You are on page 1of 64

RELIGIJA

1. Hekatomba U antikoj Grkoj postojalo je mnogo razliitih oblika rtvovanja i rtvi. rtvovalo se svata: voe, ito, cvijee, kolai, vino, krv. Najbitnije su ipak ivotinjske rtve. Najee su se rtvovale ovce, koze, svinje i krupnija stoka, dok su se u odreenim kultovima koristile i ribe i perad, rijetko divlja, a samo ponegdje psi i konji. Ljudske rtve prisutne su samo u mitovima. Pravi razlog koji stoji iza tolikih rtvovanja nije poznat, jer iako Teofrast (cca 370-286) navodi razloge - ast, zahvalnost, potreba - rtvovanje u skoro svakoj prigodi nije u skladu s time. Kod Homera se za veinu rtava ne navode motivi. One se prinose zato to su odreene starim obredom, a njegovo upranjavanje je moglo znatno nadivjeti izvorni osjeaj i znanje o tome. rtva je oblik zavjetnog dara, tj. poklona bogu, a sam in rtvovanja ne mora se nuno vidjeti kao trgovina u kojoj Grk bogovima prinosi rtvu, a zauzvrat trai nekakvu uslugu. rtvovanje je iznad svega znak zahvalnosti i potovanja prema onome kome se rtvuje. Velika javna rtvovanja bila su posebni dogaaji. Iako vrlo sveana, imala su i jedan jednostavan profani, ali vrlo vaan, aspekt - prehranu mnogobrojnog i siromanog naroda. Pri javnim rtvovanjima rtvovala se hekatomba, koja je bila i najpopularnija rtva u antikoj Grkoj. Naziv dolazi od rijei i , to doslovno znai "100 volova", no prva rije ima i znaenje vrlo velikog broja pa se hekatomba odnosi na rtvovanje velikog broja raznih ivotinja, a ne nuno na rtvovanje stotine volova. Proces rtvovanja hekatombe je sljedei: 1.PRIPREMA ivotinje, esto ukraene vrpcama i vijencima, dovedu se do rtvenika (obino u procesiji) i rasporede oko njega. eljezne karike pronaene zabijene u zemlju oko nekih oltara sluile su najvjerojatnije da se za njih veu ivotinje kako se ne bi micale za vrijeme rtvovanja. Sudionici se okupe u krug i peru ruke vodom koja je prethodno proiena goruom cjepanicom te uzimaju zrnje jema u ake, a ivotinja se poprska po glavi vodom, da kimne kao da odobrava rtvu. Glavni rtvovatelj, koji nije nuno sveenik, odree neto dlaka s glave ivotinje, stavi ih u vatru koja gori na rtveniku i izgovori molitvu, a ostali bace zrnje jema prema ivotinji. Za vrijeme izgovaranja molitve okupljeni ute, a u protivnome se poinje ispoetka. Glavni rtvovatelj nije nuno sveenik, no budui da su postojale kazne za svetogre, tj. pogreke pri obredu, esto je sveenik (ili sveenica) bio prisutan. Kao plau sveenik je dobivao ili novac ili povlateni dio mesa rtve. 2.KLANJE ivotinje su se klale tako da im se noem prerezalo grlo, a vee ivotinje bi se prvo oamutile udarcem sjekire. U Atici je bilo vano zakrvaviti oltar pa su manje ivotinje rtvovane iznad njega, a krv veih se skupljala u zdjelu te zatim izljevala po oltaru. 3.POSTUPAK S MESOM Zaklana ivotinja se mesari na sljedei nain. Bedrene kosti, oskudne mesom a obavijene lojem i mau, reu se i spaljuju na rtveniku te dok gore polijevaju vinom. To je dio namijenjen bogovima (ponekad su se dodatne porcije stavljale u ruke ili na koljena statua bogova, no to je s vremenom postao dio za sveenika). Iz gorenja kostiju, kao i iz stanja utrobe, itali su se predznaci. Ako su bili loi, to se esto pripisivalo prisutstvu neistih ljudi, tj. zloinaca. Kada to dogori, iznutrice se peku na ranju i podijele prisutnima. Zatim se pripremi i preostalo meso te takoer podijeli okupljenima. esto su ljudi taj dio mesa nosili kuama, gdje nisu esto imali takve objede. Zato bi ljudi bogovima u iju ast rtvuju posvetili najloiji dio zaklane ivotinje? Taj obiaj ima podrijetlo u mitu o Prometeju. Ukratko, u Sikionu u Grkoj na gozbi su se sastali bogovi i tek nedavno stvoreni ljudi, da bi se odredile dunosti i prava smrtnika. Prometej je u ime ljudi zaklao velikog bika, razdijelio ga na dvije hrpe i dao bogovima da biraju. Jednu hrpu inilo je puno mesa obavijenog koom, sa elucem na vrhu. U drugoj, veoj, hrpi bile su kosti obavijene lojem. Zeus je izabrao veu hrpu, a kad ju je razmotao i shvatio prevaru, razljutio se i za kaznu ljudima uskratio vatru. Kao to je ve reeno, rtvovalo se na mnogo naina, u razliitim obredima i kultovima. Tako se u obredima posveenim podzemnim boanstvima rtvovalo u sumrak ili nou na

oltarima od nabijene zemlje izraenima za tu priliku. Slian se obred koristio i u kultu heroja, koji su spona izmeu obinih mrtvih i bogova podzemlja, jer se vjerovalo da heroj i u podzemnom svijetu uiva ugled to ga je uivao i meu ivima. Zato su im rtve iste kao za htonika boanstva: njima se naveer ili nou na eshari kolju rtve i to muke ivotinje, crne boje ija krv otjee na zemlju. Te se rtve ne jedu (ponekad se potpuno spaljuju holokaust). Eshara bi trtebala biti okruglog oblika i sluiti za ljevanice i paljenice, dok bi bothros bio uglavnom za ljevanice. esto je koritena svinja, koja je izrazito htonika ivotinja. Kao libacije koriteni su (uz ivotinjsku krv, za koju se vjerovalo da oivljava pokojnika) med, ulje, voda i ponekad vino. U klasinom razdoblju tradicionalna rtva za mrtve bili su jemeni kolai s medom. Dvojnost obreda neki tumae dvjema glavnim vrstama boanstava, nebeskim (uranskim) i podzemnim (htonikim). Nebeska boanstva donose pomo ljudima pa im se stoga ukazuje poast, dok se podzemnih boanstava ljudi boje pa obredim gnuanja otklanjaju prijetnje zlih sila. Meutim, situacija je mnogo kompleksnija, jer boanstva esto imaju oba obiljeja, a i u obredima postoje iznimke. Tako npr. Zeus unato tome to je vrhovno nebesko boanstvo ima i htoniku stranu u vidu Milihija. Heraklo na Tasu ima dva oblika kulta, a u Tronidi u Fokidi se, prema Pauzaniji, lokalnom heroju putala krv kroz otvor u grob, no meso se jelo. Vrlo vaan bio je i obred izlijevanja vina (libacija) prije svake gozbe. Takoer su zasebne porodice imalo svoje vlastite kultove (npr. agatos daimon - dobri kuni duh), fratrije svoje zajednike kultove, itd. Vaan izvor koji prikazuje obrede i rtvenike su slike na keramikim posudama i nadgrobne stele.

2. Velike Panateneje
VELIKE PANATENEJE (Panathenai Megala) Panatenejska sveanost, najvea Atenina svetkovina, se slavila svake godine 28. hekatombeona (svibanj) na boiin roendan. Svake tree olimpijske godine sveanost bi se protegnula na 6 dana. Ustanovljene su u vrijeme Pizistrata. Svetkovina bi zapoela nonom utrkom sa zubljama, a sljedeih bi se dana smjenjivala gimnastika i muzika natjecanja (npr. Ples u oruju i natjecanje u veslanju). Za euandriju bi nagradu dobila ona fila koja bi pred narod dovela najljepe i najsnanije ljude. Nagrade u natjecanjima su bili vijenci, tronoci i amforesa uljem od svetih maslina. Vrhunac povorke je bila povorka ija je svrha bila da se Ateni Polias donese novi peplos koji su napravile atenske gospoe i djevojke, a ukraen je bio izvezenim slikama bogova. U povorci su sudjelovali svi graani. Kretala je od Keramejkosa kroz Dipilonska vrata pa dromom i trgom, zatim sjeverno od Akropole do Tronoke ceste, pa njom Akropoli na jug do Propileja.

Primarni tip grkog rtvenika je (boms), humak od zemlje i kamenja, na kojem se palila vatra za obredno spaljivanje i peenje. Bomosi su podizani u prirodi, podno starog drvea, u peinama i na slinim mjestima, gdje su Grci vjerovali da su bogovi prisutni. Smjetaj rtvenika na otvorenom bio je nuan i zbog dima, a i zbog velikih koliina ljudi i ivotinja koji su sudjelovali u obredima. Oko rtvenika je bio sveti okoli, (tmenos), koji je obino bio ograen. Posebni oblik bili su rtvenici izraeni iskljuivo od pepela i ostataka spaljenih kostiju rtava paljenica. Najpoznatiji takav je Zeusov rtvenik u Olimpiji, kojeg spominje Pauzanija, no do danas mu nije ostalo ni traga. To je bio breuljak obujma 37m (125 stopa) u bazi i 9.5m (32 stope) pri vrhu, a visina mu je iznosila 6.5m (22 stope). Do ravnine na vrhu vodile su usjeene stepenice. Toliki breuljak nastao je od ostataka svakodnevnih rtava, ali i ostataka svih rtava tokom godine, iji su pepeo sakupljali lokalni vraevi i jednom godinje ga dodavali rtveniku, prethodno pomjeanog s vodom rijeke Alfej. rtvenik od pepela stajao je i u svetitu Apolona u Didimi, a njegovo podizanje se pripisuje Heraklu. Vrlo zanimljiv je zasigurno bio i Apolonov rtvenik na Delu, kojeg su nazivali "Keraton", jer je bio izgraen od kozjih rogova, a po legendi koju prenosi Kalimah, podigao ga je sam Apolon, od rogova divljih koza koje je ubijala njegova sestra Artemida. Kameni rtvenici u svetitima arheoloki su potvreni od 6.st.pr.Kr. U pravilu su to povieni rtveni stolovi izduenog pravokutnog oblika, na postolju i esto sa prilaznim

3. Grki rtvenici

stepenicama. Povrina samog stola bila je sa tri strane ograena zidiem koji je titio vatru od vjetra i sprjeavao pepeo da leti naokolo. esto su rtvenici bili ukraeni dorskim frizom, jonskim volutama, girlandama i sl. Stajali su uglavnom ispred vrata hrama, koja su za vrijeme rtvovanja bila otvorena kako bi bog, tj. kultna statua koja se nalazila u hramu, mogao nadgledati ceremoniju, a sa hramom su esto bili spojeni rampom. rtveni stolovi postepeno su postajali sve vei i prerastali u monumentalne graevine. Jo u arhajsko doba bili su do 30m dugi i 13m iroki. Primjer takvog rtvenika jest onaj iz Atenina svetita u Paestumu. Datira s kraja arhajskog razdoblja, visok je preko 2m, a rtveni stol je dimenzija 15*3m. Sveenik pri obavljanju slube stoji na povienom postolju, a sve je zajedno podignuto stepenastom podgradnjom. Iz arhajskog razdoblja je i Apolonov rtvenik u Kireni te rtvenik u svetitu Afaje na Egini, koji je s hramom povezan pomou rampe. U 6.st.pr.Kr. je svoj monumentalni oblik dobio i tzv. Rekov oltar u Herajonu na Samu. rtveni stol je sa tri strane okruen visokim zidom, koji oko samog stola praktiki stvara dvorite veliine 30x14m. Unutar dvorita se nalazi i sveto ligovo stablo. U klasino doba rtvenici se i dalje razvijaju, a reprezentativni primjerci su iz svetita Atene Aleje u Tegeji te Herin oltar u Agrigentu, koji je bio dimenzija 56x12m. U helenizmu veliki rtvenici napreduju do zatvorenog arhitektonskog sklopa, kao npr. u Magneziji, Prijeni i Efezu, a najpoznatiji i najraskoniji primjer je svakako veliki oltar u Pergamu, koji je bio i uzor navedenim oltarima. Najvei helenistiki oltar dao je sagraditi sirakuki vladar Hijeron II (265.-215.pr.Kr.). Oltar se nalazio nedaleko od obnovljenog teatra, a bio je dugaak 199.07m te je mogao istovremeno primiti i do 1000 rtvenih ivotinja. U kultu heroja, kultovima podzemnih boanstava te kultovima mrtvih situacija je sasvim suprotna. Tu se koriste , rtvena ognjita. Oblikom su to mali humci od nasute ili nabijene zemlje, na kojima su se izljevale libacije ili rtvovale rtve paljenice. Za rtvovanje htonikim boanstvima sluili su i (bthroi), rupe u zemlji u koje bi se izljevale libacije. to se podzemnih boanstava tie, Smatra se da uope nije bilo ni jednog oltara posveenog Hadu, samo to Pauzanija kae da je postojao Hadov hram u Elidi, te da su Elejci jedini za koje se zna da tuju Hada. Umjesto Hadu, rtve su se prinosile Milihiju, koji je predstavljao ivotnu snagu onih 'koji su bili'. rtvenici su takoer bili sastavni dio grkog kazalita od njegovih poetaka. Budui da su dramske igre bile posveene Dionizu, predstave su se u poetku izvodile na okrugloj orhestri uz Dionizov hram, a u sreditu orhestre nalazio se mali rtvenik, , koji se s razvojem kazalita postepeno sve vie pomie prema njenom rubu.

4. Dionizov kult Dioniz - etimologija imena; Dio - gen. od Zeus i nysos - traka rije za sina - bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, ena, bog bik - poznat i pod drugim imenima, kao npr. Jakhus ili Zagrej - sin Semele i Zeusa/Perzefone i Zeusa/Demetra i Zeusa - ljubomorna Hera nagovorila je Semelu da trai od Zeusa priliku da ga vidi u njegovom pravom obliku (grom) te je umrla - shrvan, Zeus vadi dijete iz njezine utrobe i stavlja ga sebi u bedro, odakle se Dioniz i raa - ostatak mita - porijeklo samog boga je diskutabilno iako je najvjerojatnije da je s Krete (pronaeni su natpisi na linearu B u Pilosu s njegovim imenom) - drugaiji od svih ostalih grkih bogova - u odnosu na Zeusa, Atenu i Apolona "kao da cijeli bitkovni poredak ostalih bogova rastvara u kaos onog prasvjetskog" - pripada predolimpijskom bogotovlju - postaje Olimpljaninom - sin nebeskog boga i smrtne ene, "progonjeni, patei i pobjeujui, umirui i uskrsavajui, na stanoviti je nain postao Olimpljaninom" - maska je njegov simbol - neposredna pojava tajnih duhova - njegov prizor ukida sve granice valjano sreena opstanka - ne priznaje rang ni spol, jednakomjerno obuhvaa i sjedinjuje sva iva bia - svijet istog uda, prelijevajua bujnost rastenja, arobna mo vinove loze - on nam ukazuje na to da nema razlike izmeu ovjeka i ivotinje
3

- za razliku od promiskuitetnosti ostalih bogova, on je vie-manje privren svojoj ljubavi Ariadni - gospodar ivih i mrtvih - na Olimpu je s desna Zeusu - pridaju mu se mnogi epiteti: Megapenthes ('on od velike patnje'), Kissos ('brljan'), Oinops ('vino') Kult - njegovi kultovi proirili su se po cijelom antikom svijetu (tj. Grka i Rim) - toliko ima varijacija u Dionizovim kultovima, ali opet imaju neke elemente zajednike - korovi pjevaica i plesaica - povorke (koje mogu biti i jesu izrazito vesele i bune, a obino se u njima nosi simbol mukog spola, falus, pa ih nazivamo i phallophoriai - mistini zanos - negdje su se uesnici povorke rado pretvarali u legendarne pratioce Dioniza, satire pa su stavljali njihovu odjeu, kozje koe oko bedara, rep i lani falus - korovi su izvodili ditiramb1 - u Ateni su se krajem studenog odigravale Velike Dionisije, a od 534. BC kao sastavni dio sveanosti je i izvoenje dramskih predstava - nastankom tragedije i komedije kult nije postao manje svet, dapae, arhitektura odraava upravo tu svetost; kruni prostor u kome se kree kor opkoljava rtvenik, Dionizov sveenik zauzima poasno mjesto, a predstave se izvode samo tokom svetkovina - narod je posebno uivao u komedijama koje su ismijavale sve i svakoga, pa i bogove; davajui bogovima ljudska obiljeja, oni stiu i pokoju slabost, no to ne umanjuje potovanje koje ljudi osjeaju prema njima - Dionizovi kultovi, pored uobiajene rtve, obrednog prizivanja i zaklinjanja zapoinu jadikovanjem i klicanjem; pokree se ukupno stanovnitvo koje je poneseno kultom - kako Dioniz pati, umire i uskrsava tako on prisiljava ljude da sudjeluju u doivljenom, to e biti sastavni dio njegovih misterija - prema prianju, Dionizu su se prinosile i ljudske rtve - prema nekim autorima, Dionizov nastup je nastup tuinca; on zahtjeva potovanje i priznavanje, to grka religija nikada nije traila; tako neki tvrde kako je Dioniz jedna od personifikacija hamitskog (Bliski istok) boga koji pati - jo jedan od Dionizovih kultova su i Trijetrijske2 Dionizove sveanosti - sudjeluje enski dio stanovnitva - one bjee u planine na vie dana usred zime - prinose rtve - bijesne - vitlaju zmijama - tumaraju u ast Dioniza/Zagreja - vjerovale su da su trgale bika ije su meso sirovo jele (prikaz boijih stradanja) zavravaju velikim rtvovanjem - npr. Delfi zimi pripadaju Dionizu, jer se u brdima odvijaju ove sveanosti - s vremenom taj obiaj slavljenja kulta sve vie slabi - takvi kultovi mogli su esto mijenjati oblik, sve dok iz toga nisu nastale ozloglaene italske bakanalije3 - pojavom orfika i orfizma Dionizov kult poprima drugaija obiljeja - prema orfikom shvaanju svijeta Dioniz je naslijedio Zeusa (makar i nakratko) te mi, tj. oni ive u tzv. Dionizovoj eri - oni se pozivaju i na mit o Zagreju/Dionizu pa kau kako su ljudi nastali od titana (tj. od tvari nastale kondenzacijom pare koja je isparila kad je Zeus munjom ubio titane nakon to su prodrli malog Dioniza), te da u sebi sadre i neto Dionizovog - centralna dogma orfike filozofije

prema Aristotelu upravo je iz ditiramba nastala tragedija, dok je komedija nastala iz falikih povorki i pjesama, te laika koji su ih pratili. 534. BC izvedena je prva dramska predstava u Ateni, a 486. BC prvo natjecanje u komediji na Velikim Dionisijama u Ateni. 2 odravale su se svake dvije godine 3 186. BC Senat je vie od polovice otkrivenih sudionika (a smatralo se da ih je bilo vie od 7 000) dao pogubiti, a same bakanalije su zabranjene (ova pria nije provjerena, a i nisam uspio nai navode izvora)

- kultne inove moemo podijeliti na dva osnovna trenutka; 1. Pojava Titana i Boje Dijete, 2. Mit vatre (Dioniz nestaje) - u njegovim kultovima zmije i brljan se blisko veu uz njega - zmija se smatra fenomenom ivota, hladnoe i pokretljivosti, dok se brljan smatra (za razliku od vinove loze) hladnom biljkom, a period od cvata do dozrijevanja je upravo period Dionizove epifanije u zimskim mjesecima - prema jednoj legendi Dioniz je od zmije nauio kako se pravi vino - koza - misterije i kult u Rimu - u Dionizovim kultovima, a i mitologiji esto se spominje 'srce', studije pokazuju da bi srce moglo biti falus - odatle u Dionizovim kultovima falus kao kultni predmet - obino je od drveta (i to smokvinog drveta, prema mitu iz Dionizove krvi je nastala smokva) i postoje razlike kad su u kultu muki inicijanti, a kad enski - kod inicijantica se on uvijek nosi u liknonu te im se sadraj pokazuje - inicijanti liknon nose na glavi, a prilaze mu zatvorenih oiju - nositelj se identificira sa sadrajem koare - jedan od najboljih i najpoznatijih prikaza Dionizovog kulta/misterija su svakako freske iz Villa dei Misteri

5. Demetra i Perzefona (boice) - Demetra - etimologija imena; 1. gea mater - majka Zemlja 2. do mater - majka doma - boica plodnosti zemlja, ita, poljoprivrede - ima i ulogu u sklapanju brakova - esto se poistovjeuje s Reom i Gejom - sa Zeusom je imala Koru i Jakha - iz ljubavi s titanom Jazionom roen je Plut - Zeus je zbog toga ubio Jaziona (neki kau da su ga rastrgali konji ili da ga je ubio brat Dardan - inae je njeno i ljudima naklonjeno boanstvo - nakon otmice Kore izgubila je veselu narav - nakon 9 dana lutanja 10. dana dolazi preruena u Eleuzinu gdje su je ugostili kralj Kelej i njegova supruga Metanira - njihova hroma ki Jamba pokuala ju je utjeiti smijenim lascivnim stihovima, a stara dadilja Bauba u ali ju je nagovarala da pije jemenu vodu; jaukala je kao na porodu i ispod suknje izvukla njezina sina Jakha koji je skoio u majino krilo i poljubio je - ponudili su joj sa uva Demofoonta kojega e pokuati uiniti besmrtnim jer se posramila nakon to je nehotice Kelejeva sina Abasa pretvorila u gutera - dok je unitavala nad vatrom Demofoontovu smrtnost u sobu je ula Metanira i prekinula aroliju te je Demofoont umro - ponukana tim dogaajima odluila je Triptolema nagraditi tako da Kelej/Disaul zaboravi dvostruki gubitak - Triptolem je prepoznao Demetru i priopi joj vijesti koje je traila (bez imena krivca) - odlazi s Hekatom do Helija i prisiljava ga da kae to se stvarno dogodilo - bila je toliko ljuta da se nije vratila na Olimp, a na zemlju je bacila kletvu da ne raa - dogovor su postigli - Kora mora 1/3 godine provesti u Hadu, a ostatak s majkom na Olimpu - zato to je pojela 7 sjemenki nara/ipka - Triptolemu je dala itno sjeme, drveni plug i koije koje su vukle zmije - naredila mu je da ljude poui poljoprivredi - Triptolema, Eumolpa i Keneja pouila je svojim misterijama i obredima 6. Eleuzinske misterije
Kora/Perzefona - nakon otmice mijenja ime u Perzefona; dolazi od rijei phero i phonos to znai "ona koja donosi unitenje" - Eleuzinske misterije - uprizoruju mit o traenju Kore - u Misterije su mogli biti inicirani svi govornici grkog jezika, osim robova - njima su rukovodili sveenici koji su pripadali dvjema velikim eleuzinskim obiteljima; hijerofant4 - obitelj Eumolpida, daduk i sveti glasnik - obitelj Kerika
4

"onaj koji otkriva svete stvari"

- slave se krajem rujna u Eleuzini (Velike misterije) - poinju kupanjem mista5 u moru kod Pireja (moe biti i jednostavno prskanje morskom vodom), a s njima su se kupale i svinje koje je svatko donio kao rtvu - oienje - vraaju se u predviene prostorije gdje se prinosi rtva - slijede javne molitve - inicijanti se nakon oienja ne pojavljuju u javnosti, ekaju da povorka krene - povorka koja se kree Svetim putem od Atene do Eleuzine tokom koje "obian puk" sa strane dobacuje gefirizme6, a na putu se zaustavljaju na odreenim mjestima, nose sliku Jakha i "sacra" - zabrana ulaza u temenos svima koji nisu sudionici misterija - kazna je smrt - prolazi se kroz nizove mranih odjeljaka od kojih svaki predstavlja dio podzemnog svijetauspon stubitem i ulazak u osvjetljeni megaron - predoavanje "svetinja" - ne znamo to su one bile - zavrava posveenjem u pravom smislu rijei - iznenadni prelazak iz tame u "svjetlost", uskrsnue Kore - samo posveenje se odvijalo u Telesterionu7, a tokom vremena su se iskristalizirala tri stupnja prosvjeenja: dva pripremna i jedan zavrni - vjerojatno je jedina razlika u stupnjevima bila ta to su se na viim stupnjevima pokazivali stariji, tajniji simboli - sva dogaanja za vrijeme misterija bila su simbolom "blaene onostranosti" za posveenike - za vrijeme misterija se izvodila svojevrsna 'sveta drama' koja je za svrhu mogla imati to da inicijante priblii boanskom (tako to prolaze kroz iste dogaaje, te na taj nain oni postaju dijelom tog mitskog vremena) - posveenici nisu morali nita nauiti, trebali su doivjeti (prema Aristotelu) - upravo zbog velikog broja inicijanata nije moglo biti veeg poduavanja, pa su se rijei izgovarale ako je to bilo potrebno ili su se brzo izgovarale - ples je zauzimao vei dio sveanosti - osim Demetre i Kore u kultu se pojavljuje i htonini Hermes kojeg predstavlja glasnik misterija - kult se odnosi na dogaaje nakon smrti (v. citat gore), pa, prema tome, ima i izraenu htoniku narav - misterije su imale snaan duhovni utjecaj na cijelu Heladu - uz misterije se vezuju i odreeni tabui (zabrane), od uzdravanja konzumacije crvene hrane, do zabrane promatranja i sudjelovanja u misterijama neposveenicima (oni koji su taj tabu prekrili nali su se pred smrtnom opasnosti8) - narod je u Atenskom ustavu odluio da Demetri i Kori posveti prve plodove etve ita u odnosu 1/600 za jeam, a 1/1 200 za ito (ini se da to nije zaivjelo) - porijeklo Misterija je nepoznato, ali se zna da su se u Knosu odravale sline sveanosti, pa je mogue kretsko porijeklo Misterija to dodatno podrava injenica da Eleuzina kao naselje postoji jo to mikenskog vremena - u poetku su se u kultu slavile samo Demetra i Perzefona, no s vremenom u kult ulazi i tovanje Dioniza - autori se ne slau oko njegove uloge pa neki o njemu govore kao o Korinom mladoenji, dok ga drugi navode kao Perzefoninog sina (plod podzemnog braka) - u oba sluaja nazivaju ga Jakhom (poistovjeuje se s kretskim Dionizom koji je bio "bog svjetla koje sazrijeva") - ako ga se poistovjeti sa sinom, onda je roenje "tajanstvenog djeteta" Dionozovo roenje, a inicijanti su traili konano posveenje od majke djeteta - roenje tajanstvenog djeteta je bilo samo provizorno, roen je tek u zimi i to kao dijete Semele i Zeusa (emu u prilog ide mitologija)
5 6

inicijanti "ale s mosta" 7 Pizistrat na mjestu prvobitne graevine podie novu koju su Perzijanci 480. BC sruili; Periklo Ihtinu (graditelju Partenona) povjerava izgradnju nove graevine koja bolje odgovara namjeni - prostrana etverokutna dvorana sa stranama dugakim 50 m, a u unutranjosti, sa svake strane, stepenice uklesane u stijeni i pokrivene krovom koji je pridravalo est redova sa po sedam stubova (ukupno 42 stuba); manji sredinji prozor osiguravao je svijetlo i svjei zrak; u sredini dvorane nalazila se mala graevina, anaktor, u kojoj su se uvali sveti predmeti 8 Atenjani su 200. BC pogubili nekoliko Akarnanjana jer su neposveeni prisustovali sveanostima

- krani su zapalili svetite - dalje od Alarikova pohoda po Grkoj (395.-396.) nije mogue pratiti sudbinu Eleuzine

Kult - Asklepeion je slubeno svetite Epidaura udaljeno 2 i pol sada hoda od grada - poeci se mogu smjestiti u 6. st. BC - iza brda starog kazalita, oko 15 min hoda prem sjeveroistoku na drugom vrhu planien Kynortion se nalazi svetite Apolona Maleatasa - svetite je bilo usko vezano uz Asklepeion, ne samo administracijom nego i funkcijom - svetite je bilo vrlo staro, a na mjestu svetita postojalo je naselje iz rano heladskog vremena (2800. BC) - u ranim godinama mikenske ere (1600.-1100.BC) podignut je veliki oltar na kojem su se prinosile potpuno spaljene rtve (pronaeni su ostaci i pepeo) - kult i svetite je tip kretskih svetita na brdu - iza 1000. BC osniva se Apolonov kult te se otvara put novom razvoju - 640. BC - svetite na planini Kynortion postaje slubeno kultno mjesto Epidauriana, konsonantno s politikom Proklesa (tirana Epidaura iz kasnog 7. st. BC) koje je uspostavio veze s tiranima Korinta (koji su posebno tovali Apolona) kako bi se rijeio konstante prijetnje Arga te je sistematski sauvao predorske elemente u populaciji - izvori vode koja je bila dovoena do Asklepieiona i njegove doline nizom podzemnih kanala - glavni razvoj za razvoj svet. jer su dovodili vodu potrebnu za obrede ienja - tovanje htoninog boanstva - kojima se inae pripisuju terapeutske sposobnosti - u 7. st. BC reformira se kult te se otvara put tovanju Asklepija - lokalna legenda kae da se Asklepije rodio na planini Tithion SZ od Asklepieiona - do sredine 6. st. BC svetite postaje premalo za javne svetkovine, a igre koje su se vezale uz kult zahtjevale su vee podruje - svetite se seli do mjesta gdje je Asklepieion u dolini iako se staro kultno mjesto nije napustilo - ranije relikvije: sveti izvor, otvoreni oltar i malo svetite Apolonu - paralela su sa starim svetitem - u 5. st. BC Asklepije postaje dominantno boanstvo, a svetite stjee veliku slavu i utjecaj - kult je vjerojatno bio u svrhu izljeenja emu svjedoi i hramski kompleks u Eleuzini - sljedbenici bi dolazili tamo kada su trebali izljeenje koje se dobivalo tako da su bolesnici spavali u abatonu (nakon rtvovanja i oienja) gdje bi izljeenje primali ili u snu ili su vjerovali da se sam bog pojavljuje u obliku svojih svetih ivotinja (pas ili zmija); zbog pronalaska razliitih medicinskih instrumenata smatra se da su i sami sveenici (ili strunije osobe) profanijim metodama lijeili bolesnike, a posebna se panja posveuje vjebi, prehrani i farmaceutskom lijeenju - zahtjevala se vjera u beskonanu mo i sposobnost boga, a jezgra kulta bila je epifanija (objavljenje) boga - ono to je sigurno jest da je kult bio od velike vanosti i ugleda sve do cara Teodozija koji zabranjuje kult (426. AD) Hram u Epidauru - sagraen izmeu 380. i 375. BC - arhitekt Theodotos - hram pripada dorskom stilu, 6 stupova na fasadi i po 11 sa svake strane - kratke forme, dubokog i zasjenjenog trijema - pedimentne strukture i akroterij su meu najboljim primjercima gracioznih skulpturalnih kreacija 4 st. BC - krov je bio ukraen Vikrotijama i Nereidama - pedimenti su bili ukraeni scenama iz amazonomahije te pada Troje - na hramu je radio i Timotej - poploan put vodi iz hrama do Asklepijeva oltara koji je bio malo odvojen i prema istoku - od oltara ostala nam je ouvana baza - sam oltar imao je oblik dugog stola, a poivao je na platformi te je bio zatien laganim krovom ili otvorenim baldahinom - uz fasadu i junu stranu hram pronaeni su razliiti votivni predmeti

7. Proroita grkog svijeta 8. Asklepijev kult

9. Religija u vrijeme helenizma 10. Olimpijske igre

HRAMOVI Partenon je sagraen izmeu 448. i 438.g.pr.k. U VI st. je pretvoren u crkvu Svete Sofije, polovicom XV st. Atenu zauzimaju Turci koji ga pretvaraju u damiju, a na kraju je sluio kao skladite baruta za Turke. Velikim dijelom je uniten 1687.g. kada ga je pogodila mletaka bomba. Izgraen je na temeljima starijeg hrama koji je sruen u perzijskim ratovima i iji su ostaci koriteni u izgradnji Partenona. Stariji Partenon je graen izmeu 488. i 480.gpr.K. ali nije dovren. Dimenzije hrama su bile 31.39X76.82m, a bio je dorski peripter sa 6 stupova na proelju i 16 na bonom stranama. Partenon je graen u nekoliko faza, ali je veim dijelom sagraen do 438.g.pr.K. kada je otvoren Fidijin kip Atene Partenos uoi Velikih Panateneja. Metope su bile zavrene izmeu 448. i 442.g.pr.K., friz izmeu 442. i 438.g.pr.K., a frontoni izmeu 438. i 432.g.pr.K. Arhitekti su bili Iktin i Kalikrat, a Fidija je bio zaduen za dekoraciju. U potpunosti je bio izraen od pantelikog mramora. Partenon je dorski peripter sa 8x17 stupova (oktastil), a stoji na podlozi od 3 stube. Hram je dugaak 70m, a irok 31m. Svi nosivi elementi su nagnuti u unutranjost (odstupanja osovina stupova doseu oko 7cm), dok je vijenac izvijen prema van. 4 stupa na uglovima su deblja od ostalih zato to dobijaju vie svjetla pa bi se inae inili tanji od ostalih. Unutranji dio je amfiprostil sa po 6 stupova na svakom kraju, a sastoji se od pronaosa, istone i zapadne cele, te opistodoma. Pronaos je bio zatvoren reetkama izmeu stupova i pun zavjetnih darova, a iz njega se kroz dvokrilna mjedena vrata ulazilo u istonu celu koja je bila podijeljena na 3 broda sa dva reda po 9 dorskih stupova. U srednjem brodu se nalazio 12m visok kip Atene Partenos, a iza njega su se nalazila jo tri stupa. Iz opistodoma , koji je kao i pronaos bio zatvoren reetkama i pun zavjetnih darova, se kroz mjedena vrata ulazilo u zapadnu celu, Partenon (djevianski stan) u pravom smislu rijei9, gdje se uvao peplos boice, a sluio je i kao riznica hrama i drave. Plastina dekoracija hrama se sastoji od 92 metope, friza oko unutranjeg dijela hrama, zabata i hrizelefantinskog kipa Atene Partenos, a sve su skulpture bile obojane crvenom, plavom, oker i zlatnom bojom. Stepenasta osnova, stupovi, zidovi i arhitravi nisu bili obojani. METOPE Zajednika tema svih metopa je bila pobjeda Grka i bogova nad njihovim ljudskim i mitolokim neprijateljima, a svaka metopa je prikazivala drugu scenu i sastojala se od dvije figure u visokom reljefu. Metope na istonoj strani su prikazivale Gigantomahiju, na junoj Kentauromahiju, na zapadnoj Amazonomahiju i na sjevernoj scene iz Trojanskog rata. U Gigantomahiji je Fidija prikazao Gigante kako se penju na Olimp i bogove, okruene zvjezdama, kako se bore na vrhu. Zbog velikih oteenja se teko mogu identificirati pojedinani likovi, ali je dovoljno sauvano da se odredi cjelokupna tema. Na 24 od 32 metope Kentauromahije su prikazani Kentauri, a osam izgubljenih metopa sredinjeg dijela su vjerojatno prikazivale , prema starim crteima, osnivanje Panatenejskih sveanosti. Metope sa Kentauromahijom su najbolje sauvane i sve osim sredinji osam prikazuju borbu izmeu kentaura i ljudi, a nekoliko ih prikazuje kentaure kako odnose ene. Sve metope na kojima je prikazana Amazonomahija su sauvane ali su jako oteene (3 sredinje su toliko oteene da se uope nemogu raspoznati likovi). Usprkos teko oteenim metopama prepoznajemo temu po odjei likova i konjima koji su tipini za amazonomahiju. Cijeli sredinji dio sjevernih metopa je uniten. Sa lijeva na desno na metopama su prikazani Helios, zatim ljudi koji silaze sa brodova i naoruavaju se. Tri metope prikazuju bogove i boice, a krajnja metopa prikazuje Selenu koja silazi na svom konju. Metope sa istone, zapadne i june strane se nalaze u Ateni dok se dio sjevernih nalazi u Londonu, dio u Parizu i dio u Ateni. FRIZ

1. Partenon

Partenon je posveen Ateni Polias a da bi se razlikovao od drugih hramova posveenih njoj zvali su ga Hekatompedon (hram dugaak 100 stopa) i tek je 100 godina nakon to je izgraen nazvan Partenon.

