Sadržaj
PRAVOPIS 1. Pisanje velikog i malog slova 1.1. 1.2. 1.3. 2. Velikim slovom Malim poĉetnim slovom Pisanja rijeĉi iz drugih jezika 6 7 7 9 10 11 11 11 12 17 18 18 19 25 28 30 31 33 35 36 37 40 41 42 42

Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijeĉi 2.1. 2.2. Sloţenice Polusloţenice

3.

Reĉeniĉni i pravopisni znakovi

KRATICE GLAS 1. Fonetika i fonologija 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.6. Glasovne promjene Podjela glasova Nastanak glasova Govorni organi Glasovi ĉ, ć, dţ i Ċ Naglasni sustav suvremenoga hrvatskog jezika

JEZIĈNO IZRAŢAVANJE RIJEĈ 1. Tvorba rijeĉi 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Prefiksalna tvorba Sufiksalna tvorba Prefiksalno-sufiksalna tvorba Slaganje

2

1.5. 1.6. 1.7.

Srastanje Preobrazba Tvorba sloţenih skraćenica

43 43 44 45 46 48 50 52 53 55 56 56 57 58 60 61 62 62 63 64 65 66 68 69 73 73 74 74 74 3

VRSTE RIJEĈI 1. Promjenjive 1.1. 1.2. Imenice Glagoli Kondicional I Kondicional II Glagolski oblici 1. Jednostavni glagolski oblici 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 2. Infinitiv Imperativ Prezent Aorist Imperfekt

Sloţeni glagolski oblici 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Perfekt Pluskvamperfekt Futur I Futur II

1.3. 1.4. 1.5. 2.

Pridjevi Brojevi Zamjenice

Nepromjenjive 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. Prilozi Prijedlozi Veznici Usklici

1. 1.2. 3.2.1. Reĉenice po sastavu 1.2.2. Sastavne Rastavne Suprotne Iskljuĉne (izuzetne) Zakljuĉne Reĉeniĉni niz 2.1. 1. 1.1. 1.4. Upravni i neupravni govor RJEĈNIK 1.5.4. 1. 1.3.4. Ĉestice 74 75 76 77 77 78 78 79 79 79 80 80 83 83 84 85 85 85 85 86 86 86 87 87 88 88 89 90 90 4 Naglasnice i nenaglasnice REĈENICA 1.6. 2. 1. 1. 1.2. 1.5.3.1. 1.5. Predikatna reĉenica Subjektna reĉenica Objektna reĉenica Atributna reĉenica Priloţne reĉenice Nezavisno sloţene reĉenice 1. 1. Leksem .5.3. Predikat Objekt Priloţne oznake Subjekt Atribut Apozicija 3.5. Zavisno sloţene reĉenice 1. 1. 1. Dijelovi reĉenice (sluţba rijeĉi) 1. Jednostavna Sloţena 1.

Sinonim Homonimi Antonimi Vremenska raslojenost jezika Leksik „na prijelazu” Podruĉna raslojenost jezika Funkcionalna raslojenost leksika 91 91 92 93 93 94 94 96 105 109 JEZIK . 8. 6. 5. 3. 7.2.RAZVITAK KNJIŢEVNOTEORIJSKI POJMOVI PODJELA GLASOVA PO PROLASKU ZRAĈNE STRUJE 5 . 4.

na njihove oblike i skupove rijeĉi Sadašnji pravopis je FONOLOŠKO-MORFOLOŠKI o o FONOLOŠKI – utemeljen je na glasovnom naĉelu.ropski (glasovna promjena) hrvatska . traţi da se isti fonem (glas) piše uvijek istim znakom (slovom) KORIJENSKI – pri pisanju pazi da se isti morfem uvijek piše istim slovima bez obzira što se u razliĉitim glasovnim okolinama razliĉito izgovara (ne navode se glasovne promjene) Patka različito se izgovara i čuje patak robski . korijenski.Pravopis Sustav odnosno skup pravila prema kojima se grafijski znakovi (slova) odreĊenoga jezika biljeţe pri pisanju rijeĉi i reĉenica Pravopis moţe biti: fonološki. tj.hrvacka korijenski fonološki kod kuće – kotkuće (nema glasovne promjene kod spojeva riječi) korijenski 6 . etimološki (morfološki) Osnovna obiljeţja nekom pravopisu daje naĉin na koji se pišu pojedine rijeĉi s obzirom na glasove koji ih sastavljaju.

1. poĉasti. - Titule Njegovo Visočanstvo. „stvarno ste mi puno pomogli. kaţe Petar. - - - zanimanja malim slovom Dolazi ministar. PRVA RIJEĈ U REĈENICI svaka nova reĉenica nosi novu misao i piše se velikim slovom prva rijeĉ upravnog govora „Ne znam”. piše VS Poštovani gospodine ravnatelju. dodatnog znaĉenja. Puno vam hvala „ . Vi. „pomoći ćete mi. 1. Tvoj. iz poštovanja.” ako je u oslovljavanju u pismu uskliĉnik. PISANJE VELIKOG I MALOG SLOVA 1.1.1. Vi. sljedeća reĉenica poĉinje VPS. Vaš. VELIKIM SLOVOM pišu se rijeĉi zbog isticanja. Njezina Ekselencija. nema zareza „Ako doĎete. Vaš – ako se u pismu obraćate jednoj osobi.” „Hvala!” kaţe Petar. ako je bez vlastita imena. piše se VPS Dolazi predsjednik Mesić. Dolazi Predsjednik.” kaţe Petar. tada se. ako je zarez MS 1. doktor – MS 7 - . Vaša Visosti akademik. RIJEĈI IZ POĈASTI Ti.2. slagao je Marko. Molim Vas Nazivi poglavara drţave.1.1.

Hum na Sutli) Imena drţava (Sjedinjene Američke Drţave. Ambi) (Zagreb.1. Marko. Gustav → Gustavov. -in) (Matoš → Matošev. Aldo) (Dalmatinka. koji bi se i izvan naziva (samostalno) pisao VPS   Imena ulica (Ulica kralja Tomislava. Pluton) (Bog. Kiklop) Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica (-ov. a od ostalih ĉlanova samo onaj koji je i sam vlastito ime. Republika Hrvatska) Imena kontinenata (Sjeverna i Juţna Amerika) u svim ostalim sluĉajevima se VPS piše samo prvi ĉlan. tj. Aldo → Aldov) Prezimena (Horvat. Baldani. VLASTITA IMENA o Jednoĉlana            o Imena (Pero.1. Jahve. Imena ljudi prema pripadnosti narodu. Osijek) Imena naseljenih mjesta Imena drţava (Slovenija) Imena kontinenata Imena proizvoda (Europa. Isus. Azija. Blaţena Djevica Marija) Naseljena mjesta (Slavonski Brod.3. Frankopanska ulica. Austro - Ugarska. Afrika) (Vegeta) Višeĉlana  svi se ĉlanovi višeĉlanih imena (osim veznika i prijedloga) pišu VPS kod:      Osobna imena ljudi i boţanstava (Petar Krešimir Četvrti. -ev. kraju… Krčanin) Imena boţanstava i mitoloških bića Imena ţivotinja (Bambi. Ulica kralja Petra Krešimira IV. Miki. Brlić – Maţuranić) Nadimci (Miško. Kiki.) Imena naselja (Cvjetno naselje) 8 .

Čudnovate zgode šegrta Hlapića) Imena filmova (Na rubu zakona. 9 . Blagdan blaţene djevice (Bjelolasica. završio je Drugi svjetski rat. Pluton. Udruga branitelja iz Domovinskog rata. Globus. Plitvička jezera) Imena planina Zagrebačka gora) Imena nizina (Panonska nizina) Imena polja (Lonjsko polje) Imena blagdana Marije) Imena ustanova. Istra. srednji vijek. povijesnih dogaĊaja i razdoblja (opći su pojmovi) i umjetniĉkih epoha (ilirizam. 1. Petar Pan. renesansa. devetnaesto stoljeće. titule uz ime (kralj Zvonimir) nazivi društvenih pokreta. Mala sirena. Sisačko – moslavačka ţupanija) Imena gradskih naselja (Autocesta Zagreb-Split) Imena krajeva (Zagorje. Glorija) Imena nebeskih tijela Mliječna staza) (Mars. Dalmacija) Imena voda (Sava. udruga pravosuĎa. Maţuranićev trg) Imena ţupanija (Zagrebačka ţupanija. Hrvatsko zagorje. (Ministarstvo knjiţnica. Gradska škola knjiţnica. Sveučilišna Vinogradska bolnica. Neptun. Moslavačka gora. organizacija. humanizam. Velebit. Dalmatinska zagora. Osnovna     Ivana Gorana Kovačića. Seljaĉka buna) 1945. Zvjezdane staze) Imena novina (Jutarnji list. Večernji list. Uran. MALIM POĈETNIM SLOVOM PIŠU SE : o o zanimanja. Jadransko more. (Nova godina.2. romantizam) ako se društveni pokreti obiljeţavaju vremenski pišu se VPS (Prvi svjetski rat.          Imena trgova (Trg bana Josipa Jelačića. Učiteljaska akademija (ili Akademija ako se zna koja je)) Imena knjiga (Priče iz davnina.

Često sam mislio na drugi svjetski rat. o o o o o nazivi pripadnika pokreta, uĉenja, stranaka, klubova (ilirac, franjevac, dinamovac, hadezeovac) nazivi vjera (islam, kršćanstvo, budizam, katoliĉanstvo…) nazivi ţivotinjskih pasmina (bernardinac, koker…) odnosni pridjevi na -ski, -ški,-čki, -ćki izvedeni od zemljopisnih imena i imena stanovnika (hrvatski, paški, gospićki…) osobna imena u sluţbi općih imenica (najĉešće mjerne jedinice i proizvodi) (amper, ford, mercedes…)

1.3.

PISANJA RIJEĈI IZ DRUGIH JEZIKA
 PRILAGODBA POSUĐENICA – posuĊenice se prilagoĊavaju hrvatskom jeziku na grafijskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj, semantiĉkoj razini RIJEĈI STRANOG PODRIJETLA

STRANE RIJEĈI (cool)
TUĐICE (bajt)

POSUĐENICE

PRILAGOĐENICE (referencija)

USVOJENICE (šećer)

PosuĊenice se s obzirom na uklopljenost u hrvatski jezični sustav dijele na: o TUĐICE – posuĊenice koje su pravopisno prilagoĊene hrvatskom glasovnom sustavu, ali sadrţavaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskom jeziku (bicikl, fajl, lift, sakő, bife, roza, drap, lila) o PRILAGOĐENICE – posuĊenice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno prilagoĊene hrvatskom jeziku (bit, centar, čip, kursor, printer, sida)

10

o

USVOJENICE – rijeĉi koje su tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih rijeĉi (šećer, lopta, krevet, šunka, odličan, aktuelan, ofenziva) Tea – Teji, Mario – Mariju, Andre – Andreju

2. SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI
Pogledat ću te u oči.   Svaka rijeĉ se piše odvojeno Spajanje je dozvoljeno samo ako dobijemo novo znaĉenje To sam riješio usput. To sam našao uz put. Pogledat ću te uoči…

2.1.

SLOŢENICE
autocesta aero, auto, eko  uvijek se pišu zajedno aeromiting autoškola kemoboja

2.2.

POLUSLOŢENICE

Pišu se sa spojnicom (–)

rak-rana

(rak-rane)

ne sklanja se

svaka rijeĉ sadrţava svoj naglasak Internet-stranica (ili internetska stranica – uvijek je bolje zamijeniti ovim

izrazom!!!)

11

3. REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI
 REĈENIĈNI - sluţe za rastavljanje teksta reĉenice i njezinih dijelova (zadatak im je ponajprije u tome da se zna kako napisano treba razumjeti)   ., ?, !, …, ,, ;, :, -(crtica,) –(spojnica), '(polunavodnici)

PRAVOPISNI - sluţe za razumijevanje kako što treba proĉitati  ., ,, - (crtica), –(spojnica)

3.1.

TOĈKA (.)
o kao reĉeniĉni znak  stavlja se na kraju reĉenice Marko ide u šumu. o kao pravopisni znak    upotrebljavamo pri pisanju kratica npr. , tj. , itd. Pavao Pavličić P.P.

pri pisanju inicijala imena i prezimena pri pisanju rednih brojeva i godina 2005./2006., 5.-6.

prvi 1., sedmi 7., 1999., 2005.,

3.2.

ZAREZ (,)
o kao reĉeniĉni znak  upotrebljavamo ga pri nizanju Mama je kupila groţĎe, jabuke, kruške i šljive.  odjeljuje dijelove koji se niţu o suprotne reĉenice  nema zareza  kada se veznik nego nadovezuje na komparativ 12

te. ili. Mama je u dućanu.da joj je sin blijed i nesretan. Učit ću ili ću dobiti jedan.… Bio sam u: Zagrebu.  o o   Ispred nego i već kada u prvoj reĉenici dolazi Ne samo Ne samo da je lijep i pametan nego i …. zakljuĉne reĉenice U autu sam. hrvatski knjiţevnik (inverzija) Osim u rečenicama koje imaju veznike i. niti.Jesi li danas pametniji nego jučer. pa. prekid nabrajanja. ni. CRTICA (-) o kao reĉeniĉni znak  odjeljuje umetnute dijelove reĉenice Vidi majka . nezavršenost misli Bilo je to moje prvo bjegunstvo te vrsti (…) Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve. 13 . o kao pravopisni znak  glavni brojevi od decimalnih jedinica 8..4. a mama je u dućanu. osim Mato Lovrak. (U autu sam. 25 min 3.3. TROTOĈJE (…) o njime oznaĉavamo izostavljanje dijela teksta. isprekidan govor (stanke u govoru). Puli… 3. Osijeku.sve kroz suze .) iskljuĉne reĉenice nominativ i vokativ su neovisni padeţi i mogu funkcionirati kao samostalna reĉenica atribut i apozicija se ne odvajaju zarezom.

a on se ne pojavljuje. futur prvi. tj.  odjeljuje dva udruţena naziva ili imena Utakmica Dinamo . gdje je stajao.) o nešto izrazitije od zareza odjeljuje jedan dio teksta od drugoga Gdje kojega Sunce oborilo. perfekt.Moguš. tu se pod njim i glib otvorio. o kao pravopisni znak  zamjenjuje prijedlog DO izmeĊu brojeva Ljetovat ću na moru 10 .upita Marko. pluskvamperfekt.Hajduk Izašlo je četvrto izdanje Hrvatskoga pravopisa Babić . u glib pada. OdreĊuje smjer kretanja Udaljenost Zagreb . aorist.Što ima? . (Ljetovat ću na moru od 10 do 15 dana.  oznaĉuje udaljenost izmeĊu mjesta.Finka . a glib se otvara. o o upotrebljava se u nabrajanju reĉenica ili reĉeniĉnih dijelova koji poĉinju malim slovom Glagolski oblici:   vremena: prezent.15 dana.  oznaĉuje duţe stanke ili izostavljeni tekst Čekam. TOĈKA SA ZAREZOM (. čekam . oznaĉuje upravni govor i zamjenjuje navodnike „Što ima?” . → . 3.upita Marko.) veliki je hrvatski pjesnik. imperfekt. tu mu grob nastao.1890.. 14 . futur drugi naĉini: ……….5. .) Ivan Maţuranić (1814.Varaţdin iznosi 70 km.

ZAGRADA ( ( ). 3.3.7. [ ].9. UPITNIK (?) o stavljamo ga na kraju upitne reĉenice Kada si išao na put? Zašto? 15 . IZOSTAVNIK ILI APOSTROF (') o zamjenjuje izostavljeno slovo u rijeĉi Al' tuţna … Šta se ima više reć' 3.Ima Hrvoje još jedan. { } ) o kao reĉeniĉni znak  odjeljuje od ostaloga teksta dio koji je manje vaţan Hrvatski narod… to smo svi mi. NAVODNICI („ ”. Posjetili smo „Kobilju glavu”. Postili smo restoran Kobilja glava. Krleţa) o kao pravopisni znak  sluţi kao skraćeno oznaĉivanje dvostrukih likova rijeĉi i oblika reĉenica crk(a)va – crkava s(a) = s i sa 3. < >.8. u tiskanom tekstu upravni govor oznaĉuje se uglavnom crticom. « ») o oznaĉuju upravni govor i navode (doslovno navoĊenje neĉijih rijeĉi) Rekao je: „Ima Hrvoje još jedan. Rekao je: .6. (M.” objašnjenje o upravni govor Umjesto navodnicima.

ţen–a.3. 50–ih (u tiskanom obliku pišu se bez razmaka!!!) PLEONAZMI dječji kinderbet oko 50–ak 16 . SPOJNICA (–) Za–greb. nemoj me tući! Pazi! Nemoj! koristi se u imperativu i optativu 3. 50–godišnjica.10.11. USKLIĈNIK (!) o o stavljamo ga na kraju uskliĉne reĉenice Mama.

Kratice
o o PRIGODNE – koje mi pišemo, kako ţelimo STALNE  Obiĉne – pišu se malim poĉetnim slovom i sa toĉkom na kraju t., g., v., o. g., m. r., i dr., npr., itd., tj., jd. (jednina), mn., g. ili gosp.  kod gĎa i gĎica nema toĉke  Sloţene (sastavljene) Osnovna škola Jure Kaštelana Hrvatsko narodno kazalište OŠ Jure Kaštelana HNK (HTV–a)

Hrvatska televizija

HTV

Narodni magazin

Nama (normalna deklinacija)

PAZI!!!!

Inicijali imena ljudi Aldo Baldani A. B. PIŠU SE S TOĈKOM

o

Od kratica razlikujemo znakove!!!!! To su meĊunarodno prihvaćene oznake mjernih jedinica, kemijskih elemenata, novĉanih jedinica, imena drţava, strana svijeta, struĉnih termina i sliĉni znakovi. Ĉitaju se kao puna rijeĉ. m – metar, kg – kilogram, A – amper, EUR – euro, HRK – hrvatska kuna, CH – Švicarska, S – subjekt, N - sjever

17

Glas
o o o o o o hrvatski jezik ima 32 glasa – a, b, c, č, ć, d, dţ, Ď, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ţ, te glasove ŗ i įe slogotvorno ŗ nosi naglasak (prst, krv) įe (jat) - cvijet (cvit, cvet) – jednosloţna rijeĉ - svijet Jednoslovi su: a, b, c, č, ć, d, Ď, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, š, t, u , v, z, ţ Dvoslovi su: dţ, lj, nj. (pišu se uz pomoć dvaju slova za jedan glas) SLOVO je pisani znak za glas. (slovo pišemo, glas izgovaramo) P-r-i-č-a-t-i

1. FONETIKA I FONOLOGIJA
o Znanstvene discipline koje se bave glasom   o FONETIKA – artikulacijsko-akustiĉna svojstva (izgovor i kako zvuĉe) FONOLOGIJA – kako ti glasovi funkcioniraju u pismu, govoru

FONEMI – najmanje jeziĉne jedinice koje nemaju svoje znaĉenje, ali imaju razlikovnu ulogu

v |u |k ↓ fonem

p| u |k

m |u |k

18

1.1.

