MATEMATI

ˇ
CKA ANALIZA 1
Zoran Mitrovi´c
Elektrotehniˇcki fakutet u Banjaluci
2
Sadrˇzaj
1 Uvod 7
1.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.1 Elementi matematiˇcke logike . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.2 Elementi teorije skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.1.3 Relacije i funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.1.4 Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.1 Skupovi N, Z i Q . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.2.2 Skup R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.2.3 Skup C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
1.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2 Graniˇcne vrijednosti 25
2.1 Graniˇcna vrijednost niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . 25
2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova . . . . . . . . . . . . . 27
2.1.3 Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.1.4 Cauchyjevi nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.2 Graniˇcna vrijednost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
2.2.1 Definicija taˇcke nagomilavanja . . . . . . . . . . . . . . . 37
2.2.2 Definicija graniˇcne vrijednosti funkcije . . . . . . . . . . . 38
2.2.3 Osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija . . . . . . . . . . . 40
2.3 Neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.3.1 Definicija neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.3.2 Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 48
2.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
3 Diferencijalni raˇcun 53
3.1 Prvi izvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
3.1.1 Definicija prvog izvoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
3.1.2 Osobine prvog izvoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog izvoda . . . . . . . . . . 57
3
4 SADR
ˇ
ZAJ
3.1.4 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
3.2 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene . . . . . . . . . . . . . 61
3.2.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . 61
3.2.2 Monotonost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
3.2.3 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
3.3 Izvodi viˇseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.3.1 Izvod reda n . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.3.2 Drugi izvod i konveksnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
3.3.3 Taylorova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
3.3.4 Ispitivanje funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
3.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
4 Integralni raˇcun 81
4.1 Odredjeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
4.1.1 Definicija odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . 81
4.1.2 Osobine odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . 83
4.2 Neodredjeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
4.2.1 Definicija neodredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . 86
4.2.2 Osobine neodredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . 88
4.2.3 Integracija nekih klasa funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 90
4.3 Nesvojstveni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.3.1 Nesvojstveni integral prve vrste . . . . . . . . . . . . . . . 98
4.3.2 Nesvojstveni integral druge vrste . . . . . . . . . . . . . . 101
4.4 Primjene odredjenog integrala u geometriji . . . . . . . . . . . . 102
4.4.1 Povrˇsina figure u ravni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
4.4.2 Duˇzina luka krive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4.4.3 Zapremina i povrˇsina obrtnog tijela . . . . . . . . . . . . 104
4.5 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
5 Redovi 109
5.1 Numeriˇcki redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
5.1.1 Definicija i osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
5.1.2 Redovi sa pozitivnim ˇclanovima . . . . . . . . . . . . . . . 113
5.1.3 Alternativni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
5.2 Funkcionalni nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
5.2.1 Funkcionalni nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
5.2.2 Funkcionalni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
5.2.3 Stepeni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
5.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
6 Diferencijalne jednaˇcine 129
6.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
6.1.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
6.1.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja . . . . . . . . . . . . . 130
6.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih
jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
SADR
ˇ
ZAJ 5
6.2.1 Jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim . . . . . . . . . . 134
6.2.2 Homogena jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
6.2.3 Linearna jednaˇcina prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . 137
6.2.4 Bernoullijeva jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
6.2.5 Riccatijeva jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
6.2.6 Jednaˇcine Lagrangea i Clairauta . . . . . . . . . . . . . . 141
6.3 Linearne diferencijalne jednaˇcine viˇseg reda . . . . . . . . . . . . 143
6.3.1 Homogena jednaˇcina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
6.3.2 Nehomogena jednaˇcina. Metod varijacije konstanti . . . . 146
6.3.3 Homogena jednaˇcina sa konstantnim koeficijentima . . . . 149
6.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
7 Literatura 157
6 SADR
ˇ
ZAJ
Glava 1
Uvod
1.1 Uvod
1.1.1 Elementi matematiˇcke logike
Iskaz je potvrdna reˇcenica koja ima smisla i koja je ili taˇcna ili netaˇcna.
Na primjer :
• 2 < π je taˇcan iskaz,
• 2 + 2 > 4 je netaˇcan iskaz,
• x + 3 = 4 nije iskaz jer nije potvrdna reˇcenica.
Iskazi se obiˇcno oznaˇcavaju malim slovima p, q, r, . . . , koji se zovu iskazna
slova. Dva ili viˇse iskaza se povezuju logiˇckim operacijama. Logiˇcke op-
eracije su : konjunkcija, disjunkcija, implikacija, ekvivalencija i negacija.
• Konjukcija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ∧q, ˇcita se p i q. To je iskaz
koji je taˇcan ako i samo ako su oba iskaza p i q taˇcna.
• Disjunkcija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ∨ q, ˇcita se p ili q. To je
iskaz koji je taˇcan ako i samo ako je bar jedan od iskaza p i q taˇcan.
• Implikacija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ⇒ q, ˇcita se p implicira q ili
ako p onda je q ili iz p slijedi q. To je iskaz koji je taˇcan ako i samo ako
je iskaz p taˇcan, a iskaz q netaˇcan.
• Ekvivalencija dva iskaza p i q se oznaˇcava sa p ⇔ q, ˇcita se p je ekviva-
lentno sa q . To je iskaz koji je taˇcan ako i samo ako su oba iskaza p i q
taˇcna ili oba iskaza p i q netaˇcna.
• Negacija iskaza p se oznaˇcava sa p, ˇcita se sa ne p i taˇcan je iskaz ako
je iskaz p netaˇcan, a netaˇcan iskaz ako je iskaz p taˇcan.
7
8 GLAVA 1. UVOD
Taˇcan iskaz se oznaˇcava sa ·, ˇcita se te, a netaˇcan iskaz sa ⊥, ˇcita se ne te.
Napomenimo da se taˇcan iskaz oznaˇcava i sa 1, a netaˇcan iskaz sa 0.
Prethodno reˇceno moˇzemo zapisati i u obliku tablica. Te tablice se nazivaju
tablice istinitosti.
p q p ∧ q p ∨ q p ⇒ q p ⇔ q
· · · · · ·
· ⊥ ⊥ · ⊥ ⊥
⊥ · ⊥ · · ⊥
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ · ·
p p
· ⊥
⊥ ·
Simbole · i ⊥ zovemo logiˇckim konstantama. Skup ¦·, ⊥¦ sa operacijama
∧, ∨, ⇒, ⇔, ˇcini iskaznu algebru.
Iskazne formule su :
1. iskazna slova,
2. A∧ B, A∨ B, A ⇒ B, A ⇔ B, A, ako su A i B iskazne formule,
3. iskazne formule se dobijaju konaˇcnom primjenom iskaznih formula iz 1. i 2.
Tautologija je iskazna formula koja je taˇcna za sve vrijednosti svojih iskaznih
slova.
Primjer 1.1. Iskazna formula
(p ⇒ q) ⇔ (p ∨ q)
je tautologija.
p q p ⇒ q p ∨ q (p ⇒ q) ⇔ (p ∨ q)
· · · · ·
· ⊥ ⊥ ⊥ ·
⊥ · · · ·
⊥ ⊥ · · ·
Primjeri tautologija :
• p ⇒ p, refleksivnost implikacije,
• p ∨ p, zakon iskljuˇcenja tre´ceg,
• p ⇔ p, princip dvojne negacije,
• (p ∧ q) ⇔ (q ∧ p) komutativnost logiˇcke operacije, ∧,
• (p ∨ q) ⇔ (q ∨ p) komutativnost logiˇcke operacije, ∨,
• ((p ∧ q) ∧ r) ⇔ (p ∧ (q ∧ r)) asocijativnost logiˇcke operacije, ∧,
• ((p ∨ q) ∨ r) ⇔ (p ∨ (q ∨ r)) asocijativnost logiˇcke operacije, ∨,
1.1. UVOD 9
• (p ∧ (q ∨ r)) ⇔ ((p ∨ r) ∧ (p ∨ r)) distributivnost ∨ prema ∧,
• (p ∨ (q ∧ r)) ⇔ ((p ∧ r) ∨ (p ∧ r)) distributivnost ∧ prema ∨,
• (p ∧ q) ⇔ (p ∨ q), (p ∨ q) ⇔ (p ∧ q), De Morganovi zakoni,
• (p ⇒ q) ⇔ (q ⇒ p), zakon kontrapozicije,
• [(p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r)] ⇒ (p ⇒ r), zakon silogizma.
1.1.2 Elementi teorije skupova
Skup je osnovni pojam u matematici. Skupovi se oznaˇcavaju velikim slovima
A, B, C, . . . , X, Y, Z, . . .
Elemente skupa oznaˇcavamo malim slovima, a, b, c, . . . , x, y, z, . . .
Ako elemenat x pripada (ne pripada) skupu X, to oznaˇcavamo sa
x ∈ X (x / ∈ X).
Skup elemenata sa osobinom P se oznaˇcava sa
¦x : P(x)¦.
Kvantifikatori su ∀, ˇcita se za svako i ∃, ˇcita se postoji. Kvantifikatori se
koriste radi simboliˇckog zapisa.
Skup X je podskup skupa Y i to oznaˇcavamo sa X ⊂ Y ako vrijedi
(∀x) x ∈ X ⇒ x ∈ Y.
Prazan skup je skup koji nema elemenata i oznaˇcavamo ga sa ∅.
Pri radu sa skupovima se koriste sljede´ce operacije :
• unija skupova X i Y , X ∪ Y = ¦x : x ∈ X ∨ x ∈ Y ¦,
• presjek skupova X i Y , X ∩ Y = ¦x : x ∈ X ∧ x ∈ Y ¦,
• razlika skupova X i Y , X ¸ Y = ¦x : x ∈ X ∧ x / ∈ Y ¦,
• komplement skupa X , X
C
= ¦x : x / ∈ X¦.
Za operacije sa skupovima vrijede sljede´ce osobine :
• A∪ B = B ∪ A, komutativnost operacije unija,
• A∩ B = B ∪ A, komutativnost operacije presjek,
• A∪ (B ∪ C) = (A∪ B) ∪ C, asocijativnost operacije unija,
• A∩ (B ∩ C) = (A∩ B) ∩ C, asocijativnost operacije presjek,
• A∪ (B ∩ C) = (A∪ B) ∩ (A∪ B), distributivnost unije prema presjeku,
• A∩ (B ∪ C) = (A∩ B) ∪ (A∩ B), distributivnost presjeka prema uniji,
• (A∪ B)
C
= A
C
∩ B
C
, (A∩ B)
C
= A
C
∪ B
C
, De Morganovi zakoni.
10 GLAVA 1. UVOD
1.1.3 Relacije i funkcije
Uredjeni par (x, y) se definiˇse sa
(x, y) = ¦¦x¦, ¦x, y¦¦.
Iz definicije uredjenog para dobijamo
(x
1
, y
1
) = (x
2
, y
2
) ⇔ x
1
= x
2
∧ y
1
= y
2
.
Dekartov proizvod skupova X i Y se oznaˇcava sa X Y i definiˇse sa
X Y = ¦(x, y) : x ∈ X, y ∈ Y ¦.
Ako je n > 2 uredjena n−torka (x
1
, x
2
, . . . , x
n−1
, x
n
) se definiˇse sa
(x
1
, x
2
, . . . , x
n
) = ((x
1
, x
2
, . . . , x
n−1
), x
n
).
Binarna relacija relacija ρ na nepraznom skupu X je podskup skupa X X.
Ako uredjeni par (x, y) pripada relaciji ρ to piˇsemo i xρy.
Za binarnu relaciju ρ na skupu X kaˇzemo da je :
• refleksivna, ako vrijedi (∀x ∈ X) xρx,
• simetriˇcna, ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ⇒ yρx,
• antisimetriˇcna, ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ∧ yρx ⇒ x = y,
• tranzitivna, ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X)(∀z ∈ X) xρy ∧ yρz ⇒ xρz.
Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, simetriˇcna i tranz-
itivna.
Binarna relacija je relacija poretka ako je refleksivna, antisimetriˇcna i tranz-
itivna.
Primjer 1.2. Relacija = je relacija ekvivalencije, a relacija ≤ je relacija poretka.
Neka je ρ relacija ekvivalencije na skupu X i x ∈ X. Skup
C(x) = ¦y : (x, y) ∈ ρ¦
je klasa ekvivalencije za elemenat x. Moˇze se pokazati da je
_
x∈X
C(x) = X,
C(x) ∩ C(y) = ∅ za x ,= y.
Primjer 1.3. Pokazati da je relacija ρ definisana na skupu Z na sljede´ci naˇcin
(x, y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x −y = 3k
1.1. UVOD 11
relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.
Relacija ρ je refleksivna jer vrijedi
(x, x) ∈ ρ ⇔ x −x = 0 3.
Dalje, relacija ρ je simetriˇcna. Naime,
(x, y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x −y = 3k ⇔ (∃ −k ∈ Z) y −x = 3(−k) ⇔ (y, x) ∈ ρ.
Na kraju iz
((x, y) ∈ ρ) ∧ ((y, z) ∈ ρ) ⇒
((∃k
1
∈ Z) x −y = 3k
1
) ∧ ((∃k
2
∈ Z) x −y = 3k
2
) ⇒ x −z = 3(k
1
+k
2
)),
pa (x, z) ∈ ρ. Dakle, relacija ρ je tranzitivna.
Klase ekvivalencije su skupovi
C(1) = ¦3k + 1 : k ∈ Z¦,
C(2) = ¦3k + 2 : k ∈ Z¦,
C(3) = ¦3k : k ∈ Z¦.
Da´cemo sada definiciju funkcije ili preslikavanja. Vidje´cemo da je to speci-
jalan sluˇcaj relacije.
Neka su A i B neprazni skupovi. Pridruˇzivanje (korespodencija, pravilo ) f
koje svakom elementu x skupa A dodjeljuje taˇcno jedan elemenat f(x) naziva
se funkcija ili preslikavanje. Koriste´ci pojam relacije prethodnu definiciju
moˇzemo iskazati i na sljede´ci naˇcin : Relacija f ⊂ AB je funkcija ako vrijede
sljede´ca dva uslova
• (∀x ∈ A)(∃y ∈ B)(x, y) ∈ f,
• (∀x ∈ A)(∀y
1
∈ B)(∀y
2
∈ B) (x, y
1
) ∈ f ∧ (x, y
2
) ∈ f ⇒ y
1
= y
2
.
Skup A je domen ili oblast definisanosti, a skup B kodomen funkcije f. Skup
vrijednosti funkcije f je
f(A) = ¦f(x) : x ∈ A¦.
Oˇcigledno vrijedi
f(A) ⊂ B.
Funkciju f ˇciji je domen skup A, a kodomen skup B zapisujemo i na sljede´ci
naˇcin
f : A → B.
ˇ
Cinjenicu da je elementu x pridruˇzen element f(x) oznaˇcavamo ovako
x → f(x).
Dvije funkcije
f : A → B, g : C → D,
su jednake ako i samo ako vrijedi
A = C, B = D i f(x) = g(x) (∀x ∈ A).
12 GLAVA 1. UVOD
Primjer 1.4. Funkcije f : R → R, g : R → R, date sa f(x) = x, x ∈ R i
g(x) =

x
2
, x ∈ R nisu jednake, jer nemaju iste skupove vrijednosti. Naime,
f(R) = R, g(R) = ¦x ∈ R : x ≥ 0¦.
Grafik funkcije f : A → B je skup
G(f) = ¦(x, y) : (x, y) ∈ AB, y = f(x)¦.
Za funkciju f : A → B kaˇzemo da je injekcija ako vrijedi
(∀x
1
∈ A)(∀x
2
∈ A) f(x
1
) = f(x
2
) ⇒ x
1
= x
2
.
Funkcija f : A → B za koju vrijedi
(∀y ∈ B)(∃x ∈ A) y = f(x)
se zove sirjekcija.
Funkcija f : A → B je bijekcija ako je i injekcija i sirjekcija.
Neka su date funkcije f : A → B, g : B → C, funkcija
g ◦ f : A → C
data sa
(g ◦ f)(x) = g(f(x)), za sve x ∈ A,
naziva se kompozicija funkcija f i g.
Primjer 1.5. Neka je f(x) =

x + 1, x ≥ −1 i g(x) =
1
x
, x ∈ R¸¦0¦.
Tada je
(f ◦ g)(x) =
_
1
x
+ 1, x > 0,
(g ◦ f)(x) =
1

x + 1
, x > −1.
Iz prethodnog primjera vidimo da u opˇstem sluˇcaju ne vrijedi
f ◦ g = g ◦ f.
Medjutim, operacija ◦ je asocijativna, to jest ako su date funkcije
f : A → B, g : B → C, h : C → D,
tada je
(h ◦ g) ◦ f = h ◦ (g ◦ f).
Neka je funkcija f : A → B bijekcija, funkcija f
−1
: A → B, za koju vrijedi
(∀y ∈ B) f
−1
(y) = x ⇔ f(x) = y
naziva se inverzna funkcija funkcije f. Za grafik inverzne funkcije f
−1
vrijedi
G(f
−1
) = ¦(y, x) : (y, x) ∈ B A, y = f(x)¦.
Dakle, grafik funkcije f
−1
je inverzan grafiku funkciju f u odnosu na pravu
y = x.
1.1. UVOD 13
Primjer 1.6. Inverzna funkcija funkcije f : R → R date sa f(x) = 2x + 3 je
funkcija f
−1
: R →R za koju vrijedi x = 2f
−1
(x) + 3, to jest f
−1
(x) =
x−3
2
.
Za funkciju f : X → Y kaˇzemo da je parna (neparna) ako vrijedi
(∀x ∈ X) f(x) = f(−x)
((∀x ∈ X) f(x) = −f(−x)).
Primjer 1.7. Funkcija f(x) = x
2
, x ∈ R je parna, a funkcija f(x) = x − x
3
,
je neparna.
Funkcija f : X → Y je ograniˇcena odozgo (odozdo) ako postoji konstanta
M > 0 takva da vrijedi
(∀x ∈ X) f(x) ≤ M
((∀x ∈ X) −M ≤ f(x)).
Funkcija je ograniˇcena ako je ograniˇcena odozgo i odozdo.
Primjer 1.8. Funkcija f(x) =
1
x
, x > 0 je ograniˇcena odozdo, jer je
1
x
> 0, za
sve x > 0, ali nije ograniˇcena odozgo, jer ne postoji konstanta M > 0 takva da
je
1
x
≤ M.
Funckija f(x) =
x
x
2
+1
, x ∈ R, je ograniˇcena. Naime, vrijedi
¸
¸
¸
¸
x
x
2
+ 1
¸
¸
¸
¸

1
2
, za sve x ∈ R.
Funkcija f : X → Y je periodiˇcna ako postoji realan broj p ,= 0 takav da
vrijedi
(∀x ∈ X) x +p ∈ X, f(x +p) = f(x).
Broj p se naziva period funkcije f. Najmanji pozitivan period funkcije f se
naziva osnovni period funkcije f.
Primjer 1.9. Funkicja f(x) = 2 sin(3x − 5), x ∈ R, je periodiˇcna. Osnovni
period ove funkcije je

3
.
Definicija 1.1. Funkcija F : X → Y je monotono rastu´ca (neopadaju´ca,
opadaju´ca, nerastu´ca) ako za sve x
1
, x
2
∈ X vrijedi
x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) < f(x
2
)
(x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) ≤ f(x
2
), x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) > f(x
2
), x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) ≥ f(x
2
)).
Za funkciju se kaˇze da je monotona funkcija ako ima jednu od navedenih
osobina.
Primjer 1.10. Funkcija f(x) = x
3
, x ∈ R je monotono rastu´ca. Naime, neka
je x
1
< x
2
tada je
f(x
2
) −f(x
1
) = x
2
2
−x
3
1
= (x
2
−x
1
)(x
2
2
+x
2
x
1
+x
2
1
).
14 GLAVA 1. UVOD
Kako je
x
2
2
+x
2
x
1
+x
2
1
=
_
x
2
+
x
1
2
_
2
+
3x
2
1
4
> 0,
imamo
f(x
2
) −f(x
1
) > 0,
to jest
f(x
1
) < f(x
2
).
1.1.4 Elementarne funkcije
Osnovne elementarne funkcije su :
• stepena funkcija, f(x) = x
n
, x ∈ R,
• eksponencijalna funkcija, f(x) = a
x
, x ∈ R, a > 0 a ,= 1,
• logaritamska funkcija, f(x) = log
a
x, x > 0, a > 0, a ,= 1,
• trigonometrijske funkcije,
f(x) = sin x, x ∈ R,
f(x) = cos x, x ∈ R,
f(x) = tg x, x ∈ R ¸
_
(2k + 1)π
2
: k ∈ Z
_
,
f(x) = ctg x, x ∈ R ¸ ¦kπ : k ∈ Z¦,
• inverzne trigonometrijske funkcije,
f(x) = arcsin x, x ∈ [−1, 1],
f(x) = arccos x, x ∈ [−1, 1],
f(x) = arctg x, x ∈ R,
f(x) = arcctg x, x ∈ R.
Elementarne funkcije se dobijaju primjenom konaˇcnog broja algebarskih
operacija: sabiranja, oduzimanja, mnoˇzenja i dijeljenja i primjenom konaˇcno
mnogo operacija kompozicije na osnovne elementarne funkcije.
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 15
1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C
1.2.1 Skupovi N, Z i Q
Skup prirodnih brojeva oznaˇcavamo sa N i vrijedi N = ¦1, 2, 3, . . .¦. Skup
prirodnih brojeva ima sljede´ce dvije bitne osobine :
• ima najmanji elemenat to je broj 1,
• ako n ∈ N tada n + 1 ∈ N.
U skupu N vaˇzi princip matematiˇcke indukcije:
Neka je X podskup skupa N tako da je
• 1 ∈ X,
• (∀n ∈ N) n ∈ X ⇒ n + 1 ∈ X,
tada je X = N.
Princip matematiˇcke indukcije koristimo za dokaz raznih tvrdnji P(n) koje se
tiˇcu prirodnih brojeva. Obiˇcno se postupa na sljede´ci naˇcin :
• dokaˇze se P(1),
• dokaˇze se niz implikacija (∀n ∈ N) P(n) ⇒ P(n + 1).
Primjer 1.11. Dokazati da za sve prirodne brojeve n vrijedi
n

k=1
k
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
.
Rjeˇsenje. Oznaˇcimo gornju formulu sa P(n). Formula P(1) je oˇcigledno
taˇcna. Naime,
1
2
=
1 2 3
6
.
Ostaje da se dokaˇze
(∀n ∈ N)
n

k=1
k
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6

n+1

k=1
k
2
=
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
6
.
Kako vrijedi
(∀n ∈ N)P(n) ⇒
n

k=1
k
2
+ (n + 1)
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
+ (n + 1)
2
,
(∀n ∈ N)P(n) ⇒
n

k=1
k
2
+ (n + 1)
2
=
n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)
2
6
,
(∀n ∈ N)P(n) ⇒
n

k=1
k
2
+ (n + 1)
2
=
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
6
,
imamo
(∀n ∈ N)P(n) ⇒ P(n + 1).
16 GLAVA 1. UVOD
Koriste´ci metod matematiˇcke indukcije se mogu dokazivati i razne nejed-
nakosti.
Primjer 1.12. Bernulijeva nejednakost. Za svaki prirodan broj n i svaki
realan broj h ≥ −1 vrijedi
(1 +h)
n
≥ 1 +nh.
Rjeˇsenje. Za n = 1 imamo
1 +h ≥ 1 +h,
ˇsto je oˇcigledno taˇcno.
Dokaˇzimo da vrijedi
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ 1 + (n + 1)h.
Vrijedi
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ (1 +h)(1 +nh),
pa je
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ 1 + (n + 1)h +nh
2
.
Kako je
(∀n ∈ N) 1 + (n + 1)h +nh
2
≥ 1 + (n + 1)h
imamo
(∀n ∈ N) (1 +h)
n
≥ 1 +nh ⇒ (1 +h)
n+1
≥ 1 + (n + 1)h.
Primjer 1.13. Iz Bernulijeve nejednakosti uzimaju´ci h = 1 imamo
2
n
≥ 1 +n.
Binomna formula
Prije nego ˇsto dokaˇzemo binomnu formulu uveˇs´cemo prvo pojam binomnog ko-
eficijenta.
Binomni koeficijent
_
n
k
_
, n ∈ N, k ∈ N ∪ ¦0¦, 0 ≤ k ≤ n je definisan sa
_
n
k
_
=
n!
k!(n −k)!
,
gdje je 0! = 1, n! = n (n −1)!, n ∈ N (simbol n! se ˇcita n faktorijel ).
Binomna formula je jednakost
(a +b)
n
=
n

k=0
_
n
k
_
a
n−k
b
k
,
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 17
koja vrijedi za sve a, b ∈ R i sve n ∈ N.
Dokaz binomne formule da´cemo koriste´ci matematiˇcku indukciju.
Za n = 1 imamo
(a +b)
1
=
_
1
0
_
a
1−0
b
0
+
_
1
1
_
a
1−1
b
1
.
ˇsto je taˇcno.
Iz pretpostavke da je formula taˇcna za prirodan broj n imamo
(a +b)
n+1
= (a +b)(a +b)
n
= (a +b)
n

k=0
_
n
k
_
a
n−k
b
k
=
n

k=0
_
n
k
_
a
n+1−k
b
k
+
n

k=0
_
n
k
_
a
n−k
b
k+1
=
n

k=0
_
n
k
_
a
n+1−k
b
k
+
n+1

k=1
_
n
k −1
_
a
n+1−k
b
k
.
Dakle,
(a+b)
n+1
=
_
n
0
_
a
n+1
b
0
+
n

k=0
__
n
k
_
+
_
n
k −1
__
a
n+1−k
b
k
+
_
n
n
_
a
0
b
n+1
.
Kako je
_
n
k
_
+
_
n
k −1
_
=
n!
k!(n −k)!
+
n!
(k −1)!(n +−k)!
=
(n + 1)!
k!(n + 1 −k)!
=
_
n + 1
k
_
,
imamo
(a +b)
n+1
=
n+1

k=0
_
n + 1
k
_
a
n+1−k
b
k
,
a to je i trebalo dokazati.
Zbir prirodnih brojeva je prirodan broj, medjutim njihova razlika ne mora biti.
To name´ce potrebu da se skup pirodnih brojeva proˇsiri. Ako se skup prirodnih
brojeva proˇsiri sa nulom i negativnim brojevima −1, −2, −3, . . . dobijamo skup
cijelih brojeva koji oznaˇcavamo sa Z. Dakle, skup cijelih brojeva je sljede´ci
skup
Z = ¦0, 1, −1, 2, −2, 3−, −3, . . .¦.
Primjetimo da u skupu cijelih brojeva jednaˇcina
m+x = n, m, n ∈ N,
ima rjeˇsenje, dok to nije vrijedilo u skupu prirodnih brojeva. U skupu cijelih
brojeva za elemenat 0 vrijedi
(∀m ∈ Z) m+ 0 = 0 +m = m.
18 GLAVA 1. UVOD
Kaˇze se da je 0 neutralni elemenat za sabiranje. Osim toga vrijedi
(∀m ∈ Z) m+ (−m) = (−m) +m = 0.
Broj −m je inverzan broju m u odnosu na sabiranje.
Jednaˇcina
nx = m, m ∈ Z, n ∈ N,
nema uvijek rjeˇsenje u skupu cijelih brojeva, zbog toga skup cijelih brojeva
proˇsirujemo skupom racionalnih brojeva koga oznaˇcavamo sa Q. Dakle, skup
racionalnih brojeva je
Q =
_
m
n
: m ∈ Z, n ∈ N
_
.
1.2.2 Skup R
Moˇze se pokazati da ne postoje prirodni brojevi m i n takvi da je

2 =
m
n
.
Dakle, postoje brojevi koji se ne mogu predstaviti pomo´cu razlomka. Takvi
brojevi se nazivaju iracionalni brojevi. Takvi su na primjer

3,

5,

6.
Skup realnih brojeva je unija skupa racionalnih i iracionalnih brojeva. Skup
realnih brojeva oznaˇcavamo sa R. U skupu realnih brojeva vrijedi sljede´ca
osobina koja se zove aksioma neprekidnosti :
Neka su X i Y neprazni podskupovi skupa realnih brojeva takvi da
(∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ y
tada postoji c ∈ R takav da
(∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ c ≤ y.
Napomenimo da aksioma neprekidnosti ne vrijedi u skupu racionalnih brojeva.
Pored aksiome neprekidnosti u skupu R vrijede i sljede´ce aksiome :
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x +y = y +x,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x + (y +z) = (x +y) +z,
• (∀x ∈ R) 0 +x = x + 0 = x,
• (∀x ∈ R) (−x) +x = x + (−x) = 0,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x y = y x,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x (y z) = (x y) z,
• (∀x ∈ R) 1 x = x 1 = x,
• (∀x ∈ R¸¦0¦) x
−1
x = x x
−1
= 1,
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 19
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x (y +z) = x y +x z,
• (∀x ∈ R) vaˇzi taˇcno jedna od formula :
x < 0, x = 0 x > 0,
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) ((0 < x ∧ 0 < y) ⇒ (0 < x +y ∧ 0 < x y)),
• (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x < y ⇔ 0 < (−x) +y.
Kaˇzemo joˇs i da je (R, +, , <) uredjeno polje.
Primjedba 1.1. Oznaku R koristimo za proˇsireni skup realnih brojeva.
Naime, skup R proˇsirujemo simbolima +∞i −∞koje nazivamo plus beskonaˇcno
i minus beskonaˇcno. Dakle,
R = R ∪ ¦+∞, −∞¦.
Definicija 1.2. Broj a ∈ R je donja (gornja) medja skupa S ⊂ R ako vrijedi
(∀x ∈ S) a ≤ x ((∀x ∈ S) x ≤ a).
Skup svih donjih (gornjih) medja skupa S oznaˇcavamo sa S

(S

). Skup S je
ograniˇcen odozdo (odozgo) ako vrijedi S

,= ∅ (S

,= ∅). Za skup koji je
ograniˇcen odozdo i odozgo kaˇzemo da je ograniˇcen.
Definicija 1.3. Neka je dat skup S ⊂ R. Supremum (infimum) skupa S se
oznaˇcava sa sup S (inf S) i definiˇse sa
sup S = a ⇔ (a ∈ S

∧ (∀s ∈ S

) a ≤ s)
(inf S = a ⇔ (a ∈ S

∧ (∀s ∈ S

) s ≤ a)).
Teorema 1.1. Svaki odozgo (odozdo ) ograniˇcen skup ima supremum (infimum)
u skupu R.
Neka su A, B ⊂ R i λ ∈ R skupove λA i A+B definiˇsemo na sljede´ci naˇcin :
λA = ¦λa : a ∈ A¦, A+B = ¦a +b : a ∈ A, b ∈ B¦.
Teorema 1.2. Neka su A, B ⊂ R i λ ∈ R vrijedi sljede´ce :
(i)
inf A = −sup(−A),
(ii)
A ⊂ B ⇒ sup A ≤ sup B ∧ inf A ≥ inf B.
(iii)
inf(λA) =
_
λinf A, λ > 0
λsup A, λ < 0
20 GLAVA 1. UVOD
(iv)
inf(A+B) = inf A+ inf B.
Definicija 1.4. Ako inf S ∈ S (sup S ∈ S) kaˇzemo da skup S ima minimalni
(maksimalni) elemenat minS (maxS).
Apsolutna vrijednost realnog broja a se oznaˇcava sa [a[ i definiˇse sa
[a[ =
_
a, a ≥ 0
−a, a < 0
Apsolutna vrijednost realnog broja ima sljede´ce osobine :
1. [x[ = 0 ⇔ x = 0,
2. [ −x[ = [x[,
3. [x +y[ ≤ [x[ +[y[,
4. [x +y[ ≤ [[x[ −[y[[ ,
5. [x y[ = [x[ [y[,
6.
¸
¸
¸
x
y
¸
¸
¸ =
|x|
|y|
,
gdje su x, y proizvoljni realni brojevi. Nejednakost 3. je poznata kao nejednakost
trougla. Iz definicije apsolutne vrijednosti slijedi da ako je realan broj > 0
tada je
[x −a[ < ⇔ x ∈ (a −, a +).
Interval (a −, a +) naziva se okolina taˇcke a.
1.2.3 Skup C
Jednaˇcina x
2
+1 = 0 nema rjeˇsenja u skupu realnih brojeva. Njena rjeˇsenja
su kompleksni brojevi i i −i. Kompleksan broj i =

−1 nazivamo imaginarna
jedinica. Skup kompleksnih brojeva oznaˇcavamo sa C. Vrijedi
C = ¦x +iy : x, y ∈ R¦.
Broj x zovemo realni dio, a broje y imaginarni dio kompleksnog broja z =
x+iy. To piˇsemo x = Rez, y = Imz. Konjugovana vrijednost kompleksnog
broja z = x +iy je kompleksni broj z = x −iy. Broj
_
x
2
+y
2
zovemo moduo
kompleksnog broja z i znaˇcavamo ga sa [z[. Neka su z
1
= x
1
+iy
1
i z
2
= x
2
+iy
2
dati kompleksni brojevi. Operacije sabiranja, oduzimanja, mnoˇzenja i dijeljenja
se vrˇse na sljede´ci naˇcin :
• Zbir dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
) + (x
2
+iy
2
) = (x
1
+x
2
) +i(y
1
+y
2
).
1.2. SKUPOVI N, Z, Q, R I C 21
• Razlika dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
) + (x
2
+iy
2
) = (x
1
−x
2
) +i(y
1
−y
2
).
• Proizvod dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
)(x
2
+iy
2
) = (x
1
x
2
−y
1
y
2
) +i(x
1
y
2
+x
2
y
1
).
• Koliˇcnik dva kompleksna broja je
(x
1
+iy
1
)
(x
2
+iy
2
)
=
(x
1
x
2
−y
1
y
2
)
x
2
2
+y
2
2
+
(x
2
y
1
−x
1
y
2
)
x
2
2
+y
2
2
, x
2
2
+y
2
2
,= 0.
Primjer 1.14. Dati su kompleksni brojevi z
1
= 1 + i i z
2
= 2 + 3i. Odrediti
njihov zbir, proizvod i koliˇcnik. Imamo
z
1
+z
2
= 3 + 4i, z
1
z
2
= −2 + 5i,
z
1
z
2
=
1 +i
2 + 3i
=
(1 +i)(2 −3i)
4 + 9
=
5
13

i
13
.
Kompleksnom broju z = x + iy u Dekartovom koorinatnom sistemu moˇzemo
pridruˇziti taˇcku A sa koordinatama (x, y). Neka je ρ duˇzina duˇzi 0A, a φ ugao
koji poluprava odredjena taˇckama 0 i A zatvara sa pozitivnim smjerom x−ose.
Vrijedi sljede´ce
x = ρ cos φ, y = ρ sin φ.
Duˇzina ρ =
_
x
2
+y
2
je moduo kompleksnog broja z, a ugao φ = arg z ∈
[0, 2π) se naziva argument kompleksnog broja z. Dakle, broj z = x + iy
moˇzemo pisati u sljede´cem trigonometrijskom obliku
z = ρ(cos φ +i sin φ).
Koristi se i oznaka
z = ρe

,
to je eksponencijalni oblik kompleksnog broja.
Primjer 1.15. Predstaviti sljede´ce kompleksne brojeve u trigonometrijskom ob-
liku :
(a) 1 +i, (b) −1 +i

3.
Rjeˇsenje : (a)
[1 +i[ =

2, φ =
π
4
, 1 +i =

2
_
cos
π
4
+i sin
π
4
_
,
(b)
[ −1 +i

3[ = 2, φ =

3
, 1 +i = 2
_
cos

3
+i sin

2
_
,
Teorema 1.3. Ako su dati kompleksni brojevi
z
1
= ρ
1
(cos φ
1
+i sin φ
1
) i z
2
= ρ
2
(cos φ
2
+i sin φ
2
)
tada je
22 GLAVA 1. UVOD
(a)
z
1
z
2
= ρ
1
ρ
2
(cos(φ
1

2
) +i sin(φ
1

2
)),
(b)
z
1
z
2
=
ρ
1
ρ
2
(cos(φ
1
−φ
2
) +i sin(φ
1
−φ
2
)),
(c)

1
(cos φ
1
+i sin φ
1
))
n
= ρ
n
1
(cos φ
1
+i sin φ
1
)
n
,
(d)
n
_

1
(cos φ
1
+i sin φ
1
) =
n

ρ
1
_
cos
_
φ
1
+ 2kπ
n
_
+i sin
_
φ
1
+ 2kπ
n
__
,
za k = 0, 1, . . . , n −1.
Formule (c) i (d) se nazivaju Moavrove formule.
Primjer 1.16. Izraˇcunati :
(a) (−

3 −i)
7
, (b)
_
1−i
1+i
_
12
.
Rjeˇsenje :
(a)
(−

3−i)
7
= 2
7
_
cos
_


6
_
+i sin
_


6
__
7
= 2
7
_
cos
_

35π
6
_
+i sin
_

35π
6
__
= 2
7
_
cos
π
6
+i sin
π
6
_
= 2
7
_

3
2
+i
1
2
_
= 2
6
(

3 +i).
(b)
1 −i
1 +i
=

2
_
cos
_

π
4
_
+i sin
_

π
4
__

2
_
cos
π
4
+i sin
π
4
_ = cos
_

π
2
_
+i sin
_

π
2
_
.
Koriste´ci Moavrovu formulu imamo
_
1 −i
1 +i
_
12
=
_
cos
_

π
2
_
+i sin
_

π
2
__
12
= cos
_

12π
2
_
+i sin
_

12π
2
_
= 1.
1.3 Zadaci
1. Pomo´cu tablica istinitosti ispitati da li su formule tautologije :
(i) [(p ⇒ q) ∧ (r ⇒ s) ∧ (p ∨ r) ⇒ (q ∨ r)] ⇒ (q ∨ s),
(ii) (p ⇒ (q ⇒ r)) ⇔ ((p ⇒ q) ∧ (p ⇒ r)),
(iii) (p ⇒ (q ∧ q)) ⇒ p, ova formula se naziva svodjenje na apsurd.
1.3. ZADACI 23
2. Odrediti skupove A i B ako vrijedi
A∪ B = ¦x ∈ N : x ≤ 6¦, A∩ B = ¦x ∈ N : x ≤ 4¦, ¦4, 6¦ A,
¦5, 6¦ B ¸ A.
3. Neka su dati skupovi A, B, C. Dokazati da je :
(i) A¸ B = A¸ (A∩ B) = (A∪ B) ¸ B,
(ii) (A∪ B) ¸ C = (A¸ C) ∪ (B ¸ C).
4. Neka je
A = ¦x ∈ R : [x −1[ < 2¦,
B = ¦x ∈ R :
x −1
x −2
> 1¦.
Odrediti A∪ B, A∩ B, A
C
, B
C
.
5. Pokazati da je relacija ρ uvedena na skupu Z na sljede´ci naˇcin
(x, y) ∈ ρ ⇔ postoji k ∈ Z takav da je x −y = n k,
gdje je n ≥ 2 prirodan broj,
relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije.
6. Rijeˇsiti
(i) jednaˇcinu
[x −1[ +[x −2[ = 5,
(ii) nejednaˇcinu
¸
¸
¸
¸
3x
2
−7x + 8
x
2
−1
¸
¸
¸
¸
≤ 2.
7. Neka je
f(x) =

x + 1 i g(x) = x
2
−2.
Odrediti domene funkcija f i g. Na´ci f ◦ g i g ◦ f.
ˇ
Sta su domeni funkcija
f ◦ g i g ◦ f?
8. Na´ci inverznu funkciju ako je :
(i) f(x) = x + 1,
(ii) f(x) = 2
x
−2,
(iii) f(x) = ln
_
1 +
x
2
−1
x
2
+ 1
_
.
9. Na´ci racionalne sabirke u razvoju
(
4

x
3
+
3

x)
10
.
24 GLAVA 1. UVOD
10. Koliko racionalnih ˇclanova ima u razvoju
(

2 +
4

3)
100
?
11. Na´ci koeficijent od x
2
u razvoju
(x
2
+ 2x
−1
)
6
.
12. Dokazati da je 11 10
2n
+ 1 djeljivo sa 3.
13. Dokazati :
(i)
1
2
+ 3
2
+ 5
2
+ + (2n −1)
2
=
n(4n
2
−1)
3
,
(ii)
1
1 4
+
1
4 7
+
1
7 10
+ +
1
(3n + 1)(3n + 4)
=
3n + 3
3n + 4
.
14. Neka je z
1
= 4 + 2i, z
2
= −2 −4i. Odrediti
z
1
z
2
, z
1
z
2
,
z
1
z
2
, [z
1
[.
15. Odrediti eksponencijalni oblik kompleksnih brojeva −2 + 3i, −1 +i.
16. Na´ci
12

2 + 2i i (

3 +i)
12
.
17. Rijeˇsiti jednaˇcinu
z
6
+ 1 = 0.
18. Rijeˇsiti jednaˇcinu
z
2
+ (1 −2i)z −2i = 0.
Glava 2
Graniˇcne vrijednosti
2.1 Graniˇcna vrijednost niza
2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi
Definicija 2.1. Preslikavanje x : N → R nazivamo nizom x. Broj x(n) se
naziva n−ti ˇclan niza x i oznaˇcava se sa x
n
. Broj n je indeks ˇclana. Niz
x : N →R se obiˇcno oznaˇcava sa ¦x
n
¦ ili (x
n
).
Primjer 2.1. x
n
= n
2
, y
n
= 1 +
1
n
, z
n
= (−1)
n
.
U prethodnom primjeru nizovi su eksplicitno dati formulom. Tako na primjer
x
3
= 3
2
= 9, y
5
= 1 +
1
5
=
6
5
, z
10
= (−1)
10
= 1. Da bi bio poznat neki niz on
ne mora da bude zadan eksplicitnom formulom.
Primjer 2.2. Niz ¦x
n
¦ za koji vrijedi
x
1
= 1, x
2
= 1, x
n+2
= x
n+1
+x
n
, n ∈ N,
se naziva Fibonaˇcijev niz. Njegovi ˇclanovi se odredjuju iz rekurzivne formule.
Tako na primjer x
3
= 2, x
4
= 3, x
5
= 5, x
6
= 8.
Za prouˇcavanje niza od interesa je odrediti ponaˇsanje njegovih ˇclanova kada
njihov indeks raste. To dovodi do pojma graniˇcne vrijednosti niza.
Definicija 2.2. Realan broj x je graniˇcna vrijednost niza ¦x
n
¦ ako vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
) [x
n
−x[ < . (2.1)
To oznaˇcavamo sa
lim
n→+∞
x
n
= x
ili
x
n
→ x, kad n → +∞.
Realan broj x zovemo graniˇcna vrijednost ili limes niza ¦x
n
¦. Kaˇze se i da
niz ¦x
n
¦ konvergira ka x ili da teˇzi ka x kad n teˇzi ka plus beskonaˇcno.
Za niz koji ne konvergira kaˇzemo da divergira.
25
26 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjedba 2.1. U nejednakosti (2.1) umjesto znaka < se moˇze staviti i znak ≤ .
Primjer 2.3. Neka je x
n
=
1
n
tada je lim
n→+∞
x
n
= 0.
Naime, za dato > 0 vrijedi
1
n
< ⇔ n >
1

.
Stavimo da je
n
0
=
_
1

_
+ 1,
gdje je ¸a| oznaka za najve´ci cio broj manji od broja a.
Dakle, vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
=
_
1

_
+ 1 ∈ N)(∀n ≥ n
0
) [x
n
−0[ < .
Definicija 2.3. Niz ¦x
n
¦ divergira ka plus beskonaˇcno ako vrijedi
(∀K > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
) x
n
> K,
to oznaˇcavamo sa
lim
n→+∞
x
n
= +∞.
Niz ¦x
n
¦ divergira ka minus beskonaˇcno ako vrijedi
(∀K > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
) x
n
< −K,
to oznaˇcavamo sa
lim
n→+∞
x
n
= −∞.
Primjer 2.4. Niz a
n
= q
n
, q > 1, divegira ka plus beskonaˇcno.
Kako je q > 1 postoji h > 0 takav da je q = 1 + h. Sada koriste´ci Bernulijevu
nejednakost dobijamo
q
n
≥ 1 +nh, n ∈ N.
Neka je dat K > 0 tada za
n
0
=
_
K −1
h
_
+ 1
vrijedi
(∀n ≥ n
0
) x
n
> K.
Svaki realan niz se moˇze svrstati u jednu od sljede´cih klasa :
• Konvergentan niz,
• Divergentan niz, divergira ka plus beskonaˇcno,
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 27
• Divergentan niz, divergira ka minus beskonaˇcno,
• Divergentan niz, nema ni konaˇcnu ni beskonaˇcnu graniˇcnu vrijednost.
Primjer 2.5. (i) x
n
= 1 +
1
n
je konvergentan niz, lim
n→+∞
x
n
= 1,
(ii) niz x
n
= n divergira ka plus beskonaˇcno,
(iii) niz x
n
= −n divergira ka minus beskonaˇcno,
(iv) niz x
n
= (−1)
n
je divergentan niz, ali nema graniˇcnu vrijednost.
2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova
Ranije smo definisali pojam okoline neke taˇcke. Pod okolinom taˇcke po-
drazumijevamo svaki otvoreni interval koji sadrˇzi tu taˇcku. Iz definicije kover-
gentnog niza slijedi da niz ¦x
n
¦ konvergira ka x ∈ R ako i samo ako se u svakoj
okolini taˇcke x nalaze skoro svi ˇclanovi niza ¦x
n
¦, to jest u svakoj okolini taˇcke
x se ne nalazi samo konaˇcno mnogo ˇclanova niza ¦x
n
¦.
Teorema 2.1. Konvergentan niz ima jedinstvenu graniˇcnu vrijednost.
Dokaz. Pretpostavimo da postoje razliˇciti realni brojevi x i y takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= x i lim
n→+∞
x
n
= y.
Bez umanjena opˇstosti moˇzemo pretpostaviti da je x < y. Neka je
=
y −x
2
.
Iz definicije graniˇcne vrijednosti niza zakljuˇcujemo da postoji prirodni broj n
0
takav da vrijedi
(∀n ≥ n
0
) [x
n
−x[ <
i
(∀n ≥ n
0
) [x
n
−y[ < ,
pa je
(∀n ≥ n
0
) y +
y −x
2
< x
n
< x +
y −x
2
,
odavde dobijamo
3y −x
2
<
y +x
2
,
to jest
y < x,
ˇsto je nemogu´ce.
Definicija 2.4. Za niz ¦x
n
¦ kaˇzemo da je ograniˇcen ako postoji realan broj
M takav da je
(∀n ∈ N) [x
n
[ ≤ M.
28 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Ovo je oˇcigledno ekvivalentno sa
(∃M ∈ R)(∃m ∈ R)(∀n ∈ N) m ≤ x
n
≤ M.
Primjer 2.6. Niz
x
n
= 1 +
1
2
2
+
1
3
2
+ +
1
n
2
,
je ograniˇcen.
Vrijedi
x
n
> 0,
osim toga
x
n
< 1 +
1
1 2
+
1
2 3
+ +
1
(n −1) n
,
pa je
x
n
< 1 +
_
1 −
1
2
_
+
_
1
2

1
3
_
+ +
_
1
n −1

1
n
_
,
to jest
x
n
< 1 −
1
n
< 1.
Dakle, niz je ograniˇcen.
Teorema 2.2. Svaki konvergentan niz je ograniˇcen.
Dokaz. Neka je dat konvergentan niz ¦x
n
¦ kod koga je graniˇcna vrijednost x ∈
R. Ako uzmemo da je = 1, zakljuˇcujemo da postoji prirodan broj n
0
takav da
vrijedi
(∀n ≥ n
0
) [x
n
−x[ < 1.
Tada je
(∀n ∈ N) min¦x −1, x
1
, x
2
, . . . , x
n0
¦ ≤ x
n
≤ max¦x + 1, x
1
, x
2
, . . . , x
n0
¦.
Primjer 2.7. Niz
x
n
= 1 +
1

2
+
1

3
+ +
1

n
je divergentan.
Kako je
1

k

1

n
, k = 1, 2, . . . , n,
imamo
x
n
≥ n
1

n
=

n,
pa niz ¦x
n
¦ nije ograniˇcen. Dakle, nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju
niza, pa je dati niz divergentan.
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 29
Teorema 2.3. Neka su dati nizovi ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= x, lim
n→+∞
y
n
= y,
gdje su x, y ∈ R i neka je λ ∈ R. Tada vrijedi :
(i) lim
n→+∞
(x
n
+y
n
) = x +y,
(ii) lim
n→+∞
λx
n
= λx,
(iii) lim
n→+∞
(x
n
y
n
) = x y,
(iv) lim
n→+∞
x
n
y
n
=
x
y
, ako je y
n
,= 0 i y ,= 0.
Dokaz. (i) Neka je dat > 0. Iz definicije graniˇcne vrijednosti zakljuˇcujemo da
postoje prirodni brojevi n
1
i n
2
takvi da
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [x
n
−x[ <

2
,
(∃n
2
∈ N)(∀n ≥ n
2
) [y
n
−y[ <

2
.
Ako stavimo da je
n
3
= max¦n
1
, n
2
¦
imamo
(∀n ≥ n
3
) [x
n
+y
n
−(x +y)[ ≤ [x
n
−x[ +[y
n
−y[ <

2
+

2
= ,
(ii)Ako je λ = 0 tvrdjenje je oˇcigledno. Pretpostavimo da je λ ,= 0. Neka je dat
> 0. Zakljuˇcujemo da
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [x
n
−x[ <

[λ[
.
Sada
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [λx
n
−λx[ < [λ[

[λ[
= .
(iii) Kako je niz ¦y
n
¦ konvegentan on je i ograniˇcen, pa postoji M > 0 takav
da je
(∀n ∈ N) [y
n
[ ≤ M.
Neka je
M
1
= max¦M, [x[¦.
Iz definicije graniˇcne vrijednosti zakljuˇcujemo da
(∃n
1
∈ N)(∀n ≥ n
1
) [x
n
−x[ <

2M
1
30 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
i
(∃n
2
∈ N)(∀n ≥ n
2
) [y
n
−y[ <

2M
1
.
Stavimo
n
3
= max¦n
1
, n
2
¦.
Kako je
[x
n
y
n
−x y[ ≤ [x
n
y
n
−xy
n
+xy
n
−xy[ ≤ [y
n
[ [x
n
−x[ +[x[ [y
n
−y[,
imamo
(∀n ≥ n
3
) [x
n
y
n
−x y[ < M
1


2M
1
+M
1


2M
1
= .
(iv) Neka je y > 0. Postoji prirodan broj n
1
takav da
(∀n ≥ n
1
) [y
n
−y[ ≤
y
2
.
Odavde dobijamo
(∀n ≥ n
1
)
y
2
≤ y
n

3y
2
. (2.2)
Neka je sada y < 0. Postoji prirodan broj n
2
takav da
(∀n ≥ n
2
) [y
n
−y[ ≤ −
y
2
.
Odavde dobijamo
(∀n ≥ n
1
)
3y
2
≤ y
n

y
2
. (2.3)
Iz (2.2) i (2.3) zakljuˇcujemo da je
(∀n ≥ n
3
) [y
n
[ ≥
[y[
2
, (2.4)
gdje je n
3
= max¦n
1
, n
2
¦.
Oznaˇcimo
M = max
_
[y[
2
,
[y[
2
2[x[
_
.
Za dati > 0 postoje prirodni brojevi n
4
i n
5
takvi da je
(∀n ≥ n
4
) [x
n
−x[ ≤

2M
(2.5)
i
(∀n ≥ n
5
) [y
n
−y[ ≤

2M
. (2.6)
Zbog nejednakosti
¸
¸
¸
¸
x
n
y
n

x
y
¸
¸
¸
¸
=
¸
¸
¸
¸
x
n
y −y
n
x
y
n
y
¸
¸
¸
¸

[x
n
y −xy[ +[xy −y
n
x[
[y
n
[ [y[
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 31
=
[y[ [x
n
−x[ +[x[ [y
n
−y[
[y
n
[ [y[
imamo
¸
¸
¸
¸
x
n
y
n

x
y
¸
¸
¸
¸

1
[y
n
[
[x
n
−x[ +
[x[
[y
n
[ [y[
[y
n
−y[.
Ako stavimo
n
6
= max¦n
3
, n
4
, n
5
¦,
iz nejednaˇcina (2.4), (2.5) i (2.6) dobijamo
¸
¸
¸
¸
x
n
y
n

x
y
¸
¸
¸
¸

2
[y[


2M
+
2[x[
[y[
2


2M


2
+

2
= .
Na sliˇcan naˇcin se dokazuje i sljede´ca teorema.
Teorema 2.4. Neka su dati nizovi ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= x ∈ R i lim
n→+∞
y
n
= +∞.
Tada vrijedi :
(i) lim
n→+∞
(x
n
+y
n
) = +∞,
(ii) lim
n→+∞
(x
n
y
n
) = sgnx ∞, x ,= 0,
(iii) lim
n→+∞
x
n
yn
= 0,
(iv) lim
n→+∞
(x
n
)
a
= x
a
, ako je x > 0, a ∈ R i x
n
> 0, za sve n ∈ N.
Primjer 2.8. Na´ci graniˇcnu vrijednost niza
x
n
=
2n + 1
7n + 3
.
U ovom sluˇcaju koriste´ci pogodne transformacije odredjujemo graniˇcnu vrijed-
nost niza.
lim
n→+∞
2n + 1
7n + 3
= lim
n→+∞
2 +
1
n
7 +
3
n
=
lim
n→+∞
2 +
1
n
lim
n→+∞
7 +
3
n
=
2
7
.
Primjer 2.9. Na´ci graniˇcnu vrijednost niza
x
n
=

2n + 10 −

3n + 11.
Imamo sljede´ce

2n + 10 −

3n + 11 =

n
_
_
2 +
10
n

_
3 +
11
n
_
32 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Odavde zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞

n
_
_
2 +
10
n

_
3 +
11
n
_
= −∞.
Sljede´ca teorema je poznata kao teorema o dva ˇzandara.
Teorema 2.5. Neka su nizovi ¦x
n
¦, ¦y
n
¦ i ¦z
n
¦ takvi da je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞
z
n
= x.
Ako postoji prirodan broj n
0
takav da je
(∀n ≥ n
0
) x
n
≤ y
n
≤ z
n
tada je
lim
n→+∞
y
n
= x.
Dokaz. Neka je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞
z
n
= x,
tada za dati > 0 postoje prirodni brojevi n
1
i n
2
takvi da je
(∀n ≥ n
1
) x − < x
n
< x +
i
(∀n ≥ n
2
) x − < z
n
< x +.
Kako postoji prirodan broj n
0
takav da je
(∀n ≥ n
0
) x
n
≤ y
n
≤ z
n
,
za prirodan broj n
3
= max¦n
0
, n
1
, n
2
¦, imamo
(∀n ≥ n
3
) x − < y
n
< x +.
Dakle, niz ¦y
n
¦ je konvergentan i vrijedi lim
n→+∞
y
n
= x.
Primjer 2.10. Pokazati da je graniˇcna vrijednost niza, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
1

n
2
+ 1
+
1

n
2
+ 2
+ +
1

n
2
+n
,
jednaka 1.
Iz nejednakosti
1

n
2
+n

1

n
2
+k

1

n
2
+ 1
, k = 1, 2, . . . , n,
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 33
imamo
n
1

n
2
+n
≤ x
n
≤ n
1

n
2
+ 1
,
lim
n→+∞
1
_
1 +
1
n
≤ x
n

1
_
1 +
1
n
2
.
Sada zakljuˇcak slijedi iz
lim
n→+∞
1
_
1 +
1
n
= lim
n→+∞
1
_
1 +
1
n
2
= 1.
Primjer 2.11. Pokazati da je
lim
n→+∞
n

n = 1.
Kako je na osnovu binomne formule
n = (1 + (
n

n −1))
n
= 1 +n(
n

n −1) +
n(n −1)
2
(
n

n −1)
2
+ + (
n

n −1)
n
>
n(n −1)
2
(
n

n −1)
2
,
imamo
n

n −1 <
_
2
n −1
.
Osim toga, oˇcigledno je
0 ≤
n

n −1.
Dakle,
0 ≤
n

n −1 <
_
2
n −1
.
Sada, kako je
lim
n→+∞
_
2
n −1
= 0,
zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
n

n = 1.
2.1.3 Monotoni nizovi
Definicija 2.5. Niz ¦x
n
¦ je monotono rastu´ci (neopadaju´ci, opadaju´ci,
nerastu´ci) ako za svako n ∈ N vrijedi
x
n+1
> x
n
(x
n+1
≥ x
n
, x
n+1
< x
n
, x
n+1
≤ x
n
).
Za niz se kaˇze da je monoton niz ako ima jednu od navedenih osobina.
34 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjer 2.12. (i) Niz x
n
= 1 −
1
n
, n ∈ N je monotono ratu´ci.
(ii) Niz x
1
= 1, x
n+1
= x
n
+ 1 + (−1)
n
, n ∈ N je monotono neopadaju´ci.
Monotoni nizovi imaju znaˇcajne osobine u pogledu u konvergencije. Naime,
vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 2.6. Monotono neopadaju´ci (nerastu´ci) niz ograniˇcen odozgo (odozdo)
je konvergentan.
Moˇze se pokazati da ako je ¦x
n
¦ monotoni niz ograniˇcen odozgo (odozdo)
tada je
lim
n→+∞
x
n
= sup¦x
n
: n ∈ N¦
_
lim
n→+∞
x
n
= inf¦x
n
: n ∈ N¦
_
.
Primjer 2.13. Niz, ¦x
n
¦, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
_
1 +
1
n
_
n
je konvergentan.
Pokaza´cemo da je niz ¦x
n
¦ monotono neopadaju´ci i ograniˇcen odozgo.
Vrijedi
x
n+1
x
n
=
_
1 +
1
n+1
_
n+1
_
1 +
1
n
_
n
=
_
n+2
n+1
_
n+1
_
n+1
n
_
n
=
n + 2
n + 1
_
n(n + 2)
(n + 1)
2
_
n
=
n + 2
n + 1
_
1 −
1
(n + 1)
2
_
n
.
Koriste´ci Bernulijevu nejednakost dobijamo
x
n+1
x
n

n + 2
n + 1
_
1 −
n
(n + 1)
2
_
≥ 1.
Dakle, vrijedi
x
n+1
≥ x
n
za sve n ∈ N,
pa je niz ¦x
n
¦ monotono neopadaju´ci.
Pokaˇzimo da je niz ¦x
n
¦ ograniˇcen odozgo.
Iz binomne formule slijedi
x
n
=
n

k=0
_
n
k
_
1
n
k
=
n

k=0
n!
k!(n −k)!
1
n
k
=
n

k=0
1
k!
(n −k + 1) (n −k + 2) (n −1) n
n
k
.
2.1. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST NIZA 35
Dakle,
x
n
=
n

k=0
1
k!
_
1 −
k −1
n
_

_
1 −
k −2
n
_

_
1 −
1
n
_
.
Kako je
_
1 −
k −1
n
_

_
1 −
k −2
n
_

_
1 −
1
n
_
< 1, k = 0, 1, . . . , n,
imamo
x
n

n

k=0
1
k!
.
Dalje, zbog nejednakosti
1
k!

