P. 1
Mat an _ Prof _ Skripta

Mat an _ Prof _ Skripta

|Views: 1,003|Likes:
Published by Milan Fox Lisica

More info:

Published by: Milan Fox Lisica on Mar 22, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/09/2013

pdf

text

original

Sections

  • 1.1 Uvod
  • 1.1.1 Elementi matematiˇcke logike
  • 1.1.2 Elementi teorije skupova
  • 1.1.3 Relacije i funkcije
  • 1.1.4 Elementarne funkcije
  • 1.2.1 Skupovi N,Z i Q
  • 1.2.2 Skup R
  • 1.2.3 Skup C
  • 1.3 Zadaci
  • Graniˇcne vrijednosti
  • 2.1 Graniˇcna vrijednost niza
  • 2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi
  • 2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova
  • 2.1.3 Monotoni nizovi
  • 2.1.4 Cauchyjevi nizovi
  • 2.2 Graniˇcna vrijednost funkcije
  • 2.2.1 Definicija taˇcke nagomilavanja
  • 2.2.2 Definicija graniˇcne vrijednosti funkcije
  • 2.2.3 Osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija
  • 2.3 Neprekidne funkcije
  • 2.3.1 Definicija neprekidne funkcije
  • 2.3.2 Vrste prekida funkcije
  • 2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija
  • 2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije
  • 2.4 Zadaci
  • Diferencijalni raˇcun
  • 3.1 Prvi izvod
  • 3.1.1 Definicija prvog izvoda
  • 3.1.2 Osobine prvog izvoda
  • 3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog izvoda
  • 3.1.4 Diferencijal
  • 3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 61
  • 3.2 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene
  • 3.2.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti
  • 3.2.2 Monotonost funkcije
  • 3.2.3 L’Hospitalovo pravilo
  • 3.3 Izvodi viˇseg reda
  • 3.3.1 Izvod reda n
  • 3.3.2 Drugi izvod i konveksnost
  • 3.3.3 Taylorova formula
  • 3.3.4 Ispitivanje funkcija
  • 3.4 Zadaci
  • Integralni raˇcun
  • 4.1 Odredjeni integral
  • 4.1.1 Definicija odredjenog integrala
  • 4.1.2 Osobine odredjenog integrala
  • 4.2 Neodredjeni integral
  • 4.2.1 Definicija neodredjenog integrala
  • 4.2.2 Osobine neodredjenog integrala
  • 4.2.3 Integracija nekih klasa funkcija
  • 4.3 Nesvojstveni integral
  • 4.3.1 Nesvojstveni integral prve vrste
  • 4.3.2 Nesvojstveni integral druge vrste
  • 4.4 Primjene odredjenog integrala u geometriji
  • 4.4.1 Povrˇsina figure u ravni
  • 4.4.2 Duˇzina luka krive
  • 4.4.3 Zapremina i povrˇsina obrtnog tijela
  • 4.5 Zadaci
  • 5.1 Numeriˇcki redovi
  • 5.1.1 Definicija i osnovni pojmovi
  • 5.1.2 Redovi sa pozitivnim ˇclanovima
  • 5.1.3 Alternativni redovi
  • 5.2 Funkcionalni nizovi i redovi
  • 5.2.1 Funkcionalni nizovi
  • 5.2.2 Funkcionalni redovi
  • 5.2.3 Stepeni redovi
  • 5.3 Zadaci
  • Diferencijalne jednaˇcine
  • 6.1 Uvod
  • 6.1.1 Osnovni pojmovi
  • 6.1.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja
  • jednaˇcina

MATEMATI

ˇ
CKA ANALIZA 1
Zoran Mitrovi´c
Elektrotehniˇcki fakutet u Banjaluci
2
Sadrˇzaj
1 Uvod 7
1.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.1 Elementi matematiˇcke logike . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.2 Elementi teorije skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.1.3 Relacije i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.1.4 Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.1 Skupovi N, Z i Q . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.2 Skup R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.2.3 Skup C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2 Graniˇcne vrijednosti 25
2.1 Graniˇcna vrijednost niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . 25
2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova . . . . . . . . . . . . . 27
2.1.3 Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.1.4 Cauchyjevi nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.2 Graniˇcna vrijednost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
2.2.1 Definicija taˇcke nagomilavanja . . . . . . . . . . . . . . . 37
2.2.2 Definicija graniˇcne vrijednosti funkcije . . . . . . . . . . . 38
2.2.3 Osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija . . . . . . . . . . . 40
2.3 Neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.3.1 Definicija neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.3.2 Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
3 Diferencijalni raˇcun 53
3.1 Prvi izvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
3.1.1 Definicija prvog izvoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
3.1.2 Osobine prvog izvoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog izvoda . . . . . . . . . . 57
3
4 SADR
ˇ
ZAJ
3.1.4 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
3.2 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene . . . . . . . . . . . . . 61
3.2.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . 61
3.2.2 Monotonost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.2.3 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Izvodi viˇseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.3.1 Izvod reda n . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.3.2 Drugi izvod i konveksnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.3.3 Taylorova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.3.4 Ispitivanje funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
4 Integralni raˇcun 81
4.1 Odredjeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
4.1.1 Definicija odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . 81
4.1.2 Osobine odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . 83
4.2 Neodredjeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
4.2.1 Definicija neodredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . 86
4.2.2 Osobine neodredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . 88
4.2.3 Integracija nekih klasa funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 90
4.3 Nesvojstveni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.3.1 Nesvojstveni integral prve vrste . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.3.2 Nesvojstveni integral druge vrste . . . . . . . . . . . . . . 101
4.4 Primjene odredjenog integrala u geometriji . . . . . . . . . . . . 102
4.4.1 Povrˇsina figure u ravni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.4.2 Duˇzina luka krive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.4.3 Zapremina i povrˇsina obrtnog tijela . . . . . . . . . . . . 104
4.5 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
5 Redovi 109
5.1 Numeriˇcki redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
5.1.1 Definicija i osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
5.1.2 Redovi sa pozitivnim ˇclanovima . . . . . . . . . . . . . . . 113
5.1.3 Alternativni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
5.2 Funkcionalni nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
5.2.1 Funkcionalni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
5.2.2 Funkcionalni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
5.2.3 Stepeni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
5.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
6 Diferencijalne jednaˇcine 129
6.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
6.1.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
6.1.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja . . . . . . . . . . . . . 130
6.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih
jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
SADR
ˇ
ZAJ 5
6.2.1 Jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim . . . . . . . . . . 134
6.2.2 Homogena jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
6.2.3 Linearna jednaˇcina prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . 137
6.2.4 Bernoullijeva jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
6.2.5 Riccatijeva jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
6.2.6 Jednaˇcine Lagrangea i Clairauta . . . . . . . . . . . . . . 141
6.3 Linearne diferencijalne jednaˇcine viˇseg reda . . . . . . . . . . . . 143
6.3.1 Homogena jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
6.3.2 Nehomogena jednaˇcina. Metod varijacije konstanti . . . . 146
6.3.3 Homogena jednaˇcina sa konstantnim koeficijentima . . . . 149
6.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
7 Literatura 157
6 SADR
ˇ
ZAJ
Glava 1
Uvod
1.1 Uvod
1.1.1 Elementi matematiˇcke logike
Iskaz je potvrdna reˇcenica koja ima smisla i koja je ili taˇcna ili netaˇcna.
Na primjer :
• 2 < π je taˇcan iskaz,
• 2 + 2 > 4 je netaˇcan iskaz,
• x + 3 = 4 nije iskaz jer nije potvrdna reˇcenica.
Iskazi se obiˇcno oznaˇcavaju malim slovima p, q, r, . . . , koji se zovu iskazna
slova. Dva ili viˇse iskaza se povezuju logiˇckim operacijama. Logiˇcke op-
eracije su : konjunkcija, disjunkcija, implikacija, ekvivalencija i negacija.
• Konjukcija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ∧q, ˇcita se p i q. To je iskaz
koji je taˇcan ako i samo ako su oba iskaza p i q taˇcna.
• Disjunkcija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ∨ q, ˇcita se p ili q. To je
iskaz koji je taˇcan ako i samo ako je bar jedan od iskaza p i q taˇcan.
• Implikacija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ⇒ q, ˇcita se p implicira q ili
ako p onda je q ili iz p slijedi q. To je iskaz koji je taˇcan ako i samo ako
je iskaz p taˇcan, a iskaz q netaˇcan.
• Ekvivalencija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ⇔ q, ˇcita se p je ekviva-
lentno sa q . To je iskaz koji je taˇcan ako i samo ako su oba iskaza p i q
taˇcna ili oba iskaza p i q netaˇcna.
• Negacija iskaza p se oznaˇcava sa p, ˇcita se sa ne p i taˇcan je iskaz ako
je iskaz p netaˇcan, a netaˇcan iskaz ako je iskaz p taˇcan.
7
8 GLAVA 1. UVOD
Taˇcan iskaz se oznaˇcava sa ·, ˇcita se te, a netaˇcan iskaz sa ⊥, ˇcita se ne te.
Napomenimo da se taˇcan iskaz oznaˇcava i sa 1, a netaˇcan iskaz sa 0.
Prethodno reˇceno moˇzemo zapisati i u obliku tablica. Te tablice se nazivaju
tablice istinitosti.
p q p ∧ q p ∨ q p ⇒ q p ⇔ q
· · · · · ·
· ⊥ ⊥ · ⊥ ⊥
⊥ · ⊥ · · ⊥
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ · ·
p p
· ⊥
⊥ ·
Simbole · i ⊥ zovemo logiˇckim konstantama. Skup ¦·, ⊥¦ sa operacijama
∧, ∨, ⇒, ⇔, ˇcini iskaznu algebru.
Iskazne formule su :
1. iskazna slova,
2. A∧ B, A∨ B, A ⇒ B, A ⇔ B, A, ako su A i B iskazne formule,
3. iskazne formule se dobijaju konaˇcnom primjenom iskaznih formula iz 1. i 2.
Tautologija je iskazna formula koja je taˇcna za sve vrijednosti svojih iskaznih
slova.
Primjer 1.1. Iskazna formula
(p ⇒ q) ⇔ (p ∨ q)
je tautologija.
p q p ⇒ q p ∨ q (p ⇒ q) ⇔ (p ∨ q)
· · · · ·
· ⊥ ⊥ ⊥ ·
⊥ · · · ·
⊥ ⊥ · · ·
Primjeri tautologija :
• p ⇒ p, refleksivnost implikacije,
• p ∨ p, zakon iskljuˇcenja tre´ceg,
• p ⇔ p, princip dvojne negacije,
• (p ∧ q) ⇔ (q ∧ p) komutativnost logiˇcke operacije, ∧,
• (p ∨ q) ⇔ (q ∨ p) komutativnost logiˇcke operacije, ∨,
• ((p ∧ q) ∧ r) ⇔ (p ∧ (q ∧ r)) asocijativnost logiˇcke operacije, ∧,
• ((p ∨ q) ∨ r) ⇔ (p ∨ (q ∨ r)) asocijativnost logiˇcke operacije, ∨,
1.1. UVOD 9
• (p ∧ (q ∨ r)) ⇔ ((p ∨ r) ∧ (p ∨ r)) distributivnost ∨ prema ∧,
• (p ∨ (q ∧ r)) ⇔ ((p ∧ r) ∨ (p ∧ r)) distributivnost ∧ prema ∨,
• (p ∧ q) ⇔ (p ∨ q), (p ∨ q) ⇔ (p ∧ q), De Morganovi zakoni,
• (p ⇒ q) ⇔ (q ⇒ p), zakon kontrapozicije,
• [(p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r)] ⇒ (p ⇒ r), zakon silogizma.
1.1.2 Elementi teorije skupova
Skup je osnovni pojam u matematici. Skupovi se oznaˇcavaju velikim slovima
A, B, C, . . . , X, Y, Z, . . .
Elemente skupa oznaˇcavamo malim slovima, a, b, c, . . . , x, y, z, . . .
Ako elemenat x pripada (ne pripada) skupu X, to oznaˇcavamo sa
x ∈ X (x / ∈ X).
Skup elemenata sa osobinom P se oznaˇcava sa
¦x : P(x)¦.
Kvantifikatori su ∀, ˇcita se za svako i ∃, ˇcita se postoji. Kvantifikatori se
koriste radi simboliˇckog zapisa.
Skup X je podskup skupa Y i to oznaˇcavamo sa X ⊂ Y ako vrijedi
(∀x) x ∈ X ⇒ x ∈ Y.
Prazan skup je skup koji nema elemenata i oznaˇcavamo ga sa ∅.
Pri radu sa skupovima se koriste sljede´ce operacije :
• unija skupova X i Y , X ∪ Y = ¦x : x ∈ X ∨ x ∈ Y ¦,
• presjek skupova X i Y , X ∩ Y = ¦x : x ∈ X ∧ x ∈ Y ¦,
• razlika skupova X i Y , X ¸ Y = ¦x : x ∈ X ∧ x / ∈ Y ¦,
• komplement skupa X , X
C
= ¦x : x / ∈ X¦.
Za operacije sa skupovima vrijede sljede´ce osobine :
• A∪ B = B ∪ A, komutativnost operacije unija,
• A∩ B = B ∪ A, komutativnost operacije presjek,
• A∪ (B ∪ C) = (A∪ B) ∪ C, asocijativnost operacije unija,
• A∩ (B ∩ C) = (A∩ B) ∩ C, asocijativnost operacije presjek,
• A∪ (B ∩ C) = (A∪ B) ∩ (A∪ B), distributivnost unije prema presjeku,
• A∩ (B ∪ C) = (A∩ B) ∪ (A∩ B), distributivnost presjeka prema uniji,
• (A∪ B)
C
= A
C
∩ B
C
, (A∩ B)
C
= A
C
∪ B
C
, De Morganovi zakoni.
10 GLAVA 1. UVOD
1.1.3 Relacije i funkcije
Uredjeni par (x, y) se definiˇse sa
(x, y) = ¦¦x¦, ¦x, y¦¦.
Iz definicije uredjenog para dobijamo
(x
1
, y
1
) = (x
2
, y
2
) ⇔ x
1
= x
2
∧ y
1
= y
2
.
Dekartov proizvod skupova X i Y se oznaˇcava sa X Y i definiˇse sa
X Y = ¦(x, y) : x ∈ X, y ∈ Y ¦.
Ako je n > 2 uredjena n−torka (x
1
, x
2
, . . . , x
n−1
, x
n
) se definiˇse sa
(x
1
, x
2
, . . . , x
n
) = ((x
1
, x
2
, . . . , x
n−1
), x
n
).
Binarna relacija relacija ρ na nepraznom skupu X je podskup skupa X X.
Ako uredjeni par (x, y) pripada relaciji ρ to piˇsemo i xρy.
Za binarnu relaciju ρ na skupu X kaˇzemo da je :
• refleksivna, ako vrijedi (∀x ∈ X) xρx,
• simetriˇcna, ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ⇒ yρx,
• antisimetriˇcna, ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ∧ yρx ⇒ x = y,
• tranzitivna, ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X)(∀z ∈ X) xρy ∧ yρz ⇒ xρz.
Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, simetriˇcna i tranz-
itivna.
Binarna relacija je relacija poretka ako je refleksivna, antisimetriˇcna i tranz-
itivna.
Primjer 1.2. Relacija = je relacija ekvivalencije, a relacija ≤ je relacija poretka.
Neka je ρ relacija ekvivalencije na skupu X i x ∈ X. Skup
C(x) = ¦y : (x, y) ∈ ρ¦
je klasa ekvivalencije za elemenat x. Moˇze se pokazati da je
_
x∈X
C(x) = X,
C(x) ∩ C(y) = ∅ za x ,= y.
Primjer 1.3. Pokazati da je relacija ρ definisana na skupu Z na sljede´ci naˇcin
(x, y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x −y = 3k
1.1. UVOD 11
relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.
Relacija ρ je refleksivna jer vrijedi
(x, x) ∈ ρ ⇔ x −x = 0 3.
Dalje, relacija ρ je simetriˇcna. Naime,
(x, y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x −y = 3k ⇔ (∃ −k ∈ Z) y −x = 3(−k) ⇔ (y, x) ∈ ρ.
Na kraju iz
((x, y) ∈ ρ) ∧ ((y, z) ∈ ρ) ⇒
((∃k
1
∈ Z) x −y = 3k
1
) ∧ ((∃k
2
∈ Z) x −y = 3k
2
) ⇒ x −z = 3(k
1
+k
2
)),
pa (x, z) ∈ ρ. Dakle, relacija ρ je tranzitivna.
Klase ekvivalencije su skupovi
C(1) = ¦3k + 1 : k ∈ Z¦,
C(2) = ¦3k + 2 : k ∈ Z¦,
C(3) = ¦3k : k ∈ Z¦.
Da´cemo sada definiciju funkcije ili preslikavanja. Vidje´cemo da je to speci-
jalan sluˇcaj relacije.
Neka su A i B neprazni skupovi. Pridruˇzivanje (korespodencija, pravilo ) f
koje svakom elementu x skupa A dodjeljuje taˇcno jedan elemenat f(x) naziva
se funkcija ili preslikavanje. Koriste´ci pojam relacije prethodnu definiciju
moˇzemo iskazati i na sljede´ci naˇcin : Relacija f ⊂ AB je funkcija ako vrijede
sljede´ca dva uslova
• (∀x ∈ A)(∃y ∈ B)(x, y) ∈ f,
• (∀x ∈ A)(∀y
1
∈ B)(∀y
2
∈ B) (x, y
1
) ∈ f ∧ (x, y
2
) ∈ f ⇒ y
1
= y
2
.
Skup A je domen ili oblast definisanosti, a skup B kodomen funkcije f. Skup
vrijednosti funkcije f je
f(A) = ¦f(x) : x ∈ A¦.
Oˇcigledno vrijedi
f(A) ⊂ B.
Funkciju f ˇciji je domen skup A, a kodomen skup B zapisujemo i na sljede´ci
naˇcin
f : A → B.
ˇ
Cinjenicu da je elementu x pridruˇzen element f(x) oznaˇcavamo ovako
x → f(x).
Dvije funkcije
f : A → B, g : C → D,
su jednake ako i samo ako vrijedi
A = C, B = D i f(x) = g(x) (∀x ∈ A).
12 GLAVA 1. UVOD
Primjer 1.4. Funkcije f : R → R, g : R → R, date sa f(x) = x, x ∈ R i
g(x) =

x
2
, x ∈ R nisu jednake, jer nemaju iste skupove vrijednosti. Naime,
f(R) = R, g(R) = ¦x ∈ R : x ≥ 0¦.
Grafik funkcije f : A → B je skup
G(f) = ¦(x, y) : (x, y) ∈ AB, y = f(x)¦.
Za funkciju f : A → B kaˇzemo da je injekcija ako vrijedi
(∀x
1
∈ A)(∀x
2
∈ A) f(x
1
) = f(x
2
) ⇒ x
1
= x
2
.
Funkcija f : A → B za koju vrijedi
(∀y ∈ B)(∃x ∈ A) y = f(x)
se zove sirjekcija.
Funkcija f : A → B je bijekcija ako je i injekcija i sirjekcija.
Neka su date funkcije f : A → B, g : B → C, funkcija
g ◦ f : A → C
data sa
(g ◦ f)(x) = g(f(x)), za sve x ∈ A,
naziva se kompozicija funkcija f i g.
Primjer 1.5. Neka je f(x) =

x + 1, x ≥ −1 i g(x) =
1
x
, x ∈ R¸¦0¦.
Tada je
(f ◦ g)(x) =
_
1
x
+ 1, x > 0,
(g ◦ f)(x) =
1

x + 1
, x > −1.
Iz prethodnog primjera vidimo da u opˇstem sluˇcaju ne vrijedi
f ◦ g = g ◦ f.
Medjutim, operacija ◦ je asocijativna, to jest ako su date funkcije
f : A → B, g : B → C, h : C → D,
tada je
(h ◦ g) ◦ f = h ◦ (g ◦ f).
Neka je funkcija f : A → B bijekcija, funkcija f
−1
: A → B, za koju vrijedi
(∀y ∈ B) f
−1
(y) = x ⇔ f(x) = y
naziva se inverzna funkcija funkcije f. Za grafik inverzne funkcije f
−1
vrijedi
G(f
−1
) = ¦(y, x) : (y, x) ∈ B A, y = f(x)¦.
Dakle, grafik funkcije f
−1
je inverzan grafiku funkciju f u odnosu na pravu
y = x.
1.1. UVOD 13
Primjer 1.6. Inverzna funkcija funkcije f : R → R date sa f(x) = 2x + 3 je
funkcija f
−1
: R →R za koju vrijedi x = 2f
−1
(x) + 3, to jest f
−1
(x) =
x−3
2
.
Za funkciju f : X → Y kaˇzemo da je parna (neparna) ako vrijedi
(∀x ∈ X) f(x) = f(−x)
((∀x ∈ X) f(x) = −f(−x)).
Primjer 1.7. Funkcija f(x) = x
2
, x ∈ R je parna, a funkcija f(x) = x − x
3
,
je neparna.
Funkcija f : X → Y je ograniˇcena odozgo (odozdo) ako postoji konstanta
M > 0 takva da vrijedi
(∀x ∈ X) f(x) ≤ M
((∀x ∈ X) −M ≤ f(x)).
Funkcija je ograniˇcena ako je ograniˇcena odozgo i odozdo.
Primjer 1.8. Funkcija f(x) =
1
x
, x > 0 je ograniˇcena odozdo, jer je
1
x
> 0, za
sve x > 0, ali nije ograniˇcena odozgo, jer ne postoji konstanta M > 0 takva da
je
1
x
≤ M.
Funckija f(x) =
x
x
2
+1
, x ∈ R, je ograniˇcena. Naime, vrijedi
¸
¸
¸
¸
x
x
2
+ 1
¸
¸
¸
¸

1
2
, za sve x ∈ R.
Funkcija f : X → Y je periodiˇcna ako postoji realan broj p ,= 0 takav da
vrijedi
(∀x ∈ X) x +p ∈ X, f(x +p) = f(x).
Broj p se naziva period funkcije f. Najmanji pozitivan period funkcije f se
naziva osnovni period funkcije f.
Primjer 1.9. Funkicja f(x) = 2 sin(3x − 5), x ∈ R, je periodiˇcna. Osnovni
period ove funkcije je

3
.
Definicija 1.1. Funkcija F : X → Y je monotono rastu´ca (neopadaju´ca,
opadaju´ca, nerastu´ca) ako za sve x
1
, x
2
∈ X vrijedi
x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) < f(x
2
)
(x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) ≤ f(x
2
), x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) > f(x
2
), x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) ≥ f(x
2
)).
Za funkciju se kaˇze da je monotona funkcija ako ima jednu od navedenih
osobina.
Primjer 1.10. Funkcija f(x) = x
3
, x ∈ R je monotono rastu´ca. Naime, neka
je x
1
< x
2
tada je
f(x
2
) −f(x
1
) = x
2
2
−x
3
1
= (x
2
−x
1
)(x
2
2
+x
2
x
1
+x
2
1
).
14 GLAVA 1. UVOD
Kako je
x
2
2
+x
2
x
1
+x
2
1
=
_
x
2
+
x
1
2
_
2
+
3x
2
1
4
> 0,
imamo
f(x
2
) −f(x
1
) > 0,
to jest
f(x
1
) < f(x
2
).
1.1.4 Elementarne funkcije
Osnovne elementarne funkcije su :
• stepena funkcija, f(x) = x
n
, x ∈ R,
• eksponencijalna funkcija, f(x) = a
x
, x ∈ R, a > 0 a ,= 1,
• logaritamska funkcija, f(x) = log
a
x, x > 0, a > 0, a ,= 1,
• trigonometrijske funkcije,
f(x) = sin x, x ∈ R,
f(x) = cos x, x ∈ R,
f(x) = tg x, x ∈ R ¸
_
(2k + 1)π
2
: k ∈ Z
_
,
f(x) = ctg x, x ∈ R ¸ ¦kπ : k ∈ Z¦,
• inverzne trigonometrijske funkcije,
f(x) = arcsin x, x ∈ [−1, 1],
f(x) = arccos x, x ∈ [−1, 1],
f(x) = arctg x, x ∈ R,
f(x) = arcctg x, x ∈ R.
Elementarne funkcije se dobijaju primjenom konaˇcnog broja algebarskih
operacija: sabiranja, oduzimanja, mnoˇzenja i dijeljenja i primjenom konaˇcno
mnogo operacija kompozicije na osnovne elementarne funkcije.
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 15
1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C
1.2.1 Skupovi N, Z i Q
Skup prirodnih brojeva oznaˇcavamo sa N i vrijedi N = ¦1, 2, 3, . . .¦. Skup
prirodnih brojeva ima sljede´ce dvije bitne osobine :
• ima najmanji elemenat to je broj 1,
• ako n ∈ N tada n + 1 ∈ N.
U skupu N vaˇzi princip matematiˇcke indukcije:
Neka je X podskup skupa N tako da je
• 1 ∈ X,
• (∀n ∈ N) n ∈ X ⇒ n + 1 ∈ X,
tada je X = N.
Princip matematiˇcke indukcije koristimo za dokaz raznih tvrdnji P(n) koje se
tiˇcu prirodnih brojeva. Obiˇcno se postupa na sljede´ci naˇcin :
• dokaˇze se P(1),
• dokaˇze se niz implikacija (∀n ∈ N) P(n) ⇒ P(n + 1).
Primjer 1.11. Dokazati da za sve prirodne brojeve n vrijedi
n

k=1
k
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
.
Rjeˇsenje. Oznaˇcimo gornju formulu sa P(n). Formula P(1) je oˇcigledno
taˇcna. Naime,
1
2
=
1 2 3
6
.
Ostaje da se dokaˇze
(∀n ∈ N)
n

k=1
k
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6

n+1

k=1
k
2
=
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
6
.
Kako vrijedi
(∀n ∈ N)P(n) ⇒
n

k=1
k
2
+ (n + 1)
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
+ (n + 1)
2
,
(∀n ∈ N)P(n) ⇒
n

k=1
k
2
+ (n + 1)
2
=
n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)
2
6
,
(∀n ∈ N)P(n) ⇒
n

k=1
k
2
+ (n + 1)
2
=
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
6
,
imamo
(∀n ∈ N)P(n) ⇒ P(n + 1).
16 GLAVA 1. UVOD
Koriste´ci metod matematiˇcke indukcije se mogu dokazivati i razne nejed-
nakosti.
Primjer 1.12. Bernulijeva nejednakost. Za svaki prirodan broj n i svaki
realan broj h ≥ −1 vrijedi
(1 +h)
n
≥ 1 +nh.
Rjeˇsenje. Za n = 1 imamo
1 +h ≥ 1 +h,
ˇsto je oˇcigledno taˇcno.
Dokaˇzimo da vrijedi
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ 1 + (n + 1)h.
Vrijedi
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ (1 +h)(1 +nh),
pa je
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ 1 + (n + 1)h +nh
2
.
Kako je
(∀n ∈ N) 1 + (n + 1)h +nh
2
≥ 1 + (n + 1)h
imamo
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ 1 + (n + 1)h.
Primjer 1.13. Iz Bernulijeve nejednakosti uzimaju´ci h = 1 imamo
2
n
≥ 1 +n.
Binomna formula
Prije nego ˇsto dokaˇzemo binomnu formulu uveˇs´cemo prvo pojam binomnog ko-
eficijenta.
Binomni koeficijent
_
n
k
_
, n ∈ N, k ∈ N ∪ ¦0¦, 0 ≤ k ≤ n je definisan sa
_
n
k
_
=
n!
k!(n −k)!
,
gdje je 0! = 1, n! = n (n −1)!, n ∈ N (simbol n! se ˇcita n faktorijel ).
Binomna formula je jednakost
(a +b)
n
=
n

k=0
_
n
k
_
a
n−k
b
k
,
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 17
koja vrijedi za sve a, b ∈ R i sve n ∈ N.
Dokaz binomne formule da´cemo koriste´ci matematiˇcku indukciju.
Za n = 1 imamo
(a +b)
1
=
_
1
0
_
a
1−0
b
0
+
_
1
1
_
a
1−1
b
1
.
ˇsto je taˇcno.
Iz pretpostavke da je formula taˇcna za prirodan broj n imamo
(a +b)
n+1
= (a +b)(a +b)
n
= (a +b)
n

k=0
_
n
k
_
a
n−k
b
k
=
n

k=0
_
n
k
_
a
n+1−k
b
k
+
n

k=0
_
n
k
_
a
n−k
b
k+1
=
n

k=0
_
n
k
_
a
n+1−k
b
k
+
n+1

k=1
_
n
k −1
_
a
n+1−k
b
k
.
Dakle,
(a+b)
n+1
=
_
n
0
_
a
n+1
b
0
+
n

k=0
__
n
k
_
+
_
n
k −1
__
a
n+1−k
b
k
+
_
n
n
_
a
0
b
n+1
.
Kako je
_
n
k
_
+
_
n
k −1
_
=
n!
k!(n −k)!
+
n!
(k −1)!(n +−k)!
=
(n + 1)!
k!(n + 1 −k)!
=
_
n + 1
k
_
,
imamo
(a +b)
n+1
=
n+1

k=0
_
n + 1
k
_
a
n+1−k
b
k
,
a to je i trebalo dokazati.
Zbir prirodnih brojeva je prirodan broj, medjutim njihova razlika ne mora biti.
To name´ce potrebu da se skup pirodnih brojeva proˇsiri. Ako se skup prirodnih
brojeva proˇsiri sa nulom i negativnim brojevima −1, −2, −3, . . . dobijamo skup
cijelih brojeva koji oznaˇcavamo sa Z. Dakle, skup cijelih brojeva je sljede´ci
skup
Z = ¦0, 1, −1, 2, −2, 3−, −3, . . .¦.
Primjetimo da u skupu cijelih brojeva jednaˇcina
m+x = n, m, n ∈ N,
ima rjeˇsenje, dok to nije vrijedilo u skupu prirodnih brojeva. U skupu cijelih
brojeva za elemenat 0 vrijedi
(∀m ∈ Z) m+ 0 = 0 +m = m.
18 GLAVA 1. UVOD
Kaˇze se da je 0 neutralni elemenat za sabiranje. Osim toga vrijedi
(∀m ∈ Z) m+ (−m) = (−m) +m = 0.
Broj −m je inverzan broju m u odnosu na sabiranje.
Jednaˇcina
nx = m, m ∈ Z, n ∈ N,
nema uvijek rjeˇsenje u skupu cijelih brojeva, zbog toga skup cijelih brojeva
proˇsirujemo skupom racionalnih brojeva koga oznaˇcavamo sa Q. Dakle, skup
racionalnih brojeva je
Q =
_
m
n
: m ∈ Z, n ∈ N
_
.
1.2.2 Skup R
Moˇze se pokazati da ne postoje prirodni brojevi m i n takvi da je

2 =
m
n
.
Dakle, postoje brojevi koji se ne mogu predstaviti pomo´cu razlomka. Takvi
brojevi se nazivaju iracionalni brojevi. Takvi su na primjer

3,

5,

6.
Skup realnih brojeva je unija skupa racionalnih i iracionalnih brojeva. Skup
realnih brojeva oznaˇcavamo sa R. U skupu realnih brojeva vrijedi sljede´ca
osobina koja se zove aksioma neprekidnosti :
Neka su X i Y neprazni podskupovi skupa realnih brojeva takvi da
(∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ y
tada postoji c ∈ R takav da
(∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ c ≤ y.
Napomenimo da aksioma neprekidnosti ne vrijedi u skupu racionalnih brojeva.
Pored aksiome neprekidnosti u skupu R vrijede i sljede´ce aksiome :
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x +y = y +x,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x + (y +z) = (x +y) +z,
• (∀x ∈ R) 0 +x = x + 0 = x,
• (∀x ∈ R) (−x) +x = x + (−x) = 0,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x y = y x,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x (y z) = (x y) z,
• (∀x ∈ R) 1 x = x 1 = x,
• (∀x ∈ R¸¦0¦) x
−1
x = x x
−1
= 1,
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 19
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x (y +z) = x y +x z,
• (∀x ∈ R) vaˇzi taˇcno jedna od formula :
x < 0, x = 0 x > 0,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) ((0 < x ∧ 0 < y) ⇒ (0 < x +y ∧ 0 < x y)),
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x < y ⇔ 0 < (−x) +y.
Kaˇzemo joˇs i da je (R, +, , <) uredjeno polje.
Primjedba 1.1. Oznaku R koristimo za proˇsireni skup realnih brojeva.
Naime, skup R proˇsirujemo simbolima +∞i −∞koje nazivamo plus beskonaˇcno
i minus beskonaˇcno. Dakle,
R = R ∪ ¦+∞, −∞¦.
Definicija 1.2. Broj a ∈ R je donja (gornja) medja skupa S ⊂ R ako vrijedi
(∀x ∈ S) a ≤ x ((∀x ∈ S) x ≤ a).
Skup svih donjih (gornjih) medja skupa S oznaˇcavamo sa S

(S

). Skup S je
ograniˇcen odozdo (odozgo) ako vrijedi S

,= ∅ (S

,= ∅). Za skup koji je
ograniˇcen odozdo i odozgo kaˇzemo da je ograniˇcen.
Definicija 1.3. Neka je dat skup S ⊂ R. Supremum (infimum) skupa S se
oznaˇcava sa sup S (inf S) i definiˇse sa
sup S = a ⇔ (a ∈ S

∧ (∀s ∈ S

) a ≤ s)
(inf S = a ⇔ (a ∈ S

∧ (∀s ∈ S

) s ≤ a)).
Teorema 1.1. Svaki odozgo (odozdo ) ograniˇcen skup ima supremum (infimum)
u skupu R.
Neka su A, B ⊂ R i λ ∈ R skupove λA i A+B definiˇsemo na sljede´ci naˇcin :
λA = ¦λa : a ∈ A¦, A+B = ¦a +b : a ∈ A, b ∈ B¦.
Teorema 1.2. Neka su A, B ⊂ R i λ ∈ R vrijedi sljede´ce :
(i)
inf A = −sup(−A),
(ii)
A ⊂ B ⇒ sup A ≤ sup B ∧ inf A ≥ inf B.
(iii)
inf(λA) =
_
λinf A, λ > 0
λsup A, λ < 0
20 GLAVA 1. UVOD
(iv)
inf(A+B) = inf A+ inf B.
Definicija 1.4. Ako inf S ∈ S (sup S ∈ S) kaˇzemo da skup S ima minimalni
(maksimalni) elemenat minS (maxS).
Apsolutna vrijednost realnog broja a se oznaˇcava sa [a[ i definiˇse sa
[a[ =
_
a, a ≥ 0
−a, a < 0
Apsolutna vrijednost realnog broja ima sljede´ce osobine :
1. [x[ = 0 ⇔ x = 0,
2. [ −x[ = [x[,
3. [x +y[ ≤ [x[ +[y[,
4. [x +y[ ≤ [[x[ −[y[[ ,
5. [x y[ = [x[ [y[,
6.
¸
¸
¸
x
y
¸
¸
¸ =
|x|
|y|
,
gdje su x, y proizvoljni realni brojevi. Nejednakost 3. je poznata kao nejednakost
trougla. Iz definicije apsolutne vrijednosti slijedi da ako je realan broj > 0
tada je
[x −a[ < ⇔ x ∈ (a −, a +).
Interval (a −, a +) naziva se okolina taˇcke a.
1.2.3 Skup C
Jednaˇcina x
2
+1 = 0 nema rjeˇsenja u skupu realnih brojeva. Njena rjeˇsenja
su kompleksni brojevi i i −i. Kompleksan broj i =

−1 nazivamo imaginarna
jedinica. Skup kompleksnih brojeva oznaˇcavamo sa C. Vrijedi
C = ¦x +iy : x, y ∈ R¦.
Broj x zovemo realni dio, a broje y imaginarni dio kompleksnog broja z =
x+iy. To piˇsemo x = Rez, y = Imz. Konjugovana vrijednost kompleksnog
broja z = x +iy je kompleksni broj z = x −iy. Broj
_
x
2
+y
2
zovemo moduo
kompleksnog broja z i znaˇcavamo ga sa [z[. Neka su z
1
= x
1
+iy
1
i z
2
= x
2
+iy
2
dati kompleksni brojevi. Operacije sabiranja, oduzimanja, mnoˇzenja i dijeljenja
se vrˇse na sljede´ci naˇcin :
• Zbir dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
) + (x
2
+iy
2
) = (x
1
+x
2
) +i(y
1
+y
2
).
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 21
• Razlika dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
) + (x
2
+iy
2
) = (x
1
−x
2
) +i(y
1
−y
2
).
• Proizvod dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
)(x
2
+iy
2
) = (x
1
x
2
−y
1
y
2
) +i(x
1
y
2
+x
2
y
1
).
• Koliˇcnik dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
)
(x
2
+iy
2
)
=
(x
1
x
2
−y
1
y
2
)
x
2
2
+y
2
2
+
(x
2
y
1
−x
1
y
2
)
x
2
2
+y
2
2
, x
2
2
+y
2
2
,= 0.
Primjer 1.14. Dati su kompleksni brojevi z
1
= 1 + i i z
2
= 2 + 3i. Odrediti
njihov zbir, proizvod i koliˇcnik. Imamo
z
1
+z
2
= 3 + 4i, z
1
z
2
= −2 + 5i,
z
1
z
2
=
1 +i
2 + 3i
=
(1 +i)(2 −3i)
4 + 9
=
5
13

i
13
.
Kompleksnom broju z = x + iy u Dekartovom koorinatnom sistemu moˇzemo
pridruˇziti taˇcku A sa koordinatama (x, y). Neka je ρ duˇzina duˇzi 0A, a φ ugao
koji poluprava odredjena taˇckama 0 i A zatvara sa pozitivnim smjerom x−ose.
Vrijedi sljede´ce
x = ρ cos φ, y = ρ sin φ.
Duˇzina ρ =
_
x
2
+y
2
je moduo kompleksnog broja z, a ugao φ = arg z ∈
[0, 2π) se naziva argument kompleksnog broja z. Dakle, broj z = x + iy
moˇzemo pisati u sljede´cem trigonometrijskom obliku
z = ρ(cos φ +i sin φ).
Koristi se i oznaka
z = ρe

,
to je eksponencijalni oblik kompleksnog broja.
Primjer 1.15. Predstaviti sljede´ce kompleksne brojeve u trigonometrijskom ob-
liku :
(a) 1 +i, (b) −1 +i

3.
Rjeˇsenje : (a)
[1 +i[ =

2, φ =
π
4
, 1 +i =

2
_
cos
π
4
+i sin
π
4
_
,
(b)
[ −1 +i

3[ = 2, φ =

3
, 1 +i = 2
_
cos

3
+i sin

2
_
,
Teorema 1.3. Ako su dati kompleksni brojevi
z
1
= ρ
1
(cos φ
1
+i sin φ
1
) i z
2
= ρ
2
(cos φ
2
+i sin φ
2
)
tada je
22 GLAVA 1. UVOD
(a)
z
1
z
2
= ρ
1
ρ
2
(cos(φ
1

2
) +i sin(φ
1

2
)),
(b)
z
1
z
2
=
ρ
1
ρ
2
(cos(φ
1
−φ
2
) +i sin(φ
1
−φ
2
)),
(c)

1
(cos φ
1
+i sin φ
1
))
n
= ρ
n
1
(cos φ
1
+i sin φ
1
)
n
,
(d)
n
_

1
(cos φ
1
+i sin φ
1
) =
n

ρ
1
_
cos
_
φ
1
+ 2kπ
n
_
+i sin
_
φ
1
+ 2kπ
n
__
,
za k = 0, 1, . . . , n −1.
Formule (c) i (d) se nazivaju Moavrove formule.
Primjer 1.16. Izraˇcunati :
(a) (−

3 −i)
7
, (b)
_
1−i
1+i
_
12
.
Rjeˇsenje :
(a)
(−

3−i)
7
= 2
7
_
cos
_


6
_
+i sin
_


6
__
7
= 2
7
_
cos
_

35π
6
_
+i sin
_

35π
6
__
= 2
7
_
cos
π
6
+i sin
π
6
_
= 2
7
_

3
2
+i
1
2
_
= 2
6
(

3 +i).
(b)
1 −i
1 +i
=

2
_
cos
_

π
4
_
+i sin
_

π
4
__

2
_
cos
π
4
+i sin
π
4
_ = cos
_

π
2
_
+i sin
_

π
2
_
.
Koriste´ci Moavrovu formulu imamo
_
1 −i
1 +i
_
12
=
_
cos
_

π
2
_
+i sin
_

π
2
__
12
= cos
_

12π
2
_
+i sin
_

12π
2
_
= 1.
1.3 Zadaci
1. Pomo´cu tablica istinitosti ispitati da li su formule tautologije :
(i) [(p ⇒ q) ∧ (r ⇒ s) ∧ (p ∨ r) ⇒ (q ∨ r)] ⇒ (q ∨ s),
(ii) (p ⇒ (q ⇒ r)) ⇔ ((p ⇒ q) ∧ (p ⇒ r)),
(iii) (p ⇒ (q ∧ q)) ⇒ p, ova formula se naziva svodjenje na apsurd.
1.3. ZADACI 23
2. Odrediti skupove A i B ako vrijedi
A∪ B = ¦x ∈ N : x ≤ 6¦, A∩ B = ¦x ∈ N : x ≤ 4¦, ¦4, 6¦ A,
¦5, 6¦ B ¸ A.
3. Neka su dati skupovi A, B, C. Dokazati da je :
(i) A¸ B = A¸ (A∩ B) = (A∪ B) ¸ B,
(ii) (A∪ B) ¸ C = (A¸ C) ∪ (B ¸ C).
4. Neka je
A = ¦x ∈ R : [x −1[ < 2¦,
B = ¦x ∈ R :
x −1
x −2
> 1¦.
Odrediti A∪ B, A∩ B, A
C
, B
C
.
5. Pokazati da je relacija ρ uvedena na skupu Z na sljede´ci naˇcin
(x, y) ∈ ρ ⇔ postoji k ∈ Z takav da je x −y = n k,
gdje je n ≥ 2 prirodan broj,
relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.
6. Rijeˇsiti
(i) jednaˇcinu
[x −1[ +[x −2[ = 5,
(ii) nejednaˇcinu
¸
¸
¸
¸
3x
2
−7x + 8
x
2
−1
¸
¸
¸
¸
≤ 2.
7. Neka je
f(x) =

x + 1 i g(x) = x
2
−2.
Odrediti domene funkcija f i g. Na´ci f ◦ g i g ◦ f.
ˇ
Sta su domeni funkcija
f ◦ g i g ◦ f?
8. Na´ci inverznu funkciju ako je :
(i) f(x) = x + 1,
(ii) f(x) = 2
x
−2,
(iii) f(x) = ln
_
1 +
x
2
−1
x
2
+ 1
_
.
9. Na´ci racionalne sabirke u razvoju
(
4

x
3
+
3

x)
10
.
24 GLAVA 1. UVOD
10. Koliko racionalnih ˇclanova ima u razvoju
(

2 +
4

3)
100
?
11. Na´ci koeficijent od x
2
u razvoju
(x
2
+ 2x
−1
)
6
.
12. Dokazati da je 11 10
2n
+ 1 djeljivo sa 3.
13. Dokazati :
(i)
1
2
+ 3
2
+ 5
2
+ + (2n −1)
2
=
n(4n
2
−1)
3
,
(ii)
1
1 4
+
1
4 7
+
1
7 10
+ +
1
(3n + 1)(3n + 4)
=
3n + 3
3n + 4
.
14. Neka je z
1
= 4 + 2i, z
2
= −2 −4i. Odrediti
z
1
z
2
, z
1
z
2
,
z
1
z
2
, [z
1
[.
15. Odrediti eksponencijalni oblik kompleksnih brojeva −2 + 3i, −1 +i.
16. Na´ci
12

2 + 2i i (

3 +i)
12
.
17. Rijeˇsiti jednaˇcinu
z
6
+ 1 = 0.
18. Rijeˇsiti jednaˇcinu
z
2
+ (1 −2i)z −2i = 0.
Glava 2
Graniˇcne vrijednosti
2.1 Graniˇcna vrijednost niza
2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi
Definicija 2.1. Preslikavanje x : N → R nazivamo nizom x. Broj x(n) se
naziva n−ti ˇclan niza x i oznaˇcava se sa x
n
. Broj n je indeks ˇclana. Niz
x : N →R se obiˇcno oznaˇcava sa ¦x
n
¦ ili (x
n
).
Primjer 2.1. x
n
= n
2
, y
n
= 1 +
1
n
, z
n
= (−1)
n
.
U prethodnom primjeru nizovi su eksplicitno dati formulom. Tako na primjer
x
3
= 3
2
= 9, y
5
= 1 +
1
5
=
6
5
, z
10
= (−1)
10
= 1. Da bi bio poznat neki niz on
ne mora da bude zadan eksplicitnom formulom.
Primjer 2.2. Niz ¦x
n
¦ za koji vrijedi
x
1
= 1, x
2
= 1, x
n+2
= x
n+1
+x
n
, n ∈ N,
se naziva Fibonaˇcijev niz. Njegovi ˇclanovi se odredjuju iz rekurzivne formule.
Tako na primjer x
3
= 2, x
4
= 3, x
5
= 5, x
6
= 8.
Za prouˇcavanje niza od interesa je odrediti ponaˇsanje njegovih ˇclanova kada
njihov indeks raste. To dovodi do pojma graniˇcne vrijednosti niza.
Definicija 2.2. Realan broj x je graniˇcna vrijednost niza ¦x
n
¦ ako vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
) [x
n
−x[ < . (2.1)
To oznaˇcavamo sa
lim
n→+∞
x
n
= x
ili
x
n
→ x, kad n → +∞.
Realan broj x zovemo graniˇcna vrijednost ili limes niza ¦x
n
¦. Kaˇze se i da
niz ¦x
n
¦ konvergira ka x ili da teˇzi ka x kad n teˇzi ka plus beskonaˇcno.
Za niz koji ne konvergira kaˇzemo da divergira.
25
26 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjedba 2.1. U nejednakosti (2.1) umjesto znaka < se moˇze staviti i znak ≤ .
Primjer 2.3. Neka je x
n
=
1
n
tada je lim
n→+∞
x
n
= 0.
Naime, za dato > 0 vrijedi
1
n
< ⇔ n >
1

.
Stavimo da je
n
0
=
_
1

_
+ 1,
gdje je ¸a| oznaka za najve´ci cio broj manji od broja a.
Dakle, vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
=
_
1

_
+ 1 ∈ N)(∀n ≥ n
0
) [x
n
−0[ < .
Definicija 2.3. Niz ¦x
n
¦ divergira ka plus beskonaˇcno ako vrijedi
(∀K > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
) x
n
> K,
to oznaˇcavamo sa
lim
n→+∞
x
n
= +∞.
Niz ¦x
n
¦ divergira ka minus beskonaˇcno ako vrijedi
(∀K > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
) x
n
< −K,
to oznaˇcavamo sa
lim
n→+∞
x
n
= −∞.
Primjer 2.4. Niz a
n
= q
n
, q > 1, divegira ka plus beskonaˇcno.
Kako je q > 1 postoji h > 0 takav da je q = 1 + h. Sada koriste´ci Bernulijevu
nejednakost dobijamo
q
n
≥ 1 +nh, n ∈ N.
Neka je dat K > 0 tada za
n
0
=
_
K −1
h
_
+ 1
vrijedi
(∀n ≥ n
0
) x
n
> K.
Svaki realan niz se moˇze svrstati u jednu od sljede´cih klasa :
• Konvergentan niz,
• Divergentan niz, divergira ka plus beskonaˇcno,
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 27
• Divergentan niz, divergira ka minus beskonaˇcno,
• Divergentan niz, nema ni konaˇcnu ni beskonaˇcnu graniˇcnu vrijednost.
Primjer 2.5. (i) x
n
= 1 +
1
n
je konvergentan niz, lim
n→+∞
x
n
= 1,
(ii) niz x
n
= n divergira ka plus beskonaˇcno,
(iii) niz x
n
= −n divergira ka minus beskonaˇcno,
(iv) niz x
n
= (−1)
n
je divergentan niz, ali nema graniˇcnu vrijednost.
2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova
Ranije smo definisali pojam okoline neke taˇcke. Pod okolinom taˇcke po-
drazumijevamo svaki otvoreni interval koji sadrˇzi tu taˇcku. Iz definicije kover-
gentnog niza slijedi da niz ¦x
n
¦ konvergira ka x ∈ R ako i samo ako se u svakoj
okolini taˇcke x nalaze skoro svi ˇclanovi niza ¦x
n
¦, to jest u svakoj okolini taˇcke
x se ne nalazi samo konaˇcno mnogo ˇclanova niza ¦x
n
¦.
Teorema 2.1. Konvergentan niz ima jedinstvenu graniˇcnu vrijednost.
Dokaz. Pretpostavimo da postoje razliˇciti realni brojevi x i y takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= x i lim
n→+∞
x
n
= y.
Bez umanjena opˇstosti moˇzemo pretpostaviti da je x < y. Neka je
=
y −x
2
.
Iz definicije graniˇcne vrijednosti niza zakljuˇcujemo da postoji prirodni broj n
0
takav da vrijedi
(∀n ≥ n
0
) [x
n
−x[ <
i
(∀n ≥ n
0
) [x
n
−y[ < ,
pa je
(∀n ≥ n
0
) y +
y −x
2
< x
n
< x +
y −x
2
,
odavde dobijamo
3y −x
2
<
y +x
2
,
to jest
y < x,
ˇsto je nemogu´ce.
Definicija 2.4. Za niz ¦x
n
¦ kaˇzemo da je ograniˇcen ako postoji realan broj
M takav da je
(∀n ∈ N) [x
n
[ ≤ M.
28 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Ovo je oˇcigledno ekvivalentno sa
(∃M ∈ R)(∃m ∈ R)(∀n ∈ N) m ≤ x
n
≤ M.
Primjer 2.6. Niz
x
n
= 1 +
1
2
2
+
1
3
2
+ +
1
n
2
,
je ograniˇcen.
Vrijedi
x
n
> 0,
osim toga
x
n
< 1 +
1
1 2
+
1
2 3
+ +
1
(n −1) n
,
pa je
x
n
< 1 +
_
1 −
1
2
_
+
_
1
2

1
3
_
+ +
_
1
n −1

1
n
_
,
to jest
x
n
< 1 −
1
n
< 1.
Dakle, niz je ograniˇcen.
Teorema 2.2. Svaki konvergentan niz je ograniˇcen.
Dokaz. Neka je dat konvergentan niz ¦x
n
¦ kod koga je graniˇcna vrijednost x ∈
R. Ako uzmemo da je = 1, zakljuˇcujemo da postoji prirodan broj n
0
takav da
vrijedi
(∀n ≥ n
0
) [x
n
−x[ < 1.
Tada je
(∀n ∈ N) min¦x −1, x
1
, x
2
, . . . , x
n0
¦ ≤ x
n
≤ max¦x + 1, x
1
, x
2
, . . . , x
n0
¦.
Primjer 2.7. Niz
x
n
= 1 +
1

2
+
1

3
+ +
1

n
je divergentan.
Kako je
1

k

1

n
, k = 1, 2, . . . , n,
imamo
x
n
≥ n
1

n
=

n,
pa niz ¦x
n
¦ nije ograniˇcen. Dakle, nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju
niza, pa je dati niz divergentan.
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 29
Teorema 2.3. Neka su dati nizovi ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= x, lim
n→+∞
y
n
= y,
gdje su x, y ∈ R i neka je λ ∈ R. Tada vrijedi :
(i) lim
n→+∞
(x
n
+y
n
) = x +y,
(ii) lim
n→+∞
λx
n
= λx,
(iii) lim
n→+∞
(x
n
y
n
) = x y,
(iv) lim
n→+∞
x
n
y
n
=
x
y
, ako je y
n
,= 0 i y ,= 0.
Dokaz. (i) Neka je dat > 0. Iz definicije graniˇcne vrijednosti zakljuˇcujemo da
postoje prirodni brojevi n
1
i n
2
takvi da
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [x
n
−x[ <

2
,
(∃n
2
∈ N)(∀n ≥ n
2
) [y
n
−y[ <

2
.
Ako stavimo da je
n
3
= max¦n
1
, n
2
¦
imamo
(∀n ≥ n
3
) [x
n
+y
n
−(x +y)[ ≤ [x
n
−x[ +[y
n
−y[ <

2
+

2
= ,
(ii)Ako je λ = 0 tvrdjenje je oˇcigledno. Pretpostavimo da je λ ,= 0. Neka je dat
> 0. Zakljuˇcujemo da
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [x
n
−x[ <

[λ[
.
Sada
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [λx
n
−λx[ < [λ[

[λ[
= .
(iii) Kako je niz ¦y
n
¦ konvegentan on je i ograniˇcen, pa postoji M > 0 takav
da je
(∀n ∈ N) [y
n
[ ≤ M.
Neka je
M
1
= max¦M, [x[¦.
Iz definicije graniˇcne vrijednosti zakljuˇcujemo da
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [x
n
−x[ <

2M
1
30 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
i
(∃n
2
∈ N)(∀n ≥ n
2
) [y
n
−y[ <

2M
1
.
Stavimo
n
3
= max¦n
1
, n
2
¦.
Kako je
[x
n
y
n
−x y[ ≤ [x
n
y
n
−xy
n
+xy
n
−xy[ ≤ [y
n
[ [x
n
−x[ +[x[ [y
n
−y[,
imamo
(∀n ≥ n
3
) [x
n
y
n
−x y[ < M
1


2M
1
+M
1


2M
1
= .
(iv) Neka je y > 0. Postoji prirodan broj n
1
takav da
(∀n ≥ n
1
) [y
n
−y[ ≤
y
2
.
Odavde dobijamo
(∀n ≥ n
1
)
y
2
≤ y
n

3y
2
. (2.2)
Neka je sada y < 0. Postoji prirodan broj n
2
takav da
(∀n ≥ n
2
) [y
n
−y[ ≤ −
y
2
.
Odavde dobijamo
(∀n ≥ n
1
)
3y
2
≤ y
n

y
2
. (2.3)
Iz (2.2) i (2.3) zakljuˇcujemo da je
(∀n ≥ n
3
) [y
n
[ ≥
[y[
2
, (2.4)
gdje je n
3
= max¦n
1
, n
2
¦.
Oznaˇcimo
M = max
_
[y[
2
,
[y[
2
2[x[
_
.
Za dati > 0 postoje prirodni brojevi n
4
i n
5
takvi da je
(∀n ≥ n
4
) [x
n
−x[ ≤

2M
(2.5)
i
(∀n ≥ n
5
) [y
n
−y[ ≤

2M
. (2.6)
Zbog nejednakosti
¸
¸
¸
¸
x
n
y
n

x
y
¸
¸
¸
¸
=
¸
¸
¸
¸
x
n
y −y
n
x
y
n
y
¸
¸
¸
¸

[x
n
y −xy[ +[xy −y
n
x[
[y
n
[ [y[
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 31
=
[y[ [x
n
−x[ +[x[ [y
n
−y[
[y
n
[ [y[
imamo
¸
¸
¸
¸
x
n
y
n

x
y
¸
¸
¸
¸

1
[y
n
[
[x
n
−x[ +
[x[
[y
n
[ [y[
[y
n
−y[.
Ako stavimo
n
6
= max¦n
3
, n
4
, n
5
¦,
iz nejednaˇcina (2.4), (2.5) i (2.6) dobijamo
¸
¸
¸
¸
x
n
y
n

x
y
¸
¸
¸
¸

2
[y[


2M
+
2[x[
[y[
2


2M


2
+

2
= .
Na sliˇcan naˇcin se dokazuje i sljede´ca teorema.
Teorema 2.4. Neka su dati nizovi ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= x ∈ R i lim
n→+∞
y
n
= +∞.
Tada vrijedi :
(i) lim
n→+∞
(x
n
+y
n
) = +∞,
(ii) lim
n→+∞
(x
n
y
n
) = sgnx ∞, x ,= 0,
(iii) lim
n→+∞
x
n
yn
= 0,
(iv) lim
n→+∞
(x
n
)
a
= x
a
, ako je x > 0, a ∈ R i x
n
> 0, za sve n ∈ N.
Primjer 2.8. Na´ci graniˇcnu vrijednost niza
x
n
=
2n + 1
7n + 3
.
U ovom sluˇcaju koriste´ci pogodne transformacije odredjujemo graniˇcnu vrijed-
nost niza.
lim
n→+∞
2n + 1
7n + 3
= lim
n→+∞
2 +
1
n
7 +
3
n
=
lim
n→+∞
2 +
1
n
lim
n→+∞
7 +
3
n
=
2
7
.
Primjer 2.9. Na´ci graniˇcnu vrijednost niza
x
n
=

2n + 10 −

3n + 11.
Imamo sljede´ce

2n + 10 −

3n + 11 =

n
_
_
2 +
10
n

_
3 +
11
n
_
32 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Odavde zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞

n
_
_
2 +
10
n

_
3 +
11
n
_
= −∞.
Sljede´ca teorema je poznata kao teorema o dva ˇzandara.
Teorema 2.5. Neka su nizovi ¦x
n
¦, ¦y
n
¦ i ¦z
n
¦ takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞
z
n
= x.
Ako postoji prirodan broj n
0
takav da je
(∀n ≥ n
0
) x
n
≤ y
n
≤ z
n
tada je
lim
n→+∞
y
n
= x.
Dokaz. Neka je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞
z
n
= x,
tada za dati > 0 postoje prirodni brojevi n
1
i n
2
takvi da je
(∀n ≥ n
1
) x − < x
n
< x +
i
(∀n ≥ n
2
) x − < z
n
< x +.
Kako postoji prirodan broj n
0
takav da je
(∀n ≥ n
0
) x
n
≤ y
n
≤ z
n
,
za prirodan broj n
3
= max¦n
0
, n
1
, n
2
¦, imamo
(∀n ≥ n
3
) x − < y
n
< x +.
Dakle, niz ¦y
n
¦ je konvergentan i vrijedi lim
n→+∞
y
n
= x.
Primjer 2.10. Pokazati da je graniˇcna vrijednost niza, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
1

n
2
+ 1
+
1

n
2
+ 2
+ +
1

n
2
+n
,
jednaka 1.
Iz nejednakosti
1

n
2
+n

1

n
2
+k

1

n
2
+ 1
, k = 1, 2, . . . , n,
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 33
imamo
n
1

n
2
+n
≤ x
n
≤ n
1

n
2
+ 1
,
lim
n→+∞
1
_
1 +
1
n
≤ x
n

1
_
1 +
1
n
2
.
Sada zakljuˇcak slijedi iz
lim
n→+∞
1
_
1 +
1
n
= lim
n→+∞
1
_
1 +
1
n
2
= 1.
Primjer 2.11. Pokazati da je
lim
n→+∞
n

n = 1.
Kako je na osnovu binomne formule
n = (1 + (
n

n −1))
n
= 1 +n(
n

n −1) +
n(n −1)
2
(
n

n −1)
2
+ + (
n

n −1)
n
>
n(n −1)
2
(
n

n −1)
2
,
imamo
n

n −1 <
_
2
n −1
.
Osim toga, oˇcigledno je
0 ≤
n

n −1.
Dakle,
0 ≤
n

n −1 <
_
2
n −1
.
Sada, kako je
lim
n→+∞
_
2
n −1
= 0,
zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
n

n = 1.
2.1.3 Monotoni nizovi
Definicija 2.5. Niz ¦x
n
¦ je monotono rastu´ci (neopadaju´ci, opadaju´ci,
nerastu´ci) ako za svako n ∈ N vrijedi
x
n+1
> x
n
(x
n+1
≥ x
n
, x
n+1
< x
n
, x
n+1
≤ x
n
).
Za niz se kaˇze da je monoton niz ako ima jednu od navedenih osobina.
34 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjer 2.12. (i) Niz x
n
= 1 −
1
n
, n ∈ N je monotono ratu´ci.
(ii) Niz x
1
= 1, x
n+1
= x
n
+ 1 + (−1)
n
, n ∈ N je monotono neopadaju´ci.
Monotoni nizovi imaju znaˇcajne osobine u pogledu u konvergencije. Naime,
vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 2.6. Monotono neopadaju´ci (nerastu´ci) niz ograniˇcen odozgo (odozdo)
je konvergentan.
Moˇze se pokazati da ako je ¦x
n
¦ monotoni niz ograniˇcen odozgo (odozdo)
tada je
lim
n→+∞
x
n
= sup¦x
n
: n ∈ N¦
_
lim
n→+∞
x
n
= inf¦x
n
: n ∈ N¦
_
.
Primjer 2.13. Niz, ¦x
n
¦, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
_
1 +
1
n
_
n
je konvergentan.
Pokaza´cemo da je niz ¦x
n
¦ monotono neopadaju´ci i ograniˇcen odozgo.
Vrijedi
x
n+1
x
n
=
_
1 +
1
n+1
_
n+1
_
1 +
1
n
_
n
=
_
n+2
n+1
_
n+1
_
n+1
n
_
n
=
n + 2
n + 1
_
n(n + 2)
(n + 1)
2
_
n
=
n + 2
n + 1
_
1 −
1
(n + 1)
2
_
n
.
Koriste´ci Bernulijevu nejednakost dobijamo
x
n+1
x
n

n + 2
n + 1
_
1 −
n
(n + 1)
2
_
≥ 1.
Dakle, vrijedi
x
n+1
≥ x
n
za sve n ∈ N,
pa je niz ¦x
n
¦ monotono neopadaju´ci.
Pokaˇzimo da je niz ¦x
n
¦ ograniˇcen odozgo.
Iz binomne formule slijedi
x
n
=
n

k=0
_
n
k
_
1
n
k
=
n

k=0
n!
k!(n −k)!
1
n
k
=
n

k=0
1
k!
(n −k + 1) (n −k + 2) (n −1) n
n
k
.
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 35
Dakle,
x
n
=
n

k=0
1
k!
_
1 −
k −1
n
_

_
1 −
k −2
n
_

_
1 −
1
n
_
.
Kako je
_
1 −
k −1
n
_

_
1 −
k −2
n
_

_
1 −
1
n
_
< 1, k = 0, 1, . . . , n,
imamo
x
n

n

k=0
1
k!
.
Dalje, zbog nejednakosti
1
k!

1
2
k
, k = 0, 1, . . . n,
dobijamo
x
n

n

k=0
1
2
k
= 1 +
1
1 −
1
2
= 3.
Primjedba 2.2. Graniˇcna vrijednost niza, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
_
1 +
1
n
_
n
se naziva broj e,
e = lim
n→+∞
_
1 +
1
n
_
n
.
Broj e iracionalan broj. Njegova pribliˇzna vrijednost je e ≈ 2.718281828.
Definicija 2.6. Neka su dati realni nizovi ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takvi da je
x
1
≤ x
2
≤ x
3
≤ ≤ y
3
≤ y
2
≤ y
1
i lim
n→+∞
(y
n
−x
n
) = 0.
Familija zatvorenih intervala [x
n
, y
n
], n ∈ N, naziva se familija umetnutih
intervala.
Teorema 2.7. Svaka familija umetnutih intervala ima jednu i samo jednu za-
jedniˇcku taˇcku.
Dokaz. Neka je data familija umetnutih intervala [x
n
, y
n
], n ∈ N. Iz definicije
2.6 zakljuˇcujemo da je niz ¦x
n
¦ monotono neopadaju´ci i ograniˇcen odozgo,
a niz ¦y
n
¦ monotono nerastu´ci i ograniˇcen odozdo. Na osnovu teoreme 2.6
zakljuˇcujemo da su ovi nizovi kovergentni. Iz uslova
lim
n→+∞
(y
n
−x
n
) = 0,
36 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
imamo da postoji c ∈ R takav da je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞
y
n
= c.
Dalje, vrijedi
c = sup x
n
= inf y
n
,
pa je
x
n
≤ c ≤ y
n
, n ∈ N.
Dakle, taˇcka c pripada svim intevalima. Dokaˇzimo da je ona jedina taˇcka koja
pripada svim intervalima.
Neka je taˇcka d taˇcka koja pripada svim intervalima za koju vrijedi d ,= c. Tada
imamo
[d −c[ ≤ [y
n
−x
n
[, za sve n ∈ N,
pa zakljuˇcujemo da je d = c, a ovo je nemogu´ce. Dakle, taˇcka c je jedina
zajedniˇcka taˇcka familije umetnutih intervala.
2.1.4 Cauchyjevi nizovi
Vidjeli smo da je svaki monoton i ograniˇcen niz konvergentan. Medjutim,
obrnuto nije taˇcno.
Primjer 2.14. Niz, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
(−1)
n
n
nije monoton ali je kovergentan.
Dakle, monotonost i ograniˇcenost niza je dovoljan uslov za konvergenciju,
ali nije i potreban. Od interesa je odrediti uslov za konvergenciju niza, koji je
potreban i dovoljan uslov. To nas dovodi do pojma Cauchyjevog niza.
Definicija 2.7. Niz ¦x
n
¦ je Cauchyjev niz ako vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ∈ N)(∀p ∈ N) n ≥ n
0
⇒ [x
n+p
−x
n
[ < . (2.7)
Uslov (2.7) se ˇcesto piˇse i u sljede´cem ekvivalentnom obliku.
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ∈ N)(∀m ∈ N) n, m ≥ n
0
⇒ [x
m
−x
n
[ < . (2.8)
Teorema 2.8. Potreban i dovoljan uslov da je niz konvergentan je da je Cauchy-
jev niz.
Primjer 2.15. Ispitati konvergenciju nizova ˇciji su opˇsti ˇclanovi
(i) x
n
= 1 +
1
2
2
+
1
3
2
+ +
1
n
2
,
2.2. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST FUNKCIJE 37
(ii) x
n
= 1 +
1
2
+
1
3
+ +
1
n
.
Rjeˇsenje.
(i) Vrijedi
[x
n+p
−x
n
[ =
1
(n + 1)
2
+
1
(n + 2)
2
+ +
1
(n +p)
2
.
Kako je
1
(n +k)
2

1
(n +k −1)(n +k)
=
1
n +k −1

1
n +k
, k = 1, 2, . . . , p,
dobijamo
[x
n+p
−x
n
[ ≤
1
n + 1

1
n +p

1
n + 1
.
Sada za dati > 0 moˇzemo uzeti n
0
=
_
1

_
+ 1, pa zakljuˇcujemo da je dati niz
konvergentan, jer je Cauchyjev niz.
(ii) Uzmimo u definiciji Cauchyjevog niza u uslovu (2.7) p = n. Tada je
[x
2n
−x
n
[ =
1
n + 1
+
1
n + 2
+ +
1
2n
.
Kako je
1
n +k

1
2n
, k = 1, 2, . . . , n,
imamo
[x
2n
−x
n
[ ≥ n
1
2n
=
1
2
,
pa za <
1
2
ne moˇzemo odrediti prirodan broj n
0
takav da vrijedi uslov (2.7).
Dakle, dati niz je divergentan.
Primjedba 2.3. Niz ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
= 1 +
1
2
p
+
1
3
p
+ +
1
n
p
,
gdje je p ∈ R naziva se hiperharmonijski niz. Moˇze se pokazati da je on
konvergentan za p > 1 i divergentan za p ≤ 1. Za p = 1 taj niz se zove
harmonijski niz.
2.2 Graniˇcna vrijednost funkcije
2.2.1 Definicija taˇcke nagomilavanja
Definicija 2.8. Neka je skup X ⊂ R. Taˇcka x
0
je taˇcka nagomilavanja skupa
X ako vrijedi
(∀ > 0)(∃x ∈ X ¸ ¦x
0
¦) x ∈ (x
0
−, x
0
+). (2.9)
Za taˇcku koja nije taˇcka nagomilavanja skupa X se kaˇze da je izolovana taˇcka
skupa X.
38 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Uslov (2.9) se moˇze iskazati na sljede´ci naˇcin : svaka okolina taˇcke x
0
sadrˇzi
bar jednu taˇcku iz skupa X razliˇcitu od taˇcke x.
Nije teˇsko vidjeti da je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X ako i samo ako se u
svakoj okolini taˇcke x
0
nalazi bar jedna taˇcka iz skupa X razliˇcita od x
0
.
Skup ne mora da ima taˇcke nagomilavanja.
Primjer 2.16. Skup ¦0, 1¦ nema taˇcaka nagomilavanja. Njegove taˇcke su izolo-
vane taˇcke.
Moˇze se pokazati da svaki konaˇcan skup nema taˇcaka nagomilavanja.
ˇ
Staviˇse,
ni beskonaˇcan skup me mora imati taˇcaka nagomilavanja.
Primjer 2.17. Skup N nema taˇcaka nagomilavanja.
Taˇcka nagomilavanja ne mora da pripada datom skupu.
Primjer 2.18. Taˇcke nagomilavanja intervala (0, 1] su sve taˇcke iz intervala
[0, 1].
Sljede´ca teorema daje potreban i dovoljan uslov kada skup ima taˇcku nagomila-
vanja.
Teorema 2.9. Taˇcka x
0
je taˇcka nagomilavanja skupa X ako i samo ako postoji
niz ¦x
n
¦ takav da vrijedi
(∀n ∈ N) x
n
∈ X
i
lim
n→+∞
x
n
= x
0
.
Primjer 2.19. Sve taˇcke skupa R su njegove taˇcke nagomilavanja.
2.2.2 Definicija graniˇcne vrijednosti funkcije
Definicija 2.9. Neka je data funkcija f : X →R i neka je taˇcka x
0
∈ X taˇcka
nagomilavanja skupa X. Realan broj L je graniˇcna vrijednost funkcije f u
taˇcki x
0
ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < [x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −L[ < ε. (2.10)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→x
0
f(x) = L ili f(x) → L kada x → x
0
.
Primjer 2.20. Pokazati da je za svako x
0
∈ R
lim
x→x
0
x
2
= x
2
0
.
Imamo
[x
2
−x
2
0
[ = [x −x
0
[[x −x
0
+ 2x
0
[ ≤ [x −x
0
[
2
+ 2[x
0
[[x −x
0
[,
2.2. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST FUNKCIJE 39
odavde je
[x
2
−x
2
0
[ ≤ [x −x
0
[([x −x
0
[ + 2[x
0
[). (2.11)
Neka je > 0 treba odrediti δ > 0 tako da vrijedi (2.10). Zbog (2.11) dovoljno
je na´ci δ > 0 tako da je
δ(δ + 2[x
0
[) < . (2.12)
Zakljuˇcujemo da za
δ = min
_
1,

1 + 2[x
0
[
_
,
vrijedi (2.12) i time je pokazano da je
lim
x→x0
x
2
= x
2
0
.
Definicija 2.10. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇcka x
0
taˇcka
nagomilavanja skupa X. Realan broj L je desna (lijeva) graniˇcna vrijednost
funkcije f u taˇcki x
0
ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x
0
< x < x
0
+δ ⇒ [f(x) −L[ < ε (2.13)
((∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x
0
− < x < x
0
⇒ [f(x) −L[ < ε.) (2.14)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→x
0
+
f(x) = L,
( lim
x→x
0

f(x) = L).
Primjer 2.21. Neka je f : R →R, data sa
f(x) =
_
_
_
0, x < 0
1
2
, x = 0
1, x > 0.
Tada je
lim
x→0+
f(x) = 1 i lim
x→0−
f(x) = 0.
Teorema 2.10. Ako postoji lijeva i desna graniˇcna vrijednost tada je potreban
i dovoljan uslov da funkcija f : X → R ima graniˇcnu vrijednost u taˇcki x
0
jednaku L je
lim
x→x0+
f(x) = lim
x→x0−
f(x) = L.
Definicija 2.11. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇcka x
0
taˇcka
nagomilavanja skupa X. Funkcija f teˇzi ka plus (minus) beskonaˇcno kada
x → x
0
ako vrijedi
(∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < [x −x
0
[ < δ ⇒ f(x) > K (2.15)
((∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < [x −x
0
[ < δ ⇒ f(x) < −K.) (2.16)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→x
0
+
f(x) = +∞,
( lim
x→x
0

f(x) = −∞).
40 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjer 2.22. Za funkciju f : R →R,
f(x) =
_
1
x
, x ,= 0
0, x = 0,
vrijedi
lim
x→0+
f(x) = +∞ i lim
x→0−
f(x) = −∞.
Definicija 2.12. Neka je data funkcija f : X →R i neka je skup X neograniˇcen
odozgo (odozdo). Realan broj L je graniˇcna vrijednost funkcije f kada x →
+∞ (x → −∞) ako vrijedi
(∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x > K ⇒ [f(x) −L[ < ε. (2.17)
(∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x < −K ⇒ [f(x) −L[ < ε. (2.18)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→+∞
f(x) = L
( lim
x→−∞
f(x) = L.)
Primjer 2.23. Pokazati da je
lim
x→+∞
x
2
−1
x
2
+ 1
= 1.
Neka je dat > 0. Treba na´ci K > 0 takav da vrijedi
(∀x ∈ R) x > K ⇒
¸
¸
¸
¸
x
2
−1
x
2
+ 1
−1
¸
¸
¸
¸
< ε.
Kako je
¸
¸
¸
¸
x
2
−1
x
2
+ 1
−1
¸
¸
¸
¸
< ε ⇔ x
2
>
2 −

,
imamo da u sluˇcju ≥ 2 moˇzemo izabrati proizvoljan K > 0, a u sluˇcaju da je
< 2 moˇzemo uzeti na primjer
K =
_
2 −

+ 1.
2.2.3 Osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija
U sljede´coj teoremi dajemo neke osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija. One
su analogne osobinama graniˇcnih vrijednosti nizova, pa ih dajemo bez dokaza.
Teorema 2.11. Neka su date funkcije f, g : X → R i neka je x
0
∈ X taˇcka
nagomilavanja skupa X. Pretpostavimo da je
lim
x→x
0
f(x) = L
1
, lim
x→x
0
g(x) = L
2
, L
1
, L
2
∈ R,
tada vrijedi :
2.2. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST FUNKCIJE 41
(i) lim
x→x
0
(f(x) +g(x)) = L
1
+L
2
,
(ii) lim
x→x
0
(λ f(x)) = λ L
1
, za svaki λ ∈ R,
(iii) lim
x→x
0
(f(x) g(x)) = L
1
L
2
,
(iv) lim
x→x0
f(x)
g(x)
=
L1
L2
, ako je L
2
,= 0 i g(x) ,= 0.
Primjer 2.24. Odrediti graniˇcnu vrijednost
lim
x→+∞
x
3
+ 2x
2
−1
x
3
+ 5
.
Rjeˇsenje.
lim
x→+∞
x
3
+ 2x
2
−1
x
3
+ 5
= lim
x→+∞
1 +
2
x

1
x
3
1 +
5
x
3
= 1.
Sljede´ci rezultat je poznat kao teorema o smjeni promjenljivih kod graniˇcnih
vrijednosti.
Teorema 2.12. Neka je
lim
x→x
0
f(x) = y
0
i lim
x→y
0
g(x) = L.
Ako je u nekoj okolini taˇcke x
0
f(x) ,= y
0
za svaki x ,= x
0
tada je
lim
x→x
0
g(f(x)) = L.
Primjer 2.25. Na´ci
lim
x→+∞
3
x
2
3x
2
+1
.
Stavimo
f(x) =
x
2
3x
2
+ 1
i g(x) = 3
x
.
Kako vrijedi
lim
x→+∞
f(x) = 1 i lim
x→1
g(x) = 3,
na osnovu prethodne teoreme imamo
lim
x→+∞
3
x
2
3x
2
+1
= 1.
Teorema 2.13. Ako za funkciju f : X →R vrijedi
(∀x ∈ X ¸ ¦x
0
¦) f(x) ∈ (a, b), lim
x→x0
f(x) = L,
gdje je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X, tada L ∈ [a, b].
42 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Teorema 2.14. Ako za funkcije f, g : X →R vrijedi
(∀x ∈ X ¸ ¦x
0
¦) f(x) ≤ g(x), lim
x→x
0
f(x) = L
1
, lim
x→x
0
f(x) = L
2
,
gdje je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X, tada je L
1
≤ L
2
.
Primjer 2.26. Pokazati da je
lim
x→0
sin x
x
= 1.
Pokaza´cemo prvo da vrijede nejednakosti
cos x <
sin x
x
< 1, x ∈
_

π
2
, 0
_

_
0, −
π
2
_
. (2.19)
Neka je dat krug sa centrom u koordinatnom poˇcetku 0, polupreˇcnika r. Dalje,neka
je data taˇcka A(r, 0), a taˇcka B na krugu takva da poluprave 0A i 0B zaklapaju
oˇstri ugao x ∈
_
0,
π
2
_
. Sa C oznaˇcimo presjeˇcnu taˇcku poluprave 0A i tangente
na krug u taˇcki A. Povrˇsina trougla 0AB je manja od povrˇsine kruˇznog isjeˇcka
0AB, a ova povrˇsina je manja od povrˇsine trougla 0AC. Kako su ove povrˇsine
1
2
r
2
sin x,
1
2
r
2
x,
1
2
r
2
tg x,
respektivno, imamo
1
2
r
2
sin x <
1
2
r
2
x <
1
2
r
2
tg x,
za sve x ∈
_
0,
π
2
_
.
Odavde dobijamo
sin x < x < tg x, (2.20)
za sve x ∈
_
0,
π
2
_
. U sluˇcaju da je x ∈
_

π
2
, 0
_
, vrijedi
−sinx < −x < −tg x. (2.21)
Iz nejednakosti (2.20) i (2.21) dobijamo nejednakosti (2.19). Sada koriste´ci
teoremu 2.13 i teoremu 2.14 zakljuˇcujemo da je
lim
x→0
cos x ≤ lim
x→0
sin x
x
≤ 1. (2.22)
Kako je
[1 −cos x[ = 2
¸
¸
¸sin
2
x
2
¸
¸
¸ ≤ 2
¸
¸
¸
x
2
¸
¸
¸
2
,
zbog teoreme 2.14 zakljuˇcujemo da je
lim
x→0
cos x = 1,
pa odavde i iz (2.22) slijedi
lim
x→0
sin x
x
= 1.
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 43
Primjer 2.27. Izraˇcunati
(i) lim
x→0
1 −cos x
x
2
, (ii) lim
x→+∞
x sin
1
x
.
(i) Kako je
1 −cos x = 2 sin
2
x
2
,
koriste´ci primjer 2.26 i teoremu o smjeni graniˇcnih vrijednosti dobijamo
lim
x→0
1 −cos x
x
2
= lim
x→0
1
2
_
sin
x
2
x
2
_
2
=
1
2
.
(ii) Uvode´ci smjenu t =
1
x
i koriste´ci primjer 2.26 zakljuˇcujemo da je
lim
x→+∞
x sin
1
x
= lim
t→0
sint
t
= 0.
Primjedba 2.4. Koriste´ci teoremu 2.12, teoremu 2.14 i
lim
n→+∞
_
1 +
1
n
_
n
= e,
moˇze se pokazati da je
lim
x→+∞
_
1 +
1
x
_
x
= e. (2.23)
Teorema 2.15. Neka je x
0
∈ R taˇcka nagomilavanja skupa X. Za funkciju f :
X → R vrijedi lim
n→x
0
f(x) = L, L ∈ R ako i samo ako je lim
n→+∞
f(x
n
) = f(x
0
),
za svaki niz ¦x
n
¦, takav da je lim
n→+∞
x
n
= x
0
i x
n
∈ X ¸ ¦x
0
¦, n ∈ N,
2.3 Neprekidne funkcije
2.3.1 Definicija neprekidne funkcije
Definicija 2.13. Neka je data funkcija f : X → R i neka je x
0
∈ X taˇcka
nagomilavanja skupa X. Za funkciju f kaˇzemo da je neprekidna u taˇcki x
0
ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) [x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −f(x
0
)[ < . (2.24)
Ako je funkcija f neprekidna u svakoj taˇcki skupa A ⊂ X onda kaˇzemo da je
neprekidna na skupu A.
Primjedba 2.5. Uslov (2.24) je ekvivalentan
lim
x→x
0
f(x) = f(x
0
). (2.25)
44 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjer 2.28. Funkcija f : R →R,
f(x) = 2x + 3,
je neprekidna na skupu R.
Neka je taˇcka x
0
∈ R i > 0. Iz jednakosti
[2x + 3 −(2x
0
+ 3)[ = 2[x −x
0
[,
zakljuˇcujemo da za δ moˇzemo uzeti δ =

2
, jer tada vrijedi
[x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −f(x
0
)[ < .
Primjer 2.29. Funkcija f : R →R,
f(x) =
_
x, x ≤ 0
x + 1, x > 0.
nije neprekidna u taˇcki 0.
Ako uzmemo =
1
2
tada zbog
[f(x) −f(0)[ = [x + 1[ > 1 za x > 0,
ne moˇzemo na´ci δ > 0 takvo da
[x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −f(x
0
)[ <
1
2
.
U sljede´coj teoremi su date neke osobine neprekidnih funkcija. One su
analogne osobinama graniˇcnih vrijednosti nizova odnosno osobinama graniˇcnih
vrijednosti funkcija.
Teorema 2.16. Neka su date funkcije f, g : X →R i neka je x
0
taˇcka nagomila-
vanja skupa X. Ako su funkcije f i g neprekidne u taˇcki x
0
, to jest ako je
lim
x→x
0
f(x) = f(x
0
), lim
x→x
0
g(x) = g(x
0
),
tada vrijedi :
(i) lim
x→x0
(f(x) +g(x)) = f(x
0
) +g(x
0
),
(ii) lim
x→x
0
(f(x) g(x)) = f(x
0
) g(x
0
),
(iii) lim
x→x0
f(x)
g(x)
=
f(x
0
)
g(x
0
)
, ako je g(x
0
) ,= 0 i g(x) ,= 0.
Dakle, ako su funkcije f i g neprekidne u taˇcki x
0
onda su takve i funkcije :
• zbir, f +g,
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 45
• f +λ, λ ∈ R,
• λf, λ ∈ R,
• proizvod, f g,
• koliˇcnik,
f
g
, ako je g(x
0
) ,= 0, g(x) ,= 0.
Primjer 2.30. Osnovne elementarne funkcije su neprekidne na svom domenu.
Pokaza´cemo na primjer, da su stepena, eksponencijalna i sinusna funkcija nepre-
kidne.
• Stepena funkcija : Neprekidnost stepene funkcije slijedi iz neprekidnosti
funkcije f(x) = x i prethodne teoreme, (neprekidnost proizvoda neprekid-
nih funkcija).
• Eksponencijalna funkcija : Neka je x
0
∈ R i neka je > 0. Bez umanjenja
opˇstosti moˇzemo pretpostaviti 0 < < e
x
0
. Iz
[e
x
0
−e
x
[ < ⇔ e
x
0
− < e
x
< e
x
0
+ ⇔ log(e
x
0
−) < x < log(e
x
0
+),
zakljuˇcujemo da za δ > 0 takvo da je
(x
0
−δ, x
0
+δ) ⊂ (log(e
x
0
−), log(e
x
0
+)),
vrijedi
[x −x
0
[ < δ ⇒ [e
x
−e
x0
[ < ,
pa je funkcija f(x) = e
x
neprekidna u svakoj taˇcki x
0
.
• Sinusna funkcija : Koriste´ci nejednakosti (2.20) i (2.21) dobijamo da vri-
jedi
[ sin x[ < [x[, x ∈ R ¸ ¦0¦,
odavde na osnovu formule
sin x −sin y = 2 sin
x −y
2
cos
x +y
2
i ˇcinjenice da je apsolutna vrijednost kosinusa manja ili jednaka od 1,
imamo
[ sin x −sin x
0
[ ≤ [x −x
0
[. (2.26)
Iz posljednje nejednakosti slijedi neprekidnost sinusne funkcije. Naime, za
dati > 0 moˇzemo uzeti δ = .
46 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
2.3.2 Vrste prekida funkcije
Ako funkcija f nije neprekidna u taˇcki x
0
kaˇzemo da funkcija f u taˇcki x
0
ima prekid. Ova situacija moˇze nastupiti iz viˇse razloga. Vrste prekida su date
u sljede´coj definiciji.
Definicija 2.14. Neka je funkcija f : X → R i x
0
∈ X taˇcka nagomilavanja
skupa X. Kaˇzemo da funkcija f u taˇcki x
0
ima :
• prividan ili otklonjiv prekid, ako postoji konaˇcan lim
x→x
0
f(x)
ali je lim
x→x0
f(x) ,= f(x
0
).
• prekid prve vrste slijeva (zdesna), ako postoji konaˇcan lim
x→x0−
f(x)
( lim
x→x
0
+
f(x)) ali je lim
x→x
0

f(x) ,= f(x
0
) ( lim
x→x
0
+
f(x) ,= f(x
0
)).
• prekid druge vrste slijeva (zdesna) ako lijeva (desna) graniˇcna vrijed-
nost ne postoji ili je beskonaˇcna.
Primjer 2.31. Funkcija
f(x) =
_
sin x
x
, x ,= 0
0, x = 0,
ima prividan prekidu taˇcki x = 0, jer
lim
x→0
sin x
x
= 1 ,= f(0) = 0.
Primjer 2.32. Funkcija
f(x) =
_
x, x ≤ 0
1, x > 0,
ima prekid prve vrste zdesna u taˇcki x = 0, jer je
lim
x→0+
f(x) = 1 ,= f(0) = 0.
Primjer 2.33. Funkcija
f(x) =
_
1
x
, x ,= 0
1, x = 0,
ima prekid druge vrste u taˇcki x = 0, jer je
lim
x→0+
f(x) = +∞, lim
x→0−
f(x) = −∞.
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 47
2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija
Iz teoreme 2.15 neposredno slijedi sljede´ca teorema.
Teorema 2.17. Neka je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X. Funkcija f : X →R
je neprekidna u taˇcki x
0
ako i samo ako je
lim
n→+∞
x
n
= x
0
⇒ lim
n→+∞
f(x
n
) = f(x
0
),
gdje je x
n
∈ X za sve n ∈ N.
Primjer 2.34.
lim
n→+∞
n

a = 1, a > 0.
Kako je eksponencijalna funkcija neprekidna imamo
lim
x→0
a
x
= a
0
= 1.
Sada na osnovu teoreme 2.17 dobijamo da za niz x
n
=
1
n
vrijedi
lim
n→+∞
a
x
n
= a
lim
n→+∞
x
n
= 1.
Dalje, iz teoreme o smjeni graniˇcnih vrijednosti (teorema 2.12) dobijamo da
je kompozicija neprekidnih funkcija neprekidna.
Primjer 2.35. Funkcija
f(x) = e
sin x
n
, x ∈ R,
je neprekidna funkcija, jer je kompozicija sljede´cih neprekidnih elementarnih
funkcija :
x → x
n
, x → sin x, x → e
x
, x ∈ R.
Teorema 2.18. Neprekidna funkcija na zatvorenom i ograniˇcenom intervalu
dostiˇze svoj maksimum i minimum.
Znaˇci, ako je f : [a, b] →R neprekidna funkcija, tada postoje taˇcke
x
min
, x
max
∈ [a, b]
takve da je
f(x
min
) ≤ f(x) ≤ f(x
max
), za sve x ∈ [a, b].
Primjer 2.36. Funkcija definisana na [−1, 1] sa
f(x) =
_
_
_
1 −x
2
, −1 ≤ x < 0,
0, x = 0,
x
2
−1, 0 < x ≤ 1,
ne dostiˇze minimalnu i maksimalnu vrijednost na intervalu [−1, 1]. Naime, ona
ima prekid u taˇcki x = 0. Moˇze se pokazati da je
sup
x∈[−1,1]
f(x) = 1, inf
x∈[−1,1]
f(x) = −1.
48 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjedba 2.6. Uslov da je funkcija neprekidna na zatvorenom i ograniˇcenom
intervalu je dovoljan, ali nije i potreban da funkcija dostiˇze minimalnu i maksi-
malnu vrijednost.
Primjer 2.37. Funkcija definisana na [−1, 1] sa
f(x) =
_
x + 1, −1 ≤ x ≤ 0,
−x, 0 < x ≤ 1,
ima prekid u taˇcki x = 0, ali dostiˇze minimalnu vrijednost u taˇcki x = 1,
f(1) = −1 i maksimalnu vrijednost u taˇcki x = 0, f(0) = 1.
Teorema 2.19. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na segmentu [a, b],
i neka je f(a)f(b) < 0. Tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je f(c) = 0.
Primjer 2.38. Jednaˇcina
x
4
−3x
2
+ 2x −1 = 0,
ima bar jednu nulu na segmentu [1, 2].
Kako je funkcija f(x) = x
5
− 3x
3
+ 2x
2
− 1 = 0 neprekidna na segmentu [1, 2]
i vrijedi f(1) = −1 < 0, f(2) = 15 > 0 na osnovu teoreme 2.19 dobijamo
da postoji taˇcka c ∈ (1, 2) takva da je f(c) = 0. Dakle, taˇcka c je nula date
jednaˇcine.
2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije
Definicija 2.15. Za funkciju f : X →R kaˇzemo da je uniformno ili ravnom-
jerno neprekidna na skupu X ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x
1
, x
2
∈ X) [x
1
−x
2
[ < δ ⇒ [f(x
1
) −f(x
2
)[ < . (2.27)
Primjer 2.39. Funkcije
(i) f(x) = −4x + 7,
(ii) f(x) = sin
x
2
.
su uniformno neprekidne na skupu R.
(i) Neka je dat > 0 izaberimo δ =

4
. Tada iz nejednakosti [x
1
− x
2
[ < δ
slijedi [f(x
1
) −f(x
2
)[ = 4[x
1
−x
2
[ < .
(ii) Neka je dat > 0. U ovom sluˇcaju izaberimo δ = 2. Kako vrijedi
nejednakost (2.26), to jest
[ sin x
1
−sin x
2
[ ≤ [x
1
−x
2
[,
Iz nejednakosti [x
1
−x
2
[ < δ slijedi
[f(x
1
) −f(x
2
)[ =
[x
1
−x
2
[
2
< .
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 49
Ako u relaciji (2.27) uzmemo da je δ
n
=
1
n
, zakljuˇcujemo da funkcija f nije
uniformno neprekidna ako i samo ako postoje dva niza ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takva da
vrijedi
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = 0 i lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ ,= 0.
Dakle, vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 2.20. Funkcija f : X →R je uniformno neprekidna na skupu X ako
i samo ako
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = 0,
za svaka dva niza taˇcaka ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ iz skupa X takva da je
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = 0.
Primjer 2.40. Funkcija f(x) =
1
x
nije uniformno neprekidna na intervalu
(0, 1).
Neka je =
1
2
i uzmimo nizove x
n
=
1
n
i y
n
=
1
n+1
. Imamo sljede´ce
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = lim
n→+∞
1
n(n + 1)
= 0
i
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
¸
1
1
n

1
1
n+1
¸
¸
¸
¸
¸
= lim
n→+∞
[n −(n + 1)[ = 1.
Primjer 2.41. Funkcija f(x) = x
2
nije uniformno neprekidna na intervalu
skupu R.
Neka je =
1
2
i uzmimo nizove x
n
=

n i y
n
=

n + 1. Imamo sljede´ce
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = lim
n→+∞
1

n +

n + 1
= 0
i
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = lim
n→+∞
[n −(n + 1)[ = 1.
Teorema 2.21. Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] tada je ona i
uniformno neprekidna na tom segmentu.
Primjer 2.42. Funkcija f(x) = ln x, je uniformno neprekidna na segmentu
[a, b] ⊂ (0, 1), ali nije uniformno neprekidna na intervalu (0, 1).
Funkcija f(x) = ln x je elementarna funkcija, pa je neprekidna na [a, b]. Zbog
teoreme 2.21 zakljuˇcujemo da je ona i uniformno neprekidna na [a, b]. Pokaˇzimo
da data funkcija nije uniformno neprekidna na intevalu (0, 1). Izaberimo nizove
x
n
=
1
n
i x
n
=
1
2n
. Tada je
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
1
n

1
2n
¸
¸
¸
¸
= lim
n→+∞
1
2n
= 0
i
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
ln
1
n
−ln
1
2n
¸
¸
¸
¸
= ln 2 ,= 1.
50 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
2.4 Zadaci
1. Odrediti
(i) lim
n→+∞
n
4
+n
2
−1
12n
4
+ 120n
3
−11n
, (ii) lim
n→+∞
n
2
+ 11n + 10
5n
3
+ 2n
2
+ 2n
,
(iii) lim
n→+∞
n
5
+ 2n
3
−13
7n
6
+n
3
+n
2
, (iv) lim
n→+∞
_
1 +
1
2
+ +
1
2
n
_
.
2. Odrediti
(i) lim
n→+∞
(

n + 1 −

n), (ii) lim
n→+∞
_
n
2
+ 1
n −1

2n
2
2n + 5
_
,
3. Koriste´ci definiciju graniˇcne vrijednosti pokazati da je
lim
n→+∞
3n + 2
n + 2
= 3.
Na´ci broj n
0
∈ N tako da je
(∀n ≥ n
0
)
¸
¸
¸
¸
3n + 2
n + 2
−3
¸
¸
¸
¸
≤ 0.01.
4. Na´ci
lim
n→+∞
_
1
n
2
+
2
n
2
+ +
n −1
n
2
_
.
5. Dokazati da je
lim
n→+∞
n
2
2
n
= 0.
6. Ispitati konvergenciju nizova
(i) x
n
= 1 +1 +
1
2!
+
1
3!
+ +
1
n!
, (ii) x
n
=
1
n + 1
+
1
n + 2
+ +
1
2n
.
7. Pokazati da je
lim
n→+∞
n

a
n
+b
n
= max¦a, b¦, a, b ≥ 0.
8. Izraˇcunati
(i) lim
x→0
tg x
x
, (ii) lim
x→0
sin 7x + sin 5x
sin 6x
.
9. Pokazati da je
lim
x→0
tg x −sin x
x
3
=
1
2
.
2.4. ZADACI 51
10. Pokazati na osnovu definicije graniˇcne vrijednosti da je
lim
x→1
2
(x −2)
2
= +∞.
11. Izraˇcunati
(i) lim
x→1
x
2
−1
x
3
−1
, (ii) lim
x→1
x
n
−1
x
m
−1
, n, m ∈ N.
12. Izraˇcunati
lim
x→0
n

1 +x −1
x
, n ∈ N.
13. Izraˇcunati
lim
x→+∞
_
x
2
+ 1
x
2
−1
_
x
2
.
14. Pokazati da je
lim
x→0
a
x
−1
x
= ln a.
15. Koriste´ci definiciju neprekidne funkcije pokazati da je funkcija
(i)
f(x) =
x + 5
3 −5x
neprekidna u taˇcki x =
1
2
,
(ii) f(x) =

x
2
+ 1 neprekidna na skupu R.
(iii) f(x) = sin(2x + 3) neprekidna na skupu R.
16. Koriste´ci se teoremama o neprekidnosti sume, razlike, proizvoda, koliˇcnika
i kompozicije neprekidnih funkcija pokazati da su sljede´ce funkcije neprekidne
na skupu R :
(i) f(x) = sin(3x
2
+ 1),
(ii) f(x) = e
2x
(x
3
+ cos x),
(iii) f(x) =
ln(6+x
2
)
4

x
8
+1
.
17. Pokazati da funkcija
f(x) =
_
x
3
−1
x−1
, x ,= 1
4 x = 1,
ima prekid u taˇcki x = 1. Ispitati vrstu prekida.
52 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
18. Ispitati vrste prekida funkcije
f(x) =
2
x
2
−16
.
19. Funkcija f nije definisana u taˇcki x = 0. Odrediti vrijednost f(0) tako da
funkcija f bude neprekidna u taˇcki x = 0, ako je
(i) f(x) =

1 +x −1
3

1 +x −1
, (ii) f(x) =
3

1 + 3x −1
sinx
.
20. Pokazati da jednaˇcina
2 sin
4
x + 5 sin
3
x −2 = 0,
ima bar jedno rjeˇsenje na segmentu
_
0,
π
2
¸
.
21. Ispitati uniformnu neprekidnost funkcije f(x) =

x, na skupu [0, +∞).
22. Pokazati da funkcija f(x) = xsin x, nije uniformno neprekidna na skupu
[0, +∞).
Glava 3
Diferencijalni raˇcun
3.1 Prvi izvod
3.1.1 Definicija prvog izvoda
Definicija 3.1. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇcke x
0
. Ako
postoji graniˇcna vrijednost
f

(x
0
) = lim
x→x
0
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
= lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
,
kaˇzemo da je f

(x
0
) prvi izvod ili izvod funkcije f u taˇcki x
0
. Za funkciju
koja ima konaˇcan izvod u taˇcki x
0
kaˇze se da je diferencijabilna u taˇcki x
0
.
Ako je funkcija diferencijabilna u svakoj taˇcki nekog skupa kaˇze se da je ona
diferencijabilna na tom skupu.
Primjer 3.1. Odrediti izvode sljede´cih funkcija :
(i) f(x) = c, (c = const),
(ii) f(x) = x
n
, n ∈ N,
(iii) f(x) = sin x,
(iv) f(x) = ln x,
(v) f(x) = e
x
.
Rjeˇsenje.
(i) f

(x) = lim
h→0
f(x +h) −f(x)
h
= 0,
(ii) Kako je na osnovu binomne formule
(x +h)
n
= x
n
+nx
n−1
h +
_
n
2
_
x
n−2
h
2
+ +h
n
−x
n
= h
_
nx
n−1
+
_
n
2
_
x
n−2
h + +h
n−1
_
,
imamo
f

(x) = lim
h→0
f(x +h) −f(x)
h
= nx
n−1
.
53
54 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Ako je a realan broj moˇze se pokazati da vrijedi analogna formula (x
a
)

= ax
a−1
.
(iii) Vrijedi sljede´ce
sin(x +h) −sin x
h
=
sin
h
2
cos
2x+h
2
h
2
.
Kako je
lim
h→0
sin
h
2
h
2
= 1 i lim
h→0
cos
2x +h
2
= cos x,
imamo (sin x)

= cos x.
Na sliˇcan naˇcin se moˇze pokazati da je (cosx)

= −sin x.
(iv)Vrijedi
ln(x +h) −ln x
h
= ln
_
1 +
h
x
_1
h
,
sada koriste´ci formulu (2.23) i teoremu o smjeni kod graniˇcnih vrijednosti do-
bijamo da je (ln x)

=
1
x
.
(v)
e
x+h
−e
x
h
=
e
h
−1
h
e
x
.
Ako uvedemo smjenu t = e
h
−1, imamo
e
h
−1
h
=
t
ln(1 +t)
=
1
ln(1 +t)
1
t
,
pa kao i u (iv) zakljuˇcujemo da je (e
x
)

= e
x
.
Definicija 3.2. Ako postoji graniˇcna vrijednost
f


(x
0
) = lim
h→0−
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
,
_
f

+
(x
0
) = lim
h→0+
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
_
,
kaˇzemo da funkcija f u taˇcki x
0
ima lijevi (desni) izvod.
Funkcija ima izvod u taˇcki x
0
ako i samo ako ima lijevi i desni izvod i ako
su oni jednaki.
Primjer 3.2. Funkcija f(x) = [x[, x ∈ R, nema izvod u taˇcki x = 0. Njen lijevi
odnosno desni izvod je
f


(0) = lim
h→0−
f(h) −f(0)
h
= lim
h→0−
−h
h
= −1,
f

+
(0) = lim
h→0+
f(h) −f(0)
h
= lim
h→0+
h
h
= 1.
3.1. PRVI IZVOD 55
U prethodnom primjeru smo vidjeli da neprekidna funkcija ne mora biti difer-
encijabilna. Prirodno pitanje je da li je diferencijabilna funkcija i neprekidna.
Odgovor na to pitanje daje sljede´ca teorema.
Teorema 3.1. Svaka funkcija diferencijabilna u taˇcki x
0
∈ R je i neprekidna u
toj taˇcki.
Dokaz. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇcki x
0
. Tada postoji konaˇcan
f

(x
0
) = lim
x→x0
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
,
odavde dobijamo
lim
x→x0
(f(x) −f(x
0
)) = lim
x→x0
f

(x
0
)(x −x
0
) = 0.
Dakle,
lim
x→x0
f(x) = f(x
0
),
a ovo znaˇci da je funkcija f neprekidna u taˇcki x
0
.
3.1.2 Osobine prvog izvoda
Nalaˇzenje izvoda po definiciji moˇze da bude komplikovano. Ovde dajemo
neke osobine prvog izvoda na osnovu kojih je taj posao olakˇsan.
Teorema 3.2. Ako su funkcije f i g diferencijabilne u taˇcki x tada je :
(i)
(αf(x) +βg(x))

= αf

(x) +βg

(x),
za sve α, β ∈ R,
(ii)
(f(x)g(x))

= f

(x)g(x) +f(x)g

(x),
(iii)
_
f(x)
g(x)
_
=
f

(x)g(x) −f(x)g

(x)
g
2
(x)
,
gdje je g(t) ,= 0 za svako t u nekoj okolini taˇcke x.
Dokaz. Dokaza´cemo samo tvrdjenje (iii). Tvrdjenja (i) i (ii) se dokazuju sliˇcno.
Iz
f(x +h)
g(x +h)

f(x)
g(x)
=
f(x +h)g(x) −f(x)g(x +h)
g(x +h)g(x)
,
dijelje´ci sa h i puˇstaju´ci da h teˇzi 0 dobijamo traˇzenu formulu.
56 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjedba 3.1. Iz formule (i) slijedi da je
(f(x) +g(x))

= f

(x) +g

(x),
(f(x) −g(x))

= f

(x) −g

(x).
Primjer 3.3. Koriste´ci pravilo o izvodu koliˇcnika funkcija dobijamo
(tg x)

=
(sin x)

cos x −sin x(cos x)

cos
2
x
=
cos
2
x + sin
2
x
cos
2
x
=
1
cos
2
x
,
(ctg x)

=
(cos x)

sin x −cos x(sin x)

sin
2
x
=
−sin
2
x −cos
2
x
sin
2
x
= −
1
sin
2
x
.
Primjedba 3.2. Funkcije f +g, fg,
f
g
mogu biti diferencijabilne, a da takve nisu
funkcije f i g.
Primjer 3.4. Na´ci :
(i) (f(x) +g(x))

, ako je f(x) = [x[, g(x) = −[x[,
(ii) (f(x)g(x))

, ako je f(x) = g(x) = [x[,
(iii)
_
f(x)
g(x)
_
, ako je f(x) = g(x) = [x[ + 1.
Rjeˇsenje.Funkcija x → [x[ nije diferencijabilna u taˇcki 0, (primjer 3.2). Med-
jutim, imamo sljede´ce :
(i) (f(x) +g(x))

= 0,
(ii) (f(x)g(x))

= (x
2
)

= 2x,
(iii)
_
f(x)
g(x)
_
= 0.
Sljede´ca teorema daje pravilo za izvod sloˇzene funkcije.
Teorema 3.3. Neka je funkcija g diferencijabilna u taˇcki x
0
i funkcija f difer-
encijabilna u taˇcki g(x
0
) tada je funkcija f ◦g diferencijabilna u taˇcki x
0
i vrijedi
((f ◦ g)(x
0
))

= f

(g(x
0
))g

(x
0
).
Primjer 3.5. Na´ci izvod funkcije h(x) = e
x
2
.
Rjeˇsenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f(x) = e
x
i g(x) = x
2
. Na osnovu
prethodne teoreme je
h

(x) = f

(g(x))g

(x) = e
x
2
2x.
Primjer 3.6. Na´ci izvod funkcije h(x) = x
x
.
Rjeˇsenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f(x) = e
x
i g(x) = xlog x. Sada
imamo
h

(x) = e
x log x
(log x + 1) = x
x
(log x + 1).
Primjedba 3.3. Na sliˇcan naˇcin kao u prethodnom primjeru se moˇze odrediti i
izvod funkcije h(x) = f(x)
g(x)
. Taj postupak diferenciranja se naziva logarita-
mskim diferenciranjem.
3.1. PRVI IZVOD 57
Teorema 3.4. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇcki x
0
i strogo monotona
u nekoj okolini taˇcke x
0
. Tada je inverzna funkcija f
−1
diferencijabilna u taˇcki
y
0
= f(x
0
) i vrijedi
(f
−1
(y
0
))

=
1
f

(x
0
)
.
Primjer 3.7. Neka je y = sin x. Na osnovu prethodne teoreme imamo da je
(arcsin y)

=
1
(sin x)

=
1
cos x
=
1
_
1 −y
2
.
Na sliˇcan naˇcin dobijamo
(arccos y)

= −
1
_
1 −y
2
.
Dalje, ako stavimo y = tg x, dobijamo
(arctg y)

=
1
(tg x)

= cos
2
x =
1
1 +y
2
.
Na sliˇcan naˇcin dobijamo
(arcctg y)

= −
1
1 +y
2
.
Na osnovu primjera 3.1, 3.3 i 3.7, kao i na osnovu pravila diferenciranja
imamo tablicu izvoda osnovnih elementarnih funkcija.
Funkcija izvod Funkcija izvod
x
a
ax
a−1
1
x
a

a
x
a+1
sin x cos x cos x −sin x
tg x
1
cos
2
x
ctg x
1
sin
2
x
arcsin x
1

1 −x
2
arccos x −
1

1 −x
2
arctg x
1
1 +x
2
arcctg x −
1
1 +x
2
a
x
a
x
log a e
x
e
x
log
a
x
1
xlog a
log x
1
x
sh x ch x ch x sh x
3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog izvoda
Neka je data kriva y = f(x) i neka taˇcke M(x
0
, f(x
0
)) i N(x
0
+h, f(x
0
+h))
odredjuju sjeˇcicu MN te krive. Koeficijent pravca sjeˇcice MN je dat sa
tg α =
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
.
58 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Ako pustimo da h → 0 tada taˇcka N teˇzi taˇcki M. Dakle, u graniˇcnom sluˇcaju
dobijamo tangentu kroz taˇcku M. Znaˇci, koeficijent pravca tangente krive
y = f(x) u taˇcki M(x
0
, f(x
0
)) je
f

(x
0
) = lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
.
Na osnovu prethodnog imamo da je jednaˇcina tangente krive y = f(x) u taˇcki
M(x
0
, f(x
0
)) data sa
y −y
0
= f

(x
0
)(x −x
0
).
Ako vrijedi uslov f

(x
0
) ,= 0, jednaˇcina
y −y
0
= −
1
f

(x
0
)
(x −x
0
),
predstavlja jednaˇcinu normale krive y = f(x) u taˇcki M(x
0
, f(x
0
)).
Primjer 3.8. Odrediti jednaˇcinu tangente krive y = sin x u taˇcki
_
π
4
,

2
2
_
.
Rjeˇsenje. Kako je
y

_
π
4
_
= cos
π
4
=

2
2
,
dobijamo da je jednaˇcina tangente
y −

2
2
=

2
2
_
x −
π
4
_
.
3.1.4 Diferencijal
Neka je data diferencijabilna funkcija f. Relaciju
f

(x
0
) = lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
,
moˇzemo pisati i na sljede´ci naˇcin
f(x
0
+h) −f(x
0
) = f

(x
0
)h +λ(h)h, (3.1)
pri ˇcemu lim
h→0
λ(h) = 0.
Ako uvedemo oznake
∆f(x
0
) = f(x
0
+h) −f(x
0
), ∆x
0
= x
0
+h −x
0
= h,
dobijamo
∆f(x
0
) = f

(x
0
)∆x
0
+λ(h)h.
Sada za male h imamo
∆f(x
0
) ≈ f

(x
0
)∆x
0
. (3.2)
Izraz ∆x
0
nazivamo priraˇstaj argumenta x u taˇcki x
0
, a izraz ∆f(x
0
) priraˇstaj
funkcije f u taˇcki x
0
. Dakle, relacija (3.2) znaˇci da je priraˇstaj funkcije f u
taˇcki x
0
pribliˇzno jednak f

(x
0
)∆x
0
.
3.1. PRVI IZVOD 59
Primjer 3.9. Koriste´ci formulu (3.2) izraˇcunati pribliˇznu vrijednost funkcije
f(x) =
5
_
2 −x
2 +x
u taˇcki x
0
= 0.15.
Rjeˇsenje. Vrijedi sljede´ce
f

(x) =
−4
5
_
2−x
2+x
5(4 −x
2
)
= −
4f(x)
5(4 −x
2
)
,
∆f(x) ≈ f

(x)∆x = −
4f(x)∆x
5(4 −x
2
)
.
Ako stavimo x = 0, f(x) = 1 i ∆x = 0.15, dobijamo ∆f(x) ≈ −
4·0.15
5·4
= −0.03.
Dakle, f(0.15) = f(0) + ∆f(x) ≈ 1 −0.03 = 0.97.
Taˇcna vrijednost na ˇcetiri decimale je 0.9704.
Primjer 3.10. Izraˇcunati pribliˇznu vrijednost sin 29
0
.
Rjeˇsenje. Iz formule (3.2) dobijamo
sin 30
0
−sin 29
0
≈ cos 30
0

π
180
,
pa je
sin 29
0

1
2

π

3
360
≈ 0.484.
Taˇcna vrijednost na ˇcetiri decimale je 0, 4848.
Teorema 3.5. Funkcija f je diferencijabilna u taˇcki x
0
ako i samo ako postoji
konstanta A ∈ R takva da je
f(x
0
+h) −f(x
0
) = Ah +λ(h), (3.3)
pri ˇcemu je lim
h→0
λ(h) = 0.
Ako vaˇzi (3.3), onda je A = f

(x
0
).
Dokaz. Funkcija f je diferencijabilna u taˇcki x
0
ako i samo ako postoji A ∈ R
tako da vrijedi
lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
= A,
to jest
lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
) −Ah
h
= 0.
Odavde zakljuˇcujemo da je
f(x
0
+h) −f(x
0
) −Ah = λ(h),
gdje je lim
h→0
λ(h) = 0.
60 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Definicija 3.3. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇcki x
0
. Diferencijal
funkcije f u taˇcki x
0
za datu vrijednost priraˇstaja ∆x je
df(x
0
) = f

(x
0
)∆x.
Iz prethodne definicije zakljuˇcujemo da je diferencijal funkcije linearna funkcija
piraˇstaja ∆x.
Primjer 3.11. Za diferencijal funkcije f(x) = x vrijedi
df(x) = f

(x)∆x = ∆x.
Dakle,
dx = ∆x.
Na osnovu ovoga imamo sljede´cu oznaku
f

(x) =
df(x)
dx
.
Lako se pokazuje da diferencijal ima sljede´ce osobine :
• aditivnost difrencijala, d(u +v) = du +dv,
• homogenost difencijala, d(λu) = λdu,
• diferencijal proizvoda, d(uv) = udv +vdu,
• diferencijal koliˇcnika,
d
_
u
v
_
=
udv −vdu
v
2
,
• diferencijal inverzne funkcije,
dy
dx
=
1
dx
dy
,
• diferencijal funkcije date parametarski,
dy
dt
=
dy
dx
dx
dt
,
• invarijantnost diferencijala,
d(u(v(x))) = (u(v(x)))

dx = u

(v)v

(x)dx = u

(v)dv.
Primjer 3.12. Jednaˇcina tangente krive date parametarski x = x(t), y = y(t)
u taˇcki t = t
0
je
y −y(t
0
) =
x

(t
0
)
y

(t
0
)
(x −x(t
0
)).
Primjer 3.13. Na´ci
d
_
arctg
u
v
_
.
Rjeˇsenje. Koriste´ci osobine diferencijala imamo
d
_
arctg
u
v
_
=
1
1 +
_
u
v
_
2
d
_
u
v
_
=
vdu −udv
u
2
+v
2
.
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 61
3.2 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene
3.2.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti
Definicija 3.4. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇcke x
0
. Ako za
svako x iz te okoline vaˇzi f(x) ≥ f(x
0
) (f(x) ≤ f(x
0
)) kaˇzemo da funkcija f
ima lokalni minimum (maksimum) u taˇcki x
0
. Lokalni minimum i lokalni
maksimum nazivamo lokalnim ekstremumima.
Funkcija moˇze imati viˇse lokalnih maksimuma odnosno lokalnih minimuma.
Primjer 3.14. Funkcija
f(x) =
_
_
_
−x
2
−3x + 2, x ≤ −1,
x
2
−1, 1 < x < 1,
−x
2
+ 4x −3, x ≥ 1,
ima dva lokalna maksimuma, u taˇckama x
1
= −
3
2
i x
2
= 2.
Sljede´ca teorema, poznata kao Fermatova teorema, daje potreban uslov
kada diferencijabilna funkcija ima lokalni ekstremum.
Teorema 3.6. Ako funkcija f ima lokalni ekstremum u taˇcki x
0
i ako u x
0
ima
izvod tada je f

(x
0
) = 0.
Dokaz. Pretpostavimo da funkcija f u taˇcki x
0
ima lokalni maksimum. Tada je
u nekoj okolini taˇcke x
0
f(x
0
) ≥ f(x),
pa je za x < x
0
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
≥ 0.
Odavde zakljuˇcujemo da je
f


(x
0
) ≥ 0.
Kako funkcija f u taˇcki x
0
ima izvod, zakljuˇcujemo da je f

(x
0
) ≥ 0.
Ako sada uzmemo x > x
0
dobijamo
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
≤ 0,
pa zakljuˇcujemo da je
f

+
(x
0
) ≤ 0,
a odavde opet zbog toga ˇsto funkcija f ima izvod u taˇcki x
0
imamo f

(x
0
) ≤ 0.
Dakle, f

(x
0
) = 0.
Definicija 3.5. Taˇcke u kojima je prvi izvod funkcije f jednak nuli se zovu
stacionarne taˇcke funkcije f.
62 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Prema Fermatovoj teoremi imamo da ako funkcija f definisana na [a, b]
dostiˇze ekstremum on se nalazi u stacionarnim taˇckama. Medjutim, taˇcke a
i b mogu biti taˇcke ektremuma, mada ne moraju biti stacionarne taˇcke.
Primjer 3.15. Funkcija f(x) = x
2
−x, na segmentu [0, 2] ima jednu stacionarnu
taˇcku x =
1
2
, u njoj funkcija f dostiˇze lokalni minimum f(
1
2
) = −
1
2
. Kako je
f(0) = 0 i f(2) = 2 zakljuˇcujemo da funkcija f u taˇcki x = 2 dostiˇze lokalni
maksimum.
Uslov da je prvi izvod funkcije u taˇcki jednak nuli je samo potreban ali ne i
dovoljan uslov da taˇcka bude taˇcka lokalnog ekstremuma.
Primjer 3.16. Funkcija f(x) = x
3
ima na [−1, 1] stacionarnu taˇcku x = 0, ali
nema u toj taˇcki lokalni ekstremum, jer je funkcija f monotono rastu´ca. Lokalni
minimum ove funkcije je u taˇcki x = −1, a lokalni maksimum je u taˇcki x = 1.
Teorema 3.7. Rolleova teorema. Neka je funkcija f definisana na [a, b].
Ako vaˇzi :
(i) f je neprekidna na [a, b],
(ii) f ima izvod na (a, b),
(iii) f(a) = f(b),
tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je f

(c) = 0.
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na intervalu [a, b], pa dostiˇze minimum i mak-
simum na [a, b]. Ako se minimum i maksimum dostiˇzu u taˇckama a i b, tada iz
f(a) = f(b) slijedi da je funkcija f konstanta na [a, b], pa je f

(x) = 0 za svako
x ∈ (a, b). U suprotnom sluˇcaju bar jedan ekstremum je u nekoj taˇcki c ∈ (a, b).
Sada na osnovu Fermatove teoreme zakljuˇcujemo da je f

(c) = 0.
Primjer 3.17. Pokazati da jednaˇcina
x
5
+ 3x
3
+ 10x −30 = 0,
ima taˇcno jedan realan korijen.
Rjeˇsenje. Neka je f(x) = x
5
+3x
3
+10x −30. Kako je f nepekidna funkcija i
f(0)f(2) < 0, na osnovu teoreme 2.19 zakljuˇcujemo da data jednaˇcina ima bar
jedan realan korijen i to u intervalu (0, 2). Pokaˇzimo da je on jednistven. Ako
bi postojali realni brojevi c
1
i c
2
takvi da je f(c
1
) = f(c
2
) = 0, tada na osnovu
Rolleove teoreme zakljuˇcujemo da postoji c ∈ R takav da je f

(c) = 0. Medjutim,
ovo je nemogu´ce, jer je
f

(x) = 5x
4
+ 6x
2
+ 10 > 0.
Primjer 3.18. Iz Rolleove teoreme slijedi da izvod P

polinoma P ima taˇcno
jednu nulu izmedju dvije uzastopne nule polinoma P.
Naime, ako su x
1
i x
2
dvije uzastopne nule polinoma P tada je
P(x
1
) = P(x
2
) = 0,
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 63
pa su ispunjeni uslovi Rolleove teoreme. Dakle, polinom P

ima bar jednu nulu
izmedju x
1
i x
2
. Neka su sada x

1
i x

2
dvije uzastopne nule polinoma P

. Ako
bi izmedju nula x

1
i x

2
postojale dvije nule polinoma P onda bi izmedju te dvije
nule postojala i jedna nula polinoma P

, pa x

1
i x

2
ne bi bile dvije uzastopne
nule polinoma P

.
Teorema 3.8. Cauchyjeva teorema. Neka su funkcije f i g definisane na
[a, b]. Ako vaˇzi :
(i) f i g su neprekidne na [a, b],
(ii) f i g imaju izvode na (a, b),
(iii) g

(x) ,= 0 za svako x ∈ (a, b),
tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
=
f

(c)
g

(c)
.
Dokaz. Zbog uslova g

(x) ,= 0 za svako x ∈ (a, b), na osnovu Rolleove teoreme
zakljuˇcujemo da je g(a) ,= g(b). Definiˇsimo funkciju h na sljede´ci naˇcin
h(x) = f(x) −
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
g(x).
Funkcija h ispunjava uslove Rolleove teoreme, pa postoji taˇcka c ∈ (a, b), takva
da je h

(c) = 0, to jest
f

(c) −
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
g

(c) = 0,
Dakle,
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
=
f

(c)
g

(c)
.
Teorema 3.9. Lagrangeova teorema. Neka je funkcija f definisana na [a, b].
Ako vaˇzi :
(i) f je neprekidna na [a, b],
(ii) f ima izvod na (a, b),
tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je
f(b) −f(a)
b −a
= f

(c).
Dokaz. Dokaz slijedi iz Cauchyjeve teoreme, ako stavimo g(x) = x.
64 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 3.19. Za funkciju f(x) = xe
x
, x ∈ [0, 2], na´ci δ > 0, takvo da vrijedi
[x
2
−x
1
[ < δ ⇒ [f(x
2
) −f(x
1
)[ < 0.001.
Rjeˇsenje. Iz Lagrangeove teoreme imamo
[f(x
2
) −f(x
1
)[ = [f

(c)[ [x
2
−x
1
[,
gdje je c izmedju x
1
i x
2
.
Kako je f

(x) = e
x
(1 +x), za x ∈ [0, 2] dobijamo
[f

(x)[ ≤ 3e
2
.
Sada imamo
[f(x
2
) −f(x
1
)[ = 3e
2
[x
2
−x
1
[,
pa dovoljno uzeti
δ =
0.001
3e
2
.
Primjer 3.20. Pokazati da je
n

1 +x ≤ 1 +
x
n
, za sve x > 0.
Rjeˇsenje. Neka je x > 0. Na osnovu Lagrangeove teoreme imamo
n

1 +x −
n

1 =
x
n
n
_
(1 +c)
n−1
,
gdje je c ∈ (0, x). Kako je
1
n
_
(1 +c)
n−1
≤ 1, za c ∈ (0, x),
dobijamo
n

x + 1 ≤ 1 +
x
n
.
Primjer 3.21. Neka je funkcija f diferencijabilna na intervalu I. Ako je
sup
x∈I
[f

(x)[ = M < +∞
tada je funkcija f uniformno neprekidna na intervalu I.
Rjeˇsenje. Funkcija f ispunjava uslove Lagrangeove teoreme, pa za dvije proizvoljne
taˇcke x, y ∈ I vrijedi
[f(x) −f(y)[ = [f

(c)[[x −y[,
gdje je taˇcka c izmedju taˇcaka x i y. Kako je
sup
x∈I
[f

(x)[ = M < +∞,
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 65
imamo
[f(x) −f(y)[ ≤ M[x −y[. (3.4)
Pretpostavimo sada da su ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ nizovi taˇcaka iz intervala I, takvi da je
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = 0.
Tada je zbog (3.4),
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = 0.
Dakle, f je uniformno neprekidna funkcija.
3.2.2 Monotonost funkcije
Ovde, koriste´ci Lagrangeovu teoremu dajemo postupak kojim se odredjuje
monotonost diferencijabilne funkcije.
Teorema 3.10. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a, b]
i diferencijabilna na intervalu (a, b). Ako je f

(x) > 0 (f

(x) < 0) za svako
x ∈ (a, b) onda je funkcija f monotono rastu´ca (opadaju´ca) na (a, b).
Dokaz. Neka je x
1
< x
2
, tada zbog Lagrangeove teoreme imamo
f(x
2
) −f(x
1
) = f

(c)(x
2
−x
1
),
gdje je c ∈ (x
1
, x
2
). Ako je f

(x) > 0 dobijamo
f(x
2
) −f(x
1
) > 0,
pa je funkcija f monotono rastu´ca, a ako je f

(x) < 0 onda je
f(x
2
) −f(x
1
) < 0,
i funkcija f je monotono opadaju´ca.
Posljedica 3.1. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a, b],
diferencijabilna na intervalu (a, b) i f

(c) = 0 za c ∈ (a, b). Ako je f

(x) > 0 za
x ∈ (a, c), a f

(x) < 0 za x ∈ (c, a) (f

(x) < 0 za x ∈ (a, c), a f

(x) > 0 za
x ∈ (c, a)) onda funkcija f u taˇcki c ima lokalni maksimum (minimum).
Primjer 3.22. Odrediti monotonost i ekstremume funkcije
f(x) = x −ln(1 +x), x > −1.
Rjeˇsenje. Za prvi izvod funkcije f imamo
f

(x) = 1 −
1
1 +x
=
x
1 +x
.
Kako je
x
1 +x
> 0 za x > 0,
66 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
x
1 +x
< 0 za −1 < x < 0,
zakljuˇcujemo da je funkcija f monotono rastu´ca za x > 0 i monotono opadaju´ca
za −1 < x < 0. Osim toga f

(0) = 0, pa funkcija u taˇcki x = 0 ima minimum i
to na cijelom skupu (−1, +∞). Taj minimum je f(0) = 0. Dakle, vrijedi
f(x) ≥ f(0), za sve x > −1,
to jest
x ≥ ln(1 +x), za sve x > −1.
3.2.3 L’Hospitalovo pravilo
Kao primjenu Cauchyjeve teoreme dajemo pravilo koje se ˇcesto koristi za
odredjivanje graniˇcnih vrijednosti lim
x→a
f(x)
g(x)
i lim
x→∞
f(x)
g(x)
.
Teorema 3.11. (L’Hospitalovo pravilo)Neka su funkcije f i g definisane i difer-
encijabilne u nekoj okolini taˇcke a osim, eventualno u taˇcki a. Ako vrijedi :
(i) lim
x→a
f(x) = lim
x→a
g(x) = 0,
(ii) g

(x) ,= 0 u nekoj okolini taˇcke a,
(iii) postoji lim
x→a
f

(x)
g

(x)
,
tada postoji lim
x→a
f(x)
g(x)
i vrijedi
lim
x→a
f(x)
g(x)
= lim
x→a
f

(x)
g

(x)
.
Dokaz. Funkcije f i g ne moraju biti definisane u taˇcki x = a. Ako definiˇsemo
funkcije f

i g

sa
f

(x) = f(x), g

(x) = g(x), za x ,= a, f

(a) = g

(a) = 0,
vidimo da one ispunjavaju uslove Cauchyjeve teoreme, pa postoji taˇcka c izmedju
x i a, takva da je
f

(x) −f

(a)
g

(x) −g

(a)
=
f

(c)
g

(c)
.
Iz definicije funkcija f

i g

zakljuˇcujemo da je
f(x)
g(x)
=
f

(c)
g

(c)
.
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 67
Ako x → a, tada c → a, pa kako postoji lim
x→a
f

(x)
g

(x)
, zakljuˇcujemo da je
lim
x→a
f(x)
g(x)
= lim
x→a
f

(x)
g

(x)
.
Primjedba 3.4. (i) Prethodna teorema vrijedi i u sluˇcaju da je a = ∞.
(ii) Neodredjeni tipovi 1

, ∞
0
, 0
0
, 0 ∞, ∞− ∞ se mogu pogodnim transfor-
macijama svesti na oblik
0
0
ili


, pa se L’Hospitalovo pravilo moˇze primjeniti
i na ove sluˇcajeve.
Primjer 3.23. Izraˇcunati :
(i) lim
x→0
1 −cos x
tg x
,
(ii) lim
x→+∞
x
2
e
−x
,
(iii) lim
x→0
_
1
x

1
e
x
−1
_
.
Rjeˇsenje. (i) Ovo je neodredjeni izraz oblika
0
0
. Koriste´ci L’Hospitalovo pravilo
dobijamo
lim
x→0
1 −cos x
tg x
= lim
x→0
(1 −cos x)

(tg x)

= lim
x→0
sin x
1
cos
2
x
=
0
1
= 0,
(ii) Ovde se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞ 0. Transformisa´cemo ovaj
izraz na neodredjeni izraz oblika


, a zatim primjeniti L’Hospitalovo pravilo.
lim
x→+∞
x
2
e
−x
= lim
x→+∞
x
2
e
x
= lim
x→+∞
2x
e
x
= lim
x→+∞
2
e
x
= 0.
(iii) U ovom sluˇcaju se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞−∞. Sveˇs´cemo ga
na neodredjeni izraz oblika
0
0
.
lim
x→0
_
1
x

1
e
x
−1
_
= lim
x→0
e
x
−1 −x
x(e
x
−1)
= lim
x→0
e
x
−1
e
x
−1 +xe
x
= lim
x→0
e
x
e
x
+e
x
+xe
x
=
1
2
.
68 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
3.3 Izvodi viˇseg reda
3.3.1 Izvod reda n
U ovoj sekciji uvodimo pojam izvoda viˇseg reda. Izvodi viˇseg reda se definiˇsu
induktivno.
Definicija 3.6. Izvod reda nula, f
0
je po definiciji jednak funkciji f.
Izvod f

nazivamo prvim izvodom funkcije f.
Ako je definisan izvod reda n − 1, f
(n−1)
tada se izvod reda n, f
(n)
definiˇse
kao prvi izvod funkcije f
(n−1)
.
Za funkciju koja u taˇcki ima izvod reda n kaˇzemo da je n puta diferencija-
bilna.
Primjer 3.24. Koriste´ci matematiˇcku indukciju lako se pokazuju sljede´ce for-
mule :
1. (x
a
)
(n)
= a(a −1) (a −n + 1)x
a−n
, n ∈ N,
2. (a
x
)
(n)
= a
x
(ln a)
n
, n ∈ N, gdje je a > 0, a ,= 1,
3. (ln x)
(n)
= (−1)
n−1
(n −1)!
x
n
, n ∈ N,
4. (sin x)
(n)
= sin
_
x +

2
_
, n ∈ N,
5. (cos x)
(n)
= cos
_
x +

2
_
, n ∈ N.
Pokaˇzimo na primjer 2.
Vrijedi (e
x
)

= e
x
, pa je (e
x
)
(n)
= e
x
, n ∈ N. Kako je a
x
= e
x ln a
, imamo
(a
x
)
(n)
= (e
x ln a
)
(n)
= e
x ln a
(ln a)
n
= a
x
(ln a)
n
, n ∈ N.
Iz osobina izvoda lako se dobija da je
(f(x) +g(x))
(n)
= f
(n)
(x) +g
(n)
(x)
i
(λf(x))
(n)
= λf
(n)
(x), λ ∈ R.
U sluˇcaju izvoda reda n, proizvoda dvije funkcije, ne vrijedi analogna osobina
kao kod izvoda prvog reda. Naime, vrijedi sljede´ca teorema, poznata kao Leib-
nitzova formula.
Teorema 3.12. Neka funkcije u i v imaju izvode reda n, onda funkcija uv ima
izvod reda n i vrijedi
(uv)
(n)
=
n

k=0
_
n
k
_
u
(k)
v
(n−k)
.
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 69
Dokaz prethodne teoreme se izvodi koriste´ci matematiˇcku indukciju i sliˇcan
je dokazu binomne formule.
Primjer 3.25. Na´ci izvod reda n funkcije f(x) = sin 4xcos 2x.
Rjeˇsenje. Iz formule
sin αcos β =
1
2
[sin(α +β) + sin(α −β)] ,
imamo
f(x) =
1
2
[sin 6x + sin 2x] .
Kako je
(sin ax)
(n)
= a
n
sin
_
ax +

2
_
,
zakljuˇcujemo
f
(n)
(x) =
6
n
2
sin
_
6x +

2
_
+ 2
n−1
sin
_
2x +

2
_
.
Primjer 3.26. Na´ci izvod reda n funkcije
f(x) =
2x + 3
x
2
−5x + 6
.
Rjeˇsenje. Vrijedi
2x + 3
x
2
−5x + 6
=
2x + 2
(x −2)(x −3)
.
Odredimo realne brojeve a i b takve da je
2x + 3
x
2
−5x + 6
=
a
x −2
+
b
x −3
.
Dobijamo da za a i b vrijedi
2x + 3 = a(x −3) +b(x −2).
Odavde imamo
a +b = 2
−3a −2b = 3.
Rjeˇsavaju´ci ovaj sistem jednaˇcina dobijamo
a = −7, b = 9.
Kako je
_
1
x +c
_
(n)
=
(−1)
n
n!
(x +c)
n+1
,
zakljuˇcujemo
_
2x + 3
x
2
−5x + 6
_
(n)
=
7(−1)
n+1
n!
(x −2)
n+1
+
9(−1)
n
n!
(x −3)
n+1
.
70 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
3.3.2 Drugi izvod i konveksnost
Definicija 3.7. Za funkciju f kaˇzemo da je konveksna (konkavna) na skupu
D ako za svako λ ∈ [0, 1] i za sve x, y ∈ D vaˇzi
f(λx + (1 −λ)y) ≤ λf(x) + (1 −λ)f(y)
(f(λx + (1 −λ)y) ≥ λf(x) + (1 −λ)f(y)).
Primjer 3.27. Funkcija f(x) = x
2
je konveksna na skupu R.
Rjˇsenje. Neka je λ ∈ [0, 1] i x, y ∈ R. Iz
λ(1 −λ)(x −y)
2
≥ 0,
dobijamo
λ(1 −λ)(x
2
−2xy +y
2
) ≥ 0,
a odavde slijedi
λx
2
+ (1 −λ)y
2
≥ λ
2
x
2
+ 2λ(1 −λ)xy + (1 −λ)
2
y
2
,
to jest
f(λx + (1 −λ)y) ≤ λf(x) + (1 −λ)f(y).
U prethodnom primjeru smo ustanovili koveksnost funkcije na osnovu defini-
cije. To nije uvijek jednostavno. Na primjer, funkcija
f(x) = (x + 1)
10
+e
x
,
je konveksna na skupu R. Da bi to pokazali na osnovu definicije treba pokazati
da za sve λ ∈ [0, 1] i sve x, y ∈ R vrijedi
(λx +(1 −λ)y +1)
10
+e
λx+(1−λ)y
≤ λ((x +1)
10
+e
x
) +(1 −λ)((y +1)
10
+e
y
).
Sljede´ca teorema daje jednostavno pravilo za ispitivanje konveksnosti funkcije
na osnovu izvoda funkcije.
Teorema 3.13. Neka je f diferencijabilna funkcija na intervalu (a, b). Tada je
f konveksna na (a, b) ako i samo ako je f

neopadaju´ca funkcija.
Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f konveksna. Neka su x
1
i x
2
proizvoljne
taˇcke iz intervala (a, b) takve da je x
1
< x
2
. Za taˇcku x izmedju taˇcaka x
1
i x
2
vrijedi
x = λx
1
+ (1 −λ)x
2
,
gdje je
λ =
x
2
−x
x
2
−x
1
.
Iz definicije konveksne funkcije dobijamo
f(x) ≤ λf(x
1
) + (1 −λ)f(x
2
),
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 71
to jest
λf(x) + (1 −λ)f(x) ≤ λf(x
1
) + (1 −λ)f(x
2
),
a odavde je
λ(f(x) −f(x
1
)) ≤ (1 −λ)(f(x
2
) −f(x)).
Kako je
λ =
x
2
−x
x
2
−x
1
,
imamo
f(x) −f(x
1
)
x −x
1

f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
. (3.5)
Dakle, funkcija f je konveksna ako i samo ako za sve x
1
, x, x
2
∈ (a, b) takve da
je x
1
< x < x
2
vrijedi (3.5). Ako u (3.5) pustimo da x → x
1
, odnosno x → x
2
dobijamo
f

(x
1
) ≤
f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
,
f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
≤ f

(x
2
).
Dakle, f

(x
1
) ≤ f

(x
2
), pa je funkcija f

neopadaju´ca.
Neka je sada f diferencijabilna funkcija i neka je f

neopadaju´ca funkcija. Neka
su date taˇcke x
1
, x, x
2
∈ (a, b) takve da je x
1
< x < x
2
. Na osnovu Lagrangeove
teoreme imamo
f(x) −f(x
1
)
x −x
1
= f

(c
1
), c
1
∈ (x
1
, x)
f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
= f

(c
2
), c
2
∈ (x, x
2
).
Kako je f

neopadaju´ca funkcija dobijamo da vrijedi (3.5). Dakle, funkcija f je
konveksna.
Kako je funkcija f

monotono neopadaju´ca (nerastu´ca) ako i samo ako je
f

≥ 0 (f

≤ 0) iz prethodne teoreme dobijamo sljede´ce pravilo za ispitivanje
konveksnosti.
Teorema 3.14. Neka je funkcija f dva puta diferencijabilna na intervalu (a, b).
Funkcija f je konveksna (konkavna) na intervalu (a, b) ako i samo ako je
f

(x) ≥ 0 (f

(x) ≤ 0) za sve x ∈ (a, b).
Primjedba 3.5. Ako je funkcija f konveksna na intervalu (a, b), tada koriste´ci
matematiˇcku indukciju dobijamo
f(λ
1
x
1
+ λ
n
x
n
) ≤ λ
1
f(x
1
) + +λ
n
f(x
n
), (3.6)
gdje su x
1
, . . . , x
n
∈ (a, b), a λ
1
, . . . , λ
n
nenegativni realni brojevi ˇciji je zbir
jednak 1.
72 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 3.28. Funkcija f(x) =
1
x
, je konveksna na skupu (0, +∞), jer je
f

(x) =
2
x
3
> 0, za sve x > 0,
pa iz nejednakosti (3.6) ako uzmemo λ
i
=
1
n
, i = 1, . . . , n, dobijamo
1
x
1
n
+ +
x
n
n

1
x
1
n
+ +
1
x
1
n
,
to jest nejednakost izmedje harmonijske i aritmetiˇcke sredine
n
1
x1
+ +
1
x1

x
1
+ +x
n
n
.
Definicija 3.8. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇcke x
0
. Ako je
funkcija f konveksna (konkavna) za x < x
0
, a konkavna (konveksna) za x > x
0
kaˇzemo da je taˇcka (x
0
, f(x
0
)) prevojna taˇcka funkcije f.
Primjer 3.29. Prevojna taˇcka funkcije f(x) = x
3
, x ∈ R, je taˇcka x
0
= 0, jer
je f

(x) = 6x i f

(x) > 0 za x > 0, a f

(x) < 0 za x < 0.
Uslov f

(x
0
) = 0 je samo potreban uslov ali ne i dovoljan da bi taˇcka
(x
0
, f(x
0
)) bila prevojna taˇcka funkcije f.
Primjer 3.30. Funkcija f(x) = x
4
, x ∈ R, nema prevojnu taˇcku iako je
f

(0) = 0. Naime, ovde je f

(x) ≥ 0 za sve x ∈ R.
3.3.3 Taylorova formula
Vidjeli smo, na osnovu Lagrangeove teoreme, da ako je funkcija f neprekidna
na [a, b], diferencijabilna na (a, b) i x ∈ (a, b) da tada postoji taˇcka c ∈ (a, x)
takva da je
f(x) = f(a) +f

(c)(x −a).
Ova formula se moˇze uopˇstiti. Njeno uopˇstenje je poznato kao Taylorova for-
mula. Naime, vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 3.15. Neka funkcija f ima konaˇcne izvode do reda n + 1 u nekoj
okolini taˇcke a. Tada u okolini taˇcke a vrijedi
f(x) = f(a) +
f

(a)
1!
(x −a) +
f

(a)
2!
(x −a)
2
+ +
f
(n)
(a)
n!
(x −a)
n
+
f
(n+1)
(a +θ(x −a))
(n + 1)!
(x −a)
n+1
, θ ∈ (0, 1). (3.7)
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 73
Polinom
T
n
(x) = f(a) +
f

(a)
1!
(x −a) +
f

(a)
2!
(x −a)
2
+ +
f
(n)
(a)
n!
(x −a)
n
,
se naziva Taylorovim polinomom stepena n funkcije f u okolini taˇcke a.
Izraz
R
n
(x) = f(x) −T
n
(x),
se naziva ostatak u Taylorovoj formuli.
Formula (3.7) se naziva Taylorova formula sa ostatkom u Lagrangeovom ob-
liku. Taylorova formula se moˇze napisati i u Cauchyjevom obliku ostatka.
On ima sljede´ci oblik
R
n
(x) =
f
(n+1)
(a +θ(x −a))
n!
(1 −θ)
n
(x −a)
n+1
, θ ∈ (0, 1).
Napomenimo da je θ veliˇcina koja zavisi od x. Pored ova dva oblika ˇcesto se
koristi i oblik Taylorove formule u Peanovom obliku ostatka.
Prije toga uvedimo jednu oznaku.
Kaˇzemo da je f beskonaˇcno mala viˇseg reda u odnosu na g kad x → a, ako
je
f(x) = ω(x)g(x) (x ,= a) i lim
x→a
ω(x) = 0.
To oznaˇcavamo sa f(x) = o(g(x)) kad x → a.
Taylorova formula u Peanovom obliku ostatka je
f(x) = T
n
(x) +o((x −a)
n
) (x → a).
Ako je u Taylorovoj formuli a = 0 kaˇzemo da se radi o Mauclarinovoj formuli.
Iz primjera (3.24) dobijamo sljede´ce formule :
1. e
x
= 1 +x +
x
2
2!
+
x
3
3!
+ +
x
n
n!
+o(x
n
) (x → 0),
2. sin x = x −
x
3
3!
+ + (−1)
n−1
x
2n−1
(2n −1)!
+o(x
2n
) (x → 0),
3. cos x = 1 −
x
2
2!
+
x
4
4!
+ + (−1)
n
x
2n
(2n)!
+o(x
2n+1
) (x → 0),
4. ln(1 +x) = x −
x
2
2
+
x
3
3
− + (−1)
n−1
x
n
n
+o(x
n
) (x → 0).
5. (1 +x)
a
=
n

k=0
_
a
k
_
x
k
+o(x
n
) (x → 0), gdje je
_
a
0
_
= 1,
_
a
k
_
=
a(a −1) (a −k + 1)
k!
, a ∈ R, k ∈ N.
74 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 3.31. Izraˇcunati
lim
x→0
cos x −e

x
2
2
x
4
.
Rjeˇsenje. Koriste´ci razvoje 1. i 3. dobijamo
lim
x→0
cos x −e

x
2
2
x
4
= lim
x→0
1
x
4
_
1 −
x
2
2
+
x
4
24
+ 0(x
5
) −
_
1 −
x
2
2
+
x
4
8
+o(x
5
)
__
= lim
x→0
_

1
12
+
o(x
5
)
x
4
_
= −
1
12
.
Na kraju, navedimo joˇs jedan rezultat koji je neposredna posljedica Taylorove
formule, a koji sluˇzi za ispitivanje ekstremuma funkcija.
Teorema 3.16. Neka je a stacionarna taˇcka n puta diferencijabilne funkcije f
i
f

(a) = f

(a) = = f
(n−1)
(a) = 0, f
(n)
(a) ,= 0.
Ako je n neparan broj, tada u taˇcki a funkcija f nema lokalni ekstremum. Ako
je n paran broj, tada je a taˇcka lokalnog maksimuma ako je f
(n)
(a) < 0 i taˇcka
lokalnog minimuma ako je f
(n)
(a) > 0.
3.3.4 Ispitivanje funkcija
Diferencijalni raˇcun moˇze da se primjeni na ispitivanje funkcija. Prije nego
damo neke primjere, uvodimo pojam asimptota.
Definicija 3.9. Za pravu x = a kaˇzemo da je vertikalna asimptota funkcije
y = f(x) ako vrijedi
lim
x→a−
f(x) = ±∞ ili lim
x→a+
f(x) = ±∞.
Definicija 3.10. Za pravu y = b kaˇzemo da je desna (lijeva) horizontalna
asimptota funkcije y = f(x) ako vrijedi
lim
x→+∞
f(x) = b ∈ R
_
lim
x→−∞
f(x) = b ∈ R
_
.
Definicija 3.11. Ako za neko k ,= 0 i n ∈ R vrijedi
lim
x→+∞
(f(x) −kx −n) = 0
_
lim
x→−∞
(f(x) −kx −n) = 0)
_
,
za pravu y = kx + n kaˇzemo da je desna (lijeva) kosa asimptota funkcije
y = f(x).
Ovde dajemo postupak koji koristimo za ispitivanje funkcija i crtanje nji-
hovih grafika. Taj postupak se sastoji u nekoliko koraka :
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 75
1. Odredjuje se domen funkcije, parnost i periodiˇcnost.
2. Odredjuju se nule i znak funkcije.
3. Ispituje se ponaˇsanje funkcije na krajevima domena i odredjuju asimptote.
4. Nalazi se prvi izvod, odredjuju, stacionarne taˇcke, intervali monotonosti i
lokalni ekstremumi.
5. Nalazi se drugi izvod, odredjuju prevojne taˇcke i intervali konveksnosti.
6. Na osnovu prethodnih ispitivanja crtamo grafik funkcije.
Primjer 3.32. Nacrtati grafik funkcije
y =
x
2
4 −x
2
.
Rjeˇsenje.
1. Funkcija je definisana za sve x ∈ (−∞, −2) ∪ (−2, 2) ∪ (2, +∞).
Kako vrijedi f(−x) = f(x) funkcija je parna. Dakle, njen grafik je simetriˇcan
u odnosu na y osu.
Funkcija nije periodiˇcna.
2. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇcine
x
2
4 −x
2
= 0.
Dakle, taˇcka x = 0 je nula funkcije.
Funkcija je pozitivna za sve x za koje je
x
2
4 −x
2
> 0.
Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (−2, 2).
Na sliˇcan naˇcin se dobija da je funkcija negativna za x ∈ (−∞, −2) ∪
(2, +∞).
3. Vrijedi
lim
x→+∞
x
2
4 −x
2
= −1,
lim
x→−∞
x
2
4 −x
2
= −1,
pa je prava y = −1 horizontalna asimptota.
Osim toga je
lim
x→2−
x
2
4 −x
2
= +∞,
76 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
lim
x→2+
x
2
4 −x
2
= −∞,
pa je prava x = 2 vertikalna asimptota.
Kako je lim
x→∞
y
x
= 0, zakluˇcujemo da funkcija nema kosu asimptotu.
4. Za prvi izvod imamo
y

=
(4 −x
2
)2x + 2x x
2
(4 −x
2
)
2
=
8x
(4 −x
2
)
2
.
Dakle, taˇcka x = 0 je stacionarna taˇcka. Kako je y

> 0 za x ∈ (0, 2) ∪
(2, +∞), a y

< 0 za x ∈ (−∞, −2) ∪ (−2, 0) zakljuˇcujemo da je funkcija
monotono rastu´ca na (0, 2)∪(2, +∞), a monotono opadaju´ca na (−∞, −2)∪
(−2, 0). Na osnovu prethodnog imamo da je stacionarna taˇcka taˇcka
lokalnog minimuma i vrijedi y(0) = 0.
5. Odredimo prevojne taˇcke i konveksnost.
y

=
8(4 −x
2
) + 16x(4 −x
2
)2x
(4 −x
2
)
4
=
24x
4
+ 32
(4 −x
2
)
4
,
pa je
y

> 0 za x ∈ (−2, 2),
y

< 0 za x ∈ (−∞, −2) ∪ (2, +∞).
Znaˇci funkcija je na (−2, 2) konveksna, a na (−∞, −2) i na (2, +∞)
konkavna. Funkcija nema prevojnih taˇcaka.
6. Grafik
x
y
x=2 x=-2
Slika 3.1: Grafik funkcije f(x) =
x
2
4−x
2
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 77
Primjer 3.33. Nacrtati grafik funkcije
y = x
2
ln x.
Rjeˇsenje.
1. Funkcija je definisana za sve x ∈ (0, +∞).
Funkcija nije ni parna ni neparna, jer domen nije simetriˇcan.
Funkcija nije periodiˇcna.
2. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇcine
x
2
ln x = 0.
Dakle, taˇcka x = 1 je nula funkcije.
Funkcija je pozitivna za sve x za koje je
x
2
ln x > 0.
Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (1, +∞).
Funkcija je negativna za x ∈ (0, 1).
3. Vrijedi
lim
x→+∞
x
2
ln x = +∞,
lim
x→+∞
xln x = +∞,
pa funkcija nema ni horizontalnih ni kosih asimptota.
Dalje,
lim
x→0+
x
2
ln x = lim
x→0+
ln x
1
x
2
= lim
x→0+
1
x

2
x
3
= lim
x→0+

x
2
2
= 0,
pa je prava y = 0 vertikalna asimptota.
4. Za prvi izvod imamo
y

= 2xln x +x.
Dobijamo da je taˇcka x = e

1
2
stacionarna taˇcka. Kako je y

> 0 za x ∈
(e

1
2
, +∞), a y

< 0 za x ∈ (0, e

1
2
) zakljuˇcujemo da je funkcija monotono
rastu´ca na (e

1
2
, +∞), a monotono opadaju´ca na (0, e

1
2
). Na osnovu
prethodnog imamo da je stacionarna taˇcka taˇcka lokalnog minimuma i
vrijedi y(e

1
2
) = −
1
2e
.
5. Odredimo prevojne taˇcke i konveksnost.
y

= 2 ln x + 3,
pa je
y

> 0 za x ∈ (e

3
2
, +∞),
y

< 0 za x ∈ (0, e

3
2
).
Znaˇci funkcija je na (e

3
2
, +∞) konveksna, a na (0, e

3
2
) konkavna. Taˇcka
P(e

3
2
, −
3
2
e
−3
) je prevojna taˇcaka.
78 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
6. Na slici je nacrtan grafik
y
x
1
e
-1/2
1
2e
Slika 3.2: Grafik funkcije f(x) = x
2
ln x
3.4 Zadaci
1. Koriste´ci definiciju izvoda odediti izvod funkcije f(x) =

x.
2. Koriste´ci osobine prvog izvoda na´ci izvod funkcije
f(x) =
3

x + 5
7

x + 1
2
4

x +

x
.
3. Na´ci izvode sljede´cih funkcija
(i) f(x) = x
3
cos xln x, (ii) f(x) = ctg x +
a
x
+ 1
x
2
+ 1
.
4. Na´ci izvod kompozicije f ◦ g funkcija
f(x) = x
2
+ 3

x −1 i g(x) = x
4
+ 1.
5. Koriste´ci logaritamski izvod, na´ci izvod funkcije
f(x) =
5
¸
(x
2
+ 6)
7
(6x −1)
11
(4x
2
+ 3)
6
e
sin x
.
6. Na´ci izvod funkcije
y = (sin x)
cos x
.
7. Pokazati da je funkcija
f(x) =
_
x
4
, x ≥ 0,
x
3
, x < 0,
diferencijabilna u taˇcki x = 0.
3.4. ZADACI 79
8. Pokazati da funkcija
f(x) =
_
2 sin x, x ≥ 0,
x, x < 0,
nema izvod u taˇcki x = 0.
9. Pokazati da funkcija f(x) =
5

x
2
nema izvod u taˇcki x = 0.
10. Odrediti koeficijente a i b da funkcija
f(x) =
_
x
2
, x ≤ 2,
ax +b, x > 2,
bude diferencijabilna u taˇcki x = 2.
11. Koriste´ci Lagrangeovu teoremu dokazati nejednakosti
(i) [ sin x
2
−sin x
1
[ ≤ [x
2
−x
1
[, gdje su x
1
, x
2
∈ R,
(ii) [ arctg x
2
−arctg x
1
[ ≤ [x
2
−x
1
[, gdje su x
1
, x
2
∈ R,
(iii) [ ln x
2
−ln x
1
[ ≤ [x
2
−x
1
[, gdje su x
1
, x
2
∈ [1, +∞).
12. Dokazati jednakost
arcsin x + arccos y =
π
2
, x ∈ [−1, 1].
13. Pokazati da je funkcija f(x) = arctg x −x, opadaju´ca na skupu R.
14. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija P(x) = x
2
−ax opada na
segmentu [−1, 1].
15. Izraˇcunati graniˇcne vrijednosti :
(i) lim
x→a
b
x
−b
a
x −a
, b > 0,
(ii) lim
x→3
ln(x
2
−8)
x
2
+ 3x −18
,
(iii) lim
x→0+
x
x
.
16. Izraˇcunati graniˇcne vrijednosti :
(i) lim
x→0
e
x
−e
−x
−2x
x −sinx
,
(ii) lim
x→
π
2
_
x
ctg x

π
2 cos x
_
,
(iii) lim
x→+0
_
1
x
_
tg x
.
80 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
17. Na´ci y
(4)
ako je y = x
5
+ cos x.
18. Dokazati da funkcija y = e
x
cos x zadovoljava jednaˇcinu y
(4)
+ 4y = 0.
19. Odrediti izvod n−tog reda funkcije y = e
3x
.
20. Odrediti y
(20)
i y
(21)
ako je
y = (2x + 1)
5
(x
2
+ 1)
4
(x −1)
7
.
21. Ispitati konveksnost funkcija
(i) y = x
4
−6x
2
+ 5,
(ii) y = ln(x
2
−1),
(iii) y = (1 +x
2
)e
−x
2
+x.
22. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija y = x
4
+ax
3
+
3
2
x
2
+11,
bude konveksna.
23. Pokazati nejednakost
_
x +y
2
_
4

x
4
+y
4
2
, x, y ∈ R.
24. Koriste´ci Taylorovu formulu izraˇcunati
lim
x→+∞
(
6
_
x
6
+x
5

6
_
x
6
−x
5
).
25. Odrediti lokalne ektremume funkcija :
(i) y = 2x
2
−x
4
,
(ii) y =
x
1 +x
2
,
(iii) y = cos x +
1
3
cos 3x.
26. Na´ci asimptote funkcija :
(i) y = ln(1 +e
x
),
(ii) y =
x
2
1 −x
2
,
(iii) y = e
1
x
.
27. Nacrtati grafike funkcija :
(i) y =
x −2

1 +x
2
,
(ii) y =
e
x
1 −x
,
(iii) y =
ln(1 +x)
x
.
Glava 4
Integralni raˇcun
4.1 Odredjeni integral
4.1.1 Definicija odredjenog integrala
Problem izraˇcunavanja povrˇsine figure u ravni je doveo do pojma odredjenog
integrala.
Neka je funkcija f pozitivna i neprekidna na [a, b]. Povrˇsina ograniˇcena krivom
y = f(x), pravama x = a, x = b i x−osom naziva se krivolinijski trapez
nad [a, b]. Da bi pribliˇzno izraˇcunali povrˇsinu krivolinijskog trapeza moˇzemo
postupiti na sljede´ci naˇcin.
Podijelimo interval [a, b] pomo´cu taˇcaka x
i
, i = 0, 1, . . . , n na sljede´ci naˇcin
a = x
0
< x
1
< x
2
< x
3
< < x
n−1
< x
n
= b.
Skup ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦ oznaˇcavamo sa P i nazivamo podjelom intervala [a, b].
U svakom segmentu [x
i
, x
i+1
] izaberimo jednu taˇcku ξ
i
, i = 0, 1, . . . , n −1.
Suma
R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) =
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
), (4.1)
je pribliˇzno jednaka povrˇsini krivolinijskog trapeza. Suma (4.1) naziva inte-
gralna suma funkcije f u odnosu na podjelu P. Dalje, oˇcigledno je da ˇsto su
brojevi x
i+1
−x
i
manji da formula (4.1) bolje aproksimira povrˇsinu krivolinijskog
trapeza. Broj
[[P[[ = max
0≤i≤n−1
(x
i+1
−x
i
),
nazivamo norma podjele P.
Definicija 4.1. Neka je funkcija f definisana na skupu [a, b]. Ako postoji realan
broj I, takav da za svaku podjelu P intervala [a, b] i svaki izbor taˇcaka ξ
i
, gdje
81
82 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
je ξ
i
∈ [x
i
, x
i+1
], i = 0, 1, . . . , n −1, vrijedi
I = lim
||P||→0
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
),
tada se realan broj I naziva odredjenim integralom ili Riemannovim in-
tegralom funkcije f na [a, b] i to oznaˇcavamo sa
I =
_
b
a
f(x)dx.
Za funkciju f kaˇzemo da je integrabilna na [a, b]. Kaˇzemo joˇs i da je funkcija
f podintegralna funkcija odredjenog integrala
_
b
a
f(x)dx.
Broj a je donja, a broj b gornja granica odredjenog integrala.
Postupak nalaˇzenja integrala se naziva integracija.
Primjer 4.1. Odrediti integralnu sumu funkcije f(x) = c, x ∈ [a, b].
Rjeˇsenje. Neka je data podjela P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦, tada je
R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) =
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
) =
n−1

i=0
c(x
i+1
−x
i
) =
c
n−1

i=0
(x
i+1
−x
i
) = c(b −a).
Ovo je povrˇsina pravougaonika ˇcije su stranice c i b −a.
Primjer 4.2. Odrediti integralnu sumu funkcije f(x) = x, x ∈ [a, b].
Rjeˇsenje. Za datu podjelu P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦, imamo
R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) =
n−1

i=0
ξ
i
(x
i+1
−x
i
).
Uzmimo ekvidinstantnu podjelu, to jest podjelu kod koje je
x
i+1
−x
i
=
b −a
n
,
x
i
= a + (b −a)
i
n
, i = 0, 1, . . . n.
Dalje, uzmimo
ξ
i
= x
i
= a + (b −a)
i
n
, i = 0, 1, . . . , n −1.
4.1. ODREDJENI INTEGRAL 83
Oznaˇcimo odgovaraju´cu integralnu sumu sa S
n
, vrijedi
S
n
=
n−1

i=0
_
a + (b −a)
i
n
_
b −a
n
=
a(b −a) +
(b −a)
2
n
2
n−1

i=0
i = ab −a
2
+(b −a)
2
n(n −1)
2n
2
= ab −a
2
+(b −a)
2
n −1
2n
.
Odavde zakljuˇcujemo da
lim
n→+∞
S
n
= ab −a
2
+
(b −a)
2
2
=
b
2
−a
2
2
,
a ovo je povrˇsina trapeza ˇcije su osnovice duˇzine a i b, a visina duˇzine b −a.
4.1.2 Osobine odredjenog integrala
Ovde dajemo neke osobine odredjenog integrala. One se jednostavno pokazuju
koriste´ci definiciju odredjenog integrala.
• Linearnost. Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] tada je integrabilna
i funkcija αf +βg, gdje α, β ∈ R i vrijedi
_
b
a
(αf(x) +βg(x))dx = α
_
b
a
f(x)dx +β
_
b
a
g(x)dx.
• Aditivnost. Neka je funkcija f integrabilna na [a, b] i c ∈ (a, b) tada je
_
b
a
f(x)dx =
_
c
a
f(x)dx +
_
b
c
f(x)dx.
• Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i
f(x) ≥ g(x) za sve x ∈ [a, b],
tada je
_
b
a
f(x)dx ≥
_
b
a
g(x)dx.
• Ako je funkcija f integrabilna na [a, b] tada je
¸
¸
¸
¸
¸
_
b
a
f(x)dx
¸
¸
¸
¸
¸

_
b
a
[f(x)[dx.
Teorema 4.1. Svaka integrabilna funkcija na [a, b] je ograniˇcena na [a, b].
84 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Dokaz. Neka je funkcija f integrabilna na [a, b]. Tada po definiciji 4.1 postoji
realan broj I takav da za svaku podjelu P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦ intervala [a, b] i
svaki izbor taˇcaka ξ
i
, gdje je ξ
i
∈ [x
i
, x
i+1
], i = 0, 1, . . . , n −1, vrijedi
I = lim
||P||→0
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
).
Ovo znaˇci da postoji δ > 0 takvo da za svaku podjelu P za koju je [[P[[ < δ
vrijedi
[R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) −I[ < 1.
Neka je P jedna takva podjela. Pretpostavimo da je f neograniˇcena. Tada
postoji i ∈ ¦0, 1, . . . , n − 1¦ takav da je funkcija f neograniˇcena na intervalu
[x
i
, x
i+1
]. Dakle, za svako K > 0 postoji t
i
∈ [x
i
, x
i+1
] takvo da je [f(t
i
)[ > K.
Ako uzmemo dovoljno veliko K > 0 i podjelu P
1
koja se razlikuje od podjele P
tako ˇsto je umjesto taˇcke ξ
i
uzeta taˇcka t
i
tada je [[P
1
[[ = [[P[[ < δ i
[R(P
1
, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) −I[ > 1,
a ovo je nemogu´ce. Dakle, f je ograniˇcena funkcija.
Primjer 4.3. Funkcija
f(x) =
_
1
x
, 0 < x ≤ 1
0, x = 0,
nije integrabilna na [0, 1] jer nije ograniˇcena.
Definicija 4.2. Neka je funkcija f ograniˇcena na [a, b]i neka je P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦
jedna podjela intervala [a, b]. Stavimo
m
i
= inf
x∈[xi,xi+1]
f(x), M
i
= sup
x∈[x
i
,x
i+1
]
f(x), i = 0, 1, . . . , n −1.
Sume
R

(P) =
n−1

i=0
m
i
(x
i+1
−x
i
) i R

(P) =
n−1

i=0
M
i
(x
i+1
−x
i
),
nazivaju se redom donja i gornja (Riemannova) integralna suma.
Moˇze se pokazati da vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 4.2. Ograniˇcena funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako
vrijedi
lim
||P||→0
(R

(P) −R

(P)) = 0, (4.2)
nezavisno od podjele P.
4.1. ODREDJENI INTEGRAL 85
Vidjeli smo da je ograniˇcenost funkcije potreban uslov za njenu integrabil-
nost, sljede´ca teorema daje dovoljan uslov za integrabilnost funkcije.
Teorema 4.3. Svaka neprekidna funkcija na [a, b] je integrabilna na [a, b].
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na [a, b], pa postoje taˇcke u
i
, v
i
∈ [x
i
, x
i+1
]
takve da je m
i
= f(u
i
) i M
i
= f(v
i
). Osim toga, funkcija f je neprekidna na
[a, b], pa je i uniformno neprekidna na [a, b]. Zbog toga, za svako > 0 postoji
δ > 0 tako da za svake dvije taˇcke u, v ∈ [a, b] vrijedi
[u −v[ < δ ⇒ [f(u) −f(v)[ <

b −a
.
Neka je P podjela intervala [a, b] za koju je [[P[[ < δ, tada je
[R

(P) −R

(P)[ =
¸
¸
¸
¸
¸
n−1

i=0
(M
i
−m
i
)(x
i+1
−x
i
)
¸
¸
¸
¸
¸


n−1

i=0
[f(v
i
) −f(u
i
)[(x
i+1
−x
i
) ≤
n−1

i=0

b −a
(x
i+1
−x
i
) = .
Dakle,
lim
||P||→0
(R

(P) −R

(P)) = 0,
ˇsto je i trebalo dokazati.
Sljede´ca teorema je poznata kao teorema o srednjoj vrijednosti.
Teorema 4.4. Neka je f neprekidna funkcija na [a, b]. Tada postoji c ∈ (a, b)
tako da je
_
b
a
f(x)dx = f(c)(b −a).
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na [a, b], pa postoje taˇcke x
min
i x
max
takve
da je
f(x
min
) = min
xin[a,b]
f(x), f(x
max
) = max
xin[a,b]
f(x).
Iz osobina odredjenog integrala imamo
f(x
min
)(b −a) ≤
_
b
a
f(x)dx ≤ f(x
max
)(b −a).
Ako je
f(x
min
)(b −a) =
_
b
a
f(x)dx ili f(x
max
)(b −a) =
_
b
a
f(x)dx,
dokaz je zavrˇsen. U suprotnom definiˇsimo funkciju g : [a, b] →R,
g(x) = −
1
b −a
_
b
a
f(x)dx +f(x).
86 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Iz definicije funkcije g zakljuˇcujemo da vrijedi
g(x
min
)g(x
max
) < 0,
pa postoji taˇcka c izmedju x
min
i x
max
takva da je g(c) = 0. Dakle,
f(c) =
1
b −a
_
b
a
f(x)dx.
4.2 Neodredjeni integral
4.2.1 Definicija neodredjenog integrala
Definicija 4.3. Neka je funkcija f definisana na intervalu (a, b). Ako postoji
funkcija F takva da je
F

(x) = f(x), x ∈ (a, b),
kaˇzemo da je F primitivna funkcija funkcije f na (a, b).
Primjer 4.4. Odrediti primitivne funkcije sljede´cih funkcija :
1. f
1
(x) = x
a
, x ∈ R, a ,= −1,
2. f
2
(x) = a
x
, x ∈ R, a > 0, a ,= 1,
3. f
3
(x) = sin x, x ∈ R,
4. f
4
(x) =
1
x
, x ∈ R ¸ ¦0¦.
Rjeˇsenje.
1. Kako je
_
x
a+1
a + 1
_

= x
a
, zakljuˇcujemo da je funkcija F
1
(x) =
x
a+1
a + 1
, primi-
tivna funkcija funkcije f(x) = x
a
na skupu R.
2. F
2
(x) =
a
x
ln a
, x ∈ R, a > 0, a ,= 1.
3. F
3
(x) = −cos x, x ∈ R.
4. F
4
(x) = ln x, x ∈ (0, +∞), F
4
(x) = ln(−x), x ∈ (−∞, 0).
Dakle, primitivna funkcija na skupu R ¸ ¦0¦ je F
4
(x) = ln [x[.
Primjetimo da ako je F

(x) = f(x) tada je (F(x) +C)

= f(x).
Definicija 4.4. Neodredjeni integral funkcije f na intervalu (a, b) je skup
svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a, b). Neodredjeni integral
funkcije f oznaˇcavamo sa
_
f(x)dx. Ako je F primitivna funkcija funkcije f,
obiˇcno se piˇse
_
f(x)dx = F(x) +C.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 87
Iz tablice za izvode dobijamo sljede´cu tablicu za neodredjene integrale.
1.
_
x
a
dx =
x
a+1
a + 1
+C, a ,= −1
2.
_
1
x
dx = ln [x[ +C, x ,= 0
3.
_
a
x
dx =
a
a
ln a
+C, a > 0, a ,= −1
4.
_
e
x
dx = e
x
+C
5.
_
sin xdx = −cos x +C
6.
_
cos xdx = sin x +C
7.
_
dx
sin
2
x
= −ctg x +C
8.
_
dx
cos
2
x
= tg x +C
9.
_
dx
1 +x
2
= arctg x +C
10.
_
sh xdx = ch x +C
11.
_
chx = sh x +C
12.
_
dx
sh
2
x
= −cth x +C
13.
_
dx
ch
2
x
= th x +C
14.
_
dx
x
2
+a
2
=
1
a
arctg
x
a
+C, a ,= 0
15.
_
dx
x
2
−a
2
=
1
2a
ln
¸
¸
¸
¸
x −a
x +a
¸
¸
¸
¸
+C, [x[ ,= a
16.
_
dx

1 +x
2
= ln(x +
_
1 +x
2
) +C
17.
_
dx

1 −x
2
= arcsin x +C, [x[ < 1
88 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
18.
_
dx

x
2
±a
2
= ln [x +
_
x
2
±a
2
[ +C
Sljede´com teoremom je data veza izmedju primitivne funkcije i odredjenog
integrala.
Teorema 4.5. Neka je f neprekidna funkcija na [a, b] tada je funkcija F defin-
isana na [a, b] sa
F(x) =
_
x
a
f(t)dt
primitivna funkcija funkcije f.
Dokaz. Iz osobina odredjenog integrala imamo
F(x +h) −F(x) =
_
x+h
a
f(t)dt −
_
x
a
f(t)dt =
_
x+h
x
f(t)dt.
Sada na osnovu teoreme o srednjoj vrijednosti dobijamo
F(x +h) −F(x) = hf(x +θh), θ ∈ (0, 1).
Dakle,
lim
h→0
F(x +h) −F(x)
h
= f(x),
to jest F

(x) = f(x).
Kao posljedicu prethodne teoreme dobijamo sljede´cu teoremu poznatu kao
Newton-Leibnizova teorema.
Teorema 4.6. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a, b] i F njena prim-
itivna funkcija na [a, b] tada vrijedi
_
b
a
f(x)dx = F(b) −F(a).
4.2.2 Osobine neodredjenog integrala
Ovde navodimo osnovne osobine neodredjenog integrala koje slijede iz os-
obina izvoda funkcije.

_
df(x) = f(x) +C, d
_
f(x)dx = f(x)dx,

_
λ f(x)dx = λ
_
f(x)dx, λ ∈ R ¸ ¦0¦,

_
(f(x) +g(x))dx =
_
f(x)dx +
_
g(x)dx,
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 89
• Smjena promjenljive. Ako su funkcije f, ϕ i ϕ

neprekidne tada je
_
f(x)dx =
_
f(ϕ(t))ϕ

(t)dt +C,
• Parcijalna integracija. Ako su u i v diferencijabilne funkcije tada je
_
u(x)dv(x) = u(x)v(x) −
_
v(x)du(x) +C.
Primjer 4.5. Izraˇcunati integral
_
cos (ln x)
x
dx.
Rjeˇsenje. Uvedimo smjenu t = ln x. Sada je
dt =
dx
x
,
pa je
_
cos (ln x)
x
dx =
_
cos tdt = sin t +C = sin (ln x) +C.
Primjer 4.6. Izraˇcunati integral
_
x
2
+ 5
_
(2x + 7)
3
dx.
Rjeˇsenje. Koristimo smjenu t =

2x + 7. Tada je
t
2
= 2x + 7, x =
t
2
−7
2
, dx = tdt,
pa je
_
x
2
+ 5
_
(2x + 7)
3
dx =
_
1
4
(t
2
−7)
2
+ 5
_
(t
2
)
3
tdt =
1
4
_
t
4
−14t
2
+ 34
t
2
dt =
=
1
4
_ _
t
2
−14 +
34
t
2
_
dt =
1
4
_
t
3
3
−14t −
34
t
_
+C.
Dakle,
_
x
2
+ 5
_
(2x + 7)
3
dx =
1
4
_

2x + 7
3
3
−14

2x + 7 −
34

2x + 7
_
+C.
Primjer 4.7. Izraˇcunati integral
_
ln xdx.
Rjeˇsenje. Koristimo parcijalnu integraciju. Stavimo
u = ln x, dv = dx,
odavde je
du =
dx
x
, v = x.
Koriste´ci formulu za parcijalnu integraciju imamo
_
ln xdx = xln x −
_
x
dx
x
= xln x −x +C.
90 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 4.8. Izraˇcunati integral
_
xe
x
dx.
Rjeˇsenje. Stavljaju´ci
x = u, e
x
dx = dv,
imamo
dx = du, e
x
= v,
pa iz formule za parcijalnu integraciju dobijamo
_
xe
x
dx = xe
x

_
e
x
dx = xe
x
−e
x
+C.
4.2.3 Integracija nekih klasa funkcija
1. Integracija racionalnih funkcija
Ovde razmatramo integraciju racionalne funkcije
R(x) =
P
n
(x)
Q
m
(x)
,
gdje su P
n
(x) i Q
m
(x) polinomi stepena n i m sa realnim koeficijentima. Moˇze
se pokazati da se svaka racionalna funkcija moˇze predstaviti u obliku zbira
polinoma i odredjenog broja razlomaka sljede´cih oblika
A
(x −a)
k
,
Mx +N
(x
2
+px +q)
k
,
gdje je k prirodan broj i p
2
−4q < 0. Dakle, integracija racionalne funkcije R(x)
se svodi na integraciju sljede´ce tri funkcije
1
(x −a)
k
,
1
(x
2
+px +q)
k
,
x
(x
2
+px +q)
k
.
U prvom sluˇcaju smjenom t = x −a se integral
_
1
(x −a)
k
svodi na tabliˇcni.
U drugom sluˇcaju, integral
I
k
=
_
1
(x
2
+px +q)
k
dx,
se smjenom
t =
x +
p
2
_
q −
p
2
4
,
svodi na integral
I
k
=
1
_
q −
p
2
4
_
dt
(t
2
+ 1)
k
.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 91
Ako je k = 1 radi se o tabliˇcnom integralu
I
1
=
1
_
q −
p
2
4
_
dt
t
2
+ 1
=
1
_
q −
p
2
4
arctg t +C.
U sluˇcaju da je k > 1, integral I
k
se metodom parcijalne integracije svodi na
integral I
k−1
.
Integral
J
k
=
_
x
(x
2
+px +q)
k
dx
se svodi na I
k
. Naime,
J
k
=
_
x
(x
2
+px +q)
k
dx =
1
2
_
2x +p −p
(x
2
+px +q)
k
dx =
1
2
_
dt
t
k

p
2
I
k
,
gdje je t = x
2
+px +q.
Primjer 4.9. Izraˇcunati integral
_
x
2
−x + 2
x
4
−5x
2
+ 4
dx.
Rjeˇsenje. Kako je
x
4
−5x
2
+ 4 = (x
2
−1)(x
2
−4) = (x −1)(x + 1)(x −2)(x + 2),
podintegralnu funkciju moˇzemo pisati u obliku
x
2
−x + 2
x
4
−5x
2
+ 4
=
A
x + 1
+
B
x −1
+
C
x + 2
+
D
x −2
.
Odavde imamo
x
2
−x+2 = A(x−1)(x+2)(x−2)+B(x+1)(x+2)(x−2)+C(x+1)(x−1)(x−2)+
+D(x + 1)(x −1)(x + 2),
x
2
−x+2 = x
3
(A+B+C+D)+x
2
(−A+B−2C+2D)+x(−4A−4B−C−D)+
+4A−4B + 2C −2D.
Dakle, za koeficijente A, B, Ci D vrijedi
A+B +C +D = 0
−A+B −2C + 2D = 1
−4A−4B −C −D = −1
4A−4B + 2C −2D = 2.
Rjeˇsavaju´ci ovaj sistem dobijamo
A =
2
3
, B = −
1
3
, C = −
2
3
, D =
1
3
.
92 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Prema tome,
_
x
2
−x + 2
x
4
−5x
2
+ 4
dx =
2
3
_
dx
x + 1

1
3
_
dx
x −1

2
3
_
dx
x + 2
+
1
3
_
dx
x −2
=
=
2
3
ln [x + 1[ −
1
3
ln [x −1[ −
2
3
ln [x + 2[ +
1
3
ln [x −2[ +C =
=
1
3
ln
¸
¸
¸
¸
(x + 1)
2
(x −2)
(x −1)(x + 2)
2
¸
¸
¸
¸
+C.
Primjer 4.10. Izraˇcunati integral
_
dx
x
2
+x + 1
.
Rjeˇsenje. Uvedimo smjenu
t =
x +
1
2

3
2
,
_
dx
x
2
+x + 1
=
2

3
_
dt
t
2
+ 1
=
2

3
arctg t +C =
2

3
arctg
2

3
_
x +
1
2
_
.
2. Integracija nekih iracionalnih funkcija
Ovde posmatramo neke integrale iracionalnih funkcija koji se pogodnim smje-
nama svode na integrale racionalnih funkcija.
2.1 Integrali oblika
_
R
_
x,
_
ax +b
cx +d
_
p
1
q
1
, . . . ,
_
ax +b
cx +d
_
p
k
q
k
_
dx, p
i
∈ Z, q
i
∈ N, i = 1, 2, . . . , k
gdje je R racionalna funkcija k + 1 promjenljive se smjenom
t
q
=
ax +b
cx +d
, q = NZS(q
1
, . . . , q
k
),
svode na integrale racionalnih funkcija.
Primjer 4.11. Izraˇcunati integral
_
x
3

2 +x
x +
3

2 +x
dx.
Rjeˇsenje. Stavimo t
3
= x + 2.
_
x
3

2 +x
x +
3

2 +x
dx = 3
_
t
6
−2t
2
t
3
+t −2
dt = 3
_ _
t
3
−t +
t
2
−2t
(t −1)(t
2
+t + 2)
_
dt =
=
3
4
t
4

3
2
t
2
+
_
3t
2
−6t
(t −1)(t
2
+t + 2)
dt.
Kako je
3t
2
−6t
(t −1)(t
2
+t + 2)
=
A
t −1
+
Bt +C
t
2
+t + 2
,
za
A = −
3
4
, B =
15
4
, C = −
3
2
,
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 93
imamo
_
3t
2
−6t
(t −1)(t
2
+t + 2)
dt = −
3
4
_
dt
t −1
+
15
4
_
t −
2
5
t
2
+t + 2
dt =
= −
3
4
ln [t −1[ +
15
8
ln [t
2
+t + 2[ −
27
4

7
arctg
2t + 1

7
+C.
Na kraju,
_
x
3

2 +x
x +
3

2 +x
dx =
3
4
t
4

3
2
t
2

3
4
ln [t−1[+
15
8
ln(t
2
+t+2)−
27
4

7
arctg
2t + 1

7
+C.
2.2 Integrali oblika
R(x,
_
ax
2
+bx +c),
gdje je R racionalna funkcija dvije promjenljive se svode na integrale racionalnih
funkcija pomo´cu Eulerovih smjena.


ax
2
+bx +c = x

a ±t, ako je a > 0,


ax
2
+bx +c = xt ±

c, ako je c > 0,


ax
2
+bx +c =
_
a(x −x
1
)(x −x
2
) = t(x −x
1
)(x −x
2
),
ako je x
1
, x
2
∈ R.
Primjer 4.12. Izraˇcunati integrale
(i) I =
_
dx
x

4x
2
+ 4x + 3
,
(ii) I =
_
dx
(1 +x)

1 +x −x
2
,
(iii) I =
_
(x −1)dx
(x
2
+ 2x)

x
2
+ 2x
.
Rjeˇsenje.
(i) Kako je a = 4 > 0 koristimo sljede´cu smjenu Eulera
_
4x
2
+ 4x + 3 = t −2x.
Odavde je
4x
2
+ 4x + 3 = t
2
−4tx + 4x
2
, 4x + 3 = t
2
−4tx,
x =
t
2
−3
4(1 +t)
, dx =
t
2
+ 2t + 3
4(1 +t
2
)
2
dt,
_
4x
2
+ 4x + 3 = t −2
t
2
−3
4(1 +t)
=
t
2
+ 2t + 3
2(1 +t)
.
94 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Sada je
I = 2
_
dt
t
2
−3
=
1

3
ln
¸
¸
¸
¸
¸
t −

3
t +

3
¸
¸
¸
¸
¸
+C.
Dakle,
I =
1

3
ln
2x +

4x
2
+ 4x + 3 −

3
2x +

4x
2
+ 4x + 3 +

3
+C.
(ii) Ovde je a < 0 i c > 0, pa koristimo smjenu
_
1 +x −x
2
= tx −1.
Sada je
1 +x −x
2
= t
2
x
2
−2tx + 1,
x(1 −x) = x(t
2
x −2t),
1 −x = t
2
x −2t,
x =
1 + 2t
1 +t
2
, dx = −
2(t
2
+t −1)
(1 +t
2
)
2
dt,
_
1 +x −x
2
= t
1 + 2t
1 +t
2
−1 =
t
2
+t −1
1 +t
2
,
pa je
I =
_
−2(t
2
+t −1)dt
(1 +t
2
)
2
_
1 +
2t+1
t
2
+1
_
t
2
+t−1
1+t
2
=
= −2
_
dt
1 + (1 +t)
2
= −2 arctg(1 +t) +C.
Zakljuˇcujemo
dx
(1 +x)

1 +x −x
2
= −2 arctg
1 +x +

1 +x −x
2
x
+C.
(iii) U ovom sluˇcaju trinom x
2
+2x ima dvije razliˇcite realne nule, pa koristimo
smjenu
_
x
2
+ 2x = xt.
Odavde je
x
2
+ 2x = x
2
t
2
, x + 2 = xt
2
,
x =
2
t
2
−1
, dx = −
4tdt
(t
2
−1)
2
,
x −1 =
2
t
2
−1
−1 =
3 −t
2
t
2
−1
.
Prema tome,
I = −
1
2
_
3 −t
2
t
2
dt = −
t
2
+
3
2t
+C.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 95
Kako je
t =

x
2
+ 2x
x
,
dobijamo
_
(x −1)dx
(x
2
+ 2x)

x
2
+ 2x
=
1 + 2x

x
2
+ 2x
+C.
2.3 Integral oblika
_
x
m
(a +bx
n
)
p
dx,
gdje su m, n i p racionalni brojevi, m =
m
1
m
2
, n =
n
1
n
2
, p =
p
1
p
2
, se naziva
integral binomnog diferencijala. Moˇze se pokazati da je ovaj integral ele-
mentarna funkcija ako i samo ako je bar jedan od brojeva p,
m+ 1
n
i p+
m+ 1
n
cijeli broj. U tim sluˇcajevima se koriste sljede´ce smjene :
• Ako je p ∈ Z, smjena x = t
k
, k = NZS(m
2
, n
2
),
• Ako je
m+ 1
n
∈ Z, smjena a +bx
n
= t
p2
,
• Ako je p +
m+ 1
n
∈ Z, smjena ax
−n
+b = t
p2
.
Primjer 4.13. Izraˇcunati integrale
(i) I =
_ √
x
(1 +
3

x)
2
dx,
(ii) I =
_
xdx
_
1 +
3

x
2
,
(iii) I =
_
3
_
3x −x
3
dx.
Rjeˇsenje.
(i) Ovde je p = −2, pa koristimo smjenu x = t
6
, dobijamo
_ √
x
(1 +
3

x)
2
dx = 6
_
t
8
dt
(1 +t
2
)
2
= 6
_ _
t
4
−2t
2
+ 3 −
4t
2
+ 3
(1 +t
2
)
2
_
dt =
=
6t
5
5
−4t
3
+ 18t −18
_
dt
1 +t
2
−6
_
t
2
dt
(1 +t
2
)
2
.
Kako je
_
t
2
dt
(1 +t
2
)
2
= −
1
2
_
td
_
1
1 +t
2
_
= −
t
2(1 +t
2
)
+
1
2
arctg t,
imamo
_ √
x
(1 +
3

x)
2
dx =
6t
5
5
−4t
3
+ 18t +
3t
1 +t
2
−21 arctg t +C, t = x
6
.
96 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
(ii) U ovom sluˇcaju je m = 1, n =
2
3
, p = −
1
2
i
m+ 1
n
= 3. Koristimo smjenu
1 +x
2
3
= t
2
.
Sada je
_
xdx
_
1 +
3

x
2
= 3
_
(t
2
−1)
2
dt =
3
5
t
5
−2t
3
+ 3t +C, t =
_
1 +x
2
3
.
(iii) Imamo m =
1
3
, n = 2, p =
1
3
i
m+ 1
n
+p = 1. Stavimo
3x
−2
−1 = t
3
.
Tada je
_
3
_
3x −x
3
dx = −
9
2
_
t
3
dt
(t
3
+ 1)
2
=
3
2
_
td
_
1
t
3
+ 1
_
=
=
3t
2(t
3
+ 1)

3
2
_
dt
t
3
+ 1
.
Integral
_
dt
t
3
+ 1
,
je integral racionalne funkcije i za njega se dobije
_
dt
t
3
+ 1
=
1
6
ln
(t + 1)
2
t
2
−t + 1
+
1

3
arctg
2t −1

3
.
Dakle,
_
3
_
3x −x
3
dx =
3t
2(t
3
+ 1)

1
4
ln
(t + 1)
2
t
2
−t + 1


3
2
arctg
2t −1

3
+C,
t =
3

3x −x
3
x
.
3. Integrali trigonometrijskih funkcija
Integral oblika
_
R(sin x, cos x),
gdje je R racionalna funkcija se moˇze svesti na integral racionalne funkcije
pomo´cu smjene
t = tg
x
2
.
U tom sluˇcaju je
sin x =
2t
1 +t
2
, cos x =
1 −t
2
1 +t
2
, dx =
2dt
1 +t
2
.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 97
Primjer 4.14. Izraˇcunati integral
_
1 + sin x
sin x(1 + cos x)
dx.
Rjeˇsenje. Uvode´ci smjenu t = tg
x
2
, dobijamo
_
1 + sin x
sin x(1 + cos x)
dx =
_
_
1 +
2t
1+t
2
_
2dt
1+t
2
2t
1+t
2

1+
1−t
2
1+t
2

=
=
1
2
_ _
1
t
+t + 2
_
dt =
1
2
_
ln [t[ +
1
2
t
2
+ 2t
_
+C =
=
1
2
_
ln [ tg
x
2
[ +
1
2
tg
2
x
2
+ 2 tg
x
2
_
+C.
Primjedba 4.1. Smjena t = tg
x
2
, moˇze da dovede do komplikovanih integrala
racionalnih funkcija. Nekada je bolje primjeniti druge smjene.
• Ako je R(−sin x, cos x) = −R(sin x, cos x), koristi se smjena cos x = t.
• Ako je R(sin x, −cos x) = −R(sin x, cos x), koristi se smjena sin x = t.
• Ako je R(−sin x, −cos x) = R(sin x, cos x), koristi se smjena tg x = t ili
ctg x = t.
Primjer 4.15. Izraˇcunati integral
_
2 tg x + 3
sin
2
x + 2 cos
2
x)
dx.
Rjeˇsenje. Vrijedi R(−sin x, −cos x) = R(sin x, cos x), pa koristimo smjenu
tg x = t.
_
2 tg x + 3
sin
2
x + 2 cos
2
x)
dx =
_
(2 tg x + 3)
dx
cos
2
x
tg
2
x + 2
=
_
2t + 3
t
2
+ 2
dt =
= ln(t
2
+ 2) +
3

2
arctg
t

2
+C = ln(tg
2
x + 2) +
3

2
arctg
tg x

2
+C.
4. Integrali koji nisu elementarne funkcije
Ovde dajemo neke klase integrala koji nisu elementarne funkcije.

_
e
−x
2
dx,

_
e
x
x
dx,
98 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN

_
sin x
x
dx,

_
cos x
x
dx,

_
x
ln x
dx,

_
dt
_
1 −k
2
sin
2
t
, k ∈ (0, 1), eliptiˇcki integral prve vrste,

_
1
_
−k
2
sin
2
t
dt, k ∈ (0, 1), eliptiˇcki integral druge vrste,

_
dt
(1 +hsin
2
t)
_
1 −k
2
sin
2
t
, k ∈ (0, 1), h ∈ R, eliptiˇcki integral tre´ce
vrste.
4.3 Nesvojstveni integral
Ovde dajemo neka uopˇstenja odredjenog integrala. Prvo uopˇstenje se sastoji
u tome da interval na kome se vrˇsi integracija moˇze da bude beskonaˇcan. Suˇstina
drugog uopˇstenja je da podintegralna funkcija moˇze da bude neograniˇcena na
intervalu na kome se vrˇsi integracija.
4.3.1 Nesvojstveni integral prve vrste
Definicija 4.5. Neka je funkcija f definisana na [a, +∞) i integrabilna na
konaˇcnom [a, b] za svako b > a. Graniˇcna vrijednost
_
+∞
a
f(x)dx = lim
b→+∞
_
b
a
f(x)dx, (4.3)
se naziva nesvojstveni integral prve vrste. Ako graniˇcna vrijednost u (4.3)
postoji i konaˇcna je onda kaˇzemo da je nesvojstveni integral konvergentan, a
u suprotnom sluˇcaju je divergentan.
Analogno se definiˇse i nesvojstveni integral prve vrste na (−∞, b]. Nesvo-
jstveni integral prve vrste na (−∞, +∞) se definiˇse sa
_
+∞
−∞
f(x)dx =
_
a
−∞
f(x)dx +
_
+∞
a
f(x)dx.
Moˇze se pokazati da ova definicija ne zavisi od broja a ∈ R. Dakle, nesvo-
jstveni integral
_
+∞
−∞
f(x)dx je konvergentan ako su oba integrala
_
a
−∞
f(x)dx
i
_
+∞
a
f(x)dx konvergentna.
4.3. NESVOJSTVENI INTEGRAL 99
Primjer 4.16. Pokazati da je nesvojstveni integral
_
+∞
0
xe
−x
2
dx,
konvergentan.
Rjeˇsenje. Podintegralna funkcija je definisana i neprekidna za sve vrijednosti
x, njena primitivna funkcija je F(x) = −
1
2
e
−x
2
. Na osnovu definicije imamo
_
+∞
0
xe
−x
2
dx = lim
b→+∞
_
b
0
e
−x
2
dx = lim
b→+∞
_

1
2
e
−b
2
+
1
2
_
=
1
2
.
Primjer 4.17. Ispitati konvergenciju integrala
_
+∞
0
xsin xdx.
Rjeˇsenje. Koriste´ci pacijalnu integraciju dobijamo da je F(x) = −xcos x +
sin x, primitivna funkcija funkcije f(x) = xsin x. Iz definicije nesvojstvenog
integrala slijedi
_
+∞
0
xsin xdx = lim
b→+∞
(−b cos b + sin b).
Ova graniˇcna vrijednost ne postoji, pa je dati integral divergentan.
Primjer 4.18. Izraˇcunati nesvojstveni integral
_
+∞
−∞
dx
x
2
+ 2x + 2
.
Rjeˇsenje. Imamo
_
+∞
−∞
dx
x
2
+ 2x + 2
=
_
0
−∞
dx
(x + 1)
2
+ 1
+
_
+∞
0
dx
(x + 1)
2
+ 1
=
= lim
a→−∞
_
0
a
dx
(x + 1)
2
+ 1
+ lim
b→+∞
_
b
0
dx
(x + 1)
2
+ 1
=
= lim
a→−∞
(arctg 1 −arctg(a + 1)) + lim
b→+∞
(arctg(b + 1) −arctg 1) =
=
_
π
4

_

π
2
__
+
_
π
2

π
4
_
= π.
Primjer 4.19. Ispitati konvrgenciju integrala
_
+∞
1
dx
x
λ
, λ ∈ R.
Rjeˇsenje. Ako je λ = 1 tada integral divergira. Naime,
_
+∞
1
dx
x
= lim
b→+∞
ln b = +∞.
100 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Ako je λ ,= 1 dobijamo
_
+∞
1
dx
x
λ
= lim
b→+∞
_
b
1−λ
1 −λ

1
1 −λ
_
.
Ova graniˇcna vrijednost ne postoji za λ < 1, dok je za λ > 1 jednaka
1
λ −1
.
Znaˇci, dati integral konvergira za λ > 1, a za λ ≤ 1 je divergentan.
U prethodnim primjerima smo konvergenciju nesvojstvenih integrala ispiti-
vali tako ˇsto smo nalazili primitivnu funkciju podintegralne funkcije i koristili
definiciju. Nekada to nije mogu´ce. U takvim sluˇcajevima korisni su sljede´ci
kriterijumi konvergencije.
Teorema 4.7. Neka je
0 ≤ f(x) ≤ g(x), za sve x ∈ [a, +∞),
tada iz konvergencije integrala
_
+∞
a
g(x)dx slijedi konvergencija integrala
_
+∞
a
f(x)dx i iz divergencije integrala
_
+∞
a
f(x)dx slijedi divergencija inte-
grala
_
+∞
a
g(x)dx.
Teorema 4.8. Ako je lim
x→+∞
f(x)
g(x)
= K, gdje je K pozitivan realan broj, tada
su oba integrala
_
+∞
a
f(x)dx i
_
+∞
a
g(x)dx istovremeno konvergentna ili di-
vergentna.
Primjer 4.20. Ispitati konvergenciju integrala
_
+∞
1
dx
x
2
+
5

x
3
+ 1
.
Rjeˇsenje. Kako je
1
x
2
+
5

x
3
+ 1

1
x
2
, za sve x ≥ 1
i
lim
b→+∞
_
b
1
dx
x
2
= lim
b→+∞
_

1
b
+ 1
_
= 1,
na osnovu teoreme 4.7 zakljuˇcujemo da je dati integral konvergentan.
Primjer 4.21. Ispitati konvergenciju integrala
_
+∞
1
xdx

x
4
+ 1
.
4.3. NESVOJSTVENI INTEGRAL 101
Rjeˇsenje. Vrijedi
lim
x→+∞
x

x
4
+1
1
x
= 1,
pa kako je integral
_
+∞
1
dx
x
,
divergentan, na osnovu teoreme 4.8, zakljuˇcujemo da je dati integral divergentan.
4.3.2 Nesvojstveni integral druge vrste
Druga vrsta nesvojstvenog integrala je kada funkcija nije ograniˇcena u okolini
neke taˇcke c iz intervala konvergencije [a, b]. Tu razlikujemo dva sluˇcaja. Jedan
je kada se taˇcka c poklapa sa nekom od taˇcaka a i b, a drugi kada c ∈ (a, b).
Definicija 4.6. Ako je funkcija f integrabilna na intervalu [a, b − ] za svaki
e > 0, a neograniˇcena u okolini taˇcke b tada se graniˇcna vrijednost
_
b
a
f(x)dx = lim
→+0
_
b−
a
f(x),
zove nesvojstveni integral druge vrste.
Analogno se definiˇse i nesvojstveni integral druge vrste ako je funkcija f neograniˇcena
u okolini taˇcke a.
Drugi sluˇcaj je ako je funkcija f neograniˇcena u nekoj okolini taˇcke c ∈ (a, b),
tada se definiˇse
_
b
a
f(x)dx = lim
→ 0+
µ → 0+
_
_
c−
a
f(x)dx +
_
b
c+µ
f(x)dx
_
.
Graniˇcna vrijednost
v.p.
_
b
a
f(x)dx = lim
→0+
_
_
c−
a
f(x)dx +
_
b
c+
f(x)dx
_
,
se naziva glavna vrijednost ( valeur principale) nesvojstvenog integrala.
Primjer 4.22. Izraˇcunati integral
_
2
1
x −2

x −1
dx.
Rjeˇsenje. Vrijedi sljede´ce
_
2
1
x −2

x −1
dx =
_
2
1
x −1

x −1
dx −
_
2
1
dx

x −1
=
_
2
1

x −1dx −
_
2
1
dx

x −1
.
102 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Dalje je
_
2
1

x −1dx =
(x −1)
3
2
3
2
¸
¸
¸
¸
¸
2
1
=
2
3
,
_
2
1
dx

x −1
= lim
→0
_
2
1+
dx

x −1
= lim
→0
2(1 −
_
(1 +) −1) = 2,
pa je
_
2
1
x −2

x −1
dx =
2
3
−2 = −
4
3
.
Navedimo joˇs primjer koji pokazuje da se uvodjenjem pojma glavne vri-
jednosti nesvojstvenog integrala proˇsiruje klasa funkcija za koju nesvojstveni
integral konvergira.
Primjer 4.23. Pokazati da je
_
1
−1
1
x
dx divergentan integral ali da je
v.p.
_
1
−1
1
x
dx = 0
Rjeˇsenje. Kako je
_

−1
1
x
dx +
_
1
µ
1
x
dx = ln −ln µ,
graniˇcna vrijednost
lim
→ 0+
µ → 0+
__

−1
1
x
dx +
_
1
µ
1
x
dx
_
,
ne postoji, ali je
v.p.
_
1
−1
1
x
dx = lim
→0
(ln −ln ) = 0.
4.4 Primjene odredjenog integrala u geometriji
4.4.1 Povrˇsina figure u ravni
Neka je funkcija f nenegativna i neprekidna na [a, b]. Iz definicije odredjenog
integrala slijedi da je povrˇsina krivolinijskog trapeza funkcije f nad intervalom
[a, b] data formulom
P =
_
b
a
f(x)dx.
Iz ove formule neposredno slijedi da ako su funkcije f i g neprekidne na intervalu
[a, b] i f(x) ≤ g(x) za sve x ∈ [a, b], da je povrˇsina oblasti
¦(x, y) : a ≤ x ≤ b, f(x) ≤ y ≤ g(x)¦,
4.4. PRIMJENE ODREDJENOG INTEGRALA U GEOMETRIJI 103
data sa
P =
_
b
a
(g(x) −f(x))dx.
Primjer 4.24. Izraˇcunati povrˇsinu figure ograniˇcenu pravom y = x i parabolom
y = 2 −x
2
.
Rjeˇsenje. Odredi´cemo apscise presjeˇcnih taˇcaka date prave i parabole, tako ˇsto
´cemo rijeˇsiti sistem jednaˇcina
y = x
y = 2 −x
2
.
Traˇzene apscise su x
1
= −2 i x
2
= 1. To su i granice integracije. Traˇzena
povrˇsina je
_
1
−2
[(2−x
2
)−x]dx =
_
2x −
x
3
3

x
2
2

¸
¸
¸
1
−2
=
_
2 −
1
3

1
2
_

_
−4 +
8
3
−2
_
=
9
2
.
4.4.2 Duˇzina luka krive
Ovde razmatramo problem izraˇcunavanja duˇzine luka krive. Taj problem se
naziva i rektifikacija. Moˇze se pokazati da za svaku krivu nije mogu´ce odrediti
duˇzinu luka krive izmedju odredjenih taˇcaka. Krive za koje je to mogu´ce uraditi
zovu se rektifikabilne krive.
Koriste´ci definiciju odredjenog integrala i teoremu o srednjoj vrijednosti moˇze
se dokazati sljede´ca teorema.
Teorema 4.9. Neka funkcija f ima neprekidan prvi izvod na intervalu [a, b].
Duˇzina luka krive izmedju taˇcaka ˇcije su apscise a i b jednaka je
l =
_
b
a
_
1 +f
2
(x)dx. (4.4)
Ako je kriva zadata parametarskim jednaˇcinama
x = x(t), y = y(t), α ≤ t ≤ β,
gdje su x

i y

neprekidne funkcije, tada je duˇzina luka krive jednaka
l =
_
β
α
_
˙ x

(t) + ˙ y

(t)dt. (4.5)
Primjer 4.25. Na´ci duˇzinu luka krive
y =
x
2
4

ln x
2
,
od taˇcke x = 1 do taˇcke x = e.
Rjeˇsenje. Koristimo formulu (4.4),
l =
_
e
1
_
1 +y
2
(x)dx =
_
e
1
¸
1 +
1
4
_
x −
1
x
_
2
dx =
1
2
_
e
1
_
1
x
+x
_
dx =
104 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
=
1
2
_
ln x +
x
2
2

¸
¸
¸
e
1
=
1
4
(1 +e
2
).
4.4.3 Zapremina i povrˇsina obrtnog tijela
Teorema 4.10. Neka je kriva y = f(x) neprekidna na [a, b]. Zapremina tijela
nastalog obrtanjem krive y = f(x) oko x−ose nad intervalom [a, b] je
V = π
_
b
a
f
2
(x)dx, (4.6)
a povrˇsina omotaˇca ovog tijela je
S = 2π
_
b
a
f(x)
_
1 +f
2
(x)dx. (4.7)
Primjer 4.26. Izraˇcunati zapreminu i povrˇsinu lopte polupreˇcnika R.
Rjeˇsenje. Tijelo koje nastaje obrtanjem krive
y =
_
R
2
−x
2
, −R ≤ x ≤ R,
predstavlja loptu polupreˇcnika R. Iz formule (4.6) dobijamo
V = π
_
R
−R
(R
2
−x
2
)dx = π
_
R
2
x −
x
3
3

¸
¸
¸
R
−R
=
4R
3
π
3
.
Kako je
y

= −
x

R
2
−x
2
,
_
1 +y
2
=
R

R
2
−x
2
,
za povrˇsinu omotaˇca vrijedi
S = 2π
_
R
−R
_
R
2
−x
2
R

R
2
−x
2
dx = 2πR
_
R
−R
dx = 4R
2
π.
4.5 Zadaci
Izraˇcunati integrale :
1.
_
x
2
+ 2
x
2
(x
2
+ 4)
dx.
2.
_
(a
4
5
−x
4
5
)dx.
3.
_
1 + cos 2x
cos x
dx.
4.5. ZADACI 105
4.
_
dx
sin
2
xcos
2
x
.
5.
_
dx

4 + 3x
2
.
Koriste´ci smjenu izraˇcunati integrale :
6.
_
dx
1 +

x + 3
.
7.
_
e
x
dx
4 + 5e
x
.
8.
_
dx
xln
7
x
.
9.
_
x + 1

1 +x
2
dx.
10.
_
dx

1 +e
x
.
Metodom parcijalne integracije izraˇcunati integrale :
11.
_
(x
2
−x + 2)e
x
dx.
12.
_

xln x.
13.
_
sin xln(cos x)dx.
Izvesti rekurentne formule za integrale :
14. I
n
=
_
sin
n
xdx.
15. I
n
=
_
x
n
e
−x
dx.
Rastavljanjem na parcijalne razlomke podintegralne funkcije izraˇcunati
integrale :
16.
_
2x
4
−x
2
+ 1
x
3
−x
dx.
17.
_
x
2
−3
x
2
−1
dx.
18.
_
11x + 16
(x −1)(x + 2)
2
dx.
19.
_
x
2
−2
x
3
(x + 2)
2
dx.
Izraˇcunati integrale sljede´cih iracionalnih funkcija :
106 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
20.
_
dx
x
11
(

x
4
+ 1)
2
.
21.
_
3
_
1 +
4

x

x
dx.
22.
_
dx
x +

x
2
+x + 1
dx.
23.
_
x
2
+ 4x
x +

x
2
+ 2x + 2
dx.
Na´ci integrale trigonometrijskih funkcija :
24.
_
sin
3
x
cos
2
x
dx.
25.
_
sin 6xcos 4xdx.
26.
_
dx
8 −4 sin x + 7 cos x
.
27.
_

1 + sin xdx.
28.
_
sin
3
x
5

cos x
.
Koriste´ci definiciju odredjenog integrala izraˇcunati
29.
_
1
0
x
2
dx.
30.
_ π
2
0
cos xdx.
Koriste´ci definiciju odredjenog integrala na´ci graniˇcne vrijednosti
31. lim
n→+∞
_
1
n + 1
+
1
n + 2
+ +
1
n +n
_
.
32. lim
n→+∞
1
n
_
e
1
n
+e
2
n
+ +e
n
n
_
.
33. lim
n→+∞
1 +
3

2 +
3

3 + +
3

n
3

n
4
.
34. Koriste´ci nejednakosti
x −
x
3
6
≤ sinx ≤ x, x ≥ 0,
pokazati da je
20

2
21

_
2
0
sin x

x

4

2
3
.
4.5. ZADACI 107
35. Pokazati da je
e

1
e

_
1
0
x
x
dx ≤ 1.
36. Pokazati da je
_
b
a
[x[
x
dx = [b[ −[a[.
Koriste´ci Newton-Leibnizovu formulu izraˇcunati integrale :
37.
_ 3

e
1
dx
x
_
1 −ln
2
x
.
38.
_
2
1
e
x
e
x
−1
dx.
39. Izraˇcunati integral
_
3
0
[2 −x[dx.
Izraˇcunati nesvojstvene integrale
40.
_
2
0
dx
3
_
(x −1)
2
.
41.
_
6
3
xdx
4

x
2
−9
.
42.
_
2
0
dx
x

ln x
.
43.
_ π
2
0
ln sin xdx.
Ispitati konvergenciju nesvojstvenih integrala
44.
_
2
1
dx
x
p
.
45.
_
1
0
dx
e
x
−sin x
.
46.
_
2
1
dx
xln
p
x
.
47. Γ(p) =
_
+∞
0
x
p−1
e
−x
dx. (Gama funkcija.)
48. B(p, q) =
_
1
0
x
p−1
(1 −x)
q−1
dx. (Beta funkcija.)
49. Izraˇcunati povrˇsinu figure ograniˇcenu parabolom y = x
2
+ 1 i pravom
x +y = 3.
108 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
50. Na´ci duˇzinu krive y = x
2
−1 od taˇcke x = −1 do taˇcke x = 1.
51. Izraˇcunati povrˇsinu tijela nastalog obrtanjem oko x−ose povrˇsi ograniˇcene
parabolom y = x
2
+ 1 i pravom y = x −1.
Glava 5
Redovi
5.1 Numeriˇcki redovi
5.1.1 Definicija i osnovni pojmovi
Definicija 5.1. Neka je dat niz ¦a
n
¦ i neka je S
n
=
n

k=1
a
k
. Uredjen par
(¦a
n
¦, ¦S
n
¦) se naziva red, a
n
je opˇsti ˇclan reda, a S
n
je n−ta parcijalna
suma reda.
Zbir S reda se definiˇse sa
S = lim
n→+∞
S
n
= lim
n→+∞
n

k=1
a
k
.
Ako postoji konaˇcan lim
n→+∞
S
n
kaˇzemo da je red konvergentan i da je S suma
reda. To oznaˇcavamo sa
S =
+∞

k=1
a
k
.
Za red koji nije konvergentan kaˇzemo da je divergentan.
Primjedba 5.1. Uobiˇcajeno je da se za red koristi ista oznaka kao i za sumu reda
to jest
+∞

k=1
a
k
.
Kako konaˇcno mnogo ˇclanova niza ne utiˇce na konvergenciju niza, to iz definicije
zakljuˇcujemo da konaˇcno mnogo ˇclanova reda ne utiˇce na konvegenciju reda.
Primjer 5.1. Pokazati da red
+∞

k=1
1
k(k + 1)
109
110 GLAVA 5. REDOVI
konvergira i na´ci sumu reda.
Rjeˇsenje. Za opˇsti ˇclan reda vrijedi
a
k
=
1
k

1
k + 1
,
pa za n−tu parcijalnu sumu reda imamo
S
n
=
n

k=1
1
k(k + 1)
=
_
1 −
1
2
_
+
_
1
2

1
3
_
+ +
_
1
n

1
n + 1
_
= 1−
1
n + 1
=
n
n + 1
.
Dakle,
lim
n→+∞
S
n
= 1,
pa je dati red konvergentan i suma mu je jednaka 1.
Primjer 5.2. Pokazati da je harmonijski red
+∞

k=1
1
k
divergentan.
Rjeˇsenje. U primjeru 2.15 je pokazano da je niz ¦S
n
¦ definisan sa
S
n
=
n

k=1
1
k
divergentan, a odavde slijedi divergencija datog reda.
Ako je red
+∞

k=1
a
k
konvergentan onda za niz njegovih parcijalnih suma ¦S
n
¦
vrijedi
lim
n→+∞
S
n
= lim
n→+∞
S
n−1
= S,
gdje je S neki realan broj. Dakle,
lim
n→+∞
(S
n
−S
n−1
) = 0,
to jest
lim
n→+∞
a
n
= 0.
Na taj naˇcin smo dobili potreban uslov za konvergenciju redova.
Teorema 5.1. Potreban uslov da red
+∞

n=1
a
n
konvergira je lim
n→+∞
a
n
= 0.
Primjer 5.3. Red
+∞

n=1
n

n je divergentan, jer na osnovu primjera 2.11 je
lim
n→+∞
n

n = 1, pa nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 111
Primjedba 5.2. Primjer 5.2 pokazuje da uslov
lim
n→+∞
a
n
= 0
nije dovoljan uslov za konvergenciju reda.
Primjer 5.4. Red
+∞

n=1
q
n−1
se naziva geometrijski red. U sluˇcaju da je q = 1, opˇsti ˇclan reda ne teˇzi nuli
kad n → +∞, pa dati red konvergira. Ako je q ,= 1, za njegove parcijalne sume
imamo
S
n
= 1 +q +q
2
+ +q
n−1
=
1 −q
n
1 −q
.
Ako je [q[ < 1 red je konvergentan i njegova suma S =
1
1 −q
. Ako je q > 1 je
lim
n→+∞
q
n
= +∞, pa je red divergentan. Za q < −1 ne postoji lim
n→+∞
q
n
, pa je
red divergentan.
Ako je red (¦a
n
¦, ¦S
n
¦) kovergentan i njegova suma S, tada vrijedi
S = S
n
+r
n
, (5.1)
gdje je r
n
definisan sa
r
n
=
+∞

k=n+1
a
k
i naziva se ostatak reda poslije n−tog ˇclana. Iz relacije (5.1) zakljuˇcujemo da
je lim
n→+∞
r
n
= 0. Dakle, imamo sljede´cu teoremu.
Teorema 5.2. Neka je r
n
ostatak konvergentnog reda poslije n−tog ˇclana. Tada
je lim
n→+∞
r
n
= 0.
Vidjeli smo da je dati red konvergentan ako i samo ako je konvergentan
niz njegovih parcijalnih suma. Koriste´ci Cauchyjev kriterijum konvergencije za
nizove dobijamo Cauchyjev kriterijum konvergencije za redove.
Teorema 5.3. Red (¦a
n
¦, ¦S
n
¦) je konvergentan ako i samo ako vrijedi
(∀ > 0) (∃n
0
> 0) (∀n ≥ n
0
)(∀p ∈ N) [S
n+p
−S
n
[ < .
Primjer 5.5. Pokazati da je red
+∞

n=1
cos n
n
2
112 GLAVA 5. REDOVI
konvvergentan.
Rjeˇsenje. Odredi´cemo broj n
0
takav da za svaki n ≥ n
0
i svaki p ∈ N, vrijedi
[S
n+p
−S
n
[ < . Imamo
[S
n+p
−S
n
[ =
¸
¸
¸
¸
cos(n + 1)
(n + 1)
2
+
cos(n + 2)
(n + 2)
2
+ +
cos(n +p)
(n +p)
2
¸
¸
¸
¸


1
(n + 1)
2
+ ≤
1
(n + 2)
2
+ + ≤
1
(n +p)
2
<
<
1
n(n + 1)
+
1
(n + 1)(n + 2)
+ +
1
(n +p −1)(n +p)
=
1
n

1
n +p
<
1
n
.
Dakle,
[S
n+p
−S
n
[ <
1
n
,
pa je dovoljno uzeti
n
0
=
_
1

_
+ 1.
Teorema 5.4. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
konvergentni. Tada vrijedi
• red
+∞

n=1
(a
n
+b
n
) je konvergentan i
+∞

n=1
(a
n
+b
n
) =
+∞

n=1
a
n
+
+∞

n=1
b
n
,
• red
+∞

n=1
λa
n
je konvergentan i
+∞

n=1
λa
n
= λ
+∞

n=1
a
n
, za svaki λ ∈ R.
Dokaz. Neka su S
1
n
i S
1
n
parcijalne sume redova
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redom. Dokaz
slijedi iz ˇcinjenice da
lim
n→+∞
S
1
n
= S
1
i lim
n→+∞
S
2
n
= S
2
implicira
lim
n→+∞
(S
1
n
+S
2
n
) = S
1
+S
2
i
lim
n→+∞
λS
1
n
= λS
1
.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 113
5.1.2 Redovi sa pozitivnim ˇclanovima
U ovoj sekciji posmatramo redove sa pozitivnim ˇclanovima, to jest redove
+∞

n=1
a
n
za koje je a
n
> 0 za svaki n ∈ N. Za parcijalne sume S
n
reda sa pozitivnim
ˇclanovima vrijedi
• S
n
> 0 za svaki n ∈ N,
• S
n+1
= S
n
+a
n+1
> S
n
za svaki n ∈ N.
Dakle, niz ¦S
n
¦ je monotono rastu´ci. Ako je on ograniˇcen odozgo onda je i
konvergentan. Ako niz parcijalnih suma pozitivnog reda nije ograniˇcen odozgo
onda je lim
n→+∞
S
n
= +∞. Na taj naˇcin smo dokazali sljede´cu teoremu.
Teorema 5.5. Red sa pozitivnim ˇclanovima je konvergentan ako i samo ako je
niz njegovih parcijalnih suma ograniˇcen odozgo.
Primjer 5.6. Pokazati da je red
+∞

n=1
1
2
n

1 +n
konvergentan.
Rjeˇsenje. Pokaza´cemo da je niz parcijalnih suma ¦S
n
¦ ograniˇcen odozgo.
Imamo
S
n
=
1
2

2
+
1
2
2

3
+ +
1
2
n

1 +n
<
<
1
2
+
1
2
2
+ +
1
2
n
= 1 −
1
2
n
< 1.
Teorema 5.6. Prvi poredbeni kriterijum. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redovi sa
pozitivnim ˇclanovima i a
n
≤ b
n
za svaki n ∈ N. Tada iz konvergencije reda
+∞

n=1
b
n
slijedi konvergencija reda
+∞

n=1
a
n
, a iz divergencije reda
+∞

n=1
a
n
slijedi divergencija
reda
+∞

n=1
b
n
.
Dokaz. Neka su S
1
n
i S
1
n
parcijalne sume redova
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redom. Ako
je a
n
≤ b
n
za svaki n ∈ N tada je S
1
n
≤ S
2
n
, pa ako je niz ¦S
2
n
¦ ograniˇcen
odozgo onda je takav i niz ¦S
1
n
¦ to jest ako je red
+∞

n=1
b
n
konvergentan takav je
114 GLAVA 5. REDOVI
i red
+∞

n=1
a
n
. S druge strane iz lim
n→+∞
S
1
n
= +∞ slijedi lim
n→+∞
S
2
n
= +∞, pa iz
divergencije reda
+∞

n=1
a
n
slijedi divergencija reda
+∞

n=1
b
n
.
Na sliˇcan naˇcin se mogu dokazati i sljede´ce teoreme.
Teorema 5.7. Drugi predbeni kriterijum. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redovi
sa pozitivnim ˇclanovima. Ako postoji K > 0 takav da je lim
n→+∞
a
n
b
n
= K tada su
redovi
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
ekvikonvergentni, to jest oba reda su ili konvergentna
ili divergentna.
Teorema 5.8. Tre´ci predbeni kriterijum. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redovi sa
pozitivnim ˇclanovima. Ako je lim
n→+∞
a
n
b
n
= 0 tada iz konvergencije reda
+∞

n=1
b
n
slijedi konvergencija reda
+∞

n=1
a
n
, a iz divergencije reda
+∞

n=1
a
n
slijedi divergencija
reda
+∞

n=1
b
n
.
Primjer 5.7. Ispitati konvergenciju sljede´cih redova :
(i)
+∞

n=1
2
_
n(n + 1)
, (ii)
+∞

n=1
1
n
2
+ 10n + 100
, (iii)
+∞

n=1
sin
2
1
n
.
Rjeˇsenje. (i) Kako je
2
_
n(n + 1)

1
n
na osnovu prvog poredbenog kriterijuma i ˇcinjenice da je
+∞

n=1
1
n
divergentan red
dobijamo da je dati red divergentan.
(ii) Vrijedi
lim
n→+∞
1
n
2
+10n+100
1
n(n+1)
= 1,
pa kako je red
+∞

n=1
1
n(n + 1)
konvergentan, na osnovu drugog poredbenog kriter-
ijuma zakljuˇcujemo da se radi o konvergentnom redu.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 115
(iii) Red je konvergentan. Naime,
lim
n→+∞
1
n
2
sin
2 1
n
= 1,
a red
+∞

n=1
1
n
2
je konvergentan.
Teorema 5.9. Integralni kriterijum. Neka je f neprekidna, pozitivna i
monotono nerastu´ca funkcija na ]1, +∞). Tada su
_
+∞
1
f(x)dx i
+∞

n=1
f(n)
ekvikonvergentni.
Dokaz. Vrijedi sljede´ce
_
n
1
f(x)dx =
_
2
1
f(x)dx +
_
3
2
f(x)dx + +
_
n
n−1
f(x)dx.
Kako je funkcija f monotono nerastu´ca dobijamo
f(k) ≤
_
k
k−1
f(x)dx ≤ f(k −1), k = 2, 3, . . . , n.
Sada imamo
f(2) +f(3) + +f(n) ≤
_
n
1
f(x)dx ≤ f(1) +f(2) + +f(n −1),
odakle zakljuˇcujemo da su
_
+∞
1
f(x)dx i
+∞

n=1
f(n)
ekvikonvergentni.
Primjer 5.8. Kako je prema primjeru 4.19 integral
_
+∞
1
dx
x
p
konvergentan za
p > 1, a divergentan za p ≤ 1, zakljuˇcujemo da je hiperharmonijski red
+∞

n=1
1
n
p
, konvergentan za p > 1, a divergentan za p ≤ 1.
Teorema 5.10. D’Alembertov kriterijum. Neka je
+∞

n=1
a
n
red sa pozitivnim
ˇclanovima. Ako postoji lim
n→+∞
a
n+1
a
n
= L, tada vrijedi
116 GLAVA 5. REDOVI
• ako je L < 1 red
+∞

n=1
a
n
je konvergentan,
• ako je L > 1 red
+∞

n=1
a
n
je divergentan,
• ako je L = 1 red
+∞

n=1
a
n
moˇze da bude konvergentan ili divergentan.
Dokaz. Neka je lim
n→+∞
a
n
= L < 1, tada postoji > 0 takav da je L+ < 1. Za
takav > 0 postoji n
0
∈ N takav da je
¸
¸
¸
¸
a
n+1
a
n
−L
¸
¸
¸
¸
< za sve n ≥ n
0
.
Neka je q = L +. Imamo sljede´ce
a
n+1
a
n
< q za sve n ≥ n
0
,
pa matematˇckom indukcijom dobijamo
a
n+1
<
a
n0
q
n0
q
n+1
za sve n ≥ n
0
.
Sada na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zakljuˇcujemo da je dati red kon-
vergentan.
Ako je L > 1 tada se na sliˇcan naˇcin moˇze pokazati da postoji n
0
∈ N takav da
je
a
n+1
a
n
≥ 1 za sve n ≥ n
0
,
pa zakljuˇcujemo da opˇsti ˇclan ne teˇzi 0 kad n → +∞. Dakle, nije ispunjen
potreban uslov za konvegenciju redova.
Da za L = 1 red moˇze da konvergira slijedi iz primjera
+∞

n=1
1
n
2
, a da moˇze da
divergira pokazuje primjer
+∞

n=1
1
n
.
Primjer 5.9. Pokazati da je red
+∞

n=1
n!
n
n
, konvergentan.
Rjeˇsenje. Kako je
a
n+1
a
n
=
(n + 1)!
(n + 1)
n+1

n
n
n!
=
n
n
(n + 1)
n
=
1
_
1 +
1
n
_
n
,
zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
a
n+1
a
n
=
1
e
< 1,
pa je prema D’alembertovom kriterijumu dati red konvergentan.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 117
Na sliˇcan naˇcin kao D’alembertov kriterijum se moˇze dokazati i sljede´ci kri-
terijum.
Teorema 5.11. Cauchyjev kriterijum. Neka je
+∞

n=1
a
n
red sa pozitivnim
ˇclanovima. Ako postoji lim
n→+∞
n

a
n
= L, tada vrijedi
• ako je L < 1 red
+∞

n=1
a
n
je konvergentan,
• ako je L > 1 red
+∞

n=1
a
n
je divergentan,
• ako je L = 1 red
+∞

n=1
a
n
moˇze da bude konvergentan ili divergentan.
Primjer 5.10. Pokazati da je red
+∞

n=1
_
n
2
+ 1
n
2
+n + 1
_
n
2
konvergentan.
Rjeˇsenje. Kako je
n

a
n
=
_
n
2
+ 1
n
2
+n + 1
_
n
=
_
1 −
n
n
2
+n + 1
_
n
,
zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
n

a
n
=
1
e
< 1,
pa je prema Cauchyjevom kriterijumu dati red konvergentan.
5.1.3 Alternativni redovi
Definicija 5.2. Red oblika
+∞

n=1
(−1)
n
a
n
,
gdje je a
n
> 0 za svaki n ∈ N, nazivamo alternativni red.
Moˇze se pokazati da vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 5.12. Leibnizov kriterijum. Ako niz ¦a
n
¦ monotono opada i
lim
n→+∞
a
n
= 0, tada alternativni red
+∞

n=1
(−1)
n−1
a
n
, konvergira.
Primjer 5.11. Red
+∞

n=1
(−1)
n−1
1
n
, konvergira jer niz
1
n
, n ∈ N monotono
opada i teˇzi nuli.
118 GLAVA 5. REDOVI
Za pribliˇzno izraˇcunavanje sume alternativnog reda od koristi je sljede´ca
teorema.
Teorema 5.13. Neka niz ¦a
n
¦ monotono opada i lim
n→+∞
a
n
= 0, tada je
[r
n
[ =
¸
¸
¸
¸
¸
+∞

k=n+1
(−1)
k−1
a
k
¸
¸
¸
¸
¸
< a
n+1
i sgnr
n
= (−1)
n
.
Primjer 5.12. Koliko ˇclanova reda
+∞

n=1
(−1)
n−1
n
2
treba sabrati da bi se njegova
suma izraˇcunala sa taˇcnoˇs´cu do 10
−2
.
Rjeˇsenje. Prema prethodnoj teoremi za ostatak datog reda vrijedi
[r
n
[ <
1
(n + 1)
2
,
pa je nejednakost
[r
n
[ <
1
10
2
ispunjena ako je n + 1 > 10, to jest n > 9.
Definicija 5.3. Za red
+∞

n=1
a
n
kaˇzemo da je apsolutno konvergentan ako
red
+∞

n=1
[a
n
[ konvergira. Ako red
+∞

n=1
a
n
konvergira, ali ne konvergira apsolutno
kaˇzmo da je uslovno konvergentan.
Primjer 5.13. Red
+∞

n=1
(−1)
n−1
1
n
2
je apsolutno konvergentan, a red
+∞

n=1
(−1)
n−1
1
n
je uslovno konvergentan.
Teorema 5.14. Ako je red apsolutno konvegentan tada je on i konvergentan.
Dokaz. Tvrdjenje slijedi iz Cauchyjevog kriterijuma za konvergenciju i uopˇstene
nejednakosti trougla
[a
n+1
+a
n+2
+a
n+p
[ ≤ [a
n+1
[ +[a
n+2
[ + +[a
n+p
[.
Primjetimo da ako je red konvergentan on ne mora biti i apsolutno konver-
gentan. Za apsolutno konvergentne redove vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 5.15. Ako je red
+∞

n=1
a
n
apsolutno konvergentan i funkcija s : N →N
bijekcija tada je
+∞

n=1
a
n
=
+∞

n=1
a
s
(n).
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 119
5.2 Funkcionalni nizovi i redovi
5.2.1 Funkcionalni nizovi
Definicija 5.4. Preslikavanje definisano na skupu N kod koga je slika za svaki
n ∈ N neka funkcija definisana na skupu X nazivamo funkcionalnim nizom i
oznaˇcavamo sa ¦f
n
(x)¦, x ∈ X, ili kra´ce ¦f
n
¦.
Kod funkcionalnih nizova imamo dvije vrste konvergencije. To je obiˇcna i
uniformna konvegencija.
Definicija 5.5. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦, x ∈ X obiˇcno konvergira na skupu
Y ka funkciji f : Y →R ako za svako x ∈ Y vrijedi
f(x) = lim
n→+∞
f
n
(x).
Primjer 5.14. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦ definisan sa
f
n
(x) =
_
x
2
+
1
n
2
, x ∈ R,
obiˇcno konvergira ka funkciji f(x) = [x[ na skupu R.
Definicija 5.6. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦, x ∈ X uniformno konvergira na
skupu Y ka funkciji f : Y →R ako vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
)(∀x ∈ Y ) [f
n
(x) −f(x)[ < .
Primjer 5.15. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦ definisan sa
f
n
(x) =
1
x
2
+n
2
, x ∈ R,
uniformno konvergira ka funkciji f(x) = 0 na skupu R.
Rjeˇsenje. Neka je dat > 0. Iz nejednakosti
[f
n
(x) −f(x)[ ≤
1
n
2
,
zakljuˇcujemo da za n
0
=
_
1

_
+ 1 vrijedi
(∀n ≥ n
0
)(∀x ∈ R) [f
n
(x) −f(x)[ < .
Za ispitivanje uniformne konvergencije ˇcesto se koristi sljede´ci kriterijumi.
Teorema 5.16. Weierstrassov kriterijum. Niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno
konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako postoji niz realnih brojeva
¦c
n
¦ koji ne zavisi od x ∈ X, takav da je lim
n→+∞
c
n
= 0 i
[f
n
(x) −f(x)[ ≤ c
n
za sve x ∈ X, n ∈ N.
120 GLAVA 5. REDOVI
Teorema 5.17. Cauchyjev kriterijum. Niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno kon-
vergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
)(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) [f
n+p
(x) −f
n
(x)[ < .
Teorema 5.18. Niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira ka funkciji f na skupu
X ako i samo ako je
lim
n→+∞
sup
x∈X
[f
n
(x) −f(x)[ = 0.
Primjer 5.16. Ispitati obiˇcnu i uniformnu konvergenciju niza funkcija
f
n
(x) =
nx
1 +n
2
x
2
, x ∈ [0, 1].
Rjeˇsenje. Imamo
lim
n→+∞
nx
1 +n
2
x
2
= 0, za sve x ∈ [0, 1],
pa dati niz funkcija obiˇcno konvergira ka funkciji f(x) = 0, x ∈ [0, 1]. Ispitajmo
unifrmnu konvergenciju. Vrijedi
sup
x∈[0,1]
[f
n
(x) −f(x)[ = max
x∈[0,1]
f
n
(x),
jer je funkcija f
n
neprekidna, pa na intervalu [0, 1] dostiˇze maksimum. Taj
maksimum se dostiˇze za x =
1
n
. Dakle,
sup
x∈[0,1]
[f
n
(x) −f(x)[ = f
n
_
1
n
_
=
1
2
,= 0,
pa zakljuˇcujemo da funkcija ne konvergira uniformno.
Na kraju navedimo neke osobine uniformno konvergentnih nizova.
Teorema 5.19. Osobine uniformno konvergentnih nizova.
• Ako niz neprekidnih funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira na skupu X ka
funkciji f tada za svaki x
0
∈ X vrijedi
lim
n→+∞
_
lim
x→x
0
f
n
(x)
_
= lim
x→x
0
_
lim
n→+∞
f
n
(x)
_
.
• Ako niz neprekidnih funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira na intervalu [a, b]
ka funkciji f tada vrijedi
lim
n→+∞
__
x
a
f
n
(t)dt
_
=
_
x
a
_
lim
n→+∞
f
n
(t)
_
dt, x ∈ [a, b].
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 121
• Neka je ¦f
n
¦ niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a, b]i neka niz
¦f

n
¦ uniformno konvergira na [a, b]. Ako postoji taˇcka c ∈ [a, b] takva da
je niz ¦f
n
(c)¦ konvergentan tada i niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira
na [a, b] i vrijedi
lim
n→+∞
f

n
(x) =
_
lim
n→+∞
f
n
(x)
_
, x ∈ [a, b].
Primjer 5.17. Izraˇcunati
lim
n→+∞
_
1
0
1
x
2
+n
2
dx.
Rjeˇsenje.
U primjeru 5.15 smo ustanovili da niz
_
1
x
2
+n
2
_
konvergira uniformno na skupu R, pa prema tome i na [0, 1]. Dakle,
lim
n→+∞
_
1
0
1
x
2
+n
2
dx =
_
1
0
_
lim
n→+∞
1
x
2
+n
2
_
dx = 0.
5.2.2 Funkcionalni redovi
Definicija 5.7. Neka je dat niz funkcija ¦u
n
(x)¦ definisanih na skupu X. Red
+∞

n=1
u
n
(x), x ∈ X,
naziva se funkcionalni red.
Definicija 5.8. Za red
+∞

n=1
u
n
(x) kaˇzemo da obiˇcno (uniformno) konvergira
na skupu X ako niz njegovih parcijalnih suma S
n
(x) obiˇcno (uniformno) kon-
vergira ka sumi S(x) ovog reda na skupu X.
Kao posljedicu kriterijuma za uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova
dobijamo kriterijume za unformnu konvergenciju funkcionalnih redova.
Teorema 5.20. Weierstrassov kriterijum. Ako postoji konvergentan brojni
red
+∞

n=1
c
n
, c
n
> 0, za koji za sve x ∈ X i sve n ∈ N, vrijedi
[u
n
(x)[ ≤ c
n
,
122 GLAVA 5. REDOVI
onda funkcionalni red
+∞

n=1
u
n
(x)
apsolutno i uniformno konvergira na skupu X.
Primjer 5.18. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnog reda
+∞

n=1
n
2

n!
_
x
n
+
1
x
n
_
,
1
2
≤ [x[ ≤ 2.
Rjeˇsenje. Vrijedi
¸
¸
¸
¸
x
n
+
1
x
n
¸
¸
¸
¸
≤ 2
n
+ 2
n
= 2
n+1
, za sve
1
2
≤ [x[ ≤ 2.
Dalje, red
+∞

n=1
n
2
2
n+1

n!
,
konvergira na osnovu D’Alembertovog kriterijuma, pa zakljuˇcujemo da je dati
red uniformno konvergentan.
Teorema 5.21. Cauchyjev kriterijum. Red
+∞

n=1
u
n
(x)je uniformno konver-
gentan na skupu X ako i samo ako
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
)(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) [u
n+1
(x) + +u
n+p
(x)[ < .
Teorema 5.22. Osobine uniformno konvergentnih redova.
• Neka je dat red neprekidnih funkcija koji uniformno konvergira na skupu
X. Tada za svaki x
0
∈ X vrijedi
lim
x→x
0
_
+∞

n=1
u
n
(x)
_
=
+∞

n=1
u
n
(x
0
).
• Ako su ˇclanovi niza ¦u
n
(x)¦ neprekidne funkcije na intervalu [a, b] i ako
red
+∞

n=1
u
n
(x) uniformno konvergira na [a, b] tada i red
+∞

n=1
_
x
a
u
n
(t)dt, x ∈ [a, b],
uniformno konvvergira na [a, b] i vrijedi
+∞

n=1
_
x
a
u
n
(t)dt =
_
x
a
_
+∞

n=1
u
n
(t)
_
dt, x ∈ [a, b].
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 123
• Neka je ¦u
n
(x)¦ niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a, b]i neka
red
+∞

n=1
u
n
(x) uniformno konvergira na [a, b]. Ako postoji taˇcka c ∈ [a, b]
takva da je red
+∞

n=1
u
n
(c) konvergentan tada i red
+∞

n=1
u
n
(x) uniformno
konvergira na [a, b] i vrijedi
+∞

n=1
u

n
(x) =
_
+∞

n=1
u
n
(x)
_

, x ∈ [a, b].
5.2.3 Stepeni redovi
Definicija 5.9. Funkcionalni red
+∞

n=0
a
n
x
n
, a
n
∈ R, n = 0, 1, . . .
naziva se stepeni ili potencijalni red.
Primjer 5.19. Stepeni red
+∞

n=0
x
n
, je konvergentan za sve x ∈ R za koje je
[x[ < 1. Za takve x dati red je i apsolutno konvergentan. Primjetimo da ako je
0 ≤ r < 1 da je red na osnovu Weirstrassovog kriterijuma uniformno konver-
gentan na skupu ¦x : [x[ ≤ r¦.
Prethodni primjer nam daje ideju za dokaz sljede´ce teoreme.
Teorema 5.23. Ako stepeni red
+∞

n=0
a
n
x
n
, konvergira za neko x
0
,= 0 tada on
apsolutno konvergira za svako x za koje je [x[ < [x
0
[ i uniformno konvergira na
skupu ¦x : [x[ ≤ r¦, gdje je 0 ≤ r < [x
0
[.
Dokaz. Neka je x
0
,= 0 takav da je red
+∞

n=0
a
n
x
n
0
konvergentan. Potreban uslov
da red konvergira je da njegov opˇsti ˇclan teˇzi nuli. Dakle, lim
n→+∞
a
n
x
n
0
= 0. Iz
definicije graniˇcne vrijednosti zakljuˇcujemo da postoji M > 0 tako da je
[a
n
x
n
0
[ ≤ M za sve n ∈ N.
Sada je
[a
n
x
n
[ = [a
n
x
n
0
[
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
n
≤ M
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
n
za sve n ∈ N.
Kako je
+∞

n=0
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
n
,
124 GLAVA 5. REDOVI
konvergentan red, jer je
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
< 1,na osnovu prvog poredbenog kriterijuma za-
kljuˇcujemo i da je red
+∞

n=0
[a
n
x
n
[, konvergentan, to jest red
+∞

n=0
a
n
x
n
, apsolutno
konvergentan.
Neka je 0 ≤ r < [x
0
[. Pokaˇzimo da je red
+∞

n=0
a
n
x
n
, uniformno konvergentan na
skupu ¦x : [x[ ≤ r¦. Neka x ∈ ¦x : [x[ ≤ r¦. Tada je
[a
n
x
n
[ ≤ [a
n
[r
n
za sve n ∈ N.
Red
+∞

n=0
[a
n
[r
n
je konvergentan, na osnovu prethodnog dijela dokaza, pa sada
na osnovu Weierstrsassovog kriterijuma red uniformno konvergira na skupu
¦x : [x[ ≤ r¦.
Posljedica 5.1. Ako stepeni red
+∞

n=0
a
n
x
n
divergira u taˇcki x
0
, tada dati red
divergira za svako x za koje je [x[ > [x
0
[.
Definicija 5.10. Realan broj R > 0 takav da stepeni red
+∞

n=0
a
n
x
n
konvergira,
za svako x iz skupa ¦x : [x[ < R¦, a divergira za svako x iz skupa ¦x : [x[ > R¦
se naziva polupreˇcnik konvergencije stepenog reda
+∞

n=0
a
n
x
n
.
Iz teoreme 5.23 dobijamo sljede´cu teoremu.
Teorema 5.24. Ako je R polupreˇcnik konvegencije reda
+∞

n=0
a
n
x
n
tada red apso-
lutno konvergira na (−R, R), a divergira za [x[ > R i red uniformno konvergira
na [−r, r] za svaki r ∈ (0, R).
Iz D’Alembertovog i Cauchyjevog kriterijuma dobijamo postupak za odred-
jivanje polupreˇcnika konvergencije stepenog reda.
Teorema 5.25. Polupreˇcnik konvegencije stepenog reda
+∞

n=0
a
n
x
n
dat je sa
R = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
a
n
a
n+1
¸
¸
¸
¸
ili
R = lim
n→+∞
1
n
_
[a
n
[
.
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 125
Primjer 5.20. Odrediti polupreˇcnik konvergencije reda
+∞

n=1
(n!)
2
(2n)!
x
n
.
Rjeˇsenje. Imamo
¸
¸
¸
¸
a
n
a
n+1
¸
¸
¸
¸
=
(2n + 2)(2n + 1)
(n + 1)
2
,
pa je
R = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
a
n
a
n+1
¸
¸
¸
¸
= 4.
Definicija 5.11. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini nule i neka pos-
toje svi izvodi funkcije f u nuli. Stepeni red
+∞

n=1
f
(n)
(0)
n!
x
n
nazivamo Maclaurinovim redom funkcije f.
Koriste´ci osobine uniformno konvergentnih redova (teorema 5.22) moˇze se
dobiti sljede´ca teorema.
Teorema 5.26. Ako je
f(x) =
+∞

n=0
a
n
x
n
, −R < x < R
tada je
a
n
=
f
(n)
(0)
n!
, n = 0, 1, . . .
Na kraju, dajemo neke funkcije predstavljene pomo´cu stepenog reda

1
1 −x
=
+∞

n=0
x
n
, −1 < x < 1,

1
1 +x
=
+∞

n=0
(−1)
n
x
n
, −1 < x < 1,
• ln(1 +x) =
+∞

n=0
x
n+1
n + 1
, −1 < x ≤ 1,
• e
x
=
+∞

n=0
x
n
n!
, −∞ < x < ∞,
126 GLAVA 5. REDOVI
• sin x =
+∞

n=0
(−1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
, −∞ < x < ∞,
• cos x =
+∞

n=0
(−1)
n
x
2n
(2n)!
, −∞ < x < ∞,
• arctg x =
+∞

n=0
(−1)
n
x
2n+1
2n + 1
, −1 < x ≤ 1.
5.3 Zadaci
1. Koriste´ci definiciju, ispitati konvergenciju redova i na´ci njihove sume :
(i)
+∞

n=1
1
(n + 1)(n + 3)
, (ii)
+∞

n=1
1
n(n + 1)(n + 2)
.
2. Ispitati konvergenciju sljede´cih redova :
(i)
+∞

n=1
n
2
3
n
, (ii)
+∞

n=1
3
−n
_
n + 1
n
_
n
2
, (iii)
+∞

n=1
(n!)
2
(2n)!
.
3. Ispitati apsolutnu i uslovnu konvergenciju redova :
(i)
+∞

n=1
(−1)
n
1
nln n
, (ii)
+∞

n=1
(−1)
n
sin
π

n
, (iii)
+∞

n=1
(−1)
n
(n!)
2
(2n)!
.
4. Pokazati da je red

n=1
sin(π
_
n
2
+a
2
)
konvergentan za svaki a ∈ R. Odrediti a ∈ R za koje je red i apsolutno
konvergentan.
5. Na´ci oblast konvergencije redova :
(i)
+∞

n=1
1
n
x
, (ii)
+∞

n=1
(−1)
n
1
n
x
, (iii)
+∞

n=1
sin nx
n
2
.
6. Koriste´ci Cauchyjev kriterijum konvergencije pokazati da je red
+∞

n=1
sin nx
n(n + 1)
,
konvergentan.
7. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova :
(i) f
n
(x) =
1
x +n
, x > 0,
5.3. ZADACI 127
(ii) f
n
(x) = x
n
−x
n+1
, 0 ≤ x ≤
1
2
,
(ii) f
n
(x) = x
n
−x
n+1
, 0 ≤ x ≤
1
2
.
8. Pokazati da sljede´ci redovi konvergiraju uniformno na cijelom skupu R,
(i)
+∞

n=1
1
n(n + 1) +x
2
, (ii)
+∞

n=1
cos nx
n!
.
9. Odrediti polupreˇcnik konvergencije sljede´cih redova :
(i)
+∞

n=1
x
n
n(n + 1)
, (ii)
+∞

n=1
n
2
x
n
(2n + 1)!
, (iii)
+∞

n=1
(−1)
n
3
2n−1
+ 1
(2n)!
x
n
.
10. Odrediti Taylorov red funkciju
f(x) =
1
(x −1)(x + 2)
.
11. Odrediti Taylorov red funkcije
f(x) =
2x + 5
(x −1)(2x −3)
.
12. Odrediti polupreˇcnik konvergencije i sumu reda
+∞

n=1
x
n
n(n + 1)
.
13. Odrediti polupreˇcnik konvergencije i sumu reda
+∞

n=1
(−1)
n
x
2n+1
2n(2n + 1)
.
14. Sumirati sljede´ce redove :
(i)
+∞

n=1
nx
n
, (ii)
+∞

n=1
(−1)
n
x
2n
2n
, (iii)
+∞

n=1
x
n
(n + 1)(n + 2)
.
15. Izraˇcunati sume redova :
(i)
+∞

n=1
(−1)
n
1
n
, (ii)
+∞

n=1
3
n
(n + 2)
n!
.
128 GLAVA 5. REDOVI
Glava 6
Diferencijalne jednaˇcine
6.1 Uvod
6.1.1 Osnovni pojmovi
Neka je F realna funkcija n + 2 promjenljive. Jednaˇcina
F(x, y, y

, . . . , y
(n)
) = 0, x ∈ (a, b), (6.1)
gdje je y nepoznata n−puta diferencijabilna funkcija naziva se diferencijalnom
jednaˇcinom reda n ako se u njoj obavezno pojavljuje funkcija y
(n)
.
Ako je diferencijalna jednaˇcina data u obliku
y
(n)
= f(x, y, y

, . . . , y
(n−1)
), (6.2)
kaˇzemo da ima normalni oblik.
Opˇste rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.1) je svaka funkcija
y = y(x), x ∈ (a, b)
koja je data sa
G(x, y, C
1
, . . . , C
n
) = 0, (6.3)
gdje su C
1
, . . . , C
n
konstante tako da vaˇzi
• y = y(x) je rjeˇsenje jednaˇcine (6.1) na (a, b), to jest za y = y(x) jednaˇcina
(6.1) postaje identitet na (a, b),
• eliminacijom konstanti C
1
, . . . , C
n
iz (6.3) i izvodnih jednakosti do reda n
dobijamo samo diferencijalnu jednaˇcinu (6.1).
Partikularno rjeˇsenje je svako rjeˇsenje koje se dobija iz opˇsteg rjeˇsenja za
konkretne vrijednosti bar jedne od konstanti C
1
, . . . , C
n
.
Singularno rjeˇsenje je rjeˇsenje koje se ne moˇze dobiti iz opˇsteg rjeˇsenja ni za
jednu vrijednost konstanti C
1
, . . . , C
n
.
129
130 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Integralna kriva diferencijalne jednaˇcine je svako njeno partikularno ili sin-
gularno rjeˇsenje posmatrano kao kriva y = y(x).
Uslovi
y(x
0
) = y
0
, y

(x
0
) = y
1
, . . . , y
(n−1)
(x
0
) = y
n−1
, (6.4)
se nazivaju poˇcetni uslovi. Problem (6.2), (6.4) se naziva Cauchyjev poˇcetni
problem reda n.
Problem
y

= f(x, y)
y(x
0
) = y
0
,
(6.5)
je Cauchyjev poˇcetni problem prvog reda.
Napomenimo da se pored Cauchyjevog poˇcetnog problema u teoriji diferencijal-
nih jednaˇcina izuˇcavaju i graniˇcni problemi. Graniˇcni problemi su kompliko-
vaniji, a kao ilustraciju navodimo graniˇcni problem drugog reda.
Problem
y

= f(x, y, y

)
y(a) = A, y(b) = B,
(6.6)
gdje su a i b krajnje taˇcke posmatranog intervala, a A i B dati realni brojevi se
naziva graniˇcni problem drugog reda.
Na kraju ove sekcije recimo i to da diferencijalne jednaˇcine opisuju razne prirodne
pojave. Tako na primjer jednaˇcina
y

= ky,
predstavlja Maltusov zakon porasta populacije, dok su rjeˇsenja Hermitove jednaˇcine
y

−2xy

+ 2py = 0,
talasne funkcije kvantne mehanike.
6.1.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja
U ovoj sekciji bavi´cemo se pitanjem egzistencije ijedinstvenosti rjeˇsenja difer-
encijalne jednaˇcine prvog reda. Taˇcnije, bavi´cemo se pitanjem egzistencije i jed-
nistvenosti rjeˇsenja Cauchyjevog problema (6.5). Sljede´ca teorema je poznata
kao Peanova teorema.
Teorema 6.1. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti
D = ¦(x, y) : [x −x
0
[ ≤ a, [y −y
0
[ ≤ b¦
tada Koˇsijev problem (6.5) ima bar jedno rjeˇsenje definisano na [x
0
−h, x
0
+h],
gdje je h = min¦a,
b
M
¦ i M = sup
D
[f(x, y)[.
6.1. UVOD 131
Vidjeli da neprekidnost funkcije f obezbjedjuje egzistenciju rjeˇsenja prob-
lema (6.5). Prirodno pitanje je kada je rjeˇsenje Cauchyevog problema jedin-
stveno. Ako se za funkciju f uvedu pored neprekidnosti i drugi uslovi moˇze se
obezbjediti i jedinstvenost rjeˇsenja Cauchyevog problema (6.5). Sljede´ci rezultat
je poznat kao teorema Picarda i Lindel¨ofa.
Teorema 6.2. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti
D = ¦(x, y) : [x −x
0
[ ≤ a, [y −y
0
[ ≤ b¦
i zadovoljava Lipshitzov uslov po y, tj postoji konstanta L takva da je
[f(x, y
1
) −f(x, y
2
)[ ≤ L[y
1
−y
2
[ za sve (x, y
1
), (x, y
2
) ∈ D,
tada Koˇsijev problem (6.5) ima taˇcno jedno rjeˇsenje definisano na [x
0
−h, x
0
+h],
gdje je h = min¦a,
b
M
¦ i M = sup
D
[f(x, y)[.
Dokaz. Oˇcigledno je svako rjeˇsenje jednaˇcine
y(x) = y
0
+
_
x
x0
f(t, y(t))dt (6.7)
rjeˇsenje problema (6.5) i obratno, pa je dovoljno pokazati da jednaˇcina (6.7)
ima jedinstveno rjeˇsenje na segmentu [x
0
−h, x
0
+h].
Pokaˇzimo prvo egzistenciju rjeˇsenja. Definiˇsimo niz funkcija ¦y
n
(x)¦ na sljede´ci
naˇcin:
y
0
(x) = y
0
, y
n
(x) = y
0
+
_
x
x
0
f(t, y
n−1
(t))dt, n ∈ N. (6.8)
Niz ¦y
n
(x)¦ je dobro definisan.
Naime,
[y
n
(x) −y
0
[ =
¸
¸
¸
¸
_
x
x0
f(t, y
n−1
(t))dt
¸
¸
¸
¸
≤ M[x
0
−x[ ≤ Mh ≤ b
za sve x ∈ [x
0
−h, x
0
+h], n ∈ N.
Dakle, (x, y
n
(x)) ∈ D za sve x ∈ [x
0
−h, x
0
+h], n ∈ N.
Dalje, indukcijom dobijamo
[y
n
(x) −y
n−1
(x)[ ≤
ML
n−1
[x −x
0
[
n
n!
, x ∈ [x
0
−h, x
0
+h], n ∈ N.
Sada imamo
[y
n+p
(x) −y
n
(x)[ ≤
n+p

i=n+1
ML
i−1
[x −x
0
[
i
i!
,
odnosno
[y
n+p
(x) −y
n
(x)[ ≤
M(L[x −x
0
[)
n
Ln!
132 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE

_
1 +
L[x −x
0
[
n + 1
+
(L[x −x
0
[)
2
(n + 1)(n + 2)
+ +
(L[x −x
0
[)
p
(n + 1) (n +p)
_
.
Dakle,
[y
n+p
(x) −y
n
(x)[ ≤
M(L[x −x
0
[)
n
Ln!
1
1 −
L|x−x0|
n+1
. (6.9)
Ako u posljednjoj nejednakosti pustimo da n, p → +∞ dobijamo na osnovu
Koˇsijevog kriterijuma da je niz funkcija ¦y
n
(x)¦ uniformno konvergentan.
Neka je lim
n→+∞
y
n
(x) = z(x). Tada zbog (6.9) imamo
[z(x) −y
n
(x)[ ≤
M(L[x −x
0
[)
n
Ln!
n + 1
n + 1 −L[x −x
0
[
, n ≥ n
0
.
Pokaˇzimo da je z rjeˇsenje Koˇsijevog problema (6.5).
Vrijedi sljede´ce
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
0

_
x
x
0
f(t, z(t))dt
¸
¸
¸
¸
=
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
n
(x) +
_
x
x
0
(f(t, y
n−1
(t)) −f(t, z(t)))dt
¸
¸
¸
¸
,
pa je
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
0

_
x
x
0
f(t, z(t))dt
¸
¸
¸
¸
≤ [y
n
(x) −z(x)[ +L
¸
¸
¸
¸
_
x
x
0
(y
n−1
(t) −z(t))dt
¸
¸
¸
¸
.
Neka je > 0, tada postoji n
0
∈ N takav da vrijedi
[y
n
(x) −z(x)[ ≤

2
za sve n ≥ n
0
i
[y
n−1
(x) −z(x)[ ≤

2Lh
za sve n ≥ n
0
.
Dakle, imamo
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
0

_
x
x0
f(t, z(t))dt
¸
¸
¸
¸


2
+L
_
x
x0

2Lh
dt ≤

2
+

2Lh
[x −x
0
[ ≤ .
Znaˇci,
z(x) = y
0
+
_
x
x
0
f(t, z(t))dt.
Pokaˇzimo da je z jedinstveno rjeˇsenje.
Neka su z
1
i z
2
dva razliˇcita rjeˇsenja problema (6.5). Stavimo
g(x) = (z
1
(x) −z
2
(x))
2
, x ∈ [x
0
, x
0
+h].
Imamo
g

(x) = 2(z
1
(x) −z
2
(x))(z

1
(x) −z

2
(x)),
pa je
[g

(x)[ ≤ 2Lg(x).
6.1. UVOD 133
Odavde je
_
g(x)e
−2L(x−x
0
)
_
≤ 0 za sve x ∈ [x
0
, x
0
+h],
pa je
g(x) ≤ g(x
0
) za sve x ∈ [x
0
, x
0
+h].
Dakle, g(x) = 0 za sve x ≥ x
0
.
Ako je x ≤ x
0
stavimo t = 2x
0
−x i ponovimo prethodni postupak.
Primjedba 6.1. Metod opisan u dokazu prethodne teoreme poznat je kao metod
sukcesivnih aproksimacija.
Primjer 6.1.
y

(x) = y
2
−x
2
+ 1, y(0) = 0.
Koriste´ci metod sukcesivnih aproksimacija dobijamo
y
0
(x) = 0, y
n
(x) =
_
x
0
(y
2
n−1
(t) −t
2
+ 1)dt, n ∈ N.
Za prva tri ˇclana niza ¦y
n
(x)¦ imamo:
y
1
(x) =
_
x
0
(1 −t
2
)dt = x −
x
3
3
,
y
2
(x) =
_
x
0
_
_
t −
t
3
3
_
2
−t
2
+ 1
_
dt = x −
2x
5
15
+
x
7
63
,
y
3
(x) =
_
x
0
_
_
t −
2t
5
15
+
t
7
63
_
2
−t
2
+ 1
_
dt = x −4
x
2
105
+ 2
x
9
567
+
+4
x
11
2457
−4
x
13
12285
+
x
15
59535
.
Koriste´ci indukciju moˇze se pokazati da je
y
n
(x) = x +o(x
2n+1
),
pa je
lim
n→+∞
y
n
(x) = x.
Prema tome jedno rjeˇsenje datog problema je funkcija y(x) = x.
Primjeri u kojima se moˇze na´ci rjeˇsenje na ovaj naˇcin su rijetki. Ipak,
metod sukcesivnih aproksimacija je znaˇcajan zbog efikasnog koriˇstenja u teori-
jske svrhe.
134 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
6.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih
jednaˇcina
Diferencijalne jednaˇcine ˇcija se rjeˇsenja mogu izraziti pomo´cu konaˇcnog broja
elementarnih funkcija i njihovih integrala su malobrojne. Ipak, te jednaˇcine su
znaˇcajne, jer su prva saznanja o diferencijalnim jdnaˇcinama nastala od prouˇcavanja
upravo tih tipova diferencijalnih jednaˇcina. Prilikom njihovog rjeˇsavanja uvijek
se koristila integracija, pa se takve diferencijalne jednaˇcine nazivaju integrabilne
diferencijalne jednaˇcine.
6.2.1 Jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim
To je jednaˇcina oblika
f(x)dx +g(y)dy = 0, (6.10)
gdje su f i g neprekidne funkcije na (a, b). Opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.10) je
_
f(x)dx +
_
g(y)dy = C.
Primjer 6.2. Rijeˇsiti diferencijalnu jednaˇcinu
(x
2
+ 1)y

= y
2
+ 1,
Rjeˇsenje. Datu jednaˇcinu moˇzemo pisati u obliku
dy
1 +y
2

dx
1 +x
2
= 0,
odakle je
arctg y −arctg x = C,
pa je
tg(arctg y −arctg x) = tg C.
Ako stavimo C
1
= tg C i iskoristimo formulu
tg(α −β) =
tg α −tg β
1 + tg αtg β
,
dobijamo
y −x
1 +xy
= C
1
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje je
(1 +xy)C
1
−y +x = 0.
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA135
Primjer 6.3. Na´ci funkciju f koja zadovoljava sljede´cu funkcionalnu jednaˇcinu
f(x +y) =
f(x) +f(y)
1 −f(x)f(y)
, (6.11)
ako se zna da postoji f

(0).
Rjeˇsenje. Kako postoji f

(0), funkcija f je definisana i neprekidna u nekoj
okolini taˇcke x = 0. Ako u (6.11) uvrstimo y = 0 dobijamo
(1 +f
2
(x))f(0) = 0,
odakle je f(0) = 0. Kako je zbog (6.11)
f(x +y) −f(x)
y
=
f(y)
y

1 +f
2
(x)
1 −f(x)f(y)
,
kada pustimo y → 0 dobijamo
f

(x) = f

(0)(1 +f
2
(x)),
a ovo je jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim. Njeno opˇste rjeˇsenje je
f(x) = tg(f

(0)x +C).
6.2.2 Homogena jednaˇcina
Homogena diferencijalna jednaˇcina je
dy
dx
= f
_
y
x
_
, (6.12)
gdje je f neprekidna funkcija na (a, b).
Ako je
f(t) = t, za sve t ∈ (a, b),
tada imamo jednaˇcinu sa razdvojenim promjenljivim
dy
y
=
dx
x
.
Njeno opˇste rjeˇsenje je
y = Cx.
Ako je
f(t
0
) = t
0
, za neko t
0
∈ (a, b),
tada je funkcija y(x) = t
0
x +C rjeˇsenje jednaˇcine (6.12).
Na kraju prepostavimo da je
f(t) ,= t, za sve t ∈ (a, b).
136 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Uvode´ci smjenu
z(x) =
y(x)
x
,
dobijamo
y

(x) = z(x) +xz

(x),
pa jednaˇcina (6.12) postaje
z +xz

= f(z),
to jest jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim
dz
z −f(z)

dx
x
= 0.
Njeno opˇste rjeˇsenje je
Cx = exp
__
dz
z −f(z)
_
.
Primjedba 6.2. Jednaˇcina
y

= f
_
a
1
x +b
1
y +c
1
a
2
x +b
2
y +c
2
_
u sluˇcaju da je
¸
¸
¸
¸
a
1
b
1
a
2
b
2
¸
¸
¸
¸
,= 0,
se smjenom
x = u +α, y = v +β
svodi na homogenu jednaˇcinu, gdje su α i β takvi da je
a
1
α +b
1
β +c
1
= 0
a
2
α +b
2
β +c
2
= 0.
U sluˇcaju da je
¸
¸
¸
¸
a
1
b
1
a
2
b
2
¸
¸
¸
¸
= 0,
onda se data jednaˇcina smjenom u = a
1
x +b
1
y svodi na homogenu jednaˇcinu.
Primjer 6.4. Rijeˇsiti jednaˇcinu
dy
dx
=
x +y −3
−x +y + 1
.
Rjeˇsenje. Kako je
¸
¸
¸
¸
1 1
−1 1
¸
¸
¸
¸
= 2
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA137
koristimo smjenu
x = u +α, y = v +β,
gdje je
αβ −3 = 0
−α +β + 1 = 0.
Dakle,
x = u + 2, y = v + 1,
pa imamo
dv
du
=
u +v
−u +v
,
dv
du
=
1 +
v
u
−1 +
v
u
.
Koriste´ci smjenu v = zu dobijamo
z −1
1 + 2z −z
2
dz −
du
u
= 0.
Odavde je
u
2
(1 + 2z −z
2
) = C,
pa je
x
2
+ 2xy −y
2
−6x −2y = C
1
, (C −7 = C
1
).
6.2.3 Linearna jednaˇcina prvog reda
Diferencijalna jednaˇcina
y

+p(x)y = q(x), (6.13)
gdje su p i q neprekidne funkcije na (a, b) naziva se linearnom jednaˇcinom prvog
reda.
Iz (6.13) imamo
y

e

p(x)dx
+p(x)ye

p(x)dx
= q(x)e

p(x)dx
,
to jest
_
ye

p(x)dx
_

= q(x)e

p(x)dx
,
pa je
ye

p(x)dx
= C +
_
q(x)e

p(x)dx
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje je
y = e

p(x)dx
_
C +
_
q(x)e

p(x)dx
dx
_
. (6.14)
138 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Primjer 6.5. Rijeˇsiti jednaˇcinu
dy
dx
=
1
xf(y) +g(y)
.
Rjeˇsenje. Datu jednaˇcinu moˇzemo pisati u obliku
dx
dy
−xf(y) = g(y),
a ovo je linearna jednaˇcina u odnosu na inverznu funkciju x = x(y) traˇzene
funkcije y = y(x). Koriste´ci formulu (6.14) dobijamo
x = e

f(y)dy
_
C +
_
g(y)e

f(y)dy
dy
_
.
6.2.4 Bernoullijeva jednaˇcina
Diferencijalna jednaˇcina oblika
y

+p(x)y = q(x)y
α
, (6.15)
gdje su p i q neprekidne funkcije na (a, b), a α ∈ R je Bernoullijeva jednaˇcina.
Za α = 0 ili α = 1 to je linearna diferencijalna jednaˇcina. Pretpostavimo da je
α ,= 0 i α ,= 1. Uvedimo smjenu
y = z
k
, k ,= 0.
Jednaˇcina (6.15) tada postaje
kz

z
k−1
+p(x)z
k
= q(x)z
αk
,
pa je
z +
p(x)
k
z =
q(x)
k
z
αk−k+1
.
Posljednja jednaˇcina je linearna za
αk −k + 1 = 0,
to jest za
k =
1
1 −α
.
Dakle, smjenom
y = z
1
1−α
,
jednaˇcina (6.15) se svodi na linearnu.
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA139
Primjer 6.6. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y

+ 2y = e
x
y
2
.
Rjeˇsenje. Ovde je α = 2, pa koristimo smjenu
y = z
−1
.
Sada dobijamo
−z
−2
z

+ 2z
−1
= e
x
z
−2
,
odavde je
z

−2z = −e
x
,
a ovo je linearna diferencijalna jednaˇcina. Njeno opˇste rjeˇsenje je
z = Ce
x
+e
2x
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje date jednaˇcine je
y =
1
Ce
2
+e
2x
.
6.2.5 Riccatijeva jednaˇcina
Diferencijalna jednaˇcina
y

+p(x)y +q(x)y +r(x) = 0, (6.16)
gdje su p, q i r neprekidne funkcije definisane na (a, b) naziva se Riccatijevom
jednaˇcinom. Ako su funkcije p, q i r konstante, jednaˇcina (6.16) je jednaˇcina sa
razdvojenim promjenljivim i njeno opˇste rjeˇsenje je
C −x =
_
dy
py
2
+qu +r
.
Moˇze se pokazati da se rjeˇsenja jednaˇcine (6.16) u opˇstem sluˇcaju ne mogu
izraziti preko integrala elementarnih funkcija, to jest ova jednaˇcina u opˇstem
sluˇcaju nije integrabilna.
U sluˇcaju da je poznato jedno njeno partikularno rjeˇsenje y
1
ona se moˇze rijeˇsiti
koriste´ci smjenu
y(x) = y
1
(x) +z(x).
Tada jednaˇcina (6.16) postaje
y

1
+z

+p(x)(y
2
1
+ 2y
1
z +z
2
) +q(x)(y
1
+z) +r(x).
Kako je y
1
rjeˇsenje date jednaˇcine dobijamo
z

+p(x)(2y
1
+z
2
) +q(x)z = 0,
to jest
z

+ (2p(x)y
1
+q(x))z = −p(x)z
2
,
a ovo je Bernoullijeva diferencijalna jednaˇcina.
140 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Primjer 6.7. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y

−y
2
+ 2e
x
y = e
2x
+e
x
,
ako je njeno partikularno rjeˇsenje y
1
= e
x
.
Rjeˇsenje. Koriste´ci smjenu
y = e
x
+z
dobijamo
z

= z
2
.
Odavde je

1
z
= x −C,
pa je
z =
1
C −x
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje date jednaˇcine je
y = e
x
+
1
C −x
.
Primjedba 6.3. Smjenom
y = y
1
+
1
z
,
jednaˇcina (6.16) se svodi na linearnu diferencijalnu jednaˇcinu
z

−(2p(x)y
1
+q(x))y = p(x).
Pretpostavimo sada da su y
1
i y
2
dva partikularna rjeˇsenja jednaˇcine (6.16).
Tada koriste´ci jednakost
y

1
= −p(x)y
2
1
−q(x)y
1
−r(x),
jednaˇcinu (6.16) moˇzemo predstaviti u obliku
(y −y
1
)

y −y
1
= −p(x)(y +y
1
) −r(x),
to jest
(ln(y −y
1
))

= −p(x)(y +y
1
) −q(x). (6.17)
Za drugo partikularno rjeˇsenje y
2
analogno dobijamo
(ln(y −y
2
))

= −p(x)(y +y
2
) −q(x). (6.18)
Iz jednaˇcina (6.17) i (6.18) dobijamo
_
ln
y −y
1
y −y
2
_

= p(x)(y
2
−y
1
),
pa je
y −y
1
y −y
2
= C exp
__
p(x)(y
2
(x) −y
1
(x))dx
_
, (6.19)
opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.16).
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA141
Primjer 6.8. Jednaˇcina
y

=
1
x
4
−y
2
,
ima partikularna rjeˇsenje
y
1
=
1
x
+
1
x
2
, y
2
=
1
x

1
x
2
.
Koriste´ci formulu (6.19) dobijamo da je opˇste rjeˇsenje
y −y
1
y −y
2
= C exp
_

_
2dx
x
2
_
,
x
2
y −x −1
x
2
y −x + 1
= Ce
2
x
.
6.2.6 Jednaˇcine Lagrangea i Clairauta
Jednaˇcina Lagrangea ima oblik
y = xϕ(y) +ψ(y

), (6.20)
gdje su ϕ i ψ diferencijabilne funkcije.
Pretpostavimo da funkcija ϕ nije identiˇcko preslikavanje. Stavljaju´ci y

= p,
diferenciraju´ci po x i koriste´ci jednakost dy = pdx dobijamo linearnu jednaˇcinu
dx
dp
+x
ϕ

(p)
ϕ(p) −p
=
ψ

(p)
p −ϕ(p)
.
Neka je njeno opˇste rjeˇsnje
x = g(p, C),
smjenom u (6.20) dobijamo
y = g(p, C)ϕ(p) +ψ(p).
Dakle, zakljuˇcujemo da je sa
x = g(p, C),
y = g(p, C)ϕ(p) +ψ(p),
dato opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.20).
Primjer 6.9. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y = 2xy

+ ln y

.
Rjeˇsenje. Stavimo y

= p, tada je y = 2xp + ln p. Diferenciraju´ci dobijamo
pdx = 2pdx + 2xdp +
dp
p
,
142 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
a odavde je
dx
dp
+
2
p
x = −
1
p
2
.
Ovo je linearna jednaˇcina. Njeno opˇste rjeˇsenje je
x =
C
p
2

1
p
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje date jednaˇcine je
x =
C
p
2

1
p
,
y = ln p +
2C
p
−2.
Jednaˇcina Clairauta ima oblik
y = xy

+ψ(y

). (6.21)
Ona se rjeˇsava koriste´ci isti postupak kao i kod Lagrangeove jednaˇcine. Opˇste
rjeˇsenje Clairautove jednaˇcine je
y = Cx +ψ(C).
Clairautova jednaˇcina moˇze imati i singularno rjeˇsenje dato sa
y = xp +ψ(p),
x +ψ

(p) = 0.
Primjer 6.10. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y = xy

+
1
2y

.
Rjeˇsenje. Stavljaju´ci y

= p, dobijamo
y = xp +
1
2p
.
Diferenciraju´ci posljednju jednaˇcinu i zamjenjuju´ci dy sa pdx imamo
pdx = pdx +xdp −
dp
p
2
,
odavde je
dp
_
x −
1
2p
2
_
= 0.
Iz dp = 0, to jest p = C dobijamo opˇste rjeˇsenje
y = Cx +
1
2C
.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 143
Dalje, iz
x −
1
2p
2
= 0,
imamo
x =
1
2p
2
.
Eliminiˇsu´ci p iz te jednaˇcine i iz jednaˇcine
y = xp +
1
2p
,
dobijamo
y
2
= 2x.
Ovo je takodje rjeˇsenje (singularno rjeˇsenje) date jednaˇcine.
6.3 Linearne diferencijalne jednaˇcine viˇseg reda
6.3.1 Homogena jednaˇcina
Definicija 6.1. Diferencijalna jednaˇcina
y
(n)
+p
1
(x)y
(n−1)
+ +p
n−1
(x)y

+p
n
(x)y = q(x), x ∈ (a, b), (6.22)
je linearna diferencijalna jednaˇcina reda n.
Ako je q ≡ 0 na (a, b) to jest,
y
(n)
+p
1
(x)y
(n−1)
+ +p
n−1
(x)y

+p
n
(x)y = 0, x ∈ (a, b), (6.23)
kaˇzemo da se radi o homogenoj jednaˇcini, u suprotnom je nehomogena
jednaˇcina.
Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.22) su date
sljede´com teoremom.
Teorema 6.3. Ako su funkcije q, p
1
, p
2
, . . . , p
n
neprekidne na (a, b), tada za
svako x
0
∈ (a, b) postoji jedinstveno rjeˇsenje y diferencijalne jednaˇcine (6.22)
definisano na (a, b) koje zadovoljava uslove
y(x
0
) = y
0
, y

(x
0
) = y

0
, . . . , y
(n−1)
(x
0
) = y
(n−1)
0
,
gdje su y
0
, y

0
, . . . , y
(n−1)
0
, dati realni brojevi.
Primjetimo da je kod diferencijalne jednaˇcine (6.22) neprekidnost koefici-
jenata dovoljna za egzistenciju i jedinstvenost rjeˇsenja Cauchyevog poˇcetnog
problema na cijelom intervalu (a, b), dok smo kod Peanove teoreme odnosno
Picard-Lindel¨ofove teoreme imali egzistenciju i jedinstvenost rjeˇsenja u nekoj
okolini taˇcke x
0
.
144 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Definicija 6.2. Neka su date funkcije p
1
, p
2
, . . . , p
n
. Simbol L[ ] oznaˇcava
diferencijalni operator,
L[y] = y
(n)
+p
1
(x)y
(n−1)
+ +p
n−1
(x)y

+p
n
(x)y.
Sada diferencijalne jednaˇcine (6.22) i (6.23) moˇzemo pisati u obliku
L[y] = q(x) i L[y] = 0, x ∈ (a, b).
Lako se vidi da je operator L[ ] linearan, to jest vrijedi
L[Cy] = CL[y], C ∈ R,
L[y
1
+y
2
] = L[y
1
] +L[y
2
].
Na osnovu ove dvije osobine imamo da je
L[C
1
y
1
+C
2
y
2
+ +C
n
y
n
] = C
1
L[y
1
] +C
2
L[y
2
] + +C
n
L[y
n
],
C
1
, C
2
, . . . , C
n
∈ R.
Prema tome vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 6.4. Ako su y
1
, y
2
, . . . , y
n
rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23)
tada je i y = C
1
y
1
+C
2
y
2
+ +C
n
y
n
njeno rjeˇsenje.
Na osnovu prethodne teoreme zakljuˇcujemo da moˇzemo dobiti nova rjeˇsenja
jednaˇcine (6.23) ako znamo neka njena rjeˇsenja. To name´ce potrebu da se odredi
skup rjeˇsenja kod koga se nijedno rjeˇsenje ne moˇze dobiti preko ostalih rjeˇsenja.
U vezi sa ovim imamo sljede´cu definiciju.
Definicija 6.3. Za funkcije y
1
, . . . , y
n
kaˇzemo da su linearno zavisne na (a, b)
ako postoje konstante λ
1
, . . . λ
n
od kojih je bar jedna razliˇcita od nule, takve da
je na (a, b),
λ
1
y
1
+ +λ
n
y
n
= 0. (6.24)
Ako je identitet (6.24) zadovoljen samo za λ
1
= = λ
n
= 0, kaˇzemo da su
funkcije y
1
, . . . , y
n
linearno nezavisne na (a, b).
Primjer 6.11. Funkcije y
1
(x) = x, y
2
(x) = 2x+1 i y
3
(x) = 7x+2 su linearno
zavisne na skupu R, jer je
y
3
(x) −2y
2
(x) −3y
1
(x) = 0,
na skupu R.
Definicija 6.4. Neka su y
1
, . . . , y
n
, n−1 puta diferencijabilne funkcije. Deter-
minanta
W(y
1
, . . . , y
n
; x) =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
y
1
(x) y
2
(x) y
n
(x)
y

1
(x) y

2
(x) y

n
(x)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
y
(n−1)
1
(x) y
(n−1)
2
(x) y
(n−1)
n
(x)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
se naziva Wronskijevom determinantom ili Wronskijan.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 145
Teorema 6.5. Funkcije y
1
, . . . , y
n
su linearno nezavisna rjeˇsenje diferencijalne
jednaˇcine (6.23) na (a, b) ako i samo ako je
W(y
1
, . . . , y
n
; x) ,= 0 za sve x ∈ (a, b).
Da bi se ispitala linearna zavisnost rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23),
obiˇcno se koristi formula Liouvilla i Abela, data sljede´com teoremom.
Teorema 6.6. Neka su y
1
, . . . , y
n
rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23) i
x
0
∈ (a, b), tada je
W(y
1
, . . . , y
n
; x) = W(y
1
, . . . , y
n
; x
0
) exp
_

_
x
x0
p
1
(t)dt
_
, x ∈ (a, b).
Teorema 6.7. Ako su y
1
, . . . , y
n
su linearno nezavisna rjeˇsenje diferencijalne
jednaˇcine (6.23), tada je
y = C
1
y
1
+ +C
n
y
n
njeno opˇste rjeˇsenje.
Dakle, da bi odredili opˇste rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.23) dovoljno je
da znamo n njenih linearno nezavisnih rjeˇsenja. U sluˇcaju da se radi o jednaˇcini
reda 2, dovoljno je da znamo jedno njeno partikularno rjeˇsenje. Naime, vrijedi
sljede´ca teorema.
Teorema 6.8. Ako je y
1
netrivijalno partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine
y

+p
1
(x)y

+p
2
(x)y = 0,
tada je
y
2
(x) = y
1
(x)
_
1
y
2
1
(x)
exp
_

_
p
1
(x)dx
_
dx (6.25)
partikularno rjeˇsenje date jednaˇcine, linearno nezavisno od y
1
.
Dokaz. Neka je y
1
jedno partikularno rjeˇsenje jednaˇcine
y

+p
1
(x)y

+p
2
(x)y = 0.
Uvedimo smjenu
y = y
1
z.
Dobijamo
y
1
z

+ (2y

1
+p
1
y
1
)z

= 0,
z

= −
_
2y

1
y
1
+p
1
_
z

.
Ako stavimo z

= u, imamo
du
u
= −
_
2y

1
y
1
+p
1
_
dx,
146 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
pa je
u(x) =
1
y
2
1
(x)
exp
_

_
p
1
(x)dx
_
.
Odavde je
z(x) =
_
1
y
2
1
(x)
exp
_

_
p
1
(x)dx
_
dx.
Rjeˇsenja y
1
i y
2
su nezavisna jer je
y
2
y
1
,= const.
Primjedba 6.4. Formula (6.25) je poznata kao Liouvillova formula.
Primjer 6.12. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
xy

+ 2y

+xy = 0,
ako je y
1
=
sin x
x
, njeno partikularno rjˇsenje.
Rjeˇsenje. Koristimo Liouvillovu formulu. Za partikularno rjeˇsenje y
2
je
y
2
=
sinx
x
_
1
sin
2
x
x
2
exp
_

_
2
x
dx
_
dx,
y
2
=
sin x
x
_
x
2
sin
2
x
exp(−2 ln x)dx =
sinx
x
_
dx
sin
2
x
= −
cos x
x
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje je
y = C
1
sin x
x
+C
2
cos x
x
.
6.3.2 Nehomogena jednaˇcina. Metod varijacije konstanti
Neka je y
h
opˇste rjeˇsenje homogene diferencijalne jednaˇcine (6.23), a y
p
partikularno rjeˇsenje nehomogene diferencijalne jednaˇcine (6.22), tada je
L[y
h
] = 0 i L[y
p
] = q(x),
pa kako je operator L[ ] linearan imamo
L[y
h
+y
p
] = q(x).
Na osnovu ovoga zakljuˇcujemo da je y = y
h
+y
p
rjeˇsenje nehomogene diferenci-
jalne jednaˇcine (6.22). Dalje, kako je y
h
= y −y
p
, eliminacijom konstanti iz y
h
i odgovaraju´cih izvodnih jednakosti dobija se samo homogena jednaˇcina. Isto
tako eliminacijom konstanti iz y i odgovaraju´cih izvodnih jednakosti dobija se
samo nehomogena jednaˇcina. Dakle, vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 6.9. Neka je y
h
opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.23), a y
p
partikularno
rjeˇsenje jednaˇcine (6.22), tada je y = y
h
+y
p
opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.22).
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 147
Metod pomo´cu koga se polaze´ci od opˇsteg rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine
(6.23) dolazi do partikularnog rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.22) je poznat
kao metod varijacije konstanti.
Teorema 6.10. Neka su y
1
, y
2
, . . . , y
n
linearno nezavisna rjeˇsenja diferenci-
jalne jednaˇcine (6.23). Opˇste rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.22) je dato
sa
y = C
1
(x)y
1
(x) +C
2
(x)y
2
(x) + +C
n
(x)y
n
(x),
pri ˇcemu je,
C
i
(x) =
_
W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
dx,
gdje je W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x) Wronskijeva determinanta, a W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x) je
determinanta koja se dobije od Wronskijeve determinante kada se i−ta kolona
zamijeni sa kolonom [0, 0, . . . , 0, q(x)]

.
Dokaz. Neka su y
1
(x), y
2
(x), . . . , y
n
(x) linearno nezavisna rjeˇsenja diferencijalne
jednaˇcine (6.23). Odredi´cemo funkcije C
1
(x), C
2
(x), . . . , C
n
(x) takve da je
y(x) = C
1
(x)y
1
(x) +C
2
(x)y
2
(x) + +C
n
(x)y
n
(x), (6.26)
partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.22).
Diferenciranjem u (6.26) dobijamo
y

(x) = (C

1
(x)y
1
(x) +C

2
(x)y
2
(x) + +C

n
(x)y
n
(x))+
+(C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x)).
Postavimo uslov
C

1
(x)y
1
(x) +C

2
(x)y
2
(x) + +C

n
(x)y
n
(x) = 0.
Sada je
y

(x) = C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x),
pa je
y

(x) = (C

1
(x)y

1
(x) +C

2
(x)y

2
(x) + +C

n
(x)y

n
(x))+
+(C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x)).
postavimo sada uslov
C

1
(x)y

1
(x) +C

2
(x)y

2
(x) + +C

n
(x)y

n
(x) = 0.
Tada imamo
y

(x) = C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x).
Nastavljaju´ci ovaj postupak do n −1 prvog izvoda dobijamo
y
(k)
= C
1
(x)y
(k)
1
(x) +C
2
(x)y
(k)
2
(x) + +C
n
(x)y
(k)
n
(x), k = 1, 2, . . . , n −1.
148 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Za n−ti izvod imamo
y
(n)
= (C

1
(x)y
(n−1)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−1)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−1)
n
(x))+
+(C
1
(x)y
(n)
1
(x) +C
2
(x)y
(n)
2
(x) + +C
n
(x)y
(n)
n
(x)).
Uvrˇstavaju´ci y
(k)
, k = 1, 2, . . . , n u diferencijalnu jednaˇcinu (6.22) i koriste´ci
ˇcinjenicu da su y
1
(x), y
2
(x), . . . , y
n
(x) rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23)
dobijamo
C

1
(x)y
(n−1)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−1)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−1)
n
(x) = q(x).
Dakle, imamo sistem
C

1
(x)y
1
(x) +C

2
(x)y
2
(x) + +C
n
(x)

y
n
(x) = 0
C

1
(x)y

1
(x) +C

2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)

y

n
(x) = 0
.
.
.
C

1
(x)y
(n−2)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−2)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−2)
n
(x) = 0
C

1
(x)y
(n−1)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−1)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−1)
n
(x) = q(x).
Determinanta sistema je Wronskijeva determinanta W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x). Kako
su rjeˇsenja y
1
, y
2
, . . . , y
n
linearno nezavisna imamo da je W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x) ,=
0. Na osnovu Cramerovog pravila imamo
C

i
(x) =
W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
.
Dakle,
C
i
(x) =
_
W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
dx.
Primjer 6.13. Data je nehomogena jednaˇcina
y

+ 2y

+y = e
−x
ln x.
Ako je poznato da su y
1
(x) = e
−x
, y
2
(x) = xe
−x
linearno nezavisna rjeˇsenja
homogene diferencijalne jednaˇcine
y

+ 2y

+y = 0,
odrediti opˇste rjeˇsenje nehomogene jednaˇcine.
Rjeˇsenje. Za Wronskijevu determinantu imamo
W(y
1
, y
2
, ; x) =
¸
¸
¸
¸
e
−x
xe
−x
−e
−x
(1 −x)e
−x
¸
¸
¸
¸
= e
−2x
.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 149
Dalje,
W
1
(y
1
, y
2
, ; x) =
¸
¸
¸
¸
0 xe
−x
e
−x
ln x (1 −x)e
−x
¸
¸
¸
¸
= −xe
−2x
ln x,
W
2
(y
1
, y
2
, ; x) =
¸
¸
¸
¸
e
−x
0
−e
−x
e
−x
ln x
¸
¸
¸
¸
= e
−2x
ln x,
pa je
C
1
(x) =
_
(−xln x)dx = −
1
2
x
2
ln x +
x
2
4
+C
1
,
C
2
(x) =
_
(−ln x)dx = xln x −x +C
2
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje nehomogene jednaˇcine je
y = C
1
e
−x
+C
2
xe
−x
+
_

1
2
x
2
ln x +
x
2
4
_
e
−x
+ (xln x −x)xe
−x
.
6.3.3 Homogena jednaˇcina sa konstantnim koeficijentima
Jednaˇcina L[y] = 0, kod koje su svi koeficijenti p
i
, i = 1, 2, . . . , n realne
konstante, to jest jednaˇcina
y
(n)
+p
1
y
(n−1)
+ +p
n−1
y

+p
n
y = 0, p
i
∈ R, i = 1, 2, . . . , n, (6.27)
se naziva homogena jednaˇcina sa konstantnim koeficijentima. Kod ove
jednaˇcine opˇste rjeˇsenje se moˇze formirati pomo´cu korijena karakteristiˇcne
jednaˇcine
λ
n
+p
1
λ
n−1
+ +p
n−1
λ +p
n
= 0. (6.28)
Naime, ako se traˇzi rjeˇsenje jednaˇcine (6.27) u obliku
y(x) = e
λx
, λ ∈ R,
imamo
y
(n)
+p
1
y
(n−1)
+p
2
y
(n−2)
+ +p
n−1
y

+p
n
y = p
n
(λ)e
λx
,
gdje je
p
n
(x) = λ
n
+p
1
λ
n−1
+ +p
n−1
λ +p
n
.
Kako je e
λx
> 0, zakljuˇcujemo da je
y
(n)
+p
1
y
(n−1)
+p
2
y
(n−2)
+ +p
n−1
y

+p
n
y = 0,
ako je
p
n
(λ) = 0.
Dakle, ako su λ
i
, i = 1, . . . , n, korijeni karakteristiˇcne jednaˇcine (6.28), tada su
funkcije y
i
(x) = e
λix
, i = 1, . . . , n, rjeˇsenja jednaˇcine (6.27). Mogu´ci su sljede´ci
sluˇcajevi :
150 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
(i) Korijeni λ
1
, λ
2
, . . . , λ
n
su realni i razliˇciti. Tada opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
(6.27) ima oblik
y = C
1
e
λ
1
x
+C
2
e
λ
2
x
+ +C
n
e
λ
n
x
.
(ii) Korijeni karakteristiˇcne jednaˇcine su realni, ali su neki od njih viˇsestruki.
Na primjer, ako je λ
1
= λ
2
= . . . = λ
k
=
¯
λ, a svi ostali korijeni su razliˇciti
onda opˇste rjeˇsenje ima oblik
y = C
1
e

λx
+C
2
xe

λx
+C
3
x
2
e

λx
+ +C
k
x
k−1
e

λx
+
+C
k+1
e
λ
k+1
x
+ +C
n
e
λnx
.
(iii) Svi korijeni su razliˇciti, ali se medju njima nalaze i kompleksni korijeni.
Neka je na primjer λ
1
= α + iβ, λ
2
= α − iβ, λ
3
= γ + iδ, λ
4
= γ − iδ, a
ostali korijeni su realni. Tada opˇste rjeˇsenje ima oblik
y = C
1
e
αx
cos βx +C
2
e
αx
sin βx +C
3
e
γx
cos δx +C
4
e
γx
sin δx+
+C
5
e
λ5x
+ +C
n
e
λnx
.
(iv) Medju korijenima se nalaze viˇsestruki kompleksni korijeni. Na primjer, u
sluˇcaju da je λ
1
= α +iβ korijen viˇsestrukosti k karakteristiˇcne jednaˇcine
_
k ≤
n
2
_
, tada je λ
2
= α − iβ, takodje korijen viˇsestrukosti k. Ako su
ostalih n −2k korijena realni i razliˇciti onda je opˇste rjeˇsenje
y = C
1
e
αx
cos βx +C
2
e
αx
sin βx +C
3
xe
αx
cos βx +C
4
xe
αx
sin βx+
+ +C
2k−1
x
k−1
e
αx
cos βx+C
2k
x
k−1
e
αx
sin βx+C
2k+1
e
λ
2k+1
x
+ +C
n
e
λnx
.
Primjer 6.14. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
y

−2y

−y

+ 2y = 0.
Rjeˇsenje. Karakteristiˇcna jednaˇcina je
λ
3
−2λ
2
−λ + 2 = 0.
Odavde je
(λ + 1)(λ −1)(λ −2) = 0,
pa su korijeni karakteristiˇcne jednaˇcine
λ
1
= −1, λ
2
= 1, λ
3
= 2.
Dakle, korijeni su realni i razliˇciti, pa je opˇste rjeˇsenje
y = C
1
e
−x
+C
2
e
x
+C
3
e
2x
.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 151
Primjer 6.15. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
y

−y

−y

+y = 0.
Rjeˇsenje. U ovom sluˇcaju karakteristiˇcna jednaˇcina je
λ
3
−λ
2
−λ + 1 = 0.
Odavde je
(λ −1)
2
(λ + 1) = 0,
pa je
λ
1
= 1, λ
2
= 1, λ
3
= −1.
Korijeni su realni, pri ˇcemu je jedan od njih viˇsestrukosti dva, pa je opˇste
rjeˇsenje
y = C
1
e
x
+C
2
xe
x
+C
3
e
−x
.
Primjer 6.16. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
y
(5)
−2y
(4)
+ 2y

−4y

+y

−2y = 0.
Rjeˇsenje. Karakteristiˇcna jednaˇcina je
λ
5
−2λ
4
+ 2λ
3
−4λ
2
+λ −2 = 0,
ili
(λ −2)(λ
2
+ 1)
2
= 0,
pa su korijeni
λ
1
= 2, λ
2
= λ
3
= i, λ
4
= λ
5
= −i.
Opˇste rjeˇsenje je
y = C
1
e
2x
+ (C
2
+C
3
x) cos x + (C
4
+C
5
x) sin x.
Linearna diferencijalna jednaˇcina
x
n
y
(n)
+p
1
x
n−1
y
(n−1)
+ +p
n−1
xy

+p
n
y = f(x), (6.29)
gdje su p
1
, . . . , p
n
konstante naziva se Eulerovom diferencijalnom jednaˇcinom.
Ona se smjenom x = e
t
svodi na linearnu jednaˇcinu sa konstantnim koeficijen-
tima. Naime,
dy
dt
=
dy
dx

dx
dt
=
dy
dx

1
t
,
t
dy
dt
=
dy
dx
.
Sliˇcno, dobijamo
d
2
y
dt
2
=
d
_
dy
dx

1
t
_
dt
=
d
2
y
dx
2

1
t
2

dy
dx

1
t
2
,
152 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
t
2
d
2
y
dt
2
=
d
dx
_
d
dx
−1
_
y.
Matematiˇckom indukcijom se moˇze pokazati da je
t
k
d
k
y
dt
k
=
d
dx
_
d
dx
−1
__
d
dx
−2
_

_
d
dx
−k + 1
_
y.
Primjer 6.17. Rijeˇsiti jednaˇcinu
x
3
y

+x
2
y

+ 3xy

= 8y = 0.
Rjeˇsenje. Uvedimo smjenu x = e
t
. Imamo
x
dy
dx
=
dy
dt
, x
2
d
2
y
dx
2
=
d
dt
_
d
dt
−1
_
y =
d
2
y
dt
2

dy
dt
,
x
3
d
3
y
dx
3
=
d
dt
_
d
dt
−1
__
d
dt
−2
_
y =
=
d
dt
_
d
dt
−1
__
dy
dt
−2y
_
=
d
dt
_
d
2
y
dt
2
−2
dy
dt

dy
dt
+ 2y
_
=
=
d
dt
_
d
2
y
dt
2
−3
dy
dt
+ 2y
_
.
Dakle,
x
3
d
3
y
dx
3
=
d
3
y
dt
3
−3
d
2
y
dx
2
+ 2
dy
dx
,
pa data jednaˇcina postaje
d
3
y
dt
3
−3
d
2
y
dt
2
+ 2
dy
dt
+
d
2
y
dt
2

dy
dt
+ 3
dy
dt
−8y = 0,
to jest
d
3
y
dt
3
−2
d
2
y
dt
2
+ 4
dy
dt
−8y = 0.
Njena karakteristˇcna jednaˇcina je
λ
3
−2λ
2
+ 4λ −8 = 0,
odakle je
(λ −2)(λ
2
+ 4) = 0,
pa je
λ
1
= 2, λ
2
= −2i, λ
3
= 2i.
Zakljuˇcujemo da je
y = C
1
e
2t
+C
2
cos 2t +C
3
sin 2t,
opˇste rjeˇsenje ove jednaˇcine. Vra´caju´ci promjenljivu x imamo
y = C
1
x
2
+C
2
cos 2 ln [x[ +C
3
sin 2 ln [x[.
6.4. ZADACI 153
6.4 Zadaci
1. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) (1 +y
2
)dx +xydy = 0,
(b) e
−y
(1 +y

) = 1,
(c) y

= cos(x +y),
(d) y

= ax +by +c, a, b, c, ∈ R.
2. Na´ci rjeˇsenja jednaˇcina koja ispunjavaju date uslove
(a) (1 +e
x
)yy

= e
x
, y(0) = 1,
(b) x
2
y

+ cos 2y = 1, y →
10π
3
, x → +∞,
(c) (x + 1)y

= y −1, y je ograniˇceno kad x → +∞.
3. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) xy

= y +xcos
2
y
x
,
(b) 2x
2
y

= x
2
+y
2
,
(c) (x +y)dx + (x −y + 1)dy = 0,
(d) (x −2y + 1)dx + (4x −8y + 3)dy = 0.
4. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

+ 2xy = e
−x
2
,
(b) y

=
1
xcos y + sin 2y
,
(c) (2x −y
2
)y

= 2y,
(d)
_
e

y
2
x
−xy
_
dy −dx = 0.
5. Odrediti rjeˇsenje y(x) jednaˇcine
x
2
y

cos
1
x
−y sin
1
x
= −1,
za koje vrijedi lim
x→∞
y(x) = 1.
6. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

+ 2xy = 2xy
2
,
(b) 2y

ln x +
y
x
= y
−1
cos x,
(c) (x
2
+y
2
+ 1)dy +xydx = 0,
(d) 2x
2
y

= y
3
+xy.
154 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
7. Koriste´ci smjenu, svesti jednaˇcinu
y

−tg y = e
x
1
cos y
,
na linearnu jednaˇcinu, a zatim je rijeˇsiti.
8. Koriste´ci smjenu, svesti jednaˇcinu
yy

+ 1 = (x −1)e

y
2
2
,
na Bernoullijevu jednaˇcinu, a zatim je rijeˇsiti.
9. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y = x(1 +y

) +y
2
,
(b) y = xy

+e
y

,
(c) x =
y
y

+
1
y
2
.
10. Ako je y
1
(x) partikularno rjeˇsenje linearne jednaˇcine
y

+p(x)y = q(x),
pokazati da je njeno opˇste rjeˇsenje dato sa
y(x) = y
1
(x) +Ce

p(x)dx
.
11. Odrediti krive kod kojih svaka tangenta sijeˇce y−osu u taˇcki koja je pod-
jednako udaljena od dodirne taˇcke i od koordinatnog poˇcetka.
12. Rijeˇsiti Riccatijevu jednaˇcinu
y

=
5
x
4
−y
2
,
ako je poznato da ima partikularno rjeˇsenje oblika
y
1
(x) =
a
x
+
b
x
2
.
13. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) xy

+y

= 0,
(b) y

= y

(1 +y

),
(c) y

= 3yy

.
14. Na´ci Wronskijevu determinantu za funkcije
y
1
(x) = ae
x
, y
2
(x) = be
x
, y
3
(x) = ce
x
.
6.4. ZADACI 155
15. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

−4y

+ 3y = 0,
(b) y

+ 27y = 0,
(c) y

−2y

+ 5y = 0.
16. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

+ 4y = sin2x,
(b) y

+y

= e
x
,
(c) y

+ 12y

+ 5y = x + 1.
17. Rijeˇsiti jednaˇcinu
x
2
y

+xy

−y = 0.
18. Koriste´ci smjenu x −2 = z, svesti jednaˇcinu
(x −2)
2
y

−3(x −2)y

+ 4y = x,
na Eulerovu jednaˇcinu, a zatim je rijeˇsiti.
156 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Glava 7
Literatura
157

2

Sadrˇaj z
1 Uvod 1.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.1.1 Elementi matematiˇke logike c 1.1.2 Elementi teorije skupova . . . 1.1.3 Relacije i funkcije . . . . . . . 1.1.4 Elementarne funkcije . . . . . 1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C . . . . . . . . 1.2.1 Skupovi N, Z i Q . . . . . . . 1.2.2 Skup R . . . . . . . . . . . . 1.2.3 Skup C . . . . . . . . . . . . 1.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 7 7 9 10 14 15 15 18 20 22 25 25 25 27 33 36 37 37 38 40 43 43 46 47 48 50 53 53 53 55 57

2 Graniˇne vrijednosti c 2.1 Graniˇna vrijednost niza . . . . . . . . . . . . c 2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi . . . 2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova . . 2.1.3 Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . 2.1.4 Cauchyjevi nizovi . . . . . . . . . . . . 2.2 Graniˇna vrijednost funkcije . . . . . . . . . . c 2.2.1 Definicija taˇke nagomilavanja . . . . c 2.2.2 Definicija graniˇne vrijednosti funkcije c 2.2.3 Osobine graniˇnih vrijednosti funkcija c 2.3 Neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . 2.3.1 Definicija neprekidne funkcije . . . . . 2.3.2 Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . 2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija . . . . . 2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije . . . . 2.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Diferencijalni raˇun c 3.1 Prvi izvod . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.1 Definicija prvog izvoda . . . . . . 3.1.2 Osobine prvog izvoda . . . . . . 3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog 3

. . . . . . . . . . . . izvoda

. . . Izvodi viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.5 Zadaci . . . . . . . .2 Osobine odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c 5. . . . . . .1. . .4 4 Integralni raˇun c 4. . . . . .1 Nesvojstveni integral prve vrste . . . . . . . . . . . . . . . c 129 . . . . . . .1 Definicija neodredjenog integrala .2 Funkcionalni nizovi i redovi . . . . . .3 Stepeni redovi . . Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene 3. . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. . 5.3. . . . .3. . . . . . . . .2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih jednaˇina . . 58 61 61 65 66 68 68 70 72 74 78 81 81 81 83 86 86 88 90 98 98 101 102 102 103 104 104 109 109 109 113 117 119 119 121 123 126 3. . . . . . . . . . .1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.2 Monotonost funkcije . 4. . . . . . . 3. . . . . . . . 3. . . . . . . . . . . . . . . . . . .3. . . . . . . .4.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . .2 Redovi sa pozitivnim ˇlanovima .2. . . . s 6.2. . . . . . . . . . . . . .4 3. . . . 4. 4. . . . . .1 Povrˇina figure u ravni . . . . . . . . . . . . .1. . . . . . . . . . . . . 129 . . . . . c 5.2 Funkcionalni redovi .1. . . . . . . . . .4 Primjene odredjenog integrala u geometriji 4. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. 4. . . . . . . . .1 Definicija odredjenog integrala . . . . . . . . . z 4. . .1 Izvod reda n . . .2 3. . . . . . . . . . . . . 129 . . .2 Duˇina luka krive . . . . . . . .2. .3 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . .1 Numeriˇki redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. . . . . . . . . .1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. . . .2. . . . . . . . . . . . . . Zadaci . . . . . . . .4 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . .3 Alternativni redovi . . . . . .1. . . . .2 Nesvojstveni integral druge vrste . . . . . . . s 4. . . . . . . . . . . .2. . . . . . . . . 6. 4. . . . . . . . 4. 4. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Odredjeni integral . . . . . . 3. . . . 134 . .4 Ispitivanje funkcija . . . . . .1. . . . . . . . . . . . . .2. . . . . .1 Funkcionalni nizovi . . . . . . .3 Integracija nekih klasa funkcija . . . . . . . . . .3. . . . . . . . . . . . . . 3.3 Nesvojstveni integral . . . . 130 . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . . . . . . . . . . .1 Definicija i osnovni pojmovi . . . . . . .2. . . .3 Zapremina i povrˇina obrtnog tijela s 4. . . . . . . . . . . . . . 4. . . . . . . 5 Redovi 5. . . .1. .4. . .3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . .2 Drugi izvod i konveksnost . . . . . . . . . . . . . s 3. . . . . . . . .2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ˇ SADRZAJ . . . . . . 4. . . .2 Neodredjeni integral . . . . . . . .2 Osobine neodredjenog integrala .3 3. . . . . . . .3. . . . . . . .1 Teoreme o srednjoj vrijednosti . . . . 5. . . 6 Diferencijalne jednaˇine c 6. . . . . . . . . . . .3 Taylorova formula . . . .4. . . .2. . . . . . . . . . . . . . . . . .

.3.2 Nehomogena jednaˇina. . . 5 134 135 137 138 139 141 143 143 146 149 153 157 6.6 Jednaˇine Lagrangea i Clairauta . .1 Jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim . c 6. . . . . . c Linearne diferencijalne jednaˇine viˇeg reda . . . Metod varijacije konstanti c 6. . . . c 6. . .2.1 Homogena jednaˇina . . . . . c s 6. .3. . . . . . . . . . . . . . . . . .3. . . . . . . .2 Homogena jednaˇina . .2. . . . . . .2. . . . .4 Bernoullijeva jednaˇina . . .4 7 Literatura . . .3 6. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. . .ˇ SADRZAJ 6. . . . . . . . . . c 6. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5 Riccatijeva jednaˇina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c 6. . . . . . .2. . . . . . . .3 Linearna jednaˇina prvog reda . . . . . . c 6.3 Homogena jednaˇina sa konstantnim koeficijentima c Zadaci . . . .2. . c 6.

6 ˇ SADRZAJ .

• 2 + 2 > 4 je netaˇan iskaz. c c c Na primjer : c • 2 < π je taˇan iskaz. a iskaz q netaˇan. Dva ili viˇe iskaza se povezuju logiˇkim operacijama.1 1. c c • Negacija iskaza p se oznaˇava sa ¬p. c c • Disjunkcija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ∨ q. r. q.1. c c c 7 . implikacija. . ˇita se p je ekvivac c lentno sa q .Glava 1 Uvod 1. . ekvivalencija i negacija. ˇita se p ili q. Iskazi se obiˇno oznaˇavaju malim slovima p. Logiˇke ops c c eracije su : konjunkcija. c c • Ekvivalencija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ⇔ q. • Konjukcija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ∧ q. disjunkcija. ˇita se p implicira q ili c c ako p onda je q ili iz p slijedi q. c c • Implikacija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ⇒ q. . a netaˇan iskaz ako je iskaz p taˇan. ˇita se sa ne p i taˇan je iskaz ako c c c je iskaz p netaˇan.1 Uvod Elementi matematiˇke logike c Iskaz je potvrdna reˇenica koja ima smisla i koja je ili taˇna ili netaˇna. . ˇita se p i q. To je c c iskaz koji je taˇan ako i samo ako je bar jedan od iskaza p i q taˇan. koji se zovu iskazna c c slova. To je iskaz c c koji je taˇan ako i samo ako su oba iskaza p i q taˇna. c c • x + 3 = 4 nije iskaz jer nije potvrdna reˇenica. To je iskaz koji je taˇan ako i samo ako su oba iskaza p i q c taˇna ili oba iskaza p i q netaˇna. To je iskaz koji je taˇan ako i samo ako c je iskaz p taˇan.

¬A. iskazne formule se dobijaju konaˇnom primjenom iskaznih formula iz 1. refleksivnost implikacije. c c • p ⇔ ¬¬p. zakon iskljuˇenja tre´eg. Iskazna formula (p ⇒ q) ⇔ (¬p ∨ q) je tautologija. ⊥} sa operacijama c ∧. ⇔. UVOD Taˇan iskaz se oznaˇava sa . c • ((p ∧ q) ∧ r) ⇔ (p ∧ (q ∧ r)) asocijativnost logiˇke operacije. 2. • p ∨ ¬p. Te tablice se nazivaju c z tablice istinitosti. c c c Prethodno reˇeno moˇemo zapisati i u obliku tablica.8 GLAVA 1. c c c c c Napomenimo da se taˇan iskaz oznaˇava i sa 1. ako su A i B iskazne formule. iskazna slova. ∧. A ∨ B. ∧. Skup { . c • (p ∨ q) ⇔ (q ∨ p) komutativnost logiˇke operacije. a netaˇan iskaz sa ⊥. a netaˇan iskaz sa 0. ∨. Tautologija je iskazna formula koja je taˇna za sve vrijednosti svojih iskaznih c slova.1. ˇita se te. ∨. A ⇔ B. ¬ ˇini iskaznu algebru. Primjer 1. c 3. c . • (p ∧ q) ⇔ (q ∧ p) komutativnost logiˇke operacije. princip dvojne negacije. p q ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ p∧q ⊥ ⊥ ⊥ p∨q p⇒q ⊥ ⊥ p⇔q p ⊥ ⊥ ⊥ ¬p ⊥ Simbole i ⊥ zovemo logiˇkim konstantama. c • ((p ∨ q) ∨ r) ⇔ (p ∨ (q ∨ r)) asocijativnost logiˇke operacije. ∨. c Iskazne formule su : 1. A ⇒ B. p q ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ p⇒q ⊥ ¬p ∨ q ⊥ (p ⇒ q) ⇔ (¬p ∨ q) Primjeri tautologija : • p ⇒ p. ˇita se ne te. ⇒. A ∧ B. i 2.

• [(p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r)] ⇒ (p ⇒ r). . C. Skupovi se oznaˇavaju velikim slovima c A.2 Elementi teorije skupova Skup je osnovni pojam u matematici. x. komutativnost operacije unija. / • komplement skupa X . a. . komutativnost operacije presjek. c Ako elemenat x pripada (ne pripada) skupu X. distributivnost unije prema presjeku. c. (A ∩ B)C = AC ∪ B C . Y. c Pri radu sa skupovima se koriste sljede´e operacije : c • unija skupova X i Y . asocijativnost operacije unija. UVOD • (p ∧ (q ∨ r)) ⇔ ((p ∨ r) ∧ (p ∨ r)) distributivnost ∨ prema ∧. . / Za operacije sa skupovima vrijede sljede´e osobine : c • A ∪ B = B ∪ A. • (p ⇒ q) ⇔ (¬q ⇒ ¬p). Prazan skup je skup koji nema elemenata i oznaˇavamo ga sa ∅. De Morganovi zakoni. • (p ∨ (q ∧ r)) ⇔ ((p ∧ r) ∨ (p ∧ r)) distributivnost ∧ prema ∨. X ∪ Y = {x : x ∈ X ∨ x ∈ Y }. asocijativnost operacije presjek. • presjek skupova X i Y . ¬(p ∨ q) ⇔ (¬p ∧ ¬q). . to oznaˇavamo sa c x ∈ X (x ∈ X). b. zakon kontrapozicije. z. • A ∩ B = B ∪ A. y. • A ∪ (B ∩ C) = (A ∪ B) ∩ (A ∪ B). Elemente skupa oznaˇavamo malim slovima. X C = {x : x ∈ X}. .1. Z. c Skup X je podskup skupa Y i to oznaˇavamo sa X ⊂ Y ako vrijedi c (∀x) x ∈ X ⇒ x ∈ Y. . • A ∩ (B ∩ C) = (A ∩ B) ∩ C. . . ˇita se za svako i ∃. / Skup elemenata sa osobinom P se oznaˇava sa c {x : P (x)}. . • A ∩ (B ∪ C) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ B). X \ Y = {x : x ∈ X ∧ x ∈ Y }. Kvantifikatori su ∀. • A ∪ (B ∪ C) = (A ∪ B) ∪ C. X. B.1. Kvantifikatori se c c koriste radi simboliˇkog zapisa. distributivnost presjeka prema uniji. zakon silogizma. • razlika skupova X i Y . 9 1. . . ˇita se postoji. . • ¬(p ∧ q) ⇔ (¬p ∨ ¬q).1. • (A ∪ B)C = AC ∩ B C . . X ∩ Y = {x : x ∈ X ∧ x ∈ Y }. De Morganovi zakoni. . .

Moˇe se pokazati da je z C(x) = X. xn−1 ). . xn−1 . x2 . y}}. . a relacija ≤ je relacija poretka. Ako je n > 2 uredjena n−torka (x1 . Ako uredjeni par (x. Binarna relacija relacija ρ na nepraznom skupu X je podskup skupa X × X. c • antisimetriˇna. Primjer 1. Primjer 1. y) pripada relaciji ρ to piˇemo i xρy. . antisimetriˇna i tranzc itivna. c • tranzitivna. ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ∧ yρx ⇒ x = y. y ∈ Y }. Neka je ρ relacija ekvivalencije na skupu X i x ∈ X. x∈X C(x) ∩ C(y) = ∅ za x = y. ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ⇒ yρx. xn ) se definiˇe sa s (x1 . simetriˇna i tranzc itivna. {x.3. s Za binarnu relaciju ρ na skupu X kaˇemo da je : z • refleksivna. . . Skup C(x) = {y : (x. • simetriˇna.3 Relacije i funkcije (x. y2 ) ⇔ x1 = x2 ∧ y1 = y2 . .2. x2 . y) = {{x}.10 GLAVA 1. y) se definiˇe sa s Iz definicije uredjenog para dobijamo (x1 . ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X)(∀z ∈ X) xρy ∧ yρz ⇒ xρz. y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x − y = 3k . Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna. ako vrijedi (∀x ∈ X) xρx. y) ∈ ρ} je klasa ekvivalencije za elemenat x. . . Pokazati da je relacija ρ definisana na skupu Z na sljede´i naˇin c c (x. Relacija = je relacija ekvivalencije. . UVOD 1. Dekartov proizvod skupova X i Y se oznaˇava sa X × Y i definiˇe sa c s X × Y = {(x. y) : x ∈ X. Binarna relacija je relacija poretka ako je refleksivna. x2 . . Uredjeni par (x. y1 ) = (x2 . . xn ) = ((x1 .1. . xn ).

z) ∈ ρ. Vidje´emo da je to specic c jalan sluˇaj relacije. C(2) = {3k + 2 : k ∈ Z}. y2 ) ∈ f ⇒ y1 = y2 . x) ∈ ρ ⇔ x − x = 0 · 3. y) ∈ f. Skup vrijednosti funkcije f je f (A) = {f (x) : x ∈ A}. ˇ Cinjenicu da je elementu x pridruˇen element f (x) oznaˇavamo ovako z c x → f (x). Funkciju f ˇiji je domen skup A. x) ∈ ρ. Klase ekvivalencije su skupovi C(1) = {3k + 1 : k ∈ Z}. c 11 (x. pravilo ) f z koje svakom elementu x skupa A dodjeljuje taˇno jedan elemenat f (x) naziva c se funkcija ili preslikavanje. Da´emo sada definiciju funkcije ili preslikavanja.1. Oˇigledno vrijedi c f (A) ⊂ B. a skup B kodomen funkcije f . Skup A je domen ili oblast definisanosti. y) ∈ ρ) ∧ ((y. Na kraju iz ((x. a kodomen skup B zapisujemo i na sljede´i c c naˇin c f : A → B. Relacija ρ je refleksivna jer vrijedi (x. • (∀x ∈ A)(∀y1 ∈ B)(∀y2 ∈ B) (x. Naime. pa (x.1. su jednake ako i samo ako vrijedi A = C. B = D i f (x) = g(x) (∀x ∈ A). z) ∈ ρ) ⇒ ((∃k1 ∈ Z) x − y = 3k1 ) ∧ ((∃k2 ∈ Z) x − y = 3k2 ) ⇒ x − z = 3(k1 + k2 )). c Neka su A i B neprazni skupovi. Dakle. y1 ) ∈ f ∧ (x. Dvije funkcije f : A → B. Pridruˇivanje (korespodencija. Koriste´i pojam relacije prethodnu definiciju c moˇemo iskazati i na sljede´i naˇin : Relacija f ⊂ A × B je funkcija ako vrijede z c c sljede´a dva uslova c • (∀x ∈ A)(∃y ∈ B)(x. C(3) = {3k : k ∈ Z}. UVOD relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije. y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x − y = 3k ⇔ (∃ − k ∈ Z) y − x = 3(−k) ⇔ (y. relacija ρ je tranzitivna. relacija ρ je simetriˇna. . Dalje. g : C → D.

x) : (y. naziva se kompozicija funkcija f i g. Funkcija f : A → B je bijekcija ako je i injekcija i sirjekcija. funkcija f −1 : A → B. x 1 . √ 1 Primjer 1. y) ∈ A × B. f (R) = R. (g ◦ f )(x) = √ x+1 Iz prethodnog primjera vidimo da u opˇtem sluˇaju ne vrijedi s c f ◦ g = g ◦ f. funkcija g◦f :A→C data sa (g ◦ f )(x) = g(f (x)). operacija ◦ je asocijativna. Tada je 1 (f ◦ g)(x) = + 1. Grafik funkcije f : A → B je skup G(f ) = {(x. x ∈ R nisu jednake. za sve x ∈ A. Funkcije f : R → R. Za grafik inverzne funkcije f −1 vrijedi G(f −1 ) = {(y. x) ∈ B × A. grafik funkcije f −1 je inverzan grafiku funkciju f u odnosu na pravu y = x. x ∈ R i √ g(x) = x2 . jer nemaju iste skupove vrijednosti. tada je (h ◦ g) ◦ f = h ◦ (g ◦ f ). g(R) = {x ∈ R : x ≥ 0}. y = f (x)}. g : R → R. Neka su date funkcije f : A → B. date sa f (x) = x.4. Neka je funkcija f : A → B bijekcija. y = f (x)}. UVOD Primjer 1. za koju vrijedi (∀y ∈ B) f −1 (y) = x ⇔ f (x) = y naziva se inverzna funkcija funkcije f .12 GLAVA 1. h : C → D.5. Za funkciju f : A → B kaˇemo da je injekcija ako vrijedi z (∀x1 ∈ A)(∀x2 ∈ A) f (x1 ) = f (x2 ) ⇒ x1 = x2 . x ∈ R\{0}. x > 0. x ≥ −1 i g(x) = x . y) : (x. Dakle. . Funkcija f : A → B za koju vrijedi (∀y ∈ B)(∃x ∈ A) y = f (x) se zove sirjekcija. x > −1. Naime. Neka je f (x) = x + 1. Medjutim. g : B → C. to jest ako su date funkcije f : A → B. g : B → C.

Primjer 1.6. Funkcija je ograniˇena ako je ograniˇena odozgo i odozdo.9. Funkcija f (x) = x . za c sve x > 0. f (x + p) = f (x). a funkcija f (x) = x − x3 .8. 3 Definicija 1. Naime. UVOD 13 Primjer 1.1. vrijedi c +1 x 1 ≤ . x1 < x2 ⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 )). x2 ∈ X vrijedi c c x1 < x2 ⇒ f (x1 ) < f (x2 ) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 ). Funkcija f (x) = x2 . to jest f −1 (x) = x−3 . x ∈ R. Osnovni c period ove funkcije je 2π .10. je ograniˇena. Funckija f (x) = x2x .7. x ∈ R je parna. 2 1 2 1 . x ∈ R. za sve x ∈ R. jer je x > 0. x > 0 je ograniˇena odozdo. Funkcija F : X → Y je monotono rastu´a (neopadaju´a. ali nije ograniˇena odozgo. Inverzna funkcija funkcije f : R → R date sa f (x) = 2x + 3 je funkcija f −1 : R → R za koju vrijedi x = 2f −1 (x) + 3. x ∈ R je monotono rastu´a. Najmanji pozitivan period funkcije f se naziva osnovni period funkcije f . Primjer 1. c c opadaju´a. Funkicja f (x) = 2 sin(3x − 5). nerastu´a) ako za sve x1 .1. x1 < x2 ⇒ f (x1 ) > f (x2 ). 2 Za funkciju f : X → Y kaˇemo da je parna (neparna) ako vrijedi z (∀x ∈ X) f (x) = f (−x) ((∀x ∈ X) f (x) = −f (−x)). x2 + 1 2 Funkcija f : X → Y je periodiˇna ako postoji realan broj p = 0 takav da c vrijedi (∀x ∈ X) x + p ∈ X. Naime. Za funkciju se kaˇe da je monotona funkcija ako ima jednu od navedenih z osobina. jer ne postoji konstanta M > 0 takva da c 1 je x ≤ M.1. Primjer 1. Funkcija f (x) = x3 . Funkcija f : X → Y je ograniˇena odozgo (odozdo) ako postoji konstanta c M > 0 takva da vrijedi (∀x ∈ X) f (x) ≤ M ((∀x ∈ X) − M ≤ f (x)). je periodiˇna. neka c je x1 < x2 tada je f (x2 ) − f (x1 ) = x2 − x3 = (x2 − x1 )(x2 + x2 x1 + x2 ). c c 1 1 Primjer 1. Broj p se naziva period funkcije f . je neparna.

x ∈ R. f (x) = arctg x. • logaritamska funkcija. a = 1. 2 f (x) = ctg x. 4 1.14 Kako je x2 + x2 x1 + x2 = x2 + 2 1 imamo f (x2 ) − f (x1 ) > 0. UVOD + 3x2 1 > 0. x ∈ [−1. mnoˇenja i dijeljenja i primjenom konaˇno z c mnogo operacija kompozicije na osnovne elementarne funkcije. f (x) = cos x.1. a > 0 a = 1. f (x) = loga x. x ∈ R \ (2k + 1)π :k∈Z . f (x) = arccos x. f (x) = arcsin x. x ∈ R. x ∈ R \ {kπ : k ∈ Z}. f (x) = tg x. f (x) = sin x. x > 0. . • inverzne trigonometrijske funkcije. 1]. x ∈ R. f (x) = xn . f (x) = arcctg x. f (x) = ax . x1 2 2 GLAVA 1.4 Elementarne funkcije Osnovne elementarne funkcije su : • stepena funkcija. • trigonometrijske funkcije. x ∈ R. to jest f (x1 ) < f (x2 ). a > 0. Elementarne funkcije se dobijaju primjenom konaˇnog broja algebarskih c operacija: sabiranja. oduzimanja. 1]. x ∈ [−1. • eksponencijalna funkcija. x ∈ R. x ∈ R.

SKUPOVI N.2 1. • dokaˇe se niz implikacija (∀n ∈ N) P (n) ⇒ P (n + 1). Z i Q Skup prirodnih brojeva oznaˇavamo sa N i vrijedi N = {1. z Primjer 1. Q. Oznaˇimo gornju formulu sa P (n). Princip matematiˇke indukcije koristimo za dokaz raznih tvrdnji P (n) koje se c tiˇu prirodnih brojeva. 6 n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)2 . 3. Naime. Z.1. 6 Rjeˇenje.1 Skupovi N. R i C Skupovi N. . R I C 15 1.11. 6 (∀n ∈ N)P (n) ⇒ (∀n ∈ N)P (n) ⇒ k 2 + (n + 1)2 = k=1 imamo (∀n ∈ N)P (n) ⇒ P (n + 1). 6 Kako vrijedi n (∀n ∈ N)P (n) ⇒ k=1 n k 2 + (n + 1)2 = k 2 + (n + 1)2 = k=1 n n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)2 . Z. . Q.}. 6 (n + 1)(n + 2)(2n + 3) . Dokazati da za sve prirodne brojeve n vrijedi n k2 = k=1 n(n + 1)(2n + 1) .2. • ako n ∈ N tada n + 1 ∈ N. . c 1·2·3 12 = . tada je X = N. • (∀n ∈ N) n ∈ X ⇒ n + 1 ∈ X. Skup c prirodnih brojeva ima sljede´e dvije bitne osobine : c • ima najmanji elemenat to je broj 1. Formula P (1) je oˇigledno s c c taˇna. 2. 6 Ostaje da se dokaˇe z n (∀n ∈ N) k=1 k2 = n(n + 1)(2n + 1) ⇒ 6 n+1 k2 = k=1 (n + 1)(n + 2)(2n + 3) . . Obiˇno se postupa na sljede´i naˇin : c c c c z • dokaˇe se P (1). U skupu N vaˇi princip matematiˇke indukcije: z c Neka je X podskup skupa N tako da je • 1 ∈ X.2.

Rjeˇenje. k ∈ N ∪ {0}. 0 ≤ k ≤ n je definisan sa k n k = n! . Iz Bernulijeve nejednakosti uzimaju´i h = 1 imamo c 2n ≥ 1 + n. . k!(n − k)! (∀n ∈ N) 1 + (n + 1)h + nh2 ≥ 1 + (n + 1)h gdje je 0! = 1. Primjer 1. Za svaki prirodan broj n i svaki realan broj h ≥ −1 vrijedi (1 + h)n ≥ 1 + nh.12. ˇto je oˇigledno taˇno. pa je (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ 1 + (n + 1)h + nh2 . Za n = 1 imamo s 1 + h ≥ 1 + h.13. Vrijedi (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ (1 + h)(1 + nh). n! = n · (n − 1)!. n ∈ N (simbol n! se ˇita n faktorijel ).16 GLAVA 1. n ∈ N. Kako je imamo (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ 1 + (n + 1)h. s c c Dokaˇimo da vrijedi z (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ 1 + (n + 1)h. UVOD Koriste´i metod matematiˇke indukcije se mogu dokazivati i razne nejedc c nakosti. Bernulijeva nejednakost. n Binomni koeficijent . Binomna formula Prije nego ˇto dokaˇemo binomnu formulu uveˇ´emo prvo pojam binomnog kos z sc eficijenta. Primjer 1. c Binomna formula je jednakost n (a + b)n = k=0 n k an−k bk .

3−.}. dok to nije vrijedilo u skupu prirodnih brojeva. −2. R I C koja vrijedi za sve a. Ako se skup prirodnih c s brojeva proˇiri sa nulom i negativnim brojevima −1. Q.1. Dokaz binomne formule da´emo koriste´i matematiˇku indukciju. . . −1. To name´e potrebu da se skup pirodnih brojeva proˇiri. U skupu cijelih s brojeva za elemenat 0 vrijedi (∀m ∈ Z) m + 0 = 0 + m = m. s c Iz pretpostavke da je formula taˇna za prirodan broj n imamo c n (a + b)n+1 = (a + b)(a + b)n = (a + b) k=0 n n k an−k bk = k=0 n n k n k n an+1−k bk + k=0 n+1 n k n k−1 an−k bk+1 = k=0 an+1−k bk + k=1 an+1−k bk . . 1. Primjetimo da u skupu cijelih brojeva jednaˇina c m + x = n.2. m. . ima rjeˇenje. Z. Zbir prirodnih brojeva je prirodan broj. 2. (a+b) n+1 = n 0 n a n+1 0 b + k=0 n k + n k−1 an+1−k bk + n n a0 bn+1 . dobijamo skup s cijelih brojeva koji oznaˇavamo sa Z. Dakle. Dakle. −3. −2. n ∈ N. . SKUPOVI N. skup cijelih brojeva je sljede´i c c skup Z = {0. c c c Za n = 1 imamo (a + b)1 = 1 0 a1−0 b0 + 1 1 a1−1 b1 . −3. Kako je n k imamo (a + b)n+1 = k=0 + n k−1 = n! n! (n + 1)! + = = k!(n − k)! (k − 1)!(n + −k)! k!(n + 1 − k)! n+1 n+1 k . . b ∈ R i sve n ∈ N. 17 ˇto je taˇno. medjutim njihova razlika ne mora biti. n+1 k an+1−k bk . a to je i trebalo dokazati. .

m ∈ Z. • (∀x ∈ R) 1 · x = x · 1 = x. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x · y = y · x. n ∈ N.2 √ Moˇe se pokazati da ne postoje prirodni brojevi m i n takvi da je 2 = m . Takvi c brojevi se nazivaju iracionalni brojevi. nema uvijek rjeˇenje u skupu cijelih brojeva. 6. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x + (y + z) = (x + y) + z. Pored aksiome neprekidnosti u skupu R vrijede i sljede´e aksiome : c • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x + y = y + x. Osim toga vrijedi z (∀m ∈ Z) m + (−m) = (−m) + m = 0. • (∀x ∈ R\{0}) x−1 · x = x · x−1 = 1. n ∈ N . • (∀x ∈ R) (−x) + x = x + (−x) = 0. Takvi su na primjer √ √ √ 3. postoje brojevi koji se ne mogu predstaviti pomo´u razlomka.18 GLAVA 1. Napomenimo da aksioma neprekidnosti ne vrijedi u skupu racionalnih brojeva. Dakle.2. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x · (y · z) = (x · y) · z. zbog toga skup cijelih brojeva s proˇirujemo skupom racionalnih brojeva koga oznaˇavamo sa Q. • (∀x ∈ R) 0 + x = x + 0 = x. Skup realnih brojeva je unija skupa racionalnih i iracionalnih brojeva. Skup R . Jednaˇina c nx = m. U skupu realnih brojeva vrijedi sljede´a c c osobina koja se zove aksioma neprekidnosti : Neka su X i Y neprazni podskupovi skupa realnih brojeva takvi da (∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ y tada postoji c ∈ R takav da (∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ c ≤ y. Skup realnih brojeva oznaˇavamo sa R. skup s c racionalnih brojeva je Q= m : m ∈ Z. Broj −m je inverzan broju m u odnosu na sabiranje. n 1. UVOD Kaˇe se da je 0 neutralni elemenat za sabiranje. 5. z n Dakle.

• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x < y ⇔ 0 < (−x) + y. Neka je dat skup S ⊂ R. (ii) A ⊂ B ⇒ sup A ≤ sup B ∧ inf A ≥ inf B. • (∀x ∈ R) vaˇi taˇno jedna od formula : z c x < 0.2. x = 0 x > 0. Z. Definicija 1. Q. R I C • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x · (y + z) = x · y + x · z. λ sup A. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) ((0 < x ∧ 0 < y) ⇒ (0 < x + y ∧ 0 < x · y)). Dakle.1. Skup S je c ograniˇen odozdo (odozgo) ako vrijedi S∗ = ∅ (S ∗ = ∅). (iii) inf(λA) = λ inf A. Neka su A. Skup svih donjih (gornjih) medja skupa S oznaˇavamo sa S∗ (S ∗ ). A + B = {a + b : a ∈ A. ·. λ>0 λ<0 .2. −∞}. c z c Definicija 1. Broj a ∈ R je donja (gornja) medja skupa S ⊂ R ako vrijedi (∀x ∈ S) a ≤ x ((∀x ∈ S) x ≤ a). SKUPOVI N. Kaˇemo joˇ i da je (R. z s 19 Primjedba 1. skup R proˇirujemo simbolima +∞ i −∞ koje nazivamo plus beskonaˇno s c i minus beskonaˇno.3. Oznaku R koristimo za proˇireni skup realnih brojeva. B ⊂ R i λ ∈ R skupove λA i A + B definiˇemo na sljede´i naˇin : s c c λA = {λa : a ∈ A}.1. +. Svaki odozgo (odozdo ) ograniˇen skup ima supremum (infimum) c u skupu R. <) uredjeno polje. Neka su A. s Naime. Teorema 1. Teorema 1. B ⊂ R i λ ∈ R vrijedi sljede´e : c (i) inf A = − sup(−A). Supremum (infimum) skupa S se oznaˇava sa sup S (inf S) i definiˇe sa c s sup S = a ⇔ (a ∈ S ∗ ∧ (∀s ∈ S ∗ ) a ≤ s) (inf S = a ⇔ (a ∈ S∗ ∧ (∀s ∈ S∗ ) s ≤ a)).1.2. c R = R ∪ {+∞. b ∈ B}. Za skup koji je c ograniˇen odozdo i odozgo kaˇemo da je ograniˇen.

|x + y| ≤ ||x| − |y|| . Kompleksan broj i = −1 nazivamo imaginarna jedinica. mnoˇenja i dijeljenja z se vrˇe na sljede´i naˇin : s c c • Zbir dva kompleksna broja je (x1 + iy1 ) + (x2 + iy2 ) = (x1 + x2 ) + i(y1 + y2 ). Nejednakost 3. | − x| = |x|. je poznata kao nejednakost trougla. GLAVA 1.2. gdje su x. y = Imz. 4. Iz definicije apsolutne vrijednosti slijedi da ako je realan broj > 0 tada je |x − a| < ⇔ x ∈ (a − .20 (iv) inf(A + B) = inf A + inf B. Ako inf S ∈ S (sup S ∈ S) kaˇemo da skup S ima minimalni z (maksimalni) elemenat minS (maxS). Broj x2 + y 2 zovemo moduo kompleksnog broja z i znaˇavamo ga sa |z|. a < 0 Apsolutna vrijednost realnog broja ima sljede´e osobine : c 1. a + ) naziva se okolina taˇke a. Vrijedi c C = {x + iy : x. a + ). Apsolutna vrijednost realnog broja a se oznaˇava sa |a| i definiˇe sa c s |a| = a. |x| = 0 ⇔ x = 0. |x · y| = |x| · |y|. y proizvoljni realni brojevi. x y = |x| |y| . |x + y| ≤ |x| + |y|. oduzimanja. Operacije sabiranja. Skup kompleksnih brojeva oznaˇavamo sa C. a broje y imaginarni dio kompleksnog broja z = x + iy. Njena rjeˇenja c s s √ su kompleksni brojevi i i −i. Broj x zovemo realni dio. Neka su z1 = x1 +iy1 i z2 = x2 +iy2 c dati kompleksni brojevi. . a ≥ 0 −a. 3. To piˇemo x = Rez. c 1.3 Skup C Jednaˇina x2 + 1 = 0 nema rjeˇenja u skupu realnih brojeva.4. UVOD Definicija 1. 2. y ∈ R}. Interval (a − . Konjugovana vrijednost kompleksnog s broja z = x + iy je kompleksni broj z = x − iy. 6. 5.

x2 + y2 = 0. a ugao φ = arg z ∈ z [0.14. Ako su dati kompleksni brojevi z1 = ρ1 (cos φ1 + i sin φ1 ) i z2 = ρ2 (cos φ2 + i sin φ2 ) tada je . φ = . R I C • Razlika dva kompleksna broja je (x1 + iy1 ) + (x2 + iy2 ) = (x1 − x2 ) + i(y1 − y2 ). y = ρ sin φ. Teorema 1. 1 + i = 2 cos + i sin 3 3 2 . Imamo c z1 + z2 = 3 + 4i. 1 + i = 2 cos + i sin . Duˇina ρ = x2 + y 2 je moduo kompleksnog broja z. Dati su kompleksni brojevi z1 = 1 + i i z2 = 2 + 3i. z1 z2 = −2 + 5i. broj z = x + iy moˇemo pisati u sljede´em trigonometrijskom obliku z c z = ρ(cos φ + i sin φ). Q. Rjeˇenje : (a) s √ √ π π π |1 + i| = 2. Predstaviti sljede´e kompleksne brojeve u trigonometrijskom obliku : √ (a) 1 + i. a φ ugao z c z z koji poluprava odredjena taˇkama 0 i A zatvara sa pozitivnim smjerom x−ose.2. φ = . Z. Dakle. Neka je ρ duˇina duˇi 0A.3. • Proizvod dva kompleksna broja je (x1 + iy1 )(x2 + iy2 ) = (x1 x2 − y1 y2 ) + i(x1 y2 + x2 y1 ). c Vrijedi sljede´e c x = ρ cos φ. y). z1 1+i (1 + i)(2 − 3i) 5 i = = = − . 2π) se naziva argument kompleksnog broja z. c Primjer 1. proizvod i koliˇnik. 4 4 4 (b) √ 2π 2π 2π | − 1 + i 3| = 2. SKUPOVI N. to je eksponencijalni oblik kompleksnog broja. Koristi se i oznaka z = ρeiφ . 2 2 (x2 + iy2 ) x2 + y2 x2 + y2 2 2 21 Primjer 1. z2 2 + 3i 4+9 13 13 Kompleksnom broju z = x + iy u Dekartovom koorinatnom sistemu moˇemo z pridruˇiti taˇku A sa koordinatama (x. • Koliˇnik dva kompleksna broja je c (x1 x2 − y1 y2 ) (x2 y1 − x1 y2 ) 2 (x1 + iy1 ) 2 = + . Odrediti njihov zbir.1. (b) − 1 + i 3.15.

1. (a) (− 3 − i)7 . z2 ρ2 (ρ1 (cos φ1 + i sin φ1 ))n = ρn (cos φ1 + i sin φ1 )n . . . √ 2 cos − π + i sin − π 4 4 √ 2 cos π + i sin π 4 4 = cos − π π + i sin − . UVOD z1 z2 = ρ1 ρ2 (cos(φ1 + φ2 ) + i sin(φ1 + φ2 )). Izraˇunati : c 12 √ .16. ova formula se naziva svodjenje na apsurd. 1. 1. Pomo´u tablica istinitosti ispitati da li su formule tautologije : c . . za k = 0. 2 2 Koriste´i Moavrovu formulu imamo c 1−i 1+i 12 = cos − π π + i sin − 2 2 12 = cos − 12π 2 + i sin − 12π 2 = 1. (b) z1 ρ1 = (cos(φ1 − φ2 ) + i sin(φ1 − φ2 )).22 (a) GLAVA 1. Formule (c) i (d) se nazivaju Moavrove formule. Primjer 1. (b) 1−i 1+i Rjeˇenje : s (a) √ 5π (− 3−i)7 = 27 cos − 6 =2 (b) 1−i = 1+i 7 + i sin − 5π 6 √ 7 = 27 cos − 3 1 +i 2 2 35π 6 + i sin − 35π 6 π π cos + i sin 6 6 =2 7 √ = 26 ( 3 + i). n − 1.3 Zadaci (i) [(p ⇒ q) ∧ (r ⇒ s) ∧ (p ∨ r) ⇒ (q ∨ r)] ⇒ (q ∨ s). (iii) (¬p ⇒ (q ∧ ¬q)) ⇒ p. 1 (d) n (c) (ρ1 (cos φ1 + i sin φ1 ) = √ n ρ1 cos φ1 + 2kπ n + i sin φ1 + 2kπ n . (ii) (p ⇒ (q ⇒ r)) ⇔ ((p ⇒ q) ∧ (p ⇒ r)). .

{4. 9. 5. (ii) nejednaˇinu c 3x2 − 7x + 8 ≤ 2. Dokazati da je : (i) A \ B = A \ (A ∩ B) = (A ∪ B) \ B. (ii) (A ∪ B) \ C = (A \ C) ∪ (B \ C). B. s 6. C. B = {x ∈ R : Odrediti A ∪ B. Neka je A = {x ∈ R : |x − 1| < 2}. Na´i racionalne sabirke u razvoju c √ √ 4 ( x3 + 3 x)10 . x2 − 1 7. Neka su dati skupovi A. A. B C . gdje je n ≥ 2 prirodan broj. y) ∈ ρ ⇔ postoji k ∈ Z takav da je x − y = n · k. (ii) f (x) = 2x − 2. ZADACI 2. 23 3. x−2 ˇ Odrediti domene funkcija f i g. AC . Neka je f (x) = √ x + 1 i g(x) = x2 − 2.3. x−1 > 1}. 4. . Na´i f ◦ g i g ◦ f . A ∩ B. Rijeˇiti (i) jednaˇinu c |x − 1| + |x − 2| = 5. (iii) f (x) = ln 1 + x2 − 1 x2 + 1 . A ∩ B = {x ∈ N : x ≤ 4}. 6} {5.1. Sta su domeni funkcija c f ◦ g i g ◦ f? 8. 6} B \ A. Odrediti skupove A i B ako vrijedi A ∪ B = {x ∈ N : x ≤ 6}. Na´i inverznu funkciju ako je : c (i) f (x) = x + 1. relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije. Pokazati da je relacija ρ uvedena na skupu Z na sljede´i naˇin c c (x.

16. 13. z 6 + 1 = 0. z1 · z2 . Koliko racionalnih ˇlanova ima u razvoju c √ √ 4 ( 2 + 3)100 ? 11. Na´i c 17. Neka je z1 = 4 + 2i. 3 1 1 1 1 3n + 3 + + + ··· + = . z2 15. UVOD n(4n2 − 1) . Rijeˇiti jednaˇinu s c s c 18. |z1 |. 12. Odrediti eksponencijalni oblik kompleksnih brojeva −2 + 3i. Na´i koeficijent od x2 u razvoju c (x2 + 2x−1 )6 . −1 + i. 1 · 4 4 · 7 7 · 10 (3n + 1)(3n + 4) 3n + 4 14. Odrediti z1 · z2 . z2 = −2 − 4i. . z 2 + (1 − 2i)z − 2i = 0.24 10. Dokazati : (i) 12 + 32 + 52 + · · · + (2n − 1)2 = (ii) GLAVA 1. Rijeˇiti jednaˇinu 12 √ √ 2 + 2i i ( 3 + i)12 . z1 . Dokazati da je 11 · 102n + 1 djeljivo sa 3.

Preslikavanje x : N → R nazivamo nizom x. Primjer 2. U prethodnom primjeru nizovi su eksplicitno dati formulom. xn = n2 .2. To dovodi do pojma graniˇne vrijednosti niza. x5 = 5.1.1) lim xn = x ili xn → x.1. zn = (−1)n .1 2. x4 = 3. xn+2 = xn+1 + xn . n ∈ N. c c Tako na primjer x3 = 2. yn = 1 + n . Realan broj x je graniˇna vrijednost niza {xn } ako vrijedi c (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) |xn − x| < . se naziva Fibonaˇijev niz. Broj x(n) se naziva n−ti ˇlan niza x i oznaˇava se sa xn . c c 1 Primjer 2. z10 = (−1)10 = 1. z 25 . Za prouˇavanje niza od interesa je odrediti ponaˇanje njegovih ˇlanova kada c s c njihov indeks raste. x6 = 8. Njegovi ˇlanovi se odredjuju iz rekurzivne formule. Niz c c c x : N → R se obiˇno oznaˇava sa {xn } ili (xn ). kad n → +∞. Da bi bio poznat neki niz on 5 5 ne mora da bude zadan eksplicitnom formulom. Broj n je indeks ˇlana. Tako na primjer x3 = 32 = 9. To oznaˇavamo sa c n→+∞ (2.1.2. y5 = 1 + 1 = 6 . c Definicija 2. Niz {xn } za koji vrijedi x1 = 1.Glava 2 Graniˇne vrijednosti c 2. x2 = 1. z z c Za niz koji ne konvergira kaˇemo da divergira.1 Graniˇna vrijednost niza c Definicija niza i osnovni pojmovi Definicija 2. Kaˇe se i da c z niz {xn } konvergira ka x ili da teˇi ka x kad n teˇi ka plus beskonaˇno. Realan broj x zovemo graniˇna vrijednost ili limes niza {xn }.

1 1 < ⇔n> . vrijedi (∀ > 0)(∃n0 = 1 + 1 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) |xn − 0| < . Neka je dat K > 0 tada za n0 = vrijedi (∀n ≥ n0 ) xn > K. GRANICNE VRIJEDNOSTI Primjedba 2. q > 1. Niz {xn } divergira ka minus beskonaˇno ako vrijedi c (∀K > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) xn < −K. c K −1 +1 h . Niz an = q n . za dato > 0 vrijedi 1 n tada je n→+∞ lim xn = 0.3. divegira ka plus beskonaˇno. divergira ka plus beskonaˇno.4. Svaki realan niz se moˇe svrstati u jednu od sljede´ih klasa : z c • Konvergentan niz.26 ˇ GLAVA 2. • Divergentan niz.1. n ∈ N. z Primjer 2. c Kako je q > 1 postoji h > 0 takav da je q = 1 + h. Primjer 2. to oznaˇavamo sa c n→+∞ lim xn = −∞. gdje je a oznaka za najve´i cio broj manji od broja a. c Dakle.1) umjesto znaka < se moˇe staviti i znak ≤ . to oznaˇavamo sa c n→+∞ lim xn = +∞. Definicija 2. n Stavimo da je n0 = 1 + 1.3. U nejednakosti (2. Niz {xn } divergira ka plus beskonaˇno ako vrijedi c (∀K > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) xn > K. Sada koriste´i Bernulijevu c nejednakost dobijamo q n ≥ 1 + nh. Neka je xn = Naime.

c • Divergentan niz.2 Neke osobine konvergentnih nizova Ranije smo definisali pojam okoline neke taˇke.5. to jest u svakoj okolini taˇke c c c x se ne nalazi samo konaˇno mnogo ˇlanova niza {xn }. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA • Divergentan niz. Konvergentan niz ima jedinstvenu graniˇnu vrijednost.ˇ 2. 2 2 y < x.1. to jest ˇto je nemogu´e. c 2. c (iv) niz xn = (−1)n je divergentan niz. c c Teorema 2. c Dokaz. Neka je s z = y−x .1. Bez umanjena opˇtosti moˇemo pretpostaviti da je x < y. c c c Primjer 2. 2 2 3y − x y+x < . Za niz {xn } kaˇemo da je ograniˇen ako postoji realan broj z c M takav da je (∀n ∈ N) |xn | ≤ M. n→+∞ lim xn = 1.4. Iz definicije koverz c gentnog niza slijedi da niz {xn } konvergira ka x ∈ R ako i samo ako se u svakoj okolini taˇke x nalaze skoro svi ˇlanovi niza {xn }. ali nema graniˇnu vrijednost. c (iii) niz xn = −n divergira ka minus beskonaˇno. 2 Iz definicije graniˇne vrijednosti niza zakljuˇujemo da postoji prirodni broj n0 c c takav da vrijedi (∀n ≥ n0 ) |xn − x| < i (∀n ≥ n0 ) |xn − y| < . divergira ka minus beskonaˇno.1. (i) xn = 1 + 1 n 27 je konvergentan niz. nema ni konaˇnu ni beskonaˇnu graniˇnu vrijednost. s c Definicija 2. pa je (∀n ≥ n0 ) y + odavde dobijamo y−x y−x < xn < x + . Pretpostavimo da postoje razliˇiti realni brojevi x i y takvi da je c n→+∞ lim xn = x i n→+∞ lim xn = y. (ii) niz xn = n divergira ka plus beskonaˇno. . Pod okolinom taˇke poc c drazumijevamo svaki otvoreni interval koji sadrˇi tu taˇku.

c c Dokaz. n imamo pa niz {xn } nije ograniˇen. . niz je ograniˇen. Svaki konvergentan niz je ograniˇen.2. Ako uzmemo da je = 1. . n. nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju c niza. 1 1 1 + + ··· + . c Vrijedi xn > 0. osim toga xn < 1 + pa je xn < 1 + 1 − to jest xn < 1 − Dakle. c Teorema 2. . k = 1. . Tada je (∀n ∈ N) min{x − 1. .28 Ovo je oˇigledno ekvivalentno sa c ˇ GLAVA 2. x2 . Dakle. . x1 . x1 . n k √ 1 xn ≥ n · √ = n. Niz xn = 1 + je ograniˇen. GRANICNE VRIJEDNOSTI (∃M ∈ R)(∃m ∈ R)(∀n ∈ N) m ≤ xn ≤ M. zakljuˇujemo da postoji prirodan broj n0 takav da c vrijedi (∀n ≥ n0 ) |xn − x| < 1. xn0 } ≤ xn ≤ max{x + 1. Niz 1 1 1 xn = 1 + √ + √ + · · · + √ n 2 3 je divergentan. . 2.7. . n Primjer 2. . 1·2 2·3 (n − 1) · n 1 1 1 + 2 + ··· + 2. . 1 2 + 1 1 − 2 3 + ··· + 1 1 − n−1 n . . Kako je 1 1 √ ≥ √ . . x2 . xn0 }.6. . Primjer 2. 2 2 3 n 1 < 1. pa je dati niz divergentan. Neka je dat konvergentan niz {xn } kod koga je graniˇna vrijednost x ∈ R.

(ii)Ako je λ = 0 tvrdjenje je oˇigledno. Neka je M1 = max{M. Iz definicije graniˇne vrijednosti zakljuˇujemo da c c (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |xn − x| < 2M1 . n2 } imamo (∀n ≥ n3 ) |xn + yn − (x + y)| ≤ |xn − x| + |yn − y| < 2 + 2 = . |λ| . y ∈ R i neka je λ ∈ R. y n→+∞ n→+∞ lim xn n→+∞ yn Dokaz.ˇ 2. Neka je dat c > 0. ako je yn = 0 i y = 0. Tada vrijedi : (i) (ii) (iii) (iv) n→+∞ lim (xn + yn ) = x + y. |x|}. n→+∞ lim yn = y. Pretpostavimo da je λ = 0. pa postoji M > 0 takav c da je (∀n ∈ N) |yn | ≤ M. lim λxn = λx. = x . lim (xn · yn ) = x · y. (i) Neka je dat > 0.1. (iii) Kako je niz {yn } konvegentan on je i ograniˇen. 2 2 . GRANICNA VRIJEDNOST NIZA Teorema 2. Iz definicije graniˇne vrijednosti zakljuˇujemo da c c postoje prirodni brojevi n1 i n2 takvi da (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |xn − x| < (∃n2 ∈ N)(∀n ≥ n2 ) |yn − y| < Ako stavimo da je n3 = max{n1 .3. gdje su x. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je n→+∞ 29 lim xn = x. Zakljuˇujemo da c (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |xn − x| < Sada (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |λxn − λx| < |λ| · |λ| = . .

Postoji prirodan broj n2 takav da (∀n ≥ n1 ) y (∀n ≥ n2 ) |yn − y| ≤ − . n2 }.2) y 3y ≤ yn ≤ .5) i (∀n ≥ n5 ) |yn − y| ≤ Zbog nejednakosti x xn xn y − yn x |xn y − xy| + |xy − yn x| − = ≤ yn y yn y |yn | · |y| 2M (2. GRANICNE VRIJEDNOSTI (∃n2 ∈ N)(∀n ≥ n2 ) |yn − y| < Stavimo n3 = max{n1 .3) zakljuˇujemo da je c (∀n ≥ n3 ) |yn | ≥ gdje je n3 = max{n1 . Kako je 2M1 . > 0 postoje prirodni brojevi n4 i n5 takvi da je (∀n ≥ n4 ) |xn − x| ≤ 2M . 2 2 (2. 2 3y y ≤ yn ≤ . imamo (∀n ≥ n3 ) |xn · yn − x · y| < M1 · 2M1 + M1 · 2M1 = .6) .30 i ˇ GLAVA 2. 2 2 Neka je sada y < 0.2) i (2. 2 (2. n2 }. (iv) Neka je y > 0.3) (2. Postoji prirodan broj n1 takav da (∀n ≥ n1 ) |yn − y| ≤ Odavde dobijamo y . |xn · yn − x · y| ≤ |xn yn − xyn + xyn − xy| ≤ |yn | · |xn − x| + |x| · |yn − y|. (2.4) |y| |y|2 . 2 Odavde dobijamo (∀n ≥ n1 ) Iz (2. Oznaˇimo c M = max Za dati |y| . 2 2|x|· .

Ako stavimo iz nejednaˇina (2. Na´i graniˇnu vrijednost niza c c xn = 2n + 1 . lim (xn · yn ) = sgnx · ∞.4.6) dobijamo c xn 2 x 2|x| ≤ − · + 2 · ≤ + = . 7n + 3 U ovom sluˇaju koriste´i pogodne transformacije odredjujemo graniˇnu vrijedc c c nost niza. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je n→+∞ lim xn = x ∈ R i n→+∞ lim yn = +∞. yn y |y| 2M |y| 2M 2 2 Na sliˇan naˇin se dokazuje i sljede´a teorema. n5 }. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA = imamo |y| · |xn − x| + |x| · |yn − y| |yn | · |y| 31 xn x 1 |x| − · |xn − x| + · |yn − y|.5) i (2.9.4). 2+ 2n + 1 lim = lim n→+∞ 7n + 3 n→+∞ 7 + 1 n 3 n = n→+∞ n→+∞ lim 2 + lim 7 + 1 n 3 n = 2 . 7 Primjer 2. = 0. x = 0. (2. Primjer 2. ako je x > 0. c c c Teorema 2.8.ˇ 2. Imamo sljede´e c √ 2n + 10 − √ 3n + 11 = √ n 2+ 10 − n 3+ 11 n . za sve n ∈ N. Tada vrijedi : (i) (ii) (iii) (iv) n→+∞ lim (xn + yn ) = +∞.1. n→+∞ lim xn n→+∞ yn n→+∞ lim (xn )a = xa . ≤ yn y |yn | |yn | · |y| n6 = max{n3 . n4 . a ∈ R i xn > 0. Na´i graniˇnu vrijednost niza c c √ √ xn = 2n + 10 − 3n + 11.

Dokaz. {yn } i {zn } takvi da je n→+∞ lim xn = lim zn = x. niz {yn } je konvergentan i vrijedi lim yn = x. n→+∞ Primjer 2. Dakle. Kako postoji prirodan broj n0 takav da je (∀n ≥ n0 ) xn ≤ yn ≤ zn .10. . . .5. 2. Pokazati da je graniˇna vrijednost niza. c z Teorema 2.32 Odavde zakljuˇujemo da je c lim xn = lim √ n ˇ GLAVA 2. Iz nejednakosti √ 1 1 1 ≤√ ≤√ . n→+∞ Ako postoji prirodan broj n0 takav da je (∀n ≥ n0 ) xn ≤ yn ≤ zn tada je n→+∞ lim yn = x. za prirodan broj n3 = max{n0 . n1 . . n2 }. n. k = 1. Neka su nizovi {xn }. n→+∞ tada za dati > 0 postoje prirodni brojevi n1 i n2 takvi da je (∀n ≥ n1 ) x − < xn < x + i (∀n ≥ n2 ) x − < zn < x + . Sljede´a teorema je poznata kao teorema o dva ˇandara. n2 + n n2 + k n2 + 1 1 n2 +1 +√ 1 n2 +2 + ··· + √ 1 n2 +n . ˇiji je opˇti ˇlan c c s c xn = √ jednaka 1. Neka je n→+∞ lim xn = lim zn = x. . GRANICNE VRIJEDNOSTI n→+∞ n→+∞ 2+ 10 − n 3+ 11 n = −∞. imamo (∀n ≥ n3 ) x − < yn < x + .

1. oˇigledno je c √ n n − 1. n−1 Osim toga.5. Niz {xn } je monotono rastu´i (neopadaju´i. n→+∞ 1 n Sada zakljuˇak slijedi iz c n→+∞ lim 1 1+ 1 n = lim 1 1+ 1 n2 n→+∞ = 1. z .11. xn+1 < xn . Kako je na osnovu binomne formule √ √ √ n(n − 1) √ n = (1 + ( n n − 1))n = 1 + n( n n − 1) + ( n n − 1)2 + · · · + ( n n − 1)n 2 > imamo n(n − 1) √ ( n n − 1)2 . c c c nerastu´i) ako za svako n ∈ N vrijedi c xn+1 > xn (xn+1 ≥ xn .ˇ 2. 0≤ Sada.1. Primjer 2. xn+1 ≤ xn ). kako je n→+∞ 2 . n−1 √ n n−1< lim 2 = 0. zakljuˇujemo da je c n→+∞ lim 2. 2 . Za niz se kaˇe da je monoton niz ako ima jednu od navedenih osobina. 2 √ n n−1< 0≤ Dakle. Pokazati da je n→+∞ lim √ n n = 1. . GRANICNA VRIJEDNOST NIZA imamo n· √ lim 33 1 n2 +n 1 1+ ≤ xn ≤ n · √ ≤ xn ≤ 1 n2 1 1+ 1 n2 +1 . n−1 √ n n = 1. opadaju´i.3 Monotoni nizovi Definicija 2.

13. xn = k=0 n n k 1 = nk n k=0 n! 1 k!(n − k)! nk = k=0 1 (n − k + 1) · (n − k + 2) · · · (n − 1) · n . c vrijedi sljede´a teorema.12. c c c c Teorema 2.6. n ∈ N je monotono ratu´i. n ∈ N je monotono neopadaju´i. Pokaza´emo da je niz {xn } monotono neopadaju´i i ograniˇen odozgo. z c Iz binomne formule slijedi n 1− n (n + 1)2 ≥ 1. xn+1 = xn + 1 + (−1)n . Niz. Primjer 2. {xn }. c (ii) Niz x1 = 1. ˇiji je opˇti ˇlan c s c xn = 1+ 1 n n je konvergentan. c Pokaˇimo da je niz {xn } ograniˇen odozgo.34 ˇ GLAVA 2. Moˇe se pokazati da ako je {xn } monotoni niz ograniˇen odozgo (odozdo) z c tada je lim xn = sup{xn : n ∈ N} n→+∞ n→+∞ lim xn = inf{xn : n ∈ N} . c c c Vrijedi 1 1 + n+1 xn+1 = 1 xn 1+ n n+1 n = n+2 n+1 n+1 n+1 n n = n+2 n+1 n(n + 2) (n + 1)2 n = n+2 n+1 1− 1 (n + 1)2 n . vrijedi xn+1 ≥ xn za sve n ∈ N. GRANICNE VRIJEDNOSTI 1 Primjer 2. pa je niz {xn } monotono neopadaju´i. (i) Niz xn = 1 − n . Naime. c Monotoni nizovi imaju znaˇajne osobine u pogledu u konvergencije. k! nk . Koriste´i Bernulijevu nejednakost dobijamo c n+2 xn+1 ≥ xn n+1 Dakle. Monotono neopadaju´i (nerastu´i) niz ograniˇen odozgo (odozdo) je konvergentan.

ˇ 2.1. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA Dakle, xn =
k=0

35

n

1 k!

1−

k−1 n

· 1−

k−2 n

··· 1 −

1 n

.

Kako je 1− imamo xn ≤
k=0

k−1 n

· 1−

k−2 n

··· 1 −
n

1 n

< 1, k = 0, 1, . . . , n,

1 . k!

Dalje, zbog nejednakosti 1 1 ≤ k , k = 0, 1, . . . n, k! 2 dobijamo xn ≤ 1 1 =1+ 2k 1− k=0
n n

1 2

= 3.

Primjedba 2.2. Graniˇna vrijednost niza, ˇiji je opˇti ˇlan c c s c xn = se naziva broj e, e = lim 1+ 1 n
n

1+

1 n

n→+∞

.

Broj e iracionalan broj. Njegova pribliˇna vrijednost je e ≈ 2.718281828. z Definicija 2.6. Neka su dati realni nizovi {xn } i {yn } takvi da je x1 ≤ x2 ≤ x3 ≤ · · · ≤ y3 ≤ y2 ≤ y1 i
n→+∞

lim (yn − xn ) = 0.

Familija zatvorenih intervala [xn , yn ], n ∈ N, naziva se familija umetnutih intervala. Teorema 2.7. Svaka familija umetnutih intervala ima jednu i samo jednu zajedniˇku taˇku. c c Dokaz. Neka je data familija umetnutih intervala [xn , yn ], n ∈ N. Iz definicije 2.6 zakljuˇujemo da je niz {xn } monotono neopadaju´i i ograniˇen odozgo, c c c a niz {yn } monotono nerastu´i i ograniˇen odozdo. Na osnovu teoreme 2.6 c c zakljuˇujemo da su ovi nizovi kovergentni. Iz uslova c
n→+∞

lim (yn − xn ) = 0,

36 imamo da postoji c ∈ R takav da je
n→+∞

ˇ GLAVA 2. GRANICNE VRIJEDNOSTI

lim xn = lim yn = c.
n→+∞

Dalje, vrijedi c = sup xn = inf yn , pa je xn ≤ c ≤ yn , n ∈ N. Dakle, taˇka c pripada svim intevalima. Dokaˇimo da je ona jedina taˇka koja c z c pripada svim intervalima. Neka je taˇka d taˇka koja pripada svim intervalima za koju vrijedi d = c. Tada c c imamo |d − c| ≤ |yn − xn |, za sve n ∈ N, pa zakljuˇujemo da je d = c, a ovo je nemogu´e. Dakle, taˇka c je jedina c c c zajedniˇka taˇka familije umetnutih intervala. c c

2.1.4

Cauchyjevi nizovi

Vidjeli smo da je svaki monoton i ograniˇen niz konvergentan. Medjutim, c obrnuto nije taˇno. c Primjer 2.14. Niz, ˇiji je opˇti ˇlan c s c xn = nije monoton ali je kovergentan. Dakle, monotonost i ograniˇenost niza je dovoljan uslov za konvergenciju, c ali nije i potreban. Od interesa je odrediti uslov za konvergenciju niza, koji je potreban i dovoljan uslov. To nas dovodi do pojma Cauchyjevog niza. Definicija 2.7. Niz {xn } je Cauchyjev niz ako vrijedi (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ∈ N)(∀p ∈ N) n ≥ n0 ⇒ |xn+p − xn | < . Uslov (2.7) se ˇesto piˇe i u sljede´em ekvivalentnom obliku. c s c (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ∈ N)(∀m ∈ N) n, m ≥ n0 ⇒ |xm − xn | < . (2.8) (2.7) (−1)n n

Teorema 2.8. Potreban i dovoljan uslov da je niz konvergentan je da je Cauchyjev niz. Primjer 2.15. Ispitati konvergenciju nizova ˇiji su opˇti ˇlanovi c s c (i) xn = 1 + 1 1 1 + 2 + ··· + 2, 2 2 3 n

ˇ 2.2. GRANICNA VRIJEDNOST FUNKCIJE (ii) xn = 1 + Rjeˇenje. s (i) Vrijedi |xn+p − xn | = Kako je 1 1 1 1 ≤ = − , k = 1, 2, . . . , p, 2 (n + k) (n + k − 1)(n + k) n+k−1 n+k dobijamo |xn+p − xn | ≤ 1 1 1 − ≤ . n+1 n+p n+1 1 1 1 + + ··· + . (n + 1)2 (n + 2)2 (n + p)2 1 1 1 + + ··· + . 2 3 n

37

Sada za dati > 0 moˇemo uzeti n0 = 1 + 1, pa zakljuˇujemo da je dati niz z c konvergentan, jer je Cauchyjev niz. (ii) Uzmimo u definiciji Cauchyjevog niza u uslovu (2.7) p = n. Tada je |x2n − xn | = Kako je imamo 1 1 1 + + ··· + . n+1 n+2 2n

1 1 ≥ , k = 1, 2, . . . , n, n+k 2n |x2n − xn | ≥ n ·

1 1 = , 2n 2 pa za < 1 ne moˇemo odrediti prirodan broj n0 takav da vrijedi uslov (2.7). z 2 Dakle, dati niz je divergentan. Primjedba 2.3. Niz ˇiji je opˇti ˇlan c s c 1 1 + p + ··· + 2p 3 gdje je p ∈ R naziva se hiperharmonijski niz. konvergentan za p > 1 i divergentan za p ≤ 1. harmonijski niz. xn = 1 + 1 , np Moˇe se pokazati da je on z Za p = 1 taj niz se zove

2.2
2.2.1

Graniˇna vrijednost funkcije c
Definicija taˇke nagomilavanja c

Definicija 2.8. Neka je skup X ⊂ R. Taˇka x0 je taˇka nagomilavanja skupa c c X ako vrijedi (∀ > 0)(∃x ∈ X \ {x0 }) x ∈ (x0 − , x0 + ). (2.9)

Za taˇku koja nije taˇka nagomilavanja skupa X se kaˇe da je izolovana taˇka c c z c skupa X.

c c c Skup ne mora da ima taˇke nagomilavanja. Teorema 2. c c Primjer 2.17. c Taˇka nagomilavanja ne mora da pripada datom skupu. c c 2.2.18. c ˇ Moˇe se pokazati da svaki konaˇan skup nema taˇaka nagomilavanja. 0 . 1] su sve taˇke iz intervala c c [0. Taˇke nagomilavanja intervala (0. Pokazati da je za svako x0 ∈ R x→x0 lim x2 = x2 . c c c Nije teˇko vidjeti da je x0 taˇka nagomilavanja skupa X ako i samo ako se u s c svakoj okolini taˇke x0 nalazi bar jedna taˇka iz skupa X razliˇita od x0 . Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇka x0 ∈ X taˇka c c nagomilavanja skupa X. c Primjer 2.2 Definicija graniˇne vrijednosti funkcije c Definicija 2. Primjer 2.9. Skup {0.9) se moˇe iskazati na sljede´i naˇin : svaka okolina taˇke x0 sadrˇi z c c c z bar jednu taˇku iz skupa X razliˇitu od taˇke x. To oznaˇavamo sa c x→x0 (2. Sve taˇke skupa R su njegove taˇke nagomilavanja.19.38 ˇ GLAVA 2. Staviˇe. 1].16. Primjer 2. Taˇka x0 je taˇka nagomilavanja skupa X ako i samo ako postoji c c niz {xn } takav da vrijedi (∀n ∈ N) xn ∈ X i n→+∞ lim xn = x0 .20. Realan broj L je graniˇna vrijednost funkcije f u c taˇki x0 ako vrijedi c (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − L| < ε. Sljede´a teorema daje potreban i dovoljan uslov kada skup ima taˇku nagomilac c vanja. 0 Imamo |x2 − x2 | = |x − x0 ||x − x0 + 2x0 | ≤ |x − x0 |2 + 2|x0 ||x − x0 |. Njegove taˇke su izoloc c vane taˇke. 1} nema taˇaka nagomilavanja. z c c s ni beskonaˇan skup me mora imati taˇaka nagomilavanja.9. GRANICNE VRIJEDNOSTI Uslov (2.10) lim f (x) = L ili f (x) → L kada x → x0 . c Primjer 2. Skup N nema taˇaka nagomilavanja.

2. GRANICNA VRIJEDNOST FUNKCIJE odavde je 39 |x2 − x2 | ≤ |x − x0 |(|x − x0 | + 2|x0 |). lim x2 = x2 .21.10. Funkcija f teˇi ka plus (minus) beskonaˇno kada z c x → x0 ako vrijedi (∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < |x − x0 | < δ ⇒ f (x) > K ((∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < |x − x0 | < δ ⇒ f (x) < −K. Neka je f : R → R. x=0 f (x) =  2 1. vrijedi (2.10). (2. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇka x0 taˇka c c nagomilavanja skupa X.12) Zakljuˇujemo da za c δ = min 1. data sa   0. Realan broj L je desna (lijeva) graniˇna vrijednost c funkcije f u taˇki x0 ako vrijedi c (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x0 < x < x0 + δ ⇒ |f (x) − L| < ε ((∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x0 − < x < x0 ⇒ |f (x) − L| < ε. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇka x0 taˇka c c nagomilavanja skupa X. x→x0 + x→x0 − Definicija 2.11) Neka je > 0 treba odrediti δ > 0 tako da vrijedi (2.) To oznaˇavamo sa c x→x0 + (2. Zbog (2.12) i time je pokazano da je x→x0 1 + 2|x0 | . x < 0 1 .15) (2.14) lim f (x) = L.11.11) dovoljno je na´i δ > 0 tako da je c δ(δ + 2|x0 |) < . x→x0 − .13) (2. ( lim f (x) = L). 0 (2. Tada je x→0+ lim f (x) = 1 i lim f (x) = 0. x > 0.10.ˇ 2. x→0− Teorema 2.) To oznaˇavamo sa c x→x0 + (2. 0 Definicija 2. Ako postoji lijeva i desna graniˇna vrijednost tada je potreban c i dovoljan uslov da funkcija f : X → R ima graniˇnu vrijednost u taˇki x0 c c jednaku L je lim f (x) = lim f (x) = L. ( lim f (x) = −∞). x→x0 − Primjer 2.16) lim f (x) = +∞.

22.2. f (x) = vrijedi x→0+ 0. g : X → R i neka je x0 ∈ X taˇka nagomilavanja skupa X. 1 x.17) (2. 2+1 x imamo da u sluˇju ≥ 2 moˇemo izabrati proizvoljan K > 0.18) lim f (x) = L ( lim f (x) = L. a u sluˇaju da je c z c < 2 moˇemo uzeti na primjer z K= 2− + 1. (∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x < −K ⇒ |f (x) − L| < ε. Neka su date funkcije f. Za funkciju f : R → R. Realan broj L je graniˇna vrijednost funkcije f kada x → c +∞ (x → −∞) ako vrijedi (∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x > K ⇒ |f (x) − L| < ε. L1 . L2 ∈ R.40 ˇ GLAVA 2. x2 + 1 x2 − 1 2− − 1 < ε ⇔ x2 > . lim f (x) = +∞ i lim f (x) = −∞. GRANICNE VRIJEDNOSTI Primjer 2.3 Osobine graniˇnih vrijednosti funkcija c U sljede´oj teoremi dajemo neke osobine graniˇnih vrijednosti funkcija. lim g(x) = L2 . pa ih dajemo bez dokaza. c c Teorema 2. Pokazati da je x2 − 1 = 1.12. 2. Neka je data funkcija f : X → R i neka je skup X neograniˇen c odozgo (odozdo).11. x=0 x = 0. Pretpostavimo da je x→x0 lim f (x) = L1 . One c c su analogne osobinama graniˇnih vrijednosti nizova. x→+∞ x2 + 1 lim Neka je dat > 0. x→0− Definicija 2. x→x0 tada vrijedi : . To oznaˇavamo sa c x→+∞ x→−∞ (2. Treba na´i K > 0 takav da vrijedi c (∀x ∈ R) x > K ⇒ Kako je x2 − 1 − 1 < ε.23.) Primjer 2.

24.12. x2 Primjer 2. s 2 1 1 + x − x3 x3 + 2x2 − 1 = lim = 1. Teorema 2. za svaki λ ∈ R.13. Primjer 2. c . x→x0 (iv) lim f (x) x→x0 g(x) = L1 L2 .2. ako je L2 = 0 i g(x) = 0. x→x0 lim f (x) = L. gdje je x0 taˇka nagomilavanja skupa X. x→+∞ x3 + 5 lim Rjeˇenje. Stavimo f (x) = Kako vrijedi x→+∞ x2 3x2 + 1 lim f (x) = 1 i x→1 na osnovu prethodne teoreme imamo x→+∞ lim 3 3x2 +1 = 1. b]. lim g(x) = 3. 5 x→+∞ x→+∞ x3 + 5 1 + x3 lim Sljede´i rezultat je poznat kao teorema o smjeni promjenljivih kod graniˇnih c c vrijednosti. Ako za funkciju f : X → R vrijedi (∀x ∈ X \ {x0 }) f (x) ∈ (a. x→x0 (iii) lim (f (x) · g(x)) = L1 · L2 .ˇ 2. b). x→y0 Ako je u nekoj okolini taˇke x0 c f (x) = y0 za svaki x = x0 tada je x→x0 lim g(f (x)) = L. x2 Teorema 2. x→x0 41 (ii) lim (λ · f (x)) = λ · L1 . tada L ∈ [a. Neka je x→x0 lim f (x) = y0 i lim g(x) = L. GRANICNA VRIJEDNOST FUNKCIJE (i) lim (f (x) + g(x)) = L1 + L2 . Odrediti graniˇnu vrijednost c x3 + 2x2 − 1 . Na´i c x→+∞ lim 3 3x2 +1 . i g(x) = 3x .25.

U sluˇaju da je x ∈ c −π. Sa C oznaˇimo presjeˇnu taˇku poluprave 0A i tangente s c c c 2 na krug u taˇki A. 0 ∪ 0. sin x = 1.20) . r2 x. a taˇka B na krugu takva da poluprave 0A i 0B zaklapaju c c oˇtri ugao x ∈ 0. Pokazati da je x→0 lim sin x = 1. π . x Pokaza´emo prvo da vrijede nejednakosti c cos x < sin x π π < 1.14. r2 tg x.26.42 ˇ GLAVA 2.19). Povrˇina trougla 0AB je manja od povrˇine kruˇnog isjeˇka c s s z c 0AB.21) dobijamo nejednakosti (2. Sada koriste´i c teoremu 2. x 2 2 (2. GRANICNE VRIJEDNOSTI Teorema 2. polupreˇnika r. 2 2 2 za sve x ∈ 0.22) slijedi x→0 lim . za sve x ∈ 0. x ∈ − . gdje je x0 taˇka nagomilavanja skupa X. 2 Odavde dobijamo sin x < x < tg x.20) i (2.14 zakljuˇujemo da je c x→0 lim cos x ≤ lim x→0 sin x ≤ 1.13 i teoremu 2. 0 2 . Dalje.21) − sin x < −x < − tg x.neka c c je data taˇka A(r. a ova povrˇina je manja od povrˇine trougla 0AC. π 2 (2. x→x0 lim f (x) = L1 . x x x ≤2 2 2 2 (2.14 zakljuˇujemo da je c x→0 . 2 2 2 respektivno. vrijedi (2. imamo 1 2 1 1 r sin x < r2 x < r2 tg x. g : X → R vrijedi (∀x ∈ X \ {x0 }) f (x) ≤ g(x). Iz nejednakosti (2. Kako su ove povrˇine s s s 1 2 1 1 r sin x. π . − .19) Neka je dat krug sa centrom u koordinatnom poˇetku 0. 0). c Primjer 2. tada je L1 ≤ L2 . Ako za funkcije f. x→x0 lim f (x) = L2 .22) Kako je |1 − cos x| = 2 sin2 zbog teoreme 2. lim cos x = 1. x pa odavde i iz (2.

23) Teorema 2.26 zakljuˇujemo da je c c 1 sin t = lim = 0.14 i c lim 1+ 1 n 1 x n n→+∞ = e.3.3 2. za svaki niz {xn }. (2. x x . takav da je n→x0 n→+∞ n→+∞ lim xn = x0 i xn ∈ X \ {x0 }. t→0 t x x→+∞ lim x · sin Primjedba 2.5. L ∈ R ako i samo ako je lim f (xn ) = f (x0 ). 2 koriste´i primjer 2. moˇe se pokazati da je z x→+∞ x lim 1+ = e.27.3. Izraˇunati c (i) lim (i) Kako je x→0 43 1 − cos x . (ii) x2 x→+∞ 1 lim x · sin .24) Ako je funkcija f neprekidna u svakoj taˇki skupa A ⊂ X onda kaˇemo da je c z neprekidna na skupu A. NEPREKIDNE FUNKCIJE Primjer 2. (2.4. Koriste´i teoremu 2. (2. 2 i koriste´i primjer 2. Neka je data funkcija f : X → R i neka je x0 ∈ X taˇka c nagomilavanja skupa X.24) je ekvivalentan x→x0 lim f (x) = f (x0 ).15.2. Za funkciju f kaˇemo da je neprekidna u taˇki x0 z c ako vrijedi (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < .25) .1 Neprekidne funkcije Definicija neprekidne funkcije Definicija 2. Neka je x0 ∈ R taˇka nagomilavanja skupa X. teoremu 2. 2. n ∈ N. Za funkciju f : c X → R vrijedi lim f (x) = L.26 i teoremu o smjeni graniˇnih vrijednosti dobijamo c c 1 − cos x = 2 sin2 1 1 − cos x = lim x→0 x→0 2 x2 lim (ii) Uvode´i smjenu t = c 1 x sin x 2 x 2 2 = 1 .12. Uslov (2.13. Primjedba 2.

x→x0 (iii) lim x→x0 f (x0 ) f (x) = . Ako su funkcije f i g neprekidne u taˇki x0 . ako je g(x0 ) = 0 i g(x) = 0. f + g.16. x≤0 x + 1. Funkcija f : R → R.44 Primjer 2. f (x) = nije neprekidna u taˇki 0. zakljuˇujemo da za δ moˇemo uzeti δ = 2 . g(x) g(x0 ) Dakle. 2 x. x > 0. x→x0 tada vrijedi : (i) lim (f (x) + g(x)) = f (x0 ) + g(x0 ). lim g(x) = g(x0 ). ako su funkcije f i g neprekidne u taˇki x0 onda su takve i funkcije : c • zbir. Iz jednakosti c |2x + 3 − (2x0 + 3)| = 2|x − x0 |.28. One su c analogne osobinama graniˇnih vrijednosti nizova odnosno osobinama graniˇnih c c vrijednosti funkcija. Funkcija f : R → R. U sljede´oj teoremi su date neke osobine neprekidnih funkcija. c Ako uzmemo = 1 tada zbog 2 |f (x) − f (0)| = |x + 1| > 1 za x > 0.29. Neka su date funkcije f. Neka je taˇka x0 ∈ R i > 0. ˇ GLAVA 2. Primjer 2. jer tada vrijedi c z |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < . je neprekidna na skupu R. ne moˇemo na´i δ > 0 takvo da z c |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < 1 . to jest ako je c x→x0 lim f (x) = f (x0 ). GRANICNE VRIJEDNOSTI f (x) = 2x + 3. . Teorema 2. g : X → R i neka je x0 taˇka nagomilac vanja skupa X. x→x0 (ii) lim (f (x) · g(x)) = f (x0 ) · g(x0 ).

• λf. zakljuˇujemo da za δ > 0 takvo da je c (x0 − δ. z .21) dobijamo da vric jedi | sin x| < |x|. g(x) = 0. Pokaza´emo na primjer. eksponencijalna i sinusna funkcija neprec kidne. vrijedi |x − x0 | < δ ⇒ |ex − ex0 | < . log(ex0 + )).3. • koliˇnik. c • Sinusna funkcija : Koriste´i nejednakosti (2. c imamo | sin x − sin x0 | ≤ |x − x0 |. x0 + δ) ⊂ (log(ex0 − ). Iz s z |ex0 − ex | < ⇔ ex0 − < ex < ex0 + ⇔ log(ex0 − ) < x < log(ex0 + ).20) i (2. λ ∈ R. Bez umanjenja opˇtosti moˇemo pretpostaviti 0 < < ex0 . pa je funkcija f (x) = ex neprekidna u svakoj taˇki x0 . Osnovne elementarne funkcije su neprekidne na svom domenu.2. f · g. • Eksponencijalna funkcija : Neka je x0 ∈ R i neka je > 0. da su stepena.26) Iz posljednje nejednakosti slijedi neprekidnost sinusne funkcije. (neprekidnost proizvoda neprekidnih funkcija). • Stepena funkcija : Neprekidnost stepene funkcije slijedi iz neprekidnosti funkcije f (x) = x i prethodne teoreme. λ ∈ R. Primjer 2. odavde na osnovu formule sin x − sin y = 2 sin x−y x+y cos 2 2 i ˇinjenice da je apsolutna vrijednost kosinusa manja ili jednaka od 1. • proizvod. c f g. NEPREKIDNE FUNKCIJE • f + λ. (2. za dati > 0 moˇemo uzeti δ = .30. 45 ako je g(x0 ) = 0. x ∈ R \ {0}. Naime.

x=0 x = 0. x=0 x = 0. ako postoji konaˇan lim f (x) c ( lim f (x)) ali je lim f (x) = f (x0 ) ( lim f (x) = f (x0 )). x→x0 x→x0 • prekid prve vrste slijeva (zdesna). ako postoji konaˇan lim f (x) c ali je lim f (x) = f (x0 ). c Definicija 2. x→x0 + x→x0 − x→x0 + x→x0 − • prekid druge vrste slijeva (zdesna) ako lijeva (desna) graniˇna vrijedc nost ne postoji ili je beskonaˇna. jer c lim sin x = 1 = f (0) = 0. Neka je funkcija f : X → R i x0 ∈ X taˇka nagomilavanja c skupa X.33. GRANICNE VRIJEDNOSTI 2. Vrste prekida su date z s u sljede´oj definiciji. jer je c x→0+ lim f (x) = +∞. jer je c x→0+ lim f (x) = 1 = f (0) = 0. x ≤ 0 1.3.2 Vrste prekida funkcije Ako funkcija f nije neprekidna u taˇki x0 kaˇemo da funkcija f u taˇki x0 c z c ima prekid. Funkcija f (x) = ima prividan prekidu taˇki x = 0. c Primjer 2.32.46 ˇ GLAVA 2. Kaˇemo da funkcija f u taˇki x0 ima : z c • prividan ili otklonjiv prekid. x→0 Primjer 2. ima prekid prve vrste zdesna u taˇki x = 0. Primjer 2. x sin x x . ima prekid druge vrste u taˇki x = 0. 0. x→0− . Funkcija f (x) = x. Ova situacija moˇe nastupiti iz viˇe razloga. lim f (x) = −∞.14. x > 0. Funkcija f (x) = 1. 1 x.31.

Teorema 2.18. Moˇe se pokazati da je c z sup f (x) = 1. Primjer 2. Dalje. x ∈ R. NEPREKIDNE FUNKCIJE 47 2.17 dobijamo da za niz xn = n→+∞ vrijedi lim axn = an→+∞ lim xn = 1. b] → R neprekidna funkcija. n→+∞ gdje je xn ∈ X za sve n ∈ N. ona z ima prekid u taˇki x = 0. x∈[−1. tada postoje taˇke c c xmin .34. 0 < x ≤ 1.36. . 0. za sve x ∈ [a. Neprekidna funkcija na zatvorenom i ograniˇenom intervalu c dostiˇe svoj maksimum i minimum. a > 0. b].35. x ∈ R. ne dostiˇe minimalnu i maksimalnu vrijednost na intervalu [−1.3. iz teoreme o smjeni graniˇnih vrijednosti (teorema 2. Neka je x0 taˇka nagomilavanja skupa X.3 Osobine neprekidnih funkcija Iz teoreme 2. x → ex . Funkcija definisana na [−1. xmax ∈ [a.1] x∈[−1. x → sin x. 1] sa   1 − x2 . Funkcija f : X → R c je neprekidna u taˇki x0 ako i samo ako je c n→+∞ lim xn = x0 ⇒ lim f (xn ) = f (x0 ). b] takve da je f (xmin ) ≤ f (x) ≤ f (xmax ). ako je f : [a. Kako je eksponencijalna funkcija neprekidna imamo x→0 lim ax = a0 = 1.17.2.12) dobijamo da c je kompozicija neprekidnih funkcija neprekidna. 1]. c Teorema 2. Funkcija f (x) = esin x . z Znaˇi. Naime.1] n inf f (x) = −1.3. Primjer 2. f (x) =  2 x − 1. x = 0. n→+∞ lim √ n a = 1. Primjer 2. 1 n Sada na osnovu teoreme 2. jer je kompozicija sljede´ih neprekidnih elementarnih c funkcija : x → xn . −1 ≤ x < 0.15 neposredno slijedi sljede´a teorema. je neprekidna funkcija.

b) takva da je f (c) = 0.3. to jest | sin x1 − sin x2 | ≤ |x1 − x2 |. Iz nejednakosti |x1 − x2 | < δ slijedi |f (x1 ) − f (x2 )| = |x1 − x2 | < . Neka je funkcija f definisana i neprekidna na segmentu [a. c z c f (1) = −1 i maksimalnu vrijednost u taˇki x = 0.39. Funkcije (i) f (x) = −4x + 7. GRANICNE VRIJEDNOSTI Primjedba 2. Kako je funkcija f (x) = x5 − 3x3 + 2x2 − 1 = 0 neprekidna na segmentu [1. (i) Neka je dat > 0 izaberimo δ = 4 . ali dostiˇe minimalnu vrijednost u taˇki x = 1. taˇka c je nula date c c jednaˇine. Uslov da je funkcija neprekidna na zatvorenom i ograniˇenom c intervalu je dovoljan.48 ˇ GLAVA 2. c Teorema 2. (2.19 dobijamo da postoji taˇka c ∈ (1. 2) takva da je f (c) = 0. c Primjer 2.4 Uniformno neprekidne funkcije Definicija 2. Primjer 2.37. 2 . f (0) = 1. (ii) f (x) = sin x . Funkcija definisana na [−1. ima prekid u taˇki x = 0. Jednaˇina c x4 − 3x2 + 2x − 1 = 0. Tada iz nejednakosti |x1 − x2 | < δ slijedi |f (x1 ) − f (x2 )| = 4|x1 − x2 | < . i neka je f (a)f (b) < 0. Kako vrijedi c nejednakost (2. Dakle.19. f (2) = 15 > 0 na osnovu teoreme 2. c 2. (ii) Neka je dat > 0. U ovom sluˇaju izaberimo δ = 2 . b]. 2].27) Primjer 2. ima bar jednu nulu na segmentu [1. 1] sa f (x) = x + 1.15. Tada postoji taˇka c ∈ (a. 0 < x ≤ 1. Za funkciju f : X → R kaˇemo da je uniformno ili ravnomz jerno neprekidna na skupu X ako vrijedi (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x1 . −x. 2] i vrijedi f (1) = −1 < 0.26). −1 ≤ x ≤ 0.38. x2 ∈ X) |x1 − x2 | < δ ⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < . ali nije i potreban da funkcija dostiˇe minimalnu i maksiz malnu vrijednost. 2 su uniformno neprekidne na skupu R.6.

21. Pokaˇimo c z da data funkcija nije uniformno neprekidna na intevalu (0. Funkcija f (x) = ln x je elementarna funkcija. zakljuˇujemo da funkcija f nije c uniformno neprekidna ako i samo ako postoje dva niza {xn } i {yn } takva da vrijedi lim |xn − yn | = 0 i lim |f (xn ) − f (yn )| = 0. c Teorema 2. Primjer 2. b]. 1). Funkcija f : X → R je uniformno neprekidna na skupu X ako i samo ako lim |f (xn ) − f (yn )| = 0.21 zakljuˇujemo da je ona i uniformno neprekidna na [a. Zbog teoreme 2. Imamo sljede´e c 2 n→+∞ lim |xn − yn | = lim √ n→+∞ n+ 1 √ n+1 =0 i n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = lim |n − (n + 1)| = 1. pa je neprekidna na [a.41. Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a. Imamo sljede´e c 2 n→+∞ lim |xn − yn | = lim n→+∞ 1 =0 n(n + 1) i n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = lim 1 1 n n→+∞ − 1 1 n+1 = lim |n − (n + 1)| = 1.40.42. n→+∞ n→+∞ Dakle. 1 Primjer 2. 1). je uniformno neprekidna na segmentu [a. n→+∞ Primjer 2. 1).2. n→+∞ za svaka dva niza taˇaka {xn } i {yn } iz skupa X takva da je c n→+∞ lim |xn − yn | = 0. Tada je n→+∞ lim |xn − yn | = lim n→+∞ 1 1 1 − =0 = lim n→+∞ 2n n 2n ln 1 1 − ln = ln 2 = 1. n 2n i n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = lim n→+∞ . b] ⊂ (0. b] tada je ona i uniformno neprekidna na tom segmentu. n→+∞ Teorema 2. NEPREKIDNE FUNKCIJE 49 1 Ako u relaciji (2. 1).3. 1 1 Neka je = 1 i uzmimo nizove xn = n i yn = n+1 .27) uzmemo da je δn = n . √ √ Neka je = 1 i uzmimo nizove xn = n i yn = n + 1. Izaberimo nizove 1 1 xn = n i xn = 2n .20. ali nije uniformno neprekidna na intervalu (0. b]. Funkcija f (x) = x2 nije uniformno neprekidna na intervalu skupu R. Funkcija f (x) = x nije uniformno neprekidna na intervalu (0. vrijedi sljede´a teorema. Funkcija f (x) = ln x.

n+2 Na´i broj n0 ∈ N tako da je c (∀n ≥ n0 ) c 4. 2! 3! n! n+1 n+2 2n lim √ n an + bn = max{a. n→+∞ 2n lim . Pokazati da je n→+∞ 1 1 1 1 1 1 + + · · · + . 5. (ii) xn = + +···+ . (iv) n→+∞ 7n6 + n3 + n2 lim n2 + 11n + 10 . Odrediti (i) (iii) 2. b ≥ 0. GRANICNE VRIJEDNOSTI 2. a. n→+∞ 5n3 + 2n2 + 2n lim 1+ 1 1 + ··· + n 2 2 . Izraˇunati c (i) lim 9. 3.50 ˇ GLAVA 2.01. b}. n+2 lim 1 2 n−1 + 2 + ··· + n2 n n2 n2 = 0. x→0 x→0 x sin 6x lim 1 tg x − sin x = . 1.4 Zadaci n4 + n2 − 1 . Ispitati konvergenciju nizova (i) xn = 1 + 1 + 7. Na´i n→+∞ 3n + 2 − 3 ≤ 0. (ii) n→+∞ lim 2n2 n2 + 1 − n−1 2n + 5 . Odrediti (i) n→+∞ n→+∞ lim √ √ lim ( n + 1 − n). (ii) lim . Koriste´i definiciju graniˇne vrijednosti pokazati da je c c n→+∞ lim 3n + 2 = 3. (ii) n→+∞ 12n4 + 120n3 − 11n lim n5 + 2n3 − 13 . Pokazati da je sin 7x + sin 5x tg x . x3 2 x→0 . 8. Dokazati da je 6.

(ii) f (x) = e2x (x3 + cos x). c . 14. 4 x=1 x = 1. Pokazati da je ax − 1 = ln a. Ispitati vrstu prekida. Koriste´i se teoremama o neprekidnosti sume. 16. c 2 √ 2 + 1 neprekidna na skupu R. ima prekid u taˇki x = 1. x→0 x lim 15. (ii) f (x) = x (iii) f (x) = sin(2x + 3) neprekidna na skupu R. Izraˇunati (i) lim 12. ZADACI 10. m ∈ N. x x2 + 1 x2 − 1 x2 13. 4 8 x +1 17. Izraˇunati c x→+∞ lim .2.4. Koriste´i definiciju neprekidne funkcije pokazati da je funkcija c (i) f (x) = x+5 3 − 5x neprekidna u taˇki x = 1 . proizvoda. n. 3−1 x→1 x x→1 x − 1 √ n lim 1+x−1 . Pokazati na osnovu definicije graniˇne vrijednosti da je c lim 2 = +∞. razlike. (x − 2)2 51 x→1 c 11. Izraˇunati c x→0 x2 − 1 xn − 1 . koliˇnika c c i kompozicije neprekidnih funkcija pokazati da su sljede´e funkcije neprekidne c na skupu R : (i) f (x) = sin(3x2 + 1). (ii) lim m . n ∈ N. Pokazati da funkcija f (x) = x3 −1 x−1 . (iii) f (x) = ln(6+x2 ) √ .

Ispitati vrste prekida funkcije ˇ GLAVA 2. Funkcija f nije definisana u taˇki x = 0.52 18. +∞). Pokazati da funkcija f (x) = x sin x. (i) f (x) = √ 3 sin x 1+x−1 20. ima bar jedno rjeˇenje na segmentu 0. Pokazati da jednaˇina c 2 sin4 x + 5 sin3 x − 2 = 0. nije uniformno neprekidna na skupu [0. (ii) f (x) = . +∞). GRANICNE VRIJEDNOSTI f (x) = 2 . Ispitati uniformnu neprekidnost funkcije f (x) = √ x. x2 − 16 19. Odrediti vrijednost f (0) tako da c funkcija f bude neprekidna u taˇki x = 0. π . ako je c √ √ 3 1+x−1 1 + 3x − 1 . s 2 21. 22. . na skupu [0.

(ii) f (x) = xn . Primjer 3.1 Prvi izvod Definicija prvog izvoda Definicija 3. h→0 h (ii) Kako je na osnovu binomne formule (x + h)n = xn + nxn−1 h + = h nxn−1 + imamo f (x) = lim h→0 n 2 xn−2 h2 + · · · + hn − xn n 2 xn−2 h + · · · + hn−1 . Rjeˇenje. Ako c postoji graniˇna vrijednost c f (x0 ) = lim x→x0 f (x) − f (x0 ) f (x0 + h) − f (x0 ) = lim . c c z c Ako je funkcija diferencijabilna u svakoj taˇki nekog skupa kaˇe se da je ona c z diferencijabilna na tom skupu.Glava 3 Diferencijalni raˇun c 3. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇke x0 . (iv) f (x) = ln x. h→0 x − x0 h kaˇemo da je f (x0 ) prvi izvod ili izvod funkcije f u taˇki x0 . h 53 . Za funkciju z c koja ima konaˇan izvod u taˇki x0 kaˇe se da je diferencijabilna u taˇki x0 .1 3. (v) f (x) = ex .1.1.1. (iii) f (x) = sin x. s f (x + h) − f (x) (i) f (x) = lim = 0. n ∈ N. (c = const). Odrediti izvode sljede´ih funkcija : c (i) f (x) = c. f (x + h) − f (x) = nxn−1 .

h ln(1 + t) ln(1 + t) t pa kao i u (iv) zakljuˇujemo da je (ex ) = ex .54 ˇ GLAVA 3. Primjer 3. Funkcija f (x) = |x|. h . h h 2 Kako je h→0 lim sin h 2 h 2 = 1 i lim cos h→0 2x + h = cos x. Njen lijevi c odnosno desni izvod je f− (0) = lim −h f (h) − f (0) = lim = −1. h→0− f (x0 + h) − f (x0 ) h→0+ h kaˇemo da funkcija f u taˇki x0 ima lijevi (desni) izvod. nema izvod u taˇki x = 0. x ∈ R. c Definicija 3. DIFERENCIJALNI RACUN Ako je a realan broj moˇe se pokazati da vrijedi analogna formula (xa ) = axa−1 .23) i teoremu o smjeni kod graniˇnih vrijednosti doc c 1 bijamo da je (ln x) = x . h→0+ h h . (v) ex+h − ex eh − 1 x = ·e . z c Funkcija ima izvod u taˇki x0 ako i samo ako ima lijevi i desni izvod i ako c su oni jednaki. Na sliˇan naˇin se moˇe pokazati da je (cosx) = − sin x. c c z (iv)Vrijedi 1 ln(x + h) − ln x h h = ln 1 + . imamo eh − 1 t 1 = = 1 .2. h h Ako uvedemo smjenu t = eh − 1. h x sada koriste´i formulu (2. Ako postoji graniˇna vrijednost c f− (x0 ) = lim f+ (x0 ) = lim f (x0 + h) − f (x0 ) . z (iii) Vrijedi sljede´e c sin h cos 2x+h sin(x + h) − sin x 2 2 = .2. 2 imamo (sin x) = cos x. h→0− h h→0− h h→0+ f+ (0) = lim f (h) − f (0) h = lim = 1.

3.1. PRVI IZVOD

55

U prethodnom primjeru smo vidjeli da neprekidna funkcija ne mora biti diferencijabilna. Prirodno pitanje je da li je diferencijabilna funkcija i neprekidna. Odgovor na to pitanje daje sljede´a teorema. c Teorema 3.1. Svaka funkcija diferencijabilna u taˇki x0 ∈ R je i neprekidna u c toj taˇki. c Dokaz. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇki x0 . Tada postoji konaˇan c c f (x0 ) = lim odavde dobijamo
x→x0

x→x0

f (x) − f (x0 ) , x − x0

lim (f (x) − f (x0 )) = lim f (x0 )(x − x0 ) = 0.
x→x0

Dakle,
x→x0

lim f (x) = f (x0 ),

a ovo znaˇi da je funkcija f neprekidna u taˇki x0 . c c

3.1.2

Osobine prvog izvoda

Nalaˇenje izvoda po definiciji moˇe da bude komplikovano. Ovde dajemo z z neke osobine prvog izvoda na osnovu kojih je taj posao olakˇan. s Teorema 3.2. Ako su funkcije f i g diferencijabilne u taˇki x tada je : c (i) (αf (x) + βg(x)) = αf (x) + βg (x), za sve α, β ∈ R, (ii) (f (x)g(x)) = f (x)g(x) + f (x)g (x), (iii) f (x) g(x) = f (x)g(x) − f (x)g (x) , g 2 (x)

gdje je g(t) = 0 za svako t u nekoj okolini taˇke x. c c c Dokaz. Dokaza´emo samo tvrdjenje (iii). Tvrdjenja (i) i (ii) se dokazuju sliˇno. Iz f (x + h) f (x) f (x + h)g(x) − f (x)g(x + h) − = , g(x + h) g(x) g(x + h)g(x) dijelje´i sa h i puˇtaju´i da h teˇi 0 dobijamo traˇenu formulu. c s c z z

56

ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN

Primjedba 3.1. Iz formule (i) slijedi da je (f (x) + g(x)) = f (x) + g (x), (f (x) − g(x)) = f (x) − g (x). Primjer 3.3. Koriste´i pravilo o izvodu koliˇnika funkcija dobijamo c c (tg x) = (ctg x) = cos2 x + sin2 x 1 (sin x) cos x − sin x(cos x) = = , 2x 2x cos cos cos2 x

(cos x) sin x − cos x(sin x) − sin2 x − cos2 x 1 = =− 2 . 2 2 sin x sin x sin x
f g

Primjedba 3.2. Funkcije f + g, f g, funkcije f i g.

mogu biti diferencijabilne, a da takve nisu

c Primjer 3.4. Na´i : (i) (f (x) + g(x)) , ako je f (x) = |x|, g(x) = −|x|, (ii) (f (x)g(x)) , ako je f (x) = g(x) = |x|, f (x) (iii) , ako je f (x) = g(x) = |x| + 1. g(x) Rjeˇenje.Funkcija x → |x| nije diferencijabilna u taˇki 0, (primjer 3.2). Meds c jutim, imamo sljede´e : c (i) (f (x) + g(x)) = 0, (ii) (f (x)g(x)) = (x2 ) = 2x, f (x) (iii) = 0. g(x) Sljede´a teorema daje pravilo za izvod sloˇene funkcije. c z Teorema 3.3. Neka je funkcija g diferencijabilna u taˇki x0 i funkcija f diferc encijabilna u taˇki g(x0 ) tada je funkcija f ◦g diferencijabilna u taˇki x0 i vrijedi c c ((f ◦ g)(x0 )) = f (g(x0 ))g (x0 ). Primjer 3.5. Na´i izvod funkcije h(x) = ex . c Rjeˇenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f (x) = ex i g(x) = x2 . Na osnovu s prethodne teoreme je h (x) = f (g(x))g (x) = ex 2x. Primjer 3.6. Na´i izvod funkcije h(x) = xx . c Rjeˇenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f (x) = ex i g(x) = x log x. Sada s imamo h (x) = ex log x (log x + 1) = xx (log x + 1). c c z Primjedba 3.3. Na sliˇan naˇin kao u prethodnom primjeru se moˇe odrediti i izvod funkcije h(x) = f (x)g(x) . Taj postupak diferenciranja se naziva logaritamskim diferenciranjem.
2 2

3.1. PRVI IZVOD

57

Teorema 3.4. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇki x0 i strogo monotona c u nekoj okolini taˇke x0 . Tada je inverzna funkcija f −1 diferencijabilna u taˇki c c y0 = f (x0 ) i vrijedi 1 (f −1 (y0 )) = . f (x0 ) Primjer 3.7. Neka je y = sin x. Na osnovu prethodne teoreme imamo da je (arcsin y) = Na sliˇan naˇin dobijamo c c (arccos y) = − Dalje, ako stavimo y = tg x, dobijamo (arctg y) = Na sliˇan naˇin dobijamo c c (arcctg y) = − 1 . 1 + y2 1 1 = cos2 x = . (tg x) 1 + y2 1 1 − y2 . 1 1 = = (sin x) cos x 1 1 − y2 .

Na osnovu primjera 3.1, 3.3 i 3.7, kao i na osnovu pravila diferenciranja imamo tablicu izvoda osnovnih elementarnih funkcija. Funkcija xa sin x tg x arcsin x arctg x a
x

izvod axa−1 cos x 1 cos2 x 1 √ 1 − x2 1 1 + x2 ax log a 1 x log a ch x

Funkcija 1 xa cos x ctg x arccos x arcctg x ex log x ch x

loga x sh x

izvod a − a+1 x − sin x 1 sin2 x 1 −√ 1 − x2 1 − 1 + x2 ex 1 x sh x

3.1.3

Geometrijska interpretacija prvog izvoda

Neka je data kriva y = f (x) i neka taˇke M (x0 , f (x0 )) i N (x0 + h, f (x0 + h)) c odredjuju sjeˇicu M N te krive. Koeficijent pravca sjeˇice M N je dat sa c c tg α = f (x0 + h) − f (x0 ) . h

f (x0 )) je c f (x0 ) = lim h→0 f (x0 + h) − f (x0 ) . jednaˇina c y − y0 = − 1 (x − x0 ). c c Primjer 3. 2 predstavlja jednaˇinu normale krive y = f (x) u taˇki M (x0 . 4 4 2 dobijamo da je jednaˇina tangente c √ √ 2 2 π y− = x− . Relaciju f (x0 ) = lim moˇemo pisati i na sljede´i naˇin z c c f (x0 + h) − f (x0 ) = f (x0 )h + λ(h)h. dobijamo ∆f (x0 ) = f (x0 )∆x0 + λ(h)h. Dakle.1) . u graniˇnom sluˇaju c z c c c dobijamo tangentu kroz taˇku M . f (x0 )). ∆x0 = x0 + h − x0 = h. Ako vrijedi uslov f (x0 ) = 0. Dakle. h Neka je data diferencijabilna funkcija f . (3.2) Izraz ∆x0 nazivamo priraˇtaj argumenta x u taˇki x0 .58 ˇ GLAVA 3. 3. Odrediti jednaˇinu tangente krive y = sin x u taˇki c c Rjeˇenje. Kako je s √ π 2 π y = cos = . c z h→0 h→0 (3.2) znaˇi da je priraˇtaj funkcije f u c c s taˇki x0 pribliˇno jednak f (x0 )∆x0 .4 Diferencijal f (x0 + h) − f (x0 ) .8. f (x0 ) √ 2 π 4. relacija (3. Znaˇi. a izraz ∆f (x0 ) priraˇtaj s c s funkcije f u taˇki x0 . c Ako uvedemo oznake ∆f (x0 ) = f (x0 + h) − f (x0 ). h Na osnovu prethodnog imamo da je jednaˇina tangente krive y = f (x) u taˇki c c M (x0 . Sada za male h imamo ∆f (x0 ) ≈ f (x0 )∆x0 .1. f (x0 )) data sa y − y0 = f (x0 )(x − x0 ). pri ˇemu lim λ(h) = 0. koeficijent pravca tangente krive c c y = f (x) u taˇki M (x0 . 2 2 4 . DIFERENCIJALNI RACUN Ako pustimo da h → 0 tada taˇka N teˇi taˇki M .

c z Rjeˇenje.15. onda je A = f (x0 ). 180 √ 1 π 3 − ≈ 0. h→0 h to jest f (x0 + h) − f (x0 ) − Ah = 0.10. 4848. Izraˇunati pribliˇnu vrijednost sin 290 . 2 360 Taˇna vrijednost na ˇetiri decimale je 0.3).03. Vrijedi sljede´e s c f (x) = −4 5 5(4 − 2−x 2+x 5 2−x 2+x x2 ) =− 4f (x) . Funkcija f je diferencijabilna u taˇki x0 ako i samo ako postoji A ∈ R tako da vrijedi f (x0 + h) − f (x0 ) lim = A. c c Primjer 3.5.9. c Ako vaˇi (3. Taˇna vrijednost na ˇetiri decimale je 0.1. lim h→0 h Odavde zakljuˇujemo da je c f (x0 + h) − f (x0 ) − Ah = λ(h).484.2) dobijamo s sin 300 − sin 290 ≈ cos 300 · pa je π . 5·4 Dakle. pri ˇemu je lim λ(h) = 0. Koriste´i formulu (3.15. z c Dokaz. PRVI IZVOD 59 Primjer 3.15 = −0.2) izraˇunati pribliˇnu vrijednost funkcije c c z f (x) = u taˇki x0 = 0.3.15) = f (0) + ∆f (x) ≈ 1 − 0. 5(4 − x2 ) 4f (x)∆x . dobijamo ∆f (x) ≈ − 4·0. f (0.97. Funkcija f je diferencijabilna u taˇki x0 ako i samo ako postoji c konstanta A ∈ R takva da je f (x0 + h) − f (x0 ) = Ah + λ(h).3) . c c sin 290 ≈ Teorema 3. Iz formule (3. c Rjeˇenje.03 = 0. gdje je lim λ(h) = 0. 5(4 − x2 ) ∆f (x) ≈ f (x)∆x = − Ako stavimo x = 0. h→0 h→0 (3.9704. f (x) = 1 i ∆x = 0.

y (t0 ) Primjer 3. dx = ∆x. Za diferencijal funkcije f (x) = x vrijedi df (x) = f (x)∆x = ∆x. d(uv) = udv + vdu. DIFERENCIJALNI RACUN Definicija 3. Jednaˇina tangente krive date parametarski x = x(t).13. • diferencijal proizvoda. d(u + v) = du + dv. y = y(t) c u taˇki t = t0 je c x (t0 ) y − y(t0 ) = (x − x(t0 )). • homogenost difencijala. dx Lako se pokazuje da diferencijal ima sljede´e osobine : c f (x) = • aditivnost difrencijala. Na osnovu ovoga imamo sljede´u oznaku c df (x) . d(λu) = λdu. • diferencijal koliˇnika.12. dx dy • diferencijal funkcije date parametarski. Koriste´i osobine diferencijala imamo s c d arctg u 1 = v 1+ u v 2d u udv − vdu = . dy dy dx = . Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇki x0 . Primjer 3. c d • diferencijal inverzne funkcije.3. dt dx dt • invarijantnost diferencijala. Iz prethodne definicije zakljuˇujemo da je diferencijal funkcije linearna funkcija c piraˇtaja ∆x. 1 dy = dx . v u2 + v 2 . Dakle. Na´i c u d arctg .11. s Primjer 3.60 ˇ GLAVA 3. Diferencijal c funkcije f u taˇki x0 za datu vrijednost priraˇtaja ∆x je c s df (x0 ) = f (x0 )∆x. d(u(v(x))) = (u(v(x))) dx = u (v)v (x)dx = u (v)dv. v v2 vdu − udv u = . v Rjeˇenje.

Teorema 3. x2 − 1. pa je za x < x0 f (x) − f (x0 ) ≥ 0. x − x0 f− (x0 ) ≥ 0. f (x) =  2 −x + 4x − 3. zakljuˇujemo da je f (x0 ) ≥ 0. ima dva lokalna maksimuma. x − x0 pa zakljuˇujemo da je c f+ (x0 ) ≤ 0. Pretpostavimo da funkcija f u taˇki x0 ima lokalni maksimum. Kako funkcija f u taˇki x0 ima izvod. Ako za c svako x iz te okoline vaˇi f (x) ≥ f (x0 ) (f (x) ≤ f (x0 )) kaˇemo da funkcija f z z ima lokalni minimum (maksimum) u taˇki x0 .4. Funkcija moˇe imati viˇe lokalnih maksimuma odnosno lokalnih minimuma. c 2 Sljede´a teorema. Tada je c u nekoj okolini taˇke x0 c f (x0 ) ≥ f (x). x ≥ 1.6. u taˇkama x1 = − 3 i x2 = 2. 1 < x < 1. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇke x0 . Definicija 3. Taˇke u kojima je prvi izvod funkcije f jednak nuli se zovu c stacionarne taˇke funkcije f .14. Lokalni minimum i lokalni c maksimum nazivamo lokalnim ekstremumima. z s Primjer 3. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 61 3.3. Funkcija   −x2 − 3x + 2. Dokaz. s c Dakle. poznata kao Fermatova teorema.2 3. a odavde opet zbog toga ˇto funkcija f ima izvod u taˇki x0 imamo f (x0 ) ≤ 0.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene Teoreme o srednjoj vrijednosti Definicija 3. c c Ako sada uzmemo x > x0 dobijamo f (x) − f (x0 ) ≤ 0.2. daje potreban uslov c kada diferencijabilna funkcija ima lokalni ekstremum. Ako funkcija f ima lokalni ekstremum u taˇki x0 i ako u x0 ima c izvod tada je f (x0 ) = 0.2. f (x0 ) = 0. c Odavde zakljuˇujemo da je c . x ≤ −1.5.

na osnovu teoreme 2. Iz Rolleove teoreme slijedi da izvod P polinoma P ima taˇno c jednu nulu izmedju dvije uzastopne nule polinoma P. Ako vaˇi : z (i) f je neprekidna na [a. a lokalni maksimum je u taˇki x = 1. tada iz z c f (a) = f (b) slijedi da je funkcija f konstanta na [a. Ako se minimum i maksimum dostiˇu u taˇkama a i b. . Funkcija f (x) = x3 ima na [−1. b]. Lokalni c c minimum ove funkcije je u taˇki x = −1. b]. Medjutim. 1] stacionarnu taˇku x = 0. c c Primjer 3. ima taˇno jedan realan korijen.19 zakljuˇujemo da data jednaˇina ima bar c c jedan realan korijen i to u intervalu (0. u njoj funkcija f dostiˇe lokalni minimum f ( 1 ) = − 2 . c c c Primjer 3. ali nema u toj taˇki lokalni ekstremum. c Dokaz. na segmentu [0. b]. b) takva da je f (c) = 0. Uslov da je prvi izvod funkcije u taˇki jednak nuli je samo potreban ali ne i c dovoljan uslov da taˇka bude taˇka lokalnog ekstremuma. Naime. mada ne moraju biti stacionarne taˇke. c Rjeˇenje. Medjutim. pa dostiˇe minimum i makz simum na [a. 2] ima jednu stacionarnu 1 taˇku x = 1 . b]. b]. Kako je f nepekidna funkcija i s f (0)f (2) < 0. tada postoji taˇka c ∈ (a. Neka je f (x) = x5 + 3x3 + 10x − 30.7. b). Rolleova teorema. pa je f (x) = 0 za svako x ∈ (a. b] dostiˇe ekstremum on se nalazi u stacionarnim taˇkama.16. jer je c f (x) = 5x4 + 6x2 + 10 > 0. taˇke a z c c i b mogu biti taˇke ektremuma. c ovo je nemogu´e. Kako je c z 2 2 f (0) = 0 i f (2) = 2 zakljuˇujemo da funkcija f u taˇki x = 2 dostiˇe lokalni c c z maksimum.18. (iii) f (a) = f (b). U suprotnom sluˇaju bar jedan ekstremum je u nekoj taˇki c ∈ (a. b). Ako z bi postojali realni brojevi c1 i c2 takvi da je f (c1 ) = f (c2 ) = 0.15. Funkcija f (x) = x2 −x. Neka je funkcija f definisana na [a.62 ˇ GLAVA 3. jer je funkcija f monotono rastu´a. 2). DIFERENCIJALNI RACUN Prema Fermatovoj teoremi imamo da ako funkcija f definisana na [a. tada na osnovu Rolleove teoreme zakljuˇujemo da postoji c ∈ R takav da je f (c) = 0. Pokaˇimo da je on jednistven. c Primjer 3. c c Teorema 3. Pokazati da jednaˇina c x5 + 3x3 + 10x − 30 = 0. c c Sada na osnovu Fermatove teoreme zakljuˇujemo da je f (c) = 0. b). (ii) f ima izvod na (a.17. ako su x1 i x2 dvije uzastopne nule polinoma P tada je P (x1 ) = P (x2 ) = 0. Primjer 3. Funkcija f je neprekidna na intervalu [a.

b]. (iii) g (x) = 0 za svako x ∈ (a. Definiˇimo funkciju h na sljede´i naˇin c s c c h(x) = f (x) − f (b) − f (a) g(x). b). g(b) − g(a) Teorema 3. g(b) − g(a) g (c) Dokaz. Ako vaˇi : z (i) f je neprekidna na [a. tada postoji taˇka c ∈ (a. Neka su sada x1 i x2 dvije uzastopne nule polinoma P . (ii) f ima izvod na (a. b) takva da je c f (c) f (b) − f (a) = . Dakle. f (b) − f (a) f (c) = .9.8. Zbog uslova g (x) = 0 za svako x ∈ (a. Teorema 3. b). ako stavimo g(x) = x. g(b) − g(a) g (c) f (b) − f (a) g (c) = 0. b]. g(b) − g(a) Funkcija h ispunjava uslove Rolleove teoreme. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 63 pa su ispunjeni uslovi Rolleove teoreme. Ako vaˇi : z (i) f i g su neprekidne na [a. b) takva da je c f (b) − f (a) = f (c). tada postoji taˇka c ∈ (a. b). Lagrangeova teorema. Dokaz slijedi iz Cauchyjeve teoreme. b). to jest f (c) − Dakle.2. Cauchyjeva teorema. na osnovu Rolleove teoreme zakljuˇujemo da je g(a) = g(b). . b−a Dokaz. Neka su funkcije f i g definisane na [a. b]. pa x1 i x2 ne bi bile dvije uzastopne nule polinoma P . pa postoji taˇka c ∈ (a. Neka je funkcija f definisana na [a.3. b]. takva c da je h (c) = 0. polinom P ima bar jednu nulu izmedju x1 i x2 . Ako bi izmedju nula x1 i x2 postojale dvije nule polinoma P onda bi izmedju te dvije nule postojala i jedna nula polinoma P . (ii) f i g imaju izvode na (a. b).

x). 2] dobijamo |f (x)| ≤ 3e2 . Kako je f (x) = ex (1 + x). takvo da vrijedi c |x2 − x1 | < δ ⇒ |f (x2 ) − f (x1 )| < 0.19.001. Kako je 1 n (1 + c)n−1 √ n ≤ 1. Funkcija f ispunjava uslove Lagrangeove teoreme. n (1 + c)n−1 gdje je c ∈ (0. Na osnovu Lagrangeove teoreme imamo s √ √ x n n 1+x− 1= n . Za funkciju f (x) = xex .64 ˇ GLAVA 3. Rjeˇenje. n Primjer 3. y ∈ I vrijedi c |f (x) − f (y)| = |f (c)||x − y|.001 . na´i δ > 0. Rjeˇenje. x ∈ [0. x). Kako je c c sup |f (x)| = M < +∞. Pokazati da je √ x n 1+x≤1+ .20. Ako je sup |f (x)| = M < +∞ x∈I tada je funkcija f uniformno neprekidna na intervalu I. gdje je taˇka c izmedju taˇaka x i y. Iz Lagrangeove teoreme imamo s |f (x2 ) − f (x1 )| = |f (c)| · |x2 − x1 |. za x ∈ [0. x∈I . pa za dvije proizvoljne s taˇke x. DIFERENCIJALNI RACUN Primjer 3. 0. Rjeˇenje. Neka je funkcija f diferencijabilna na intervalu I.21. gdje je c izmedju x1 i x2 . dobijamo x+1≤1+ x . Neka je x > 0. n za sve x > 0. 2]. za c ∈ (0. 3e2 Primjer 3. Sada imamo pa dovoljno uzeti δ= |f (x2 ) − f (x1 )| = 3e2 · |x2 − x1 |.

3. b). b) onda je funkcija f monotono rastu´a (opadaju´a) na (a. Dakle. Neka je x1 < x2 . c c Dokaz.2. Teorema 3. takvi da je c n→+∞ lim |xn − yn | = 0. i funkcija f je monotono opadaju´a. koriste´i Lagrangeovu teoremu dajemo postupak kojim se odredjuje c monotonost diferencijabilne funkcije. Tada je zbog (3. a ako je f (x) < 0 onda je c f (x2 ) − f (x1 ) < 0. n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = 0.2 Monotonost funkcije Ovde. Ako je f (x) > 0 (f (x) < 0) za svako x ∈ (a. a) (f (x) < 0 za x ∈ (a. Ako je f (x) > 0 dobijamo f (x2 ) − f (x1 ) > 0.4) Pretpostavimo sada da su {xn } i {yn } nizovi taˇaka iz intervala I. x2 ). a)) onda funkcija f u taˇki c ima lokalni maksimum (minimum). c Posljedica 3. 1+x 1+x x > 0 za x > 0. Rjeˇenje. pa je funkcija f monotono rastu´a. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a. Za prvi izvod funkcije f imamo s f (x) = 1 − Kako je 1 x = . x > −1.4). c). Ako je f (x) > 0 za x ∈ (a. b) i f (c) = 0 za c ∈ (a.22. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a. 1+x .1. b] i diferencijabilna na intervalu (a.3.10. b). gdje je c ∈ (x1 . diferencijabilna na intervalu (a. c Primjer 3. f je uniformno neprekidna funkcija. c). Odrediti monotonost i ekstremume funkcije f (x) = x − ln(1 + x). b). 65 (3. a f (x) > 0 za x ∈ (c. a f (x) < 0 za x ∈ (c. b].2. tada zbog Lagrangeove teoreme imamo f (x2 ) − f (x1 ) = f (c)(x2 − x1 ). TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE imamo |f (x) − f (y)| ≤ M |x − y|.

vidimo da one ispunjavaju uslove Cauchyjeve teoreme. f ∗ (a) = g ∗ (a) = 0. pa funkcija u taˇki x = 0 ima minimum i c to na cijelom skupu (−1. (L’Hospitalovo pravilo)Neka su funkcije f i g definisane i diferencijabilne u nekoj okolini taˇke a osim. eventualno u taˇki a. c (iii) postoji tada postoji lim f (x) . za sve x > −1.66 ˇ GLAVA 3. za sve x > −1. g(x) x→a g (x) x→a x→a lim x→a Dokaz. g(x) g (c) . 1+x zakljuˇujemo da je funkcija f monotono rastu´a za x > 0 i monotono opadaju´a c c c za −1 < x < 0. pa postoji taˇka c izmedju c x i a. 3. za x = a. Taj minimum je f (0) = 0. Funkcije f i g ne moraju biti definisane u taˇki x = a.2.3 L’Hospitalovo pravilo Kao primjenu Cauchyjeve teoreme dajemo pravilo koje se ˇesto koristi za c f (x) f (x) i lim . g ∗ (x) − g ∗ (a) g (c) Iz definicije funkcija f ∗ i g ∗ zakljuˇujemo da je c f (c) f (x) = . vrijedi f (x) ≥ f (0).11. +∞). to jest x ≥ ln(1 + x). g (x) f (x) i vrijedi g(x) lim f (x) f (x) = lim . Ako vrijedi : c c (i) lim f (x) = lim g(x) = 0. g ∗ (x) = g(x). Osim toga f (0) = 0. DIFERENCIJALNI RACUN x < 0 za − 1 < x < 0. Dakle. takva da je f ∗ (x) − f ∗ (a) f ∗ (c) = ∗ . x→a x→a (ii) g (x) = 0 u nekoj okolini taˇke a. Ako definiˇemo c s funkcije f ∗ i g ∗ sa f ∗ (x) = f (x). odredjivanje graniˇnih vrijednosti lim c x→∞ g(x) x→a g(x) Teorema 3.

Izraˇunati : c (i) lim (ii) 1 − cos x . (iii) lim x→0 0 Rjeˇenje. 1 1 − x ex − 1 . pa se L’Hospitalovo pravilo moˇe primjeniti z 0 ∞ i na ove sluˇajeve. Transformisa´emo ovaj c ∞ izraz na neodredjeni izraz oblika . Koriste´i L’Hospitalovo pravilo s c 0 dobijamo lim 1 − cos x (1 − cos x) sin x 0 = lim = lim 1 = = 0. ∞0 . 0 lim 1 1 − x x e −1 = lim ex − 1 − x ex − 1 = lim x x→0 x(ex − 1) x→0 e − 1 + xex x→0 = lim 1 ex = .3. x→0 x→0 tg x (tg x) 1 2x cos x→0 (ii) Ovde se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞ · 0. (i) Prethodna teorema vrijedi i u sluˇaju da je a = ∞. zakljuˇujemo da je c x→a g (x) lim 67 f (x) f (x) = lim . c (ii) Neodredjeni tipovi 1∞ . 0 · ∞. ∞ − ∞ se mogu pogodnim transfor∞ 0 macijama svesti na oblik ili . x→a g(x) x→a g (x) lim Primjedba 3. 00 . a zatim primjeniti L’Hospitalovo pravilo. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE Ako x → a. (i) Ovo je neodredjeni izraz oblika . x→0 ex + ex + xex 2 .2. tg x x→0 x→+∞ lim x2 e−x . ∞ lim x2 e−x = lim x2 2x 2 = lim x = lim x = 0. c Primjer 3.23.4. tada c → a. pa kako postoji f (x) . Sveˇ´emo ga c sc 0 na neodredjeni izraz oblika . x→+∞ ex x→+∞ e x→+∞ e x→+∞ (iii) U ovom sluˇaju se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞ − ∞.

poznata kao Leibc nitzova formula. pa je (ex )(n) = ex . Izvod reda nula. Definicija 3. xn nπ . n ∈ N. f (n−1) tada se izvod reda n.24. gdje je a > 0. .3. f (n) definiˇe s kao prvi izvod funkcije f (n−1) .12. 2 (ln x)(n) = (−1)n−1 Pokaˇimo na primjer 2. Primjer 3. n ∈ N. (n − 1)! . imamo (ax )(n) = (ex ln a )(n) = ex ln a (ln a)n = ax (ln a)n . Koriste´i matematiˇku indukciju lako se pokazuju sljede´e forc c c mule : 1. ne vrijedi analogna osobina c kao kod izvoda prvog reda. a = 1. Neka funkcije u i v imaju izvode reda n. (sin x)(n) = sin x + 2 nπ (cos x)(n) = cos x + . Naime. onda funkcija uv ima izvod reda n i vrijedi n (uv)(n) = k=0 n k u(k) v (n−k) . Za funkciju koja u taˇki ima izvod reda n kaˇemo da je n puta diferencijac z bilna. f 0 je po definiciji jednak funkciji f .6. n ∈ N. n ∈ N. U sluˇaju izvoda reda n. Iz osobina izvoda lako se dobija da je (f (x) + g(x))(n) = f (n) (x) + g (n) (x) i (λf (x))(n) = λf (n) (x). DIFERENCIJALNI RACUN 3. z Vrijedi (ex ) = ex . 2. proizvoda dvije funkcije. Izvod f nazivamo prvim izvodom funkcije f .1 Izvodi viˇeg reda s Izvod reda n U ovoj sekciji uvodimo pojam izvoda viˇeg reda.3 3. Ako je definisan izvod reda n − 1. Izvodi viˇeg reda se definiˇu s s s induktivno. Teorema 3. 3. n ∈ N. (ax )(n) = ax (ln a)n . 5. n ∈ N. vrijedi sljede´a teorema. (xa )(n) = a(a − 1) · · · (a − n + 1)xa−n . λ ∈ R. Kako je ax = ex ln a . 4.68 ˇ GLAVA 3. n ∈ N.

Iz formule s sin α cos β = imamo f (x) = Kako je (sin ax)(n) = an sin ax + zakljuˇujemo c f (n) (x) = nπ 6n nπ sin 6x + + 2n−1 sin 2x + . 2 2 2 2x + 3 . Na´i izvod reda n funkcije f (x) = sin 4x cos 2x.25. x2 − 5x + 6 1 [sin(α + β) + sin(α − β)] .26. 2 nπ . Odavde imamo a+b=2 −3a − 2b = 3. x2 − 5x + 6 x−2 x−3 Odredimo realne brojeve a i b takve da je Dobijamo da za a i b vrijedi 2x + 3 = a(x − 3) + b(x − 2). Kako je 1 x+c zakljuˇujemo c 2x + 3 2 − 5x + 6 x (n) (n) = (−1)n n! . 2 c Primjer 3.3. Primjer 3. Na´i izvod reda n funkcije f (x) = Rjeˇenje. n+1 (x − 2) (x − 3)n+1 . Vrijedi s 2x + 3 2x + 2 = . IZVODI VISEG REDA 69 Dokaz prethodne teoreme se izvodi koriste´i matematiˇku indukciju i sliˇan c c c je dokazu binomne formule. 2 1 [sin 6x + sin 2x] . (x + c)n+1 = 7(−1)n+1 n! 9(−1)n n! + . c Rjeˇenje. x2 − 5x + 6 (x − 2)(x − 3) 2x + 3 a b = + .ˇ 3. Rjeˇavaju´i ovaj sistem jednaˇina dobijamo s c c a = −7. b = 9.

70

ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN

3.3.2

Drugi izvod i konveksnost

Definicija 3.7. Za funkciju f kaˇemo da je konveksna (konkavna) na skupu z D ako za svako λ ∈ [0, 1] i za sve x, y ∈ D vaˇi z f (λx + (1 − λ)y) ≤ λf (x) + (1 − λ)f (y) (f (λx + (1 − λ)y) ≥ λf (x) + (1 − λ)f (y)). Primjer 3.27. Funkcija f (x) = x2 je konveksna na skupu R. Rjˇenje. Neka je λ ∈ [0, 1] i x, y ∈ R. Iz s λ(1 − λ)(x − y)2 ≥ 0, dobijamo a odavde slijedi λx2 + (1 − λ)y 2 ≥ λ2 x2 + 2λ(1 − λ)xy + (1 − λ)2 y 2 , to jest f (λx + (1 − λ)y) ≤ λf (x) + (1 − λ)f (y). U prethodnom primjeru smo ustanovili koveksnost funkcije na osnovu definicije. To nije uvijek jednostavno. Na primjer, funkcija f (x) = (x + 1)10 + ex , je konveksna na skupu R. Da bi to pokazali na osnovu definicije treba pokazati da za sve λ ∈ [0, 1] i sve x, y ∈ R vrijedi (λx + (1 − λ)y + 1)10 + eλx+(1−λ)y ≤ λ((x + 1)10 + ex ) + (1 − λ)((y + 1)10 + ey ). Sljede´a teorema daje jednostavno pravilo za ispitivanje konveksnosti funkcije c na osnovu izvoda funkcije. Teorema 3.13. Neka je f diferencijabilna funkcija na intervalu (a, b). Tada je f konveksna na (a, b) ako i samo ako je f neopadaju´a funkcija. c Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f konveksna. Neka su x1 i x2 proizvoljne taˇke iz intervala (a, b) takve da je x1 < x2 . Za taˇku x izmedju taˇaka x1 i x2 c c c vrijedi x = λx1 + (1 − λ)x2 , gdje je λ= x2 − x . x2 − x1 λ(1 − λ)(x2 − 2xy + y 2 ) ≥ 0,

Iz definicije konveksne funkcije dobijamo f (x) ≤ λf (x1 ) + (1 − λ)f (x2 ),

ˇ 3.3. IZVODI VISEG REDA to jest λf (x) + (1 − λ)f (x) ≤ λf (x1 ) + (1 − λ)f (x2 ), a odavde je λ(f (x) − f (x1 )) ≤ (1 − λ)(f (x2 ) − f (x)). Kako je λ= imamo f (x2 ) − f (x) f (x) − f (x1 ) ≤ . x − x1 x2 − x x2 − x , x2 − x1

71

(3.5)

Dakle, funkcija f je konveksna ako i samo ako za sve x1 , x, x2 ∈ (a, b) takve da je x1 < x < x2 vrijedi (3.5). Ako u (3.5) pustimo da x → x1 , odnosno x → x2 dobijamo f (x2 ) − f (x) f (x2 ) − f (x) f (x1 ) ≤ , ≤ f (x2 ). x2 − x x2 − x Dakle, f (x1 ) ≤ f (x2 ), pa je funkcija f neopadaju´a. c Neka je sada f diferencijabilna funkcija i neka je f neopadaju´a funkcija. Neka c su date taˇke x1 , x, x2 ∈ (a, b) takve da je x1 < x < x2 . Na osnovu Lagrangeove c teoreme imamo f (x) − f (x1 ) = f (c1 ), c1 ∈ (x1 , x) x − x1 f (x2 ) − f (x) = f (c2 ), c2 ∈ (x, x2 ). x2 − x Kako je f neopadaju´a funkcija dobijamo da vrijedi (3.5). Dakle, funkcija f je c konveksna. Kako je funkcija f monotono neopadaju´a (nerastu´a) ako i samo ako je c c f ≥ 0 (f ≤ 0) iz prethodne teoreme dobijamo sljede´e pravilo za ispitivanje c konveksnosti. Teorema 3.14. Neka je funkcija f dva puta diferencijabilna na intervalu (a, b). Funkcija f je konveksna (konkavna) na intervalu (a, b) ako i samo ako je f (x) ≥ 0 (f (x) ≤ 0) za sve x ∈ (a, b). Primjedba 3.5. Ako je funkcija f konveksna na intervalu (a, b), tada koriste´i c matematiˇku indukciju dobijamo c f (λ1 x1 + · · · λn xn ) ≤ λ1 f (x1 ) + · · · + λn f (xn ), (3.6)

gdje su x1 , . . . , xn ∈ (a, b), a λ1 , . . . , λn nenegativni realni brojevi ˇiji je zbir c jednak 1.

72 Primjer 3.28. Funkcija f (x) = f (x) =

ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN 1 , je konveksna na skupu (0, +∞), jer je x 2 > 0, x3 za sve x > 0, 1 , i = 1, . . . , n, dobijamo n + ··· + 1
x1 n

pa iz nejednakosti (3.6) ako uzmemo λi = 1 + ··· + ≤ 1

x1 n

xn n

x1 n

,

to jest nejednakost izmedje harmonijske i aritmetiˇke sredine c
1 x1

n + ··· +

1 x1

x1 + · · · + xn . n

Definicija 3.8. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇke x0 . Ako je c funkcija f konveksna (konkavna) za x < x0 , a konkavna (konveksna) za x > x0 kaˇemo da je taˇka (x0 , f (x0 )) prevojna taˇka funkcije f . z c c Primjer 3.29. Prevojna taˇka funkcije f (x) = x3 , x ∈ R, je taˇka x0 = 0, jer c c je f (x) = 6x i f (x) > 0 za x > 0, a f (x) < 0 za x < 0. Uslov f (x0 ) = 0 je samo potreban uslov ali ne i dovoljan da bi taˇka c (x0 , f (x0 )) bila prevojna taˇka funkcije f . c Primjer 3.30. Funkcija f (x) = x4 , x ∈ R, nema prevojnu taˇku iako je c f (0) = 0. Naime, ovde je f (x) ≥ 0 za sve x ∈ R.

3.3.3

Taylorova formula

Vidjeli smo, na osnovu Lagrangeove teoreme, da ako je funkcija f neprekidna na [a, b], diferencijabilna na (a, b) i x ∈ (a, b) da tada postoji taˇka c ∈ (a, x) c takva da je f (x) = f (a) + f (c)(x − a). Ova formula se moˇe uopˇtiti. Njeno uopˇtenje je poznato kao Taylorova forz s s mula. Naime, vrijedi sljede´a teorema. c Teorema 3.15. Neka funkcija f ima konaˇne izvode do reda n + 1 u nekoj c okolini taˇke a. Tada u okolini taˇke a vrijedi c c f (x) = f (a) + f (a) f (a) (x − a) + (x − a)2 + · · · + 1! 2! (3.7)

f (n) (a) f (n+1) (a + θ(x − a)) (x − a)n + (x − a)n+1 , θ ∈ (0, 1). n! (n + 1)!

5.24) dobijamo sljede´e formule : c 1. z Iz primjera (3. 4. ako z c s je f (x) = ω(x)g(x) (x = a) i lim ω(x) = 0. gdje je a k a(a − 1) · · · (a − k + 1) . n! Napomenimo da je θ veliˇina koja zavisi od x. x→a To oznaˇavamo sa f (x) = o(g(x)) kad x → a. 2 3 n a k = 1. k ∈ N. 3. c Taylorova formula u Peanovom obliku ostatka je f (x) = Tn (x) + o((x − a)n ) (x → a). xk + o(xn ) (x → 0). a ∈ R. 2! 4! (2n)! x3 xn x2 + − · · · + (−1)n−1 + o(xn ) (x → 0). 2! 3! n! x3 x2n−1 + · · · + (−1)n−1 + o(x2n ) (x → 0). IZVODI VISEG REDA Polinom Tn (x) = f (a) + f (a) f (a) f (n) (a) (x − a) + (x − a)2 + · · · + (x − a)n . Prije toga uvedimo jednu oznaku. se naziva ostatak u Taylorovoj formuli. 3! (2n − 1)! x2 x4 x2n + + · · · + (−1)n + o(x2n+1 ) (x → 0). Kaˇemo da je f beskonaˇno mala viˇeg reda u odnosu na g kad x → a. 2. Pored ova dva oblika ˇesto se c c koristi i oblik Taylorove formule u Peanovom obliku ostatka. θ ∈ (0.ˇ 3. Formula (3. 1). z On ima sljede´i oblik c Rn (x) = f (n+1) (a + θ(x − a)) (1 − θ)n (x − a)n+1 . 1! 2! n! 73 se naziva Taylorovim polinomom stepena n funkcije f u okolini taˇke a. c Izraz Rn (x) = f (x) − Tn (x).7) se naziva Taylorova formula sa ostatkom u Lagrangeovom obliku. Ako je u Taylorovoj formuli a = 0 kaˇemo da se radi o Mauclarinovoj formuli. ex = 1 + x + sin x = x − cos x = 1 − x2 x3 xn + + ··· + + o(xn ) (x → 0).3. Taylorova formula se moˇe napisati i u Cauchyjevom obliku ostatka. k! ln(1 + x) = x − n (1 + x)a = k=0 a 0 = .

Definicija 3. Taj postupak se sastoji u nekoliko koraka : . Koriste´i razvoje 1. za pravu y = kx + n kaˇemo da je desna (lijeva) kosa asimptota funkcije z y = f (x).9. Prije nego c z damo neke primjere. tada u taˇki a funkcija f nema lokalni ekstremum. Izraˇunati c ˇ GLAVA 3. x→+∞ x→−∞ Definicija 3. Za pravu y = b kaˇemo da je desna (lijeva) horizontalna z asimptota funkcije y = f (x) ako vrijedi lim f (x) = b ∈ R lim f (x) = b ∈ R . 3.11.10. Neka je a stacionarna taˇka n puta diferencijabilne funkcije f c i f (a) = f (a) = · · · = f (n−1) (a) = 0. f (n) (a) = 0. 12 x→0 Na kraju.74 Primjer 3. Rjeˇenje.3. dobijamo s c cos x − e− lim x→0 x4 x2 2 = lim 1 x→0 x4 = lim 1− − x4 x2 x4 x2 + + 0(x5 ) − 1 − + + o(x5 ) 2 24 2 8 o(x5 ) 1 + 12 x4 =− 1 .31. a koji sluˇi za ispitivanje ekstremuma funkcija. Za pravu x = a kaˇemo da je vertikalna asimptota funkcije z y = f (x) ako vrijedi x→a− lim f (x) = ±∞ ili x→a+ lim f (x) = ±∞.16. Ako c je n paran broj. Ako je n neparan broj. Ovde dajemo postupak koji koristimo za ispitivanje funkcija i crtanje njihovih grafika. z Teorema 3. Definicija 3. uvodimo pojam asimptota. navedimo joˇ jedan rezultat koji je neposredna posljedica Taylorove s formule. Ako za neko k = 0 i n ∈ R vrijedi x→+∞ lim (f (x) − kx − n) = 0 x→−∞ lim (f (x) − kx − n) = 0) . i 3.4 Ispitivanje funkcija Diferencijalni raˇun moˇe da se primjeni na ispitivanje funkcija. DIFERENCIJALNI RACUN cos x − e− lim x→0 x4 x2 2 . tada je a taˇka lokalnog maksimuma ako je f (n) (a) < 0 i taˇka c c lokalnog minimuma ako je f (n) (a) > 0.

lim x→2− 4 − x2 x2 . Funkcija nije periodiˇna. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇine c x2 = 0. Nalazi se drugi izvod.ˇ 3. intervali monotonosti i c lokalni ekstremumi. parnost i periodiˇnost. Osim toga je x2 = +∞. Nalazi se prvi izvod. c 6. Odredjuje se domen funkcije. s 1. njen grafik je simetriˇan c u odnosu na y osu. 3. Kako vrijedi f (−x) = f (x) funkcija je parna. stacionarne taˇke. c 2. −2) ∪ (−2. Dakle. taˇka x = 0 je nula funkcije. Na sliˇan naˇin se dobija da je funkcija negativna za x ∈ (−∞. −2) ∪ c c (2. 4 − x2 . odredjuju prevojne taˇke i intervali konveksnosti. odredjuju. Funkcija je definisana za sve x ∈ (−∞. 4 − x2 Dakle. s 4. x→−∞ 4 − x2 pa je prava y = −1 horizontalna asimptota.3. 2) ∪ (2. Odredjuju se nule i znak funkcije. Ispituje se ponaˇanje funkcije na krajevima domena i odredjuju asimptote. Vrijedi x2 = −1. Primjer 3. Nacrtati grafik funkcije y= Rjeˇenje. 4 − x2 Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (−2. Na osnovu prethodnih ispitivanja crtamo grafik funkcije.32. 75 3. 2). +∞). c 2. IZVODI VISEG REDA 1. +∞). x→+∞ 4 − x2 lim lim x2 = −1. c Funkcija je pozitivna za sve x za koje je x2 > 0. 5.

−2)∪ c c (−2. c y = pa je y > 0 za x ∈ (−2. −2) i na (2. a na (−∞. Odredimo prevojne taˇke i konveksnost. y = 0. 2). c 6. 5. 2)∪(2. 2) ∪ c c (2. 2) konveksna. a y < 0 za x ∈ (−∞. Grafik y 8(4 − x2 ) + 16x(4 − x2 )2x 24x4 + 32 = . c Kako je lim x→∞ x 4. −2) ∪ (2. a monotono opadaju´a na (−∞. x→2+ 4 − x2 pa je prava x = 2 vertikalna asimptota. +∞) c konkavna. 0) zakljuˇujemo da je funkcija c monotono rastu´a na (0. +∞). Na osnovu prethodnog imamo da je stacionarna taˇka taˇka c c lokalnog minimuma i vrijedi y(0) = 0.76 lim ˇ GLAVA 3. +∞). DIFERENCIJALNI RACUN x2 = −∞. (4 − x2 )2 (4 − x2 )2 Dakle. Za prvi izvod imamo y = (4 − x2 )2x + 2x · x2 8x = . Funkcija nema prevojnih taˇaka. Znaˇi funkcija je na (−2.1: Grafik funkcije f (x) = x2 4−x2 . −2) ∪ (−2. taˇka x = 0 je stacionarna taˇka. 0). (4 − x2 )4 (4 − x2 )4 x x=-2 x=2 Slika 3. +∞). Kako je y > 0 za x ∈ (0. y < 0 za x ∈ (−∞. zakluˇujemo da funkcija nema kosu asimptotu.

5. c 2. lim x ln x = +∞. Funkcija je negativna za x ∈ (0. jer domen nije simetriˇan. Taˇka c 3 P (e− 2 . c Funkcija je pozitivna za sve x za koje je x2 ln x > 0. e− 2 ) konkavna. pa je y > 0 za x ∈ (e− 2 . y < 0 za x ∈ (0. Funkcija nije ni parna ni neparna. +∞). c Funkcija nije periodiˇna. Na osnovu c c prethodnog imamo da je stacionarna taˇka taˇka lokalnog minimuma i c c 1 1 vrijedi y(e− 2 ) = − 2e . c y = 2 ln x + 3. x→0+ lim x2 ln x = lim ln x x→0+ 1 x2 = lim 1 x x→0+ − 2 x3 = lim − x→0+ x2 = 0. 77 x→+∞ x→+∞ pa funkcija nema ni horizontalnih ni kosih asimptota.3. +∞) konveksna. 3. +∞). e− 2 ) zakljuˇujemo da je funkcija monotono c 1 1 rastu´a na (e− 2 . Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇine c x2 ln x = 0. s 1. Rjeˇenje. Funkcija je definisana za sve x ∈ (0. e− 2 ). Dobijamo da je taˇka x = e c stacionarna taˇka. e− 2 ). 1). 2 pa je prava y = 0 vertikalna asimptota. IZVODI VISEG REDA Primjer 3. +∞). Kako je y > 0 za x ∈ c 1 1 (e− 2 . Nacrtati grafik funkcije y = x2 ln x. +∞). +∞). Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (1. c Znaˇi funkcija je na (e− 2 . Vrijedi lim x2 ln x = +∞. − 3 e−3 ) je prevojna taˇaka. taˇka x = 1 je nula funkcije. 4.33. Dalje. Odredimo prevojne taˇke i konveksnost. c 2 3 3 3 3 −1 2 . Za prvi izvod imamo y = 2x ln x + x. Dakle. a na (0. a monotono opadaju´a na (0.ˇ 3. a y < 0 za x ∈ (0.

Koriste´i definiciju izvoda odediti izvod funkcije f (x) = c c c 2. Na´i izvode sljede´ih funkcija c c (i) f (x) = x3 cos x ln x. Na´i izvod funkcije c 7. 24x+ x 3. 5 (x2 + 6)7 (6x − 1)11 . Pokazati da je funkcija f (x) = diferencijabilna u taˇki x = 0. . 1. DIFERENCIJALNI RACUN e-1/2 1 2e x 1 Slika 3. x3 . Na´i izvod kompozicije f ◦ g funkcija c √ f (x) = x2 + 3 x − 1 ax + 1 . x ≥ 0. c x4 . na´i izvod funkcije c c f (x) = 6.78 6. x < 0. Koriste´i logaritamski izvod. 5. (4x2 + 3)6 esin x y = (sin x)cos x .2: Grafik funkcije f (x) = x2 ln x 3. x2 + 1 i g(x) = x4 + 1. (ii) f (x) = ctg x + 4. Na slici je nacrtan grafik y ˇ GLAVA 3.4 Zadaci √ x. Koriste´i osobine prvog izvoda na´i izvod funkcije √ √ 3 x+57x+1 √ √ f (x) = .

3. | arctg x2 − arctg x1 | ≤ |x2 − x1 |. gdje su x1 . . x < 0. bude diferencijabilna u taˇki x = 2.4. Dokazati jednakost arcsin x + arccos y = π . Pokazati da je funkcija f (x) = arctg x − x. 1 x tg x . ax + b. x > 2. opadaju´a na skupu R. x ≤ 2. (i) lim x→0+ c c 16. c 2 sin x. Izraˇunati graniˇne vrijednosti : c c bx − ba . 79 10. 2 c 13. x. x→3 x + 3x − 18 (iii) lim xx . 14. 1]. ZADACI 8. Pokazati da funkcija f (x) = nema izvod u taˇki x = 0. x2 ∈ [1. Odrediti koeficijente a i b da funkcija f (x) = x2 . x→0 x − sin x x π (ii) lim − x→ π ctg x 2 cos x 2 (i) lim (iii) lim x→+0 . x2 ∈ R. gdje su x1 . b > 0. x→a x − a ln(x2 − 8) (ii) lim 2 . | ln x2 − ln x1 | ≤ |x2 − x1 |. gdje su x1 . +∞). x2 ∈ R. c 9. x ∈ [−1. x ≥ 0. 12. Koriste´i Lagrangeovu teoremu dokazati nejednakosti c (i) (ii) (iii) | sin x2 − sin x1 | ≤ |x2 − x1 |. c 11. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija P (x) = x2 − ax opada na segmentu [−1. Izraˇunati graniˇne vrijednosti : ex − e−x − 2x . Pokazati da funkcija f (x) = √ 5 x2 nema izvod u taˇki x = 0. 1]. 15.

Koriste´i Taylorovu formulu izraˇunati c c x→+∞ lim ( 6 x6 + x5 − 6 x6 − x5 ). x (ii) y = . 20. (ii) y = ln(x2 − 1). Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija y = x4 + ax3 + x2 + 11.80 17. Odrediti lokalne ektremume funkcija : (i) y = 2x2 − x4 . Pokazati nejednakost x+y 2 4 2 ≤ x4 + y 4 . 21. DIFERENCIJALNI RACUN 18. (iii) y = (1 + x2 )e−x + x. 27. 3 22. 1 − x2 1 (iii) y = e x . 1−x ln(1 + x) (iii) y = . 25. x. Odrediti y (20) i y (21) ako je y = (2x + 1)5 (x2 + 1)4 (x − 1)7 . c ˇ GLAVA 3. Na´i y (4) ako je y = x5 + cos x. Nacrtati grafike funkcija : x−2 (i) y = √ . 1 + x2 1 cos 3x. 3 c 26. x . c 19. 1 + x2 x e (ii) y = . Odrediti izvod n−tog reda funkcije y = e3x . Ispitati konveksnost funkcija (i) y = x4 − 6x2 + 5. x2 (ii) y = . Dokazati da funkcija y = ex cos x zadovoljava jednaˇinu y (4) + 4y = 0. 2 24. y ∈ R. 2 bude konveksna. 23. Na´i asimptote funkcija : (iii) y = cos x + (i) y = ln(1 + ex ).

. Povrˇina ograniˇena krivom s c y = f (x). . . gdje c 81 . n na sljede´i naˇin c c c c a = x0 < x1 < x2 < x3 < · · · < xn−1 < xn = b. . Neka je funkcija f pozitivna i neprekidna na [a. . . b]. Definicija 4. Neka je funkcija f definisana na skupu [a. (4.1) bolje aproksimira povrˇinu krivolinijskog s trapeza. oˇigledno je da ˇto su c s brojevi xi+1 −xi manji da formula (4. Ako postoji realan broj I. xn } oznaˇavamo sa P i nazivamo podjelom intervala [a. b]. . c U svakom segmentu [xi . c c Podijelimo interval [a. b] i svaki izbor taˇaka ξi . .Glava 4 Integralni raˇun c 4.1. b]. x1 . ξn−1 ) = i=0 f (ξi )(xi+1 − xi ). . . . takav da za svaku podjelu P intervala [a. Skup {x0 . .1 Odredjeni integral Definicija odredjenog integrala Problem izraˇunavanja povrˇine figure u ravni je doveo do pojma odredjenog c s integrala. i = 0.1) je pribliˇno jednaka povrˇini krivolinijskog trapeza. pravama x = a.1 4. Dalje. b] pomo´u taˇaka xi . 0≤i≤n−1 nazivamo norma podjele P . xi+1 ] izaberimo jednu taˇku ξi . 1. i = 0. . x = b i x−osom naziva se krivolinijski trapez nad [a. Suma (4. Da bi pribliˇno izraˇunali povrˇinu krivolinijskog trapeza moˇemo z c s z postupiti na sljede´i naˇin. . ξ0 .1. . . ξ1 . c Suma n−1 R(P.1) naziva intez s gralna suma funkcije f u odnosu na podjelu P . Broj ||P || = max (xi+1 − xi ). n − 1. b]. 1.

2. x ∈ [a. n i . . n − 1. x1 . to jest podjelu kod koje je xi+1 − xi = xi = a + (b − a) Dalje. . . . ξn−1 ) = i=0 ξi (xi+1 − xi ). . . Rjeˇenje. Rjeˇenje. . xn }. xi+1 ]. a broj b gornja granica odredjenog integrala. .1. n. n b−a . . b]. . Ovo je povrˇina pravougaonika ˇije su stranice c i b − a. Neka je data podjela P = {x0 . . . z Primjer 4. . Odrediti integralnu sumu funkcije f (x) = x. 1. INTEGRALNI RACUN je ξi ∈ [xi . . tada je s n−1 n−1 R(P. b] i to oznaˇavamo sa c b I= a f (x)dx. . Postupak nalaˇenja integrala se naziva integracija. . . ξ0 . i = 0. ξ1 . . i = 0. n − 1. xn }. . b]. . ξ1 . i = 0. x ∈ [a. . Kaˇemo joˇ i da je funkcija z z s f podintegralna funkcija odredjenog integrala b f (x)dx. n . ξ0 . 1. a Broj a je donja. . s c Primjer 4.82 ˇ GLAVA 4. Odrediti integralnu sumu funkcije f (x) = c. vrijedi n−1 I = lim ||P ||→0 f (ξi )(xi+1 − xi ). . . Za datu podjelu P = {x0 . x1 . 1. . Uzmimo ekvidinstantnu podjelu. b]. uzmimo ξi = xi = a + (b − a) i . imamo s n−1 R(P. . Za funkciju f kaˇemo da je integrabilna na [a. ξn−1 ) = i=0 n−1 f (ξi )(xi+1 − xi ) = i=0 c(xi+1 − xi ) = c i=0 (xi+1 − xi ) = c(b − a). . i=0 tada se realan broj I naziva odredjenim integralom ili Riemannovim integralom funkcije f na [a.

Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. b]. 2 2 n→+∞ a ovo je povrˇina trapeza ˇije su osnovice duˇine a i b. • Ako je funkcija f integrabilna na [a. b] je ograniˇena na [a. Neka je funkcija f integrabilna na [a. a visina duˇine b − a. s c z z 4. tada je b b f (x)dx ≥ a a g(x)dx. Svaka integrabilna funkcija na [a. vrijedi c c n−1 83 Sn = i=0 a + (b − a) i n b−a = n (b − a)2 a(b − a) + n2 n−1 i = ab − a2 + (b − a)2 i=0 n(n − 1) n−1 = ab − a2 + (b − a)2 .2 Osobine odredjenog integrala Ovde dajemo neke osobine odredjenog integrala.4. c Teorema 4. c • Linearnost.1. • Aditivnost.1.1. b] i c ∈ (a. b] tada je b b f (x)dx ≤ a a |f (x)|dx. ODREDJENI INTEGRAL Oznaˇimo odgovaraju´u integralnu sumu sa Sn . b) tada je b c b f (x)dx = a a f (x)dx + c f (x)dx. • Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. gdje α. b]. 2n2 2n Odavde zakljuˇujemo da c lim Sn = ab − a2 + (b − a)2 b2 − a2 = . b] i f (x) ≥ g(x) za sve x ∈ [a. . β ∈ R i vrijedi b b b (αf (x) + βg(x))dx = α a a f (x)dx + β a g(x)dx. One se jednostavno pokazuju koriste´i definiciju odredjenog integrala. b] tada je integrabilna i funkcija αf + βg.

f je ograniˇena funkcija.2) ||P ||→0 nezavisno od podjele P . . gdje je ξi ∈ [xi . . . ξ1 . . xi+1 ]. . xn } c jedna podjela intervala [a. .84 ˇ GLAVA 4. . . ξ1 . xi+1 ] takvo da je |f (ti )| > K. . 1. ξ0 . Tada po definiciji 4. Funkcija f (x) = 0. . n − 1} takav da je funkcija f neograniˇena na intervalu c [xi . ξn−1 ) − I| < 1. x1 . (4. vrijedi c n−1 I = lim ||P ||→0 f (ξi )(xi+1 − xi ). i = 0. . c c Primjer 4. . i=0 Ovo znaˇi da postoji δ > 0 takvo da za svaku podjelu P za koju je ||P || < δ c vrijedi |R(P. .2.2.1 postoji realan broj I takav da za svaku podjelu P = {x0 . . Dakle. . ξn−1 ) − I| > 1. nazivaju se redom donja i gornja (Riemannova) integralna suma. n − 1. b]. . 1. Tada c postoji i ∈ {0. b] ako i samo ako c vrijedi lim (R∗ (P ) − R∗ (P )) = 0. a ovo je nemogu´e.xi+1 ] f (x). Neka je P jedna takva podjela. . R∗ (P ) = i=0 mi (xi+1 − xi ) i R∗ (P ) = i=0 Mi (xi+1 − xi ). Dakle. . Neka je funkcija f integrabilna na [a. Moˇe se pokazati da vrijedi sljede´a teorema. . c Definicija 4. b]. INTEGRALNI RACUN Dokaz. xn } intervala [a. Stavimo mi = Sume n−1 n−1 x∈[xi . ξ0 . . . b] i svaki izbor taˇaka ξi . .3. . . . 1. 1] jer nije ograniˇena. . za svako K > 0 postoji ti ∈ [xi . nije integrabilna na [0. Pretpostavimo da je f neograniˇena. . . Neka je funkcija f ograniˇena na [a. Ako uzmemo dovoljno veliko K > 0 i podjelu P1 koja se razlikuje od podjele P tako ˇto je umjesto taˇke ξi uzeta taˇka ti tada je ||P1 || = ||P || < δ i s c c |R(P1 . i = 0.xi+1 ] inf f (x). z c Teorema 4. Ograniˇena funkcija f je integrabilna na [a. x1 . n − 1. xi+1 ]. Mi = sup x∈[xi . . 1 x. b]i neka je P = {x0 . 0<x≤1 x = 0.

c Teorema 4. Neka je f neprekidna funkcija na [a. b]. xin[a. b]. pa postoje taˇke xmin i xmax takve c da je f (xmin ) = min f (x). b]. Sljede´a teorema je poznata kao teorema o srednjoj vrijednosti. funkcija f je neprekidna na [a. Ako je b b f (xmin )(b − a) = a f (x)dx ili f (xmax )(b − a) = a f (x)dx. s ||P ||→0 lim (R∗ (P ) − R∗ (P )) = 0.4. c Teorema 4. f (xmax ) = max f (x). sljede´a teorema daje dovoljan uslov za integrabilnost funkcije. Svaka neprekidna funkcija na [a. vi ∈ [xi . b]. a .1. b]. b) tako da je b f (x)dx = f (c)(b − a).b] Iz osobina odredjenog integrala imamo b f (xmin )(b − a) ≤ a f (x)dx ≤ f (xmax )(b − a). ˇto je i trebalo dokazati.3.b] xin[a. tada je n−1 |R∗ (P ) − R∗ (P )| = i=0 n−1 (Mi − mi )(xi+1 − xi ) ≤ n−1 ≤ i=0 |f (vi ) − f (ui )|(xi+1 − xi ) ≤ i=0 b−a (xi+1 − xi ) = . v ∈ [a. dokaz je zavrˇen. pa je i uniformno neprekidna na [a.4. Tada postoji c ∈ (a. Funkcija f je neprekidna na [a. Funkcija f je neprekidna na [a. b]. Dokaz. Dakle. Neka je P podjela intervala [a. za svako > 0 postoji δ > 0 tako da za svake dvije taˇke u. b] vrijedi c |u − v| < δ ⇒ |f (u) − f (v)| < b−a . s s g(x) = − 1 b−a b f (x)dx + f (x). b] je integrabilna na [a. Zbog toga. b] za koju je ||P || < δ. a Dokaz. ODREDJENI INTEGRAL 85 Vidjeli smo da je ograniˇenost funkcije potreban uslov za njenu integrabilc nost. Osim toga. b] → R. xi+1 ] c takve da je mi = f (ui ) i Mi = f (vi ). pa postoje taˇke ui . U suprotnom definiˇimo funkciju g : [a.

2. x 2. a = 1. x ∈ (−∞. primitivna funkcija na skupu R \ {0} je F4 (x) = ln |x|. b) je skup svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a. zakljuˇujemo da je funkcija F1 (x) = c . x ∈ R.86 ˇ GLAVA 4. Definicija 4. b). Primjetimo da ako je F (x) = f (x) tada je (F (x) + C) = f (x). x ∈ R. Neodredjeni integral funkcije f oznaˇavamo sa c obiˇno se piˇe c s f (x)dx = F (x) + C. 0). a > 0. x ∈ R \ {0}. F2 (x) = 3. f2 (x) = ax . Dakle. s 1. INTEGRALNI RACUN Iz definicije funkcije g zakljuˇujemo da vrijedi c g(xmin )g(xmax ) < 0. 4. F4 (x) = ln(−x). x ∈ R.2. F4 (x) = ln x. f4 (x) = Rjeˇenje. kaˇemo da je F primitivna funkcija funkcije f na (a. .4. 3. b). Neka je funkcija f definisana na intervalu (a. z Primjer 4. x ∈ (0. a 4. a > 0. primia+1 a+1 a tivna funkcija funkcije f (x) = x na skupu R.1 Neodredjeni integral Definicija neodredjenog integrala Definicija 4. Odrediti primitivne funkcije sljede´ih funkcija : c 1.4. b). x ∈ (a. ax . x ∈ R. pa postoji taˇka c izmedju xmin i xmax takva da je g(c) = 0.2 4. x ∈ R. c f (c) = 1 b−a b f (x)dx. f1 (x) = xa . F3 (x) = − cos x. Neodredjeni integral funkcije f na intervalu (a. +∞). a = −1. f (x)dx. Dakle. Kako je xa+1 xa+1 = xa .3. Ako je F primitivna funkcija funkcije f . Ako postoji funkcija F takva da je F (x) = f (x). a = 1. b). ln a 1 . 4. f3 (x) = sin x.

c 1. 5.2. xa dx = xa+1 + C. 14. 7. x = 0 x ax dx = aa + C. a = −1 ln a ex dx = ex + C sin xdx = − cos x + C cos xdx = sin x + C dx = − ctg x + C sin2 x dx = tg x + C cos2 x dx = arctg x + C 1 + x2 sh xdx = ch x + C chx = sh x + C dx = − cth x + C sh2 x dx = th x + C ch2 x x2 dx 1 x = arctg + C. 15. 13. 2. 4. 11. 10. 8.4. a > 0. 3. |x| < 1 1 − x2 . |x| = a x2 − a2 2a x+a √ √ dx = ln(x + 1 + x2 1 + x2 ) + C dx = arcsin x + C. 12. 17. 6. 9. a = −1 a+1 87 1 dx = ln |x| + C. 16. a = 0 2 +a a a 1 x−a dx = ln + C. NEODREDJENI INTEGRAL Iz tablice za izvode dobijamo sljede´u tablicu za neodredjene integrale.

2. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a. Dokaz. 1). d λ · f (x)dx = λ · (f (x) + g(x))dx = f (x)dx = f (x)dx.2 Osobine neodredjenog integrala Ovde navodimo osnovne osobine neodredjenog integrala koje slijede iz osobina izvoda funkcije.88 18.6. INTEGRALNI RACUN x2 Sljede´om teoremom je data veza izmedju primitivne funkcije i odredjenog c integrala. Dakle. • • • df (x) = f (x) + C. a 4. F (x + h) − F (x) = f (x). Iz osobina odredjenog integrala imamo x+h x x+h F (x + h) − F (x) = a f (t)dt − a f (t)dt = x f (t)dt. θ ∈ (0. b] i F njena primitivna funkcija na [a. √ dx = ln |x + ± a2 x2 ± a2 | + C ˇ GLAVA 4. Kao posljedicu prethodne teoreme dobijamo sljede´u teoremu poznatu kao c Newton-Leibnizova teorema. b] sa x F (x) = a f (t)dt primitivna funkcija funkcije f . Teorema 4. b] tada je funkcija F definisana na [a. f (x)dx. b] tada vrijedi b f (x)dx = F (b) − F (a). λ ∈ R \ {0}. Neka je f neprekidna funkcija na [a. h→0 h lim to jest F (x) = f (x). .5. Sada na osnovu teoreme o srednjoj vrijednosti dobijamo F (x + h) − F (x) = hf (x + θh). f (x)dx + g(x)dx. Teorema 4.

x v(x)du(x) + C. odavde je dx . Uvedimo smjenu t = ln x. Izraˇunati integral c Rjeˇenje. Stavimo s u = ln x. 1 dx = 3 4 (2x + 7) x2 + 5 √ 1 4 dx = 1 2 4 (t − 7)2 + 5 (t2 )3 1 4 tdt = t2 − 14 + 34 t2 dt = t3 34 − 14t − 3 t √ 2x + 7 34 − 14 2x + 7 − √ 3 2x + 7 ln xdx. Izraˇunati integral c dt = pa je cos (ln x) dx = x dx . Sada je s Primjer 4. Izraˇunati integral c Rjeˇenje. x Koriste´i formulu za parcijalnu integraciju imamo c du = ln xdx = x ln x − x dx = x ln x − x + C.4.6. dx = tdt. cos tdt = sin t + C = sin (ln x) + C. x . NEODREDJENI INTEGRAL • Smjena promjenljive.7. Ako su u i v diferencijabilne funkcije tada je u(x)dv(x) = u(x)v(x) − cos (ln x) dx. ϕ i ϕ neprekidne tada je f (x)dx = f (ϕ(t))ϕ (t)dt + C. x Rjeˇenje.5. dv = dx. dx. Primjer 4. 2 1 4 t4 − 14t2 + 34 dt = t2 + C. Koristimo smjenu t = s √ t2 = 2x + 7. (2x + 7)3 2x + 7. x2 + 5 Primjer 4.2. v = x. Tada je t2 − 7 . 3 + C. x = pa je x2 + 5 (2x + 7)3 = Dakle. Ako su funkcije f. Koristimo parcijalnu integraciju. 89 • Parcijalna integracija.

. 4. c (x − a)k 1 dx. (x − a)k (x2 + px + q)k (x2 + px + q)k U prvom sluˇaju smjenom t = x − a se integral c U drugom sluˇaju. . integracija racionalne funkcije R(x) se svodi na integraciju sljede´e tri funkcije c 1 1 x .90 Primjer 4. (x − a)k (x2 + px + q)k gdje je k prirodan broj i p2 − 4q < 0. ex = v. (t2 + 1)k .3 Integracija nekih klasa funkcija 1.8. Moˇe z se pokazati da se svaka racionalna funkcija moˇe predstaviti u obliku zbira z polinoma i odredjenog broja razlomaka sljede´ih oblika c A Mx + N . Izraˇunati integral c Rjeˇenje. ex dx = dv. imamo dx = du. INTEGRALNI RACUN xex dx. . Qm (x) gdje su Pn (x) i Qm (x) polinomi stepena n i m sa realnim koeficijentima. pa iz formule za parcijalnu integraciju dobijamo xex dx = xex − ex dx = xex − ex + C. Integracija racionalnih funkcija Ovde razmatramo integraciju racionalne funkcije R(x) = Pn (x) . Stavljaju´i s c ˇ GLAVA 4. dt . x = u. Dakle. (x2 + px + q)k x+ q− p 2 p2 4 .2. integral c Ik = se smjenom t= svodi na integral Ik = 1 q− p2 4 1 svodi na tabliˇni.

NEODREDJENI INTEGRAL Ako je k = 1 radi se o tabliˇnom integralu c I1 = 1 q− p2 4 91 dt = t2 + 1 1 q− p2 4 arctg t + C. C=− . Dakle. B=− . B. Jk = x 1 dx = (x2 + px + q)k 2 2x + p − p 1 dx = (x2 + px + q)k 2 dt p − Ik . 3 3 3 3 2 3 . Rjeˇavaju´i ovaj sistem dobijamo s c A= 2 1 2 1 . za koeficijente A. podintegralnu funkciju moˇemo pisati u obliku z x2 − x + 2 A B C D = + + + . integral Ik se metodom parcijalne integracije svodi na c integral Ik−1 .4. Integral x Jk = dx (x2 + px + q)k se svodi na Ik . Izraˇunati integral c Rjeˇenje.2. D= . Primjer 4. Ci D vrijedi A+B+C +D =0 −A + B − 2C + 2D = 1 −4A − 4B − C − D = −1 4A − 4B + 2C − 2D = 2. x4 − 5x2 + 4 x4 − 5x2 + 4 = (x2 − 1)(x2 − 4) = (x − 1)(x + 1)(x − 2)(x + 2). x −x+2 = x (A+B +C +D)+x2 (−A+B −2C +2D)+x(−4A−4B −C −D)+ +4A − 4B + 2C − 2D. Kako je s x2 − x + 2 dx. Naime. 4 − 5x2 + 4 x x+1 x−1 x+2 x−2 Odavde imamo x2 −x+2 = A(x−1)(x+2)(x−2)+B(x+1)(x+2)(x−2)+C(x+1)(x−1)(x−2)+ +D(x + 1)(x − 1)(x + 2).9. tk 2 gdje je t = x2 + px + q. U sluˇaju da je k > 1.

q = N ZS(q1 . ax + b cx + d pk qk dx. . qk ). . C=− . 4 4 2 za . pi ∈ Z..11. .10. Primjer 4. x2 + x + 1 x+ 1 √ 2 3 2 Primjer 4. Izraˇunati integral c Rjeˇenje. x+ 1 2 . 2. ax + b cx + d p1 q1 . Uvedimo smjenu s t= dx 2 =√ x2 + x + 1 3 . Izraˇunati integral c Rjeˇenje. x+ 32+x t2 − 2t (t − 1)(t2 + t + 2) svode na integrale racionalnih funkcija. Stavimo t3 = x + 2.. x2 − x + 2 2 dx = x4 − 5x2 + 4 3 = dx 1 − x+1 3 ˇ GLAVA 4. s √ x32+x t6 − 2t2 √ dx = 3 dt = 3 t3 + t − 2 x+ 32+x = Kako je 3 4 3 2 t − t + 4 2 t3 − t + dt = 3t2 − 6t dt.. cx + d √ x32+x √ dx. . . qi ∈ N. i = 1.1 Integrali oblika R x. (t − 1)(t2 + t + 2) 3t2 − 6t A Bt + C = + . .. INTEGRALNI RACUN dx 2 − x−1 3 dx 1 + x+2 3 dx = x−2 2 1 2 1 ln |x + 1| − ln |x − 1| − ln |x + 2| + ln |x − 2| + C = 3 3 3 3 2 1 (x + 1) (x − 2) + C. Integracija nekih iracionalnih funkcija Ovde posmatramo neke integrale iracionalnih funkcija koji se pogodnim smjenama svode na integrale racionalnih funkcija. B= . . = ln 3 (x − 1)(x + 2)2 dx . 2. k gdje je R racionalna funkcija k + 1 promjenljive se smjenom tq = ax + b . . dt 2 2 2 = √ arctg t + C = √ arctg √ t2 + 1 3 3 3 2. (t − 1)(t2 + t + 2) t − 1 t2 + t + 2 3 15 3 A=− .92 Prema tome.

4(1 + t) 2(1 + t) dx √ . ako je a > 0. ax2 + bx + c). ako je c > 0. √ x32+x 3 3 3 15 27 2t + 1 √ dx = t4 − t2 − ln |t−1|+ ln(t2 +t+2)− √ arctg √ +C. dx = dt. Primjer 4. Odavde je 4x2 + 4x + 3 = t2 − 4tx + 4x2 . s (i) Kako je a = 4 > 0 koristimo sljede´u smjenu Eulera c 4x2 + 4x + 3 = t − 2x. √ √ • ax2 + bx + c = xt ± c. 4x + 3 = t2 − 4tx. NEODREDJENI INTEGRAL imamo 3t2 − 6t 3 dt = − (t − 1)(t2 + t + 2) 4 dt 15 + t−1 4 t− 2 5 dt = t2 + t + 2 93 3 15 27 2t + 1 = − ln |t − 1| + ln |t2 + t + 2| − √ arctg √ + C. (1 + x) 1 + x − x2 (x − 1)dx √ . ako je x1 . Izraˇunati integrale c (i) I = (ii) I = (iii) I = Rjeˇenje. x= t2 + 2t + 3 t2 − 3 .2 Integrali oblika R(x. √ • ax2 + bx + c = a(x − x1 )(x − x2 ) = t(x − x1 )(x − x2 ). (x2 + 2x) x2 + 2x 4x2 + 4x + 3 = t − 2 . gdje je R racionalna funkcija dvije promjenljive se svode na integrale racionalnih funkcija pomo´u Eulerovih smjena. x2 ∈ R.2. c √ √ • ax2 + bx + c = x a ± t. 4(1 + t) 4(1 + t2 )2 t2 − 3 t2 + 2t + 3 = . 4 8 4 7 7 Na kraju.12. 3 4 2 4 8 x+ 2+x 4 7 7 2.4. 2 + 4x + 3 x 4x dx √ .

dx = − 2 . dx = − dt. ˇ GLAVA 4. 2 1+t 1 + t2 = 1 + x − x2 = t pa je I= −2(t2 + t − 1)dt (1 + t2 )2 1 + 2t+1 t2 +1 t2 +t−1 1+t2 = −2 Zakljuˇujemo c dt = −2 arctg(1 + t) + C.94 Sada je I=2 Dakle. 1 + t2 (1 + t2 )2 1 + 2t t2 + t − 1 −1= . t2 − 1 t −1 x−1= Prema tome. 1 + (1 + t)2 √ 1 + x + 1 + x − x2 dx √ = −2 arctg + C. pa koristimo smjenu 1 + x − x2 = tx − 1. x(1 − x) = x(t2 x − 2t). I = √ ln 3 2x + 4x2 + 4x + 3 + 3 (ii) Ovde je a < 0 i c > 0. x= 1 + 2t 2(t2 + t − 1) . = √ ln t2 − 3 3 t+ 3 √ √ 1 2x + 4x2 + 4x + 3 − 3 √ √ + C. t2 2 2t . 1 − x = t2 x − 2t. Sada je 1 + x − x2 = t2 x2 − 2tx + 1. x (1 + x) 1 + x − x2 (iii) U ovom sluˇaju trinom x2 +2x ima dvije razliˇite realne nule. t2 − 1 (t − 1)2 3 − t2 2 −1= 2 . INTEGRALNI RACUN √ dt 1 t− 3 √ + C. pa koristimo c c smjenu x2 + 2x = xt. x + 2 = xt2 . x= 2 4tdt . I=− 1 2 t 3 3 − t2 dt = − + + C. Odavde je x2 + 2x = x2 t2 .

pa koristimo smjenu x = t6 . (1 + 3 x)2 • Ako je (ii) I = (iii) I = Rjeˇenje. k = N ZS(m2 . se naziva m2 n2 p2 integral binomnog diferencijala. (1 + t2 )2 3 xdx √ . Moˇe se pokazati da je ovaj integral elez m+1 m+1 mentarna funkcija ako i samo ako je bar jedan od brojeva p. dobijamo √ x t8 dt 4t2 + 3 √ 2 dx = 6 =6 t4 − 2t2 + 3 − 3 2 )2 (1 + t (1 + t2 )2 (1 + x) = Kako je t2 dt 1 =− (1 + t2 )2 2 imamo td 1 1 + t2 =− t 1 + arctg t. 3 5 1 + t2 (1 + x) . n Primjer 4. n2 ). m+1 ∈ Z. n m+1 • Ako je p + ∈ Z. n i p racionalni brojevi. Izraˇunati integrale c √ x √ (i) I = dx.13. gdje su m. i p+ n n cijeli broj. x (x − 1)dx 1 + 2x √ =√ + C. 2 + 2x + 2x) x x2 + 2x n1 p1 m1 .2.3 Integral oblika xm (a + bxn )p dx. smjena x = tk . p = . smjena a + bxn = tp2 . s (i) Ovde je p = −2. n = . m = √ 95 x2 + 2x . t = x6 . dt = √ x 6t5 3t √ 2 dx = − 4t3 + 18t + − 21 arctg t + C. 3 1 + x2 3x − x3 dx. NEODREDJENI INTEGRAL Kako je t= dobijamo (x2 2.4. U tim sluˇajevima se koriste sljede´e smjene : c c • Ako je p ∈ Z. 2(1 + t2 ) 2 6t5 − 4t3 + 18t − 18 5 dt −6 1 + t2 t2 dt . smjena ax−n + b = tp2 .

t = 5 1 + x3 . Stavimo 3 3 n 3x−2 − 1 = t3 . x 3. t3 + 1 je integral racionalne funkcije i za njega se dobije t3 Dakle. 2 U tom sluˇaju je c sin x = 1 − t2 2dt 2t . n = 2. 2(t3 + 1) 4 t − t + 1 2 3 3x − x3 dx = 3x − x3 . Koristimo smjenu 3 2 n 1 + x 3 = t2 . 3 dt 1 (t + 1)2 1 2t − 1 = ln 2 + √ arctg √ . cos x = . Integrali trigonometrijskih funkcija Integral oblika t= R(sin x. Sada je xdx √ =3 3 1 + x2 (t2 − 1)2 dt = 3 5 t − 2t3 + 3t + C. dx = . p = i + p = 1. 1 + t2 1 + t2 1 + t2 √ 3 . 2 2 (iii) Imamo m = 1 m+1 1 . p=− i = 3. n = c ˇ GLAVA 4.96 (ii) U ovom sluˇaju je m = 1. t3 + 1 td 1 t3 + 1 = 3t 3 − 2(t3 + 1) 2 Integral dt . +1 6 t −t+1 3 3 √ 1 (t + 1)2 2t − 1 3t 3 − ln 2 − arctg √ + C. gdje je R racionalna funkcija se moˇe svesti na integral racionalne funkcije z pomo´u smjene c x t = tg . INTEGRALNI RACUN 2 1 m+1 . cos x). Tada je 3 3x − x3 dx = − = 9 2 t3 dt 3 = (t3 + 1)2 2 dt .

Izraˇunati integral c 2 tg x + 3 dx. sin x + 2 cos2 x) 2 Rjeˇenje. x 2 . • Ako je R(− sin x. sin x(1 + cos x) x Rjeˇenje.2. dobijamo s c 2 1 + sin x dx = sin x(1 + cos x) 1 2 = 1 1 + t + 2 dt = t 2 1 2 1+ 2t 2dt 1+t2 1+t2 2t 2 1+t2 1+ 1−t2 1+t 97 = = 1 ln |t| + t2 + 2t + C = 2 + C. koristi se smjena cos x = t. Uvode´i smjenu t = tg . cos x). • Ako je R(− sin x. • • e−x dx.14. koristi se smjena tg x = t ili ctg x = t. ex dx. 2 tg x + 3 dx = sin2 x + 2 cos2 x) dx (2 tg x + 3) cos2 x = tg2 x + 2 2t + 3 dt = t2 + 2 3 t 3 tg x = ln(t2 + 2) + √ arctg √ + C = ln(tg2 x + 2) + √ arctg √ + C. Integrali koji nisu elementarne funkcije Ovde dajemo neke klase integrala koji nisu elementarne funkcije. − cos x) = −R(sin x. Izraˇunati integral c 1 + sin x dx. Vrijedi R(− sin x. cos x). pa koristimo smjenu s tg x = t.15. cos x) = −R(sin x. Primjer 4. − cos x) = R(sin x. • Ako je R(sin x. Smjena t = tg . cos x). cos x). x 1 x x ln | tg | + tg2 + 2 tg 2 2 2 2 x Primjedba 4.4. − cos x) = R(sin x. 2 2 2 2 4. koristi se smjena sin x = t. NEODREDJENI INTEGRAL Primjer 4. moˇe da dovede do komplikovanih integrala z 2 racionalnih funkcija. Nekada je bolje primjeniti druge smjene.1.

a c z u suprotnom sluˇaju je divergentan. h ∈ R. 1). Nesvos jstveni integral prve vrste na (−∞. eliptiˇki integral prve vrste.3) se naziva nesvojstveni integral prve vrste. Ako graniˇna vrijednost u (4. Neka je funkcija f definisana na [a. b]. c Analogno se definiˇe i nesvojstveni integral prve vrste na (−∞. Suˇtina s z c s drugog uopˇtenja je da podintegralna funkcija moˇe da bude neograniˇena na s z c intervalu na kome se vrˇi integracija. +∞) se definiˇe sa s +∞ a +∞ f (x)dx = −∞ +∞ −∞ f (x)dx + a f (x)dx. ln x dt 1 − k 2 sin2 t 1 −k 2 sin2 t 2 ˇ GLAVA 4. Prvo uopˇtenje se sastoji s s u tome da interval na kome se vrˇi integracija moˇe da bude beskonaˇan. a (4.3.3) c postoji i konaˇna je onda kaˇemo da je nesvojstveni integral konvergentan. c dt. 4. x x dx. . k ∈ (0. eliptiˇki integral druge vrste. x cos x dx. k ∈ (0.98 • • • • • • sin x dx. c dt .5. Dakle. 1). 1).1 Nesvojstveni integral prve vrste Definicija 4. eliptiˇki integral tre´e c c (1 + h sin t) 1 − k 2 sin2 t vrste. s 4. b] za svako b > a.3 Nesvojstveni integral Ovde dajemo neka uopˇtenja odredjenog integrala. INTEGRALNI RACUN . Moˇe se pokazati da ova definicija ne zavisi od broja a ∈ R. Graniˇna vrijednost c c +∞ b f (x)dx = lim a b→+∞ f (x)dx. k ∈ (0. +∞) i integrabilna na konaˇnom [a. nesvoz a jstveni integral +∞ −∞ f (x)dx je konvergentan ako su oba integrala −∞ f (x)dx i a f (x)dx konvergentna.

17. Iz definicije nesvojstvenog integrala slijedi +∞ x sin xdx = lim (−b cos b + sin b). c c Primjer 4. pa je dati integral divergentan. s +∞ 1 +∞ dx = lim ln b = +∞. b→+∞ x . Izraˇunati nesvojstveni integral +∞ −∞ dx . λ ∈ R.16. njena primitivna funkcija je F (x) = − e−x . Primjer 4. Koriste´i pacijalnu integraciju dobijamo da je F (x) = −x cos x + s c sin x. Na osnovu definicije imamo 2 +∞ 0 xe−x dx = lim 2 b 0 b→+∞ e−x dx = lim 2 b→+∞ 2 1 1 − e−b + 2 2 = 1 . primitivna funkcija funkcije f (x) = x sin x. x2 + 2x + 2 Rjeˇenje. Ispitati konvergenciju integrala +∞ x sin xdx. xλ 1 Rjeˇenje.4. Podintegralna funkcija je definisana i neprekidna za sve vrijednosti s 2 1 x. 2 konvergentan. 0 b→+∞ Ova graniˇna vrijednost ne postoji.18.19.3. Ako je λ = 1 tada integral divergira. 0 Rjeˇenje. Naime. 2 Primjer 4. Pokazati da je nesvojstveni integral +∞ 0 99 xe−x dx. Imamo s +∞ −∞ x2 dx = + 2x + 2 0 0 −∞ dx + (x + 1)2 + 1 b 0 +∞ 0 dx = (x + 1)2 + 1 = lim a→−∞ a→−∞ a dx + lim (x + 1)2 + 1 b→+∞ b→+∞ dx = (x + 1)2 + 1 = lim (arctg 1 − arctg(a + 1)) + lim (arctg(b + 1) − arctg 1) = π π = − − 4 2 + π π − 2 4 = π. NESVOJSTVENI INTEGRAL Primjer 4. Ispitati konvrgenciju integrala dx . Rjeˇenje.

8. 5 x3 + 1 Rjeˇenje. Nekada to nije mogu´e. Ispitati konvergenciju integrala +∞ 1 x2 + dx √ . x4 + 1 .20. 1 .21. c Primjer 4. dati integral konvergira za λ > 1. Teorema 4. 5 x x3 + 1 b za sve x ≥ 1 lim 1 dx 1 = lim − + 1 2 b→+∞ x b = 1. Ispitati konvergenciju integrala +∞ √ 1 xdx . U takvim sluˇajevima korisni su sljede´i c c c kriterijumi konvergencije. dok je za λ > 1 jednaka c Znaˇi. +∞). tada g(x) +∞ Teorema 4. Kako je s x2 + i b→+∞ 1 1 √ ≤ 2. gdje je K pozitivan realan broj. g(x)dx slijedi konvergencija integrala tada iz konvergencije integrala +∞ a a +∞ f (x)dx i iz divergencije integrala +∞ a f (x)dx slijedi divergencija inte- grala a g(x)dx.100 Ako je λ = 1 dobijamo +∞ 1 ˇ GLAVA 4. INTEGRALNI RACUN dx = lim b→+∞ xλ b1−λ 1 − 1−λ 1−λ . λ−1 Ova graniˇna vrijednost ne postoji za λ < 1. a f (x)dx i a g(x)dx istovremeno konvergentna ili di- Primjer 4. Ako je +∞ x→+∞ su oba integrala vergentna. Neka je 0 ≤ f (x) ≤ g(x). +∞ za sve x ∈ [a. lim f (x) = K. a za λ ≤ 1 je divergentan.7 zakljuˇujemo da je dati integral konvergentan. c U prethodnim primjerima smo konvergenciju nesvojstvenih integrala ispitivali tako ˇto smo nalazili primitivnu funkciju podintegralne funkcije i koristili s definiciju.7. na osnovu teoreme 4.

Graniˇna vrijednost c b c− b v. Izraˇunati integral c 2 1 x−2 √ dx. b − ] za svaki e > 0.2 Nesvojstveni integral druge vrste Druga vrsta nesvojstvenog integrala je kada funkcija nije ograniˇena u okolini c neke taˇke c iz intervala konvergencije [a.p. c c Definicija 4. c 4. Vrijedi s 101 √ x x4 +1 1 x→+∞ x lim = 1. x−1 . NESVOJSTVENI INTEGRAL Rjeˇenje. se naziva glavna vrijednost ( valeur principale) nesvojstvenog integrala. a drugi kada c ∈ (a. Analogno se definiˇe i nesvojstveni integral druge vrste ako je funkcija f neograniˇena s c u okolini taˇke a.4. x−1 Rjeˇenje. Tu razlikujemo dva sluˇaja. c Drugi sluˇaj je ako je funkcija f neograniˇena u nekoj okolini taˇke c ∈ (a. Jedan c c je kada se taˇka c poklapa sa nekom od taˇaka a i b. na osnovu teoreme 4. b).3.22. b).3.6. Ako je funkcija f integrabilna na intervalu [a. a f (x)dx = lim →0+ f (x)dx + a c+ f (x)dx . a neograniˇena u okolini taˇke b tada se graniˇna vrijednost c c c b b− f (x)dx = lim a →+0 f (x). a zove nesvojstveni integral druge vrste. c c c tada se definiˇe s b c− b f (x)dx = a lim → 0+ µ → 0+ f (x)dx + a c+µ f (x)dx . pa kako je integral 1 +∞ dx . b].8. Primjer 4. x divergentan. zakljuˇujemo da je dati integral divergentan. Vrijedi sljede´e s c 2 1 x−2 √ dx = x−1 2 1 x−1 √ dx − x−1 2 √ 1 dx = x−1 2 1 √ 2 x − 1dx − 1 dx √ .

dx = 0 x −1 Rjeˇenje. Kako je s − −1 1 −1 1 dx divergentan integral ali da je x 1 dx + x 1 µ 1 dx = ln − ln µ.4. b] data formulom b P = a f (x)dx. Iz definicije odredjenog integrala slijedi da je povrˇina krivolinijskog trapeza funkcije f nad intervalom s [a. 3 3 x−1 Navedimo joˇ primjer koji pokazuje da se uvodjenjem pojma glavne vris jednosti nesvojstvenog integrala proˇiruje klasa funkcija za koju nesvojstveni s integral konvergira. f (x) ≤ y ≤ g(x)}.23. →0 x 4. −1 1 −1 1 dx + x 1 µ 1 dx . INTEGRALNI RACUN √ x − 1dx = 2 (x − 1) 2 3 2 3 2 = 1 2 . . ali je v.1 Primjene odredjenog integrala u geometriji Povrˇina figure u ravni s Neka je funkcija f nenegativna i neprekidna na [a. Pokazati da je 1 v. Iz ove formule neposredno slijedi da ako su funkcije f i g neprekidne na intervalu [a. √ 1 dx = lim →0 x−1 2 1 √ 1+ dx = lim 2(1 − →0 x−1 pa je 2 x−2 4 √ dx = − 2 = − . b] i f (x) ≤ g(x) za sve x ∈ [a.p.4 4. 3 (1 + ) − 1) = 2. b]. da je povrˇina oblasti s {(x. x 1 dx = lim (ln − ln ) = 0. b].102 Dalje je 2 1 2 ˇ GLAVA 4.p. 1 Primjer 4. x graniˇna vrijednost c − lim → 0+ µ → 0+ ne postoji. y) : a ≤ x ≤ b.

Izraˇunati povrˇinu figure ograniˇenu pravom y = x i parabolom c s c y = 2 − x2 . Duˇina luka krive izmedju taˇaka ˇije su apscise a i b jednaka je z c c b l= a 1 + f 2 (x)dx.25. (4. Primjer 4.24. To su i granice integracije.9. c c Rjeˇenje. Rjeˇenje.4. PRIMJENE ODREDJENOG INTEGRALA U GEOMETRIJI data sa P = a 103 b (g(x) − f (x))dx. Odredi´emo apscise presjeˇnih taˇaka date prave i parabole.4) Ako je kriva zadata parametarskim jednaˇinama c x = x(t). α ≤ t ≤ β. ˙ ˙ (4. gdje su x i y neprekidne funkcije. tako ˇto s c c c s ´emo rijeˇiti sistem jednaˇina c s c y=x y = 2 − x2 . b]. Traˇene apscise su x1 = −2 i x2 = 1. 2 4. Traˇena z z povrˇina je s 1 −2 [(2−x2 )−x]dx = 2x − x3 x2 − 3 2 1 = −2 2− 1 1 8 − − −4 + − 2 3 2 3 = 9 . c Teorema 4.4. Neka funkcija f ima neprekidan prvi izvod na intervalu [a.4). Krive za koje je to mogu´e uraditi z c c zovu se rektifikabilne krive. y = y(t). 4 2 l= 1 1 + y 2 (x)dx = 1 1+ 1 4 x− 1 x 2 dx = 1 2 e 1 1 + x dx = x . Koriste´i definiciju odredjenog integrala i teoremu o srednjoj vrijednosti moˇe c z se dokazati sljede´a teorema. s e e x2 ln x − . Taj problem se c z naziva i rektifikacija. tada je duˇina luka krive jednaka z β l= α x (t) + y (t)dt. Moˇe se pokazati da za svaku krivu nije mogu´e odrediti z c duˇinu luka krive izmedju odredjenih taˇaka.4. Koristimo formulu (4. Na´i duˇinu luka krive c z y= od taˇke x = 1 do taˇke x = e.2 Duˇina luka krive z Ovde razmatramo problem izraˇunavanja duˇine luka krive.5) Primjer 4.

c s c Rjeˇenje. x2 (x2 + 4) (a 5 − x 5 )dx.6) dobijamo c R V =π −R (R2 − x2 )dx = π R2 x − x3 3 R = −R 4R3 π .3 Zapremina i povrˇina obrtnog tijela s Teorema 4. 3 Kako je x .10.26. . − x2 R 1+y2 = √ . predstavlja loptu polupreˇnika R. (4.4. 4. b] je b V =π a f 2 (x)dx. Iz formule (4. 1 + cos 2x dx.5 Zadaci x2 + 2 dx. (4. 4 4.104 = 1 2 ln x + x2 2 e ˇ GLAVA 4. −R ≤ x ≤ R. Zapremina tijela nastalog obrtanjem krive y = f (x) oko x−ose nad intervalom [a.6) a povrˇina omotaˇa ovog tijela je s c b S = 2π a f (x) 1 + f 2 (x)dx.7) Primjer 4. cos x 4 4 Izraˇunati integrale : c 1. R2 − x2 y = −√ R2 R R −R za povrˇinu omotaˇa vrijedi s c S = 2π −R R2 − x2 √ R dx = 2πR 2 − x2 R dx = 4R2 π. b]. Izraˇunati zapreminu i povrˇinu lopte polupreˇnika R. Tijelo koje nastaje obrtanjem krive s y= R2 − x2 . INTEGRALNI RACUN = 1 1 (1 + e2 ). Neka je kriva y = f (x) neprekidna na [a. 2. 3.

4. 13. + 2)2 Izraˇunati integrale sljede´ih iracionalnih funkcija : c c x3 (x . x2 − 1 11x + 16 dx. In = 15. 10. x ln7 x x+1 √ dx. 12. dx . Rastavljanjem na parcijalne razlomke podintegralne funkcije izraˇunati c integrale : 16. 2x4 − x2 + 1 dx. ex dx . 18. xn e−x dx. ZADACI 4. 9. 5. x+3 6. 1 + x2 dx . 19. 17. sin x ln(cos x)dx. 1 + ex Metodom parcijalne integracije izraˇunati integrale : c √ (x2 − x + 2)ex dx. (x − 1)(x + 2)2 x2 − 2 dx. 7. 8. 11. sin x cos2 x 2 105 dx . √ x ln x. 4 + 3x2 Koriste´i smjenu izraˇunati integrale : c c √ 1+ dx √ . 4 + 5ex dx . Izvesti rekurentne formule za integrale : 14. x3 − x x2 − 3 dx. In = sinn xdx.5.

1 1 1 + + ··· + n+1 n+2 n+n 30. 8 − 4 sin x + 7 cos x √ 1 + sin xdx. sin3 x √ . 28. 29. 3 x . n √ √ √ 1 + 3 2 + 3 3 + ··· + 3 n √ 33. 27. 25.106 20. dx . 5 cos x Koriste´i definiciju odredjenog integrala izraˇunati c c 1 24. 23. cos xdx. 32. Koriste´i nejednakosti c x− pokazati da je x3 ≤ sin x ≤ x. 21. dx √ . n→+∞ lim lim . 3 n→+∞ n4 n→+∞ 34. 6 2 0 √ 20 2 ≤ 21 √ 4 2 sin x √ ≤ . INTEGRALNI RACUN x11 ( 3 x+ x2 + 4x √ dx. 26. x2 + x + 1 ˇ GLAVA 4. x √ dx dx. 0 π 2 Koriste´i definiciju odredjenog integrala na´i graniˇne vrijednosti c c c 31. 1 2 n 1 en + en + · · · + en . x ≥ 0. lim . 0 x2 dx. cos2 x sin 6x cos 4xdx. x + x2 + 2x + 2 Na´i integrale trigonometrijskih funkcija : c sin3 x dx. x4 + 1)2 √ 1+ 4x √ dx. 22.

5. 1 47. x Koriste´i Newton-Leibnizovu formulu izraˇunati integrale : c c 37.) 48. 0 6 dx 3 (x − 1)2 . . 3 2 xdx √ . (Beta funkcija. Pokazati da je e− e ≤ 0 1 107 1 xx dx ≤ 1. x ln x ln sin xdx. 0 π 2 Ispitati konvergenciju nesvojstvenih integrala 2 44. ex − 1 3 39. (Gama funkcija. 41. Izraˇunati povrˇinu figure ograniˇenu parabolom y = x2 + 1 i pravom c s c x + y = 3.4. ex − sin x dx . xp dx . ZADACI 35. 38. B(p. Izraˇunati integral c 0 2 |2 − x|dx. 1 ex dx. q) = 0 49. 1 1 dx . 1 2 dx x 1 − ln2 x . 0 43. 42.) xp−1 (1 − x)q−1 dx. 4 x2 − 9 dx √ . 0 2 46. Γ(p) = 0 1 xp−1 e−x dx. Izraˇunati nesvojstvene integrale c 40. 36. x lnp x +∞ 45. Pokazati da je a √ 3 e b |x| dx = |b| − |a|.

. INTEGRALNI RACUN 50.108 ˇ GLAVA 4. c z c c 51. Izraˇunati povrˇinu tijela nastalog obrtanjem oko x−ose povrˇi ograniˇene c s s c parabolom y = x2 + 1 i pravom y = x − 1. Na´i duˇinu krive y = x2 − 1 od taˇke x = −1 do taˇke x = 1.

{Sn }) se naziva red. c c c c Primjer 5.Glava 5 Redovi 5. Uobiˇajeno je da se za red koristi ista oznaka kao i za sumu reda c +∞ to jest k=1 ak . Neka je dat niz {an } i neka je Sn = ak . Zbir S reda se definiˇe sa s n S = lim Sn = lim n→+∞ n→+∞ ak . Za red koji nije konvergentan kaˇemo da je divergentan. z Primjedba 5. an je opˇti ˇlan reda. Uredjen par ({an }.1 Numeriˇki redovi c Definicija i osnovni pojmovi n k=1 Definicija 5.1. Pokazati da red +∞ k=1 1 k(k + 1) 109 .1 5. To oznaˇavamo sa c n→+∞ +∞ S= k=1 ak . k=1 Ako postoji konaˇan lim Sn kaˇemo da je red konvergentan i da je S suma c z reda. to iz definicije c c c zakljuˇujemo da konaˇno mnogo ˇlanova reda ne utiˇe na konvegenciju reda.1.1. a Sn je n−ta parcijalna s c suma reda.1. Kako konaˇno mnogo ˇlanova niza ne utiˇe na konvergenciju niza.

Pokazati da je harmonijski red n +∞ Sn = k=1 1 k divergentan. Dakle.1. Red n je divergentan. . REDOVI pa za n−tu parcijalnu sumu reda imamo n Sn = k=1 1 = k(k + 1) 1− 1 1 1 1 1 + − +· · ·+ − 2 2 3 n n+1 = 1− 1 n = .2. a odavde slijedi divergencija datog reda. n+1 n+1 Dakle. k k+1 GLAVA 5. jer na osnovu primjera 2. to jest n→+∞ lim an = 0. 1 divergentan.3. Na taj naˇin smo dobili potreban uslov za konvergenciju redova. n→+∞ n→+∞ gdje je S neki realan broj.11 je n=1 √ lim n n = 1. n→+∞ lim Sn = 1. k k=1 Rjeˇenje. pa je dati red konvergentan i suma mu je jednaka 1. n→+∞ +∞ √ n Primjer 5. c Rjeˇenje. U primjeru 2. n→+∞ lim (Sn − Sn−1 ) = 0.110 konvergira i na´i sumu reda. pa nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju. Potreban uslov da red n=1 an konvergira je n→+∞ lim an = 0. +∞ Ako je red vrijedi k=1 ak konvergentan onda za niz njegovih parcijalnih suma {Sn } lim Sn = lim Sn−1 = S.15 je pokazano da je niz {Sn } definisan sa s Primjer 5. c +∞ Teorema 5. Za opˇti ˇlan reda vrijedi s s c ak = 1 1 − .

pa je n→+∞ red divergentan. pa dati red konvergira.2. Tada c je lim rn = 0. Red ({an }. Za q < −1 ne postoji lim q n . U sluˇaju da je q = 1. c n→+∞ Teorema 5.3.1) rn = k=n+1 ak i naziva se ostatak reda poslije n−tog ˇlana. Neka je rn ostatak konvergentnog reda poslije n−tog ˇlana. Koriste´i Cauchyjev kriterijum konvergencije za c nizove dobijamo Cauchyjev kriterijum konvergencije za redove. Red +∞ q n−1 n=1 se naziva geometrijski red. pa je red divergentan. Iz relacije (5. {Sn }) je konvergentan ako i samo ako vrijedi (∀ > 0) (∃n0 > 0) (∀n ≥ n0 )(∀p ∈ N) |Sn+p − Sn | < . n→+∞ Vidjeli smo da je dati red konvergentan ako i samo ako je konvergentan niz njegovih parcijalnih suma. Primjer 5.4.ˇ 5.1.5.2 pokazuje da uslov n→+∞ 111 lim an = 0 nije dovoljan uslov za konvergenciju reda. tada vrijedi S = Sn + rn . Dakle. Primjer 5. Ako je red ({an }. Primjer 5. {Sn }) kovergentan i njegova suma S. 1−q Ako je |q| < 1 red je konvergentan i njegova suma S = n→+∞ 1 . opˇti ˇlan reda ne teˇi nuli c s c z kad n → +∞. Teorema 5.2.1) zakljuˇujemo da c c je lim rn = 0. Pokazati da je red cos n n2 n=1 +∞ . imamo sljede´u teoremu. Ako je q = 1. gdje je rn definisan sa +∞ (5. za njegove parcijalne sume imamo 1 − qn Sn = 1 + q + q 2 + · · · + q n−1 = . Ako je q > 1 je 1−q n lim q = +∞. NUMERICKI REDOVI Primjedba 5.

za svaki λ ∈ R.112 GLAVA 5. Teorema 5. |Sn+p − Sn | < pa je dovoljno uzeti n0 = +∞ +∞ 1 + 1. Neka su Sn i Sn parcijalne sume redova an i n=1 n=1 bn redom. Odredi´emo broj n0 takav da za svaki n ≥ n0 i svaki p ∈ N. • red n=1 λan je konvergentan i n=1 λan = λ n=1 an . vrijedi s c |Sn+p − Sn | < . Rjeˇenje. Neka su n=1 +∞ an i n=1 bn konvergentni. n(n + 1) (n + 1)(n + 2) (n + p − 1)(n + p) n n+p n 1 .4. +∞ +∞ 1 1 Dokaz. REDOVI konvvergentan. n Dakle. . Imamo |Sn+p − Sn | = cos(n + 1) cos(n + 2) cos(n + p) + + ··· + ≤ (n + 1)2 (n + 2)2 (n + p)2 ≤ < 1 1 1 +≤ + ···+ ≤ < 2 2 (n + 1) (n + 2) (n + p)2 1 1 1 1 1 1 + + ··· + = − < . Tada vrijedi +∞ +∞ +∞ • red n=1 +∞ (an + bn ) je konvergentan i n=1 +∞ (an + bn ) = n=1 +∞ an + n=1 bn . Dokaz slijedi iz ˇinjenice da c n→+∞ 1 lim Sn = S 1 i n→+∞ 2 lim Sn = S 2 implicira n→+∞ 1 2 lim (Sn + Sn ) = S 1 + S 2 i n→+∞ 1 lim λSn = λS 1 .

ˇ 5. c c n→+∞ n=1 Teorema 5.6.6. Dakle. Za parcijalne sume Sn reda sa pozitivnim ˇlanovima vrijedi c • Sn > 0 za svaki n ∈ N.2 +∞ Redovi sa pozitivnim ˇlanovima c U ovoj sekciji posmatramo redove sa pozitivnim ˇlanovima.5. Ako 1 2 2 je an ≤ bn za svaki n ∈ N tada je Sn ≤ Sn . Na taj naˇin smo dokazali sljede´u teoremu. 2 2 2 2 +∞ +∞ +∞ Teorema 5. NUMERICKI REDOVI 113 5. Ako je on ograniˇen odozgo onda je i c c konvergentan. Pokazati da je red 1 √ 2n 1 + n n=1 konvergentan. niz {Sn } je monotono rastu´i. to jest redove c an za koje je an > 0 za svaki n ∈ N. c Primjer 5. pa ako je niz {Sn } ograniˇen c odozgo onda je takav i niz 1 {Sn } to jest ako je red n=1 bn konvergentan takav je . +∞ +∞ 1 1 Dokaz. Prvi poredbeni kriterijum. a iz divergencije reda n=1 an slijedi divergencija reda n=1 bn . Neka su n=1 an i n=1 bn redovi sa +∞ pozitivnim ˇlanovima i an ≤ bn za svaki n ∈ N. s c c Imamo 1 1 1 Sn = √ + √ + · · · + n √ < 2 3 2 1+n 2 2 2 1 1 1 1 < + 2 + · · · + n = 1 − n < 1. Pokaza´emo da je niz parcijalnih suma {Sn } ograniˇen odozgo.1. • Sn+1 = Sn + an+1 > Sn za svaki n ∈ N. Ako niz parcijalnih suma pozitivnog reda nije ograniˇen odozgo c onda je lim Sn = +∞. Red sa pozitivnim ˇlanovima je konvergentan ako i samo ako je c niz njegovih parcijalnih suma ograniˇen odozgo. Neka su Sn i Sn parcijalne sume redova n=1 +∞ an i n=1 bn redom.1. Tada iz konvergencije reda c +∞ +∞ n=1 bn slijedi konvergencija reda +∞ n=1 an . Rjeˇenje.

S druge strane iz +∞ n→+∞ n→+∞ divergencije reda n=1 an slijedi divergencija reda n=1 bn . c c c +∞ +∞ Teorema 5. (iii) sin2 . na osnovu drugog poredbenog kritern(n + 1) n=1 ijuma zakljuˇujemo da se radi o konvergentnom redu. +∞ +∞ Teorema 5. Drugi predbeni kriterijum. c Primjer 5.8. (ii) Vrijedi 1 n2 +10n+100 1 n→+∞ n(n+1) 1 divergentan red n n=1 +∞ lim = 1. Neka su n=1 an i n=1 bn redovi sa pozitivnim ˇlanovima.114 +∞ 1 lim Sn = +∞ slijedi +∞ GLAVA 5.7. Ispitati konvergenciju sljede´ih redova : +∞ +∞ +∞ 2 1 1 (i) . Tre´i predbeni kriterijum. 1 konvergentan. a iz divergencije reda n=1 an slijedi divergencija reda n=1 bn . REDOVI 2 lim Sn = +∞. Na sliˇan naˇin se mogu dokazati i sljede´e teoreme. 2 + 10n + 100 n n n(n + 1) n=1 n=1 n=1 Rjeˇenje.7. pa iz i red n=1 an . Neka su c n=1 an i n=1 bn redovi sa +∞ pozitivnim ˇlanovima. (i) Kako je s 2 1 ≥ n n(n + 1) na osnovu prvog poredbenog kriterijuma i ˇinjenice da je c dobijamo da je dati red divergentan. Ako postoji K > 0 takav da je lim c +∞ +∞ n→+∞ an = K tada su bn redovi n=1 an i n=1 bn ekvikonvergentni. c pa kako je red +∞ . to jest oba reda su ili konvergentna ili divergentna. (ii) . Ako je c +∞ an = 0 tada iz konvergencije reda n→+∞ bn lim +∞ bn n=1 slijedi konvergencija reda +∞ n=1 an .

tada vrijedi an . Neka je ˇlanovima. D’Alembertov kriterijum. pozitivna i monotono nerastu´a funkcija na ]1. Naime. 1 n2 n→+∞ sin2 1 n 115 lim = 1. Tada su c +∞ +∞ f (x)dx i 1 n=1 f (n) ekvikonvergentni. k = 2. n. 3. Vrijedi sljede´e c n 2 3 n f (x)dx = 1 1 f (x)dx + 2 f (x)dx + · · · + n−1 f (x)dx.8. Kako je prema primjeru 4.19 integral +∞ +∞ Teorema 5. dx konvergentan za xp 1 p > 1. .ˇ 5. odakle zakljuˇujemo da su c +∞ +∞ f (x)dx i 1 n=1 f (n) ekvikonvergentni. Ako postoji c n→+∞ an red sa pozitivnim n=1 lim an+1 = L. . NUMERICKI REDOVI (iii) Red je konvergentan.10. np n=1 Primjer 5. Sada imamo n f (2) + f (3) + · · · + f (n) ≤ 1 f (x)dx ≤ f (1) + f (2) + · · · + f (n − 1). a divergentan za p ≤ 1. Neka je f neprekidna. Dokaz. Kako je funkcija f monotono nerastu´a dobijamo c k f (k) ≤ k−1 f (x)dx ≤ f (k − 1). . a divergentan za p ≤ 1. konvergentan za p > 1. a red 1 je konvergentan. .1. Integralni kriterijum. +∞). zakljuˇujemo da je hiperharmonijski red c +∞ 1 . n2 n=1 +∞ Teorema 5.9.

q Sada na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zakljuˇujemo da je dati red konc vergentan. Za takav > 0 postoji n0 ∈ N takav da je an+1 −L < an za sve n ≥ n0 . an pa zakljuˇujemo da opˇti ˇlan ne teˇi 0 kad n → +∞. +∞ +∞ Primjer 5. Dakle. an e pa je prema D’alembertovom kriterijumu dati red konvergentan. Imamo sljede´e c an+1 < q za sve n ≥ n0 . REDOVI • ako je L < 1 red n=1 +∞ an je konvergentan. z Dokaz. an pa matematˇkom indukcijom dobijamo c an0 an+1 < n0 q n+1 za sve n ≥ n0 . konvergentan. nn n=1 n. Neka je lim an = L < 1.9. Kako je s an+1 (n + 1)! nn nn 1 = · = = n+1 n 1 an (n + 1) n! (n + 1) 1+ n zakljuˇujemo da je c lim 1 an+1 = < 1. • ako je L > 1 red n=1 +∞ an je divergentan. +∞ 1 Da za L = 1 red moˇe da konvergira slijedi iz primjera z . Neka je q = L + . n→+∞ . • ako je L = 1 red n=1 n→+∞ an moˇe da bude konvergentan ili divergentan. a da moˇe da z n2 n=1 divergira pokazuje primjer 1 . Pokazati da je red Rjeˇenje. n n=1 n! .116 +∞ GLAVA 5. Ako je L > 1 tada se na sliˇan naˇin moˇe pokazati da postoji n0 ∈ N takav da c c z je an+1 ≥ 1 za sve n ≥ n0 . nije ispunjen c s c z potreban uslov za konvegenciju redova. tada postoji > 0 takav da je L + < 1.

+∞ Teorema 5. Cauchyjev kriterijum. Primjer 5. Ako postoji lim n an = L. n n n=1 n ∈ N monotono . z 1 1 (−1)n−1 .ˇ 5. n=1 gdje je an > 0 za svaki n ∈ N. Pokazati da je red Rjeˇenje.11. z c Teorema 5. Leibnizov kriterijum. lim an = 5.12. konvergira jer niz . Neka je √ ˇlanovima.11. Kako je s √ n an = n=1 n n2 + 1 2+n+1 n n2 konvergentan. konvergira. tada vrijedi c n→+∞ +∞ an red sa pozitivnim n=1 • ako je L < 1 red n=1 +∞ an je konvergentan. z +∞ Primjer 5. zakljuˇujemo da je c 1 < 1.1.1. • ako je L > 1 red n=1 +∞ an je divergentan.10. n2 + 1 2+n+1 n √ n = 1− n n2 + n + 1 n .2. Moˇe se pokazati da vrijedi sljede´a teorema. Red oblika (−1)n an . • ako je L = 1 red n=1 an moˇe da bude konvergentan ili divergentan. NUMERICKI REDOVI 117 Na sliˇan naˇin kao D’alembertov kriterijum se moˇe dokazati i sljede´i kric c z c terijum.3 Alternativni redovi +∞ Definicija 5. n→+∞ e pa je prema Cauchyjevom kriterijumu dati red konvergentan. nazivamo alternativni red. +∞ n→+∞ Ako niz {an } monotono opada i lim an = 0. Red opada i teˇi nuli. tada alternativni red n=1 +∞ (−1)n−1 an .

1 1 je apsolutno konvergentan.3. Za apsolutno konvergentne redove vrijedi sljede´a teorema. Ako je red apsolutno konvegentan tada je on i konvergentan.12. Teorema 5. Tvrdjenje slijedi iz Cauchyjevog kriterijuma za konvergenciju i uopˇtene s nejednakosti trougla |an+1 + an+2 · · · + an+p | ≤ |an+1 | + |an+2 | + · · · + |an+p |. REDOVI Za pribliˇno izraˇunavanje sume alternativnog reda od koristi je sljede´a z c c teorema. ali ne konvergira apsolutno kaˇmo da je uslovno konvergentan. Ako je red bijekcija tada je n=1 an apsolutno konvergentan i funkcija s : N → N +∞ +∞ an = n=1 n=1 as (n). Red n=1 (−1)n−1 je uslovno konvergentan. Prema prethodnoj teoremi za ostatak datog reda vrijedi s Primjer 5. Neka niz {an } monotono opada i +∞ n→+∞ lim an = 0.15.118 GLAVA 5. z +∞ Primjer 5. a red (−1)n−1 n2 n n=1 +∞ Teorema 5. c c sc Rjeˇenje. +∞ (−1)n−1 treba sabrati da bi se njegova n2 n=1 suma izraˇunala sa taˇnoˇ´u do 10−2 . (n + 1)2 1 102 ispunjena ako je n + 1 > 10.14. tada je |rn | = k=n+1 (−1)k−1 ak < an+1 i sgnrn = (−1)n . c +∞ Teorema 5. Dokaz. Za red +∞ n=1 an kaˇemo da je apsolutno konvergentan ako z +∞ red n=1 |an | konvergira. |rn | < +∞ Definicija 5. to jest n > 9. Primjetimo da ako je red konvergentan on ne mora biti i apsolutno konvergentan. Ako red n=1 an konvergira.13. . Koliko ˇlanova reda c |rn | < pa je nejednakost 1 .13.

n2 obiˇno konvergira ka funkciji f (x) = |x| na skupu R.6.15. x ∈ X. x ∈ R. . FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 119 5. Preslikavanje definisano na skupu N kod koga je slika za svaki n ∈ N neka funkcija definisana na skupu X nazivamo funkcionalnim nizom i oznaˇavamo sa {fn (x)}. Funkcionalni niz {fn (x)} definisan sa fn (x) = 1 .2. c c Teorema 5. takav da je lim cn = 0 i n→+∞ |fn (x) − f (x)| ≤ cn za sve x ∈ X. Weierstrassov kriterijum.2 5. Definicija 5. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako postoji niz realnih brojeva {cn } koji ne zavisi od x ∈ X. Funkcionalni niz {fn (x)} definisan sa fn (x) = x2 + 1 .14. Za ispitivanje uniformne konvergencije ˇesto se koristi sljede´i kriterijumi. c Definicija 5. x ∈ X obiˇno konvergira na skupu c Y ka funkciji f : Y → R ako za svako x ∈ Y vrijedi f (x) = lim fn (x).1 Funkcionalni nizovi i redovi Funkcionalni nizovi Definicija 5. n ∈ N. Neka je dat > 0. To je obiˇna i c uniformna konvegencija.5.4.16. n→+∞ Primjer 5. Iz nejednakosti s |fn (x) − f (x)| ≤ zakljuˇujemo da za n0 = c 1 √ 1 .5. Funkcionalni niz {fn (x)}. x2 + n2 uniformno konvergira ka funkciji f (x) = 0 na skupu R. x ∈ R. x ∈ X uniformno konvergira na skupu Y ka funkciji f : Y → R ako vrijedi (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 )(∀x ∈ Y ) |fn (x) − f (x)| < . Rjeˇenje. c c Kod funkcionalnih nizova imamo dvije vrste konvergencije.2. Primjer 5. n2 + 1 vrijedi (∀n ≥ n0 )(∀x ∈ R) |fn (x) − f (x)| < . Funkcionalni niz {fn (x)}. ili kra´e {fn }.

• Ako niz neprekidnih funkcija {fn } uniformno konvergira na intervalu [a. x ∈ [0. Cauchyjev kriterijum. Taj z 1 maksimum se dostiˇe za x = . 1]. Osobine uniformno konvergentnih nizova. x ∈ [a. c Na kraju navedimo neke osobine uniformno konvergentnih nizova. x ∈ [0. 2 pa zakljuˇujemo da funkcija ne konvergira uniformno. Ispitajmo c unifrmnu konvergenciju.1] jer je funkcija fn neprekidna. b]. • Ako niz neprekidnih funkcija {fn } uniformno konvergira na skupu X ka funkciji f tada za svaki x0 ∈ X vrijedi n→+∞ lim x→x0 lim fn (x) = lim x→x0 n→+∞ lim fn (x) . Teorema 5. Dakle. 1] dostiˇe maksimum.18. Teorema 5. z n sup |fn (x) − f (x)| = fn x∈[0. 1]. b] ka funkciji f tada vrijedi x n→+∞ x lim fn (t)dt a = a n→+∞ lim fn (t) dt. pa dati niz funkcija obiˇno konvergira ka funkciji f (x) = 0. pa na intervalu [0. 1 + n2 x2 za sve x ∈ [0. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 )(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) |fn+p (x) − fn (x)| < .19. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako je n→+∞ x∈X lim sup |fn (x) − f (x)| = 0. Imamo s n→+∞ nx .16. Ispitati obiˇnu i uniformnu konvergenciju niza funkcija c fn (x) = Rjeˇenje.120 GLAVA 5.17. 1]. x∈[0. .1] x∈[0. 1 + n2 x2 lim nx = 0.1] 1 n = 1 = 0. REDOVI Teorema 5. Primjer 5. Vrijedi sup |fn (x) − f (x)| = max fn (x).

x ∈ X. cn > 0. za koji za sve x ∈ X i sve n ∈ N.2. 1]. b].17. Izraˇunati 1 n→+∞ lim 0 x2 1 dx. b] takva da c je niz {fn (c)} konvergentan tada i niz funkcija {fn } uniformno konvergira na [a.2. x ∈ [a.15 smo ustanovili da niz 1 x2 + n2 konvergira uniformno na skupu R.20. . FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 121 • Neka je {fn } niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a. Za red n=1 un (x) kaˇemo da obiˇno (uniformno) konvergira z c na skupu X ako niz njegovih parcijalnih suma Sn (x) obiˇno (uniformno) konc vergira ka sumi S(x) ovog reda na skupu X. b]i neka niz {fn } uniformno konvergira na [a. 5. Weierstrassov kriterijum.8. Dakle. Red un (x).5. Neka je dat niz funkcija {un (x)} definisanih na skupu X. vrijedi |un (x)| ≤ cn . Ako postoji taˇka c ∈ [a. Kao posljedicu kriterijuma za uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova dobijamo kriterijume za unformnu konvergenciju funkcionalnih redova. b]. pa prema tome i na [0. + n2 Rjeˇenje. n=1 naziva se funkcionalni red.2 Funkcionalni redovi +∞ Definicija 5. s U primjeru 5.7. b] i vrijedi lim fn (x) = lim fn (x) . +∞ Definicija 5. 1 n→+∞ lim 0 1 dx = 2 + n2 x 1 0 n→+∞ lim x2 1 + n2 dx = 0. Ako postoji konvergentan brojni +∞ red n=1 cn . Teorema 5. n→+∞ n→+∞ c Primjer 5.

x ∈ [a. 2 Teorema 5. pa zakljuˇujemo da je dati c red uniformno konvergentan. REDOVI un (x) n=1 apsolutno i uniformno konvergira na skupu X. xn za sve 1 ≤ |x| ≤ 2. x ∈ [a. n! n=1 konvergira na osnovu D’Alembertovog kriterijuma. • Ako su ˇlanovi niza {un (x)} neprekidne funkcije na intervalu [a. Red gentan na skupu X ako i samo ako n=1 un (x)je uniformno konver- (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 )(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) |un+1 (x) + · · · + un+p (x)| < . b].21. • Neka je dat red neprekidnih funkcija koji uniformno konvergira na skupu X. Osobine uniformno konvergentnih redova. +∞ +∞ +∞ xn + 1 xn . b].22. b] i ako c +∞ red n=1 un (x) uniformno konvergira na [a. uniformno konvvergira na [a. . b] i vrijedi +∞ n=1 a x x +∞ un (t)dt = a n=1 un (t) dt. b] tada i red +∞ n=1 a x un (t)dt. Vrijedi s xn + Dalje. Teorema 5.122 onda funkcionalni red +∞ GLAVA 5.18. Tada za svaki x0 ∈ X vrijedi +∞ x→x0 +∞ lim un (x) n=1 = n=1 un (x0 ). 2 1 ≤ 2n + 2n = 2n+1 . red n2 2n+1 √ . Cauchyjev kriterijum. 1 ≤ |x| ≤ 2. Primjer 5. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnog reda n2 √ n! n=1 Rjeˇenje.

Ako stepeni red n=0 an xn . n = 0. b]i neka +∞ red n=1 un (x) uniformno konvergira na [a. x ∈ [a. Prethodni primjer nam daje ideju za dokaz sljede´e teoreme.9. s c z |an xn | ≤ M za sve n ∈ N. b]. an ∈ R. n za sve n ∈ N. b] c +∞ +∞ takva da je red n=1 un (c) konvergentan tada i red n=1 un (x) uniformno konvergira na [a. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 123 • Neka je {un (x)} niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a. Iz 0 definicije graniˇne vrijednosti zakljuˇujemo da postoji M > 0 tako da je c c x x0 n ≤M n x x0 . Neka je x0 = 0 takav da je red n=0 an xn konvergentan. Funkcionalni red an xn . 0 Sada je |an xn | = |an xn | 0 Kako je +∞ n=0 lim an xn = 0. Potreban uslov 0 n→+∞ da red konvergira je da njegov opˇti ˇlan teˇi nuli. +∞ Primjer 5.3 Stepeni redovi +∞ Definicija 5. . gdje je 0 ≤ r < |x0 |. x x0 . Primjetimo da ako je 0 ≤ r < 1 da je red na osnovu Weirstrassovog kriterijuma uniformno konvergentan na skupu {x : |x| ≤ r}. b] i vrijedi +∞ +∞ un (x) = n=1 n=1 un (x) . Stepeni red n=0 xn . c +∞ Teorema 5. je konvergentan za sve x ∈ R za koje je |x| < 1. . Za takve x dati red je i apsolutno konvergentan.19.2. Dakle.2. +∞ Dokaz.5.23. 1. n=0 naziva se stepeni ili potencijalni red. Ako postoji taˇka c ∈ [a. b]. . konvergira za neko x0 = 0 tada on apsolutno konvergira za svako x za koje je |x| < |x0 | i uniformno konvergira na skupu {x : |x| ≤ r}. 5.

c +∞ Teorema 5. jer je +∞ GLAVA 5. konvergentan. Realan broj R > 0 takav da stepeni red n=0 +∞ an xn konvergira. REDOVI x < 1. Neka x ∈ {x : |x| ≤ r}. apsolutno Neka je 0 ≤ r < |x0 |. +∞ Red n=0 |an |rn je konvergentan. n=0 |an xn |. c +∞ Teorema 5. .1. +∞ Posljedica 5. R). uniformno konvergentan na skupu {x : |x| ≤ r}. to jest red n=0 +∞ an xn . Ako stepeni red n=0 an xn divergira u taˇki x0 . Iz teoreme 5. Polupreˇnik konvegencije stepenog reda c n=0 an xn dat je sa R = lim ili R = lim n→+∞ an an+1 1 n n→+∞ |an | . pa sada na osnovu Weierstrsassovog kriterijuma red uniformno konvergira na skupu {x : |x| ≤ r}. na osnovu prethodnog dijela dokaza. za svako x iz skupa {x : |x| < R}. Iz D’Alembertovog i Cauchyjevog kriterijuma dobijamo postupak za odredjivanje polupreˇnika konvergencije stepenog reda. tada dati red c divergira za svako x za koje je |x| > |x0 |. +∞ Definicija 5.na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zax0 +∞ kljuˇujemo i da je red c konvergentan.24.25.124 konvergentan red. Ako je R polupreˇnik konvegencije reda c n=0 an xn tada red apso- lutno konvergira na (−R. a divergira za |x| > R i red uniformno konvergira na [−r. Pokaˇimo da je red z n=0 an xn . Tada je |an xn | ≤ |an |rn za sve n ∈ N. R). r] za svaki r ∈ (0. a divergira za svako x iz skupa {x : |x| > R} se naziva polupreˇnik konvergencije stepenog reda c n=0 an xn .10.23 dobijamo sljede´u teoremu.

n! n=0 .26. n! Na kraju. 1 − x n=0 1 = (−1)n xn . Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini nule i neka postoje svi izvodi funkcije f u nuli. an+1 (n + 1)2 pa je R = lim n→+∞ +∞ 125 an = 4. . 1. −R < x < R tada je an = f (n) (0) . Odrediti polupreˇnik konvergencije reda c (n!)2 n x .2.20.11. Koriste´i osobine uniformno konvergentnih redova (teorema 5. −1 < x < 1. 1 + x n=0 xn+1 . an+1 Definicija 5. .5. Stepeni red f (n) (0) n x n! n=1 nazivamo Maclaurinovim redom funkcije f . −1 < x < 1. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI Primjer 5. dajemo neke funkcije predstavljene pomo´u stepenog reda c • 1 = xn .22) moˇe se c z dobiti sljede´a teorema. c Teorema 5. −1 < x ≤ 1. (2n)! n=1 Rjeˇenje. n = 0. −∞ < x < ∞. . n+1 n=0 +∞ +∞ +∞ • • ln(1 + x) = +∞ • e = x xn . Imamo s (2n + 2)(2n + 1) an = . Ako je +∞ +∞ f (x) = n=0 an xn .

(2n + 1)! x2n . ispitati konvergenciju redova i na´i njihove sume : c c +∞ +∞ 1 1 (i) . Odrediti a ∈ R za koje je red i apsolutno konvergentan. (2n)! x2n+1 . 2n + 1 • cos x = n=0 (−1)n +∞ • arctg x = (−1)n n=0 5. (2n)! sin(π n=1 n2 + a2 ) konvergentan za svaki a ∈ R. Koriste´i Cauchyjev kriterijum konvergencije pokazati da je red c sin nx . −∞ < x < ∞. Koriste´i definiciju. (ii) . Na´i oblast konvergencije redova : c +∞ +∞ 1 1 (i) . −1 < x ≤ 1. (iii) 3 3n n n=1 n=1 (n!)2 . (ii) . x > 0. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova : 1 . Ispitati apsolutnu i uslovnu konvergenciju redova : +∞ +∞ 1 π (i) (−1)n . (ii) (−1)n sin √ . −∞ < x < ∞. (iii) nx n n=1 n=1 sin nx .3 Zadaci 1. n2 n=1 +∞ 6. (ii) (−1)n x . (iii) n ln n n n=1 n=1 4. 7. (2n)! n=1 +∞ +∞ 3. (i) fn (x) = x+n +∞ . REDOVI (−1)n n=0 +∞ • sin x = x2n+1 .126 +∞ GLAVA 5. n(n + 1) n=1 konvergentan. Ispitati konvergenciju sljede´ih redova : c +∞ 2 +∞ n2 n n+1 −n (i) . Pokazati da je red ∞ (−1)n n=1 (n!)2 . (n + 1)(n + 3) n(n + 1)(n + 2) n=1 n=1 2. 5.

(x − 1)(x + 2) 12. 0 ≤ x ≤ 127 8. (−1)n n(n + 1) (2n + 1)! (2n)! n=1 n=1 n=1 10. (n + 1)(n + 2) n=1 +∞ 15. Sumirati sljede´e redove : c +∞ +∞ (i) n=1 nxn . c +∞ +∞ 1 cos nx . (iii) x . 0 ≤ x ≤ . (i) (−1)n . (ii) 2 n(n + 1) + x n! n=1 n=1 9. (ii) .5. Pokazati da sljede´i redovi konvergiraju uniformno na cijelom skupu R. (x − 1)(2x − 3) 1 . Izraˇunati sume redova : c +∞ n +∞ 3 (n + 2) 1 . (i) . Odrediti polupreˇnik konvergencije i sumu reda c xn . Odrediti polupreˇnik konvergencije i sumu reda +∞ +∞ (−1)n n=1 x2n+1 . 2 1 (ii) fn (x) = xn − xn+1 . ZADACI 1 . n(n + 1) n=1 c 13. Odrediti Taylorov red funkcije f (x) = 2x + 5 . Odrediti polupreˇnik konvergencije sljede´ih redova : c c +∞ +∞ +∞ xn n2 x n 32n−1 + 1 n (i) . (ii) n n! n=1 n=1 .3. (ii) (−1)n n=1 x2n . 2n (iii) xn . 2n(2n + 1) 14. 2 (ii) fn (x) = xn − xn+1 . Odrediti Taylorov red funkciju f (x) = 11.

128 GLAVA 5. REDOVI .

1 Uvod Osnovni pojmovi F (x. . Cn konstante tako da vaˇi z • y = y(x) je rjeˇenje jednaˇine (6.Glava 6 Diferencijalne jednaˇine c 6. .1 6. C1 . b) koja je data sa G(x. . .3) i izvodnih jednakosti do reda n dobijamo samo diferencijalnu jednaˇinu (6. y . . c Partikularno rjeˇenje je svako rjeˇenje koje se dobija iz opˇteg rjeˇenja za s s s s konkretne vrijednosti bar jedne od konstanti C1 . . y . . z Opˇte rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6. (6.1) je svaka funkcija s s c y = y(x). x ∈ (a.3) (6. Singularno rjeˇenje je rjeˇenje koje se ne moˇe dobiti iz opˇteg rjeˇenja ni za s s z s s jednu vrijednost konstanti C1 . Cn iz (6. . b). b). gdje su C1 . y (n−1) ). . Cn . y. to jest za y = y(x) jednaˇina s c c (6. b). . . . .1) na (a. c Ako je diferencijalna jednaˇina data u obliku c y (n) = f (x. y (n) ) = 0. . . x ∈ (a.2) . Jednaˇina c gdje je y nepoznata n−puta diferencijabilna funkcija naziva se diferencijalnom jednaˇinom reda n ako se u njoj obavezno pojavljuje funkcija y (n) . . 129 (6. .1) Neka je F realna funkcija n + 2 promjenljive. Cn ) = 0.1) postaje identitet na (a. . . . y. . .1). . • eliminacijom konstanti C1 . kaˇemo da ima normalni oblik. . y. . .1. . . Cn .

130 ˇ GLAVA 6. . (6. 6.4) se nazivaju poˇetni uslovi. Problem (6.4) se naziva Cauchyjev poˇetni c c problem reda n. c Na kraju ove sekcije recimo i to da diferencijalne jednaˇine opisuju razne prirodne c pojave.1. D . y (n−1) (x0 ) = yn−1 . Teorema 6.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇenja s U ovoj sekciji bavi´emo se pitanjem egzistencije ijedinstvenosti rjeˇenja diferc s encijalne jednaˇine prvog reda. (6.6) gdje su a i b krajnje taˇke posmatranog intervala. y)|. Graniˇni problemi su komplikoc c c c vaniji. . .2). y) y(x0 ) = y0 . y(b) = B. Problem y = f (x.1. a A i B dati realni brojevi se c naziva graniˇni problem drugog reda. y ) y(a) = A. c Problem y = f (x. Sljede´a teorema je poznata s c kao Peanova teorema. talasne funkcije kvantne mehanike. Tako na primjer jednaˇina c y = ky.5) je Cauchyjev poˇetni problem prvog reda. predstavlja Maltusov zakon porasta populacije. y. bavi´emo se pitanjem egzistencije i jedc c c nistvenosti rjeˇenja Cauchyjevog problema (6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE Integralna kriva diferencijalne jednaˇine je svako njeno partikularno ili sinc gularno rjeˇenje posmatrano kao kriva y = y(x). c Napomenimo da se pored Cauchyjevog poˇetnog problema u teoriji diferencijalc nih jednaˇina izuˇavaju i graniˇni problemi. (6. s s b gdje je h = min{a.5). x0 + h]. |y − y0 | ≤ b} tada Koˇijev problem (6. Taˇnije. s Uslovi y(x0 ) = y0 . .5) ima bar jedno rjeˇenje definisano na [x0 − h. y) : |x − x0 | ≤ a. M } i M = sup |f (x. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti D = {(x. dok su rjeˇenja Hermitove jednaˇine s c y − 2xy + 2py = 0. a kao ilustraciju navodimo graniˇni problem drugog reda. y (x0 ) = y1 . (6.

yn−1 (t))dt ≤ M |x0 − x| ≤ M h ≤ b za sve x ∈ [x0 − h. n! M Li−1 |x − x0 |i . x ∈ [x0 − h. x0 + h]. y)|. yn−1 (t))dt.5).5). (x. yn (x)) ∈ D za sve x ∈ [x0 − h.5) i obratno. indukcijom dobijamo |yn (x) − yn−1 (x)| ≤ Sada imamo |yn+p (x) − yn (x)| ≤ odnosno |yn+p (x) − yn (x)| ≤ M Ln−1 |x − x0 |n . |y − y0 | ≤ b} i zadovoljava Lipshitzov uslov po y. x0 + h]. x |yn (x) − y0 | = x0 f (t. x0 +h]. pa je dovoljno pokazati da jednaˇina (6. n ∈ N. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti D = {(x. (6. y2 )| ≤ L|y1 − y2 | za sve (x. UVOD 131 Vidjeli da neprekidnost funkcije f obezbjedjuje egzistenciju rjeˇenja probs lema (6.1. i! i=n+1 M (L|x − x0 |)n Ln! n+p . y(t))dt (6. tada Koˇijev problem (6. n ∈ N. y) : |x − x0 | ≤ a. Sljede´i rezultat s c je poznat kao teorema Picarda i Lindel¨fa.7) s c ima jedinstveno rjeˇenje na segmentu [x0 − h. Dalje. Oˇigledno je svako rjeˇenje jednaˇine c s c x y(x) = y0 + x0 f (t.8) Niz {yn (x)} je dobro definisan. yn (x) = y0 + x0 f (t. tj postoji konstanta L takva da je |f (x. Naime. y1 ).5) ima taˇno jedno rjeˇenje definisano na [x0 −h. x0 + h]. y2 ) ∈ D. Prirodno pitanje je kada je rjeˇenje Cauchyevog problema jedins stveno. Dakle. s Pokaˇimo prvo egzistenciju rjeˇenja.6. n ∈ N. Definiˇimo niz funkcija {yn (x)} na sljede´i z s s c naˇin: c x y0 (x) = y0 . x0 + h]. Ako se za funkciju f uvedu pored neprekidnosti i drugi uslovi moˇe se z obezbjediti i jedinstvenost rjeˇenja Cauchyevog problema (6. s c s b gdje je h = min{a. y1 ) − f (x.2. n ∈ N.7) rjeˇenje problema (6. M } i M = sup |f (x. (x. D Dokaz. o Teorema 6.

s Neka je lim yn (x) = z(x). n ≥ n0 .5). x0 + h]. yn−1 (t)) − f (t. L|x−x0 | Ln! 1− n+1 . ˇ GLAVA 6. Znaˇi. Tada zbog (6. imamo x x 2Lh z(x) − y0 − x0 f (t. z(t))dt ≤ |yn (x) − z(x)| + L x0 (yn−1 (t) − z(t))dt . pa je x x z(x) − y0 − x0 f (t. Stavimo c s g(x) = (z1 (x) − z2 (x))2 .9) Ako u posljednjoj nejednakosti pustimo da n.132 × 1+ Dakle. pa je |g (x)| ≤ 2Lg(x). x ∈ [x0 . (6.5). z s s Vrijedi sljede´e c x x z(x) − y0 − x0 f (t. DIFERENCIJALNE JEDNACINE L|x − x0 | (L|x − x0 |)2 (L|x − x0 |)p + + ··· + n+1 (n + 1)(n + 2) (n + 1) · · · (n + p) |yn+p (x) − yn (x)| ≤ M (L|x − x0 |)n 1 . z s Neka su z1 i z2 dva razliˇita rjeˇenja problema (6. i |yn−1 (x) − z(x)| ≤ Dakle. c z(x) = y0 + f (t. Neka je > 0. . Imamo g (x) = 2(z1 (x) − z2 (x))(z1 (x) − z2 (x)). z(t)))dt . z(t))dt. Ln! n + 1 − L|x − x0 | Pokaˇimo da je z rjeˇenje Koˇijevog problema (6. z(t))dt ≤ 2 +L x0 x 2Lh dt ≤ 2 + 2Lh |x − x0 | ≤ .9) imamo n→+∞ |z(x) − yn (x)| ≤ M (L|x − x0 |)n n+1 . x0 Pokaˇimo da je z jedinstveno rjeˇenje. tada postoji n0 ∈ N takav da vrijedi |yn (x) − z(x)| ≤ 2 za sve n ≥ n0 za sve n ≥ n0 . p → +∞ dobijamo na osnovu Koˇijevog kriterijuma da je niz funkcija {yn (x)} uniformno konvergentan. z(t))dt = z(x) − yn (x) + x0 (f (t.

1. n ∈ N. ≤ 0 za sve x ∈ [x0 . s Primjeri u kojima se moˇe na´i rjeˇenje na ovaj naˇin su rijetki.1. Metod opisan u dokazu prethodne teoreme poznat je kao metod sukcesivnih aproksimacija. Koriste´i metod sukcesivnih aproksimacija dobijamo c x y0 (x) = 0. Ipak. Dakle. UVOD Odavde je g(x)e−2L(x−x0 ) pa je g(x) ≤ g(x0 ) za sve x ∈ [x0 . x0 + h]. yn (x) = 0 2 (yn−1 (t) − t2 + 1)dt. 2457 12285 59535 Koriste´i indukciju moˇe se pokazati da je c z yn (x) = x + o(x2n+1 ).6.1. Za prva tri ˇlana niza {yn (x)} imamo: c x y1 (x) = 0 x (1 − t2 )dt = x − 2 x3 . z c s c metod sukcesivnih aproksimacija je znaˇajan zbog efikasnog koriˇtenja u teoric s jske svrhe. 133 Primjedba 6. Ako je x ≤ x0 stavimo t = 2x0 − x i ponovimo prethodni postupak. y(0) = 0. 15 63 x2 x9 +2 + 105 567 y2 (x) = 0 x t− t3 3 − t2 + 1 dt = x − 2 y3 (x) = 0 t− 2t5 t7 + 15 63 +4 − t2 + 1 dt = x − 4 x11 x13 x15 −4 + . Prema tome jedno rjeˇenje datog problema je funkcija y(x) = x. pa je n→+∞ lim yn (x) = x. . 3 2x5 x7 + . x0 + h]. g(x) = 0 za sve x ≥ x0 . y (x) = y 2 − x2 + 1. Primjer 6.

Rjeˇenje. b). Datu jednaˇinu moˇemo pisati u obliku s c z dy dx − = 0.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih jednaˇina c Diferencijalne jednaˇine ˇija se rjeˇenja mogu izraziti pomo´u konaˇnog broja c c s c c elementarnih funkcija i njihovih integrala su malobrojne. Ako stavimo C1 = tg C i iskoristimo formulu tg(α − β) = dobijamo y−x = C1 . Rijeˇiti diferencijalnu jednaˇinu s c (x2 + 1)y = y 2 + 1. pa se takve diferencijalne jednaˇine nazivaju integrabilne c diferencijalne jednaˇine. tg α − tg β . Opˇte rjeˇenje jednaˇine (6. 1 + y2 1 + x2 odakle je arctg y − arctg x = C. DIFERENCIJALNE JEDNACINE 6. Primjer 6.1 Jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim c To je jednaˇina oblika c f (x)dx + g(y)dy = 0. te jednaˇine su c znaˇajne. (6.134 ˇ GLAVA 6. 1 + xy Dakle.2.10) gdje su f i g neprekidne funkcije na (a.10) je s s c f (x)dx + g(y)dy = C. Prilikom njihovog rjeˇavanja uvijek c s se koristila integracija. c 6. Ipak. pa je tg(arctg y − arctg x) = tg C. jer su prva saznanja o diferencijalnim jdnaˇinama nastala od prouˇavanja c c c upravo tih tipova diferencijalnih jednaˇina.2. opˇte rjeˇenje je s s (1 + xy)C1 − y + x = 0. 1 + tg α tg β .

2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 135 Primjer 6. b). funkcija f je definisana i neprekidna u nekoj s okolini taˇke x = 0. tada je funkcija y(x) = t0 x + C rjeˇenje jednaˇine (6.12).2. Ako je f (t0 ) = t0 . Kako je zbog (6.11) f (x + y) − f (x) f (y) 1 + f 2 (x) = · . 6.11) ako se zna da postoji f (0). b). tada imamo jednaˇinu sa razdvojenim promjenljivim c dy dx = .ˇ 6. a ovo je jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim. s c Na kraju prepostavimo da je f (t) = t. y x Njeno opˇte rjeˇenje je s s y = Cx. Njeno opˇte rjeˇenje je c s s f (x) = tg(f (0)x + C). b). b). Kako postoji f (0). Ako je f (t) = t.12) gdje je f neprekidna funkcija na (a. odakle je f (0) = 0.2 Homogena jednaˇina c dy y =f . Ako u (6. y y 1 − f (x)f (y) kada pustimo y → 0 dobijamo f (x) = f (0)(1 + f 2 (x)). za neko t0 ∈ (a. dx x Homogena diferencijalna jednaˇina je c (6. . Na´i funkciju f koja zadovoljava sljede´u funkcionalnu jednaˇinu c c c f (x + y) = f (x) + f (y) . 1 − f (x)f (y) (6. za sve t ∈ (a. Rjeˇenje.3. za sve t ∈ (a.11) uvrstimo y = 0 dobijamo c (1 + f 2 (x))f (0) = 0.

dx −x + y + 1 Rjeˇenje. a1 x + b1 y + c1 a2 x + b2 y + c2 dz z − f (z) .136 Uvode´i smjenu c ˇ GLAVA 6. x y (x) = z(x) + xz (x). Rijeˇiti jednaˇinu s c x+y−3 dy = . onda se data jednaˇina smjenom u = a1 x + b1 y svodi na homogenu jednaˇinu. y = v + β svodi na homogenu jednaˇinu. gdje su α i β takvi da je c a1 α + b1 β + c1 = 0 a2 α + b2 β + c2 = 0.12) postaje c z + xz = f (z). DIFERENCIJALNE JEDNACINE z(x) = dobijamo y(x) . b1 b2 = 0. U sluˇaju da je c a1 a2 b1 b2 = 0.2. Kako je s 1 1 −1 1 =2 . to jest jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim c dx dz − = 0. pa jednaˇina (6. c c Primjer 6. z − f (z) x Njeno opˇte rjeˇenje je s s Cx = exp Primjedba 6.4. Jednaˇina c y =f u sluˇaju da je c a1 a2 se smjenom x = u + α.

du −1 + u du z−1 dz − = 0. x = u + 2. C+ q(x)e p(x)dx dx .2. (C − 7 = C1 ).ˇ 6. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 137 koristimo smjenu x = u + α. y = v + β.13) Diferencijalna jednaˇina c gdje su p i q neprekidne funkcije na (a. =C+ q(x)e p(x)dx . pa imamo u+v dv = . Koriste´i smjenu v = zu dobijamo c 6. Dakle.14) . Iz (6. x2 + 2xy − y 2 − 6x − 2y = C1 .2. 1 + 2z − z 2 u Odavde je pa je u2 (1 + 2z − z 2 ) = C.3 Linearna jednaˇina prvog reda c y + p(x)y = q(x). y = v + 1. b) naziva se linearnom jednaˇinom prvog c reda. opˇte rjeˇenje je s s y = e− p(x)dx p(x)dx p(x)dx p(x)dx + p(x)ye p(x)dx = q(x)e p(x)dx . gdje je αβ − 3 = 0 −α + β + 1 = 0. (6.13) imamo ye to jest ye pa je ye Dakle. (6. du −u + v v 1+ u dv = v . = q(x)e p(x)dx .

2. Jednaˇina (6. Pretpostavimo da je c α = 0 i α = 1. b). to jest za k= Dakle.5.4 Bernoullijeva jednaˇina c Diferencijalna jednaˇina oblika c y + p(x)y = q(x)y α . DIFERENCIJALNE JEDNACINE Primjer 6. Rijeˇiti jednaˇinu s c dy 1 = . smjenom y = z 1−α . c 1 1 . 6. k k Posljednja jednaˇina je linearna za c αk − k + 1 = 0. jednaˇina (6. c Za α = 0 ili α = 1 to je linearna diferencijalna jednaˇina. a α ∈ R je Bernoullijeva jednaˇina. 1−α . (6.15) se svodi na linearnu.15) gdje su p i q neprekidne funkcije na (a.138 ˇ GLAVA 6.15) tada postaje c kz z k−1 + p(x)z k = q(x)z αk .14) dobijamo c x=e f (y)dy C+ g(y)e− f (y)dy dy . Uvedimo smjenu y = z k . dy a ovo je linearna jednaˇina u odnosu na inverznu funkciju x = x(y) traˇene c z funkcije y = y(x). dx xf (y) + g(y) Rjeˇenje. Koriste´i formulu (6. k = 0. pa je z+ p(x) q(x) αk−k+1 z= z . Datu jednaˇinu moˇemo pisati u obliku s c z dx − xf (y) = g(y).

c U sluˇaju da je poznato jedno njeno partikularno rjeˇenje y1 ona se moˇe rijeˇiti c s z s koriste´i smjenu c y(x) = y1 (x) + z(x). Ovde je α = 2. a ovo je Bernoullijeva diferencijalna jednaˇina.ˇ 6.2. py 2 + qu + r Moˇe se pokazati da se rjeˇenja jednaˇine (6.2.5 Riccatijeva jednaˇina c y + p(x)y + q(x)y + r(x) = 0. opˇte rjeˇenje date jednaˇine je s s c y= Ce2 1 . to jest ova jednaˇina u opˇtem c s sluˇaju nije integrabilna. Ako su funkcije p. Kako je y1 rjeˇenje date jednaˇine dobijamo s c z + p(x)(2y1 + z 2 ) + q(x)z = 0. pa koristimo smjenu s y = z −1 .6. z = Cex + e2x . c . jednaˇina (6. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 139 Primjer 6.16) Diferencijalna jednaˇina c gdje su p. + e2x a ovo je linearna diferencijalna jednaˇina. Rjeˇenje. q i r neprekidne funkcije definisane na (a.16) u opˇtem sluˇaju ne mogu z s c s c izraziti preko integrala elementarnih funkcija. Sada dobijamo odavde je −z −2 z + 2z −1 = ex z −2 . to jest z + (2p(x)y1 + q(x))z = −p(x)z 2 . (6.16) postaje c 2 y1 + z + p(x)(y1 + 2y1 z + z 2 ) + q(x)(y1 + z) + r(x). q i r konstante. Njeno opˇte rjeˇenje je c s s 6. b) naziva se Riccatijevom jednaˇinom. Tada jednaˇina (6.16) je jednaˇina sa c c c razdvojenim promjenljivim i njeno opˇte rjeˇenje je s s C −x= dy . z − 2z = −ex . Dakle. Rijeˇiti jednaˇinu s c y + 2y = ex y 2 .

s c Tada koriste´i jednakost c 2 y1 = −p(x)y1 − q(x)y1 − r(x). Za drugo partikularno rjeˇenje y2 analogno dobijamo s (ln(y − y2 )) = −p(x)(y + y2 ) − q(x).16) se svodi na linearnu diferencijalnu jednaˇinu c c z − (2p(x)y1 + q(x))y = p(x). (6. z 1 . 1 = x − C. C −x Dakle.18) (6. s s c p(x)(y2 (x) − y1 (x))dx .16) moˇemo predstaviti u obliku c z (y − y1 ) = −p(x)(y + y1 ) − r(x). (6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE Primjer 6. z jednaˇina (6. C −x 1 y = y1 + . s Rjeˇenje. opˇte rjeˇenje date jednaˇine je s s c z= y = ex + Primjedba 6.3.140 ˇ GLAVA 6. Smjenom 1 .16).17) . y − y1 to jest (ln(y − y1 )) = −p(x)(y + y1 ) − q(x). Koriste´i smjenu s c y = ex + z dobijamo Odavde je − pa je z = z2.17) i (6. ako je njeno partikularno rjeˇenje y1 = ex .19) y − y1 y − y2 = p(x)(y2 − y1 ).7.16). Rijeˇiti jednaˇinu s c y − y 2 + 2ex y = e2x + ex .18) dobijamo c ln pa je y − y1 = C exp y − y2 opˇte rjeˇenje jednaˇine (6. jednaˇinu (6. Pretpostavimo sada da su y1 i y2 dva partikularna rjeˇenja jednaˇine (6. Iz jednaˇina (6.

x2 y − x + 1 6.20) dobijamo y = g(p. zakljuˇujemo da je sa c x = g(p. Pretpostavimo da funkcija ϕ nije identiˇko preslikavanje. Rijeˇiti jednaˇinu s c y = 2xy + ln y . Dakle. dato opˇte rjeˇenje jednaˇine (6.20) Jednaˇina Lagrangea ima oblik c gdje su ϕ i ψ diferencijabilne funkcije.8.20). Rjeˇenje. y = g(p. x x2 x x 1 − y2 .2.6 Jednaˇine Lagrangea i Clairauta c y = xϕ(y) + ψ(y ). tada je y = 2xp + ln p. smjenom u (6. C). C)ϕ(p) + ψ(p). p .19) dobijamo da je opˇte rjeˇenje c s s y − y1 = C exp − y − y2 2dx x2 . C)ϕ(p) + ψ(p). NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 141 Primjer 6. s s c Primjer 6. Stavimo y = p. x4 Koriste´i formulu (6. 2 x2 y − x − 1 = Ce x . (6.9. Stavljaju´i y = p.2. c c diferenciraju´i po x i koriste´i jednakost dy = pdx dobijamo linearnu jednaˇinu c c c dx ϕ (p) ψ (p) +x = . Jednaˇina c y = ima partikularna rjeˇenje s y1 = 1 1 1 1 + . C).ˇ 6. y2 = − 2 . dp ϕ(p) − p p − ϕ(p) Neka je njeno opˇte rjeˇnje s s x = g(p. Diferenciraju´i dobijamo s c pdx = 2pdx + 2xdp + dp .

p y = ln p + Jednaˇina Clairauta ima oblik c y = xy + ψ(y ). Clairautova jednaˇina moˇe imati i singularno rjeˇenje dato sa c z s y = xp + ψ(p).142 a odavde je ˇ GLAVA 6. (6. dobijamo s c y = xp + 1 . dp . p2 Iz dp = 0. Primjer 6. dp p p Ovo je linearna jednaˇina. 2p 1 . p2 p 2C − 2. 2C . Rijeˇiti jednaˇinu s c y = xy + Rjeˇenje. p2 p Dakle. Opˇte s c c s rjeˇenje Clairautove jednaˇine je s c y = Cx + ψ(C). DIFERENCIJALNE JEDNACINE dx 2 1 + x = − 2. Njeno opˇte rjeˇenje je c s s x= C 1 − . x + ψ (p) = 0. opˇte rjeˇenje date jednaˇine je s s c x= C 1 − .10. to jest p = C dobijamo opˇte rjeˇenje s s y = Cx + 1 .21) Ona se rjeˇava koriste´i isti postupak kao i kod Lagrangeove jednaˇine. Stavljaju´i y = p. 2y Diferenciraju´i posljednju jednaˇinu i zamjenjuju´i dy sa pdx imamo c c c pdx = pdx + xdp − odavde je dp x − 1 2p2 = 0.

Primjetimo da je kod diferencijalne jednaˇine (6. y0 (n−1) (n−1) .22) s c definisano na (a.3.1 Linearne diferencijalne jednaˇine viˇeg reda c s Homogena jednaˇina c (6. Diferencijalna jednaˇina y (n) + p1 (x)y (n−1) + · · · + pn−1 (x)y + pn (x)y = q(x). . . 2p2 1 . c Egzistencija i jedinstvenost rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. b) koje zadovoljava uslove y(x0 ) = y0 .1.3 6.3. je linearna diferencijalna jednaˇina reda n.23) kaˇemo da se radi o homogenoj jednaˇini. 2p Eliminiˇu´i p iz te jednaˇine i iz jednaˇine s c c c y = xp + dobijamo y 2 = 2x.ˇ ˇ 6. b) to jest. y (n) + p1 (x)y (n−1) + · · · + pn−1 (x)y + pn (x)y = 0. b). . y0 . . . x ∈ (a. p1 . c Teorema 6. . . . p2 . (6.22) c Definicija 6. Ovo je takodje rjeˇenje (singularno rjeˇenje) date jednaˇine. iz x− imamo x= 143 1 = 0. b). LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA Dalje. dati realni brojevi. y (x0 ) = y0 . . 2p2 1 . . b). b) postoji jedinstveno rjeˇenje y diferencijalne jednaˇine (6. . pn neprekidne na (a.22) su date s c sljede´om teoremom. u suprotnom je nehomogena z c jednaˇina.3. dok smo kod Peanove teoreme odnosno Picard-Lindel¨fove teoreme imali egzistenciju i jedinstvenost rjeˇenja u nekoj o s okolini taˇke x0 . y (n−1) (x0 ) = y0 gdje su y0 . x ∈ (a. tada za svako x0 ∈ (a. b). . Ako su funkcije q. . c Ako je q ≡ 0 na (a. s s c 6.22) neprekidnost koeficic jenata dovoljna za egzistenciju i jedinstvenost rjeˇenja Cauchyevog poˇetnog s c problema na cijelom intervalu (a. c .

yn kaˇemo da su linearno zavisne na (a. yn . pn . . λ1 y1 + · · · + λn yn = 0. C ∈ R. jer je y3 (x) − 2y2 (x) − 3y1 (x) = 0. . . Na osnovu ove dvije osobine imamo da je L[C1 y1 + C2 y2 + · · · + Cn yn ] = C1 L[y1 ] + C2 L[y2 ] + · · · + Cn L[yn ].11. (6. . Definicija 6. b). . Cn ∈ R. Determinanta y1 (x) y1 (x) . c s c Teorema 6. . b) z ako postoje konstante λ1 .4. yn . (n−1) y1 (x) W (y1 .23) tada je i y = C1 y1 + C2 y2 + · · · + Cn yn njeno rjeˇenje. (n−1) y2 (x) ··· ··· ··· ··· yn (x) yn (x) . . . Primjer 6. . . . p2 . na skupu R. b). . . . .24) Ako je identitet (6. yn (n−1) (x) se naziva Wronskijevom determinantom ili Wronskijan. b). s s z s U vezi sa ovim imamo sljede´u definiciju. Neka su date funkcije p1 .24) zadovoljen samo za λ1 = · · · = λn = 0. . . . . L[y] = y (n) + p1 (x)y (n−1) + · · · + pn−1 (x)y + pn (x)y. Prema tome vrijedi sljede´a teorema. . Sada diferencijalne jednaˇine (6. L[y1 + y2 ] = L[y1 ] + L[y2 ]. . C1 .2.22) i (6.3. Simbol L[ ] oznaˇava c diferencijalni operator. .23) ako znamo neka njena rjeˇenja. n − 1 puta diferencijabilne funkcije. yn rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. . . DIFERENCIJALNE JEDNACINE Definicija 6.4. takve da c je na (a. To name´e potrebu da se odredi c s c skup rjeˇenja kod koga se nijedno rjeˇenje ne moˇe dobiti preko ostalih rjeˇenja. yn linearno nezavisne na (a. Funkcije y1 (x) = x. x) = y2 (x) y2 (x) . . to jest vrijedi L[Cy] = CL[y].144 ˇ GLAVA 6. . s Na osnovu prethodne teoreme zakljuˇujemo da moˇemo dobiti nova rjeˇenja c z s jednaˇine (6. . . . y2 (x) = 2x + 1 i y3 (x) = 7x + 2 su linearno zavisne na skupu R. C2 . . Lako se vidi da je operator L[ ] linearan. Neka su y1 . Za funkcije y1 . . .23) moˇemo pisati u obliku c z L[y] = q(x) i L[y] = 0. . . . c Definicija 6. x ∈ (a. . y2 . kaˇemo da su z funkcije y1 . Ako su y1 . . . λn od kojih je bar jedna razliˇita od nule.

Naime. s c obiˇno se koristi formula Liouvilla i Abela. . . yn su linearno nezavisna rjeˇenje diferencijalne s jednaˇine (6.25) partikularno rjeˇenje date jednaˇine. U sluˇaju da se radi o jednaˇini s c c reda 2.23). s s Dakle. x0 ) exp − x0 p1 (t)dt . 2y1 + p1 y1 z. . imamo du =− u 2y1 + p1 y1 dx. Dobijamo y1 z + (2y1 + p1 y1 )z = 0. . yn su linearno nezavisna rjeˇenje diferencijalne s jednaˇine (6. b). vrijedi s sljede´a teorema. Funkcije y1 . b). Teorema 6. . da bi odredili opˇte rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6. tada je x W (y1 .23) na (a. s c Dokaz. Ako su y1 . . . . yn rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. yn . .6. tada je c y = C1 y1 + · · · + Cn yn njeno opˇte rjeˇenje.3. b). yn . Da bi se ispitala linearna zavisnost rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. . .7. b) ako i samo ako je c W (y1 . Ako je y1 netrivijalno partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇine s c y + p1 (x)y + p2 (x)y = 0. linearno nezavisno od y1 . . yn .8. . . . z =− Ako stavimo z = u. Neka je y1 jedno partikularno rjeˇenje jednaˇine s c y + p1 (x)y + p2 (x)y = 0. .23) i s c x0 ∈ (a. . c c Teorema 6. . . c Teorema 6.5. . Uvedimo smjenu y = y1 z. Neka su y1 .ˇ ˇ 6. . LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA 145 Teorema 6. x) = 0 za sve x ∈ (a. dovoljno je da znamo jedno njeno partikularno rjeˇenje. x ∈ (a. tada je y2 (x) = y1 (x) 1 2 y1 (x) exp − p1 (x)dx dx (6. x) = W (y1 . . . .23) dovoljno je s s c da znamo n njenih linearno nezavisnih rjeˇenja. . data sljede´om teoremom.23).

kako je yh = y − yp . 2 x sin x y2 = x2 sin x exp(−2 ln x)dx = 2 x sin x sin x cos x + C2 . x x Dakle. Koristimo Liouvillovu formulu. sin x ako je y1 = . tada je s c L[yh ] = 0 i L[yp ] = q(x).23).22). 2 y1 (x) y2 Rjeˇenja y1 i y2 su nezavisna jer je s = const. tada je y = yh + yp opˇte rjeˇenje jednaˇine (6.3.146 pa je u(x) = Odavde je ˇ GLAVA 6.25) je poznata kao Liouvillova formula. opˇte rjeˇenje je s s y = C1 6.22). DIFERENCIJALNE JEDNACINE 1 exp − 2 y1 (x) p1 (x)dx . Primjer 6. Neka je yh opˇte rjeˇenje jednaˇine (6. c c s s c Teorema 6. 1 exp − p1 (x)dx dx. x dx cos x =− . Formula (6. Isto c c tako eliminacijom konstanti iz y i odgovaraju´ih izvodnih jednakosti dobija se c samo nehomogena jednaˇina. Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c xy + 2y + xy = 0.2 Nehomogena jednaˇina.9. a yp partikularno rjeˇenje jednaˇine (6.23). eliminacijom konstanti iz yh c i odgovaraju´ih izvodnih jednakosti dobija se samo homogena jednaˇina. njeno partikularno rjˇenje. a yp s s c partikularno rjeˇenje nehomogene diferencijalne jednaˇine (6. Dakle. Metod varijacije konstanti c Neka je yh opˇte rjeˇenje homogene diferencijalne jednaˇine (6. Dalje.4. Za partikularno rjeˇenje y2 je s s y2 = sin x x sin x x 1 sin2 x x2 exp − 2 dx dx. vrijedi sljede´a teorema.22). s c s s c . Na osnovu ovoga zakljuˇujemo da je y = yh + yp rjeˇenje nehomogene diferencic s jalne jednaˇine (6. s x Rjeˇenje. pa kako je operator L[ ] linearan imamo L[yh + yp ] = q(x).12.22). y1 z(x) = Primjedba 6.

. . Opˇte rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6. (k) (k) (6. k = 1.23). . yn . pa je y (x) = (C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x))+ +(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x)). pri ˇemu je. Neka su y1 (x). s c Diferenciranjem u (6. Cn (x) takve da je c c y(x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). . Nastavljaju´i ovaj postupak do n − 1 prvog izvoda dobijamo c (k) y (k) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). y2 . Neka su y1 . x) je determinanta koja se dobije od Wronskijeve determinante kada se i−ta kolona zamijeni sa kolonom [0. . Postavimo uslov C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x) = 0. . q(x)] . . yn linearno nezavisna rjeˇenja diferencis jalne jednaˇine (6. . . . 0. . x) gdje je W (y1 .26) . y2 . . Sada je y (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). C2 (x).23) dolazi do partikularnog rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. . . LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA 147 Metod pomo´u koga se polaze´i od opˇteg rjeˇenja diferencijalne jednaˇine c c s s c (6. a Wi (y1 . y2 .23). . .22) je dato c s s c sa y = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). yn (x) linearno nezavisna rjeˇenja diferencijalne s jednaˇine (6. n − 1. .22) je poznat s c kao metod varijacije konstanti. yn . y2 . . c Ci (x) = Wi (y1 . yn . . Dokaz.ˇ ˇ 6. . . x) Wronskijeva determinanta. . . postavimo sada uslov C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x) = 0. 0. . W (y1 . . . . Odredi´emo funkcije C1 (x). Teorema 6. . . 2. . . . .10.3. partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6. y2 . . y2 (x).22).26) dobijamo y (x) = (C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x))+ +(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x)). x) dx. . . yn . Tada imamo y (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x).

. . . yn . . Determinanta sistema je Wronskijeva determinanta W (y1 . imamo sistem C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = 0 C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = 0 . yn linearno nezavisna imamo da je W (y1 . yn . Ako je poznato da su y1 (x) = e−x . . Data je nehomogena jednaˇina c y + 2y + y = e−x ln x. yn (x) rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. Na osnovu Cramerovog pravila imamo Ci (x) = Dakle. . y2 . . . n u diferencijalnu jednaˇinu (6. y2 . yn . y2 . Dakle. . . x) Wi (y1 . y2 . y2 . yn . . . . . y2 (x). yn . . . y2 . s s c Rjeˇenje. y2 (x) = xe−x linearno nezavisna rjeˇenja s homogene diferencijalne jednaˇine c y + 2y + y = 0.13. . . . Ci (x) = Wi (y1 . (n) Uvrˇtavaju´i y (k) . . . y2 . . x) Primjer 6. . yn . . . . Za Wronskijevu determinantu imamo s W (y1 .23) c s c dobijamo C1 (x)y1 (n−1) (x) + C2 (x)y2 (n−1) (n−1) (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = q(x). x) . . .22) i koriste´i s c c c ˇinjenicu da su y1 (x). . odrediti opˇte rjeˇenje nehomogene jednaˇine. x) = s 0. Kako su rjeˇenja y1 . . . .148 Za n−ti izvod imamo y (n) = (C1 (x)y1 (n−1) (n) ˇ GLAVA 6. . W (y1 . . . . . DIFERENCIJALNE JEDNACINE (x) + C2 (x)y2 (n−1) (n−1) (x) + · · · + Cn (x) yn (x))+ (n) +(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x)). x) dx. . W (y1 . x) = e−x −e−x xe−x (1 − x)e−x = e−2x . . C1 (x)y1 C1 (x)y1 (n−2) (x) + C2 (x)y2 (n−2) (n−2) (x) = 0 (x) + · · · + Cn (x) yn (n−1) (x) + C2 (x)y2 (n−1) (n−1) (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = q(x). x). k = 1. . y2 . 2.

ako je pn (λ) = 0. 2. .3. (6. opˇte rjeˇenje nehomogene jednaˇine je s s c 1 x2 y = C1 e−x + C2 xe−x + − x2 ln x + 2 4 e−x + (x ln x − x)xe−x . Kod ove c jednaˇine opˇte rjeˇenje se moˇe formirati pomo´u korijena karakteristiˇne c s s z c c jednaˇine c λn + p1 λn−1 + · · · + pn−1 λ + pn = 0. . y2 . gdje je pn (x) = λn + p1 λn−1 + · · · + pn−1 λ + pn . . λ ∈ R. . to jest jednaˇina c y (n) + p1 y (n−1) + · · · + pn−1 y + pn y = 0. (6. n.ˇ ˇ 6. . n. i = 1. 2. . y2 . ako se traˇi rjeˇenje jednaˇine (6.3. rjeˇenja jednaˇine (6.27) u obliku z s c y(x) = eλx . . i = 1.28). .27). n. 2 4 (− ln x)dx = x ln x − x + C2 . Kako je eλx > 0. . kod koje su svi koeficijenti pi . x) = 149 0 xe−x e ln x (1 − x)e−x −x = −xe−2x ln x. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA Dalje. = e−2x ln x.3 Homogena jednaˇina sa konstantnim koeficijentima c Jednaˇina L[y] = 0. imamo y (n) + p1 y (n−1) + p2 y (n−2) + · · · + pn−1 y + pn y = pn (λ)eλx . .28) Naime. i = 1. C2 (x) = Dakle. ako su λi . W2 (y1 . . . i = 1. x) = pa je C1 (x) = e−x −e−x 0 e−x ln x 1 x2 (−x ln x)dx = − x2 ln x + + C1 . W1 (y1 . korijeni karakteristiˇne jednaˇine (6. 6. tada su c c funkcije yi (x) = eλi x . Dakle. . . zakljuˇujemo da je c y (n) + p1 y (n−1) + p2 y (n−2) + · · · + pn−1 y + pn y = 0.27) se naziva homogena jednaˇina sa konstantnim koeficijentima. . Mogu´i su sljede´i s c c c sluˇajevi : c . . pi ∈ R. . n realne c konstante. .

takodje korijen viˇestrukosti k. λ3 = 2. a ostali korijeni su realni. λ3 = γ + iδ. . . Ako su s 2 ostalih n − 2k korijena realni i razliˇiti onda je opˇte rjeˇenje c s s y = C1 eαx cos βx + C2 eαx sin βx + C3 xeαx cos βx + C4 xeαx sin βx+ + · · ·+C2k−1 xk−1 eαx cos βx+C2k xk−1 eαx sin βx+C2k+1 eλ2k+1 x +· · ·+Cn eλn x . λ2 . s (iv) Medju korijenima se nalaze viˇestruki kompleksni korijeni. pa su korijeni karakteristiˇne jednaˇine c c λ1 = −1. . λ2 = 1. λn su realni i razliˇiti. Rjeˇenje. . ako je λ1 = λ2 = . . korijeni su realni i razliˇiti. pa je opˇte rjeˇenje c s s y = C1 e−x + C2 ex + C3 e2x . Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c y − 2y − y + 2y = 0. . Na primjer. ali su neki od njih viˇestruki. Tada opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c (6. (ii) Korijeni karakteristiˇne jednaˇine su realni.150 ˇ GLAVA 6.27) ima oblik y = C1 eλ1 x + C2 eλ2 x + · · · + Cn eλn x . Karakteristiˇna jednaˇina je s c c λ3 − 2λ2 − λ + 2 = 0. (iii) Svi korijeni su razliˇiti. ali se medju njima nalaze i kompleksni korijeni. Odavde je (λ + 1)(λ − 1)(λ − 2) = 0. λ2 = α − iβ. = λk = λ. . DIFERENCIJALNE JEDNACINE (i) Korijeni λ1 . Tada opˇte rjeˇenje ima oblik s s y = C1 eαx cos βx + C2 eαx sin βx + C3 eγx cos δx + C4 eγx sin δx+ +C5 eλ5 x + · · · + Cn eλn x . c Neka je na primjer λ1 = α + iβ. c c s Na primjer.14. a svi ostali korijeni su razliˇiti c onda opˇte rjeˇenje ima oblik s s y = C1 eλx + C2 xeλx + C3 x2 eλx + · · · + Ck xk−1 eλx + +Ck+1 eλk+1 x + · · · + Cn eλn x . λ4 = γ − iδ. Primjer 6. Dakle. u sluˇaju da je λ1 = α + iβ korijen viˇestrukosti k karakteristiˇne jednaˇine c s c c k ≤ n . tada je λ2 = α − iβ.

Karakteristiˇna jednaˇina je s c c λ5 − 2λ4 + 2λ3 − 4λ2 + λ − 2 = 0. dt dx dt dx t dy dy = . ili pa su korijeni λ1 = 2.3. λ2 = 1. λ3 = −1. λ4 = λ5 = −i. pn konstante naziva se Eulerovom diferencijalnom jednaˇinom.ˇ ˇ 6. Primjer 6. pa je opˇte c s s rjeˇenje s y = C1 ex + C2 xex + C3 e−x . U ovom sluˇaju karakteristiˇna jednaˇina je s c c c λ3 − λ2 − λ + 1 = 0. t dt dx Sliˇno. 2 t2 dx dx t2 . 151 Korijeni su realni. dobijamo c d d2 y = dt2 dy dx · 1 t dt = d2 y 1 dy 1 · − · . Odavde je pa je λ1 = 1. Naime. (λ − 1)2 (λ + 1) = 0. .29) (λ − 2)(λ2 + 1)2 = 0.15. pri ˇemu je jedan od njih viˇestrukosti dva. Linearna diferencijalna jednaˇina c xn y (n) + p1 xn−1 y (n−1) + · · · + pn−1 xy + pn y = f (x). c Ona se smjenom x = et svodi na linearnu jednaˇinu sa konstantnim koeficijenc tima. . Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c y (5) − 2y (4) + 2y − 4y + y − 2y = 0. Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c y − y − y + y = 0. dy dx dy 1 dy = · = · . gdje su p1 . LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA Primjer 6. (6. Opˇte rjeˇenje je s s y = C1 e2x + (C2 + C3 x) cos x + (C4 + C5 x) sin x. . Rjeˇenje.16. λ2 = λ3 = i. . Rjeˇenje.

152 t2

ˇ GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE d2 y d = 2 dt dx d − 1 y. dx d − k + 1 y. dx

Matematiˇkom indukcijom se moˇe pokazati da je c z tk dk y d = k dt dx d −1 dx d − 2 ··· dx

Primjer 6.17. Rijeˇiti jednaˇinu s c x3 y + x2 y + 3xy = 8y = 0. Rjeˇenje. Uvedimo smjenu x = et . Imamo s x dy dy 2 d2 y d = , x = dx dt dx2 dt x3 = d dt d −1 dt d3 y d = 3 dx dt dy − 2y dt = Dakle, x3 pa data jednaˇina postaje c d3 y d2 y dy d2 y dy dy −3 2 +2 + 2 − +3 − 8y = 0, 3 dt dt dt dt dt dt to jest d3 y d2 y dy −2 2 +4 − 8y = 0. 3 dt dt dt Njena karakteristˇna jednaˇina je c c λ3 − 2λ2 + 4λ − 8 = 0, odakle je pa je λ1 = 2, λ2 = −2i, λ3 = 2i. Zakljuˇujemo da je c y = C1 e2t + C2 cos 2t + C3 sin 2t, opˇte rjeˇenje ove jednaˇine. Vra´aju´i promjenljivu x imamo s s c c c y = C1 x2 + C2 cos 2 ln |x| + C3 sin 2 ln |x|. (λ − 2)(λ2 + 4) = 0, d dt d d2 y dy −1 y = 2 − , dt dt dt d −2 y = dt d2 y dy dy −2 − + 2y dt2 dt dt =

d −1 dt = d dt

d2 y dy −3 + 2y . 2 dt dt

d3 y d3 y d2 y dy = 3 −3 2 +2 , 3 dx dt dx dx

6.4. ZADACI

153

6.4

Zadaci
(a) (1 + y 2 )dx + xydy = 0, (b) e−y (1 + y ) = 1, (c) y = cos(x + y), (d) y = ax + by + c, a, b, c, ∈ R.

1. Rijeˇiti jednaˇine : s c

c s c 2. Na´i rjeˇenja jednaˇina koja ispunjavaju date uslove (a) (1 + ex )yy = ex , y(0) = 1, 10π (b) x2 y + cos 2y = 1, y → , x → +∞, 3 c (c) (x + 1)y = y − 1, y je ograniˇeno kad x → +∞. 3. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) xy = y + x cos2 (b) 2x2 y = x2 + y 2 , (c) (x + y)dx + (x − y + 1)dy = 0, (d) (x − 2y + 1)dx + (4x − 8y + 3)dy = 0. 4. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y + 2xy = e−x , 1 (b) y = , x cos y + sin 2y (c) (2x − y 2 )y = 2y, (d) e−
y2 x 2

y , x

− xy dy − dx = 0.

5. Odrediti rjeˇenje y(x) jednaˇine s c x2 y cos za koje vrijedi lim y(x) = 1.
x→∞

1 1 − y sin = −1, x x

6. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y + 2xy = 2xy 2 , y (b) 2y ln x + = y −1 cos x, x (c) (x2 + y 2 + 1)dy + xydx = 0, (d) 2x2 y = y 3 + xy.

154

ˇ GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE

7. Koriste´i smjenu, svesti jednaˇinu c c y − tg y = ex na linearnu jednaˇinu, a zatim je rijeˇiti. c s 8. Koriste´i smjenu, svesti jednaˇinu c c yy + 1 = (x − 1)e−
y2 2

1 , cos y

,

na Bernoullijevu jednaˇinu, a zatim je rijeˇiti. c s 9. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y = x(1 + y ) + y 2 , (b) y = xy + ey , y 1 (c) x = + 2. y y 10. Ako je y1 (x) partikularno rjeˇenje linearne jednaˇine s c y + p(x)y = q(x), pokazati da je njeno opˇte rjeˇenje dato sa s s y(x) = y1 (x) + Ce−
p(x)dx

.

c c 11. Odrediti krive kod kojih svaka tangenta sijeˇe y−osu u taˇki koja je podjednako udaljena od dodirne taˇke i od koordinatnog poˇetka. c c 12. Rijeˇiti Riccatijevu jednaˇinu s c y = 5 − y2 , x4

ako je poznato da ima partikularno rjeˇenje oblika s y1 (x) = 13. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) xy + y = 0, (b) y = y (1 + y ), (c) y = 3yy . a b + 2. x x

c 14. Na´i Wronskijevu determinantu za funkcije y1 (x) = aex , y2 (x) = bex , y3 (x) = cex .

na Eulerovu jednaˇinu. (c) y − 2y + 5y = 0. 17. Rijeˇiti jednaˇinu s c x2 y + xy − y = 0. (b) y + y = ex . ZADACI 15. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y + 4y = sin2x. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y − 4y + 3y = 0. 16.4. c s . 155 18. (b) y + 27y = 0. Koriste´i smjenu x − 2 = z. (c) y + 12y + 5y = x + 1. svesti jednaˇinu c c (x − 2)2 y − 3(x − 2)y + 4y = x. a zatim je rijeˇiti.6.

DIFERENCIJALNE JEDNACINE .156 ˇ GLAVA 6.

Glava 7 Literatura 157 .

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->