Friz koji prikazuje panatenejsku povorku je iao oko cijele cele i bio je dug 159m. Povorka poinje na jugo-zapadnom kutu i zatim se nastavlja u dva smjera jedna ide sjevernom, a druga junom stranom hrama, da bi se spojile na sredini istone strane gdje je bio glavni ulaz. Na zapadnoj strani hrama povorka se tek okuplja mladii veu sandale, dre ili uzjahuju konje koje vode sluge. Na sjevernoj i junoj strani povorka ubrzava i kree se redovima omladina na konjima u galopu, bojna kola, stariji ljudi, svirai, nosai vreva sa vodom, rtvene ivotinje (tri ovce i etiri bika). Kako se povorka pribliava istonoj strani, njeno se kretanje usporava i postaje sveanije. Povorku na istonoj strani predvode ene 16 sa june strane i 13 sa sjeverne. Za njih se smatra da predstavljaju ergastinaii, ene koje su tkale peplos koji se nosi u povorci. Zatim se na frizu nalaze muki likovi est na jugu i etiri na sjeveru. Njih se najee identificira kao deset eponimnih heroja deset atenskih plemena, a do njih su bogovi u sjedeem poloaju. Na junoj je strani prvi Hermes, koji sjedi sa putnom kapom na koljenima i odjeven je u putnu odjeu. Na njega se naslanja Dioniz, a lijeva mu je ruka podignuta u znaku slavlja. Do njega sjedi Demetra sa bakljom u lijevoj ruci i desnom rukom na bradi, a zatim Ares koji je rukom obavio desno koljeno. Malo odvojeni od njih sjede Hera i Zeus. Pored Here stoji Irida koja kao glasnik bogova predstavlja vezu sa povorkom, a prikazana je kako popravlja kosu i odjeu nakon leta. Zeus se doima neto vei od ostalih i ini se kao da mora malo sagnuti glavu da bi stao u friz. Plat mu je skliznuo s ramena, lijeva ruka mu je na naslonu stolice, a desna, sa ezlom, na koljenima. On sa divljenjem promatra Heru koja skida veo sa glave. Prva boica na sjevernoj strani je Afrodita. Uz nju se privija mali Eros. On stidljivo skriva jednu ruku meu naborima njene odjee ali istovremeno istura gornji dio tijela ponosna pogleda, dok je Afrodita, u majinskoj brizi, stavila ruku na suncobran da mu zatiti nago tijelo od sunca. Do nje je Afrodita, te Posejdon i Apolon u razgovoru. Posejdon je napravljen u snanom profilu sa razbaruenom kosom, a Apolon je nosio metalnu krunu i vjerojatno drao lovorov vijenac u lijevoj ruci. Malo dalje, takoer u razgovoru, sjede Atena I Hefest. Jedino Atenino obiljeje je koplje dok joj je tit lei na koljenima, a Hefest sjedi oslonjen na tap. U sredini su prikazane dvije mlade djevojke donose stolice sa jastucima, a najvia sveenica u slubi Atene Polias im pomae da ih postave. Iza nje blagajnik predaje sluzi na uvanje novi peplos koji je donijela povorka. ISTONI FRONTON Istoni fronton prikazuje roenje Atene, a scena se odvija na Olimpu. Meu centralnim se figurama samo neke mogu prepoznati Hefest, Zeus na prijestolju, Hera iza njega, Atena u punoj ratnoj spremi i Nika koja ju kruni. Bone figure reagiraju na dogaaj u sredini, a smatra se da veinom predstavljaju Olimpijske bogove ali se, zbog oteenostti, nemogu svi identificirati. U lijevom uglu Helios u bojnim kolima, koja vuku 2 konja, izlazi iz mora i prilazi leeoj statui Dioniza koji se odmara drei u rukama kantaros. Do njega su dvije enske figure Demetra i Perzefona. U desnom se uglu Selena u bojnim kolima sputa u ocean. Do nje su tri enske figure prve dvije prikazuju Afroditu koja se odmara naslonjena na Peitu, boicu udvaranja i ljubavnog nagovora, a trea nije identificirana ZAPADNI FRONTON Zapadni fronton prikazuje borbu Atene i Posejdona za zatitnika grada i odvija se na atenskoj akropoli. Dok sve figure na istonom frontonu mirno stoje, na zapadnom frontonu nalazimo krajnju naglaenost pokreta. U sredini su Atena i Posejdon, a izmeu njih je sveta maslina. Atena u ruci ima koplje, a Posejdon trozubac. Oni ne niane jedno na drugo ve na isti cilj da bi zabili oruje u zemlju u znak svoje prevlasti. Uokviruju ih konji koji vuku bojna kola, a grupa mitskih heroja Atene ispunjava prostor do ruba frontona. Od kompozicije s mnogo figura sauvane su samo 3 oteene statue i mnogo fragmenata ostalih.

2. Atenin hram u Prijeni


Grad Prijena nalazi se na istoku Male Azije, u pokrajini Kariji. Osnivanje grada stavlja se u sredinu 4. stoljea pr.Kr. u isto vrijeme se datira i poetak gradnje Ateninog hrama, najvanije prijenske graevine koja svojim centralnim poloajem dominira gradskom panoramom. Prijena je takoer vana i zbog svog pravilnog tlocrta, mree ulica koje se

10

sijeku pod pravim kutom i tako odvajaju blokove zgrada po uzoru na druge kolonije u Joniji (Milet) i Velikoj Grkoj. Osim samog hrama od vanosti su i zgrada gradske skuptine, u sredini koje se nalazi etverostrani oltar ukraen lubanjama bikova i vijencima od cvjea. Gradska skuptina mogla je primiti oko 600 ljudi. Hram Atene Polijade (polias), zatitnice grada orijentiran je u skladu s planom grada uzdu osi istok-zapad, dok je sam ulaz hrama okrenut prema istoku. Predstavlja najstariju, najveu i najvaniju graevinu Prijene. Gradnja hrama poela je oko 350. godine pr.Kr. Znamo da je Aleksandar veliki 334.g. pr.Kr. donirao sredstva za nastavak gradnje hrama, o emu svjedoi jedan od dva natpisa na hramu. Ipak sam hram nije dovren do sredine 2 stoljea pr.Kr. Hram je potpuno uniten prvo u jakom potresu, a zatim i u poaru koji je slijedio. Kao arhitekta spominje se Pitej, takoer arhitekt mauzoleja u Halikarnasu. Ovaj hram esto se navodi kao njegov kanon zbog svog jasnog shematskog plana. Pretpostavlja se da je Pitej sudjelovao i u izradi urbanistikog plana same Prijene. Kao materijal za konstrukciju koriten je lokalni plavo-sivi krupno-zrnati mramor iz Mikale. Atenin hram je klasian primjer arhitektonske estetike nazvane jonskom renesansom. Ova graevina vrila je ulogu uzora i prototipa i to od kasnije klasike i rimske epohe, sve do renesansnog klasicizma. Sastoji se od pronaosa, naosa i opistodoma. Pronaos je neto dui nego to je prije bio sluaj, a takoer je novost i pojava stranjeg djela, tj. opistodoma. Ove karakteristike Pitej je preuzeo iz dorskog stila i tako postavio model za kasnije hramove. Dakle sam hram je kombinacija elemenata dorskog i jonskog stila. Plan hrama je peripter, sa 6 stupova na kraim stranama i 11 stupova na duim stranama. Zajedno sa po 2 stupa u pronaosu i u opiatodomu, ukupni broj stupova je 32. graevina se nalazi na stepenastoj platformi (stilobat), dimenzija 37.17 metara u duinu i 19.53 metara u irinu. irina stupa iznosi jednu desetinu njihove visine od 10.10 metara, to je klasina karakteristika jonskog stila. Baze stupova nainjene su u Efekom tipu sa 24 kanelire. Kao jedinica mjere u izgradnji hrama uzeta je jonska stopa koja iznosi 0.295 metara. Prema tome duina cele je 100 stopa, to je jednako hekatompedonu. Entablatura hrama koja poiva na kapitelima sastoji se od arhitrava ukraenog biljnim motivima i garguima u obliku lavljih glava. Ovi dijelovi bili su obojani u arke boje, preteito u crvenu i plavu. Osim kultne statue unutar cele, nisu pronaene dokazi drugih skulptura, osim fragmenta enske glave, koji bi mogao pripadati nekoj votivnoj statui iz pronaosa. Kultna statua Atene raena je kao kopija Fidijine Atene Partenos. Njezin prikaz nalazi se na novcu grada iz rimskog perioda. Sama statua bila je visoka oko 6.5 metara. Oko 27. godine svetite je posveeno Ateni Polijadi i imperatoru Augustu, te je nastavilo svoju funkciju kao vano kultno sredite perioda Carstva. Za vrijeme vladavine Augusta podignut su propileji na istoku hrama, povezani s ulicom ispred. Istono od hrama nalazio se oltar Atene, podignut sredinom 2. stoljea pr.Kr. smatra se da je to model velikog oltara Zeusa u Pergamu. Oblikom konjske potkove, bio je okruen portikom sa stupovima, izmeu kojih su stajale statue enskih likova. Na frizu oltara prikazane su scene iz Gigantomahije pod utjecajem kiparske kole iz Pergama. Takoer je u isto vrijeme podignut na sjevernoj strani hrama portik sa kolonadom u dorskom stilu. Portik se nalazi na 7 metara visokom terasastom uzvienju, dug je 78.40 metara i broji 32 stupa. Portik je bio mjesto trgovine i javnih okupljanja u Prijeni "Kralj Aleksandar posveuje ovaj hram Ateni Polijadi" Natpis na arhitravu posveuje hram Ateni i Augustu: "Narod posveuje hram Ateni Polijadi i boanskom caru Augustu, bojem sinu."

3. Herajon na Samosu Otok Samos nalazi se u jugoistonom djelu Egejskog mora pred samom obalom Male Azije. Pripada otonoj skupini Junih Sporada. Otok je naseljen od poetaka jonske kolonizacije, u 10. stoljeu pr.Kr. Arheoloka istraivanja na otoku otkrila su da je Herin hram podignut prvi puta u 8. stoljeu i da su kasniji hramovi podizani na istom mjestu. Prvi hram bio je u osnovi izduen, a njegova cela je bila podijeljena redom stupova po duoj osi. Tijekom 8. stoljea oko
11

hrama je dodan kontinuirani niz stupova, ime je Herin hram postao prva peripterna graevina i model za sve ostale grke hramove. Posebno je zanimljiv hram podignut oko 575. godine pr.Kr. To je prvo djelo graditelja Roika i Teodora, sagraeno od domaeg mramora i uvoznog samoskog mramora. Hram je razoren oko 517. godine pr.Kr za vrijeme provale Perzijanaca na otok. Spada u najznaajnija svetita jonskog stila i istie se svojom masivnou. Tlocrt hrama sastojao se od pronaosa i cele, ali bez opistodoma, ime podsjea na grki megaron. Na duljim stranama imao je tri reda po 8 stupova na istonoj strani i tri reda po 9 stupova na zapadnoj strani. U pronaosu je imao dva reda po 5 stupova koja su djelila pronaos na tri jednaka broda. Posebno su zanimljivi kapiteli ovog hrama. Na vrhu stupa ispod samog kapitela nalazi se reljefni vijenac s motivima palmeta i cvjetova lotosa meusobno povezanih biljnim viticama. Svaki stup ima svoju varijaciju osnovnog motiva. I same volute ukraene su sitnim ornamentima granica i listova. Ovakao oblik kapitela susreemo po prvi put upravo na Herinom hramu. Sa herinim kultom na Samosu povezana je i mramorna statua Here iz 6. stoljea pr.Kr. Glava kipa je unitena, a tijelo podsjea na okrugli stup. Boica je odjevena u dugi hiton koji u potpunosti prekriva donji dio tijela, dok je gornji prekriven himationom. U desnoj ruci boica dri rub odjee, dok je u lijevoj moda drala jabuku pronaena je posveta nekog Heramiesa boici Heri sa Samosa. Kip se nalazi u Louvru.

Pizistrat na mjestu prvobitne graevine podie novu koju su Perzijanci 480. BC sruili; Periklo Ihtinu (graditelju Partenona) povjerava izgradnju nove graevine koja bolje odgovara namjeni - prostrana etverokutna dvorana sa stranama dugakim 50 m, a u unutranjosti, sa svake strane, stepenice uklesane u stijeni i pokrivene krovom koji je pridravalo est redova sa po sedam stubova (ukupno 42 stuba); manji sredinji prozor osiguravao je svijetlo i svjei zrak; u sredini dvorane nalazila se mala graevina, anaktor, u kojoj su se uvali sveti predmeti Hram Nike na Akropoli Atene (Agorakrit) Gradnja hrama je poela 449.g.pr.K., ali je dovren tek nakon 421.g.pr.k., a 410.g.pr.K. je ograen balustradom ukraenom reljefima. Arhitekt hrama je bio Kalikrat. Hram je stajao netaknut do 1686.g. kada su ga Turci rastavili da bi na platformu na kojoj je sagraen postavili top. Sastavljen je izmeu 1836. i 1842.g., te ponovno rastavljen i sastavljen 1936.g. Hram je jonski amfiprostil sa 4 stupa na proelju i zaelju, a izgraen je na mikenskim temeljima. Visok je 7m, dugaak 8.20m, irok 5.60m, a stupovi su visoki 4m. Unutranjost se sastojala samo od cele iji zidovi nisu bili ukraeni. Arhitrav je ukraen finim plitkim frizom koji prikazuje olimpijske bogove, na prednjoj strani, kako promatraju bitku izmeu Grka i Perzijanaca kod Plateje (479.g.pr.K.), na stranjoj i bonim stranama. Jedine originalne ploe friza se nalaze na prednjoj strani. Ostale ploe su odljevi originala koji se uvaju u Britanskom muzeju. Na prednjoj strani, u sredini friza, se nalaze Atena sa titom i Zeus, a oko njih su ostala boanstva. Zabati su bili ukraeni zlatnim krilatim Nikama. Balustrada koja je ila oko hrama se sastojala od mramornih ploa ukraenih reljefima. Du cijele balustrade se ponavlja ista tema u prisutnosti Atene koja sjedi na prijestolju, Nike prinose bikovu krv kao rtvu, uzdiu svoje trofeje i sipaju tamjan na oltare.

4. Veliki hramovi Jonije 5. Hram Zeusa Olimpijskog u Akragantu 6. Zeusov hram u Olimpiji 7. Posejdonov hram na Suniju 8. Hefestion na Agori 9. Nemezin hram u Ramnuntu 10. Propileji Akropole u Ateni 11. Hekatonpedon na atenskoj Akropoli 12. Telesterij u Eleuzini

13.

12

U ovom prizoru kultnog ina pred boanstvom kao promatraem primjeujemo slinost sa partenonskim frizom. Friz na balustradi je dug 30.5m i na njemu je prikazano 50 likova. U izradi reljefa najvie je panje posveeno naborima haljina koji ''nisu vie potinjeni plastinoj grai, kao na postolju Nemeze, ve u nekom stalnom mijenjanju i lepravosti senzualne radosti obavijaju tijelo svojom matovitom igrom'', a ''drhtave linije prate tijelo tako da se ono nasluuje ispod''. Ovi reljefi spadaju meu najljepe tog vremena, a najpoznatii je fragment koji prikazuje Niku koja vee sandalu. Po slinostima sa postoljem Agorakritove statue Nemeze u Ramnontu, moemo pretpostaviti da ideja za friz na hramu i izrada ove Nike pripadaju njemu.

Apolonov hram u Basama Sagraden je izmedu 420. I 400. g.pr.Kr., a arhitekt je, vjeruje se bio Iktinos (graditelj Parthenona i Telesteriona). Jedini povijesni dokaz o njegovoj arhitekturi, vremenu podizanja i tome da je zaista bio posvecen Apolonu nalazimo kod Pauzanija. Apolon je u Basama tovan od 7.st.pr.Kr. Prvo kao bog rata, a u klasinom periodu kao bog ljenitva. Hram u Basama je dorski hram tipa heksastilni peripter, a za razliku od veine grkih hramova bio orjentiran jug-sjever no razlog za to jo je nepoznat. Od 38 stupova preostalo ih je ak 36. Za uredenje unutranjosti cele koriteni su i jonski i korintski elementi. Korintski je moda bio samo jedan stup (ili tri stupa). Takoder u celi postoji i jonski mramorni friz koji se protee sa sve etiri strane. Prikazuje kentauromahiju (borbu Lapita sa kentaurima) te amazonomahiju (borbu Grka s amazonkama), jedan od omiljenh motiva onog doba. Metope iz pronaosa, njih est, predstavljaju Apolonov povratak na Olimp iz zemlje Hiperborejaca gdje je provodio zimu. Metope u opistodomu predstavljale su Dioskure kako otimaju keri kralja Mesene. U aditonu, odnosno svetitu, je vjerojatno stajala kultna statua ali za to nema dokaza. Za razliku od cele svetite nije ukraeno. Na istonom zidu auditona nalazila su se vrata za koja se pretpostavlja da su sluila kao otvor za svjetlo koje je osvjetljavalo kultnu statuu. Neki kau da kultna statua uope nije postojala nego da je korintski stup sluio kao simbol Apolonata teza je neodriva jer su postojala jo dva korintska stupa. Postoji i teorija da je statua stajala izvana hrama ali ipak je ona prva, da je stajala u auditonu najvjerojatnija. Od statue su pronadeni samo djelovi mramornih ruku i nogu, tijelo je vjerojatno bilo od drveta. Asklepijev hram u Epidauru Hram u Epidauru - sagraen izmeu 380. i 375. BC - arhitekt Theodotos - hram pripada dorskom stilu, 6 stupova na fasadi i po 11 sa svake strane - kratke forme, dubokog i zasjenjenog trijema - pedimentne strukture i akroterij su meu najboljim primjercima gracioznih skulpturalnih kreacija 4 st. BC - krov je bio ukraen Vikrotijama i Nereidama - pedimenti su bili ukraeni scenama iz amazonomahije te pada Troje - na hramu je radio i Timotej - poploan put vodi iz hrama do Asklepijeva oltara koji je bio malo odvojen i prema istoku - od oltara ostala nam je ouvana baza - sam oltar imao je oblik dugog stola, a poivao je na platformi te je bio zatien laganim krovom ili otvorenim baldahinom - uz fasadu i junu stranu hram pronaeni su razliiti votivni predmeti

14. 15.

Erehtej (Filoklo i Kalimah)

16.

Tholos
10

17.
10

Tholos (Thymele) u Epidauru u Eleuzini - graen izmeu 360. i 330. BC

vjerojatno je imao vanu ulogu u Asklepijevom kultu

13

- arhitekt je bio Poliklet - tholos je imao podzemni i nadzemni dio - krunog je oblika, promjera 21.28 m - vanjska je kolonada imala 26 dorskih stupova koji su bili premoteni entablaturama ukraenim metopama i reljefnim rozetama te bogatim cvjetnim ukrasima i lavljim glavama na simi - unutarnja kolonada imala je 19 korintskih stupova Artemizij u Efezu Stari grad Efez nalazi se blizu modernog grada Selcuka, oko 50 kilometara juno od Izmira u dananjoj Turskoj. U helenistiko doba Efez je bio velika luka i trgovako sredite Male Azije. Prvi hram posveen Artemidi vjerojatno je izgraen oko 800. godine pr.Kr. na movarnom zemljitu blizu rijeke u Efezu. Svetite je nekoliko pute rueno i obnavljano tijekom stoljea. Efeka boica Artemida, ponekad zvana i Dijanom, nije istovjetna grkoj Artemidi. Artemida iz Efeza imala je mnoge azijske karakteristike i prije svega jer bila tovana kao boica plodnosti. Ta njezina uloga i porijeklo odrazile su se i u grai hrama. Artemida je esto prikazivana pokrivena sa jajima ili mnogostrukim grudima od ramena do struka koji simboliziraju plodnost. Najraniji hram je vjerojatno sadravao sveti kamen ili meteorit. Hram koji je uvrten u sedam svjetskih uda oznaen je kao veliki mramorni hram ili hram D. Gradnju je oko 550. godine pr.Kr. sponzorirao lidijski kralj Krez . Arhitekt hrama vjerojatno je bio Theodorus. Postolje hrama bilo je pravokutnog oblika, dimenzija 80 metara u irinu i 130 metara u duinu. Samo postolje sa 30 stepenica bilo je visoko 3 metra, to je uzrokovalo da se hram istie u svojoj plastinosti. Prema formi hram je bio dipter tj. okruen sa dvostrukim redom stupova. Ukupno je bilo 127 jonskih stupova koji su podravali masivni krov od kojih je ulazni portik inilo 3 reda po 8 stupova. 36 prednjih stupova bilo je columnae caelatae, tj. njihovi donji tamburi bili su ukraeni reljefima. Poznati su prikazi Heraklovih podviga, Kentauromahije, prikazi raznih bogova i junaka npr. Perzefone, Hermesa, Tantala, Orfeja Prikazi se odlikuju vedrinom zrele klasike. Svetite je takoer udomljavalo neka poznata umjetnika djela ukljuujui etiri bronane statue Amazonke najpoznatijih grkih kipara Fidije, Polikleta, Kresila i Fradmona. Na mjestu hrama naene su takoer mnoge zavjetne statue od zlata i slonovae, te brojni nakit koji su ostavili hodoasnici. Zanimljiva pria vezana je uz sudbinu Artemidinog hrama. U noi 21. srpnja 356. godine pr.Kr spalio ga je Herostrat, u elji da njegovo ime ue u povijest. U istoj noi roen je i sam Aleksandar Veliki. Nakon tog dogaaja hram je ponovno obnovljen na istom mjestu i oznaen je kao hram E. Kao graditelj ovog hrama spominje se Skopas. Kada je sveti Pavle 57. godine doao propovijedati kranstvo u Efez, njegovi stanovnici bili su jo uvijek odani Artemidinom kultu koji se odrao sve do provale Gota u 262. godini kada je i hram i sam grad razoren. Rimski car Konstantin obnovio je Efez, ali ne i hram zbog svog prihvaanja kranstva i odbacivanja poganskih kultova. Prva istraivanja Efeza i potragu za slavnim hramom vodio je John Turtle Wood od 1863. do 1869.godine. Najvei problem je bio nepoznata lokacija hrama. Nakon 6 godina pronaao je bazu hrama. Istraivanja je poetkom 20. stoljea nastavio D.G.Hogarth koji je preonaao ostatke pet hramova graenih u nizu na istom mjestu. Hram Atene Aleje u Tegeji Hram Atene Aleje je sagraen izmeu 370. i 350.g.pr.K., a arhitekt je bio Skopas i spada u njegovu prvu, tzv. ''Peloponesku'' stvaralaku fazu. Sagraen je na ostacima hrama sagraenog u VII st.pr.K. koji je uniten u poaru 395./394.g.pr.K., a Skopas je u obnovi hrama uspjeno ujedinio dorski, jonski i korintski stil. O hramu saznajemo od Pauzanija koji ga smatra najljepim i najveim hramom Peloponeza, a to je bio prvi hram izvan Atike ili u samoj Grkoj u potpunosti izgraen od mramora. Hram je dorski, tipa heksastilni peripter, na proelju ima 6 stupova, a na bonim stranama po 14. Na bonim je stranama postavljen parni broj stupova jer se na sjevernoj strani nalaze vrata. Hram je orijentiran istok-zapad, a glavni ulaz se nalazi na istonoj strani. Stilobat je dimenzija 19.19X47.55m.

18.

19.

14

Unutranjost hrama se sastojala od pronaosa, cele i opistodoma. Cela je ukraena sa 14 polustupova sa korintskim kapitelima na kojima su se nalazili jonski, ali naalost od toga nam nije nita sauvano. Jedva primjetna zaobljenost svih ravnih povrina, nagib stupova i uzdunih zidova prema unutranjosti svjedoi o nadahnutosti Partenonom, a cijeli je hram bio ukraen mnotvom Skopasovih skulptura. Sauvane skulpture nose u sebi sva obiljeja Skopasovih likova patetika, etvrtaste glave, poluotvorena usta i oi usaene duboko u onim dupljama. Iznad pronaosa i opistodoma su se nalazile dorske metope koje su prikazivale arkadijske legende, meu ostalima i priu o Telefu. Naalost one su skoro potpuno unitene ali su jo vidljivi neki nazivi upisani na arhitravu. Na istonom frontonu je bio prikazan lov na Kaledonskog vepra u kojem je pobijedila Atalanta, heroina susjedne Arkadije, a na zapadnom borba Grka pod Ahilejem i Azijanaca pod Telefom u dolini Keike. Neki ostaci skulptura se uvaju u muzeju u Tegeji dok se ostatak nalazi u Nacionalnom Muzeju u Ateni.

20.

Helenistiki hramovi drave

21. Zeusov oltar u Pergamu Pergam se nalazi u SZ dijelu Male Azije, u Eolidi, a oko stare jezgre danas se prostire grad Bergama. Razvio se na 335m visokom brdu koje izdie nad ravnicom rijeke Kaik i udaljen je svega 20km od mora. Brijeg je naseljen ve u prapovijesti, a u 7.st.pr.Kr. naselje je prvi put utvreno. Izvori spominju da je stanoviti Gongylos, Grk iz Eretrije, u 6.st.pr.Kr. od perzijskog kralja postavljen za vladara Pergama i okolice. Znaajnu ulogu Pergam dobiva tek u helenizmu, a za vladavine dinastije Atalida doivljava procvat. Kralj Atal I (241.-197.g.pr.Kr.) je 241.g. pobijedio Galaane u bitci na Kaiku i time udario vrste temelje svojoj vladavini i dinastiji Atalida. Za zatitnicu svoje dinastije Atal je postavio Atenu Nikephoros. Naslijedio ga je sin Eumen II (197.-159.). Nakon mira u Apameji 188.g.pr.Kr. Pergamska drava se znatno proirila, u unutranjost uzdu Kaika, a uz obalu po Joniji i Eolidi. Za Eumenove vladavine Pergam je na vrhuncu. Sam grad se iri prema ravnici, a Eumen potie razvoj umjetnosti, filozofije i drugih vidova kulture, nastojei stvoriti "novu Atenu". 133.g.pr.Kr. umro je Atal III (139.-133.), posljednji vladar iz dinastije Atalida, a budui da nije imao nasljednika, oporuno je ostavio Pergam rimskom narodu. Pergam je postao glavni grad rimske provincije Azije i za vrijeme Augusta poinje njegova obnova. Iz rimskog vremena potjeu i jedini antiki knjievni zapis te slikovni prikaz Zeusovog oltara. U svojem djelu "Knjiga znamenitosti" Lucije Ampelij, rimski pisac iz 4.st.n.e., zapisao je: "U Pergamu se nalazi jedan veliki mramorni oltar, 40 stopa visok, sa velikim skulpturama; takoer sadri gigantomahiju." Na jednom pak bronanom novcu iz vremena cara Septimija Severa (193.-211.n.e.) prikazana je zapadna strana oltara, sa visokim baldahinom u sredini. U 19.st. poinju ga posjeivati zaljubljenici u starine, poput Charlesa Tixiera, te u tom razdoblju nastaju mnogi opisi i skice drevnih ruevina. Ostaci su u vie navrata kompletno prevezeni u Berlin, gdje su restaurirani i prvi Muzej Pergama otvoren je 11.12.1901. Arhitektura oltara Za oltar je, kao i za svaku drugu veliku graevinu u Pergamu, morala biti izgraena terasa (u ovom sluaju poveana je stara terasa). Terase su posebna karakteristika Pergama. Budui da se grad nalazio na brdu izrazito strmih litica, vee graevine nisu se mogle graditi drugaije nego pomou sistema terasa i podzida. Da bi se sprjeilo ispiranje zemlje s terasa, oko svake graevine su bile cca. 50cm iroke poploane peristaze. Kanjavalo se njihovo oteivanje, nasipavanje i svako neovlateno koritenje. Terasa oltara nalazi se uz glavnu gradsku cestu, povrh agore, a podno Atenine terase, od koje je vea. Budui da je gradnji na zapadnoj strani smetao stari bedem, njegova konfiguracija je izmjenjena, a uklonjene su i kue te vjerojatno stari nimfej koji se nalazio na mjestu gradnje. Takoer je uklonjena i padina na sjevernoj strani. Pod temeljima oltara naeni su ostaci apsidalne graevine kultne svrhe i ostaci zidova helenistike kue. U bizantsko vrijeme materijal s pergamske akropole, pa tako i oltara, koristio se za gradnju bedema i kua na nekadanjoj terasi oltara pa je velik dio materijala ostao u neposrednoj blizini. Tek u novije vrijeme poeli su se njegovi dijelovi koristiti za dobivanje vapna.
15

U neposrednoj okolici Pergama nije bilo prikladnog mramora za gradnju oltara pa je on donoen s veih udaljenosti. Velik dio graevnog materijala klesan je i obraivan na mjestu vaenja i gotov donoen u Pergam, gdje su se dijelovi zatim sastavljali u cjelinu. Da bi se mogli pravilno sastaviti, dijelovi su oznaavani prema odreenom redoslijedu. Kao oznake su sluila slova grkog alfabeta, slova sa zarezima te kombinacije slova i brojki. Takav sustav oznaavanja primijenjen je na skoro svim graevinama na akropoli, no najbolje je iskoriten upravo na oltaru i na jonskom hramu na terasi teatra. Prema tim oznakama rekonstruirao je Otto Puchstein poredak dijelova gornjeg vijenca baze oltara, na kojemu su uklesana imena bogova sudionika gigantomahije, po emu se onda mogao rekonstruirati i friz. Pristup terasi oltara bio je sa istoka, a na sami oltar uspinjalo se sa zapadne strane dvadesetak metara irokim otvorenim stepenitem. Temelji oltara su od tufa, a dimenzije pri dnu su 36.80x34.20m. Baza oltara, podignuta na 5 stepenica krepidome, je pravokutna, sa dva rizalita koji ograuju stepenite. Du svih njezinih strana tee velianstveni friz gigantomahije. Ova velianstvena arhitektura zapravo ograuje pepelni humak nastao od ostataka mnogih rtvovanih ivotinja. Gornji dio oltara ini velika prostorija sa rtvenim stolom u sredini (oltar u uem smislu rijei) te portici koji sa svih strana okruuju vanjski dio graevine. Portike ini niz jonskih stupova tipinog maloazijsko - efekog oblika, iju bazu ine plosnata plinta, spira i jedan torus. Na jastuku nekih kapitela nalazi se reljefna dekoracija u obliku munje. Trabeacija je jonska, bez friza, a strop portika je kazetiran, izraen od mramornih ploa. U interkolumnijima su stajale skulpture nadljudske veliine, od kojih je preko 40 pronaeno na i u blizini terase oltara. Svega jedna ili dvije skulpture su jo imale glave. Veina ih stoji, dok nekolicina sjedi, a sve su imale razliitu draperiju. Na krovu su se nalazile skulpture kentaura, tritona, lavova, grifona i skupine od po etiri upregnuta konja. Ukupna visina cijelog oltara, od temelja do krova, je oko 12 metara. Zapadni portik poput zavjese odjeljuje vanjski dio oltara od unutranje prostorije. Sa unutranje strane portika, flankiran antama, nalazi se niz uskih dvostrukih jonskih polustupova (preciznije: 3/4 stupova), spojenih tankim zidom, a podignutih na visokim kvadarnim postoljima. Takvi karakteristini stupovi nalaze se i u sjevernoj dvorani Atenina svetita te na gornjem katu Atalove stoe u Ateni. Dugo se smatralo da je sredinji od 13 interkolumnija bio iri, otvarajui tako ulaz u salu, no u novije vrijeme se uglavnom dri da su svi interkulumniji bili jednake irine. Sredinja prostorija i rtveni stol Sredite oltara svojevrstan je peristil, kojeg ini niz spomenutih dvostrukih polustupova. Iza niza polustupova, du sva tri zida i obje ante tee friz Telefa, a u sreditu prostorije nalazi se veliki rtveni stol duine cca 12m. Cijeli stol, pravokutnog oblika, podignut je na podiju visine 1.20m, sa krepidomom od dvije stepenice visine 23cm svaka. Povrina stola je sa tri strane okruena 86cm irokim zidom. Od cijelog stola pronaeno je svega ezdesetak fragmenata, od kojih su najzanimljiviji ostaci trodijelnog grea zatitnog zida. Nije pronaen ni jedan ostatak donjeg dijela zida. Najdonji dio grea inila je 9.6m duga traka koja je tekla cijelom unutranjom duinom zida, a sastojala se od astragala, lezboske kime, jonske kime te niza naizmjenino poredanih cvjetova lotusa i krstuka. Taj ukras moe se usporediti s ukrasom na oltaru svetita Atene Aleje u Tegeji. Sredinji dio se sastojao od cvjetnog friza i dentikula. Prema H. Mbiusu, takav friz nalazi se i na oltaru Atene kraj Erehtejona, a slijedom dobrih odnosa Atene i Atalida doao je do Male Aziji. Na vrhu grea bio je vijenac sa simom i lavljim glavama, koje nisu bile vodorige, nego ista dekoracija. Na gornjoj strani pojedinih fragmenata najgornjeg dijela grea nalaze se rupe za klinove. Schrammen je smatrao da su bile namijenjene privrivanju skulptura, dok A. von Gerkan odbacuje "nadimljene bogove", tj. postojanje skulptura na rtvenom stolu. Budui da skulpture koje stoje na krovu portika nisu bile niim posebno privrene za podlogu, vjerojatno je da bi i skulpture na stolu stajale samostalno. Postoji miljenje da su klinovima bile uvrene plinte stupova koji su nosili baldahin vidljiv na novcu Septimija Severa, dok neki pak smatraju da su klinovi drali nekakvo metalno osiguranje od vatre. Kako god, ukupna visina rtvenog stola je 2.18m, to ostavlja jo 3.74m za eventualni baldahin, no do danas takvo to nije identificirano. Prostorija nije bila natkrivena, to je odraz tradicije gradnje oltara na otvorenom. Pod je bio poploan mramornim ploama, a ugraeni su bili i mramorni ljebovi za odvod kinice, koja se moda skupljala u staroj cisterni na junoj strani terase.

