LIKOVNA UMJETNOST XX. STOLJEĆA Umjetnost i zbilja 20. stoljeća Umjetnost 20.

stoljeća sastavni je dio životne stvarnosti i izraz je društvenih i političkih događanja. Umjetnici su nastavili istraživati materijalne ili fizičke likovne elemente, kako novu mogućnost tradicionalnoga umjetničkog materijala tako i uporabu suvremenoga ili industrijskoga neumjetničkog materijala u umjetničke svrhe. Istraživali su i nova znanstvenih otkrića na polju fizike, kemije, biologije, matematike, kao i teorije iz svijeta psihologije i parapsihologije, etike i estetike. Pogotovu su istraživali ulogu likovne umjetnosti u suvremenom društvu. Tako su, zapravo, počeli istraživati i uvjete čovjekova života i razloge ostanka čovjekova bića. Sve spoznaje, naravno, morali su objasniti likovnim govorom preko arhitekture, kiparstva i slikarstva. Kao istraživači koji nude rješenja likovnim rječnikom, umjetnici su, kao nikada u povijesti čovječanstva, zapravo postali «čudni» i neshvatljivi običnom čovjeku. Izgledalo je kao da umjetnici govore jezikom koji gledatelji ne razumiju. Bilo kako bilo, umjetnici 20. stoljeća su bili glasnici koji su upozoravali na mnoga društvena i politička previranja, bilo da su pozitivna ili negativna, a njihova su likovna djela samo plod toga upozorenja, odnosno ljudske stvarnosti. Ne samo da su oslikavali stvarno stanje svoje sadašnjosti, umjetnici su upozoravali i na buduće nedaće pred kojima se čovječanstvo nalazi. Dakle, umjetnici su preko svojih likovnih djela rješavali i društvenopolitičke prilike kao i likovnu formu, to jest način kako «proizvoditi» likovno djelo. I, jasno, mnogim ljubiteljima lijepe umjetnosti, kao što su gledatelji, a i likovni kritičari, nije se svidjelo umjetničko likovno stvaralaštvo. Možemo zaključiti da im se nije svidjelo, jer nisu razumjeli suvremeni likovni izražaj. Ako nisu razumjeli likovno djelo, nisu ga ni voljeli. Umjetnici su, opet, možemo reći, sve promijene osjetili na svom životnom iskustvu i, očekivano, stvorili su novi i suvremeni likovni govor. Nakon toliko vremena, mnogi se slažu, da umjetnik nije «bježao» od gledatelja, nego je gledatelj «okrenuo leđa» umjetniku. Oko 1830. u tehničkom dostignuću čovjek je izmislio fotoaparat koji je u jednom trenutku mogao prikazati svijet oko sebe tako savršeno i realistički da ga nijedan umjetnik nije mogao nadmašiti. I što su umjetnici u tom trenutku mogli učiniti? Mogli su reći, kako su i govorili: Umjetnost je u fotoaparatu doživjela smrt. Ili: umjetnost je mrtva, živio fotoaparat. Usput spomenimo tisak i film, odnosno vizualne komunikacije koje su tako dobro prihvaćene. Danas vidimo da su sve tehničke naprave, kao fotoaparat, film i tisak, krenuli «svojim putem», a umjetnici «svojim putem», a ni umjetnost ni tehnička pomagala nisu doživjela propast. Mnoga tehnička dostignuća potvrđivala su umjetnicima da su oni «samo ljudi», a ne roboti. I tako je, prema želji likovnih umjetnika rođena moderna i suvremena umjetnost 20. stoljeća koju možemo podijeliti, po razdobljima, na četiri vremenske cjeline. Ne/razumijevanje moderne umjetnosti Ako želimo upoznati svijet likovnih umjetnosti, osobito modernu likovnu umjetnost 20. stoljeća, onda moramo najprije proučiti povijest likovnih umjetnosti (stilove i razdoblja), estetiku (lijepo) likovnih umjetnosti, tvari (materijalne ili fizičke elemente) likovnih umjetnosti. Prije toga morao naučiti kako treba gledati likovno djelo (sliku, kip, zgradu). Najprije, dakle, trebamo naučiti umjetnost gledanja. Glavni i osnovni instrument za gledanje likovnog djela jest čovjekovo oko. Ali oko i gledanje mora također biti dovoljno likovno probuđeno i likovno obrazovano. To znači da moramo poznavati likovni jezik. Kao što je pjesma umjetničko djelo koje je stvoreno pomoću književnog osjećaja za jezik, tako su slika, kip i zgrada umjetnička djela koja su stvorena pomoću likovnog osjećaja za jezik crte, boje i oblika. Biti «čitatelj» znači biti upućen u elemente pomoću kojih književnik pretvara riječi u pjesnički tekst. Biti «gledatelj» znači biti upućen u elemente pomoću kojih likovni umjetnik pretvara crtu, boju i oblik u likovnu formu. Prema tome, «gledati» u likovnom smislu isto je što u književnom smislu znači - čitati. Svrha je učenja likovnog jezika da naučimo gledati - čitati likovno djelo. U povijesti likovne umjetnosti postojala su dva bitna sudionika – čimbenika o kojima je ovisila likovna umjetnost: umjetnik kao tvorac (proizvođač likovnoga djela) i gledatelj kao potrošač (konzumator likovnoga djela). Nekada je, kažemo, umjetnik stvarao jezikom kojega je gledatelj razumio. Danas se pitamo: Zašto je nekada gledatelj «razumio» umjetnika, a danas ga ne razumije? Odgovor je vrlo jednostavan. Zato što je nekada umjetnička likovna forma (način likovnoga izražaja) bila vidljivo prikazana preko likovnoga motiva, to jest gledatelj je temu ili sadržaj likovnoga izražaja razumio. Kada je gledatelj razumio likovni motiv (temu ili sadržaj), razumio je i likovnu formu preko koje se umjetnik izrazio likovni motiv. Danas, u modernoj ili suvremenoj umjetnosti, gledatelj često ne razumije likovno djelo (ni likovni motiv, a ni likovnu formu). Ako ne razumije likovno djelo u cjelini, onda će gledatelj reći da mu se umjetničko djelo ne sviđa. A da bi mu se umjetničko djelo svidjelo, morao bi ga najprije razumjeti. I tko će protumačiti gledatelju umjetničko djelo? Treći sudionik – čimbenik koji sudjeluje u modernoj likovnoj umjetnosti, a zove se likovni kritičar. Tako se u modernoj i suvremenoj likovnoj umjetnosti nametnuo treći sudionik - likovni kritičar, koji ima posredničku ulogu, da «poveže» umjetnika i gledatelja. U modernoj i suvremenoj likovnoj umjetnosti tako postoje tri bitna sudionika – čimbenika o kojima ovisi likovna umjetnost: umjetnik kao tvorac (proizvođač likovnoga djela), gledatelj kao potrošač (konzumator likovnoga djela) i likovni kritičar (kao tumač likovnoga djela).
Četvrti razred 1

LIKOVNA UMJETNOST XX. STOLJEĆA Kako danas «stvara» likovni umjetnik? Jednostavno, koristeći sva suvremena tehnička pomagala (materijalne tehnike) da bi stvorio «svoj stil», samostalno ili kao član u nekoj likovnoj udruzi, pravcu, avangardi. I «svoju» umjetnost želi «prodati» gledatelju. I to može učiniti tako da sam (ili preko posrednika) procjeni kolika je vrijednost «likovne tvari» (vrijednost materijala) koji je uložio u likovno djelo i kolika je vrijednost «umjetničkoga dojma» (forme ili načina likovnoga izražaja). Likovni umjetnik može likovno djelo prodati na dva načina: tvarno (materijalno, kao tvar, koja ima svoju novčanu vrijednost) i utješno (moralno, kao zadovoljština za trud, jer će gledatelj «kupiti» likovno djelo u svojoj svijesti). Kako danas na likovno djelo «gleda» gledatelj kao potrošač? Gledatelj, kao konzumator, sudjeluje na dva načina. Može «konzumirati» likovno djelo na način «kupiti» i na način «gledati». Ako ga kupi, to jest plati umjetničku cijenu, gledatelj je «tvarno» konzumirao likovno djelo (jer kupio je tvar – materijal, i kupio je formu, način likovnoga izražaja, jer je razumio likovni motiv); ako ga vidi, to jest pogleda ga na izložbi, a ne kupi, gledatelj je «utješno» konzumirao likovno djelo (jer ga je «ponio» sa sobom u svojoj svijesti;, osobito likovnu formu po kojoj je svaki umjetnik jedinstven u likovnom izražaju, bez obzira na likovni motiv). I sada dolazimo do trećega čimbenika – posrednika: likovnoga kritičara. Da bi gledatelj «kupio» likovno djelo, mora mu se svidjeti umjetnost. Da bi mu se svidjelo likovno djelo, mora razumjeti umjetnost. Da bi razumio umjetnost, potrebno mu je protumačiti likovno djelo. To će mu protumačiti likovni kritičar. Kada mu umjetnost bude razumljiva, svidjet će mu se likovno djelo. Kada mu se svidi likovno djelo, uspostavit će «potrošačku» suradnju s umjetnikom (na dva načina). Usporedno trajanje i jedinstvo u različitosti Kroz povijest europske likovne umjetnosti, kako smo učili, stilovi su se smjenjivali u dužim vremenskim razmacima, kao romanika u 11. i 12. stoljeću, kao gotika u 13. i 14. stoljeću, kao renesansa u 15. i 16. stoljeću, kao barok u 17. i 18. stoljeću. Zatim su se u zapadnoj Europi umjetnički stilovi ubrzali, u vrijeme kada je došlo do obnove likovnoga motiva, osobito nakon 1750-ih godina 18. stoljeća, kao što su «posljednji veliki stilovi» , to jest klasicizam, romantizam i realizam. Nakon obnove likovnoga motiva, došli su stilovi koji su obnovili i likovnu formu, kao što su stilovi koji su nastali pred kraj 19. stoljeća, to jest impresionizam i postimpresionizam. U 20. stoljeću nastaju novi ekspresionistički stilovi (koji se izražavaju i u figurativnoj i u apstraktnoj ekspresiji). Ne samo da dolazi do smjene međusobno različitih i posve suprotnih ekspresionističkih stilova, nego novi stilovi nastaju uzajamno (jedan za drugim) ili se razvijaju usporedno (jedan uz drugoga). Tako možemo reći da postoje dvije glavne značajke novih ekspresionističkih stilova: uzajamno trajanje i jedinstvo u različitosti. Uzajamno trajanje znači da novi stilovi nastaju uzajamno ili usporedno (jedan uz drugoga ili jedan za drugim) bez obzira jesu li slični ili su različiti ili suprotni u načinu izražaja likovne forme. Jedinstvo u različitosti znači da novi stilovi (koji traju uzajamno, iako različiti) sačinjavaju jedinstvenu obnovu moderne umjetnosti; ne možemo tumačiti stil po stil, nego ih moramo «zbrojiti» (to jest ujediniti) da bismo dobili potpunu istinu njihove uloge u modernoj likovnoj umjetnosti. Prvi pokušaji Za 20. st možemo reći da je, osobito u slikarstvu, zakasnio nekoliko godina. Između 1901. i 1906. priređeno je u Parizu nekoliko izložbi slika, kao Van Gogha, Gauguina i Cézannea. Tako su, zahvaljujući izložbama, mlađa generacija umjetnika po prvi put vidjela na jednom mjestu velika djela 19. stoljeća. Mladi umjetnici bili su toliko zaneseni ovim slikama da su i oni željeli u svom vremenu stvoriti nešto upečatljivo. I počeli su, kao mladi, odmah radikalno. Moderna umjetnost dvadesetog stoljeća nije nastala kao nastavak umjetnosti devetnaestog stoljeća, već je nastala iz raskida s likovnim vrednotama devetnaestog stoljeća. Pitanje koje se nameće glasi: Što je prouzrokovalo raskid s povijesnim likovnim vrednotama? Možda se odgovor može donekle pronaći u problemu duhovnog i kulturnog jedinstva devetnaestog stoljeća. Duhovno i kulturno jedinstvo se raspalo. Likovna kultura nastala je kao umjetnost oporbe i pobune unutar nekadašnjeg jedinstva. Previranja Europsko 19. st doživjelo je temeljitu revolucionarnu promjenu, osobito nakon 1848. godine, oko koje su se ujedinila filozofska, politička, književna misao, umjetnička produkcija i djelatnost intelektualaca. Tako možemo reći da godina 1948. nije došla kao posljedica rata i poraza poput mnogih revolucija 20. st, već je bila posljedica tridesetogodišnjeg mira u Europi. Revolucija je izbila gotovo u jednakoj mjeri iz nadanja i iz nezadovoljstva. Ukratko rečeno: povijesna zbilja - stvarnost postaje sadržaj umjetničkog djela posredstvom umjetnikove stvaralačke moći. Drugim riječima: zbilja-sadržaj, djelujući iz umjetnika, određivala je i njegov način života. Realizam i njegove pristaše ubrzo je pobijedio pristalice romantizma i klasicizma. Središnja točka nove estetike postao je čovjek, bez koturaljki na nogama i bez aureole na glavi. Počeo se rađati naučni socijalizam, duh znanosti širio se u sve duhovne vrednote, napredak na tehničkom polju davao je pečat novom životu. Čovjek je za realiste bio osovina oko koje se okupljali i u kojemu su ujedinjuju sve društveno-kulturne vrednote.

Četvrti razred

2

LIKOVNA UMJETNOST XX. STOLJEĆA Poslije 1848. godine Pariz je preuzeo vodeću ulogu u umjetničkom svijetu. U njemu su se susretali prognanici, rodoljubi, izbjeglice, revolucionarni pjesnici i književnici, promicatelji demokracije, umjetnici koji su htjeli obnoviti i ostvariti novu umjetnost. Novi umjetnički duh iz Pariza ubrzo se raznosio po cijeloj Europi. Možemo reći da je povijesno, političko i kulturno jedinstvo građansko-narodnih snaga koje su u Europi stvorile 1848. godinu uistinu bile jedinstvene. Ali iz te jedinstvenosti ubrzo će nastati razlazi i krize jedinstva i ideja koje su propagirane 1848. godine. Iz razlaza i raskida europskog jedinstva rodit će se avangardne umjetnosti koje će obilježiti 20. stoljeće. Vrhunac europskog jedinstva dogodio se 1848. godine oko zajedničke misli da se dosadašnje kulturne vrednote moraju promijeniti. Nakon toga jedinstva dolazi razlaz koju su prouzrokovali politički događaji pred kraj 19. stoljeća, kao npr.1871. nakon tragičnih događaja u vezi s Pariškom komunom. Poraz Komune u Europi je odjeknuo kao oblik krajnjeg nasilja nad slobodom misli. Uskoro će nastati i razilaženje i među samim intelektualcima, bez obzira tko je bio za Komunu, a tko protiv. Na površinu opet izbijaju prekrivena europska razilaženja i neslaganja. Znaci krize Kao primjer da je kriza zahvatila europsko kulturno područje navest ćemo povijesnu dramu Van Gogha, Jamesa Ensora i Edvarda Muncha. I ova dva navedena slikara također potječu iz realističkog iskustva. Vincent Van Gogh Van Gogh je došao u Pariz u veljači 1886. Imao je 33 godine, živjet će još četiri. Njegov pravi slikarski rad započeo je u listopadu 1880. Život mu je bio poput bljeska, kratak i intenzivan. Bio je sin kalvinističkog pastora, osjetljiv i strastvene naravi. Kao životni poziv odabrao je evanđeosko propovijedanje među belgijskim rudarima u Boringeu. Promatrajući rudarski život, jasno je da se odlučio u umjetnosti odlučio za zbilju - realizam, ali opterećen socijalnim sadržajem. U Parizu je po prvi put otkrio izražajnu vrijednost boje dok je promatrao Cuorbetove slike. Umjetnost je - za Gogha čovjek pridružen prirodi. To znači zbilji, stvarnosti, realizmu, istini koje samo umjetnik otkriva i daje im novi izraz i smisao. Van Gogh je vjerovao u vrednote 1848. godine. I zato je došao u Pariz da bude revolucionar i pobunjenik. Prije Pariza slikao je tamne slike, i na njima osobe iz svojih osjećaja. U Parizu traži slikare koji osjećaju kao i on. Ali Pariz se izmijenio. Millet je umro u Barbizonu 1875., Courbet u izgnanstvu umire 1877., Daumier umire u Valmodoisu 1879. Revolucionarna oseka vlada u Parizu. Umjetnički život je sveden na beznačajnost. Prema umjetnicima realistima uvijek su službeni krugovi pokazivali nepovjerenje i odbojnost. Kao primjer navest ćemo govor slikara Meissoniera na Salonu 1872: Za nas je nužno da Courbet umre. U to su vrijeme mladi impresionisti, koji us uglavnom potekli od realista, također osjećali odbojnost službene građanske klase. Službena umjetnička kritika bila je protiv realističkih umjetničkih ideja koje su protekle iz revolucionarnih godina. Gašenje idealističkog žara kojim je umjetnički pokret bio nošen, bio je značajan razlog udaljavanja umjetnika od nekadašnjeg realističkog viđenja i uopće od svega onog slikarstva koje je počivalo na idejama, mišljenjima, tako i od onoga slikarstva koje je rodilo impresioniste. Van Gogh je tako našao sasvim drugačiji Pariz nego li ga je zamišljao. Došao je sa strašću umjetnika-realiste jer je takvu umjetnost volio. Ali ta umjetnost koju je on volio, već je poremećena ako ne i uništena. Impresioniste, kao još jedine baštinike starih zanosa, razdirali su - kako su i sami govorili - razorni građanski ratovi, a ni sami nisu bili baš društveni. Gogh je do tog trenutka, do dolaska u Pariz, bio pristaša tamnog slikarstva, gotovo bez boje. U Parizu, zahvaljujući impresionistima, otkrio je boju, postao je opsjednut blještavilom, jasnoćom, sjajem impresionističkih platna. Odmah sa zanosom prihvaća njihovu teoriji i njihovu tehniku slikanja. Našao se tako na raskrižju. Mislio je da će u Parizu pronaći potporu za svoje osjećanje i svoje težnje i svoj način slikanja; vjerovao je da će naći ljude - kako će pisao - a našao je samo slikare koji mu se gade kao ljudi. Njegov svijet se srušio. Osjeća da umjetnici više nisu uključeni u društvo, već da su suprostavljeni društvu, odbačeni od društva. Ali ne odustaje od potrage da nađe ono što mu je na srcu. Počeo je tražiti ono što, povijesno gledajući, neće naći. Radi toga će onaj naboj osjećaja koji je nakupio u sebi, ne nalazeći mogućnost da se oslobodi iz njega, da se potroši, eksplodirati u njemu, razdirući ga. On stvarnost sada počinje promatrati kroz tu ograničenost. Osjeća se osamljen u svojim osjećajima i postaje lakim plijenom tih istih osjećaja, a ona će utrnuti njegov bitak poput baklje. U slikama impresionista vidi početak raskida između umjetnosti i života. Impresionisti - prema Goghu - gledaju oko sebe, a ne u tajanstveno središte misli... pa im se umjetnost sastoji od trikova koji su isključivo materijalni, bez misli. Želja mu je, kaže dalje, da nauči iskriviti ili izmijeniti istinu; želja mu je da na površinu izbiju i laži, ali laži koje su istinitije od doslovne istine. Dakle, to više nije umjetnost impresije, nego ekspresije, to jest umjetnost koja ne ide za tim da izrazi vidljivu istinu o stvarima, već njihovu bitnost. Van Gogh nije slučaj, kako bi neki htjeli, barem nije usamljeni slučaj. I kad se njegov slučaj svede na puki patološki slučaj, i kad se njegovo samoubojstvo objasni isključivo u svjetlu medicinske znanosti, ipak ostaje još jedno objašnjenje: on je, u stvari, prvi očit slučaj cijelog niza drugih slučajeva koji će pokazati da je opća europska kultura tog vremena bila u krizi, pa i umjetnik. Nesretni umjetnik dokrajčio je svoj život pucnjem iz pištolja 28. srpnja 1890. James Ensor i Edvard Munch No Van Gogh nije jedini slikar koji je upozorio na krizu duhovnog jedinstva koncem 19. st jer ju je osjetio. Gotovo u istom razdoblju izražavali su iste nemire i belgijski slikar James Ensor i norveški slikar Edvard Munch. I ova dva navedena slikara također potječu iz realističkog iskustva umjetnosti. Ensor također crta najskromnije likove na svojim
Četvrti razred 3

LIKOVNA UMJETNOST XX. STOLJEĆA platnima: ribare, rudare, pralje, seljake, istovarivače. Postepeno se zatvara, kako kaže, u prezirnu samoću, u napuštenu kuću iz koje neće izići do svoje smrti 1949. godine. Poput Gogha prošao je i tamno i svjetlo razdoblje slikanja, ali se ni njega, kao ni Gogha, ne može nazvati impresionistom. Osjećaj užasa u europskoj kulturi kucnuo je i na vrata Edvarda Muncha kad se i on 1885. uputio u Pariz. Upravo je navršio 22 godine života. Sam je izjavio da je vidio istinu koja mu je pobunila dušu. I borit mu se protiv službene laži koju širi buržoazija. U Parizu je upoznao impresioniste. Ali, kao i Gogh, opredijelio se za svoj put vizionarskog slikarstva. U njega prevladavaju teme smrti, užasa. Jer su mu slikarsku aktivnost blokirali psihički potresi, morao je otići u Kopenhagen u lječilište iz kojega će ga izići samo jednom da se skloni u samoću jednog norveškog fjorda, gdje će ostati do smrti 1944. godine. Gogh, Ensor, Munch: tri slikara, tri sudbine, tri čovjeka koje povezuje nit iste povijesti, osjetili su znakove krize 19. st. Oni su znakovi europske duhovne krize. Bujanje stilova Svakako 20. stoljeće nije moglo bez pokreta, stilova, pravaca, avangardi, kojima imena završavaju na ...izam. Svijet europske kulture suočio se mnoštvom osnovnih problema koje je trebalo riješiti. Lokalne umjetničke tradicije, kojih je bilo u svakom narodu, postepeno su davale prednost općim avangardama međunarodnih pravaca koji su ujedinjavali umjetnike. Između međunarodnih pravaca možemo izdvojiti tri osnovne ili glavne struje koje su davale pečat umjetnosti 20 st, a rodile su se već među postimpresionistima: ekspresija, apstrakcija i fantazija. Ekspresija stavlja težište na umjetnikov emocionalni stav prema sebi i svijetu koji ga okružuje. Apstrakcija stavlja težište na formalnu strukturu umjetničkog djela. Fantazija stavlja težište na spontanost i iracionalna svojstva umjetničkog života. Umjetničko djelo bez ekspresije, to jest bez osjećaja i emocije, bilo bi hladno. Umjetničko djelo bez apstrakcije, to jest bez formalne strukture koja održava red, bilo bi hrpa razbacanog materijala. Umjetničko djelo bez fantazije, to jest bez spontanosti, bilo bi jednolično. Ove tri glavne struje, koje se pojavljuju u umjetničkim avangardama 20. st, između sebe se ne isključuju, one su međusobno povezane na mnogo načina. Stoga ove tri struje - ekspresija, apstrakcija, fantazija - nisu prisutne u posebnim stilovima, pokretima, grupama, avangardama, bez obzira kako se one zvale, već su one opća obilježja svih pravaca 20. stoljeća. Za ekspresionističkog umjetnika primarna je ljudska zajednica, za apstraktnog umjetnika primarna je zbilja, za umjetnika fantazije primaran je pojedinac. Za umjetničko 20. st možemo reći da je, osobito u slikarstvu, zakasnilo nekoliko godina. Između 1901. i 1906. priređeno je u Parizu nekoliko izložbi slika, kao Van Gogha, Gauguina i Cézannea. Tako su, zahvaljujući izložbama, mlađa generacija umjetnika po prvi put vidjela na jednom mjestu velika djela 19. stoljeća. Mladi umjetnici bili su toliko zaneseni ovim slikama da su i oni željeli u svom vremenu stvoriti nešto upečatljivo. Moderna umjetnost dvadesetog stoljeća nije nastala kao nastavak umjetnosti devetnaestog stoljeća, već je nastala kao raskid s likovnim vrijednostima devetnaestog stoljeća. Pitanje, koje se nameće, glasi: Što je prouzrokovalo raskid s povijesnim likovnim vrednotama? Možda se odgovor može donekle pronaći u problemu duhovnog i kulturnog jedinstva devetnaestog stoljeća. U revolucionarnim godinama, kakva je u Europi bila 1848., zbilja - stvarnost postala je središnji problem i u estetskoj djelatnosti kao što je umjetnost. To je razlog zbog kojega upravo tada realizam doživljava svoj najveći sjaj. Na svim područjima osjeća se pritisak zbilje, na svim područjima ona i odlučuje. Zahtjevi za slobodom uistinu su zbiljski zahtjevi, konkretni i određeni: društveni, politički i kulturni. A ti su zahtjevi međusobno ovisni, nezamislivi su odvojeni jedni od drugih. Odbacivanje romantizma od realizma u čast zbilje, to jest stvarnosti u kojoj živimo, bila je očita. Poslije 1848. godine Pariz je preuzeo vodeću ulogu u umjetničkom svijetu. U njemu su se susretali prognanici, rodoljubi, izbjeglice, revolucionarni pjesnici i književnici, promicatelji demokracije, umjetnici koji su htjeli obnoviti i ostvariti novu umjetnost. Novi umjetnički duh iz Pariza ubrzo se raznosio po cijeloj Europi. Možemo reći da je povijesno, političko i kulturno jedinstvo građansko-narodnih snaga koje su u Europi stvorile 1848. godinu uistinu bile jedinstvene. Ali iz te jedinstvenosti ubrzo će nastati razlazi i krize jedinstva i ideja koje su propagirane 1848. godine. Iz razlaza i raskida europskog jedinstva rodit će se avangardne umjetnosti koje će obilježiti 20. stoljeće.

Četvrti razred

4

LIKOVNA UMJETNOST XX. STOLJEĆA Podjela likovne umjetnosti 20. stoljeća Modernu (i suvremenu) umjetnost 20. stoljeća možemo podijeliti na četiri vremenska razdoblja. a) Prvo vremensko razdoblje: od 1900. do 1918; rađanje novih stilova i slom umjetničke aktivnosti u vrijeme Prvoga svjetskog rata. U ovo razdoblje spadaju prvi ekspresionistički pravci, kao što je fovizam, kubizam orfizam u Francuskoj, kao što je Die Brücke i Der blaue Reiter u Njemačkoj, kao što je futurizam i metafizičko slikarstvo u Italiji, kao što je i ekspresionistička apstrakcija u mnogim europskim zemljama (podjednako kao i ekspresionistička figurativna umjetnost). Kako se već učili, u povijesti umjetnosti redovito su stilovi trajali po više stoljeća: romanika 11. i 12. st., gotika 13. i 14. st., renesansa 15. i 16. st., barok 17. i 18. st. Nakon političke i industrijske revolucije, odnosno nakon stvaranja nacionalnih država i iznašašća na tehničkom polju, život se ubrzao. Kako se ubrzao čovjekov ritam života, tako se ubrzao i umjetnički stvaralački ritam. Već u 19. st., kako smo rekli, počelo je «ubrzavanje i smjena» umjetničkih stilova. U 20. st nije bilo samo smjene stilova, nego su mnogi stilovi usporedno trajali. U usporednom trajanju, vidjeli smo, da je se opet može govoriti u jedinstvu stilskih raznolikosti. Na razvoj likovne umjetnosti početkom 20. st. utjecala su tehnička otkrića prethodnoga stoljeća, kao što je fotografija, film i tisak. Novi tehnički izumi, kao što je automobil i avion, promijenili su uvjete života i doprinijeli su sve većoj povezanosti među ljudima. Kao što su tehnička pomagala ubrzala promjenu čovjekova života, tako se i na polju likovne umjetnosti «ubrzalo» bujanje i smjena novih stilova, pravaca, pokreta, udruga, avangarda (franc. avant = ispred + garda = prethodnica, izvidnica). b) Drugo vremensko razdoblje: od 1919. do 1938; stvaranje kulturnoga europskog ujedinjenja koje je uništeno u razaranju za vrijeme Drugoga svjetskog rata. U ovo razdoblje između dva svjetska rata spadaju umjetnički pravci kao što je dadaizam, nadrealizam... Nakon prvoga svjetskog rata, to jest u vremenu između dva rata, nastalo je novo krizno razdoblje u europskoj zajednici. Nastali su novi totalitarni režimi, kao što je boljševizam, fašizam i nacizam. Novi režimi dokidaju slobodu umjetničkoga izražaja, propisuju novu umjetnost, odnosno nameću državnu umjetnost koja ima ulogu idealizirati državu i slaviti vlast, to jest služiti političkoj propagandi i lažno tumačiti «novu stvarnost». c) Treće vremensko razdoblje: od 1945. do 1989; obnova kulturnoga jedinstva europskih naroda nakon Drugoga svjetskog rata. U ovo razdoblje spadaju umjetnički pravci koji su na ekspresionistički način izražavali svakodnevnu ljudsku stvarnost. Nakon Drugoga svjetskog rata u Europi je nastala «poratna kriza». Nakon uspostave mira, nastalo je razdoblje «hladnoga rata», a Europa je podijeljena na dva bloka suprotnih političkih ideologija (na zapadu je kapitalistička demokracija, a na istoku je komunistička diktatura). Ipak, u zemljama zapadne Europe, nastavlja se razvoj likovne umjetnosti na tradicijama moderne umjetnosti, koja je bila prekinuta u ratnim godinama, a u zemljama istočne Europe u likovnoj umjetnosti vlada partijska propagandna «umjetnost socijalističkoga realizma». d) Četvrto vremensko razdoblje: od 1990. do kraja stoljeća poznato je po stvaranju Europske zajednice i globalizacijsko ujedinjenje svjetskih kulturnih vrijednosti. U ovo razdoblje spadaju umjetnički pravci koji su ujedinili umjetnički svijet u jedinstveni stilski izražaj. Nakon «ravnoteže straha», stvaranje nove Europske zajednice urodilo je rušenjem «željezne zavjese» i blokovske podjele. Europska suvremena umjetnost uključena je u tijekove opće svjetske likovne umjetnosti.

Četvrti razred

5

nego želi svoj proživljeni i unutarnji svijet i svoj osobni stav. stilovima. Impresija ili impresionizam (latinski: impressio = dojam. prenijeti na likovno djelo.. koji ga okružuje. ispočetka. pogotovo vidljive i prostorne likovne umjetnosti (u koju spada slikarstvo. Četvrti razred 6 . stoljeća.izama. Promjenom likovnog motiva ipak nisu izvršili potpunu umjetničku reformu. stoljeća Obnova likovne forme Forma likovnog djela je njegova bitnost u kojoj ono posjeduje vlastitu zbilju. stoljeća. pravcima. koji ga okružuje. st promijenili likovnu formu. neovisnu o povijesnom trenutku u kojemu nastaje. Tek su umjetnici u 19. Već su umjetnici u drugoj polovici 18. Reformu likovne forme (novi način likovnoga izražaja) prihvatili su ekspresionistički stilovi 20. ono je suvremeno i kad dođe u muzej galeriju ili pinakoteku. nekoliko je istih postavki: ili su ekspresionisti slikarskog oblika ili su apstrahisti slikarskog oblika ili su fantazisti slikarskog oblika. Proučit ćemo ih na nizu . Ekspresija ili ekspresionizam (latinski: expressus = istisnut.. avangardama. to jest želi uhvatiti svaki trenutak vanjskoga svijeta. osjećaj) označuje ono stvaralačko stanje kada umjetnik preko likovnoga djela želi prikazati svoj osobni doživljaj i svoje nutarnje duhovno raspoloženje. bez obzira što mu je podrijetlo vezano za određeni trenutak. st pokušali promijenili likovni motiv i tako izvršiti umjetničku reformu u likovnoj umjetnosti. jer takvo likovno djelo formalno ne zastarijeva nikada. dakle formu likovnog djela. svim pokušajima. stoljeća samo su pokušali ozakoniti započetu reformu. To su bili umjetnici «posljednjih velikih stilova» kao što je klasicizam. Likovno djelo. Bez obzira na mnoštvo . tako je i svijet umjetnosti. Mnoštvo …izama Umjetnici 20. romantizam i realizam. nanovo. prenijeti na likovno djelo.. Tu su umjetnici «modernih stilova» kao što su impresionisti i postimpresionisti. Ako je bilo suvremeno u trenutku nastajanja.. i tako su izveli potpunu umjetničku reformu. realnost. izražajan) označuje ono stvaralačko stanje kada umjetnik preko likovnoga djela ne želi samo prikazati vanjski svijet.izama koji su ušli u povijest moderne i suvremene umjetnosti 20. kiparstvo i arhitektura) učinili su nužnu reformu likovnoga umijeća da se čovjek/umjetnik izrazi lijepo preko jednoga od umjetničkih sredstava izražaja. i svoj dojam i svoj osjećaj na taj svijet. stvarnost..izama koji su davali trenutno rješenje forme likovnog djela. morali davati svoje viđenje forme likovnog djela. U svijetu likovne umjetnosti kaže se da svako likovno djelo sastoji od likovne forme (načina likovnoga izražaja) i likovnog motiva (teme ili sadržaja). prema tome svijetu. Kao i cjelokupni ljudski život. U umjetničkim avangardama nastalo je mnoštvo . STOLJEĆA Slikarstvo 20. uvijek je suvremeno. U svakom novom povijesnom trenutku umjetnici su opet. udrugama.. grupama.LIKOVNA UMJETNOST XX. zahvaljujući originalnosti svoje forme.

STOLJEĆA EKSPRESIONISTIČE UDRUGE Prvo vremensko razdoblje europskoga slikarstva 20. koje su obilježile ekspresionističko razdoblje u prvoj polovici 20. stoljeća od 1900. To je uspjeh ekspresionističkog umjetnika.LIKOVNA UMJETNOST XX. do 1918. do 1918. kubizam i orfizam u Francuskoj i Die Brücke i Der blaue Reiter u Njemačkoj. za razliku od impresionista. jer je preko svog stvaralačkog rada uspio kao subjekt iznijeti ex natura rerum. kubizam. Prvo vremensko razdoblje. obilježeno je rađanjem novih umjetničkih stilova koji su ugušeni početkom Prvoga svjetskog rata. orfizam. s kojom se došlo u sukob. od 1900. nije prividnost već povijesna zbilja. Ako stvarnost. stoljeća U slikarske avangarde u Francuskoj. vršili su pritisak na stvarnost kako bi iz te zbilje na vidjelo izišla tajna života. Francuski ekspresionisti. kao što je fovizam. stoljeća.. na koju se vršio pritisak. Slikarske avangarde u Francuskoj u prvoj polovici 20. U ovo razdoblje spadaju prvi ekspresionistički pravci. njezina bitnost morala je doći do izražaja. možemo ubrojiti umjetničke pravce kao što su fovizam. koju se izazvalo. Četvrti razred 7 .

stoljeća kada su (umjesto tonskoga slikarstva) počeli koristiti suodnos toplih i hladnih boja. Te su izložbe u tolikoj mjeri izazvale mlade umjetnike da je jedna grupa od njih stvorila novi stil pun žestokih boja i smjelih poduhvata. Toliko su zgrozili likovne kritičare da je jedan od njih. skoro da ga nema. to jest kao «novo viđenje stvarnosti» na fovističkom platnu. Kao pokret to je stil mnogih osobnih pokušaja likovnih izražaja mladih umjetnika.tvrdi Maurice de Vlaminck. Boja služi da oslika krik divlje zvijeri. u koju umjetnik mora “ulijevati” čiste boje.fovisti. Četvrti razred 8 . tek izvučen potezima kista. ali bez tonskih prijelaza (jer nije tonsko slikarstvo). žutih i plavih tonova. Gauguina. ne samo po likovnom osjećaju već i po političkom uvjerenju. Kasnije će reći da je s takvim načinom radovima htio izazvati revoluciju slikarstva i prikazati slobodu koju nam daje priroda. Slika je samo forma određena za obojenost. Njihov način slikanja. to jest miješati s crnom ili bijelom (da bi dobili tamnije ili svjetlije nijanse). Fovistička slika Za foviste slika nije dekoracija ili kompozicija. Slika se tada može nazvati subjektivnim naturalizmom. Iako je fovizam je bio prirodan. Tako se rodila nova umjetnička avangarda dvadesetog stoljeća . najčešće smatra boljim od staroga. iskazati nadu u radost i optimizam početkom novoga stoljeća. Foviste dakle nije okupilo u avangardu (u slikarsku grupu) neki zajednički program. kritičar Louis Vauxcelles. Fovizam je stoga. shvatili da odnos svjetlosti i sjene (chiaro-scuro). Zapravo. slika će “puknuti”. Zato je bio anarhist. mogu ljepše izraziti preko odnosa toplih i hladnih boja. Fovizam bismo mogli opisati kao vatromet neobuzdanih i živih boja preko kojih umjetnici mogu izraziti vjeru u bolju i sretniju budućnost. Slijedili su ga mnogi umjetnici njegova vremena. Naime. bit će likovni izražaj Rouaultovog slikarstva. preuzeli su mladi umjetnici početkom 20. Crtež je jednostavan. Kričava boja. jer su više zastupljene kontrastne boje (osobito u igri toplih i hladnih tonova). što možemo osjetiti na svakoj fovističkoj slici. nego je izrastao na iskustvima umjetnika prošloga stoljeća. Moglo bi se reći da je fovizam zapravo vrhunac postimpresionističke evolucije u likovnoj kulturi koja je počela s impresionistima. koju su nekada umjetnici rješavali miješanjem crne i bijele boje. Tako. svoju početnu divljinu pretvorio je u mračnu viziju individualizma. To bi značilo da je za njih slikarstvo način koji im pomaže da na platnu iskažu snagu vlastitih osjećaja. godine u Parizu je priređeno nekoliko velikih izložbi slika Van Gogha. STOLJEĆA Fovizam Od 1901. u stvarnosti. Maurice de Vlaminck. Fovisti su. promatrajući jedan renesansni kip pored njihovih slika. Tako je slikao i Georges-Henri Rouault. pretjeranost crvenih. kako nam je poznato. fovizam nije nastao iz nekoga prošloga umjetničkoga stila ili pravca. koji je bio sangvinist i buntovnik. već samo način umjetnikova izražaja pomoću slobodnoga vatrometa živih i žarkih boja. Biti anarhist bilo je u modi među mladim slikarima. sljedbenik Nietzschea. Znanost ubija slikarstvo . Pravi fovist mora biti kao divlja zvijer koja se izražava slikanjem. Prvi javni nastup i priznanje tih mladih umjetnika dogodio se 1905. Zato su stvorili slobodni umjetnički izraz koji nije opterećen akademizmom (akademizam u likovnoj umjetnosti označuje korištenje naučenih školskih i ustaljenih tehničkih postupaka bez osobnoga nadahnuća). sućuti. zapravo. pomoću boja. impresionisti su prvi počeli upotrebljavati čiste boje. jednostavan i iskren izraz neopterećenih pravila i slobode umjetničkoga izražaja mladih slikara. u Parizu na Jesenskom salonu (Salon d'Automne). Samo su jedanput zajedno izlagali. Glavna tema slikanja bio je svijet siromaha i radnika. Fovisti su voljeli slikati likovne motive na kojima su prikazivali socijalističke ideje i radničke pokrete. površan je. To se najprije očitovalo na njegovim slikarskim platnima. ipak se u njima nalaze upozorenja. pjesnicima i književnicima. intenzivan. Mladi su umjetnici s ponosom prihvatili novo ime (les fauves/le fov = divlje zvijeri). osloboditi se od starih teorija koje nas sputavaju s prošlim načinima likovnog izražaja. Na fovističkoj slici potez kista (pinela) više su naglašen. majke proletera. a njegove se pojedinosti i uloga u oblikovanju slike zanemaruju. ljudska stvarnost koju umjetnik osjeća kao zajedničku sudbinu. radnici. jednostavan i iskren umjetnički izražaj bez određenih akademskih (školskih i naučenih) pravila. Fovizam je nastao kao spontana umjetnička udruga koja je nastala iz mladenačke želje za novim načinom slikanja. pun boja i blistaviji. prirodan i spontan. Cezannea. osobito iz impresionističkoga iskustva.LIKOVNA UMJETNOST XX. ipak su namjerno «prešli granice dozvoljenoga» u borbi protiv svih pravila i načela dosadašnjega akademskoga slikarstva u oblikovanju i primjeni boje. siromašne obitelji. koji se zove kolorizam (slikanje čistim bojama). a ne ih tonirati. Uskoro nestaju fovističke jarke boje a u prvi plan izlaze tamniji tonovi. jer je slikar osobnu umjetničku “divljinu” prenio na platno. i samo je obris koji se ispunjava bojom. mladi slikari su osjetili potrebu da stvore «vatromet slobodnih boja» i tako najave ljepšu i sretniju umjetničku budućnost. Kako smo već naglasili. nakon što je «probavljena». do 1906. Poslije toga svaki umjetnik je slijedio svoj osobni slikarski stil. Takva slika uvijek je ekspresionistička jer je najprije ušla u umjetnikovu impresiju i. izišla je kao ekspresija. A novo se. Osobito se to vidi na njegovim omiljenim likovnim motivima kao što su seljaci. široki potez kista. uzviknuo: Donatello među divljim zvijerima (Donatello chez les fauves). Iako mu slike izgledaju hladne. Tako se najprije oslobađaju likovnog nagona koji ih tjera na slikanje.

Penelate . Renoir (Djevojka s knjigom. Petersburgu. Marokanski pejzaž.ritmičko raspoređivanje crta i boja na ravnoj površini platna. STOLJEĆA Perspektiva. stranici). opredijelio za slikarstvo i studirao na nekoliko privatnih i državnih škola u Parizu.. Prizori su čisti. slika u Udžbeniku na 15. u Parizu. on je osjetio da nešto slično naslika i tako. Ako pogledamo. Matissov dar izostavljanja i na ovoj je slici vidljiv: sveo je tonove na minimum. radikalna jednostavnost . iako nisu imali svoj proglas ili manifest. pogled na vrt s granama u cvatu koje se vide korz prozor. koju je rado slikao i Gauguin. kao i u atelieru Gustava Moreaua. vidljivi i prepoznatljivi.potezi kista (pinela) su intenzivni. stranici i slika Vladimicka. Raoul Dufy. 3. njegova slika pruži zadovoljstvo gledanja. George-Henri Rouault. pejzaž je linearne ili geometrijske obrade i kolorističkih boja (čistih boja).). kao što su slike: Viđenje nakon propovijedi . A. prema svojim kanonima. Merion. Matisse je htio naslikati radost življenja mladih ljudi njegova doba.LIKOVNA UMJETNOST XX. i svjetlo-žuto cvijeće. U formu. cvijet. Lincoln University. s vremenom. osobito način kako on rješava prazne prostore oko likova i predmeta. studenoga 1954. André Derain... prosinca 1869. Crtež je površan. kontrastne. stranici). na 12.. što se posebno osjeća kad se slika promatra u crno-bijeloj produkciji u kojoj gubi svaki smisao. Razlika između impresionističkoga i fovističkoga slikarstva u ovom slučaju vidljiva je upravo u uporabi boje jer je raspršujuća boja (od Renoira) sada (u Matissa) samo zgusnutija i zbijenija kako bi ojačao (označio i istaknuo) i druge tonove (boje). Kess van Dongen. kako je sam govorio. Boje su.Radost života (1905. Kuće i drveće. Kao što sama riječ kaže.Jakov se jača s anđelom).. Matisse je “ulijevao” čiste boje. a od boja stvara konstruktivne elemente. “tražile” i “dobivale” primjerene površine i odgovarajuće oblike. bez tonskih prijelaza. u Salon d'Automne . Takav način prikazivanja prostora možemo nazvati koloristička perspektiva koja se dobiva pomoću toplih i hladnih boja. a kuća u daljini naslikana je u istom tonu kao i interijer. zapazit ćemo da je puna i čista «zelena linija» prešla preko čela i nosa. vidljive su jake crte koje su razasute po plavno-crvenom stolnjaku i zidovima.jest ekspresija.Barnes Fundation. vrlo valovitih rubova i "primitivan" draž njenih formi izveden prema Gauguinovim tonovima (Čak i tema ukazuje na viđenje čovjeka u prirodi. pokazuje da su njegovi ljudi i predmeti. 1908. Razlika je očita jer su impresionisti nanosili boje u brzim i sitnim potezima (kao u točkicama).Soba u crveno).-1906. Promatrajući Gauguinovu sliku.rekao je jednom prigodom Matisse . kao način prikazivanja prostora ili trodimenzionalnosti. Ono za čim težim . 31. njegove slike uistinu ekspresivne. Način na koji on postavlja likove i predmete na slici. Zaklada Barnes . Možemo reći da se sve pojavljuje u prvom planu i nebesko plavetnilo i zelenilo lišća. koju je naslikao ugledajući se u Cézannea. koji su poslije stvorili pokret fovizma. kako je slikao fovist Henri Matisse (Portret gospođe Matisse.. kao npr. te je tako eksterijer doveden u istu valersku vrijednost s ostalim dijelovima slike. već čitav raspored na slici mora biti ekspresivan. Na ovoj se slici najbolje može vidjeti duh fovizma. Ali nije samo to. tek izvučen potezima kista. rado okupljali tadašnji mladi slikari. Albert Marquet. a njegove se pojedinosti zanemaruju. Četvrti razred 9 . 241x207 cm. Ako pogledamo kako je slikao impresionist P. Ono što je novo u njegovim slikama jest likovna jednostavnost. Perspektiva je poništena. Ubrzo ćemo i kod Matissa vidjeti da njegovi likovi nisu plemeniti divljaci jer on vrlo dobro poznaje anatomiju ljudskog tijela. Pri pažljivu pogledu pokazalo se da njegov postupak i nije tako “divlji” jer je na slici izražena besprijekorna “koloristička sintaksa” na bazi kvalitetnoga i kvantitativnoga komplementarnoga kontrasta. on pojednostavnjuje prizor do krajnjih granica prepoznatljivosti i svodi ga na površinski ukras. S prijateljima slikarima sudjelovao je na prvoj fovističkoj izložbi 1905.na Jesenskom salonu. pa bilo to stablo. Najznačajnija mu je slika: Le Bouheur de Vivre . koja se ne sastoji od strasti koja se ogleda na ljudskom licu. a fovisti su se služili tubama boja kao da su to «puščane patrone» ili «dinamit».. stranici). Maurice de Vlaminck.kako bi se moglo reći jer je "dar izostavljanja" itekako prenaglašen tako da sve ono što je mogao izostaviti u njega je izostavljeno. Pennsylvania – PA. čovjek. na 16. a slikar je umjetničku “divljinu” prenio na platno. samo je obris koji se ispunjava bojom. U slici je vidljivo da su njene ravne bojene površine.. blistavi. Ipak prizor zadržava sve bitne plastične forme i prostorne dubine. Počeo je studirati pravo. Tako je slika “puknula”. u to vrijeme. radi usporedbe. The Hermitage u St. Fovisti . Slikarstvo je . vidjet ćemo da je igra svjetla i sjene kao «zeleni prah» na njegovim slikama (na licu djevojke koja čita knjigu) dočarana pomoću raspršujuće boje koja je raspoređena po rubovima (kao da je prirodna boja). ulje na platnu. rezerviranu za obojenost.slikari Pokret mladih «divljaka» u početku je bio jedinstven. Ali su se. slika u Udžbeniku na 15. †Niza. u fovističkoj slici je potpuno poništena. pejzaž je linearne ili geometrijske obrade. Među foviste možemo ubrojiti ove slikare: Henri Matisse. USA). Henri Matisse Vođa fovista bio je Henri Matisse (*Cateau Cambrésis. njihove zajedničke ideje počele razdvajati.. U drugoj slici: Harmony in Red (The Red Room . ali se 1892. gdje su se.kako bi rekao Matisse . Očita razlika između dvaju stilova očitovala se i u slikaju krajolika (kako je prikazano u Udžbeniku između slike Henrija Matissa.

) također je slikar koji se uključio u fovistički avangardni pokret. Znao je kolorističku perspektivu prilagoditi “obojenosti” oblika. Kao fovist. Statens Museum for Kunst) je portret žene gdje svjetlo zelena crta dijeli na dvoje lice modela. The Red Studio . Četvrti razred 10 . 1937. Rado je “ekspresiju” izražavao slikajući ljudska lica. Interijer tek “razbija” pogled na vrt sa stablima u cvatu. Prema ovoj slici vidi se da se Rouault ugledao u Goghov i Gauguinov nemir. = †Paris 1958. = †Paris 1954. napisao je Derain. grubi potezi kista govore umjetnikovu suosjećanju s Kristovom patnjom. The Hermitage u St. Tuba boje. 1908.) znao je “smjestiti” objekt (figure) u kolorističku perspektivu.. majke proletera. Harmony in Red . To se posebno zapaža na njegovoj slici: Kristova glava (1905). Ravno obojane površine. Pittsburgh. 79x114 cm. Na slici je “rasuo” ravne motive modro-crvene po stolnjaku i zidovima. valoviti oblici i “primitivna” draž ljudskih likova. likovni je izražaj Rouaultovog slikarstva. udaljuje od stvarnoga sadržaja slike te ona postaje “izlikom” za likovno izražavanje kromatskih mogućnosti (senzacija) koje “hvata” njegovo umjetničko oko.Crveni studio (1911. 41x60 cm.osobnoga načina slikanja. pretjeranost crvenih. André Derain André Derain (*Chatou. Kričavost boja i nepovezanost isprekidanih crta. ulje na platnu. Nekontrolirani. 220x180cm. Osjećaj nemira osobito se vidi u slici koja obiluje žarkim bojama: Stari kralj (1916. široki potez kista. New York. rado je slikao likovne motive na kojima je prikazivao socijalne ideje i radničke pokrete. Iako mu slike izgledaju hladne. Ali ekspresija se ne krije samo u prikazu lica Kristova.. Museum of Modern Art. koja se ne očituje u strasti.). siromašne obitelji. stranici). sućuti. da gledatelj osjeti neposrednost njegova slikanja u “radosti života” koju će mu pružiti slika. STOLJEĆA Umjetnik svojim slikama daje imena koji su ujedno i nosioci značenja. "strast koja se vidi na ljudskom licu". određuje ritam cijeloj slikovnoj kompoziciji. kao što je bilo i u prošlosti. radnici. očaran bojom. ipak se u njima nalaze upozorenja. Osobito se “sveza” između umjetnika i gledatelja vidi na Rouaultovim omiljenim likovnim motivima kao što su seljaci. osobito patnju. Glavni likovni motiv njegova slikanja bio je svijet siromaha i radnika.Soba u crveno (The Red Room. a zelena pozadina i crvena haljina su u kromatskom kontrastu (kako se vidi na slici u Udžbeniku na 15. Žarke boje i široki potezi kista i crno omeđeni oblici izgledaju kao da su vitražno staklo. Po njemu. Petersburgu) je slika u kojoj je umjetnik irzazio ono za čim je težio. Paris 1880. ulje na platnu. nego u “ekspresivnom rasporedu” likova na slici. odnosno umjetnikove žene: jedna je strana lica u žuto. Madamme Matisse (1905. Crta ili linija je važna odrednica njegovih likovnih djela. Crta je mekana i neprekinuto se ovija ocrtavajući likove i omeđujući prostore. žutih i plavih tonova.LIKOVNA UMJETNOST XX. Copenhagen. Za njega ekspresija nije ono što je za Matissa. New York) je slika na kojoj se umjetnik. a to se zove ekspresija. za umjetnika je kao tuba dinamita. Naglašavao je “čistu” jednostavnost u transparentnosti boja. George-Henri Rouault Georges-Henri Rouault (*Paris 1871. Slika se prezentira “u boji”. čini sliku pojednostavljenu do krajnjih granica prepoznatljivosti. 54x77 cm. Carnegijev institut. Želio je. Snažne umjetničke osjećaje izrazio je preko umjetničke forme . kako je govorio. a fotografija u crno-bijeloj tehnici bila bi promašaj. Chryslera.. ekspresija mora uključivati. Zbirka Waltera P. ljudska stvarnost koju umjetnik osjeća kao zajedničku sudbinu. a likovnu formu naglasio je čistim i snažno izraženim bojama i kontrastima.

to jest likovni motiv. pokušali ući u tajnu likovnoga motiva. Nazvan je otac modernoga slikarstva ili pretečom nove umjetnosti. to jest geometrije. posljedica međusobnih odnosa jednostavnih geometrijskih tijela: kugle. najprije je oduševio za romantizam. objavljena je. nakon odabira. deformira motiv/objekt. već njihovo organiziranje u intelektualnoj sintezi. pisao o “kubističkim bizarnostima”. kubizam slika simultano – istovremeno (sada i ovdje) ono što se događa sukcesivno – uzastopno (u slijedu). Tekst «Les peintres cubistes» iz 1913. Glavni predstavnici kubizma u slikarstvu su: Pablo Picasso (Pablo Pikaso). stošca i valjka. racionalna analiza i simultanost prikaza. Kubisti su spočitavali impresionistima da su samo mrežnjača bez mozga. Dakle. M.piše Guillaume Apollinaire . Iza njega je ostalo 1634 djela. Uskoro dolaze do konačne likovne formulacije: analitički kubizam. Te godine naslikao je Picasso svoje “Gospođice iz Avignona” koje se smatraju prvi “dokument” kubista. Nastanak kubizma U vrijeme kada se kubizam pojavio. Objekt je razlomljen u dijelove kubističkih i mnogovrsnih kristaličnih forma koje teže prema iluzionističkom prikazu reljefa. Guillaume Apollinaire i Gertrude Stein. iako u početku idu različitim ciljevima. valjka i stošca. M. a platna se zatvaraju u monokrome sive ili smeđe tonove. Osbito George Braque i Pablo Picaso.za plastične umjetnosti ono što je gramatika za umjetnost pisanja. za razliku od impresionista koji su objekt. Činjenica koje su umjetnici svjesni jest to da se nešto iz temelja izmijenilo i u tumačenju znanosti. do 1912. u Francuskoj. Cézanneova izjava da su red i zakonitost. U toj zamjerci očitovala se osuda pravog elementarnog pozitivizma i ujedno zahtjev za većom znanstvenom istinom. Bilo je potrebno. prema njima. osjećaj. rasplinuli u obojanosti slikarske površine. Protiv "mrežnjače bez mozga" Polemiku protiv impresionista nije pokrenula samo ona likovna struja koja se sa svim svojim oprečnim obratima proteže od ekspresionizama do nadrealizma. listopada 1906. morali su ga «ponovno oživjeti». prema lat. a umro 22. Poznata je njegova teorija da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima kugle. a kasnije za impresionizam. Juan Gris. Pokretači Pokret su sačinjavali slikari i književnici u Parizu. a ne kako ih vidim. Za razliku od impresionista koji su slikali motiv/objekt previše subjektivno i osjećajno. kao subjekt koji stvara. Naziv potječe od kritičara Louisa Vauxcellesa koji je povodom Braqueove izložbe 1908. kao što je Picasso izjavio: Slikam predmete kako ih zamišljam. siječnja 1839. što će. izlučiti one bitne. umno/razumski. koji su se sastajali u atelierima Beteau-Lavoir na Montmartreu: Pablo Picaso. I stvoriti ekspresionistički motiv/objekt nove forme. I dodaje: Četvrti razred 11 . rođen 19. Kubisti su. kubisti pristupaju motivu/objektu intelektualno.. koji traje od 1909. cubisme. a neposredno uz njih i Juan Gris (Huan Gris) i Fernard Léger (Fernan Leže). Prijelomno značenje za kubiste imala je posmrtna izložba Cézanneovih djela 1907. Presudan za razvoj kubizma bio je studij crnačke umjetnosti. Iako nastao kao šala. Salmon. Da bi ga prikazali na svojim slikama. A. Upravo to je i slučaj kubizma. Jer. Tako su razrađeni i položeni principi analitičkog kubizma: autonomnost plohe. godine koji je napisao Guillaume Apollinaire smatra se manifestom kubista. već je analiziran u totalitetu svoje prostorne egzistencije i prikazan na plohi viđen istovremeno s različitih strana.LIKOVNA UMJETNOST XX. kao kod impresionista. ako želimo prikazati prirodu u njezinoj stvarnosti ili objektivnosti. a kasnije često i citirana. godine. motiv/objekt oslobodili svake subjektivnosti i svakoga određenoga i sigurnoga gledišta. Tako slika nije više izražaj stvarnosti nego autonomna ploha koja sadržava predmete ili njihove dijelove kao konstruktivne elemente. Raynal. Predmet nije prikazan kako ga oko zahvaća s određenog stajališta. nastoje reducirati oblike. Godine 1906.. Jacob. U krajnosti subjektivističkih pokušaja samo je racionalan i metodičan postupak Cézannea pomogao mladim umjetnicima da nađu sigurno uporište u sažimanju oblika i da se čvrstom strukturom plohe suprostave impresionističke površine. od toga 805 slika. Geometrija je . George Braque (Žorž Brak). a um/razum ga formira (oblikuje na novi način). Pa. Budući da se temelji na osnovi kocke (cubus). objekta kojega slikaju. takva se polemika razvila unutar onih tendencija koje u svojim pretpostavkama nipošto nisu odbijale scijentizam kojemu je impresionizam ukazao povjerenje. ne samo čisto i jednostavno bilježenje vidljivih podataka. Prioritet načina slikanja Prioritet forme potisnuo je boju kao drugorazredni i nebitni sastav slikanja. moramo je prikazivati pomoću geometrijske prepoznatljivosti. europska likovna umjetnost nalazila se u stanju kreativnog iscrpljenja i zasićenosti. naziv postaje pojam koji obilježuje potpuno novo estetsko naziranje i s kojim počinje značajno razdoblje u europskoj likovnoj umjetnosti. cubus = kocka) pravac u slikarstvu koji se razvio oko 1907. na koje se mogu svesti svi oblici u prirodi. koje naslućujemo u prirodi. da bi se jasnije istakla uočena zakonitost u prirodi. Paul Cézanne (Pol Sezan) francuski slikar. STOLJEĆA Kubizam Kubizam je (franc.

bez logičnog života. Geometrijska teorija Cézanne je polako i uporno nastojao i uspio nadvladati privremenost impresionista konkretnim. Za Cézanna: i oblik je boja.moram najprije otkriti njegove geološke značajke. Stoga su se kubisti upravo ugledavali na Cézannea. crtež za sebe ne može postojati: priroda ne crta. Tvrdoglavo. dovodi ga do onog ravnog. Tako možemo reći da Cézanneovo doba nije više zlatno doba realizma. ali izražen je u obliku. Kubisti. Crtež je već sadržan u punoći oblika. pitao se on. Što se više boja precizira. Savjesno je zato proučavao prirodu i želio otkriti njene tajne. Da bih dobro naslikao neki pejzaž . gledajući sliku. stvoriti vlastitu sintezu. a moje je platno objektivna svijest o tom pejzažu. Četvrti razred 12 . nije li u prirodi. STOLJEĆA Danas se oni koji su učeni više ne zadržavaju na tri euklidove geometrije. i jedno i drugo izvan mene. upravo boja osnovno sredstvo preko koje se priroda očituje. Da bi stvorio čudo umjetnosti. Slikarevo posebno sredstvo izražaja jest boja. nastao je novi vid kubističke umjetnosti koji je manje teorijski. nešto što neće odmah propasti. kao što je stvara gledajući zbilju. a mnogo više je otvoren neposrednim osjećajima zbiljskog svijeta. mora biti autonomna. prema njemu. čista praksa naturalizma. godini života. umjetnik je postao usamljen. Njegovo očajničko htijenje da dade oblik. umjetnik ima samo to sredstvo. objektivno. Slika. Poznata je njegova teorija: U prirodi je sve oblikovano prema tri temeljna modela: kugla. George Seurat. Intelektualna slika Impresionisti su se nastojali osloboditi literarnih preokupacija 19. Da bi se to izbjeglo. raste i postiže svoj sklad. volumensko slikarstvo. Potom će samo oko. i predmetima daje plastičnost. Svjetlo koje u slikama impresionista treperi i obavija svaku stvar utapajući je u jedan jedini blistavi dah. Stoga ne mora miješati boje. Kontrasti su. mora živjeti vlastitim životom. Ona je sam prostor. ono što pogađa mrežnjaču i što sačinjava kolorističku igru prirode: kontrasti tona. Umjetnost je tako sklad svih elemenata što vibriraju u svjetlosti. Apstrakcija za njega počinje nakon dubokog poznavanja predmeta. Od impresionista je htio napraviti nešto trajno vrijedno.govorio je .kubizam posvuda ogoljuje oblike od njihove geometrijske zbilje i uravnotežuje ih u matematičkim istinama. to je izraženiji i crtež predmeta. kubizam teži za subjektivnim nadvladavanjem objektivnosti u umjetnosti. mora postojati po snazi slikarstva. kao što je bio Seurat. Ipak je ostavio neka platna u novoj tehnici. to je zapravo subjektivizam mentalne naravi. crte.. bijesno. Slikarstvo. Taj subjektivizam ipak je posve drugačije naravi od ekspresionističkog ili nadrealističkog subjektivizma koji je emotivnog i psihološkog podrijetla. prema Cèzanneu mora živjeti po samoj snazi slikarstva. stožac i valjak. Za njega stvaralački postupak nije niti znanstven niti isključivo apstraktan. što bi na neki način umjetnicima dalo stanovitu sigurnost. nastojali prevladati zbilju zamjenjujući je apstraktnim redom. Gleizes . Ja sam subjektivan. Tako je otklonjen impresionistički objektivizam koji se u biti oslanja na čisto obilježje pojmova. boje. Bez obzira na znanstveno-matematička pitanja. a pogotovo su napadali njihovo ponavljanje do beskonačnosti. suhog.LIKOVNA UMJETNOST XX. htio je impresionističko iskustvo dovesti do krajnjih posljedica čisteći ga od onog što mu se još činilo privremenim i nesigurnim. Seurat je umro u 1891. u 32. a umjetnik je uspijeva zahvatiti samo preko unutrašnje strukture stvari. trajno. Za slikara kubistu istina je doista s druge strane realizma. trebalo je pronaći drugi način slikanja. Zapravo. U daljnjem razvoju kubističke misli nakon što su umjetnici. brzo. Kubisti su zamjerali impresionistima nedostatak oštrine i stilističke ujednačenosti. nepokolebljivo istraživanje za njega nije bilo samo puko traženje čisto estetske naravi već i način da stvori nešto trajno. konstruktivnog poteza kistom koji je jedan od temeljnih elemenata njegova stila: dovodi ga do pojednostavljivanja. govorio je Cézanne. može biti samo plastično. Slika je „ens“ po sebi s apsolutno vlastitim zakonitostima. u njegovim su slikama upijali predmeti.piše A. U težnji za vječnošću .. Odbacio je impresiju za dublje razumijevanje zbilje. Prvi koji je pokušao ispraviti impresioniste bio je Cézanne. dimenzija beskonačnosti. Među ta platna ubrajaju se slike: Nedjelja u Gradne-Jatte i Le Chahut. mora računati samo sa svojim vlastitim sredstvima ne tražeći pomoć od patetičnih priča. Slikar mora slikati prema znanstvenim zakonima o simultanim kontrastima. moje platno i pejzaž. do sažimanja. te je i sama zajedno s bojom postajala oblik. Slikari su se prirodno i tako reći intuitivno osjetili ponukanima da se pozabave novim mogućim mjerama prostora koje se u figurativnom jeziku modernista označavaju sve zajedno terminom četvrte dimenzije. Četvrta dimenzija je nastala iz triju poznatih: ona predstavlja beskonačnost prostora koji se produžuje do u beskraj u sve dimenzije u određenom trenutku. Od Courbeta je kao i svi impresionisti naslijedio odbojnost prema maštarenju i literarizmu u slikarstvu. bez upletanja intelektualne razrade. Samo treba naučiti naslikati te najjednostavnije likove. već ih samo jasno odvojene nizati jednu do druge. kao npr. Slika je zajednički rezultat znanja i osjećaja koje je umjetnik u mašti organizirao. svi ti valeri uglavnom su se gubili u impresionističkom potezu kistom jer ih je slikar impresionist na kraju miješao u istu kolorističku smjesu. prema njemu. To je bila. ali ono drugo slučajno. određenim slikanjem. poslije se može napraviti sve što se želi. zbrkano. I upravo ta vibracija boja-svjetlost. Nastojao je izgraditi nešto čvrsto. Svijet povijesti i osjećaja postao je skučen. čvrstim. barem teorijski. st kako bi svoj doživljaj prirode izrazili izravno.

kuće. ali problem počinje kada sve te oblike treba staviti u međusobni odnos. a nalazi se u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku). poneka figura ili portret. u Salonu Neovisnih. ne samo u svojevoljnosti boje. Picassova slika Demoiselles d'Avignon . valovitu crtu. kućni predmeti ili glazbeni instrumenti. Analitički kubizam Prvo obilježje kubizma nazvano je analitički kubizam. kao što su: analitički kubizam i sintetički kubizam. mrtvih priroda. To je početak novog rješavanja problema koji se zove perspektiva. sinteza se postiže vodeći računa o svim ili o samo nekim dijelovima predmeta koji se javljaju sa svih strana površine platna. raščlanjuje ga na površini platna gje je reljefnost sad već svedena na minimum. bila u drugom planu. širiti. može se smatrati protokubistička slika (dimenzije: 234x244 cm. to jest od pojedinih dijelova nastoje stvoriti cjelina predmeta. neprekidnu ravninu koja razbija predmet.Gospođice iz Avignonske ulice. već u samim strukturama na kojima to slikarevo djelo počiva. Njegovu nauku o novoj perspektivi oblika na slici kasnije će kubisti dovesti do potpunog uništenja renesansne perspektive. Analitički kubizam najčešće oslikava likovni motiv/objekt kao što je: mrtva priroda. Sintetički kubizam. a negdje se boja svodi na monokromiju. sve svodi na geometrijske sheme.. u profilu. on je sreo Picassa i Braquea 1910. U tom djelu postoji nešto od primitivne snage koja je došla do izražaja u nizu pravokutnih. ili prema dolje i na isti je način horizontalna crta često gubila vlastitu horizontalnost. Takva slika «želi biti totalna» i u sebi sabrati sva moguća gledišta: frontalno. Cézannovu su poruku prvi shvatili i uporno do krajnosti tumačili Picasso. na kocke (coubes). Braque i Fernard Léger. STOLJEĆA Sve je jednostavno u teoriji. naglašene dijelove volumena koji se usijecaju jedan u drugi po prostornom ritmu iz kojega nestaju i posljednji tragovi klasičnog prostora. već s različitih točki gledišta. kako što i naziv govori. godine. odozgo (npr. njegov kubizam datira od početka 1909. Za njih je i boja. čaša je naslikana u profilu. jednostavnija je i «blaža» varijanta kubizma. Zanimala ih je samo konstrukcija tjelesnost predmeta. Međutim. Neka njegova platna iz tog vremena bila su izložena na Jesenskom salonu 1908. od vremena njegove slike: Aktovi u šumi. stvarajući proporcije i odnose različite od akademskih i tradicionalnih. oštrih. radi boljega efekta. nagibajući se prema plastičnim zahtjevima slike. a otvor odozgo). Perspektiva je razbijena. široke. radi toga su me prozvali kubistom. Ponekad u sliku. Tom prigodom kritičar Louis Vauxcelles napisao je 14. Na taj se način isti predmet unutar slike nalazio u različitim perspektivama koje su ga deformirale u okomitom ili vodoravnom pravcu. već se uzima u svom esencijalnom izgledu bez ikakva podvrgavanja pravilima oponašanja. preklapati. Likovna forma. u dostojanstvenim i teškim likovima. To je razdoblje kada su kubisti slikali jednostavne. remeteći na taj način pravila oponašanja i omogućujući umjetniku novo stvaranje svijeta prema zakonima njegovog posebnog intelektualng suda: to je istiniti i pravi kubizam. ne iluzionističkog prostora u kojemu se predmeti mogu otvarati. razmotrit ćemo ga u nekim obilježjima. Da bismo još bolje upoznali kubizam. Zato su radije upotrebljavali neutralne sive i crne tonove boje zemlje i zagasito zelenu. predodžbu o materijalnom prostoru u korist nekog istinitog. voluminizirane površine koje su još uvijek na neki način davale u dubini raspoređenu sliku. uglatih. Tada kubisti oblikuju cjelovite forme motiva/objekta. pokret je tako dobio svoje ime. a dovršena slijedeće godine. nastao 1914. odozdo. Što se tiče Fernarda Légera. Četvrti razred 13 . Bio sam opsjednut . godine. u pejzažima naslikanih suhom oblikovnošću. analitički raz/lomi motiv/objekt u geometrijske dijelove koji nisu odvojeni od pozadine. praznini i mjeri. razlomljena u odvojene. studenog 1908. godine: Braque zlostavlja oblike. Iz toga načina gledanja rezultiralo je da jedan predmet istovremeno nastoji pokazati sebe s više strana. također počeo slikati u pravcu sličnom Picassovu. oni su nastojali stvoriti krajnje strogo slikarstvo. nalazeći se u novom rasporedu na platnu. Obilježje analitičkog kubizma počinje koncem 1909. Četvrta dimenzija Cézannov napor da postigne plastični oblik stvari kako bi im dao težinu i sadržaj neumoljivo ga je tjeralo da stvari gleda ne samo iz jednog.priča Léger . Prva kolektivna izložba kubista organizirana je 1911.LIKOVNA UMJETNOST XX. oštrih. osobe. Jednostavne i široke površine kasnije se lome u gustu. mjesta. Na slici je perspektiva razbijena. komada ga u dijelove. Dakako. Braque je u ljeto 1907. barem u početku. godine. tj osjećaj dimenzije koji isključuje predodžbu o udaljenosti. senzualnu sklonost boji. Srušeni su tradicionalni načini likovne kulture. Volumen i struktura prve su dvije preokupacije kubista. Sintetički kubizam Osnovni elementi sintetičkog kubizma je slobodno obnavljanje slike predmeta koja je konačno oslobođena perspektive.želio sam rastaviti tijela. Odbacivši atmosferu. Predmet se više ne analizira i ne rastavlja na sastavne dijelove. Tako se stvarala nova dimenzija u slikarskom prostoru. Ova posljednja riječ upućena mladim slikarima nove škole posrećila se. Samo na taj način uspijevao je bolje uhvatiti planove i volumene. započeta 1906.

George Braque George Braque (Žorž Brak) je slikar koji se možda prvi i najotvorenije oslobodio zakona početnog kubizma. Iz toga je proizišla nova kubistička slikarska tehnika pod nazivom. koji tiho slika. od apstraktnog do konkretnog. a na slici je prikazao portret oca. Fernard Léger Fernard Léger (Fernan Leže) je opor i herojičan. Slika se zove: Prva pričest . ali u njegovu mijenjanju nema naglih skokova kao kod Picassa. Znali su čak i kistom oponašati predmete. Slika je sačuvana do danas. On je tihi slikar. Nema više geometričnosti slika kao kod onih nastalih prije 1914. Pablo Picasso Picasso je kršten kao Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de la Santísima Trinidad Martyr Patricio Clito Ruíz y Picasso. Slikanje je stoga odgojiteljsko. listopada 1973. STOLJEĆA unose neumjetnički materijal (isječak iz novina. 8. 25. govorio je Juan Gris. jer se spuštalo od općeg do pojedinačnog. Strojeve ne precrtava.. već estetika. jasnoće. odmah se javlja u punom razvoju svoje stvaralačke moći. Stoga on slika strojeve kao što su drugi slikali ženske aktove. Volim pravilo koje ispravlja osjećaj. Nakon rata i on se vraća zbilji i postaje slikar modernog života. Ne slikaju polazeći od zbilje već od ideje. Pod njegovim rukama kubizam je postao nešto kruto. tankoćutan. pošto je teško ranjen u ratu. ali nije vodio disciplinu i u školi je često bio kažnjavan zbog nereda i lošega učenja. Rođen je u gradu Malaga. znači da je moderni život tu promjenu učinio nužnom. Tri glavna predstavnika Tri glavna predstavnika kubizma su: George Braque (Žorž Brak). kolaž. više tehnički nego matematički. godine. govorio je. To je donekle i istina jer je kubizam rođen u općoj kulturnoj klimi iz koje je primao ideološke poticaje i povode. rođen je kao umjetnik. kako kaže njegov životopisac. dovršio očevu sliku golubova.). također umjetnik i pokušao mu je zabraniti slikanje. Slika se zove: Le Picador (1890. a čiste boje i njihove podloge dobivaju sjaj. Kubiste je oduševljavala geometrija. Poput drugih slikara. Nakon što je. matematika. boja mu ne iskače. Ako se slikarski izraz promijenio. onda kubizam mora imati odnos sa svim očitovanjima suvremene misli. majke i sestre dok kleče pred oltarom.). Imena je dobio po raznim rođacima i pojedinim svecima. Do slikarstva je došao preko industrijskog designa. Kao mudri slikar sada traži novu slikarsku mogućnost koju je kubizam rastrgao. Kod se 1917.LIKOVNA UMJETNOST XX. Kao dječak volio je slikarstvo. Picasso je inače prezime njegove majke. Njegov otac. Četvrti razred 14 . Tako je Juan Gris. Slika je sačuvana do danas. ako ne i pravo stanje duha. umeću slova (koja dobivaju likovno značenje). prešao je gotovo na apstraktno slikarstvo. Kolaž Kubisti nisu prvi počeli upotrebljavati kolaž (francuski: papiers collés . Prva riječ koju je izgovorio bila je “piz”. boje i palete i nikada više nije slikao iz razloga što je slika koju mu je sin dovršio bila zadivljujuće lijepa. Kako kaže legenda.. otac mu je predao svoje kistove.zalijepljeni papir – kolaž).. Upotrebljavali su ga i dadaisti i nadrealisti.La première communion (1896. govorio je. nestalo je oštrih kontrasta boja. kakav nam je trebao: nježan. a ja polazim od cilindra da napravim bocu. govorio da za njega kubizam nije postupak. Na slici je prikazao lik muškaraca na konju tijekom borbe bikova. mijenjao svoj način slikanja. čista misao. Prvu «ozbiljniju» sliku naslikao je kad je imao 15 godina. ali volim i osjećaj koji ispravlja pravilo. dakle slikati kolaže. iz arhitektonskih ateliera. Kolaž je za kubiste bio samo jedan način da reagiraju likovno tražeći novi način slikanja bez kista. skraćena španjolska riječ za olovku: lapiz. on ih izmišlja. Ako je tako. a umro je u francuskom gradu Mougins. godine. Priča se da je prvu sliku naslikao kada je imao 9 godina. Crta se doista stala savijati. U obliku formalne čistoće. Pozivao je umjetnike da se uključe u društvena zbivanja pa ako treba i ratujući s društvom. Nakon prvih zanosa od 1912. Fernard Léger (Fernan Leže) i Pablo Picasso (Pablo Pikaso). ne kriči. ponovno vratio slikarstvu. ali ga je oživio djed kada mu je dim od lule upuhao u nos. Ali su ga kubisti prvi počeli upotrebljavati s posve drugim namjerama. Césanne je od boce pravio cilindar. Otac mu se zvao Jose Ruiz Blasco. reklo bismo. najžešći pobornik sintetičkog kubizma. Légerova je zasluga što je problem moderne umjetnosti postavio izvan pozitivističke estetike futurizma i apstraktnog tehnicizma. do 1914. Rodio se Braque. Marie Picasso y Lopez. i on je nakon 1917. dijelove tkanine). listopada 1881. vedrine iz kojega je isključena svakodnevica. Kada se rodio nije mogao disati i majka je mislila da je umro. Prvi umjetnički ugovor Picasso je potpisao u Parizu s jednim prodavačem umjetnina koji mu je plaćao 150 franaka mjesečno. Slika prikazuje prvu pričest njegove sestre. kubisti su se u povijesnim zbivanjima ostvarili na drugi način bježeći u nestvarnost: u svjetlo jasnoće i u intelektualni red. umjerenjak u slikarstvu. Moderni svijet obilježava stroj. Osobito sa slobodom sintetičkog kubizma okončana je i strogost ravne crte i zagasitih boja.

godine Ova slika bila je za umjetnike znak da umjetnost mora živjeti od povijesti. iako njegovo kubističko razdoblje nesumnjivo predstavlja najznačajnije razdoblje njegova umjetničkog djelovanja. rekla je za Picassa: Njega nije zanimao duh. Poznato je da nikada nije živio na rubovima umjetničkih događanja. Prodana je na dražbi u New Yorku nepoznatome ponuđaču za iznos koji je gotovo dvostruko viši od početne cijene od 50 milijuna dolara. u dobi od dvadeset godina vraća se u rodni grad i tamo postaje fotografkinjom nadrealizma. označeno je temama socijalne problematike. Dora Maar povlači se u samoću i misticizam. Picassov razvojni put nije bio pravocrtan niti miran. Marcelle Humbert (njoj je bilo 27. nalazi se u madridskom muzeju: Museo Nacional Centro de Arte Regina Sofia. koje broji preko 6000 slika. Picasso je. On je optužio Picassa za krađu. pa je.. Četvrti razred 15 . a njemu 79 godina).. u jarkim bojama s crnom mačkom na ramenu. posvuda utisnuo neizbrisiv trag.. imala je 20 godina kada mu je postala model i ljubavnica. Mnogi se pitaju koliko će ostati od cjelokupnog Picassovoga umjetničkog opusa. Dora Maar (ona je imala 29. Na izložbi bilo je postavljeno 385 djela Picassa i Dore Maar. travnja 1938. U isto vrijeme sudjeluje u različitim umjetničkim stilovima koji su se pojavili u 20. odan Republici. svibnja 2006. Picassu 31). Objektivnost zbiljskog svijeta za njega je uistinu središte vrtnje prema kojemu se nezadrživo kreću njegove slike. studenoga 2004. Za njega je kubizam bio presudan trenutak u umjetnosti. u Parizu. Geneviève Laporte (jedna od njegovih posljednjih ljubavnica. policija je uhitila njegovog prijatelja po imenu Guillaume Apollinaire. koja je kritički pratila cijelo kubističko razdoblje. Poznata je njegova uzrečica: Ne radim na prirodi. nije. Nakon prekida njihove desetogodišnje ljubavne veze. kao što je slika: Žena koja plače. strasne problematike. biti prisutna u povijesti i sudjelovati u povijesti.. koja je provela deset godina sa slavnim slikarom. bilo joj je 27. posebno socijalistički grafičar Steinlein. pravim imenom Henriette Theodora Markovitch. Van Gogha.. razmišlja o stvarnosti. On je uistinu najveći predstavnik moderne umjetnosti i ostao je bitni činilac za razumijevanje povijesti likovne umjetnosti 20. Portret jedne od najpoznatijih Picassovih ljubavnica. prijatelj njegove kćeri Palone. Kad je Picasso. u jesen 1900. Bez obzira na sve kritike. Međutim. to jest od njegove slikarske proizvodnje. koje se nalazilo do 1981. od oca Hrvata. uvijek od nečega valja poći. Ali ga ni kubističke teorije nisu mogle umjetnički zadovoljiti. a s njima je imao četvero djece. a njemu 36 kad su se upoznali). na dražbi za 95. Zapravo oženio se samo dva puta. jer je odveć bio zaokupljen stvarima. U svijest o objektivnom svijetu ulazio je kao u začarani krug nemirne.. on 46 godina). a policija ga je privela na ispitivanje. studenoga 2004. prodan je 3. već pred njom. rujna do 28. Slika: Dora Maar au Chat . u Zagrebu. njegova. Dora Marr. godine. a u slikarstvu kao i u životu treba djelovati izravno. Nakon djetinjstva provedenog u Buenos Airesu. Kao glavno djelo iz tog razdoblja jest njegovo likovno djelo koje je dovršio u mjesec dana: Guernica (dimenzije: 777x349 cm. zajedno s njom. a on 61). a to je njegova svijest o objektivnom svijetu. dosljedno tom. od 30. Gertrude Stein. arhitekta. pa i 1924. na vrhuncu burnoga odnosa slikara i umjetnice. Likovni motiv te slike jest baskijski grad Guernica.LIKOVNA UMJETNOST XX. taj portret nije prikazan u javnosti gotovo 40 godina. onaj temelj koji mu je uvijek omogućavao da nađe sebe. objavio je Sotheby's. napisao je o njemu Quin Edward. što je drugi najviši iznos ikad postignut na dražbi umjetnina. u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku). Kasnije su obojica puštena bez optužbi. ekskluzivno bila pripremljena izložba o životu i ljubavi Dore Maar i Pabla Picassa pod naslovom: Dora Maar i Picasso – dodir pogledima. čini se. koji su razorili bombarderi 28. tražio nove načine likovnog izražavanja. slikarstvo je sporedna stvar. čak više od impresionista. Ovo su najpoznatije Picassove žene i ljubavnice: Fernande Olivier (Picassova prva ljubavnica. jer se ne može ići protiv prirode. možemo sebi dopustiti stanovite slobode. STOLJEĆA Pitanje: Je li Picasso ukrao Mona Lisu? Odgovor: Ne. njemu 23). i majke Francuskinje. usprkos poznavanju objektivne zbilje uspostavio vezu između predmeta i onoga koji ih promatra i koji. iz kojega je ipak izlazio kao pobjednik. Stoga je objektivnost zbilje temelj njegove umjetnosti. Picasso 55). U bijegu od proturječja u koji je. osobito nakon 1915. Tako on istodobno razvija nove mogućnosti i miješa ih s prethodnim iskustvima. iako je imao mnogo ljubavnica. Gaby Lespinasse (njemu je bilo 34. njoj je bilo 26. st. U Zagrebu je u Galeriji Klovićevih dvora. umjetnice Dore Maar. rođena je u Parizu 1907. ona je jača od najjačeg čovjeka. Olga Khokhlova (Picassova prva supruga. prikazuje glavnu Picassovu muzu fragmentiranu. Najviše ga je zanimalo. Svaka nova žena ili ljubavnica bile su mu novo nadahnuće u umjetničkom stvaralaštvu. kada je Mona Lisa 1911.. i 1906. Ne postoji apstraktna umjetnost. stoljeću. Njegovo plavo i ružičasto razdoblje između 1901. Naslikan 1941. ali je uvijek u njegovom likovnom izražaju naglašen čovjek i briga za čovjeka. Marie-Thérèse Walter (ona je imala 17. njoj je bilo 18. Picasso je u životu volio žene. bila ukradena iz Louvrea. Samo u stanovitim pojedinostima. govorio je. Pablo Picasso je u 20. došao u Pariz bilo mu je dvadeset godina. Jacqueline Roque (njegova druga supruga. a on je već navršio 70 godinaak). nadodao bi. no bila je puno mlađa od nejga). ali se ne zna koliko je točno Gaby imala. U to doba izbija španjolski građanski rat. Françoise Gilot (ona je imala 21. stoljeća. Knjiga "Dora Maar zatočenica pogleda" argentinske književnice Alicie Dujovne Ortiz u izdanju Profil Internationala objavljena je 2. osobito nakon 1934. jedan element ostaje stalan. slikari poput Toulouse-Lautreca. kada se vratio u Španjolsku. Intelektualka i umjetnica naglašene političke svijesti postala je Picassovom ljubavnicom i inspiracijom mnogih njegovih djela.2 milijuna dolara. kipova i crteža. Picasso se stavio na stranu protiv Franca. Za Picassa. a od 1981. samo za Hrvatsku. sve do svoje smrti 1997. Vjeruje se da je prodan čikaškoj obitelji Gidwitz koja se obogatila na proizvodima za njegu kose. uključeno Picassovo djelo.Dora Maar s mačkom. u suvremenoj povijesti umjetnosti. rekao je Manolo Blahnik.

dio su Picassova djela. dio stupa. to jest prstenove različitih boja. Ironija. Ovaj pravac neki nazivaju i orfički kubizam jer je nastao kao posebni oblik analitičkoga kubizma. Njegova su djela kao pripovijest o tomu kako je reagirao na sve što se zbivalo oko njega. STOLJEĆA nego ih je stvarao ili u njima sudjelovao kao glavni predstavnik. vrata. skepticizam. Glavni predstavnici orfizma: Robert Delaunay (Robert Delone) i i njegova žena Sonia Delaunay (Sonja Delone). auto i slično. kritički dio koji se često pretvara u rastvarajući gnjev. Iako je njihova umjetnost apstraktna umjetnost. razularenu pobunu. ogorčeni individualizam. ponekad u obliku duginih boja ili valova. avion. okrutnost. Umjetnici «orfisti» koriste «apstraktne krugove». Četvrti razred 16 . Orfizam Orfizam je umjetnički pokret koji je nastao 1911.LIKOVNA UMJETNOST XX. u Francuskoj. ipak se na njihovim slikama pojavljuju prepoznatljivi oblici kao što su prozori. možemo reći da je Picasso svjedok našeg vremena. Drugim riječima. Ime/naziv dobio je po grčkom mitskom pjevaču i sviraču Orfeju. neki zvonik. grubost. erotika. zgrada.

Naziv "ekspresionizam" po prvi put je upotrijebio godine 1901. Kazimir Edschmid u djelu «Über den Expresionismus in der Literatur und die neue Dichtung» govorio je o ekspresionizmu u poeziji (u prosincu 1917. jer ponovno stvara. Militaristički i feudalni režim predstavljao je car Vilim II. Tada ćemo shvatiti da njegovu istinu nećemo naći u izvanjskoj zbilji. On ne gleda. stoljeća U slikarske avangarde u Njemačkoj. kao društvena i politička proturječja svog vremena. ovo je ekspresionizam. Cézanne (osobito nakon nekoliko priređenih izložbi u Njemačkoj od ovih slikara). Za vrijeme zasjedanja berlinske "Secesije". Slika svijeta mora se odražavati cjelovito i jasno. kao Van Gogh i Munch. uvukle negativne nietzscheovske misli. STOLJEĆA Slikarske avangarde u Njemačkoj u prvoj polovici 20. slikar Julien-Auguste Hervé za jedan način svog slikanja. izmišljenom ili natuknutom činjenicom. ne nalazi. ne zadovoljavati se pretpostavljenom. Vilimksi ideal nadmoći širio se na samo u krugovima njemačke buržoazije već je djelovao štetno i na narodne slojeve društva. pred jednom njegovom slikom netko je upitao: Je li i ovo impresionizam? On je odgovorio: Ne. Postoji nekoliko razloga nastanka njemačkog ekspresionizma. ne priča. Prvi razlog smatra se da je nastao kao reakcija protiv vilimskog lažnog građanskog morala. možemo ubrojiti umjetničke pravce kao što su die Brucke i Der blaue Reiter. Četvrti razred 17 . jer vidi. Jer je stvarnost bila sasvim drugačija. a to samo mi možemo ostvariti. najjači utjecaj na njemačke ekspresioniste imali su umjetnici koji su živjeli u Francuskoj. smatra se. Ipak je pred kraj devetnaestog stoljeća propala ideja preporoda svijeta. na polju umjetnosti od naturalizma došlo se do ekspresionizma. Sigurno je lucidni i konfuzni neoromantični Nietzscheov nihilizam utjecao i na njemačke ekspresioniste i tako se. Pojava ekspresionizma najizrazitije se očitovala u Njemačkoj. Stoga mi moramo graditi zbilju.LIKOVNA UMJETNOST XX.. osobito u Njemačku kulturu. stoljeća. Drugi razlog smatra se da je nastao kao bijeg u "neotuđivo duhovno carstvo" u koje ne može ući nikakva vanjska sila. naći smisao predmeta.) koji se može primijeniti također i na slikarstvo: Bog vam je dao zemlju: divovski pejzaž. Treba ga znati promatrati tako da ga vidimo neoskvrnutog. Ipak je slikar Pechstein umjesnije upotrijebio ovaj izraz. koje su obilježile ekspresionističko razdoblje u prvoj polovici 20. Treći razlog smatra se da je nastao kao opozicija protiv vladajuće klase i njihove samouvjerenosti u pobjedu. ne ponavlja. Ipak. jer to živi. jer stalno traži. Na taj način umjetnik-ekspresionist preobražava cijeli svemir. Gauguin.

U jednu knjigu. za stvaranje takvog jednog umjetničkog djela nema pravila. Kako se vidi. a članovi su: Fritz Bleyl.. do 1911. kroz umjetnikovu osobnost. što će se dogoditi tek poslije 1910. Kirchner i Nodle neposredno umjetničko nadahnuće izraziti dublje i bogatije. Emil Nodle.subjektivistički . Dakle.svatko prema vlastitom karakteru i umjetničkoj sposobnosti (slično kao i fovisti). Nekoliko godina kasnije. Ali uskoro grupa je dobivala i nove članove i priznanja. stranici). Erich Heckel. Stilovi – razdoblja – život. tehniku. u Dresdenu su se sastali slikari Fritz Bleyl i Ernst Ludwig Kirchner. Zajedničko im je možda bilo tek želja da sruše stara pravila i tako ostvare spontanost nadahnuća . u Italiji prema engleskom "liberty". Emil Nodle. stranici) mogu se doživjeti na slikama ove njemačke ekspresionističke udruge. nema zakona ili uhodanog pravila. Karl Schmidt-Rottluff (slike u Udžbeniku na 16. Središte grupe bilo je u Dresdenu. Erich Heckel. može se reći. ali ne i kod svih slikara. Pojavu koju umjetnik osjetno doživljava. Mračne i potresne vizije svijeta (kako je naglasio Radovan Ivančević u udžbeniku za četvrti razred gimnazije. umjetnici iz skupine Die Brücke preko svojih slika pokušali su dočarati su svoj osobni doživljaj svijeta i sudbine čovjeka u njemačkom društvu. Otto Müller. Ipak takva ekspresionistička nauka nije došla do izražaja u prvim djelima grupe "Die Brücke" jer su im slike još pod dojmom impresionističkog uzbuđenja. svaki od njih zapisivao je i crtao svoje ideje. a to govori i samo ime: most. No tako nisu bili jasni ideološki temelji na kojima bi počivala nova grupa. a ne cilj.LIKOVNA UMJETNOST XX. koja glasi: Čovjeka čini velikim što je most. dotle će Müller. Njima se pridružio Erich Heckel i Karl SchmidtRottluff. prikazati na određenoj površini (slici). kroz njegov stil. za vrijeme postojanja. Svoju udrugu nazvali su po jednoj rečenici iz djela Friedricha Nietzchea «Tako je govorio Zaratustra». Kirchner. Slikajući zajedno u razgovoru su došli do zaključka da nadahnuće za stvaranje treba polaziti od izravnog iskustva. na 16. i 17. Prvu izložbu grupa je priredila u Dresdenu u neobičnim Richterovim prostorijama. osobito od mladih umjetnika koji nisu voljeli secesijsku umjetnost oko koje su se okupljali umjetnici na početku 20. Po uzoru na ekspresionističku teoriju o živim i žarkim bojama. 1913. Odi profanum. Četvrti razred 18 . ali nije tada doživjeli nikakva priznanja. Radili su uglavnom u Kirchnerovu atelijeru.. Dok Pechstein ostaje zatvoren u svom stilističkom egoizmu. sasvim spontano stvorili novu umjetničku grupu. kao što su: Ernst Ludwig Kirchner. Vođa grupe. u prikazivanju ljudskih likova služili su se stilizacijom po uzoru na primitivnu (afričku) umjetnost (koja je u to vrijeme bila popularna u Europi). grupa se raspala. III. koju umjetnik osjetno doživljava. Glavne značajke svoga stila iznijela je grupa u pismu koje je uputila Emilu Nodleu da postane njihovim suradnikom i članom: Jedan od ciljeva grupe "Die Brücke" jest da oko sebe okupi sve revolucionarne i previruće elemente.ideje. Kees Van Dongen. st nastojeći izići iz naturalističkih zakona u slikarstvu (u Njemačkoj je taj stil nazvan "Jugendstil". Godine 1902. STOLJEĆA Die Brücke Prva njemačka ekspresionistička udruga osnovana je 1905. Udruga je nastala kada se udružila grupa studenata arhitekture na dresdenskoj tehničkoj školi. nema prepreke. kroz namjeru koju je sebi postavio. napisao je da je slikarstvo umjetnost koja će neku pojavu. postoji mnoštvo tekstova napisanih u čast ekspresionizma. Iako nema službenog manifesta ekspresionista. slikar će pretvoriti u umjetničko djelo. koje se moraju koristiti kao čiste boje (bez toniranja). u Francuskoj "Art nouveau"). u Austriji "secesija". Da bi izrazili umjetničku ekspresiju. Umjesto toga pokoravaju se samo osjećajnim zakonima i pritiscima koji izlaze iz vlastitog bića. koji bi spriječili očitovanje neposrednog nadahnuća. Osnivač je Ernst Ludwig Kirchner. Karl Schmidt-Rottluff. Tako su. Pravila se stvaraju tijekom rada. održali su oko dvadesetak izložbi. vježbom. naziv je bio jasan: grupa je kao most koji će povezivati sve napredne "obale" . grupa "Die Brücke" seli iz Dresdena u Berlin. Od 1905. To je jedan od temelja ekspresionističke nauke: ne žele prihvatiti nikakav zakon ili stegu izvana. pod nazivom: Die Brücke (die Brücke = most)... Max Pechstein. Godine 1911.

NKV. I ova avangarda. Ono što danas daje prava umjetnost. Prva izložba grupe "Der blaue Reiter" organizirana je u prosincu 1911. suprostavlja se nauci ekspresionista. Dok se ponovno ne vrate stara dobra vremena. U Münchenu se družio s najpoznatijim umjetnicima svoga doba. u Moskvi. kao i druge ekspresionističke grupe. jer samo sretan svijet stvara realističku. Grupa "Der blaue Reiter" bila je vrlo zapažena na toj međunarodnoj izložbi. a umro u Parizu. to će umjetnost sve više postajati „duhovnija“. Tako je otvoren put do apstrakcije (= odstraniti).. osobito poslije revolucije 1905. i iz Marcove estetičke sklonosti za ljepotu konja.LIKOVNA UMJETNOST XX. tiskao u 1200 primjeraka (prvi i zadnji broj). Misao Kandinskog bila je da "skriveno" otkrije preko skrivenog. Kandinsky je ovako protumačio: Što svijet više postaje materijalizirani i zastrašujući. po njima. ne pokazuje divlje i oporbene nagone. više sliči na ostatak taloga kojega život još nije uspio probaviti. upoznao je fovističke umjetnike i članove udrugu Die Brücke. kažu. Za Kandinskog u slikarstvu boja služi kao sredstvo koje izravno djeluje na dušu: Boja je kao dirka. godine) i osnovalo svoje posebno udruženje.. Prema različitim stupnjevima toplih i hladnih tonova. pa i njegovu rodnu Rusiju. pa i figurativnu. Dakle. putovao je po Njemačkoj i Francuskoj. Umjetnik je ruka koja. umjetnost. prosinca 1866. Njihov bijeg bi značio "povratak u duhovnost" prirode.) knjigu o duhovnoj umjetnosti. Obojica su voljela slikati plavom bojom i u plavim tonovima. zajedno s Franzom Marcom. Duhovna kriza koja je zahvatila europske intelektualce. koji su deformacijom fizičkog željeli postići glavni učinak. Danas. Naziv grupe potječe iz prirodnog spoja ljubavi Kandinskog za slike iz narodnih priča o vitezovima. Smatrali su da žive u vremenu kada umjetnost ne služi životu. prema njihovoj nauci. da sruše nametnuto idolopoklonstvo. Umro je 1944. koji je imao međunarodni karakter (na salonu je bilo izloženo oko 360 likovnih radova). 4. Ideal im je bio da se što više oslobode tijela i tjelesnosti.. Svoju nauku iznio je u knjizi: O duhovnosti u umjetnosti. nauka grupe "Der blaue Reiter". 13. Umjetnik stoga mora odbaciti sve ponude koje mu svijet pruža. U listopadu 1913. na kojoj se pojavio i Paul Klee sa sedamnaest radova. sudjeluju na izložbi prvog njemačkog Jesenskog salona održanog u Berlinu. ali je 1922. kakav je bio njegov. iz Moskve u München na studij likovne umjetnosti. Za vrijeme Oktobarske revolucije živio je u Moskvi. STOLJEĆA Der blaue Reiter Iz burnog intelektualnog i umjetničkog života u Münchenu rođena je još jedna ekspresionistička grupa "Der blaue Reiter" (der blaue Reiter = plavi jahač) koju su osnovali Vasilije Kandinsky i Franz Marc. Nakon studija prava i političkih znanosti. prešao je 1896. prosinca 1944. određuju se pojedini "odjeci" tonovi u duši umjetnika. koje je kao umjetnik često slikao. koju su odredili Kandinsky i Marc. unaprijed titra ljudskom dušom. Ipak "Der blauer Reiter" orijentiran je izrazito misaono. očistiti nečisto.U Münchenu je bio član umjetničke udruge ”Neue Künstler Vereinigung . to jest apstraktnija. godine. I na ovoj izložbi došao je do izražaja njihov "bijeg" u nestvarni svijet. Možda je umjetnost. dodirujući ovu ili onu dirku. duša je glasovir s mnogo žica. U Münchenu je 1911. u Münchenu. Stoga je boje podijelio na tople i hladne. umjetnost se mora živjeti dalje od službenog načina života.Plavi jahač. dekadenca = subjektivizam. imala je namjeru da se bori protiv hladnih impresionističkih pravaca i pozitivizma u društvenim slojevima tog vremena. Predavao je slikarstvo učenicima škole Bauhaus u Weimaru. oko je batić. Vasilije Kandinsky rođen je 4. u prošlim vremenima bila kao kvasac ovoga svijeta. Grupa "Der blaue Reiter" organizirala je svoju posljednju izložbu 1914. Pred nacističkim progonima sklonio se u Francusku. Uređivao je časopis “Der blaue Reiter” koji je 1912. Napisao je (1912. prosinca 1866. To bi značilo da je i "Der blaue Reiter" bježao iz svakodnevne stvarnosti u svoj svijet.) osnivač je ekspresionističke apstraktne udruge “Der blaue Reiter” . osnovao ekspresionističku udrugu “Der blaue Reiter” kojoj su naknadno prišli umjetnici August Macke i Paul Klee. živimo u vremenima kada to više nije tako. Vasilije Vasiljevič Kandinski (rođen u Moskvi. u Parizu. Grupa je nastala kada se nekoliko umjetnika odvojilo iz "Neue Künstlervereinigung München" (Novo udruženje münchenskih umjetnika osnovano 1909. Ratne neprilike utjecale su da se grupa te godine raspala. pobjegao u Njemačku. Tako je nastalo ime za grupu: plavi vitez iz bajke na plavom konju. Slična je to nauka koju je naučavao Goethe: napredak = objektivizam. Četvrti razred 19 . Ipak njihova pobuna i bijeg nije prema divljini koju pruža sloboda prirode. druga u veljači 1912.

možemo ubrojiti umjetničke pravce kao što su: socijalni verizam. bavili su se i religioznim. časopis koji je vodio Croce u Napulju i Il Leonardo. kao što su filozofske teme: pozitivizam. STOLJEĆA Slikarske avangarde u Italiji u prvoj polovici 20. intuicionizam. kubizam. futurizam. nakon proglašenja Rima glavnim gradom. Bavili su se temama kao što su ekonomske i društvene teme: socijalizam. u kiparstvu Bistolfi i Canonica. književnim i umjetničkim temama kao što su impresionizam. stoljeća U slikarske avangarde u Italiji. metafizičko slikarstvo. časopis koji je vodio Papini u Firenci. st bili su izolirani. pragmatizam. idealizam. i ljudi koji su se oko njega okupljali pokušali su srušiti početkom 20. Četvrti razred 20 . stoljeća. U doba talijanskog preporoda. st ograničenost talijanskog provincijalizma na polju kulture upoznavajući Italiju s idejama koje su kružile Europom: La Critica. Ovim časopisima su se kasnije pridružili i drugi: 1908. časopis La Voce i 1913. Gorostasna Palača pravde na obalama Tibera i hibridna Vittorijeva zgradurina na Piazza Venezia najdojmljiviji su sadržaj umbertijevskog truda na polju umjetnosti. koje su obilježile ekspresionističko razdoblje u prvoj polovici 20. oba pokrenuta 1903. Rijetki pravi umjetnici 19. Lacerba.. nacionalizam.LIKOVNA UMJETNOST XX. Italija se našla u mučnoj političkoj situaciji između birokratizma i provincijalizma. sindikalizam. U slikarstvu su vladali Astride Sartorio. Ettore Tito i De Carolis. Dva časopisa.

Stoga je bilo i prirodno da se i mnogi umjetnici pridruže novim idejama te ih pokušaju prevesti u likovni rječnik.LIKOVNA UMJETNOST XX. Četvrti razred 21 . Tom pravcu pripadali su umjetnici: Teofilo Patini. i početkom 20 st otvarala se mogućnost socijalnog verizma. Socijalni verizam bio je pravi pokret koji je se prenio i u 20 st. Pelizzo da Volpedo. stoljeća nastali novi kulturni i umjetnički pravci među koje spada i socijalni verizam. Pojavili su se prvi socijalistički organizatori radnika. Neslužbenoj talijanskoj umjetnosti pred kraj 19. STOLJEĆA Socijalni verizam U Italiji su početkom 20. Kraj borbe za nacionalno jedinstvo donio je niz teških problema. Te umjetnike nadahnjivale su teme utemeljene više na osjećaju samilosti nego na osjećaju povijesnog razumijevanja. mogućnost koju su mnogi umjetnici prihvatili kako bi izišli iz nedostatka stvaralačke djelatnosti. Achille D'Orsi. problema egzistencije naroda.

književnog i političkog pasatizma (prošlosti) koji je uvijek izopačavao izvorni život Italije. Uz futurističku figurativnu umjetnost pojavila se i futuristička apstraktna umjetnost. Naglašene su komplementarne boje. Ideolog futurističkoga kulturnoga pokreta bio je Filippo Tommaso Marinetti (rođen u Aleksandriji. U futurističkim manifestima. koji je objavio u pariškom časopisu Le Figaro. stoljeća u Italiji. nisu zagasite.. rodoljublje. neki su futuristi od figurativne umjetnosti prešli na apstraktnu umjetnost. Tako su nastali prizori aviona. Zato kaže: «Mi želimo uništiti muzeje. a kasnije o futurizmu pisali su i mnogi talijanski slikari i kipari. da se «ukinu prilozi». Cijelu noć smo bdjeli. Slične manifestacije održavale su se i po drugim gradovima diljem Italije.pod svjetiljkama mošeje s kupolama od ružičaste mjedi. Prva futuristička umjetnička djela. rekoh. Manifeste je uglavnom pisao Filippo Tommaso Marinetti. 22. «ukinu pridjeve. Pođimo. STOLJEĆA Futurizam Futurizam je kulturni pokret koji je nastao početkom 20. ističu se geometrijski oblik predmeta. A arhitekti su prvi pozvani da projektiraju grad budućnosti. kao i njegova mogućnost oslobođenja od tradicionalizma. filmski režiseri. moji prijatelji i ja . hvalio je tehnološki napredak. onaj posljednji (Manifest futurističke fotografije). a pogotovo navijestiti rat prošlosti i tradiciji.LIKOVNA UMJETNOST XX. Futuristička utopija tražila je da grad bude trajno gradilište. Zato je Marinetti i njegove pristaše pozdravile izbijanje libijskog rata 1911.. tako da su čak tražili da papa ode iz Italije. ali najpoznatiji je. pokušavaju «lomiti» slikarsku površinu na pojedine dijelove. pođimo prijatelji. Kod futurističkih arhitekata. dugo smo na bogatim istočnjačkim sagovima gazili našu atavističku tromost. Uz likovni (slikarski) doprinos. Kao i kubisti. koje će prihvatiti. U želji da slikarskim materijalom prikažu glazbene zvukove pojedinih predmeta. koja se temelji na pojmu dobra). a potom na talijanskom u milanskom časopisu Poesia. hvaliti. Danas postoje dva različita mišljenja o futurizmu: prema prvom to je čisto umjetnički pokret. u veljači i travnju. plesačice. mnogi futuristi dolazili su iz redova anarhista.. a hvalili idealni grad pun prometa i pokreta. veličati i opjevati stroj. fotografi. Tako je futurizam zašao u političke vode koje su bile željne moći i vlasti. Luigi Russolo. ozvjezdanom poput naših duša. prosinca 1876. Zato su osuđivali klasičnu arhitekturu.jedinu higijenu svijeta militarizam. akademije svake vrste. koju je Marinetti izložio u tri manifesta. izašao 1930. od kojih svaki dio ima svoju posebnu prostornu i vremensku perspektivu. Tako u prvom manifestu .. futuristi su u književnosti zastupali ideju slobode riječi . najčešće imaju likovni motiv u kojemu je istaknut neki objekt ili predmet u pokretu. napuštajući Prezzolinijev La voce pridružili futuristima osnivajući časopis Lacerba. prosinca 1944. napisao je još nekoliko. kao statičnu arhitekturu. godine. Nakon uvodnih misli Marinetti iznosi i 11razloga u prilog futurizma. odvažnost. da se «glagol koristiti u infinitivu». književnici. pjesnici. osobito grad kao novo čovjekovo dijete. vlakova. kada su se Soffici i Papini. Futuristički pokret sačinjavali su različita umjetnička i znanstvena zvanja.. romanopisac i dramaturg. raspravljajući pred krajnjim granicama logike i prekriživši crnilom nahnitog pisanja mnogo papira. 1-2. Carlo Carrà. mnogo je riječi protiv tradicije talijanskog preporoda.parole in libertà. Dok se rugao tradicionalnoj umjetnosti. Ni jedno ni drugo nije čisti futurizam. novu estetiku (znanost o lijepom) i novu poetiku (pjesništvo). krenimo napokon .» Poslije prvoga manifesta.. Uskoro će nacionalistički val pokrenuti ne samo Četvrti razred 22 . Papini je u Teatro Constanzi u Rimu pročitao svoju Raspravu o Rimu kojom je huškao na rasulo: Rim je najveći simbol onog povijesnog. grad je kao simbol dinamike i modernosti. kao posljedica estetike progresa i brzine.piše Marinetti u uvodu manifesta . opasnost. agresiju. Marinetti je ubrzo stekao istomišljenike među koje se mogu ubrojiti slikari: Umberto Boccioni. kao što su slikari. knjižnice. U 11 točaka izložio je Manifest futurizma. br.nastavlja Marinetti . umro u Bellagio. 1915. «ukine interpunkcija». U proglasu Marinetti hvali novu etiku (ćudoređe ili moralku. Futurizam je u svom začetku bio vrtlog različitih ideja i osjećaja u kojemu želja za obnovom nije bila ni čisto plastična ni čisto reakcionarska. traži se «uništiti sintaksa». Drugi i treći manifest futurista objavljen je u također u časopisu Poesia.. To su bili prvi i glavni umjetnici koji su futurističke ideje prikazivali na svojim likovnim djelima. Bio je pjesnik. anarhosindikalista. a potezi kista/pinela su snažniji i jači nego kod drugih pravaca. Boje su im naglašene.. kipari. i veličao je pobjedu nove tehnologije.. jer su kao i one ozarene zatvorenim sijevanjem jednog električnog srca..mitologija i mistički ideal su prevladani. užurbanost svakodnevnoga života. kako bi gola imenica zadržala svoju bitnu boju. A Marinettijev nacionalizam otvoreno je izražen već u prvom manifestu: Želimo slaviti rat . pretvorila se u agresivni nacionalizam. To je za futuriste bio: veliki futuristički trenutak. glumci. 20 veljače 1909. mnogo riječi protiv klerikalizma. koje zove da je industrijsko čudo na prirodom. kada je Italija napala Libiju. mnogo riječi protiv tradicije. 2. osobito onim političkim. Futurizam je izgubio svoj kulturni utjecaj među mladim umjetnicima kada su njegovi članovi. šetnje kroz prirodu. hvalili talijanski ulazak u rat i uzeli oružje u ruke.. glazbenici.. samo slijedeće godine. arhitekti. koji je doveo do povezivanja futurizam i fašizma. a prema drugom mišljenju to je samo premisa fašizma.). Čudno. ali u Italiji se dogodilo da je lijevo orijentirani kulturni pokret ubrzo prihvatio desno orijentiranu političku opciju nacionalizma i fašizma.Tehnički manifest futurističke književnosti. Osim nacionalista. a kasnije i iz redova komunista. Agresivni futuristički duh dosegao je vrhunac koncem 1912. iz 1912. Ideologija veličanja rata. bez nijansi».

STOLJEĆA futuriste i njegove pristaše nego i socijalreformatore. potreba da se otkrije istina života preobražena tehničkim iznašašćem. izražavali neki stvarni zahtjevi novog vremena. u svojoj poetici futurizam je bio ispravna slutnja jedne umjetnosti koja je izišla iz uskih i neprikladnih granica 19. stoljeća. nisu se ni čuli. Fašisti su se pozabavili da okončaju poratnu krizu i nacionalnoj obnovi "nove države rođenoj u pohodu na Rim". Kada je fašizam osvojio vlast i pošto je postao vladajućom partijom. Futuristička ideja pomalo se počela raspadati i mnogi umjetnici napuštaju futuristički pravac.. U toj klimi fašistička demagogija bila je najuspješnija. Tako je režim počeo smatrati futurizam. želja da se pronađe izlaz prikladan vremenu industrijske revolucije. Ipak se može reći. što nisu razmišljao o sudbini čovjeka u zupčaniku tog mehaničkog doba. Bitna greška futurista bila je u tome.. Rijetki. kako su govorili. kao što su Carrà i De Chirico. Marinetti se također povukao. idealiste. Uskoro se u Africi pokazalo da rat nije lirski događaj. i s prevagom grubog pozitivističkog tehnicizma. skup ideja unutar kojih su se. premda ne uvijek jasno.LIKOVNA UMJETNOST XX. dadu "povijesni temelj". Četvrti razred 23 . Mussolini ga je umirovio učinivši ga talijanskim akademikom. potreba da se bude moderan. Za Italiju ulazak u rat bio je lirski događaja. Sada je trebalo na brzinu riješiti mnogo nakupljenih problema.i druge. kojemu ipak mnogo duguje. da je talijanski futurizam bio polemički pokret u određenom povijesnom trenutku. Ipak. već nesmiljena zbilja. koji su dizali glas protiv rata. uza sve negativnosti. više nije osjećao potrebu ni savezništvo futurista. nekom vrstom relikvije koju još samo treba poštovati bez drugih obveza. kako ga je nazvao D'Anunzio.

Apstraktna umjetnost (lat. Likovna forma jest način kako je umjetnik izrazio/prikazao likovni motiv na svom umjetničkom djelu (slika. stoljeća. likovno djelo (slika. Četvrti razred 24 . kip. zgrada). kip. Važnije od likovnoga motiva jest likovna forma. umjetnost u kojoj nije prepoznatljiva figura (lik) nego je izražena od čistih elemenata likovne kompozicije. stoljeća. Ipak. Prema motivu. arhitekt) prikazao na likovnom djelu (slika.figuru koja se može prepoznati. I tako je nastalo ekspresionističko apstraktno slikarstvo u Europi početkom 20. pokušali apstraktnom motivu. neki su umjetnici početkom 20. koji se u Europi pojavio početkom 20. zgrada). kipar. udahnuti novu likovnu formu. izraženoga na ekspresionistički način. to jest nefigurativnoj umjetnosti. najprije spomenimo da se svako likovno djelo sastoji od likovnoga motiva i likovne forme. zgrada) može biti prikazano ili figurativno ili apstraktno.vizualne realnosti .LIKOVNA UMJETNOST XX. spomenimo i to da je likovni motiv nešto što je «nelikovno» u likovnom djelu. stoljeća. kip. Figurativna umjetnost je ona umjetnost koja ima motiv vidljive stvarnosti . Likovni motiv (tema ili sadržaj) jest ono što je likovni umjetnik (slikar. Poznavanju ove pojmove. STOLJEĆA Apstraktni ekspresionizam u Europi Da bismo odgonetali u čemu je tajna apstraktnoga slikarstva. abstrahere = odstraniti) je nefigurativna umjetnost.

Odbacivali su svaki realizam u umjetnosti. oko 1916.. osobito preko neumjetničkih likovnih predmeta. No bilo je i likovnih umjetnika. Drugi manifest dadaista iz 1920. valja utvrditi njezino etimološko. U blizini cabareta. Oni su. obilježeno je stvaranjem kulturnoga europskog ujedinjenja koje je uništeno početkom Drugoga svjetskog rata. nadrealizam. U besmislenom i destruktivnom društvu.. prije svega na strahote I. Na kraju. i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i književnosti u to doba. kakav je bila Švicarska za vrijeme rata. Dakako. ako netko neće gubiti vrijeme zbog riječi koja ništa ne znači. svjetskoga rata kao slobodna zona postala utočište mnogobrojnih neobičnih osoba. nekoliko desetljeća kasnije. povijesno ili barem psihološko podrijetlo. promidžbu nihilizma. veljače 1916. Bilo je tu vojnih bjegunaca. a od političara su bili proganjani. u istoj ulici. opet dada. izazvali su suprotan učinak. izazvali bijes i ljutnju kod gledatelja.što je novinare .» U likovnim umjetnostima dadaizam je nastao kao odgovor umjetnika na tragične životne okolnosti. a poslije smo vidjeli i druge. Magičnost jedne riječi . dadaist. i 1917. Drveni konj. No. novi umjetnički pravac koji je nazvan dadaizam. rodio se u Zürichu 1916. ali su se zadnje godine rata odužile. Rat je morao završiti. Mnogi istomišljenici sakupljali su se u Cabaretu Voltaire. valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora.. do 1938. Tristan Tzara bio je iznenađen kada je njegovoj domovini Rumunjskoj objavljen rat. Bio sam prisutan sa svojih dvanaestero djece u trenutku kada je Tzara prvi put izgovorio tu riječ koja je u svima nama pobudila iskreno oduševljenje. političkih emigranata. nastao je novi pravac u umjetnosti. kako kaže Tzara. bili su anarhistički i nihilistički orijentirani prema svim dosadašnjim kulturnim vrijednostima. svjetskoga rata. morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti. stoljeća od 1919.. Što se samog imena tiče. Sve to zbivalo se u poluzaboravu koji se po navici naziva poviješću. koji je u središtu svih tvorevina duha. preprodavača. Ono što je nama značajno.izjavio je Tristian Tzara . Iz duhovnog stanja mladih umjetnika u Švicarskoj. Prva misao koja se vrti u ovim glavama bakteriološke je naravi. Drugo vremensko razdoblje. U ovo razdoblje između dva svjetska rata spadaju umjetnički pravci kao što je dadaizam. stanovao je Lenjin. Četvrti razred 25 .. na logiku. Manifest dadaista napisao je 1918.. Zato su mnogi intelektualci pozdravili oktobarske događaje misleći da je s tim zadan posljednji udarac europskom ratovanju. i zato su ismijavali umjetnike. na broju 16. iz nepovjerenja prema zajedništvu.. dvostruka potvrdna čestica u slavenskim jezicima.dovela pred vrata nepredviđenog svijeta. koji su se za vrijeme Prvog svjetskog rata nalazili u nekoj izolaciji. također je napisao Tzara pod nazivom: Manifest o slaboj i gorkoj ljubavi.. S ratom su pale sve dosadašnje vrijednosti moderne civilizacije. i intelektualne razine književnosti. To se zbilo u Zürichu u Café Terasse. I jasno. STOLJEĆA Drugo vremensko razdoblje europskoga slikarstva 20. godine: Izjavljujem da je riječ "Dada" izmislio Tristan Tzara 8. sumnjivih tajnih agenata. Znali su da se rat ne može ugušiti samo ako mu se isčupa korijenje. uglavnom. pravo tumačenje riječi. dok sam lijevoj nozdrvi prinosio brioche. u stvarnosti. činilo se da rat nikada neće završiti. Iz novina saznajemo da crnci iz plemena Kru nazivaju rep svete krave: dada. u Spielgasse broj 1. Uvjeren sam da ta riječ nema nikave važnosti. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima. u šest sati poslije podne. pa i sebe same. od 1919. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima: "Dada je nastala iz moralne potrebe.DADA . U jednoj je prigodi.. pisaca i pjesnika. U nekom kraju Italije za kocku i majku se kaže: dada. za nas nema nikakve važnosti. Umjetnici su bili protiv rata.. godine Tristan Tzara i objavio ga iste godine u trećem broju časopisa "Dada". Tako je napisao i u prvom manifestu: Manifest Dade 1918. kao i umjetničku i kulturnu ulogu u društvu.LIKOVNA UMJETNOST XX. Da se razumije kako je nastao dadaizam . konjkinja.. u želji da ukažu na probleme u društvu. Hans Arp. Ipak Tristan Tzara dodaje: U Larousseovu rječniku slučajno sam naišao na riječ: Dada. ratu je morao doći kraj. i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i književnosti u to doba. odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. bili pobornici negacije umjetnosti i pokušali stvoriti «anti-umjetnost». mi ne priznajemo nikakve teorije. bez obzira na povijest. iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral.» To je bio razlog za dadaističku pobunu. Dadaizam Švicarska je vrijeme I. pa su. Oni koji su s nama (kaže Tzara u manifestu) neka zadrže svoju slobodu. to je da dadaistički duh i mi smo svi bili dadaisti prije pojave "Dade". činilo se da ratu nikada neće doći kraj. jest da je dadaizam samo simbol pobune i negacije (dada ne znači ništa). iz dubokog osjećaja da bi čovjek. prognanika. nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima... zagovaranje apsurda. kako su govorili. izjavio je Tristan Tzara: "Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam. iz pobune koja je od pojedinaca tražila posvemašnje prihvaćanje potreba svoje prirode. napisao je u jednom broju časopisa "Dada" iz 1921. dadaisti su pokušali svojim likovnim djelima pokazati kako je besmisleno i suludo uništavanje ljudskoga života. Ako netko to smatra beskorisnim. do 1938. Dadaizam se rodio iz potrebe za neovisnošću.valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje grupe mladih koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora. Kao reakcija na razočaranje koje je rat sa sobom donio. kakav je bila Švicarska u vrijeme Prvoga svjetskoga rata.

Međutim. poput Arpa. već i protiv svega što se u bilo kojem pogledu odnosi na tradiciju i običaje tog društva. za spontanost. Dadaisti su bili i oštri kritičari kapitalističkog društva. Odaberite u novinama članak koji je dugačak koliko je dugačka pjesma koju želite napisati. Drugim riječima. Izrežite članak. svaku univerzalnost. Izvlačite riječ po riječ. Čak niti robovanje dade dadi. protivnik svim novim izumima.stil življenja umjetnika. antiapstraktni. antipjesnički pokret. Pažljivo ih prepišite. Schwittersa. dakle. Oni su za anarhiju umjesto reda. Kad je Tristan Tzara. već pod taj izraz dolazi sadržaj svih umjetničkih ostvarenja (slikarstvo. posve je drugačiji. Dadaizam je težio prema rušenju i uništenju starih načela i zakonistosti logike. Dadaističke ideje brzo su prešle granice Švicarske. odmah je našao i u Fracuskoj pristaše dadaizma. čistoću apstraktnih pojmova. to jest protiv drugih umjetničkih stilova kao ekspresionizam. poezija. STOLJEĆA Dadaistička teorija Ipak je züriški dadaizam. Aragon. raspoređujući ih redom kako ih izvlačite. do potpunosti i radikalno uništiti vječnu ljepotu. Hausmanna. Njegov likovni izraz je nemilosrdna kritika njemačkog militarizma i buržujske klase. premda naravno. to jest do apsolutne negacije razuma. nepošteno i nasilno u društvu treba kritizirati likovno ružnim djelima i nakaznim karikaturama. Stoga oni kažu da ne "stvaraju" svoja "djela". Baargelda.Tako su dadaisti. apstraktizam. traženje forme ili načina. već samo proizvode predmete. zakonima. dadaizam prelazi granice značenja jednostavnog pokreta i postaje više način . književnost. dadaizam je došao kao antifuturistički. kubizam. u dadaizmu je pobuna bila dovedena do krajnjih posljedica. Ekspresionizam je još uvijek vjerovao u umjetnost. kada je dao primjer kako nastaje dadaistička poezija: Uzmite novine. slično kao i kod ekspresionista. Van Doesburga. Dakle. Man Ray i Cravan. Dadaizam je htio da se umjetnost pretvori u akciju. Oni su za "ne" gdje drugi kažu "da" i gdje drugi kažu "ne" oni su "za". za nesavršenost a protiv su savršenosti. preko politike. Dadaizam je. Stoga dadaizam nije toliko umjetničko-književni pravac koliko je posebno duhovno raspoloženje. "Stvaranju" dadaističkog djela ne prethodi nikakva ideja vodilja. tema ili sadržaj umjetničkog djela koji je zanimao druge umjetničke stilove. ukoliko se uopće radi o "stvaranju". Predvodnik dadaizma Marcel Duchamp izlagao je odbačene predmete i predstavljao ih kao umjetnička djela (kao što je njegova Fontana – Pisoar). Dadaističko nadahnuće Problem umjetničkog "stvaranja" i "proizvodnje" dadaista najbolje je izrazio Tristan Tzara u Manifestu o slaboj i gorkoj ljubavi (iz 1920. Dadaiste više zanima gesta nego djelo. jednostavno i doslovce prenijeli nauku besmisla iz stvarnosti u likovnu umjetnost. Iako upotrebljava sredstva dosadašnjih umjetničkih pravaca. zakonitosti logike. vječna načela. futurizam. umjetnikova načina rada. Dadaizam je dobivao pristaše osobito kod intelektualaca neumjetnika i od umjetnika koji su se odlučno služili perom. slijedeći svoju teoriju. Oni su za nesputanu osobnu slobodu. I kao takvu valja je negirati. Potom pažljivo izrežite svaku pojedinu riječ i sve riječi stavite u vrećicu. Oni će u New Yorku "izraditi" mnoga dadaistička "djela". Nježno protresite. Francisco Picabia slikao tehničke nacrte za strojeve koji su u stvarnosti izgledali besmisleni. Soupault i André Breton. Gesta može biti izvršen na bilo koji način. U Americi su je zastupali Marcel Duchamp. dadaistički proces stvaranja. »ak ni motiv. Tako bi izgledao vrhunac dadaističke pobune. Četvrti razred 26 . I tako ste postali pisac neizmjerno originalan i obdaren očaravajućim senzibilitetom. pred kraj 1919. Pjesma će biti nalik na vas. Osobito se u Njemačkoj isticao Georg Grosz koji je smatrao da se amoralno. jer mi je cilj. Budući da su na polju umjetnosti već bili utvrđeni moderni pravci dvadesetog stoljeća. Zato je u svojim djelima prešao na političku i socijalnu karikaturu u satiričkim časopisima. Tako je npr. ostao u okvirima intelektualne negacije. godine). Uzmite škare. dadaistička negacije djeluje ne samo protiv društva koje je već osuđivao i ekspresionizam. likovnog izražaja. osobito berlinska (okupljena oko Hueslenbecka) i kölnska grupa (okupljena oko Max Ernsta). pokušaj je to da se spoji pukotina koja je nastala između umjetnosti i svakodnevnice življenja. psihološki i metafizički iracionalizam iz kojega izvire ekspresionizam u dadaizmu postaje osovinom nihilizma bez ikakve usporedbe. ismijavao je «vječnu ljepotu». Eluard. za razliku od drugih gradova. nerazumljivim za obični svijet.LIKOVNA UMJETNOST XX. moralu. antiknjiževni. Parišku grupa dadaista sačinjavali su: Picabija. Ono što se naziva "dadaistička umjetnost" nije nešto posve određeno. Najzanimljiviji dadaistički likovni rezultati ipak su "izrađeni" u Njemačkoj. Stoga su u svojoj negativističkoj strogoći također i protiv modernizma. Nikakvog robovanje ne smije biti. Stoga je skandal prvo sredstvo dadaističkog izražaja. jasno izloženo. osobito po njemačkoj gdje se borio protiv mitova pozitivističkog razuma. Mnoga dadaistička "djela" bila su "proizvedena" metodom "pjesme iz vrećice".. Picabija. S tog gledišta. krajnji čin antidogmatizma koji se u svojoj borbi služi svim mogućim sredstvima. antiumjetnički. Važno je samo jedno: gesta uvijek mora biti izazov zdravom razumu. za dadaizam taj pojam ne postoji. glazba). A umjetnost je ipak proizvod tog i takvog društva. njih ne zanima. stigao u Pariz. pravilima. Da bi dada živjela ona mora u svakom trenutku uništavati dadu.

listopada 1968. Za izložbu su se primali radovi svih umjetnika koji su podmirili članarinu od jednog dolara te pet dolara godišnje pristojbe. Godine 1919. slikar konzervativnog uvjerenja. da» na rumunjskome jeziku. u manifestu je stajala tvrdnja koja je postala nepobitna mnogo kasnije u promišljanju moderne umjetnosti: Je li gospodin Mutt izradio 'Fontanu' vlastitim rukama ili ne . revoltirano je primijetio: Ako čovjek na izložbu pošalje konjsko govno zalijepljeno za platno. srpnja 1887. Istinita priča kaže da je Duchamp kupio pisoar početkom travnja 1917. bogati kolekcionar Walter Arensberg i francuski slikar Marcel Duchamp. kao slavni strani umjetnik. godine (protestirajući tako protiv gušenja Mađarske revolucije). Naposljetku je uprava izglasala da neće izložiti «Fontanu». a od 1916. Pravo ime bilo mu je Sami Rosenstock. To bi značilo da je u tim "nevjernicima" bila očajnička želja da vjeruju. kazavši: Bojim se da moramo. Novinari toga doba pisali su o «Fontani» kao «napravi za kupaonicu» . ako nije. godine. prema drugom izvoru. «Fontana» Marcela Duchampa (Marsel Dušamp) doživjela je neobičnu sudbinu. rodio se u obitelji rumunjskih Židova. Kao mladić naprednih pogleda. te je pisoar sklonjen izvan vidokruga izložbenog prostora. i pokopan je na groblju Montparnasse u Parizu. dadaizam je dobio ime po riječi «dada» što je zapravo riječ «da. Duchamp se. 2. MUTT 1917'. + Pariz. Marcel Duchamp i «Fontana» Marcel Duchamp (Marsel Dušamp) rođen u Francuskoj u malom mjestu Blainville kod Rouena. pridružuje se nadrealistima u Parizu. Ducaphov prijatelj. koje je obavio 1924. Na početku II. Ta publikacija i inicijalni skandal oko izložbe Društva nezavisnih umjetnika proslavili su «Fontanu».pisoar je bio potpisan i datiran. prešao je u francusku komunističku partiju. Objavio je nekoliko zbirki. Tristan Tzara je kasnije postao lirski pjesnik.) rumunjski pjesnik i esejist. francuski je slikar. koji je u početku bio pristaša kubizma i futurizma. Možda je najbolju definiciju dadaizma dao sam dadaist Hans Arp: Dada je bila pobuna nevjernika protiv bezvjernika. On ju je odabrao. koja je nastala prema Pariškom salonu (Parisian Salon des Indépendants). nije ni uspio odabrati pravo mjesto na umjetničkom polju. zaokrenuo ga je za 90 stupnjeva i potpisao ga s 'R.. prema iskazu mlade umjetnice Beatrice Wood. naslovivši ga 'Fontana'. no izazvao je žestoke rasprave je li umjetničko djelo i. mi to moramo prihvatiti? Odgovor na pitanje dao mu je Walter Arensberg. Tamo riječ dada označava dječju igračku u obliku drvenog konjića za njihanje. otišao je u francusku i u Parizu. Prema jednoj teoriji. također član uprave Društva nezavisnih umjetnika. model porculanskog pisoara. Publicirana je u svibnju 1917. postao pristaša avangardnih umjetnika. 28. Istraživao je nove i različite slikarske i kiparske tehnike i svoje prve radove izlaže u načinu ready-made (serijske proizvodnje). Nakon zajedničkoga ručka. 16. Uz fotografiju. Duchamp je ubrzo nakon događaja angažirao Alfreda Stieglitzda.LIKOVNA UMJETNOST XX. glavni zagovornik dadaizma u Americi. prosinca 1963. primijenio ga je na način da je njegova korisna funkcija nestala te je pod novim imenom i novom točkom gledišta kreirao novu misao za taj objekt. Stoga se dogodilo i ono što za dadaiste nije ništa ni značilo: dadaizam je umro jer je dada ubila dadu. u četvrti Montparnasse. Umoran od nihilizma. Uzeo je svakodnevni predmet. a umro u Neuilly. Toga je dana su se sastala tri prijatelja: američki slikar Joseph Stella. Tako je on postao vođa avangardnog pokreta u imenu dadaizam. kao što se «Otprilike čovjek» i Govoriti sam». svjetskoga rata pridružio se francuskom Pokretu otpora. Budući da je dadaizam bio neobičan pokret. da «Fontanu» fotografira. travnja 1986. George Bellows. Njegova je fotografija jedini preostali zapis originala. Tristan je izabrao riječ dada iz francusko-njemačkog rječnika. Četvrti razred 27 . zašto je izložen. Neobični potpis umjetnika na pisoaru značio je dovesti u neizvjesnu poziciju sve dotadašnje konvencionalne ideje o umjetnosti. Mutta s izmišljenom adresom iz Philadelphije. nalazio u odboru Društva koje je zaprimalo radove i to je iskoristio da izvede svoju ideju. nešto što se nije moglo svesti na pravu mjeru. STOLJEĆA Kako bi «doveli do neizvjesnosti» i svoje kritičare i protivnike. ipak je dadaizam otvorio novu mogućnost u europskoj umjetnosti u području mašte koja će se očitovati u nadrealizmu. pristupačan ljudima. Predočio je odboru «Fontanu» uz iznos od šest dolara za nepostojećeg umjetnika R.nije važno. No. 25. Glavno mu je djelo «Sedam manifesta dadaizma». godine. Komunističku partiju napustio je 1956. Umro je na Božić 1963. dadaisti su se služili apsurdima i paradoksima i prema sebi samima. koja je bila zaljubljena u Duchampa. Razlog zašto je Duchamp kupio pisoar i njegovu praktičnu svrhu promijenio u umjetničko djelo bila je izložba Društva nezavisnih umjetnika (Society of Independent Artists). Iako shvaćen kao nekonstruktivna umjetnička pojava. Duchamp se uputio u prodavaonicu vodoinstalaterske opreme JL Mott Ironworks na Petoj aveniji u New Yorku i ondje je kupio Bedfordshire. pa su govorili da je «svaki istinski dadaist protiv dade». godine uz anonimni manifest u avangardnom časopisu The Blind Man. Predmet je donio u svoj studio. čuvenog američkog fotografa. Tristan Tzara kao ideolog dadaizma Tristan Tzara (*Moinesti.

iz 1917. Njegova revolucionarna ideja bila je pretvaranje svakodnevnih predmeta.LIKOVNA UMJETNOST XX. Man Ray. «Prije deset godina pobijedili bi Picasso ili Matisse. 42 posto). nego 500 najvažnijih ljudi britanskog umjetničkog svijeta: umjetnici. Duchampov prvi ready-made izložak bila je lopata za snijeg iz 1915. jedan od prvih primjeraka konceptualizma. bio je enfant terrible svojih dana. ako čovjek pošalje konjsko govno zalijepljeno za platno. Duchamp je sve što je ta generacija umjetnika bila. godine. koju je organiziralo Društvo neovisnih umjetnika. krajem 2004. upriličena u Tateu. Radi se o tome što su oni smatrali umjetnošću. govrilo se da sve naknadne verzije Duchampove «Fontane». već pažljivo ručno izrađene replike pisoara marke Bedfordshire. veljače 2008. ruši društvene norme i jako je. dok je Duchamp izmislio koncept ready-madea prezentirajući svakodnevne predmete kao umjetničke radove. bivši kustos Tate Galerije. Henri Matisse: Crveni studio (1911. galeristi. koja je otvorena 21.. – 1976. Prilikom objavljivanja rezultata. stoljeća. prema pisanju britanskog tiska. prikazuje njihove afinitete i paralele. eshatološka je. Kako se radilo o otvorenju izložbe. Picabia . Picabia . Zanimljivo je da nijedan umjetnik nije glasao za Matisseov Crveni studio. radi se o replici «Fontane». izložba 'Duchamp. Andy Warhol: Diptih Marilyn (1962. Fontana koju je Duchamp potpisao s R. Ali neki su svejedno pokušali. u galeriji moderne umjetnosti Tate Modern u Londonu. šokirao je nespremni svijet kad ga je Marcel Duchamp postavio na izložbi 1917. Uskoro nakon toga izazvao je zgražanje u New Yorku kad se na izložbi. A i ta ideja često je predstavljana preko kopije «Fontane» kao stvarnost.» Duchamp. Upravo ta originalna kopija Četvrti razred 28 . otkrivajući njihov zajednički pristup preispitivanja biti umjetnosti. u umjetničko djelo. bivši kustos Tate Galerije. bila zajednička sudbina mnogih Duchampovih ranih ready-madeova.apsolutno zaslužila pobjedu. Pablo Picasso: Gospođice iz Avignona (1907. Takva je. kao i o tome čemu se u današnje vrijeme dodjeljuje Turnerova nagrada. Iako original «Duchampove «Fontane»ne postoji (nije bio ni izložen. Na izložbi pod nazivom: Duchamp. STOLJEĆA A što se dogodilo s originalom? Najuvjerljivija pretpostavka je. Izbor za dodjelu Turnerove nagrade.trenutak koji je umjetnost promijenio zauvijek' (Duchamp. Bijeli porculanski pisoar nazvan «Fontana». Mutt. Duchampa. za najvrijednije djelo likovne umjetnosti 20.imenovana tako ne samo zbog svoje «mokrine». činjenica da je jedan porculanski pisoar izabran za najutjecajnije djelo 20.) – 19% 5. Simon Wilson. da je «Fontanu» Stieglitz izbacio kao smeće ubrzo nakon fotografiranja. Man Ray je bio pionir u avangardnoj fotografiji i filmu. uključujući i primjerak izložen u Tate Modern u Londonu (2008. Picabijini slikarski motivi potkopavali su umjetničke ustaljenosti. naime. proglašena. da ga mi moramo prihvatiti?» Arensberg je tada odgovorio: «Bojim se da moramo.1953. 1917. zaključio je Wilson. pojavio držeći pisoar pod rukom. upriličena u Tateu.) – glasalo 64% sudionika 2. nisu rady madeovi (artikli serijske proizvodnje). čak je i stručnjak unajmljen da bi objasnio rezultate izbora izjavio da je 'malo šokiran'. Man Ray. Sudionici izbora nisu bili obični ljudi. Picabia . godine Umjetnička elita prve polovice dvadesetog stoljeća. Takvi radovi postali su poznati kao ready-made. Pablo Picasso: Guernica (1937. – 1968.). unajmljen kako bi za javnost «dekonstruirao» rezultate Tatea i Gordon's Gina. izgleda. kao što se predsjednik društva tom prilikom požalio kolekcionaru Walteru Arensbergu: «Želite reći. ali ja nisam iznenađen.) – 42% 3. Pet najutjecajnijih djela 20. ništa više nije moglo zaustaviti. «Volim je. kritičari i kustosi. ne zato što Fontana ne zavređuje prvo mjesto. ostavila je trajan utjecaj na suvremenu umjetnost.) i Francis Picabia (1879. nego i kao satira na fontane koje su masovno slikali stari majstori . Marcel Duchamp: Fontana (1917. jako provokativna». ipak je ideja je nagrađena. u anketi 500 umjetničkih stručnjaka. sponzora Turnerove nagrade: «Rezultat je donekle šokantan. Iako su trojica umjetnika Duchamp. koji je zauzeo peto mjesto. «objašnjava odvratno puno o današnjoj umjetnosti». nakon što je platio 6 dolara za ulaznicu.trenutak koji je umjetnost promijenio zauvijek. Man Ray. s malo ili bez ikakvih intervencija.) – 29% 4.» Primjedba je bila više nego dalekovidna. kao najutjecajnije djelo izabralo je 64 posto svih onih koji su sudjelovali u izboru. izložena je i Duchampova «Fontana». godine i objavio da je to 'umjetnost zato jer on kaže tako'. . sin odvjetnika iz Normandije.The moment art changed for ever). nego zato što je Duchamp 'pobijedio' Matissea i Picassa. Oni su bili dva kralja suvremene umjetnosti. ali. Man Ray. Ipak.) – 17% Tako je Duchampova «Fontana».). Ima sve: bogatu metaforu. Zapravo. odnosno bačen je na nepoznato smetlište). Picabia .. prema Calvinu Tomkinsu. slijedili svaki svoj put u stvaralaštvu te su i geografski bili udaljeni. U ovom ludom svijetu gdje djeca nastaju u laboratoriju. autoru Duchamphove biografije. stoljeća i nije tako čudna. inzistira da je Fontana . Man Ray (1890.The moment art changed for ever). Man Ray i Picabia. stoljeća. rekao je Simon Wilson. (Duchamp. oprala je tako pod s Gospođicama iz Avignona (drugo mjesto. budući da je «original» toga slavljenog predmeta vidjelo samo nekoliko ljudi. a ljudi plaćaju da bi pili vodu u restoranima. ishodištem kubizma i djelom koje se 'nekoć' smatralo prvim velikim remek-djelom suvremene umjetnosti.). Marcel Duchamp (1887. da više nisu». da nije bio nikada javno izložen te da je nestao ubrzo nakon svog preimenovanja u umjetničko djelo. prema izboru 500 najutjecajnijih britanskih kulturnjaka: 1.

77. STOLJEĆA ili kopirani original opet je uništen. oštetio pisoar Marcela Duchampa.8 milijuna eura). siječnja 2006.LIKOVNA UMJETNOST XX. na prigodnoj dadaističkoj izložbi u Centru Georges Pompidou u Parizu. Pierre Pinoncelli (Pjer Pinončeli). godišnji francuski trgovac u mirovini..000 eura oštete i 14.000 eura za obnovu. kiparsko djelo poznato pod nazivom «Fontana» (procijenjen oko 2. morao je. 4. Četvrti razred 29 . kako je dosudio pariški sud. koji je. odležati tri mjeseca u zatvoru i platiti 45.

osnovni problem nadrealizma ostaje pitanje slobode. Umjetničko nadahnuće traže u podsvjesnome. u Parizu. Takva likovna djela izgledaju nastrana (bizarna). Naime. Četvrti razred 30 . jednu svjesnu i budnu. iracionalna. Položaj dadaizma bio je privremen. ali sve to poprima drugačije običaje. no samo je u nadrealizmu traženje rješenja preuzelo tako specifičnu ulogu. Osjećanje loma i krize nalazimo i u ekspresionizmu i u dadaizmu. To je ono što nadrealizam razumije i upravo prema toj istini. André Breton. "skandali" su sve manje uspješno izražavali značenje intelektualne pobune protiv društva. jasno sažima i osvjetljava različite momente ove priče sačinjene od iskustva. teorijsko istraživanje Bretona i njegovih istomišljenika usmjereno je na rasvjetljavanje dvaju pitanja slobode. nadrealizam se javlja s prijedlogom rješenja koje bi čovjeku jamčilo pozitivno ostvarljivu slobodu. Dadaizam je svoju slobodu nalazio u neprestanom poricanju. Svijest o tom lomu od početka je vrlo prisutna u nadrealizmu: lom između umjetnosti i društva. spontanog i primitivnog odbacivanja. pokušao je napraviti nadrealizam. Umjesto dadaističkog posvemašnjeg. STOLJEĆA Nadrealizam Godine 1924. Još jedan novi vid nadrealizma jest njegova želja da svlada protest i pobunu kako bi postigao jasni revolucionarni položaj. Drugim riječima. Rimbaudova izreka "književnost je idiotizam" postaje izrekom nadrealista. godine. u kojemu su nadrealisti iznosili svoja stajališta. Nadrealizam je umjetnički pokret koji je nastao u Francuskoj. između vanjskog i nutrašnjeg svijeta. točke u kojoj bi se one sastale i tako spriječile širenje krize. Ono što dadaizam nije mogao postići poradi svoje prirode. svoju snagu usmjerili su u istraživanje ljudskoga duha. francuski pjesnik. Poznato je u povijesti stvaralačkoga duha da je fantazijska. mnoga destruktivna stajališta. kao posrednik talijanskoga metafizičkoga slikarstva i švicarskoga dadaizma. nadrealizam je toj slobodi pokušao dati temelje "nauke". čistom anarhizmu suprostavlja spoznajni sustav. izvan svake estetske ili moralne preokupacije". U manifestima (u raspravama i u pjesmama) vrlo često se pozivaju na tu temeljnu postavku. a društvena sloboda koju valja izboriti revolucijom trebala bi biti neizbježnom pretpostavkom za potpuno oslobođenje duha. To je prijelaz iz negacije u afirmaciju. nastao 1924. Zato je Breton objavio da je nadrealizam kao "diktat misli. listopada 1931. Upravo u tomu sastojala se prvotna bit tog pokreta. pa su im prizori koje oslikavaju često nepovezani. u igri je sudbina čovjeka.LIKOVNA UMJETNOST XX. do 1935. a drugu podsvjesnu i potisnutu odgojem i zakonom zajednice. nadrealizam nudi eksperimentalno istraživanje oslanjajući se na filozofiju i psihologiju. ulog u igri mnogo je važniji od vještine slikanja ili pisanja stihova. Po nadrealistima problem slobode ima dva lica: jedno je individualno. kao duhovni vođa pokreta. prvi Manifest nadrealizma. osnivača psihoanalize. izgleda. teme su se sada djelomice izmijenile. Mnoge postavke dadaizma nastavljaju se u nadrealizmu. Glavni predstavnik. Stoga. Tako je nastala grupa nadrealista. ako se čisti anarhizam dadaizma temeljio isključivo na podrugljivoj naravi njegove polemike dostižući u najboljem slučaju poimanje slobode kao neizbježno i životno odbacivanje svake moralne ili društvene konvencije. povjerio je Andréu Bretoneu uređivanje i novog umjetničkoga časopisa pod nazivom: Minotaure (naslovnicu za prvi broj naslikao je Pablo Picasso). treći manifest objavljen je 1942. objavljen je 1924. započinje svoje djelovanje. njegova sreća ili propast na zemlji. zatvarala. I nadrealizam se poput dadaizma ne predstavlja kao književna ili umjetnička škola. Budući da se ljudska podsvijest oslobađala preko snova. mnoge geste. Tako se kriza sve više pojačavala i izazivala probleme. To je glavni dokument pokreta. bibliofil. sumnji i proturječja. Iako je europska likovna umjetnost uvijek otvarala izvore imaginacijskog na razne načine. napisao je 1924. u Parizu. Albert Skira. I nadrealisti su se borili protiv svih zakona i ustaljenih običaja. imaginacijska umjetnost oduvijek izražavala tajnovite predjele ljudske duše. nadrealisti su osobitu pozornost pridavali snovima i maštanju. Smatrali su da je ljudski duh zarobljen i potisnut u nestvarnost i ugušen društvenim i političkim pritiscima. a drugo društvena sloboda. nastao iz mučnine rata i nastavljen u poslijeratnom rasulu.. Nadrealizam je. Breton. Kao umjetnički pravac vuče korijen iz dadaizma. bez kontrole razuma. tek u nadrealizmu su ove strukture ljudskog bića izašle u prvi plan i umjetnici su se okupili u jedinstveni pokret. stoga moraju postojati i dva rješenja. neobična i uznemirujuća. bez skrivenih misli. Ta "pars destruens" poprima novi oblik stoga što joj je prirodan jedan konstruktivni dio. jedna grupa njegovih prijatelja "okušala je sreću" osnivajući nasljednike dadaista. Rado su isticali da žive zajedno s čudovištima ljudskoga uma ili razuma. Od 1923. knjigu Ovidijevih Metarmofoza (koju je na poziv Pierra Matissea. prema kojoj čovjek ima dvije naravi. nakon što se Marcel Duchamp povukao. ilustrirao Pablo Picasso s 30 bakroreza). pokušaja. drugi manifest objavljen je 1930. Prvi manifest nadrealista napisao je André Breton. Nadrealisti su se oslanjali na teoriju austrijskog psihijatra Sigmunda Freuda. Nadrealisti su na svojim slikama do krajnjih granica izmiješali vidljivu stvarnost i nevidljivi osjećaj. koji je u svojoj izdavačkoj kući objavio 25. kao što smo rekli. opći osjećaj pobune čak i provokativne metode. Ali umjesto političke borbe. između mašte i zbilje. situacija se. Zbog toga se sva snaga nadrealizma usmjerila na traženje posrednika između tih dviju krajnosti..

To je jedina želja koja je kadra iznijeti kulturu iz krize. To je. u duši koja je baštinik najnemirnijih romantičarskih duhova i u duši koja želi prihvatiti poruku društvene revolucije. osobito svojim proučavanjima psihologije sna. Dvostruka duša u pokretu nije se uspijevala stopiti u jednu. glavno opredjeljenje pokreta ne mijenja se ni na teorijskom ni na praktičnom planu.). ključna riječ nadrealističke poetike. "Automatizam" je. dakle. kao teoretičar društvene slobode. Čak su neki nadrealisti (Pierre Naville. Da bi se to ostvarilo. revolucija: uz društvenu revoluciju stoji i individualna revolucija koja mora raskinuti lance jedne duge prisile što je već izobličila ljudsku narav. Sve ono što smeta slobodi. Tu je čovjek slobodan.LIKOVNA UMJETNOST XX. nadrealizam je diktat misli u kojemu je odsutna svaka kontrola razuma. ali neviđene i nepostojeće oblike organičkog svijeta. Ali je ubrzo došlo do neslaganja nadrealista (koji se mahom bili članovi komunističke partije) i francuske komunističke partije (Breton je 1933. a više mehanički.) u kojemu brani slikarstvo nadrealista. izjavio da ne razumije što je zapravo nadrealizam). kojega su nadrealisti štovali. Neki se nadrealisti nisu slagali s naukom Bretona te su se odvojili od pokreta (prvo Aragon. bilo čisto literarna ili čisto politička. u ljetu 1925. Breton ga ovako definira: Nadrealizam je čisti psihički automatizam kojim se izražava stvarno djelovanje misli izražene govorom. Tako su neki umjetnici oslikavali biološki "moguće". Ipak je teško definirati nadrealizam. Smatra da je pogrešno misliti da se tema. Breton kaže: Mašta je na putu da ponovno osvoji svoja prava (Ipak je zanimljivo reći kako je Freud. kasnije i drugi). nikako nije lagana. Već su dadaisti došli do nečeg sličnog (Tzara je rekao: Misao se oblikuje u ustima. Nadrealističko slikarstvo ide za stvaranjem svijeta u kojemu bi čovjek našao "čudesno" (kraljevstvo duha u kojemu se čovjek oslobađa svake zabrane. STOLJEĆA Tom traženju prethode dva imena koja su imala presudno značenje za razvoj nadrealizma: Marx. Nakon svega.). Péretom) izjavili da "nadrealističko slikarstvo ne postoji". dajući slici život. nije se moglo primijeniti u praksi. Na tu izjavu Breton je napisao posebni esej (1928. zarobili su se u nestvarnom svijetu skučavajući umjetnički izražaj samo na jedan uski sadržaj. barem kao pokret. Slikarstvo i kiparstvo doista ne pružaju istu mogućnost kao književnost ili poezija. Ipak.. Nadrealizam nipošto nije jedinstven. spajanja koje će konačno vratiti ljudima njihov smisao življenja. Te dvije duše koje su polovi nadrealističke dijalektike i koje su u okviru samoga nadrealizma i nadalje odraz stvarne povijesne situacije loma između umjetnosti i života. te niti Bretonova zadaća da ga održi. te općenito istraživanjima podsvjesnog pružio nezamjenjiva oružja. Upravo tu slobodu treba "slikati". U tom "čudesnom" nalazi se sloboda koja je u mogućnosti spajanja sna i zbilje ili zbilje i sna. cilj nadrealističkog slikarstva je rušenje odnosa među stvarima kako bi se na taj način koliko god je moguće pridonijelo rušenju opće krize svijesti što i jest prvotni cilj nadrealista. Stara grupa nadrealista u određenom trenutku se razbila. Breton nastoji da dvije duše (društvenu i individualnu) ostanu odvojene: Ta dva problema bitno su različita i mi smo uvjereni da bismo se tužno razočarali ukoliko takovima ne bi i ostali. Ideja da se san ("čudesno") može prenijeti neposredno iz podsvijesti na slikarsko platno. Nadrealistička slika upravo je suprotno jer se oslanja na ne-sličnost. svakog kompleksa. Stoga umjetnik nadrealist. Želja je nadrealista da prodru u povijest. kao teoretičar individualne slobode. jer su njegove slike izgledale kao «igra veselih boja» koje su rasute po apstraktnim oblicima njegove mašte. U nesvjesnom ("čudesnom") postoji novi svijet bez određenih ljudskih zakona koji nas sputavaju. Dakle. nadrealizam se odlučno priklonio politici. i Ferud. izvan svih estetskih ili moralnih preokupacija. Nutrina o kojoj govori Breton svakako jest svijest o "izdaji" vidljivih stvari. bit pitanja nadrealističkog automatizma (spontanosti) jest: povratiti čovjeku njegovu moć. i to upravo u politiku kako bi stvorili uvjete za materijalnu i duhovnu slobodu čovjeka. pismom ili nekim drugim načinom. izišao iz komunističke partije). teorijski cjelovit. Dodirna točka tih dviju duša najčešće ostaje u stanju duboke nostalgije ili bolne želje. doista vrlo često nagone nadrealiste na jednostrana rješenja. Kako u poeziji tako i u slikarstvu temelj nadrealističkog stvaralačkog djelovanja jest slika. Međutim. Joan Miró Možda je od svih nadrealista bio najumjereniji španjolski slikar Joan Miró. Ima dakle razloga za reagiranje protiv svakog pokušaja njihova spajanja. za umjetnika ne vrijede nikakvi moralni i državni zakoni. ne radi se o tradicionalnoj slici kojoj je polazište da "uslika" sličnost sa stvarima. Stoga su mnoge slike nadrealista samo "slike" za psihoanalitičare. dostižući jedinstvenu bezuvjetnu slobodu). Breton je uzalud nastojao na okupu. Toj revoluciji što djeluje u pojedincu Freud je. Godinu dana nakon objavljivanja manifesta. osobito oslikavajući beskrajna prostranstva u kojima se nalaze prizori iz podsvijesti. Nadrealistička teorija bila je "začinjena" naukom iz psihoanalize. prema nadrealistima. Prema manifestu. protiv je nas. Četvrti razred 31 . između umjetnosti i društva. Nadrealistički umjetnici Likovni motivi nadrealističkih slika povezuju nespojive oblike u stvarnom i fizičkom svijetu. krši prirodne i društvene zakone. ipak ostaje otvoreno pitanje likovnog izražavanja. Tako je nadrealizam razdijeljen u dvije duše. ipak se jedino u nadrealizmu radi o čitavom pokretu koji upravo u svom jedinstvu osjeća potrebu da taj zahtjev teorijski uobliči i ostvari. Iako se takva želja pojavila i u dadaizmu i ekspresionizmu. U želji da budu potpuno slobodni. sadržaj ili motiv mogu uzimati samo iz vanjskog svijeta. Nadrealistički automatizam (spontanost) ipak se razlikuje od dadaističkog (manje je psihički.

pokušao je svojim slikama prodrijeti u tajne ljudske podsvijesti. a nestvarnost i stvarnost kao da se izmjenjuju. Marc Chagall Marc Chagall (1887. mogli bismo reći. Njegova boja ima slikarsku i simboličnu funkciju. pa preko crteža iz snova.) često oslikava nepostojeći prostor koji je sastavljen od mnoštvo poslaganih ploha vrlo nježnih boja. pa izgledaju kao lutke. kao «nostalgija beskonačnoga». s dugim sjenama.1989. nemoć. osobito oslikavajući strah. pa mu likovi izgledao kao da lebde i plove prostorom. Sve u svemu. Paul Klee Tako švicarski slikar Paul Klee (1879. Salvatore Dalí (1904.1976. .1940. a motivi su mu vezani za selo. Ukratko rečeno.). osobito u slikanju klasičnih građevina. njegove slike podsjećaju na izgubljenost. otuđenost i osamljenost čovjeka u suvremenom društvu. talijanski slikar.). Zato mu prizori na slikama izgledao kao neki bezosjećajni svijet. nego stvara vidljivo. životinje.). Emotivno. ili: «Umjetnost ne predstavlja ono što je vidljivo. Na njegovim slikama vidljivo je prepuštanje mašti koja nastaje kao spoj dječje naivnosti i jednostavnosti s vrhunskim znanjem i majstorstvom umjetnika. njegova likovna djela zapravo su antilogično figurativno lirsko slikarstvo iz njegovih snova. Zato je na njegovim slikama sve moguće. iako im sadržaj nije životna stvarnost nego vizije što je mašta stvara u snovima. nema zakona teže i ne vrijede zakoni fizike.1978. bijes. STOLJEĆA Salvatore Dalí Najpoznatiji španjolski nadrealist. brak.-1985. Giorgio de Chirico Giorgio de Chirico (1888. . frottage = trljanje) iz kojeg je dobivao posebne slikarske efekte. biblijske prizore. . preteča nadrealizma. na njima se ne primjećuje živost. Kako je Klee i govorio: «Umjetnost je izrazito subjektivna». Njegove "fotografije sna" naslikane su sasvim realistički i podsjećaju na naturalističke prikaze prirode. Zato Dalí nastoji što točnije prikazati ono što je u stvarnosti ili zbilji nemoguće. koji je od dadaizma postao jedan od istaknutijih nadrealista. Na njegovim slikama. vrijeme je zaustavljeno. Četvrti razred 32 . Ako je i naslikao ljude među zgradama ili na ulici.LIKOVNA UMJETNOST XX. a duh slobodno luta vremenom. jedno poetično i apstraktno slikarstvo u kojem umjetnik i boja ima potpunu slobodu izražaja. uvjerljivo prikazuje motive i radnje koje izgledaju da su stvarne i istinite.» Max Ernst Neobične prizore svojih snova oslikavao je i njemački nadrealist Max Ernst (1881. . U svojim slikama spajao je kolaž i frotaž (franc. koje postavlja u nenastanjeni i pusti krajolik. sastavljen od hladnih i nepomičnih oblika. U Parizu je slikao lirsku poetiku s elementima dječje naivnosti. ruski Židov. Predmete je ocrtavao oštrim rubovima. preteča nadrealizma.). Oslikavao je gradske dijelove i predmete osvijetljene žarkom (sunčanom) bojom.

gotovo istodobno u različitim dijelovima Europe pa je teško reći koji je umjetnik prvi napravio apstraktno djelo. Sredinom 60-ih godina u apstrakciji se javlja zanimanje za čisto optičke fenomene. stoljeće u kojoj je težište na čistoj ekspresiji oblika. prikazuju «bestežinsko stanje» umjetničkoga duha.. npr. kompozicije. stoljeća kao što su neke francuske. improvizacije. Mondrijanov misticizam je mentalne.. nepredmetna umjetnost i kao umjetnička pojava karakteristična je za 20. Međutim. a druga racionalizira ekspresiju i konstruira estetski objekt (geometrijska apstrakcija. Bijenale u Veneciji i izložba Dokumenata u Kasselu od 1955. koji je smatrao da prirodni oblici mogu biti svedeni na kuglu. Tako. koji želi nadvladati kolebljivost osjećaja. svodeći ga često na krajnje granice prepoznatljivosti. konstruktivizam) Nizozemskoj (De Stijl. bez izravnih asocijacija na predmetni svijet. strastveno i emocionalno stvarali umjetnička djela. a u americi apstraktni ekspresionizam i tašizam. osnovan 1949. Ali od te godine apstrakcija ulazi u povijest suvremene umjetnosti. Ali. Nakon odlučnog prodora apstrakcije između 1910.. na «slikanje iznutra». Apstraktna kretanja javljaju se gotovo istodobno u Rusiji (rejonizam. njemačke. Cézannea (1839-1906). ali se njegova apstrakcija temeljila na lirskim poticajima povezanima s načelima romantičkog nadahnuća shvaćenog kao izljev duha. To ne znači da ova dva različita vida apstrakcije nema nešto zajedničkoga. apstraktni ekspresionizam. to jest. i ostali su na čistim likovnim formama. kubizam). U predstavniku intelektualnog apstraktizma . javlja se apstrakcija intelektualne naravi. Čista apstrakcija koja se ni na koji način ne nadahnjuje prirodnom zbiljom. uporaba riječi apstrakcija toliko je raširena da je nema razloga ni mijenjati. ali za gledatelje nisu pokazivali ništa iz stvarnoga svijeta. nije posljedica apstrahiranja. u Švicarskoj i Njemačkoj (Die Brücke. Europski apstraktni ekspresionizam Apstrakcija je nefigurativna. neoplasticizam). Likovna djela «naslikana iznutra» otkrivali su umjetnikovo emocionalno duhovno stanje. tašizam). Vasilije Kandinski u Münchenu bio je začetnik apstrakcije. bit će sretan u tom Edenu koji će stvoriti. a nešto kasnije. da je više od svih stilova apstraktna umjetnost izazvala negodovanje kod gledatelja. Kasnije. a ne emotivne naravi kao u Kandinskog. U Europi dominiraju lirska i geometrijska apstrakcija. der blaue Reiter). ruske. neki su kritičari htjeli izraz apstrakcija zamijeniti s izrazom: konkretizam. do danas moguće je u svim likovnim disciplinama uočiti dvije osnovne struje. apstrakcija nije nešto neumjetničko i neprirodno iako. kao što sama riječ kaže. kako u Europi tako i u Americi. osobito slike. pomoću debelih nanosa boje i raznoga materijala Umjetnici su tako prikazivali svoje duhovne emocije. oslikavajući likovne motive. stoljeća ova vrsta likovnoga izražaja poznata je mnogim umjetnicima. talijanske.u Mondrijana susrećemo. asketizam kalvinističkog podrijetla. u okviru dadaizma. Taj Eden koji on nudi nije ništa drugo nego "budući grad" izgrađen prema pravilima neoplasticizma.LIKOVNA UMJETNOST XX. Važnu ulogu u promicanju apstrakcije u Europi odigrao je Salon des Réalités Nouvelles u Parizu od 1946. boje. STOLJEĆA Apstraktni ekspresionizam Apstraktni ekspresionizam. kao što su linije. redefiniraju se načela apstraktne umjetnosti (slikarstvo "tvrdih rubova") i uvode se kinetički elementi u programiranu likovnu strukturu. te stoga iz nje ne izvlači niti jedan element. da u apstraktni ekspresionizam ili ekspresionistički apstraktizam spadaju umjetničke avangarde 20. Apstrakcija se u umjetnosti pojavila oko 1910. već je prijedlog nove zbilje. umjetnici su se udaljili od likovnoga motiva i njegove predmetnosti i prepoznatljivosti. Odlučujući poticaj i teoretsku osnovu apstrakciji dao je Wasilije Kandinsky (1866-1944) svojom raspravom "O duhovnom u umjetnosti" (1912) te svojim slikarstvom od 1910. minimalna umjetnost). pa nadalje. logički se ne uklapa u takav naziv. pogotovo figurativne. i 1920. kako se govorilo. oko 1910. Nakon II. Izgledalo je da se gledatelji nisu htjeli zamarati umjetničkim pogledima na posebnost umjetničkoga izražaja. suprematizam. U apstrakciji poslije 1945. svjetskoga rata apstraktizam ponovno dobiva snažniji polet. možemo reći. koliko god izgledala apstraktna. linija i boja. Ali kada su prešli na «nerazumljivu apstrakciju». koji put. Hochschule für Gestaltung u Ulmu. prva je utemeljena na subjektivnoj ekspresiji (enformel. U konceptualnoj umjetnosti od ranih 70-ih godina apstrakcija je prisutna kao postupak. Dok su umjetnici. obrisi. Američki apstraktni ekspresionizam Apstraktni ekspresionizam je zajedničko ime za grupu američkih umjetnika iz New Yorka koji su. stožac i valjak. gledatelji su još shvaćali umjetnički trud. kinetička umjetnost. lirska apstrakcija. jer su smatrali da je svaka slika. pokušavali oslikati bit likovnoga sadržaja. nizozemske ili američke umjetničke udruge. kao figurativnoga motiva. ali ne i kao dominantna stilska Četvrti razred 33 . oko 1930. Počeci apstraktne umjetnosti u Europi vezani su uz ideje P. moskovske škole Vhutemas (1920) i francuske grupe Abstraction-Création (od 1931). sama po sebi konkretna jer čiste apstrakcije ionako nema. op-art. Italiji (futurizam). Francuskoj (orfizam. označuje onu vrstu umjetnosti u kojoj se ekspresija očituje preko nefigurativnoga likovnog motiva. između dva svjetska rata. Ipak.kako on kaže .nego će biti tek dio cjeline i kad se oslobodi taštine svoje male i slabe individualnosti. U Mondrijanovu budućem svijetu čovjek neće biti sam po sebi ništa . Početkom 20. dolazi do njezina zastoja ali i intenzivnijega istraživanja njezinih stvaralačkih mogućnosti u okviru Bauhausa (1919-33).

htio je da njegove slike izgledaju kao prave glazbene kompozicije pa ih naziva neobičnim imenima. Organička apstrakcija Organička apstrakcija najprije se pojavila na slikama Vasilija Kandinskog oko 1910. suprematizam je najviši stupanj apstraktne likovne umjetnosti. kao što je impresija.LIKOVNA UMJETNOST XX. Zato je postao slikar subjektivnoga ekspresionizma jer je iz nesimetrične ravnoteže plošnoga slikarstva isključio svaku vezu sa stvarnošću i prostornošću. Za razliku od ruskih suprematista. Nakon iskustva s organičkom apstrakcijom. što je pokazao na slici: Bijeli kvadrat na bijelom polju. kompozicijama crta i osnovnih geometrijskih likova. to jest apstraktne. prešao je na geometrijsku apstrakciju. iz 1913. Nakon razdoblja kojim dominiraju post-moderni retrostilovi (anakronizam. dakle bez lika/figure. kojim je izrazio da je kontrast glavna oznaka likovne umjetnosti. Kandinsky je napisao i knjigu o apstraktnom slikarstvu pod nazivom: O duhovnom u umjetnosti. Nastoji dosegnuti savršen sklad oblika i boja nepredmetnim slikama. Piet Mondrijan je svoja likovna djela slikao pomoću tri osnovne boje (žuta. nizozemski slikar Piet Mondrijan geometrijsku apstrakciju ne prepušta osjećaju nego razumu. crkvena i plava) koristeći igru ravnih crta i pravokutnih ploha. Zato su mu slike ne-predmetne. primarno slikarstvo). posebno među mladim umjetnicima u njemačkoj školi Bauhaus. Od figurativnoga i prirodnoga motiva dolazi do čiste apstrakcije. objavio je manifest "Od kubizma do suprematizma" u kojem se zalaže za prevlast . STOLJEĆA osobina. Njegove su improvizacije plod njegove mašte i osjećaja izražene brzim pokretima kista i boje. kružnica i trokut. osobito do geometrijske apstrakcije poznate pod nazivom neoplasticizam ili De Stijl. geometriji i matematici. Iz ideje geometrijske apstrakcije rodila se konstruktivna umjetnost. godine. Budući da je volio glazbu. transavangarda). improvizacija ili kompozicija. godine. po nazivu nizozemskoga časopisa koji je širio njegova slikarska razmišljanja. Godine 1915. Geometrijska apstrakcija Geometrijska apstrakcija iznašašće je ruskoga slikara Kazimira Maljeviča. kao što je kvadrat. Munchen 1911.supremaciju čistog osjećaja u umjetnosti. odnosno moderni dizajn (design). Četvrti razred 34 . Prema Maljeviču. Primjer mu je slika pod nazivom: Crni kvadrat na bijelom polju. Apstraktni ekspresionizam izrazio se kao organička apstrakcija i kao geometrijska apstrakcija. krajem osmoga decenija apstrakcija se ponovno uvodi u umjetničku praksu (neo-geo.

uzimajući ga u obzir samo sa stajališta sredstava i zakona na kojima se temeljilo njegovo stvaranje. kroz prizmu čistog umjetničkog senzibiliteta. Bio je uvjeren da u toj pustinji. Kasnije je Maljevič razvijao svoju teoriju u raznim člancima. Nasuprot tom odlučan je senzibilitet. Akademski naturalizam. ni vjere. koji živi i koji se razvija shodno pravilima slikarstva. autobus. Rejonizam je sinteza kubizma. Nakon te izložbe njih dva su se razišli jer se nisu slagali u načinu slikanja. kubizam. Tvrdimo da kopije nikad nisu postojale . Objektivno samo po sebi bez značenja je za suprematiste. same po sebi. Mihail Larionov objavio je Manifest rejonizma u prigodi izložbe u Moskvi.. Po Maljeviču. Stvorili su ga Mihail Larionov i Gončarova. Četvrti razred 35 . od fovista do kubista.pravlast čistog senzibiliteta u figurativnim umjetnostima. tramvaj. osobito u Francuskoj. Za suprematiste umjetnost ne smije biti ni u čijoj službi. tvorcem konstruktivizma.. osobito na geometrijsku apstrakciju. ne određuju specifičnu vrijednost umjetničkog djela. cipele. godine. Naprimjer u bijelom razdoblju slikao je bijele oblike na bijeloj podlozi. Suprematizam otvara umjetnosti nove mogućnosti. koji je nemoguće čuti u zaglušnom zbivanju objektivnog svijeta. Prvi manifest suprematizma objavio je Kazimir Maljevič u Petrogradu 1915. Za suprematista uvijek će vrijediti ono izražajno sredstvo koje omogućuje izraz po mogućnosti pun senzibiliteta kao takvog i koje je strano uobičajenoj predmetnosti. i umjetnost u suprematizmu dosiže stvarnost bez predmeta njegovim posredstvom. bio neovisni stil u slikarstvu čija se neovisnost očituje u zbiljskim oblicima. Rejonizam Rejonizam se u Rusiji pojavio 1909. On suprematizam dijeli na tri razdoblja: crno. konačno može čuti onaj vox clamantis umjetnosti. u njenoj čistoći. Umjetničko djelo treba pažljivo promatrati.piše Larionov u Manifestu . zrakoplov. Međutim. U Rusiji su se pozitivno odrazili novi umjetnički pokreti koji su nastajali diljem Europe. Slijedeće godine. crtama u osnovnim geometrijskim oblicima. Umjetnik . napustio je Rusiju da bi kao scenograf i crtač surađivao s baletom Djagiljeva.i pozivamo da se lika na osnovi iskustva prošlosti. posve je neovisan o ambijentu u kojemu se pojavio. Mi tvrdimo da duh našeg vremena . Odustali su od prikazivanja ljudskog lica stoga što suprematisti ne gledaju i ne dodiruju: oni samo sudjeluju. lišene su značenja. junački podvizi. Suprematisti su samoinicijativno odustali od predmetnog prikazivanja da bi doprli do vrha prave nezakrabuljenosti u umjetnosti i da bi se odatle divili životu. suprematizam. konstruktivizam. jer odustajanjem od takozvanog "poštivanja poklapanja sa svrhom" postaje moguće u prostor prenijeti plastičnu percepciju reproduciranu na površini slike.piše Maljevič . Četiri godine kasnije. lef. ni ikoje političke ideologije. Glavni osnivač suprematizma je Kazimir Maljevič poznat po dvije (suprematističke) slike: «Crni kvadrat na bijelom polju» i «Bijeli kvadrat na bijelom polju».kaže Larionov .moraju biti: hlače. Suprematizam zapravo ne znači ništa drugo nego apsolutnu nadmoć čiste senzibilnosti u figurativnoj umjetnosti.već po ne-vremenskoj snazi koja nadvladava slučajnost i praktičnu svrhu tih prikaza. a na svojim slikama je pokušavao postići savršen sklad oblika i boja apstraktnim ili slikama. Francusko slikarstvo. zajedno s Gončarovom. divni brodovi. Ponajviše su se oslanjali na kubističku pouku. imalo je umjetnike obožavatelje. rejonizam bi. céssanizam. u stanovitoj mjeri nisu ništa drugo doli dijalektičke metode koje. Maljevič je zajedno s Vladimirom Tatljinom. u stvari. nego su htjeli neke umjetničke ideje stvoriti i sami.mitološki prizori. naturalizam impresionista.. crveno i bijelo razdoblje. Zato je Maljevič sam sebi htio napraviti "pustinju". Pod suprematizmom podrazumijevam . futurizma i orfizma. Ruski se umjetnici ipak nisu zadovoljili da samo skupljaju nova iskustva koja dolaze sa zapada. sa stajališta suprematista. za njega. tvrdimo da slikarstvo ne poznaje granice vremena. organizirao izložbu u Petrogradu. već je u mogućnosti svoje kompozicije s platna prenijeti u prostor. velike li epohe kojoj nema ravne u svjetskoj povijesti! U Manifestu kaže da osporava individualnosti bilo kakvu vrijednost u vezi s umjetničkim djelom. Suprematizam Suprematizam je umjetnički avangardistički pravac koji je nastao u Rusiji 1913. Napisao je manifest suprematizma pod nazivom: Od kubizma do suprematizma. Divne li stvari.slikar više nije vezan za platno. kao što je rejonizam. a pogotovo u sadržaju pod nazivom: suprematizam ili svijet neprikazivanja. u veljači 1915. Rejonizam se bavi prostornim oblicima koji proizlaze iz presijecanja zraka što ih odražavaju različiti predmeti i oblici koje je razaznao samo umjetnik. za površinu slike. rejonizam kao pokret ugasio se iste godine. a prikazivanje svijesti za njih nema vrijednosti.LIKOVNA UMJETNOST XX. jer pojave objektivne prirode. same po sebi. STOLJEĆA Ruski apstraktni ekspresionizam Apstraktizam se osobito proširio kao umjetnički pokret u Rusiji i iskazao se u više pravca. senzibilitet kao takav. U svom proglasu zalaže se za prevlast (supremaciju) čistog osjećaja u umjetnosti. ni države. umjetnost prošlosti i dan danas živi ne poradi onoga što prikazuje . Rejonizam se može definirati kao sinteza kubizma. futurizma i orfizma. kaputi. 1913. svete slike .

teorijski i iskustveno opravdavaju promjenu materijalnih elemenata industrijske kulture u volumenu. nego praktična i funkcionalna. To je manifest koji odražava Tatljinove ideje i politička stajališta i koji se izravno suprostavlja "neutralizmu" u umjetnosti koji je zastupao Pevsner. Lef je bio lijeva fronta umjetnosti. već izraz revolucionarne istine. Lef Zanimljivo je da su u Rusiji gotovo svi avangardni umjetnici prešli na stranu revolucije. Vjerovali su da umjetnost više ne smije biti čisti eksperiment. Glavni predstavnik i osnivač je Kazimir Maljevič. utemeljen na teoriji povijesnog materijalizma. poput Mejerholda. Umjetnost. površini. prema njima. produktivizam i pozitivizam. U ovo se vrijeme naziv "produktivizam" upotrebljavao na isti način i s istim značenjem kao i naziv "konstruktivizam". Umjetnici Lefa ipak su shvaćali da je takav pothvat moguć samo ako ostanu na području moderne polemičke umjetnosti. socijalističkih nacija. država. Grupa se bavi rješenjem tog problema oslanjajući se na znanstvene pretpostavke i ističući nužnost sinteziranja ideološkog formalnog aspekta kako bi se eksperimentalni rad usmjerio na put praktične djelatnosti.piše na početku manifesta . specifični elementi djelatnosti grupe jest konstruiranje i proizvod. Tako je taj manifest razdvojio konstruktivizam u dva različita pravca. godine. Lef se bori protiv svega što je preživjelo . Vrijednost umjetnosti je u materijalu. Slikar Naum Gabo napisao je manifest o konstruktivizmu u Moskvi u kolovozu 1920. ideološki. ili kazališni redatelji. raspravama. Pokret je nastao kao zanos tehničkim i industrijskim dostignućima. jedini temeljni koncept je znanstveni komunizam. Četvrti razred 36 .služeći se novinama. Kao drugo. najsigurnija otkrića i izume avangarde. poput Babelja. Produktivizam Program produktivističke grupe objavljen je 1920. stoljeća. Zadaća produktivističke grupe jest . pisci.da komunistički izrazi materijalistički konstruktivni rad. na primjer. poput Eisensteina. Rodčenko i Barbara Stepanova. za njih kuća mora biti kao stroj za stvaranje. I kao treće. u prigodi izložbe koju su organizirali A. širitelj osjećaja i ideja koje je revolucija pobudila. Shvatili su da nova umjetnost ne smije preskočiti činjenicu da je jedan veliki narod postao glavnim glumcem povijesti. ali polazeći iz unutrašnjosti svoje dijalektike i razvijajući prave nove izražajne vrijednosti. boji. jako vino revolucije staviti u stare bačve tradicije 19. Od avangardnih umjetnika koji su najgorljivije htjeli izaći iz individualizma i prihvatiti nove zahtjeve revolucionarne kulture bila je grupa Lef koju je organizirao Vladimir Majakovski. STOLJEĆA Konstruktivizam Konstruktivizam je umjetnički avangardistički pokret koji je nastao 1913. prostoru i svjetlosti. Tako. originalne postupke. oko kojega su se okupljali filmski radnici.pisao je Eisenstein . bezrazložna igra.LIKOVNA UMJETNOST XX. kako su ga zvali. ne smije biti samo dekoracija.. vlada.. a ne samo prostor za stanovanje. poznavanje eksperimentalnih procesa Savjeta navodi grupa da svoju istraživalačku djelatnost prenese s aspektnoga na zbiljno. Oni su bili uvjereni da je nemoguće mlado. Pozitivizam Ideološki aspekt grupe pozitivista opisan je u tri točke: Kao prvo. javnim predavanjima. u Rusiji. U manifestu je htio svoj estetički konstruktivizam razlikovati od Tatljinova praktičnog konstruktivizma. a ne u umjetničkom izražaju. Revolucionarni polet obilježavao je sveukupni rad umjetnika iz grupe Lefa.

kao one umjetnosti koja svoje rezultate traži preko neke vrste očišćenja na kraju kojega na platnu ostaje tek neodređena zbilja. U Nizozemskoj je upoznao Thea van Doesburga i s njim u Leydu pokrenuo novi časopis pod nazivom "De Stijl" oko kojega su za kratko vrijeme okupili najbolje europske slikarske snage upućene u apstraktnom pravcu. Ono što je Mondrijan nazvao neoplasticizmom. Nakon toga počeo je oblikovati plošno slikarstvo koje se očitovala u slobodnoj i nepreglednoj igri obojenih kvadratnih površina s osnovnim kromatskim i akromatskim bojama. to jest dokle god ne učini da iščezne. Godine 1892. barem u tom razdoblju. a boje su ograničene na osnovne boje. kao što su kromatske . osobito teozofija (theo + sofia = božja mudrost. drugi manifest već u trećem broju časopisa (1920. Glavni je predstavnik umjetničke grupe De Stijl (stil) koju je osnovao slikar Teo van Doesburg. Umjetnost će biti život . kamo se vratio iz Pariza. STOLJEĆA Nizozemski apstraktni ekspresionizam De Stijl De Stijl je umjetnički pokret osnovan 1917.. doista zaslužuje naziv "apstraktne" umjetnosti. bez obzira kako se manifest ili grupa nazivali. Naziva se i neoplasticizam ili nova plastična umjetnost. Prvi manifest objavljen je u drugom broju "De Stijla" 1918. Piet Mondrian Pieter Cornelis (Piet) Mondriaan (od 1912. svršetak čovjek je stil. u Larenu u Nizozemskoj.žuta.kad prestane postojati kao umjetnost.. nizozemski je slikar i umjetnički teoretičar. Godine 1917. vrsta religiozne mistike) i rado je oslikavao mistične teme.: Svršetak prirode je čovjek.. treći manifest u broju četiri (1921. Zanimala ga je religiozna problematika. Stoga njegova umjetnost. na stilizaciju. a umro je u New Yorku. Četvrti razred 37 . Mondrian) rođen u Amersfoortu. 7. Sva tri manifesta zastupaju temeljnu ideju: individualizam u umjetnosti kao i u životu uzrokuje svako rušenje ili iskrivljivanje točnosti: treba mu suprostaviti vedru jasnoću duha koja jedina može uspostaviti ravnotežu između "univerzalnog i individualnog". Kao program grupe možemo navesti izreku koja se pojavila 1919. 1. Glavni predstavnik je Piet Mondrian koji je oslikavao čistu apstrakciju pomoću forme i boje: forma je svedena na osnovne dijelove horizontalne i vertikalne linije. dokle god ga ne svede na kostur.govorio je Mondrijan .). Druga temeljna ideja grupe jest želja da se umjetnost izjednači sa životom. On postupno predmetu oduzima sve njegove raspoznatljive znakove. Apstraktno iskustvo u umjetnosti ipak je ostavilo dubok trag u suvremenoj europskoj umjetnosti. sve njegove osobnosti. jedan je od osnivača (sa slikarom Teom van Doesburgom) umjetničkoga pokreta pod nazivom De Stijl. ožujka 1872. veljače 1944. počeo je studij umjetnosti na akademiji u Amsterdamu. crvena i plava i akromatske .bijela i crna.LIKOVNA UMJETNOST XX.). godine u Nizozemskoj. Ime/naziv dolazi od nizozemske riječi stil. na početku Predgovora II. na crtu. pojavilo se kod njega tek oko 1917. Mondrijan je do apstrakcije došao postupno.

Umjetnike koji «ostavljaju spontani trag» na slikarskom platnu nije povezivao neki zajednički manifest ili neki zajednički slikarski stil. nemoralu. Akcijsko slikarstvo . Naslikano likovno djelo zapravo je spontani trag umjetnikova putovanja kroz prostor i vrijeme. kao i nadrealisti. bez početka i kraja. zapadao je u depresiju. godini života. stoljeća u New Yorku. Njihova slika nije prikaz nekoga motiva ili sadržaja nego «trag» različitih radnji. da slika ne samo rukama nego cijelim tijelom. životinja. preko slikarske površine. a 50-ih godina prešao i u Europu. Imao je dvije suputnice u autu. posjetitelji su se pitali: zašto je Pollock pljusnuo ljudima boju u lice? Po njegovu mišljenju.7 milijuna dolara. prolijevanjem boje iz posude. kolovoza 1956. bez ikakve razumske kontrole. Sliku 'No 5' prodao je američki medijski magnat David Geffen meksičkom gospodarstveniku Davidu Martinezu. a kasnije prelazi na apstraktno slikarstvo. osobito pijanstvu. godine. 11. ili tijelo živoga modela. biljka. Njegova su slikarska djela satkana od isprepletenih i razlivenih poteza i rasprsnutih prolijevanja boje. Slikao je velike apstraktne kompozicije pomoću prskanja ili prolijevanjem boje po vodoravno položenom slikarskom platnu. stalno se prepirao s prijateljima. kako bi se reklo – akcijski. američki slikar. pijan. bojom i kistom. Rezultat njegova slikanja izražena je u živoj površini platna. on je nije htio da boja bude pasivna masa s kojoj on radi što hoće. Prvi umjetnici američkoga apstraktnoga ekspresionizma bili su slikari akcijskoga slikarstva. Najprije je bio ekspresionist. stojeći na njemu. otiskom ruku ili nogu… pri čemu nastaje slika bezličnoga sadržaja i bez kompozicije. svoje umjetničke osjećaje spontano (ekspresivno) prenio je na platno stvarajući apstraktnu sliku (bez prepoznatljivoga motiva).action painting . bez točke gledišta (bez središta). Pod utjecajem nadrealista i egzistencijalne filozofije. razlivenost poteza koji vjerno odražavaju putanje umjetnikova tijela u stvarnom prostoru. rođen je na ranču Watkins u gradiću Cody. STOLJEĆA Američki apstraktni ekspresionizam Apstraktni ekspresionizam je pokret u američkom apstraktnom slikarstvu koji je nastao 40-ih godina 20. godine). što je najveća cijena ikada plaćena za jednu sliku na međunarodnoj aukciji. Njegova slikarska tehnika obojenih tragova rijetko je koga ostavila ravnodušnim. nego je znao i ugaziti na platno i. Ubrzo je postao vodeći američki umjetnik akcijskoga slikarstva tako da je dobio nadimak: Jack The Dripper . ili se provalja. Jackson Pollock Paul Jackson Pollock. Ipak. pretvara je u apstraktni i nefigurativni motiv. Poginuo je u 44. ne "diže ruke" od nje i ne ostavlja je slučaju.Jack Kapatelj (prvi put spomenut nadimak u magazinu Time 1956. siječnja 1912. nego je dozvolio boji da se oslobodi stege umjetnika. Četvrti razred 38 . nego ideja da se stvaralačkom činu može pristupiti spontano. spontanost (automatizam) koja se postiže pomoću gestualne aktivnosti izvan razumske kontrole i bez prethodne mislene pripreme. umrljanost. Najpoznatiji slikar spontanoga apstraktnoga ekspresionizma jest američki akcijski slikar Jackson Pollok. dok je druga preživjela nesreću. koje ostavljaju trag. Promatrajući njegove slike. Među te radnje spadaju umjetnikove intervencije i automatiziranje kretnje. Odao se porocima. nije volio autoritet. otkrili novi pristup umjetnosti gdje je slikarstvo postalo zamjena za životne probleme. Njegova djela nastala kapanjem boje po platnu (dripping) nije ostavljala ravnodušnim ni gledatelje ni likovne kritičare. odnosno središte slike. veličine 200 x100 cm. otisak ili zapis spontanoga (ne-realističkog automatizma) koje postaje umjetničko djelo. kada "oslobađa" boju. Tako je njegova slika No 5. autom zabio u drvo. na sjeverozapadu države Wyoming. a trag postaje likovni motiv (tema ili sadržaj). prskanjem boje pomoću četke ili metle (dripping). ovi su umjetnici. kada je slika. Valjda zato i upotrebljava velika platna da bi imao veliko polje za "borbu". slikati. u prometnoj nesreći kada se.LIKOVNA UMJETNOST XX. I tako je nastalo njegovo akcijsko slikarstvo. Točka gledanja. 28.pittura d'azione Apstraktni ekspresionisti zastupali su. a umro je u mjestu Springs. Slikar svoje osjećaje ekspresivno prenosi jasnim potezima tragova stvarajući apstraktnu sliku bez ikakve kompozicije ili perspektive. diskontinuiranost. Trag spontanih radnji na slikarskom platnu mogu se učiniti na različite načine: umjetnik svoje tijelo.. nosio je dugu kosu. ne postoji jer se izgubilo u vrtlogu gestualnih radnji u kojima je boja razlila na sve strane.gestural abstraction . isprepletenost. Kao slikar. liječio se na psihijatriji. jedna je ostala mrtva. Iako je figura kao volumen (čovjek. Pollock. stvar) sastavni dio njegova umjetničkoga doživljaja. namaže bojom i tako prijeđe. prodana za 140. Njegove slike predstavljaju rasprsnutost. Ne samo da je spontanost pokazao kružeći oko platna. Opet je on onaj zadnji upravitelj koji svojom energijom "kroti" sile koje su sadržane u boji.

iskrivljeni oblici i naglašeno jak kolorit. 19. Dugo je vremena živio u Parizu i tu je stekao svjetsku umjetničku slavu. godine. jaki kolorizam. godine. Bio je jedan od utemeljitelja grupe COBRA. Guillaume Corneille Belgijski umjetnik Guillaume Corneille. Belgijanci Pierre Aleschinsky i Guillaume Corneille iz Amsterdama i Nizozemac Karel Appel iz Bruxellesa. STOLJEĆA Europski akcionisti Apstraktni ekspresionizam u stilu akcionističkoga umjetničkog spontanizma brzo je stekao pristaše među europskim umjetnicima. svibnja 1973. Pridružio je grupi COBRA i s njima sudjelovao na izložbama. stoljeća vratio se figurativnom slikarstvu i grafičkim tehnikama. 3. godine. U amsterdamu je studirao likovnu akademiju. Družio se s poznatim slikarima svoga vremena. Putovao je diljem svijeta i izlagao u najpoznatijim galerijama u New Yorku. kao što su članovi umjetničke udruge COBRA. U Amsterdamu je završio likovnu akademiju. Godine 1948. a umro je u Zurihu. Bruxelles. svibnja 2006.. U početku je slikao kao nadrealist. pridružio se grupi COBRA. 25. 60-ih godina 20. San Francisku. Najprije se bavio oslikavanjem knjiga i tiskarstvom. Londonu. Godine 1948. a umro 1. Bostonu. krivudave linije. travnja 1921. rođen je u gradu Liegi. 1922. postao je član grupe COBRA i s njima sudjelovao na izložbama. pravim imenom Cornelis Van Beverloo. Bili su to: Danac Asger Jorn iz Copenhagena. Putovao je egzotičnim krajevima. Nakon apstraktnoga ekspresionizma. Karel Appel Nizozemski umjetnik Karel Appel rođen je u amsterdamu. listopada 1927. Montrealu… Četvrti razred 39 . COBRA Slikari spontaši bili su i članovi umjetničke udruge COBRA (ime nastalo od početnih slova gradova iz kojih su došli umjetnici: Copenhagen. a ponekad je slikao prema post-kubističkom načinu. dok su izbor tema i kromatski registri manje sumorni u odnosu na ekspresionističke. Amsterdam). Osnovna su likovna obilježja grupe siloviti potezi kistom. Učio je slikarstvo u Bruxelleseu. Glavne značajke ove grupe: brzi potezi kista. Završio je likovnu akademiju u Parizu. Pierre Aleschinsky Belgijski umjetnik Pierre Aleschinsky rođen je u Bruxellesu. 4. ožujka 1914. godine. Asger Jorn Danski slikar Asger Jorn (Asger Oluf Jørgensen) rođen u mjestu Vejrum. I tako je stekao svjetsku slavu.LIKOVNA UMJETNOST XX.

kao proslava zapadnog konzumerizma nakon oskudnosti ratnih godina. odnosno zastava je potpuno sukladna slici. zaslužuje našu pažnju. one kao da stoje u stavu mirno. U početku je slikao po uzoru na dadaiste. odnosno zastave. nelikovnim materijalnom potrošačke kulture. Gledatelj se može pitati: jesu li to tri zastave ili je to jedna zastava. u dimenzijama 113x78 cm. Pa. Početkom 50-ih godina 20. reakcijom protiv ozbiljnosti apstraktnog ekspresionizma i pobunom protiv prevladavajućih svakodnevnosti u umjetnosti i u životu općenito. došlo je do izjednačavanja umjetničke slike (kao predmeta) i prikazanog predmeta (zastave). bijele i plave površine nisu područja pune boje. kao što su reklame. nastale su i mnogobrojna umjetnička djela u pop-art avangardi.. koji je naslikao od ruba do ruba. poput kakva otiska ili preslike. Iz samoga imena . na platnu. svibnja 1930. značke. brojke. stoljeća pojavio u Engleskoj i Americi. moglo je postati likovni motiv i moglo se koristiti kao umjetnički materijal. boce… Sve što suvremeni čovjek koristi u svakodnevnom životu. Američki pop-slikari Prvi predstavnici u Americi bili su Jasper Johns i Robert Rauschenberg. Da bi se što više približili običnom čovjeku. ipak se primjećuje pokret: crvene. STOLJEĆA Pop art Pop art (skraćenica na engleskom: popular art = narodna ili pučka umjetnost) je vizualni i umjetnički pokret koji se 1960-ih godina 20. Njihove temu koju su slikali (zastave. To se osobito može vidjeti na njegovoj slici američke zastave. umjetnici nisu samo promijenili način likovnoga stvaranja. teško da taj izraz odgovara za američke umjetnike koji su se uključili u pop-art avangardu. rođen je u mjestu Augusta. Sliku je izradio 1958.LIKOVNA UMJETNOST XX. nego su promijenili i likovni materijal. Američki pop-artizam Premda se o pop-art ponekad govori kao o "novom realizmu". Takva zastava postojala je samo u umjetnikovoj zamisli. oglasi. Tako je došlo do izjednačavanja oslikanoga predmeta (stvarne zastave) i likovnoga motiva (naslikane zastave). Ove umjetničke slike izgledale su kao otisak (kopija) ili naljepnica pravih američkih zastava. naljepnice. pop art je odveo umjetnost u nova područja i razvio je nov način prikazivanja likovnih tema u umjetnosti. u Americi. a ne samo za odabrane pojedince. Osim prvih predstavnika u Americi (Jasper Johns i Robert Rauschenberg). slova. stoljeća počeo je slikati u pop-art stilu stvarne objekte. Iz nastojanja da se umjetničkim djelima pruži nova mogućnost brisanjem jasne granice između slike i stvarnosti. sada i na platnu i kao takva zastava. fotografije iz časopisa. Apstraktni ekspresionizam je radikalnom promjenom umjetničke forme (načina i pristupa likovnom djelu) postao gledateljima nerazumljiv i neshvatljiv. kao što su zastave u tehnici enkaustike (drevna zaboravljena slikarska tehnika pomoću voska i pigmenta u boji). umjetnici su za likovni materijal koristiti praktične predmete iz svakodnevne uporabe kojima se služio suvremeni čovjek. Na slici odmah prepoznajemo američku zastavu s bijelim zvijezdama na plavom polju i crvenim prugama. stripove) same su po sebi apstraktne teme. umjesto da lepršaju. a danas se nalazi u privatnoj zbirci obitelji Burton Tremaine. Rado se služio s ready made odbačenim predmetima za svakodnevnu uporabu. Tako je umjetnost trebala postati masovna kultura za sve ljude. Da bi ostvarili svoju nakanu. pokušava umjetnost približiti gledateljima. Promatrajući sliku. ukočene. konzerve.masovni narodni kulturni pokret i da bude prihvaćen – popularan od što većeg broja ljudi (populus = narod). crtani romani.prepoznatljiva je njegova težnja da postane mas-pok . u Meridenu. mogli bismo se zapitati: u čemu je zapravo razlika između umjetničke zastave i stvarne zastave? Kako njegova slika prikazuje «pravu» zastava. Također se može protumačiti kao prva manifestacija postmodernizma. Nova umjetnička praksa stvaranja likovnoga djela u kojoj sudjeluje i umjetnik i gledatelj imala je nakanu ukinuti granicu između profesionalne i amaterske umjetnosti i povezati visoku akademsku i običnu narodnu umjetnost. Četvrti razred 40 .pop-art = popularna umjetnost . Zato popularna umjetnost (pop-art). kao da su salivene i nalijepljene. odnosno htjeli su i gledatelje aktivno uključiti u stvaranje likovnih djela. godine. Kritičare modernizma šokirala je uporaba tako trivijalnih tema od strane pop umjetnika i njihovo naočigled nekritičko tretiranje likovnih motiva u umjetničke svrhe. pod nazivom: Tri zastave. američki slikar. znakove. ili zastave. kao da se ponašaju neprirodno. Jasper Johns Jasper Johns. U stvari. Međutim zastava. 15. pa su se počeli služiti tzv. nego su lagano modulirane. najpoznatiji američki popartisti su: slikari Roy Lichenstein i Andy Warhol. Među američke pop-artiste ubrojit ćemo glavne slikarske i kiparske predstavnike kao umjetnike koji su pokušavali kombinirati elemente popularne i visoke kulture kako bi izbrisali granice između njih koristeći nove tehnike znakova umjetnosti.

limenke juhe. porculan. masovno proizvedenih slika na svilenom platnu. rujna 1997. pravim imenom Milton Ernst Rauschenberg.kolažiranja različitih predmeta i materijala). George Segal Andy Warhol bio je vodeća osoba u pokretu pop umjetnosti i jedan od najutjecajnijih umjetnika kasnog dvadesetog stoljeća. Zato je postupak izgledao kao reprodukcija. američki pop-art umjetnik. njegove su slike ipak djelovale hladno i rugajuće. Nije samo slagao pronađeni predmet jedan do drugoga. Tako gledatelje upozoravaju da živimo u vremenu u kojemu smo različite materijale iz bogate kulturne prošlosti (kao što su staklo. Njegove slike nemoguće je bilo tiskati u knjigama.ukrasa. nego je od njih. listopada 1925. kao i Četvrti razred 41 . Marilyn Monro ili Elvis Presley. STOLJEĆA Robert Rauschenberg Američki umjetnik. slikanje. i ubacivanjem svakojakih odbačenih predmeta i proizvoda potrošačkoga društva (francuski: object trouve). i kao umjetnici i kao gledatelji. Jacqueline Kennedy. 22. Za izradu svojih slika koristio je tehnike komercijalne umjetnosti: projektorom je povećavao točke koje izrađuje pomoću pištolja za špricanje boje kako bi slike izgledale kao novinski stripovi gledani kroz povećalo. Njegov rad je društveni komentar američke popularne kulture i pristupa životu u tadašnjem društvu. to jest pomoću slaganja raznobojnih točkica. Roy Lichenstein Roy Lichtenstein. Takva sličica iz stripa. kao što su portreti Marilyn Monroe. znao stvarati nove predmete različitoga oblika i značenja: asamblaž (francuski: assemblage = spajanje. meko kiparstvo i velike skulpture u čeliku. Dok je točkastom tehnikom oponašao raster crtanoga romana. nego nešto između slike i kipa – kombinirana tehnika. Američki pop-kipari Američki kipari Claes Oldenburg i George Segal stvaraju naturalističke reprodukcije stvarnih likova i predmeta u nelikovnom materijalu. jer kad se smanje izgledaju kao pravi strip u boji. Tako je pokušao pro-slaviti američki konzumizam (konzumerizam). ali njegovo najpoznatije djelo su ogromni spomenici svakodnevnih predmeta. uključujući crtanje. ironično i hladno. stvarao je nova umjetnička djela pomoću slaganja i lijepljenja izrezanih naslova iz dnevnih novina i reklama iz časopisa. a slike djelovale previše mirno. Pomoću poentilističke tehnike crtanja u boji. Prve likovna djela. Robert Rauschenberg. kao apstraktni ekspresionist. sklapanje. Njegovi «povećani stripovi» su doslovno naslikani u tehnici poentilizma – točkica u boji. Bavio se i grafičkim tehnikama i rado otiskivao slike na svili. rođen je u New Yorku 27. odnosno stripa. osobito u plastici. Warhol se usredotočio na površinu stvari. slikarsko-kiparska tehnika spajanja i lijepljenja . kristal) zamijenili lažnim proizvodima pomoću industrijske pokretne trake. dakle kolažiranjem. Andy Warhol Andy Warhol znao je nadoslikavati poznate reklamne proizvode i osobe svoga vremena tako da je na fotografije (proizvoda i osoba) nanosio tek malo boje (kao osobnu umjetničku intervenciju i jednostavni dodatak). a umro je u New Yorku 29. listopada 1923. svibnja 2008. spajanjem više istih ili različitih u jednu cjelinu. jer se moramo. povećana na dimenziju velike slike.LIKOVNA UMJETNOST XX. Fag End i Giant Ice Bag neka su od njegovih velikih skulptura koje su namijenjene izlaganju u prostorijama. Tim pojmom htio je reći da njegova djela nisu ni slika ni skulptura. Naizmjence mu se pripisuje ismijavanje i slavljenje vrijednosti američke srednje klase brisanjem razlika između popularne i visoke kulture. zapitati kuda nas to vodi vizualni svijet u kojemu živimo. Lipstick (Ascending) on Caterpillar Tracks (1969) bio je njegov prvi spomenik načinjen za vanjsko izlaganje. boce gaziranih pića i kutije za sapun. Likove često grupiraju i previše zbijaju. Njegova djela Floor Burger. iako ih je on nazivao: combines. bez emocije. Ironično je uvećavao sličice iz stripa do velikih formata. drvo. godine. kao što je Campbell juha. birajući svoje slika iz svijeta svakodnevnih predmeta kao što su dolarske novčanice. godine. Claes Oldenburg Claes Oldenburg radio je s različitim tehnikama. dobila je novo značenje i svojom uvjerljivošću djelovala na gledatelje da prestanu prelistavati i «gutati» sve ono što nudi tisak. a umro u Captiva Island u Floridi 12. rođen u Port Arthur. Monotonija i ponavljanje postali su znakovi prepoznavanja njegovih višeslikovnih. godine. pa mnogi donose tek male detalje da se vide obojani dijelovi koje je umjetnik radio. Njegova umjetnička djela stilski pripadaju neodadaizmu. Che Guevare i mnogih drugih ikona toga doba. kojima je stekao svjetsku slavu. godine. Uzimajući te svakodnevne predmete i predstavljajući ih izvan konteksta i u takvim kolosalnim proporcijama Oldenburg je tjerao gledatelje da preispitaju svoje živote i vrijednosti. bile su serije slika uvećanih crteža iz stripova kao vinjeta . slikarsku površinu pretvorio je u običnu povećanu novinsku sliku. osobito umnažajući i ponavljajući poznate proizvode i osobe američke popularne (narodne) kulture. film.

LIKOVNA UMJETNOST XX. Četvrti razred 42 . STOLJEĆA njegovi autoportreti.

i naravno konzumerizam (ogromna lizalica s natpisom POP bizarno umetnuta u ruke body buildera u prvom planu slike). So Appeling?. pokazuje u kojem se smjeru dalje razvijao Hamiltonov likovni izričaj: u središtu slike nalazi sa američka glumica Particia Knight u sceni iz filma Shockproof. Glavninu Paolozzijevih radova čuva Škotska nacionalna galerija moderne umjetnosti. na kojima je umjetnik radio više od pola stoljeća. utemeljitelj pop arta. Peter Blake Peter Blake. Prema nekim svjedočenjima ime pop-art prvi je dao britanski kritičar Lawrence Alloway. pridružio se istomišljenicima u pop-artu. masovno izrađena umjetnost. na kojemu je nalijepio realistički crtež američkog ratnog bombardera. Ronald Brooks Kitaj i David Hockney. ožujka 1924. a umro je u Londonu. Oko likova Blakeovih kolega su u tehnici kolaža naslikani razni predmeti pop kulture tog vremena: kutije cigareta i corn flakesa. kada njegovo predstavljanje Britaniju na Venecijanskom Biennalu okrunjeno Zlatnim lavom. sadrži i brojne nadrealističke dijelove. uz slikarstvo. Najpoznatije mu je djelo Na balkonu. što je odlika pučke umjetnosti ili pop kulture – pop arta. Likovnu naobrazbu stekao je na londonskom sveučilištu. godine. kojoj je on 1994. Navedeno djelo veliča glavne nositelja pop kulture američke srednje klase: prenaglašenu seksualnost (muški i ženski poluaktovi). Upoznao je različite stilove. postere s prikazima špageta i pivskih boca. Kolaž je međutim bitno pojednostavljen. bio je ilustrator. U svojim Četvrti razred 43 . kult zabave (TV-prijemnik i uokvireni strip). rođen u mjestu Dartford u Kentu. godine.. Peter Blake. napose njezinim umjetničkim izražajima u pop-art kulturi. Bio je zanesenjak nove urbane potrošačke kulture. koja se danas čuva u Tate Gallery u Londonu. jeftina. bocu Coca-Cole i ruke koje drže pištolj iz čije izlazi oblak dima u kojem piše: POP. 7. nelikovnim materijalnom potrošačke kulture. britanski slikar i kipar. reproduciranom na plakatu glasovite izložbe Neovisne grupe This is Tomorrow održane 1956. Tako su nastali njegovi prvi pop-artistički likovni radovi. premda je nastao nakon poznatih likovnih djela istoga stila. u obitelji talijanskih doseljenika. ali se pridružio pop kolažima Eduarda Paolozzija i instalacija Marcela Duchampa. Richard Hamilton. 25. Najpoznatiji njegov kolaž zove se Just What Is It That Makes Today`s Homes So Different. Još od mladosti zanosio se za američkom popularnom kulturom. do 1997. i u njega je osim novinskih izrezaka umetnuta plastična šablona. Hamilton bira relativno nepoznatu glumicu.. nakon čega odlazi u Pariz gdje boravi od gdje upoznaje najznačajnije umjetnike onog vremena. koji uz pop artističke. u stilu kolažiranja. navodi se kolaž I Was a Rich Man`s Plaything. usisavač). Najprije je počeo izrezivati neobične ilustracije iz raznih časopisa i lijepio ih. donirao većinu svojih radova. a danas se čuva u Tate Gallery u Londonu.. Sredinom 80-ih godina Hamilton se neko vrijeme bavi industrijskim dizajnom. Radi se o ulju na platnu. te gotovo cjelokupni inventar svojeg ateliera. Blake je prikazivao frontalne poze likova i ukočeno. i sl. koji je sve donedavno pogrješno navođen kao prvo pop artističko djelo. iz 1947. British Museum priređuje izložbu Hamiltonovih ilustracija Joyceova Uliksa. koju nije završio. časopisa i pića. Nakon umjetničke naobrazbe. lipnja 1932. koje je izradio od 1955. dodijelila mu je titulu viteza. STOLJEĆA Europski pop-artizam Nova umjetnička praksa stvaranja likovnoga djela u stilu pop-artista pronašla je plodno tlu među europskim umjetnicima koji su se počeli služiti tzv. Osim slikarstva i dizajna. Whitechapel Art Gallery u Londonu. Jedan je od utemeljitelja pop-arta. On je tako odredio glavne odlike pop umjetnosti: prolazna. godine. Godine 1989. Kolaž Interijer II iz 1964. Takav Hamiltonov plakat trebao je posjetitelje pripremiti na glavna djela ove neobične izložbe: robota Robbya – junaka američkog znanstveno-fantastičnog filma Zabranjeni planet. Richard Hamilton Engleski likovni umjetnik Richard Hamilton rodio se u Londonu 24. Nakon završenog tečaja crtanja upisao je Kraljevsku akademsku školu.LIKOVNA UMJETNOST XX. Najveće priznanje za svoj rad Hamilton je primio 1993. koje prikazuje njegove kolege s likovne akademije kako na klupi u parku drže svoje slike. Tijekom 60-ih godina. Radi se o svojevrsnom Paolozzijevu proročanstvu. Potječe iz radničke obitelji. veljače 1922. britanska je kraljica Elizabeta II. dobiti naziv pop-art tek desetak godina kasnije. britanski umjetnik. popularna. kojeg je on utemeljio. godine. Najpoznatiji uradak iz te bilježnice. rođen je u mjestu Leith pokraj Edinburga u Škotskoj. kult tehnike (magnetofon. Blakeovi kolege na prsima nose bedževe koji također odražavaju zapadnu pop kulturu toga doba (kao što je I LOVE ELVIS). Jedan je od utemeljitelja pop-arta. Godine 2002. u svoju bilježnicu. jer će stilski pravac. I dok se američki pop umjetnici u svojim djelima okreću slavnima. Britanski pop-artizam Predstavnici britanskoga pop-artizma su: Eduardo Paolozzi. Najprije se zaposlio u tvornici električnih dijelova. izrađivao je brojne kiparske instalacije prema kubističkim primjesama. Eduardo Paolozzi Eduardo Paolozzi. travnja 2005. 22. Paolozzijevi kasniji likovni radovi odlikuju se grafičkom čistoćom.

Tijekom 80-ih godina plaćao je reklame svojih radova u glavnim svjetskim art magazinima i davao intervjue u kojima o sebi govori u trećem licu. Sve više oslikava pod utjecajem dadaista. američki umjetnik. godine. pa se posvetio jednostavnim temama i običnim ljudima. pokušava pobjeći od medija i svjetske javnosti. dodijelila mu je titulu viteza za njegova umjetnička ostvarenja.. koristio je slike i običnih ljudi. Od djetinjstva se zanimao za slikarstvo. a američka pošta ga je stavila na seriju markica 1973. 13. Na koncu je zaključio: Ne morate biti Židov da biste bili dijasporist. Tako nastaje djelo Više sile su naredile: obojite gornji desni ugao crno! Ovdje je čitko napisao navedenu zapovijed. 21. listopada 1932. te k tome Židova) i način na koji je ono utjecalo na njegov rad. rođen u mjestu Chagrin Falls. jer crna boja prelazi i na lijevu polovicu slike. Indiana je 1964. godine. neka Indianina djela odstupaju od običnoga pop arta i prelaze metafizičku umjetnost. siječnja 1955. Jeff Koons Jeff Koons. Chicagu i Marylandu. koji na naslovnici ima filmsku fotografiju Elvisa Presleya. u Pennsylvaniji. u središtu Manhattana). Na slici je Indiana prikazao tri (3) petice (5). Početkom 80-ih godina 20. Tako je 1961. Američko-ruski hladni rat i američki rat u Vijetnamu promijenio mu je mišljenje o kapitalističkoj premoći. Tako je 1966. Kitaj je studirao umjetnost u Beču. U njegovim djelima vidljiva je cool-ness hladnoća i razdvojenost umjetnika i likovnoga motiva. Uz poznate osobe. Zbog njegovog zanimanja za filozofska i transcendentalna pitanja. Godine 1989. Glavni predstavnici: Robert Indiana i Jeff Koons. Kao primjer navedimo ironični prikaz poštanske markice LOVE koju je izradio Robert Indiana. slikar i fotograf. londonska Tate Gallery mu je priredila veliku retrospektivnu izložbu. a umjetnost je studirao u New Yorku. posvećen medicinskim sestrama koje su u Chicagu stradale kao žrtve višestrukog ubojice. u kojoj ironizira svoje donedavne američke uzore. U slici Moderna umjetnost. STOLJEĆA djelima koristio je predmete iz svakodnevne uporabe. listopada 2007. godine. iz 1960. Godine 1967. da bi kako mnogi izvršavaju crne naredbe viših sila. New Yorku.LIKOVNA UMJETNOST XX. Pridružio se pop-artistima i bio pravi intelektualac među popularcima. Robert Indiana Robert Indiana. dok u drugoj drži časopis znakovitog naziva Elvis. Godine 1994. rado je koristio kolaž. s nakrivljenim slovom O. a umro je u Londonu. najpoznatiji po kiparskom radu pod nazivom LOVE. Ovo je djelo postalo najpoznatiji pop – kiparski rad uopće. objavio je Prvi dijasporistički manifest. Četvrti razred 44 . godine. Ronald Brooks Kitaj Ronald Brooks Kitaj. kada je imao 35 godina. sportaši i umjetnici ili strip junaci. rujna 1928. dizajnirao je ovitak poznatoga albuma The Beatlesa Stg. godine (vjerojatno samoubojstvo). U svojem radu često je miješao elemente pop kulture s vlastitim egzistencijalističkim pogledima na svijet. rođen je u poljskom mjestu Olesnica. nastao ciklus Osam studentica. Likovna djela su mu privlačna za gledatelja na kojega ostavljaju dojam razmatranja. američki slikar i kipar. To osobito vrijedi za Indianino monumentalno platno X-5 iz 1963. Sigmar Polke Sigmar Polke. Djelo je nastalo kao ilustracija za MOMA-inu božićnu čestitku (MOMA – muzej moderne umjetnosti u New Yorku. britanska kraljica Elizabeta II. 21. Poznat mu je kolaž Ubojstvo Rose Luxemburg. Iste godina nastaje Polkeovo ulje na platnu Raster-slika s palmama. britansko-američki umjetnik. za svoje prikaze. godine. Godine 2002. S nekoliko njemačkih umjetnika osnovao je stilski pravac «Kapitalistički realizam» na zasadama američkoga pop-artizma. izradio je riječ HOPE za predsjedničku kampanju Baraka Obame. rođen u mjestu New Casle. Početkom devedesetih postao je članom britanske Kraljevske akademije. rođen kao Robert Clark. najviše se bavio običnim pop motivima kao što su filmske zvijezde. iz 1968. Ipak. rođen u mjestu York. Pepper's Lonely Hearts Club Band. tri pentagrama i tri petokrake zvijezde u krugovima. u kojem raščlanjuje vlastito otuđenje (kao Amerikanca u Britaniji. 13. veljače 1941. i obojio je desni gornji kut slike u crno. na kojem je sebe prikazao s jednom rukom u džepu. stoljeća nastaje nova popularna umjetnost pod nazivom neo-pop ili neo-pop-art. godine nastao njegov Autoportret s bedževima.. u saveznoj državi Indiana. Iz ljubavi prema umjetnosti upisao je likovnu akademiju u Düsseldorfu. njemački umjetnik. u Oxfordu i Londonu. 29. Godine 2008. Neo-pop-art Nijedan umjetnički pravac nije tako utjecao na proizvođačku industriju kao pop-art. Njemački pop-artizam U Njemačkoj je glavni predstavnik Sigmar Polke koji je uveo novu praksu popularne ili narodne umjetnosti u germansko područje. godine. Bio je odličan crtač i kolorist. I ne samo kut. Djelo Djevojačka vrata nastalo na način da je Blake na prava vrata nalijepio pin-ap slike poznatih manekenki i glumica. s kojim obrađuje povijesne teme. u Ohio.

LIKOVNA UMJETNOST XX. drugi nisu toliko blagonakloni. što za posljedicu ima činjenicu da se lopta uvijek nalazi u geometrijskoj sredini bazena. nastaje pozlaćeni porculanski uradak u prirodnoj veličini pod nazivom Michael Jackson and Bubbles. sve do danas. nalazi košarkaška lopta ispunjena slanom vodom. godine. Jedno od prvih likovnih djela kojima je Koons privukao pažnju umjetničkog svijeta je New Shelton Wet/Dry Triple Decker iz 1981. u destiliranoj vodi. Godine 1988. godine. Koons je oženio poznatu porno glumicu Ilonu Staller. Četvrti razred 45 . Riječ je o ogromnom. Ipak. Takav pristup umjetnosti imao je odjeka kod mnogih kolekcionara.4 m visokom prikazu psića terijera. Likovni kritičari vole govoriti o Koonsovim djelima kao o neo-pop-art umjetnosti.. Riječ je o trostrukoj vitrini od pleksiglasa u kojoj su. nastaje i drugo njegovo važno djelo: One Ball Total Equilibrium Tank. u identičnom rasporedu. STOLJEĆA smatrajući se velikim umjetnikom. Na sličan način godine 1985. poslagani najnoviji usisavači. izložen za izložbu u Bad Arolsenu u Njemačkoj. te je potom iz nje isisan zrak čime je dobiven vakuum. milijunske iznose. premda za to ne navode osobito uvjerljive argumente. koji prikazuje poznatog pop pjevača u društvu svojeg ljubimca čimpanze. Djela je zamislio Koons. 12. Taj je rad svojevrstan manifest neukusa i kiča. glavnom gradu pokrajine Baskije u Španjolskoj. Godine 1991. koji će biti glavnom odlikom Koonsova opusa tijekom devedesetih. No. U New Yorku je otvorio atelier u kojemu je nekada radilo i više od 30 pomoćnika. i tada nastaju serije slika. fotografija i kiparski radova s motivima Koonsa i Ciccioline u različitim pozama spolnog odnosa. ali su i njih zapravo izveli njegovi pomoćnici ili vanjski suradnici i tvrtke. možda najbizarniji od svih Koonsovih uradaka je Puppy iz 1992. izvedenom u kombinaciji nehrđajućeg čelika i cvijeća. cijene Koonsova djela na aukcijama u pravilu dosežu rekordne. a kasnije postavljenom ispred Muzaja Guggenheim u Bilbau. Dok ga neki smatraju velikim umjetnikom. bazen u kojem se. poznatiju pod nadimkom Cicciolina.

primaju proturječne podatke: mi neke dijelove polja tumačimo u smislu dijagonala. rođen u Pečuhu. Zato se slike op-arta sastoje od konstrukcija ili "ambijenata" čiji efekt zavisi od svjetlosti i pokreta. To je jedna velika šahovnica čija je pravilnost narušena izvijenim linijama koje sačinjavaju kvadrate. pažljivo je izabrana. U počeku je izrađivala monokromatske slike. rođen u Ciudad Bolivar. Victor Vasarely Glavni teoretičar op-arta bio je francuski slikar mađarskoga podrijetla. iako te procese sklada i nesklada ne umijemo svaki put riješiti. umro u Parizu. ali joj je pop-art bio najdraži stil. najveći je preko deset puta prostraniji od najmanjeg. stoljeća prihvaaćen još jedan avangardni stil poznat pod nazivom: op-art. 5. skupljaju. Mnoge njegove slike. nešto nalik na foto-aparat kojim možemo snimati ono što vidimo. mi oči zamišljamo kao vidni instrument. godine. Kada se u svakodnevnom životu služimo očima. godine. mi podrazumijevamo da svijet oko nas jest onakav kako ga mi zapažamo. engleska umjetnica. Takva umjetnička djela ne možemo reproducirati na fotografijama. Njega su slijedili mnogi umjetnici među koje spadaju: Bridget Riley i Jesús Rafael Soto. Tako nas slika ustvari prisiljava da se primičemo i odmičemo. ili oči nas ne varaju. Zebra se danas smatra prvim djelom op-arta. Kad bi slika bila trodimenzionalna. danas u obiteljskoj zbirci). Zahvaljujući geometrijskoj igri i svjetlosnom efektu. godine. Zato je dobio nadimak da je otac op-arta.LIKOVNA UMJETNOST XX. iako je nastao u Europi. jer op-art koristi onda aspekte našeg vida koji su najmanje slični foto-aparatu. godine. 14. Umjetnici su koristili nove mogućnosti koje im pruža moderna tehnika. godine. pravim imenom Vásárhelyi Győző. u Parizu je upoznao vodeće pop-art umjetnike i oduševio se za ovaj stil. onda su one samo mehanička sprava. a naslikao ju je 1957. a neke u smislu vertikala i horizontala. Novost op-arta je u tom što nastoji proširiti područje optičke varke u svim mogućim pravcima. Samo onda kad naiđemo na nesklad. stoljeća radio kao grafički urednik. Najpoznatija slika iz kolorističkoga razdoblja je Shadowplay iz 1986. STOLJEĆA Op-Art U Americi je 50-ih godina 20. koje se sastoji od zakrivljenih crnih i bijelih pruga. osnovao je svoj muzej i galeriju Museum of Modern Art Jesús Soto u mjestu Ciudad Bolivar. lipnja 1923. crteži i konstrukcije izvedene su u strogoj crno-bijeloj tehnici. osobito kada je slikala kocke u akromatskoj crno-bijeloj boji. kako su mnogi od ovih kvadrata izobličeni. Uz slike radio je i kiparska djela. u dimenzijama 127x192 cm. sudjelovala je u svim pokretima svoga doba. travnja 1931. u odnosu na veličinu čitavog polja. 9. Posljedica ovako složenih kvadrata jest da naše oči. rastežu. rođena je u Londonu. Nakon studija likovne umjetnosti. 15. tako da nas navede na iskušenje da crne kvadrate povezujemo u mrežu dijagonala. umro u Parizu. a naziv je nastao od imena pop-art stila. Londonu. Četvrti razred 46 . Najpoznatija slika iz ovoga razdoblja zove se Fall iz 1963. Izlagala je na mnogim zajedničkim i osobnim izložbama u Parizu. Uz op-art bio je poznat i u kinetičkoj umjetnosti. kao i njegovo veliko platno pod nazivom: Vega (slika je nazvana po najsjajnijoj zvijezdi u zviježđu Lire. New Yorku.. Jesús Rafael Soto Venecuelski slikar i kipar. i dok to činimo osjećamo da se i šahovska polja okreću. postajemo svjesni da je svijet oko nas mnogo složeniji nego što mislimo. Što će biti ako naslikamo optičku varku? Nastat će slika op-arta. Ali ako su oči samo oruđe našeg vida.bez obzira na udaljenost od slike. godine za izložbu The Responsive Eye u Muzeju umjetnosti u New Yorku. na dvodimenzionalnoj plohi stvarala je osjećaj optičke varke. siječnja 2005. 24. u crno-bijeloj tehnici. Kasnije je prešla na slikanje u kromatskim bojama tako da je pomoću spektra stvarala iluzionističku optičku varku. travnja 1906. No. U Parizu je početkom 30-ih godina 20. njihove se veličine znatno razlikuju. mi kažemo: oči nas varaju. Godine 1973. Studirao je likovnu umjetnost u Caracasu i u Maracaibo. Naziv je prvi put korišten 1964. Ali kako mehanička sprava može imati svoje mišljenje? Jer. Bridget Riley Bridget Louise Riley. Veličina standardnih kvadrata. izlagao je u mnogim galerijama diljem svijeta. Nakon Pariza. Tada je izradio svoje prvo poznato djelo Zebra. a najpoznatiju izložbu mu je priredio MOMA – Museum of Modern Art u New Yorku. ožujka 1997. kako nas "oči varaju". Koristila je geometrijske mogućnosti. na dvodimenzionalnoj plohi izveli optičku iluziju ili dojam pokreta svojih likova. Predstavnici op-arta Glavni teoretičar op-arta je Victor Vasarely. bogatstvo efekata bio bi izraženiji. Kad kažemo da nas naše oči varaju. kada sliku promatramo u s određene udaljenosti. Op-artisti koriste poznavanje geometrije i optike kako bi akromatskim bojama (crna i bijela) ili kromatskim bojama (spektar boja).. Godine 1950.

poglavito u slikarstvu –. Horvatić. Kinert. Francuska riječ informel znači bez forme. Zidić i D. Usvajaju ga čitav niz umjetnika: F. Umjetnici su tražili novi način slikanja bez korištenja tradicionalne forme. Džamonja i S. Ovdje ćemo proučiti neke od poznatih umjetničkih avangardi koje su nastale nakon II. a predložio ga je francuski kritičar M.LIKOVNA UMJETNOST XX. Najčešće se veže uz slikarstvo antikoničnog koncepta Wolsa. Rus. Horvat Pintarić. Mathieua.Belgija: Pierre Aleschinsky i Guillaume Corneille..Danska: Asger Jorn. –. gips. Dubuffetta. Informel su u hrvatskoj umjetnosti pojavljuje 1956. E. Jevšovar. 1958. V. U okviru grupe " Gorgona" (od 1959) i grupe "Mart" postoji također zanimanje za informel. Među kiparima koji se pridružuju poetici informela ističu se D. 1951. O. odbačene taknine). otprilike do 1960.Enformel . Informel znači razgrađivanje likovne forme. te grupe "Cobra". U traganju za naglašenim dramatičnim efektima slikarske površine. Tápiesa. Amsterdam . Jevšovara. Tapié uz izložbu "Véhémences Confrontées" u Parizu. a ne neformalan. cement. Četvrti razred 47 . negiranje tradicionalne kompozicije i slikarskog postupka.Informel Informel je pojam kojim se određuje šire shvaćanje umjetnosti karakteristično za razdoblje neposredno poslije II. bijenalu u Veneciji. Bruxelles .Nizozemska: Karel Appel. Grupa Cobra: ime načinjeno od početnih slova gradova iz kojih dolaze umjetnici: Copenhagen . M. Hruškovec. A. Petlevski. Feller. i 1963. slikari informela upotrebljavaju različite materijale (smola. pijesak. Napuštali su geometrijske i predmetne forme i okušavali pronaći novi umjetnički rječnik. Burrija. Informale . svjetskoga rata Nakon II. Denegri i Z. I. svjetskog rata u Europi. STOLJEĆA Umjetničke udruge nakon II. u djelu slikara I. Između 1958. a sinteze su pisali J. svjetskoga rata umjetnost je postala globalistička pojava. Fautriera. u okviru apstraktnih tendencija u hrvatskoj umjetnosti postaje gotovo dominantan slikarski izraz. Sedara i M. Kristl. Perić.). svjetskoga rata. Gattina. Š. Umjetnička praksa stvaranja novih načina likovnoga izražaja sihronizirano je zastupljena u cijelome svijetu. Tijekom 50-ih godina informel postaje središnja umjetnička pojava (osobito na XXIX. Luketić. T. Sedlar. Informel su u Hrvatskoj kritički interpretirali V. Michauxa. Kulmer.

Da bi se jasnije naglasio bitno drugačiji pristup umjetničkom djelu i obuhvatila sva širina umjetnikova djelovanja. kao stabala. Tako pokušavaju dematerijalizirati likovni motiv i umjetničko djelovanje. 1925. 2. video. Tokyo. djela: One and Three Chairs. Lawrenze Weiner. u lipnju 1995. Body art.). američki slikar (Port Arthur 22. 10. američki konceptualist (9 3. Rauschenberg odgovara telegramom: This is a portrait of Iris Clert if I say so . 1.) Lawrence Weiner. Pravac/stil/pokret nastao je kao reakcija protiv akademizma i formalizma i komodifikacije u likovnoj umjetnosti. u projektu izrade portreta vlasnice Iris Clert. japanski konceptualist (18. kao predmet namijenjen za opću uporabu. polaorid.LIKOVNA UMJETNOST XX. Video umjetnost. U mjestu Gabrovo u Bugarskoj. 1935. američki konceptualist (10. Joseph Beuys. u prodavaonici vodoinstalaterske opreme JL Mott Ironwox u New Yorku. stoljeća. 1942.New York 8. kao i različiti mediji.. prirodu kojeg čini niz misli koje se ne mogu izraziti riječima ili slikama. godine Joseph Kosuth. 1936. New York Citty). . Instalacija. čak i tijelo umjetnika. 2008. godine.Ovo je portret Iris Clert jer ja tako kažem. Duchamp je na njemu potpisao sebe kao nepoznatoga umjetnika: R. američki konceptualist (Hartford Connection 9. kada je konceptualnu instalaciju izveo od drvene stolice. Sol LeWitt. U apstraktni ekspresionizam ubraja se i konceptualna umjetnost: Arte concettuale . New York. MUTT 1917. fotografije iste stolice i uvećanog prikaza rječničke definicije riječi slolica. ima više vrsta konceptualnih umjetnosti u koje možemo ubrojiti ove pokrete: Hard-edge. 5. od 1964. a Jeanne-Claude Denat de Guillebon. Četvrti razred 48 . prirodnih parkova. Mario Merz Christo. Robert Morris. dobio novi smisao: umjetničko djelo. pravo ime Milton Ernst Rauschenberg.Dusseldorf 23. Rezultat je težnje umjetnika da pomaknu interes s materijaliziranoga umjetničkoga predmeta (slike. izjavio je: Tijekom izložbe pokušat ću telepatski prenijeti umjetničko djelo. Njegovo najpoznatije djelo je: Fontana – Pisoar. Joseph Kosuth. kipa) na zamisli odnosno konceptualne sadržaje koji djelu prethode ili su u njemu sadržani. filn. mostova. U umjetnosti koriste netradicionalni postupak i neumjetnički materijal kao što je fotografija.) Robert Rauschenberg. 1986. Njegovom umjetničkom željom.. 1. Yoko Ono. Značajke konceptualne umjetnosti sastoje se u tome da umjetnici žele pokazati sadržaje koji prethode likovnom djelu. Christo & Jeanne-Claude Christo Javacheff. 6. američki konceptualist (Toledo 31. st i trajao do sredine 70-ih godina. rođen je 13. Obložili su njemački Reichstag u Berlinu. Robert Bary. apstraktni ekspresionist.Capitiva Island 12. 11. Na poziv pariške galerije Iris Clert da sudjeluje 1961. 1921. njemački avangardni slikar (Krefeld 12. Pobunili su se protiv galerija i muzeja i bili su protiv umjetnika kao vlasnika umjetnina. Dvoje američkih konceptualista proslavili se “oblačenjem” različitih objekata.) i predstavnik konceptualne umjetnosti – hacker. Predmet je kupljen 1917. Sol leWitt. Nova umjetnička praksa kritički se (donekle i negativno) odnosila na tradicionalni način likovnoga izražaja. Ko nova umjetnička praksa. zgrada. Bronx. 2. jedno od obilježja konceptualne umjetnosti jest i stalan kritički stav u odnosu na tradicionalne umjetnosti i kulturne vrijednosti. film. Ime/naziv dolazi od latinske riječi conceptum = zamisao. časopis za umjetnike. 1945. Bernet Neumann. kritika je za pojave vezane uz konceptualnu umjetnost upotrebljavala i naziv "nova umjetnička praksa". Slike: Box with the Sound of its Own Making 1961.) Robert Barry. 4. iz 1965. 2007. Yoko Ono.). Pri tome se često rabe netradicionalni umjetnički postupci i materijali (fotografija. Glavni predstavnici: Joseph Beuys. čak i tijelo umjetnika). kojima je konceptualna umjentnost proširila područje umjetničkog stvaralaštva. Fountain 1963. . polaroid.Conceptual art – Konzeptkunst. 1933. video. Konceptualna umjetnost je zamisao (koncept) umjetničkoga stvaralaštva koja pronalazi drugačiji pristup umjetničkom djelu. Preteča konceptualne umjetnosti je Marcel Duchamp kao predstavnik dadaizma. . u čast poznate dadaističke instalacije Fontane Marcela Duchampa. 1928. kao likovni pravac koji je nastao u Europi 1960-ih godina 20. Japan). 5.. Happening. Robert Moris. američki umjetnik (1931. STOLJEĆA Konceptualizam Konceptualna umjetnost je smjer u suvremenoj umjetnosti koji se razvio 60-ih godina 20. Djela: Grapefruit.

Potraga za sintezom svih umjetnosti. Predstavnici umjetnici: Mario Merz. njemački: Körperkunst. STOLJEĆA Vrste konceptualnih umjetnosti Hard-edge Apstraktni ekspresionistički pravac (engleski: Hard-edge. osobito igrom čistih i jasnih boja iz spektra. Jannis Kounellis. godine (latinski fluxus = tok. Robert Moriss. Umjetnički internacionalni pokret u sklopu happeninga. Predstavnici umjetnici: Christo & Jeanne-Claude.LIKOVNA UMJETNOST XX. Predstavnici umjetnici: Joseph Beuys. Prostorno-vremenski umjetnički spontani događaj – improvizacija. slučaj. Podvrsta konceptualne umjetnosti. Minimalistička umjetnost = doslovna umjetnost ili strukturalizam. Stvaranje umjetničkoga djela s materijalima iz prirode. Performans Apstraktni ekspresionistički pravac konceptualne umjetnosti nastao 1960-ih godina 20. stoljeća (engleski: body art. John Cage. Predstavnici slikari: Joseph Beuys Body art Apstraktni ekspresionistički pravac konceptualne umjetnosti nastao 1970-ih godina 20. Kiparsko djelo osloboditi «velikoga očekivanja» i herojskoga idealizma. Ljudsko tijelo služi umjesto likovnoga materijala. Stvaranje ambijentalno kiparstvo = kip u koji se može «ući». Arte povera Apstraktni ekspresionistički kiparski pravac nastao 1967. zbivanje. U stvaranju happening umjetnosti sudjeluju i umjetnik i gledatelji. Umjetnički materijal: tlo i okruženje. Joseph Koshut. Stvaranje umjetničkih djela pomoću skromnih i beznačajnih materijala. Fluxus Apstraktni ekspresionistički pravac. Predstavnici slikari: Douglas Huebler. tijek. Walter de Maria. Engl: land art. nastalo 1961. Predstavnici slikari: Dennis Oppenheim. Happening Apstraktni ekspresionistički pravac. Helen Lundeberg. izvedba) kao stvaranje spontane umjetničke prakse. Stvaranje spontanoga umjetničkoga djela (dogovorno ili nedogovorno) pred gledateljima. Umjetnik koristi svoje vlastito tijelo kao materijal za umjetnički izražaj. događaj. talijanski: arte del corpo) kao podvrsta performansa. Nam June Paik. stoljeća (engleski: performans = predstava.umjetnost krajolika = pejzažna umjetnost. njemački: fließend. Engl: minimal art. Michelangelo Pistoletto. Frank Stella. godine u Americi. Povezati prirodno i umjetno. Umjetničko djelo postavljeno u prirodnom prostoru. Sol LeWitt. Doslovno znači: umjetnost tijela. Dan Flavian. Engl: happening = hep(e)ning. Robert Smithson. Meyer schapiro. Umjetničko djelo bez «umjetničkoga» materijala. Nam June Paik. urbano-gradsko i ruralno-seosko. Pojam u likovnoj umjetnosti koji označuje postmodernu praksu oslikavanja apstraktnih geometrijskih likova pomoću kromatskih ili akromatskih boja. Poznate izložbe hard-edge 1960-ih godina: Four Abstract Classicists. Minimalizam Apstraktni ekspresionistički pravac nastao 1960-ih godina. Doslovno znači: ono što se upravo događa. Allan Kaprow. Godine u Italiji. podnaslovljena California Hard-Edge i California Hard-Edge Painting. Novi način mjetničkoga stvaranja i oblikovanje likovnih djela pomoću neuobičajenih i različitih objekata i materijala u prostoru. engleski: to flow). godine u Americi. Četvrti razred 49 . Instalacija Apstraktni ekspresionistički pravac konceptualne umjetnosti nastao 1960-ih godina 20. Carsten Höller. Predstavnici umjetnici: Donald Judd. Istraživanje suodnosa između umjetnosti i života. stoljeća (latinski: installare = postaviti) kao ustoličenje nove umjetničke prakse. Arnaulf Rainer. Tal: povero = siromašan. Ime/naziv: prvi primijenio 1965. Pojam u likovnoj umjetnosti koji označuje konceptualnu praksu kojemu je glavna svrha: iznenadi gledatelje. njemački: Harte Kante) nastalo je 1960-ih godina u Americi. Giovanni Anselmo. Land art Apstraktni ekspresionistički pravac nastao 1965. Postavljanje umjetničkoga djela (instaliranje) na određenom mjestu. Spektakularni i provokativni umjetnički fenomen. Predstavnici umjetnici: Ellsworth Kelly. predstavljanje. nastalo 1958. filozof Richard Wollheim. Predstavnici umjetnici: Jackson Pollock. Alexander Liberman. Carl Andre. Ambijentalna instalacija . Podvrsta konceptualne umjetnosti .

Žuvelu zanimaju sociopolitičke teme. M. Šercar i I. Dvije istaknute grupe "Crveni peristil" u Splitu 1968 (pavao Dulčić. a nakon toga razvijaju svaki svoj specifičan način djelovanja. Vlatko Martek. Æ. Radovan Kogej. G. Od 1959. Bućan. kada se pojavljuju postkonceptualno slikarstvo i razni oblici tzv nove slike. Trbuljak stvorili 1969. J. grupu "Penzioner Tihomil Simčić". bavi se problematikom identiteta žene u svijetu mas-medija. Sven Stilinović i Fedor Večemilović) izvodili su akcije i intervencije te oraganizirale izložbe na otvorenim prostorima gradova.LIKOVNA UMJETNOST XX. D. Stilinović. Iveković. Tomičić. Njihove su akcije bile usmjerene na demistifikaciju umjetničkog čina i na istraživanje slučajnosti u nastajanju onoga što dobiva status umjetničkoga djela. Dimitrijević i G. Dodig-Trokut) i grupa "Grupa šestorice autora" u zagrebu 1975 (B. D. i V. Tama Ćaleta. Gotovac. Četvrti razred 50 . Početkom 70-ih godina J. Kaloper i Gorki Žuvela. Demur. do 1971. STOLJEĆA Hrvatski konceptualizam U Zagrebu su S. Slaven Sumić. a T. u Zagrebu djeluje niz autora: B. H. B. Iveković se služi videom da bi istražila njegove medijske specifičnosti. Stošić istražuje strukturu mentalnih procesa u vizualnoj poeziji. Martinis se bavi problemom identiteta uz pomoć videa. S. Martinis. Lukas autori su našega prvoga happeninga (1967). Prvo se vrijeme bave intervencijama i izlaganjem u urbanome prostoru (izložba "Mogućnosti '71"). potičući gledatelje na razmišljanje o položaju i svrsi umjetničkog djela. D. Srđan Balžević. Razdoblje konceptualne umjetnosti odnosno nove umjetničke prakse završava oko 1978. S. Jerman. Ladislav Galeta istražuje zakonitosti video-slike. nenad –apić.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful