You are on page 1of 8

Osnovne karakteristike jezgra - Istorija

Bilo je mnogo hipoteza o graĎi atoma koje su bile više plod mašte nego sistematskih i činjenicama potkrepljenih istraživanja. Prvi, na eksperimentima zasnovan, model bio je Tompsonov "plum puding" model atoma, 1903. g, (puding od šljiva: elektroni u atomu rasporeĎeni su kao suvo grožĎe u pudingu). Po ovom modelu elektroni su rasporeĎeni po zapremini atoma. Frekvencija oscilovanja elektrona oko tih ravnotežnih položaja odgovara frekvenciji zračenja koje atom emituje. Ovaj model nije mogao da opiše kvantitativno nijedan eksperiment, ali nije bio ni u protivurečnosti sa do tada poznatim eksperimentima. Novim eksperimentima koje je započeo Raderford, a koji nisu mogli da se protumače Tompsonovim modelom, postavljeni su temelji savremenog shvatanja nuklearne strukture atoma:
  

 

1906. g. E. Raderford je ispitivao rasejavanje alfa čestica na metalnim listićima, s ciljem da ispita prodornost alfa zraka. 1910. g. H. Gajger i E. Marsden, Raderfordovi saradnici, opazili su slučajeve rasejavanja alfa čestica u kojima je ugao rasejavanja bio skoro 180°. 1911. g. E. Raderford postavlja planetarni model atoma: unutar atoma nalazi se pozitivno naelektrisano jezgro, malih dimenzija, u kojem je usredsreĎena praktično celokupna masa atoma, a oko jezgra kruže elektroni. 1911 - 1912 g. H. Gajger i E. Marsden eksperimentalno su potvrdili ispravnost Raderfordove postavke. 1912. g. P. Bleket, pomoću tek otkrivene Vilsonove komore, dobio je fotografije tragova alfa čestica koji su imali oštre prelome. Prelomi potiču od jednostrukih sudara (rasejavanja) alfa čestica sa atomima gasa u komori. 1913. g. A. van den Bruk primetio je da podaci o rasejavanju alfa čestica mogu najlakše da se objasne ako se pretpostavi da je naelektrisanje jezgra umnožak elemetarnog naelektrisanja elektrona i rednog broja elementa Ze. 1914. g. H. Mozli, mereći frekvencije karakterističnog X zračenja, potvrdio je Van den Brukovu hipotezu.

1

Po tom modelu u jezgru postoje diskretni energijski nivoi u kojima dolazi. 50. Svaki energijski nivo ima odreĎeni broj parova koje može da sadrži pre nego što doĎe do popunjavanja viših nivoa.Model kapi Model kapi opisuje atomsko jezgro kao kapljicu nuklearne "tečnosti". jezgra sa masom dosta manjom i dosta većom od mase gvožĎa imaju manju energiju vezivanja po nukleonu. Vezivna energija jezgra može se opisati Vajscakerovom poluempirijskom formulom: Prvi član. jezgra su posebno stabilna. Član proporcionalan kvadratu naelektrisanja. po analogiji sa elektronima u elektronskom omotaču.56 MeV w1 17. Član proporcionalan A2/3 opisuje "površinsku" energiju i uzima u obzir to da površinski nukleoni imaju manji broj suseda i stoga manje doprinose vezivnoj energiji. predstavlja unutrašnju energiju jezgra. Poslednji član predstavlja energiju sparivanja kojom se opisuje empirijski nalaz da su jezgra s parnim brojem protona i parnim brojem neutrona stabilnija od parno-neparnih i neparno-parnih. a član koji zavisi od (A-2Z)2 predstavlja energiju asimetrije i uzima u obzir da je kod lakih jezgara broj protona i broj neutrona u jezgru približno isti. "magične" brojeve protona ili neutrona: 2. ali znači da stapanjem lakših (fuzijom) i cepanjem težih (fisijom) pri čemu nastaju jezgra srednjih atomskih masa. Z2. 8. 2 . To ne znači da su ta jezra obavezno radioaktivna.2 MeV w2 0. 82 ili 126. Dakle. Vrednosti osnovnih parametara u gornjoj formuli odreĎene su na osnovu poznatih osobina jezgara i iznose: w0 15. Model ljuske Model tečne kapi odlično je poslužio da opiše energijske osobine jezgra (recimo energiju vezivanja po nukleonu). ali nije mogao ni najmanje da pomogne da se objasni diskretna priroda elektromagnetnog (gama) zračenja iz atomskog jezgra. do sparivanja protona sa protonima i neutrona sa neutronima. za neke specijalne.5 MeV Treba uočiti da samo prvi član doprinosi stabilnosti jezgra (što više nukleona tim više nuklerarnih privlačnih sila dok ostali stabilnost smanjuju (što više protona tim je veće odbijanje meĎu njima i tim manja stabilnost jezgra). To je pošlo za rukom modelu ljuske koji je formulisan u potpunoj analogiji sa modelom elektronskih ljuski u atomskom omotaču. može da se dobije korisna energija. 20. Ukupan rezultat je da najveću energiju po nukleonu imaju atomska jezgra u blizini gvožĎa. Na tom principu rade savremene fisione nuklearne centrale i istražuje mogućnost za graĎenje fuzionih.3 MeV w4 33. porporcionalan broju nukleona. 28.698 MeV w3 23. opisuje elektrostatičko odbijanje meĎu protonima.