16

Friz gigantomahije Giganti su bili divovi uasna lica, duge kose i brade, koje je Geja rodila Uranu. Ona ih je pobunila protiv Zeusa, jer je on ubio njezine starije sinove, Titane. Giganti su provalili iz podzemnog svijeta Ereba na polje kod Flegre u Tesaliji i krenuli k Olimpu, gdje su se okupili svi bogovi. Bogovi su saznali da e pobijediti Gigante jedino uz pomo smrtnika pa je Zeus pozvao svog sina Herakla u pomo. Geja je pokuala nai travu koja bi zatitila njene sinove od smrtnika, no Zeus je obavio Zemlju tamom i preduhitrio Geju te unitio travu koju je traila. U velikoj bitci bogovi su pobijedili, a za nagradu je Zeus sudionike prozvao Olimpljanima. Tu titulu su zavrijedila i dva njegova sina ije su majke bile smrtne - Heraklo i Dioniz. Gigantomahija je kao tema inae bila koritena za ukraavanje hravoma te je ovo potpuno nova primjena. U ovom sluaju ona je alegorija pobjede Pergama nad Galaanima i simbol obrane civilizacije od barbara te se tako odlino uklapa u koncepciju cijelog oltara kao simbola pobjede. Friz Gigantomahije, ili Veliki friz, visok je 2.30m i dug izmeu 110 i 115m. Figure su isklesane na 120 mramornih ploa irine 70 - 100cm. Izvorni komadi mramora bili su 50cm duboki, a od toga je 30cm koriteno za reljef, to daje dojam da su skulpture nezavisne od pozadine. Na frizu je prikazano ukupno stotinjak to ljudskih, to figura bogova i Giganata te mnotvo ivotinjskih figura. Na vijencu iznad reljefa velikim su slovima uklesana imena bogova, dok su imena Giganata uklesana u podnoju reljefa, manjim slovima. Ispod imena divova uklesana su imena kipara svake sekcije. Sauvalo se 16 potpisa, od kojih je samo 5 potpunih. To su Dionysiades i Menekrates (u paru), Melanippos, Orestes i Theorrhetos. Kipari su vjerojatno imali svaki svoj tim pomonika i robova, a bili su nadgledani od glavnog dizajnera/arhitekta, koji je izradio crte cjeline friza, po kojem su oni radili. Neki dijelovi friza bili su izraeni prije, a neki nakon postavljanja ploa na oltar. Donji dijelovi su morali biti izraeni prije, jer bi u protivnome otetili podnoje na koje su postavljeni. Najgornji su pak dijelovi izraeni na mjestu, jer su gornji utori za klinove praktiki izbrisani estim klesanjem. Nakon to je friz bio zavren, postavljen je gornji vijenac, a reljef je vjerojatno bio zatien daskama tokom izrade nadgradnje. Sauvano je oko 75% friza, a jedinstvo stila i injenica da je potpuno zavren pokazuju da je raen u poetnim fazama izgradnje oltara. Veliki friz slijedi dva principa klasine naracije friza: figure zauzimaju punu visinu friza, a cijeli friz prikazuje samo jedan moment radnje. Najbolji je primjer takve naracije friz na Partenonu. Ostale osobine su oglavnom neklasine. Figure su isklesane u visokom reljefu, to je uobiajeno za klasine metope i okreu se bez obzira na pozadinu. Takoer je mnogo frontalnih figura, to je vjerojatno inspirirano klasinim zabatima hramova. Na klasinim frizovima figure su prikazane bono. Dramatinost prikaza pojaavala je tamno obojana pozadina. Svi atributi, oprema i drugi detalji su do u tanine uklesani, dok ih se ranije obiavalo naslikati. Detaljno isklesano perje, riblje ljuske i ivotinjska koa odraz su virtuoznosti klesara. Friz nema oiti poetak ili kraj, no najbolje je poeti sa istone strane, jer su upravo nju posjetioci prvu ugledali kad bi stupili na terasu oltara. Tu su glavni Olimpljani: (s desna na lijevo) Ares, Atena, Zeus, Heraklo, Hera i zatim Apolon, Leta, Artemida i njihova obitelj. Likovi koji se nalaze na susjednim krajevima dvaju strana friza povezani su ljubavnim ili obiteljskim vezama. Tako su prvi likovi na junoj strani Feba i Asteria, Letina majka i sestra. Slijede Selena, Helije, Eos i Kibela, koju Grci identificiraju s Reom. Na junoj su strani openito najzastupljenija boanstva neba i svjetla. Scene na zapadnoj strani podijeljene su na dva rizalita. Na junom se nalaze Dioniz i njegova majka Semela te srodni likovi, a na sjevernom su Triton, Amfitrita i i njihova morska obitelj. Sjeverna strana je najzagonetnija, jer je cijeli sredinji dio nepoznat, bilo zbog nedostatka natpisa, bilo zbog teko prepoznatljive ikonografije likova. Ipak, prevladavaju boanstva tame i vode. Nastavlja se morska tema s Posejdonom te Ketom, Pontovom kerkom i majkom Himere, koja je moda predstavljena u liku lava kraj nje. Likovi koji slijede se u novije vrijeme uglavnom tumae kao Erinije, Moire i Graje, iako, kao to je reeno, njihova interpretacija nije sigurna. to se tie Giganata, sauvano je 17 njihovih imena, no blokovi na kojima se ona nalaze nemaju oznake za sastavljanje pa je sigurna identifikacija prtaktiki nemogua. Sredinje figure friza su Zeus i Atena. Grupa "Zeus i tri Giganta" prikazuje borbu Zeusa protiv Giganta Porfiriona i jo dvojice. Profirion je okrenut leima, a noge mu se produuju

17

u zmije. Figure znaajnijih linosti, Zeusa i Porfiriona, prikazane su vee, dok su manje znaajna dva Giganta prikazana manja. Atena se bori protiv krilatog Giganta Alkioneja, kojeg ubija zmija Erehtej ugrizom u prsa. Lijevo od Atene je letea boica Nika, a do Ateninih nogu Gea uplaenim pogledom promatra sudbinu svojih sinova. Neke figure i skupine se ponavljaju u inverziji kao u ogledalu. Tako skupine likova na zapadnim rizalitima jako podsjeaju jedna na drugu: Triton i njegova majka Amfitrita na sjevernom rizalitu te Dioniz i njegova majka Semela na junom. Neki dijelovi friza pak odraavaju reminiscencije na ranija djela. Neke su sluajne ili su bile namijenjene samo uenim ljudima, kao npr. "citat" friza Partenona u Helijevoj grupi na junoj strani. Druge su morale biti oite, poput jasne reference na zapadni zabat Partenona u likovima Zeusa i Atene na istonoj strani. Postoje i recentniji odrazi: Atenin protivnik svojom pozom i temom napada zmije podsjea na Laokoonta. Takoer postoje i implicitne reference na skulpture umiruih Gala u likovima nekih poraenih Giganata, kao to je npr. Tritonov suparnik. Reference na Partenon imaju jasno znaenje za Pergamon kao novu Atenu, branitelja helenizma. Laokoont priziva temu traginog kanjavanja, a galske reminiscencije ine tihe reference na djela Atalida. Sve figure se meusobno jasno razlikuju - bogovi po spolu, starosti, atributima i odjei, a Giganti, koji su goli, po starosti i nogama. Mlai uglavnom imaju ljudske, a stariji, koji su ujedno i bradati, imaju zmijske noge. Zmije imaju snaan htoniki karakter, to jasno podsjea na vezu Giganata i Geje, koja je prikazana u svojoj tipinoj pozi, do pola u zemlji. Neki Giganti imaju posebne anatomske dodatke - krila i ptije kande, glavu bika ili lava te neke riblje elemente. Tekoe u potpunoj interpretaciji friza upuuju na pretpostavku da nedostaje neki klju, vjerojatno knjievni tekst na kojem se bazirao. Tekst je vjerojatno bio helenistiki ep i to moda atalidski dvorski ep. Bogovi su mogli biti preuzeti iz Hesiodove Teogonije, no ona se ne bavi Gigantomahijom, a sauvana imena Giganata se, osim jednog, ne nalaze kod Apolodora, u najkompletnijem sauvanom izvoru za Gigantomahiju. Ovo ide u prilog tezi o postojanju atalidskog dvorskog epa o Gigantomahiji. Dvorski ep mogao je biti i klju za neko vie znaenje friza. Neki bogovi su mogli reflektirati specifine pergamske kultove, imena i atributi Giganata se moda odnose na odreene kraljevske neprijatelje, a neobino oruje, atributi i ivotinje su moda anegdotske reference na odreene dogaaje, ljude ili mjesta. Ova preciznija razina alegorije, ako je postojala, danas nam je nedostina. Friz Telefa Alej, vladar Arkadije, bio je proroanstvom upozoren da e mu unuk ubiti sinove te je, da bi se osigurao, natjerao ker Augu da se zaredi. Nju je ipak zaveo Heraklo i rodio im se sin Telef. Dijete je izloeno i Auga otposlana na more u malom amcu, kojim dolazi u Miziju, gdje ju prima kralj Teutrant. Telefa je u divljini odgajala kouta, dok ga nisu pronali pastiri i predali kralju Koritu. Kada je odrastao, otiao je po nalogu delfskog proroita u Miziju pronai majku. Kada je stigao, protjerao je Afarejevog sina Idu koji je napadao kralja, te je za nagradu dobio Auginu ruku. Uz Herakla se ipak meusobno prepoznaju. Telef uskoro postaje kralj i eni se Amazonkom Hijerom. Kada su Grci u pohodu na Troju pristali na obale Mizije, Telef ih je pobijedio, no ranjen je Ahilejevim kopljem. Proroite mu odgovara da e ga izlijeiti jedino ono to ga je i ranilo pa on odlazi u Arg po savjet. Grci mu ne ele pomoi pa Telef otima malog Oresta te ih tako prisiljava na pomo. Ahilej mu lijei ranu strugotinama svoga koplja, a Telef za zahvalu vodi Grke do Troje, no ne sudjeluje sam dalje u ratu. Telef je mitski osniva Pergama i njegove vladarske dinastije, a arkadijsko podrijetlo mu daje dodatnu vanost za pergamske vladare. Tzv. Mali friz protezao se du zidova i anti unutranje prostorije i to u duini od 26m na istonoj, po 16m na sjevernoj i junoj te po 1.30m na antama. Friz je visok 1.58m, a sastojao se od cca. 74 mramorne ploe irine 0.67-1.05m i debljine 35-40cm. 31 ploa stajala je na istonoj strani, 20 ih je bilo na sjevernoj, 19 na junoj i po dvije na antama. Od toga je sauvano svega 47 ploa u cijelosti ili u dijelovima te mnogo fragmenata. Ploe su postavljane na zid nakon to je sama prostorija bila zavrena, a privrivane su na zid eljeznim klinovima. Gornji krajevi su bili ukoeni, da pri nasjedanju ne bi otetili kimation koji tee iznad friza. Nakon to su ploe postavljene, krenulo se sa klesanjem friza.

18

Friz Telefa spada u najkasnije zahvate na oltaru te je jednim dijelom ostao nedovren. Datacija nije sigurna, no obino se za vrijeme njegove izrade uzimaju zadnje godine vladavine Eumena II i poetak vladavine Atala II. Mali friz donosi velik odmak od klasike. Njegova radnja se odvija na razliitim mjestima i u razna vremenska razdoblja, pratei Telefovu ivotnu priu, a upravo su indikacije mjesta i vremenske naracije elementi nove koncepcije friza. Scene se nadovezuju jedna na drugu (iako esto sa veim vremenskim skokovima), a odvojene su prikazom stabla ili stupa, ili pak ponavljanjem istog lika, koji se nalazi na kraju jedne scne i odmah na poetku sljedee, ali leima okrenut svojem prethodniku. Otvoreni krajolici su prikazani drveem, kamenjem i breuljcima, a zatvoreni prostori stupovima, sjedalima i krevetima. Statue bogova i posebno drvee (lovor, hrast) upuuju na odreena svetita, a brodovi na obale i pristanita. Figure nikada ne zauzimaju vie od 2/3 visine friza, ostavljajui mjesta za pozadinu, a esto su rasporeene i u dvije ili tri razine. Likovi u prvom planu izraeni su u visokom reljefu, a pozadina u niskom (dubine variraju). Sve su to jasni utjecaji slikarstva. Pria o Telefu poznata nam je iz Ciprije, djela iz trojanskog ciklusa, a ranijim dijelom Telefova ivota bavili su se i atiki dramatiari. Ipak, mnoge scene prikazane na frizu su teko dokuive i odnose se na dogaaje iz Telefova ivota koji nam nisu poznati u pisanom obliku (npr. Telef na samrti ili scena gradnje oltara). Mali friz je kompliciraniji i tee shvatljiv nego friz Gigantomahije, a nedostatak uklesanih imena likova, kao i njegov smjetaj unutar sredinje prostorije oltara moda upuuju na ogranieniju publiku. Datacija Potpuno precizna datacija oltara nije mogua, no veina autora se slae da je to vrijeme vladavine Eumena II (197.-159.pr.Kr.). Margarete Bieber smatra da je oltar sagraen u periodu izmeu cca. 180. i 160.g.pr.Kr., a na temelju nekoliko krhotina keramike pronaenih u temeljima oltara bio je predloen i kasniji datum, nakon rata s Galaanima 168.-166.g.pr.Kr. Obustava radova se pak dovodi u vezu sa smru Eumena II 159., ili napadom iz Bitinije 156.g.pr.Kr. Ipak, Atal II je nastavio mnoge radove u Pergamu pa udi pomisao da bi prekinuo gradnju oltara te je zadnji mogui datum kraja radova 139.g.pr.Kr., tj. smrt Atala II.

22. 23.

Porijeklo grkog hrama Herajon iz Olimpije

24. Apolonov hram u Korintu Jedan je od najstarijih dorskih hramova u Grkoj a potie iz 6.st.pr.Kr., tonije, sagraen je oko 540. g.pr.kr. Kako je izgledao vidljivo je samo po temeljima jer je od 38 stupova preostalo samo 7. To je dorski hram sagraen od vapnenca, tipa heksastilni peripter to znai da u proelju ima po 6 stupova i da je sa svih strana okruen stupovima, po 15 sa svake strane i kao i kao veina grkih hramova bio je orijentiran istok-zapad. Stupovi su monoliti (u jednom komadu), visoki oko 6 metara. Hram je imao dvije cele pa se pretpostavlja da je uz Apolona u njemu tovano jo jedno boanstvo, vjerojatno Artemida. Korint su 146. godine razorili Rimljani a Cezar ga je ponovo izgradio kao rimsku koloniju, ba oko Apolonovog hrama koji je od starih gradevina jedini ostao djelomino sauvan. Ostale grke ruevine pokrio je novi rimski grad. 25. Apolonov hram u Delfima Apolona uz delfe veze mit o Pitonu. Kad je odrastao, Apolon je odluio potraziti Pitona kojeg je Hera poslala za njegovom majkom. Naao ga je u zemlji Pito, ubio, a ime zemlje promjenio u Delfi. Nakon to ga je Pan pouio proricanju na tom je mjestu utemeljio svetite na kojem se objavljivala Zeusova volja. Prvo proroiste koje je sagradio prema mitu je bilo od lovorova grmlja. Zeusovu volju objavljivao je posredstvom Pitije. Izgraen izmeu 370. I 320. g.pr.Kr. ovaj hram je bio esti po redu na istom mjestu. Sagraen je gotovo identino kao i hram br. 5 koji je sruen 373. u odronu zemlje. Hram je
19

heksastilni peripter dorskog stila sa stupovima visokim 10 metara. Ima dva portika a auditon je vjerovatno koristila Pitija. Za izgradnju stupova iskoriteni su tamburi prethodnog hrama. Arhitekt je u poetku bio Spintharus, ali ih se nakon njega jo puno izredalo poto se izgradnja protegnula na 50 godina. U Delfima se nalazio simboliki spomenik omfalosa koji je obiljeavao sredite (pupak) Helade i cijelog svijeta (kamena kopija izgubljenog omfalosa). U hramu se takoder nalazio i sveti tronoac na kakvom su sjedile proroice. Od nalaza je najpoznatiji tzv. Voza trijumfalnih kola i maska od slonovae i zlata koja najvjerojatnije predstavlja Apolona. U Apolonovu ast u Delfima su se u proljee i jesen prireivale raskone sveanosti, a svake etvrte godine pitijske igre koje je prema mitu osnovao sam Zeus. Slino je bilo i u Delu i Miletu. Pored samog hrama nalazio se portik atenjana iz 5.st.pr.kr. ispod kojeg su pobjednici u perzijskom ratu drali trofeje. Delfima dominira stadion na kojem su se odvijale pitijske igre. Osim njega tu je jo i veliko kazalite iz 4.st.pr.kr. koristeno i za kultna i za kulturna dogaanja izmeu ostalog kao i stadion za pitijske igre, zatim tolos posveen Ateni koji je, u dorskom stilu, izgradio u 4.st.pr.kr. Teodorus. I na kraju, u Delfima su gradani mnogih grkih gradova imali tzv. Riznice. Na primjer Atenjani, Korinani, Sirakuzani, Tebanci... u tim riznicama bili su smjeteni njihovi darovi boanstvima. Didimajon kraj Mileta Didima se nalazi blizu dananjeg grada Soke u Turskoj. Nalazite u Didimi udaljeno je oko 15 kilometara od tadanjeg centra Male Azije, grada Mileta i u prolost je s njim bila povezana Svetom cestom, koja je spajala upravo dva svetita, ono posveeno Artemidi u Miletu i svetite Apolona u Didimi. I samo ime lokaliteta oznaava mitoloku vezu svaju gradova. Naime, Didima znai blizanac, to je u direktnoj vezi sa Artemidom i Apolonom, blizancima Lete i Zeusa. Didima je bila jedno od najvanijih religijskih sredita Jonije i najvee Apolonova svetite Male Azije. Hram boga Apolona poznatiji je kao didimajon. Prvi hram na ovom mjestu sagraen je jo u arhajskom periodu, a njegov helenistiki sljedbenik imao je temelje na istom mjestu. Pauzanija navodi da je hram prvi put podignut jo prije grke kolonizacije, no najraniji arheoloki materijal datira se na kraj 8. stoljea pr.Kr. Gradnja posljednjeg i najpoznatijeg hrama Apolona zapoeli su Mileani oko 300. godine pr.Kr. Kao prve arhitekte hrama nalazimo Peonija i Dafniza. Iako se gradnja protezala sve do sredine 2. stoljea pr.Kr sam hram nikada nije zavren. Kasnije su u njega uklopljene mnoge sakralne graevine nove religije, kranstva. Sam hram je najznaajniji predstavnik jonskog stila. Dimenzije njegove baze su 73 metra u irinu i 132 metra u irinu. Postolje hrama inilo je 7 stepenica, zajedno visokih 3.5 metara nad kojima se izdizalo dipterno zdanje s dva reda po 21 stup na duim stranama i dva reda po 10 stupova na uim stranama. Takva forma naziva se dekastil. U pronaosu hrama nalaze se jo 12 stupova koji su nosili krovnu konstrukciju. Iako je veina stupova jonska vidljiv je utjecaj raznih stilova. Same baze stupova reljefno su obraene. U pronaosu se je sa svake strane nalazilo po stepenite koje je vodilo u veliki otvoreni prostor koji je bio okruen zidovima s pilastrima i imalo je funkciju cele. U nenatkrivenom aditonu (dvoritu) nalazio se mali jonski hram u kojem se drala statua boanstva. Iz aditona se visokim stepenitem dolazilo do zatvorene prostorije u kojoj su apolonove sveenice izricale proroanstva. Kod proricanaj koristile su se svetim izvorom koji se nalazio ispod lovorovog drveta. Iznad arhitrava nalazi se friz koji je ukraen listovima akantusa i prikazima Gorgone. Kao autora friza spominje se kipar Afrodizij. Apolonov hram u Didimi bio je drugi po veliini Apolonov hram u grkom svijetu i ispred njega je bilo samo kompleks u Delfima. Uz Artemidin hram u Efezu i Herin hram na Samosu, to je takoer i najznaajniji hram Jonije. Kult Apolona u Didimi poinjao bi prolaskom cijelom duinom Svete ceste, s poetkom u Miletu. Nakon dolaska do svetita hodoasnici bi se polijevali vodom iz svetog vrela da bi se oistili od zla. Nuno je bilo prinijeti bogu i ivotinjsku rtvu, kao i darovati tono odreene novane priloge, ako se eljelo uti proroanstvo. Kao i obino proroanstva su

26.

20

bila potpuno nerazumljiva i tumaili su ih sveenici. Prema legendi i kralj Aleksandar je u Didimi traio savjet prije pohoda na Perziju.

27. 28.

Hram Zeusa Olimpijskog u Ateni Svetite Kabira na otoku Samotraki UMJETNOST I ARHITEKTURA

1. Auriga iz Delfa Auriga iz Delfa, odnosno Voza trijumfalnih kola votivni je predmet izraden ili 478. ili 474. g.pr.Kr. Visok je 180 cm i ima sve odlike klasine umjetnosti; glava sa trakom u kosi, nabori tunike podsjeaju na kanelure stupova, oi od emajla (cakline). Vozaa je uzradio Pitagora iz Regija po nalogu Anaksena tiranina iz Regija- i Policijala mlaeg brata Gelona iz Sirakuze. Policijal je aurigu posvetio svojoj pobjedi u utrci koija na pitijskim igrama. Jedino to je preostalo od skulpture je koija sa uzdama u desnoj ruci. Cijela skulptura sastojala se od koijaa na koiji koju vuku dva konja: 2. Geometrijski stil 3. Dipilonski stil 4. Arkesilajeva plitica 5. Orientalizzante period 6. Klazomenski sarkofazi 7. Demetra Knidska 8. Grke terakote Sicilije i june Italije (arhitektonske i male) 9. Granice perioda klasine umjetnosti 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.
Skulptura Tiranoubojice Slikar Briga (Brygos) Slikar Durid Grko monumentalno slikarstvo Slikari Polignot i Mikon Eginske lijevane bronce i majstori Arg kao umjetniko sredite klasine epohe Frontoni Zeusova hrama u Olimpiji Metope Zeusova hrama u Olimpiji

21

19.

Nekrokorintija

20. Umjetnike kole ranog klasinog perioda Tijekom 5.st.p.K. arhajski stil se postupno transformira i razvojni slijed umjetnosti dovodi do raanja onoga to danas nazivamo grkom klasikom. To je doba kada u grkoj istovremeno egzistiraju dva vodea arina centra,tj. kulturna sredita, ARGOS i ATENA. Ta dva umjetnika epicentra danas drimo sininimima za pojam grke klasine umjetnosti. Kipar Miron, s poetka 5.st.p.K. se uzima kao granina, prijelazna toka arhajskog u klasino razdoblje, dok su Fidija i Poliklet predstavnici istog klasinog stila. Ulaskom u novo stoljee ATENA preuzima ulogu nezamjenivog nositelja glavnih kulturnih zbivanja u Grkoj, tj. predstavlja kolijevku razvijenog klasinog, slobodnog stila. Uz atiku umjetnost koja je u 4.st.p.K. pruzela vodstvo u grkom umjetnikom stvaralatvu, neizbjeno veemo ime jo jednog velikog kipara, koji u svom radu utjelovljulje glavne osobine izraza svog vremena, a to je Praksitel. Praksitel, kao predvodnik razvijene klasine umjetnike ideje svojom je plastikom najavio svojevrsno stvaralako osloboenje...umjetniki akter okree se subjektivnom doivljaju i izrazu, naputa tradicionalno impersonalnu umjetniku realizaciju duboko inkorporiranu i ukorijenjenu u predhodnom Fidijinom stilu, prigodno jo zvanom STROGI STIL. Kraj 4.st.p.K. obiljeen je umjetnikim korpusom kipara Lizipa, u ije je vrijeme okonana atika prevlast. To je doba, kada se ponovno bude i oivljavaju stari, uspavani umjetniki centri u Grkoj, to neminovno oznaava kraj klasinog stila, ali i pojavu novih umjetnikih kola. Pod utjecajem razliitih struja iz brojnih umjetnikih arita, raa se i razvija osebujna helenistika umjetnost drave Aleksandra Velikoga. Za grku likovnu umjetnost je karakteristian konkretan oblik. To je umjetnost liena apstrakcije izraza. U centru umjetnikove pozornosti i sreditu njegovog stvaranja uvijek se nalazi ovjek...sve se okree oko ljudskog lika. Stav prema kojem je ovjek mjerilo svih stvari inkorporiran je i u samoj grkoj religiji, jer grki su bogovi pravi predstavnici ljudske prirode, svojevrsni savreni ljudi. Centralni likovi grke kulture, filozofije, umjetnosti, pa time i plastike su dva, na vie naina oprena boanstva, Apolon i Dioniz. Prvi kao predstavnik svjetlosti, razboritosti, jasnoe, smirenosti i drugi kao predstavnik plodnosti, opojnosti nastajanja i nestajanja, zajedno stvaraju odreenu kozmiku ravnoteu i prezentiraju ideal grke umjetnosti. Ta je opreka i ravnotea vjeno prisutna u grkom kosmosu, grkom ovjeku, grkoj umjetnosti. Pol.18.st.mi gotovo i ne poznajemo orginalna djela grke umjetnosti. Do tada smo mogli vidjeti samo antike kopije grkih originala. Tek 1816. kada je British Museum nabavio Elgin Marbles Zapad po prvi puta upoznaje originalna ostvarenja grke klasine umjetnosti. 30-ih godina 19.st.poinju iskopavanja u samoj Grkoj. 5.st.u grkoj umjetnosti oznaava kraj arhajskog i poetak klasinog stila. Zavreno je naporno razdoblje perzijskih ratova i Atena je zauzela glavni politiki poloaj, dok su Jonjani u Maloj Aziji i Argosu takoer kroili u razdoblje prosperiteta kao njezini saveznici. Atena se poinje rapidno razvijati. Nastupa poznato zlatno razdoblje. Periklo se nesmetano zalae za obnovu razruene akropole; sve je ini se podreeno procvatu kulture i nosi umjetniki predznak. Umjetnost postaje nerazdvojno povezana sa usrdnim sluenjem bogovima, a nerijetko je i u slubi promicanja ideje grke dravnosti; u potpunosti postaje podreena javnom ivotu. Arhitektura, poezija, plastika, jednako kao i sportska nadmetanja u uskoj su i neraskidivoj vezi sa bogoslujem u sveobuhvatnoj ideji dravnosti.. To je razdoblje u kojem se umjetnost uzdie i stasa u samostalan i zaseban,neovisan koncept. Glavni pokazatelj toga je i socijalan status koji uivaju vrsni grki umjetnici u to doba. Veliki su kipari, primjerice, mogli usprkos skromnom porijeklu uivati najvii ugled u dravi.Takoer je poznato da su kipari i slikari u to vrijeme uivali i vrlo visoki ekonomski status. Veina umjetnika se kretala u najviim drutvenim krugovima, a o tome koliko su visoko kotirali kao javne linosti svjedoe brojni literarni zapisi; ak i sami umjetnici piu itave knjige o vlastitom radu. Kipar Eufranor je tako pisao o zakonitostima simetrije, dok je svima poznato Polikletovo djelo o kanonu, tj.o odnosima i proporcijama. 21.
Kip Zeusa Olimpijskog

22

KIP ZEUSA OLIMPIJSKOG drugi je Fidijin hrizelefantinski kip, te jedno od 7 svjetskih uda, no o njemu se jo manje zna nego o Ateni Partenos. Poznajemo ga samo preko elidskog novca kovanog u vrijeme cara Hadrijana, Pauzanijevog opisa i geme sa Zeusovom glavom. Prema svjedoanstvima koja su nam ostavili antiki pisci Fidija je svog Zeusa prikazao kao uzvienog i blagog oca bogova i ljudi, te se meu literarnim zapisima esto ponavlja da je Zeus sam siao s Olimpa i ukazao se kiparu ili se pak ovaj uspeo na Olimp da ga vidi. Kao i kod Atene Partenos ostvaren je novi tip kultne statue koju krasi bogati i vierazredni plastini ukras. Fidija se udaljio od uobiajenog Homerovskog prikazivanja Zeusa, koji baca munje u hodu. Njegov Zeus predstavlja odmak od tradicije; on sjedi, s lijevom nogom malo povuenom i desnom rukom lagano ispruenom na koju je sletjela Nika. Njegovo je dranje vladarsko, nedostaju mu munje i orao mirno poiva na skriptu iza njega. On sada vlada ne fizikom, ve duhovnom snagom. Prijestolje na kojem sjedi je nainjeno od zlata, ebanovine i slonovae. Hiton i sandale su takoer bili zlatni, satavljeni od zlatnih listia, imao je takoer zlatni plat, koji je bio prekriven ljiljanima, cvjeem izraenim od inkrustriranog stakla. Koa je bila od slonovae. Na osnovi se nalazio prikaz roenja Afrodite koja izlazi iz mora, uz prisutne Olimpljane. Statua inkorporirana u hram, sa hramom je inila velianstvenu cjelinu, to je bilo relativno teko postii jer je kip bio naknadno smjeten u ve postojeu graevinu. Statua je sezala do vrha cele, jer je njezina veliina bila 7 do 8 puta vea od prirodne, to znai da je mjerila vie od 12m. U odnosu na cjelokupnu visinu, visina samog prijestolja je odgovarala omjeru 4:5. Fidija Najvjerojatnije je najslavniji meu velikim grkim kiparima, iako je zapoeo i okonao svoju kiparsku karijeru pod nama, nejasnim okolnostima. Bio je Atenjanin, sin nama nepoznatog Harmida, te po tradiciji uenik Hegije i smatra se da je ivio od 500.god.p.K.pa do nakon 438.god.p.K. Ne zna se tono kad je poeo stvarati - navodno nakon 470.god.p.K. (votivne statue u Ateni, Delfima i Plateji). Prema Pliniju, Fidija je zapoeo svoju umjetniku karijeru kao slikar. Takoer se nagaa kako je zavrio da li je to bilo u atenskom zatvoru pod optubom utaje zlata, ili pak u Olimpiji. Od velemajstora, kojeg povijest umjetnosti danas dri sinonimom za stil potpuno razvijene atike zrele klasike i koji je stavio peat na itavu jednu razvojnu fazu grke umjetnosti, koja i nosi njegovo ime, nije nam ostalo niti jedno originalno djelo.Plutarh je u svom PERIKLU zabiljeio da je Fidija na titu svoje Atene Partenos izradio vlastiti autoportret. Na jednoj od kopija tog tita, koja se danas nalazi u British Mus., a koji prikazuje borbu Grka s Amazonkama, mogue je meu gomilom idealiziranih glava raspoznati jednu, upadljivo realistiki oblikovanu, te ako se oslanjamo na Plutarhovo svjedoanstvo, tada je ta elava glava uistinu dokument kiparove linosti. U antikoj tradiciji ostao je najpoznatiji kao autor dvije ogrome skulpture, nainjene hrizelefantinskom tehnikom, a to su ATENA PARTENOS i ZEUS OLIMPIJSKI, koji je ujedno i jedno od 7 svjetskih uda. Odrekavi se u potpunosti batine arhajskog stila, koji se jo u tragovima dao naslutiti kod Mirona, Fidija je u skladu s Periklovim religioznim, koliko i politikim koncepcijama, ostvario klasinu, u samoj sutini helensku skulpturu, koja je iznad svega duboko ljudska i prije svega polazi o samog ovjeka, jer ovjeku slui. Za hram Artemide u Efezu napravio je bronanu plastiku RANJENA AMAZONKA, koja je bila smjetena pored Amazonki koje su izradili Fradmon, Poliklet, Krezilas i Kiklon. Njezinom kasnijom kopijom smatra se AMAZONE MATTEI iz Rima. Tradicija mu pripisuje jo niz djela, izmeu ostaloga bronani kip ATENE PROMAHOS koji je bio visok 16,5m i postavljen na otvorenom na Akropoli, bronanu ATENU LEMNIJSKU (ijom se replikom smatraju tijelo kipa u Dresdenu i glava u Bolognni), statuu olimpijskog pobjednika, tzv.APOLONA IZ KASSELA, AFRODITE URANIE iz Atene i iz Elide. Iz vie literarnih izvora nam je poznato da je Fidija bio bliski Periklov prijatelj, te da mu je ovaj povjerio nadzor nad obnovom i novogradnjom Partenona na atenskoj Akropoli, iji su arhitekti bili Iktin i Kalikrat. Prema svemu sudei monumentalna plastika hrama (osim samog uvenog hrizelefantinskog kipa Atene Partenos), znai zabatne figure, friz i metope, najvjerojatnije su kolektivno djelo njegove majstorske radionice, ostvareno prema njegovoj zamisli i realizirano pod njegovim nadzorom. Plutarh je u svom PERIKLU zabiljeio da je Fidija bio episkopos ili glavni nadzornik svih radova na akropoli, to znai da najvjerojatnije nije sam radio na monumentalnom ukrasu Partenona, ve da je vei broj razliitih

22.