GLASOVNE PROMJENE

1.1.1. JOTACIJA - Jotacija je stapanje nenepĉanika s glasom j u nepĉanik. grana (a) + je = granje

nepalatali palatal

k ĉ

g ţ

h š

c ĉ

t ć

d Ċ

s š

z ţ

l lj

n nj

c+j>ĉ d+j>Ċ g+j>ţ h+j>š k+j>ĉ l+j>lj n+j>nj s+j>š t+j>ć z+j>ţ o

klicati-kličem (klic+jem) mlad>mlaĎ blag-blaţi tih - tiši jak-jači sol-solju tanak- tanji (mlad+ji) (blag+ji) (tih +ji); (jak+ji) (sol+ju) (tan+ji) mahati-mašem (mah+jem)

pisati- pišem (pis+jem) smrt-smrću brz-brţi (smrt+ju) (brz+ji)

Ako imamo p, b, m, v, f + j = l (epentetsko) grm + je = grmlje palub+je = palublje

1.1.2. SIBIRALIZACIJA k, g, h ispred i u c, z, s o majka – majci

Sibilarizacija je glasovna promjena pri kojoj se jedrenici k, g, h, u nekim oblicima rijeĉi ispred i mijenjaju sa c,z,s (sibilanti). k, g, h + i > c, z, s (majka - majci, junak - junaci, krčag - krčazi, peci, teci, lezi, zapuh - zapusi) 19

1.dasaka.Vrbovca. h ispred e.6. š (junak . m. dobar . Ako se ustalilo u jeziĉnoj praksi moţe biti i postojano kao na pr.š.1.Tuhlja. daska .Čakovca. rekoh .ţ.topli.sestara.ptičica. Maĉek-Maĉeka. Ivanec . PALATALIZACIJA o o Glasovna promjena u kojoj se jedrenici k. ţ. g.Lika – Lici Amerika – Americi ODSTUPANJE kod etnika!!!! Splićanka – Splićanki Zagrepčanka – Zagrepčanki zeko – zeke (G) 1.4.momaka. Ponekad se palatalizira i c ispred samoglasnika e i i.duše. Vrabec .Vrapca. k.5. zec zeče. v 20 . g.sitni. i ili nepostojanog a u nekim oblicima rijeĉi mijenjaju s palatalima č.1. NEPOSTOJANO e o Neka kajkavska mjesna imena i prezimena izmeĊu dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste rijeĉi pa se takvo e zove (Belec . ptica . UMETNUTO l o ako je na kraju osnove b.dobri. Vrbovec . radostan .Belca. nikakav .mjeseče.reče.momka . duh . 1. NEPOSTOJANO a o Neke rijeĉi izmeĊu dva krajnja suglasnika imaju samoglasnik a koji ne dolazi u svim oblicima te rijeĉi pa se takvo a naziva nepostojano a. Čakovec . topao . Zebec-Zebeca. Tuhelj .3. p. sestra . h u ĉ. sitan .Ivanca).nikakvi.1.junače. mjesec . (momak .radosni) 1. rak .račić) 1.

Ovako umetnuto l zove se epentetsko l. v i glasa j umeće suglasnik l koji se onda s glasom j stapa u lj.7.glup + ji = gluplji 1.1.1. NAVEZAK (pokretni samoglasnik) o ne mijenja znaĉenje rijeĉi. u. moţe i ne mora biti (genitiv. anĎeo-anĎela. glup+ji> gluplji. a cijela promjena se zapravo smatra jotacijom. seoba-seliti)   činil+o = činio donosilac donosioci donosilaca Glagolski pridjevi Imenice m. ZAMJENA l > o o gib + ji = giblji ţiv + ji = ţivlji (kod jotacije) Vokalizacija je zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju rijeĉi. mislilac-mislioca.8. m. grm+je> grmlje.9. roda u N jednine N donosilac G donosioca D donosiocu 1. EPENTEZA o Epenteza je pojava kada se izmeĊu usnenih suglasnika b. e studenog → studenoga njim → njime hrvatskog → hrvatskoga navezak se ne mora pisati !!!! o OBAVEZNO PISANJE NAVESKA   prijedlozi s i sa k i ka sa četkom k meni sa mnom ka gradu. zdrav+je> zdravlje 1. ka klupi 21 .1. (čitao-čitala. dativ i lokativ) –a. p. grob+je > groblje.

22 . poda mnom 1. radi lakšeg izgovora izjednaĉuju se tako da oba postaju ili zvuĉni (z) ili bezvuĉni (b).10. JEDNAĈENJE SUGLASNIKA PO ZVUĈNOSTI o Kada se naĊu dva suglasnika razliĉita po zvuĉnosti jedan pokraj drugoga. Z + B = BB B + Z= ZZ  Ako se zajedno naĊu dva šumnika od kojih je prvi zvuĉan. prijedlozi nad. h. a drugi zvuĉan. njega. svat > svatba > svadba svjedočiti > svjedočba > svjedodţba t>d č>dţ bz>zz ZVUĈNI BEZVUĈNI B P D T G K Z S Ţ Š F H C DŢ Ĉ Đ Ć bezvuĉnici (+ f.1. prvi se zamjenjuje sa svojim zvuĉnim parnjakom. mene nada nj uza se  prijedlog koji završava na d nada mnom. pod. a drugi bezvuĉan. ĉ) Patkica se šeće. prvi se šumnik zamjenjuje sa svojim parnjakom vrabac> vrabca> vrapca gladak>gladka>glatka drugi>drugčiji>drukčiji teţak > teţka > teška  b>p d>t g>k ţ>š zb>bb bezvuĉnim Ako se zajedno naĊu dva šumnika od kojih je prvi bezvuĉan. uz ispred zamjeniĉkih enklitika njoj. joj. nj.

ĉ. z. PRIJEGLAS o zamjenjivanje samoglasnika o iza palatala. trbuščić 1. dţ. ţ. št. lj. Ď. ć. ć (palatala) → palatati mješčić. n i to po sljedećim pravilima:  glas s ispred glasova ĉ. h. nj zamjenjuje se sa š bijesan > bjesnji > bješnji nositi > nosnja > nošnja  glas z ispred glasova Ċ.1. h naĊe ispred š. ţd č. nj. š. dţ. ţ. št.1. z.1. orah + ĉić =oraščić. ć lj. lj.11. nj zamjenjuje se sa ţ kazniti > kaznjiv > kaţnjiv paziti > paznja > paţnja  kad se glas n naĊe pred glasovima b ili p zamjenjuje se glasom m stanbeni > stambeni prehranben > prehramben zelenbać > zelembać  suglasnik n kojim završava prefiks ili prvi ĉlan sloţenice ne zamjenjuje se sa m  jedan + put → jedanput kad se glas s. JEDNAĈENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE o Po mjestu tvorbe jednaĉe se suglasnici s. ţd + o = e muţ + o = muţem hrušt + o = hruštem 23 .12.

ţdrjebad ili ţdrebad) u izvedenicama na -ar.bjelina. ODSTUPANJA   Sloţenice sa spojnikom o Srednjonepčani. -ak (cvijeće . trijezan .cjelovit) u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (lijepiti .trjezniji. r. ţdrijebe .pripovjedaka.brjegovi. bijedan .tjelesa. brijest brijestovi)        u imenica s nejednakim brojem slogova (vrijeme . cijel . riješiti . ALTERNACIJA IJE/ JE o pravila o kraćenju i duljenju korijenskog sloga   Korijenski se slog krati: u mnoţinskim oblicima jednosloţnih imenica muškog roda (svijet . a u slogu imaju samoglasnik e Beč – Bečom   ţ.zvjerad.1.odjel) u zbirnim imenicama na -ad (zvijer .djelidba. popijevka .svjetovi.lijekovi.vremena vrjemena. lijevi . tijelo .cvjećar. srednjoškolski Instrumental jednine  Imenica m.13. vrijedan vrjedniji. rod švelja – šveljom posuĊenice bedţ – bedţom imidţ – imidţom kupelja – kupeljom padeţ – padeţom 1.bjedniji) u prednaglasnom poloţaju (bijel .ljepši.djeteta) u oblicima s tri uzastopna duga sloga (pripovijetka .ljepilo . ali se piše lijek . dijeliti .popjevaka) u komparativu i superlativu pridjeva (lijep . dijete . brijeg .ljepljiv. srednjovjekovni.rješiv.ljevak) 24 . koja se sastoji od 1 ili 2 sloga. odijeliti .

cjevčina.mješina.cjevčica) u augmentativa (cijev . -ica. trijeska > triješće) u imenica na -ost izvedenih iz pridjeva (lijen > lijenost.pri izvoĊenju imenica iz glagola prelazi u prije(prepisati > prijepis.    u deminutiva na -ić. bijel . a zraĉnoj struji koja izlazi iz pluća. zvijezda > zvijezdin) u glagolskom pridjevu trpnom -en (povrijediti > povrijeĎen) o Do duljenja skupa -je dolazi:   pri promjeni glagolskog vida (nasjeći > nasijecati. cijev .bjelkast.zvjezdica. -ev. prelaziti > prijelaz. slijepac > slijepčev. -ĉić. skupe cijene > skupocjen) o Korijenski se slog ne krati:        u dugoj mnoţini imenica (brijest > brijestovi) u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek > liječiti. Prolaz je otvoren ili zatvoren (djelomiĉno ili potpuno). -at. -it (cijev . vrijedan > vrijednost) u deminutiva na -ce. svijet . dogorjeti > dogorijevati) prefiks pre. -ka (odijelo > odijelce. predloţiti > prijedlog) 1.cjevast. snijeg > snijeţiti) u zbirnih imenica na -je (cvijet > cvijeće. -ĉica (mijeh . korijen korjenčić. mijeh .2. riječ rječit) u sloţenim pridjevima (dug + vijek > dugovjek. cijel > cijelost. zvijezda .svjetina) u pridjeva na -ast. grijeh > griješak) u posvojnih pridjeva na -ov. ţdrijelo > ţdrijelce. Prema tome se glasovi dijele na:   otvornike (prolaz je zraĉnoj struji slobodan od pluća do usne šupljine) zatvornike (prolaz je zraĉnoj struji djelomiĉno ili potpuno zatvoren) 25 . PODJELA GLASOVA o o Pri stvaranju glasova govorni su organi u razliĉitim poloţajima.mješić. -in (pijetao > pijetlov. -ak. grijeh > griješiti.

1. u (dvoglasi. Dijele se ovisno o: mjestu tvorbe. a glasnice pri tome trepere stvarajući ton.2. u) o Po naĉinu tvorbe na:    visoke (najzatvorenije) srednje niski (najotvoreniji) i. i. naĉinu tvorbe i treperenju glasnica. o Otvornici su:   o jednostavni (monofoni) sloţeni a. e) srednji (a) straţnji (o.2.2. diftonzi) ie Po mjestu tvorbe dijele se na:    prednje (i. OTVORNICI (samoglasnici. konsonanti) o Zatvornici nastaju tako da govorni organi zatvaraju prolaz zraĉnoj struji i to potpuno ili djelomiĉno. o. ZATVORNICI (suglasnici. o a PREDNJI VISOKI SREDNJI NISKI i e SREDNJI STRAŢNJI u o a 1. vokali) o Nastaju tako da zraĉna struja slobodno prolazi izmeĊu govornih organa.1. e. u e. Konaĉno oblikovanje glasa ovisi o poloţaju jezika u usnoj šupljini i naĉinu oblikovanja usnenog otvora. o Zatvornici su: 26 .

p. zvonaĉnici (poluotvornici.f.t. l.ĉ. l (vrh jezika dodiruje desni i oblikuje glas)  Nepĉanici (tvrdonepĉanici. sonanti) nastaju tako da se pribliţavanjem ili ĉak dodirivanjem nekih govornih organa zraĉnoj struji suzi i djelomiĉno zatvori prolaz. d. lj. z. p. h. c. d. lj. č. nj. ţ (jezik istovremeno dodiruje desni i tvrdo nepce) pravi nepĉanici . dţ. nj. b. zvonki. v (glas se oblikuju dodirom donje usne i gornjih zubi)  Zubno-desniĉki (dentali)   zubnici (dentali) .v)  šumnici nastaju tako da se dodirivanjem govornih organa zraĉnoj struji potpuno zatvori prolaz ili se ostavi tjesnac (prolaz) kroz koji se zraĉna struja tare. s. f. š. palatali)   prednepĉanici .k. velari) . z. j (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)  Jedrenici (mekonepĉanici. g. t. š. ţ. Zbog malog zatvora ti glasovi su ĉujni.ć. m (obje usne meĊusobnim dodirom oblikuju glas) zubnousneni (labiodentalni) .r. (b. ć. r. m. Ċ. c. a pri njihovoj tvorbi glasnice trepere. (j. dţ. n. Ď) o Po mjestu tvorbe zatvornike dijelimo na:  Usnenici (labijali)   dvousneni (bilabijalni) . n. s (nastaju tako da vrh jezika dodiruje samo zube) desnici (alveolari) . g. k. h (djelomiĉni ili potpuni dodir jezika i mekog nepca) o Prema naĉinu tvorbe zatvornike dijelimo na :  Zvonaĉnici se prema naĉinu tvorbe dijele na: 27 .

z. frikativi) tjesnac kroz koji se zraĉna struja tare slivenici (afrikate) (c. a kad ga zraĉna struja probije na istom se mjestu stvara tjesnac. naglo probijanje zraĉne struje stvara prasak.v. Pri izgovoru glasa v gornji zubi dodiruju usne.bočnici (laterali) . ć. Pri izgovoru glasa j prednji se dio jezika podiţe prema nepcu ostavljajući uzak prolaz.) o Šumnici su prema naĉinu tvorbe :   zapornici (praskavci.r 1.treptajnik (vibrant) . ĉ.r. n. v) Kod nastajanja tih glasova govorni organi se tako pribliţe da nastaje mali Nastaju tako da govorni organi najprije zatvore prolaz zraĉnoj struji.l. okluzivi) (b. r 1. a sa strane ostaje otvor kroz koji protjeĉe zraĉna struja. f. nj (nastaju tako što zraĉna struja slobodno prolazi kroz nos jer joj jezik blokira put u usnu šupljinu)  usnene . d. Pri tvorbi treptajnika (r) vrh jezika nekoliko puta trepne pri dodiru desni. a kad se prolaz oslobodi. k) Nastaju tako da se govorni organi potpuno spoje i kratkotrajno zatvore prolaz zraĉnoj struji. lj 2. p. pribliţnike .3. lj) nastaju tako što jezik dodiruje svod usne šupljine. l. nosne (nazalne) . v .j. ţ.m. lj. 28 . š. g. Sliveni su od dvaju artikulacijskih pokreta. dţ. Ċ) (s. lj . j. protočnike (likvide) . t.l.     tjesnaĉnici (strujnici. NASTANAK GLASOVA o Boĉnici (l.

29 .

Svoj konaĉni oblik glas dobiva uz pomoć ostalih govornih organa. koštani dio kojim je nadsvoĊene usna šupljina. a ostali pokretni ostvaruju razliĉiti stupanj pomiĉnosti pri oblikovanju glasova. GRAĐA I FUNKCIJA) o o Govorni organi su svi oni organi koji sluţe za proizvodnju glasova. meki pokretni dio)    resica (mali ovješeni završetak mekog nepca koji zatvara ili otvara zraku put kroz nos ili usnu šupljinu) glasnice (dva nabora kojima se dušnik suţava u meĊuglasniĉki prolaz) ţdrijelo (šupljina omeĊena spletom mišića koji svojim stezanjem suţavaju i skraćuju . iza njega je meko nepce nazvano jedro. nastaju bezvuĉni glasovi. dio izmeĊu gornjih sjekutića i nepca) nepce (tvrdi. 30 . desnima i nepcem. tj. prethrbata. Glas se tvori izdisajem zraĉne struje iz pluća koja prolazi kroz dušnik. To su:         pluća (dio dišnog sustava koja sluţe za stvaranje zraĉne struje) dušnik (hrskaviĉna cijev koja vodi zrak od plućnih krila do ţdrijela) grkljan (gornji dio dušnika koji sluţi za stavarnje glasova) jezik (vrlo pokretljivi mesnati organ koji se sastoji od vrha. GOVORNI ORGANI (POKRETNI I NEPOKRETNI. Zraĉna struja nakon toga dolazi u grlo i ţdrijelo koje vodi u usnu i nosnu šupljinu.1. a ujedno je i najuzdignutiji dio gornje ĉeljusti. zrak koji prolazi uzrokuje njihovo treperenje pa se oblikuju zvuĉni glasovi. a opuštanjem šire i produljuju tu šupljinu) o o Nepokretni govorni organi su: gornja ĉeljust sa zubima. Ako su glasnice prilikom prolaza zraĉne struje rastvorene i miruju. hrbata i korijena) usne (dva pokretna organa koja ĉine predvorje usne šupljine) zubi (gornji i donji koji se pokreću zajedno s donjom ili gornjom ĉeljusti) desni (zbrazdani dio iza zuba.4. a ako su lagano zbliţene i napete. grkljan s glasnicama.

jučer. sudjeluju u razlikovanju znaĉenja rijeĉi. -jaĉa. a usne se ispupĉuju i zaobljuju. sjevernjača. -ĉe (berač. -ći (komadić. Miklošič. Pantovčak) u slavenskim prezimenima (Lav Nikolajevič.1. moć. pčela)  u svim izvedenicama i padeţima ostaje č u izvedenicama i oblicima prema osnovnom k. grč. -oća. leĎa > nalećke) u sufiksima -ić. Jurčič) Fonem Ć dolazi:      u rijeĉima u kojima postanak nije vidljiv (bećar. naći. Đ o o tipiĉna mjesta. Črnomerec. kamenčić. noć) u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i Ċ (smrt > smrću. srednji dio jezika prislanja uz prednje nepce. reći. a usne razvlaĉe. šivaći. ćelav. znak > značiti. c (vuk > vučji. liješće     u sufiksima na -aĉ. dućan.  Fonem Ĉ dolazi :   u rijeĉima kojima postanak nije vidljiv (bačva. -ĉić. DŢ. Ć. micati > mičem. ćud. sljepoća. -aĉa. kći. -ĉina.5. pamtiti > pamćenje. zec < zečev)  iznimke triješće. smeĎ > smećkast. gledajući) umjesto Ċ ako se provodi jednaĉenje po zvuĉnosti (smeĎ > smećkast) u infinitivu ići. -aći. stric > stričev. GLASOVI Ĉ. -iĉar. olabavljuju. moći 31 . cjevčica. -ĉica. alkoholičar. ortografski i ortoepski problemi Glasovi ĉ i ć su dva razliĉita fonema što znaĉi da suprotstavljeni jedan drugomu. brat > braća. Pri izgovoru glasa ć vrh jezika se opre o donje zube. guščak (gusinjak) gušćak (gustiš) mlačenje (od mlačiti) spavačica (ţena koja spava) posječen (od posjeći) o mlaćenje (od mlatiti) spavaćica (košulja za spavanje) posjećen (od posjetiti) Pri izgovoru glasa ĉ vrh jezika se uzdiţe i prislanja uz desni. djevojče) u kajkavskim vlastitim imenima (Bedekovčina.

prst o Prema broju slogova rijeĉi mogu biti:     jednosloţne – prst. dţip. Ďavao. o. amidţa. brk. e. naručiti > narudţba) u rijeĉima sa sufiksom -dţija i izvedenicama od njih (galamdţija. samoglasnik. more. rukama. meĎa)  SLOG je najmanji dio rijeĉi koji se moţe samostalno izgovoriti. kraj. sad dvosloţne – mama. učiti > udţbenik. Ďak. i. šaljivdţija) u rijeĉima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom tuĊice iz turskog i engleskog jezika) (dţemper. grad > graĎanin. kuk. bjeţati višesloţne – podignuti. oruĎe. pidţama. dţungla. r) ne-strp-ljiv. reĉenica 32 . dati trosloţne – maslina. u. ruka. dţaba)  Fonem Đ (zvuĉni je parnjak glasa ć)   u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnog d (glad > glaĎu. U svakom slogu je jedan SAMOGLASNIK (a. evaĎelje. vidjeti > viĎen. ploviti. dţez. mlad > mlaĎi) dolazi u rijeĉima kojima postanak nije vidljiv (anĎeo. Fonem DŢ (zvuĉni parnjak bezvuĉnog ĉ)    na mjestu ĉ ispred zvuĉnog b (jednačiti > jednadţba. patlidţan.

nosīš). Redovito se javlja u genitivu mnoţine ( junakā. U hrvatskome knjiţevnom jeziku razlikujemo ĉetiri naglaska:     kratkosilazni (riba) kratkouzlazni (noga) dugosilazni dugouzlazni (majka) (ruka) kratki dugi silazni ∩ \\ uzlazni ∕ \ o Pravila o naglascima:      naglasak moţe stajati na svim slogovima osim zadnjeg na prvom slogu mogu stajati sva ĉetiri naglaska (istina. u odreĊenom obliku pridjeva (dobrī. zvečī) o o o Nenaglašeni slogovi razlikuju se samo po duţini (trajanju izgovora) pa mogu biti dugi ili kratki. selā). mač) zanaglasna duţina nalazi se uvijek iza sloga s naglaskom (dragā. Nikada nisu naglašene. koju zovemo zanaglasna duţina. Proklitike (prednaglasnice) su rijeĉi bez naglaska koje se nalaze ispred naglašenih rijeĉi i s njima tvore jednu naglasnu cjelinu ( prijedlozi. O zanaglasnoj duţini ponekad ovisi i znaĉenje rijeĉi. i blatnjavo → ĉitaju se zajedno Enklitike (zanaglasnice) su rijeĉi bez svoga naglaska koje se nalaze iza naglašenih rijeĉi. NAGLASNI SUSTAV SUVREMENOGA HRVATSKOG JEZIKA (pravila naglašavanja. od kuće. ţenā. uz prugu. more. zanaglasna duţina) o o Naglasak je isticanje sloga jaĉinom i visinom glasa. o o o o Neke rijeĉi nemaju svoj naglasak pa se zovu nenaglašene rijeĉi (nenaglasnice ili klitike).6. na tom. prepoznavanje naglasaka. prijateljstvo) u jednosloţnim rijeĉima stoje samo silazni naglasci (grad. veznici i nijeĉnica ne).1. Dugi slog obiljeţavamo crticom iznad dugog samoglasnika. a zimi. kretanje tona i duţina izgovora. u prezentu dobrōga). 33 . (nosīm. do škole. potok. Nositelj naglaska je samoglasnik ili slogotvorno r. znakovlje. Ponekad naglasak prelazi na proklitiku. luka) na unutarnjim slogovima (kod trosloţnih i višesloţnih rijeĉi) stoje samo uzlazni naglasci (visina. Naglasne jedinice su: jaĉina glasa.

ga/ nj. smo.ću. joj. se D . je/ ju. po. biste.me. će. bismo. bi. nam. biti . bi. te. ćeš. gl. ga. će nenagl.me. htjeti . nenaglašeni oblici glagola biti i htjeti nenagl. bi  zamjeniĉke G . ih. te. biti .bih. vas. gl. ćete. nas. vam. vas. si A .mi. im. je. si. ćemo. prez. su nenagl. po. nas. ih. po. aor. gl. je. mu. ti.sam. ste. se  upitna ĉestica li 34 . prez.