1
2
k
, k = 0, 1, . . . n,
dobijamo
x
n

n

k=0
1
2
k
= 1 +
1
1 −
1
2
= 3.
Primjedba 2.2. Graniˇcna vrijednost niza, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
_
1 +
1
n
_
n
se naziva broj e,
e = lim
n→+∞
_
1 +
1
n
_
n
.
Broj e iracionalan broj. Njegova pribliˇzna vrijednost je e ≈ 2.718281828.
Definicija 2.6. Neka su dati realni nizovi ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takvi da je
x
1
≤ x
2
≤ x
3
≤ ≤ y
3
≤ y
2
≤ y
1
i lim
n→+∞
(y
n
−x
n
) = 0.
Familija zatvorenih intervala [x
n
, y
n
], n ∈ N, naziva se familija umetnutih
intervala.
Teorema 2.7. Svaka familija umetnutih intervala ima jednu i samo jednu za-
jedniˇcku taˇcku.
Dokaz. Neka je data familija umetnutih intervala [x
n
, y
n
], n ∈ N. Iz definicije
2.6 zakljuˇcujemo da je niz ¦x
n
¦ monotono neopadaju´ci i ograniˇcen odozgo,
a niz ¦y
n
¦ monotono nerastu´ci i ograniˇcen odozdo. Na osnovu teoreme 2.6
zakljuˇcujemo da su ovi nizovi kovergentni. Iz uslova
lim
n→+∞
(y
n
−x
n
) = 0,
36 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
imamo da postoji c ∈ R takav da je
lim
n→+∞
x
n
= lim
n→+∞
y
n
= c.
Dalje, vrijedi
c = sup x
n
= inf y
n
,
pa je
x
n
≤ c ≤ y
n
, n ∈ N.
Dakle, taˇcka c pripada svim intevalima. Dokaˇzimo da je ona jedina taˇcka koja
pripada svim intervalima.
Neka je taˇcka d taˇcka koja pripada svim intervalima za koju vrijedi d ,= c. Tada
imamo
[d −c[ ≤ [y
n
−x
n
[, za sve n ∈ N,
pa zakljuˇcujemo da je d = c, a ovo je nemogu´ce. Dakle, taˇcka c je jedina
zajedniˇcka taˇcka familije umetnutih intervala.
2.1.4 Cauchyjevi nizovi
Vidjeli smo da je svaki monoton i ograniˇcen niz konvergentan. Medjutim,
obrnuto nije taˇcno.
Primjer 2.14. Niz, ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
=
(−1)
n
n
nije monoton ali je kovergentan.
Dakle, monotonost i ograniˇcenost niza je dovoljan uslov za konvergenciju,
ali nije i potreban. Od interesa je odrediti uslov za konvergenciju niza, koji je
potreban i dovoljan uslov. To nas dovodi do pojma Cauchyjevog niza.
Definicija 2.7. Niz ¦x
n
¦ je Cauchyjev niz ako vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ∈ N)(∀p ∈ N) n ≥ n
0
⇒ [x
n+p
−x
n
[ < . (2.7)
Uslov (2.7) se ˇcesto piˇse i u sljede´cem ekvivalentnom obliku.
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ∈ N)(∀m ∈ N) n, m ≥ n
0
⇒ [x
m
−x
n
[ < . (2.8)
Teorema 2.8. Potreban i dovoljan uslov da je niz konvergentan je da je Cauchy-
jev niz.
Primjer 2.15. Ispitati konvergenciju nizova ˇciji su opˇsti ˇclanovi
(i) x
n
= 1 +
1
2
2
+
1
3
2
+ +
1
n
2
,
2.2. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST FUNKCIJE 37
(ii) x
n
= 1 +
1
2
+
1
3
+ +
1
n
.
Rjeˇsenje.
(i) Vrijedi
[x
n+p
−x
n
[ =
1
(n + 1)
2
+
1
(n + 2)
2
+ +
1
(n +p)
2
.
Kako je
1
(n +k)
2

1
(n +k −1)(n +k)
=
1
n +k −1

1
n +k
, k = 1, 2, . . . , p,
dobijamo
[x
n+p
−x
n
[ ≤
1
n + 1

1
n +p

1
n + 1
.
Sada za dati > 0 moˇzemo uzeti n
0
=
_
1

_
+ 1, pa zakljuˇcujemo da je dati niz
konvergentan, jer je Cauchyjev niz.
(ii) Uzmimo u definiciji Cauchyjevog niza u uslovu (2.7) p = n. Tada je
[x
2n
−x
n
[ =
1
n + 1
+
1
n + 2
+ +
1
2n
.
Kako je
1
n +k

1
2n
, k = 1, 2, . . . , n,
imamo
[x
2n
−x
n
[ ≥ n
1
2n
=
1
2
,
pa za <
1
2
ne moˇzemo odrediti prirodan broj n
0
takav da vrijedi uslov (2.7).
Dakle, dati niz je divergentan.
Primjedba 2.3. Niz ˇciji je opˇsti ˇclan
x
n
= 1 +
1
2
p
+
1
3
p
+ +
1
n
p
,
gdje je p ∈ R naziva se hiperharmonijski niz. Moˇze se pokazati da je on
konvergentan za p > 1 i divergentan za p ≤ 1. Za p = 1 taj niz se zove
harmonijski niz.
2.2 Graniˇcna vrijednost funkcije
2.2.1 Definicija taˇcke nagomilavanja
Definicija 2.8. Neka je skup X ⊂ R. Taˇcka x
0
je taˇcka nagomilavanja skupa
X ako vrijedi
(∀ > 0)(∃x ∈ X ¸ ¦x
0
¦) x ∈ (x
0
−, x
0
+). (2.9)
Za taˇcku koja nije taˇcka nagomilavanja skupa X se kaˇze da je izolovana taˇcka
skupa X.
38 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Uslov (2.9) se moˇze iskazati na sljede´ci naˇcin : svaka okolina taˇcke x
0
sadrˇzi
bar jednu taˇcku iz skupa X razliˇcitu od taˇcke x.
Nije teˇsko vidjeti da je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X ako i samo ako se u
svakoj okolini taˇcke x
0
nalazi bar jedna taˇcka iz skupa X razliˇcita od x
0
.
Skup ne mora da ima taˇcke nagomilavanja.
Primjer 2.16. Skup ¦0, 1¦ nema taˇcaka nagomilavanja. Njegove taˇcke su izolo-
vane taˇcke.
Moˇze se pokazati da svaki konaˇcan skup nema taˇcaka nagomilavanja.
ˇ
Staviˇse,
ni beskonaˇcan skup me mora imati taˇcaka nagomilavanja.
Primjer 2.17. Skup N nema taˇcaka nagomilavanja.
Taˇcka nagomilavanja ne mora da pripada datom skupu.
Primjer 2.18. Taˇcke nagomilavanja intervala (0, 1] su sve taˇcke iz intervala
[0, 1].
Sljede´ca teorema daje potreban i dovoljan uslov kada skup ima taˇcku nagomila-
vanja.
Teorema 2.9. Taˇcka x
0
je taˇcka nagomilavanja skupa X ako i samo ako postoji
niz ¦x
n
¦ takav da vrijedi
(∀n ∈ N) x
n
∈ X
i
lim
n→+∞
x
n
= x
0
.
Primjer 2.19. Sve taˇcke skupa R su njegove taˇcke nagomilavanja.
2.2.2 Definicija graniˇcne vrijednosti funkcije
Definicija 2.9. Neka je data funkcija f : X →R i neka je taˇcka x
0
∈ X taˇcka
nagomilavanja skupa X. Realan broj L je graniˇcna vrijednost funkcije f u
taˇcki x
0
ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < [x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −L[ < ε. (2.10)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→x
0
f(x) = L ili f(x) → L kada x → x
0
.
Primjer 2.20. Pokazati da je za svako x
0
∈ R
lim
x→x
0
x
2
= x
2
0
.
Imamo
[x
2
−x
2
0
[ = [x −x
0
[[x −x
0
+ 2x
0
[ ≤ [x −x
0
[
2
+ 2[x
0
[[x −x
0
[,
2.2. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST FUNKCIJE 39
odavde je
[x
2
−x
2
0
[ ≤ [x −x
0
[([x −x
0
[ + 2[x
0
[). (2.11)
Neka je > 0 treba odrediti δ > 0 tako da vrijedi (2.10). Zbog (2.11) dovoljno
je na´ci δ > 0 tako da je
δ(δ + 2[x
0
[) < . (2.12)
Zakljuˇcujemo da za
δ = min
_
1,

1 + 2[x
0
[
_
,
vrijedi (2.12) i time je pokazano da je
lim
x→x0
x
2
= x
2
0
.
Definicija 2.10. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇcka x
0
taˇcka
nagomilavanja skupa X. Realan broj L je desna (lijeva) graniˇcna vrijednost
funkcije f u taˇcki x
0
ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x
0
< x < x
0
+δ ⇒ [f(x) −L[ < ε (2.13)
((∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x
0
− < x < x
0
⇒ [f(x) −L[ < ε.) (2.14)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→x
0
+
f(x) = L,
( lim
x→x
0

f(x) = L).
Primjer 2.21. Neka je f : R →R, data sa
f(x) =
_
_
_
0, x < 0
1
2
, x = 0
1, x > 0.
Tada je
lim
x→0+
f(x) = 1 i lim
x→0−
f(x) = 0.
Teorema 2.10. Ako postoji lijeva i desna graniˇcna vrijednost tada je potreban
i dovoljan uslov da funkcija f : X → R ima graniˇcnu vrijednost u taˇcki x
0
jednaku L je
lim
x→x0+
f(x) = lim
x→x0−
f(x) = L.
Definicija 2.11. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇcka x
0
taˇcka
nagomilavanja skupa X. Funkcija f teˇzi ka plus (minus) beskonaˇcno kada
x → x
0
ako vrijedi
(∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < [x −x
0
[ < δ ⇒ f(x) > K (2.15)
((∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < [x −x
0
[ < δ ⇒ f(x) < −K.) (2.16)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→x
0
+
f(x) = +∞,
( lim
x→x
0

f(x) = −∞).
40 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjer 2.22. Za funkciju f : R →R,
f(x) =
_
1
x
, x ,= 0
0, x = 0,
vrijedi
lim
x→0+
f(x) = +∞ i lim
x→0−
f(x) = −∞.
Definicija 2.12. Neka je data funkcija f : X →R i neka je skup X neograniˇcen
odozgo (odozdo). Realan broj L je graniˇcna vrijednost funkcije f kada x →
+∞ (x → −∞) ako vrijedi
(∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x > K ⇒ [f(x) −L[ < ε. (2.17)
(∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x < −K ⇒ [f(x) −L[ < ε. (2.18)
To oznaˇcavamo sa
lim
x→+∞
f(x) = L
( lim
x→−∞
f(x) = L.)
Primjer 2.23. Pokazati da je
lim
x→+∞
x
2
−1
x
2
+ 1
= 1.
Neka je dat > 0. Treba na´ci K > 0 takav da vrijedi
(∀x ∈ R) x > K ⇒
¸
¸
¸
¸
x
2
−1
x
2
+ 1
−1
¸
¸
¸
¸
< ε.
Kako je
¸
¸
¸
¸
x
2
−1
x
2
+ 1
−1
¸
¸
¸
¸
< ε ⇔ x
2
>
2 −

,
imamo da u sluˇcju ≥ 2 moˇzemo izabrati proizvoljan K > 0, a u sluˇcaju da je
< 2 moˇzemo uzeti na primjer
K =
_
2 −

+ 1.
2.2.3 Osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija
U sljede´coj teoremi dajemo neke osobine graniˇcnih vrijednosti funkcija. One
su analogne osobinama graniˇcnih vrijednosti nizova, pa ih dajemo bez dokaza.
Teorema 2.11. Neka su date funkcije f, g : X → R i neka je x
0
∈ X taˇcka
nagomilavanja skupa X. Pretpostavimo da je
lim
x→x
0
f(x) = L
1
, lim
x→x
0
g(x) = L
2
, L
1
, L
2
∈ R,
tada vrijedi :
2.2. GRANI
ˇ
CNA VRIJEDNOST FUNKCIJE 41
(i) lim
x→x
0
(f(x) +g(x)) = L
1
+L
2
,
(ii) lim
x→x
0
(λ f(x)) = λ L
1
, za svaki λ ∈ R,
(iii) lim
x→x
0
(f(x) g(x)) = L
1
L
2
,
(iv) lim
x→x0
f(x)
g(x)
=
L1
L2
, ako je L
2
,= 0 i g(x) ,= 0.
Primjer 2.24. Odrediti graniˇcnu vrijednost
lim
x→+∞
x
3
+ 2x
2
−1
x
3
+ 5
.
Rjeˇsenje.
lim
x→+∞
x
3
+ 2x
2
−1
x
3
+ 5
= lim
x→+∞
1 +
2
x

1
x
3
1 +
5
x
3
= 1.
Sljede´ci rezultat je poznat kao teorema o smjeni promjenljivih kod graniˇcnih
vrijednosti.
Teorema 2.12. Neka je
lim
x→x
0
f(x) = y
0
i lim
x→y
0
g(x) = L.
Ako je u nekoj okolini taˇcke x
0
f(x) ,= y
0
za svaki x ,= x
0
tada je
lim
x→x
0
g(f(x)) = L.
Primjer 2.25. Na´ci
lim
x→+∞
3
x
2
3x
2
+1
.
Stavimo
f(x) =
x
2
3x
2
+ 1
i g(x) = 3
x
.
Kako vrijedi
lim
x→+∞
f(x) = 1 i lim
x→1
g(x) = 3,
na osnovu prethodne teoreme imamo
lim
x→+∞
3
x
2
3x
2
+1
= 1.
Teorema 2.13. Ako za funkciju f : X →R vrijedi
(∀x ∈ X ¸ ¦x
0
¦) f(x) ∈ (a, b), lim
x→x0
f(x) = L,
gdje je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X, tada L ∈ [a, b].
42 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Teorema 2.14. Ako za funkcije f, g : X →R vrijedi
(∀x ∈ X ¸ ¦x
0
¦) f(x) ≤ g(x), lim
x→x
0
f(x) = L
1
, lim
x→x
0
f(x) = L
2
,
gdje je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X, tada je L
1
≤ L
2
.
Primjer 2.26. Pokazati da je
lim
x→0
sin x
x
= 1.
Pokaza´cemo prvo da vrijede nejednakosti
cos x <
sin x
x
< 1, x ∈
_

π
2
, 0
_

_
0, −
π
2
_
. (2.19)
Neka je dat krug sa centrom u koordinatnom poˇcetku 0, polupreˇcnika r. Dalje,neka
je data taˇcka A(r, 0), a taˇcka B na krugu takva da poluprave 0A i 0B zaklapaju
oˇstri ugao x ∈
_
0,
π
2
_
. Sa C oznaˇcimo presjeˇcnu taˇcku poluprave 0A i tangente
na krug u taˇcki A. Povrˇsina trougla 0AB je manja od povrˇsine kruˇznog isjeˇcka
0AB, a ova povrˇsina je manja od povrˇsine trougla 0AC. Kako su ove povrˇsine
1
2
r
2
sin x,
1
2
r
2
x,
1
2
r
2
tg x,
respektivno, imamo
1
2
r
2
sin x <
1
2
r
2
x <
1
2
r
2
tg x,
za sve x ∈
_
0,
π
2
_
.
Odavde dobijamo
sin x < x < tg x, (2.20)
za sve x ∈
_
0,
π
2
_
. U sluˇcaju da je x ∈
_

π
2
, 0
_
, vrijedi
−sinx < −x < −tg x. (2.21)
Iz nejednakosti (2.20) i (2.21) dobijamo nejednakosti (2.19). Sada koriste´ci
teoremu 2.13 i teoremu 2.14 zakljuˇcujemo da je
lim
x→0
cos x ≤ lim
x→0
sin x
x
≤ 1. (2.22)
Kako je
[1 −cos x[ = 2
¸
¸
¸sin
2
x
2
¸
¸
¸ ≤ 2
¸
¸
¸
x
2
¸
¸
¸
2
,
zbog teoreme 2.14 zakljuˇcujemo da je
lim
x→0
cos x = 1,
pa odavde i iz (2.22) slijedi
lim
x→0
sin x
x
= 1.
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 43
Primjer 2.27. Izraˇcunati
(i) lim
x→0
1 −cos x
x
2
, (ii) lim
x→+∞
x sin
1
x
.
(i) Kako je
1 −cos x = 2 sin
2
x
2
,
koriste´ci primjer 2.26 i teoremu o smjeni graniˇcnih vrijednosti dobijamo
lim
x→0
1 −cos x
x
2
= lim
x→0
1
2
_
sin
x
2
x
2
_
2
=
1
2
.
(ii) Uvode´ci smjenu t =
1
x
i koriste´ci primjer 2.26 zakljuˇcujemo da je
lim
x→+∞
x sin
1
x
= lim
t→0
sint
t
= 0.
Primjedba 2.4. Koriste´ci teoremu 2.12, teoremu 2.14 i
lim
n→+∞
_
1 +
1
n
_
n
= e,
moˇze se pokazati da je
lim
x→+∞
_
1 +
1
x
_
x
= e. (2.23)
Teorema 2.15. Neka je x
0
∈ R taˇcka nagomilavanja skupa X. Za funkciju f :
X → R vrijedi lim
n→x
0
f(x) = L, L ∈ R ako i samo ako je lim
n→+∞
f(x
n
) = f(x
0
),
za svaki niz ¦x
n
¦, takav da je lim
n→+∞
x
n
= x
0
i x
n
∈ X ¸ ¦x
0
¦, n ∈ N,
2.3 Neprekidne funkcije
2.3.1 Definicija neprekidne funkcije
Definicija 2.13. Neka je data funkcija f : X → R i neka je x
0
∈ X taˇcka
nagomilavanja skupa X. Za funkciju f kaˇzemo da je neprekidna u taˇcki x
0
ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) [x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −f(x
0
)[ < . (2.24)
Ako je funkcija f neprekidna u svakoj taˇcki skupa A ⊂ X onda kaˇzemo da je
neprekidna na skupu A.
Primjedba 2.5. Uslov (2.24) je ekvivalentan
lim
x→x
0
f(x) = f(x
0
). (2.25)
44 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjer 2.28. Funkcija f : R →R,
f(x) = 2x + 3,
je neprekidna na skupu R.
Neka je taˇcka x
0
∈ R i > 0. Iz jednakosti
[2x + 3 −(2x
0
+ 3)[ = 2[x −x
0
[,
zakljuˇcujemo da za δ moˇzemo uzeti δ =

2
, jer tada vrijedi
[x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −f(x
0
)[ < .
Primjer 2.29. Funkcija f : R →R,
f(x) =
_
x, x ≤ 0
x + 1, x > 0.
nije neprekidna u taˇcki 0.
Ako uzmemo =
1
2
tada zbog
[f(x) −f(0)[ = [x + 1[ > 1 za x > 0,
ne moˇzemo na´ci δ > 0 takvo da
[x −x
0
[ < δ ⇒ [f(x) −f(x
0
)[ <
1
2
.
U sljede´coj teoremi su date neke osobine neprekidnih funkcija. One su
analogne osobinama graniˇcnih vrijednosti nizova odnosno osobinama graniˇcnih
vrijednosti funkcija.
Teorema 2.16. Neka su date funkcije f, g : X →R i neka je x
0
taˇcka nagomila-
vanja skupa X. Ako su funkcije f i g neprekidne u taˇcki x
0
, to jest ako je
lim
x→x
0
f(x) = f(x
0
), lim
x→x
0
g(x) = g(x
0
),
tada vrijedi :
(i) lim
x→x0
(f(x) +g(x)) = f(x
0
) +g(x
0
),
(ii) lim
x→x
0
(f(x) g(x)) = f(x
0
) g(x
0
),
(iii) lim
x→x0
f(x)
g(x)
=
f(x
0
)
g(x
0
)
, ako je g(x
0
) ,= 0 i g(x) ,= 0.
Dakle, ako su funkcije f i g neprekidne u taˇcki x
0
onda su takve i funkcije :
• zbir, f +g,
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 45
• f +λ, λ ∈ R,
• λf, λ ∈ R,
• proizvod, f g,
• koliˇcnik,
f
g
, ako je g(x
0
) ,= 0, g(x) ,= 0.
Primjer 2.30. Osnovne elementarne funkcije su neprekidne na svom domenu.
Pokaza´cemo na primjer, da su stepena, eksponencijalna i sinusna funkcija nepre-
kidne.
• Stepena funkcija : Neprekidnost stepene funkcije slijedi iz neprekidnosti
funkcije f(x) = x i prethodne teoreme, (neprekidnost proizvoda neprekid-
nih funkcija).
• Eksponencijalna funkcija : Neka je x
0
∈ R i neka je > 0. Bez umanjenja
opˇstosti moˇzemo pretpostaviti 0 < < e
x
0
. Iz
[e
x
0
−e
x
[ < ⇔ e
x
0
− < e
x
< e
x
0
+ ⇔ log(e
x
0
−) < x < log(e
x
0
+),
zakljuˇcujemo da za δ > 0 takvo da je
(x
0
−δ, x
0
+δ) ⊂ (log(e
x
0
−), log(e
x
0
+)),
vrijedi
[x −x
0
[ < δ ⇒ [e
x
−e
x0
[ < ,
pa je funkcija f(x) = e
x
neprekidna u svakoj taˇcki x
0
.
• Sinusna funkcija : Koriste´ci nejednakosti (2.20) i (2.21) dobijamo da vri-
jedi
[ sin x[ < [x[, x ∈ R ¸ ¦0¦,
odavde na osnovu formule
sin x −sin y = 2 sin
x −y
2
cos
x +y
2
i ˇcinjenice da je apsolutna vrijednost kosinusa manja ili jednaka od 1,
imamo
[ sin x −sin x
0
[ ≤ [x −x
0
[. (2.26)
Iz posljednje nejednakosti slijedi neprekidnost sinusne funkcije. Naime, za
dati > 0 moˇzemo uzeti δ = .
46 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
2.3.2 Vrste prekida funkcije
Ako funkcija f nije neprekidna u taˇcki x
0
kaˇzemo da funkcija f u taˇcki x
0
ima prekid. Ova situacija moˇze nastupiti iz viˇse razloga. Vrste prekida su date
u sljede´coj definiciji.
Definicija 2.14. Neka je funkcija f : X → R i x
0
∈ X taˇcka nagomilavanja
skupa X. Kaˇzemo da funkcija f u taˇcki x
0
ima :
• prividan ili otklonjiv prekid, ako postoji konaˇcan lim
x→x
0
f(x)
ali je lim
x→x0
f(x) ,= f(x
0
).
• prekid prve vrste slijeva (zdesna), ako postoji konaˇcan lim
x→x0−
f(x)
( lim
x→x
0
+
f(x)) ali je lim
x→x
0

f(x) ,= f(x
0
) ( lim
x→x
0
+
f(x) ,= f(x
0
)).
• prekid druge vrste slijeva (zdesna) ako lijeva (desna) graniˇcna vrijed-
nost ne postoji ili je beskonaˇcna.
Primjer 2.31. Funkcija
f(x) =
_
sin x
x
, x ,= 0
0, x = 0,
ima prividan prekidu taˇcki x = 0, jer
lim
x→0
sin x
x
= 1 ,= f(0) = 0.
Primjer 2.32. Funkcija
f(x) =
_
x, x ≤ 0
1, x > 0,
ima prekid prve vrste zdesna u taˇcki x = 0, jer je
lim
x→0+
f(x) = 1 ,= f(0) = 0.
Primjer 2.33. Funkcija
f(x) =
_
1
x
, x ,= 0
1, x = 0,
ima prekid druge vrste u taˇcki x = 0, jer je
lim
x→0+
f(x) = +∞, lim
x→0−
f(x) = −∞.
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 47
2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija
Iz teoreme 2.15 neposredno slijedi sljede´ca teorema.
Teorema 2.17. Neka je x
0
taˇcka nagomilavanja skupa X. Funkcija f : X →R
je neprekidna u taˇcki x
0
ako i samo ako je
lim
n→+∞
x
n
= x
0
⇒ lim
n→+∞
f(x
n
) = f(x
0
),
gdje je x
n
∈ X za sve n ∈ N.
Primjer 2.34.
lim
n→+∞
n

a = 1, a > 0.
Kako je eksponencijalna funkcija neprekidna imamo
lim
x→0
a
x
= a
0
= 1.
Sada na osnovu teoreme 2.17 dobijamo da za niz x
n
=
1
n
vrijedi
lim
n→+∞
a
x
n
= a
lim
n→+∞
x
n
= 1.
Dalje, iz teoreme o smjeni graniˇcnih vrijednosti (teorema 2.12) dobijamo da
je kompozicija neprekidnih funkcija neprekidna.
Primjer 2.35. Funkcija
f(x) = e
sin x
n
, x ∈ R,
je neprekidna funkcija, jer je kompozicija sljede´cih neprekidnih elementarnih
funkcija :
x → x
n
, x → sin x, x → e
x
, x ∈ R.
Teorema 2.18. Neprekidna funkcija na zatvorenom i ograniˇcenom intervalu
dostiˇze svoj maksimum i minimum.
Znaˇci, ako je f : [a, b] →R neprekidna funkcija, tada postoje taˇcke
x
min
, x
max
∈ [a, b]
takve da je
f(x
min
) ≤ f(x) ≤ f(x
max
), za sve x ∈ [a, b].
Primjer 2.36. Funkcija definisana na [−1, 1] sa
f(x) =
_
_
_
1 −x
2
, −1 ≤ x < 0,
0, x = 0,
x
2
−1, 0 < x ≤ 1,
ne dostiˇze minimalnu i maksimalnu vrijednost na intervalu [−1, 1]. Naime, ona
ima prekid u taˇcki x = 0. Moˇze se pokazati da je
sup
x∈[−1,1]
f(x) = 1, inf
x∈[−1,1]
f(x) = −1.
48 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
Primjedba 2.6. Uslov da je funkcija neprekidna na zatvorenom i ograniˇcenom
intervalu je dovoljan, ali nije i potreban da funkcija dostiˇze minimalnu i maksi-
malnu vrijednost.
Primjer 2.37. Funkcija definisana na [−1, 1] sa
f(x) =
_
x + 1, −1 ≤ x ≤ 0,
−x, 0 < x ≤ 1,
ima prekid u taˇcki x = 0, ali dostiˇze minimalnu vrijednost u taˇcki x = 1,
f(1) = −1 i maksimalnu vrijednost u taˇcki x = 0, f(0) = 1.
Teorema 2.19. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na segmentu [a, b],
i neka je f(a)f(b) < 0. Tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je f(c) = 0.
Primjer 2.38. Jednaˇcina
x
4
−3x
2
+ 2x −1 = 0,
ima bar jednu nulu na segmentu [1, 2].
Kako je funkcija f(x) = x
5
− 3x
3
+ 2x
2
− 1 = 0 neprekidna na segmentu [1, 2]
i vrijedi f(1) = −1 < 0, f(2) = 15 > 0 na osnovu teoreme 2.19 dobijamo
da postoji taˇcka c ∈ (1, 2) takva da je f(c) = 0. Dakle, taˇcka c je nula date
jednaˇcine.
2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije
Definicija 2.15. Za funkciju f : X →R kaˇzemo da je uniformno ili ravnom-
jerno neprekidna na skupu X ako vrijedi
(∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x
1
, x
2
∈ X) [x
1
−x
2
[ < δ ⇒ [f(x
1
) −f(x
2
)[ < . (2.27)
Primjer 2.39. Funkcije
(i) f(x) = −4x + 7,
(ii) f(x) = sin
x
2
.
su uniformno neprekidne na skupu R.
(i) Neka je dat > 0 izaberimo δ =

4
. Tada iz nejednakosti [x
1
− x
2
[ < δ
slijedi [f(x
1
) −f(x
2
)[ = 4[x
1
−x
2
[ < .
(ii) Neka je dat > 0. U ovom sluˇcaju izaberimo δ = 2. Kako vrijedi
nejednakost (2.26), to jest
[ sin x
1
−sin x
2
[ ≤ [x
1
−x
2
[,
Iz nejednakosti [x
1
−x
2
[ < δ slijedi
[f(x
1
) −f(x
2
)[ =
[x
1
−x
2
[
2
< .
2.3. NEPREKIDNE FUNKCIJE 49
Ako u relaciji (2.27) uzmemo da je δ
n
=
1
n
, zakljuˇcujemo da funkcija f nije
uniformno neprekidna ako i samo ako postoje dva niza ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ takva da
vrijedi
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = 0 i lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ ,= 0.
Dakle, vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 2.20. Funkcija f : X →R je uniformno neprekidna na skupu X ako
i samo ako
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = 0,
za svaka dva niza taˇcaka ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ iz skupa X takva da je
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = 0.
Primjer 2.40. Funkcija f(x) =
1
x
nije uniformno neprekidna na intervalu
(0, 1).
Neka je =
1
2
i uzmimo nizove x
n
=
1
n
i y
n
=
1
n+1
. Imamo sljede´ce
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = lim
n→+∞
1
n(n + 1)
= 0
i
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
¸
1
1
n

1
1
n+1
¸
¸
¸
¸
¸
= lim
n→+∞
[n −(n + 1)[ = 1.
Primjer 2.41. Funkcija f(x) = x
2
nije uniformno neprekidna na intervalu
skupu R.
Neka je =
1
2
i uzmimo nizove x
n
=

n i y
n
=

n + 1. Imamo sljede´ce
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = lim
n→+∞
1

n +

n + 1
= 0
i
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = lim
n→+∞
[n −(n + 1)[ = 1.
Teorema 2.21. Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b] tada je ona i
uniformno neprekidna na tom segmentu.
Primjer 2.42. Funkcija f(x) = ln x, je uniformno neprekidna na segmentu
[a, b] ⊂ (0, 1), ali nije uniformno neprekidna na intervalu (0, 1).
Funkcija f(x) = ln x je elementarna funkcija, pa je neprekidna na [a, b]. Zbog
teoreme 2.21 zakljuˇcujemo da je ona i uniformno neprekidna na [a, b]. Pokaˇzimo
da data funkcija nije uniformno neprekidna na intevalu (0, 1). Izaberimo nizove
x
n
=
1
n
i x
n
=
1
2n
. Tada je
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
1
n

1
2n
¸
¸
¸
¸
= lim
n→+∞
1
2n
= 0
i
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
ln
1
n
−ln
1
2n
¸
¸
¸
¸
= ln 2 ,= 1.
50 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
2.4 Zadaci
1. Odrediti
(i) lim
n→+∞
n
4
+n
2
−1
12n
4
+ 120n
3
−11n
, (ii) lim
n→+∞
n
2
+ 11n + 10
5n
3
+ 2n
2
+ 2n
,
(iii) lim
n→+∞
n
5
+ 2n
3
−13
7n
6
+n
3
+n
2
, (iv) lim
n→+∞
_
1 +
1
2
+ +
1
2
n
_
.
2. Odrediti
(i) lim
n→+∞
(

n + 1 −

n), (ii) lim
n→+∞
_
n
2
+ 1
n −1

2n
2
2n + 5
_
,
3. Koriste´ci definiciju graniˇcne vrijednosti pokazati da je
lim
n→+∞
3n + 2
n + 2
= 3.
Na´ci broj n
0
∈ N tako da je
(∀n ≥ n
0
)
¸
¸
¸
¸
3n + 2
n + 2
−3
¸
¸
¸
¸
≤ 0.01.
4. Na´ci
lim
n→+∞
_
1
n
2
+
2
n
2
+ +
n −1
n
2
_
.
5. Dokazati da je
lim
n→+∞
n
2
2
n
= 0.
6. Ispitati konvergenciju nizova
(i) x
n
= 1 +1 +
1
2!
+
1
3!
+ +
1
n!
, (ii) x
n
=
1
n + 1
+
1
n + 2
+ +
1
2n
.
7. Pokazati da je
lim
n→+∞
n

a
n
+b
n
= max¦a, b¦, a, b ≥ 0.
8. Izraˇcunati
(i) lim
x→0
tg x
x
, (ii) lim
x→0
sin 7x + sin 5x
sin 6x
.
9. Pokazati da je
lim
x→0
tg x −sin x
x
3
=
1
2
.
2.4. ZADACI 51
10. Pokazati na osnovu definicije graniˇcne vrijednosti da je
lim
x→1
2
(x −2)
2
= +∞.
11. Izraˇcunati
(i) lim
x→1
x
2
−1
x
3
−1
, (ii) lim
x→1
x
n
−1
x
m
−1
, n, m ∈ N.
12. Izraˇcunati
lim
x→0
n

1 +x −1
x
, n ∈ N.
13. Izraˇcunati
lim
x→+∞
_
x
2
+ 1
x
2
−1
_
x
2
.
14. Pokazati da je
lim
x→0
a
x
−1
x
= ln a.
15. Koriste´ci definiciju neprekidne funkcije pokazati da je funkcija
(i)
f(x) =
x + 5
3 −5x
neprekidna u taˇcki x =
1
2
,
(ii) f(x) =

x
2
+ 1 neprekidna na skupu R.
(iii) f(x) = sin(2x + 3) neprekidna na skupu R.
16. Koriste´ci se teoremama o neprekidnosti sume, razlike, proizvoda, koliˇcnika
i kompozicije neprekidnih funkcija pokazati da su sljede´ce funkcije neprekidne
na skupu R :
(i) f(x) = sin(3x
2
+ 1),
(ii) f(x) = e
2x
(x
3
+ cos x),
(iii) f(x) =
ln(6+x
2
)
4

x
8
+1
.
17. Pokazati da funkcija
f(x) =
_
x
3
−1
x−1
, x ,= 1
4 x = 1,
ima prekid u taˇcki x = 1. Ispitati vrstu prekida.
52 GLAVA 2. GRANI
ˇ
CNE VRIJEDNOSTI
18. Ispitati vrste prekida funkcije
f(x) =
2
x
2
−16
.
19. Funkcija f nije definisana u taˇcki x = 0. Odrediti vrijednost f(0) tako da
funkcija f bude neprekidna u taˇcki x = 0, ako je
(i) f(x) =

1 +x −1
3

1 +x −1
, (ii) f(x) =
3

1 + 3x −1
sinx
.
20. Pokazati da jednaˇcina
2 sin
4
x + 5 sin
3
x −2 = 0,
ima bar jedno rjeˇsenje na segmentu
_
0,
π
2
¸
.
21. Ispitati uniformnu neprekidnost funkcije f(x) =

x, na skupu [0, +∞).
22. Pokazati da funkcija f(x) = xsin x, nije uniformno neprekidna na skupu
[0, +∞).
Glava 3
Diferencijalni raˇcun
3.1 Prvi izvod
3.1.1 Definicija prvog izvoda
Definicija 3.1. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇcke x
0
. Ako
postoji graniˇcna vrijednost
f

(x
0
) = lim
x→x
0
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
= lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
,
kaˇzemo da je f

(x
0
) prvi izvod ili izvod funkcije f u taˇcki x
0
. Za funkciju
koja ima konaˇcan izvod u taˇcki x
0
kaˇze se da je diferencijabilna u taˇcki x
0
.
Ako je funkcija diferencijabilna u svakoj taˇcki nekog skupa kaˇze se da je ona
diferencijabilna na tom skupu.
Primjer 3.1. Odrediti izvode sljede´cih funkcija :
(i) f(x) = c, (c = const),
(ii) f(x) = x
n
, n ∈ N,
(iii) f(x) = sin x,
(iv) f(x) = ln x,
(v) f(x) = e
x
.
Rjeˇsenje.
(i) f

(x) = lim
h→0
f(x +h) −f(x)
h
= 0,
(ii) Kako je na osnovu binomne formule
(x +h)
n
= x
n
+nx
n−1
h +
_
n
2
_
x
n−2
h
2
+ +h
n
−x
n
= h
_
nx
n−1
+
_
n
2
_
x
n−2
h + +h
n−1
_
,
imamo
f

(x) = lim
h→0
f(x +h) −f(x)
h
= nx
n−1
.
53
54 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Ako je a realan broj moˇze se pokazati da vrijedi analogna formula (x
a
)

= ax
a−1
.
(iii) Vrijedi sljede´ce
sin(x +h) −sin x
h
=
sin
h
2
cos
2x+h
2
h
2
.
Kako je
lim
h→0
sin
h
2
h
2
= 1 i lim
h→0
cos
2x +h
2
= cos x,
imamo (sin x)

= cos x.
Na sliˇcan naˇcin se moˇze pokazati da je (cosx)

= −sin x.
(iv)Vrijedi
ln(x +h) −ln x
h
= ln
_
1 +
h
x
_1
h
,
sada koriste´ci formulu (2.23) i teoremu o smjeni kod graniˇcnih vrijednosti do-
bijamo da je (ln x)

=
1
x
.
(v)
e
x+h
−e
x
h
=
e
h
−1
h
e
x
.
Ako uvedemo smjenu t = e
h
−1, imamo
e
h
−1
h
=
t
ln(1 +t)
=
1
ln(1 +t)
1
t
,
pa kao i u (iv) zakljuˇcujemo da je (e
x
)

= e
x
.
Definicija 3.2. Ako postoji graniˇcna vrijednost
f


(x
0
) = lim
h→0−
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
,
_
f

+
(x
0
) = lim
h→0+
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
_
,
kaˇzemo da funkcija f u taˇcki x
0
ima lijevi (desni) izvod.
Funkcija ima izvod u taˇcki x
0
ako i samo ako ima lijevi i desni izvod i ako
su oni jednaki.
Primjer 3.2. Funkcija f(x) = [x[, x ∈ R, nema izvod u taˇcki x = 0. Njen lijevi
odnosno desni izvod je
f


(0) = lim
h→0−
f(h) −f(0)
h
= lim
h→0−
−h
h
= −1,
f

+
(0) = lim
h→0+
f(h) −f(0)
h
= lim
h→0+
h
h
= 1.
3.1. PRVI IZVOD 55
U prethodnom primjeru smo vidjeli da neprekidna funkcija ne mora biti difer-
encijabilna. Prirodno pitanje je da li je diferencijabilna funkcija i neprekidna.
Odgovor na to pitanje daje sljede´ca teorema.
Teorema 3.1. Svaka funkcija diferencijabilna u taˇcki x
0
∈ R je i neprekidna u
toj taˇcki.
Dokaz. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇcki x
0
. Tada postoji konaˇcan
f

(x
0
) = lim
x→x0
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
,
odavde dobijamo
lim
x→x0
(f(x) −f(x
0
)) = lim
x→x0
f

(x
0
)(x −x
0
) = 0.
Dakle,
lim
x→x0
f(x) = f(x
0
),
a ovo znaˇci da je funkcija f neprekidna u taˇcki x
0
.
3.1.2 Osobine prvog izvoda
Nalaˇzenje izvoda po definiciji moˇze da bude komplikovano. Ovde dajemo
neke osobine prvog izvoda na osnovu kojih je taj posao olakˇsan.
Teorema 3.2. Ako su funkcije f i g diferencijabilne u taˇcki x tada je :
(i)
(αf(x) +βg(x))

= αf

(x) +βg

(x),
za sve α, β ∈ R,
(ii)
(f(x)g(x))

= f

(x)g(x) +f(x)g

(x),
(iii)
_
f(x)
g(x)
_
=
f

(x)g(x) −f(x)g

(x)
g
2
(x)
,
gdje je g(t) ,= 0 za svako t u nekoj okolini taˇcke x.
Dokaz. Dokaza´cemo samo tvrdjenje (iii). Tvrdjenja (i) i (ii) se dokazuju sliˇcno.
Iz
f(x +h)
g(x +h)

f(x)
g(x)
=
f(x +h)g(x) −f(x)g(x +h)
g(x +h)g(x)
,
dijelje´ci sa h i puˇstaju´ci da h teˇzi 0 dobijamo traˇzenu formulu.
56 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjedba 3.1. Iz formule (i) slijedi da je
(f(x) +g(x))

= f

(x) +g

(x),
(f(x) −g(x))

= f

(x) −g

(x).
Primjer 3.3. Koriste´ci pravilo o izvodu koliˇcnika funkcija dobijamo
(tg x)

=
(sin x)

cos x −sin x(cos x)

cos
2
x
=
cos
2
x + sin
2
x
cos
2
x
=
1
cos
2
x
,
(ctg x)

=
(cos x)

sin x −cos x(sin x)

sin
2
x
=
−sin
2
x −cos
2
x
sin
2
x
= −
1
sin
2
x
.
Primjedba 3.2. Funkcije f +g, fg,
f
g
mogu biti diferencijabilne, a da takve nisu
funkcije f i g.
Primjer 3.4. Na´ci :
(i) (f(x) +g(x))

, ako je f(x) = [x[, g(x) = −[x[,
(ii) (f(x)g(x))

, ako je f(x) = g(x) = [x[,
(iii)
_
f(x)
g(x)
_
, ako je f(x) = g(x) = [x[ + 1.
Rjeˇsenje.Funkcija x → [x[ nije diferencijabilna u taˇcki 0, (primjer 3.2). Med-
jutim, imamo sljede´ce :
(i) (f(x) +g(x))

= 0,
(ii) (f(x)g(x))

= (x
2
)

= 2x,
(iii)
_
f(x)
g(x)
_
= 0.
Sljede´ca teorema daje pravilo za izvod sloˇzene funkcije.
Teorema 3.3. Neka je funkcija g diferencijabilna u taˇcki x
0
i funkcija f difer-
encijabilna u taˇcki g(x
0
) tada je funkcija f ◦g diferencijabilna u taˇcki x
0
i vrijedi
((f ◦ g)(x
0
))

= f

(g(x
0
))g

(x
0
).
Primjer 3.5. Na´ci izvod funkcije h(x) = e
x
2
.
Rjeˇsenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f(x) = e
x
i g(x) = x
2
. Na osnovu
prethodne teoreme je
h

(x) = f

(g(x))g

(x) = e
x
2
2x.
Primjer 3.6. Na´ci izvod funkcije h(x) = x
x
.
Rjeˇsenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f(x) = e
x
i g(x) = xlog x. Sada
imamo
h

(x) = e
x log x
(log x + 1) = x
x
(log x + 1).
Primjedba 3.3. Na sliˇcan naˇcin kao u prethodnom primjeru se moˇze odrediti i
izvod funkcije h(x) = f(x)
g(x)
. Taj postupak diferenciranja se naziva logarita-
mskim diferenciranjem.
3.1. PRVI IZVOD 57
Teorema 3.4. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇcki x
0
i strogo monotona
u nekoj okolini taˇcke x
0
. Tada je inverzna funkcija f
−1
diferencijabilna u taˇcki
y
0
= f(x
0
) i vrijedi
(f
−1
(y
0
))

=
1
f

(x
0
)
.
Primjer 3.7. Neka je y = sin x. Na osnovu prethodne teoreme imamo da je
(arcsin y)

=
1
(sin x)

=
1
cos x
=
1
_
1 −y
2
.
Na sliˇcan naˇcin dobijamo
(arccos y)

= −
1
_
1 −y
2
.
Dalje, ako stavimo y = tg x, dobijamo
(arctg y)

=
1
(tg x)

= cos
2
x =
1
1 +y
2
.
Na sliˇcan naˇcin dobijamo
(arcctg y)

= −
1
1 +y
2
.
Na osnovu primjera 3.1, 3.3 i 3.7, kao i na osnovu pravila diferenciranja
imamo tablicu izvoda osnovnih elementarnih funkcija.
Funkcija izvod Funkcija izvod
x
a
ax
a−1
1
x
a

a
x
a+1
sin x cos x cos x −sin x
tg x
1
cos
2
x
ctg x
1
sin
2
x
arcsin x
1

1 −x
2
arccos x −
1

1 −x
2
arctg x
1
1 +x
2
arcctg x −
1
1 +x
2
a
x
a
x
log a e
x
e
x
log
a
x
1
xlog a
log x
1
x
sh x ch x ch x sh x
3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog izvoda
Neka je data kriva y = f(x) i neka taˇcke M(x
0
, f(x
0
)) i N(x
0
+h, f(x
0
+h))
odredjuju sjeˇcicu MN te krive. Koeficijent pravca sjeˇcice MN je dat sa
tg α =
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
.
58 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Ako pustimo da h → 0 tada taˇcka N teˇzi taˇcki M. Dakle, u graniˇcnom sluˇcaju
dobijamo tangentu kroz taˇcku M. Znaˇci, koeficijent pravca tangente krive
y = f(x) u taˇcki M(x
0
, f(x
0
)) je
f

(x
0
) = lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
.
Na osnovu prethodnog imamo da je jednaˇcina tangente krive y = f(x) u taˇcki
M(x
0
, f(x
0
)) data sa
y −y
0
= f

(x
0
)(x −x
0
).
Ako vrijedi uslov f

(x
0
) ,= 0, jednaˇcina
y −y
0
= −
1
f

(x
0
)
(x −x
0
),
predstavlja jednaˇcinu normale krive y = f(x) u taˇcki M(x
0
, f(x
0
)).
Primjer 3.8. Odrediti jednaˇcinu tangente krive y = sin x u taˇcki
_
π
4
,

2
2
_
.
Rjeˇsenje. Kako je
y

_
π
4
_
= cos
π
4
=

2
2
,
dobijamo da je jednaˇcina tangente
y −

2
2
=

2
2
_
x −
π
4
_
.
3.1.4 Diferencijal
Neka je data diferencijabilna funkcija f. Relaciju
f

(x
0
) = lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
,
moˇzemo pisati i na sljede´ci naˇcin
f(x
0
+h) −f(x
0
) = f

(x
0
)h +λ(h)h, (3.1)
pri ˇcemu lim
h→0
λ(h) = 0.
Ako uvedemo oznake
∆f(x
0
) = f(x
0
+h) −f(x
0
), ∆x
0
= x
0
+h −x
0
= h,
dobijamo
∆f(x
0
) = f

(x
0
)∆x
0
+λ(h)h.
Sada za male h imamo
∆f(x
0
) ≈ f

(x
0
)∆x
0
. (3.2)
Izraz ∆x
0
nazivamo priraˇstaj argumenta x u taˇcki x
0
, a izraz ∆f(x
0
) priraˇstaj
funkcije f u taˇcki x
0
. Dakle, relacija (3.2) znaˇci da je priraˇstaj funkcije f u
taˇcki x
0
pribliˇzno jednak f

(x
0
)∆x
0
.
3.1. PRVI IZVOD 59
Primjer 3.9. Koriste´ci formulu (3.2) izraˇcunati pribliˇznu vrijednost funkcije
f(x) =
5
_
2 −x
2 +x
u taˇcki x
0
= 0.15.
Rjeˇsenje. Vrijedi sljede´ce
f

(x) =
−4
5
_
2−x
2+x
5(4 −x
2
)
= −
4f(x)
5(4 −x
2
)
,
∆f(x) ≈ f

(x)∆x = −
4f(x)∆x
5(4 −x
2
)
.
Ako stavimo x = 0, f(x) = 1 i ∆x = 0.15, dobijamo ∆f(x) ≈ −
4·0.15
5·4
= −0.03.
Dakle, f(0.15) = f(0) + ∆f(x) ≈ 1 −0.03 = 0.97.
Taˇcna vrijednost na ˇcetiri decimale je 0.9704.
Primjer 3.10. Izraˇcunati pribliˇznu vrijednost sin 29
0
.
Rjeˇsenje. Iz formule (3.2) dobijamo
sin 30
0
−sin 29
0
≈ cos 30
0

π
180
,
pa je
sin 29
0

1
2

π

3
360
≈ 0.484.
Taˇcna vrijednost na ˇcetiri decimale je 0, 4848.
Teorema 3.5. Funkcija f je diferencijabilna u taˇcki x
0
ako i samo ako postoji
konstanta A ∈ R takva da je
f(x
0
+h) −f(x
0
) = Ah +λ(h), (3.3)
pri ˇcemu je lim
h→0
λ(h) = 0.
Ako vaˇzi (3.3), onda je A = f

(x
0
).
Dokaz. Funkcija f je diferencijabilna u taˇcki x
0
ako i samo ako postoji A ∈ R
tako da vrijedi
lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
)
h
= A,
to jest
lim
h→0
f(x
0
+h) −f(x
0
) −Ah
h
= 0.
Odavde zakljuˇcujemo da je
f(x
0
+h) −f(x
0
) −Ah = λ(h),
gdje je lim
h→0
λ(h) = 0.
60 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Definicija 3.3. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇcki x
0
. Diferencijal
funkcije f u taˇcki x
0
za datu vrijednost priraˇstaja ∆x je
df(x
0
) = f

(x
0
)∆x.
Iz prethodne definicije zakljuˇcujemo da je diferencijal funkcije linearna funkcija
piraˇstaja ∆x.
Primjer 3.11. Za diferencijal funkcije f(x) = x vrijedi
df(x) = f

(x)∆x = ∆x.
Dakle,
dx = ∆x.
Na osnovu ovoga imamo sljede´cu oznaku
f

(x) =
df(x)
dx
.
Lako se pokazuje da diferencijal ima sljede´ce osobine :
• aditivnost difrencijala, d(u +v) = du +dv,
• homogenost difencijala, d(λu) = λdu,
• diferencijal proizvoda, d(uv) = udv +vdu,
• diferencijal koliˇcnika,
d
_
u
v
_
=
udv −vdu
v
2
,
• diferencijal inverzne funkcije,
dy
dx
=
1
dx
dy
,
• diferencijal funkcije date parametarski,
dy
dt
=
dy
dx
dx
dt
,
• invarijantnost diferencijala,
d(u(v(x))) = (u(v(x)))

dx = u

(v)v

(x)dx = u

(v)dv.
Primjer 3.12. Jednaˇcina tangente krive date parametarski x = x(t), y = y(t)
u taˇcki t = t
0
je
y −y(t
0
) =
x

(t
0
)
y

(t
0
)
(x −x(t
0
)).
Primjer 3.13. Na´ci
d
_
arctg
u
v
_
.
Rjeˇsenje. Koriste´ci osobine diferencijala imamo
d
_
arctg
u
v
_
=
1
1 +
_
u
v
_
2
d
_
u
v
_
=
vdu −udv
u
2
+v
2
.
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 61
3.2 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene
3.2.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti
Definicija 3.4. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇcke x
0
. Ako za
svako x iz te okoline vaˇzi f(x) ≥ f(x
0
) (f(x) ≤ f(x
0
)) kaˇzemo da funkcija f
ima lokalni minimum (maksimum) u taˇcki x
0
. Lokalni minimum i lokalni
maksimum nazivamo lokalnim ekstremumima.
Funkcija moˇze imati viˇse lokalnih maksimuma odnosno lokalnih minimuma.
Primjer 3.14. Funkcija
f(x) =
_
_
_
−x
2
−3x + 2, x ≤ −1,
x
2
−1, 1 < x < 1,
−x
2
+ 4x −3, x ≥ 1,
ima dva lokalna maksimuma, u taˇckama x
1
= −
3
2
i x
2
= 2.
Sljede´ca teorema, poznata kao Fermatova teorema, daje potreban uslov
kada diferencijabilna funkcija ima lokalni ekstremum.
Teorema 3.6. Ako funkcija f ima lokalni ekstremum u taˇcki x
0
i ako u x
0
ima
izvod tada je f

(x
0
) = 0.
Dokaz. Pretpostavimo da funkcija f u taˇcki x
0
ima lokalni maksimum. Tada je
u nekoj okolini taˇcke x
0
f(x
0
) ≥ f(x),
pa je za x < x
0
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
≥ 0.
Odavde zakljuˇcujemo da je
f


(x
0
) ≥ 0.
Kako funkcija f u taˇcki x
0
ima izvod, zakljuˇcujemo da je f

(x
0
) ≥ 0.
Ako sada uzmemo x > x
0
dobijamo
f(x) −f(x
0
)
x −x
0
≤ 0,
pa zakljuˇcujemo da je
f

+
(x
0
) ≤ 0,
a odavde opet zbog toga ˇsto funkcija f ima izvod u taˇcki x
0
imamo f

(x
0
) ≤ 0.
Dakle, f

(x
0
) = 0.
Definicija 3.5. Taˇcke u kojima je prvi izvod funkcije f jednak nuli se zovu
stacionarne taˇcke funkcije f.
62 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Prema Fermatovoj teoremi imamo da ako funkcija f definisana na [a, b]
dostiˇze ekstremum on se nalazi u stacionarnim taˇckama. Medjutim, taˇcke a
i b mogu biti taˇcke ektremuma, mada ne moraju biti stacionarne taˇcke.
Primjer 3.15. Funkcija f(x) = x
2
−x, na segmentu [0, 2] ima jednu stacionarnu
taˇcku x =
1
2
, u njoj funkcija f dostiˇze lokalni minimum f(
1
2
) = −
1
2
. Kako je
f(0) = 0 i f(2) = 2 zakljuˇcujemo da funkcija f u taˇcki x = 2 dostiˇze lokalni
maksimum.
Uslov da je prvi izvod funkcije u taˇcki jednak nuli je samo potreban ali ne i
dovoljan uslov da taˇcka bude taˇcka lokalnog ekstremuma.
Primjer 3.16. Funkcija f(x) = x
3
ima na [−1, 1] stacionarnu taˇcku x = 0, ali
nema u toj taˇcki lokalni ekstremum, jer je funkcija f monotono rastu´ca. Lokalni
minimum ove funkcije je u taˇcki x = −1, a lokalni maksimum je u taˇcki x = 1.
Teorema 3.7. Rolleova teorema. Neka je funkcija f definisana na [a, b].
Ako vaˇzi :
(i) f je neprekidna na [a, b],
(ii) f ima izvod na (a, b),
(iii) f(a) = f(b),
tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je f

(c) = 0.
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na intervalu [a, b], pa dostiˇze minimum i mak-
simum na [a, b]. Ako se minimum i maksimum dostiˇzu u taˇckama a i b, tada iz
f(a) = f(b) slijedi da je funkcija f konstanta na [a, b], pa je f

(x) = 0 za svako
x ∈ (a, b). U suprotnom sluˇcaju bar jedan ekstremum je u nekoj taˇcki c ∈ (a, b).
Sada na osnovu Fermatove teoreme zakljuˇcujemo da je f

(c) = 0.
Primjer 3.17. Pokazati da jednaˇcina
x
5
+ 3x
3
+ 10x −30 = 0,
ima taˇcno jedan realan korijen.
Rjeˇsenje. Neka je f(x) = x
5
+3x
3
+10x −30. Kako je f nepekidna funkcija i
f(0)f(2) < 0, na osnovu teoreme 2.19 zakljuˇcujemo da data jednaˇcina ima bar
jedan realan korijen i to u intervalu (0, 2). Pokaˇzimo da je on jednistven. Ako
bi postojali realni brojevi c
1
i c
2
takvi da je f(c
1
) = f(c
2
) = 0, tada na osnovu
Rolleove teoreme zakljuˇcujemo da postoji c ∈ R takav da je f

(c) = 0. Medjutim,
ovo je nemogu´ce, jer je
f

(x) = 5x
4
+ 6x
2
+ 10 > 0.
Primjer 3.18. Iz Rolleove teoreme slijedi da izvod P

polinoma P ima taˇcno
jednu nulu izmedju dvije uzastopne nule polinoma P.
Naime, ako su x
1
i x
2
dvije uzastopne nule polinoma P tada je
P(x
1
) = P(x
2
) = 0,
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 63
pa su ispunjeni uslovi Rolleove teoreme. Dakle, polinom P

ima bar jednu nulu
izmedju x
1
i x
2
. Neka su sada x

1
i x

2
dvije uzastopne nule polinoma P

. Ako
bi izmedju nula x

1
i x

2
postojale dvije nule polinoma P onda bi izmedju te dvije
nule postojala i jedna nula polinoma P

, pa x

1
i x

2
ne bi bile dvije uzastopne
nule polinoma P

.
Teorema 3.8. Cauchyjeva teorema. Neka su funkcije f i g definisane na
[a, b]. Ako vaˇzi :
(i) f i g su neprekidne na [a, b],
(ii) f i g imaju izvode na (a, b),
(iii) g

(x) ,= 0 za svako x ∈ (a, b),
tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
=
f

(c)
g

(c)
.
Dokaz. Zbog uslova g

(x) ,= 0 za svako x ∈ (a, b), na osnovu Rolleove teoreme
zakljuˇcujemo da je g(a) ,= g(b). Definiˇsimo funkciju h na sljede´ci naˇcin
h(x) = f(x) −
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
g(x).
Funkcija h ispunjava uslove Rolleove teoreme, pa postoji taˇcka c ∈ (a, b), takva
da je h

(c) = 0, to jest
f

(c) −
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
g

(c) = 0,
Dakle,
f(b) −f(a)
g(b) −g(a)
=
f

(c)
g

(c)
.
Teorema 3.9. Lagrangeova teorema. Neka je funkcija f definisana na [a, b].
Ako vaˇzi :
(i) f je neprekidna na [a, b],
(ii) f ima izvod na (a, b),
tada postoji taˇcka c ∈ (a, b) takva da je
f(b) −f(a)
b −a
= f

(c).
Dokaz. Dokaz slijedi iz Cauchyjeve teoreme, ako stavimo g(x) = x.
64 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 3.19. Za funkciju f(x) = xe
x
, x ∈ [0, 2], na´ci δ > 0, takvo da vrijedi
[x
2
−x
1
[ < δ ⇒ [f(x
2
) −f(x
1
)[ < 0.001.
Rjeˇsenje. Iz Lagrangeove teoreme imamo
[f(x
2
) −f(x
1
)[ = [f

(c)[ [x
2
−x
1
[,
gdje je c izmedju x
1
i x
2
.
Kako je f

(x) = e
x
(1 +x), za x ∈ [0, 2] dobijamo
[f

(x)[ ≤ 3e
2
.
Sada imamo
[f(x
2
) −f(x
1
)[ = 3e
2
[x
2
−x
1
[,
pa dovoljno uzeti
δ =
0.001
3e
2
.
Primjer 3.20. Pokazati da je
n

1 +x ≤ 1 +
x
n
, za sve x > 0.
Rjeˇsenje. Neka je x > 0. Na osnovu Lagrangeove teoreme imamo
n

1 +x −
n

1 =
x
n
n
_
(1 +c)
n−1
,
gdje je c ∈ (0, x). Kako je
1
n
_
(1 +c)
n−1
≤ 1, za c ∈ (0, x),
dobijamo
n

x + 1 ≤ 1 +
x
n
.
Primjer 3.21. Neka je funkcija f diferencijabilna na intervalu I. Ako je
sup
x∈I
[f

(x)[ = M < +∞
tada je funkcija f uniformno neprekidna na intervalu I.
Rjeˇsenje. Funkcija f ispunjava uslove Lagrangeove teoreme, pa za dvije proizvoljne
taˇcke x, y ∈ I vrijedi
[f(x) −f(y)[ = [f

(c)[[x −y[,
gdje je taˇcka c izmedju taˇcaka x i y. Kako je
sup
x∈I
[f

(x)[ = M < +∞,
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 65
imamo
[f(x) −f(y)[ ≤ M[x −y[. (3.4)
Pretpostavimo sada da su ¦x
n
¦ i ¦y
n
¦ nizovi taˇcaka iz intervala I, takvi da je
lim
n→+∞
[x
n
−y
n
[ = 0.
Tada je zbog (3.4),
lim
n→+∞
[f(x
n
) −f(y
n
)[ = 0.
Dakle, f je uniformno neprekidna funkcija.
3.2.2 Monotonost funkcije
Ovde, koriste´ci Lagrangeovu teoremu dajemo postupak kojim se odredjuje
monotonost diferencijabilne funkcije.
Teorema 3.10. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a, b]
i diferencijabilna na intervalu (a, b). Ako je f

(x) > 0 (f

(x) < 0) za svako
x ∈ (a, b) onda je funkcija f monotono rastu´ca (opadaju´ca) na (a, b).
Dokaz. Neka je x
1
< x
2
, tada zbog Lagrangeove teoreme imamo
f(x
2
) −f(x
1
) = f

(c)(x
2
−x
1
),
gdje je c ∈ (x
1
, x
2
). Ako je f

(x) > 0 dobijamo
f(x
2
) −f(x
1
) > 0,
pa je funkcija f monotono rastu´ca, a ako je f

(x) < 0 onda je
f(x
2
) −f(x
1
) < 0,
i funkcija f je monotono opadaju´ca.
Posljedica 3.1. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a, b],
diferencijabilna na intervalu (a, b) i f

(c) = 0 za c ∈ (a, b). Ako je f

(x) > 0 za
x ∈ (a, c), a f

(x) < 0 za x ∈ (c, a) (f

(x) < 0 za x ∈ (a, c), a f

(x) > 0 za
x ∈ (c, a)) onda funkcija f u taˇcki c ima lokalni maksimum (minimum).
Primjer 3.22. Odrediti monotonost i ekstremume funkcije
f(x) = x −ln(1 +x), x > −1.
Rjeˇsenje. Za prvi izvod funkcije f imamo
f

(x) = 1 −
1
1 +x
=
x
1 +x
.
Kako je
x
1 +x
> 0 za x > 0,
66 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
x
1 +x
< 0 za −1 < x < 0,
zakljuˇcujemo da je funkcija f monotono rastu´ca za x > 0 i monotono opadaju´ca
za −1 < x < 0. Osim toga f

(0) = 0, pa funkcija u taˇcki x = 0 ima minimum i
to na cijelom skupu (−1, +∞). Taj minimum je f(0) = 0. Dakle, vrijedi
f(x) ≥ f(0), za sve x > −1,
to jest
x ≥ ln(1 +x), za sve x > −1.
3.2.3 L’Hospitalovo pravilo
Kao primjenu Cauchyjeve teoreme dajemo pravilo koje se ˇcesto koristi za
odredjivanje graniˇcnih vrijednosti lim
x→a
f(x)
g(x)
i lim
x→∞
f(x)
g(x)
.
Teorema 3.11. (L’Hospitalovo pravilo)Neka su funkcije f i g definisane i difer-
encijabilne u nekoj okolini taˇcke a osim, eventualno u taˇcki a. Ako vrijedi :
(i) lim
x→a
f(x) = lim
x→a
g(x) = 0,
(ii) g

(x) ,= 0 u nekoj okolini taˇcke a,
(iii) postoji lim
x→a
f

(x)
g

(x)
,
tada postoji lim
x→a
f(x)
g(x)
i vrijedi
lim
x→a
f(x)
g(x)
= lim
x→a
f

(x)
g

(x)
.
Dokaz. Funkcije f i g ne moraju biti definisane u taˇcki x = a. Ako definiˇsemo
funkcije f

i g

sa
f

(x) = f(x), g

(x) = g(x), za x ,= a, f

(a) = g

(a) = 0,
vidimo da one ispunjavaju uslove Cauchyjeve teoreme, pa postoji taˇcka c izmedju
x i a, takva da je
f

(x) −f

(a)
g

(x) −g

(a)
=
f

(c)
g

(c)
.
Iz definicije funkcija f

i g

zakljuˇcujemo da je
f(x)
g(x)
=
f

(c)
g

(c)
.
3.2. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 67
Ako x → a, tada c → a, pa kako postoji lim
x→a
f

(x)
g

(x)
, zakljuˇcujemo da je
lim
x→a
f(x)
g(x)
= lim
x→a
f

(x)
g

(x)
.
Primjedba 3.4. (i) Prethodna teorema vrijedi i u sluˇcaju da je a = ∞.
(ii) Neodredjeni tipovi 1

, ∞
0
, 0
0
, 0 ∞, ∞− ∞ se mogu pogodnim transfor-
macijama svesti na oblik
0
0
ili


, pa se L’Hospitalovo pravilo moˇze primjeniti
i na ove sluˇcajeve.
Primjer 3.23. Izraˇcunati :
(i) lim
x→0
1 −cos x
tg x
,
(ii) lim
x→+∞
x
2
e
−x
,
(iii) lim
x→0
_
1
x

1
e
x
−1
_
.
Rjeˇsenje. (i) Ovo je neodredjeni izraz oblika
0
0
. Koriste´ci L’Hospitalovo pravilo
dobijamo
lim
x→0
1 −cos x
tg x
= lim
x→0
(1 −cos x)

(tg x)

= lim
x→0
sin x
1
cos
2
x
=
0
1
= 0,
(ii) Ovde se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞ 0. Transformisa´cemo ovaj
izraz na neodredjeni izraz oblika


, a zatim primjeniti L’Hospitalovo pravilo.
lim
x→+∞
x
2
e
−x
= lim
x→+∞
x
2
e
x
= lim
x→+∞
2x
e
x
= lim
x→+∞
2
e
x
= 0.
(iii) U ovom sluˇcaju se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞−∞. Sveˇs´cemo ga
na neodredjeni izraz oblika
0
0
.
lim
x→0
_
1
x

1
e
x
−1
_
= lim
x→0
e
x
−1 −x
x(e
x
−1)
= lim
x→0
e
x
−1
e
x
−1 +xe
x
= lim
x→0
e
x
e
x
+e
x
+xe
x
=
1
2
.
68 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
3.3 Izvodi viˇseg reda
3.3.1 Izvod reda n
U ovoj sekciji uvodimo pojam izvoda viˇseg reda. Izvodi viˇseg reda se definiˇsu
induktivno.
Definicija 3.6. Izvod reda nula, f
0
je po definiciji jednak funkciji f.
Izvod f

nazivamo prvim izvodom funkcije f.
Ako je definisan izvod reda n − 1, f
(n−1)
tada se izvod reda n, f
(n)
definiˇse
kao prvi izvod funkcije f
(n−1)
.
Za funkciju koja u taˇcki ima izvod reda n kaˇzemo da je n puta diferencija-
bilna.
Primjer 3.24. Koriste´ci matematiˇcku indukciju lako se pokazuju sljede´ce for-
mule :
1. (x
a
)
(n)
= a(a −1) (a −n + 1)x
a−n
, n ∈ N,
2. (a
x
)
(n)
= a
x
(ln a)
n
, n ∈ N, gdje je a > 0, a ,= 1,
3. (ln x)
(n)
= (−1)
n−1
(n −1)!
x
n
, n ∈ N,
4. (sin x)
(n)
= sin
_
x +

2
_
, n ∈ N,
5. (cos x)
(n)
= cos
_
x +

2
_
, n ∈ N.
Pokaˇzimo na primjer 2.
Vrijedi (e
x
)

= e
x
, pa je (e
x
)
(n)
= e
x
, n ∈ N. Kako je a
x
= e
x ln a
, imamo
(a
x
)
(n)
= (e
x ln a
)
(n)
= e
x ln a
(ln a)
n
= a
x
(ln a)
n
, n ∈ N.
Iz osobina izvoda lako se dobija da je
(f(x) +g(x))
(n)
= f
(n)
(x) +g
(n)
(x)
i
(λf(x))
(n)
= λf
(n)
(x), λ ∈ R.
U sluˇcaju izvoda reda n, proizvoda dvije funkcije, ne vrijedi analogna osobina
kao kod izvoda prvog reda. Naime, vrijedi sljede´ca teorema, poznata kao Leib-
nitzova formula.
Teorema 3.12. Neka funkcije u i v imaju izvode reda n, onda funkcija uv ima
izvod reda n i vrijedi
(uv)
(n)
=
n

k=0
_
n
k
_
u
(k)
v
(n−k)
.
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 69
Dokaz prethodne teoreme se izvodi koriste´ci matematiˇcku indukciju i sliˇcan
je dokazu binomne formule.
Primjer 3.25. Na´ci izvod reda n funkcije f(x) = sin 4xcos 2x.
Rjeˇsenje. Iz formule
sin αcos β =
1
2
[sin(α +β) + sin(α −β)] ,
imamo
f(x) =
1
2
[sin 6x + sin 2x] .
Kako je
(sin ax)
(n)
= a
n
sin
_
ax +

2
_
,
zakljuˇcujemo
f
(n)
(x) =
6
n
2
sin
_
6x +

2
_
+ 2
n−1
sin
_
2x +

2
_
.
Primjer 3.26. Na´ci izvod reda n funkcije
f(x) =
2x + 3
x
2
−5x + 6
.
Rjeˇsenje. Vrijedi
2x + 3
x
2
−5x + 6
=
2x + 2
(x −2)(x −3)
.
Odredimo realne brojeve a i b takve da je
2x + 3
x
2
−5x + 6
=
a
x −2
+
b
x −3
.
Dobijamo da za a i b vrijedi
2x + 3 = a(x −3) +b(x −2).
Odavde imamo
a +b = 2
−3a −2b = 3.
Rjeˇsavaju´ci ovaj sistem jednaˇcina dobijamo
a = −7, b = 9.
Kako je
_
1
x +c
_
(n)
=
(−1)
n
n!
(x +c)
n+1
,
zakljuˇcujemo
_
2x + 3
x
2
−5x + 6
_
(n)
=
7(−1)
n+1
n!
(x −2)
n+1
+
9(−1)
n
n!
(x −3)
n+1
.
70 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
3.3.2 Drugi izvod i konveksnost
Definicija 3.7. Za funkciju f kaˇzemo da je konveksna (konkavna) na skupu
D ako za svako λ ∈ [0, 1] i za sve x, y ∈ D vaˇzi
f(λx + (1 −λ)y) ≤ λf(x) + (1 −λ)f(y)
(f(λx + (1 −λ)y) ≥ λf(x) + (1 −λ)f(y)).
Primjer 3.27. Funkcija f(x) = x
2
je konveksna na skupu R.
Rjˇsenje. Neka je λ ∈ [0, 1] i x, y ∈ R. Iz
λ(1 −λ)(x −y)
2
≥ 0,
dobijamo
λ(1 −λ)(x
2
−2xy +y
2
) ≥ 0,
a odavde slijedi
λx
2
+ (1 −λ)y
2
≥ λ
2
x
2
+ 2λ(1 −λ)xy + (1 −λ)
2
y
2
,
to jest
f(λx + (1 −λ)y) ≤ λf(x) + (1 −λ)f(y).
U prethodnom primjeru smo ustanovili koveksnost funkcije na osnovu defini-
cije. To nije uvijek jednostavno. Na primjer, funkcija
f(x) = (x + 1)
10
+e
x
,
je konveksna na skupu R. Da bi to pokazali na osnovu definicije treba pokazati
da za sve λ ∈ [0, 1] i sve x, y ∈ R vrijedi
(λx +(1 −λ)y +1)
10
+e
λx+(1−λ)y
≤ λ((x +1)
10
+e
x
) +(1 −λ)((y +1)
10
+e
y
).
Sljede´ca teorema daje jednostavno pravilo za ispitivanje konveksnosti funkcije
na osnovu izvoda funkcije.
Teorema 3.13. Neka je f diferencijabilna funkcija na intervalu (a, b). Tada je
f konveksna na (a, b) ako i samo ako je f

neopadaju´ca funkcija.
Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f konveksna. Neka su x
1
i x
2
proizvoljne
taˇcke iz intervala (a, b) takve da je x
1
< x
2
. Za taˇcku x izmedju taˇcaka x
1
i x
2
vrijedi
x = λx
1
+ (1 −λ)x
2
,
gdje je
λ =
x
2
−x
x
2
−x
1
.
Iz definicije konveksne funkcije dobijamo
f(x) ≤ λf(x
1
) + (1 −λ)f(x
2
),
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 71
to jest
λf(x) + (1 −λ)f(x) ≤ λf(x
1
) + (1 −λ)f(x
2
),
a odavde je
λ(f(x) −f(x
1
)) ≤ (1 −λ)(f(x
2
) −f(x)).
Kako je
λ =
x
2
−x
x
2
−x
1
,
imamo
f(x) −f(x
1
)
x −x
1

f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
. (3.5)
Dakle, funkcija f je konveksna ako i samo ako za sve x
1
, x, x
2
∈ (a, b) takve da
je x
1
< x < x
2
vrijedi (3.5). Ako u (3.5) pustimo da x → x
1
, odnosno x → x
2
dobijamo
f

(x
1
) ≤
f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
,
f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
≤ f

(x
2
).
Dakle, f

(x
1
) ≤ f

(x
2
), pa je funkcija f

neopadaju´ca.
Neka je sada f diferencijabilna funkcija i neka je f

neopadaju´ca funkcija. Neka
su date taˇcke x
1
, x, x
2
∈ (a, b) takve da je x
1
< x < x
2
. Na osnovu Lagrangeove
teoreme imamo
f(x) −f(x
1
)
x −x
1
= f

(c
1
), c
1
∈ (x
1
, x)
f(x
2
) −f(x)
x
2
−x
= f

(c
2
), c
2
∈ (x, x
2
).
Kako je f

neopadaju´ca funkcija dobijamo da vrijedi (3.5). Dakle, funkcija f je
konveksna.
Kako je funkcija f

monotono neopadaju´ca (nerastu´ca) ako i samo ako je
f

≥ 0 (f

≤ 0) iz prethodne teoreme dobijamo sljede´ce pravilo za ispitivanje
konveksnosti.
Teorema 3.14. Neka je funkcija f dva puta diferencijabilna na intervalu (a, b).
Funkcija f je konveksna (konkavna) na intervalu (a, b) ako i samo ako je
f

(x) ≥ 0 (f

(x) ≤ 0) za sve x ∈ (a, b).
Primjedba 3.5. Ako je funkcija f konveksna na intervalu (a, b), tada koriste´ci
matematiˇcku indukciju dobijamo
f(λ
1
x
1
+ λ
n
x
n
) ≤ λ
1
f(x
1
) + +λ
n
f(x
n
), (3.6)
gdje su x
1
, . . . , x
n
∈ (a, b), a λ
1
, . . . , λ
n
nenegativni realni brojevi ˇciji je zbir
jednak 1.
72 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 3.28. Funkcija f(x) =
1
x
, je konveksna na skupu (0, +∞), jer je
f

(x) =
2
x
3
> 0, za sve x > 0,
pa iz nejednakosti (3.6) ako uzmemo λ
i
=
1
n
, i = 1, . . . , n, dobijamo
1
x
1
n
+ +
x
n
n

1
x
1
n
+ +
1
x
1
n
,
to jest nejednakost izmedje harmonijske i aritmetiˇcke sredine
n
1
x1
+ +
1
x1

x
1
+ +x
n
n
.
Definicija 3.8. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇcke x
0
. Ako je
funkcija f konveksna (konkavna) za x < x
0
, a konkavna (konveksna) za x > x
0
kaˇzemo da je taˇcka (x
0
, f(x
0
)) prevojna taˇcka funkcije f.
Primjer 3.29. Prevojna taˇcka funkcije f(x) = x
3
, x ∈ R, je taˇcka x
0
= 0, jer
je f

(x) = 6x i f

(x) > 0 za x > 0, a f

(x) < 0 za x < 0.
Uslov f

(x
0
) = 0 je samo potreban uslov ali ne i dovoljan da bi taˇcka
(x
0
, f(x
0
)) bila prevojna taˇcka funkcije f.
Primjer 3.30. Funkcija f(x) = x
4
, x ∈ R, nema prevojnu taˇcku iako je
f

(0) = 0. Naime, ovde je f

(x) ≥ 0 za sve x ∈ R.
3.3.3 Taylorova formula
Vidjeli smo, na osnovu Lagrangeove teoreme, da ako je funkcija f neprekidna
na [a, b], diferencijabilna na (a, b) i x ∈ (a, b) da tada postoji taˇcka c ∈ (a, x)
takva da je
f(x) = f(a) +f

(c)(x −a).
Ova formula se moˇze uopˇstiti. Njeno uopˇstenje je poznato kao Taylorova for-
mula. Naime, vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 3.15. Neka funkcija f ima konaˇcne izvode do reda n + 1 u nekoj
okolini taˇcke a. Tada u okolini taˇcke a vrijedi
f(x) = f(a) +
f

(a)
1!
(x −a) +
f

(a)
2!
(x −a)
2
+ +
f
(n)
(a)
n!
(x −a)
n
+
f
(n+1)
(a +θ(x −a))
(n + 1)!
(x −a)
n+1
, θ ∈ (0, 1). (3.7)
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 73
Polinom
T
n
(x) = f(a) +
f

(a)
1!
(x −a) +
f

(a)
2!
(x −a)
2
+ +
f
(n)
(a)
n!
(x −a)
n
,
se naziva Taylorovim polinomom stepena n funkcije f u okolini taˇcke a.
Izraz
R
n
(x) = f(x) −T
n
(x),
se naziva ostatak u Taylorovoj formuli.
Formula (3.7) se naziva Taylorova formula sa ostatkom u Lagrangeovom ob-
liku. Taylorova formula se moˇze napisati i u Cauchyjevom obliku ostatka.
On ima sljede´ci oblik
R
n
(x) =
f
(n+1)
(a +θ(x −a))
n!
(1 −θ)
n
(x −a)
n+1
, θ ∈ (0, 1).
Napomenimo da je θ veliˇcina koja zavisi od x. Pored ova dva oblika ˇcesto se
koristi i oblik Taylorove formule u Peanovom obliku ostatka.
Prije toga uvedimo jednu oznaku.
Kaˇzemo da je f beskonaˇcno mala viˇseg reda u odnosu na g kad x → a, ako
je
f(x) = ω(x)g(x) (x ,= a) i lim
x→a
ω(x) = 0.
To oznaˇcavamo sa f(x) = o(g(x)) kad x → a.
Taylorova formula u Peanovom obliku ostatka je
f(x) = T
n
(x) +o((x −a)
n
) (x → a).
Ako je u Taylorovoj formuli a = 0 kaˇzemo da se radi o Mauclarinovoj formuli.
Iz primjera (3.24) dobijamo sljede´ce formule :
1. e
x
= 1 +x +
x
2
2!
+
x
3
3!
+ +
x
n
n!
+o(x
n
) (x → 0),
2. sin x = x −
x
3
3!
+ + (−1)
n−1
x
2n−1
(2n −1)!
+o(x
2n
) (x → 0),
3. cos x = 1 −
x
2
2!
+
x
4
4!
+ + (−1)
n
x
2n
(2n)!
+o(x
2n+1
) (x → 0),
4. ln(1 +x) = x −
x
2
2
+
x
3
3
− + (−1)
n−1
x
n
n
+o(x
n
) (x → 0).
5. (1 +x)
a
=
n

k=0
_
a
k
_
x
k
+o(x
n
) (x → 0), gdje je
_
a
0
_
= 1,
_
a
k
_
=
a(a −1) (a −k + 1)
k!
, a ∈ R, k ∈ N.
74 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 3.31. Izraˇcunati
lim
x→0
cos x −e

x
2
2
x
4
.
Rjeˇsenje. Koriste´ci razvoje 1. i 3. dobijamo
lim
x→0
cos x −e

x
2
2
x
4
= lim
x→0
1
x
4
_
1 −
x
2
2
+
x
4
24
+ 0(x
5
) −
_
1 −
x
2
2
+
x
4
8
+o(x
5
)
__
= lim
x→0
_

1
12
+
o(x
5
)
x
4
_
= −
1
12
.
Na kraju, navedimo joˇs jedan rezultat koji je neposredna posljedica Taylorove
formule, a koji sluˇzi za ispitivanje ekstremuma funkcija.
Teorema 3.16. Neka je a stacionarna taˇcka n puta diferencijabilne funkcije f
i
f