pa je očigledno: A=Z + N Za razliku od slobodnog protona. Osnovne karakteristike atomskog jezgra su masa. po veličini jednak negativnom naboju elektrona. U prirodi se susreću jezgre sa atomskim brojem od Z=l za vodik. koje su odreĎene samo sa rednim brojem Z elemenata u periodnom sistemu. pa redom do Z-92 za uran. elektron i elektronski antineutrino. koji se jednim imenom nazivaju nukleoni. A se naziva i barionski broj Taj broj ostaje sačuvan u nuklearnim reakcijama. Vrijeme života slobodnog neutrona je oko 15 minuta. 3 .mj (A. 12 C6 označava jezgru atoma ugljika koji ima redni broj 6 i maseni broj 12. Protoni i neutroni zapravo predstavljaju dva stanja jedne iste čestice . Razlika u masi jezgra i njegovih sastavnih delova se naziva defekt mase Δm i odgovara energiji veze Ev nukleona u jezgru. Ukupan broj nukleona u jezgru označava se sa A i naziva se maseni broj. Identitet jezgre je odreĎen rednim i masenim brojem. Zbog toga se jezgra sa istim rednim brojem nazivaju izotopi. Broj neutrona u jezgru označava se sa N. količina naelektrisanja. Za dati redni broj Z. ∆m= [Zmp+ (A . Ukupna masa jezgra nije jednaka zbiru masa protona i neutrona koji ga sačinjavaju. model ljuske je u stanju da predvidi i magnetne osobine jezgra. Atomski broj odreĎuje identitet atoma i predstavlja njegov redni broj u Mendeljejevom periodnom sistemu elemenata. Z protona se može vezati u jezgru sa različitim brojem neutrona. Broj protona u jezgri jednak je broju elektrona u elektronskom omotaču neutralnog atoma. govorimo o pozitivnim i negativnim jonima atoma.Pored objašnjenja spektra gama zračenja.Z)mn ] . Proton (p) je stabilna čestica koja nosi pozitivni električni naboj. neutron (n) u slobodnom stanju je nestabilna čestica. Pošto nukleoni pripadaju klasi elementarnih čestica koje nazivamo barioni. tj. redni broj i spin. maseni broj A može biti različit. Z) Nukleus ili jezgra atoma je izgraĎena od protona i neutrona. jer je jezgra atoma ostala nepromijenjena. koja se spontano raspada na proton. već je uvek nešto manja. Do promjene identiteta atoma dolazi kada se promjeni broj protona u jezgru. Npr.nukleona. Pri tome ostaju sačuvane kemijske osobine. Čak i kada se broj elektrona promjeni. Naboj jezgre je odreĎen brojem protona Z i iznosi Z|e|. jer odreĎuje masu jezgre. Taj broj se naziva atomski broj.