ĉitanje i pisanje. ĉitanja i pisanja. jezik.Jezično izražavanje        vaţno je u niţim razredima uĉenje jezika povezano je s pozitivnom okolinom polaskom u školu → standardni jezik temeljna zadaća → uĉenje jezika u funkciji (razliĉitim komunikacijskim situacijama) jeziĉno djelovanje → slušanje. pravogovornih i pravopisnih. te ljubav prema knjizi i knjiţevnom stvaralaštvu kao umjetnosti rijeĉi 35 . te stilskih normi hrvatskog jezika nuţnih za uspješnu usmenu i pisanu komunikaciju razvijanje jeziĉnih djelatnosti slušanja. izraţavanje. leksiĉkih. medijska kultura vaţno je uĉiti komunikacijsku gramatiku uspješna nastava jeziĉnog izraţavanja pretpostavlja: o o o primjenu osnovnih jezikoslovnih teorija. te osposobljavanje uĉenika za govorno i pisano sporazumijevanje u svakodnevnim situacijama o o o o o o proširivanje i usvajanje leksiĉkoga korpusa hrvatskoga jezika spoznavanje i usvajanje funkcije rijeĉi u razliĉitim priopćajnim sredstvima i funkcionalnim stilovima poticanje stvaralaĉkog izraţavanja na govorima svih triju hrvatskih narjeĉja ili individualnih hrvatskih idioma razvoj kognitivnih sposobnosti i logiĉkog zakljuĉivanja razvoj perceptivnih sposobnosti poticanje pozitivnog stava prema materinjskom jeziku. psiholingvistiĉkih i didaktiĉkih preoblikovanja za potrebe procesa ranojeziĉnog uĉenja usvajanje gramatiĉkih. govorenja. govorenje.

reći. morfem rek sa sadrţajem „usmeno priopćiti” ima morfem: reč. recimo. U riječi moli-m. re alomorfi su morfema rek sa sadrţajem „usmeno priopćiti”  Alomorfi jednog morfema mogu biti potpuno razliĉiti npr. značenje „jednina”. Prema tome morfi reč. rek. čovjek > ljudi 36 . Isti morfem u svim oblicima iste rijeĉi ili u razliĉitim rijeĉima nema uvijek isti izraz tj.   Morfemi kojima se stvaraju rijeĉi nazivamo rjeĉotvornim morfemima.Riječ   MORFOLOGIJA (od grĉ. značenje „sadašnje vrijeme”. MORF je izraz morfema. rec. re koji dolaze u oblicima rečeš. npr.rijeĉ) je dio gramatike koja prouĉava vrste rijeĉi i njihove oblike odnosno jedinice manje od rijeĉi koje imaju svoje znaĉenje.  ALOMORFI su razliĉiti morfi koji sluţe kao izraz istom morfemu odnosno varijante morfema nastale glasovnim promjenama na morfemskoj granici. rek. rekla. a morfemi kojima se stvaraju oblici iste rijeĉi oblikotvornim morfemima. morphe . logos. jedinica m ima svoje značenje i to tri značenja: značenje „prvo lice”. rec.oblik. isti morf. MORFEM je najmanja jedinica jezika koja ima svoje znaĉenje.

1. TVORBA RIJEČI OSNOVNA RIJEĈ glagol gledati imenica svijet noga metati o TVORENICA gledatelj polusvijet nogomet Osnovna rijeĉ i tvorenica su u tvorbenoj vezi – imaju istu TVORBENU OSNOVU Osnovna rijeĉ gledati tvorenica gledatelj tvorbena osnova gleda o OSNOVA moţe biti:   obliĉna (morfološka) tvorbena obliĉna gled-am∕ -aš ∕ -a gledatelj-a ∕ -u obliĉni nastavak tvorbena gledatelj o-gleda-lo o TVORBENA PORODICA RIJEĈI (rjeĉotvorna) pis-ati pis-ac pis-ar dopis-ati korijen 37 .

tvorbe. imamo:   TVORBENO MOTIVIRANE RIJEĈI stolarski stolarev TVORBENO NEMOTIVIRANE – ne bavimo se njima (nema analize) stol 38 . zvuĉnosti i ispadanje → prijevoj knjig(a) + ica > knjiţica iz + čitati > iščitati toĉiti – istakati – teći – otjecati o Više stajališta:  Tvorbeni naĉin        prefiksalna sufiksalna prefiksalno-sufiksalna slaganje srastanje preobrazba (konverzija) tvorba sloţenih kraćenica o o o o   vrsta rijeĉi koje nastaju tvorbom od koje vrste rijeĉi se tvore nove vrste rijeĉi sa semantiĉkog znaĉenja (znaĉajskog) – tvorba rijeĉi kojima se oznaĉuje vršitelj radnje TVORBENA ANALIZA kod tvorbene analize rijeĉi nastaju nove rijeĉi ili nova vrsta rijeĉi. po mj.KORIJEN dopisnica dopisnički  TVORBENA OSNOVA dopisnica dopisniĉki Na granici tvorbenih sastavnica dolazi do glasovnih promjena → palatalizacija → jednaĉ.

 U tvorbi razlikujemo tvorbene jedinice:    Prefiks (predmetak) – niz glasova koji dolazi na poĉetku tvorenice u prefiksalnoj tvorbi. tj. ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi Sufiks (dometak) – niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice. a sam nije ni rijeĉ ni njezina osnova (prijedlog) Spojnik (interfiks) – glas koji dolazi izmeĊu dviju osnova (sloţenice) PREFIKS | OSNOVA | SPOJNIK | OSNOVA | SUFIKS _______________________ ____ ↓ | ↓ ____ | tvorbeni šav Ĉistiti → ĉistaĉ → ĉistaĉica ____________________________ _____ ↓ | ______ ↓ | → sufiksalna tvorba Gledati → gledatelj → gledateljica  Vaţno je voditi raĉuna o bliţoj tvorbenoj rijeĉi Ne | ĉist | oća moţe biti i neĉist | oća bez | vez | an ↓ P ↓ O ↓ S → prefiksalno-sufiksalna → sufiksalna → prefiksalno-sufiksalna 39 .

samo modificira znaĉenje osnovne rijeĉi Predsjednik  podpredsjednik Prefiksi mogu biti samostalne rijeĉi (prefiks ne) 40 . ĉestica (ne. PREFIKSALNA TVORBA o o IZVEDENICE – nastaje nova rijeĉ SLOŢENICE – imaju 2 osnove    Ispred tvorenice se stavlja prefiks Prefiks moţe biti prijedlog.umor o TVORBENA OSNOVA – dio tvorenice koji ĉuva izraznu i sadrţajnu vezu s osnovom (od nje nastaju tvorenice) gledati o KORIJEN – najmanji zajedniĉki sastavni element svih tvorbeno srodnih rijeĉi 1. rijeĉce Mogu biti kombinacija stranih i hrvatskih rijeĉi post-diplomski (poslijediplomski) trans-kontinentalni (prijekokontinentalni)  Prefiksi i sufiksi se razlikuju s obzirom kako sudjeliju u tvorbi rijeĉi    Osnovna rijeĉ u sufiksalnoj tvorbi moţe biti morfološko razliĉita pisati pisar Uz isti sufiks rezultat je morfološko isti Stol stolar Prefiks nikada ne mijenja morfološku (vrstu) narav rijeĉi.šumiti morski .o TVORBENA PORODICA – niz tvorbeno povezanih rijeĉi (ĉlanovi su povezani i izrazom i sadrţajem) Pogledati pregledati nagledati se o NETVORBENA PORODICA .1.povezane izrazno (razliĉito znaĉenje rijeĉi) Šumski . ni).

en. cestovni) o Mogu biti domaćeg i stranog podrijetla (radioaktivnost. a tvorbenim se nastavkom od jedne rijeĉi dobivaju nove rijeĉi (cestar.2. -ac.er) prsten graver o Tvorba mlijek-o > mljek+ar mlijek-o > mlijek + ni . radioaktivitet) VRLO PLODNI SLABO PLODNI NEPLODNI (.ø > zujati Sufiks u tvorbi imenica s posebnim znaĉenjem -telj. -lac. -ič IzmeĊu tvorbene osnove i sufiksa dolazi do glasovnih promjena  jednaĉenje po   zvuĉnosti niz > niska tvorbi stan (ovati) > stamben pas > pašče    gubljenje suglasnika palatalizacija jotacija rus + ski > ruski grah > graščić prut > prut + je > pruće svjedoĉ (iti) 41 . SUFIKSALNA TVORBA o o Tvorbeni naĉin gdje se iza tvorbene osnove dodaje sufiks Tvorbeni se nastavak (sufiks) od obiĉnog (morfološkog) nastavka razlikuje po tome što obiĉni nastavak mijenja oblik iste rijeĉi (cesta. -nik.1. -ač. ceste). .mliječni  Treba razlikovati imenovanje „nastavaka“ mlaĎ + arija → tvorbeni sufiks (tvorbeni nastavak) mlaĎarij-a  → oblični nastavak (nastavak) Nastavak moţe biti i nulti ( ø ) mršav – ø mladić – ø    Nulti sufiks vid -ø > vidjeti zuj .

auto. SLAGANJE o Nastaju sloţenice u ĉijem su sastavu prepoznatljive dvije punoznaĉne rijeĉi  Prepoznaju se po spojniku (spojnom vokalu) vod| o | otpornost ↓ O ↓ spojni vokal bjel | o | očnica srednj| o | školski  Sloţenice nastaju i dodavanjem prefiksoida i sufiksoida koji su većinom stranog podrijetla (eko.4. midi. hidro) autocesta.3. nemoral   Sloţeno nesufiksalna tvorba (ĉisto slaganje) vod|o|otporan Sloţeno sufiksalna tvorba vod|o|otporn|ost deset|o|god|išnji 42 .1. video. PREFIKSALNO-SUFIKSALNA TVORBA o Imamo i prefiks i sufiks pod| mor | je 1. ekoškola   Kod prefiksoida je bitno da se piše zajedno sa osnovom MIJEŠANE TVORENICE (domaće i strane rijeĉi) Antitijela ↓ ↓ strana domaća (protutijela) ↓ O snagator.

6. PREOBRAZBA (konverzija) o Naĉin postanka novih rijeĉi u kojem se ne mijenja izraz ali rijeĉ iz jedne vrste rijeĉi prelazi u drugu pri ĉemu mijenja gramatiĉka obiljeţja i sintaktiĉki poloţaj (dobiva obiljeţje rijeĉi u koju se preobrazi) o VRSTE PREOBRAZBE:  POIMENIĈENJE – preobrazba rijeĉi u imenice mlada (djevojka) > mlada („mladenka”) pridjev u imenicu hrvatska (zemlja) > Hrvatska  POPRIDJEVLJENJE – preobrazba rijeĉi u pridjeve Misleći. Misleći pojedinac najveća je dobrobit društva.  prijedloţni izraz prilog prilog pridjev POVEZNIĈENJE .  POPRILOŢENJE . dolazimo do značajnog zaključka.preobrazba rijeĉi u veznike Kamo si krenuo? Idem kamo me noge nose. SRASTANJE o o o Nema spojni vokal Ĉvrsta tvorbena veza deset|o|god|išnji Imaju jedan naglasak  POLUSLOŢENICE   Imaju dva naglaska Pišu se sa spojnicom (oznaĉava da se prvi dio sloţenice ne deklinira) 1. Krajem zime dani postaju dulji. prilog veznik  POPRIJEDLOŢENJE . imenica prijedlog 43 .5.1.preobrazba rijeĉi u prijedloge Volim šetati rodnim krajem.preobrazba rijeĉi u priloge Radimo sve što nam padne na pamet. Naučio sam sve napamet.

je u 3. HAK) slovne sloţene skraćenice ĉitaju se po imenima slova od kojih su sastavljene (HNK → h n k. . i slično. l. jd. ZET.višeĉlani i sl. itd. i sl. HTV → h t v) – pišu se samo velikim slovima  slogovni uzorak  sastoji se od poĉetnih slogova ili poĉetnih dijelova osnovnih rijeĉi (Nama. INA (Ina). . o TVORBA SLOŢENIH SKRAĆENICA Poduzeće.7. o sloţene kraćenice postaju rijeĉi i ponašaju se kao samostalne rijeĉi HAZU (Hazu). i tako dalje → samo u pisanju → pri ĉitanju o TVORBENI UZORCI (prema dijelovima osnovne rijeĉi koje ulaze u skraćenicu  uzorak poĉetnih slova   glasovne sloţene skraćenice ĉitaju se onako kako su zapisane (HAZU. HINA (Hina). itd. ustanove. Nama – ĉitaju se kako se pišu o kratice nastaju kraćenjem rijeĉi i koriste se samo u pismu.) → samo u pisanju → pri ĉitanju 44 . klubovi . prez. i tako dalje (Taj glagol je u trećem licu jednine prezenta. a ĉitaju se kao prve rijeĉi Taj gl. Vuteks)  mješoviti uzorak (dekliniraju sa kao imenice) (Ina – Ini)  sve skraćenice imaju rod INA – e ↓ pišu se malim slovom RH se ne deklinira VAŢNO!!! Razlikujemo sloţene kraćenice od kratica. i slično. Roma.1.

prilozi . glagoli.imenice.Vrste riječi Rijeĉi prema sadrţaju i uporabi PUNOZNAĈNE.imaju i gramatiĉko znaĉenje POMOĆNE. ĉestice.prijedlozi. usklici PROMJENJIVE NEPROMJENJIVE GLAGOLI IMENICE PRIDJEVI ZAMJENICE BROJEVI imenske PRILOZI PRIJEDLOZI VEZNICI UZVICI ĈESTICE 45 . brojevi. GRAMATIĈKE . LEKSIĈKE . veznici. pridjevi. zamjenice.

zamjenice. olik infinitiv mijenjaju svoj oblik u skladu s gramatiĉkim kategorijama koje im pripadaju – rodu.) mijenjaju se po deklinaciji imaju rod i broj o - SPREZIVE (KONJUGACIJSKE) mijenjaju se u vremenu i naĉinu – konjugacija gramatiĉke odlike – vrijeme (naĉin). pridjevi. (m.1. pridjeve i brojeve o ROD:    muški ţenski srednji o BROJ:   jednina mnoţina 46 . lice i broj glagoli – osn. ako su u istoj reĉenici moraju se slagati u svim kategorijama)  GRAMATIĈKE KATEGORIJE: odnose se na imenice. PROMJENJIVE (sklonidbene ili deklinabilne) SKLONIDBENE (DEKLINABILNE) imenice. zamjenice. brojevi osnovni oblik: N jd. broju i padeţu (ponekad ih zovemo imenske rijeĉi.r. zbog zajedniĉkih svojstva promjene – odnosno.

sa (stvar). pod 47 . meĊu.neovisan o prijedlogu GENITIV (KOGA. po. nad. ka.o PADEŢ:         SKLONIDBA (deklinacija) NOMINATIV (TKO.neovisan o prijedlogu INSTRUMENTAL (S KIM. ĈEMU dajem) k. kod. O ĈEMU) . nad. EJ!) bez prijedloga. odjeljuje se zarezom LOKATIV (O KOME. ŠTO) . S ĈIM) s (biće). unatoĉ. na. od. u. ŠTO vidim) kroz. za. pod. uz. o. zbog DATIV (KOMU. do. usprkos AKUZATIV (KOGA. pred VOKATIV (OJ!. nasuprot. ĈEGA nema) bez. niz.

padeţ    ROD .gramatiĉka kategorija koja se oĉituje u slaganju imenica s pridjevskim rijeĉima (muški. mladost.gradivne imenice (sol.morfološka kategorija koja izriĉe razliĉite odnose onoga što rijeĉ znaĉi prema sadrţaju reĉenice. PREDMETE. KRAJU. osobina: dobrota. lišće. POJAVE. cvijeće…) tvar. zvuk…) mislene (apstraktne) imenice oznaĉuju nešto nestvarno što promišljamo kao stvarno (duševna pjava: misao. stvari. ţena…) skup istovrsnih bića ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina . stvari i pojava (ĉovjek. Kupa.zbirne imenice (granje. tuga…. ili materiju . zemlja. vino…) VLASTITE – kazuju ime kojim se imenuje samo odreĊeno biće. starost…) Aldo.IMENICE o o Vrsta rijeĉi kojom IMENUJEMO BIĆA. Zagreb…) o S obzirom na ĉovjekov dodir s onim što one znaĉe imenice se dijele na:   stvarne (konkretne) imenice oznaĉuju bića. voda. i pojave u ĉiju se stvarnost moţemo uvjeriti pomoću svojih osjetila (ĉovjek. Amber (pišemo velikim slovom) o GRAMATIĈKE KATEGORIJE: rod. drvo. broj. lopta. a znaĉe:     apojedinu vrstu bića. gradivo. OSJEĆAJE. premet ili pojava (Mario. o o o UMANJENICA UVEĆANICA crijep – crjepić cijev – cjevčina RIJEĈI ZA IMENOVANJE PRIPADNOSTI MJESTU. VRSTE:  OPĆE – kazuju ime koje je zajedniĉko svim bićima stvarima i pojavama iste vrste.morfološka kategorija po kojoj se razlikuje jedan primjerak onoga što imenica znaĉi (jednina) od više primjeraka onoga što imenica znaĉi (mnoţina) PADEŢ . ZEMLJI I NARODU 48 . ţenski srednji) BROJ . Promjena rijeĉi po padeţima je sklonidba ili deklinacija.

PRIDJEV STANOVNIK PRIPADNOST STANOVNIKU Osijek → osjeĉki → Osjeĉanin → Osjeĉaninov 49 . -ac. Labinjanin (jotacija) MJESTO POSV. Varaţdinac. Većina ETNIKA tvori se nastavcima -anin. -janin. Metkovčanin.

pobijedili su Oni su pobijedili. prelaznost. izvješćivati.  GLAGOLSKA STANJA – oznaĉavanje odnosa izmeĊu subjekta i glagolske radnje  aktiv ( radno stanje ) . ĉekati.. dati (mogu imati objekt u akuzativu) Neprijelazni – hodati. 3. dospijevati Svršeni – baciti.  pasiv ( trpno stanje ) – zvan sam. 2. GRAMATIĈKE KATEGORIJE: vid. vrijeme i stanje  VID – trajanje radnje. - LICE I BROJ GLAGOLI PO OBJEKTU (prelaznosti) – osobina glagola da mu radnja izravno prelazi ili ne prelazi na objekt – čestica se    Prijelazni – ĉitati. doĉekati. leţati (ne mogu imati objekt u akuzativu) Povratni – bojati se. lice. treće (negovorno).zovem. tvore nesvršeni vid duljeći je u ije   prvo (govorno). drugo (sugovorno). način. STANJE I ZBIVANJE. 50 . Djeĉak se smije.. Djeĉak i djevojĉica se grle. 1. izvijestiti dvovidni glagoli koji u svršenom vidu imaju osnovu je. pobijeĊeni su Oni su pobijeĎeni. njezino izvršavanje    Nesvršeni – bacati.GLAGOLI o o Vrsta rijeĉi kojom IZRIĈEMO RADNJU. smijati se (uza se imaju povratnu zamjenicu se)    Pravi Nepravi Uzajamno povratni Djeĉak se (sebe) umiva.

Oprezno vozi. Uĉini to! Ne ulazi! optativ – ţeljeni naĉin 51 . NAĈIN – oznaĉavanje odnosa govornika prema radnji o kojoj se radi)    indikativ – izjavni naĉin kondicional – pogodbeni naĉin imperativ – zapovjedni naĉin     lice nema lice dodavanje nastavka lice neka + prezent Molim te. Daj. pomozi mi. napiši to.

KONDICIONAL PRVI (pogodbeni naĉin) o o o glagolski oblik sloţen od nenaglašenog aorista glagola biti i glagolskog pridjeva radnog njime se izriĉe pogodba Kondicionalom se prvim izriĉe:       radnja koja bi se mogla vršiti (Podjela bi nas osiromašila i posvaĎala. rezultati bi bili bolji.la) bi 52 .) (Vikao je ne bi li ga čuli.) ţelja da se vrši neka radnja (Ja bih radije ostao ovdje.) KONDICIONAL PRVI glagol lice HTJETI ja ti on. ona htio bih htio bi htio bi htjeli bismo htjeli biste htjeli bi bio bih bio bi bio bi bili bismo bili biste bili bi BITI MORATI morala bih morala bi morao (la. ono mi vi oni. Biste li prenoćili. lo) bi morali bismo morali biste morali (le.) (Kad bismo učili kako treba.) uljudno pitanje i molba blaţa tvrdnja pogodba namjera (Gospodine. one. ona. biste li nam pokazali put?) (Rekao bih da je istina.

ona IĆI bio bih išao bio bi išao bio bi išao bili bismo išli bili biste išli bili bi išli PJEVATI bio bih pjevao bio bi pjevao bio bi pjevao bili bismo pjevali bili biste pjevali bili bi pjevali OSTATI bio bih ostao bio bi ostao bio bi ostao bili bismo ostali bili biste ostali bili bi ostali  VRIJEME    sadašnjost – PREZENT prošlost – PERFEKT. IMPERFEKT.) KONDICIONAL DRUGI glagol lice ja ti on. mogućnosti) o o glagolski oblik sloţen od kondicionala glagola biti i radnog pridjeva Kondicionalm drugim izriĉe se:   radnja koja se mogla izvršiti u prošlosti (Dioba bi nas bila osiromašila.) ţelja koja je postojala u prošlosti da se izvrši neka radnja (Ja bih bio radije ostao ovdje. AORIST.KONDICIONAL DRUGI (ţelje. ono mi vi oni. one. FUTUR DRUGI 53 . ona. PLUSKVAMPERFEKT budućnost – FUTUR PRVI.

Čitajući. digavši. pobijedivši On zaplaĉe ugledavši majku. vidjevši.vši Stigavši. letio (letjela. letjeli) trpni – reĉen.  Prošli Tvori se od osnove + -avši. . ţivio (ţivjela.  Ako glagolski prilog dolazi na poĉetku reĉenice. letjelo. izvaĊen. izvadio. odvaja se zarezom. učeći On je pjeva plešući sambu.ţivjelo. lica mnoţine prezenta + -ći Pjevajući. hvaljen sam hvaljen si hvaljen je hvaljeni smo hvaljeni ste hvaljeni su 54 . ţivjeli). U svim glagolskim licima oni ostaju NEPROMIJENJENI!!!!   PASIV Pasiv ili trpni lik mogu imati samo prelazni glagoli. sam ili s dopunama. plešući. puno moţemo naučiti. GLAGOLSKI PRIDJEV – pridjev izveden od glagola   radni – rekao. ţivljeni  GLAGOLSKA IMENICA – glagolski pridjev trpni + je pleten + je = pletenje pit + je = piće  GLAGOLSKI PRILOG:  Sadašnji Tvori se od 3. Tvori se od pomoću glagolskog pridjeva trpnog.

bud) htjeti (ću.ći) Glagolski pridjevi (radni i trpni) Glagolski prilozi (prošli i sadašnji) VREMENA NAČINI imperativ kondicional I.ti. futur II. prezent 4 NEPRAVILNA GLAGOLA:     naglašeni jesam jesi jest jesmo jeste jesu nenaglašeni sam si je smo ste su biti (jesam. spi. i II. . bi. spiš. zdravi bili! ) JEDNOST aorist imperfekt SLOŢ perfekt pluskvamperfekt futur I. spe) 55 . optativ (Veseli. išao) spati (spim. htjeti) ići (idem. budem. spite.Glagolski oblici SPREZIVI (konjugacija) NESPREZIVI (nema konjugacije) Infinitiv (. spimo. hoću.

trebati) dopuna pridjevu (Je si li spreman oprostiti pogrešku?) 56 . nastojim. morati. htjeti. aorist. umijem. imperfekt) INFINITIV o o Infinitiv je neodreĊeni glagolski oblik koji kazuje samo pojam radnje. smjeti. stati. smijem. imperativ. Jednostavni glagolski oblici (infinitiv. Infinitiv završava nastavkom –ti ili –ći. namjeravam. kanim.ti plesti tonuti vidjeti o reći tući stići Budući da se infinitivom daje samo ime glagolskoj radnji u reĉenici moţe biti. znam. pokušavam.1. vrijeme…). voljeti. volim… . Najĉešće je dopuna glagolu (dio predikata) – mogu. hoću. prezent.    subjekt (Dobro je ţivjeti) dopuna nekim glagolima (početi. a ne kazuje gramatiĉke kategorije glagola (lice.ći .

molba IMPERATIV glagol lice ja ti on. jmo. ono mi vi oni. imo. j. mo. ona uĉi neka uĉi uĉimo uĉite neka uĉe UĈI piši neka piše pišimo pišite neka pišu PISATI o o o nastavci za imperativ: -. upozorenje. jte.IMPERATIV o glagolski oblik kojim se izriĉe zapovijed. i. jimo. ona. jite u prvom licu jednine nema imperativa (sam sebi ne moţeš nareĊivati!!!) glagolske promjene su: sibiralizacija. one. ji. zabrana. ite. jotacija i umetnuto l pis + ji = piši glod + ji = gloĎi gib + ji = giblji 57 . poticaj. te.

budućnost futurski prezent)  ţelja ili zapovijed PREZENT glagol lice GOVORITI ja ti on.Satima se izleţavam na plaţi. PRIPOVJEDAĈKI PREZENT . Ne učim ništa.Sada čitam novine. Prezentom se izriĉe:   prava sadašnjost (radnja koja se vrši u istom ĉasu kad se o njoj govori) neprava sadašnjost (pripovjedaĉki prezent u priĉanju prošlih dogaĊaja gnomski ili posloviĉni prezent u poslovicama. -am (gledam. javit ću se. SVRŠENI PREZENT .Radujem se darovima. -jem (pijem. -im (lovim. ona govorim govoriš govori govorimo govorite govore bijem biješ bije bijemo bijete biju BITI peĉem peĉeš peĉe peĉemo peĉete peku (palatalizacija) PEĆI o o o o NESVRŠENI PREZENT . 58 . muĉim). Tvori se od svršenih i nesvršenih glagola nastavcima: -em ( rastem).PREZENT o o glagolsko vrijeme kojim se izriĉe sadašnjost. one. ono mi vi oni.Kad stignem. krijem). ĉitam). ona. svevremenost odnosno svagdašnjost. FUTURSKI PREZENT .

ona. ono mi vi oni. ona. ona naglašeni jesam jesi jest jesmo jeste jesu nenaglašeni sam si je smo ste su nijeĉni nisam nisi nije nismo niste nisu svršeni budem budeš bude budemo budete budu PREZENT POMOĆNOG GLAGOLA HTJETI nesvršeni lice ja ti on.PREZENT POMOĆNOG GLAGOLA BITI nesvršeni lice ja ti on. one. one. ona naglašeni hoću hoćeš hoće hoćemo hoćete hoće nenaglašeni ću ćeš će ćemo ćete će neću nećeš neće nećemo nećete neće nijeĉni 59 . ono mi vi oni.

istjeraše pitome. osnova završava na suglasnik) > rekoh -h. one. osmo. -. -smo. Oni doĎoše. -oše (ako gl. -. -e. Bijah u trgovini. tvori se preteţno od infinitivne ili prezentske osnove svršenih glagola nastavcima   -oh. i odnesoše. Ljudi. pogiboh! Što rekoh. -ste. Danas se zamjenjuje u govoru svršenim perfektom (proĉitah = proĉitao sam). Sluţi i za izricanje budućnosti (futurski) te svagdašnjosti (svevremenosti). Kad budem gledao. brzih i dinamiĉnih radnji (najćešće u knjiţevnim djelima). vidjet ću. proĉitah o Aorist se danas vrlo rijetko rabi.AORIST o je prošlo svršeno vrijeme. DoĎoše divlji. še Pekoh kolače. -osmo. smo. -še (gl. ono mi vi oni. oše h. -. e. 60 . . -e. -oste. ona htjedoh htjede htjede htjedosmo htjedoste htjedoše bih bi bi bismo biste biše (bi) BITI pekoh peĉe (palatalizacija) peĉe (palatalizacija) pekosmo pekoste pekoše PEĆI o nastavci za aorist: e. uglavnom za prošle radnje netom završene. ne porekoh. osnova završava na samoglasnik) > vidjeh. AORIST glagol lice HTJETI ja ti on. ona. oste. za izricanje kratkih. ste..

ljasmo. ijaše. jahu (bijah) ljah. ijaše. Danas se ne rabi. aše. ijaste. osim u jeziku umjetniĉke knjiţevnosti. ono mi vi oni. jaše. ona zvah zvaše zvaše zvasmo zvaste zvahu bijah bijaše bijaše bijasmo bijaste bijahu BITI PEĆI pecijah pecijaše pecijaše pecijasmo pecijaste pecijaše 61 . ljahu (ţivljah) ijah. jaše. ijasmo. one. IMPERFEKT glagol lice ZVATI ja ti on. aše. aste ahu (zvah) jah.IMPERFEKT o je prošlo nesvršeno vrijeme. ona. asmo. ljaše. jasmo. ljaste. ijahu (vucijah) o Imperfektom se izriĉu dogaĊaji koji su u prošlosti trajali. ljaše. jaste. stoga se tvori iskljuĉivo od nesvršenih glagola (danas) tako da se infinitivnoj ili prezentskoj osnovi dodaju nastavci:     ah. Drugdje se zamjenjuje perfektom svršenih glagola (pisah = pisao sam).

) o Perfektom se mogu zamijeniti sva prošla vremena. ona. stradao si). la KRNJI PERFEKT – izostavljen je pomoćni glagol Bio jedan starac… Baka se sjetila svoje mladosti.Ako ne odgovoriš. Njime se moţe izreći i buduća radnja (futurski perfekt . futur I. 62 . la) BITI sam bio si bio je bio (la.lo) smo pekli ste pekli su pekli (palatalizacija) o o nastavci za perfekt: o. le. ona sam govorio si govorio je govorio (la. SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI (perfekt. kondicional II) PERFEKT o o tvori se od naglašenih i nenaglašenih oblika pomoćnog glagola biti u prezentu i glagolskog pridjeva radnog Perfektom se izriĉu dogaĊaji koji su u prošlosti trajali i u prošlosti završili. tim se ovca sramila. la. lo) smo bili ste bili su bili PEĆI sam pekao si pekao je pekao (la. lo. ono mi vi oni. lo) smo govorili ste govorili su govorili (le. a ĉest je i u poslovicama (posloviĉni ili gnomski perfekt > Čim se koza dičila.2. li. futur II. one. kondicional I. PERFEKT glagol lice GOVORITI ja ti on. pluskvamperfekt.

Bijah učinila zadaću. 63 .PLUSKVAMPERFEKT o je glagolski oblik kojim se izriĉe vrijeme prošle glagolske radnje dovršene prije koje druge prošle glagolske radnje. Bila sam učinila zadaću.bijah (bjeh) pisao bio je govorio . lo) bijasmo zvali bijaste zvali bijahu zvali PEĆI pecijah pecijaše pecijaše pecijasmo pecijaste pecijaše perfekt gl. ona. radni Bio sam zvao.bijaše govorio… o o Pluskvamperfekt se danas uglavnom zamjenjuje perfektom. ono mi vi oni. bio sam pisao . radni imperfekt gl. biti + pridj. one. lo) zvao smo bili zvali ste bili zvali su bili zvali ZVATI bijah zvao bijaše zvao bijaše zvao (la. biti + pridj. radni imperfekt gl. tvori se perfektom (ili imperfektom) pomoćnog glagola biti i radnog pridjeva PLUSKVAMPERFEKT glagol lice ZVATI ja ti on. biti + pridj. = = Bijah zvao. ona sam bio zvao si bio zvao je bio (la. a nalazimo ga još samo u jeziku i knjiţevnosti.

Tvori se od prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva odgovarajućeg glagola. ću ići (Misli kako će umaći > kako bi umakao) Futurom prvim se izriĉe prava budućnost .FUTUR PRVI o o o je glagolski oblik kojim se izriĉe buduće vrijeme. one. ali se moţe izreći i neprava. ono mi ćemo htjeti (htjet ćemo) ćete htjeti (htjet ćete) će htjeti (htjet će) ćemo biti (bit ćemo) ćemo zvati (zvat ćemo) ćete zvati (zvat ćete) će zvati (zvat će) ćemo peći (peći ćemo) ćete peći (peći ćete) će peći (peći će) ću htjeti (htjet ću) ćeš htjeti (htjet ćeš) HTJETI ću biti (bit ću) ćeš biti (bit ćeš) ZVATI ću zvati (zvat ću) ćeš zvati (zvat ćeš) će zvati (zvat ćeš) PEĆI ću peći (peći ću) ćeš peći (peći ćeš) će htjeti (htjet će) će biti (bit će) će peći (peći će) vi oni. ona ćete biti (bit ćemo) će biti (bit će) 64 .   ići ću. ću čitati. ona. sazvao je svoje prijatelje) FUTUR PRVI glagol lice BITI ja ti on. čitat ću. posloviĉni ili gnomski futur pripovjedaĉki ili historijska futur (Prije nego li će poći.

toliko ćeš znati. budemo dolazili. ono mi vi oni. budeš dolazio. dobro ću te platiti. ali i one koje će se vršiti usporedno s drugom radnjom. ona budem bio budeš bio bude bio. one. bila HTJETI budem htio budeš htio bude htio. bile. Koliko budeš učio. budem dolazio. htjelo budemo htjeli budete htjeli budu htjeli ZVATI budem zvao budeš zvao bude zvao. zvala. peklo budemo pekli budete pekli budu pekli 65 . zvalo budemo zvali budete zvali budu zvali PEĆI budem pekao budeš pekao bude pekao. Ako budeš dobro radio. FUTUR DRUGI glagol lice BITI ja ti on. a njime se prvenstveno izriĉu radnje koje će se dogoditi prije neke druge buduće radnje. bude dolazio. budu dolazili o Futur drugi se upotrebljava samo u zavisnim reĉenicama.FUTUR DRUGI o je predbuduće vrijeme sloţeno od glagolskoga pridjeva radnoga i dvovidnog prezenta pomoćnog glagola biti. budete dolazili. htjela. bilo budemo bili budete bili budu bili. ona. bila. pekla. Posjeti me kad budeš imao vremena.

bolji. dobar.ljepši dobar .bolji .najgori malen .gori .zao > gori. jednaĉenje po zvuĉnosti. lijep . -ji. graĊu (drvena stolica). najbolji.kazuje da neki predmet tu osobinu ima u najvećoj mjeri (najbjelji. kraćenje ije>je.najmanji velik . najlakši.najjasniji Superlativ se tvori morfemom -naj koji se stavlja ispred komparativa.lakši. U komparaciji razlikujemo tri stupnja:   pozitiv . nepostojano a.iskazuje samo o kojoj je osobini rijeĉ (bijel. broj i padeţ.veći . stakleno o o Gramatiĉka obiljeţja pridjeva su rod. STUPNJEVANJE PRIDJEVA   UsporeĊujući dva ili tri predmeta po nekoj zajedniĉkoj osobini moţemo izraziti koji od dva predmeta ima više one zajedniĉke osobine odnosno najviše.najveći  U nekih pridjeva u komparaciji se javljaju sljedeće glasovne promjene: jotacija. lakši.ĉije je što? GRADIVNI – od ĉega je što? lijepo. olujno mamino.mekši.najbolji zao . najzdraviji) predmetak naj + komparativ pridjevi koji poĉinju sa j u superlativu imaju dva j .kazuje da neki predmet tu osobinu ima u većoj mjeri (bjelji. vrijeme (juĉerašnje novine)… VRSTA    OPISNI – kakvo je što? POSVOJNI. pripadnost (oĉev kaput). lak.PRIDJEVI o o Pridjevi su rijeĉi koji se pridijevaju imenicama i kazuju svojstvo (crvena jabuka). 66 nepravilna komparacija . mek . superlativ .manji . dobar > bolji Komparativ se tvori tako da se pozitivu dodaju nastavci -ši (samo tri pridjeva).zdraviji)  pozitiv + dometak nepravilna komparacija . -iji. lak . zdrav) komparativ . plavo. Aldino drveno.

Dugi otok) kad je dio naziva (bijeli jasen.o VID PRIDJEVA  ODREĐENI – odgovara na pitanje KOJI? predmet se identificira. nespomenuto ili opće. a rabi se onda kada znaĉi nešto nepoznato. onaj visoki dječak) kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki. pitomi kesten) Pridjevi u odreĊenom obliku imaju posebnu pridjevsku deklinaciju. djevojka lijepa stasa) 67 . NEODREĐENI – odgovara na pitanje KAKAV? NeodreĊenim oblikom se predmet kvalificira tj.) uz imenicu u atributskom skupu (kritičar oštra pera. Samo u tom obliku dolazi:     kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj tvrdoglavi čovjek. utvrĊuje se koji je. utvrĊuje kakav je. Kaput je nov. U tom obliku dolazi pridjev:   kad je dio imenskog predikata (Čovjek je osamljen.

dva. jedna. trilijun kao imenice muškog roda. tri i ĉetiri imaju sljedeću deklinaciju: dva dvije tri ĉetiri dvaju dviju triju ĉetiriju dvama dvjema trima ĉetirima NAV G DLI  Stotina. treći – pišu se s toĉkom)   Redni brojevi se mijenjaju kao odreĊeni pridjevi. troje.BROJEVI o o Brojevi su rijeĉi kojima se izriĉe koliko ĉega ima ili koje je što po redu. dvoje. jedno (mijenja se kao neodreĊeni pridjev). VRSTA  GLAVNI – koliĉina (jedan. Brojevne imenice su rijeĉi koje su po obliku imenice. a po znaĉenju brojevi. Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju. To su dvojica. tisuća i milijarda mijenjaju se kao imenice ţenskog roda. a milijun. petero… 68 .  REDNI – poredak (prvi. pet)   Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan. trojica.

se povratno.Loptu. vi. kakav. upitne i odnosne tko i što i neodreĊene sloţene s tko i što Tko je uhvatio loptu? .ZAMJENICE o o Vrsta rijeĉi koja zamjenjuje druge rijeĉi. naš. sam upitne – tko. PREMA ULOZI (FUNKCIJI)  IMENIĈKE – zamjenjuju imenice: liĉne. ona posvojne – moj. kolik odnosne – tko. njezin. kakav. ĉiji. svojim pokazne – ta. svašta. koji. PRIDJEVSKE – zamjenjuju pridjeve: posvojne.posvojne – svoj. to. ti. njegov. vaš. on. ĉiji. onaj. ovolik. mi. ona. ono. Tolika riba je doplivala. ništa. o PO ZNAĈENJU         liĉne – ja. oni.Dječak. Što traţiš?  . odnosne i neodreĊene koje nisu imeniĉke Čija torba leţi na podu? Koji uĉenik viĉe? Kakvu boju voliš? Kolika riba je doplivala? Ivanova torba. tvoj. svoje. pokazne te upitne. ono. što. ovaj. tolik. Onaj uĉenik u kutu. koji. onolik. one. povratno-posvojna. što. njihov povratne – sebe. povratna. išta 69 . svoja. nešto. te zamjenski pridjevi isti. kolik neodreĊene – netko. Ovakvu boju volim.

1. a ne pokraj njega. nam nas nam nama VI vas vama. njome. mu njega. te tebi. oni. 70 . nj njemu. njim ONA nje . je joj. ono. je. o LIĈNE (OSOBNE) zamjenice koje zamjenjuju lica osobe i oznaĉavaju odnos sudionika u razgovoru i to:    osoba koja govori o sebi ja.njom ONO njega. joj nju. niti joj je govor upućen on. meni mnome. Jednina N G D A V L I JA mene. ih njima. kad je ispred zamjenice prijedlog Stani pokraj mene. im njih. te ti tebi tobom ON njega. mnom mi me TI tebe. ju njoj. ga njemu. ih njima njima o Naglašeni oblici se upotrebljavaju :   kada se lice naroĉito istiĉe Mene su trebali. ONA) njih.ti tebe. ga. njem njime. vam vas vi vama vama ONI (ONE. mu njega. mi osoba kojoj je govor upućen ti. one. njem njime. ona. a ne tebe. njim Mnoţina N G D A V L I MI nas nama. ona o Liĉne zamjenice se dekliniraju (sklanjaju). mene. vi osoba koja ne govori o sebi. ga. ga njemu. me meni. nj njemu.

uz. njezin (njen).V.o Nenaglašeni oblici se upotrebljavaju:   uz prijedlog kroz. ovakav. Povratne zamjenica ima samo zavisne padeţe. G D sebe. One zamjenjuju posvojne pridjeve i odgovaraju na pitanja: ĉiji? ĉija? ĉije? Posvojne zamjenice su: moj. ali ako se ispred toga oblika naĊe slog je. se sebi. njihov 4.) 2. o POVRATNO-POSVOJNA (svoj) oznaĉava da nešto pripada subjektu. o POKAZNE pokazuju nešto. onolik . (Uzela ju je. ovolik taj. vaš. nad. tolik onaj. onakav. akuzativ jd.pokazuju na nešto u blizini drugog lica . ali tada prijedlog dobiva navezak -a (kroza nj. Nema N. bilo kao pomoćni glagol ili završni slog neke druge rijeĉi. si A L sebe se sebi I sobom 3. nada nj.pokazuju na nešto u blizini govornog lica . Kupuje ju. pred . uza nj) nenaglašeni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine glasi je (Svi je tuku. naš.pokazuju na nešto u blizini trećeg lica 71 . njegov. tvoj. zamjenice on moţe glasiti i nj. preda nj. nego se vraća na subjekt. o o POVRATNA ZAMJENICA (sebe. o o POSVOJNE ZAMJENICE oznaĉuju pripada li što govornoj sugovornoj ili negovornoj osobi. upućuju na nešto oznaĉavajući ujedno kojoj je to osobi u blizini. pod.). odgovaraju na pitanje koji? kakav? kolik? ovaj. treba upotrijebiti ju. zamjenjuje sve posvojne zamjenice 5. se) zamjenjuje sve liĉne zamjenice kada se oznaĉuje da radnja ne prelazi na drugoga. takav.

svaki. niĉiji. bilo tko. ni u kakvim 72 . ikakav. za ništa. bilo ĉiji. u nikakvim valja: ni od koga. gdjekakav. nekakav. iĉiji. zamjenjuju onu rijeĉ koja se oĉekuje u odgovoru. nitko. 7. koji. Na stolu su raširene novine što znači da je kod kuće. pred ičim. svaĉiji. ništa. ni za šta. ĉijigod. kojeĉiji. ĉiji. gdjekoji. što. sav.6. nešto. o o UPITNE i ODNOSNE su iste rijeĉi ( tko. kojigod. razlikuju se samo po upotrebi upitne zamjenice dolaze samo u pitanjima. bilo kakav  treba voditi raĉuna o pisanju ovih zamjenica s prijedlozima ne valja: od nikoga.kolik ). bilo koji. bilo što pridjevne: neki. ikoji. neĉiji. kojekakav. svatko. gdjeĉiji. o odnosne zamjenice dolaze samo u zavisnim reĉenicama. svašta. nikakav. kakavgod. o NEODREĐENE zamjenjuju nešto neodreĊeno. Tko sam ja? Ja sam čovjek. one povezuju zavisnu reĉenicu s onom o kojoj ta zavisna reĉenica ovisi. tkogod. itko. išta. nešto suviše općenito ili nešto nijeĉno   imeniĉne: netko. i pred čim. kakv. svakakav.

sada.   o koliĉinski (koliko?) – mnogo. bezrazloţno. dokada?) – odmah. tu. brzo. tada naĉinski (kako?) – tako. mogu biti promjenjivi jer imaju komparaciju – doĊi brzo (brţe) VRSTA    mjesni (gdje?. blaţe. a pridjevi na pitanje kakvo? Dijete se igra veselo. jesenas. kad-kada. kada. brzo. NEPROMJENJIVE PRILOZI o o o Prilaţu se glagolima i kazuju razliĉite okolnosti glagolske radnje. hotimice prilozi sad-sada. dosta. dobro  Naĉinski prilozi nastaju i od pridjeva i to od:  pozitiva. otkada?. komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: blago. slučajno. lijepo. sprijeda. malo. noću. najteţe. Brzo lane trči. (pridjev) Veselo dijete se igra. teško. teţe. (prilog) Naš jezik je (koji?) hrvatski. loše. previše. svakodnevno. nizbrdo. najblaţe. dolje. Govorimo (kako?) hrvatski. nikad-nikada – su izuzeci nepromijenjivih vrsta rijeĉi jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega 73 . tad-tada. ţestoko…  Ti naĉinski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu jednine po tome što prilozi odgovaraju na pitanje kako?. kamo?. jutros. svakako.2. mjestimice vremenski (kada?. lani. otkuda?. daleko. gore. dokle?) – ovdje. nikako. tamo. daleko. stoga.  od posvojnih pridjeva na -ski. dvaput uzroĉni (zašto?) – zato. danas. ondje. kuda?. jučer. nikada. danju. Jelen trči brzo. neprimjetno. ovako. svagdje.

iako. eno. oponašanje zvukova. jer. skupove rijeĉi i jednostavne reĉenice. ni. ne. eto. iza. š. kao. pod. zar. pa. niti. već. se (kada rijeĉ ne mogu zamijeniti sa sebe!!!!!) Veselim se. z. i. ks. ps. ali. li. pod-poda. k-ka. dozivanje. pred-preda – su izuzeci nepromijenjivih vrsta rijeĉi jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega   sa – pišemo ispred rijeĉi koje poĉinju slovima s. nego. ĉim. jesam. premda. put. pred. da dok. na. 74 . neka. po. god. u. do prijedlozi s-sa. te. pa. ma… USKLICI o o Izraţavaju osjećaje. mogu vršiti sve funkcije u reĉenici Jao! Hej! Iš! ĈESTICE o Sluţe za oblikovanje i preoblikovanje reĉenica. evo. Da. poput. mnom. makar. poticanje.PRIJEDLOZI o o Rijeĉi koje se prilaţu imenicama i oznaĉuju odnose meĊu rijeĉima. ispred jednog slova ka – pišemo ispred rijeĉi koje poĉinju sa k ili g VEZNICI o Povezuju rijeĉi. a. ţ. nad-nada. iznad. uz-uza.

ćemo. a Tko po noći luta! Naglasnica nenaglasnica + naglasnica naglasnica = izgovorni skup (izgovaraju se ponoći) o NAGLASNICE – naglašene rijeĉi u reĉenici Naglasnica + nenaglasnica = NAGLASNI SKUP (izgovorni skup) o NAGLAŠENI SLOG ‫ ׀‬Ma ‫׀‬jka ‫ ׀‬vo ‫ ׀‬li ‫ ׀‬me ‫ ׀‬ne.zanaglasnica = izgovorni skup ( izgovaraju se jesili )  prednaglasnice (proklitike) o prijedlozi o rjeĉca NE! o nenaglašeni veznici – i. ćete. glagola BITI (sam. oblici pom. smo. ste. je. oblici pom. će) rjeĉca LI li … Jesi Naglasnica + nenaglasnica . će.) 75 . su) nenagl. ćeš.NAGLASNICE I NENAGLASNICE o NENAGLASNICE  Zanaglasnice (enklitike)    nenagl. glagola HTJETI (ću. (Majka voli mene. si.

PO. S.   Promjenom reda rijeĉi utjeĉemo na obavijesnu i izraţajnu. Grmi! Pazi! Hoću! (KRNJA REĈENICA) Rjeĉca ne se piše odvojeno od glagola (ne gaĊa). nismo. nemaš. nisu. S =Zadovoljno se protezao Branko. osim nisam. PO = Protezao se Branko zadovoljno. spoznaje. zahtjev) JESNA REĈENICA Idem u kino. Njome izriĉemo zapaţanja. poticanje. misli. Skup rijeĉi ili samo jedna rijeĉ kojom prenosimo potpunu obavijest. P. NIJEĈNA REĈENICA Ne vozim bicikl. Idem li u kino? Idem u kino! Vozim bicikl. nemam.Rečenica o Osnovna priopćajna jedinica. P. PO. nisi. stilski plan reĉenice STILSKI NEOBILJEŢEN RED RIJEĈI   S–P–O PO ispred P ako je izreĉena prilogom 76 . P = Zadovoljno se Branko protezao. PO = Branko se protezao zadovoljno. nemoj Red rijeĉi : gramatiĉko ustrojstvo odnosa meĊu reĉeniĉnim dijelovima  S. P. nije. pitanja… IZJAVNA UPITNA USKLIĈNA (osjećaji. S. osjećaje. o o o Reĉenica moţe biti i samo jedna rijeĉ. niste.

predikat i dopune) Vesela i lijepa mama radi u pridavaonici. Svirao si violinu i glasovir. priloţna oznaka) o o o NEIZREĈENI SUBJEKT Stoji na prozoru. 77 . NEOGLAGOLJENA REĈENICA (krnja reĉenica) Dobra večer!Laku noć! U pomoć! Opet onaj tvoj zviţduk s Bukovca. subjektni skup (atribut.REČENICE PO SASTAVU 1. Svirao si glasovir. o Proširena (subjekt. o REĈENICA S VIŠE ISTOVRSNIH DIJELOVA Svirao si violinu. (On) BESUBJEKTNA REĈENICA Mir posvuda. JEDNOSTAVNA o Neproširena (subjekt i predikat) Mama radi. apozicija) predikatni skup (objekt.

koji je najteţe brojeve odmah zapamtio. bezvezniĉka ↓ Reĉeniĉni niz (nizanje) zavisno sloţ.  Uvrštavanjem – sloţena reĉenica u kojoj jedna sureĉenica (koja ne moţe stajati kao zasebna reĉenica) dopunjava drugu – ZAVISNO SLOŢENA REĈENICA Tko da se čudi što se već od deset sati ujutro uzesmo kartati. Glavna sureĉenica Zavisna sureĉenica 78 . jer je imala oko pola kile. dok. Objašnjenje ĉuĊenja ĈEMU? ZAVISNO SLOŢENE REĈENICE o Veznici su da. kiša lijevala kao iz kabla..2. ako. tko. koji U knjiţnici sam vidio ĉovjeka ……. ima dva ili više predikata) Dječak Branimir ĉita knjigu. (povezivanje) o SKLAPANJE REĈENICA  Nizanjem pri ĉemu se sureĉenice odvajaju zarezom i nastaje bezvezniĉka nezavisno sloţena reĉenica . a mala Iva crta pticu. SLOŢENA (sastoji se od dviju ili više samostalnih reĉenica. ne moţe stajati samostalno o Odnosne zamjenice što.REĈENIĈNI NIZ Napolju je bilo gadno jesensko vrijeme. kao Knjiga nije skupa. jer. (uvrštavanje) vezniĉka ↓ ↓ nezavisno sloţ.

o red sureĉenica u zavisno sloţenoj reĉenici   ako je glavna reĉenica na prvome mjestu. Koliko smo znoja prolili. zovemo to normalnim. kako….2. Ni ne slute da nam je igra sve.što. brat mi je. 1. gdje. takav red u reĉenici zovemo obrnuti (inverzija) red reĉenica i uvijek se odvaja zarezom PREDIKATNA REĈENICA – najĉešći veznici su odnosne zamjenice tko. tko… (ne odvaja se zarezom. koliko… Vezniĉki skupovi budući da. Pravo bogatstvo je što znaš. a ponekad sluţbu rijeĉi moţe imati prilog (ne odvaja se zarezom) ŠTO? Zima je ove godine da hladnija ne moţe biti.o o Prilozi gdje. (dva predikata) 1. da nam je ona najvaţnija stvar na svijetu. Voljela bih kad bih imala više vremena. Tko mi dobro ĉini. Brat mi je tko mi dobro čini.najĉešći veznici su odnosne zamjenice tko.što. 1. ali veznici su i druge vezniĉke rijeĉi: prilozi kad. nikada neće znati. Što će se zbiti. uobiĉajenim redom reĉenica i ne odvaja se zarezom ako zavisna reĉenica prethodi glavnoj. SUBJEKTNA REĈENICA . koji. osim kada je u inverziji – rijetko – ili ako se nabraja više objektnih reĉenica) Vidim da me smatraš ozbiljnom. OBJEKTNA REĈENICA – najĉešći veznik je da. teško je znati.3. koji (odvaja se zarezom kada je u inverziji) TKO? Teško je znati što će se zbiti. te odnosne zamjenice što.  Preoblikom upravnoga u neupravni govor nastaje objektna reĉenica 79 . Mudrost je kad i u šutnji nalaziš odgovor. Moţe se povezati i veznikom da.1. nego što…. kako.

što. a sluţbu veznika mogu imati i prilozi kada. dokle. Slušala ga je kao da je opčinjena. Idi kamo ti je nareĎeno. koji mu daju naročito izraţajne mogućnosti. te neki vezniĉki skupovi (ne odvajaju se zarezom ako su iza glavne reĉenice) Tišina je zavladala kuda je on prošao. koji mogu i koji hoće. (ako prvu reĉenicu moţemo izmijeniti kao u primjeru sigurni smo da je objektna reĉenica!!!!!) ATRIBUTNA REĈENICA – najĉešći veznici su odnosne zamjenice koji. Otišao je otkud je i došao. Sluţbu veznika vrše mjesni prilozi gdje. koji umiju. ĉiji.  MJESNA REČENICE je zavisno sloţena reĉenica u kojoj zavisna sureĉenica dopunjuju glagol glavne reĉenice kao oznaka mjesta. Sluţbu 80 . kakav. veznik moţe biti i da. odvaja se zarezom:  kada se nabraja više atributnih reĉenica uz istu imenicu Vrijedni su divljenja ljudi koji znaju. VREMENSKA I NAĈINSKA REĈENICA – veznici su prilozi (mjesni. otkuda. on je neobiĉno… 1. kamo.  Kada se atributna sureĉenica istiĉe ili je naknadno dodana Ima li što ugodnije od gradina. kuda.  VREMENSKA REČENICA je on zavisno sloţena reĉenica u kojoj zavisna sureĉenica dopunjuju glagol glavne reĉenice kao oznaka vremena. Nikad nisam doznao istinu.V FORA PON Nikad nisam doznao što se točno dogodilo.5. gdje s grana pada tišina kao tuga s trepavica?  Kad je atributna sureĉenica umetnuta Sa akcenta. PRILOŢNE REĈENICE o MJESNA. gdje… (obiĉno dolazi iza imenice – ili neke imenske rijeĉi – koju dopunjava i ne odvaja se zarezom) Ulica je zakrĉena automobilima što nestrpljivo trube. o 1.4. odakle. vremenski i naĉinski).

zamjenica ĉim te skupovi rijeĉi prije nego. zato što. tek što.  NAČINSKE REČENICE su zavisne sloţene reĉenice u kojoj zavisna sureĉenica dopunjuje glavnu kao oznaka naĉina. U dopusnim reĉenicama dolaze veznici iako. Kad je zavladala tema. Posljediĉne reĉenice odgovaraju na pitanje Kako? Koliko? Tako se jako smijao da su mu potekle suze. nije zaboravio svoj jezik. nastala je graja. zamjenica što i skupovi rijeĉi budući da. Prije nego li će poći. veznik dok. s obzirom na to što. mada. kao da. nego da… Govorio je kao da je glumac. POSLJEDIĈNA. Odgovaraju na pitanje kako? Sluţbu veznika u naĉinskoj reĉenici vrše rijeĉi kako. makar. premda. Sluţbu veznika u uzroĉnim reĉenicama vrši veznik jer prilozi kako i kad. NAMJERNA. kao što. istom potom.  UZROČNE REČENICE su one zavisno sloţene reĉenice u kojoj zavisna sureĉenica dopunjuje glagol glavne sureĉenice kao oznaka uzroka. POGODBENA REĈENICA. uhvatio me strah. otkad.  DOPUSNE REČENICE su one zavisno sloţene reĉenice u kojoj se dopušta sadrţaj glavne reĉeniceiako se tome protivi sadrţaj zavisna reĉenice. Budući da svi nisu mogli govoriti u isti čas. Nije zašutio otkako je došao. UviĎao je sve to jer nije bio prazne glave. nego što. pozvao je sve prijatelje. DOPUSNA  POSLJEDIČNE REČENICE su zavisno sloţene reĉenice u kojoj zavisna sureĉenica dopunjuje glavnu da bi oznaĉila posljedicu onoga što što se izriĉe reĉenicom. dokad pošto. o UZROĈNA. Lijepo mu je u crtiću kao da je u dječjem vrtiću.veznika vrše vremenski prilozi kad. zbog toga što. 81 . Iako je dugo boravio u tuĎini.

morate poštivati vodu.da je moguća pogodba bilo bi moguće i ostvarenje sadrţaja glavne reĉenice.  nestvarne ili irealne pogodbene reĉenice . li ukoliko. skupovi rijeĉi samo ako. ja bih ti vjerovao 82 . posjetili bismo ih. Ako bi se javili. Namjerne reĉenice odgovaraju na pitanja: radi ĉega? s kojom svrhom? s kojom namjerom? Sve bih dao samo da mi se vrati. Poĉinje veznikom ako.  POGODBENE REČENICE su one zavisno sloţene reĉenice u kojima se izriĉe pogodba ili uvjet potreban da se izvrši radnja glavne reĉenice. Ţurno sam je prekinuo da ne bi zakomplicirala priču. samo da. samo kad. Predikat zavisne sureĉenice uvijek je u kondicionalu I. a u glavnoj kondicional. ukoliko. prilozi kad. Veznici su ako.sadrţaj glavne reĉenice ostvaruje se ako se ostvari uvjet sadrţan u pogodbenoj reĉenici. Sluţbu veznika u pogodbenim reĉenicama vrše veznici ako.moguće je ostvarenje sadrţaja glavne reĉenice ako je moguće ostvarenje sadrţaja zavisne reĉenice. Te reĉenice u zavisnoj sureĉenici imaju sadašnje ili prošlo vrijeme i veznik da. Ako vam prodamo zemlju.  moguće pogodbene reĉenice . NAMJERNE REČENICE su zavisno sloţene reĉenice u kojoj zavisna sueĉenica oznaĉava namjeru s kojom se vrši radnja u glavnoj reĉenici.  Razlikujemo tri vrste pogodbenih reĉenica:  stvarne pogodbene reĉenice . Da postoji čudo. da.

) NEZAVISNO SLOŢENE REĈENICE SASTAVNE – povezuju se sastavnim veznicima i. sureĉenice se mogu nizati (u reĉeniĉni niz). i već ga nema. (Sjedili smo u Brezovici. i grohotom se smiju. Povezivanjem – povezivanje jednostavnih reĉenica u sloţenu veznikom pri ĉemu su sureĉenice meĊusobno nezavisne (mogu se izdvojiti u samostalne zasebne reĉenice) – NEZAVISNO SLOŢENA REĈENICA Sjedili smo u Brezovici i igrali tarok. zgrabio naše ruke. te. a posljednja se povezuje veznikom Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo. tutnuo u njih ogromnu kutiju učvršćivača i pokazivao što da učinimo s njim.1. 83 . i plešu. ni. pa.  ţele li se posebno isticati.  ako je sastavna reĉenica sloţena od više sureĉenica koje su povezane istim veznikom Plesači se raduju. Igrali smo tarok. niti (u pravilu se pišu bez zareza) o 1. i pjevaju. o Moţe biti sklopljena od više sureĉenica povezanih razliĉitim veznicima (tada u pravilu nema zareza) Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo i zgrabio naše ruke te tutnuo u njih ogromnu kutiju učvršćivača pa pokazivao što da učinimo s njim. mogu se odvajati zarezom:  ako je druga sureĉenica naknadno dodana Na nebu se nakratko pojavio mjesec.

1. RASTAVNE – povezuju se rastavnim veznikom ili (u pravilu se pišu bez zareza) Stalno je umoran. Ne pleše. (Nismo prvi. Ili je bolestan ili se zaljubio.o Zanijekane sureĉenice obiĉno se povezuju u sastavnu veznikom ni ili niti koji se javljaju dva puta pa je tada glagol bez nijeĉnice Hrvoje nije veseo. već (odjeljuju se zarezom) 84 . ili je zbog nečega ljut. o Rastavne reĉenice mogu biti i neoglagoljene (umjesto udvojenih veznika ili-ili moţe se pisati i bilo-bilo) Bolest ili ljubav? Ili ona ili ja. Stalno je umoran.3. Bilo noć bilo dan. Ili noć ili dan. no.) 1. o Veznik ili ĉesto se javlja dva oputa: uz svaku sureĉenicu. o Sastavne reĉenice mogu biti i neoglagoljene Ni prvi ni zadnji. o Mogu se odvajati zarezom:  Ako je druga sureĉenica naknadno dodana (u govoru se tada podiţe reĉeniĉna intonacija) Stalno je umoran ili je zbog nečega ljut.2. ili se zaljubio?  Ako se veznik ili javlja više od dva puta. Niti je Hrvoje veseo niti pleše. Je li bolestan. SUPROTNE – povezuju se suprotnim veznicima ali. ili mi okrene leĎa. tj. Nismo zadnji. ili promrmlja nešto nerazumljivo. Zbog nečega je (stalno) ljut. Bilo ona bilo ja. nego. Stalno je umoran ili je zbog nečega ljut. Ako je reĉenica sklopljena od više sureĉenica Ili samo odmahne rukom.

1. ZAKLJUĈNE – povezuju se zakljuĉnim veznicima dakle. ISKLJUĈNE (IZUZETNE) – povezuju se iskljuĉnim veznicima samo. Nije čovjek nego (je) ptica. jedino što. reĉenice su nizane Udobno se smjestila u naslonjač. Trpio sam ga danima. ali ja ga ne slušam. Jabuka je ukusnija i zdravija nego banana. o Ako nego dolazi poslije komparativa (pridjeva). slušala njih dvojicu za glasovirom. zato (uvijek se odvajaju zarezom) Brzo smo završili zadaću. tek je nedjeljom izlazio u šetnju. o Suprotna reĉenica moţe se povezati s reĉeniĉnim nizom ili sastavnim reĉenicama Govorila mu je majka. Pojeo je odrezak. Stalno mi nešto govori. dakle ostatak poslijepodneva nam je slobodan.4. stoga. REĈENIĈNI NIZ – nema veznika. ne odvaja se zarezom Bolje je ponekad i popustiti nego uvijek biti u sukobu s drugima. tek. smješila se. jedino. 1. tek što (uvijek se odjeljuju zarezom) Preko tjedna je mirovao. ponavljao i otac.6. 1. ali ne (nije pojeo) salatu. a ne vidi. DIJELOVI REČENICE (SLUŽBA RIJEČI) 85 . ali njemu to ništa nije značilo. no sada mi ga je dosta. samo što.5.Gleda. ali vrijedna. o Suprotne reĉenice mogu biti i neoglagoljene (posebno ako je u objema sureĉenicama isti glagol) Jedna.

zamjenica ili broj u nominativu) Dan će biti lijep. glagol i imenska rijeĉ – imenica. OBJEKT – dopuna predikatu kojom se oznaĉuje predmet radnje (koga ili što.2. GLAGOLSKI (glagol u nekom licu) Vlak je krenuo. koga ili ĉega) Dario otvara prozor.1. pridjev. IMENSKI (pom. trnjanske seljake. o OBJEKTNI SKUP – atribut + apozicija kojima je kazan objekt Liječio je gospodu. Roditelji čitaju vijest. kazuje što tko radi)   1.o o o o o o PREDIKAT SUBJEKT OBJEKT PRILOŢNE OZNAKE ATRIBUT APOZICIJA PREDIKAT – osnovni dio reĉenice (kao vrsta rijeĉi je glagol. o IZRAVNI OBJEKT (akuzativ ili genitiv) Javljam vijest. 86 .  NEOGLAGOLJENA REĈENICA (krnja reĉenica) Dobra večer! Laku noć! U pomoć! DOPUNE GLAGOLU (PREDIKATU) SU OBJEKT I PRILOŢNA OZNAKA 1.

imenica .4. dativ. otkad. BESUBJEKTNA REĈENICA Mir posvuda. Dva su pogoĎena.o NEIZRAVNI OBJEKT (genitiv. te glagol u infinitivu. kuda. Bez prestanka sipi. PRILOŢNE OZNAKE – dopuna predikatu koji oznaĉuje okolnosti obavljanja glagolske radnje (kao i prilozi) o o o o o MJESTA ( gdje.glagol Uporni uspijevaju u svom naumu. kamo.zamjenica . dokle ) VREMENA ( kada. Pobjegla je zbog dečka. na koji naĉin ) UZROKA ( zašto. Pobjegla je maloprije. 1. Pobjegla je kriomice.  PRIJEDLOŢNI – prijedlog + imenica ili zamjenica u genitivu.broj – pridjev (poimeniĉni – pridjev se ponaša kao imenica) Pogoditi je vaţno. Smeća je previše. lokativu. kazuje tko što radi) Vlak je krenuo. dokad ) NAĈINA ( kako. On će biti lijep. pridjev. SUBJEKT – dopuna predikatu (kao vrsta rijeĉi moţe biti imenica ili zamjenica (ali i broj. Bojim se rata. odakle. instrumentalu 1. Prvi je pobjegao.3. o o . . (ja) DOPUNE IMENICI (SUBJEKTU) SU ATRIBUT I APOZICIJA 87 .broj . zbog ĉega ) KOLIĈINE ( koliko) Vidra je u jezeru. akuzativu. Širi se selom i gradom. S NEIZREĈENIM SUBJEKTOM Pitao sam ga za savjet. lokativ i instrumental) Pričam o patuljcima.

broj) (ako je uz jednu imenicu više atributa. opasne oblake. ili Vidjela sam sive i opasne oblake. broj) Njegovo lice bilo je neobično. zamjenica. o PRIDJEVSKI (pridjev. o APOZICIJSKI SKUP (atribut + apozicija) Znameniti knjiţevnik August Šenoa objavio je mnogo knjiga. ATRIBUT – dopuna subjektu (pridjev.5. Prvi dječak ide na čelo kolone. zarezom se odvajaju kad se usporedno nabrajaju) Vidjela sam sive. o uz zamjenicu VI predikat je uvijek u mnoţini i muškom rodu UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR 88 . Ovo su sivi opasni oblaci. atribut + apozicija = apozicijski skup August Šenoa.1.6. broju i rodu. 1. objavio je mnogo knjiga. o IMENIĈKI (imenica ili posvojni pridjev) Pjev ptica odjekuje šumom. Ptičji pjev odjekuje šumom. APOZICIJA – imenica koja pobliţe oznaĉava subjekt (drugu imenicu) Knjiţevnik August Šenoa napisao je knjigu «Zlatarevo zlato». zamjenica. atribut + apozicija = apozicijski skup - kada se apozicija (ili apozicijski skup) naĊe iza imenice odvaja se zarezom SROĈNOST (KONGRUENCIJA) – slaganje subjekta i predikata u licu. znameniti knjiţevnik.

” Profesor je rekao Ivanu neka priĎe prozoru.objasnio je Tomo. objasnio je Tomo.Nije stvar u tome . „Ovdje u razredu? ” gledao ga je Ivo. „Nije stvar u tome”. „Ne znam”. . Rječnik 89 . a u pismu navodnim znakovima. Tomo je objasnio da nije stvar u tome. upravni govor reĉenica objašnjenja Marko je slagao: „Ne znam. upitnik i uskliĉnik stavljamo prije navodnih znakova. U govoru se oznaĉuje posebnom intonacijom.”   Reĉenicu upravnoga govora poĉinjemo velikim slovom. reĉenicu objašnjenja pišemo malim slovom i ne odvajamo zarezom. slagao je Marko.  U tiskanom tekstu navodni znakovi mogu biti i « ». Profesor je rekao Ivanu: „PriĊi prozoru. glagolsko lice. a njih i zarez moţe zamijeniti crtica. objasnio je Tomo. „Nije stvar u tome”. o NEUPRAVNI GOVOR je preoblikovani upravni govor s veznikom da ispuštajući navodnike i mijenjajući. po potrebi.o UPRAVNI GOVOR je toĉno navoĊenje neĉijih rijeĉi. Reĉenicu objašnjenja pišemo malim slovom Ako je upravni govor upitna ili uskliĉna reĉenica.

metafora. ali i znaĉenje "svi profesori i uĉenici". tuga .1. o Leksikologija se dijeli na nekoliko više manje osamostaljenih ogranaka. višeznaĉnost leksema) Leksem je oblik punoznaĉne rijeĉi koji saĉinjava ukupnost njezinih gramatiĉkih oblika i leksiĉkih znaĉenja.prouĉava tvorbenu strukturu dosadašnjih rijeĉi dajući pravila za tvorbu novih frazeologija . gimnazija ima znaĉenje zgrade. rjeĉnik nekog prirodnog jezika postavljajući pri tome i sva opća pitanja koja se odnose na rijeĉ kao temeljnu jedinicu jezika. discipline. imaju razliĉiti izraz. o LEKSEM (leksik. a isti sadrţaj.prouĉava frazeme onomastika . leksikologija. leks. (npr. metonimija . veselje.rijeĉi koje svim govornicima jednog jezika znaĉe isto struĉni nazivi ili termini . To su:      tvorba rijeĉi . o SINONIM I SINONIMIJA Sinonimi su leksemi (rijeĉi) koji pripadaju istoj vrsti rijeĉi.ţalost. a svaka od njih potanko prouĉava neki odjeĉak hrvatskog jezika.rijeĉi koje se upotrebljavaju meĊu struĉnjacima pojedinih struka o Leksikologija je grana jezikoslovlja koja prouĉava i opisuje leksik.   Jednoznaĉni su oni leksemi kod kojih su opseg sadrţaja i opseg jednog znaĉenja podudarne veliĉine.radost 90 . u našem sluĉaju svi leksemi hrvatskog jezika. Višeznaĉni su oni leksemi ĉiji se sadrţaj sastoji od dvaju ili više znaĉenja.govori o znaĉenju i tvorbi vlastitih imena nazivoslovlje (terminoligija) .prouĉava struĉne nazive i termine leksikografija -umijeće sastavljanja i pisanja rjeĉnika 2. Moţe biti:   opći ili općeuporabni . sinegdoha su rijeĉi prenesena znaĉenja) o o Leksik ĉine svi leksemi nekog jezika. npr.

HOMONIMI Homonimija je izjednaĉenje izraza dvaju leksema razliĉita znaĉenja. ţivotinje i stvari naraštaj samo na ljude i ţivotinje pokoljenje samo na ljude  istoznaĉnice (sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima) tuga. top. oscar .podudarnost izraza vezana je uz odreĊene morfološke kategorije odnosno uz padeţ.pokoljenje . Sinonime dijelimo:  prema zamjenjivosti na. unuka G mn. unuka leksiĉki . imenice para kosa > vlas na glavi kosa > oruĊe 91 . vrijeme ili lice. a razliĉitog sadrţaja. komad.o o Sinonimija je semantiĉki odnos izmeĊu dvaju ili više leksema koji pripadaju istoj vrsti rijeĉi.naraštaj generacija se moţe odnositi na ljude.jd. Da bi za dva leksema mogli reći da su homonimski parnjaci moraju ispuniti sljedeće uvjete. imaju razliĉiti izraz i jednak sadrţaj.ţalost  prema pripadnosti standardnom jeziku na:   standardnojeziĉni sinonim (pripadaju standardnom jeziku) nestandardnojeziĉni sinonimi (ne pripadaju standardnom jeziku) kulja. N jd. glagola parati para> G mn.sinonimi za negativnu ocjenu 3. Homonimi su leksemi jednakih izraza. a to su:     moraju imati razliĉita znaĉenja izrazi moraju biti jednakog fonemskog sastava moraju imati iste prozodijske znaĉajke (isti naglasak) moraju se jednako pisati o Razlikujemo dvije vrste homonima  obliĉni ili morfološki .podudarnost nije morfološki uvjetovana para > 3l.  bliskoznaĉnice (sinonimi zamjenjivi samo u nekim kontekstima) generacija . o o HOMONIMIJA. unuk N jd. unuka  G mn.

luk: luk) (višnja -Višnja. star-moderan) 5.razvili se iz razliĉitih korijena (istina-laţ. o VREMENSKA RASLOJENOST JEZIKA Vremenska raslojenost pokazuje kako se leksik razvijao u povijesnim tjekovima. ţiv-mrtav.  Ako se dva leksema razlikuju po prozodijskim znaĉjkama tada govorimo o homografima . upisatiispisati) raznokorijenski . homofonima .) stupnjeviti antonimi izmeĊu dvaju antonima postoji i meĊustupanj (visok nizak)  po usvojenosti  djelomiĉna antonimija . Ovo je djevojčica.leksem ima više znaĉenja. braĉ -Braĉ) Ako se dva leksema razliĉito pišu.razvili su se iz istog korijena (otvoriti-zatvoriti.jedan leksem je u znaĉenjskoj opreci s drugim samo jednim svojim znaĉenjem tj. dobar-loš) Antonime dijelimo :  po podrijetlu    istokorijenski . a suprotan je drugom leksemu samo jednim od znaĉenja (star-nov. kako je pratio povijesna. star-mlad. društvena i kulturna zbivanja. ţiv-mrtav) po naravi značenjske opreke   binarni antonimi . o o o o ANTONIMIJA. a jednako izgovaraju. (crn-bijel.istopisnicama. Dva leksema suprotnih znaĉenja ĉine antonimski par. S obzirom na uĉestalost uporabe rijeĉi u pojedinom razdoblju postoji: 92 . govorimo o 4. ANTONIMI Antonimija je leksiĉko-semantiĉka pojava znaĉenjske opreke izmeĊu dvaju leksema.s dvojĉanom znaĉenjskom oprekom ili je jedno ili drugo (Ovo je dječak.istozvuĉnicama. (pas: pas. dan u znaĉenju vrijeme od izlaska do zalaska sunca  (dan-noć) višestruka antonimija . Antonimi su leksemi suprotnih znaĉenja.

tenisice…) oţivljenice su leksemi koji se iz pasivnog rjeĉnika postupno vraćaju u aktivni (djelatnik. ali i one rijeĉi koje još nisu ušle u opću uporabu. primac. mjesna zajednica…) arhaizmi .ĉine rijeĉi koje su zastarjele te zbog svojeg sadrţaja ili izraza predstavljaju neobiĉnost za suvremene govornike. kamenarnica-kamenolom) 6.ĉine rijeĉi koje su ĉesto u uporabi. ĉips. o o LEKSIK "NA PRIJELAZU" Granica izmeĊu aktivnog i pasivnog leksika nije ĉvrsta jer rijeĉi mogu prelaziti iz jednog u drugi. mnoţba. bojnik. knjiţevnika koji nikad nisu postali aktivnim dijelom općeg leksika.mnoţenje…)  knjiški . neutralno se rabe u jeziĉnoj komunikaciji. duţnosnik. glede…) 93 . razumljive su većini govornik hrvatskoga jezika. kafić. PASIVNI LEKSIK . koristovati…)   pomodnice su leksemi koji oznaĉuju neku pomodnu pojavu (dolĉevita. leksikografa.rijeĉi koje nisu u ĉestoj uporabi jer su se izmijenile društvenopovijesne okolnosti (ban. (ljesitdrven.kraljski)  nekrotizmi . vraĉ=doktor) tvorbeni arhaizmi kod kojih je zastarjela tvorbena sastavnica (davac.leksemi karakteristiĉni za leksik jednog pisca. brodokršjebrodolom. fiskultura. krinolina.zastarjele rijeĉi koje su dijelom pasivnog leksika postale zato što su ih zamijenile druge rijeĉi iz sljedećih razloga: izrazni arhaizmi kod kojih se sadrţaj izriĉe drugim izrazom (ĉislo > broj.  AKTIVNI LEKSIK .leksemi koji se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama ili rjeĉnicima (mirisnica. To su:  zastarjelice su leksemi koji se sve rjeĊe rabe u standardnome hrvatskom jeziku pa je pitanje vremena kada će potpuno prijeći u pasivni leksik (ferije. ĉasnik.parfumerija. grof. mudrac-filozof. horugva > zastava) sadrţajni arhaizmi kod kojih je zastario prijašnji sadrţaj (luka=livada.   historizmi .

7. vrtojak-zvrk…) regionalizmi su rijeĉi koje se upotrebljavaju na velikom dijelu nekog narjeĉja. Ponekad je razlog nastanka tvorenice puristiĉki tj.društva i jezika.špaher. Stilistika prouĉava funkcionalnu stranu uporabe jeziĉnih jedinica. Novotvorenice nastaju uobiĉajenim tvorbenim naĉinom i mogu biti prihvaćene kao dio aktivnog leksika. gospar-gospodin. podruĉno ograniĉeni leksemi su:    lokalizmi su rijeĉi svojstvene mjesnom govoru (Dubrovnik. misaonost. novotvorenice su leksemi koji nastaju iz društvenih i komunikacijskih potreba. o o o o FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA Zbog svog funkcinalnog ograniĉenja sve se rijeĉi ne pojavljaju jednako ĉesto u svakom tekstu. osjećajnost. Split. o PODRUĈNA RASLOJENOST JEZIKA Podruĉna raslojenost jezika pokazuje kako je jezik rasprostranjen na odreĊenom prostoru. šparhet. ali pristupaĉan naĉin izlaganja s dosta individualnih crta) znanstveni stil (objektivnost. prenesena znaĉenja) publicistiĉki stil (objektivnost i saţetost. špaker. Stil je naĉin pisanja odnosno odnosno izbor jedne od više mogućnosti za izricanje istog sadrţaja. Po veliĉini jeziĉnog podruĉja na kojemu su rasprostranjeni. kajkavizmi štokavizmi) 8. šparet. nastaojanje da se hrvatskom rijeĉi zamijeni posuĊena (dalekovidnica-televizija…) Podvrsta novotvorenica su individualne novotvorenice koje se javljaju u knjiţevnim djelima. šporet) dijalektizmi su rijeĉi proširene na cijelom podruĉju nekog narjeĉja (ĉakavizmi. Svaki funkcionalni stil oblikovao se istodobnim djelovanjem triju ĉimbenika: ĉovjeka. Zbor rijeĉi ovisi o funciji teksta. uporaba struĉnih termina pojedinih znanosti) 94 .umjetniĉki stil (subjektivnost. o Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika su:    knjiţevno . a još nisu ušle u leksik standardnog jezika. ali ne na njegovom ĉitavom podruĉju (štednjak.

leksema na granici standardnog jezika i dijalektizama uporaba ţargonizama tj. jezika zatvorene skupine uporaba vulgarizama tj. saţetost iskaza. leksem ograniĉen ustaljenošću pravila za sastavljanje spisa) razgovorni stil (svojstven je ponajprije usmenoj komunikaciji)    uporaba kolokvijalizama . uporaba prostaĉkih i nepristojnih rijeĉi Hrvatski jezik 95 .  administrativni stil (objektivnost.

dakle sporazumijevati se ili komunicirati. plavo rotirajuće svjetlo policijskoga automobila.KNJIŢEVNI JEZIK  GOVORI NARODNI o Štokavski (jekavski) o Ĉakavski (ikavski) o Kajkavski (ekavski)   ZAVIĈAJNI MJESNI Jezik o o sredstvo . razgovorom ili pisanjem poruka.. crveno svjetlo na semaforu. kaţiprst podignut prema gore kao znak upozorenja ili prijekora. prometni znakovi. kimanje glavom lijevo-desno kad ţelimo reći „ne” ili kimanje glavom gore-dolje kad nešto potvrĊujemo.sporazumijevanja i zraţavanja Priopćiti i primiti poruku. crveni kriţ na vozilu hitne pomoći. npr.. kao što su npr. moţemo na razliĉite naĉine:  znakovima (signalima).  jezikom. npr. RAZVITAK HRVATSKOGA JEZIKA o o Trpimirova darovnica – najstariji saĉuvana isprava jednog vladara (latinski jezik) Branimirov natpis – prvi put se spominje ime Hrvat (latinski jezik) 96 .  pokretima tijela.. odnosno jezikom u njegovome usmenom obliku ili pak jezikom u njegovome pisanom obliku..

Najstariji pisani spomenici ne potjeĉu iz tog doba budući da su nakon Metodove smrti 885.st.Ćirila i Metoda. (jer). zajedniĉki jezik svih Slavena pa se u novijoj literaturi i naziva općeslavenski knjiţevni jezik. l. u 10. o U znanstvenoj literaturi o nazivu toga prvog jezika. redakcije. u Hrvatskom saboru hrvatski jezik proglašen sluţbenim jezikom PISMA – glagoljica.st. o. i 11. Imao je trinaest otvornika a. kanonski spisi). Pouzdano se ne zna kako se 97 . vokalni sustav općeslavenskog jezika. o o o U nas se starocrkvenoslavenskim jezikom naziva nesaĉuvan (u spisima nepotvrĊen) ćirilometodski jezik 9.. o o OPĆESLAVENSKI KNJIŢEVNI JEZIK rad sv. starocrkvenoslavenski) je prvi slavenski zapisani jezik. saĉuvan u odreĊenom broju crkvenih spisa (tzv.st. nijedan slog nije mogao završiti zatvornikom. Na njihovom mjestu u današnjem jeziku stoji glas a ili ništa. a utemeljen na mjesnom govoru Slavena iz okolice Soluna. uništeni.st. pismo glagoljica i ćirilica Općeslavenski knjiţevni jezik (staroslavenski. no saĉuvani su u prijepisima iz 10.. To je ujedno i prvi knjiţevni jezik.Vrlo je poznat glas jat. e (jat). straţnjojeziĉni) po svojoj prirodi bili su uvijek kratki. o. ćirilica 1. Na osnovi staroslavenskih spomenika pisanih glagoljicom i ćirilicom opisan je staroslavenski jezik. u. Glasovi jer (meki.o o 1847. e. Staroslavenskim jezikom naziva se onaj iz 10. r. Ćirila i Metoda. stoljeća prevode liturgijske knjige (potrebne za širenje kršćanstva) te odlaze u tadašnju Moravsku i Panoniju. e i. dakle iz kraja 9. nema jedinstvenog naziva pa se uz naziv staroslavenski javlja i crkvenoslavenski pa i starobugarski te najnovije općeslavenski. o Taj jezik je zapravo bio knjiţevnojeziĉna tvorba u odnosu na ishodišni juţnoslavenski (makedonski) dijalekt. o Nastao na prijelazu iz 9. o Na taj jezik braća Ćiril i Metod potkraj 9. nije se mnogo razlikovao od ostalih slavenskih jezika meĊu kojima su razlike tada bile daleko manje nego danas. nije se podudarao ni s jednim od ţivih narodnih slavenskih govora. a djelo je Konstantina . Bio je obogaćen gramatiĉki i leksiĉki. y (jeri). (jor).1. prednjojeziĉni) i jor (tvrdi. latinica. i 11.st. Sluţio je gotovo kao nadnacionalni. a bio je razumljiv svim Slavenima. u uporabi ĉesti jer je u staroslavenskom jeziku vladao zakon otvorenih slogova tj.

2 o o 16. latinski (sluţbeni jezik Crkve i europskog kulturnog kruga).st. o koja su zamijenjena e > e. Ćiril je 863. Sve je snaţnije preplitanje raznorodnih dijalekatskih elemenata u osnovnu ĉakavsku strukturu tj.uglata ili hrvatska glagoljica. Misal je knjiga molitava i pjesama koje se pjevaju u katoliĉkom bogosluţju. bosanĉica). jer su se u njega spontano unosile neke crte ţivih govornih jezika (glasovi i rjeĉnik). Uza svu pokrajinsku odjelitost. BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA. Stari tip glagoljice naziva se obla.st. HRVATSKI JEZIK OD 15. 98 . knjiţevna djela ipak pokazuju da je to zapravo stoljeće nastavljenih knjiţevno jeziĉnih veza i utjecaja. tiskane su prve knjige (knjige tiskane do 1500. makedonska. i. Danas je u jeziku na mjestu tog glasa ie koji se piše sa ije. a pretpostavlja se da je bio sliĉan glasu e s izgovorom ovisno o susjednim glasovima te nije bio jednak u krajevima i vremenima. U 15. Tako se za hrvatski tip upotrebljavao naziv općeslavenski knjiţevni jezik hrvatske reakcije ili staroslavenski jezik hrvatske redakcije.st. hrvatska redakcija općeslavenskog knjiţevnog jezika te hrvatski (narodni) jezik. e. 1. Uz vokalno r postojalo je vokalno l. brevijar knjiga molitava i pjesama za svećenike. latinica i ćirilica (tzv. 1491. tijekom vremena taj se općeslavenski jezik mijenjao. bugarska. nazvana po Ćirilu jer se mislilo da ju je on sastavio. panonskoslavenska). zovu se INKUNABULE) i to: MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA. a zbog migracije stanovništva dolazi i do miješanja hrvatskih govora svih triju narjeĉja. MeĊutim. Budući da Slaveni nisu imali svog pisma. Staroslavenski je imao i dva nosna vokala e. STOLJEĆA 15. govornom jeziku prilagoĊeni oblici koji su se nazvali redakcijama općeslavenskog jezika (hrvatskosrpska. štokavizama i kajkavizama.izgovarao. Glas jeri u hrvatskom je zamijenjen glasom i. o > o ili u. 1483. sastavio posebno pismo glagoljicu. vrijeme je potpune regionalne razdrobljenosti te vrijeme poĉetaka hrvatskih pokrajinskih knjiţevnosti. ĉeška. Hrvatski humanistiĉki pisci pišu na latinskom jeziku ukljuĉujući se tako u jeziĉno-kulturni europski krug. Tako su nastali modificirani. po prirodi je bio dug.g. je doba procvata hrvatske kasne srednjovjekovne knjiţevnosti i prvi poĉetak svjetovne knjiţevnosti. Koriste se tri jezika tj. DO 19. je . a u Hrvatskoj se razvio novi tip . a ubrzo je nastala i ćirilica . Rabe se i tri pisma: glagoljica.

njemaĉkoga dalmatinskoga tj. K. To je gramatika jezika dotadašnje hrvatske pismenosti i knjiţevnosti što znaĉi da joj je osnova ĉakavska. To je doba nastanka naših prvih gramatika i pojaĉanog leksikografskog rada. ali na ograniĉenom prostoru. Dubrovaĉko-dalmatinska knjiţevnost (ĉiji su glavni predstavnici M. Zrinski. Frankopan.st.ikavske elemente odnosno primjećuje se ĉakavska i štokavska stilizacija hrvatskoga knjiţevnog jezika. ali u njoj ima i štokavskih elemenata. Dţ. doba teorijskih i praktiĉnih pokušaja na stvaranju jedinstvenoga knjiţevnog jezika. Napokon to je doba protureformacije kada isusovci diljem Hrvatske otvaraju škole te za svoj obnovljeni vjerskopuĉki rad ponovo traţe što razumljiviji i šire prihvatljiviji hrvatski jezik. Ponajprije. (Dvije knjige temelja ilirskoga jezika) objavljena u Rimu 1604.g.st. Drţić. Na taj je naĉin ţivjela zrinsko-frankopanska ideja o duhovnom ujedinjenju Hrvata na jeziĉnom jedinstvu suprotstavljajući se politiĉkoj razjedinjenosti Hrvata. P. Kronika kratka i Pastila.) te djela Antuna Vranca. U njemu se ogleda najvaţnija jeziĉna tendencija toga razdoblja – meĊudijalektalno proţimanje u knjiţevnom jeziku. Germanicae. Gazophylacium koji je objavljen tek 99 . H. znaĉi novo razdoblje u razvoju hrvatske knjiţevnosti i njezina jezika.Hektorović. Belostenec) koji njeguju mješoviti tip knjiţevnog jezika u kojem se isprepliću raznorodna dijalekatska obiljeţja. Zrinska. javnog i privatnog komuniciranja. Š. Oko zrinsko-frankopanskog ozaljskog knjiţevnog središta poznatijeg pod nazivom Ozaljski knjiţevni krug okupljaju se stvaraoci (P. U ovom razdoblju nastaje prva hrvatska gramatika Bartola Kašića. I.). Krajem stoljeća pojavljuje se najvaţnije leksikografsko djelo toga razdoblja prvi hrvatski tiskani rjeĉnik (1595. jezika knjiţevnog stvaranja. U tom razdoblju hrvatski jezik postaje i sadrţajem jezikoslovnih djela. Marulić. Temeljna odrednica njihova stvaranja upravo i jest uporaba takvoga jezika koji poprima ulogu jeziĉnog standarda tj. Lucić. F.  Na sjeveru Hrvatske (Zagreb-Varaţdin) javlja se u drugoj polovici 16. Menĉetić. to je rjeĉnik ĉakavštine. Institutionum linguae illyricae duo. o 17. K. hrvatskoga i maĊarskoga jezika). knjiţevnost na kajkavskom narjeĉju: prijevod latinskog djela Decretum tripartitum Ivana Pergošića (1574. italicae. P. Drţić) rabi u svom jeziku ĉakavsko . dalmaticae et ungaricae (Rjeĉnik pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga talijanskoga. Zoranić. M. Objavio ga je Faust Vranĉić pod naslovom Dictionarium quinque nobilissimarum linguarum latinae. ali ima u njem štokavskih i ponešto kajkavskih rijeĉi. Ideje i osnovne jeziĉne koncepcije ozaljskoga kruga odrazile su se u najznaĉajnijem djelu starije hrvatske leksikografije rjeĉniku kajkavca Ivana Belostenca.

J. o U 18. kajkavski rjeĉnik (dvojeziĉni hrvatsko-latinski) s nešto nekajkavskih rijeĉi pod naslovom Dikcionar ili reči slovenske. Tako objavljuju: ArdelioDella Bella.st. Znaĉajno je ime A. Pavao Ritter Vitezović jedan je od pisaca koji su se zalagali za jedinstveni hrvatski standardni jezik. Pojaĉana je i jezikoslovna djelatnost. 100 . Palmotić.) Andrija Jambrešić. Antun Reljković. Mikalja u svome rjeĉniku donosi i kratku gramatiku hrvatskoga jezika (po uzoru na Kašićevu).st. prevladala novoštokavska ijekavica. a osnivaju se i komisije za ureĊivanje latiniĉke grafije. no namijenjen je govornicima svih triju narjeĉja i usmjeren stvaranju jedinstvenoga knjiţevnog jezika. Rjeĉnik je u osnovi kajkavski. prihvaća štokavsko narjeĉje. a autor je u njemu izrazio misao da bi svi Hrvati trebali za knjiţevni jezik odabrati svoje najljepše narjeĉje tj. J. Svi su oni dali velik doprinos oblikovanju štokavštine kao hrvatskoga jeziĉnog standarda polazeći od jeziĉnog izraza narodnog stvaralaštva pribliţavanjem i proţimanjem jezika hrvatskoga sjevera i juga. latinski. Gundulić.st.Rječnik talijanski. godine pa je tako izostao utjecaj na njegove suvremenike. pojavljuju se nove gramatike i rjeĉnici. Dizionario italiano. To je dubrovaĉko-dalmatinski krug pisaca (I. Latinski rjeĉnik s obzirom na ilirski. Najveći kajkavski pisac 17. Kaniţlić i Vid Došen. Katanĉića koji je preveo Sveto pismo s latinskoga na štokavsku ikavicu. U Dubrovniku je u 17.3. Blago jezika ilirskoga ili Ilirski rječnik (objavljivan od 1649. Radilo se i na rjeĉnicima hrvatskoga jezika.1740. latino. te dalmatinski pisci Andrija Kaĉić Miošić i Filip Grabovac. Juraj Habdelić izdao je 1670.) primjećuju se elementi štokavskog i ĉakavskog. To je i vrijeme knjiţevne stilizacije novoštokavskoga narjeĉja. Divković. A. Djelovanjem bosanskih franjevaĉkih pisaca M. do 1651. pojavljuju se pisci koji u knjiţevni jezik unose štokavsku ikavicu. illirico . Ivan Bunić Vuĉić). STOLJEĆU 1. I 20. Pod utjecajem dubrovaĉke i usmene štokavske knjiţevnosti i sve više pisaca ĉakavaca juţne Hrvatske.U njegovom djelu Zrcalo Marijansko (1662. Na sjeveru Hrvatske (sa Zagrebom kao kulturno politiĉkim središtem) oblikuje se općekajkavski zajedniĉki knjiţevni jezik. To su slavonski pisci M.ilipović i dr. Vaţan poticaj u tom smjeru bio je rjeĉnik talijanskog isusovca Jakova Mikalje.) To je hrvatsko-latinsko-talijanski rjeĉnik. štokavština postaje prestiţni knjiţevni jezik na juţnoĉakavskom podruĉju. njemaĉki i maĊarski (1742. radio je na reformi hrvatskoga grafijskog sustava iznoseći misao da svaki glas treba pisati uvijek istim znakom. ilirski (1728. štokavsko.) HRVATSKI JEZIK U 19.

uredovnim jezikom. u Saboru je odrţan prvi politiĉki govor (ilirac Ivan Kukuljević Sakcinski). Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike (1839.slavenskoga pravopisanja koja je prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda. Gaj i ostali Ilirci nastojali su da u knjiţevnom jeziku ujedine sve juţne Slavene pa su predlagali ona rješenja koja bi bila najprihvatljivija za sve. Od gramatiĉara iz razdoblja ilirizma posebno su se isticali autori gramatike: V. rogatim e. Šulek)   hrvatski standardni jezik temelji se na jekavskoj štokavštini zalagali su se za otvorenost prema drugim narjeĉjima i slavenskim jezicima (utjecaj) 101 . Babukić. pod naslovom Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. Mihanovića objavljena u Beĉu 1815. B. Zasluga Iliraca je što su uspjeli ujediniti sve Hrvate u jednom knjiţevnom jeziku i prihvaćanju jedinstvene latiniĉke grafije. š. zaĉinje se brošurom A. Gaj izdaje u Budimu Kratku osnovu horvatsko .st.) A.) 2. Tkalĉević. lj. Zato je formirano nekoliko filoloških škola koje su predlagale svoja rješenja. gj. s. A. Babukić. 1847. Mihanović u toj brošuri zagovara uvoĊenje hrvatskoga jezika u javne poslove. Mnoga jeziĉna pitanja bila su još neriješena. o Zanimanje za problematiku hrvatskoga jezika u 19. n. Tilda je bila dijakritiĉki znak. Jat biljeţi tzv. svibnja 1843. V. Osnove slovnice slavjanske narečja ilirskoga (1836. Prvu polovicu stoljeća obiljeţava djelovanje iliraca.g.). Drugu polovicu 19. Maţuranić. dj. Maţuranić. 1835. Slovnice hervatske (1859. c . nj (sa zarezom na j umjesto toĉke) te prihvaća poljsko ć. ĉesto se istiĉe kao presudno u razvoju hrvatskoga jezika zbog toga što se u njemu Hrvati konaĉno ujedinjuju u standardnom (knjiţevnom) jeziku koji se temelji na štokavskom narjeĉju.st. l. Sabor prihvaća prijedlog da se hrvatski jezik proglasi „diplomatiĉkim” tj. nastavljajući štokavsko knjiţevnojeziĉnu tradiciju pisaca prethodnih razdoblja. A. z .) i Ilirske slovnice (1854. a postojala su i razliĉita mišljenja kako ih prevladati.st. a drugu djelovanje i borba raznolikih filoloških škola. obiljeţuje vrijeme daljnje izgradnje hrvatskoga standardnog jezika na temeljima koje su udarili ilirci. Gaj u „Danici” objavljuje ĉlanak Pravopisz u kojem tildu mijenja u kvaĉicu uvodeći za palatale sljedeće znakove ĉ. za svaki glas jedan znak s tildom ). a nema niti jednog ĉasopisa ni novina na hrvatskom jeziku. 1830. U to vrijeme u školama prevladava latinski i njemaĉki. d.o 19.  Zagrebaĉka filološka škola (V. ţ. d. U njoj je Gaj iznio svoj prijedlog reforme ilirske grafije gdje za palatale predlaţe poseban znak (tj. Lj.

Andrić.  1901. a znaĉajan je Rjeĉnik hrvatskoga jezika (1901. Bio je pozvan da u novoosnovanoj JAZU organizira i zapoĉne rad na Rjeĉniku hrvatskoga ili srpskog jezika. ali prvim sustavnijim otporom (N. Domjanić).Ovo razdoblje obiljeţeno je djelovanjem hrvatskih „vukovaca”.st. Iveković. mnogo selah) pa su ih zato zvali ahavci zalagali su se za e (rogato e) umjesto ije-je-e u pisanju. Ivan Broz izraĊuje Hrvatski pravopis (1892. Tomo Maretić. dotjerivanja i usavršavanja hrvatskoga knjiţevnog jezika i vrijeme kada se politiĉki ĉimbenici više nego ikada upliću u jeziĉnu politiku. a to znaĉi da su standardni jezik poistovjećivali s novoštokavskim dijalektom odnosno ijekavskim govorima zanemarujući pri tom bogatu hrvatsku knjiţevno jeziĉnu tradiciju. Galović. a svatko je mogao ĉitati kako hoće. Nazor. zalaţe se za ustaljenu slavonskodalmatinsku grafiju protivnik je štokavske ijekavice i zalaţe se za štokavsku ikavicu  Rijeĉka filološka škola (Fran Kurelac)   osnovicu standardnog jezika trebaju ĉiniti sastavnice zajedniĉke većini slavenskih jezika odbacuje nastavak -ah u genitivu mnoţine i zagovara starije oblike s nultim morfemom (mnogo ţen. Kuzmanović)   u poĉetku se protivi Gajevoj grafiji. Razvija se i dijalektalno pjesništvo (Matoš.-1918.) za koji je graĊu većinom sakupio I. mnogo ţenah. a objavio ga F. mnogo sel. djelovanjem srpskog filologa Đure Daniĉića u Zagrebu. mnogo jelen)  Škola hrvatskih „vukovaca” Nastaje i jaĉa potkraj 19. nastojeći svjesno skrenuti jeziĉne tokove prema trenutaĉnim interesima.).). o 20. MeĊutim u posljednjih pedeset godina stvorene su neke bitne spoznaje o razvoju hrvatskoga jezika koji prolazi nekoliko razdoblja. Braniĉ jezika hrvatskoga. 102 . 1911. Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskog jezika (1899.). Broz. „Vukovci” su smatrali da se pravilan jezik moţe naći samo u narodnoj knjiţevnosti. Zagreb.   zalagali su se za nastavak -ah u genitivu mnoţine (jelenah. .st. Zadarska filološka škola (A. je vrijeme prilagoĊavanja.

a kao zajedniĉka rješenja prihvaćena su rješenja iz srpskog pravopisa. Jurišić. Dijalektalna knjiţevnost M. 1991.. Nacrt hrvatske slovnice I. 1991. medijima i javnim ustanovama. Hrvatske rijeĉi su potiskivane. Osnovan je Hrvatski drţavni ured za jezik koji ima savjetodavnu ulogu i brine se o ĉistoći i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. 1992. . Krstić.Godine 1918. Krleţa. do danas dolazi do politiĉkih promjena i osamostaljenja Hrvatske. Glasovi i oblici u poviesnom razvoju (1944. a jezik je podreĊen srpskom. . u Novom Sadu odrţan je sastanak na kojem je dogovoreno da je jezik Hrvata. Ovaj ured je sastavio tekst Koriensko pisanje (1942.S.)  1967. Babić-M. V. Rječnik hrvatskoga jezika. Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora .Razdoblje NDH obiljeţeno je pojaĉanim purizmom. B.ekavskim i ijekavskim. Finka. Babić . S.Moguš.) i privremeni Hrvatski pravopis (1944. Anić.  1941.-1990. većina kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i poloţaju hrvatskog knjiţevnog jezika u kojoj se traţi stvarna ravnopravnost jezika te uporaba hrvatskog jezika u školama. Izlaze i prva dva sveska Rječnika hrvatskosrpskoga knjiţevnog jezika (1967. ţeljom za ĉistoćom hrvatskoga jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih rijeĉi.Iako je nakon 1945. zakonski postojala ravnopravnost jezika u sklopu jugoslavenske drţave u praksi to nije bilo tako.-1945. . 103 . Teţak . pojavljuje se Hrvatski pravopis autora S.  1971. Gramatika hrvatskoga jezika. Brodnjak. Na temelju tih zakljuĉaka prireĊen je i zajedniĉki Pravopis hrvatskosrpskog knjiţevnog jezika s pravopisnim rjeĉnikom.  1954. 1990. Guberina i K.Finka .) po morfonološkim naĉelima. Balade Petrice Kerempuha (1936). Razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskog jezika. Izlazi niz znaĉajnih jezikoslovnih djela što je znak da se njeguje standardni knjiţevni jezik.  Uoĉi Drugog svjetskog rata javljaju se neka djela koja upućuju na razliku izmeĊu hrvatskog i srpskog jezika (P. Deklaracija je doţivjela osudu kao i potpisnici. Hrvatski pravopis.-1941.)  1945. 1918. Razlike izmeĎu hrvatskog i srpskoga knjiţevnog jezika). V. Moguš-B. stvaranjem Kraljevine SHS stvoren je i zajedniĉki jezik srpskohrvatskoslovenaĉki. no zabranjen je pa ga izdaje hrvatska emigracija u Londonu (zato ga nazivaju Londonac). Babić. Ravnopravna su oba pisma.  1990. Struĉna komisija Ministarstva prosvjete priprema osnove zajedniĉkog pravopisa.

u svojoj jeziĉnoj praksi s razliĉitim sugovornicima razliĉito komunicira: u školi. u igri.publicistiĉki i znanstveni stil (kako pisati neku rijeĉ) Hrvatski jezik ĉine i standard i supstandard i narjeĉja i ţargoni. pravopis i rjeĉnik. konvencionalan je (dogovoren) Pravogovorni .standardnim jezikom. na fakultetu ili poslu . „dvojeziĉnik ili višejeziĉnik”. tvorbeno i sintaktiĉko) Rjeĉnik .ţargonom. s prijateljima.fonološko i gramatiĉko ustrojstvo jezika (morfološko. Književnoteorijski pojmovi 104 . opisane i sadrţane u trima najvaţnijim knjigama pojedinoga jezika: gramatika. na ulici . Taj je odnos posebice naglašen kada osoba.pravila o pravilnom izgovoru rijeĉi Gramatika . NORMATIVNI PRIRUĈNICI: Pravopis .propisuje kako treba pisati. Jeziĉne norme propisane su. u kući dijalektom.popisuje znaĉenje rijeĉi Savjetnik .

Nema autora jer je nastala u narodu i prenosila se s koljena na koljeno. njime su najĉešće pisane epske pjesme Ro/bi/ I/ve// po/ mo/ru bro/do/ve I / od/na/ša// pše/ni/cu/ bje/li/cu…/ // stanka ili cezura nakon ĉetvrtog sloga u stihu tijek zbivanja u knjiţevnom djelu. zmajevi. kraće pripovjedno djelo u prozi ili u stihu u kojem su glavni likovi ţivotinje. kakav im treba biti izraz lica. Pisana je najĉešće epskim desetercem (vidi objašnjenje) ili dvostruko rimovanim dvanaestercem. vještice. Crvenkapica je triput ispitivala vuka itd. Likovi su prikazani tzv. napetog.» Na kraju dobro pobjeĊuje zlo. Govori o ljudskim stradanjima i nesrećama. lirsko epska pjesma koja ima tuţno raspoloţenje i tragiĉan svršetak.    stihovima zastarjelica. tj. U njoj se javljaju stalni epiteti (vidi objašnjenje pod stalni epitet). a završava: «Ţivjeli su dugo i sretno. pjevala se ĉesto uz gusle. a koji mogu pomoći razumijevanju priĉe osebujan. koje predstavljaju ljudske karaktere. Nikole Šubića Zrinskog i sl. Primjer: VUK: UĊi dijete! CRVENKAPICA: (Ima zabrinuti izraz lica. patuljci…). ĉesto pisana kosim slovima. natprirodni likovi (vile. kako biti odjeveni i sliĉno. Ima fabulu i likove poput senjskih uskoka (Ive Senjanin). zaplet. jošte (još) …da bi vazda sretna bila (uvijek. Obiĉno poĉinje rijeĉima: «Jednom davno…». stih od deset slogova koji ima stanku nakon ĉetvrtog sloga. umišljenosti i sl. omiških gusara. kraće pripovjedno djelo gdje se uz obiĉne likove javljaju i ĉudesni. BALADA BASNA   BIOGRAFIJA DIDASKALIJE    DIJALOG DRAMA EPILOG EPITET EPIZODA EPSKA PJESMA       EPSKI DESETERAC  FABULA  105 . Moţe se naći u starim knjiţevnim djelima npr. ponekad i biljke i stvari. Skida kabanicu. gdje trebaju stajati. Moţemo je odrediti u epskim i dramskim djelima. U njoj se obiĉno izruguju ljudske mane poput pohlepe. Olovni i teški snovi… zlatne doline… pahuljasti oblaci sporedna radnja umetnuta u fabularni tijek knjiţevnog dijela je poput priĉe u stihovima. Dijelovi fabule su: uvod. već im sluţe kao upute – što da rade. vrhunac. posebno odabran pridjev koji pjesnik koristi kako bi obogatio pjesniĉku sliku npr. rasplet i završetak. crno-bijelom tehnikom što znaĉi da su iskljuĉivo dobri ili zli. knjiţevno djelo u kojem pisac opisuje ţivot neke druge istaknute (slavne) osobe.) Što ti je bako? ↑ DIDASKALIJE razgovor izmeĊu dvaju likova (ili više njih) dramsko djelo koje prikazuje neke sukobe izmeĊu osoba ili u društvu. koja glumci ne izgovaraju na pozornici. Mijata Tomića.ALITERACIJA ARHAIZAM AUTOBIOGRAFIJA BAJKA  ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina u reĉenicama odn. u lirici je nema. završni dio priĉe koji opisuje naknadne dogaĊaje. u Pepeljuzi je triput isprobavana cipelica. nalaze se u dramskim djelima. zauvijek) knjiţevno djelo u kojem pisac opisuje svoj ţivot. pa iz nje uvijek moţemo izvući neku pouku. vuk je triput puhao da bi srušio kuću prašĉića. maćeha se triput pokušavala riješiti Snjeguljice. bana Derenĉina. U bajkama se ĉesto pojavljuje broj tri. Opširno pripovijeda o nekom dogaĊaju iz prošlosti. neke se stvari ponavljaju tri puta npr. objašnjenja u zagradama. tj. Rijeĉ ili izraz koji je zastario i više ga ne upotrebljavamo u govoru. burnog sadrţaja.

tj.peterac o/no/me/ tko/ to/ ka/ţe 7 slogova . «Do/sa/dna/ dje/ca» 5 slogova . zamućeno jezero itd. izriĉe pjesnikov doţivljaj. TROSTIH ILI TERCET– kiticu od tri stiha d. najmanja tematska jedinica. skraćena usporedba (zlato moje. nebo. misaona ili refleksivna i sliĉno. Moţe biti dramski (glume glumci) i lutkarski (glume lutke) te glazbeno-scenski poput mjuzikla (tekst se uglavnom pjeva uz glazbu i ples). snijeg. Uglavnom su pejsaţne. intimna. zbog posebnosti hrvatskog jezika. vidno su odvojeni od drugih stihova. pokreti lica govor jedne osobe. 5 slogova – peterac jednostavno. religiozna. razgovor lika sa samim sobom. PETEROSTIH – kiticu od pet stihova f. raspleta te katkad epiloga  pokreti tijela glumaca  vrsta kratke lirske pjesme podrijetlom iz Japana koja se u japanskom jeziku sastoji od 17 slogova rasporeĊenih u tri stiha (5 -7. ne priĉa o nekom dogaĊaju poput epske pjesme i nema tipiĉne likove. cvrĉak cvrĉi… METAFORA MIMIKA MONOLOG MOTIV ONOMATOPEJA      106 . Naši pjesnici. naĉin organizacije fabule osoba koja se u kazalištu brine za kostime glumaca. medvjed. MONOSTIH – kiticu od samo jednog stiha b. sobe. poĉetka radnje. potok ţubori. (magla bijela umjesto bijela magla) jedan stih ili skup stihova u pjesmi koji ĉine jednu cjelinu. preneseno znaĉenje rijeĉi. kuće. ali mogu imati i druge motive. motivi su im iz prirode. manja od teme.kiticu od osam stihova … itd. domoljubna. filmska priĉa pisana po kadrovima dramsko djelo smiješnog. SEDMEROSTIH ILI SEPTIMU – kiticu od sedam stihova h. Razlikujemo: a. vodopad buĉi. ljubavna. povod umjetniĉkom doţivljaju (U pjesmi Dobriše Cesarića Jesen tema je pjesme jesen. DVOSTIH ILI DISTIH – kiticu od dva stiha c.. subjektivna je. ĈETVEROSTIH ILI KATREN – kiticu od ĉetiri stiha e. šaljivog sadrţaja. osobno iskustvo. metal. osoba koja tijekom predstave upućuje glumce na pozornicu i brine se za pravilan redoslijed odvijanja predstave obrnuti poredak rijeĉi u stihu ili reĉenici: …je li vas magla bijela opila svojim letom?.sedmerac nek'/ cvijet/ ne/ cvije/ta. a motivi su uvelo lišće. OSMEROSTIH ILI OKTAVU . vrhunca. zabavno dramsko djelo namijenjeno djeci. Prema temi moţe biti: pejsaţna. to je poticaj.   zvijezde… pjesma pisana u stihovima. ne misli se na pravo zlato. Primjer: IGROKAZ INSPICIJENT INVERZIJA ILI OBRAT KITICA ILI STROFA     KNJIGA SNIMANJA KOMEDIJA KOMPOZICIJA KOSTIMOGRAF KRONOLOŠKI SLIJED DOGAĐAJA KULISE LIRSKA PJESMA      stvarni vremenski slijed dogaĊaja  predmeti na pozornici. Sastoji se od uvoda.. ĉesto ne poštuju taj raspored. polja. noćni putnik = Mjesec) izraţajnost lica glumaca. Ĉesto nemaju naslova.5 slogova). planine. zapleta. umjetno drveće. potoci. ĉavke. prirodne pojave i zvuci koji nas podsjećaju na odreĊeni predmet): lišće šušti. ŠESTEROSTIH ILI SESTINU – kiticu od šest stihova g.FABULA GESTE HAIKU  redoslijed dogaĊaja u priĉi.) pjesniĉki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se oponašaju zvukovi iz prirode (ţivotinjsko glasanje. socijalna.

ljubavni. vidom (vizualne slike) …na nebu modrome. zelene dolame. isprekidana – abcb najopširniji oblik pripovjednih djela. kose. Lugovo ravno. zec pjeva. vjerna ljuba. i sviraka flauta bruji… 3. zanimljivosti o njihovoj povijesti. crna zemljica  jedan red u pjesmi  prema broju slogova razlikujemo stih od jednog dva ili tri sloga. glazbi. kako će sve izgledati. kriminalistiĉki itd. stara majka. pustolovni. a obiĉno sadrţava  podatke o osobitostima vanjskog izgleda oĉiju. Senjanin Ive. novinski tekst kojemu je tema neki problem. U djelo unosi i neka svoja razmišljanja i osjećaje. On istraţuje pojavne oblike problema. priĉa napisana s namjerom da se po njoj snimi film osoba koja brine o izgledu scene ili pozornice. travke snivaju. usta. znamenitim liĉnostima. „šef“ glasovno podudaranje rijeĉi na kraju stiha ili u stihu. sjajna se prelijeva duga… 2. brine o cijeloj predstavi. biljkama ili neĉem neţivom daju ljudske osobine: knjiga pleše. grane plaĉu. prirodne ljepote. val –ţal (podudara se jedan slog). tj. psihološki. slamĉici – granĉici (podudaraju se dva sloga) PERSONIFIKACIJA PJESNIĈKA SLIKA   POREDBA ILI KOMPARACIJA PORTRET PRIPOVIJETKA PROBLEMSKI ĈLANAK PUTOPIS      REDATELJ RIMA ILI SROK    Vrste rime: a. jelu itd. Rijeĉi se mogu podudarati u jednom slogu ili u više slogova npr. uzroke nastanka i mogućnosti rješavanja knjiţevno djelo u kojem pisac opisuje krajeve i zemlje kroz koje je putovao.. krajolik. eno. konj vran. socijalni. lisica mudruje… ĉitajući pjesmu. pred našim se oĉima stvara ĉudesan svijet pjesniĉkih slika. unutarnji – prikaz osobina lika. nagomilana – aaaa e. ĉetverac STIH 107 . stasa. doţivljavajući njene stihove. ţivotu stanovnika. ukrštena (unakrsna ili kriţna) – abab c. lirsko-epska pjesma ljubavnog sadrţaja i sretnog svršetka. mirisom (olfaktivne slike) …miriše groţĊe i smilje… 4. ima veći broj likova i opširnu radnju. rujno vino. Moţemo ih doţivjeti razliĉitim osjetilima: 1.OPIS  izvanjski – opis fiziĉkog izgleda lika u knjiţevnom djelu.. dodirom (taktilne slike) …toplina me dodiruje… 5. uvjeţbava glumce. njegovih osjećaja i postupaka te opis utjecaja društvene sredine na strukturu liĉnosti pjesniĉki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se ţivotinjama. parna – aa bb b. obiĉajima. kulturi. neka problematiĉna društvena pojava. obgrljena – abba d. okusom (gustativne slike) … rujno vino me krijepi… kada se nešto s neĉim usporeĊuje na osnovi nekih zajedniĉkih osobina koje uglavnom nisu uoĉljive vjeran opis i zoran prikaz karaktera lika u knjiţevnom djelu kraće pripovjedno djelo s manje likova i saţetijom radnjom. sinje more. lica. ROMAN ROMANCA SCENARIJ SCENOGRAF SLOBODNI STIHOVI STALNI EPITETI      stihovi koji nisu vezani rimom i obiĉno su razliĉitih duljina  su pridjevi koji se javljaju u epskim pjesmama i stalno se javljaju uz neku imenicu kad god se ona pojavi u pjesmi npr. sluhom (akustiĉne slike) …u strništima tuţno šušti…. nosa. Prema temi moţe biti povijesni.

film strave i uţasa. jesen. igrani film. ono o ĉemu se govori u nekom djelu. dokumentarni film. osobe. toplo i hladno.) dramsko djelo tuţnog sadrţaja i tragiĉnog završetka dramsko djelo koje ima i tragiĉne i šaljive dogaĊaja. Pjevaĉ dţeza (izvode se u kazalištu): drama. akcijski. Prvi film – 1895. od glinamola. komedije. tama i svjetlost. od kolaţ papira. komedija. tragikomedija i igrokaz. šesterac (stih od šest slogova). Bijela joj je haljina poput snijega. dobro i zlo predmet izlaganja. Ĉesto se nalazi u naslovu. kriminalistiĉki. tragedija. Najĉešće rijeĉi u njoj su kao i poput. braća August i Louis Lumiere: Izlazak ljudi iz tvornice Dolazak vlaka u stanicu More Prvi zvuĉni film – 1927. pojave s drugim na osnovi neke zajedniĉke osobine ili sliĉnosti.peterac le/ptir/ u/ le/tu pet slogova – peterac suprotstavljanje razliĉitih pojmova: dan i noć. usporeĊivanje jednog predmeta. namjenski film i eksperimentalni film  triler. lutkarski. filmovi nastali kompjutorskom animacijom itd. g. znanstvenofantastiĉni… 108 . sedmerac (stih od sedam slogova)… pĉe/la/ na/ cvije/tu pet slogova .  animirani film. Dodir joj je njeţan kao jutarnja rosa.SUPROTNOST ILI KONTRAST TEMA TRAGEDIJA TRAGIKOMEDIJA USPOREDBA VEZANI STIHOVI VRSTE ANIMIRANOG FILMA         VRSTE DRAMSKIH DJELA VRSTE FILMOVA ŢANROVI IGRANOG FILMA  (stih od ĉetiri sloga). drame. kako sam naslov kaţe. western. (U pjesmi Dobriše Cesarića Jesen tema je pjesme. stihovi koji su meĊusobno vezani rimom crtani. peterac (stih od pet slogova).

109 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful