You are on page 1of 196

Martin Kobialka PROROK DANIEL JE VIDIO BUDU∆NOST EUROPE

1

Knjiæni niz PISANO JE...

Izvornik Martin Kobialka Daniel sah die Zukunft Europas ISBN 387857235-2 Nakladnik ESDEA Oroslavje, Hrvatska Odgovara Velimir ©ubert Prijevod Hinko Pleπko Lektura Ljerka Koren Korektura Nikolina CrljiÊ GrafiËka priprema GENESIS, Zagreb Tisak DALI-GR AF, Zagreb, 2003.

Na naslovnici: prikaz Aleksandra Velikog u bici kod Isa gdje se njegova vojska sukobila s vojskom Darija III. S velikog mozaika iz Casa del Fauno u Pompejima (rimska kopija mozaika Filoksena iz Eritreje), sada u Napulju, Museo Nazionale

2

Martin Kobialka

PROROK DANIEL JE VIDIO BUDU∆NOST EUROPE
TreÊe izdanje

ESDEA OROSLAVJE

3

2(4) KOBIALK A...Ako nije drukËije oznaËeno. .. ...3... 2003. Daniel. ISBN 953-6409-17-8 I.... Prophetia Danielis -.... .Bibliografija..Oroslavje : Esdea. Zagreb UDK 224..... izd..... Martin Prorok Daniel je vidio buduÊnost Europe / Martin Kobialka ..5.. . prophetia -... svi su biblijski tekstovi navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti........Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica. [prijevod Hinko Pleπko]...- 4 .016 008..ProroËanstva II....TumaËenje 430910114 ........ ..(Knjiæni niz Pisano je) Prijevod djela: Daniel sah die Zukunft Europas.... Vetus testamentum -.....CIP ...Proroπtvo III.

Na pojedinim dijelovima tijela ovog viteza odozgo prema dolje ugravirao je latinske rijeËi.” Bilo je jasno da se radi o prikazu proroka Daniela u Starom zavjetu. Italia — Italija. Hispania — ©panjolska. Rudolf Andersch je naiπao na crteæ koji mu se Ëinio neobiËnim. Gallia — Francuska! 5 . U tom trenutku joπ nije znao da je uËinio otkriÊe kojemu je posljedice teπko ocijeniti. neobiËna je slika viteza odjevenog u srednjovjekovnu ratnu opremu. a istodobno poznatim. Umjetnik koji je ovu sliku naËinio prije petstotinjak godina u bakrorezu sigurno nije poznavao starovjekovne noπnje. Nagnuo se nad poæutjeli list i pokuπao proËitati: “Colossus Monarchicorum” — na latinskom — i dalje: “Statua Danielis”. Ali.Uvod ListajuÊi po srednjovjekovnim rukopisima u knjiænici svojeg djeda. Anglia — Engleska. Pod poveÊalom su se mogli proËitati sljedeÊi natpisi: Svjetsko Babilonsko Kraljevstvo Kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca GrËka monarhija Rimsko Carstvo Cijeli ovaj kip prikazan je kako stoji na “glinenim nogama”. Babilonci su prije 2500 godina bili sasvim drukËije odjeveni i opremljeni. na prstima je Rudolf proËitao ne vjerujuÊi oËima: Germania — NjemaËka. Me utim. u prijevodu: “Kolos svjetskih carstava — kip proroka Daniela.

6 .

7 .

pa Êe sve postati “kao pljeva na gumnu ljeti”. bakra i æeljeza. naËinjenog od zlata. desno gore. Ovo postaje jasno veÊ pri prvom Ëitanju tog proroËanstva jer vi enju slijedi doslovno tumaËenje. kako je to joπ Martin Luther pisao. vidio prije 2500 godina u vi enju na kraljevskom dvoru u Babelu na rijeci Eufratu. na svjetskoj pozornici u tih su se dvadeset pet stoljeÊa pojedina kraljevstva i kraljevi pojavljivali i nestajali. pa je katolicima i protestantima podjednako pruæao utjehu i sigurnost ukazivanjem na Onoga koji gospodari zbivanjima. Ujedno nam pomaæe odvratiti pogled od nevolja i pomutnji sadaπnjeg doba. Doista najveliËanstveniji prikaz povijesti svih vremena. Pojavljuje se u pravom trenutku. Ovaj nam veliËanstveni povijesni pregled omoguÊuje da podignemo glavu i otvorimo oËi za lijepu. Od tog vremena. Daniel je ovog diva. sruπiti diva koji Êe se raspasti u prah. svijetlu buduÊnost. Ne treba Ëuditi πto su ovaj list u svim zemljama Ëesto Ëitali usred nevolja koje su vladale prije i tijekom Tridesetogodiπnjeg rata. Ovaj prikaz stoljeÊima i tisuÊljeÊima ukazuje na sveobuhvatan i skladan tijek zbivanja na naπem planetu i na cjelovitost svijeta. “Cijeli je svijet jedinstven” u razumijevanju ovog kipa. PrijeteÊi lebdi nad kipom i Ëini se da Êe svakog trenutka udariti o glinene noge. Kako sâm opisuje u drugom poglavlju svoje knjige. jer je i naπe doba ispunjeno strahom i prijetnjom uniπtenjem atomskom silom i zaga enjem okoliπa.Jesu li stvarno prije viπe od 2500 godina bile imenovane europske dræave? Ili su reformatori prije pet stotina godina to tako razumjeli? Na tom bakrorezu. srebra. Pomaæe da osjetimo slobodu koja nam omoguÊuje slobodnije disanje usred prijetnji i strahova naπeg vremena. vidljiv je golem kamen. Ta slika iz doba reformacije sada je ponovno otkrivena. upravo kako je bilo “proreËeno”. 8 .

ali su izdaja iz vlastitih redova i snaga 9 . Njihovi nalozi i zahtjevi odre uju dobro i zlo svakog pojedinca. ne smiju jesti πto su poænjeli. malom mjestu u podruËju Harza u NjemaËkoj. odluke koja se tiËe buduÊnosti cijelog naroda.Pobunjenik siromaπnih Sunce nemilosrdno præi od ranog jutra u Allstedtu. Vlasnici njihove zemlje su gospodari njihova æivota. Ovo je veliki dan odluke. ne smiju æivjeti od teπkog rada svojih ruku. masivne straæarnice i kula na istoku utvrde slika su snage i moÊi vojvode Johanna Saskog. Suviπe dugo su seljaci trpjeli teπke zahtjeve knezova. opati. VeÊ dvaput su se seljaci povezali u tajne saveze da bi se zajedno oduprli nepravdi i samovolji. biskupi i kraljevi. Radi se o pravdi. o pravu siromaπnih. treba odluËiti o sudbini naroda zapadnih zemalja. knezovi. a zatim “siromah Konrad”. a okolne njive zraËe dubokom zelenom bojom. Na uzviπici iznad grada diæe se veliki zamak koji nadvisuje krovove kuÊa i sam toranj gradske crkve. Sparno je i sluti na oluju. Usudi li se neki seljak ili kmet usprotiviti nepravdi. stiÊi Êe ga krvnikov maË. Oni ne smiju ænjeti ono πto su posijali. Nebo je plavo. Prije deset i prije dvadeset godina ustao je protiv knezova prvo “Bundschuh”. Velikaπeva volja je zakon njihova æivota. Poπumljeni breæuljci iza grada trepere u plaviËastoj izmaglici. Me u gradskim æiteljima danas vlada napetost koja ne potjeËe samo od sparine pred oluju. pa i Ëitavog svijeta. bez oblaËka. vojvode. Stalno prisutne sjene njihova postojanja su grofovi. prema uvjerenosti gra ana i seljaka. Debele obrambene zidine. Dugo je gaæeno ljudsko dostojanstvo kmetova. U ovom se gradiÊu.

a ljudi zadovoljni”. ja sam 10 . Tu æivi Nikolaus Krafft. tek neπto preko πezdeset. Uljudno se naklonio i rekao dubokim. ali je vojska trierskog nadbiskupa pobijedila na bojnom polju. Ispred vrata je stajao mla i Ëovjek. Prije godinu dana Franz von Sickingen krenuo je s velikom vojskom seljaka i siromaπnih vitezova u oslobodilaËku bitku. Pokraj gradske crkve u Allstedtu nalazi se æupni dvor.” Da. To je bilo evan elje potlaËenih: “Nikome ne biti sluga. to su seljaci htjeli. pri Ëemu njegov sin Klaus snaæno pritiskuje mijeh. Moæda je “sirotinji” dano “povoda” za takvu bunu. pa i vlastelinu. tridesetak godina star. Zapravo. Me u njih se ubrajao i Friedrich Mudri. on joπ i nije toliko star. Proπlo je neπto viπe od godinu dana kad je u sumrak jednog oæujskog dana na njegova vrata pokucao posjetitelj. ali trebalo se dogoditi u Kristovoj slobodi. Vlastela ih treba jamËiti. odjeven u odjeÊu uËena Ëovjeka. a samo je nekolicina prepoznala nevolju seljaka. Sad su se potlaËeni uhvatili spisa Martina Luthera “O slobodi krπÊanina”. KrπÊanin ima slobodu i dostojanstvo. Nikolaus veÊ godinama ne moæe propovijedati jer mu bol u prsima oteæava disanje. Tama tupog oËaja ponovno se raπirila nad seljacima njemaËkih zemalja. ali ga nazivaju starim æupnikom jer je tu i jedan mla i. Oni su ogorËeno reagirali. jer djeËaci i djevojËice dolaze k njemu u æupni dvor. Razumni zahtjevi pripremljeni su u “Dvanaest Ëlanaka seljaπtva” i poslani knezovima. Svuda u njemaËkim zemljama opet plamti nada u srcima seljaka. On marljivo posjeÊuje siromaπne i bolesne u gradu. snaænim glasom: “Bogu na Ëast. Uz veliki napor odræava vjeronauk za mlade. ali Krista radi sluæiti drugome. jer je jedan knez stao na njihovu stranu. koji je pozvao augustinskog redovnika Martina Luthera kao profesora na svoje novo sveuËiliπte Wittenberg. Franz von Sickingen je izgubio ruku i glavu. Pri bogosluæju joπ svira stare crkvene orgulje. stari æupnik. Predloæio je da netko u koga seljaci imaju povjerenja s njima pregovara tako da “ove teπke i zabrinjavajuÊe stvari budu mirno rijeπene.izvjeæbanih plaÊeniËkih vojski u sluæbi knezova uskoro uguπile bunu. Plamen nade je ugasnuo. dragi brate u sluæbi.

Æivio je sa svojim roditeljima i trojicom male braÊe u jednoj kuÊici u Stolbergu. vidio je u vrtu dva velika jelena s golemim rogovima. vi prosjaci!” I Thomasov otac je pazio. Bog vas poæivio! Doista se radujem πto ste konaËno doπli. A Thomas poËinje priËati. Njegova je majka iza kuÊe odræavala mali vrt s povrÊem i salatom. Slistili su sve u vrtu. Malo poslije njegova je æena donijela uljanicu. Martinom Lutherom. pa je s pakosnim osmijehom rekao: “Morate malo bolje pripaziti. istrËao na vrata i bacio ga u najbliæeg jelena. Nikolaus priËa o svojoj bolesti koja ga prijeËi da dalje obavlja svoju sluæbu. Thomas se joπ sjeÊa kako je majka plakala kad su mla a braÊa cviljela od gladi. Iz njegovih slabina virilo je oËevo koplje. U njoj su sljedeÊeg dana naπli uginulog jelena. a zatim i veËeru. Njegov je otac bio gradski pisar koji je od male plaÊe jedva uzdræavao sebe i svoju obitelj. Otac je prijavio sluËaj grofu von Stolbergu. Oca su uhitili i zbog krivolova osudili na smrt. koji bi mu po godinama mogao biti otac.” Nikolaus s puno suÊuti prihvaÊa ruku svojeg mla eg brata u sluæbi i Ëvrsto je stiπÊe. kako 11 . Thomas neÊe nikada zaboraviti uæasni trenutak koji se kao noæ zabio u njegovu duπu kad je vidio oca. Njega je obuzeo gnjev. koji ga je i preporuËio ovamo u Allstedt. BuduÊi da je kuÊa bila blizu πume. Thomas priËa o svojem studiju i susretu s dr. Nikolaus. Gotovo svake noÊi tog proljeÊa bio je budan dok su korov i povrÊe nicali u toplim noÊima. noÊu bi Ëesto dolazile srne i sav vrt popasle.” Ubrzo su se obojica smjestili u Nikolausovoj uredskoj sobici. vlastitog oca. Taj nije imao razumijevanja. skuplja hrabrost i onda sasvim otvoreno pita: “Znate li za kriæ i patnje iz osobnog iskustva?” OklijevajuÊi i ispoËetka zastajuÊi. S mnogo suÊuti i razumijevanja Thomas se raspituje o njegovoj bolesti i starijem se Ëovjeku Ëini da je i ovaj mladiÊ proπao kroz nevolje i unutarnje borbe.Thomas Münzer!” “ÆupniËe Münzer. Kad se u ponoÊ probudio. Thomas izvjeπÊuje: “Imao sam dvanaest godina kada je grof von Stolberg objesio mojeg oca. Obje su æivotinje snaænim skokovima preskoËile ogradu i nestale u mraku πume. Jednom je od umora zadrijemao. Zgrabio je koplje.

nastavlja gnjevno. “Kako to mislite?” “Nije li avao uπao u rimskog Cezara kad je naredio da svi krπÊani u njegovom carstvu budu poubijani zbog svoje vjere?” Thomas potvr uje glavom. Nakon πto su ga pogubili. Malom Thomasu nikako nije ulazilo u glavu da Ëovjek vrijedi manje od æivotinje. Jednostavno su ih otjerali. Onda je s majkom i braÊom morao napustiti kuÊu i vrt. za grofa uvijek isplativa!” 12 . Stoga diæe glavu. a njega ne moæemo nazvati drukËije nego avolskim. Ne moæe bez kmetova! A krπÊani su kao i njihovi gospodari. Prema evan elju. a s njima se postupa kao s psima.” “Zar je to pravo i pravda?” u Nikolausovim rijeËima osjeÊa se gnjev i srdæba. premda je moæda u najveÊoj nuædi ukrao samo nekoliko πaka æita kako bi spasio djecu koja mu umiru od gladi! Je li to pravda? Je li pravda kada sav imetak objeπenog pripadne grofu. otjerali su osramoÊenu æenu i djecu iz kuÊe i s imanja. KuÊa i imanje objeπenog pripali su grofu. to su njihova braÊa. ZaËu eno gleda Nikolausa. Stoga Nikolaus Krafft opet uzima rijeË i pokuπava ukazati na uzroËnika rane u srcu mladog Ëovjeka: “Knezovi se dræe rimskog prava.” Thomas se potpuno slaæe s njegovim rijeËima. a udovica mora platiti sudske troπkove?” Nikolaus udara gnjevno πakom po stolu. dakle. jer je njegov ujak objeπen kao kakav razbojnik zato πto je svojem susjedu uzeo pola vreÊe kukuruza koji je prigodom sljedeÊe æetve æelio vratiti.visi na vjeπalima. pa nije Ëudo πto i danas dræe seljake kao robove. onda mora vlastelinu dati svoje vlastito imanje. ako mu æeli poπtedjeti æivot. “Zakon kaæe da i pokradeni mora biti kaænjen”. Joπ jednom u tom trenutku vidi cijeli uæasni prizor pa ostaje bez rijeËi. Kra a je. “Najgore je πto su Rimljani za radove u polju dræali samo robove. jer tako je bilo po zakonu. “Teπko njemu ako lopovu otme plijen. Njegova æena i djeca umirali su od gladi i on viπe nije znao πto bi uËinio. “Vjeπaju lopova. Ako se odrekne kaænjavanja lopova. On ima za to razloga. Mislima se opet vraÊa u sadaπnjost.

Thomas klima glavom. “On propovijeda samo RijeË. otmi mu i konje njegove. Tek tada postaje pravim krπÊaninom. Uzmi mu ono πto ima. Nikolaus bez rijeËi sluπa prijatelja i potvr uje glavom: “Da. RijeË! Ali slovo ubija. RijeË trebate ostaviti da stoji — i pritom ne dobivate zahvalu za to — uvijek samo RijeË. Thomas se osjeÊa bolje πto ga stari æupnik odvraÊa od njegova bola. to je biblijski nalog. “Theologia crucis” za svakog je Isusovog sljedbenika “Theologia doloris” (teologija bola). da. ili Êeπ trunuti u tamnici.” Tako ih je prisilio da postanu kmetovi. piπe Pavao. jer Nikolaus uzvikuje ispunjen gnjevom: “Neka ih Bog kazni!” Thomas je ponovno zavladao sobom. Kad viπe nema ni pfeninga. obraduj time srce svoje. voÊa i stoke. nama je potreban Duh!” 13 . Kristov sljedbenik mora prolaziti kroz nevolje. Krist u svojim patnjama na kriæu postao mu je utjehom i uzorom. To je joπ jasnije spoznao tijekom teoloπkih studija. zauzeo se za nj i omoguÊio mu da studira teologiju. ali neπto mu se kod Luthera ne svi a. svi moramo proÊi kroz patnje!” A onda Thomas priËa o susretu s dr. Neki trgovac. nakon svih svojih nevolja i patnji. Ne samo πto traæe desetinu od æitarica. Tek Duh oæivljuje. “©to mislite ako nas je on sam zato pozvao?” “Kako to mislite?” “Objasnit Êu vam!” Thomas priËa kako mu je bilo u tim straπnim danima. Dragi brate Kraffte. “Da. veÊ traæe i mnoge druge namete. Reformator je na nj ostavio dubok dojam. Thomas je ogorËen zbog neljudskih zahtjeva plemiÊkih gospodara. Martinom Lutherom u Wittenbergu. iπËupaj mu grkljan!’” Onda Thomas priËa o opatu zaduæbine Kempten koji je bez ikakva razloga slobodne seljake bacio u tamnicu i zaprijetio im: “Moraπ æenu i dijete dati u kmetstvo. “Vama je sigurno poznata pjesma koju pjevaju mladi plemiÊi: ‘Uhvati seljaka za ovratnik. izreka vlastele je istinita: Jahati i pljaËkati nije sramota. Htio je postati æupnikom kako bi druge tjeπio u njihovom jadu. koji je dobro poznavao njegova oca. to rade najbolji u zemlji!” Nikolaus se slaæe s njim.

“Slovom zakona moÊnici ove zemlje ubijaju siromaπne. ne! Svatko mora odozgo sâm primiti Duha. poËet Êe Boæje kraljevstvo ovdje na Zemlji. oduπevljeni i vatreni æupnik. potlaËene. a reformatorima potpuno nedostaje!” “Mislite li da Êe svi ljudi πirom svijeta tako primiti Duha?” “Ne. i kad Thomas otvorenim rukama u skupinu svojih izabranih prima ove ljude koji oËito nisu pomazani Duhom. Nikolausa i viπe gra ana poËinju obuzimati sumnje. ljude koji su sami pokrenuti od Duha.“Ne primamo li Duha putem RijeËi?” pita Krafft. s vi enjima. Stoga se ponovno vraÊa Boæjoj RijeËi. Kao posljednju sluæbu vrπi vjenËanje novog 14 . Njih treba ubiti. lice mu se crveni. uniπtiti. ne svi. RijeË! Slovo ubija. Dragi brate Kraffte. preko darova Duha. “Zli se trebaju pokajati. dok je sveta revnost izvor svake njegove rijeËi. dojma. Sâm Êe mu se Bog otkriti preko Duha. Okupio je oko sebe skupinu od trideset do Ëetrdeset izabranih. maπe rukama: “To je ono πto nama treba. nisu viπe vrijedni da æive. Svakom je Kristovom sljedbeniku potrebno prosvjetljenje. a Duh oæivljuje!” IduÊih dana æitelji Allstedta æure u crkvu i s velikim oduπevljenjem sluπaju rijeËi novog propovjednika Thomasa Münzera. BuduÊi da se sami dræe slova. Bogu nije drago da poginu. istrijebiti!” “Kad svi zli budu ubijeni. Ali kad se ovoj skupini “izabranih” prikljuËuje i Ëetiristo rudara iz Mansfelda sa svojim obiteljima. mi moramo biti Duhom prosvijetljeni ljudi!” Thomas vatreno govori. Thomas kani uvjeriti kneza o boæanskom pravu. ali Êe izabrani primiti Duha!” “A πto Êe biti s ostalima?” “To su ljudi slova koje ubija. On æeli svakome progovoriti — preko sna. kaæe Pavao!” I Thomas nastavlja neumorno.” Nikolaus je sretan jer je sada uz njega mladi. koji se nadaju da Êe Münzer imati sluha za njihove zahtjeve protiv vlastelina. Ustao je. Danas Êe sve biti jasno. Pravednost za sve ljude!” Nikolaus oklijeva nastaviti razgovor o ovoj temi s mladim kolegom u sluæbi jer bi ionako jedini odgovor glasio: “RijeË. vi enja. “Kako se Duh moæe dobiti preko slova? Ne. snovima i otkrivenjima.

Njegovi spisi πire se po cijeloj NjemaËkoj i bude novu nadu u srcima siromaπnih. 13. Ne. Neka odræi propovijed. izme u plemiÊa i kmetova? Nisu li i jedni i drugi krπÊani. pred naπim uπima. Thomas Münzer propovijeda i piπe protiv nepravde. Njegov brat Johann. Ipak dræi rijeË. bio grof ili kralj. godine. ne æelim mu se usprotiviti.” Ali izborni knez Friedrich Mudri se razbolio i viπe se ne oporavlja. sasluπat Êe Thomasa Münzera. knez ili biskup. prigovara: “Seljaci æele opljaËkati utvrde i dvorce. Sele se u crkveni toranj u kome Êe stanovati. knez saski. Nedjelja je. iÊi Êu pjeπice. novina mladog æupnika. kneæev savjetnik. lipnja 1524. ali Friedrich oprezno odbija. Treba ga sasluπati. ovdje. HoÊe li vatrenom propovjedniku uspjeti okrenuti kormilo broda kojem prijeti ratna oluja i uvesti ga u luku mira izme u knezova i seljaka? Ukoliko uvjeri kneza o boæanskom pravu. Thomas Münzer postaje prorokom siromaπnih. ne treba smaknuti Thomasa Münzera! Nikad neÊu uprljati ruke na Boæjem sluzi. Vaπa kneæevska Visosti!” “Spalatine. Reformatori zahtijevaju od izbornog kneza Friedricha Mudrog da ukloni Münzera. hoÊe li izborni knez moÊi uvjeriti cara i ostale knezove? HoÊe li konaËno nastupiti mir izme u bogatih i siromaπnih. Zauzima se za Boæju pravdu i oπtro napada samovolju grofova i knezova. imam joπ prsluk! Ako je Boæje pravo na strani siromaπnih seljaka. i podloæni jednome Gospodaru? 15 .æupnika Thomasa Münzera i njegove mlade æene Ottilije von Gersen. Knezovi poËinju sluπati. ako mi uzmu mog konja. Sad se oglasilo zvono s tornja kapele u zamku Allstedt. Tako Thomas Münzer postaje poznat kao propovjednik bune. “Siromaπni sigurno imaju razloga!” Ali Spalatin. Onaj tko Boæjim izabranicima uskraÊuje pravo. viπe ne stoji na Boæjoj strani i prokockao je pravo na æivot. Mladi je par skroman i dijeli sudbinu siromaπnih. Kucnuo je Ëas odluke. Radi se o vaπem imetku. Ako mi uzmu kaput. Æupnik Thomas Münzer treba nastupiti sa svojom propovijedi u dvorcu. VjenËanju slijedi misa na njemaËkom jeziku.

vijeÊnika i obitelji velikaπa. Jedan se kamen odvaja od brda i udara u noge kipu. njegov sin. veliko mnoπtvo ga slijedi utonuvπi u sveËanu tiπinu. Rimsko se æeljezo spojilo s germanskom glinom u “Sveto Rimsko Carstvo njemaËkog naroda”.Golema napetost obuzela je gra ane. srebrna prsa predstavljaju udruæeno kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca. Knezovi su se okupili gore u dvorskoj kapeli. tako da se ruπi i raspada. kancelara. Teæina trenutka paralizirala im je jezik. Zatim polako kreÊe uza stube propovjedaonice. a æeljezne noge Rimsko Carstvo. s kneæevskim obiteljima. dubokim i snaænim glasom. Ali. Daniel u vi enju vidi veliki kip kovine. poglavlje. ali kao πto 16 . Rudari mu kliËu. Straæe na vratima zamka pozdravljaju. I kad se Thomas polako penje stubama koje vode do zamka. prsa i ruke od srebra. Stari gledaju kroz prozor. Ovomu slijedi boæansko tumaËenje: Zlatna je glava Babilon. Knez Johann Saski. DjelomiËno je to carstvo jako. u kojem Daniel opisuje proroËki kip πto prikazuje niz kraljevstava. njegovog naroda. Pozvani su i gradski vijeÊnici i njihove obitelji. PrimjeÊuje kako njegov prijatelj Nikolaus Krafft sjedi za orguljama. Thomas Ëeka u sakristiji dok nije utihnuo preludij orgulja. Joπ jednom se Thomas Münzer okreÊe i domahuje svojim sljedbenicima. bakreni trbuh oznaËuje GrËku. I gra ani na ulicama mahanjem ruku hrabre svojeg æupnika. Sve se kovine pretvaraju u praπinu πto je vjetar odnosi kao pljevu s gumna ljeti i viπe ih nema. knez Johann Friedrich. Nikolaus ga osmijehom hrabri. trbuh od bakra i noge od æeljeza. a skupina rudara iz Mansfelda sa svojim obiteljima okupila se pred tornjem wigbertske crkve. Otvaraju se vrata na koja izlazi æupnik Thomas Münzer sa svojom æenom Ottilijom. kancelari Bruck i Knapp. Gra ani stoje na ulici pred svojim kuÊama sa æenama i djecom. Thomas otvoreno i slobodno promatra lica kneæeva. Cijeli je grad na njegovoj strani. Njegov polazni tekst je Daniel 2. poËinje svoju propovijed. Deset prstiju predstavljaju podijeljeni Rim πto su ga germanski narodi osvojili i podijelili. kamen raste i raste i ispunjava svu Zemlju. ZahvaljujuÊi boæanskoj objavi. Glava je od zlata. A onda. Onda ga πanac i vrata odvajaju od njegove crkve. Stopala su od æeljeza i gline.

To æeli uËiniti preko pravednih knezova. Bog to æeli. Razbit Êe svakoga tko Ëini nepravdu. osobito politikom sklapanja brakova. Narodi Europe Êe se ujediniti i sve Êe pokrajine slijediti vas.” Propovijed Thomasa Münzera trajala je sat ili neπto duæe. koji mu je dizanje seljaka protiv sile i nasilja knezova spomenuo kao posljednji znak ponovnog dolaska Isusa Krista. Spalatin otvoreno odvraÊa: “Istina je. postoji deset kraljevstava. zauvijek Êe zavladati mir i pravda. I ta se kraljevstva. “Vama je.” Sada se vojvoda Johann Friedrich obraÊa Spalatinu: “Kako je sa zvjezdoznancem Stöff lerom? On za sljedeÊu godinu proriËe propast svijeta putem novog potopa!” “Doktor Luther kaæe”. dosada su ostali bezuspjeπni. Zato radosno prihvatite Boæje djelo. na podruËju bivπeg Zapadnog Rimskog Carstva. neÊe dræati zajedno. krπÊanske knezove. OkreÊe se Spalatinu. Dok pred vratima zamka gra ani radosno pozdravljaju Thomasa Münzera. prema kipu na vrhu njegovih prstiju.” IzvjeπÊuje kneza o svojem razgovoru s Lutherom. Radi tog razloga je i naπ doktor Martin Luther nastojao πto bræe prevesti Knjigu proroka Daniela. Sada dolazi kamen — on nije daleko. Svi pokuπaji. dragi knezovi. 17 . Kamen koji sve razbija i razara jest sâm Isus Krist. Amen. sluπatelji su pod silnim dojmom. “kako se nada da to neÊe biti potop. tako u Europi. Bog povjerio zadaÊu da istrijebite Zloga! Bog to æeli — dohvatite maË. “Je li toËno da je kamen koji pada i sve razbija sâm Isus Krist?” pita sada vojvoda. on veÊ pada. Mi æivimo u posljednjim danima ove Zemlje. kako je napisano i proreËeno u petom poglavlju Poslanice Jakovljeve.kip ima deset prstiju. odgovara mu Spalatin. veÊ sudnji dan kada Krist ponovno do e spasiti sve svoje. knezovi se s kancelarima sastaju na vijeÊanje o propovijedi. On vas poziva. uniπtite Zloga! Tako Êe se na Zemlji utemeljiti Boæje kraljevstvo. “Je li istina da je kraj svijeta pred nama?” pita vojvoda Johann. prema Boæjoj RijeËi. Lutherovu prijatelju i savjetniku izbornog kneza. U svojem predgovoru kaæe da se nada zavrπiti prijevod prije no πto svane sudnji dan.

Ponovno odlazi u dvorac i traæi odobrenje od kaπtelana. Moæda Êe dragocjeno djelo postati osnovom jednog sveuËiliπta po uzoru na Wittenberg. Spalatin piπe pismo svojem prijatelju i ubrzo jahaË s pismom odlazi u smjeru Wittenberga. Poznato mu je da vojvoda Johann u dvorcu Ëuva hebrejski Stari zavjet. Uvjeren je u djelotvornost svoje propovijedi. daje je tiskati. Boæja RijeË jasno kaæe da u tome ne treba sudjelovati ljudska ruka. On Êe sâm uniπtiti svaku ljudsku silu i nasilje na svijetu. TreÊeg dana vraÊa se glasnik s Lutherovim odgovorom.Spalatin odgovara da Biblija ne ostavlja nikakve dvojbe. Knezovi zakljuËuju da Êe Ëekati dok ne dobiju odgovor pa Êe u dvorac ponovno sazvati gradsko vijeÊe na savjetovanje. Kamen. Kako bi svima omoguÊio da je upoznaju. kako bi na ovo sudbonosno pitanje dobili odgovor od samog reformatora. piπe reformator. neπto mu nije jasno i ne zna da je zbog tog pitanja poslan glasnik u Wittenberg. Stoga preporuËuje da se u Wittenberg poπalje glasnik na konju. ali vojvoda Johann glasno i ozbiljno pita: “HoÊe li Krist sve zle uniπtiti rukama knezova? Trebamo li mi biti Boæji krvnici?” Na to Spalatin nema odre enog odgovora. Svi u vijeÊu Ëuju reformatorov prijedlog i sada oËekuju odluku vojvode Johanna. ili ga misli pokloniti knjiænici svojeg brata. onda to nije u redu. HoÊe li Krist suditi svijetu preko knezova? Nikolaus se prisjeÊa kako je studirao hebrejski pa odluËuje sam proËitati πto piπe u izvornom tekstu u Knjizi proroka Daniela. jest sâm Isus Krist. Ali. Zato Luther savjetuje da se laænog propovjednika veæe i uËini neπkodljivim. 18 . On Êe se savjetovati s knezovima i onda dati daljnje upute. Thomas Münzer ne sluti kakva mu nesreÊa prijeti. Ako Thomas Münzer propovijeda da Krist æeli obaviti to djelo pomoÊu ljudskih ruku. Thomas Münzer je laæni prorok! Takvi Êe se laæni proroci pojaviti u posljednje vrijeme pred Kristov povratak. Uvjeren je da je kraj blizu. I Nikolaus Krafft je pod snaænim dojmom Münzerove propovijedi. On mu dopuπta da zaviri u skupocjenu knjigu u knjiænici. izbornog kneza. Nikolaus ne zna.

Na strani knezova dr. On Êe osnovati svoje kraljevstvo.. oduπevljeno se prikljuËuje seljaËkoj vojsci Thomasa Münzera. On piπe “Protiv buntovne seljaËke rulje” i podsjeÊa knezove na njihovu duænost da upotrijebe maË: “Oni vrπe avolsko djelo (seljaci). Münzerova misija kod knezova nije uspjela. Münzer to saznaje i noÊu. Martin Luther zauzima se za kaænjavanje proroka.”1 Nikolaus sklapa ruke i tiho zahvaljuje Bogu. Pokrivaju svoje straπne grijehe evan eljem. Njegov prijatelj Nikolaus dopuπta da ga ponese oduπevljenje naroda. 2. a ne knezovi. naprijed! Radite dok je dan!” ©alje u Allstedt pismo i poziva gra ane da stanu na Boæju stranu prije nego πto bude prekasno. a osobito arhi avao koji vlada u Mülhausenu (Münzer).” “Ovi seljaci tovare na sebe tri straπna grijeha protiv Boga i ljudi. bjeæi u Mülhausen. Sâm Krist sudi svijetu. Na koncu. stavlja prst na redak i Ëita rijeËi koje su tu jasno napisane: “Eben di-lo bijadajin — Kamen bez ljudskih ruku. Oni nare uju gradskom vijeÊu da protjera laænog proroka iz grada. a ne Ëovjek. Sada zna da Thomas Münzer nije u pravu.” 19 . propovijeda vatrenom revnoπÊu i poziva na oruæje: “Ustanite i borite se u Gospodnjoj borbi! Ne dopustite da vam se maËevi ohlade od krvi! Naprijed. koji drugo i ne Ëini osim pljaËkanja. Thomas Münzer stupa na njihovo Ëelo. barjaktar.Ubrzo nalazi u Danielu 2. Ako knezovi odbijaju uËiniti Boæje djelo. Ispunjen uzbu enjem. zbog kojih zasluæuju mnogostruku smrt tijela i duπe: 1. po magli. Ne pokoravaju se vlastima. Seljaci se okupljaju i naoruæavaju za borbu. treba uËiniti kraj nepravdi.. Knezovi su oËito Boæji neprijatelji. 3. Münzer nastupa u gradovima i selima. naprijed. onda ga moraju izvrπiti seljaci. A tamo nalazi veliku skupinu istomiπljenika. Nije li i to otkrivenje Boæje πto mu je Bog sada odgovorio na pitanje? Ustaje i zamiπljen odlazi kuÊi pokraj crkve. Diæu bunu. Kamen pada “bez ljudskih ruku”. ubijanja i prolijevanja krvi. Njegov sin Klaus. poglavlju mjesto gdje se govori o kamenu. Sad sudbina kreÊe svojim putem.

skriven me u knezovima i sucima? Iza te maske moram nazrijeti Boga ili Boæju vlast. oznaËiti kao avla.. neka se sjeti da je buna nepodnoπljiva i da svakog trenutka trebamo oËekivati uniπtenje svijeta. tko god moæe. bude pravi muËenik pred Bogom. Ultra larvam debeo respicere in deum sive dei officium!” Ali Luther je ovdje u dubokoj zabludi! Bog ne stoji iza knezova koji tlaËe jadne seljake. izabranog Boæjeg proroka. U tome Martin Luther ima potpuno pravo: kucnuo je posljednji sat ovoga svijeta! Nakon tiπine molitve i razmiπljanja Thomas opet izlazi pred mnoπtvo svoje seljaËke vojske i vatreno ih poziva na Gospod20 .. Isprva dragovoljno uzima na sebe bol dubokog poniæenja. veÊ sâm vlastelin. iskorijeniti zlo zlom. Sve zlo razbiti. daviti i bosti. Thomasa Münzera.. potajno ili javno. moæe napisati takve rijeËi! I njega. davi tko moæe. “Deus larva humana andutus latet saub principe vel judice. To je Boæja volja. a da knez prolijevanjem krvi moæe lakπe zaraditi Nebo.“Stoga treba udarati. “Boæe moj.. Misli li tko da je to suviπe okrutno. Martin Luther. udara. Oni su Sotonine sluge! Ubiti ih treba. sluga evan elja. zaπto je ovaj Ëovjek. da do e Njegovo kraljevstvo! To je posljednje πto mi ljudi trebamo uËiniti prije nego πto sâm Krist do e. postao tako zao?” Pri daljnjem razmiπljanju Thomas se prisjeÊa Lutherovog uËenja o vlastima i zakljuËuje da drukËije i ne moæe razmiπljati. Nije li prorok Daniel prorekao da Êe kamen razbiti i uniπtiti cijeli kip s kraljevstvima nepravednih knezova? To je Kristovo djelo koje æeli izvrπiti preko svojih vjernih. pretvaraju ih u robove i ubijaju. Kako Martin Luther.” “Neka bode. kriæ psovanja i mrænje. onako kako se mora uniπtiti bijesnog psa!” “Vlasti stoga trebaju slobodno i dobre savjesti udariti!” “Tako se moæe dogoditi da onaj tko bude ubijen na strani vlasti. Njegov je dolazak na vratima. Nije li ovaj Ëovjek u Wittenbergu uËio da je Bog odjeven u ljudsku masku. Ëak arhi avla! Prije nego πto dopusti da ga zbog takve podlosti obuzme gnjev.. nego drugi molitvom. Münzer se povlaËi u osamu kako bi molio i razmiπljao.. jer æeli stradati s Kristom.” Thomas Münzer je uæasnut..

Uæasno je krvoproliÊe πto ga poËínjaju plaÊenici me u bjeguncima. pao je u bici. oca mu Nikolausa zatvaraju i odsijecaju mu glavu. uspio je uvjeriti grofove iz Schwäbisch Halla o pravednim zahtjevima potlaËenih i dovesti do stvaranja ugovora koji je sprijeËio borbu. ozbiljnom i uspjeπnom posredovanju. Njegovi su sljedbenici izloæeni bijedi.”2 21 . Krv. tko moæe! Grozna je osveta kneæeva. kao pravi Kristov sluga postupio ne kao buntovnik. Ali prijatelji hvale njegovu hrabrost i odanost uvjerenosti do smrti. uspijeva mirnim posredovanjem ukinuti kmetstvo seljaka i feudalnim gospodarima konkretno ukazati na njihovu krπÊansku duænost. nego kao mirotvorac. Klaus. nestaje njihove hrabrosti. Spasi se. UnatoË starosti. ali dobro izvjeæbana plaÊeniËka vojska knezova. I Urbanus Regius. Joπ u zatvoru mu donose vijest da je jedan drugi æupnik. od maËa ginu. Johannes Brenz. ali je prekasno. ljudi! Budite hrabri! Gospodin Bog je s nama! Pobjeda nam je osigurana!” On viËe uæasnutim seljacima. Tako podruËja Schwäbisch Halla i Memmingena ostaju poπte ena bune premda se nalaze u srediπtu seljaËkog rata.nju borbu. TisuÊe leæe pobijeni na bojnom polju. KrπÊanski knezovi smaknuli su buntovnika siromaπnih. Kada su odjeknuli topovi i poËeli sijati smrt i uniπtenje u redovima seljaka. U Allstedt je doπla nesreÊa. muËe i na kraju mu odsijecaju glavu. smrt i propast tjeraju ih u bijeg. Njegovi neprijatelji kaæu da se nakon muËenja ispovjedio i zatraæio misu. Thomasa Münzera hvataju. Boæjeg proroka. Ali Thomas Münzer je u prvim redovima s njima: “Ohrabrite se. evangeliËki propovjednik iz Augsburga. dim. Sada i on strada pod kriæem — a njegov prijatelj Thomas Münzer je stalno hrabrio na noπenje kriæa — sukladno Kristovim rijeËima: “Svi koji se maËa hvataju. Nikolaus Krafft uvi a da je pogrijeπio. Golemom mnoπtvu seljaka naoruæanih kosama i mlatilicama suprotstavlja se mala. barjaktar seljaka. jadu i smrti. reformator iz Württemberga. Nema viπe zadræavanja. ZahvaljujuÊi mironosnom. Odluka pada u bici kod Frankenhausena.

Sva njihova krv je na meni. Pada. Martin Luther se drukËije osloba a sukrivnje: “Ja sam sâm u ovoj buni pobio sve seljake.Ali kajanje i ispovijed viπe ne pomaæu. Stoga Êemo krenuti u njegov grad da bismo ga bolje razumjeli i dobili pravi uvid u buduÊnost. radnici i seljaci odvraÊaju od Luthera jer ga viπe ne razumiju. pali su na rijeËima proroka Daniela. ali “bez ljudskih ruku”. Tako je to vidio prorok Daniel u zlatnom Babilonu na rijeci Eufratu. ali viπe ne moæe izbjeÊi krvnikovu maËu. ali je predajem Gospodinu Bogu. Glinena stopala ne mogu ujediniti ni narod ni vlasti. Obojica. bez obzira na sve ljudske napore. koji mi je naredio da tako govorim. Time tek upola provedena reformacija ostaje samo pobuna protiv laæne vladavine Crkve. on moli svojeg Gospodina Isusa Krista za oprost krivnje πto je zaboravio na Boæju RijeË — da kamen koji razbija zlo ne dolazi od Ëovjekovih ruku — i πto se narodnim oduπevljenjem dao zavesti od gnjeva zbog nepravde. Socijalna revolucija stotinama godina poslije nadoknadit Êe propuπteno. Vide da evan elje postoji samo za plemiÊe koji ih tlaËe. 22 . Europsko ujedinjenje nije dostiæno. Ne mogu ga pokrenuti ni ruke seljaka ni ruke plemiÊa. da Isusov kriæ briπe i njegovu krivnju. i to bez evanelja. pa Ëesto i protivno njemu. jer sam to naredio. Istina. prelazi u vjeËnost. Kamen pada bez ljudske intervencije. Uvjeren da je Krist usliπio njegovu molitvu. Luther i Münzer.” Od toga se trenutka narod.

Za njegovu malu f lotu dugom putovanju je doπao kraj. U pliÊini vesla mogu koristiti kao motke za guranje Ëamca. Na kruæni drveni okvir. Na drugoj strani Iπtar. On sjedi na prijestolju. Jedan predstavlja vrhovnog babilonskog boga Marduka. ispunjen trskom i pruÊem. na kojima stoje dva golema kipa. ali kad na odrediπtu prodaju drveni okvir i pruÊe te istovare robu. Nema oznaka grjeπne ljubavi velikog Babilona o kojoj se kod nas u Mediji priËa. dok Ëamcem prolazi pokraj nje. gospodara Sunca i zvijezda. Njezina lijepa pojava izgleda dostojanstveno. navuËena je vodonepropusna koæa. Na ruci dræi dijete. 23 . razmiπlja El-Nun. El-Nun je vlasnik triju okruglih Ëamaca napravljenih od koæe. Sad joπ nije zaposlen. a na glavi tijara s dva roga. magarac Êe kopnenim putem vratiti sloæenu koæu Ëamca. Tamo gdje on zavrπava podiæu se dva stupa od peËenih opeka. podignutom rukom pozdravlja brodare. u ruci mu æezlo svemira. πto su simboli njegove moÊi. Svakim od ovih Ëamaca napunjenih robom upravljaju dva Ëovjeka. Prate ga dva druga Ëamca. boæica ljubavi. Snaæni tok Eufrata tjera Ëamce tako da ljudima nije teπko upravljati dugaËkim veslima.Sedmo svjetsko Ëudo El-Nun polako usmjerava Ëamac iz sredine rijeke k ulazu u babilonsku luku. Ulaz u luku napravljen je od dvaju nasipa koji ostavljaju samo uski prolaz. Pokraj tereta je privezan magarac koji putuje s njima. Stigli su do cilja. Zapravo je ona utjelovljenje majËinske i supruæniËke ljubavi.

Ne Ëuje æamor mnogih jezika. El-Nun se raduje πto opet moæe protegnuti noge. Ovo se isto tako zapisuje na ploËicu koja je uokvirena drvenim okvirom. nadajuÊi se zaradi. Tu ga veÊ Ëekaju luËki sluæbenici koji na glinene ploËice pisaljkom upisuju Ëamac. Ususret El-Nunu iz plemenitog lica zraËe dva mirna i dobrostiva oka. velikih luËkih skladiπta i kuÊa u kojima su smjeπtene pojedine trgovaËke kuÊe. Iza carinika veÊ stoji gomila trgovaca i kupaca koji pozorno prate la are s njihovom robom. ispletena se spuπta niz prsa. a pokraj njih vidi straæe kojih je najviπe pred samim vratima. ime vlasnika. Sada procjenjuju tovar i utvr uju carinu. U ruci dræi umjetniËki obra en πtap kojega resi ljiljan izrezbaren iz slonovaËe. pomnjivo nakovrËana. Tek nakon dugog traæenja El-Nun uspijeva naÊi vez za svoja tri Ëamca. Mora biti visok trideset ili Ëetrdeset metara. BuduÊi da ostavlja dojam patrijarha. kaæe uz prijateljski osmijeh. trgovac suknom”.Luka je prepuna brodova i Ëamaca iz mnogih zemalja. Put ih vodi kraj upravne zgrade. malo posijedjela. Jedan od njih pristupa El-Nunu kad Ëuje da ovaj nudi tkanine. Ne obraÊa pozornost na trgovce i kupce. Pred zidom je dubok i πirok jarak ispunjen vodom koja dolazi iz rijeke. Na glavi ima mitru protkanu zlatom. Enalil poziva putnike u svoj dom u gradu. El-Nun kao da ne vidi mnoπtvo nosaËa koji ih prestiæu ili im dolaze u susret. pada mu niz le a. Zapanjen je golemim babilonskim gradskim bedemom. pa El-Nun odluËuje s njim sklopiti posao. Duga brada. a preko ramena mu je prebaËen mali bijeli plaπt. Na njoj nosi kraÊu. njegovo podrijetlo i teret. Idu ravno prema velikom bedemu. tamnoplavu vunenu tuniku. na magarce i deve. Duga crna kosa. Na njemu su male kule. Preko jarka vodi pokretni most koji se moæe 24 . “Ja sam Enalil. Dugim koracima koraËa pokraj svojeg novog trgovaËkog partnera. izaziva povjerenje. Ogrnut je svijetloplavom lanenom tunikom koja seæe do stopala. ali srebrnkaste vlasi odaju da trgovac suknom siguno nije viπe tako mlad.

kao i ratna kola obrambenih snaga. najstariji sin Nabopolasarov. dræi se da je grad neosvojiv. ali ga Enalil tjeπi da Êe sutra biti prilike za to jer je put do nje vrlo dalek. hram bogu Belu.” Na kraju tunela stupili su ponovno na svjetlo dana. Prostor izme u dvaju zidova ispunjen je zemljom. gotovo mraËno. “Babilonske zidine”.” “Vidjeli ste velika bakrena vrata na ulazu?” El-Nun je kimnuo glavom. “zapravo se sastoje od dvaju zidova. poËinje objaπnjavati. Pogledajte. veÊ tunel u kojem je.” “A pogledajte ovo!” uËinio je par koraka i pogledao gore. “Vidite li one otvore? Odavde se vidi nebo. Odmah pokraj vrata vodi rampa kojom se stiæe do vrha zidina. El-Nun je iznena en jer to zapravo nisu prava vrata. “Tako silnu utvrdu joπ nisam vidio”. ovaj je natpis kralj Nabukodonozor dao utisnuti u sve cigle. Ëudi se El-Nun. obnovitelj E-Sagile i E-Zida.” Sada se okreÊe i prilazi uglu zida kod vrata. To je poznata Babilonska kula. Ovim putem mogu na vrh bedema doÊi kola i tovarne æivotinje. tako da ga potpuno zatvara. Budite sigurni da je tako onemoguÊeno osvajanje vrata. “Po tri su takva otvora na svakim vratima.” El-Nun znatiæeljno gleda u gornje otvore. Enalil zamjeÊuje zaËu ene poglede trgovca iz Medije i na trenutak zastaje. a E-Zida je sedmokatna kula u predgra u Borsipe. “Druga vrata su na kraju tunela. “Tri su reda takvih greda.” Enalil pokazuje na πiljaste grede koje vire iz stropa tunela. “Joπ sam vam ovo htio pokazati. na pritisak poluge u tunel se sruËuje zemlja. Ovaj drugi zid sagradio je kralj Nabukodonozor.” El-Nun bi je rado vidio.” Polako Ëita: “Ja sam Nabukodonozor. Sada su stigli do samih vrata. Osim toga. Pratilac se osmjehuje: “Da.podignuti.” Na upitni El-Nunov pogled objaπnjava: “E-Sagila je divovski Mardukov hram. U sluËaju napada. spuπtaju se i ova stabla. Zid je na vrhu toliko πirok da predstavlja pravu cestu πto vodi oko Ëitavog grada. s obzirom na jarko sunce vani. ovdje na poËetku i tamo na kraju tunela. 25 . kralj Babilona.

Mi smo u istoËnom.“Koliko je vremena potrebno za obilazak grada?” “Ako sve æelite vidjeti. Stube su previsoke za ljudske noge. jednog osamnaest. spuπta k ljudima po stubama kule Etemenanki. Babilonci su vjerovali da se bog Marduk. oba sina — Baruha i Asara. a okruæena je velikim 26 . Za veËerom El-Nun doznaje da Enalilova obitelj pripada deportiranim zarobljenicima iz Jeruzalema koje je kralj Nabukodonozor nakon osvajanja grada doveo u Babilon. a na drugoj strani Eufrata je skoro isto toliko velik zapadni dio. bit Êe vam potrebna tri dana. veÊ i moÊ njegova zastupnika na zemlji. Zatim nastavlja: “Babilonci ne vjeruju da je Zemlja okrugla. a drugog dvadeset godina starog. punaπnu Tanilu. El-Nun upoznaje Ëitavu obitelj. kralja Nabukodonozora. obojica stiæu do Enalilove kuÊe.” Nakon dvadesetak minuta hoda pravocrtnim ulicama. a trideset i tri metra visoko. kako to kaæu izraelski proroci. Judejski se trgovac suknom zapravo zove Gadal. ukupne visine devedeset metara. niti da je ploËa. veÊ je zamiπljaju piramidom od sedam katova iznad koje se nadvijaju tri neba. da bi na vrhu. a svoje trgovaËko ime Enalil dobio je od svojeg istoimenog poslodavca koji je na tragiËan naËin izgubio æivot. Enanil priËa o natpisu na vanjskom hramskom zidu kojim Nabukodonozor klinastim slovima objavljuje da se “æeli natjecati s nebom”. Bilo je to prigodom velike novogodiπnje procesije. visoku æenu glatke crne kose. kako to vjeruju mnogi narodi. malu. Na njemu se uzdiæe druga stuba hramske kule ili stupnjevitog hrama. kao sedma stuba. Nabukodonozor je dao sagraditi kulu u Ëast bogu Marduku. Podnoæje kule je devedeset metara dugaËko i πiroko. svaka visine πest metara. triput viπe od stambenih kuÊa u gradu. Grad ima dva dijela. Iznad njega uzdiæu se joπ Ëetiri stube. Njegovu suprugu Leu. i najmla u u obitelji. uz kuÊe koje se diæu na tri i Ëetiri kata. koja po El-Nunovoj prosudbi ima oko dvanaest godina. gospodar zvijezda. i sjaj njegove metropole. bio podignut petnaest metara visoki hram Marduku. One objavljuju ne samo Mardukovu moÊ.

primjerice nakaze me u ljudima i æivotinjama. Ninipi crna. kruna Zemlji. Mardukovi sveÊenici razvili su neku vrstu odre ivanja buduÊnosti. Svaki planet predstavlja po jedno boæanstvo i nosi njegovo ime. Sedma stuba ove piramide je grad Babilon. ratove i poraze. Ova zvijeæ a ili zodijaËke znakove smatraju boæanskim biÊima koja objavljuju volju bogova i otkrivaju πto Êe se dogoditi na Zemlji. u unutraπnjosti zemlje i posebice u pustinji. a SunËevom bogu Samasu zlatna. postavljaËima zamki. u zraku. Babilonci se boje i vampira koji napuπta grob da bi progutao ljude. 27 . u vodi. Za to im sluæi proricanje iz utrobe zaklanih æivotinja. Prepoznali su dvanaest zvijeæ a u Ëijoj sredini Sunce redom izlazi. veÊ proriËu i smrt kraljeva. dobri i zli. Zvijezdi Nebos pripada plava boja. Usto je svijet ispunjen nevidljivim duhovima. upravljaju djetetovom sudbinom do njegove smrti. Marduku purpurna. Dok nastavlja. dobre i loπe æetve. da. noÊnim duhovima kojih ima svuda. osobiti znakovi u prirodi. Primijetili su da sunce svakog dana izlazi na drugom mjestu i da jednom godiπnje okruæi nebom. kamen temeljac neba i Zemlje. pupak svijeta!” PripovjedaË zastaje na trenutak. koje se vraÊaju na zemlju plaπiti ljude. Odre eni bogovi. Vidljivo je da ga zahtjevi babilonske religije odbijaju. To su prikaze. Enalil jedva uspijeva iz svojih rijeËi potisnuti ironiju. Nergalu æutocrvena. a u njemu stoji Mardukova stupnjevita kula kao srediπte svijeta. Uz Sunce i Mjesec stavljaju joπ pet planeta kako bi dobili sedam. dakle i srediπte svemira. MjeseËevom bogu Sinu srebrna. Za to bi trebao biti odgovoran poloæaj zvijezda u trenutku njegova ro enja. te posebice tumaËenje snova. Ne samo πto proriËu kiπu i vjetar. “S druge stube Mardukovi sveÊenici za vedre noÊi promatraju zvjezdano nebo. duπe mrtvih.morem. Nastoje proreÊi sudbinu svakog Ëovjeka. Istodobno je tom bogu i njegovoj zvijezdi posveÊena odre ena boja. boæici Iπtar bijela.

ali i nakon godina i stoljeÊa. Osim toga. trebaju otjerati demona. dokaz je ispunjeno proroπtvo. prema njegovu miπljenju. nema razlike izme u proroËanstava Babilonaca i Izraelaca. drugi orlove pandæe ili glavu hijene. priËa o najveÊoj od svih sveËanosti u gradu Babilonu. drugi πiroka krila. Ono πto je prorekao.” “Kako se to dogodilo?” Gadal. danas Enalil. Ëovjek je poginuo za vrijeme novogodiπnje procesije.” El-Nun prekida razgovor jer.” El-Nun se okreÊe i usu uje primijetiti: “Pred ulazom u vaπu kuÊu nisam vidio ni slike ni kipa. Mnogi imaju ljudske ruke. preneseno ime Enalil?” “Da. 28 . a ni u kuÊi ne vidim kipa nekog boga. nose hamajlije i talismane. i to odmah. Zato u pomoÊ pozivaju nekog boga. Uljudno navodi razgovor na drugu temu: “Na vas je. Jedni imaju ljudsko tijelo s lavljom glavom.” “Ne tvrde li to sve religije?” “Svakako. medvje e truplo ili lavlje πape. kao demon juænog vjetra koji puπe iz pustinje i sve isuπuje na svojem putu.Isto tako postoje demoni razliËitih oblika. Sveprisutnog. ali nijedna to ne moæe dokazati. On je jedini pravi Bog!” “Odakle to znate?” “Sami smo doæivjeli Njegovu moÊ i imamo Njegovu RijeË kojom nam je govorio preko proroka. mi se ne bojimo ni demona ni zvjezdanih bogova. Babilonci vjeruju da nesreÊu i bolesti izazivaju demoni. pokuπavaju otjerati duhove pomoÊu nekih biljaka ili na ulaze palaËa i kuÊa stavljaju kipove kojima kane zastraπiti demone.” ”Kako se zove vaπ Bog?” “On je Jahve koji je stvorio Nebo i Zemlju. Zar se vi ne bojite demona?” “Ne. ispunilo se. Da bi se izlijeËili od bolesti. dakle. Naπ æivot i sudbina nalaze se u ruci svemoguÊega Boga. on ne poznaje ni jedna ni druga.” “Imate li vi dokaze?” “Svakako.

odjeveni u crvenu odjeÊu. Da ne bi izazvali gnjev duhova. ali kada se bolesna noga upalila. SljedeÊih dana malo se oporavlja. Iza njega koraËaju pojedine kaste. Neposredno prije smrti Enalil zove Gadala k sebi. Ëak i jedna kola u procesiji prelaze mu preko noge. obrtnici i seljaci. KonaËno starca bez svijesti donose kuÊi slomljene noge. trostruku krunu. IduÊeg dana Enalil pozove El-Nuna u drugo dvoriπte svoje kuÊe da sklope ugovor. Prvo su uzviπena zvanja. Kroz druga vrata ula29 . pa uËeni ljudi i mudraci.Vjeruje se da bog Marduk tog dana silazi s neba. pa ga kao zlatni kip nose kroz cijeli grad. primjerice suci i pisari. Zbog svoje starosti ne moæe se tako brzo podignuti. Za njim ide kralj kao Boæji zamjenik na Zemlji. Æele sebi sreÊu i uspjeh. U me uvremenu je pala noÊ i svi odlaze na poËinak. Prenosi na njega trgovinu i svoje ime. a nijedan prozor. nadglednici i mjernici. Na glavi ima zlatnu tijaru. Bezbrojne molitve upuÊuju se razliËitim boæanstvima. zatim kaste razliËitih zvanja. Prva je kasta pojedinih kneæevskih domova. napuπta hram na vrhu kule Etemenanki. na dugim motkama nose njegov kip s prijestoljem na kojem sjedi. Tako Enalil postaje njegovim nasljednikom. I tu postoje dvije klase. Udovica odmah seli u susjednu ulicu. veÊina sudionika nosi maske najrazliËitijih oblika i boja. Preko njega prelazi mnoπtvo nogu. Ostaju bezuspjeπne molitve Marduku i sve zaklinjaËke formule pozvanih sveÊenika. Enalil je zavrπio svoju priËu. Iz tisuÊa grla odzvanjaju slavopoji u Ëast Marduku. Drugu klasu Ëine obiËna zvanja kao trgovci. viπe je nije moguÊe spasiti. Prozori se nalaze na unutarnjoj strani kuÊe sagra ene oko Ëetvrtastog dvoriπta. U ovoj golemoj zakrabuljenoj povorci Enalil se spotaknuo i pao. zdravlje i dug æivot. Zgrada prema ulici ima samo velika vrata. uz mjeseËnu mirovinu koju Êe isplaÊivati njegovoj supruzi. Svi æele zaπtitu od demona i zlih duhova. SveÊenici. sveÊenici pojedinih boæanstava kojih ovdje u Babilonu ima oko dvjesto.

Oba unutarnja dvoriπta viπe nalikuju velikom vrtu s palmama i cvijeÊem. Kada su Medijci prije dvadeset godina osvojili grad. U naroËitoj. ZaËu eni trgovac iz Medije u registraturi vidi Ëitave police ispunjene stotinama ploËica. nakon Ëega svaka ugovorna strana dobiva po jedan primjerak. U svjetlosti mnogih uljanica Enalilova obitelj sjedi oko gosta i sluπa njegove pripovijesti o dalekoj domovini Madaji. a izvan grada veliko seljaËko imanje. klupama i leæaljkama. Odmah pokraj skladiπta je krojaËka radionica. Pojavljuju se dvojica slugu s ploËicama za pisanje. Enalil mu priËa kako svuda u gradu postoje takvi sunËani satovi. kako je to ElNun primijetio veÊ kod pisara-carinika u luci. Mediji. Trgovci sjede u sjeni palme. To je ista vrsta drvenih okvira u koje je utisnuta mekana glina. Za veËerom se El-Nun Ëudi mnoπtvu raznolike hrane. U skladiπtu gotove robe stoje police s tkaninama iz najrazliËitijih zemalja. u gradu su 30 . kupoprodajnim ugovorima i narudæbama. stolovima. skladiπta i radionica. ©est krojaËa i nekoliko uËenika marljivo rade na proizvodnji skupocjene odjeÊe za dostojanstvenike u gradu. sve je viπe bjegunaca stizalo u grad Gosan. koji dijele dan na dvanaest dijelova. Na Haboru.zi se u drugo unutarnje dvoriπte. Pisari poËinju u glinu dræalom utiskivati trgovaËki ugovor. obje se ploËe suπe i peku. tako da nastaje pravo klinasto pismo. Enalil zapljeπÊe rukama. Kad se prije e preko brda na istoku. gdje se nalaze poslovni prostori. u prostranoj dolini leæi grad Gosan. pritoku Eufrata. I ovdje su mjere i utezi podijeljeni na dvanaest dijelova. Nakon sklopljenog ugovora Enalil pokazuje posjetitelju poslovne prostorije. ZahvaljujuÊi dolasku marljivih i spretnih naseljenika. Ovo je za El-Nuna novost. Ondje El-Nun ima svoju trgovinu. stiæe se u Ninivu na Eufratu. za to naloæenoj peÊi. salata i voÊa. U pisarnici El-Nun primjeÊuje vagu s utezima i stol s mjernim πtapovima. Prolaze pokraj velikog sunËanog sata u sredini dvoriπta.

Poznajem sve prinËeve i njihove obitelji i zapazio bih ime Koreπ. hoÊete li moju tajnu zadræati za sebe? Nitko je u ovom gradu ne smije saznati. “Ako vam to kaæem.3 Tada Êe se svi zatoËenici vratiti u svoju domovinu i ponovno sagraditi grad Jeruzalem. Isprva polako i s oklijevanjem. “Znate li da u toj knjizi piπe o vama?” 31 . Pritom je imenovao prvog medijskog kneza. “Odræavate li poslovne veze s dvorom?” pita Enalil. TisuÊe ih æive u gradu i okolici. Ne.” El-Nun daje obeÊanje i prihvaÊa pruæenu ruku. dao sam za sebe prepisati na ove glinene ploËice”. “Niste li sami kazali da je neosvojiv?” Njegov domaÊin πuti. I El-Nunova se trgovina proπirila pa je mogao kupiti Ëamce i uspostaviti svoje prve poslovne veze s gradom Babilonom. IzvjeπÊuje o osvajanju Jeruzalema po Nabukodonozoru. ali s odre enom bojazni.popriliËno procvali gospodarstvo i trgovina. Oklijeva li samo ili ne æeli odati tajnu? El-Nun ne æeli biti neuljudan. DomaÊe stanovniπtvo se prema njima viπe-manje dobro odnosi. ali ipak pita: “Odakle znate da Êe taj Koreπ biti medijski knez?” Enalil ga gleda ravno u oËi. da bi nastavio sa sve veÊim oduπevljenjem. ali svi znaju da Êe njihovom zatoËenju u Babilonu uskoro doÊi kraj. Koreπa ili Kira. “Sve πto je prorok Izaija napisao po nalogu svemoguÊega Boga.” “Poznajete li nekog princa po imenu Koreπ ili Kir?” “»ekajte da razmislim. »esto ga i sâm posjeÊujem. “Kako je moguÊe osvojiti grad Babilon?” pita El-Nun. Enalil daje znak najstarijem sinu Baruhu. Tri do Ëetiri puta godiπnje πaljem karavane na kraljevski dvor. o odvo enju suæanja ovamo u Babilon. Pred viπe od stotinu godina njihov je prorok Izaija prorekao da Êe Babilon biti osvojen i razoren.” I sad Enalil poËinje priËati. “Svakako. Ovo je ime veoma znaËajno. objaπnjava Enalil. Jeste li sigurni da se baπ tako zove?” “Jesam. nema Koreπa ili Kira. MladiÊ ustaje i za nekoliko trenutaka se vraÊa s naramkom glinenih ploËica. A onda gleda gostu ravno u oËi. On Êe osvojiti grad.

“O meni? Kako da to shvatim?” “Ne pripadate li narodu Medijaca?” El-Nun klima glavom. “Onda pripadate posveÊenima o kojima govori knjiga.” Enalil uzima jednu ploËicu, traæi neko vrijeme, a onda uzvikuje: “Pogledajte!” Stavlja prst na ploËicu i Ëita: “Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake... Gle, podiæem na njih Medijce.”4 El-Nun je iznena en i pita kada je to napisano. “Ima tome veÊ viπe od sto godina”, kaæe Enalil spremno, “kad je prorok Izaija u Jeruzalemu, u viziji koju mu je Bog dao, vidio razorenje naπeg glavnog grada. Naπ je narod bio neposluπan Bogu. Zato je Bog dopustio da Babilonci razore grad i odvedu narod u zatoËeniπtvo. Me utim, kako su se Babilonci uzoholili te zloporabili moÊ koju im je Sveviπnji dao, Bog je odluËio poslati Medijce i Perzijance da osvoje babilonsko kraljevstvo.” Enalil uzima u ruke drugu ploËicu i Ëita: “Babilon, ures kraljevstava i ponos kaldejski, bit Êe kao Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se viπe neÊe naseliti, od koljena do koljena ostat Êe nenapuËen. Arapin ondje neÊe dizati πatora, nit Êe pastiri ondje poËivati. PoËivat Êe ondje zvijeri pustinjske, sove Êe im napuniti kuÊe, nojevi Êe ondje stanovati, jarci plesati. Hijene Êe zavijati iz njihovih palaËa, a Ëaglji iz raskoπnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliæi, dani mu se neÊe produæiti.”5 El-Nun je vidljivo zaprepaπten: “Ali ove goleme zidine, ova neprobojna vrata! Kako se to moæe dogoditi? Pa to je nemoguÊe!” Enalil mirno posegne za joπ jednom ploËicom i poËinje jasno i glasno Ëitati: “Ja govorim: Presahni! Presuπujem ti rijeke! Ja govorim Kiru: Pastiru moj! I on Êe sve æelje moje ispuniti govoreÊi Jeruzalemu: Sagradi se! i Hramu: Utemelji se! Ovako govori Jahve Kiru, pomazaniku svome: Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspaπem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. 32

Ja Êu hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim æeljezne prijevornice. Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.”6 “Vidite”, primjeÊuje Enalil, “Izaija je prorekao razorenje naπeg grada Jeruzalema i mi smo osobno doæivjeli ispunjene tog proroËanstva. On je prorekao i naπe zatoËeniπtvo, i vi, El-Nune, i vi ste svjedok da smo zatoËenici, stranci u ovome gradu. A vi Êete doæivjeti i da Êe ovaj grad biti razoren upravo onako kako je Bog to prorekao preko proroka Izaije. To Êe Bog uËiniti preko Ëovjeka iz vaπeg naroda, Medijaca, preko Kira. Joπ jednom vas molim, nemojte nikome reÊi nijednu rijeË o ovome πto ste ovdje Ëuli. Za takvo πto Ëeka me smrt. Prisegnite da Êete πutjeti!” “Priseæem!” kaæe El-Nun sveËano. Te noÊi El-Nun ne moæe zaspati. Dojmovi prethodnog dana i osobito rijeËi na ploËicama izazvale su duboku uznemirenost. Nije svjestan da ga sutra oËekuju joπ veÊa iznena enja. BuduÊi da domaÊin veÊ rano mora na put kako bi obavio vaæan posao, moli svojeg sina Asara da gosta provede gradom. I tako ujutro kreÊu u unutarnji dio Babilona. El-Nun ne moæe doÊi k sebi od Ëu enja. ©iroke ulice, visoke kuÊe, veliki trgovi s prekrasnim parkovima, mnoπtvo trgovaËkih ulica s bazarima, mnoπtvo ljudi na ulicama, æagor razliËitih jezika, sve to El-Nunu izgleda kao da sanja. Nakon sata πetnje iznenada zastaju pred velikim trgom. Iza zaπtitnog zida πto odvaja hramsko podruËje s kuÊama sveÊenika diæe se veliËanstvena kula Etemenanki, vrh svijeta. El-Nun stoji kao paraliziran. Nije zamiπljao tako silnom i velikom ovu kulu. Asar se okreÊe i pokazuje na drugu stranu trga. Tu je joπ jedan hram okruæen visokim zidovima, s kuÊama sveÊenika sliËnim palaËama, sa skladiπtima i svratiπtima za bezbrojne hodoËasnike koje oËekuju za novogodiπnju procesiju. To je hram boæice Iπtar, boæice ljubavi i plodnosti. Uz njega je i treÊi, joπ veÊi, duæi i πiri Mardukov hram, nazvan E-Sagila ili Esangila. 33

Asar objaπnjava da je hram Ëitavih pola kilometra dug. Usred hrama na prijestolju sjedi boæanski kip sav od zlata. Pokraj njega je stol, postolje i stolac kralja bogova, sve iz Ëistog zlata. Kralj Nabukodonozor je za Mardukovu procesiju sagradio Ulicu procesija, prekrasnu, jedinstvenu na svijetu. Asar vodi svojeg gosta duæ nje, pokraj hramova sa ærtvenicima i kipovima. VeÊ dugo El-Nun æeli postaviti jedno pitanje, a sada koristi priliku: “Nemate li ovdje za izraelskog Boga neki hram, neki kip? Tvoj je otac rekao da u gradu ima blizu dvjesto razliËitih boæanstava. Mogli ste i vi podignuti neko svetiπte.” “Ne”, odgovara Asar odluËno, “nama nije potreban kip naπega Boga. On je æivi Bog, svuda prisutan. On je iznad svih bogova. Stvorio je Nebo i Zemlju.” “Onda ne razumijem zaπto je vaπ Bog ovdje tako nepoznat”, kaæe El-Nun i stavlja ruku na rame svojeg domaÊina: “Pogledaj ove tisuÊe, ili Ëak stotine tisuÊa ljudi! Svi se oni mole svojim bogovima i nitko nema pojma o vaπem Bogu koji je viπi od svih drugih. Nisu li Babilonci pobijedili vaπ narod i vaπega Boga?” Asar odluËno odmahuje glavom: “PriËekajte, svi Êe spoznati tko je pravi Bog i Gospodar!” U dubini duπe El-Nun se raduje uvjerenosti svojeg mladog pratioca. Zato nastavlja s razgovorom: “Vidiπ, u mojoj se domovini Mediji molimo bogu svjetlosti, a bojimo se boga mraka. Izme u njih dvojice stalno bjesni borba koja se inaËe odvija i u naπim srcima.” “Zar toj borbi nema kraja?” pita Asar. “Uvijek je bila i uvijek Êe biti, dokle god ima ljudi.” “Naπ Bog Jahve vlada nad tamom, nad zlom. On je svemoÊan: pobijedit Êe tamu i proπiriti svoje kraljevstvo svjetlosti i vjeËnosti nad cijelom Zemljom.” U razgovoru su stigli do Ulice procesija. ©iroka je viπe od dvadeset metara, a uz nju se diæu sedam metara visoki zidovi. NaËinjeni su od glaziranih cigli plave boje i na njima, poput æutih reljefa, svjetlucaju rozete i oko sto dvadeset lavova, svaki dugaËak oko dva metra. 34

El-Nun je iznena en pogledom na Nabukodonozorovu palaËu pred njima na kraju ulice. Ëiji gornji dio ima oblik lukovice. “To je Arul”. “Poslije Êemo saznati πto sve to znaËi. sedmo svjetsko Ëudo. Preko πirokog trga pred kraljevskom palaËom Ëitave skupine neobiËno odjevenih ljudi æure u smjeru velikih ulaznih vrata.” Gledaju za nosiljkom koja pokraj straæara na vratima nestaje u unutraπnjosti palaËe. “»ini se da je kod kralja zakazan osobit sastanak”. Vrata su ukraπena s viπe od petsto reljefa bikova i zmajeva. Golemi svodovi podræavaju terase razliËitih visina. proricatelja i tumaËa snova.Sada stoje pred Iπtarinim vratima. “vrhovni poglavar Kaldejaca. On je jedan od najbliæih kraljevih savjetnika. Sama vrata naËinjena su od cedrovine okovane bakrenim ploËama. Sjenoviti putovi i skrovita mjesta pruæaju kraljevskom dvoru sjenu i hladovinu i za najveÊih vruÊina. a na vrhu prerasta u πiljak. na kojemu dobiva oblik umjetno naËinjena brijega: to su viseÊi Semiramidini vrtovi. Na dvjema dugim motkama nose nosiljku u kojoj sjedi Ëovjek odjeven u tamnoplavu tuniku. vraËara. “To su Kaldejci”. Na terasama raste neobiËno drveÊe. tu su prekrasni cvjetnjaci me u kojima æubore umjetni slapovi i izvori. Sa strahopoπtovanjem prolaze kroz vratnice. Svi nose okrugle πeπire.” Iznenada za sobom Ëuju topot koraka koji im æurno prilaze. Tako neπto lijepo El-Nun joπ nije vidio.” 35 . Na povrπini od Ëetrnaest hektara diæe se palaËa koja je. Njihovo divljenje u tom trenutku iznenada biva prekinuto. s grimiznim lakim plaπtem prebaËenim preko ramena te s mitrom Kaldejaca na glavi. u odnosu na grad. nalik na silnu utvrdu πto se spuπta do Eufrata. objaπnjava Asar. kaæe Asar. Gomile Kaldejaca prelaze preko trga i slijede svojeg vrhovnika. poduprte moÊnim stupovima. πapÊe Asar. OkreÊu se i brzo stupaju u stranu jer im trËeÊi prilazi skupina od πest ljudi. dvostrukim vratima okrunjenim tornjiÊima i obloæenim plavim glaziranim ciglama. “To je staleæ zvjezdoznanaca.

Sada se pribliæavaju obali Eufrata i prolaze pokraj vila okruæenih cvjetnim vrtovima. Asar objaπnjava da usto. GledajuÊi svu tu ljepotu i veliËinu. Vodeni kanali srebrnasto svjetlucaju na suncu. Jedan ga Ëvrsto dræi za tuniku i dok diæe koplje. Kad ubrzo zatim skrenu u malu sporednu ulicu. “Pustite me! ©to hoÊete od mene?” Dva vojnika izvlaËe iz kuÊe Ëovjeka kojem nastoje svezati ruke. napuπtaju sredinu mosta i kreÊu prema kuÊi. plantaæa povrÊa i zelenila koje seæe sve do zida koji je na obzorju vidljiv kao uska crta. ne ulazeÊi u zapadni dio grada. U njemu su uglavnom stambene kuÊe gornjih druπtvenih slojeva i nalik je na grad-vrt koji se prostire naizgled beskrajno do velikog zida u daljini. KuÊe u istoËnom dijelu grada prelaze u krajolik prepun πirokih pπeniËnih polja. On se oËajniËki brani i viËe: “Ako me ne pustite. Pod lukom mosta niz rijeku se spuπtaju jedrenjaci. Ali vraËar se kao zmija izvukao iz ruku vojnika i pokuπava im pobjeÊi. ali joπ su viπi stupovi na kojima most poËiva. u sluËaju opsade grada. On povezuje istoËni dio grada s kraljevskom Ëetvrti i trgovaËkim ulicama i njegov zapadni dio. u sluËaju takve opasnosti. probost Êu te!” Odvode ga vezanog konopcima. Visoki su njihovi jarboli. dopunjuje drugi. prijeti: “Ako ne kreneπ s nama. 36 . Most je na obje strane zatvoren bakrom okovanim vratima. El-Nun se prisjeÊa sinoÊnjeg razgovora. “Vaπ Arul veÊ sjedi u zatvoru”. Odavde se pruæa prekrasan pogled na grad. U svjetlosti sunca Ëini mu se nemoguÊim da bi neprijatelj mogao osvojiti ovaj silni grad.000 æitelja. BuduÊi da se pribliæava podne. dobacuje mu jedan od njih podrugljivo. “Za koji Êeπ ga trenutak vidjeti”. dugo opskrbljivati 300. postoje i veliki æitni silosi. Ove poljoprivredne povrπine mogu. Zatim skreÊu u πiroku ulicu koja vodi na most. Ëuju kako iz jedne kuÊe dopire vika i psovke. Lûk kamenog mosta na snaænim stupovima veliËanstveno prelazi na drugu stranu rijeke. poæalit Êu se Arulu! On Êe obavijestiti kralja pa Êe vam skinuti glavu!” Vidi se da je Kaldejac u grubim rukama vojnika.

Enalil mu ide u susret s osmijehom na licu: “Daniel i njegovi prijatelji su spaπeni!” 37 .” “Moram to prenijeti i drugima.”7 “SmaknuÊe?” uzvikuje Asar uplaπeno. Pripada krugu Danielovih prijatelja. SmaknuÊe je odloæeno. »eka ih smaknuÊe. ozbiljno pripovijeda: “Uhitili su Daniela i trojicu njegovih prijatelja. Na to se razgnjevio i naredio pogubljenje svih Kaldejaca u Babilonu. koji je izraelski prorok me u zatoËenicima iz Jeruzalema. On je jedan od njihovih. Ali Daniel je od kralja zatraæio tri dana odgode. Kralj je proπle noÊi usnio san kojeg je zaboravio. Dovi enja!” Nestao je isto tako trkom preko dvoriπta kako je i doπao. “Ali zaπto?” “Nitko u gradu ne zna zaπto.Asar i El-Nun gledaju za njima. Bog je sigurno ovo dopustio da bi proslavio svoje ime. U tom trenutku pozornost im privlaËi Ëovjek koji trËi preko dvoriπta i prilazi blagovaonici. Zapravo je u sebi odluËio Ëekati ta tri dana da vidi hoÊe li biti usliπana molitva izraelskom Bogu. sre uje novËane poslove i polako se sprema za dugi put kuÊi. Kada se poslijepodne treÊeg dana pribliæio kuÊi svojeg gostoljubivog prijatelja. Baruh. ali je sâm kralj naredio da svi Kaldejci u Babilonu budu uhiÊeni i smaknuti. On Êe mu kazati san i njegovo znaËenje. Njegov je izvjeπtaj kratak: “Daniel i njegovi prijatelji su opet slobodni. Hananiju i Azarju. Donosi bale sukna u Enalilovo skladiπte. Molit Êe se Bogu. Zatim nastavljaju put. Miπaela. Ne æuri mu se. Daniel i njegovi prijatelji mole sav Izrael da ta tri dana s njima mole SvemoguÊega. Baruhov prijatelj. izdaleka je zaËuo glazbu i veselu pjesmu. El-Nun je sljedeÊa tri dana zaokupljen sre ivanjem svoje robe. stariji Asarov brat.” Svi πute pogoeni tom vijeπÊu. Traæio je od Kaldejaca da ga podsjete πto je sanjao i da mu protumaËe san. Ne mogu objasniti uhiÊenje jednog Kaldejca. Ëini se da namjerno oteæe s odlaskom. Spaπeni su. zajedno sa svim Kaldejcima u gradu. a nitko od njih to nije mogao. ali za objedom doznaju πto se tog prijepodneva dogodilo u gradu.

prsa i ruke od srebra. Nisam li vam rekao. Arul. a stopala od æeljeza i gline. Naπ Bog je te noÊi dao kralju Nabukodonozoru san kako bi ga Daniel mogao protumaËiti i proreÊi buduÊnost do kraja dâna. sasvim drukËije kraljevstvo. Nikada ne bi pomislio da Êe izraelski Bog tako brzo odgovoriti na pitanje koje je prije nekoliko dana u Ulici procesija postavio Asaru.8 Vidite. slavite s nama! Vi pripadate Boæjim posveÊenicima. El-Nun je potpuno zbunjen. Odjednom se s brda odvalio kamen i udario u noge kipu. dakle. Naπe su molitve usliπane. A Danielu je Bog ovako objasnio san: Glava predstavlja Babilon. 38 . Ali kamen je poËeo rasti i ispunio je cijelu zemlju. A onda je puhnuo vjetar i nigdje viπe niËeg nije bilo. zato se danas radujemo! Do ite. Evo.Na klupi u vrtu pod palmom priËa: “Kaldejci nisu smaknuti. kako je to Izaija unaprijed vidio? Oni Êe osvojiti Babilon. Vrhovni Kaldejac. Vidio je veliki kip od kovine. dragi El-Nune. a njegove prijatelje imenovao je namjesnicima u babilonskim pokrajinama. pripadate narodu koji Êe nam donijeti slobodu!” Za stolom pripovijeda Enalil svojem gostu joπ jednu novost. U svim zemljama njegova kraljevstva treba πtovati pravoga Boga. Glava je bila od zlata. Zatim treba doÊi srebrno. veliki Bog je to preko Daniela pokazao kralju. da ga ponovno sagradimo. zlatno carstvo. Nabukodonozorovo kraljevstvo. skinut je s duænosti i kralj je na njegovo mjesto postavio Daniela. »uo sam πto je kralj sanjao. SljedeÊeg jutra zahvaljuje se svojem novom poslovnom prijatelju i kreÊe na put kuÊi. Cijeli je kip. trbuh od bakra. noge od æeljeza. Tada se div stropoπtao i raspao na djeliÊe kao pljeva na gumnu ljeti. Kralj je sveËano objavio da je Danielov Bog pravi i æivi Bog i da je uzviπeniji od svih bogova. Bog je Danielu u vi enju pokazao san i tumaËenje. da Êe doÊi Medijci i Perzijanci. stajao na glinenim nogama. El-Nune. u naπ grad Jeruzalem. Od srca Ëestita svojem gostoprimcu na ovim dobrim vijestima. a mi Êemo se opet vratiti u zemlju svojih otaca.

A i vi ste joπ uvijek u ovom stranom gradu i Ëekate na povratak u domovinu. a grad je ljepπi nego ikada. kao nekada. I kralj Evilmerodah. Asar se razvio u velikog. ali ona se viπe ne sjeÊa El-Nuna. Sada se njegova supruga Nana i njihovo petero djece. predstavljaju gostu.* * * Otada je proteklo toËno dvadeset godina kad El-Nun ponovno dolazi i pristaje u babilonskoj luci. Jako dugo. Starost je oslabila njezino pamÊenje. U kuÊi joπ æivi baka Lea. Nisu li se vaπi proroci ipak prevarili?” Asar prijateljski stavlja ruku na rame starca i odgovora: “Da. Ni vaπ otac. ali se ono nije ispunilo. Nakon veËere sjede El-Nun i Asar joπ neko vrijeme pod palmom. Vrlo je sliËan ocu i u me uvremenu se oæenio. Vladao je samo godinu dana. odmah Êu vam pokazati!” 39 . niti kralj Nabukodonozor nisu doËekali razorenje grada za svojeg æivota. jednog od dvojice vlasnika. Ali naπ Bog u me uvremenu nije πutio. Ali kad je potraæio svojeg starog poslovnog prijatelja. Tvrtka sada nosi ime “Enalil i sinovi”. nije doæivio povratak u domovinu. pod palmom na klupi u vrtu. Na vedrom veËernjem nebu blistaju zvijezde. tri sina i dvije kÊeri. nasljednik pokojnog Nabukodonozora. snaænog Ëovjeka. Me u Medijcima i Perzijancima nitko i ne pomiπlja da bi napao i osvojio Babilon. Bog je objavio proroku Jeremiji i preostalom puËanstvu u Jeruzalemu. diæe pogled prema zvijezdama i tiho kaæe Asaru: “Mnogo sam razmiπljao o vaπem Bogu! OËekivao sam ispunjenje proroËanstva. U Babilonu je sve onako kao πto je bilo prije dvadeset godina. Dakle. dugo smo Ëekali. El-Nune. Nakon radosnog pozdravljanja i obavljenih poslova opet sjede. koji ga odmah prepoznaje. Babilon joπ uvijek vlada narodima. Ono πto mi u Babilonu nismo znali. Ëija je kosa u ta dva desetljeÊa sasvim pobijeljela. El-Nun. U poslovnici susreÊe Asara. Zbog politiËkih nemira i gospodarskih neprilika El-Nun je tek sada mogao poÊi na poslovni put u Babilon. »ekajte trenutak. saznaje da je Enalil prije dvije godine umro. viπe nije æiv.

Imate mnoπtvo vojnika. U sluËaju opsade imate hrane za viπe godina. Stoga potreseni πute. lijepi grad. “mjesta na kojemu prorok Izaija govori da Êe sâm Bog svojem pomazaniku. evo.. “Dali smo na ove ploËice prepisati rijeËi proroka Jeremije. pripremiti put? ReÊi Êe rijekama: ‘Presuπite!’ I onda Êe mu se otvoriti vrata. A sada je to vrijeme na izmaku. kralja babilonskoga. i zemlju kaldejsku. pomnjivo umotanih u platno. Ali kad se navrπi sedamdeset godina. nadovezuje se Asar. ulazi u kuÊu i nakon nekoliko trenutaka vraÊa se s nekoliko glinenih ploËica. kralju Kiru. ja Êu poslati i podignuti sve narode sa sjevera — rijeË je Jahvina — i slugu svoga Nabukodonozora.” Obojica postaju svjesni teæine ovih rijeËi. Asare. Kako je moguÊe osvojiti ovu neosvojivu utvrdu?” “SjeÊate li se”. Osobno sam s njim razgovarao.Asar ustaje. treba propasti. Pa ovaj je grad neosvojiv! Nitko nije sposoban sruπiti ove silne bedeme niti probiti vrata. Sva Êe se zemlja pretvoriti u pustoπ i pustinju. Posluπajte.”9 Asar prestaje s Ëitanjem i upuÊuje pogled svojem gostu: “Razumijete li zaπto ovaj grad joπ nije razoren i zaπto se joπ nismo vratili u domovinu? Naπe zatoËeniπtvo u Babilonu treba trajati sedamdeset godina. na perzijskom dvoru æivi princ koji se zove Kir. a ne manjka vam ni vode. kako to kaæu vaπi proroci. Je li Kir veÊ tu?” El-Nun se prisjeÊa pitanja i njegovo se lice ozari: “Da. i svi Êe narodi sluæiti kralju babilonskom sedamdeset godina.. i pretvorit Êu ih u vjeËne razvaline. El-Nune. Dopustite da vam joπ jednom postavim pitanje koje vam je postavio moj otac. Sada glasno Ëita: “Zato ovako govori Jahve nad vojskama: Jer niste posluπali mojih rijeËi. El-Nune!” Pri svjetlosti uljanice Asar prelazi prstom po ploËici dok nije naπao mjesto koje traæi. Nakon nekoliko trenutaka El-Nun prekida πutnju: “Ako ovaj veliki. ne mogu zamisliti kako se to moæe ostvariti. i dovest Êu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike. zlatni Babilon. kaznit Êu kralja babilonskog i narod onaj — rijeË je Jahvina — za bezakonje njihovo.” 40 .

jer se s Jahvom zarati!”11 Asar prekida Ëitanje i priËa o sudbini kralja Nabukodonozora. Njegov sin Evilmerodah postupao je joπ gore. ZateËen si i uhvaÊen. razmrskani njegovi likovi. Kralj je izgubio razum na sedam godina. bio bi baËen u uæarenu visoku peÊ. Bog ga je opet upozorio putem sna kojega mu je Daniel proumaËio. dao je izraditi golem kip iz Ëistog zlata i zahtijevao da ga cijeli Babilon πtuje kao jedinog boga. El-Nune. “Evo.’”10 Asar zastaje na trenutak. Tko bi odbio pokloniti se tom kraljevom kipu. Kraljeva oholost nije poznavala granica. Trojica Danielovih prijatelja odbila su pokloniti se tom kipu jer je to Bog izriËito zabranio u svojih Deset zapovijedi. Uzalud. Nakon ozdravljenja odao je Ëast pravome Bogu. Pun gnjeva. kako je bilo proreËeno.Asar uzima u ruke drugu ploËicu i traæi odre eni tekst. recite: Zauzet je Babilon! Bel je posti en: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi. Babilone. Jer sa sjevera na nj se diæe narod koji Êe mu zemlju prometnuti u pustinju. kralj je svoje neposluπne ministre dao baciti u uæarenu peÊ. Oni su æivi i zdravi iziπli iz peÊi kao dokaz Boæje moÊi. Upravo on je prkosio svemoguÊem Bogu unatoË svojem snu i Danielovom tumaËenju. prelazi pogledom preko ploËice koju dræi u rukama. nitko viπe neÊe u njoj æivjeti. poseæe za drugom i nastavlja Ëitati: “Kako li Babilon posta straπilo narodima! Zamku ti metnuh. ali je dopustio da mnoπtvo babilonskih bogova i dalje zavodi narod. Nije bio zadovoljan time πto je u proroËkoj slici bio prikazan zlatnom glavom. Ne. ne tajite. Ali morao je s uæasom ustanoviti da je Bog poslao svojeg an ela koji je trojicu saËuvao u uæarenoj peÊi. a sadaπnji kralj Nabonid i sin mu Baltazar rugaju se Bogu i Njegovoj rijeËi. Opet je pod tim snaænim dojmom Nabukodonozor pozvao na πtovanje pravog Boga u cijelom svojem kraljevstvu. protiv zemlje kaldejske: Objavite narodima! Razglasite. ti se uhvati i ne vidje. Ali i to je trajalo samo neko vrijeme.” 41 . o tome govori prorok Jeremija: ‘RijeË koju Jahve reËe protiv Babilona.

Preko Darija Medijca. Tu su brane koje mogu zaustaviti protok vode i preusmjeriti je u veliko suho jezero. otkrivaju Nabukodonozorove ure aje za navodnjavanje. Brzo prolaze joπ dva desetljeÊa. 42 . poznatog kao Darije Medijac. Kir podsjeÊa svojeg tasta na rijeËi o isuπenju Eufrata. U me uvremenu Darije s malom skupinom izabranih vojnika priprema napad na grad. Iznad grada. da Êe Eufrat presuπiti i da Êe neprijatelj na taj naËin zauzeti grad. Ëijom se kÊerkom oæenio. “Upravo sam vam to htio proËitati”. Nekoliko tjedana poslije u kraljevskoj palaËi Ug-Barua. “MaË na vode njihove. odgovara Asar i traæi odgovarajuÊe mjesto u tekstu. nitko ondje neÊe æivjeti od koljena do koljena. Dovijeka Êe ostat mjesto bez æivlja. neka presahnu! Jer to je zemlja idola. Daje zapisati πto je saznao o imenu Koreπ.”12 Asar opet diæe pogled i pokuπava objasniti: “Mora biti neπto u vezi s rijekom. Kralj pokazuje da je zainteresiran za sve o Ëemu El-Nun izvjeπÊuje iz Babilona.“ZnaËi. nema odgovora na pitanje kako Êe grad biti osvojen?” pita El-Nun ponovno. Ubrzo nakon toga kreÊe na put kuÊi.” El-Nun noÊu dugo razmiπlja o tom odgovoru. daleko od kula da bi bili primijeÊeni. jednog dana saznaje za proroËanstva zatoËenih Izraelaca u Babilonu. El-Nun vodi tajni razgovor. Medijci i Perzijanci su sklopili savez i zajedniËki kreÊu u rat protiv Babilona. ali im se puËani rugaju iz svoje neosvojive tvrave. upravo kako su proreËena. Tu je zapeËaÊena sudbina Babilona. Tada se Darije prisjeÊa izraelskih proroËanstava. Ujedinjena vojska opsjeda Babilon. U Perziji je Kir odrastao i stupio na kraljevsko prijestolje. El-Nun nije doæivio kako su zbivanja krenula svojim tijekom. straπila njihova. zaludiπe ih kipovi. Kir potajno priprema preusmjeravanje rijeke u suhu dolinu. o razorenju Babilona i o proroku Danielu. o isuπenju rijeke. Oba vladara uspjeπno prodiru u Babilonsko Kraljevstvo i stiæu pred prijestolnicu. Zato Êe se ondje nastaniti risovi s Ëagljima i nojevi Êe ondje obitavati.

U noÊi zaustavljaju tok rijeke koja presuπuje. Tako nastaje put koji vodi u unutraπnjost grada. Darije polako napreduje sa svojom vojskom. I kako je proreËeno, nalaze da su jedna vrata na obalnom zidu otvorena. Nitko ne zna je li to uËinjeno nemarom ili je djelo izdaje. Vojnici ulaze na vrata, ubijaju straæu i ubrzo otvaraju druga vrata preostaloj vojsci. Za vrlo kratko vrijeme neosvojivi Babilon je osvojen. Kralj Baltazar pada od ruku svojih dvorana. Darije Medijac, do svoje smrti u πezdeset i drugoj godini, vlada u Babilonu zajedno sa svojim zetom Kirom Perzijskim. Kralj nare uje da u gradu potraæe proroka Daniela. Kao znak πtovanja prema njegovu Bogu, ukazuje mu najviπe poËasti. Daniel postaje predsjednikom vlade i kraljevim savjetnikom do njegove smrti. Kad je proπlo sedamdeset godina o kojima je govorio prorok Jeremija, Daniel je, sijed i oslabljen staroπÊu, svjedok povratka svojeg naroda u domovinu.13 Perzijski kralj Artakserks dopuπta da se zatoËenici iz Jude vrate kuÊi i nare uje obnovu Jeruzalema. Daniel ostaje na kraljevskom dvoru, dok se naizgled beskrajna povorka oslobo enih zarobljenika odvaja od babilonskih zidina i odlazi na zapad u smjeru Jeruzalema.14 Me u povratnicima je u me uvremenu ostarjeli Asar sa æenom i petero djece. Njima su Boæja obeÊanja vaænija od sveg babilonskog blaga. Asar zna da se moæe osloniti na proroËku rijeË, premda nije doæivio ispunjenje posljednjeg proroËanstva o razorenju Babilona. U srebrnom kraljevstvu Medijaca i Perzijanaca Babilon viπe nije prijestolnica. Kraljevstvom se upravlja iz Suze. Tako grad sve viπe gubi na znaËaju. Na kraju ga i æitelji napuπtaju. PalaËe, zidovi i kule propadaju. Stanovniπtvo drugih gradova uzima cigle za gradnju svojih kuÊa. ProroËka rijeË o Babilonu doslovno se ispunila: nitko viπe ne æivi u bijednim ruπevinama u pustoπi koja okruæuje nekadaπnji zlatni grad. Samo divljaË æivi u ruπevinama πto ih je zasuo pijesak. U muzejima stoje kameni svjedoci nekadaπnje slave i veliËine zlatnog grada, najljepπeg od svih gradova, s viseÊim Semiramidinim vrtovima, jednim od sedam svjetskih Ëuda.

43

Kraljeve suze
U kraljevskoj palaËi u Suzi odjekuju trube. Njihov zvuk πiri se dvoranama i arkadama, preko prostranih dvoriπta do kraljevskih vrtova. Kralj Kserkso, svemoÊni vladar nad dvadeset i jednom zemljom velikog Perzijskog Carstva, danas prire uje dræavni prijam za sve svoje satrape, upravitelje pojedinih zemalja. Velika prijestolna dvorana, dugaËka stotinu, a πiroka dvadeset metara, ukraπena je za ovu prigodu. Visoki stupovi πto podræavaju ravni krov ukraπeni su cvjetnim vijencima. Skupocjeni sagovi pokrivaju pod, a na zidovima blistaju divovske slikarije. Na proËelju dvorane nalazi se podij sa stubama koje su pokrivene plavim barπunom. Tu se uzdiæe zlatno kraljevo prijestolje. Oko prijestolja stoje dvorani odjeveni u odjeÊu od crvene svile i maπu srebrnim motkama na Ëijem je vrhu kita velikih nojevih pera. Kraljevi ministri okruæuju prijestolje na kojem sjedi moÊnik odjeven u grimiz, s hermelinskim plaπtem prebaËenim preko ramena, a na glavi mu carska kruna s koje iz bljeπtavog zlata svjetluca viπe od stotinu dragulja. Njegovim se nalozima pokoravaju milijuni u gotovo stotinu zemalja. Njegove su rijeËi nepromjenjivi zakon u zemljama πto se prostiru od Sredozemnog mora do Indije, od Kaspijskog mora do Indijskog oceana. Æelje mu ispunjavaju mali i veliki, mladi i stari, knezovi i robovi. Nitko se ne usu uje proturjeËiti velikom moÊniku. Svi se boje njegove srdæbe. I sami bogovi, πapÊe se tu i tamo, ukazuju velikom vladaru blagonaklonost i poπtovanje. Za mnoge je polubog, jer se pitaju kako smrtan Ëovjek moæe u svojoj ruci ujediniti takvu moÊ. 44

Danaπnje primanje dvadeset jednog satrapa iz cijelog carstva treba potvrditi i proslaviti njegovu moÊ. Oni Êe izvijestiti kralja o svojim zemljama, prenijeti dobre æelje svojih naroda i poloæiti mu pred noge skupocjene poklone. Satrapi dolaze odjeveni u najljepπu kneæevsku odjeÊu, praÊeni svojim ministrima i velikaπima. Uza zvuk trube u dvoranu ulazi satrap iz najudaljenije zemlje, iz Gandore u Indiji, praÊen pratnjom. Klanja se pred kraljem i polako i dostojanstveno prilazi stubama do prijestolja. Na njegov znak sluge unose poklone i polaæu ih pred kraljeve noge. Onda satrap poËinje oduπevljeno i æivopisno opisivati stanje svoje zemlje iznoseÊi prednosti i djela svoje vladavine. Ali sve to, uzvikuje, zahvaljujemo kralju Kserksu. “Æivio kralj!” odjekuje iz svih grla. Trube jeËe i dvoranu ispunjava klicanje. Tako izvjeπtava satrap za satrapom. Kralj sluπa o bogatim æetvama, unosnim porezima, izgradnji novih gradova i mjesta te o junaπtvu kraljevih vojnika u borbama protiv neprijateljskih plemena na granicama velikog Perzijskog Carstva. Posljednji nastupa satrap iz Male Azije. On je namjerno ostao na kraju, jer Êe ono πto iznese sigurno izazvati kraljevu srdæbu. Isprva glasno hvali ljepotu gradova u svojoj zemlji, priËa o mnogim lukama i stotinama brodova koji plove dalekim morima i donose kralju silno blago. “Tvoji brodovi, plemeniti kralju Kserkso, plove do Egipta, Afrike i Ëak do zemalja koje se nalaze na samom kraju svijeta. Tvoji brzi brodovi su gospodari mora. Samo jedan mali, drski otoËni narod, Grci, zavidi slavi i bogatstvu tvojih velikih brodova i nanosi kralju πtetu. Svojim brodovima potajno pristaju na perzijskom podruËju, grade utvrdu i osnivaju koloniju. Naπi su perzijski vojnici osvojili mnoge njihove utvrde, razorili sela i zarobili stanovnike. Ali drski Grci stalno dolaze brodovima i osnivaju nove kolonije. Osim toga, oni su najgori gusari koje moæemo zamisliti. Svojim brodovima napadaju naπe trgovaËke brodove i plijene njihov teret. Kako bismo zastraπili te gusare, moæemo se joπ jedino kretati u praÊenim konvojima. Time naπa pomorska trgovina postaje toliko skupa da joπ moramo nadoplaÊivati za kupljenu robu. Tebi, o kralju, ovi prokleti Grci nanose veliku πtetu.” 45

Zato mu se satrap izravno obraÊa: “Samo se ti. svjestan svoje veliËine i moÊi: “Dobro si rekao. PalaËa je ispunjena pobjedniËkim klicanjem knezova i njihovih pratilaca: “S Kserksom. morski bog ju je iznenadio olujom koja je naπe brodove bacila na stijene tako da je pola f lote potonulo. kralju Kserkso. kralju moj. OËekuje da Êe pred svim satrapima biti uzdignuta njegova moÊ. uvjeren da Êe u sljedeÊih nekoliko minuta sluπati o pobjedi perzijske f lote. Gotovo u zboru kliËu: “Idemo s tobom. VeÊ mu se lice crveni od srdæbe. Kralj je gnjevno skoËio.” Kralj se opuπta. s kraljem. moÊni naπ kralju. Diæe ruku i uzvikuje: “Tko Êe poÊi sa mnom proslaviti silu i Ëast Perzije?” Okupljeni knezovi ustaju i sveËano diæu ruke u znak pristanka i privræenosti. satrape Male Azije! »ujte svi moju volju! Ja. kralj Perzije. “Ali su prokleti neprijatelji sklopili savez s bogom mora!” izvjeπtava satrap dalje. moæeπ suprotstaviti zlim moÊima grËkih morskih bogova i izvojevati pobjedu!” Kralj ponovno sjeda i satrap nastavlja: “Stoga te. Jedini si ti toliko jak da pred tobom ne moæe opstati nijedan neprijatelj kojeg ti ne bi mogao uniπtiti svojom moÊnom rukom.” U cijeloj dvorani vlada muk. Kserkso. Satrap jednim pogledom vidi promjenu na kraljevom licu i brzo pokuπava izbjeÊi izljev kraljeva gnjeva: “Ali.” Gnjev i ponos tjeraju Kserksa na brzu odluku. pobjeda nam je osigurana!” 46 . Na Ëelu mu se pojavljuju bore nezadovoljstva. Gabiruse. silni vladaru svih Perzijanaca. Krenuli smo na Grke s Ëitavom f lotom od stotinu brodova. “Kad je naπa f lota namjeravala obiÊi rt. svi tvoji vjerni podanici u naπoj zemlji mole za pomoÊ. uspravlja i uzvikuje.Kralj se na ove rijeËi nagnuo naprijed i pozorno sluπa izvjeπtaj svojeg satrapa. Kad se ti sâm pojaviπ sa svojom moÊi. Ponovno se diæe. Grci Êe biti pobije eni i njihov Êe se savez s morskim bogovima raspasti. Odjekuju trube. ja sam drske razbojnike pratio do njihovih gnijezda u GrËkoj i zakljuËio da ih odande istjeram dimom. svemoÊni vladaru carstva!” Kralj daje znak glazbenicima. kralju Kserkso. poÊi Êu i pokazati ovim malim psima kakvu moÊ posjedujem i kako su mali njihovi bogovi!” Zatim se okreÊe satrapima pred prijestoljem.

Njihovi zakrivljeni maËevi bljeskaju. Na glavi su im mekane kape. Na Ëelu ove sjajne i πarene povorke. Slijede ih nosaËi oruæja i konjuπari. kao i oruæja. Zatim dolaze sinovi pustinje. Oni se osobito ponose miπiÊima koji poigravaju na suncu jer su im ruke i prsa nepokriveni. Joπ istog dana kralj razgovara sa svojim knezovima o podizanju vojske. tovarnih æivotinja. tako da zatvoreni red uvijek ostaje nedirnut. Njihovi Ëasnici odjeveni su u lavlja i risova krzna. I doista je to najmoÊnija vojska koju je svijet ikada vidio. jezgra vojske kralja Kserksa. na sebi imaju πiroke jakne i hlaËe. kola sa æenama. Oprema i oruæje su bogato okiÊeni zlatom. na svojim devama. πto je Ëini skoro stotinu raznih naroda. odmah zamjenjuje drugi. Njihovo je oruæje kratko koplje. takozvane tijare. a preko toga æeljezni oklop koji sija kao riblje ljuske. Slijedi ih perzijska konjica. Na vatrenim konjima jaπu oklopljeni bojovnici s dugaËkim kopljima. a strijele i lukovi usmjereni su prema neprijatelju. najveÊa Êe vojska krenuti kako bi zauvijek istrijebila nepoÊudne Grke. konja. novca i hrane koje njegova zemlja moæe pripraviti. To su izabrani ljudi izvanredne hrabrosti i tjelesne uvjeæbanosti.Tako je Perzija odluËila krenuti u rat protiv GrËke. Tamno i masno sija koæa Etiopljana. πto poput beskrajne zmije vijuga cijelom Malom Azijom i kreÊe u smjeru tjesnaca izme u Azije i Europe. teretna kola i teretne æivotinje s prtljagom. objavljuje kralj po zemljama. Bojovnici iz svake od gotovo stotinu zemalja ponose se svojim narodnim noπnjama i oruæjem. vojnici s Kavkaza s pletenim πtitovima i drvenim kacigama. jahaËa. Naoruæani su malim πtitovima ispletenim od vrbova pruÊa na kojima vise tobolci. Svaki satrap kazuje kralju broj vojnika. kuÊnim potrepπtinama i naki47 . Zovu ih besmrtnima zato πto svakoga tko bilo smrÊu ili ranjavanjem ispadne. Ona treba biti toliko velika i silna kakve svijet joπ nije vidio. Arapi. Saki i narodi IstoËnog Irana dolaze s lukovima i bojnim sjekirama. olujnog Helesponta. Ovo je hrabra i πarolika skupina bojovnika. nalazi se deset tisuÊa “besmrtnih”. »im budu zavrπene sve pripreme. veliki luk i svaki nosi bodeæ koji je vrpcom priËvrπÊen za desno bedro. slugama i sluπkinjama.

jer se svi veÊ vide kao pobjednici u ratu s Grcima. odluËio sam preko Helesponta izgraditi dva mosta sastavljena od brodova!” Satrapi i generali klicanjem pozdravljaju kraljev plan. ©arolika je to mjeπavina mnogih naroda i jezika. klanja se admiral. Kralj ponovno zadovoljno klima glavom. toliko velika da joj se ne moæe oduprijeti nijedan neprijatelj. veÊih i velikih. digao ruku i glasno objavio: “Imamo tisuÊu dvjesto sedam brodova!” Kralj zadovoljno diæe æezlo. “Moj kralju”. Svi su usidreni pred obalom.tom. “Da. Brod do broda Ëine dugaËki most do druge obale. Govori i o neumornoj izgradnji blizu tri tisuÊe teretnih brodova. 48 . konji i kola prijeÊi na drugu stranu. Dræe se nepobjedivom vojskom. Na breæuljku stoji njegovo prijestolje od bijelog mramora. S tog mjesta kani upravljati prelaskom svoje vojske preko dvaju pontonskih mostova sastavljenih od brodova. spremni prevesti vojsku. Ujutro Kserkso s odobravanjem promatra kako rastu oba brodska mosta.” Admiral zatim izvjeπtava o teretnim brodovima koji trebaju skrbiti za hranu. Joπ jednom satrapi opisuju kralju veliËinu vojske i f lote. Admiral ratne f lote ponosno izvjeπÊuje o tome kako je posljednjih godina izgra en brod za brodom od najboljeg drveta. manjih. konje i kola. Kserkso. teretni brodovi trebaju uploviti u tjesnac i treba ih povezati konopcima i gredama tako da Ëine dva dugaËka mosta preko kojih Êe vojska. oruæje i opremu. ali se kod svih primjeÊuje jedno — nacionalni ponos i odre ena gordost. da bi se ponosno uspravio. “NajveÊa f lota na svijetu! Nepobjediva. a onda pita za broj bojnih brodova. dvostruko su veÊi od malih grËkih trijara!” Kralj zadovoljno klima glavom. istiËe ponosno. Odavde kralj dobro vidi tjesnac i s druge strane europsko kopno. Polako i sveËano ustaje i glasno objavljuje: “Predugo Êe trajati ukrcavanje i iskrcavanje. Kralj Kserkso je sa svojim generalima prvi stigao na Helespont. Prema njemu. Ja. “Naπi su brodovi jaËi od grËkih”. ali osmijeh daje naslutiti da je naËinio osobit plan. kako su veslaËi uvjeæbani. a spretni ljudi odre eni za dizanje jedara i postavljeni iskusni kormilari.

kad sunce boga Ahura-Mazde. Dok uzdignutih ruku prema suncu viËu svojem bogu. Kralj se sa svojim satrapima i cijelim dvorom povlaËi u pripravljene πatore. Promatra satrape koji se pred njim pokorno klanjaju. Kralj je crven od srdæbe. Kao naizgled beskrajna zmija. I kao da je kaænjavanje uspjeπno. odjekuje zvuk truba. Oba su kontinenta. a na glavi nose zlatom protkanu mitru. Odjeveni su u duge bijele haljine. Kraljeve tjelesne straæe i dvorani pojaËavaju πatorska krila. tako se Kserksu Ëini dok gleda sa svojeg prijestolja na breæuljku kod Abidosa. Europa i Azija. S uæasom vidi da je oluja rastavila brodove — mostova viπe nema. hladan vjetar. njegova vojska koja dolazi do obale Helesponta gdje se dijeli na dva 49 . satrapa Male Azije. S prvim toplim sunËanim zrakama kralj s generalima promatra Helespont pod sobom. dopustila to ili ne. Uvjereni su da Êe bog mora osjetiti udarce. a smijeπni bog Grka mora se ukloniti pred nama!” Kralj zapovijeda da u podne. na ovu kaznu te osu uje tvoj gospodar jer mu nisi ukazao dostojnu Ëast. Kralj Kserkso Êe prijeÊi na drugu stranu. bude u zenitu. Pred jutro se vjetar smirio. nastavlja se i dovrπava izgradnja pontonskih mostova. Njegov se pogled susreÊe s pogledom Gabirusa. Vjetar postaje sve jaËi. Na zvuk trube ljudi na brodovima trebaju udarati biËevima po morskoj vodi i vikati: “O. dvaput me usobno povezana i prijelaz vojske moæe poËeti. U me uvremenu je vjetar prerastao u snaænu oluju koja ne jenjava veÊi dio noÊi. koji se duboko klanja pred kraljem i usu uje progovoriti: “Grci su opet sklopili savez s bogom mora!” Kserkso mu se ljutito obraÊa: “Onda Êemo kazniti boga mora! Ja sam sin boga svjetlosti na ovoj Zemlji.Odjednom se pojavljuje snaæan. gorka vodo. pa Êe se Ëuvati da joπ jednom naπkodi Perzijancima.” Na obali su za molitvu u dugim redovima poredani sveÊenici boga svjetlosti. boga svjetlosti. izvrπe kaænjavanje boga mora. Svi hvataju biËeve i u bezumnom gnjevu udaraju po vodi izgovarajuÊi kletvu velikog kralja.

Zato nare uje da se izbroji deset tisuÊa bojovnika. Posljednjeg dana sjedi okruæen dvorom na breæuljku. s najveÊim poπtovanjem javljamo ti da se moæeπ smatrati zapovjednikom najveÊe vojske na svijetu koja broji milijun sedamsto vojnika. Tako Êe saznati toËan broj vojaka. 50 . ukljuËujuÊi tvojih osamdeset tisuÊa konjanika i petsto tisuÊa na brodovima i u komori. Sva njegova vojska treba proÊi kroz taj veliki kvadrat. On je najvjerniji kraljev savjetnik i silno je ponosan na svojeg neÊaka. kralju kraljeva. njegov ujak. inaËe inicijator tog naËina brojenja.” Na ovo odjekuje zvuk truba. skaËe s konja i klanja se pred kraljem: “Kserkso. postavi u jednom kvadratu i oko njih podigne ograda s dvoma vratima. Sad juri konjem uz brijeg prema mnoπtvu koje Ëeka. Onda mnoπtvo izlazi na druga vrata.dijela i preko oba mosta ulazi u Europu. Svi zaËu eno gledaju u kralja. Kserkso bi rado htio znati koliko je vojnika u njegovoj golemoj vojci. BrojaËi na ulazu vrata veÊ imaju zapisan broj. Kralj je veÊ sa svojim dvorom preπao brodovima na drugu stranu Helesponta. Prelaæenje traje πest dana. Odozgo Kserkso moæe lijepo promatrati kako se veliki kvadrat puni vojnicima i kako se zatvaraju ulazna vrata. Zatim nare uje ruπenje mostova. Gabirus. Kserkso plaËe. Pokraj njega je Artaban. Stoji bez rijeËi. Viπe je pisara u neposrednoj kraljevoj blizini dan i noÊ promatralo prizor i marljivo zapisivalo rezultate. silni vladaru. U njegovim oËima blistaju suze. satrapi maπu πljemovima i cijeli dvor kliËe: “Æivio kralj Kserkso! Æivio kralj!” Kserkso stoji kao kip. osobno je poæurio do njih primiti izvjeπtaj. Nitko mu ne zna reÊi toËan broj. satrap Male Azije. napeto oËekujuÊi rezultat. Zanijemjeli su satrapi i mnoπtvo oko njega. Samo sjaj baklji noÊu pokazuje da nije bilo prekida u prelaæenju. Pogledom prelazi preko pontonskih mostova i prati beskonaËnu zmiju svoje vojske koja se gubi na obzorju. zastupniËe boæji na Zemlji. Tako kralj tijekom dugih dana prelaæenja preko pontonskih mostova moæe utvrditi toËan broj svoje vojske.

U toplom. da. Artaban se pita ne muËe li kralja ipak sumnje. Odakle kralju u ovom velikom trenutku takve sumorne misli? Je li mu se javio bog svjetlosti? ZnaËe li njegove rijeËi da trebaju udvostruËiti napore. U me uvremenu je velika flota pred vojskom stigla u Atoski zaljev i tu se usidrila. Savjetovao je Kserksu da krene na GrËku s neπto manjom. to je ranjivija kad nastanu teπkoÊe oko opskrbe. Svi pogo eno πute. ti Êeπ pobijediti!” Ali mladi kralj odmahuje glavom: “Ne plaËem od straha. cijeli svijet. Æele mu poloæiti pred noge cijelu GrËku. Vojska treba iÊi dalje. 51 . uniπtiti neprijatelja i poniziti njegove bogove? Kraljeve suze izazivaju u svakom knezu joπ veÊu vjernost.Nema satrapa koji ove suze ne smatra znakom ganuÊa i ponosa. Artabane. Kucnuo je kritiËni trenutak. Neka svijet vidi πto Kserkso moæe. Satrapi su opet okupljeni oko kralja u velikom. GledajuÊi suze u neÊakovim oËima. a s neprijateljem treba brzo i jednom zauvijek uËiniti kraj. sunËanom zaljevu vojska uzima predah. Klima ohrabrujuÊe i kaæe tiho.” “Od æalosti?” “PlaËem zato πto je ljudski vijek tako kratak!” Pokazuje rukom na svoju golemu vojsku i govori ravnoduπnim glasom: “Za sto godina nijednoga od njih viπe neÊe biti! NajveÊu vojsku na svijetu ipak Êe na kraju pobijediti najveÊi neprijatelj — smrt.” Sada razumiju kraljeve suze. kako ga nitko osim njega ne bi mogao Ëuti: “Kserkso. Jedino Artaban ispitivaËkim pogledom promatra neÊaka.” Ali mladi kralj je drukËijeg miπljenja. Proπle noÊi razgovarao je s kraljem o teπkoÊama opskrbe ovako velike vojske hranom i oruæjem. Opskrba je osigurana. sjenovitom πatoru. Kserksu je jasno da opskrba njegove goleme vojske ovisi o f loti koja je prati morem. ali bolje naoruæanom vojskom: “©to je vojska veÊa. odanost i revnost. nego od æalosti.

Perzijanci su izgubili dvadeset tisuÊa ljudi i tristo brodova. Mjernici su oznaËili smjer kanala. koji jedan za drugim sjede u tri reda. ovdje je perzijska f lota upala u ubojitu oluju i razbila se o stjenoviti rt. onda brodovi moraju pratiti vojsku kopnom. Kad nema dovoljno lopata ili motika. Prije dvanaest godina. Uskoro Êe doÊi dan kad Êe ih otvoriti i tako povezati oba mora.” Svi gledaju kralja s iznena enjem i nevjericom.Ali ovdje Êe se vojska morati rastati od f lote. Klicanju vojske na obje strane nema kraja. Artaban je prepoznao opasnost: “Mala grËka f lota za nas ne predstavlja nikakvu opasnost. Jednog sunËanog jutra kucnuo je veliki trenutak. uvlaËe vesla jer kanal nije dovoljno πirok za veslanje. ali se bog mora moæe osvetiti i poslati oluju. Kserkso ustaje sa svojeg prijestolja: “Vojska i f lota se viπe ne smiju rastati! Ako vojska ne moæe pratiti brodove. konjanici tovare svoje konje. kaæe Kserkso. Za neπto manje od dva tjedna vojnici prevlaËe kroz kanal cijelu f lotu s viπe od tisuÊu brodova. Polako se diæu drvena vrata brane i s obje strane voda navire u korito novog kanala. VeslaËi.” SljedeÊi tjedni i mjeseci svjedoci su jedinstvene izgradnje prokopa kakvu svijet joπ nije vidio. VeÊ prilaze prvi brodovi. Gdje nema dovoljno magaraca. Trube jeËe.” Gabirus se slaæe s njime i joπ jednom izvjeπÊuje o uæasnoj propasti perzijske f lote. Svi su ispunjeni ponosom zbog veliËanstvenog djela. a vojska poËinje kopati s oba kraja. prilikom jedne kaznene ekspedicije protiv Grka. ©to trebaju znaËiti ove zagonetne rijeËi? Artaban se usu uje otvoreno reÊi: “Ipak nije moguÊe prenijeti brodove preko kopna!” “Ali se mogu prevesti kopnom”. Cijela vojska radi sloæno kao jedan Ëovjek. Kralj diæe ruku. Na obje strane prokopa sagra ene su velike brane. Vojska Êe prijeÊi usku prevlaku i prijeÊi u Solunski zaljev. Brodove treba konopcima vuÊi kroz kanal. a f lota mora oploviti opasni rt poluotoka. Ljudi na branama hvataju konopce. mazgi i deva. 52 . “Izgradit Êemo kanal. vojnici rukama pune koπare i nose ih nastranu.

” Satrapov glasan smijeh prekinuo je vojnika. A ovaj poËinje: “Jedan od njegovih najboljih strijelaca. Smatraju ga prorokom. To me uplaπilo.” “Æeliπ se vratiti ocu i majci?” “Svakako. U 53 . BuduÊi da jedino satrap moæe osuditi na smrt.” Kralj se sav pretvorio u uho jer je uvijek spreman za πalu. Cijelo je obzorje prekriveno πumom razapetih jedara. Flota na otvorenom moru prati vojsku na kopnu.” “Nego? Koji je pravi razlog za bijeg?” Bjegunac primjeÊuje da mu satrap æeli dobro i da ne namjerava izgubiti dobrog strijelca. æele pobijediti neprijatelja i cijelu GrËku pretvoriti u perzijsku provinciju. Prije viπe od sto godina navodno je dobio vi enje od izraelskog Boga. “sasvim je normalan. izvjeπÊuje Artaban. Za dezertere postoji samo jedna kazna — smrt. Pritom sam iznad vrata ugledao kraljev grb. premda je to trebala biti samo πala.” Satrap ga je dalje ispitivao: ‘©aliπ li se sa mnom? Zaπto bi se uplaπio naslikanog jarca?’ Onda mu je strijelac ispriËao o nekom Ëovjeku iz njegova naroda koji se zvao Daniel.Sada je vojsku zahvatila grozniËava æelja za napredovanjem. htio je potajno napustiti vojsku i pobjeÊi. ali okrutna πala. ali to nije razlog. Æele pokazati Grcima da su jaËi. Sad Ëeka πto Êe mu ujak ispriËati. Ëasnik je izveo vojnika pred satrapa. Tog jutra je Artaban priπao Kserksu i s osmijehom primijetio: “JuËer mi je satrap iz Palestine ispriËao toliko smijeπan doga aj da sam jedva doπao k sebi. Prikazivao je jarca. Zato se usu uje otvoreno reÊi: “SinoÊ smo razorili utvrdu makedonskog kralja. Kserkso æeli znati je li Ëovjek moæda duπevno bolestan i jesu li ga lijeËnici veÊ pregledali. Ovaj ga je poËeo ispitivati: “Zaπto si htio napustiti kraljevu vojsku?” “HoÊu kuÊi!” “Zaπto? »ekaju li te æena i djeca? Svi mi æelimo kuÊi!” “Ne. nemam nikoga. Jednog dana kralj doæivi neπto πto neÊe zaboraviti do kraja æivota. neki mladac iz Izraela. “Jesu”. Zato ne zastaju.

Obje su se æivotinje ogorËeno borile. odluËio potajno pobjeÊi. GrËki jarac je svojim velikim rogom nadjaËao ovna i zgazio ga.” “Kojemu je od mnogih babilonskih bogova bio prorok?” pita Kserkso prezrivo. “©to je inaËe poznato o tom proroku?” “Zapravo niπta. jer je svjestan da ga 54 . gospodaru.” UhiÊenik se usu uje hrabro i otvoreno progovoriti velikom kralju.” “©to to znaËi na naπem jeziku?” “ZnaËi: Bog je sudac. jer Perzijanci imaju samo jednoga boga. A ja sam njegov zastupnik na Zemlji.njemu je vidio slikovito prikazana dva kraljevstva: ovna s dva velika roga koji predstavlja Perzijsko Kraljevstvo i jarca s velkim rogom na Ëelu koji predstavlja GrËku. odvraÊa ujak.” “Je li bjegunac veÊ smaknut?” “Ne. Zatvorenik je iz straha zbog poraza perzijske vojske.15 Sada se i Kserkso smije. koji Êe mu nanijeti grËki jarac. Govori iz hrabrosti ili oËaja. boga svjetlosti. potpuno je nepoznat. Kralj moæe zamisliti kraj πaljive priËe. “Nijednome. æivome Bogu. Odjednom se kralj zamislio: “Kako se zove prorok koji je prorekao ovo proroËanstvo?” “Daniel”. “Kako se zove vaπ prorok s jarcem?” “Daniel. On mrzi mnogoboπtvo. Njegov zvonki smijeh neko vrijeme prekida ujakovo pripovijedanje.” “Gdje æivi taj Ëovjek?” “U gradu Babilonu.” “Dovedite ga ovamo!” Nakon nekoliko minuta pred kraljem stoji strijelac iz Izraela koji je protiv svoje volje unovaËen u kraljevu vojsku.” “SvemoÊnome? Kakav je to Bog? Nema svemoÊnijeg boga od Ahura-Mazde. Kserkso ga isprva gleda s neπto ljutnje. ali veÊ odavno je umro. gospodaru. On je sluæio svemoÊnome. joπ nije. ali se onda poËne smijati.

sjeÊam se da je na jednom golemom kipu od kovine vidio redoslijed velikih kraljevstava. Vidio je kako se boæanski vjesnik Perzije borio s boæanskim vjesnikom GrËke i jasno je vidio pobjedu Grka. a onda dolazi sljedeÊe kraljevstvo. Ponosno se uspravlja i kaæe: “Naπ Bog je Gospodar koji je stvorio nebo i zemlju. Zamislio se i pita: “Je li vaπ prorok vidio i neπto viπe o Perziji i GrËkoj?” UhiÊenik razmiπlja trenutak. ali uhiÊenik neustraπivo nastavlja: “Tvoji su preci.”16 “Znam”. Ovo je previπe!” OkreÊe se straæama i viËe: “Skinite mu glavu za njegovu drskost. To je GrËka koja Êe pobijediti Perziju. Onda mu pomijeπajte krv s krvlju jednog jarca!” Uz zvonki smijeh Ëitavog dvora odvode uhiÊenika. vaπ Bog pokazao proroku Danielu?” Strijelac joπ jednom priËa kralju vi enje o perzijskom ovnu i grËkom jarcu. Viπe se ne smije.” Kralj uzbu eno ustaje i srdito viËe: “Dosta! Prvo stavljaπ vaπeg Boga iznad naπega.” Kraljevim licem prelazi sjena nezadovoljstva. veliki kralju. Perziju srebrnim prsima. a sada joπ grËki bog pobje uje naπeg boga i nanosi poraz najveÊoj vojsci na svijetu.”18 Kralj srdito viËe: “Ti si lud. Vidio je Babilon prikazan zlatnom glavom. a onda potvr uje glavom: “Da.Ëeka smrtna kazna. Oni su uime sveviπnjeg Boga koji je stvorio Nebo i Zemlju izdali ukaz kojim se naπem narodu dopuπta povratak u Jeruzalem i ponovna izgradnja Boæjeg hrama. Ali niπta mi nije poznato o vaπem Bogu koji bi trebao biti joπ i iznad naπeg boga svjetlosti. poznavali naπega Boga. dakle. neka sâm vidi pobjedu perzijske vojske i razbijenu GrËku. kao da se predomislio: “Ne. Ponavlja kako ga je pogled na makedonski grb ispunio paniËnim strahom i kako je iz straha pred Boæjim sudom naumio pobjeÊi iz vojske.17 Kralj pokazuje razumijevanje za dezertera. ËovjeËe! Jesi li siguran da se vaπ prorok nije prevario? Je li stvarno neπto rekao o GrËkoj?” “Siguran sam. stanite! »ekajte. pa i svjetlost. ne. “proËitao sam ove ukaze u naπoj pismohrani. primjeÊuje Kserkso. Vodite ga!” A onda. ©to je. 55 .

Mnogi najbolji vojnici izgubili su æivot. »etiri dana Kserkso oklijeva s napadom nadajuÊi se da Êe se Grci ipak predati s obzirom na veliËinu perzijske vojske. Kserkso im.Vijest o ovoj πaljivoj zgodi brzo se pronijela kraljevom vojskom i postala πalom dana. “Do i i uzmi ga sam!” odvraÊaju mu hrabri Spartanci. s obzirom na svoju golemu vojsku. Dolaskom sumraka deset tisuÊa “besmrtnih” polazi i πulja se preko brda. Ali na uskom putu perzijski vojnici ne mogu napredovati — Grci ih odbacuju. Kserkso se pjeni od gnjeva. Grci se ne povlaËe unatoË teπkim gubicima. Ali i ovi najhrabriji od najhrabrijih ne uspijevaju. da ipak æele besmislenu borbu. a na drugoj strani puta se diæu visoko u brda. Perzijanci stalno iznova bezuspjeπno juriπaju na malu hrabru skupinu kralja Leonide. smatra. Ovdje je spartanski kralj Leonida s pet tisuÊa vojnika zaprijeËio put Perzijancima. “Zar ne vidite koliku vojsku imamo? Kad ispalimo strijele. a jedan kroniËar ju je potajno zapisao. Sada se napad Perzijanaca sruËio na malu skupinu grËkih branitelja na prijevoju. * * * GrËke dræavice namjeravaju zaustaviti napredovanje Perzijanaca na za to naroËito odabranom mjestu. mjesto na kojem se stijene ruπe strmo u more. æeli ukazati na besmislenost njihovog odupiranja i preko glasnika zahtijeva da se predaju i poloæe oruæje. Na vrhu susreÊu tisuÊu grËkih vojnika iz Foki56 . odvraÊa podrugljivo jedan Spartanac. Doznali su je i Makedonci. A onda se javlja izdajica Grka. Ne zna πto Êe. Zove se Efijalt. To je Termopilski klanac.” “Onda Êemo se boriti u sjeni”. bit Êe ih toliko da Êe zamraËiti sunce. jer su Grci pod Leonidom toliko glupi ili drski. “Neka besmrtni napadnu!” nare uje Kserkso. Uzalud. On Perzijancima pokazuje usku stazu preko brda koja vodi na drugu stranu prijevoja. Borbe se vode veÊ drugi dan.

Tu.” Nakon bitke kod Termopila Perzija bez otpora osvaja cijelu srednju GrËku. grËki se brodovi kao vukovi ubacuju izme u velikih. a na druge se iskrcavaju i u krvavoj borbi prsa o prsa pobje uju perzijske vojnike. kad do eπ u Spartu. pod vodstvom Temistokla. razbijaju njihove redove vesala. koji ometaju jedni druge. a preostali uæasnuto bjeæe. pramcem se zarivaju u bokove njihovih brodova i potapaju ih. Zato Temistoklo pribjegava ratnom lukavstvu. Bacaju vatru na perzijske brodove.sa. Æeli ih tu. Osvaja i spaljuje Atenu. kaæi da si nas vidio ovdje leæati kako je to zakon nalagao. suprotstavlja se triput veÊoj perzijskoj f loti. Kralj Leonida shvaÊa opasnost poloæaja i otpuπta sve grËke vojnike osim Ëetiristo Spartanaca i tisuÊu Botijaca koji se brane do smrti. Neπto manje od Ëetiristo brodova. Grci su pobijedili. Spartanci su poslije svojem kralju Leonidi i njegovim vojnicima na tom mjestu podignuli spomenik s natpisom: “PutniËe. Temistoklo zna da je napad Perzijanaca njegova jedina moguÊnost. I stvarno. grËka f lota spremna je za borbu. U perzijskoj f loti tone jedan brod za drugim. Spartanski brodovi æele natrag kako bi æene i djecu zaπtitili od perzijske vojske. S jednog breæuljka Kserkso s cijelim svojim dvorom promatra tijek pomorske bitke. u tjesnacu Salamine. ali ne tako pokretljivih perzijskih brodova. ©alje k Perzijancima laænog izdajicu koji izvjeπÊuje kralja Kserksa da Êe grËka f lota u zoru pobjeÊi i napustiti tjesnac. Plove izme u Perzijanaca. uhvatiti u klopku. Ali Grci nisu sloæni. Brzo su nadvladani i u zoru se “besmrtni” pojavljuju iza le a braniteljima. OËajniËkom hrabroπÊu Grci napadaju viπestruko nadmoÊnijeg neprijatelja. Bitka poËinje s prvim sunËanim zrakama. Kao nesavladivi klin velika perzijska f lota ulazi u uski prolaz kod Salamine i jedri prema Grcima. u tjesnacu. 57 . Zna da su njegovi mali brodovi okretniji. Oni se osjeÊaju tako sigurnima da spavaju. Kserkso osvaja grad bez maËa. jer se stanovniπtvo sklonilo na otok Salaminu. Kserkso nare uje f loti da napadne Grke.

Mardonije pogiba veÊ na poËetku bitke. Kralj ne moæe shvatiti da se dogodilo nevjerojatno: unatoË svim oËekivanjima. Kserkso nare uje povlaËenje svoje divovske vojske. Do zalaska sunca velika je perzijska sila pobije ena. Kralj ne zna kakva je sudbina zadesila strijelca koji je u Makedoniji htio pobjeÊi iz vojske. kralju su opet oËi pune suza. Preko zime ostavlja u Tesaliji dvjesto tisuÊa vojnika pod zapovjedniπtvom vojskovo e Mardonija. Kada glasnik s ovom straπnom vijeπÊu dolazi u kraljevsku palaËu u Perziji. Pritom se sigurno prisjeÊa ujakovih rijeËi da je i manja vojska dostatna za uniπtenje Grka. 58 .S bijelog prijestolja na breæuljku pred Salaminom veliki Kserkso u bezgraniËnom bijesu promatra propast svoje velike f lote. Nije mu poznato jesu li mu skinuli glavu ili ga pustili na slobodu. Potamnjela je zvijezda njegove slave. Duboko razoËaran. OkreÊu se i bjeæe povlaËeÊi druge za sobom. Kod Plateje se sukobljava s ujedinjenom grËkom vojskom. PrisjeÊa se razgovora sa strijelcem iz Izraela i proroka Daniela. U proljeÊe Mardonije po drugi put osvaja Atenu. mala GrËka pobijedila je najveÊu vojsku na svijetu! Nije mu jasno da æivi Bog Izraelaca moæe biti moÊniji od perzijskog boga svjetlosti. Uæas spopada Perzijance pred lavovskom hrabroπÊu Grka. Grci napadaju s jedne uzvisine i silovito udaraju o bojne redove Perzijanaca. kome je njegov Bog prije viπe od sto godina u vi enju prorekao poraz Perzijanaca. Kserkso se vraÊa u svoju prijestolnicu Suzu. Nakon zimovanja Mardonije Êe s najboljim kraljevim vojnicima dovrπiti osvajanje.

Pobjedonosni pohod Perzijanaca kroz Makedoniju. jednoga dana pokoravati nalozima ovog mladiÊa. Perzije. Iz straha od Boæjeg suda koji Êe stiÊi perzijsku vojsku Ëovjek je odluËio pobjeÊi. Aristotel se ovoj zadaÊi posveÊuje s najveÊim marom. htio je pobjeÊi iz Kserksove vojske. Makedonski kralj Filip pozvao je filozofa na svoj dvor da bi njegov sin Aleksandar dobio najbolje moguÊe u grËkoj mudrosti i obrazovanju. Jedan perzijski vojnik. Povod tomu bio je grb iznad ulaza jedne od kraljevskih utvrda u Makedoniji. Pritom se vojnik sjetio jednog starog proroËanstva. mudre Sibiline izreke i ostala proroËanstva maga i sveÊenika. Zna da Êe se njegova zemlja. sjedokosi filozof Aristotel razmiπlja kako uËitelj mora uËiti viπe od svojeg uËenika. prema kojem je neki prorok iz Izraela pod simbolom jarca prorekao pobjedu Grka. Filozofa osobito zanimaju ljetopisi makedonskog kraljevstva. Aristotel dolazi do ulomka u kojem ljetopisac izvjeπÊuje o doga aju u Kserksovoj vojsci.Slomljeni rog Nagnut nad svojim knjigama. oduπevljeno i cijelim srcem. razaranje kraljevskih utvrda i junaËki otpor napadnutih povijesne su pouke koje Êe sigurno privuÊi pozornost mladog kraljeviÊa. izvjeπÊuje ljetopisac. moæda Ëak i cijeli svijet. a koji poraæenim Makedoncima pruæa neπto nade. koji su se doga ali prije stotinu godina. pripremajuÊi se za nastavu. Aristotelu su poznata razna proroËanstva: ono u Delfima. S najveÊom pozornoπÊu Ëita o ratovima protiv zajedniËkog neprijatelja. 59 . Grb je prikazivao jarca.

Naravno. 60 . nakon neπto viπe od pola godine trgovac se ponovno pojavljuje na dvoru i donosi iz Jeruzalema jedan svitak pergamenta. Jarac ima samo jedan rog koji poËinje rasti i postaje sve veÊi. Trgovac ne æeli propustiti priliku za bogatom nagradom pa obeÊava da Êe potraæiti æeljene rukopise. po njemu. ali neÊe imati njegovu moÊ. slomljeni rog i Ëetiri roga πto izbiπe na njegovu mjestu. Odjednom se veliki rog lomi.ali da se ispunilo proroËanstvo staro viπe od dvjesto godina. to su Ëetiri kraljevstva πto Êe iziÊi iz njegova naroda. dakle davno prije njegova ispunjenja. a na njegovom mjestu izrastaju Ëetiri velika roga. Ovan svoju vlast πiri na jug. to mu nije bilo poznato. Rutavi jarac jest kralj GrËke. saznati toËan tekst i kada je napisan. veliki rog me u njegovim oËima jest prvi kralj. ovna i jarca. Zaista. a jarac GrËku. A onda se sa zapada iznenada pojavljuje jarac koji lomi oba roga ovnu i ruπi ga na zemlju. U jednom vi enju prorok vidi dvije simboliËne æivotinje. nisu prava proroËanstva. zapad i sjever. jer je ono nedvosmisleno. koji u ovom proroËanstvu oznaËuje ne samo Makedoniju. pa ovaj odlazi u Jeruzalem gdje bi trebao biti izvor tog proroËanstva. Pronaπli su nekog feniËkog trgovca koji trguje s Makedonijom i GrËkom. Aristotela zanima tumaËenje ovih simbola. Aristotel stavlja prst na tekst objaπnjenja i prati ga rijeË po rijeË: “Ovan πto si ga vidio — njegova dva roga — to su kraljevi Medije i Perzije. On æeli istraæiti podrijetlo takvog proroËanstva i. Ovan s dva snaæna roga treba predstavljati dvostruko kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca. veÊ i Ëitavu GrËku. s Malom Azijom i Palestinom. Filozof je temeljit Ëovjek.”19 Aristotel smatra duænoπÊu izvijestiti kralja o sadræaju i znaËenju ovog spisa. ako je moguÊe. U tome vidi jedinstvenost proroËanstva i boæansku ruku. o jarcu. Ali ovdje je doslovno objaπnjenje dano istodobno kad i simboli. kralju Filipu godi kad saznaje da se radi o njegovom znaku u grbu. Poznato mu je dosta dvosmislenih pretkazanja koja. Radi se o tekstovima iz knjige proroka Daniela. Zato moli kralja Filipa za pomoÊ.

promatra zelenilo doline i πumovita brda u daljini. Dvije duboke bore pokraj usta i nosa obiljeæavaju mudro filozofovo lice. Na tom se mjestu Ëesto sastaje sa svojim uËiteljem i prijateljem. Radi se o jednom proroËanstvu. U kraljevskoj utvrdi na sjeveroistoËnoj strani uzdiæe se kula s koje se pruæa prekrasan pogled na okolicu.” “O. dobro sam zapamtio sve tvoje pouke. Kosa mu je potpuno sijeda i okruæuje njegovo suncem opaljeno visoko Ëelo. koji mu je nakon oËeve smrti najbliæi. Na sreÊu. Ima samo dvadeset godina. “Ovo πto Êeπ sada Ëuti ne potjeËe od mene. πiroko ogrnut bijelom togom. neπto od osobitog znaËaja. On neÊe doæivjeti ispunjenje proroËanstva. “Da. Spremao se uputiti ga u drevno proroËanstvo.” 61 . veÊ i na golemo Perzijsko Kraljevstvo koje seæe do Indije. naslonjen na kamenu ogradu. “Lijepo mjesto. Glatka isturena brada svjedoËi o snaænoj volji i ustrajnosti. odbija filozof skromno. Odatle prelazi pogledom preko makedonskih brda i dolina. Stoga πuti kao i Aleksandar koji se podignuo i. ne”. Mladi Aleksandar je potresen smrÊu voljenog oca. StarËeve oËi mirno poËivaju na mladom kralju.ZakljuËuje da Êe njegova kraljevska kuÊa proπiriti vlast ne samo na cijelu GrËku. Aristotel sjedi nasuprot Aleksandru. kaæe Aleksandar i okreÊe se filozofu. Jednoga dana filozof odluËuje ohrabriti mladoga kralja. zar ne. To je Aleksandrovo omiljeno mjesto. joπ mladenaËka oka. Neπto πto nikada nisi Ëuo i πto neÊeπ zaboraviti cijelog æivota. Ubrzo nakon tog razgovora umire od ruke svojeg tjelohranitelja Pausanija. Sa strahom preuzima makedonsko prijestolje. Ispod snaænog zakrivljenog nosa svijetle dva siva. moæe se osloniti na savjete starijih ministara. Aristotele!” “Ne. Nastoji se uæivjeti u duπu svojeg uËenika. osobito na savjet svojeg voljenog uËitelja Aristotela. Uske usnice oblikuju usta iz koji je Aleksandar dotad Ëuo mnoge duboke mudrosti. Ali kraljeva radost ne traje dugo. Aristotele?” “Stvarno nisi mogao bolje izabrati!” “Danas si mi htio reÊi neπto osobito”.

vrlo oprezan kada se radi o takozvanim proroËanstvima?” Filozof je strpljivo. »im nastupi buduÊnost. Zar me nisi upozorio.” “Kako to misliπ?” “SjeÊaπ li se naπe spoznaje da sve teËe. 62 . dakle jedno pokriva drugo.” “Dokle god æivimo. izaziva osjeÊaj bespomoÊnosti i zdvojnosti. zamiπljen. Ono πto je trebalo doÊi u ovom trenutku stvarnosti.“Aaah”. tek se nakon ispunjenja moæe vidjeti je li proroËanstvo pravo ili nije. »injenica da je Ëovjek noπen rijekom. sadaπnjost i buduÊnost postaju jedno. zar ne?” “ToËno!” “Kakvu onda praktiËnu vrijednost ima takvo proroËanstvo kada se tek poslije. Tamo su mu dali proroËke rijeËi: Kad prije eπ preko Taurusa.” Filozof je. Vojska koju je uniπtio bila je njegova vlastita. uπutio.” ”ZnaËi. Aleksandru se Ëini da je pomalo tuæan. rastemo. sasluπao svojeg sugovornika: “Strpljenja. Joπ se sjeÊam kralja koji je htio zaratiti pa je potraæio savjet u Delfima. povijesti. doæivio je strahovit poraz. Kada je preπao preko brda. dragi Aristotele. kaæe Aleksandar oteæuÊi. “proroËanstvo. starimo i umiremo. uz laki osmijeh. postaje proπlost. siguran u pobjedu. putem proπlosti. Sve teËe i mi prolazimo. Ulazimo u ovaj svijet. Mi sâmi smo u rijeci. moæe spoznati je li istinito? Mogu li imati povjerenja u neko proroËanstvo za koje Êu tek poslije utvrditi da je doista bilo pravo pretkazivanje?” “Ovisi o tome tko je to proroËanstvo dao. uniπtit Êeπ veliku vojsku! Kralj je krenuo u bitku. da sve nastaje i prolazi?” “Svakako. A kad se oboje slaæu. dragi prijatelju! Ovdje se radi o pravom proroËanstvu!” “©to misliπ pod rijeËju ‘pravom’?” “Kada je buduÊnost opisana kao da se radi o sadaπnjosti. da budem vrlo. svjedoci smo ovog protjecanja. prepuπten struji. moæda iz Delfa? Dobro se sjeÊam kako si govorio koliko su ta proroËanstva dvoznaËna. onda imamo posla s pravim proroËanstvom.

” ”U pravu si. Ne postoji li ovaj vjeËni i svemoguÊi Bog samo u naπim mislima. Aleksandre. iznad svih eona. On je uzrok postojanja. On je iznad njega. Ali. nedirnuta od buduÊnosti i proπlosti.” “Nije li tako? Mora postojati zakonodavac. dragi Aristotele.” Ove rijeËi silno raduju Aristotela jer shvaÊa da je njegovo πkolovanje dovelo mladog kralja do toËke koju svaki odgajatelj oËekuje: samostalno razmiπljanje. vjeËnoga i svemoÊnoga. Za nas je to nepoznati Bog. Ali Ëini mi se da narod koji æivi preko u Palestini zna o njemu viπe od nas. neovisna prosudba duha. ovdje je to proroËanstvo! »ovjek koji ga je zapisao tvrdi da ga je primio od æivoga Boga. Ako je naËinio taj zakon postanka i prolaznosti.” Aristotel umorno odmahuje: “Bogovi! Aleksandre. On je jednostavno ovdje. zapravo ne-vrijeme. On je neprekidna prisutnost. On je apsolutno vrijeme.Mladi kralj prekida melankoliËnu πutnju: “Uvjeren sam da su i bogovi podloæni ovom zakonu prolaznosti. njih su stvorili mitovi. Za tog Boga je buduÊnost veÊ sada 63 . Mi Grci na svojem boæanskom nebu ne poznajemo takvu zvijezdu. da si u ovom trenutku dosegnuo najveÊe dubine mudrosti. To znaËi da on ne podlijeæe ovom nastajanju i prolaæenju. Nije nastao i neÊe proÊi. On je eonios. jer stoji iznad svakog vremena.” “Kako to moæe dokazati?” “Dokaz se nalazi u savrπeno toËnom i vjerodostojnom ispunjenju proreËenoga. “Uvjeren sam. da je i prostorno apsolutan? Sve πto jest postoji zahvaljujuÊi njemu. onda mora biti veÊi od onoga πto je stvorio.” Filozof potiËe odvaæno razmiπljanje svojeg mladog uËenika rijeËima: “To znaËi da on postoji.” “Po Ëemu to zakljuËujeπ?” ”Vidi. vjeËan!” ”Ne znaËi li to. Oni su umiπljene predodæbe neznalica koji se tjeπe svojim snovima u ovom straπnom postajanju i nestajanju!” Odjednom se Aleksandru javlja misao: “Kad se sjetim tvojeg uËenja o uzroËnosti: Svaki zakon ima svojeg zakonodavca — onda i ovaj zakon postajanja i nestajanja mora imati svojeg zakonodavca koji ga je prouzroËio. sad postajem nesiguran.

joπ Êe tri kralja ustati na Perziju: Ëetvrti Êe biti bogatiji od svih ostalih. Ëita iz Knjige proroka Daniela proroËanstvo o GrËkoj. izabrao da postaneπ gospodarem svijeta. veliki rog me u njegovim oËima jest prvi kralj. jednako kao i njegovom ocu Filipu. “Radi se o proroËkim slikama. ono πto je istina i πto Êe se doista ostvariti. Nadvremenski. oËito je da se On sâm.” Aleksandar je skoËio.’”21 Aristotel je savio svitak i sada s osmijehom gleda svojeg mladog kralja: “Kralj koji Êe osvojiti cijelu Perziju si ti. Kada otkriva buduÊnost Ëovjeku koji sâm doæivljava da ona postaje sadaπnjost. VraÊa ga spontano u πiroke nabore svoje toge i osmjehuje se svojem uËeniku: “Volji mudrog svijet leæi pred nogama. Silno je iznena en. ali doslovno protumaËenim. Samo tiho mrmlja: “Kad bih bar mogao upoznati tog Boga!” Aristotel je namjerno preπutio drugi dio proroËanstva o GrËkoj. Do kraja æivota Aleksandar nije upoznao zavrπetak ovog proroËanstva. Nije Ëitao da Êe se veliki rog slomiti i da Êe na njegovom mjestu izrasti Ëetiri roga. ali i duboko potresen. Veliki nepoznati Bog je tebe. I ti kaæeπ da poznajeπ jedno takvo Njegovo proroËanstvo?” “Da.” “Aristotele.” 64 . I donio sam ti ga. Ustat Êe junaËki kralj. Ne nalazi rijeËi. Aristotelu je drago πto kralj ne traæi svitak. uspjet Êeπ. Aleksandre! U svemu πto poduzmeπ. sve Êe podiÊi protiv kraljevstva grËkoga. ali GrËka Êe osvojiti Ëitavu Perziju.sadaπnjost. vladat Êe silnom moÊi i Ëiniti πto ga bude volja. sada te bolje razumijem. makedonskog kralja.”20 “Sluπaj dalje: ‘Rutavi jarac jest kralj GrËke. pa kad se zbog svog bogatstva osili. Stoga od Njega mogu potjecati samo prava proroËanstva. U njima nema niËeg dvoznaËnog. RijeË po rijeË Ëita Aleksandru: “Evo. otkrio u vremenu.” Sada Aristotel mladom kralju. Æivi Bog je babilonskom kralju prorekao propast njegova kraljevstva i pobjedu Perzijanaca.” Pritom seæe pod togu i izvlaËi svitak pergamenta. koji veoma pozorno sluπa. poznajem ga.

©to Êemo?” Aleksandar ispitivaËki gleda u prijatelja. Uspio je osvojiti i razoriti dio grada na kopnu.Ubrzo nakon ovog razgovora mladi se kralj upliÊe u unutarnje borbe za vlast u GrËkoj. Mladi bojovnici oduπevljeno slijede mladog vo u. Zatim kreÊe na Sredozemno more i osvaja trgovaËki grad Sidon. Neposredno pred 65 . Ubrzo osvaja Malu Aziju. ali ni nakon dugih godina opsade nije uspio zauzeti otoËnu utvrdu. To je najbogatiji grad na Sredozemlju. PodsjeÊa ga na uzreËicu: “Volji mudrog svijet leæi pred nogama. objaπnjava Aleksandru. Visoke su se zidine dizale na strmim stijenama i πtitile obijesne otoËane od svih neprijatelja. ZahvaljujuÊi mudroj strategiji mladog kralja. usred ruπevina drevnog Tira. Osim toga. Nijedan im se neprijatelj ne moæe oduprijeti. tuËe Perzijance u nekoliko bitaka i okreÊe na jug. Na Ëelu svoje vojske spuπta se niz breæuljak pred Tir. “Brodovima ne moæemo doÊi do zidova jer bi se razbili na stijenama. VeÊ je izvidio poloæaj. Razorio ga je do temelja. Na breæuljku. Ima svojeg kralja. Aleksandar odræava ratno vijeÊanje sa svojim generalima. sâm kralj vjeæba zajedno s njima i u tome nadmaπuje ostale.22 »inilo se da Êe Aleksandar proÊi kao i Nabukodonozor. njegov prijatelj iz mladosti. Prije tristo godina je Nabukodonozor. pokorava Spartance i stavlja se na Ëelo njihove vojske. trinaest godina opsjedao Tir. Opsjeda i osvaja Damask. Kao pobjednik ulazi u Atenu. Perzije. niæu pobjedu za pobjedom. Postaje svima uzor. “Odavde jasno vidiπ da grad leæi na stijeni usred mora”. Velika vojska najhrabrijih bojovnika slijedi ga s bezgraniËnom odanoπÊu i silnim oduπevljenjem. SljedeÊi cilj njegova osvajaËkog pohoda jest otoËna utvrda Tir. babilonski kralj.” “Da Ëujem tvoju mudrost!” odvraÊa Armenion uz dobroÊudan osmijeh. jaπe mu u susret. Aleksandar poziva u borbu protiv najveÊeg neprijatelja. Uspijeva pobijediti u bitkama. On zna svakome pokazati da ga cijeni i da mu vjeruje. General Armenion. Kad je cijela GrËka ujedinjena pod njegovim vodstvom.

veliki babilonski kralj veÊ je jednom opsjedao ovu utvrdu viπe od dvanaest godina. Rat je. Prvoga obuzima oholost i gordost. ©teta bi bilo gubiti ljude i vrijeme za osvajanje ovoga grada. Zatim je kraljeve bogato nagradio i najviπim ih poËastima proglasio svojim najboljim prijateljima. nalaze na breæuljku pred Tirom. Neosvojiv grad. Ali ako se protivnici pomire. Ovakvo povjerenje i velikoduπnost duboko su se dojmili kraljeva pa su ga odluËili pratiti na njegovim pohodima i pomagati mu savjetom i djelom. zajedno s njegovim vojskovo ama. nastojao im je objasniti. Kralj Sullah iz Damaska javlja se za rijeË: “Veliki Aleksandre. A onda im je objasnio da bi i oni pobijedili kad bi se nalazili na Ëelu tako jake i uvjeæbane vojske kao πto je njegova. onda viπe nema rata. Zato se sada. Aleksandar ih pita za savjet. Ostavi ga! Ionako ti ne moæe naπkoditi. a stradanje i smrt su pobije eni. Stoga je pohvalio njihovu hrabrost pri obrani gradova. Zato im je Aleksandar pruæio ruku i pozvao ih da s njim krenu u osnivanje velikog carstva u kojemu viπe neÊe biti pobjednika ni pobije enih. Aleksandar se okreÊe svojim vojskovo ama. valovima okruæena stijena. Iskreno im je priopÊio da se ponosi πto ima tako hrabre prijatelje. leæi prkosna utvrda Tir kao golema. NemoguÊe ga je osvojiti. nesreÊa. ako postanu prijatelji i saveznici. dok pobije eni razmiπlja o osveti i Ëeka pogodan trenutak da je ostvari. nedostiæna u moru. Prvo ih je nastojao osloboditi osjeÊaja podloænosti. kao πto u ono vrijeme nije mogao naπkoditi ni babilonskom kralju. Velikoduπnost moÊnog Aleksandra osvojila je njihova srca. Uvijek postoje pobjednici i pobije eni. Na kraju im je pomogao u obnovi njihovih gradova i pozvao ih da sami preuzmu upravljanje ovog novog podruËja njegova kraljevstva. ali otok nije mogao zauzeti.” 66 .njima. Me u njima su i sirijski kraljevi. Po zauzeÊu Damaska Aleksandar je damaskom kralju i kraljevima drugih manjih sirijskih gradova pruæio ruku prijateljstva.

Konjanici ih tovare na konje. veÊ nasip koji Êe povezati kopno i utvrdu. Za njega nije postojala rijeË ‘nemoguÊe’. na dobrom savjetu. Aleksandar nastavlja: “Pobrinuo se da brodovi plove kopnom. Aleksandar povisuje glas: “Mi Êemo uËiniti obrnuto. Pred njihovom neumornom revnoπÊu i beskrajnim trudom nalazi se golem zadatak. Zato je i potrebno viπe od sedam mjeseci da bi se dovrπilo ovo golemo djelo. Tire. Kralj Sullah koristi prigodu i skida πljem s glave pa uzvikuje.” Sada svatko zna da kralj misli na Atoski kanal πto ga je dao izgraditi perzijski kralj Kserkso. Onda Êemo grad osvojiti naπim opsadnim tornjevima. kralju. Na kraju skupljaju i praπinu sa stijena i bacaju je u more. kad nije htio oploviti rt svojom f lotom?” BuduÊi da nekim generalima nije jasno πto æeli reÊi. Ali ona Êe u mojem ujedinjenom kraljevstvu uvijek predstavljati gnojni Ëir. jer nije moguÊe da ostane neosvojen buduÊi da smo jaËi!” Sve vojskovo e i savjetnici oduπevljeno pristaju. pun iskrena divljenja: “Æivio Aleksandar Veliki!” Svi se pridruæuju klicanju: “Æivio kralj. Kaæeπ da je nemoguÊe osvojiti je. i razoriti sve kule njegove. Prvo koriste ruπevine nekadaπnjeg utvr enog Tira na kopnu i bacaju sve kamenje u more. veliki kralj Perzije.” Zatim se glasno obraÊa svojim vojskovo ama: “SjeÊate li se πto je kod Atosa uËinio Kserkso. kao πto more valove diæe! Poruπit Êu zidine tirske. vojnici nose teret na le ima. Vojnici u koπarama i vreÊama zatim donose zemlju i kamenje s obale i obliænjih breæuljaka. Za mene ne postoji rijeË ‘nemoguÊe’. Svakako je najbolje ne obraÊati pozornost na ovu utvrdu. Aleksandru nije poznato da je gradnjom ovog nasipa ispunio proroËanstvo πto ga je prorok Ezekiel po Boæjem nalogu prije viπe od dvjesto godina zapisao kao suæanj na babilonskim vodama: “Stoga ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe. A ja Êu mu 67 . Nasip od kopna do otoka Tira dug je skoro tisuÊu metara. æivio Aleksandar!” Cijela se vojska marljivo baca na posao. jedinstveno u povijesti. diÊi Êu na te silne narode. NeÊemo sagraditi kanal.“Hvala ti.

a na Ëelu im je veliki sveÊenik Jaddua. Aleksandar je izgradio tri takve opsadne kule. opasan visokim i jakim bedemima. a sa straænje strane otvorena. Jer ja rekoh! — rijeË je Jahve Gospoda. odjeven u svijetloplavi sveÊeniËki plaπt. Odmah ispod nje priËvrπÊen je most koji se spuπta na zidine kad toranj do e dovoljno blizu. visoko u brdima.i praπinu pomesti. Neprijatelj nije pripremljen za takav napad i otpor prestaje. Neosvojiva utvrda Tir je pala — dogodilo se nemoguÊe. Aleksandar nare uje ruπenje bedema i razaranje grada do temelja. 68 . Najbræi makedonski vojnici u dugim redovima stoje iza opsadnih kula i najveÊom se brzinom penju uz ljestve i preko pomiËnih mostova istrËavaju na tirske bedeme. Sa svojom pobjedniËkom vojskom Aleksandar kreÊe dalje na jug. SljedeÊi cilj njegova napredovanja je grad Jeruzalem. Nadomak Jeruzalemu. Ovdje kralj doæivljava veliko iznena enje i najpresudnije iskustvo u svojem æivotu. Na putu mu se isprijeËila jaka utvrda Gaza. naËinit od njega peÊinu golu! Bit Êe suπiliπte mreæa. povezanim gredama. u dnu doline. Ali kad bolje pogleda. Za vrlo kratko vrijeme bedemi su osvojeni i bojovnici ulaze u grad. Sa svojeg uzviπenog mjesta strijelci ga aju vojnike na bedemu. Na Ëetveroma kolima. s vrpcom na glavi i zlatnim πtitom na prsima na kome je ispisano Boæje ime. Odmah po dovrπetku nasipa Aleksandar ovim tornjevima prilazi tirskim bedemima. Ta je kula s tri strane zaπtiÊena drvenim zidovima. U istom trenutku s opsadnih tornjeva spuπtaju pomiËne mostove i prvi Aleksandrovi bojovnici istrËavaju na neprijateljski bedem. Branitelji se povlaËe. U unutraπnjosti tornja su ljestve koje vode do gornje platforme naËinjene za strijelce.” Istodobno s izgradnjom nasipa izgra eni su pokretni opsadni tornjevi — Aleksandrov izum. vidi da to nisu naoruæani vojnici veÊ veliko mnoπtvo naroda koje predvodi skupina sveÊenika u dugim bijelim haljinama. pa i taj grad pada. diæe se drvena kula πto nadvisuje zidove otoËne utvrde. pred sobom iznenada primjeÊuje okupljenu veliku neprijateljsku silu. Opsada traje samo dva tjedna.

a sâm jaπe u susret sveËanoj povorci. Narod se brzo povlaËi pred naletom kônja. 69 . Brzo prilaze s uperenim kopljima i isukanim maËevima.Muπkarci iz Jeruzalema. Armenion. Bogu koji je iznad svakog vremena i prostora. Ne mogu objasniti neobiËno kraljevo ponaπanje. ali i duboko πtovanje preplavljuju njegovo srce. NeobiËan osjeÊaj proæima mladog kralja.” Ove rijeËi izazivaju neopisivo klicanje sveÊenika kojemu se pridruæuje cijeli narod. Kralj je ponovno okruæen svojim prijateljima i. Sada je trenutak da Aleksandar sâm moæe upoznati tog Boga. Velika znatiæelja. U znak mira pjevaju psalme i maπu palminim granama. usu uje se upitati zaπto se toliko poniæava pred ovim ljudima. Aleksandar nare uje svojim vojskovo ama da Ëekaju. cvjetni vijenci krase kuÊe i palaËe. puËanstvo je odjenulo sveËanu odjeÊu. u sveËanoj povorci izlaze u susret mladom osvajaËu. sa πtovanjem i prijateljstvom. kako su uvjereni. Aleksandrov prijatelj iz djetinjstva. »ini mu se kao da Ëuje njegove rijeËi o æidovskom Bogu kojega πtuju u ovome gradu. On je svemoguÊi. veÊ pred njihovim Bogom.” Uz klicanje naroda Aleksandar ulazi u Jeruzalem. Dijelite sa mnom sreÊu ovog trenutka kad nam je dano da viπe spoznamo o Njemu. Situacija im se Ëini opasnom. grada mira. Polako prilazi skupini sveÊenika. Njegove izabrane sveÊenike i Njegov narod. Aleksandar prijazno i glasno odgovara njemu i drugim vojskovo ama: “Nisam se poklonio pred ovim ljudima. Aleksandre! Æivio kralj!” Njegove vojskovo e zabrinuto promatraju πto se doga a. æivi i pravi Gospodar Neba i Zemlje. Narod ga pozdravlja glasnim izricanjem blagoslova i maπe cvijeÊem i palminim granama. Okruæuju kralja i kliËu: “Æivio. Zatim ustaje polako i sveËano. Jedan od njih. skaËe s konja i sa πtovanjem se klanja pred Boæjim velikim sveÊenikom. Odjednom se prisjeÊa svojeg sijedog uËitelja Aristotela. prilazi velikom sveÊeniku i glasno pozdravlja njega i cijeli narod: “Klanjam se u strahopoπtovanju pred vaπim svemoguÊim Bogom i pozdravljam vas. Gradska su vrata πirom otvorena. u sigurnosti.

Zato Êe sada ovaj bik umrijeti umjesto kralja. “Krv je æivot”. Jaddua objaπnjava: “Tebi je. svi prisutni sveÊenici. objaπnjava Jaddua. Pognute glave stavlja ruke na ærtvenu æivotinju. SebiËnost. Ëastoljublje i osvetoljublje posljedica su ljubavi prema sebi.” Aleksandar se sa strahopoπtovanjem spuπta na koljena.Aleksandar koraËa uz velikog sveÊenika Jadduu kroz mnoπtvo do prostranog hramskog predvorja. Dovode mladog bika kao ærtvu. Kralj Êe. S tugom u srcu prati smrt ærtve i gleda kako je sveÊenici stavljaju na veliki ærtvenik usred predvorja. Ëuje glas velikog sveÊenika. po cijelom trijemu. Postaje svjestan da nije dostojan pojaviti se pred æivim Bogom. od Boga. prinijeti ærtvu svemoguÊem Bogu. po obiËaju naroda. Na njima stoji sveÊenik. “SveÊenik sada odlazi u svetinju i prska krv pred zastorom koji vodi u Svetinju nad svetinjama u kojoj je Bog prisutan. Sada diæe ruke i blagoslivlja kralja. S velikim sveÊenikom dostojanstveno ulazi u hramsko predvorje. Aleksandar se uozbiljio Ëuvπi objaπnjenje velikog sveÊenika. lakomost. Razmiπlja o svojem æivotu. On te blagoslivlja i dræi nad tobom svoju moÊnu ruku.” Hramska se vrata ponovno otvaraju. Jaddua objaπnjava kralju znaËenje ærtvene sluæbe u Boæjem hramu. πto otu uje i odvaja od Boæje ljubavi. a oko njih. u svetinju. “BuduÊi da je nastupila smrt. No Bog je u svojoj ljubavi ponudio da namjesto grjeπnika umre zamjeniËka ærtva kako bi se grjeπnik spasio i mogao otpoËeti novi æivot s Bogom. grijeh je dobio zadovoljπtinu.” Aleksandar promatra kako se iza sveÊenika zatvaraju vrata. Sâm ti je Bog oprostio i prihvaÊa te pun milosti i ljubavi. Pokraj njega kleËi veliki sveÊenik. A odvajanje od Æivota. o kralju. znaËi smrt. Pred svemoguÊim Bogom nijedan smrtnik nije bez krivnje. Jedan sveÊenik uzima posudu s krvlju ærtve i unosi je u unutraπnjost hrama. “Grijeh znaËi smrt”. Prije toga Aleksandar mora polaganjem ruku na æivotinju prenijeti svoje grijehe i moliti Boga za oprost i spasenje. u ime æivoga Boga osiguran oprost tvojih grijeha. Aleksandru se Ëini kao da preko 70 .

Kaæete da je u njemu Bog prisutan. kaæe Jaddua. Bog je u Deset zapovijedi jasno zabranio da se naËini bilo kakva slika pred kojom bi se molilo. a istodobno je i Bog koji ispunjava Nebo i Zemlju. poËinje kralj.” “Imate li u svojoj Svetinji nad svetinjama Boæju sliku?” Jaddua odmahuje glavom: “Ne. uvjeren da je svojim filozofski πkolovanim umom na tragu tajne. Ovo je najmiroljubivija opsada koju je Jeruzalem ikada doæivio.hrama prelazi laki povjetarac Boæje prisutnosti. Generali i Ëasnici tako er su gostoljubivo prihvaÊeni i smjeπteni u Jeruzalemu. ima dva lika. veliko Ja. Nakon veËere Aleksandar traæi da veliki sveÊenik do e na razgovor u Ëetiri oka. “Bog. okruæuje ga klicanje naroda: “Neka Bog blagoslovi kralja! Neka blagoslovi Aleksandra Velikog!” Usred zanosnog klicanja mnoπtva Aleksandar duboko u srcu osjeÊa smirenost kakvu nikada prije nije poznavao. Svaki je Ëovjek slika Boæja. ovozemaljski?” “Tako nekako”. Visoki gost Êe za svojeg boravka u gradu odsjesti u sveËano ukraπenoj palaËi velikog sveÊenika. “U hramu imate dvije prostorije. kao 71 . On se susreÊe sa sveÊenikom koji namjesto grjeπnika izlazi pred Njega. dakle. “Svojom sveprisutnoπÊu i svemoÊi Njemu je sve moguÊe u svakoj vremenskoj i prostornoj granici. a Hram zastupa Boga koji ovdje praπta grjeπniku.” “ZnaËi li to da Bog izgleda kao Ëovjek?” “Svakako! U naπem svijetu nas susreÊe kao Ëovjek. Ali u onom prostoru. nadzemaljski i vremenski.” Jaddua se klanja pred kraljem i pokuπava objasniti: “Zapravo je Bog svuda prisutan. svetinju i Svetinju nad svetinjama.” “Razumijem”. “Dopusti da postavim nekoliko pitanja”. Kada se malo zatim s velikim sveÊenikom spuπta hramskim stubama. Vojska se u meuvremenu utaborila oko grada. pa Ëak ni neki simbol ili prispodoba!” “Kako Ëovjek moæe sebi predoËiti Boga?” “Bog je naËinio Ëovjeka na svoju sliku. u svetiπtu. nema Njegove slike niti je moæe biti. koji je sveprisutan. On nas sreÊe kao naπ boæanski odraz. vjeËni. kaæe Aleksandar. SveÊenik zastupa grjeπnika.

da sve ovo doæivi s njim. Polako i sa πtovanjem Jaddua razmotava svitak i poËinje glasno Ëitati tekst iz Knjige proroka Daniela objavljujuÊi rijeËi πto ih je Aleksandar veÊ Ëuo iz usta svojeg mudrog uËitelja u Makedoniji. neopipljiv. Perziji i GrËkoj. i tebi. Jaddua Ëita o velikom kipu od kovine. nadprostoran i nadvremenski Bog. Ostalo je joπ jedno pitanje: “Ako je svaki Ëovjek Boæja slika i ako On dolazi u dodir sa svakim biÊem na Zemlji. o Babilonu. Tako je govorio i o tebi. U tiπini odaje πtovanje Onome koji je uvijek prisutan. jer smiju vidjeti buduÊnost. Nazivaju ih vidiocima. Sada sveËano diæe ruku. Te noÊi A leksandar ne moæe oka sk lopiti. postoje Ëitavi narodi koji grade mrtve bogove i slijede njihove sveÊenike.dragi Otac i Prijatelj.” Aleksandar je pod silnim dojmom ove velike spoznaje. Volio bi da je pokraj njega njegov uËitelj Aristotel. Aleksandrovu kraljevstvu. Sutradan je sav narod okupljen na velikom prostoru pred Hramom. velikog zemaljskog kralja i velikog sveÊenika. narode Gospodnji. dok tisuÊe dostojanstveno sluπaju: “»ujte πto svemoguÊi Bog. zaπto u vaπem narodu postoje proroci koji proriËu buduÊnost?” “Kod mnogih je unutarnje uho gluho za Boæji glas. Srce im je hladno i mrtvo za Njegovu ljubav. 72 . Narod je zaπutio i promatra dvojicu najmoÊnijih ljudi na svijetu. Aleksandre. a Jaddua se opraπta. UnatoË tome πto su mnogi narodi odlutali od Boga. kralju! HoÊe li ti biti po volji ako ti sutra proËitamo πto proroπtvo govori o tebi?” Aleksandar pristaje. Pokraj njega veliki sveÊenik Jaddua gleda na mnoπtvo pred sobom. I ono πto je skriveno u proπlosti postaje jasno kao sunce u podne. Bog im pokazuje ono πto Êe doÊi kao da se sada zbiva. Da. Aleksandar s cijelim svojim glavnim stoæerom sjedi na platformi koja je podignuta preko puta velikog ulaza u hram. tebi. svuda. On ima odreeni plan kojeg otkriva preko svojih proroka. “PoËujte!” odjekuje jasan Jadduov glas prostranim trgom. ima reÊi!” Jedan sveÊenik pruæa Jaddui poveÊi svitak. Stoga je Bog pozvao muπkarce i æene koji govore u Njegovo ime. a istodobno je viπe od toga jer je neshvatljiv.

sve do Indije. viπe nego πto je mogao poæeljeti. SrdaËno zvuËe njegove rijeËi zahvalnosti koje otkrivaju narodu da im ne govori osvajaË. 73 . to bi bila naπa molba tebi. Da mu smijemo sluæiti slobodno i neometano. Æelimo samo ono πto Êe sluæiti na Ëast naπem velikom Bogu. “Ti si taj silni rog. Narod ga prati do pred vrata. Joπ dugo Ëuje pjevanje njihovih psalama i zvuk truba pred hramskim vratima. Tako osniva najveÊe carstvo svih vremena. o velikom jarcu koji predstavlja GrËku i o velikom rogu.Odmata joπ viπe svitak i Ëita o æivotinjama. svoje helenistiËko svjetsko carstvo. Zatim Jaddua moli kralja da se to pravo na slobodu vjere i savjesti protegne na sve Izraelce koji joπ æive u Babilonu i u Perziji. veÊ prijatelj. Ovdje doæivljava viπe nego πto je mogao sanjati. Osvaja i golemo Perzijsko Carstvo. kralju Aleksandre!” Kralj potvr uje glavom. velikom kralju koji treba osvojiti sve zemlje. Teπko nalazi rijeËi kojima bi zahvalio velikom sveÊeniku i narodu. I sad pita Jadduu koju bi æelju mogao ispuniti narodu. veliki kralju. * * * Nizanju pobjeda πto slijede nema premca na svijetu. Iz tisuÊa grla odjekuje: “Mir i sreÊa kralju! Bog blagoslovio Aleksandra!” Aleksandar je itekako svjestan veliËine ovog trenutka. a on potpisuje i peËati svojim imenom. “Ne æelimo niπta za sebe. Aleksandar zatim prinosi bogate i skupocjene darove za Hram i sveÊenike. o veliki kralju Aleksandre! Naπ Bog je prije viπe od dvjesto pedeset godina prorekao tvoj dolazak i tvoje pobjede nad svim narodima. Na povratku iz Indije ulazi u grad Babilon. Kralj se rado odaziva molbi. Njegovi savjetnici sve zapisuju. Osvaja Egipat i tamo osniva grad Aleksandriju. Nato napuπta grad velikog Boga i odlazi sa svojom vojskom prema unutraπnjosti Perzije. Æivi Bog neka ti pokloni mir i sreÊu!” A onda se veliki sveÊenik okreÊe narodu i diæe ruke.

Duboka æalost zahvaÊa cijelu vojsku. veliki se rog slomi. a na njegovo mjesto izrastoπe Ëetiri velika roga… Ëetiri roga πto izbiπe na njegovu mjestu. tridesettrogodiπnji kralj se opraπta od svojih generala koji. Na kraju. ali neÊe imati njegovu moÊ. Tako se i dogodilo: mladi je kralj upravo na vrhuncu moÊi zavrπio svoj æivotni put. Nitko od generala ne zna da su se time ostvarile posljednje rijeËi proroka Daniela o GrËkoj: “Jarac osili veoma.Aleksandra se toliko dojmila veliËina tog grada da ga namjerava uËiniti prijestolnicom svojeg carstva. Vijest o iznenadnoj Aleksandrovoj smrti u Babilonu dolazi i do Jeruzalema. sa suzama prilaze i posljednji put stiπÊu njegovu ruku. iz svih tih borbi izlaze Ëetiri pobjednika koji helenistiËko svjetsko carstvo dijele na Ëetiri dijela: Ptolemej dobiva Egipat. Svi. Lizimah istoËni dio carstva. a Kasandar domovinu GrËku. Rog neÊe polako. ali kad osili. Nije nam poznato je li to posljedica gotovo nadljudskih napora pri pohodu na Indiju ili groznice koju je tamo dobio. to su Ëetiri kraljevstva πto Êe iziÊi iz njegova naroda. Nasmrt bolestan. Jaddua je oËekivao ovu vijest. nego Êe doæivjeti nasilan kraj. narod i sveÊenici.”23 74 . jer zna za mjesto u Knjizi proroka Daniela gdje stoji da Êe se veliki rog. jedan po jedan. iznenada slomiti. napustiti svoje mjesto. æale za svojim kraljevskim prijateljem. U borbi za naslije e Aleksandrova prijestolja me u generalima dolazi do straπnih sukoba. Seleuk Siriju. stareÊi. U tom trenutku dolazi kraj. naime kralj Aleksandar.

jer ako optuæenik ne prinese ærtvu. ali sigurno neÊe dugo. tek u sudskoj dvorani postaje okrivljenikom. a za takvo πto kazna je smrt. Optuæenome nije dokazana krivnja putem svjedoka. Centurij sjedi u svojoj straæarnici u maritimskoj tamnici u Rimu i gleda posjetitelja.: “©to mogu uËiniti za tebe?” “Imaπ li ovdje zatvorenika koji se zove Metod?” “Misliπ krπÊanskog biskupa?” “Je li biskup te sekte ne znam. a onda viπe neÊe biti ovdje. dolazim sasvim privatno.Sin Sunca “Salve.” “Jesi li njegov odvjetnik?” “Nisam. ali samo ako stavi nekoliko zrnaca tamjana na ærtvenik pred Cezarovim kipom u sudnici. jer naπem caru nije ukazao πtovanje kao boæjem sinu.” “Metod je ovdje kod nas u tamnici. centurio!” “Salve.” “©to misliπ time reÊi? HoÊe li ga osloboditi. magister!” otpozdravlja centurij koji prepoznaje doπljaka po njegovoj togi.” Magistar je odmah shvatio smisao takvog sudskog postupka. ali uskoro Êe pred sud. Me utim. je li bolestan?” “Ne. To je uvreda cara. Optuæeni ima moguÊnost dokazati pred sudom da nije kriv.” “A πto Êe se dogoditi ako to ne uËini?” “Onda Êe ga smaknuti kao zloËinca i veleizdajicu domovine. magistar baπ nije miran.” “Misliπ li da Êe ga osloboditi?” “Moæda. ali znam da je krπÊanin i zato sam ovdje. veÊ ga sâm sud 75 .

okrivljuje i odmah osu uje na smrt. U ovome se sudski postupak prema krπÊanima razlikuje od uobiËajenog pravnog postupka u svijetu poznatog rimskog prava i prelazi u primitivno rasu ivanje nedostojno Rimljanina. Zato pita centurija: “Ima li i onih koji prinose tamjan i time priznaju Cezara za sina boga Sunca, za njegova zastupnika na Zemlji?” “To Ëini veÊina ili, bolje reËeno, polovica! Uplaπe se za svoj æivot i brzo stave nekoliko zrnaca tamjana na æeravicu.” “Zar je to tako zlo?” dodaje posjetitelj i u njegovu se glasu osjeÊa podrugljivost. “Moæda to njihov krπÊanski Bog i ne primjeÊuje ili ne smatra vaænim kad kâde Cezaru ako Njega inaËe πtuju i mole!” “Za krπÊane je to veliko zlo”, odgovara centurij veoma ozbiljno. “Naime, ako ærtvuju pred carem, viπe ne mogu biti krπÊani. Njihov Krist im brani priznati Bogom bilo koga drugog. »esto sam ovdje u tamnici sluπao kako govore, me usobno se tjeπeÊi i hrabreÊi: ‘Krist kaæe: ‘Tko me prizna pred ljudima, i ja Êu njega priznati pred nebeskim Ocem. Ali tko me se odrekne pred ljudima, i ja Êu se njega odreÊi pred svojim Ocem i njegovim an elima.’” “I to je taj Krist rekao?” “Da, bar tako tvrde njegovi sljedbenici.” “©to misli pod rijeËima: ‘Moj Otac na nebesima’? Smatra li se on Sinom Boæjim?” “Vidiπ, magistre, upravo u tome je stvar. Ili je naπ car sin Boæji, ili je Krist Sin Boæji.” “Pa to je Ëisto stvar vjere, stvar religije.” “Ne, car je i dræavni vrhovnik. On kaæe: ‘Ja sam sin boæji!’ Tko mu ne vjeruje, proglaπava ga laπcem, a to je uvreda veliËanstva koja zasluæuje smrt.” “Zar se Ëovjek ne moæe moliti dvama bogovima? Zaπto su krπÊani tako iskljuËivi? Poznajem dobre Rimljane koji se mole dvojici-trojici bogova. Zaπto ne bismo i Cezara ukljuËili u galeriju svojih bogova? Moæda bih mogao pomoÊi dobrom Metodu.” “Je li ti on prijatelj?” “Da, odrasli smo zajedno, ali ima viπe od deset godina πto se nismo vidjeli. Uæasnulo me kad sam saznao da je ovdje.” 76

“Moæeπ ga posjetiti. Imaπ li prefektovu dozvolu?” “Imam. Evo je!” Pritom stavlja dozvolu na stol. Magistar se zove Porfirije, uËitelj je rimskog prava, filozof i govornik na Rimskom forumu. Na dozvoli stoji da uhiÊenika moæe posjetiti kad god æeli. Centurij pozorno Ëita dokument i onda daje znak legionaru koji ukoËeno stoji kraj vrata. Sada prilazi da Porfirija odvede Metodu. Biskup sjedi u tamnom, vlaænom podrumu, u koji samo odozgo pada uska sunËana zraka. Noge su mu u okovima. Njegovo mrπavo, pomalo pognuto tijelo, pokriva jednostavan vuneni plaπt. Na kamenu pred njim leæi svitak, a pokraj njega tintarnica s perom. Kad su se vrata otvorila, Metod diæe pogled, ali ne moæe prepoznati doπljaka. “Salve, Metode!” pozdravlja ga prijateljski. “Salve”, odvraÊa biskup kratko. “Zar me ne prepoznajeπ? Ja sam Porfirije, tvoj stari prijatelj!” “Porfirije, tvoj mi je glas bio odmah poznat, ali kako vidiπ, ovdje baπ nema mnogo svjetla.” Prijatelji se grle. A onda magistar, kao u stara vremena, sjeda do uhiÊenika. “Kad smo se posljednji put vidjeli? Ima tome dvanaest ili petnaest godina. Znaπ, bio sam u Galiji.” “Da, stari prijatelju, a ja sam bio u Africi. Po togi vidim da si postao magistar prava.” “Da, i k tome filozof. Ali, kaæi mi zaπto si ovdje?” “Porfirije, tome su krivi dræavni zakoni. Ne dopuπtaju da vjerujem ono πto æelim.” “Znam”, kaæe Porfirije s oklijevanjem. “Tko prihvaÊa krπÊanstvo, negira boæanstvo naπeg Cezara. To je velezloËin i kaænjava se smrÊu.” Metod ga promatra ispitivaËkim pogledom i pita: “Vjerujeπ li da je naπ Cezar bog?” Magistar spuπta glas i kaæe promuklo: “Znaπ, poznavao sam ga joπ kao djeËaka. Zajedno smo poËinili dosta nepodopπtina. Kako bi mogao najedanput postati bogom? Ne, Me77

tode, mislim da pogreπno shvaÊaπ. Ne radi se o osobi, veÊ o poloæaju. To ne treba shvatiti ozbiljno. Ovdje se radi samo o priznavanju Cezarova poloæaja vlasti. Mogu li ti dati dobar savjet?” “©to misliπ reÊi?” “Kad te izvedu na sud pred Cezarov kip, slobodno stavi nekoliko zrnaca tamjana na æeravicu. Radi se samo o sluæbi, o poloæaju.” “A πto Êe se dogoditi ako to ne uËinim?” “Ne æelim te izgubiti, Metode, ti si mi prijatelj!” “Smatraπ li pravdom kada Ëovjek bude okrivljen tek na sudu?” Porfirije uvjerava prijatelja: “Mi to nazivamo ‘jus reputationis’. Ono πto si bio naviknut prije Ëiniti, ponovit Êeπ i pred sudom. Ako to ne uËiniπ pred sudom, suci zakljuËuju da to ni prije nisi Ëinio.” Neko vrijeme πuti. “Postoji izlaz, dragi prijatelju! Tu je jednostavni ‘restrictio mentalis’, duhovna ograda. Jednostavno stavljaπ tamjan na ærtvenik i pritom kaæeπ sebi da Cezara poπtujeπ samo kao Ëovjeka, a ne πtujeπ kao boga ili njegova zastupnika. U religiji je najvaæniji duh, a ne tjelesni postupci. Tvar ne vrijedi niπta!” Metod odmahuje glavom: “Ne, to ne ide!” Nato Porfirije udvostruËuje napor. Na kamenu na kojem sjedi malo se pomiËe naprijed i ozbiljno obraÊa Metodu: “Ali, tebe na to prisiljavaju! Nije li vaπ Krist rekao: Ako tko ide s tobom na sud pa od tebe traæi koπulju, podaj mu i ogrtaË?”24 “ToËno!” “I ako te tko tjera da ideπ s njim jednu milju, idi dvije?” Metod πuti. “Nije li uËio da se zlu ne treba opirati? Kad te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i lijevi?” “Kad bi bilo samo to”, uzdiπe Metod, “ne bi bilo loπe.” “Ali?” “Krist je tako er nauËavao: vaπ govor neka bude da, da — ne, ne. ©to je viπe od toga, od Zloga dolazi.”25 Ovaj put biskup govori, a Porfirije sluπa. “Isus kaæe: Ja sam istina. –avla naziva ocem laæi. Valjda me ne misliπ navesti da se odreknem istine i svoj æivot spaπavam 78

Metode. “Vidiπ. Porfirije. nakon πto se sabrao. neoplatonist. ti si pametan i obrazovan Ëovjek.”26 “Dragi Metode”. dubokih kao studenac. “pa ne æeliπ mi valjda reÊi da je onaj tesar iz Nazareta zbilja Boæji Sin? To ti je isto kao i s naπim Cezarom. Na putu kuÊi filozof tone u misli. Kako moæeπ prihvatiti takvu praznovjericu? OËito si neπto sanjao. ali ne i Ëinjenica. a ne samo Ëovjek!” Na ove rijeËi Porfirije uzbu eno ustaje. To je mit o boæanskom podrijetlu.laæju? Trebam li se odreÊi Krista i postati djetetom Sotone? Nikada!” Sada Metod kreÊe u protunapad: “Ti si. moæda te omamila vruÊina u Africi. prijatelju moj!” S ovim se rijeËima rastaju. On je doista Boæji Sin. I vaπ je Isus sasvim obiËan Ëovjek. Radi se o poloæaju: on je Ëovjek kao i mi. ali se brzo svladava. Njegovi su ga sljedbenici proglasili Bogom. Sve Êu ti napisati pa Êeπ u miru moÊi o tome razmiπljati. i ja Êu njega priznati pred svojim nebeskim Ocem. on je Bog. Dokazat Êu ti. ti si u zabludi. Straæar odvodi Porfirija na slobodu.” “HoÊu. Platonov uËitelj.” “Ne sumnjam. Polako se okreÊe vratima i mirno kaæe. U svojim zidinama Ëuva najvaænije dræavne dokumen79 . ali πto se Krista tiËe. Porfirije. Trebao im je idol kojega Êe slijediti. toËku po toËku. Nije li Sokrat. SuÊut koju osjeÊa za uhiÊenog prijatelja svlada srdæbu zbog tolikog nerazumijevanja. Isus kaæe: Tko mene prizna pred ljudima. vrlo rado. magistar Êe ponovno. dok mu glas podrhtava od navale osjeÊaja: “Dokazat Êu ti da slijediπ laæ. Divovska palaËa koja je sagra ena iznad podzemnih komora isklesanih u kamenu. srediπte je najznaËajnijih dræavniËkih poslova i pozornica najveÊih sveËanosti. da mi æeliπ dobro. Budi realan! To si duæan svojem poloæaju i plemenitom podrijetlu. umro radi istine? Nije li Platon morao stradati jer se zalagao za istinu? Jesu li u strahu od smrti opozvali sve πto su prije vjerovali i uËili?” Porfirije πuti. Prolazi pokraj Kapitola gotovo i ne primjeÊujuÊi veliËanstvenu gra evinu.

i osnovao svoje vjeËno kraljevstvo. “seæe do kraja nastanjenog svijeta. Kad je proπao ispod Titova slavoluka. pokraj goleme arene Circusa Maximusa gdje je bio nazoËan mnogim kolskim utrkama. sve slojeve. do granica civilizacije. Minervu i Junonu. jednome od sedam rimskih breæuljaka. pravdu i blagostanje u cijelom carstvu. Cezar mora pod svoju ruku ujediniti sve narode. Njegovi sljedbenici su doista velezloËinci i dræavni neprijatelji. Rimsko pravo brine se za red. Kao u snu prelazi preko Rimskog foruma.te i tisuÊe knjiga. Sve to mora ujediniti jedna vlast. Njegova vlast mora biti iznad sviju. pokraj divovskih hala Karakalinih kupelji. Jedva vidi ovu prekrasnu gra evinu. Iz sjenovitog vrta promatra grad pod sobom. ponos svakog Rimljanina. Samo tada moæe za sve biti kruha i blagostanja. Utonuo u misli. “MoÊ Rima”. jedva da je zamijetio golemi Koloseum s tisuÊama sjedala i krovom koji nalikuje πatoru. Nije li to otvorena pobuna? Upravo zato su krπÊani najveÊi dræavni neprijatelji! 80 . ©to bi bilo s Rimskim Carstvom kad bi negdje u njemu neki narod ustao protiv Cezara i poËeo tvrditi: Naπ Bog je jaËi od Rima pa ne moramo sluπati Cezara? To ne ide! Cezar mora biti iznad svake vlasti i uzdignut iznad svake religije. TisuÊe legija najboljih vojnika πtite granice naπe zemlje. konaËno stiæe do svojeg doma na Aventinu. Svuda vode rimske ceste. SliËni su raku koji sve izjeda i upropaπÊuje. Najgore je πto Njegovi sljedbenici uËe da Êe On ponovno doÊi kako bi uniπtio cijeli svijet. od Britanije do Kartage. Cezar je odgovoran za sve narode u svojem carstvu. Trgovina povezuje zemlje i kontinente. sve religije. U daljini treperi plavetnilo apeninskih brda. more kuÊa s palaËama i Koloseum koji sve nadvisuje. srebrnkasti Tiber s prekrasnim mostovima. Roma aeterna — VjeËni Rim! Zato je ovaj Krist ozbiljna opasnost za Carstvo. sve rase. razmiπlja. a kroz koji sunËane zrake mogu prodrijeti samo u sredini. Samo apsolutna moÊ moæe osigurati apsolutni mir i pravdu. od Biskajskog zaljeva do Eufrata. kao i tri hramska prostora za bogove Jupitera. pa i Rimsko Carstvo.

o otkrivenju Boæje svemoÊi. treba im dokazati da je njihova vjera u boæanstvo tog Ëovjeka iz Galileje laæ. jednom jedinom rijeËi utiπao je oluju na moru. mogao je hodati po vodi kao po suhome. to ne smatram dobrim putem. isto tako πkolovanom logikom. Treba ih uvjeriti. obiËne izmiπljotine. piπe i piπe. uskrsnuo je mrtve i na kraju je i sâm uskrsnuo iz mrtvih. s filozofski jasno formuliranim pojmovima. πalje svitak Metodu u maritimsku tamnicu. A biskup mu odgovara u dugom pismu. zaËet Êe djevica i roditi sina. Prije svega. Kod Isusova ro enja radi se o boæanskom znaku. Joπ prije sedamsto pedeset godina prorok Izaija prorekao je da Êe sâm Bog dati Ëudesni znak: “Evo. Nije li babilonskom kraljevstvu slijedilo kraljevstvo Perzijanaca. Bog silni.Ali prisiljavati ih. LijeËio je bolesne. umnoæio je kruh i nahranio tisuÊe. Metod prvo pobija tvrdnju da je Krist nezakoniti sin jednog roba koji se zvao Pintera i Marije iz Nazareta. jednostavno ih smaknuti. Ime mu je: Savjetnik divni. Ëisto praznovjerje. Piπe. Knez mironosni. Nije li nepobjedivi Babilon ipak bio osvojen? Nije li. To su nedokazana naga anja. postao gomilom ruπevina u kojima nitko ne æivi? Danas se jedva zna mjesto gdje je nekada stajala metropola s milijun æitelja.”27 Ove su rijeËi napisane sedam i pol stoljeÊa prije nego πto su se ispunile. a On je svoju boæansku narav dokazao boæanskim djelima. Povezuje svoju filozofsku oπtroumnost s grËkom logikom i rimskim osjeÊajem za pravo. kako je Izaija doslovce prorekao. toËno kako je bilo proreËeno? Nije li Kserkso s najveÊom vojskom u povijesti krenuo na GrË81 . Moæe li to uËiniti obiËan Ëovjek? A Porfirije moæe slobodno prouËiti i druga proroËanstva. πto znaËi Bog je s nama. VeÊ su ga za æivota πtovali kao Boga. ne. Isusov æivot potvr uje istinitost ovog proroËanstva. Kad im to bude jasno. Otac vjeËni. i nadjenut Êe mu ime Emanuel. ne bih htio izgubiti svojeg dobrog Metoda!” Zatim se filozof s najveÊim æarom predaje pisanju teksta kojim Êe opovrgnuti Isusovo boæanstvo. neÊe se viπe protiviti vlasti i Rim Êe tako saËuvati tisuÊe svojih podanika. Kada je gotov s pisanjem.

izvan njihove moÊi rasu ivanja. sve se obistinilo. Totalni mir i totalna pravda zahtijevaju totalnu vlast. neπto πto postoji samo po sebi. mogao uzeti ljudski lik? Boæansko proricanje buduÊih doga aja i povijest kao ispunjenje proroπtva svakako treba razlikovati od maπtovitih slika mitologije bogova. One su joπ lokalno mogle imati odre eno opravdanje za misaoni religiozni svijet jednog malog naroda kakav su bili Æidovi. ali nije dovoljno suvremeno. rukama dotaknuli. Suvremeno doba znanosti i tehnike zahtijeva i suvremenu religiju u kojoj Êe dræava i vjera biti jedno. da je u svojem Sinu.ku i ipak doæivio poraz? Nije li mali makedonski kralj osnovao svjetsko carstvo Helena? Nije li njegovo kraljevstvo bilo razdijeljeno na Ëetiri dijela. Porfirije nalazi da je razmiπljanje njegovog krπÊanskog prijatelja logiËno. ro enom od djevice. u njegovim mislima. joπ nikada doæivljeno. To bi njegov prijatelj. Ali ljudi doæivljavaju povijest kao stvarnost jer mogu posvjedoËiti πto su vidjeli. ©to bi za suvremenog Ëovjeka predstavljao takav NadËovjek ili BogoËovjek u danaπnjoj socijalnoj dræavi rimskog cara? Vrijeme je prosvijeÊenim obrazovanjem pregazilo ove stare predodæbe primitivnih ljudi. ipak morao uvidjeti. kako je to proroπtvo stoljeÊima unaprijed predvidjelo? Nije li slavni grad Niniva bio uniπten i ostao pust kako je to Boæji prorok vidio? Nije li veliki grad Tir danas gola πpilja na Sredozemnom moru. Ëuli i osjetili. smatra Porfirije.” “Zaπto posljednji?” “Su enje mu je predvi eno za sutra. Na ulazu u tamnicu centurij pozdravlja Porfirija: “Danas posljednji put posjeÊujeπ svojeg prijatelja. Zato odluËuje opet ga posjetiti u tamnici. odbacivali ih kao nezamisliva. Mitovi postoje samo u Ëovjekovoj maπti. da. doslovce prema proroËanstvu? Sva su ova proroËanstva napisana stotinama godina prije svojeg ispunjenja. sve. Ne bismo li onda mogli prepoznati i prihvatiti kao ispunjenje proroËanstva ono jedinstveno. Pa ipak. neovisno o njima. ali silnom Rimskom Carstvu iz dræavnih razloga jedinstva treba sasvim druga religija.” 82 . na kojoj samo ribari razastiru svoje mreæe. nemoguÊa. U ono vrijeme su im se rugali. naime da je Bog postao Ëovjekom.

prefektu?” Ovaj potvrdno klima glavom.” “Ali joπ nije dokazano da je on zloËinac. preuzeo odgovornost za uhiÊenika. Visoka etika platonskog uËenja o dræavi i druπtvu. odnosno za dræavu. i po Ëovjeku izgra83 . kojega smatra jedinom pravom religijom: dobro treba Ëiniti radi dobra. biti spreman sve ærtvovati za bliænjega.“VeÊ sutra?” Porfirije se okreÊe i æuri ravno k prefektu. sliËna socijalnom evan elju. Ima sreÊu. gdje bi ga Ëuvao jedan legionar. Porfirije potpisuje dokument obveze i joπ istog dana moæe svojeg prijatelja. dræati ga u tamnici koπta dræavu i to ne mogu zastupati. magistar prava. ne misliti na osobnu korist veÊ na korist druπtva. Ulaæe svu svoju govorniËku vjeπtinu i na koncu uspijeva nagovoriti visokog sluæbenika na odlaganje sudskog procesa.” Odjednom Porfirije dolazi na izvanrednu zamisao. ispunjava mu svaku æelju i Ëini mu svako moguÊe dobro. u svojoj ga kuÊi stavio u kuÊni pritvor. jer svakako ne æelimo imati gra ane koji su to samo s pola srca. jer ga nalazi u njegovoj vili. za Ëije uzdræavanje bi on skrbio? Prefektu se ovaj prijedlog Ëini ekonomiËnim i simpatiËnim. “Koliko ti treba vremena da ga opet pridobijeπ za Cezara?” pita Porfirija. Porfirije se ne vara. Time je proπla najveÊa opasnost.” “Svejedno. Nada se da Êe ga ljubaznoπÊu uvjeriti o neoplatonizmu. u pratnji naoruæanog legionara. ali iskazuje i sumnju: “Dræavna blagajna ne moæe joπ pola godine uzdræavati jednog zloËinca. U svojoj kuÊi postupa s njim kao s bratom. Glavni dokaz kojim uspijeva zadobiti prefektov pristanak jest trud koji poznati zakonodavac kani uloæiti za uhiÊenika ne bi li ga oslobodio njegova praznovjerja i time saËuvao rimskoj dræavi karakternog i dobro obrazovanog gra anina. Kako bi bilo kad bi on. povesti kuÊi. Porfirije je Ëvrsto uvjeren da Êe mu na kraju uspjeti svojeg prijatelja ponovno pridobiti za Rim. zar ne. “Moæe trajati pola godine ili viπe dok ne bude u duπi uvjeren.

postavlja pitanje: “Koliko Êe trebati. u narodu i me u dræavnim sluæbenicima. prepoznali osnovno zlo. Tomu treba dodati materijalizam. dragi Metode. Usto treba dodati stranaËki duh i svrhovito razmiπljanje kod veÊine gra ana. stoga odgovara tek nakon nekoliko trenutaka: “Nije malo onih koji su. a moæda Êe trajati joπ toliko dok svi budu zahvaÊeni idejom dobra.” “Koliko? Sto godina. PrimjeÊuje da je prijatelj prepoznao slabu stranu njegove vjerske uvjerenosti. Nije nepoznato da tu i tamo vlada korupcija. razmiπljanje o zaradi. po tvojem miπljenju. Tu je u prvom redu golemo prostranstvo Carstva koje æeljeznom snagom i silom dræi na okupu narode od Britanije do Afrike.” “Ne gledam to tako”. moraju propasti. Ëastoljublje i prestiæ kao pobude za dobro ponaπanje rimskih sluæbenika. 84 . upravo dok se nakon objeda odmaraju u vrtu pod sjenom drveta. “ali izgledi da se putem dobrog primjera svi mogu zadobiti suviπe su nerealni jer. VeÊina naroda uvijek je bila suviπe slaba za visoke ideale manjine. ali i vladajuÊih u Carstvu. Sve to Porfiriju odmah prolazi mislima. dok nova etika platonizma proæme Rimsko Carstvo. naËin æivota uvjerava. Carstvo je sada tisuÊu godina staro.” “U tome su neoplatonizam i krπÊanstvo potpuno jedinstveni”. Ëastoljublja i lakomosti za dobitkom veÊine gra ana. “Vrijeme Êe sigurno donijeti pobjedu dobra. Ali on prepoznaje i nedostatke u uvjeravanjima svojeg prijatelja iz mladosti. a ponajprije sve dræavne sluæbe?” Porfirije ne odgovara odmah. Zato mu jednog dana. Oni Ëine sve kako bi svladali tog tajnog neprijatelja naπe domovine. Na koncu. naime sebiËnost. pa Ëak i na Cezarovom dvoru. petsto ili tisuÊu?” “To nije vaæno. Svatko poËinje sa samim sobom i svojim dobrim primjerom zadobiva i druge za tu zamisao. zbog teænje za vlaπÊu. Samo nam je potrebno viπe vremena. od ©panjolske do Sirije.eno idealno Boæje kraljevstvo na Zemlji ne ostavljaju krπÊanskog biskupa ravnoduπnim. dobacuje Porfirije. kaæe Metod. To je zapravo potpuna suprotnost idealima neoplatonizma.

ljudski izlaz iz oËaja pred neizbjeænoπÊu smrti? Nije li ona plod Ëiste maπte. Stoga postavlja pitanje: “©to je. bez obzira koliko to bilo bolno. iz tijela i duha. divim se hrabrosti tvoje uvjerenosti s obzirom na lijenost narodnih masa kojima je viπe od svega stalo do kruha i igara. smrt? ©to se doga a kad Ëovjek umre?” 85 .28 Mi vjerujemo da je sâm Bog stvorio Ëovjeka i da sâm objavljuje kako se to dogodilo. jednako kao i mitovi o bogovima starih Grka?” “Pa πto krπÊani vjeruju o æivotu nakon smrti?” Metod se raduje ovom prijateljevom pitanju i nastavlja: “Umnogome ovisi o tome da znamo kako je Ëovjek nastao.” “Odakle Platonu ta zamisao?” Porfirije na ovo pitanje zaËu eno gleda prijatelja: “Nisi li uvjeren da Ëovjekove misli. Tako er se Ëini da proroËanstva u krπÊanstvu ukazuju na istinsku stvarnost. jer tvrde da Êe svijet biti sve pokvareniji. Dosad doæivljavamo ostvarenje ovih proroËanstava. »ovjek je razmiπljanjem. Osim toga.” “Dragi Porfirije. a ljudi sve gori. a ne kao dvojako biÊe sastavljeno iz dva ista dijela. njegov duh sa svim prekrasnim planovima. ili duπe.Naπi su zakoni tako dobri i trajni da lozinka ‘Roma aeterna’ nije prazna fraza.” Ove su misli filozofu nove i podjednako apsurdne. obojica nemamo viπe pred sobom sto godina. Preko proroka nas izvjeπÊuje da nas je sve stvorio cjelovite. osjeÊajem. planirati i skladati? Moæe li biti duha bez mozga? Nije li ova zamisao o samostalnoj duπi odvojenoj od tijela bila samo Platonova æelja. idealima i sposobnostima ne mogu samo tako nestati zajedno s nezgrapnim tijelom?” “Zar su sada odvojeni od tijela? Moæeπ li bez glave razmiπljati. kako to Platon smatra. zamisao bez stvarnog iskustva. htijenjem i postupanjem cjelina koju na æivotu odræava dah prisutnog Boga. prema vaπem miπljenju. ©to Êe onda biti? ©to oËekuje pojedinca na posljednjem mraËnom pragu?” Metod je ovim rijeËima vrlo spretno preπao na drugu temu i njegov prijatelj voljno prihvaÊa dodanu loptu: “Ti poznajeπ Platonovo uËenje: smrÊu se besmrtna duπa odvaja od tijela koje se raspada u grobu.

ali ne æeli dalje uznemirivati svojeg prijatelja i zato mu postavlja jedno jedino. i za sobom povlaËi smrt. Ëovjek moæe. koju si mi ukazao u svojoj kuÊi. uzeo je smrti njezinu moÊ: postao je smrt smrti.” Do tog trenutka prijatelj ga je mirno sluπao. zahvaljujuÊi Bogu. Ja sam uskrsnuÊe. nanovo ga stvoriti i probuditi. vjeËno æivjeti. Reci. ili dijela Ëovjeka. Dobro je da sâm upoznaπ izvor mojeg pouzdanja. Svojom svemoÊnom rijeËi Krist Êe ga pozvati da izie iz zemlje. Isto tako nema Ëovjekova æivota. ali posljednje rijeËi ne razumije. On to jasno kaæe rijeËima: Ja sam æivot. nepostojeÊa. tako Ëitamo u Svetim spisima kao rijeË od Boga. nije li i to samo zamisao. HoÊeπ li moÊi ove knjige potajno posuditi od nekih mojih prijatelja?” Porfirije pristaje bez oklijevanja. Besmrtnost je Njegov dar koji Êe nam dati na sudnji dan. dragi Porfirije. Stoga otvoreno pita: “©to misliπ pod rijeËju uskrsnuÊe?” “UskrsnuÊe je. »ovjek je sliËan Boæjoj misli. a i zbog tvoje ljubavi. ali odluËujuÊe pitanje: “Opet si kod Krista kojemu pripisujeπ ulogu svemoguÊeg Boga.“Grijeh je odvajanje od Boga. Kada je Krist umro i nakon smrti ponovno ustao. utopija?” Na ovo Metod ima prijedlog: “BuduÊi da smo prijatelji. 86 . koji bi mogao postojati izvan Boga i bez Boga. »im se jedna misao æeli odvojiti od mislioca. imaπ pravo saznati zaπto vjerujem da je Krist neπto viπe od Ëovjeka. izvora æivota. Bog nam praπta po Kristu koji je za nas ærtvovao svoj æivot da bi nas spasio. Zato bez Njega nema oproπtaja.29 »ovjek se nije samo tijelom. Zato bih ti trebao proËitati neke tekstove iz spisa proroka i apostola.” Porfiriju se ova misao Ëini stranom i nemoguÊom. prestaje postojati jer nema misli bez stvoritelja misli. Stoga je Platonova zamisao o besm rtnoj duπi Ëista utopija. Tek kada je grijeh oproπten i veza s Bogom ponovno uspostavljena. Nama Êe se Ëiniti kao da smo na trenutak zaspali. novo stvaranje Ëovjeka koji do sudnjeg dana spava pod zemljom. u jutro uskrsnuÊa. veÊ i duπom i duhom odvojio od Boga i stoga je Ëitav prepuπten smrti.

tako govori Junona. Radi se o jedinstvenom i neponovljivom Boæjem proroπtvu. evo ih. ali ne bjeπe nikoga. unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio. “Tako govori Zeus ili Jupiter. i nove dogaaje ja navijeπtam. Svi zajedno niπta su. govori Bog. u ovoj knjizi. Gospod. Jahve mi je ime. onda znamo da nije govorio Ëovjek nego sâm Bog. Ta πto su nam otkrili o onom πto bijaπe. Pa ipak su to mitovi. Ëista maπtanja rjeËitih govornika. niπtavna su djela njihova. da ih upitam i da odgovore.” 87 . Viπe tisuÊa puta ovdje stoji napisano: Tako govori Jahve. Gledao sam. evo. “Ovdje. niti koga da bi navijestio.” “To stoji i u drugim knjigama”. Ali vi niste niπta i djela su vam niπtavna… Tko je to od iskona objavio da bismo znali. ©to prije prorekoh. koji bi mogli vidjeti ono πto dolazi. da se zaËudimo i prepadnemo zajedno. niti koga da Ëuje rijeËi vaπe. da o tom mislimo? Il’ objavite πto Êe biti. dobro ili zlo. i poznat Êemo da ste bogovi. prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. predoËite dokaze.’”30 Porfirije nema πto reÊi na ove rijeËi pa Metod nastavlja: “I Krist je jasno rekao: ‘To vam velim sada prije nego se dogodi. Ja prvi rekoh Sionu: ‘Gle. vjetar i ispraznost njihovi kipovi… Ja. zbi se. Opet oba uËena Ëovjeka sjede u sjeni drveta. Kad se proreËeno ispuni. ni jednoga od njih da savjet dade. Posluπaj πto ovdje piπe: ‘Iznesite svoj spor. da doznamo ono πto dolazi? Otkrijte nam πto Êe se poslije zbiti. kaæe Jahve. πto se ispunilo. Pod njima se prostire grad Rim. Nema Ëovjeka niti bogova koje su ljudi izmislili. niti Ëasti svoje kipovima. da vjerujete kada se dogodi. PoËinju Ëitati iz svitaka. svoje slave drugom ne dam. UËinite neπto.VeÊ nakon tri dana uspijeva preko svojeg povjerljivog sluge ove svitke noÊu izvuÊi iz njihova skroviπta i donijeti u kuÊu. i prije nego se pokaæu.” Biskup je oËekivao ovu primjedbu i mirno odgovara: “ToËno. Zato Bog poziva na uspore ivanje. da Ja Jesam. Bog jedini poznaje i unaprijed otkriva buduÊnost. vama ih objavljujem. kaæe kralj Jakovljev.’”31 Filozof bez rijeËi sluπa svojeg prijatelja koji nastavlja: “Vidiπ na Ëemu se zasniva vjera krπÊana. prekida ga Porfirije. Nek pristupe i neka nam objave ono πto Êe se zbiti. i tako dalje.

32 Oko tisuÊu petsto godina prije Kristova ro enja Bog preko proroka Mojsija kaæe da Êe iz plemena Judina doÊi Vladar kome Êe sluæiti svi narodi. veÊ kaæe: “Ne bijaπe na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali. ovdje stoji napisano da je vaπ Mesija samo prorok. Metod se ne da zbuniti i kao odgovor na ovu primjedbu jednostavno Ëita dalje iz Knjige proroka Izaije: “Vidi. prekida ga njegov prijatelj.38 Ujedno vidi da se Krist neÊe isticati osobitom fiziËkom veliËinom ili ljepotom. ovdje je 88 . »itavih sedamsto godina prije Izaija ga naziva “Nezer”. Metod sada Ëita tekst za tekstom koji sadræe proroËanstva o Isusu.40 “Vidiπ. i to viπe od pet stoljeÊa prije ispunjenja. Vratio se tek po Herodovoj smrti. Stoga je dao pobiti svu djecu mla u od dvije godine. treba proÊi πezdeset godina-tjedana ili 483 godine pa Êe doÊi Mesija. ali pritom sâm stradati. Nakon tri i pol godine djelovanja bit Êe bez izreËene presude smaknut. Onda se nastanio u Nazaretu u Galileji. On piπe: Od vremena kada je izdan nalog da se Jeruzalem ponovno sazida. ro en od æene.”39 Mojsije je veÊ prije petnaest stoljeÊa pisao o Mesijinoj zadaÊi tvrdeÊi da Êe Gospodin podignuti proroka kakav je on.33 Sedamsto godina prije Mihej otkriva naziv mjesta u kojem Krist treba doÊi na Zemlju kao Ëovjek — Betlehem.34 Daniel daje toËno vrijeme Kristova dolaska. “onaj koji dolazi iz Nazareta”.Porfirije nema primjedbe jer prvo æeli Ëuti πto misli njegov prijatelj. πto dolazi od Nazarenus. I ovo ubojstvo djece u Betlehemu prorok je vidio πesto godina prije.37 Neposredno prije ovog sramotnog Ëina Krist je kao dijete odveden u Egipat na sigurno.’36 Ali kako je Mesija doπao u Egipat? Kralj Herod u Jeruzalemu nije mogao podnijeti pojavu suparnika. Prije viπe tisuÊa godina Bog kaæe Adamu da Êe doÊi jedan. a ne Bog”. koji Êe zgaziti glavu zmiji zla.35 Hoπea piπe prije sedamsto pedeset godina: Tako govori Gospodin: ‘Iz Egipta dozvah sina svoga.

’44 Svoj je æivot dao da bude ærtvom za naπe grijehe. Porfirije. jer me Jahve pomaza. On nas je toliko ljubio da se ærtvovao kako bi nas spasio. Bog je svemoguÊ. da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo enje suænjima. pomogao je. Stoga kaæe: “Kako bog moæe postati Ëovjekom? Ili je bog ili je Ëovjek!” Njegov mu prijatelj strpljivo odgovara: “Vidiπ. Otac vjeËni. kako si mi prije objasnio.Krist veÊ sedamsto godina prije nazvan Emanuel — Bog je s nama. Onako kako se majka ærtvuje da spasi svoje dijete. O Njegovom radu na Zemlji pisao je prorok Izaija: ‘Duh Jahve Gospoda na meni je. bogalje ozdravljao i mrtve dizao. Gdje god je vidio bijedu i nevolju. Prorok je to unaprijed objavio: ‘On je naπe bolesti ponio. On moæe sve πto æeli. U Kristu je Boæja ljubav u ljudskom liku prolazila Zemljom. niπtavilo? 89 . ali joπ uvijek nisam dobio odgovor na pitanje: kako vaπ Bog moæe umrijeti ako je smrt. gubave oËistio. Zapisao je: ‘Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe.’42 LijeËio je bolesne. sve æivotinjske ærtve u Hramu bile su samo simbol prave Kristove ærtve. posla me da radosnu vijest donesem ubogima. slijepima vraÊao vid. tako Êu i ja vas utjeπiti. Vidiπ. ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila. æivi Bog. gluhima vraÊao sluh. stoga je na sebe uzeo ljudski oblik. tebe ja zaboraviti neÊu. I to je prorok prorekao. Stoga se On ovdje naziva jaganjcem kojega vode na klanje. jaganjcem koji je ponio grijehe svijeta. Zato ga prorok Izaija naziva Ocem. Njemu je stalo do Njegovih stvorenja. uzetima dao da prohodaju. da navijestim godinu milosti Jahvine.’”43 Ovdje Porfirije upada: “Ne mogu razumjeti Mesijinu smrt. ‘Na njega pade kazna — radi naπeg mira. Ovaj isti prorok dalje biljeæi: Veliko je svjetlo obasjalo one koji æive u tami. Nije li ona dokaz da nije bio Bog? Kako Bog moæe umrijeti?” “I to je u proroπtvu proreËeno. ili malo dalje: Bog silni.”41 Porfirije nije zadovoljan ovim objaπnjenjem.’ I dalje nastavlja: ‘Kao πto mati tjeπi sina. tako blizak Ëovjeku i πto svoja stvorenja ljubi viπe nego πto majka ljubi svoje dijete.’”45 “Doista je lijepo πto je vaπ svemoguÊi. naπe je boli na se uzeo. da iscijelim srca slomljena. I joπ neπto: On je ljubav.

Bog Sin u svijetu i Bog Duh u Ëovjeku. Me utim. Otac iznad svijeta. na svoju sliku. i ne bi odgovaralo istini. umire. a svijet ga ne upozna. iznad Boga? Svijet. Prema tome. piπe: Zemlju pokriva tmina i mrklina narode. bila je tama nad bezdanom. pa je Bog progovorio: Neka bude svjetlost! I bila je. Pri prvom stvaranju. da ovdje nema logike i da je vaπa religija samo poboæan osjeÊaj? Iluzija osjeÊaja?” Na ovo pitanje Metod odgovara jednako mirno kao i na prethodna: “Govoriπ o stvaranju svijeta. ali tebe obasjava Gospodin. ali ga njegovi ne primiπe. onima koji vjeruju u njegovo ime: koji su ro eni — od Boga. Bog otkriva preko svojeg proroka kako je stvarao svijet: ‘NaËinimo Ëovjeka. svijet i Ëovjek skladno povezani zahvaljujuÊi jednome Bogu. stvaranju svijeta. a stvoritelja nema? Tko onda odræava svijet? Ne misliπ li. postaje Ëovjek. ljubav koja se usmjeruje Sinu i ljubav koja se utjelovljuje u Duhu. i svijet postade po njemu. I rijeË 90 . stvaranju spasenja. O drugom stvaranju. A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja. Tako su Bog. do e na ovaj svijet. A svijetu se otkriva Bog. Sâm po sebi Bog je potpuna. viπi od stvoritelja. prijatelju moj. a tri osobe. a dalje stoji — Ëitam iz spisa apostola Ivana: ‘Svjetlo istinito. ispunjena ljubav. »ovjek je svojim okretanjem od Boga poremetio ovo jedinstvo ljubavi i postojanja i tako donio grijeh kojemu je posljedica smrt.’46 Boæanska mnoæina jesu Bog Otac. Krist. imate tri boæanstva?” “Jednog Boga.Bog koji ne postoji pa opet postoji? Nije li taj svijet kojega je On stvorio i kojega odræava. koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka. Tako je spasenje dovrπeno. Bijaπe na svijetu. ljubav koja proizlazi od Oca.” “Æeliπ reÊi: podijeljenog Boga. ovdje je. spasenje je ujedno i drugo stvaranje. Sklad je opet uspostavljen.” Porfirije ga prekida: “Dakle. Ja sam svjetlost svijetu. zemaljski. Bog Sin i Sveti Duh. Bog ponovno uspostavlja jedinstvo. kaæe Krist. a time poniπtava niπtavilo. sebi sliËna. Boæji Sin. opet ustaje i pobje uje smrt. jednog Boga u tri dijela?” “To bi bilo izraæeno previπe ljudski. ulazi u niπtavilo. K svojima do e.

Mnoge Êe opravdati. plemena i jezici. a s druge strane vidiπ da Krist uskrisuje. opet Êe oæivjeti. 91 .” “I sve to je tako er proreËeno?” “Jest. Doveli su ga Ocu.’53 A veÊ prije je prorok u vi enju o velikom kipu vidio kako pada kamen bez ljudskih ruku. Prorok Daniel ga vidi kao Sina ËovjeËjeg. da mu sluæe svi narodi. πto je Krist postao Ëovjekom.’47 Pavao o tome piπe KorinÊanima: Bog je Krista umjesto nas uËinio grijehom. slavu koju ima kao Jedinoro enac od Oca — pun milosti i istine. Onaj koji æivi! Bio sam mrtav. krπi kip i razbija ga. A to je i prorok Izaija unaprijed vidio: Preda mnom Êe se svako koljeno prignuti i svaki se jezik zaklinjati: ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga. jer nosi njihove grijehe. kraljevstvo njegovo neÊe propasti. Posluπaj! UskrsnuÊe Boæjeg Sina opisao je joπ prorok Izaija: Nakon πto Mesija bude dao svoj æivot na ærtvu za krivicu.’50 Posluπaj πto prorok Izaija joπ biljeæi: ‘Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov. I vjetar sve odnese. Ëast i kraljevstvo. a On mu je predao vlast. I mi smo promatrali slavu njegovu. ‘Vlast njegova vlast je vjeËna i nikada neÊe proÊi. evo.tijelom postala i nastanila se me u nama. Krist je smrti smrt. πto je umro smrÊu ærtve i uskrsnuo.’51 Iste rijeËi izgovara Krist nakon svojeg uskrsnuÊa apostolu Ivanu: ‘Nemoj se bojati! Ja sam Prvi i Posljednji. æivim u vijeke vjekova i imam kljuËeve smrti i podzemlja. viπe je nema. Svi Êe neprijatelji biti poloæeni pod Njegove noge. A tisuÊu godina prije Kristova ro enja prorok i kralj David je u psalmima prorekao i predvidio rijeËi πto Êe ih Krist izgovoriti: ‘Jer mi neÊeπ ostavit duπu u Podzemlju. Ovim stvaralaËkim Ëinom. uzet je grijeh i pobije ena smrt. Prorok David je unaprijed vidio Mesijino uzaπaπÊe na Nebo: ‘ReËe Gospodin Gospodinu mome: Sjedi mi s desne strane dok ne uËinim tvoje neprijatelje podnoæjem nogama tvojim!’49 Time je nagovijeπtena i konaËna pobjeda nad svakim zlom. ali. Ovaj je kamen Isus Krist. produljit Êe sebi dane i ostvariti Boæji plan. A kamen raste i ispunjava Zemlju. pa postaje kao pljeva na gumnu ljeti.’52 Tada Êe Krist ponovno doÊi.’48 Dragi Porfirije. ovdje vidiπ da je duπa mrtva. Jahve nad Vojskama: Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.

92 . Bog nebeski podignut Êe kraljevstvo koje nikada neÊe propasti i neÊe prijeÊi na neki drugi narod. prije svojeg kraja biti podijeljeno. dakle neËemu πto ne potjeËe od æeljeza. nije rimsko. prikazan æeljeznim nogama. PrimjeÊuje da je njegov prijatelj pravi Rimljanin. Njezina me sudbina dira kao i tebe. Metod oklijeva. Ëitaj!” hrabri ga prijatelj. Ono Êe razbiti i uniπtiti sva druga kraljevstva. pa i rimsko?” Metodu je odmah jasno da je ovo pitanje samo vrh ledenog brijega. Radi se o ukupno tristo trideset tri pojedinaËna proroËanstva koja su se ispunila u svim pojedinostima. ali mene to poga a kao i tebe. Stoga u njegovu srcu raste nada da Êe ga ipak moÊi spasiti za dræavu.” Porfirije se smiruje. Veliki je Bog saopÊio kralju πto se ima dogoditi. a samo Êe stajati dovijeka — kao πto si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka. Stoga prestaje s objaπnjenjem proroËanstava koja su se ostvarila u Kristovu æivotu i djelovanju. a ne neprijatelj domovine. U njemu se vidi bojazan i zabrinutost. Pa mi otvoreno razgovaramo. Porfirije. Moæeπ mi otvoreno sve reÊi.U vrijeme ovih kraljevstava. a tumaËenje joj pouzdano.” “Ne bih te htio oæalostiti. Metod diæe pogled. naime Rim. Duboko je pogo en rimski nacionalni ponos njegova prijatelja. Treba li mu iznijeti istinu o sudbini Rimskog Carstva ili je bolje preπutjeti? Kao da poga a njegove misli. “Ne oklijevaj!” Na ove rijeËi Metod uzima svitak proroka Daniela. razmotava ga i neko vrijeme traæi dok ne nalazi odgovarajuÊi tekst: “Ovdje stoji da Êe Ëetvrto carstvo. piπe prorok Daniel. Stopala tog kipa su sastavljena od æeljeza i gline i imaju deset prstiju. Svoju domovinu volim kao i ti.”54 Ovdje ga Porfirije prekida uzbu enim glasom. Joπ uvijek oklijeva. Ali njegov prijatelj za njih viπe ne mari.”55 “Podijeljeno? Kako? Tko Êe to uËiniti?” “Ovdje se govori o lonËarskoj glini. Porfirije ohrabrujuÊe kaæe: “Ne obaziri se na mene. “Hajde. “ZnaËi li to da Êe vaπ Krist uniπtiti sva kraljevstva. Sanja je istinita. Bog daje proroku sljedeÊe tumaËenje: Bit Êe kraljevstvo razdijeljeno.

Moæemo uskoro oËekivati podjelu Rima. poziva na poslovni razgovor svojoj kuÊi. s kojim je sprijateljen. nepobjedivi sin boæji! Rimske ulice i trgovi okiÊeni su zelenilom. ali se nemoguÊe dogodilo. Ovdje su svjetska kraljevstva prikazana kao nemani. osobito ovdje u Rimu gdje Cezar sjedi na prijestolju kao sin Sunca: Sol invictus. NajkraÊim danima godine sad je kraj. Kad Êe se to dogoditi?” “Ovdje ne stoji niπta o vremenu. A da Êe Krist skoro doÊi. cvjetnim vijencima i zastavama. uz Rim.”56 Porfirije odmah shvaÊa: “Prema ovome. »etvrta neman s gvozdenim zubima je Rimsko Carstvo. Dani su opet duæi. Novoro enje i dizanje Sunca slavi se u cijelom Rimskom Carstvu. ali najokiÊeniji su brojni hramovi u gradu u kojima se nalazi Cezarov kip. potvruju proreËeni znaci Njegova dolaska. Njegovo je srce i dalje vezano uz domovinu.Na drugom mjestu nalazimo joπ jasnije objaπnjenje. “Pogledaj golemo Carstvo! Podijeljeno! To je Ëisto plod maπte! Dragi Metode. Ima deset rogova. trebamo oËekivati da Êe Rim napasti deset neprijateljskih naroda. Ljubav prema domovini odbija prihvatiti da je uËenje »ovjeka iz Galileje istinito.” Njihov razgovor prekida dolazak glasnika koji magistru uruËuje pismo. To je najveÊa godiπnja sveËanost u Ëast Sunca i boga Sunca. Jedno je jasno: dogodit Êe se prije Kristova dolaska. 93 . * * * Doga aji koji su uslijedili onemoguÊuju prijateljima da nastave razgovor. a to je deset kraljevstava na koje se Carstvo dijeli. Pripreme za veliku sveËanost Saturnalija u punom su jeku. nemoj se ljutiti ako se tome nasmijem!” “To su uËinili mnogi prije tebe. U dubini duπe osvjedoËen je o njihovu istinitost. jer je sunËani bog svladao tamu. U njemu ga konzul. “NemoguÊe!” kaæe glasno. ali samo razumom.” Porfirije se ne moæe osloboditi jasnoÊe biblijskih proroËanstava πto ih je upravo Ëuo.

“sedia gestatoria”. bogato ukraπenom cvijeÊem. Iza prijestolja koraËaju s punim dostojanstvom “f lameni”. Na zvuk truba sav okupljeni narod sveËano ustaje u znak πtovanja. Ispred Cezara stupaju njegovi najhrabriji bojovnici. kraljevski znaci orijentalnih vladara. Ta boja predstavlja tamu koja beznadno obuhvaÊa svakog Ëovjeka koji nije osvijetljen svjetloπÊu Sunca. njegova tjelesna straæa s Ëasnicima na Ëelu. Cezar je odjeven u bijelu odjeÊu. koji sada osjenËavaju njihovog vrhovnog vladara. golemom amfiteatru nasuprot Rimskog foruma. ali njegovo je svjetlo rimski car. U nezamislivo raskoπnoj povorci u arenu unose Cezara. apsolutni gospodar svih naroda i religija. U tom velikom stadionu ima mjesta za osamdeset tisuÊa posjetitelja. Iz najudaljenijih provincija dolaze prokuratori. imperator! Salve. vrhovnog graditelja mosta izme u smrtnog Ëovjeka i preuzviπenog boga Sunca. simbol Ëiste SunËeve svjetlosti. Ispunjen je do posljednjeg mjesta. πto ga nose desetorica u crveno odjevenih velikih sveÊenika. Glavna sveËanost ne odræava se u hramovima. koji inaËe sluæe u hramovima. On je Sin Sunca. Sol invictus! Æivio. Cijeli svijet leæi u mraku. Odjeveni su u crnu odjeÊu. zastupnik boæji na zemlji. Povorka se zaustavlja neposredno pred visokom tribinom u sredini stadiona. Crvena boja predstavlja moÊ sunËane vatre koja spaljuje i uniπtava sve πto nije dobro i posveÊeno. Ëasnici i visoki sluæbenici kako bi Cezaru donijeli pozdrave svojih provincija i skupocjene darove i iskazali poËast “pontifeksu maksimusu”. Cezare! Æivjelo nepobjedivo Sunce!” Povorka sa Sinom Sunca polako prilazi sredini Koloseuma. Kao pontifeks maksimus. Kao iz jednog grla mnoπtvo gromoglasno kliËe: “Salve. Spuπtaju po94 . vrhovni sveÊenici odjeveni u crvenu odjeÊu. Cezarom.Tih dana grad je prepun posjetitelja. nego u Koloseumu. On sjedi visoko iznad mnoπtva na pokretnom prijestolju. Slijedi ih niz slugu s dugim motkama na kojim su priËvrπÊena nojeva pera kao lepeze. Flamene slijede gusti redovi obiËnih sveÊenika Cezareva kulta. pontifeks maksimusa. boæjem namjesniku.

Sada prilaze oklopljena bojna kola πto ih vuku po dva konja. Svoja izaslanstva slijede zastupnici vojske i mornarice. orlova. Namjesnik pozdravlja imperatora u ime svoje provincije i æeli mu sreÊu i slavu. Kroz njega sunËane zrake padaju izravno na tribinu i okruæuju Sina Sunca jarkim svjetlom. bojni stijeg. a trube odjekuju pobjedniËkim zvukovima. Iza bojnih oznaka. 95 . Prolaze arenom gotovo u beskrajnom nizu. koje su ukraπene πarenim vrpcama. stupaju legionari u naizgled beskrajnim redovima. a izvuËeni maËevi Ëasnika svjetlucaju. gdje sjeda na bijelo. Sol invictus! I kao jeka odzvanja odgovor iz tisuÊa grla u stadionu: Æivio Cezar! Æivio nepobjedivi bog Sunca! Nakon toga sluge stavljaju na stube pred prijestoljem poklone za Cezara. Sada sjeda i poboæno mnoπtvo. imperator! Salve. mramorno prijestolje. Mimohod provincija traje gotovo cijelog dana. SljedeÊe izaslanstvo ponavlja cijelu proceduru. Iza svake zastave s oznakom razliËitih provincija carstva koraËa prokurator sa svojim sluæbenicima i slugama koji nose poklone za Cezara. Cezarovi vojnici vode raËuna da se do granica Carstva svi pokoravaju jednoj vlasti. Uz buËno klicanje mnoπtva ovdje sveËanim korakom pred svojim carem i narodom ponosno prolaze Ëuvari moÊi æeljeznog Rima. Izaslanstvo se pred prijestoljem duboko klanja Cezaru. da nijedan neprijatelj ne moæe zaprijetiti vjeËnom Rimu: Roma aeterna! Neka Rim vjeËno æivi! S joπ veÊim divljenjem osamdeset tisuÊa pari oËiju slijedi ulaz æivopisno ukraπene Cezarove konjice. Koloseum je pokriven πatorskim krilom koje u sredini ima veliki okrugli otvor. Svaka legija nosi svoj naroËiti znak. U svjetlosti sunËanih zraka koje padaju odozgo njihovi πtitovi i πljemovi bljeskaju.kretno prijestolje i Cezar dostojanstvenim koracima uzlazi stubama koje vode na tribinu. Na njezinom Ëelu jaπu generali. Prema tribini kreÊe povorka sa zastavama. na vrhu kojeg se nalazi rimski orao. U znak pozdrava diæe ruku i viËe prema mnoπtvu: Salve.

grad i cijelu zemaljsku kuglu uime boga Sunca. njima pale druge i tako se vatra πiri red po red. okruæen mirisnim oblakom. Povorka kreÊe. povorka joπ jednom zastaje. pa i narod poboæno zatvara oËi. Sada poËinje procesija svjetla. dalje ih pruæaju. Sol invictus! Klicanje se raz96 . U me uvremenu se spustio mrak. Trube odjekuju po posljednji put. Zatim stavlja πaku tamjana u vatru i. Na carev znak pale svetu vatru. Sluge stavljaju goruÊu ærtvenu posudu na prenosivo postolje i nose je niz stube. Povorka svjetla kreÊe kroz arenu na trg pred Koloseumom i dalje preko Foruma do Cezarove palaËe.Koji bi se narod na Zemlji. Svi okupljeni slijede ga visoko uzdignutih baklji. Zlatno sjajuÊi. Cezar pognute glave stoji pred ærtvenikom. dok cijeli Koloseum na kraju nije nalik moru svjetla. koja bi se moÊ na ovome svijetu mogla suprotstaviti takvoj vojsci? U tom trenutku Cezar ustaje. imperator! Salve. Za njima ponosnim korakom silazi Cezar i ponovno sjeda na svoje prenosivo prijestolje. oprostile su se zrake zalazeÊeg sunca. na stubama pred ulazom u kuÊu. klanja se u molitvi Mitri. Sa svih strana se spuπtaju baklje u vatru. Kao πto je Cezar uπao u arenu u svjetlosti sunËanih zraka. okruæen desetinama tisuÊa svjetala. tako je sada napuπta u svjetlosti ærtvenog plamena. Golemi plamen bukti kao nebeska baklja pred prijestoljem. bogu Sunca. buknu svjetlom. Cezar ustaje i kao pontifeks maksimus πiri ruke da blagoslovi svoj narod. Opet odjekuju trube. Diæe ruke prema nebu i uzvikuje prema mnoπtvu kojemu je zastao dah: “Roma aeterna! Neka æivi vjeËni Rim!” A oduπevljeno mnoπtvo skaËe na noge i viËe iz sve snage: “Roma aeterna! Roma aeterna!” Sada prilaze sluge i u veliku ærtvenu posudu pred prijestoljem nalijevaju ulje. Namjesto njega plamen vatre pred prijestoljem preuzima ulogu osvjetljenja. a mnoπtvo uzvraÊa povikom: Salve. I tamo. Svaki je gra anin ponio baklju koju treba zapaliti na svetoj vatri u Koloseumu.

KrπÊanska nada za njega je najozbiljnija prijetnja dræavi. ostali su prijatelji koji se me usobno poπtuju i vole. smjenama. Pritom je spomenuto i Porfirijevo ime. Ipak Êe dopisivanje trajati godinama. æitnici Italije. o poreznim zakonima i planovima obrane. Biskup noÊu potajno napuπta grad i povlaËi se u neko udaljeno mjesto. Nijedan od njih ne zna da se rastaju zauvijek. UnatoË razlici u miπljenju. a svako pismo imat Êe samo jedan sadræaj: krπÊanstvo i neoplatonizam. Iz njega izrasta neprolazna nada krπÊana u ponovni dolazak njihovog Gospodina i uskrsnuÊe.lijeva preko palaËa. Nakon ovih blagdanskih dana na Kapitolu se sastaju prokuratori i ostali sluæbenici kako bi s Cezarom. Sada vlasti viπe ne mogu podignuti optuænicu protiv njega. Prijatelji se srdaËno rastaju. »ini se kao da cijeli Rim odjekuje ovim pobjedniËkim pokliËem sina Sunca. Cezar ga imenuje prefektom Sicilije. U pouzdanosti u stvarnost proroπtva i njegovog ispunjenja Porfirije je spoznao moÊ krπÊanstva. Svi odlaze u svoje domove. trgova i zgrada na Forumu. Slavi se i sutradan i sljedeÊih dana i noÊi. imenovanjima i drugim pitanjima vezanim uz Cezarovu personalnu politiku. posveÊenih noÊi. protiv proroπtva. o novim sluæbama. povorka svjetla πiri se po cijelom gradu. On Êe poËetkom 269. Posebice napada proroka Daniela. Dok se Cezar povlaËi na gozbu u svoju palaËu. Smatra da krπÊani veÊ æive u buduÊnosti. Gotovo cijeli tjedan traje blagdan Saturnalija. senatorima i konzulima raspravljali o upravljanju svojim provincijama. gdje svetom vatrom pale uljanice. Uz priliËnu svotu novca Porfirije uspijeva od njega dobiti dokumente koji optuæuju njegovog prijatelja Metoda. Tijekom svojih oproπtajnih posjeta Porfirije dolazi i do rimskog prefekta. 97 . premjeπtajima. Rimljani slave cijelu noÊ u svojim kuÊama i palaËama u krugu uzvanika. Stoga svoje glavne argumente usmjerava protiv temelja krπÊanstva. sada i kolege u sluæbi. godine napustiti svoju rimsku vilu i stupiti u novu sluæbu na Siciliji. a on opet vidi svoju zadaÊu u sadaπnjosti. Razgovara se o pitanjima upravljanja.

sva spomenuta kraljevstva veÊ odavno proπla. kako je to prorekao prorok Daniel. Porfirije objavljuje svoje zamisli pod naslovom “Contra Christianos”. Porfirije nije doæivio podjelu Rima na deset dijelova. Metoda. godine. Pa ipak su u 19.©to ako proreËeno uopÊe nije proroËanstvo. godine prije Krista bio bi nadljudski pothvat da viπe od πesto godina prije tako toËno prorekne podjelu Carstva. i 20. Za njih znamo samo zahvaljujuÊi spisima njegovog prijatelja iz mladosti. ispunit Êe se sigurno i ovo jedno proroËanstvo o pobjedi Judejaca. oko 600. Ali danas. umjesto prave najave Kristove pobjede nad svakodnevnim problemima i æive nade u stvarnu buduÊnost koja Êe se ostvariti Kristovim bliskim ponovnim dolaskom. godine æivio na babilonskom kraljevskom dvoru. naravno. Dok su Krist i Njegovi apostoli svoje navjeπÊivanje temeljili na ispunjenom proroπtvu a krπÊanstvo upravo zato uspjelo saËuvati svoju nevjerojatnu moÊ osvjedoËavanja. stoljeÊu argumenti filozofa Porfirija doæivjeli uskrsnuÊe u liberalnoj krπÊanskoj teologiji. U ono su vrijeme. Moæemo ih promatrati uz osmijeh i prijeÊi na svakodnevni posao. naime oko 160. kako se to uvijek smatralo. nego tek viπe od Ëetiristo godina poslije. u kojima ih navodi i opovrgava. 98 . nakon ispunjenja? Stoga iznosi tvrdnju da Daniel uopÊe nije. danas je te sile nestalo u toj mjeri da se govori o “postkrπÊanskom razdoblju”. kada su poËeli ustanci Judejaca pod Makabejcima. veÊ je napisano tek mnogo poslije. Da bi ohrabrio svoje sudrugove u njihovom ustanku. Za pisca je to legitimno sredstvo kojim se posluæio i ovaj pseudo-Daniel. BuduÊi da su se ona sva ispunila. ovi su spisi zastarjeli i bez znaËaja za sadaπnjost i buduÊnost. a u to se moæe uvjeriti svaki obrazovani Ëovjek u Rimu. Tako je danas sadræaj krπÊanske objave viπe neoplatonska etika i socijalno evan elje koji su sve manje uspjeπni. »ak i za anonimnog pisara iz 160. To je borcima ulilo novu hrabrost. Radi se doslovce o istim idejama koje ovi ljudi preuzimaju i time potpuno potiskuju postojanje kristocentriËnog proroπtva. ali nijedan od njegovih spisa nije saËuvan. jedan je nepoznati pisar uzeo knjiæevno ime Daniel i pisao o pobjedi Judejaca oslanjajuÊi se na navodna proroËanstva. Posljedice su teπke.

Treba odluËiti o kristoloπkim sva ama koje su izbile zbog povezivanja neoplatonizma s krπÊanstvom. Ni Porfirije ni Metod nisu doæivjeli ovaj trenutak. ali je pobijedila istina. Na novcu πto ga kuje u to doba i dalje uz njegovo ime stoji natpis: Sol invictus. Sâm Cezar predsjedava saboru i proglaπava donesenu odluku: Krist je istodobno pravi Bog i pravi Ëovjek. bila je za krπÊane crna godina. nepobjedivi bog Sunca. kojemu su sræ ispunjenje proroËanstava i nada u ono πto dolazi. on uzdiæe krπÊanstvo Ëak na razinu dræavne religije. Godine 311. Godina 301. Na carsko prijestolje stupa car Dioklecijan. Konstantin saziva sveopÊi sabor u Niceji u blizini Konstantinopola. Metod je me u prvima uhiÊen i izveden pred sud. Nakon toga na prijestolje stupa protivniËki car Konstantin. Sâm Konstantin joπ nije krπÊanin. Odbija prinijeti ærtvu pred carevim kipom i biva smaknut. Godine 1947. On se zauvijek namjerava rijeπiti dræavnih neprijatelja — krπÊana. 99 . PoËinje razdoblje straπnih progonstava koje traje deset godina. U krπÊanskom proroπtvu ovih je deset godina progonstva u svojoj Apokalipsi prorekao apostol Ivan za boravka na otoku Patmosu. Danielova proroËanstva su vjerodostojna. U tih deset godina tisuÊe krπÊana u cijelom Carstvu padaju pod rukom krvnika.Danas postoje znanstveni razlozi koji omoguÊuju uËiteljima liberalnog krπÊanstva da se ponovno vrate na temelj snaænog i realnog evan elja. Saboru je nazoËno viπe od dvjesto biskupa iz cijeloga Carstva. Pobje uje Dioklecijana i postaje jedini vladar Carstva. Oni potvr uju pravu starost Danielovih proroËkih spisa i otkrivaju Porfirijevu tvrdnju kao zabludu. u Milanu izdaje edikt o toleranciji kojim prestaje progon krπÊana. Godine 325. Da. U tome im moæe pomoÊi jedna od znanosti — arheologija. oslonjena na proroπtvo. u πpiljama kod Kumrana pokraj Mrtvog mora na eni su ispisani svici stari dvije tisuÊe i viπe godina. VeÊ u vrijeme svojeg nastanka Porfirijevi spisi nisu za krπÊane predstavljali opasnost jer su ih Metod i drugi apologeti temeljito pobili.

grËkim jezikom bog Sunca. Ne treba se Ëuditi da su prorok Daniel i apostoli u Poslanicama i u Otkrivenju prorekli ovaj otpad. uvodi svetkovanje dana Sunca. »injenica je da su ideje neoplatonizma i Mitrin kult preuzeti u krπÊanstvo i tako stvorili nauk koji drastiËno odstupa od prvobitne krπÊanske vjere. postaje jedini tjedni blagdan za sve njegove podanike. Krist je nazvan “Sol invictus”. dan Sunca. Na kraju se i Cezarov kult manje-viπe prenosi na rimskog biskupa. ProroËanstvo se i u ovom sluËaju ispunilo u najmanjim pojedinostima. cara. kao pravi Bog Sunca. a seobom naroda se ostvaruje proroËanstvo o podjeli Rima na deset dijelova. znaka Kristove stvaralaËke moÊi. postalo je stvarnost. Zapadno Rimsko Carstvo je pobije eno i poslije se dijeli na deset dijelova iz kojih nastaju europske dræave. oæujka 321. Romulus Augustulus. Pa i krπÊanski biskup u Rimu preuzima u dræavnoj Crkvi ime Sina Sunca. kako bi se unutar Crkve nadmaπio Cezarov kult kralja Sunca.57 Nakon Konstantinove smrti ne prolazi ni stotinu godina. Ono Ëemu se Porfirije rugao. na kome je Krist prikazan kao Helios. koji ne pripadaju “æeljeznim nogama” πto predstavljaju Rim. 100 . Nova dræavna Crkva posluπno se klanja caru i uz dotadaπnje svetkovanje subote.Stoga 7. proglaπava zakon po kojemu “dies Solis”. Danas na Sina Sunca podsjeÊa joπ samo nedjelja. Dan Sunca koji ljudi svetkuju a da pritom nitko ne misli na kralja Sunca. godine predaje kao pobije eni svoju krunu Germanu Odoakru. napadaju i osvajaju Carstvo. vo i Herula. zastupnika boga Sunca na Zemlji. Tijekom viπe godina u krπÊanskoj je Crkvi doπlo do promjena. 476. a bilo je proreËeno. Posljednji rimski vladar u Italiji. pontifeks maksimusa. Danas nije sigurno je li Crkva pobijedila Cezara ili je Cezar pobijedio Crkvu. Germani. U borbi s Cezarovim kultom na en je kompromis. U vatikanskim grotama moæemo vidjeti mozaik iz drugog stoljeÊa.

koji se joπ dvoume. ne stenje. stoji vojnik Karla Velikog s maËem u ruci. okruæen skupinom sveÊenika. snaæan je. Zarobljenike na drugoj strani. treÊi znak roga upozorit Êe na posljednju priliku. izloæeni su brojni darovi. Anthari ima tek dvadeset pet godina. Iza svakog uhiÊenika s vezanim rukama na le ima.Na glinenim nogama Anthari stiπÊe zube od bola. premda mu se konopac na zglobovima ruku vezanih na le ima duboko urezao u upaljeno meso. Stoji na samoj obali rijeke u dugaËkom redu koji broji oko dvjesto ili viπe uhiÊenika. a odmah iza njega stoji franaËki plaÊenik s golim maËem u ruci. Tko ne u e u rijeku Aller i 101 . Iz vode Êe iziÊi kao novokrπteni krπÊani. a nedaleko od njega u dugoj crnoj halji krπÊanski biskup Heri. Bol mu tjera suze na oËi tako da sve oko sebe vidi kao u magli. Vojnici Êe im pomoÊi da se uspnu na obalu gdje Êe ih s blagoslovima i poklonima prihvatiti kao krπÊanske podanike Carstva Karla Velikog. plavih oËiju i oπtrih crta lica πto okruæuju njegove oËi koje prijateljski gledaju oko sebe. Na drugoj strani rijeke okupljeno je mnoπtvo vojnika i sveÊenika. Sami moraju uroniti u vodu koja im dopire do ramena. Kao slobodni ljudi. Stoji na obali rijeke Aller. Ne plaËe. svijetle kose. dok na drugoj strani biskup. Na prvi znak rogom vojnik Êe presjeÊi zarobljenikove veze. pa i svoj odraz u vodi. s obje strane kapetana. Na dugim stolovima. Pokraj zapovjednika stoji trubaË s rogom. dræi podignute ruke na blagoslov. na zapovijed kralja Karla trebaju uÊi u rijeku Aller i obaviti krπtenje.

Anthariju se Ëini da sanja. nakon neprospavane noÊi u tamnici. Kraljeva vojska osvaja grad Verden. preko raj. Ovdje germanska vjera u saksonske bogove. hvataju ga snaæne ruke i izvlaËe iz rupe. Izme u njih voda prisilnog krπtenja. U duπi zarobljenika vodi se ogorËena borba izme u æivota i smrti.tako postane krπÊaninom. Donjosaksonci su pod vodstvom Widukinda natjerali Franke u bijeg i progonili ih do Fritzlara. Kad je na Ëelu bjegunaca prvi gurnuo glavu iz otvora kojim hodnik zavrπava. bit Êe na drugoj strani bogato nagra en. Anthari gleda dugi red zarobljenika: na obzorju vidi kako se joπ uvijek diæe dim iz utvrde Irminburg vojvode Widukinda. dvorac nestaje u plamenu. TrubaË Êe zatrubiti tek kada biskup dade znak. zdvojnost. Tako prolaze i ostali pisari koji. Widukind gubi bitku. Anthari se joπ nije ni snaπao. Tu su zaustavljeni. stoji s njima spreman da bude pogubljen. Tko se toj vlasti prikloni. Kad je grad pao. simbol nasilja i tlaËenja. Zarobljenicima treba omoguÊiti da dobro promisle. Sada. a izvrgavaju ruglu ljubav i istinu πto ih propovijeda krπÊanstvo. Na ovoj obali Ëeka smrt. pisari su umotali najvaænije rukopise i krenuli za Antharijem koji se podzemnim hodnikom nastojao doËepati slobode. godina. Mnoπtvo na obje strane rjeËice i dalje πuti. neprijateljeve moÊi i vlasti. a na drugoj æivot. moæe Ëekati. proigrao je pravo na æivot. 102 . povlaËi se. a na drugoj strani krπÊanska vjera Franaka. ovdje pakao. PlaÊenik iza njega pogubit Êe ga maËem. Biskup Heri na drugoj strani primjeÊuje ovu unutarnju borbu na licima zarobljenika. Premlad je da umre. U njima se zrcali strah. jedan za drugim. Antharijev pogled se razbristrio. æele na slobodu i istog trenutka postaju zarobljenici. Taj je grad bio Antharijev zaviËaj. Njemu se ne æuri. ali i prkos i otpor. a veÊ je vezan u rukama neprijatelja. U Anthariju se javlja duboka odvratnost prema prisili ili nagradi koje potiËu laæ i licemjerstvo. Tu je obavljao sluæbu vojvodina pisara s nekolicinom drugih. Gleda lijevo i desno svoje prijatelje koji stoje u dugom redu zarobljenika. jer su pridoπle nove franaËke trupe. Piπe se 774. Franci su otkrili skriveni izlaz i oËekuju bjegunce. Njihovi se pogledi susreÊu.

Karlo. ©to je krπÊanstvo. On æeli postati imperatorom. prolaze Italijom i na kraju dospijevaju u Rim. U njegovom carstvu treba vladati samo jedna duhovna ideja. neku zajedniËku ideju. Anthari prepoznaje krπÊanstvo kao religiju ljubavi. Anthari osjeÊa da ga ovaj jednostavni narodni UËitelj privlaËi. ujedinjeno. Ovom se shvaÊanju moraju pokoriti knezovi i narodi. Anthari poznaje krπÊanstvo. Trguju tkaninama i suknom na sajmovima pojedinih gradova i sela pa tako sve viπe silaze na jug. Latinski govori gotovo kao svoj materinski jezik. Saksonski vojvoda Widukind ne æeli se pokoriti franaËkom kralju. me utim. biskupi i sveÊenici. koji je svojom ljubaznoπÊu i ljubavlju prema istini i pravdi otiπao u smrt. s vojnicima i seljacima. Stoga πalje muπkarce i æene u veliko carstvo kralja Karla. vladarem Zapadnog Rimskog Carstva koje. nenasilju i poærtvovnosti. Bog koji je postao Ëovjekom i zaæivio me u nama. Osobito primjeÊuje dvije osobine koje su u oπtroj suprotnosti prema 103 . kako bi o njemu stekao pravu sliku. Tako je i Anthari s dvojicom trgovaca krenuo na jug sa zadaÊom da dræi πirom otvorene oËi. namjerava cijelu Europu ujediniti pod svojim æezlom. IstoËni i Zapadni Rim pod krπÊanskom vlasti — to treba biti vjeËni Rim: “Roma aeterna in nomine Christo. i æivota takozvanih Njegovih sljedbenika koji tako malo pokazuju te velike osobine.” Vojvoda Widukind æeli bolje razumjeti protivnika. U mnogim razgovorima s puËanstvom sela i gradova. prelaze Alpe. treba procvasti pokraj Bizantinskog Carstva. s trgovcima i obrtnicima traæi i osluπkuje neÊe li me u njima naÊi zajedniËki duh. siromaπnog galilejskog tesara iz Nazareta. tko je Krist? Zapanjuju ga proturjeËnosti izme u Kristovog nauka o ljubavi. Prije dvije godine njegov ga je vojvoda poslao na put koji ga je odveo sve do Rima. jer se okruæio velikom moÊi i raskoπi. U dubini duπe uvjeren je u Kristovu ljubav i istinu.Jedini je spas prijelaz na krπÊanstvo. krπÊanstvo kako ga on shvaÊa. »ini mu se potpuno suprotnim od Isusa. ali ono πto njegovi neprijatelji ovdje smatraju krπÊanstvom sasvim je drukËija religija od one koju je on upoznao. Za Antharija je papa u Rimu viπe svjetovni nego duhovni poglavar. Anthari upija tisuÊe dojmova o zemljama i narodima. pape.

i na raËun drugoga. Na bogosluæja ne odlaze u velike crkve. kako se to Ëini u velikim hramovima. posjedovati. On je 104 . Anthari otkriva da ljude oko njega pokreÊe vlastoljublje i Ëastoljublje. steÊi. nego se okupljaju u svojim domovima. Saznaje da ih je mnogo u ovom velikom gradu. U tom domu susreÊe duh istine. naime prisilu i laæ kod krπÊana. K tome dolazi joπ jedno: ljubav ukazuje drugome poπtovanje. Bez povjerenja nema ni ljubavi. Onoga koga volimo toga i cijenimo. onda ne moæe opstati. Od njih saznaje da Êe Krist uskoro ponovno doÊi. æelimo mu od srca sluæiti i pomoÊi. dan prije. obradovati i obogatiti. Anthari s obojicom zapoËinje razgovor koji zavrπava ljubaznim pozivom da ih posjeti u njihovom domu. Anthari tako er zamjeÊuje da ovi krπÊani moraju mnogo πto pretrpjeti od dræavne Crkve.ljubavi. veÊ u sedmi dan. Prvi put ih susreÊe ovdje u Rimu. dati. Ljubav poπtuje drugoga. Nazivaju se krπÊanima. ljubav Êe se ærtvovati za onoga koga voli. a bez istine nema povjerenja. Usto bogosluæja ne odræavaju u dan Sunca. Laæ razara istinu. Sve je sigurniji u svojem zakljuËku: ako je carstvo njihovih neprijatelja zasnovano na religiji koja ne dræi do istine. ali su to samo vanjπtinom. u dan kada je njihov Krist kao Stvoritelj svijeta sve stvorio. spremna mu je sluæiti. Ljubav je spremna pokloniti. Pohlepa i lakomstvo æele uzeti. Zato na svojim putovanjima susreÊe i iskrene Kristove sljedbenike. Na svojim putovanjima mladi trgovac sa sjevera nailazi na joπ jednog neprijatelja krπÊanstva: pohlepu. a voljeti se moæe samo slobodnom voljom. To mora reÊi vojvodi Widukindu. Jednog dana na trgu dva kupca ispituju njegove tkanine i bez uobiËajenog cjenkanja plaÊaju traæenu svotu. iskrenosti i ljubavi kakvog joπ nikada u æivotu nije sreo. Ovi se ljudi ne plaπe buduÊnosti. Borba protiv licemjernog krπÊanstva bit Êe okrunjena uspjehom i njegov Êe narod ostati slobodan od neiskrenosti laænog krπÊanstva. Iz dana u dan Anthariju je sve jasnije da su ovo “pravi” krπÊani. Ali Anthari je uvjeren da osim ovog laænog mora postojati i pravo krπÊanstvo. Prisila otima slobodu. Osobito ga oduπevljavaju povjerenje i poπtovanje koje mu ukazuju. pa se osjeÊa kao kod kuÊe. πto viπe to bolje.

U srcu ove djevojke zrcali se sloboda i πirina. Anthari gleda u rjeËicu. Joπ uvijek stoji u dugom redu zarobljenika na obali 105 . U oËima joj blistaju dvije suze πto polako klize niz obraze. Germani su osvojili Rimsko Carstvo. Kad bi bilo po njemu. primjeÊuje da ni ona nije ravnoduπna prema njemu. u skrivenim zabaËenim dolinama. Oni mu otkrivaju gdje moæe naÊi. kaæe ona. æive tisuÊe takvih krπÊana. Prokla je kÊerka jednog pastira. upravo kako to pokazuje deset prstiju na velikom kipu. tako lijepog lica da Anthari s nje jedva moæe skinuti pogled.kamen koji u proroËkoj slici proroka Daniela razbija veliki kip. »ini mu se kao da je na trenutak sanjao. “DoÊi Êu opet”. dok ne padne kamen. Ljepoti lica odgovara i njezin govor i ponaπanje. ima dvadesetak godina. Kad mora napustiti Rim. dok Krist ponovno ne do e. “Molit Êu se za tebe”. Anthari se srdaËno opraπta od svojih novih prijatelja. posljednje su rijeËi kojima se opraπtaju. PruæajuÊi joj za oproπtaj ruku. dovodi povijest svijeta kraju i uspostavlja svoje vjeËno kraljevstvo. Samo u Alpama. Zapadno Rimsko Carstvo palo je pod naletom desetoro plemena. “Ako je Boæja volja”. O njima stoji da se neÊe dræati zajedno. tamnokosa je i i blistavih sme ih oËiju. kaæe on i Ëvrsto gleda u njezine sme e oËi. iste takve krπÊane koji tamo æive u skupinama. Anthari bi zauvijek ostao uz ovu prekrasnu djevojku. U tom domu Anthari susreÊe najljepπu djevojku koju je ikada vidio. Anthari i njegova dva pratioca putuju prema sjeveru od doline do doline i svuda nalaze krπÊanske skupine dobrih prijatelja. podalje od velikih trgovaËkih putova. Ëetvrto svjetsko carstvo u vi enju proroka Daniela. ËistoÊa i svjeæina planinskog krajolika. u skrivenim planinskim dolinama. Saznaje da se ovo proroËanstvo poËinje ispunjavati upravo u svojem posljednjem dijelu. I doista. »ak i sjeverno od Torina tri putnika nalaze obitelj koja im prijateljski pruæa prenoÊiπte prije nego πto Êe se uspeti do alpskog prijevoja.

tragiËnom i tako groznom trenutku Anthariju postaje jasno kao sunce: ovi ljudi ne samo πto su neprijatelji njegova naroda. dok ga drugi nazivaju Karlom Krvnikom. Sada je vladar Zapadnog Rimskog Carstva. Vidi pred sobom Proklu. premda je u dubini duπe veÊ odavno slobodan. Povijest ga naziva Karlom Velikim. grle i bogato nagra uju. toliko slobodan da se ne plaπi smrti. Gleda plavo nebo i dva divlja labuda koji polaganim pokretima krila lete na jug. Za Njega bi bio spreman odmah umrijeti. To je posljednje πto vidi prije no πto pada pod maËem svojeg krvnika. Ondje. Na zvuk roga padaju veze. U zraku se osjeÊa golema napetost. Zar joj nije obeÊao: DoÊi Êu opet? Ovako bi mogao odræati obeÊanje. Anthari je jedan trenutak slobodan. Anthari zna da voli Krista. za Njega je tako er spreman æivjeti. uronjavaju pod znakom biskupova kriæa te kako ih spremne ruke na drugoj strani izvlaËe iz vode. Jedan trenutak Anthari osjeÊa slabost. Avara i Bajuvara da bi podigao svoje carstvo. Ali u ovom sudbonosnom. Mnogi u njemu vide tiranina i despota. To bi bio put do nje. Kristu Stijeni. na drugoj strani biskup diæe ruku. dok drugi 106 . Vidi kako zarobljenici s lijeve i desne strane u strahu skaËu u vodu. godine Karla okrunio carem. Stijeni svih vremena.Allera. Je li Boæja volja odreÊi se istine? Na treÊi znak roga Anthari joπ jednom diæe pogled. jer je pobio desetke tisuÊa Saksonaca. Ali onda opet Ëuje njezine rijeËi: Ako bude Boæja volja. na kojoj svoj dom moæe sagraditi samo onaj koji Ëini ono πto Krist kaæe. Kristu. a svjestan je da i Stvoritelj i Spasitelj njega ljubi. HoÊe li se zarobljenici pokoriti carevoj zapovijedi i zahvaljujuÊi vodi krπtenja prijeÊi na stranu osvajaËa? HoÊe li priznati njegovu vjeru i postati njegovi krπÊanski podanici? S ga enjem prema takvom licemjerju u Anthariju raste spremnost na otpor. razbilo se veliko Karlovo Carstvo.” U Rimu je papa 800. veÊ i neprijatelji samoga Krista. Na ovom kamenu. Pet rijeËi πto ih je izgovorio preko svojeg proroka Daniela zapeËatilo je sudbinu velikog karolinπkog carstva: “Ali se neÊe dræati zajedno.

poglavlja. joπ danas stoji njegovo prijestolje. u pfalcπkoj kapeli πto ju je podigao kao minijaturu prema mjerama iz Otkrivenja 21. nije li ovaj Ëovjek na drvenom prijestolju bio istodobno Ëovjek na putu propasti? 107 . jednostavno je i skromno.hvale njegovu mudrost i moÊ. a ipak svjedok vladavine Ëovjeka kojega smatraju osnivaËem sjedinjenih dræava Europe.” U njegovoj crkvi u Aachenu. “Sveti Karlo. NaËinjeno je od drveta. Papa ga je kanonizirao i proglasio svecem. Ali.

Karlo V. od majke ©panjolsku. godine. a od oca. dojam dobroduπnog oca. Ujedno zna da je redovnik Martin Luther πtiÊenik Friedricha Mudrog. lipnja 1519. godine za njemaËkog cara i prigodom krunidbe 22. je upravo navrπio dvadeset godina i veÊ godinu dana je car. Njegov se brat æeni sestrom posljednjeg Ëeπkog i ma arskog kralja i tako postaje vladarem tih zemalja. nasuprot cijeloj Crkvi i svojem caru i zemaljskim knezovima?” “No tako sâm baπ nije”. kao rimski car u Aachenu obeÊao je papi i Crkvi duænu podloænost i vjernost. sjeo na papinsko prijestolje. Oæenio se Isabellom iz Portugala. Njegov je uËitelj bio profesor Adrian iz Utrechta. veÊ neπto pognutom figurom i potpuno sijedom kosom. “Kako se jedan redovnik sâm usu uje zastupati svoje glediπte nasuprot papinim rijeËima. 108 . Karlo se rodio 24. koji tako er pripada njegovom carstvu. blagim pogledom i velikim nosom πto strπi na bradatom licu. nadvojvode Phillipa. On ga je odgojio u katoliËkoj poboænosti.Dvoboj “VeÊina je uvijek u pravu!” kaæe mladi car i udara πakom po stolu. Friedrich Mudri ostavlja na mladog cara Karla V. Dobro zna da ga je izborni knez Friedrich postavio na prijestolje i da mu za to treba biti zahvalan. listopada 1520. Austriju i Burgundiju. polako i umirujuÊe odgovara saski izborni knez Friedrich Mudri. Svojom velikom. sa sveuËiliπta Leuwen. koji je poslije kao Hadrijan VI. Izabran je 28. Karlo je od svojeg djeda Maksimilijana baπtinio habsburπke nasljedne zemlje. veljaËe 1500. godine u Gentu u Nizozemskoj kao sin Phillipa Burgundskog i ©panjolke Johanne.

) Mladi vladar moæe s ponosom reÊi: “U mojem carstvu sunce nikada ne zalazi. godine napisati pismo Martinu Lutheru. godine sazvao dræavni sabor u Wormsu. to tebi dopada po kraljici ljubavi Veneri. Za Luthera neprekidno rade tri tiskarska stroja. KonaËno savjetnici navode Karla V. da se odrekne svojeg krivovjerja i prikljuËi veÊini. da sluæite svetoj Crkvi i ovog krivovjerca spalite. sijeËnja 1521. stavljen je da bira izme u dviju strana. oæujka 1521. Po dolasku u Wittenberg glasnik nalazi Luthera u njegovoj samostanskoj sobici kako radi na jednom tekstu proroka Daniela. ©to drugima donosi ratni bog Mars. treba li se Martina Luthera pred dræavnim saborom sasluπati ili ne. pa Ëemu sad joπ naknadno sasluπanje? To je izvrtanje pravde naglavce. Upravo je gotov njegov spis “Odgovor s objaπnjenjem Daniela 8 o Kristu na kraju vremena”. Car daje 6. na kompromis: Luther treba iziÊi pred dræavni sabor samo zato da se odrekne svojih spisa. dat tibi regna Venus. u kojem se Ëvrsto dræi svojeg shvaÊanja da Stijena na kojoj je Crkva utemeljena 109 . “Sveti Otac u Rimu i Kurija dovoljno su ispitali spise i djelo ovog krivovjerca i odbacili ih. nemoguÊe je da pred dræavnim saborom bude sasluπan jedan prognanik!” uznemireno govori papinski poslanik Aleksandar. Kad u Europi sunce za e. Car Karlo je za 6. Carski glasnik Caspar Sturm dobiva zadaÊu da to pismo odnese u Wittenberg. Sveta je zadaÊa Vaπeg vjeËnog VeliËanstva.” Ne samo πto cijela Europa pripada njegovom carstvu. tu felix Austria nebe! Quae dat Mars aliis. (Ratove mogu voditi drugi. veÊ i πpanjolske kolonije u Srednjoj i Juænoj Americi. kako ste to sveËano obeÊali pri svojoj krunidbi. a ne da ga pred dræavnim saborom sasluπate. VijeÊanja.Sretne brakove habsburπke vladajuÊe kuÊe oznaËuje latinski distih: Bella gerant alii. Zaπto bi se uhvaÊeni zloËinac joπ mogao braniti protiv svete Crkve?” Mladi car osjeÊa pritisak. Nad Martinom Lutherom je veÊ odavno izreËena presuda. æeni. a ti se. traju veÊ tjednima. “VeliËanstvo. sretna Austrijo. u kojem ga poziva pred dræavni sabor i jamËi mu slobodan dolazak u Worms i povratak kuÊi pod carskom zaπtitom. ono opet izlazi na drugoj strani Atlantika.

u pratnji stotinjak saskih plemiÊa na konju. OjaËan svojim prouËavanjem Daniela. premda sada “Karolus Manus”. TisuÊe se ljudi gura uskim ulicama da vidi Luthera. poglavlju”. Oni se neÊe odræati zajedno. travnja putuje u Worms kolima s Nikolasom Amsdorfom i dvojicom pratilaca. Deset prstiju na nogama kipa jest deset europskih naroda. Gothi i Eisenachu mora propovijedati okupljenom mnoπtvu. travnja u deset sati prijepodne. i da Rimskoj crkvi nedostaje peËat prave biblijske Crkve. ovaj spis govori. U prepunim crkvama u Erfurtu. Mnogi gradovi doËekuju ga zdravicama. naprotiv. Lutherovo putovanje u Worms nalikuje pobjedniËkoj povorci. tamo gdje proriËe antikrista. ja bih se ipak. Kamo god doπao. poglavlja. »uju se i glasovi upozorenja da Êe ga u Wormsu “spaliti u prah kao Husa”. Antikrist nije pojedinac. veÊ sustav bezboænih ljudi u Crkvi. okuplja se mlado i staro. ja ipak dolazim!” Luther ulazi u Worms 16. kako ga Luther naziva u svojem spisu. jer ga ne moæe zaπtititi. poglavlja. pojavio u Gospodnje ime!” Neposredno pred Wormsom Luther prima pismo u kojem mu Spalatin piπe da mu izborni knez savjetuje da ne do e. Ono je mali rog iz Daniela 7. Ali Luther uzvraÊa pismom: “Kada bi u Wormsu bilo avola koliko je crijepova na krovovima. vlada cijelom Europom — oni se neÊe ujediniti niti ostati zajedno. zato πto sam pozvan.nije Petar. nastalo je papinstvo. predvo en carskim glasnikom. veÊ Krist. O papinskoj Crkvi. Rektor erfurtskog sveuËiliπta doËekuje ga sveËanom povorkom. Car je ljut: “Kako se ovaj Ëovjek usu uje ovdje pojaviti kao kakav knez?” 110 . reformator 2. Ëetvrtog kraljevstva u æeljeznim nogama kipa iz Daniela 2. Reformator hrabro odgovara: “Da su Ëitavim putem od Wittenberga do Wormsa zapalili vatru kojoj bi plamenovi lizali do neba. Prire uju mu pravi sveËani prijam. o “Ëovjeku grijeha” i o “malom rogu u Danielu 8. Njegov ulazak najavljuju zvuci trube gradskog Ëuvara sa crkvenog tornja. Iz raspadnutog svjetskog Rimskog Carstva.

da mu dade snage za ovaj trenutak. “HoÊeπ li se ovih knjiga odreÊi ili ostati pri svojemu?” U prvom je trenutku Luther zbunjen. u duπi drhti pred ovom golemom zadaÊom. doktore. Koliko god Luther izvana izgleda odvaæan. im uzvraÊa: “NeÊu se crvenjeti kao Sigismund. svojeg Gospodina. Zbog velikog mnoπtva koje se okupilo mora ga poslijepodne okolnim putovima dovesti do sabora. Luther. ali je pogazio danu rijeË. veÊine i istine. ali Karlo V. veÊ kako odlazi!” Luther se smjeπta u Johanniterhofu. Nitko ne zna da je pola noÊi proveo u molitvi moleÊi Krista. sad progovara visokim. prvo na latinskom. Stoji sâm pred veÊinom. Johann von der Ecken.” Car Sigismund je Husu dao jamstvo slobodnog dolaska i odlaska iz Konstance. Nije doπao ovamo odreÊi se svojih knjiga. Phillip von Hessen mu na rastanku kaæe: “Ako ste u pravu. ipak je sedamnaest godina stariji od svojeg vladara. Karlu V. a zatim na njemaËkom jeziku: “Priznajeπ li kao svoje ove knjige napisane pod tvojim imenom?” Pritom je pokazao na dvadesetak knjiga koje su na stolu u dvorani otvorene pred Lutherom. neka vam Bog pomogne!” U me uvremenu Lutherovi protivnici nastoje primorati cara da krivovjercu ne odræi danu rijeË slobodnog povratka. nego se braniti pred dræavnim saborom..Legat Aleksandar smiruje monarha: “VeliËanstvo. Sada se veoma glasno javlja njegov oprezni dræavni branitelj Hierronymus Schurf: “Neka se proËitaju naslovi tih knjiga!” 111 . Sada Luther stoji pred carem. rastom pribliæno jednak Karlu V. knezovima. nije vaæno kako dolazi. Do kasno u noÊ prima u posjet stare i nove prijatelje. razgovijetnim glasom. Prijepodne 17. zastupnik nadbiskupa u Trieru. zastupnicima slobodnih gradova i izbornim knezovima. travnja dræavni marπal Ulrich von Pappenheim obavjeπtava Luthera da u Ëetiri sata poslijepodne treba iziÊi pred dræavni sabor. U svojstvu dvorskog marπala dr. PoËinje dvoboj izme u veÊine i manjine. se to ne smije dogoditi.

Ovaj put je za razgovor izabran biskupski dvor. Nato Luther hrabro i neustraπivo. u njoj je nepodnoπljivo vruÊe. Sutradan Luther mora Ëekati do πest sati uveËer. daje priznanje prvo na njemaËkom jeziku. time bi prokleo istinu koju jednako priznaju prijatelji i neprijatelji. Johann von der Ecken poziva da se odrekne. Ëinilo se kao da se boji. Napisao je tri vrste knjiga.” Uz veliko oklijevanje dobiva jedan dan za razmiπljanje. On kori Luthera πto raspravlja 112 . Luther je govorio tiho. Kakav bi to sramotni pokrov bio za zlobu i tiraniju! “TreÊa skupina knjiga bori se protiv pojedinih osoba koje podupiru rimsku tiraniju. daje mu moguÊnost da duæe govori. Ali. Luther traæi vrijeme za razmiπljanje. bio oπtriji nego πto to dolikuje u stvarima vjere i jednom redovniku. Nakon kratkog vijeÊanja knezova u gornjim prostorijama dr. Ako mi se iz proroËkih spisa i evan elja mogu dokazati zablude u mojim knjigama. Sad ima vremena pomnjivo razmisliti o svojem govoru i napisati ga rijeË po rijeË. njegovi su prijatelji razoËarani. da bi odgovorio na drugo pitanje.»itaju naslove knjiga i Luther otvoreno izjavljuje da su to njegove knjige. Sada govori o svojim knjigama. kaæe. Kada bi ih se odrekao. Sada ga mole da govor ponovi na latinskom. Opet ga dr. “To je stvar vjerovanja”. U prostoriji je jako vruÊe pa se poËeo znojiti. Kada bi se odrekao tih knjiga. veÊ u samostanskim odajama. To i te kako ide na ruku saskom izbornom knezu. U njima sam. von der Ecken ponovno otvara sastanak. Prepuna je. ojaËao bi tiraniju i opakosti otvorio ne samo prozore. jasnim glasom. “vjeËnog æivota i savjesti. Te knjige su toliko evangeliËke da ih ni protivnici ne mogu smatrati πtetnima. spreman sam odreÊi se svake zablude i bih bio meu prvima koji Êe vlastite knjige baciti u vatru!” Luther je govorio desetak minuta. Moli za ispriku ako se ogrijeπi o dvorsko ponaπanje jer nije odrastao na dvoru. velika dvorana osvijetljena bakljama. Ali ovo vrijeme razmiπljanja πtiti ga od novog prepada. Druga vrsta knjiga govori protiv papinstva i papinskog uËenja. I ovih se knjiga ne mogu odreÊi. Prva vrsta govori o vjeri i krπÊanskom moralu. Njegovi neprijatelji trijumfiraju. veÊ i vrata. istina. ali ja nisam svetac.

Martinus govorio pred gospodinom carem i svim k nezovima i dræavnim staleæima na latinskom i njemaËkom. “Mi. PoËelo je novo doba. mladi je car donio sudbonosnu odluku. Ovaj put je Luther ostavio dubok dojam na prijatelje i neprijatelje. izme u prisilnog vjerovanja i slobode. Suviπe mi je odvaæan. Prvi put je u javnosti objavljeno osnovno naËelo slobode vjere i savjesti i time je doπao kraj mraËnom srednjem vijeku.” Lutherovo priznanje ovdje u Wormsu je ro endan jednog novog svijeta. Opozvati ne mogu niπta i neÊu.o onome πto su koncili veÊ odavno zakljuËili i osudili i od njega zahtijeva jednostavan odgovor. koji je u smrdljivu baricu prikupio niz laænih uËenja osu enih za prokleto krivovjerje.. “bez rogova”. Ëak i neke nove smislio praveÊi se da propovijeda vjeru kako bi pravu nepatvorenu vjeru uniπtio…” 113 . nalik na æivotinjski. U tom dvoboju izme u veÊine i manjine. BuduÊi da uËi samovoljnom æivotu oslobo enom svih zakona. Objavljuje protiv Martina Luthera presudu prokletstva koju stavlja na papir. jer postupati protiv savjesti niti je sigurno niti zdravo.” Martin Luther zakljuËuje svoje priznanje na njemaËkom: “Tako mi Bog pomogao! Amen. Friedrich Mudri ga iskazuje svojem kancelaru Spalatinu rijeËima: “Vrlo dobro je pater dr. Nato Luther govori latinski: “BuduÊi da Vaπe carsko VeliËanstvo i svjetlost traæe jednostavan odgovor. dat Êu takav koji neÊe imati ni zuba ni rogova: ako nisam uvjeren svjedoËenjem Pisma ili jasnim razumskim razlozima — jer ne vjerujem ni papi ni koncilima. paleæu i potpunom otpadu od krπÊanskog vjerovanja.” Zavrπne se rijeËi gube u nastalom meteæu. ubojstvu. razbojstvu. on je drzak samovoljan Ëovjek koji osu uje i guπi sve zakone pa nije Ëovjek veÊ zao neprijatelj u liku Ëovjeka presvuËenog u redovniËku halju. ta poznato je da su Ëesto bili u zabludi i sebi proturjeËili — onda sam ulomcima Svetog pisma koje sam naveo nadvladan u svojoj savjesti i uhvaÊen u Boæjoj RijeËi. raspadu. izme u ljudskog miπljenja i Boæje rijeËi. po milosti Boæjoj izabrani car… ovaj Luther zapravo ne piπe niπta drugo nego ono πto sluæi pobuni. ratu. Karlo V.

Just u Estremaduri. Godinu dana poslije. Austriji. S veÊinom koju je zastupao. Tijekom vremena se veliko carstvo. godine u Speyeru knezovi koji pristaju uz Luthereovo Priznanje prosvjeduju protiv Wormskog edikta.” Europske dræave ne mogu se silom odræati zajedno. VeÊina je knezova veÊ otputovala. Na dræavnom saboru 1529. Priznanje jednog Ëovjeka koji je objavio glas Boæji postalo je priznanjem knezova i naroda. prelaze na njegova sina Philippa. u Nizozemskoj i u gradu Brusselexu gubi krunu i prijestolje. svibnja. ali je svatko tko ga πtiti jednako proklet. πto nije poznato ni njegovom zemaljskom knezu. ponovno raspalo zbog ratova vo enih radi nasljedstva u ©panjolskoj. Milano. Martina Luthera prijatelji dræe skrivenog u Wartburgu. Predloæen je 26. Stoga se edikt datiranjem vraÊa na 8.” Mudra politika sklapanja brakova habsburπke kraljevske kuÊe imala je na poËetku velikog uspjeha. svibnja i smatra se “podmuklim ediktom”. 114 . Presuda prokletstva objavljena je u cijelome carstvu i time je kraj “Lutherovu krivovjerju”. steËeno sklapanjem brakova. U svojoj domovini. ali se neÊe dræati zajedno. Ovaj je edikt valjan za sve knezove i podanike u cijelom carstvu. Bivπem caru nije bio poznat joπ jedan tekst koji stoji zapisan u istom poglavlju Knjige proroka Daniela: “Oni Êe se meusobno povezivati brakovima. ©panjolska i kolonije. mora s pedeset πest godina siÊi s prijestolja. na dræavnom saboru u Augsburgu. protestantski knezovi proglaπuju svoje Priznanje.U nastavku ovog “Wormskog edikta” Luther je proglaπen slobodnim kao ptica. Ovaj je edikt izdan mjesec dana nakon Lutherova odlaska iz Wormsa. godine. a carsko veliËanstvo i habsburπke zemlje na njegova brata Ferdinanda I. Karlo æivi joπ dvije godine u samostanu St. U carstvu dolazi do podjele. πto je krivotvorenje isprave. i umire 1558. Bavarskoj i drugim zemljama. usto Napulj. Burgundija i Nizozemska. Karlo V. Njegovi su spisi zabranjeni i treba ih spaliti. Karlo nije æelio Ëuti za istinu koja stoji u spisima proroka Daniela: “Ali se neÊe dræati zajedno. ali je propala u sva i baπtinika. starim dvije i pol tisuÊe godina. sjeverno od Tajoa. kako je to predvi eno ovim rijeËima.

Helenu. Odatle ga kao ratnog zarobljenika. godine. otok izme u Juæne Amerike i Afrike. Napoleon se vratio iz zatoËeniπtva. Wellingtonova vojska.000 Nijemaca iz Hannovera i Braunschweiga. Na drugoj je strani 72.000 Francuza. Piπe se 18. U me uvremenu je Napoleon pobjegao i ne uspijeva prijeÊi u Ameriku. po zakljuËku saveznika.000 Engleza. “Dao Bog da padne noÊ ili da do u Prusi!” Stoji sa svojim πtabom na jednom breæuljku i najveÊom pozornoπÊu promatra dolinu Waterloo pod sobom: u njoj se vodi bitka izme u Napoleonove vojske i ujedinjenih vojski Europe.General Winter “Would God that night comes or the Prussians!” protisnuo je kroz zube general Wellington. srpnja kao pobjednici. Wellington vidi samo jedan izlaz za saveznike protiv Napoleona: “Dao Bog da padne noÊ ili da do u Prusi!” U tom trenutku na bojno polje izlazi general Blücher s 40. Na kraju se predaje britanskom admiralu Hothamu koji ga dovodi u Englesku. Na kocki je sudbina Europe.000 Nizozemaca i 30. prebacuju na Sv. samo πto nije prisiljena na uzmak pred Napoleonovim vojacima. Francuzi su potpuno poraæeni. okupio u Francuskoj golemu vojsku i sad je na pobjedonosnom osvajaËkom pohodu da ponovno podjarmi Europu. lipnja 1815. »etrdeset tisuÊa Prusa juri bez odmora u bitku. sastavljena od 24. Generali Blücher i Wellington ulaze u Pariz 7. 115 . 13.000 vojnika. i to po drugi put. Njegove su trupe preπle Rajnu kod Kauba i danima nastavile kretanje da bi u odluËnom trenutku stigle na bojiπte.

Znam sve i vidim do samog dna vaπih duπa. Nakon Ëetiri mjeseca Napoelon se sa 35. Napoleon ne sluti da je ovim ispunio jedno proroËanstvo proroka Daniela. godine general Berthier po Napoleonovom nalogu kreÊe na Rim. Objavite da je od postanka svijeta proreËeno da Êu po uniπtenju vladavine kriæa ja doÊi iz najudaljenije zapadne zemlje da ispunim sudbinu. Blago onima koji vjeruju u mene!” 116 . Napoleon je pravi umjetnik u prepoznavanju ranjivog mjesta svojeg protivnika da bi zatim na njega krenuo svom snagom. i odvode ga u juænu Francusku gdje Êe godinu dana poslije umrijeti u Valenci. Ovo je razdoblje isteklo toËno 1798. S obzirom na premoÊ Francuza. Bonaparte nije svjestan da je ispunio biblijsko proroËanstvo. “Pet tisuÊa godina povijesti gleda na vas. Niæe pobjedu za pobjedom. Ispod piramida 21.Nitko se nije mogao oduprijeti snazi mladog Korzikanca kada je krenuo na pobjedonosni pohod kroz Europu. Zarobljavaju papu Pija VI. srpnja dræi govor vojnicima. naprijed u pobjedu!” U bici kod piramida Mameluci doæivljavaju strahovit poraz. “Pozvani smo da postanemo nasljednici ovih piramida. U veljaËi 1798. Naprijed u bitku. Korzikanac zna kako potaknuti osjeÊaj Ëasti u vojaka koji ga oduπevljeno slijede. DoÊi Êe dan kad Êe svijet vidjeti da me Bog vodi i da mi ljudska snaga ne moæe nauditi. Napoleon osvaja i papinsku crkvenu dræavu. Francuzi zaposjedaju Rim. objavite narodu da za onoga koji je protiv mene neÊe biti utoËiπta ni na ovome ni na drugome svijetu. Vatikan u znak predaje istiËe bijele zastave. podjarmljuje zemlju za zemljom. godine.” uzvikuje i pokazuje na piramide. Ukida crkvenu dræavu i papinstvo kao instituciju te uspostavlja rimsku republiku. PouËite narod da je na viπe od dvadeset mjesta u Kuranu proreËeno to πto sam uËinio i πto Êu joπ uËiniti. Cijela Europa leæi mu pod nogama. Napoleon sada objavljuje ukaz svim muslimanima: “Vi. govornici u dæamijama. U sedmom poglavlju opisana je svjetovna moÊ Rimske crkve. ProroËanstvo kaæe da Êe joj se vlast oduzeti nakon 1260 godina.000 ljudi i velikom f lotom iskrcava u Egiptu.

ha”.I ovdje je Napoleon pronaπao ranjivo mjesto svojih protivnika. . da je Europu nemoguÊe ujediniti silom. 17. VeÊina ne preæivljava strahovitu hladnoÊu. pobijedio Rusiju. jer Napoleonova vojska nije pripremljena za veliku rusku hladnoÊu. “Vidjet Êemo πto je jaËe...” Dva i pol tjedna prije smrti diktira svoju politiËku oporuku.” Na ovim se rijeËima razbila i Napoleonova teænja za vlaπÊu. europski vrhovni sud. Moj sin treba sluæiti novim idejama i stvari kojoj sam svuda osigurao pobjedu. smije se Napoleon. Stoga spominje slijepo vjerovanje muhamedanaca u sudbinu. mojih 600... Tada jedan od njegovih generala javlja: “VeliËanstvo. jedinstveni novac. Europa ide u susret neizbjeænoj promjeni.. ujediniti Europu nerazdruæivim federativnim savezima. upuÊenu sinu: “Sv. Heleni shvatiti da je biblijsko proroËanstvo bilo u pravu. On je na strani Rusa..” I Napoleon ne zastaje. Pisac i pjesnik Ernst Moritz Arnt pjeva: “S Ëovjekom. travnja 1821..” “Ha. “Ali se neÊe dræati zajedno. danas je treba uvjeravati. povjerenje u Kur’an i njihovo neprijateljstvo prema sljedbenicima kriæa.. upravo smo dobili vijest da seljaci u cijeloj Rusiji poËinju moliti za rusku pobjedu. A onda na pozornicu stupa general Winter. jednake mjere i utege. Moglo bi se smatrati ludoπÊu πto Napoleon kreÊe na golemu Rusiju. Na njegovom pobjedonosnom putu sada leæi prijestolnica Moskva.. prema krπÊanima. danas ga treba odvezati. osvaja Moskvu. Helena. bio bi rijeπen problem stogodiπnjeg mira. konjem i kolima Gospodin ih je porazio. Napoleon se vraÊa u Francusku s poraæenom vojskom koja broji 5000 ljudi. a ostatak razbijaju ruske trupe. Napoleon je htio uvesti europski zakonik..000 bajuneta ili molitve tih bijednih seljaka. Rusija je poraæena. S viπe od pola milijuna vojnika prelazi preko golemog prostranstva ruske zemlje... Da sam 1812.” 117 . “Europa Êe na ovaj naËin ubrzo postati jedan narod i svatko Êe se na svojim putovanjima osjeÊati u zajedniËkoj domovini. Presjekao sam gordijski Ëvor naroda. Ja sam Europu morao krotiti oruæjem.” Veliki Korzikanac tek Êe na Sv.

Cezar. Umirem prije vremena i moje Êe tijelo predati zemlji da postane hrana crvima. Isus niπta ne posu uje od naπih znanosti. Aleksandar.Na tom osamljenom otoku zatoËeni car ima vremena i za Ëitanje Biblije. na drugoj ne vidim vojsku veÊ tajanstvenu snagu pojedinaca koji su rasprπeni po svijetu. U divovskom ratu u kojemu na jednoj strani stoje svi kraljevi i sve zemaljske sile. Isus je svoje kraljevstvo utemeljio na ljubavi i joπ danas su milijuni spremni umrijeti za Njega. To je sudbina koja oËekuje velikog Napoleona. On nije ni filozof. U Njemu samome nalazimo primjer ili uzor Njegova æivota.. a ona potjeËe iz razumijevanja koje nije ljudskog podrijetla.. Isus nije Ëovjek. Kakva silna razlika izme u moje duboke bijede i vjeËnog Kristovog kraljevstva πto je raπireno po cijeloj Zemlji!” 118 . jer su Njegovi dokazi Ëuda. Karlo Veliki i ja osnovali smo velika carstva. a nemaju nikakve druge savezniËke oznake do zajedniËke vjere u tajne kriæa. Njegovi uËenici su ga oboæavali od samog poËetka. U njoj nalazimo duboku iznimnost koju je stvorio niz prije nepoznatih rijeËi i uËenja. Doπao je na svijet samo zato da otkrije tajne Neba i zakone duha. U razgovoru s grofom Mentholonom govori o dojmu koji je na nj ostavilo Ëitanje Evan elja: “Poznajem ljude i kaæem Vam. Njegova je religija tajna koja stoji sama za sebe. ali na Ëemu je bilo utemeljeno ono πto smo stvorili svojim genijem? Na nasilju — (Mon Dieu!).

a ona. pruski princ. Njezin otac u svojim biljeπkama kaæe: “Ona prema Fritzu i nama pokazuje djetinju jednostavnost i iskrenost. oklijeva. kraljevna Viktorija. To mu je pruæilo priliku da nagovijesti svoje nade i æelje dok smo jahali prema Glen-Girnochu. prvi put vidi kÊerku engleske kraljice Viktorije i princa Alberta.” Njezin otac. Mladi je par jako zaljubljen. svoju ljubav prema Vicky. godine. Kraljevski par je iznena en. ali Friedrich Wilhelm moæe Ëekati. Tijekom naπeg danaπnjeg poslijepodnevnog izlaska konjima u Craig-na-Ban ubrao je kiticu bijelog vrijeska (znak velike sreÊe) i njoj predao. Jednog dana priznaje kraljici i njezinom muæu. On ima tek dvadeset godina. Vicky je joπ premlada. 119 .” Princeza je veÊ zatvorila Fritza u svoje srce i zato radosno pristaje. njihovoj najstarijoj kÊerki i ljubimici. joπ nije navrπila jedanaest. Nakon Ëetiri godine posjeÊuje englesku kraljevsku kuÊu i to ljeto provodi u Balmoralu. Primijetili smo u me uvremenu kako je bolje da to odmah uËini. jer Vicky je joπ tako mlada. duboko je uvjeren da Êe njih dvoje postati ne samo sretan par.Sretni brakovi i nesretni ratovi Prigodom posjeta svjetskoj izloæbi u Parizu 1851. Friedrich Wilhelm. Ljubav ostaje. nego da Êe preko njih NjemaËka i Engleska stvoriti Ëvrst savez kao osnovu za trajni svjetski mir. Kraljica povjerava svoje osjeÊaje dnevniku: “Zbog njezine mladosti bili smo joπ nesigurni treba li on s njom razgovarati ili treba Ëekati drugu prigodu. princu Albertu. princ Albert von Sachsen-Coburg-Gotha. Ra a se ljubav na prvi pogled.

zapravo je svaku godinu smatrao posljednjom pred povratak svojeg Spasitelja. uz niz zadræavanja na postajama. 120 . Svi oni Ëine jednu jedinu kneæevsku obitelj. smijuÊi se iz sveg srca. UnatoË tome.Vicky je uistinu vrlo obrazovana mlada dama. stiæu u Berlin. nepoznatu sredinu. joπ danas Êu u svojem vrtu zasaditi jabukovo stabalce. Mladenka i njezine dvorske dame zvonko se smiju. sijeËnja 1858. “samo mi je srce toplo. gradonaËelnik ih dariva divovskom tortom od jabuka. gdje kraljevska jahta “Victoria and Albert” Ëeka da ih preveze u NjemaËku. Grof se galantno pridruæuje. NazoËni su kraljevski gosti iz Ëitave Europe. I njezina sestra Alice u europskim kraljevskim kuÊama ima odluËnu ulogu kao buduÊa majka posljednje ruske carice. U pratnji mladenkina kuma i brata i πogora princa Bertija stiæu u luku Gravesend.” Zar to nije bilo pravo prusko ispunjavanje duænosti do kraja? Neposredno pred Potsdamom ostarjeli i visokopoπtovani feldmarπal grof von Wrangel ulazi u vlak pozdraviti par. Kada se vlak zaustavlja i u Lutherovu gradu Wittenbergu. Od Potsdama se mladi par mora otvorenim dræavnim kolima prevesti cestom do kraljevskog dvora u Berlinu. Reformator je æivio u stalnom oËekivanju Kristova povratka. VjenËanje zaljubljene kraljevske djece odræano je 25. uz klicanje puka. ali je kraljica neπto hladna i pomalo oholo pita svoju novu snahu: “Niste li potpuno promrzli?” “Jesam”. S ovom tortom povezan je naroËit doga aj. Jednom je Luther govorio o jabukovu stablu. spremno odgovara Vicky. KonaËno mladenci otvorenim kolima. OdliËno govori tri jezika i ima sve preduvjete da postane majkom njemaËkog cara Wilhelma II.” Stanovniπtvo pruskog kraljevstva ponosi se πto je supruga njihovog prijestolonasljednika kÊerka engleske kraljice Viktorije. neumorno je obavljao svoje zemaljske poslove prema geslu: “Ako svijet sutra propadne. odlaze na kolodvor. Strahovito je hladno i promrzli silaze s kola za dræavni prijam. Vicky se polako navikava na novu. Kralj i kraljica ih doËekuju dobrodoπlicom. na mjesto gdje je smjestila svoju lijepu jabuËnu tortu. Zatim sjeda pokraj kraljevne. Posebnim vlakom. u Engleskoj.

Drugi unuk kraljice Viktorije je Nikola. svako se oËekivanje ispunilo. a usto joπ i Victor. On je zabio u svoju glavu da Êe oæeniti princezu Alix von Hessen. VjenËanje je obavljeno u kapeli St. 27. tako er kraljiËinu unuku. i Albert. Vicky je sretna majka. ponekad i dvaput na dan. mala. kako ga zovu u Engleskoj. kraljicu jako uznemiruje Nickyjeva vladavina. naime. ne æeli imati njemaËku snahu. Me utim.” I s majkom ostaje povezana u ljubavi i piπe joj svakodnevno. naæalost. Georg u Windsoru. Pritom je djetetu iπËaπena lijeva ruka. najveÊu paænju posveÊuje svojemu muæu. Medeni mjesec provode u Engleskoj. Christiana. Dijete na krπtenju dobiva po ocu ime Friedrich Wilhelm. sijeËnja 1859.. Nakon majËine smrti Bertie postaje engleski kralj Edward VII. Svojem voljenom ocu piπe: “Svaki put kad se pribliæava godiπnjica naπeg lijepog vjenËanja osjeÊam se tako sretnom i zahvalnom. UnatoË svim majËinskim obvezama. Ali Nicky.” Me utim. Vicky ra a sina. Tijekom godina na svijet donosi Ëetiri sina i Ëetiri kÊeri. Nakon nekoliko mjeseci dolazi do vjenËanja s Alix von Hessen. prijestolonasljednika.Nakon godinu dana. Carica. ostaje tvrdoglav. prekasno primijeÊeno i za Wilhelma predstavlja doæivotnu smetnju. Sretna je u braËnom æivotu. godine Nikola stupa na rusko carsko prijestolje.. Kraljica Viktorija zapisuje u svoj dnevnik: “Izgleda nemoguÊe da bi blaga. U njegovu kÊerku Aleksandru zaljubljuje se Bertie. Kraljica Viktorija ima u Danskoj neÊaka. Nakon careve smrti u studenom 1894. njegovi se roditelji protive toj vezi. Nijedna moja nada nije doæivjela razoËaranje. po silno voljenom Vickyjinom ocu. nastavlja oËevim oπtrim kursom apsolutne auto121 . πto je. jednostavna Alicky trebala postati velikom ruskom caricom. Poro aj je protekao s priliËno teπkoÊa. ruski prijestolonasljednik. Brak je sklopljen iz ljubavi i joπ ËvrπÊe vezuje krvnim srodstvom europske vladarske kuÊe. sestra engleskog princa od Walesa. On. Joπ je jedno vjenËanje na vidiku u europskoj kraljevskoj obitelji. πto treba podsjeÊati na njegovu baku Viktoriju. Viktorijin jedini sin i Vickyjin brat.

Usto se πire glasine da bi Rudolf htio postati neovisnim ugarskim kraljem. a ti se. koju car zbog njezina podrijetla proglaπava “nedostojnom”.kracije. tijekom gotovo 700 godina viπe vaænosti pridavala æenidbi i udaji nego politici.” NeobiËno je kako su se u stoljeÊima politike sklapanja brakova doslovno ispunile rijeËi proroka Daniela o europskim 122 . stoljeÊa austrougarski vladar car Franjo Josip samo πto nije navrπio sedamdeset godina. ali se on odriËe prava u korist svojeg najstarijeg sina Franje Ferdinanda. PoËetkom X X. On ostaje pri tome da grofica iz niæeg plemstva u sluËaju braka s Franjom Ferdinandom ne smije postati caricom. sretna Austrijo. I u Austriji vrije zlo. Tajna Mayerlinga nikada nije razjaπnjena. Rudolf je poznat po lakomislenom naËinu æivota.” Doista je vladarska kuÊa Habsburgovaca. ©to drugima donosi ratni bog Mars. Prva je njegova ljubav prema grofici Sofiji Chotek. Nije u dobrim odnosima sa svojim jedinim sinom i prijestolonasljednikom Rudolfom. Kad je otac dobio obavijest o smrti svojeg jedinca. moæda u nekom dvoboju ili pak samoubojstvom. U to vrijeme nastala je izreka: “Ratove mogu voditi drugi. uvijek na u u rodoslovlju neku sitnicu kao prepreku za brak. pa na kraju izlazi da su kod nas muæ i æena dvadeset puta u me usobnom srodstvu. Osim toga. u nastojanju da poveÊa svoju moÊ. πto upÊe ne pridonosi ugledu habsburπke kuÊe.” Po pravu naslije a na prijestolje bi trebao stupiti najmla i brat Franje Josipa. Rezultat su djeca od kojih su polovica maloumna ili padaviËari. Jednog dana u Mayerlingu nalaze Rudolfa mrtva. I njezina su djeca iskljuËena iz nasljedstva za prijestolje. Dvije prepreke onemoguÊuju nadvojvodu Ferdinanda da stupi na prijestolje. Nitko ne zna je li Rudolf ærtva politiËkog umorstva ili je izgubio æivot zbog ljubavne afere. To caru zadaje velike jade. æeni. navodno je rekao: “Umro je kao krojaË. Ëime izaziva nezadovoljstvo naroda i tako sije sjeme iz kojega Êe niknuti revolucija. Franjo Ferdinand Êe se potuæiti svojem lijeËniku: “Kad tko od nas nekoga voli. to tebi dopada po kraljici ljubavi Veneri.

i Napoleona. Njegove pokuπaje smatraju nekom vrstom paralelne vlade. cara svetog Rimskog Carstva njemaËkog naroda. koji je unaprijed vidio istinu. osim toga. Navodno je jednom rekao: “U cijelom svojem æivotu bio sam pod utjecajem petorice velikih ljudi: Aleksandra. 123 .. A upravo se preko panslavistiËkih strujanja sve viπe osjeÊa ruski utjecaj na dunavsku monarhiju. tako da ministar Ernst von Koerber jednom podrugljivo primjeÊuje: “Ne samo πto imamo dva parlamenta. razbili su se na stvarnosti. ni izvaneuropskoj sili neÊe uspjeti ujediniti Europu. Cezara. Friedricha III. upravo kako je bilo proreËeno. i nijedna neÊe propasti. koban njegov unutarnjopolitiËki ideal.” Nadvojvodini planovi mnogima nalikuju planovima njegovog pretka iz kuÊe Habsburg. imao je sliËne ciljeve kao mnogi prije njega. dao je svuda uklesati i ispisati slova. sa Slavenima kao treÊima u savezu. naæalost. propustili su upozoriti ga na tekst u Knjizi proroka Daniela. Franjo Ferdinand se odluËno suprotstavlja ovom pokretu. Za austrijskog prijestolonasljednika postaje. a upravo je to Daniel predvidio. zapravo ih je sâm svakodnevno ispisivao na papiru pred sobom: “AEIOU” — Austria est imperare orbi universo — ZadaÊa je Austrije zavladati cijelim svijetom! Friedrichovi duhovni savjetnici. veÊ i dva cara. jedne pokraj drugih. Nijedna europska nacija neÊe pokoriti drugu.dræavama koje su proistekle iz Zapadnog Rimskog Carstva. On namjerava “dualizam” austrougarske monarhije pretvoriti u “trijalizam”. ali se neÊe dræati zajedno. Snovi cara Friedricha III. UnatoË svim udarcima sudbine. I njemaËki car Wilhelm II. a ne jedne iznad drugih ili u drugima. koji je pred petsto godina sanjao o “svjetskom carstvu”. Slaveni æele imati svoje vlastito kraljevstvo. Europski se narodi nisu mogli sloæiti. jednako kao i Franjo Ferdinand sada.”58 Sva e oko prijestolja i ratovi oko naslije a obiËno su razorili ono πto se stjecalo “ljudskim sjemenom”. Karla Velikog. Vidio je europske narode kao prste na nogama Rimskog Carstva. s kojim se car izvanredno dobro slagao. Ali. “Oni Êe se mijeπati ljudskim sjemenom. Karla V.

koji æeli u povijest uÊi kao “mirotvorni car”. Treba li on. odjednom odjekuju pucnji. na kraju ipak poËeti joπ jedan rat? Vlade u Europi grozniËavo izmjenjuju brzojave i izazivaju automatizam uzajamne opÊe mobilizacije. odvraÊa: “U tom sluËaju — da!” Ovim “da” puπtena je s lanca najstraπnija ratna zvijer kakvu Ëovjek dotad nije upoznao. Svijet ostaje suzdræana daha. Ali car odbija njegovu preporuku: “Neka Tscherschky ne bude glup! Srbe treba srediti. Nadvojvoda i njegova æena padaju pogo eni atentatorovim mecima. Ëini se da ju je joπ moguÊe ukrotiti. Ali Srbi su prepoznali opasnost. hoÊemo li Srbiji objaviti rat?” Franjo Josip. Veliki moralni 124 . sadræajno i vremenski. Car Wilhelm to saznaje brzojavno i zaËu eno primjeÊuje: “Briljantni uspjeh za rok od Ëetrdeset osam sati! To je viπe no πto se moglo oËekivati. Austrijski πef generalπtaba pita cara: “Ako je NjemaËka na naπoj strani. zahtijeva kaznu za atentatore. Sa svoje strane sanjam o njemaËkom svjetskom carstvu i moja Êe ËeliËna πaka to ostvariti. Austrijska vlada je traæila razlog za objavu rata pa 26. gospodin von Tscherschky. Piπe se 28.” U lipnju 1914. Dok se u otvorenoj koËiji vozi Sarajevom. Ovakav zloËin zahtijeva osvetu. Odmah odgovaraju i pristaju na sve zahtjeve. koji je bio prijateljski povezan s Ferdinandom pa ga je nedavno i posjetio i s njime razgovarao.Svi su oni æeljeli osnovati svjetsko carstvo. srpnja predaje Srbiji ultimatum s rokom od Ëetrdeset osam sati postavljajuÊi zahtjeve koje. savjetuje mu neka se ne prenagli. sada veÊ u osamdeset Ëetvrtoj. Njegov veleposlanik u BeËu. nadvojvoda Ferdinand odlazi sa æenom u dræavni posjet slavenskoj Srbiji. Car Wilhelm. i to πto prije!” A upravo to teπko pada starom caru Franji Josipu. nije bilo moguÊe ispuniti. lipnja 1914. Ali. Umorstvo u Sarajevu postaje predtakt svjetskom ratu koji Êe iza sebe ostaviti viπe od Ëetiri milijuna mrtvih.

Neka izme u Austrije i Srbije odluËi presuda Haaπkog suda u Nizozemskoj. Ali Bethmann-Holweg odbija prijedlog. PoËinje rat. vi Francuzi. koji se diplomatskim putem posredovanja treÊe sile ne mogu rijeπiti. Dan prije. vi Englezi. 28. ali sada viπe nema razloga za objavu rata. kolovoza. kolovoza 1848. Na otvorenju je predsjedajuÊi. vojska kreÊe — zvijer je puπtena s lanca. Svijet je potresen kad Austrija objavljuje rat Srbiji. bez iznimke. DoÊi Êe dan kad Êete se. ispunjen nadom. Rusi Ëine posljednji oËajniËki pokuπaj da saËuvaju mir. vi Talijani. srpnja 1899. Natrag se viπe ne moæe. Na ovakvo πto ne bih nikada naredio opÊu mobilizaciju. vi Nijemci.uspjeh za BeË. trebaju se na osnovi konvencije od 29. Neke europske vlade i skoro sve u svijetu bile su zastupljene kada je oko godinu dana prije. svi vi narodi. do 24. godine u Parizu. govorio: “DoÊi Êe dan kad Êe vam oruæje iskliznuti iz ruku. 30. Osim toga. kojega su osnovale i priznale sve dræave. DoÊi Êe dan 125 .” Ova konvencija predstavlja kraj dugog niza napora svjetskog mirovnog pokreta. Bethmann-Holweg u bitnim toËkama krivotvori carevu poruku i uljujkuje BeË u sigurnost. Rusi su se toga mogli prije sjetiti! VeÊ sutradan Nijemci objavljuju rat Rusiji koja podræava Srbiju. vi Rusi. Amerikanac Andrew Carnegie je za troπkove gradnje darovao πest milijuna maraka i oduπevljeno uskliknuo: “Najsvetija konklava ikada stvorena svijetu na Ëast ovdje ima svoje sjediπte!” Svrha uspostavljanja ovog suda bila je svima jasna: “Svi sukobi. Ali ministar Bethmann-Holweg namjerno odlaæe slanje ove poruke u BeË dok ovaj ne objavi rat. Prvo zasjedanje ovog pokreta odræano je od 21. Joπ uvijek nije bilo prekasno zaustaviti ratni stroj jer su u palaËi mira u Haagu pripremljeni za brze pregovore. lipnja. bez obzira bili pravne ili druge prirode. izvrπeno otvorenje PalaËe mira. Victor Hugo.” Odmah zahtijeva od BeËa da uËini sve kako bi se saËuvao mir. godine iznijeti u Haagu osnovanom stalnom arbitraænom sudu. stopiti u golemu zajednicu premda Êete i dalje njegovati svoje osobine i Ëasnu osobnost kad budete povezani u europski bratski savez. topovi grme.

na ono πto Êe joπ doÊi. Iz njihovih maËeva iskovan je veliki plug — danas se nalazi u Berlinskom muzeju. K njoj Êe se stjecat svi narodi. U samo petnaestak godina sklopljeno je 360 me unarodnih ugovora i Ëesto su sprijeËeni ratovi. kolonizirati pustinju. trgovinu. sukladno Bibliji. DoÊi Êe dan kad Êe obje divovske skupine. To bi trebao biti znak kako je doπlo vrijeme da se. uzviπena iznad svih bregova. maËevi prekuju u plugove. Doista se mnogi narodi sluæe rijeËima πto ih nalazi126 . nagrnut Êe mnoga plemena i reÊi: ‘Hajde. industriju. genije. naseliti zemaljsku kuglu. πto je eshatoloπki izraz koji se odnosi na posljednje. u Dom Boga Jakovljeva! On Êe nas nauËit svojim putovima… On Êe upravljati mnogim puËanstvima i bit Êe sudac moÊnim narodima. DoÊi Êe dan kad Êe se topove vi ati samo u muzejima.” Od samog osnivanja Haaπki arbitraæni sud radio je punom parom. poveÊati blagostanje sviju. kao πto je to danas sluËaj s oru ima za muËenje. uzi imo na Goru Jahvinu. koji su proricali za “kraj dana” — u hebrejskom “beacharith hajomim”. Sjedinjene AmeriËke Dræave i Sjedinjene Europske Dræave. opÊim pravom glasa svih naroda. umjetnost. Svoje Êe maËeve prekovati u ralice.’”60 Svjetski pokret za mir doslovno je ispunjenje ovog proroËanstva. stopiti obje beskonaËne snage: bratstvo Ëovjeka i Boæju svemoÊ. Zapravo se time doslovno ostvaruju proroËanstva proroka Izaije i Miheja. poπtovanim pravom odluËivanja suverenog Senata.59 Prorok Mihej je prije viπe od dvije i pol tisuÊa godina ovako pisao: “Dogodit Êe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit Êe postavljena vrh svih gora. usavrπiti sve πto je stvoreno pod Stvoriteljevim okom. a ljudi Êe se Ëuditi da je takvo πto uopÊe moglo postojati. a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neÊe maËa dizati niti Êe se viπe za rat vjeæbati. Mnogi Ëasnici se prikljuËuju Pokretu za mir. Od takvih maËeva i ËasniËkih sablji izra eni su mali ukrasni plugovi i podijeljeni predstavnicima Ëetrdeset osam zemalja koje surauju ovdje u Haagu. stajati jedna nasuprot drugoj. DoÊi Êe dan kad Êe topovske kugle i bombe biti zamijenjene izborima.kad viπe neÊe biti bojnih polja osim trgovaËkih sajmova i duhovnih poligona otvorenih za razmjenu misli i dobara. pruæiti ruku preko mora i razmjenjivati svoje proizvode.

predlagao da se svi me udræavni sukobi rjeπavaju u Haagu. ali πto oni mogu kada odluke donosi samo skupina koja dræi vlast u rukama. πto djeluje uznemiravajuÊe. i briga me za sve zakljuËke!” Naæalost. ali djela ne slijede te govore. ©to se zapravo doga a i kako izgledaju djela naroda. navalite. naoruæavanje i pretvaranje mirnodopske proizvodnje u ratnu. I jedno i drugo je proreËeno. izbio je Burski rat. kosire u koplja. nek slabiÊ kaæe: ‘Junak sam!’ Pohitajte i do ite. Kad je dovrπen prvi kat. u ovim mnogim narodima zastupaju samo idealisti. kako je to rekao Victor Hugo u svojem poznatom govoru. naæalost. Dokaz: kada je njezina izgradnja dogovorena. jer ova zgrada mira kao da izaziva sudbinu. njemaËki car Wilhelm II. ali iste godine Rusija je povrijedila finsku autonomiju prijedlogom zakona za obranu zemlje. Kad su odobreni gra evinski nacrti. poËele su nje127 . Tako su “djela” naroda potpuno suprotna “govorima”. Haaπka PalaËa mira svojim je nastankom dokaz istinitosti proreËenih Ëinjenica. i to u Boæje ime. poËeo je rusko-japanski rat. ali ga. sve ostaje na govorima o miru i me unarodnim ugovorima. godine car Nikola II. svi okolni narodi. To je prekrasan idealni pokret. I njegov ro ak. pristaju Srbima pruæiti ratnu pomoÊ? Istina je da je na prvom haπkom Kongresu mira 1899. nacionalno oduπevljenje za rat i precjenjivanje vlastitog ratnog potencijala. svi ratnici! Prekujte raonike u maËeve. Kad se polagao kamen temeljac. i ondje se saberite!”61 Prorok Joel je toËno opisao ono πto danas oznaËujemo kao opÊu mobilizaciju. Sve je upravo suprotno: “Razglasite me u narodima! Posvetite se za rat! Diæite junake! Naprijed. ne dræi mnogo do haaπke Mirovne konferencije te sasvim otvoreno i pomalo vulgarno priznaje: “U svojoj Êu se praksi i dalje oslanjati samo na Boga i svoj oπtri maË. Nema sumnje da majke i æene ne æele rat. Nije li znaËajno πto upravo Rusi. Pariπki Matin izvjeπÊuje: “Izgradnja PalaËe mira u Haagu brzo napreduje. a i narod kao cjelina je protiv krvoproliÊa. njemaËki car putuje u Tanger i poËinju marokanski nemiri. prorekao je biblijski prorok. To su rijeËi naroda koji pozivaju na mir. koji sada æele da Haaπki sud sprijeËi izbijanje svjetskog rata.mo u biblijskom proroπtvu.

George. 128 . izbija talijansko-turski rat. ipak potresen jer mu je vlastita obitelj. Car ne progovara ni rijeËi. kolovoza 1913.” Prigodom posveÊenja PalaËe mira 28. Na prijemu car izlazi pred njega odjeven u englesku generalsku odoru. I Francuska objavljuje rat 3. A sada. kad je postavljen krov. Kako se u ovom stavu toËno ispunjava Joelovo proroËanstvo: “Neka slabiÊ kaæe: ‘Junak sam!’” Engleska objavljuje rat NjemaËkoj 4. kolovoza. “Krv je guπÊa od vode!” Sada je Wilhelm II. a izme u nje i nas je voda!” “©utite!” grubo odgovara car. S velikim strahom pratimo radove na ovoj palaËi… Onog dana kad bude posveÊen ovaj hram mira. Engleska je otok. objavljuje rat Rusiji. Car pokazuje na Englesku s primjedbom da odatle ne prijeti opasnost. jer Êe izbiti opÊi svjetski rat — svih protiv svih. Prije kratkog vremena razgovarao je pred zemljovidom Europe sa svojim generalima o moguÊnostima razvoja buduÊeg rata. Veleposlanik je iznena en i zbunjeno gleda u odoru svoje domovine. ukraπenu brojim engleskim odliËjima. kolovoza 1914. OtpoËeti rat na dvije bojiπnice oËito je najveÊa glupost u svjetskoj povijesti i ludo precjenjivanje vlastitih snaga. Prije nego πto engleski veleposlanik napusti Berlin dobiva poziv za prijam kod njemaËkog cara. njegovi ro aci. godine neke europske vlade nisu u dobrim odnosima. Netko je na umjetniËki iskovana vrata PalaËe mira objesio natpis: “Na prodaju ili za iznajmljivanje!” NjemaËka odbija prijedlog Rusije za arbitraæu pred Haaπkim sudom i 1.maËko-francuske teπkoÊe oko Maroka. svatko Êe od nas morati uzeti puπku u ruke. ali general Ludendorff odmahuje glavom i oprezno kaæe: “VeliËanstvo. Car Wilhelm je πokiran. Jednim pokretom ruke trga odliËja s prsiju. sin majËinog brata. Nakon jedanaest mjeseci izbija svjetski rat. baca ih prezrivo pred poslanikove noge i viËe: “IspriËajte ovo mojem ro aku u Londonu!” Zatim mu okreÊe le a. kolovoza i upada u Belgiju. objavila rat.

taj njezin novi student. Glava je od zlata.” “A kakve on veze ima s tom slikom?” Gospo a Huber skida sliku sa zida i stavlja je na stol. studenta umjetnosti iz Austrije. udovica uËitelja. Onda dolazi kamen. Zove se Adolf i viπe se ne ubraja me u mlade.” “O. ali zato je veÊ bio u ratu i sada se pokuπava skrasiti u nekom zanimanju. ali ga zapravo rijetko kad vidi da slika ili crta. “VeÊ duæe razmiπljam o ovoj slici. mislim na Daniela. Ali kamen raste. a u desnom gornjem uglu slike vidi se kamen koji pada na kip. noge od æeljeza i Ëitav kip stoji na glinenim nogama. nalazi se u blizini pivnice. to nije njezina stvar. Upravo je dobila novog podstanara. ali nikako ne mogu dokuËiti πto ona zapravo prikazuje. pada na noge kipu. gospo o Huber. ispunjava cijelu Zemlju. ne. æivahna minhenËanka. Silno je æeljan znanja. U kuhinji visi slika kipa iz Daniela 2. puhne vjetar i viπe niËega nema. No. To je vidio prorok Dani129 . “Objasnit Êu vam. postaje sliËan pljevi na gumnu. »itav kip je od kovine. pri kraju pedesetih. zar ne znate za Daniela u lavskoj jami?” “Lavsku jamu znam. trbuh od bakra. proroka iz Biblije.TisuÊugodiπnje carstvo “A πto dolazi nakon toga?” Gospo a Huber odgovara jasno i kratko: “Niπta viπe. Veliki kip stoji na zemaljskoj kugli. prsa od srebra. Vidite. baπ niπta!” Gospo a Huber je oniska. poglavlja. Stanuje u Schwabingu i izdaje sobe studentima. odande gore.” “Ah. Ëitav se kip raspada.

Francuzi i Nijemci i kako se ono joπ zovu… Tu stoji i da Êe se povezati putem brakova.” Adolf pokazuje na sliku i pita πto Êe doÊi nakon ovih deset prstiju. Tako stoji u Otkrivenju svetoga Ivana. Sve to moæete proËitati u Knjizi proroka Daniela. gdje ste to nauËili? U crkvi sigurno ne.” “Aha. i to sam Ëula na jednom predavanju. ali se neÊe dræati zajedno. A znate li πto oznaËavaju prsti? To su europske dræave: Englezi. Mi slijedimo Krista i vjerujemo sve πto je napisano u Svetom pismu. Da je bar ova oniska. Prilikom pospremanja gazdarica nalazi posvuda listiÊe na kojima je naËrËkao rijeËi koje spominju novo druπtveno ure enje. pa mu nije teπko pratiti njezino tumaËenje. Time je razgovor zavrπen.” “©to mislite time reÊi? Da. a taj je kamen Isus Krist. jer je mladi Adolf ubrzo odselio. a noge od æeljeza predstavljaju svjetsko Rimsko Carstvo. blagostanje za sve i tisuÊugodiπnje ujedinjeno carstvo… Razgovor viπe nije nastavljen. dakle. Gospo a Huber objaπnjava da Êe pasti kamen. Bakreni je trbuh GrËka. to je Babilonsko Carstvo”. nastavlja gospo a Huber. “a srebrna prsa Perzija. ustaje i æuri k vratima. Stalno je u druπtvu ljudi iz nekih stranaka i u njegovu sobu ubrzo useljava novi student. “I vi to sve znate! Odakle vam to.” Ovo ne mora objaπnjavati svojem sugovorniku jer mu je poznato iz povijesti. socijalnu pravdu. Ali novi je student toËno zapamtio sve πto mu je gazdarica rekla i uveËer u krevetu joπ dugo o svemu razmiπlja.” “Ova zlatna glava. pripadate nekoj sljedbi. “A πto Êe se dogoditi nakon Kristova dolaska?” “Nakon toga dolazi sud koji traje tisuÊu godina.” “ReÊi Êu vam: ja sam adventistica.” U tom trenutku zvoni na vratima i gospo a Huber se ispriËava. to je skupina vjernika koji su se odvojili od veÊinske Crkve.el i on je od naπega Gospodina Boga dobio objaπnjenje. okretna minhenËanka slutila πto Êe postati iz tog studenta umjetnosti — Adolfa Hitlera — dok je promatrao sliku u njezinoj kuhinji! 130 .

Zbivanja u Münchenu redaju se velikom brzinom. Svojom novom strankom Hitler namjerava sruπiti bavarsku vladu i preuzeti vlast. Pri pokuπaju puËa 9. studenog 1923. vojska guπi ustanak, a on biva uhiÊen. Hitleru sude i dospijeva u zatvor. Kaznu je odleæao u tvr avi Landsberg. UnatoË porazu, Hitler ne zdvaja. Proæima ga neobiËna, nesvladiva æelja za pobjedom i nepokolebljiva sigurnost. Odakle crpi tu duhovnu snagu sada kad se Ëini da je sve izgubljeno, a on sjedi iza reπetaka? Odgovor na to pitanje nalazimo u doga aju koji je ne tako davno u proπlosti doveo do odluËne promjene u njegovu æivotu. Jedan od njegovih stranaËkih prijatelja poziva ga jednog dana u loæu, tajni savez utjecajnih ljudi minhenskog viπeg sloja. Ondje vladaju starogermanski obiËaji i simboli, a nadnaravne pojave pri svjetlosti svijeÊa Ëine ove veËeri uzbudljivim doæivljajem za mali krug odabranih, zapravo zraËe nekom magiËnom privlaËnoπÊu. Hitlerove sklonosti mistici ovdje dolaze do punog izraæaja. ©to je najvaænije, u ovom pragermanskom krugu Ëekaju na nacionalno uskrsnuÊe NjemaËke i vladavinu njemaËke rase. Hitler je oduπevljen. Duhovi πto se javljaju u ovom spiritistiËkom krugu proriËu vladavinu nadmoÊne rase i govore o Ëovjeku koji Êe, kao oru e boæanske promisli, stati na Ëelo nacionalnog ustanka. VeÊ na prvom takvom sastanku Hitler doæivljava javljanje moÊnog duha koji sebe naziva “Donositeljem blagoslova”. Promisao je naπla Ëovjeka, tako trabunja tajanstvena liËnost, koji Êe uzdignuti NjemaËku iz njezinog dubokog poniæenja i pritom pokazuje na — Adolfa Hitlera. Da je Hitler toliko dobro poznavao Bibliju kao πto je poznavao politiku i povijest, ne bi se dao obmanuti tom spiritistiËkom pojavom. Odmah bi prozreo mreæu laæi. “Mrtvi ne znaju niπta”, kaæe naπ prevodilac Biblije. “Viπe nemaju udjela ni u Ëem πto biva pod suncem… Nema ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti… jer se zaboravlja i spomen na njih.”62 A u Psalmima stoji kako mrtvi ne znaju za Boga, dakle nemaju nikakve veze s Bogom.63 Mrtvi ne znaju niπta o ovome svijetu, niπta o svojim najbliæima, a buduÊi da niπta ne znaju 131

o sebi, ne mogu viπe ni razmiπljati. Odmaraju se, spavaju bez svijesti u zemlji do uskrsnuÊa. Onda Êe, ponovno stvoreni, od Boga uskrsnuti kao da su samo jedan tren spavali.64 Tako stoji u Bibliji, tako vjerujemo i tako æivimo prepuni nade da Êemo se ponovno vidjeti prigodom uskrsnuÊa. U ovoj nadi i umiremo. Kardinal Faulhaber je upravo u Münchenu njegovao ovu nadu. Po njegovoj æelji na grobnu ploËu u crkvi, neposredno do propovjedaonice, uklesali su mu rijeËi: “Ovdje Michael, kardinal Faulhaber, oËekuje dan uskrsnuÊa. Tu u grobu poËiva kao Ëovjek, ni na kojem drugom mjestu; tu oËekuje dan uskrsnuÊa.” Ono πto Hitler tako er ne zna, niti Êe drugi saznati, jesu rezultati istraæivanja psihologije o takozvanim javljanjima umrlih. Ispitivanja koja su na raznim sveuËiliπtima desetljeÊima vrπena metodama koje iskljuËuju prijevaru, pokazala su laæ ovih pojava: oni koji se javljaju nikako nisu mrtvi. Mrtvi se ne javljaju! Tko su onda ta biÊa koja se javljaju na spiritistiËkim seansama i predstavljaju kao duπe umrlih? Utvr eno je da se Ëesto radi o lukavim varalicama, a ponekad o hipnotiËkim osjetilnim prijevarama. Ali, time nisu objaπnjene sve pojave. Postoji i javljanje natprirodnih biÊa, πto se ne moæe podrediti niËemu u prirodnim znanostima. Pa ipak, ove pojave duhova nisu niπta novo jer o njima postoje izvjeπtaji stari stotine i tisuÊe godina. Krist im se suprotstavio i raskrinkao ih: To su laæljivi duhovi, od Boga otpali stanovnici drugih svjetova, koji su “zbaËeni s neba” nakon bezrazloæne i besmislene pobune protiv Stvoritelja.65 Oni ne smiju napustiti naπ planet do sudnjeg dana, kad Êe biti uniπteni zajedno s bezboænim ljudima. “I bit Êe kao da ih nigda bilo nije”,66 stoji u prijevodu jednog od 130 biblijskih tekstova koji govore o potpunom uniπtenju zlih sila. Ova Êe ih sudbina snaÊi na kraju “tisuÊugodiπnjeg kraljevstva”, kako je to gospo a Huber pokuπala objasniti Adolfu Hitleru.67 BuduÊi da su laæljivi duhovi, oni nastoje preko posrednika ili medija stupiti u vezu s ljudima i vrlo vjerno oponaπaju pokojnike, tako da veÊina nasjeda prijevari. 132

Samo ih psiholoπke metode ispitivanja raskrinkavaju kao varalice. Postoji joπ jedan siguran, tisuÊu puta isproban naËin, da se raskine njihovo pletivo laæi. Ako im u Kristovo ime naredite da kaæu tko su doista, onda Êe bijesno procijediti kroz zube: “Demoni!” Pred Kristovom djelotvornom prisutnoπÊu viπe se ne mogu pretvarati. TragiËno je πto Hitler iz osobnog iskustva ne poznaje ovu povezanost s Kristom. Stoga je potpuno obmanut. Biva nadaren novim, nesluÊenim sposobnostima. Prikazuju mu dobre i idealne ciljeve, koji su toliko plemeniti i prosvijeÊeni da ih Ëovjek ne moæe olako odbaciti, jer se radi o dobru vlastitog naroda. Tek poslije, zapravo prekasno, pet minuta nakon dvanaest, prepoznaje avla i shvaÊa da je prevaren. A sa sobom je u ponor, u najveÊi kaos svih vremena, poveo pedeset milijuna ljudi. Potican ovim silama, Hitler ne mari πto je zatvoren u utvrdi. PoËinje pisati. Knjiga treba biti naslovljena “Mein Kampf”. Hitler voli razgovarati s katoliËkim zatvorskim duπobriænikom o razliËitim kritiËnim mjestima u svojem rukopisu. SveÊenik je postariji gospodin sijede kose, omalen i pomalo okrugao, malo pognut, ali s dobroduπnim i prijaznim licem te blagim, poneπto sanjarskim oËima. On posjeÊuje sve politiËke zatvorenike, premda mu to ne priËinjava zadovoljstvo. Oni s njim æele govoriti samo o svojim Ëesto maπtovitim zamislima, a Krist ih malo zanima. Ali, kao pastir ipak mora sasluπati svoje ovËice. “VeleËasni”, oslovljava ga Hitler s poπtovanjem, kako je to nauËio joπ kao dijete. “©to kaæete na ovo?” Pruæa mu list svojeg rukopisa uz molbu da ga proËita. SveÊenik se spuπta na drveni leæaj pokraj Hitlera, skida naoËale i prinosi list oËima: “Tko æeli pridobiti πiroke mase, mora poznavati kljuË koji otvara vrata srca. Taj kljuË se ne zove objektivnost, slabost, nego volja i snaga. Zadobiti duπu naroda moæemo samo onda kad, osim pozitivne borbe za vlastite ciljeve, uniπtimo protivnika tih ciljeva. U sva vremena narod u bezobzirnom napadu 133

stavlja pomalo nespretno naoËale i ispitivaËkim pogledom gleda u oËi zatvoreniku: “Nije li to pomalo agresivno. ali sumnjiËavo odmahuje glavom: “Znate.” SveÊenik odmah shvaÊa aluziju na Crkvu.” “Ah. pripremaj se za rat!’ Danas joπ vrijedi samo sila!” Duπobriænik πuti i u nelagodi primjeÊuje: “Lijepi BeË! Vi ste Austrijanac. pa Ëak i kao znak vlastite nepravde. Da. meni se to viπe Ëini kao Ëopor vukova koji se me usobno grizu i proædiru. ApodiktiËna je vjera mogla proiziÊi samo iz te fanatiËne nesnoπljivosti. ako æeli saËuvati svoje stado. svjetski pokret za mir! To su sve zanesenjaci! Pomislite samo na PalaËu mira u Haagu. tako. a ta nesnoπljivost je zapravo i neizbjeæni preduvjet za njezino nastajanje… Pojedinac danas moæe s bolom zakljuËiti da je s pojavom krπÊanstva u mnogo slobodniji antiËki 134 .” Hitler mu pruæa drugi list: “Ovdje je rijeË o krπÊanstvu. ovo…” Ali Hitler ga je veÊ pretekao svojim protudokazivanjem: “Ovdje je rijeË o prirodnom pravu. Meni viπe imponiraju rijeËi koje kod nas u BeËu stoje na zgradi parlamenta: ‘Si vis pacem. zar ne?” “Jesam.” SveÊenik opet diæe glavu. Postala je hramom slabiÊa. do 1918.” Time je potaknuo sveÊenikovo zanimanje i ovaj Ëita: “KrπÊanstvo se nije moglo zadovoljiti time πto Êe izgraditi svoj vlastiti oltar. SveÊenik nastavlja. veleËasni. Da se njih posluπalo. para bellum — Ako æeliπ mir. izbjegli bismo strahovito ubijanje od 1914. Adolf. mora vuka ubiti. onih koji niπta ne mogu. iz Braunaua na Innu!” “Ah. a odlaganje uniπtenja drugoga kao nesigurnost u odnosu na svoje pravo. gospodine Hitler.” Hitler πuti.na protivnika vidi dokaz vlastitog prava. gospodine… gospodine… Kako je ono vaπe ime?” “Hitler. pri Ëemu pomnjivo bira rijeËi: “Meni se viπe svi a pokret za mir. Pastir mora braniti svoje ovce od vuka. veÊ je bilo prisiljeno razoriti neznaboæaËke oltare.

ali πuti. Sigurno u sebi misli da ne bi trebalo tako razmiπljati.” SveÊenik zastaje i pita: “©to kao politiËar razumijete pod apodiktiËnom vjerom?” “Mislim na toËku vjere protiv koje se niπta ne moæe reÊi. nije mogao sam sebe stvoriti.” “Ah. 135 . zauzimam se za etiËko krπÊanstvo. Ne moæe opovrgnuti Ëinjenicu da se svijet od tog vremena nalazi pod ovim pritiskom i da se prisila lomi samo prisilom i teror terorom. a svjetonazori proklamiraju svoju nepogreπivost.svijet uπao prvi duhovni teror. On ne smije dopustiti da u formuliranju svjetonazora vrπi ustupke trenutaËnom duhu vremena. Svijet je morao nastati. Premda je njezin nauk u mnogim toËkama i djelomiËno nepotrebno bio u sukobu s egzaktnom znanoπÊu i istraæivanjem. Tko. u svakom sluËaju toliko dugo dok ne bude okrunjen pobjedom. ona nije bila spremna ærtvovati nijedno slovce svojeg uËenja. doista ozbiljno æeli pobjedu jednog narodnog svjetonazora. ne moæe se opovrgnuti.” “Da. ali svjetonazori nikada. veÊ viπe u tvrdoglavom dræanju jednom odre enih dogmi koje tek tada svemu daju karakter vjere. “Jeste li praktiËni katolik? “Ne. Moæemo proreÊi da Êe ona. kaæe i opet gleda u list pred sobom: “Ovdje trebamo uËiti od KatoliËke crkve. a program Ëvrst. dakle apodiktiËno je. Ispravno je spoznala da njezina snaga otpora nije u veÊem ili manjem prilago avanju trenutaËnim znanstvenim rezultatima. Da je stvoren. nego mora zauvijek zadræati oblik koji mu najbolje odgovara. dakle. Mislim na stvaranje. koji su u bîti stalno varijabilni. PolitiËke stranke su spremne na kompromise. u mjeri u kojoj pojave prolaze. Bez rijeËi vraÊa list. dokazana. Tek se tada moæe stvoriti novo stanje. sama postati smirujuÊi pol i tako ljude sve viπe vezati uza se.” SveÊenik je ponovno podigao pogled. mora spoznati da Êe za postizanje takvog cilja opstati pokret spreman za borbu samo onda ako mu je temelj nepokolebljivo siguran. tako…”. da! U pravu ste! Jeste li vi katolik?” Hitler potvr uje. Ona je takva. PolitiËke stranke raËunaju s protivnicima. Zato je ona danas jaËa no ikada.

sijeËnja 1933. unatoË tome odluËio potpisati ugovor. Presuπuju financijska sredstva. Ovdje duhovi proriËu da Êe bez primjene sile poËetkom 1933. dræavni vicekancelar Franz von Papen odlazi na zasjedanje katoliËkog Akademskog saveza u Mariju Laach. La croix. od Kalifornije do Kine. i kako s puno povjerenja prima obeÊanje dræavnog kancelara da Êe nacionalno ra anje provesti na sveopÊim temeljima krπÊanstva. k drugim zatvorenicima. predsjednik vlade Hindenburg poziva Hitlera i 30. okreÊe le a Hitleru. Hitler sklapa s Vatikanom dræavni konkordat. 23. da. preuzeti vlast u NjemaËkoj. VeÊ 20. srpnja naziva ovaj savez najveÊim crkvenopolitiËkim doga ajem od vremena reformacije. Papa. Hitler poËinje oËajavati i gotovo doæivljava æivËani slom.” Nakon ratificiranja konkordata u Rimu 22. nadaleko potresti povjerenje u mudrost KatoliËke crkve. na viπe mjesta trebaju doÊi na draæbu. Imetak stranke. Dakle. Glavni list francuskih rimokatolika. ©to je ovaj trenutak bliæi. veleËasni. srpnja 1933. gospodine…” On mu pomaæe: “Hitler. dovi enja. Ali opet Ëuje unutarnji glas buduÊi da je sada sâm postao spiritistiËki medij: “Pobjeda je tvoja!” Nakon izborne pobjede stranke u Lippi. srpnja 1933. Dovi enja!” Nakon zatvora Hitler u Münchenu ponovno dolazi u svoj spiritistiËki krug. U svojem govoru dotiËe se konkordata: “Svetom Ocu je viπeput reËeno da Êe ugovor s tako nedostojnom ugovornom stranom kao πto je NjemaËka pod vodstvom kancelara Hitlera. Adolf. Mussolini nato primjeÊuje: “Svi katolici svijeta.” 136 . to su nazori! A sada moram dalje. imat Êe na umu da je KatoliËka crkva sklopila ugovor s novom NjemaËkom. to situacija njegove stranke postaje kritiËnija i beznadnija. Najsposobnija glava NSDAP-a. imenuje ga dræavnim kancelarom.stavlja naoËale i zavrπava razgovor rijeËima: “Da. Georg Strasser. onda je to bilo — kako mi je sâm rekao — iz spoznaje da nova NjemaËka mora voditi odluËnu bitku protiv boljπevizma i bezboænog pokreta. Kad je Njegova Svetost. sme e kuÊe.

ispituje sve recepte lijeËnika Morella.” BuduÊi da je Hitler doπao na vlast vo en duhovima. prije no πto su se doga aji uopÊe odigrali… Ova Ëinjenica stvaranja planova o vladanju svijetom Ëini mi se u povijesti zapostavljenom. da je vladanje Europom bio samo me ustupanj za ono krajnje. kod Hitlera se vidi i patoloπka opsjednutost koju uspijeva spretno prikriti.»ovjek koji Hitlera dræi u πaci njegov je osobni lijeËnik. Prije donoπenja krupnih odluka zatvara se u sobu. vladavinu mu diktiraju proroËanstva iz nevidljivog svijeta. 137 . “πto ih je Hitler sa mnom projektirao. Obiljeæja djelovanja tih droga su tvrdoglavost. dr. Hitlerov suradnik i povjerljiva osoba. dijelom u tabletama πto ih je morao uzimati tijekom cijelog dana. On je svoje dokumente vladavine svijetom u odre enoj mjeri veÊ prije planirao. godine pretvorio u tiranina ovisnika. Hitler je pred Albertom Speerom i drugima rekao da njemaËki narod nije vrijedan preæivjeti ako izgubi rat. Morell. Nakon rata profesor Heston. On. “Gra evine”. dijelom u svakodnevnim injekcijama. satima hoda gore-dolje i raspravlja sa svojim duhovima. nije od masa poπtovani i od mnogih oboæavani “Vo a” (Führer). Premda u NjemaËkoj ima mnogo poznatih lijeËnika. Albert Spper. izvjeπÊuje da se Hitler od 1942. Nalazi da je Hitler uzimao mnoπtvo amfetamina. Tako mu uspijeva pobiti milijune ljudi. “Führer” za osobnog lijeËnika odabire nepoznatog i beznaËajnog Morella. neodluËnost i neuravnoteæenost. Osim opsjednutosti kao spiritistiËkog medija. Uvijek su mi se smijali kad sam se vraÊao na to da je Hitler teæio za vladanjem svijetom. Kad je NjemaËka doæivljavala poraz za porazom. Sasvim otvoreno govori o svojim “intuicijama” i “sigurnosti mjeseËara”. jasan su dokaz njegova cilja da vlada svijetom. Lijekovi πto ih od njega svakodnevno dobiva odre uju njegovo ponaπanje i utjeËu na njegov veÊ ionako podvojen karakter. ne samo Europom. veÊ “Vo eni”. oru e u rukama tajanstvenih sila. Ti lijekovi πto mijenjaju svijest izazivaju i promjenu karaktera. zapravo. psihijatar na SveuËiliπtu Minnesote. priËa Albert Speer. U spiritistiËkoj loæi kojoj Hitler pripada ovaj je lijeËnik Veliki meπtar i nadre eni Hitleru.

njegovi generali zahtijevaju odmor za potpuno premorenu vojsku. Tko ne dijeli njegovo miπljenje. Nizozemsku. Tog duha Hitler je smatrao Bogom. Od tog trenutka presuπuju izvori demonskog proricanja. da ga je unatoË svemu porazio. Engleska se u me uvremenu pripremila za njemaËku ofenzivu.” U veÊini sluËajeva pokazalo se da je Hitler bio u pravu. Austriju i »ehoslovaËku. Hitler je iznosi svojim suradnicima.’ Vjerujem da su proπla tri ili Ëetiri sata kad je Manstein konaËno iziπao. Ëvrsto je uvjeren 138 . Belgiju i Francusku. “Uvjeren sam”. Na taj naËin Hitler osvaja Poljsku. ili mora doÊi do loma. Memel. “da je Hitler stvarno gospodario generalima koji su ga okruæivali. U svojim je vi enjima Ëuo i ime jednog moÊnog duha koji se nazivao “Promisao”. SjeÊam se posjeta generalfeldmarπala von Mansteina u Glavnom stanu. Kad su njemaËke trupe kod Dunkuerqua bacile Engleze u more i kad je bio pogodan trenutak da se prebace u Englesku zajedno s bjeguncima i osvoje otok. Iziπao je… a onda bez rijeËi otiπao. U malom krugu svojih najuæih suradnika Hitler objavljuje i dan svojeg ulaska u London. biva otpuπten ili Ëak odstranjen. Taj put je Hitler viπe sluπao svoje generale nego svoje “glasove”. Dansku. kaæe Albert Speer.U njegovoj okolici govore: “Führer vodi razgovore sa samim sobom. Znali smo da se niπta nije dogodilo. Time propuπta posljednju priliku. Svi smo bili znatiæeljni jer se stvarno radilo o sudbonosnoj situaciji. Nakon dugog oklijevanja Hitler popuπta. ToËno tog dana ulazi s pobjedniËkom vojskom kroz Trijumfalna vrata u Parizu. Bez upotrebe oruæja zaposjeo je rajnsko podruËje. Sve je to unaprijed znao. Norveπku.” Kad tako do e do odluke. Ëije je rijeËi sluπao. Ëovjeka koji nije bio kukavica i koji je ozbiljno rekao: ‘Ovaj Êu put nastojati da Hitler popusti i vodi vojnu politiku koja mi se Ëini razumnom. Otada Hitler Ëini pogreπku za pogreπkom: viπe nema proricanja iz nevidljivog svijeta. utuvili su mu u glavu da je Boæji poslanik. Unaprijed zna dan kada Êe uÊi u Pariz i odræati mimohod pobjednika. UnatoË svemu. Demoni.

Hitler se razbio o proroËku rijeË: “I neÊe se dræati zajedno!” Njegovo “tisuÊugodiπnje kraljevstvo” na Zemlji trajalo je samo dvanaest godina. Pet minuta nakon dvanaest primjeÊuje da je obmanut i poËínja samoubojstvo.u pobjedu. U svojoj se tvrdoglavosti i dalje smatra Boæjim slugom. 139 .

Ëijih je svih pet æena uskrsnulo i okruæilo supruga. VodiË spominje i Muzej voπtanih figura Madame Tussaud. Odmah iza ulaznih vrata stoji policajac. “da je ovaj omiljeni narodni Ëovjek ipak imao neπto zajedniËko s Hitlerom. Oduπevljen je prekrasnim gra evinama metropole engleskog carstva. Tu su Roosevelt. Pokraj pravog slikarskog stalka sjedi Winston Churchill s kistom u ruci. i taj je naËinjen od voska!” I ostale figure u trokatnom muzeju Madame Tussaud nevjerojatno su “æive” i stvarne.. U novinama je otvoreno objavljeno da Churchill ne donosi nijednu politiËku odluku a da prije toga u seansi ne pita za savjet svojeg 140 . Dok prolazi prostorijama muzeja. razmiπlja Fred. U ustima mu je neizbjeæna cigara. Fred joπ jednom postavlja pitanje.Muzej voπtanih figura Fred Hansen je prvi put u Londonu. pa Kennedy. kako ga Englezi zovu. a smrknuto gleda i kralj Henrik VIII. “NeobiËno je”. Policajac ne odgovara i nezainteresirano gleda prema ulazu. Ëak se ne udostoji ni pogledati ga. Fredu je poznato da su engleski policajci osobito ljubazni i spremni pomoÊi pa odluËuje to isprobati na licu mjesta. Ëini mu se da koraËa kroz povijest. premda je veÊinu njih odbacio i dao pogubiti. pa ga Fred odluËuje posjetiti. posebice Engleske. ali bobby se ne miËe. bobby.” Pritom misli na povezanost britanskog premijera sa spiritizmom. zadubljen u svoj hobi. Prilazi policajcu i pita dokad je muzej otvoren. Onda Fredu sine: “Naravno. uvjeren da njegov njemaËko-engleski nije najbolji.

u kojoj Ëlanovi vlade. jer Êe se vratiti za dvadesetak minuta.. NeobiËno je πto se u mnogim vladama svijeta nalaze takvi “savjetnici” iz podzemnog svijeta. svakako Êu vas Ëekati. koji je tako er konzultirao jednog medija. Rat je straπan. svi znamo. da je Engleska klasiËna zemlja spiritizma u kojoj su Ëak sveÊenici mediji. No. Churchill se odvezao taksijem do Donjeg doma. kraljice Viktorije. Me utim. pa i pripadnici kraljevske kuÊe traæe savjet spiritista! Moæda je i car Wilhelm II. razmiπlja Fred. vozaË. Moram kuÊi!” Churchill je duboko ganut domoljubljem ovog Ëovjeka. makar Stari ostao prikraÊen!” Churchill zna da ga zovu Starim. ne mogu!” “Zaπto?” “Sad Êe gospodin Churchill govoriti preko radija i ja ga æelim sluπati.kuÊnog duha. Pri izlasku iz taksija rekao je vozaËu da ga Ëeka. ali kad pobjeda bude izvojevana. Na godiπnjem je odmoru pa smatra da je bolje razmiπljati o neËemu ljepπem. koji nije prepoznao premijera. U Engleskoj se prepriËava doga aj koji se zbio 21. Churchill je bio tako omiljen u svojem narodu da se bez straha i “tjelesne straæe” mogao kretati po gradu. pruæa je vozaËu i mrmlja: “Ovo je za vaπe domoljublje!” »ovjek zapanjeno gleda u veliku novËanicu i kaæe: “Ako je tako. odmahuje glavom i kaæe: “Ne. godine. gospo icu Schön. “Europsko vijeÊe. mora jednog dana okupiti sve europske narode. Govor je prenoπen preko radija. ali ne otkriva svoj identitet. onda treba sprijeËiti svaki drugi rat u buduÊnosti. gospodine. kad je odræao svoj poznati govor pred britanskim Donjim domom. U svojem govoru Churchill poziva narod da u bici za London izdræi protiv njemaËkog neprijatelja. ili kako god ga nazvali. razvio ovu sklonost kod svoje engleske bake. samo se kiselo osmjehuje.” 141 . Kakav joπ kaos treba oËekivati kad je veÊ svjetski rat bio tako grozan! Ali Fred odbacuje sumorne misli. Namjesto toga iz dæepa vadi novËanicu od deset funti. Ne kaæe niπta. oæujka 1943. Fred se stresao.

Ako Europu treba saËuvati od neizmjerne bijede. Europsku investicijsku banku. Svi mi moramo okrenuti le a uæasima proπlosti. PoËinje djelovanje πiroke i intenzivne savezniËke politike: 5. Europsku svemirsku organizaciju. Europsko sveuËiliπte. kako je to Gladstone rekao prije mnogo godina. od konaËne propasti.Godinu dana nakon zavrπetka Drugog svjetskog rata Churchill posjeÊuje Zürich. svibnja 1949. EEZ. Ne moæemo dopustiti da mrænju i osjeÊaje osvete. na SveuËiliπtu dræi poznati govor o “Sjedinjenim Europskim Dræavama”. Fred Hansen joπ uvijek stoji pred Churchillovom voπtanom figurom. Europski sud. europske πkole u mnogim zemljama. rujna 1946. upuÊen akademskoj mladeæi svijeta. duboko utonuo u misli. Samo je joπ mali korak do njihova ostvarenja. 18. koji su proizvod nepravdi uËinjenih u proπlosti. »ini se kao da Êe se viπe od stotinu godina stari snovi Victora Hugoa ipak ostvariti: DoÊi Êe dan… Za æaljenje je πto su ti snovi prekinuti dvama svjetskim ratovima. 25. poËinje radom Europska zajednica za atomsku energiju. Na prijamu odræanom 19. Ali sada su prisutni svi uvjeti za Sjedinjene Europske Dræave po zamisli Winstona Churchilla. travnja 1951. Mora doÊi do ‘blagoslovljenog Ëina zaboravljanja’. Moramo gledati u buduÊnost. vuËemo u godinama koje dolaze. Deset zemalja Ëlanica s ukupno 270 milijuna gra ana bira “Europski parlament” s pribliæno tisuÊu interesnih skupina i saveza. Europsku riznicu. oæujka 1957. a istodobno Europska ekonomska zajednica. Zar britanski premijer 142 . “Æelim vam neπto reÊi o tragediji Europe… … osveti mora doÊi kraj. u Londonu je osnovano Europsko vijeÊe. da. onda je potrebno povjerovati u europsku obitelj… Ako æelimo stvoriti Sjedinjene Europske Dræave… onda moramo poËeti sada… Kao prvi korak treba utemeljiti jedno europsko tijelo…” Nedugo zatim dolazi do osnivanja tog europskog tijela. u Parizu je osnovana Europska zajednica za ugljen i Ëelik. me u inima: Europsku komisiju.

»ini se kao da treba samo jedan korak da bi se pokrenule. On zna da danas æivimo u “postkrπÊanskom dobu”.nije poznavao Bibliju? “Ali se neÊe dræati zajedno!” prorekao je Daniel. eksplodiraju sa svojim smrtonosnim teretom po londonskim ulicama. A πto bi Europa bila bez ljubavi koja je. joπ jednom se ponavlja bitka za London.” U europskim su narodima Kristov æivot i ljubav mrtvi. mrænje. Ako su europski narodi nekad i bili religiozni. Posjetitelju se Ëini da se nalazi usred bitke. danas to sigurno viπe nisu. Grozno je u njima. Zaπto se Europa. Hitlerovo osvetniËko oruæje protiv Engleske. gnjeva. unatoË svim naporima. neÊe dræati zajedno? Zaπto se Boæja rijeË protivi Europi? Zar Stvoritelj ne misli najbolje svojim stvorenjima koja toliko voli? Nije li Njegova ljubav tolika da je i svojeg Sina dao za naπe spasenje? Nije li Krist svoj æivot ærtvovao za svakog Ëovjeka. najveÊi zloËinci ËovjeËanstva. jedini jamac trajne veze? Nisu li svi ovi europski uredi sliËni voπtanim figurama. Sije li se u ovom filmskom prikazu mrænja ili se iznose zastraπujuÊi podaci o ratu radi opomene ili zastraπivanja? 143 . Obistinile su se proroËke slutnje pastora Dietricha Bonhoeffera πto ih je izrekao u koncentracijskom logoru neposredno prije svojeg pogubljenja: “Mi idemo u susret jednom potpuno bezreligijskom vremenu. Freda prolaze hladni srsi: “Nije li tako sa Sjedinjenim Europskim Dræavama. europskim parlamentom i svim tim lijepim i idealnim europskim ure enjima? U njima nema æivota. nema trajne ljubavi koja bi ih povezivala. svakog Europljanina. odjekuju eksplozije bombi. Ponovno se javljaju osjeÊaji straha. za svaki europski narod? Zaπto se Europa ne bi mogla ujediniti. postati jedno pod upravom svojeg Stvoritelja? Ali Fred Hansen nije zanesenjak. a cijela Europa kabinet voπtanih figura?” Fred Hansen joπ nije posjetio podrumske prostorije muzeja. europskim aparatom. oæivjele. Voπtane figure oko njega izgledaju kao æive. osvete. Tamo su u prirodnoj veliËini prikazani viπestruke ubojice. Fred se osvrÊe. Uæasne V-rakete. U velikoj dvorani u podrumu zavijaju sirene. progovorile. kao osnovno naËelo.

Europa se temeljito razlikuje od Amerike. ali istodobno je karakter tih naroda toliko razliËit da postoji odre eni oprez. kao πto se ni æeljezo ne da pomijeπati s glinom”. Zapravo mu se Ëini da Europa i ne æeli biti ujedinjena.”68 U istom poglavlju Krist ukazuje na Daniela koji vidi deset prstiju naËinjenih od æeljeza i gline — germanske i romanske narode — a oni ne mogu biti zajedno. Sada zna zaπto se Europa ne moæe ujediniti. Nije li rat zavrπio prije Ëetiri. (su) dijelom glina a dijelom æeljezo…” Oni se “neÊe dræati zajedno. Ne moæemo dopustiti da mrænju… vuËemo u godinama koje dolaze.” Fred Hansen osjeÊa da se danas ispunjavaju proroËke Kristove rijeËi: “Razmahat Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti. Uzajamno optereÊenje europske povijesti jaËe je od æelje za ujedinjenjem... 144 . a ne æeli ni da se ona umanji. pet desetljeÊa? Ne bi li bilo bolje joπ jednom prenijeti govor Winstona Churchilla u Zürichu.Fred Hansen to ne moæe razumjeti. pa ni ne æele ujedinjenje s tim susjedom. nepovjerenje i strah prema pojedinim susjednim narodima. Tradicija pojedinih naroda toliko je snaæna da se veÊina u prilog nekog saveza naroda ne æeli odreÊi svoje osobnosti. Stresao se.69 Kad je Fred Hansen iziπao iz muzeja. da se joπ jednom Ëuje njegov glas: “Mora doÊi do blagoslovljenog Ëina zaboravljanja! Svi mi moramo okrenuti le a uæasima proπlosti. Istina je da se europske dræave raduju gospodarskim prednostima koje donosi ujedinjenje po uzoru na Sjedinjene AmeriËke Dræave. zapuhnuo ga je prohladan vjetar. Upravo je tu razliku prorok Daniel vidio u veoma zornoj usporedbi: “Stopala koja si vidio.

Prikazani su autobusi. od katedrale Sv. Pavla u Londonu. ustaje i obraÊa se okupljenim Ëlanovima odbora: “Moje dame i gospodo! Film o eksploziji hidrogenske bombe doista je tako vjerno snimljen da se pitamo smijemo li ga uopÊe prikazati.Kaos ili kozmos Krizni stoæer British Broadcasting Corporationa (BBC) upravo zasjeda. Me utim. Tu bi atomska eksplozija svojom vruÊinom sve spalila. producent. trajalo viπe od godinu dana i progutalo veliki novac. Na gradskom zemljovidu prikazan je crveni krug promjera deset milja od srediπta. veÊ ispare sliËno kapi vode koja padne na vreo kamen. Prikazane su poznate ulice gdje prema nebu strπe samo vanjski zidovi i dimnjaci. 145 . Pavla. koji u trenutku eksplozije zbog neopisive vruÊine jednostavno nestaju. Ali. Film prikazuje kako u sluËaju atomskog rata dolazi do eksplozije jedne hidrogenske bombe iznad katedrale Sv. Pavla. gospodin Lightning daje znak za prikazivanje. RijeË je o filmu koji prikazuje eksploziju atomske bombe nad katedralom Sv. Sve πto unutar tog podruËja moæe gorjeti. dame i gospodo. BBC je naruËio snimanje ovog filma i ono je. sada postoje dvojbe moæe li se ovaj film uopÊe prikazati. inaËe je sve trenutaËno izgorjelo. Zasjedanju kriznog πtaba nazoËno je jedanaest osoba. ne gore polako. odmah bi izgorjelo.” Nakon πto su se svi sloæili. posebice s montaæom u laboratoriju. I s ljudima u autobusu. dvokatni. Gospodin Lightning. prepuπtam vam da sami prosudite i zato predlaæem da film joπ jednom zajedniËki pogledamo kako bismo nakon toga o njemu porazgovarali i donijeli odluku.

moguÊnost da se puËanstvo na vrijeme upozori i zaπtiti Ëista je utopija. Jednostavno ih viπe nema. Pavla je golemi val visokog tlaka. Milijuni ljudi izloæenih zraËenju umiru u groznim mukama. Zaga enje zraËenjem u ruπevinama grada traje joπ tjednima. na tisuÊe i tisuÊe. TreÊa vrsta djelovanja opasno je radioaktivno zraËenje koje djeluje i u vrlo udaljenim dijelovima oko grada. doga a se isto — njih jednostavno viπe nema. Postoji li ikakva zaπtita? U filmu se govori o atomskim skloniπtima. Milijuni londonskih prozorskih stakala ovim su snaænim pritiskom pretvoreni u najfinija zrnca πto ih orkan nosi sa sobom. Od autobusa ostaju samo neki dijelovi metalne karoserije. »ak i na veÊim udaljenostima oluja oduzima ljudima zrak. Prikazane su slike ljudi i æivotinja od kojih su nakon izlaganja ovom valu tlaka ostali joπ samo kosturi. U takvom se skloniπtu u trenutku atomske eksplozije moæe naÊi samo nekoliko ljudi. Ne postoji nikakvo protusredstvo. PsihiËki πok tog pakla bio bi grozna mora za nekolicinu preæivjelih. krvne æile pucaju. BuduÊi da do atomske eksplozije dolazi iznenada. bicikle. Samo bi se odjeÊom. moæe oËekivati polaganu i bolnu smrt. Drugi oblik djelovanja hidrogenske bombe nad katedralom Sv. Koga zahvati ova staklena oluja. ostaje joπ samo kao kostur jer staklo skida sve meso s kostiju. Tko bude izloæen ovom zraËenju. nikakav lijek. Koæa se raspada u raku sliËnom Ëirevima i doslovce otpada s kostiju. pjeπake. Automobile. pa im pluÊa pucaju. Kad bi ljudima i uspjelo preæivjeti nekoliko tjedana ili mjeseci u podzemnim skloniπtima. koja uæasnom snagom ruπi sve pred sobom. vruÊina jednostavno zahvaÊa i briπe. U trenutku eksplozije nitko viπe ne moæe potraæiti skloniπte. a æivot Êe spasiti samo oni koji su se ondje veÊ prije sklonili. Iznad mjesta eksplozije πiri se strahovita uraganska oluja u obliku zvona. ali ona moraju leæati duboko pod zemljom da ih ne bi zahvatilo veliko zraËenje vruÊine. ZraËenje razara pluÊa i jetra. u trenutku kad napuste skloniπte bili bi izloæeni smrtonosnim zrakama. πljemovima i obuÊom koje πtite od zraËenja 146 .tako je prikazano. nema pomoÊi. srce prestaje kucati.

Tko vidi ovaj film. sudræana glasa. Gospodin Collins je blijed. koji tako er pripada vijeÊu ove korporacije. “zapravo je isto πto i propast svijeta.moglo u dugim marπevima prijeÊi preko zaga enog podruËja i doÊi na sigurno. Duboko uzdiπe i glasno kaæe: “Ne. Takav rat sa sigurnoπÊu predstavlja kraj ËovjeËanstva jer nema prostora na Zemlji koji bi ostao poπte en naknadnog zaga enja zbog zraËenja. “©to mislite?” pita polako. ali nitko od prisutnih ne progovara. S druge strane. Je li to propast ËovjeËanstva? Moæda bismo to pitanje trebali postaviti naπem teologu. Bez sumnje Êe se pojaËati uobiËajene depresije. gospodin Brian. KonaËno gospodin Lightning prekida tiπinu. »etrdeset tisuÊa atomskih bombi na Istoku i Zapadu veÊ se nalaze u raketnim glavama. dodaje: “Pojedini gledatelji Êe razliËito reagirati na πokantno djelovanje ovog filma. a veÊ ionako imamo dovoljno samoubojstava u ovom gradu i u cijeloj zemlji!” Psiholog. polako ustaje i redom promatra prisutne. u granatama i bombama i usmjerene su prema ciljevima na Istoku i Zapadu. inaËe odvjetnik. viπe neÊe vidjeti smisla æivotu. ubacuje gospodin Lightning. Film je zavrπio. a ne moæemo iskljuËiti ni poveÊanje samoubojstava. ne smijemo zaboraviti da su uzroci samoubojstva dublji od trenutaËnog πoka zbog jednog filma strave i uæasa. joπ uvijek pod dojmom filma. dodaje zastupnik pravnog odjela BBC-a. prostorija je ponovno osvijetljena.” “Ovo πto pokazujemo ljudima”.” Pritom se obraÊa veleËasnom Collinsu iz Anglikanske crkve. “Moæemo li prikazati ovaj film?” Gospodin Brown iz personalnog odjela naglo ustaje zaboravljajuÊi na britansku odmjerenost i jedva suzdræanim glasom progovara: “NemoguÊe! Tko bude vidio ovaj film. moje dame i gospodo. atomska eksplozija 147 . postaje svjestan da atomski rat moæe otpoËeti u svakom trenutku bez prethodne opomene. “Ljudi su gledanjem horor-filmova veÊ toliko naviknuti na kaos i strah da su mnogi u svojoj duπi izgradili slonovsku koæu o koju Êe se odbiti πokantno djelovanje ovog filma.” “I ja tako mislim”.

Danas joπ ima za nas nade. koji remete prirodno magnetno polje Zemlje. To Êe biti ponovni Kristov dolazak. Nakon toga u restoranu sjede gospodin Lightning i veleËasni Collins. kaæe Mr. Putem od148 . mijenjaju klimu i u Ëitavim dijelovima kontinenta izazivaju suπu. oni remete i æivËani sustav ljudskog organizma pa se Ëitave narodne skupine mogu jednostavno zbrisati. takozvane elektromagnetne valove. »ajna æliËica botulinova otrova toliko je otrovna da se njome moæe pobiti milijun ljudi.” “Na πto mislite?” “Mislim na bakterioloπko oruæje. Pritom moæe lako nastati neka vrsta svjetske vlade ili diktature. Ovaj otrov mogu napraviti i manje dræave jer je proizvodnja razmjerno jeftina. dragi pastore Collins. visoke tisuÊe metara. Moæda bismo trebali ËeπÊe i savjesnije moliti OËenaπ. Nije teπko zamisliti da se pomoÊu elektronske kontrole moæe upravljati ËovjeËanstvom cijeloga svijeta. MoguÊe je izazvati goleme. joπ postoji spasenje i oslobo enje po Bogu. ostaje neprepoznat i ne moæe se otkriti dok ne poËne njegovo smrtonosno djelovanje. Nakon πto su odvagnuti svi razlozi za i protiv prikazivanja filma. Postoje virusi koje se jednostavno moæe prenijeti na neprijateljsko podruËje. postoje i oruæja nevidljivog rata. Mi oËekujemo kraljevstvo Boæje.i atomski rat nisu kraj svijeta. bez nade. elektromagnetska oruæja. Ako se Ëajna æliËica tog otrova neopaæeno ubaci u vodovodnu mreæu nekog grada. Nije ih moguÊe otkriti niti se od njih saËuvati. “kad se sjetim da postoje joπ gora oruæja od atomskih bombi. “OsjeÊam se grozno”. To je dosad najjaËi poznati otrov. Takvi okomiti valovi mogu dovesti do raspadanja brodova. kraljevstvo Tvoje!” Razgovor o filmu traje joπ neπto viπe od pola sata. Lightning. glasovanje na kraju pokazuje da je veÊina za prikazivanje filma zbog informacija πto ih sadræi. tankera za naftu koji plove preko Atlantika. jer u njemu stoji: Do i. Izazivaju paralizu. tako da milijuni ljudi jednostavno umiru. Osim toga. Osim toga. a to iskljuËuje takvu atomsku eksploziju jer ona je samo uniπtenje. Sjetite se kemijskog oruæja.

re enih odaπiljaËa mogu se napasti pulsirajuÊa elektriËna polja unutar alfa i beta-ritmova u ljudskome mozgu.” “Smijem li vas pitati πto to znaËi?” “Kako vidite. imati odre ene misli a da nisu ni svjesni kako se u tom trenutku manipulira njihovim moædanim valovima. ali ovo antikristovo djelovanje proroπtvo naziva posljednjim znakom pred Kristov ponovni dolazak. Ovo je osobito jasno prikazano golemim kipom u Knjizi proroka Daniela. u kojoj je opisan kamen πto razbija Ëitav kip te ovaj pada i pretvara se u praπinu. jednoj manjini koja Êe se oduprijeti ovom sustavu. dovesti do moædanog udara i epileptiËnih napada. On sâm ponovno dolazi i preuzima vlast na Zemlji. Jeste li uvjereni. Uvjeren sam da Êe najveÊu opasnost u buduÊnosti predstavljati moguÊnost da se ljude pretvori u robote a da ne budu svjesni kako su robotizirani i manipulirani. zaustaviti rad srca. gospodine Collins. da Êe naπ Gospodin Bog to dopustiti?” “ToËno je da proroËanstva Svetoga pisma govore o antikristu i njegovom posljednjem djelovanju.” 149 . To svakako govori o totalnoj kontroli ËovjeËanstva. Mogu se emitirati sasvim odre ene vijesti i ljudi Êe. U Novom zavjetu taj kamen je prikazan kao Kristov ponovni dolazak. upravljati njima i pretvoriti ih u robote. Onda dolazi vjetar i niπta ne ostaje. Posljedice su zastraπujuÊe psiholoπko djelovanje kod ljudi. Takvim manipulacijama izdaleka moguÊe je izazvati u mozgu odre ene valove. Krist je stijena na kojoj je sve utemeljeno. o æigu koji Êe biti utisnut na Ëelo ili ruku.” “Moæe li se Ëovjek uopÊe oduprijeti?” pita gospodin Lightning. kad nitko neÊe moÊi kupiti ni prodati bez tog æiga. πto znaËi bez Ëovjekova mijeπanja. Naπom spoznajom o mozgu u stanju smo preoblikovati ljude. ali proroπtvo govori i o otporu pravih krπÊana. tu apsolutistiËku vladavinu. »ini se da je to mnogo opasnije od atomskog uniπtenja. “Na dulje vrijeme svakako ne. Krist Êe ponovno doÊi kako bi uniπtio to kraljevstvo totalne kontrole. kamen pada bez ljudske ruke. A kamen raste i ispunjava svu Zemlju. kao prijamnici. Zapravo se putem takvih odaπiljaËa u ljudski mozak mogu ubaciti Ëitave rijeËi.

Koliko je jaËa svjetlost koja zraËi od samoga Boga! Njegovo biÊe je sama svjetlost. velika nada krπÊana. Osim toga. “On Êe doÊi okruæen trostrukom svjetloπÊu. On se preobrazio pred njihovim oËima. ne moæemo izdræati njegov sjaj. licem u lice. U Evan eljima imamo opis jednog jedinog an ela koji je prigodom Isusova uskrsnuÊa vidljivo stupio na naπ svijet. Njegovo je lice zasjalo kao sunce. a odjeÊa mu postala Ëisto svjetlo. sliËno munji. RijeË je o buduÊem stvarnom doga aju. Njegov Êe dolazak biti sliËan munji koja sijevne usred noÊi. kozmiËkom doga aju!” “Moje miπljenje o tome nije mjerodavno. Mnogi Êe tada govoriti gorama: Sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju. u Bibliji stoji da Êe Krist pri svojem dolasku sjediti na prijestolju svoje slave. Krist Êe doÊi u ovakvoj slavi svojeg Oca. U Novom zavjetu stoji da Êe doÊi u slavi svojeg Oca.” Nakon ovoga pastor Collins opisuje svojem sugovorniku veliËanstvena zbivanja sudnjeg dana kada se Krist pojavi. U prosjeku o tome govori svaki osmi redak. UËenici su pali na lice i nastojali se zaπtititi od tolikog sjaja. Tada Êe ga ugledati svaki Ëovjek. I sama svjetlost koju emitira eksplozija hidrogenske bombe djeluje kao svjetlo svijeÊe prema punom sunËanom sjaju. Postoji zapis Boæje rijeËi da Êe Krist doÊi vidljivo: Vidjet Êe Ga svako oko! Ljudi Êe Ga vidjeti kako dolazi praÊen velikom silom i slavom. okom u oko. Kad Krist ponovno do e. Jedan mali dio te slave vidjela su trojica njegovih omiljenih apostola na Gori preobraæenja.” “OËito je rijeË o stvarnom. Ova su proroËanstva doslovna. doÊi Êe u pratnji Ëitavog oblaka an ela. Kad samo jedan trenutak gledamo u naπe Sunce. svjetlost koju nijedan stanovnik Zemlje ne moæe podnijeti.“Kako vi sebi predoËavate ponovni Kristov dolazak? Je li to neki unutarnji psiholoπki proces ili je to uniπtenje svijeta ili pak kozmiËki doga aj? ©to o tome kaæe Sveto pismo?” “Kristov dolazak je glavna tema Novog zavjeta. Vidjet Êe Njegovo lice. 150 . dakle u svjetlosti koja je jaËa od svjetla tisuÊe sunaca. na vrhuncu punine svoje svjetlosti. On Êe doÊi tako blizu da Êe ga vidjeti svaki pojedinac. neÊe biti obasjan tom svjetloπÊu. Nema kutka na ovoj Zemlji koji.

a odjeÊa bijela kao snijeg. s pobjedniËkim pokliËem i trijumfalnom pjesmom. Pored bezbrojnih Boæjih an ela postoje i ‘epuranoi’. onda moæemo predoËiti koliko moæe biti nebeskih stanovnika. stoji u posljednjoj knjizi Novoga zavjeta. moæemo zamisliti radost cijelog svemira πto Êe Kristovim ponovnim dolaskom na ovu Zemlju doÊi kraj leglu zla i πto Êe Boæji narod biti oslobo en od vladavine Zloga.70 U Ivanovu evan elju stoji da na Nebu ima ‘mnogo stanova’.Zemlja se silno zatresla jer je jedan Gospodnji an eo siπao s neba. brojni nastanjeni svjetovi u svemiru Ëekaju trenutak da do e kraj patnjama i zlu na ovom planetu i da se u svemiru ponovno uspostavi sklad. Oni Êe siÊi sa sjajnim trubama. “Svakako! Mnogi biblijski tekstovi to jasno kazuju: Radujte se. divovskom zavrπnom akordu. dokle god pogled bude sezao. buËnom finalu ove zemaljske povijesti. Zamislite prizor kad svi an eli iznenada u u u atmosferu ove Zemlje! Cijelo Êe nebo biti prepuno an ela. Cijela zemaljska kugla bit Êe okruæena ovom vojskom od milijardi an ela. Do samog obzorja vidjet Êe se oblak za oblakom an ela u neopisivom sjaju. stanovnici Neba. Takva je bila pojava jednog jedinog an ela.”72 “Pastore Collinse”. Straæari su se tresli od straha i pali kao mrtvi.” “ZnaËi li to da vjerujete kako je svemir nastanjen?” prekida ga gospodin Lightning. Njegova pojava bila je sliËna munji. “kad sluπam vaπ opis. Lako mogu predoËiti kako cijeli svemir. odvalio kamen i sjeo na njega. priπao grobu. javio se sugovornik. nebesa i vi koji æivite na njima. Ako se prisjetimo da je me u Boæjim an elima doπlo do pobune protiv Boga i da su svi ti buntovnici zbaËeni na naπ planet.71 Kad samo pomislimo da oko svakog od milijuna i milijardi sunaca u svemiru kruæi samo jedan nastanjeni planet kao πto naπa Zemlja kruæi oko Sunca. veÊ sad mi je u onoj proroËkoj viziji jasno znaËenje kamena koji pada i sve razbija i uniπtava. a Pavao objaπnjava da cijeli svemir smatra naπ planet pozornicom. u orkanu harmonije. ali mi se Ëini da je ponovni Kristov dolazak mnogo. mnogo straπniji od najveÊe 151 . tako veliËanstvenom da to ne moæemo ni zamisliti.

” “Gospodine Lightning. pobjeÊi Êe bol i jauci. svjetonazoru koji je suvremena prirodna znanost odavno nadmaπila. ne bismo ga istodobno vidjeli na drugoj strani zemaljske kugle. Ovdje stoji da Êe doÊi s vjeËnim veseljem na Ëelima.” “UopÊe ne æelim biti liberalan. Ne. imali biste potpuno pravo. u njega se uzdasmo. πto ste je tako zorno iznijeli. Niste li rekli da Êe svaki Ëovjek na Zemlji vidjeti Krista kad bude dolazio?” “Jesam!” “Meni se to Ëini primitivnom predodæbom ljudi koji su æivjeli prije dvije tisuÊe godina. uæasan strah. zanima me joπ neπto. uvjeren sam da vaπa predodæba. veÊ kugla.eksplozije atomske bombe. NeÊe svakog Ëovjeka na Zemlji stiÊi takva straπna sudbina. veÊ o nekoj vrsti sna koji svakako snaæno djeluje na savjest pojedinca. Ali.”74 Ove rijeËi duboko poga aju gospodina Lightninga. nije li nelogiËno tvrditi da Êe se Krist istodobno vidjeti na cijeloj zemaljskoj kugli?” “Promatrano iz kuta prirodne znanosti koja se zasniva na trodimenzionalnoj slici svijeta. ©to Êe uopÊe ostati od ËovjeËanstva?” “Mogu vas umiriti. Krist stalno govori o tome da Êe Njegov povratak za sve koji Ga ljube biti spasenje. dragi pastore Collins. “Gospodine pastore. duæina i 152 . On unaprijed govori o velikoj radosti onih koji Ga Ëekaju. a ne uniπtenje. u srcu ne osjeÊa radosti. koji nisu znali da naπa Zemlja nije okrugla ploËa. Naprotiv. odgovara zastarjelom naËinu razmiπljanja. ovo je Bog naπ. kaæite i sami. Za to postoji objaπnjiv razlog kojega uljudno zaodijeva u pitanje. OËito ne moæe biti rijeËi o nekom stvarnom doga aju. gospodine Lightning. govorite kao liberalni teolog. recimo u Australiji! Ne. obuzima ga nekakav dubok. tko vam kaæe da postoje samo tri dimenzije: πirina. Kad razmiπlja o Isusovu povratku. Kada bi se Krist iznenada pojavio ovdje iznad Londona. i ne æelim uopÊe sumnjati u biblijske iskaze.73 Oni Êe klicati: Gle. on nas je spasio… KliËimo i veselimo se spasenju njegovu. to ne moæe biti istina. Misli mu grozniËavo rade i on traæi spas u primisli da sve to ne moæe biti stvarnost jer bi onda s mnoπtvom drugih bio beznadno izgubljen. Pratit Êe ih radost i veselje. Ali.

Ondje gospodin Lightning prvi put u æivotu doæivljava Boæju praπtajuÊu ljubav. Osobno vjerujem da Êemo ih dobiti u trenutku kad do e sudnji dan. sve Êe veliko postati malo.visina? Jeste li u svojem razmiπljanju uzeli u obzir i postojanje Ëetvrte dimenzije?” “Ali. Pastor Collins zna da se gospodin Lightning nalazi u sliËnom poloæaju i da mu je potrebna pomoÊ. Sveto pismo unaprijed kaæe da Êe se u tom trenutku nebo izmaknuti kao knjiga. Poziva ga u svoj ured gdje mogu nesmetano razgovarati. Ako mu dopustimo da pogleda u naπe biÊe i ako Ga molimo da nam oprosti. nego da Êe On biti toliko blizu da Êe svaki Ëovjek vidjeti crte Njegova lica i oËi. svitak kad se savije. I sâm je osjetio uæasan strah kada je prvi put Ëitao o Gospodnjem povratku. Kocka Êe postati kvadratom. Kao da po drugi put proæivljava kako je bio duboko pogo en u svojoj savjesti. Moæemo slobodno reÊi da Êe trodimenzionalni svijet biti obuhvaÊen Ëetverodimenzionalnim. Onima koji su Ga neprijateljski odbili Njegovo Êe lice izgledati gnjevno. sve daleko blizu. Tamo se mogu i zajedniËki moliti. Ovdje stoji napisano da Êe Krista vidjeti ne samo svaki Ëovjek na ovoj okrugloj Zemlji. ali iskustvene vrijednosti ne postoje!” ”U pravu ste. Ovome nema πto dodati. naπ se pogled usmjerava na novo stvaranje spasenja na kriæu i mir oproπtenja smiruje bol zbog vlastite krivnje. Iznenada Êe nestati granice koje sada dijele vidljivi od nevidljivog svijeta. Stoga dobro razumije gospodina Lightninga. Ali onda je u razgovoru s jednim starijim kolegom i prijateljem saznao za Kristovu spasonosnu ljubav. kad ih svi doæivimo. On 153 . ona se moæe matematiËki odrediti. Ta ljubav izgoni strah. a bit Êe nasmijeπeno onima koji Ga ljube.” Gospodin Lightning je zanijemio. kugla ploËom. Tada Êe se u naπem prostornom vremenskom postojanju sve vrijednosti smanjiti za jednu potenciju. mi nismo kadri zamisliti Ëetvrtu dimenziju. kako se bojao Boæjeg sudnjeg dana i kako je poæelio da viπe ne razmiπlja o Isusovom dolasku. Isus je iz ljubavi prema nama uzeo naπu krivnju na sebe. ali njegov pogled otkriva pastoru da ta slika o kraju svijeta samo joπ uveÊava strah od prizora koji vidi pred sobom kao novu. Istina je. posljednju stvarnost.

moæe zraËiti toplinom bakra ili svjetlucati kao Ëelik. nema ljubavi. suha. mrtav je i hladan za Boga. prema njegovu obeÊanju.”75 Kada se opraπtaju. ali nema odgovora.77 To je Boæje brdo. Veliki se kip. ni trunke topline i mira. bezvrijedna. Automobile i pjeπake. U tom snaænom divu nema æivota. Iz njegovih oËiju zraËi mir i unutarnja sigurnost. a zemlja se sa svojim stvorenjima neÊe viπe naÊi. kakva je ipak svaki pojedini Ëovjek. gdje prebiva pravednost. piπe prorok Daniel. radost i sloboda koji ne mogu nastati sami po sebi. Povijesti ljudskog vladanja svijetom na ovoj Zemlji doπao je kraj. Ali mi oËekujemo. nestabilnim nogama? Teæina kovine diva pretvorila se u neπto perolako. Nije li vladanje Ëovjeka nad Ëovjekom tvrdo kao kovina? Ta moÊ moæe svijetliti zlatno ili srebrno. pastor Collins primjeÊuje u oËima svojeg sugovornika neobiËan sjaj. ponese sa sobom.”78 154 . podiæe je. To je i Petar prorekao: “Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov. Bog bi ga æelio ispuniti svojom ljubavlju. môre kuÊa oko njega i mnoπtvo ljudi u ovom golemom gradu posljednji Êe dan iznenaditi.76 A kamen raste i raste. Dolazi nalet vjetra. lagana i beskorisna. To je prazna slama. u taj Êe dan nebesa iπËeznuti s velikom lomljavom. Vidi pred sobom kamen koji pada i sve razbija. “I vjetar sve odnese bez traga”. raspada. Pastor Collins poznaje fenomen ove promjene. div se ne pokreÊe. naËinjen od kovine. obradovati i zauvijek za sebe zadræati. nova nebesa i novu zemlju. ali ona stoji na lomljivim glinenim nogama koje su nestalne i bezvrijedne. Ta pljeva nema viπe nikakvog sadræaja. dok ne “postade veliko brdo te ispuni svu zemlju”. Nije li onda logiËno da sâm Bog ruπi ovog beπÊutnog diva ljudske vladavine prije no πto on sâm sebe ne uniπti na glinenim. poËéla Êe se u ognju rastopiti. nema ploda.doæivljava ispunjenje proreËenog obeÊanja: “U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo veÊ sada sigurni u pogledu Sudnjeg dana.” Prilazi prozoru i gleda na ulicu. Pritom misli na biblijske rijeËi: “Kraljevstvo je Boæju unutra u vama. simbol Njegove moÊi koja smjenjuje ljudsku moÊ. postaje kao pljeva na gumnu. Taj div viπe nije slika Boæja. “kao pljeva ljeti na gumnu”.

Bio je to treÊi teroristiËki napad Frakcije Crvene armije na ameriËke ure aje i osoblje. U jednom konspirativnom stanu u Heidelbergu policija je prije nekoliko dana otkrila snimke razgovora koji su ukazivali na planirani atentat na vrhovnog zapovjednika ameriËkih snaga u Europi. AmeriËki sluæbenici is155 . Jedna protutenkovska raketa poga a straænji dio automobila. odbija se. Nije tome dugo πto je izvrπen atentat na πefa NATO-a generala Haiga. poslije ministra vanjskih poslova SAD-a. odjekuje zagluπujuÊa eksplozija.15 sati. 7. Druga je za dlaku promaπila generalov automobil i nestala u rijeci Neckar koja se tu pribliæila ulici. NjemaËka je policija zamolila generala da koristi ovo sigurnije vozilo pri svakodnevnim voænjama od svojeg stana u Schlosswolfbrunnenwegu do Glavnog stoæera ameriËkih snaga u Römerstrasse. general Kroesen. U trentuku kad se automobil s generalom zaustavio pred crvenim svjetlom semafora. njegova sluæba sigurnosti. udara o kolnik i eksplodira. u plymouthu. »itava kiπa metaka iz automatskog oruæja zasipava mercedes i prateÊi plymouth. Zato je generalu i stavila na raspolaganje oklopljeni mercedes. General je sa suprugom u oklopljenom mercedesu kojim upravlja njemaËki policijski sluæbenik u civilu. Pred njim stoje dva automobila. Mercedes 280 nosi njemaËke tablice s heidelberπkom oznakom HD — MS 38. a u drugome.Novi svjetski poredak Jutro je. Semafor kod Karlstora u Heidelbergu pokazuje crveno. U prvom sjedi vrhovni zapovjednik AmeriËke vojske u Europi.

drugi generalov poboËni Ëasnik. iglu-πator s vreÊama za spavanje. Policija zatvara cijelu okolicu. NjemaËki vozaË vrlo pribrano okreÊe automobil i juri u smjeru ameriËke bolnice u kojoj generalu pruæaju prvu pomoÊ. poËinitelji nisu uhvaÊeni. jednim odaπiljaËem i dugaËkim konopcem koji je priËvrπÊen visoko na breæuljku.” Predsjednica NjemaËko-ameriËkog kluba prijateljstva u Heidelbergu iskazuje svoje ogorËenje rijeËima: “Sramotni pokuπaj da se terorom posije sumnjiËavost izme u ameriËkog i njemaËkog naroda zasluæuje apsolutnu osudu. ali se zabrinuto pitamo kada Êe konaËno doÊi kraj prokletstvu nasilja u naπoj zemlji i u naπem gradu. NjemaËka je javnost zbog ovog zloËina uznemirena i ogorËena. UnatoË grozniËavoj potrazi s velikim policijskim snagama i helikopterima. Na mjestu odakle su ispaljeni meci otkrivaju u grmlju. Ovo je poticaj za naπ klub da ojaËamo napore na razumijevanju izme u naroda i pospjeπimo njemaËko-ameriËko prijateljstvo i time pomognemo u osiguravanju mira.” U Glavnom stanu AmeriËke vojske u svojem uredu sjedi major Tom Glenn. njegova supruga i vozaË ostali nepovrije eni. Sve ukazuje na to da su atentatori ovdje kampirali viπe noÊi i svakog jutra Ëekali da se generalov automobil zaustavi pred semaforom kako bi u tom trenutku ispalili rakete. zadnje je staklo ispalo iz okvira. jedaÊim priborom. Heidelberπki gradonaËelnik to iskazuje rijeËima: “Svi smo u vijeÊnici olakπano odahnuli kad smo nekoliko minuta nakon atentata saznali da su general Kroesen. i razgovara 156 . Svaki njemaËki gra anin koji zrelo razmiπlja mora se distancirati od takvih postupaka. General je samo lakπe ozlije en na potiljku. Mercedes s generalom i njegovom suprugom je oπteÊen. bunker se otvorio. udaljenog stotinjak metara.kaËu i uzvraÊaju vatrom prema obronku breæuljka iznad Karlstora. SreÊa je πto raketa nije pogodila mercedes sa strane. na stjenovitoj strmini u πumi. Pobjegli su ukradenim automobilima. U tom bi sluËaju eksplodirala u automobilu i pobila sve putnike.

Holl je nakon rata kao student emigrirao u Ameriku. poπtenja i toËnosti omiljen kod svih. pa njemaËkom profesoru posveÊuje samo nekoliko 157 . Holl oæenjen Amerikankom i ima dvoje djece. General Kroesen u tom trenutku ima mnogo posjetitelja. dr. stoljeÊu. Golemi park je svakako najljepπi me u starim parkovima u NjemaËkoj. mogao je otpoËeti s nastavom.sa svojim njemaËkim prijateljem. Europa u 19. Put ga svakog jutra vodi iz Schwetzingena. Holl je zbog svoje ljubaznosti. pokraj velikog dvorca s prostranim dvorskim parkom. otvorenosti. a usto i ameriËko dræavljanstvo. Dr. Specijalizirao se za europsku povijest pa je poslije predavao na jednom koledæu u Michiganu. Ovdje se svake godine u svibnju odræava u svijetu poznati festival. Ovog prijepodneva je dr. BuduÊi da je mjesto katedre za povijest bilo slobodno. Mjesto je staro viπe od tisuÊu tristo godina. majka ga je zamolila da preuzme roditeljsku kuÊu u Schwetzingenu. stoljeÊa i neki predmeti iz njemaËke povijesti koje dræi izmjeniËno po semestrima i u nastavcima. Holl poæurio u Glavni stoæer ameriËkih snaga u posjet generalu da mu Ëestita πto je preæivio atentat. a izborni knez Carl Theodor izgradio je dvorac kao ljetnikovac. Dodijeljeni su mu predmeti: Biografija u povijesti. Premda je dr. Johannesom Hollom iz Schwetzingena kod Heidelberga. odmah iza upravnih zgrada Glavnog stoæera. Johannes Holl prolazi kroz Oftersheim i Krichheim do Glavnog stoæera AmeriËkih oruæanih snaga u Europi u Römerstrasse u Heidelberg‡Rohrbachu i odatle na Marylandsko sveuËiliπte u ulici Im Bosseldorn. od njegove kuÊe u Mannheimer Strasse. vratio se u domovinu. Upoznali su se na nekoj narodnoj njemaËko-ameriËkoj sveËanosti u Heidelbergu i postali dobri prijatelji. ondje nastavio studij i diplomirao povijest. Natjecao se za mjesto profesora na Marylandskom sveuËiliπtu koje u Heidelbergu ima ogranak πto ga poha aju ponajprije pripadnici AmeriËkih oruæanih snaga. Europa u okruæju 20. a i general ga osobito cijeni i Ëesto s njim razgovara. Kad mu je u NjemaËkoj umro otac.

Sjedni. Ali veÊina puËanstva. Tome! Upravo sam bio kod generala i htio malo svratiti k tebi. Holl je zaπutio. SmoËnica i podrum su prazni. zajedno sa saveznom vladom. prijatelju. lijevi radikali i desni ekstremisti. prema tvojem miπljenju. Atentatori vjerojatno koriste rusko oruæje. Osim toga.” Dr. Danima nisu jeli. Holl prolazi pokraj ureda svojeg prijatelja Toma Glenna. “Naprijed!” Major Glenn ustaje i pruæa ruku prijatelju: “Dobar dan. u prodavaonicama nema namirnica. Smetam li?” “Ne. teroristi Frakcije Crvene armije postiæu pokuπajima atentata?” “Vjerojatno Sovjeti pokuπavaju oslabiti ameriËke snage u Europi. Johne!” “Zdravo. Na povratku iz generalovih prostorija dr. “©to. Odjednom se oglasilo zvono na vratima. obje protutenkovske rakete ispaljene na generala Kroesena ruske su proizvodnje.trenutaka. Ne smijemo zaboraviti ni zahvalnost mnogih Nijemaca koji su u godinama nakon rata spaπeni od smrti gladi zahvaljujuÊi dobrotvornoj pomoÊi ameriËkih gra ana i humanitarnih organizacija. Johne. postoje mnoge rodbinske veze i iskrena me usobna prijateljstva izme u Amerike i NjemaËke. Radujem se πto si doπao. U mislima se vraÊa u poratno razdoblje kada je kod kuÊe sjedio za praznim stolom. Kuca na vrata. Kako ti teroristiËki postupci djeluju na njemaËko puËanstvo? Radi li se o mrænji prema Amerikancima? Æele li Nijemci da AmeriËka vojska napusti NjemaËku?” “Tako sigurno misli samo manjina. pa sve viπe slabe. miπljenja je da su Amerikanci i Nijemci saveznici u obrani od opasnosti s Istoka. ili se moæda varam?” “Naravno. molim te!” Major Glenn se doista raduje susretu sa svojim njemaËkim prijateljem jer ga od atentata muËe neka pitanja o kojima bi htio otvoreno porazgovarati. Ali nisam te to htio pitati. Jedna akonica im donosi CARE-ov paket s namirnicama πto ga je poslala dobrotvorna crkvena organizacija iz Amerike! 158 . Moæda bih svoje pitanje trebao odre enije formulirati.

navodno Ëudesnih izlijeËenja i govorenja jezicima. Odre enog dana u listopadu te godine tisuÊe su Ëekale na Kristov povratak. Meni se Ëini da postoji dobro uvjeæbana me unarodna teroristiËka udruga koja s jasnim ciljem djeluje i ovdje u Heidelbergu. Radi se o politiËkoj aktivnosti kojoj je cilj u njemaËkom puËanstvu probuditi protuameriËke osjeÊaje. rijeË proroπtvo izaziva u meni niz negativnih osjeÊaja. samo πto nam Bog ne kaæe πto kani uËiniti. dobacuje Tom Glenn. Johne. Odrastao sam u krπÊanskoj obitelji. roeni tek nakon rata. buduÊnost leæi u Boæjoj ruci!” “I ja to vjerujem. kaæe sada glasno i sigurno. koji danas pribjegavaju teroristiËkim postupcima. priznaje dr. ostaju i dalje na æivotu. Holl. Holl ne moæe potpuno sloæiti: “O tome imam osobito miπljenje. Tvrdili su da je prorok Daniel u osmom poglavlju prorekao da Êe svijet propasti nakon 2300 godina. Tada je trebao nastupiti Sudnji dan i Boæje kraljevstvo.” Dr. Tebi je poznato da smo u SAD-u imali takozvani PonoÊni pokret. Bili su to krπÊani koji su na osnovi Biblije prorekli da Êe Krist ponovno doÊi 1844.ZahvaljujuÊi redovitoj pomoÊi iz SAD-a. “ali su mladi. godine.” S tim se dr. Hollu je taj doga aj poznat.” “Kako Êe to dalje iÊi? Kako vidiπ buduÊnost.” Major Glenn ne dræi mnogo do proroπtva i otvoreno iznosi svoje miπljenje: “Trenutak. “nikada neÊemo zaboraviti πto su naπi ameriËki prijatelji nakon rata uËinili za nas pobije ene. “da Nijemci mrze Amerikance zato πto su ih oni pobijedili?” “Moæda je to kod nekih sluËaj”. ali zna da nije bio ograniËen samo na Ameriku. Johne?” “Dragi moj Tome. Poznato ti je da sam predavao povijest na jednom krπÊanskom koledæu u Michiganu. godine. “Ne”.” “Je li toËno”. ali smo se distancirali od svakog krπÊanskog fanatizma. od proroËanstava. Tamo sam od svojih kolega s teoloπkog odsjeka saznao zanimljive stvari o proroπtvu. O tome priËa svojem prijatelju: 159 . ali je vrijeme proπlo i niπta se nije dogodilo. 1844.

Rekao je da Êe ponovno doÊi kako bi ih uzeo k sebi da bi zauvijek ostali s Njime. Mi smo u naπoj EvangeliËkoj crkvi u NjemaËkoj doæivjeli neπto sliËno. On je pisao i uËio da Êe Krist ponovno doÊi 1836. a sam Stiefel je podijelio predmete iz svojeg kuÊanstva i knjige. 160 . joπ jednom. nije doπao. Seljaci su prodavali imanja. Bilo je to u isto vrijeme kada je u Americi otpoËeo PonoÊni pokret. Daniel u svojem proroËanstvu nije rekao nijednu rijeË o kraju svijeta. isto su tako poπteni bili propovjednici i duπebriænici nakon 1844. Tu je.” Izborni knez ga je pustio na slobodu i æupniku Stiefelu dodijeljena je druga æupa. poslije otvoreno priznalo svoju pogreπku. Uostalom. Kolege s teologije su mi priËali da je viπe od tri tisuÊe pastora i duπebriænika. godine kada Krist. ujutro u 8 sati. godine.” “Sud na Nebu. protivno njihovoj propovijedi. On je pisao i propovijedao da Êe Krist doÊi na sudnji dan u nedjelju. bio prijatelj Martina Luthera. bolje reËeno. Uhitili su æupnika i strpali ga u tamnicu. Martin Luther se kod kneza zauzeo za svojeg prijatelja: “Michael Stiefel je malo pretjerao. listopada 1533. Krist je obeÊao svojim sljedbenicima da Êe u svemirskom gradu πto ga je sâm Bog stvorio pripremiti stanove za svoje prijatelje. Zaista. nego je uvijek govorio o kraju vremena ili vremenu nebeskog suda. ©to si time mislio reÊi?” “Daniel u sedmom poglavlju opisuje prizor nebeskog suda kako ga je vidio u vi enju. æupnik Michael Stiefel. Je li se to ËeπÊe doga alo u EvangeliËkoj crkvi?” “Ne — ili. koji su po cijelom svijetu propovijedali kraj svijeta nakon isteka 2300 godina prema Danielovom proroËanstvu.“To nije jedinstven sluËaj u povijesti.” “ZvuËi πaljivo da je Martin Luther laænu propovijed tog æupnika nazvao ‘malim pretjerivanjem’. Juæno od Stuttgarta æivio je württemberπki prelat Albrecht Bengel. toliko je volio svoje vjerne. ali bio je dovoljno poπten da poslije prizna svoju zabludu. godine. ali zbog toga ne bi trebao trpjeti. U 9 sati pojavila su se kola izbornog kneza s vojnicima. 19. primjerice. U zoru tog dana odræao je potresnu propovijed o posljednjem satu ovoga svijeta.

To je jedan od one vrste stolaca koji naslanjanjem postaje stolac za ljuljanje i svakako pomaæe opuπtanju Ëesto preoptereÊenih administrativaca. Joπ uvijek je pod dojmom πoka zbog atentata. viπe se ne osjeÊa sigurnim u NjemaËkoj. Kao krπÊanin ne moæe to razumjeti: “Mislim da je Krist ponio ljudske grijehe na golgotski kriæ i da nam je oprostio.Ali Kristovi sljedbenici nisu dovoljno savrπeni za takvo mjesto. a i Ivan. Ova optuæba treba osujetiti Isusovu nakanu. joπ uvijek nesavrπenom i grjeπnom. Sada izvrπuje svoje obeÊanje i jamËi za njih silom svoje ljubavi kojom se za njih ærtvovao. spaπeni zauvijek. On vjeruje vjernima i zato ih na sudu zastupa. premda nam je krivnja oproπtena. pa nije Ëudo da je tako turobno raspoloæen.” Glennu neπto nije jasno. Ili misliπ da si veÊ savrπen?” “Ako je poπten. BuduÊi da su Mu se potpuno predali. Me utim. Daniel je vidio poËetak tog suda. spaπeni za Njega. nego plaπili ËovjeËanstvo krajem svijeta?” “U ono vrijeme bolje nisu znali!” Major Glenn se ljulja u svojem stolcu. Milijarde stanovnika svemira svjedoci su kad Krist zastupa svoje vjerne zahvaljujuÊi ærtvi prinesenoj na Golgoti. Stoga Krist na Nebu saziva sud da bi rehabilitirao svoje vjerne. piπe o tome opπirno u posljednjoj biblijskoj knjizi.” “Kako onda moæe nesavrπeni Ëovjek doÊi u savrπeno Nebo da se sjedini sa savrπenim Bogom? To je pitanje oko kojega se na ovom nebeskom sudu sve okreÊe. 161 . najbliæi Isusov prijatelj. jer je logiËno i jasno. zajedno sa svojim nesavrπenostima i slabostima. Zapravo.” “To razumijem. Ovdje se radi o naπem karakteru. zaπto to ljudi u ono vrijeme nisu propovijedali. Treba li ih joπ jednom opraπtati?” “Ne. Oni su spaπeni. On je obeÊao da Êe im pomoÊi i zauzeti se za njih. Time su poniπtene neprijateljeve optuæbe. Isus je na ovome sudu na Nebu prikazan kao pobjednik okruæen neiskazanom slavom. nitko to ne moæe reÊi za sebe.” “I kako rijeπiti taj problem?” “Krist kao ‘Sin »ovjeËji’ dolazi na ovaj sud i kao odvjetnik ili zagovornik zastupa sve spaπene. tvrdi neprijatelj i njegovi sotonski an eli.

Kroz prozor vidi straæe dolje pred vratima i na ulici. Razumijevanje povijesti temeljilo se na Danielovim Ëetirima svjetskim carstvima. Holl rekao o biblijskim proroËanstvima. vidio je u svojem 162 . premda smo krπÊanska zemlja. Na njemu je jednim kipom prikazana povijest od Babilona do Europe. Na drugoj strani ulice stoje vojnici sa πljemovima i oruæjem u stanju pripravnosti kao zaπtita nastambi za Ëasnike i namjeπtenike Glavnog stoæera. svatko neπto zna o kraju svijeta i o sudnjem danu zahvaljujuÊi vjerovanju πto ga izgovara na svakom bogosluæju. Na vanjskom zidu sveuËiliπta nalaze rasprπivaËem ispisane poruke koje su oËito povezane s atentatom na generala Kroesena: “Tek poËinje!” Major Glenn se vraÊa na ono πto je dr. Istina. Biblijski prorok Daniel. koji je æivio u gradu Babilonu na rijeci Eufratu oko πesto godina prije Krista. Nedavno je u jednoj knjiænici u blizini Frankfurta otkriven bakrorez iz doba reformacije i protureformacije. Odmah nakon atentata vojska je pojaËala straæe naoruæane strojnicama. Mjere opreznosti πto ih uvode AmeriËke oruæane snage u NjemaËkoj opravdane su. Teror je. jer teror kao da jaËa. No. vidjet Êemo da je joπ u osamnaestom stoljeÊu bilo drukËije. koje su postavljene pred glavnom zgradom. Holl gleda u oËi svojem prijatelju. Svi se pitaju kakva Êe biti buduÊnost. biblijsko proroπtvo je poznato samo u krπÊanskim krugovima koji se njime osobito bave. ali i zahvaljujuÊi katehezi u πkolama. ako niπta drugo. Ako razmotrimo njemaËku povijest. Malko je znatiæeljan i zato ga sada za njih otvoreno pita. U domove i vojarne pripadnika AmeriËkih oruæanih snaga u NjemaËkoj uvukli su se strah i zabrinutost. izvrπio bar svoje psiholoπko djelovanje. OsjeÊa se kao i major jer nije samo Nijemac. Razumije zabrinutost i strah zbog buduÊnosti. a pokraj ograde patroliraju po dvojica i u Römerstrasse. “Ne bi se moglo reÊi da javnost poznaje proroËanstva Svetoga pisma. “Vjeruje li veÊina u NjemaËkoj u ova biblijska proroËanstva?” Dr. veÊ dobrim dijelom i Amerikanac.Sada ustaje i πeta po sobi gore-dolje.

prsa Perziju i tako dalje. naæalost. pada na noge kipa i lomi njegove prste. Danas je. »injenica je da prema tumaËenju same Biblije ispunjenje treba vidjeti u Kristovom povratku. U svetom Rimskom Carstvu njemaËkog naroda ovaj je kip odjeven u odjeÊu Kaisera sa æezlom u rukama. Ovu su sliku od vremena reformacije pojedine europske vladarske kuÊe Ëesto otiskivale u bakrorezu kako bi istaknule svoj legitimitet.proroËkom vi enju kao Boæje otkrivenje Ëetiri svjetska carstva u simbolima za koje je dobio objaπnjenje rijeË po rijeË. ovakvo razmiπljanje potpuno nestalo. Kada je pruski kralj Friedrich Veliki zaratio protiv austrijske kraljice Marije Terezije. sedamnaestog stoljeÊa. XVII. dakle glava oznaËava Babilon.” Na spominjanje Amerike major Glenn pokazuje æivo zanimanje. premda je Europa joπ uvijek proroËko ispunjenje desetorih prstiju toga kipa i tu sudbinu dijeli sa svojim susjedima Rusijom i Amerikom. ali pruski kralj moæda nije tako dobro poznavao Bibliju ili je samo traæio banalan izgovor za svoj rat. pobjedonosni pohod Grka pod Aleksandrom i na kraju æeljezni Rim koji je zavladao cijelim ondaπnjim svijetom. Æeli Ëuti viπe o ovom neobiËnom proroπtvu koje nije 163 . golemo πirenje Medo-perzijskog Carstva. I ruski car objavljuje crteæ velikog kipa iz Daniela 2. Vidio je iznenadnu propast Babilonskog svjetskog Kraljevstva. poglavlja s podnaslovom: Ruski carevi od 1676. Svakako ostaje Ëinjenica da je javnost razumjela proroπtva Svetoga pisma. simbol Europe. Ëiji pojedini dijelovi tijela oznaËuju svjetska carstva. Ovaj prikaz povijesti u buduÊnosti prikazan je golemim kipom iz kovine. mijeπa se s Rimljanima i osniva deset europskih dræava. znaËaj i pravo na vlast. naovamo. i to kao osnovu suvremenih svjetskih zbivanja. tvrdeÊi da ima zadaÊu tog kamena koji. prema proroËanstvu. Zatim deset germanskih plemena osvaja Rimsko Carstvo. odnosno politiËkih prilika. Sâm papa prikazuje sebe ovom slikom sa zlatnom tijarom na glavi. Na kraju su deset prstiju od æeljeza i gline. naveo je kao razlog ovaj kip iz Daniela drugog poglavlja. seculum. bolje reËeno Zapadni Rim. dok su na dijelovima tijela ispisana imena papa od prvog stoljeÊa do njegovog doba.

” “ToËno! Tako je bilo. Nema sumnje da je Prvi svjetski rat rijeπen zahvaljujuÊi Americi. Ëijem ratnom potencijalu. Za mene kao povjesniËara od najveÊeg je znaËaja πto je proreËena politika æenidbe europskih vladarskih kuÊa kao uzaludan pokuπaj ujedinjenja. o njemaËkom svjetskom carstvu. Stoga sa zanimanjem prati izlaganje dr.poznavao. jer se neÊe dræati zajedno. Engleska se. Hitler je prouzrokovao Drugi svjetski rat. Tebi je poznato da su Prvi svjetski rat izazvali zahtjevi njemaËkog carstva. kada su njemaËke snage zaposjele Europu od Ledenog mora do Afrike i od Biskaja do Volge. Bilo je to za vrijeme rata. blizu Stuttgarta. Ostvarila se u svim pojedinostima. Sjedinjene AmeriËke Dræave. morala suprotstaviti i zato je NjemaËkoj objavila rat. unatoË svojoj politici preziranja kontinenta. odigrala se jedna mala epizoda. dragi Tome. Kaiser Wilhelm je sanjao. kako je i sâm govorio. Europu nije bilo moguÊe ujediniti ni ratnim ni mirnodopskim naporima i pretvoriti je u savez dræava kao. Ali sada. πto se oËito odnosi na romanske i germanske narode u Europi. U Mühlackeru. Tu. veÊ stvarnim. starjeπina jedne pijetetske crkvene zajednice koja cijeni proroËku rijeË. trijeznim i konkretnim. jer Engleska nije mogla trpjeti njegove teænje za prevlaπÊu. Jednako je tako s tekstom koji govori o prstima od æeljeza i gline. Ono mu se sada uopÊe ne Ëini plodom maπte ili mistike. “Za mene je i te kako zanimljivo da u proroËanstvima o sudbini Europe kljuËna reËenica glasi: Ali se neÊe dræati zajedno. Holla. unatoË svim rodbinskim vezama. dolazi ono πto Êe te sigurno najviπe zanimati. materijalu i trupama NjemaËka nije bila dorasla.” Ovdje ga Tom Glenn prekida: “Nastavak tvojeg proroËanstva mogao bih sâm konstruirati. povijesnim podatkom. Sigurno bi ostao pobjednikom da se nisu umijeπale Sjedinjene AmeriËke Dræave i diktatoru pripremile kraj. primjerice.’ 164 . u blizini. S tim u vezi ispriËao bih ti neπto jako zanimljivo. upitao je svojeg pastora: ‘Zar u Bibliji nema rijeËi o Hitleru? Ta on je zauzeo skoro cijelu Europu. Tako je Amerika doslovno pridonijela da se ispuni Danielovo proroËanstvo o deset prstiju: Europa je morala ostati razdijeljena.

Kolege s teologije su mi govorili o Ëetrnaest oznaka jedne simboliËne zvijeri iz posljednje biblijske knjige. Nekoliko desetljeÊa nakon osnivanja Sjedinjenih AmeriËkih Dræava prije 250 godina. Najstarije smatram i najboljima. Hitler mora izgubiti u sukobu s Amerikom. “Svakako. Otad krπÊanski krugovi prate povijest i ameriËku politiku i vide kako se biblijska proroËanstva korak po korak doslovce ispunjavaju. Sve su se one ostvarile u jednoj povijesnoj velesili. Jedan sluæbenik je dobio nalog da tog crkvenog starjeπinu uhiti i odvede u koncentracijski logor. jer ga poznaje kao dobriËinu kojeg treba zaπtititi. pa su onaj crkveni starjeπina i njegovi prijatelji mogli svojim oËima vidjeti kako se biblijsko proroËanstvo toËno i doslovno ispunilo. zaposjeli NjemaËku i sa svojim saveznicima uπli u Mühlacker.‘Ne. iz trinaestog poglavlja Otkrivenja. nema ni rijeËi. bit Êe pobije en i Amerikanci Êe doÊi u NjemaËku i zaposjesti je. ovi su ga prenijeli dalje i na kraju je doπlo do uπiju GESTAPO-a. teolozi u Americi doπli su do spoznaje da se sve oznake iz tog proroËanstva mogu primijeniti samo na Ameriku. govori o Americi kao posljednjoj velesili na svjetskoj pozornici.” “Ima li o tome neπto napisano?” æeli znati Tom Glenn.” “Pa to je nevjerojatno!” kaæe Tom Glenn i nastavlja: “©to si ono rekao o proroËanstvu za Ameriku u Otkrivenju?” “Nije to niπta novo. Amerikanci su pobijedili Hitlera. koja Êe na kraju zavladati cijelim svijetom i nitko je neÊe moÊi pobijediti. jer Ëovjek moæe sâm prosu165 . jer u Bibliji je mnogo toga zapisano o Americi. Postoje mnoge knjige o Americi u proroπtvu. posljednje knjige Novog zavjeta. Trinaesto poglavlje Otkrivenja. BuduÊi da je Hitler sada zaratio s Amerikom. naime u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Prema tome. onda se to ne slaæe s proroËanstvom u Danielu 2. Ako Hitler podjarmi europske narode. Na sreÊu je supruga tog sluæbenika mogla nagovoriti muæa da starjeπinu Crkve pusti na miru. Nakon Ëetiri godine proroËanstvo se doslovno ispunilo. poglavlju.’ Starjeπina te Crkve je ovo proroËanstvo potajno ispriËao nekim svojim prijateljima. To znaËi da Hitler ne moæe dobiti rat i da Êe sve ove zemlje biti opet slobodne.

uopÊe se ne spominje u biblijskim proroËanstvima. jer ono πto je predvi eno nije pozitivno. »ini se da je smijeπak pomalo nadmoÊan. Posjedujem obje. ili Sovjetski Savez. a ne bi htio biti neuljudan prema ameriËkom Ëasniku koji mu sjedi nasuprot. veÊ zbog naizgled nevjerojatne tvrdnje kojom Êu ti odgovoriti na pitanje. Mislim na dvije knjige jednog ameriËkog teoleoga imenom Uriah Smith. “Poznati su nam planovi prema kojima SSSR ima Ëvrst program da zemlju po zemlju zadoji komunistiËkim idejama i tako izazove izbijanje revolucije. Ili. Zaboravljaπ da je Sovjetski Savez vojna sila 166 . ZakljuËak je isti kao onaj πto ga je pastor u Mühlackeru izveo iz proroËke rijeËi o NjemaËkoj. Zato ga moli da bez oklijevanja ispriËa sve πto mu je o tom proroËanstvu poznato. Holla pojavljuje osmijeh. Jedna je tumaËenje Knjige proroka Daniela i Otkrivenja.” Naravno da major Glenn æeli saznati kako Êe prema ovom proroËanstvu izgledati buduÊnost Amerike. Na kraju bi komunizam nakon jedne svjetske revolucije zavladao cijelim svijetom. Tom Glenn tek sada postaje silno znatiæeljan. Holl nije gord pa stoga mirno kaæe: “Oprosti πto se smjeπkam. ali kao vojnik moram biti trijezan i realan. onda Êe Amerika pobijediti komunizam i Sovjetski Êe Savez prestati postojati. A mi Ëinimo sve da zaustavimo tu crvenu poplavu.” Ovaj put se na licu dr.” “Rusija.” “A πto misliπ o Sovjetskom Savezu?” ubacuje njegov prijatelj. koji je pisao sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa. Holl malo oklijeva. da to kaæemo kratko i jasno: ako Rusija i SAD konkuriraju za vladavinu svijetom. Ali dr. Dr.diti πto se od predvi enog veÊ ispunilo. a druga nosi naslov BuduÊnost naπe zemlje — Sjedinjene AmeriËke Dræave u svjetlosti religije i povijesti. a πto joπ treba oËekivati.” “Ovo zvuËi laskavo za ameriËke uπi. “Svakako se moæemo ponositi πto pripadamo naciji koju je Bog izabrao da bude posljednja velesila koja Êe do drugog Kristovog dolaska vladati svijetom. Prijateljevo oklijevanje tumaËi kao sustezanje da mu sve kaæe. Nije to zbog tvojeg pitanja. Me utim. kao smijeπak uËitelja koji treba odgovoriti na uËenikovo pitanje.

” Toma Glenna nije lako uvjeriti.” “Gledano iz kuta proroπtva. Obrazovanje. A onda govori otvoreno i njegove rijeËi ponovno oslikavaju osjeÊaje πto ih njeguje o svojoj domovini: “Dakle. veÊ povratkom Isusa Krista na sudnji dan. To postiÊi. ali vratimo se na buduÊnost Amerike. Svi imaju dovoljno za jesti. ide i svjetski novËani sustav sa srediπnjom novËanom upravom u trgovini i gospodarstvu. tako stoji zapisano u proroπtvu. Ako se dobro sjeÊam. grozan kraj svijeta. prirodno. jednoj jedinstvenoj vladi. onda se s njim slaæem svim srcem. Veoma sam zabrinut i sasvim otvoreno kaæem. Joπ uvijek je sumnjiËav: “Svakako je utjeha za onoga tko to vjeruje. on o tome piπe u jednom proroËkom vi enju u svojoj Drugoj poslanici u Novom zavjetu. ali ne o kraju ËovjeËanstva. Za to vrijedi æivjeti i boriti se. gospodar i atomske sile i On neÊe dopustiti da ljudi koje je On stvorio i koje stalno odræava na æivotu budu uniπteni u atomskom ratu.” Major Glenn malo razmiπlja i πuti. slobodu! Nitko se viπe ne mora bojati rata ili progonstva. i æivot staviti na kocku. govoriπ o novom svjetskom poretku. Istina je da apostol Petar proroËki govori o atomskoj sili. On je Gospodar povijesti. uæasava me pomisao na atomski sukob izme u Rusije i Amerike. gladi ili mrænje. dragi Johne. daje smisao mojem vojniËkom æivotu. kultura i znanost tako er trebaju jedno srediπte za sve narode. Ne bismo li to mogli shvatiti kao Boæje kraljevstvo na Zemlji? Nije li Krist doista æelio to za πto se bore ljudi? Ako to stoji u tvojem proroËanstvu. uz koju. ne moraju se smrzavati niti plaπiti za svoje radno mjesto ili stan. svjetska religija. Nije li to upravo ono πto æele svi ljudi na Zemlji? Mir. da Êe Amerika zavladati cijelim svijetom?” “Ne ja. Trebala bi postojati i jedna religija za sve ljude. Svijet neÊe zavrπiti atomskim ratom. pa ako treba. Posljedica Êe biti socijalna jednakost i mir na cijelom svijetu. jednakost. On bi znaËio istrjebljenje ËovjeËanstva.i da trenutaËno posjeduje viπe atomskog naoruæanja od Sjedinjenih Dræava.” 167 . moram ti ovdje proturjeËiti. dakle. Tvrdiπ.

da. Njegova zemlja slobode. veÊ biblijsko proroËanstvo!” “Da. taj Boæji narod. Pritom misli na rijeËi jednog njemaËkog teologa: Svakog dana Ëitam novine da vidim kako moj Bog stvara povijest. totalnu diktaturu. Amerika je u proroËanstvima nazvana prorokom. u kojoj su se slobodno udruæile dræave Sjeverne Amerike. s neugodnim pridjevom. ali. I dr. u Pentagonu u Washingtonu. Doista je uloga Amerike na svjetskoj pozornici prikazana kao posljednji nastup jednog proroka prije kraja. Tko kaæe A. Ne moæe i neÊe dalje govoriti o toj temi. previπe gorko da bi ga mogao prihvatiti. Cijeli Êe svijet slijediti i sluπati tog proroka. kao da se radi o neËemu neugodnom. Holl ne Ëudi kad njegov prijatelj πuti i navodi razgovor na svakodnevicu. Sloboda Êe biti ærtvovana da bi se primijenila sila. Postaje savjetnik u Ministarstvu rata. Ova svjetska vlast sa svjetskim mirom kao ciljem mora upotrijebiti silu da odræi mir me u svim narodima. ali ti mi priËaπ o njemu. made in USA.” “Opisujeπ novi svjetski poredak kao buduÊi raj. ‘laæni prorok’. Tome. To proroËanstvo za njega je previπe snaæno. Uza svoje obveze predavaËa pomnjivo prati zbivanja u svjetskoj politici jer æeli vidjeti u kojoj se mjeri ostvaruju biblijska proroËanstva. ima jedan problem. Ta Êe se vlast preobraziti u apsolutistiËku vladavinu. 168 . naæalost. SljedeÊe godine major Glenn je premjeπten. Dr.” AmeriËki Ëasnik teπko podnosi te rijeËi jer vrije aju njegov ponos kao Amerikanca kojemu je sloboda iznad svega. to nije moje. jer takva se vlast moæe stvoriti i saËuvati samo na taj naËin. A prije si toliko oklijevao. Holl se nakon majËine smrti vraÊa s obitelji u Sjedinjene Dræave i ponovno postaje predavaË na svojem koledæu u Michiganu. mora reÊi i B. Viπe ne razgovaraju o toj temi. Major je i dalje uljudan i ljubazan kao da je sve u redu. naseljena Europljanima koji su u nju prebjegli zato πto je bila utvrda slobode. Sve to zvuËi Ëudesno. ali. ta zemlja treba svim narodima svijeta oduzeti slobodu i totalno njima zavladati? Major Glenn je u duπi duboko pogo en i povrije en.“»ekaj. Holl veoma cijeni takvo ponaπanje i divi se svojem prijatelju. naæalost. Ne trebaπ se ustruËavati. kao da si htio neπto preπutjeti. Stoga se dr.

Studenti pozorno prate izlaganje svojeg profesora povijesti. od betona i cigle. Studenti ga pitaju: “Doktore Holl. dok naπi nemaju nikakvog iskustva s teπkim æivotnim uvjetima u pustinji! Zar se ne moæe dogoditi ono πto se dogodilo i u Vijetnamu?” “Moæe biti. ono πto Êe se dogoditi. U trinaestom poglavlju ove knjige prikazana je. Holl ostaje miran. kratko i jezgrovito. povijest Amerike u slici. naoruæanu suvremenim oruæjem. ali Êe Saddam ipak sa svojom velikom vojskom podleÊi.79 kako stoji na poËetku Otkrivenja sv. Ivana. Zanimljivo je da se za vrijeme pobjedniËkog slavlja s predsjednikom Bushom i generalom Schwartzkopfom u New Yorku slavi i u Bagdadu. Za arapski svijet Saddam Hussein je 169 . Amerika Êe ga pobijediti. pet do deset metara visoke. Malo znaju o Kristu i Njegovoj proroËkoj rijeËi. Amerika je pobijedila. tako da svaki Ëitatelj u Ëetrnaest oznaka ove simboliËne figure moæe prepoznati Sjedinjenje Dræave. Cijeli arapski svijet s Ëu enjem promatra iraËkog predsjednika Saddama koji je Ëetrdeset dana izdræao protiv goleme Amerike i savezniËke vojske. a na njima je Saddamova slika u svim æivotnim prilikama. dr. Rat u Zaljevu odluËen je u roku Ëetrdeset dana. U Bagdadu su na uglovima svih ulica podignute velike ploËe. ali ipak sumnjaju.” “Ali Saddam Hussein ima u Iraku petu po veliËini vojsku na svijetu. Holl priËa o svojoj osobnoj uvjerenosti koja se u potpunosti oslanja na boæanska proroËanstva. Dakle. Ëini im se nerealnom i mistiËnom. Govori im o posljednjoj knjizi Novoga zavjeta.Kad je zaprijetio rat u Zaljevu i ljude u svijetu zahvatila panika zbog prijetnje uæasne ludosti jednog rata. Nakon nekoliko tjedana iznena eni su toËnim ostvarenjem profesorove vizije buduÊnosti. Njegovi su vojnici iskusni u pustinjskom ratu. u razliËitim odorama i noπnjama. tko Êe u buduÊem ratu pobijediti: Saddam ili Bush?” “Nema nikakve sumnje da Êe iz ovog rata Amerika iziÊi kao pobjednik.” Nato im dr. u kojoj Krist æeli pokazati “slugama svojim πto se ima uskoro dogoditi”. Bog æeli da poznamo buduÊnost.

Ali. godinu prisjeÊa se razgovora s majorom Glennom u Stoæeru u Heidelbergu. Istina. Hollu je jasno da je i to ispunjenje rijeËi proroka Daniela πto ih je u Iraku. dr. jer je Daniel u vi enju vidio da je to nemoguÊe ostvariti. Njegove su se rijeËi obistinile. Holl viπe vjeruje u kratku vladavinu Amerike u Europi. kad su se IstoËna i Zapadna NjemaËka ponovno ujedinile i kad su se druge istoËnoeuropske dræave oslobodile ruske hegemonije. jer Êe na kraju i muslimanski svijet iz novËanih razloga biti prisiljen uklopiti se u novi svjetski poredak. Predsjednik Bush stalno istiËe ovaj novi svjetski poredak. i boljπeviz170 . srednjoeuropske revolucije 1989. poglavlju. napisao u drevnom Babilonu kada je gledao buduÊnost Europe: Ali se neÊe dræati zajedno. stvarno poæeljno s ljudskog glediπta. Moæda je to u svjetskoj povijesti jedini rat koji ima dva pobjednika. ali nijedna dræava ne misli ozbiljno provesti rijeËi u djela. πto potvr uje naknadni razvitak u Europi i u Europskoj uniji. prestao je postojati. Na prijelazu iz 1991. godine. Dr. Holl u to nije bio uvjeren. Holla nema dvojbe da je ovo samo prijelazno razdoblje. jer to je konaËni cilj Sjedinjenih AmeriËkih Dræava. Sjedinjene AmeriËke Dræave stvorit Êe svjetsku vladu proreËenu u Otkrivenju 13. on zna da ni ta oËekivana i æeljena svjetska vlada neÊe trajno ujediniti Europu. Sovjetski Savez se raspao. samo 80 kilometara juæno od Bagdada. I upravo to doslovno tvrdi proroËanstvo. savezni kancelar Kohl je na proslavi ponovnog ujedinjenja NjemaËke uvjereno govorio kako je to samo prva stuba prema ujedinjenju Europe.pobjednik. Ujedinjenje europskih naroda pod zajedniËkom vladom. pri Ëemu Êe Europa igrati podre enu ulogu. Suviπe je snaæno pod dojmom biblijske proroËke vijesti o sudbini Europe. ostaje utopijom. U danima velike promjene. Mnogo se govori o ujedinjenju Europe. a osobito grozan i krvav rat u bivπoj Jugoslaviji. Na kraju Êe na pozornici povijesti Amerika ostati posljednja velesila. ali dr. u 1992. Na osnovi biblijskih proroËanstava rekao je Tomu Glennu da neÊe doÊi do “crvene svjetske revolucije” koju Sovjetska Rusija planira i promiËe svim sredstvima. Za dr.

o tome Êemo govoriti jednog drugom prigodom. Johne! Tvoja proroËanstva o kraju sovjetske prevlasti iznena ujuÊe brzo su se ispunila. To me se jako dojmilo. Nije doπlo do svjetske revolucije.” Dr. Jako mu je æao πto je postavio to pitanje. Hollu. Na drugoj je strani major Glenn: “»estitam od srca. Tome. Holl se zahvaljuje na paænji i prijateljstvu starog prijatelja. Svi a mu se otvoren i iskren nastup Toma Glenna: “Hvala. ali sad je kasno. Stoga nije iznena en kad jednog dana zvoni telefon. Naπ predsjednik stalno ponavlja novi svjetski poredak koji treba krenuti od Amerike. I doista. Radujem se πto nisi zaboravio proroËku vijest o naπoj buduÊnosti. major kratko odgovara: “No. Ipak ima neËega u tim biblijskim proroËanstvima.mu i komunizmu doπao je kraj. Tebi i tvojoj obitelji æelim sretnu Novu godinu!” 171 . Nije razmiπljao o tome da major Glenn moæda joπ nije spreman za razgovor o toj temi. ©to misliπ o tome?” Ove su se rijeËi prebrzo omaknule dr.

VozaË kamiona naglo okreÊe i najveÊom brzinom napuπta selo. Ne oglaπuju se ni magarci koji svojim njakanjem bûde preostale pospance. nema veselog Ëavrljanja djece koja idu u πkolu. na ulicama. po cijelom selu osjeÊa se neobiËan miris. Nad pet tisuÊa stanovnika Halabje spustila se tiπina kao mrtvaËki pokrov. ili se razbolio pa ne moæe ustati. Tako je i u susjednoj ulici i u ostalim uliËicama i na seoskim trgovima. nitko ne ulazi u njegovu kuÊu. Plin je kvalitet172 . Danas nema uobiËajenog jutarnjeg kukurijekanja pijetlova. Vojska Saddama Husseina prethodne je veËeri napala selo bojnim helikopterima i bacila plinske bombe. a mujezin se joπ uvijek ne javlja. Stanovnici leæe u svojim kuÊama kao da spavaju. πest. Tek predveËer se pomoÊne jedinice usu uju s plinskim maskama uÊi u selo. kurdskih boraca za slobodu i zaustavlja se na trænici. U zraku. Oko osam sati u selo ulazi otvoreni kamion peπmerga. Bjeæi pred smrtonosnim isparavanjem. nema æivoga. onako kako je to Muhamed naredio: “Allah akbar — Bog je svemoguÊ!” Je li Kur’anov sluga zakasnio? VeÊ je pet. ne Ëuje se plaË dojenËeta koje treba nahraniti. Ali ne bûde se ni njegovi susjedi. Moæda je zaspao. Smrtna tiπina! Nitko se ne kreÊe.Kamen pada Zaπto se jutros ne Ëuje glas mujezina? InaËe s dæamije svakog jutra u Ëetiri sata preko zvuËnika poziva vjernike sela Halabja na molitvu. Vrata kuÊa u njegovoj ulici ostaju zatvorena. Nema djeËjeg smijeha. ne Ëuje se æagor govora starijih. Prizor je grozan.

U jednom jedinom zatvoru.ne njemaËke proizvodnje. Rusiju. Tek se sada saznaje πto je ovaj narod prepatio. Nakon izgubljenog rata u Zaljevu Saddam Hussein je sav svoj bijes sruËio na Kurde u svojoj zemlji. AmeriËka vojska i savezniËke snage prelaze iz Turske na iraËko podruËje i zaposjedaju visoravan na kojoj æive Kurdi. helikopterima. Krenuo je protiv Kurda cijelom svojom vojskom s tenkovima. Ujedinjeni narodi zahtijevaju od Saddama Husseina da prestane s ubojitim ponaπanjem.000 asirskih krπÊana. Ova se drama. Ali Saddam je izvrπio protuudar. Iran. Povik groze budi cjelokupnu javnost i konaËno politiËare. Ærtve divljaËkog razaranja diktatorovih muslimanskih plaÊenika su preko dvije tisuÊa dæamija te skoro stotinu asirskih crkvi i samostana. u Abu Gharibu. Kur’an nije bio nikakva prepreka za pokolj istovjernih. Prije toga je viπe od sto πezdeset njemaËkih poduzeÊa pomoglo diktatoru u 173 .000 mrtvih — ne moæe samo tako preπutjeti. U samo nekoliko minuta viπe od pet tisuÊa ærtava! Nitko nije preæivio taj avolski napad. Saddamova se vojska povlaËi. Saddamovi krvnici muËili su i umorili pet tisuÊa politiËkih zatoËenika. Samo u Iraku je pod vladavinom Saddama Husseina u dvadeset godina æivot izgubilo 200. U tim zemljama ih kao etniËku manjinu progone. Temeljito je obavio svoju smrtonosnu zadaÊu. Siriju i Irak. stanovnici su protjerani ili pobijeni.000 vojnika. Razoreno je preko Ëetiri tisuÊe sela. zrakoplovima. Tako su Kurdi zarobili preko 50. PovlaËenjem granica nakon Prvog svjetskog rata dvadeset πest milijuna Kurda podijeljeno je na pet zemalja: na Tursku. Amerikanci su pozvali manjine u Iraku da uklone diktatora i time uËine ono πto su sami propustili uËiniti. deportiraju i ubijaju. pa i ostale ærtve rata protiv kurdskog naroda — u me uvremenu je rijeË o 16. Pritom su deseci tisuÊa izgubili æivot. muËe. Kurdi su ovaj poziv ozbiljno shvatili i njihovi borci za slobodu oslobodili su svoje podruËje od iraËke vojske koja nije ni pruæila pravi otpor.000 Kurda i 20. Viπe od milijun i pol osoba preseljeno je u stepe i polupustinje. topniπtvom i — otrovnim plinovima. Preostalih πest milijuna Kurda je spaπeno. Uæasna izvjeπÊa prolaze medijima cijelog svijeta.

TisuÊe njih je na dugim marπevima umrlo od gladi. Tri milijuna ljudi potraæilo je spas u Iranu i Turskoj. Moju kuÊu i imanje oteli su Rusi. brat mi je pao na bojiπnici. a drugi su dijelovi na istoku dopali Poljskoj i Rusiji. ostali smo bez domovine. Morali smo pobjeÊi. Umjesto da se odmaraju. Milijuni su izgubili æivote u bombardiranjima gradova i prigodom bjeæanja. PovuËena je granica izme u podruËja nastanjenih Kurdima i podruËja nastanjenih Arapima u Iraku. bioloπke. Osobito su æene i djeca bile ærtve ovog genocida nad Ëitavim jednim narodom. Hannsa da njegovim Ëasnicima i vojnicima odræi predavanje. I nas su nakon izgubljenog rata podijelili na Ëetiri dijela. U malom gradu Batufi. U dvorani na podu sjede ljudi stisnuti jedni do drugih. IstoËna pod okupacijske snage Sovjetskog Saveza. Zapadna NjemaËka doπla je pod okupaciju savezniËkih snaga. Na nama su ostali tragovi gladi i hladnoÊe. Svakog dana prima dvjesto do tristo pacijenata. pa su AmeriËka vojska i savezniËke trupe πtitile kurdsko podruËje. Oruæje su objesili o Ëavle na zidu. visoko u kurdistanskim brdima nedaleko turske granice. Druge su napali iz zraka i uniπtili ih bombama. “Ako postoji narod na svijetu koji moæe razumjeti Kurde. dr. Oca sam izgubio dok smo bjeæali. jedan Nijemac. Kurdi su bjeæali u brda. Zapovjednik jedinice peπmerga u Batufi poziva dr. atomske i balistiËke industrije oruæja. Iz cijelog svijeta poËela je pritjecati pomoÊ ærtvama i izbjeglicama. a moj mali neÊak umro je od gladi na majËinim grudima. muka i bolesti. oni pomaæu ærtvama genocida. vodi malu bolnicu. LijeËnici i medicinske sestre odluËili su provesti svoj godiπnji odmor u Batufi. U napadima su sudjelovali helikopteri i rakete njemaËke proizvodnje. KonaËno su se umijeπali Amerikanci i zaustavili pokolj. Pozorno sluπaju gosta iz NjemaËke. smrzavanja. onda su to Nijemci. Jedna pokretna ambulanta te bolnice posjeÊuje izbjegliËki logor u blizini. granatama i otrovnim plinom. Hanns. od bolesti i infekcije.izgradnji njegove kemijske. Stvarno moæemo suosjeÊati s vama 174 .

a Ëaglji iz raskoπnih dvorova… Vrijeme se njegovo bliæi. Doista je cijelo podruËje unaokrug po Saddamu rekonstruiranog Nabukodonozorovog hrama i Ulice procesija potpuno prazno. ovdje u gradu Babilonu.”80 “Nije li Ëudno kako su se ove rijeËi. I naπa je buduÊnost proreËena. zapravo nitko ne zna zaπto. Ima nade za kurdski narod kao i za sve ljude. dobio proroËanstvo o Kurdima. moæda iz straha ili nekih drugih razloga. i izvrπi. ostvareno. Nikad se viπe neÊe naseliti. Dr. nismo liπeni utjehe i nade. potomci biblijskih Medijaca. Zato bih vam æelio o tome govoriti. Pa ipak. jer se sve πto On prorekne. napisane prije 2600 godina. o Europi i o buduÊnosti svijeta.Kurdima i razumjeti vas. VeÊina je veÊ bila u Babilonu. jer na velikom podruËju nekadaπnjeg Babilona nitko ne æivi.” Nakon ovih uvodnih rijeËi dr. rijeË po rijeË. poglavlja: “Babilon. udaljenom samo osamdeset kilometara od danaπnjeg Bagdada. Pita ih: “Tko od vas poznaje iskopine grada Babilona?” Skoro svi diæu ruke. Hanns izvjeπtava kako je prorok Daniel u drevno doba. bit Êe ko Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. kurdski narode. dani mu se neÊe produæiti. Doslovce se ovdje ostvaruju proroËke rijeËi iz Izaije 13. Moram vam reÊi neπto osobito znaËajno. toËno ispunile? Svi vi moæete potvrditi da je sve proreËeno. Arapin ondje neÊe dizati πatora. Sto posto se ostvarilo ono πto je prorok prorekao. PoËivat Êe ondje zvijeri pustinjske. bez æive duπe. A tu je nekada stajao veliki grad s oko dva milijuna æitelja. nojevi Êe ondje stanovati. od koljena do koljena ostat Êe nenapuËen. imenom ste spomenuti u proroËanstvu: 175 . Hijene Êe zavijati iz njegovih palaËa. doslovce. jarci plesati. o nadolazeÊim svjetskim carstvima. jer ste sami vidjeli ruπevine Babilona. sove Êe im napuniti kuÊe. Hanns postavlja joπ jedno pitanje: “Poznajete li nekoga tko tamo æivi?” Svi se osmjehuju. nit Êe pastiri ondje poËivati. Pri spomenu Babilona sluπatelji postaju pozorni. ures kraljevstava. ures i ponos kaldejski. Stoga se s povjerenjem moæemo osloniti na Boæja proroËanstva. Vi.

osvojili Babilon i zajedno s Perzijancima osnovali golemo svjetsko Carstvo. Mnogi u bezizlaznoj situaciji svojeg napaÊenog naroda ponovno dobivaju nadu. Kabala i dr. “To je prorekao i vaπ prorok Muhamed u Kur’anu kad govori o ponovnom dolasku Idn Isaija.” I sad im dr. Maπite rukom neka do u na vrata kneæevska.’81 »ujte tko su ovi sveti ratnici. razbija svaku nepravdu i zloÊu na Zemlji i osniva Boæje kraljevstvo koje Êe vjeËno vladati. Kamen pada.” Kurdi su s velikom pozornoπÊu pratili ovo izlaganje. Tom prigodom dolazi do zanimljivog razgovora izme u dr. njegovi junaci. PriËa im o Grcima i Rimljanima. za kraj svijeta i to u Ëetvrtoj suri 157-172: ‘Imamo Mesiju. koji Êe razoriti Babilon! ‘Gle. Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima. toËno onako kako je to prorok Daniel vidio tu u blizini Babilona. Polako i tiho raste njihovo povjerenje da svemoguÊi Bog ipak nije zaboravio njihov narod. posjeÊuje bolnicu u Batufi. Gospodina Isusa.82 Medijci su vaπi preci. 176 . Hanns priËa o tome kako su njihovi preci Kurdi. ProroËanstvo je zakljuËeno. poslanika Allahova… Allah ga je k sebi uzdignuo… Isus Êe po svom ponovnom dolasku razbiti Antikrista… na sudnji dan. Snaæno ga se doima nesebiËan rad njemaËkih lijeËnika i medicinskih sestara.’ Stari islamski komentari ovome dodaju da Êe Isus siÊi s neba kao Kralj pravde. gnjevu svom pozvah junake… »uj! Æagor na gorama kao od silna naroda… Iz daleka kraja… dolaze oni. Viπe nemamo πto oËekivati osim Alahove intervencije da spasi ËovjeËanstvo. sina Marijina. Neki postavljaju pitanja o tome kada i kako Êe se ispuniti posljednji dio Danielova proroËanstva. viËite im iz sveg grla. sin Amosov. Jednog dana na inspekcijskom putovanju jedan od najviπih kurdskih vo a. narod Kurda. Isusa. To je vaπa buduÊnost. naime dolazak Boæjeg kraljevstva. koji dolaze iz dalekih brda. to je buduÊnost koju Bog æeli dati svakome tko dopusti da ga On vodi. Medijci. Kabal. Hannsa. podiæem na njih Medijce…’ govori Gospod. pa i o Europi.‘Proroπtvo o Babilonu koje vidje Izaija. pa ih poziva na sveËani objed u grad Zaccho. dr. vi ste potomci Medijaca. Na goletnu brdu dignite zastavu.

Gostoprimac djeluje priliËno suzdræano. Zapravo se to ne moæe zvati zatvorom. OËi mu zraËe toplinom i dobrotom. Neki se nikad viπe nisu oporavili i postali normalni. do samoga srca. πto ga veÊ u prvom trenutku susreta Ëini simpatiËnim. Onda su mu obrijali glavu. vrlo smireno. Drugoga su toliko Ëvrsto vezali da se nije mogao pokrenuti. ali nismo mogli ni umrijeti od gladi. pa kao topovska grmljavina. Svakog su nas dana ispitivali i pritom muËili i tukli. Jedan je nakon dva sata izgubio razum. U prostoriji nije bilo kreveta ni pokrivaËa ni zaπtite od straπne hladnoÊe. Sustavno su nam upropaπtavali probavne organe jer su jelo davali jako neredovito: jednom usred noÊi. Jednome su polako utiskivali uæareno æeljezo u prsa. Najstraπniji je bio psihiËki teror. Vani je bio mraz i uæasno hladno. Bradica ga Ëini neπto starijim premda je tek zakoraËio u tridesete godine. »etiri puta je bio u zatvoru i samo je zahvaljujuÊi razmjeni zatvorenika izbjegao sigurnu smrt u muËiliπtu Saddamova zatvora smrti. sve dublje u tijelo. Njegova gusta crna kosa na rubovima veÊ sijedi. jer je to bila duboka rupa u zemlji s otvorenim oknom bez prozora na stropu. Svih je jedanaest rana dobro zacijeljelo. Nakon nekog vremena ove su kapi djelovale kao udarci ËekiÊem. Drugi nije preæivio takvo muËenje. kad bi moje prijatelje muËili na moje oËi. Jelo se samo jednom dnevno. Studirao je na viπe sveuËiliπta i govori sedam jezika. tako da je poËeo grozno vikati i plakati. PriËa o progonstvu koje je proπao i o nizu atentata πto ih je izvela Saddamova tajna policija. Pritom joπ jednom oæivljava sve strahote doæivljenoga: “Bio sam Ëetiri mjeseca u zatvoru u Iraku. HladnoÊa je prodirala odozgo. pa odmah rano ujutro i nakon toga Ëitavog dana niπta do sljedeÊe veËeri.” 177 . nad njim namjestili lonac s vodom i pustili da kap po kap pada na isto mjesto tjemena. Kruh je Ëesto bio smrznut pa ga je trebalo otapati u ustima. osim desne ruke koja unatoË viπe operacija nije viπe tako pokretna. Jedanaest puta su ga pokuπali ubiti. Polako i oklijevajuÊi priËa o svojim doæivljajima. Nikad nismo bili siti.

U zatvoru u Iraku. Kabal opet prekida izvjeπÊe. Polako nastavlja: “Nakon poraza Iraka u Zaljevskom ratu oslobodili smo svoju zemlju od Saddamove vojske. Pobili su ih jer nisu htjeli priznati da smo Kurdi. osjeÊa prirodnu reakciju dr. “Najgore su proπle supruge uhiÊenih politiËara.Tu zastaje. Uvjeren je da duboko u srcu i mislima ovog Ëovjeka mora biti mnogo mrænje. Groznim muËenjima nastojali su ih prisiliti da kaæu istinu o svojim politiËkim aktivnostima i izdaju svoje prijatelje. ne! Ne mogu mrziti svoje muËitelje. dojenËad i trudnice. Suviπe je grozno πto se zbivalo. bivao je sve jaËe muËen dok konaËno ne bi progovorio. Mnoge su umrle od posljedica silovanja. Zatim opet priËa kako su u zatvorima tisuÊe izgubile æivot. Ne moæe se na ubijanje uzvratiti mrænjom. Strpali bi ih u zatvor. Osveta izaziva osvetu i ratu nema kraja. a poslije i u zatvoru u Turskoj imao sam puno vremena za razmiπljanje. Me utim. Nakon priznanja muËenog bi Ëovjeka okrutno umorili zbog navodno izvrπenog zloËina. Ali dr. u te mraËne rupe koje sam opisao. djeca i starci.” Dr. Kabal uz smiren osmijeh kaæe: “Ne. Druge su rodile djecu ovim muËiteljima. Moramo zlim ljudima koji su nas muËili pruæiti priliku da odbace svoju mrænju. ReÊi Êu vam i zaπto. Takav bi se nadao da Êe odræati obeÊanje i dobiti slobodu. Kabal kao da poga a misli svojega gosta. koju bi im oteli i poubijali. Ne æelimo niπta drugo do æivjeti u miru. a mi Kurdi æelimo mir. Njegov sluπatelj nastoji shvatiti neshvatljivo. zlobu i okrut178 . jer ona ra a novo ubijanje. Pritom su otkrivene masovne grobnice s tisuÊama ærtava. Hannsa na takve strahote — mrænju i revolt. Bili su to muπkarci i æene. Tamo su bile slobodna divljaË za bludne vojake.” Opet πuti shrvan uspomenama na sav taj uæas. Tko je odbijao. Uspomene su tako snaæne da samo πuteÊi moæe podnijeti uæas koji ponovno osjeÊa. Zbog toga je njegov sluπatelj jako iznena en kad dr. muËitelji nikad nisu odræali obeÊanje.

Tek tada viπe neÊe nikada postati zli. mogli su otiÊi u inozemstvo. Moramo biti dobri prema njima.000 vojnika. sinove i braÊu muËili do smrti. i molite se Bogu za one koji vas gone… blagoslivljajte one koji vas kunu… ljubite neprijatelje svoje. ali Ëini se da viπe nije ni musliman koji smatra da nevjernike i zle treba iskorijeniti ognjem i maËem. jer ih je naπa æelja za mirom uvjerila i razoruæala. To su bili ljudi koji su razorili viπe od Ëetiri tisuÊe naπih sela. Ako im se to Ëinilo uputnim. Mogli smo im se osvetiti.” 179 . Dijelili smo s njima svoju oskudnu hranu i pokazali da im æelimo dobro. mogli su se vratiti u Saddamovu vojsku. pruæiti im ruku i zaboraviti. pri dobroj namjeri da ne mrzi.nost. Mogli su ostati kod nas i s nama æivjeti. Njegovo je glediπte sliËno onome πto ga Krist oËekuje od svojih sljedbenika: “»inite dobro onima koji vas mrze. a æitelje pobili ili prisilili na bijeg. nego smo im vratili slobodu. Ako su htjeli. Naredio sam da ih razoruæaju i poπtede. Rekli smo im da se ne trebaju plaπiti osvete jer æelimo samo mir. Kabal nije krπÊanin.” On to govori tiho. Sada su bili naπi zarobljenici. PriËa dalje: “Osloba ajuÊi Kurdistan od iraËkih trupa zarobili smo viπe od 50. Nisu doæivjeli ni mrænju ni osvetu. Hanns je joπ viπe iznena en kad mu ovaj kurdski vo a priËa da nije ostao samo pri svojem glediπtu. da ih svladaju i opet postanu dobri ljudi. Nismo ih zatvorili u zatvore niti ih strpali u logore. uniπtili æetvu. ali tako odre eno i sigurno da se stjeËe dojam kako je taj Ëovjek veÊ nadvladao ovaj naπ zao svijet. pogledati ih u oËi. Uklopili su se u kurdski æivot. peπmerzima. Dr. Mnogi su ostali kod nas. bili su u naπim rukama. da je doπao trenutak kad moæemo dobiti mir miroljubivim postupanjem sa zarobljenicima. Me u njima su bili ljudi koji su silovali naπe æene i djevojke. veÊ ju je pretvorio u djelo.”82 »ovjek mora osjetiti veliko poπtovanje pred ovim Kurdom koji je razumom i snaænijim osjeÊajem da bude i ostane dobar nadvladao osnovnu Ëovjekovu teænju za osvetom πto je nalazimo veÊ kod male djece. koji su naπe oËeve. Ali dr. ali sam rekao svojim vojnicima.

Svakog gra anina na Zemlji treba odgojiti u toj zajedniËkoj religiji i usaditi mu naËela te jedinstvene vlasti. Otvoreno govore o zajedniËkoj nadi u buduÊnost svijeta. mnoge je noÊi probdio u bolovima na svojem zatvorskom leæaju i pri muËenju podnio neljudske patnje. Hannsa ostaje nekoliko dana i ima priliku nastaviti razgovor koji su zapoËeli u Iraku. rasa. postao drugorazredan. LijeËnici i medicinske sestre vraÊaju se po mjeseËini u svoju bolnicu u Batufu. Ali. Ubrzo nakon toga dr. Za njega je ovaj svijet. koji se u me uvremenu vratio u domovinu. Ëast i uspjeh. Viπe od svega pokreÊu ga misli o vjeËnosti. na Ëijem se rubu tako Ëesto naπao. Kao gost dr. da bi se uspjelo potpuno zavladati svim narodima. religija i stranka. Kabal traæi arapsku Bibliju kako bi ovo proroËanstvo lakπe pratio i razumio.I dr. Dr. Postao je Ëovjekom koji traæi Boga. Hanns mu objaπnjava veliko povijesno proroËanstvo proroka Daniela. gotovo preko noÊi. Na tom putu posjeÊuje i svojeg prijatelja iz Batufe. jer je veÊ danas prihvaÊaju ostale 180 . OsjeÊa se srodnim s njima u nevidljivom bratstvu napaÊenih koje obuhvaÊa cijeli svijet. Njemu niπta ne znaËe ljudske ograde kao πto su nacionalnost. O miru se ne samo govori. Stoga se razumiju kao da su ro ena braÊa i otvoreno razgovaraju o onome πto Êe doÊi. Ova posljednja faza biblijskog proroπtva moæe otpoËeti svakog trenutka. Kabal posjeÊuje NjemaËku. “Kad Kurdi dobiju nezavisnost. VeÊ sad je jasno da Êe za to biti najpogodnija nedjelja. ovdje se mir ostvaruje. sa svojim ciljevima kao πto su vlast. ona neÊe dugo trajati. mora postojati jedna jedina religija. Primaju ga zemaljske vlade. OsjeÊa da ga privlaËe ljudi koji razmiπljaju o vjeËnosti. Nije mi teπko zamisliti kako Êe ona odrediti jedan dan u tjednu za obuËavanje. Svi Êemo izgubiti svoju nezavisnost u diktaturi srediπnje svjetske vlade. moÊ. Hanns je iznena en ovim praktiËnim svjedoËanstvom volje za mirom. »esto je gledao smrti u oËi. Razgovor se oduæio duboko u noÊ. Hanns mu priËa o proroπtvu o ameriËkoj svjetskoj vladavini. veÊ ga se i pokazuje. Dr. novac. bori za nj. Dr.

Ona æeli da svi gra ani svijeta jedno misle.” “Dakle. On ga ljubi vjeËnom ljubavlju i Ëovjek cijelim srcem uzvraÊa ovu ljubav. æivimo.” No kurdski politiËar æeli znati πto proroπtvo dalje predvi a i kako se mogu spasiti oni koji se ne æele pokoriti svjetskoj diktaturi. bit Êe gospodarski bojkotiran. miËemo se i jesmo. svojim mislima. osobnu vezu sa svakim Ëovjekom. svakoj niti svojeg Ëudesnog BiÊa. kaæe Biblija. To neÊe biti samo vanjski znak. zahtijeva potpuni nadzor kako su ga i dosad zahtijevale sve diktature. On uspostavlja prisnu. Bit Êe indoktriniran u jednoumlju redovitim ispiranjem mozga kojemu tog odre enog dana obuke svi moraju biti nazoËni. nastavlja dr.” Dr. odraz Njegova biÊa.nekrπÊanske religije. osjeÊajima i voljom. “Mogli bismo je tako nazvati. “Jedina je nada Kristov ponovni dolazak. Kad se bude Ëinilo da je sve izgubljeno. Kabal. Ova prisna zajednica vrijedi za svakog Ëovjeka na Zemlji. odnosno æiga. uzima svoju Bibliju iz koje namjerava svojem kurdskom prijatelju proËitati nekoliko ulomaka. »ovjek je Boæja slika. Hanns. primjeÊuje dr. svoju volju i moæe slobodnom odlukom voljeti svojeg Stvoritelja. On je isto tako slobodan i neovisan kao Bog. Vi to svakako bolje shvaÊate nakon svega πto ste proæivjeli. naime. a posebice s onima koji ne prezru Njegovu ljubav nego ga prime u svoje srce. Hanns ustaje. stoji u Svetome pismu. bit Êe to duπevna tortura”. Stvoritelj je u poËetku iz ljubavi stvorio ljude. Svaki se Ëovjek mora predati cijelim svojim biÊem. “On… svima daje æivotni dah i sve ostalo”. “O tome sam veÊ govorio vaπim vojnicima u Batufi”. »ovjek je Njegov odraz. “Na svoju sliku”. ima svoj razum. svakoj stanici. Proroπtvo govori da onaj tko ne bude imao znaka. jer se diktatura ne moæe s tim pomiriti. neÊe moÊi ni kupiti ni prodati. Po njemu. Njegova veza Ja — Ti. svoje osjeÊaje. On Êe se umijeπati da bi spasio svoje.84 Isto tako Ëitamo: ”Zbilja nije daleko ni od jednog od nas.”85 181 . dakle Njemu sliËne. Bog nosi to voljeno biÊe u svakom atomu. Tko ne bude redovito nazoËan toj tjednoj obuci.

koje moæe postupati po svojoj volji. Hanns otvara u Bibliji novi ulomak i daje Boæji odgovor. al se oni od mene odvrgoπe. Bog nije uzroËnik patnje i smrti.”86 I naπa svijest. πto se doga a kad Ëovjek umre? 182 . odnosno tijelo. Jahve sâm njega je vodio. kad bi Ëitav svoj duh k sebi vratio. uostalom… gdje te je Jahve. podigao. dok mi dah Boæji u nosnicama bude. Æivot nije neka samostalna. posluπaj. jer smo biÊe s rasu ivanjem. stvoriπe… S miloπÊu si mi æivot darovao. mudrim Ëini Ëovjeka.89 To Ëini cijelom svojom Ëudesnom ljubavlju: “A vidio si.”90 Sad se umijeπao dr. nebesa. nego stalno Boæje djelovanje u nama: “Ta i mene je duh Boæji stvorio. duh Svesilnog. cijeloga puta… nosio kao πto Ëovjek nosi svoga sinËiÊa… obujmio ga. nije automat. Kabalu je sada jasno da Ëovjek nije stroj. briæljivo si nad mojim bdio dahom… sve dok duha moga bude joπ u meni. pa ga na svojim nosi perima.”88 On “svemir uzdræava svojom silnom rijeËi”. osjeÊajem i voljom.”87 Prema ovome. jer Jahve govori: Sinove sam ti odgojio. dah neki u ljudima. kako su to EgipÊani i Grci zamiπljali u svojoj mitologiji. Kabal: “Ako nas Bog tako Ëudesno vodi i nosi. Poput orla πto lebdi nad gnijezdom.”91 Dr. Upravo je tu uzrok patnji na svijetu: uzrok je Ëovjek koji je u æivot unio grijeh. i naπ razum su djelovanje nevidljivog Boæjeg Duha u nama: “Uistinu. Ëovjekovo postojanje ne znaËi odvojenost duπe i tijela. i u prah bi se pretvorio Ëovjek. tako on krila πiri. zemljo. veÊ Boæje dijete sa slobodom i osobnoπÊu. smrt. patnje i smrt?” Dr. Time je i Bogu sliËan. uzima ga. zapravo. ©to je. sva biÊa bi odjednom izdahnula. nad svojim orliÊima lebdeÊi. duπa i duh. gajio ga i Ëuvao kao zjenicu oka svoga. jer u njoj stoji: “»ujte. odakle onda sve ovo zlo. svijest o vlastitom postojanju. duh Svesilnog oæivio me … Kad bi on dah svoj u se povukao. Bog tvoj.Njegovi su ljudi to uvijek znali: “Tvoje me ruke sazdaπe. neovisna duπa. ova nepravda. æeli znati.

kad Êe se ponovno uspostaviti nakratko prekinuta veza izme u Boga punog ljubavi i Njegovog voljenog stvorenja: ‘Al kad Ëovjek umre. ugibaju. dok nebesa bude. Kabal s velikom pozornoπÊu prati izlaganje i razumije da prema ovome uskrsnuÊe nije niπta drugo do obnova Ëovjeka. otrti — sramotu Êe svog naroda na ovoj zemlji skinuti… I reÊi Êe se u onaj dan: Gle. i sâm Êe Bog svoje voljeno dijete uzeti u naruËje da zauvijek bude u Njegovom vjeËnom kraljevstvu slave.”94 Dr. tad se rastuæe. Bog stavlja svoje dijete na poËinak. i opet se u prah vraÊaju. Poπaljeπ li dah svoj. i tako obnavljaπ lice zemlje. od sna se svojega probuditi neÊe… dok ne bi doπao da mi smjenu dadeπ. sit Êu ga se nagledati. u njega se uzdasmo. koji ga je dao. silno si velik… Sakrijeπ lice svoje.’97 ‘I uniπtit Êe smrt za svagda. “Jer za nj svi æive. Boæe moj. neÊe se podiÊi. k sebi Êe me diÊi: iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga. opet nastaju. kako to uËi istoËnjaËka mistika. ovo je Bog naπ. Gospod. A kad se probudim.”93 Prema tome. svoj duh. i oËima mojim neÊe biti stranac.’96 Ja Êu ga osobno vidjeti. tako djeluje i u trenutku Ëovjekove smrti kad vraÊa k sebi svoj dah. Ne. ako dah im oduzmeπ. ostaje pokoπen… kad legne. Za Boga je samo trenutak do uskrsnuÊa. Njega Êu ja kao svojega gledati. a duh se vrati Bogu. a ja bih se odazvao: zaæelio si se djela svojih ruku. i jednom kad se probudim. smrt nije niπta drugo do proces obrnut od stvaranja. ‘A ja Êu u pravdi gledati lice tvoje.”92 Biblija dalje kaæe: “I vrati se prah u zemlju kao πto je iz nje doπao. ja Êu osobno gledati Boga. neka druga utjelovljena ili reinkarnirana osoba. ovo je Jahve u koga se uzdasmo! KliËimo i veselimo se spasenju njegovu!’98 183 . on nas je spasio.’95 A dalje Ëitamo: ‘Posljednji Êe on nad zemljom ustati. bez obzira je li se Ëovjek pretvorio u prah. zapravo je za nj buduÊnost veÊ sada. Kako je Bog stvarao Ëovjeka. u pepeo ili se raspao u atome. I suzu Êe sa svakog lica Jahve.Opet mu Sveto pismo odgovara: “Jahve. Zvao bi me. neÊu biti stranac. “Pogledajte kako Sveto pismo ganutljivo opisuje trenutak uskrsnuÊa. ne ustaje viπe.

”100 Mi se razbijamo tim naπim ja. odvajanjem od naπeg velikog Ti. naπe kajanje i obraÊenje izaziva u nama potpunu promjenu. od Boga. u mojoj me æe i octom napojiπe. razbija veliki kip iz drugog poglavlja Danielove knjige. Njegov dolazak bit Êe sudnji dan. suze koje je On sâm u naπem jadu plakao s nama. Kabala viπe nego πto moæe naÊi u svojem Kur’anu. razbit Êe se. ZahvaljujuÊi Isusovom oprostu. Ali Krist je uskrsnuo iz mrtvih. Na kriæu je navodno umro netko drugi. satrt Êe ga. Zato je i nazvan Spasiteljem i nema nikakvog drugog spasenja osim u uspostavljanju ovog osobnog odnosa. i svojim silnim dolaskom u veliËanstvu i slavi Ëini kraj svjetskoj povijesti. Ovaj sud Daniel vidi kao su enje u prilog svetaca Viπnjega. U svojoj unutraπnjosti umiremo s Kristom i s Njim opet ustajemo na novi æivot. ali ga ne na oh. On to ovako iskazuje: ‘Ruganje mi slomilo srce i klonuh. On je sâm kriv za Isusovu smrt. naπega Gospodina. “Isusova smrt nije niπta drugo do kidanje ovog zajedniπtva Boga i Ëovjeka. Ëekao sam da se tko saæali nada mnom.’”99 Za dr. i praπta nam naπu neljubav prema Bogu. jer ‘ni vlas s naπe glave ne pada bez njegove volje’. Ra amo se nanovo. a ne protiv njih. kako je to Krist objasnio u razgovoru s rabinom Nikodemom. Krist to opisuje rijeËima: “Tko na taj kamen padne. a na koga on padne. ponovno je uspostavljena raskinuta zajednica.” Ovo je za dr. Naπe æaljenje πto smo tako povrijedili ljubav kojom nas Isus ljubi.On Êe njeænom rukom obrisati suze s naπeg lica. a ne Isus iz Nazareta. nego da ga je Allah uzdignuo na Nebo. njegov je grijeh toliko raæalostio Krista da umire od boli. Htio bi znati πto o tome kaæe Sveto pismo. i da me tko utjeπi. naπom sebiËnoπÊu. Ali kad kamen padne. Stvoritelj je u svojoj iskrenoj i Ëudesnoj ljubavi prema svojem voljenom stvorenju toliko nesretan zbog Ëovjekova odbijanja i odvraÊanja da mu zbog toga puca srce i On umire. ali ga ne bi. tako objaπnjava njegov prijatelj. Kabala je to nova spoznaja. Ali Kur’an govori i o tome da Isus nije ubijen od svojih neprijatelja. U jelo mi æuËi umijeπaπe. Sav je sud 184 .

predan Njemu. U svojoj ljubavi Bog je nadvladao zlo i ostao pobjednik. Krist je sve oprostio i viπe nema potrebe za su enjem. Prijaπnje se viπe neÊe spominjati. “Jer. tome se ne sudi. sasvim osobna zajednica izme u Boga i Ëovjeka trajati zauvijek. a njih posaditi za stol te ih dvoriti. srce Êe vam se radovati. kaæem vam. kada do e. 185 . Dr. Ostaje joπ pitanje πto Êe biti s onima koji odbiju Boæju ljubav. ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Obratite se. tako Êu i ja vas utjeπiti… Kad to vidite. niti Êe vam na um dolaziti. sam Êe se pripasati. na e gdje bdiju! Zaista. evo. Upravo to je ono za Ëime je uvijek Ëeznuo. “Pobjednik Êe baπtiniti ovo: Ja Êu mu biti Bog.”104 Sve Êe to biti tako prirodno i stvarno da Gospodin svojim spaπenima obeÊava: “Blago slugama koje gospodar. a ja Êu ih veÊ usliπiti… na rukama (Êu vas) nositi… Kao πto mati tjeπi sina. a on Êe mi biti sin. ja Êu im se odazvati. To je odgovor na njegovo pitanje u vezi s nadvladavanjem patnji i zla na ovome svijetu. i æivite!”102 Nakon svojeg dolaska Gospodin Êe stvoriti novo Nebo i novu Zemlju. Od Ëiste radosti On ne moæe drukËije. kao veza izme u oca i djeteta. Bog je neizrecivo æalostan zbog onih koji ne razumiju pa neoprostivo odbijaju njegovu ljubav: “Zar je meni do toga da umre bezboænik — rijeË je Jahve Gospoda — a ne da se vrati od svojih zlih putova i da æivi?… Ja ne æelim smrti nikoga koji umre — rijeË je Jahve Gospoda. ona veza ljubavi zasnovana na zajedniπtvu.”103 Tada Êe ova Ëudesna. ponovno uspostavljen sklad za svu vjeËnost. veÊ svojeg voljenog i spaπenog Ëovjeka primiti dobrodoπlicom i prihvatiti ga u svoj zagrljaj. koji ne æele zajednicu s Kristom.”101 Ponovno je uspostavljen odnos povjerenja. Kabal upija sve πto Ëuje. toliko lijepu da to ne moæemo sebi predoËiti. “Tko vjeruje u njega. joπ Êe govoriti.”105 Ovo je doista najveÊe obeÊanje ili proroËanstvo koje nalazimo u cijelome Svetom pismu: SvemoÊni Bog dvori i sluæi svoje stvorenje na novoj Zemlji. Veselite se i dovijeka kliËite zbog onoga πto ja stvaram… Prije nego me zazovu. dakle. Time je ostvaren cilj stvaranja Ëovjeka.

Ne plaπi se ni posljednjeg vremena progonstva koje Êe poduzeti proreËena svjetska diktatura i svjetska religija. koji ga Ëeka i koji Êe ga snaæno zagrliti kad do e posljednji dan ovoga svijeta. u domu zauvijek. sve æuri u susret kraju. napaÊeni narod ne mora dugo Ëekati na pomoÊ ako se obrati jedinoj pravoj pomoÊi koja postoji. snaæna nada da Êe se sresti sa svojim nebeskim Ocem. postali su i prijatelji Izbavitelja. U cijelom se svijetu zbivanja brzo izmjenjuju. Kabal se vraÊa u Kurdistan. Isto tako zna da i njegov jadni. Ali on se ne boji. U njegovom je srcu oæivjela istinska. koji s radoπÊu oËekuju Njegov dolazak. Onda Êe biti kod Njega kod kuÊe.Prije nego πto se dvojica prijatelja rastanu. Dr. Ne zna hoÊe li jednog dana ipak pasti kao ærtva vrebanja tajne policije. On osjeÊa: Kamen veÊ pada! 186 .

VII. die ganze Heilige Schrift Deudsch. Ëuva se u Arhivu njemaËkog Nacionalnog muzeja u Nürnbergu. 1960. Grand Rapids. Karl Rahner. Die geheime Archive des Vatikans. 69—95. 1974. Martin Luther. 1983. E. Izloæba i komentar pod vodstvom Gerharda Botte. 1968. Wittenberg. 1965. Der Grosse Kampf. J. izd. Zondervan. M. str. Michigan. izd. Wien—München—Zürich. Salzburg. Grand Rapids. München. sv. 1970. Sacramentum Mundi. Eberhardt. 2000 Jahre Christentums. Martin Luther. Freiburg. 4. Kirche und Krieg. 187 . G. Roland Bainton. izd. 3. München. White. 1545. Douglas.. Gottfried Fitzer. sv. str. 1979.. Drugi.. Herder. The New International Dictionary of the Christian Church. Günter Stemberger. 1959. L. s odgovarajuÊom bibliografijom iz koje je naËinjen izbor. IV. Stuttgart. Jacksona. Berlin. Ambrosini.Bibliografija i primjedbe Stranice 6 i 7: Ovaj se bakrorez nalazi u privatnom vlasniπtvu obitelji Andersch. Uz to i: The New Schaff-Herzog Encyclopedia. 1968. W. Hamburg. 1983. Kurt Galling. Tübingen.. Was Luther wirklich sagte. izd.. Reformation und Gegenreformation. 3. D. D. izd. M. 1983. Karlheinz Deschner. S. 480—548. 1973. Germanisches Nationalmuseum Nürnberg. Martin Luther und die Reformation in Deutschland. izd. izd. Stranica 9 i dalje: Kao gradivo za ovo poglavlje koriπteni su sljedeÊi povijesni izvori: Religion in Geschichte und Gegenwart. skoro identiËni primjerak.

1985. Wünsche. Zeugnisse der Kirchengeschichte. Stranica 23 i dalje: Opis Babilona zasniva se na piπËevom studijskom putovanju u Babilon u lipnju 1991. New Delhi. str. Bogenhofen. 1961. Stuttgart. Wuppertal. 1959. izd. U. K. Lehrbuch der Weltgeschichte. Martin Kobialka. Althaus.. 19. Achtemeier. Kornfeld. New York.. Wiesbaden. Zentner. izd. 1982. Th. Klein. Kirchengeschichte in Dokumenten. Hasel. Paschke. Basmachi. H. Harper’s Bible Dictionary. 1968. Reinecker. te sljedeÊim izvorima: G. Treasures of Iraq Museum. F. A. München. Der Grosse Bildatlas zur Weltgeschichte. — Bilder aus der Geschichte des Papsttums. J. izd. Orlinsky. Stuttgart. Zeitbilder aus der Kirchengeschichte. Washington. Ancient Times. 1971. 3. Luther und die Gegewart. br. 1888. 1979. P. 1972. Düsseldorf. 1976. 1976. Länder der Bibel. isto. J. Understandig the Bible through History and Archaeology. Wiesbaden. Prähistorische Staatssammlung. Theologie d.. O. Glimpses of World History. — Geschichte der Päpste. Protestantisches Taschenbuch. Calwer Bibellexikon. F. 1941. A. Rukopis. P. Gütersloh. 1989. Die Reformation in Deutschland. J. L. Stranice 20 i 21: Vidi Wünsch. Läpple. Siegfried H. G. Horn. Boston. New York. E. F. 2. 271. Ranke. K. Hermens-Kohlschmidt. 188 . 1958. Baden-Baden. München. izd. G. 1914. Tübingen.F. Dogmengeschichte. 1963. Adam. SDA Bible Dictionary. 1991. Breasted. Ëasopis Luther-Gesellschaft. Von Adam bis Daniel. Berlin. 1952. Würzburg. Stuttgart. Alten Testaments. F. Leipzig. Leipzig. Deutsche Geschichte im Zeitalter der Reformation. 1905. Schlatter. 7. Weber.. Lortz. 1962. Encyclopädie der Weltgeschichte. Nehru. 1989. 4. Lexikon zur Bibel. Zange. Stuttgart. 1976. svezak. C. J. G. Luther und der Jüngste Tag u Luther. F. 1911. Luthers Haltung im Bauernkrieg. Baghdad.

New Perspectives on the Old Testament. Volkstümliche Geschichte der Juden. Genève. Grand Rapids. Payne. Wieseman & E. The Aramaic of the Genesis Apocryphon compared with the Aramaic of Daniel. Horn. 1975. Wien i Berlin. Stranica 98: Postavljanje kasnijeg datuma nastanka Danielove knjige u 2. F. J. A History of World Civilization. Word Books. Archeology and the Old Testament. F.J. 8. I kumranski spisi pokazuju slaganje s aramejskim jezikom Danielova vremena i potvr uju vremensko uvrπtavanje Daniela u babilonsko vrijeme. Graetz. Keller. Altorientalische Denkmâler im Vorderasiatischen Museum zu Berlin. 9. A. K. München. Grand Rapids. C. Grand Rapids. G. M. 1954. Grand Rapids. R. izd. Waco. 1954. 160. Bruce. Meyer. stoljeÊu prije Krista od strane Porfirija i poslije uglavnom liberalnih teologa opovrgnuto je arheoloπkim nalazima. Gleason L. Archer. Archeology and the Old Testament.. F. 1989. W. F. Überall ist Babylon. R. Anderson. 1888. Ove spoznaje su poslije zaboravljene i tek ih je prije nekoliko godina arheologija potvrdila. 1961. Unfolding Daniels Prophecies. Bruce. 1955. 291. Unger. Archaeology and the Bible. 1970.. 1970. str. Daniel je temeljito poznavao prilike na babilonskom kraljevskom dvoru. XI. izd. F. The International Bible Commentary. Mountain View. M. 1979. Vidi: F. Yamauchi. New Delhi. sv.5. Und die Bibel hat doch recht. SDA Bible Dictionary. Second Thoughts on the Dead Sea Scrolls. 1968.. 189 . Swain. Seignobis. H. Leipzig. 1979. I.161. Josip Flavije. 1984. Grand Rapids. str. R. 1975. Unger. B. CA. Harrison. W. Starine. Washington. Introduction to the Old Testament. Düsseldorf. E. Die Welt des alten Babylon. S. jr. Schneider. Stranica 70: H. D. 1979.

Poljak. imala je slobodan pristup Hitlerovom Glavnom stanu. Prema intervjuu. Hitler als Feldherr und Spiritist. Stranica 135: A. Washington. 1962. Möttlingen. 1960. Foerster. Stranica 125 i 126: R. Frei. H. 1935. Stranica 117: Napoleonova oporuka tiskana je u R. Stranice 133 i 134: A. veÊ djelovanje vatre. Probleme der Parapsychologie. godine s prijateljima gospo e Huber u Münchenu (Huber je pseudonim). Fosteret. 190 . 512.. cit. op. 1932. 167. gospoa Huber. Daukhan. izd. Stranica 132: L. Hitler. Die Vision vom Ende. str. München. 1989. H. The Conditionalist Faith of Our Fathers. Mein Kampf. od apoleia. Stranice 129 i 130: PiπËevi intervjui tijekom 1963. Seelsorge und Okkultismus. RijeË propast na grËkom ima i znaËenje uniπtenja.—1970. 513.Stranica 100: J. nestati. str. Nisu muke vjeËne. Zürich. K. G. Die Idee Europa 1300 bis 1946. gazdarica Adolfa Hitlera u Schwabingu i nakon 1933. poginuti. E. E. 222—224. Hamburg. RijeË vjeËan u grËkom je aion i oznaËava vremensko razdoblje u ovom prostorno-vremenskom svijetu. Uvijek bi je prijazno primio. Umrla je u prvim poratnim godinama. Kao glagol javlja se sedamdeset sedam puta u znaËenju: upropastiti. München. str. godine. 168. Tübingen. i nalazi se Ëetrnaest puta u Novom zavjetu. Der Völkerbund — Ewiger Friede oder neuer Weltkrieg? Advent-Verlag. Koch. 1969. uniπtiti. 506.. B. 1963. Froom. Stranice 126 i 127: Josef Braun. Disertacija. 1953. Pojam “vjeËne muke” izmiπljen je u srednjem vijeku. raspadanje.

G. Ova vlast mora: 1. 22. u ovom (Smithovom) stoljeÊu. M. svibnja 1982. Heyne TB 5765. na mirobljubiv naËin. Juli 1933. Ove se znaËajke nalaze u razliËitim knjigama koje se pojavljuju u prvoj polovici proπlog stoljeÊa u SAD-u. Preslike piπËeve. Dangschata (Berlin. U svojoj knjizi BuduÊnost naπe zemlje — Sjedinjene Dræave u vjerskom i duhovnom pogledu. Deutsche Geschichte. Cjelovitu listu nalazimo kod L. 3. prije vπe od 120 godina. Heidelberg. 4. E. na 224 stranice na osnovi Otkrivenja 13. 2. koje su bila uposlene u Glavnom stanu kod Hitlera i izvijestile o njegovim okultnim postupcima. poglavlje: Dämon und Demagoge Hitler. objaviti gra ansku i vjersku slobodu. mora izrasti u veliku silu.M. s dvjema medicinskim sestrama u okviru svoje duπobriæniËke njege. Spomenuti bakrorezi nalaze se u Archiv der Germanischen Nationalmuseums u Nürnbergu.. Intervju pastora R. Battle Creek. Stranica 137 i 138: ZEIT-Dossier 1. Michigan. na dosad nepoznatom teritoriju. izd. 1960. nastati na zapadnoj hemisferi. 1937. Uriah Smith navodi u spomenutom djelu samo deset od Ëetrnaest navedenih znaËajki. Joffe. 1876. i 1945. njihovo ispunjenje nije moglo prepoznati. 1943. Berlin.). — Urkunden und geschichtliche Bemerkungen. 191 . Freund. 1950. jer se u ono vrijeme. Stranice 155—171: Reihn-Neckar Zeitung. The Prophetic Faith of Our Fathers. Ohlemüller. Stranica 136: Dr. Naumann i J. 6. 1980. Stranice 140 i 141: Posjet pisca Muzeju voπtanih figura Madame Tusseaud u Londonu 1981. Bertelsmann.10-18 naslovljuje deset poglavlja kako slijedi. Frooma. Reichskonkordat zwischen Deutschland und dem Vatikan vom 20. 5. Washington.

Cantelon. mjesto ro enja suvremenog spiritizma. jer se joπ nisu ispunile: 11. 1974. 1982. 9. 820—824. Griffin. G. uvo enje æiga u cijeli svijet. W. 1982. kakvu svijet nije vidio. mora biti protestantska nacija. vrπi vlast prve Zvijeri. D. Bar Liebenzell. Krieg und Frieden am Golf. 1797. München. 1959. Bombay. izrada kipa Zvijeri. 1975. Frankfurt. Der Tag an dem der Dollar stirbt. Vaduz. D. Adler. mora biti republika. Vidi: F. Luchterhand. Spiegelbuch. R. 1986. Riverside. naime vlast nad svim zemljama. Dokumente der Unterwanderung. Krell/Kubbig. Hamburg. T. Oster. 1988. 1980. Zülch. VII. 1990. 1991. Die geplante Weltregierung. 1980. Frankfurt. Deschmuk. Moskaus Übermacht — Die amerikanische Legende. Islam Reconsiderd. Die Insider. The Gospel of Islam. Gervasi. Der Koran. SDA Bible Commentary.. 14. Dictionary of Islam. Nürnberg. Schorndorf. 8. sv.7. N. imperijalistiËki. Homuth. Die Herrscher. U ono vrijeme Uriah Smith nije mogao prepoznati ostale Ëetiri oznake. O. CA. 1989. mora pokazati najveliËanstveniju sliku nacionalnog razvitka. Stranice 172—185: T. P. 12. 1980. I. Jastetten. Die Zukunft hat schon begonnen — Amerikas Allmacht und Ohnmaht. Völkermord an den Kurden. 10. Nichols. München. Künneth/Beyerhaus. Fischer. M. govori kao Zmaj. prenoπenje vlasti na ovaj kip. prijevod L. Jungk. str. Die Söhne der Finsternis. Hughes. Calcutta. Reich Gottes oder Weltgemeinschaft. T. Ullman. 192 . 1991. Allen. Wiesbaden. K. Washington. odnosno Svjetski savez Crkava. 13.

Daniel 7. Hoπea 11. Daniel 2.8-12.7. Daniel 8.28.1. Postanak 2.2. Rimljanima 5. 23.1.20. Daniel 8.17. Postanak 3. Daniel 11. Izaija 45. pogl.41-45.15. Postanak 1.37.23.1-3.17. Matej 5. Izaija 2.8-12.10.2.1-3. Izaija 44.1-3. Ezra 1.3.1-4. Daniel 7. Izaija 49.40.9-14. Izaija 13. Jeremija 29.17.1-22. 193 . Jeremija 25. Otkrivenje 1.1-22.18. Ljetopisi 36. Jeremija 50. Daniel 8.15.42.24. Daniel 2. Solunjanima 2.23.52. Daniel 8.22. Postanak 49. Mihej 4. Daniel 8. i 17. Jeremija 31.27.1-35. Jeremija 50. 2.1.1. 45.19.5.9-16. Daniel 2.24-27. pogl. Jeremija 50.22. Izaija 13. Otkrivenje 13.12. Matej 10. Jeremija 25.6.1. 6. Daniel 5.24. Joel 4.1.28.43. 2.10.15.20-22. Ezra 1.26.9-13. Daniel 2. Ezra 7. Izaija 53.2.39. Ponovljeni zakon 18. 29. Daniel 7.8.21-42. Izaija 44. Daniel 2. Daniel 9.21. Izaija 53.3.23. Matej 5.43.24. Mihej 5.1.10.22.41-45. Psalam 16.1-43. Psalam 110. Matej 26. Izaija 53. Izaija 61.28.32 Izaija 7.Biblijski tekstovi 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 Daniel 2. Izaija 11. Izaija 7. Ivan 1. Izaija 44.38.14. 45.7. 8. Ezekiel 26.19-22.4. Izaija 41.1-10. 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 Ivan 13.25.15.14.9. 6.1-3.1-3.

Izaija 13.14.7.8.19.1-5.17. Izaija 13.4. Daniel 2. 30.38.23.30. Ivan 14.17. Propovjednik 12.6-13.25-27. 194 . Ivan 5. Luka 10.41.12. Daniel 12.1-3.15. 32. Psalam 69. Petrova 2. 2. Petrova 3. 1.13. 34. Otkrivenje 12. 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 Izaija 13. Job 32.12-14.44.17.28.8.1.2. Izaija 25.6.18.12.5. Otkrivenje 21. Psalam 17. Matej 24.21. Malahija 3. Daniel 2. Djela 17.15. Daniel 2. Luka 12.19-22. Psalam 6. 1. Petrova 2.10. 2. Matej 21. Izaija 35.6.29. Matej 5. Ivan 3.9. KorinÊanima 15.4.2.7. Job 10.17.35. Hebrejima 1.18.15.4. Ponovljeni zakon 1. Djela 17. Ezekiel 18.24. DK. KorinÊanima 4.42-57.8. Izaija 1. Otkrivenje 12.9.12. 2. Psalam 104. 88.7.29.3.7-9.4. 66.6.9-12. Ivanova 4. 1. Obadija 16.10-13.3. 115. Izaija 65.27.35.14.32. Luka 20.10. 146.62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 Propovjednik 9. Izaija 25.22.28.1. Efeæanima 3.21. Job 33. Otkrivenje 1.43.18.12.7-12.20-22.25.44.10. Propovjednik 12. 27. Job 14. Ivan 8. Job 19.44.10.10-12.31.37.

.............................................................................................................................. 172 Bibliografija i primjedbe .................................. 75 Na glinenim nogama .............. 145 Novi svjetski poredak ................................................................... 59 Sin Sunca ..................................................................... 44 Slomljeni rog ........ 186 Biblijski tekstovi ............................ 108 General Winter .............................................................. 115 Sretni brakovi i nesretni ratovi ............... 193 195 ............... 9 Sedmo svjetsko Ëudo ............................ 23 Kraljeve suze ............................................................................................................................. 119 TisuÊugodiπnje carstvo ....Kazalo Uvod ................................................................................................................................................. 155 Kamen pada ......................................................... 101 Dvoboj ............................................ 5 Pobunjenik siromaπnih .................................... 129 Muzej voπtanih figura .................................................................. 140 Kaos ili kozmos ..............................................................................................................................................

p. Everson: SPA©EN MILO©∆U Martin Kobialka: PROROK DANIEL JE VIDIO BUDU∆NOST EUROPE Merikay McLeod: SADA! SAN JEDNE DJEVOJKE Dwight Nelson: TITANIK — JESMO LI MI NA REDU? J.ESDEA — knjige za Vaπ dom ©ime AniÊ: IZLET U SVEMIRSKA PROSTR ANSTVA. N. Slankamenac: KR©∆ANSKI BR AK I OBITELJ J.o. N. Slankamenac: PASTOR ALNA PSIHOLOGIJA J..hr ili na adresu: ESDEA d.o. Appel: MOST KOJI PREMO©∆UJE VRIJEME Nevenka BlaæiÊ-»op. Everson: ISUS Charles T. Slankamenac: HOMILETIK A I RETORIK A J.hinet. pjesme Dan M. N. Vandeman: SU»ELJAVANJE NA BLISKOM ISTOKU Jean Zurcher: KR©∆ANSK A SAVR©ENOST Knjige moæete naruËiti na Ëetiri naËina: telefonom: 049/274-287 e-mailom: dobra_knjiga@hi. Slankamenac: 333 ILUSTR ACIJE Slavica Slankamenac: KUHATI BEZ MESA — 400 RECEPATA Gotfried Schroter: LJUBAV LIJEPA I TE©K A Josip Juraj Strossmayer: GOVOR U RIMU 1870. GODINE Katie Tonn: ISKU©AJ BOGA — SVIDJET ∆E TI SE Richard H. Utt: NOVE GR ANICE U DOBROM ZDR AVLJU George E.hr internetom: http://www. N. 49243 Oroslavje 196 .esdea. Slankamenac: APOK ALIPSA — ProroËanstva u povijesti i buduÊnosti J. 38. Slankamenac: APOLOGETIK A J.ims. N. p. Slankamenac: POVIJEST SPASENJA — Kristov nauk u Poslanicama apostola Pavla J. N. N. Veljko –or eviÊ: I VI MOÆETE PRESTATI PU©ITI Russell Burrill: NOVI SVJETSKI POREDAK Joe Crews: HARMAGEDON Nikolina CrljiÊ: ADVENTISTI Charles T.