Još ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.

1

Još ponekad sanjam...

Još ponekad sanjam... Webstilus zbornik 2010.
Urednica: dr. Blanka Pašagić Urednički kolegij: prof. Andrea Buriša, dr. Budimir Mijović, dr. Marina Miklić Lektorica: prof. Andrea Buriša Grafički urednik: Aleksandar Pašagić, dipl. ing. Slika na naslovnici: Nevenka Pupek: Vatra izvan kontrole Nakladnik: Webstilus klub, Zagreb ISBN 978-953-55665-3-3

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 740073 Copyright © 2010 Webstilus klub www.klub.webstilus.net www.webstilus.net

2

Još ponekad sanjam...

Još ponekad sanjam...
Webstilus zbornik 2010.

Zagreb srpanj 2010.

3

Još ponekad sanjam...

Alen Alenijevič Elijevski
Snovi rastu drugdje
Utonuvši u san, sve se promijenilo. Umjesto na gornjem krevetu, sada se nalazi na palubi jahte - snježno bijele jahte, a u rukama mu kormilo, svježe prefarbano sadolinom. Zaštita od crva. Njegova prljava i prugasta crno-bijela bluza pretvara se u plavu košulju s džepom na lijevoj strani. Rukavi te poderane bluze nestaju i sada je to prava ljetna košulja. Ona iz izloga. Donji dio uniforme nestaje. Nogavice iščezavaju i to je sada plavi šorc. One, dobro mu poznate poderane cipele, pretvaraju se u bijele patike s bijelim pertlama. I one ne žuljaju. Čak su za broj veće, za svaki slučaj. Dječak ispod, s korom hljeba koja bi mu derala desni i zbog čega bi dugo poslije plakao, polahko nestaje. To je sada neki novi dječak koji jede cijelo pile i koji se smije dok na slamku pije limunadu, pravu, od cijeđenog limuna. Memljivi plafon više nije tu. Zamijenilo ga je plavo nebo koje se prostire u nedogled. Oblaka nema. Nema ni poda. Kao da ga nikad nije ni bilo. To je more, pravo pravcato more. Kao ono iz sna, iz priča. Ostalih ljudi iz sobe nema. Spakirali su kofere i već su se ukrcali na palubu. Stari djed Jakov, u prikrajku, sjedi na stolici i čita novine. Najavljuju lijepo vrijeme. Margarita trči za svojim sinom Jozefom pokušavajući da ga smiri. Galama. Ta sretna galama. I to nebesko plavo, duboko more… Brod isplovljava. Gusti oblačići dima signal su da polaze. Polahko se odvajaju od kopna. Vojnici stoje na obali. Piju vino, kao znak zdravice. Drugi ispaljuju kratke rafale u zrak, grohotom se

4

Još ponekad sanjam...

smijući. Kormilar je prestrašen. Drugu grčevito stišće. Nešto se dešava. dovikujući: ‘’Sretno. . I ne vidi ih. Ali on to ne čuje.. Dječak ispod još uvijek plače. U prljavoj. u krevetima… Kormilar se budi. dođite opet!’’ Putnici sve to s osmijehom prate. I to više nisu snježno bijele patike. Nebo je ponovo onaj memljivi plafon. Treći mašu bijelim maramicama. Starcu Jakovu nestaju novine. udar… Strašan udar. Oni odlaze. U nešto tvrdo. Nasukali su se. Grebe noktima po tijelu pokušavajući je zadržati. Jedna je iščezla. Putnici su tu.. Sve je kao u snu. a more onaj prljavi. Rastu mu nogavice. Nestaje njegova plava košulja. Ali odjednom. To više nije šorc. U istom trenutku dječaku ispadaju pile i limunada iz ruku i nestaju. Obala se gubi zajedno s vojnicima koji iščezavaju. Ne čuje ni starca Jakova koji stenje u uglu. mokri pod. zajedno sa slamnatim šeširom. Bezuspješno. dere se: ‘’Štajgen! Švajne! Aus! Aus! Aus!’’ Alen Alenijevič Elijevski 5 Još ponekad sanjam. također ih pozdravljajući. prugasto-bijeloj bluzi. ali sve što ostaje su duge linije na rukama iz kojih navire krv. Sve što vidi i čuje je vojnik koji s njemačkim ovčarom ulazi u sobu i udarajući palicom po krevetu.

.Vera Aničić Radujte se Radujte se svemu maleni proljeću ljetu jeseni i zimi zvijezdi što na nebu sjaji cvijetu oblačku na nebu rijeci polju brežuljku travi moru i kad je zbog oblaka suro radujte se kamenu listu lijepoj grani kad je bez lišća i kad joj se krošnja svija i kad jako drvo pukne kad je zima i kad lijepa muzika svira pa vas ritam ponese radujte se kišnoj kapi pahulji u letu i studeni koja obraščić hladi 6 Još ponekad sanjam. ..

.toplini ljeta kad sunce žari radujte se malom mravu pužu ježu ptičici u letu ribi žabi lopti žalu radujte se žlici viljušci lončiću lijepoj knjizi slici i novoj i poderanoj cipelici i svakoj pobjedi i porazu na utakmici radujte se uz smijeh svemu i kad su vam torbe teške i manje teške i kad morate u školu pješke i svakoj boli koja će proći uz vas su svi koji će vam pomoći samo se maleni radujte i kad netko neku glupost napravi primite to tako kao glupost sve ima svoje čari radujte se i onom Vera Aničić 7 Još ponekad sanjam. ..

.. 2009. 12. Vera Aničić 8 Još ponekad sanjam.što vaša ručica napravi i kad nešto lijepo netko stariji napravi radujte se čuvajte se volite se imali ne imali neke stvari neka su čudna vremena došla ali kad u vama ljubavi i prijateljstva ima razgovorom pomaganjem razumijevanjem među sobom bit će lakše svima samo se čuvajte onog što je loše a o tome vam roditelji i učitelji govore slušajte ih i radujte se samo se radujte maleni Rijeka. .

. Sonet je duša mornarskih poeta Biser u školjci Jadranskoga mora Uzdah i šapat toploga ljeta Čavrljanje ptica u krošnjama bora U pleteru stiha utkana mašta Tajanstvena bića zelenih gora Svirka i pjesma u dimu ognjišta Bajkovite priče vilinskih dvora U duši blista biserna kolajna Kamen koralja morskoga cvijeta Sunčevi zraci uronjenih sjena Nevina ljubav buja i cvjeta U drvu života nebesa resi Lepršava čipka u slanoj rosi 9 Još ponekad sanjam. ..Tomislav Grgo Antičić Tri biserna soneta 1.

ježa. dubinama stremim Tomislav Grgo Antičić 10 Još ponekad sanjam. na vjetru me nosi Ronim u moru. a more u meni U jatu dupina ribarski dusi Drhtanje tijela na sinjoj pučini U dahu uzdaha ljubav me krasi Biserna kolajna morskoj sireni U svijetu voda carstvo je školjki Meduza. račića i riba Zaljubljen bludim u bisernoj bajki Plivam bez cilja... Lepršava čipka u slanoj rosi Odsjaj mjeseca u valu i pjeni Kaplja sam morska.2. gnjurim i lebdim Blaženstvo ćutim. . a more me ziba Koračam po mulju.

vjetra i buke Vidim. .. da se riblje oko smije Izranjam iz mora. dubinama stremim Donjemu svijetu. na toplinu žala Ostavljam ribe zagrljaju vala Tomislav Grgo Antičić 11 Još ponekad sanjam. Blaženstvo ćutim.. skrivenog bljeska Iskonsko svjetlo u odrazu vidim Uzbuđeno tonem prasku početka Sjaju se divim.3. prostranstva plijenim Dok morski konjić polagano kaska Postajem riba i od sebe bježim Nijemo kličem u jeki bez vriska Osjećam dodir nevidljive ruke Disanje škrge i odraz peraje Daleko od huke.

raste.. Negativna interferencija..Gadost!.. Životna intencija najljepše snove slama.....Mučenje! Život?.. Ili je samo veliko učenje?! 12 Još ponekad sanjam.. Raskorak u nama gomila oblake tmaste. .Ladislav Babić *** Fazna razlika . svjetlo + svjetlo = tama. I mjesto da postaju radost evolucija.

. Glasna je Preglasna šutnja što u ponoru jeku traži U nemilosti milosti Zamolbu u potocima suza snaži. Jednom još Samo jednom da čujem zvuk oglašenog slova iz ustiju Pa da usnem san na proplanku Na planinama prekrivenim bijelim tragovima misli U dubinama mora gdje sjećanja počivaju.. Neukroćenih misli što vrludaju Tragovima njihovih sjena.Sandra Baričević Tišina šutnjom opjevana Utihnula je riječ I tišina što bukom ječi Utihnula je pjesma I nota što pleše ples smrtnim koracima u taktu. 13 Još ponekad sanjam. pokupilo suzu Što razliveno slovo ostavi na zamrljanom papiru S mrežom upijenih kapi.. bura i mećava. Nebo prekrilo svojim plaštem sivim Svoja njedra i lice usnulo Mjesecom i suncem pored Svjetlost u tami se prikrilo u sramu. Htjedoh htijenje upisano bijelim perom umočenim u tintu Drhtavom rukom. Gorak pelin okus je izrečen slovima Ostavlja trag nezaboravnih sjećanja.

pomakom ruku na grudima. Čuje se pjev ćuka. Valovima zaigrana kiša ispire trag porinuća jednog života Zatrpanog riječima i slovima Bojama i željama Nikad ispisanim trenutnim htjenjima za moć nad snima I potpuno iživljenim likovima u njima Iscijeđeni u borbama svojih nauma. Gotova je era. I krik posta muzika noći Suze kiša. Takt po takt. Sandra Baričević 14 Još ponekad sanjam. Kraj jednog umjetničkog djela. obznanili na oltar žrtvenika Predajući sebe. U grču ispusti nečujno bol. Mjesec svojom snagom podiže joj lice prema sebi. Predaju crnim slovima zapisanu. parajući tkiva od boli i muka. Prisjećanjem na svijet iza njega. bez dirigenta. praznih glava od umora.Tišina svibanjska Sjedi. Odmjerava. Prodire njegova pjesma života Čista. . naslućenih slika spojenih uvezom srebrnim.. spojenih duša U zamjenu za mir u nemirima.. ovlažena vlastitim suzama. Drhtaji u trzajima.. Otpjevani u tišini i noći bez svjedoka. Pogled uperen u dubinu kroz isparane zavjese što prekrivaju oči. melodična. Savršeni razmaci nota. Nesmetano Dubokim uzdasima puni prazna mjesta svojih sjećanja. Broji. Odmjeri smiješak. Potonula slika na dnu mora.

sestro.. draga. a naš jedini kredit je to što smo živi Baci zadnje drvo na vatru Brate..Gabrijel Barišić Dopustite da se ispričam kolegicama s posla U onom malom pravokutniku je noć U ponedjeljak više nije listopad Ovo je vjerojatno zadnji dan ove godine da se kraj otvorenog prozora namačem u vrućoj vodi poput japanskih majmuna dok para žurno utiče na hladnoću Nastradali smo. . Prijatelju. Doista se ne mogu iskupiti Popit ću još jedan Nadomjestak za nevinost Pa na spavanje Sutra se opet budimo rano 15 Još ponekad sanjam. Gule nam kožu za otplatu kredita. ženo.

. Skrene on pogled na zemlju Gdje tisuće ljudi hladno leži. Sjede na oblak bijeli Suzu niz oko on spusti Jer putovi Gospodnji nisu više lijepi Sada su sami..Slađana Benkus Mjesečeva tuga Mjesec je rukama sakrio oči Strašnim je krikom razlomio lice Jer na cijelome plavome nebu Nije više bilo ni jedne zvjezdice. 16 Još ponekad sanjam. Lutao je Mjesec sam Cijelim nebeskim prostranstvom. mračni i pusti. Skamenjenim pogledom gleda taj užas Srce mu se od straha naježi. . Tko mu je sakrio zvjezdice? Ukrao ljepotu nebu božanskom.

Mjesečeva duša sama je izdahnula. . Tko je ukrao njegove zvijezde? Tko je ubio sve te nevine ljude? Zašto mora ostati sam? Sam da od tuge i umre. Na Nebu i Zemlji sam.. Već klonulo mu nježno je tijelo Svjetlost je sve slabija bila. Slađana Benkus 17 Još ponekad sanjam.Uz svakog je čovjeka Tek neznatna svjetlost bila To zvjezdica čuvarica čovjekova Zadnji je dah na Zemlji spustila. Plakao je na oblaku bijelom Shrvan bolom. neopisivo tužan. I ostao je sam. Na oblaku bijelom nošena nebom..

ljepota i sreća Smeđa.Konjić U poljima žutih cvjetova netko se skriva Čas smeđe. Bit će moja ljubav najveća. Nježnost? Da. to mu ime najbolje pristaje Jer pogled mu blagost i toplinu odaje. čas bijele. pa i crne boje ima. pa i bijela. .. Bit će moja nježnost. A i njiska mu se poljanama ori.. Bit će moj i samo sa mnom se skrivati Lovit ćemo žute cvjetove Na osunčanim se poljima igrati. Zvat ću ga Sreća jer mi osmjeh probudi. Zvat ću ga Ljepota jer za njom kao da žudi. Slađana Benkus 18 Još ponekad sanjam. Ima i rep što slobodno vijori. crna.

Lidija Bugarić Zaborav Poći ću putem svjetla.. Toplino duše moje. Blagoslivljat ću te ljubavlju. Drhtaj sunca na tvojim vjeđama. Cjelov vječnosti na tvome licu. Bit ću tek dah na tvom uzglavlju. Dok ne svane zora i Odnese me u ništavni zaborav 19 Još ponekad sanjam. . Staviti krinku sreće na lice. Tebi ću poći. Odjenuti plašt od paučine I zaploviti kroz snove..

Milosti nisu imali. Tijelo skriveno kartonskim pokrovom Leži u kutu savjesti nemirne. Limena glazba svirati neće. Nisu mu dali. Njih nedostojan. Rastrgan bijedom.Bijedni pas Jutro je došlo prekasno. Koga je briga? Iscijeđen. Na posljednje putovanje poći će sam.. Lidija Bugarić 20 Još ponekad sanjam. Hladna noć odnijela je dušu Gladnu kruha. Odbačeni čovjek skončao je. . ljubavi i pogleda ljudskih. Bijedni pas. Ali. Zoru dočekati nije mogao. U arenu zvijeri stjeraše ga. suh do sablje nesvijene.. Pošteno kruha zaraditi. uminu polako.

Daleko u crne doline tuge. Krijem se od pogleda stranaca. Nečujno vrišteći od bola.. I čujem cerek hijena Koje čekaju. Dotičem samo sive sjene.Sive sjene Nijemo vapijem za tvojom dušom. I. . skrivajući suze. Dok pružam ruke. Otrgnuo si posljednji drhtaj moga srca I otišao daleko.... Mene. Moleći za milost. Lidija Bugarić 21 Još ponekad sanjam.

22 Još ponekad sanjam. i tamo negdje daleko u goranskom kraju.. Hodim ulicom veseo i bezbrižan.nostalgičan..u Mrkoplju. u usnuloj i zametenoj snijegom dolini. .. moja Nataša se zaručila! Albert i Nataša.. odzvanjaju zvona crkve nad Pehlinom.. dok Kvarner plavi tamo negdje na horizontu...Borivoj Bukva Sretan sam otac! Jutros zvona nad Pehlinom odzvanjaju: Lijep je dan!. s maglom se spaja. . ..sretan sam otac!. Ja .

Koraljka Dadić Aviani Ako odeš Ako odeš Pritvori vrata Možda zapuše Dobar vjetar... . Pa ih otvori Ljubavi moja Ljubavi moja Vidim te u tisuću boja Plava Kad ti se spava I padne ti glava Žuta Kad sam na tebe ljuta Bijela Kad predala bih ti se Cijela 23 Još ponekad sanjam.

nije to bilo veče obično. I da nikoga ne vrijeđam. lupô sam gluposti i tome slično. imala u sebi nešto karizmatično i što je simptomatično – izgleda da se i ja njoj sviđam..Majo Danilović Apsolutno romantično Bilo je to veče romantično. . A tek sad uviđam. idilično i metaforično. I na pitanje da je ponovo viđam. da se smijala nije. na poljubac sjalo svjetlo stanično. rekla je bilo bi to fantastično. naša je veza praznično i euforično. stereotipno i zvanično. apsolutno romantično. ne kao kod nekih. i što je sasvim logično mislio sam da sve priviđam. bilo bi tragično. u oblacima ja.. za nju bilo komično. osjećao sam se posve magično. 24 Još ponekad sanjam. bilo je jako panično i dramatično. I šta da vam više redam. nezvanično – i njoj veoma simpatično.

laka. bila je prozirna. i sva je bila nekako blještava. kao da prkosi meni smrtniku. kao da me ignoriše.. ni da je dokučim. I ništa joj nisam mogao. Ni reč nije progovorila. jedino usne. rukom joj kroz kosu prođem. što leži u postelji. hodajući po vodi. ni usta otvorila. gornja i donja. kao kupine. ni da je taknem.. Majo Danilović 25 Još ponekad sanjam. u položaju fetusa. Bez krila kružila iznad mog kreveta. .Jednom me samo pogledaj Došla mi sinoć u san nepozvana. bijela. lepršava. presamićen. I nije me prepoznala.

od ljepote tvoje da se oporavim. Jednom me samo pogledaj i osmjeh jedan daj. ime da ti zaboravim..kao od pjene. i ništa više. ne daj. Da jednom i ja budem čovjek bez snova. nikada više. Jedino svijetlile crne oči su njene. Da te više ne usanjam. da te više ne poželim. i lik i miris. . pa da jutrom. suncu u lice pogledam. uz prvu kafu.. Majo Danilović 26 Još ponekad sanjam.

i miris tvoj..Neka me budna Čuvaš svoje misli. dok ja pravim društvo punom mjesecu. dok se posteljom širi tvoja toplina. okrenuta leđima.. Moguće spavaš. odavno nisam ovako opušten. Majo Danilović 27 Još ponekad sanjam. lijepo te imati tu. riječi i svoje dodire u svome dijelu kreveta. Neka me još budna. neka me još malčice – da te još malo upijam. omamljen. . Ujutro ćeš otići. Prijala bi čaša crnog i dva tri dima. kraj sebe. Ti spavaš kao beba i dišeš dahom zadovoljne žene. zadugo te neće biti. ogrnuta čaršafom. Dugo će proći dok ne zaspim. dok mi je pogled prikovan za tvoje skrivene obline.

moguće. i za tren se raspršio na brdu iznad grada.. jer davno si prestao da osjećaš. u širokim amplitudama vraćaš ih u samo srce moje sumnje.Djevojački nepogled O bedem tvoje oholosti razbijaju se talasi moje ustreptalosti. onda pod starost ne osjetiš bol od hernije. upućen meni. dok po zemlji gaziš rasute poljupce. . Kao davljenik moja se vjera hvata za tvoj jučerašnji pogled koji je. Majo Danilović 28 Još ponekad sanjam.. Kada ti neko ubije mladu ljubav. brzinom svjetlosti prošao kroza me. Jednoga dana to mjesto će zvati Djevojački nepogled.

koja će biti bistra. i čovjeku osvijetliti dilemu – .Mjesec nepomućena sjaja Možda će jednom sunce roditi novi dan. onom mom limunovom cvijetku. pomalo luckasti.da li je sreća ispred ili iza njega. Izaći će mjesec nepomućena sjaja. Shvatit ću da su rane koje se u nama vidaju ustvari struja što pokreće sjaj u našim očima.. sjajan i čist. Prislonit ćeš mi čelo na njedra i. kao moje dozivanje tebe.. . da bih obgrlio sreću. poput drage moje. Majo Danilović 29 Još ponekad sanjam. odvažan sin. pod koprenu tvoju. Rodit će se jednom. kao potvrda da je moguće i nezaludno.. nego u njima samima. božanskim mirisnim vinom. Ili će pjesmom pričati da je ljudski put. Ili će nići cvijeće neviđene ljepote. Bit ćemo drugačiji. Tad bit ću opijen tobom. makar u jednom dahu. koja neće brisati stopala.. Možda u zemlji nekoj padne kiša neka. možda. Pustit ćeš me tada. ne u tragovima. . ko’ plač duše moje. u inat normalnima... Naići će plima. i onim u tebi što živi – nerođenim sinom.

. moru Da mir svoj nađem Do majčinih skuta U očevom Dvoru Sve svoje barke Sad ostavljam snene U maloj se vraćam Ljušturi od školjke Jedrima od morske pjene 30 Još ponekad sanjam..Neven Dvoržak Povratak U ljušturi od školjke Jedrima od morske pjene Vraćam se Kući U naručje Majke U krilo žene Umoran od puta Po neverama..

starosti u inat. Mira Eljazović 31 Još ponekad sanjam.Mira Eljazović Stari mornar Stari prosijedi mornar promatra more. zamišlja stari brod kako pobjeđuje suro more i nalazi sigurnu luku. Usamljen diše u prostranom vrtu ispod zelenog bora. Mirno misli njegove plove.. Često ga probude zvijezde pa u poznatom mraku. Tada sjedne na drvenu klupu i toplo mu u duši.. jedini budan u svom vrtu.. I kada noću zaspi. u prostranom vrtu uz nemirno more. Valovi davno ispraćeni draži su mu svakim danom više.. dok u mislima plovi i sol miriše.. on sanja plavo. . uspomene se roje.

još jedno sunčano popodne.. sunčano popodne u Rimu.. . vječan...Fontana Trevi Fontana Trevi. vječna. Mira Eljazović 32 Još ponekad sanjam. Fontana Trevi obećava i šumi. najljepša. uvijek prekrasan. Kod fontane Trevi sve je isto. I Rim je isti.. sa željom novčić bačen.. (kao i moja želja. neispunjena. .) Samo ja više ne bacam novčić kad sjaji sunce nedjeljom popodne... u srcu čeka i šuti. a želja postoji.

nježno snježne pahulje padaju. Ima li sreće na drugoj strani brijega? Mira Eljazović 33 Još ponekad sanjam. tek prividni vlada mir. . hladno baš sve je. sjajna bjelina. lagano. Moji tragovi nestaju ispod snijega. Bijelo.. mekano.. ja ćutim samo obmanu. Tražeć toplinu ja žurim. ništa ne ostaje iza mene tek meka.Tragovi Nečujno. Dok srce mi ište toplinu.

