P. 1
KGV_knjiga

KGV_knjiga

|Views: 861|Likes:
Published by Rejhana Muhamedagic

More info:

Published by: Rejhana Muhamedagic on Mar 18, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/02/2013

pdf

text

original

Sections

  • GRIJANJE, VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA
  • SVOJSTVA ZRAKA, HIGIJENSKI UVJETI I UGODNOST
  • 1 SASTAV ZRAKA
  • 2 PRAŠINA
  • 3 TERMODINAMIČKO STANJE I TEMPERATURA ZRAKA
  • 3.1 Stanje zraka i veličine stanja
  • 3.2 Zahtjevi na temperaturu prostorije, tu
  • 4 VLAGA U ZRAKU
  • 4.2 Zahtjevi na vlažnost
  • 5 BRZINA STRUJANJA ZRAKA
  • 6 EFEKTIVNA TEMPERATURA
  • TOPLINSKO OPTEREĆENJE PROSTORIJE
  • 1 TRANSMISIJSKA TOPLINA, QT
  • 2 TOPLINA VENTILACIJE, QV
  • 3 POTREBNA TOPLINA ZA GRIJANJE ZGRADE, QN
  • 4 RASHLADNO OPTEREĆENJE OD SUNČEVOG ZRAČENJA, QS
  • 5 RASHLADNO OPTEREĆENJE OD RASVJETE, STROJEVA I LJUDI, QRST
  • 6 POTREBNA KOLIČINA I VLAŽNOST ZRAKA ZA KLIMATIZACIJU
  • GRIJANJE
  • Podjele sustava za grijanje
  • 1 LOKALNO GRIJANJE
  • 1.1 Peći za kruta goriva
  • 2 UREðAJI CENTRALNOG I DALJINSKOG GRIJANJA
  • 2.1 Ureñaji za grijanje prostorije
  • 2.2 Kotlovi
  • 2.3 Izmjenjivači topline
  • 3 CENTRALNO GRIJANJE TOPLOM VODOM
  • 3.1 Voñenje vode kroz cjevovode
  • 3.2 Gravitacijsko grijanje
  • 3.3 Grijanje prisilnom cirkulacijom
  • 3.3.1 Dvocijevni sustavi
  • 3.3.2 Jednocijevni sustavi
  • 3.3.3 Hidraulički proračun sustava s prisilnom cirkulacijom
  • 4 CENTRALNO GRIJANJE PAROM
  • 4.1 Grijanje parom niskog tlaka
  • 4.2 Vakuumsko parno grijanje
  • 4.3 Grijanje parom visokog tlaka
  • 5 DALJINSKO GRIJANJE
  • VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA
  • 1 VENTILACIJA
  • 2 GRIJANJE ZRAKOM
  • 3 KLIMATIZACIJA
  • 3.1 Parno-kompresorski rashladni proces
  • 3.2 Ureñaji i postrojenja za klimatizaciju
  • 3.3 Dijelovi ureñaja za klimatizaciju
  • 3.3.1 Filtri
  • 3.3.2 Grijači i hladnjaci
  • 3.3.3 Sušenje zraka
  • 3.3.4 Ovlaživači zraka
  • 3.4 Individualni agregati
  • 3.5 Sustavi za klimatizaciju
  • 3.5.1 Zračni sustav
  • 3.5.2 Zračno-vodeni sustav
  • 3.5.3 Vodeni klimatizacijski sustav

VELEUČILIŠTE U KARLOVCU Odjel: SIGURNOST I ZAŠTITA NA RADU

GRIJANJE, VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA

Dodatak kolegiju: RASVJETA, GRIJANJE, VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA Radni materijal Sastavio: Radoslav Korbar Karlovac, siječanj 2002.

1

SADRŽAJ
GRIJANJE, VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA ............................................................................ 4 SVOJSTVA ZRAKA, HIGIJENSKI UVJETI I UGODNOST .......................................................... 4 1 2 3 SASTAV ZRAKA ......................................................................................................................... 4 PRAŠINA....................................................................................................................................... 6 TERMODINAMIČKO STANJE I TEMPERATURA ZRAKA............................................... 7 3.1 3.2 4 STANJE ZRAKA I VELIČINE STANJA .............................................................................................. 7 ZAHTJEVI NA TEMPERATURU PROSTORIJE, TU ............................................................................ 10

VLAGA U ZRAKU..................................................................................................................... 11 4.1 4.2 VLAŽNI ZRAK ............................................................................................................................ 11 ZAHTJEVI NA VLAŽNOST ........................................................................................................... 14

5 6

BRZINA STRUJANJA ZRAKA ............................................................................................... 15 EFEKTIVNA TEMPERATURA............................................................................................... 16

TOPLINSKO OPTEREĆENJE PROSTORIJE................................................................................ 17 1 2 3 4 5 6 TRANSMISIJSKA TOPLINA, QT ............................................................................................ 17 TOPLINA VENTILACIJE, QV ................................................................................................. 18 POTREBNA TOPLINA ZA GRIJANJE ZGRADE, QN ......................................................... 19 RASHLADNO OPTEREĆENJE OD SUNČEVOG ZRAČENJA, QS ................................... 20 RASHLADNO OPTEREĆENJE OD RASVJETE, STROJEVA I LJUDI, QRST................. 20 POTREBNA KOLIČINA I VLAŽNOST ZRAKA ZA KLIMATIZACIJU.......................... 21

GRIJANJE ............................................................................................................................................ 22 PODJELE SUSTAVA ZA GRIJANJE.......................................................................................................... 22 1 LOKALNO GRIJANJE ............................................................................................................. 23 1.1 1.2 1.3 1.4 2 PEĆI ZA KRUTA GORIVA ............................................................................................................ 23 PEĆI ZA LOŽENJE PLINOM .......................................................................................................... 23 PEĆI ZA LOŽENJE ULJEM ............................................................................................................ 25 ELEKTRIČNE PEĆI ...................................................................................................................... 25

UREðAJI CENTRALNOG I DALJINSKOG GRIJANJA .................................................... 25 2.1 2.2 2.3 UREðAJI ZA GRIJANJE PROSTORIJE ............................................................................................ 26 KOTLOVI ................................................................................................................................... 28 IZMJENJIVAČI TOPLINE .............................................................................................................. 29

3

CENTRALNO GRIJANJE TOPLOM VODOM..................................................................... 29 3.1 VOðENJE VODE KROZ CJEVOVODE ............................................................................................ 30 3.2 GRAVITACIJSKO GRIJANJE ......................................................................................................... 32 3.3 GRIJANJE PRISILNOM CIRKULACIJOM ........................................................................................ 32 3.3.1 Dvocijevni sustavi........................................................................................................... 33 3.3.2 Jednocijevni sustavi ........................................................................................................ 33 3.3.3 Hidraulički proračun sustava s prisilnom cirkulacijom ................................................. 33

4

CENTRALNO GRIJANJE PAROM ........................................................................................ 35 4.1 4.2 GRIJANJE PAROM NISKOG TLAKA .............................................................................................. 36 VAKUUMSKO PARNO GRIJANJE.................................................................................................. 36

2

4.3 5

GRIJANJE PAROM VISOKOG TLAKA ............................................................................................ 36

DALJINSKO GRIJANJE .......................................................................................................... 37

VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA ................................................................................................ 38 1 2 3 VENTILACIJA ........................................................................................................................... 38 GRIJANJE ZRAKOM ............................................................................................................... 39 KLIMATIZACIJA ..................................................................................................................... 39 3.1 PARNO-KOMPRESORSKI RASHLADNI PROCES............................................................................. 39 3.2 UREðAJI I POSTROJENJA ZA KLIMATIZACIJU .............................................................................. 41 3.3 DIJELOVI UREðAJA ZA KLIMATIZACIJU ..................................................................................... 42 3.3.1 Filtri................................................................................................................................ 42 3.3.2 Grijači i hladnjaci........................................................................................................... 42 3.3.3 Sušenje zraka .................................................................................................................. 43 3.3.4 Ovlaživači zraka ............................................................................................................. 43 3.4 INDIVIDUALNI AGREGATI .......................................................................................................... 43 3.5 SUSTAVI ZA KLIMATIZACIJU...................................................................................................... 43 3.5.1 Zračni sustav................................................................................................................... 43 3.5.2 Zračno-vodeni sustav...................................................................................................... 44 3.5.3 Vodeni klimatizacijski sustav .......................................................................................... 45

3

GRIJANJE, VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA Klima prostorije obuhvaća zajednički učinak temperature zraka, temperature zračenja površina prostorije, vlažnosti zraka, brzine strujanja zraka i sadržaja štetnih tvari, a u širem smislu uključuje još prirodnu i umjetnu rasvjetu i razinu buke. Povoljan plinski sastav, čistoća, temperatura, vlažnost i brzina strujanja zraka u prostoriji bitno utječu na osjećaj ugodnosti ljudi u prostoriji. Veća odstupanja tih parametara, naročito ako su trajna, mogu štetno djelovati na zdravlje ljudi. Odstupanja od optimalnog stanja zraka česta su u industrijskim pogonima, kao posljedica tehnološkog procesa proizvodnje. Postrojenja grijanja i klimatizacije imaju zadatak da u prostoriji održavaju željeno stanje zraka. Grijanje je postupak zagrijavanja i održavanja željene povećane temperature zraka. Ventilacija (vjetrenje, provjetravanje) je odvoñenje istrošenog i dovoñenje svježeg zraka u cilju održavanja povoljnog plinskog sastava i čistoće zraka. Klimatizacija (kondicioniranje) je održavanje željene temperature, vlažnosti i čistoće zraka, te obuhvaća čišćenje, grijanje ili hlañenje i ovlaživanje ili sušenje zraka. Osim grijanja, ventilacije i klimatizacije, stanje zraka u radnom prostoru općenito se može poboljšati i poboljšanjem tehnološkog procesa. Za slučajeve kada nije moguće postići zadovoljavajuće uvjete, uvode se dodatne zaštitne mjere koje uključuju lokalnu ventilaciju (ekshaustor), lokalnu klimatizaciju (struja hladnog zraka usmjerena direktno u čovjeka), termičku izolaciju izvora topline, zaštitnu odjeću, česte odmore i skraćenje radnog vremena, itd. SVOJSTVA ZRAKA, HIGIJENSKI UVJETI I UGODNOST 1 SASTAV ZRAKA a) Izražavanje koncentracije tvari Za označavanje koncentracije (sadržaja) tvari koriste se razne oznake (x, c , ρ, r, v/v, w/w itd.). Unutar ovog kursa koncentracija se uvijek označava oznakom x, koja je inače uobičajena za molne udjele. Budući da se koncentracija izražava nizom mjernih jedinica, treba naročito paziti da se najprije točno ustanovi o kojoj mjernoj jedinici se radi. Tako se koncentracija može izraziti preko mase tvari:

x=

{mtvari }kg {muk }kg

(1.1)

Ovaj omjer mase neke tvari u ukupnoj masi neke smjese od više tvari naziva se maseni udjel te tvari i može poprimiti jedino vrijednosti izmeñu 0 i 1. Koncentracija se može izraziti i preko volumena: x=

{Vtvari }m {Vuk }m
3

3

(1.2)

Ovaj omjer volumena neke tvari u ukupnom volumenu neke smjese od više tvari naziva se volumenski udjel te tvari i takoñer može poprimiti jedino vrijednosti izmeñu 0 i 1. Koriste se i mješovite jedinice poput
x=

{mtvari }kg {Vuk }m
3

(1.3)

4

kg/kg ili kg/m3).1. koncentracija x izražena je u osnovnim mjernim jedinicama (npr.04 % volumena 78. N2 kisik.51 23. CO2 % težine 75. Ove jedinice povezane su relacijom 1 mg/m3 = M/VM • 1 ppm M VM (1. promili (‰) i milijunti dijelovi (ppm). tj. Preostali dio uglavnom čine vodik i plemeniti plinovi.01 1. često se koriste postoci (%).99%) četiri plina navedena u tablici 1. u ovom kursu se slovnim indeksom uz oznaku x naznačuje o kojoj koncentraciji se radi: m = koncentracija izražena preko mase v = koncentracija izražena preko volumena mv = mješovito izražavanje koncentracije. %m ili %vol). t=0 0C). VM ≈ 22.4) – masa jednog kmol plina.21 = 21% = 210‰ = 210000 ppm U prvom slučaju. Kada u formulama koje slijede nije drugačije naznačeno.23 = 23% = 230‰ = 230000 ppm ili preko volumena: xO2 = 4.6 kg O2 / 20 kg zraka = 0. Za olakšavanje razumijevanja i učenja. a dobivaju se tako da se udjeli pomnože odgovarajućom konstantom (nije moguće za mješovite jedinice): – postoci: x•100% = x•102 – promili: x•1000‰ = x•103 – milijunti dijelovi: x•1000000ppm = x•106 Na primjer koncentracija kisika (O2) u zraku može se izraziti preko mase: xO2 = 4.2 m3 O2 / 20 m3 zraka = 0. Ponekad se u mjernoj jedinici naglasi da li je koncentracija izražena preko mase ili volumena (npr. Koncentracija štetnih plinova izražava se jedinicom ppm (1 ppm=1/106=cm3/m3.Ovo je omjer mase neke tvari u ukupnom volumenu neke smjese od više tvari. a u drugom slučaju mjernoj jedinici cm3/m3. Da bi se izbjegle vrijednosti udjela manje od 1 (razlomci).01325 bar. masa atoma sumpora 5 .1 Sastav čistog suhog zraka Plin dušik. Sadržaj (koncentracija) vodene pare u vlažnom zraku je promjenljiv i može iznositi najviše oko 3% težine (4% volumena). milijunti dio (ppm) identičan je mjernoj jedinici mg/kg.03 Sadržaj pojedinih plinova-primjesa mjeri se ureñajima za analizu plinova.10 20.93 0. U sastavu čistog suhog zraka (bez vodene pare) prevladavaju (99. part per million) ili mg/m3. kg/kmol – volumen jednog kmol plina pri normalnim uvjetima (p=1. Obično se susreće milijun puta veća jedinica od ove.4 m3 Broj koji se dobije zbrajanjem atomskih masa svih atoma u molekuli jednak je broju kg mase jednog kmol tvari. za sumporni dioksid (SO2). Tablica 1.93 0. masa je tada izražena u miligramima (mg).29 0. b) Sastav zraka Atmosferski zrak je smjesa plinova. O2 argon. masa/volumen. Npr. Ar ugljični dioksid.

mS=32. Maksimalna dopuštena koncentracija (MDK) štetnog plina u zraku na radnom mjestu propisana je za niz štetnih plinova. odn.1 µm). a mogu se sastojati od krutih čestica (dim) ili kapljica tekućine (magla) u zraku. Maksimalna dopuštena koncentracija na radnom mjestu (MDK) prašine u zraku propisana je za čestice niza tvari. Potrebna količina dovedenog zraka na sat Vh izražena u m3/h (volumenski protok) iznosi Vh = Km/(xmvM-xmva) = Kv/(xvM-xva) K xM xa (1. te raspadne produkte i toksine koje oni stvaraju. – najveći dopušteni udjel štetne tvari u zraku u prostoriji. a Kv u m3/h. štetnost prašine zavisi još o njenom sastavu i spektru veličina čestica. Fina i ultramikroskopska prašina (čestice manje od 1 µm) štetnija je zdravlju od grube prašine. kg/m3 ili m3/m3 – najveći dopušteni udjel štetne tvari u atmosferskom zraku. koji je izrazito štetan za zdravlje. nepotpunim izgaranjem ili isparavanjem (npr. prašina se dijeli na: − grubu (čestice veće od 5 µm) − finu ili koloidnu (0.5) – dotok štetnog plina u prostoriju. Prema veličini čestica. za prašinu koja sadrži silicijev oksid (SiO2). uobičajene jedinice za koncentraciju prašine u zraku su ppm i mg/m3. eventualno u kombinaciji s elektrostatičkim filtrom. Dopuštene vrijednosti za stambene prostorije mogu biti i desetak puta manje od MDKvrijednosti. a virusa 0. Većinom se mikrobi pridržavaju za čestice prašine veće od 2 µm i koloidne kapljice vode. pa je masa molekule SO2 jednaka mS+2mO=64.5 m.01-0. a masa jednog kmol SO2 iznosi M=64 kg. Mikrobi u zraku imaju veličinu fine i ultramikroskopske prašine (veličina bakterija je 0. a prema američkoj (za prašinu koja sadrži preko 40% SiO2) iznosi 180 čestica/cm3. a za ugljični monoksid (CO) MDK=30 ppm (35 mg/m3).25 µm) Čestice koloidne prašine dovoljno su lagane da praktički lebde (zbog statičkog elektriciteta). Za odvajanje prašine koriste se mehanički i elektrostatički filtri.5-5 µm. Zbog problema s provjetravanjem volumen prostorije treba iznositi najmanje 3 m3 po čovjeku. Tome odgovara potreba od oko 30 m3/h svježeg zraka. Za izdvajanje mikroba koriste se filtri za aerosol visokog učinka. čime se generira 20 l/h CO2. 2 PRAŠINA Pod prašinom se podrazumijevaju fine čestice krute mineralne i/ili organske tvari (veličine otprilike 0. Npr. metala) pri izgaranju. Daljnje metode uklanjanja mikroba uključuju raspršivanje kemikalija za dezinfekciju ili ugradnju svjetiljki s ultra-ljubičastom svjetlošću. MDK prema ruskoj normi iznosi 4 mg/m3. Slično kao kod štetnih plinova. za ugljični dioksid (CO2) MDK=5000 ppm (9100 mg/m3). Takve disperzije nazivaju se aerosolima. Km u kg/h. Ventilacija mora ostvariti izmjenu dovoljne količine zraka da se dopuštene vrijednosti koncentracije ne prekorače. potrebno je u prostoriju dovoditi 20-60 m3/h svježeg zraka po čovjeku. kg/m3 ili m3/m3 Zrak koji čovjek izdiše ima oko 4% CO2. Osobito.25-5 µm) − ultramikroskopsku (čestice manje od 0. 6 . Prašina nastaje mehaničkim usitnjavanjem tvari. Zavisno od aktivnosti ljudi i pojave neugodnog zadaha. kisika mO=16.01-500 µm) dispergirane u zraku. ako se kao dopuštena koncentracije CO2 odabere uobičajenih 0. njihovom broju. čestice organskog porijekla najčešće sadrže mikrobe. Visina prostorije ne smije biti manja od 2. Osim o koncentraciji. tako da se vrlo sporo talože i ostaju dugo u zraku.% (1000 ppm).1 vol. Npr.5 m3/h zraka. U mirovanju ili uz normalnu aktivnost čovjek udahne oko 0.

Vrijednosti pojedinih termodinamičkih veličina za plin često se navode pri normalnom stanju plina. ventilacije i klimatizacije tlak vlažnog zraka gotovo redovito konstantan i jednak atmosferskom.01325 bar. Težina čestica prašine odreñuje se vaganjem filtar-papira prije i poslije prolaska zraka. koncentracija prašine veličine od 0. Termodinamičko stanje plina u potpunosti je definirano vrijednostima dviju karakterističnih termodinamičkih veličina poput temperature.3 µm. gustoće. tlaka. za definiranje stanja vlažnog zraka potrebno je definirati i koncentraciju vodene pare. klimatizacije i ventilacije posebno su česti termodinamički procesi pri konstantnom tlaku (atmosferskom) budući da se u tehničkom smislu tlak zraka mijenja neznatno ili vrlo malo. pa često nije moguće preračunavanje mjernih rezultata jedne metode na drugu. c) Brojač na bazi difuzne svjetlosti Zrak prolazi kroz jarko osvijetljenu mjernu komoru.ta). entropije itd. Mjeriti se mogu sljedeće karakteristike prašine: − − − − koncentracija broj čestica po m3 veličina čestica kemijski sastav Postoji veći broj metoda mjerenja koje počivaju na različitim principima. jer njihovo zračenje u radnim prostorijama može biti štetno za oči i kožu. U području grijanja. Te karakteristične veličine zato se nazivaju veličine stanja. Vidljivim svjetlom mogu se registrirati čestice veće od 0. To znači da je tlak plina jednak standardnom atmosferskom tlaku pa=1. Takva smjesa naziva se vlažni zrak. b) Konimetar Zrak na izlazu iz mlaznice velikom brzinom nalijeće na ljepljivu ploču. Uz vrijednosti dviju veličina stanja (npr. a čestice se mogu i prebrojiti pod mikroskopom. čime se odreñuje koncentracija raznih veličina čestica (npr.25-5 µm). specifične unutrašnje energije. 7 . 3 3. Pri tome je za područje grijanja. često se zrak promatra kao smjesa dviju komponenti – suhog zraka i vode (pare i kapljevine). Neki ureñaji propuštaju zrak kroz seriju sve finijih filtara. tlaka i temperature). entalpije.1 TERMODINAMIČKO STANJE I TEMPERATURA ZRAKA Stanje zraka i veličine stanja Zrak predstavlja smjesu više plinskih komponenata. Često se koriste sljedeće mjerne metode i ureñaji: a) Mjerenje pomoću filtra (gravimetrijska metoda) Količina zraka mjerena plinomjerom usisava se kroz filtar-papir odreñeno vrijeme. pa se zalijepljene čestice prebroje.Preporučuje se ugradnja tih svjetiljki u ureñaje za ventilaciju. Obzirom na značaj vlage u zraku. Time je stanje plina jednoznačno definirano obzirom da su definirane dvije veličine stanja (pa. Svjetlost koja pri sudaru s česticama promijeni smjer (difuzna svjetlost) pretvara se u električne impulse koji se mjere. a temperatura plina jednaka je standardnoj temperaturi atmosfere ta=0 0C. U mnogim slučajevima zrak se može termodinamički promatrati kao (jednokomponentni) idealni plin. specifičnog volumena.

a predstavlja volumen po jedinici mase v = 1/ρ = V/m (3. Za ovako izražene temperature vrijedi veza T=t+273. a predstavlja specifičnu masu odn. N= kg•m/s2 – površina. masu m po jedinici volumena V ρ = m/V (3. T Za idealne plinove temperatura jednoznačno pokazuje razinu unutrašnje energije plina u. živom). štapni i bimetalni). 3. p pM1>0 (pretlak) standardni atm. Gustoća. podtlaka i vakuuma pV2>0 (vakuum) 8 . Valja naglasiti da je toplina zapravo unutrašnja energija u fazi prijelaza s tijela na tijelo. metru (Pa=N/m2). v Gustoća mase. pa pM2<0 (podtlak) pstand p1 (apsolutni) pa p2 (apsolutni) apsolutna nula (vakuum 100%) Sl. Uz poznate termometre punjene tekućinom (npr.2) Gustoća se obično izražava u kg/m3. tlak.4) i izražava u Pascalima odn.1 Objašnjenje pretlaka.15 (3. specifična sila takvog pritiska fluida po jedinici površine naziva se tlak p p = F/S F S – pritisak (sila). pstand=1. dok se oznaka t koristi za temperaturu izraženu stupnjevima Celzija (0C). češće se naziva samo gustoća. slično kao što je rad mehanička energija u fazi prijelaza s tijela na tijelo. tlak. ρ i specifični volumen.1) Mjerenje temperature ne predstavlja praktičan problem.3) Tlak. apsolutnu temperaturu) označavati oznakom T. termo-elementi (termoparovi) i pirometri (za visoke temperature). Prema Pascalovom zakonu u fluidu se tlak u svim smjerovima širi jednako (jednako pritišće). koriste se još rastezni termometri (punjeni tekućinom. Općenito. p Atmosferski (barometarski) tlak pa posljedica je atmosfere odn. zraka koji svojom težinom pritišće površinu zemlje. Uobičajeno je temperaturu izraženu stupnjevima Kelvina (tj. Ovakav tlak naziva se apsolutni tlak. jer se na termometrima vrijednost temperature uglavnom očitava direktno. Osnovna jedinica za temperaturu u SI sustavu je Kelvin (K). Newtonima po kv. Specifični volumen v jednak je recipročnoj vrijednosti gustoće. m2 (3.Temperatura.01325 bar stvarni atm. dok je kod realnih plinova ta veza približna.

a težina stupca je ρgh i jednaka je prirastu tlaka ∆p. 3. volumen zraka V i apsolutnu temperaturu T za masu m plina. 3.2 Tekućinski manometar Za mjerenje tlaka na raspolaganju je i niz mjernih instrumenata poput opružnih manometara (membranski.2. Zatim se izmjere visine h i h0. voda) i gustoća mjernog fluida ρ0 (npr. a drugim krajem je otvoren prema atmosferskom tlaku.7) (3. pa ta jednadžba glasi p + ρgh = pa + ρ0gh0 tako da pretlak pM koji odgovara traženom apsolutnom tlaku p iznosi pM = p . U ovom slučaju to je izobara 1-1 koja još uvijek prolazi kroz fluid gustoće ρ0. Na sl. pretvarača tlaka i mikrofona. Volumen tog stupca je h•1. koji omogućavaju direktno očitavanje vrijednosti tlaka. pV = mRT (3. površine konstantnog tlaka (izobare) su horizontalne ravnine.Manometarski tlak pM dobije se tako da se od vrijednosti apsolutnog tlaka p u nekom prostoru računski oduzme vrijednost atmosferskog tlaka pa (sl.6) Tekućinski manometar predstavlja primarni instrument za mjerenje tlaka. postavlja se jednadžba manometra kojom se izjednačavaju ta dva tlaka (p1L=p1D).9) 9 .8) p ρ pa g h ρ0 1 h0 1 izobare Sl.1) pM = p . U homogenom fluidu u polju sile teže. manometarski tlak poprima negativnu vrijednost (pM<0) i tada se naziva podtlak. prikazan je tekućinski manometar za odreñivanje tlaka p. Budući da su u presjeku 1-1 tlakovi isti u lijevom i desnom kraju cijevi. Manometar je jednim krajem priključen na mjereni tlak p. s mijehom). Pri tome moraju biti poznate gustoća fluida ρ (npr. Prirast tlaka uslijed težine tekućine duboke h jednak je težini stupca tekućine (visine h) koji ima jediničnu površinu (1 m2). Jednadžba stanja za idealni plin Za zrak približno vrijedi jednadžba stanja idealnih plinova koja povezuje tlak p. pa mu je masa jednaka ρh.ρgh (3.5) U slučaju p>pa dobiva se pozitivna vrijednost manometarskog tlaka (pM>0) koji se tada naziva pretlak. Najprije se odredi položaj krajnje izobare koja kroz oba kraja Ucijevi prolazi kroz isti fluid. pri čemu je g konstanta gravitacije (standardna vrijednost g=9. 3. cijevni. živa).pa (3. ∆p = ρgh (3. Ako je p<pa.pa = ρ0gh0 .80665 m/s2). Apsolutna vrijednost podtlaka naziva se vakuum pV (pV =-pM>0) i često se izražava u postocima atmosferskog tlaka (pV%=-pM/pa•100%).

926 kJ/kgK i za kapljevitu vodu cpk=4.11) i jednaka je ukupnoj promjeni unutrašnje energije plina. a h'' entalpiju zasićene vodene pare.12) pri čemu je cp specifična toplina (pri konstantnom tlaku– izražena u J/kgK).15) pri čemu h' označava entalpiju zasićene kapljevite vode. Specifična unutrašnja energija i entalpija vezane su relacijom h = u + p/ρ (3.pri čemu je R plinska konstanta. tu U cilju održanja zdravlja i radne sposobnosti. specifična toplina cp Za entalpiju (toplinski sadržaj) idealnog plina h (izraženu u J/kg) vrijedi h = cpT (3.4 J/kgK. težine rada. p=const (3. t=const. Tjelesni osjećaj temperature zavisi upravo od topline koju tijelo odaje.2 Zahtjevi na temperaturu prostorije. odavanje tjelesne topline čovječjeg tijela iznosi oko 80-300W.1 J/kgK. Kod normalnog atmosferskog stanja (pa=1. Količina topline Q12 (izražena u J) potrebna za zagrijavanje mase m plina od temperature t1 do temperature t2 uz konstantni tlak plina iznosi Q12 = mcp(t2-t1) = m(h2-h1) (3. specifična toplina cv Za specifičnu unutrašnju energiju idealnog plina u (izraženu u J/kg) vrijedi u = cvT (3.005 kJ/kgK. zračenja i isparavanja. r Toplina isparavanja r (izražena u J/kg) predstavlja toplinu koju je potrebno dovesti jednom kg kapljevite vode za prijelaz iz kapljevite u parnu fazu (isparavanje) pri konstantnoj temperaturi i tlaku. Specifična toplina cp zavisi od temperature i tlaka.01325 bar. energetsko stanje plina je najčešće pogodno izražavati pomoću entalpije. Entalpija. r = h''-h'. 10 . Osim od temperature zraka. za vodenu paru Rp=461.10) pri čemu je cv specifična toplina (pri konstantnom volumenu – izražena u J/kgK).13) i jednaka je ukupnoj promjeni entalpije plina. Tijelo odaje toplinu putem konvekcije. Zavisno od ljudske aktivnosti odn. Unutrašnja energija. ta=0 0C) plinska konstanta za suhi zrak iznosi Rz=287. Toplina isparavanja r zavisi samo od temperature isparavanja i za vodu pri 0 0C iznosi r=2500 kJ/kg. temperatura prostorije mora osigurati da odavanje tjelesne topline ne bude ni manje ni veće nego što je fiziološki potrebno. za vodenu paru cpp=1. a pri uvjetima uobičajenim za probleme grijanja iznosi za suhi zrak cpz=1.187 kJ/kgK.14) Budući da se procesi sa zrakom vezani uz grijanje i klimatizaciju odvijaju približno pri konstantnom (atmosferskom) tlaku. 3. Količina topline Q12 (izražena u J) potrebna za zagrijavanje mase m plina od temperature t1 do temperature t2 uz konstantni volumen plina iznosi Q12 = mcv(t2-t1) = m(u2-u1) (3. U tom smislu uvodi se pojam efektivne temperature. Toplina isparavanja.

pa razlika temperature ne smije biti veća od 6 0C. tako da u principu treba povećati temperaturu zraka za isti onaj iznos za koji se temperatura zračenja smanji.1 VLAGA U ZRAKU Vlažni zrak Mješavina suhog zraka i vode (pare i kapljevine) naziva se vlažni zrak (vlažni uzduh). Osjetna temperatura mjerodavna je za osjećaj ugodnosti. Za tlak vlažnog zraka (ukupni) p vrijedi p = pz+pp . dok se preostali suhi plinovi u zraku najčešće mogu zanemariti. predmeti u prostoriji). a ljeti 21-22 0C. Termodinamička svojstva suhog zraka uglavnom odreñuju dušik i kisik sadržani u zraku. a može se mjeriti globus-termometrom (temperaturni osjetnik zatvoren je u šupljoj crnoj kugli). strop. Za teški fizički rad obično se zahtijeva temperatura 15-16 0C. Srednja temperatura zračenja je srednja temperatura ploha prostorije (pod. a u ljetu se temperatura od 26 0C smatra još uvijek prikladnom za laku aktivnost. Najveća razlika temperature prostorije i srednje temperature zračenja ne bi smjela prelaziti 3 0C. 4. relativne vlažnosti i brzine zraka. vrata. prozori. Za mirovanje i laku aktivnost uobičajena temperatura zimi iznosi 20 0C. Ako se zamisli da se iz nekog zatvorenog volumena ispunjenog vlažnim zrakom pod tlakom p odstrani zrak.1) Sl.1 Tlak zasićenja p' vodene pare u zavisnosti od temperature 11 . pri čemu je s pz označen parcijalni tlak suhog zraka.odavanje topline čovječjeg organizma zavisi od temperature okolnih ploha. zidovi. Razmjena topline zračenjem javlja se uslijed razlike površinskih temperatura ljudskog tijela i ploha prostorije. Svi ovi podaci dani su uz pretpostavku da se temperatura prostorije ne razlikuje od temperature ploha prostorije. preostala para raširila bi se po cijelom volumenu i poprimila (manji) tlak koji se naziva parcijalni tlak pare pp. pri vanjskim temperaturama iznad 28 0C. Osjetna temperatura otprilike odgovara aritmetičkoj sredini temperature zraka i srednje temperature zračenja. Vlažni zrak promatra se kao mješavina samo dviju komponenti – suhog zraka (z) i vode. (4. temperatura prostorije treba iznositi 18-24 0C. Zavisno od ljudske aktivnosti. Za vrućih ljetnih dana. Temperatura zraka u prostoriji (temperatura prostorije) mjeri se u visini glave. 4 4. preniska temperatura prostorije može uzrokovati temperaturni šok. najmanje na udaljenosti 1 m od površine zidova.

Rp – volumen vlažnog zraka (ukupni).maks).008 7. 0C 30 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 p.3116 0. odn zasićeni vlažni zrak kada vrijedi pp=pp. bar 0.15002 0.350 221. susnježna magla i ledena magla).5) Granične slučajeve predstavljaju suhi zrak (mv=0.7013 3.03778 t.05318 0.15 p.11162 0.03360 0.027 12. kg – plinska konstanta za suhi zrak odn. paru.04753 0. tablicu 4.04241 0.927 120.6906 1.015973 0. Tako za suhi zrak vrijedi jednadžba pzV = mzRzT .02062 0.16511 0.1.614 4.6) Zasićeni zrak sadrži najveću moguću masu vodene pare (mp=mp.05940 0.02982 0.560 165. mp Rz. 0C 60 70 80 90 100 105 110 115 120 125 130 135 140 145 150 p.18147 t.433 6. m3 – temperatura vlažnog zraka.551 15.008129 0.Ako tlak vlažnog zraka iznosi oko 1 bar.776 85. K – masa suhog zraka odn.2) Najveća moguća vrijednost parcijalnog tlaka vodene pare jednaka je tlaku zasićenja vodene pare p' (pp. a predstavlja omjer mase vode i mase suhog zraka (nije udjel) x = mv/mz . bar 5.13613 0. za njegove komponente dovoljno točno vrijedi jednadžba stanja idealnog plina. U 12 . pri čemu su V T mz.3210 2.920 10. v.549 19.4) (4.131 3. 0C 155 160 165 170 180 190 200 210 220 250 300 325 350 374.3) (4.08198 0.maks=x'). kg Ukupna masa vlažnog zraka prema tome iznosi m = mv+mz = mz(1+x) (4.12335 0.009345 0.014014 0.181 7.7011 1.760 t.4736 0.077 23.006108 0. x=0) i čista voda (mz=0. mv – masa suhog zraka odn. pare.010720 0.007055 0. bar 0.155 4.4327 1. bar 0.10086 0.9854 2.200 Vlažnost zraka x (apsolutna vlažnost) definira sadržaj vode (pare i kapljevine) u vlažnom zraku.06624 0.018168 0. Za nezasićeni i za zasićeni zrak može se vlažnost x=xp odrediti prema izrazu xp = mp mz = pp Rz p p ⋅ = 0. 622 R p pz pz (4.02337 0.1992 0. J/kgK (4. a za paru u zraku ppV = mpRpT .2080 1. mz. Tablica 4.09100 0. Zrak koji sadrži kapljice i/ili kristale vode naziva se prezasićeni zrak (magla. 0C 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 p.012270 0. x=∞).1 Tlak zasićenja p' vodene pare u zavisnosti od temperature t t. Vlažnost zasićenog zraka označit će se oznakom x' (x=xp. Zrak koji ne sadrži kapljevitu vodu (mk=0) naziva se nezasićeni vlažni zrak kada je parcijalni tlak vodene pare manji od tlaka zasićenja pri datoj temperaturi (pp<p').maks=p') koji zavisi samo od temperature. vode (mv=mp+mk).0133 1.07375 0.02642 0.maks=p'.198 39.

4. xk=mk/mz). tj.7) tako da φ može poprimiti vrijednosti od 0 do 1 (odn. 0-100%). Pa 0 (4. Sl.maks = pp/p' (4. a drugi je prekriven vlažnom tkaninom. pri čemu je p'ST tlak zasićenja pare pri temperaturi zraka (temperaturi suhog termometra).7). Kondenzirana voda vidljiva je u obliku magle ili padalina.9) nakon čega se relativna vlažnost φ odreñuje prema φ=pp/p'ST (izraz 4. te od ureñaja koji osigurava strujanje okolnog zraka pored termometara i ujedno pomoću oplate sprječava razmjenu topline zračenjem. C .00066(tST-tVT)p . Neki puta se sadržaj pare u zraku izražava putem stupnja zasićenja ψ definiranog izrazom ψ = xp/x' koji takoñer može poprimati samo vrijednosti od 0 do 1. Psihrometar (sl. Sastoji se od dva termometra od kojih je jedan suhi (običan). Relativna vlažnost zraka φ definirana je izrazom φ = mp/mp.2 Psihrometar 13 . tako da se relativna vlažnost ne mijenja (ostaje φ=1). Smanjenjem temperature ili povećanjem tlaka pri φ=1 (zasićeni vlažni zrak) dolazi do kondenzacije onog dijela vlage u zraku koji premašuje najveću moguću količinu.2) je ureñaj za mjerenje vlažnosti zraka.) za odreñivanje parcijalnog tlaka pare pp u zraku (4. sadrži maksimalnu moguću količinu pare. Iz očitanja suhog i vlažnog termometra može se relativna vlažnost zraka φ jednostavno odrediti iz dijagrama na sl. Relativna vlažnost može se mjeriti neposredno (npr.temperatura vlažnog termometra.8) pp = p'VT – 0. 0C – tlak (vlažnog) zraka. Može se koristiti i približna psihrometrijska formula (Sprung 1888. pomoću higrometra na vlas) ili posredno pomoću psihrometra (suhog i vlažnog termometra). 4. 4. Pa – tlak zasićenja vodene pare pri temperaturi tVT.temperatura suhog termometra (temperatura zraka). Relativna vlažnost povećava se povećanjem tlaka ili smanjenjem temperature zraka.3.tehničkim problemima plinoviti dio prezasićenog zraka (samo zrak i para) uvijek je zasićen (x=xp+xk>xp=x'. tST tVT p p'VT .

Na sl.2 prikazane preporučljive vrijednosti temperature i relativne vlažnosti zraka u prostoriji u ljetnom razdoblju. Zato je pri višim temperaturama potrebna niža vlažnost zraka. Ako je tada vlažnost zraka prevelika.5 prikazan je raspon preporučljivih vrijednosti relativne vlažnosti zraka u zavisnosti od temperature u prostoriji. Pri preporučenim vrijednostima temperature prostorije i srednje temperature zračenja vlažnost zraka nema bitnog utjecaja na toplinsku ugodnost. 4.2 Zahtjevi na vlažnost Relativna vlažnost manja od 35% pospješuje nastajanje čestica prašine koje pougljenjavanjem na ogrjevnim površinama oslobañaju takve plinove koji iritiraju dišne organe. S povećanjem temperature prostorije raste udio topline koju ljudsko tijelo odaje isparavanjem preko kože. Pri relativnoj vlažnosti većoj od 65% može doći do rošenja na hladnijim površinama i do razvoja plijesni. Takoñer dolazi do električkog nabijanja nekih materijala. dok su u tablici 4. dolazi do znojenja kože. 14 . 4.Sl.3 Dijagram za odreñivanje vlažnosti zraka pomoću psihrometra pri atmosferskom tlaku od 1006 mbar 4.

Preporučljive brzine zraka pri normalnim temperaturama (20-22 0C) iznose 0. anemometar s vrućom žicom. U slučaju težeg rada. koji kao osjetnik koriste električni otpornik ili termistor. 0 C 22 23 25 26 Relativna vlažnost ϕ. rotacijski anemometar i laserski anemometar na bazi Dopplerovog efekta. a time i ugodnost. % min. te od razlike temperature zraka i tijela.25 m/s. Zatim se termometar stavlja u prostoriju.4 Preporučljive vrijednosti relativne vlažnosti zraka u prostoriji Tablica 4. Iz poznate temperature zraka i izmjerene brzine hlañenja može se odrediti brzina zraka.Sl. Mjerenje brzine bazira se na činjenici da se s povećanjem brzine povećava odavanje topline ovih osjetnika. 35 35 35 35 maks. prozore i zidove. Brzina strujanja zraka može se odrediti i katatermometrom – alkoholnim termometrom čija kapilarna cijev je proširena u gornjem dijelu.2 Preporučljive ljetne vrijednosti temperature i relativne vlažnosti zraka u prostoriji Zrak u prostoriji Vanjska temperatura. 65 65 60 55 5 BRZINA STRUJANJA ZRAKA Osim strujanja zraka kroz otvore. Termometar se najprije zagrije tako da alkohol ispuni taj prošireni dio. Ako su uvjeti strujanja nepovoljni.15 m/s. 4. Za mjerenje brzine strujanja zraka u prostoriji često se upotrebljavaju termički anemometri. Poznatiji ureñaji za mjerenje brzine zraka uključuju još i Pitot-Prandtlovu cijev. Intenzitet tog utjecaja zavisi od brzine i smjera strujanja. te se mjeri brzina hlañenja alkohola koja ovisi o temperaturi i brzini zraka. Zrak koji struji oko ljudskog tijela može narušavati toplinsku ravnotežu tijela i okoline. 15 . brzina zraka ne bi trebala prelaziti 0.15-0. Naročito nepogodno je postojano strujanje hladnog zraka u istom smjeru koje se naziva propuh. strujanje zraka u prostoriji uzrokovano je i konvektivnim zagrijavanjem zraka uz ljude. strojeve. 0 C 20 25 30 32 Temperatura prostorije.

Na sl. 6.dozvoljene su veće brzine zraka. ona je jednaka temperaturi zraka uz relativnu vlažnost φ=100% i brzinu zraka vz=0. vlažnosti i brzine zraka koja prema iskustvu daje istovjetnu razinu komfora. Prema američkim autorima zona komfora je u granicama ET=17-220. Sl. 6. 5.1 Najveće preporučljive brzine zraka 6 EFEKTIVNA TEMPERATURA Efektivna temperatura (ET) uvedena je u Americi kao pokušaj da se ugodnost kvantificira jednom jedinstvenom veličinom.1 prikazana je zavisnost najveće preporučljive brzine zraka od temperature zraka. Na slici je prikazan i primjer odreñivanja efektivne temperature: uz temperaturu suhog termometra 29 0C.1 Nomogram za odreñivanje efektivne temperature 16 . Sl. 5. Efektivna temperatura je fiktivna temperatura kojoj odgovara takva kombinacija temperature. a ET=320 – granicom podnošljivosti.1. Efektivna temperatura može se odrediti npr. pomoću nomograma na sl. temperaturu vlažnog termometra 26 0C i brzinu zraka od 2 m/s. Po iznosu. ET=250 smatra se granicom za radnu sposobnost bez ograničenja. ET=230.

2) Ukoliko je grañevni element sastavljen od n slojeva različitih materijala.TOPLINSKO OPTEREĆENJE PROSTORIJE Toplinsko opterećenje prostorije QN je toplinski tok (toplina u jedinici vremena izražena u W. m2 tpov. Rashladno opterećenje uključuje veći broj različitih izvora topline koje treba uzeti u obzir zavisno od slučaja do slučaja. ali najčešće ne uključuje toplinu ventilacije. provoñenjem (kondukcijom) i zračenjem. Procesi kojima se toplina razmjenjuje izmeñu prostorije i okoline su izmjena topline konvekcijom. snaga) koji je potrebno dovesti u prostoriju ili odvesti iz prostorije kako bi stanje zraka u prostoriji ostalo nepromijenjeno.1) Toplinski tok Qprov koji provoñenjem (kondukcijom) prolazi kroz materijal grañevnog elementa računa se prema izrazu Qprov = λ(tpov2–tpov1)S/d λ – koeficijent provoñenja topline koji zavisi od materijala. W/(m K) S – površina grañevnog elementa. Postupak proračuna toplinskog opterećenja je normiran (standardiziran) i razlikuje se za grijanje i za klimatizaciju. Toplinsko opterećenje prostorije jednako je algebarskoj sumi svih toplinskih gubitaka i dobitaka prostorije. Takvo toplinsko opterećenje naziva se rashladno opterećenje prostorije i predstavlja osnovu za odreñivanje potrebne količine rashladnog zraka. tz – temperatura površine grañevnog elementa i temperatura zraka. pod. W/(mK) d – debljina grañevinskog elementa. U ljetnom razdoblju potrebno je toplinu iz prostorije odvoditi pomoću rashlañenog zraka. tpov2 – temperature jedne i druge površine grañevnog elementa. Toplinsko opterećenje u zimskom razdoblju naziva se potrebna toplina za grijanje prostorije koja predstavlja osnovu za dimenzioniranje kapaciteta sustava grijanja i veličina ogrjevnih površina. 0C (1. Toplinsko opterećenje uključuje: − transmisijsku toplinu QT (prolaz topline kroz grañevinske elemente) − toplinu ventilacije QV (zbog mase vanjskog zraka koji ulazi u prostoriju infiltracijom ili ventilacijom) − rashladno opterećenje od sunčevog zračenja − rashladno opterećenje od rasvjete − rashladno opterećenje od strojeva i ureñaja − rashladno opterećenje od ljudi Potrebna toplina za grijanje uključuje samo transmisijsku toplinu i toplinu ventilacije. 0C 2 (1. QT Transmisijska toplina QT (izražena u W) predstavlja toplinski tok kroz grañevinske elemente koji omeñuju prostoriju (zidove. m2 tpov1. kondukcijom se kroz njega provodi toplinski tok Qprov 17 . 1 TRANSMISIJSKA TOPLINA. prozore i vrata). m S – površina grañevnog elementa. Toplinski tok Qkonv koji konvekcijom prelazi s čvrste površine grañevnog elementa na zrak u dodiru s njom računa se prema izrazu Qkonv = α(tpov–tz)S α – koeficijent prijelaza topline koji zavisi od brzine zraka. odn. strop. Za klimatizaciju treba razlikovati osjetnu toplinu koja se manifestira u temperaturnoj razlici i latentnu toplinu koja je posljedica povećanja vlažnosti zraka i predstavlja toplinu koju treba potrošiti na sušenje zraka. te izmjena mase zraka.

v – temperature na unutrašnjoj (okrenutoj prema prostoriji) i vanjskoj površini grañevnog elementa. QV Toplina ventilacije QV je toplinski tok razmijenjen izmeñu prostorije i okoline uslijed prirodne ili prisilne ventilacije. ρ – gustoća zraka. αv – koeficijenti prijelaza topline na unutrašnjoj i vanjskoj strani grañevnog elementa.732 W/m2K Transmisijska toplina QT prostorije jednaka je algebarskoj sumi toplinskih tokova QGE kroz sve grañevne elemente prostorije. a transmisijska toplina zgrade QT jednaka je algebarskoj sumi transmisijskih toplina za sve prostorije.GE=Vρc(tu–tv) kroz neki grañevinski element (prozor ili vrata. 2 TOPLINA VENTILACIJE.58 0.13 1/αv = Rv Vanjska žbuka (cementna) Staklena vuna Zid od šuplje cigle Unutrašnja žbuka (sadrena) 1/αu = Ru 1.5) 1/k = 1/αu + Σ(d/λ) + 1/αv k – koeficijent prolaza topline za grañevni element. m3/s. tpov.40 0.3) λi – koeficijent provoñenja topline za i-ti materijal.u. pri čemu je V – volumenski protok kroz element.75 0. (1. R m2K/W R = d/λ 0.015 0. Primjer Odreñivanje koeficijenta prolaza topline k kroz višeslojni zid Materijal Debljina.021 0.011 0. Prirodna ventilacija posljedica je propusnosti prostorije odn. Za unutrašnju temperaturu koristi se vrijednost standardne unutrašnje temperature za datu vrstu i namjenu prostorije.4) (1. λ W/(mK) T. 0C αu.414 0. W / (m2K) pri čemu termin prolaz topline obuhvaća prijelaz topline zajedno s provoñenjem topline. Toplina prirodne ventilacije QV. pa ga je potrebno zagrijati ili ohladiti (toplina ventilacije).70 Σ = 1. 18 .otpor. m S – površina grañevnog elementa. W/(mK) di – debljina i-tog sloja. d m 0.Q prov = ∑λ i =1 n 1 (t −t )S di pov .015 K. provoñenja. Okolni zrak kroz sastavke prozora i vrata ulazi u prostoriju. tv – unutrašnja i vanjska temperatura zraka (s jedne i druge strane grañevnog elementa). W/(m2K) tu.366 k = 1/ΣR = 0. m2 tpov.030 0. Za vanjsku temperaturu (atmosfere) tv odabire se vanjska projektna temperatura za datu regiju.v i (1.24 0. izmjene zračne mase prostorije kroz sastavke (zazore) prozora i vrata.u pov . 0C Toplinski tok kroz višeslojni grañevinski element QGE=Qprov=Qkonv može se prema tome izračunati pomoću sljedećih izraza QGE = k(tu–tv)S .04 0.04 0.

za prostorije u kojima ljudi trajno borave.6 m3m-1h-1Pa-2/3. Kod odreñivanja ukupnog toplinskog opterećenja zgrade pribrajaju se samo djelomične vrijednosti topline ventilacije (s faktorom ζ=0.GE(al)(tu–tv) (2.22 kg/m3) cp – specifična toplina zraka. Na bazi tog zahtjeva dobiva se minimalna potrebna toplina ventilacije QV.min:. uzimajući u obzir izloženost vjetru. visinu i karakteristike zgrade.2) VR – volumen prostorije. (oko 1007 J/kgK) Za prostorije s prisilnim provjetravanjem.3 pa sve do 0. oko 1007 J/kgK) praktično se računa prema općem obrascu QV. Wh K m Pa a – koeficijent propusnosti kroz sastavak. On obuhvaća gustoću zraka. m3 ρ – gustoća zraka. m3/(mh Pa2/3) l – duljina sastavka (zazora).GE. jer vjetar ne može istovremeno nastrujavati na sve vanjske površine.5.5-1. c – specifična toplina zraka.min = (βmin/3600)VRρcp(tu–tv) (2.GE – ukupni koeficijent za toplinu ventilacije. Ukupna toplina prirodne ventilacije QV za prostoriju dobiva se sumiranjem toplina ventilacije za sve grañevinske elemente QV.7) za sve prostorije. m Volumenski protok V zavisi od razlike tlaka s unutrašnje i vanjske strane grañevinskog elementa.2) km – srednji koeficijent prolaza topline (sl. (oko 1. m3 β = 0. ovdje je uveden ukupni koeficijent za toplinu ventilacije KV.min.1) Prema A/V metodi može se potrebna toplina za grijanje zgrade Qn procijeniti pomoću izraza  A  Qn =  km + 0.5 do 0. Radi jednostavnosti. položaj i tlocrt zgrade. 3 POTREBNA TOPLINA ZA GRIJANJE ZGRADE.1) -1 -3 2/3 KV. QN = QT + ζQV (3. W/(m2K) A – ukupna vanjska površina zgrade . m2 V – ukupni volumen zgrade .1 m3m-1h-1Pa-2/3. pregradne zidove. dok za kupaonice i zahode ta vrijednost iznosi 4.GE = KV. K 19 .1).GE (prozore i vrata) kroz koje u prostoriju ulazi vanjski zrak. broj izmjena zraka na sat.1.min uzima QV=QV. 1/h ∆t = tu – tv. u slučaju tlačne ventilacije računa se standardna toplina ventilacije po uobičajenoj metodi. temperaturna razlika. pa se u slučaju da je proračunata vrijednost topline ventilacije QV<QV. broj izmjena zraka β u prostoriji na sat ne smije biti manji od vrijednosti βmin=0. QN Potrebna toplina za grijanje zgrade QN jednaka je sumi transmisijske topline QT za zgradu i topline ventilacije ζQV za zgradu. a za sastavke s posebnim brtvama oko 0. 3. specifičnu toplinu zraka i razliku tlaka izmeñu prostorije i okoline.34 β  V ∆t  V  (3. Iz higijenskih razloga. Srednja vrijednost koeficijenta propusnosti a za sastavke bez brtvi iznosi 0.22 kg/m3. QV. Kod odsisne ventilacije potrebno je za pretičak zraka odrediti dodatnu toplinu ventilacije.

W/m2 Ss – površina staklenog dijela prozora.1) P – ukupna snaga stroja.5). 20 . Rasvjetna tijela ugrañena u otvore za odsis zraka bitno smanjuju rashladno opterećenje od rasvjete. W η – ukupni stupanj korisnog djelovanja stroja Neki strojevi i ureñaji generiraju još i latentnu toplinu koju takoñer treba uzeti u obzir. QS = ISs (4. Potrebno je razlikovati osjetno i latentno opterećenje koje zavisno od radne aktivnosti i temperature prostorije varira otprilike izmeñu 20% (laka aktivnost pri 18 0C) do 65% (teški fizički rad pri 26 0C) od ukupnog opterećenja od ljudi. STROJEVA I Energija za rasvjetu pretvara se gotovo u potpunosti u toplinu i postaje dio rashladnog opterećenja prostorije. QRST OPTEREĆENJE OD RASVJETE. Ukupno rashladno opterećenje odavanja topline od ljudi zavisi od radne aktivnosti.1 Koeficijent prolaza topline u zavisnosti od vrijednosti A/V 4 RASHLADNO OPTEREĆENJE OD SUNČEVOG ZRAČENJA.1) I – gustoća toplinskog toka sunčevog zračenja na površinu prozora.4) i (1.15) u odnosu na potrebnu toplinu.4) i (1. QS Toplinski tok uslijed sunčevog zračenja uzima se u obzir pomoću odgovarajućih korekcija u izrazima (1.5) uvećava za vrijednost QS. 3. odjeće i stanja okoline i otprilike varira u granicama 80-300W po čovjeku.Sva ogrjevna tijela treba predimenzionirati za 15% (faktor sigurnosti 1. m2 5 RASHLADNO LJUDI. Praktički se transmisijski toplinski tok QPROZ kroz prozor odreñen pomoću izraza (1. Sl. Rashladno opterećenje od strojeva i ureñaja često se može odrediti prema izrazu QSTR = (1-η)P (5. Jedino se kod odreñivanja rashladnog opterećenja prozora odvojeno uzima u obzir vrijednost toplinskog toka uslijed sunčevog zračenja QS.

strojeva i ljudi QRSL. dok zimi (razdoblje grijanja) može iznositi i do 30 0C. Za kompenzaciju latentnog toplinskog opterećenja potrebna je apsolutna vlažnost xd dovedenog zraka xd = xu − QN .os i latentna QN.lt V ρr (6.1) Zapravo se potrebna osjetna QN.os + QN. rashladnog opterećenja od sunčevog zračenja QS i rashladnog opterećenja od rasvjete.3) cp – specifična toplina zraka. os c p ρ∆t (6. 0C Zbog ugodnosti ljeti (razdoblje hlañenja) se ne preporučuje razlika temperatura ∆t veća od 6-9 0C. QN = QT + QS + QRSL (6.lt toplina moraju obračunavati i izražavati odvojeno. J/kgK ρ – gustoća zraka.lt 3 (6. J/kg xu – apsolutna vlažnost zraka u prostoriji 21 .4) r – toplina isparavanja vode.6 POTREBNA KOLIČINA I VLAŽNOST ZRAKA ZA KLIMATIZACIJU Ukupno rashladno opterećenje prostorije QN jednako je zbroju transmisijske topline QT. a pri tome vrijedi QN = QN.os odreñuje se prema izrazu V= QN . kg/m3 ∆t – razlika temperatura prostorije i zraka koji se dovodi ∆t=tu-td.2) Količina zraka (volumenski protok zraka V izražen u m /s) potrebna za kompenzaciju osjetnog toplinskog opterećenja prostorije QN.

ali je otežana centralna regulacija. u zajedničkoj kotlovnici. investicijski troškovi su manji. Podjele sustava za grijanje Grijanje se prema smještaju ureñaja odn. postrojenja za generiranje topline dijeli na: a) Lokalno b) Centralno Prema radnom mediju dijeli se na: I. para ima manju specifičnu toplinu (cpp<cpk) i gustoću mase (manja akumulacija energije i brže zagrijavanje – pogodno za povremeni pogon). pa je konvekcija dominantan način izmjene topline. Time se omogućava učinkovitije izgaranje. a ti izvori mogu biti: a) b) c) d) e) drvo. ugljen. grijanje toplom vodom niskog tlaka II. U principu se postavljaju razmjerno visoko i koriste za prostorije koje su otvorene ili veće (dvorane). Prema mediju za prijenos topline na daljinu dijeli se na: I. grijanje zrakom c) Daljinsko (rajonsko). za podno grijanje oko 28 0C).GRIJANJE Zadatak grijanja je zimsko zagrijavanje prostorija u kojima se zadržavaju ljudi. a instalacija ukupno zahtjeva manje mjesta. Kod centralnog grijanja toplina se za cijelu zgradu generira centralno. grijanje parom III. grijanje parom Kod lokalnog grijanja ložište (element za generiranje topline) se nalazi u samoj prostoriji koja se grije. grijanje toplom vodom visokog tlaka III. a ogrjevna tijela (grijala) imaju male dimenzije zbog njihove visoke temperature. Grijanje parom omogućava prijenos topline na veće udaljenosti. grijanje toplom vodom II. Grijanje se nadalje dijeli prema izvoru energije za grijanje. c) klasično grijanje 22 . Prema načinu odavanja topline razlikuju se: a) visokotemperaturno grijanje Zračenje je dominantan način izmjene topline. a ogrjevna tijela imaju relativno velike površine odn. posluživanje. b) niskotemperaturno grijanje Temperatura ogrjevnih tijela ne smije biti bitno viša od temperature prostorije (npr. te automatska regulacija izgaranja i odavanja topline grijala. te održavanje ugodne temperature koja osigurava da odavanja topline ljudskog tijela bude jednako normalnom fiziološkom generiranju topline tijela. loživo ulje plin električna energija. dimenzije. Svi ureñaji za grijanje moraju u pogledu sigurnosti i zaštite od požara ispunjavati neke standardne uvjete ili djelovanje ureñaja mora biti tipski ispitano kako ne bi ugrožavali život i zdravlje ljudi ili imovinu.

1 kamini. Nazivna snaga ovih peći je 4-10 kW uz stupanj korisnog djelovanja oko 70%. smeñi ugljen ili lignit. Akumulacijske peći u koje je unutar šamotne oplate ugrañena peć od željeza koriste se za kontinuirano grijanje većih prostorija (dvorana).2 − − − − − − − Peći za loženje plinom jednostavno posluživanje visok stupanj korisnog djelovanja (oko 80%) pogonska i ekološka čistoća jednostavna doprema goriva nema odvoza pepela moguća automatska regulacija temperature prostorije male dimenzije U odnosu na kruta goriva. Površinske temperature su neugodno visoke (200-250 0C). 1. standardna ulazna temperatura iznosi 90 0C. tako da se rijetko koriste. pogodne su za povremeno grijanje. 23 . pećnjak) i šamotne opeke. pa nije moguća kvalitetna regulacija grijanja. Stupanj iskoristivosti je visok te iznosi 65-75% i više. Zato. pa se toplina pretežno izmjenjuje zračenjem. Peći s velikom akumulacijom energije (kaljeve) Kaljeve peći grade se od keramičkih pločica (kalj. Imaju niski stupanj iskoristivosti (10-20%). peći s velikom akumulacijom energije (kruta goriva) peći s malom akumulacijom energije (kruta goriva) uljne peći plinske peći električne peći. Toplina se izmjenjuje konvekcijom i zračenjem.Temperature ogrjevnih tijela su izmeñu onih za visokotemperaturno i za niskotemperaturno grijanje i ne smiju prelaziti 100 0C. Za centralno/daljinsko grijanje. Razlikuju se željezne peći s gornjim (irske) i donjim (američke) izgaranjem. Kao gorivo koristi se drvo. Veće temperature dovode do neugodnog pougljenjivanja prašine. uglavnom za dekoraciju ili za dodatno grijanje. a izlazna 70 0C. d) grijanje zagrijanim zrakom 1 LOKALNO GRIJANJE Kod lokalnog grijanja se ložište (element za generiranje topline) nalazi u samoj prostoriji koja se grije. Peći s malom akumulacijom energije To su peći s plaštem od lijevanog željeza ili čeličnog lima koji je s unutrašnje strane obložen šamotom. Toplina se podjednako odaje konvekcijom i zračenjem. Ureñaji za lokalno grijanje (peći) su: − − − − − − 1. Zbog svoje velike mase imaju veliku toplinsku tromost. loženje plinom ima sljedeće prednosti: Nedostatak loženja plinom predstavlja opasnost od trovanja i eksplozija. pa se računa da je srednja temperatura ogrjevnih tijela 80 0C. kao i zbog male akumulacije energije. Peći za kruta goriva Kamini Klasični kamini imaju otvoreno ložište pa se toplina prenosi zračenjem. a česte su i izvedbe ili adaptacije na loženje plinom.

pa su posebno interesantne za industriju. uz stupanj korisnog djelovanja grijalice 60-95%. tj. Snaga tih peći uglavnom ne prelazi 12 kW.Prema načinu odavanja topline razlikuju se peći sa zračenjem topline i peći s konvekcijom topline.) koja se zagrije (zažari) na temperaturu 800-900 0C.2 Užarena infracrvena grijalica Plinske peći s konvekcijom topline Peći s konvekcijom topline imaju zaštitni plašt od čeličnog ili aluminijskog lima. pa je nužno osigurati odvod zraka pomoću ventilatora koji se postavljaju iznad grijalica. 1. sprječava ulaz sirovog plina u napravu i prostoriju (opasnost od trovanja i eksplozije). Plinovi izgaranja često izlaze izravno u prostoriju. Peći sa zračenjem topline uključuju − plinske radijatore − žarne peći − peći s infracrvenim zračenjem (užarene i tamne) Užarene peći s infracrvenim zračenjem su stropne plinske grijalice koje se koriste za visoke dvorane i hale (minimalna visina postavljanja grijalice iznosi 4 m). 24 . 1. Sigurnosni ureñaji Sve plinske naprave moraju imati osigurač koji zatvara plin. Sl. Snaga grijalice iznosi 5-42 kW. peći sa zračenjem topline uglavnom nisu pogodne za trajno grijanje prostorija. U grijalici plin potpuno izgara u posebnoj poroznoj masi (keramika ili dr. ako se ugasi plamen. a neki puta od šamota i keramičkih pločica. a odvode dimni plinovi.1 Užarena infracrvena grijalica Sl. pa se kroz otvor u vanjskom zidu neposredno dovodi zrak. Često su predviñene za smještaj ispod prozora ili uz vanjski zid. pa se pretežno koriste za povremeno grijanje. Plinske peći sa zračenjem topline Zbog nehigijenskih previsokih površinskih temperatura.

Izmeñu ostalog. zbog opasnosti od trovanja ili gašenja plamena (eksplozija) mora se u dimnjak ugraditi prekidač propuha s osiguranjem od protustrujanja koje bi se inače moglo pojaviti zbog utjecaja vjetra. osobito u prijelaznim razdobljima. Peći imaju spremnik za ulje. Termoelektrični osigurač ima termoelement koji u toplom stanju generira istosmjernu struju. razvodni cjevovodni sustav (s 25 . 1. pa je kod jačih peći često potrebno ugraditi ventilator za dovod zraka. pa se pomoću elektromagneta ventil za dovod plina održava u otvorenom položaju. a plamenik-isparivač (komora izgaranja) vrlo je osjetljiv na neodgovarajući uzgon u dimnjaku.4 Električne peći Električne peći koriste se uglavnom za dodatno grijanje prostora koji se zagrijavaju nekim drugim sustavom grijanja. Temperatura vanjskog plašta uvjetuje da se toplina odaje pretežno konvekcijom. kada se ugrije.3 Bimetalni osigurač Sl. Sl. uz stupanj iskoristivosti oko 70-80%. grijanje pomoću električne energije ima niz očitih prednosti u odnosu na druge vrste grijanja. Neugodan miris ulja najčešće je posljedica prolijevanja ulja pri punjenju gorivom. plinske peći moraju imati odvodni vod za dimne plinove koji se najčešće priključuje na dimnjak za koji vrijede strogi propisi.Ti osigurači izvode se kao bimetalni ili kao termoelektrični osigurači. a u manjoj mjeri zračenjem.3 Peći za loženje uljem Kao gorivo obično se koristi lako loživo ulje. Kad se izuzme visoka cijena električne energije. pumpu. Ove peći imaju iste prednosti kao i peći ložene plinom. Bimetalni osigurač ima bimetalnu polugu koja. otvara ventil za dovod plina. 1. 1. Najčešće vrste električnih peći uključuju: − − − − − 2 električnu grijalicu (konvektor) kalorifer infracrvenu grijalicu električni radijator termo-akumulacijsku peć UREðAJI CENTRALNOG I DALJINSKOG GRIJANJA Osnovni dijelovi sustava centralnog i daljinskog grijanja uključuju kotao (s dovodom goriva i dimnjakom) ili izmjenjivače topline. Snaga uljnih peći je 4-20 kW.4 Termoelektrični osigurač S izuzetkom užarenih peći s infracrvenim zračenjem i katalitičkih peći na tekući plin. 1.

Kotlovi imaju i drugi bitan zadatak – izgaranje goriva koje se odvija u ložištu. 2. ugrañena u limeno kućište ili u zidnu udubinu s oplatom na prednjoj i bočnim stranama.1 Ureñaji za grijanje prostorije Toplinu koja se vodom ili parom dovodi do ureñaja za grijanje. Radijatori (člankasta grijala) su sastavljeni od istovrsnih članaka od lijevanog željeza. čeličnog lima ili aluminija. U cilju učinkovitijeg prijelaza topline. regulacijsku i sigurnosnu opremu. 2. Grijala Cijevna grijala izrañena su od glatkih cijevi. čeličnog lima ili lijevanog željeza. zidni i podni. te konvektori i podni konvektori. Kotlovi i ureñaji za grijanje u suštini su izmjenjivači topline – elementi kroz koja struje dva fluida različite temperature potpuno odijeljena čvrstom stjenkom koja provodi toplinu. koja velik dio topline predaje zračenjem. pločasta i člankasta grijala (radijatori). Zadatak izmjenjivača topline je predaja topline od jednog fluida na drugi. ali imaju sa stražnje strane dodatne vertikalne lamele. te mjernu. Grijala se izrañuju od aluminija. Zbog uzgonskog efekta dimnjaka zrak kroz konvektor struji 26 . s glatkom ili profiliranom ogrjevnom površinom. Pločasti radijatori izrañuju se od profiliranog čeličnog lima. Pločasta grijala izrañuju se od čeličnog lima ili aluminija. Upotrebljavaju se uglavnom za grijanje nusprostorija (npr. izrazito su male dubine (nalikuju spljoštenim čeličnim cijevima). Članci se spajaju pomoću nazuvica s desno-lijevim navojem 1¼" i odgovarajućih brtvi. U principu se postavljaju ispod prozora čime se sprječava nelagodno strujanje i zadržavanje hladnog zraka u blizini poda. ti ureñaji konvekcijom i zračenjem predaju zraku i okolnim površinama. ureñaje za grijanje prostorije. Sl. a pločasti konvektori nalik su pločastim radijatorima. rebrasta.ekspanzijskom posudom i armaturom). Koriste se cijevna.1 Konvektor Konvektori su grijala od rebrastih čeličnih cijevi ili od bakrenih cijevi s aluminijskim lamelama. u obliku sušila za ručnike). Ureñaji za grijanje dijele se na grijala (ogrjevna tijela) i panele (ogrjevne površine). a izvode se jednostruko (u obliku cijevnih zavoja) ili kao cijevni registri (baterija paralelno spojenih cijevi). rebrasta cijevna grijala imaju rebra ili lamele postavljene okomito na cijev. Paneli mogu biti stropni.

Standardni i stvarni toplinski učin ogrjevnih tijela Za sva ogrjevna tijela mora se obaviti ispitivanje toplinskog učina (odrediti standardni toplinski učin) i registracija. uz temperaturnu razliku ∆tN=50 0C. temperatura vode za grijanje ne treba biti veća od 45 do 50 0C. tr=70 0C.30 za radijatore n=1.1) (2. Da se izbjegne oštećenje betona. Stvarni toplinski učin radijatora iznosi Q = 97. Novija norma predviña vrijednosti tu=20 0C. pa se podno grijanje često koristi kao dodatno.3 = 97. ∆t = tm – tu = 75 – 22 = 53 0C Q = QN (∆t / ∆tN)n = 114 (53/60)1. ali je čišćenje otežano. pa u neku ruku predstavljaju kombinaciju radijatora i konvektora. lakši i brže se zagrijavaju nego radijatori. Uz standardnu temperaturu prostorije tu=20 0C izlazi da polazna i povratna temperatura trebaju biti tv=90 0C. Standardni toplinski učin jest toplinski učin uz temperaturnu razliku ∆tN=60 K izmeñu srednje temperature vode tm u ogrjevnom tijelu i temperature prostorije tu. Noviji radijatori takoñer koriste efekt dimnjaka. čime se omogućava ispravno dimenzioniranje ogrjevnih tijela. bakrenih ili plastičnih cijevi ugrañenih u glazuru ili ispod nje. a temperature površina su zbog fizioloških razloga niske i iznose 25-45 0C.25 za cijevi n=1. C tr – temperatura u povratnom vodu.2) 0 ∆t – stvarna razlika temperatura grijala i prostorije.povećanom brzinom čime se dobiva učinkovitiji prijelaz topline.0 W/čl. ako je poznato standardno toplinsko opterećenje radijatora QN=114 W po članku (W/čl).. 0C.30 za pločaste radijatore n=1. te uz 20 K razlike temperatura u polaznom i povratnom vodu. Ovako niske temperature uvjetuju ograničen toplinski učinak podnog grijanja. tako da nisu primjetne. Prijelaz topline odvija se u većoj mjeri putem zračenja nego kod ogrjevnih tijela.25-1.0 W/čl. Kod niskotemperaturnog grijanja ogrjevne cijevi ugrañene su u zidove. C n – eksponent: n=1. a u zonama po kojima se rijetko hoda 29 0C. manji. a srednja temperatura tm=80 0C (opterećenje pri 80/20 0C).20-1. tr=65 0C. Konvektori su jeftiniji. Paneli Paneli su velike ogrjevne površine koje obuhvaćaju niskotemperaturno grijanje (podno. tv=75 0C. a srednja temperatura radijatora iznosi tm=75 0C.45 za konvektore Primjer: Odrediti stvarni toplinski učin Q radijatora koji se nalazi u prostoriji temperature tu=22 0C. Stvarno toplinsko opterećenje Q može se odrediti iz standardnog toplinskog opterećenja QN prema Q/QN = (∆t / ∆tN)n 0 (2. Zbog doticaja sa stopalima. Podno grijanje ostvaruje se putem čeličnih. temperatura poda ne smije prelaziti 26 0C. Niskotemperaturnim grijanjem štedi se energija. stropno i zidno) i ploče za zračenje. Srednja temperatura vode računa se prema izrazu tm = (tv + tr) / 2 tv – temperatura u polaznom vodu. naročito kada se za zagrijavanje koriste dizalice topline. 27 .

Kotlovi od lijevanog željeza najčešće su izrañeni spajanjem niza istovrsnih članaka (člankasti kotao). vodokazno staklo. Sustavi vodenog grijanja moraju imati termometar za polazni vod. izrazito su otporni na koroziju. Svaki kotao mora imati direktnu vezu s ekspanzijskom posudom ili s atmosferom putem sigurnosnih cijevi. Karakteristično je dobro zagrijavanje podne površine (putem zračenja). Kombinirani kotlovi za grijanje i potrošnu toplu vodu često se koriste kad su potrebne manje snage (do 100 kW). Vodni kotlovi s temperaturom vode većom od 100 0C podliježu regulativi za parne kotlove. 2. tekuće i plinovito gorivo. Da se izbjegne neudoban utjecaj zračenja. a iznad toga je parni prostor. a vode do 75 0C. Vodni i parni kotlovi razlikuju se samo u nekim dodatnim dijelovima. koje ne smiju imati mogućnost zatvaranja (ventil). 2. a putem razmještaja ploča može se zagrijavanje dijelova prostorije prilagoditi predviñenim aktivnostima ljudi. a popravci se vrše jednostavnije (izmjena članka). Najčešće je odavanje topline kotlova na okolinu nepoželjno. S izuzetkom malih kotlova za toplu vodu (bojlera). Kraći krak cijevi spaja se na parni prostor kotla. Takvi kotlovi većinom koriste kruto gorivo. Ugljen u ložištu obično izgara na rešetki. koje toplinu predaju okolini. tako da kotlovi obično imaju toplinsku izolaciju. Kotlovi od čeličnog lima izrañuju se u velikom rasponu snage. Postoji veći broj tipova ovakvih kotlova. te električni kotlovi. ekspanzijsku posudu i sigurnosne cijevi.Stropno grijanje ostvaruje se pomoću cijevi ulivenih u beton ili žbuku (danas rjeñe). a češće pomoću cijevi s lamelama smještenih u meñuprostor spuštenog stropa. Ekspanzijska posuda obično se nalazi na najvišoj točki postrojenja za grijanje.2 Kotlovi Kotlovi su ureñaji u kojima se kemijska energija goriva izgaranjem transformira u toplinu (u ložištu kotla). pa se ta toplina predaje radnom fluidu (vodi ili pari). parni kotlovi podliježu čitavom nizu propisa i standarda. dok se tekuće i plinovito gorivo ubrizgava kroz posebne mlaznice koje se nazivaju plamenici (gorači. Razlikuju se kotlovi od lijevanog željeza i kotlovi od čeličnog lima. Usijane ploče za stropno grijanje (sun-strip) za tvorničke hale i visoke prostorije sastoje se od registra cijevi s lamelama ili dvostrukim limenim pločama smještenih uz sam strop. Umjesto sigurnosnim ventilom. Parni kotlovi su do neke razine ispunjeni vodom. Zbog sigurnosti. a izvode se kao protočni ili akumulacijski. temperatura površine stropa smije iznositi do 35 0 C. Prema vrsti goriva. Električni kotlovi koriste se za grijanje samo u iznimnim slučajevima.2) s vodom kao zapornom tekućinom. gorionici). temperatura površine ploča iznosi do 145 0C uz maksimalnu polaznu temperaturu vode od 180 0C. Zavisno od visine prostorije. 28 . Člankasti kotlovi izrañuju se u širokom rasponu snage do najviše 700 kW. Predavanje topline radnom mediju predstavlja osnovnu razliku kotlova i peći. od bojlera za pojedine stanove otprilike do snage od 3500 kW. a dulji završava posudom. prekoračenje dozvoljenog tlaka često se sprečava pomoću sigurnosne hidrostatske cijevi (sl. alarmni signal i manometar. Ima zadatak preuzeti višak vode koji nastaje radi povećanja volumena vode pri zagrijavanju (toplinska dilatacija). Često se izrañuju kotlovi koji mogu koristiti dvije vrste goriva. postoje kotlovi na kruto (ugljen). Svaki parni kotao mora imati sljedeće sigurnosne ureñaje: sigurnosni ventil ili sigurnosnu hidrostatsku cijev. za sve kotlove potrebno je stručno rukovanje.

zgrada u kojima ljudi borave veći dio dana. Meñutim. Voda se ugrije u kotlu. Prema sili koja uzrokuje cirkulaciju (optok) vode grijanje toplom vodom dijeli se na: a) grijanje s prirodnom cirkulacijom (gravitacijsko) b) grijanje s prisilnom cirkulacijom ("pumpno"). mogućnošću centralne regulacije i dugotrajnošću zbog spore korozije. kod daljinskog grijanja). PI pred-istjecanje 2. investicijski troškovi visoki. Zbog niske površinske temperature ogrjevnih tijela (ugodno zagrijavanje). isparavanje ili ukapljivanje fluida. temperature 100 0C) ili vrelu vodu (maks. grijanje toplom vodom odlikuje se jednostavnim posluživanjem i velikom pogonskom sigurnošću.2 Sigurnosna hidrostatska cijev: H visina koja odgovara radnom tlaku uvećanom za 20%. gdje se ohladi i sabirnim cjevovodom vraća u kotao. dok drugi fluid protječe s vanjske strane cijevi kroz taj snop. U njima se može vršiti zagrijavanje. pa se kroz cjevovod razvodne mreže dovodi do ogrjevnih tijela. a prisutna je i opasnost od zamrzavanja prilikom isključivanja pogona ili pojedinih ogrjevnih tijela. hlañenje. 29 . masa vode i toplinska tromost su znatni. 3 CENTRALNO GRIJANJE TOPLOM VODOM Ovi sustavi centralnog grijanja kao radni medij koriste toplu vodu (maks. kada nije potrebna transformacija energije (npr. 2. Osim toga. javnih i dr. temperature 120 0C). Obzirom na kontakt s okolnom atmosferom grijanje toplom vodom dijeli se na: a) otvoreno grijanje b) zatvoreno grijanje. Ti ureñaji najčešće se sastoje od snopa cijevi kroz koje protječe jedan fluid.Sl. sustavi za grijanje toplom vodom najpogodniji su za grijanja stambenih.3 Izmjenjivači topline Izmjenjivači topline koriste se za prijenos topline od jednog fluida na drugi. h≥H/2.

1 Voñenje vode kroz cjevovode Ekspanzijska posuda Povećanje volumena vode uslijed zagrijavanja kompenzira se ekspanzijskom posudom koja preuzima višak vode. 3. Sustav se odzračuje centralno. gornji razdjelni vod.6) predstavlja posebnu izvedbu gornje razdiobe u kojoj se gornji razdjelni dovodni vod neposredno vertikalnim silaznim ograncima spaja sa donjom sabirnom mrežom. U postrojenjima s gornjim razvodom razdjelne cijevi postavljaju se pod malim nagibom. 3.3). Zatvoreni sustavi moraju imati posebne sigurnosne naprave. 3. a postrojenje može imati centralno ili lokalno odzračivanje. Jednocijevni sustavi sa serijskim spajanjem ogrjevnih tijela (sl. U otvorenim sustavima ekspanzijska posuda otvorena je prema atmosferskom tlaku i smještena na najvišem mjestu postrojenja za grijanje. Voda prolazi kroz kružni cjevovod od kotla redom kroz sva ogrjevna tijela i natrag u kotao. 3. sabirni vod) vodi se natrag u kotao. Jednocijevni sustavi Jednocijevni sustav (sl. a razdjelni vod na tavanu. Topla voda iz kotla vodi se preko razdjelnih vodova u uzlazne polazne ogranke. 3. a radijatori se serijski priključuju na silazni ogranak. Donja razdioba Donja razdioba ne primjenjuje se u jednocijevnim sustavima.1) najjednostavniji su i najjeftiniji.4) ugrijana voda iz kotla vodi se dovodnim vodovima (glavni uzlazni vod. ti vodovi završavaju cijevnim petljama (sl. a prema položaju cjevovoda na: a) sustave s gornjim razvodom (sl. 3. Radi sprečavanja neželjene cirkulacije vode u odzračnim vodovima.5). Gornja razdioba U sustavu s gornjom razdiobom (sl. Kod donje razdiobe odzračivanje se vrši kroz polazne i odzračne vodove koji su spojeni na ekspanzijsku ili na odzračnu posudu preko koje se vrši odzračivanje.5 – formira se zračni džep). Kotao je obično u podrumu. silazni vertikalni ogranci) do radijatora.4) b) sustave s donjim razvodom (sl. pa se kroz silazne povratne ogranke vraća u kotao. Za veće zgrade može se primijeniti isti tip grijanja s nekoliko 30 . Zatvoreni sustavi nemaju veze s atmosferom. 3. zatim se ohlañuje prolaskom kroz grijala. Odzračivanje sustava Zrak u cijevima ili ogrjevnim tijelima uzrokuje poremećaje u cirkulaciji vode. 3. a zatvorena ekspanzijska posuda može se postaviti na najviše ili na najniže (kotlovnica) mjesto postrojenja za grijanje. 3.Prema voñenju vode kroz cjevovod sustavi grijanja se dijele na: a) jednocijevne sustave (sl. Zato posebnu pažnju treba posvetiti odzračivanju sustava. a razdjelni (polazni) i sabirni (povratni) vodovi polažu se uz strop podruma. Centralno ili češće posebno odzračivanje predviña se u najvišoj točki sustava. Kotao i sabirni vod obično su smješteni u podrumu. koroziju i buku.5). 3. a ohlañena voda iz radijatora povratnim vodovima (silazni vertikalni ogranci. a za centralno grijanje najčešće se primjenjuje dvocijevni sustav s donjom razdiobom (sl. tako da voda prolazi redom kroz sva priključena grijala.1) b) dvocijevne sustave (sl. a na najvišem mjestu mora se predvidjeti odzračivanje (često putem otvorene ekspanzijske posude).

31 . ejektorske spojnice) koji osigurava pravilnu raspodjelu vode izmeñu glavnog voda i grijala. što i u ovom slučaju izaziva smanjenje temperature vode u glavnom vodu.1 Jednocijevni sustav sa serijskim spajanjem radijatora Bitno poboljšanje karakteristika jednocijevnog sustava donosi jednocijevni sustav s paralelnim spajanjem radijatora (sl.3) predstavlja najčešće korišteni sustav za razdiobu i dovod topline priključenim toplinskim potrošačima.paralelnih kružnih cjevovoda. Razlikuju se gornja i donja razdioba tople vode.2) u kojem se ogrjevno tijelo spaja paralelno s glavnim razdjelnim vodom (zbog povećanih hidrauličkih otpora može se koristiti samo u sustavima s prisilnom cirkulacijom). Priključivanje ogrjevnog tijela vrši se pomoću elementa (npr.3 Dvocijevni sustav Etažno grijanje Etažno grijanje predstavlja posebnu izvedbu dvocijevnog sustava s gornjom razdiobom. 3. Sl. Prolaskom kroz svako sljedeće ogrjevno tijelo smanjuje se temperatura vode u krugu. 3. pri čemu se cijelo postrojenje nalazi na istom katu. pa tako dobiva približno istu polaznu temperaturu. Svako ogrjevno tijelo priključuje se na odvojeni dovodni i odvodni vod. Kružni cjevovod može se voditi horizontalno ili vertikalno.2 Jednocijevni sustav s paralelnim spajanjem radijatora Dvocijevni sustavi Dvocijevni sustav (sl. Ohlañena voda iz ogrjevnog tijela miješa se na spoju glavnog razdjelnog voda i povratnog voda iz ogrjevnog tijela. 3. 3. Sl. 3. Ogrjevna tijela opremaju se regulacijskim ventilima što omogućava regulaciju toplinskog učina pojedinih ogrjevnih tijela. radijator radijator polazni vod povratni vod Sl. pa su nizvodno potrebne sve veće ogrjevne površine.

m ρr. ρv – gustoća vode u povratnom i polaznom vodu. Sustavi toplovodnog gravitacijskog grijanja su: a) dvocijevni sustav (s gornjom ili donjom razdiobom). 3. 3 povratna zaklopka. 3.1) Danas se takvi sustavi uglavnom više ne izvode. zbog štednje energije.4 Dvocijevna. Često se paralelno ugrañuju tri pumpe. 4 dovodni vod. Brzina strujanja vode relativno je velika. Pa h – visinska razlika najviše i najniže točke postrojenja. Toplovodno grijanje s prisilnom cirkulacijom izvodi se kao: a) dvocijevni sustav (s gornjom ili donjom razdiobom). otvorena izvedba grijanja s prisilnom cirkulacijom.3. b) jednocijevni sustav (s gornjom razdiobom). Nekada se najčešće računalo s polaznom temperaturom 90 0C. kg/m3 (3. 2 cirkulacijska pumpa. pa je potrebno posebnu pažnju posvetiti problemu odzračivanja.2 Gravitacijsko grijanje Kod toplovodnog grijanja gravitacijom optok vode u sustavu uzrokovan je razlikom gustoće ugrijane i ohlañene vode. Pumpa se ugrañuje u polazni ili u povratni vod. ∆p = gh(ρr-ρv) ∆p – uzgonska razlika tlaka koja uzrokuje cirkulaciju vode. c) etažno grijanje (s gornjom razdiobom). Sl. svaka s 50% potrebnog kapaciteta. malih promjera cjevovoda i bolje mogućnosti regulacije grijanja.3 Grijanje prisilnom cirkulacijom Zbog dobre cirkulacije vode. 5 32 . b) jednocijevni sustav (s gornjom razdiobom). dok je danas polazna temperatura uglavnom u rasponu 65-75 0C. gornjom razdiobom i pumpom u polaznom vodu: 1 kotlovi. tako da jedna pumpa služi kao rezerva. danas se za toplovodno grijanje praktički koriste isključivo sustavi s prisilnom cirkulacijom (koja se ostvaruje pomoću pumpe).

6 radijator. pa se proračun temelji na poznatim izrazima za pad (gubitak) tlaka u cjevovodu. 3. 10 odzračni vodovi. 7 ekspanzijska posuda. 11 odzračne posude.3. Takoñer potrebno je za svako grijalo osigurati jednaku razliku tlaka izmeñu ulaznog i izlaznog priključka (to se naziva hidrauličko uravnotežavanje cjevovoda). 3 povratna zaklopka.3 Hidraulički proračun sustava s prisilnom cirkulacijom Na temelju hidrauličkog proračuna vrši se dimenzioniranje cijevi(odreñivanje promjera cijevi). N neutralna točka Neutralna točka je točka u kojoj je priključena ekspanzijska posuda pa (ako je posuda otvorena) u neutralnoj točki vlada fiksni pretlak uvjetovan samo visinskom razlikom do posude. 8 sigurnosni ekspanzijski vodovi. a u izvedbi s donjom razdiobom i pumpom u povratnom vodu na sl. 4 dovodni vod. odn.6 prikazana je jedna mogućnost voñenja cjevovoda jednocijevnog sustava s prisilnom cirkulacijom.2 Jednocijevni sustavi Na sl. donjom razdiobom i pumpom u povratnom vodu: 1 kotlovi. otvorena izvedba grijanja s prisilnom cirkulacijom. Sl. N neutralna točka 3. 12 preljev.4. 3.5.3.5 Dvocijevna. 7 ekspanzijska posuda. 8 sigurnosni ekspanzijski vodovi. volumenski protok V (m3/s) odreñuje se iz izraza 33 .3. Potreban maseni protok m (kg/s).1 Dvocijevni sustavi Dvocijevni sustav s prisilnom cirkulacijom u izvedbi s gornjom razdiobom i pumpom u polaznom vodu prikazan je na sl. 3. 9 sigurnosni povratni vod. 3.povratni vod. 11 odzračne posude. U suštini se proračunavaju padovi tlaka u pojedinim sekcijama cjevovoda. 12 preljev. 2 cirkulacijska pumpa. 10 odzračni vodovi. 3. 5 povratni vod. 6 radijator. Visina posude iznad najvišeg radijatora mora biti veća od visine dobave pumpe kako se u najvišem priključku ne bi pojavio podtlak (kada je neutralna točka na tlačnoj strani pumpe). 9 sigurnosni povratni vod. 3.

m λ – koeficijent linijskog pada tlaka. ς – koeficijent lokalnog pada tlaka.2) Sl.5) 34 . m. m i na izrazu za pad tlaka ∆p (Pa) u cijevi ∆p = l (3.4) l – duljina cijevi. 7 sigurnosni povratni vod. m. 2 pumpa. 4 troputni ventil.Q = cvm∆t = cvρV∆t Q – potreban toplinski učin (snaga) za neku cijevnu dionicu. 5 ekspanzijska posuda. tv je polazna temperatura. (3. Kod hidrauličkog proračuna sustava grijanja praktički se koristi izraz ∆p = lR +Σ(lpR) = leR. le – ekvivalentna duljina cijevi. m/s d – unutrašnji promjer cijevi. 8 odzračivanje. v – srednja brzina strujanja vode u cijevi.6 Jednocijevna. 3 radijator. otvorena izvedba grijanja s prisilnom cirkulacijom i troputnim regulacijskim ventilima: 1 kotao. 0C (3. 9 preljev Odreñivanje brzine strujanja i pada tlaka u cijevi bazira se na jednadžbi kontinuiteta m = ρV = ρvπd2/4 = const. W cv – specifična toplina vode. Pa/m lp – ekvivalentno produljenje cijevi. R – linijski specifični otpor. 3.3) λ d ρ v2 v2 + ∑ ζρ = lR + ∑ l p R = le R 2 2 (3. kg/m3 ∆t – (∆t=tv-tr. a tr povratna temperatura). 6 ekspanzijski vod. W/kgK ρ – gustoća vode.

Para proizvedena u kotlu dovodi se parnim vodovima do ogrjevnih tijela. Kombiniranjem ovih raznih mogućnosti dobiju se mnogobrojne izvedbe parnog grijanja. Često se koristi za zagrijavanje velikih dvorana koje su samo povremeno u pogonu (nema opasnosti od zamrzavanja kao kod vodenog grijanja) ili za slučajeve u kojima se para koristi i za druge svrhe (tvornice. tako da su akumulirana toplina i toplinska tromost mali. b) sustave s prisilnim povratom kondenzata. javne kuhinje i praonice itd. i konačno prema načinu povrata kondenzata na: a) sustave s prirodnim (gravitacijskim) povratom kondenzata. u njima kondenzira. dok se ekvivalentna produljenja čeličnih cijevi lp mogu odrediti na bazi izraza lp = ςd/λ 4 CENTRALNO GRIJANJE PAROM (3.7) v = 4m/(ρπd2) Koeficijenti lokalnog pada tlaka ς mogu se odrediti prema tablicama. prema položaju glavnog razvoda: a) sustave s gornjim razvodom. b) dvocijevne. Prema voñenju vode kroz cjevovod sustavi grijanja se dijele na: a) jednocijevne.). Obzirom na kontakt s okolnom atmosferom grijanje parom dijeli se na: a) otvoreno. prema položaju kondenzacijskog cjevovoda na: a) sustave s gornjim (suhim) povratom kondenzata. Moguć je transport na veće udaljenosti.pri čemu su maseni protoci m i brzine v tablično ili dijagramski izraženi u zavisnosti od standardnog nazivnog promjera cijevi DN i otpora R. b) zatvoreno. pa se kao kondenzat (u kapljevitom stanju) kondenzacijskim vodovima vraća u kotao. Za ispravno funkcioniranje bez smetnji nužna je za sve vrste parnog grijanja brižljiva izrada projekta i sama izvedba postrojenja. Tablice i dijagrami načinjeni su na bazi izraza R= λ d ρ v2 2 (3. temperature ogrjevnih površina su visoke. b) sustave s donjim razvodom. a centralna regulacija je otežana. ali postoji opasnost od korozije. Prema tlaku pare grijanje parom dijeli se na: a) niskotlačno.6) (3. b) sustave s donjim (vlažnim) povratom kondenzata. U odnosu na kapljevitu vodu para ima relativno malu masu. Para se rijetko upotrebljava za grijanje stambenih ili uredskih prostorija. b) visokotlačno. 35 .8) Kod parnog grijanja koristi se kao radni medij vodena para. c) vakuumsko.

GP GP GP GP ispod 350 kW dovoljno spriječiti pregrijavanje za posredno grijane GP 4.1 Grijanje parom niskog tlaka Kod grijanja parom niskog tlaka (otvoreni sustavi parnog grijanja) para se proizvodi u niskotlačnim parnim kotlovima ili se reducira tlak pare oduzete iz visokotlačnih kotlovskih postrojenja.02 bar. Pretlak pare zavisi od spoja na dovod pare i duljine cjevovoda. silaznih) vodova. 4. tlaka >350 kW ili >3 bar razina vode polazna temp.2-0. U odnosu na grijanje parom niskog tlaka. polazni v. ≤100 0C dovoljni su ograničavači temp. ili točnije horizontalne duljine najdužeg ogranka cijevi. a povrat kondenzata je brži. ali su troškovi viši. Iza svakog trošila ili grupe trošila mora se postaviti odvajač kondenzata. Prekoračenje dozvoljenog tlaka često se sprečava pomoću sigurnosne hidrostatske cijevi (sl.0 bar. Takoñer. bolja je mogućnost centralne regulacije. a obično iznosi 1-3 bara. Ne smiju se koristiti radijatori iz čeličnog lima. i maks. Zavisno od horizontalne duljine zgrade. Postoje dva tipa vakuumskog parnog grijanja – jednostavno grijanje s konstantnim tlakom u kondenzacijskom vodu od 0. tlaka ekspanzijska posuda s održavanjem tlaka sustava osigurač za potrebnu razinu vode termometar kotla regulator temperature ureñaj za nadzor temperature ograničavač temperature ekspanzijski vod ekspanzijski vod GP. 2. 36 .3 bara i diferencijalno grijanje s konstantnom razlikom tlaka od oko 0.05 do 0. sigurnosni ventil Napomena >350 kW. tlaka ograničavač min. ograničavač maks. već za tvornice koje u svom radnom procesu trebaju paru visokog tlaka. >100 0C.2 Vakuumsko parno grijanje U kondenzatnim vodovima vlada podtlak koji se održava vakuumskom pumpom.2) spojene na parni prostor kotla. Najviši dozvoljeni radni tlak iznosi 1 bar. 4.Tablica 4. Zato se kondenzatni cjevovod preko odzračnog voda mora spojiti s atmosferom.1 bar izmeñu parnog i kondenzatnog voda.1 Sigurnosni ureñaji potrebni za zatvorene generatore pare (GP) na plin ili naftu s temperaturama ≤ 120 0C (DIN 4751 T2) Mjerena veličina radni tlak Sigurnosni ureñaj Tip manometar sigurnosni ventil ekspanzijski lonac Pozicija GP GP.2 bar. dok u parnim vodovima može vladati podtlak ili pretlak. Temperatura ogrjevnih tijela je visoka. odzračivanje se vrši putem kondenzatnih (povratnih.0 bar vrijede propisi za visokotlačne kotlove. temperatura ogrjevnih tijela je niža. za >350 kW. pa se grijanje parom visokog tlaka ne koristi za grijanje prostorija.3 Grijanje parom visokog tlaka Pretlak pare kod visokotlačnog parnog grijanja veći je od 1. Umjesto hidrostatske cijevi može se koristiti sigurnosni ventil. kako para ne bi došla u kondenzatni vod. a zavisi od odabira tlakova u ureñaju. Budući da je zrak teži od pare. Za kotlove s pretlakom većim od 1. Tlak pare ispred radijatora iznosi oko 0. Kao zaporna tekućina koristi se voda. uobičajeni su radni tlakovi od 0. polazni v. a mogućnost regulacije slaba.

Danas je i kod direktnog priključivanja uobičajeno korištenje vlastite (kućne) cirkulacijske pumpe. Takve stanice znatno su manje od kotlovnica. povratna temperatura 70 0C) ili s temperaturom 180/50 0C i to s 2 ili 3 cijevi. a povratna je 70 0C. Izvedba stanice zavisi od fluida za transport topline i vrsti mreže daljinskog grijanja. Predajna stanica ima ureñaj za prigušivanje tlaka i eventualno brojilo za isporučenu toplinu. Toplovodna mreža daljinskog grijanja U niskotlačnim mrežama polazna temperatura iznosi do 110 0C. a sastoji se od jednog parnog voda i jednog kondenzacijskog voda. Kućna toplinska stanica priključuje se najčešće direktno (uz miješanje s povratnom vodom). Mreže daljinskog grijanja mogu biti niskotlačne (za opskrbu topline na području manjem od 1 km2) i visokotlačne. Trocijevni dalekovodi imaju jednu polaznu cijev za grijanje i jednu s konstantnom temperaturom (90-100 0C) za zagrijavanje potrošne tople vode i za klima-ureñaje. U predajnoj stanici prigušuje (obara) se tlak pare. kućna toplinska stanica u koju se toplina dovodi iz gradske toplane ili termoelektrane-toplane. te razdjelni i sabirni vod s cirkulacijskom pumpom. kod daljinskog grijanja pojavljuje se predajna stanica odn. Tlak pare niskotlačne mreže iznosi do 2 bar.5 DALJINSKO GRIJANJE Umjesto centralne kotlovnice za centralno grijanje. 37 . Dalekovodi tople vode imaju centralnu regulaciju – polazna temperatura se prilagoñuje meteorološkim uvjetima. a u visokotlačnoj do 12 bar. a tu je takoñer i mjerna blenda u parnom vodu ili brojilo u kondenzacijskom vodu. Kućna toplinska stanica mora imati izmjenjivač topline radi predaje topline sustavu toplovodnog grijanja. Parovodna mreža daljinskog grijanja Parovodna mreža daljinskog grijanja ranije se češće koristila. Danas se za transport topline uglavnom koriste dalekovodi tople (vrele) vode s temperaturom vode 130/70 0C (polazna temperatura 130 0C. Kućna toplinska stanica priključuje se indirektno (preko izmjenjivača topline) ili direktno uz miješanje(ako grijala mogu podnijeti prekoračenje tlaka). radi obračunavanja isporučene pare. Minimalna polazna temperatura dvocijevnog dalekovoda iznosi 70 0C zbog zagrijavanja potrošne tople vode. te zajedničku povratnu cijev.

operacijskim dvoranama itd. 38 . ovlažuje ili suši. Zrak za ventilaciju može se uzimati izvana u potpunosti (nije ekonomično) ili djelomično (pri čemu se u prostoriju vraća dio odsisanog zraka – optočni zrak). otprilike na polovici visine prostorije. sanitarne prostorije itd. pribjegava se prisilnoj (mehaničkoj) ventilaciji koja se realizira pomoću ventilatora. kada je temperatura zraka veća u prostoriji nego izvan nje. Ako se dovedeni zrak zagrije na temperaturu veću od temperature prostorije. a u blizini poda situacija je obrnuta. Razlika unutrašnje i vanjske temperature još potencira ventilaciju. čime se onemogućava uvlačenje zraka iz susjednih prostorija. Prisilna ventilacija Kada je prirodna ventilacija nedovoljna. čišćenje. Koristi se u prostorijama namijenjenim boravku ljudi. Izmjena zraka mehaničkim putem može se vršiti tako da se pomoću ventilatora u prostoriju ubacuje čisti zrak (tlačna ventilacija). pa se koristi u prostorima u kojima se zrak zagañuje (radionice. ali se može zanemariti. Taj način je najkvalitentniji jer omogućava da se tlak u pojedinim prostorijama regulira prema potrebi.VENTILACIJA I KLIMATIZACIJA Postrojenja za obradu zraka Ureñaje za ventilaciju. Ljeti. ili kombinacijom oba ova načina (tlačno-odsisna ventilacija). tlak u prostoriji jednak je onom izvan nje (neutralna zona). Naime. sprečavajući prodiranje zraka u susjedne prostorije. grijanje zrakom i klimatizaciju teško je jednoznačno podijeliti. Npr. 1 VENTILACIJA Prirodna ventilacija Prirodna ventilacija posljedica je razlike tlakova izmeñu prostorije i okoline (atmosferskih prilika). U ureñajima za klimatizaciju. ili izbacuje nečisti (odsisna ventilacija). Zato je uveden pojam ureñaja za obradu zraka koji obuhvaća sve te ureñaje. dok topli izlazi u gornjem. Utjecaj prirodne ventilacije tada je i dalje prisutan. Kombinirani način obuhvaća istovremeno mehaničko ubacivanje i odsisavanje zraka. dovodi na odreñenu temperaturu i eventualno obrañuje na još neki način. Odsisna ventilacija izaziva podtlak u prostoriji. zrak se prije dovoñenja u prostoriju pročišćava. Neki puta prirodna ventilacije pojačava se izradom specijalnih otvora u blizini radijatora ili konvektora. Tlačna ventilacija izaziva pretlak u prostoriji. ovlažiti ili sušiti. U većini zgrada izmjena zraka prepuštena je prirodnoj ventilaciji (kroz zatvorene ili otvorene prozore i vrata). vlaženje i sušenje zraka. on može preuzeti zadatak grijanja prostorije (grijanje zrakom). tlak u blizini stropa veći je nego vani. Zrak koji se dovodi u prostoriju ponekad se zbog ugodnosti prethodno temperira približno na temperaturu prostorije. Izmjena zraka može se vršiti i mehaničkim putem (ventilatorom – prisilna ventilacija). tako da hladni zrak ulazi u prostoriju u donjem dijelu.). Sustavi za obradu zraka mogu obuhvaćati ureñaje za transport. kuhinje. Svi ovi postupci obrade zraka mogu se vršiti u ureñajima za ventilaciju. zagrijavanje. Taj se zrak po potrebi može još pročišćavati. u klimatiziranim prostorijama situacija je obrnuta. hlañenje. sve unutar odreñenih (neki puta vrlo strogih) tolerancija. u zimi.

a prikazan je linijom 2-3. ta je izoterma gotovo vertikalna zbog toga što su kapljevine praktički nestlačive. Ureñaji za grijanje zrakom uključuju kalorifer i ventilokonvektor (za posredno grijanje pogona i ureda. m /s ρ – gustoća zraka. Zračno grijanje i ventilacija podrazumijeva zagrijavanje zraka koji se isključivo ili djelomično (uz miješanje s optočnim zrakom) uzima iz atmosfere. sušiti i/ili podvrgnuti drugim postupcima. a u području pregrijane pare prisutna je samo parna faza. ovlaživati. Na istoj slici prikazan je linijom 1-4 proces isparavanja u parnom kotlu. udjel pare x povećava se od vrijednosti 0 (0% pare – čista kapljevina) na samoj liniji zasićene kapljevine do vrijednosti 1 (100% pare – čista para) na liniji zasićene pare. a prema potrebi može imati i dodatne elemente. te termogen (s ognjištem na plin ili ulje) i središnju jedinicu za zračno grijanje (za veće protoke – do 20000 m3/h). pregrijavanje pare.25-5 m/s postavlja se na visinu veću od 3 m uz horizontalan smjer strujanja. Grijanje zrakom podrazumijeva grijanje samo optočnog zraka (bez dodatka vanjskog zraka). Linija 3-4 predstavlja povećanje temperature odn. Izoterma T2-3 prikazana je crtkanom linijom. 0C 2 GRIJANJE ZRAKOM Zrak koji služi za djelomično ili isključivo grijanje prostorije. J/kgK) tu. Nadalje zagrijavanje se prema uzroku cirkulacije zraka dijeli na gravitacijsko i prinudno (pomoću ventilatora). Za kvantitativni prikaz procesa s vodenom parom spretnije je koristiti druge dijagrame. U području vlažne pare.3 dan 39 . 3. zavisno od potrebne topline za grijanje. Linija 1-2 predstavlja zagrijavanje kapljevite vode do temperature vrelišta u točki 2. 3. a na sl. Linija zasićene kapljevine odvaja kapljevitu vodu od vlažne pare. Ove dvije linije sastaju se u kritičnoj točki K iznad koje više nije moguće razlikovati paru i kapljevinu. te zagrijavati. a linija zasićene pare odvaja vlažnu paru od pregrijane pare. Količina topline QV (izražena u W) potrebna za temperiranje zraka iznosi QV = Vvρcp(tu–tv) (1. Zrak se prema potrebi dodatno može pročišćavati pomoću filtara.Dovod zraka brzinom većom od 0. dakle znatno veću od temperature prostorije. Ureñaj za grijanje zraka i ventilaciju sastoji se od grijača zraka i ventilatora. U području kapljevine. Sl. Zagrijavanje zraka može biti direktno (na samom izvoru topline) i indirektno (pomoću radnog medija – vode ili pare). grijanje je individualno ili centralno (zrak za grijanje više prostorija zagrijava se na jednom mjestu i razvodi kanalima). tv – temperatura prostorije i temperatura vanjskog zraka. Parno-kompresorski rashladni kružni proces daleko je najrašireniji u klimatizacijskoj tehnici. respektivno).1 prikazan je kvalitativni p-v dijagram (tlak – specifični volumen) za vodenu paru. 3 3. U području kapljevine prisutna je samo kapljevita faza. Prema mjestu zagrijavanja zraka. Proces isparavanja odvija se na konstantnoj temperaturi vrelišta T2-3 i konstantnom tlaku.1) 3 Vv – volumenski protok vanjskog zraka koji se ubacuje.1 KLIMATIZACIJA Parno-kompresorski rashladni proces Na sl. kg/m3 cp – specifična toplina zraka.2 predstavlja shematski prikaz takvog kružnog procesa. zagrijava se na temperaturu do 50 0C. 3.

Na tako sniženom tlaku. vlažnoj pari se u isparivaču (proces 7-1) dovodi toplina Q7-1 od zraka koji se želi ohladiti. a zatim kapljevina djelomično isparava uz daljnje smanjenje temperature i tlaka (linija 6-7). a točka 2 je točka izlaza pare povišenog tlaka iz kompresora. Putem motora i kompresora predaje se radnom fluidu (vodi) mehanički rad WK. Praktički se motor ne koristi zbog malog iznosa snage koja bi se u njemu dobila. odn. Nakon toga potrebno je smanjiti tlak dobivene kapljevine. Ovaj proces je približno adijabatski. što bi se moglo obaviti u hidrauličkom motoru. da bi se na kraju kapljevina pothladila (linija 4-5). Q2-5 5 2 2 5 prigušnica 7 isparivač 1 7 Q7-1 Sl. daljnjim hlañenjem se ukapljuje na konstantnoj temperaturi (linija 3-4). x=1 v Sl. U kondenzatoru se para ohladi do temperature vrelišta (linija 2-3). koja se predaje okolnom atmosferskom zraku.2 Shematski prikaz rashladnog kružnog procesa 1 kondenzator kompresor M WK Tlak radnog medija se ne iskorištava. preostala kapljevina u potpunosti ispari (pri konstantnom tlaku i temperaturi – linija 7-8). 3.je prikaz istog procesa u p-v dijagramu. Pri tome. 3. Ukupni rad potreban za ovaj kružni proces 40 . a dobivena para se još malo pregrije. Točka 1 predstavlja paru na ulazu u kompresor. K p kapljevina T2-3 1 2 vlažna para T2-3 kotao 1-4 linija zasićene kapljevine x=0 linija zasićene pare pregrijana para 3 4 T2-3=const.1 p-v dijagram za vodenu paru i proces u parnom kotlu Na povećanoj temperaturi i konstantnom tlaku odvodi se u kondenzatoru u procesu 25 od radnog medija toplina Q2-5. tj. nego se naprosto obara u prigušnici (proces 5-7) u procesu pri konstantnoj entalpiji i bez razmjene topline s okolinom (adijabatski). nema razmjene topline izmeñu radnog fluida i okoline. poveća temperaturu (linija 8-1). Sa smanjenjem tlaka smanjuje se temperatura kapljevine (linija 5-6).

2 Ureñaji i postrojenja za klimatizaciju Postrojenje za klimatizaciju sastoji se od ureñaja za klimatizaciju. Povećanje tlaka vrši se u napojnoj pumpi (od 7 do 5). Ureñaji za klimatizaciju izvode se kao individualni agregati (za manje prostorije). 41 .3. 3. Otpadni zrak (OT) općenito je hladniji od atmosferskog. U termoelektranama na paru koristi se proces sličan obrnutom rashladnom procesu (kružni proces u obrnutom smjeru) koji se naziva Clausius-Rankineov proces.3 Kvalitativni prikaz rashladnog kružnog procesa u p-v dijagramu Q2-5 3 2 kompresor 1-2 (adijabata) pregrijana para (3. vodova za radni medij i električnu struju. Koristi se takoñer za grijanje. 3. Zaklopkama (Z) regulira se dio zraka koji će se vratiti natrag u prostoriju (OP – optočni zrak).1) Za hlañenje se u klimatizaciji najčešće koristi parno-kompresorski rashladni proces. ovaj proces se s drugim rashladnim medijem koristi u hladnjacima. U klimatiziranu prostoriju dovodi se obrañeni zrak (DO) i istovremeno odvodi jednaka količina zraka (OD). ekspanzija pare u parnoj turbini (od 2 do 1). a istovremeno se jednaka količina svježeg zraka (SV) uzima iz atmosfere. riječnom vodom i u kojem se voda u potpunosti ukaplji. ili kao hladnjak za vodu pomoću koje se taj zrak hladi posredno. dok se preostali dio zraka odbacuje u atmosferu (OT). u zasebnom hladnjaku za zrak. a takoñer je jednak razlici odvedene i dovedene topline prema izrazu W12571 = Q2-5-Q7-1 . Osim u klimatizaciji. zagrijavanje i isparavanje u parnom kotlu (od 5 do 2). u ureñaju koji se naziva dizalica topline. čime se zapravo zagrijava okolina. pri čemu se kondenzator koristi za grijanje prostorija. Isparivač se neposredno koristi kao hladnjak za zrak za klimatizaciju. a kondenzacija u kondenzatoru (od 1 do 7) koji se hladi npr. te ureñaja za upravljanje i regulaciju.W12571 jednak je površini omeñenoj linijama 1-2-5-7-1 na sl. Shema klima-ureñaja dana je na sl. Kondenzator se odvojeno hladi. obično zrakom iz atmosfere. a isparivač oduzima toplinu atmosferskom zraku. 3. tako da se uz pomoć izmjenjivača topline (rekuperatora ili regeneratora) njegov rashladni potencijal često koristi za ohlañivanje dodatnog svježeg zraka (SV). kondenzator 2-5 p kapljevina 5 4 6 W12571 prigušnica 5-7 1 7 x=0 Q7-1 vlažna para 8 x=1 v isparivač 7-1 Sl. 3. klima-komore (zasebna prostorija u kojoj je smješten ureñaj za klimatizaciju) ili klima-centrale (ureñaj za klimatizaciju smješten u nekoliko prostorija). pri čemu je isparivač smješten u prostoru hladnjaka. razvodne mreže kanala za zrak s otvorima prema prostoriji i atmosferi.4.

OT-otpadni zrak. Pokretni filtri pomiču se tako da zrak uvijek prolazi kroz čisti dio filtra. O-ovlaživač. a koriste se za odvajanje fine prašine. S-skupljač kapljica. a eventualno i pothlañuje kako bi se iskondenzirala i uklonila suvišna vlaga iz zraka (sušenje zraka). čime se zrak dodatno ohlañuje.2 Grijači i hladnjaci Grijači i hladnjaci za zrak najčešće su izmjenjivači topline koji se izrañuju kao cijevni izmjenjivači (jednocijevni ili cijevni registri) s lamelama. 3. Dodatni zrak (DO) najprije se pročišćava u filtru (F) zatim predgrijava u predgrijaču (P). V-ventilator. tako da istovremeno služe kao ovlaživači zraka. OPoptočni zrak. DO-dovedeni zrak 3. 3. Ovi filtri imaju relativno mali učinak. Uljni filtri sastoje se od metalnog pletiva ili metalne vune natopljene u ljepljivo ulje. rolne (koja se s jednog kalema premotava na drugi) ili bubnja (koji se okreće tako da se prašina skuplja u sredini).3 3. U ovlaživaču (O) dodaje se prema potrebi vlaga.Ventilatori (V) osiguravaju potrebni protok zraka kroz ureñaj za klimatizaciju. F-filtar. pokretne i ugljične. Kapljice vode. vodene. uklanjaju se iz zraka u skupljaču kapljica (S). D-dogrijač. ali mogu djelomično ukloniti dim i zadah. Izrañuju se od čelika ili od 42 .3. koje su bile dodane u ovlaživaču ili su nastale kondenzacijom pri hlañenju. suhe. Kapi vode se nakon toga odvajaju od zraka u sakupljačima kapi. elektrostatičke. kako bi se izbjeglo smrzavanje vlage iz zraka (uključuje se zimi kada temperatura dovedenog zraka padne ispod +5 0C). Imaju oblik beskonačne trake (koja se u donjem dijelu neprestano čisti). staklenu vunu. Hhladnjak. na kraju ga je potrebno dogrijati na potrebnu temperaturu u dogrijaču (D). Vodeni filtri načinjeni su u obliku mlaznica kroz koje se u zrak raspršuju kapi vode. a koriste se za uklanjanje mirisa ili plinova. Suhi filtri kao materijal za filtriranje koriste papir. OT OP atmosfera SV Z F P H O S D V OD V klimatizirani prostor DO Sl.4 Shematski prikaz klima komore: Z-zaklopka. Ukoliko je zrak pothlañen. plastiku ili tekstil.1 Dijelovi ureñaja za klimatizaciju Filtri Filtri se mogu podijeliti na uljne. Tako nabijena prašina odvaja se pri kasnijem prolazu izmeñu ploča nabijenog kondenzatora. P-predgrijač. OD-odvedeni zrak. Neki puta se izrañuju kao višedjelni – za zaustavljanje raznih granulata prašine.3. Filtri za aerosol često su višedjelni. Ugljični filtri sastoje se od patrona s aktivnim ugljenom. SV-svježi zrak. U elektrostatičkim filtrima prvo se prašini predaje pozitivni električni naboj. Zatim se zrak hladi u hladnjaku (H).

kao gotov proizvod ili se pojedinačno sastavlja u podrumu. ovlaživačem. filtrom i dr. brzina zraka>10 m/s). zračno-vodeni i vodeni sustav. Klima-komore mogu biti zidane ili u blok-izvedbi. Ponekad se ovlaživanje vrši tako da se kroz mlaznice u zrak direktno ubrizgava vodena para. brzina zraka<10 m/s) i visokotlačne (pretlak<2500 Pa. Ormar za klimatizaciju je samostojeća jedinica. Radi poboljšanog raspršivanja. 3. zidni. 3. pa se na taj način zadržavaju i odvajaju.4 Ovlaživači zraka Ovlaživanje zraka najčešće se vrši ubrizgavanjem vode Voda se prolaskom kroz mlaznice rasprši u maglu koja ishlapljivanjem poveća sadržaj vodene pare u zraku.3 Sušenje zraka Sušenje zraka najčešće se odvija pomoću hladnjaka. brzinom 2-3 m/s.4 Individualni agregati Individualni agregati izvode se kao samostojeći u prostoriji (ormari) ili prozorski. neki puta se koriste mlaznice s komprimiranim zrakom ili s rotirajućim diskovima. Nakon prostora s mlaznicama mora se postaviti odvajač kapljica koji se sastoji od cikcak postavljenih površina o koje kapljice udaraju. U dvodijelnom klimatizatoru vanjski i unutrašnji dio izvedeni su kao dvije zasebne jedinice povezane cijevima. a svi ureñaji (uključujući rashladni stroj. a oko njih zrak. Kroz cijevi struji radni medij (voda).1 Zračni sustav Razvodni sustavi dijele se na niskotlačne (pretlak<1250 Pa.3. kondenzator i drugi ventilator – izvan prostorije. Visokotlačni sustavi ispred prostorije ili zone imaju ekspanzijske kutije u kojima se tlakovi i brzine zraka snižavaju na vrijednosti prikladne za ubacivanje u prostoriju. a električni grijači samo za male ureñaje. Ako se kondenzator hladi vodom. mogućnosti promjene protoka zraka Meñutim. Ormar za klimatizaciju može biti opremljen grijačem. ureñaje za regulaciju i upravljanje) smješteni su u agregatu.5. krovni. Kompresor i zrakom hlañeni kondenzator s pripadajućim ventilatorom mogu biti ugrañeni u ormar ili izvedeni kao posebna jedinica. Nema kanala niti posebnih otvora za zrak. Prozorski klimatizator ugrañuje se u prozor tako da su isparivač hlañen zrakom (hladnjak). tavanu ili meñu-prostoriji. dok se za hlañenje te vode koristi zasebni ureñaj. dobavnom tlaku ventilatora. 43 .5 Sustavi za klimatizaciju Sustavi za klimatizaciju mogu se klasificirati prema broju kanala za zrak. U modulskoj izvedbi svaki element je izrañen kao zasebna jedinica. Apsorpcija vlage pomoću higroskopnih materijala koristi se relativno rijetko. 3. 3. pri čemu je zbog sušenja često potrebno pothladiti zrak. a kompresor.3. elementima. uglavnom u kućištu od lima. Na vanjsku jedinicu neki puta se spaja nekoliko unutrašnjih.bakrenih cijevi s lamelama od aluminija ili bakra. Manje je učinkovito ovlaživanje prolaskom zraka pored vlažnih površina ili iznad kupki koje se zagrijavaju. najčešće se klasificiraju prema sredstvu za održavanje temperature zraka u prostoriji na zračni. 3. jedan ventilator i eventualno grijač zraka smješteni unutar prostorije. ugrañuje se zajedno s kompresorom u ormar. Isparivači rashladnog stroja mogu se koristiti neposredno kao hladnjaci za zrak za ureñaje male i srednje veličine. Grijači koji direktno koriste produkte izgaranja plina ili ulja koriste se rijetko.

Višezonski sustav predstavlja varijantu dvokanalnog razvoda u kojem se na izlazu iz ureñaja za klimatizaciju struje hladnog i toplog zraka miješaju posebno za svaku prostoriju (ili zonu). Taj zrak u indukcijskoj jedinici ekspandira u mlaznicama. trocijevni i četverocijevni sustavi. a zatim vode jednokanalnim sustavom do te prostorije (odn. a miješanje se odvija u samoj prostoriji. 44 . U dvokanalnim dvokomornim sustavima potpuno su razdvojene struje toplog (primarnog – stalni protok) i hladnog (sekundarnog – promjenljivi protok) zraka. pa se topli i hladni zrak razvode zasebnim kanalima do svake prostorije i miješaju ispred svake prostorije u kutiji za miješanje koja takoñer ima i regulator protoka. dok se temperatura u pojedinoj prostoriji održava promjenom količine dovedenog zraka (prilagoñava se toplinskom opterećenju svake prostorije). Sustavi bez prekretanja koriste se u područjima s blagim zimama. U jednokanalnom sustavu zrak se iz ureñaja za klimatizaciju prema prostorijama dovodi kroz isti kanal.2 Zračno-vodeni sustav Kod zračno-vodenih klimatizacijskih sustava. Primarni i sekundarni zrak izmiješaju se u indukcijskoj jedinici. U dvokanalnom sustavu grijač i hladnjak se postavljaju paralelno. a kada temperatura vanjske atmosfere dosegne tzv. Zračno-vodeni sustavi iziskuju visoke investicijske troškove. U slučaju promjenljivog protoka zraka. zrak i voda koriste se kao sredstva kojima se održava stanje zraka u prostoriji. Cijevima se u izmjenjivač topline dovodi voda. u izmjenjivač se dovodi hladna voda za hlañenje zraka (izmjenjivač radi kao hladnjak). Temperatura tople struje prilagoñava se temperaturi vanjskog zraka. dovedeni zrak ima konstantnu temperaturu. Stvoreni podtlak uvlači u indukcijsku jedinicu iz prostorije sekundarni (inducirani) zrak u omjeru 1:1 do 4:1 u odnosu na količinu primarnog zraka. razvijajući time znatnu brzinu. Dvocijevni sustav s prekretanjem ima stalni protok primarnog zraka. Indukcijski sustav ima visokotlačni sustav za razvod zraka kojim se u indukcijsku jedinicu smještenu u svakoj prostoriji dovodi količina (primarnog) zraka potrebna za ventilaciju. Pri tome sekundarni zrak najprije prolazi kroz izmjenjivač topline smješten u indukcijskoj jedinici. pa je stanje dovedenog zraka u svim prostorijama isto. stanje dovedenog zraka prilagoñava se trenutnom stanju zraka u prostorijama. pa su ekonomski opravdani samo za veće objekte. Ovi sustavi izvode se sa stalnim ili s promjenljivim protokom zraka.5. Može se izvesti sa stalnim ili s promjenljivim protokom. prekretnu temperaturu. a prema broju cijevi razlikuju se dvocijevni. a na ulazu u svaku prostoriju (odn. Po zimi se u izmjenjivač topline dovodi topla voda za grijanje zraka (izmjenjivač djeluje kao grijač). pa zatim ulaze u prostoriju. a time i podtlak. 3. pa je takav sustav ekonomičniji. Razlikuju se sustavi s dogrijavanjem i indukcijski sustavi. U sustavu s dogrijavanjem priprema se zrak konstantne temperature 12-15 0C koji se jednokanalnim jednozonskim sustavom sa stalnim protokom dovodi u grijaću jedinicu smještenu u svakoj prostoriji. Time se ujedno smanjuje ukupna potrebna količina zraka. Osim zračnog razvoda kojima se zrak dovodi i odvodi iz prostorije. zone). dok je temperatura hladne struje konstantna i iznosi oko 15 0C. zonu) zrak se obično dodatno dogrijava. a zračni sustav može biti jednokanalni i dvokanalni. potreban je i cijevni razvod kojim se voda dovodi do izmjenjivača topline u svakoj prostoriji.Stanje zraka u prostoriji održava se promjenom svojstava ili protoka dovedenog zraka. gdje izmjenjivač uvijek radi kao hladnjak u koji se dovodi hladna voda konstantne temperature. U slučaju nepromjenljivog protoka zraka.

3 Vodeni klimatizacijski sustav U vodenim klimatizacijskim sustavima željena temperatura zraka održava se samo pomoću vode (tople ili hladne) koja struji kroz izmjenjivač topline. Indukcijska jedinica obično ima dva zasebna izmjenjivača topline – grijač i hladnjak.U trocijevnim indukcijskim sustavima primarni (hladni) zrak ima konstantnu temperaturu. U svakoj prostoriji smješten je takav izmjenjivač topline s ventilatorom (najčešće ventilokonvektor). obično se koriste dva odvojena izmjenjivača topline (grijač i hladnjak). ali je miješanja tople i hladne vode u povratu energetski nepovoljno. dok se na izmjenjivač spajaju dvije dovodne cijevi (za toplu i hladnu vodu) i jedna odvodna cijev.5. Sustav u svakoj prostoriji omogućava nezavisan odabir hlañenja ili grijanja prema trenutnoj potrebi. ali ima zasebne polazne i povratne cijevi za toplu i za hladnu vodu. Četverocijevni indukcijski sustav nalikuje na trocijevni. 45 . potrebno je osigurati odvod tog kondenzata. 3. U slučaju četverocijevnog razvoda vode. Radi kondenzacije vode na površini hladnjaka (ljeti).

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->