You are on page 1of 55

Općinski kazneni sud u Zagrebu

Predmet 19. K-32/10


Privatni tužitelj: Ante Vranković

Okrivljena: Diana Vranković Zoričić

Suci: Mladen Žeravica (Općinski kazneni sud, Zagreb)


Mladen Piškorec, Antonija Bagarić, Pavle Piršljin
(Županijski sud u Bjelovaru)
Renata Pražetina Kaleb (Općinski kazneni sud, Zagreb)

Sadržaj:
I. MATERIJALNI DOKAZI
1) Zapisnik od 8. travnja 2011. -------------------------------------------------------- 2
2) Podnesak od 27. svibnja 2011. ----------------------------------------------------- 5
3) Presuda od 27. svibnja 2011. ------------------------------------------------------- 6
4) Žalba od 29. lipnja 2011. ---------------------------------------------------------- 11 1
5) Obavijest o pravomoćnosti -------------------------------------------------------- 15
6) Molba za uvid u arhivki spis -------------------------------------------------------16
7) Drugostupanjska presuda od 31. listopada 2012. ------------------------------- 19
8) Dostavnica presude odvjetniku protustranke Tabainu od 19. 12. 2012. ----- 22
9) Dostavnica presude protustranci Vranković Zoričić od 11. 01. 2013. ------- 24
10) Dostavnica presude protustranci Vranković Zoričić od 18. 12. 2012. ------- 31
11) Dostavnica presude protustranci Vranković Zoričić od 28. 12. 2012. ------- 35
12) Obrazac nakon pravomoćnosti -----------------------------------------------------37
13) Nalog za plaćanje sudske pristojbe Anti Vrankoviću -------------------------- 40
14) Molba za oslobađanje plaćanja sudske pristojbe od 14. ožujka 2013. ------- 42

II. ZAKLJUČAK (TEMELJEM NEUMOLJIVIH MATERIJALNIH DOKAZA):


OGLEDNI PRIMJER EKLATANTNE PRAVOSUDNE MAFIJE NA LINIJI:
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU (sudac Mladen Žeravica) – ŽUPANIJSKI
SUD U BJELOVARU (suci Mladen Piškorec, Antonija Bagarić, Pavle Piršljin) –
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU (sutkinja: Renata Pražetina Kaleb) – 43

Podaci o slanju presude nakon 6 godina(!!) -------------------------------------------46


Ustavna tužba ------------------------------------------------------------------------------49
Rješenje Ustavnog suda RH --------------------------------------------------------------52
Dio pravosudne mafije je i „dr.“ Mato Arlović ----------------------------------------55