Mira Eljazović 34 Još ponekad sanjam. da sretni zajedno hodimo stazom ispod bijelih oblaka.. udišem miris zelenog proplanka. Sada budna pratim tvoj dah. Usnuh tvoje korake na stazi popločenoj alabastrom. da spavam na ležaju od kostrijeti... prozor širom otvaram i čekam da zraci sunca probude tvoje vedre oči..San Usnuh najljepši san. a oblaci su nježnost tvoja. Usnuh da želje su naše čiste i bijele. gdje sve je iskreno i vedro i tada budeći se sretna vidjeh tvoje opušteno zaspalo lice i umorne ruke. usnuh da naša ljubav je trajna i vrijedna k'o grančica zarobljena u ogrlici od ćilibara. .

Gledeli smo čkomeć. mladi i veseli bili.Tu na stezi poleg pruge Tu na stezi poleg pruge.. Tu je drago cvetje. Sad za starim plotom spomeni se skrili. zdavna. Zdavna. drobni ptiček nekam nestal. gledeli smo vlaka kak je juril u daljine.. jedno prazno gnezdo. samo stojim i gledim. a v daljini breg zeleni! Male kleti i gorice! A kak diši zumbul plavi! V mojem srcu uspomene. Tu na stezi poleg pruge Mira Eljazović 35 Još ponekad sanjam. topla trava meka. Vse je tu... Se je lepo: Drava teče... pak me bole.. a vse mi fali! Kak sem nazaj došla. ..

Pa će na kraju snage.jablani su negdar bili. Mira Eljazović 36 Još ponekad sanjam. AL' JE NI. Kušat će njezin slad sretni težak. Vlak je juril vu daljine.. U pukotini stijene.. Smokva U pravom trenutku.. u prevrućem ljetnom danu. plod pokloniti. sazrelom za njega u pravome trenu. sad ih ni. umorni težak stari naći blagi hlad. na siromašnom tlu niknut će smokva. ispod čvrste smokve.. al ga čuti više ni. Gde su dragi ljudi? Tu na stezi poleg pruge išćem davnu sreću AL' JE NI. toplinu upijati. .. korijen će naći put i grane će za suncem čeznuti. zahvalan na hladu i raspuklome plodu..

ti hrabro si svjetlost čuvao u očima.Zauvijek Pamtit ću dok postojim nadu u tvojim očima.. Oprosti što sam riječi utjehe svojim uljepšala bojama..... riječi upućene tebi i pticu što te pozdravlja. Pamtit ću mir tvoje ruke na odlasku. Umjesto tužnog pozdrava. Mira Eljazović 37 Još ponekad sanjam. na prozor bolničke sobe došetala je vjeverica.rascvjetano drvo ispred prozora. ... .. Pamtit ću nadu u tvojim očima.... dušom slutio i sve vidio u bolnim noćima. Iako si znao. nisam ti lagala.. dok tuga se širila nemoćna. ljubav sam davala.

. Tad strast bi kliknula poput ptice puštene iz kaveza i rasula se tijelom poput rastaljena čelika. ne smijem se sjećati tih vremena kad si me zvao jedina moja ljubljena i poljupcima me dovodio do ludila. a strast ugušiti da nikad ne uskrsne. čvrste ruke i njihove nježne dodire. . a svaka pora kože na nježni je dodir čekala.Silva Filipović Samo mi snovi ostaju Ne. 38 Još ponekad sanjam. Sad mi samo preostaje sanjati tvoje cjelove..

nova se zvijezda rodila zaiskrivši na tamnom svodu mojih uspomena. Ta mala zvijezda jarkoga sjaja putove mi obasjava. jutarnjom me rosom napaja. Dok je polako umirao dan.. Silva Filipović 39 Još ponekad sanjam. vodi me na livade mirisne. . radost u dušu ulijeva i tugu skida s obraza. cvijeće mi u kosu upliće.Zvijezda Na krilima večeri u moj je život lagano ušetao. poput tata u srce se uvukao i tamo zauvijek ostao..

. a mene ostavilo samu s čežnjom. .. Sanjala sam poljupce i milovanja kojima si me obasipao.Prekinut san Crkveno me zvono iz tvog zagrljaja jutros otrglo grubo probudilo i u sivu javu vratilo. Zločesto je zvono divan san prekinulo. navalu strasti dok si me doticao i divan osjećaj sreće kad sam ti pripala. Silva Filipović 40 Još ponekad sanjam.

. peku… 41 Još ponekad sanjam. Zaustavi suze! Pomisli jednom Na poljupce vrele. ostavi ih! Neka peku. srcem predane.. Zaustavi vjetar! Pomisli jednom Na rijeke isplakanih suza Na tužnim obrazima.Slavica Grgurić Pajnić Ostavi Pomisli jednom Kako bolno ječi vjetar Na suhim granama. Na tijelu mome..

Sjećanje mi nemoj pokloniti Slavica Grgurić Pajnić 42 Još ponekad sanjam. želju za sutra Pokloni mi… Ako ljubavi ima. Pokloni mi drhtaj goranskih puteljaka Za ruke me primi.Sada Pokloni mi jutra osmjehom okupana Prvu šetnju rosnim poljanama Crveni stručak ružinih pupoljaka.. ljepotom događaja. sigurnost mi daj Orkestrom spoznaje. . Pokloni mi večer zvjezdanog neba Tišinu tišine. daljinu daljine Ljubav u sebi..

obuzima da pobjegnem želim i ne želim spora sam nesposobna da se odijelim razmrvim osjećaj mirim se do tišine i eto mene oslobođene iz sjene iz zjene iz stijene iz vjetra iz travke opet sakupljene javke sobom začuđene ne opirem se ljubavi 43 Još ponekad sanjam. ..Boba Grljušić Opiranje Iz dubine divlja plavi me..

..Protiv sebe Da bar sustignem te za svjetlosti dana kasno će biti poslije s mrakom mijenjam sebe i tebe nuždom zaboravljam za kim i čim sam to hodala žureći u beznadno u dubini protiv sebe dan cijeli Nenadano Moja si druga polovica riječi moj spas u trenutku kad mi osjećaj zaprijeti puknućem posred lica i ne znaš dalje i ne znam dalje oboje kanemo u šutnju u jamu bezdanku zadovoljni rečenim nedorečenim primireni spašeni Boba Grljušić 44 Još ponekad sanjam..

.Dvije ptice Dvije se male ptice mokre ljube na tankoj žici dalekovoda gledam ih s prozora Moć zemlje Miriše zemlja na moje na znano svojom me snagom uspravnom drži a kad pokleknem pa sam joj bliže mirisom me hrani i opet diže cvijetu breskve da sam bliže Boba Grljušić 45 Još ponekad sanjam.. .

. . u zamračenoj sobi. sam... Gubio se.. čekao je samo trenutak kad će se slomiti. sam.... Presudio je sam sebi kao najveći krvnik. besmislen je ovaj svijet. u tuzi.. Zatvoren u četiri zida. koja je nestajala iz dana u dan. nije znao pobijediti. Sutradan se nije javio. Nosio je masku veselog čovjeka.. rekao mi je. 46 Još ponekad sanjam.. Taj maskirani čovjek nestao je.. Zbogom.. Sve je izgubilo značenje. nitko..Alen Hasikić Nitko Nije bio borac.. I tako iz dana u dan... U jadu. "Ja sam nitko".

kao spomen jednog davnog ljeta. bešćutan bez osjećaja i prohujali dani i noći i ostade prazno srce u samoći. zarobio srce. 47 Još ponekad sanjam. a pjena u tisuće kapi rasprši se u daljine.. i negdje usnula spava morska vila dubina. . Mislila sam da će trajati vječno naša ljubav sretna ti si mi ukrao dušu.Jasna Horvat Kamen O kamen se razbiše vali. Kamen još uvijek stoji kao sjeta.. ali ostade samo hladan kamen.

Asna Horvat 48 Još ponekad sanjam. I život bi bio pun čari i ni za čim više ne bih marila niti žalila. druge ljubavi sretala. putovi bi posuti srećom i cvijećem.. Sve bi bilo lijepo kao san i živjeti bi bilo kao da je svanuo sunčan dan posut laticama ruža. Ne bi bilo tuge i ne bi bilo laži i druge bih pjesme pjevala. Godine bi bile druge.. Život bi mi drugu šansu pružio i više me ništa ne bi rastužilo.Kad bih Kada bih se ponovo rodila druge bih bitke vodila. . Ne bih srela tebe koji si me ranio. već bi bio netko drugi koji bi ljubav vratio pa moje srce ne bi nikad patilo. i drugim putovima bih krenula i druge priče znala i sve bi bilo ljepše kao iz bajke.

Ivan Prekrasna životinja On te gleda na svoj potrošački konzumerski način kao debeljuca kremšnitu kao vuk janje A ti se vješto koprcaš kao da ti nije milo i smiješ se na granici nervnog sloma Na tebe je izvršen atentat automatskim pištoljem s Amorovim zakovicama slijepa djevojko sudbinske ljepote prekrasna životinjo Zloupotreba ovlasti Zloupotrijebio sam svoje ovlasti kupca da uhvatim njezin pogled ili je ona zloupotrijebila Svoje ovlasti ugostitelja kako bi uhvatila moj 49 Još ponekad sanjam.. ..

a tko dok sviće zora? Što se tiče ovih riječi. brže nego Tomba.Dražen Jergović Kraj Filozofija me uhvatila. manjina u sistemu. pod nogama sve je bijelo.. ali nije droga. nikad nećeš čuti mene da prodajem bajku. ne mogu bježat`. moje cijelo selo htjelo da budem njima fora. . Sterem svoj identitet na svježem zraku. moje djelo. kao ja u mraku. Budim se iz snova. svaki dan je borba. Niz planinu.. prašina na površini. napadaju me misli. u glavi mi raste bomba. Što zahtijeva više poštovanja. Moje tijelo. a nekoga je sudbina stisla. ne mogu ih otjerat`. Nikad neću znat` za slučajeve gdje su me promašili za dlaku. meni prave smisla. 50 Još ponekad sanjam. moja noćna mora. Netko je lud. u krivinu. planina ili gora? Tko pjeva po noći.

Kao da je bilo davno: Volim te! – objavio sam javno. Uz oči tvoje poput mora Prebrzo mi stigne zora. Valjda zato što si riđa. I dalje osjećam neki naboj. Plaha. Postat tvojim vječnim robom. noću sanjam Ljubavlju da te proganjam. I danas želim biti s tobom. Ljubim svaku tvoju poru Dok ti kosa leprša na lahoru. Al` poslije. Pričali smo često skupa. Samoća nam bijaše glupa. kao vila. kad te osjetih Znao sam. neprežaljenoj dragoj. sretna. Državši tvoje tople ruke Zaboravio sam sve muke. Možda nam je i bilo svejedno. ti moj si najljepši stih! Poput prepelice ti si bila.O tebi… O tebi. Zar to je sve što je od nas ostalo?! Dražen Jergović 51 Još ponekad sanjam. Tvoje mi se lice sviđa. O tebi znadem tako malo. Dok smo sjedili zajedno. Danju mislim.. Iz dana u dan ti si cvala Poput snažnog plimnog vala.. .

. Njena tuga bez srama bijaše neka zlokobna tama. tim smo sužniji. sve sve dužniji. Sve što stariji. Hrvatska (anti)perspektiva Što smo mlađi. Dražen Jergović 52 Još ponekad sanjam... sve smo ružniji. to smo tužniji. Čim smo bliže.Moja mama Odavno bijaše sama ta dama. Takova fama unutar čama.. to može biti samo moja mama. Sve sve dalje. . čije ime skrivam vama.

.Bogdanka Jovanov-Stojanovski prva pjesma na drvenom stolu u novinskoj hartiji usoljene sardele kraj čaše pitkog domaćeg vina ni reč više nije potrebna nazdravljam dragom osmehu sa požutele slike i ispijam u čast svog detinjstva 53 Još ponekad sanjam.. .

druga pjesma u kraju mom crnica zlatno žito i beskrajno nebo sunce nema za čega da zađe pa celu noć pevaju zrikavci kradući mi dušu i vreme u kraju mom zorom sve što kokodače. grokće javlja se ište vode ište kukuruza i ’leba ište i na ’leba i muve na ’lebac u mome kraju i svojta i kurta i murta svi bi ’leba bez motike ’lebac mu materin dok crnica i žuljevite ruke drobe godine za to isto parče ’leba Bogdanka Jovanov-Stojanovski 54 Još ponekad sanjam. .. muče.. njače.

...a u kraju mom još daleke vale i pusto more težačke ruke slabih mreža škrta crvenica i škrto poje muke rodile samo sunca preteklo i vremena sve ostalo staro živi se od sećanja i večne vere u varljivu nadu a muve na smokve u mome kraju i svojta i kurta i murta svi bi kruva bez motike kruv mu ćaćin dok crvenica i žuljevite ruke drobe godine za to isto parče kruva a u mom kraju još vetar oro igra oko platna što ih bele na jezeru i tužbalice pevuši za dragim u pečalbi i jad na žalnu dušu doliva Bogdanka Jovanov-Stojanovski 55 Još ponekad sanjam.

.i muve na ’leb u mome kraju i svojta i kurta i murta svi bi ’leb bez motike ’leb mu majčin dok posna zemlja i žuljevite ruke drobe godine za to isto parče ’leba i ništa tu nema sem rada od jutra do sutra sem ljutog duvana i pustih obećanja o povratku al’ u kraju mom tamo gde je duša oko srca oko anđeoskih krila sreće je i osmeha pesme i radosti ljubav je najbolje rodila u kraju mom pa svi moji zagrljeni traju…traju…traju… dok je nama nas i ljubavi naše. .. ćaća nas zakarta trajaćemo…trajaćemo dok je pesme…dok je pesme… Bogdanka Jovanov-Stojanovski 56 Još ponekad sanjam.

.Ljiljana Katić Biti tvoja sloboda Dok me neljubav okivala prijetnja da me uguši kucala je na vrata Sve one ladice u koje tako brižljivo smještamo druge podrezuju im krila ubijaju dušu I zato želim biti tvoja sloboda zemlja koja hrani tvoje listove sunce koje boji tvoje cvjetove Želim te podići nebu da u njegovim očima otkriješ svoje lice i njime daruješ svakog čovjeka Želim se diviti tvome osmijehu koji mi pjeva pjesmu o tajni sebe i sobom bogati moje pustinje osvjetljava maglom skrivene dane 57 Još ponekad sanjam...

2.. Ljiljana Katić 58 Još ponekad sanjam. .8.Svojim dodirom buditi te da nikada ne prestaneš zvijezdama pružati ruke a tlu korake Biti tvoja sloboda koja te lahorom osvježava i životom daruje Posedarje.2001..

2... 9. .Snaga ustrajnosti Prvi korak nije dovoljan da stignem na cilj ali dolazak do cilja njime započinje Spoznaja nije dovoljna da se promijenim ali je početak rasta od sjemenke do ploda Jedna riječ nije dovoljna da imaš povjerenja u mene ali započinje gradnju mosta koji povezuje obale Jedna dobivena bitke nije dovoljna za pobjedu ali mi daje snage da u borbi ustrajem Martinus.2010. Ljiljana Katić 59 Još ponekad sanjam.

..Spuštanje neba Čežnje Te moje zovu da se još jednom spustiš na ovu zemlju da mi srce ispuniš onim što si mi darovao što životu daje smisao Neispunjenje čežnje razdire srce ili je to propinjanje da se razvije do punine i veličine neba Je li širina obzorja veličina srca i izlasci iz okvira avantura novog stvaranja novog rađanja života u izobilju Ostajem zatečena nad putovima svoga rasta i ovog srca premalenog za čežnje koje u njemu žive i rastu iz dana u dan Ljiljana Katić 60 Još ponekad sanjam..

12.2009... . 25.Spustilo se nebo donoseći okus Ljubavi koje u izobilju imaš i koja čezne ostaviti trag u svakom srcu ove zemlje koja je otvorenih grudi prima Dugo Selo. Ljiljana Katić 61 Još ponekad sanjam.

6.. 15.2005.Davanjem cvjetati za nebo U Tebi otkriti tugu kao odraz brige za nas i zahvalu lomljenja kruha po kojima postajemo siti Daješ nam da druge sitimo učeći nas kako ljubiti kako sebe davati i davanjem cvjetati za nebo Nebo kojem ćemo plodove donijeti sebe same kao najveći dar i sobom obogatiti sve one koji nas u njemu očekuju Dugo Selo. . Ljiljana Katić 62 Još ponekad sanjam..

..4.2010. Ljiljana Katić 63 Još ponekad sanjam. .Neću odustati I ponovo se nađoh nasukana u moru ljubavi iznova oćutih gluhu jeku vlastita glasa još jednom doživjeh bol tuđeg neprihvaćanja uporno zatvaranje i prozora i vrata Ali neću odustati od nove plovidbe neću odustati oblikovati kamena srca neću odustati kucati na prozore i vrata neću odustati od LJUBAVI 18.

Nježnosti Kad se ti probudiš u mom srcu nježnost sama se prelijeva iz mog srca do svih koje susrećem Kad ti dodirneš moje srce toliko topline navire koja otapa i grije moju nutrinu za prihvaćanje Kad me tvoj osmijeh obasja svjetlošću buja moje biće i licem ostavlja trag tvojeg odraza za druge Kad u tvojim zjenicama prepoznam suzom okupan svoj lik svaki biser iz oka čisti dušu moju nanovo rođenu Dušu koja čitava nije ako je ti svojom puninom čitavom ne učiniš i srcu razum daruješ Ljiljana Katić 64 Još ponekad sanjam... .

2005. Ljiljana Katić 65 Još ponekad sanjam... 14. .Ti koji si tako nježno od svih drugih što postoje prvo mjesto u srcu zauzeo što mene toliko raduje Neizreciva je ljubav koja me tebi nosi da te sobom daruje Krasno.9.

kako moralo se zbiti Na jedrenjaku što nalik je na zvjezdan' leptira… U njegovoj nutrini zajedništvo blista Svako veslo ponaosob simfoniju sklada K'o umjetnik kad primi se čarobnoga kista Galaktičkom rijekom teče ljubav puna slada… 66 Još ponekad sanjam. i zvijer… Kompas je sačinjen od svjetlosnih niti Kazaljke pokazuju smjer ljubavi i mira I sve se dešava. ne putujem sama… Još od pamtivijeka anđeli me prate Duhovni vodiči kazuju mi smjer Kad pogriješim kurs. ..Željka Košarić – Safiris Zvjezdani jedrenjak Zvjezdani jedrenjak već odavno na me čeka Razapeta jedra vijore na zraku U daljini nazire se galaktička rijeka Svjetlosni val što opire se mraku… Nebesku je kartu iscrtao mi Svemir Krenuti ću putem zlaćanih meridijana U tijelu se rađa davno znani nemir Kao i oduvijek. na pravi put me vrate Naručje im miluje.. i labuda.

Zvjezdani jedrenjak već odavno na me čeka Razapeta jedra vijore na zraku U daljini nazire se galaktička rijeka Svjetlosni val što opire se mraku…

Željka Košarić - Safiris

67

Još ponekad sanjam...

Smaragdna knjiga
Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime Korice izrezbarene u zelenoj boji Sadržaj čuva baš svačije ime. Kakvi li smo bili davnih života Kakvi smo sada, u ovome trenu, Čeka li nas sutra rajska ljepota Ponavlja li se ime, u novom refrenu? Svako je slovo kao otisak Duše Koju ispisala je i ponajmanja misao I dijela kojim zidovi grade se il' ruše Izgovorena riječ kad spaja se u smisao. I trenutak šutnje, kad odabran je mir, Svaka strma litica kao bojno polje I trenutak ljutnje, taj uzavreli pir, Sve odigrano s više il' manje dobre volje. Na poleđini nema kratkoga sažetka Broj stranica nitko izbrojio nije Nepostojećeg uvoda, a nema ni svršetka Sa ponekih stranica sjajno svjetlo sije.

Željka Košarić - Safiris

68

Još ponekad sanjam...

Svjetlosne niti kao krasopis svilen Koje istkala su ljubavna djela Već sam pogled na njih medan je i milen Bez njih ova Knjiga ne bi bila cijela. Negdje u dubini zapis postoji Drevnim su rukopisom ispisane rime Korice izrezbarene u zelenoj boji Sadržaj čuva baš svačije ime.

Željka Košarić - Safiris

69

Još ponekad sanjam...

Okupana svemirom
Duša je moja ispunjena nemirom Onime što nadilazi sve izrečene riječi Okupana sam plavetno beskrajnim Svemirom Opija me njegov poj, iscjeljuje, liječi. Odjeću je Duša rasprostrla podno neba U golotinji uživa, pruža ruke svoje Tihi šapat Svemira, sve je što sad treba Kad ponoćne zvijezde potiho se roje. Nailazi moreplovac, galaktičko biće Svoja jedra ispleo je na mliječnoj stazi Poželio je biti djelić neispričane priče Jedan uteg milozvučan na duševnoj vazi. A Svemir se smiješi, žuboravo teče Prosuo je svjetlosni zvjezdani slap Tko još može dodir ovaj, u sebi da niječe Dragocjenu vrijednost krije i ponajmanja kap. Galaktičko biće u dugu se pretače Ispunjava auru , ljubi ju i grli Koprene nevidljive pred njime se svlače U zagrljaj neobičan moja Duša hrli.

Željka Košarić - Safiris

70

Još ponekad sanjam...

ili zvjezdanim nemirom Oduvijek i zauvijek. . Duša je moja okupana Svemirom Opija me njegov poj. Željka Košarić .Odjednom sav nemir postaje mir I to onaj što nadilazi sve ikada izrečeno U Dušu sad se uvlači zvjezdani vir U spiralnom je krugu moje biće izliječeno. u meni on diše..Safiris 71 Još ponekad sanjam.. kad stihove mi piše Ispunjena mirom.

72 Još ponekad sanjam. ...Katica Krakan Ljubavi … Neću te opjevati u pjesmama mojim jer u srcu mi je danas poplava tuge stihove ljubavne sačuvat ću u mislima svojim a noćas kad bura se stiša i grad naš zaspi poklonit ću ih snovima tvojim.

i spokojno šute skrivajući tajne tvoje. i moje Katica Krakan 73 Još ponekad sanjam. Suza po suzu Tuga po tugu Humka po humku Polako se prikrada Zrelost života Čvrsto se držeći Za vrpcu od svile Što povezuje nas S vjetrovima južnim I uvalama zlatnim Kradući usput U praskozorja strasti I u noći zimske Pijanstava naših slasti. pored rijeke tihe žalosne vrbe zavjerenički nijemo. Dok tamo.... Smrt Zaspale duše neumorno ulicama pustim traže oči snene njene i traže usne bludne i njedra bujna i kose duge.Korak po korak .. .

. Katica Krakan 74 Još ponekad sanjam.. . srce u srcu. A život i dalje neprimjetno pod vrbu staru mladosti dovodi nove. Rujan Nebo je obuklo svoj kaput sivi i prosulo svoje bisere po nama a ti i ja. ruku pod ruku.i tajne njene. nesvjesni tišine zlatne što se hrastovom alejom šulja zaogrnuti plaštem od svile pogledima jedno drugom ljeto šapućemo.

čeka Katica Krakan 75 Još ponekad sanjam.Mornarova nevjesta Rosom umivena suncem okupana vjetrom počešljana pokraj svjetionika. Čeka svog mornara koji doći neće ni danas ni sutra ni prekosutra ..... A ona umivena rosom okupana suncem počešljana vjetrom vjerno nahranjena nadom . brata svoga... .. u haljini bijeloj satkanoj od kristala mraza osamljena stoji. Čeka.

.Jasna Livada Mjesto za emotivce Nemam više vremena Žuri mi se u ništa Ako sam ikoga i išta Voljela To si bio ti Jedino i samo ti A ja bez tebe Ne znam živjeti Žurim se Pobjeći Ni riječ ne reći I zauvijek Nestati Tamo gdje nema adrese Ni zvona Ni telefona Ni pošte bilo koje vrste Samo ništa To je mjesto za emotivce za slabiće koji bi od svega bježali U moje ime popij jedno piće I pomisli Brzo se i lako svatko prežali 76 Još ponekad sanjam.. .

Ne sudi Obukao si svečano odijelo Navukao sudačku halju I uzeo bat Udario si njime o stol I objavio rat Na optuženičkoj klupi Ja sam se branila šutnjom I presuda koju si izricao S ozbiljnošću i ljutnjom Izazivala je u meni samo stid i bol Znao si da sudiš ljubavi I uloga ti je bila teška Iako sam bila pregrešna I suđenje je bilo greška Na kraju si odložio papire na stol I pustio da presuda čeka Za neke optuženike shvatio si Nema učinkovitog lijeka Jasna Livada 77 Još ponekad sanjam.. ..

..Na platnu neba Ugledah danas jedan oblak lak Kao šećerna vuna na platnu neba Plovio je lagano na nebu trak Mlaznjaka pored njega. veselo žmiri… Jasna Livada 78 Još ponekad sanjam.. hoće li doći Ne odolih veselju I nasmijah se na ovu sliku Zamišljajuć tebe u obliku Oblaka laka Što me ljubi Nježno kao sunčeva zraka A onda i sunce iza Oblaka proviri A meni se sanja I mašta I žmiri. žmiri. Zatvorih oči I zamislih želju O.

.Kamen i more Ti si kamen Ja sam more Ti mi daješ odgovore Dok te kupam i pjenušam Ja te pitam Pa te slušam Oštrice ti tvrde gladim U oblutak te obradim I onda se preko tebe Ljuljam blago poput bebe Ja te kupam Ti me njišeš Ja ti šumim Ti mi pišeš Ako neću tvoje rime Ti ih brišeš O ljubi me Dok milujem tvoje tijelo U pjeni što blista bijelo A kad voda se zamuti Onda šuti. samo šuti Jer čudni su moji puti Od obale do obzora Mene ima Mene mora I kada se sprema plima Na obali Ti me čekaj Ja ću stići S valovima Jasna Livada 79 Još ponekad sanjam.. .

svirci moji Hej. tiho Iz d-mola Nek' jecaj violine Krčmom raznosi S mirisom dima I miris bola. Pjevat' će s vama i duša ova! 80 Još ponekad sanjam. Jer usne njene bijahu slatke I tajna vječna najljepših snova.Stjepan Maksimović Hej.. Ako se ikad opet sretnu. . svirci moji! Svirajte noćas Za mene..

I Tebi pjevam. I noći u kojima su nebesko plavetnilo i ona u njemu bili tako nekako umiljati.Ljubim te kćeri materina Bilo je to neko čudno vrijeme. ne da tata. kćeri materina... Pred tvoju kućom zastadosmo Ljubim te. Ruke bi tvoje oko vrata Na prozor ne smiješ. Znam koga ljubiš. Srce kog sniva. I tiho jeca violina.. . Idem za srcem kroz noćnu tminu... Šešir na koso. Tkanica mi je od suha zlata. Košulja bila. šljivika . O! kako luduje. Tambure šorom mene prate I tiho jeca violina.. Tambure šorom mene prate. a ja. Znam. moja mila. Pred tvoju kućom zastadosmo.pjevah prašnjavim seoskim sokacima pjesme... U mome oku radost se skriva. iz dubine srca. ništa ne skriva. vrijeme sokaka. kćeri materina! Stjepan Maksimović 81 Još ponekad sanjam. Ljubim te. Jednoj plemenitoj duši koja zna da voli. ja zaljubljen do ušiju .

... bla.... nedostignuti minuti neće se vratiti podari vatri te tvoje mirisne dunje neka ih cvrkutom srce miluje Stjepan Maksimpović 82 Još ponekad sanjam.bosonoga na mjesečini ne razmišljaš o tome da nagost može prste da splete briga tebe. bokovi kao breze na vjetru kao dokovi.. .. bla .. da uplovi i nemoj da šapćeš mjesecu bosonoga s mjesecom znaš kakav je on bla.

.. čovjeka čiji životni smisao je ravan blijedom ništavilu prekrivenim smiješnom maskom ljubavi prema čednoj ženi praznog pogleda. ližu a on sretan i s osmjehom punim prezira odlazi u nepoznato ka svetom cilju konačne sreće!!!! 83 Još ponekad sanjam. Sjene ga gutaju.Luka Marinović Sjene U noći punoj sirovog straha kao hijena kroz čarobno zlobnu noć gmižu sjene okrutnog srca! Gledaju i uzimaju mile duše..

šapću zidovi i sjene iza zastora.. a uzdignutim čelom pričat će da našli su spas. Mi znamo.. zar nas je briga tko protiv nas viče kad veže nas bezbroj svijetlih niti i najbolje znamo gdje naše je mjesto – dobro je tamo gdje nam skupa sviće. 84 Još ponekad sanjam. opet će nekima ostati blago. Opet će drugima biti drago kad padnemo i zgaze nas jer ne puštamo glas. lakše je pustit da nam sude. kradu nam riječi. al ne valja mijenjati ljude. kradu nam misli. . Morat će proći tisuće noći i nebrojeno puta probudit nas sunce. Misle: Što nas se tiče imamo li rogove i jesmo li dovoljno dobri.Matija *** Raznosi vjetar dio po dio naše priče.

kad ih gledam gdje lakoćom idu svojim putem. od debele kože.. Sve mi se vraća.Vraća mi se Sad mi se vraća vjera u krive. sve što cijenim. i naivnost i sve drugo loše. Matija 85 Još ponekad sanjam. . obraza čistih. sve što znam. i kad s mukom se čudim kako netko može tako lako izdat nešto što se zove povjerenje.. vjera u žive.

. tužni. Sve ću dati za vas. gdje nije bilo ni svjetla ni nade. al' me vuku sjećanja u dubinu. neznatno i malo. i za njih bih dao sve ovo što jesam. slični. Prošarane su naše duše makar samo smo se na tren sreli. ali ostalo je više od vas nego nekih uz koje sam život cijeli. da nađemo se opet. . čisti. više ne mogu. Poslat ću po vas kočije. neke koje dobro znam..Negdje među vama Negdje među vama dragi ljudi šuljaju se sjene. hoću. Matija 86 Još ponekad sanjam. Znam da si nismo ništa dužni. samo mi. noću. odsjaj duša.

Uskoro ga neće ni biti. a mi debeli. već i oznoji. Opet je netko drugi kriv. 3/ Veš mašina.. kaputi. Kava se može skuhati na izlazećem plinu vlastitoga tijela. Demokratsko glasovanje 2:1 i pobijedila sam ja s ovim glasom 1. ostalo na ruke. Ali što je. 5/ Plin. Nazvati prijatelja koji ima kafić i pitati da li želi nataloženi led iz frižića? Tako i on štedi na radu ledomata. Tek toliko da netko ne razbije nos. Isto tako u drugim prostorijama. Moram nazvati Mikija. Odluke: 1/ struja – skinuti žarulju u WC-u. Postoje deke. Nazvati psihologa i pitati da li je spomenuto traumatično? 2/ Perilicu za suđe nemamo.. rukavice… a mladi neka vode ljubav.Biserka Mejovšek Naše obiteljske recesijske mjere Ozbiljna je situacija. Na obiteljskoj razini. Nazvati frendicu i upozoriti ju da perilica troši puno struje. jer baš nije ugodno ostavljeno vidjeti. . 87 Još ponekad sanjam. Bez žurbe nabaviti novu. kape. Riknula nam je. Možda ne baš skuhati. upotreba 1 tjedno. Eventualno ostaviti jednu kao orijentir. Nazvati tetu Ružu i pitati ima li i hoće li posuditi rifljaču? 4/ Iskopčati frižić. ali ušparati na grijanju barem nešto vode. Mislim da je svjetska kriza Lijepoj našoj dobro došla kao izgovor. Ne samo da grije. jer u njemu tako i tako nema ništa. i to u vodi skupljenoj u kadi poslije tuširanja. tu je! Sazovem sastanak kako bi se spasilo što se spasiti da. jer se priča da on ima takva iskustva. U ovom slučaju financijska. jer sam vidovita i znala sam što nas čeka. Za sada je relativno toplo.

što će biti dovoljno ako uzmemo u obzir donijete mjere u vezi prehrane. Otkazati pretplatu i igrati „ Čovječe ne ljuti se“. Našim restrikcijama se smanjilo. a tako i tako nemamo što vidjeti. neka se prozor otvori. 12/ Zimovanje i ljetovanje. . jer se tako radi. a to imamo i doma. 7/ Smeće i odvoz. A tako i tako nas nazivaju nekulturnim. Nema šanse. kao kupanje naših starih samo subotom. Pranje vrata. Ruke prati u lavoru. O tome kasnije. i čuvati za izlijevanje u WC poslije velike nužde. Nazvati Macka da me upozna s novostima u svijetu? 10/ TV. Znači. ne možemo bitno utjecati. Tuširanje jednom tjedno. Ako potreba ipak postoji. radimo i na zdravlju. 9/ Novine i časopisi – 0. po mogućnosti svi u istoj vodi. Nazivam oglase. Znači pomoći Biserka Mejovšek 88 Još ponekad sanjam.6/ Voda. Nazvati Nikicu i pitati ima li bolje rješenje? 8/ Pričuva. onda bacimo ono što nas tišti. kazalište. Možda se baciti u trošak kupnje gaća. Kino. Cipele eventualno tumplati i otkriti zaboravljene čari – hodati bos. Pranje prozora pred Božić i Uskrs. knjiga…više se nema ni što vidjeti ni što pročitati. Svi ju imamo za slijedećih 50 godina.. 11/ Garderoba. 13/ Kultura. Dugoročno ćemo se prestati ljutiti jedni na druge. ali ako već punimo kantu. Moram telefonom nazvati drage prijatelje neka razmisle o tome. Već 3 godine govorim da nam je stan prevelik i raditi na tome da se nađe manji. čistoća je samo pola zdravlja. Mobitelom nazvati frendicu koja harači po dućanima od 0 -24 i pitati ju zna li gdje su gaće najjeftinije? Sumnjam da to zna? Ipak provjeriti.. a ljeti vruče. a nečistoća drugo polovica. jer je zimi zima. Svakako telefonirati Vesni kao prijedlog uštede. To svako telefonom predložiti nekolicini prijatelja. Skupljati kišnicu. Osim toga. Vodu piti s preciznom procjenom koliko ćemo je zaista popiti. podova… prestaje u ime poremećaja koji izaziva glava. jer to je ipak pranje nečiste savjesti.

jer se time ne uništavaju vitamini i minerali. Kupiti ementaler tražeći da nam odrežu i izvažu samo rupe. 17/ Slobodno vrijeme. 16/ Prehrana. koprive. Svi imamo zdrave noge. jer inače ne bi bio slogan ne znam koga u predizbornoj kampanji. Kruh – umjereno. a štedi na vodi i plinu. Malo istegnuti noge i ubrati ono što nam priroda pruža – divlji radič. a mladi bicikle. 18/ Svakako staviti remen i stezati . Telefonski: "Uh … zaboravili smo. znajući što u njima svega ima. Ne dosađujem se. Fuj! Jaja – to ćemo si priuštiti. jesti sirovo. Po mome nitko ga nema Svi jedva sve stižu. Početi hvaliti i podržavati Moga najdražega zeta. kada već gule nas. šumsko voće. Voće – dovoljno jedna jabuka dnevno i ne guliti ju. Meso – zanemariti normativ po glavi i puno safta uz krumpir kuhan u ljusci. jer deblja i pun je aditiva. jer tako najmanje ima opada." Glavno da su od srca. Konačno ju saslušati. Izvrstan je. Ako se baš mora i ako ga uspijemo registrirati. koji je još prije 2 godine od balkona napravio solidno obiteljsko poljoprivredno dobro. Neka čeka bolja vremena. Telefonom savjetovati ostale o našoj odluci.. Sir – još uvijek prihvatljiv kupljen kod kumice.oko vrata. onaj kravlji.. a prestati kolutati očima. Nazvati prijateljicu za savjet koja to ima u malome prstu. preko spoznaje kako spriječiti globalno zatopljenje do uputa kako spriječiti svjetski financijski kolaps. ali ga ja imam. Naresci – zabrana. . ne zamjeri i iskrene čestitke sa zakašnjenjem. Ipak telefonom uhvatiti prijateljicu koja me uporno obavještava o kupnji knjiga u kojima su savjeti i rješenja za sve tajne ovoga svijeta. kesteni…ima toga.nema. Telefoniram. 14/ Auto. što bi trebalo i zakonom zabraniti. Iskoristiti sezonsko povrće. 15/ Rođendani. Neće onaj u Dubai-u graditi po ne znam koju „Palmu“ na moj račun. Moram telefonski provjeriti da li je baš tako preporučeno? Biserka Mejovšek 89 Još ponekad sanjam. a onda telefonski predložiti još nekima. samo se treba potruditi. od saznanja gdje se nalazi Sveti gral.

Današnji ručak. . Zelje na lešo sa 2-3 kapi ulja. prerežem krilce na zglobu: „Sada imaš dva!“ Biserka Mejovšek 90 Još ponekad sanjam. Uzmem nož.S ponoći je sve stupilo na snagu.. „Samo jedan komad mesa?“ pita Ona.. krumpir kuhan u ljusci i svakome pileće krilce.

Ne znam kako drugi. pa novine. a on je promijenio gotovo sve srednje škole u Zagrebu i rado pozivan na sve godišnjice. u praskozorje. ručak skuhan.. pa malo televizija… i vidim ga kako pegla tu ukrasnu traku i govori sam sebi: „Još samo da dobijem menstruaciju i ja sam žensko!“ Moram ponoviti kao me opunomoćio za sve moguće da bi izbjegao njemu mrske radnje. ali on bi otišao na proslavu u petak ili subotu i došao krajem sljedećeg tjedna da se ofriška. a vrijedilo je do opoziva tog riskantnog dokumenta. a on nije imao posla.Don Corleone Moj čovjek i ja? Nekako su se u jednom periodu naše uloge zamijenile. popravak nekih stvari po kući. pranje suđa …do tapeciranja stolica. pojela bi. On je slavio. To vrijeme je iskoristio za djecu. Stiglo je proljeće i znala sam da je to vrijeme kada na njega ne mogu računati. a i prodati njegovu djedovinu. . Punomoć mi je omogućavala sve i uvijek je bila uz mene. kuhanje. oko pola osam – telefon: „Molim drugaricu …tu i tu…!“ „Ja sam!“ „Jeste li vi drugarica tog i tog?“ Biserka Mejovšek 91 Još ponekad sanjam. Obećavala sam … sada … sutra. Naime slavile su se mature. Mogla sam dizati novce. potpisivati njegove ugovore. Ja sam otaljavala činovnički posao. ali bih došla kući. Barem 10 puta me zamolio da ispeglam ukrasnu traku koju je trebalo staviti kao zadnje na taj važan dio namještaja. pa malo prilegla. kako bi stigao na drugu …treću… Dočekano jutro i buđenje bez njega nije bio razlog za uzbunu. Jedne subote..

naišla je kontrola i na inzistiranje da napusti tramvaj i dade potrebne podatke.“ „Čiji mir i red je narušavao? „Organa!“ „Kojeg organa?“ „Jedan putnik nije imao tramvajsku kartu. . Primio me milicajac u hijerarhiji nešto viši.“ „I on je bio bez karte?“ „To ne znamo. ali je sa svom snagom navalio na čovjeka koji obavljao svoju dužnost. nisam njegova drugarica.“ „Pa što i kod vas slavi maturu? „On je uhapšen!“ „Kada?“ „Prije 2 sata. „Za početak – ćevape!“ „Ovo nije mjesto za šalu! Poslušajte me!“ Poslušala sam ga.. ta i ta. pa dođite po svog druga. pojavite se!“ Navinula sam uru za 11 sati i legla natrag.“ „A što ste mu?“ „Supruga!“ „Ovdje Milicijska stanica. upleo se vaš muž.. Oko podneva sam se pojavila u Milicijskoj stanici i provirim prema plavoj uniformi na porti: „Što bi vi?“ pita me.„Ne.“ „I već ga puštate?“ „Da!“ „A zašto sam ne dođe kući?“ „Nisam siguran da bi ju našao … da skratim.“ Biserka Mejovšek 92 Još ponekad sanjam. „Dakle drugarice vaš muž je uhapšen jutros oko 6 sati zbog narušavanja mira i reda.

On je čitao punomoć. on je mrtvo pijan!“ „I sada ga vi hoćete takvoga uvaliti meni?“ „A što će nama?“ „A što ste ga onda uhapsili?“ „Imam puno posla.“ Biserka Mejovšek 93 Još ponekad sanjam.“ „Ajde da malo ne govorimo. jer mi nije jasno zašto je uzeo u zaštitu čovjeka koji čini takav prekršaj. kak se zval . ali ga mogu ja potpisati“ i gurnem mu pod nos punomoć. kaži Stevi da onoga u bijelome gangsterskom odijelu dovede iz samice!“ Pojavio se.“ „Zašto?“ „Ne znam.„Ništa ne razumijem.. Možete li ga vi nagovoriti da potpiše zapisnik?“ „Sumnjam.. ?" pokušavao je taksist. „Jovo. . Drugoga dana je došao k sebi. ali on neće potpisati zapisnik. a ja zapisnik. "Kaj sam puno sral?" „Pa ne pratim te u šekret!“ „Znaš ti dobro o čemu govorim. "Don Corleone!" pomogla sam mu.i što sada?“ „Mi smo ga stavili u samicu zbog njegovog dobra i već bi ga pustili.“ „I ja teško. jer poprilično petlja jezikom.. I potpisala sam.“ „Ahhhaaaa…. a i noge ga baš ne služe. pa vi ste isti kaj onaj iz filma. ugurala sam ga u taxi i On počne petljati: „Ja da potpi…ja da popišam zapis…pas im mater…?“ „Gospon.“ „A što ste mu napravili s nogama?“ „Drugarice.“ „Ma koga je štitio?“ „Onoga bez karte..

stigli su poslovi i odazvao se samo na proslavu jedne. Stigla je Lijepa naša. nije platio tramvajsku kartu. ali ga moramo odvesti u Policijsku postaju.“ „Ma ne.“ „Ovaj kojeg držite nije imao dosta novaca pri sebi?“ „Ma ne. gospođo.“ „I?“ „Pa doveli smo ga doma. pa…“ „Znam. stiglo je proljeće. jer …" „Znam. onaj jadnik.. znam…“ I izvalili su ga na krevet. može čašica nečega?“ „Pa kad ste navalili…“ „Moram priznati. možemo li ući i unijeti ga?" "A jel bi vi malo njega uhitili i zadržali kod sebe?“ „Možda bi trebali. Evo vam ga!“ „A zašto ga vi dovodite?“ „Pa uzel je nekog bokca u zaštitu i potukao se. .“ „Kuma?“ „Da!“ A da li se vaš kum možda zove Don Corleone?“ Biserka Mejovšek 94 Još ponekad sanjam. Otvorila sam: „Štef daj čvršće drži čovjeka!“ „Jura. da me vaš muž jako podsjeća na moga kuma. Oko ponoći zvono na vratima. znam. Malo puno.. Popil je gemišt.“ „Gospođo. „Dečki. onda pisanje zapisnika. pa on ima prek 100 kila!“ „Što bi vi?“ pitam. „Rekli su nam tam kod pizzerije da je on tu stanuje.I malo nismo govorili. a nije imal dosta novci pri sebi. stigle su proslave matura.“ “Tko nije platio tramvajsku kartu?“ „Pa taj bogec.

.?“ „Ne fra! Don! Don Corleone!“ „Provjerit ćemo mi toga … kak ste rekli…Štef." Biserka Mejovšek 95 Još ponekad sanjam.daj zapiši to ime.„Kak ste rekli?“ „Don Corleone!“ „Neeee. Štef . Naći ćemo mi tog fra ili kak ste već povedali. jesi li zapisao?“ „Jesam.. moj kum je Pepek! Čuj. gospođo. .. šefe!“ „Doviđenja. kak ste rekli…fra. i mirno spite.

. a za snalaženje svima je trebalo vremena. Čak se sjećam još danas toga peteroznamenkastoga broja. na zidu iznad telefona sam zatekla hrpu ceduljica s telefonskim brojevima kojekako pričvršćenih i po mome tu se je bilo nemoguće snaći. točno sam znao koja se ceduljica na koga odnosi.. za nju je brzoglas bio novotarija. Kako je Njegova mama bila u godinama. Listao je. uredno…kladim se u desnu ruku da će mu biti drago. pa pomalo i problem kako zapamtiti vlastiti telefonski broj. pa i nadimke i pripadajući broj. Mom čovjeku je obzirom na specifičnost posla telefon bio više od desne ruke. Kupila sam tekicu – adresar i Njegovu odsutnost iskoristila kako bi uvela red. koju često spominjemo: „Kladim se u desnu ruku . „Kada bi stao pred telefon.. čitao…došao do slova Ž…diže obrvu… „Ali gdje su cedulje?“ „Pa bacila sam ih!“ Ne bih o komentaru. upisivali su se novi brojevi. Poskidala sam te cedulje i sa njih prepisala prezimena. Kućni telefonski imenik. telefonski imenik tanak. „Evo ti!“ ponosno sam pokazala. „Gdje su sve one cedulje iznad telefona?“ upitao je s nevjericom. a sada su mi šanse minimalne“ Ipak je naš kućni telefonski imenik opstao. Tekica pokraj telefona. Napisala sam joj ga Biserka Mejovšek 96 Još ponekad sanjam.. Pružila mu svojih ruku djelo. . pregledno. čitljivo." Kada sam postala zakonita. ali sve se svelo da sam u namjeri napraviti red. tek napravila nered. Telefon je u to doba rijetkost. a s vremenom je ušao u puno kuća za čije je uključivanje trebalo poprilično platiti. negdje samo imena.Adresar Odrasla sam s telefonom.

začudo Boris je bio Boris. Puna stranica.. „Daj nazovi mog zubara i zakaži termin!“ vikne na izlazu. Bio je još jedan Miki i dodano je – prijatelj iz kvarta. „Tko ti je ovaj s kavom?“ Biserka Mejovšek 97 Još ponekad sanjam. Na slovo P. onda je i prepisan. Popunjavao se prilično brzo. ali nema zubar. nisam te dobro čula?“ I kaže. ... „Kako se zove?“ pokušala sam i čula nešto na P? B? Uzmela sam adresar. pod G – Gogo – odvjetnik. već pod M!“ ??? „Miki! Zovemo ga Miki!“ I kod Mikija sam dodala – zubar. Oko sokolovo nikad nisam saznala tko je. doslovce napisano. Funkcioniralo je.“ „Na ceduljici je bio!" „Ako je bio na ceduljici. „Ne znam kako mi je promaklo. „Jesi li me naručila kod zubara?“ „Nema tog broja u teci. „Ja ću ga nazvati!“ „Daj mi pokaži gdje si pod slovom P našao njegovo prezime?“ „Ne pod P. S vremenom su pale još neke pisane intervencije. nazvati ću informacije…“ „Daj to čudo!“ Lista . Nego kako se zove.na unutrašnju stranu prednjih korica kako bi ga odmah uočila. Slovo P.. ali me zbunjivao isto pod B . Slovo B baš nisam više htjela nazivati. slovo Z. nečiji broj i barem 10 dkg kave. Nakon poprilično okrenutih brojeva: „Trebala bih termin za zubara“… najlakše što su moje uši čule je bila tresnuta slušalica do ne baš ugodnog bogatstva našega jezika.

Luka . Valerija. jer se u novom nitko nije mogao snaći. Miška. umrla. pokoj joj vječni (ako je to ono žensko đubre na koju mislim). Bezobrazno stršeći je olakšavalo nalaženje. Miška. Beba. Punio se naš adresar i napunio. pa je su se precrtavali brojevi sa 6 znamenaka i iznad pisali novi sa 7. U stari je kod nekih imena stavljen križić – čovjek umro i nema ga u novom. Nizala su se prezimena. virila je.„Mamin doktor!“ Ćuća. naš kućni adresar je posustao. imena. Miška. Prepisano. pa tražeći dotično slovo nije trebalo listati. Beba. nema ga više. ne znam … i tako do slova Ž. nije moglo doći do zabune. Slovo NJ.. uzela prvi prepisani adresar prije 40 godina. umro. Cica…i još neke je precrtao vlastitom rukom. nadimci.. a najmanje da se tu nađe broj nekakve 10 godina mlađe. Gledala sam zatvoreni Biserka Mejovšek 98 Još ponekad sanjam. Po nešto sam krenula u ladicu. Beba i Cica i još neke…možda i koja neizbrisana gadura … umro. Cica i još neke. neki listovi poliveni kavom. . pregledno…ali smo se barem još godinu dana služili sa starim. pa se pisalo sa strane.. Trajao je i dotrajao. U prijašnjem adresaru stranica sa slovom L je otpala i koliko god ugurana. zaboravila. I taj novi je već stari i ofucani. potpuno prazno je omogućavalo upisati još poneki broj. Našao se povrh onog starog u ladici i prepustio novome svoje stranice listane prstima mokrim od sline. sjela i listala od A. ne sjećam se.. neki su se jedva držali i što drugo nego kupiti novi i prepisati. ali mi još služi. ne sjećam se. uredno. ali su dodana imena nevješto napisana dječjom rukom: Igor. Nekih se nismo mogli sjetili tko bi to mogao biti. Iscrpljen do krajnjih granica. završio u ladici i predao štafetu novom. pojma nemam. prekrižene Ćuća. Prvo su ispale Ćuća. Vršio je svoju funkciju nekoliko godina pod mojom kontrolom.

I vratila na dno ladice. Na poleđini korice je napisan naš stari broj.. Uzela sam olovku.adresar. češljala sjećanja i ponovno otvorila prvu stranu. Biserka Mejovšek 99 Još ponekad sanjam. precrtala ga i napisala današnji dok se još mogu sjetiti... .

bolje se popravi! Nema radne etike. Kako prehraniti obitelj. nema ni govora. nema oklijevanja.. nema ni slobode. ali dobro oznoji se. nema tu patetike. za sebe ne bori se.. preostaje da šutiš. U roba pretvoren. strah te zauzdava. nema u tome ljudskosti. nema ni odmora. ali srce jednu misao u glavi ponavlja: 100 Još ponekad sanjam. ići na more? Kako umjesto noćnih mora imati snove? Slušaj i pokori se. Ogorčenost te obuzima. očaj te lomi. ne možeš da slutiš. preostaje da trpiš. . platiti račune? Kako obući djecu. utjeha ne spašava.Mirko Nikad se ne predaj U koštac uhvaćen. što će biti sutra. a nemaš ni kune? Kako preživjeti zimu. nema razumijevanja. u kreditima zarobljen. nagrade zaboravi. progutaj ponos. do kože ogoljen. plaća je mala. otkaz te čeka. bijes savladava. u okove postavlja.

Imaš još pravdu. Imaš još nadu. nikad se ne predaj! Mirko 101 Još ponekad sanjam. ..Imaš još dušu. kroz te oči gledaj. i uz njega hodaj.. da te gaze ne daj Imaš još prkos.

shvatit ćeš da ostao si na svijetu sam. Dostojanstvo ostavljaju po strani. Koračaju ljudi izbjeljela lica. tek prostor su u propuhu. Okružit će te propuh iscrpljenih tijela. u smrti im potrošna tijela sad traže slavu. ono što ti slijedi više neće biti san. snivaj u ovu bijesnu tamnu noć. a ruke žedne krvi. nepravde i straha. Stjerani u kut.Snivaj. Oči im nabrekle. Ti snivaj. Iscrpljeni od života. Nosi ih praznina. Postadoše zvijeri nahranjeni lažnom moći. . lako povodljivi. Uništila ih je hladna ravnodušnost. Smisao je postala izgubljena informacija u moru poroka gdje mnogi su se utopili. ogorčenost hrani. dovodi do ruba.. snivaj u ovu bijesnu tamnu noć Ljudi bez duše.. u službi mračne sile idu u rat prvi. sa nečastivim su pakt sklopili. Istina ih razdire. Mirko 102 Još ponekad sanjam. Okretali su na drugu stranu glavu od patnje i nemoći.

Gazili su po truplima. Put bijaše jasan! Tada dođoh ja. Put Zelena bijaše trava! Kad se pojavih. Gole grane.. Prašina danas vijori! 103 Još ponekad sanjam. duboku zimsku noć. Počeli su pravit bitke. Gledam u noć.. dok par svjetiljka pokušavaju... mrak. Svatko od njih misli na sebe. Par svjetiljka pokušavaju... . tišina.morpheus15 Notturno Sjedim. pokušavaju osvijetliti taj bezdan.

.Branka Mumalo Kao tišina Baš kao neka tišina nestvarna prikradaš se nečujno skriveno maziš me vjetrom lagano.. . Zavjesa zaklanja pogled lice obris na prozoru poljupce. Jesu li to naši snovi? 104 Još ponekad sanjam. U snu koraci tvoji i moji.

Pitanja. ... pitanja Jesu li to krila u tvom vrtu? Spremaš se za put? Ima mjesta za još jednog? Ili da ponesem svoja? Hoće li se slagati? Što ako su moja crna a tvoja bijela? Suprotnosti se privlače? Idemo probati! Branka Mumalo 105 Još ponekad sanjam.

. U ljubavi ljeto brzo umire. Miriše grožđe i sprema se berba. Omamljene duše prolaznost zlate Jer sjenka zla ljubavniku ne treba! U očima – tragovi krvnog neba Koji poljupcima vrijeme krate.. Predaje ga tami brojeći sate. Rastanak ostaje u sjećanjima – Taj neželjeni. 106 Još ponekad sanjam.Nevenka Nedić Sumorna svjetlost žarko ljeto vreba Sumorna svjetlost žarko ljeto vreba. prvi jesenji dan – Kao pjesma koja srce razdire. U daljini – galebovi ih prate.. Mirna misao o osjećajima Tone u duboki i nijemi san.

. svom snagom požude. ..Duša je besmrtna i vječno biva Duša je besmrtna i vječno biva K'o odsjaj u poeziji omame! Napisah taj stih pod vodstvom pomame Iskrom što se u njenom biću skriva. Puna je perja i božanstvu leti Čistinom neba. Gdje On vlada tjelesno će 'mrijeti. Ljepotom svog lika pjesmom umiva Svaku želju za traganjem osame. Svijet zaleđen u ledu obmane Ostajuć' tako nužno vječno živa. Samo duševna čuvstva nek' se čude Pisajuć' pjesme u kojim će zreti Najljepša ljubav iz čiste pobude. Nevenka Nedić 107 Još ponekad sanjam.

.. Dan kad si prvi put rekla da me voliš Još ponekad sanjam..... . Još ponekad sanjam.... Večer kad smo Zvijezde promatrali Još ponekad sanjam. Dan kad sam vino mogao okusiti samo na Tvojim usnama.. Dan kad smo jedan kraj drugoga na travi ležali Još ponekad sanjam... Naše sjene Koje smo slikali Još ponekad sanjam...Antonio Novak Još ponekad sanjam Još ponekad sanjam. Klupu gdje si prste sakrivala u mojoj kosi Još ponekad sanjam... 108 Još ponekad sanjam.. Stepenice gdje sam Te prvi put vidio sa Suzom u oku Još ponekad sanjam..

.... .Tvoje smeđe oči I sebe u njima Još uvijek sanjam. Antonio Novak 109 Još ponekad sanjam. Da se volimo kao prije.

Mirko Omrčen Šumi šumo Šumi.. . šumi snagom svom Šumi. šumi šumo šumna šumi. šumi šumo šumna šapat ti si uhu mom Šumi. šumi šumo šumna moga srca ti si žar Šumi. šumi šumo šumna šumi. šumi šumo šumna moga oka ti si čar Šumi. šumi ne prestaj… 110 Još ponekad sanjam. šumi šumo šumna mojoj duši ti si raj Šumi..

Da te nađem Tražio sam te U kavanama starog grada Na trgu cvijeća Kupio sam za tebe cvijeće Gospi od Kamenitih vrata Zbog tebe zapalio svijeće Da te nađem… Da te nema Oslobađaš me Okova ružnih I misli tužnih Snova što me muče I svega groznog Od danas od juče A besane noći Strahovi i more Da tebe nije Još bi bile gore Mirko Omrčen 111 Još ponekad sanjam. ...

.Ništa osim tebe Kad bih tražio Drugo ime za sreću Nazvao bih je tvojim imenom Kad bih tražio Drugo ime za ljubav Nazvao bih je tvojim imenom Kad bih još jednom Bio na početku Opet bih tražio I izabrao tebe Kad bih sve izbrisao Samo ti bi ostala Mirko Omrčen 112 Još ponekad sanjam. ..

..Pandan “Ljudskom srcu“ Ljudsko srce nikad Zadovoljno nije Što više ima To još više snije U sebi ono Uvijek želju ima Da što manje daje A što više prima Ljudsko srce nikad Zadovoljno nije U sebi uvijek Novu želju krije Kad dobije ono Što je snilo dugo Već sutra snije I želi drugo Mirko Omrčen 113 Još ponekad sanjam. .

Kad je počeo svirati iz svirale iziđe glas:“U cara Trajana kozje uši“. Imao je kozje uši. Car mu dade dvanaest zlatnika i naredi mu da ga od sada samo on dolazi brijati. Ta bajka ima više verzija. Svakoga dana dolazio je k njemu jedan brijač da ga brije. Potom rupu zatrpa i na nju navali veliki kamen.Ta tajna ga je s vremenom sve više i više mučila. koji ga je brijao. a jedna od njih je. Došao je tako red na jednog brijača koji se napravi bolestan i posla svog mlađeg učenika k caru da ga obrije. pitao što je vidio. Mladić mu odgovori: “Bilo bi mi lakše da mogu nekome reći. i nikada nikome nije rekao da car ima kozje uši. Učenik tako i učini. Bi mu lakše. Majstor mu predloži. pa zajedno s njim ode na mjesto gdje je Mirko Omrčen 114 Još ponekad sanjam. To se odmah razglasilo po cijelome carstvu i na kraju sazna za to i sam car. pa se skoro razbolio zbog toga. Nakon što je mladić cara obrijao. Naiđe pastir i od njene grančice napravi sviralu. neka zavuče glavu u nju i tri puta kaže što ga muči. iz rupe ispod kamena nikne vrba. potom neka rupu opet zatrpa i stavi kamen na nju. pa iskopa rupu. Uvijek poslije brijanja car bi brijača.. da ako neće njemu reći neka iziđe u polje. Pozove mladića i upita ga zašto je cijelom puku oglasio da su u njega kozje uši..Svaki brijač bi uvijek odgovorio da je vidio“Kozje uši“! Potom bi car davao naredbu da ih se ubije. Car odluči provjeriti njegovu priču. Primijetio to njegov majstor te ga pitao što mu je. Iskopa duboku rupu i u nju šapnu:“U cara Trajana kozje uši“. ali ne mogu to reći“. Mladić je redovno dolazio brijati cara tajio je. kako je davno bio jedan car koji se zvao Trajan. ovaj ga upita što je vidio. Prestrašeni mladić ispriča caru sve kako je bilo. .Trajanove uši Postoji bajka koja govori o ušima cara Trajana. Nakon nekog vremena na tom mjestu. na što učenik odgovori da nije vidio ništa.

. vjeru.mladić jamu iskopao. pravo jačega i moćnijega. običaje… Tko glasno govori gubi glavu. . političku laž i oholost. Ugnjetavanje i eksploataciju. Vidjeli bismo nemoral politike . Priča o caru Trajanu i u naše je vrijeme aktualna i u svakodnevnom životu. ma koliko je potiskivali u rupu. nepravične sudove. ozakonjena: Imam kozje uši i što mi tko može? Od sada svi znaju.Uvidje car da se na zemlji ništa ne može vječno sakriti. Vidjeli bismo političko-ekonomsko nasilje i grabež. Ali ukazuje i na činjenicu da samo otkrivanje tajne ne uvjetuje nestanak careve nakaznosti. koje pod njegovom vlašću gube sve slobode.. jer će svi koji to kažu završiti kao brijači koji su se to usudili kazati. To je posebno izraženo u osvojenim provincijama. Ta slika je takva da u carstvu vlada nemoral. jezik. Mirko Omrčen 115 Još ponekad sanjam. dominacije i neravnopravnosti. nepravda. nesloboda. Car naredi da se od njega napravi svirala. vidjeli bismo nepravdu i ne slobodu na svakome koraku. Kad bismo našu “bradatu“ vlast obrijali vidjeli bismo da i ona ima velike “Trajanove kozje uši“. korupciju i zelenaštvo. no opet ne smije nitko reći da je car nakazan. U Trajanovim “kozjim ušima“ krije se slika stanja u Rimskome carstvu za njegovog vladanja. Nakaznost ostaje i ne usuđuje se nitko ništa učiniti protiv njegove nakaznosti. oprosti mladiću život i dopusti svim brijačima da ga mogu dolaziti brijati. Tako i uradiše. iz svirale iziđe glas:“U cara Trajana kozje uši“. Tamo nađu neposječen još samo jedan prut vrbe. da se uvijek probije. Duh isključivosti. tko šuti bude nagrađen sa “dvanaest zlatnika“ i “ima monopol na brijanje“. Tajna je sada samo legalizirana. Kad su počeli svirati. otimačinu i izopačenje pravde. Ova bajka slikovito ukazuje na činjenicu da se istina ne može sakriti.

Vidjeli bi jednu izrabljivačku, tiransku i reakcionarnu vlast koja krade, otima, prodaje, laže i vara samo da bi ostala na vlasti Vidjeli bi pohlepu moćnika i njihovu gramzljivost bez granica. Vidjeli bi veliku većinu koja živi ispod svakog ljudskog dostojanstva i čovjeka koji moralno propada i materijalno umire. Vidjeli bi kolone iseljenih, nezaposlenih, obespravljenih, razočaranih, prevarenih, osiromašenih, pokradenih, kolone iskorištavanih, izrabljivanih i potlačenih… Vidjeli bi da ovdje nema napretka i razvitka i da je današnja RH jedna od ne slobodnijih i ne razvijenijih zemalja nekadašnjeg istočnog bloka, u kojoj kao takvoj nitko ne odgovara za svoje odluke, a tamo gdje se briše odgovornost ne vlada demokracija tu vlada diktatura. Strah od preuzimanja odgovornosti očigledan je i kod relevantnih društvenih čimbenika, koji se ne usuđuju preuzeti odgovornost u smislu da svojim djelovanjem izvrše svoju zadaću isključivanja bilo kakve diktature. Upravo na tom njihovom strahu počiva uspjeh diktature. Bajka o caru Trajanu slikovito prikazuje i dvije ljudske osobine. Hrabrost i kukavičluk. Hrabrost onih“brijača“ koji se ne boje, unatoč kazni koja će uslijediti, a to je smrt, reći caru istinu, a istina je da on ima “kozje uši“. Kukavičluk se očituje kod mladog “brijača“, on se boji caru reći istinu koju je vidio, prešućuje je i biva nagrađen. No ta istina koju ne smije obznaniti toliko ga opterećuje i zarobljava mu dušu da se na kraju mora povjeriti samoj zemlji, čime sebe oslobađa. To je krasna pouka za svakog tko se boji reći istinu i spoznaja da istina uistinu oslobađa (Iv 8,32). Relevantne čimbenike hrvatskog društva, ili većinu njih, napustila je hrabrost, jer ne vide izlaza, ili bolje reći, jer ga ne žele vidjeti, jer su zarobljeni strahom i jer se ne usuđuju suočiti i boriti se sa stanjem u koje su zapali, koje ih baca u tjeskobu u strah.

Mirko Omrčen

116

Još ponekad sanjam...

Pouzdanjem u Onoga kome je sve moguće iz stanja straha i tjeskobe (Mk 14,33 sl) ustaje se pobjednički i sa sposobnošću da se suoči sa strahom i svojom sudbinom (Lk 22,41-45). Duboko sam uvjeren da je jako malen broj onih koji bi odobravali i koji bi se slagali sa današnjim stanjem u RH. Stoga šutnja koja je na djelu ne znači da je ona znak odobravanja. Ona može značiti samo jedno, a to je strah. U životu postoji vrijeme šutnje i vrijeme govora. Sadašnji trenutak u kojem se nalazimo nikako nije ono vrijeme koje bi mogli označiti kao vrijeme šutnje. Sadašnji trenutak vapi za riječju istine i upravo danas je vrijeme, vrijeme govora, jer kad ako ne sad…..?

Mirko Omrčen

117

Još ponekad sanjam...

Intelektualci i hrabrost
Tko danas može reći da je oslobođena Hrvatska postala i slobodna Hrvatska? To može reći netko neuk, netko oportun, netko tko je karijerist, netko tko je licemjeran kome je do očuvanja i spašavanja tjelesne i duševne lagodnosti. Nestankom tuđinske diktature nije nas dovelo do slobode. Diktatura se osvetila i poslije svog pada rodila je protudiktaturu.. Oslobođenjem naroda nije se došlo do slobode. Mi jesmo htjeli državu i borbom smo je dobili, no nismo htjeli državu koja bi bila, i koja jest « iznad i izvan svega života «. Tako naša država danas nije država slobode i socijalne pravde, što je bio cilj, i u tom slučaju borba ne prestaje i s njom treba nastaviti sve dok se ti nedostaci ne uklone. Ti nedostaci moći će se ukloniti tek promjenom državnog sistema čime će put ka konačnom cilju biti otvoren. Sama diktatura će propasti samo ako je ne bude u nama, sloboda će nastati ako umjesto duha ropstva u sebi budemo nosili duh slobode. Državu diktature ostvarili smo jer su u formiranju i stvaranju ovog sistema sudjelovale uglavnom one sile i sklonosti diktatorskog i totalitarističkog smjera.. One sile koje nisu u sebi nosile ideju i duh slobode. Sustav slobode, njeno učvršćenje i razvitak biti će moguće ostvariti samo uz naj veće napore u moralnom i intelektualnom smislu. To zahtijeva odgovornu djelatnost koja će nositi i nametati ideju i duh slobode, koja će narod idejno bogatiti a ne idejno siromašiti..

Mirko Omrčen

118

Još ponekad sanjam...

Umjesto takvih napora danas se cijela vojska intelektualaca klanja ovoj našoj demokraciji i vlasti koja je ostvarila « demokraciju « i državu za sebe, svoje interese i svoje podanike. Tek mali dio svjesnih i savjesnih osuđuje uzurpatore i ovakvu uzurpatorsku državu. Tek je mali dio onih koji traže istinu koji žele stvoriti vlastito mišljenje, umjesto da prihvate mišljenje nacije kojeg njezini budni vođe govore. A oni govore u što se mora vjerovati, kako se treba misliti, kako djelovati i poučavati. Bez prava na vlastito uvjerenje i mišljenje većina i postupa po uputama vođa koji ih tako uče da treba cijeniti mišljenje svojstveno stadu, a prezirati ono neovisno mišljenje. Treba prezirati pojedinca i njegovo mišljenje jer što će skupini koja želi biti jaka čovjek pojedinac koji ima svoje mišljenje i koji se ne boji takvo svoje mišljenje glasno reći. Takve pojedince treba isključiti jer smetaju u održavanju njima dragih institucija, ruše im « sklad « ruše im njihov ustaljeni i nepravedni svijet straha u kojem se propovijeda nečovječnost i kojeg ne žele mijenjati. Preziru naivce koji žele promjene i koji vjeruju da svijet može postati boljim , koji vjeruju da i oni kao takvi mogu postati boljima , da se mogu othrvati nepravdi i vječnom zlu. Da ne bi bili osuđeni na vječnu nepravdu i vječno zlo, da bi se od svega toga izliječili prvo što moraju učiniti jest osloboditi se pogubnog straha, koji ih drži zarobljenima , te spoznati onaj strah koji će ih učiniti kreposnima , slobodnima, radosnima , ponosnima ( Sir 1,11 ; 9,16). Tako oslobođeni moći će propovijedati čovječnost. Moći će hodati uspravno, visoko nositi čelo, govoriti otvoreno i biti uistinu ponosni, jer ponos se očituje punom slobodom govora i ponašanja.

Mirko Omrčen

119

Još ponekad sanjam...

koje ne znači ništa doli izbjegavanje bitnih promjena a s time i nepoznanica i neugodnosti prilagođavanja novim vrednotama i novim oblicima. Protiv pritiska naše vlastite oligarhije morati ćemo se sami oslobađati a za to će biti potrebna hrabrost intelektualaca. Poticat će na promjene i napredak . Mirko Omrčen 120 Još ponekad sanjam. prisilit će sebe na djelatnost i plivati protiv struje općeg mišljenja i predrasuda. biti će antiteza onome što ih je do sada krasilo a to je licemjerstvo koje nije ništa doli prilagođavanje postojećim priznatim oblicima u koje se više ne vjeruje. Jer samo hrabrost i odlučnost proširena među njima može Hrvatsku dovesti do prave i istinske slobode. pronaći će i otvoriti novi put. Hrabrost je temelj slobode kao društvenog sustava i sve je diktature žele iskorijeniti.. Njome će spoznati novu istinu.. Ona je Hrvatskoj potrebna u većoj mjeri nego li u većine drugih europskih naroda jer se u Hrvatskoj danas treba boriti i protiv ekonomske i protiv političke diktature koje našu zajednicu pritišću i izrabljuju uskraćujući joj i one elementarne slobode. duševno će se pomaknuti. boriti se za nju .Steći će na taj način i ono što im u velikoj mjeri nedostaje a to je jedna od najvećih vrlina hrabrost. .

Karakteristika današnjeg hrvatskog političara je ta da on niti ne zna. ne bi bilo toliko zaduženosti. ne bi bilo toliko razgranate mafijaške mreže . kruta. Ako je poneki od njih i školovani političar. ne bi nam pravosuđe bilo neučinkovito. ne bi bilo nejednakosti i nesloboda. ne bi sve bilo pred kolapsom i rasulom. Iluzija je smatrati da ćemo mi tako skoro ostvariti slobodno. ne bi bilo toliko siromaštva. I ovi na vlasti i oni u oporbi. Jedan od razloga tome leži u činjenici da je naše društvo prepušteno upravljanju nesposobnim. da se svi drže i smatraju domoljubima. Karakteristika im je i to. ne bi bilo nepravde općenito. ideologije koja je u praksi bila negacija slobode. To domoljublje i ta strast ima svoja obilježja. neljudska. nestručnim i neškolovanim ljudima. Ta vrsta domoljublja i strast za njom vrlo je proširena među njima. ne bi bilo toliko korupcije. iako to njihovo domoljublje pokreće jedino koristoljublje. da su sposobni i stručni ne bi bilo toliko nezaposlenih.. onda je to onaj školovani političar koji je svoju političku školu pohađao i završio u Kumrovcu za vrijeme komunizma. pravedno i demokratsko društvo..U slijepoj ulici Iluzija je smatrati da će hrvatsko društvo u jedno dogledno vrijeme postati društvom u kojem će vladati sustav slobode. niti ima predodžbu o tome što je to pravi sustav slobode i što je to prava demokracija. ne bi bilo toliko iskorištavanja i potplaćenosti hrvatskog radnika. Provodile bi se reforme. Mirko Omrčen 121 Još ponekad sanjam. ta strast postala je bezobzirna. ne bi nam gospodarstvo i privreda bili na tako niskim granama . koji sami sebe nazivaju političarima. Ne bi bilo socijalne nepravde. pravde i jednakosti. .

smatraju ispravnim i da ne znaju da uloga intelektualca nije spašavanje autoriteta i diktata.Beskrupulozno se grabi kako bi se ostvario što bolji materijalni probitak i dobitak. koji spašava i održava autoritete i diktate.. Žalosno je i to što oni takav svoj intelektualizam. Za takve intelektualce može se bez ustručavanja reći da su izdali svoj poziv.. odnosno da su intelektualci kao čimbenik pokretanja razvoja u društvu zakazali. . pravednim i demokratskim leži u činjenici da ga nema tko pokrenuti. Žalosno je to da ih zbog toga nitko neće prozvati i osuditi nego će biti i hvaljeni. Čini mi se kako su hrvatski intelektualci izgubili intelektualnost i čini mi se kako naša intelektualna scena danas predstavlja “intelektualnu pustinju“. jer čovjek je istinski onoliko bogat i slobodan koliko sebe daje drugima i koliko druge prima. Hrvatski intelektualac dobro pazi da njegova “djela“ ne bi kojim slučajem zasmetala nekome i nekima u ostvarivanju ovakvih ili onakvih ciljeva. No stoga u izobilju ima onih koji ne žele smetati i javno istupati protiv nepravde u društvu i koji misle na način kako onima koji nas vode u propast treba priznati da su u pravu i kada griješe. U tom grabljenju ne da neće druge učiniti neslobodnima i siromašnima. Biti intelektualac znači biti čovjek djela. ne misleći i ne obazirući se na zajednicu kojoj pripadaju. već da se Mirko Omrčen 122 Još ponekad sanjam. Takvih se danas u Hrvatskoj može na prste izbrojiti. Biti intelektualac znači osjećati dužnost i marljivo raditi za narod upravo onda kad je najteže. koji proglašavaju izdajicama svakog onoga koji zadrži pravo da o svemu misli i govori slobodno. Drugi od razloga da naše društvo neće tako skoro postati slobodnim. već će i sami postati i siromašnima i zarobljenima. misleći samo na sebe a nerijetko i na svoje potomstvo.

Sama istina među njima je nepoželjan pojam. vjeri. iskrivljuju. Ni stanja koja se temelje na osjećajima. niti govore. nema pravo smatrati se intelektualcem. prikrivaju. Većinu hrvatskih političara i intelektualaca krasi jedan te isti značaj a to je da su licemjerni..nemaju mjesta ni među njima ni među njihovim idealima.25). ti moderni slijepci doveli su hrvatski narod i hrvatsku državu u slijepu ulicu.kultu autoriteta. koji nema mjesta pa tako niti pišu. a tko iz bilo kojih razloga sebi dopusti prekrajanje. Zbog vlastite koristi i neumjerenosti izokrenuli bi ne samo samu istinu i ovozemaljske propise. Mirko Omrčen 123 Još ponekad sanjam. diktata i nepravde treba suprotstavljati kultom pravednosti i istine. Suprotno tome oni istinu prekrajaju. nego bi zbog toga izokrenuli i one Božje. niti zastupaju. Isus za takve ljude svoga vremena kaže i da su slijepci ( Mt 23.. ljubavi prema bližnjemu…. . hrabrosti. Vođeni vlastitim koristoljubljem i neumjerenošću. niti brane a niti žive istinu. iskrivljivanje ili prikrivanje istine. Oni takva stanja i sve ono što je duhovno preziru i nastoje obezvrijediti.

pravednost je prezrena. Takvi nepravedni društveni odnosi doveli su do ugnjetavanjamarginalizacije. zarobljene po ekonomski jačim i moćnijim. kao zemlju jednakosti. ubojstva.Zarobljena sloboda Kakvu ste Hrvatsku zamišljali kad se krenulo u oslobođenje? Ja sam je zamišljao kao zemlju blagostanja. kao zemlju slobode. Kakvo je to pravo. . Umjesto pravednosti i prava u ovoj zemlji vlada nepravda. kao zemlju pravde. Ta bitna potreba jest ona na kojoj se zasniva pravo. Ona mora otkriti prave potrebe svakoga. Hrvatska je zemlja u kojoj je pravednost iznevjerila samu sebe jer se nije odazvala svom pozivu. Hrvati su nakon mnogih stoljeća tuđeg ropstva spoznali i svoje vlastito. Umjesto da bi uživali u slobodi i sretno živjeli u ovoj čudesnoj zemlji. po pravilu. već su i odnosi među njima hijerarhijski i nepravedni. eksploatacije.. ona rađa “ trnjem i korovom“. Hrvatska je postala zemljom zarobljene slobode. isključivanja. koje prezire pravednost i kakva je to pravednost koja ne bi osigurala pravo? Pravednost nije u tome da se poštuje neka norma.. niti da se zajamči jednakost izgleda. Tko je jači i ekonomski moćniji sloboda je njegova. No umjesto da nam je zemlja rodila tim plodovima. Ne samo da svi ljudi u ovoj zemlji nisu jednaki. ne samo da imaju nejednake količine nečeg materijalnog. pitam se. dovelo do nejednakosti u raspodjeli dobara. dominacije što je. Mirko Omrčen 124 Još ponekad sanjam. a svima drugima umjesto istinske slobode ostaje ropstvo. ostaju razočaranja a možda i batine. progoni i zatvori.

postao propovjednikom komunističke doktrine i ideologije. Hrvatska je zemlja bez stranaka. dok je u stvarnosti otuđen i izvan je stvarnog i uravnoteženog stanja sa zemljom. Pobjegle su od naroda na službu u sabor i sam narod ne može im ništa . teže stolicama i nastoje stvoriti čvrste interesne skupine kao jamstvo za nova izabiranja. bez obzira što ima najveće povjerenje naroda. Zemlja gdje se pravda stalno odgađa i tako postaje nepravda. siromašnih. jer je “ sav “ narod uz njega. obespravljeni. Hrvatska je zemlja u kojoj suci uče pravo da bi mogli suditi krivo. Takva uprava ne valja. Odrednica mu je izražavati slobodu. umjesto da što savršenije provodi politiku zemlje. stradalih ( Job 36. Hrvatska je zemlja čiji je predsjednik.Pravo se tiče ponajprije onih koji se nisu u stanju sami izvući. zastupnika i karijerista.6. Hrvatska je zemlja gdje pravo nema moći i gdje je moć pravo. Mirko Omrčen 125 Još ponekad sanjam. jer je i on zarobljen saborom. Hrvatska je zemlja u kojoj vlada izabrana na jednom programu provodi drugi.17). jer su političke stranke u Hrvatskoj zarobljene od svojih ministara.. a oni su u Hrvatskoj bez prava. koji uvjerava i sebe i druge da on to može. koji formalno ispunjava svoju djelatnost. Zemlja u kojoj je sudstvo instrument nepravde i jedan od glavnih stupova nasilja nad legitimnim porivima slobode.. Kao takve izručene su zastupničkoj službi. a on izražava i održava diktaturu. . Hrvatska je zemlja čije se sindikalne organizacije većinom ne usuđuju učiniti i riješiti ništa u pravu i dužnosti svoje “autonomije“. Hrvatska je zemlja u kojoj državna uprava pokušava upravljati i diktirati politiku zemlje i utjecati na nju. a time i bez onih čimbenika koji su određeni nositi dinamiku života.

Ona je trenutačno samo zarobljena. mora imati autoritet. Ako hoćemo pošteno raditi za svoj narod. i dobro nadzirana. da ono što zna može postati izvršnim. što nije. Da bi mogla moći. Hrvatska je zemlja u kojoj je gotovo sve uništeno..Da bi valjala morala bi znati. nametati se i održavati kao autoritet. mora biti dobro plaćena. ne možemo prihvatiti te diktate ni u jednom njihovom naopakom zahtjevu. moći i htjeti. Tko je njima diktiran i tko se njima izručio izdao je i supstancijalno se odvojio od svog naroda. Da li je uništena i sloboda? Sloboda nikad nije bila uništena i ne može biti uništena. . što jest. Da bi mogla znati mora za svaki svoj položaj biti točno definirana i uvježbana.. koju imamo. Državna uprava. te da je u tom poslu ne može spriječiti nikakva “ ugledna“ “moćna“ i utjecajna sila. Teži diktaturi jer se samo diktaturom može čuvati od kritike. Svaki rodoljub kojem je stalo do slobode i slobodne Hrvatske ne smije kapitulirati s toga što su grabežljivci i neprijatelji slobode trenutačno moćni u svojim izvrnutim i ekscesivnim materijalističkim diktatima. Da bi mogla htjeti. Mirko Omrčen 126 Još ponekad sanjam. je neznalačka uprava.

. Majčine ruke Klize mi niz lice Pa ni suzu ne smijem da pustim Nego je kao užarenu grudvu U srcu stišćem. Osmjehom se naoružavam Lažnim Prtim torbu ljetnih uspomena i odlazim u daleke maglene noći 127 Još ponekad sanjam. mati Slušam radio Stanje na putevima I vremensku prognozu A u meni već počinje Bura Emocija I drhti mi Zbogom Na usnama suhim. ..Šafeta Osmičić Opet mi valja poći gore Uz kafu Jutarnju Posljednju Do sljedećeg Evo me.

i dane u kojima nema magične igre sunca sa listovima naše stare lipe. U zakriljene dimije Sva toplina juga može da stane A u šake sitne Male kao gnijezda lastavica Sav teret života I opet da budu najmekša postelja Za moju glavu ludu Što iz takve odlazi ljepote.. Dvije usahle ruke Kao izvehćale zastave Titraju mi u retrovizoru. Safeta Osmičić 128 Još ponekad sanjam.. .

slijedio je šampanjac i kavijarska 129 Još ponekad sanjam. Dvorana je bila posebno raskošno okićena. u znoju lica svog. bio je to dobar razlog da svi zajedno proslave uspjeh. Konverzacija se brzo razvila jer očigledno. a još veću slavu. Zadovoljstva je bilo u "šef etaži" ali i među djelatnicima tvrtke koji su. Jednoga dana. Iz nekog prikrajka diskretno je rominjala glazba.Ivan Ott Kako prepoznati Nijemca? Poznata njemačka tvrtka svjetskog glasa završila je posao koji joj je donio veliki profit. uzvrpoljili su se oko automobila. ostvarili poslovni uspjeh i još više podigli ugled proizvodu "Made in Germany". Vozači u dvostrukoj ulozi. pokušavajući široko otvoriti vrata kako bi iz automobila što lakše izašli gospoda političari. kao što je to bio slučaj toga dana. najprije kao vozači automobila. ljudi su se već poznavali. a potom u ulogama lakaja. pa onda opet kao sala za svečano ručavanje. Potom se cijela svita laganim korakom uputila do dizala kako bi se popeli na najviši kat zgrade gdje se nalazila dvorana za primanje uzvanika.. tamne "Daimler kočije" ili kako ih narod od milja zove.na rezervirano parkiralište za direktore.. drugom zgodom za radne sastanke na višem nivou. "Merđe". Kako je međunarodni posao sklopljen i djelomičnom zaslugom politike i političara. . Stolovi su se savijali pod teretom najbiranijih jela i pića. Doduše ona je prema potrebi mijenjala namjeru jer je jednom služila za pregovore s poslovnim partnerima. dok su konobari u blještavo bijelim odorama lepršali od jednog do drugog gosta nudeći ih aperitivima. stigle su i parkirale se dvije velike. Direktor tvrtke u pratnji najbližih suradnika istrčao je u prizemlje zgrade da prvi stisne ruke i zaželi dobrodošlicu visokim gostima. nešto prije ručka. Nakon aperitiva. pred upravnu zgradu tvornice .

Zatim se obrati jednom gostu. zapljusnuo ih je val alkoholnog mirisa koji im je poremetio čula. Smeteno su se stisnuli jedan uz drugog kao mladi đaci koje je učitelj pozvao da se postroje ispred razreda. tipično europskog izgleda. po rastu. Poslije toga. pošteno im je protresao ruke ispružene za pozdrav. Četvorica "mušketira" ušavši u dvoranu. progovori uljudno: Ivan Ott 130 Još ponekad sanjam. Bili su to suradnici nižega ranga. pa kad mu ovaj uzvrati čvrstim stiskom. Bila je to uvertira u događaj koji je prisutne više razveselio nego svi gurmanski užici. .Made in Germany! Oslovljeni ministar približi se pridošlicama. društvo je posjedalo za stolove i prije nego li su konobari počeli servirati jelo. . Pruži mu ruku.zakuska ukusno servirana u atraktivnim Schell-školjkama. razmišljajući kako da ih odredi po narodnosti. imali su problem s orijentacijom jer je dimna zavjesa poprimila zabrinjavajuću gustoću. predstavivši mu svoje djelatnike. Na kraju banketa pozvao je četvoricu djelatnika s namjerom da ih predstavi političarima. kosi. od glave do pete. ali je svaki taj djelatnik bio stručnjak na svojem području rada.Eto gospodine ministre. koji im je pošao u susret nasmijana lica i prije nego što su se snašli. Nitko iz vodstva. a onda se dvorana zadimila Havanacigarama pa je prostor podsjećao na ratno polje prekriveno dimnom zavjesom. tenu. odmjeri ih slijeva na desno. izmijenjene su uzajamne zahvale i pohvale kojih je bilo pregršt. Direktor poduzeća smislio je malo iznenađenje za nazočne. to su ljudi koji su uz nas zaslužni za uspjeh. Zar to nije divno. očito najviše rangiranom političaru skupine... četiri nacije i jedan proizvod . Ukratko. ljudi koji su svojim rukama proizveli dragocjenu robu. Slijedilo je glavno jelo. Iz neugodnosti ih je izbavio direktor. četiri čovjeka. Približi se čovjeku. Osim toga.

. a etui sa značkom neupadljivom gestom vrati u svoj sako. nadoveže se ministar na riječi stranca kojeg je pogrešno smjestio među svoje sunarodnjake. već hrvatski građanin. Ovaj je čvrsto stisnuo ministrovu ruku smješkajući se ispod brka i glumeći nonšalantnost. ja nisam njemački. Bez da sačeka da mu se ovaj predstavi. Njemačka će imati jednog državljanina više. Ministar se našao u nezgodnom položaju. Nije mnogo razmišljao. desetoricu. pa se zadovoljno osmjehne. Obrati mu se istim riječima kao i maloprije. pa kad je shvatio da su ministrove riječi upućene njemu.Dakako da čestitku zaslužujete i Vi". oslobodi ruku kojom je još uvijek držao ruku čovjeka pred sobom. veliki crni brk. zbunjeno i tiho protuslovi: . Još se jednom zagleda u četvoricu ljudi koji su u jednom redu stajali ispred njega.Drago mi je da Vi kao njemački djelatnik uspješno radite na poslu zajedno s kolegama iz inozemstva. pa ako se slučajno sretnemo za godinu. koji je negdje nestao u labirintu džepnih pregrada. . Zaposlen pretragom vlastitog džepa. Oslovljeni čovjek začuđeno se ogleda oko sebe. pa se pogledom prošeta po ostaloj trojici. Čestitam Vam na uspjehu i dobrim međuljudskim odnosima! Pri tom. tutne Ivan Ott 131 Još ponekad sanjam. njemačkom građaninu.Žalim. Pogled mu zapne za čovjeka visokog ali skladnog rasta kojeg je krasio predivan muški ukras. Ministar ustukne.. skrenuo je pogled od čovjeka pred sobom. tako da su ga njegove riječi posve iznenadile.reče. ako meni pribrojite suprugu i djecu! To reče brkati Turčin pa čvrsto prodrma ruku visokog gosta. prije dvije godine podnio sam molbu za njemačko državljanstvo. No čestitku ipak rado prihvaćam . pruži mu ruku na pozdrav dok je drugom rukom nervozno pipkao po džepu. Napokon mu se obrati ovim riječima: . po njegovom mišljenju. još jednom preostalom čovjeku. drugom rukom posegne u džep sakoa i izvadi mali etui u kojem se nalazila srebrnasta značka.Oprostite gospodine ministre. . ali i kod mene ste na pogrešnoj adresi. najmanjem u vrsti i sa sumnjivo kosim očima. tražeći etui sa značkom. Što govorim jednog. Doduše. dvije.. pa se potpuno zdvojan obrati.

etui sa značkom. Prvo je jedan. Društvo zamalo što ne prasne u glasan smijeh. ja sam Samoa. brzo strpa u džep pruženi dar. a ne Vama.Dopustite gospodine da se predstavim.. a onda otvoreno nasmije iz sveg glasa. a da ublaži mučnu situaciju promrmlja kroz zube poznatu izreku: . pa prije nego li ovaj otvori usta. Da ne uvrijedi svog sugrađanina. Okrene se prema okupljenom društvu i direktoru firme kojemu je isto tako bilo neugodno kao i ministru.Oprostite. . Njihovi nabubreni obrazi i stisnute usnice odavali su što oni misle o mukama najuglednijeg uzvanika. a zatim su svi za redom prasnuli u glasan smijeh. Posve ste me iznenadili. a ni Bog mu nije bio voljan pomoći. Ministar pogleda društvo. A ovaj četvrti djelatnik.mu u ruku etui s medaljom.Treća sreća. pa tko je od ove četvorice Nijemac? . obrati se tamnoputom čovjeku riječima isprike: . Znam da je naša država postala Ivan Ott 132 Još ponekad sanjam. kao da je sam izvojevao pobjedu u Vijetnamskom ratu. Pristojnost i dužno poštovanje prema visokom gostu prisililo ih je da se suzdrže.ni ne pokušavajući se više obratiti jedinom preostalom čovjeku iz četverolista. Nakloni se uljudno pred ministrom pa se slavodobitno ogleda oko sebe. pa se i on najprije usiljeno.Hvala. Treći put Bog pomaže! No tog dana ministar nije imao sreće.Za ime Božje. Maleni čovječuljak kosih očiju. pa zahvali riječima koje su visokog gosta umalo oborile s nogu: . tamne kože kao ugljen antracit. smijem se svojoj nespretnosti. kao kad se školarac javlja za riječ i ponizno se obrati gostu: .. nemojte zamjeriti. puno hvala ali ni ja nisam Nijemac. Jedino se direktoru od neugodnosti zacrvenila glava. hvala. već Vijetnamac. njemački građanin. u bijeloj košulji i velikoj šarenoj kravati istupi korak ispred trojice kolega. A čestitar je zaista bio na mukama i u nedoumici iz koje više nije vidio izlaza. To je bilo previše za okupljeno društvo. digne ruku s dva istaknuta prsta. bespomoćno usklikne: .

multinacionalna i multikulturna. Kad je Njemačka u nedostatku radne snage pozvala strane radnike da joj pomognu održati konjunkturu i kad su počeli pristizati brojni «gastarbajteri». dosta! . ali sam posve smetnuo s uma da su mnogi stranci tijekom vremena postali njemački građani.. reče u smijehu.Oprostite što Vam proturječim. Moj djed je bio vojnik u njemačkoj afričkoj koloniji u službi cara Wilhelma i iz zahvalnosti je dobio njemačko državljanstvo. pa se udalji od predstavljenih suradnika i pridruži se društvu koje se još uvijek slatko smijalo. . i ja sam odlučio pomoći svojoj Njemačkoj domovini". tamnoputi njemački građanin prekine govornika riječima: . . Ni djed ni otac nikad nisu vidjeli svoju novu domovinu.Dosta.Prije nego li još jednom stanem u "tanjur s hranom" (Freßnap). srkne dugi gutljaj. zatvorit ću svoja usta šampanjcem". I kao da nema kraja mukama i zabunama visokog gosta. Iz ciklusa «Gastarbeiterske priče» Ivan Ott 133 Još ponekad sanjam.. ja sam njemački građanin već u trećem koljenu. pa uzme dvije pune čaše. Jednu turne u ruku pripadniku svog naroda pa nazdravi: .usklikne i prekine sugovornika nes(p)retni ministar. . Stranim i našim radnicima.U zdravlje i nazdravlje svim suradnicima ove tvrtke. bez obzira kako oni izgledali! Potom kucne čašom o čašu crnog sunarodnjaka.

.Velimir Pašara Moj brat i ja Imam brata svjetioničara Zaboravio telefonirati Zaboravio pisati. dva brata On stariji.. javiti se Imam jednoga brata Širokih tamnih brkova Tvrdih obrva S očima toplim od dobrote Moj brat i ja. . ja mlađi Braća s otoka Braća zvjezdana Lice mu u grču nemira Mori ga more životnih briga Mjesto da uživa u miru svjetionika Životom punim vjetra i soli Taj moj brat Zajedno smo u mislima Naslonjeni jedan na drugoga Vrijeme nas grli beskrajno Dodirujemo more očima Gledamo se morem Tako se vidimo i čujemo Bojimo se razbiti muk idile Potapamo u more dlanove 134 Još ponekad sanjam.

Dajem ti ruku. .. brate Tako se voljom sudbine rukujemo Sreća je da smo moru odani Možemo birati neizgovorene riječi Sporazumijevamo se dozvanim vidicima Zbijenih sjećanja široke pučine morske Na istim valnim dužinama Nazočni daljinom uzdaha čežnje Moj brat Crni i ja Braća iz kamena U moru tišine vrtloga života Rišemo roj bratskih misli Mutno obojenih miligrama sreće Odsjaja žudnje bežičnih veza Sa slutnjom u duši glasa brzoglasa I duha dobra pruženih ruku Toplih kao srce Njegove lanterne Zavojitih stuba lanterna – svjetionik Velimir Pašara 135 Još ponekad sanjam..

.Kuća za lastavice Kamenom zidana kuća U njedrima otoka U mojemu susjedstvu Sumorna.. napuštena Ostavljena brizi vremena Rastvorenih vrata Raskriljenih prozora Razbijenih stakala Nastanjena vjetrom Dom je za lastavice U ljetnom cvjetanju krovova Ulijeću lastavice Izlijeću iz kuće Kroz otvore U tišini otoka Krile se skladno Gnijezde se pokućarke Na pedlju usijane zemlje Lijepe svoja gnijezda Pozdravljaju topli povjetarac Ljepotom raširenih ptičjih krila Miruju poredane po žicama Pijane od čekanja Odmaraju se Tren poslije živnu Vinu se u vedrine Velimir Pašara 136 Još ponekad sanjam. .

.. .Kruže beskrajem Usmjeravaju svoj let Grle okoliš pogledom U šumnom bezglasu dana Hrle plavetnilu neba Vješte letačice Pikiraju tik uz tlo žurno U niskoletu Cvrkuće kuća-gnijezdo U nebo usidrena Posvojile ju lastavice Ljubavlju je posvetile Igraju se razdragano Igrama od iskona Raskriljene lepršaju put neba Dolete Ulete Prhnu Uzlete Odlete lakim letom Plove modrinama Ljuljaju im se godišnja doba u očima Jate se i lete Svoje staze svako jato ima Daljine ih zovu Vabe ih visine Uzbibane zebnje trepere im u srcu Da ne polete odveć rano Letne ceste ih čekaju Mame skora putovanja Velimir Pašara 137 Još ponekad sanjam.

.. .Poletjet će k suncu U visine urasle Uz jedva čujan lepet lakih krila Odletjet će k jugu Naglo i nenadano Kao što su i doletjele Zaplovit će u svijet Slijedeći zvijezde i vjetrove Što ih uzgone u nebesa Jedreći na termici zračnih struja Zibajući se u tajnama preleta Nezaboravljena duga puta Samo njima dobro znanih Staza odlazaka i dolazaka Na koje kreću krilate putnice daljina Da se vrate raširenih krila čeznuću duše Putovima povratka u uznemirenom šapatu ptica S novim susretima cvrkuta nade na vjetru Što ostaju u sjećanjima stoljetnih maslina Velimir Pašara 138 Još ponekad sanjam.

vješto kormilareći između tek izoranih brazdi crne zemlje. jedrim Sumrak me zatiče nespremna. . slijedim te Morao bi na jedro broda staviti lik bezimenog konja. u snu pred jutro. vlastita. spregnuti su u brazdama a trk im u bilu odjekuje Ponekad zaplovim zemljom moga oca. pozorno pazeći kako ne bi ozlijedio (narušio izvijenu pravilnost) njihove uzdignute rubove Lebdim neposredno iznad toplih isparenja. (toliko bi još želio prejedriti) dodirnuti poneki grumen. daleka i mutna ishodišta. ona me drže kao more i s dobrim vjetrom u krmu. ustreba li. svjedočiti o prolasku plugova mojih predaka Još se čuju povici konjima.Miroslav Pelikan Zemlja Ponekad zaplovim zemljom moga oca. nedovoljno zaronjen u snoviđenje. ustalasane grive i bijesnih očiju 139 Još ponekad sanjam... teško je i mučno ploviti na uzbibanom moru zemlje Izmišljam brodove umjesto konja kako bi jedrio ponad zemlje kako bi orao valove. prstohvat zemlje koji bi mogao. izmučen od nesanice. kako bi dosizao daleka mora umjesto žetve i žute jeseni berbe Ti si posjedovao stvarne konje a ja plovim u zamišljenom brodu Jedrim između brazdi koje si netom izorao.

Izmišljam brodove i dnevnike putovanja. . brod je ukotvljen između sigurnih brazdi Miroslav Pelikan 140 Još ponekad sanjam. vrela isparenja izorane zemlje drže brod na dobrom kursu Kormila se drže sredine brazde. odmahujući rukom gledam grebanje trupa broda po kresti brazde Brodovi gospodare zemljom. a konji. razigrani grabe u dubokom moru Sretan sam kada čujem njisku svojih morskih konja.. događaje i nevolje. na moru se stiša. crne i bijele u plavom Vjetar nadima pluća oznojenih konja. rasijecaju se brazde. konji oru more.. konjski topot odjekuje između valova Užad jedara pridržava hitrost konja a plug određuje pravac Vjetar hladi konje. s ponekim povikom iza svojih konja. bure i luke a ti s mirno. lagano hodao između brazdi Brodovi plove zemljom.

Predstava je uspjela.. A libido naučen. I znam da te ne zanimam I uzalud se nudim i ovakva prazna. Posljedice naših susreta ionako su Isforsirane onomatopeje. Snagu ću za novo jutro Opet u snu smoći. Gosti su otišli. polumazna. Ostali smo samo Ti i ja. Zagrabit ću svojim crnilom Dio i ove noći. Ne. ne diži se iz fotelje. Svaki na svom kraju Vlastitog svemira. 141 Još ponekad sanjam. tebe će prije odvući tuđa rasprava razumna nego privući ja. .. Tvoj je ego bio izmišljen.Ivana Prpić Privatni teatar I večeras sam svoju Ulogu dobro odigrala.

On siv Ja šarena. Ne mogu više čekati. Radije ću se svemu rugati Nego se opet u sreću uzdati.. Prije ću odustati Nego nešto poduzeti. Neću razmišljati i kopati Samo ću pokušati opstati.Odustajem Ja ne znam drugačije nego otići. Krećem dalje već predugo. Ivana Prpić 142 Još ponekad sanjam. Ne osvrćem se. Ali ni ne pokrećem. Dok gleda televiziju Ja rješavam tajne svemira. .. On sretan Ja izgubljena. Jednoga ću se dana sa svime pomiriti I moliti Boga da ti nećeš odnekuda proviriti. Kratko i jasno On miran Ja nemirna. Sakrit ću se iza društvene maske. Ja ne znam drugačije nego zanijekati. Na osjećaje zakucat' daske.

Iznevjerenu.Dušo moja Moja je duša prastara. Da plovi plavim morima Da kupa se u snovima Da leti snenim šumama Da trči zlatnim poljima.. Bezvremenska. No sad je takvo stanje Da za više-manje Prodajem svoje osjećaje Za 2-3 tuđe pohvale.. pravedna I mislim da je zaslužila Da bude opet slobodna. Gledam ju strpljivu i snenu. Stoga. No čula sam joj pjev Ivana Prpić 143 Još ponekad sanjam. Al' moja je duša dobra. Kada je se odričem Samu sebe poričem. . Čak sam ju jednom u Dvorištu zakopala Ispod bijelog jasmina Da vječno počiva. u kutiji zarobljenu. otkrit ću vam ovo: Dušu sam svoju skrila Odrezala joj bijela krila Što mi je više dala Toliko sam ju puta više izdala.

.. treći Netko tko zna naći put ka sreći. Nisam čekala sutra. Po nju doći. Da nije moja briga. Morala sam ju otkopati. Više ne znam šta je? Dal' za dušu moju Vrijedi pokajanje?! Dal' je došlo vrijeme Da ju iz kutije izvadim I pažljivo u pamučnu krpicu stavim Pa kad malo ojača pustim ju van Možda se tad sjetim što mi bješe san. nejaka. Iskopala sam ju van. Čula sam joj pjev Prije bistrog jutra. . Nerijetko poželim biti netko drugi. Al' ta golema praznina. Ali duša moja. Sad ju držim pod krevetom Ispod starih knjiga Pravim se da ne znam gdje je.Jedne kišne noći. Obećanje mi daje: doći će dan Kad sjat' ćeš starim sjajem! Ivana Prpić 144 Još ponekad sanjam.

Naselja. prije nego kiše postanu kišom. A mnogo prije njega na istom mjestu bio je drveni most na željeznim lancima. Svako jutro nađe se tu neki Salko. ako imaš s kim. To može da izgleda evo ovako: Na desnoj obali Neretve uz onu kulu. Neko opet i uz tu jutarnju kafu voli da priča. Tad. da na miru kafu popije. ali 145 Još ponekad sanjam. onda to što nisi htio reći odšutiš sam sa sobom. Po prirodi miran čovjek. odšutiš jedno po sata ili sat. prije nego sunce iza oblaka izviri. samo da se priča. pa čak i oni koji su rođeni i odrasli u Mostaru. natakla se nekakva kafana gdje se kafa ne kuha nego se peče [2]. ali ti nije i lakše. kamene. I kule su bile. kriva ćuprija ima. Nije važno šta. davno prije turskog vakta postojaše. u povijesti poznatoj po imenu „Cimski grad“.. iznad samog vrela Bune. ima više gradova ali je samo jedan Grad. Prije pečenja se ne melje nego se svaki dan u velikoj stupi tuca da bude taze.Ognjen Pudar Na kuli u Cimskom gradu [1] Na Neretvi. Ne znam čega to u Hercegovini više od kamena ima. kafa se pije. E. Most ovaj kameni ima. u današnje vrijeme malo šta ima što je ostalo od bir vaktile. I mostari su bili. onako sami za sebe. Ako nemaš s kim.. Kule imaju. visoko na stijeni. misle da je Mostar nastao i postao tek onda kad napraviše ovaj stari kameni most. U Mostaru u neka kasno jesenja jutra. Muka nastane kad se u istoj kafani nađu dvojica takvih mrzovoljnih. pa onda samo nešto mumljaju. prije nego zora sva iz noći izađe.. Mnogi. mnogi kažu. ona jutarnja. naselja od bir vaktile. i neki kamen na kamenu. prije nego dan se rasvijetli. Tako je možda i bolje. najbolji ukus. Tad joj je. . oni što mostarinu naplaćuju. ogroman čovjek a zovu ga Salkica.. pored Starog mosta. na njenim obalama. dole u Blagaju ima. Ima i takvih koji vole da pričaju ali ih mrzi da usta otvaraju dok kafu ne popiju. prije nego što se vjetar probudi.

Svaki fildžan dva put' zagleda. Ustane sa stoličice pa ode do pulta. Stigao je o'zgo od blizu tepe i Ragib opančar. Kafedžija tamo u ćošku se zabavio oko mangale. a ni stati. ovo jutro. a slučajno se s njima našao i nekakav što užad pravi pa ih prodaje gore na tepi. a on prešu baš i ne voli. ne valja neka druga krpa jer iza nje ostaju dlačice. e njih reklo bi se i tri puta zagleda. pa onda čaše. Onda skine fes s glave. već prije je na svaki sto stavio kutiju sa duhanom i ćatima. puka sirotinja i on i porodica mu već generacijama.. Kao i Salkica. Ognjen Pudar 146 Još ponekad sanjam. Kahva se boni i peče i pije po istilahu i samo ako je čovjek onako serbez. Namjerno ga doveo neki Malik kujundžija otud iz kujundžiluka da vidi kako će proći susret nervoznih jutarnjih kafopija. tamo pod nekim staklenim zvonom rahatluci složeni. . a mangupi mu ime pošprdno okitiše turskom plemičkom titulom. bajate. nikad ništa nisu ni imali. baš ga imaš šta vidjeti. e sad je spremno da se za sto mušteriji nosi. Eno vam gore u pozorišnoj kahvani ona talijanska na vrat na nos [3] kahva pa idite tamo kad vam se žuri. neki Ibraga. pa 'nako kao sam za sebe broji: A ne znam vala što ste jutros k'o budale navalili. pa i to servira. Više ih u kafanu ne može ni sjesti. onako polako. pa kao i Salkica samo reži. vala reklo bi se i da reži ako ga nešto upitaš. Svi šute u očekivanju prvih reakcija nervoznih kafopija. Dođe tu. treba šest kafa ispeći. iz ibrika hladnu vodu naspe. Sve što radi on naglas priča i objašnjava. onda iz neke deblje staklene čaše uzme čačkalice pa u svaki lokum zabode po jednu. vruće mu pored one mangale. pa hukne u nju da se zamagli te je lanenom krpom obriše. I ovako se kafedžija jedva između njih provlači. Kad je čaše pregledao i dobro izhukao i krpom očistio. Svima se nešto žuri. S njim je došao i Matko vunovlačar iz Blagaja. novine čitaju. Onu prvu uzme. čini mu se da je neka fleka na njoj. a neki glume da jučerašnje.. a one se odmah zamagle i orose da je to milina.dok kafu ne popije nervozan k'o gladno pašče. pa onom lanenom krpom znoj sa čela obriše. servira. ogroman. Onda uze dvije okrugle mesingane tacne pa sve. I on poprilično nervozan dok kafu ne popije.

jedno oko onako na pola zatvoreno. Oni što su došli cirkus da gledaju nisu baš zadovoljni. a još nisu kafu ni pipnuli. Promiješa se i ponovo stavi na Ognjen Pudar 147 Još ponekad sanjam. E ovo već prelazi sve granice što oni 'vako rano ujutru. Obadva su na nogama. Jesu oni nervozni. pretresu se malo i cijene na tepi. valjda će ipak naletit neko ili nešto pa da malo prokenčijaju.. ali ne do vrha. niko na njih pažnju ne obraća. Onaj iz Blagaja priča šta tamo ima novoga. varljivom sjećanju. Sad se za onu desnu uobičajio naziv Ćelovina ili Halebinka. kako je i red da se pije prva jutarnja kafa. ona desna zvala se Cimski Gard. drugo izbuljeno hoće iz duplje da iskoči. nije baš najbolje vrijeme za te stvari. mogu da podnesu. svaki malo glavu nakrivio. a za onu lijevu Herceguša. hoće vratove polomit. Svakom od njih kroz glavu prozuji: Ovdje me neko izgleda ***aje. Tad mjerkaju jedan drugog. U Osečini. a nije se ni razdanilo kako treba. možda. ljeta 2006. i ode nazad za mangalu. pa svak polako ode za svojim poslom. Reče: Izvolte. u bijesu gledaju okolo. Nije svaki dan dobar dan. Dug je dan pred njima. Ja namjerno koristim stare nazive što ostadoše u mom. pa se to onda malo na vatri zagrije. politički haberi se ne spominju. onda svaki reče: „hm“. a lijeva Nebojša. godine _____________ [1] Nekad davno sam naletio na podatak da su puno prije izgradnje mosta i prije turskog vakta postojale kule. pa opet sjednu.One prve dvije kafe odnese Salkici i Ibragi. . Zaspe se tek ključalom vodom. ali nisu baš toliko da cirkus prave. izmjenjuju se najnoviji mostarski tračevi. [2] U potpuno suhu džezvu stavi se određena (stvar ukusa) količina kafe. ne mogu se čestito ni ispraviti. Opet ih onaj zvuk trznu. ali kako ne vide ništa sumnjivo. opet saginju glave ispotiha režeči. ali ništa za to. Ona dvojica umjesto hvala istovremeno nešto prorežaše i onda obojica trznuše glavom. Šta se može.. Traje to mjerkanje malo duže. Kad se kafa onako po istilahu popila.

. navrat-nanos. a na vrhu ostane bogata količina kajmaka. u protivnom se može desiti da sve prospeš po stolu i po sebi. [3] U Mostaru komparacija ovog pridjeva ima četiri stupnja i ide ovako: brzo.vatru da se digne.. pazeći da ne iskipi. brže. Ognjen Pudar 148 Još ponekad sanjam. Skloni se s vatre pa se onom ključalom vodom zasipa bezmalo do samog vrha. najbrže. Ponovo se samo nakratko stavi na vatru i onda se dolije jedna mala kašičica hladne vode što natjera sav toz da padne na dno. Sipa se na taj način da se kašičicom prvo skida kajmak i stavlja u fildžan pa se tak onda sipa kafa..

. prij.. tvoj prostor ispunjava tišina izrezani komadi mene nečujni boje promukle od pjevanja . . prij.... Zorica Sentić Tišina / Silence .. Tamara Kramarić 149 Još ponekad sanjam. možda se otopim na ovoj kiši postanem hrana za biljke (konačno korisna) . your space is filled with silence pieces of me cut up inaudible colors with their voices cracked from singing engl..Nevenka Pupek Konačno korisna / Enfin utile . peut-être finirais-je par fondre sous cette pluie et devenir nourriture pour plantes (enfin utile) franc....

..Ona je sasvim beskorisna prašina je prekrila police oprano rublje stoji neobješeno na štednjaku džezva od prekjučer ona je sasvim beskorisna sjedi u vrtu već treći dan gleda u polje Zaustavi korake ženo zaustavi korake ženo osluhni gibanje jutra prema podnevu polako polako i šuti smjerno naćuli uši zaboravi sasvim onda kreni u sumrak i vrišti samo vrišti jako Nevenka Pupek 150 Još ponekad sanjam. .

.Viktor Radonjić Pred kraj Orkestar je svirao temu Htela si da je prepoznaš Meni su važnije bile tvoje ruke U njima sam je video i pomislih kako je tačna dok se brani ćutanjem Mastilo tek primetnog smeška pratilo je liniju života upijajući vlažan trag Unela si u obraz nastojanje konačnog razdvajanja Okovratnik od gubljenog vremena Pitanja Kako sam Šta radim Imam li načina za ovu besparicu Dakle sve ono što je omekšale strune uputilo na šlager Ja sam se poigravao šturim kazivanjem jedinog člana žirija Jedinim iskušenjem u izdvajanju pramena Smatraš to neumesnim 151 Još ponekad sanjam...

Fakat jednine Kada bih umeo da kao neko stanem pred tobom i kažem ono što nije u nameri hrapavom mučitelju Priuštim mučenom tišinu istog krvarenja Veselo iz osmeha izmamim na blagi sud tvojih očiju Ukradem za sebe poru sa Hronosa Kada bih umeo ne uzimati za svedoka tamničkog sužnja tetoviranog tribalom halapljivog poverenja Potvrditi slabašnom savez u zenicama Još jednom uputiti palacavu nadmoć na račun fronta istog lica Jer ne umem da izmirim potez i fakat jednine kanapa Sa dve naspramne stolice i njegovo disanje protiv mog Viktor Radonjić 152 Još ponekad sanjam.. ..

.Ante Radović Domovini Lipa si zemljo moja puna si friži i boli mnogi su rušili tebe a jedan te narod voli Kroz povist ovdi su bili Mlečani Turci Iliri i mnoge druge sile tvoje su bogastvo tile Vadili su ti kamen gradili svoje dvore sikli su tvoje šume crpili plavo more Svaki je kamen tvoj natopljen od krvi i znoja mnogi su pali zbog tebe jedina domovino moja Jedan te narod čuva trpi pati i moli navik tvoj čovik živi Jer Hrvatsku zemlju voli 153 Još ponekad sanjam...

...Dalmacijo stara Masline stare rastu uz gole morske hridi padine tvojih vala krase suhozidi Žuljave su ih ruke zidale od vrimena stara zauvik ostaju dila tih vridnih neimara Kamene kuće stare obrasle korovom drača polja murtile čička brnistre i koromača Vonjaš mi mirisom ruže cvite moj od davnine škoji te tvoji krase čuvaju te planine Šum vala tiho te budi u svitanju litnje zore sunce te snažno grije ljubi te plavo more Ante Radović 154 Još ponekad sanjam.

idi. Prisustvo mi tvoje krade sanak. . O. Neka te proguta vječnost Iz čije si ovojnice rođen..Majda Rogić U polutami sobe O. Ne strahuj za tajne u svojim očima. nepozvani goste. 155 Još ponekad sanjam.. O. u tamu. Bježi od mojih odaja. nemoj ništa reć`. Odakle si i stigao. jahaču svirepih strahova. Znaj da ja ne žeđam za takvim bićima. Isplivat ću. nepozvani goste U osami karmičkog života. Objesi zle slutnje na svojim nepcima. nepozvani goste Na moja si vrata stigao Krivim putem vođen. Okreni mi leđa i hodi. već.

na prstima iznesi u Daleku zoru. Majda Rogić 156 Još ponekad sanjam. Samo da te ne susretnem! Darujem ti! Ukradi mi život! Nisam nikakav junak.. bijelu! Odnekud odjekuje glazba Umoran. sumoran.. Krijepiš dušu u glazbi Odnesen u još neotkrivene harmonijske predjele Predaješ se svježini jutarnje rose Svaka kap cjeliva tvoj bol. priznajem. Skupljen u čistoći anđeoskih suza Rasipaš se po svakom taktu. U svakoj riječi Nastaje po jedan novi oblik Tvoga lica I na tren prestaješ biti čovjek Na tren bivaš samo ti..O. neznani goste Tiho me. O.. Tek duša u umornom tijelu.. . nepozvani goste...

.Edin Sarač Pismo za mamu (Andre Hazesu) zmaja sam vezao za prst i nosim ga uvijek sa sobom moj tata kaže da oni se vole on i moja nova mama a ja se nadam da tamo gore moja prava mama nije sama i da je ne boli sad više sad.. kad je ozdravila zmaja sam vezao za prst i nosim ga uvijek sa sobom 157 Još ponekad sanjam. .

i podignem nos da udahnem zavjetrinu posmatrajući Grad. . Kad padne mrak on popali svjetla da ga drže na okupu.. njemačkom preciznošću i majstorskom organizacijom. Ponekad zastanem pred mnoštvom uzdignutih nosova i pokušavam povući paralelu od nosa do nosa tražeći u liniji što ih vezuje objašnjenje kao ispriku. prije gasne komore bili detaljno ošišani do glave A ja nemam glavu dovoljno veliku da lupim njome od zid. zaostavštine ljutog kaplara.Zaostavština Moj prijatelj Ralf. stigneš kako si planirao.. živahni Bavarac negdje u Vestfaliji zalutao. Jevreji su pravili tepihe od kose ljudi što su. preko Njemačkih autoputova. Ponekad se popnem na brdo kad dođem dole. A naši kaplari ne vole asfalt. kaže mi da Nijemci voze prebrzo svojim autoputovima jer se u izmaglici fleka od ulja što se isparavaju po parkingzima još uvijek osjeća ljuti glas onog Autrijskog kaplara što nije znao dvije proporcionalne ruke nacrtati. ako ne udišeš previše isparenja ulja po parkinzima stigneš sigurno. I nema isprike u bilo kakvom objašnjenju. brzo preko Njemačkih autoputova. da se ne raspline u tmini. A u Srebrenici ni kose za tepiha nije ostalo. Edin Sarač 158 Još ponekad sanjam. Do Aušvica se stigne brzo.

...Mrtvi moji mrtvi nisu tvoji mrtvi moji su u meni živi tvoji su u meni mrtvi u nama se naši mrtvi razilaze razilazeći nas žive u životu Edin Sarač 159 Još ponekad sanjam.

ključ koji otključava rijeku čuda. šifra je sve jača. što više šutiš. stoji pred tobom i čeka na tvoju riječ. . nitko mi oteti ne može ključeve tvoga srca. bit ću voljen. 160 Još ponekad sanjam. kao lava razlivena niz padine razbuktala. ja sam i šegrt i majstor i poeta.Šaban Srebrenica Radionica tanahnih stihova U radionici tanahnih stihova. izradio sam magično ogledalo tvoje mašte. pa ugašena vulkana. ucrtao sam na karti postojbinu tvojih osmjeha. U radionici tanahnih stihova. kao beton vremenom što se hladi.. priroda prirodi priredbu činiti najbolje zna. zanijemili su za mene. kao kad nebo zanijemi poslije oluje. nijemost mi se čini kako prirodna stvar. u radionici tanahnih stihova. U radionici tanahnih stihova. ključ koji otključava ćudoređe zamotano u maštu. ako želim. išiban olujom. bit ću ogrtačem sreće zagrnut. ako želim izradit ću stihove uzvraćene ljubavi. ispisao sam priču šifriranu šifrom tvoje šutnje. U radionici tanahnih stihova..

poetske duše. odričem se svakog stiha iz tih mirisnih perivoja. to nisam ja. lomim pera. bijela. siva. lomim pera. zelena da prostiš. istjerana vjetrom tuge iz prostranih perivoja moje duše. odričem se svoje. to nije ogledalo mene. ostavljene po nepreglednim neiščitanim hartijama..Moja posljednja pjesma Lomim pera.. Odričem se svake riječi. odričem se svakog stiha. brišem njihove krvave tragove. Šaban Srebrenica 161 Još ponekad sanjam. .

. . 162 Još ponekad sanjam..Nevenka Šarić Duje (mojoj mrvici) Jutro sneno a budim te zrakom sunca ljubim te radost modru nudiš mi ruku malu pružaš mi a još ne znaš samo šutiš da te volim i ne slutiš za dan svaki hvala ti sve bih svoje dala ti.

Otvoren prozor
Ne dotičem blizinom šutnjom željeno skriveno zagrizem usnu da ne zavladaju otežale misli, otvaram prozor u noć još miriše jutros pokošena trava obamrlo diše sve tvoje, zapisano u meni.

Druga priča
Jutros je more pričati htjelo na crvenoj hridi kako te srelo i još je željelo nešto reći... promijenila sam temu.

Nevenka Šarić

163

Još ponekad sanjam...

Plamen u grudima
(mojim kćerima, Nini i Ivani) Između snenih cvjetova rukama pridržavam nebo nešto me nevidljivo silno veže ne osipa se ne nestaje ne blijedi, moja sreća moj strah moj dah u ovom čudnom svijetu gdje snivaju vam oči željama žudnjama u vašem svjetlu ja sam se sklonila.

Nevenka Šarić

164

Još ponekad sanjam...

Ne mogu
Ne mogu ostati gledati naše ljiljane kako umiru na hladnom pločniku ni zaspati naga zaluđena zvukom orgulja u vječnom prostoru, nemirna, pritajena, tek naslućena ne mogu ostati biti kamena jeka dalekim morima, na križu šutnje razapeta ali ni otići nestati u mračnim predgrađima predati se skrovitoj tišini ne mogu, još ne mogu.

Ledene riči
Učinila bura otele se riči, zaleđena voda ka i staklo puca, u šijunu svakom komad neba kida i koprenu s duše otima, otkida.

Nevenka Šarić

165

Još ponekad sanjam...

Soba broj šest
Koga da optužim za izgubljen pogled među bijelim plahtama u sobi broj šest, šapatom kako da zavaram vrijeme dane, godine, probudim ptice da slijeću na procvali lovor, ne plači, nisi izdana samo te umor boli otvorit ću danas sva vrata primi se za moju ruku drži se čvrsto i hodaj, samo hodaj naprijed ne odustaj jedino to te molim.

Nevenka Šarić

166

Još ponekad sanjam...

Zanesene ptice Slučajan susret otopio je modre obrise samo na trenutak.. ispružena ruka bila je topla poletjele zanesene ptice otišao si nasmiješen još u sebi čuvam tvoje lice. u pregibu sjećanja zamirisala sva procvala proljeća. rukavicom od lana sad skuplja dušu od porculana. Nevenka Šarić 167 Još ponekad sanjam. . Rasuta Sinoć je smiješeći se u duši od porculana slagala zeleni mozaik sjećanja i snova a kockice se pomiješale i naišla jedna siva..

..Oči plavih jutara U žuboru maglena vremena nema izgovorenih riječi i dalje te tražim među granama procvale breskve mirisu ubranog smijeha u trku zaigranih kozlića još tragam za letom promrzlog ptića. dok breskva cvate pod dodirom juga u očima plavih jutara i danas odsjeda tuga. samo snivaj u tišini. na vjeđama počinak i svjetlost posrće snivaj. Nevenka Šarić 168 Još ponekad sanjam..

. ne mogoh Ti Izustiti ni riječ. . . Al' srcima našim mi Sve izrekli smo već . .Lidija Šinko Kumić Govor srca . Srce mi izgara poput Baklje u plamenu. I tada. Gospodine . 169 Još ponekad sanjam. Oslonih svoju glavu da počiva Na Tvom ramenu. . . . . Kad osjetih ljubav Tvoju Tako nježnu i milu . .. I duša mi se odmara U Tvome krilu..

a ne da po površini plutaju. 27. I stalo ti je da istinu Tvoju mogu doznati.. Zagreb.. rujna 2009. I zbog onih koji te nikad nisu imali priliku upoznati. I zbog onih koji Te vrijeđaju Jer želiš ih nahraniti kruhom života. Jer želiš im reći da si put kojim trebaju ići. /sat 1 i 20 u noći Lidija Šinko Kumić 170 Još ponekad sanjam. . Došao si iz ljubavi prema čovjeku Jer je stvoren na Tvoju sliku. Jer želiš da Te nađu u svom moru života. I raduješ se kad za životom vječnim žeđaju. I zbog onih malenih i nejakih. Došao si zbog onih koji Te odbacuju.Još jedna prilika Došao si zbog onih koji Te srcem traže I zbog onih koji krivim stazama lutaju. Došao si zbog siromašnih i napuštenih. I zato prema svima si milostiv I svakom daješ još jednu priliku. Došao si zbog svih onih žalosnih. Je želiš ih staviti na prijestolje ljubavi Ispred svih moćnih i jakih. Da zarone u dubinu ljubavi Tvoje.

S drugima su prijateljevali. I ponosno do dna čaše ispijali.. Ti nikoga nisi prestao voljeti. I za neprijatelje platio si cijenom života. A Tebe vrijeđali i ranjavali. optužili. na smrt mučili. na prijestolje stavljali. Lidija Šinko Kumić 171 Još ponekad sanjam. I dok su se divili skupim kraljevskim haljinama. Jer samo ljubav može tako boljeti. I dok svi rugali su se Tebi.. A samo Tebe su prezreli. prognali. Samo Tebe su osudili. tako lijepu i čistu Jer nisu željeli upoznati Tebe. I dok su drugima iskazivali poštovanje Tebe su odbacili. I dok su se zemaljskim kraljevima klanjali Tebe su bičevali i ponižavali. ismijali. Druge su častili. A s Tobom nisu se ni družili. . Nisu htjeli pokloniti se Kristu.Kristu Kralju Ti Kralj si nad svim kraljevima. Tvoju su poderali.

. .2007. Ti vladar svih si vjekova..Ti Kralj si sviju srdaca I raduješ se kad srca ta molitve Ti šalju. Slava Tebi KRISTE KRALJU! Zagreb. sat 21h Blagdan Krista Kralja Lidija Šinko Kumić 172 Još ponekad sanjam.11. 25..

Sa križa svoga ljubio si njih I bio spreman svoj život dati Iako si bio napušten od svih. ogovaranja.. I kad su Te izdali.. Čavli zavisti. Zato Te molim za sve koji nisu upoznali ljubav Tvoju. . nek im Tvoje Srce kaže. ne bi ništa bili blaži. Lidija Šinko Kumić 173 Još ponekad sanjam. A Ti. uvreda i laži I kada bi i danas zemljom hodao Opet bi Te raspeli.Ljubiti do kraja One tamne noći kad bio si predan Po tebe dođoše Tvoji neprijatelji. I stalno pitam se zašto svijet ne može hvalu Ti dati Nego i danas uporno Te vrijeđa. Ti njih nisi. I za sve one koji lutaju i istinu traže Pomozi im da shvate otajstvo Tvoga Uskrsa Da život pobjeđuje smrt. I privedoše Te ko' najvećeg zločinca. jednako si ih volio ko' da su Ti prijatelji. Zar i danas ne prepoznaju Onog Koji za nas podmetnuo svoja je leđa? I danas čavli probijaju Tvoje Srce.

23. LJUBITI DO KRAJA. Zagreb.2008.18 h... .. pokazao si svima Što znači ljubiti. Lidija Šinko Kumić 174 Još ponekad sanjam. Samo Ti.2008. na Uskrs početo.03.03.Istina je da obećao si i nama život vječni I hvala Ti što već otvaraš nam vrata svoga raja. Isuse. dovršeno na Uskrsni ponedjeljak 24.

Ona bu navek stala uza me. I čuva vsake pa i najkraće moje pisme. a i mene boli. I znam da nišće.08. Pitam se ko' razmeti me tako može. ona me čaka. . 12. Znam da joj lahke nije. I kak delati moram od jutra pa do črne kmice. a štela bi znati.2004. Kad zamislim si kak se rastužile nejne blage lice.Mati I kad sem daleke v tuđine. Zagreb. Ona strpljive sluša vsaku moju reč. Lidija Šinko Kumić 175 Još ponekad sanjam. Jer duge se ni čuli. I znači joj pune same da mi čuje glas. I kad joj velim kak cajta nemam. same mati.. I kad beskrajne daljine razdvajaju nas. Ona tugu v srcu svome nosi. Pita me kad mislim vrnuti se v hižicu našu.. ni videli nisme. A navek bez odgovora ostane.

. Zemlju ovila je tmina. . Kao da se smije i raduje životu... kao da ga paze. . More se stopilo s bojom neba. Hvar. Dok nebom traje zvjezdani ples.Mjesečina Noću. Kao da ga grle. 26. U zagrljaju sitnih. Svjetlost svoju prosipa po moru. Lidija Šinko Kumić 176 Još ponekad sanjam. Milijun zvijezda prosutih po nebu. A nebom sjaji samo mjesečina . dok obalom koračam korakom sporim. kolovoz 2004. plavih zvijezda Ponosno otkriva svoju ljepotu. Samo mjesec zlatni osvjetljuje mi staze.

Ja želim dozivati Ime Tvoje. 05. Znam. Al' ni tada zaboravio nisi Darovat mi Srce na svom dlanu. Iz samog Srca svoje ljubavi.. Očisti mi srce da Te može gledati. Svaki Tvoj otkucaj u mom srcu kuca. Klanjaj mu se i divi. Evo. . sat 21 i 45 Lidija Šinko Kumić 177 Još ponekad sanjam. I kad sve utihne ostajemo mi. Potraži ga i kad ono zaluta. Zagreb... I nitko me ne zna bolje kao Ti. Od njih moje srce živi. I posljednji otkucaj Srca dao si za mene. Ti poznaješ mi srce i poznaješ dušu. u šutnji i muku. listopad 2008. Sada i još bezbroj puta.Otkucaji srca Dolaziš u tišinama. Hvala što tako čudesno si me stvorio. već čuju se Njegovi otkucaji. Tada gledaš me očima Srca. Hvali dušo moja Gospodina. Kad oštrica križa probode Ti ranu.

Koja mnogo toga želi mi reći. I ne. Pružaju mi ruku . To je pjesma tvoje duše.Pjesma valova . . To je kaplja s tvoga oka. Dok kroz njih šapat tvoje pjesme ječi. Dok sjedim na stijenama O koje valovi se tuku. ne moraš ni sada ništa reći. . Al' samo ja prepoznajem Pjesmu bez imena. Ona nečujno se skriva u dubinu moga bića. Tako tiha. . . I ne slutim kako stvaran taj je trenutak Dok pjesmom grliš mi dušu. . Jer dovoljna je glazba.. . . . I biva sve jači tih valova ples. huče. pjesmu bez riječi . . . a tako duboka. Zapljuskuju. I stih po stih počeo je teći. . Suvišne su riječi . . I začuh da pjevaju pjesmu tvoju. U jezgri moga srca traži si kutak. . . . Lidija Šinko Kumić 178 Još ponekad sanjam. Ta pjesma valova tako je nijema..

. . Ista pjesma spojila nam duše. I sada srca milo nam pjevuše.I tvoja pjesma postaje i moja. I valovi postaju sve jači i veći. . To sanjamo o istom moru života. To zajedno čeznemo k istoj sreći I sada znam da to su tvoje pjesme riječi . . Isti snovi slatko nam se smiješe. . 28. . Lidija Šinko Kumić 179 Još ponekad sanjam. U plavetnilu mora Stopile se oči tvoje plave.. kolovoz 2005. Hvar. Dok val za valom svoju pjesmu pleše. .

Ko' vali izmjenjuju svoju brzinu. I odsjaj sunca na vodi se ljeska.. srpanj 2004. I dok sve druge trebaju doći. Poželim da ljepota ta vječno traje. Selce.. Samo ova vratit se neće . Lidija Šinko Kumić 180 Još ponekad sanjam. Tisuću misli nezaustavljivo lete.Predvečerje U predvečerje na obali morskoj Pogledom odlutah u daljinu. . Toliko čara u tom pogledu ima. . . Da se ne raspline kao kula od pijeska. Ali samo jedna sada neponovljivo teče. I takvih predvečeri bit će još mnogo.

. toliko toga reći smo si htjeli Ti i ja. Nježnost vidim Ti u oku.. I pogledi naši tiho su se sreli... bijedan. Ja ju cijeli život tražim.. Ima jedna rijeka kojom teče ljubav... Da s izvora Tvoga Srca žeđ si utažim Bože.. Jer ljubavi sam Tvoje žedan S izvora Tvoga. Koja nikad presušila nije. veljače 2005. Tako blagu i tako duboku Poklonjenu meni. ranjiv.. I tada. 21.. .Rijeka kojom teče ljubav Ima jedna rijeka kojom teče ljubav. I dok slušam tihe rijeke šum. Čovjek slab. Pred licem Tvojim stojim ja. U njoj vidim ogledalo Tvoga lica.. Zagreb. Lidija Šinko Kumić 181 Još ponekad sanjam.. za Tobom. Ima jedna rijeka s čijeg izvora se pije Vode žive.

Niti dovoljno zahvaliti ne mogu. Zagreb. Ni slutiti nisam mogla koliko sam od Tebe primila. Tvoje mi oči svijetle kao dvije baklje sjajne. I tko ne bi htio upoznati tu dubinu.2009.02. 09./ sat 23 h Lidija Šinko Kumić 182 Još ponekad sanjam.. . Ali znam da ništa uskratiti nećeš Ni jednoj duši koja dariva se Bogu. Tu ljubav iz Srca Tvog darovanu čovjeku.. Da mogu stopiti se srca naša dva. Ali Ti mi pravi odgovor daješ Da poklanjaš mi svoju ljubav NE PROLAZNU NEGO TRAJNU. I otkriti tu ljepotu u tvojim očima. Pa da se ljubav iz Tvog u moje raspline.Tajna Tvoje ljubavi Samo jedan pogled kroz prozor otvoren Dovoljan je da zapazim svu dubinu Tvoje tajne. I dok razmišljam kako dubok Božji je svijet. I nastojim dokučiti tu životnu tajnu. Dopusti mi Bože moj osjetiti tu vatru Tvog Srca. Kad iz tog Srca sve nastaje i sve počinje. Dopusti da mogu okusiti barem dio te miline. I dok prve zrake sunca dotiču mi lice.

Gledam sve boje cvijeća i raskoš bora. I stari ribar baca svoje mreže. Isto ih sunce i miluje i žari. I ostavljaju mi ruku mokru i slanu. smiješi se. Blagi povjetarac dodiruje grane starog maslinika. Ista ih bol i ista radost veže.. I stapaju se u jedno kao biseri u nizu. Osluškujem taj govor mora što se pjeni. Raznolikost kaktusa i mirisnih agava. više ne spava . . Lidija Šinko Kumić 183 Još ponekad sanjam. talasa. Brzo nestaje dan i sumrak već je blizu. Samo jedan val se tiho razbija o stijeni. I nema ništa ljepše od te ljetne idile. To more priča. Priroda se budi. Već podnevna se čuju zvona sa zvonika.. Počinje igra leptira s krilima poput svile. I ko'da nije čuti niti glasa. On i more već su prijatelji stari. Kapljice mora bljeskaju na mom dlanu.Tebi more Osvanula je nova zora.

I mjesečina već je na vidiku. Nad morem samo galeb se glasa i kriči. . lipanj 2003. U tom tajanstvu ostali su moji snovi..Sjedim na žalu u zalazu sunca. U daljini samo lađa morem plovi. Samo mali svjetionik svijetli sa vrhunca. I čini se da nema kraja ovoj čarobnoj priči.. Zagreb. I sve tajne zakopane u boriku. Lidija Šinko Kumić 184 Još ponekad sanjam.

U pijesku je velikim slovima urezano tvoje ime. I pjenit će se vali i bjesnjet će more. Kopnjet će snjegovi i prolazit će zime. Zagreb. Na krilima vjetra. Ja sjetih se tebe. veljače 2002. .. na krilima ljubavi. I prestat će vjetar.. I mijenjat će se oseke i plime. I prestat će kiše. Tamo gdje mjesec osvjetljuje put. Tamo gdje putovi nose mog života brime. Sjećanja će gutati dubine. moja tuga Na vjetrovima južnim i na kišama tužnim.Tvoje ime. Poput orla poželim Vinuti se u visine sa njime I gledati kako zvijezde pišu tvoje ime. U mislima nestat neće tvoje ime. Gdje nebo prosipa zvijezde i sunce doziva jutro. Lidija Šinko Kumić 185 Još ponekad sanjam. A vjetar će dozivati tvoje ime. 14. I ne mogu pomiriti se s time Da zaboravu pripada tvoje ime.

Jer ako Tebe ne stavim na prvo mjesto. 25-26. Jer žele Te doživjeti sve moje dubine. Zagreb. I ne ostani stajati na površini moga srca. Ni prpošna jelka. Ja doista bijedan sam stvor. Lidija Šinko Kumić 186 Još ponekad sanjam. ni okićen bor. .U mom srcu rodi se Ti Na Badnju noć tiho čekam Te Da pokucaš na vrata moje nutrine. Trebam njegov čvrsti stisak ruke. rodi se TI. Nauči i mene da kroz život mogu takvom biti. dolaziš kao Dijete. Jer ako ne otvorim Ti vrata svoga srca U njem' ostat samo će bol. I nisu Božić zvukovi zvončića.. I nisu Božić blještava svjetla grada.. malenosti i jednostavnosti. U mom srcu.. Isuse. I ne trebaju meni darovi od suhog zlata. A Ti. ni raskošan stol. prosinca 2006. Ni skupocijen dar.. Želim da u nama nastani se Bog. Isuse. U svojoj skromnosti. Već trebam osmijeh bližnjega svog.

Na dlanove Tvoje upisat ću svoje ime I opiti se morem Tvoje ljubavi. Lidija Šinko Kumić 187 Još ponekad sanjam. Na livadama Tvojim otisnut ću tragove svoje I utkati se u mrežu Tvoje istine. Na lahorima Tvojim odmorit ću umorne oči I ispuniti se dahom Tvoga postojanja. siječanj 1996. U Tvom Srcu ostavit ću tisuću tajni I predati ih u ruke Tvoje mudrosti. Uroniti u tajne Tvoga bića. Ljuljat se na slapovima Tvoje nježnosti. Zagreb. Za Tvoje Srce otpjevat ću pjesmu I pokloniti je Tebi I stihove zaključati u prostor Tvojih dubina Na krilima Tvojim letjet ću kao nebeska ptica I okruniti se krunom Tvoje vječnosti.. U Tvom Srcu ostavit ću zalutale korake I usmjeravati ih putovima Tvoje svjetlosti.U Tvom srcu Danas ću kao putnik u mračnoj noći Kucati na vrata Tvoga Srca. U Tvom Srcu ostavit ću nijeme suze I umivati ih vodom iz Tvoga izvora.. .

Da kruh bi priskrbel deci svojoj. kolovoza 2004. Koja mnoge križe vuku. Blagoslovi njegve roke vredne.Težakove roke Na zlatnemu polju ja gledim težaka. One su nahranile gladna srca mnoga. I napojile mnoge usne žedne. O. Da nišće nej videl njegvu muku.. 12. On vješto skriva roke svoje. Na rokama njegvim ne vidi se ni žulja broj. daj gledi biće ovo.. . Bože. Od srca podmetnul je svoja pleća. Zagreb. Lidija Šinko Kumić 188 Još ponekad sanjam. Kak se zmuči na trdoj zemlji toj.

Samo reci i neću se buniti. o silni Bože moj. Čuje ga sva planina i jezero pod njom. 3 h u jutro Lidija Šinko Kumić 189 Još ponekad sanjam. Zagreb. Samo reci da čuješ mog srca kucaj. što znači tvoj glas? Ja sve za Tebe htjela bih ispuniti. U zrcalu tom oči me se Tvoje smiješe. A Ti stojiš na vrhu planine i gledaš.. Ti dozivaš me imenom i sada čujem taj zov. i evo. Kroz kotlinu i smjele obronke Već Njegova čuje se jeka. Ono meni je poklonjeno.Planina okupana u suncu Ko' sunce u planinama tako blista Srce Tvoje. ljubav me Tvoja već s nogu oborila.02. Kao ptica za Tobom ću poletjeti. Bože. dopire tihi glas Tvoj izdaleka. Ti već dolaziš k meni u nizine. I evo. za Tobom u tu planinu okupanu u suncu. 06. .2009. Pa kako da ne odgovorim pozivu Tvom? Što želiš od mene.. Pokazuješ mi sunce koje neće zaći. Gledaš sav taj divan prizor koji je milost Tvoja stvorila. Pa kako da Ti ne zahvalim. Ti što kraljuješ na tom vrhuncu.

.. . Kada se budi i oči otvara Jedan cvijet. . U paleti duginih boja u kojoj se otkriva Sva Tvoja divota. . . U osluškivanju povjetarca U oazi tišine. . U kapima kiše i u rijeci što teče poput Našeg života.) Lidija Šinko Kumić 190 Još ponekad sanjam. (uglazbljeno za Krapina fest 21. svibnja 2006. U skrivenoj čežnji i pogledu uprtom U Tvoje visine. u plavetnilu neba. . . U mirisu mora. PREPOZNAJEM TE. . ISUSE . u sunčanom jutru. u zalazu sunca. U nježnom glasu slavuja Koji svoja krila priprema za let. JA PREPOZNAJEM TE . JA PREPOZNAJEM TE . U osmijehu zvijezda. JA PREPOZNAJEM TE . .Prepoznajem Te U svitanju dana.

nije on umro jer smrti nema samo seoba ima. jesen i život bez smisla. za svojim zavičajem čeznuo. Ne. preseljen. ... muku daljina. 191 Još ponekad sanjam. ponekad s tugom. Pomislimo li mi jadni.Todora Škoro Pesniku neumrlom (Milošu Crnjanskom) Lutao vitak i ceo svet domom zvao. A on je sve shvatao. koga smo imali pa izdali? A on nam se i sad odnekud smeši drago kao na mesec sa zapetim lukom. neshvaćen. bolno je znao.

.. u Geigerovim paralelnim svjetovima gdje su dvije duše uvijek dovoljno blizu da budu sasvim daleko i plešem po ledu u veselom ritmu tempirane bombe iznad zlatne nutrine osjećaja kao da slutim da rijeka života donese to što nam treba kad se vječnost smrvi od krivog trenutka 192 Još ponekad sanjam....Iva Tarle Zatvoren vrt pale su riječi i težinom zaborava zatvorile vrt užitaka može li se zaista tako na brzinu rasplinuti ljepljiva topla tvar koju dvije duše pletu eonima a onda me jedna pjesma od Cohena podsjeti kako je život tu da se nalazimo i gubimo u vječnosti.

.. Jer je ljudima previsoko. Tko će se popeti uz sve te stepenice I gore je uvijek prašnjavo. I zaključano A na krovu su oblaci tako blizu I nebo je samo tvoje I sunce ti je bliže I toplije te grije 2005. kažu. Iva Tarle 193 Još ponekad sanjam.Krov Na Krovu je sve puno ljepše Na krovu se vide antene i dimnjaci i Najviši prozori na kućama Na krovu su krošnje Najvišeg drveća Ispod tebe Na krovu je mirno..

na zidu ostale su umjesto slika. kao bijeli biseri na konopu tanke niti.korak do vraga i bolnih uzdisaja. . a noćne more – nižu se jedna za drugom. nekih davnih ljubavnika. krvavi otisci na travi blješte pod paklenim suncem. Sjene.Emilija Tatar Putnik Zbunjeni pogledi. u vrtu grijeha sahranjena leži neka moja nada.. 194 Još ponekad sanjam. vječna nesreća i gorko slatka bol u venama. kao da sam tražila više od nemogućeg. da poremete razum i ubiju čovječnost u meni.. svaki tren čekajući smrtni bubanj. ništa drugo nego sjene. koji je samo . koji u zabludi vremena slučajno se nađu licem u lice sa smrću.

kao slučajnu pogrešku neke putnice u obećanu zemlju. što proklinje moj život. nisam ništa drugo.. . sretna u grijehu.. bez kraja. No. nego usamljeni putnik. kao da sam mislima na nekim mirnim poljanama.Osmjesi kao noževi. Emilija Tatar 195 Još ponekad sanjam.. koji putuje vremenom.. prate me niz nepoznatu ulicu.

Zaboravila sam crte tvog lica. Možda se lomim danima. Pamtim. misao nema veze s tim i stalno je prisutna u uzdahu hladnog jutra ili maglovite noći. Možda. mjesecima. Zaboravila sam.Mirel Vega Možda Trag nam se izgubio u prašini vremena. Možda. . godinama.. Možda. Pamtim protekle rijeke svjetlosnih snopova što su nam obasjavale put. 196 Još ponekad sanjam. Ispod kože još uvijek kuca to nemirno srce i zvjezdane kapi prošlosti pretače u gorak kalež gorčine što ga ispijamo svaki dan. Jesam li se slomila? Nisam. Ostala su samo sjećanja urezana u naša kamena srca. Iako je na usnama osmijeh. Zaogrni taj mrak snopovima svjetlosti pa da opet pokazuju putokaze prema drugačijem osjećaju..

Dakle. Jutros čujem kako izgovaraš moje ime. U jednom trenutku sve su tvoje dileme valjda riješene. Slučajan susret bio bi doista obostrani peh. ipak pomisliš na mene. Na radnom mjestu smo. Uglavnom mi ne nedostaješ. između Gradskog kupališta na Kvatriću i Martićeve. smetalo bi te da se mimoiđemo na ulici bez riječi. ali shvaćam to kao stanje redovno i ne pokušavam te zadržati kad mi proletiš mislima. Dakako. Slijedom toga. Ipak. San drugi. Uporno mi postavljaš puno pitanja. ali odjednom je to jedna druga ulica. slučajno slične tematike. nemaš razloga javljati mi se. želiš da znam kako ne želiš definitivno prekinuti komunikaciju. odgovaram: Ljubim te. a vjerojatno nema ni tebe – ne komuniciramo mejlićima. primaš me za ruku u 197 Još ponekad sanjam. Sada znaš da sam tu. Znam. Prije desetak minuta stiže tvoj mail. Hoćeš li se javiti kad sljedećeg tjedna počnu nove aktivnosti. šanse su nikakve za tako nešto. ne pitam se. i ti to očito čuješ. Ali. kao obično. na bilo koji način. Neću to iskoristiti. prvi nakon 11 dana (i taj je bio prazan. na koja ti pristojno odgovaram – mjera za mjeru! Ne želim da mi se javljaš na taj način. Želiš izbjeći nelagodu. ali to nalikuje na dva razreda. I da ponekad. sanjam te jedne noći. ali ne pitaš. . tek s atačiranim PPS-om). to je ono što želiš čuti. Prosljeđuješ mi normalan PPS. jedan nasuprot drugome. lipnja Dva tvoja maila u proteklom razdoblju. i to na ulici. Jer. volim li te.Emilia Wolf Perpetuum imobile 25. nema dana u kojem nisi tu.. dugi san: Koračamo od Dolca prema Kaptolu. svibnja Uglavnom ne mislim na tebe. Ostavljaš mi mogućnost za još poneku slučajnu neobičnost. Na tvoje prazne mailove odgovarat ću pristojno praznim mailovima. pristojnost. Samo se gledamo. dugi. svemu usprkos. proteklih dva tjedna – kojih me ionako nema. ako se javljaš.. 24. Vraćam ti jedan drugi. sada znaš što želiš znati. Gledamo se. I ja znam da si tu. Čak. Shvaćam to kao zaborav i ne smeta me. Razgovaramo.

vrlo blizu. Ali ja te to nikada više neću pitati. Jer. ali ti pristojno vraćam PPS. Toliko bolno da zatvaram oči. ali moje misli dopiru do tebe i odlučuješ javiti se nakon dvadeset dana šutnje. Ovaj put ni ti ni ja nećemo biti zbunjeni. Dolazimo do nekakvog prolaza.. podsvjesno nadajući se da će uznemiriti tebe. Ne uznemiruje me ta tvoja iznenadna velikodušnost. a ispred svake kuće je prekrasno stablo. To je sada Mesnićka. vjerojatno nekako u vrijeme kad mi šalješ mail. I premda ja više neću inscenirati susret. A ja. Stajat ćeš mi blizu. Ipak. Sve je jasno. Pričat ćemo puno.. ne vidimo se. ali ja ne želim da nas tko vidi kako se držimo za ruke pa stavljam ruku u džep tvog kaputa. dogodit će. nećeš znati jesi li u pravu. samo za tebe. Veselit ćeš se što je ponovno sve lijepo i krasno i ponovno ćeš mi početi slati tuđe mejliće. En somme. Emilia Wolf 198 Još ponekad sanjam. San se nastavlja. Sušta si ljubaznost. . Miješa mi se s jednim drugim snom. Pitat ćeš se jesmo li istodobno kročili istim pločnicima i stajali pred istim zidom. Samo.10 šalješ mi jedan PPS. pa tvoj mail otvaram tek popodne doma.. No. Ali. Više te ne volim. lipnja U 14. Yerushalaim Shel Zahav. da ću te vidjeti. 29.značenju početka nečega. ponekad mi bolno bljesneš u zjenama. san je zapravo odraz naše stvarnosti. Perpetuum imobile. sve dok se bol izdajnički ne razlije po tipkovnici. Što radiš u to doba na faksu. Kraj bez kraja. Neću te nikada više ništa pitati. kao i svi donedavno. pojma nemam zašto. dugo. Poljubit ću te na rastanku. a ja ću zlurado uživati u toj sitnoj pakosti. Ne. barem nakratko. ti ćeš već biti daleko. stube najednom izlaze na jednu ulicu koja se strmo spušta dolje. I pitat ćeš se hoću li te ponovno pitati kad ću te vidjeti namjerno.. Toliko jasno da su riječi suvišne. o veselim stvarima kao nekada. Mene. više me ne zanima nikakav odgovor. pomislit ćeš zasigurno da je napravljen. ali taj drugi dio ne pamtim. Sve je jednostavno. Tek. Idemo prema tvojoj kući. Jer. nešto govoriš drugima o meni. reći ti da te volim najviše na svijetu i smijat ćemo se razdragano. ja sam na Cvjetnom trgu i imam dojam. nećeš se usuditi provjeriti. nije mi jasno. pozitivno. sve je idilično. nema. I pomislit ćeš točno. Kad mi se oči ispune suzama. ja ću gledati u tvoje ime na ekranu dugo. a mene to neće smetati. premda ovaj put nema inicijala tvog imena na zadnjem slajdu. dakako.

Željko Više od riječi kao da budna sniješ. čuješ me a ne čuješ. pitam te: što je... . znatiželju prolama muk pomičeš usnice čujem samo nijemi zvuk gledaš u jednu točku kao da će ti nešto reći tvoj pogled mi govori više od riječi 199 Još ponekad sanjam.

..Kazalo Alen Alenijevič Elijevski Snovi rastu drugdje Vera Aničić Radujte se Tomislav Grgo Antičić Tri biserna soneta Ladislav Babić *** Sandra Baričević Tišina šutnjom opjevana Tišina svibanjska Gabrijel Barišić Dopustite da se ispričam Slađana Benkus Mjesečeva tuga Konjić Lidija Bugarić Zaborav Bijedni pas Sive sjene Borivoj Bukva Sretan sam otac! Koraljka Dadić Aviani Ako odeš Ljubavi moja Majo Danilović Apsolutno romantično Jednom me samo pogledaj Neka me budna Djevojački nepogled Mjesec nepomućena sjaja Neven Dvoržak Povratak 4 6 9 12 13 14 15 16 18 19 20 21 22 23 23 24 25 27 28 29 30 200 Još ponekad sanjam..

. .Mira Eljazović Stari mornar Fontana Trevi Tragovi San Tu na stezi poleg pruge Smokva Zauvijek Silva Filipović Samo mi snovi ostaju Zvijezda Prekinut san Slavica Grgurić Pajnić Ostavi Sada Boba Grljušić Opiranje Protiv sebe Nenadano Dvije ptice Moć zemlje Alen Hasikić Nitko Jasna Horvat Kamen Kad bih Ivan Prekrasna životinja Zloupotreba ovlasti Dražen Jergović Kraj O tebi… Moja mama Hrvatska (anti)perspektiva 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 44 45 45 46 47 48 49 49 50 51 52 52 201 Još ponekad sanjam..

....Bogdanka Jovanov-Stojanovski prva pjesma druga pjesma Ljiljana Katić Biti tvoja sloboda Snaga ustrajnosti Spuštanje neba Davanjem cvjetati za nebo Neću odustati Nježnosti Željka Košarić – Safiris Zvjezdani jedrenjak Smaragdna knjiga Okupana svemirom Katica Krakan Ljubavi … Korak po korak . svirci moji Ljubim te kćeri materina bosonoga na mjesečini Luka Marinović Sjene Matija *** Vraća mi se Negdje među vama Biserka Mejovšek Naše obiteljske recesijske mjere 53 54 57 59 60 62 63 64 66 68 70 72 73 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 202 Još ponekad sanjam. Smrt Rujan Mornarova nevjesta Jasna Livada Mjesto za emotivce Ne sudi Na platnu neba Kamen i more Stjepan Maksimović Hej..

Don Corleone Adresar Mirko Nikad se ne predaj Snivaj, snivaj u ovu bijesnu tamnu noć morpheus15 Notturno Put Branka Mumalo Kao tišina Pitanja, pitanja Nevenka Nedić Sumorna svjetlost žarko nebo vreba Duša je besmrtna i vječno biva Antonio Novak Još ponekad sanjam Mirko Omrčen Šumi šumo Da te nađem Da te nema Ništa osim tebe Pandan “Ljudskom srcu“ Trajanove uši Intelektualci i hrabrost U slijepoj ulici Zarobljena sloboda Safeta Osmičić Opet mi valja poći gore Ivan Ott Kako prepoznati Nijemca? Velimir Pašara Moj brat i ja Kuća za lastavice Miroslav Pelikan Zemlja Ivana Prpić Privatni teatar

91 96 100 102 103 103 104 105 106 107 108 110 111 111 112 113 114 118 121 124 127 129 134 136 139 141

203

Još ponekad sanjam...

Odustajem Kratko i jasno Dušo moja Ognjen Pudar Na kuli u cimskom gradu Nevenka Pupek Konačno korisna/Enfin utile Tišina/Silence Ona je sasvim beskorisna Zaustavi korake ženo Viktor Radonjić Pred kraj Fakat jednine Ante Radović Domovini Dalmacijo stara Majda Rogić U polutami sobe Odnekud odjekuje glazba Edin Sarač Pismo za mamu (Andre Hazesu) Zaostavština Mrtvi Šaban Srebrenica Radionica tanahnih stihova Moja posljednja pjesma Nevenka Šarić Duje Otvoren prozor Druga priča Plamen u grudima Ne mogu Ledene riči Soba broj šest Zanesene ptice Rasuta Oči plavih jutara

142 142 143 145 149 149 150 150 151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 163 164 165 165 166 167 167 168

204

Još ponekad sanjam...

Lidija Šinko Kumić Govor srca Još jedna prilika Kristu Kralju Ljubiti do kraja Mati Mjesečina Otkucaji srca Pjesma valova Predvečerje Rijeka kojom teče ljubav Tajna Tvoje ljubavi Tebi more Tvoje ime, moja tuga U mom srcu rodi se Ti U Tvom srcu Težakove roke Planina okupana u suncu Prepoznajem Te Teodora Škoro Pesniku neumrlom Iva Tarle Zatvoren vrt Krov Emilija Tatar Putnik Mirel Vega Možda Emilia Wolf Perpetuum imobile Željko Više od riječi

169 170 171 173 175 176 177 178 180 181 182 183 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 196 197 199

205

Još ponekad sanjam...

Pogovor

Pred vama je nova zbirka poetskih i proznih uradaka objavljenih na internetskom portalu Webstilus.net, pod naslovom „Još ponekad sanjam...“ I ovog puta U Webstilus zborniku okupile su se «srodne duše» svih dobnih skupina i svih razina literarnog umijeća: od djece i mladih do osoba treće dobi, od afirmiranih književnika do autora koji su tek nedavno otkrili u sebi sklonost i potrebu za pisanjem. Raduje nas što su se - uz autore koje poznamo iz prethodne zbirke „Srodne duše“ objavljene 2009. godine - pojavila i nova imena. Svi su nam oni ponudili ono najbolje što je u danom trenutku iznjedrila njihova mašta i zabilježilo njihovo pero. Čast nam je što smo i mi dio projekta Webstilus kluba kojemu je cilj poticanje i promicanje kreativnosti na svim umjetničkim područjima.

Uredništvo

206

Još ponekad sanjam...

www. antiparazitsko. Tekući ekstrakt dobiven iz lista masline izuzetno je učinkovit kod velikog broja bolesti uzrokovanih mikrobima ili drugim uzročnicima. difterija. čir na želucu. sindrom kroničnog umora.Reklama sponzora Maslinov list d. zagađenost zraka. malarija. Svaki pojedini antioksidant nudi organizmu specifične zdravstvene prednosti.hr 207 Još ponekad sanjam. klamidijske infekcije. Tekući ekstrakt lista masline Oliblex Dodatak prehrani s antioksidativnim biljnim sastojkom oleuropeinom Loša prehrana. hepatitis A. posjeduju antivirusno. dobiven od svježeg lista masline. . dijabetes. herpes. vaginitis. od kojih navodimo neke: srčana oboljenja. pušenje i konzumiranje alkohola uzrokuju ubrzano starenje kože i drugih organa.. meningitis (virusni i bakterijski). Tekući ekstrakt maslinova lista.. botulizam. Antioksidansi igraju veliku ulogu u očuvanju stanica od uništenja. encefalitis. antibakterijsko i antifungalno djelovanje. Osim puno biljnih hranjivih sastojaka i vrlo učinkovitog sastojka oleuropeina.o.o. B i C. pospješuje daleko bolju iskoristivost aktivnih komponenata. gripa. upala mokraćnih putova. a izbalansirana sinergija svih aktivnih sastojaka daje OLIBLEXU posebnu snagu.maslinovlist. pa se iz dana u dan sve više koristi u svijetu. povećavaju energiju organizma. važnih antioksidanata. artritis. Mnogostruko ljekovito djelovanje ekstrakta maslinova lišća danas je i znanstveno potvrđeno. Spojevi koji se nalaze u tekućem ekstraktu maslinova lista jačaju imunološki sustav. OLIBLEX ima još najmanje 11 drugih. prejaka izloženost suncu. listerija.

de/ info@maslinovlist. .oliventruhe.649 kn http://maslinovlist. a suvremeni znanstveni svijet detaljno ga je proučio.net info@maslinovlist.159 kn 500 ml . gljivica i parazita.Tekući oblik učinkovitiji je od kapsula jer tijelo lakše apsorbira ekstrakt maslinova lista kad se uzima oralno. već se pokazalo da ima i niz drugih pozitivnih efekata. Ekstrakt maslinova lista stoljećima se koristio u mnogim kulturama. Tekući ekstrakt maslinova lista ima i dodatnu mogućnost vanjske primjene na kožu. Nudimo Vam OLIBLEX u sljedećem pakiranju: 100 ml .hr 098 9335 001 www.hr http://www. virusa..webstilus. Danas je poznato da ekstrakt maslinova lista učinkovito pomaže ne samo u borbi protiv bakterija..hr 208 Još ponekad sanjam.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Special offer for students: Only $4.99/month.

Master your semester with Scribd & The New York Times

Cancel anytime.