Problem je kako dobiti dobre snopove neutrina i kako detektirati neutrine. Korišćenjem empirijske formule za izračunavanje radijusa jezgra može s eodrediti i gustina jezgra: p= Informacije o dimenzijama atomskog jezgra dobivaju se u procesima raspršenja. NEUTRINI -> idealna proba jer neutrini meĎudjeluju s jezgrom samo slabom interakcijom koja ima jako kratak doseg (~10-3 fm). de Broglie valna daljina biće dovoljno mala da raspršenje bude osjetljivo na dimenzije mete i projektila. 4 . pa su informacije koje dobivamo raspršenjem hadronskih proba previše složene. Tačan oblik interakcije nije poznat. HADRONSKE PROBE -> interakcija projektila i mete je jaka interakcija. pa su dobivene informacije o dimenzijama i strukturi mete nepouzdane. Ako je kinetička energija projektila relativno velika.Radijus atomskog jezgra može se odrediti pomoću formule r= ro √ .DIMENZIJE JEZGRA Promjer jezgra (10-15 m) je 100 000 puta manji od promjera atoma (10-10 m).

Sila gravitacije izmeĎu tijela masa m1 i m2 iznosi: gdje je G gravitacijska konstanta. a i nemoguće je slati informacije brže od svjetlosti jer bi to dovelo do paradoksa. elektromagnetna . Brzina gravitacije Utjecaj je gravitacije u Newtonovoj teoriji gravitacije trenutačan. slaba nuklearna i jaka nuklearna interakcija. [1] Gravitacijsko polje Gravitacijsko polje je potencijalno vektorsko polje koje se za svaku točku definira kao sila gravitacije na točkasto tijelo u toj točki podijeljena s masom tog tijela. pa se prema općoj teoriji relativnosti utjecaj prostorom širi brzinom svjetlosti. ne postoji ni odbojna gravitacijska sila. a r12 je vektor njihovog meĎusobnog položaja. MeĎutim u posebnoj teoriji relativnosti pojam istovremenosti gubi smisao. Kako ne postoji negativna masa (barem zasad nije otkrivena). Eksperimentalno je potvrĎeno da je brzina gravitacije jednaka brzini svjetlosti unutar eksperimentalne pogreške od 1%.67428·10−11 Nm2kg-2.OSNOVNE INTERAKCIJE U PRIRODI Sve interakcije u prirodi mogu se svesti na 4 osnovna oblika: gravitaciona. Gravitacija je jedna od četiriju fundamentalnih interakcija. Gravitacijsko polje oko mase m1 je dano s: 5 . Ona se manifestira kao privlačna sila izmeĎu svih tijela koja imaju masu. G = 6.

F . Elektromagnetna sila ima beskonačni domet. Elektromagnetna sila preovlaĎuje u atomu. Sila djeluje i ako nastupa samo električno polje ili samo magnetsko polje. efekti sile se ispoljavaju izmeĎu hadrona kao nuklearna sila. Mjerna jedinica je njutn po kilogramu (N/kg). viskoznost) u krajnjoj liniji su elektromagnetne prirode. koja djeluje na naelektrisane čestice (predmete) unutar elektromagnetskog polja. jer nema zaklanjanja naeletrisanjem suprotnog znaka. naučnici su shvatili da sila zapravo deluje meĎu kvarkovima i gluonima koji ulaze u sastav protona a ne meĎu protonima. Jaka sila je osnovna sila u kojoj su glavni prenosioci meĎudelovanja gluoni. colour force).magnetni fluks (u veberima po kvadratnom metru. Neko vrijeme nakon toga prvobitna sila (meĎu protonima) nazivana je rezidualnom jakom silom a "nova" jaka interakcija je nazvana boja silom ( engl.brzina čestice (predmeta) (metar u sekundi) F=q(E+ v x B ) Neke čestice meĎusobno djeluju. odnosno. Postulirano je da neka nova sila mora do postoji da bi se savladalo elektrostatičko odbijanje protona u jezgru. dakle. i zbog njene izvanredne jačine (na malim rastojanjima) nazvana je "jaka sila". Jaka sila ili jaka interakcija danas podrazumijeva meĎudelovanje kvarkova i gluona kako je već obuhvaćeno kvantnom hromodinamikom. MeĎutim. što je mjerna jedinica ubrzanja.sila (u njutnima) E . Gravitacijska akceleracija Zemlje iznosi prosječno 9. koji deluju na hadrone. Jer u jezgru se osećaju rezidualni (zaostali) efekti jake sile. Nakon otkrića kvarkova.80665 m/s2 na površini Zemlje. Elektromagnetna sila je važna za strukturu i uzajamno delovanje osnovnih čestica. Elektromagnetna odnosno Lorencova sila je sila. unutar jezgra elektromagnetna sila deluje kumulativno. To je zbog činjenice da su teška i troma masa linearno proporcionalne. Jednačina zajedno sa maksvelovim jednačinama predstavlja osnovu elektromagnetizma. Mada jaka sila direktno deluje samo meĎu elementarnim česticama.električno polje (u volt na metar) B . Stoga je jakost gravitacijskog polja u nekoj točki prostora jednaka gravitacijskom ubrzanju u toj točki. Kao posljedica toga elektromagnetna interakcija može da dostigne veličinu jake sile i da u jednakoj mjeri utiče na stabilnost i strukturu jezgra. 6 . izraz "jaka sila" korišćen da se opiše ono što se danas zove nuklearna sila ili rezidualna jaka sila. Ta činjenica se naziva princip ekvivalencije. elektromagnetna sila meĎu protonima koji se dodiruju je 100 puta manja od jake sile. Elementarne čestice meĎu kojima jaka sila djeluje ne mogu se opaziti direktno kao što je pokazano u seriji bezuspješnih eksperimenata da se detektuje slobodni kvark.Ova veličina govori kojom silom po jedinici gravitacijsko polje privlači tijelo u nekoj točki prostora odreĎenoj radijvektorom r. ili se raspadaju. Istorija jake interakcije: Pre 1970tih kada se još mislilo da su neutron i proton osnovne čestice.naelektrisanje čestice (predmeta) (u kulonovima) v . a lako se može pokazati da je njutn po kilogramu isto što i metar u sekundi na kvadrat (m/s2). teslama) q . elastičnost. Mnoge uobičajene makroskopske sile (trenje. ali na makroskopskoj skali zaklanjanje umanjuje njen efekat. barione i mezone. isključivo preko elektromagnetnih interakcija. u atomskom jezgru.

i pri čemu se emituju elektron i antineutrino. 7 . Slaba interakcija može da se desi izmeĎu leptona i kvarka (semileptonska interakcija). ili pozitron i neutrino. pri kome neutron prelazi u proton. usled razmene masivnih W i Z bozona. Slaba interakcija je odgovorna za beta raspad atomskih jezgara . Javlja se.Slaba nuklearna interakcija je jedna od četiri osnovne interakcije u prirodi po modelima savremene subnuklearne fusije. Naziv slaba dolazi iz činjenice da je tipična snaga interakcije svega 10-11 deo snage elektromagnetne i 10-13 jake interakcije. izmeĎu samih leptona (leptonska interakcija) ili izmeĎu samih kvarkova (neleptonska interakcija). i samim time i radioaktivnost koja se javlja pri raspadu. po Standardnom modelu.

SADRŽAJ Osnovne karakteristike jezgra Model kapi i ljuske Dimenzije jezgra Osnovne interakcije u prirodi Sadržaj 1 2 4 5 8 8 .