23

umjetnika radio po njegovim zamislima .Cijeloj prii u prilog ide i Aristotelovo svjedoanstvo, prema kojem je Fidija bio vrstan kipar koji je radio u mramoru, pa se pretpostavlja da je mislio na plastini izgled Partenona, jer znamo da su sve njegove samostalne skulpture bile ili od slonovae i zlata ili pak od bronce. Plastina je dekoracija Partenona uspjela ostati sauvana u originalima. Literarna ant. tradicija spominje nekoliko kasnijih kipara kao direktne Fidijine uenike.T o su Agorakrit, Alkamen te Kolot. Na Olimpiji je svojedobno otkrivena radionica u kojoj su pronaeni originalni kalupi za lijevanje odjee hrizelefantinskih kipova, nadalje stilski su ti modeli datirani oko 430.god.p.K., pa se moe pretpostaviti da je rije o Fidijinoj radionici koja je dovedena u vezu s radovima na kipu Zeusa Olimpijskog. Kao to je sluaj i kod Mirona i kod Polikleta i Fidiji, to oslanjajui se na kopije, to na literarne izvore,geme i novac, poznajemo danas oko 20ak djela. Razlika je dodue u tome da svi njegovi kipovi prikazuju iskljuivo boanstva. Zbog velike popularnosti njegovih kipova, antiki su ih pisci nerijetko u svojim djelima opisivali u detalje. Pauzanija nam je tako ostavio detaljne opise i Zeusa Olimpijskog i Atene Partenos. Hrizelefantinski kip ATENE PARTENOS visok 9m, nainjen je za atenski Partenon i u njega postavljen 438.god.p.K. To je votivna statua (zavjetna, posveena) i ne postoje tone kopije. Najznaajnije replike su Varvakeion Atena, koja potjee iz Hadrijanovog vremena, a naena je 1880 god., te Lenormant Atena. Obje predstavljaju slobodne rekonstrukcije helenistikog i rimskog vremena. Platon u svom opisu otkriva da su boicine ruke, noge i glava bili nainjeni od bjelokosti, dok su joj zjenice bile od mramora. Kip poznajemo preko literarnih opisa, reprodukcija, antikog novca i gema (Atenina glava na Aspazijevoj gemi). Fidijina Atena je istovremeno i ljudima bliska ena i uzviena boginja. Simbolizira snagu, te velianstvenost atenskog polisa. Prikazana je u stojeem poloaju, u stavu kontraposta, u jednostavnom peplosu poput mlade djevojke, u lijevoj ruci dri tit, na ijoj je unutranjoj strani prikazana Gigantomahija, a na vanjskoj Amazonomahija (prema Plutarhu u taj prikaz je Fidija inkorporirao vlastiti autoportret). Na vrlo uskom reljefu izraenom na boicinim sandalama prikazi su Kentauromahije, dok je na samoj bazi kipa prikaz roenja Pandore. Osim peplosa, boica na sebi ima egidu sa Gorgonom, a na glavi nosi atiki ljem koji je ukraen trostrukim nakitom-sfinga u sredini i pegazi sa strane, dok su rub ukraavali grifoni. U lijevoj ruci Atena dri malu Niku, dok joj je desnica poloena na tit na ijoj je unutranjoj strani zmija, Erehteon. Zmije ine pojas na peplosu, dok se druge obavijaju oko samog tita. Boica uz sebe ima i koplje, koje se oslanja na bronanu sfingu.

Kresil Kresil je grki kipar iz Sidonije iz druge polovice V stoljea pr.Kr. Jedan je od najistaknutijih majstora Periklova doba. Poznato je da su u Atenu dolazili mnogi umjetnici na natjecanja, da su pisali teoretske spise o svojoj umjetnosti, poput Fidije, Polikleta, Fradmona i Kresila. Kresil je boravio i u Atini, gdje je , pretpostavlja se, radio nadahnut Fidijom. Autor je kipa Ranjena Amazonka, ijom kopijom se smatra Amazonka u Rimu, i idealiziranog Periklovog portreta koji je sauvan u antikoj kopiji. Osim Amazonke i Perikla zna se za jo jedan njegov rad na Akropoli, a to je kip jednog ranjenika, kojeg je hvalio Plinije. Pripisuje mu se jo niz drugih djela.

23. 24. 25.

Poliklet Kip Dorifor

26. Ranjene Amazonke iz Artemizija u Efezu Kod mnogih naroda demoni smrti bile su ene. Amazonke su kod Grka bile spoj muevne snage i enske njenosti. U klasici se pokuava prikazati njihova enska, slabija, ljudska, tragina strana, prikazujui ih ranjene i poraene. Na natjecanju kipova s motivom Ranjene Amazonke, za Artemidin hram u Efezu, natjecali su se Fidija, Poliklet, Kresil i Fradmon. Poliklet, koji je za Fidijom zaostajao u prikazivanju bogova, ali je bio majstor u prikazivanju ljudskog tijela, odnio je 1. nagradu. Amazonku je smjestio kod Artemidinog svetita naslonjenu na stup, te time bio prvi koji je dio teine prenio na predmet kraj lika.
24

Fidijina Amazonka bila je ranjena u prednji dio lijevog bedra, oslonjena objema rukama na dugo koplje, otkrivena lica molei boginju za pomo. Original od bronce, kopija od mramora. Fidijina skulptura je imala laganu odjeu koja je prianjala uz tijelo. Osvojila je 2. mjesto. Od tri Amazonke, najbolja berlinska kopija je Kresilova. Na njoj je jai polikletski sklad nego kod samog Polikleta, a sama izvedba je puno njenija. Kod Polikleta i Kresila hiton ne otkriva toliko tijelo koliko kod Fidije, a Kresilova Amazonka tanja je, mravija, naglaenog kostura (tanje noge, ravnije grudi, manje enstvena) i sitnijeg lica to se usporeivalo s Periklovim portretom. Kresil manje panje obraa na motiv, a vie na kontrapostni sklad koji je kod njega najbolje uinjen. Neki tvrde da je 3. nagradu dobio jer je, oslonivi svoju Amazonku na koplje, kopirao Polikleta.

27. Miron Istaknuti kipar, koji stvara na samom prijelazu grke arhajske plastike u slobodan stil (prva pol.5.st.p.K.). Plinije ga uz Fidiju i Polikleta navodi kao jednog od Hageladovih uenika. Iako je svu panju poklanjao tijelu i kretnji, a nikakvu duhovnom iniocu, naravi ili psihi, za razliku od Fidije i Polikleta uveo je jedinstveni nain primjene klasinog sklada. Kod Fidije osjeamo prednost duha i naravi, kod Polikleta ostvarenje savrenosti odnosa proporcija i sklad strogo definiranog dorskog tijela, dok kod Mirona osjeamo zakonitost u trenutku pokreta, te ravnoteu bia i vremena. Prvi je u nizu grkih kipara koji je postao poznat van strunih krugova, dakle stekao veliku popularnost u iroj javnosti. U njegovu se oblikovanju kose, primjerice, jo uvijek osjea arhajska tradicija, no jednom se novinom definitivno odmaknuo od tipine arhajske frontalnosti, a to je njegova fiksacija ljudskog pokreta. On prikazuje ive ljude u svom njihovom ivotnom pokretu, prikazuje ih u specifinim situacijama, eksplicitno naglaavajui konkretan, karakteristian pokret. Dodue, valja naglasiti da svojim kipovima u svom tom njihovom ljudskom pokretu ipak uskrauje bilo kakvu psiholoku karakterizaciju. Porijeklom je iz Eleutere, na granici Atike i Beotije, a radio je u bronci, i to koliko znamo iz Plinijevog svjedoanstva u eginskoj bronci. Povijest umjetnosti ve mu dugo vremena pokuava pripisati niz antikih kopija, jer mnoge njegove radove poznajemo samo zahvaljujui literarnim tekstovima. Sa potpunom sigurnou dosad su identificirana samo 2 Mironova djela: GRUPA ATENA I MARSIJA i DISKOBOL, dok primjerice, jo do danas nije poznata njegova skulptura KRAVA , koja je sudei prema brojnim literarnim izvorima bila u.rimskim krugovima njegovo najpopularnije djelo. Toj je njegovoj plastici, nadaleko slavljenoj zbog realizma i ivotnog prikaza posveeno ak 37 sauvanih epigrama. Oslanjajui se na knjievnu tradiciju njegova jela moemo podjeliti u 2 glavne grupe. Jednu ine kipovi boanstava i heroja (GRUPA ATENA I MARSIJA; APOLON-napravljen za Efez; DIONIZ; HEKATA-napravljena za Eginu; GRUPA ZEUS, ATENA I HERAKLO-napravljena za Heraion na Samosu; TEZEJ), a drugu kipovi koji prikazuju istaknute atletiare-pobjednike na olimpijskim igrama, te koji su bili postavljeni u svetitu u Olimpiji (DISKOBOL; trka LADA; hrva TIMANTEJ). Danas nam je najpoznatiji po svom DISKOBOLU, sauvanom samo u antikim kopijama, od kojih su najbolje Diskobol Massimi-Lancelotti,onaj iz Castel Porziana, te onaj u British Mus. Slian trenutak, koji neposredno prethodi iznenadnoj kretnji ili akciji realizirao je i u GRUPI ATENA I MARSIJA. Plastika prikazuje zamrznuti moment dvije usklaene kretnje, akciju i reakciju. Boginja je zamrznuta u trenutku kada je odbacila frulu, a satir u svojoj namjeri da ju ugrabi (mramorna kopija Marsije uva se u Lateranskom muzeju, a kopija Atene u Frankfurtu). Prema jednoj verziji mita frulu je izumila sama boica Atena, te ju odbacila kao nedostojnu sebe, a Marsija je taj koji ju je ugrabio jer se htio nadmetati s bogom Apolonom. U ovoj se plastici osjea sva Mironova sposobnost da jedan jedinstveni trenutak podigne na razinu vjenog, stavivi odnos snaga u ravnoteu. Uravnoteio je pokret i osobine Boice i Satira, sukobivi njihovu enstvenost i muevnost, mjeru i ulni nagon. Dvije su opreke sukobljene, ali dva pola su ipak nerazdvojna. Pokreti oba aktera su usklaeni u odnosu na protivnika, ali i jedno i drugo ostaju slobodna bia, zasebni entiteti sa vlastitim osobinama, koje se prvenstveno osjete u njihovim kretnjama.
25

Marsija se pribliava igrakim korakom u namjeri da posegne za instrumentom, dok je Boica na to ustuknula za pola koraka unatrag, stisnula je strogo lijevi dlan u aku, te dri u desnoj ruci koplje koje nije naslonjeno na tlo, ve kao da njime namjerava odalamiti Marsiju. Ona pogledom prati upozorenog Satira, koji je zamrznut u trenutku uzmicanja; u trenutku ive kretnje povlaenja, podignute desne ruke, dok je lijevu zabacio unatrag kao da se u datoj sekundi namjerava okrenuti u bijeg. Frankfurtska Atena je jedna od najljepih i najbolje sauvanih kopija. Za razliku od veine kopija koje su pronaene oteene,oiene ili nadopunjavane i preraivane, ova je ostala netaknuta. Majstor kopije je za Atenino tijelo upotrijebio panteliki mramor, dok je za glavu koristio paroski.

28. Kip Diskobol Ovjekovejivi svog bacaa diska u bronci, Miron je uspjeno i gotovo savreno realizirao trenutak najvee tjelesne napetosti, fizike koncentriranosti sportaa neposredno prije bacanja diska. Natjecatelj je u poluokretu u desnu stranu, zadran upravo u trenutku uzimanja zamaha prije bacanja diska kojeg dri u desnoj ruci. Okret tijela za puni krug i pol, koji bi normalno uslijedio kod bacanja diska, Miron je navjestio jedino desnim stopalom koje jedva dotie tlo. Na jedinstven nain, u trenutku najvee napetosti, kipar je itavu brojnost pokreta sveo na jedan jedinstveni. PROBLEM DISKOBOLOVIH REKONSTRUKCIJA. Lucijan daje detaljan opis Mironovog bacaa u literarnom zapisu, te osim ostalih detalja istie i to da je sporta u datom trenutku prije bacanja prikazan zakrenute glave, pratei pogledom disk koji se sprema baciti, no to nije sluaj kod svih kopija. Potekoe kod identifikacije rimskih replika grkih plastika jo uvijek nisu prevladane. Prije nekoliko desetljea bilo je pokuaja rekonstrukcije izgubljenog originala sastavljanjem i kombiniranjem vie razliitih kopija, te Museo delle Terme u Rimu ima rekonstrukciju sastavljenu od torza replike iz Castel Porziana,glave verzije iz Luvra, desne ruke od one iz Firence i stopala kopije iz British Mus.
Agorakrit Agorakrit je kipar iz druge polovice V st. rodom sa Parosa, a radio je preteno u Atici. Pored Alkamena je bio najvaniji Fidijin uenik. Njegova djela su statua Majke bogova (Magna mater) raena za Metroon u Ateni, statua Hermesa raena za hram u Ramnosu i statua Nemeze u Ramnutu

29. 30.

Alkamen

Arhitekt Iktin Iktin je bio atenski kipar sa kraja V stoljea. Radio je na Partenonu sa Kalikratom i Fidijom, sagradio je Telesterion u Eleuzini, Hefestov hram u Ateni i hram Apolona Epikurskog u Basama.

31. 32. 33.

Kipar Kalimah Peonije iz Mende

34. Timotej Timotej, grki kipar iz Epidaura ili Argosa. Karijera mu se protee najkasnije do oko 360. pr. Kr. Poznat je po radovima na Asklepijevom hramu u Epidauru. Na tom je hramu radio thypoi, tj. modele za skulpture u jednom od zabata akroterije iznad tog zabata. Djela koja mu se pripisuju su: Artemida (mramor, kasnije u Rimu), Asklepije iz Trezene, Ares iz Halikarnasa (akrolit11), Higieja iz Epidaura i Leda s labudom. Prilikom izgradnje mauzoleja u Halikarnasu radio je na junoj strani. 35.
Graditelj Pitej

11

Kip, kome su udovi (glava, ruke i noge) od kamena, ostalo je od drveta s pozlatom ili od bjelokosti.

26

Pitej iz Priene; Glavni arhitekt mauzoleja u Halikarnasu vjerojatno je bio Pitej iz Prijene (grad u Joniji, u blizini Mileta), poznati teoretiar jonskog reda12. Smatra se da je, osim projekta graevine, ujedno i autor kvadrige s vrha mauzoleja. Kao to kae Vitruvije, nakon izgradnje mauzoleja, Pitej je, zajedno s kolegom Satirom, napisao knjigu o svom radu. Nakon gradnje u Halikarnasu, projektirao je hram Atene Polias u Prijeni koji se jo uvijek gradio za vrijeme prolaska Aleksandra Velikog 334. pr. Kr. U tom su ga pothvatu vjerojatno pratili i neki umjetnici koji su radili na mauzoleju jer je u skulpturi hrama naena velika slinost s dekoracijom sa mauzoleja.

Kipar Leohar Leohar je atenski kipar. Nakon Skopasa, najbolje je literarno potvreni kipar iz grupe umjetnika koji su radili na mauzoleju. Vrhunac njegove karijere Plinije datira oko 370. pr. Kr. Platon spominje Leohara u svom pismu Dioniziju II Sirakukom te mu govori kako mu alje Apolona i jo jedno djelo koje je izradio taj kipar. Smatra se da je umro oko 320. pr. Kr. te da je zbog toga Lizip pozvan da dovri djelo Aleksandar Veliki i Krater u lovu na lavove. Javlja se kao opreka Praksitelu iako nikada nije dostigao njegovo umijee. Koncentrirao se na likove mukih bogova te je najee radio u bronci. Djela koja mu se pripisuju su: - boanstva: Zeus Brontaios (Rim), Zeus Polieus (Akropola), Zeus i Demos (Pirej), Apolon iz hrama Apolona Patrosa na Agori, Apolon s dijademom (poistovjeuje se s Apolonom Belvederskim iz Vatikana), Zeusov orao otima Ganimeda esto mu se pripisuje i Diana iz Versaillesa, ali postoje argumenti da je to djelo nastalo u kasnijem, helenistikom razdoblju. - portreti: Aleksandar Veliki i obitelj u Filipeionu u Olimpiji (hrizelefantina), Aleksandar Veliki i Krater u lovu na lavove, Lizip, Miron, Timostrat i dr. Na mauzoleju u Halikarnasu bio je zaduen za zapadnu stranu graevine. Nijedno od njegovih djela nije sauvano u originalu. Praksitel U kasnom periodu klasike dominiraju tri velika kipara : Skopas, Praksitel i Lizip. Meu njima najvie se istie Praksitel, atenski kipar koji je djelovao priblino u periodu od 390. do 330. godine pr.Kr. (u nekim izvorima pie od 365. do 320. neki tvrde sin i uenik Kefizodota ). Kao i drugi kipari toga vremena radio je po narudbama, a gotovo su sva njegova djela bila od mramora, jer iako je radio i u bronci, mramor je bio ljepi izbor za izradu mladog tijela. Dok se bronana skulptura isticala, mramor se na neki nain lake uklapao u okolinu. Njegova djela nisu sauvana u originalu ve samo u rimskim kopijama koje su takoer od mramora, najvjerovatnije napravljene prema opisima Pauzanija. Teme njegovog rada bili su obini ljudi ili mlai bogovi poput Afrodite, Apolona ili Hermesa. Njegovi kipovi smrtnika nisu toliko idealistino prikazani poput onih prije, a kipovi bogova gube nadzemaljsku uzvienost. Praksitel ne pokuava uinit bogat prikaz, ve zanimljiv prikaz i bogatu karakterizaciju likova koje prikazuje. Praksitel je bio majstor u prikazu ena, boginja i junakinja. ...i mukim figurama davao je mekou i ljupkost. , a posebno je bio poznat po satirima od kojih je najpoznatiji Satir koji se odmara. Njegova umjetnost snano je utjecala na izradu nadgrobnih reljefa. U tome mu je bio blizak slikar Nikija kojeg je Praksitel veoma cijenio. Neki tvrde da je Praksitelov opus najvii uspon grkog kiparstva IV stoljea pr.Kr. Satir - izloen na Tripodskoj cesti u Ateni Satir nalijeva vodu mramorna kopija prema Praksitelovu originalu ( oko 370 godine pr.Kr. ) Apolon Saurokton
12

36. 37. 38. 39.

Kip Apoksiomen Kipar Silanion Kipar Kefisodot

40.

isto kao i prethodno

27

Apolon slian Satiru sauvan je u rimskoj kopiji najvjerovatnije napravljenoj prema Plinijevom opisu. Apolon je prikazan kao djeak koji vreba na gutera sa strijelom( nije sauvana ) u ruci . ( Ne zna se Zato je Apolon prikazan kao djeak, pretpostavlja se da ima veze ili sa eljama naruitelja ili iz kultnih razloga. ) Artemida Iako je mramorni kip rimsko djelo, zbog neobinog motiva boice koja oblai haljinu, pretpostavlja se da je djelo uinjeno prema Praksitelovoj Artemidi Brauroniji ( oko 340 godine pr.Kr. ). ( Naime, Pauzanija pie kako Brauronija na atenskoj Akropoli dobiva na dar haljinu, kako to proizlazi iz popisa blaga, a ondje je stajao Praksitelov kip. ) Afrodita iji je donji dio tijela prekriven haljinama smatra se rimskom kopijom jedne od Praksitelovih brojnih Afrodita ( osim Knidske napravio ih je jo nekoliko ) zbog stilskih razloga. Ovo bi mogla biti kopija njegove Venere iz Arla, prve boice gole do pasa.

41. Afrodita Knidska Praksitelovo najvee djelo je Afrodita Knidska ( cca 350.godine pr.Kr. ), koja je sauvana samo u rimskim kopijama. Plinije pie kako su mnogi samo zbog nje kretali na teak put morem, kako je Knidska Afrodita najljepa skulptura na svijetu, a postoji i pria da je bila toliko realistino napravljena da su je mukarci koji su prolazili ljubili i da su se zaljubljivali u nju. Svi su se posebno divili njenom sanjarskom pogledu. Mnogi pisci hvalili su kip koji prvi put pokazuje boicu sasvim nagu. Drei svoju desnu ruku ispred tijela kao znak skromnosti, postaje primjer za sve budue enske aktove. 42. Hermo iz Olimpije Jedino Praksitelovo originalno djelo i jedno od malobrojnih sauvanih originalnih klasinih skulptura je Hermes s malim Dionizom ( cca 330 320 pr. Kr. ) pronaen u ruevinama Herina hrama u Olimpiji ( kip je esto zvan Dijamantom Olimpije ). Kip od Parijskog mramora, visok 2.10 m, pronaen 1877. godine na istom mjestu na kojem ga je vidio Pauzanija , prikazuje Hermesa, glasnika bogova, kako je zastao s malim Dioniozom kojeg nosi nimfama da bi preuzele brigu nad njim. Iza kipa stoji mit. Themela, Dionizova majka, umrla je od straha kad se ispred nje s gromovima pojavio Zeus. On je uzeo njeno dijete, te ga poslao preko Hermesa nimfama na Kreti. Kada je mali Dioniz poeo plakati Hermes mu je, da ga oraspoloi) pokazao neto svjetlucavo ( iako neki izvori piu da je u ruci koja nedostaje drao grozd ). Povjesniari umjetnosti istiu kontrast njegove grube kose i meke koe. Lice kipa napravljeno je tako da kada se gleda s lijeve strane djeluje samilosno, s desne kao da se smijeka, a od naprijed potpuno mirno. Neki vjeruju da je Efeb, bronana statua iz Maratonskog zaljeva bio poetni stadij Hermesa. 43. Skopas Skopas je grki kipar iz 4. st. pr. Kr. roen na Paru. Smatra se da je zapoeo raditi oko 370. pr. Kr., to ga ini Praksitelovim suvremenikom. Vrijeme rada koje se moe tono odrediti je izmeu 360. i 335. or. Kr. Radio je najee u mramoru, a neka od njegovih djela su: - boanstva: Apolon Kitharoidos (kasnije u Rimu), Ares (u Rimu), Artemida Eukleia iz Tebe, Asklepije i Higieja iz Tegeje, Atena iz Knida, Dioniz iz Knida, Hekata iz Arga, Hestia i dr. - ostali: dvije Erinije iz Atene, Eros, Heraklo iz Sikiona, Menada (sauvan torzo), reljefi na jednom od stupova Artemidinog hrama u Efezu, nacrti za hram Atene Aleje u Tegeji i dr. Na mauzoleju radio je glavnu, istonu, stranu, a osim tog rada, nijedan drugi ne moe se tono datirati. Njegov dinamini stil prepoznat je na nekim fragmentima friza amazonomahije. Jo se uvijek osjea utjecaj Partenona, ali i ono novo, neklasino, nasilje, fiziko kao i psihiko prikazano pomou otrih i razigranih pokreta te izraza lica ijeg prikaza je upravo Skopas
28

zaetnik. Kontinuitet i harmonija rtvovani su da bi svaka figura imala dovoljno mjesta za zamah i impulzivne geste.

Brijaksid Brijaksid je atenski kipar, roen oko 390. pr. Kr. Postojala su dva kipara imenom Brijaksid koji su djelovali izmeu 370. i 270. pr. Kr. pa je ponekad vrlo teko odrediti kojem od njih pripada pojedino djelo. Jedino se potpis na bazi tronoca iz Atene moe sa sigurnou pripisati mlaem Brijaksidu. Ostala djela koja se pripisuju Brijaksidu su Apolonov kip za Dafnin gaj u blizini Antiohije, Serapis iz Aleksandrije, Apolon i lavovi, Dioniz iz Knida, Asklepije iz Megare i Pasipaja (kasnije u Rimu). Na mauzoleju njegova je bila sjeverna strana, a smatra se da je upravo on autor statue za koju se vjeruje da prikazuje kralja Mauzola. Kod njega se, mnogo vie nego kod Skopasa, osjea predhelenistiki utjecaj te je neoptereen klasinim standardima.

44. 45.

Kipar Eufranor

46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64.

Kipar Demetrije iz Alopeke Lizip Pergamska kiparska kola Nika Samotraka Dorski slog Jonski slog Korintski slog Poeci grke monumentalne plastike (utjecaj) Moskoforos Lik Gorgone u arhajskoj umjetnosti Rodsko-miletska keramika Protoantika keramika Aristionova stela Panatenejske amfore Utjecaj perzijskog osvojenja Akropole na grku umjetnost Ope karakteristike helenistike skulpture Afrodita Milska Aleksandrijska umjetnika kola Rodska umjetnika kola (helenizam)

29

PROFANE GRADEVINE

1. Lizikratov spomenik u Ateni 2. Aleksandrijska knjinica 3. Grko kazalite 4. Dar Atala I. Ateni
OSTALO

1. Grki alfabet (najstariji natpis) 2. Silfion 3. Nestorov pehar 4. Definicija helenizma


ETRUANI

1. Ceretanske hidrije 2. Teorije o porijeklu Etruana 3. Problem etruanskog jezika i najvaniji natpisi 4. Etruanska talasokracija 5. Glavni etruanski gradovi 6. Buccero 7. Etruanska religija 8. Mundus 9. Etruanski bogovi 10. Vulka 11. Kanopeji iz Chiusija
FENIANI

Fenika ekspanzija tijesno je povezana s trgovinom, koja je i odreivala mehanizam te ekspanzije. Pravim su kolonijama prethodile trgovake postaje odn. naselja du fenike trgovake rute koja su Fenianima bila uporita i logori na putovanjima. Po grkoj predaji, koja nije ba pouzdana budui da preuveliava ulogu Feniana kao preteu grkih kolonija, gradovi na dalekom zapadu osnovani su jako rano : Gades 1104. a Utika 1100.g.pr.Kr., za to nema arheolokih dokaza. Isto tako, natpis na jednom kamenu naenom u Nori (rt Pula, juna Sardinija) je vrlo upitan dokaz aktivnosti Feniana na samom poetku 1. tisuljea prije Krista. Po sicilskome historiaru Timeju , Kartaga je osnovana 814.g. Unato tome to su Rimljani potpuno razorili grad, dosta je materijala pronaeno u punskim grobnicama i u ostavama sa zavjetnim prilozima i djejim kostima iz nekropole posveene kartaanskoj boginji Tanit. Importirane grke vaze protokorintskog stila jedini su predmeti u tome materijalu koji se mogu datirati takva se keramika pojavljuje na zapadnom Mediteranu tek krajem 8.st. Jedna od tih vaza nalazila se u istoj grobnici u kojoj je naen i jedan natpis ispisan slovima koja stilski odgovaraju znakovima na kamenu iz Nore. Arheoloki podatci o prisustvu Feniana u Motji potiu priblino iz istog razdoblja kao i oni iz Kartage, dok dokazi o fenikim naseljima na Malti potjeu s poetka 7.st. Najznaajnija kolonija sjeverne Afrike bila je Kartaga, koja je toliko ojaala da je kontrolirala sve posjede Sicilije, Sardinije i Iberskog poluotoka.

1. Zapadni Feniani

30

Do utemeljenja naseobine na Ibizi (po Diodoru Sikulskom 160 godina nakon utemeljenja Kartage; 654.-653.g.pr.Kr.) ne postoje nikakvi povijesni podatci, a i za kasnije vrijeme te najranije povijesti oni su veoma rijetki. Unato tome, sve ukazuje da se Kartaga razvila u glavni feniki grad na Zapadu i proirila svoj autoritet na ostale naseobine. Glavni je uzrok tomu sve intenzivnije prodiranje Grka na Mediteran. Grci su bili konkurencija, ali i opasnost fenikim naseobinama. Oni su kolonizirali podruja u kojima nisu naili na Feniane: junu Italiju, Korziku i Galiju, ali su sukobi na Siciliji, gdje je, po Tukididu, fenika prisutnost trebala biti na sjeverozapadnom dijelu otoka , pokazali da prijateljska podjela utjecaja nije laka. Do 800.g obrazac zapadnih kolonija bio je vie-manje fiksiran. Kljune toke Kartaga, Utica, Motya i Malta kontrolirale su uski centralnomediteranski prolaz do Gadesa i dalje. Naseobine na Sardiniji Nora, Tharros, Sulcis i Caralis drale su Grke podalje od junog dijela otoka, dok su ih Etruani prijeili u kolonizaciji sjevera i Korzike. Grci su pak drali junu Francusku, gdje je fokejska kolonija Massalia osnovana oko 600.g, , zatim ogroman dio Sicilije i junu Italiju te Cirenu, vanu koloniju na afrikoj obali i nisu zalazili na dio afrike obale od Styresa do Gibraltara, gdje su fenike naseobine imale najjaa uporita. Kasnije, oko 500.g , imaginarna linija razgranienja grke i punske zone u sjevernoj Africi je bila kod Arae Philenorum, nekoliko kilometara zapadno od dananje El Agheile. Sve do kraja II.punskog rata , Kartaga je suvereno drala kompletnu obalu zapadno od te toke. Noviji arheoloki radovi dopunjuju sliku o ekspanziji Kartage na Mediteranu. Materijal pronaen u Utici, po predaji najstarijem naselju, nije stariji od 7. st. Nalazita na Rachgounu, otoku kod Orana, i u Mersa Madaku, na susjednoj obali potiu iz 6.st., vrlo su rani jo i Hadrumetum (Sousse) i Leptis Magna. Neki arheoloki dokazi sugeriraju da su odreeni gradovi na marokanskoj obali , poput Mogadora, Tangiera i Tamude naseljeni u 6., ako ne i u 7.st. vjerovatno iz Fenikije ili Gadesa, budui da su isti tipovi keramike pronaeni u grobovima 7. i 6. st u Kartagi. Arheoloka iskapanja u Lixusu i Sidi Absalemu u Maroku pokazuju da je u tom podruju dolo do razvoja zajednica u 4.st, kada su Kartaani drali Gibraltar. Utemeljenje Gadesa (Cadz) po predaji je jako rano. Gades je bio najpogodnija luka za primanje i izvoz metalnih ruda iz Tartessosa(ili Tarshisha). To je kraljevstvo u junoj panjolskoj poznato uglavnom po brodskom dnevniku Ora Maritima od grkog pisca iz 6.st. Festa Avijena i koje se kako se misli , nalazilo u dolini Guadalqiuira. Bogata ostava sa zlatnim predmetima naena u Alisedi u pokrajini Kakaresi (druga polovina 7.st) i zlatan nakit raen u tehnici iskucavanja iz okolice Seville(8.st), mada po nekim stilskim odlikama izrazito iberski, raeni su pod snanim utjecajem fenikih zlatarskih tehnika. Dva bronana vra fenikog stila , jedan iz Huelve a drugi iz Badajoza svjedoe o prisustvu Feniana na tom podruju u to doba, a tada i Grci poinju dolaziti u dolinu Guadalqiuira. Na iberskom je poluotoku bilo i drugih fenikih naselja, jer su tamo pronaen materijal crvene bucchero keramike tipoloki datirane u 8.st, poput vra iz Torre del Mar pokraj Malage, te Kitiona i er-Retabeha, to je ipak prerano da bi dolo iz Kartage , iji utjecaj na poluotoku nije poeo prije osnivanja Ibize. Negdje u to vrijeme osnivaju se kolonije u Abderi, Sexiju, Malagi i drugdje u JI-panjolskoj. Snaan je utjecaj na iberske centre , poput Villaricosa, gdje je naeno mnogo punskog materijala iz 5.st i kasnije. Sredinom 7.st.(654/3.), bilo je po Diodoru osnovano feniko naselje Ebusus na balearskom otoku Ibizi, mada na samom otoku jo nije naen materijal stariji od 5.st. koje je imalo jaku trgovaku vezu sa susjednom grkom kolonijom Emporijem (Ampurias).Vjerovatno je to feniko naselje trebalo, uz eksploataciju znaajnih resursa sa Ibize, djelovati i kao suparnik grkome dijelu sjeverozapadnog Mediterana.Na Menorki je fenika luka najvjerovatnije bila Port Mahon ( po fenikom vlastitom imenu Magon). Neki nalazi otvaraju mogunost fenike prisutnosti u Portugalu. Mehanizam fenike ekspanzije odreivala je jedino trgovina, kojoj more nije bilo prepreka, ve prometnica. Nema dokaza da su Feniani prodirali u kontinentalna podruja iz trgovakih razloga njihovo se trgovako carstvo bogatilo snabdjevanjem , a ne eksploatacijom trita.

31

Kada su Samniani oko 640.g oteli Kartagi trite u Tartesu, a Hispanija postala glavni izvoznik srebra za jonske gradove u 6.st., Kartaga se ipak uspjela odrati zahvaljujui slonovai i metalima iz sjevernoafrikog zalea, kao i vlastitom obrtnikom djelatnou, drvodjelstvu, izradi jastuka, finih tkanina i kvalitetnih zavjesa. Privreda manjih gradova vjerovatno se zasnivala na eksploataciji sirovina poput borove smole i drva (Ibiza) , olova (Sulcis), travi esparto (obala oko Valencije) te drugih o kojima arheolokih podatka nema. Manja su primorska mjesta, uz to to su esto pruala sklonite trgovakim brodovima, vjerovatno imala prihod od ribolova. Plinije donosi podatak da su Feniani naroito bili vjeti u lovu na ribe u lagunama pomou mrea vezanih za kolce probodene u plitkoj vodi, te je nesumljivo da su oni uveli taj postupak koji se i danas primjenjuje u lagunama zapadnog Mediterana. Clgari (Caralis), Olbia i Motya nalaze se pored laguna, a vrlo velik broj punskih naselja (Ibiza, Cdiz, Alcudia de Elche, Sidi Absalem, Clgari, Olbia)bio je osnovan u blizini prirodnih naslaga soli, potrebne za usoljavanje ribe. Ibiza je , po Ateneju, bila uvena po usoljenim haringama, a velike amfore u obliku cigare sa irokim ustima, naene u gotovo svim punskim naseljima, koritene su za trgovinu solju ili usoljenom ribom. Jedna takva amfora naena je u Motyi puna ribljih kostiju, a zgotovljena je riba esto polagana kao dar u grobnice, gdje su riblje kosti naene zaljepljene za male tanjure s posebnim dijelom za umak. Da li su Feniani lovili ribu i na puini , teko je rei. U nekoliko naselja naene su velike udice i mali harpuni, a veliki je broj udica naenih zajedno s punskom keramikom u peini Gorham na Gibraltaru, te svjedoi o djelatnosti njezinih stanovnika. Moda su lovljene i tune, kao to su lovljene u povijesno vrijeme nedaleko od zapadne obale Sardinije: tune se javljaju na najstarijem novcu Gadesa, Rusadira i Kartage, a u kombinaciji sa koljkom murex i na najstarijem novcu samog Tira. No fenike naseobine, udaljene male maritivne trgovake stanice, bile su izloene napadima i lokalnog stanovnitva, osobito ako su pokazivale znakove slabosti i miroljubivosti. I to je bio razlog saveza s gradom koji je izrastao u najjau koloniju, a slabljenje moi Tira i Fenikije, dodue sporo ali oito, smanjivalo je vjerovatnost dobivanja pomoi od matice u vrijeme kad je grka ekspanzija ugroavala puteve komunikacije. Ali povijesni i arheoloki podatci koji stoje na raspolaganju nisu dovoljno detaljni da bi ukazali na tu krizu te disjunkcija fenike i punske faze naseobin ostaje jedan od najkompleksnijih problema u povijesti.

Motya je izvrstan primjer planiranja grada. To je tipino feniko-punsko naseobina, u zavjetrini na otoiu ne previe udaljenom od obale. Nakon 6.st. okruena je zidinama koje slijede obalnu liniju, vanjskog opsega oko 2500 m. Vie puta pregraivane, predstavljaju (loom-like) sistem pun mjera predstronosti: nizovi monolita postavljenih meusobno ne previe udaljenih prostorom koji je ispunjen manjim kamenjem. Ostatci kula (tornjeva) uklopljeni su u zidine , koje imaju dvije glavne dveri, na sjeveru i na jugu. Blizu june luke je mali cothon. Malih je dimenzija (51m37m), a pristupni kanal je irok jedva oko 7 m, premalo da bi postao glavna luka, koja je oito bila izmeu otoka i Sicilije. U unutranjosti otoka su dvije, dosada otkopane, glavne graevine: Cappiddazzu, javna zgrada ili hram, koja vjerojatno lei na drevnom fenikom svetitu na otvorenom, i kua mozaik, tako nazvana zbog poda prekrivenog bijelim i crnim oblutcima s orijentalizirajuim prikazom . I nalazi u Motyi ukljuuju topheth, stele, urne, dokaze tipinog feniko-punskog rtvenog kulta, enske protome i muke maske od terakote te keramika tijesno povezana s onom iz Kartage. Od otoka Motye jedna je ovja staza, jedva vidljiva pod morskom povrinom, vodila do Brigija na suprotnoj strani obale, gdje je bila gradska nekropola. Ona je iz 6.st., starija je pak od one blizu sjevernih dveri, i djelomino je prekrivaju zidovi iz 6.st. Na njoj kao pogrebni oblik premono dominira spaljivanje (incineracija), dok pokapanje (inhumacija) jest prisutno , a i prevladava u mlaoj nekropoli kod Brigija. Tijela su prije pokapanja obino bila polegnuta u lijesove sainjene od jednog komada kamena.

2. Motja

3. Feniki alfabet
32

4. Baalbek Danas se nalazi u Libanonu. Spominje se od 9. stoljea, a u rimsko doba na tom prostoru je kolonija Julija Augusta. Rimljani u Baalbeku grade niz monumentalnih graevina. U arapsko doba rimske su graevine ugraene u fortifikacijske objekte. Poetkom 20 stoljea arheolokim iskapanjima uklonjena je arapska prigradnja. U najvaniju skupinu arhitektonskih spomenika na akropoli spada Jupiterovo svetite koje ima najvei sakralni forum rimskog istoka. Rimskohelenistika shema se povezuje s tradicijama sirijskog kulta boga Baala. Hram Jupitera Heliopolitana stoji na visokom podiju s otvorenim, irokim stubitem. Hram je peripter s korijenskim stupovima Hram Bakha izgradio ga je Antonijo Pio polovicom 2 st. n. e. hram je korijenski peripter, ima veliki podij s otvorenim stubitem. Venerin hram izgradio ga je Antonijo Pio, polukrunog je tlocrta i nalazi se na povienom prostoru. U proelju se nalazi 6 korijenskih stupova pomaknutih prema naprijed. Krov zavrava u kupolu.
Poetke prvih samostalnih gradova moemo povezati s Fenianima. ivjeli su u gradovima dravama, a nikada nisu ustrojili jedinstvenu dravu. Mjesta za njihovu gradnju izabranu su zbog prednosti za pomorstvo, a cilj osnivanja bila je trgovina. Na moru nisu imali nikakvih protivnika, stoga su gradski obrambeni bedemi bili okrenuti prema kopnu kako bi zatitili grad od napada starosjedilaca. To je pojaalo geografsku izoliranost gradova te je svaki od njih postao nezavisan grad drava s vlastitim kraljem. Nisu nikada pokuali proiriti svoj teritorij napadakim ratovima. Kada bi se poveao broj stanovnika nekog grada nisu se irili prema unutranjosti, ve su osnivali nove naseobine u prekomorskim zemljama, stvarajui nova trita.

5. Gradovi Fenikije

Spominje se ve kod Homera izvorno oznaavajui visoke slamke papirusovog grma (3 6,5 m) iz movara tropske Afrike13. Biblos je grko ime za feniki grad Gubla (Gebal danas Dubail). Grci su ga tako zvali jer je njima predstavljao izvor papirusa na kojem su pisali knjige (biblia). Arheoloka vanost grada je u tome to je to jedini feniki grad s obiljem materijala prije 1500. g. pr. Kr. Rana povijest Biblosa see u neolitiko razdoblje (keramika, idoli od oblutaka). Do 2800. g. pr. Kr. formira se predgradsko naselje i prvo gradsko naselje okrueno nasipom. Rano bronani period traje od 2800. do 2350. g. pr. Kr. Razdoblje oko 2350. g. pr. Kr. obiljeena je akadskom prevlau u Mezopotamiji; Amoriani osvajaju Fenikiju i pale Biblos. Ubrzo nakon toga ponovno je izgraen. U 13. st. pr. Kr., kada Izraelci dolaze u Kanaan narodi s mora napadaju i razaraju Biblos. Kao i drugi gradovi toga podruja i Bilos izvozi drvo ( cedrovinu koja im je omoguila gradnju vrstih i po tome poznatih brodova), tekstil, Tir Svi tragovi grada do danas su nestali, ali nam je poznata lokacija. Nakon osvajanja i razaranja Aleksandra Velikog obnovljen je i ivi sve do kriarskih ratova, kada kriari na tom podruju grade utvrde, tako da danas nema ostataka fenikog Tira. Poznati je tlocrt izvornog grada koji je bio sastavljen od niza otoia koji su postepeno povezani. Grad ima dvije luke: sidonsku (sjevernu) koja je i danas u upotrebi i egipatsku (junu). Podruje je naseljeno od 3. tisuljea pr. Kr. Trajno naselje urbanog tipa nastaje u ranom bronanom dobu (spominje ga Herodot, ali ne i egipatski izvori iz Starog kraljevstva). Izmeu 2000. i 1600. g. pr. Kr. nenaseljen je. U pismima iz Amarne navodi se trgovina s Tirom. Grad je razoren u 12. st. pr. Kr. nakon ega propada, ali se u 10. st. pr. Kr. ipak oporavlja i oslobaa sidonske dominacije. Kralj Hiram (969. 936.) o kojem nam govori Josip Flavije (prenosi tirske anale) komunicirao je s Davidom i Solomonom dajui jeruzalemskim kraljevima sirovine, a za uzvrat je dobio hranu i neke gradove. Zajedno su poduzeli ekspediciju u zemlju Ofir na Crnom moru. U 10 st. pr. Kr. obnovljeni su kontakti s
13

6. Biblos

Brojni spomenici govore o mnogostrukoj primjeni; slui kao: podloga za pisanje (od neolitika do 13. st.), kao jelo, nakit,

33

Eubejom. Solomon i Hiram su svake tri godine putovali u zemlju nevjerojatnog bogatstva Tari. Postoje dvije teorije o poloaju Taria. Prva teorija kae da je to Tars u Maloj Aziji, a li je on preblizu Levantu i nema kositra i srebra. Druga tvrdi da je to Tartes u panjolskoj dovoljno udaljen grad kojemu rijetki znaju put, a podruje je najveih nalazita srebra na Sredozemlju. Takoer je i glavna luka za prekrcaj kositra donesenog iz Engleske. Tir je najvei izvor grke keramike na Levantu, ali veinu fragmenata nije mogue datirati jer dolazi iz poremeenih slojeva. U 10. st. pr. Kr. grad se poveava, napreduje ekonomski i kulturno, razvija se industrija (bojanje tkanina, radionice bronce, bjelokosti). Hram boga Melquarta (Herakla) po Josipu Flaviju je glavni gradski hram. Podigao ga je Hiron u 10. st. pr. Kr. nakon to je sruio ostatke prethodnog hrama. U blizini je pronaen oltar iz 187./188. g. posveen Melquartu. Po Herodotu taj je hram najslavniji u Tiru i nakon razaranja grada 573. g. pr. Kr. i dalje se tuje. Hram Zeusa Olimpijskog nalazi se na najjunijem otoku. Grci ga tako nazivaju, a izvorno je moda bio i Baalov hram. Sidon Prvi feniki grad koji se nalazio na poluotoiu, s jedne strane branjen linijom manjih otoka. Najstariji ostaci su iz 4. tisuljea (halkolitiko naselje, kasnije nekropola Dakerman). Naena je grobnica neobinog tipa u blizini grada s materijalom iz 15 i 16 stoljea prije nove ere (ciparska keramika, skarabeji od fajansa, mikenska keramika). Nekropola Dakerman intenzivno je u upotrebi od 16 do 14 stoljea prije nove ere, a upotrebljava se do 1 stoljea nove era. Naeno je nekoliko stotina grobnica razliitog tipa : Jednostavne ciste u pijesku kasno bronano doba Sloene kamene ciste bronano/eljezno doba Grobne komore ukopane u stijenu 7/6 st. pr. n. e. Sarkofazi od terakote (u poetku od kamena) kasno helenistiko i rano rimsko razdoblje Kraljevska nekropola grobovi usjeeni u stijene, ratrkani po brdima u zaleu Sidona. Na brdu Magheret Abloum pronaen je sarkofag kralja Emunazara. Taj je sarkofag izraen u egipatskom stilu (umjetna brada, klaft14, kraljevski pektoral) i pokopan je na egipatski nain. Sidon je sredite za proizvodnju antropoidnih sarkofaga sa vrhunskim radionicama. Ima i sarkofaga grkih majstora iz 4. stoljea koji su obraivali grki uvozni mramor. Proizvodnja sarkofaga zavrava prije 350 godine. Radnika etvrt nalazila se na jugu grada. Otkrivena je 1914 godine, a naene su velike koliine antikog otpada (sloj debljine 40 metara) iz radionica gdje su se bojale tkanine. Emunov hram smjeten na brdu blizu Sidona, protezao se preko nekoliko terasa na junim obroncima doline Nahr el-Awah. Terase su stajale na piramidalnoj bazi i veina pripada ne babilonskoj dominaciji iz 6. st. pr. n. e. Moemo ga povezati s mezopotamskim ziguratima, osim to su zigurati raeni u slobodnom prostoru, a ovaj hram na stijenama. Aradus

Mali stjenoviti otok prema Strabonu bio je prekriven zgradama od po nekoliko katova. Nije imao obrambene zidine, a vodu su crpili iz jednog podvodnog izvora izmeu otoka i kopna (posebnom metodom uz pomo brodova). Simbol grada predstavljala je galija koju nalazimo na novcu. Godine 332 pr. n. e. zauzeo ga je Aleksandar Veliki.

7. Punska Kartaga
Uspon Tira kao velike pomorske sile imao je znaajnih posljedica za stanje u mediteranskom bazenu. Tir je poslije Mikene postao druga kolonijalna sila na Levantu; on je kolonizirao Cipar, a osnivanjem Utike, Gadesa i Kartage dobio je stalne kolonije i na zapadnom Mediteranu. Kartagu je Tir osnovao u burnom razdoblju nakon 700.g, kada su ga pokuali osvojiti i Esarhadon i faraoni 25. dinastije. 673.g Tir je doveden pred kritinu alternativu - ili da se prepusti Egiptu ili da osnuje novo naselje u prekomorskim krajevima. 666.g Asirci su potpuno pregazili Tir i pretvorili ga u vazalnu dravu. Tirski je kralj Balu sa svojim dvjema
14

u starom Egiptu pokrivalo za glavu mukarca, krajevi s obje strane lica trokutasto padaju na ramena

34

kerima Didonom i Anom prebjegao preko mora i osnovao Kartagu. Didona i Ana poznate su nam kao junakinje iz Vergilijeve Eneide, u kojoj se predanje o imenu njihova oca sauvalo kao o Belu (Balu). Od ovoga moramo razlikovati jednu drugu predaju koja se mijea s legendom o Didoni, a to je pria o osnivanju Kartage od strane Pigmaliona, jednog ranijeg tirskog kralja, i njegove sestre Elisse, ije je ime vjerovatno izvedeno od Alasija ime za Cipar. Mogue je da se ta starija legenda odnosi na Kartihadet na Cipru, koji je poetkom 8.st.stekao veliki znaaj. Utemeljenje Kartage Legenda, koju je zabiljeio Justin, govori o Elissi, sestri tirskog kralja Pigmaliona i eni Acharbasa, sveenika boga Melqarta. Nakon to joj je kralj pogubio mua, ona pridaje Melqartu rtvu i potajno bjei na Cipar. Tamo se pridruila visokom sveeniku Astrate, pod uvjetom da e sveenika sluba, tamo gdje budu osnovali naseobinu, ostati trajno u njegovoj obitelji. S njima je polo i 8 sveenica-bludnica, da bi se ouvao kontinuitet fenike religije. Pomorci su pristali upravo na mjestu gdje e Kartaga biti utemeljena. Da bi za to osigurala to vee podruje, Elissa je pribjegla varki i za dabe priskrbila komad zemlje ne vei od povrine koju je prekrila volujska koa. Tad je tu kou razrezala na tanke trake i zavezala ih obuhvativi itav brijeg to se uzdie nad rtom. Igrom rijei, brysa na fenikom znai akropola, a na grkom volujska koa. Kolonizatorima je prireen topao doek, dolo je i poslanstvo iz Utike, nosei darove za svoje sunarodnjake. Meutim se Hijarbas, lokalni kralj koji je dopustio doljacima da se nasele, zaljubio u Elissu i poruio jednom gradskom pisaru da e objaviti rat ne uda li se ona za njega. Elissa odlui ostati vjerna uspomeni na svoga mua i izgorje u rtvenoj lomai. Tradicija toga imena kasnije je zamjenjena s Didonom, iju priu donosi Vergilije u Eneidi. RELIGIJA Religija nesumljivo igra vanu ulogu u punskoj civilizaciji. rtvovanje je njezin glavni element i reflektira se u svakom obliku umjetnike proizvodnje u hramovima, grobnicama, stelama, sarkofazima, figurinama i amuletima. Tisue votivnih stela te jedinstvenih ali i predmeta koji se uestalo pojavljuju, povezanih s vjerovanjem u magiju, dokaz su da je religija proimala sve slojeve drutva. Spoznaju o kartaanskim boanstvima produbljuje grka i rimska interpretacija koja kroz asimilaciju s klasinim bogovima pojanjava odreene karakteristike. Tako je Baal Hammon poistovjeen s Kronom/Saturnom; Tanit s Herom/Junonom a Melqart s Heraklom (jo u Fenikiji). Feniki panteon nije bio homogen, svaki je grad imao svoju verziju, iako su se glavna boanstva najee podudarala u trijadi vrhovnog boga, boginje plodnosti, te mladog boga koji umire i opet se raa. Dva boanstva dominiraju nad ostalima, to se ita iz tisua votivnih natpisa: Tanit Pene Baal (nakon 5.st) i Baal Hammon. Oba su istonjakog porijekla Tanit je ekvivalent Astrate, tamonje boginje-majke. Tu je i Melqart, bog grada Tira, utemeljitelja Kartage. Kult rtva je bila kljuni in punske religije, na to upuuje veina tekstova i spomenika. Zasigurno su se u odreenim danima u godini odvijale redovite i posebne ceremonije u hramovima i religiozne sveanosti, ali za to nemamo sauvanih dokaza , kao za rtvu. Ljudska je rtva openito prevladavala nad ostalim oblicima rtve. Tako je u zoni boginje Tanit, zapadno od luk Kartage, pronaeno na tisue pogrebnih urni, zajedno s votivnim stelama. Na istome mjestu naen je i topheth svetite gdje su se rtvovala djeca. Ovaj tipini feniki ritual arheoloki je osobito dokazan na punskome Zapadu: osim u Kartagi jo i na Siciliji (Motya) i Sardiniji (Nora, Sulcis, Tharros, Monte Sirai).

35

Bogovima su se rtvovale i ivotinje: bik, janje, ovan, ovca, ptice; a kao dodatak , hrana i pie: brano, mlijeko, ulje i slino. Kompleksni kult u Kartagi zahtjevao je i brojni sveeniki stale, koji je bio nasljedan u obiteljima povezanim s gradskom aristokracijom. Nema dokaza o sveenicamabludnicama, karakteristinim za Istok. Na vjerovanje u drugi ivot jasno upuuju votivni darovi u grobovima pronaeni uz pokojnike. Po istaknutom mjestu amuleta meu pograbnim predmetima, vjerovatno je veliku ulogu igrala i magija. ei oblik pogreba bilo je pokapanje, rjei spaljivanje. UMJETNOST Veina fenikih gradova u sjevernoj Africi zakopana je pod srednjovjekovnim i modernim zgradama. Kartaga, iako najproduktivniji, nije bila jedini umjetniki centar, serija sjevernoafrikih gradova doprinjela je onome to nazivamo punska umjetnost. Arheoloki materijal nije uravnoteen: zbog radikalne destrukcije Kartage od strane Rima malo je arhitektonskih ostataka. Monumentalne skulpture nije bilo u toj koliini kao na Istoku, uglavnom su prisutni reljefi i razliite forme sitne plastike. Veina materijala, koji dolazi iz grobnica, moe se openito nazvati pogrebnim, po svojim karakteristikama i porijeklu. Snana je poveznica punske umjetnosti s matinom, fenikom, ijim se motivima pridruuju i egipatski. Kartaga je, vie nego Fenikija, bila izloena kontaktu s Grkom , tako da helenski i kasnije helenistiki utjecaj igra vanu ulogu u povjesti punske umjetnosti. Utjecaji uzrokovani kontaktima s Etrurijom potpuno su nepoznati u Fenikiji i na Cipru. Arhitektura to se tie geografskog odreenja prostora kojeg zauzima, a po arheolokim nalazima, Kartaga bi trebala biti blizu Le Krama, juno od akropole Bryse. To je odlian poloaj u zavjetrini,koji se otvara na irokom pobreju izmeu dviju laguna, titei tako periferiju,a pjeana prevlaka, koja spaja Kartagu s kopnom, omoguava laki nadzor i obranu grada. Plan drevne Kartage moe biti izvrstan temelj za rekonstrukciju tipinog fenikog naselja i njegovog razvoja, budui da su Rimljani 146 g.pr.Kr. unitili gotovo cijelu punsku fazu grada. Izuzev stela i malih predmeta, oskudni su ostatci zidina, nakropola i tophetha. Tlocrt grada je jasan. Kartaga je sagraena na trokutastom pobreju izmeu dviju laguna Sebkhet Er Riana na sjeveru i Tunis na jugu. Prvo feniko naselje mora da je bilo na podruju Salammbo, gdje je otkriven topheth i najranije luke. irenje na brdo Brysu moralo je biti rano, budui da se Brysa tradicionalno spominje kod utemeljenja grada, a nekropole sjeveroistono od Bryse takoer su dale rane nalaze. Dakle, grad je u prvim stoljeima obuhvaao podruje zaljeva Le Kram na jugu pa do akropole Brysa na sjeveru i ukljuivao podruje nekropola Douimes i Dermech na istoku. Nakon otprilike 5.st cijeli je poluotok morao biti naseljen. Akropola Brysa bila je sredite grada, zajedno sa dvama breuljcima , Junoninim i svetog Louisa. Na akropoli je stajao hram Eshmuna (Asklepije), posljednje uporit branitelja Kartage. Brysa je bila okruena nizom fortifikacija, i sve to je ostalo od cijelog kompleksa su zidovi kua iz 3.st.pr.Kr. u jugozapadnom dijelu akropole. Veliki kameni blokovi, za koje se dugo smatralo da su punski obrambeni zidovi , iz bizantskog su perioda. Podruje izmeu akropole i luke bila je stambena etvrt sa glavnim trgom/forumom okruenim porticima, koji je bio trgovaki i administrativni centar grada. Na malenom zlatnom medaljonu naenom na otoiu usred krunog doka prikazana je kua s 4 kata. Apijan spominje kue s 5 i 6 katova. Rezidencijalna je etvrt pak bila u zoni Megare, zapadno od akropole, s elegantnim, ratrkanim kuama, vrtovima i vonjacima. Najranija sidrita bila su dvije lagune sjeverno i juno od pobreja. Dokovi su vrlo rano bili podignuti juno. Ovakvu umjetnu luku, poznatu pod nazivom cothon, nai emo i

36

drugdje na punskom Zapadu. Sastoji se od pravokutnih dokova za trgovake lae i udaljenog krunog pristanita za ratne brodove. Pristup pravokutnoj trgovakoj luci bio je nadziran od utvrene etvrtaste kule iji temelji su ouvani. Maleni kanali bili su izgraeni od dokova prema moru za mjenjanje i pranjenje vode. Krunu luku okruenu arsenalima s admiralovom rezidencijom na sredinjem otoiu opisao je Apijan. Sjeveroistono podruje zauzimaju velike nekropole: najznaajnije su DouimesDermech i Ste Monique. Cijeli je grad bio okruen zidom s trima obrambenim pojasima za frontalnu obranu, nejednake veliine s jarkom i palisadom za vanjsku obranu. Unutar su bili nizovi kazamata koji su mogli primiti veliku koliinu ivotinja (slonova i konja) kao i ljudi (pjeadije i konjice) Na obali se obrana sastojala od jedne jedine barijere, koja se utvrivala u intervalima. Veliki kameni blokovi koji jo uvijek stoje izmeu zaljeva Le Kram i Bordj El Djedid vjerojatno su rimski, ali stoje na ranijim punskim konstrukcijama. Grad je vodom opskrbljivala Fontana tisuu amfora na podnoju sjeverne litice Bordj El Djedid pokraj mora i punskog je porijekla. Osim nje, u gradu su bile cisterne koje su skupljale kinicu, budui da voda iz bunara nije bila za pie. Od velikih hramova nije ostalo nita. Najvei od svih morao je stajati na akropoli Bryse hram Emuna okruen svetim zidom do kojeg je vodilo 60 stepenica. Hramovi Tanit i Baala Hammona vjerovatno su bili izmeu brijega sv.Louisa i mora, gdje su pronaene na tisue stela posveenih tim boanstvima. Najvanija religiozna zgrada Kartage koja je ostala sauvana je topheth, smjeten na podruju Salammba, jedva 50 m istono od pravokutne luke, gdje je Elissa vjerovatno pristala i izgorila. Najraniju fazu tophetha predstavlja Cintas chapel : komora veliine 1 m , s malim svetitem (sancta sanctorum) izdubljenim u stijeni, koje je sadravalo vaze od terakote iz 8.st. Ispred komore je ne vee dvorite s oltarom, ispred njega 3 zakrivljena koncentrina zida koja ine jednu vrstu labirinta kroz koji su oboavateli trebali doi da bi doli do svetita. Nakon 8.st. u slojevima koji slijede, tisue urni sa pepelom i djejim kostima, ponekad ptijim i malih ivotinja, naene su poloene u tophethu. Uz urne su bili cipusi (nadgrobni stupovi, steci) i votivne stele s urezima i natpisom. prvi je sloj iz 8.i ranog 7.st. s urnama u kojima su kosti kremirane djece, razbacanim po zemlji i prekrivenim hrpama kamenja drugi sloj sadri vie urna pod veim kamenim blokovima ili pod oltarima i edikulima ili ak pod stelama s prkazima betyla (sakralni kamen u stajaem poloaju, konino obraen) ili znakom boginje Tanit (thimiaterion). U ovome sloju (po nekima u gornjem, mlaem) pojavljuju se novi tip stele obraen u obliku iljastog obeliska, s izglaanom jednom od etiri strane,koja nosi ukras ili natpis (5.st). Sloj zavrava s 4.st. trei sloj obuhvaa razdoblje od 3.st. do razaranja Kartage; sadri male urne i poneto stela, i dosta je poremeen kasnijim graevinama na nalazitu Cijelo je nalazite prekriveno graevinama iz kasnorimskog i bizantskog perioda. Ni jedno drugo svetite u Africi nije tako staro, ono u Soussi je utemeljeno u 6.st. to se tie grobnica, primjetna je bliskost izmeu fenike matice i sjevernoafrikih kolonija. Fenike grobnice, koje se sastoje od irokih komora isklesanih okomito nekoliko metara duboko u ivoj stijeni jednake su onima u Kartagi u nekropolama Bordj El Djedid i Ste Monique: uporita odsjeena sa strane okomitog prolaza (eng.shaft) omoguuju pristup grobnim komorama. Postoje i grobnice s dromosom, uvijek usjeene u stijenu, ali obino sa samo jednom komorom, poput one u Djebel Mlezzi na Cape Bonu. I ostale sjevernoafrike naseobine obiluju nekropolama, po kojima su uglavnom i poznate. Najtipinija je Mahdia, juno od Sousse, sa okomitim prolazima izdubljenim u ivoj stijeni, koji vode do pravokutnih grobnih komora, kojima se pristupalo stepenicama. Komore sadre klupe za sanduke i nie u zidovima za svjetiljke. U Kartagi takoer postoje grobnice koje se sastoje od udubine u zidu (eng.recess) sagraenog iznad plitkih jama, poput onih u nekropoli Dermech. U nakropoli na otoku

37

kod Utike grobnice se takoer sastoje od takve udubine iskopane u zemlji, prekrivene tankim kamenim ploama (eng.slab). Monumentalne grobnice, poput mauzoleja u Thuggi datiraju iz 3. na 2.st. Grobnim nalazima kultno-religiozne prirode pripadaju statue, cippusi, stele, sarkofazi, figurine od terakote, maske, amuleti, skarabeji, rezbarije u bjelokosti, britve, nakit i keramika. Arheoloka istraivanja vrili su Francuzi.

8. Grad Utika 9. Fenika naselja na Sardiniji


Sardinija prije dolaska Feniana Narodima s mora moderna historiografija naziva sve one barbarske narode koji su ili kao vojnici ili kao pljakai i osvajai prodrli u vrijeme 18. i 19. dinastije u Egipat i na Levant . Od njih se narod ardana (sablje; rogata kaciga) na ploicama iz Amarne pojavljuje ve pod Amenofisom III i IV (oko 1413 1358) te slue faraonu i njegovim vazalima kao vojnici. U velikom ih broju susreemo u doba Ramzesa II (1301-1234), kada su u ratu protiv Hetita u bitci kod Kadea predstavljali elitnu trupu za borbu izbliza. Domovina naroda ardana je otok Sardinija Feniani su na Sardiniji naili na nositelje kasnobronanodobne kulture nuragha. To su graevine u obliku tornja s donjim polumjerom od 10-36 visoke 12-20 m. Zidovi su od grubog ili malo otesanog velikog kamenja sloenog bez veziva te se donekle mogu usporediti s kiklopskim zidinama mikenske kulture. Srodne se graevine nalaze i na Balearima, ne zna se tko su im bili graditelji ni emu su sluile. Pretpostavlja se da su ti veliki tornjevi bili nastyamba cijelim rodovima koji su u njima nalazili zatitu od dom aih ali i od stranih neprijatelja. Nuraghi imaju unutra vie katova odjeljenih lanim svodovima (graenim od kamenova koji stre jedan nad drugim) u prizemlju se nalazila cisterna. Pored pojedinih tornjeva, koji su esto graeni na dohvat oka jedan blizu drugog pa tvore duge lance, naena su i naselja grupirana oko jednog velikog nuragha slinog utvrdi kao to su to Barumini na jugu i Serra Orrios na istoku. Veliki nuraghi podjeljeni su u vie prostorija, a ponajee imaju veliko unutranje dvorite okrueno kazamatima. Oito je i tu veliki toranj s vie katova , koji su bili jedan nad drugim, sluio za stanovanje; taj je toranj strio iznad cijelog naselja. Od malih stambenih tornjeva, koji su stajali oko velikog, sauvani su uglavnom samo temeljni zidovi. U Serra Orriosu naeni su ostatci malenog hrama s naprijed izvuenim bonim zidovima u obliku anta, s lako svedenim nadbratnikom i s klupama za sjedenjekoje teku oko zida cele koju ini jedna prostorija. Preduvjeti ove kasnobronanodobne kulture (oko 1500 600) na otoku su bakar i kositar koji se nalaze u njegovim brdima Kultura je dala mnogo bronanih statueta. Povijest Feniko-punski izvori na Sardiniji iznimno su stari, a i ovdje, kao i drugdje nailazimo na problem disjunkcije fenike i punske faze. Za razliku od Sicilije, za koju postoji vie povijesno-literarnih izvora, na Sardiniji prevladavaju arheoloki. Najvaniji elementi za rekonstrukciju fenike faze na otoku su epigrafske i arheoloke prirode. Natpis iz Nore smjeta se u 9.st., dok je arheoloki materijal iz Nore i S.Antioca iz 8.st. Bronanodobna civilizacija nuragha, koja se protegla do srednjeg eljeznog doba , oito je bila pod utjecajem Feniana. Pojava urbanih naselja na temeljima protosardskih

38

sela i oito je uvjetovana dolaskom Feniana. Razvoj plovidbe, koji je protosardsko drutvo izvukao iz izolacije, svakako ima korijene u mikenskom dobu, ali odluan impuls duguje Fenianima. Kartaani su naseljavali Sardiniju od 6.st. i irili svoj utjecaj po otoku iz fenikih naseobina na jugozapadnoj obali, Nore i Sulcisa. Tu su vjerojatno bile i druge, poput Inosima (Carloforte), Caralisa (Cagliari) i Tharros, ije osnivanje se pretpostavlja u 8.st., jer su im nekropole iz 7.st. Naseobine na podruju Bithije smjetaju se u 7.st., posebno zbog otkria one na otoiu Su Cardulinu. Cornus, Olbia i drugi manji gradovi pojavljuju se kasnije, i vjerovatno su iz punskog razdoblja. Zauzeto podruje vjerovatno je obuhvaalo cijelu zapadnu obalu od rta Carbonara na jugu pa do otok Tavolata i Molara na sjeveru. Mogue je da e budua istraivanja otkriti feniko-punske naseobine na istonom dijelu otoka, i tako zaokruiti obalnu okupaciju. Punski doseljenici i trgovci sigurnio su prodirali u unutranjost, skroz do Othoce, Uselisa (Usellus), Macopsise (Macomer), Macomadasa, Gurulisa (Padria) i Nurre. Vana punska tvrava otkrivena je kod Monte Siraija. Podruja koja su izbjegla punsku penetraciju bila su priblino oko dananje pokrajine Nuoro, te u unutranjosti Olbije, Gallura. Dok su obalni gradovi bili pristanita maritimnih trgovakih putova, gradovi u unutranjosti osnivani su da bi drali Grke podalje od vitalnog tranzitnog podruja mediteranske trgovine, da bi branili obalne gradove te eksploatirali poljoprivredne i mineralne resurse. Mineralni se resursi javljaju u vidu iroke potronje bronce, a naseobine Sulcis i Monte Sirai su u zoni osobito bogatoj olovom i srebrom. Arheologija Nakon matinog podruja i Kartage, Sardinija je nesumljivo podruje gdje je feniko-punska civilizacija ostavila najdublji trag. Njezina sprega s lokalnom, sardskom civilizacijom iznjedrila je originalnu kulturu, neovisniju od grkog utjecaja od onih na Siciliji i sjevernoj Africi. (To se osobito vidi u Monte Siraiju). S obzirom na feniki utjecaj , koji je svakako postojao prije punskog, zanimljivo je da mu se ishodite stavlja u panjolskoj: tradicionalni utemeljitelji Nore su otamo i izgleda da su najranije naseobine bile orijentirane na trgovinu sa Zapadom. Izgleda da je trgovina bila aktivna i prije no to su prve sardske naseobine utemeljene, ako je Nora doista bila utemeljena u 9.st, ili malo prije , a Gades na kraju 12.st. Mogue spominjanje boga Pumaya na natpisu s Nore i odreeni elementi ciparske prisutnosti na glinenim (clay) statuama upuuju na dodire sardskih Feniana s Ciprom. Punski elementi pojavljuju se u 6.st. i nastavljaju se na prethodnim elementima obalnih naseobina, dok su u unutranjosti prvi i jedinstveni . Pozicija naselja Tipino feniko-punsko planiranje grada, na pobreju / rtu (promontory) otoia smjetenog nedaleko obale, s dvijema lukama na suprotnim stranama rta, koje su uvijek u upotrebi s obzirom na smijer vjetra, vidljivo je i na Sardiniji. U Nori i Tharrosu prevlaka spaja poluotok s glavnim kopnom i slui kao obostrani dok. Slino je i u Sulcisu, na uskom jezicu kopna koji se prua nasuprot otoiu i produen je da tvori prevlaku du koje tee kanal spajajui dvije luke. Caralis je pak mogao imati samo jednu luku na istonoj strani lagune S. Gilla, ali to je bilo zato jer je laguna bila stalno zatiena. Fenika i punska metoda graenja lukih molova moe se shvatiti iz odreenih oblika du obala Nore i Tharrosa: ti oblici, koji se proteu pod morskom povrinom, izgleda da su umjetno postavljeni, i moe se pretpostaviti da je prirodna stijena bila podeena u oblik molova, dok je promjena prvotne razine obale sada dosegla do one koja prije bila najmanje nekoliko metara pod vodom.

39

Oblici naselja, etvrti i kua. Vodovod S obzirom na sistem dananjih lukih gradova, trgovaka je etvrt morala biti pokraj luke. Takva etvrt otkrivena je u Nori, a zapadno od nje stambena etvrt punskih obiljeja. Tu su i male etvrti odnosno pravokutna podruja, sa zemljanim podovima i rupama 30ak cm od zida , za amfore, te zidovima loom-tipa. Kue se ponekad sastoje od dviju spojenih prostorija, a ponekad od nekoliko prostorija koje okruuju sredinji prostor koji je vjerojatno sluio kao dvorite. Neke kue imale su cisternu tipinog bath-tub oblika izduenog i uskog sa zaobljenim kraim stranama; druge su kue, otkrivene u Bithiji,imale ispred dvorite. U Cagliariju su podovi punskih kua otkrivenih u etvrti S. Avendrace bili od crvene nabijene zemlje i s zesanim bijelim vapnencom inili znak Tanit. Kue u jednoj etvrti u Tharrosu, gdje se nemoe jasno odvojiti punska od rimske faze, imale su zanimljiv tip vodovodnog sustava od cijevi od terakote ugraenih u zid, koji nigdje drugdje nije pronaen. Sistem obrane. Fortifikacija Gradovi su definitivno bili okrueni zidinama. Ostatci fortifikacije pronaeni su u Nori, Sulcisu, Monte Siraiju i Tharrosu, a u Cagliariju su ugraeni u rimski zid. Sve upuuje na sistem obrane poput onnog u Kartagi vanjski zid okruuje cijelo naseljeno podruje, , a unutranji zatvara akropolu. Zidine Sulcisa su dobar primjer vanjske obrane prilagoavaju se terenu pruajui sa niz brijeg koji se kruno otvara s obje strane luke etvrti, te se prua dalje od naseljenog podruja. Primjer unutarnje obrane su Nora i Tharros, ije su akropole podignute na najudaljenijem mjestu od kopna; Caralis , ija je tvrava morala biti na unutarnjem brijegu; iznad sviju Monte Sirai, gdje je 1964. otkrivena dosad najimpresivnija punska tvrava na Sardiniji. Akropola Monte Siraija stajala je na junom izboenom grebenu brijega, i branjena je na vanjskim stranama s prostranih stepenastih litica na kojima su zidine bile sagraene megalitikom tehnikom. S unutarnje pak strane bila je branjena dvostrukom linijom fortifikacija do kojih je pristup bio mogu kroz uske dveri branjene dvijema utvrenim kulama. Na najviem mjestu akropole stajao je moni toranj koji je na bokovima imao komore u kojima su naeni mnogi kultni predmeti. Ceste, putevi, ulice Oko Sulcisa je otkopana stara cesta, koja je poinjala kod vanjskih yidina i omoguavala vojsci da se brzo mijenja pozicije. Inae se malo zna o cestama u punskim gradovima: u Nori i Tharrosu, ipak, izgleda da je postojala glavna cesta koja je vodila od luke kroz etvrti do akropole, te je mogue da su i ostali gradovi bili podizani oko glavne ulice. Graevine izvan naselja Na prostoru koji je okruivao urbana sredita Sulcis je opet dobar primjer naeno je puno tragova zgrada i grobnica iz punskog perioda. Kao i oko Kartage, kue i farme vjerojatno su bile ratrkane u predgraima s bogatom agrikulturalnom djelatnou. Tako su se vjerovatno razvili manji gradovi , poput Mazzacare kraj Sulcisa i S.Salvatorea di Cabras blizu Tharrosa Kult.Hramovi Veina ostataka brojnih punskih hramova na Sardiniji je kompleksne izvede i iz kasnijih razdoblja. Karakteristino feniko visoko mjesto sveto peodruje, koje se sastoji od otvorenog prostora s predmetima kulta (betyl,edikul) u sreditu, otkriveno je u S.Antioco na Collini del Fortino. To je pravokutan ograen prostor oblikovan od velikih kamenih blokova , sagraen na mjesti unitenog nuragha. Kao visoko mjesto oznaen je i hram Tanit u Nori, gdje su pronaeni cippusi s anikoninim prikazom Tanit. U Nori je pronaen i dosad jedini edikul fenikog tipa.

40

Hram Bes(a) u Bythiji je moda jedini pdsjetnik na tradicionalan feniki hram s tri sukcesivne komore. Ostali hramovi na Sardiniji, mahom iz kasnijih razdoblja, imaju svetite koje se sastoji od cele do koje vodi strmo stepenite i okrueno je temenosom ( oit je razvoj iz high place); poput monumentalnog hrama u Tharrosu. Hram otkriven u Via Malti u Cagliariju morao mu je biti slian. Konano , hramovi drugaijeg tipa pronaeni su u Tharrosu (Rt San Marco; 1958.) i u Monte Siraiju. To je malo svetite (sacellum) pravokutnog tipa kojemu se pristupalo strmim stepenitem (flight of steps)sagraenim na duoj strani; unutranjost se sastoji od nejednako razdjeljenih odaja/prostora, od kojih je najsvetija/i ona/j za rtve. Paralele ovom tipu hrama mogu se povui s odreenim sakralnim graevinamana Cipru s poetka 1. milenija. Topheth Tophethi su drugi tip religioznih graevina sauvanih na Sardiniji. Postojali su u Caralisu i Nori, ali znaaj im nije spoznat, a i danas su gotovo uniteni. Posebno je zanimljiv onaj u Tharrosu. Najbolji za prouavanje su oni u Sulcisu i Monte Siraiju. U Sulcisu topheth je u sjevernom predgrau, na krevitom brijegu, a na ijim je obroncima je lokalitet, koji zbog urni nazvan Sa guardia de is pingiadas ( straarnica lonaca). Sastoji se od svojevrsnih etvrtastig dvorit razliitih dimenzija: jedno vee dvorite zatvara 3 manja, dva(jedno unutar drugog) su blizu vrha brda, tree stoji slobodno pored podnoja. ulaz je uvijek juno. Od zida je preostao samo jedno pruanje od velikih ugaonih i ispupenih paralelopipeidnih blokova.. Prisutnost jednokuknih svjetiljki(singlebeaked lamps) nasluuje dataciju najranijeg sloja u 9.st, dok su slojevi koji slijede iz razliitih povijesnih razdoblja. Stotine urni koje su pronaene u tophethu sadravale su djeje kosti i zube zajedno s tanjurima, svjetiljkama, figurinama od terakote, betylima, i votivnim cippusima sa slikama od Tanit u okviru. U Monte Siraiju, je topheth je isto u na rubu naselja, sastoji se od urna i stelarazbacanim meu stijenama ili na zemlji meu kamenjem. Najvjerojatnije ima 2 sloja prvi je najmanje iz 5.i 4.st. a drugi 3.-1.st. od tophetha monumentalni prilaz stepenicama vodi do hrama poput onog u Sulcisu; a budui da je pe za spaljivanje naena s ostatcima kostiju, oito je da se kult rtve odvijao unutar a ne izvan hrama Tharros Tharros je utemeljen u 8 st. na mjestu nuragijske naseobine na zapadu otoka, na rtu S.Marco.Prvotno je naselje bilo na breuljku Su Muru Mannu, gdje su doseljenici iskoristili starosardska nuragijska zdanjakao svetite i fortifikacijske zidine. Od 6.st zauzima ga Kartaga kako bi bolje kontrolirala rute prema Iberiji i Tiru. Nekropole Kao i tophethi i nekropole su bile u predgraima izvan naseljenih podruja. No, grobnica je bilo i unutar zidina. Oblik pokapanja je veinom inhumacija, a grobnice su razliitog tipa: iskopane u zemlji poput ravnog (plain) groba izraene poput kovega s kamenim blokovima usjeene u stijeni sa shaft-ovima ili dromosom Shaft-grobnice sadre podzemne komore kojima se prilazilo aftovima s udlagama za noge usjeenim sa strane. Kartaanska nekropola Tuvixeddu kod Cagliarija je takvog tipa. Grobnicama s dromosom pristupalo se hodnikom sa stepenitem, a sastojale su se od etvrtastih ili pravokutnih prostorija dovoljno visokih za uspravan hod. Zidovi su prekriveni grobnicama usjeenim u samoj stijeni ili malim niama za lampe i svjetiljke. U grobnicama su otkriveni ostaci crveno lakiranih lijesova. Pogrebna je komora mogla biti podjieljena na dva dijela ili u prdrkomoru i dvije komora. Najvanije nekropole s ovakvim grobnicama su kod Sulcisa i Monte Siraija, gdje jedna grobnica ima urezanu ljudsku glavu,(demonsku?) na stropu. Apotropejske funkcije , podsjea na slian obiaj u kasnopunskim grobnicama Malte, kao i s grobnicom na Cipru gdje je izrezbarena gorgonina glava.. Na Sardiniji nije bilo antropomorfnih lijesova.

41

Na Sardiniji je malo ljudskih statua, za razliku od malih statua od terakote. Kod Bythije je vano nalazite votivnih stipe-a pokraj hrama Bes: na tisue statueta od terakote, a uz njih i drugi predmeti: plamenici za miomirise, svjetiljke, bronani prstenovi, , vaze, perlice od ogrlica, zlatne perlice, amuleti, koljke. Sardinija obiluje votivnim stelama, kamenim reljefima, rezbarijama u kosti i bjelokosti, zlatnim i srebrnim nakitom, amuletima , skarabejima i naravno keramika. Fenika naselja u panjolskoj Feniani su kolonizirali panjolsku zbog kontrole nad izvorima za trgovinu metalima zlata, kositra i, iznad svega, srebra koje su kasnije prodavali na Istoku za veliku maru. (Diodor) Strabon, citirajui Posidonija, govori da je trea tirska ekspedicija prema Herkulovim stupovima rezultirala utemeljenjem Cdiza s svetitem na istonom i gradom na zapadnom dijelu otoka. Vellej Paterkul smjeta ga 8o godina nakon pada Troje( oko 111o.)i dodaje da je ista ta tirska ekspedicija ubrzo nakon toga utemeljila Uticu (11o1.) Otkrie nekropole Cerro de San Cristobal blizu Almucara (drevni Sexi) 1963., te godinu dana kasnije Cortijo de los Toscanos pokraj Torre del Mar dalo je nalaze od kojih su najraniji datirani u 8.st. Zapravo su u prvoj nekropoli otkrivene kartue faraona iz 9. st, no oito je da su naknadno importirane. Iz 8. ili 7.st je peatnjak s fenikim natpisom, stanovitog Naamela, otkriven u Cdizu. Iz 7.st. je peatnjak Psammetichusa I, pronaen u Alccer do Sal (blizu Salacie), kao i rezbarije u bjelokosti iz Carmone Zbog toga su arheolozi, ukljuujui Donalda Hardena stavljaju kolonizaciju panjolske u kasnije vrijeme. Ali ope karakteristike fenike kolonizacije na Mediteranu korespondiraju s uspostavljnjem trgovakih postaja na panjolskoj obali otprilike od poetka 12.st. Doista, Feniani su naslijedili Mikenjane u trgovini sa Zapadom, i ba to vrijeme poklapa se s tim fenomenom. Cdiz je, s trgovake toke gledita, imao vanu strateku poziciju, budui je nadgledao podruje rudnik srebra Tartessusa. Gades je bio jedna od najstarijih fenikih naseobina , a tradicija koja se odnosi na Lixus, na marokanskoj obali, da je osnovan prije Gadesa ( Plinije) je takoer znakovita. Iz tih dvaju gradova Feniani su mogli kontrolirati mediteranske trgovake puteve i u isto vrijeme stvarati puteve uz atlantsku obalu. Tarshish-Tartessus, ija je lokacija problem o kojem ovisi itav put kretanja ekspanzije na Mediteranu, spominje se jo u biblijskim izvorima (oko 10.st i kasnije): to se odnosi na Solomona kralj je imao tariko brodovlje na moru zajedno sa Hiramovim brodovljem , i svake tree godine dolazilo je tariko brodovlje donosei zlato , srebro i slonovu kost, majmune i paunove (1 Kr 10,22) Jeremija spominje tankolisno srebro dovezeno iz Taria (Jr 10,9) Ezekiel u tualjci nad propau Tira: zbog bogatstva tvog golemog ak i Tari s tobom trgovae, plaajui srebrom i gvoem, olovom i kositrom trg tvoj (Ez 27,12) Tradicionalna panjolska teorija smjeta ga na podruje Mesas de Asta, drevne Asta Regie, blizu Jereza. Druge su teorije da je kod Doane, u dolini Guadalquivir; zatim u Huelvi; pa na otoku Salts... i arheoloki su nepotvrene. Veoma je znaajno zauzimanje Ibize zbog strateke pozicije tog Baleara za kontrolu trgovakih puteva do Iberskog poluotoka. Feniani su drali Gades, Ibizu, jugozapadnu Sardiniju i zapadnu obalu Sicilije i tako kontrolirali neprobojnu barijeru skroz do atlantske obale.

10.

42

Glavne su punske naseobine bile Sexi, Mlaga i Abdera na junoj obali, a svoju su vanost dokazivale kovajui novac kasnije, rimskom periodu. Tamo su morali biti i manji gradovi, koji su se uglavnom bavili proizvodnjom usoljene ribe.. Istona granica, arheoloki potvrena, je Baria , danas Villaricos. Naseobine po atlantskoj obali utemeljivane su od Gadesa i bavile su se proizvodnjom usoljene ribe. Feniani su prodirali i u kontinentalni dio poluotoka (Libifeniani u klasinim izvorima Arheologija Feniko-punski nalazi u panjolskoj uglavnom potjeu s gadeke i ibianske nekropole, to su najbolje dokumentirani lokaliteti. No injenica je da su to uglavnom pogrebni predmeti, to ograniava saznanja o civilnoj i nesepukralnoj arhitekturi. Rezbarije u bjelokosti iz Carmone pripadaju fenikoj , a sav ostali materijal punskoj fazi, ali bez pribline datacije. Openito govorei, moe se rei da feniki materijal iz panjolske izgleda mnogo razvijeniji nego onaj sardski ili sicilski iz Motye, ili prije da arhaini elementi u Sardiniji i Siciliji nedostaju na zapadu. Razlog tomu je punsko ishodite gotovo cijele proizvodnje ali i trajan kontakt s grkim svijetom , koji je u panjolskoj ostavio dubok trag. Feniko-punsko planiranje grada potvruje se i u panjolskoj. Gades je dugaak otok to lei nasuprot obale, a izmeu je jo otoi. Situacija s Motyom se ponavlja, uz stabilno naselje na veem otoku. Nema ostataka civilnih zgrada, ali je nekoliko od tvornica za proizvodnju soljene ribe te ribljeg umaka ( , garum). Literarni izvori izvjeuju o dvama hramovima: Baala Hammona na sjevernom i Melqarta na junom dijelu otoka, koji je bio fenikog porijekla i po Strabonu imao 2 bronana stupa s posvetom, a lii na Solomonov hram u Jeruzalemu i ciparske graevine. Arheologija je identificirala stjenovito svetite na otvorenom na lokalitetu Cueva d'es Cuyram na Ibizi, gdje je naeno oko 6ooo figurina od terakote. Votivni natpis ukazuje da je svetite bilo od Tanit. Ako ovo svetite nije topheth , onda dosad nije naen nijedan. Ali , postoje brojne nekropole, obino usjeene u stijenu, kojima se pristupalo direktno ili niz kratak prolaz. U Villaricosu postoji kratak dromos ili galerija. Najvanije su nekropole: Punta de la Vaca u Gadesu, s grobnicama dubokim 4-5 m, a datira se od 5. do 3. st. i obiluje dragocjenostima Puig d'es Molins u Ibizi , s grobnicama dubokim 2-5 m spojenim kratkim prolazom, bilo ih je 3ooo-5ooo, a obilovala je figurinama od terakote Villaricos, sa grobnicama skoro na povrini i drugima kojima se pristupalo kroz hodnik ili dromos, gdje je pronaeno mnogo nakita i amuleta Monumentalne skulpture nema, kao ni u cijelom punskom svijetu, ali je oit nedostatak stela, karakteristinih za ostala podruja, koji je povezan s nedostatkom tophetha. Sve to ukazuje na neobinost punskog svijeta u panjolskoj. S druge strane, punski element koji se pojavljuje,dodue samo jedan, a ne postoji na Sardiniji, jest antropomorfni lijes iz Punta de la Vaca u Gadesu, pronaen 1887. Grke je tipologije i vjerovatno importiran. Potpuno okrugla statueta vidi se egipatski utjecaj od bronce sa zlaznom maskom iz Gadesa, zatim sjedee boanstvo od alabastera iz nekropole u Galeri (drevni Tutugi) Ali najvie je materijala od terakote i dolazi iz Puig d'es Molins s Ibize(enske protome, maske)Tu je naeno i britava poput onih u Kartagi. Iznimno znakovito otkrie s Isla Plana pored Ibize je skupina glinenih (clay) statueta tipoloki bliskih onim iz Bithije.

43

Pronaeno je mnogo amuleta od staklene paste ili stijene kao zrnaca ogrlica. Osobito ih je puno s Ibize. Rezbarijama od bjelokosti obiluje podruje Carmone i Osune. To je najee toaletni pribor, kutije, eljevi i zdjele s biljnim i ivotinjskim motivima. 7./6. st vjerovatno import iz Fenikije Prekrasan zlatni nakit pronaen je 1920. u La Alisedi (Cceres) Skarabeji egipatskih motiva i razliiti peatnjaci za prstenje pronaeni su u brojnim nekropolama u okolici Gadesa Puerta de Tierra i Punta de la Vaca. U nekropolama Sexi i Villaricos naena su nojeva jaja s crvenim slikarijama na bijeloj podlozi , motivi su cvijetni, rjee ivotinjski. Na Ibizi su naene polikrimne posude za mirise. Novac se kovao posvuda, a bilo ga je uvezenog i iz sjeverne Afrike. Keramika je kao i u ostalom punskom svijetu (mushroom lippedjugs od glazirane terakote ,pupasti tanjuri od istog materijala i vaze u ivotinjskoj i ljudskoj formi, klinaste svjetiljke i amfore i ostali ve poznati oblici.

11. Predgrki stanovnici Sicilije Kad je narod Libu (Libijci) pod svojim kraljem Marayeom napao Egipat u vrijeme faraona Merenptaha (sin Ramzesa II, XIX.dinastija, 1224 1214.g), bio je potpomognut narodima s mora, ratnicima, pljakaima i osvajaima koji su za vrijeme XVIII. i XIX. dinastije prodirali u Levant i Egipat. meu njima spominju se i narod ekele, koji se vezuje uz jugoistonu Siciliju.
Tukidid spominje da su Feniani na Siciliji trgovali sa Sikulima, a kad su Grci poeli stizati u veem broju, povlae se na zapadni dio otoka gdje su ivjeli njihovi vjerni saveznici Elimi. Otamo je put od fenikih naseobina Motye, Soloeisa (Solunto) i Panormusa (Palermo) do Kartage bio najkrai. Nalazi mikenske kreamike, vjerojatno doneene od mikenskih trgovaca, dosegli su Siciliju te otoke i obalu Tirenskog mora u 14.st ako ne i prije. Jedan od tih trgovaca je vjerovatno posjedovao sirijsku bronanu figurinu Melqarta( feniko boanstvo; kao mlk-qrt = kralj grada izvorno bog grada Tira) 14/13.st koja je naena kod Sciacce na junoj obali Sicilije. Feniani na Siciliji Vjeruje se da su kod Sirakuze i Thapsosa, a moda i uokolo, bile egejske trgovake stanice, koje odgovaraju Tukididovu opisu otoia i rtova uzdu obale, gdje su se , kae , Feniani prvotno naselili , prije no to su se poeli povlaiti na zapad, u Panormus (Palermo), Soloeis (Soli) i druga mjesta, pod naletom grkih kolonista pristiglih u kasnom 8.st. Feniani su naputali istonu Siciliju, elei valjda preduhitriti Grke u kolonizaciji zapada. Ovo bi potvrdili arheoloki dokazi fenike Motje, otonog grada kod Marsale, na zapadnoj obali Sicilije, koja nije bila naseljena prije 8.st., a bliska srodnost ranomotjanske keramike s istodobnim materijalom kod Kartage upuuju na to da je Kartaga igrala vanu ulogu u njezinom utemeljenju. Fenika je djelatnost na zapadnom Mediteranu sredinom 7.st bila na vrhuncu. Motja je do tog vremena postala bogata tranzitna luka na putu izmeu Kartage i Etrurije. Nema dokaza da su Feniani kolonizirali Apeninski poluotok, ali , u 2/4 7. st. trgovina s Istokom bila je na vrhuncu u Etruriji i najvjerovatnije iz tog perioda potjeu pozlaene srebrne posude s fenikim ornamentima pronaene u raskonim grobnicama u Cerveteriju i Praenesti (Palestrina)., kao i mali antropomorfni vrevi od fajanse i amuleti koje su vjerovatno izraivali feniki doseljenici na Rodosu. Arheologija I danas se strunjaci spore o tome jesu li Siciliju naselili Kartaani u 7.i 6.st, kada i Ibizu, Malteke otoke i Pantelleriu, ili su fenike naseobine na tom otoku starije.

12.

44

Arheoloka iskapanja u Motyi otkrila su feniko naselje iz 8.st. Koegzistencija feniko-elimskih elemenata, koja se nasluuju iskapanjima, potvruju Tukididove navode. Pronalazak bronane statuete morskog boanstva pokraj Selinunta sugerira feniku prisutnost na jugozapadnoj obali otoka nekoliko stoljea ranije. I na kraju , iskapanja prapovijesnih slojeva u junoj Siciliji nasluuju feniku prisutnost oko 10.st. Neposredni ostataci fenike i punske kulture vrlo su ogranieni. Najvie materijala pronaeno je u Motyi, jedinom gradu koji je uspio zadrati svoj neovisan izgled to je omoguilo istraivanja irih razmjera. Druge dvije tradicionalno feniko-punske naseobine su Panormus i Solunto. Panormus lei pod kasnijim gradom i od njega su ostali samo mali dijelovi zidova, neto grobnica i malo natpisa i novca. Solunto vjervatno nije na mjestu gdje je kasnije bio klasini grad, (relativno) nedavno otkrie dvaju antropomorfnih kovega smjeta ga u dananju Cannitu. Tu je i Lillybaeum , utvreno baza kartakog irenja po otoku, koji je dao zanimljive nalaze, ukljuujui votivne edikule s oslikanim motivima. Lillybaion/Lilibaeum U kasnijem Lilybaeumu u nekropoli nazvanoj dei Cappuccini otkrivene su podzemne shaft-tombs (grobnice u kojima su pokojnici bili polagani u komorama sa strane , koje su se otvarale s dna jame), ije su komore na dnu bile veliine 2 m, sadravale su lijesove , ostatke drvenih kovega , urne i amfore za pepeo. Druga nekropola, sv.Francesca, ima podzemne grobnice kojima se pristupalo stepenicama postavljenima izvana, pored bliskog edikula. Panormus U kasnopunskoj nekropoli iz 6.st i kasnije otkopane su podzemne komore s pristupnim stepenicama. . Solunto Klasini grad. Punski utjecaj nadzire se u jednom podsloju: hram sa otvorenim oltarom i bazenom koji sadri spaljene kosti malih ivotinja koje podsjeaju na rtveni kult u tophethima; dva mala oltara s religioznim simbolima poput znaka Tanit (thymiaterion) i kaducejem glave enskog boanstva sa znakom polumjeseca dvije kukaste svijetiljke (eng.beak-lamps) Selinunt Na takozvanim helenistikim graevinama nadzire se punski utjecaj: loom-like zidine poput onih u Motyi tipina punska keramika 4./3.st. naena u cisternama punski natpisi Eryx Mijea se punski i elimski kult u tovanju Astrate, fenike boginje, u svetitu na otvorenom. Sveenice-bludnice (Diodor)

13. 14. 15. 16.

Didona Elissa Bog Melqart Boica Tanit Ahiramov sarkofag

45

17.

Glavni feniki trgovaki artikli Poljoprivreda prva, najranija i najrairenija fenika industrija. Naroito je bilo cijenjeno feniko vino, ali i drugi proizvodi poput lana (za odjeu). Od jestivih biljaka uzgajali su lozu, masline, datulje, smokve itd. (palme i datulje se pojavljuju na novcu i stelama). Stoarstvo uzgajaju konje (primjena u ratne svrhe), magarce (tranzitna primjena prijevoza robe), goveda, koze, ovce. Od peradi kokoi, nojeve (ija jaja pretvaraju u dekorativno posue). Feniani se bave i pelarstvom jer je med u antici glavni izvor eera. Punski vosak (cera punica) takoer spada u posebno poznate fenike proizvode. umarstvo znaajan izvozni proizvod je libanonski cedar. Feniani su majstori drvodjelstvu jer drvo kao sirovinu ne koriste samo za gradnju nego i za izradu namjetaja, ljesova i skulptura. Industrija kamena za gradnju upotrebljavaju grubi ljuskavi krenjak ili pjeenjak. Osim u arhitektonske svrhe od kamena izrauju i sarkofage. Tekstil Tir i Sidon su najvanija sredita industrije bojanja. Tkanine koje su izraivali feniani su vrlo traen proizvod. Fenika odjea prikazana je na egipatskim grobnim freskama. Kod Homera se spominje viebojna odjea Sidonjana. Industrija metala poznati su i po obrtnikim proizvodima od eljeza, bakra i plemenitih metala. Bakar su u obliku ingota dovozili s Cipra i iz Azije, a srebro i zlato iz Etiopije. Osim po masovnoj proizvodnji metalnih statua, ukrasnih zdjela i posua poznati su i po vrlo vjeto izraenom nakitu u zlatu i srebru. Keramika najei keramiki oblik je vr sa sjajnom, ispoliranom crnom povrinom ili bazom od svjetlije gline sa pojedinim dijelovima crveno oslikanim dok neki ostaju u svjetlijoj boji ukraeni jednostavnim linijskim crteom. Staklarstvo od 7 do 3 st. pr. n. e. proizvode od pjeane jezgre veim dijelom su inile staklene posude, ali brojni monokromni esto bezbojni, hladno rezani proizvodi od stakla tog perioda su nam poznati i u obliku perli, privjesaka (mali privjesci-maske), skarabeja i amuleta. Slonovaa nabavljaju je iz Sirije, poslije iz Indije. U izradi drvenog namjetaja koriste slonovau kao dekoraciju. Feniki alfabet (najstariji spomenici)

Feniki moreplovci istraivai Redovna fenika putovanja Mediteranom ne smatraju se pravim istraivanjima s obzirom da im je on bio dobro poznat. Herodot izvjeuje kako su feniki pomorci u slubi egipatskog kralja Neka (609 do 593 pr. n. e.) oplovili Afriku u 3 godine. Na taj su put krenuli iz Crvenog mora, a putovali su uz afriku obalu. Na posljetku su kroz Gibraltar (Heraklove stupove) uplovili u Sredozemlje i vratili se u Egipat. Sljedea dva putovanja su Himilkovo (oko Iberijskog poluotoka) i Hannovo (obalom sjeverne i zapadne Afrike). Hamilkov je put trebao otvoriti trgovinu kositrom. Spominje ga Albion (Engleska) koji kae kako se Hamilko nije zaustavio u Engleskoj, nego je proavi kroz kanal otvorio put za trgovinu kositrom sa sjevernom kotskom koji je do tada iao kopnenim putem. U Engleskoj nema arheolokih dokaza o tom putu. Hamilkov nam izvjetaj prenosi rimski pisac Avijenus iz 4 st. Hanno je putovao sjevernom i zapadnom obalom Afrike. Izvjetaj o njegovom putovanju sauvan je u grkom prijevodu. Pomou tog prijevoda danas sa sigurnou moemo utvrditi mjesta njegovog putovanja. Bio je kartaki kralj, isplovio je sa 60 pentekontera (brod na vesla) u kojima je bilo 30 tisua ljudi. Hanno je proao Gibraltar i usput i osnivao gradove te gradio hramove. Smatra se da je rijeka Liksos iz opisa putovanja dananja Dra na granici Maroka i Sahare. Tri dana plovidbe nakon rijeke Liksos osnovan je grad Cerne koji je najjunije stalno feniko naselje na zapadnoj afrikoj obali. Pseudoskilaks navodi dokaze kako je Cerne morao biti kod ua rijeke Senegal. Razilaze se miljenja vezana uz trajanje Hannove plovidbe. Neki smatraju da je doao do Sierra Leone, a drugi da je uao duboko u gvinejski zaljev sve do Kameruna ili Gabona. Ipak bez obzira na prijeeni put krajnji rezultati u kolonizaciji su izostali.

18. 19.

46

20. Fenike ukraene metalne zdjele Godine 1849. u arheologiju je uao pojam fenikih metalnih zdjela. Layard je u takozvanoj Sobi bronce u palai Asurnasipala u Nimrudu otkrio 56 metalnih zdjela. Homer i Stari zavjet (knjiga kraljeva) nam govore o ugledu fenikih metalurga. Matina Fenikija nema prirodnih bogatstava, pa je bilo potrebno nabaviti sirovinu. Iz izvora znamo kako su Feniani bakar nabavljali s Cipra i Azije dok su srebro dovozili iz Etiopije i moda Male Azije. U Fenikiji nije pronaena metalurka radionica u kojoj su se mogle proizvoditi zdjele, ali sasvim sigurno znamo za postojanje radionice na Cipru. Veinu zdjela pronaenih irom Sredozemlja teko moemo odrediti kao originale fenikih majstora ili kopije lokalnih majstora. Tehnike izrade i ukraavanja : Udubljivanje (kovanje) tehnika izrade kojom se od metalne ploe odreene debljine i oblika kovanjem oblikuje eljeni predmet. Oblik tog predmeta napravljen je u drvu po kojem se kuje metalna ploa. Iskucavanje tehnika ukraavanja kojom eljene motive ukucavamo metalnim ili drvenim puncama (odreenih veliina) na negativnu stranu posude kako bi na licu dobili iste motive u obliku reljefa. Urezivanje tehnika ukraavanja kojom se u metal otrim alatom urezuje zadani crte. Motivi koje nalazimo na fenikim zdjelama kombinirani su i preuzeti iz kultura s kojima su feniani najee dolazili u kontakt. Egipatski i Asirski motivi : sfinge, grifoni, lavovi, konji, ptice, egipatska boanstva, faraoni, asirski demoni, strijelci itd. Ornamentalni elementi odnosno floralni i spiralni motivi koriste se za ispunu prostora. Natpisi na fenikim zdjelama su rijetki. Najeee oznaavaju ime vlasnika ili radionice u koji je zdjela izraena. Jezik koji se koristi najrjee je feniki, uglavnom je aramejski, hebrejski i grki. Nema primjera datacije fenikih natpisa na zdjelama prije 6 st. pr. n. e. izuzev jedne zdjele iz Knossosa na kojoj je feniki natpis datiran u 10. st. pr. n. e. Nedostatak zdjela u matinoj Fenikiji upuuje na teoriju kako su one izraivane iskljuivo na Cipru ili Homerova tvrdnja o rasprostranjenosti fenikih zdjela irom Sredozemlja navodei kao uzrok feniku kolonizaciju i razvijenu trgovinu. 21.
Odnos Feniana i Etruana OSTALI NARODI I POJMOVI

1. STIL u arheologiji Da bismo uope mogli definirati stil u arheologiji, prvo je potrebno definirati stil openito. Stil dolazi od grke rijei (stup, potporanj, pisaljka, slog) koja se upotrebljavalja kao naziv za zailjenu pisaljku kojom se u starini pisalo po navotenim ploicama. Kao i za mnoge termine, tako i za stil postoje razne definicije. Opa enciklopedija stil povezuje s literaturom: "u prenesenom znaenju, poseban, svojstven ili znaajan nain izraavanja ili pisanja. " Likovna enciklopedija daje vie definicija: "stil je skup karakteristika umjetnikoga djela, po kojima se ono razlikuje od drugih umjetnikih ostvarenja iste vrste nastalih u uem ili irem podruju u odreenoj sredini .i u odreenim historijskim, kulturnim i ekonomskim uvjetima; poseban nain kojim pojedini umjetnik izraava vlastitu viziju svijeta, svoje misli i emocije; u irem smislu umjtnika epoha, smjer, kola; stil je vie ili manje obrtnika, majstorska, rutinerska ostvarenja, podvrgnuta odreenim formalnim sistemima." STIL U ARHEOLOGIJI Stil u arheologiji moemo definirati kao stalni oblik (elemente, osobine i izraze) u umjetnosti jedinke ili grupe, te to moemo primijeniti i na itavu djelatnost pojednica ili drutva. 15
15

M. SCHAPIRO u ANTROPOLOGIJA DANAS, Vuk Kardi, Beograd, 1972. poglavlje: STIL, p. 255

47

Stil se u arheologiji ogleda u motivu, ari ili nekoj osobini umjetnikog djela koja mu moe pomoi pri utvrivanju nastanka djela, te otkrivanju veza izmeu grupe djela ili kultura. Da bih ovo bilo jasnije dat u jedan primjer. Uzet emo za primjer neku kulturu X koja je pravila posude stila Y. Ako u toj kulturi naemo jednu posudu stila Z koji je karakteristian kulturi P, onda moemo rei da su ove dvije kulture bile u dodiru, da su imale trgovake veze to opet nam neto moe rei o samom stupnju razvoja dotinih kultura. STIL U DRUGIM ZNANOSTIMA Da bismo bolje razumjeli to je to stil u arheologiji vidjet emo to je to stil u nekoj drugoj znanosti. Za povijest umjetnosti stil je vaan dio ispitivanja: ona prouava nastanak, razvoj, probleme u formiranju, promjenama nekog stila. Stil se, nadalje koristi kao kriterij za odreivanje datuma i mjesta nastanka nekog djela, te veza izmeu kola, kultura, no povjesniar umjetnosti u stilu vidi i osobni izraz, te pogled na svijet nekog umjetnika. Za povjesniara kulture stil je manifestacija kulture, te znak njenog jedinstva.

2. Mauzolej u Halikarnasu Lord Stratford de Redclife Canning (1786. 1880.) financirao i poticao istraivanja na tom podruju te je stoga vrlo vaan za povijest istraivanja mauzoleja u Halikarnasu. Sir Charles Thomas Newton (1816. 1894) Mauzolej u Halikarnasu istraivao je 1856./57. pri emu mu je pomagao asistent Murdoch Smith. Rezultate istraivanja objavio je u svojim knjigama History of Discoveries at Halicarnassus (1862.) te Travels and Discoveries in the Levant (1865.). Nadzirao je gradnju Sobe mauzoleja u Muzeju (sl. 5). U njoj su smjeteni svi njegovi nalazi sa lokaliteta te dijelovi dekoracije mauzoleja koje je pronaao u samom Halikarnasu, tj. Bodrumu. Istraivanja Charlesa Thomasa Newtona nastavili su Alfred Biliotti i Auguste Salzmann. Nakon njih iskopavanja je 1966. dovrila danska arheoloka ekspedicija.
MAUZOLEJ U HALIKARNASU GRADNJA, GRADITELJI Mauzolej je zamiljen i graen kao spomen-grobnica Mauzola i njegove obitelji. Ve u antici prepoznata je njegova posebnost i ljepota te je uvrten meu Sedam uda starog svijeta. Sam raspon gradnje je upitan. Mnogi se ne slau oko toga je li Mauzolej graen jo za vrijeme Mauzolova ivota ili je gradnju naruila njegova udovica. Argumenti za to da je ve sam Mauzol planirao svoju grobnicu u ovakvim razmjerima je tlocrt grada koji je nastao kraljevim diktatom, a u kojem je na glavnom gradskom trgu ostavljen prostor za jednu takvu graevinu. Stoga se smatra da je gradnja zapoela izmeu 377., tj. godine stupanja Mauzola na vlast i 353. pr. Kr. (godina njegove smrti). Sline dileme postoje i oko zavretka gradnje. Ona je nastavljena i nakon Artemizijine smrti te Plinije kae da su umjetnici samoinicijativno nastavili graditi bez naknade jer je zgrada bila i jedna vrsta poasti njihovom umijeu. Vjerojatnije je da su zgradu financirali nasljednici Mauzola i Artemizije, Idrijej, Piksodar i Ada. Gradnja je vjerojatno dovrena prije 334. pr. Kr, tj. prije Aleksandrova upada u grad. Izgled zgrade Mauzolej je bio kvadratna graevina smjetena u ograeni temenos povrine 105 x 242.5 m u koji se ulazilo kroz propilon u istonom zidu. Dimenzije objekta dobivene su mjerenjima prilikom arheolokih iskapanja, ali i preraunavanjem podataka koje nam daje Plinije Stariji. - Kvadratna baza mauzoleja imala je povrinu 38,4 x 32,5 m. To znai da su istona i zapadna strana bile krae od sjeverne i june. - Pomou masivnog stubita ukraenog skulpturama i frizom Amazonomahije baza se suava tako da u podnoju kolonade njezine dimenzije iznose 32 x 26 m. - Na bazi stoji tzv. Pteron ili kolonada od 36 jonskih stupova rasporeenih tako da je na istonoj i zapadnoj strani bilo po 9, a na sjevernoj i junoj po 11 stupova. Stupovi su bili visoki oko 12 m, a razmak izmeu njih bio je po 3 m. Ovdje je stajalo 36 kipova Mauzolove obitelji i predaka. - Iznad kolonade uzdizao se krov u obliku stepeniaste piramide koji su inile baza s frizom utrke kola i kipovima lavova te 24 stepenice.

48

Na vrhu krova stajala je kvadriga koja je, zajedno s podijem bila visoka 6,6 m. U bazi kvadrige vjerojatno se nalazio friz Kentauromahije. U unutranjosti se nalazila grobna komora iji je strop pridravalo petnaest dorskih stupova

Kao arhitekti koji su gradili mauzolej spominju se Pitej (Pyteos) iz Priene te Satir (Satyros). Satir sa Para, suradnik Piteja u projektiranju mauzoleja vjerojatno je bio sin Isotimosa sa Para; autora statua Mauzolovih nasljednika Ade i Idrijeja koji su stajali u Delfima oko 345. pr. Kr. Od autora koji spominju gradnju mauzoleja, samo ga Vitruvije spominje kao jednog od arhitekata. Utjecaji Umjetniki dojam mauzoleja potie na razmiljanje o utjecajima koji su doveli do toga da on bude oblikovan upravo onakav kakav je bio. Graen je u samu zoru helenizma pa su, uz staru tradiciju, jasno vidljivi i grki utjecaji. Komemorativni i retrospektivni karakter zgrade koji govori o tome da je ljudski ivot borba, ili utrka kola, potpuno je grki motiv. Unato tome, odmah se opaa negrki nain na koji je to prikazano. Sama veliina grobnice, a posebno dodatak piramide dolazi iz Egipta s kojim je Karija kroz cijelu svoju povijest imala vrste kontakte. Takav nain graenja treba svima pokazati kako vladar ima vei status od obinih ljudi. Drugi slini spomenici koji su mogli utjecati na izgled mauzoleja su: grob Kira Velikog u Pasargadi, spomenik Nereidama u Ksantosu, Periklov Heraion u Limiri i sl. Dekoracija Upravo su monumentalnost i dekorativnost atributi koji su mauzoleju iz Halikarnasa osigurali toliku slavu i doveli ga u uski krug Sedam uda staroga svijeta. Od plastinih ukrasa same zgrade nije ostalo mnogo, ali ono to imamo svjedoi o tome kakav je dojam taj objekt morao ostavljati na svoje suvremenike. Upravo injenica da je zgrada sravnjena sa zemljom i da se istraivai najee oslanjaju na antike opise i spekulacije na temelju arheolokih nalaza dovodi do mnogih nesuglasica oko toga kako je sam mauzolej zapravo izgledao. Stoga postoje mnoge rekonstrukcije od kojih se ni jedna ne smije potpuno odbaciti, ali ni doslovno tumaiti. Najvei dio dekoracije s mauzoleja danas se uva u Britanskom muzeju u Londonu te u samom Bodrumu. Friz amazonomahije nalazio se u samom podnoju kolonade. Sudei prema ugaonom dijelu pronaenom u tvravi sv. Petra u Bodrumu, vjerojatno je tekao oko cijele zgrade. Prema otkrivenim tragovima boje, pretpostavlja se da je bio bogato obojen. Pozadina je bila plava, a muki su likovi bili obojeni crveno s pozlatom. Oruje likova na frizu i oprema konja bili su bronani, a moda i pozlaeni. Od tri skulpturalna friza, koliko ih se nalazilo na mauzoleju, upravo je ovaj najbolje ouvan. Prikazuje ekspediciju Herakla i Tezeja u amazonski grad Themiskiru i estoku borbu s Amazonkama. Ova je tema bila vrlo omiljena u grkoj umjetnosti, ali posebno je bila vana za samog Mauzola. Prema karijskoj tradiciji, sjekira amazonske kraljice Hipolite uvala se u gradu Labraundi, u svetitu predaka Hekatomnida. Kvadriga se nalazila na vrhu stepeniaste piramide koja je nadvisivala mauzolej. Cijela grupa vjerojatno je bila dugaka oko 6,5, a visoka oko 5 m. Danas se u Londonu nalaze dva najvea fragmentaiz te kvadrige koja je pronaao C. T. Newton. na glavi konja jo se uvijek nalaze originalne bronane vale. Tona namjena kvadrige je upitna. Osim dekorativne, vjerojatno je imala i pogrebnu funkciju. Ako je bila prazna, tada je predstavljala dar za mrtvoga kralja; obiaj nepoznat u Grkoj. Ukoliko je imala putnike, to je vjerojatnije, predstavljala je apoteozu vladara. U koiji su vjerojatno bili prikazi Mauzola i Artemizije, ali u likovima Apolona (ili Heliosa) i Nike. Muka statua Iako je pronaena osamdesetak fragmenata, to je najbolje sauvana statua s mauzoleja. C. T. Newton pronaao ju je na sjevernoj strani nalazita gdje je vjerojatno leala jo od potresa koju su ju sruili s graevine. Odmah je pretpostavio da je upravo to prikaz kralja Mauzola te da je, kao i enska statua pronaena u blizini, dio kvadrige s vrha mauzoleja. Za to, naravno, nije imao nikakve dokaze. Vjerojatni autor statue je kipar Brijaksid. Iako je prikazan vrlo realistino, s jakom vilicom, malim ustima, brkovima, dugom kosom i irokom

49

bradom, ipak je vjerojatno da je to samo izgled jednog tipinog Karijca, a ne samog Mauzola te se smatra da prikazuje nekog Mauzolovog pretka. Visina statue je 3 m. Kip mukarca u sjedeem poloaju Impresivna statua bila je isklesana ih jednog bloka mramora. Kada je naena, draperija je imala na sebi purpurnu patinu to je vjerojatno ostatak boje. Purpurna je dugo vremena bila povezivana s kraljevskom vlau pa ta statua, najvea od sauvanih ljudskih skulptura s mauzoleja, vjerojatno prikazuje samog kralja Mauzola. Moda je upravo ova statua bila centar pogrebne procesije te prinoenja rtvenih darova kralju. Mauzolej je vjerojatno stajao netaknut sve do srednjeg vijeka kada se smatra da su ga otetili potresi. Kamen i skulpture sa zgrade koristilo je lokalno stanovnitvo, kao i kriari, Vitezovi Sv. Ivana kako bi sagradili utvrenje njihove kule u na otoiu Zephiyiji (Kraljevski otok) oko 1494. Dok su pretraivali nalazite u potrazi za graevinskim materijalom, otkrili su grobnu komoru, ali u njoj nisu zatekli tijela Mauzole i Artemizije. Tvrava koju u izgradili punim se imenom naziva Tvrava sv. Petra Osloboditelja reda vitezova Hospitalaca sv. Ivana Roanina, a danas se u njoj nalazi Bodrumski nautiki muzej.

3. Mauzol, vladar Karije Mauzol je roen u Mylasi, gradu iz kojeg je njegov otac Hekatomnos, kao satrap, vladao Karijom. Bio je oenjen svojom sestrom Artemizijom, a ostala braa bili su mu Idrijej, Piksodar i Ada. Nakon smrti svog oca, 377. pr. Kr, i sam postaje satrapom. Nakon stupanja na vlast, prijestolnicu je, iz Mylase, preselio u obalni grad Halikarnas. Grad je opasao modernim zidinama dugim 6 km iji su ostaci i danas vidljivi, te ga naselio stanovnitvom est okolnih gradova. u podnoju brda naini trg. U sredini luka i samog zavoja naini vrlo iroku cestu, a usred nje mauzolej s tako krasnim radovima da se spominje meu sedam svjetskih uda. Ostale gradnje koje je planirao Muzol, iako su dovrene nakon njegove smrti, su teatar i hram boga Aresa. Velika pobuna satrapa Najpoznatiji politiki i vojni dogaaj u kojem je sudjelovao Mauzol je Velika pobuna satrapa protiv perzijskog kralja Artakserksa III. Pobuna se odvijala u etiri faze, a trajala je od oko 372. do oko 360. pr. Kr. 4. Spomenik (Grobnica) Nereida u Ksantu Spomenik Nereida podignut je u blizini Ksanta, grada u Likiji. To je kneevska grobnica u kojoj je pokopan vladarski par. Datacija spomenika nije sigurna te se smatra da je podignut izmeu sredine V. I prve etvrtine IV. st. pr. Kr. Grobnica je najvjerojatnije graena na samom kraju V. st. pr. Kr. Izgled i dekoracija Grobnica se sastoji od baze na kojoj se uzdie maleni jonski hram. Baza je podijeljena u dva dijela pomou dvaju reljefa koji teku njenim sredinjim dijelom te u samom podnoju hrama. Hram je peripter s po etiri jonska stupa sa svake strane. Ukras epistila hrama sadri scene lova i borbe konjanika. Na frizovima cele nalaze se scene gozbe i igara; aluzije na pogrebne kultove. U zabatima hrama prikaz je bitke, jednako kao i na reljefima u bazi zgrade. Na akroterijima su se nalazili Dioskuri, a izmeu svakog od stupova hrama po jedan kip Nereide16 koje bi trebale predstavljati spomen na pomorsku pobjedu vladara pokopanog u grobnici. Najvei dio spomenika istraivao je Sir Charles Fellows te se danas u, potpunosti re4konstruiran od originalnih dijelova, nalazi u British Museumu u Londonu. 5. Umjetnost Gandhara 6. Petra
Poloaj

16

G. Schwab, Najljepe prie klasine starine III, GZH, Zagreb, 1985. mudri i dobri starac Nerej, ije draesne keri, pedeset Nereida, na ljupki nain napuuju valove morske: najglasovitije meu njima su Amfirita, ena Posjedonova i Tetida, ena Pelejeva, mati Ahilejeva.

50

Petra se nalazi u biblijskoj zemlji "Edom" oko 257-273 kilometra juno od modernog Amana na kraju brdovite pustinje Wadi Arabia. Do Petre se moe doi sa zapadne strane kroz Wadi Mousa (u prijevodu Mojsijeva Dolina) gdje je prema Bibliji Mojsije udario tapom i iz stijene je potekla voda (dan danas postoji izvor koji se zove Ain Mousa). S obzirom na trgovake putove u prolosti moe se rei da Petra lei na poveznici sjevera i juga- od Ezion-gebera do Ammona i Damaska, i na putu istok-zapad za Beershebu i Gazu (nalazi se na meunarodnom trgovakom putu koji spaja Kinu, Indiju i Junu Arabiju sa Grkom, Rimom, Egiptom i Sirijom.) Ime Petra : Ime Nabatejske prijestolnice je variralo izmeu grkog oblika Petra (to znai stijena) i svog semitskog oblika RQM (Reqem), dok je arapsko ime za Petru Batra. Meutim jo uvijek postoje nedoumice u svezi s imenom Reqem jer se ponekad identificira s Petrom, no ponekad i s Kadesh-Barnea). Tree ime za Petru je Selah (hebrejski stijena) na koje nailazimo u Bibliji, neidentificiran grad juno od Mrtvog Mora no injenice ukazuju na Petru. Jo jedno ime koje se vee uz Petru je i "Ruiasti grad" zbog crvenkastih stijena koje su tipine za ovo podruje. Povijest Nabatejaca i Petre Nabatejci su prvi put spomenuti u 4. st. pr. Kr. u Babilonskim povijesnim spisima u kojima ih se opisuje kao stanovnike pustinje koji se bave ovarstvom i ne znaju nita o uzgoju kako izvor kae nisu gradili kue niti su pili vino. Nabatejci su bili prilino divlje pleme obdareno velikom sposobnou koja je u poetku dolazila do izraaja u pljakakoj trgovini, da bi se kasnije izrazila u umjetnosti (grobnice u Medain Salehu, a zatim Petra). Toliko su razvili to podruje da su prema starim povjesniarima bili jedini narod Bliskog Istoka koji su imali demokratsku vladavinu. Zahvaljujui dobrom poloaju Petre, Nabatejci su poeli zaraivati opskrbljujui karavane vodom i hranom, te vrili razmjenu robu. Sredinom 4. st. pr. Kr. Nabatejci su se obogatili trgovinom zainima, srebrom, mirtom i tamjanom. 321. pr. Kr. su odbili napad Antigonus-a I Monophtslmus-a (jednog od generala Aleksandra Velikog) i tako sauvali svoju neovisnost. Sljedeih 150 godina Petra je odolijevala napadima Egipta, Sirije i nastavila cvjetati. Zbog nedostatka pisanih dokumenata, ovaj period je pomalo nejasan, no smatra se da su tada poeli sa sjedilakim nainom ivota, te da su atore zamijenili kuama i tako dotadanji kamp pretvorili u grad. Nabatejci su se nastavili razvijati, te izgraivati svoje kraljevstvo. Prvi poznati kralj je Areta i spominje se u drugoj knjizi Makabejaca u svezi dogaaja koji se dogodio oko 168. pr. Kr. Njegovi nasljednici Areta II (115-96 pr. Kr.) i Obod I (96-86 pr. Kr.) su nastavili s ekspanzionistikom politikom posebno prema Seuklidskom kraljevstvu. 85. pr. Kr. Areta III (86-62 pr. Kr.) je okupirao Damask. Do 1. st. pr. Kr. nabatejska trgovaka mrea se proirila ukljuujui nekoliko karavanskih odmorita na jednom velikom podruju od Hegre17 do gradova Negev, Oboda, Mampsis i Sobata18. U biti nabatejsko kraljevstvo nije imalo vrste granice koje su veinom zavisile od vojne nadmoi vladar u odnosu na granine drave. Generalno gledano nabatejsko kraljevstvo se prualo od juga Sirije do Aqaba zaljeva ukljuujui Negev, Sinaj, Trans-Jordan, dio Arabije sve do Hegre. Zajednice nabatejskih trgovaca su se smjestile u vanijim lukama Istoka (Sidon) i Zapada (Pozzuoli, blizu Napulja) i u Rimu. Odnose, iako vrlo zategnute, sa susjednim idovima obiljeavala je politika neagresije, i u isto vrijeme su Nabatejci uspjeli jako odoljeti nadmoi Rima i sauvati svoju neovisnost. U meuvremenu Petra se proirila ogromnoj dolini izmeu planina Umm el Biyara i Jebel el Khubtha, gdje Wadi Mousa19, Wadi Mataha i Wadi Turkmaniya utjeu u jednu sezonsku rijeku Wadi Siyagh. Odnosi s glavnim trgovakim grupama i rastue bogatstvo su od Petre nainili pravi kozmopolitanski grad to se najbolje vidi na brojnim spomenicima u stijenama koje su podigli nabatejski vladari. Petra je obogaena u samo nekoliko desetljea zahvaljujui doprinosu utjecaja Sirije, Egipta i helenistikog svijeta i tako ujedinila razliite arhitektonske i dekorativne kanone u jedan jedinstveni jezik.
17 18

danas Madain Saleh, Saudijska Arabija danas Avat, Mamshit, Shivta u Izraelu 19 ime rijeke i doline

51

Na svom vrhuncu najvjerojatnije je imala izmeu 30 i 40 tisua stanovnika od koji se veina bavila trgovinom. Vladavina Arete IV (8 pr. Kr.- 40 AD) se smatra zlatnim razdobljem monumentalnog graditeljstva Petre, tada je sagraen Veliki hram, te su izvrene brojne urbanistike promjene da bi se Petru napravilo dostojnom prijestolnicom bogatog i monog Nabatejskog naroda. Takvo bogatstvo je samo skrivalo vojnu slabost Nabatejaca. Rimski graanski rat je ve ugrozio Petru. Areta II koji je 65 pr. Kr. okupirao Jeruzalem morao se povui pred Pompejem, te su Rimljani opkolili Petru no nisu je osvojili. Gora situacija je bila kad su se Nabatejci za vrijeme vladavine Malchus-a I (59-30 pr. Kr.) udruili s Partima protiv Rimljana, to je dovelo do toga da Rimljani grade nove karavanske putove kroz Arabiju i na taj nain sve vie i vie marginalizirali Petru, tako da je vladavina Arete IV ujedno predstavljala vrhunac i poetak kraja Petre. Posljednji Nabatejski kralj Rabbel II (70106 AD) je predosjeao to e se dogoditi pa je premjestio prijestolnicu u Bozrah. Rimske trupe su napredovale kroz Siriju, Judeju, Egipat i 106. car Trajan je osvojio Petru i pripojio je Provinciji Arabiji. Za vrijeme rimske okupacije nastavila se izgradnja grada, no drugi karavanski centri kao Palmyra i Jerash su cvjetali i tako je vanost Petre slabila. Petra je ponovo postala trgovaki centar za vrijeme Dioklecija 293. AD kad ju je proglasio prijestolnicom provincije Palestina Taertia. U kranskom razdoblju mnoge su graevine pretvorene u crkve, a poslije potresa 663.20 Petra je potpuno unitene, te je jo jednom je probuena i zaborava kada je u 12. st. sluila kao utvrda kriarima. Zaborav i ponovno otkrie Poslije 1189- kada je Saladin osvojio Mojsijevu dolinu Petra je zaboravljena za zapad. Samo su neki znanstvenici znali za grad u stijeni iz grkih, rimskih, bizantskih i arapskih pisaca ali siromanih detaljima. Najvaniji istraiva je David Roberts, koji je inae mnogo putovao pravei crtee, te nakon to je proitao Labordovu knjigu odluio doi u Petru. Zahvaljujui bogatim sredstvima uspio je pridobiti lokalno stanovnitvo i ostati 5 dana, no ne bez problema kao to su napadi, pljake. Bio je oduevljen Petrom te su nam je ostavio mnoge crtee. Do kraja prvog svjetskog rata Petru su istraivali njemaki arheolozi, a od 1921. britanski, da bi danas na podruju Petre radile 2 amerike kole (University of Pennsylvania i Brown University) te vicarska kola iz Bassela. Wadi Mousa (Mojsijeva dolina) Mojsijeva dolina predstavlja ulaz u Petru. Nalazi se na mjestu drevne Gaie, prvog naselja Endomaca i kasnije u 6 st. pr. Kr. doma nabatejskih kraljeva prije nego se dvor preselio u Petru. U gornjem dijelu sela nalazi se Ain Mousa (Mojsijev izvor) gdje je prema Bibliji21 Mojsije udario stijenu i potekla je voda. Kroz selo protie i rijeka Wadi Mousa koja je podarila ivot nabatejsko prijestolnici. Iz Wadi Mousa se ulazi u Siq (vanjski Siq). Djin blokovi Iza Bab al Siq (Vrata Siqa), na mjestu gdje se dolina postepeno suava nalaze se 3 strukture tako zvani Djin blokovi, ogromni monolitni blokovi u obliku kocke najvjerojatnije iz 1 st. pr. Kr.. Visoki su izmeu 6 i 9 metara, a jedan od njih podupire piramidalnu strukturu, dok su strane drugog ukraene etiri polustupa. Kapiteli, arhitravi su najvjerojatnije bili od mramora ili bronce i onda ugraeni u stijenu, no danas su nam ostale samo rupe i urezi u koje su bili ugraeni. Danas se smatra da su ovi blokovi najvjerojatnije bili grobovi u obliku kule, meutim kako rije "Djin" u arapskom znai duh (dobar duh) tako se smatra da su ove strukture "kue" duhova sagraene da tite ulaz u Petru. Jedna druga teorija kae da ove strukture predstavljaju boga Dusaresa22, kojeg su Nabatejci prikazivali u obliku kocke23.
20 21

nakon to su Arapi 551 osvojili to podruje Izlazak, 17:1-7 22 Najvaniji nabatejski bog koji je ivio u planinama i kontrolirao prirodne fenomene, upravljao je ciklusom godinjih doba i plodnou, te bio zatitinik kraljevske kue. Kasnije se asimilirao s Jupiterom i Dionizom 23 Zna se da Nabatejci nisu imali antropomorfne bogove sve do 1 st. AD kada su u dodiru sa zapadnom kulturom prihvatili figurativno prikazivanje bogova

52

Ove su strukture poznate takoer kao i Sahrij, to u arapskom znai cisterna. Ovo se moda ini udnim jer strukture su potpuno nepogodne za funkciju cisterne, meutim jo 23 sline kocke su naene u Petri pored rijeka i izvora, tako da se moe smatrati da su Djini uvali najdragocjenije to je Petra posjedovala vodu. Zbog ovoga bi trebalo obratiti panju na dugaki horizontalni usjek u stijeni iza Djin blokova. To su ostaci kanala koji je dovodio vodu s Mojsijevog izvora u Petru. Grobnica Obeliska (The Obelisk Tomb) Poslije Djin blokova nalaze se grobnice Asirskog tipa. Obelisk grobnica duguje svoje ime 4 velikim obeliscima u obliku piramide koji dominiraju strukturom. Visoki su oko 6 metara i uraeni u punom reljefu u stijeni, te su najvjerojatnije nastali pod egipatskim utjecajem. Nia iza obeliska sadri muku statuu koja stoji, obuena po helenistikoj modi. Vrata su uokvirena stupovima, a iznad se nalazi dorski friz koji vodi do pogrebne komore u kojoj se nalazilo 5 grobova. Najvaniji grob je na zidu nasuprot ulazu u obliku acrosoliuma24. Najproirenija teorija kae da je svaka piramida (obelisk) nefesh predstavljao jednog od umrlih, tako da je grobnica najvjerojatnije bila namijenjena za etiri osobe, tako da je peti se dao prikazati na novi nain dao si je podii acrosolium. Pak, ako su, s druge strane, obelisci i statua iz istog razdoblja, to pokazuje kontinuitet drevnih pogrebnih obiaja kombiniranih s grko-rimskim zapadnim utjecajima. Takoer postoje autori koji smatraju da su obelisci zapravo zatitnici grada. Koja god teorija je tona, injenica je da je grobnica datirana u prvu polovicu 1. st. AD. Siq Ulaz u klanac je obiljeen ostacima slavoluka. Jedini ostaci su stupovi svoda25 urezani u stijeni i ukraeni sa stupovima i s dvije nie u kojima su najvjerojatnije bile votivne statue, a od samog luka ostale je nekoliko tesanih kamenih blokova. Ova struktura je imala obrambenu funkciju zahvaljujui drvenim vratima, no sruena je u potresu 1896., a kako je izgledala znamo zahvaljujui Davidu Robertsu i njegovim suvremenicima. Ovaj spomenik otkriva grko-rimski utjecaj i datiran je u drugu polovicu 1. st. AD. Sam klanac je nastao zahvaljujui tektonskim silama, te kasnije izglaan vodama Wadi Mouse. Dugaak je oko 1609 km (1milja). Jako je uzak ( u pojedinim dijelovima ne vie od 3 metra), i zatvoren stijenama visokim izmeu 100 i 200 metara u kojima se nalaze votivne nie, stele iji su natpisi datirani u 2. i 3. st. AD. Mnoge nie imaju samo jedan baetylus26, meutim nailazimo i one s njih 10. Zanimljiv je i nalaz nekoliko statua iz 1998. godine. Iako je itav gornji dio statua erodiran jo uvijek je mogue prepoznati statue dva trgovca od kojih svaki vodi dvije jednogrbe kamile. Noge ivotinja, kao i noge dvojice ljudi su veoma dobro ouvane, a visina statua je dva puta vea od prirodne veliine. Khasneh (Riznica) Khasneh (riznica u prijevodu s arapskog) je jedan od najpoznatijih i najouvanijih spomenika u Petri zahvaljujui svom poloaju koji ga je ouvao od prirodnih elemenata. Ova struktura je isklesana u okomitoj stijeni na mjestu gdje Siq otro skree u desno. Fasada, visoka oko 40 metara i oko 30 metara iroka, podijeljena je u dvije kompozicije. Donja kompozicija je sainjena od portika s zabatom i est korintskih stupova visine od oko 12 m. Iako se ini suprotno samo su 2 centralna stupa slobodna, dok su ostala etiri vezana za podlogu. Dvije velike grupe konjanika urezane u visokom reljefu izmeu vanjskih dijelova najvjerojatnije su prikazi Dioskurida. Ove statue su jako unitene kao i ostalih devet reljefnih figura ali samo dijelom zahvaljujui prirodnoj eroziji, glavna oteenja su nastala od kranskih i muslimanski ikonoklasta jer paljivim promatranjem mogu se vidjeti oteenja nastala rafalima iz vatrenog oruja. Friz iznad stupova se sastoji od lia i voluta s vazama uokvirenim sa grifonima, ova dekoracija upotpunjuje tympanum koji u sredini je imao Gorgoninu glavu (prema nekim autorima to je orao s rairenim krilima). U kutovima arhitrava dva lava ili sfinge imaju
24 25

Nia sa krovom u obliku luka najee se nalazila u unutar grobnica i katakombi abutments 26 nefiguralan prikaz nabatejskih boanstava, najee u obliku krnje piramide, kocke, paralelopipeda, cilindra ili ponekad polulopte. Doslovno termin znai "kua boanstva"

53

funkciju akroterija. Gornji dio potkrovlja koji odvaja dvije kompozicije predstavlja neprekinut niz rozeta. Gornja kompozicija je podijeljena na tri dijela. U centralnom dijelu je tolos s koninim krovom na ijem vrhu je urna po kojoj je cijela graevina dobila ime Khasneh (Riznica) jer su Arapi vjerovali da su se u njoj nalazila neizmjerna bogatstva. Tolos je okruen poluzabatima koji su poduprti kutnim stupovima. Dvije nie su naslonjene na zid i nalaze se izmeu dva para polustupova. etiri figure koje ukraavaju poluzabate i dvije sa strane tolosa su identificirane kao amazonke sa sjekirom u desnoj ruci. Dvije skulpture u niama predstavljaju krilatu Niku. enska statua u interkolonu izmeu dva stupa tolosa nije jo sa sigurnou identificirana. U lijevoj ruci dri rog obilja a u desnoj pateru simbole boice Tyche, meutim na akroteriju oko apex zabata nalazi se solarni disk izmeu uiju goveda uokviren s jo dva roga obilja. Ovi simboli se veu uz Izidu. Na osnovu ovih injenica danas se smatra da ova statua predstavlja Izidu koja se asimilirala s Tyche i Al Uzzom27. Ova identifikacija je poduprta prikazima Tyche-Izide na aleksandrijskim vazama. Neprekinuta entablatura s frizom s vijencem listova i orasima nalazi se iznad kapitela druge kompozicije, dok se umjesto akroterija nalaze etiri ogromna orla. Unutranjost graevine, odnosu na fasadu manje impozantna, se sastoji od vestibula 14 metara irokog i dubokog oko 6 metara sa 8 stepenica koje vode u centralnu prostoriju povrine od oko 4 metra2 s ije tri strane se nalaze manje prostorije. Jedini ukrasi su zabati iznad vrata. Dvije sline male prostorije nalaze se sa strane vestibula. Najvea debata se vodi oko datacije spomenika. Danas se odbacuje ideja da je Khasneh podignut za vrijeme Hadrijanove posjete Petri (129 ili 130 AD), da bi se sve vie prihvaala ideja da je sagraen od sredine 1. st. pr. Kr. do sredine 1. st. AD. Takoer se jo uvijek ne zna namjena Khasneha: grobnica ili hram? Raspored unutarnjih prostorija i prisutnost nia u kojima su se najvjerojatnije nalazili sarkofazi upuuju na grobnicu. Ako je to grobnica postavlja se pitanje ija. Ovako lijep spomenik mogao je biti samo grobnica kralja, no kojeg? Prema dataciji to bi mogli biti Aretas III Philhellen, Obodas II ili Aretas IV, koji je odgovoran za urbanu obnovu Petre. Ovo pitanje ostaje jo uvijek otvoreno. Teatar Iako je plan teatra rimski (polukruna orkestra), porijeklo i datacija nisu sigurni. Smatra se da je sagraen za vladavine Arete IV (8 pr. Kr. 40 AD) kada je Petra bila jo uvijek nezavisna ali ve pod jakim utjecajem rimske kulture i umjetnosti. U svojoj poetnoj fazi teatar je dosegao visinu drugog prstenastog prolaza koji se vidi danas. Poslije, nakon to je Trajan anektirao Nabatejsko kraljevstvo 106. AD, teatar je proiren ali nautrb grobova iza. Oni su uklonjeni da bi se smjestio novi auditorium. Auditorium danas ima 45 redova za sjedenje, veina uklesana u stijeni, podijeljena u 3 horizontalna odjeljka i 6 vertikalnih stepenicama koje su omoguavala gledateljima da dou do svojih sjedita. Teatar je mogao primiti izmeu 6.000 i 8.500 tisua ljudi, po nekim autorima ak 10.000. Orkestra, u promjeru 25 metara, takoer je uklesana u stijeni. Platforma pozornice je podignuta prema rimskim standardima meutim samo je jedan mali dio preivio potrese i poplave. Pozornica, ispred koje se nalazio pulpitum28 bila je iroka oko 38 metara. Iza frons scenae, s tri ulaza, najvjerojatnije su bila 2 nivoa sa stupovima koja su najvjerojatnije bila uraena freskama, statuama i mramornim frizovima. Dva barrel-valuted prolaza nekad obloeni sadrom i oslikani se mogu vidjeti sa strana pozornice i vodili su do pokrivenih prolaza i stepenica do orkestre i gledalita. Veliki potres 363 najvjerojatnije je unitio teatar, meutim neki autori smatraju da je ve bio oteen ranije. Podruje kraljevskih grobnica (The Royal Tomb Area) Nedaleko od teatra, na desnoj strani ceste koja vodi od Siqa do centra Petre nalazi se tako zvano podruje kraljevskih grobnica. Iako ne postoje ni pisani izvori niti arheoloki dokazi da bi potvrdili da su ovo zaista kraljevski grobovi, ipak veliina i najvjerojatnije visoka cijena da bi se podigla ovakva zdanja idu u korist ovoj injenici. Grobnica Urne (The Urn Tomb)
27 28

boica koja je vladala svime to je vezano uz ivot i ljubav nizak zid s niama

54

Najvea grobnica u ovom podruju. Posebno je zanimljiva fasada ove grobnice koja uklopljena u stijenu. Prednja strana ovog zdanja je proirena konstrukcijom podignute platforme, no od platforme danas su nam jedino ostali potporni lukovi. Visoka fasada je uraena u obliku prednje strane hrama koja je uokvirena s dva kutna na koja su naslonjena quarter-columns, dva centralna polustupa na podiju uokviruju ulaz iznad kojeg se nalazi dorski friz ije su metope zamijenjene krugovima. I mali zabat. Gornji dio prostora interkolona29 sadri tri locula30 ali samo kod srednjeg je ostao kamen koji je zatvarao niu ukraen veoma oteenom mukom glavom i torzom po nekima identificiran s kraljem Malchus-om II (40-70 AD) Velika trodijelna mansarda kompozicije (nii arhitrav odmah iznad kapitela otkriva prisutnost etvero bas reljefnih bista najvjerojatnije boanstava) sadri zabat s typanumom bez ukrasa. Na samom vrhu ovog zabata nalazi se akroterij u obliku urne po kojoj je grobnica nazvana. Unutranjost grobnice je masivna prostorija najvjerojatnije oko 20 metara iroka i oko 17 duboka. Neobukani zidovi se doimaju kao da pokriveni mokrom svilom. Najvjerojatnije je ova prostorija sluila kao triclinum, a 447. je pretvorena u crkvu- Tada je pod podignut, veliki prozor otvoren iznad vrata, i dvoja vrata, a na zadnjem zidu, gdje su originalno bile etiri nie, napravljena je vrsta akrosolija spajajui dva centralna udubljenja. Grobnica svile (The Silk Tomb) Nalazi se nedaleko od grobnice urne. Dobila je ime po spektakularnoj polikromiji stijene u kojoj je uklesana. Boje se kreu od ruiaste, bijele, blijedo plave, oker, afran ute kreirajui oaravajui spektar. Pored ovog kolorita, panju treba posvetiti i fasadi koja se jo uvijek vidljiva iako je poprilino erodirana. Donja kompozicija je oznaena s etiri prominentna stupa s karakteristinim nabatejskim kapitelima. Boni interkoloni uokviruju dvije nie, koje pomalo neuobiajeno sadre mnoge reljefne figure, koje su danas previe oteene da bi bile identificirane. Nivo mansadre, sa otvorima za pukarnice u asirskom stilu, je podijeljen s etiri kratka stupa s kapitelima u nivou s onim ispod. Korintska grobnica (The Corinthian Tomb) Spomenik koji je najvie nastradao zbog izloenosti jakim vjetrovima, stijenama. Fasada je iroka 25 metara, a visoka oko 28 metara. Ime su joj dali Irby i Mangles prema kapitelima. Zbog slinost s Khasnehom korintska grobnica je esto smatrana slabom kopijom, no paljivije prouavanje pokazuje suprotno. Moe se rei da ova grobnica predstavlja pokuaj kompromisa izmeu tradicionalnog nabatejskog stila i importiranog helenistikog. itav donji dio je uraen u skladu s tradicionalnim lokalnim kanonima: zdepasti polustupovi, polukruni vijenac glavnog ulaza, slomljenim zabatom. Gornja kompozicija je pak sva uraena u helenistikom stilu. Danas nam se to moe initi neprirodnim, no tadanjim stanovnicima Petre to je bilo sasvim normalno. Unutranjost je u odnosu na fasadu siromana. Vrata vode do vie prostorija raznih veliina, odvojenih jedne od drugih. U glavnoj prostoriji se nalazi vie nia to upuuje na skupni grob nekog monika i njegove obitelji. Datacija je nepoznata i znanstvenici se spore oko toga kome je grobnica pripadala (u nedostatku natpisa). Po nekima je to Areta III, dok drugi smatraju da je to Malchus II. Ulica kolonada (The Colonnade Street) Cesta poinje na mjestu gdje se Wadi Mataha spaja sa sezonskom rijekom iz vanjskog Siqa, no vjerojatno je poinjala malo dalje na istoku i pruala se od istoka prema zapadu. Ulica kolonada ide paralelno s ovom cestom otprilike oko 275-300 metara. Ovo je najvjerojatnije bila glavna gradska ulica i prije Arete IV, no ovaj kralj joj je dao monumentalni izgled. Izgleda, meutim, kameno poploanje i dva portika s kolonadama se mogu pripisati caru Trajanu (98-117 AD) koji je osvojio nabatejsku prijestolnicu i htio ju urediti po zapadnjakom ukusu. U skladu s rimskom tradicijom nazvao ju je Cardo Maximus i ulica je postala centar metropole. Sve glavne javne graevine su stajale oko ulice i svi su se poslovi obavljali tu. Ulica poinje kod nimfeja velike fontane koja je snabdijevana vodom iz Mojsijevog izvora.
29 30

prazan prostor izmeu dva susjedna stupa pogrebna nia

55

Na lijevoj strani s prilaznim stepenicama nalaze tri ogromna trga no danas ih je teko razlikovati. Veliki hram Danas se smatra da je bio jedna od glavnih graevina drevne Petre. Posveen je na brdu june citadele i bio je rezultat svjesnog izbora. Taj poloaj hrama na jednoj od najviih toki u Petri, te injenica da su ga uklopili u dio puta istok-zapad osigurali su mu vanost. Veliki hram se nalazi na oko 25 metara iznad ulice kolonada, i nalazio se na gornjoj terasi i gornji temenos se nalazi otprilike na 884.40 metara nadmorske visine. Orijentiran je sjever-jug s fasadom okrenutom k sjeveru. Gornji temenos je bio povezan s gradom monumentalnim stepenitem. Nii temenos se nalazi na prosjenoj visini od 878.50 m. Velika fasada je bila je uraena u tetrastilu i podignuta iznad niskog podija. Stupovi fasade su pretrpjeli oteenja od vode, tko da su zamijenjeni novim stupovima koji danas stoje (prosjena visina je 2.40 m). Dimenzije velikog hrama su impresivne. Na potezu istok-zapad mjeri 28 metara i u duinu nekih 42 metra. Stupovi portika u promjeru imaju 1.5 metar. Najvjerojatnije toliko i 15 metara u visinu, te ako tome dodamo arhitrav iji ostaci jo uvijek nisu pronaeni, struktura je bila visoka 19 metara. Svi stupovi hrama su stajali na lijepo isklesanoj mansadri u bijelom krenjaku. Stupovi od pjeenjaka su pokriveni crvenim tukom. Oblik i visina arhitrava i cornice su najvei problem u rekonstrukciji izgleda i oblika fasade i krova. Stupovi centralnog portika su iroko razmaknuti i dva krajnja stupa su locirana otprilike 15 metara na istoku i zapadu. Iza ovih krajnjih stupova otprilike na jo 4,5 metra stajali su krajnji zidovi strukture. Duboka struktura pronaosa mjeri 6.5 metara u dubinu i 25 metara u irinu. Na ulazu u glavnu prostoriju iz pronaosa nalazila su se 2 stupa istok promjera (1.5 m) kao i stupovi portika. Polovina apsidalne strukture sa sjeditima je otkrivena, i prepoznata kao mala nabatejska struktura u obliku teatriona. Okrenuta prema sjeveru nalazilo se pet redova sjedita u cavea sa dva stepenita od est stepenica iznad 1.5 metara visokog obukanog zida. Najnii dio je poploan prilaz na vrhu cavea zida s 1.5 metara u irinu sa bijelim i tamnocrvenim poploanjima od pjeenjaka. Promjer orkestre je oko 6.4 metara. Pod orkestre je poploan s pravolinijskim pjeenjacima postavljenim po duini u smjeru sjever-jug i okomitim u centru cavee. Najvjerojatnije je pod bio ukraen nekim motivom koji naalost nije sauvan. Najvjerojatnije je prije bilo 13 redova sjedita i kapacitet teatra je bio izmeu 560 i 620 osoba. Teatar ne zauzima cijelu irinu podija, tako je na istonoj i zapadnoj strani uokviren monumentalnim stupovima s kvadratnim zavrecima, te s jo dodatnih osam stupova ukraenih korintskim kapitelima. Takoer est stupova se nalazilo u zadnjem dijelu strukture koja je imala vezane kutne stupove u obliku srca. Izmeu stupova i vanjskog zida hrama nalazio se hodnik. A oko vanjskog dijela strukture prilaz. Kapiteli hrama su bili od krenjaka. Imali su dvodijelni nii trup ukraen akantusovim listovima i vii etverodijelni vii trup ukraen vinovom lozom, voem, povrem, iarkama, irovima koji izrastaju iz peteljki hibiskusa. Ovi kapiteli su jo ukraeni i duboko urezanim kutnim volutama. Na zapadu se nalazio hodnik iji zidovi (visine 6 metara) su ukraeni freskama. Prostor izmeu zapadnog zida i zida zapadnog hodnika je dugaak 20 metara, irok 3metra, te prosjene dubine od 5- 10 metara. Jugozapadni hodnik je skretao na istok. U njemu je otkriven sistem odvoda koji je usjeen u stijeni u dnu hodnika . Kutni kameni ovog odvoda su bili dugaki oko 1.5 metar i bili su nepravilni i nejednaki. Ulaz u jugozapadni hodnik je namjerno blokiran jo u antici i kasnije je moda koriten kao prozor. Centralni luk je sagraen prije hrama i smatra se da je sluio kao potpora sjeditima teatra. Urezana je u stijenu i pod prostorije s lukom ( 8.52 m X 3.32 m) je sadravao sistem odvoda sa etiri kanala s dodatnim manjim paralelnim kanalima. U ruevinama poda je naeno 160 novia datiranih u kasno rimsko razdoblje- drugo stoljee AD. Istoni hodnik hrama ima dimenzije od 11m sjever-jug i 3 metra istok-zapad. Ovdje su naeni trupovi stupova ukraeni voem i akantusom, te nabatejski biljni kapiteli. U hodniku

56

su takoer naeni crveni, bijeli i uti fragmenti buke zidova i stupova, jedan oksidirani novi i nekoliko crjepova s krova. Dosadanja istraivanja nisu dala podatke koji bi mogli otkriti kome je hram posveen. Kompeks bazena (The Pool Complex) Istono velikog hrama na junom dijelu tako zvane donje trnice (lower market), a sjeverno od zida hrama koji se prua u smjeru istok-zapad istraivanja iz 1998. donijela su jedno znaajno otkrie: otkrie monumentalnog bazena na otvorenom s otonim paviljonom31, te vrtom. Tako da je pobijena injenica da je ovaj dio trnica32. Otoni paviljon Osnova paviljona je pravokutna (11.5 X 14.5 m) i otvoren je s najmanje 3 strane. Sjeverna vrata iznose 4.6 m tako zauzimajui gotovo polovicu irine fasade. Dvoje bonih vrata su iroka 3 m svaka. Sva troja vrata imaju okvire s duplim zatonima kao i mnoge fasade grobnica asirskog tipa u Petri. Mogue je da je paviljon bio otvoren sa sve etiri strane , s etvrtim vratima na junom zidu. Paviljon je postavljen na pravokutnom podiju, koji je napravljen od pjeenjaka pomijeanog s bijelim nepropustivljim malterom, visine oko 2.5 m. Zidovi paviljona , ija je treina, odnosno petina visine sauvana su nainjeni od 2 reda blokova pjeenjaka povezanih nepropusnim malterom. Pod je jo bio pokriven s tankim slojem bijele sadre na koju je onda stavljen debeli sloj vodonepropusnog sivog maltera napravljenog od pepela i krea. Pod je prvobitno bio pokriven pravokutnim poploanjem koje je izvaeno jo u antici tako da je naen njihov otisak u sloju maltera. Kanal ide dijagonalno preko poda i spaja se s drugim kanalom koji okruuje vanjski perimeter paviljona tono iznad maksimalnog nivoa vode u bazenu. Najvjerojatnije je vanjski kanal prvobitno sluio kao kanal u sluaju poplava izmeu paviljona i bazena. Jedno podnoje stupa stoji u unutranjosti paviljona blizu zapadnih bonih vrata. Strane podnoja su pune dubokih rupa, mnoge jo uvijek sa fragmentima eljeza. Ovakve rupe su sluile da bi spojile sadru u vertikalne povrine da bi se izbjeglo iznenadno padanje. Pored toga naeno je i nekoliko fragmenata mramornog kapitela, zajedno s dvije volute, te su najvjerojatnije potjecale od korintskog kapitela koji se nalazio na vrhu. Takoer je pronaen jedinstven mramorni cvijet s pet latica u visokom reljefu, te mnogi fragmenti od krenjaka i mramora od kojih neki nisu lokalnog porijekla. Mali komad bijele sadre u sjeverozapadnom kutu je sve to je ostalo od unutranje dekoracije. Nekoliko fragmenata obojenog tuka (bordo, naranastog i svijetlo plavog) te daju neku naznaku dekora i boja unutar paviljona. Hidraulika Istraivanja su otkrila fino izraen i sloen sustav koji je dovodio vodu do bazena, te bio inkorporiran u konstrukciju bazena. Da bi se u bazen dovela voda zid koji se pruao istokzapad sluio je kao akvadukt dovodei vodu cijevima i kanalima iz centralnog rezervoara i toke distribucije. Najvjerojatnije je voda dolazila s istoka iz cisterne za vodu u obliku slova V koja se nalazila na vrhu istone strmine (brda). Unutranji zidovi i dno cisterne su premazani istim betonom kao i unutranjost bazena. Uski kanali i keramike cijevi su dovodile vodu preko vrha zida koji se pruao istok-zapad. Du ovih kanala su se nalazili plitki bazeni - jedan u svakom kutu i jedan 4 m istono od cisterne koji si djelovali kao filtri za pijesak i mulj. Kao dodatak uskom kanalu istona polovica zida koji se prua istokzapad je imala mnogo vei kanal u koji su ugraene dvije paralelne cijevi. Iako cijevi nisu naene, njihovi otisci su sauvani u premazu betona na dnu bazena i u kanalima. U dijelu zida istono od centralne osi zida koji se pruao istok-zapad naena je cisterna za sakupljanje vode. Svi kanali i duple cijevi vode do ovog zida i praznile su se u sabirnu cisternu ili castellum divisorum gdje se skupljala voda, a zatim dalje distribuirala. Ovaj castellum je originalno imao krov na to upuuju ostaci potpornog luka. Odmah zapadno od ovog luka nalazi se prolaz (60 cm visine i 80 cm irine) koji je dozvoljavao da voda prolazi izmeu castelluma i bazena. U jednom trenutku prolaz je bio zapeaen, najvjerojatnije za vrijeme izgradnje mosta koji je blokirao prolaz.
31 32

island- pavillion definiranje ovog dijela Petre kao trnice zajedno s gornjom i srednjom trnicom uinio je njemaki arheolozi Bachman, Aiegand i Watziner (1921.) i to prema njihovim karakteristikama: veliki otvoreni prostori bez graevina

57

3 rupe koje su naene blizu jugoistonog kuta castelluma najvjerojatnije su regulirale nivo vode i njeno utjecanje u cisternu. Voda je izlazila iz castelluma kroz rupu blizu baze i ila je u kamene kanale koji su ili sjeverno i sjeverozapadno ispod poploanja koje je ilo du june ivice terase. Hram krilatih lavova (The Tempe of the Winged Lions) Preko puta Velikog hrama stoje ruevine Hrama krilatih lavova i prvobitno mu se prilazilo preko mosta koji je podignut preko Wadi Mousa. Prilazilo mu se preko dvije prostrane terase na razliitim nivoima, nia je kako se ini bila okruena kolonadom. Stil je tipini nabatejski i sam hram je imao ogroman portik podignut na jakim strukturama33 koje su vodile do celle kroz iroki ulaz. Zidovi unutranjosti su ukraeni polustupovima koji su uokvirivali duboke nie. 5 slobodnih stupova, malo odmaknutih od bonih zidova, stajali su u obliku dva prolaza. U sreditu se nalazila platforma okruena sa 12 stupova u stilu peristila, do koje se dolazilo putem dva niza stepenica s prednje strane izmeu vanjskih prostora meu stupovima. Paltforma koja je sluila kao oltar zvala se motab. Unutranjost u koju se ulazilo sa stranje strane obuhvaala je malu prostoriju koja je vjerojatno sluila kao ostava za orue i odjeu. Pod hrama je pokriven tankim ploama od mramora dok su motab i baza zidova, gornji dio stupova, a najvjerojatnije i tavanica bili pokriveni oslikanim tukom. Hram je dobio ime po udnim ukrasima na kapitelima: uobiajene korintske volute su zamijenjene figuricama u obliku krilatih lavova. Pored ostataka hrama su naeni i ostaci jo jedne graevine koji, iako jo uvijek nisu sustavno ispitani, nose ime Kraljevska palaa. Deir Njegova geometrijska elegancija posebno dolazi do izraaja u kontrastu sa grubim stijenama koje ga okruuju, te dominira krajnjim zapadom Petre. Visok je 39 metara i irok oko 50 metara. Fasada je podijeljena na 2 kompozicije. Donja u kutovima ima dva polustuba, te je ukraena sa est visokih polustupova s nabatejskim kapitelima. Centralni interkolon ima zabat i ulaz, dok vanjski prostori meustupovima imaju dvije pravokutne nie ukraene polukrunim typanumom. Visoki razlomljeni gornji dio stupova bez ornamenata podupire drugu kompoziciju koja je isklesana u visokom reljefu u stijeni. U centru kompozicije je veliki tolos s koninim krovom na ijem se vrhu nalazi urna, a s obje strane tolosa se nalaze dva polu-zabata koje podupiru stupovi s nabatejskim kapitelima u obliku rogova, a u prostorima izmeu stupova se nalaze pravokutne nie koje su, kao i donje, najvjerojatnije sadravale statue. Polustupovi i polustubovi gornje i donje kompozicije stoje u istoj liniji. Dorski friz, ije metope su zamijenjene krugovima, povezuje razliite strukture gornje kompozicije jedne s drugima. Unutranjost se sastoji od prostorije povrine od 4 m2 bez ukrasa. Samo na zidu nasuprot vratima se nalazi velika nia u obli akrosolija uokvirena polustubovima, a sam okvir od tuka ukazuje na to da je cijela prostorija najvjerojatnije bila obojena . U sredini izdignuta od poda, nalazi se platforma koja je najvjerojatnije sluila kao oltar, a du zidova su pronaeni temelji 2 klupe. Neki autori zbog toga smatraju da jer Deir vrsta mauzoleja u kojoj se tovan preminuli vladar. Smatra se da je ovu graevinu podigao Obod I. (96-86 pr. Kr.) koji je umro u Advatu, nabatejskom gradu u pustinji Negev. Ova teorija se smatra veoma pouzdanom zbog natpisa u kamenu koji je naen nedaleko od Deira koji spominje Oboda i spominjui spomenik podignut u njegovu ast. Postoje autori koji smatraju da je Deir podignut u Obodovu ast ali nakon njegove smrti, te ga je podigao Rabbel II. Jo jedna zbunjujua injenica je i prisutnost dvorita ispred Deira. Oko 29 metara od samog deira su naeni ostaci stupova, neki jo uvije pokriveni tukom, te se smatra da se oko Deira nalazio portik s kolonadom koji je uokvirivao neku vrstu temenosa, no to je samo pretpostavka.

Palmyra ili Tadmor (Tadmur, Tudmur) nalazi se 155 km istono od Homsa i 210 km sjeverno od Damaska u srcu Sirijske pustinje pa je zbog toga domila nadimak "Mlada pustinje. Oaza i sam grad svoje postojanje duguju izvoru Jebel Muntar.
33

7. Palmira

otkrivene za vrijeme iskapanja 1974.

58

U odnosu na karavanske puteve lei na karavanskim putevima koji spajaju Kinu, Indiju i perziju s Rimom i obratno. Palmyra se bavila trgovinom svilom, fenikim purpurom, indijskim parfemima, staklom, maslinovim uljem, vinom, sirom, suhim smokvama i zaima, a poznata je i injenica da su njeni trgovci ili ak do Britanije. Sve ovo je dovelo do toga da Palmyra postane jedan od najbogatijih gradova Bliskog istoka. Povijest Palmyre Prema arapskoj legendi (koja je pogrena) Palmyru su podigli djini kojima je zapovijedao kralj Solomon. Palmyra se prvi put spominje u 19. st. pr. Kr. u asirskim spisima iz Kultepe, drevnog grada Kanish iz Capaadocije gje se spominje "Puzur- Ishtar Tadmurim", to o osim natpisa "o Tadmoru koji lei u zemlji Amuru" iz 1100 pr. Kr. 34 malo se zna o povijest Palmyre sve dok je Marko Antonije primamljen njenim bogastvom nije pokuao osvojiti 40. pr. Kr., no bezuspjeno. Za vrijeme Tiberija (14-37 AD) pripojena je Rimskom carstvu, no postoje neki autori koji na osnovu ulomka iz Plinija Starijeg35 iz 77. AD smatraju da je Plmyra uivala odreenu neovisnost iako je Sirija pripojena Carstvu ve 64. pr. Kr. Natpisi s kraja 1.st. pr. Kr., te poetka 1. st. AD ukazuju na grku organizaciju sa Senatom, meutim nakon to je pal pod rimsku vlast prava mo je pripadala izaslaniku provincije koji je ivio u Antiohiji i njegovom predstavniku koji je ivio u Palmyri. 129. godine, nakon Hadrijanove posjete, Palmyra je proglaena slobodnima gradom i od tada nosi naziv Palmyra Hadriana. Nakon pada Petre 106. AD trgovina Palmyre cvjeta. Za vladavine Valerijan za konzula je izabran Septimije Odeant. Kada je Valerija 260. godine poraen od Sasanida kod Edese, Odeant u poetku pokuava diplomatskim putem Palmyru predati Perzijancima, no ipak ostaje lojalan Rimljanima, te kao nagradu dobiva titulu dux Orientis. Na vrhuncu svoje moi, zajedno sa sinom biva ubijen u Emesi 267. godine, nakon ega njegova ena Zenobia preuzima regenstvo za malodobnog Wahballata. Zenobia Za Zenobiu Septimiu izvori kau da je bila jako obrazovana: razumjela se u politiku, filozofiju, povijest, govorila teno egipatski, latinski, grki, aramejski i sirijski. Prema grkom filozofu Loginusu bila je jako lijepa: blijede koe, crnih oiju, lijepih zuba poput bisera, te su je Grci i Egipani smatrali nasljednicom Kleopatre i najljepom i najotmjeniom enom Istoka. Za vladavine Aurelijana osvojila je cijelu Siriju, Antiohiju, Donji Egipat (269-270 AD) i poslala svoje trupe u Malu Aziju sve do Bosfora i nakon toga uzela titulu August koju je do tada nosio samo rimski car, te dala kovati novie sa likom svog sina i svojim likom, bez carskog. Nakon toga je Aurelijan poduzeo kaznenu ekspediciju, povratio izgubljena podruja, te 272. godine Palmyra je pala. Zenobia je pobjegla, no uhvatili su je i okovanu u zlato (prema legendi) odveli u Rim gdje je 274. uestvovala u Aurelijanovom trijumfu. Postoji vie pria o Zenobijinoj sudbini nakon to je odvedena u Rim. Prema jednoj do kraja ivota je ivjela u carskoj vili kod Tibera, po drugoj je izgnana u Tivoli gdje se udala za senatora i izrodila brojnu djecu. Po treoj Aurelijan joj je obrubio glavu36, no ova teorija je najmanje vjerojatna. Sudbina Palmyre nije bila nita bolja od sudbine njene kraljice. Aurelijan je unitio 273. AD., iako ne potpuno. Nakon to je 297. AD car Dioklecijan sklopio mir s Perzijancima Palmyra se ponovo nala u centru trgovakih puteva. Glavna cesta koja se zvala Strata Diocletiana je povezivala Damask s Eufratom i oko 300. AD namjesnik Sossianus Hierocles je dao sagraditi tako zvani Dioklecijanov kamp, a utvrenje ovog zdanja prema historiaru Procopius-u je uradio Justinijan (527-565 AD). U vrijeme Bizantije cele hramova Bela i Baal Shamina su pretvorene u crkve, a izgraene su jo dvije u zapadnom sektoru od materijala starih graevina. Krajem 5. i poetkom 6. st. AD Palmyra je postala rezidencija dinastije Ghassanida koji su u to vrijeme vladali Sirijskom pustinjom. 634. pala je pod vlast arapskog kalifa Abu
34 35

Asirski arhiv iz Maria Naturalis Historiae, v 88 36 Malalas sirijski kroniar iz 6. stoljea

59

Bakra. 745. Marwan II, zadnji Omayyadski kalif je sruio Justinijanove bedeme. Kasnije je pala pod vlast bagdadskog kalifa i ponovo zadobila vanost pod Bouridima Damaska (12. st.), Ayyubidima (12. 13. st.) i Mamlucima (13. 15. st.). Belov hram je pretvoren u tvravu, a cella u damiju i u to vrijeme je izgraen dvorac Emira Ibn Maan Fakhr-al Dina koji gleda na Palmyru. 1401. Palmyra je opljakana, a grad se sve vie gasi za vrijeme Osmanlijskog carstva dok nije sveden na razinu sela u kojem prebivaju razna plemena. Velika Kolonada Velikom kolonadom se naziva glavna ulica u Palmyri koja je s obje strane imala kolonadu i smatra se najbolje ouvanim dijelom grada. Dugaka je vie od 1 km, iroka oko 11m, orijentirana istok-zapad. Portici su ponovo podignuti smao na jednoj treini duine. Zanimljiva je injenica da je promjer stupova (0,95 m) iznosio desetinu njihove visine (9,5 m). Na polovici izmeu dva stupa nalaze se mjesta gdje su stajale statue. Ipak u onim prostorima najbliim slavoluku nikad nisu stajale statue, to je najvjerojatnije posljedica unitenja Palmyre i zarobljavanja njene kraljice 272. godine. Velika kolonada je datirana u kasno 2. st. Kada je Palmyra bila na vrhuncu. Belov hram Samatra se da je prvobitno ime ovoga boanstva bilo Bol, a da je postao Bel tek nakon asimilacije s babilonskim Belom Mardukom. Bela su povezivali sa suncem i mjesecom (Yarhibol i Aglibol), te je pored ove postojala jo jedna triada Baql Shamin, Yarhibol i Aglibol. Dananji ostaci hrama su sagraeni na ostacima hrama iz helenistikog perioda koji je sagraen na umjetnom uzvienju koje se kasnije pokazalo kao tell jer su na dubini od 6 metara naeni ostaci s poetka srednjeg bronanog razdoblja (2200-1500 pr. Kr.). Posveen je 32. AD, no izgradnja hrama se nastavila do sredine 2. st. AD Hram je sagraen po tradicionalnom sirjskom planu. Kvadratna povrina s preko 200 metara sa svake strane, zatvorena je visokim zidovima s porticima s unutranje strane. Hram ima veliko dvorite (210 X 205m) koje je karakteristino za orijentalne hramove, te cellu na sredini kojoj su mogli pristupiti samo sveenici. Cella je duom stranom okrenuta prema zapadu a, sa svake krae strane se nalazila duboka nia ili prostorija (gr. naziv je thalamos) to odgovara sirijskom planu hrama. Slike bogova su bile u prostoriji koja je bila na sjevernom kraju celle, dok se u prostoriji s june strane nalazio idol boanstva koji je koriten u procesijama na to ukazuje rampa koja vodi do prostorije. Stropovi thalamoia su monumentalni i ukraeni su geometrijskim ornamentima i rozetama. U sredini sjevernog stropa formirana je u kupolu koja sadri biste sedam palnetarnih boanstava s Jupiterom u sredini i sve ovo je okrueno zodijakom. Kozmika priroda Bela se pojavljuje u obliku orla s rairenim krilima koji se izdvaja od zvijezda. S lijeve strane se nalazi stepenite koje vodi na krov. Juni thalamos je okruen s dva stepenita, i slina konstrukcija je naena na brojnim hramovima Sirije, Libanona I jordana. Jo jedna orijentalna karakteristika je i to da peristil koji je okruivao cellu nije imao krov kao kod grkih hramova. Cella i peristil su imali svako poseban svod, dok se terasa celle izdizala iznad krova peristila. Vrijedno je jo spomenuti prozore na celi i nepravilnost ulaza koji se nalazi na duoj strani zbog junog thalamosa. Strop peristila izmeu ulaza i vrata celle je djelomino rekonstruiran i na njemu se nalaze 3 boanstva: Aglibol lijevo, u sredini Yarhibol, a desno Astarte ili Belti Belovu suprugu. Stupovi peristila su imali korintske kapitele od bronce. Polustupovi koji ukraavaju sjevernu i junu fasadu imaju jonske kapitele to ukazuje na raniju gradnju. Malo lijevo od celle nalazio se rtveni bazen na ijoj desnoj strani se nalazi podij sa stepenitem koje vodi do oltara na kojem su prinoene ivotinjske rtve. Izmeu rampe i oltara se nalaze ostaci velike sveane dvorane to potvruju brojne tesserae. Sjeverni, istoni i juni portici sastoje se od duplih redova stupova s prozorima koji omoguavaju pogled na grad. Zapdni portik je imao samo jedan red stupova , te su na rauevinama vidljive stepenice koje su vodile na krov, dok je sam krov sluio kao terasa. Na konzolama stupova su stajale statue poznatih graana na to ukazuju grki i palmirski natpisi. Propylaeum je imao troja glavna vrata koja su prema izvorima bila obloena bronzom. Vodila su do vestibula sa osam stupova koji su zamijenjeni zidovima 1132 ili 1133. Slavoluk

60

Stupovi junog portika zavravaju slavolukom. Sam slavoluk je rekonstruirao arhitekt Robert Amy 1930. godine. Nalazi se na mjestu gdje ulica kolonada skree juno prema Belovom hramu. Osnova je u obliku slova V tako da perspektiva ostaje ista sa svake strane. Ima centralni luk koji s obje strane ima nii luk. Ovi nii lukovi na sjevernozapadnoj strani nalazili su se ispod portika koji su uokvirivali svaku stranu ulice, dok su oni na jug-zapadu prestavljali dio trostrukog luka. Prelaz s jedne fasade na drugu je uraen na slijedei nain. Dvije fasade kreu iz iste toke iz toke slova V centralnog luka, udaljenost meu fasadama je dovoljno iroka za prijelazni luk koji postaje dio jugozapadnog zida velikog centralnog luka. Iznad lukova zid je podupirao dugako postolje za statuu (konjanika?). Postolje na malom sjevernoistonom luku ima ostatke grkog natpisa. Teatar Iskapanja su poela 1952. godine a danas se vri restauracija. Datacija varira od autora do autora. Schlumberger ga stavlja u kraj 2. st. AD, dok ga Michalowsky stavlja u prvu polovicu istog stoljea. Orkestra je polukruna s promjerom od 20 metara iznad koje se nalazi gledalite. Danas je ostalo smao 9 redova podijeljenih u 11 sekcija, no smatra se da je gledalite bilo znaajno vilje. Prednja strana pozornice je najvjerojatnije bila mramorna i ukraena s jedanaest skulptura. prednja strana scaenae ima troja vrata na pozornicu s dodatkom jo dvoje malih sa svake strane. Centralona vrata (porta rigia) su najvea i postavljena u eksedri, obino su polukruna, no u ovom sluaju ona su poluovalna. Ovaj poluoval je okruen s est slobodnih stupova. Osnove ostala dvoja vrata su pravokutne, a druga dvoja manja iznad imaju 2 nie jednu iznad druge. etiri stupa (mnogo vea od drugih) 2 jedan iza drugog na svakoj strani su okvirivali porta rigia to je davalo izvjesno teite centralnoj kompoziciji i mnogo je vjerojatno da je isto ponovljeno na drugom katu. Iza scaenae frons vrat vode direktno na juni portik velike kolonade. Tertrapylon Sastoji se od etiri neovisna pylona svaki s etiri velika korintska stupa od sivog granita koja su postavljena na kutovima kvadratne platforme od 18 m2. Svaki stup je imao identianu platformu i unutar svake je stajala statua. Ostaci samo jednog stupa su naeni dok je ostalih 15 napravljeno od betona koji se podudara u boji i obliku. Rekonstruirani su 1963. godine. Dioklecijanov kamp Navodno se nalazi na mjestu Zenobijine palae iji ostaci jo uvijek nisu pronaeni. Dioklecijanov kam se nalazi u zapadnom dijelu Palmyre, koji se smatra najstarijim urbanim centrom u Palmyri. Ovdje su naeni ostaci nastambi sa zidovima poligonalnog tipa datirani u kraj 1. st. zajedno sa stupom s natpisom 64 AD. Na ovom podruju su naeni i brojni oltar s posvetom "Nimenovanom bogu37". U kamp se ulazilo s Ulice kolonada Damaska38 kroz ulaz s tri luka koji se naziva portapraetoria u zapadnom portiku ulice i ova struktura se nalazila na starijoj graevini. To je bio ulaz u castra Romana i zapadno odatle vodila je glavna ulica kampa Via principalis uokvirena porticima. Na mjestu gdje Via principalis sijee Via praetoria pod pravim kutom nalazi se masivni tetrapylon u obliku etverostrukog luka39. Ulica zavrava vrstom propylaea koju je sagradio Hierocles. Ovo je vodilo preko monumentalnog stepenita do dijela s oltarima koji je predstavljao uvod u Tempie of signa koja je stajala na visokog podiju koji je stajao na visokom podiju ispred kojeg se naltio portik s etiri monolitna korintska stupa na stepenitu od 16 stepenica. Iza ovoga je naen zid hrama s krovom unutar kojeg se nalazio Holy of Holies. Tu se nalazila i velika dvorana 60 m dugaka, 12 iroka s bogato ukraenim ulazom prekoputa celle. Na ulazu se nalazion natpis koji imenuje Sosianusa Hieroclesa kao graditelja kampa. Sa svake strane centralne celle su se nalazile ostale prostorije u koje se ulazilo kroz ulaze sa stupovima40. Hram Baal Shamina
37 38

"on ije ime je zauvijek blagosovljeno, milosrdni i dobri" Damascus colonnade street 39 quadrapartire arch 40 pillared entrance

61

Baal Shamin41 je gospodar nebesa42 i oluja, te plodnosti koja proizilazi iz kia, izvora koji su pustinju pretvorili u oazu. Sam hram je jedan od rijetkih graevina u Palmyri koje su u potpunosti iskopane. Sa sjevrne strane hrama nalazi se prostrano dvorite sa sve etiri strane okrueno porticima s kolonadama. Natpisi na stupovima da je gradnja zapoeta 23 AD, iako je zapadni portik ponovo podignut 257. AD za vrijeme vladavine Odeanta43. Posebno su zanimljivi kapiteli stupova na zapadnom portiku. Dok su oni na jugu, sjeveru i istoku korintski44, oni na zapadu osnovnim oblikom su korintski, no listovi akantusa su zamijenjeni neukraenim listovima lotosa45. Ovo ukazuje na trgovaku i politiku povezanost Palmyre s Egiptom, te egipatski kulturni utjecaj. U temeljima junog portika su pronaeni temelji prostorije za bankete 46 koja je prema natpisima podignuta 67 AD i isto vrijeme kad se sjeverni portik poeo graditi. Ova prostorija je preureena kad je sagraen hram, te je juni portik otvoren s obje strane. Blizu temelja ove prostorije nalazi se stup sa ugraviranom slikom, to se rijetko moe nai. Glava nedostaje i ostalo je dosta uniteno, no moe se vidjeti odjea. S obzirom na injenicu da je pleme Beni Ma'azin dugo boravilo u prostoru hrama47 ovo se pripisuje njima. Juno dvorie je mnogo manje, no takoer okrueno porticima s kolonadama. Stupovi su u helenistikom stilu kao i oni na sjevernom dvoritu. Jedan od stupova sjevernog portika je ponovno dignut i na njemu je naen natpis iz 149. AD to nam daje dataciju ovog dijela zgrade. Izmeu ta dva dvorita nalazio se sam hram Baal Shamina. Hram je imao portik sa est stupova. Iznad prednja etiri se nalazio pediment. Stup s lijeve strane nosi natpis iz 130. AD48, te spominje Hadrijanovu posjetu Palmyri. Hram ne stoji na na podiju, do njega su vodile samo dvije stepenice, to je u skladu s orijentalnim tradicijama. Boni zidovi su ukraeni stupovima, te su imali prozore s pedimentima visoko na bonim zidovima. Ono to ini posebnim ovaj hram je unutranjost celle koja je bogato ukraena stupovima i osvjetljena prozorima, a fasada ima portik s etiri korintska stupa. I ovaj hram je za vrijeme Bizanta pretvorenu u crkvu. Umjetnost Palmyre Umjetnost Palmyre se moe smjestiti u razdoblje od 1.st pr. Kr. do 3. st. AD. Na prvi pogled se ini grko-rimskom no daljne prouavanje otkriva sirijske, mezopotampske, iranske , Indijske utijecaje to se posebno odnosi na reljefe koji ostaju orijentalni i pod rimskom okupacijom. S druge strane arhitektura i urbanizam otkrivaju jake zapadne utjecaje. Plan grada je grko-rimski: glavna ulica sa stupovima koja prolazi kroz grad s istoka na zapad, agora, teatar i kupalita. Originalna palmirska umjetnost se ogleda u skulpturi koja je raena u krenjaku s planina koje okruuju sam grad. Glavna karakteristika palmirske skulpture je objektivnost. Svaka osoba je prezentirana individualno. Palmyra je poznata po pogrebnim skulpturama, odnosno reljefima49. Ove statue (reljefi) se sastoje od stele koja nosi statuu umrlog. Ova stela je sluila za zatvaranje nie. Oni prikazi na sarkofazima i na panelima iznad istih, pokazuju preminulog50 u leeem poloaju51 naslonjenog na laktu, pored nogu mu sjedi supruga, a izmeu njih stoje njihova djeca. Ponekad se na fasadi grobne kule nalazila neka vrsta balkona sa scenom banketa iznad. Ovo se tumai da pokojnik eli da ga se pamti po sceni iz svakodnevnog ivota gdje je on prikazan s pompom52.

41 42

Prema nekim autorima Baal Shamaan u poetku je najvjerojatnije bila boica 43 natpis na jednom stupu ga spominje kao kralja 44 iako je lie akantusa stilizirano u helenistikom stilu 45 isti detalj nalazimo i kod voluta, koje su uraene u helenistikom pojednostavljenom stilu 46 Banqueting chamber 47 to potvruju natpisi 48 ili 131. AD 49 Statue su vezane uz podlogu, pa ih zbog toga nazivao reljefima iako neki autori ih nazivaju statuama 50 najee se prikazuje mukarac 51 lei na leaju za bankete 52 ipak neki autori smatraju da ovo prikazuje gozbu na drugom ivotu

62

Neki reljefi pokazuju pokojnika u pratnji sestre ili ene, koja je prikazana kako plae s rukom koja dodiruje pokojnika s gestom aljenja. Pak drugi reljefi prikazuju majku okruenu djecom koja se od odraslih razlikuju po tome to su manja. U ruci dre groe ili pticu53 Slika 1: Pogrebni reljef ene u hitonu i s himationom koji joj pokriva glavu kao veo. Na glavi ima i pokrivalo u obliku turbana i dijademu s viseim nakitom. U uima ima visee naunice. Na vratu ima dvije ogrlice: jedna je sa diskom i srpom54. Na svakoj ruci ima narukvice, na prstenjaku desne ruke ima prsten i dva mala na malo prstu lijeve ruke. Na hitonu ima okrugli bro s tri visea lanca. Na pozadini reljefa, s desne strane glave, nalazi se natpis na grkom. Slika 2: Pogrebni reljef torza mukarca ija je kosa s loknama. Usne i nos su oteeni. Iznad usana ima brkove, te bradu. Nosi hiton i himation preko lijevog ramena. U ruci dri neidentificiran objekt. Na malom prstu lijeve ruke ima prsten s peatnjakom. Ui mu nisu u potpunosti izraene to moe ukazivati na dodoavane detalja bojom. Aramejski natpis se nalazi u pozadini s desne glave. U bogatijim kuama Palmyre nailazimo na mozaike s prikazime iz mitologije. Freske su manje konvencionalne, no na alost veina je unitena, naroito one u hramovima i kuama. Najpoznatija freska je freska orla55 iz Grobnice tri brata. Na pregradnom zidu iste grobnice nalazi se slika Harion i njegove ene56 ispod vinove loze57 (slik3). Jo jedna poznata freska je freska Dioniza koji sjedi ispod vinove loze koja raste iz kantarosa. Sve freske su uraene na glatkom sloju maltera i bojama s metalnim oksidima. Mnoge freske su u biti obojeni crtei s izraenim konturama. Posebno je zanimljivo da se ponekad na reljefima (u pozadini) esto javlja zastor te grane palme sa svake strane. Smatra se da bi ovo trebalo pretstavljati podjelu izmeu ivota i smrti, no otvorena je i mogunost da predstavlja zastor iza kojeg se nalaze boanstva.

8. Smirna 9. Al Mina

53 54

posebno ako se radi samo o jednom djetetu sunce i mjesec 55 vjerovalo se da orao umrlog nosi do sunca 56 okrenuti su jedno drugom 57 vinova loza je simbol besmrtnosti

63

64

You might also like