1
2

2
3

3
4

4
5

5
6

6
7

7
8

8
9

9
10

10
Poslano: 20. VI. 2011. (vidjeti žig)

11

11
12

12
13

13
14

14
15

15
16

16
17

17
18

18
19

19
20

20
21

21
22

22
23

23
24

24
25

25
26

26
27

27
28

28
29

29
30

30
31

31
32

32
33

33
34

34
35

35
36

36
37

37
38

38
39

39
40

40
41

41
42

42
43

43
* SAŽETAK *
ŠKOLSKI PRIMJER NAMJERNE OPSTRUKCIJE PRAVDE
OD STRANE SAMIH PRAVOSUDNIH DJELATNIKA
ILI KAKO BI NAROD REKAO „PRAVOSUDNE MAFIJE“ NA LINIJI:
1) OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
(sudac Mladen Žeravica) –
2) ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU
(suci Mladen Piškorec, Antonija Bagarić, Pavle Piršljin) –
3) OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
(sutkinja: Renata Pražetina Kaleb) –
4) OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU (pisarnica)
Sudac Mladen Žeravica: Gospodine Vrankoviću, istina je da vas je okrivljena u novinama
proglašavala ološem, nasilnikom i luđakom, ali to ne može štetiti vašoj časti i ugledu!
U zastrašujuću činjenicu da su naočigled nezakonite i pravno nakaradne presude -
poput one kojom mi je sutkinja Jadranka Jeličić osporila pravo na život1 - pravilo, a ne
iznimka u radu naših sudova, svatko se može uvjeriti na vlastite oči uvjeriti iz niza konkretnih
primjera, u koje spada i ne samo nezakonita, već i nakaradna presuda suca Mladena
44
Žeravice2 koji je u mojoj tužbi protiv njegove kolegice pravnice, odvjetnice Diane Vranković
Zoričić (sada: Dijana Zoričić) presudio protiv mene, obrazloživši da - obzirom da sam uz svoju
tužbu priložio 375 dokaza o tome - on dopušta da su 28 izjava okrivljene koje je ona javno
iznijela u „Slobodnoj Dalmaciji“ i „Večernjem listu“ tijekom mog štrajka glađu ispred suda u
Starom Gradu na Hvaru koncem 2009. stvarno bile neistinite (što ona tijekom postupka nije
ni sporila jer se branila – šutnjom), ali da je on ipak oslobađa krivnje, jer da to što me ona u
tim izjavama proglašavala ološem, nasilnikom i luđakom, ne može škoditi mojoj časti niti
ugledu (vidjeti ovdje str. 6-9)!

Kako je okrivljena mogla znati Žeravičinu presudu prije same glavne rasprave?
Ono što je u tom predmetu međutim izrazito važno je činjenica da je okrivljena još
prije početka glavne rasprave u navedenom predmetu unaprijed znala da će biti oslobođena
krivnje. Naime u zapisniku od 8. travnja 2011. jasno stoji da se ona branila šutnjom (vidjeti
ovdje str. 3). Problem je u tome što je novelom iz 2004. određeno da u kaznenom postupku

1
Dokumentacija je dostupna na linku: https://www.scribd.com/document/353215039/Ogledni-primjer-radikalne-korumpiranosti-DORH-a-ODO-Split-Mandina-
Han%C4%8Devi%C4%87-30-4-2010
2
Riječ je o sucu koji je šokirao hrvatsku javnost oslobađajućom presudom u postupku protiv liječnika okrivljenih za smrt rodilje Dragice Ivanković (Hina:
Liječnici OSLOBOĐENI krivnje, 19. 3. 2012. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/rodilja-ivankic-iskrvarila-je-nakon-sto-je-rodila-mrtvu-djevojcicu-lijecnici-
oslobodeni-krivnje/1647231/), te pomagao u izradi zakona „Lex Perković“ kojem je smisao bio spriječiti izručenje glasovitog, sad već osuđenog ubojice Josipa
Perkovića Njemačkoj (Željko Petrušić: Ovo su ljudi koji su zaustavili izručenje bivšeg šefa Udbe Josipa Perkovića, 20. 6. 2013.,
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/otkrivamo-ovo-su-ljudi-koji-su-zaustavili-izrucenje-bivseg-sefa-udbe-josipa-perkovica/1154963/). Nedavno je nezakonito
otpušteni djelatnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ivan Pranklin javno iskazao kako je dio sudaca tog suda, od kojih je neke naveo i poimence, uključen u
crnomagijske, okultne prakse. Sudeći prema ovdje objavljenim materijalnim činjenicama, Pranklinov insajderski iskaz držim vjerodostojnom (o tome: Zrinka
K[asapić]: Tko sucu može stati na kraj?, 27. 9. 2014., link: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-nemoj-vise-sutjeti-uz-sokantnu-medijsku-blokadu-
hrvatski-sudac-unistio-zivot-nevinog-mladica-133499/).

44
za klevetu teret dokazivanja u materijalnom smislu – a to je pravni izuzetak - leži na
okrivljeniku!3
Okrivljena Dijana Vranković Zoričić je kao odvjetnica to nedvojbeno znala. A znala je
također i da je šutnjom nemoguće išta dokazati, jer ta vrsta obrane služi samo zato da se
okrivljenik ne bi još dublje zakopao. Ako se ipak branila šutnjom, a jest, znajući da tako ne
može dokazati da nije kriva, jasno je da je okrivljena od samoga početka znala da će ju sudac
Žeravica osloboditi krivnje, te je očito da je na to računala. Kako je okrivljena unaprijed, prije
provedene glavne rasprave, mogla znati da će biti oslobođena krivnje?
Šokantan, ali u našem duboko korumpiranom društvu zapravo logičan odgovor na to
pitanje, koje sam javno postavio još 2012.4 pojavio se sasvim nenadano pet godina kasnije, u
lipnju 2017. i o tome će još biti riječi.

Odgovor na žalbu od 29. lipnja 2011. mi nikad nije poslan


Uzgred, na Žeravičinu sam šokantnu presudu uložio žalbu (ovdje str. 11-13), no sud
mi nije nikada poslao odgovor na žalbu, iako sam obaviješten da je spis delegiran sudu u
Bjelovaru (str. 14), već sam dobio samo potvrdu o pravomoćnosti (ovdje str. 15).
Kako je to moguće? Po zakonu nije. No da bih utvrdio o kakvoj se manipulaciji točno
radi bilo bilo mi nužno mi je otići iz Sv. Ivana Zeline u kojoj stanujem u Zagreb, no kada zbog
presude kojom vam je sud osporio pravo na život, punih 9 godina živite od posuđenih 500 kn
mjesečno, izdatak od 100 kn za put je vrlo teško rješiv problem i to je nešto na što su suci koji
su upleteni u sustavno korupciju opisanu u ovoj knjizi, donoseći svoje naočigled nezakonite,
nakaradne presude, sasvim sigurno i računali. 45
Uvid u spis dana 31. 10. 2018. pokazao sustavnu radikalnu korupciju na liniji Općinski
kazneni sud u Zagrebu (sudac Žeravica) – Županijski sud u Bjelovaru (suci Mladen Piškorc,
Antonija Bagarić, Pavle Piršljin) – Općinski kazneni sud u Zagrebu (sutkinja Pražetina –
Kaleb / Pisarnica)
Dana 17. 10. 2018. (vidjeti ovdje str. 16) zatražio sam da mi se iz arhive Općinskog
kaznenog suda u Zagrebu da na uvid spis, kako bih vidio zašto na moju žalbu od 29. lipnja
2011. (ovdje str. 11-13), ja nikada nisam dobio odgovor.
Ono što sam otkrio je šokantno, i to u krajnjoj mjeri, i objašnjava zašto se Hrvatska po
pravosuđu nalazi na 120 od 140 zemalja svijeta, i to iza Mozambika, koji na svojoj zastavi ima
ukrštenu motiku i puškomitraljez s bajonetom(!!!).
Najprije, ustanovio sam da je Županijski sud u Bjelovaru donio presudu 31. listopada
2012., ali da mi ta presuda nikada nije poslana, što doista ne čudni, kad se vidi što u njoj piše!
U krajnje čudno sažetom obrazloženju presude (vidjeti ovdje str. 19-21) za tužbu po
čak 28 osnova u 5 različitih prigoda, od kojih čak 4 u tisku i uz koju je priloženo čak 375
dokaza (iz vlastitog iskustva i sudske prakse sam ustanovio da kratka obrazloženja u pravilu
znače da se svjesno donosi nezakonita presuda, koju se nema čime stvarnim za obrazložiti)
suci Mladen Piškorc, Antonija Bagarić i Pavle Piršljin su naveli niz tvrdnji od kojih baš niti
jedna ni činjenično niti zakonski na stoji.

3
Sanja Badrov: Kaznena djela protiv časti i ugleda u hrvatskom kaznenom pravu, Pravnik, 41, 1, Zagreb, 2007., str. 67
4
Vidjeti podnesak od 10. siječnja 2012., dostupan na: https://www.scribd.com/document/354496728/Tu%C5%BEba-HEP, str. 16

45
Najprije, sud je naveo da se između mene (privatnog tužitelja) i okrivljene Diane
Vranković Zoričić „vodi niz sudskih sporova imovinske naravi“, što je vulgarna izmišljotina, jer
niti je to 2010. godine kada sam ja predao svoju tužbu bio slučaj, niti je to 2012. u vrijeme
donošenja ove presude bio slučaj, niti je to danas kada ovo pišem, 3. 11. 2018. slučaj!
Dalje, iz te svoje namjerne izmišljotine i laži (koja se prvi puta pojavljuje tek ovdje, 2012.)
suci Mladen Piškorc, Antonija Bagarić i Pavle Piršljin su izvukli zaključak da „okrivljena nije
imala namjeru da privatnog tužitelja okleveta, što je bitno obilježje kaznenog djela klevete“.
Riječ je o prostačkoj manipulaciji i laži, i to svjesnoj, pa zato ta laž nije niti obrazložena
(čime ta presuda automatski biva nezakonita: prekršen je članak 459, stavak 1 ZKP-a [=“bitne povrede Zakona
kaznenom postupku“], kao i Ustav, čl. 29 – vidjeti o tome Tadija Bubalović: Pravo optuženika na obrazloženu
sudsku odluku, Zbornik PFZ, 64, 2014., 989-1011), jer je doista bilo nemoguće obrazložiti kako
primjerice svjesnim, namjernim ocrnjujućim lažima da je moj štrajk glađu pred zgradom suda
u Starome Gradu na Hvaru „bezumno i nasilničko ponašanje“ (23. i 24. kleveta), što su
krajnje negativni vrijednosni sudovi, za koje je svakome jasno da su neistine, zapravo svjesne
laži, jer takvo ponašanje ne bi bilo puna 2 mjeseca mog prosvjeda tolerirano od organa vlasti
na javnoj površini pred zgradom suda, da je stvarno bilo „bezumno i nasilničko“, - kako dakle
takvim izjavama „okrivljena nije imala namjeru da privatnog tužitelja okleveta“, kada je jasno
da je baš to bila njena izravna namjera.
Takav stav je u najoštrijoj opreci sa svim pravnim normama i svom sudskom praksom (jer se
po tadašnjem KZ kleveta mogla počiniti i iz nehata, tj. neizravnom namjerom, a ovdje je bila očita
izravna namjera jer se radilo o svjesnim, namjernim ocrnjujućim lažima), te je u izravnoj opreci s
činjeničnim stanjem, jer prvostupanjski sud nije osporio činjenicu da se radilo o svjesno lažnim,
namjernim ocrnjujućim medijskim izjavama okrivljene protiv privatnoga tužitelja, ali je 46
kontradiktorno tome naveo da tim namjernim ocrnjujućim lažima okrivljena nije imala namjeru
tužitelja oklevetati.

Višestupanjski sud je prihvatio takvu kontradiktornu argumentaciju prvostupanjskoga suda i


otišao korak dalje tvrdeći da okolnost „dugotrajno narušenih i poremećenih odnosa“ isključuje
postojanje kaznenog djela, što je izrazito opasan zaključak.

Štoviše okolnost „dugotrajno narušenih i poremećenih odnosa“ argumentira se navodom da


tužitelj i okrivljena „vode niz sporova imovinske naravi“, no za taj se navod ne poziva ni na kakav dokaz iz
spisa, što i ne čudi jer niti jednog takvog dokaza u spisu nije bilo, jer niti jednog takvog spora (a kamoli
navedenog „niza sporova“) niti tada niti danas nije bilo, te je ta tvrdnja naprosto izmišljotina!

Tom drugostupanjskom pravomoćnom presudom bjelovarski suci su svjesno


uveli u našu sudsku praksu krajnje opasan presedan u kojem će se svatko moći pozvati
na načelo „okolnost dugotrajno narušenih odnosa isključuje postojanje kaznenoga
djela“, i to će mnogi osnovano i činiti ukoliko trećestupanjski sud ne ukine ovu drsku i
nakaradnu presudu.
Za takvu šarlatanski argumentiranu presudu, bilo je jasno da je čak i neukoj stranci tj.
meni vrlo lako napisati žalbu koju će trećestupanjski sud usvojiti, pa je stoga sutkinja Renata
Pražetina Kaleb, koja je preuzela predmet od suca Žeravice (vidjeti ovdje str. 27), odlučila da
mi tu presudu naprosto nikada ne pošalje.
I tu dolazimo do vrhunca, do kulminacije zla u postupanju sudaca u ovom predmetu.
Sutkinja Renata Pražetina Kaleb je navedenu drugostupanjsku presudu stranci broj 2
u tom predmetu, okrivljenoj kolegici odvjetnici Diani Vranković Zoričić (sada: Dijana Zoričić)

46
slala čak 4 puta: 19. 12. 2012. putem odvjetnika Tabaina (vidjeti ovdje str. 22) te još 3 puta
direktno: 18. 12. 2012., 28. 12. 2012. i 11. 1. 2013. (vidjeti ovdje str. 24, 31, 35), a meni -
stranci broj 1 tj. tužitelju - nijednom (vidjeti ovdje str. 19-42). Ali da platim sudske troškove
ovog šesterostrukog (2 nezakonite presude i 4 namjerna ne-slanja presude) namjernog zla na
moj račun, sutkinja Pražetina Kaleb nije me zaboravila tražiti (vidjeti ovdje str. 41-42)!
1 put se zabuniti, pa presudu poslati samo 2. stranci u postupku, teoretski je moguće,
no 4 puta se slučajno zabuniti na identičan način, svaki put u korist svoje kolegice, i svaki put
na štetu čovjeka koji nije kolega, nije zao i koji nema novaca za mito, jasno je da nije moguće!
Riječ je – materijalni dokazi to nepobitno dokazuju - o svjesnom zlu i o klasičnoj
pravosudnoj mafiji i opstrukciji pravde od samih sudaca, pa je jasno zbog čega se po kvaliteti
pravosuđa Hrvatska nalazi na 120. mjestu od 140 zemalja, s tendencijom daljeg oštrog pada!
Ante Vranković
(23. kolovoza 2017.; 2.-3. studenog 2018.)

POST SCRIPTUM
Nakon što sam 17. 10. 2018. zatražio uvid u spis, s obrazloženjem da nikad nisam dobio presudu
(vidjeti ovdje str. 16) sutkinja Pražetina Kaleb mi je presudu poslala 30. 10. 2018. (6 godina nakon što
ju je sama primila!!) pokušavši time na bijedan i krajnjeg gađenja dostojan način prikriti svoju
opstrukciju pravde – činjenicu da je protustranci tj. okrivljenoj, dakle – stranci broj 2 u tom predmetu -
tu presudu slala 4 puta, a meni (stranci broj 1 u tom predmetu) nijednom!
Primio sam ju 3. 11. nakon ažuriranja gornjeg teksta (vidjeti dolje omotnicu, broj pošiljke i podatke o
njezinom slanju 30. 10. i primitku 3. 11. 2018. s portala Hrvatske pošte na str. 47)
I ne bi mi je poslala ni sad, da nije vidjela iz mojeg traženja da će njezino sirovo i krajnje pristrano
kršenje zakona izaći na vidjelo.
47
Uistinu prijezira vrijedno, ali takvih sudaca i postupaka je u 120. pravosuđu na svijetu, prema
istraživanjima međunarodne organizacije Vijeća Europe GRECO u Hrvatskoj 64% (link:
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/veliko-istrazivanje-o-pravosudnom-sustavu-vise-od-polovice-
gradana-ne-vjeruje-u-posteno-sudenje-petina-zaposlenih-u-pravosudu-iskusila-korupciju/5715703/), a
po mojim istraživanjima 71,5%
(link: http://www.7dnevno.hr/vijesti/kriminal-i-korupcija-na-hrvatskim-sudovima-su-sustavni-i-
odlucuju-u-cak-715-posto-postupaka/) s tendencijom rapidnog poraste, prema 90%.

47
48

48
49

49
50

50
51

51
52

52
53

53
54

54
Post scriptum 2
Nakaradna presuda kojoj je Mato Arlović omogućio novu sudsku praksu koja primjerice mužu koji
godinama tuće svoju ženu da je na kraju i zakolje, prihvaćajući načelo drugostupanjskog suda da
„dugotrajnost narušenih odnosa isključuje postojanje kaznenog djela“ pokazuje da je sudac Kolakušić bio
u pravu kada je kazao da hrvatski suci u pravilu svjesno mafijaški prihvaćaju i ozakonjuju očiti kriminal
(link: https://www.youtube.com/watch?v=CuMXQoRD-cw ).

55

55

You might also like