(a) = f

(a) = = f
(n−1)
(a) = 0, f
(n)
(a) ,= 0.
Ako je n neparan broj, tada u taˇcki a funkcija f nema lokalni ekstremum. Ako
je n paran broj, tada je a taˇcka lokalnog maksimuma ako je f
(n)
(a) < 0 i taˇcka
lokalnog minimuma ako je f
(n)
(a) > 0.
3.3.4 Ispitivanje funkcija
Diferencijalni raˇcun moˇze da se primjeni na ispitivanje funkcija. Prije nego
damo neke primjere, uvodimo pojam asimptota.
Definicija 3.9. Za pravu x = a kaˇzemo da je vertikalna asimptota funkcije
y = f(x) ako vrijedi
lim
x→a−
f(x) = ±∞ ili lim
x→a+
f(x) = ±∞.
Definicija 3.10. Za pravu y = b kaˇzemo da je desna (lijeva) horizontalna
asimptota funkcije y = f(x) ako vrijedi
lim
x→+∞
f(x) = b ∈ R
_
lim
x→−∞
f(x) = b ∈ R
_
.
Definicija 3.11. Ako za neko k ,= 0 i n ∈ R vrijedi
lim
x→+∞
(f(x) −kx −n) = 0
_
lim
x→−∞
(f(x) −kx −n) = 0)
_
,
za pravu y = kx + n kaˇzemo da je desna (lijeva) kosa asimptota funkcije
y = f(x).
Ovde dajemo postupak koji koristimo za ispitivanje funkcija i crtanje nji-
hovih grafika. Taj postupak se sastoji u nekoliko koraka :
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 75
1. Odredjuje se domen funkcije, parnost i periodiˇcnost.
2. Odredjuju se nule i znak funkcije.
3. Ispituje se ponaˇsanje funkcije na krajevima domena i odredjuju asimptote.
4. Nalazi se prvi izvod, odredjuju, stacionarne taˇcke, intervali monotonosti i
lokalni ekstremumi.
5. Nalazi se drugi izvod, odredjuju prevojne taˇcke i intervali konveksnosti.
6. Na osnovu prethodnih ispitivanja crtamo grafik funkcije.
Primjer 3.32. Nacrtati grafik funkcije
y =
x
2
4 −x
2
.
Rjeˇsenje.
1. Funkcija je definisana za sve x ∈ (−∞, −2) ∪ (−2, 2) ∪ (2, +∞).
Kako vrijedi f(−x) = f(x) funkcija je parna. Dakle, njen grafik je simetriˇcan
u odnosu na y osu.
Funkcija nije periodiˇcna.
2. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇcine
x
2
4 −x
2
= 0.
Dakle, taˇcka x = 0 je nula funkcije.
Funkcija je pozitivna za sve x za koje je
x
2
4 −x
2
> 0.
Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (−2, 2).
Na sliˇcan naˇcin se dobija da je funkcija negativna za x ∈ (−∞, −2) ∪
(2, +∞).
3. Vrijedi
lim
x→+∞
x
2
4 −x
2
= −1,
lim
x→−∞
x
2
4 −x
2
= −1,
pa je prava y = −1 horizontalna asimptota.
Osim toga je
lim
x→2−
x
2
4 −x
2
= +∞,
76 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
lim
x→2+
x
2
4 −x
2
= −∞,
pa je prava x = 2 vertikalna asimptota.
Kako je lim
x→∞
y
x
= 0, zakluˇcujemo da funkcija nema kosu asimptotu.
4. Za prvi izvod imamo
y

=
(4 −x
2
)2x + 2x x
2
(4 −x
2
)
2
=
8x
(4 −x
2
)
2
.
Dakle, taˇcka x = 0 je stacionarna taˇcka. Kako je y

> 0 za x ∈ (0, 2) ∪
(2, +∞), a y

< 0 za x ∈ (−∞, −2) ∪ (−2, 0) zakljuˇcujemo da je funkcija
monotono rastu´ca na (0, 2)∪(2, +∞), a monotono opadaju´ca na (−∞, −2)∪
(−2, 0). Na osnovu prethodnog imamo da je stacionarna taˇcka taˇcka
lokalnog minimuma i vrijedi y(0) = 0.
5. Odredimo prevojne taˇcke i konveksnost.
y

=
8(4 −x
2
) + 16x(4 −x
2
)2x
(4 −x
2
)
4
=
24x
4
+ 32
(4 −x
2
)
4
,
pa je
y

> 0 za x ∈ (−2, 2),
y

< 0 za x ∈ (−∞, −2) ∪ (2, +∞).
Znaˇci funkcija je na (−2, 2) konveksna, a na (−∞, −2) i na (2, +∞)
konkavna. Funkcija nema prevojnih taˇcaka.
6. Grafik
x
y
x=2 x=-2
Slika 3.1: Grafik funkcije f(x) =
x
2
4−x
2
3.3. IZVODI VI
ˇ
SEG REDA 77
Primjer 3.33. Nacrtati grafik funkcije
y = x
2
ln x.
Rjeˇsenje.
1. Funkcija je definisana za sve x ∈ (0, +∞).
Funkcija nije ni parna ni neparna, jer domen nije simetriˇcan.
Funkcija nije periodiˇcna.
2. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇcine
x
2
ln x = 0.
Dakle, taˇcka x = 1 je nula funkcije.
Funkcija je pozitivna za sve x za koje je
x
2
ln x > 0.
Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (1, +∞).
Funkcija je negativna za x ∈ (0, 1).
3. Vrijedi
lim
x→+∞
x
2
ln x = +∞,
lim
x→+∞
xln x = +∞,
pa funkcija nema ni horizontalnih ni kosih asimptota.
Dalje,
lim
x→0+
x
2
ln x = lim
x→0+
ln x
1
x
2
= lim
x→0+
1
x

2
x
3
= lim
x→0+

x
2
2
= 0,
pa je prava y = 0 vertikalna asimptota.
4. Za prvi izvod imamo
y

= 2xln x +x.
Dobijamo da je taˇcka x = e

1
2
stacionarna taˇcka. Kako je y

> 0 za x ∈
(e

1
2
, +∞), a y

< 0 za x ∈ (0, e

1
2
) zakljuˇcujemo da je funkcija monotono
rastu´ca na (e

1
2
, +∞), a monotono opadaju´ca na (0, e

1
2
). Na osnovu
prethodnog imamo da je stacionarna taˇcka taˇcka lokalnog minimuma i
vrijedi y(e

1
2
) = −
1
2e
.
5. Odredimo prevojne taˇcke i konveksnost.
y

= 2 ln x + 3,
pa je
y

> 0 za x ∈ (e

3
2
, +∞),
y

< 0 za x ∈ (0, e

3
2
).
Znaˇci funkcija je na (e

3
2
, +∞) konveksna, a na (0, e

3
2
) konkavna. Taˇcka
P(e

3
2
, −
3
2
e
−3
) je prevojna taˇcaka.
78 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
6. Na slici je nacrtan grafik
y
x
1
e
-1/2
1
2e
Slika 3.2: Grafik funkcije f(x) = x
2
ln x
3.4 Zadaci
1. Koriste´ci definiciju izvoda odediti izvod funkcije f(x) =

x.
2. Koriste´ci osobine prvog izvoda na´ci izvod funkcije
f(x) =
3

x + 5
7

x + 1
2
4

x +

x
.
3. Na´ci izvode sljede´cih funkcija
(i) f(x) = x
3
cos xln x, (ii) f(x) = ctg x +
a
x
+ 1
x
2
+ 1
.
4. Na´ci izvod kompozicije f ◦ g funkcija
f(x) = x
2
+ 3

x −1 i g(x) = x
4
+ 1.
5. Koriste´ci logaritamski izvod, na´ci izvod funkcije
f(x) =
5
¸
(x
2
+ 6)
7
(6x −1)
11
(4x
2
+ 3)
6
e
sin x
.
6. Na´ci izvod funkcije
y = (sin x)
cos x
.
7. Pokazati da je funkcija
f(x) =
_
x
4
, x ≥ 0,
x
3
, x < 0,
diferencijabilna u taˇcki x = 0.
3.4. ZADACI 79
8. Pokazati da funkcija
f(x) =
_
2 sin x, x ≥ 0,
x, x < 0,
nema izvod u taˇcki x = 0.
9. Pokazati da funkcija f(x) =
5

x
2
nema izvod u taˇcki x = 0.
10. Odrediti koeficijente a i b da funkcija
f(x) =
_
x
2
, x ≤ 2,
ax +b, x > 2,
bude diferencijabilna u taˇcki x = 2.
11. Koriste´ci Lagrangeovu teoremu dokazati nejednakosti
(i) [ sin x
2
−sin x
1
[ ≤ [x
2
−x
1
[, gdje su x
1
, x
2
∈ R,
(ii) [ arctg x
2
−arctg x
1
[ ≤ [x
2
−x
1
[, gdje su x
1
, x
2
∈ R,
(iii) [ ln x
2
−ln x
1
[ ≤ [x
2
−x
1
[, gdje su x
1
, x
2
∈ [1, +∞).
12. Dokazati jednakost
arcsin x + arccos y =
π
2
, x ∈ [−1, 1].
13. Pokazati da je funkcija f(x) = arctg x −x, opadaju´ca na skupu R.
14. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija P(x) = x
2
−ax opada na
segmentu [−1, 1].
15. Izraˇcunati graniˇcne vrijednosti :
(i) lim
x→a
b
x
−b
a
x −a
, b > 0,
(ii) lim
x→3
ln(x
2
−8)
x
2
+ 3x −18
,
(iii) lim
x→0+
x
x
.
16. Izraˇcunati graniˇcne vrijednosti :
(i) lim
x→0
e
x
−e
−x
−2x
x −sinx
,
(ii) lim
x→
π
2
_
x
ctg x

π
2 cos x
_
,
(iii) lim
x→+0
_
1
x
_
tg x
.
80 GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RA
ˇ
CUN
17. Na´ci y
(4)
ako je y = x
5
+ cos x.
18. Dokazati da funkcija y = e
x
cos x zadovoljava jednaˇcinu y
(4)
+ 4y = 0.
19. Odrediti izvod n−tog reda funkcije y = e
3x
.
20. Odrediti y
(20)
i y
(21)
ako je
y = (2x + 1)
5
(x
2
+ 1)
4
(x −1)
7
.
21. Ispitati konveksnost funkcija
(i) y = x
4
−6x
2
+ 5,
(ii) y = ln(x
2
−1),
(iii) y = (1 +x
2
)e
−x
2
+x.
22. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija y = x
4
+ax
3
+
3
2
x
2
+11,
bude konveksna.
23. Pokazati nejednakost
_
x +y
2
_
4

x
4
+y
4
2
, x, y ∈ R.
24. Koriste´ci Taylorovu formulu izraˇcunati
lim
x→+∞
(
6
_
x
6
+x
5

6
_
x
6
−x
5
).
25. Odrediti lokalne ektremume funkcija :
(i) y = 2x
2
−x
4
,
(ii) y =
x
1 +x
2
,
(iii) y = cos x +
1
3
cos 3x.
26. Na´ci asimptote funkcija :
(i) y = ln(1 +e
x
),
(ii) y =
x
2
1 −x
2
,
(iii) y = e
1
x
.
27. Nacrtati grafike funkcija :
(i) y =
x −2

1 +x
2
,
(ii) y =
e
x
1 −x
,
(iii) y =
ln(1 +x)
x
.
Glava 4
Integralni raˇcun
4.1 Odredjeni integral
4.1.1 Definicija odredjenog integrala
Problem izraˇcunavanja povrˇsine figure u ravni je doveo do pojma odredjenog
integrala.
Neka je funkcija f pozitivna i neprekidna na [a, b]. Povrˇsina ograniˇcena krivom
y = f(x), pravama x = a, x = b i x−osom naziva se krivolinijski trapez
nad [a, b]. Da bi pribliˇzno izraˇcunali povrˇsinu krivolinijskog trapeza moˇzemo
postupiti na sljede´ci naˇcin.
Podijelimo interval [a, b] pomo´cu taˇcaka x
i
, i = 0, 1, . . . , n na sljede´ci naˇcin
a = x
0
< x
1
< x
2
< x
3
< < x
n−1
< x
n
= b.
Skup ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦ oznaˇcavamo sa P i nazivamo podjelom intervala [a, b].
U svakom segmentu [x
i
, x
i+1
] izaberimo jednu taˇcku ξ
i
, i = 0, 1, . . . , n −1.
Suma
R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) =
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
), (4.1)
je pribliˇzno jednaka povrˇsini krivolinijskog trapeza. Suma (4.1) naziva inte-
gralna suma funkcije f u odnosu na podjelu P. Dalje, oˇcigledno je da ˇsto su
brojevi x
i+1
−x
i
manji da formula (4.1) bolje aproksimira povrˇsinu krivolinijskog
trapeza. Broj
[[P[[ = max
0≤i≤n−1
(x
i+1
−x
i
),
nazivamo norma podjele P.
Definicija 4.1. Neka je funkcija f definisana na skupu [a, b]. Ako postoji realan
broj I, takav da za svaku podjelu P intervala [a, b] i svaki izbor taˇcaka ξ
i
, gdje
81
82 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
je ξ
i
∈ [x
i
, x
i+1
], i = 0, 1, . . . , n −1, vrijedi
I = lim
||P||→0
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
),
tada se realan broj I naziva odredjenim integralom ili Riemannovim in-
tegralom funkcije f na [a, b] i to oznaˇcavamo sa
I =
_
b
a
f(x)dx.
Za funkciju f kaˇzemo da je integrabilna na [a, b]. Kaˇzemo joˇs i da je funkcija
f podintegralna funkcija odredjenog integrala
_
b
a
f(x)dx.
Broj a je donja, a broj b gornja granica odredjenog integrala.
Postupak nalaˇzenja integrala se naziva integracija.
Primjer 4.1. Odrediti integralnu sumu funkcije f(x) = c, x ∈ [a, b].
Rjeˇsenje. Neka je data podjela P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦, tada je
R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) =
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
) =
n−1

i=0
c(x
i+1
−x
i
) =
c
n−1

i=0
(x
i+1
−x
i
) = c(b −a).
Ovo je povrˇsina pravougaonika ˇcije su stranice c i b −a.
Primjer 4.2. Odrediti integralnu sumu funkcije f(x) = x, x ∈ [a, b].
Rjeˇsenje. Za datu podjelu P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦, imamo
R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) =
n−1

i=0
ξ
i
(x
i+1
−x
i
).
Uzmimo ekvidinstantnu podjelu, to jest podjelu kod koje je
x
i+1
−x
i
=
b −a
n
,
x
i
= a + (b −a)
i
n
, i = 0, 1, . . . n.
Dalje, uzmimo
ξ
i
= x
i
= a + (b −a)
i
n
, i = 0, 1, . . . , n −1.
4.1. ODREDJENI INTEGRAL 83
Oznaˇcimo odgovaraju´cu integralnu sumu sa S
n
, vrijedi
S
n
=
n−1

i=0
_
a + (b −a)
i
n
_
b −a
n
=
a(b −a) +
(b −a)
2
n
2
n−1

i=0
i = ab −a
2
+(b −a)
2
n(n −1)
2n
2
= ab −a
2
+(b −a)
2
n −1
2n
.
Odavde zakljuˇcujemo da
lim
n→+∞
S
n
= ab −a
2
+
(b −a)
2
2
=
b
2
−a
2
2
,
a ovo je povrˇsina trapeza ˇcije su osnovice duˇzine a i b, a visina duˇzine b −a.
4.1.2 Osobine odredjenog integrala
Ovde dajemo neke osobine odredjenog integrala. One se jednostavno pokazuju
koriste´ci definiciju odredjenog integrala.
• Linearnost. Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] tada je integrabilna
i funkcija αf +βg, gdje α, β ∈ R i vrijedi
_
b
a
(αf(x) +βg(x))dx = α
_
b
a
f(x)dx +β
_
b
a
g(x)dx.
• Aditivnost. Neka je funkcija f integrabilna na [a, b] i c ∈ (a, b) tada je
_
b
a
f(x)dx =
_
c
a
f(x)dx +
_
b
c
f(x)dx.
• Ako su funkcije f i g integrabilne na [a, b] i
f(x) ≥ g(x) za sve x ∈ [a, b],
tada je
_
b
a
f(x)dx ≥
_
b
a
g(x)dx.
• Ako je funkcija f integrabilna na [a, b] tada je
¸
¸
¸
¸
¸
_
b
a
f(x)dx
¸
¸
¸
¸
¸

_
b
a
[f(x)[dx.
Teorema 4.1. Svaka integrabilna funkcija na [a, b] je ograniˇcena na [a, b].
84 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Dokaz. Neka je funkcija f integrabilna na [a, b]. Tada po definiciji 4.1 postoji
realan broj I takav da za svaku podjelu P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦ intervala [a, b] i
svaki izbor taˇcaka ξ
i
, gdje je ξ
i
∈ [x
i
, x
i+1
], i = 0, 1, . . . , n −1, vrijedi
I = lim
||P||→0
n−1

i=0
f(ξ
i
)(x
i+1
−x
i
).
Ovo znaˇci da postoji δ > 0 takvo da za svaku podjelu P za koju je [[P[[ < δ
vrijedi
[R(P, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) −I[ < 1.
Neka je P jedna takva podjela. Pretpostavimo da je f neograniˇcena. Tada
postoji i ∈ ¦0, 1, . . . , n − 1¦ takav da je funkcija f neograniˇcena na intervalu
[x
i
, x
i+1
]. Dakle, za svako K > 0 postoji t
i
∈ [x
i
, x
i+1
] takvo da je [f(t
i
)[ > K.
Ako uzmemo dovoljno veliko K > 0 i podjelu P
1
koja se razlikuje od podjele P
tako ˇsto je umjesto taˇcke ξ
i
uzeta taˇcka t
i
tada je [[P
1
[[ = [[P[[ < δ i
[R(P
1
, ξ
0
, ξ
1
, . . . , ξ
n−1
) −I[ > 1,
a ovo je nemogu´ce. Dakle, f je ograniˇcena funkcija.
Primjer 4.3. Funkcija
f(x) =
_
1
x
, 0 < x ≤ 1
0, x = 0,
nije integrabilna na [0, 1] jer nije ograniˇcena.
Definicija 4.2. Neka je funkcija f ograniˇcena na [a, b]i neka je P = ¦x
0
, x
1
, . . . , x
n
¦
jedna podjela intervala [a, b]. Stavimo
m
i
= inf
x∈[xi,xi+1]
f(x), M
i
= sup
x∈[x
i
,x
i+1
]
f(x), i = 0, 1, . . . , n −1.
Sume
R

(P) =
n−1

i=0
m
i
(x
i+1
−x
i
) i R

(P) =
n−1

i=0
M
i
(x
i+1
−x
i
),
nazivaju se redom donja i gornja (Riemannova) integralna suma.
Moˇze se pokazati da vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 4.2. Ograniˇcena funkcija f je integrabilna na [a, b] ako i samo ako
vrijedi
lim
||P||→0
(R

(P) −R

(P)) = 0, (4.2)
nezavisno od podjele P.
4.1. ODREDJENI INTEGRAL 85
Vidjeli smo da je ograniˇcenost funkcije potreban uslov za njenu integrabil-
nost, sljede´ca teorema daje dovoljan uslov za integrabilnost funkcije.
Teorema 4.3. Svaka neprekidna funkcija na [a, b] je integrabilna na [a, b].
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na [a, b], pa postoje taˇcke u
i
, v
i
∈ [x
i
, x
i+1
]
takve da je m
i
= f(u
i
) i M
i
= f(v
i
). Osim toga, funkcija f je neprekidna na
[a, b], pa je i uniformno neprekidna na [a, b]. Zbog toga, za svako > 0 postoji
δ > 0 tako da za svake dvije taˇcke u, v ∈ [a, b] vrijedi
[u −v[ < δ ⇒ [f(u) −f(v)[ <

b −a
.
Neka je P podjela intervala [a, b] za koju je [[P[[ < δ, tada je
[R

(P) −R

(P)[ =
¸
¸
¸
¸
¸
n−1

i=0
(M
i
−m
i
)(x
i+1
−x
i
)
¸
¸
¸
¸
¸


n−1

i=0
[f(v
i
) −f(u
i
)[(x
i+1
−x
i
) ≤
n−1

i=0

b −a
(x
i+1
−x
i
) = .
Dakle,
lim
||P||→0
(R

(P) −R

(P)) = 0,
ˇsto je i trebalo dokazati.
Sljede´ca teorema je poznata kao teorema o srednjoj vrijednosti.
Teorema 4.4. Neka je f neprekidna funkcija na [a, b]. Tada postoji c ∈ (a, b)
tako da je
_
b
a
f(x)dx = f(c)(b −a).
Dokaz. Funkcija f je neprekidna na [a, b], pa postoje taˇcke x
min
i x
max
takve
da je
f(x
min
) = min
xin[a,b]
f(x), f(x
max
) = max
xin[a,b]
f(x).
Iz osobina odredjenog integrala imamo
f(x
min
)(b −a) ≤
_
b
a
f(x)dx ≤ f(x
max
)(b −a).
Ako je
f(x
min
)(b −a) =
_
b
a
f(x)dx ili f(x
max
)(b −a) =
_
b
a
f(x)dx,
dokaz je zavrˇsen. U suprotnom definiˇsimo funkciju g : [a, b] →R,
g(x) = −
1
b −a
_
b
a
f(x)dx +f(x).
86 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Iz definicije funkcije g zakljuˇcujemo da vrijedi
g(x
min
)g(x
max
) < 0,
pa postoji taˇcka c izmedju x
min
i x
max
takva da je g(c) = 0. Dakle,
f(c) =
1
b −a
_
b
a
f(x)dx.
4.2 Neodredjeni integral
4.2.1 Definicija neodredjenog integrala
Definicija 4.3. Neka je funkcija f definisana na intervalu (a, b). Ako postoji
funkcija F takva da je
F

(x) = f(x), x ∈ (a, b),
kaˇzemo da je F primitivna funkcija funkcije f na (a, b).
Primjer 4.4. Odrediti primitivne funkcije sljede´cih funkcija :
1. f
1
(x) = x
a
, x ∈ R, a ,= −1,
2. f
2
(x) = a
x
, x ∈ R, a > 0, a ,= 1,
3. f
3
(x) = sin x, x ∈ R,
4. f
4
(x) =
1
x
, x ∈ R ¸ ¦0¦.
Rjeˇsenje.
1. Kako je
_
x
a+1
a + 1
_

= x
a
, zakljuˇcujemo da je funkcija F
1
(x) =
x
a+1
a + 1
, primi-
tivna funkcija funkcije f(x) = x
a
na skupu R.
2. F
2
(x) =
a
x
ln a
, x ∈ R, a > 0, a ,= 1.
3. F
3
(x) = −cos x, x ∈ R.
4. F
4
(x) = ln x, x ∈ (0, +∞), F
4
(x) = ln(−x), x ∈ (−∞, 0).
Dakle, primitivna funkcija na skupu R ¸ ¦0¦ je F
4
(x) = ln [x[.
Primjetimo da ako je F

(x) = f(x) tada je (F(x) +C)

= f(x).
Definicija 4.4. Neodredjeni integral funkcije f na intervalu (a, b) je skup
svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a, b). Neodredjeni integral
funkcije f oznaˇcavamo sa
_
f(x)dx. Ako je F primitivna funkcija funkcije f,
obiˇcno se piˇse
_
f(x)dx = F(x) +C.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 87
Iz tablice za izvode dobijamo sljede´cu tablicu za neodredjene integrale.
1.
_
x
a
dx =
x
a+1
a + 1
+C, a ,= −1
2.
_
1
x
dx = ln [x[ +C, x ,= 0
3.
_
a
x
dx =
a
a
ln a
+C, a > 0, a ,= −1
4.
_
e
x
dx = e
x
+C
5.
_
sin xdx = −cos x +C
6.
_
cos xdx = sin x +C
7.
_
dx
sin
2
x
= −ctg x +C
8.
_
dx
cos
2
x
= tg x +C
9.
_
dx
1 +x
2
= arctg x +C
10.
_
sh xdx = ch x +C
11.
_
chx = sh x +C
12.
_
dx
sh
2
x
= −cth x +C
13.
_
dx
ch
2
x
= th x +C
14.
_
dx
x
2
+a
2
=
1
a
arctg
x
a
+C, a ,= 0
15.
_
dx
x
2
−a
2
=
1
2a
ln
¸
¸
¸
¸
x −a
x +a
¸
¸
¸
¸
+C, [x[ ,= a
16.
_
dx

1 +x
2
= ln(x +
_
1 +x
2
) +C
17.
_
dx

1 −x
2
= arcsin x +C, [x[ < 1
88 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
18.
_
dx

x
2
±a
2
= ln [x +
_
x
2
±a
2
[ +C
Sljede´com teoremom je data veza izmedju primitivne funkcije i odredjenog
integrala.
Teorema 4.5. Neka je f neprekidna funkcija na [a, b] tada je funkcija F defin-
isana na [a, b] sa
F(x) =
_
x
a
f(t)dt
primitivna funkcija funkcije f.
Dokaz. Iz osobina odredjenog integrala imamo
F(x +h) −F(x) =
_
x+h
a
f(t)dt −
_
x
a
f(t)dt =
_
x+h
x
f(t)dt.
Sada na osnovu teoreme o srednjoj vrijednosti dobijamo
F(x +h) −F(x) = hf(x +θh), θ ∈ (0, 1).
Dakle,
lim
h→0
F(x +h) −F(x)
h
= f(x),
to jest F

(x) = f(x).
Kao posljedicu prethodne teoreme dobijamo sljede´cu teoremu poznatu kao
Newton-Leibnizova teorema.
Teorema 4.6. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a, b] i F njena prim-
itivna funkcija na [a, b] tada vrijedi
_
b
a
f(x)dx = F(b) −F(a).
4.2.2 Osobine neodredjenog integrala
Ovde navodimo osnovne osobine neodredjenog integrala koje slijede iz os-
obina izvoda funkcije.

_
df(x) = f(x) +C, d
_
f(x)dx = f(x)dx,

_
λ f(x)dx = λ
_
f(x)dx, λ ∈ R ¸ ¦0¦,

_
(f(x) +g(x))dx =
_
f(x)dx +
_
g(x)dx,
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 89
• Smjena promjenljive. Ako su funkcije f, ϕ i ϕ

neprekidne tada je
_
f(x)dx =
_
f(ϕ(t))ϕ

(t)dt +C,
• Parcijalna integracija. Ako su u i v diferencijabilne funkcije tada je
_
u(x)dv(x) = u(x)v(x) −
_
v(x)du(x) +C.
Primjer 4.5. Izraˇcunati integral
_
cos (ln x)
x
dx.
Rjeˇsenje. Uvedimo smjenu t = ln x. Sada je
dt =
dx
x
,
pa je
_
cos (ln x)
x
dx =
_
cos tdt = sin t +C = sin (ln x) +C.
Primjer 4.6. Izraˇcunati integral
_
x
2
+ 5
_
(2x + 7)
3
dx.
Rjeˇsenje. Koristimo smjenu t =

2x + 7. Tada je
t
2
= 2x + 7, x =
t
2
−7
2
, dx = tdt,
pa je
_
x
2
+ 5
_
(2x + 7)
3
dx =
_
1
4
(t
2
−7)
2
+ 5
_
(t
2
)
3
tdt =
1
4
_
t
4
−14t
2
+ 34
t
2
dt =
=
1
4
_ _
t
2
−14 +
34
t
2
_
dt =
1
4
_
t
3
3
−14t −
34
t
_
+C.
Dakle,
_
x
2
+ 5
_
(2x + 7)
3
dx =
1
4
_

2x + 7
3
3
−14

2x + 7 −
34

2x + 7
_
+C.
Primjer 4.7. Izraˇcunati integral
_
ln xdx.
Rjeˇsenje. Koristimo parcijalnu integraciju. Stavimo
u = ln x, dv = dx,
odavde je
du =
dx
x
, v = x.
Koriste´ci formulu za parcijalnu integraciju imamo
_
ln xdx = xln x −
_
x
dx
x
= xln x −x +C.
90 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Primjer 4.8. Izraˇcunati integral
_
xe
x
dx.
Rjeˇsenje. Stavljaju´ci
x = u, e
x
dx = dv,
imamo
dx = du, e
x
= v,
pa iz formule za parcijalnu integraciju dobijamo
_
xe
x
dx = xe
x

_
e
x
dx = xe
x
−e
x
+C.
4.2.3 Integracija nekih klasa funkcija
1. Integracija racionalnih funkcija
Ovde razmatramo integraciju racionalne funkcije
R(x) =
P
n
(x)
Q
m
(x)
,
gdje su P
n
(x) i Q
m
(x) polinomi stepena n i m sa realnim koeficijentima. Moˇze
se pokazati da se svaka racionalna funkcija moˇze predstaviti u obliku zbira
polinoma i odredjenog broja razlomaka sljede´cih oblika
A
(x −a)
k
,
Mx +N
(x
2
+px +q)
k
,
gdje je k prirodan broj i p
2
−4q < 0. Dakle, integracija racionalne funkcije R(x)
se svodi na integraciju sljede´ce tri funkcije
1
(x −a)
k
,
1
(x
2
+px +q)
k
,
x
(x
2
+px +q)
k
.
U prvom sluˇcaju smjenom t = x −a se integral
_
1
(x −a)
k
svodi na tabliˇcni.
U drugom sluˇcaju, integral
I
k
=
_
1
(x
2
+px +q)
k
dx,
se smjenom
t =
x +
p
2
_
q −
p
2
4
,
svodi na integral
I
k
=
1
_
q −
p
2
4
_
dt
(t
2
+ 1)
k
.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 91
Ako je k = 1 radi se o tabliˇcnom integralu
I
1
=
1
_
q −
p
2
4
_
dt
t
2
+ 1
=
1
_
q −
p
2
4
arctg t +C.
U sluˇcaju da je k > 1, integral I
k
se metodom parcijalne integracije svodi na
integral I
k−1
.
Integral
J
k
=
_
x
(x
2
+px +q)
k
dx
se svodi na I
k
. Naime,
J
k
=
_
x
(x
2
+px +q)
k
dx =
1
2
_
2x +p −p
(x
2
+px +q)
k
dx =
1
2
_
dt
t
k

p
2
I
k
,
gdje je t = x
2
+px +q.
Primjer 4.9. Izraˇcunati integral
_
x
2
−x + 2
x
4
−5x
2
+ 4
dx.
Rjeˇsenje. Kako je
x
4
−5x
2
+ 4 = (x
2
−1)(x
2
−4) = (x −1)(x + 1)(x −2)(x + 2),
podintegralnu funkciju moˇzemo pisati u obliku
x
2
−x + 2
x
4
−5x
2
+ 4
=
A
x + 1
+
B
x −1
+
C
x + 2
+
D
x −2
.
Odavde imamo
x
2
−x+2 = A(x−1)(x+2)(x−2)+B(x+1)(x+2)(x−2)+C(x+1)(x−1)(x−2)+
+D(x + 1)(x −1)(x + 2),
x
2
−x+2 = x
3
(A+B+C+D)+x
2
(−A+B−2C+2D)+x(−4A−4B−C−D)+
+4A−4B + 2C −2D.
Dakle, za koeficijente A, B, Ci D vrijedi
A+B +C +D = 0
−A+B −2C + 2D = 1
−4A−4B −C −D = −1
4A−4B + 2C −2D = 2.
Rjeˇsavaju´ci ovaj sistem dobijamo
A =
2
3
, B = −
1
3
, C = −
2
3
, D =
1
3
.
92 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Prema tome,
_
x
2
−x + 2
x
4
−5x
2
+ 4
dx =
2
3
_
dx
x + 1

1
3
_
dx
x −1

2
3
_
dx
x + 2
+
1
3
_
dx
x −2
=
=
2
3
ln [x + 1[ −
1
3
ln [x −1[ −
2
3
ln [x + 2[ +
1
3
ln [x −2[ +C =
=
1
3
ln
¸
¸
¸
¸
(x + 1)
2
(x −2)
(x −1)(x + 2)
2
¸
¸
¸
¸
+C.
Primjer 4.10. Izraˇcunati integral
_
dx
x
2
+x + 1
.
Rjeˇsenje. Uvedimo smjenu
t =
x +
1
2

3
2
,
_
dx
x
2
+x + 1
=
2

3
_
dt
t
2
+ 1
=
2

3
arctg t +C =
2

3
arctg
2

3
_
x +
1
2
_
.
2. Integracija nekih iracionalnih funkcija
Ovde posmatramo neke integrale iracionalnih funkcija koji se pogodnim smje-
nama svode na integrale racionalnih funkcija.
2.1 Integrali oblika
_
R
_
x,
_
ax +b
cx +d
_
p
1
q
1
, . . . ,
_
ax +b
cx +d
_
p
k
q
k
_
dx, p
i
∈ Z, q
i
∈ N, i = 1, 2, . . . , k
gdje je R racionalna funkcija k + 1 promjenljive se smjenom
t
q
=
ax +b
cx +d
, q = NZS(q
1
, . . . , q
k
),
svode na integrale racionalnih funkcija.
Primjer 4.11. Izraˇcunati integral
_
x
3

2 +x
x +
3

2 +x
dx.
Rjeˇsenje. Stavimo t
3
= x + 2.
_
x
3

2 +x
x +
3

2 +x
dx = 3
_
t
6
−2t
2
t
3
+t −2
dt = 3
_ _
t
3
−t +
t
2
−2t
(t −1)(t
2
+t + 2)
_
dt =
=
3
4
t
4

3
2
t
2
+
_
3t
2
−6t
(t −1)(t
2
+t + 2)
dt.
Kako je
3t
2
−6t
(t −1)(t
2
+t + 2)
=
A
t −1
+
Bt +C
t
2
+t + 2
,
za
A = −
3
4
, B =
15
4
, C = −
3
2
,
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 93
imamo
_
3t
2
−6t
(t −1)(t
2
+t + 2)
dt = −
3
4
_
dt
t −1
+
15
4
_
t −
2
5
t
2
+t + 2
dt =
= −
3
4
ln [t −1[ +
15
8
ln [t
2
+t + 2[ −
27
4

7
arctg
2t + 1

7
+C.
Na kraju,
_
x
3

2 +x
x +
3

2 +x
dx =
3
4
t
4

3
2
t
2

3
4
ln [t−1[+
15
8
ln(t
2
+t+2)−
27
4

7
arctg
2t + 1

7
+C.
2.2 Integrali oblika
R(x,
_
ax
2
+bx +c),
gdje je R racionalna funkcija dvije promjenljive se svode na integrale racionalnih
funkcija pomo´cu Eulerovih smjena.


ax
2
+bx +c = x

a ±t, ako je a > 0,


ax
2
+bx +c = xt ±

c, ako je c > 0,


ax
2
+bx +c =
_
a(x −x
1
)(x −x
2
) = t(x −x
1
)(x −x
2
),
ako je x
1
, x
2
∈ R.
Primjer 4.12. Izraˇcunati integrale
(i) I =
_
dx
x

4x
2
+ 4x + 3
,
(ii) I =
_
dx
(1 +x)

1 +x −x
2
,
(iii) I =
_
(x −1)dx
(x
2
+ 2x)

x
2
+ 2x
.
Rjeˇsenje.
(i) Kako je a = 4 > 0 koristimo sljede´cu smjenu Eulera
_
4x
2
+ 4x + 3 = t −2x.
Odavde je
4x
2
+ 4x + 3 = t
2
−4tx + 4x
2
, 4x + 3 = t
2
−4tx,
x =
t
2
−3
4(1 +t)
, dx =
t
2
+ 2t + 3
4(1 +t
2
)
2
dt,
_
4x
2
+ 4x + 3 = t −2
t
2
−3
4(1 +t)
=
t
2
+ 2t + 3
2(1 +t)
.
94 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Sada je
I = 2
_
dt
t
2
−3
=
1

3
ln
¸
¸
¸
¸
¸
t −

3
t +

3
¸
¸
¸
¸
¸
+C.
Dakle,
I =
1

3
ln
2x +

4x
2
+ 4x + 3 −

3
2x +

4x
2
+ 4x + 3 +

3
+C.
(ii) Ovde je a < 0 i c > 0, pa koristimo smjenu
_
1 +x −x
2
= tx −1.
Sada je
1 +x −x
2
= t
2
x
2
−2tx + 1,
x(1 −x) = x(t
2
x −2t),
1 −x = t
2
x −2t,
x =
1 + 2t
1 +t
2
, dx = −
2(t
2
+t −1)
(1 +t
2
)
2
dt,
_
1 +x −x
2
= t
1 + 2t
1 +t
2
−1 =
t
2
+t −1
1 +t
2
,
pa je
I =
_
−2(t
2
+t −1)dt
(1 +t
2
)
2
_
1 +
2t+1
t
2
+1
_
t
2
+t−1
1+t
2
=
= −2
_
dt
1 + (1 +t)
2
= −2 arctg(1 +t) +C.
Zakljuˇcujemo
dx
(1 +x)

1 +x −x
2
= −2 arctg
1 +x +

1 +x −x
2
x
+C.
(iii) U ovom sluˇcaju trinom x
2
+2x ima dvije razliˇcite realne nule, pa koristimo
smjenu
_
x
2
+ 2x = xt.
Odavde je
x
2
+ 2x = x
2
t
2
, x + 2 = xt
2
,
x =
2
t
2
−1
, dx = −
4tdt
(t
2
−1)
2
,
x −1 =
2
t
2
−1
−1 =
3 −t
2
t
2
−1
.
Prema tome,
I = −
1
2
_
3 −t
2
t
2
dt = −
t
2
+
3
2t
+C.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 95
Kako je
t =

x
2
+ 2x
x
,
dobijamo
_
(x −1)dx
(x
2
+ 2x)

x
2
+ 2x
=
1 + 2x

x
2
+ 2x
+C.
2.3 Integral oblika
_
x
m
(a +bx
n
)
p
dx,
gdje su m, n i p racionalni brojevi, m =
m
1
m
2
, n =
n
1
n
2
, p =
p
1
p
2
, se naziva
integral binomnog diferencijala. Moˇze se pokazati da je ovaj integral ele-
mentarna funkcija ako i samo ako je bar jedan od brojeva p,
m+ 1
n
i p+
m+ 1
n
cijeli broj. U tim sluˇcajevima se koriste sljede´ce smjene :
• Ako je p ∈ Z, smjena x = t
k
, k = NZS(m
2
, n
2
),
• Ako je
m+ 1
n
∈ Z, smjena a +bx
n
= t
p2
,
• Ako je p +
m+ 1
n
∈ Z, smjena ax
−n
+b = t
p2
.
Primjer 4.13. Izraˇcunati integrale
(i) I =
_ √
x
(1 +
3

x)
2
dx,
(ii) I =
_
xdx
_
1 +
3

x
2
,
(iii) I =
_
3
_
3x −x
3
dx.
Rjeˇsenje.
(i) Ovde je p = −2, pa koristimo smjenu x = t
6
, dobijamo
_ √
x
(1 +
3

x)
2
dx = 6
_
t
8
dt
(1 +t
2
)
2
= 6
_ _
t
4
−2t
2
+ 3 −
4t
2
+ 3
(1 +t
2
)
2
_
dt =
=
6t
5
5
−4t
3
+ 18t −18
_
dt
1 +t
2
−6
_
t
2
dt
(1 +t
2
)
2
.
Kako je
_
t
2
dt
(1 +t
2
)
2
= −
1
2
_
td
_
1
1 +t
2
_
= −
t
2(1 +t
2
)
+
1
2
arctg t,
imamo
_ √
x
(1 +
3

x)
2
dx =
6t
5
5
−4t
3
+ 18t +
3t
1 +t
2
−21 arctg t +C, t = x
6
.
96 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
(ii) U ovom sluˇcaju je m = 1, n =
2
3
, p = −
1
2
i
m+ 1
n
= 3. Koristimo smjenu
1 +x
2
3
= t
2
.
Sada je
_
xdx
_
1 +
3

x
2
= 3
_
(t
2
−1)
2
dt =
3
5
t
5
−2t
3
+ 3t +C, t =
_
1 +x
2
3
.
(iii) Imamo m =
1
3
, n = 2, p =
1
3
i
m+ 1
n
+p = 1. Stavimo
3x
−2
−1 = t
3
.
Tada je
_
3
_
3x −x
3
dx = −
9
2
_
t
3
dt
(t
3
+ 1)
2
=
3
2
_
td
_
1
t
3
+ 1
_
=
=
3t
2(t
3
+ 1)

3
2
_
dt
t
3
+ 1
.
Integral
_
dt
t
3
+ 1
,
je integral racionalne funkcije i za njega se dobije
_
dt
t
3
+ 1
=
1
6
ln
(t + 1)
2
t
2
−t + 1
+
1

3
arctg
2t −1

3
.
Dakle,
_
3
_
3x −x
3
dx =
3t
2(t
3
+ 1)

1
4
ln
(t + 1)
2
t
2
−t + 1


3
2
arctg
2t −1

3
+C,
t =
3

3x −x
3
x
.
3. Integrali trigonometrijskih funkcija
Integral oblika
_
R(sin x, cos x),
gdje je R racionalna funkcija se moˇze svesti na integral racionalne funkcije
pomo´cu smjene
t = tg
x
2
.
U tom sluˇcaju je
sin x =
2t
1 +t
2
, cos x =
1 −t
2
1 +t
2
, dx =
2dt
1 +t
2
.
4.2. NEODREDJENI INTEGRAL 97
Primjer 4.14. Izraˇcunati integral
_
1 + sin x
sin x(1 + cos x)
dx.
Rjeˇsenje. Uvode´ci smjenu t = tg
x
2
, dobijamo
_
1 + sin x
sin x(1 + cos x)
dx =
_
_
1 +
2t
1+t
2
_
2dt
1+t
2
2t
1+t
2

1+
1−t
2
1+t
2

=
=
1
2
_ _
1
t
+t + 2
_
dt =
1
2
_
ln [t[ +
1
2
t
2
+ 2t
_
+C =
=
1
2
_
ln [ tg
x
2
[ +
1
2
tg
2
x
2
+ 2 tg
x
2
_
+C.
Primjedba 4.1. Smjena t = tg
x
2
, moˇze da dovede do komplikovanih integrala
racionalnih funkcija. Nekada je bolje primjeniti druge smjene.
• Ako je R(−sin x, cos x) = −R(sin x, cos x), koristi se smjena cos x = t.
• Ako je R(sin x, −cos x) = −R(sin x, cos x), koristi se smjena sin x = t.
• Ako je R(−sin x, −cos x) = R(sin x, cos x), koristi se smjena tg x = t ili
ctg x = t.
Primjer 4.15. Izraˇcunati integral
_
2 tg x + 3
sin
2
x + 2 cos
2
x)
dx.
Rjeˇsenje. Vrijedi R(−sin x, −cos x) = R(sin x, cos x), pa koristimo smjenu
tg x = t.
_
2 tg x + 3
sin
2
x + 2 cos
2
x)
dx =
_
(2 tg x + 3)
dx
cos
2
x
tg
2
x + 2
=
_
2t + 3
t
2
+ 2
dt =
= ln(t
2
+ 2) +
3

2
arctg
t

2
+C = ln(tg
2
x + 2) +
3

2
arctg
tg x

2
+C.
4. Integrali koji nisu elementarne funkcije
Ovde dajemo neke klase integrala koji nisu elementarne funkcije.

_
e
−x
2
dx,

_
e
x
x
dx,
98 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN

_
sin x
x
dx,

_
cos x
x
dx,

_
x
ln x
dx,

_
dt
_
1 −k
2
sin
2
t
, k ∈ (0, 1), eliptiˇcki integral prve vrste,

_
1
_
−k
2
sin
2
t
dt, k ∈ (0, 1), eliptiˇcki integral druge vrste,

_
dt
(1 +hsin
2
t)
_
1 −k
2
sin
2
t
, k ∈ (0, 1), h ∈ R, eliptiˇcki integral tre´ce
vrste.
4.3 Nesvojstveni integral
Ovde dajemo neka uopˇstenja odredjenog integrala. Prvo uopˇstenje se sastoji
u tome da interval na kome se vrˇsi integracija moˇze da bude beskonaˇcan. Suˇstina
drugog uopˇstenja je da podintegralna funkcija moˇze da bude neograniˇcena na
intervalu na kome se vrˇsi integracija.
4.3.1 Nesvojstveni integral prve vrste
Definicija 4.5. Neka je funkcija f definisana na [a, +∞) i integrabilna na
konaˇcnom [a, b] za svako b > a. Graniˇcna vrijednost
_
+∞
a
f(x)dx = lim
b→+∞
_
b
a
f(x)dx, (4.3)
se naziva nesvojstveni integral prve vrste. Ako graniˇcna vrijednost u (4.3)
postoji i konaˇcna je onda kaˇzemo da je nesvojstveni integral konvergentan, a
u suprotnom sluˇcaju je divergentan.
Analogno se definiˇse i nesvojstveni integral prve vrste na (−∞, b]. Nesvo-
jstveni integral prve vrste na (−∞, +∞) se definiˇse sa
_
+∞
−∞
f(x)dx =
_
a
−∞
f(x)dx +
_
+∞
a
f(x)dx.
Moˇze se pokazati da ova definicija ne zavisi od broja a ∈ R. Dakle, nesvo-
jstveni integral
_
+∞
−∞
f(x)dx je konvergentan ako su oba integrala
_
a
−∞
f(x)dx
i
_
+∞
a
f(x)dx konvergentna.
4.3. NESVOJSTVENI INTEGRAL 99
Primjer 4.16. Pokazati da je nesvojstveni integral
_
+∞
0
xe
−x
2
dx,
konvergentan.
Rjeˇsenje. Podintegralna funkcija je definisana i neprekidna za sve vrijednosti
x, njena primitivna funkcija je F(x) = −
1
2
e
−x
2
. Na osnovu definicije imamo
_
+∞
0
xe
−x
2
dx = lim
b→+∞
_
b
0
e
−x
2
dx = lim
b→+∞
_

1
2
e
−b
2
+
1
2
_
=
1
2
.
Primjer 4.17. Ispitati konvergenciju integrala
_
+∞
0
xsin xdx.
Rjeˇsenje. Koriste´ci pacijalnu integraciju dobijamo da je F(x) = −xcos x +
sin x, primitivna funkcija funkcije f(x) = xsin x. Iz definicije nesvojstvenog
integrala slijedi
_
+∞
0
xsin xdx = lim
b→+∞
(−b cos b + sin b).
Ova graniˇcna vrijednost ne postoji, pa je dati integral divergentan.
Primjer 4.18. Izraˇcunati nesvojstveni integral
_
+∞
−∞
dx
x
2
+ 2x + 2
.
Rjeˇsenje. Imamo
_
+∞
−∞
dx
x
2
+ 2x + 2
=
_
0
−∞
dx
(x + 1)
2
+ 1
+
_
+∞
0
dx
(x + 1)
2
+ 1
=
= lim
a→−∞
_
0
a
dx
(x + 1)
2
+ 1
+ lim
b→+∞
_
b
0
dx
(x + 1)
2
+ 1
=
= lim
a→−∞
(arctg 1 −arctg(a + 1)) + lim
b→+∞
(arctg(b + 1) −arctg 1) =
=
_
π
4

_

π
2
__
+
_
π
2

π
4
_
= π.
Primjer 4.19. Ispitati konvrgenciju integrala
_
+∞
1
dx
x
λ
, λ ∈ R.
Rjeˇsenje. Ako je λ = 1 tada integral divergira. Naime,
_
+∞
1
dx
x
= lim
b→+∞
ln b = +∞.
100 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Ako je λ ,= 1 dobijamo
_
+∞
1
dx
x
λ
= lim
b→+∞
_
b
1−λ
1 −λ

1
1 −λ
_
.
Ova graniˇcna vrijednost ne postoji za λ < 1, dok je za λ > 1 jednaka
1
λ −1
.
Znaˇci, dati integral konvergira za λ > 1, a za λ ≤ 1 je divergentan.
U prethodnim primjerima smo konvergenciju nesvojstvenih integrala ispiti-
vali tako ˇsto smo nalazili primitivnu funkciju podintegralne funkcije i koristili
definiciju. Nekada to nije mogu´ce. U takvim sluˇcajevima korisni su sljede´ci
kriterijumi konvergencije.
Teorema 4.7. Neka je
0 ≤ f(x) ≤ g(x), za sve x ∈ [a, +∞),
tada iz konvergencije integrala
_
+∞
a
g(x)dx slijedi konvergencija integrala
_
+∞
a
f(x)dx i iz divergencije integrala
_
+∞
a
f(x)dx slijedi divergencija inte-
grala
_
+∞
a
g(x)dx.
Teorema 4.8. Ako je lim
x→+∞
f(x)
g(x)
= K, gdje je K pozitivan realan broj, tada
su oba integrala
_
+∞
a
f(x)dx i
_
+∞
a
g(x)dx istovremeno konvergentna ili di-
vergentna.
Primjer 4.20. Ispitati konvergenciju integrala
_
+∞
1
dx
x
2
+
5

x
3
+ 1
.
Rjeˇsenje. Kako je
1
x
2
+
5

x
3
+ 1

1
x
2
, za sve x ≥ 1
i
lim
b→+∞
_
b
1
dx
x
2
= lim
b→+∞
_

1
b
+ 1
_
= 1,
na osnovu teoreme 4.7 zakljuˇcujemo da je dati integral konvergentan.
Primjer 4.21. Ispitati konvergenciju integrala
_
+∞
1
xdx

x
4
+ 1
.
4.3. NESVOJSTVENI INTEGRAL 101
Rjeˇsenje. Vrijedi
lim
x→+∞
x

x
4
+1
1
x
= 1,
pa kako je integral
_
+∞
1
dx
x
,
divergentan, na osnovu teoreme 4.8, zakljuˇcujemo da je dati integral divergentan.
4.3.2 Nesvojstveni integral druge vrste
Druga vrsta nesvojstvenog integrala je kada funkcija nije ograniˇcena u okolini
neke taˇcke c iz intervala konvergencije [a, b]. Tu razlikujemo dva sluˇcaja. Jedan
je kada se taˇcka c poklapa sa nekom od taˇcaka a i b, a drugi kada c ∈ (a, b).
Definicija 4.6. Ako je funkcija f integrabilna na intervalu [a, b − ] za svaki
e > 0, a neograniˇcena u okolini taˇcke b tada se graniˇcna vrijednost
_
b
a
f(x)dx = lim
→+0
_
b−
a
f(x),
zove nesvojstveni integral druge vrste.
Analogno se definiˇse i nesvojstveni integral druge vrste ako je funkcija f neograniˇcena
u okolini taˇcke a.
Drugi sluˇcaj je ako je funkcija f neograniˇcena u nekoj okolini taˇcke c ∈ (a, b),
tada se definiˇse
_
b
a
f(x)dx = lim
→ 0+
µ → 0+
_
_
c−
a
f(x)dx +
_
b
c+µ
f(x)dx
_
.
Graniˇcna vrijednost
v.p.
_
b
a
f(x)dx = lim
→0+
_
_
c−
a
f(x)dx +
_
b
c+
f(x)dx
_
,
se naziva glavna vrijednost ( valeur principale) nesvojstvenog integrala.
Primjer 4.22. Izraˇcunati integral
_
2
1
x −2

x −1
dx.
Rjeˇsenje. Vrijedi sljede´ce
_
2
1
x −2

x −1
dx =
_
2
1
x −1

x −1
dx −
_
2
1
dx

x −1
=
_
2
1

x −1dx −
_
2
1
dx

x −1
.
102 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
Dalje je
_
2
1

x −1dx =
(x −1)
3
2
3
2
¸
¸
¸
¸
¸
2
1
=
2
3
,
_
2
1
dx

x −1
= lim
→0
_
2
1+
dx

x −1
= lim
→0
2(1 −
_
(1 +) −1) = 2,
pa je
_
2
1
x −2

x −1
dx =
2
3
−2 = −
4
3
.
Navedimo joˇs primjer koji pokazuje da se uvodjenjem pojma glavne vri-
jednosti nesvojstvenog integrala proˇsiruje klasa funkcija za koju nesvojstveni
integral konvergira.
Primjer 4.23. Pokazati da je
_
1
−1
1
x
dx divergentan integral ali da je
v.p.
_
1
−1
1
x
dx = 0
Rjeˇsenje. Kako je
_

−1
1
x
dx +
_
1
µ
1
x
dx = ln −ln µ,
graniˇcna vrijednost
lim
→ 0+
µ → 0+
__

−1
1
x
dx +
_
1
µ
1
x
dx
_
,
ne postoji, ali je
v.p.
_
1
−1
1
x
dx = lim
→0
(ln −ln ) = 0.
4.4 Primjene odredjenog integrala u geometriji
4.4.1 Povrˇsina figure u ravni
Neka je funkcija f nenegativna i neprekidna na [a, b]. Iz definicije odredjenog
integrala slijedi da je povrˇsina krivolinijskog trapeza funkcije f nad intervalom
[a, b] data formulom
P =
_
b
a
f(x)dx.
Iz ove formule neposredno slijedi da ako su funkcije f i g neprekidne na intervalu
[a, b] i f(x) ≤ g(x) za sve x ∈ [a, b], da je povrˇsina oblasti
¦(x, y) : a ≤ x ≤ b, f(x) ≤ y ≤ g(x)¦,
4.4. PRIMJENE ODREDJENOG INTEGRALA U GEOMETRIJI 103
data sa
P =
_
b
a
(g(x) −f(x))dx.
Primjer 4.24. Izraˇcunati povrˇsinu figure ograniˇcenu pravom y = x i parabolom
y = 2 −x
2
.
Rjeˇsenje. Odredi´cemo apscise presjeˇcnih taˇcaka date prave i parabole, tako ˇsto
´cemo rijeˇsiti sistem jednaˇcina
y = x
y = 2 −x
2
.
Traˇzene apscise su x
1
= −2 i x
2
= 1. To su i granice integracije. Traˇzena
povrˇsina je
_
1
−2
[(2−x
2
)−x]dx =
_
2x −
x
3
3

x
2
2

¸
¸
¸
1
−2
=
_
2 −
1
3

1
2
_

_
−4 +
8
3
−2
_
=
9
2
.
4.4.2 Duˇzina luka krive
Ovde razmatramo problem izraˇcunavanja duˇzine luka krive. Taj problem se
naziva i rektifikacija. Moˇze se pokazati da za svaku krivu nije mogu´ce odrediti
duˇzinu luka krive izmedju odredjenih taˇcaka. Krive za koje je to mogu´ce uraditi
zovu se rektifikabilne krive.
Koriste´ci definiciju odredjenog integrala i teoremu o srednjoj vrijednosti moˇze
se dokazati sljede´ca teorema.
Teorema 4.9. Neka funkcija f ima neprekidan prvi izvod na intervalu [a, b].
Duˇzina luka krive izmedju taˇcaka ˇcije su apscise a i b jednaka je
l =
_
b
a
_
1 +f
2
(x)dx. (4.4)
Ako je kriva zadata parametarskim jednaˇcinama
x = x(t), y = y(t), α ≤ t ≤ β,
gdje su x

i y

neprekidne funkcije, tada je duˇzina luka krive jednaka
l =
_
β
α
_
˙ x

(t) + ˙ y

(t)dt. (4.5)
Primjer 4.25. Na´ci duˇzinu luka krive
y =
x
2
4

ln x
2
,
od taˇcke x = 1 do taˇcke x = e.
Rjeˇsenje. Koristimo formulu (4.4),
l =
_
e
1
_
1 +y
2
(x)dx =
_
e
1
¸
1 +
1
4
_
x −
1
x
_
2
dx =
1
2
_
e
1
_
1
x
+x
_
dx =
104 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
=
1
2
_
ln x +
x
2
2

¸
¸
¸
e
1
=
1
4
(1 +e
2
).
4.4.3 Zapremina i povrˇsina obrtnog tijela
Teorema 4.10. Neka je kriva y = f(x) neprekidna na [a, b]. Zapremina tijela
nastalog obrtanjem krive y = f(x) oko x−ose nad intervalom [a, b] je
V = π
_
b
a
f
2
(x)dx, (4.6)
a povrˇsina omotaˇca ovog tijela je
S = 2π
_
b
a
f(x)
_
1 +f
2
(x)dx. (4.7)
Primjer 4.26. Izraˇcunati zapreminu i povrˇsinu lopte polupreˇcnika R.
Rjeˇsenje. Tijelo koje nastaje obrtanjem krive
y =
_
R
2
−x
2
, −R ≤ x ≤ R,
predstavlja loptu polupreˇcnika R. Iz formule (4.6) dobijamo
V = π
_
R
−R
(R
2
−x
2
)dx = π
_
R
2
x −
x
3
3

¸
¸
¸
R
−R
=
4R
3
π
3
.
Kako je
y

= −
x

R
2
−x
2
,
_
1 +y
2
=
R

R
2
−x
2
,
za povrˇsinu omotaˇca vrijedi
S = 2π
_
R
−R
_
R
2
−x
2
R

R
2
−x
2
dx = 2πR
_
R
−R
dx = 4R
2
π.
4.5 Zadaci
Izraˇcunati integrale :
1.
_
x
2
+ 2
x
2
(x
2
+ 4)
dx.
2.
_
(a
4
5
−x
4
5
)dx.
3.
_
1 + cos 2x
cos x
dx.
4.5. ZADACI 105
4.
_
dx
sin
2
xcos
2
x
.
5.
_
dx

4 + 3x
2
.
Koriste´ci smjenu izraˇcunati integrale :
6.
_
dx
1 +

x + 3
.
7.
_
e
x
dx
4 + 5e
x
.
8.
_
dx
xln
7
x
.
9.
_
x + 1

1 +x
2
dx.
10.
_
dx

1 +e
x
.
Metodom parcijalne integracije izraˇcunati integrale :
11.
_
(x
2
−x + 2)e
x
dx.
12.
_

xln x.
13.
_
sin xln(cos x)dx.
Izvesti rekurentne formule za integrale :
14. I
n
=
_
sin
n
xdx.
15. I
n
=
_
x
n
e
−x
dx.
Rastavljanjem na parcijalne razlomke podintegralne funkcije izraˇcunati
integrale :
16.
_
2x
4
−x
2
+ 1
x
3
−x
dx.
17.
_
x
2
−3
x
2
−1
dx.
18.
_
11x + 16
(x −1)(x + 2)
2
dx.
19.
_
x
2
−2
x
3
(x + 2)
2
dx.
Izraˇcunati integrale sljede´cih iracionalnih funkcija :
106 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
20.
_
dx
x
11
(

x
4
+ 1)
2
.
21.
_
3
_
1 +
4

x

x
dx.
22.
_
dx
x +

x
2
+x + 1
dx.
23.
_
x
2
+ 4x
x +

x
2
+ 2x + 2
dx.
Na´ci integrale trigonometrijskih funkcija :
24.
_
sin
3
x
cos
2
x
dx.
25.
_
sin 6xcos 4xdx.
26.
_
dx
8 −4 sin x + 7 cos x
.
27.
_

1 + sin xdx.
28.
_
sin
3
x
5

cos x
.
Koriste´ci definiciju odredjenog integrala izraˇcunati
29.
_
1
0
x
2
dx.
30.
_ π
2
0
cos xdx.
Koriste´ci definiciju odredjenog integrala na´ci graniˇcne vrijednosti
31. lim
n→+∞
_
1
n + 1
+
1
n + 2
+ +
1
n +n
_
.
32. lim
n→+∞
1
n
_
e
1
n
+e
2
n
+ +e
n
n
_
.
33. lim
n→+∞
1 +
3

2 +
3

3 + +
3

n
3

n
4
.
34. Koriste´ci nejednakosti
x −
x
3
6
≤ sinx ≤ x, x ≥ 0,
pokazati da je
20

2
21

_
2
0
sin x

x

4

2
3
.
4.5. ZADACI 107
35. Pokazati da je
e

1
e

_
1
0
x
x
dx ≤ 1.
36. Pokazati da je
_
b
a
[x[
x
dx = [b[ −[a[.
Koriste´ci Newton-Leibnizovu formulu izraˇcunati integrale :
37.
_ 3

e
1
dx
x
_
1 −ln
2
x
.
38.
_
2
1
e
x
e
x
−1
dx.
39. Izraˇcunati integral
_
3
0
[2 −x[dx.
Izraˇcunati nesvojstvene integrale
40.
_
2
0
dx
3
_
(x −1)
2
.
41.
_
6
3
xdx
4

x
2
−9
.
42.
_
2
0
dx
x

ln x
.
43.
_ π
2
0
ln sin xdx.
Ispitati konvergenciju nesvojstvenih integrala
44.
_
2
1
dx
x
p
.
45.
_
1
0
dx
e
x
−sin x
.
46.
_
2
1
dx
xln
p
x
.
47. Γ(p) =
_
+∞
0
x
p−1
e
−x
dx. (Gama funkcija.)
48. B(p, q) =
_
1
0
x
p−1
(1 −x)
q−1
dx. (Beta funkcija.)
49. Izraˇcunati povrˇsinu figure ograniˇcenu parabolom y = x
2
+ 1 i pravom
x +y = 3.
108 GLAVA 4. INTEGRALNI RA
ˇ
CUN
50. Na´ci duˇzinu krive y = x
2
−1 od taˇcke x = −1 do taˇcke x = 1.
51. Izraˇcunati povrˇsinu tijela nastalog obrtanjem oko x−ose povrˇsi ograniˇcene
parabolom y = x
2
+ 1 i pravom y = x −1.
Glava 5
Redovi
5.1 Numeriˇcki redovi
5.1.1 Definicija i osnovni pojmovi
Definicija 5.1. Neka je dat niz ¦a
n
¦ i neka je S
n
=
n

k=1
a
k
. Uredjen par
(¦a
n
¦, ¦S
n
¦) se naziva red, a
n
je opˇsti ˇclan reda, a S
n
je n−ta parcijalna
suma reda.
Zbir S reda se definiˇse sa
S = lim
n→+∞
S
n
= lim
n→+∞
n

k=1
a
k
.
Ako postoji konaˇcan lim
n→+∞
S
n
kaˇzemo da je red konvergentan i da je S suma
reda. To oznaˇcavamo sa
S =
+∞

k=1
a
k
.
Za red koji nije konvergentan kaˇzemo da je divergentan.
Primjedba 5.1. Uobiˇcajeno je da se za red koristi ista oznaka kao i za sumu reda
to jest
+∞

k=1
a
k
.
Kako konaˇcno mnogo ˇclanova niza ne utiˇce na konvergenciju niza, to iz definicije
zakljuˇcujemo da konaˇcno mnogo ˇclanova reda ne utiˇce na konvegenciju reda.
Primjer 5.1. Pokazati da red
+∞

k=1
1
k(k + 1)
109
110 GLAVA 5. REDOVI
konvergira i na´ci sumu reda.
Rjeˇsenje. Za opˇsti ˇclan reda vrijedi
a
k
=
1
k

1
k + 1
,
pa za n−tu parcijalnu sumu reda imamo
S
n
=
n

k=1
1
k(k + 1)
=
_
1 −
1
2
_
+
_
1
2

1
3
_
+ +
_
1
n

1
n + 1
_
= 1−
1
n + 1
=
n
n + 1
.
Dakle,
lim
n→+∞
S
n
= 1,
pa je dati red konvergentan i suma mu je jednaka 1.
Primjer 5.2. Pokazati da je harmonijski red
+∞

k=1
1
k
divergentan.
Rjeˇsenje. U primjeru 2.15 je pokazano da je niz ¦S
n
¦ definisan sa
S
n
=
n

k=1
1
k
divergentan, a odavde slijedi divergencija datog reda.
Ako je red
+∞

k=1
a
k
konvergentan onda za niz njegovih parcijalnih suma ¦S
n
¦
vrijedi
lim
n→+∞
S
n
= lim
n→+∞
S
n−1
= S,
gdje je S neki realan broj. Dakle,
lim
n→+∞
(S
n
−S
n−1
) = 0,
to jest
lim
n→+∞
a
n
= 0.
Na taj naˇcin smo dobili potreban uslov za konvergenciju redova.
Teorema 5.1. Potreban uslov da red
+∞

n=1
a
n
konvergira je lim
n→+∞
a
n
= 0.
Primjer 5.3. Red
+∞

n=1
n

n je divergentan, jer na osnovu primjera 2.11 je
lim
n→+∞
n

n = 1, pa nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 111
Primjedba 5.2. Primjer 5.2 pokazuje da uslov
lim
n→+∞
a
n
= 0
nije dovoljan uslov za konvergenciju reda.
Primjer 5.4. Red
+∞

n=1
q
n−1
se naziva geometrijski red. U sluˇcaju da je q = 1, opˇsti ˇclan reda ne teˇzi nuli
kad n → +∞, pa dati red konvergira. Ako je q ,= 1, za njegove parcijalne sume
imamo
S
n
= 1 +q +q
2
+ +q
n−1
=
1 −q
n
1 −q
.
Ako je [q[ < 1 red je konvergentan i njegova suma S =
1
1 −q
. Ako je q > 1 je
lim
n→+∞
q
n
= +∞, pa je red divergentan. Za q < −1 ne postoji lim
n→+∞
q
n
, pa je
red divergentan.
Ako je red (¦a
n
¦, ¦S
n
¦) kovergentan i njegova suma S, tada vrijedi
S = S
n
+r
n
, (5.1)
gdje je r
n
definisan sa
r
n
=
+∞

k=n+1
a
k
i naziva se ostatak reda poslije n−tog ˇclana. Iz relacije (5.1) zakljuˇcujemo da
je lim
n→+∞
r
n
= 0. Dakle, imamo sljede´cu teoremu.
Teorema 5.2. Neka je r
n
ostatak konvergentnog reda poslije n−tog ˇclana. Tada
je lim
n→+∞
r
n
= 0.
Vidjeli smo da je dati red konvergentan ako i samo ako je konvergentan
niz njegovih parcijalnih suma. Koriste´ci Cauchyjev kriterijum konvergencije za
nizove dobijamo Cauchyjev kriterijum konvergencije za redove.
Teorema 5.3. Red (¦a
n
¦, ¦S
n
¦) je konvergentan ako i samo ako vrijedi
(∀ > 0) (∃n
0
> 0) (∀n ≥ n
0
)(∀p ∈ N) [S
n+p
−S
n
[ < .
Primjer 5.5. Pokazati da je red
+∞

n=1
cos n
n
2
112 GLAVA 5. REDOVI
konvvergentan.
Rjeˇsenje. Odredi´cemo broj n
0
takav da za svaki n ≥ n
0
i svaki p ∈ N, vrijedi
[S
n+p
−S
n
[ < . Imamo
[S
n+p
−S
n
[ =
¸
¸
¸
¸
cos(n + 1)
(n + 1)
2
+
cos(n + 2)
(n + 2)
2
+ +
cos(n +p)
(n +p)
2
¸
¸
¸
¸


1
(n + 1)
2
+ ≤
1
(n + 2)
2
+ + ≤
1
(n +p)
2
<
<
1
n(n + 1)
+
1
(n + 1)(n + 2)
+ +
1
(n +p −1)(n +p)
=
1
n

1
n +p
<
1
n
.
Dakle,
[S
n+p
−S
n
[ <
1
n
,
pa je dovoljno uzeti
n
0
=
_
1

_
+ 1.
Teorema 5.4. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
konvergentni. Tada vrijedi
• red
+∞

n=1
(a
n
+b
n
) je konvergentan i
+∞

n=1
(a
n
+b
n
) =
+∞

n=1
a
n
+
+∞

n=1
b
n
,
• red
+∞

n=1
λa
n
je konvergentan i
+∞

n=1
λa
n
= λ
+∞

n=1
a
n
, za svaki λ ∈ R.
Dokaz. Neka su S
1
n
i S
1
n
parcijalne sume redova
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redom. Dokaz
slijedi iz ˇcinjenice da
lim
n→+∞
S
1
n
= S
1
i lim
n→+∞
S
2
n
= S
2
implicira
lim
n→+∞
(S
1
n
+S
2
n
) = S
1
+S
2
i
lim
n→+∞
λS
1
n
= λS
1
.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 113
5.1.2 Redovi sa pozitivnim ˇclanovima
U ovoj sekciji posmatramo redove sa pozitivnim ˇclanovima, to jest redove
+∞

n=1
a
n
za koje je a
n
> 0 za svaki n ∈ N. Za parcijalne sume S
n
reda sa pozitivnim
ˇclanovima vrijedi
• S
n
> 0 za svaki n ∈ N,
• S
n+1
= S
n
+a
n+1
> S
n
za svaki n ∈ N.
Dakle, niz ¦S
n
¦ je monotono rastu´ci. Ako je on ograniˇcen odozgo onda je i
konvergentan. Ako niz parcijalnih suma pozitivnog reda nije ograniˇcen odozgo
onda je lim
n→+∞
S
n
= +∞. Na taj naˇcin smo dokazali sljede´cu teoremu.
Teorema 5.5. Red sa pozitivnim ˇclanovima je konvergentan ako i samo ako je
niz njegovih parcijalnih suma ograniˇcen odozgo.
Primjer 5.6. Pokazati da je red
+∞

n=1
1
2
n

1 +n
konvergentan.
Rjeˇsenje. Pokaza´cemo da je niz parcijalnih suma ¦S
n
¦ ograniˇcen odozgo.
Imamo
S
n
=
1
2

2
+
1
2
2

3
+ +
1
2
n

1 +n
<
<
1
2
+
1
2
2
+ +
1
2
n
= 1 −
1
2
n
< 1.
Teorema 5.6. Prvi poredbeni kriterijum. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redovi sa
pozitivnim ˇclanovima i a
n
≤ b
n
za svaki n ∈ N. Tada iz konvergencije reda
+∞

n=1
b
n
slijedi konvergencija reda
+∞

n=1
a
n
, a iz divergencije reda
+∞

n=1
a
n
slijedi divergencija
reda
+∞

n=1
b
n
.
Dokaz. Neka su S
1
n
i S
1
n
parcijalne sume redova
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redom. Ako
je a
n
≤ b
n
za svaki n ∈ N tada je S
1
n
≤ S
2
n
, pa ako je niz ¦S
2
n
¦ ograniˇcen
odozgo onda je takav i niz ¦S
1
n
¦ to jest ako je red
+∞

n=1
b
n
konvergentan takav je
114 GLAVA 5. REDOVI
i red
+∞

n=1
a
n
. S druge strane iz lim
n→+∞
S
1
n
= +∞ slijedi lim
n→+∞
S
2
n
= +∞, pa iz
divergencije reda
+∞

n=1
a
n
slijedi divergencija reda
+∞

n=1
b
n
.
Na sliˇcan naˇcin se mogu dokazati i sljede´ce teoreme.
Teorema 5.7. Drugi predbeni kriterijum. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redovi
sa pozitivnim ˇclanovima. Ako postoji K > 0 takav da je lim
n→+∞
a
n
b
n
= K tada su
redovi
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
ekvikonvergentni, to jest oba reda su ili konvergentna
ili divergentna.
Teorema 5.8. Tre´ci predbeni kriterijum. Neka su
+∞

n=1
a
n
i
+∞

n=1
b
n
redovi sa
pozitivnim ˇclanovima. Ako je lim
n→+∞
a
n
b
n
= 0 tada iz konvergencije reda
+∞

n=1
b
n
slijedi konvergencija reda
+∞

n=1
a
n
, a iz divergencije reda
+∞

n=1
a
n
slijedi divergencija
reda
+∞

n=1
b
n
.
Primjer 5.7. Ispitati konvergenciju sljede´cih redova :
(i)
+∞

n=1
2
_
n(n + 1)
, (ii)
+∞

n=1
1
n
2
+ 10n + 100
, (iii)
+∞

n=1
sin
2
1
n
.
Rjeˇsenje. (i) Kako je
2
_
n(n + 1)

1
n
na osnovu prvog poredbenog kriterijuma i ˇcinjenice da je
+∞

n=1
1
n
divergentan red
dobijamo da je dati red divergentan.
(ii) Vrijedi
lim
n→+∞
1
n
2
+10n+100
1
n(n+1)
= 1,
pa kako je red
+∞

n=1
1
n(n + 1)
konvergentan, na osnovu drugog poredbenog kriter-
ijuma zakljuˇcujemo da se radi o konvergentnom redu.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 115
(iii) Red je konvergentan. Naime,
lim
n→+∞
1
n
2
sin
2 1
n
= 1,
a red
+∞

n=1
1
n
2
je konvergentan.
Teorema 5.9. Integralni kriterijum. Neka je f neprekidna, pozitivna i
monotono nerastu´ca funkcija na ]1, +∞). Tada su
_
+∞
1
f(x)dx i
+∞

n=1
f(n)
ekvikonvergentni.
Dokaz. Vrijedi sljede´ce
_
n
1
f(x)dx =
_
2
1
f(x)dx +
_
3
2
f(x)dx + +
_
n
n−1
f(x)dx.
Kako je funkcija f monotono nerastu´ca dobijamo
f(k) ≤
_
k
k−1
f(x)dx ≤ f(k −1), k = 2, 3, . . . , n.
Sada imamo
f(2) +f(3) + +f(n) ≤
_
n
1
f(x)dx ≤ f(1) +f(2) + +f(n −1),
odakle zakljuˇcujemo da su
_
+∞
1
f(x)dx i
+∞

n=1
f(n)
ekvikonvergentni.
Primjer 5.8. Kako je prema primjeru 4.19 integral
_
+∞
1
dx
x
p
konvergentan za
p > 1, a divergentan za p ≤ 1, zakljuˇcujemo da je hiperharmonijski red
+∞

n=1
1
n
p
, konvergentan za p > 1, a divergentan za p ≤ 1.
Teorema 5.10. D’Alembertov kriterijum. Neka je
+∞

n=1
a
n
red sa pozitivnim
ˇclanovima. Ako postoji lim
n→+∞
a
n+1
a
n
= L, tada vrijedi
116 GLAVA 5. REDOVI
• ako je L < 1 red
+∞

n=1
a
n
je konvergentan,
• ako je L > 1 red
+∞

n=1
a
n
je divergentan,
• ako je L = 1 red
+∞

n=1
a
n
moˇze da bude konvergentan ili divergentan.
Dokaz. Neka je lim
n→+∞
a
n
= L < 1, tada postoji > 0 takav da je L+ < 1. Za
takav > 0 postoji n
0
∈ N takav da je
¸
¸
¸
¸
a
n+1
a
n
−L
¸
¸
¸
¸
< za sve n ≥ n
0
.
Neka je q = L +. Imamo sljede´ce
a
n+1
a
n
< q za sve n ≥ n
0
,
pa matematˇckom indukcijom dobijamo
a
n+1
<
a
n0
q
n0
q
n+1
za sve n ≥ n
0
.
Sada na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zakljuˇcujemo da je dati red kon-
vergentan.
Ako je L > 1 tada se na sliˇcan naˇcin moˇze pokazati da postoji n
0
∈ N takav da
je
a
n+1
a
n
≥ 1 za sve n ≥ n
0
,
pa zakljuˇcujemo da opˇsti ˇclan ne teˇzi 0 kad n → +∞. Dakle, nije ispunjen
potreban uslov za konvegenciju redova.
Da za L = 1 red moˇze da konvergira slijedi iz primjera
+∞

n=1
1
n
2
, a da moˇze da
divergira pokazuje primjer
+∞

n=1
1
n
.
Primjer 5.9. Pokazati da je red
+∞

n=1
n!
n
n
, konvergentan.
Rjeˇsenje. Kako je
a
n+1
a
n
=
(n + 1)!
(n + 1)
n+1

n
n
n!
=
n
n
(n + 1)
n
=
1
_
1 +
1
n
_
n
,
zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
a
n+1
a
n
=
1
e
< 1,
pa je prema D’alembertovom kriterijumu dati red konvergentan.
5.1. NUMERI
ˇ
CKI REDOVI 117
Na sliˇcan naˇcin kao D’alembertov kriterijum se moˇze dokazati i sljede´ci kri-
terijum.
Teorema 5.11. Cauchyjev kriterijum. Neka je
+∞

n=1
a
n
red sa pozitivnim
ˇclanovima. Ako postoji lim
n→+∞
n

a
n
= L, tada vrijedi
• ako je L < 1 red
+∞

n=1
a
n
je konvergentan,
• ako je L > 1 red
+∞

n=1
a
n
je divergentan,
• ako je L = 1 red
+∞

n=1
a
n
moˇze da bude konvergentan ili divergentan.
Primjer 5.10. Pokazati da je red
+∞

n=1
_
n
2
+ 1
n
2
+n + 1
_
n
2
konvergentan.
Rjeˇsenje. Kako je
n

a
n
=
_
n
2
+ 1
n
2
+n + 1
_
n
=
_
1 −
n
n
2
+n + 1
_
n
,
zakljuˇcujemo da je
lim
n→+∞
n

a
n
=
1
e
< 1,
pa je prema Cauchyjevom kriterijumu dati red konvergentan.
5.1.3 Alternativni redovi
Definicija 5.2. Red oblika
+∞

n=1
(−1)
n
a
n
,
gdje je a
n
> 0 za svaki n ∈ N, nazivamo alternativni red.
Moˇze se pokazati da vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 5.12. Leibnizov kriterijum. Ako niz ¦a
n
¦ monotono opada i
lim
n→+∞
a
n
= 0, tada alternativni red
+∞

n=1
(−1)
n−1
a
n
, konvergira.
Primjer 5.11. Red
+∞

n=1
(−1)
n−1
1
n
, konvergira jer niz
1
n
, n ∈ N monotono
opada i teˇzi nuli.
118 GLAVA 5. REDOVI
Za pribliˇzno izraˇcunavanje sume alternativnog reda od koristi je sljede´ca
teorema.
Teorema 5.13. Neka niz ¦a
n
¦ monotono opada i lim
n→+∞
a
n
= 0, tada je
[r
n
[ =
¸
¸
¸
¸
¸
+∞

k=n+1
(−1)
k−1
a
k
¸
¸
¸
¸
¸
< a
n+1
i sgnr
n
= (−1)
n
.
Primjer 5.12. Koliko ˇclanova reda
+∞

n=1
(−1)
n−1
n
2
treba sabrati da bi se njegova
suma izraˇcunala sa taˇcnoˇs´cu do 10
−2
.
Rjeˇsenje. Prema prethodnoj teoremi za ostatak datog reda vrijedi
[r
n
[ <
1
(n + 1)
2
,
pa je nejednakost
[r
n
[ <
1
10
2
ispunjena ako je n + 1 > 10, to jest n > 9.
Definicija 5.3. Za red
+∞

n=1
a
n
kaˇzemo da je apsolutno konvergentan ako
red
+∞

n=1
[a
n
[ konvergira. Ako red
+∞

n=1
a
n
konvergira, ali ne konvergira apsolutno
kaˇzmo da je uslovno konvergentan.
Primjer 5.13. Red
+∞

n=1
(−1)
n−1
1
n
2
je apsolutno konvergentan, a red
+∞

n=1
(−1)
n−1
1
n
je uslovno konvergentan.
Teorema 5.14. Ako je red apsolutno konvegentan tada je on i konvergentan.
Dokaz. Tvrdjenje slijedi iz Cauchyjevog kriterijuma za konvergenciju i uopˇstene
nejednakosti trougla
[a
n+1
+a
n+2
+a
n+p
[ ≤ [a
n+1
[ +[a
n+2
[ + +[a
n+p
[.
Primjetimo da ako je red konvergentan on ne mora biti i apsolutno konver-
gentan. Za apsolutno konvergentne redove vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 5.15. Ako je red
+∞

n=1
a
n
apsolutno konvergentan i funkcija s : N →N
bijekcija tada je
+∞

n=1
a
n
=
+∞

n=1
a
s
(n).
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 119
5.2 Funkcionalni nizovi i redovi
5.2.1 Funkcionalni nizovi
Definicija 5.4. Preslikavanje definisano na skupu N kod koga je slika za svaki
n ∈ N neka funkcija definisana na skupu X nazivamo funkcionalnim nizom i
oznaˇcavamo sa ¦f
n
(x)¦, x ∈ X, ili kra´ce ¦f
n
¦.
Kod funkcionalnih nizova imamo dvije vrste konvergencije. To je obiˇcna i
uniformna konvegencija.
Definicija 5.5. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦, x ∈ X obiˇcno konvergira na skupu
Y ka funkciji f : Y →R ako za svako x ∈ Y vrijedi
f(x) = lim
n→+∞
f
n
(x).
Primjer 5.14. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦ definisan sa
f
n
(x) =
_
x
2
+
1
n
2
, x ∈ R,
obiˇcno konvergira ka funkciji f(x) = [x[ na skupu R.
Definicija 5.6. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦, x ∈ X uniformno konvergira na
skupu Y ka funkciji f : Y →R ako vrijedi
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
)(∀x ∈ Y ) [f
n
(x) −f(x)[ < .
Primjer 5.15. Funkcionalni niz ¦f
n
(x)¦ definisan sa
f
n
(x) =
1
x
2
+n
2
, x ∈ R,
uniformno konvergira ka funkciji f(x) = 0 na skupu R.
Rjeˇsenje. Neka je dat > 0. Iz nejednakosti
[f
n
(x) −f(x)[ ≤
1
n
2
,
zakljuˇcujemo da za n
0
=
_
1

_
+ 1 vrijedi
(∀n ≥ n
0
)(∀x ∈ R) [f
n
(x) −f(x)[ < .
Za ispitivanje uniformne konvergencije ˇcesto se koristi sljede´ci kriterijumi.
Teorema 5.16. Weierstrassov kriterijum. Niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno
konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako postoji niz realnih brojeva
¦c
n
¦ koji ne zavisi od x ∈ X, takav da je lim
n→+∞
c
n
= 0 i
[f
n
(x) −f(x)[ ≤ c
n
za sve x ∈ X, n ∈ N.
120 GLAVA 5. REDOVI
Teorema 5.17. Cauchyjev kriterijum. Niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno kon-
vergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
)(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) [f
n+p
(x) −f
n
(x)[ < .
Teorema 5.18. Niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira ka funkciji f na skupu
X ako i samo ako je
lim
n→+∞
sup
x∈X
[f
n
(x) −f(x)[ = 0.
Primjer 5.16. Ispitati obiˇcnu i uniformnu konvergenciju niza funkcija
f
n
(x) =
nx
1 +n
2
x
2
, x ∈ [0, 1].
Rjeˇsenje. Imamo
lim
n→+∞
nx
1 +n
2
x
2
= 0, za sve x ∈ [0, 1],
pa dati niz funkcija obiˇcno konvergira ka funkciji f(x) = 0, x ∈ [0, 1]. Ispitajmo
unifrmnu konvergenciju. Vrijedi
sup
x∈[0,1]
[f
n
(x) −f(x)[ = max
x∈[0,1]
f
n
(x),
jer je funkcija f
n
neprekidna, pa na intervalu [0, 1] dostiˇze maksimum. Taj
maksimum se dostiˇze za x =
1
n
. Dakle,
sup
x∈[0,1]
[f
n
(x) −f(x)[ = f
n
_
1
n
_
=
1
2
,= 0,
pa zakljuˇcujemo da funkcija ne konvergira uniformno.
Na kraju navedimo neke osobine uniformno konvergentnih nizova.
Teorema 5.19. Osobine uniformno konvergentnih nizova.
• Ako niz neprekidnih funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira na skupu X ka
funkciji f tada za svaki x
0
∈ X vrijedi
lim
n→+∞
_
lim
x→x
0
f
n
(x)
_
= lim
x→x
0
_
lim
n→+∞
f
n
(x)
_
.
• Ako niz neprekidnih funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira na intervalu [a, b]
ka funkciji f tada vrijedi
lim
n→+∞
__
x
a
f
n
(t)dt
_
=
_
x
a
_
lim
n→+∞
f
n
(t)
_
dt, x ∈ [a, b].
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 121
• Neka je ¦f
n
¦ niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a, b]i neka niz
¦f

n
¦ uniformno konvergira na [a, b]. Ako postoji taˇcka c ∈ [a, b] takva da
je niz ¦f
n
(c)¦ konvergentan tada i niz funkcija ¦f
n
¦ uniformno konvergira
na [a, b] i vrijedi
lim
n→+∞
f

n
(x) =
_
lim
n→+∞
f
n
(x)
_
, x ∈ [a, b].
Primjer 5.17. Izraˇcunati
lim
n→+∞
_
1
0
1
x
2
+n
2
dx.
Rjeˇsenje.
U primjeru 5.15 smo ustanovili da niz
_
1
x
2
+n
2
_
konvergira uniformno na skupu R, pa prema tome i na [0, 1]. Dakle,
lim
n→+∞
_
1
0
1
x
2
+n
2
dx =
_
1
0
_
lim
n→+∞
1
x
2
+n
2
_
dx = 0.
5.2.2 Funkcionalni redovi
Definicija 5.7. Neka je dat niz funkcija ¦u
n
(x)¦ definisanih na skupu X. Red
+∞

n=1
u
n
(x), x ∈ X,
naziva se funkcionalni red.
Definicija 5.8. Za red
+∞

n=1
u
n
(x) kaˇzemo da obiˇcno (uniformno) konvergira
na skupu X ako niz njegovih parcijalnih suma S
n
(x) obiˇcno (uniformno) kon-
vergira ka sumi S(x) ovog reda na skupu X.
Kao posljedicu kriterijuma za uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova
dobijamo kriterijume za unformnu konvergenciju funkcionalnih redova.
Teorema 5.20. Weierstrassov kriterijum. Ako postoji konvergentan brojni
red
+∞

n=1
c
n
, c
n
> 0, za koji za sve x ∈ X i sve n ∈ N, vrijedi
[u
n
(x)[ ≤ c
n
,
122 GLAVA 5. REDOVI
onda funkcionalni red
+∞

n=1
u
n
(x)
apsolutno i uniformno konvergira na skupu X.
Primjer 5.18. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnog reda
+∞

n=1
n
2

n!
_
x
n
+
1
x
n
_
,
1
2
≤ [x[ ≤ 2.
Rjeˇsenje. Vrijedi
¸
¸
¸
¸
x
n
+
1
x
n
¸
¸
¸
¸
≤ 2
n
+ 2
n
= 2
n+1
, za sve
1
2
≤ [x[ ≤ 2.
Dalje, red
+∞

n=1
n
2
2
n+1

n!
,
konvergira na osnovu D’Alembertovog kriterijuma, pa zakljuˇcujemo da je dati
red uniformno konvergentan.
Teorema 5.21. Cauchyjev kriterijum. Red
+∞

n=1
u
n
(x)je uniformno konver-
gentan na skupu X ako i samo ako
(∀ > 0)(∃n
0
∈ N)(∀n ≥ n
0
)(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) [u
n+1
(x) + +u
n+p
(x)[ < .
Teorema 5.22. Osobine uniformno konvergentnih redova.
• Neka je dat red neprekidnih funkcija koji uniformno konvergira na skupu
X. Tada za svaki x
0
∈ X vrijedi
lim
x→x
0
_
+∞

n=1
u
n
(x)
_
=
+∞

n=1
u
n
(x
0
).
• Ako su ˇclanovi niza ¦u
n
(x)¦ neprekidne funkcije na intervalu [a, b] i ako
red
+∞

n=1
u
n
(x) uniformno konvergira na [a, b] tada i red
+∞

n=1
_
x
a
u
n
(t)dt, x ∈ [a, b],
uniformno konvvergira na [a, b] i vrijedi
+∞

n=1
_
x
a
u
n
(t)dt =
_
x
a
_
+∞

n=1
u
n
(t)
_
dt, x ∈ [a, b].
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 123
• Neka je ¦u
n
(x)¦ niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a, b]i neka
red
+∞

n=1
u
n
(x) uniformno konvergira na [a, b]. Ako postoji taˇcka c ∈ [a, b]
takva da je red
+∞

n=1
u
n
(c) konvergentan tada i red
+∞

n=1
u
n
(x) uniformno
konvergira na [a, b] i vrijedi
+∞

n=1
u

n
(x) =
_
+∞

n=1
u
n
(x)
_

, x ∈ [a, b].
5.2.3 Stepeni redovi
Definicija 5.9. Funkcionalni red
+∞

n=0
a
n
x
n
, a
n
∈ R, n = 0, 1, . . .
naziva se stepeni ili potencijalni red.
Primjer 5.19. Stepeni red
+∞

n=0
x
n
, je konvergentan za sve x ∈ R za koje je
[x[ < 1. Za takve x dati red je i apsolutno konvergentan. Primjetimo da ako je
0 ≤ r < 1 da je red na osnovu Weirstrassovog kriterijuma uniformno konver-
gentan na skupu ¦x : [x[ ≤ r¦.
Prethodni primjer nam daje ideju za dokaz sljede´ce teoreme.
Teorema 5.23. Ako stepeni red
+∞

n=0
a
n
x
n
, konvergira za neko x
0
,= 0 tada on
apsolutno konvergira za svako x za koje je [x[ < [x
0
[ i uniformno konvergira na
skupu ¦x : [x[ ≤ r¦, gdje je 0 ≤ r < [x
0
[.
Dokaz. Neka je x
0
,= 0 takav da je red
+∞

n=0
a
n
x
n
0
konvergentan. Potreban uslov
da red konvergira je da njegov opˇsti ˇclan teˇzi nuli. Dakle, lim
n→+∞
a
n
x
n
0
= 0. Iz
definicije graniˇcne vrijednosti zakljuˇcujemo da postoji M > 0 tako da je
[a
n
x
n
0
[ ≤ M za sve n ∈ N.
Sada je
[a
n
x
n
[ = [a
n
x
n
0
[
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
n
≤ M
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
n
za sve n ∈ N.
Kako je
+∞

n=0
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
n
,
124 GLAVA 5. REDOVI
konvergentan red, jer je
¸
¸
¸
¸
x
x
0
¸
¸
¸
¸
< 1,na osnovu prvog poredbenog kriterijuma za-
kljuˇcujemo i da je red
+∞

n=0
[a
n
x
n
[, konvergentan, to jest red
+∞

n=0
a
n
x
n
, apsolutno
konvergentan.
Neka je 0 ≤ r < [x
0
[. Pokaˇzimo da je red
+∞

n=0
a
n
x
n
, uniformno konvergentan na
skupu ¦x : [x[ ≤ r¦. Neka x ∈ ¦x : [x[ ≤ r¦. Tada je
[a
n
x
n
[ ≤ [a
n
[r
n
za sve n ∈ N.
Red
+∞

n=0
[a
n
[r
n
je konvergentan, na osnovu prethodnog dijela dokaza, pa sada
na osnovu Weierstrsassovog kriterijuma red uniformno konvergira na skupu
¦x : [x[ ≤ r¦.
Posljedica 5.1. Ako stepeni red
+∞

n=0
a
n
x
n
divergira u taˇcki x
0
, tada dati red
divergira za svako x za koje je [x[ > [x
0
[.
Definicija 5.10. Realan broj R > 0 takav da stepeni red
+∞

n=0
a
n
x
n
konvergira,
za svako x iz skupa ¦x : [x[ < R¦, a divergira za svako x iz skupa ¦x : [x[ > R¦
se naziva polupreˇcnik konvergencije stepenog reda
+∞

n=0
a
n
x
n
.
Iz teoreme 5.23 dobijamo sljede´cu teoremu.
Teorema 5.24. Ako je R polupreˇcnik konvegencije reda
+∞

n=0
a
n
x
n
tada red apso-
lutno konvergira na (−R, R), a divergira za [x[ > R i red uniformno konvergira
na [−r, r] za svaki r ∈ (0, R).
Iz D’Alembertovog i Cauchyjevog kriterijuma dobijamo postupak za odred-
jivanje polupreˇcnika konvergencije stepenog reda.
Teorema 5.25. Polupreˇcnik konvegencije stepenog reda
+∞

n=0
a
n
x
n
dat je sa
R = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
a
n
a
n+1
¸
¸
¸
¸
ili
R = lim
n→+∞
1
n
_
[a
n
[
.
5.2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 125
Primjer 5.20. Odrediti polupreˇcnik konvergencije reda
+∞

n=1
(n!)
2
(2n)!
x
n
.
Rjeˇsenje. Imamo
¸
¸
¸
¸
a
n
a
n+1
¸
¸
¸
¸
=
(2n + 2)(2n + 1)
(n + 1)
2
,
pa je
R = lim
n→+∞
¸
¸
¸
¸
a
n
a
n+1
¸
¸
¸
¸
= 4.
Definicija 5.11. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini nule i neka pos-
toje svi izvodi funkcije f u nuli. Stepeni red
+∞

n=1
f
(n)
(0)
n!
x
n
nazivamo Maclaurinovim redom funkcije f.
Koriste´ci osobine uniformno konvergentnih redova (teorema 5.22) moˇze se
dobiti sljede´ca teorema.
Teorema 5.26. Ako je
f(x) =
+∞

n=0
a
n
x
n
, −R < x < R
tada je
a
n
=
f
(n)
(0)
n!
, n = 0, 1, . . .
Na kraju, dajemo neke funkcije predstavljene pomo´cu stepenog reda

1
1 −x
=
+∞

n=0
x
n
, −1 < x < 1,

1
1 +x
=
+∞

n=0
(−1)
n
x
n
, −1 < x < 1,
• ln(1 +x) =
+∞

n=0
x
n+1
n + 1
, −1 < x ≤ 1,
• e
x
=
+∞

n=0
x
n
n!
, −∞ < x < ∞,
126 GLAVA 5. REDOVI
• sin x =
+∞

n=0
(−1)
n
x
2n+1
(2n + 1)!
, −∞ < x < ∞,
• cos x =
+∞

n=0
(−1)
n
x
2n
(2n)!
, −∞ < x < ∞,
• arctg x =
+∞

n=0
(−1)
n
x
2n+1
2n + 1
, −1 < x ≤ 1.
5.3 Zadaci
1. Koriste´ci definiciju, ispitati konvergenciju redova i na´ci njihove sume :
(i)
+∞

n=1
1
(n + 1)(n + 3)
, (ii)
+∞

n=1
1
n(n + 1)(n + 2)
.
2. Ispitati konvergenciju sljede´cih redova :
(i)
+∞

n=1
n
2
3
n
, (ii)
+∞

n=1
3
−n
_
n + 1
n
_
n
2
, (iii)
+∞

n=1
(n!)
2
(2n)!
.
3. Ispitati apsolutnu i uslovnu konvergenciju redova :
(i)
+∞

n=1
(−1)
n
1
nln n
, (ii)
+∞

n=1
(−1)
n
sin
π

n
, (iii)
+∞

n=1
(−1)
n
(n!)
2
(2n)!
.
4. Pokazati da je red

n=1
sin(π
_
n
2
+a
2
)
konvergentan za svaki a ∈ R. Odrediti a ∈ R za koje je red i apsolutno
konvergentan.
5. Na´ci oblast konvergencije redova :
(i)
+∞

n=1
1
n
x
, (ii)
+∞

n=1
(−1)
n
1
n
x
, (iii)
+∞

n=1
sin nx
n
2
.
6. Koriste´ci Cauchyjev kriterijum konvergencije pokazati da je red
+∞

n=1
sin nx
n(n + 1)
,
konvergentan.
7. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova :
(i) f
n
(x) =
1
x +n
, x > 0,
5.3. ZADACI 127
(ii) f
n
(x) = x
n
−x
n+1
, 0 ≤ x ≤
1
2
,
(ii) f
n
(x) = x
n
−x
n+1
, 0 ≤ x ≤
1
2
.
8. Pokazati da sljede´ci redovi konvergiraju uniformno na cijelom skupu R,
(i)
+∞

n=1
1
n(n + 1) +x
2
, (ii)
+∞

n=1
cos nx
n!
.
9. Odrediti polupreˇcnik konvergencije sljede´cih redova :
(i)
+∞

n=1
x
n
n(n + 1)
, (ii)
+∞

n=1
n
2
x
n
(2n + 1)!
, (iii)
+∞

n=1
(−1)
n
3
2n−1
+ 1
(2n)!
x
n
.
10. Odrediti Taylorov red funkciju
f(x) =
1
(x −1)(x + 2)
.
11. Odrediti Taylorov red funkcije
f(x) =
2x + 5
(x −1)(2x −3)
.
12. Odrediti polupreˇcnik konvergencije i sumu reda
+∞

n=1
x
n
n(n + 1)
.
13. Odrediti polupreˇcnik konvergencije i sumu reda
+∞

n=1
(−1)
n
x
2n+1
2n(2n + 1)
.
14. Sumirati sljede´ce redove :
(i)
+∞

n=1
nx
n
, (ii)
+∞

n=1
(−1)
n
x
2n
2n
, (iii)
+∞

n=1
x
n
(n + 1)(n + 2)
.
15. Izraˇcunati sume redova :
(i)
+∞

n=1
(−1)
n
1
n
, (ii)
+∞

n=1
3
n
(n + 2)
n!
.
128 GLAVA 5. REDOVI
Glava 6
Diferencijalne jednaˇcine
6.1 Uvod
6.1.1 Osnovni pojmovi
Neka je F realna funkcija n + 2 promjenljive. Jednaˇcina
F(x, y, y

, . . . , y
(n)
) = 0, x ∈ (a, b), (6.1)
gdje je y nepoznata n−puta diferencijabilna funkcija naziva se diferencijalnom
jednaˇcinom reda n ako se u njoj obavezno pojavljuje funkcija y
(n)
.
Ako je diferencijalna jednaˇcina data u obliku
y
(n)
= f(x, y, y

, . . . , y
(n−1)
), (6.2)
kaˇzemo da ima normalni oblik.
Opˇste rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.1) je svaka funkcija
y = y(x), x ∈ (a, b)
koja je data sa
G(x, y, C
1
, . . . , C
n
) = 0, (6.3)
gdje su C
1
, . . . , C
n
konstante tako da vaˇzi
• y = y(x) je rjeˇsenje jednaˇcine (6.1) na (a, b), to jest za y = y(x) jednaˇcina
(6.1) postaje identitet na (a, b),
• eliminacijom konstanti C
1
, . . . , C
n
iz (6.3) i izvodnih jednakosti do reda n
dobijamo samo diferencijalnu jednaˇcinu (6.1).
Partikularno rjeˇsenje je svako rjeˇsenje koje se dobija iz opˇsteg rjeˇsenja za
konkretne vrijednosti bar jedne od konstanti C
1
, . . . , C
n
.
Singularno rjeˇsenje je rjeˇsenje koje se ne moˇze dobiti iz opˇsteg rjeˇsenja ni za
jednu vrijednost konstanti C
1
, . . . , C
n
.
129
130 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Integralna kriva diferencijalne jednaˇcine je svako njeno partikularno ili sin-
gularno rjeˇsenje posmatrano kao kriva y = y(x).
Uslovi
y(x
0
) = y
0
, y

(x
0
) = y
1
, . . . , y
(n−1)
(x
0
) = y
n−1
, (6.4)
se nazivaju poˇcetni uslovi. Problem (6.2), (6.4) se naziva Cauchyjev poˇcetni
problem reda n.
Problem
y

= f(x, y)
y(x
0
) = y
0
,
(6.5)
je Cauchyjev poˇcetni problem prvog reda.
Napomenimo da se pored Cauchyjevog poˇcetnog problema u teoriji diferencijal-
nih jednaˇcina izuˇcavaju i graniˇcni problemi. Graniˇcni problemi su kompliko-
vaniji, a kao ilustraciju navodimo graniˇcni problem drugog reda.
Problem
y

= f(x, y, y

)
y(a) = A, y(b) = B,
(6.6)
gdje su a i b krajnje taˇcke posmatranog intervala, a A i B dati realni brojevi se
naziva graniˇcni problem drugog reda.
Na kraju ove sekcije recimo i to da diferencijalne jednaˇcine opisuju razne prirodne
pojave. Tako na primjer jednaˇcina
y

= ky,
predstavlja Maltusov zakon porasta populacije, dok su rjeˇsenja Hermitove jednaˇcine
y

−2xy

+ 2py = 0,
talasne funkcije kvantne mehanike.
6.1.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja
U ovoj sekciji bavi´cemo se pitanjem egzistencije ijedinstvenosti rjeˇsenja difer-
encijalne jednaˇcine prvog reda. Taˇcnije, bavi´cemo se pitanjem egzistencije i jed-
nistvenosti rjeˇsenja Cauchyjevog problema (6.5). Sljede´ca teorema je poznata
kao Peanova teorema.
Teorema 6.1. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti
D = ¦(x, y) : [x −x
0
[ ≤ a, [y −y
0
[ ≤ b¦
tada Koˇsijev problem (6.5) ima bar jedno rjeˇsenje definisano na [x
0
−h, x
0
+h],
gdje je h = min¦a,
b
M
¦ i M = sup
D
[f(x, y)[.
6.1. UVOD 131
Vidjeli da neprekidnost funkcije f obezbjedjuje egzistenciju rjeˇsenja prob-
lema (6.5). Prirodno pitanje je kada je rjeˇsenje Cauchyevog problema jedin-
stveno. Ako se za funkciju f uvedu pored neprekidnosti i drugi uslovi moˇze se
obezbjediti i jedinstvenost rjeˇsenja Cauchyevog problema (6.5). Sljede´ci rezultat
je poznat kao teorema Picarda i Lindel¨ofa.
Teorema 6.2. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti
D = ¦(x, y) : [x −x
0
[ ≤ a, [y −y
0
[ ≤ b¦
i zadovoljava Lipshitzov uslov po y, tj postoji konstanta L takva da je
[f(x, y
1
) −f(x, y
2
)[ ≤ L[y
1
−y
2
[ za sve (x, y
1
), (x, y
2
) ∈ D,
tada Koˇsijev problem (6.5) ima taˇcno jedno rjeˇsenje definisano na [x
0
−h, x
0
+h],
gdje je h = min¦a,
b
M
¦ i M = sup
D
[f(x, y)[.
Dokaz. Oˇcigledno je svako rjeˇsenje jednaˇcine
y(x) = y
0
+
_
x
x0
f(t, y(t))dt (6.7)
rjeˇsenje problema (6.5) i obratno, pa je dovoljno pokazati da jednaˇcina (6.7)
ima jedinstveno rjeˇsenje na segmentu [x
0
−h, x
0
+h].
Pokaˇzimo prvo egzistenciju rjeˇsenja. Definiˇsimo niz funkcija ¦y
n
(x)¦ na sljede´ci
naˇcin:
y
0
(x) = y
0
, y
n
(x) = y
0
+
_
x
x
0
f(t, y
n−1
(t))dt, n ∈ N. (6.8)
Niz ¦y
n
(x)¦ je dobro definisan.
Naime,
[y
n
(x) −y
0
[ =
¸
¸
¸
¸
_
x
x0
f(t, y
n−1
(t))dt
¸
¸
¸
¸
≤ M[x
0
−x[ ≤ Mh ≤ b
za sve x ∈ [x
0
−h, x
0
+h], n ∈ N.
Dakle, (x, y
n
(x)) ∈ D za sve x ∈ [x
0
−h, x
0
+h], n ∈ N.
Dalje, indukcijom dobijamo
[y
n
(x) −y
n−1
(x)[ ≤
ML
n−1
[x −x
0
[
n
n!
, x ∈ [x
0
−h, x
0
+h], n ∈ N.
Sada imamo
[y
n+p
(x) −y
n
(x)[ ≤
n+p

i=n+1
ML
i−1
[x −x
0
[
i
i!
,
odnosno
[y
n+p
(x) −y
n
(x)[ ≤
M(L[x −x
0
[)
n
Ln!
132 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE

_
1 +
L[x −x
0
[
n + 1
+
(L[x −x
0
[)
2
(n + 1)(n + 2)
+ +
(L[x −x
0
[)
p
(n + 1) (n +p)
_
.
Dakle,
[y
n+p
(x) −y
n
(x)[ ≤
M(L[x −x
0
[)
n
Ln!
1
1 −
L|x−x0|
n+1
. (6.9)
Ako u posljednjoj nejednakosti pustimo da n, p → +∞ dobijamo na osnovu
Koˇsijevog kriterijuma da je niz funkcija ¦y
n
(x)¦ uniformno konvergentan.
Neka je lim
n→+∞
y
n
(x) = z(x). Tada zbog (6.9) imamo
[z(x) −y
n
(x)[ ≤
M(L[x −x
0
[)
n
Ln!
n + 1
n + 1 −L[x −x
0
[
, n ≥ n
0
.
Pokaˇzimo da je z rjeˇsenje Koˇsijevog problema (6.5).
Vrijedi sljede´ce
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
0

_
x
x
0
f(t, z(t))dt
¸
¸
¸
¸
=
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
n
(x) +
_
x
x
0
(f(t, y
n−1
(t)) −f(t, z(t)))dt
¸
¸
¸
¸
,
pa je
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
0

_
x
x
0
f(t, z(t))dt
¸
¸
¸
¸
≤ [y
n
(x) −z(x)[ +L
¸
¸
¸
¸
_
x
x
0
(y
n−1
(t) −z(t))dt
¸
¸
¸
¸
.
Neka je > 0, tada postoji n
0
∈ N takav da vrijedi
[y
n
(x) −z(x)[ ≤

2
za sve n ≥ n
0
i
[y
n−1
(x) −z(x)[ ≤

2Lh
za sve n ≥ n
0
.
Dakle, imamo
¸
¸
¸
¸
z(x) −y
0

_
x
x0
f(t, z(t))dt
¸
¸
¸
¸


2
+L
_
x
x0

2Lh
dt ≤

2
+

2Lh
[x −x
0
[ ≤ .
Znaˇci,
z(x) = y
0
+
_
x
x
0
f(t, z(t))dt.
Pokaˇzimo da je z jedinstveno rjeˇsenje.
Neka su z
1
i z
2
dva razliˇcita rjeˇsenja problema (6.5). Stavimo
g(x) = (z
1
(x) −z
2
(x))
2
, x ∈ [x
0
, x
0
+h].
Imamo
g

(x) = 2(z
1
(x) −z
2
(x))(z

1
(x) −z

2
(x)),
pa je
[g

(x)[ ≤ 2Lg(x).
6.1. UVOD 133
Odavde je
_
g(x)e
−2L(x−x
0
)
_
≤ 0 za sve x ∈ [x
0
, x
0
+h],
pa je
g(x) ≤ g(x
0
) za sve x ∈ [x
0
, x
0
+h].
Dakle, g(x) = 0 za sve x ≥ x
0
.
Ako je x ≤ x
0
stavimo t = 2x
0
−x i ponovimo prethodni postupak.
Primjedba 6.1. Metod opisan u dokazu prethodne teoreme poznat je kao metod
sukcesivnih aproksimacija.
Primjer 6.1.
y

(x) = y
2
−x
2
+ 1, y(0) = 0.
Koriste´ci metod sukcesivnih aproksimacija dobijamo
y
0
(x) = 0, y
n
(x) =
_
x
0
(y
2
n−1
(t) −t
2
+ 1)dt, n ∈ N.
Za prva tri ˇclana niza ¦y
n
(x)¦ imamo:
y
1
(x) =
_
x
0
(1 −t
2
)dt = x −
x
3
3
,
y
2
(x) =
_
x
0
_
_
t −
t
3
3
_
2
−t
2
+ 1
_
dt = x −
2x
5
15
+
x
7
63
,
y
3
(x) =
_
x
0
_
_
t −
2t
5
15
+
t
7
63
_
2
−t
2
+ 1
_
dt = x −4
x
2
105
+ 2
x
9
567
+
+4
x
11
2457
−4
x
13
12285
+
x
15
59535
.
Koriste´ci indukciju moˇze se pokazati da je
y
n
(x) = x +o(x
2n+1
),
pa je
lim
n→+∞
y
n
(x) = x.
Prema tome jedno rjeˇsenje datog problema je funkcija y(x) = x.
Primjeri u kojima se moˇze na´ci rjeˇsenje na ovaj naˇcin su rijetki. Ipak,
metod sukcesivnih aproksimacija je znaˇcajan zbog efikasnog koriˇstenja u teori-
jske svrhe.
134 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
6.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih
jednaˇcina
Diferencijalne jednaˇcine ˇcija se rjeˇsenja mogu izraziti pomo´cu konaˇcnog broja
elementarnih funkcija i njihovih integrala su malobrojne. Ipak, te jednaˇcine su
znaˇcajne, jer su prva saznanja o diferencijalnim jdnaˇcinama nastala od prouˇcavanja
upravo tih tipova diferencijalnih jednaˇcina. Prilikom njihovog rjeˇsavanja uvijek
se koristila integracija, pa se takve diferencijalne jednaˇcine nazivaju integrabilne
diferencijalne jednaˇcine.
6.2.1 Jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim
To je jednaˇcina oblika
f(x)dx +g(y)dy = 0, (6.10)
gdje su f i g neprekidne funkcije na (a, b). Opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.10) je
_
f(x)dx +
_
g(y)dy = C.
Primjer 6.2. Rijeˇsiti diferencijalnu jednaˇcinu
(x
2
+ 1)y

= y
2
+ 1,
Rjeˇsenje. Datu jednaˇcinu moˇzemo pisati u obliku
dy
1 +y
2

dx
1 +x
2
= 0,
odakle je
arctg y −arctg x = C,
pa je
tg(arctg y −arctg x) = tg C.
Ako stavimo C
1
= tg C i iskoristimo formulu
tg(α −β) =
tg α −tg β
1 + tg αtg β
,
dobijamo
y −x
1 +xy
= C
1
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje je
(1 +xy)C
1
−y +x = 0.
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA135
Primjer 6.3. Na´ci funkciju f koja zadovoljava sljede´cu funkcionalnu jednaˇcinu
f(x +y) =
f(x) +f(y)
1 −f(x)f(y)
, (6.11)
ako se zna da postoji f

(0).
Rjeˇsenje. Kako postoji f

(0), funkcija f je definisana i neprekidna u nekoj
okolini taˇcke x = 0. Ako u (6.11) uvrstimo y = 0 dobijamo
(1 +f
2
(x))f(0) = 0,
odakle je f(0) = 0. Kako je zbog (6.11)
f(x +y) −f(x)
y
=
f(y)
y

1 +f
2
(x)
1 −f(x)f(y)
,
kada pustimo y → 0 dobijamo
f

(x) = f

(0)(1 +f
2
(x)),
a ovo je jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim. Njeno opˇste rjeˇsenje je
f(x) = tg(f

(0)x +C).
6.2.2 Homogena jednaˇcina
Homogena diferencijalna jednaˇcina je
dy
dx
= f
_
y
x
_
, (6.12)
gdje je f neprekidna funkcija na (a, b).
Ako je
f(t) = t, za sve t ∈ (a, b),
tada imamo jednaˇcinu sa razdvojenim promjenljivim
dy
y
=
dx
x
.
Njeno opˇste rjeˇsenje je
y = Cx.
Ako je
f(t
0
) = t
0
, za neko t
0
∈ (a, b),
tada je funkcija y(x) = t
0
x +C rjeˇsenje jednaˇcine (6.12).
Na kraju prepostavimo da je
f(t) ,= t, za sve t ∈ (a, b).
136 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Uvode´ci smjenu
z(x) =
y(x)
x
,
dobijamo
y

(x) = z(x) +xz

(x),
pa jednaˇcina (6.12) postaje
z +xz

= f(z),
to jest jednaˇcina sa razdvojenim promjenljivim
dz
z −f(z)

dx
x
= 0.
Njeno opˇste rjeˇsenje je
Cx = exp
__
dz
z −f(z)
_
.
Primjedba 6.2. Jednaˇcina
y

= f
_
a
1
x +b
1
y +c
1
a
2
x +b
2
y +c
2
_
u sluˇcaju da je
¸
¸
¸
¸
a
1
b
1
a
2
b
2
¸
¸
¸
¸
,= 0,
se smjenom
x = u +α, y = v +β
svodi na homogenu jednaˇcinu, gdje su α i β takvi da je
a
1
α +b
1
β +c
1
= 0
a
2
α +b
2
β +c
2
= 0.
U sluˇcaju da je
¸
¸
¸
¸
a
1
b
1
a
2
b
2
¸
¸
¸
¸
= 0,
onda se data jednaˇcina smjenom u = a
1
x +b
1
y svodi na homogenu jednaˇcinu.
Primjer 6.4. Rijeˇsiti jednaˇcinu
dy
dx
=
x +y −3
−x +y + 1
.
Rjeˇsenje. Kako je
¸
¸
¸
¸
1 1
−1 1
¸
¸
¸
¸
= 2
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA137
koristimo smjenu
x = u +α, y = v +β,
gdje je
αβ −3 = 0
−α +β + 1 = 0.
Dakle,
x = u + 2, y = v + 1,
pa imamo
dv
du
=
u +v
−u +v
,
dv
du
=
1 +
v
u
−1 +
v
u
.
Koriste´ci smjenu v = zu dobijamo
z −1
1 + 2z −z
2
dz −
du
u
= 0.
Odavde je
u
2
(1 + 2z −z
2
) = C,
pa je
x
2
+ 2xy −y
2
−6x −2y = C
1
, (C −7 = C
1
).
6.2.3 Linearna jednaˇcina prvog reda
Diferencijalna jednaˇcina
y

+p(x)y = q(x), (6.13)
gdje su p i q neprekidne funkcije na (a, b) naziva se linearnom jednaˇcinom prvog
reda.
Iz (6.13) imamo
y

e

p(x)dx
+p(x)ye

p(x)dx
= q(x)e

p(x)dx
,
to jest
_
ye

p(x)dx
_

= q(x)e

p(x)dx
,
pa je
ye

p(x)dx
= C +
_
q(x)e

p(x)dx
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje je
y = e

p(x)dx
_
C +
_
q(x)e

p(x)dx
dx
_
. (6.14)
138 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Primjer 6.5. Rijeˇsiti jednaˇcinu
dy
dx
=
1
xf(y) +g(y)
.
Rjeˇsenje. Datu jednaˇcinu moˇzemo pisati u obliku
dx
dy
−xf(y) = g(y),
a ovo je linearna jednaˇcina u odnosu na inverznu funkciju x = x(y) traˇzene
funkcije y = y(x). Koriste´ci formulu (6.14) dobijamo
x = e

f(y)dy
_
C +
_
g(y)e

f(y)dy
dy
_
.
6.2.4 Bernoullijeva jednaˇcina
Diferencijalna jednaˇcina oblika
y

+p(x)y = q(x)y
α
, (6.15)
gdje su p i q neprekidne funkcije na (a, b), a α ∈ R je Bernoullijeva jednaˇcina.
Za α = 0 ili α = 1 to je linearna diferencijalna jednaˇcina. Pretpostavimo da je
α ,= 0 i α ,= 1. Uvedimo smjenu
y = z
k
, k ,= 0.
Jednaˇcina (6.15) tada postaje
kz

z
k−1
+p(x)z
k
= q(x)z
αk
,
pa je
z +
p(x)
k
z =
q(x)
k
z
αk−k+1
.
Posljednja jednaˇcina je linearna za
αk −k + 1 = 0,
to jest za
k =
1
1 −α
.
Dakle, smjenom
y = z
1
1−α
,
jednaˇcina (6.15) se svodi na linearnu.
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA139
Primjer 6.6. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y

+ 2y = e
x
y
2
.
Rjeˇsenje. Ovde je α = 2, pa koristimo smjenu
y = z
−1
.
Sada dobijamo
−z
−2
z

+ 2z
−1
= e
x
z
−2
,
odavde je
z

−2z = −e
x
,
a ovo je linearna diferencijalna jednaˇcina. Njeno opˇste rjeˇsenje je
z = Ce
x
+e
2x
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje date jednaˇcine je
y =
1
Ce
2
+e
2x
.
6.2.5 Riccatijeva jednaˇcina
Diferencijalna jednaˇcina
y

+p(x)y +q(x)y +r(x) = 0, (6.16)
gdje su p, q i r neprekidne funkcije definisane na (a, b) naziva se Riccatijevom
jednaˇcinom. Ako su funkcije p, q i r konstante, jednaˇcina (6.16) je jednaˇcina sa
razdvojenim promjenljivim i njeno opˇste rjeˇsenje je
C −x =
_
dy
py
2
+qu +r
.
Moˇze se pokazati da se rjeˇsenja jednaˇcine (6.16) u opˇstem sluˇcaju ne mogu
izraziti preko integrala elementarnih funkcija, to jest ova jednaˇcina u opˇstem
sluˇcaju nije integrabilna.
U sluˇcaju da je poznato jedno njeno partikularno rjeˇsenje y
1
ona se moˇze rijeˇsiti
koriste´ci smjenu
y(x) = y
1
(x) +z(x).
Tada jednaˇcina (6.16) postaje
y

1
+z

+p(x)(y
2
1
+ 2y
1
z +z
2
) +q(x)(y
1
+z) +r(x).
Kako je y
1
rjeˇsenje date jednaˇcine dobijamo
z

+p(x)(2y
1
+z
2
) +q(x)z = 0,
to jest
z

+ (2p(x)y
1
+q(x))z = −p(x)z
2
,
a ovo je Bernoullijeva diferencijalna jednaˇcina.
140 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Primjer 6.7. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y

−y
2
+ 2e
x
y = e
2x
+e
x
,
ako je njeno partikularno rjeˇsenje y
1
= e
x
.
Rjeˇsenje. Koriste´ci smjenu
y = e
x
+z
dobijamo
z

= z
2
.
Odavde je

1
z
= x −C,
pa je
z =
1
C −x
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje date jednaˇcine je
y = e
x
+
1
C −x
.
Primjedba 6.3. Smjenom
y = y
1
+
1
z
,
jednaˇcina (6.16) se svodi na linearnu diferencijalnu jednaˇcinu
z

−(2p(x)y
1
+q(x))y = p(x).
Pretpostavimo sada da su y
1
i y
2
dva partikularna rjeˇsenja jednaˇcine (6.16).
Tada koriste´ci jednakost
y

1
= −p(x)y
2
1
−q(x)y
1
−r(x),
jednaˇcinu (6.16) moˇzemo predstaviti u obliku
(y −y
1
)

y −y
1
= −p(x)(y +y
1
) −r(x),
to jest
(ln(y −y
1
))

= −p(x)(y +y
1
) −q(x). (6.17)
Za drugo partikularno rjeˇsenje y
2
analogno dobijamo
(ln(y −y
2
))

= −p(x)(y +y
2
) −q(x). (6.18)
Iz jednaˇcina (6.17) i (6.18) dobijamo
_
ln
y −y
1
y −y
2
_

= p(x)(y
2
−y
1
),
pa je
y −y
1
y −y
2
= C exp
__
p(x)(y
2
(x) −y
1
(x))dx
_
, (6.19)
opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.16).
6.2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIHJEDNA
ˇ
CINA141
Primjer 6.8. Jednaˇcina
y

=
1
x
4
−y
2
,
ima partikularna rjeˇsenje
y
1
=
1
x
+
1
x
2
, y
2
=
1
x

1
x
2
.
Koriste´ci formulu (6.19) dobijamo da je opˇste rjeˇsenje
y −y
1
y −y
2
= C exp
_

_
2dx
x
2
_
,
x
2
y −x −1
x
2
y −x + 1
= Ce
2
x
.
6.2.6 Jednaˇcine Lagrangea i Clairauta
Jednaˇcina Lagrangea ima oblik
y = xϕ(y) +ψ(y

), (6.20)
gdje su ϕ i ψ diferencijabilne funkcije.
Pretpostavimo da funkcija ϕ nije identiˇcko preslikavanje. Stavljaju´ci y

= p,
diferenciraju´ci po x i koriste´ci jednakost dy = pdx dobijamo linearnu jednaˇcinu
dx
dp
+x
ϕ

(p)
ϕ(p) −p
=
ψ

(p)
p −ϕ(p)
.
Neka je njeno opˇste rjeˇsnje
x = g(p, C),
smjenom u (6.20) dobijamo
y = g(p, C)ϕ(p) +ψ(p).
Dakle, zakljuˇcujemo da je sa
x = g(p, C),
y = g(p, C)ϕ(p) +ψ(p),
dato opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.20).
Primjer 6.9. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y = 2xy

+ ln y

.
Rjeˇsenje. Stavimo y

= p, tada je y = 2xp + ln p. Diferenciraju´ci dobijamo
pdx = 2pdx + 2xdp +
dp
p
,
142 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
a odavde je
dx
dp
+
2
p
x = −
1
p
2
.
Ovo je linearna jednaˇcina. Njeno opˇste rjeˇsenje je
x =
C
p
2

1
p
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje date jednaˇcine je
x =
C
p
2

1
p
,
y = ln p +
2C
p
−2.
Jednaˇcina Clairauta ima oblik
y = xy

+ψ(y

). (6.21)
Ona se rjeˇsava koriste´ci isti postupak kao i kod Lagrangeove jednaˇcine. Opˇste
rjeˇsenje Clairautove jednaˇcine je
y = Cx +ψ(C).
Clairautova jednaˇcina moˇze imati i singularno rjeˇsenje dato sa
y = xp +ψ(p),
x +ψ

(p) = 0.
Primjer 6.10. Rijeˇsiti jednaˇcinu
y = xy

+
1
2y

.
Rjeˇsenje. Stavljaju´ci y

= p, dobijamo
y = xp +
1
2p
.
Diferenciraju´ci posljednju jednaˇcinu i zamjenjuju´ci dy sa pdx imamo
pdx = pdx +xdp −
dp
p
2
,
odavde je
dp
_
x −
1
2p
2
_
= 0.
Iz dp = 0, to jest p = C dobijamo opˇste rjeˇsenje
y = Cx +
1
2C
.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 143
Dalje, iz
x −
1
2p
2
= 0,
imamo
x =
1
2p
2
.
Eliminiˇsu´ci p iz te jednaˇcine i iz jednaˇcine
y = xp +
1
2p
,
dobijamo
y
2
= 2x.
Ovo je takodje rjeˇsenje (singularno rjeˇsenje) date jednaˇcine.
6.3 Linearne diferencijalne jednaˇcine viˇseg reda
6.3.1 Homogena jednaˇcina
Definicija 6.1. Diferencijalna jednaˇcina
y
(n)
+p
1
(x)y
(n−1)
+ +p
n−1
(x)y

+p
n
(x)y = q(x), x ∈ (a, b), (6.22)
je linearna diferencijalna jednaˇcina reda n.
Ako je q ≡ 0 na (a, b) to jest,
y
(n)
+p
1
(x)y
(n−1)
+ +p
n−1
(x)y

+p
n
(x)y = 0, x ∈ (a, b), (6.23)
kaˇzemo da se radi o homogenoj jednaˇcini, u suprotnom je nehomogena
jednaˇcina.
Egzistencija i jedinstvenost rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.22) su date
sljede´com teoremom.
Teorema 6.3. Ako su funkcije q, p
1
, p
2
, . . . , p
n
neprekidne na (a, b), tada za
svako x
0
∈ (a, b) postoji jedinstveno rjeˇsenje y diferencijalne jednaˇcine (6.22)
definisano na (a, b) koje zadovoljava uslove
y(x
0
) = y
0
, y

(x
0
) = y

0
, . . . , y
(n−1)
(x
0
) = y
(n−1)
0
,
gdje su y
0
, y

0
, . . . , y
(n−1)
0
, dati realni brojevi.
Primjetimo da je kod diferencijalne jednaˇcine (6.22) neprekidnost koefici-
jenata dovoljna za egzistenciju i jedinstvenost rjeˇsenja Cauchyevog poˇcetnog
problema na cijelom intervalu (a, b), dok smo kod Peanove teoreme odnosno
Picard-Lindel¨ofove teoreme imali egzistenciju i jedinstvenost rjeˇsenja u nekoj
okolini taˇcke x
0
.
144 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Definicija 6.2. Neka su date funkcije p
1
, p
2
, . . . , p
n
. Simbol L[ ] oznaˇcava
diferencijalni operator,
L[y] = y
(n)
+p
1
(x)y
(n−1)
+ +p
n−1
(x)y

+p
n
(x)y.
Sada diferencijalne jednaˇcine (6.22) i (6.23) moˇzemo pisati u obliku
L[y] = q(x) i L[y] = 0, x ∈ (a, b).
Lako se vidi da je operator L[ ] linearan, to jest vrijedi
L[Cy] = CL[y], C ∈ R,
L[y
1
+y
2
] = L[y
1
] +L[y
2
].
Na osnovu ove dvije osobine imamo da je
L[C
1
y
1
+C
2
y
2
+ +C
n
y
n
] = C
1
L[y
1
] +C
2
L[y
2
] + +C
n
L[y
n
],
C
1
, C
2
, . . . , C
n
∈ R.
Prema tome vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 6.4. Ako su y
1
, y
2
, . . . , y
n
rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23)
tada je i y = C
1
y
1
+C
2
y
2
+ +C
n
y
n
njeno rjeˇsenje.
Na osnovu prethodne teoreme zakljuˇcujemo da moˇzemo dobiti nova rjeˇsenja
jednaˇcine (6.23) ako znamo neka njena rjeˇsenja. To name´ce potrebu da se odredi
skup rjeˇsenja kod koga se nijedno rjeˇsenje ne moˇze dobiti preko ostalih rjeˇsenja.
U vezi sa ovim imamo sljede´cu definiciju.
Definicija 6.3. Za funkcije y
1
, . . . , y
n
kaˇzemo da su linearno zavisne na (a, b)
ako postoje konstante λ
1
, . . . λ
n
od kojih je bar jedna razliˇcita od nule, takve da
je na (a, b),
λ
1
y
1
+ +λ
n
y
n
= 0. (6.24)
Ako je identitet (6.24) zadovoljen samo za λ
1
= = λ
n
= 0, kaˇzemo da su
funkcije y
1
, . . . , y
n
linearno nezavisne na (a, b).
Primjer 6.11. Funkcije y
1
(x) = x, y
2
(x) = 2x+1 i y
3
(x) = 7x+2 su linearno
zavisne na skupu R, jer je
y
3
(x) −2y
2
(x) −3y
1
(x) = 0,
na skupu R.
Definicija 6.4. Neka su y
1
, . . . , y
n
, n−1 puta diferencijabilne funkcije. Deter-
minanta
W(y
1
, . . . , y
n
; x) =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
y
1
(x) y
2
(x) y
n
(x)
y

1
(x) y

2
(x) y

n
(x)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
y
(n−1)
1
(x) y
(n−1)
2
(x) y
(n−1)
n
(x)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
se naziva Wronskijevom determinantom ili Wronskijan.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 145
Teorema 6.5. Funkcije y
1
, . . . , y
n
su linearno nezavisna rjeˇsenje diferencijalne
jednaˇcine (6.23) na (a, b) ako i samo ako je
W(y
1
, . . . , y
n
; x) ,= 0 za sve x ∈ (a, b).
Da bi se ispitala linearna zavisnost rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23),
obiˇcno se koristi formula Liouvilla i Abela, data sljede´com teoremom.
Teorema 6.6. Neka su y
1
, . . . , y
n
rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23) i
x
0
∈ (a, b), tada je
W(y
1
, . . . , y
n
; x) = W(y
1
, . . . , y
n
; x
0
) exp
_

_
x
x0
p
1
(t)dt
_
, x ∈ (a, b).
Teorema 6.7. Ako su y
1
, . . . , y
n
su linearno nezavisna rjeˇsenje diferencijalne
jednaˇcine (6.23), tada je
y = C
1
y
1
+ +C
n
y
n
njeno opˇste rjeˇsenje.
Dakle, da bi odredili opˇste rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.23) dovoljno je
da znamo n njenih linearno nezavisnih rjeˇsenja. U sluˇcaju da se radi o jednaˇcini
reda 2, dovoljno je da znamo jedno njeno partikularno rjeˇsenje. Naime, vrijedi
sljede´ca teorema.
Teorema 6.8. Ako je y
1
netrivijalno partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine
y

+p
1
(x)y

+p
2
(x)y = 0,
tada je
y
2
(x) = y
1
(x)
_
1
y
2
1
(x)
exp
_

_
p
1
(x)dx
_
dx (6.25)
partikularno rjeˇsenje date jednaˇcine, linearno nezavisno od y
1
.
Dokaz. Neka je y
1
jedno partikularno rjeˇsenje jednaˇcine
y

+p
1
(x)y

+p
2
(x)y = 0.
Uvedimo smjenu
y = y
1
z.
Dobijamo
y
1
z

+ (2y

1
+p
1
y
1
)z

= 0,
z

= −
_
2y

1
y
1
+p
1
_
z

.
Ako stavimo z

= u, imamo
du
u
= −
_
2y

1
y
1
+p
1
_
dx,
146 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
pa je
u(x) =
1
y
2
1
(x)
exp
_

_
p
1
(x)dx
_
.
Odavde je
z(x) =
_
1
y
2
1
(x)
exp
_

_
p
1
(x)dx
_
dx.
Rjeˇsenja y
1
i y
2
su nezavisna jer je
y
2
y
1
,= const.
Primjedba 6.4. Formula (6.25) je poznata kao Liouvillova formula.
Primjer 6.12. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
xy

+ 2y

+xy = 0,
ako je y
1
=
sin x
x
, njeno partikularno rjˇsenje.
Rjeˇsenje. Koristimo Liouvillovu formulu. Za partikularno rjeˇsenje y
2
je
y
2
=
sinx
x
_
1
sin
2
x
x
2
exp
_

_
2
x
dx
_
dx,
y
2
=
sin x
x
_
x
2
sin
2
x
exp(−2 ln x)dx =
sinx
x
_
dx
sin
2
x
= −
cos x
x
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje je
y = C
1
sin x
x
+C
2
cos x
x
.
6.3.2 Nehomogena jednaˇcina. Metod varijacije konstanti
Neka je y
h
opˇste rjeˇsenje homogene diferencijalne jednaˇcine (6.23), a y
p
partikularno rjeˇsenje nehomogene diferencijalne jednaˇcine (6.22), tada je
L[y
h
] = 0 i L[y
p
] = q(x),
pa kako je operator L[ ] linearan imamo
L[y
h
+y
p
] = q(x).
Na osnovu ovoga zakljuˇcujemo da je y = y
h
+y
p
rjeˇsenje nehomogene diferenci-
jalne jednaˇcine (6.22). Dalje, kako je y
h
= y −y
p
, eliminacijom konstanti iz y
h
i odgovaraju´cih izvodnih jednakosti dobija se samo homogena jednaˇcina. Isto
tako eliminacijom konstanti iz y i odgovaraju´cih izvodnih jednakosti dobija se
samo nehomogena jednaˇcina. Dakle, vrijedi sljede´ca teorema.
Teorema 6.9. Neka je y
h
opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.23), a y
p
partikularno
rjeˇsenje jednaˇcine (6.22), tada je y = y
h
+y
p
opˇste rjeˇsenje jednaˇcine (6.22).
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 147
Metod pomo´cu koga se polaze´ci od opˇsteg rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine
(6.23) dolazi do partikularnog rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.22) je poznat
kao metod varijacije konstanti.
Teorema 6.10. Neka su y
1
, y
2
, . . . , y
n
linearno nezavisna rjeˇsenja diferenci-
jalne jednaˇcine (6.23). Opˇste rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.22) je dato
sa
y = C
1
(x)y
1
(x) +C
2
(x)y
2
(x) + +C
n
(x)y
n
(x),
pri ˇcemu je,
C
i
(x) =
_
W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
dx,
gdje je W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x) Wronskijeva determinanta, a W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x) je
determinanta koja se dobije od Wronskijeve determinante kada se i−ta kolona
zamijeni sa kolonom [0, 0, . . . , 0, q(x)]

.
Dokaz. Neka su y
1
(x), y
2
(x), . . . , y
n
(x) linearno nezavisna rjeˇsenja diferencijalne
jednaˇcine (6.23). Odredi´cemo funkcije C
1
(x), C
2
(x), . . . , C
n
(x) takve da je
y(x) = C
1
(x)y
1
(x) +C
2
(x)y
2
(x) + +C
n
(x)y
n
(x), (6.26)
partikularno rjeˇsenje diferencijalne jednaˇcine (6.22).
Diferenciranjem u (6.26) dobijamo
y

(x) = (C

1
(x)y
1
(x) +C

2
(x)y
2
(x) + +C

n
(x)y
n
(x))+
+(C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x)).
Postavimo uslov
C

1
(x)y
1
(x) +C

2
(x)y
2
(x) + +C

n
(x)y
n
(x) = 0.
Sada je
y

(x) = C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x),
pa je
y

(x) = (C

1
(x)y

1
(x) +C

2
(x)y

2
(x) + +C

n
(x)y

n
(x))+
+(C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x)).
postavimo sada uslov
C

1
(x)y

1
(x) +C

2
(x)y

2
(x) + +C

n
(x)y

n
(x) = 0.
Tada imamo
y

(x) = C
1
(x)y

1
(x) +C
2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)y

n
(x).
Nastavljaju´ci ovaj postupak do n −1 prvog izvoda dobijamo
y
(k)
= C
1
(x)y
(k)
1
(x) +C
2
(x)y
(k)
2
(x) + +C
n
(x)y
(k)
n
(x), k = 1, 2, . . . , n −1.
148 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Za n−ti izvod imamo
y
(n)
= (C

1
(x)y
(n−1)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−1)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−1)
n
(x))+
+(C
1
(x)y
(n)
1
(x) +C
2
(x)y
(n)
2
(x) + +C
n
(x)y
(n)
n
(x)).
Uvrˇstavaju´ci y
(k)
, k = 1, 2, . . . , n u diferencijalnu jednaˇcinu (6.22) i koriste´ci
ˇcinjenicu da su y
1
(x), y
2
(x), . . . , y
n
(x) rjeˇsenja diferencijalne jednaˇcine (6.23)
dobijamo
C

1
(x)y
(n−1)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−1)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−1)
n
(x) = q(x).
Dakle, imamo sistem
C

1
(x)y
1
(x) +C

2
(x)y
2
(x) + +C
n
(x)

y
n
(x) = 0
C

1
(x)y

1
(x) +C

2
(x)y

2
(x) + +C
n
(x)

y

n
(x) = 0
.
.
.
C

1
(x)y
(n−2)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−2)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−2)
n
(x) = 0
C

1
(x)y
(n−1)
1
(x) +C

2
(x)y
(n−1)
2
(x) + +C
n
(x)

y
(n−1)
n
(x) = q(x).
Determinanta sistema je Wronskijeva determinanta W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x). Kako
su rjeˇsenja y
1
, y
2
, . . . , y
n
linearno nezavisna imamo da je W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x) ,=
0. Na osnovu Cramerovog pravila imamo
C

i
(x) =
W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
.
Dakle,
C
i
(x) =
_
W
i
(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
W(y
1
, y
2
, . . . , y
n
; x)
dx.
Primjer 6.13. Data je nehomogena jednaˇcina
y

+ 2y

+y = e
−x
ln x.
Ako je poznato da su y
1
(x) = e
−x
, y
2
(x) = xe
−x
linearno nezavisna rjeˇsenja
homogene diferencijalne jednaˇcine
y

+ 2y

+y = 0,
odrediti opˇste rjeˇsenje nehomogene jednaˇcine.
Rjeˇsenje. Za Wronskijevu determinantu imamo
W(y
1
, y
2
, ; x) =
¸
¸
¸
¸
e
−x
xe
−x
−e
−x
(1 −x)e
−x
¸
¸
¸
¸
= e
−2x
.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 149
Dalje,
W
1
(y
1
, y
2
, ; x) =
¸
¸
¸
¸
0 xe
−x
e
−x
ln x (1 −x)e
−x
¸
¸
¸
¸
= −xe
−2x
ln x,
W
2
(y
1
, y
2
, ; x) =
¸
¸
¸
¸
e
−x
0
−e
−x
e
−x
ln x
¸
¸
¸
¸
= e
−2x
ln x,
pa je
C
1
(x) =
_
(−xln x)dx = −
1
2
x
2
ln x +
x
2
4
+C
1
,
C
2
(x) =
_
(−ln x)dx = xln x −x +C
2
.
Dakle, opˇste rjeˇsenje nehomogene jednaˇcine je
y = C
1
e
−x
+C
2
xe
−x
+
_

1
2
x
2
ln x +
x
2
4
_
e
−x
+ (xln x −x)xe
−x
.
6.3.3 Homogena jednaˇcina sa konstantnim koeficijentima
Jednaˇcina L[y] = 0, kod koje su svi koeficijenti p
i
, i = 1, 2, . . . , n realne
konstante, to jest jednaˇcina
y
(n)
+p
1
y
(n−1)
+ +p
n−1
y

+p
n
y = 0, p
i
∈ R, i = 1, 2, . . . , n, (6.27)
se naziva homogena jednaˇcina sa konstantnim koeficijentima. Kod ove
jednaˇcine opˇste rjeˇsenje se moˇze formirati pomo´cu korijena karakteristiˇcne
jednaˇcine
λ
n
+p
1
λ
n−1
+ +p
n−1
λ +p
n
= 0. (6.28)
Naime, ako se traˇzi rjeˇsenje jednaˇcine (6.27) u obliku
y(x) = e
λx
, λ ∈ R,
imamo
y
(n)
+p
1
y
(n−1)
+p
2
y
(n−2)
+ +p
n−1
y

+p
n
y = p
n
(λ)e
λx
,
gdje je
p
n
(x) = λ
n
+p
1
λ
n−1
+ +p
n−1
λ +p
n
.
Kako je e
λx
> 0, zakljuˇcujemo da je
y
(n)
+p
1
y
(n−1)
+p
2
y
(n−2)
+ +p
n−1
y

+p
n
y = 0,
ako je
p
n
(λ) = 0.
Dakle, ako su λ
i
, i = 1, . . . , n, korijeni karakteristiˇcne jednaˇcine (6.28), tada su
funkcije y
i
(x) = e
λix
, i = 1, . . . , n, rjeˇsenja jednaˇcine (6.27). Mogu´ci su sljede´ci
sluˇcajevi :
150 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
(i) Korijeni λ
1
, λ
2
, . . . , λ
n
su realni i razliˇciti. Tada opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
(6.27) ima oblik
y = C
1
e
λ
1
x
+C
2
e
λ
2
x
+ +C
n
e
λ
n
x
.
(ii) Korijeni karakteristiˇcne jednaˇcine su realni, ali su neki od njih viˇsestruki.
Na primjer, ako je λ
1
= λ
2
= . . . = λ
k
=
¯
λ, a svi ostali korijeni su razliˇciti
onda opˇste rjeˇsenje ima oblik
y = C
1
e

λx
+C
2
xe

λx
+C
3
x
2
e

λx
+ +C
k
x
k−1
e

λx
+
+C
k+1
e
λ
k+1
x
+ +C
n
e
λnx
.
(iii) Svi korijeni su razliˇciti, ali se medju njima nalaze i kompleksni korijeni.
Neka je na primjer λ
1
= α + iβ, λ
2
= α − iβ, λ
3
= γ + iδ, λ
4
= γ − iδ, a
ostali korijeni su realni. Tada opˇste rjeˇsenje ima oblik
y = C
1
e
αx
cos βx +C
2
e
αx
sin βx +C
3
e
γx
cos δx +C
4
e
γx
sin δx+
+C
5
e
λ5x
+ +C
n
e
λnx
.
(iv) Medju korijenima se nalaze viˇsestruki kompleksni korijeni. Na primjer, u
sluˇcaju da je λ
1
= α +iβ korijen viˇsestrukosti k karakteristiˇcne jednaˇcine
_
k ≤
n
2
_
, tada je λ
2
= α − iβ, takodje korijen viˇsestrukosti k. Ako su
ostalih n −2k korijena realni i razliˇciti onda je opˇste rjeˇsenje
y = C
1
e
αx
cos βx +C
2
e
αx
sin βx +C
3
xe
αx
cos βx +C
4
xe
αx
sin βx+
+ +C
2k−1
x
k−1
e
αx
cos βx+C
2k
x
k−1
e
αx
sin βx+C
2k+1
e
λ
2k+1
x
+ +C
n
e
λnx
.
Primjer 6.14. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
y

−2y

−y

+ 2y = 0.
Rjeˇsenje. Karakteristiˇcna jednaˇcina je
λ
3
−2λ
2
−λ + 2 = 0.
Odavde je
(λ + 1)(λ −1)(λ −2) = 0,
pa su korijeni karakteristiˇcne jednaˇcine
λ
1
= −1, λ
2
= 1, λ
3
= 2.
Dakle, korijeni su realni i razliˇciti, pa je opˇste rjeˇsenje
y = C
1
e
−x
+C
2
e
x
+C
3
e
2x
.
6.3. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE VI
ˇ
SEG REDA 151
Primjer 6.15. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
y

−y

−y

+y = 0.
Rjeˇsenje. U ovom sluˇcaju karakteristiˇcna jednaˇcina je
λ
3
−λ
2
−λ + 1 = 0.
Odavde je
(λ −1)
2
(λ + 1) = 0,
pa je
λ
1
= 1, λ
2
= 1, λ
3
= −1.
Korijeni su realni, pri ˇcemu je jedan od njih viˇsestrukosti dva, pa je opˇste
rjeˇsenje
y = C
1
e
x
+C
2
xe
x
+C
3
e
−x
.
Primjer 6.16. Na´ci opˇste rjeˇsenje jednaˇcine
y
(5)
−2y
(4)
+ 2y

−4y

+y

−2y = 0.
Rjeˇsenje. Karakteristiˇcna jednaˇcina je
λ
5
−2λ
4
+ 2λ
3
−4λ
2
+λ −2 = 0,
ili
(λ −2)(λ
2
+ 1)
2
= 0,
pa su korijeni
λ
1
= 2, λ
2
= λ
3
= i, λ
4
= λ
5
= −i.
Opˇste rjeˇsenje je
y = C
1
e
2x
+ (C
2
+C
3
x) cos x + (C
4
+C
5
x) sin x.
Linearna diferencijalna jednaˇcina
x
n
y
(n)
+p
1
x
n−1
y
(n−1)
+ +p
n−1
xy

+p
n
y = f(x), (6.29)
gdje su p
1
, . . . , p
n
konstante naziva se Eulerovom diferencijalnom jednaˇcinom.
Ona se smjenom x = e
t
svodi na linearnu jednaˇcinu sa konstantnim koeficijen-
tima. Naime,
dy
dt
=
dy
dx

dx
dt
=
dy
dx

1
t
,
t
dy
dt
=
dy
dx
.
Sliˇcno, dobijamo
d
2
y
dt
2
=
d
_
dy
dx

1
t
_
dt
=
d
2
y
dx
2

1
t
2

dy
dx

1
t
2
,
152 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
t
2
d
2
y
dt
2
=
d
dx
_
d
dx
−1
_
y.
Matematiˇckom indukcijom se moˇze pokazati da je
t
k
d
k
y
dt
k
=
d
dx
_
d
dx
−1
__
d
dx
−2
_

_
d
dx
−k + 1
_
y.
Primjer 6.17. Rijeˇsiti jednaˇcinu
x
3
y

+x
2
y

+ 3xy

= 8y = 0.
Rjeˇsenje. Uvedimo smjenu x = e
t
. Imamo
x
dy
dx
=
dy
dt
, x
2
d
2
y
dx
2
=
d
dt
_
d
dt
−1
_
y =
d
2
y
dt
2

dy
dt
,
x
3
d
3
y
dx
3
=
d
dt
_
d
dt
−1
__
d
dt
−2
_
y =
=
d
dt
_
d
dt
−1
__
dy
dt
−2y
_
=
d
dt
_
d
2
y
dt
2
−2
dy
dt

dy
dt
+ 2y
_
=
=
d
dt
_
d
2
y
dt
2
−3
dy
dt
+ 2y
_
.
Dakle,
x
3
d
3
y
dx
3
=
d
3
y
dt
3
−3
d
2
y
dx
2
+ 2
dy
dx
,
pa data jednaˇcina postaje
d
3
y
dt
3
−3
d
2
y
dt
2
+ 2
dy
dt
+
d
2
y
dt
2

dy
dt
+ 3
dy
dt
−8y = 0,
to jest
d
3
y
dt
3
−2
d
2
y
dt
2
+ 4
dy
dt
−8y = 0.
Njena karakteristˇcna jednaˇcina je
λ
3
−2λ
2
+ 4λ −8 = 0,
odakle je
(λ −2)(λ
2
+ 4) = 0,
pa je
λ
1
= 2, λ
2
= −2i, λ
3
= 2i.
Zakljuˇcujemo da je
y = C
1
e
2t
+C
2
cos 2t +C
3
sin 2t,
opˇste rjeˇsenje ove jednaˇcine. Vra´caju´ci promjenljivu x imamo
y = C
1
x
2
+C
2
cos 2 ln [x[ +C
3
sin 2 ln [x[.
6.4. ZADACI 153
6.4 Zadaci
1. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) (1 +y
2
)dx +xydy = 0,
(b) e
−y
(1 +y

) = 1,
(c) y

= cos(x +y),
(d) y

= ax +by +c, a, b, c, ∈ R.
2. Na´ci rjeˇsenja jednaˇcina koja ispunjavaju date uslove
(a) (1 +e
x
)yy

= e
x
, y(0) = 1,
(b) x
2
y

+ cos 2y = 1, y →
10π
3
, x → +∞,
(c) (x + 1)y

= y −1, y je ograniˇceno kad x → +∞.
3. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) xy

= y +xcos
2
y
x
,
(b) 2x
2
y

= x
2
+y
2
,
(c) (x +y)dx + (x −y + 1)dy = 0,
(d) (x −2y + 1)dx + (4x −8y + 3)dy = 0.
4. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

+ 2xy = e
−x
2
,
(b) y

=
1
xcos y + sin 2y
,
(c) (2x −y
2
)y

= 2y,
(d)
_
e

y
2
x
−xy
_
dy −dx = 0.
5. Odrediti rjeˇsenje y(x) jednaˇcine
x
2
y

cos
1
x
−y sin
1
x
= −1,
za koje vrijedi lim
x→∞
y(x) = 1.
6. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

+ 2xy = 2xy
2
,
(b) 2y

ln x +
y
x
= y
−1
cos x,
(c) (x
2
+y
2
+ 1)dy +xydx = 0,
(d) 2x
2
y

= y
3
+xy.
154 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
7. Koriste´ci smjenu, svesti jednaˇcinu
y

−tg y = e
x
1
cos y
,
na linearnu jednaˇcinu, a zatim je rijeˇsiti.
8. Koriste´ci smjenu, svesti jednaˇcinu
yy

+ 1 = (x −1)e

y
2
2
,
na Bernoullijevu jednaˇcinu, a zatim je rijeˇsiti.
9. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y = x(1 +y

) +y
2
,
(b) y = xy

+e
y

,
(c) x =
y
y

+
1
y
2
.
10. Ako je y
1
(x) partikularno rjeˇsenje linearne jednaˇcine
y

+p(x)y = q(x),
pokazati da je njeno opˇste rjeˇsenje dato sa
y(x) = y
1
(x) +Ce

p(x)dx
.
11. Odrediti krive kod kojih svaka tangenta sijeˇce y−osu u taˇcki koja je pod-
jednako udaljena od dodirne taˇcke i od koordinatnog poˇcetka.
12. Rijeˇsiti Riccatijevu jednaˇcinu
y

=
5
x
4
−y
2
,
ako je poznato da ima partikularno rjeˇsenje oblika
y
1
(x) =
a
x
+
b
x
2
.
13. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) xy

+y

= 0,
(b) y

= y

(1 +y

),
(c) y

= 3yy

.
14. Na´ci Wronskijevu determinantu za funkcije
y
1
(x) = ae
x
, y
2
(x) = be
x
, y
3
(x) = ce
x
.
6.4. ZADACI 155
15. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

−4y

+ 3y = 0,
(b) y

+ 27y = 0,
(c) y

−2y

+ 5y = 0.
16. Rijeˇsiti jednaˇcine :
(a) y

+ 4y = sin2x,
(b) y

+y

= e
x
,
(c) y

+ 12y

+ 5y = x + 1.
17. Rijeˇsiti jednaˇcinu
x
2
y

+xy

−y = 0.
18. Koriste´ci smjenu x −2 = z, svesti jednaˇcinu
(x −2)
2
y

−3(x −2)y

+ 4y = x,
na Eulerovu jednaˇcinu, a zatim je rijeˇsiti.
156 GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNA
ˇ
CINE
Glava 7
Literatura
157

2

Sadrˇaj z
1 Uvod 1.1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.1.1 Elementi matematiˇke logike c 1.1.2 Elementi teorije skupova . . . 1.1.3 Relacije i funkcije . . . . . . . 1.1.4 Elementarne funkcije . . . . . 1.2 Skupovi N, Z, Q, R i C . . . . . . . . 1.2.1 Skupovi N, Z i Q . . . . . . . 1.2.2 Skup R . . . . . . . . . . . . 1.2.3 Skup C . . . . . . . . . . . . 1.3 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 7 7 9 10 14 15 15 18 20 22 25 25 25 27 33 36 37 37 38 40 43 43 46 47 48 50 53 53 53 55 57

2 Graniˇne vrijednosti c 2.1 Graniˇna vrijednost niza . . . . . . . . . . . . c 2.1.1 Definicija niza i osnovni pojmovi . . . 2.1.2 Neke osobine konvergentnih nizova . . 2.1.3 Monotoni nizovi . . . . . . . . . . . . 2.1.4 Cauchyjevi nizovi . . . . . . . . . . . . 2.2 Graniˇna vrijednost funkcije . . . . . . . . . . c 2.2.1 Definicija taˇke nagomilavanja . . . . c 2.2.2 Definicija graniˇne vrijednosti funkcije c 2.2.3 Osobine graniˇnih vrijednosti funkcija c 2.3 Neprekidne funkcije . . . . . . . . . . . . . . 2.3.1 Definicija neprekidne funkcije . . . . . 2.3.2 Vrste prekida funkcije . . . . . . . . . 2.3.3 Osobine neprekidnih funkcija . . . . . 2.3.4 Uniformno neprekidne funkcije . . . . 2.4 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Diferencijalni raˇun c 3.1 Prvi izvod . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.1.1 Definicija prvog izvoda . . . . . . 3.1.2 Osobine prvog izvoda . . . . . . 3.1.3 Geometrijska interpretacija prvog 3

. . . . . . . . . . . . izvoda

. . . . . . . . .3 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . .4. . . . . . . . . . . .5 Zadaci . . . .1. . . . . . . . . 3. . . . . . . . . . 5. . . . . . .1. 3. .1. . . . . .1 Izvod reda n . . . . . . . .3 Nesvojstveni integral . . . 5. . . . . . . . . . 129 . . . .3 Stepeni redovi . .1 Definicija odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. . . . .1 Definicija neodredjenog integrala .3. . . . . . . . . . 5. 4. . . ˇ SADRZAJ . . . 3. 4. . .2 Redovi sa pozitivnim ˇlanovima . . . . . . . . .2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih jednaˇina . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Numeriˇki redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3. 58 61 61 65 66 68 68 70 72 74 78 81 81 81 83 86 86 88 90 98 98 101 102 102 103 104 104 109 109 109 113 117 119 119 121 123 126 3. . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . .2 Drugi izvod i konveksnost . . . Zadaci . . s 4. . . . . 4. . . . . . . . . . . . 5 Redovi 5. . . . . . .1. 134 . . . . . . 4. . 5. . . . .2. . . 129 . . . . . . . . 5. . . . . . . . . . . . . . 4. . . .4 Primjene odredjenog integrala u geometriji 4. . . . . . . .3 Zadaci . . . . . . . . . . . .1. .3. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Funkcionalni nizovi . . . . . . . . . . . . . . 4. . . .4 4 Integralni raˇun c 4. . . . . . . . . . .2. 6. . . . .2 Nesvojstveni integral druge vrste .1 Odredjeni integral . .2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. . . . . . . . . . . . . . .3 Taylorova formula . . c 5. . . . . . . . . . .1 Uvod . . . . . . . . . 6 Diferencijalne jednaˇine c 6. . .2 Osobine neodredjenog integrala . . . . . . . . .3.3 3. .1. . . . . . . .2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇenja . . . . . . . . . s 6. . . 3. . . . . . . . .2 Neodredjeni integral . . . . . . . . . . . 4. . .2. . . .4 3.4 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 . . . . . . . . . . . . . . . . .4 Ispitivanje funkcija . . . . . . . . . .1 Definicija i osnovni pojmovi . . .3 Integracija nekih klasa funkcija . . . .4. . . . . . Izvodi viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. .1 Teoreme o srednjoj vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2. . . .2 Funkcionalni nizovi i redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 4. . . . . . . . . . . . . . . . .3 Alternativni redovi . . .3. . . . . . . . . . . . . . . . . c 5. . 4. . . . . . . . s 3. . . . . . . . . . .2 Funkcionalni redovi .2. . . . . . . . .2 Monotonost funkcije . .1. . . . . . . . . . . . . 4. . . .1 Nesvojstveni integral prve vrste . . . 4. . . . . . . . c 129 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .2 Osobine odredjenog integrala . . . . . . . . . 6. . . . . . Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene 3. . . . . . . . . . . . . . . . . . .1. . . . . .1 Povrˇina figure u ravni . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Zapremina i povrˇina obrtnog tijela s 4.2 3.2 Duˇina luka krive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3.3. .

. . . . . . . . . . . . .3. . Metod varijacije konstanti c 6. . . . . . . . . .2 Homogena jednaˇina . .4 Bernoullijeva jednaˇina . .2. . . . . c s 6. .3 6. . . . . . . c 6. . . . . . . c 6. . . . . . . . . . . . . . . . . . c 6. . . . . . . . .5 Riccatijeva jednaˇina . . . . . . . .2 Nehomogena jednaˇina. . c 6. . .3 Linearna jednaˇina prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Homogena jednaˇina sa konstantnim koeficijentima c Zadaci . . . .4 7 Literatura . . c Linearne diferencijalne jednaˇine viˇeg reda . . . . c 6.1 Jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim . . . . . .2. . . . .ˇ SADRZAJ 6. . . . . . . . . . . . . . 5 134 135 137 138 139 141 143 143 146 149 153 157 6.2.2. . . c 6.2. . . . . . . . . . .1 Homogena jednaˇina .6 Jednaˇine Lagrangea i Clairauta . . . . . .3. .2. . .3. .

6 ˇ SADRZAJ .

1 Uvod Elementi matematiˇke logike c Iskaz je potvrdna reˇenica koja ima smisla i koja je ili taˇna ili netaˇna. To je iskaz koji je taˇan ako i samo ako c je iskaz p taˇan. To je iskaz c c koji je taˇan ako i samo ako su oba iskaza p i q taˇna.1 1. ˇita se sa ne p i taˇan je iskaz ako c c c je iskaz p netaˇan. q. ˇita se p je ekvivac c lentno sa q . . ˇita se p i q. . ekvivalencija i negacija. ˇita se p ili q. To je iskaz koji je taˇan ako i samo ako su oba iskaza p i q c taˇna ili oba iskaza p i q netaˇna. c c c 7 . .1. Logiˇke ops c c eracije su : konjunkcija. • 2 + 2 > 4 je netaˇan iskaz. Dva ili viˇe iskaza se povezuju logiˇkim operacijama. c c • Negacija iskaza p se oznaˇava sa ¬p. c c • Implikacija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ⇒ q. implikacija. c c • Ekvivalencija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ⇔ q. c c • Disjunkcija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ∨ q. ˇita se p implicira q ili c c ako p onda je q ili iz p slijedi q. a netaˇan iskaz ako je iskaz p taˇan.Glava 1 Uvod 1. koji se zovu iskazna c c slova. c c • x + 3 = 4 nije iskaz jer nije potvrdna reˇenica. Iskazi se obiˇno oznaˇavaju malim slovima p. r. . • Konjukcija dva iskaza p i q se oznaˇava sa p ∧ q. c c c Na primjer : c • 2 < π je taˇan iskaz. a iskaz q netaˇan. disjunkcija. To je c c iskaz koji je taˇan ako i samo ako je bar jedan od iskaza p i q taˇan.

∨. iskazne formule se dobijaju konaˇnom primjenom iskaznih formula iz 1. ˇita se ne te. c Iskazne formule su : 1. • p ∨ ¬p. princip dvojne negacije. ∧. i 2. ⇒. c 3. ¬ ˇini iskaznu algebru. c c • p ⇔ ¬¬p. A ∧ B. c . ⇔. ¬A. c • ((p ∧ q) ∧ r) ⇔ (p ∧ (q ∧ r)) asocijativnost logiˇke operacije. A ∨ B. a netaˇan iskaz sa ⊥. ∨. Primjer 1. A ⇔ B. c • (p ∨ q) ⇔ (q ∨ p) komutativnost logiˇke operacije. ˇita se te. A ⇒ B. ∧. c c c Prethodno reˇeno moˇemo zapisati i u obliku tablica. p q ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ p∧q ⊥ ⊥ ⊥ p∨q p⇒q ⊥ ⊥ p⇔q p ⊥ ⊥ ⊥ ¬p ⊥ Simbole i ⊥ zovemo logiˇkim konstantama. c c c c c Napomenimo da se taˇan iskaz oznaˇava i sa 1. iskazna slova. zakon iskljuˇenja tre´eg. Tautologija je iskazna formula koja je taˇna za sve vrijednosti svojih iskaznih c slova. refleksivnost implikacije. Skup { . a netaˇan iskaz sa 0. Te tablice se nazivaju c z tablice istinitosti. ako su A i B iskazne formule. ⊥} sa operacijama c ∧.8 GLAVA 1. c • ((p ∨ q) ∨ r) ⇔ (p ∨ (q ∨ r)) asocijativnost logiˇke operacije. ∨. p q ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ p⇒q ⊥ ¬p ∨ q ⊥ (p ⇒ q) ⇔ (¬p ∨ q) Primjeri tautologija : • p ⇒ p. UVOD Taˇan iskaz se oznaˇava sa . 2. • (p ∧ q) ⇔ (q ∧ p) komutativnost logiˇke operacije.1. Iskazna formula (p ⇒ q) ⇔ (¬p ∨ q) je tautologija.

distributivnost unije prema presjeku. . . / Skup elemenata sa osobinom P se oznaˇava sa c {x : P (x)}. . . x. . • A ∩ (B ∩ C) = (A ∩ B) ∩ C. zakon silogizma. Y. . . asocijativnost operacije unija. • (p ∨ (q ∧ r)) ⇔ ((p ∧ r) ∨ (p ∧ r)) distributivnost ∧ prema ∨. Skupovi se oznaˇavaju velikim slovima c A. Kvantifikatori su ∀. . • A ∪ (B ∪ C) = (A ∪ B) ∪ C. . c Skup X je podskup skupa Y i to oznaˇavamo sa X ⊂ Y ako vrijedi c (∀x) x ∈ X ⇒ x ∈ Y. De Morganovi zakoni. . UVOD • (p ∧ (q ∨ r)) ⇔ ((p ∨ r) ∧ (p ∨ r)) distributivnost ∨ prema ∧. • A ∩ (B ∪ C) = (A ∩ B) ∪ (A ∩ B). X. X ∪ Y = {x : x ∈ X ∨ x ∈ Y }.1. . Z. / • komplement skupa X . to oznaˇavamo sa c x ∈ X (x ∈ X). X \ Y = {x : x ∈ X ∧ x ∈ Y }. c Pri radu sa skupovima se koriste sljede´e operacije : c • unija skupova X i Y . Elemente skupa oznaˇavamo malim slovima. • razlika skupova X i Y . .1. y. X ∩ Y = {x : x ∈ X ∧ x ∈ Y }. . • (A ∪ B)C = AC ∩ B C . z. komutativnost operacije presjek. komutativnost operacije unija. / Za operacije sa skupovima vrijede sljede´e osobine : c • A ∪ B = B ∪ A. Prazan skup je skup koji nema elemenata i oznaˇavamo ga sa ∅. . 9 1. Kvantifikatori se c c koriste radi simboliˇkog zapisa. distributivnost presjeka prema uniji. c Ako elemenat x pripada (ne pripada) skupu X. • A ∪ (B ∩ C) = (A ∪ B) ∩ (A ∪ B). • A ∩ B = B ∪ A. • ¬(p ∧ q) ⇔ (¬p ∨ ¬q). B. ˇita se za svako i ∃. a. ¬(p ∨ q) ⇔ (¬p ∧ ¬q). asocijativnost operacije presjek. . (A ∩ B)C = AC ∪ B C .2 Elementi teorije skupova Skup je osnovni pojam u matematici. • [(p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r)] ⇒ (p ⇒ r). ˇita se postoji. c. C. b. X C = {x : x ∈ X}. • (p ⇒ q) ⇔ (¬q ⇒ ¬p). zakon kontrapozicije.1. De Morganovi zakoni. • presjek skupova X i Y .

Binarna relacija je relacija poretka ako je refleksivna. . Uredjeni par (x. . . . Ako uredjeni par (x. . y2 ) ⇔ x1 = x2 ∧ y1 = y2 . simetriˇna i tranzc itivna. Primjer 1. y ∈ Y }. x∈X C(x) ∩ C(y) = ∅ za x = y. c • antisimetriˇna. Binarna relacija je relacija ekvivalencije ako je refleksivna. antisimetriˇna i tranzc itivna. y1 ) = (x2 . Skup C(x) = {y : (x. xn−1 ). x2 . xn−1 . a relacija ≤ je relacija poretka. y) = {{x}. y) se definiˇe sa s Iz definicije uredjenog para dobijamo (x1 . xn ). s Za binarnu relaciju ρ na skupu X kaˇemo da je : z • refleksivna. . Dekartov proizvod skupova X i Y se oznaˇava sa X × Y i definiˇe sa c s X × Y = {(x. xn ) se definiˇe sa s (x1 .10 GLAVA 1.3. y) : x ∈ X. y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x − y = 3k . . x2 . y}}. c • tranzitivna. ako vrijedi (∀x ∈ X) xρx. UVOD 1. ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X)(∀z ∈ X) xρy ∧ yρz ⇒ xρz.1. . Moˇe se pokazati da je z C(x) = X. .3 Relacije i funkcije (x. y) pripada relaciji ρ to piˇemo i xρy. . x2 . y) ∈ ρ} je klasa ekvivalencije za elemenat x. Primjer 1. Ako je n > 2 uredjena n−torka (x1 . ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ⇒ yρx. {x. . • simetriˇna. Neka je ρ relacija ekvivalencije na skupu X i x ∈ X. Binarna relacija relacija ρ na nepraznom skupu X je podskup skupa X × X. xn ) = ((x1 . Pokazati da je relacija ρ definisana na skupu Z na sljede´i naˇin c c (x. ako vrijedi (∀x ∈ X)(∀y ∈ X) xρy ∧ yρx ⇒ x = y.2. Relacija = je relacija ekvivalencije. .

Dakle. g : C → D. Skup vrijednosti funkcije f je f (A) = {f (x) : x ∈ A}. Skup A je domen ili oblast definisanosti. UVOD relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije. y2 ) ∈ f ⇒ y1 = y2 . c 11 (x. y1 ) ∈ f ∧ (x. Pridruˇivanje (korespodencija. Oˇigledno vrijedi c f (A) ⊂ B. Relacija ρ je refleksivna jer vrijedi (x. Da´emo sada definiciju funkcije ili preslikavanja. x) ∈ ρ. C(2) = {3k + 2 : k ∈ Z}. a kodomen skup B zapisujemo i na sljede´i c c naˇin c f : A → B. su jednake ako i samo ako vrijedi A = C. • (∀x ∈ A)(∀y1 ∈ B)(∀y2 ∈ B) (x. Dalje. pravilo ) f z koje svakom elementu x skupa A dodjeljuje taˇno jedan elemenat f (x) naziva c se funkcija ili preslikavanje. z) ∈ ρ. Funkciju f ˇiji je domen skup A. y) ∈ f. relacija ρ je tranzitivna. Dvije funkcije f : A → B. y) ∈ ρ ⇔ (∃k ∈ Z) x − y = 3k ⇔ (∃ − k ∈ Z) y − x = 3(−k) ⇔ (y. z) ∈ ρ) ⇒ ((∃k1 ∈ Z) x − y = 3k1 ) ∧ ((∃k2 ∈ Z) x − y = 3k2 ) ⇒ x − z = 3(k1 + k2 )). c Neka su A i B neprazni skupovi. a skup B kodomen funkcije f .1. Naime. Na kraju iz ((x. B = D i f (x) = g(x) (∀x ∈ A). ˇ Cinjenicu da je elementu x pridruˇen element f (x) oznaˇavamo ovako z c x → f (x). y) ∈ ρ) ∧ ((y. Koriste´i pojam relacije prethodnu definiciju c moˇemo iskazati i na sljede´i naˇin : Relacija f ⊂ A × B je funkcija ako vrijede z c c sljede´a dva uslova c • (∀x ∈ A)(∃y ∈ B)(x. C(3) = {3k : k ∈ Z}. x) ∈ ρ ⇔ x − x = 0 · 3. Vidje´emo da je to specic c jalan sluˇaj relacije. Klase ekvivalencije su skupovi C(1) = {3k + 1 : k ∈ Z}. . relacija ρ je simetriˇna.1. pa (x.

x ∈ R nisu jednake. grafik funkcije f −1 je inverzan grafiku funkciju f u odnosu na pravu y = x. g : B → C.4. y) : (x. za sve x ∈ A. Grafik funkcije f : A → B je skup G(f ) = {(x. x ≥ −1 i g(x) = x . g : R → R. Neka je funkcija f : A → B bijekcija. h : C → D. Funkcija f : A → B je bijekcija ako je i injekcija i sirjekcija. Neka su date funkcije f : A → B. x 1 . Za funkciju f : A → B kaˇemo da je injekcija ako vrijedi z (∀x1 ∈ A)(∀x2 ∈ A) f (x1 ) = f (x2 ) ⇒ x1 = x2 . Funkcije f : R → R. funkcija g◦f :A→C data sa (g ◦ f )(x) = g(f (x)). UVOD Primjer 1. g : B → C. x) : (y. x) ∈ B × A.12 GLAVA 1. Dakle. (g ◦ f )(x) = √ x+1 Iz prethodnog primjera vidimo da u opˇtem sluˇaju ne vrijedi s c f ◦ g = g ◦ f. x > 0. g(R) = {x ∈ R : x ≥ 0}. Neka je f (x) = x + 1. naziva se kompozicija funkcija f i g. y) ∈ A × B. date sa f (x) = x. Medjutim. y = f (x)}. Naime. x ∈ R\{0}. Funkcija f : A → B za koju vrijedi (∀y ∈ B)(∃x ∈ A) y = f (x) se zove sirjekcija. Tada je 1 (f ◦ g)(x) = + 1. to jest ako su date funkcije f : A → B.5. f (R) = R. . x ∈ R i √ g(x) = x2 . za koju vrijedi (∀y ∈ B) f −1 (y) = x ⇔ f (x) = y naziva se inverzna funkcija funkcije f . √ 1 Primjer 1. Za grafik inverzne funkcije f −1 vrijedi G(f −1 ) = {(y. jer nemaju iste skupove vrijednosti. tada je (h ◦ g) ◦ f = h ◦ (g ◦ f ). x > −1. operacija ◦ je asocijativna. funkcija f −1 : A → B. y = f (x)}.

7. Funkcija f : X → Y je ograniˇena odozgo (odozdo) ako postoji konstanta c M > 0 takva da vrijedi (∀x ∈ X) f (x) ≤ M ((∀x ∈ X) − M ≤ f (x)). x1 < x2 ⇒ f (x1 ) > f (x2 ). Naime. Primjer 1. Funkcija f (x) = x3 .10. je periodiˇna.9. je ograniˇena. x ∈ R je parna.1. vrijedi c +1 x 1 ≤ . Inverzna funkcija funkcije f : R → R date sa f (x) = 2x + 3 je funkcija f −1 : R → R za koju vrijedi x = 2f −1 (x) + 3. Funkcija je ograniˇena ako je ograniˇena odozgo i odozdo. ali nije ograniˇena odozgo. x2 ∈ X vrijedi c c x1 < x2 ⇒ f (x1 ) < f (x2 ) (x1 < x2 ⇒ f (x1 ) ≤ f (x2 ). neka c je x1 < x2 tada je f (x2 ) − f (x1 ) = x2 − x3 = (x2 − x1 )(x2 + x2 x1 + x2 ). Primjer 1. je neparna. x > 0 je ograniˇena odozdo. to jest f −1 (x) = x−3 . Funkicja f (x) = 2 sin(3x − 5). c c opadaju´a. UVOD 13 Primjer 1.1. x ∈ R je monotono rastu´a. nerastu´a) ako za sve x1 .8. c c 1 1 Primjer 1. Naime. Za funkciju se kaˇe da je monotona funkcija ako ima jednu od navedenih z osobina. jer ne postoji konstanta M > 0 takva da c 1 je x ≤ M. za sve x ∈ R.6. 2 1 2 1 . x ∈ R. Primjer 1. 2 Za funkciju f : X → Y kaˇemo da je parna (neparna) ako vrijedi z (∀x ∈ X) f (x) = f (−x) ((∀x ∈ X) f (x) = −f (−x)). x1 < x2 ⇒ f (x1 ) ≥ f (x2 )). x2 + 1 2 Funkcija f : X → Y je periodiˇna ako postoji realan broj p = 0 takav da c vrijedi (∀x ∈ X) x + p ∈ X. f (x + p) = f (x). za c sve x > 0. Najmanji pozitivan period funkcije f se naziva osnovni period funkcije f . 3 Definicija 1.1. Osnovni c period ove funkcije je 2π . Broj p se naziva period funkcije f . Funkcija f (x) = x . Funckija f (x) = x2x . Funkcija F : X → Y je monotono rastu´a (neopadaju´a. x ∈ R. Funkcija f (x) = x2 . a funkcija f (x) = x − x3 . jer je x > 0.

x ∈ R.1. 1]. • logaritamska funkcija. 1]. f (x) = arccos x. f (x) = ax . x > 0. x ∈ R. x ∈ [−1. a > 0 a = 1. • trigonometrijske funkcije. f (x) = arctg x. 2 f (x) = ctg x. • eksponencijalna funkcija. Elementarne funkcije se dobijaju primjenom konaˇnog broja algebarskih c operacija: sabiranja. f (x) = tg x. a > 0. 4 1. x ∈ R. f (x) = sin x. x1 2 2 GLAVA 1. x ∈ [−1. mnoˇenja i dijeljenja i primjenom konaˇno z c mnogo operacija kompozicije na osnovne elementarne funkcije.14 Kako je x2 + x2 x1 + x2 = x2 + 2 1 imamo f (x2 ) − f (x1 ) > 0. f (x) = arcctg x. x ∈ R. f (x) = xn . f (x) = cos x. f (x) = loga x. to jest f (x1 ) < f (x2 ). x ∈ R.4 Elementarne funkcije Osnovne elementarne funkcije su : • stepena funkcija. x ∈ R \ (2k + 1)π :k∈Z . oduzimanja. x ∈ R \ {kπ : k ∈ Z}. • inverzne trigonometrijske funkcije. a = 1. f (x) = arcsin x. x ∈ R. UVOD + 3x2 1 > 0. .

2. 6 (n + 1)(n + 2)(2n + 3) . R I C 15 1.2. • dokaˇe se niz implikacija (∀n ∈ N) P (n) ⇒ P (n + 1). Formula P (1) je oˇigledno s c c taˇna. U skupu N vaˇi princip matematiˇke indukcije: z c Neka je X podskup skupa N tako da je • 1 ∈ X. Oznaˇimo gornju formulu sa P (n). 6 Kako vrijedi n (∀n ∈ N)P (n) ⇒ k=1 n k 2 + (n + 1)2 = k 2 + (n + 1)2 = k=1 n n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)2 . 6 Ostaje da se dokaˇe z n (∀n ∈ N) k=1 k2 = n(n + 1)(2n + 1) ⇒ 6 n+1 k2 = k=1 (n + 1)(n + 2)(2n + 3) . 3.1 Skupovi N. 2. c 1·2·3 12 = . Q. Z. Dokazati da za sve prirodne brojeve n vrijedi n k2 = k=1 n(n + 1)(2n + 1) . R i C Skupovi N.2 1. . Q. Princip matematiˇke indukcije koristimo za dokaz raznih tvrdnji P (n) koje se c tiˇu prirodnih brojeva.1. SKUPOVI N.11. Obiˇno se postupa na sljede´i naˇin : c c c c z • dokaˇe se P (1). Z. 6 (∀n ∈ N)P (n) ⇒ (∀n ∈ N)P (n) ⇒ k 2 + (n + 1)2 = k=1 imamo (∀n ∈ N)P (n) ⇒ P (n + 1). • (∀n ∈ N) n ∈ X ⇒ n + 1 ∈ X. . tada je X = N.}. z Primjer 1. Z i Q Skup prirodnih brojeva oznaˇavamo sa N i vrijedi N = {1. 6 n(n + 1)(2n + 1) + (n + 1)2 . Naime. . . Skup c prirodnih brojeva ima sljede´e dvije bitne osobine : c • ima najmanji elemenat to je broj 1. • ako n ∈ N tada n + 1 ∈ N. 6 Rjeˇenje.

Primjer 1. Primjer 1.12. pa je (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ 1 + (n + 1)h + nh2 . . Bernulijeva nejednakost. n ∈ N.16 GLAVA 1. s c c Dokaˇimo da vrijedi z (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ 1 + (n + 1)h. n Binomni koeficijent . Iz Bernulijeve nejednakosti uzimaju´i h = 1 imamo c 2n ≥ 1 + n. 0 ≤ k ≤ n je definisan sa k n k = n! . ˇto je oˇigledno taˇno. Za n = 1 imamo s 1 + h ≥ 1 + h. c Binomna formula je jednakost n (a + b)n = k=0 n k an−k bk . Binomna formula Prije nego ˇto dokaˇemo binomnu formulu uveˇ´emo prvo pojam binomnog kos z sc eficijenta. k ∈ N ∪ {0}. Kako je imamo (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ 1 + (n + 1)h. n ∈ N (simbol n! se ˇita n faktorijel ). Vrijedi (∀n ∈ N) (1 + h)n ≥ 1 + nh ⇒ (1 + h)n+1 ≥ (1 + h)(1 + nh). Rjeˇenje. n! = n · (n − 1)!. Za svaki prirodan broj n i svaki realan broj h ≥ −1 vrijedi (1 + h)n ≥ 1 + nh. UVOD Koriste´i metod matematiˇke indukcije se mogu dokazivati i razne nejedc c nakosti.13. k!(n − k)! (∀n ∈ N) 1 + (n + 1)h + nh2 ≥ 1 + (n + 1)h gdje je 0! = 1.

−2. 3−. Primjetimo da u skupu cijelih brojeva jednaˇina c m + x = n. Z. Kako je n k imamo (a + b)n+1 = k=0 + n k−1 = n! n! (n + 1)! + = = k!(n − k)! (k − 1)!(n + −k)! k!(n + 1 − k)! n+1 n+1 k . . a to je i trebalo dokazati. −1. 1. n+1 k an+1−k bk . Ako se skup prirodnih c s brojeva proˇiri sa nulom i negativnim brojevima −1. b ∈ R i sve n ∈ N. s c Iz pretpostavke da je formula taˇna za prirodan broj n imamo c n (a + b)n+1 = (a + b)(a + b)n = (a + b) k=0 n n k an−k bk = k=0 n n k n k n an+1−k bk + k=0 n+1 n k n k−1 an−k bk+1 = k=0 an+1−k bk + k=1 an+1−k bk . −3. Dakle. Q. dobijamo skup s cijelih brojeva koji oznaˇavamo sa Z. Dakle. 2. . SKUPOVI N. . Dokaz binomne formule da´emo koriste´i matematiˇku indukciju. . .2. U skupu cijelih s brojeva za elemenat 0 vrijedi (∀m ∈ Z) m + 0 = 0 + m = m. n ∈ N. . skup cijelih brojeva je sljede´i c c skup Z = {0. 17 ˇto je taˇno. .}. −2. ima rjeˇenje. −3. c c c Za n = 1 imamo (a + b)1 = 1 0 a1−0 b0 + 1 1 a1−1 b1 . Zbir prirodnih brojeva je prirodan broj.1. dok to nije vrijedilo u skupu prirodnih brojeva. m. R I C koja vrijedi za sve a. medjutim njihova razlika ne mora biti. To name´e potrebu da se skup pirodnih brojeva proˇiri. (a+b) n+1 = n 0 n a n+1 0 b + k=0 n k + n k−1 an+1−k bk + n n a0 bn+1 .

6. n ∈ N . 5. postoje brojevi koji se ne mogu predstaviti pomo´u razlomka. Takvi c brojevi se nazivaju iracionalni brojevi. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x + (y + z) = (x + y) + z.18 GLAVA 1. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x · (y · z) = (x · y) · z. Osim toga vrijedi z (∀m ∈ Z) m + (−m) = (−m) + m = 0. n ∈ N. • (∀x ∈ R) 1 · x = x · 1 = x. nema uvijek rjeˇenje u skupu cijelih brojeva. zbog toga skup cijelih brojeva s proˇirujemo skupom racionalnih brojeva koga oznaˇavamo sa Q. Broj −m je inverzan broju m u odnosu na sabiranje. UVOD Kaˇe se da je 0 neutralni elemenat za sabiranje. Skup realnih brojeva je unija skupa racionalnih i iracionalnih brojeva. U skupu realnih brojeva vrijedi sljede´a c c osobina koja se zove aksioma neprekidnosti : Neka su X i Y neprazni podskupovi skupa realnih brojeva takvi da (∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ y tada postoji c ∈ R takav da (∀x ∈ X)(∀y ∈ Y ) x ≤ c ≤ y. Dakle. Skup realnih brojeva oznaˇavamo sa R. skup s c racionalnih brojeva je Q= m : m ∈ Z. • (∀x ∈ R) 0 + x = x + 0 = x. Takvi su na primjer √ √ √ 3. Jednaˇina c nx = m.2 √ Moˇe se pokazati da ne postoje prirodni brojevi m i n takvi da je 2 = m .2. Skup R . • (∀x ∈ R\{0}) x−1 · x = x · x−1 = 1. Napomenimo da aksioma neprekidnosti ne vrijedi u skupu racionalnih brojeva. Pored aksiome neprekidnosti u skupu R vrijede i sljede´e aksiome : c • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x + y = y + x. n 1. • (∀x ∈ R) (−x) + x = x + (−x) = 0. m ∈ Z. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x · y = y · x. z n Dakle.

s Naime.1. <) uredjeno polje. x = 0 x > 0. Svaki odozgo (odozdo ) ograniˇen skup ima supremum (infimum) c u skupu R. Neka su A. b ∈ B}. Neka je dat skup S ⊂ R.2. B ⊂ R i λ ∈ R vrijedi sljede´e : c (i) inf A = − sup(−A).3. ·.1. • (∀x ∈ R) vaˇi taˇno jedna od formula : z c x < 0. Neka su A. Supremum (infimum) skupa S se oznaˇava sa sup S (inf S) i definiˇe sa c s sup S = a ⇔ (a ∈ S ∗ ∧ (∀s ∈ S ∗ ) a ≤ s) (inf S = a ⇔ (a ∈ S∗ ∧ (∀s ∈ S∗ ) s ≤ a)).1. Q. Kaˇemo joˇ i da je (R. Teorema 1. skup R proˇirujemo simbolima +∞ i −∞ koje nazivamo plus beskonaˇno s c i minus beskonaˇno. −∞}. SKUPOVI N. Broj a ∈ R je donja (gornja) medja skupa S ⊂ R ako vrijedi (∀x ∈ S) a ≤ x ((∀x ∈ S) x ≤ a). Skup svih donjih (gornjih) medja skupa S oznaˇavamo sa S∗ (S ∗ ). (ii) A ⊂ B ⇒ sup A ≤ sup B ∧ inf A ≥ inf B. Skup S je c ograniˇen odozdo (odozgo) ako vrijedi S∗ = ∅ (S ∗ = ∅). λ>0 λ<0 . • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) x < y ⇔ 0 < (−x) + y. Z. +. Za skup koji je c ograniˇen odozdo i odozgo kaˇemo da je ograniˇen. (iii) inf(λA) = λ inf A. Definicija 1. Dakle. • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R) ((0 < x ∧ 0 < y) ⇒ (0 < x + y ∧ 0 < x · y)). R I C • (∀x ∈ R)(∀y ∈ R)(∀z ∈ R) x · (y + z) = x · y + x · z. λ sup A. c z c Definicija 1.2. Teorema 1.2. A + B = {a + b : a ∈ A. Oznaku R koristimo za proˇireni skup realnih brojeva. c R = R ∪ {+∞. B ⊂ R i λ ∈ R skupove λA i A + B definiˇemo na sljede´i naˇin : s c c λA = {λa : a ∈ A}. z s 19 Primjedba 1.

4. |x| = 0 ⇔ x = 0. Operacije sabiranja. |x + y| ≤ |x| + |y|. oduzimanja. . Konjugovana vrijednost kompleksnog s broja z = x + iy je kompleksni broj z = x − iy. y ∈ R}. Vrijedi c C = {x + iy : x. Apsolutna vrijednost realnog broja a se oznaˇava sa |a| i definiˇe sa c s |a| = a. y = Imz.20 (iv) inf(A + B) = inf A + inf B. Interval (a − . 5. Neka su z1 = x1 +iy1 i z2 = x2 +iy2 c dati kompleksni brojevi. Skup kompleksnih brojeva oznaˇavamo sa C. |x + y| ≤ ||x| − |y|| . Nejednakost 3. a broje y imaginarni dio kompleksnog broja z = x + iy. 2. Iz definicije apsolutne vrijednosti slijedi da ako je realan broj > 0 tada je |x − a| < ⇔ x ∈ (a − . Ako inf S ∈ S (sup S ∈ S) kaˇemo da skup S ima minimalni z (maksimalni) elemenat minS (maxS). Broj x2 + y 2 zovemo moduo kompleksnog broja z i znaˇavamo ga sa |z|. a ≥ 0 −a. Broj x zovemo realni dio. mnoˇenja i dijeljenja z se vrˇe na sljede´i naˇin : s c c • Zbir dva kompleksna broja je (x1 + iy1 ) + (x2 + iy2 ) = (x1 + x2 ) + i(y1 + y2 ). a + ). a < 0 Apsolutna vrijednost realnog broja ima sljede´e osobine : c 1. je poznata kao nejednakost trougla. x y = |x| |y| . To piˇemo x = Rez. | − x| = |x|. a + ) naziva se okolina taˇke a. y proizvoljni realni brojevi. 3. GLAVA 1. 4. 6.3 Skup C Jednaˇina x2 + 1 = 0 nema rjeˇenja u skupu realnih brojeva. |x · y| = |x| · |y|. Njena rjeˇenja c s s √ su kompleksni brojevi i i −i.2. c 1. gdje su x. UVOD Definicija 1. Kompleksan broj i = −1 nazivamo imaginarna jedinica.

a φ ugao z c z z koji poluprava odredjena taˇkama 0 i A zatvara sa pozitivnim smjerom x−ose. Dati su kompleksni brojevi z1 = 1 + i i z2 = 2 + 3i. y = ρ sin φ. proizvod i koliˇnik.2. Ako su dati kompleksni brojevi z1 = ρ1 (cos φ1 + i sin φ1 ) i z2 = ρ2 (cos φ2 + i sin φ2 ) tada je . Rjeˇenje : (a) s √ √ π π π |1 + i| = 2. • Koliˇnik dva kompleksna broja je c (x1 x2 − y1 y2 ) (x2 y1 − x1 y2 ) 2 (x1 + iy1 ) 2 = + . Teorema 1. Duˇina ρ = x2 + y 2 je moduo kompleksnog broja z. z1 z2 = −2 + 5i. φ = . 2 2 (x2 + iy2 ) x2 + y2 x2 + y2 2 2 21 Primjer 1. R I C • Razlika dva kompleksna broja je (x1 + iy1 ) + (x2 + iy2 ) = (x1 − x2 ) + i(y1 − y2 ). 2π) se naziva argument kompleksnog broja z. Q. Koristi se i oznaka z = ρeiφ . Z. Neka je ρ duˇina duˇi 0A. 1 + i = 2 cos + i sin . SKUPOVI N. 4 4 4 (b) √ 2π 2π 2π | − 1 + i 3| = 2. • Proizvod dva kompleksna broja je (x1 + iy1 )(x2 + iy2 ) = (x1 x2 − y1 y2 ) + i(x1 y2 + x2 y1 ). Odrediti njihov zbir. φ = . x2 + y2 = 0. c Primjer 1.1. y).3. 1 + i = 2 cos + i sin 3 3 2 .15. Imamo c z1 + z2 = 3 + 4i.14. (b) − 1 + i 3. Dakle. broj z = x + iy moˇemo pisati u sljede´em trigonometrijskom obliku z c z = ρ(cos φ + i sin φ). c Vrijedi sljede´e c x = ρ cos φ. to je eksponencijalni oblik kompleksnog broja. a ugao φ = arg z ∈ z [0. Predstaviti sljede´e kompleksne brojeve u trigonometrijskom obliku : √ (a) 1 + i. z2 2 + 3i 4+9 13 13 Kompleksnom broju z = x + iy u Dekartovom koorinatnom sistemu moˇemo z pridruˇiti taˇku A sa koordinatama (x. z1 1+i (1 + i)(2 − 3i) 5 i = = = − .

1.22 (a) GLAVA 1. (b) z1 ρ1 = (cos(φ1 − φ2 ) + i sin(φ1 − φ2 )). 1. 1 (d) n (c) (ρ1 (cos φ1 + i sin φ1 ) = √ n ρ1 cos φ1 + 2kπ n + i sin φ1 + 2kπ n . (b) 1−i 1+i Rjeˇenje : s (a) √ 5π (− 3−i)7 = 27 cos − 6 =2 (b) 1−i = 1+i 7 + i sin − 5π 6 √ 7 = 27 cos − 3 1 +i 2 2 35π 6 + i sin − 35π 6 π π cos + i sin 6 6 =2 7 √ = 26 ( 3 + i). Izraˇunati : c 12 √ . (a) (− 3 − i)7 . n − 1.3 Zadaci (i) [(p ⇒ q) ∧ (r ⇒ s) ∧ (p ∨ r) ⇒ (q ∨ r)] ⇒ (q ∨ s). UVOD z1 z2 = ρ1 ρ2 (cos(φ1 + φ2 ) + i sin(φ1 + φ2 )). Formule (c) i (d) se nazivaju Moavrove formule. (iii) (¬p ⇒ (q ∧ ¬q)) ⇒ p. . ova formula se naziva svodjenje na apsurd. (ii) (p ⇒ (q ⇒ r)) ⇔ ((p ⇒ q) ∧ (p ⇒ r)). √ 2 cos − π + i sin − π 4 4 √ 2 cos π + i sin π 4 4 = cos − π π + i sin − . Primjer 1. . 2 2 Koriste´i Moavrovu formulu imamo c 1−i 1+i 12 = cos − π π + i sin − 2 2 12 = cos − 12π 2 + i sin − 12π 2 = 1. za k = 0. z2 ρ2 (ρ1 (cos φ1 + i sin φ1 ))n = ρn (cos φ1 + i sin φ1 )n . . . 1. Pomo´u tablica istinitosti ispitati da li su formule tautologije : c .16.

Na´i f ◦ g i g ◦ f . C. (ii) (A ∪ B) \ C = (A \ C) ∪ (B \ C). Neka je f (x) = √ x + 1 i g(x) = x2 − 2. (ii) f (x) = 2x − 2. A ∩ B. gdje je n ≥ 2 prirodan broj. 6} {5. Neka je A = {x ∈ R : |x − 1| < 2}. x−2 ˇ Odrediti domene funkcija f i g. x2 − 1 7. Rijeˇiti (i) jednaˇinu c |x − 1| + |x − 2| = 5.3. x−1 > 1}. Na´i inverznu funkciju ako je : c (i) f (x) = x + 1. Dokazati da je : (i) A \ B = A \ (A ∩ B) = (A ∪ B) \ B. 6} B \ A. Neka su dati skupovi A. Odrediti skupove A i B ako vrijedi A ∪ B = {x ∈ N : x ≤ 6}.1. A. A ∩ B = {x ∈ N : x ≤ 4}. {4. Na´i racionalne sabirke u razvoju c √ √ 4 ( x3 + 3 x)10 . relacija ekvivalencije i odrediti klase ekvivalencije. . (iii) f (x) = ln 1 + x2 − 1 x2 + 1 . ZADACI 2. s 6. 23 3. B = {x ∈ R : Odrediti A ∪ B. Sta su domeni funkcija c f ◦ g i g ◦ f? 8. B C . AC . 5. B. 4. Pokazati da je relacija ρ uvedena na skupu Z na sljede´i naˇin c c (x. y) ∈ ρ ⇔ postoji k ∈ Z takav da je x − y = n · k. 9. (ii) nejednaˇinu c 3x2 − 7x + 8 ≤ 2.

Odrediti eksponencijalni oblik kompleksnih brojeva −2 + 3i. 3 1 1 1 1 3n + 3 + + + ··· + = . z 6 + 1 = 0. 1 · 4 4 · 7 7 · 10 (3n + 1)(3n + 4) 3n + 4 14. Neka je z1 = 4 + 2i. z2 15. Na´i koeficijent od x2 u razvoju c (x2 + 2x−1 )6 . Dokazati da je 11 · 102n + 1 djeljivo sa 3.24 10. z 2 + (1 − 2i)z − 2i = 0. UVOD n(4n2 − 1) . Koliko racionalnih ˇlanova ima u razvoju c √ √ 4 ( 2 + 3)100 ? 11. z1 . −1 + i. . Na´i c 17. Odrediti z1 · z2 . Rijeˇiti jednaˇinu s c s c 18. 12. 16. z2 = −2 − 4i. |z1 |. z1 · z2 . Rijeˇiti jednaˇinu 12 √ √ 2 + 2i i ( 3 + i)12 . 13. Dokazati : (i) 12 + 32 + 52 + · · · + (2n − 1)2 = (ii) GLAVA 1.

2. Broj n je indeks ˇlana.1) lim xn = x ili xn → x. Tako na primjer x3 = 32 = 9. z10 = (−1)10 = 1. Preslikavanje x : N → R nazivamo nizom x.2. y5 = 1 + 1 = 6 . c c 1 Primjer 2. Niz c c c x : N → R se obiˇno oznaˇava sa {xn } ili (xn ). c c Tako na primjer x3 = 2. x6 = 8.1 2. Niz {xn } za koji vrijedi x1 = 1. zn = (−1)n . x2 = 1. z 25 . U prethodnom primjeru nizovi su eksplicitno dati formulom. Realan broj x zovemo graniˇna vrijednost ili limes niza {xn }. xn = n2 . yn = 1 + n . se naziva Fibonaˇijev niz. kad n → +∞. Primjer 2. Za prouˇavanje niza od interesa je odrediti ponaˇanje njegovih ˇlanova kada c s c njihov indeks raste. To dovodi do pojma graniˇne vrijednosti niza. Kaˇe se i da c z niz {xn } konvergira ka x ili da teˇi ka x kad n teˇi ka plus beskonaˇno. xn+2 = xn+1 + xn .1.Glava 2 Graniˇne vrijednosti c 2.1. Broj x(n) se naziva n−ti ˇlan niza x i oznaˇava se sa xn .1. n ∈ N. z z c Za niz koji ne konvergira kaˇemo da divergira.1 Graniˇna vrijednost niza c Definicija niza i osnovni pojmovi Definicija 2. x4 = 3. c Definicija 2. Njegovi ˇlanovi se odredjuju iz rekurzivne formule. x5 = 5. Realan broj x je graniˇna vrijednost niza {xn } ako vrijedi c (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) |xn − x| < . To oznaˇavamo sa c n→+∞ (2. Da bi bio poznat neki niz on 5 5 ne mora da bude zadan eksplicitnom formulom.

n ∈ N. U nejednakosti (2. divergira ka plus beskonaˇno. z Primjer 2.1. Sada koriste´i Bernulijevu c nejednakost dobijamo q n ≥ 1 + nh. c Kako je q > 1 postoji h > 0 takav da je q = 1 + h. divegira ka plus beskonaˇno. Neka je dat K > 0 tada za n0 = vrijedi (∀n ≥ n0 ) xn > K.3. Definicija 2. za dato > 0 vrijedi 1 n tada je n→+∞ lim xn = 0. c K −1 +1 h . Niz {xn } divergira ka minus beskonaˇno ako vrijedi c (∀K > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) xn < −K. Primjer 2. GRANICNE VRIJEDNOSTI Primjedba 2. 1 1 < ⇔n> .26 ˇ GLAVA 2. q > 1. c Dakle. • Divergentan niz. vrijedi (∀ > 0)(∃n0 = 1 + 1 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) |xn − 0| < . n Stavimo da je n0 = 1 + 1. Niz {xn } divergira ka plus beskonaˇno ako vrijedi c (∀K > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 ) xn > K. to oznaˇavamo sa c n→+∞ lim xn = −∞.4. Svaki realan niz se moˇe svrstati u jednu od sljede´ih klasa : z c • Konvergentan niz. Neka je xn = Naime. Niz an = q n .3. gdje je a oznaka za najve´i cio broj manji od broja a.1) umjesto znaka < se moˇe staviti i znak ≤ . to oznaˇavamo sa c n→+∞ lim xn = +∞.

ˇ 2. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA • Divergentan niz. c c c Primjer 2. .4. c Dokaz.1. s c Definicija 2.1. n→+∞ lim xn = 1. 2 2 y < x.1. (ii) niz xn = n divergira ka plus beskonaˇno. c (iii) niz xn = −n divergira ka minus beskonaˇno. c 2. Iz definicije koverz c gentnog niza slijedi da niz {xn } konvergira ka x ∈ R ako i samo ako se u svakoj okolini taˇke x nalaze skoro svi ˇlanovi niza {xn }. Pod okolinom taˇke poc c drazumijevamo svaki otvoreni interval koji sadrˇi tu taˇku. c c Teorema 2. pa je (∀n ≥ n0 ) y + odavde dobijamo y−x y−x < xn < x + .5. Bez umanjena opˇtosti moˇemo pretpostaviti da je x < y. Neka je s z = y−x . to jest u svakoj okolini taˇke c c c x se ne nalazi samo konaˇno mnogo ˇlanova niza {xn }. (i) xn = 1 + 1 n 27 je konvergentan niz. Konvergentan niz ima jedinstvenu graniˇnu vrijednost. 2 2 3y − x y+x < . c • Divergentan niz. to jest ˇto je nemogu´e. Za niz {xn } kaˇemo da je ograniˇen ako postoji realan broj z c M takav da je (∀n ∈ N) |xn | ≤ M.2 Neke osobine konvergentnih nizova Ranije smo definisali pojam okoline neke taˇke. 2 Iz definicije graniˇne vrijednosti niza zakljuˇujemo da postoji prirodni broj n0 c c takav da vrijedi (∀n ≥ n0 ) |xn − x| < i (∀n ≥ n0 ) |xn − y| < . c (iv) niz xn = (−1)n je divergentan niz. divergira ka minus beskonaˇno. ali nema graniˇnu vrijednost. nema ni konaˇnu ni beskonaˇnu graniˇnu vrijednost. Pretpostavimo da postoje razliˇiti realni brojevi x i y takvi da je c n→+∞ lim xn = x i n→+∞ lim xn = y.

.6. n Primjer 2. osim toga xn < 1 + pa je xn < 1 + 1 − to jest xn < 1 − Dakle. x2 .7. GRANICNE VRIJEDNOSTI (∃M ∈ R)(∃m ∈ R)(∀n ∈ N) m ≤ xn ≤ M. c Vrijedi xn > 0.2. n. 2. 1 1 1 + + ··· + . . . x2 . c Teorema 2. niz je ograniˇen. . xn0 }. . nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju c niza. Tada je (∀n ∈ N) min{x − 1. k = 1.28 Ovo je oˇigledno ekvivalentno sa c ˇ GLAVA 2. . . Primjer 2. . Dakle. x1 . Kako je 1 1 √ ≥ √ . pa je dati niz divergentan. Niz xn = 1 + je ograniˇen. . 1·2 2·3 (n − 1) · n 1 1 1 + 2 + ··· + 2. n imamo pa niz {xn } nije ograniˇen. 2 2 3 n 1 < 1. . . n k √ 1 xn ≥ n · √ = n. xn0 } ≤ xn ≤ max{x + 1. Svaki konvergentan niz je ograniˇen. Neka je dat konvergentan niz {xn } kod koga je graniˇna vrijednost x ∈ R. 1 2 + 1 1 − 2 3 + ··· + 1 1 − n−1 n . Niz 1 1 1 xn = 1 + √ + √ + · · · + √ n 2 3 je divergentan. . zakljuˇujemo da postoji prirodan broj n0 takav da c vrijedi (∀n ≥ n0 ) |xn − x| < 1. c c Dokaz. . x1 . Ako uzmemo da je = 1.

Neka je dat c > 0. Neka je M1 = max{M.ˇ 2. lim (xn · yn ) = x · y. Tada vrijedi : (i) (ii) (iii) (iv) n→+∞ lim (xn + yn ) = x + y. gdje su x. Iz definicije graniˇne vrijednosti zakljuˇujemo da c c postoje prirodni brojevi n1 i n2 takvi da (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |xn − x| < (∃n2 ∈ N)(∀n ≥ n2 ) |yn − y| < Ako stavimo da je n3 = max{n1 . (iii) Kako je niz {yn } konvegentan on je i ograniˇen. (i) Neka je dat > 0. n2 } imamo (∀n ≥ n3 ) |xn + yn − (x + y)| ≤ |xn − x| + |yn − y| < 2 + 2 = . Zakljuˇujemo da c (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |xn − x| < Sada (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |λxn − λx| < |λ| · |λ| = . |x|}. Pretpostavimo da je λ = 0. n→+∞ lim yn = y. y n→+∞ n→+∞ lim xn n→+∞ yn Dokaz.1. = x . 2 2 . |λ| . pa postoji M > 0 takav c da je (∀n ∈ N) |yn | ≤ M. lim λxn = λx. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA Teorema 2. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je n→+∞ 29 lim xn = x. ako je yn = 0 i y = 0. . Iz definicije graniˇne vrijednosti zakljuˇujemo da c c (∃n1 ∈ N)(∀n ≥ n1 ) |xn − x| < 2M1 . (ii)Ako je λ = 0 tvrdjenje je oˇigledno.3. y ∈ R i neka je λ ∈ R.

n2 }. Oznaˇimo c M = max Za dati |y| . Postoji prirodan broj n2 takav da (∀n ≥ n1 ) y (∀n ≥ n2 ) |yn − y| ≤ − . 2 (2. > 0 postoje prirodni brojevi n4 i n5 takvi da je (∀n ≥ n4 ) |xn − x| ≤ 2M . 2 3y y ≤ yn ≤ . |xn · yn − x · y| ≤ |xn yn − xyn + xyn − xy| ≤ |yn | · |xn − x| + |x| · |yn − y|.5) i (∀n ≥ n5 ) |yn − y| ≤ Zbog nejednakosti x xn xn y − yn x |xn y − xy| + |xy − yn x| − = ≤ yn y yn y |yn | · |y| 2M (2.3) zakljuˇujemo da je c (∀n ≥ n3 ) |yn | ≥ gdje je n3 = max{n1 . 2 2 Neka je sada y < 0. (iv) Neka je y > 0.3) (2. imamo (∀n ≥ n3 ) |xn · yn − x · y| < M1 · 2M1 + M1 · 2M1 = .6) . 2 2 (2. GRANICNE VRIJEDNOSTI (∃n2 ∈ N)(∀n ≥ n2 ) |yn − y| < Stavimo n3 = max{n1 . 2 Odavde dobijamo (∀n ≥ n1 ) Iz (2. Kako je 2M1 .2) y 3y ≤ yn ≤ .4) |y| |y|2 .2) i (2. n2 }.30 i ˇ GLAVA 2. (2. 2 2|x|· . Postoji prirodan broj n1 takav da (∀n ≥ n1 ) |yn − y| ≤ Odavde dobijamo y .

a ∈ R i xn > 0.5) i (2. 2+ 2n + 1 lim = lim n→+∞ 7n + 3 n→+∞ 7 + 1 n 3 n = n→+∞ n→+∞ lim 2 + lim 7 + 1 n 3 n = 2 . za sve n ∈ N.9. Primjer 2. 7n + 3 U ovom sluˇaju koriste´i pogodne transformacije odredjujemo graniˇnu vrijedc c c nost niza. c c c Teorema 2.4. Imamo sljede´e c √ 2n + 10 − √ 3n + 11 = √ n 2+ 10 − n 3+ 11 n .8. ≤ yn y |yn | |yn | · |y| n6 = max{n3 .1.ˇ 2. (2. 7 Primjer 2. x = 0. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA = imamo |y| · |xn − x| + |x| · |yn − y| |yn | · |y| 31 xn x 1 |x| − · |xn − x| + · |yn − y|. Neka su dati nizovi {xn } i {yn } takvi da je n→+∞ lim xn = x ∈ R i n→+∞ lim yn = +∞. Ako stavimo iz nejednaˇina (2.4). Na´i graniˇnu vrijednost niza c c √ √ xn = 2n + 10 − 3n + 11. yn y |y| 2M |y| 2M 2 2 Na sliˇan naˇin se dokazuje i sljede´a teorema. Na´i graniˇnu vrijednost niza c c xn = 2n + 1 . n→+∞ lim xn n→+∞ yn n→+∞ lim (xn )a = xa . ako je x > 0. Tada vrijedi : (i) (ii) (iii) (iv) n→+∞ lim (xn + yn ) = +∞. n5 }. lim (xn · yn ) = sgnx · ∞.6) dobijamo c xn 2 x 2|x| ≤ − · + 2 · ≤ + = . n4 . = 0.

Kako postoji prirodan broj n0 takav da je (∀n ≥ n0 ) xn ≤ yn ≤ zn . . c z Teorema 2. GRANICNE VRIJEDNOSTI n→+∞ n→+∞ 2+ 10 − n 3+ 11 n = −∞. n→+∞ tada za dati > 0 postoje prirodni brojevi n1 i n2 takvi da je (∀n ≥ n1 ) x − < xn < x + i (∀n ≥ n2 ) x − < zn < x + . . . Iz nejednakosti √ 1 1 1 ≤√ ≤√ . {yn } i {zn } takvi da je n→+∞ lim xn = lim zn = x. n→+∞ Ako postoji prirodan broj n0 takav da je (∀n ≥ n0 ) xn ≤ yn ≤ zn tada je n→+∞ lim yn = x. 2.32 Odavde zakljuˇujemo da je c lim xn = lim √ n ˇ GLAVA 2. Sljede´a teorema je poznata kao teorema o dva ˇandara. Dokaz. . n2 }. niz {yn } je konvergentan i vrijedi lim yn = x.10. n1 . Neka su nizovi {xn }. imamo (∀n ≥ n3 ) x − < yn < x + . . Neka je n→+∞ lim xn = lim zn = x. Pokazati da je graniˇna vrijednost niza. za prirodan broj n3 = max{n0 . k = 1. n2 + n n2 + k n2 + 1 1 n2 +1 +√ 1 n2 +2 + ··· + √ 1 n2 +n . n.5. ˇiji je opˇti ˇlan c c s c xn = √ jednaka 1. n→+∞ Primjer 2. Dakle.

5. n−1 Osim toga. . c c c nerastu´i) ako za svako n ∈ N vrijedi c xn+1 > xn (xn+1 ≥ xn . n−1 √ n n−1< lim 2 = 0. Niz {xn } je monotono rastu´i (neopadaju´i. Za niz se kaˇe da je monoton niz ako ima jednu od navedenih osobina.11. 2 . 0≤ Sada. opadaju´i. oˇigledno je c √ n n − 1. 2 √ n n−1< 0≤ Dakle. n→+∞ 1 n Sada zakljuˇak slijedi iz c n→+∞ lim 1 1+ 1 n = lim 1 1+ 1 n2 n→+∞ = 1. kako je n→+∞ 2 .3 Monotoni nizovi Definicija 2. z .ˇ 2. xn+1 ≤ xn ). n−1 √ n n = 1.1. xn+1 < xn . GRANICNA VRIJEDNOST NIZA imamo n· √ lim 33 1 n2 +n 1 1+ ≤ xn ≤ n · √ ≤ xn ≤ 1 n2 1 1+ 1 n2 +1 .1. zakljuˇujemo da je c n→+∞ lim 2. Pokazati da je n→+∞ lim √ n n = 1. Kako je na osnovu binomne formule √ √ √ n(n − 1) √ n = (1 + ( n n − 1))n = 1 + n( n n − 1) + ( n n − 1)2 + · · · + ( n n − 1)n 2 > imamo n(n − 1) √ ( n n − 1)2 . Primjer 2.

Moˇe se pokazati da ako je {xn } monotoni niz ograniˇen odozgo (odozdo) z c tada je lim xn = sup{xn : n ∈ N} n→+∞ n→+∞ lim xn = inf{xn : n ∈ N} . Niz. c c c Vrijedi 1 1 + n+1 xn+1 = 1 xn 1+ n n+1 n = n+2 n+1 n+1 n+1 n n = n+2 n+1 n(n + 2) (n + 1)2 n = n+2 n+1 1− 1 (n + 1)2 n . c Monotoni nizovi imaju znaˇajne osobine u pogledu u konvergencije. c Pokaˇimo da je niz {xn } ograniˇen odozgo. c vrijedi sljede´a teorema.12. {xn }.13. Naime. Koriste´i Bernulijevu nejednakost dobijamo c n+2 xn+1 ≥ xn n+1 Dakle. xn = k=0 n n k 1 = nk n k=0 n! 1 k!(n − k)! nk = k=0 1 (n − k + 1) · (n − k + 2) · · · (n − 1) · n . Primjer 2. n ∈ N je monotono neopadaju´i. xn+1 = xn + 1 + (−1)n . n ∈ N je monotono ratu´i.34 ˇ GLAVA 2. c (ii) Niz x1 = 1. pa je niz {xn } monotono neopadaju´i. ˇiji je opˇti ˇlan c s c xn = 1+ 1 n n je konvergentan. Monotono neopadaju´i (nerastu´i) niz ograniˇen odozgo (odozdo) je konvergentan. Pokaza´emo da je niz {xn } monotono neopadaju´i i ograniˇen odozgo. GRANICNE VRIJEDNOSTI 1 Primjer 2. vrijedi xn+1 ≥ xn za sve n ∈ N.6. z c Iz binomne formule slijedi n 1− n (n + 1)2 ≥ 1. (i) Niz xn = 1 − n . k! nk . c c c c Teorema 2.

ˇ 2.1. GRANICNA VRIJEDNOST NIZA Dakle, xn =
k=0

35

n

1 k!

1−

k−1 n

· 1−

k−2 n

··· 1 −

1 n

.

Kako je 1− imamo xn ≤
k=0

k−1 n

· 1−

k−2 n

··· 1 −
n

1 n

< 1, k = 0, 1, . . . , n,

1 . k!

Dalje, zbog nejednakosti 1 1 ≤ k , k = 0, 1, . . . n, k! 2 dobijamo xn ≤ 1 1 =1+ 2k 1− k=0
n n

1 2

= 3.

Primjedba 2.2. Graniˇna vrijednost niza, ˇiji je opˇti ˇlan c c s c xn = se naziva broj e, e = lim 1+ 1 n
n

1+

1 n

n→+∞

.

Broj e iracionalan broj. Njegova pribliˇna vrijednost je e ≈ 2.718281828. z Definicija 2.6. Neka su dati realni nizovi {xn } i {yn } takvi da je x1 ≤ x2 ≤ x3 ≤ · · · ≤ y3 ≤ y2 ≤ y1 i
n→+∞

lim (yn − xn ) = 0.

Familija zatvorenih intervala [xn , yn ], n ∈ N, naziva se familija umetnutih intervala. Teorema 2.7. Svaka familija umetnutih intervala ima jednu i samo jednu zajedniˇku taˇku. c c Dokaz. Neka je data familija umetnutih intervala [xn , yn ], n ∈ N. Iz definicije 2.6 zakljuˇujemo da je niz {xn } monotono neopadaju´i i ograniˇen odozgo, c c c a niz {yn } monotono nerastu´i i ograniˇen odozdo. Na osnovu teoreme 2.6 c c zakljuˇujemo da su ovi nizovi kovergentni. Iz uslova c
n→+∞

lim (yn − xn ) = 0,

36 imamo da postoji c ∈ R takav da je
n→+∞

ˇ GLAVA 2. GRANICNE VRIJEDNOSTI

lim xn = lim yn = c.
n→+∞

Dalje, vrijedi c = sup xn = inf yn , pa je xn ≤ c ≤ yn , n ∈ N. Dakle, taˇka c pripada svim intevalima. Dokaˇimo da je ona jedina taˇka koja c z c pripada svim intervalima. Neka je taˇka d taˇka koja pripada svim intervalima za koju vrijedi d = c. Tada c c imamo |d − c| ≤ |yn − xn |, za sve n ∈ N, pa zakljuˇujemo da je d = c, a ovo je nemogu´e. Dakle, taˇka c je jedina c c c zajedniˇka taˇka familije umetnutih intervala. c c

2.1.4

Cauchyjevi nizovi

Vidjeli smo da je svaki monoton i ograniˇen niz konvergentan. Medjutim, c obrnuto nije taˇno. c Primjer 2.14. Niz, ˇiji je opˇti ˇlan c s c xn = nije monoton ali je kovergentan. Dakle, monotonost i ograniˇenost niza je dovoljan uslov za konvergenciju, c ali nije i potreban. Od interesa je odrediti uslov za konvergenciju niza, koji je potreban i dovoljan uslov. To nas dovodi do pojma Cauchyjevog niza. Definicija 2.7. Niz {xn } je Cauchyjev niz ako vrijedi (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ∈ N)(∀p ∈ N) n ≥ n0 ⇒ |xn+p − xn | < . Uslov (2.7) se ˇesto piˇe i u sljede´em ekvivalentnom obliku. c s c (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ∈ N)(∀m ∈ N) n, m ≥ n0 ⇒ |xm − xn | < . (2.8) (2.7) (−1)n n

Teorema 2.8. Potreban i dovoljan uslov da je niz konvergentan je da je Cauchyjev niz. Primjer 2.15. Ispitati konvergenciju nizova ˇiji su opˇti ˇlanovi c s c (i) xn = 1 + 1 1 1 + 2 + ··· + 2, 2 2 3 n

ˇ 2.2. GRANICNA VRIJEDNOST FUNKCIJE (ii) xn = 1 + Rjeˇenje. s (i) Vrijedi |xn+p − xn | = Kako je 1 1 1 1 ≤ = − , k = 1, 2, . . . , p, 2 (n + k) (n + k − 1)(n + k) n+k−1 n+k dobijamo |xn+p − xn | ≤ 1 1 1 − ≤ . n+1 n+p n+1 1 1 1 + + ··· + . (n + 1)2 (n + 2)2 (n + p)2 1 1 1 + + ··· + . 2 3 n

37

Sada za dati > 0 moˇemo uzeti n0 = 1 + 1, pa zakljuˇujemo da je dati niz z c konvergentan, jer je Cauchyjev niz. (ii) Uzmimo u definiciji Cauchyjevog niza u uslovu (2.7) p = n. Tada je |x2n − xn | = Kako je imamo 1 1 1 + + ··· + . n+1 n+2 2n

1 1 ≥ , k = 1, 2, . . . , n, n+k 2n |x2n − xn | ≥ n ·

1 1 = , 2n 2 pa za < 1 ne moˇemo odrediti prirodan broj n0 takav da vrijedi uslov (2.7). z 2 Dakle, dati niz je divergentan. Primjedba 2.3. Niz ˇiji je opˇti ˇlan c s c 1 1 + p + ··· + 2p 3 gdje je p ∈ R naziva se hiperharmonijski niz. konvergentan za p > 1 i divergentan za p ≤ 1. harmonijski niz. xn = 1 + 1 , np Moˇe se pokazati da je on z Za p = 1 taj niz se zove

2.2
2.2.1

Graniˇna vrijednost funkcije c
Definicija taˇke nagomilavanja c

Definicija 2.8. Neka je skup X ⊂ R. Taˇka x0 je taˇka nagomilavanja skupa c c X ako vrijedi (∀ > 0)(∃x ∈ X \ {x0 }) x ∈ (x0 − , x0 + ). (2.9)

Za taˇku koja nije taˇka nagomilavanja skupa X se kaˇe da je izolovana taˇka c c z c skupa X.

z c c s ni beskonaˇan skup me mora imati taˇaka nagomilavanja.20. c c 2.19. Primjer 2. c ˇ Moˇe se pokazati da svaki konaˇan skup nema taˇaka nagomilavanja. Staviˇe. Taˇka x0 je taˇka nagomilavanja skupa X ako i samo ako postoji c c niz {xn } takav da vrijedi (∀n ∈ N) xn ∈ X i n→+∞ lim xn = x0 . 1] su sve taˇke iz intervala c c [0. Sve taˇke skupa R su njegove taˇke nagomilavanja. Skup N nema taˇaka nagomilavanja. Pokazati da je za svako x0 ∈ R x→x0 lim x2 = x2 .16. Primjer 2. To oznaˇavamo sa c x→x0 (2. c Primjer 2. 0 Imamo |x2 − x2 | = |x − x0 ||x − x0 + 2x0 | ≤ |x − x0 |2 + 2|x0 ||x − x0 |. 1]. Realan broj L je graniˇna vrijednost funkcije f u c taˇki x0 ako vrijedi c (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − L| < ε.10) lim f (x) = L ili f (x) → L kada x → x0 .2 Definicija graniˇne vrijednosti funkcije c Definicija 2. Teorema 2. Sljede´a teorema daje potreban i dovoljan uslov kada skup ima taˇku nagomilac c vanja.2.9) se moˇe iskazati na sljede´i naˇin : svaka okolina taˇke x0 sadrˇi z c c c z bar jednu taˇku iz skupa X razliˇitu od taˇke x. Skup {0.9. c c c Skup ne mora da ima taˇke nagomilavanja. Njegove taˇke su izoloc c vane taˇke. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇka x0 ∈ X taˇka c c nagomilavanja skupa X.9. GRANICNE VRIJEDNOSTI Uslov (2. c c Primjer 2.17. c c c Nije teˇko vidjeti da je x0 taˇka nagomilavanja skupa X ako i samo ako se u s c svakoj okolini taˇke x0 nalazi bar jedna taˇka iz skupa X razliˇita od x0 . Taˇke nagomilavanja intervala (0. 1} nema taˇaka nagomilavanja. c Primjer 2. c Taˇka nagomilavanja ne mora da pripada datom skupu. 0 .38 ˇ GLAVA 2.18.

Ako postoji lijeva i desna graniˇna vrijednost tada je potreban c i dovoljan uslov da funkcija f : X → R ima graniˇnu vrijednost u taˇki x0 c c jednaku L je lim f (x) = lim f (x) = L.16) lim f (x) = +∞.10).13) (2. x→x0 − Primjer 2. x=0 f (x) =  2 1.) To oznaˇavamo sa c x→x0 + (2. Realan broj L je desna (lijeva) graniˇna vrijednost c funkcije f u taˇki x0 ako vrijedi c (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x0 < x < x0 + δ ⇒ |f (x) − L| < ε ((∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) x0 − < x < x0 ⇒ |f (x) − L| < ε. vrijedi (2.2. Zbog (2.21. Funkcija f teˇi ka plus (minus) beskonaˇno kada z c x → x0 ako vrijedi (∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < |x − x0 | < δ ⇒ f (x) > K ((∀K > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) 0 < |x − x0 | < δ ⇒ f (x) < −K. data sa   0.11) dovoljno je na´i δ > 0 tako da je c δ(δ + 2|x0 |) < . (2.11. Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇka x0 taˇka c c nagomilavanja skupa X.12) Zakljuˇujemo da za c δ = min 1.12) i time je pokazano da je x→x0 1 + 2|x0 | .ˇ 2. x > 0.15) (2. ( lim f (x) = L).11) Neka je > 0 treba odrediti δ > 0 tako da vrijedi (2. 0 Definicija 2. Tada je x→0+ lim f (x) = 1 i lim f (x) = 0.10. 0 (2. x→x0 + x→x0 − Definicija 2. x < 0 1 .) To oznaˇavamo sa c x→x0 + (2. GRANICNA VRIJEDNOST FUNKCIJE odavde je 39 |x2 − x2 | ≤ |x − x0 |(|x − x0 | + 2|x0 |). lim x2 = x2 . Neka je data funkcija f : X → R i neka je taˇka x0 taˇka c c nagomilavanja skupa X. x→x0 − . Neka je f : R → R.10. ( lim f (x) = −∞).14) lim f (x) = L. x→0− Teorema 2.

3 Osobine graniˇnih vrijednosti funkcija c U sljede´oj teoremi dajemo neke osobine graniˇnih vrijednosti funkcija. 2+1 x imamo da u sluˇju ≥ 2 moˇemo izabrati proizvoljan K > 0. L1 . f (x) = vrijedi x→0+ 0. (∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x < −K ⇒ |f (x) − L| < ε.22. pa ih dajemo bez dokaza. Pretpostavimo da je x→x0 lim f (x) = L1 .12.40 ˇ GLAVA 2. x→+∞ x2 + 1 lim Neka je dat > 0. a u sluˇaju da je c z c < 2 moˇemo uzeti na primjer z K= 2− + 1.11. 2. GRANICNE VRIJEDNOSTI Primjer 2. x=0 x = 0.23. To oznaˇavamo sa c x→+∞ x→−∞ (2. Pokazati da je x2 − 1 = 1. Za funkciju f : R → R. One c c su analogne osobinama graniˇnih vrijednosti nizova.17) (2. x→x0 tada vrijedi : . L2 ∈ R. g : X → R i neka je x0 ∈ X taˇka nagomilavanja skupa X. x→0− Definicija 2. Realan broj L je graniˇna vrijednost funkcije f kada x → c +∞ (x → −∞) ako vrijedi (∀ > 0)(∃K > 0)(∀x ∈ X) x > K ⇒ |f (x) − L| < ε. lim g(x) = L2 . x2 + 1 x2 − 1 2− − 1 < ε ⇔ x2 > . c c Teorema 2.18) lim f (x) = L ( lim f (x) = L. Treba na´i K > 0 takav da vrijedi c (∀x ∈ R) x > K ⇒ Kako je x2 − 1 − 1 < ε. 1 x. Neka su date funkcije f. lim f (x) = +∞ i lim f (x) = −∞. Neka je data funkcija f : X → R i neka je skup X neograniˇen c odozgo (odozdo).2.) Primjer 2.

Ako za funkciju f : X → R vrijedi (∀x ∈ X \ {x0 }) f (x) ∈ (a. lim g(x) = 3. b). x2 Teorema 2.12. i g(x) = 3x . x→x0 (iv) lim f (x) x→x0 g(x) = L1 L2 . Primjer 2. Odrediti graniˇnu vrijednost c x3 + 2x2 − 1 . x→+∞ x3 + 5 lim Rjeˇenje. c . x→y0 Ako je u nekoj okolini taˇke x0 c f (x) = y0 za svaki x = x0 tada je x→x0 lim g(f (x)) = L. Teorema 2. b]. s 2 1 1 + x − x3 x3 + 2x2 − 1 = lim = 1.13. x→x0 lim f (x) = L. Neka je x→x0 lim f (x) = y0 i lim g(x) = L. x→x0 (iii) lim (f (x) · g(x)) = L1 · L2 .24. x→x0 41 (ii) lim (λ · f (x)) = λ · L1 .2. ako je L2 = 0 i g(x) = 0.ˇ 2. tada L ∈ [a. Na´i c x→+∞ lim 3 3x2 +1 . Stavimo f (x) = Kako vrijedi x→+∞ x2 3x2 + 1 lim f (x) = 1 i x→1 na osnovu prethodne teoreme imamo x→+∞ lim 3 3x2 +1 = 1.25. za svaki λ ∈ R. 5 x→+∞ x→+∞ x3 + 5 1 + x3 lim Sljede´i rezultat je poznat kao teorema o smjeni promjenljivih kod graniˇnih c c vrijednosti. GRANICNA VRIJEDNOST FUNKCIJE (i) lim (f (x) + g(x)) = L1 + L2 . x2 Primjer 2. gdje je x0 taˇka nagomilavanja skupa X.

lim cos x = 1. za sve x ∈ 0. Sada koriste´i c teoremu 2. Iz nejednakosti (2. π 2 (2. r2 x. Pokazati da je x→0 lim sin x = 1. 0 ∪ 0.20) i (2. r2 tg x. π . Dalje.21) − sin x < −x < − tg x. tada je L1 ≤ L2 .42 ˇ GLAVA 2. 0 2 .21) dobijamo nejednakosti (2. x 2 2 (2. U sluˇaju da je x ∈ c −π. vrijedi (2. polupreˇnika r. 2 2 2 za sve x ∈ 0. imamo 1 2 1 1 r sin x < r2 x < r2 tg x. x→x0 lim f (x) = L1 . GRANICNE VRIJEDNOSTI Teorema 2. x→x0 lim f (x) = L2 . Kako su ove povrˇine s s s 1 2 1 1 r sin x. c Primjer 2.19).20) .26.22) slijedi x→0 lim . gdje je x0 taˇka nagomilavanja skupa X. x Pokaza´emo prvo da vrijede nejednakosti c cos x < sin x π π < 1.14. a taˇka B na krugu takva da poluprave 0A i 0B zaklapaju c c oˇtri ugao x ∈ 0. Ako za funkcije f. x pa odavde i iz (2.14 zakljuˇujemo da je c x→0 lim cos x ≤ lim x→0 sin x ≤ 1.19) Neka je dat krug sa centrom u koordinatnom poˇetku 0.13 i teoremu 2. g : X → R vrijedi (∀x ∈ X \ {x0 }) f (x) ≤ g(x). x x x ≤2 2 2 2 (2. sin x = 1. π .14 zakljuˇujemo da je c x→0 . a ova povrˇina je manja od povrˇine trougla 0AC. 2 Odavde dobijamo sin x < x < tg x. − . 0). Povrˇina trougla 0AB je manja od povrˇine kruˇnog isjeˇka c s s z c 0AB.22) Kako je |1 − cos x| = 2 sin2 zbog teoreme 2.neka c c je data taˇka A(r. Sa C oznaˇimo presjeˇnu taˇku poluprave 0A i tangente s c c c 2 na krug u taˇki A. 2 2 2 respektivno. x ∈ − .

1 Neprekidne funkcije Definicija neprekidne funkcije Definicija 2. Koriste´i teoremu 2.2. (2.3 2.12. Uslov (2. (2. n ∈ N.23) Teorema 2. 2 i koriste´i primjer 2. Primjedba 2.15.14 i c lim 1+ 1 n 1 x n n→+∞ = e.3. 2 koriste´i primjer 2. za svaki niz {xn }. (2. Za funkciju f kaˇemo da je neprekidna u taˇki x0 z c ako vrijedi (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ X) |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < .24) Ako je funkcija f neprekidna u svakoj taˇki skupa A ⊂ X onda kaˇemo da je c z neprekidna na skupu A.5.26 i teoremu o smjeni graniˇnih vrijednosti dobijamo c c 1 − cos x = 2 sin2 1 1 − cos x = lim x→0 x→0 2 x2 lim (ii) Uvode´i smjenu t = c 1 x sin x 2 x 2 2 = 1 . Neka je x0 ∈ R taˇka nagomilavanja skupa X. Za funkciju f : c X → R vrijedi lim f (x) = L. takav da je n→x0 n→+∞ n→+∞ lim xn = x0 i xn ∈ X \ {x0 }. NEPREKIDNE FUNKCIJE Primjer 2. x x . Izraˇunati c (i) lim (i) Kako je x→0 43 1 − cos x . teoremu 2.4.27. t→0 t x x→+∞ lim x · sin Primjedba 2.26 zakljuˇujemo da je c c 1 sin t = lim = 0. 2. Neka je data funkcija f : X → R i neka je x0 ∈ X taˇka c nagomilavanja skupa X. moˇe se pokazati da je z x→+∞ x lim 1+ = e.3.25) . (ii) x2 x→+∞ 1 lim x · sin . L ∈ R ako i samo ako je lim f (xn ) = f (x0 ).24) je ekvivalentan x→x0 lim f (x) = f (x0 ).13.

zakljuˇujemo da za δ moˇemo uzeti δ = 2 . Iz jednakosti c |2x + 3 − (2x0 + 3)| = 2|x − x0 |. x≤0 x + 1.16. GRANICNE VRIJEDNOSTI f (x) = 2x + 3. Neka je taˇka x0 ∈ R i > 0. g : X → R i neka je x0 taˇka nagomilac vanja skupa X. f (x) = nije neprekidna u taˇki 0. Teorema 2. Primjer 2.28. 2 x. c Ako uzmemo = 1 tada zbog 2 |f (x) − f (0)| = |x + 1| > 1 za x > 0. Funkcija f : R → R. x > 0. to jest ako je c x→x0 lim f (x) = f (x0 ). U sljede´oj teoremi su date neke osobine neprekidnih funkcija. Funkcija f : R → R. x→x0 (ii) lim (f (x) · g(x)) = f (x0 ) · g(x0 ). g(x) g(x0 ) Dakle. x→x0 (iii) lim x→x0 f (x0 ) f (x) = .29. One su c analogne osobinama graniˇnih vrijednosti nizova odnosno osobinama graniˇnih c c vrijednosti funkcija. Neka su date funkcije f. je neprekidna na skupu R. Ako su funkcije f i g neprekidne u taˇki x0 .44 Primjer 2. f + g. ˇ GLAVA 2. x→x0 tada vrijedi : (i) lim (f (x) + g(x)) = f (x0 ) + g(x0 ). . ako je g(x0 ) = 0 i g(x) = 0. ne moˇemo na´i δ > 0 takvo da z c |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < 1 . lim g(x) = g(x0 ). jer tada vrijedi c z |x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < . ako su funkcije f i g neprekidne u taˇki x0 onda su takve i funkcije : c • zbir.

f · g.21) dobijamo da vric jedi | sin x| < |x|. x ∈ R \ {0}. za dati > 0 moˇemo uzeti δ = . 45 ako je g(x0 ) = 0. odavde na osnovu formule sin x − sin y = 2 sin x−y x+y cos 2 2 i ˇinjenice da je apsolutna vrijednost kosinusa manja ili jednaka od 1. NEPREKIDNE FUNKCIJE • f + λ. vrijedi |x − x0 | < δ ⇒ |ex − ex0 | < . zakljuˇujemo da za δ > 0 takvo da je c (x0 − δ. log(ex0 + )). • proizvod. (neprekidnost proizvoda neprekidnih funkcija). • Stepena funkcija : Neprekidnost stepene funkcije slijedi iz neprekidnosti funkcije f (x) = x i prethodne teoreme. eksponencijalna i sinusna funkcija neprec kidne. c • Sinusna funkcija : Koriste´i nejednakosti (2. λ ∈ R.20) i (2. Primjer 2. da su stepena. z . • λf.2. • koliˇnik. • Eksponencijalna funkcija : Neka je x0 ∈ R i neka je > 0. c imamo | sin x − sin x0 | ≤ |x − x0 |. Naime.30.26) Iz posljednje nejednakosti slijedi neprekidnost sinusne funkcije. c f g. (2. Pokaza´emo na primjer.3. g(x) = 0. x0 + δ) ⊂ (log(ex0 − ). Bez umanjenja opˇtosti moˇemo pretpostaviti 0 < < ex0 . Iz s z |ex0 − ex | < ⇔ ex0 − < ex < ex0 + ⇔ log(ex0 − ) < x < log(ex0 + ). λ ∈ R. Osnovne elementarne funkcije su neprekidne na svom domenu. pa je funkcija f (x) = ex neprekidna u svakoj taˇki x0 .

c Definicija 2. 1 x. Kaˇemo da funkcija f u taˇki x0 ima : z c • prividan ili otklonjiv prekid. jer c lim sin x = 1 = f (0) = 0.14.33. lim f (x) = −∞. x sin x x . jer je c x→0+ lim f (x) = +∞. x→x0 + x→x0 − x→x0 + x→x0 − • prekid druge vrste slijeva (zdesna) ako lijeva (desna) graniˇna vrijedc nost ne postoji ili je beskonaˇna. x→x0 x→x0 • prekid prve vrste slijeva (zdesna). Ova situacija moˇe nastupiti iz viˇe razloga. Vrste prekida su date z s u sljede´oj definiciji. Funkcija f (x) = x. x > 0. ima prekid prve vrste zdesna u taˇki x = 0.31. 0.2 Vrste prekida funkcije Ako funkcija f nije neprekidna u taˇki x0 kaˇemo da funkcija f u taˇki x0 c z c ima prekid. x=0 x = 0. Primjer 2. ima prekid druge vrste u taˇki x = 0.32. Neka je funkcija f : X → R i x0 ∈ X taˇka nagomilavanja c skupa X. GRANICNE VRIJEDNOSTI 2. ako postoji konaˇan lim f (x) c ali je lim f (x) = f (x0 ). Funkcija f (x) = ima prividan prekidu taˇki x = 0. x→0− . jer je c x→0+ lim f (x) = 1 = f (0) = 0.46 ˇ GLAVA 2. c Primjer 2. ako postoji konaˇan lim f (x) c ( lim f (x)) ali je lim f (x) = f (x0 ) ( lim f (x) = f (x0 )). x=0 x = 0. x ≤ 0 1.3. Funkcija f (x) = 1. x→0 Primjer 2.

b] takve da je f (xmin ) ≤ f (x) ≤ f (xmax ). iz teoreme o smjeni graniˇnih vrijednosti (teorema 2. . xmax ∈ [a. f (x) =  2 x − 1. b] → R neprekidna funkcija. je neprekidna funkcija. z Znaˇi. 0 < x ≤ 1. 1 n Sada na osnovu teoreme 2.17. b]. za sve x ∈ [a. Primjer 2.12) dobijamo da c je kompozicija neprekidnih funkcija neprekidna. ona z ima prekid u taˇki x = 0.36. Funkcija definisana na [−1. 1] sa   1 − x2 .18. x → sin x. tada postoje taˇke c c xmin .17 dobijamo da za niz xn = n→+∞ vrijedi lim axn = an→+∞ lim xn = 1.3 Osobine neprekidnih funkcija Iz teoreme 2. x ∈ R. Naime. x∈[−1.2. Teorema 2. Primjer 2.3. a > 0. Funkcija f (x) = esin x .1] x∈[−1. 1].34.35. Moˇe se pokazati da je c z sup f (x) = 1. Neprekidna funkcija na zatvorenom i ograniˇenom intervalu c dostiˇe svoj maksimum i minimum.3. Dalje. Funkcija f : X → R c je neprekidna u taˇki x0 ako i samo ako je c n→+∞ lim xn = x0 ⇒ lim f (xn ) = f (x0 ). jer je kompozicija sljede´ih neprekidnih elementarnih c funkcija : x → xn . NEPREKIDNE FUNKCIJE 47 2. c Teorema 2. x = 0. Neka je x0 taˇka nagomilavanja skupa X. n→+∞ lim √ n a = 1.1] n inf f (x) = −1. x ∈ R. 0.15 neposredno slijedi sljede´a teorema. Primjer 2. −1 ≤ x < 0. n→+∞ gdje je xn ∈ X za sve n ∈ N. Kako je eksponencijalna funkcija neprekidna imamo x→0 lim ax = a0 = 1. ako je f : [a. ne dostiˇe minimalnu i maksimalnu vrijednost na intervalu [−1. x → ex .

(ii) f (x) = sin x . Kako vrijedi c nejednakost (2. f (0) = 1.27) Primjer 2. −1 ≤ x ≤ 0. Iz nejednakosti |x1 − x2 | < δ slijedi |f (x1 ) − f (x2 )| = |x1 − x2 | < . 2 su uniformno neprekidne na skupu R.19 dobijamo da postoji taˇka c ∈ (1. b) takva da je f (c) = 0.4 Uniformno neprekidne funkcije Definicija 2.6. 0 < x ≤ 1. Uslov da je funkcija neprekidna na zatvorenom i ograniˇenom c intervalu je dovoljan.48 ˇ GLAVA 2. U ovom sluˇaju izaberimo δ = 2 .38. GRANICNE VRIJEDNOSTI Primjedba 2. Funkcije (i) f (x) = −4x + 7. b]. 2 . Dakle. c 2. Tada iz nejednakosti |x1 − x2 | < δ slijedi |f (x1 ) − f (x2 )| = 4|x1 − x2 | < . (2. Tada postoji taˇka c ∈ (a.39. (i) Neka je dat > 0 izaberimo δ = 4 . Primjer 2. (ii) Neka je dat > 0. ima bar jednu nulu na segmentu [1.15. −x. c Primjer 2. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na segmentu [a. ali dostiˇe minimalnu vrijednost u taˇki x = 1. Kako je funkcija f (x) = x5 − 3x3 + 2x2 − 1 = 0 neprekidna na segmentu [1. 2] i vrijedi f (1) = −1 < 0. ima prekid u taˇki x = 0.26). 2]. Za funkciju f : X → R kaˇemo da je uniformno ili ravnomz jerno neprekidna na skupu X ako vrijedi (∀ > 0)(∃δ > 0)(∀x1 .19. c Teorema 2. to jest | sin x1 − sin x2 | ≤ |x1 − x2 |.3. ali nije i potreban da funkcija dostiˇe minimalnu i maksiz malnu vrijednost. x2 ∈ X) |x1 − x2 | < δ ⇒ |f (x1 ) − f (x2 )| < .37. Funkcija definisana na [−1. taˇka c je nula date c c jednaˇine. f (2) = 15 > 0 na osnovu teoreme 2. i neka je f (a)f (b) < 0. 2) takva da je f (c) = 0. Jednaˇina c x4 − 3x2 + 2x − 1 = 0. c z c f (1) = −1 i maksimalnu vrijednost u taˇki x = 0. 1] sa f (x) = x + 1.

Imamo sljede´e c 2 n→+∞ lim |xn − yn | = lim n→+∞ 1 =0 n(n + 1) i n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = lim 1 1 n n→+∞ − 1 1 n+1 = lim |n − (n + 1)| = 1.21. Tada je n→+∞ lim |xn − yn | = lim n→+∞ 1 1 1 − =0 = lim n→+∞ 2n n 2n ln 1 1 − ln = ln 2 = 1.27) uzmemo da je δn = n . Pokaˇimo c z da data funkcija nije uniformno neprekidna na intevalu (0.20. Funkcija f (x) = ln x je elementarna funkcija. 1 Primjer 2. n→+∞ n→+∞ Dakle. Imamo sljede´e c 2 n→+∞ lim |xn − yn | = lim √ n→+∞ n+ 1 √ n+1 =0 i n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = lim |n − (n + 1)| = 1. Funkcija f (x) = x2 nije uniformno neprekidna na intervalu skupu R. 1). b]. b] ⊂ (0. 1).42. ali nije uniformno neprekidna na intervalu (0. b] tada je ona i uniformno neprekidna na tom segmentu. vrijedi sljede´a teorema. zakljuˇujemo da funkcija f nije c uniformno neprekidna ako i samo ako postoje dva niza {xn } i {yn } takva da vrijedi lim |xn − yn | = 0 i lim |f (xn ) − f (yn )| = 0. Funkcija f : X → R je uniformno neprekidna na skupu X ako i samo ako lim |f (xn ) − f (yn )| = 0. Zbog teoreme 2.3. b]. 1).21 zakljuˇujemo da je ona i uniformno neprekidna na [a. Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a. n 2n i n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = lim n→+∞ .41. Funkcija f (x) = ln x. n→+∞ Primjer 2. NEPREKIDNE FUNKCIJE 49 1 Ako u relaciji (2. n→+∞ Teorema 2.40. pa je neprekidna na [a. Funkcija f (x) = x nije uniformno neprekidna na intervalu (0. je uniformno neprekidna na segmentu [a. Primjer 2. 1 1 Neka je = 1 i uzmimo nizove xn = n i yn = n+1 . n→+∞ za svaka dva niza taˇaka {xn } i {yn } iz skupa X takva da je c n→+∞ lim |xn − yn | = 0. √ √ Neka je = 1 i uzmimo nizove xn = n i yn = n + 1. 1).2. c Teorema 2. Izaberimo nizove 1 1 xn = n i xn = 2n .

Na´i n→+∞ 3n + 2 − 3 ≤ 0. b}. 2! 3! n! n+1 n+2 2n lim √ n an + bn = max{a. (iv) n→+∞ 7n6 + n3 + n2 lim n2 + 11n + 10 . a. GRANICNE VRIJEDNOSTI 2. Odrediti (i) (iii) 2.50 ˇ GLAVA 2. Koriste´i definiciju graniˇne vrijednosti pokazati da je c c n→+∞ lim 3n + 2 = 3. Dokazati da je 6. x→0 x→0 x sin 6x lim 1 tg x − sin x = . b ≥ 0. n+2 Na´i broj n0 ∈ N tako da je c (∀n ≥ n0 ) c 4. 5. Ispitati konvergenciju nizova (i) xn = 1 + 1 + 7. n+2 lim 1 2 n−1 + 2 + ··· + n2 n n2 n2 = 0. Pokazati da je sin 7x + sin 5x tg x . Pokazati da je n→+∞ 1 1 1 1 1 1 + + · · · + . 3. 1. (ii) lim .01. (ii) n→+∞ lim 2n2 n2 + 1 − n−1 2n + 5 . (ii) n→+∞ 12n4 + 120n3 − 11n lim n5 + 2n3 − 13 . (ii) xn = + +···+ .4 Zadaci n4 + n2 − 1 . 8. x3 2 x→0 . n→+∞ 2n lim . n→+∞ 5n3 + 2n2 + 2n lim 1+ 1 1 + ··· + n 2 2 . Izraˇunati c (i) lim 9. Odrediti (i) n→+∞ n→+∞ lim √ √ lim ( n + 1 − n).

3−1 x→1 x x→1 x − 1 √ n lim 1+x−1 . x→0 x lim 15. (ii) lim m . n ∈ N. 14. koliˇnika c c i kompozicije neprekidnih funkcija pokazati da su sljede´e funkcije neprekidne c na skupu R : (i) f (x) = sin(3x2 + 1). Pokazati da je ax − 1 = ln a. Izraˇunati c x→0 x2 − 1 xn − 1 . Pokazati da funkcija f (x) = x3 −1 x−1 . n. (x − 2)2 51 x→1 c 11. Izraˇunati (i) lim 12. proizvoda. Izraˇunati c x→+∞ lim . c .4. 4 x=1 x = 1. razlike. Pokazati na osnovu definicije graniˇne vrijednosti da je c lim 2 = +∞. ima prekid u taˇki x = 1.2. (iii) f (x) = ln(6+x2 ) √ . (ii) f (x) = e2x (x3 + cos x). Koriste´i definiciju neprekidne funkcije pokazati da je funkcija c (i) f (x) = x+5 3 − 5x neprekidna u taˇki x = 1 . ZADACI 10. 4 8 x +1 17. Ispitati vrstu prekida. 16. Koriste´i se teoremama o neprekidnosti sume. x x2 + 1 x2 − 1 x2 13. c 2 √ 2 + 1 neprekidna na skupu R. (ii) f (x) = x (iii) f (x) = sin(2x + 3) neprekidna na skupu R. m ∈ N.

x2 − 16 19. Pokazati da funkcija f (x) = x sin x. ako je c √ √ 3 1+x−1 1 + 3x − 1 .52 18. +∞). Odrediti vrijednost f (0) tako da c funkcija f bude neprekidna u taˇki x = 0. s 2 21. Funkcija f nije definisana u taˇki x = 0. Pokazati da jednaˇina c 2 sin4 x + 5 sin3 x − 2 = 0. (ii) f (x) = . Ispitati uniformnu neprekidnost funkcije f (x) = √ x. 22. GRANICNE VRIJEDNOSTI f (x) = 2 . ima bar jedno rjeˇenje na segmentu 0. +∞). π . Ispitati vrste prekida funkcije ˇ GLAVA 2. (i) f (x) = √ 3 sin x 1+x−1 20. nije uniformno neprekidna na skupu [0. . na skupu [0.

s f (x + h) − f (x) (i) f (x) = lim = 0. (v) f (x) = ex . (iii) f (x) = sin x. Za funkciju z c koja ima konaˇan izvod u taˇki x0 kaˇe se da je diferencijabilna u taˇki x0 . Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇke x0 . h 53 . h→0 h (ii) Kako je na osnovu binomne formule (x + h)n = xn + nxn−1 h + = h nxn−1 + imamo f (x) = lim h→0 n 2 xn−2 h2 + · · · + hn − xn n 2 xn−2 h + · · · + hn−1 .1. Ako c postoji graniˇna vrijednost c f (x0 ) = lim x→x0 f (x) − f (x0 ) f (x0 + h) − f (x0 ) = lim . h→0 x − x0 h kaˇemo da je f (x0 ) prvi izvod ili izvod funkcije f u taˇki x0 . c c z c Ako je funkcija diferencijabilna u svakoj taˇki nekog skupa kaˇe se da je ona c z diferencijabilna na tom skupu. (iv) f (x) = ln x. (c = const). f (x + h) − f (x) = nxn−1 .1.1.1 Prvi izvod Definicija prvog izvoda Definicija 3.Glava 3 Diferencijalni raˇun c 3. Primjer 3. Odrediti izvode sljede´ih funkcija : c (i) f (x) = c. Rjeˇenje. (ii) f (x) = xn .1 3. n ∈ N.

c c z (iv)Vrijedi 1 ln(x + h) − ln x h h = ln 1 + . h h Ako uvedemo smjenu t = eh − 1. h→0+ h h . Funkcija f (x) = |x|. z (iii) Vrijedi sljede´e c sin h cos 2x+h sin(x + h) − sin x 2 2 = .2. c Definicija 3. (v) ex+h − ex eh − 1 x = ·e . z c Funkcija ima izvod u taˇki x0 ako i samo ako ima lijevi i desni izvod i ako c su oni jednaki. Ako postoji graniˇna vrijednost c f− (x0 ) = lim f+ (x0 ) = lim f (x0 + h) − f (x0 ) . 2 imamo (sin x) = cos x. h ln(1 + t) ln(1 + t) t pa kao i u (iv) zakljuˇujemo da je (ex ) = ex . DIFERENCIJALNI RACUN Ako je a realan broj moˇe se pokazati da vrijedi analogna formula (xa ) = axa−1 .23) i teoremu o smjeni kod graniˇnih vrijednosti doc c 1 bijamo da je (ln x) = x .54 ˇ GLAVA 3. h→0− f (x0 + h) − f (x0 ) h→0+ h kaˇemo da funkcija f u taˇki x0 ima lijevi (desni) izvod. h x sada koriste´i formulu (2. Njen lijevi c odnosno desni izvod je f− (0) = lim −h f (h) − f (0) = lim = −1.2. Na sliˇan naˇin se moˇe pokazati da je (cosx) = − sin x. Primjer 3. h h 2 Kako je h→0 lim sin h 2 h 2 = 1 i lim cos h→0 2x + h = cos x. x ∈ R. h . h→0− h h→0− h h→0+ f+ (0) = lim f (h) − f (0) h = lim = 1. nema izvod u taˇki x = 0. imamo eh − 1 t 1 = = 1 .

3.1. PRVI IZVOD

55

U prethodnom primjeru smo vidjeli da neprekidna funkcija ne mora biti diferencijabilna. Prirodno pitanje je da li je diferencijabilna funkcija i neprekidna. Odgovor na to pitanje daje sljede´a teorema. c Teorema 3.1. Svaka funkcija diferencijabilna u taˇki x0 ∈ R je i neprekidna u c toj taˇki. c Dokaz. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇki x0 . Tada postoji konaˇan c c f (x0 ) = lim odavde dobijamo
x→x0

x→x0

f (x) − f (x0 ) , x − x0

lim (f (x) − f (x0 )) = lim f (x0 )(x − x0 ) = 0.
x→x0

Dakle,
x→x0

lim f (x) = f (x0 ),

a ovo znaˇi da je funkcija f neprekidna u taˇki x0 . c c

3.1.2

Osobine prvog izvoda

Nalaˇenje izvoda po definiciji moˇe da bude komplikovano. Ovde dajemo z z neke osobine prvog izvoda na osnovu kojih je taj posao olakˇan. s Teorema 3.2. Ako su funkcije f i g diferencijabilne u taˇki x tada je : c (i) (αf (x) + βg(x)) = αf (x) + βg (x), za sve α, β ∈ R, (ii) (f (x)g(x)) = f (x)g(x) + f (x)g (x), (iii) f (x) g(x) = f (x)g(x) − f (x)g (x) , g 2 (x)

gdje je g(t) = 0 za svako t u nekoj okolini taˇke x. c c c Dokaz. Dokaza´emo samo tvrdjenje (iii). Tvrdjenja (i) i (ii) se dokazuju sliˇno. Iz f (x + h) f (x) f (x + h)g(x) − f (x)g(x + h) − = , g(x + h) g(x) g(x + h)g(x) dijelje´i sa h i puˇtaju´i da h teˇi 0 dobijamo traˇenu formulu. c s c z z

56

ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN

Primjedba 3.1. Iz formule (i) slijedi da je (f (x) + g(x)) = f (x) + g (x), (f (x) − g(x)) = f (x) − g (x). Primjer 3.3. Koriste´i pravilo o izvodu koliˇnika funkcija dobijamo c c (tg x) = (ctg x) = cos2 x + sin2 x 1 (sin x) cos x − sin x(cos x) = = , 2x 2x cos cos cos2 x

(cos x) sin x − cos x(sin x) − sin2 x − cos2 x 1 = =− 2 . 2 2 sin x sin x sin x
f g

Primjedba 3.2. Funkcije f + g, f g, funkcije f i g.

mogu biti diferencijabilne, a da takve nisu

c Primjer 3.4. Na´i : (i) (f (x) + g(x)) , ako je f (x) = |x|, g(x) = −|x|, (ii) (f (x)g(x)) , ako je f (x) = g(x) = |x|, f (x) (iii) , ako je f (x) = g(x) = |x| + 1. g(x) Rjeˇenje.Funkcija x → |x| nije diferencijabilna u taˇki 0, (primjer 3.2). Meds c jutim, imamo sljede´e : c (i) (f (x) + g(x)) = 0, (ii) (f (x)g(x)) = (x2 ) = 2x, f (x) (iii) = 0. g(x) Sljede´a teorema daje pravilo za izvod sloˇene funkcije. c z Teorema 3.3. Neka je funkcija g diferencijabilna u taˇki x0 i funkcija f diferc encijabilna u taˇki g(x0 ) tada je funkcija f ◦g diferencijabilna u taˇki x0 i vrijedi c c ((f ◦ g)(x0 )) = f (g(x0 ))g (x0 ). Primjer 3.5. Na´i izvod funkcije h(x) = ex . c Rjeˇenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f (x) = ex i g(x) = x2 . Na osnovu s prethodne teoreme je h (x) = f (g(x))g (x) = ex 2x. Primjer 3.6. Na´i izvod funkcije h(x) = xx . c Rjeˇenje. Vrijedi h(x) = (f ◦ g)(x), gdje je f (x) = ex i g(x) = x log x. Sada s imamo h (x) = ex log x (log x + 1) = xx (log x + 1). c c z Primjedba 3.3. Na sliˇan naˇin kao u prethodnom primjeru se moˇe odrediti i izvod funkcije h(x) = f (x)g(x) . Taj postupak diferenciranja se naziva logaritamskim diferenciranjem.
2 2

3.1. PRVI IZVOD

57

Teorema 3.4. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇki x0 i strogo monotona c u nekoj okolini taˇke x0 . Tada je inverzna funkcija f −1 diferencijabilna u taˇki c c y0 = f (x0 ) i vrijedi 1 (f −1 (y0 )) = . f (x0 ) Primjer 3.7. Neka je y = sin x. Na osnovu prethodne teoreme imamo da je (arcsin y) = Na sliˇan naˇin dobijamo c c (arccos y) = − Dalje, ako stavimo y = tg x, dobijamo (arctg y) = Na sliˇan naˇin dobijamo c c (arcctg y) = − 1 . 1 + y2 1 1 = cos2 x = . (tg x) 1 + y2 1 1 − y2 . 1 1 = = (sin x) cos x 1 1 − y2 .

Na osnovu primjera 3.1, 3.3 i 3.7, kao i na osnovu pravila diferenciranja imamo tablicu izvoda osnovnih elementarnih funkcija. Funkcija xa sin x tg x arcsin x arctg x a
x

izvod axa−1 cos x 1 cos2 x 1 √ 1 − x2 1 1 + x2 ax log a 1 x log a ch x

Funkcija 1 xa cos x ctg x arccos x arcctg x ex log x ch x

loga x sh x

izvod a − a+1 x − sin x 1 sin2 x 1 −√ 1 − x2 1 − 1 + x2 ex 1 x sh x

3.1.3

Geometrijska interpretacija prvog izvoda

Neka je data kriva y = f (x) i neka taˇke M (x0 , f (x0 )) i N (x0 + h, f (x0 + h)) c odredjuju sjeˇicu M N te krive. Koeficijent pravca sjeˇice M N je dat sa c c tg α = f (x0 + h) − f (x0 ) . h

pri ˇemu lim λ(h) = 0. Odrediti jednaˇinu tangente krive y = sin x u taˇki c c Rjeˇenje.2) znaˇi da je priraˇtaj funkcije f u c c s taˇki x0 pribliˇno jednak f (x0 )∆x0 .4 Diferencijal f (x0 + h) − f (x0 ) . Ako vrijedi uslov f (x0 ) = 0. DIFERENCIJALNI RACUN Ako pustimo da h → 0 tada taˇka N teˇi taˇki M . (3. relacija (3. Znaˇi. 2 2 4 . dobijamo ∆f (x0 ) = f (x0 )∆x0 + λ(h)h. u graniˇnom sluˇaju c z c c c dobijamo tangentu kroz taˇku M . c Ako uvedemo oznake ∆f (x0 ) = f (x0 + h) − f (x0 ). koeficijent pravca tangente krive c c y = f (x) u taˇki M (x0 . h Neka je data diferencijabilna funkcija f . f (x0 ) √ 2 π 4.8. ∆x0 = x0 + h − x0 = h. jednaˇina c y − y0 = − 1 (x − x0 ).1) . f (x0 )). Relaciju f (x0 ) = lim moˇemo pisati i na sljede´i naˇin z c c f (x0 + h) − f (x0 ) = f (x0 )h + λ(h)h. 4 4 2 dobijamo da je jednaˇina tangente c √ √ 2 2 π y− = x− . a izraz ∆f (x0 ) priraˇtaj s c s funkcije f u taˇki x0 . 3. f (x0 )) je c f (x0 ) = lim h→0 f (x0 + h) − f (x0 ) . h Na osnovu prethodnog imamo da je jednaˇina tangente krive y = f (x) u taˇki c c M (x0 . Sada za male h imamo ∆f (x0 ) ≈ f (x0 )∆x0 . Kako je s √ π 2 π y = cos = . f (x0 )) data sa y − y0 = f (x0 )(x − x0 ).2) Izraz ∆x0 nazivamo priraˇtaj argumenta x u taˇki x0 .58 ˇ GLAVA 3. Dakle.1. 2 predstavlja jednaˇinu normale krive y = f (x) u taˇki M (x0 . Dakle. c c Primjer 3. c z h→0 h→0 (3.

Funkcija f je diferencijabilna u taˇki x0 ako i samo ako postoji c konstanta A ∈ R takva da je f (x0 + h) − f (x0 ) = Ah + λ(h).15. f (0. Vrijedi sljede´e s c f (x) = −4 5 5(4 − 2−x 2+x 5 2−x 2+x x2 ) =− 4f (x) . f (x) = 1 i ∆x = 0.3. c z Rjeˇenje.15) = f (0) + ∆f (x) ≈ 1 − 0.3).484. onda je A = f (x0 ). 5(4 − x2 ) 4f (x)∆x . Koriste´i formulu (3.15. pri ˇemu je lim λ(h) = 0.15 = −0. Iz formule (3. h→0 h to jest f (x0 + h) − f (x0 ) − Ah = 0.9704. c Ako vaˇi (3.1. dobijamo ∆f (x) ≈ − 4·0.3) .2) dobijamo s sin 300 − sin 290 ≈ cos 300 · pa je π .9. c Rjeˇenje. gdje je lim λ(h) = 0. 5(4 − x2 ) ∆f (x) ≈ f (x)∆x = − Ako stavimo x = 0.03.97. 2 360 Taˇna vrijednost na ˇetiri decimale je 0. Taˇna vrijednost na ˇetiri decimale je 0.10.2) izraˇunati pribliˇnu vrijednost funkcije c c z f (x) = u taˇki x0 = 0. 5·4 Dakle. Izraˇunati pribliˇnu vrijednost sin 290 . h→0 h→0 (3. lim h→0 h Odavde zakljuˇujemo da je c f (x0 + h) − f (x0 ) − Ah = λ(h). 180 √ 1 π 3 − ≈ 0.5. PRVI IZVOD 59 Primjer 3. c c Primjer 3. c c sin 290 ≈ Teorema 3.03 = 0. 4848. Funkcija f je diferencijabilna u taˇki x0 ako i samo ako postoji A ∈ R tako da vrijedi f (x0 + h) − f (x0 ) lim = A. z c Dokaz.

60 ˇ GLAVA 3. Neka je funkcija f diferencijabilna u taˇki x0 . dy dy dx = . Za diferencijal funkcije f (x) = x vrijedi df (x) = f (x)∆x = ∆x.3. c d • diferencijal inverzne funkcije. Diferencijal c funkcije f u taˇki x0 za datu vrijednost priraˇtaja ∆x je c s df (x0 ) = f (x0 )∆x.13. Na´i c u d arctg . 1 dy = dx .11. dt dx dt • invarijantnost diferencijala. v v2 vdu − udv u = . Iz prethodne definicije zakljuˇujemo da je diferencijal funkcije linearna funkcija c piraˇtaja ∆x. Jednaˇina tangente krive date parametarski x = x(t). Koriste´i osobine diferencijala imamo s c d arctg u 1 = v 1+ u v 2d u udv − vdu = . d(λu) = λdu. v Rjeˇenje. d(uv) = udv + vdu.12. Primjer 3. s Primjer 3. dx dy • diferencijal funkcije date parametarski. dx = ∆x. d(u + v) = du + dv. Na osnovu ovoga imamo sljede´u oznaku c df (x) . • diferencijal proizvoda. v u2 + v 2 . y = y(t) c u taˇki t = t0 je c x (t0 ) y − y(t0 ) = (x − x(t0 )). y (t0 ) Primjer 3. • homogenost difencijala. Dakle. dx Lako se pokazuje da diferencijal ima sljede´e osobine : c f (x) = • aditivnost difrencijala. d(u(v(x))) = (u(v(x))) dx = u (v)v (x)dx = u (v)dv. DIFERENCIJALNI RACUN Definicija 3. • diferencijal koliˇnika.

2. f (x0 ) = 0. x − x0 f− (x0 ) ≥ 0. Teorema 3. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇke x0 . x ≥ 1. poznata kao Fermatova teorema.2.5.6. z s Primjer 3. pa je za x < x0 f (x) − f (x0 ) ≥ 0. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 61 3.3. Ako funkcija f ima lokalni ekstremum u taˇki x0 i ako u x0 ima c izvod tada je f (x0 ) = 0. Ako za c svako x iz te okoline vaˇi f (x) ≥ f (x0 ) (f (x) ≤ f (x0 )) kaˇemo da funkcija f z z ima lokalni minimum (maksimum) u taˇki x0 . zakljuˇujemo da je f (x0 ) ≥ 0.1 Teoreme o srednjoj vrijednosti i primjene Teoreme o srednjoj vrijednosti Definicija 3. Lokalni minimum i lokalni c maksimum nazivamo lokalnim ekstremumima. c 2 Sljede´a teorema. s c Dakle. ima dva lokalna maksimuma. 1 < x < 1. daje potreban uslov c kada diferencijabilna funkcija ima lokalni ekstremum. x2 − 1.4. f (x) =  2 −x + 4x − 3. Funkcija moˇe imati viˇe lokalnih maksimuma odnosno lokalnih minimuma. x − x0 pa zakljuˇujemo da je c f+ (x0 ) ≤ 0. Dokaz. u taˇkama x1 = − 3 i x2 = 2.14. Funkcija   −x2 − 3x + 2. x ≤ −1. Taˇke u kojima je prvi izvod funkcije f jednak nuli se zovu c stacionarne taˇke funkcije f . Kako funkcija f u taˇki x0 ima izvod. Tada je c u nekoj okolini taˇke x0 c f (x0 ) ≥ f (x). a odavde opet zbog toga ˇto funkcija f ima izvod u taˇki x0 imamo f (x0 ) ≤ 0. c Odavde zakljuˇujemo da je c . c c Ako sada uzmemo x > x0 dobijamo f (x) − f (x0 ) ≤ 0. Pretpostavimo da funkcija f u taˇki x0 ima lokalni maksimum.2 3. Definicija 3.

u njoj funkcija f dostiˇe lokalni minimum f ( 1 ) = − 2 . c Primjer 3.17. (iii) f (a) = f (b). Pokaˇimo da je on jednistven. DIFERENCIJALNI RACUN Prema Fermatovoj teoremi imamo da ako funkcija f definisana na [a. Lokalni c c minimum ove funkcije je u taˇki x = −1. . ima taˇno jedan realan korijen. Medjutim. b). b) takva da je f (c) = 0. pa je f (x) = 0 za svako x ∈ (a. Kako je f nepekidna funkcija i s f (0)f (2) < 0. tada iz z c f (a) = f (b) slijedi da je funkcija f konstanta na [a. tada na osnovu Rolleove teoreme zakljuˇujemo da postoji c ∈ R takav da je f (c) = 0. pa dostiˇe minimum i makz simum na [a. Neka je funkcija f definisana na [a. Ako vaˇi : z (i) f je neprekidna na [a. Rolleova teorema. jer je c f (x) = 5x4 + 6x2 + 10 > 0.19 zakljuˇujemo da data jednaˇina ima bar c c jedan realan korijen i to u intervalu (0. mada ne moraju biti stacionarne taˇke. Funkcija f (x) = x3 ima na [−1. c c Sada na osnovu Fermatove teoreme zakljuˇujemo da je f (c) = 0. na segmentu [0. 2] ima jednu stacionarnu 1 taˇku x = 1 . b] dostiˇe ekstremum on se nalazi u stacionarnim taˇkama. tada postoji taˇka c ∈ (a. c Rjeˇenje. c c Primjer 3. c Dokaz.62 ˇ GLAVA 3. Medjutim. b]. Iz Rolleove teoreme slijedi da izvod P polinoma P ima taˇno c jednu nulu izmedju dvije uzastopne nule polinoma P. b]. Funkcija f (x) = x2 −x. (ii) f ima izvod na (a. Uslov da je prvi izvod funkcije u taˇki jednak nuli je samo potreban ali ne i c dovoljan uslov da taˇka bude taˇka lokalnog ekstremuma. Ako se minimum i maksimum dostiˇu u taˇkama a i b. b]. Neka je f (x) = x5 + 3x3 + 10x − 30. a lokalni maksimum je u taˇki x = 1. ali nema u toj taˇki lokalni ekstremum. Primjer 3. U suprotnom sluˇaju bar jedan ekstremum je u nekoj taˇki c ∈ (a. b). ako su x1 i x2 dvije uzastopne nule polinoma P tada je P (x1 ) = P (x2 ) = 0. Kako je c z 2 2 f (0) = 0 i f (2) = 2 zakljuˇujemo da funkcija f u taˇki x = 2 dostiˇe lokalni c c z maksimum.15.7. jer je funkcija f monotono rastu´a. Ako z bi postojali realni brojevi c1 i c2 takvi da je f (c1 ) = f (c2 ) = 0. c c c Primjer 3.18. 2). Naime.16. b). b]. Pokazati da jednaˇina c x5 + 3x3 + 10x − 30 = 0. taˇke a z c c i b mogu biti taˇke ektremuma. na osnovu teoreme 2. Funkcija f je neprekidna na intervalu [a. 1] stacionarnu taˇku x = 0. b]. c ovo je nemogu´e. c c Teorema 3.

b]. g(b) − g(a) g (c) f (b) − f (a) g (c) = 0. Ako vaˇi : z (i) f je neprekidna na [a. polinom P ima bar jednu nulu izmedju x1 i x2 . g(b) − g(a) Teorema 3. b). na osnovu Rolleove teoreme zakljuˇujemo da je g(a) = g(b). ako stavimo g(x) = x. Ako vaˇi : z (i) f i g su neprekidne na [a. Teorema 3. Cauchyjeva teorema. pa x1 i x2 ne bi bile dvije uzastopne nule polinoma P . b]. pa postoji taˇka c ∈ (a. b) takva da je c f (b) − f (a) = f (c). to jest f (c) − Dakle. Dakle. b]. Neka su funkcije f i g definisane na [a. f (b) − f (a) f (c) = . b). b−a Dokaz. tada postoji taˇka c ∈ (a. (ii) f i g imaju izvode na (a. g(b) − g(a) Funkcija h ispunjava uslove Rolleove teoreme. b]. (ii) f ima izvod na (a. Ako bi izmedju nula x1 i x2 postojale dvije nule polinoma P onda bi izmedju te dvije nule postojala i jedna nula polinoma P . tada postoji taˇka c ∈ (a. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE 63 pa su ispunjeni uslovi Rolleove teoreme. b) takva da je c f (c) f (b) − f (a) = . . Definiˇimo funkciju h na sljede´i naˇin c s c c h(x) = f (x) − f (b) − f (a) g(x). b). Neka su sada x1 i x2 dvije uzastopne nule polinoma P . (iii) g (x) = 0 za svako x ∈ (a. g(b) − g(a) g (c) Dokaz.8. Lagrangeova teorema.2.3. b). b). takva c da je h (c) = 0.9. Zbog uslova g (x) = 0 za svako x ∈ (a. Neka je funkcija f definisana na [a. Dokaz slijedi iz Cauchyjeve teoreme.

Na osnovu Lagrangeove teoreme imamo s √ √ x n n 1+x− 1= n . 2] dobijamo |f (x)| ≤ 3e2 . x).20. pa za dvije proizvoljne s taˇke x.21. n za sve x > 0. Neka je funkcija f diferencijabilna na intervalu I. Kako je c c sup |f (x)| = M < +∞. Sada imamo pa dovoljno uzeti δ= |f (x2 ) − f (x1 )| = 3e2 · |x2 − x1 |. za c ∈ (0.64 ˇ GLAVA 3. Funkcija f ispunjava uslove Lagrangeove teoreme. DIFERENCIJALNI RACUN Primjer 3.19. 3e2 Primjer 3. Rjeˇenje. Kako je f (x) = ex (1 + x). 0. x∈I . x). Za funkciju f (x) = xex . gdje je c izmedju x1 i x2 . takvo da vrijedi c |x2 − x1 | < δ ⇒ |f (x2 ) − f (x1 )| < 0. 2]. x ∈ [0. Kako je 1 n (1 + c)n−1 √ n ≤ 1. gdje je taˇka c izmedju taˇaka x i y.001. dobijamo x+1≤1+ x . Ako je sup |f (x)| = M < +∞ x∈I tada je funkcija f uniformno neprekidna na intervalu I. y ∈ I vrijedi c |f (x) − f (y)| = |f (c)||x − y|. n Primjer 3. na´i δ > 0.001 . n (1 + c)n−1 gdje je c ∈ (0. Pokazati da je √ x n 1+x≤1+ . za x ∈ [0. Iz Lagrangeove teoreme imamo s |f (x2 ) − f (x1 )| = |f (c)| · |x2 − x1 |. Rjeˇenje. Neka je x > 0. Rjeˇenje.

x2 ). a f (x) > 0 za x ∈ (c.4).4) Pretpostavimo sada da su {xn } i {yn } nizovi taˇaka iz intervala I. Rjeˇenje. c Posljedica 3. x > −1. b) onda je funkcija f monotono rastu´a (opadaju´a) na (a. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a. koriste´i Lagrangeovu teoremu dajemo postupak kojim se odredjuje c monotonost diferencijabilne funkcije. b).3. c). Za prvi izvod funkcije f imamo s f (x) = 1 − Kako je 1 x = . b). gdje je c ∈ (x1 . pa je funkcija f monotono rastu´a. diferencijabilna na intervalu (a.2. Ako je f (x) > 0 (f (x) < 0) za svako x ∈ (a. c c Dokaz. f je uniformno neprekidna funkcija. TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE imamo |f (x) − f (y)| ≤ M |x − y|. Neka je x1 < x2 . 1+x 1+x x > 0 za x > 0. Tada je zbog (3.2. i funkcija f je monotono opadaju´a. b]. n→+∞ lim |f (xn ) − f (yn )| = 0. 65 (3. takvi da je c n→+∞ lim |xn − yn | = 0. b] i diferencijabilna na intervalu (a. a f (x) < 0 za x ∈ (c. c). 1+x . Teorema 3. b). a) (f (x) < 0 za x ∈ (a. tada zbog Lagrangeove teoreme imamo f (x2 ) − f (x1 ) = f (c)(x2 − x1 ). Dakle.10. a)) onda funkcija f u taˇki c ima lokalni maksimum (minimum). Odrediti monotonost i ekstremume funkcije f (x) = x − ln(1 + x).1. 3. Neka je funkcija f definisana i neprekidna na intervalu [a. Ako je f (x) > 0 za x ∈ (a. c Primjer 3. b) i f (c) = 0 za c ∈ (a.2 Monotonost funkcije Ovde. a ako je f (x) < 0 onda je c f (x2 ) − f (x1 ) < 0.22. Ako je f (x) > 0 dobijamo f (x2 ) − f (x1 ) > 0.

g ∗ (x) − g ∗ (a) g (c) Iz definicije funkcija f ∗ i g ∗ zakljuˇujemo da je c f (c) f (x) = . vidimo da one ispunjavaju uslove Cauchyjeve teoreme. c (iii) postoji tada postoji lim f (x) . Ako vrijedi : c c (i) lim f (x) = lim g(x) = 0. f ∗ (a) = g ∗ (a) = 0. Osim toga f (0) = 0. takva da je f ∗ (x) − f ∗ (a) f ∗ (c) = ∗ . Taj minimum je f (0) = 0. (L’Hospitalovo pravilo)Neka su funkcije f i g definisane i diferencijabilne u nekoj okolini taˇke a osim.3 L’Hospitalovo pravilo Kao primjenu Cauchyjeve teoreme dajemo pravilo koje se ˇesto koristi za c f (x) f (x) i lim . g(x) x→a g (x) x→a x→a lim x→a Dokaz. x→a x→a (ii) g (x) = 0 u nekoj okolini taˇke a. 1+x zakljuˇujemo da je funkcija f monotono rastu´a za x > 0 i monotono opadaju´a c c c za −1 < x < 0. odredjivanje graniˇnih vrijednosti lim c x→∞ g(x) x→a g(x) Teorema 3. za sve x > −1. pa funkcija u taˇki x = 0 ima minimum i c to na cijelom skupu (−1. Ako definiˇemo c s funkcije f ∗ i g ∗ sa f ∗ (x) = f (x). +∞). Funkcije f i g ne moraju biti definisane u taˇki x = a. g(x) g (c) . za x = a. eventualno u taˇki a. g ∗ (x) = g(x). Dakle. vrijedi f (x) ≥ f (0). to jest x ≥ ln(1 + x).11. g (x) f (x) i vrijedi g(x) lim f (x) f (x) = lim . za sve x > −1. 3.66 ˇ GLAVA 3.2. pa postoji taˇka c izmedju c x i a. DIFERENCIJALNI RACUN x < 0 za − 1 < x < 0.

zakljuˇujemo da je c x→a g (x) lim 67 f (x) f (x) = lim . Koriste´i L’Hospitalovo pravilo s c 0 dobijamo lim 1 − cos x (1 − cos x) sin x 0 = lim = lim 1 = = 0.4. (i) Ovo je neodredjeni izraz oblika . 1 1 − x ex − 1 . tg x x→0 x→+∞ lim x2 e−x . a zatim primjeniti L’Hospitalovo pravilo. x→+∞ ex x→+∞ e x→+∞ e x→+∞ (iii) U ovom sluˇaju se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞ − ∞. 00 .23. 0 · ∞. ∞ lim x2 e−x = lim x2 2x 2 = lim x = lim x = 0. Sveˇ´emo ga c sc 0 na neodredjeni izraz oblika . (iii) lim x→0 0 Rjeˇenje. (i) Prethodna teorema vrijedi i u sluˇaju da je a = ∞. ∞0 . TEOREME O SREDNJOJ VRIJEDNOSTI I PRIMJENE Ako x → a. pa se L’Hospitalovo pravilo moˇe primjeniti z 0 ∞ i na ove sluˇajeve.3. pa kako postoji f (x) . 0 lim 1 1 − x x e −1 = lim ex − 1 − x ex − 1 = lim x x→0 x(ex − 1) x→0 e − 1 + xex x→0 = lim 1 ex = . c (ii) Neodredjeni tipovi 1∞ . x→a g(x) x→a g (x) lim Primjedba 3. c Primjer 3. Transformisa´emo ovaj c ∞ izraz na neodredjeni izraz oblika . x→0 ex + ex + xex 2 . Izraˇunati : c (i) lim (ii) 1 − cos x . ∞ − ∞ se mogu pogodnim transfor∞ 0 macijama svesti na oblik ili .2. tada c → a. x→0 x→0 tg x (tg x) 1 2x cos x→0 (ii) Ovde se radi o neodredjenom izrazu oblika ∞ · 0.

24. n ∈ N. f (n−1) tada se izvod reda n. f 0 je po definiciji jednak funkciji f . Naime. Neka funkcije u i v imaju izvode reda n. poznata kao Leibc nitzova formula. λ ∈ R. Primjer 3. 5. Izvod reda nula. 2 (ln x)(n) = (−1)n−1 Pokaˇimo na primjer 2. .12. Za funkciju koja u taˇki ima izvod reda n kaˇemo da je n puta diferencijac z bilna. Kako je ax = ex ln a . n ∈ N. (sin x)(n) = sin x + 2 nπ (cos x)(n) = cos x + . DIFERENCIJALNI RACUN 3. gdje je a > 0. Ako je definisan izvod reda n − 1. n ∈ N.6.68 ˇ GLAVA 3.3. Koriste´i matematiˇku indukciju lako se pokazuju sljede´e forc c c mule : 1. 3. (n − 1)! .1 Izvodi viˇeg reda s Izvod reda n U ovoj sekciji uvodimo pojam izvoda viˇeg reda. f (n) definiˇe s kao prvi izvod funkcije f (n−1) . onda funkcija uv ima izvod reda n i vrijedi n (uv)(n) = k=0 n k u(k) v (n−k) . n ∈ N. n ∈ N. a = 1. U sluˇaju izvoda reda n. (xa )(n) = a(a − 1) · · · (a − n + 1)xa−n . 2. Iz osobina izvoda lako se dobija da je (f (x) + g(x))(n) = f (n) (x) + g (n) (x) i (λf (x))(n) = λf (n) (x). 4. Izvod f nazivamo prvim izvodom funkcije f . vrijedi sljede´a teorema. Teorema 3. imamo (ax )(n) = (ex ln a )(n) = ex ln a (ln a)n = ax (ln a)n . n ∈ N. (ax )(n) = ax (ln a)n . z Vrijedi (ex ) = ex .3 3. ne vrijedi analogna osobina c kao kod izvoda prvog reda. Definicija 3. n ∈ N. Izvodi viˇeg reda se definiˇu s s s induktivno. pa je (ex )(n) = ex . xn nπ . proizvoda dvije funkcije.

2 2 2 2x + 3 . Rjeˇavaju´i ovaj sistem jednaˇina dobijamo s c c a = −7. x2 − 5x + 6 x−2 x−3 Odredimo realne brojeve a i b takve da je Dobijamo da za a i b vrijedi 2x + 3 = a(x − 3) + b(x − 2). c Rjeˇenje. Odavde imamo a+b=2 −3a − 2b = 3. Iz formule s sin α cos β = imamo f (x) = Kako je (sin ax)(n) = an sin ax + zakljuˇujemo c f (n) (x) = nπ 6n nπ sin 6x + + 2n−1 sin 2x + . Na´i izvod reda n funkcije f (x) = sin 4x cos 2x. Vrijedi s 2x + 3 2x + 2 = . 2 1 [sin 6x + sin 2x] .3. b = 9.25.26. IZVODI VISEG REDA 69 Dokaz prethodne teoreme se izvodi koriste´i matematiˇku indukciju i sliˇan c c c je dokazu binomne formule.ˇ 3. 2 nπ . Primjer 3. Kako je 1 x+c zakljuˇujemo c 2x + 3 2 − 5x + 6 x (n) (n) = (−1)n n! . x2 − 5x + 6 1 [sin(α + β) + sin(α − β)] . Na´i izvod reda n funkcije f (x) = Rjeˇenje. (x + c)n+1 = 7(−1)n+1 n! 9(−1)n n! + . n+1 (x − 2) (x − 3)n+1 . 2 c Primjer 3. x2 − 5x + 6 (x − 2)(x − 3) 2x + 3 a b = + .

70

ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN

3.3.2

Drugi izvod i konveksnost

Definicija 3.7. Za funkciju f kaˇemo da je konveksna (konkavna) na skupu z D ako za svako λ ∈ [0, 1] i za sve x, y ∈ D vaˇi z f (λx + (1 − λ)y) ≤ λf (x) + (1 − λ)f (y) (f (λx + (1 − λ)y) ≥ λf (x) + (1 − λ)f (y)). Primjer 3.27. Funkcija f (x) = x2 je konveksna na skupu R. Rjˇenje. Neka je λ ∈ [0, 1] i x, y ∈ R. Iz s λ(1 − λ)(x − y)2 ≥ 0, dobijamo a odavde slijedi λx2 + (1 − λ)y 2 ≥ λ2 x2 + 2λ(1 − λ)xy + (1 − λ)2 y 2 , to jest f (λx + (1 − λ)y) ≤ λf (x) + (1 − λ)f (y). U prethodnom primjeru smo ustanovili koveksnost funkcije na osnovu definicije. To nije uvijek jednostavno. Na primjer, funkcija f (x) = (x + 1)10 + ex , je konveksna na skupu R. Da bi to pokazali na osnovu definicije treba pokazati da za sve λ ∈ [0, 1] i sve x, y ∈ R vrijedi (λx + (1 − λ)y + 1)10 + eλx+(1−λ)y ≤ λ((x + 1)10 + ex ) + (1 − λ)((y + 1)10 + ey ). Sljede´a teorema daje jednostavno pravilo za ispitivanje konveksnosti funkcije c na osnovu izvoda funkcije. Teorema 3.13. Neka je f diferencijabilna funkcija na intervalu (a, b). Tada je f konveksna na (a, b) ako i samo ako je f neopadaju´a funkcija. c Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija f konveksna. Neka su x1 i x2 proizvoljne taˇke iz intervala (a, b) takve da je x1 < x2 . Za taˇku x izmedju taˇaka x1 i x2 c c c vrijedi x = λx1 + (1 − λ)x2 , gdje je λ= x2 − x . x2 − x1 λ(1 − λ)(x2 − 2xy + y 2 ) ≥ 0,

Iz definicije konveksne funkcije dobijamo f (x) ≤ λf (x1 ) + (1 − λ)f (x2 ),

ˇ 3.3. IZVODI VISEG REDA to jest λf (x) + (1 − λ)f (x) ≤ λf (x1 ) + (1 − λ)f (x2 ), a odavde je λ(f (x) − f (x1 )) ≤ (1 − λ)(f (x2 ) − f (x)). Kako je λ= imamo f (x2 ) − f (x) f (x) − f (x1 ) ≤ . x − x1 x2 − x x2 − x , x2 − x1

71

(3.5)

Dakle, funkcija f je konveksna ako i samo ako za sve x1 , x, x2 ∈ (a, b) takve da je x1 < x < x2 vrijedi (3.5). Ako u (3.5) pustimo da x → x1 , odnosno x → x2 dobijamo f (x2 ) − f (x) f (x2 ) − f (x) f (x1 ) ≤ , ≤ f (x2 ). x2 − x x2 − x Dakle, f (x1 ) ≤ f (x2 ), pa je funkcija f neopadaju´a. c Neka je sada f diferencijabilna funkcija i neka je f neopadaju´a funkcija. Neka c su date taˇke x1 , x, x2 ∈ (a, b) takve da je x1 < x < x2 . Na osnovu Lagrangeove c teoreme imamo f (x) − f (x1 ) = f (c1 ), c1 ∈ (x1 , x) x − x1 f (x2 ) − f (x) = f (c2 ), c2 ∈ (x, x2 ). x2 − x Kako je f neopadaju´a funkcija dobijamo da vrijedi (3.5). Dakle, funkcija f je c konveksna. Kako je funkcija f monotono neopadaju´a (nerastu´a) ako i samo ako je c c f ≥ 0 (f ≤ 0) iz prethodne teoreme dobijamo sljede´e pravilo za ispitivanje c konveksnosti. Teorema 3.14. Neka je funkcija f dva puta diferencijabilna na intervalu (a, b). Funkcija f je konveksna (konkavna) na intervalu (a, b) ako i samo ako je f (x) ≥ 0 (f (x) ≤ 0) za sve x ∈ (a, b). Primjedba 3.5. Ako je funkcija f konveksna na intervalu (a, b), tada koriste´i c matematiˇku indukciju dobijamo c f (λ1 x1 + · · · λn xn ) ≤ λ1 f (x1 ) + · · · + λn f (xn ), (3.6)

gdje su x1 , . . . , xn ∈ (a, b), a λ1 , . . . , λn nenegativni realni brojevi ˇiji je zbir c jednak 1.

72 Primjer 3.28. Funkcija f (x) = f (x) =

ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN 1 , je konveksna na skupu (0, +∞), jer je x 2 > 0, x3 za sve x > 0, 1 , i = 1, . . . , n, dobijamo n + ··· + 1
x1 n

pa iz nejednakosti (3.6) ako uzmemo λi = 1 + ··· + ≤ 1

x1 n

xn n

x1 n

,

to jest nejednakost izmedje harmonijske i aritmetiˇke sredine c
1 x1

n + ··· +

1 x1

x1 + · · · + xn . n

Definicija 3.8. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini taˇke x0 . Ako je c funkcija f konveksna (konkavna) za x < x0 , a konkavna (konveksna) za x > x0 kaˇemo da je taˇka (x0 , f (x0 )) prevojna taˇka funkcije f . z c c Primjer 3.29. Prevojna taˇka funkcije f (x) = x3 , x ∈ R, je taˇka x0 = 0, jer c c je f (x) = 6x i f (x) > 0 za x > 0, a f (x) < 0 za x < 0. Uslov f (x0 ) = 0 je samo potreban uslov ali ne i dovoljan da bi taˇka c (x0 , f (x0 )) bila prevojna taˇka funkcije f . c Primjer 3.30. Funkcija f (x) = x4 , x ∈ R, nema prevojnu taˇku iako je c f (0) = 0. Naime, ovde je f (x) ≥ 0 za sve x ∈ R.

3.3.3

Taylorova formula

Vidjeli smo, na osnovu Lagrangeove teoreme, da ako je funkcija f neprekidna na [a, b], diferencijabilna na (a, b) i x ∈ (a, b) da tada postoji taˇka c ∈ (a, x) c takva da je f (x) = f (a) + f (c)(x − a). Ova formula se moˇe uopˇtiti. Njeno uopˇtenje je poznato kao Taylorova forz s s mula. Naime, vrijedi sljede´a teorema. c Teorema 3.15. Neka funkcija f ima konaˇne izvode do reda n + 1 u nekoj c okolini taˇke a. Tada u okolini taˇke a vrijedi c c f (x) = f (a) + f (a) f (a) (x − a) + (x − a)2 + · · · + 1! 2! (3.7)

f (n) (a) f (n+1) (a + θ(x − a)) (x − a)n + (x − a)n+1 , θ ∈ (0, 1). n! (n + 1)!

4. ako z c s je f (x) = ω(x)g(x) (x = a) i lim ω(x) = 0. Taylorova formula se moˇe napisati i u Cauchyjevom obliku ostatka. 2 3 n a k = 1. θ ∈ (0. IZVODI VISEG REDA Polinom Tn (x) = f (a) + f (a) f (a) f (n) (a) (x − a) + (x − a)2 + · · · + (x − a)n . 5. 2! 3! n! x3 x2n−1 + · · · + (−1)n−1 + o(x2n ) (x → 0). Kaˇemo da je f beskonaˇno mala viˇeg reda u odnosu na g kad x → a.3. k! ln(1 + x) = x − n (1 + x)a = k=0 a 0 = . c Izraz Rn (x) = f (x) − Tn (x).24) dobijamo sljede´e formule : c 1. c Taylorova formula u Peanovom obliku ostatka je f (x) = Tn (x) + o((x − a)n ) (x → a). z Iz primjera (3. n! Napomenimo da je θ veliˇina koja zavisi od x. gdje je a k a(a − 1) · · · (a − k + 1) . Prije toga uvedimo jednu oznaku. z On ima sljede´i oblik c Rn (x) = f (n+1) (a + θ(x − a)) (1 − θ)n (x − a)n+1 . xk + o(xn ) (x → 0). se naziva ostatak u Taylorovoj formuli.ˇ 3. 2. k ∈ N. ex = 1 + x + sin x = x − cos x = 1 − x2 x3 xn + + ··· + + o(xn ) (x → 0). Pored ova dva oblika ˇesto se c c koristi i oblik Taylorove formule u Peanovom obliku ostatka. a ∈ R. 3. 1! 2! n! 73 se naziva Taylorovim polinomom stepena n funkcije f u okolini taˇke a. Ako je u Taylorovoj formuli a = 0 kaˇemo da se radi o Mauclarinovoj formuli.7) se naziva Taylorova formula sa ostatkom u Lagrangeovom obliku. Formula (3. 1). x→a To oznaˇavamo sa f (x) = o(g(x)) kad x → a. 2! 4! (2n)! x3 xn x2 + − · · · + (−1)n−1 + o(xn ) (x → 0). 3! (2n − 1)! x2 x4 x2n + + · · · + (−1)n + o(x2n+1 ) (x → 0).

tada u taˇki a funkcija f nema lokalni ekstremum. 12 x→0 Na kraju. i 3. f (n) (a) = 0. navedimo joˇ jedan rezultat koji je neposredna posljedica Taylorove s formule. a koji sluˇi za ispitivanje ekstremuma funkcija. Koriste´i razvoje 1. z Teorema 3.74 Primjer 3. Prije nego c z damo neke primjere. Ovde dajemo postupak koji koristimo za ispitivanje funkcija i crtanje njihovih grafika. Ako za neko k = 0 i n ∈ R vrijedi x→+∞ lim (f (x) − kx − n) = 0 x→−∞ lim (f (x) − kx − n) = 0) .10.31. x→+∞ x→−∞ Definicija 3. Ako c je n paran broj. za pravu y = kx + n kaˇemo da je desna (lijeva) kosa asimptota funkcije z y = f (x). Ako je n neparan broj. Neka je a stacionarna taˇka n puta diferencijabilne funkcije f c i f (a) = f (a) = · · · = f (n−1) (a) = 0.9. 3.3. tada je a taˇka lokalnog maksimuma ako je f (n) (a) < 0 i taˇka c c lokalnog minimuma ako je f (n) (a) > 0. Definicija 3. Rjeˇenje. Za pravu y = b kaˇemo da je desna (lijeva) horizontalna z asimptota funkcije y = f (x) ako vrijedi lim f (x) = b ∈ R lim f (x) = b ∈ R .16. Za pravu x = a kaˇemo da je vertikalna asimptota funkcije z y = f (x) ako vrijedi x→a− lim f (x) = ±∞ ili x→a+ lim f (x) = ±∞. Izraˇunati c ˇ GLAVA 3.11. Taj postupak se sastoji u nekoliko koraka : . Definicija 3. DIFERENCIJALNI RACUN cos x − e− lim x→0 x4 x2 2 .4 Ispitivanje funkcija Diferencijalni raˇun moˇe da se primjeni na ispitivanje funkcija. dobijamo s c cos x − e− lim x→0 x4 x2 2 = lim 1 x→0 x4 = lim 1− − x4 x2 x4 x2 + + 0(x5 ) − 1 − + + o(x5 ) 2 24 2 8 o(x5 ) 1 + 12 x4 =− 1 . uvodimo pojam asimptota.

Na sliˇan naˇin se dobija da je funkcija negativna za x ∈ (−∞. 2). c 6. +∞).ˇ 3. s 1. Odredjuje se domen funkcije. odredjuju. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇine c x2 = 0. Nalazi se drugi izvod. 75 3. Funkcija nije periodiˇna. s 4. lim x→2− 4 − x2 x2 .32. 5. x→+∞ 4 − x2 lim lim x2 = −1. parnost i periodiˇnost. x→−∞ 4 − x2 pa je prava y = −1 horizontalna asimptota. njen grafik je simetriˇan c u odnosu na y osu. +∞). 4 − x2 Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (−2. Osim toga je x2 = +∞. Vrijedi x2 = −1. Funkcija je definisana za sve x ∈ (−∞. c 2. stacionarne taˇke.3. intervali monotonosti i c lokalni ekstremumi. Nacrtati grafik funkcije y= Rjeˇenje. 4 − x2 . 2) ∪ (2. Na osnovu prethodnih ispitivanja crtamo grafik funkcije. Dakle. −2) ∪ (−2. c Funkcija je pozitivna za sve x za koje je x2 > 0. odredjuju prevojne taˇke i intervali konveksnosti. IZVODI VISEG REDA 1. 4 − x2 Dakle. Nalazi se prvi izvod. Odredjuju se nule i znak funkcije. Kako vrijedi f (−x) = f (x) funkcija je parna. c 2. −2) ∪ c c (2. Primjer 3. taˇka x = 0 je nula funkcije. Ispituje se ponaˇanje funkcije na krajevima domena i odredjuju asimptote. 3.

Na osnovu prethodnog imamo da je stacionarna taˇka taˇka c c lokalnog minimuma i vrijedi y(0) = 0. Kako je y > 0 za x ∈ (0. Funkcija nema prevojnih taˇaka. −2) ∪ (−2. Znaˇi funkcija je na (−2.1: Grafik funkcije f (x) = x2 4−x2 .76 lim ˇ GLAVA 3. a y < 0 za x ∈ (−∞. DIFERENCIJALNI RACUN x2 = −∞. 0) zakljuˇujemo da je funkcija c monotono rastu´a na (0. +∞). y = 0. y < 0 za x ∈ (−∞. 2) ∪ c c (2. +∞). 0). c y = pa je y > 0 za x ∈ (−2. −2) ∪ (2. +∞) c konkavna. 5. (4 − x2 )2 (4 − x2 )2 Dakle. a monotono opadaju´a na (−∞. c 6. Grafik y 8(4 − x2 ) + 16x(4 − x2 )2x 24x4 + 32 = . zakluˇujemo da funkcija nema kosu asimptotu. Za prvi izvod imamo y = (4 − x2 )2x + 2x · x2 8x = . 2). x→2+ 4 − x2 pa je prava x = 2 vertikalna asimptota. 2)∪(2. −2) i na (2. −2)∪ c c (−2. 2) konveksna. (4 − x2 )4 (4 − x2 )4 x x=-2 x=2 Slika 3. taˇka x = 0 je stacionarna taˇka. Odredimo prevojne taˇke i konveksnost. c Kako je lim x→∞ x 4. a na (−∞. +∞).

c y = 2 ln x + 3. c Funkcija je pozitivna za sve x za koje je x2 ln x > 0. Nule funkcije se odredjuju iz jednaˇine c x2 ln x = 0. Funkcija je definisana za sve x ∈ (0. Funkcija je negativna za x ∈ (0. 5.33. +∞). Dakle. lim x ln x = +∞. +∞).3. x→0+ lim x2 ln x = lim ln x x→0+ 1 x2 = lim 1 x x→0+ − 2 x3 = lim − x→0+ x2 = 0. Dobijamo da je taˇka x = e c stacionarna taˇka. a y < 0 za x ∈ (0. Kako je y > 0 za x ∈ c 1 1 (e− 2 . e− 2 ). Funkcija nije ni parna ni neparna. Taˇka c 3 P (e− 2 . a na (0. +∞). 3. pa je y > 0 za x ∈ (e− 2 . Dobijamo da je funkcija pozitivna za x ∈ (1. +∞). c 2. a monotono opadaju´a na (0. − 3 e−3 ) je prevojna taˇaka. Za prvi izvod imamo y = 2x ln x + x. Na osnovu c c prethodnog imamo da je stacionarna taˇka taˇka lokalnog minimuma i c c 1 1 vrijedi y(e− 2 ) = − 2e . +∞). e− 2 ) zakljuˇujemo da je funkcija monotono c 1 1 rastu´a na (e− 2 . c Znaˇi funkcija je na (e− 2 .ˇ 3. jer domen nije simetriˇan. y < 0 za x ∈ (0. c Funkcija nije periodiˇna. Dalje. Vrijedi lim x2 ln x = +∞. Rjeˇenje. taˇka x = 1 je nula funkcije. e− 2 ). 2 pa je prava y = 0 vertikalna asimptota. Nacrtati grafik funkcije y = x2 ln x. Odredimo prevojne taˇke i konveksnost. 4. +∞) konveksna. 1). IZVODI VISEG REDA Primjer 3. c 2 3 3 3 3 −1 2 . e− 2 ) konkavna. 77 x→+∞ x→+∞ pa funkcija nema ni horizontalnih ni kosih asimptota. s 1.

x < 0. Na´i izvod funkcije c 7. . Na´i izvod kompozicije f ◦ g funkcija c √ f (x) = x2 + 3 x − 1 ax + 1 . 24x+ x 3. Koriste´i logaritamski izvod. Koriste´i osobine prvog izvoda na´i izvod funkcije √ √ 3 x+57x+1 √ √ f (x) = . 1. (ii) f (x) = ctg x + 4. 5.4 Zadaci √ x.78 6. Pokazati da je funkcija f (x) = diferencijabilna u taˇki x = 0. Na slici je nacrtan grafik y ˇ GLAVA 3. DIFERENCIJALNI RACUN e-1/2 1 2e x 1 Slika 3. x ≥ 0. na´i izvod funkcije c c f (x) = 6. x2 + 1 i g(x) = x4 + 1. Na´i izvode sljede´ih funkcija c c (i) f (x) = x3 cos x ln x.2: Grafik funkcije f (x) = x2 ln x 3. c x4 . x3 . (4x2 + 3)6 esin x y = (sin x)cos x . 5 (x2 + 6)7 (6x − 1)11 . Koriste´i definiciju izvoda odediti izvod funkcije f (x) = c c c 2.

x ≥ 0. c 9. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija P (x) = x2 − ax opada na segmentu [−1. x2 ∈ R. 1]. ZADACI 8. Koriste´i Lagrangeovu teoremu dokazati nejednakosti c (i) (ii) (iii) | sin x2 − sin x1 | ≤ |x2 − x1 |. c 11. gdje su x1 . Odrediti koeficijente a i b da funkcija f (x) = x2 . x2 ∈ [1. 1]. 15.3. 12. 1 x tg x . gdje su x1 . Izraˇunati graniˇne vrijednosti : c c bx − ba . x > 2. | ln x2 − ln x1 | ≤ |x2 − x1 |. opadaju´a na skupu R. Dokazati jednakost arcsin x + arccos y = π . Pokazati da funkcija f (x) = √ 5 x2 nema izvod u taˇki x = 0. x < 0. 14. Pokazati da funkcija f (x) = nema izvod u taˇki x = 0. . c 2 sin x. x2 ∈ R.4. (i) lim x→0+ c c 16. x→a x − a ln(x2 − 8) (ii) lim 2 . b > 0. x. ax + b. gdje su x1 . 79 10. x→3 x + 3x − 18 (iii) lim xx . x ≤ 2. 2 c 13. Pokazati da je funkcija f (x) = arctg x − x. | arctg x2 − arctg x1 | ≤ |x2 − x1 |. bude diferencijabilna u taˇki x = 2. Izraˇunati graniˇne vrijednosti : ex − e−x − 2x . x→0 x − sin x x π (ii) lim − x→ π ctg x 2 cos x 2 (i) lim (iii) lim x→+0 . x ∈ [−1. +∞).

1 + x2 1 cos 3x. 25. (ii) y = ln(x2 − 1). c ˇ GLAVA 3. x .80 17. Na´i y (4) ako je y = x5 + cos x. x. Nacrtati grafike funkcija : x−2 (i) y = √ . 1−x ln(1 + x) (iii) y = . x (ii) y = . 1 + x2 x e (ii) y = . Odrediti lokalne ektremume funkcija : (i) y = 2x2 − x4 . (iii) y = (1 + x2 )e−x + x. DIFERENCIJALNI RACUN 18. Dokazati da funkcija y = ex cos x zadovoljava jednaˇinu y (4) + 4y = 0. Na´i asimptote funkcija : (iii) y = cos x + (i) y = ln(1 + ex ). c 19. 27. 3 c 26. 2 bude konveksna. Ispitati konveksnost funkcija (i) y = x4 − 6x2 + 5. 2 24. Koriste´i Taylorovu formulu izraˇunati c c x→+∞ lim ( 6 x6 + x5 − 6 x6 − x5 ). Pokazati nejednakost x+y 2 4 2 ≤ x4 + y 4 . Odrediti y (20) i y (21) ako je y = (2x + 1)5 (x2 + 1)4 (x − 1)7 . 23. 21. Odrediti izvod n−tog reda funkcije y = e3x . 1 − x2 1 (iii) y = e x . 3 22. x2 (ii) y = . y ∈ R. Odrediti vrijednosti realnog broja a da funkcija y = x4 + ax3 + x2 + 11. 20.

pravama x = a. i = 0. x = b i x−osom naziva se krivolinijski trapez nad [a.1 4. . .1. takav da za svaku podjelu P intervala [a.1) je pribliˇno jednaka povrˇini krivolinijskog trapeza. Definicija 4. n − 1. Neka je funkcija f definisana na skupu [a. i = 0.1 Odredjeni integral Definicija odredjenog integrala Problem izraˇunavanja povrˇine figure u ravni je doveo do pojma odredjenog c s integrala.1. . 1.Glava 4 Integralni raˇun c 4. Povrˇina ograniˇena krivom s c y = f (x). Skup {x0 . oˇigledno je da ˇto su c s brojevi xi+1 −xi manji da formula (4. ξ0 . b]. . . . ξ1 . . . 1. . . Ako postoji realan broj I. . 0≤i≤n−1 nazivamo norma podjele P . Da bi pribliˇno izraˇunali povrˇinu krivolinijskog trapeza moˇemo z c s z postupiti na sljede´i naˇin. Broj ||P || = max (xi+1 − xi ). ξn−1 ) = i=0 f (ξi )(xi+1 − xi ). b] i svaki izbor taˇaka ξi .1) naziva intez s gralna suma funkcije f u odnosu na podjelu P . . (4. .1) bolje aproksimira povrˇinu krivolinijskog s trapeza. Neka je funkcija f pozitivna i neprekidna na [a. b]. b] pomo´u taˇaka xi . . b]. Dalje. xi+1 ] izaberimo jednu taˇku ξi . n na sljede´i naˇin c c c c a = x0 < x1 < x2 < x3 < · · · < xn−1 < xn = b. . Suma (4. c c Podijelimo interval [a. xn } oznaˇavamo sa P i nazivamo podjelom intervala [a. c U svakom segmentu [xi . . b]. x1 . gdje c 81 . c Suma n−1 R(P.

s c Primjer 4. i=0 tada se realan broj I naziva odredjenim integralom ili Riemannovim integralom funkcije f na [a. ξ0 . . x ∈ [a. n i . . b]. . Kaˇemo joˇ i da je funkcija z z s f podintegralna funkcija odredjenog integrala b f (x)dx. ξ0 . i = 0. Neka je data podjela P = {x0 . n − 1. . 1. i = 0. Za funkciju f kaˇemo da je integrabilna na [a. Uzmimo ekvidinstantnu podjelu. . . xi+1 ].1. 1. tada je s n−1 n−1 R(P. b]. . Rjeˇenje. x1 . . x ∈ [a. i = 0. to jest podjelu kod koje je xi+1 − xi = xi = a + (b − a) Dalje. . vrijedi n−1 I = lim ||P ||→0 f (ξi )(xi+1 − xi ). . xn }. .82 ˇ GLAVA 4. uzmimo ξi = xi = a + (b − a) i . z Primjer 4. . . a Broj a je donja. . . . . . a broj b gornja granica odredjenog integrala. . . n − 1. Rjeˇenje. n b−a . ξ1 . Odrediti integralnu sumu funkcije f (x) = x. ξn−1 ) = i=0 n−1 f (ξi )(xi+1 − xi ) = i=0 c(xi+1 − xi ) = c i=0 (xi+1 − xi ) = c(b − a). . . INTEGRALNI RACUN je ξi ∈ [xi . Postupak nalaˇenja integrala se naziva integracija. xn }. b] i to oznaˇavamo sa c b I= a f (x)dx. .2. Ovo je povrˇina pravougaonika ˇije su stranice c i b − a. Odrediti integralnu sumu funkcije f (x) = c. . ξn−1 ) = i=0 ξi (xi+1 − xi ). . 1. b]. n. n . Za datu podjelu P = {x0 . . . ξ1 . x1 . imamo s n−1 R(P.

b]. • Ako je funkcija f integrabilna na [a. gdje α. b] i c ∈ (a. 2 2 n→+∞ a ovo je povrˇina trapeza ˇije su osnovice duˇine a i b. tada je b b f (x)dx ≥ a a g(x)dx. . s c z z 4. β ∈ R i vrijedi b b b (αf (x) + βg(x))dx = α a a f (x)dx + β a g(x)dx. b]. One se jednostavno pokazuju koriste´i definiciju odredjenog integrala.1. b] i f (x) ≥ g(x) za sve x ∈ [a. ODREDJENI INTEGRAL Oznaˇimo odgovaraju´u integralnu sumu sa Sn . • Aditivnost. Neka je funkcija f integrabilna na [a. b) tada je b c b f (x)dx = a a f (x)dx + c f (x)dx.1. a visina duˇine b − a.1. Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. vrijedi c c n−1 83 Sn = i=0 a + (b − a) i n b−a = n (b − a)2 a(b − a) + n2 n−1 i = ab − a2 + (b − a)2 i=0 n(n − 1) n−1 = ab − a2 + (b − a)2 .2 Osobine odredjenog integrala Ovde dajemo neke osobine odredjenog integrala. b] tada je integrabilna i funkcija αf + βg. • Ako su funkcije f i g integrabilne na [a. 2n2 2n Odavde zakljuˇujemo da c lim Sn = ab − a2 + (b − a)2 b2 − a2 = . c • Linearnost. b] tada je b b f (x)dx ≤ a a |f (x)|dx. Svaka integrabilna funkcija na [a.4. c Teorema 4. b] je ograniˇena na [a.

. Tada c postoji i ∈ {0. . n − 1. Tada po definiciji 4. b]. x1 . .xi+1 ] f (x). Stavimo mi = Sume n−1 n−1 x∈[xi . . Mi = sup x∈[xi .xi+1 ] inf f (x). . f je ograniˇena funkcija. . . (4. b] ako i samo ako c vrijedi lim (R∗ (P ) − R∗ (P )) = 0. nije integrabilna na [0. . Pretpostavimo da je f neograniˇena. . b]. n − 1} takav da je funkcija f neograniˇena na intervalu c [xi . a ovo je nemogu´e. . xn } intervala [a. Neka je funkcija f integrabilna na [a. . .2. z c Teorema 4. nazivaju se redom donja i gornja (Riemannova) integralna suma. Neka je P jedna takva podjela. gdje je ξi ∈ [xi . . n − 1. ξ1 . 1. 0<x≤1 x = 0. ξ0 . . . . Moˇe se pokazati da vrijedi sljede´a teorema. b] i svaki izbor taˇaka ξi . Dakle. ξn−1 ) − I| > 1. . i=0 Ovo znaˇi da postoji δ > 0 takvo da za svaku podjelu P za koju je ||P || < δ c vrijedi |R(P. . . Neka je funkcija f ograniˇena na [a. . vrijedi c n−1 I = lim ||P ||→0 f (ξi )(xi+1 − xi ). .84 ˇ GLAVA 4. . . x1 . i = 0. . za svako K > 0 postoji ti ∈ [xi . 1] jer nije ograniˇena. ξn−1 ) − I| < 1. . c c Primjer 4. Ograniˇena funkcija f je integrabilna na [a.3. c Definicija 4. xi+1 ] takvo da je |f (ti )| > K. xn } c jedna podjela intervala [a. . R∗ (P ) = i=0 mi (xi+1 − xi ) i R∗ (P ) = i=0 Mi (xi+1 − xi ). 1 x. Ako uzmemo dovoljno veliko K > 0 i podjelu P1 koja se razlikuje od podjele P tako ˇto je umjesto taˇke ξi uzeta taˇka ti tada je ||P1 || = ||P || < δ i s c c |R(P1 . 1. ξ1 .2.2) ||P ||→0 nezavisno od podjele P . . ξ0 . INTEGRALNI RACUN Dokaz. xi+1 ].1 postoji realan broj I takav da za svaku podjelu P = {x0 . . . b]i neka je P = {x0 . Funkcija f (x) = 0. i = 0. xi+1 ]. 1. Dakle.

sljede´a teorema daje dovoljan uslov za integrabilnost funkcije. Funkcija f je neprekidna na [a. b]. Neka je f neprekidna funkcija na [a. ˇto je i trebalo dokazati. Dokaz. b] vrijedi c |u − v| < δ ⇒ |f (u) − f (v)| < b−a . b]. b]. b]. pa postoje taˇke xmin i xmax takve c da je f (xmin ) = min f (x). b] → R. pa je i uniformno neprekidna na [a. c Teorema 4. ODREDJENI INTEGRAL 85 Vidjeli smo da je ograniˇenost funkcije potreban uslov za njenu integrabilc nost. Zbog toga.1. funkcija f je neprekidna na [a. f (xmax ) = max f (x). U suprotnom definiˇimo funkciju g : [a. Dakle. tada je n−1 |R∗ (P ) − R∗ (P )| = i=0 n−1 (Mi − mi )(xi+1 − xi ) ≤ n−1 ≤ i=0 |f (vi ) − f (ui )|(xi+1 − xi ) ≤ i=0 b−a (xi+1 − xi ) = . a Dokaz. b) tako da je b f (x)dx = f (c)(b − a). xin[a. b]. b]. s s g(x) = − 1 b−a b f (x)dx + f (x). b] je integrabilna na [a. s ||P ||→0 lim (R∗ (P ) − R∗ (P )) = 0. Osim toga. xi+1 ] c takve da je mi = f (ui ) i Mi = f (vi ). Neka je P podjela intervala [a. v ∈ [a.4. vi ∈ [xi . Ako je b b f (xmin )(b − a) = a f (x)dx ili f (xmax )(b − a) = a f (x)dx. c Teorema 4. za svako > 0 postoji δ > 0 tako da za svake dvije taˇke u. a .4. Funkcija f je neprekidna na [a. b] za koju je ||P || < δ. Svaka neprekidna funkcija na [a.3.b] xin[a.b] Iz osobina odredjenog integrala imamo b f (xmin )(b − a) ≤ a f (x)dx ≤ f (xmax )(b − a). pa postoje taˇke ui . Sljede´a teorema je poznata kao teorema o srednjoj vrijednosti. dokaz je zavrˇen. Tada postoji c ∈ (a.

4.4. x 2. a 4. a > 0. a > 0. b). F3 (x) = − cos x. b). c f (c) = 1 b−a b f (x)dx.2. x ∈ R. Dakle.4. x ∈ R \ {0}. f (x)dx. ln a 1 . x ∈ (a. b). x ∈ R. x ∈ R. Odrediti primitivne funkcije sljede´ih funkcija : c 1. Neodredjeni integral funkcije f oznaˇavamo sa c obiˇno se piˇe c s f (x)dx = F (x) + C. a = 1. Definicija 4. 2. +∞). b) je skup svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a. f3 (x) = sin x. . x ∈ R.1 Neodredjeni integral Definicija neodredjenog integrala Definicija 4. a = 1. Ako je F primitivna funkcija funkcije f . Ako postoji funkcija F takva da je F (x) = f (x). primitivna funkcija na skupu R \ {0} je F4 (x) = ln |x|. 0). x ∈ (−∞. Primjetimo da ako je F (x) = f (x) tada je (F (x) + C) = f (x). INTEGRALNI RACUN Iz definicije funkcije g zakljuˇujemo da vrijedi c g(xmin )g(xmax ) < 0. b). f1 (x) = xa . f2 (x) = ax . x ∈ (0.2 4. pa postoji taˇka c izmedju xmin i xmax takva da je g(c) = 0. x ∈ R. Neka je funkcija f definisana na intervalu (a.3. Neodredjeni integral funkcije f na intervalu (a. F4 (x) = ln(−x). Kako je xa+1 xa+1 = xa . a = −1. 3. s 1.86 ˇ GLAVA 4. primia+1 a+1 a tivna funkcija funkcije f (x) = x na skupu R. f4 (x) = Rjeˇenje. Dakle. kaˇemo da je F primitivna funkcija funkcije f na (a. F4 (x) = ln x. ax . F2 (x) = 3. z Primjer 4. zakljuˇujemo da je funkcija F1 (x) = c . 4.

6. 7. 16. x = 0 x ax dx = aa + C. 5. a = −1 ln a ex dx = ex + C sin xdx = − cos x + C cos xdx = sin x + C dx = − ctg x + C sin2 x dx = tg x + C cos2 x dx = arctg x + C 1 + x2 sh xdx = ch x + C chx = sh x + C dx = − cth x + C sh2 x dx = th x + C ch2 x x2 dx 1 x = arctg + C. 3. 10. 13. NEODREDJENI INTEGRAL Iz tablice za izvode dobijamo sljede´u tablicu za neodredjene integrale. a = −1 a+1 87 1 dx = ln |x| + C. 11. a > 0. 12. |x| < 1 1 − x2 .2. 2. 14. 9. a = 0 2 +a a a 1 x−a dx = ln + C. 15.4. 17. xa dx = xa+1 + C. 4. c 1. |x| = a x2 − a2 2a x+a √ √ dx = ln(x + 1 + x2 1 + x2 ) + C dx = arcsin x + C. 8.

Sada na osnovu teoreme o srednjoj vrijednosti dobijamo F (x + h) − F (x) = hf (x + θh). θ ∈ (0. b] tada je funkcija F definisana na [a. Kao posljedicu prethodne teoreme dobijamo sljede´u teoremu poznatu kao c Newton-Leibnizova teorema. b] sa x F (x) = a f (t)dt primitivna funkcija funkcije f . Teorema 4. λ ∈ R \ {0}. √ dx = ln |x + ± a2 x2 ± a2 | + C ˇ GLAVA 4. • • • df (x) = f (x) + C. f (x)dx + g(x)dx.5. INTEGRALNI RACUN x2 Sljede´om teoremom je data veza izmedju primitivne funkcije i odredjenog c integrala.6. Teorema 4. Neka je f neprekidna funkcija na [a. f (x)dx. a 4. . d λ · f (x)dx = λ · (f (x) + g(x))dx = f (x)dx = f (x)dx. Neka je f neprekidna funkcija na intervalu [a. b] tada vrijedi b f (x)dx = F (b) − F (a).88 18. b] i F njena primitivna funkcija na [a. F (x + h) − F (x) = f (x).2 Osobine neodredjenog integrala Ovde navodimo osnovne osobine neodredjenog integrala koje slijede iz osobina izvoda funkcije. h→0 h lim to jest F (x) = f (x). Dokaz. 1). Iz osobina odredjenog integrala imamo x+h x x+h F (x + h) − F (x) = a f (t)dt − a f (t)dt = x f (t)dt. Dakle.2.

Koristimo smjenu t = s √ t2 = 2x + 7. x . x2 + 5 Primjer 4.5. x Koriste´i formulu za parcijalnu integraciju imamo c du = ln xdx = x ln x − x dx = x ln x − x + C. dx. Uvedimo smjenu t = ln x. 89 • Parcijalna integracija. 1 dx = 3 4 (2x + 7) x2 + 5 √ 1 4 dx = 1 2 4 (t − 7)2 + 5 (t2 )3 1 4 tdt = t2 − 14 + 34 t2 dt = t3 34 − 14t − 3 t √ 2x + 7 34 − 14 2x + 7 − √ 3 2x + 7 ln xdx.2. Izraˇunati integral c Rjeˇenje. x Rjeˇenje. v = x. Izraˇunati integral c dt = pa je cos (ln x) dx = x dx . Koristimo parcijalnu integraciju. dv = dx. Stavimo s u = ln x. Primjer 4. (2x + 7)3 2x + 7. x = pa je x2 + 5 (2x + 7)3 = Dakle. 3 + C. odavde je dx . NEODREDJENI INTEGRAL • Smjena promjenljive. Ako su funkcije f. Izraˇunati integral c Rjeˇenje. dx = tdt.6. Ako su u i v diferencijabilne funkcije tada je u(x)dv(x) = u(x)v(x) − cos (ln x) dx. cos tdt = sin t + C = sin (ln x) + C.4. x v(x)du(x) + C.7. Tada je t2 − 7 . ϕ i ϕ neprekidne tada je f (x)dx = f (ϕ(t))ϕ (t)dt + C. Sada je s Primjer 4. 2 1 4 t4 − 14t2 + 34 dt = t2 + C.

imamo dx = du.2. INTEGRALNI RACUN xex dx. Integracija racionalnih funkcija Ovde razmatramo integraciju racionalne funkcije R(x) = Pn (x) . .90 Primjer 4. Qm (x) gdje su Pn (x) i Qm (x) polinomi stepena n i m sa realnim koeficijentima. Stavljaju´i s c ˇ GLAVA 4. (x − a)k (x2 + px + q)k gdje je k prirodan broj i p2 − 4q < 0. x = u. 4. Dakle. ex = v.3 Integracija nekih klasa funkcija 1. integracija racionalne funkcije R(x) se svodi na integraciju sljede´e tri funkcije c 1 1 x . ex dx = dv. . . Izraˇunati integral c Rjeˇenje. dt . c (x − a)k 1 dx. Moˇe z se pokazati da se svaka racionalna funkcija moˇe predstaviti u obliku zbira z polinoma i odredjenog broja razlomaka sljede´ih oblika c A Mx + N . (x − a)k (x2 + px + q)k (x2 + px + q)k U prvom sluˇaju smjenom t = x − a se integral c U drugom sluˇaju.8. pa iz formule za parcijalnu integraciju dobijamo xex dx = xex − ex dx = xex − ex + C. (t2 + 1)k . integral c Ik = se smjenom t= svodi na integral Ik = 1 q− p2 4 1 svodi na tabliˇni. (x2 + px + q)k x+ q− p 2 p2 4 .

Rjeˇavaju´i ovaj sistem dobijamo s c A= 2 1 2 1 . Ci D vrijedi A+B+C +D =0 −A + B − 2C + 2D = 1 −4A − 4B − C − D = −1 4A − 4B + 2C − 2D = 2. 3 3 3 3 2 3 . 4 − 5x2 + 4 x x+1 x−1 x+2 x−2 Odavde imamo x2 −x+2 = A(x−1)(x+2)(x−2)+B(x+1)(x+2)(x−2)+C(x+1)(x−1)(x−2)+ +D(x + 1)(x − 1)(x + 2). integral Ik se metodom parcijalne integracije svodi na c integral Ik−1 . Kako je s x2 − x + 2 dx. Integral x Jk = dx (x2 + px + q)k se svodi na Ik . x4 − 5x2 + 4 x4 − 5x2 + 4 = (x2 − 1)(x2 − 4) = (x − 1)(x + 1)(x − 2)(x + 2). Jk = x 1 dx = (x2 + px + q)k 2 2x + p − p 1 dx = (x2 + px + q)k 2 dt p − Ik . Primjer 4. za koeficijente A. D= . Izraˇunati integral c Rjeˇenje.9. tk 2 gdje je t = x2 + px + q. B. NEODREDJENI INTEGRAL Ako je k = 1 radi se o tabliˇnom integralu c I1 = 1 q− p2 4 91 dt = t2 + 1 1 q− p2 4 arctg t + C. x −x+2 = x (A+B +C +D)+x2 (−A+B −2C +2D)+x(−4A−4B −C −D)+ +4A − 4B + 2C − 2D. Naime. Dakle. B=− .2.4. C=− . U sluˇaju da je k > 1. podintegralnu funkciju moˇemo pisati u obliku z x2 − x + 2 A B C D = + + + .

. Primjer 4.. 2. . = ln 3 (x − 1)(x + 2)2 dx . B= .92 Prema tome. s √ x32+x t6 − 2t2 √ dx = 3 dt = 3 t3 + t − 2 x+ 32+x = Kako je 3 4 3 2 t − t + 4 2 t3 − t + dt = 3t2 − 6t dt. . x+ 32+x t2 − 2t (t − 1)(t2 + t + 2) svode na integrale racionalnih funkcija. qk ). Uvedimo smjenu s t= dx 2 =√ x2 + x + 1 3 . .11. INTEGRALNI RACUN dx 2 − x−1 3 dx 1 + x+2 3 dx = x−2 2 1 2 1 ln |x + 1| − ln |x − 1| − ln |x + 2| + ln |x − 2| + C = 3 3 3 3 2 1 (x + 1) (x − 2) + C.. q = N ZS(q1 . k gdje je R racionalna funkcija k + 1 promjenljive se smjenom tq = ax + b . .10. pi ∈ Z. Stavimo t3 = x + 2. (t − 1)(t2 + t + 2) t − 1 t2 + t + 2 3 15 3 A=− .. ax + b cx + d p1 q1 . 4 4 2 za . Izraˇunati integral c Rjeˇenje. . cx + d √ x32+x √ dx. C=− . . x2 − x + 2 2 dx = x4 − 5x2 + 4 3 = dx 1 − x+1 3 ˇ GLAVA 4. (t − 1)(t2 + t + 2) 3t2 − 6t A Bt + C = + . x2 + x + 1 x+ 1 √ 2 3 2 Primjer 4.. i = 1. ax + b cx + d pk qk dx. dt 2 2 2 = √ arctg t + C = √ arctg √ t2 + 1 3 3 3 2. x+ 1 2 . 2. . Izraˇunati integral c Rjeˇenje.1 Integrali oblika R x. Integracija nekih iracionalnih funkcija Ovde posmatramo neke integrale iracionalnih funkcija koji se pogodnim smjenama svode na integrale racionalnih funkcija. qi ∈ N.

√ √ • ax2 + bx + c = xt ± c. ako je x1 . gdje je R racionalna funkcija dvije promjenljive se svode na integrale racionalnih funkcija pomo´u Eulerovih smjena. x= t2 + 2t + 3 t2 − 3 . c √ √ • ax2 + bx + c = x a ± t. 4(1 + t) 4(1 + t2 )2 t2 − 3 t2 + 2t + 3 = . Primjer 4.2 Integrali oblika R(x. ax2 + bx + c). √ x32+x 3 3 3 15 27 2t + 1 √ dx = t4 − t2 − ln |t−1|+ ln(t2 +t+2)− √ arctg √ +C. x2 ∈ R. ako je c > 0. (1 + x) 1 + x − x2 (x − 1)dx √ . dx = dt. √ • ax2 + bx + c = a(x − x1 )(x − x2 ) = t(x − x1 )(x − x2 ). Izraˇunati integrale c (i) I = (ii) I = (iii) I = Rjeˇenje. 4(1 + t) 2(1 + t) dx √ .4. ako je a > 0. 4x + 3 = t2 − 4tx.2. Odavde je 4x2 + 4x + 3 = t2 − 4tx + 4x2 . NEODREDJENI INTEGRAL imamo 3t2 − 6t 3 dt = − (t − 1)(t2 + t + 2) 4 dt 15 + t−1 4 t− 2 5 dt = t2 + t + 2 93 3 15 27 2t + 1 = − ln |t − 1| + ln |t2 + t + 2| − √ arctg √ + C. 2 + 4x + 3 x 4x dx √ . s (i) Kako je a = 4 > 0 koristimo sljede´u smjenu Eulera c 4x2 + 4x + 3 = t − 2x. 3 4 2 4 8 x+ 2+x 4 7 7 2.12. (x2 + 2x) x2 + 2x 4x2 + 4x + 3 = t − 2 . 4 8 4 7 7 Na kraju.

t2 2 2t . 1 + t2 (1 + t2 )2 1 + 2t t2 + t − 1 −1= . pa koristimo c c smjenu x2 + 2x = xt. I=− 1 2 t 3 3 − t2 dt = − + + C. t2 − 1 (t − 1)2 3 − t2 2 −1= 2 .94 Sada je I=2 Dakle. ˇ GLAVA 4. Odavde je x2 + 2x = x2 t2 . dx = − 2 . INTEGRALNI RACUN √ dt 1 t− 3 √ + C. x + 2 = xt2 . x(1 − x) = x(t2 x − 2t). 1 + (1 + t)2 √ 1 + x + 1 + x − x2 dx √ = −2 arctg + C. dx = − dt. x= 1 + 2t 2(t2 + t − 1) . pa koristimo smjenu 1 + x − x2 = tx − 1. 2 1+t 1 + t2 = 1 + x − x2 = t pa je I= −2(t2 + t − 1)dt (1 + t2 )2 1 + 2t+1 t2 +1 t2 +t−1 1+t2 = −2 Zakljuˇujemo c dt = −2 arctg(1 + t) + C. x (1 + x) 1 + x − x2 (iii) U ovom sluˇaju trinom x2 +2x ima dvije razliˇite realne nule. = √ ln t2 − 3 3 t+ 3 √ √ 1 2x + 4x2 + 4x + 3 − 3 √ √ + C. Sada je 1 + x − x2 = t2 x2 − 2tx + 1. t2 − 1 t −1 x−1= Prema tome. x= 2 4tdt . 1 − x = t2 x − 2t. I = √ ln 3 2x + 4x2 + 4x + 3 + 3 (ii) Ovde je a < 0 i c > 0.

2. NEODREDJENI INTEGRAL Kako je t= dobijamo (x2 2. (1 + 3 x)2 • Ako je (ii) I = (iii) I = Rjeˇenje. i p+ n n cijeli broj. (1 + t2 )2 3 xdx √ . smjena a + bxn = tp2 . se naziva m2 n2 p2 integral binomnog diferencijala. smjena x = tk . n = . U tim sluˇajevima se koriste sljede´e smjene : c c • Ako je p ∈ Z. x (x − 1)dx 1 + 2x √ =√ + C. n2 ).4. Moˇe se pokazati da je ovaj integral elez m+1 m+1 mentarna funkcija ako i samo ako je bar jedan od brojeva p.3 Integral oblika xm (a + bxn )p dx. pa koristimo smjenu x = t6 . gdje su m. dobijamo √ x t8 dt 4t2 + 3 √ 2 dx = 6 =6 t4 − 2t2 + 3 − 3 2 )2 (1 + t (1 + t2 )2 (1 + x) = Kako je t2 dt 1 =− (1 + t2 )2 2 imamo td 1 1 + t2 =− t 1 + arctg t. n i p racionalni brojevi.13. 3 1 + x2 3x − x3 dx. 2(1 + t2 ) 2 6t5 − 4t3 + 18t − 18 5 dt −6 1 + t2 t2 dt . k = N ZS(m2 . 2 + 2x + 2x) x x2 + 2x n1 p1 m1 . smjena ax−n + b = tp2 . 3 5 1 + t2 (1 + x) . m = √ 95 x2 + 2x . Izraˇunati integrale c √ x √ (i) I = dx. p = . s (i) Ovde je p = −2. n m+1 • Ako je p + ∈ Z. n Primjer 4. m+1 ∈ Z. dt = √ x 6t5 3t √ 2 dx = − 4t3 + 18t + − 21 arctg t + C. t = x6 .

Tada je 3 3x − x3 dx = − = 9 2 t3 dt 3 = (t3 + 1)2 2 dt . +1 6 t −t+1 3 3 √ 1 (t + 1)2 2t − 1 3t 3 − ln 2 − arctg √ + C. cos x). n = 2. 2 2 (iii) Imamo m = 1 m+1 1 . Koristimo smjenu 3 2 n 1 + x 3 = t2 . 2(t3 + 1) 4 t − t + 1 2 3 3x − x3 dx = 3x − x3 . cos x = . n = c ˇ GLAVA 4. 1 + t2 1 + t2 1 + t2 √ 3 .96 (ii) U ovom sluˇaju je m = 1. 3 dt 1 (t + 1)2 1 2t − 1 = ln 2 + √ arctg √ . t = 5 1 + x3 . gdje je R racionalna funkcija se moˇe svesti na integral racionalne funkcije z pomo´u smjene c x t = tg . 2 U tom sluˇaju je c sin x = 1 − t2 2dt 2t . dx = . Integrali trigonometrijskih funkcija Integral oblika t= R(sin x. t3 + 1 td 1 t3 + 1 = 3t 3 − 2(t3 + 1) 2 Integral dt . INTEGRALNI RACUN 2 1 m+1 . x 3. Stavimo 3 3 n 3x−2 − 1 = t3 . p = i + p = 1. t3 + 1 je integral racionalne funkcije i za njega se dobije t3 Dakle. p=− i = 3. Sada je xdx √ =3 3 1 + x2 (t2 − 1)2 dt = 3 5 t − 2t3 + 3t + C.

Nekada je bolje primjeniti druge smjene. − cos x) = R(sin x. − cos x) = −R(sin x. • • e−x dx. Integrali koji nisu elementarne funkcije Ovde dajemo neke klase integrala koji nisu elementarne funkcije.2. Smjena t = tg . Vrijedi R(− sin x. • Ako je R(− sin x. pa koristimo smjenu s tg x = t. • Ako je R(sin x. x 2 .14. ex dx. x 1 x x ln | tg | + tg2 + 2 tg 2 2 2 2 x Primjedba 4. cos x). cos x). • Ako je R(− sin x. koristi se smjena sin x = t. − cos x) = R(sin x. koristi se smjena tg x = t ili ctg x = t. 2 2 2 2 4. cos x). Uvode´i smjenu t = tg . 2 tg x + 3 dx = sin2 x + 2 cos2 x) dx (2 tg x + 3) cos2 x = tg2 x + 2 2t + 3 dt = t2 + 2 3 t 3 tg x = ln(t2 + 2) + √ arctg √ + C = ln(tg2 x + 2) + √ arctg √ + C. cos x) = −R(sin x. cos x). moˇe da dovede do komplikovanih integrala z 2 racionalnih funkcija. NEODREDJENI INTEGRAL Primjer 4. sin x + 2 cos2 x) 2 Rjeˇenje. koristi se smjena cos x = t. sin x(1 + cos x) x Rjeˇenje.15. Izraˇunati integral c 1 + sin x dx.4. Izraˇunati integral c 2 tg x + 3 dx. dobijamo s c 2 1 + sin x dx = sin x(1 + cos x) 1 2 = 1 1 + t + 2 dt = t 2 1 2 1+ 2t 2dt 1+t2 1+t2 2t 2 1+t2 1+ 1−t2 1+t 97 = = 1 ln |t| + t2 + 2t + C = 2 + C.1. Primjer 4.

Ako graniˇna vrijednost u (4. eliptiˇki integral prve vrste. k ∈ (0. Moˇe se pokazati da ova definicija ne zavisi od broja a ∈ R. s 4. 1).1 Nesvojstveni integral prve vrste Definicija 4. eliptiˇki integral tre´e c c (1 + h sin t) 1 − k 2 sin2 t vrste. .3) se naziva nesvojstveni integral prve vrste. Neka je funkcija f definisana na [a. x cos x dx. nesvoz a jstveni integral +∞ −∞ f (x)dx je konvergentan ako su oba integrala −∞ f (x)dx i a f (x)dx konvergentna. Suˇtina s z c s drugog uopˇtenja je da podintegralna funkcija moˇe da bude neograniˇena na s z c intervalu na kome se vrˇi integracija. INTEGRALNI RACUN .3 Nesvojstveni integral Ovde dajemo neka uopˇtenja odredjenog integrala. Graniˇna vrijednost c c +∞ b f (x)dx = lim a b→+∞ f (x)dx. k ∈ (0. c Analogno se definiˇe i nesvojstveni integral prve vrste na (−∞. b]. Dakle.3) c postoji i konaˇna je onda kaˇemo da je nesvojstveni integral konvergentan.5. c dt .3. 4. h ∈ R. Nesvos jstveni integral prve vrste na (−∞. 1). k ∈ (0. +∞) se definiˇe sa s +∞ a +∞ f (x)dx = −∞ +∞ −∞ f (x)dx + a f (x)dx. 1).98 • • • • • • sin x dx. x x dx. b] za svako b > a. ln x dt 1 − k 2 sin2 t 1 −k 2 sin2 t 2 ˇ GLAVA 4. +∞) i integrabilna na konaˇnom [a. Prvo uopˇtenje se sastoji s s u tome da interval na kome se vrˇi integracija moˇe da bude beskonaˇan. a c z u suprotnom sluˇaju je divergentan. eliptiˇki integral druge vrste. a (4. c dt.

0 Rjeˇenje. primitivna funkcija funkcije f (x) = x sin x. x2 + 2x + 2 Rjeˇenje. Ispitati konvergenciju integrala +∞ x sin xdx.4. s +∞ 1 +∞ dx = lim ln b = +∞. Rjeˇenje. Na osnovu definicije imamo 2 +∞ 0 xe−x dx = lim 2 b 0 b→+∞ e−x dx = lim 2 b→+∞ 2 1 1 − e−b + 2 2 = 1 .19. Izraˇunati nesvojstveni integral +∞ −∞ dx .3.17. 2 konvergentan. c c Primjer 4. λ ∈ R. Ako je λ = 1 tada integral divergira. xλ 1 Rjeˇenje. njena primitivna funkcija je F (x) = − e−x . Naime.16. 0 b→+∞ Ova graniˇna vrijednost ne postoji. Iz definicije nesvojstvenog integrala slijedi +∞ x sin xdx = lim (−b cos b + sin b). Koriste´i pacijalnu integraciju dobijamo da je F (x) = −x cos x + s c sin x. Pokazati da je nesvojstveni integral +∞ 0 99 xe−x dx. b→+∞ x . Ispitati konvrgenciju integrala dx . Imamo s +∞ −∞ x2 dx = + 2x + 2 0 0 −∞ dx + (x + 1)2 + 1 b 0 +∞ 0 dx = (x + 1)2 + 1 = lim a→−∞ a→−∞ a dx + lim (x + 1)2 + 1 b→+∞ b→+∞ dx = (x + 1)2 + 1 = lim (arctg 1 − arctg(a + 1)) + lim (arctg(b + 1) − arctg 1) = π π = − − 4 2 + π π − 2 4 = π.18. pa je dati integral divergentan. NESVOJSTVENI INTEGRAL Primjer 4. 2 Primjer 4. Primjer 4. Podintegralna funkcija je definisana i neprekidna za sve vrijednosti s 2 1 x.

a za λ ≤ 1 je divergentan.21.20. +∞ za sve x ∈ [a. U takvim sluˇajevima korisni su sljede´i c c c kriterijumi konvergencije. INTEGRALNI RACUN dx = lim b→+∞ xλ b1−λ 1 − 1−λ 1−λ . Ispitati konvergenciju integrala +∞ 1 x2 + dx √ . Nekada to nije mogu´e. Kako je s x2 + i b→+∞ 1 1 √ ≤ 2. Ispitati konvergenciju integrala +∞ √ 1 xdx . c Primjer 4. 5 x3 + 1 Rjeˇenje. na osnovu teoreme 4. Teorema 4.7 zakljuˇujemo da je dati integral konvergentan. dok je za λ > 1 jednaka c Znaˇi.100 Ako je λ = 1 dobijamo +∞ 1 ˇ GLAVA 4.7. +∞). λ−1 Ova graniˇna vrijednost ne postoji za λ < 1. x4 + 1 . c U prethodnim primjerima smo konvergenciju nesvojstvenih integrala ispitivali tako ˇto smo nalazili primitivnu funkciju podintegralne funkcije i koristili s definiciju. Ako je +∞ x→+∞ su oba integrala vergentna. lim f (x) = K. Neka je 0 ≤ f (x) ≤ g(x). tada g(x) +∞ Teorema 4. 1 . g(x)dx slijedi konvergencija integrala tada iz konvergencije integrala +∞ a a +∞ f (x)dx i iz divergencije integrala +∞ a f (x)dx slijedi divergencija inte- grala a g(x)dx.8. a f (x)dx i a g(x)dx istovremeno konvergentna ili di- Primjer 4. 5 x x3 + 1 b za sve x ≥ 1 lim 1 dx 1 = lim − + 1 2 b→+∞ x b = 1. dati integral konvergira za λ > 1. gdje je K pozitivan realan broj.

Ako je funkcija f integrabilna na intervalu [a. x−1 Rjeˇenje.2 Nesvojstveni integral druge vrste Druga vrsta nesvojstvenog integrala je kada funkcija nije ograniˇena u okolini c neke taˇke c iz intervala konvergencije [a. a drugi kada c ∈ (a. a neograniˇena u okolini taˇke b tada se graniˇna vrijednost c c c b b− f (x)dx = lim a →+0 f (x).22. b). b]. b − ] za svaki e > 0. Graniˇna vrijednost c b c− b v. NESVOJSTVENI INTEGRAL Rjeˇenje. Tu razlikujemo dva sluˇaja.8. se naziva glavna vrijednost ( valeur principale) nesvojstvenog integrala. c Drugi sluˇaj je ako je funkcija f neograniˇena u nekoj okolini taˇke c ∈ (a.3. a zove nesvojstveni integral druge vrste.4. c c Definicija 4. zakljuˇujemo da je dati integral divergentan. Vrijedi s 101 √ x x4 +1 1 x→+∞ x lim = 1. Jedan c c je kada se taˇka c poklapa sa nekom od taˇaka a i b. a f (x)dx = lim →0+ f (x)dx + a c+ f (x)dx . na osnovu teoreme 4. Izraˇunati integral c 2 1 x−2 √ dx. Analogno se definiˇe i nesvojstveni integral druge vrste ako je funkcija f neograniˇena s c u okolini taˇke a.6. c 4.p. Primjer 4. b). x divergentan. Vrijedi sljede´e s c 2 1 x−2 √ dx = x−1 2 1 x−1 √ dx − x−1 2 √ 1 dx = x−1 2 1 √ 2 x − 1dx − 1 dx √ . x−1 .3. c c c tada se definiˇe s b c− b f (x)dx = a lim → 0+ µ → 0+ f (x)dx + a c+µ f (x)dx . pa kako je integral 1 +∞ dx .

INTEGRALNI RACUN √ x − 1dx = 2 (x − 1) 2 3 2 3 2 = 1 2 . x 1 dx = lim (ln − ln ) = 0. dx = 0 x −1 Rjeˇenje. b].p. y) : a ≤ x ≤ b. Iz ove formule neposredno slijedi da ako su funkcije f i g neprekidne na intervalu [a. →0 x 4.4. da je povrˇina oblasti s {(x. ali je v. −1 1 −1 1 dx + x 1 µ 1 dx . b] i f (x) ≤ g(x) za sve x ∈ [a.102 Dalje je 2 1 2 ˇ GLAVA 4. x graniˇna vrijednost c − lim → 0+ µ → 0+ ne postoji.4 4. 3 (1 + ) − 1) = 2. b] data formulom b P = a f (x)dx. √ 1 dx = lim →0 x−1 2 1 √ 1+ dx = lim 2(1 − →0 x−1 pa je 2 x−2 4 √ dx = − 2 = − . Pokazati da je 1 v.p.23.1 Primjene odredjenog integrala u geometriji Povrˇina figure u ravni s Neka je funkcija f nenegativna i neprekidna na [a. . Kako je s − −1 1 −1 1 dx divergentan integral ali da je x 1 dx + x 1 µ 1 dx = ln − ln µ. Iz definicije odredjenog integrala slijedi da je povrˇina krivolinijskog trapeza funkcije f nad intervalom s [a. 1 Primjer 4. 3 3 x−1 Navedimo joˇ primjer koji pokazuje da se uvodjenjem pojma glavne vris jednosti nesvojstvenog integrala proˇiruje klasa funkcija za koju nesvojstveni s integral konvergira. b]. f (x) ≤ y ≤ g(x)}.

2 Duˇina luka krive z Ovde razmatramo problem izraˇunavanja duˇine luka krive. (4. c Teorema 4. Izraˇunati povrˇinu figure ograniˇenu pravom y = x i parabolom c s c y = 2 − x2 . Primjer 4. s e e x2 ln x − . To su i granice integracije. Koristimo formulu (4.24. Duˇina luka krive izmedju taˇaka ˇije su apscise a i b jednaka je z c c b l= a 1 + f 2 (x)dx. α ≤ t ≤ β. Taj problem se c z naziva i rektifikacija.4.25. Traˇene apscise su x1 = −2 i x2 = 1. b].4.4) Ako je kriva zadata parametarskim jednaˇinama c x = x(t).4. c c Rjeˇenje. Rjeˇenje. ˙ ˙ (4.9. tada je duˇina luka krive jednaka z β l= α x (t) + y (t)dt. Krive za koje je to mogu´e uraditi z c c zovu se rektifikabilne krive.4). Odredi´emo apscise presjeˇnih taˇaka date prave i parabole. Moˇe se pokazati da za svaku krivu nije mogu´e odrediti z c duˇinu luka krive izmedju odredjenih taˇaka. 2 4. Koriste´i definiciju odredjenog integrala i teoremu o srednjoj vrijednosti moˇe c z se dokazati sljede´a teorema. 4 2 l= 1 1 + y 2 (x)dx = 1 1+ 1 4 x− 1 x 2 dx = 1 2 e 1 1 + x dx = x . Neka funkcija f ima neprekidan prvi izvod na intervalu [a. Traˇena z z povrˇina je s 1 −2 [(2−x2 )−x]dx = 2x − x3 x2 − 3 2 1 = −2 2− 1 1 8 − − −4 + − 2 3 2 3 = 9 . tako ˇto s c c c s ´emo rijeˇiti sistem jednaˇina c s c y=x y = 2 − x2 . Na´i duˇinu luka krive c z y= od taˇke x = 1 do taˇke x = e. PRIMJENE ODREDJENOG INTEGRALA U GEOMETRIJI data sa P = a 103 b (g(x) − f (x))dx.5) Primjer 4. gdje su x i y neprekidne funkcije. y = y(t).

7) Primjer 4. . 4 4. Iz formule (4. −R ≤ x ≤ R.6) dobijamo c R V =π −R (R2 − x2 )dx = π R2 x − x3 3 R = −R 4R3 π . Izraˇunati zapreminu i povrˇinu lopte polupreˇnika R.26. (4. Tijelo koje nastaje obrtanjem krive s y= R2 − x2 .6) a povrˇina omotaˇa ovog tijela je s c b S = 2π a f (x) 1 + f 2 (x)dx. (4. Neka je kriva y = f (x) neprekidna na [a. Zapremina tijela nastalog obrtanjem krive y = f (x) oko x−ose nad intervalom [a. b] je b V =π a f 2 (x)dx.3 Zapremina i povrˇina obrtnog tijela s Teorema 4. x2 (x2 + 4) (a 5 − x 5 )dx.5 Zadaci x2 + 2 dx.4. R2 − x2 y = −√ R2 R R −R za povrˇinu omotaˇa vrijedi s c S = 2π −R R2 − x2 √ R dx = 2πR 2 − x2 R dx = 4R2 π.10. INTEGRALNI RACUN = 1 1 (1 + e2 ). predstavlja loptu polupreˇnika R. c s c Rjeˇenje. cos x 4 4 Izraˇunati integrale : c 1. 2.104 = 1 2 ln x + x2 2 e ˇ GLAVA 4. − x2 R 1+y2 = √ . 3. 4. b]. 1 + cos 2x dx. 3 Kako je x .

12. ex dx . √ x ln x. 4 + 3x2 Koriste´i smjenu izraˇunati integrale : c c √ 1+ dx √ . 1 + ex Metodom parcijalne integracije izraˇunati integrale : c √ (x2 − x + 2)ex dx. 5. 7. x3 − x x2 − 3 dx. x2 − 1 11x + 16 dx. x+3 6. 13. 19. sin x cos2 x 2 105 dx . 9. 8. (x − 1)(x + 2)2 x2 − 2 dx. 2x4 − x2 + 1 dx. 1 + x2 dx . Rastavljanjem na parcijalne razlomke podintegralne funkcije izraˇunati c integrale : 16. 11.4. ZADACI 4. sin x ln(cos x)dx. 10. + 2)2 Izraˇunati integrale sljede´ih iracionalnih funkcija : c c x3 (x . x ln7 x x+1 √ dx. xn e−x dx. 18. In = 15. In = sinn xdx.5. Izvesti rekurentne formule za integrale : 14. 17. 4 + 5ex dx . dx .

26. 0 x2 dx. 1 1 1 + + ··· + n+1 n+2 n+n 30. 5 cos x Koriste´i definiciju odredjenog integrala izraˇunati c c 1 24. 3 n→+∞ n4 n→+∞ 34. n→+∞ lim lim . n √ √ √ 1 + 3 2 + 3 3 + ··· + 3 n √ 33. 3 x . 21. 23. 28. x ≥ 0. 22. 27. INTEGRALNI RACUN x11 ( 3 x+ x2 + 4x √ dx. x √ dx dx. 0 π 2 Koriste´i definiciju odredjenog integrala na´i graniˇne vrijednosti c c c 31. sin3 x √ . dx √ . 32. 25. cos2 x sin 6x cos 4xdx. 29. cos xdx. 8 − 4 sin x + 7 cos x √ 1 + sin xdx. 1 2 n 1 en + en + · · · + en . x + x2 + 2x + 2 Na´i integrale trigonometrijskih funkcija : c sin3 x dx. Koriste´i nejednakosti c x− pokazati da je x3 ≤ sin x ≤ x. 6 2 0 √ 20 2 ≤ 21 √ 4 2 sin x √ ≤ . x2 + x + 1 ˇ GLAVA 4.106 20. x4 + 1)2 √ 1+ 4x √ dx. dx . lim .

Izraˇunati povrˇinu figure ograniˇenu parabolom y = x2 + 1 i pravom c s c x + y = 3. 36. B(p. x Koriste´i Newton-Leibnizovu formulu izraˇunati integrale : c c 37. 4 x2 − 9 dx √ . 1 1 dx . x ln x ln sin xdx. Pokazati da je a √ 3 e b |x| dx = |b| − |a|. 1 47. (Beta funkcija. 42. 1 ex dx. Izraˇunati integral c 0 2 |2 − x|dx. 0 6 dx 3 (x − 1)2 . . 41.) 48.4. ex − 1 3 39. q) = 0 49. ZADACI 35. 0 2 46. Γ(p) = 0 1 xp−1 e−x dx. 38. x lnp x +∞ 45.) xp−1 (1 − x)q−1 dx. Pokazati da je e− e ≤ 0 1 107 1 xx dx ≤ 1. Izraˇunati nesvojstvene integrale c 40. xp dx . 1 2 dx x 1 − ln2 x . ex − sin x dx . 0 π 2 Ispitati konvergenciju nesvojstvenih integrala 2 44. (Gama funkcija.5. 0 43. 3 2 xdx √ .

c z c c 51. Na´i duˇinu krive y = x2 − 1 od taˇke x = −1 do taˇke x = 1.108 ˇ GLAVA 4. INTEGRALNI RACUN 50. . Izraˇunati povrˇinu tijela nastalog obrtanjem oko x−ose povrˇi ograniˇene c s s c parabolom y = x2 + 1 i pravom y = x − 1.

1 5. c c c c Primjer 5. Za red koji nije konvergentan kaˇemo da je divergentan. {Sn }) se naziva red. To oznaˇavamo sa c n→+∞ +∞ S= k=1 ak . z Primjedba 5. an je opˇti ˇlan reda. Zbir S reda se definiˇe sa s n S = lim Sn = lim n→+∞ n→+∞ ak . Kako konaˇno mnogo ˇlanova niza ne utiˇe na konvergenciju niza. Uredjen par ({an }. a Sn je n−ta parcijalna s c suma reda.1. to iz definicije c c c zakljuˇujemo da konaˇno mnogo ˇlanova reda ne utiˇe na konvegenciju reda.1.1.1 Numeriˇki redovi c Definicija i osnovni pojmovi n k=1 Definicija 5. Uobiˇajeno je da se za red koristi ista oznaka kao i za sumu reda c +∞ to jest k=1 ak . k=1 Ako postoji konaˇan lim Sn kaˇemo da je red konvergentan i da je S suma c z reda. Pokazati da red +∞ k=1 1 k(k + 1) 109 .Glava 5 Redovi 5. Neka je dat niz {an } i neka je Sn = ak .1.

U primjeru 2.11 je n=1 √ lim n n = 1. Na taj naˇin smo dobili potreban uslov za konvergenciju redova. n→+∞ +∞ √ n Primjer 5.1.110 konvergira i na´i sumu reda. +∞ Ako je red vrijedi k=1 ak konvergentan onda za niz njegovih parcijalnih suma {Sn } lim Sn = lim Sn−1 = S. REDOVI pa za n−tu parcijalnu sumu reda imamo n Sn = k=1 1 = k(k + 1) 1− 1 1 1 1 1 + − +· · ·+ − 2 2 3 n n+1 = 1− 1 n = . Potreban uslov da red n=1 an konvergira je n→+∞ lim an = 0.2. pa je dati red konvergentan i suma mu je jednaka 1. n→+∞ n→+∞ gdje je S neki realan broj. to jest n→+∞ lim an = 0.15 je pokazano da je niz {Sn } definisan sa s Primjer 5. c +∞ Teorema 5. n→+∞ lim Sn = 1. a odavde slijedi divergencija datog reda. k k=1 Rjeˇenje.3. Za opˇti ˇlan reda vrijedi s s c ak = 1 1 − . Red n je divergentan. Pokazati da je harmonijski red n +∞ Sn = k=1 1 k divergentan. pa nije ispunjen potreban uslov za konvergenciju. Dakle. . c Rjeˇenje. 1 divergentan. jer na osnovu primjera 2. n→+∞ lim (Sn − Sn−1 ) = 0. k k+1 GLAVA 5. n+1 n+1 Dakle.

Primjer 5. c n→+∞ Teorema 5.1) rn = k=n+1 ak i naziva se ostatak reda poslije n−tog ˇlana. Koriste´i Cauchyjev kriterijum konvergencije za c nizove dobijamo Cauchyjev kriterijum konvergencije za redove. Dakle. imamo sljede´u teoremu.5. gdje je rn definisan sa +∞ (5. Red ({an }. Ako je red ({an }. 1−q Ako je |q| < 1 red je konvergentan i njegova suma S = n→+∞ 1 . pa je n→+∞ red divergentan. {Sn }) kovergentan i njegova suma S.4.ˇ 5. Ako je q > 1 je 1−q n lim q = +∞. Pokazati da je red cos n n2 n=1 +∞ . n→+∞ Vidjeli smo da je dati red konvergentan ako i samo ako je konvergentan niz njegovih parcijalnih suma. pa dati red konvergira.2 pokazuje da uslov n→+∞ 111 lim an = 0 nije dovoljan uslov za konvergenciju reda. Za q < −1 ne postoji lim q n . tada vrijedi S = Sn + rn . NUMERICKI REDOVI Primjedba 5. Ako je q = 1.2. Iz relacije (5. pa je red divergentan.3. Primjer 5. Teorema 5. Primjer 5.1) zakljuˇujemo da c c je lim rn = 0.2.1. za njegove parcijalne sume imamo 1 − qn Sn = 1 + q + q 2 + · · · + q n−1 = . Neka je rn ostatak konvergentnog reda poslije n−tog ˇlana. opˇti ˇlan reda ne teˇi nuli c s c z kad n → +∞. Tada c je lim rn = 0. U sluˇaju da je q = 1. {Sn }) je konvergentan ako i samo ako vrijedi (∀ > 0) (∃n0 > 0) (∀n ≥ n0 )(∀p ∈ N) |Sn+p − Sn | < . Red +∞ q n−1 n=1 se naziva geometrijski red.

Teorema 5. • red n=1 λan je konvergentan i n=1 λan = λ n=1 an . Neka su n=1 +∞ an i n=1 bn konvergentni. . n Dakle. n(n + 1) (n + 1)(n + 2) (n + p − 1)(n + p) n n+p n 1 . Odredi´emo broj n0 takav da za svaki n ≥ n0 i svaki p ∈ N. Neka su Sn i Sn parcijalne sume redova an i n=1 n=1 bn redom. Rjeˇenje.4. |Sn+p − Sn | < pa je dovoljno uzeti n0 = +∞ +∞ 1 + 1. REDOVI konvvergentan. vrijedi s c |Sn+p − Sn | < . Imamo |Sn+p − Sn | = cos(n + 1) cos(n + 2) cos(n + p) + + ··· + ≤ (n + 1)2 (n + 2)2 (n + p)2 ≤ < 1 1 1 +≤ + ···+ ≤ < 2 2 (n + 1) (n + 2) (n + p)2 1 1 1 1 1 1 + + ··· + = − < . +∞ +∞ 1 1 Dokaz. Tada vrijedi +∞ +∞ +∞ • red n=1 +∞ (an + bn ) je konvergentan i n=1 +∞ (an + bn ) = n=1 +∞ an + n=1 bn . za svaki λ ∈ R.112 GLAVA 5. Dokaz slijedi iz ˇinjenice da c n→+∞ 1 lim Sn = S 1 i n→+∞ 2 lim Sn = S 2 implicira n→+∞ 1 2 lim (Sn + Sn ) = S 1 + S 2 i n→+∞ 1 lim λSn = λS 1 .

Pokazati da je red 1 √ 2n 1 + n n=1 konvergentan. Red sa pozitivnim ˇlanovima je konvergentan ako i samo ako je c niz njegovih parcijalnih suma ograniˇen odozgo.5.ˇ 5. Dakle. to jest redove c an za koje je an > 0 za svaki n ∈ N. Neka su Sn i Sn parcijalne sume redova n=1 +∞ an i n=1 bn redom. niz {Sn } je monotono rastu´i. Ako 1 2 2 je an ≤ bn za svaki n ∈ N tada je Sn ≤ Sn .1. • Sn+1 = Sn + an+1 > Sn za svaki n ∈ N. Neka su n=1 an i n=1 bn redovi sa +∞ pozitivnim ˇlanovima i an ≤ bn za svaki n ∈ N. NUMERICKI REDOVI 113 5. a iz divergencije reda n=1 an slijedi divergencija reda n=1 bn . Za parcijalne sume Sn reda sa pozitivnim ˇlanovima vrijedi c • Sn > 0 za svaki n ∈ N.1. Prvi poredbeni kriterijum. c c n→+∞ n=1 Teorema 5. +∞ +∞ 1 1 Dokaz. Tada iz konvergencije reda c +∞ +∞ n=1 bn slijedi konvergencija reda +∞ n=1 an . s c c Imamo 1 1 1 Sn = √ + √ + · · · + n √ < 2 3 2 1+n 2 2 2 1 1 1 1 < + 2 + · · · + n = 1 − n < 1. c Primjer 5. Pokaza´emo da je niz parcijalnih suma {Sn } ograniˇen odozgo. Na taj naˇin smo dokazali sljede´u teoremu. Ako je on ograniˇen odozgo onda je i c c konvergentan.6. Ako niz parcijalnih suma pozitivnog reda nije ograniˇen odozgo c onda je lim Sn = +∞. 2 2 2 2 +∞ +∞ +∞ Teorema 5. Rjeˇenje.6. pa ako je niz {Sn } ograniˇen c odozgo onda je takav i niz 1 {Sn } to jest ako je red n=1 bn konvergentan takav je .2 +∞ Redovi sa pozitivnim ˇlanovima c U ovoj sekciji posmatramo redove sa pozitivnim ˇlanovima.

Na sliˇan naˇin se mogu dokazati i sljede´e teoreme. na osnovu drugog poredbenog kritern(n + 1) n=1 ijuma zakljuˇujemo da se radi o konvergentnom redu. Neka su n=1 an i n=1 bn redovi sa pozitivnim ˇlanovima. c pa kako je red +∞ . pa iz i red n=1 an . (i) Kako je s 2 1 ≥ n n(n + 1) na osnovu prvog poredbenog kriterijuma i ˇinjenice da je c dobijamo da je dati red divergentan. Tre´i predbeni kriterijum. S druge strane iz +∞ n→+∞ n→+∞ divergencije reda n=1 an slijedi divergencija reda n=1 bn . Ispitati konvergenciju sljede´ih redova : +∞ +∞ +∞ 2 1 1 (i) . +∞ +∞ Teorema 5. REDOVI 2 lim Sn = +∞. to jest oba reda su ili konvergentna ili divergentna. c c c +∞ +∞ Teorema 5. (ii) Vrijedi 1 n2 +10n+100 1 n→+∞ n(n+1) 1 divergentan red n n=1 +∞ lim = 1.7.114 +∞ 1 lim Sn = +∞ slijedi +∞ GLAVA 5. a iz divergencije reda n=1 an slijedi divergencija reda n=1 bn . 2 + 10n + 100 n n n(n + 1) n=1 n=1 n=1 Rjeˇenje.7. Neka su c n=1 an i n=1 bn redovi sa +∞ pozitivnim ˇlanovima. Drugi predbeni kriterijum. (ii) . 1 konvergentan.8. c Primjer 5. Ako je c +∞ an = 0 tada iz konvergencije reda n→+∞ bn lim +∞ bn n=1 slijedi konvergencija reda +∞ n=1 an . (iii) sin2 . Ako postoji K > 0 takav da je lim c +∞ +∞ n→+∞ an = K tada su bn redovi n=1 an i n=1 bn ekvikonvergentni.

odakle zakljuˇujemo da su c +∞ +∞ f (x)dx i 1 n=1 f (n) ekvikonvergentni. Kako je funkcija f monotono nerastu´a dobijamo c k f (k) ≤ k−1 f (x)dx ≤ f (k − 1). np n=1 Primjer 5. 3. . a divergentan za p ≤ 1. NUMERICKI REDOVI (iii) Red je konvergentan. . Tada su c +∞ +∞ f (x)dx i 1 n=1 f (n) ekvikonvergentni. 1 n2 n→+∞ sin2 1 n 115 lim = 1. Kako je prema primjeru 4. zakljuˇujemo da je hiperharmonijski red c +∞ 1 . . Neka je f neprekidna. Ako postoji c n→+∞ an red sa pozitivnim n=1 lim an+1 = L. pozitivna i monotono nerastu´a funkcija na ]1. D’Alembertov kriterijum. +∞). n2 n=1 +∞ Teorema 5. . Integralni kriterijum. tada vrijedi an . konvergentan za p > 1. Dokaz.1. Neka je ˇlanovima. Naime.10. k = 2. n.ˇ 5. Vrijedi sljede´e c n 2 3 n f (x)dx = 1 1 f (x)dx + 2 f (x)dx + · · · + n−1 f (x)dx. a red 1 je konvergentan.19 integral +∞ +∞ Teorema 5.9. dx konvergentan za xp 1 p > 1. Sada imamo n f (2) + f (3) + · · · + f (n) ≤ 1 f (x)dx ≤ f (1) + f (2) + · · · + f (n − 1).8. a divergentan za p ≤ 1.

Dakle. Neka je q = L + .116 +∞ GLAVA 5. n→+∞ . • ako je L > 1 red n=1 +∞ an je divergentan. nije ispunjen c s c z potreban uslov za konvegenciju redova. Kako je s an+1 (n + 1)! nn nn 1 = · = = n+1 n 1 an (n + 1) n! (n + 1) 1+ n zakljuˇujemo da je c lim 1 an+1 = < 1. q Sada na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zakljuˇujemo da je dati red konc vergentan. Ako je L > 1 tada se na sliˇan naˇin moˇe pokazati da postoji n0 ∈ N takav da c c z je an+1 ≥ 1 za sve n ≥ n0 . Neka je lim an = L < 1. +∞ +∞ Primjer 5. an pa zakljuˇujemo da opˇti ˇlan ne teˇi 0 kad n → +∞. tada postoji > 0 takav da je L + < 1. an pa matematˇkom indukcijom dobijamo c an0 an+1 < n0 q n+1 za sve n ≥ n0 .9. an e pa je prema D’alembertovom kriterijumu dati red konvergentan. z Dokaz. REDOVI • ako je L < 1 red n=1 +∞ an je konvergentan. +∞ 1 Da za L = 1 red moˇe da konvergira slijedi iz primjera z . konvergentan. • ako je L = 1 red n=1 n→+∞ an moˇe da bude konvergentan ili divergentan. a da moˇe da z n2 n=1 divergira pokazuje primjer 1 . Za takav > 0 postoji n0 ∈ N takav da je an+1 −L < an za sve n ≥ n0 . n n=1 n! . Pokazati da je red Rjeˇenje. Imamo sljede´e c an+1 < q za sve n ≥ n0 . nn n=1 n.

• ako je L > 1 red n=1 +∞ an je divergentan. Neka je √ ˇlanovima. Red oblika (−1)n an . Primjer 5. z +∞ Primjer 5. nazivamo alternativni red. tada vrijedi c n→+∞ +∞ an red sa pozitivnim n=1 • ako je L < 1 red n=1 +∞ an je konvergentan. +∞ Teorema 5.1. n=1 gdje je an > 0 za svaki n ∈ N. • ako je L = 1 red n=1 an moˇe da bude konvergentan ili divergentan.1. +∞ n→+∞ Ako niz {an } monotono opada i lim an = 0. zakljuˇujemo da je c 1 < 1. n2 + 1 2+n+1 n √ n = 1− n n2 + n + 1 n . Cauchyjev kriterijum.ˇ 5. Pokazati da je red Rjeˇenje. konvergira. Moˇe se pokazati da vrijedi sljede´a teorema. konvergira jer niz .12.11.10. Leibnizov kriterijum. z 1 1 (−1)n−1 . Kako je s √ n an = n=1 n n2 + 1 2+n+1 n n2 konvergentan. z c Teorema 5.11. n n n=1 n ∈ N monotono . NUMERICKI REDOVI 117 Na sliˇan naˇin kao D’alembertov kriterijum se moˇe dokazati i sljede´i kric c z c terijum. n→+∞ e pa je prema Cauchyjevom kriterijumu dati red konvergentan. Red opada i teˇi nuli. tada alternativni red n=1 +∞ (−1)n−1 an . Ako postoji lim n an = L.3 Alternativni redovi +∞ Definicija 5. lim an = 5.2.

Teorema 5. a red (−1)n−1 n2 n n=1 +∞ Teorema 5.118 GLAVA 5.3. Primjetimo da ako je red konvergentan on ne mora biti i apsolutno konvergentan. . Ako je red apsolutno konvegentan tada je on i konvergentan. c +∞ Teorema 5.12. ali ne konvergira apsolutno kaˇmo da je uslovno konvergentan. Za apsolutno konvergentne redove vrijedi sljede´a teorema. Dokaz. Za red +∞ n=1 an kaˇemo da je apsolutno konvergentan ako z +∞ red n=1 |an | konvergira.13.14.15. tada je |rn | = k=n+1 (−1)k−1 ak < an+1 i sgnrn = (−1)n . |rn | < +∞ Definicija 5. c c sc Rjeˇenje. z +∞ Primjer 5. +∞ (−1)n−1 treba sabrati da bi se njegova n2 n=1 suma izraˇunala sa taˇnoˇ´u do 10−2 . Ako je red bijekcija tada je n=1 an apsolutno konvergentan i funkcija s : N → N +∞ +∞ an = n=1 n=1 as (n). (n + 1)2 1 102 ispunjena ako je n + 1 > 10. REDOVI Za pribliˇno izraˇunavanje sume alternativnog reda od koristi je sljede´a z c c teorema.13. Koliko ˇlanova reda c |rn | < pa je nejednakost 1 . Prema prethodnoj teoremi za ostatak datog reda vrijedi s Primjer 5. Neka niz {an } monotono opada i +∞ n→+∞ lim an = 0. to jest n > 9. Tvrdjenje slijedi iz Cauchyjevog kriterijuma za konvergenciju i uopˇtene s nejednakosti trougla |an+1 + an+2 · · · + an+p | ≤ |an+1 | + |an+2 | + · · · + |an+p |. Red n=1 (−1)n−1 je uslovno konvergentan. 1 1 je apsolutno konvergentan. Ako red n=1 an konvergira.

Primjer 5. c c Teorema 5. Funkcionalni niz {fn (x)}.5. Funkcionalni niz {fn (x)} definisan sa fn (x) = x2 + 1 . x ∈ X. n ∈ N. Funkcionalni niz {fn (x)} definisan sa fn (x) = 1 . Rjeˇenje. Za ispitivanje uniformne konvergencije ˇesto se koristi sljede´i kriterijumi. x2 + n2 uniformno konvergira ka funkciji f (x) = 0 na skupu R. n2 + 1 vrijedi (∀n ≥ n0 )(∀x ∈ R) |fn (x) − f (x)| < . x ∈ X obiˇno konvergira na skupu c Y ka funkciji f : Y → R ako za svako x ∈ Y vrijedi f (x) = lim fn (x).2.2.6.14. . n→+∞ Primjer 5. Funkcionalni niz {fn (x)}. c Definicija 5.4. To je obiˇna i c uniformna konvegencija. Iz nejednakosti s |fn (x) − f (x)| ≤ zakljuˇujemo da za n0 = c 1 √ 1 . x ∈ R.15.5. Definicija 5. Preslikavanje definisano na skupu N kod koga je slika za svaki n ∈ N neka funkcija definisana na skupu X nazivamo funkcionalnim nizom i oznaˇavamo sa {fn (x)}.1 Funkcionalni nizovi i redovi Funkcionalni nizovi Definicija 5.2 5. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 119 5. takav da je lim cn = 0 i n→+∞ |fn (x) − f (x)| ≤ cn za sve x ∈ X. Neka je dat > 0. Weierstrassov kriterijum. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako postoji niz realnih brojeva {cn } koji ne zavisi od x ∈ X.16. x ∈ X uniformno konvergira na skupu Y ka funkciji f : Y → R ako vrijedi (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 )(∀x ∈ Y ) |fn (x) − f (x)| < . ili kra´e {fn }. c c Kod funkcionalnih nizova imamo dvije vrste konvergencije. n2 obiˇno konvergira ka funkciji f (x) = |x| na skupu R. x ∈ R.

Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako je n→+∞ x∈X lim sup |fn (x) − f (x)| = 0.120 GLAVA 5. x∈[0. Vrijedi sup |fn (x) − f (x)| = max fn (x).18. • Ako niz neprekidnih funkcija {fn } uniformno konvergira na intervalu [a. 1]. 1 + n2 x2 za sve x ∈ [0. x ∈ [0. • Ako niz neprekidnih funkcija {fn } uniformno konvergira na skupu X ka funkciji f tada za svaki x0 ∈ X vrijedi n→+∞ lim x→x0 lim fn (x) = lim x→x0 n→+∞ lim fn (x) . . Dakle. z n sup |fn (x) − f (x)| = fn x∈[0. Ispitajmo c unifrmnu konvergenciju.1] x∈[0. Teorema 5. 1]. x ∈ [0.1] 1 n = 1 = 0. Teorema 5. b].16. 1 + n2 x2 lim nx = 0. Osobine uniformno konvergentnih nizova.1] jer je funkcija fn neprekidna. 2 pa zakljuˇujemo da funkcija ne konvergira uniformno. Cauchyjev kriterijum. Ispitati obiˇnu i uniformnu konvergenciju niza funkcija c fn (x) = Rjeˇenje. Primjer 5. c Na kraju navedimo neke osobine uniformno konvergentnih nizova. REDOVI Teorema 5. Imamo s n→+∞ nx . pa dati niz funkcija obiˇno konvergira ka funkciji f (x) = 0. Niz funkcija {fn } uniformno konvergira ka funkciji f na skupu X ako i samo ako (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 )(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) |fn+p (x) − fn (x)| < . pa na intervalu [0. b] ka funkciji f tada vrijedi x n→+∞ x lim fn (t)dt a = a n→+∞ lim fn (t) dt. 1] dostiˇe maksimum.17. x ∈ [a.19. Taj z 1 maksimum se dostiˇe za x = . 1].

n→+∞ n→+∞ c Primjer 5. x ∈ X.2 Funkcionalni redovi +∞ Definicija 5. pa prema tome i na [0. Kao posljedicu kriterijuma za uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova dobijamo kriterijume za unformnu konvergenciju funkcionalnih redova.2. + n2 Rjeˇenje. Neka je dat niz funkcija {un (x)} definisanih na skupu X.2. Dakle. vrijedi |un (x)| ≤ cn . Za red n=1 un (x) kaˇemo da obiˇno (uniformno) konvergira z c na skupu X ako niz njegovih parcijalnih suma Sn (x) obiˇno (uniformno) konc vergira ka sumi S(x) ovog reda na skupu X. +∞ Definicija 5. n=1 naziva se funkcionalni red.8. Izraˇunati 1 n→+∞ lim 0 x2 1 dx. Teorema 5. za koji za sve x ∈ X i sve n ∈ N. 1 n→+∞ lim 0 1 dx = 2 + n2 x 1 0 n→+∞ lim x2 1 + n2 dx = 0. Ako postoji taˇka c ∈ [a. b]i neka niz {fn } uniformno konvergira na [a. b] i vrijedi lim fn (x) = lim fn (x) . b] takva da c je niz {fn (c)} konvergentan tada i niz funkcija {fn } uniformno konvergira na [a. b]. 5. Red un (x). 1].7.20. . s U primjeru 5. cn > 0. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 121 • Neka je {fn } niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a.15 smo ustanovili da niz 1 x2 + n2 konvergira uniformno na skupu R.5. Ako postoji konvergentan brojni +∞ red n=1 cn . Weierstrassov kriterijum.17. x ∈ [a. b].

x ∈ [a. REDOVI un (x) n=1 apsolutno i uniformno konvergira na skupu X. 1 ≤ |x| ≤ 2. +∞ +∞ +∞ xn + 1 xn . uniformno konvvergira na [a. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnog reda n2 √ n! n=1 Rjeˇenje. b]. b] tada i red +∞ n=1 a x un (t)dt. n! n=1 konvergira na osnovu D’Alembertovog kriterijuma. b].122 onda funkcionalni red +∞ GLAVA 5. Teorema 5. Osobine uniformno konvergentnih redova. b] i vrijedi +∞ n=1 a x x +∞ un (t)dt = a n=1 un (t) dt. red n2 2n+1 √ . Cauchyjev kriterijum. • Ako su ˇlanovi niza {un (x)} neprekidne funkcije na intervalu [a. b] i ako c +∞ red n=1 un (x) uniformno konvergira na [a.21.18. x ∈ [a. Red gentan na skupu X ako i samo ako n=1 un (x)je uniformno konver- (∀ > 0)(∃n0 ∈ N)(∀n ≥ n0 )(∀p ∈ N)(∀x ∈ X) |un+1 (x) + · · · + un+p (x)| < .22. pa zakljuˇujemo da je dati c red uniformno konvergentan. xn za sve 1 ≤ |x| ≤ 2. Tada za svaki x0 ∈ X vrijedi +∞ x→x0 +∞ lim un (x) n=1 = n=1 un (x0 ). Vrijedi s xn + Dalje. Primjer 5. 2 Teorema 5. • Neka je dat red neprekidnih funkcija koji uniformno konvergira na skupu X. 2 1 ≤ 2n + 2n = 2n+1 . .

Iz 0 definicije graniˇne vrijednosti zakljuˇujemo da postoji M > 0 tako da je c c x x0 n ≤M n x x0 . 0 Sada je |an xn | = |an xn | 0 Kako je +∞ n=0 lim an xn = 0.2. je konvergentan za sve x ∈ R za koje je |x| < 1. c +∞ Teorema 5.5. Dakle. n = 0.19. konvergira za neko x0 = 0 tada on apsolutno konvergira za svako x za koje je |x| < |x0 | i uniformno konvergira na skupu {x : |x| ≤ r}. b]. b]i neka +∞ red n=1 un (x) uniformno konvergira na [a. . Prethodni primjer nam daje ideju za dokaz sljede´e teoreme. 5. . . +∞ Primjer 5.2. Potreban uslov 0 n→+∞ da red konvergira je da njegov opˇti ˇlan teˇi nuli. Neka je x0 = 0 takav da je red n=0 an xn konvergentan. Funkcionalni red an xn . x x0 . b]. Ako postoji taˇka c ∈ [a. Primjetimo da ako je 0 ≤ r < 1 da je red na osnovu Weirstrassovog kriterijuma uniformno konvergentan na skupu {x : |x| ≤ r}. n=0 naziva se stepeni ili potencijalni red. Ako stepeni red n=0 an xn . b] c +∞ +∞ takva da je red n=1 un (c) konvergentan tada i red n=1 un (x) uniformno konvergira na [a. gdje je 0 ≤ r < |x0 |.23. Za takve x dati red je i apsolutno konvergentan. b] i vrijedi +∞ +∞ un (x) = n=1 n=1 un (x) . 1.3 Stepeni redovi +∞ Definicija 5. s c z |an xn | ≤ M za sve n ∈ N. Stepeni red n=0 xn . x ∈ [a.9. an ∈ R. +∞ Dokaz. n za sve n ∈ N. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI 123 • Neka je {un (x)} niz neprekidno diferencijabilnih funkcija na [a.

Ako stepeni red n=0 an xn divergira u taˇki x0 . a divergira za svako x iz skupa {x : |x| > R} se naziva polupreˇnik konvergencije stepenog reda c n=0 an xn . R). tada dati red c divergira za svako x za koje je |x| > |x0 |. +∞ Definicija 5. +∞ Posljedica 5. Ako je R polupreˇnik konvegencije reda c n=0 an xn tada red apso- lutno konvergira na (−R. Tada je |an xn | ≤ |an |rn za sve n ∈ N. to jest red n=0 +∞ an xn . a divergira za |x| > R i red uniformno konvergira na [−r. r] za svaki r ∈ (0. REDOVI x < 1. apsolutno Neka je 0 ≤ r < |x0 |. Iz teoreme 5.na osnovu prvog poredbenog kriterijuma zax0 +∞ kljuˇujemo i da je red c konvergentan. c +∞ Teorema 5. Realan broj R > 0 takav da stepeni red n=0 +∞ an xn konvergira. R). uniformno konvergentan na skupu {x : |x| ≤ r}. Polupreˇnik konvegencije stepenog reda c n=0 an xn dat je sa R = lim ili R = lim n→+∞ an an+1 1 n n→+∞ |an | . konvergentan. c +∞ Teorema 5. na osnovu prethodnog dijela dokaza.10. pa sada na osnovu Weierstrsassovog kriterijuma red uniformno konvergira na skupu {x : |x| ≤ r}. . n=0 |an xn |. jer je +∞ GLAVA 5.25.24.23 dobijamo sljede´u teoremu. Pokaˇimo da je red z n=0 an xn .124 konvergentan red. +∞ Red n=0 |an |rn je konvergentan.1. Neka x ∈ {x : |x| ≤ r}. za svako x iz skupa {x : |x| < R}. Iz D’Alembertovog i Cauchyjevog kriterijuma dobijamo postupak za odredjivanje polupreˇnika konvergencije stepenog reda.

. n+1 n=0 +∞ +∞ +∞ • • ln(1 + x) = +∞ • e = x xn . . −1 < x ≤ 1. 1. . −1 < x < 1. Stepeni red f (n) (0) n x n! n=1 nazivamo Maclaurinovim redom funkcije f .20. Odrediti polupreˇnik konvergencije reda c (n!)2 n x . 1 + x n=0 xn+1 . n! n=0 .26. −R < x < R tada je an = f (n) (0) . −1 < x < 1.2. c Teorema 5. Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini nule i neka postoje svi izvodi funkcije f u nuli. Imamo s (2n + 2)(2n + 1) an = . n = 0. dajemo neke funkcije predstavljene pomo´u stepenog reda c • 1 = xn . Ako je +∞ +∞ f (x) = n=0 an xn . −∞ < x < ∞.5. (2n)! n=1 Rjeˇenje.22) moˇe se c z dobiti sljede´a teorema. an+1 (n + 1)2 pa je R = lim n→+∞ +∞ 125 an = 4. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI Primjer 5. 1 − x n=0 1 = (−1)n xn . n! Na kraju. Koriste´i osobine uniformno konvergentnih redova (teorema 5.11. an+1 Definicija 5.

3 Zadaci 1. (2n)! sin(π n=1 n2 + a2 ) konvergentan za svaki a ∈ R. n(n + 1) n=1 konvergentan. Pokazati da je red ∞ (−1)n n=1 (n!)2 .126 +∞ GLAVA 5. (iii) 3 3n n n=1 n=1 (n!)2 . Odrediti a ∈ R za koje je red i apsolutno konvergentan. 5. (2n)! n=1 +∞ +∞ 3. Na´i oblast konvergencije redova : c +∞ +∞ 1 1 (i) . (ii) . Koriste´i definiciju. (n + 1)(n + 3) n(n + 1)(n + 2) n=1 n=1 2. Ispitati uniformnu konvergenciju funkcionalnih nizova : 1 . (ii) . Koriste´i Cauchyjev kriterijum konvergencije pokazati da je red c sin nx . 2n + 1 • cos x = n=0 (−1)n +∞ • arctg x = (−1)n n=0 5. −∞ < x < ∞. (iii) n ln n n n=1 n=1 4. Ispitati apsolutnu i uslovnu konvergenciju redova : +∞ +∞ 1 π (i) (−1)n . REDOVI (−1)n n=0 +∞ • sin x = x2n+1 . ispitati konvergenciju redova i na´i njihove sume : c c +∞ +∞ 1 1 (i) . (ii) (−1)n x . −1 < x ≤ 1. (2n + 1)! x2n . (i) fn (x) = x+n +∞ . 7. n2 n=1 +∞ 6. x > 0. (ii) (−1)n sin √ . Ispitati konvergenciju sljede´ih redova : c +∞ 2 +∞ n2 n n+1 −n (i) . (2n)! x2n+1 . −∞ < x < ∞. (iii) nx n n=1 n=1 sin nx .

3.5. Odrediti Taylorov red funkcije f (x) = 2x + 5 . (ii) n n! n=1 n=1 . ZADACI 1 . Odrediti polupreˇnik konvergencije sljede´ih redova : c c +∞ +∞ +∞ xn n2 x n 32n−1 + 1 n (i) . (ii) 2 n(n + 1) + x n! n=1 n=1 9. 2n(2n + 1) 14. (−1)n n(n + 1) (2n + 1)! (2n)! n=1 n=1 n=1 10. Pokazati da sljede´i redovi konvergiraju uniformno na cijelom skupu R. (x − 1)(x + 2) 12. 0 ≤ x ≤ . (ii) (−1)n n=1 x2n . 2 1 (ii) fn (x) = xn − xn+1 . (i) . (x − 1)(2x − 3) 1 . Odrediti polupreˇnik konvergencije i sumu reda c xn . Izraˇunati sume redova : c +∞ n +∞ 3 (n + 2) 1 . Odrediti Taylorov red funkciju f (x) = 11. n(n + 1) n=1 c 13. 2 (ii) fn (x) = xn − xn+1 . (ii) . 0 ≤ x ≤ 127 8. 2n (iii) xn . (n + 1)(n + 2) n=1 +∞ 15. (i) (−1)n . Sumirati sljede´e redove : c +∞ +∞ (i) n=1 nxn . Odrediti polupreˇnik konvergencije i sumu reda +∞ +∞ (−1)n n=1 x2n+1 . (iii) x . c +∞ +∞ 1 cos nx .

128 GLAVA 5. REDOVI .

. . . c Partikularno rjeˇenje je svako rjeˇenje koje se dobija iz opˇteg rjeˇenja za s s s s konkretne vrijednosti bar jedne od konstanti C1 . . .2) .3) i izvodnih jednakosti do reda n dobijamo samo diferencijalnu jednaˇinu (6. . Cn iz (6.1) na (a. z Opˇte rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6.1) Neka je F realna funkcija n + 2 promjenljive. . Cn ) = 0. . .1) postaje identitet na (a. (6.3) (6. . b). b). y (n−1) ). kaˇemo da ima normalni oblik. .1). Jednaˇina c gdje je y nepoznata n−puta diferencijabilna funkcija naziva se diferencijalnom jednaˇinom reda n ako se u njoj obavezno pojavljuje funkcija y (n) . . . y . x ∈ (a. b) koja je data sa G(x. . to jest za y = y(x) jednaˇina s c c (6. y. . .Glava 6 Diferencijalne jednaˇine c 6. . 129 (6. y. . . • eliminacijom konstanti C1 . gdje su C1 . . c Ako je diferencijalna jednaˇina data u obliku c y (n) = f (x. .1. Cn konstante tako da vaˇi z • y = y(x) je rjeˇenje jednaˇine (6. . Cn . Singularno rjeˇenje je rjeˇenje koje se ne moˇe dobiti iz opˇteg rjeˇenja ni za s s z s s jednu vrijednost konstanti C1 . x ∈ (a. . y.1) je svaka funkcija s s c y = y(x). . b). .1 6. .1 Uvod Osnovni pojmovi F (x. y . y (n) ) = 0. C1 . . . Cn .

a A i B dati realni brojevi se c naziva graniˇni problem drugog reda. Graniˇni problemi su komplikoc c c c vaniji. c Na kraju ove sekcije recimo i to da diferencijalne jednaˇine opisuju razne prirodne c pojave. y ) y(a) = A. y) y(x0 ) = y0 .6) gdje su a i b krajnje taˇke posmatranog intervala. Sljede´a teorema je poznata s c kao Peanova teorema.2 Egzistencija i jedinstvenost rjeˇenja s U ovoj sekciji bavi´emo se pitanjem egzistencije ijedinstvenosti rjeˇenja diferc s encijalne jednaˇine prvog reda.2). . (6. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti D = {(x. dok su rjeˇenja Hermitove jednaˇine s c y − 2xy + 2py = 0. y (x0 ) = y1 . Taˇnije. bavi´emo se pitanjem egzistencije i jedc c c nistvenosti rjeˇenja Cauchyjevog problema (6. s s b gdje je h = min{a. .5) ima bar jedno rjeˇenje definisano na [x0 − h. Problem (6. Problem y = f (x. talasne funkcije kvantne mehanike. |y − y0 | ≤ b} tada Koˇijev problem (6.1. . DIFERENCIJALNE JEDNACINE Integralna kriva diferencijalne jednaˇine je svako njeno partikularno ili sinc gularno rjeˇenje posmatrano kao kriva y = y(x). s Uslovi y(x0 ) = y0 .5). x0 + h]. y)|. (6. y (n−1) (x0 ) = yn−1 . (6. y(b) = B. predstavlja Maltusov zakon porasta populacije. y) : |x − x0 | ≤ a. (6.1. Tako na primjer jednaˇina c y = ky. Teorema 6. y. a kao ilustraciju navodimo graniˇni problem drugog reda. 6. .4) se naziva Cauchyjev poˇetni c c problem reda n.130 ˇ GLAVA 6.4) se nazivaju poˇetni uslovi.5) je Cauchyjev poˇetni problem prvog reda. c Napomenimo da se pored Cauchyjevog poˇetnog problema u teoriji diferencijalc nih jednaˇina izuˇavaju i graniˇni problemi. M } i M = sup |f (x. c Problem y = f (x. D .

x0 + h]. Dalje. i! i=n+1 M (L|x − x0 |)n Ln! n+p .7) rjeˇenje problema (6. y1 ). yn (x) = y0 + x0 f (t. indukcijom dobijamo |yn (x) − yn−1 (x)| ≤ Sada imamo |yn+p (x) − yn (x)| ≤ odnosno |yn+p (x) − yn (x)| ≤ M Ln−1 |x − x0 |n . x |yn (x) − y0 | = x0 f (t. Oˇigledno je svako rjeˇenje jednaˇine c s c x y(x) = y0 + x0 f (t. x0 + h]. Naime. Definiˇimo niz funkcija {yn (x)} na sljede´i z s s c naˇin: c x y0 (x) = y0 . n! M Li−1 |x − x0 |i . n ∈ N. tj postoji konstanta L takva da je |f (x. o Teorema 6. yn−1 (t))dt ≤ M |x0 − x| ≤ M h ≤ b za sve x ∈ [x0 − h.5) i obratno.7) s c ima jedinstveno rjeˇenje na segmentu [x0 − h. n ∈ N. yn (x)) ∈ D za sve x ∈ [x0 − h. (6. n ∈ N. x0 +h].8) Niz {yn (x)} je dobro definisan.5) ima taˇno jedno rjeˇenje definisano na [x0 −h. Sljede´i rezultat s c je poznat kao teorema Picarda i Lindel¨fa. x0 + h]. n ∈ N. pa je dovoljno pokazati da jednaˇina (6. s c s b gdje je h = min{a. (x. Dakle.6. y)|. |y − y0 | ≤ b} i zadovoljava Lipshitzov uslov po y. y) : |x − x0 | ≤ a. M } i M = sup |f (x.2. s Pokaˇimo prvo egzistenciju rjeˇenja. (x. y2 )| ≤ L|y1 − y2 | za sve (x. y(t))dt (6. tada Koˇijev problem (6. D Dokaz.5). x0 + h]. UVOD 131 Vidjeli da neprekidnost funkcije f obezbjedjuje egzistenciju rjeˇenja probs lema (6. Neka je funkcija f neprekidna u oblasti D = {(x. y2 ) ∈ D. yn−1 (t))dt. Prirodno pitanje je kada je rjeˇenje Cauchyevog problema jedins stveno. Ako se za funkciju f uvedu pored neprekidnosti i drugi uslovi moˇe se z obezbjediti i jedinstvenost rjeˇenja Cauchyevog problema (6.1. x ∈ [x0 − h. y1 ) − f (x.5).

z(t))dt = z(x) − yn (x) + x0 (f (t. Neka je > 0. yn−1 (t)) − f (t. Ln! n + 1 − L|x − x0 | Pokaˇimo da je z rjeˇenje Koˇijevog problema (6. n ≥ n0 . ˇ GLAVA 6. pa je |g (x)| ≤ 2Lg(x).5). DIFERENCIJALNE JEDNACINE L|x − x0 | (L|x − x0 |)2 (L|x − x0 |)p + + ··· + n+1 (n + 1)(n + 2) (n + 1) · · · (n + p) |yn+p (x) − yn (x)| ≤ M (L|x − x0 |)n 1 . Stavimo c s g(x) = (z1 (x) − z2 (x))2 . s Neka je lim yn (x) = z(x). Tada zbog (6. i |yn−1 (x) − z(x)| ≤ Dakle. z s s Vrijedi sljede´e c x x z(x) − y0 − x0 f (t. p → +∞ dobijamo na osnovu Koˇijevog kriterijuma da je niz funkcija {yn (x)} uniformno konvergentan. z(t))dt ≤ 2 +L x0 x 2Lh dt ≤ 2 + 2Lh |x − x0 | ≤ . L|x−x0 | Ln! 1− n+1 . Znaˇi. imamo x x 2Lh z(x) − y0 − x0 f (t. z(t))dt ≤ |yn (x) − z(x)| + L x0 (yn−1 (t) − z(t))dt . x0 Pokaˇimo da je z jedinstveno rjeˇenje.5). z s Neka su z1 i z2 dva razliˇita rjeˇenja problema (6.9) imamo n→+∞ |z(x) − yn (x)| ≤ M (L|x − x0 |)n n+1 . tada postoji n0 ∈ N takav da vrijedi |yn (x) − z(x)| ≤ 2 za sve n ≥ n0 za sve n ≥ n0 . c z(x) = y0 + f (t. x0 + h]. Imamo g (x) = 2(z1 (x) − z2 (x))(z1 (x) − z2 (x)). z(t))dt.9) Ako u posljednjoj nejednakosti pustimo da n.132 × 1+ Dakle. . (6. z(t)))dt . x ∈ [x0 . pa je x x z(x) − y0 − x0 f (t.

Metod opisan u dokazu prethodne teoreme poznat je kao metod sukcesivnih aproksimacija. 15 63 x2 x9 +2 + 105 567 y2 (x) = 0 x t− t3 3 − t2 + 1 dt = x − 2 y3 (x) = 0 t− 2t5 t7 + 15 63 +4 − t2 + 1 dt = x − 4 x11 x13 x15 −4 + .1. Za prva tri ˇlana niza {yn (x)} imamo: c x y1 (x) = 0 x (1 − t2 )dt = x − 2 x3 . ≤ 0 za sve x ∈ [x0 . pa je n→+∞ lim yn (x) = x. Ipak. 3 2x5 x7 + . UVOD Odavde je g(x)e−2L(x−x0 ) pa je g(x) ≤ g(x0 ) za sve x ∈ [x0 . 2457 12285 59535 Koriste´i indukciju moˇe se pokazati da je c z yn (x) = x + o(x2n+1 ). 133 Primjedba 6. y (x) = y 2 − x2 + 1. x0 + h]. Dakle. s Primjeri u kojima se moˇe na´i rjeˇenje na ovaj naˇin su rijetki. Koriste´i metod sukcesivnih aproksimacija dobijamo c x y0 (x) = 0. n ∈ N.6. Primjer 6. g(x) = 0 za sve x ≥ x0 . z c s c metod sukcesivnih aproksimacija je znaˇajan zbog efikasnog koriˇtenja u teoric s jske svrhe. . Prema tome jedno rjeˇenje datog problema je funkcija y(x) = x. x0 + h].1. yn (x) = 0 2 (yn−1 (t) − t2 + 1)dt.1. y(0) = 0. Ako je x ≤ x0 stavimo t = 2x0 − x i ponovimo prethodni postupak.

c 6. Rjeˇenje. Ako stavimo C1 = tg C i iskoristimo formulu tg(α − β) = dobijamo y−x = C1 . Opˇte rjeˇenje jednaˇine (6.2 Neki integrabilni tipovi diferencijalnih jednaˇina c Diferencijalne jednaˇine ˇija se rjeˇenja mogu izraziti pomo´u konaˇnog broja c c s c c elementarnih funkcija i njihovih integrala su malobrojne. jer su prva saznanja o diferencijalnim jdnaˇinama nastala od prouˇavanja c c c upravo tih tipova diferencijalnih jednaˇina. pa je tg(arctg y − arctg x) = tg C. te jednaˇine su c znaˇajne. Primjer 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE 6. tg α − tg β . 1 + y2 1 + x2 odakle je arctg y − arctg x = C. Rijeˇiti diferencijalnu jednaˇinu s c (x2 + 1)y = y 2 + 1. Datu jednaˇinu moˇemo pisati u obliku s c z dy dx − = 0. pa se takve diferencijalne jednaˇine nazivaju integrabilne c diferencijalne jednaˇine.2. 1 + tg α tg β . b). (6.10) gdje su f i g neprekidne funkcije na (a. opˇte rjeˇenje je s s (1 + xy)C1 − y + x = 0.2.134 ˇ GLAVA 6.10) je s s c f (x)dx + g(y)dy = C. Ipak. 1 + xy Dakle.1 Jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim c To je jednaˇina oblika c f (x)dx + g(y)dy = 0. Prilikom njihovog rjeˇavanja uvijek c s se koristila integracija.

12) gdje je f neprekidna funkcija na (a. Ako u (6. Kako je zbog (6. .11) ako se zna da postoji f (0). b). b). 1 − f (x)f (y) (6. Na´i funkciju f koja zadovoljava sljede´u funkcionalnu jednaˇinu c c c f (x + y) = f (x) + f (y) .2 Homogena jednaˇina c dy y =f .3.11) f (x + y) − f (x) f (y) 1 + f 2 (x) = · . za sve t ∈ (a.ˇ 6. za sve t ∈ (a. Ako je f (t) = t. b). y y 1 − f (x)f (y) kada pustimo y → 0 dobijamo f (x) = f (0)(1 + f 2 (x)). y x Njeno opˇte rjeˇenje je s s y = Cx. a ovo je jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim. dx x Homogena diferencijalna jednaˇina je c (6. s c Na kraju prepostavimo da je f (t) = t.12). Njeno opˇte rjeˇenje je c s s f (x) = tg(f (0)x + C).2.2. Ako je f (t0 ) = t0 . odakle je f (0) = 0. Rjeˇenje. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 135 Primjer 6. Kako postoji f (0).11) uvrstimo y = 0 dobijamo c (1 + f 2 (x))f (0) = 0. tada imamo jednaˇinu sa razdvojenim promjenljivim c dy dx = . 6. b). funkcija f je definisana i neprekidna u nekoj s okolini taˇke x = 0. tada je funkcija y(x) = t0 x + C rjeˇenje jednaˇine (6. za neko t0 ∈ (a.

gdje su α i β takvi da je c a1 α + b1 β + c1 = 0 a2 α + b2 β + c2 = 0. y = v + β svodi na homogenu jednaˇinu. Kako je s 1 1 −1 1 =2 . onda se data jednaˇina smjenom u = a1 x + b1 y svodi na homogenu jednaˇinu. a1 x + b1 y + c1 a2 x + b2 y + c2 dz z − f (z) . z − f (z) x Njeno opˇte rjeˇenje je s s Cx = exp Primjedba 6. b1 b2 = 0. dx −x + y + 1 Rjeˇenje.2. x y (x) = z(x) + xz (x). Jednaˇina c y =f u sluˇaju da je c a1 a2 se smjenom x = u + α. Rijeˇiti jednaˇinu s c x+y−3 dy = . pa jednaˇina (6.12) postaje c z + xz = f (z). U sluˇaju da je c a1 a2 b1 b2 = 0. c c Primjer 6. to jest jednaˇina sa razdvojenim promjenljivim c dx dz − = 0.136 Uvode´i smjenu c ˇ GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE z(x) = dobijamo y(x) .4.

1 + 2z − z 2 u Odavde je pa je u2 (1 + 2z − z 2 ) = C. C+ q(x)e p(x)dx dx .2. x = u + 2. (C − 7 = C1 ). y = v + β. = q(x)e p(x)dx .13) imamo ye to jest ye pa je ye Dakle. x2 + 2xy − y 2 − 6x − 2y = C1 . opˇte rjeˇenje je s s y = e− p(x)dx p(x)dx p(x)dx p(x)dx + p(x)ye p(x)dx = q(x)e p(x)dx . gdje je αβ − 3 = 0 −α + β + 1 = 0.13) Diferencijalna jednaˇina c gdje su p i q neprekidne funkcije na (a. du −1 + u du z−1 dz − = 0. Dakle. y = v + 1. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 137 koristimo smjenu x = u + α.2.ˇ 6. (6. pa imamo u+v dv = . (6. Iz (6.14) . Koriste´i smjenu v = zu dobijamo c 6.3 Linearna jednaˇina prvog reda c y + p(x)y = q(x). =C+ q(x)e p(x)dx . du −u + v v 1+ u dv = v . b) naziva se linearnom jednaˇinom prvog c reda.

b).4 Bernoullijeva jednaˇina c Diferencijalna jednaˇina oblika c y + p(x)y = q(x)y α . Rijeˇiti jednaˇinu s c dy 1 = . Jednaˇina (6. smjenom y = z 1−α . jednaˇina (6. Datu jednaˇinu moˇemo pisati u obliku s c z dx − xf (y) = g(y). Koriste´i formulu (6.5. 1−α . c Za α = 0 ili α = 1 to je linearna diferencijalna jednaˇina.15) tada postaje c kz z k−1 + p(x)z k = q(x)z αk .2. k = 0.14) dobijamo c x=e f (y)dy C+ g(y)e− f (y)dy dy . pa je z+ p(x) q(x) αk−k+1 z= z . (6. to jest za k= Dakle. a α ∈ R je Bernoullijeva jednaˇina. c 1 1 .138 ˇ GLAVA 6. dy a ovo je linearna jednaˇina u odnosu na inverznu funkciju x = x(y) traˇene c z funkcije y = y(x). Uvedimo smjenu y = z k . k k Posljednja jednaˇina je linearna za c αk − k + 1 = 0. 6.15) se svodi na linearnu. DIFERENCIJALNE JEDNACINE Primjer 6.15) gdje su p i q neprekidne funkcije na (a. dx xf (y) + g(y) Rjeˇenje. Pretpostavimo da je c α = 0 i α = 1.

16) Diferencijalna jednaˇina c gdje su p.16) postaje c 2 y1 + z + p(x)(y1 + 2y1 z + z 2 ) + q(x)(y1 + z) + r(x).5 Riccatijeva jednaˇina c y + p(x)y + q(x)y + r(x) = 0. Kako je y1 rjeˇenje date jednaˇine dobijamo s c z + p(x)(2y1 + z 2 ) + q(x)z = 0. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 139 Primjer 6. q i r neprekidne funkcije definisane na (a.ˇ 6. c U sluˇaju da je poznato jedno njeno partikularno rjeˇenje y1 ona se moˇe rijeˇiti c s z s koriste´i smjenu c y(x) = y1 (x) + z(x). pa koristimo smjenu s y = z −1 . q i r konstante. py 2 + qu + r Moˇe se pokazati da se rjeˇenja jednaˇine (6. b) naziva se Riccatijevom jednaˇinom.16) u opˇtem sluˇaju ne mogu z s c s c izraziti preko integrala elementarnih funkcija. Ako su funkcije p. Njeno opˇte rjeˇenje je c s s 6. (6. a ovo je Bernoullijeva diferencijalna jednaˇina. Ovde je α = 2. opˇte rjeˇenje date jednaˇine je s s c y= Ce2 1 . + e2x a ovo je linearna diferencijalna jednaˇina. z = Cex + e2x .6.2.16) je jednaˇina sa c c c razdvojenim promjenljivim i njeno opˇte rjeˇenje je s s C −x= dy . Rijeˇiti jednaˇinu s c y + 2y = ex y 2 . Sada dobijamo odavde je −z −2 z + 2z −1 = ex z −2 . z − 2z = −ex . Tada jednaˇina (6. c . Rjeˇenje.2. to jest z + (2p(x)y1 + q(x))z = −p(x)z 2 . to jest ova jednaˇina u opˇtem c s sluˇaju nije integrabilna. jednaˇina (6. Dakle.

Rijeˇiti jednaˇinu s c y − y 2 + 2ex y = e2x + ex . Za drugo partikularno rjeˇenje y2 analogno dobijamo s (ln(y − y2 )) = −p(x)(y + y2 ) − q(x). Smjenom 1 . s Rjeˇenje. C −x Dakle. z jednaˇina (6.16).18) (6.16) moˇemo predstaviti u obliku c z (y − y1 ) = −p(x)(y + y1 ) − r(x). (6. C −x 1 y = y1 + . Iz jednaˇina (6.19) y − y1 y − y2 = p(x)(y2 − y1 ).3. opˇte rjeˇenje date jednaˇine je s s c z= y = ex + Primjedba 6.17) i (6. y − y1 to jest (ln(y − y1 )) = −p(x)(y + y1 ) − q(x). (6. Pretpostavimo sada da su y1 i y2 dva partikularna rjeˇenja jednaˇine (6. s c Tada koriste´i jednakost c 2 y1 = −p(x)y1 − q(x)y1 − r(x).17) . jednaˇinu (6. 1 = x − C. s s c p(x)(y2 (x) − y1 (x))dx . z 1 .7. DIFERENCIJALNE JEDNACINE Primjer 6.140 ˇ GLAVA 6. Koriste´i smjenu s c y = ex + z dobijamo Odavde je − pa je z = z2. ako je njeno partikularno rjeˇenje y1 = ex .16).16) se svodi na linearnu diferencijalnu jednaˇinu c c z − (2p(x)y1 + q(x))y = p(x).18) dobijamo c ln pa je y − y1 = C exp y − y2 opˇte rjeˇenje jednaˇine (6.

y = g(p. y2 = − 2 . (6.9.20). smjenom u (6. Jednaˇina c y = ima partikularna rjeˇenje s y1 = 1 1 1 1 + .6 Jednaˇine Lagrangea i Clairauta c y = xϕ(y) + ψ(y ). tada je y = 2xp + ln p. c c diferenciraju´i po x i koriste´i jednakost dy = pdx dobijamo linearnu jednaˇinu c c c dx ϕ (p) ψ (p) +x = .8. C).ˇ 6. Rijeˇiti jednaˇinu s c y = 2xy + ln y . dp ϕ(p) − p p − ϕ(p) Neka je njeno opˇte rjeˇnje s s x = g(p. C)ϕ(p) + ψ(p). Pretpostavimo da funkcija ϕ nije identiˇko preslikavanje. x2 y − x + 1 6. Diferenciraju´i dobijamo s c pdx = 2pdx + 2xdp + dp .20) Jednaˇina Lagrangea ima oblik c gdje su ϕ i ψ diferencijabilne funkcije.2. p . Rjeˇenje. dato opˇte rjeˇenje jednaˇine (6.20) dobijamo y = g(p. x x2 x x 1 − y2 . C). zakljuˇujemo da je sa c x = g(p. s s c Primjer 6. Stavimo y = p.19) dobijamo da je opˇte rjeˇenje c s s y − y1 = C exp − y − y2 2dx x2 .2. NEKI INTEGRABILNI TIPOVI DIFERENCIJALNIH JEDNACINA 141 Primjer 6. Dakle. x4 Koriste´i formulu (6. Stavljaju´i y = p. 2 x2 y − x − 1 = Ce x . C)ϕ(p) + ψ(p).

2y Diferenciraju´i posljednju jednaˇinu i zamjenjuju´i dy sa pdx imamo c c c pdx = pdx + xdp − odavde je dp x − 1 2p2 = 0. 2p 1 . 2C . opˇte rjeˇenje date jednaˇine je s s c x= C 1 − . Stavljaju´i y = p. dp . Clairautova jednaˇina moˇe imati i singularno rjeˇenje dato sa c z s y = xp + ψ(p). Rijeˇiti jednaˇinu s c y = xy + Rjeˇenje.10. Primjer 6.21) Ona se rjeˇava koriste´i isti postupak kao i kod Lagrangeove jednaˇine. dobijamo s c y = xp + 1 . p y = ln p + Jednaˇina Clairauta ima oblik c y = xy + ψ(y ). dp p p Ovo je linearna jednaˇina. p2 Iz dp = 0.142 a odavde je ˇ GLAVA 6. to jest p = C dobijamo opˇte rjeˇenje s s y = Cx + 1 . Njeno opˇte rjeˇenje je c s s x= C 1 − . p2 p Dakle. x + ψ (p) = 0. (6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE dx 2 1 + x = − 2. p2 p 2C − 2. Opˇte s c c s rjeˇenje Clairautove jednaˇine je s c y = Cx + ψ(C).

Primjetimo da je kod diferencijalne jednaˇine (6. b) koje zadovoljava uslove y(x0 ) = y0 . . b). .22) su date s c sljede´om teoremom.22) s c definisano na (a. y (n−1) (x0 ) = y0 gdje su y0 . 2p2 1 . c Ako je q ≡ 0 na (a. y0 (n−1) (n−1) . . . u suprotnom je nehomogena z c jednaˇina. c Teorema 6. je linearna diferencijalna jednaˇina reda n. c . pn neprekidne na (a.22) neprekidnost koeficic jenata dovoljna za egzistenciju i jedinstvenost rjeˇenja Cauchyevog poˇetnog s c problema na cijelom intervalu (a. c Egzistencija i jedinstvenost rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. (6. b). . .1. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA Dalje. dok smo kod Peanove teoreme odnosno Picard-Lindel¨fove teoreme imali egzistenciju i jedinstvenost rjeˇenja u nekoj o s okolini taˇke x0 .3.3. 2p Eliminiˇu´i p iz te jednaˇine i iz jednaˇine s c c c y = xp + dobijamo y 2 = 2x. 2p2 1 . b). iz x− imamo x= 143 1 = 0. x ∈ (a. Ako su funkcije q. p1 . y0 . . b). s s c 6. p2 . Diferencijalna jednaˇina y (n) + p1 (x)y (n−1) + · · · + pn−1 (x)y + pn (x)y = q(x).ˇ ˇ 6. . y (n) + p1 (x)y (n−1) + · · · + pn−1 (x)y + pn (x)y = 0.23) kaˇemo da se radi o homogenoj jednaˇini.22) c Definicija 6.3 6. .3. y (x0 ) = y0 . dati realni brojevi. b) postoji jedinstveno rjeˇenje y diferencijalne jednaˇine (6. b) to jest.1 Linearne diferencijalne jednaˇine viˇeg reda c s Homogena jednaˇina c (6. . . . x ∈ (a. tada za svako x0 ∈ (a. . Ovo je takodje rjeˇenje (singularno rjeˇenje) date jednaˇine.

Prema tome vrijedi sljede´a teorema. . . c s c Teorema 6. . . . . yn . Funkcije y1 (x) = x. yn rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. s s z s U vezi sa ovim imamo sljede´u definiciju.23) ako znamo neka njena rjeˇenja. s Na osnovu prethodne teoreme zakljuˇujemo da moˇemo dobiti nova rjeˇenja c z s jednaˇine (6. yn kaˇemo da su linearno zavisne na (a. λn od kojih je bar jedna razliˇita od nule.144 ˇ GLAVA 6. . Ako su y1 . . . . . jer je y3 (x) − 2y2 (x) − 3y1 (x) = 0. . Definicija 6. . C2 .23) tada je i y = C1 y1 + C2 y2 + · · · + Cn yn njeno rjeˇenje. L[y1 + y2 ] = L[y1 ] + L[y2 ]. x ∈ (a.11. Primjer 6. c Definicija 6. (n−1) y1 (x) W (y1 . Na osnovu ove dvije osobine imamo da je L[C1 y1 + C2 y2 + · · · + Cn yn ] = C1 L[y1 ] + C2 L[y2 ] + · · · + Cn L[yn ]. Za funkcije y1 .4. Sada diferencijalne jednaˇine (6.3. n − 1 puta diferencijabilne funkcije. to jest vrijedi L[Cy] = CL[y]. .4. . . To name´e potrebu da se odredi c s c skup rjeˇenja kod koga se nijedno rjeˇenje ne moˇe dobiti preko ostalih rjeˇenja. . b) z ako postoje konstante λ1 . . . y2 . . . b). b).22) i (6. takve da c je na (a. . yn (n−1) (x) se naziva Wronskijevom determinantom ili Wronskijan. . Determinanta y1 (x) y1 (x) . DIFERENCIJALNE JEDNACINE Definicija 6. yn . Lako se vidi da je operator L[ ] linearan. Neka su date funkcije p1 . . . p2 . . b). (n−1) y2 (x) ··· ··· ··· ··· yn (x) yn (x) . .24) zadovoljen samo za λ1 = · · · = λn = 0. yn linearno nezavisne na (a. Simbol L[ ] oznaˇava c diferencijalni operator. x) = y2 (x) y2 (x) . pn . .23) moˇemo pisati u obliku c z L[y] = q(x) i L[y] = 0. (6. .24) Ako je identitet (6. C1 . . . . na skupu R. Neka su y1 . y2 (x) = 2x + 1 i y3 (x) = 7x + 2 su linearno zavisne na skupu R. Cn ∈ R. λ1 y1 + · · · + λn yn = 0. . L[y] = y (n) + p1 (x)y (n−1) + · · · + pn−1 (x)y + pn (x)y. . . kaˇemo da su z funkcije y1 . .2. . . C ∈ R.

s s Dakle.7.8.23) dovoljno je s s c da znamo n njenih linearno nezavisnih rjeˇenja. yn . s c obiˇno se koristi formula Liouvilla i Abela. c Teorema 6. tada je y2 (x) = y1 (x) 1 2 y1 (x) exp − p1 (x)dx dx (6. x) = 0 za sve x ∈ (a. . tada je c y = C1 y1 + · · · + Cn yn njeno opˇte rjeˇenje. . . Da bi se ispitala linearna zavisnost rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6.5. yn su linearno nezavisna rjeˇenje diferencijalne s jednaˇine (6.3. . dovoljno je da znamo jedno njeno partikularno rjeˇenje. Funkcije y1 . . yn su linearno nezavisna rjeˇenje diferencijalne s jednaˇine (6. . s c Dokaz. data sljede´om teoremom. da bi odredili opˇte rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6. Ako su y1 . . yn rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. .6. yn . vrijedi s sljede´a teorema. Neka je y1 jedno partikularno rjeˇenje jednaˇine s c y + p1 (x)y + p2 (x)y = 0. z =− Ako stavimo z = u. Uvedimo smjenu y = y1 z. . . . imamo du =− u 2y1 + p1 y1 dx. . Ako je y1 netrivijalno partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇine s c y + p1 (x)y + p2 (x)y = 0. . b). .25) partikularno rjeˇenje date jednaˇine.23) na (a. . . .ˇ ˇ 6. b). . yn . Dobijamo y1 z + (2y1 + p1 y1 )z = 0. b) ako i samo ako je c W (y1 . . c c Teorema 6. .23) i s c x0 ∈ (a. b). tada je x W (y1 . Naime. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA 145 Teorema 6. Neka su y1 . .23). .23). x0 ) exp − x0 p1 (t)dt . linearno nezavisno od y1 . x) = W (y1 . . U sluˇaju da se radi o jednaˇini s c c reda 2. 2y1 + p1 y1 z. x ∈ (a. . Teorema 6. .

1 exp − p1 (x)dx dx.22). c c s s c Teorema 6. Za partikularno rjeˇenje y2 je s s y2 = sin x x sin x x 1 sin2 x x2 exp − 2 dx dx. Neka je yh opˇte rjeˇenje jednaˇine (6. s c s s c . x dx cos x =− . Dalje. a yp s s c partikularno rjeˇenje nehomogene diferencijalne jednaˇine (6. y1 z(x) = Primjedba 6.3.12.146 pa je u(x) = Odavde je ˇ GLAVA 6. Primjer 6. Formula (6. s x Rjeˇenje.25) je poznata kao Liouvillova formula.23). njeno partikularno rjˇenje. x x Dakle. Na osnovu ovoga zakljuˇujemo da je y = yh + yp rjeˇenje nehomogene diferencic s jalne jednaˇine (6.4. tada je s c L[yh ] = 0 i L[yp ] = q(x).22). Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c xy + 2y + xy = 0.22). Koristimo Liouvillovu formulu. a yp partikularno rjeˇenje jednaˇine (6.22). eliminacijom konstanti iz yh c i odgovaraju´ih izvodnih jednakosti dobija se samo homogena jednaˇina. Isto c c tako eliminacijom konstanti iz y i odgovaraju´ih izvodnih jednakosti dobija se c samo nehomogena jednaˇina. kako je yh = y − yp . Metod varijacije konstanti c Neka je yh opˇte rjeˇenje homogene diferencijalne jednaˇine (6. tada je y = yh + yp opˇte rjeˇenje jednaˇine (6. sin x ako je y1 = . pa kako je operator L[ ] linearan imamo L[yh + yp ] = q(x). DIFERENCIJALNE JEDNACINE 1 exp − 2 y1 (x) p1 (x)dx . vrijedi sljede´a teorema.9. 2 y1 (x) y2 Rjeˇenja y1 i y2 su nezavisna jer je s = const.2 Nehomogena jednaˇina. 2 x sin x y2 = x2 sin x exp(−2 ln x)dx = 2 x sin x sin x cos x + C2 . opˇte rjeˇenje je s s y = C1 6.23). Dakle.

x) gdje je W (y1 . 2.23). . . x) dx. y2 . . 0. yn . (k) (k) (6. C2 (x). . Neka su y1 (x). . . Sada je y (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). . . y2 .22). . . y2 (x). LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA 147 Metod pomo´u koga se polaze´i od opˇteg rjeˇenja diferencijalne jednaˇine c c s s c (6. .3. . q(x)] .23). . . yn . yn .ˇ ˇ 6. . . . s c Diferenciranjem u (6.26) . . Neka su y1 . y2 . pri ˇemu je.26) dobijamo y (x) = (C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x))+ +(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x)). . c Ci (x) = Wi (y1 . Cn (x) takve da je c c y(x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). pa je y (x) = (C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x))+ +(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x)). yn linearno nezavisna rjeˇenja diferencis jalne jednaˇine (6. . . . Postavimo uslov C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x) = 0. . Dokaz. .23) dolazi do partikularnog rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. . yn . . . yn (x) linearno nezavisna rjeˇenja diferencijalne s jednaˇine (6. x) Wronskijeva determinanta. .10. postavimo sada uslov C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x) = 0. . 0. Nastavljaju´i ovaj postupak do n − 1 prvog izvoda dobijamo c (k) y (k) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). Opˇte rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6. . Teorema 6. . . . n − 1. partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇine (6.22) je dato c s s c sa y = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x).22) je poznat s c kao metod varijacije konstanti. Odredi´emo funkcije C1 (x). . y2 . Tada imamo y (x) = C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x). k = 1. . x) je determinanta koja se dobije od Wronskijeve determinante kada se i−ta kolona zamijeni sa kolonom [0. y2 . a Wi (y1 . W (y1 . .

x) Wi (y1 . . (n) Uvrˇtavaju´i y (k) . . . . . y2 . Ako je poznato da su y1 (x) = e−x . .23) c s c dobijamo C1 (x)y1 (n−1) (x) + C2 (x)y2 (n−1) (n−1) (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = q(x). . Dakle. Determinanta sistema je Wronskijeva determinanta W (y1 . y2 . . . n u diferencijalnu jednaˇinu (6. . x). . . . y2 (x) = xe−x linearno nezavisna rjeˇenja s homogene diferencijalne jednaˇine c y + 2y + y = 0. . yn . . . . x) . . . W (y1 . k = 1. y2 . . . .148 Za n−ti izvod imamo y (n) = (C1 (x)y1 (n−1) (n) ˇ GLAVA 6. Kako su rjeˇenja y1 . C1 (x)y1 C1 (x)y1 (n−2) (x) + C2 (x)y2 (n−2) (n−2) (x) = 0 (x) + · · · + Cn (x) yn (n−1) (x) + C2 (x)y2 (n−1) (n−1) (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = q(x). y2 . . x) dx. yn linearno nezavisna imamo da je W (y1 . odrediti opˇte rjeˇenje nehomogene jednaˇine. . W (y1 . yn . .13. . Ci (x) = Wi (y1 . yn . . . DIFERENCIJALNE JEDNACINE (x) + C2 (x)y2 (n−1) (n−1) (x) + · · · + Cn (x) yn (x))+ (n) +(C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x)yn (x)). y2 . y2 (x). . yn . x) = e−x −e−x xe−x (1 − x)e−x = e−2x . y2 . . x) = s 0. . x) Primjer 6. . imamo sistem C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = 0 C1 (x)y1 (x) + C2 (x)y2 (x) + · · · + Cn (x) yn (x) = 0 . 2. y2 . . . Na osnovu Cramerovog pravila imamo Ci (x) = Dakle. Data je nehomogena jednaˇina c y + 2y + y = e−x ln x. s s c Rjeˇenje. yn (x) rjeˇenja diferencijalne jednaˇine (6. . yn . Za Wronskijevu determinantu imamo s W (y1 . . . . .22) i koriste´i s c c c ˇinjenicu da su y1 (x). y2 . yn . .

.ˇ ˇ 6.27) u obliku z s c y(x) = eλx .3. W2 (y1 . kod koje su svi koeficijenti pi . . n. . . i = 1. . n. y2 . n. i = 1. x) = pa je C1 (x) = e−x −e−x 0 e−x ln x 1 x2 (−x ln x)dx = − x2 ln x + + C1 . 2 4 (− ln x)dx = x ln x − x + C2 .28). W1 (y1 . . λ ∈ R. Mogu´i su sljede´i s c c c sluˇajevi : c . . (6. . rjeˇenja jednaˇine (6. to jest jednaˇina c y (n) + p1 y (n−1) + · · · + pn−1 y + pn y = 0.28) Naime. . y2 . Kako je eλx > 0. . . C2 (x) = Dakle. i = 1.27) se naziva homogena jednaˇina sa konstantnim koeficijentima. ako su λi . ako se traˇi rjeˇenje jednaˇine (6. x) = 149 0 xe−x e ln x (1 − x)e−x −x = −xe−2x ln x.27). . tada su c c funkcije yi (x) = eλi x . pi ∈ R. 2. . (6. . 6.3 Homogena jednaˇina sa konstantnim koeficijentima c Jednaˇina L[y] = 0. . i = 1. opˇte rjeˇenje nehomogene jednaˇine je s s c 1 x2 y = C1 e−x + C2 xe−x + − x2 ln x + 2 4 e−x + (x ln x − x)xe−x . gdje je pn (x) = λn + p1 λn−1 + · · · + pn−1 λ + pn . . = e−2x ln x. Kod ove c jednaˇine opˇte rjeˇenje se moˇe formirati pomo´u korijena karakteristiˇne c s s z c c jednaˇine c λn + p1 λn−1 + · · · + pn−1 λ + pn = 0. ako je pn (λ) = 0. .3. Dakle. n realne c konstante. LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA Dalje. . 2. zakljuˇujemo da je c y (n) + p1 y (n−1) + p2 y (n−2) + · · · + pn−1 y + pn y = 0. korijeni karakteristiˇne jednaˇine (6. imamo y (n) + p1 y (n−1) + p2 y (n−2) + · · · + pn−1 y + pn y = pn (λ)eλx .

Karakteristiˇna jednaˇina je s c c λ3 − 2λ2 − λ + 2 = 0. . . pa je opˇte rjeˇenje c s s y = C1 e−x + C2 ex + C3 e2x . Primjer 6. ali su neki od njih viˇestruki.14. korijeni su realni i razliˇiti. c c s Na primjer. s (iv) Medju korijenima se nalaze viˇestruki kompleksni korijeni. Dakle. Rjeˇenje.150 ˇ GLAVA 6. λ2 = 1. λ2 = α − iβ. Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c y − 2y − y + 2y = 0. . pa su korijeni karakteristiˇne jednaˇine c c λ1 = −1. λ4 = γ − iδ. λ2 . λ3 = 2. takodje korijen viˇestrukosti k. ali se medju njima nalaze i kompleksni korijeni. . a svi ostali korijeni su razliˇiti c onda opˇte rjeˇenje ima oblik s s y = C1 eλx + C2 xeλx + C3 x2 eλx + · · · + Ck xk−1 eλx + +Ck+1 eλk+1 x + · · · + Cn eλn x . Ako su s 2 ostalih n − 2k korijena realni i razliˇiti onda je opˇte rjeˇenje c s s y = C1 eαx cos βx + C2 eαx sin βx + C3 xeαx cos βx + C4 xeαx sin βx+ + · · ·+C2k−1 xk−1 eαx cos βx+C2k xk−1 eαx sin βx+C2k+1 eλ2k+1 x +· · ·+Cn eλn x . . a ostali korijeni su realni. λ3 = γ + iδ. tada je λ2 = α − iβ. c Neka je na primjer λ1 = α + iβ. (ii) Korijeni karakteristiˇne jednaˇine su realni.27) ima oblik y = C1 eλ1 x + C2 eλ2 x + · · · + Cn eλn x . Odavde je (λ + 1)(λ − 1)(λ − 2) = 0. ako je λ1 = λ2 = . DIFERENCIJALNE JEDNACINE (i) Korijeni λ1 . = λk = λ. Tada opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c (6. . u sluˇaju da je λ1 = α + iβ korijen viˇestrukosti k karakteristiˇne jednaˇine c s c c k ≤ n . (iii) Svi korijeni su razliˇiti. Na primjer. Tada opˇte rjeˇenje ima oblik s s y = C1 eαx cos βx + C2 eαx sin βx + C3 eγx cos δx + C4 eγx sin δx+ +C5 eλ5 x + · · · + Cn eλn x . λn su realni i razliˇiti. .

Karakteristiˇna jednaˇina je s c c λ5 − 2λ4 + 2λ3 − 4λ2 + λ − 2 = 0.ˇ ˇ 6. c Ona se smjenom x = et svodi na linearnu jednaˇinu sa konstantnim koeficijenc tima. U ovom sluˇaju karakteristiˇna jednaˇina je s c c c λ3 − λ2 − λ + 1 = 0. 2 t2 dx dx t2 . Linearna diferencijalna jednaˇina c xn y (n) + p1 xn−1 y (n−1) + · · · + pn−1 xy + pn y = f (x). ili pa su korijeni λ1 = 2.15. .16. (λ − 1)2 (λ + 1) = 0.29) (λ − 2)(λ2 + 1)2 = 0. λ2 = 1. dy dx dy 1 dy = · = · . Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c y (5) − 2y (4) + 2y − 4y + y − 2y = 0. dt dx dt dx t dy dy = . LINEARNE DIFERENCIJALNE JEDNACINE VISEG REDA Primjer 6. dobijamo c d d2 y = dt2 dy dx · 1 t dt = d2 y 1 dy 1 · − · . t dt dx Sliˇno. λ2 = λ3 = i. . gdje su p1 . pa je opˇte c s s rjeˇenje s y = C1 ex + C2 xex + C3 e−x . Rjeˇenje. λ3 = −1. pn konstante naziva se Eulerovom diferencijalnom jednaˇinom. Na´i opˇte rjeˇenje jednaˇine c s s c y − y − y + y = 0. (6. pri ˇemu je jedan od njih viˇestrukosti dva. Odavde je pa je λ1 = 1. Opˇte rjeˇenje je s s y = C1 e2x + (C2 + C3 x) cos x + (C4 + C5 x) sin x. 151 Korijeni su realni.3. Rjeˇenje. Primjer 6. Naime. . λ4 = λ5 = −i. .

152 t2

ˇ GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE d2 y d = 2 dt dx d − 1 y. dx d − k + 1 y. dx

Matematiˇkom indukcijom se moˇe pokazati da je c z tk dk y d = k dt dx d −1 dx d − 2 ··· dx

Primjer 6.17. Rijeˇiti jednaˇinu s c x3 y + x2 y + 3xy = 8y = 0. Rjeˇenje. Uvedimo smjenu x = et . Imamo s x dy dy 2 d2 y d = , x = dx dt dx2 dt x3 = d dt d −1 dt d3 y d = 3 dx dt dy − 2y dt = Dakle, x3 pa data jednaˇina postaje c d3 y d2 y dy d2 y dy dy −3 2 +2 + 2 − +3 − 8y = 0, 3 dt dt dt dt dt dt to jest d3 y d2 y dy −2 2 +4 − 8y = 0. 3 dt dt dt Njena karakteristˇna jednaˇina je c c λ3 − 2λ2 + 4λ − 8 = 0, odakle je pa je λ1 = 2, λ2 = −2i, λ3 = 2i. Zakljuˇujemo da je c y = C1 e2t + C2 cos 2t + C3 sin 2t, opˇte rjeˇenje ove jednaˇine. Vra´aju´i promjenljivu x imamo s s c c c y = C1 x2 + C2 cos 2 ln |x| + C3 sin 2 ln |x|. (λ − 2)(λ2 + 4) = 0, d dt d d2 y dy −1 y = 2 − , dt dt dt d −2 y = dt d2 y dy dy −2 − + 2y dt2 dt dt =

d −1 dt = d dt

d2 y dy −3 + 2y . 2 dt dt

d3 y d3 y d2 y dy = 3 −3 2 +2 , 3 dx dt dx dx

6.4. ZADACI

153

6.4

Zadaci
(a) (1 + y 2 )dx + xydy = 0, (b) e−y (1 + y ) = 1, (c) y = cos(x + y), (d) y = ax + by + c, a, b, c, ∈ R.

1. Rijeˇiti jednaˇine : s c

c s c 2. Na´i rjeˇenja jednaˇina koja ispunjavaju date uslove (a) (1 + ex )yy = ex , y(0) = 1, 10π (b) x2 y + cos 2y = 1, y → , x → +∞, 3 c (c) (x + 1)y = y − 1, y je ograniˇeno kad x → +∞. 3. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) xy = y + x cos2 (b) 2x2 y = x2 + y 2 , (c) (x + y)dx + (x − y + 1)dy = 0, (d) (x − 2y + 1)dx + (4x − 8y + 3)dy = 0. 4. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y + 2xy = e−x , 1 (b) y = , x cos y + sin 2y (c) (2x − y 2 )y = 2y, (d) e−
y2 x 2

y , x

− xy dy − dx = 0.

5. Odrediti rjeˇenje y(x) jednaˇine s c x2 y cos za koje vrijedi lim y(x) = 1.
x→∞

1 1 − y sin = −1, x x

6. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y + 2xy = 2xy 2 , y (b) 2y ln x + = y −1 cos x, x (c) (x2 + y 2 + 1)dy + xydx = 0, (d) 2x2 y = y 3 + xy.

154

ˇ GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE

7. Koriste´i smjenu, svesti jednaˇinu c c y − tg y = ex na linearnu jednaˇinu, a zatim je rijeˇiti. c s 8. Koriste´i smjenu, svesti jednaˇinu c c yy + 1 = (x − 1)e−
y2 2

1 , cos y

,

na Bernoullijevu jednaˇinu, a zatim je rijeˇiti. c s 9. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y = x(1 + y ) + y 2 , (b) y = xy + ey , y 1 (c) x = + 2. y y 10. Ako je y1 (x) partikularno rjeˇenje linearne jednaˇine s c y + p(x)y = q(x), pokazati da je njeno opˇte rjeˇenje dato sa s s y(x) = y1 (x) + Ce−
p(x)dx

.

c c 11. Odrediti krive kod kojih svaka tangenta sijeˇe y−osu u taˇki koja je podjednako udaljena od dodirne taˇke i od koordinatnog poˇetka. c c 12. Rijeˇiti Riccatijevu jednaˇinu s c y = 5 − y2 , x4

ako je poznato da ima partikularno rjeˇenje oblika s y1 (x) = 13. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) xy + y = 0, (b) y = y (1 + y ), (c) y = 3yy . a b + 2. x x

c 14. Na´i Wronskijevu determinantu za funkcije y1 (x) = aex , y2 (x) = bex , y3 (x) = cex .

16. a zatim je rijeˇiti. c s . (c) y − 2y + 5y = 0. svesti jednaˇinu c c (x − 2)2 y − 3(x − 2)y + 4y = x. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y + 4y = sin2x. (c) y + 12y + 5y = x + 1.4. (b) y + y = ex . Koriste´i smjenu x − 2 = z. na Eulerovu jednaˇinu. Rijeˇiti jednaˇine : s c (a) y − 4y + 3y = 0. (b) y + 27y = 0. 155 18.6. ZADACI 15. 17. Rijeˇiti jednaˇinu s c x2 y + xy − y = 0.

156 ˇ GLAVA 6. DIFERENCIJALNE JEDNACINE .

Glava 7 Literatura 157 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful