DUBRAVKO LOVRENOVIĆ Stećci

DUBRAVKO L O V R E N O V I Ć

BOSANSKO I HUMSKO
MRAMORJE
SREDNJEG VIJEKA
Sarajevo 2009,
Uspomeni na Šefika š ć (1908. - 1990.).
Dobrog Bo.vl/jal/il/o srednjovjekovnih bosanskih
i humskih nekropola ć č ć
znanstvenoj istini.
Tekst
. /
dr. Dubravko LovrenovIC
Fotografija
Dragutin Ressner
Dizajn
Branko B a č a n o v i ć
I
STECCI
Autor: prof. dr. Dubravko Ć
č
RAB IC, Sarajevo
Za č
Goran Ć
Urednik:
Željko Ć
Fotografija:
Drago RESSNER
,
Branko BACANOVIC
Lektori:
Željko Ć
Mladenko Ć
DTP:
Branko DURSUM
Organizacija i štampa:
RADIN PRINT, Sarajevo
rabic.doo@bih.net.ba
č konzultant:
Ivan Ć
Recenzenti:
prof. dr. Stjepan KUŠAR
prof. dr. Miroslav PALAMETA
prof. dr. Ljiljana ŠEVO
prof. dr. Ivana Č Ć
SADRŽAJ
PREDGO\OR
l.
HISTORIOGR.\FSI\.\ DEKO\STRLI\CU.\
\RnIE\SKQ·PROSTOR1\IOKY\R
Hi.llori,'k<l 80511<1. IX)liricki l)krir srednilwjekorne Bosne.
Bosna i Hercegorina. Hum (Hercegorina )
STARI PL lDYI - \OVI PUTOKAZI
Bogumilska imerpreracija Arthura hansa i Janosa ron Asoorha
Srbizacija i krcati zacija ć
Demontiranje bogumiIske rm o ć od Kosre Hiinnanna iVladislara ć
preko Alojza Benca i Šefika š ć do Marka Vege. Sime Ć ć Ljube Spararala.
Nedima ć Johna Finea. Noela Malcolma i Marian Wenzel
ć i crkre - ć i šehidska groblja
ukapanja: od groba bez ć do groba sa ć
II.
Č RASPJEVANOST I RAZIGRANOST SMRT! NA Ć
MnošlVo izvornih naziva - stdak kolokvijalni naziv
Evolucija oblika: od č do sarkofaga (sljemenjaka) i križa
Socijalni simboli
Religiozni simboli
Tehnika izrade ć i klesarski cenrri :
č i dijaci (pisari)
UKRASNI MOTIVI
POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamo mi ... ..
Žalobni marš u kamenu
Trima - igrište
Šok.igrokaz u katehetskom konrekstu
II
li
19
"
• .1
55
56
6:
63
68
71
72
73
FIGURALNE KOMPOZICIJE
Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse
Figure konjanika
Dvoboj - viteški turnir
Scene lova __ _ _
Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmIja I zmaj
Ljudske figure - testament u silel
Č ORNAMENTI
ESTETIKA I SIMBOLIZAM UMJETNOSTI Ć
č dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i neba
ć - bosanske i humske katedrale srednjeg Vijeka
EPITAFI- "Knjiga života"
Od arhajske ć i anonimne tišine do biografske retorike
Tematska klasifikacija epitafa na ć pogrebna i memorijalna funkcija
Epitafi s vjerskim formulama: Va ime Otea i Sina i Svetago Duha
1se (sije) leži - motiv č (viteške) smrti i vjerna služba
Zivotopis (žitije) - na plemenitoj baštini , medu bratijom i rodbinom:
molju vas, ne nastupajte na me; i ne popirajte me nogama
Ime pokojnika - ime č
Sublimiranje životni h iskustava
Personalizacij a ć kao grobnog spomenika: ime pokojnika, č i dijaka,
Žitije, titule, zvanj a, rodbinske veze, mjesto ukopa, okolnosti i datum smrti
Zdenac zaboravljenih pojmova i č geografija zagrobnog života
paralele s grobnim natpisima srednjovjekovne Europe
Cirilski epitafi na nišanima - muslimanskim grobnim spomenicima
lj ovom grebu č danuskrslIlItija slavIloga tilo
Ć UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA I HUMANIZACIJA SMRTI
Prisnost sa ć - samostanski senzibilitet o smrti
Kulturološki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana
DRAMA Č Š Ć
Izmi renje č i č kulture kroz ć zaokupljenost ć
76
77
17
78
79
82
86
89
90
91
93
96
99
104
108
108
114
118
121
124
127
128
129
132
III.
NEKROPOLE - "GRADOVI MRTVIH"
Zajednica živih i mrtvih -1I1O/lIIlIlel/lII/IIOSI slIlrli
Č NEKROPOLE
Nekropola ć na lokalitetu č G/avica u selu Biskup
Nekropola ć na Radimlji (Batnogama)
Nekropola u Donjoj š ć
Nekropola na Pavlovcu
ZONE RASPROSTIRANJA Ć I KLESARSKE ŠKOLE
HERCEGOVINA
č Hercegovina
Nekropole okolice Stoca
Radimlja (Batnoge)
Nekuk - Tanoge
Bitunja - Zabrde
"Deminov krst" u Bunnazirna
Boljuni
Gornje Hrasno
č ć
Vranjevo Selo
Nevesinje
Popovo
Trebinje
Gornji tok rijeke Trebišnjice: Panik-Miruše
Ljubinje
Gacko
Kalinovik
Trnovo
ZAPADNA HERCEGOVINA
Široki Brijeg
Ljubuški
Olovo
Kladanj
Ludrner
Č BOSNA
159
160
164
168
170
173
173
174
175
176
177
178
179
180
181
183
186
187
187
189
190
192
193
194
195
197
198
Zvornik
MrnmoDe zapadne Srbije i oblasti Rasa
SREDIŠNJA BOSNA
ZAPADNA I JUGOZAPADNA BOSNA
Kupres
Duvanjsko polje
Blidinje
IV.
BOSANSKA "ŠKOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST Ć
ć kao odraz "klerikalizacije" smrti
Premještanje sjedišta bosanske biskupije u Đ sredinom XIII.
ć i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni:
patronatska pravo = pravo pokopa
Odnos crkava i nekropola sa ć
ć u križištu triju crkava
Idej a č š i monumentalnost grobnog spomenika:
ć kao posrednik kulturološke kompaktnosti
ć kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i
mauzolej no-memorijalnog kompleksa - primjer Jajca
Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti
JEDINSTVENO OBILJEŽJE PROSTORA I VREMENA
REZIME
KRATICE
IZVORI
LITERATURA
KAZALO IMENA
KAZALO ZEMUOPISNIH IMENA
200
200
201
205
208
2W
235
237
239
242
246
248
250
252
279
283
284
284
305
317
PREDGOVOR
Od uspostave Muzej skog društva Bosne i Hercegovine 1884 .. preko
utemeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888. , što č od prvih
sustavnIh nastojanja na znanstvenoj valorizaciji ć ovi su bosanski i humski
?adgrobni spomenici postali predmetom multidi sciplinarnih
IstrazIvanja domaclh I Inozemmh č č š od č i arheolooa do
č umjetnosti, etnologa, jezikoslovaca, folkJorista i znanstvenika
usmjerenja. Ni č ni slikarska imaginacija nije ostala imuna na njih;vu
tajnovItu monumentalnost, kojaje proizvodila i još uvijek proizvodi č
predodžbe o njihovom podrijetlu te č i vjerskoj funkciji. - -
Na samim č istraživanja svijeta ć na izmaku XIX. ć
stoje pionirska imena ljudi koji su svojim entuzijazmom i zalaganjem otvorili
jedno veliko poglavlje južnoslavenske i č historiografije:
Vid ć ć Luko Zore, Frane ć Petar Kaer, Stjepo ć Ć
Truhelka, Vaclav Radimsky i Kosta Hormann š ć 1980. , 639.).
Nakon 1918. godine pojavila se skupina ž č ć okupljena oko
Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, medu kojimaje svojim angažmanom i obujmom
prikupljene grade č kustos Vejsil Č č ć š ć 1971.a, 18.-19.).
ć na njihovim spoznajama, istovremeno ih ć i dopunja-
ć jedna je generacija izuzetno plodnih znanstvenika, medu ostalima Alojz
Benac, Drago ć Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, Đ Basler, Marian
Wenzel, Šefik š ć Pavao ć i Nada ć nakon Drugog svjetskog
rata, umjesto paušalnih ocjena i č motiviranih postavki , na svjelio dana
iznijela pregršt dokaza za jednu novu sliku ovoga povijesnog
uglavnom odgonetnuvši njegovu pojavu, razvoj i osnovnu č le vjersku
poruku. To ne č za_ svij et ć našla i -
_ č odgovore, ali svakako č da se pras lari ć 1 __ _
Č fabule danas definitivno mogu smatrati otpisanima. Pti lome arheoToško
L.. istraživanje grobova ni izdaleka pratilo kompleksno č ć
ć se na dosadašnje rezultate, zapravo ć myvaž111J a
ć č ć sabrana tijekom više od jednoga ć ova mono-
grafija nastoji ć korak dalje Ć fenomen ć u konleksl europske
. . . č k k ·t dIIJ'OV]' ekov nog. oovora o
ymJetnostl, bolje re eno II ante s sre o
II
" t ć š ć doktrinarni i okyjr
smrti. Tijekom prvIh č (Binski, 1996" 166,), vrijeme kada
, l' oJ'e bIO dvoJan I I .. d' XII '
Jn " ža' redstva _ najpnJe sre mom " zatIm sredinom
taj govor mijenja svoJa Izra, jna sadova i gradanstva mijenja odnosno modernizira
k
d e s afinnacIJom gr ,
XIlI, st., a a s k ga društva _ dolazI do tektonskog ć u
cjelokupna BOosne: do premještanja sjedišta bosanske biskupije
č p š
J
č Crkve bosanske s kOjom su ć dugo bili
Đ
I nastanka Izm , " .. k ' '"
u ć 'u nekim se krugovlmaJos uVIJe P01stovJecuJu,
ešno pOIstoVIe Ivam I .... .
"pogr afiJ'e odreden je dvopklm razlozIma: na Jednoj strani
Profil ove monogr , " , "
, 'eri sliJ'edi znanstvene rezultate Jedne hIstonografije kOJOJ
P
otrebom da u punoj mj ,.... ki k ak d '
, d ' 'ko'a ć š dugo imatI OrlJentacIJ s ar ter, na rugoJ strani
SVI mnogo uguJu I J, I'
" d svo'; č form1fa u znanstveno-popu arnom oblIku
nastoJanjem a" ..,
I
.. "' rem krugu č Tekst prvotno mje plamran u Ovom opsegu
razum Jlvom naJSl .'v' V" • " ,
, bl'k 'e namj'era autora bIla ogramcena na IstrazIvanje natpIsa sa stecaka
10 I u, nego J ," '" d
i problema njihove interkonfesionalnost1. KakoJe IstrazIvanje napre o;,alo, od
se namjere ipak odustalo i umjesto toga pnstupIlo IzradI teksta kOJI stecke nastOjI
obuhvatiti u cjelini, U tako zamišlj enoj struktun monografije osnovno polazište
predstavljalo je pitanje historiografske tj, dugog puta što ga je
historiografija o ć prošla od bogumIIske mterpretacIJe Arthura Evansa
koncem XIX, ć do suvremenih znanstvenih elaboracija koje su najprije
dovele u pitanje a zatim odbacile tezu o bogumilskoj naravi ć prepoznavši
u s omenike, Na ovu ž č platformu oslanja se
analiza estetike i simbolizma ć analiza š č strukture epitafa kao
civilizacijske tekovine, č š od njihove arhajske ć do biografske retorike,
tematska klasifikacija epitafa s njihovom pogrebnom i memorijalnom funkcijom,
analiza epitafa s vjerskim fonnulama povezanim s motivom č (viteške)
smrti i vjernom službom, životopis kao komponenta epitafa izravno povezan s
plemenitom baštinom, epitafa koji daju samo ime pokojnika i ime č
pitanje personalizacije ć kao grobnog spomenika, epitafa kao zdenca
zaboravljenih pojmova i č neke paralele s natpisima srednjovjekovne
Europe, uloga ć epitafa na ni šanima - muslimanskim grobnim
spomenicima te naposljetku veza izmedu srednjovjekovnih i kasnijih grobnih
š ć natpi sa, Kao dio ove složene problematike obradeno je pitanje individu-
alIzaCIJe I humanizacije smrti, odnosno utjecaj samostanskog senzibiliteta, Biblije
I Ideje Sudnjega dana na koncept grobnog spomenika i č č epitafa, pitanje
smrti kao europski fenomen ostvaren kroz ć te interkon-
fesIOnalnost ć kao od "kl ' k l' "" '
, raz en a IzacIJe smrtI , uspostava patronatskog
prava nad crkvama II BosnI' nako ·...··.v . o.
, ' n premjestanja sJedIsta bosanske bIskupIje u
Đ sredmom XIIl ,t \" d '
Ć
' "" ' s o Jeca, o nos crkvemh gradevina i nekropola sa
sIe cIma u knzlstu triJ'u c k 'd" Č '" '
" , rava, I eJa IstJlI sta I monumentalnost grobnog
spomemka sa steckom kao ' d ' k
d
, d" posre m om kulturološke kompaktnosti ć kao
lO sre nJovJekovnog urban k ' I'k " '
", og raJo I a I mauzoleJ no-memorijalnog kompleksa
na pn mJeru J3j ca, č Refon ' " ' k " ..'
Uk k " nacIJa I onceptualna Izmjena strategije SI1I1"I/,
pn azu II rasnih motiva na st ć . o. . .."
nij e se išlo dalJ"e od ' '" e cIma I njIhove regIonalne dl stnbuclJe
postI gnutIh reZll h'lla pred t l' , ,
obim monografiJ'e O ," d' ,"" s av JenIh u mj eri koju je diktJrao
, vaj lO studIje s te ' k _ "",
, ' matI Om podloznom razIIcItIm mter-
pretacijalll:J. (. '\'Sil) v()dc č konstrukcije. vel ikodržavne projekte
i fantHstiklltipa bogulllil stva (Palameta . 1995 .. I XX.), predstavlj a tek inscel1{lcUu za
vrstu istraživanja č sr;. monografije ć unaprijediti ć
znanja. Bilo kako da sc pri stupi ornamcntalllOIl1 repertoaru ć i njihovom
sadrŽaju, bilo kako da ih sc ni llajmil1l1cioznija anali za ne može ih
obuhvatiti u cijelosti niti može ponuditi sve odgovore na pitanja vezana za nebrojene
varijante pojedinih moti va i beskrajne kombin:Jcij e č ukrasa. j edno,
medutim, ostaje sigul110 - naime lo da kroz svoje oblike i moti ve ć č organski
dio korpusa europske srednjovj ekovne umj etnosti ć 1982.a, 236.). ZalO
se č OdgOV01:e t13 pigtnj a vezal]a za vj<;rsku prip'adnost ć ovdje primamo
ć tražiti u sferi ukrasnih motiva, nego u č epit afa i interkonfesionalnosti
ovih grobnih spomenika. Osim toga, ć i su do sada naj više istraživani upravo
kroz prizmu ukrasnih moti va što je - nekad ciljano, nekad po inerciji - i rodil o
kontroverze. ć po strani sva brojna, ponekad divergentna č
pojedinih likovih ukrasa, ostaje č da č dio fonda ukrasnih moti va na
ć pokazuje naglašenu moti vsku, tematsku i stil sku č s kamenim
reljefima č i č crkava, istina, ocv.l! lim i rustificiranim oblikom
te umj etnosti (Palameta, I 996.a, 255.). Ovu vezu naglašava smještanje brojnih
nekropola sa ć u sjeni crkvenih gradevina, pravoslavnih kao i č
te č pripadnost još uvij ek nij e definirana.
Europska umj etnost srednj eg vijeka nije ni mogla biti č nego -
š ć ć je, naime, bilo posegnuti za č č što ga
je posredovala profana umjetnost antike ili mnogo kasnije modema umjetnost,
ć su bile samo č forme i č posredovanja vjerskih ideja (Klinstle.
1979. , 66.). U tom okviru treba promotriti umjetnost ć koja je iako teško
ranjena i oskvrnjena - izložena nemaru i onih koji se danas u nju zaklinju -
nekim č možda naj više iz pukoga suj evj erja vlastitog č
okruženja, s dušom u nosu ipak nadživjela sve kasnije kataklizme.
Uzme li se u obzir to da se radi o j ednom od malobrojnih tekstova takve vrste.
unaprijed ć biti jasno s kakvim se, č nepremostivim, problemima autor morao
č svoga rada, tim prije jer je prostor odreden za njegovu realizaciju
unaprijed bio strogo limitiran. To je, s obzirom na opsežnost bibliogratij e o
ć II prvom redu č č s ogromnim brojem podataka sabranih
tijekom jednoga ć zatim postupak njihove znanstvene selekcije i. č
Uklapanja u izbalansiranu cjelinu. Okolnost da je sve to u novi sustav trebala
č ruka č presudno je odredila protil cijeloga teksta. Ako u odnosu na
arheologe i č umjetnosti pozicija č pati od odredenih slabosti. ona
je s druge strane zahvulnijajer ć pri stupa integralno Što č osposobljena
za formiranje slike ć š ć detalja. ali koja istovremeno č
znanstven.u vjerodostojnost. Ovakav pristup rezultat je sazreloga
uVjerenJa da se umjetnost ć i onda kada je lIsmjerena prema vrednovanju
povijesno-kronoloških i kulturnih detalja. kao i onda kadnj e težište na njihovom
estetskom vrednovanju, može razumjeti samo kao cjelina ć 1982.a, 233,).
Osim toga, vokacija č daleko je blagorodnUa za č tako osjetljivih
aspekata ć goput epital"! i njihove interkonfesionalnosti, posebno ako ih SCI,
kako Ć ovdje biti č postavi u europski kontekst.

N
' kr' ne i na;manje važno, jedan od razloga za pristupanje
a aJu. .... d ' ,
fi
· leži' u namj'eri nakladnika daje prlJevo om na englesk:iJezik
monogra Ij e . . .. . . .
dostupnom inozemnoj č PUblJ CI, u č ovo ostvarenje, kao
pokušaj te vrsle, nosi pionirski karakter, Cijelog tima č
č u ovaj ambiciozni projekt, č š od nakladruka, autora teksta i fotDgrafa,
do dizajnera, glavnog urednika, savJetmka I recenzenata, time Je postala ć
od č
Monografija je ć Šefiku š ć koji je svojim Sustav .
.. . t . Č mm
radom tijekom više znans vene za IZU. avanje bosanskog
i humskog mramorja srednjega ViJeka, samozatajnome Č i autoru č
k
.. b k h č d '" Ije
mj esto u južnoslavens oJ I. asan s o .ercegova oJ me IJevahstici tek treba biti
valorizirano sukladno naJvišim standarduna povIJesne znanosti . Taj bi dug bosanSko-
č hIStOriografija trebal a odužiti što priJe.
Moja je pak prijatna kolegijaina dužnost najtoplije se zahvaliti recenze r
prof. dr. Ivani č ć prof. dr. Ljiljani Ševo, prof, dr. Stjepanu
I prof. dr. Miroslavu PaiameI! - na kOrlsmm sugestiJ' ama i ć t" k
. .. Ije om rada
na ovoJ monografiJI.
Autor
Sarajevo, 8. IX. 2008.
,
.. '
HISTORIOGRAFSKA DEKONSTRUKCIJA
VREMENSKO-PROSTORNI OKVIR
č BosIla, č okvir srednjovjekovne
Bosne, Bosna i Hercegovina, Hum (Hercegovina)
Pod Bosnom i Hercegovinom danas se mi sli na medunarodno pri znatim
granicama đ državni prostor, iako on ć II samome imenu odražava stanoviti
dualizam koji se kao prirodna poslj edica povij esnog razvitka uklini o izmedu ova
dva naziva. Bosnaje, naime, naziv ć stariji od Hercegovine. a povij esna
ih j e sudbina u ovoj kombinaciji spojil a nakon uspostave vlasti Austro-Ugarske
1878. godine. Tij ekom svoj e sedam ć duge povij esti srednjovj ekovna
Bosna nikad nij e ć cij eli teritorij današnje države Bosne i Hercegovine
koji j e, uz mal e preinake, odreden mirom skloplj enim u Srij emskim Karlovcima
26. I. 1699. izmedu Osmanskoga Carstva s jedne, te Austrije, č Republike
i Polj ske s druge strane (Zirdum, 200 l ., 162.) .
Kada iz ki šnog i prohl adnog Saraj eva na putu za Mostar putnik prij ede
Ivan-sedlo i č se spuštati II Konjic, sunce ga upozori daje stigao II Hercegovinu
i tu se, osim klimatskih, osjeti i golim okom vidi cijeli ni z drugih promjena. Ne treba
sumnjati da je tako bilo i u srednj em vijeku, kada su Bosnu i Hum osim č
klimatskih odlika karakteri zirali i č č identiteti . l ednom č
cjelinom Bosna i Hum (Hercegovina) postali su tek dvadesetih godina XlV. st.
što su, uz odredena teritorijalna kol ebanja i uz uvijek pri sutan č dualizam.
ostali do gubitka č neovisnosti 1463., odnosno 1482. godine.
Do ujedinjenja s Humom naziv Bosna prošao je svoj nekoliko ć dug.
krivudav povijesni put, od male oblasti koju sredinom X. st. spominje bi zantski car
Konstantin Porfirogenit, smj eštene II dolini istoimene rij eke izmedu današnj eg
Sarajeva i Zenice linijomjug - sjever te izmedu Zec pl anine i lij eke Drine južno od
Zvornika do Goražda pravcem zapad - istok, do prostrane države koj a je koncem
XIV. st. pod prvim bosanskim kraljem Tvrtkom I. ć poprimila svoj
naj širi opseg izmedu rijeke Save, srednjodalmatinske jadranske obale i rijeke Drine,
koji ć uz stanovita osipanj a obl asti u Dalmaciji i Hrvatskoj zadržati do konca
svoj e samostalnosti 1463. godine. Na taj se teritorijalni okvir mi sli pod sintagmom
srednjovjekovna Bosna. Gomja ili č Bosna cara Portirogenita imala je sve
odlike središnje oblasti, matice ili organizacione jezgre, ć prirodno
omedašenu individualnosI kojoj č razlozi ć širenje II sve
pravce. ž ć na najvažnijoj prometnoj komunikaciji rij ekft Bosna - Neretva
preko Ivan-planine prema Jadranu, malica teritorijalnog širenja č BOSIttI
. .' m. Nijedna druga oblast, koja je kasnije postal "
vodila je ilin praBvce niJ'e mogl a zamij eniti tu sredi šnju regiju ka a
š
dIjelom
d 'ovJekovne Qsne, ' o to Je "
sre nj . . Č .. k d organizacije države (Lukas, 1991 ., 61.-63.). Na t. nIJe
ogb Isklju Itl o . . . M oJ Se P
m •..... d as nalaze glavni gradovI Sarajevo I ostar. ć pri ' ta-
metnoJ hnlJl akn •. terese vJ' ešto ć č konjunkturu u OkJe svega
· . e ekonoms e ID ' '. ružen'
sVOJ . I' bosanski vladari u ovu državnu mattcu č s vlastitim pol' " JU,
mkorponnt I su .•. ..' . Ibcki",
· k 'm tradiciJ'ama, duže ili ć vnJeme ukloplJemm u druge državna-feu"".
I cr vem . R ' k (S b" ) H "'"'Je
. _ Humsku kneževinu, Dukiju, as u rIJu, rvatsku, Dalma " .
organ IZme •... . B " CIJU I
. k _ rotegnuvSI na nJih prvotno Ime osne, IZ IZvora XlV. i Xv
Ugars U P . k k /. ,.... . . st.
to kao rusag bosanskI, Bosans o ravevstvo, cIJe Je č jedinst
pozna .• (d • b) . Vo
b
' l r č u staleškom predstavmstvu rzavnom sa oru I kruni kraUev
I o o I . d' (L .. 20 ' stva
kao transpersonalnom si mbolu tog!e IOstva ovrenovlc,. 06.a, 451.-460.).
š ć je i nilOalo slucaj na okolnost da se umjetnost ć bore
č njezina najnaprednija faza izmedu polovice XlV. ć i pada
pod osmansku vlast vrem,enski I poklapa s č prostorom
srel/llj(}vjekovne Bosne, sto znacI da su stece:1 kameni nadgrobm Spomenici koji
su č za č stare Bosanske države š ć 1982.,32.). Izraz
srednjovjekovna BOSI/a poklapa se s njezinim č prostorom koji je, ć
širenj em iz sredi šta II č krugovima inkorporirao teritorije s dugom
tradi cijom vlasti te č indi vi dualnosti naprimjer Huma, kasnije Hercegovine.
Ovdje ć se, ovisno o kontekstu, oba ova naziva kori stiti simultano - Hum kada se
govori o srednj em vijeku, Hercegovina u modernom č te č podrazumi-
ć da se uglavnom radi o č koje se granalo č i zapadno od rijeke
Neretve, od župe Rame i Sedla Ivan-pl anine na sjeveru do š ć Neretve na jugu.
zatim do č rijeke č ć poluotok Pelješac, na istok i sjeveroistok do
Travunije (Trebinj a), na zapad do rijeke Cetine, a na sjeverozapad do Duvanjskog.
Livanjskog i č polja Ž ć 2002., 91.-93.). Taj je teritorij sa svojim
autonomnim č formacij ama poput Trebinj a i Neretvanske kneževine.
usprkos č č prošlosti i lokalnim osobenostima. č s Bosnom
jedinstveno kulturno č (P. ć 1984.,44 1.). č je presudno pridoni-
jela njihova č srodnost i ć crkvena baština. U leda ovim
okolnost ima puhao je č zakon koj i je vrij edio u životu države, naime da se
"r.romjcnom jednoga dij ela državnog teritorija mijenja i ukupna struktura i dinamika
Cijele države, i da se ta promj ena odrazuje na svaki dio državnog teritorija"
(Lukas 1991 69) Sk . . . ... .'
., .-: . . rojen po OVII11 d r CVl1lTll POVIJCSI11ITI zakonoJ11Jcrnos
t llna
.
težnj e pri slItne lIostalom II č životu cijele Europe.
tentonJ srcdl1JovJc.kovnc Bosne pruža upravo j edan takav primj er.
ali i stovremeno i kompaktnom kulturološkom
hUl1lll SlI IZllIknuh lImj'etl'()s! ·t . k w.'.. . XII toIJ'ec"1
· . • . s eca ' :.t. CIJI su prvI izdanci srect 11l om . s '
ISkl esani upravo u Trcb'II'J' sk . bl . k . ' ka i
,. '. . oJ o astt. Prostrano č slavens og JezI
cml skc pismenost i ko;c se d "1 ' ., . . I' "kih
. . . : ., . o al!nskc Jadranske obale preko SVIh po ItlC
gramca I feudal nih p'u1ikul ' "' " . . . d l ' 1'1
· . " . .1I IZdIll a II cl ublJ1l1 steral o sve do rij eke Drme l II Je I ',
Istok, ku1turolosko JC "I)Ostol' .. .. '. "
. . ". ' JC stecaka. SLO Je to č II konkretnom vreI1lel1l
prostOIlI ncka kaze I po(h!"lk l . '. lo

.., . < (,l SC nakon nekol iko elana l 'ahanJ'a iz Panza Sit Z:!
II po rUCJC drllgou' l Jezl k' ' k I . ' d'o
fr.mcusk .. ct d I II Lure - II Bretagnll _ kojajc ipak č sastaVili I
< • e src IlJovJckovnc ch-L.avc A "I .." . '''' " I š
, 110 o-s.lksol1sko-nonnanske Jezlcne 1 kulturo 0,
razlike na Britanskom č II isto vrijeme ni su bil e manj e i ni su proi zvodile
manje opl;ke. č Sll germansko-slavenski č j kulturološki antagonizmi
potresali Cešku u sklopu Svetog Rimskog Carstva.
Od Save do mora, od Cetine do Drine, i prema istoku sve do Bugarske,
putnika j e posvuda pratio razumljiv, ć č slovima na ć uklesan slogan:
Ase leži . Koliko u samome životu, bilo je ovo prostrano slavensko č
ć ponajprij e jeziku kao ć komunikacij skome sredstvu, u
znatnoj mj eri duhovno ujedinjeno i u govoru o smrti. Tek su kasnij e ideološke
naplavine XIX. i XX. ć kada se postavilo pitanje č je Bosna i kada j e
bosansko srednjovjekovlje preko ć pretvoreno u orijentacijsku epohu suvremenih
nacionalnih homogenizacija, pomutile ovu sliku i njezinu povijesnu vjerodostojnost.
Na svu ć i ono što je preživjelo od ć sasvim je dovoljno da se uz primjenu
komparativne analize na ovom palimpseslu utvrdi izvorni sadržaj. Takav napor,
osim č znanstvenih razloga koje nije potrebno posebno č na težini
dobiva u aktualnim okolnostima sve izrazitije duhovne otudenosti triju sastavnica
č kulturnog mozaika, naime srpskopravoslavne, š č
musiimanske i č s povij esnim rekonstrukcijama zasnovanim na
ideologij skim stereotipima i "disparatnim percepcijama zemlje, historije i kulture",
koje cijelo društvo guraju u živo blato č š ć ga minimalnih
izgleda da izgradi svoj stabilan kulturni i č identitet (usp. I. ć
2008., 137.-150.). Historiografija, drugim č jest ili nije to ponajprije s
obzirom na nj ezinu ulogu u izgradnji č kulture.
STARI PUTOVI - NOVI PUTOKAZI
Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asb6tha
Ulazak srednjovjekovnih nadgrobni h spomenika - popularno nazvanih
ć - u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo
stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne
povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XvlII. u XIX. ć kada su u zapadni
svijet č prodirati vijesti o postojanju jedne č umjetnosti na nadgrobnim
spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne
zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile č odjek,
posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno č
č djela, tako da č pa i nezgrapni prizori sa ć tada nisu
mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj
Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno č i prezentiranje ovog
č blaga (Benac, 1963. , XVII. , XXIX.). Od tada nad neIcropolama
bosanskih i humskih ć lebdi magla tajanstva, legende, mita, magije i nac'oo'.
romantike, s bogumilima "koji se bore za zemlju č š ć od vanjskih
a protive se vjerskoj netrpeljivosti toliko svojstvenoj vjerskim
" "ovremenih partizana što u svojim planinskim g" ,
i zapada ,poput on d "(W l 1999 3 llJjeZdlJn
, 'd stoJ'anstvo naro a enze, ,,\.) Tom ' a
č . ezaVlsnost 1 o ..' e Je Znat
uvajun l 't ' to nije č nijedan suvremem OP' S pogreba u srednjovjek no
pndomJe o lOS razinu tadašnje kulture pismenosti osnovano Se m ž Ovnoj
BosnI. S obZIrom na , 'k š' o e pret.
, 'd ' t kvih opisa Itekako bIlo, ao to se moze pretpostaviti d 'h'
P
ostavIti a Je a h č a I je
, ' d 'h tragova onovremene du ovnostlo Ijem postojanj'u po ,
kao I tohko rugI"" .,.. k' .. , uZdano
'B otplavi la povIjesna bUJIca. la o Je prežIvIo tek Jedan na k
znamo IZ asne . ... ' ne om
d
" , k vnom predlošku zasnovan, GrbIOljev OP' S pogreba bana StJ'e
sre njovJe o d' P oo pana
ć a i on tiskan tek 160 l. go me u esaru na tahjanskom ' 'k
ll , Kotromam a, , " ., , , JeZI u,
G
, ć okolnost što auton stecaka rusu ostavih nikakvo p,smeno obrazloze' ,
tezavaju , , ' " h 'h d' l k š nle
oo otl'vl'ma i č POruCI nJI OVI Je a, ao to su to č tv '
"
kih d
ih srednJ'ovjekovmh spome01ka (Basler, 1976" 79,), Zato se i ne m ž
ne rug Oo' k " 'h ' o e
.. d 'e bi lo ko;a teza o podnjetlu steca a opcemto pn vacena, kao što se mo'
recI aJ, d I" l'" Ze
ć da osnovnu prepreku na tom putu pre stav JaJu raz IClte polazne pozicije, Da
rili kom njihova č "treba uvažavatI mnoge č ili srodne pojave u
č i Zapadnoj Evropi" ž ć 1980" 237.), jedan je od preduvjeta za
izgradnju stabilne ž č platfonne,
Zapadnoeuropski kasnosrednjovj ekovni kontekst funerame umjetnosti kao
č obilj ežavanja grobova, ć u obzir č niza malih radionica u
samoj srednjovjekovnoj Bosni i č repertoar dekorativnih motiva (Palameta,
2000" 125-126,), polazište je koje osigurava vjerodostojan interpretacijski okvir ovih
nadgrobnih spomenika. To, medutim, ne č sagledavanje ć iz č
ili č perspektive, nego iz perspektive š ć organski orijentira·
noga prema diverzitetu pojedinih kultura i regija od kojih je svaka imala svoju
osobenu š ć sudbinu i povijesno naslij ede na č je temeljima
š ć zidalo zgradu novih ideja i odnosa, Temelji su, koliko god č bili
i č koliko god č toliko i č bile su zgrade podignute na tim
drevnim temeljima koji su "pamtili" povijest ljudske duhovnosti milenijima unazad,
jedna takva monumentalna "zgrada", u koju su ugradene ć i ć tona kamena
izidanaje od ć u srednjovjekovnoj Bosni,
Najblaže č č da jedna od naj starijih poznatih zabilješki o
ć č tek iz 1530. i to iz pera jednog stranca, Slovenca Benedikta
š ć koj i je kao č i č poslanstva austrij'skoo cara Ferdinanda l.
, o
osmanskom sultanu Sulejmanu ll. te godine proputovao Bosn0
1l1
(Bobas" 1985" 103,), Č naime, da tijekom cijelog srednjeg vijeka, podjednako
IZ Ć kao l stranih izvora, o ć ne možemo saznati baš ni šta, iako Je
bila otvorena zemlja, višestrukim nitima povezana s bližin,l i
dalj Im okruzenjem, kao što č i šutnja kasnijih č č o OV1I1I
nadgrobnim spomen" k" , ' "l' žnJ'u
• I ICima OJI su vec samom svojom pojavom pnvlacl I pa .
Dva stoljeca nakon Kurl'p '" " ..' 'od slovac
. eSlca za stecke se zamteresirao talijanski pnr o .
Alberto ForlJ s . [' l " l" č lk
A
'B " za l1n po JskI knez Aleksandar Sapieha č oeolog i Ije n
ml oue pru 'k' k l ' o , '
, ,," k' " S I onzu OllO Blau, č engleski egiptoloo l. Gardner WIlkInson,
aUSll1Js I casmk Henrich S o r von
L ' h ' terneck, voj ni č i antropoloo dr, Fe IX
usc an te č arheolo cl ' M ' o " 'ca da
naj stariJ'i pod'" , " g I. ontz Hoernes. Posebnu teži nu ima Č , "
aCI o stecCI11l " bel" ' , , k od Andnj<
č ć M' "'. . " " ,I su U ć autori potJ'ecll te '
IOSIca IZ drug l ' ,
e po OVlce XVIII. ć š ć l 971.a, 18,),
Ni šta manju zagonetku ne proi zvodi karakter narodne tradi cij e o tim
spomenicima koji ni su pripadali nekom dalekom nepoznatom podneblju nego
su ć stajali tu, pred č da bi se o njima na koncu č tek mutna
mitska predodžba ć ih u vezu s pradavni m ljudima svijeta ili s nekim
gorostasnim neprijateljima (Truhelka, 1891" 36g. -369.). Putni ci u regiji XVIII.
i XIX. st. izvještavaju da lokalni seljaci ć č u kolima na ć
s vilama (Wenzel , 1961. , 27.). O dubini te praznine na svoj ć č i to da
koncem XIX. st. bosanski kmet nije prezao od toga da prostor za č krumpira
nade nigdje drugdje do u grobnici podjednim ć u Starom Selu kod Jajca
(Hormann, 1891., 51.). Sve to nedvojbeno ukazuje na di skontinuitet povij esnog
ć kod sve tri glavne č konfesije podj ednako,
odnosno na odsutnost bašti njenja bilo kakve č š ć zasnovane tradicij e povezane
sa svijetom ć i pokojnicima č su č č š č Kao
rezultat č migracija i vjerskih konverzija kroz osmansko razdoblje "savez"
izmedu živih i mrtvih srednjega vijeka bio je raskinut, to barem č
objašnjava zašto su tijekom ć mjesto dobile č legende i to je najbolji
pokazatelj o raskidu izmedu dviju povijesnih epoha - srednjovjekovne u kojoj su
ć nastali , i osmanske u kojoj je umjetnost izrade ć doživjela svoj kraj.
Tako su pred č više ć generacija ć ć č da ih
"otkriju" stranci i da upravo oni O njima povedu rasprave koje se ne sti šavaju ni
danas. U takvim su okolnostima ć od sredine XIX. st. , kada su se zahuktavali
procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje č Bosna sve više poprimalo
č pa i č č ž č su bili skloni umjetnost ć
č kao poslj edicu bogumil skog č (Benac, 1963. , XXIX.). Osnovni
smjer ovakvom promi šljanju dao je Franjo č svojim studijama o bogumil stvu
i bosanskim patareni ma (Benac, 1982., 195.). To mišljenje dodatno se hranilo
jednom, dugo vremena neobjašnjivom ineobjašnjenom š ć da u povijesti
kulture srednjovjekovna Bosna zauzima posebno mjesto kao zemlja ć -
nadgrobnih spomenika - koji su toj njezinoj kulturi utisnuli crtu ekskluzivnosti.
Tako se mogla roditi iluzija o "izvornoj primitivnosti ć i naivnom karak-
teru srednjovjekovne bosanske kulture za koju se sve doskora vjerovalo da nije
pripadala krugu ć č umjetnosti. Bilo je to vrijeme pionirskih
č moderne hi storiografije u Bosni i Hercegovini , kada je i nai zgled
skromni prilog O tehnici "snimanja" natpi sa sa ć č mnogo, kadaj e tek
č sistematizacija nekoliko stotina danas poznatih epitafa (Truhelka.
I 891.a, 41.-43.; I 891.b, 86.-94. ; 1892., 24.-31.; 1892.a, 107.-116.; I 892.b, 215.-220.:
č ć - ć ć 1891. , 193.-195.; 1892., 248. -249.).
Smatra se da je u zaživljavanju teze o ć kao bogumilskim nad-
grobnicima presudnu ulogu odigrao Englez Arthur Evans koji je, ć kao
mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875. , zabilježio da markantni ć
mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici (Evans, 1973. , 161.- 164.). Nedugo
zatim Evans je postao arheolog svjetskoga glasa, što je znatno pridonijelo da se
teza o ć kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj
i južnoslavenskoj historiografiji. č doprinos daljnjoj razradi Evansove
teze dao je đ Janos von Asb6th, č rane austrougarske administracije
u Bosni i Hercegovini i č madarskoga parlamenta. Asb6thova knjiga o bosanskoj
21
. I bogumi lskom tezom, bila je i prva literatura o toi t .
kultun, s centra nom ..' 87 B č 188 ' elllI na
. . .' . biavlJ'ena uBudlmpestl 18 ., u e u 8., a u Londonu 18
stranllTIJezlclm,l, o J l v .,. . 90
8
9
4 118) Nastanak ove azne povIJesti svojedobno je cc·· ..
(Asb6th, 188 ., .- .' • . d . '. IJenjen
aJ'e Austro-Ugarske o nuznostI o vajanja BIH od Srbi'
kao rezultat spozn .. Je, te u
. k ezultat potrebe za stvaranjem neke vrste Ideološke pod"'k
skladu sume ao r .. " e toj
č opciji (Wenzel, 1996., 64.-65:) . Asb6thova knjiga "prošireno Ue)
p I' ··k . laganJ'e" i uputa državnom cInovmštvu uprovodenju progra
po lUC o IZ • . k ... . I·... ma
• ··t sa ć kao vazOIm elementom OJI Je tOJ po IIIckoJ opciji treb
bosnJas va, ' h . . . d' aa
dati kulturni sadržaj. Ako se i može pn vatIII oCjena a Je znanost u ASb6thovu
d
· I "funkcionalizirana č i (daje) napravljena orudem bošnjakluka" ist
Je u .' . , o
k
t
'e oC]'ena da J' e "to bio č angazIranJa nove vlasti u masivno .
ta o os aj . . . m I
t
vnom organiziranju znanstvenih i kulturnIh pn lika u Bosni" (Pederin, 1982

466. -468.). Dok su Osmanlije naveli Bosance da zaborave ć Austrijanci su
im pomogli da ga č od zaborava ć 2002., 68.). Tu se kao
dal ekosežna tema postavlja problem procjene spomenika i njihovog utjecaja na
okolinu za kasnije generacije, tj. pitanja: Koliko dugo je spomenik preživio i koliko
je od ranijih spomenika bilo vidljivo za kasnije generacije? (Oliver, 2000., 6.). Od
istog je č pitanje: Kakav su odnos ć generacije uspostavile prema
ć kao grobnim spomenicima? Ovo pitanj e dobiva na važnosti posebno u
svjetlu č da je briga o smrti bila u skladu s brigom o živom (Oliver, 2000., 7.).
Upravo kada se koncem Xv. ć umjetnost ć gasi, nakon što su još
od VIIL-IX. ć č pokušaji na formiranju kolekcija grobnih natpisa
iz Rima, napravio je rimski profesor č znanosti Petrus Sabinus prvu
zasebnu kolekciju od nekih 200 š ć natpi sa (Northcote, 1878., 10.-11.).
Nakon Asb6tha bogumilskoj su tezi pored ostalih bili naklonjeni Ć Truhelka
i Vejsil Č č ć š ć 1982., 492.). Medutim, č je i tada bilo pojedinaca
poput mitropolita Hadži-Save ć koji je u Bosanskoj vili (1891 .) ukazao
na ć ć 210.). Č decenij a
kasnIj e Islil Je tezu ospono VladISlav Skanc, ukazavS! da Je u tu rabotu svoJe
prste iz č motiva uplela Austro-Ugarska ć 1932.,356.-357.).
Evansova je teza gotovo cijelo ć presudno odredivala č razumije-
vanj a svijeta ć iako je u nju ć 1899. godine razložno posumnjao tadašnji
dIrektor Zemalj skog muzeja iz Sarajeva Kosta Hormann š ć 1980. , 643.).
Tako se moglo desiti daj oj , pored brojnih druoih autora podleane č i Miroslav
Krl eža ( 1975., 359.-369.). Teza o ć naslonila se na
" D
teonJ u o bogumilskom podrijetlu č muslimana _ Bošnj:ililJ.
Tako ć kaže j edna oc(luutJOljih)poznav:teljica ovog još uvijek do kraja
nelStrazenog lenomen') I' k . •. ../ \'(1
. - ((fill 11(1 po Ion Muslima11ima, nag!ošavojllCll1ji 10
nas/JedI/CI pravil Ila - / " " , " I
, o" .... , :..emjll I ć da Sll kasniji š ć IIspore(.ll o.
{JI/dosltce (Wenzel 1996 67) . .' .' da
. d h" , ., .. Bltna j e odlika suvremeni h boaUlmhZlHJJa '
Je nu lstonografsku kri v t·' . - . ->- . 1970
8 9);( . o VOI IIlU nastoje pretvoriti u "svetu č (Eliade, .,
., . l pllf!.logu za hegemo . d . . I i
Iranskollce ' I .. ilIJU, ok Je Krležina bogumilizaciJ'a
" slona na I limi . I I ---- O)
Opravda .' . ' aJe (a ekosežniji cilj ili poruku" ć 2007., 197.-21 .'
na Je, stoga kntlb ide I . . . .' rku
prošlosti (Dodi g 20(' )6 2' o oglZHclJ e ć koja stvara iskrivlj enu s I
, " 44.-249.).
Naj novij i reanimacije č teze o bogumil"l kom karakteru
, tebka podudaril i '" ,e, č rata u BiH 1992. !D. ć 2005.; 2(XJ6.),
iaku č sam naziv i'.a nekropole č - "kaurska groblja" - č kod
mana/Bošnjaka nji hov navodni bogumi lski karaktcr ć 189 1.,
122.; ć 1956. , 127.). Ni usmene prcdaj e ć nikad ne dovode u vezu s
bogumil ima ć 2002.), što bi sc s obzirom na ć kulta mrtvih i uk uJlliQ.
patnjarhaino nas hjede s pravom č daje takva veza ui stinu
bogul11 il skol11 karakteru ć j oš uvijek se podgrijava i u dij elu
hi storiografi jc ć 198 1.; Chalict, 1965.), č je č pridonijelo
to što j c taj isti LDi t vij ekom zadnj ih pola ć na široka vrata č u razna
encikl opedijska izdanja. gdje su njegovu validnost č afi rmi rana znanstvena
imena. Ta ideja č je na koliko još do č ž ć tezi o navodnim kri žarskim
ratovima vodenim iz Rima i Ugarske proti v tzv. bosanski h bogumila, č
promatrana kao " umj et nost jednog naroda koj i ć da se pokori č sil ama"
(Chall et, 1965.,23.). Nakon što j e utvrdena ideološka, a ne vjerska pozadina ratova
vodeni h prvenstveno iz Ugarske proti v Bosne (N. ć LovrenovIc.
2006.a, 587.-6 13.), svijet u bosanski h i humski h ć moralo se pristupiti s
drugoga polazišta. U tom pravcu ć su odranije vodili rezultati komparativne
anali ze ć hi storij skih izvora i arheološ kih spomenika kulture (Vego,
1963. , 195.).
Srbizacija i kroatizacija ć
Osim bogumili zacij i (bošIljakizaciji), bili su ć izloženi naknadnim
pokušajima da ih se ubilježi i u neke druge nacionalne "gruntovne knjige". Tako
su nastale pse udoznanstvene teze o njihovom ekskl uzivno srpskom i hrvatskom
karakteru . Pri tome može izgledati paradoksalno to da ni srpska ni hrvatska
"službena" kolekti vna memorij a (uostalom, kao ni š č do tada
ni su uspostavile bilo kakav aktivan odnos prema ć prepuštenim asimil acij i
u pri rodi i od prirode ć 2002. , 68.), ali i lj udskoj destrukciji koj aje njihov
broj , najblaže č prepolovila.
Tendenciju dokazivanj a srpsko-pravoslavnog karaktera ć bilježi ć
Truhelka ( 189 1. ,382.), zapazivši da j e bogumil ska teza "našla protivnika koj i te
spomenike proglasiše srpskopravoslavnim". Nakon referata č na Xl.
Ruskom arheološkom kongresu u Kijevu 1899. godine, kada je svjetska znanstvena
javnost prvi put informi rana o ć redakcija č Trud u koj emu je taj
prilog obj avlj en pri govoril a j e Kosti Hormannu da je propusti o istaknut i njihov
srpski karakter š ć 1980., 644.). Nadahnut idejom dokazivanja srpsko-
pravoslavnog karaktera š č Crkve bosanske, Vaso Glušac j e i bosanske
srednjovjekovne nadgrobne spomenike smjesti o u isti idejni kalup, ć
ih "direktnim dokazima" koji govore II prilog nj egovoj osnovnoj tezi. "Da to ni su
bogornil ski ili patarenski spomenici ", kaže Glušac, č su dokazi i to, što se
č puta nalaze oko pravoslavnih crkava i II blizilI j nj ihovoj, a gde dan.as
takovi h nema, nalaze se po neki put u samome groblj u tragovi crkvenog temelja,
23
. d . a crkvinama." Zato j e on i mogao ustvrditi da s '
kOJe naro nazIV " d C k b u 'nali
. . bT ravoslavne vere , a se r va osanska nak Itari
BošnJam.. . I I P .. I· k ··. on neSI •• ,
d Ž
"utopil a u velIkoj vase Jens oJ patnj arŠiji" od ...... a
bosanske r ave I·k . ' nosno d
, k bosanska' stara upravo to I o, kohko je staro· hri a je
"pravoslavna cr va I š ć
. . H govini" (Glušac, 1924., 31.-35.,36.-37., 50.). anstvo
u Bosm I erce Ć . . . kI ·
P
· tavan pokušaj da se ste cIma uti sne IS č hrvatski .
rVI sus ... ' l k ·· nacIon I .
,. . I d . J·e 19 18. uknJl zl]uznos avens o pilanje Ive Pil ara k ... ani
zlgobJe o anJ en , . . . . ,Ojlje p·
d
U
donimom SUdI and. Ono sto Je pnJe nj ega na srpskoj stran. ISao
po pse . ,. bo ku I · IUrad·
B
' ·d P ć poistovjetIvsI Crkvu sans s pravos avljem, a na musti lO
OZI ar e kri š· b ·1 mansko.
b
Š
. č Safvet-beg š ć ot v I U tzv. ogUffil stvu prasupstan .
o n Ja , ., 2005 244 246 .. . cu nacIo.
nalnoga bošnjaštva (D. LovrenovIC, ., .- .), radlkahzlfao je Stidland
hrvatsko; strani proglasIvšI Cj elokupnu prošlost srednJovjekovne B
na , . hrv k .. . _
(
č š i Crkvu bosansku) den vatom ats e povIJ estI. U duhu rasnih t ..
uJ . k · l d ' B · eonja
SUdIand smatra da "bogumtIska rasa,. Oja v a ase u osm od 12. do IS. st. bijaše
hrvatskog podrijetl a, i č Č zapadnog Balkana, u kome nailazimo na
bogumiI ske ć pripadaše nekada hrvatskom narodnom posjedu". Upravo u
ć vidio je on "neobori vi dokaz da tl bosanski bogumilski ć bijahu
baš Hrvat i" (SUdI and, 1990., 95., 96.). Teza o hrvatskom karakteru bosanSkih
srednj ovjekovnih nadgrobnih spomeni ka ostalaje u hrvatskoj historiografiji živa
i nakon SUdi anda, a zastupali suje ili su joj naginj ali č zaslužni č
poput Dominika ć (1982., 11 9. - 125.) i Franje Sanjeka (1975. , 190.- 191.).
Demontiranje bogumiIske teze o ć
od Koste Hormanna i Vladislava ć preko Alojza Beoca i
Šefika š ć do Marka Vege, Sime Ć ć
Nedima ć Ljube Sparavala, Johna Fioea,
Noela Malcolma i Marian Wenzel
Postupno je ipak, nakon što je 1878. vlast Osmanskoga u Bosni i Hercegovini
zamij enil a vlast Austro-Ugarskog Carstva, posebno osnivanjem Zemaljskog
muzej a u Sarajevu, oživio znanstveni interes za ove nadarobne spomenike. što
. o .
Je urodil o obj avlj ivanjem mnogobrojnih podataka o nji hovim oblicima, ukraSllna
i natpi sima š ć 1982., 13.- 16. ). To je znatno proširilo osnovu za njihovU
daljnjU znanstvenu valorizacij u, ali se i tada j oš uvijek ć potreba "nJl hoV?g
sIstematskog opIsa" (Sergejevski, 1942.,97.). č pomalo nestvarno
1899. godine u Zemalj skomu muzej u postoj ala detaljna statistika stecaka.
odnosno da se raspolagalo brojem od 59.500 nadarobnih spomenika, kao i geograf-
skom k rt ·· h o I R kom
a Om ilJI ove rasprostranj enosti. Ove podatke iste j e aodine na X . lIS
arheološkom ko K·· .. o . ej· a Kosta
.. ngresu u lj evu prezent irao dIrektor Zemalj skog muz
Hormann pokl o . ,. C k f· ku kartu
. ".' mYSI ars om ruskom arheološkom društvu geogra s
razmjestaja ć s p· I '· .., . . 1955 ? 17 -2 1 SJ
R
' . , . n ozel11m stahshckl1n podaci ma (SolovJev, ·0 - • •
acumlJucl sa svim 1 d · . . . 'I· SIlOvanI nU
" .' I e ostacI ma log teksta IlJe(TQvi su rezultati bl I za
opsezn . k ... Z . ' o . reka
. oJ a CIJI emalJ ske vlade poduzetoj t ij ekom 1897. i 1898. , kada je p
kolars"ih ureda. lj . },alldara. lugara. cestara. knezova-muhtara. č i
Ć hil) t)h;l vljc11IX)pis ć tlt vnlcl1() njih( )v() stanje i terit()rij raspro-
stir:l11ja. Nastup Kosle 1-((i rl1l:lIllla II Kij evu I XI)9. i pri sutnost Zemalj skog muzeja
na broj II i 111 presti ).nil1l IllcduI1arodnil11 znanstveniIll i izlo:l.hcnim manifestacijama
kOllccm X I X. st. znat ilO su pridoIl ije! i ali l"I11acij i ć a I i i u k upne ku I tu rno-
historij skc haštine Bosne i Hercegoville. kojajc sve više zanimati europsku
znanstvellu i kulturnu javnost.
Nakon štnj e u razdoblju iZl11cdu Prvog i Drugog svjetskog rata taj ž č
zamah donekle spl asnllo, IKI nos prcma Ć iz izmij enjen pm.lijc
1945. g<Kiine. kada su pt.Kiuzeta sllstavlla ist ra).ivanja nekropola i li skupina
nekropola, tako da je tijekom dvadesetak godi na objavlj en niz mOlwgral\kih
studija koje predstavljaju ()SIl(lVU znanstveiH) sredene grade za njih() v() dalj nje
istra;t.i vil nje. kompl eksni program ć je etape: anketno prikupljanje
ć podataka o ć njihovu provjeru i dopunu, sistematsku timsku ohradu
važn ijill lokalit eta i regija tc pUhliciranje rezu ltata prikupljene grade. 11'.41 cijele
akcije stajali su tadašnji institucional ni državni mehani zmi sa svoj im mat erijalno-
linancij skim sredstvima, kao i prominentna imena histOl'ij ske znanosti š ć
19X2., 18.-23.).
Tako sabrani rczu!tuti ć su potpUIlO novi pri stup ovi m nadgrobni m
spomenicima, da bi prva sintetska studija o ukrasnim motivima na ć i
slu;t,bel1o č la novi iskorak prema nj ihovoj .. I.izatii .. i (Wenzel. 1965. l.
Medu prvima je u tom duhu razmi šljao Senac (1052 .. 4 1.) lIk:r!.'l vš i da je
potrebno "jednom definiti vno ukloniti hogumilsku pozadinu sa ukrasa na ovoj
vrsti spomen i ka i umjet nost na nj i ma ć Illa l stav i t i u sk lop op6.:g
č f"()lkl()ra". Prcmda nije pisan sa znanstvenim ambicijama, jedan je
prilog Franje Horvala decenij ranij e ( 1941 .. 17X.) ol škrinuo vrala revalorizaciji
ć istaknuvši da "r;.\i'jašnjenje o tim oblicima (nadgrohnih spomenika) II
,mmos/ll/noj /}o,ml1skoj crkvi ć illO ć
Na istom je tragu lito vrij eme hio ć (1054.a. 175.), č š da pojava
moti va kri7,a na Ć "s vc više govori protiv teze nekih č radnika
(Solovjev, Truhclka) da su ć č /}ogllllli/s/':i gm/}oll;". Nekoliko godina
kasnijc, ž ć ć u dolini rij eke Trehi šnjice, isti je ault.lr zapisHo: "Zhllg
navedenih okolnosti, ne hi sc moglo tvrditi da jc kod š ć ovoga kraja. koji
Sll sc II kasnijim vijck()vima lIkopava li na mjestima srednjt.lVj ekl)Vnih neknllll)la,
vludalo uvj ercnje da su pod ć š ć ljudi
koji su po vjeri hili sasvim drugo od novijih gellcruL'ija koje su ovdje -J.ivjcie.
U vezi s tim va',na je i okolnost da svc crk vc i svi noviji grohovi na Il1jestinl:l
srcdnjovjekovnih nekropola pripadaju č pravoslavninw"
1962.a, 33,). č ć niz god ina laj fenolll cn Marko Vcgo ( 1%l.a, II I.:
1963" IIJ6,) je do č di.! je patarenc i bogumiic "stvorila ludinsk1.l
vima i pl'Opagwl<.la rimskih pUpi.! i ugarski h biskupu", tc da "vcl'.ivanje nlldgl\)onih
ć za pojuvll patarenI! II BosIli nemu osnova IlU tcrcllujcr sc oni
u raznim oblicima upolrchljuvuju 111\ ši rcm č od onogu nu komc su 1ivjcli
č bosunskc crkvc", ć sc ć ullkolici Trchinin Ljuho Spuruvl110
( 197<)" 135.) jc ustul1()vio "dil su nil č nckrupolc su
ć nustulc uz crkvc", č du' SlI ć Illlllgrobni
ć odnosno clu "nisu mogli biti bogumilski spomenici. kako se to II nušoj
25
, 1'1 " UkoriJ'enjeni stereotipi, medutim spOro
d
10 mIS I o ' , ' , 'su uSlu
nauci done aVlofundiranim stajaltštIma, tako da je Ned' "Pali
, 1 znanstven 'I' d'" Im Flhp ,
mjesto noVIl1 . apisati: "Iako Je u pos Je nje vnJeme č Ć
2
18 ) mogao z' k ' k' no č
( 1974.. " ' , b lih ć a, Ipa I tu u č , na
š č š ć pItanje ć interpretacija tih monumenata", j praksI još
l
, d 'e bog
unll
IZl , Ć
preov" UJ t' h i drugi su auton, medu ostaltma ć (1964
O" m spomenu I , , " ' 235 )
,51
970
) Fine ( 1975,), ć ( 1982,), MandIc ( 1982,,1 17,. 119 "
škobalJ, (l 4' Malcolm (1995" 41.), Palameta (1995" 187,-188,) w')' p,
Andehc i č ć (2005,) odbacilj tezu o bogumilsll.Q.m ka ekn
zel
(
1996,,6,,' , 'ct h' , fi" ra teru
, "" t rezul tat razvojnog puta Je ne Istonogra Ije kOJa se od s
Slecaka, BIO Je o ,.., d d amoga
, I hrvati s utvarama IdeologIje I pre rasu a, puta duljeg od' d
č mor,1 a , ' " , , Je nog
I
,' e"IJ'em J'e kraju btlo Jasno to što steccl ntSU, ako vec do kraJ 'a niJ'e b'l
sto Jeca na /, fi ' " I o
, 't 'esu Danas se kao znanstveno ven IClrana IdeJa-vodilJ'a u
Jasno ono s o J . . ,,"'" . .. . . I OVom
korpusa ć moze uvazltI konstatacIja Nade MIl etIc (1982,a 239)'
segmentu 'k 'd ' ' , ,
"Argumenti za dokaz eventualne bogumils pnpa nostI ,svek?likog raznorodnog
" l' srednJ'ovekovne Bosne moraju se traZItI mImo stecaka I ukrasa na nJ 'ima "
zlvJa " "
U punom suglasju s ovom postavka Je lohna Fmea ( 1982" 132,), autora jedne od
Đ studija o Crkvi ,bosanskoj: .':1 naj zad, ako Bosanska crkva nije bila
č onda termm bogumIlskI za ove nadgrobne kamenove ć
postaje II još ć meri irelevantan, Mi slim da se možemo nadati da ć ova oznaka
uskoro biti napuštena i u popularnoj literaturi,". Usprkos mukotrpno dosegnutoj
razini istraživanja ć II koji su poduhvat svoje najbolje energije uložile gene-
racije znanstvenika č usmjerenja, još uvij ek su živi recidivi
pozivom na "hi storij ske vertikal e", "povijesni legitimitet" i č
legitimitet" naroda - najpogrešnij e od svih postavki na koje se može pozvati
povijesna znanost ć 2008,), ć je u vezu S č formom
suvremenih ornamentainih srebrnih i posrebrenih zdjela izradenih rukama bosanskih
maj stora, najnovij a istraživanja umjetnost ć nastoje obuhvatiti pod pojmom
bosanskog slila kao "mJ'ešavine č mediteransko-islamskoo i bi zantskoQ"
t:o .:::>' e "-
č naslijeda, "kao jedan ogranak evropskog korpusa č nadgrobnih
spomenika" (Wenzel, 1999" 12,-13,),
Ak? se ć ne mogu objasniti ć teorijom. jednako kao ni
teza.
m
o njIhovom srpskom i hrvatskom karakteru. onda jedino preostaje vtatiti ih
u njIhov Izvorni svijet u kom su nastali , razvijali se i. s nestankom srednjovjeko\' ne
bos'lnsked", d '" l' , , 1'61
',' , Izave, oZlvJe I svoJ kraj, Uspostava vlasti Osmanskoga Carstva .. . '
uVJctovala je brzi S'll 'lZ'lk " "I ' h b ' h Ob"IIJ",z' J"'1
. S.l scene OVI 1 111011Ulllentall11 gro 111 ......
odnosno 1)1'0 ' " ' l' "' ' - d i
' IllJcn,1 po It leklll okolnosti doniJ'ela J'e druoe društvene o nose
druge ob' '' .' j '" (o ,-'
-. ' _ le,ljC, DS JC Truhelka ( 191 4 .. 230,) ustanovio da su ć prelezIlO
VCz"nl za planll1sk-\ ' " ' , k' " " d' h Je
, ,,, ' , llljest" ' ola su vremenom opustj ela budUCI ,I I
:-; t<l110VIlI St VO Il 'tpust' , . I"" . , hodio
" , 10." I Je ISto tako ustanovljeno daje nestanak stecak" prel
S,II110llle raseljavanj' u "d' ' b" , ' (BenK
195 \ E l . I .I Je 10 uVjetovan novim životni m okoInostIIna ....
.. .. ) ,), To ukazuJc d'l " -t .. ' , " ," lenJ'I1ne
. J I SlI s eeel Izraz ledne mllOnO r'lsproslr;,l11jelllle ma .
I II lovne kuhure. pri č . . . '" . , ;:- • . . . . '" I Iwih.
k'u"lkl -" _ l" " J tn SlIlMslanku odlucUllIClIUloulI ochgrah davni ku 111;
" CI zelll JlSla. soci " I ' l ,'" " .. ,' "', - " , (S'dA
I ():n 114 _ J.I III DC nOSI I lItJCC<.1J1 I Z kulturno razvijeno!!. slISJedstV.l I
' o • .). Uza sve oVe (-j b ' I· . .. , ... k ć
r;.I!.ulllijevanj" ." III Cnli\e I krsc:lll ska umjetnosI. odnosno rs· .
. e Sl11ltl I zagrobno\! ŽiVlll '1 "
e - < •
ć i crkve - ć i šehidska groblja
Danas ć i sama karta rasprostranj enosti ć č da njihov
karakter nij e mogao biti bogumil ski , jer ih nema u Bugarskoj kao domovini
bogumil stva, isto tako u " patarenskim" č It alije i južne Francuske
(Škobalj , 1970.,235.). U prilog tome govori i okolnost da su nekropol e ć
u kasnijim vremenima služil e kao mj esta ukopa za pripadnike č i
Pravoslavne crkve, što sigurno ne bi bio č da su na tim mj est ima č
č bogumili. To, medutim, u svim takvi m č ne podrazumijeva
konfesionalni kontinuitet novovjekovnih crkava i srednj ovjekovnih nekropola,
ć da je srednj ovjekovni kontekst ć tijekom ć višestruko preobli -
kovan i razoren te zato ovaj podatak ć na oprez, premda ponekad može
predstavlj ati važan indikator. U svakom č sekundarna upotreba ć
odnosno njihova ugradnj a u temelj e i zidove crkava u oblasti Popova š ć
1966., 63.), ali i mnogi drugi č primjeri poput ugradnj e 19 ć u sofe
(trijem) i dvori šnu ogradu džamij e u Ostrošcu na rijeci Neretvi š ć 1954.,
198.) ne č o bogumilskom karakteru ovih grobnih spomenika.
Nakon što se pokazalo da mnoge nekropole sa ć leže upravo oko
ruševina istovremenih crkava, odnosno da ć iako ne č slij ede
crkvenu arhitekturu, demantirana je teza o navodnoj nespojivosti ć i
crkvenih gradevina. Do sada evidentiranih 445 mj esta š ć kulta na
č BiH i karta rasprost ranj enosti srednjovjekovnih crkava koja govori da
je gotovo svako naselj eno mjesto tada imalo crkvu, da ih je u ć gradovima
bi lo po nekoliko te da su tadašnje crkve uglavnom bile župne (Zirdum, 2001. ,
161., 163.), tezu o povezanosti ć i sakralnih gradevina dodatno podupire.
Postavljanje groba bilo je izuzetno važno. Preminuli sahranjeni u crkvi ili u njezi noj
neposrednoj bli zini nastavili su na odredeni č biti č zajednice; njihova
blizina nij e dopuštala da ih se zaboravi i č je da tij ekom mi se i ostalih
obreda crkvena zajedni ca živih koegzistira s njima (Bogucka, 2006., 130.).
Model srednj ovjekovnoga š ć groblj a povezan s crkvom model je koji
zapadna društva kori ste do XVIII. ć To je antropološka č goleme
važnosti jer je kombinacija crkve i groblja postala jedan od esencij ai nih elemenata
urbane i seoske topografij e (Ari es, 1985. , 12.). č č sahranjivanja
pokojnika u neposrednoj bli zini crk ve seže u rani srednji vij ek. Taj prostor bio
je opasan zi dom i ć od bi skupa s ciljem da se odstrane svi utj ecaj i koji
bi mogli uznemiriti pokojnike (Curl , 1980.,7 1.). To je bi o rezultat evolucij e ne
samo u praksi nego takoder u doktrini i pravu č je potpuno nova koncepcij a
svetosti mrtvih zamij enil a č Dok su pagani bili sahranji vani posvuda.
š ć su pokapani jedino II štovan i m i javnim mjestima odredenim za tu namjenu
i ć s tim cilj em (Aries, 198 1.,40.-41.). U srednj ovjekovnom govoru
č "crkva" nij e č samo crkvene đ nego cijeli prostor oko crkve.
U č pravu Hainaulta "parohijaina" ili župna crkva č je ladu
crkve, zvonik i groblje (Aries, 1974., 18.). Tako je groblj e postalo "krilo crkve",
kao što je krilo Abrahamovo predstavljalo mjesto pokoja duše.
. ć s lokaliteta Ocrkavlje kod Miljevine u ist č .
N
s na ste u . k k .. . o no, II
atpl .' d' O grobni spomem ocu, OJI Je pak sagradio '1" OSIli
. d 'eSl npo Iga . . ' kr I (K' IIOb
olknva aj .. 'eštenu u bli zlm ne opo e aJ ć 1984 nOVio
GeorgIja smJ . k d B . k . .,71 72
crkvu sv. .' kovnom lokalitetu o ugoJna po oJnici su se d .-).
' domsrednJovJe b ' h b' l'" d ° XIII
NaJe n . ' k kvih lrajnih nadgro OI o I JezJa, a bi se lek k . Sl.
ukopavali bez I al ć č redat i grobovi sa ć o crkve
. dene u tom s o . '" I OSt ovo
Izgra k I' t ta pokazuje da ć stoje u Izravnoj č vezi s ga
bnog lo a I e .. 1963 19 grobn°
gro .. nog srednjeg VIjeka (Vego, ., 6.), odnosno da lin
memcIma ra .. . b . Se 111 '
spo .. menska limJa Izmedu ukopa ez spomenIka napravI' Ole
Ć Jasna vre . . Jenog
pov .. la i onih koji su taj znak ImalI. od
č matenja .,. . .
..- .. o nespojivostI stecaka I crkvemh gradevma dodatnOJ'e obe '
I eOrlJa J snazena
, . utvrdeno da se iznad groba prvoga bosanskog kralja Tvnka I K
nakon sto Je .. . . Otro_
., mJ'eštenog na č mj estu u sredIm oltara krunidbene i g b
mamca s .. .,. ) k dVo , rane
k
K

ć uMIlima (ArnautovIcIma o Isokog posvecene sv N'k .
cr ve o . ' , . I 011
nal azio upravo ć (P. Andellc, 1980. , 211. , 227. -231.). Takvi hje
primjera u srednj ovjekovnoj B.osm" poput .0slIkane mauzoleJne crkve vjernika
Crkve bosanske č Batala SantIca, na Č sredml Je st"Jao masivni ć
. II
obli ku sljemenj aka, ili mauzolej ne crkve podIgnute nedaleko od grada Sokola na
Š ć na sastavu Tare i Pive pripisane hercegu Stjepanu č ć č
koji se kol ebao izmedu triju konfesija, a č je unutrašnj ost krasio slj emenjak s
postoljem ć 197 1. , 53.,56.) sasvim sigurno bil o mnogo više nego se
to danas zna. Svi ovi primjeri ukazuju na to da su ć efektivno pomagali II
procesu urbanizacije mrtvih, kao što su sudjelovali u fonniranju ukupne
kulture smrti. Ulaskom u kraljevsku mauzolej nu, uj edno i krunidbenu crkvu
ć kao i u mauzolej ne crkve bosanskih velikaša, ć kao grobni
spomenik postaje neizostavnim dijelom javnoga dogadaja od najvi šeg č
kakav je predstavljala kraljevska i vlastelinska sahrana, znakom č i vjerske
simbolike. Na taj je č ć socij alne i kulturne norme svoga vremena.
ć vizualno i č izmiri vao plemensku solidarnost, č
privrženost i individualnu pobožnost. Sve to predstavlja š ć kao religiju
stalnih mjesta: mjesta za molitvu i bogoslužje, mjesta za naseljene vjerske zajednice
I mj esta za pogreb (Fletcher, 1997.,260.). .
Kao nezaobilaznu komponentu tome treba pridodati i kompleksne Vjerske
prilike u srednjovjekovnoj Bosni obilježene paralelnim postojanjem lrijll š ć
crkava-konfe ." . k č k ' ' lI svo' duboki
, . sIJ a. ato I e, pravoslavne i vjere bosanske. ' oje, . ' ., .,
pecal uUsnule i na ć kao č (interkonfesionalni ) biljeg. Obl'.']O;'
smatraloda se n' pod' ,. k ' .. , ..' .' . remene neki opa e
. . a IUCJU oje su poknvali steccl ne Javljaju IStOV . e
s neklln drugim J b' . v • •• • •• ".0 a O1eduU01lD s
"'. gro nlln, JOS manj e konleslOnall1l m obiljezj"n, .' t
mISIj enj e don kl . . . č . č popu
k
e e mora kongirali . Postoje. nai me, speCI l nl . ki
ne ropole u sel u M' h' I' .,. '. . dugi vrem
ens
'. I <I JCVICI kod San.IJeva kon stene kroz Izuzetno .' "'k
penod IZmed IJI l iV ' . č etOl
C
e
"k' u .. I prve polovice XVI. st. od strane tfl raz le
s upIne - Roman' O. . . . ,. ... I Ino UZ nekropa
sa 'l . il, slrogotd 1 Slavena - pokaZlIJlI CI da SlI pdl.l e . č

, s eeel/na pOSlo', I . . rh 'Ibza sVJe
grobne k .,' e I nekropole bez ć O «lille. pored ostu l Ih. - ' 'stovrt:-
Onst lukelJe od I " . tvrdeno Ul ,
lllenil1) ) b ' . p oca složeni h II vidu krova. kako Je to II 17' 196 1. .
250._ OVll
1
"" Spod ć (M iJ el ć I lJSS .. I S J. - I SS.; 1956 .. ··k.,liteli
- .J. OVuj e sc II • '1 ·· ·t ć Lo,
. lOze govoriti (l nekoj vrsti POdZc...: I1lJ1l1 s t:. .
poput ć s ll1ilenijskill1 kontinuitetom ukopavanja, daleko su od toga
da predstavljaju iznimku u europskoj sepulkralnoj praksi. Winchester u I;'ngleskoj
s tradicij om sahranji vanja dugom 2000. godina, č š od kasnog Zelj eznog
doba, jedno je od takvih mjesta (Kj0Ibye-Biddle, 1992., 210. i dalje).
Osim grobova sa ć u vidu č sanduka i amorfnog kamena, na
lokalitetu ć u Raškoj Gori kod Mostara više grobovaje bilo bez spomenika.
Ako ih je izvjestan broj i stradao, odredeni dio grobova izvorno nije imao
nikakvog obilježj a osim možda drvenih križeva koji su vremenom nestali
ć č ć 1989.,98.). č pojava - istovremeno postojanje grobalja
sa Ć i bez ć - zabi lježena je na č srednj eg toka rijeke Cetine II
susjednoj Hrvatskoj, s tim što su grobovi bez ć pripi sani Hrvatima (starosje-
diocima), a grobovi sa ć Vlasima (doselj eni ci ma) š ć 1991 .,57.).
Drugo je pitanje to što su kasnija medusobno odvojena č pravoslavna i
muslimanska groblja nastala u neposrednoj blizini ili č na samoj nekropoli
ć (I. ć 1994., 78.-79.). Upravo na tim rijetkim nekropolama s
č crkvama može se pratiti kako ć nestaju, kako č postaju sve
ni že i grupiraju se oko crkava, dok se u poslj ednjoj etapi č XVI. st. č
ne č postavljati ili pored zidova crkve ili se pak unose u samu crkvu. Ovi
"unutarnj i" ć postepeno bivaj u zagušeni u malim prostorima groblj anski h
crkava, č se tanje, a reljefi postaju sve ć
Paralelno s prvim muslimanskim groblj ima, javljaju se II Bosni i prve vari -
jante ć š u izravnoj zavisnosti od oblika muslimanskih nadgrobnih
spomenika š ć 1978.). Srednjovjekovna mramorja i šehidska groblj a č
se nalaze jedna pored drugih, ž ć rodovsku svijest o tome da se č
porodice č sahranjuju na jednom groblju Ć ć 1956., 145.). U musliman-
skom selu č nedaleko od Goražda na malom su prostoru rasporedeni musli-
mansko groblj e i č skupine ć više ć ugradeno je u okolne ć
nedaleko od ć i č skupine spomenika nalazi se lokalitet Kri ževac a uz
prvu skupinu lokalitet Crkvine, što navodi na pretpostavku da se u srednjem vijeku
ovdje nalazilo č središte š ć I 959.a, 243.-246.). Na č strani
Sarajeva, u mjestu Hreša, nalazi se srednj ovjekovna nekropola s preostala 24
ć od nekadašnjih stotinjak. Nastavak ove nekropol e č nekropola musli-
manskih ni šana - vremenskih i tipološki h potomaka ć - ć na
rodovski slijed s pokojnicima iz srednj ovj ekovne nekropole. Kulturološku i kon-
fesionainu kompleksnost ovog lokaliteta zaokružuj e pravoslavno groblj e
š š č ć 1979., 223.-229.).
Kronologija ukapanja: od groba bez ć do groba sa ć
ć sklapanja č višesloj ne kulturološke sli ke pI1lža se II Grbore-
zima kod Livna, lokalitetu smještenom uz prometni put koji povezuje ovu oblast
s Primorjem. s č srednj ovjekovni m slavenskim grobljem - tzv. I1lvnim i na
redove - zvanim "Mramorje", na kojemu se izmedu 265 istraženih grobova nalazi
86 primjeraka sa ć kao nadzemnim grobnim oznakmml. Kronologija ukapanja
29
... snovi bogatog arheološkog pokazuje tri vrste
vIdljIva na o. dodataka (38%), u raki fonmranoJ ogradIvanjem poko ..
raki bez Ikak;:) . u grobovima č je prostor spokojnikovim tijelnikovatijeia
daskama ( I. o kamenim č Tih je grobova ukupno
kamenJe.m I po nenutih 86 primjeraka sa ć Analiza grob .h (52%),
medu njIma I u Grborezima vršena izmedu X. i XV. ć nl
pokaZUje da SdU u
X
o
l1
i XIV st. š ć J964.b, 93.-97.). Ovu šarol.k
a
, na.Jtnten_
· je izme ll·' . . l Č .
ZIVOl ala u selu Š ć smještenom na č padinama I Uje
sa tri vrste ukopa: u kamenom ogradenom grobu, u drvenim
J . želJ·eznim klinovIma te polaganjem pokoJntka u zemlJ·u (F k ma
zakovamm e eŽa
2007. , 204. , 215.).... .. '
K
k su ć u Jednom povIjesnom trenutku zamIjenili d t ct •..
a o . I .. .. ·lik. o aasnjI
skromni č obilježavanja grobova posta o Je JasruJe pn. om Iskopavanja srednja-
· kovnih grobova u Gornjoj BIJelOJ kod KonJIca, gdje Je Ispod jedne nadg b
vJe . 'k· (IX ro ne
č otkriven kostur s postkaroltns lm mamuzama .-XI. st.) i jednim priz-
č stupom ugradenim u. kamenu ogradu uz noge pokojnika. Jednog dijela
postavljenog u grob, drugog dIjela ostavlj enog Iznad zemlje, stup je naden in situ
(Vego, 1963., 196.). Jedan je grob s amorfnom č I pobodeni m kamenovima
datiran u XII. ć č je dokumentiran č prerastanja humka U grob s
č koja daljnjom evolucijom prelazi u oblik sanduka (P. ć 1975.,224.).
Svim ovim ukopima - ranosrednjovj ekovnim bez spomenika i kasnijim sa
spomenikom - prethodila je faza spaljivanja mrtvaca č za slavensku
pagansku religiju. To otkriva slavenski grob sa spaljenim mrtvacem ć
kod Konj ica iz VIII. st. koji odgovara ć periodizaciji spaljivanja rnovaca kod
Južnih Slavena do X. st. kada se završava proces kri stijanizacije (P. ć
1959. , 200.-209.). š ć č nisu prakticirali spaljivanje izuzev u kasnijim
ć kada je spaljivanje heretika - definirano sukobom sistema što ih je
ć š ć - obilježilo č krize koje su š ć identifi-
cirale kao vjeru netolerancije u nj ezinim č oblicima (Binski, 1996., 10.).
Kremacije su po definiciji paganske i crkva ih nije odobravala. Iako se pon:kad
vjerovalo da Je svrha spaljivanja tij ela oslobadanje duše, č znacenJe
kremacije varirala je u tradicionalnim društvima, a za anolo-saksonsko društvo
č je unepovrat izgubljeno. Treba takoder znat i postojao više nego
Jedan č paganskih ukopa (Meaney, 2003. , 238.). Za ilustraciju može pOSlUŽitI
podatak da se na sjeveru Rusije stari č kremacije pokojnika prilagodiO
ukopu pad. š ć utjecajem tek u XIII. ć (Nazarova. 2006 ... 149.) ...
· č bl , medutim, bilo spalji vanj e mrtvaca uzimati kao apsolutni kntenJ
Vjerske lOjalnosti pok . ·k . ... ... ·J·e poznaje
. . ., aJni ajer arheologija kOJa se baVI pItanjem konverzi
I allpl cne č od' oO š' kooa oroba.
K . . .. .... o Je ilije ć razlikovati paaanski od kr cans o' 0 ... ·h
nstlJanlZaelJa riJ·eke k· . d Č
d . .. aJu SVI moraju ć bilo jc jedno o Ilaj d
ostlgnuca II polaoa· . ,. odatak ,
.. " 40
4
nom n.1ZVOJlI europske konverzije. To obJasl1Java P . .
pnJe zabrane krem·· . .. b·lo III s"Je-
tovn . k It anja u saksanskom kopitularu iz 785. godine niJe I d·
e ll] cr vene osud .0 I - .. Z toJ'e trn 1-
cio . I ' . e IlIJcc noga posebnol' pOl!.rebnoo č a .
na na pogrebna I) . k ., , . " ":' 0=>. • (.'ionalntlll
nabojel)) I ". Stl s nJ eZinim Soc lJ:.lInllll obredima I eIllD 1997.
J mog a prezI V . ' ," . "' . FI her. .
124 - 125 Jeli PIIJcl.tz od pauanslva na krscanslvO ( etc .' i
. - ., 258. -260) S . . , ' . <O . . .• _ . ,. . bltcntl"
" US1Cccmo .I C, kako cemo VidJ eli. II razli CIlIIll o
na :" il.'l\' i111 ;\ i II ; :-, p\HI I1ji h, lak.u da :-'l' IllOIl' gll\(lri li (1 ll ekoj \'1',,1 i
k.r;l:,\1 1:"1\,;\" II k.nj l' :-. \1 :" puro prodirak IlHlIlOIl' i"lil' kl' norme, Tn je hio
:" i:" ll'1l1 \,kn1\';l\lja :-. ;lIk.;l11 Dd Iri :-. Ioja: kr;l:an:-. k.og, lok.alnnga ć i
Va lk , .:!OO.' .. )77,) i l ;Ito U lll'kim :-. lul' ajc\' i1l1:1, č i onda
kada :"1I11 hili nlkrh'clli kri /l'\'; II \' idu pri\'jl':"ka, nijc hilo moguL-e odgonetnuti
Ikll jl' ć a lkIl paganin , jcr :" lI na lal i lak\'ih grllhll\'a d\'l)/ll:ll' ll i (MC;lll l'Y .
.:! OOJ" 24 I .t 011l:l' ni lll ra/lii::i lll:"1 pllgrl'huug uhi l' aja r;\l ll).!; \'ij l' ka
prl'\, l'Iika je da hi :"l' nhja:" nil a rl' ligijlllllll-laball. 11)1) ) .. 63,l,
I, BrolnJlcc
2. BrotnJlcc
l BrotnJlce
5.
4
{I IiI
6 B.lr.Ill\lc
7 B.lr.II1ile
~ (IIIJ PrlJIo
Q
tl BilJInje
I
15.
ll. Bitunja
lJ. Bitunja
ll. BilUnja
li. B i l e č a
16.
17.
19.
16. č -Nevesinje
17. č
18. Drežnica
19. VukoV\ko
.--
21.
20. Šikulje -Vareš
21. Šikulje -Vareš
22. Ubo\lo
ll. Ubo,ko
24 Enunm\l Selo
26.
25. i.dnjell1vlu Ljubl.lrlur, Trebinje
26. Ubtllln
27.
Ć
28 ć
''\ ~ ' \
/11" III i·l
( ~ , ( I I
) r { \ \ ', \
(, \
.)I) B"I I
Č
RASPJEVANOST I RAZIGRANOST
SMRTI NA Ć
Mnoštvo izvomih naziva - ć kolokvijalni naziv
Na osnovi razboJil'e generalizacije može se tvrdit.i da Sll spomenici II srednjem
vijeku imali Iri glavne namjene: komemoraciju umrlog č obitelji , č se
č pridonosilo procesu žalosti i održavanju dobrc obitcljskc reputacije,
iskazivanje potpune funkcije u izrazima službc ili u gcnealoškom tijcku - odat le
č simbola polož'\ia ili zvanja i heraldika, te č ć i najvažniju svrhu,
da se ć komemoracijom pokuša osigurati stalni tijek molitava u
korist preminulog i tako donese utjcha duši u č š i ć razdoblja
č š ć (Norris, 1992., 184.).
Jedan od prvih problema č s pravilnim razumijevanjem tako
složene povijesne materije poput ć odnosi se na sam naziv. Postoje, naime,
tri vrste naziva koji se paralelno koriste za njihovo obilježavanje, medu kojima
č dolazi do preklapanja, što rada nove ć i nesporazume. Prva vrsta
su izrazi koji se oslanjaju na č povijesne izvore - mahom natpise sa
ć "bilig", "kam", "zlamen", ć i č dom", Nazivi Ukorijenjeni II
narodu su: "mramorje", č groblj e", "kaursko groblje" i "divska groblje".
Ć Truhelka (1891 ., 369.) plasirao je tezu prema kojoj č "mašet" kao oznaka
za ć dolazi od turske č "mešhed", po narodnom ć koja č
grob junaka ili č palog za vjeru. Vejsil Ć č ć povezao je naziv "mašet"
S talijanskom č "massetta" u č veliki kamen, što je prihvatio i
š ć (1954.a, 191.), primijetivši da se termin "mašet" najviše upotrebljava
na Kupresu i č oko Duvna, Livna i Bosanskog Grahova - tradicionalno
povezanim s Dalmacijom. č š ć korišten naziv - ć k - od zadnjih je
decenija XIX. st. u izdanjima Glasnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva medu
ostalima afirmirao Truhelka (1891., 373.). Samo ime ć dolazi od njegove
glavne namjene da "stoji" iznad groba kao spomenik; to je particip prezenta od
glagola stajati - ć ili, kako se govorila u staro vrijeme: ć (Škobalj,
1970.,220.-221.). Novija istraživanja na vidjelo iznose sve manjkavosti ova:Rvog
naziva ć na problem kategorizacije srodnih nadgrobnih spomenika susjed-
nih teritorija (zapadne Srbije), oblika č koji se javljaju u vrijeme kad ć
II Bosni gotovo i nema. Sam naziv ć - pokazuju ova istraživanja - najprije
se ć u Srpskom č Vuka ć ž ć iz 1852., dok u prvom
izdanju istog č iz 1812. godine taj termin još uvijek nije postojao
č ć 2001. , 144.).
55
ć se ne javljaju kao usamljena, izolirana pojava, ć kao dio nepreki
toga sepulkralnoga kontinuiteta na bosansko-humskome č č kor/u:
sežu d b k ". . Jen!
u o o u pretpovIJesno vrIJeme. Tako postaje kristalno jasna č
ve.zanost ć za lokalitete starijih epoha - pretpovijesna naselja i kultna
mjesta, č aglomeracije i groblja, č iranosrednjovjekovne crk a
. ve
I utvrdene gradove. Važan, neizostavan element ovoga kontinuiteta ogleda se u
č da nekropole ć pripadaju tzv. grobljima na redove, č pojava
č epohainu promjenu u pogrebnoj praksi europskoga srednjeg vijeka
ć 1982., 22.-23.). Zato se pojava ć č prvenstveno kao
odredena faza u sublimiranju milenij skih pogrebnih tradicija i njihovu prenošenju
u ć č š od nadgrobne gomile do sljemenj aka i kri ža kao č
obilježja š ć groba ć (Škobalj , 1970.,223.-224.). U svemu tome ne
smije se zanemariti č da posmrtni č u vjerovanjima mnogih č
skupina Odražavaju one č i najdublje ukorij enj ene č koji se
mijenjaju izuzetno teško i sporo. Jasno je takoder, kako to pokazuju artefakti na
č lokalitetu Crkvine u Č ć kod Bugojna sa srednj ovjekovnom
nekropolom i 520 grobnih nalaza (IX. -XIY. SL), da su ć u prvim ć
naseljavanja na Balkan Južni Slaveni preuzeli i dalj e razvijali č posmrtnoga
kulta starosjedil aca, medu ostalima romanskog stanovni štva iromaniziranih Jlira,
što je najtješnje bilo povezano s procesom etnogeneze ć 1974., 214.-215. ).
U tornje kontekstu razumlji va upotreba ilirskih grobnih humki za kasnije ukope.
što osim č strane ovog č ukazuje na č stapanje Jlira i Slavena
š ć 197 1.a, 78.).
Evolucija oblika: od č do sarkofaga (sljemeIljaka) i križa
U ni zu pitanja vezanih za umjetnost ć od presudne je važnosti pejavu
sagledati u razvojnim fazama, tj . utvrditi osnovne linije njezine evolUCIJe. Jasno
je ć na prvi pogled da su ć poput žive matenje, od Jednostavnih
koji su najbrojniji , rasli i mijenjali se, sazrijevali i postaJah otmjenIJIma,. prateCI u
stopu kako ć kulturna i č kretanja europskoga prostora tako I razvoJnu
liniJ' u bosansko-humskoga društva na č ekonomskom I kulturnom
. . . k"'h . lokalnih
planu. Na ć su sva ta prožimanja - razvoJne plllne l .e S,IrI I , '
razmj era unutar č i č umjetnosti - i ukl esana " ISpi sana.
ovoj pojavi nalazimo Ul1lZvOjU bosansko-humskog minij aturnog shkarstva (P. Ande IC.
1984.,511. ). .... "h k ' Ioženijinl i
RaZVOj' rast i metamorfoza od Jednostavnijih I manji s b
' .' ' k Obrk . lj" e n'ldoro nog
ć obli cima, jedna je od prvih č a. , .. ' 'a i sredine
spomenika II prvom je redu uvj etovano teo.JoŠk1l11 lako
odnosno kultnim potrebama njihovih č I no njihovih
matizacija ć još nije razradena do kraja, moze se rx;"1 od Č P d č č s
I
"'t'h obl'lka zastuplJ'enih u Radimlji kod Stoca, sto zna lOP . Illk'l
raz ICI I . .' I k' ct . 'okooa sanl •
podnožjem, sanduka, sanduka s poc.tnožJem I naziva
s podnožjem, sarkofaga te sarkofaga s podnOžj em I nza.
1.:1 pojedinl' ohlike stcL- aka \l vil' ck IJ e lII'I stIPI ' lc' I "1 1)I'I' IIII',cl' I '" k "
. .. ' . ,=,' < , ..., ct.: () () t er !nlll ' l
Š ."'k rillja 'Uclo (.mr!.:s - tiJe lo ij(lgl'in _ jesIi ;,
kOJI sc SpOllllllJC I pmln:ll. l v oII1.\"/jl' III( 'II,"(/k (SkoJ"nll' Ilno 22? -J2') S I h"
. . ..' . ' .. - . _ .L .• ) I.lf(un
na sve razlike medu istr;l'/.ivill' illl:l opravdanoIlI sc č ć klasilikacija ć
na i koju jc IlJ52. godine uveo D. Sergejevski č ć 2(X)5 .. 25.).
Najstariji i najrasprostranjcniji. č (lbl;k ć p()I()žcni monoli! _
č - predstavlja zajcdnil'ki llblik srcdnjllVjckllVnoga grohlHlga spomenika u
cijeloj Europi (Wcll zd. 1962 .. 109. ). Za razliku od vertikalnog groba s ni šom.
ovaj tip ravnog groba nema izravan prototip u paganskoj ili š ć starini i
po ć izravno je povezan sa s istematskim pokapanjcm tijela. kao i s
velikom idejom povratka zemlji. Pojava ravnoga groba neupitno predSlavija
važan kulturni dogadaj. č ć o mirnij e m ć pokojnika koji
prestaju ulijevati strah i prisnijoj kohabitaciji s njima. Horizontalne č bil e su
nesumnjivo prve s namjenom da budu i vidlji ve i poni zne. Ravni grob u svakom je
č izvoma kreacija srednjovjekovnoga genija i njegova je ambivalentna senzi-
bilnost simbol kompromisa izmedu tradicionalne osamljenosti u ć tlu
i nove potrebe za mimim dokazivanjem č identiteta. U razdobljima ve like
monumentalnosti u pogrebnom dizajnu XlV. , XV. i XVI. ć to je bio omiljeni
izbor onih koji su željeli pokazati svoju poniznost (Aries, 1981., 238.-239.).
Bilo da su pripadale č zapadne (latinske) pogrebne prakse. bilo
da Sll nastal e II sredini izloženoj bizants koj funerarnoj tradiciji č su
sadržavale simboliku smrti. ć i č života č ć 2005 .. 29.).
Gravirane č posvuda su u Europi od velikog č kao č djela i
hi storij ski zapisi (Curl. 1980 .. 78.), U č se u ć broju javljaju od
XIII. ć koliko u č toliko i u duhovnoj sferi (Kloos. 1992.,74.). što
se poklapa s ć razvojem sepulkralne arhit ekture na europskom prostoru.
Mnogi ranosrednjovjekovni grobovi u Dalmaciji imali su grobne č postavlj ene
neposredno nad pokojnicima. da bi se kasnije razvio č postavljanja č i
na gornju površinu kao vidljiv znak raspoznavanja grobova (Vego, 1963 .. 197. ).
Najstarija plol'a koja se može smutrati ć je č iz druge polovice
XII. s l. s natpi som trebinjskog župana Grda (p. ć 1984 .. 488 .. 490.), Novina
II odnosu na zapadnoeuropski i srednjoeuropski prostor nastaje deri viranjem iz
č i stvaranjem novog tipa nadgrobnog spomenika spajanjem č inter-
pretacija. autohtonih tradi c ija i oslobadanjem stega "oficijelne" umjetnost i
(Sokol. 1980.c 275,). Još prije pojave klesane č kako to pokazuju istraživ'Ulja
u Hercegovini. nadgrobni spomenici u vidu č lomljene č posta\'lj;mi su u
ranom srednjem vijeku pod utjecajem ilirskih i gotskih č (Vego. 1961.a. 94.).
Ovakav slijed Obilježavanja grobnih mj esta č je rezultat oblikm'anja
ukupne kuitW11e slike na č rasprostir.mja ć od vremena naseljavanja
Slavena. što se vidi po nalazima nakita i oružja II nekropolama izmedu IX. i XII:
st. obi lj eženih prožimanj em utj ecaja č kultumog kruga. bjelobrdske I
dalmatinsko-hrvatske kulturne skupine ć 1963 .. 155.-178.), ,
Pojava ć kao monumentalne grobne arhitekture II izowllojje vezt s
naraslim ekonomskim potencijalima bosanskog feudalnog društva.
želj om pojedinaca du vanjskim znakom na grobu ntinnimju svoj ugled I
ć (Benac. 1950 .• 5.). Broj ć s druge sImne. sasvim .insno ć na
57
pretpostavku da su pod ovim grobnim spomenicima bili isto tako sahran'i ' .
pripadnici slobodnog seljaštva, pa ž č .i kmetova (Benac, 1951 ., I
Društvo sposobno u tolikom broJu podi zat i tako monumentalne nadgr b ).
spomenike poput ć č izrada predstavljala složen proces i
nemala financijska sredstva, bil o je bogato i ekonomski stabilno društvo] ,ta
broj grobova i grobalja bez ć ć na duboku klasnu
tog istog društva, što č da su ć u kronološkom pogledu pratili
pa i propast feudalizma (P. ć 1975., 225.). za razliku od drevnog vremena
kao i naši h industrijskih kultura, u srednjem vijeku bio je uspostavljen medusobni
odnos izmedu stava prema bogatstvu i stava prema smrti (Aries, 1981. , 193.).
Ako preciznim podacima te vrste za Bosnu i Hum i ne raspolažemo
solidnu orijentaciju u procjeni troškova vezanih za sahranu, izradu i
ć predstavlja iznos od 40 libara, koliko je cetinski Vlah Ostoja ć
1377. platio za izmirenje trškova sahrane Vlaha Priboj a ć Astronomsku
visinu ove sume ilustrira podatak da je č ukop u to vrij eme u Splilu
koštao 4-8 libara, a da se za cijenu od 40 libara II crkvi šibenskih franjevaca
mogla dobiti cijela obi telj ska grobnica š ć 1991.,45., nap. 100.). O lome
da je podizanje ć predstavljalo opsežan i težak posao ć ć č
izdacima, u selu Kongori kod Duvna č je narodna č II rimovanoj prozi:
ć Marta na svog brata Marka.
mi seca č priko polja č
Vukl o ga slot inu volova. izila se stotinu ovnova:"
š ć 1956.-57 .. 385.)
Zaokupljenost ć i zagrobnim živolOm posvuda je bila ć \'elikim
troškovi ma sahrane i podizanja grObnih spomeni ka. Polj ski magnati ('esto SlI na
sahrane znali potrošiti cijeli imelak (Bogllcka. 2006 .. U2.). O"a illdusrrijaJlllrri
povezana s izradom i monumentalnih nadgrobn ih spomenika dožiyjda
jc II sj evernoj Europi (Engl eska. Francuska. č Poljska) izmedu I i
1560, ogromne razmjere, ć ć u razlil:' ilim s lu pnjc:'\' imOJ uljr:cajne
razine drUŠIva i ć majsIorima II najmanju ruku rcspeklahi1an položaj i
prihod (Norris. 1<)')2 .. IX5. idaljo).
č klesanja ć i o tmj cnijih slcl:aka sc s š
dri.avmlg Ic ril(lr ija rudarskI..' proi/HldJl:'1'
i daljnjim unapn.xknjcll1 trgllval:' kih \'ez;! pllsrcdo\·anjt.'ll1 Duhw\'Ilika i
jadransk i h kllllll1ll<l II vrijL'IlI L' hana Stjepana II , I I ,- I J:'iJ,), Iaii n i hall:! i kralp
Tvrtka I. KotrolllOlnka l I 35J.- 1.l91.t Paralelilll s O\' illl , lld\' ij:Hl SL' pnlcL's rasll'·
javanja starog društ va. pri l'L'1ll U SL' SI"L' dnjL' i ni JL' pkll1SI\"ll n:l
više 1't:1Idalnc SIOjl·\·L'. PO\'Cl:;IO Sl' hroj sillhlldnih sdjaka i S\'l' III sllaiIHl .S.l'
odrazilo II a rh ilL'klnnsklllll pok-Ill l'iji inal prl' dsta\"ljaju i S(c\,\'i
1')7I.a. 92.-9.1. l.
Sljl'llcl-i, napredniji nhlik Sh..'d" a l:lsllIpljell .k 11\', S:l ndllkl11ll i
_ s1jclllL'lljal-..olll. Prvi sh.'l:ci unhliku s:l ndul-..;I slI srl'L:l1 Sl' \lkl) Pl1Ill\' il'l' .,'\ ,
.' ., '.. I I . I' , , ' , : I l ' ,. , "" '11 ' , ' 1 dn'\ IlJ!1
n;'lIav l,tlIUl' l Ill1l' C\:I" 11"l' C ral\'0.llll· :-- ll'la,, ;I. III . II " '"
. ", I 1' 1 ' I I' I '" 1111 11 ' 1I1 ' lilh,";(I
kultura 11;1 pupvu ovog II l 1,,:\ stn',,:! Ull l II SIl:! / Ilt' IIh)1 l· '
St,l č i č II tlljL:1llosl d,dm<tlim.k{Jg ć
Poschll.l V. III.l.llltd ovog ohllka p()lcl1ci nlJ'l ' IC l)ri su!n ·t I ' I h' J
I
. . k' .. ,' .. • ' . . osell pos () .Ja , '-;1 J <", c u l:t.v.
C vostilI 1111 S. lIldUCIIII<I Ila d V() slruk()1ll 1)()stoll'l I I' t "' " ' 1 .
. ,'.,',' . ' . . 1 '- O( il /lO lI SdYr", J a J po(:ctkorn
xv. st. Pllpl Clllll.1 pOJavu tzv. visokog s, ltHJuka l)ril'L:hzllog ohl'lka k " k I'.
(
M'I " I <)H2 l' . , . ., ar o agu
I Cile, .,.1. -14.). Nalstariji ć u ohliku s',nduk' '.' N' k I"
• ' . • , < d su spomenICI I O lGI
II Vran.lcvu Scili kod Neuma I ć ć II Bi skupu kod Konji ca (P. đ ć
19R4. , 490.). . ,
:,ajsloženiji oblik ć - sarkofag - jaVlja sc prvih decenija X V. , I. Dug
pul .I C ovaj nadgrobnl "spomCI1I,k.do L,og vremena kada jc - ć ć II "I klopu
odredenIh nekropola - poe eo kraSIti pejzaže sred njovjekovne Il",ne. U , iru
upotrebu sarkofag ulazi u vrijeme egipatskih piramida, da hi ' e preko
Mezopotamij e, Krete, č Etrurije i Rima sredinom III. ć pojavio u
š ć umjetnosti. Iz Italij e se sarkofag raširio po cij eloj srednjovjekovnoj
Europi, ć u svojim ukrasima repertoar š ć umjetnosti od
č biblijskih motiva do č i č ilust racija (Dic Kunst ,
Brockhaus, 406.-407.; Duvnjak, 1989.190.,32.-34.). č sarkofazi s bosansko-
č dalmatinskih gradqya, po svemu ć č su
'Pridonijeli pojavi ove forme ć koji je obilježavao ć kao temeljni element
ljudske egzistencije (Karaman, 1991. ,623.-624. ). č svij et promatrao je
sarkofag kao vrstu č boravišta (domu.\' aeterna), kao znak č života
koji, u njegovom poštovanju ć pojedinosti, otkriva č preci znost i simbola
(Binski, 1996.,86.).
U Bosni i u dalmatinskim komunama Č razdoblja primjetno
je oživljeno zanimanj e za rimske grobnice i sarkorage, prema č su modelima
izradivani grobni spomenici kasnog srednjovj ekovlja. U brojnim dalmatinskim
komunama dokaziva je sekundarna upotreba rimskih sarkofaga još od ranoga
srednj eg vijeka, pa ih se "u pomodnoj obradi č iz č roma-
č a i č vremena" (J. ć 1990.,41., 67.-68., 8 1. ; C. ć
1973., 158.; ć 1982., 120.). č pojava primjetna je u č
posebno kada su u pitanju biskupske grobnice (Kloos, 1992., 73.). Postojala je.
medutim, bitna razlika izmedu rimskog i srednjovjekovnog sarkofaga. U Rimu
bi se nakon spaljivanj a pokojnika pepeo sahranji vao u sarkofag, u Bosni se mrtvac
polagao u grob a iznad sc postavljao sarkofag, u Rimu je sarkofag predstavljao
grob, u Bosni j e to spomenik. Uza sve to ostaje otvorenim što ga je
postavio još Truhelka ( 1891.,370.): zašto je ovaj oblIks pomenika u takvim razmjer-
ima oživljen upravo u Bosni gdje rimski utjecaj ni u doba ć uspona
Carstva nij e bio naj snažniji , a nij e u zemlj ama poput Francuske i Španjolske.
gdje je č rimske kulture bilo kudikamo č Ovu široku primjenu grobnog
spomenika oblika sarkofaga na bosansko-humskol11 Č pogotovo č
da oni "nisu kao II ostalom svijetu zahvatili širih sloj eva naroda", odnosno da
"nisu nigdje postali č osim II nas", primijetili su i kasniji ž č (Horvat.
1941., 184.). Kronološko-stil ski@)zmedurimskihi srednjovjekovnih bosanskih
i humskih sarkofaga predstavljaju č sarkofazi dalmatinskih gradova
Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika i Kotora (VIII.-XI. SL) klasiticimni u tri ka!e-
gorije: sarkofage s grobnim natpi sima bez dekoracije; sarkofage ukrašene u ba -
reljefu koji nose natpi s; sarkofage bez ikakvog natpi sa ukmšene č u ba
-reljefu ć 2004., 7.).
59
Posebno je zanimljiv, medu poznatim sarkofazima, primjerak S lokaliteta
Hreša na č strani Sarajeva s udubljenjem na gornoj strani vjerojatno
obrednog karaktera š š č ć 1979., 224.). Ovaj oblik ć koji
poprima oblik ć s krovom na dvije vode - č doma" kako kažu neki
epitafi - ublažava dramu rastanka živih i mrtvih ć obitavali štem pokojnika
pored njegove č š ć (Korošec, 1952.,395.). Predodžba o grobu kao
o ć pokojnika č tradiciju još iz prethistorijskog doba, o č č
prethistorijske urne u obliku ć u sjevernoj č Italiji i Tradicija
o ć nikad nije prekinuta pa su tako grobovi č š ć
doba formirani od opeka u obliku krova, kao i č i rimski sarkofazi s poklopcem
(Karaman, 1954., 178.) . U tom svjetlu hi poleza prema kojoj
je pojavi ć oblika č pridonio č pokri vanj a grobnih
humki ć s krovom na dvije vode, raširen kod Slavena prij e
d';laska na Balkanski poluotok ć 1928., 141. - 144.). Kao dopuna drevnim
č sarkofaga, ovaj oblik ć svojim šiljatim krovom snažno asocira
na č sarkofage i škri nje, dok njihova dominantnost u vrij eme ć prevlasli
č stila ovoj tvrdnji daje dodatnu vjerodostojnost (Palamela, 2004., 132.).
Spomenici ovog tipa č pripadaj u č iz vrha društvene piramide,
najbogatije su ukrašeni , č sadrže natpi se i predstavljaju naj zrelija likovna
ostvarenja ć 1982.a, 235.).
Pogrebna praksa Rimskog carstva s č klesanj a nalpi sa nad grobom
i kori štenje š ć h crkava za groblja u srednjem vijeku, uz upotrebu
rimskih sarkofaga i lociranje slavenskih grobalja neposredno uz rimska, ne smij e
se gubiti iz vida kao faktor koji je odigrao ulogu u formiranju sepulkralne kulture
kod slavenskih plemena nastanjenih na č srednjovjekovne Bosne. Sama
č raka kao oznaka za grob izvedena je od rimske č arca Ć ć 1956 .•
142., 144.). To potvrduje i lokacija mauzoleja č Batala Š ć nedaleko
od utvrde č u Lašvi na mjestu rimskog vojnog logora opasanog opkopom,
koji je tu funkciju, osim zatrpane zapadne strane, zadržao i ć kasnij e
kada je ovdje podignut mauzolej sa ć sljemenjakom iznad groba u kom
su, položene u kameni sarkofag, č kosti ovog poznatog bosanskog
vlastelina. Samo nekoliko stotina koraka dalje otkri vena j e š ć bazilika.
a č dio ovog prostora u novij e vrij eme služio j e kao pravoslavno groblje
ć 1959.,241.).
U kasnijoj , zreloj fazi , polovicom XY. st.. javlj a se oblik kri ža kl esan u
raznolikim formama - u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj - i forma stele i
cipusa koja č podržava starij e č oblike. Poslj ednjim godinama izrade
ć smj ešteni poput ć pored samoga puta nedaleko od lokaliteta pod
imenom Crk vina, ć na sebi ukrasne moti ve č za ć ali i
za tzv. "šehitske ni šane" iz prvog razdoblj a osmanske vlasti na prij elazu iz Xv.
u XVI. ć pripadaju č monumentalna kri ža iz Drežnice sj everno od
Mostara š ć 1956. , 179.- 188.). Iz svoje prvobi tne oblast i - iz Hercegovine
i primorja - ovaj se tip grobnog spomenika širi prema ;redišnjoj Bosni . ć
iz ukrasa nadživljava ostale oblike ć i nastavlja svoje postojanj e do naših
dana ć 1982.a, 235.). Kao nadgrobni spomenik križ je na europskom
prostoru bi o poznat znatno ranij e, kako pokazuj e spomenik tog oblika iz prve
r)(l lovict; X. "' 11,ljebl " nlJ gUJI-lU rCi tnikCi k()ji je
prih v"'io kr, b r" ' ,,, (f ' lcl t ht r, I 'JIn., s l. 1 1. i 12. ).
Uhl iti orije rll alnog podrij ei la - slUp, (,bclisk i ni ,an - ohiljezil i '" kraj
jedno}!. i tI IV; lr;Jnjc flI) v(Jg p"' glll vljtl p"JVij e\ti ć ć uz kriz trajni znak
grohnog ' pomenik;, (Mil cli'; , I ')x2., 15.-10.). Jedan takav primj erak koji pripada
naj , ,,,,ijem lipu mu, li m"n., kih n"ana s prijel aza iz XV u XVI. , l. - stela , natpi ",m
"A"M..: le1.i Skender" i urel-'l nim kri:l.cm-rozct(,m - , toji na ,tarom u mezarju u Fatni ci
na loka lilelu Mi Iju,a (il"vit a (il e<lagi':, I 'J07.", 42.). Sli':an je ovomc, ali monumcn-
'''Iniji od njega , ni , an iz Haki '; a kod Olova - "j edan od naj zanimlji vij ih starih
ho,an,ki h , porneniktJ" - vi,inc oko 4 m, ,a \ trani cama od €jO cm u o\ novi, nez-
nllln/) , u:l.cn premtJ vrhu u ohli ku rtJzmjerno pirami dc ukra.\cne kamenom
kuglom. Medu hogtJtim ornamentima ć ć u obliku zmaja.
!\Iili zirani cvijel, mOli v uzeta i grozd. Ornamentika pot ć iz
vijeka , a da li jc pod ovim ., ahranjen bo.,anski vlastelin iz prvog
raZ(if)hlj a na hi ukazi valo obli žnj e groblje zvano
Sval{)v.I'k{) r;rr:hU" kDje predstavlja nastavak Dnoga iz srednjeg vijeka pod
nazivDm Kaur.l'k{) GrehU" (M. ć I 92H., 72. -76.), pitanje j e na koj e tek
treha ć cje lovi t odgovor.
Ni,aQi su u HDsnu dD.(l i" č su oni iz naj starijeg
vremenskog perioda, č iz xv. i XVI. sL, koji odražavaj u veze sa ć
Tc .'e veze na jednoj strani l.reale u repertoaru fi guralnih predstava, na drugoj
.' Irani u natpi simtJ pi sanim ć na tada.<njem narodnom jeziku. Medu najstarijim
imtJ i takvih koj i su postavljeni iznad grobova š ć poput obeliska
vojvode i ć viteza" Radi voja š ć š ć 1982.,530.,534.-535.).
Pored ć ć iz bl;;.ih i daljih krajeva Europe, i ć narodni
genij koji bllŠliru.t vremenom izvršio užu selekcij u moti va.
prilagodio ih svojim ć ć i potrebama, sudjelovao je u
ohlikovanju nadgrohnih spomenika. Nesumnji vo jc daje svaka od ovi h komponenti
na svoj č hila va1.na u procesu transrorrnaeijc i stapanja č utjecaja, ali
prednosI nesumnji v{) pripada ć komponenti , što porcd ostalog potvrduj e
i nagl: lšena ..... č nekih ()rnamcnata sa ć s ornamentima današnjeg narodnog
vel.a i rezharslv" (I'. lindel ć I ..
Znakovi to je k;Jko Sll ć i grandiol.niji ć i smjenji vali manje i jednos-
tavnije i kako sc ta razvojna linija podudara s linijom ekonomskog uzdi zanja
hosall sko-iHllIl skog feudalnog () ovoj pojavi č govore i natpi si s
iiII CIliIII;I koja sc Ila prij elazu iz XlV. II xv. sl. z;' ldr1.avaju II krugu vlastelinskih
porodi t:a. (J loje vrijeme skupi nal': in ohilje:l.avanja grohovajoš uvijek bio pri v-
il egij viših društvenih s lojeva, da hi oko sredine xv. st. ć č
pn.: i.ivjeli romano- ilirski starosjedioc i. Uzori Sll hiJi tll. pred č i č
je ekollollI sko stanj e to dopustilo, i širi s lojevi su na taj č č obilježavati
luj esti! gdj e SIl č mrtvi, ć im č do koj ih sc mnogo držalo
ć 1%4 .. 213. -2]4.).
Nij e s lul': ilj nosl da sc č II velikoj mj eri ć kod Vlaha.
() Vl lj 1)(lnIIS i/.I'UV1111 je PI lt vnlell II Hlllllll . gdje j e Ilujp()/.llalija nekropola ć
II I<udillllj i kod Slocu VCI. IIIlU 1.11 porodicu ć ć iz
rodu I-Iruhrcnu. ()sll llldesetc godine XV. st. - vrij eme nustanku ove nuj poznatij e
i IlHj cjclovilije nekropole. s gotovo svim ohlit:imu ć rusponu
61
ukrasa, od č ornamenta do ljudskog portreta - podudara se s na' ć
društvenim usponom Vlaha Ć ć 1964.,234.; Vego, 1973., lin
Evolucija oblika otkriva da su se ć kao nadgrobni spomenici ' . '.
. . d b' l' .... razVIl,
IZ nadgrobne č I da su tek vremenom o I I vise I masivnije fonne, što z •.
da se sam č u njihovom razvoju temelji na obliku poznatom u mno:
acl
zemljama, posebno mediteranskim. To govori da sam po sebi
originalna tvorevina bosanskog i hum oed..nJ.qvjekovnog podneblja.
pnlagodena i masovno ' onstena forma nadgrobnog spomenika jedne epohe
(Benae, 1982., 199.).
UKRASNI MOTIVI
Medu ukrasnim motivima na ć uz njihoy naglašeni simbolizam
svojstven srednjovjekovnoj umjeD1osti. raspoznaje se pet sk-upina koje se đ
ć i upotpunjuju: socijalni i reli giozni simboli. predsta"e posmnnih kob.
figuralne predstave i tzv. č omamenti (p. ć I 98·L -188.). Postoji i šesla
skupina tzv. neklasifi ciranih mot iva - moti"i č funkcije. znako,i
geometrijskog oblika. predstave nekih č predmeta i š ć moti"i č
č nij e ć odgonetnuti (Wenzel. 1965 .. -11 .1.--121 .). ć uwši.
olllamentika ć otkri,'a ć i ć cijele jedne epohe. kako ljudi
koji su sudjelovali u njiho"oj izmdi tako i pokoj nika koji su ru našli s\'l)ja zadnja
odredišta. po č su želji - kako kažu pojedini natpi si - ć i kbani . Sama
o\'a klasitikacija nije i č koliko zbog medusobnog preplitanja pojedinih
111oti\"a toliko i zbog š č
Socijalni simboli
Medu socijalnim si mbolima najistaknutije l1\jC'Stl1 zauzimaju č
111o(i \' j od kojih su naj"ažniji grhoYi. Odredeni manji broj IZ", potpunih grh<.n;\
izraden jL' II duhu zapadnoeuropske" heraldike. dl)k ('!stali . nji h nekl1lii.:l) :'.wtina.
kao 1100"a i č poja\"a. pripadaj u k'Jl1lpozi('ijanu ; tit a :o' tp. đ .. :.
1984., -' 88.). Od drugih :o' o('ijalnih :o'imbc.Ja \"rijcdlw .IC' jt'dIW:o'tJ\"lh'
č amhkme ili tigurc (zin1t injc. ljiljani. !\lZI;.'[C) i prt.'dst;1"(' č i
Č je takodcr luka sa srrijdl)Ill: uz č ili ; tit st" i II
naciji s kri žem i IX)lumj ese('l' lll . R.kde Sll prikazani kl1pljc'. p0nt"kad z3Slan)il1:
angoll ili halvun kl:1si(-l1i 11h)ti\"l i7 cumpsh' heraldik.t". Rasprostr.11ljc'll po .. 'ijclt')
Europi lU naki tu. i Ill)\'('U krin (lj iljan) Lll1 hcra ldiL'ka J..: omplllk'!lI:l
\'ezan u Bnsni za "ladarsku dinastiju. dnzi,' in je u razli(-itim ...
pri mjenu i na Sh:.' ... :ku. Hcraldicki l)bliI.: ljiljana impoz:ll1lnih ... 'ija iz
Uzdolja. Prolos('a i Vranj t"\"a Sc'la č obliku luJ..:suzllt' luljil1t' 11:1
Pal:.ljUt)!m"ot1l POnl'ctll Gale:lza Sforze i s pc':-atll l1g prstcnja iz Ugarskt:.'. O\"il11
si mboh11l:l. prel t:.'Zl1t1 ht.' raldiN:im prt"dsl;l\'ama
umrlog knja je hila shcmati zirana. t)hiljt"ža\':l lo se pokojnikt)\"o zanim:lnjt.'. I
rang i u tom pllgledu uloga nadgrohnika mijt'njala lxi
(Milet i ... :. 61. -63.).
Religiozni simboli
. ć (1984.,488.) smatra da je najrašireniji religiozni simbol,
ujedno na.Jcescll1kras na ć znak križa, koji se poj avljuje u tri osnovna obl ika:
kao č i ukrašeni kri ž i križ-raspelo, Škobalj (1970., 229.) tvrdi da su medu
nešto više od 3000 ukrašenih ć č š ć motivi polumj eseca i zvij ezda.
Wenzelova ( 1965., 91.) j e, pak, došla do broja od 638 ć na kojima kri ž
predstavlja osnovni ili sporedni ukras, dok š ć (1982.,387.) medu č
ukrasnim motivima s nekih 700 primj eraka na prvo mj esto stavlja kri ž.
Ovdj e je nužno ć od toga da je medu navedenim vrstama kri ževa teško
postaviti jasnu granicu, pored ostalog i zato što, sa č reli gij skog stajali šta,
sva tri oblika imaju istu vrijednost ć 1954., 11 9.- 120.). Kao č motiv
u š ć umjetnosti , pa time i na grobnim spomenicim<!. kri ž se javlja od IV. sl.
kada je štovanje križa bilo č ć Pravoga Kri ža pripisanog carici
Heleni maj ci cara Konstantina (Fletcher, 1997.,56.). Najprije kolekti van, zatim
postepeno indivi dualan, kri ž je postao esencij alan el ement novog prototipa groba
kreiranog u XVII. i XVIIl ć Č i medu onima koji ne vjeruju, više ili
manje odvojen od svog hi storijskog š ć č križje maglovito pri znat
kao simbol nade i zaštite. Ljudi su povezani s kri žem bez znanj a zašto je to tako, ali
su ipak povezani. Kri ž ne pri ziva dragi svijet nego nešto č ponekad mi steriozno,
duboko, neizrecivo, č smo samo nejasno svjesni (Aries, 1981 ., 27 1., 276.).
č š ć su na ć tzv. č i latinski kri ž, a uz njih se poj avljuju:
kalvarij ski (križ s postoljem), Andrijin kri ž (X oblik), Petrov kri ž, ljilj anov kri ž,
križ u obliku trozuba ili dvozuba, T-kri ž koji se povezuje s Antunom pustinjakom,
križ jednakih krakova, malteški kri ž, dvostruki patrij aršij ski (lorenski ) križ, kao
i znatan broj njihovih varij acija ć 1954. , 120.-1 23.; Wenzel, 1965.,91.-125.).
č oblik križa, tzv. ankh, u č ili antropoidnom obliku, pojavljuj e se
na ć u južnom poj asu; povezan je sa spiralama i grozdovima u kompoziciji
č skulpture poznate u Ventimi gli (sj everna Italija) od VIII. ć
a u svojim naj zrelijim formama predstavlj en je na sanducima i sarkofazima u
okolici Stoca ć 1982.,60.). Moti v cvjetnog kri ža, koji osobito "cvjeta" na
č od Cavtata do nekropola Blidinja, najkvalitetnije primj erke č od
Stoca do č ć Bivolj a Brda i Mogorj ela. Kako to pokazuju najbli že analogij e
iz Pridrage kod Novigrada s namj eštaja starohrvatske crkve iz IX. ć i stariji
primjerak iz sv. Marka u Veneciji iz VI. ć ujedno ć na razvojni put
ovog motiva, njegova j e upotreba vrlo stara i trajala je ć (Palameta.
1996.a, 258.).
Svi ovi obli ci, č i oni č bili su ustaljeni i u drugim europskim
zemljama. Kri ževi u obliku trozuba upotrebljavaju se u š ć još od ll.
ć č obli ci nalaze se na ciglama iz č grada i na jednoj slici
Berlinghi erijeve škole. Kri ž T-oblika predstavljen j e na sli ci Fra Angelica
ć sv. Kuzme i Damjana", na jednoj sli ci P. Lorenzett ij a u crkvi sv. Franje
u Assisiju, a kasnije na nekim Rembrandtovim i El Grecovim slikama ć
1954. , 120.). .
U mnogim č kri ževi su ukrašeni grozdovima koji u š ć
umjetnosti simboliziraju euharistijsko vino; ovi oblici prevladavaju u sredIšnjOj
63
B
. al' ' h ima i na J·ugu. Kri ž je č predstavljen kao raj sko drvo f
osm, I I . . . k d V" '. IVota;
. d n T-križ (Kupres) s brojnim ukraSIma, ao a CinI najbolju ilustr '.
Je a . . Vl d l d ' . V aCIJ u
ovakvog ć Ponekad se s ukrašavanj em IS o e . predstavljao
.. d'o ornamentalne cJeline. Uz razne oblike ukrasenIh knzeva na stec' .
manjI 1 . . . . V . . ClllJa
se č nal azi i vi še vrsta znakova na sredInI knza I ljudskog lika s
raširenim rukama. Na jednoj č u š kod SIrokog Brijega iskl esan je
antropomorfni križ, a više nj ega drugI krlZ CIJI. se hanzontalnI kracI oštro lome
nadoij e; on j e č križevima s pOjedInih bosanskIh povelja i nekim
merovinškim oblicima kri ževa ć 1954., 120., 123.).
U kri ževima antropomorfnog oblika nema č č kako je to
opsesivno nastojao dokazati Solovjev (1948., 89.- 100.), ć ovaj oblik za
vjerovanje srednjovjekovnih Bosanaca koji su kao navodni bogymili time htjeli
prikazati samo Kristovo ć dok su križ kao vj erski amblem prezirali. Č
najblaže č da j e ovaj zaslužni č europske reputacije zapao u
ovakvu kontradikciju. Solovjevljevoj teoriji izravno č predstava lika sa
ć iz Raške Gore kod Mostara, u obliku antropomorfnog kri ža koji U lijevoj
ruci drži kri ž š ć 1956.a, 250.) . Još u merovinško doba bilo je mnogo
takvih kri ževa: poznat je č kri ž latinskoga tipa s glavom kružnog oblika iz
koj e, okrenute prema dolje, izviru dvije ruke. Predstava antropomorfnog kri ža č
je pojava na novcu nekih madarskih vladara, osobito od Geze II . do Ludovika
Velikog. č znak, vrl o stili ziran, nalazi se na šilingu bi skupa iz WUrzburga
iz xv. ć Jedan stari č crtež č koruškog voj vode predstavlja
ga s križem u obliku ć iz koj eg izlaze valovite č č rukama. Ove
predstave križa, gotovo č nalaze se kraj em srednjeg vijeka u S. Petroniju
kod Bologne, u Garofallu u Ferari i na slikama Hansa Fri esa u Fribourgu. I u rano-
srednjovjekovnoj irskoj š ć umjetnosti č se ć č predstave.
ć uzevši, li kovne predstave č kri ževa neizostavan su motiv srednjo-
vjekovne sakralne umj etnosti , a kao č si mboli uvedene su u praksu osobilO
preko duhovno-viteških redova nastalih u vrij eme križarskih ratova ć
1954. , 125.- 127., 135.).
Skupini religijskih simbola pripadaj u takoder znaci obnavljanja i uskrsavanja
u vidu č kruga, polumjeseca, svastike. zvijezde. spirala svih oblika, vij enca.
rOlete i elise koji, bilo sami ili II raznim kombinacijama. č ukrašavaju ć
Ovi ,znaci se nalaze L1 Z razne oblike križa s koji m su ili povezani ili su
pak Isklesani LI njegovoj bli zini. č š ć oni ipak č samostaian, jedini ornament.
a LI , k,ombin3cijama č dolaze polumjesec i jedan solarni znak. Na svim
obliCima ć oV,i si.lllboli imaju vidno i istaknuto mj esto: na č s gornje
st.rane. a .na č sa zabal a. Kao simbol prastaroga paganskog
lj epotc i radosti cijel e zemlj e, ml adi Mjesec č
Je obnavljanj e kao takav vrl o je bli zak š ć vj erovanju ć
128.: MIi ell c, 1982 .. 97.; ć 199 1. .20.). Spajanj e polu mjeseca i
na č ž spajanj e slarog paganskog vj erovanja s š ć
I ova da se pokrštenje jednog naroda odvij a kao višeslolj elni
proces tc bl se Ill.ogla "oclgajanj cll1" ncgo "pokrštenje-m" (Škobalj.
233 .. 235.). UkraSI Il1Jeseca I rozete obvezan Sll pratil ac Raspela II rolllani(:'kllj
umjetnoSIi (Basler, 1990 .. 131. ). .
Solarni s imholi vmk podrij etlo od paicolita. zatim se ć II asirskoj
umj etnosti. kod š ć Ilira. II nordij skim krajevima i na č vazama.
Lunarni znaci javljaju se Ul. s like babilonskih bogova, uz predstave č
boginje Astanc. kod Grka i Kelta. U rims ko doba. polumjesec koji je bi o at ribut
Dijane (Artemide) i č božice Lune. č je č na nadgrobnim stelama
Panonije i Galije. ali i na posmrtnim urnama i sarkofazima uz druge č znakove.
ć uzevši. SOkllll0-lun'lllli simboli bili su veoma zastupljeni krxi Indoeuropljana,
ali i u kulturama koj e su s njimaj edva mogle imati ikakve veze ć
1954 .. 130.: ć 1982 .. 97.: Hall. 1991..208.).
Obožavanje Sunca i Mj eseca u staroj slavenskoj re li gij i imalo j e istaknuto
mjesto: pretpostavlja se daj e vrhovni bog Zapadnih i č Slavena bio ć
sa Suncem. a jaki relikti tak vih ć bili su prisutni i nakon primanja
š ć (Elijade. 1991..34.). Slavenski narodi. uostalom kao i drugi narodi
toga vremena. teško su napuštali stara ć svijeta ć još dugo napola
š ć kako ć imenuje jedan izvor iz XII. st. ć 1954 .. 132.).
Toma Arhidakon zabilj ežio je u XIII. st. da su prilikom č mijene Hrvati
izvodili obredne pl esove i di zali galamu ć u sve metalne i drvene predmete
kako bi otjerali demone koji razdiru i jedu mjesec ć 1991 .. 19. ).
U š ć umj etnost solarni znaci ulaze preko svetkovanja ž ć koje
je zamijenilo dotadašnju pros lavu preporadanj a Sunca. Prve predstave Sunca i
Mjeseca uz slike ć pojavljuju se na rukopi si ma iz ranog srednj eg vijeka.
kada postupno potiskujuuobi(:'ajenu kompoziciju raspe la bez Kristo\"a lika. Njihm·
odnos uspostavljenje ć u Bibliji kazi\·anjell1 o Postanku (Sunce. Mjesec i z\·ijezde
č su č dana) i u č o č il potom i kod teologa. Prema
sv. Augustinu. Sunce i Mjesec si mbolizirali su odnos d\"aju Za\jeta: Stari za\j et
(Mjest."c) mogao se razumjeti sa mo s ć s\jetl osti kojom ga obasjm·a Nm· i
(Sunce). Uz ć Sunce i Mjesec se poja\"ljllju II alegorijskom č Crb·e
i Sinagoge: po mi šlj enju š ć komentatora razdi ranj e II hramu II
č Kri stm'e smrti ozna(:'i lo je trijumf Crkve (Sunca) nad Sinagogom
(Mjesecom) ć 195·l.. I Hall. 1991 .. 285 .. 323.). Sunce i mjesec
č harmoniju suprotnih principa: mj esec je prema suncu. kao pasi\· prema
aktini (Chall et. 1965 .. 3 1.).
Solarni znaci nalaze se i na menwinškim sarkofazi ma gdje su. prema
nekim mišljenjima. imali amblemiltski i tali smi.lnski karakter (Vido\"i(. 195 .. L 132.),
Na jednom bareijefu iz Quintanilk de las Vinas kod Burgo ... a u Španjl..'iskoj iz
VII. st. prikazana su d\·a andela koji drže SUI1I..:e (Lopez. 1978 .. 5 .. U. Cesta je
njihova pojava II č umj etnost i. osobito uz pred ... tanl raspela i Ktista.
kao na jednoj zlat om. dragim kamenjem i rezharijom u slol1o\"oj klbti lIkrašenoj
Bibliji s konca X, ć U Bibliji koju je 1-175.176. II Augsburgu tiskao Giinther
Zainer. uz predsta\"u Kri sta. Adama i Eve. nalazi se kompletan rqX=l1nar sl, lamih
znakova - Sunce. Mjesec i zvij ezde 19X5 .. 120 ... 121. . \35 ... \36.),
č zraci koji se kao ukrasjavljajuni.l kacigi iznad grba grada \·uku
svoje podrijetlo iz kulta što su ga. ć busO\\' imc u \"ijel\l'u zraka. ruširili
glasoviti propovjednici poput Bernan.lina Sijenskng i Dionizija Kartuzijanca.
Crkva je, ne bez otpora pa i zabrana. naposljetku našla naein da štovanje Gospodina
sankcionira u prikludnom obliku: ć hostija smj eštena je II monstranClI
kojaje umjesto oblika kule, poznatog iz XlV. st., dobila izgled sunca s vijencem
zraka (Huizinga, 1991. , 189.).
Predstave mladog Mjeseca i zvijezda postale su sastavnim dijelom brojnih
ć i gradskih grbova širom Europe - u Nizozemskoj, č PoljskOj ,
Italiji , Španjolskoj , Engleskoj , Rusiji i Ugarskoj (c. A. von Volborth, 1992.,34.,
43.,51.,59. i dalje). Ovi znaci našli su široku primjenu u južnoslavenskoj numiz-
matici i heraldici. Na č bosanskog č vikara č XVI. st.
nalazile su se predstave Sunca i Mjeseca. Solarni znaci nadu se i na ć
starim č grobljima u okolici Travnika i na pravoslavnim spomenicima
iste starosti iz Sarajeva. U nekim krajevima Polj ske zadržao se do modernog vre-
mena srednjovjekovni č da se klekne prema mladomu Mjesecu i č
molitva, a štovanje mladog Mjeseca kod nas sigurno je pridonijelo štovanju
š ć Mlade nedjelje ć 1991., 25.-26. ; ć 1954., 128., 132.-133. ;
Solovjev, 1954.,93.; Rengjeo, 1943.,280.-286.; Vego, 1973., 322.).
Solarno-Iunarni simboli na ć imali su religiozni karakter i formirali
su se pod č utjecajima starih slavenskih vjerovanj a i š ć
veza sa znakQm križi! nedvojbena je i č je č da su imali istu sim-
č vrijednost. Ne može ih se, medutim, vezivati č za posmrtni kult
u komu su simbolizirali umiranje i ć jer su oni , č imali mnogo
širi religiozni karakter ć 1954., 134.- 135.). Sunce, polumjesec i zvijezde
pojaVljuju se na likovnim predstavama Kri stova rodenja i uznesenja Bogorodice
na Nebo. Narodni pogrebni č u Latviji tijesno su bili povezani sa zalaskom
sunca, tj. s vjerovanjem da duše mrtvih odlaze sa č zalaskom, a sunce je
predstavljalo jednu od sredi šnjih tema latvij skih narodnih pj esama (Viba, 2006.,
140.- 141.).
U prastare š ć simbole pribrajaju se predstave vinove loze i grožda.
Na temelju biblijske metafore, posebno Isusove prispodobe o lozi - "Ja sam trs, a
Otac moj vinogradar"; "Ja sam trs, vi loze" (Iv 15, 1.5) - ovaj znak se upotrebljavao
kao ukrasni moti v u umjetnosti i graditelj stvu od ranih š ć sarkofaga i
zidnog slikarstva u rimskim katakombama do bi zantskih mozaika i srednjovjekovnih
vitraila. Grožde u š ć umjetnosti simboli zira euharistij sko vino i Kri stovu krv
(Wenzel , 1965" 203.; LeksikoIl , 1979., 585.: Hall. 1991.. 186.- 187.) .
Uz svoje osnovno č č ljiljan je kao glavni moti v
š ć ikonografije imao dublju reli gioznu simboliku. Ponekad je ljiljanov
cvij et prikazivan kao pravi ljiljan ili perunika koja se u srednj em vijeku nazi vala
"gladiolus". od č je izveden č naziv "Schwertlil ie". Oba ljiljanova
oblika ubrajal a su se u srednjovjekovnim č č u red ć
dobra", kome se suprot stavljalo ć zla" (Wenzel. 1962.a, 90.). Č je ljiljan
ć s Kri stovim lllukama. a simboli zirao j e i č bol što ga
je osjetila u srcu dok je gledala Kri sta na kri žu (Wenzel, 1965" 163.). Na pojedinim
ć postoj e kompozicij e č kombinaciji ljilj ana i predstave Kri sta Ila
kri žu. koj e naglašavaju nj egovu reli gioznu simboliku. U č gdje su. kao na
č iz Bi skupij e kod Knina. predstavljeni kri ž. ljiljan i č zrcali se puna
ikonograrska poruka - "ponovno đ pokoj nika kroz Kri sta" (Wenzel. 196) ..
163.: Hall. 1991. . 190.).
č reli giozna poruka zrcali sc iz predstave Izv. drveta života -
poznatog u svojoj arhajskoj formi č drveta još u neo I it skoj epohi _ č
s"nbollka, usko povezana s Rajem i Kri žom, stoj i u izravnoj vezi s biblij skim
motI vom o "drvet u života" i "drvet u spoznaj e". Kao tak vo, drvo života je II
š ć simboli ci usko povezano s kri žem, ili pak funkcionira kao č
predstava ljiljana koj i je u zapadnoj umjetnost i važio kao č abrevijatura za
drvo života (Sachs- Badstlibner-Neumann, 1994.,236.). U vezi s ovom predstavom,
II sklopu razradene srednjovjekovne simbolike ć funkcionira prikaz vrcžc
kao simbola raja i troli sta kao simbola troj stva. Sve ove var ij ante zastuplj ene su
na ć ć 1982.,99.; Wenzel, 1965. , 169.- 175.), a jedan sc od Ijcp' ih
primjeraka nalazi II č ć za koj im ne zaostaje č ukras na Radimlji
(Palameta, 1996.a, 262.).
Novija istraživanja ć iznijela su Ila vidjelo još jednu skupinu reli gij skih
simbola, tj. ikonografske mot ive, koji su na ć najlakše mogli biti preneseni
iz š ć ikonografskog materijala - s fresaka, ikona, metala i iluminacija.
Smatra se da toj skupini moti va pripada č port ret pokojnika s
podi gnutom desni com i raširenim dlanom preuzet, naj vjerojatnij e, s ktitorskih
kompozicija iz oslikani h crkava. Na tijesnu vezu izmedu oslikanih crkava i plastike
na ć ć i arhitektonsko š samog ć koji je u svojoj naj savršeni-
joj fomni tek idiom hrama, zapravo mauzolej ne crkve ć 1973.,297.-306.).
č i klesar želj eli su ć č kao istinsku ć i time ga pribli ži ti
viziji crkvice kao mjesta sahrane pripadnika ć društvenog sloja š ć
197 1. a, 31.). Natpis na ć gdje se on ć s č domom" o
tome najbolj e govori. Ovoj interpretaciji bli sko je mi šlj enje prema kom fi gure s
podignutom rukom simboli ziraju pokoj nika u molitvi za svoj u dušu, te bi se one
odnosile na prikaz pokojnika za života ili spremnog za ukop ć 1984.,57.).
Ovaj mpti v dovodi se takoder u vezu s rukama koj e g; • ..tij ekom
uzdižu k nebu, a ova se tradi cij a kod katolika u Bosni i Hercegovini održala sve
d-o da nas.W. Holmqui st ukazuje na predstave vi teza s uzdi gnutom rukom (tzv.
Orantenreiler) i tvrdi da ih je ć u VII. st. bil o mnogo po Francuskoj i Zapadnoj
Europi. Najednoj č katedral e u Ventimi glii u \taliji predstavlj eni su andel i s
rukama uzdignutim kao kod franj evaca kada mole Paler nosler. Uzdi gnuta ruka
na pojedinim nadgrobnim spomeni cima, osobito II kombinaciji s predstavom
Sunca, može simboli zirati č ć Bogu da bi se umilostivio duši pokojnika
(ali i vijenac č kako to pokazuju kasnorimski i bi zant ski mozaici ako
se, umjesto Suncu. krugu dadne to č Dakako, primjena ikonografskih
moti va nij e bila č samo na sakralnu arhitekturu. Nalazimo ih i na
č kamenoj stoli ci iz Bukovice na kojoj Sll , pored drveta života. prikazani
plemkinja i vitez - predstava koj a svoj pandan ima u starom ikonografskom motivu
"koji se vezuje za dekoracij u poznatog kamenog prestola u č Svetom
Marku" (Vego, 1973. ,3 13.-314.; ć 1973 .. 228.). Ne smiju se. takoder.
pri prenošenju ovog moti va na ć iz vida izgubiti utj ecaji likovnih
iz srpskih manastira ć 1984.,62.), ali isto tako ni lit jecaj i freskoshka.rstva
srednjovjekovne Bosne. I stoj skupini moti va pripada i nedavno
predstava molitelja s podignutim rukama na lokalitetu Gizdave u RoumlJI kod
. b' (G d' v.m.) uklesan. n.
Stoca od mještana nazvaml DomlIllIs vo /,\'cum ospo Itl s .
67
č koja je mogla predstavljati dio nekropole od pedesetak nadgrobn' "
spomenika ili ranosrednj ovjekovne crkve kao središta ove nekropole. Ova
predstava dovodi u vezu s č tradicij ama, a prostorno joj je najbliže
predstava č lika u Raškaj Gori kod Mostara (Pal ameta, 1999.,
Tehnika izrade ć i klesarski centri:
č i dijaci (pisari)
Mj esta za vadenj e kamena od kojeg su klesani ć i redovito su se
nal azila u bli zini nekropola i č je postojanje kamenoloma presudno utj ecalo
na formiranje nekropola š ć ' 982. , 38.). Tehnika izrade ć odvij ala
se u nekoliko fa za, č š od odvajanj a i vadenja kamenih blokova i grube
obrade, do klesarske finali zacije osnovnog oblika ć na samome kamenolomu
ili na nekropoli . Pri tome su se maj stori služil i želj ezni m i drvenim klinovima.
velikim č ć i pol ugama, da bi na red došlo č spomenika do same
nekropole uz ć drvenih pl azova, obli ca ili greda š ć 1966.,92.).
Odvajanje i vadenje kamenih blokova č š ć je obavljano zi mi, kada je u niz
prethodno napravlj enih rupa nalij evana voda kojaje širila svoju zapreminu i tako
stvarala pukotinu po kojoj se bl ok odvajao od ostale kamene mase š ć
1971.a, 71.). U tadašnjim više nego skromnim č uvjetima postupak
transporta nije bio ništa manje postupak od odvajanja kamenih blokova. jer
se u pojedinim č radi lo o ć od 29 tona koliko je težio grobni
spomenik Vlatka ć a ima ih i znatno težih (Truhelka. 1991.. 630.). Tehniku
te složene operacije otkri va toponim pod imenom Pla:aljke u Cetini. na č
kamenoloma odakle su vadeni blokovi. Taj naziv dol azi od glagola pla:;t; ili
p/azati , odnosno od imeni ce p/az koja č i saonik. što govori da toponim
Pla:aljke č od radnj e povezane splaženj em. puzanj em. smucanjem.
č i potezanjem - od postupka prcvoženja ć Pri svemu lOme se
blok ć nije micao neposredno po terenu, nego je bio postavljen na spojena
brvna u obl iku saoni ca pod koj im su se, transverzalno postavljene. nalazile plosnate
grede, kao što se postavljaju ž č pragovi. samo II š ć
l edino na taj č bil o je ć svladati krševiti teren i kameni blok dovestt na
odredi šte - do nekropole č 1955 .. 143.- 145. ). č je tehnologija. uZ
angažiranj e dovoljnog broj a snai.nih i tom poslu č ljudi. korištena
unut rašnjost i, a podrazumij eva se da su saonice s kamenim blokom vu kli kon.JI
il i volovi. Prijevoz najmasivnijih kame nih blokova zahtij evao je više pari kOI.1J;!
.. I k' . . -I ., 19S? .JO) Sao
nJl
"
I Jarmova vo ova. ' ao I brojnu lj udsku radnu snagu (Bes agle. _.. " ' .' i
su bolj e kli zi le po sn ijegu. ali su kori štene II svako doba godine i na svakOJ
terena, pa i onoj naj težoj poput kamen,'ara š ć 1971. a. 71.). .·h
. '1 - Il'Zlll
Na samoj nekropoli. uz kori štenj e nazubljenih č ć i ze ,1,;9' l.
dl
" b I' . - . . .. . (B ' l'l ,ic 1966 .. --
. IJcta, o av Jani.lJc zavrsna obrada tc Izracla relJ cla I natpi sa es < b . " . JI ć
Na jednom ć u Paprats kol1l koci č iskl esani su simboli
II
" . kl' K I' , k -" . . . . .,. II obZIr nJ I
( ljeto I Ill . va It eta stera ' <I II znac<lJ noJ JC mJeri . UZlm<lJUC I ,o • txlljC
sklonosti i č preokupacij e. zavisi la od č Nekropoit:
kl esanim i ć se LI hli zini ut vrdenih gradova i dvoraca.
il oni s bogatijim ukrasilllU i natpi sima javljaju sc i ll I. srednj ovjekovne crk ve _
zauu/.hille fcuda laca š ć Il)X2., 465.-466.).
Autori fi guraln ih scena maholll SlI ć majstori koji SlI svoje vještine.
pogotovo oni iz Hcn:cgllvinc. stj ecal i II primorskim gradovima. pretežno LI
Duhrovniku. I hosall ski su kl esari hi li lI smjereni Ila primorske komune. ali su
mnogo toga č i od maj stora iz Hercegovi ne. Poznati SlI č da je sin
nasljedivao oca II za natu i da jc vješ tina klesa rskog ć ostajala LI iSli m
obit eljima. Prema naravi njihova posta. majstori steraka mogu sc podijeliti na
one koj i SlI sc bavili kl esanjem ohlika i ukrasa. i olle koji SLI izradi va li
š ć I'lR2., 460., 4X2.).
Ljudi klešu ć ponekad u sklopu zapi sa na spomcniku ostavljaju
ukksa no i vlaSI ilo imc, zovu se č tl č lat inske č " rnber" koja
č maj stora ć DUllušnja č "majstor" č od latinske č lI1agi.\·-
leI' - č č č na ć č isto što i današnj a č "majstor",
"obI1nik" (Škohalj , 1'l70., 266.-267.). Nalpi si sa ć spominju č Icrmine
vczanc za poslove oko njihova obli kovanja i izrade ukrasa, č š ć termin sijed.
što č i kle.mli. č rnu .l c termin 1I.\'ije6 šro bi č osigurati linancijska
sredstva i brinuti se oko kl esanja i postavljanju spomenika. U istom se č
kori ste izrazi: /JO,\·Il/l ·i ri. i l)(Ik( lII/ eIlOl,ati š ć 19R2 .. -J60.). Od
imena (i prezimena) č kojih je primjereno ć sigurno
hilo nClI sponxli vn vik i Sll pn::dstavljali neku vrstu srednjovjekovnog "esna!'a",
iz natpi sa na spomcnicima poznat a su JJ. Il\cdu ostalima: č u č ć
kod Mostara. Prihil č II Donj em Sdu kod Konji ca. Boško
ć II Gral' u kod Hut ova, č u č ć i Boljunima kod StOl':l,
Milg\lslU Radimlji kod Slora, Milela ć NL'kuku kod Slo"a, ć i Zel ija "
Bnljunillla kod Stoca. u Žaknvu kod Os im po kva lit eti
{lstvat'l'nja. č č pripada č kojij l' samo kksar
II cgo i pi sar-dijak. č koji je djelovao u okoli ci Stoca zahilj ežen .I L' na č
ć u Boljunima i IIii č primjerka 11 č ć ć postotak. ukllptw
S7% klesara. raspllrL'dclHlje II 1-lcrccg{lVini , II č dijelu š
.. ..t7"!. .: P. ć Il)S..t .. -ll) I.). Osim Što jt' pnznll t Pl) llL'koliko natpi s:l
Ila stc(:l·illla. II visokoj nizini č maj stors koga ć i tll tI :l
.l l' xU('/.:(lO ć voj vodi Rmli vllju ć zadnji put SPOIllL'lHltom 1-t:,S,
(Hrahak,
Otvorcnn .i c pilanj l', jc!' tekstovi Ila ć tOIllL' č il L' glWOI't' .
.Icsu li č "sjckli" i grohni kamL' n i slov1l natpi sa, ili sanHl jedno lid
ć 19:14 .. 6.). Natpi s na ć Dahi}.iva š ć u Kaksiji kak du
"kami č M i lut in ć ... 11 pisa Nikola ć lIkazujt' nu t'l('I(ljt' hl ovih
pusluva č ć - VIIl et ć ć I Hl) I., 19.1,), nli i dl1lgi
kllji pllpUI SL' IlHH'ada č nazivaju dijlll'iI1lH. ć IHl
zvanje dijaka - pi slll'H epilurilnildgrohllih spollll..' niku - su zujL'tlno s JijU\,.' IIlUl
- pisarima l'rk venih knjigu i dij udl\ll\ II slu}, hi hannvu, krnljL' vu i
č huzu pismcnosti srednjovjekovne Bosne i Humu. ć nezul11,1enJIVU
I
... ,. .. . (l ' A ć 81 94. -98,).
u ogu II razvolu pismu I slrenlu plslllcnllsll . \luC;;, . " ': l'.
. . .. .. ..... l I ć IZ Ku JUle,
Krugu ovih dij"k" pri P""" pop P,.,blSl"v kOJI sc pOlp""O I I .
, 67 48,), Iako na pet natpisa u župi č
selu ć Sokolac š ć 19
ć
ć izmedu sredine XIV, i sredine
l
t lu KomlmovI e I , ' '"
izradenih za lokalnu v as e " ože se pretpostaviti da su nJihovI autori
XV, ć nisu ostavih svoJa Imenal', č i da su bili bliski spomenutoj
" 'ti radiontcama I I , ,
č OVU ,vJeštmu u IS m 221, 235,), Sve to daje potvrdu o postojanju posebnih
feudalnoj eltl1 1959
k
'h šk' l č su majstori putovali po zemlj i I po narudžbi
narodnih Idesarskih I pIsars I 'k o a atpisima i bez njih, što se vidi po istovjetnosti
, d' al'l nadgrobne spoment e S n , ' ' ' d" k
Izra IV , • 'd" ka ć da nisu znah pisati, pOJe IDI č
, emma kovaca I 1]3 , ",
ukrasa te po lm , dlošku ali je bilo č kOJI su poznavah obje
urezivali su natpise prema pre ,
v'eštine _ i klesanja i pisanja (Vego, 1961 ,a, 95,), , ' ,
J T' I d" k u J'ednom č grama/ik, ukaZUje na obrazovane pOJedmce
IlU aiJa , , ' .,,' ' ' b h '
k
.. , o sastavlJ'anJ'a epitafa nije bio ijedIDl , cIJe Je zammanJe o u vacalo
ajima posa , "k'h ' ' '·k'h B'
d
' I ktualne dJ'elatnosti poput pravOIh, diplomats I I savJetmc I, tlo
ruge Inte e .. .. d " 'k" 'l
njihovo ime poznato ili ne, autori epitafa ipak su ostavtll vrtJe ne. OtIS e OSli sko-
formalnim i č č natpisa, Obhk natpisa oblcno Je Istovjetan s
č papira što jasnije dolazi do izražaja u tekstovima s dužim sadržajem
koji zauzimaju cijelu stranu ć poput natpi sa Vignja š ć č
Ivana č ć iz Dabra i Radojice ć iz Starog Sela, Pojedini natpisi koje odlikuje
razdvajanje č č i č ucrtavanj e ravnih crta u funkciji osiguranja
č razmaka teksta na kamenoj podlozi, odaju rukopi s iskusnog dijaka
č izradi složenijih tekstova od samih epitafa i primjeni suptilnijih pisarskih
tehnologija bli skih ondašnjim rukopi sima,
POložaj natpisa na ć kvalitetnije izrade č je primjeren položaju
potencijalnog č č i pri lagoden njegovom rakursu, poput č ć iz
š ć č je izbrisani natpis bio urezan u posebna, relj efno istaknuta polj a,
č č tabulama za natpi se, Istu funkciju kod kasnijih ć vrši lo je
polje štita unutar kojeg je smješten natpi s, Č su to č kopije položaja
suvrel11enlh natplSa po gradskim primorskim grobljima, Pojedini natpi si kružno
č poput mnogih daleko raliniranijih natpisa č nadgrobnih
ploea dilJcl11 Z'llJ'l(h Kl'l '., ,
, .. lzno smjestanj e natpisa s prepoznatlji vom esteiskanI
lunkelJol11 lzvcdeno 'IC' k I' k k l' " '
, , ' , lld ne o l o ' va lt etno lzradendl sanduka XlV. l Xv.
stO]JC<.: .. 1 u Hercegovi ni "; 't' ':., d ' I ...... . oo •
CI CI .. l aJe( nom III Vise puta napravI CIJeli krug
oko grobnog spolllen i k' A k . ' ,' , " ,
" _I ' , ,' . ,L o n,llpl SI II kompOZIcIJska-estetskom smi slu I Clllt'
cy.: I illi S th ug 1111 ukraSlIlla 111"1 ' , ,, 1-" ." ,.,' "
,' . , . . , . . ,I 10V sc s.lt II pravtl unc odnOSI na reljefne pnzoll
plI slItnc.; ll.! stccclIlla { P· t1 ' lIll ,t , ?(}{n ..
malohl'Ol'll ' " , , " c.t, - - .. 114,- 1 15, l, lako Sll ih č l ll""
, I Pil III len ohratllo p ' t. 1" ' I '
rc.;zak nc.; lli S III , l . I"' os .IV Je llll slova. kOJa odaju da SlI ih II
. c.; 1 e I ,dlldl Ij e s tekst ' l k "'., . I
č ll1inll skl I 'c' " :: oJI.l
C
netko pi smen i spi sao na papiru dip ll-
, lom ( Irkovtl', 1<)64, 114 l
Na Silllltllll č kl , ,, " . " - . " .
CS·
IIl
I·1 stcc'l k'l Ill ' I ' I ' I ' . '.;\1
POSi.10 uglavnoll1 oh' I ', I' ,,,',' " d O.lC )1 () pravIh Illal ston! [laJ ,
. , .IV./.!I pnUCCtll s' I', . I, I ' , ..: .' " . .
I dohro plal:cni Ill ' " 1 " " . ,l: .Idili. t.l )1 sc tck kasllllc pOlaviII ohul l[]1
, .. '0 ".I S 0 11 (Iks l;ll'IC 1{)71" :. .. . ' ,
ogldlllccnlla odrcdcni ll ,' . . C-' , .1 , 74.). Kru!.!, pl si.l r:t -dqaka hill
i ' .• ' Ok 10.1 POll'dlll aca rC"I'l I", ' I - " I' .1 I·
t
. CLCJIIl: ' og stal cž' -: .... ,,' c- 111,\111 I prve ll s tvc llO II vIasIC 111:-' 1.,,(::-
l ' . ,.l, s lo ll: l ' I / .IlIJlI '1
JlIdr. Tako I"t ' 1" ' . ,.P,V(l/,i1 ra /,dohlj f..' kada jL' hilllIlIalo pi SI1lL'1l11
I ' , " I ·IJIII li VI SIUl"l ". '
Cl:C IJI1 :1. il 1I :1 pri I : . Isticanja illl c na dijaka II nalpi sill1:1 ll;l
Ollll: Ill' .... pOtlll11 ·11l ' , II ir
. II lIf..'II; I IHll-.ujllika, ll/inl:ljul:j tl \1 I
IX)Ilovljena imena. pi sari sc na ć oX puta. S ohzirom na geografski
raspored pisara stanj e je ć sredi šnja Bosna - 12. č - 21. I.apadna
He rcegovini.! - O. istot:l1a Hercegovina - 27. Crna Gora - l , Hrvatsko primorje
sa zaledcm - I pisar. U zapadnoj Bos ni i u Srhiji ni su i'.ahilj cžcna imena pi sara.
što ne č da ih stvarno nij e hilo. Najviše pi sara j e u č Hercegovini.
zati 111 u č Bosni. Ta dva č imaju 72% ukupnog hroj a imena.
U odnosu na Bosnu, Hercegovina ima 49% pi sara. a sa tna č Hercegovi na
40% od ukupnog broja š ć 19X2 .. 474.-475.). č klesarskim. postojal a
Sl! i pi sarska središta medu kojima je. vjerojatno s nekoliko centara ili radioni ca.
ć mjesto pripadalo č školi . Jako žari šte ove epigrafske pi smenost i
nalazi lo se u okolici Stoca sa SemoradoIll kao naji staknutijom li gurom š ć
1982., 479.-482.). ć potpisi ma č i pisara umj etnost ć nij e
ostala anonimna 1Il1ljetnost.jer imena svojih tV(lraGI ona biljel.i istom ambi cijom
kojom su umj etnici helenske. rimske i rcncsansnc epohe signirali svoje radove
(Truhelka. 1991., 635.).
Ć č natpi si na ć dio su ć č e pi gralije zapadnih oblast i
Balkana č se č mogu pratiti od konca XII. st. Zast uplj eni su kroz primjere
grupirane u stil sku cjelinu poput Povalj skog natpisa s č natpi sa župana Grda
iz Polica kod Trebinja i natpi sa kneza Miroslava Ila crkvi sv. Petra u Bijelom
Polju, kojimaje donekle blizak natpi s Kulina bana s crkve iz š ć kod
Visokog (J. č ć 1961 .,309. -3 16.).
POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamo mi ... "
ŽalobIIi marš u kamellu
Postoj e tri osnovna tipa posmrtnih kola na ć muška. ženska i
mješovita. Muških kola, tj. kola II kojima sudjeluj u samo 1l1uškarci. zabilježeno
jc 23, l.enskih 40 i mješovitih 69 - ukupno 132. ć ovih motivu evidcnt iran
je II č Hercegovini - 51, II zapadnoj Bosni 16. u sredi šnjoj Bosni 12. II zapad-
noj Hercegovini I X, II jadranskoIll priIllllIju sa zaledem 3 1 i u Crnoj Gori 4. Broj
osoba II kolu varira oo dvije oo jeoanaest. č š ć od šest do osam š
19X2., 3 19.). U č kombinacijama igral':a. č sc prikaz ženc
izmeou ova - formula iti cnti t: na prikazu na skupocj enom SlI vrClllcnOIll
te kstilu iz Perugie ć I 954.lI, 275. -276.: ć 1992 .. 79. -HO. ). ć
po zapaženom mjestu žena u prikazu posmrtnih kola na ć ona unekoliko
odudaraju oo č slika na Zapadu u kojima jc ženi skroman prostor
(Delimo, 1986., 11 7.).
Ove likovne predstave ponajprije pripadaju širim krugovima plemstva' ,a
s obzirom na njihovu raširenost u okviru sepu lkra lne prakse zapadne i
Europe opraVdano jc č da kola na ć predstavlj'uujednu vurtJaclJu
posrnrtnog kultnog pl esa _ "pul1tomimsku ilustraciju propovedi o smrti .. .
71
najdublje i najdostojanstvenije oblikovanje bola, falobni mall u ku_ru",1
1986 .. 105.: Hui zinga, 1991.,248.). Crkva se, kako to pokazuju odluke
AVIgnonu ( 1209.), Parizu ( 1212.-12 13.), Ruenu (1214.) i Trieru
č prakticiranju. po grobljima i crkvama ć
sknn rc ltktlma. alt Je na kraju Ipak morula promijeniti stav (Vego, 1973. 3A
. " Vjerovanje. u smrti bilo je š u š ć
clvl lt zacl!"ma. a nJIhOVI pn kazI ć se po cIJeloJ EuropI-u aragonsko; Š . I_
k
. d' .. , k' b . " , panjO
s 'oJ g Je su se. pomIJesane s maurs lm pogre mm č iZVodile pri\'k
krunjenja vladara č xv. ć u Montseratu, gdje je narodna
povezan.l s grcgorijanskim stilom: u dominikanskom samostanu u Wilrzbur Ja
u Alzusu. Austriji. Estoniji, Danskoj , Švedskoj, Istri, Švicarskoj,
Francuskoj. Engleskoj. Dubrovniku, \taliji (Delimo, 1986., 106., 108.-109 ..
ć 1954.a. 277.: Vego. 1973 .. 322.-323.). .,
Upravo zbog dokazane drevnosti ovog motiva ne treba č
ć da SlI posmrtna kola sa ć na neki č povezana s onim
igrama-kolima č predstave nalazimo na kamenim spomeni cima č
Ilirika. s kojih su u svij et bosanskoga srednj ovjekovlj a mogla dospjeti posre-
dovanjem iliro-romanskoga etnosa (Sari a, 1959., 9.: ć 1954.a, 277.-278. ).
č č zabilj ežio je Herodot kod č Posmrtno kolo bilo je poznato
kod Slavena prije njihove kristijanizacije, te se može pretpostaviti da su ta
"bezbožna kola nad mrtvim" koje spominje Kuzma Prezbiter trebala ć
pokojniku u njegovoj daljnjoj egzistenciji ž ć ć o smrti i vid
borbe protiv nje Č ć 1984., 176.: ć 1954.a, 277.-278.). Iako su ih
crkveni sinodi iz 1338. i 1339. strogo zabranili, posmrtnog plesanja i žalosnih
igara kod Slovenaca bilojejoš i u XlV. st. (M. ć 1965., 188.).
TriZlla - igrište
Etnološka istraživanja kod Južnih Slavena pokazuju da se radi o jednom
duboko ukorijenjenom š ć č povezanom s posmrtnim kultom.
odnosno s č priredivanja pogrebnih č koje su pod nazIvom
tri:lla zabilježene kod starih Rusa u Kijevskom ljetopisu (XL-XII .. st.). Nem.'
detaljnijeg opisa staroruske tri:lle - u crkvenoslavenskom jeziku raznth redakCija
č tri:lla č je borbu, a u živom ukrajinskom jeziku pogrebnu
Ova se č pod raznim oblicima - trZlla-trzall - kod Južmh Slavena Jav1
J
7, '1'
. .. č "trzna l I
č XVI. ć što daje osnovu za pretpostavku da Je nje
. . . d I" Balkan Danas se
" trzan" postojala u njihovu govoru JOš pnhkom ose Jenja na : . .
... . . . .. bl'k 7' središnjOj Bosni.
pod č trWII til trZl/a I u toponllnllna O I a ,rzan u t'
. .. . d kratkom traVom, ]-
č i izvan ovog č mlslt na manju ravan po ., Ii isto
ledinu ili ugar, u sredini ili na kraju sela koja služi za sastanke Ih zabavu, a mena
tako i na blizinu groblja, što govori da je pod ovim nazivima č uspo
na staros lavensku triZlIlI (M. ć 1965., 176.-177., 185.-186.). ć
Umjesno je stoga pretpostaviti da kola na srednjovjekovntm s 'tešk
im
. k' I č ć VI .
predstavljaju dio pogrebnoga ntuala, u ne lm s u ajevima p ., č na sebi
igrama i borbama, tim prije što u nekim predožbama kola muški Igra
nose dijelove č opreme. Okolnost da se predsta ve kola na ć nal aze
11 :,\ nešto proširenoj teritorij i Ila kojoj sc II Bil-I zna za "'rum" o tome takoder
nešto govori. Ostataka ili lI spomcna na '1'; -;' 1111 ima i L1 /.ivi m narodnim č
kao što jc č da sc sahrana pokojnika, nakon što se sudioni ci naj edu inupiju.
završi veselj em. dok sc u Bosni i nekim susj ednim oblastima pogreb znao
igrama - tzv. "žalostivim kolom" poznatim na Kupresu. odnosno "žalosnim kolom"
u Hercegovi ni vodenim naopako. tj . udesilo umjesto ulijevo (M. ć 1965. ,
I 'cl 7 .- 192.). U starij e vrij eme ć je naroda II Hercegovini poslij e pogrebu
držala ć i tada se na grobu j elo. pilo. pa i igral o. Na ć iz Brotni ce kod
Dubrovnika prikazana j e žena koja drži korpu na glavi - vjerojatno s hranom za
š ć na grobu (Vego. 1954 .. 42.). Na nekim od takvih mj esta pod nazivom
igriJIe ili Ira lII donedavno su se održavala narodna veselj a. primj eri ce u selu
č ć kod Kot or-Varoš i. gdje na lokalit etu Trzan postoji srednjovjekovna
nekropola s 80 ć a uz njLlmll slimansko groblj e. Tu se prireduju č i vrše
muslimanski vj erski obredi - mevludi i dove š ć 1971 .a, 79.). O širokoj
rasprostranj enosti č č š ć za vrijeme pogreba ili nakon sahrane govori
i to da je propaganda rane Reformacij e optužil a č ć zbog
č nad mrt vima (Gordon-Marshall , 2000., 9.). To je u Polj skoj č
dovodilo do č izmedu sudi onika pogreba, ali ne i do napuštanj a starih
č (Bogucka. 2006 .. 13 1.-1 33.), što je sigurno pridonij elo pojavi kasnijih
osuda. Nije nevažno to - ako se problem sagleda u njegovoj vremenskoj pojavnosti
- da je praksa i polemika u medit eranskom svij etu tijesno povezala idej e jel a i
idej e pogreba. š ć su najprije odbili , ali su zatim usvoji li rimski pogrebni
obrok (Wal ker Bynum. 1995., 55.).
Kultni plesovi, dakle. ni su nestali u š ć ć Sll . u sukladu s novim
ć smrti , samo doživjeli stanovitu metamorfozu; kroz cij eli srednji vijek
održao se u crkvama, osobito oko Uskrsa, vjerojatno kao simbol ć
č izvodenja pl esova. Relikti ovih č prisutni su i danas, ili su doskora
bili poznati, u Španjolskoj , Italiji , Irskoj, Madarskoj , č Egiptu, na otocima
Samoa, Borneu, Novoj Irskoj , kod ni za č pl emena, kod plemena č
Brazilij e i Sjeverne Amerike, u Kini i Japanu ć 1954.a. 276. -277.).
Šok-igrokaz u katehetskom kontekstu
Iz shemat ski h prikaza kola č je stapanj e prastarih pogrebnih č
s š ć ć To je jasno raspoznatlji va u č gdje je slika
kola kombinirana sa znakovima svastike. kri ža, polumjeseca. č štita.
antropoidnih ljiljana, lova na j elene, vinorodnog ambij enta. fri zovimi.l jelenil.
košuta i pti ca, pasa i konja II trku. Na nekim predstavama č nose dij elove
ratne opreme (oklop i štit ) ili šilj aste kape na glavama. ponekad se u rukama
č nal azi znak č ljiljanu il i u obliku pletenog kl1lžnog vijenca. Na jednoj
č kompoziciji kolovodajaše naj elenu. drugi put na konju. u tri navmta
u ruci drži č a u j ednoj sceni je maskiran "u duhu č
ć 1982.,80.,93.; ć 1954.3.275.-276.). Ponekad je u povezamm
rukama č prikazana dj etelina - predstava č posvuda u srednjo-
73
. . E' . . I' bez ć ligura č ć Kola na ć
vjekovnoj \1\ oP' - ,I I - .' .. .'. . .
. . t .' gl'IVI1 'lt 'IP'1 predvodnika; to Je naJprtJe osob,1 kO.l,ljaše naj elenu, zatim
Imaju II , • • . ' , ' I' - ' I'k' , . .
. . , k '. ' 11 '1 konc II žena Iznad kOJe se IM ,1ZI VC J I prsten Ih kružni'
osoba kOJa .1'''0 on.l" I ,
vij enac (Wenzel. 1961. , 27 .). . .
. Tako je unutarnja drama cijelog tog Iok-I/-: lVk;lZll, postavljenog u katehetski
k
k
- 'I' ku č dodatno pOJasnj ena, upravo onako kako
J
'
c
kont e st. ' roz s l . oo •• •
. d . ·šo.; č razini - radeno I u cIJ eloJ slikarskOj umJ'etnost,'
to - na Je 11 0J VI. J J .. oo •
E
oga
vI
'elnena Pri zori kola toliko su sugesl1 vl11 da se u njima snažno
umpe on· ."
. - .· t'lln' t-Igll re se skl adno nJ' išu, pokretI nogu č su te se dobiv'l
oSJcca II. , " . .. . . " '
ć da se odnekl e č pri gušen zvuk tam burt ce lli pasIIrske truk kOJI prati ove
č uklesane u kamenu (Bcnac, 1963., XXIY. ). Posmrtni pleSOVI na bosansko_
humskom č p01HIJpr1Je predstavlpJu Jednu od regIOnal 111 h varijanti
pogrebnoga rituala ć "velikoj č i po svemu ć kao II cijeloj
Europi . donekl e se razlikuju od tzv. pl esova mrtvaca (1I1sptnnll1lh legendom o tri
živa i tri mrt va). U plesovima mrt vaca koji sc odvijaju s lij eva na desno č
se na č povorke nalazi papa, dok je na kraju proces ij e s jedne strane selj anka.
a s druge maj ka i dij ete (Delimo, 1986. , 116.-11 7.).
Postojala su dva kanala kojima su se ši ril e teme i slike pl esa mrt vaca -
francuski i č - s Baselom kao cent ralnom č u kojoj su se ukršlaJa
dva europska puta. Kao što su se Danska i Švedska s ovom temom upoznale
preko č knji ga i gravi ra. kao što su pos mrtni pl esovi u sjevernoj
č formirani prema pariškome uzoru, tako su predstave iz Švicarske.
Alzasa, južne č i sjeverne Italije prepoznatljive po svojim predlošcima
iz Wi.irzburga. S ovomIcmom č inspi racij e srednj ovjekovna se Bosna
mogla upoznati ponajprij e pre ko č krugova. kao što u nj ihovu
prenošenju ne treba č ulogu č trgovaca i č rudara Sasa.
Postanak, č č oživljavanj e ovog č II seplllkralnoj praksi
č Europe, dovodi se II izravnu vezu s demografskim šokom što gaje oko
1350, izazvala Crna smrt koja j e ć ela se jasno fo rmulira jcdna tellla
koj a je tražil a svoj izraz" (Delimo. 1986., 142.: TlIchman . 1984 .. 209.-2 JJ.:
Sachs-Badstlibncr-NclImann, 1994., 340.). Po ovom svom aspektu. ni šta manje oo
č katedrala i iluminiranih knji ga. kola mrt vaca predstavlj aju univerzal nu
europsku - simbol jednoga vremcna i j ednoga prostora.
AlcgonJsko č plesa mrt vaca - proces ija č ljudskih sudbina
II kretanj u k smrti . egzorciza m i kaja nj e _ samo j e ć
okvJI' II sc, sukladno vremellu i prostoru, uklapaj u broj ne lokalne varij all lL' .
Uz ral'. lu': lI c ·lsut iJ·· I'· ·'·I' lJ" '. k . . J,
. : . . ...... c, l eSOVIIllI tvaca ' ao omJiJcna europska lema s\'L' l (
XVIII. slollCC'1 ll ' lrot ,., I l' . ,.... . .. .
' . '. . ',. '- ( dSl>l.: ll .I.llllClllU zrcal a - predstavu č kOli sebe 1Illapn-
Jcd Vil li 011<l kvo" k'lk'lv -:, J '1' k ' ., . '1
v'. • CO " l:C ) 1 I U trcnut ' u smrt I. Franj cvci. poscbno zaslULIl I/.
slre njc ovc Idc'IC sl'lln ' bl " .' J .
" .. .·v . ... ' . n su upotre Javal! Izral . "ogledalo" II č "mora n.1
pouk.! . N:ljt oclll le IC v,' . " J ' . " '11
.. .. '. ' . . CIIlI sc. ovc p csove definirao G. Wirth , slllatr:qllL'1 I
s.lIno ncpostoJanom sinI' ,..... . . . ' .. I lt
b
''';.', < . ' '. CI.OI11 1l .lIodnlil cak p:l !.,! :lnsklll vc rovanJa 1 mOI.1 II I
() \(.:.lj .l lI z
l1
ledno ohOICllIh I .'''; .. ... . ,J ',
. ,.' , . r: . ..... 11I st.: all stvolll . 1 DL' lilllollli sli "da ic Crk va pn: ll Ll,; ,
st.lI e pk:s() ve I hns11J<. 1I11 zoval ' ' 1 k, ";' y ' • '. • ;1
k ',' " .' .\ II .JO SIO.Je tll lI ClllIl a sa svclOvnl lll pCSl1 hllli
oJc .l l.: pl dvonl a II crk vene Ilh.: n··· . , v,' ' 1' nl,
Il)X6 .. 105. 1'1 ' . .... J.I.JlILI I L: l: I :1 l.adr;{l V:lJ lI CI anJc (Dl,; 111
, - ."j . ), OVd sn.l/.ll a aicgol"lJ:l koja je Il a jednoj .... tran i hruta
lnil
izra:l.avala fatalllostljudske sudhine p()dJ():I.ne smrti , na drugoj dopu<taJaj c
homogeni zaciju č zajednice pnxl tOIll č tajnom, ć
igru, nj ezin kol ekti vni :1.:11', trošenj e vi talne energij e II kolekti vnom poth vatu
(Chali el, 1%5.,1 1. -12. ).
Brojne analogije na cij eloIll europskOIll prostoru takoder pokazuju
"stapanje pedagogije propovednika sa starim pogrebnim plesovima i akulturaciju
drugih od st rane prve". U XV ć ć sc " u vazduhu u svim krajevima
crkvene Evrope", ova j c "pastorala straha", kao znak kolekti vnc senzibilnosti i
ć kulture, postala "slavni strip" mimohoda ljudskih sudbina i ć
sredstvo pedagogij e umiranja (Delima, 1986.,90., 105.,108.- 109., II I., 115.,
131.). Tema č plesa živj ela je u nerazrješivoj opozicij i izmedu radosti
i žalosti ; ona je upozoravala na iznenadnost smrt i i j ednakost sviju pred nj om
ć ljude na krepostan život (Palmer, 1993.,3 16.). Č č i ti skarska
obrada na Zapadu izmedu XV i XVIII. st. - č je o svojevrsnoj katal ogizaciji
tekstološke i slikovne tradicije - dokazje daje publika to tražila, dokaz je, naposljetku,
č mjesta koje je tema plesa mrtvaca zauzela u š ć mentalitetu
ovoga vremena (Palmer, 1993., 313.). Tako j e kultna žalost za pokojnikom,
povezana s liturgijskim doživljajem, našla snažan izraz u jednom trajnom i velebnom
obliku umj etnosti - u nadgrobnom spomeniku. Upravo u "zlosretnom XIV
ć č 1376. nakon velike kuge u Parizu, pojavio se izraz danse
macabre koji je, bez obzira na č č njegove etimologije, č
veliku kulturnu mi sao - "svekoliku viziju smrti kasnog srednjeg vijeka" (Palmer,
1993.,316. ; Tuchman, 1984. ,209. ; Hali , 199 1. , 314. ; Hui zinga, 1991., 133.).
Ona je, na drugoj strani, predstavljala prirodan nastavak grandiozne č
teme o "Susretu tri živa i tri mrtva" č se prva dramatska slikarska izvedba
ć sredinom XIII. st. u glavnoj crkvi (kasnijoj katedrali) ć Atri na Sici liji.
Ovoj temi bilaje u XIV st. dosudena velika ć nakon što se preko južne
Ital ije proširila sve do Francuske i Engleske gdje je zauzela zapaženo mj esto na
freskama, iluminacijama, skulpturama i u književnim djelima. Varijacija na ovu
temu nalazi se i u crkvi u Assisiju ć sv. Franji , gdje je u ć deceniji
XIV st. na Giottovoj slici "Asižanin" u potpunarnu miru predstavljen pored
j ednog okrunj enog skeleta. Poznata djela "Trijumf smrti" iz Pi se i "Sveta spilja"
iz Subiaka, gdje je smrt predstavljena kao č č profetski
nagovještavaju veliku europsku katastrofu (Crnu smrt) i veliku č temu
- Danse macabre (Pace, 1993., 355., 363., 367. -369.). Brojna su bila i ostala
č nastojanja da se odredi prema smlti - "prema onom što je izmicala kon-
troli svijesti" - i u tim je nastojanjima cijeli ritual bio "podvrgnut traženju besmrtnosti
duše" (Chali et, 1965. , 36.).
Koji putevi, koje č forme i koji su izrazi kori šteni da se putem
posmItnoga kola prikaže ta č č potreba za š ć tema je
koja zaokuplja i koja ć još zaokupljati sve one koji nastoje ć č razumijevanja
zajednu takvu osebujnu pojavu poput ć
75
FIGURALNE KOMPOZICIJE
Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse
č š ć figuralne kompozicij e su: predstave konjanika, dvoboja, viteški h
igara, lova i raznih životinja, relativno mali broj portreta konjanika, te predstave
ljudske glave, polufi gura, fi gura i parova. Ove kompozicij e koje ilustriraju pojedine
detalje iz pokojnikova života ili imaju dublje religiozno-mitološko č
č su u sepulkralnoj praksi europskoga prostora (Wenzel, 1965. ,307._
309. ; P. ć 1984., 488.-489.; ć 1982., 76.-96.). Od č za našu
temu je motiv č ratnika prikazanog s oružjem na spomeniku iz VII. st.
nedal eko od Bonna u č (Fletcher, 1997., sl. 13. i 14.), koji se tematikom
i donekle naivnom ikonografskom izradom približava č predstavama na
ć č motive rado slikaju maj stori renesanse, a tapi serij e po zidovima
zamaka u zapadnoj i srednjoj Europi pokazuju koliko su ovakve scene zaokupljale
duh tadašnjeg č kojim je vladala prava "opsesij a lova". U ovim scenama
prevladava grubi real izam ć vitešku atmosferu srednjeg vijeka i duh
slobodnih feudalaca s č navikama u epohi kada su vile i vukodlaci bili
pri sutni gotovo kao i realna ć Predstave lova, igara i turnira na ć ne
razl ikuju se mnogo od nai vno komponiranih pri zora iz ć života s grubih
draperija č podrij etl a XlV. i ranog XV. st. č ć 1961. , 4.). Na
ć se č š ć vidi ć ć krojena po tadašnj oj modi, kao što se
na zapadnim nadgrobnicima prepoznaju viteški rekviziti pokojnika, a na
freskama ć ktitora š ć 1982.,506.).
Na č ć iz Donje š ć č se odražava u isto vrij eme
i složen i j ednostavan obrazac podrijetl a ovih moti va na bosanskim grobnim
spomenicima. č š od č č povorke kao ć mj esta kasno-
č umj etnosti s bezbroj srodnih paral ela, preko rozete s kri žem od ljiljana
č sa slikanim rozetama u Ž č sv. č i č moti va izvrnu·
tog srca s dva ljilj ana predstavljenom kao na ukrasu tkanine u ć i
Komu na Skadarskom jezeru, do srednj e ornamentalne trake koja č izrade
ć na jednu traku Simeona č na nj egovom portal u crkve SI'.
Andrije u Barl elli , te pasa, strij elaca i lavova koji u oštro rezanim profilima pod·
ć na predstave mozaika na zapadnom zidu dvorca u Palermu (tzv. normanska
soba zvana i sala Rogera 11. ), cjelokupni repert oar č motivU otkriva
izrazit o č elemente u izvedbi plastike ovoga glasovit og ć dana,
smj eštenog u dvori štu Zemalj skog muzeja u Sarajevu. Pri sutnost ovih moti"a ne
može sc objasniti nekom izravnom vezom izmedu umj etnosti ć i sicilijanskih
mozaika kasnog XII. sl. i prije ć biti da sc radi o primj eni odredenih kli šeJ"
č za tadašnj u zapadnu umj etnost LI cje lini koji se mogu ć joŠ na
mozai ci Illa Rimskog Carst va č ć 196 1 .. R. -9. J.
Figure konjanika
U "jed"a sagledi"oj likO\'noj šarolikost i ... kao spoj d,'ostruke si mbolike.
pradanIe vezane za smn. i sa\Temene. iz s\eta feudalnih odnosa". ć se
na bezbroj ne č ranosrednjO\j ekome i SU\Temene moti "e izradene u skulpturi.
mozaicima. shkarst'·u. bjelokosti. nakitu i tekstilu. plohe ć krase fi.u re
konj anika. Zapaženo mjesto pripada prikazima konjanika s "iteškim atribu;ima
fkopljem. č štitom lukom i kacigom I i konjanika sa sokolom u ruci koji se kao
mitološki detalj ć kod mnogih indoeuropskih naroda. posebno u umjetnosti
langobardskog i č kruga. :Vlarkantne su predsta"e konj anika pod nimbom.
svet ih ratnika. od kojih jedan koplj em probada zmaja pod konj skim kopitima a
drugi č ovaj moti,' č je u srednjem , ·ijeku. samo u č kraje"ima
s\'eci nose č imena. U \iše č prikazan je \ it ez koj i ubija zmaja i
oslobada ženu iz njego\ih č (prikaz legende o s\. Jurju ). dok je na jednoj
sceni predstavlj eno č š pod nogama konja. S"oj prada"ni uzor o\aj
motiv ima na brojnim rimskim spomenicima č za Poduna\'lje s
predstavama Diosk'Ura - božansT\a S\jetlosti i mraka. ži"ota i smru - č je kult po
svoj prili ci bio jako raši ren u Iliriku. U smjoj daljnjoj evoluciji onje iz skulpruralne
dekoracije timpana crka\a bizantskog č kruga našao s"oj u primjenu
II umjetnosti ć O\'e scene ć prate bogati fl oraini i \"egetabilni
ukrasi. prikazi 100'a i borbe. koji se nalaze još na rimskim mozaicima. stelama.
\'oti vnim č i gemam3. preko bizantskih zadia i č bestijarija
preneseni u medi,,'alnu simboliku. Scena č za bosansko-humsko pod-
neblje sa ženom (takoder s jelenom ili ženom i jelenom) izmedu d\a konfrontirana
konj anika. bez bli žih ili daljih analogija. \jerojatno predsta"lja autohtoni relikt
iliro-romanske tradicije. Nije bez č daje moti,' koji simbolizira naTprirodnu
ženu s jelenom zastupljen u gotskoj mitologiji ć 1982 .. 78.-79 .. 95 .. 98.:
. Wenzel. 1965 .. 363.-365 .. 371. -393.: ć 198-\ .. 5-\.).
Dvoboj - viteški turnir
Dvoboj . uni verzalna tema europske umjetnosti i \"iteškoga druŠl\"3.
posebno je II č varijacijama ć na ć južnoga pojasa: tu je.
uz borbe pješaka naoružanih č č lema dyoboj yjleZO\'a s č
lukom i koplj em. Scena dva konfrontirana konjanika i č je j edna od najstarijih
datiranih fi guralnih kompozicija na ć (Wenzel. 1965 .. 363.: MIlet":
1962.,94.). Da se radi o č srednjovjeko\'llOm \'i teškom moti,'u č
i natpis na jednom ć sa spomen om ratnika koji je umro u službi SandalJ"
ć (Wenzel. 1965 .. 363.). Ponekad se unutar scene dvobOja poJ"\' IJuJu
.. . • d " • .. " l žell 'l pred pon.lom
ženski likOVI; zenske figure-oraote. vIJe zene s cVIJect:ll ... . .
koja u širokom pokretu povezuje borce. ni z ženskih tigura kOJima pro:-.t:U
Je
scena, a u Radimlji dvij e žene s gradskih kul a koj e služe .kao tunII rske loze -
. .' bo b O ' " e la ·t·llskl I sadria·no odgovara
motiv č II umjetnosti Zapada - prate r u. I s . "
. .. . . '. kl " n'l od slonove kosU.
prikazima "Opsade grada ljubav! IZrademm 11.1 po Opeli , . da'
. ' k k " ž aoruŽ'lne lukOVIIna napa
Scena s Mirkove kose kod Kalmov! ' U u 'oJoJ ene n ,
77
konjanike, analogna j e prikazu u Peterburškom psaltiru: ć je da se u ovom
č radi o prikazu natprirodnih ć - vIla - kOJe stnJelom pogadaju konjanika.
U jednoj sceni borbe koja se odvija pod gradom, pOJavlJuJu se. dva zastavnika
(paža). Puna scena turnira, ispunjena s vi še hkova U na tri
ć (Wenzel, 1965 .. 364.; ć 9. usp.
ć 1984., 52.) . Pari ske teme na stecclma U RadImljI loglcan su rezultat
duhov'nih veza srednjovjekovne Bosne s š kulturom kasnog
srednjeg vijeka Ć ć 1973.), uspostavlJamh II ZraVl1lm angllZ,ranJem flandnj skih
umjetnika poput zlatara Rambota Vachtera.'z, Bruggesa kOJI svojim si nom
Rajmondom radio za hercega Stjepana VukcIca č (RadoJclc, 1961.,9.-10.;
C. ć 1973. , 169.). Tom krugu pripadao je i č konja Johalllles de
FralIcia koji je po odobrenju č vlade jednom pnlikom osam dana boravio
kod hercega Stjepana ( D. ć 2002., 533.).
Scene lova
U maštovitim likovnim kompozicijama, izravno vezan za simboliku smrti .
lov je kao č motiv na bosanskim i humskim ć u njihovoj najzrelijoj
fazi preuziman s nekoliko izvora: sa spomenika U dalmatinskom monumen-
talne skulpture bi zantskog, č i č kruga, s minijatura broj nih
rukopi sa, graduala i antifonara, sa scena na diptisima i izradevina u bj elokosti.
sa šara luksuznih tkanina č č i talijanskog podrijetla. č j e pred-
stavljen lovac, pješak ili konjanik, naoružan č kopljem ili lukom, u lovu
na jelena, medvjeda ili vepra, č potpomognut psom ili sokolom ć
1982. ,94.; I. ć 1990.,81.). Od ukupno 18 1 scene, njih 166 (92%) se
odnose na lov na j elene, scena s prikazima lova na vepra ima II , dok j e lov na
medvj eda zastuplj en u 4 č Ovaj reljefni motiv s ukupno evidentiranih 69
primjeraka, č š ć j e u č Hercegovini š ć 1982., 329.).
Jedna od naj starijih takvih kompozicija urezana je na nadgrobnoj ć
kaznaca Nespine otkrivenoj na lokalitetu Grad u selu č pored Visokog
na pravos lavnom groblju gdje se nalaze još č j ednostavna ć Po svelIlu
ć ova je č predstavljala dio mauzoleja. č su tragovi otkriveni na
lokal itetu njezina pronalaska. Siim moti v lova prikazan na č - muška bradata
fi gura koja kopljem nastoji ubosti vepra. u č joj pomažu tn psa od kojih je jedan
ranj en pao pod noge razjarene zvij eri _ pripada fondu č umjemo
sti
kOJaj e II unutrašnjost Balkana č iz jadranskog primorja. Likovna predsW\,':l
11: 1, vepra i lava ima II š ć simboli ci dublji smi sao, a moti v se
na nadgrobnim spomeni ci ma. č š ć na sarkofazima.
anal ogije s nadgrobne č kaznaca Nespine nal aze se na sarkofazima I,Z
Toulouse I Clermont a u Francuskoj. kao i u š ć koptskoj umjetnOsIl .
Scen' l Č 0 110' · I • k '
.. ,: p oce ' az naca Ncspl1lc prikazanaje naj ednom
sarkoIagu IZ Ga ilJe (J. č ć 1961.a, 3 17. -32 1.). .
' ", Putove i Č kojima SLI ovi moti vi sti zal i na pl ohe ć
JeUdIl ugovor sklol)lle· 'l 14"" .... . ,.' 1·' ·',1' Il,ll'
. ., . . .l O, prema C1.l1111 se odredbama dubravac"': l s Ir.>
Ugnnovlc obvezao da ć naslikati platilO 13 lakata dugo. 7 široko. s preds
ta
\'ll!ll
dya grada. loya. ;llTllt' . II k 1.'1 I II IC :,\. S'.lCp.11l.1 ili .'oI. . .IUq.l . n\.l.l
umj t' tnik bi 0 .lt' J·e9. :,Iuil'li S.md.d.p Hr.lIll t.1. 1 .. lllll\l1
č kombin3('iju !flY;} i lil...} .'oP"'llllClHlIlI II l'm
iz I·DS. nalazimo jt'dlWlll :,anJuku Il a 1l1.' i..n.lPllJj B.lrl." i; tl.' \ R:ldl'.il'i,,·. Il)r-.I ..
6.-7.l. Kon"'lp0zicijt' Ic,,'a i diYljih ii, l.'Itinja prl.'lIll'll.' il l'rin't.k ja' ljaju .'oI.' i n:1
č srt'brnim Č iz :'1. tRaJllji..ll' il. Il)(l(l .. 51. 1.
ć odayno .lt' zap3.ien("1 da II :,ct'nam:l il'l' :l na :'tl'I..· .. .-i lll:l. tl r..llli':·i tim i..lllllfli -
nacijama. dominirJ motiy :o; jc-Ienom. :\apajana :' i7' l'r.l .'ort'tinj,-" jl'i..l" nih l'
njego\"u gon_knju. koj om je prilikom jt'kn hjC):lll tl pr.!' ,,:ll Z lp.ld:1 u Bl
\"rt S lz,'orom liYOla. erkY;}.k .klc-na l'c-:O;h.'I i..r\ l:IIl:-'i..c
duše. Zato jc- jc-Ien rano dobi0 u I\. :ll' rclii..1 l':l;!:m:-.i..1.'
prošlosti jelenu su bil..;a kl'je l,d
lo\'aca prelyorilo u natprirodnu zc-nu i na 7:1P:ld 11.):-\2 .. 9-1. .-1.)5 ,;
\VenzeL 1965 .. 397.·398.). je- kazati Ire-ba li ':injl.'nil..·u da jl' ,·el..;ina
lo\"a na. ć okrenuta prema zapadu IUmi.l':.- ili krl)' prizmu
ć Pojedini autori tak,·o tuma':t' nje e-ksplk'il no odfl ijaju. ć II
sceni "prepoznatlji,·u š ć temu" lPalameta. 199) .. 190.). Na kapi tdima 1\)llla-
č crkava brojne su predsta\"t' jelena. č prikazanog r:11l.k nng slri.it'llllll
koju je odapeo kentaur. Moti\" s jelenom IXlkazuje kako simtx11i sa sOtxl111 kn)z ,·tijl.'me
nose mitove i rituale kao odredeni nasl.kdni pOlenL'ijaL kako mijenja
dok slika stalno ostaje lChall et. 196) .. 26.- 28.).
Lov na jelena dOH)(li se II \"eZll s č i š
zapadnom tradicij om. ostavlja se da č ukras ili likll\'nu
predslavu epskog sadržaja.. takoder i lik iz prikazi";lIlja š doha
Zodijaka ali i sv. Eusta.hija (Paiamt'ti.l. 1996 .. 169.). U tnIH kontekstu Ž se
razumij eti vrijedno nastojanje cjelovi le iJll erprt't:lL'ije moti\':i lova na s
težnj om da ga se udjene u sklop likovnog i kulturološkog medil eranskn-(' uropskog
naslij eda kasne ant ike i srednjeg vijeka. dakle izvan standardnog č kan
scene iz pokojnikova života (Palameta. 2002.). Jedno takvo objašnj t' l1j e ndnosi
se na scenu II kojoj vitez križolikim oružjem probada glavu medvjedolike zvijeri.
koja se dovodi u vezu s prikazom sil aska II limb č je sredi šnji motiv š
Zvijeri (Palameta. 1995 .. 197.).
Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmija i zmaj
U duhu č č fantazmagorija. remini scencija i apstraktni h
vizija prožet ih alegorijom, fond figura lnih kompozicija hogat jc predslavama
č život inj a koje II nemirnom pokrelli si mholi ziraju religiozne. č
i č sadržaje. Jedna od č š ć je predstava ptica II njihovoj fUllcrarnoj
si mbolici , podrijetlom iz staroga Egipla. poznata II č ć kada je
kori štena kao simbol "kril atog ć (duše) i ncmatl: rijalnih prirodnih pojava.
U č č s osloncem na Bibliju. dO/,ivjele su predstave ć ć
(andeli , simboli đ široku primjenu II š ć umj etnosti (Sachs-
Badsttibner-Neumann, 1994. , 363.-364.). Pti ca IH\ std ku je mjesto \I
č vidovima, rjede sama, mnogo č š ć na kri žu ili na grani. uz poitllnj esec.
79
spiralu, štit , jelena ili li guru pokojnika. Par afrontiranih ptica na nekolik
od
" , d k ·' k'h I •. K o ć
p sJcca na pre stave s rano rscans I p oca I Z artage, teme euha' "
, k ' .. ... nstJJe sa
sar otaga I bI zantsku, č I č skulpturu primorskog .
izmedu Zadra i Kotora. U č kada tlankiraju drvo one predstavlj aj u
d
· ' d k d . b I" b . mIta
vezanog za rvo Zivota, o rvo samo sim o IZlra ne eskl Jeruzalem. Na led'
j elena ptice č prastari motiv udvojene simbolike, odnosno dušu poko' lm ka
d
.. K . .. k" . JOJ a
na putu prema rugom sVIJetu. ompozlclja u oJoJ ptica-grabljivica drži pli'
primarno je orijentainoga podrij etla i kao moti v preuzeta je sa skulptura,
I m 111 lJ atura IZ kruga bIZantske umj etnostI na prostoru od Armenije do Veneci'
Krugu tzv. č fau ne pripadaju predstave bli ske pticama koje se
na nekim nekropolama južnoga pojasa ć 1982. , 64. , 73., 74., 97. ;
1965. , 253.). Dvij e afrontirane golubice s križem u sredini, predstava č
ć simboli ziraju sliku Kri stova ć a pri sutna j e od katakornba i
š ć sarkofaga do starohrvatskih crkava i ć (Palameta, 1996., 165. ).
Kao simbol budnosti i pripravnosti , a uz apostola Petra kao znak izdaje.
kajanja i [susove muke, pijetao je kao prastari simbol predstavljen na nekoliko
nadgrobnih spomenika. Kao znak Krista, pijetao č njegov solami simboli zam:
svj etlost i ć (Leksikon, 1979. , 459.). Na sarkofazima iz ć i Banje
Stijene, uz portrete odabranih č prikazan je na postamentu u duhu kom-
pozicija š ć sarkofaga ć 1982.,73.,98.). [zdvaja se i mi šljenje
da prikaz pij etla na ć prije simboli zira žrtvenu pticu nego sv. Petra (Wenzel.
1965., 254.).
Barem poneko od alegorijski h č predstave psa - oznake budnoS1i
i vj ernoga č ognji šta koje su mu dodijeli li stari crkveni oci (LeksikoIl. 1979 ..
450.) - nalazi se na brojnim ć bosanskih i humski h nekropola na koj ima
j e pas č š ć č u kompoziciju nego kao samostalan moti v. Afrontirani i
prikazani u trku neodolji vo ć na dinamiku preuzetu s arhi volt i pre-
č i č crkava ili s luksuznog tekstila iz Lucce XlV. ć
Kao č ambl em javlj a se na štitu, poput psa s razli stalim repom. č
motiva u skulpturi , minijaturama, tekstilu, prozorima i port alima bi zant sko·
č provenijencije ć 1982.,73. ; Wenzel. 1965 .. 258.).
Prikazan na nekoliko ć u okviru grba. s č razli S1alil11
repom, lav funkci onira u svoj stvu č č simbol a. Ovoj vrsti oma·
menata pripadaju i č č š oštre gri ve i rascvjetanog repa
fabulozne faune ć 1982. , 73.). Simbolika lava u š ć U111j etIlO'"
'. , . d k I'· ' ·t . hrabrost do simbola
vIseznaena JC. o ozna e za snagu. ve !canstvo. srcanos I ". ".
Kri s,I,a. a II osobito si mbola.
slucaj evI u kOJima se lav konstl o kao oznaka za Kneza tame (Ll AJ /AO
373.-374.: Hall. 199 1 .. 182.). 'j'
Sa svojim broj nim mitološkim osobinama preuzetim iz antike. II
, ' , ' ' , d " . , s š ć
premu Pl atonu SlIllbol lzlrao na Nebo USPIllJUCU USLI. povez,1Il , .. ', ..
bolom Kri stova uSlJona na Nebo oroHnski č u funernnll mI saonI , :,'
. ' . e ' , ' I
pourebnu umjetnost i ritual e srednj ovj ekovnog Č kao sll l1bo "
e , , k' . I ti o ural
J1l
!ll
ISachs- Badstlibncr-NcuJlla nn. 199-1 .. 2Sl. -2H3.). ' olljje me( U '1' ,.""".
. .. , ' ,,' , .' "ta[l101 ll.·
pol.IClj ama dobiO zapaze 11 0 mj esto, U mll ogobl Ojl1l111 Illt;; rl"lll11
, ' . " " . ' il iL' no
lll

medu ost ali m u Ok VlIll duall slI cklil shv<l callJ'l , kOI1JJe svoJOJl1Il1.l.:-
štitio žive i mrlve. U č kada je, kao na ć u Gvoznu, povezan s pticom,
naglašena je nj egova kompleksna simbolika i metamorfoza na relaciji ktonsko-
uransko. Ovo č svojstvo - borba dvaju principa - zrcali se i u prikazu
borbe Pegaza sa zmijom na jednom ć u Dugom polju. Jedna kompozicija
na sarkofagu u Varošištu, u kojoj se kvadriped č silueti konja napaja na rij eci,
vjerojat no predstavlja modifikaciju poznate i likovno bogate razradene
š ć teme ć 1982.,74.).
Prema sv. Augustinu, Ps 42,2 ("Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako
duša moja č Bože, za tobom"), ć č u potrazi za Bogom,
prema Pysiologusu simbol Krista, neprijatelj Zmije, vjerojatno u još ponekom od
svojih primordijalnih mitskih svoj stava simbola duše, neraskidivo vezan za
posmrtni kult, bilo unutar skupnih scena, bilo č jelen je u bogatoj
fauni, na nadgrobnici ma svih fonni osim visokoga sanduka, zauzeo naji staknutije
mjesto (Leksikon, 1979.,296.). Od IV. ć simbol krštenja, jelen, se u srednjo-
vjekovnim knjigama povezuje s vodom - motiv raspoznatljiv na ć iz ć
U raznovrsnim kombinacijama č je prikazan uz križ, polumjesec, rozete, svastiku,
spiralu i vijenac, nerijetko u pratnji psa, ponekad košute i laneta. Udvajanje sim-
č poruke, i č č zastupljeno u figurainim kompozicijama ć
snažno je istaknuto u prikazu ptice na ledima (motiv poznat ć na etrurskim situ-
lama) ili medu razgranatim rogovima jelena. ć gledatelja dojmom
trenutka, snažno č predstave j elena u frizu, košuta u fri zu, jelena s košutama,
košute i laneta, č ili u živom trku, koji ponekad č jedini ukras ili su, pak,
dio ć cjeline uz znake ptice i kola ć 1982.,74.,97.; Wenzel , 1965.,257.).
č ili fabulirani reptili sa svojim pradavni m ktonskim, magij skim
i kultnim svojstvima, zastupljeni su na plohama ć broja ć č je
to zmija, koja kao jedini ukras sanduka u Vrulji formira borduru ili je, kao na
nišanu jz Turova, usmjerena kjabuci. U jednom č to su č izvijene zmije
koje uz križeve i rozete č ukras na č u Cisti. Osim ovih, poznate su scene
u kojima krilate zmije napadaju životinje i žene ili, pak, kada njih napadaju psi
i vitezovi na konjima. Snažan dojam ostavlja par zmija vezanih u č II figuri
raširenoj u skulpturi , minijaturi, tekstilu i nakitu ranog srednjeg vijeka. Ova predstava
pokazuje upadljivu č s langobardskom fibulom iz Nocera Umbra (VII. st.)
i zmijom vezanom u č prikazanom više puta u Miroslavovom evandelju u duhu
č minijaturne umjetnosti. I ovdje se radi o transfonnacijijednog pradavnog
mito!oškog motiva; zmija je č groba još iz vremena starog egipatskog
carstva, a kasnije nalazi mjesto u germanskoj, osobito langobardskoj mitologiji
ć 1982., 75.; Wenzel, 1965., 258. -259.). Mi sao srednjovjekovnog č
č š ć je za zmiju, kao personifikaciju č grijeha, vezivala negati vne
osobine; u Bibliji zmija je ć sa Sotonom (Leksikon. 1979 .. 592.).
Č se da ovom žanru pripada scena sa ć u Boljunima s prikazom
likih ć kao simbola podzemlja (Wenzel, 1965 .. 258.-259.). Uza sva ostala
č ovog č motiva na ć u obzir treba uzeli i ono koje
prikaz isprepletenih zmajeva preslikan iz neke iluminacije vidi kao stilizirano
prvo slovo Kri stova imena oblikom bosanske ć kao ć pisma
(Hristos), ali i kao simbol sv. Teodora, zaštit nika od zmij skog ujeda, č je kult
bio rasprostranjen u našim (Palameta, 1999.,36.-37.).
81
Zmaj, simbol Sotone i demona, č š koje, prema č k .
otaca, č s Neba nastavlja rat protiv Boga, podjednako zastupljen uu venlh
Istoka i Zapada, ć daleka paganska vjerovanja i kultove
č kaos, u bogatoj skali metamorfoza stigao je ukrasiti i plohe nekih za
(Leksikon, 1979., 592.). Afrontirani par upletenih repova jedna je od kom
č
I " I' b k bl" . , pozIcIJa
Ij e ana oglJ e na az;mo u osans om Izem I daljem susjedstvu. Ponekad 'e
zmaj predstavljen sam Ih u borbI sa psom, dok u Jednoj sceni proždire 'el J
P
.. d ' 1' d š J ena
o:nata Je I pre stava reptl a IZ ro a gu tera, repa u č kojeg u
slucaj U prate rozeta I polumjesec, a u drugom konjI I č zvijeri (Mil ' .
1982.,75.). U č ć predstava zmaja stiglaje
s č kompOZIcIJa p akla pnsutl11h na erkvel11m portalima ikapitelima
posebno omllJel11m kod (Saehs-Badstiibner-Neumann, 1994., 100.-101.).
MotIV demona - kn latIh eudovlsta - nalazI se na č kamenoj plastici na
kapitelima č samostana, ć se u č Divoša ć
na bosanskom č Narodne biblioteke u Beogradu - na prostorno
i vremenski bliskim paralelama koje pokazuju srodnost s repertoarom motiva
ć ć 1966.,54.). Ovu č stvamost satkanu od ć
i č š likova u svoje je vrijeme, č xn. ć kao č mnoštvo
č stvorenja" osudio Bernard od Clai rvauxa ž ć 1980.,250. -251.).
Ljudske figure - testamellt u slici
S obzirom na kvalitetu č obrade, ljudske figure na ć
daleko su od portreta pod kojim se mi sli na prikaz individualnog izgleda
odredene osobe, tako da se može govoriti jedino o tipskim i šematskim likovnim
predstavama pokojnika ć da je č š ć dan samo obris glave. a ne i lice,
To predstavlja teško savladi vu prepreku u nastojanju da se za svaki č
č precizira koje od figura predstavljaju pokojnike. koje imaju č ili
dekorativno č a koje pak pripadaju prikazima svakodnevnog života
ć 1984. , 47.). Tako se u ć broju č - kao prilikom odgonetanja
č likova na kri ževi ma u okolini Travnika - ne može ć dalje od pret-
postavke da se tu radi o portretima pokojnika ć 1984 .. 48.).
Za neke od fi gura II ovoj grupi motiva ipak se može odredili koga pred-
stavljaju. kao što j e to č sa ć gosta Milutina č iz Humskog
kod č prenesen im 1934. u dvori šte Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ć
ima oblik stupa - Illonolita visine 254 cm saslavljenog od dva dij ela: r
stupca s ornamentima i natpi som. Na č strani spomenika lIpIilkomje relJ.etu
predstavlj en č koji II desnoj ruci drži štap. a II lij evoj knji gu. Na iSfOJ
strani nalazi natpi s koji kazuje ime i titulu pokojnika. kao i neke zanimlj ive
.. ". G C k b k d I" ' '0111 steamH"1
IZ njegova Zivota. ost r · ve osans ·e pre slav Jen Je u pOjas -=: ..-
. .... " I k I' I'" ' " .. j' I I Paz"nJ'e vrlJedn,1
ravnoj halJlIl1 kop se spusta e o ·0 Jena s JcnoJ nosnJJ eue a acao , ..J
je teza prema kojoj su epi skopski štapovi II obliku slova T. kakav g.os,'
drži u ruci. u č i zapadnoj crb·i bili tl upotrebi do X II. stoljeca I ..
. ' bl ' k ' k SKOG stap.1.
konzervati vna Crkva bosanska č upravo taj stan o I · epl s op :: .
Knjiga i gosta Milutina drevni atributi š ć ć a n.1
ć sc osim djedu i gostu ć pripi suju ć Crkve bosan\ke
ć .. SO.). Druga autorica koja argumentirano zastupa tezu daje Crkva
bosanska siJJc(iJ la regulu sv. Bazi lij a i ovaj oblik štapa kao simbola pastoralne
službe dovodi II vezu s č crkvenom tradicijom i bazilijaneima, ć
sliku bazi lij ansk,og eremita iz Kozibe s tri povezana štapa iste - Tau forme u lijevoj
ruCi (M. Mil etIc, 1957. , 13 1.- 132., Tav. VII.). Ova predstava, osim toga, snažno
asocira na predst avu sv. Nikole koji se na Istoku prikaZlIj e kao biskup s bradom,
mitrom i štapom. a na Zapadu u bi skupskoj odori s otvorenom knjigom i gestom
blagoslova. Sv. Nikola svoj u je pravu slavu stekao na č Istoku gdje je slavljen
kao "Hyper/wgios" - supersvetac (D. ć 2006.a, 656.).
ć biti dal eko od istine da j e kao velikodostojnik Crkve bosanske gost
Milutin pripadao nekoj vlastelinskoj porodici (M. ć 1957., 125.), možda
iz današnjega sela Crnice - 12,5 km č od Humskog. Milutin je.
kako kaže natpi s na ć živio u bli zini ("u č bosanske gospode, a od
"velike gospode i vlastele i od č gospode" je pl;mao darove, što govori daje bio
bli zak dvorskim krugovima svoga vremena i da je uživao materijalne privi legije
feudalne sredine. Grab su 1933. raskopali seljaci i prema njihovom kazivanju
raka se nalazil a na dubini od 1,5 m; u nj ezinu dnu izidana je oko pokojnika
ograda od dobro uklopljenog kamenja, preko koje je bila položena poklopna
č dužine oko 2 m. Prema nadenim predmetima vidi se da j e mrtvac bio
sahranj en u sanduku od orahova drveta i da j e bio odjeven u brakatnu haljinu.
Glava mu je 'ležala na zapadnoj strani (ispod spomenika), a tijelo je bilo ispruženo
prema istoku. Brokatno tkanje imalo je na sebi utkane figure u oblik.-u lavova i zvjez-
dica, a raspoznaju se i spletovi žica u formi široki h pletenica - sve izvezeno od
zlatne žice ć 1934" 81.-82.). Natpi s na ć gosta Milutina č
č je kazivao istinu o materijalnom položaju pokojnika koji j e sa sobom u
grob "ponio" zlatom prošiven brokat - simbol materijalne ć i društvenoga
ugleda - isti onaj statusni simbol kojim je bio prekriven č bosanskog kralja
Tvrtka I. ć u njegovu grobu II crkvi sv. Nikole u Milima (P. đ ć
1980 .. 227.-231.). U zlatom opšiveni brokat. sa svim znacima carske vlasti u
crkvi II Velikom Varadinu. bioje krajem 1437. sahranjen ugarSki kralj Sigi smund
Luksemburški (Hoensch. 1996 .. 461.). Gost Crkve bosanske na onaj je $yijet
otpremljen Odjeven poput okrunjenih glava njegova vremena.
Ukrasi na haljini gosta Milutina - tigure lava i rozete - si mboli su ili llloti\'i
č doba preneseni iz Italije ili đ II nekoj od tamošnjih radionica
č XlV. st. Gost Milutin je. kako kaže natpis. život izgubio Il e:,retnim
č aje li to bilo baš 13 18. u vojnom pohodu bosanskoga bana Mladena
II. Š ć đ na Drini proti v srpskog kralja. ot \'oreno je iz
natpi sa "žitije" ć na pi sara iz redova Crkve bosanske. tj. na samo:,tan:,kl.)
li ce (Vego, 1964 .. 207.-208.). Ostaje dvojba da li izraz č gospoda" ,,,nac'aya
ć sloj Bizanta s kojim je gost Milutin tijekom života lll\)gao osty;,mti komaktc
i to po svemu ć tj ešnj e naravi. ili pak ova sintagma na ć
vlastelu odanu Crkvi bosanskoj. ć da katolil-ki pisci Orbini i Farlati za bana
Stjepana II.. kralja Tvrtka I. i Stjepana Tomaša Ž izraze g'!!!--
obred, č kriI'OI :;e'jll i Crkli ć 2006.a. 689.-690.).
83
Muške figure na ć najprije predstavljaju onako kako su
izgledali za života, dok portret u č plaštu ć na
portret pokojnika. Muški portreti prikazanI su u č pozama - od figure s
jednom podignutom ntkom i tzv. oransa, do fi gure s obje podIgnute ntke I s oružjem
u ruci. ć j e da portreti s jednom podIgnutom rukom I oranSI predstavljaju
pokojnika u preobraženom stanju. Predmeti u rukama - č kri ževi,
štapovi i knji ge - najprij e simboli zIraju pok?jl11 kov drustvel11 polozaj. Postoje u
nekim č i figure koje ne slmbohzlraju pokojl11ka; takav prtmjer pruža
predstava sv. Kri stofora s malim Isusom koji nosi kri ž ć 1982.,76.; Wenzel ,
1965.,307.-308. ; ć 1973., 297. -306. , usp. ć 1984., 53.-67.). Sv.
Kristofor slovio je za patrona osoba poput putnika, koje su strahovale za svoju
sigurnost, š ć ih posebno od iznenadne smrti. Štovanje sv. Kri stofora kao
zaštitnika protiv iznenadne smrti bil o je izmedu XII. i XlV. st. na cijeni osobito u
Centralnoj Europi (Wenzel, 1961.,29.), č je organski dio u č feudalne
kulture predstavljala i srednjovjekovna Bosna (D. ć 2oo6.a, 397.-565.).
Važan putokaz u odgonetanju č poruke koju odašilje figura pokojnika
s uzdignutim rukama nudi njezin prikaz u slikarstvu katakombi i na sarkofazima
dntge polovice III. ć gdje personificira molitvu, zapravo č č koje
se u molitvi ć prema č spasa u vidu Dobrog pastira. Tij ekom IV.
ć ova predstava postaje metaforom spasene duše, tj. portret al/imae bealeae
(Erdeljan, 1996., 120.). Stav figure u molit vi anticipira spasenje, kao što držanje
ž ć fi gure izražava užitak č spokoja. č je zastupljena u oba
č ali ovdje je naglasak na drami spasenja dok je tamo na pasivnosti
č Sve dok figura u molitvi ć sa sklopljenim ntkama, ne postoji vidlj iva
granica izmedu ovog i drugog svij eta (Aries, 1981., 256.).
Tek II nekoliko č ženske fi gure na ć mogu se identificirati
s pokojnicom; kada su predstavlj ene izmedu konjanika ili životinja ženski likovi
gotovo sigurno č božanstvo (boginju podze mlja). že na s križem po
svoj prili ci simboli zira sv. Jelenu, dok se ženama s rozetama il i zvij ezdama u
rukama pripi suj e nadzemaljsko č Prikaz že na koj e se mole ispod leša LI
pogrebnoj povorc i uni verzalni je moti v š ć umj e tnosti inspiriran
na Kalvariji . ć se i mllogo ranije - II staroj egipatskoj umjetnosti
na ct rurskim urnama - ali i u suvre menim sce nama poput one na grobnoj pl o(' i
IZ Burgosa u XlV. ć (Wenze l. 1%5 .. 308. -309.: ć 1982 .. 79.). Scena
sa ć iz Nckuka kod Stoca prikazuj e kolo s muškim figura ma i ženI:':
oplakuju pokojnika (Wenze l. 1961 .. 29.). -
, Posebno mj esto II sepulJ..:ralnoj umjet nost i ć zauzima poznata
pokojnika sa ć iz Radimlj e, kojoj se uz ostala objašnjenja
pri daje č č prikazanog ratnika sa s imbolima svoga " zv<. lIlja":
lukom striJ'elolll nnt"' II", ' t' ,t D k . I" ......
: ' " '-.... s OIn, o ' III U Je IJcva ruka povijcna prema pOJasu.
dcsna jC s nCI)nrotllHl 11\1" " ' " , I ,. k '. . k .'
, .... (Ill Sol Olll Ispnl l.cna pre ma č krugu ' oJI.
sukladno l ednom tUlll ' ll' CII ',11 S' "III l ' " '" .. ' k
'II' ,. ' Y ' '- : ,, " 10 I / .lla pun mj esec I nJ egovo predkr SC<l ns o
l ,naCl: ll.l l: stanI SI:! umrlih prcma J...ojClllU se upulio i naš pokojni"
(P Pl: l rov l c , 11J55,. l IJ,),
Novil'cg ' ,l: ( hlUm' I " I' " '.." , '
, ' " ' , l .IVO () SV.l CI.CIl,J L': lllt c.: rprc tacij a koja o\' aj IJkl)\' lll
IllllllV 110Vl:1' II I , ' tl ' I ,.. . ' I ' v ' • • • •
• , I,,; S .I l n,ll .I V1l1111 l I SVl: tackllll liko v im;!. odnOSilO sa kgl..'nd;lnlllll
svecima i č iz vremena rimskih progona š ć te koja. č ć
ć paral ele s č slikarstvom /talij e, ovaj likovni prikaz
na Radimlji č kao lik sv. Vida. č tragovi - ime polj a na kojem
se nalazi Radimlj a poznato kao Vidovo polje, ime rij eke Bregave koj a č
kroz to polje a u srednj em vij eku se zvala VidoItica, ime č utvrde u vrijeme
klesanj a ć znane kao VidvIka utvrda, ime Vic{!!.' tak izvor i okolni prostor
u bli zini Radimlj e gdj e j e otkrivena ranosrednj ovj ekovna crkva s č
Gospinim likom u kamenom relj efu - ovom č idu na ruku. Na takvo
mi šlj enj e navode i osobna imena mnogih muškaraca u naselj ima oko Radi mlje
i u brat stvu Hrabrena u xv. ć kako se može vidj eti iz popi sa datiranog
1475. godinom. Vi še nego zani mlj ivu paralelu pruža kopij a li ka s uzdi gnutom
rukom s Radimlj e na j ednom od ć u Barevištu kod Širokog Brijega, pod
kojim je sahranj en izvjesni Vid" Qio j e raširen na Istoku i Zapadu,
ć su mu bil e brojne crkve u srednjem vij eku, smatran j e zaštitnikom
gluhonemij eh, kotl ara, glumaca i č dok j e pored sv. Jurj a i sv. Ni kole na
užem č prostoru bi o štovan u krugu č sitne stoke. Svemu
tome govori u prilog i to što se predstava ljudskog lika s otvorenim i u vi sini glave
uzdi gnutim dl anom desne ruke na samoj Radi mlji j avlj a pet puta, dok se na
mladim nekropolama prepoznaje u rustikalnijim izvedbama s odredenim izmjenama
(Pal ameta, 2002.103., 45., 46.-47.).
Predstava pokojnika s rukama prekri ženim na grudima ili stomaku karak-
č je za spomenike oko Srebrenice i Bratunca u č Bosni , ali je isto tako
zabilježena na jednoj nekropoli kod Imotskog u Hrvatskoj. Na ovim spomenicima
ni su prikazani živi ljudi nego pokojnici u duhu tada ž ć sepulkralne prakse
na širim europskim prostorima koj a odražava jedno ć prisutno duševno
raspoloženje - da se uspomena o pokojniku što duže zadrži na zemlji . To č
da su predstave fi gura pokojnika na ć suvremene istovj etnim nastoj anj ima
u Europi, ako ne kvalitetom izrade, onda svakako sadržajem, s tim što su se za
razliku od naš ih kraj eva fi gure pokojnika na nadgrobnim spomenicima u Europi
zadržale sve do najnovijih vremena (Sergejevski , 1953., 133.- 137.; ć 1984 ..
57.,59.). Ovaj tip nadgrobnog spomenika s ž ć figurom pokojnika sklopljenih
č u rajskom bl aženstvu j avlja se u zapadnoj Europi Xl.IXII. ć u
duhovnoj klimi ć individuali zma (Erdelj an, 1996., 120.). Ovdje su kombini-
rane dvij e esencij alne teme: na j ednoj strani idej a ravnog groba, bliskost sa
zemlj om, konti nuitet s tlom, na drugoj strani tema ž ć fi gure, spokoj a u drugom
svij etu, č koji nije ni kraj ni praznina niti puna svj esnost, niti memorij a niti
anticipacija. ž ć figura bli ža j e smrti od fi gure predstavljene u molit vi. ona
predstavlja č smrt liturgij skog prikaza ili podzemnu smrt raspadanja.
(Aries, 1981. , 243., 267.). Paral elno s predstavom ž ć fi gure na povij esnu
scenu stupaju epitafi .
Lik pokojnika prikazuj e se ć na nekim prethi storij skim menhirimn u
Francuskoj i Li guriji, poznat je u arhajskoj i zreloj č umjetnosti , a nadgrobn.a
stel a s likom pokojnika i č nj egove obit elji naj omilj enij i je i najrašire'.'ljl
skul ptorski moti v Rimskog carstva (Karaman. 1954 .. 179. ). U FrancuskOJ se od
Xl. Sl. na spomeni cima umjesto natpi sa i vjerskih simbola pojavljlljllljudske figure:
najprij e živoga č da bi kasnije prevladale predstave pokojnika. I II č
85
se figure pokojnika na nadgrobnim javljaju u Xl. , u Engleskoj
polovicom XII. st. (Sergejevski, 1953., 136.). U ZI tiju Konstantina (Cmla) IZ IX. st.
spominje se raka i na njoj č lik. Poznata je nadgrobna č s pri:orima iz
pokojnikova života ispod kOJe Je u Bologni sahranjen sv. DomInik. U nase kra.Jeve
ovaj se motiv iz Italije proširio preko Dalmacije (Vego, 1973.,313.; Hall, 1991.,74.).
ć da se figure s prekriženim rukama kao č znak za pokojnika
š ć vjere na ć pojavljuju tek iznimno, otvarao se prostor za speku-
lacije o tobožnjem č karakteru ovih spomenika. Takva ć ipak
su ustuknula pred ć poput onog vezanog za lokalitet Grborezi kod Livna
gdje su prilikom istraživanje jedne ć nekropole od ukupno 218 grobova u 120
č kod pokojnika ruke bile prekri žene na grudima ili trbuhu, kao što je to
č s figurama u č Bosni ć 1984., 53.,56.). [stina, tu se otvara pitanje
položaja ruku kod preostalih pokojnika - u 51 č ruke su sasvim opružene
ni z tijelo kao na nekim likovnim prikazima, dokje u 39 č jedna ruka bil a
opružena a druga č na grudi ili trbuh, što takoder ima svoje likovne pandane
na nekim ć Pitanje se zapravo odnosi na ove razlike u položaj u ruku,
koje teško mogu biti samo č naravi.
č fi gure prikazane su na ć tek iznimno, kao što je č bilo
vrlo rijetko portretiranje djece u pogrebnoj umj etnosti ili monumentalnim nad-
grobnim č prije ranog XY. ć (Daniell, 1997., 43.). Izostanak na
ć likovnih predstava koje izravno komemoriraju smrt š ć ljudsku
podložnost smrti i nadu u ć i tako uzgredno ć č koncepte
anatomije i č propadanja ne treba č Nadgrobne č ovoga tipa koje
slikaju mi steriozne figure ili leševe zastupljene su u Europi malim procentom. [stije
č s predstavom smrti kao kostura (Norris, 1992., 195., 203. , 206.).
Bogatstvo fi guralnih motiva kombiniranih s č prizorima prije
predstavlja osobeno "slikovno pismo" nego č omamen!iku. njihova je namjera
prij e da nešto "kažu" ili "opišu" nego da jednostavno "ukrase" (Škobalj , 1970 ..
229.). Tako je funkcion irao ovaj "testament u slici " s predstavama u kojima je
teško, ponekad ć razlikovati utjecaj š ć od utjecaja ranijih
mi šljenja i vjerovanja (Challet. 1965.,20 .. 25.).
v
CISTI ORNAMENTI
. Č ornamenti mogu se podijeliti II tri skupine: arhitektonske _ koji vd
sto š samo podrijetlo ć pobuduju ć pažnju
traka. krovovi. predstave ć bi ljne _ ( l oza-viti ca
s trolistom I lJilJan) I neomctriJ"sk " ('k . k l' . . .
v '" ' . ' . . ;:: . . . lIlIJa. krug. spiral a. rozcra). Unuwr
o precl ZlllJ OJ klasifikaciji jednon teš ko sagledi\'og
obliju. uz ni z IJI"IJ clazlllh l onni " 1' , o, ·. ' o, e oo v o'
()"' o" o o • o . o, • j. sno su d \' lj e skuplIl e-: ( ISIJ
cL:OIl1CIIIJskl obli CI I mot i VI prcuzeli i z vegetabilnog
Arkade pripadaju vrst i ukrasa posebno pri sutnoj u južnome pojasu rasprosti-
ranja ć II raznovrsnim prikazima raspoznatJji ve su ž ć
š č i č koje u cjelini ukrašavaj u spomenike
zami šljene kao zgrade ć 1982.,40.).
Medu ć ukrašenim polukružnim arkadama izdvajaj u se spomenik
monah inj e Polihranije iz č dat iran oko 139 1. i dva primj erka iz Boljuna
i č ć s konca Xy. st. Prostor izmedu polukružni h arkada zapadnoga pojasa
ponekad ispunjavaju rozete. U cjeli ni uzevši, pojavu arkada ovoga i č
tipa najviše su inspirirale dalmatinske crkve poput crkve sv. Mihovil a u Stonu
ukrašene polukružnim lukovima, ali isto tako i ukras i č relikvij ara,
č ž ć i škrinj a ć 1982.,40.; Wenzel, 1965.,57.).
U uskom poj asu jadranskoga zaleda, na manj em broju spomenika i na užem
prostoru, uglavnom na sanducima, rjede na sarkofazima, nešto lošij e č
izrade. gotovo u pravilu s tordiranim lukovima, zabilj ežene su č arkade
ć 1982., 40.).
ć i prostorno i broj no arkade polukružnoga tipa, takoder vezane za
južni bazen ć č arkade u gustom ni zu i izdiferenciranoj izradi,
č formiranih kapitela i lukova, č krase visoke sanduke i križeve
ć 1982.,40.,57.; Wenzel, 1965.,57.) . U neprekinutom procesu kruženja
č č stilova i pravaca koji se na Mediteranu odvij ao kroz dugi
niz ć u procesu prirodnoga preuzimanja, stapanja i metamorfoza, ovaj tip
arkada na bosanske i humske ć preuziman je s motiva umj etnosti mediteran-
skoga bazena, monumentalne arhi tekture i skul pture ponaj prije ć 1982., 57.).
Osim njihove arhitektonske funkcij e podrijetl o arkada dovodi se i u vezu
s č izdavanja ć na č stolu" antropomorfnog oblika - oblika
pokojnika u njegovim osnovnim konturama. Na takvom stolu koji je zamjenjivao
pokojnika postavljalo se jelo i ć prostiralo se njegovo odijelo i oružje (za pokojnice
nakit), tu se i naricala. č stol oblika mrtvaca na odru s rukama ispruženim
niz tij elo ili prekriženim na grudima staroslavenskog je podrij etl a, što č da
su gradevinske arkade znatno mlade od motiva č stol a. Motiv narodnog
č stola nastao je iz ć o obvezama živih potomaka prema pokojni-
cima, dok arhitektonske arkade ni su mogle predstavljati predmet posmrtnoga kulta
n: ć 1958., 196., 198.- 199.,203.,205.). Jako ovo objašnjenje podrijetla arkada
niJe steklo pri stali ce š ć 1982.,37 1.), ono se ipak u cijelosti ne može odbaciti.
Motiv "rozete" na ć poznat i kao motiv obrednog kruha dovodi se u vezu
s prastarim slavenskim č polaganja hrane u grob, ali i s č š ć
na grobu koji je tij ekom nj egova putovanja po Dalmac iji sedamdesetih godina
XVIII. st. , na ć nekropole sv. Spasa kod rij eke Cetine, kao č
č opisao Albeno Foni s. Likovna predstava rezanja obrednog kruha u Hrvojevu
mi sal u č XY. st. sasvim jasno ukazuje na njegovu aktualnost u društvu
srednjovjekovne Bosne š ć 1986.- 1987., 91. -96.). č š ć sudionika
pogreba sa socij alnim i vjerskim simboli zmom i konotacijama, kao što je dijeljenje
kruha asociralo na kruh i vino tijekom mi se, bio j e poznat u Engleskoj (Daniell ,
1997.,57.) i Estoniji (Valk, 2003. , 576.).
Kao samostalan ukras ili dio složenijega ornamenta. uklesane na ć
gotovo svih oblika, č š ć na rubovima ploha, široku upotrebu doživjele su
87
trake č formi podrijetlom iz vegetabilnog svijeta, ali su isto tako č i
č geometrij ske trake ć .. 1982., 38.-39.,62., 99.). . ..
P d
.. I . j'onda prahi stonj ski h č ukrasa, o č uVJerlJI vo
o njet om IZ . , .
. d č "h 1'- ost sa spiralama na č nadgrobmm stelama, samostalno
sVJe o l nJI ova s Icn . '.
' 1' k b' ... kn'z-em grozdom IJ'iljanom, rozetom, polumjesecom I pticama
lill om maCIJI s , ' . . .. " '
. k . t medu ornamentima pripada spirali s nJezmlm posebnim Izvedbama
Ista nuto nlJes o .' . .
u obliku spirale-osmice, tzv. S-spirale, splfale s lozom I splfale s grozdOVIma u
kombinaciji s križem. Teško je č njihovu stvarnu Simboliku, a razrješenju
ovog problema donekle pridonosi prikaz dvostruke spirale na Jednom srednjo_
v'ekovnom kamenom sarkofagu iz Nizozemske gdje Je č č
vezane za zagrobni život pokoj nika i njegovo ponovno rodenje ć
1982. ,58.; Wenzel, 1965., 180.).
Gotovo u pravilu uz Mjesec, nešto rjede uz spiralu, na svi m vrstama
ć osobito na križevima, u pojedinim č uklesane su brojne rozete.
Za kompozicije dvij u rozeta s dva konjanika i polumjeseca izmedu rozeta takoder
s dva konjanika, postoje uvjerljive paralele iz č doba. Medu poznatim
tipovima č se rozeta-turban na krovu spomenika iz č koj a naj avljuje
novu, istina kratku islamsku epohu u ornamentaciji ć ć 1982.,59;
Wenzel, 1965., 145.- 146.).
Bogati č repertoar ć s obzirom na č motive, ali
isto tako i na složene kompozicije zrcali ć č i č umjetnosti
srednjovjekovne epohe. Arheološki artefakti č obilježja snažno podupiru
pretpostavku da j e na č srednjovjekovne Bosne tijekom XI. i XII. st.
djelovalo nekoliko č radionica kao nosilaca romanskoga sti la.
koji je zatim svoj život produžio na ć sve do kasnog Xv. st. ž ć
1980.,246.-249.). Vi šestruka otvorenost srednjovjekovne Bosne, intenzi vne
gospodarske, č i kulturne veze s bli ži m i daljim okruženjem, pokretlji vost
ljudi , roba i ideja, daju odgovor na pitanje otkud na ć ukrasi č
stila koji je tokom XlV. i Xv. st. poprimio medunarodno obilježje (Palameta.
2004. , 130.- 143. ). I na toj razini svoje pojavnosti, ć u sebi europske
č stil ske preokupacije s narodnim č č ć predstavljaju
organski dIO sveukupnih duhovnih stremljenja koja su uti snula svoj žio na cijelu
epohu, pa lako i na srednjovjekovnu Bosnu, prirodom svooa č položaja
predodredenu za posred " k I ' . <> <> '-'h
. OI C II LI ogu Izmedu razOIh kulturoloških i umjetnlckl
sustava (I. ć 2005 .. 12.-56.).
ESTETIKA I SIMBOLIZAM
UMJETNOSTI Ć
č dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i Neba
Uz svoju osnovnu funkciju - da kultu pokojnika kao jednoj od središnjih
č religioznosti da vidljivo i svima prepoznat ljivo obi lježje - ć je, kako
to pokazuje ornamentika koja nije bila li šena č ambicija, trebao kod
gledatelj a pobuditi estetski ć - ć za lijepo. Ova estetska funkcija
najviše je došla do izražaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojima
su ljepota, nježnost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz. Poput mnogih
drevnih umjetnosti u kamenu, ć su "radeni ipostavljani u vrlo
meduzavisnosti od.!!nevne i sezon.iJ,e č putanje" (J. ć 1994., 83:;-
ć 1982.,22.). ć su, poput nekih crkvenih vitraila, "živjeli" od svjetlosti,
od sunca, koje se, uostalom, i javlja na samome ć kao jedan od č simbola.
Tako je umjetnost ć potpuno u duhu srednjovjekovne epohe u č je kolijevci
odnji hana, kao i samo slikarstvo, ljudima prezentirala ljepotu ponajprije u sjaju
i svjetlosnim efektima ć akcent na ono što Hui zinga naziva "dojmom
trenutka". Oni kao da su raden i u skladu s poimanjem lj epote Tome Akvinskog,
koji je bitnim komponentama ljepote smatrao integritet ili savršenost, razmjernost
ili sklad i ć (Asunto, 1975., 103.). Ovdje se sasvim izvjesno radi o kriteriju
koji zadovoljava na duži rok, o tome da se estetska vrijednost č kao
kvaliteta nekog oblika, oblikovna vrijednost č ć 1984./85., 215.).
U velikom broju č nekropol e ć su postavljane uz crkve,
naselja i putove, što sasvim neposredno. i mnogo č od bilo č drugoga,
kazuje o njihovoj tijesnoj sraslosti s novim, gradskim društvom srednjovjekovne
Bosne u XlV. i Xv. sl. Kroz ovakvo lociranje nekropola izravno se zrcali ć
sepulkralna praksa srednjovjekovne Europe gdje se od afi rmacije š ć
groblja smještaju uz bogomolje, u samom naselju i u njegovoj neposrednoj
bli zini. Tako se II gradu mogao ispunj avati savjet o potrebi meditiranja II bli zini
grobova i mi sao o smrti stalno držati na umu (Del imo, 1986.,56.,62.; I. ć
1990., 39.).
. . š povezan s estetskim, S lij epim, II njihovoj izravnoj službi.
Jest SImbolI zam ć koji se, projiciran II reali zam, asocijacijom ideja. konden-
zira II svoj vrhunski izraz - II alegoriju. Srednjovjekovni mentalitet osobito je
č takvo č II jednom vremenu "kada su ideje nejasne. a
obavještenj a ć (Huizinga, 199 1., 192.- 193.). Otuda č ljubav srednjo-
vjekovnog č za č otuda se može objasniti populamost Physi%-
gusa, knjižice "morali zirane prirodne znanosti " namijenjene egipatskim
š ć uli. sl. (Lopez, 1978. ,322.).
Životna vrijednost č objašnjavanja svega što postoji bilaje nepro-
cjenj iva. Simbol izamje stvori o nerazmj erno strože jedinstvenu i dublje povezanu
89
sliku svijeta nego što bi je moglo stvorit.i mišljenje.
Simboli zam svetoga i nepatvorenoga, kOJim Je srednJovJekovnaum!,etnost sva
bila prožeta, koji je "obuhvatio široko carstvo pmode '. svu stvorivši
ć da sc "svijet. koji je sam po sebi bio Ipak cIJeni I UZlVal da se
i zemalj sko djelovanje opl emeni", izražen Je na steecIma kao rehgloz11I I11d,Vldua_
li zam u pripremanju dušc za vrli nu i blaženstvo. se sllnbohza.m ć
kao č akord simbola" u jesenskoj slml011lJI srednjega VIJeka, javlja
poput posebne vrste "okamenjenog ć u velikom vrtu eurapskihsimbola,
hllltazmagorija i ć ć poput mlaza sVjet losti bosanski srednjo-
vjekovni duh (Hui zinga, 1991. , 192.- 194.). . . .
Simbolika ć vjerni je odraz srednjovjekovnog mentahteta, pokušaja
da se kroz al egoriju izmire razum i vjera, da se aluzijom na prirodne poj ave
nepi smenom č pribli ži i č Biblija, da se mikrakozam č i
makrokozam (svemir) predstave kao dij elovi jedne te iste partiture u mel odiji
č č o mikrokozmu koje je na Zapadu u prvi plan izbilo u XII. st.
nije europska ć egipatska tvorevina posredovana č arapsko-islamskim i
židovskim duhom, kao metoda njegova nadahnutog pojašnj enja (Lopez, 1978.,324.).
I više od toga, ć vršio funkc iju komunikacij skog simbola ne samo izmedu
Boga i mrt vih nego, možda još i više, izmedu Boga i živih. Tako se odvijalo
višestoljetno š ć pripitomljavanje smrti u vremenu kada se živjelo teže. ali
se umiralo lakše, humanij e, jer se umiralo u krugu vlastite obitelj i, u prirodi s
kojom je č živio i ć se organskim dij elom nj ezinih razvojnih ciklusa.
što ć ć đ i umiranja, za razliku od industrijali ziranoga društva II kom je
č otuden od prirode i od drugih ljUdi , u kome umire ili u bolnici ili nenadano
kod ć nerij etko iznevjerenih č da mu moderna medicina otkloni
bol, trpljenje, prazninu i, č izbavi ga od smrti (I. ć 1978 .. 253.-254. ).
ć - bosanske i humske katedrale srednjeg vijeka
' " . Svijet bosanskih i hUl1l skih ć prebogat si mbolima. ispunjen
poluIllj esecima, solarnim krugovima. svastikaina i zvijezdama. scen:ll11<l
ral. lgralllh koh pre' lst'IV' llll'ltlll' . "k' h I t . ,. ... t"
• v ' nil s I t vo)oJa. povorr\i.lma kOIlJaJllka. )oJJlI Il1
', arkadama. lozama i grozdovima. stili ziranim ljilj an ima i
tozetama Iclcllllll 'l I V" I"',) VI' lll 'l ., . ,, ' . oo •
• . . '. . . ..., <. gl 10Vllna. lll<.\ceVllll a [ koplpma. portrcttllW
POkopl ika s lIZll1ollUIOlll II "sl)', . )1 . I ' - . o .
o. ' . . ' ... . cl II neproporClona 110 lI vecanog dlana l knjigama.
kIOVOVlllI<l I IlrC(\ s t'I V' IIll' I. -;, " r. ' " . . .
• ' . ' . 'o • < • tl." UL.I. cpl sr..: opskllll stapovlIlla ... , znal al' ki ukloplJl'nu
Il Clilllltltl . ullhqc lll hosans klh ": ] . 1 ":1 I ' .. v' •
• ,,' '" ' . . .. . S 1111.1. l[s1 11 l VOl a 1 polj"I..I0S I danas zral' i nt:okrnl t: rHl!l1
CVOk.ltI V1l0SCll I ort"I I1 'dnOIll" I • -,; : v ' , y " . ..
' . I . ' , c .. • 1/ ,\otnoSLlJ I.IVO sV.l CdOl'l.'T I o jcdnolll davnolll s\' lj L'1Il
z.H) .... uplI CI Hllll PII '
II1
I
I11
1' , , " " " y.' .
, ' . .. ' ' y; .t, S.I1.l."i LI1.1.t 1 I.agmhnoga Zivota . Ako SLJ \'ckhnc kat L'drale
SVOJ OIll g J.ICIOZI10SClI VISinOm i ", .
'I' . I XI . , , . llltllll
l
lll L' l1talnosCll ohiljL'/.il L' ista n:l stojat1F1 Ila
II ll. stolJeca - II hosans kol X III ' , : .. ' . y : . . ,
, .,, , I " I ' . ,I. II .' :-- hll.l' .. : ClI k.ldd IL' l)nlllal ) l)ok u S; 1j !!r adllJl
..... lX 1.1 Ile U .... VC sv. PL't n II / 111' V'll ' . . '
iXV , l ' , :, . " I I Il )tISIlI - tlJ1da suhlIS<lnski ihllIllSki stcL'CIXIV.
, ShIJCC.! :--VOIOlIl topiltIOlli "l 'i ,", J' I " , ' ,,, ... '
il L' 1
1adl
lL' II I'Ih ..., ' (II /( ." ((1111(/ • S\ '0.l01\1 >L'l jolll d;1 SL' ",)0 /1t11:.1 I
,. OI. I V 1I1I L' :-- l o poko' l ;1 11 ;1 'I' l " . " ,... "
. . .L III .lI, .W 0.l lIll nalpl s lIlI; 1 I Ol'lllUllr; l llll\llt
duhu živoga narodnoga govora iz kojih zrcali izvorna duhovnost svetopisamski h
poruka - njihov ni šta manj e vrij edan pandan, potekao s istoga duhovnog vre la.
Ako su velike francuske katedral e personi!i ciral e svj etl osnu hij erarhij u Di oni sij a
Areopagita koji je u prvome redu slaviojedilI stvo v(lseljelle (Dibi, 1989.,226.), onda
su ć na svoj č obilj ežili jedan rubni prostor europskoga srednj ovjekovlj a
uti snuvši mu ži g uni verzalnih č stremlj enja. Još su u č ć
usporedi vi s katedralama. Za razliku od samostana koj i j e u odredenom smislu
bio suprotstavlj en svijetu, katedral a je kao ć simbol stajal a unutar ć
urbanih zaj edni ca XIII. ć (Camili e, 1992.,77.), ć ne samo
sakralne nego i profane težnje j ednoga društva u punom usponu. č se tenden-
cije, ć na izvjestan č život i smrt , zrcal e iz umjetnosti ć
Bilo bi i više nego zanimlji vo sve one ć tona kamena upotrijebljene za
izradu ć "pretvoriti" u zidove i zvoni ke katedrala i tako jezikom matemat ike
izmedu njih uspostaviti egzaktan odnos. Tek tu bi do kraja postao jasan gol emi
materijalni i duhovni razmjer ove "investi cij e" č i interkonfesionalnog
karaktera, kojom se zatvarala jedno i otvaralo drugo poglavlj e ljudske egzistencij e.
Zato umj etnost ć vj erno zrcali mi sao Burckhardta da "istinski č života
jedne religije (leži) u tome da se ona na vlastitu pogibelj u svako doba ć s kultu-
rom". Jedna je takva simbioza č ostvarena upravo u srednjovjekovlju
u kome su "arhitektura, muzika, znanost, umjetnost i literatura zahvaljival e
š ć religiji svoj izraz u raznovrsnim formama kulture" (Lbwith, 1990., 58.).
EPITAFI - "Knjiga života"
Od arhajske ć i anonimne tišine do biografske retorike
Od najranijih vremena i na svim stupnj evima civili zacije ljudi su ć
natpi sa nastojali č memoriju od propadanj a, posebno ć natpisa ukle-
sanih na grobove (Nonheote, 1878., l .). U razdoblju ll . i Ill. ć prij e Kri sta
dvije su mediteranske civili zacije - egipatska i minojsko-mikenska - unutar komplek-
sne ideologij e smrti koja je č opsesiju identitetom i identifikaciju
mrtvih usvojile sustav pi sanj a nadgrobnih natpi sa, premda na č č
(Petrucci, 1998., 3. -9.). Potreba da se zaštite tijelo i dragocjenosti pohranjene u
grobu vodil a j e u Egiptu do podi zanja grobnih spomenika, dok j e glavni natpi s
na spomeniku molio prol aznika da uputi molitvu za preminul og (Ball. 1995.,
28. -29.). Svakidašnj a je stvar da kulturna povij est sebe otkri va u groblj u, posebno
u epitafima. Epitafi su ć dio ljudske povijesti vi še od 2000. godina. Epitafi
č perioda i č dijelova svijeta bitno su isti jer je ljudska priroda ista
svugdje i kroz vrijeme (Guthke, 2003., 325.-326.). Vrijednost epitafa kao historij-
skog materijala tolik.je da j edva može biti prenaglašena (Handley, 2003., i.).
91
Rim ostaje epicentrom š ć epigrafi ke s ok? 35:000 do sada
. ' 1 t ' Po bl'Oj' llosti č I ranokršcansklh natpisa na
otknvcOll na pisa. ' . ..,
ć mjestu na Zapadu iza Rima i Kru1age. nalazI se u DalmacIJI (Handley,
2003 .. 14.-15 .. 18.) - mediteranskoJ regiji s je Bosna
. I t I'etne z· ,·ve gospodarske crkvene I polltlcke veze. D,o tog mtlenij'skog
njegova a s o j , ' . . . . .
kontinuiteta u konvencij ama epitafa č I natp' s' sa ć .. Uza sva svoJa Ostala
č epitafi su nepo grje ši v pokazatelj kulturološke vIšesloj nosti jednoga
č osobito kad se na istom č I u Istom vremenu. dodiruj u I
prožimaju, kad se č i sudaraju, kulture I ?Uhovl11 obrascI, sto č da
su grobni natpi si pouzdan lIldIkator vjers.kog I drustvenog konteksta kOJI danas
imenujemo pluralnim, a kOjemu su za zivota pripadali pokojnIcI (Palameta.
2003. , 95,).
j asno je samo po sebi da se epigrafija smrti ne može promatrati izolirano
od spomenika i šireg povijesnog konteksta u kome je spomenik bio postavljen.
Uzeti u obzir samo natpis ć iz vida spomenik kao cjelinu č bi izgubili
č komponentu razumijevanja grobnog spomenika. Za cjelovito
objašnjenje funkcije i informacije natpi sa č j e epigrafiju potrebno č
u nj ezinom č okruženju kao i unutar šire formuliranih problema pogrebne
prakse. Sve to, istina, ne umanjuj e č da sami natpi si predstavlj aju
posebnu vrstu spomenika (Oliver, 2000. , 3.-5., 18.) . Grobni spomenik meduti m
komunicira kao cjelina; nj egova č ukras i lokacija, takoder i epitaf.
č pažnju gledatelj a zaj edno ž ć da kažu č ma kako jednostanlu
(Hope. 2000., 155.). Od iznimne j e važnosti da epitaf, kao i u rimskom razdoblju.
ne egzistira II izolaciji. Epitaf j e bio povezan s grobnim spomenikom. spomenik
s grobljem, a groblje s naselj em (Hope. 2000 .. 158.).
č š od XI. i XI I. ć zatim upadlji vo ć u XlV. stoljeL' II.
epit af j e postao č sredstvo za ljude srednj eg vijeka pojavi\'ši s< iz
anonimnosti. zadobivši grob kao č svoj . Epitaf je mogao bili kratak ili
dug,jednostavan zapi s identiteta ili duga biografija. poziv za mcdi t;1('iju II smrti
ili apel za molit vu upravljen strancu prolazniku (Ari es. 1985 .. -lO.). Nakon ; 1<1 sll
spomenik i epitaf llnjihovOIl1 starijem č gotovo II cijdosli izumrli Ll
razvIjenom srcdnjcm vijcku - izmedu XI. i XIII. st. malo ih je vrij('dnih spomena
- ll ć sc tip spomcnika s natpisom k'lo g;·obni ·spollll·nik.
II ( Kl oos. 191.)2 .. 76.). Tada se des io prijelaz od
kratko<.:c: .od anonimne ti šine do retorike 1081 .. 17.). l lpra\"ll
u ovo V!"II CIlJ " " '1 ',(,v', ""S"l' .. . I k' . ..... ' "',,,
• _ • ... < t . ... . S(Clltl slupaJu HIlllS ' 1 I bosanski slL'CCI :0;;1
CPll ill llll i.l S,ltI!cII'I 'I ' ,I",·" 's' ,'" ",, , I . ." I · 1",'1"
o. • e ' ' .' c..: V1L'1llL'lls..;.0- prosl omOIll I POVIJCSI111I1li\llll ll\. .
natpI SI sa ć organski dio š ć ... kc ku lt II n.'
kovno!1 eurollskO<l Ill' 1' \ o. I . o.. . . . • . I IV i
e .. {S 01.1. 11l1l0S1l0 llL'kollko 1l1e/.lll1il ra/ .vo]lil la!.;! 1/ 1l1l' l tr .
Xv. sl Ill.lcea t lI Sp. FavrL' all . 1<)<)7 .. c'J.1. -.IJO.). . .
Do X I V Ć . o. .' t ' Ill
1
' 1' VI . ." • ' l U li SL' L' pltal s as tojao {ld lh'a dijela - 1\..
I.a II les...:e II Identit et u " , ..' . . I i
I
. ' . ' .. s .II1l L IlOlll , l .allllllall.l L' IlI . ponl'l-\ ad s "-ratJwlIl Pl1il\";llllil
l.!(Umom Slllrll lj vel' llll sl ' .. ' . .. . . l ' l
' 1' l' '. . lIl.I.l
L
'va l' pllal nlj e II "-I j Ul' i \' :1 II i i\'otllll dllh Jll l("llJ lll •
I I l.tllllll rodeHI ' 1 Dru'" I" t '" • • '1 "
"
. .0 .· ' · ,:- 1 liO I\tl.!I.!l' pnSI;hl l akdnii:·(..i II .\IV. S!llljl' L:1I bl ;t .Jl
Illo li v.! uPI .l v lll'na BO"lI /a . . ' :. .. ' . . -j";lt t
I . o . II SII l 'opll illlL' lI .... I,I\.J
V.lll.\Ulld '.. . . . . ' . ,
. IIIIPI.I \ I.WIlIl prl'l 111 1111 Illi II Iii l
i poruku preminulog za reli giozno uzdi zanj e živih. Na taj na( in epitaf je postao
lekc ija i apel. Epitaf XIII. i XlV. ć ne sadrži uvij ek iznimnu ć koj u
je imao u srcu srednj eg vij eka, dok epitaf kasnog X I V. ć j oš uvij ek ne daje
život nu dob preminul og (Ari es. 198 1 .. 2 18., 220 .-22 1.).
č r<.lsprosti ranj a natpi sa. uza sve "praznine" i "skokove",
č ć na nj ihovu fragmentarnu č koja j e prij e rezul tat
č nego sustavne brige. u ć se mj eri pok lapa s ć
samih ć Areal natpi sa č j e na istoku Podrinjem i starom Herce-
govinom, Konavlima najugu. Cista Provo m i č na zapadu te Bijelj inom
na sjeveru, dok j e njihova glavnina č sa središnji m č ć
ž ć se u Hercegovinu do nekropola Širokog Brij ega, Stoca i Neuma. Iako
u nevelikom broju, natpi si su zastuplj eni u č Bosni oko Srebreni ce i č
kao i u sredi šnjoj Bosni od Vrhbosne do Travnika i Zeni ce. Na tom prostranom
č č j e tij ekom ć neko liko stotina natpi sa č j e č
struktura dobila svoju prepoznatlji vu formu pri sutnu u primj e ni re lati vno
č i poeti ziranih formulacija (Pal ameta, 2003., 96.).
Tematska klasifikacija epitafa na ć
pogrebna i memorijalna funkcija
Osi m posredno, kroz simboli zam i sliku, ć i svojim nat pisima kao da
žele odagnati i naj manju ć č govore i č izravno; oni
mole i opominju. zaklinju, upozoravaj u i ć Tako slika nal azi svoju
nadopunu u č u duhu formuliranom kod sv. Bazi lija iz č kulture: "Ono
ŠIO pripovij edanj e pruža posredstvom slušanj a, to s lika š ć pokazuj e
oponašanj em." U odnosu slike i epitafa na ć se uspostavlj a odnos izmedu
umj etnika i č ali s istim cilj em. Autor epitafa tako preuzima ulogu
č kako to č Plutarh: " Dj ela koja slikari prikazuju kao da se sad
dogadaju, č izvještavaju i pi šu kao prošle" (Duvnjak, 1990. , 237.-238. ).
S obzirom na njihov osnovni sadržaj , intenciju i intonaciju, natpi si na
ć mogu se podijeliti u nekoliko skupina - na nat pise s vjerskim fonnulama.
na natpise koji ilustriraju moti v č (viteške) smrti . a koji obvezno sadrže
bi ografske detalje i č eshatološku formulu ase (.I·ije) le:'i. na natpi se koji
daju informaciju o pokojni ku, ponekad o njegovoj rodbini i okolnost ima njegoyt'
smrti č ć ukop pokojnika na "plemenitoj baštini " . natpise koji bilj eže samo
pokojni kovo ime (ponekad i ime č č natpi se s moralnom
(vj erskom) poukom. Kao posebna grupa unutar ove cj eline izdvaj aj u St' natpisi
s verbalnom i(l i) č invokacij om, tj. s pri zivom Svetoga Troj slYI.l ili
znakom kri ža - formulama preuzetim iz suvremenih ć povelja. Neki od
natpi sa imaju na kraju formulu sankcij e (kazne za oskvrniteije groba). takoder
preuzetu iz č materijala. U ć od ovih varijanti natpi si na
ć predstavljaju funkcionalan spoj davnih formula i č podataka
o pokojniku i njegovom vremenu ć 1982.a, 238.). Epitati na ni šanima -
muslimanskim grobnim spomeni cima pi sanim na srednj ovj ekovnoj bosanskoj
ć tijekom prvog ć osmanske vlasti u Bosni izmedu sredine XV. i sredine
93
XVI. ć pod snažnim uplivom umjetnosti ć -: predstavljaju prijelaznu
formu prema epitati ma pisanim arapskim pismom na onjentalmm JezIcima. Ova
je klasitikacija orij entacijska i nj e-:Ina daljnja razrada predmet Je novih
istraživanja za č ć polazište posluzIti desetine I desetine antologija epitafa
č po č kriterijima (Guthke, 2003: , 70.-71., 77. , 86].Za kOJu
god se klasitikaciju opredijelili uvijek treba č s tlm da Je sadrzaj epI!afa
odraz odredenih č komemoracIJe, kao I to da epitaf u odredenom drustvu
rijetko ostaje č (Hope, 2000. , 157.,178.). Natpisi su na neki č otisci
stopala prethodnih generacija na pijeskuvremena. NatpIsI srednjeg vijeka
su kori sni za pregled i rekonstrukciju nekih aspekata regIOnalne povIJesti
(Ahmad, 1974.,59.).
Svi natpi si, manje ili više, odražavaju osnovni karakter ć kao nad-
grobnog spomenika, koji se ogl eda u razli ci izmedu spomenika antike i š ć
vremena: dok j e č spomenik bio usmjeren retrospektivno, š ć je grob,
postavlj en unutar novoga č protoka vremena, esencijalno bio usmjeren
prema ć odnosno bio je ciljno orijentiran. Slike i epitati na nadgrobnim
spomenicima stajali su kao dokaz vjerske nutrine kome mori rane osobe, isto tako
puteva na koje je bio upleten č (Binski , 1996. , 72., 113.). Dok je rimski
epitaf uz č tendencije zagrobni život ć kao produženje ovoze-
malj ske egzistencije bez č š ć j e epitaf akcent stavljao na š č
dok su rimske slike mrtvih bil e predodžbe mrtvih ili poluži vih duhova, š ć
slika mrtvog bilaje slika onoga koji mirno č u grobu (Handley, 2003. , 9.).
Krajem Y. ć odigrao se prij elaz od rimskoga prema š ć intoniranom
epitafu, kada j e č vjerska komemoracija postal a raširenija, što je imalo
eshatološki karakter koji se č drugog svijeta (Samellas, 2002., 116.-117. , 121 .).
Vi še nego ostale, rimska j e civili zacija kao civilizacija pisane č bila civi-
li zacija epitafa (Aries, 1985.,3 1.) i odatl e č nj ezin na kulturu epitafa
vijeka. Sigurnim se može smatrati to da j e proširenj e š ć II Europi
ohrabrIl o rast crkvene arhitekture, što je č i adaptaciju paganskih pogrebnih
spomenika za š ć sahranu (Curl, 1980. , 75.). Tu sudbinu doživj eli su i
ć da š ć natpi si naglašavaju č da samo tijel o
pO:I,va u zemljI. KrIStov pogreb bio je model i prototip za pogreb š ć
gledala j e na tij elo kao na nešto sveto. tij e lo j e bilo smatrano
hr:lTIo.tn hramom Duha Svetoga. Zato je poštovanje tijela kao instrulllellta
duse dase lij elo ne podvrgne spalji vanju (Rush. 1941 .. 242 .. 246.-2'+7.).
OdluCll]lICa promjena ko iulI inlel'p ·' l ' ,o., , "d '", " , '
, _ . ..: .. , J I C dUJI smili onosl krscanstvo llili -
vel zdll zaclja jer II pananst vu hes 'l ' .. . ' ' ,
" , eo" 1111 nost ilij e smatrana uni ver zalnom slIdbllWIll
JlIuskog roda, Besmrtnost ' IC bih " ' I , .. b ' .
, . db' " '" " • pli VI cblJ<I OZ<lnstva I malobrojnih i zuzetih od
opcc su Inc COVj CC<.II1StV' 1 kOl'j su . b b' , . _ ' '
b "" ' I ' " " z og toga III Jednaki bogovima poput' kraljeva.
po ()znl 1 ka. ,II,lozo!'a i teol oga (R ush. 104 I .. 4.), ... ,
POj cdlnl natpI SI na ć II - ' l ' ' , ," '".. ,,'
J I ' _ ' . ' " ZIl" IlOJ rnJcl1 Ipak lOS UVll c k zadrzava ]u
II l I ctl ospckll Vllostl I'lmsk ih c )' 1' j" k '" ' , ' . ,
prošlosti vi soko ' il' .. '", '""; 1 II d".l 0.1 1 U obliku autohiografij e i Sli (' u slavu
. ' C ,l: Il,lL: llog (,: alla drll st va, Ova Il ' ihov' "k, " ' " ," .' ..
novI III povi l' csn i III okol II 'l" ' J d .11 .Iklu 1l.1 II ta odgoval.1
, os lill.! naslali m 11'IkOll I 'u' l ' , " '" .
mira i si gul'Iloslj k'u,h su]" , ' I' , " L:e-, l I/,aclj l' krsc:t nsl v<.\. pL' nodu
• ' < • • 1.l l: pC OllllUk natpls'llI k, \' k I .
I Spolltanc, pllnc v'lcrc i 1"1 I ' . I " . ' . " .I d Ollll<1m<l , tako Jcdnostavne
, , ll l.!V1. 11/. 0 hllc 1' 1I1111 ' I' " , '" " , '" '
., ,l: .I l: Il L: Vi se til m:lllJL' rCIlll'lL'kll1l
jc/,ikom i drugim formulama hi \ torij ... kog i konvcncirmalnr)g tirCt . Zatrl ,e medu
()hilje panegi ri ka mudnJ ... t;. uc)hmti j prcminui
r
y.4
o
a ll malo mo lIl vI za nj egovo uvr' tenj e medu wete ("onheute. I kn .. I k I.).
.. Po .o ... j porukama natpi .., i na ć objedinjuju
dVIJe funkcij e I Inace II grobnim natpi .., ima: pogrebnu i memorijalnu.
U grafi tima rimskih katakombi ove su funkcij e bil e razdvojene: dok su pogrebni
grafiti naglašavali vrij eme pogreba, memorijalni ili hi storij ski grafiti ć su
nastajali dugo nakon stalnog zat varanja groba (Marucchi. 19 12 .. 53.). Cza sve to
zrcale novu strategij u komemoracij e umrlih. č \c na ... tanak \ "eže za
teološ ku promj enu koja se u pogledu smni i pogreba desila s pojavom Ć š
što j e č izmjenu strategije spasa ljudskih duša koje ć tek na Posljednjem
sudu biti razvrstane na spašene i osudene. Uvode nje Ć š kao doktrine u
XII. st., službeno pri znatog od pape 1254 .. teško može biti prenaglašeno za srednji
vijek kao i č da j e ć "oružje" ć a time i molit ve pred-
stavljala pi sana č To je bil o dokazano samom Biblij om. j er je Kri st bio
ć preko knji ge. Za ono što j e jednom zapisano. šanse da bude zaboravljeno
bile su daleko manj e nego kroz usmenu tradiciju. Knjiga u koj u su bile zapisane
duše znakovito je nazvana " Knjigom života" !Daniell , 1997. , 175. , 178.-179.}.
Kao socijalnoj i povijesnoj kategoriji mnvima se moglo približiti kroz iskazanu
i zabilježenu memoriju, nade i strahove živih (Gordon-Marshall , 2000 .. I .). Zato
su sahrane bil e od prvorazredne važnosti , ponajprije za žive kao sredstvo kojim
je ž ć zajedni ca kompenziral a gubitak jednog od svoj ih č Sama
sahrana može se promotriti u njezinoj dvostrukoj funkciji - kao "obred rastanka"
i kao "obred rei ntegrac ij e" nakon sahrane. što j e pomagalo obnovi kohezije
č grupa i zaj edni ca kojima je mnva osoba pripadala (Had le)'. 2001 .. 174.).
U cj elini uzevši nadgrobni natpi si svojstveni su pogrebnoj praksi sred-
nj ovjekovnog Zapada ć sastavni dio kako č nadgrobnih
č tako i reprezentati vnih vladarski h spomenika. U Bi zantu j e pogrebna
praksa usvojila č rješenja, s epitati ma kao iznimkom. Osnovna funkcija
nadgrobnog natpi sa bil a je da u epohi ć indi vidualizma č uspomenu
na odredenu osobu i njezin posebni identitet, Što se postizala navodenjem pokojni-
kova imena, nj egove život ne dobi , nj egova podrijet la. statusne pripadnosti i
posebnih zasluga. Sve se to, ponekad uz ponret pokojnika. objedinjuje u pogrebnoj
cj elini sa č povijesIle memorije ć 1992 .. 178.- 179. l. Nj iho\'a
javnost i otvorenost natpi se adresi ra prolazni cima ć s nj ima stalnu
komunikaciju: dij alog o društvenim, č i vj erskim normama \'remena. Tako
ć preuzima ul ogu govor1log spomenika. Ti prolazni ci ni su rodaci. prijatdji
ili osobe bli ske pokojni cima, nego prvenstve no stranci koji prolaze kroz groblje.
idu u crk vu radi molit ve ili prolaze tu zato što se groblje nalazi na njiho\·OTll pUlU
(Aries, 198 1.,220.). U natpi si ma se jasno č narodno ć smni i
ć života jer tu ljudi pokazuju ono što istinski ć i vjeruju u
nei zbj ežne realnosti smrti (Rush, 1941., 8.). U smrti. naime. nema "pohllke I
"diplomacije", nema č i č nj ezi na č
li vno traži kri stalno jasan govor i č sredstva ž
. . k' .. š . t g ' ln' lll krsl':canlll aonosttk.
odnosu prema smrti č Je Ul stlllll ono . to on Jes : pa. . .
musliman, budi st - vjernik ili nevjernik.
95
Epitafi s vjerskim formulama:
Va ime Otea i Sina i Svetago Duha
Medu natpisima koji č š ć sadrže vjerske fonnule posebno mjesto zauzim
natpi s i: Donj e Drežnice. nedaleko od š ć Drežanke II rijeku Neretvu.
o vlasl1\ stvu poput natpisa na č stolIcama, pOjedinih grafita ili natpi sa na
crkvenim obj ektima. koji gl asi:
t " VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA. A SE DVOR VOJEVODE
MASNA I NJEGOVIJU SINOVA RADOSLAVA I MIROSLAVA. SE
PISA RAB BOŽi I SVETAGO DIMITRIJA U DNI GOSPODI NA KRAUA
UGARSKOGA LOJŠA I GOSPODINA BANA BOSANSKOGA TVRTKA.
TKO BI TO POTRAL. DA JE PROKLET OTCEM I SI NOM I SVETIM
DUHOM." (Vego. 1962.11.. 33.) .
Ukl esan u liti cu. kao jedan od naj starijih i najljepših spomenika po duktusu
slova. po pravilnim li gaturama i ostalim č osobinama. ali i po mj eslu
nal aza. ovaj natpi s predstavlja j edinstven primj er u pO\'ijesti pi smenosti srednjo-
\jekovne Bosne. Iako sadrži fonmul e č za epitafe. za o\'aj se natpi s
ne može tvrditi da predstavlja upravo tahu \TstU spomenika. j er u nj egO\'oj
bli zini nema grobnog mj esta niti ima bil o kahih znako\'a koji na to ć
Premda se u za\Tšnoj č snažno naglašava nepovredi\'ost mj esta nalpi sa.
kao što je to č u nekim grobnim natpisima š ć 1956.b. 68 .. 76.-77.1.
o\'aj natpi s ipak ne pripada fundusu grobnih natpi sa. ć iZ\'anredan
primj er prožimanja s\jetomi h i vj erski h sadržaj a. Ime 10kalitel3 (Crk\'inal s
temeljima neke starije gradevine. nedal eko od mj esla nalpisa. ć na
nekadašnje crkve no zdanje - možda i č (dvorske) crhe š ć
1956. b. 7 1. ). Nat pi s spomi nje dvor humskog mj \'ode Mes[te Jna koj i nije. kako
se \jerovalo. č s bosanskim knezom Mastanom ć svjedokom
na povelj ama bana Tvrtka ć 135·+' i 1355. godine. Oblik \'Iaslitof
imena Mesten. kao i prezimena ć za njego\'og sina Radosla.'J.
zabilj eženi su II č latinskim pis311im iz\"orim3 US I. i 1382. gOdlllc.'
(P. ć 1982 .. 79.-8-+.).
Cijeli bi onlj tekst. sa s\"im podacima i formul acij ama. mogao na
ć kada bi se č ih'or. kao oznaka mjesta prehi\"anja timiara. zallllJc.'ll1la
č grah ili gro/miclI. K\'adrati l:' na forma teksta č :-;Io\:a u
dijela {nm: križ, sroe'e nog po diplollli.lt il': kim uzorima darO\ .l11l.I .=-
in\'okacijom. tit ulari ma. hij(' rarhijski po:-;ta\'ljenilllllllel11111a .. I ..
potpi-;oll1 \T(' I1l (' Jl OIl1 pisanja i kkl\"llJll iskljlll'uje s\aku \T:;[U 1
.. .... ( T J . ' . tnl)..;t ·l\"kuda:-tl
č interpretacI1u (Palameta. 20Cb .. ",) 7.). 10 aje O:-.Il()\ II Z.I pre
isti pi sari bi I i autori 'kancelarijski h i:-.pra\ a i epigrafskih spomenika.
.. I' ' h ... ' I '" d' lk'1 (1'.:(ll J... .I\
o\'oga natpi:-.a II r:- . \T"'(;!
B(/ .{:{ llll.\!.:ll piohIl )0 riJecI. :-. Il) nadil aZI pro:-'Jek k.ld.l JL II pl l.1I1JU 0\ .1J...
:-,polll L'll ika Š ć 2006 .. -+-+ .. :'1. ). . . ' C. J... \'
ć natpi :-. i il ll\ e grupe ",ll ,·t.'iikodoSIOJI11(lll1a I t
ho"an"kL' - gO:-. 1 i Illa i\ ti lut illll Crn i':' ,IJ1I 11 ll I
" VA IME TVOJE Č TROJICE' GOSPODINA GOSTA MILUTINA
BILlG, RODOM Č POGIBE INO, NEGO LI MILOSTI BOŽIJEJI.
ŽiTIJE: A ŽIH U Č BOSANSKE GOSPODE. PRIMIH DAROVE OD
VELIKE GOSPODE I VLASTEO I OD Č GOSPODE. A VSE VIDOMO."
(Vego, 1964.111 1. , 53.)
"A SE LEŽi DOBRI GOSPODIN GOST MiŠLJEN KOMU BiŠE PRIREDIO
PO UREDBI AVRAM SVOJE VELIKO GOSTOLJUBSTVO. GOSPODINE
DOBRI, KADA PRIDEŠ PRID GOSPODINA NAŠEGA ISUSA HRISTA
JEDNOGA, SPOMENI I NAS SVOJ IH RABOY. PISA GRAMATIK."
(Vego, I 970.l1Y., 61.)
Ako je suditi prema ova dva č onda se dostojanstvenici Crkve
bosanske - za razliku od č crkve u kojoj je "moda" sahranjivanja
ć osoba unutar crkava prevladala vrlo rano (Binski, 1996., 72.) - nisu
pokopavali unutar crkvenih gradevina. Na osnovi ovih primjera ni su ć
generalizacije, ali ih se istovremeno ne smije ni ispusti ti iz vida. Na to upozorava
primjer dostojanstvenika Crkve bosanske gosta Radina koji je svojom oporukom
sastavljenom u Dubrovniku 1466. godine ostavio 140 dukata za grob i hram,
gdje mu kosli budu i legu, odnosno za grobnu kapelu i raku (Truhelka 1991. ,
779.). Treba pri tome č s tim da je u vrijeme sastavljanja ove glasovite
oporuke organizacijska struktura Crkve bosanske bi la razorena, da je srednjo-
vjekovna bosanska država doživjela svoju č u č pohodu Osmanlija
1463. i da je u spletu tih okolnosti svoje posljednje č š gost Radin
č 1467. godine našao u č crkvi sv. Nikole u Stonu (Sopta,
2000.12001.,49.-60.). Na ovu vrstu opreza ć i to što u svojoj oporuci gost
Radin niti ovu niti neku drugu crkvu nije izrij ekom odredio za mjesto svoga
groba. Neka crkva jest bi la u pitanju, a koja, pak, iz teksta njegove oporuke nije
jasno jer se tu spominje samo hram.
Svojim vjerskim formularna č u duhu službenog š ć nauka,
natpi si gosta Milutina i gosta Mi šljena izravno govore protiv ć
stereotipa koji se vežu za Crkvu bosansku. Srodan im je stilom i porukom natpis
na ć gospoje č ć Mi ltena ž ć žene Nenca Č ć
iz Popova, poznate i pod monaški m imenom Polihranija, sahranjene ispod visokog
sanduka u č u vrijeme kralja Tvrtka I. ć ( 1377.-1391.):
t"V IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEŽi RABA BOŽIJA
POLIHRANIJA A ZOVOM MIRSKIM GOSPOJA Č ŽUPANA
NENCA Č Č Č A NEVISTA ŽUPANA VRATKA
I SLUGE DABIŽiVA I Č STlPKA, A Č ŽUPANA MILTENA
Ž Č A KAZNACU SANKU SESTRA, A POSTAVI SI
BILlG NJEN SIN DABIŽiV S BOŽIJOM POMOŠTIJU SAM SVOJMI
LJUDIMI A V DNI GOSPODINA KRALJA TVRTKA." (Vego, 1964.111.,49.).
Natpisi gosta Milutina i gosta Mišljena eksplicitno ć na tri doktrinarne
č š ć nauka. U prvome natpi su to je spomen sv. Trojstva, teološke
97
prisutne podjednako u č i Pravoslavnoj crkvi, što još 'edn
pokazuje da su bosanski krst jani ć dogmu o sv, Trojstvu, NatpJ om
M
'šl' e', IS gosta
I Jena re,enra se na gospodI/Ul našega Isusa Hristajednoga što J'e u pun
I
' ome
sug aSJu s naukom obje velike crkve o Isusu kao jedinorodenome Sinu Bož'
(M, ć 1957" 113,), središnje osobe za koju se vežu ovozemalj ske
zagrobni život. č to da isti natpis spominje starozavjetnog oca
u č se krilo nakon smrti ć gost Mišljen, govori u prilog tome da bosanski
krst jani nisu odbijali Stari zavjet (M, ć 1957" 11 4,-115,), Ako je gost
Mišljen č sa starcem Mišljenom koji je 1404, uz druge bosanske krstjane
nosio jedno pismo djeda Radomira u Dubrovnik, što ne može biti daleko od istine
(L. ć 1999,,245,), ondaje i njegov grobni natpis nastao nekako u to vrijeme
- prvih decenija XY. ć kada se ovaj dostojanstvenik Crkve bosanske
"zaputio" u krilo Abrahamovo, Doktrinarne č sadržane u epitafima gosta
Milutina i gosta Mi šljena, koje otkrivaju njihova ć o smrti i životu nakon
smrti, nalaze svoju paralelu u oporuci gosta Radina iz koje biva j asno da gost
Crkve bosanske, ć č na kraju svog životnog puta, vjeruje u strašni slld
vjeku vjekama, u ć mrtvih i posmrtni život duše namijenivši :a dušlI
svoju i na službu Božju 600 dukata (Truhelka, 1991,,779,) Sintagma iz oporuke
- gdje mu kosti blldu i legli - č je sintagmi iz epitafa sa ć - Ase le:;
- dok prava vjera apostolska koju gost Radin ispovijeda ć na izvorni oblik
š ć iz vremena Krista i apostola,
ć što se zbiva s dušom izmedu smrti i Posljednjeg suda, neki su
autori vjerovali da ona prebiva u grobu, dok su drugi smatrali da duša može č
na jednom od brojnih mjesta, ledno od najpopularnijih bilo je krilo Abrahamom
č je ć prvotno došla iz Biblije na osnovi prispodobe kOJu o Lazaru u krdu
Abrahamovu bilježi evandelist Luka u 16, poglavlju, Krilo AbrahamO\'o, mada
nije predstavlj alo Nebo, ipak je bilo mj esto odmora i mira u tami bez
patnje, Slika povezana s pojmom Abrahamova krilabilaje. g?,la I aseksualna dusa
nošena na Nebo u ubrusu ili plahti č stojecI Ih klececl (donji dIO IIJelaJc
pokri ven plahtom) i ć Slikaje bila popularna u cijeloj EuropI. II pOJ.aI' IJuJe
se na spomeni ci ma i rUkopi sima, Biblij ska snaga krda Abrahamo,'a
tema ostala u č upotrebi kroz srednji \'IJek I kasmje u ,j
I
o'" O Abrahamovom krilu u nekoliko s\'Ojih drama pISao Je Seksp"
tea °o1JI. . " _ d tormulu.
D
. ' II 1997 176 ·177,, 198,), U RiC/lllrdu II .. kon stecI staromo nu ,
( dnJC , " . ., . " _II' / IIl'l.?Ol'lf
, S' k '. ' h I'kova (Bolingbrokd 0(1) 80:'f! da ({fil f! I (0\ ({ /l1 'J '
Jedan od e SPUOV! l, ..... . . ') Iz navedenoga
dll .vu do grudi dohrog .. \' /(I1'og '_:7 ". - ' " '0> oosl Mi šljl?t1
epitafa. odnosno na osnovi "dobn gospodJJ1 . •. lZl1aJ.t:: Jl1o d"lJt::Qž'I'a "006 ..
pripadao ć stak7.ll. šIo znal:'j \TIlU dI1l; {\,cnc pIranlIde (usp. ,J'.-
125.- 126.). . . .. . ." . odoo\,ornost i organi ziratlt:'
R
'lzvoi obreda 1 IIllcrpn: l aClJa :-.111111 I Z\OIIlL sU -= .. .,'
J v • I . ,,,(;, . .. II okn lJlI SIZJ11atl(l\C'
l
, .. (JIIPP 1l)l)7 ')) II konkn:tnoll1 slucajU "'I Sc.m s!\,l . - '-"\"1,' "
re Ig lJ C • -, _. • .' .' Crk\'e bOs' U1 ske r;.lZLlllllJC: ' .
bOS
' lllske. Teološko upori šte o tome kako < l' '10';'1""'\
. • . . ' d ' · - .. ch ' \,ooa v(' \ ",0(0:-. J ••
IJ
' llds' kl1 sudbinu smrti nu I SpOZll eIJ .! l. S ;:; . ć
. ' "'T' ' · ... cI KnstoJ11. plI;:P
Mi šlJ'cna. nakon krila Abrahal11O\'a. ,-::, d' ' . Krist naddad:lll
, .. T - '''III kl sC.IIM d Jt.: .'
sc da i njih ll :-.e ZI ,L:, , , ' : " i,l lljaJlll'I,
' I Ill' l'lkolkr Ill O" U postICI Sp .. I:-.t.: IlJt.: I SpUI1Jt.: J .
s lllrt Ili.lO· e
Smrt i kOtn(,lllOracija pitanja Slili salllojj cl.gri š ć 2()()O .. 44,).
U m' im \'jcrskim t(,rminima smrt je predsta vljal a idcalno rodcnj e: đ II
"isti nskom" žinltll "u Bogu" i Kri stu (Guthkc. :!()()3 .. 127, ).
Prikaz Laz;Jm II Ahrahamovu krilu pri slltan jc LI ranim sakramentarima II
molit\',lIna za 1l111 vc kao i umjetnosti iSlot· nog. i zil padnog š ć Sv. Augustin
pisao je o svom umr!o1l1 prijatelju Ncbridiusu koji "sada živi II Abrahamovu
krilu", U XII. ć bez obzira na prisutnu ideju o Č š vje rovalo se da
su duše pravednika nošene izmvno II Abrahamovo krilo ili č prcd sa moga
Kri sta. Nakon što j e na koncilu u Firenzi 1439. ideja Č š II di skusiji ...
Pravoslavnom crkvom dodatno afirmirana. lik Abrahama postupno nestaje i l.
\' izualne umjetnosti . Abraham je. meduti m. zadržao svoje mjesto u liturgij i dugo
ć s\'akidašnjim imenom u narodnom govoru (Boase. 1972 .. 28. -30 .. 39 .. -1.6"
51 .. 5.1.),
Natpis gosta Mi šlj ena ne č č pokojnikova tij ela nego spas duše
u onom svjetlu kako to naglašava jedan epitaf iz Engeske 1400. godine: O Kri.\'Ie.
o\'aj kamen o\'(lje nije p%:ell da ukrasi lije/O. nego da dU.vlIl1I();'e bili spomenUla
(Norri s. 1992 .. 184,), Osnovna poruka našega epitafa opis je umrloga koji
š č ć to je pokušaj da se pokaže nj egova pobožnost istodobno
ž ć za utjehu živima (Handley. 2003 .. 9.), Ovo razumijevanje ljudske sudbine
nakon smrti daleko je od paganskog vj erovanja koje se č javlja na grobnim
natpi si ma ć "ljute bogove". "gorku sudbinu" i "okrutnu smrt" (Rush.
1941. , 23.), Isto tako ono je udalj eno od katarskog mi šlj enja o duši koja se
zadržava "lI zraku" do Poslj ednjeg suda te negiranja ć č povezanog
s katarskim negiranj em braka. pretvaranja kruha i vi na u tijelo i krv Isusovu.
konzumiranja mesa i pune ljudske prirode Kri stove. Ovome takoder treba pridodati
negiranje Č š molitava za mJ1Ve i grobalja. Najprije Č lateranski koncil
1215 .. zatim Drugi koncil u Li a nu 1274. godi ne zahtijevali su od Katara i drugih
heretika da pri stanu uz tvrdnju da "svi llskrsavaju sa svojim vlastitim individualnim
tijelima. tj, tijelima koje sada nose" (Walker Bynum. 1995 .. 215, -218 .. 229,-230 ..
282.). Pogrebna poe;.Ua ć oslikava suvremeni mentalitet vezan za smrt i
zagrobni život sadržan II pokušaju da se ljudima pomogne II ć
neizbježnosti smrti kao prirodnog dogadaja koji vodi II bolji č život
(8ogucka, 2006., 122.). Ova vrsta natpi sa. ali i brojni drugi. emaniraju spoj
društvenih vrij ednost i i nadnaravnog svijeta. Nadnaravno tako postaje mj esto
pohrane objektiviranih vr ij ednosti jedne grupe (Caeiola. 2000 .. 81,),
Ase (sije) leži - motiv č (viteške) smrti i vjerna služba
Drugu grupu predstavljaju natpi si č osnovu č motiv č l vitdke)
smrti. odnosno vjerna služba pokojnikovil za njegova gospodara (seni ora) s
njezinim č posljedicama - natpisi koji obvezno sadrže biografske delaije
i č eshatološku formu lu ase (sije) le:' ): -
tHA SE LEŽi ŽUPAN JUROJE KOJNO POGIBE NA Č
SLUŽBI ZA SVOGA GOSPODINA. A POBIUŽi GA KNEZ."
(Vego, 1962./1., 61.)
99
t"A SE LE?I BOGDAN Ć Č VOJEVODE SLUGA
U DOBRI CAS RODIH SE U DABRl , U DRUŽINI PRAVO Č Ć I '
UMRIH G,OSPODINU VIRNO Ž Ć A SAJ BILEG SINOVI MOJI
POSTAVISE." (Vego, 1964.111., 41.).
r'A LEŽI RADONJA Ć POGIBOH POD GRADOM POD
KLJUCEM ZA SVOGA GOSPODINA VOJEVODU SANDALJA."
(Vego, 1964.1111.,33.)
"SlJE LEŽI VUKŠA Ć UBIŠE ME NA SLUŽBI GOSPODINA
MOGA, MA OSVETI ME RADE Ć KAKO JE VIDITO DOBROM
I GOSPODINOMU." (Vego, I 964.1lll., 41.)
"A SE LEŽI DOBRI PRIBISLAV Ć NA SVOJ ZEMLJI NA
PLEMENITOJ. SLUŽIH BANU TVRTKU, GOSPODINU VIRNO. NA
TOM POGIBOH. PISA BRATOJE." (Vego, I 964.1111., 49.)
U sklopu kompleksnog odnosa pagansko - sakralno funkcionira i tema
č (viteške) smrti , č motiv srednjovjekovne književnosti, poput epa o
Rolandu i Nibelunzima. Epitafi ove vrste, relativno brojni , nedvojbeno č
da j e ideja viteštva, ta univerzalna fikcija zapadnoeuropskoga srednjovj ekovlj a.
snažno prože la bosansko-humsko feudalno društvo u trenutku njegove pune
zrelosti s jeseni srednjega vijeka. U ć tih natpi sa epske raspj evanosti sadržan
j e č motiv viteškoga poziva - vj erna služba i smrt u službi gospodara,
U ovim se sociološkim kategorijama zrcali religiozna dimenzija viteške službe
na jednoj , ali i svojevrsna revalorizacija paganskog naslij eda. na drugoj strani,
odnosno sakrali zacija feudalne države, kraljevske vlasti i vileške službe od strane
Crkve koja je sve oblike vjerovanja i društvenih obrazaca nasIOjal a inlegri rati LI
"svetu istoriju š ć (Elijade, 1991..80. -83.) ,
Vj erna č služba i smrt u službi za gospodara j edan j e od č š ć
isticani h motiva epitafa na ć ć hij erarhij ski .oonos
izmedu seniora i š ć č š od vladara i ć magnata do Slll10:
ga
plemstva koje se č nije razlikovalo od slobodnih selj aka , Ponekad su oni."
vezi s plemenitoIII ::. emljoll1 i baštinom. a njihovaj ezgrovit ost i ritmika pobuduJ.lI
kod recipijenta znati želju i doživljaj kaka\' izazh'uju snažniji č tekstovI.
, .. bl ' ,,' .. I' 'I > 'kl'h p,; es'llll 'l - obveznoIll
Svojom strukturom OVI natpI SI IS,,-I SlI ";' OJl el\ s II eps J ' . . ' " - '"
. . . ' k ' d' I 'onll I sfeeel. SII ( no
senmentu duhovnog l kulturnog Zi vota CIJI su OI gdl1S I 10 \ . '.
o " .' , ' , ') ' / "/ { takoder predsI'" lj"
plemenitoj -::.l'm(/l I hasH1I1 sJJ1tagma I}ern([ (pm lCIIO .\ l . . ' . , " ,
. . ..... . .... t ' 11111 'ldllllJll stlaU\!1c
S
'Is't'lvI1I' di o tadašl1J'e pravne tenlllIlOloI!IJ t'. sto znacI praVili eli < ' • •
. , . , . . '- . . ' . . " !IClO t'f
P
rovenij·encij e. Na nj ezin širi t' uropskl kOl1tekslukazuJe smlagmd q llmlll
ll
I . '
. . . I '''' 1 I IJi s'Ulom laIIJl ... ", IJll
/i-deliwtihus pri sutna u su vremenom dlplomatJc,", ol1l ma el lJ.! L . , .. . . -; 'OIl1U
'j'ezikom (Pal ameta. 2003" 109,- 110,), Nasuproi ovome "svelOIll ","
. 'otone ", (lJ! lo
modelu osobnih veza funkci onirao j e II reudalnom pOJan.l, s ( 197:).
sa svojim slugama prav i lip [ll
U :-. Iožcno rn odnosu pagansko - krscan ... ko JavlJ.l se motl\ (kn !l d '
č natpi s Vukšc ć moti v suprotan š ć razumijevanju
"napl ate" dugova izmedu ljudi . pravu rezerviranom za Boga. .
Ovi natpi si - č č biogralije koje sadrže pohvalu (iaudaIJoJ
pokojniku - (Truhelka. 1991 .,639.) - ukrašeni su č eshatološkom formulom
_ ase koja takoder krasi š ć spomenike rimskog razdoblja: hic iocel
(ovdje č hic iaeel ill pace, hic ill pace quiescil (ovdje u miru č
(Okasha, 1993 .. 15 .. 34.-35.). Isto č zrcale epitati ispisani č jezikom
i pismom tijekom kasne antike i u praskozOIje srednjeg vij eka rasijani po
obalama Mediterana s istim č č u obliku č glagola
kileill. zapravo u si ntagmi elldale kirai ć ista č polja kao latinski
glagol iacere (Palameta. 2003., 101. ). O nj ezinoj životnoj snazi i univerzalnosti
najbolje gOVO!; to daje ista fonnula pri sutna i na grobnim spomeni cima ši reg europ-
skog prostora od ranog do kasnog srednjeg vijeka č ć svjetovna i duhovna
lica (Favreau, 1997.,293.-295.,297.-298.,30 1., 303.,305.).
Raširenost ove si ntagme medu Južnim Slavenima ponajprije refl ektira
ć tradiciju, dok naj stariji primjer s tim obrascem predstavlja
natpi s kneza Miroslava č ć iz XIII. ć otkriven u Omišu kod crkve
Gospe Snježne. isklesan varijantom zapadne ć č duktus č Povalj ska
li stina i epigraf s nadvratnika stare povaljske crkve sv. Ivana na č č
č natpis trebinjskog župana Grda, kao i natpi si sa ć č š od kraja
XlV. ć Situiran u jedno od sredi šta ć č pi smenosti poput omi škog
kraja. prvi na kronološkoj skali pojavljivanja na prostoru obilj eženom ć
epitaf kneza Miroslava može se smatrati prototipom epitafa na ć ć se
č i č oblik ove najave - ov(lje - kao č spona u tradiciji
epitafa ponavljati dva ć ć od Primorja do kontinentalnog Balkana
č ć č zapadne Srbije i Bugarske) kao najprepoznatlji vija stil ska
č u epitafima ć Tom korpusu natpisa s formulom ovdje leži pripada
epit af na grobu duvanjskog biskupa fra Ivana de Hoia iz 13 17. godine i jednog
hrvatskog ć iz XVI. ć u crkvi sv. Ante u ć današnjoj Fethiji
džamiji.
lako omiški tekst iz više razloga, posebno s obzirom na č
vremenske i prostorne odredni ce nosi č prototipa, postoje i mnogo starije.
prostorno udaljene analogije, poput ć č epitafa s kraja X. ć urezanog
na grobnoj č č Č iz Seli šta u Preslavu, dvorskog službenika
makedonskog cara Samuila, koji je postao redovnik, dok drugi pripada knezu
Presijanu iz 106 1. godi ne, odnosno grobnom kamenu iz Ostružnice u č
č ocijenjen kao tekst makedonske ć č škole na grobu prognanoga
Samuilova unuka. Oba ova natpi sa č formulacij om istovjetnom omi škom
natpisu kao stariji oblik sintagme koja se ustalila II epitafi l11a na ć ć
iz tame ć kao spona izmedu makedonsko-hrvatsko-bosanskih najranijih
staroslavenski h veza, Miroslavov epitaf II isto vrijeme ukazuje na široki duhovno-
povijesni kontekst u kojem se formirala, a zatim poprimila svoje lI staljene forme
kultura nadgrobnih natpi sa (Palameta, 2003., 100.- 10 I.). Kultura pismenosti zajedno
sa slavenskim bogoslužjem dolazi sjevemim i južnim putem - iz Moravske i
sa sjevera, iz Bugarske i Makedonije s juga - s tim što južnim putem do xn. ć
dolaze glagoljica i ć a od XII. ć samo ć Š ć 2006.', 57.).
LOI
o raširenosti ove formule u srednjovjekovnoj Bosni dovoljno govori to što
se nal azi na epitafima nepoznatih ili malo poznatih osoba ali i na natpisima javnih
č i nos il aca vlasti, slavnih poput č Batala Š ć č je epitaf na
maloj č u njegovom mauzoleju č ovom formulom.
Prvi put ovaj se izraz ć u Rimu 356. godine č ć dolazak nove ere
u š ć natpi sima (Petrie, 1878., 148.). Ova sintagma č je varijacij a
č izraza sit tibi terra levis standardnog u rimsko doba, koji se ponekad
može ć u suvremenom groblju. Formul a ase leži (u č ć
pomjerena je izmedu XVI. i XVIll. ć prema svjetovnoj formuli : U ć na.
Kao materijalni dokumenti č pobožnost i epitafi nisu precizan odraz doktrine
koja u sebi nije bila nedvosmi slena te zato nema puno prij epora u nagadanju što
č ova uvodna formul a s obzirom na č sudbinu tijela u č se
ć vj erovalo (Guthke, 2003. , 327., 336., 340.-341.) . U ovom tipu natpi sa
sa ć komemorativni je motiv pridodan eshatološkom, kao što se to ogleda
u drugim natpisima s uvodnim trinitamim eshatol oškim formulama - \.il ime otca i
sina i svetago duha, Va ime tvoje č trojice - i dodatnim komemorati vnim
dij elom svjetovnog karaktera. Hi storij ska stvarnost izmiruje dva koncepta besmn-
nosti - eshatološki i komemorati vni - koji ni su u cijelosti odijeljeni jedan od drugog.
Time se uspostavlja revalorizacija tradicionalnog kanona morala tako što nova religija
ć u prethodnom kultu ć kojeg č potresa sa svoj im
primarnim eshatološkim preokupacijama) ostavlj a znak na komemorati vnu kulturu
kojaje nedvojbeno njezina vlastita, stvarno č ć proglašenje "nove moralnosti"
(Gut hke, 2003. , 332., 334.). Navedene eshatološke formule ne govore u prilog
spekulaciji da je dualizam prij e nego trinitarizam rukovodio sistem vjerovanja
bosanskog srednj ovjekovnog stanovni štva kako to tvrde pojedini autori ć
2002. ,72.). O tome izravno č i raširenost trinitarnih formula na grobnim
spomeni cima Španjolske i Francuske (Favreau, 1997 .. 165.).
Naprotiv, ukupna sepulkralna epigrafika ć u najmanju ruku ukazuje
najednu š ć doktrinu - doktrinu ć ć Smisao formule ase
leži odgovara latinskim č š ć č depositIls i depositio koja
je zamij enil a rimski izraz sepultus š ć priwemeni karakter pohrane
(usp. Northcote, 1878., 180.), što č daje tij elo povjereno zemlj i na č
do dana ć (Marucchi , 1912 .. 56.). Najvažnija odli ka š ć č
zrcali se u ć smrti kao sna u č ć u koje se nije sumnjalo.
Pripovijest o smil i i ć Lazarovu nudilaje dokaz za to (Rush. 1941.. 12.-1 3.).
Jedan iz ć grupe natpi sa - natpi s Stipka ć - č upravo tu dimen-
ziju, naime da pokojn ikovo tijelo le:i i da ć ć le:{l/i. tj. č Sagledani
II ovom kont ekstu. natpi si na ć prije bi se ukl apali II zapadni nego II
č š ć govor o smrti i razumijevanj u ć Temeljna razli ka
č odatl e šIo jc bi zantski Inotiv ć bi o povezan s predodžbom izbacivanj a
udova iz grobova u kontekstu kozmol oške obnove. tema koja j e izblijediJa na
Zapadu do ranog XIII. ć kada je zamijenj ena predoclžbom o ć kao
povratku iz groba pod budn im okom Kri sta suca (Walker Bynum. 1995 .. 307.).
OI vorcno je pitanje j esLI li ovakve simIIle smrti II okviru pogrebnih ceremonija
LI Bosni č i ć pogrebne pancgiri kc. poznalt'
još u staroj č odakle su ih preuzeli Rimljani . Oni koj i su živote dali za
državu bili su č š ć tak vim govorom od strane govornika kojeg je birala
država. Ovaj j e č vrl o rano preuzelo š ć s naglaskom na dogmatskom
i doktri narnoIll karakteru pogrebnoga govora (Rush, 194 1. , 258 .. 26 1.-262 .. 265.).
namijenjenog ne samo pokojnikovoj rodbini i onima koj i su se brinuli za grob i
prostor oko groba, nego društvu II cij elosti . Bi lo rakvih govora iJi ne. navedeni
natpi si na ć u duhu nekadašnjih rimskih ć snažno refl ektiraju
javnu ulogu pogrebnih ceremonija koj e su za poslj edicu imale ne samo to da
nadahnu ć generaciju pokojni kove porodice na č i vojnu slavu
nego i č svih Rimlj ana u žalost za preminulim. Kao što je pogreb u
Rimu za č imao č dvaju č elemenata republikanskog sistema.
naime ideologije ari stokratske ekskluzivnosti i ari stokratskog pouzdanja u narodnu
podršku (Patterson, 1992., 15.), tako su ovi natpi si o smrti i vjernoj službi č
ideju č lojalnosti vaza I a prema senioru, č i socijalni identitet. a
samim tim i ukupnu č stabilnost društva na jednoj , te ć rodovske
solidarnosti, na drugoj strani , koja ostaje kao trajna obveza prema preminul om.
Oni su nastoj ali nametnuti moralnost i norme ponašanja ć II formiranju
č ideologije (usp. Schmitt, 1994., 171.). Najprije Grci , zatim Rimlj ani , afir-
mirali su ideju nadgrobnog spomeni ka javne č kojaje poprimila č
vrijednost modela, a njegova postojanost tij ekom ć još uvijek je utjecajna
u epigrafiji modeme i suvremene Europe (Peoucci, 1998.,6.-7. , 17.). Velika č
vojna djela bi la su vjerojatno č š ć slavljena djela u pogrebnoj epigrafi ci
č Francuske XVI. i XVII. ć (Ari es, 1981., 226.).
Dostupan uvij ek j II svako vrijeme svima, sam natpi s na ć preuzimao
je ul ogu govornika s porukom č je smisao bio nedvosmislen. Tako je jedan
č sustav samog sebe predstavljao u kategoriji č - "do zgorenja
svijeta", kako to kažu odredbe bosanski h ć povelja - kao što je kroz
uvodnu formulu ase leži iskazana eshatološka dimenzija pokojnikove sudbine.
Tim se putem vrši lo č zemalj skog i nebeskog vremena: kao što na
Nebu vlada j edan Bog, tako kao njegov ć na zemlji , preko mreže
vazaIne lojalnosti , upravlj a jedan vladar - vladar po l11i/OSli Božjoj. Život žrtvovan
na "oltaru" vazaine vj ernosti, č kroz voj ni prestiž pokojnika, zalog
j e traj nosti č sustava personifi ciranog u "gospodaru". Time smrt i žrt va
dobivaju i svoj č i svoj vjerski smi sao u nesekulari ziranoj epohi poput
srednjovjekovne.
Danas bi se rekl o: živol položio na o/lar dOlIlovine. Ovdje do č dolazi
nac ionalizam kao č religij a koja vrši sakralizaciju imanentno hi storijskih
enti teta poput nacij e, države, rase ili klase, tako što je II nacionalnom religija
sekul ari zirana, asekularno j e sakrali zirano (Merdjanova, 2002 .. 73.-75.). To na
odreden č problematiku epitafa ć II period ranog š ć kada je
ponekad bil o teško č je li neki epi taf paganski ili š ć š ć
epigrafska kulturna memorij a izrasla je iz č uvj erenja da ć odlike pre-
minulih živjeti i nastaviti nadahnji vati generacije nakon generacija, uli ipak
č od paganskog kulta ć (Guthke, 2003. , 332., 334.).
103
Životopis (žitije) - na plemenitoj baštini, medu bratijom i rodbinom'
molju vas, Ile Ilastupajte Ila me; i Ile popirajte me llogama .
ć skupinu č natpisi č biografskog karaktera, koji u nekim
č takoder č iz okvira č grobnih formula, č proslav_
ć ukop pokojnika na " plemenitoj baštini " :
t"VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA AMIN. SE LEŽi VIGAN
Š Ć SLUŽi BANU STIPANU. I KRALJU TVRTKU, I
KRALJU DABIŠi , I KRALJICI GRUBI I KRALJA OSTOJU. I U TO
VRIME DOJDE I SVADI SE OSTOJA KRALJ S HERCEGOM I Z
BOSNOM I NA UGRE POJE OSTOJA. TO VRIME MENE VIGNA
DOJDE Č I LEGOH NA SVOM PLEMENITOM POD
Č I MOLJU VAS, NE NASTUPAJTE NA ME' JA SAM
BIL KAKO VI JESTE, VI Ć BITI KAKO JESAM JA."
(Vego, 1962.11. , 13.)
t"A SE LEŽi KNEZ VLADISLAV, ŽUPANA NIKOLE SIN, BANA STIPANA
NETIJAK, LEŽi NA SVOJ ZEMLJI NA PLEMENITO, A PISA Č
(Vego, 1962.11.,43.)
"I SE LEŽi STIPKO Ć BOŽE, DAVNO TI SAM LEGAO
I VELE TI MI JE LEŽATI." (Vego, 1964.111. , 39.)
t"V DNI GOSPODINA VOJEVODE SANDALJA A SEJ LEŽi KNEZ
POKRAJAC Ć BRATIJO I VLASTELE, JA POKRAJAC
GOSPODINU MOMU SLUGA, ŠTO MOGOH V PRAVDI TOLIKO
HOTIH. U MOM DOMI BOG MI PODILI , JA MOGAH GOSPODINA
MOGA I DRUGA MOGA U Č PRIJETI. I U TOM MOM
DOBRI Đ SMRT, U VREME ŽiVOTA DOM MOJ OŽALOSTIW
(Vego, 1964.111. ,61.)
t "A SE LEŽi GOSPOJA GOJISAVA, Ć JURIJA Š Ć A Ć
VOJEVODE Č A PRISTA U Ć KAZNACA SANKA I ŽUPANA
BILIJAKA S Č I PRIJA SVOJU VIRU I ViŠNJU SLAVU:'
(Vego, 1964.1111. ,45.)
"A SE LEŽi HRELJA Ć MNOGE ZEMLJE OBIDJOH I
DOMA DOJDOH. Č POSTAH I NA SVOJI BAŠTINI LEGOH."'
(Vego, 1970.11 V. 13.)
r'A SE LEŽi Č KNEZA STIPKA Č Ć SIN NA SVOJOJ
ZEMLJI NA PLEMENITOJ . DRUŽi NO. ŽALITE ME' MLAD SI SEGA SVITA
OTIDOH, A J EDAN BIH U MAJKE. A SE PISA UGARAK:'
Vego, 1970.11 V, 13.)
l "V .. \ IMI ', ll'n ' A I SINt\ I SVI '.'!'{\(;() IH III A AMI N, SI ', 1,1') .1
II A 1'1\ , NI\ SV().II '..I1 /. I ',MI..II NI\ I'I ,I ', MI ', NIT(J.I , MII.I)STIH)
1I0/ ,I.I0M I SI.AVN()(;A (;()SPOlllNI\ K Rt\ I..Ii\
NA SI ', I'OIHlI ,111. NA ML ilAN
IlO.lll1:. SI 1111.1(; POSTAVI (;OSPO.IA VI IKI\vA S MO.lIMII)OIlRIM,
I 1,IV11 MI VIRNOSl.l l'i ,ASl ', 1 MRTVI I l'i7Il.!I V .. ,'7, 1
"V IMHln ' A I SINA I SVI '.'!'O(;A I II 111 .. \ AMI 'N SI ' .. II ', KAMI RAl JO.ll( 'L
1I11.1(i\, Mll.OSTl.Il l lIOi .l.lOM I S l'OMO(,1.I1 1 ROI) A MO(;A 1/ ,IIlAII
MN()(;O ('i\SNI I (;ROI1NI('l 1 I POSTAVili KMvll N .. \ (;J{OIlNI('I
MO.lIJIII I(;OTOVIII SI VIl'NIIlOM /.1\ '/. 1 VOTA SVO.IH; ,\ ,
110(' 1': (iOSPOI)IN 1I0(i ,SLIIIII)I{lI(i1
1
MO.ll ',MI I, MOI..lI I IIRATI.II I I
STRINI ', I NI ',VISTI ' .. PRISTlII'MTI ' I '/.i\I.I'I'I ', MI ', I NI ' l'OPIRA.lTI ', MI ':
N()(;M1A .II ',RL ( LTL VI IliTI .II ':SI\ M .lA, 1\.1;\ Nl l'l l IliTI
VI. A SI ', PISt\ KI I KI II. AMOVI( ' ,"
1'i70.!1\!., 'J7.)
l l/i lllajul' 1 lIuh/ ir SH' r:II.1i"l'Ulk't:lijillla. \l\'i llalpi si lldra/.:l vaju pnllllj L' IIU
II rUll l' ral'1loj l' pi graliji klija Sl' Pll \' l'l' lll l' lh1 j:l\'lja lijd.lllll :\IY. stnljl' ( :I i
u\' ijd, II Xv. S!llljl'{' U. O\' dj l' su sahrani sr ; formalni t'k-llll'l lli liln:IIUrL':
hi I.k ška II id\.' lll il l' llI . apl'! prn!a/ l'I,.\: llll1 sl raHCU. jlllhll / n;l fnn HUla. ["l'h Iri l' " ira,,' i I ak
i ukljUl'l' llj l' I'ndhilll' . ()Yi Ck' lll l' llli 1I \.'ijl.' lnsti 1.\ - hili r:lI\'ijl'lli tijd'lll\\ \\11. i
XVII. Sh1Ij l'(:I. Puklljni" illa/l' I:l hlj n ' 1 :1 ]10SI11r111\Il11 sl:1\'11111 I-.nju su lIHI Ijlldi
li S" r;lI i I i It l \Tijl' lIll' I,i yol tl I a ", l da epi I; Ir Ilnsl aje .i a Y l II l S yjl' dlll'; "' sl Y\l . Tu
jl' USptl .... I;I\'lj l'lI l1l edustlhlli IldlH1S i/ 111edu osjc,:aja 1; 1 obil elj (nldhillu ) i lel.k 1;\
prndufl'lIjl'llI ć 'ldll\lSI\Olljill\l\"" pros!a\' ljallja. Nal-.\lllllSlup;ulja ;\lhlllilll1l\lSli
prl'd i III i hiogrtl ['s" i III sad" .i'-' epi I tl r posl ao obi Il'Ij s" i. S \ ·tI "tl ,ld, l\' i 11 r;lI:1 hi la
JI..' ja I-. \l du!!;! i lIil-.ad 1I l' ijcl\lsli nij l' 1,;lIIJijellilti rtll1ij ,,-, pra"se I l .. 222 ..
22--1 .. 2.Hl. Naj holje sl'lp vi di II sp\lrnk li sl'l'pila!"i I-.tlSl1\ H! srednje!.! \' ije":! s 11:11 -
pi silllal1;l sl:dilll illll l' ''" VI. i \\. sllllj L'l:a koji \hllltl vli :;j u iSle' lI"UP \I
hli li lli I11l1 l·l' lIil-.a i SVl'ltll'" I .. .\J. ).' , .
, Na !lViIII Sl' i hl"lljl1il1l drtl ).! illl Cpil;l!"illl:! Ih1sij :lllilll il lll l' dll Nl' llIn:! i
('illuk:l. prl'ktll\.ollj il';\ do isl\ll' l1c Htl Sll l' (i dali'-' prcl-.Il i)rille) SII Srl'l'\I Sillltl 1! IIIC:
1/(/ .'Tf/fII IIII'II/o/ilolll : IIII lili sr/lifli /111 .\'(/11/ . (ha
nat.p.isa pruta il1rol'll1al' ije II 1L' l1llji šlI11l1lll'lSjl'dll . tl illltllljlll-.;ll: slalll Slhlll1 Sill 1hll\1I
ohl1.1,,-,I.l' 1\11I1I vlaslli"ovilll !! roilolll i stCl;""1l1 ";111 \, idlji\'i1l1 I lIa"\1I1II1:ld c. l'\lh"lll.
šIo da II ni su sallHl "hil'lIi l' pil,,!"i spl'l' lri('lIi dll I-. 1I'-1I\l' 1I1 i II
pkllllL'kOIlI pravu na ll' lnljtl II I-.nj\lj pOl' i\':Ijll Ilj cI illi \'I:l sll ki . Tillll'
odllos iIIIIedIl \' 1:l sniktl ll' llllj l' i slllrli : " \·jf..'l- l1ih" ":ll q!lll'i,ia
kOIL' Ile IJod!!I" I '1 1'1"'11 " . ' 1' k . ... . ".'
'. ..... . l.lll11. o po ' uzuJu pl"llll.l "-' n d Vil.1 II l' pllal:l II lshll-Ill' Ih'Slll'
da pokojnik k >.i nn ludoj 1l'lIllji pn'i .if..' n:ltpi s UnijI:.'
I vrliol <'vlc' III 'J'I""'lk' k I ' J ' k k .. I " " '
. '. • . , ,' ,I Ol " VOrtll ' n '°.11 l'"I ///I ;:.('111(,1 111 : . .1;. pak Ila slUPU
š kod lukoder lin ;:.n"Ui, s "f..' l1ol:lI'OIlI U' sll'l<k\ll1l
IOl'l1wlill'ijL' pripadujll srednjov.kkovlloj pmvlloj
Vrclllli'. kOJeg su prclI/,clL' i uvrštL'lIl' II IlHlpi sl' Ila 11 u pmvilll ih
dokumenti kojitnu sc rcgulil'llju zemljišni odnosi iZl'luimu: clasmo i m II I)O,vliu,,"
II plemenito. dajes! : ll plemenito \'iku vikamo. Slavenski tennin za zemljišni posjed
/Ja,\'til1o odgovara latinskom izrazu hereditas ili patrimollium, a kao takav se
č u Bosni i u razdoblju turske vlast i (Pal ameta, 2003., 102.-103.).
Medu ovim natpi sima koji ostavljaju upozorenj e i utj ehu ž š ć rodbini
posebnu pažnju č epitaf Vi gnja š ć kao " najranija književna cjelina
humani zma na tlu Hercegovine", Vignj ev natpis, naime, II duhu renesanse II sebi
pomil1lj e i ostv<Ullje ravnotežu izmedu sakralnog i profanog, duhovnog i tjelesnog.
izmedu starog i novog, č i suvremenog, on č novog duha prikazuje
podjednako i kao č akcije i č kontemplacije. OVdje je, osim toga.
uspostavljen odnos izmedu ć tijeka povij esti personificirane II likovima
bosanskih vladara i osobne sudbine poj edinca č s č tj . sa
ć Dok pojedini medu natpi sima zrcale staro proklet stvo koje je u srednj em
vijeku ležalo na indi viduali zmu, Vi ganj bez ikakvih skrupula č svoje vrijednosti
i vrline ć natpi s na č j ednom dijelu nadgrobnog spomenika.
Upotrebom oblika) a naglašenaje indi vidualnost. a zamjenom singulara s pl uralom
č je formi dano novo č lice. U epitafu Vignja š ć
odražava se puna pokojnikova svij est o sebi kao indi vidui. o vremenu u kom živi.
dok je potpuno š č ona lažna skromnost č za srednjovjekovno
ć č života i nj egove sudbine nakon smrti ć 200-L
130.- 134.). Po ovoj svojoj dimenziji Vignjevuj e epitafu č natpis gosta Mil utina
Crni""nina koj i u jednakoj mjeri slavi i sakralnu i profanu stranu života. Ova se
kombinacija sakralnog i profanog ć tek u 14 natpi sa ć 200-1 ..
129.). što prij e svega govori o č srednj ovjekomoj narav·i bosanskih i
hUl11 skih epitafa. ali i o prodoru novog č s\"j etonazoro. II č
promiš ljanja č pitanja života i smrti . Ti natpi si sadrže osnov' nu razl iku
izmedu crkveni h nekrol ogija i č duha zapi sa o smrti no\"og
č staleža koji se na europskoj povijesnoj sceni javlja u XIII. ć
ć proti I novih birokrat ski ustroj enih kraljevstav'a i nove aristokracije
kulture i vjere koja upravlja državom i no\'cem. Dok je o\·a no\'a \"rsta
smj eštena u kontekst u koj emu vrši S\·oju memolijalnu funkciju. nekrolozi to
autonomno. dok su prvi u odnosu s \-remenOIll , drugi su II odnosu s liturgijom,
konat' no prvi su pi sani narodnim jezikolll ć fonllule narodne ž
koj e n<krolozi pi sani na latinskom prirodno zapost adjaju lusp. Petmcci. 1998 .. 64. 1.
Koliko O\·a vrsta natpisa ide ukorak s \Tenk'nom kazuje i ć podatak:
gotO\"l) ranij e vizije zagrobnog ži \"l)ta potanko na\ ·ode duše prema spolu i rdigij -
skum polo2aju. dok bilo \Tln main ni su spominj ale prelate ili
kao pO!'ieOllll grupu. la yi/ije X 111. i XlV. bil o j e mnogo \"ažnijt' istaknuti
i .... rods!H) B\, lluJll . 199.5 ..
S olvinll11 na nnnne II s\·emu sklone š
u H)jniL' ki ust ro,kllom od pose-bilog su intere-sa th·a natpi sa koji spl
'
l1l iJ1ju
ž i njihll\"(, II sluL'aj u grooni natpis lt' lle- uz l'ije' St'
pridodaje- Ill ui a. u drugol11(' to Illui uz L' ij e.' se im(',
podi zlI spomenik. Iljego\'a le-Ila. O\"a bn;('I/(/ IUfIIO.,·!lJ/"c1 slt:'l.;aka relkklir:1
od dll hll\"llllSti ć natpisa Ptl S\ ć 11·1t.'I1l11riji I11UL:I i
L'ak i II :-'ll1rt i. f..llja L'i ni ilt":l/ill) š
l
l) ' 7 ( 7 I C·· I . .. . . . , . , ,'n nll .
1
--t .• ) ,- ., t a:-. u I 7 1\ I I III rt \ l ... m:lirali da ,ic.' l)lll) šttl -", ':1 11..1 11..:\11
kazati bilo od uni verzalnog interesa i da njihove porukc zato trcha uputiti \vima
(Samell as. 2002., 123. ). Epit af je .Ij ellle "iowa/ije (Guthkc, 20rJ3., 143.).
U srcdi štu biografijc pokojnikovo je imc - da kroz imc ć
vlastiti identitet. Komemoracija imena II liturgij i, njihovo č unekrolozlma
i mCll10rijalnim knjigama i ć na djela prošlih generacija ć je
mrt vima da žive II društvu živih. Izgovaranj e imena mnvi h bilo j e od pukog
ć - to je bilo sredstvo kojim se mrt ve č pri sutnima. Imena \ u bila
oblik nematerijalnog naslj eda (Geary, 1994. ,87.-88.).
Ovoj grupi natpi sa pripada spomenuti epitaf gosta Milutina - lapidarni
životopis jednog od dostojanstvenika Crkve bosanske - i itije - iza kojeg se nazire
j edan č životni pUL ispunj en diplomatskim i intelektualnim aktivnostima.
iz kojeg izranjaju njegova osobna životna č uvjerenja, moralne odrednice, [ko
zna što još. jer gost Milutin za sebe kaže daje sve vidio. To sve moglo j e č
život ni put č gosta Radina koji je č ostavio golemo bogatst vo
svojoj rodbini odredivši jedan dio za govorenje mi sa u č crkvama za
spas duše, moglo je č uzbudljivu č o blagu što ga je stekao i zbog kojeg
je poginuo Juraj ć iz č ć nad Neretvom kod Mostara, moglo je č
pogibiju i osvetu, ljubav i mržnju, stradanje i nenadanu smrt - sve ono što je
život nenajavlj eno donosio i odnosio.
Titulacije isklesane uz imena pokojnika č č društveni,
crkveni , č ili neki drugi status kao što je knez, vitez, veliki vojvoda bosanski.
dobri, dobri junak, gost, krst jan in, dijak, č č i zanimanje zlatar. To je takoder
i sintagma sluga svom gospodinu tamo gdj e se spominju baština i plemenito.
odnosno virna služba, č ć osobe visoko rangirane na hijerarhij skoj
društvenoj lj estvici, od krupnoga pl emstva i crkvenih dostojanstvenika do malih
zemljoposjednika u vojnoj službi (Palameta, 2003. , 105.- 106.).
Jedna od naj snažnijih sekvenci sadržanih u ovoj grupi epitafa ona je u
kojoj pokojnik moli i upozorava, ponekad proklinj e, da ga se ne č i ne gazi
nogama, tj. da se ne skrnavi njegov grob odnosno kostur. ć u obzir niz
razloga psihološke i religij ske naravi, nužno je istaknut i da se ovdje radi o staroj
tradiciji koj a korij eni u pogrebnoj praksi kasne antike j ranog srednjeg vij eka.
č primjer pružaju č š ć epitati iz Salone i Zadra koji sadrže
zapreke sahranjivanja u grobove pravog vlasnika postavljanjem prepreke II vidu
visoke cijene koja bi se ć č u crkvi uz koju se ili u koj oj se nalazio
pokojnikov grob ili sarkofag. Kao dio tadašnjih natpi sa i zapi sa, povelja i ugovora.
zakletve su refleks ć odnosa prema j eziku i tradi ciji . Neka bude proklet
Ocem i Sinom i Duhom Svetim tko bi god l u sahranio nekog s(mnca _ sadržaj
ranog š ć grobnog natpi sa iz Takare (Palameta. 2003 .. 106.- 107.).
. Važnu stavku biografije, toliko č da je na ć uz pokojnikovo
Ilne ukl esana.za č predstavlja informacija o tome da je on za živola
put?vao.: da Je vidio svijeta kako se to kaže - i. kako se č na ć Hrelje.
da Je oblSao (proputovao) mnoge zemlj e te da se vratio na svoju postojbinu. ili
na ć Vlatka ć č natpi s takoder naglašava to da je pokojnik obišao
zemlj e a da Je pogll1ll 0 u svom č Dobro poznat II svome vremenu
1 prostoru, ć i samosvojan. suvremenik i podložnik kneza Pavla ć
Vlatko ć putovao jc iz Bosne preko Dubrovnika. gdje se spominje njegov
107
službeni č i odlazak ladom koju su mu na raspolaganj e stavili č
(Truhelka, 199 1.a, 785). Ova obavij est, č svjetovnog karaktera, podizala '
društvem ugled pokojnika u č suvremenika i zato nije č našla mJ'e Jte
d
, . . I' s o
u sa rzaJ u epna ·a na grobnim spomeni cima.
Ime pokojnika - ime č
ć grupa natpi sa sadrži standardizirane informacije - pokojnikovo
ime, u nekim č i ime č koji č odnosno pravi bilig:
t "A SE LEŽi STIPAN Č (Vego, 1970.l1Y., 19.)
t"VA IME BOŽIJE A SE [KAMI] GOSPOJE STANE."
(Vego, 1964.1111. , 47.)
"A SE LEŽi TVRTKO VUKAC. A SI BIUG Č UNUK MU IVANKO
I PISA." (Vego, 1964.1111 .,63.)
"SAJ KAMI OSTOJI N, I OVO PRAVI RADOJ E. O, DA JE PROST."
(Vego, 1964.1111. ,47.)
"VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA A SE LEŽi RADOMIR Ć
NA SVOJEJI ZEMLJI PLEMENITOJ." (Vego, I 970.l1Y. . 49.)
Arhaj ska ć ovih tekstova svedenih uglavnom na esencijalni minimum
- na ime pokojnika - snažno asocira na š ć natpi se ć
mj estom: imenom pokojnika. Svoje uzore oni imaj u još iz vremena slare č
kada su manj e ili više natpisi č ime pokojnika, okol nosti nj egove smrti le
ime osobe odgovorne za bri gu o grobu (Petrucci, 1998 .. 7 .. 25.). Njihova ć
ć na osobe dobro poznate u lokal noj zajednici . tako da i namj ena natpisa
odgovara nastojanj u da se ć na njih održi prve nstveno u najužem krugu
rodaka, prijatelj a i poznanika. Ova vrsta epitafa raši renaj e na Zapadu s ponovnim
ć epigrafij e u XI. st. Jedan takav primjer nalazi se na ponovno upotrijcbljcnoll1
č sarkofagu redovnika Arduina crkve sv. Viktora II Marseillesu: Hic reqlfi-
escil art/ujnu.\' 11I00wchllS (Aries. 1985 .. 40.). Grobni spomeni ci s ovakvi m jedno:-.-
tavnim natpi som postali SU II XVIII. ć ć brojni na Zapadu. najmanje
II gradovi ma. gdj e SlI zanatlije - srednja kl asa (og razdoblja - nastojali č
svoj idcnlit clnakon smrli (Aries. 1974 .. 49.).
Sublimiranje životnih iskustava
Moralna i pouka II funkcij i objašnjenj a smrli i zagrohnog 7ivolil
č okosnit.:u ć grupe natpi sa:
"A SIJ E VELI MILAT Č Ć Ć SLUŽiH. TEM POKOJEN Bill"
(Vego. 1')64.1111. .47.)
"SE LEŽi IVAN NA SVOJEJI ZEMLJI. BRATIJA I DRUŽiNO, ŽALITE
ME. JA SAM BIL JAKO. VI Ć BITI KO I JA. SE PI SA Č
(Vego, 1970.lIV. I 1. )
(t"A SE OVOJ) KAMENIJ E Č RADOVAN S MILIM [BRATOM] S
KRSTIJANINOM S RADAŠiNOM [ZA Ž] IVOTA NA SE."
(Vego, 1970.lIV, 15.)
t"VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEŽi VOJEVODA
MIOTOŠ SA SVOJIM SINOM STIPKOM SVOMU GOSPODINU
VLATKU Đ Ć KON NOGU KOJI MU POSLUŽi ŽiVU A
MRTVA POBILIŽi BOŽIJOM Ć I KNEZA PAVLA MILOSTlO.
A I SEJ KOPAJTE NA PLEMENITOM' I PRAVI VOJVODA MIOTOŠ:
' l MNOGO NA ZEMLJI BI (UBIJ ENO) A JA NI OT (JEDNE), I NIKOR
OT MOJE RUKE NE BI MRTAV NE [HTE]H GA UBIT[I]'."
(Vego, I 970.lIV, 31. )
"SIE LEŽI MIHOIO Č Ć PRAVE VIRE RIMSKE KOI
Č Ć Š I BOGU SE MOLJAŠE I DOBRO KNJIGU
ZNAŠE. DAJ MU BOŽE DUŠi DA BUDE SPASEN" (Bobaš, 1985. , 105.)
lako lapidarni , S osnovnim podacima o imenu pokoj nika. lokaciji na kojoj
j e pokopan ili nj egovoj bli žoj rodbini. medu natpi sima ima č broj onih
koji su izraz najdublji h osobnih emocija izazvanih nekim č dogadajem.
ili. jednostavno. spoznajom o neminovnosti smrti i č s drugim oblikom
življenj a II koji se č lllnogo polagalo (Dizdar. 1990 .. 24.). U trenutku kada se u
okviru strategij e zagrobnog života pravila ovozemaljska rekapitulacija. smt1 je kao
tema č š ć pri sutna II mi slima č na kamenu: ILI se sublimiraju
životna iskustva, tu se lamentira nad š ć svega štoj e vezano za materij alni
oblik ljudskog postojanj a. Natpi si vojvode Miotoša i Mihovila č ć retlekti -
raju predodžbu spasenja kroz dobra dj ela. a č su jednom š ć
epitafu iz Armenije što govori o č koji jc dobro. nikog nije
povrij edio i nikog uvrij edio" (Guthkc. 2003 .. 334. -JJ5.). Oni su formulirani II
duhu UfIIUec:a ulIlimIlja - rasprave nastal e II XV st. koja se II č i slici bavi
'; tchnikorn" primj erellog š ć umiranja. Knjiga j c U1llnožena II tisw .. \'
primj eraka i nj ezine su ilustracij e č hile ii'.!ožcll c na zidovima kll L; a (Ball.
1995. , 57.).
Ova vrsta teološke refl eksij e (l smrti nenadano zabljesne iz dubrov<ll'kih
i bosansko-hulTI skih ć povelja koje govore () ". o ",'e1iJ.:mll
vIlIdiki ClI rtI gmpodu BoglIlIll.vem!slI.w/ Hris/u ". () "('arti lIehesllolfI ". o "S/(I\'{IOIII
Bogu, C(lru lIehe,"II01I1", Najbli ži duhu rezignacij e !lad ll1alt,) rij alni;n svijetom koji
emaniraju pojedini tekstovi sa ć potpuni pandan ve likoj biblij skoj mi sli -
"Sjeli se {O\:;ei'e da ,"i prali, i da (:e,v se /1 pmlllJl'e/ l'orili" _ iskaz jc Dražes[ava,
dijaka bana Tvrtka I. ć koj i 011, bez ikakve stvarne veze sa sadržajem
banove pove lj e izdane č l , VI. 1367 .. Ullosi II tekst: uA Sl ) pi.w
Dražes/av dU(/k s)J(}i olll /'lIkoIII 1I/(//okori.\'lll()lll. rodol/l Boil ', :'('111/0 mi (' mali. cl
109
č e gmb, or zelllle eSIllO, i u zemlu unidemo .. (Miklosich, 1858" 176"
242.,257.: _94 .. 309 .. 322.). Kad bl se umjesto a se pisa stavilo a se leži crel
bl se mogla prenijeli na ć ponovno ć na
vezu Izmedu č tekstova i epitafa. Neke formule u natpi sima ' k
č č i srednjovjekovnim talijanskim formulama na grobnim o
• d ' .. ma,
sto o razava utjecaj zapadne kulture kako u materijalnoj tako i u duhovnoj sferi
(Benac, 195 1. , 71.-72.).
Takav je natpi s na ć gosta Mišljena koji se č starozavjetnome
ocu Abrahamu, kao što su to od IV. st. č š ć u č akl amacij ama na
nadgrobnim spomenicima č ć 1961 ., II .). On č u Abrahamovom krilu
- kako glas i jedan š ć natpi s - č to da, za razliku od paganski h
ć ovdje prevladava ton povjerenja i vedrine koji rezultira iz sigurnosti
u ć tij ela i osobne besmrtnosti, ton koji revoluci onira stav ljudi prema
smrti (Guthke, 2003., 323.). Jedan medu njima, epitaf Vignja š ć - "Ja sam
bil kako vi jeste. vi ć biti kako jesam ja" - samo je prijevod raširene sentencije
kojuje veliki Masaccio iznad nasl ikanog kostura na sli ci Ul Trinira 1427. ispisao
poviše groba fjorentinskog ć u crkvi Santa Maria Novella u Firenzi: Bijah alla
što "i jesre. a 0 110 što ja jesalll I'i ć biri. Ova formul acija č je na grobovima
važnih crkvenih osoba dilj em Zapada nekoliko ć prije nego je dospjela u
epitafe na ć Uz savršenu č č nj ezina rasporedenoSl
na epitafima srednje Bosne. Podrinja i Hercego\' ine č prepoznatlji \'om
st il skom odredni com jednoga uni,"e rzalnoga go'"ora o smni II njego\"oj lokalnoj
iz\' edbi (Palameta. 2003 .. 11-1- 115. 1.
0" 0 je smjeH sni podsjetnik na našu moralnost i apel da i i,'ot ii" imo s
mi šlju na s mrt : upo:naj sebe. č umirmi. Uni,"erzalnost Q'"e poruke ne
č i geografske granice. Pored brojnih drugih nalazimo je na grobu
Williama Chichelea. šelifa i gradskog ć Londona i nj ego"e supruge Beauice
(7 1-125. ). sahranj e nih u crhi II Northamptonshireu: Tah'i kah'i SIe ,·i. Illi SlilO
hili. lakd kakd smo mi. d ('ere bili. O\'aj src:>dnjoYjc:>ko\'ni me11lemo mori sa s\oJom
č opomenom - :alO se pripremi da Ille slijedi.{ - preži\"jet Ć :\e do
kasnog X IX. ć uz jasnu prenošenj;} naglaska s
kOlllellloratiY1lll s\Thu nadgrobnog natpisa, :\ 3 :,-;1mom koncu Ill.
jadja Se natpis kao č negaL'ija src:>dnjo\jeko\'ne usmjerenosti : Sl, I
'hi o 11I'ije dohro jf' pn:lIllfo s/ojediIllCl. sam sat/ll nUl' bn.r,;,
O\'aky,'l pl'l)H)karh'nost be' z sumnje' ,k :\ ajkJ.snijt" do 5.101.1.:"(':1 hUllh
l
r
. . .. ' . . I'J "I' " '0 r"<iren u "",biJu .
.it: kap m:lIllkstaL'lp :-c' I n.l) uk,nk Jell. zJ.
p
r3\, ,- ' .,
:"JI..' ''- i n;ltpisi \:\: . :-tl,lkl.;:1 namJe nh' su hl zarlll Pl'PU( grl")hll('=
gl ull ll.'i.\ J pana tl \ k llll'l'ijailll'lll parku \\ - .. ".1
lGlIlhh'. 2tl03 .. 13 ... ; .;6,-.;39" ."...J....J. .-."...J.t' .l. 0\ ;lk\.l \ r:-U I11J .... rl 1:1 nh =-
II \ rikJl1l..' Pl'i;I\I..' ,lI..'l;;ILt. . ' k Tll '"
, Dctalj'niji 1I\ id .. , l'\ 1..' \ 1",1(' d(\.btl1l' :- li,ku II 1('\1;';
.. " I . , P I" rr 't Illll'I ';' I kl
l
llln .. J.l .. z- r-
'l'il ' llim;1. lllcdll 1111 1ll:1 I l' lll l :-.1 ,lC .... 1".1, ll\ ;; \.. ;; l, • . ' , . '1"
l " . . ' lJ " "" (\...J, ',\1 ... ,1 ::-\ 1 .. ,.
1IIil', . .':lil' na i CPIUIl' t \ I b.· .. - . . , -,
. ' . . I ' . I I . ., II 'Il U ... lh' r" \ .. .
l':-.l .. II \I CI,t , l ,_ • • ,
I
, ," 'I" " l..r:11 li \ l't.L il' l.. n.II'U:"U ,\ lJ Cll...h' :-1\' .ll' l l1 :-.11
l
ll 11.1 "=- .1 .... . lrJ
l II ''' .. . . . . , ... fll rr""" .... ·
, Il
·", ... l..i. \")l)(, ... '-l' . ). rl! I'lhl.lJC J-"Ih' Lll..,' ::- 1.:- llf1h
l
::-l ,111
I 1'. 111.11\
odgovor. kako slIlrt i sirah od !-. tllrl i poprilllaju razi č lc fi )/"Inc II č jill vrcmcni rna
i društvima. kako odluka da sc Sl' prot.\ 1 avi I.ahlijcva j/hora. kako
smrt pri siljava lla uspostavljalIje skale vrij cdl1o:-0 1i . kako č promjenu
(lupI'. 1997 .. 1.).
Kao svojevrstan vjerski dokument. nat pi si Č iZfal.avaju pri.\ an odno ...
pokojni ka i zemlj e u je pokopan. č ć tako o osnovnom poimanju bogat-
stva VCZ<l nOlllll srednjovj ekovnoj epohi za zemlji šni posjed kao ... talll. ... ni
ali ć i rencksijc paganskog susta va vrijednosti. s nj egovim ć
zcmlje kao plodne majke i roditelji cc. Odnos pokojnika i I.emlj e u koju jc " ,hranjen
imao je i svoje dublje č jcr jc bio č !\<J č izbora mj e"' la
pogreba. Zemlja i društ ve ni položaj bili s u tij es no povezani tc j e I.a\o bilo
prirodno nast ojati imati grob II svojoj vlas titoj ze mlji i tu č na č
ć ( Boase. 1'172 .. 11 3.) . Mj esto ukopa u zemlji rodenja predstavljalo j e
važan detalj pokojnikovc biogralij c. Posebno tij ekom kri žarskih ratova. kada j e
sml1 nastupala daleko od pokojnikova č uSlalio se u Europi č prenošenja
kostiju u zcmlju podrijetla odredcne osobe za š ć pokop (Ball. 1995 .. 56.).
Pogrebna praksa bosanskog srednj ovjekov lj a. posebno raspored nekropola na
"plemenitim baštinama'", u svemu sl ij edi ovaj rasprosIranj e ni č koji č
pri san odnos pokojnika i zcmlje u ko joj nalazi č pokoj .
Iz nekih se epitafa razaznaju dva odnosa prema mrtvima: pagans ki i
š ć Dok su pagani mo lili mrt vima da bi sc zaštitio život. š ć su naproti v
naj više molili za mrtve. Ono što jc II paganskOIll svij etu bio sustav ('asti koji
č ć u š ć je pretvoreno u ugovorni odnos izmedu živi h i mrl vih
zasnovan na č objašnjivoIll pojmu š ć vreme na (koji je kulmini -
rao u ć ć mrtvih na Poslj ednj c m sudu) , nasuprot ne mjerlji vo m.
č karakteru paganskog vremena (Binski. 1996 .. 24.). Pagansku komponentu
epitafa. izmedu ostaloga. snaž no zrca li kletva kao č š ć zapravo jedin i. oblik
(samo)obn.lJle nadgrobnog spome nika ć 2004 .. 2:12,). Epitafi su bili
istaknuti najavniml11jestima č svi ma da ih vide i č U takvim su
okolnostima naglašeni mir i č pOkojnika (Hand ley. 2003 .. 8.). ZalO su od
ranih vremena epitafa prij etnje ili kll!tvl! protiv onih koji bi mogli otvoriti i oštetiti
grob predstavljal e č crtu kasnih paganskih i ranokršl: ansk ih natpisa.
č razlika izmedu paga nsk ih i š ć primjera iz Atc.::nc š ć
sk()g ral.(h)blja leži u č da najviše od ovih prvih I.a prc.::kršit l! lj c Il:lllll'l:l' glllhc.
dok kasniji ć ins ist iraju na drug im kaznama (Creaghan- Rauhit sL'hellk.
1947., 9. - I O.). Rimska pravna d()k tri na lI spostav i la j c izravIlu ve/.LI il,ll1cdu gnlba
i nadgrobnog natpi sa tako što jc š ć natpisa smatrano osk\,nllll:clll groba.
Povezani s rc li g ijom grobovi i prostor oko nj ih s matrani su nepo\' redi vim. a nad-
grobni Sll natpi si takoder sudjelovali II toj pri znatoj svetosti. Pr;I\' 110
nada u č i ncpovredi vo. ... t predstavljali Slllle salllo osiguranje
tijela JX>lo7.enog u grob, nego su lak(ldcr č jalmaVl) da ć imc
me morija, njegova osobnost II svim č č pri v:1tnil1l
. . k '. .. K I .. ,' . 1 . l" I" ,x" "J'CIll IlnšWVmUi.1
ostati neo mjena lijekom vremena. u t memorije pOVl Z.1I s .1\. , . . t'. . • .
v " • '''t k '' "t " k ' ' l " ll) vl'slOll1 bCSl1111110
stl
oCll ovanl111 II opstanku Ilne na antu.: ' \.IC uw.lt..: s l1ld I. .
(Pclrucci. 19'18 .. 18. - 19.).
t t t
Sve ove komponente kulta posmrtne memorije, nadahnute š ć
govorom o smrti, rellektiraju natpisi sa ć dodatno osnaženi centralnim
š ć si mbolom - znakom križa. Jedan od "zaštitnih" znakova kako groba
tako i epitafa znak je križa uklesan na samome č ili na kraju natpisa, ali
j e tekst mogao biti postavlj en i oko središnjeg, velikog križa. Može se vjerovati
daje znak križa na epitafu svima govorio što to č (Handley, 2003., II. ). Znak
kri ža na ć uklesan je ispred natpi sa, iako ne uvijek. Da sam križ i nije ob-
vezno morao govoriti o vjerskoj pripadnosti pokojnika govori izostanak ovoga
znaka na natpisima gosta Milutina i gosta Mišljena, kao i Mihovila č ć
- pripadnika dviju suprotstavljenih crkvenih organizacija: Crkve bosanske i
č crkvc.
Kad se sve ovo zna, postaje razumljivo zašto 108 izmedu nešto manje od
300 natpi sa s grobnih s pomenika, koli ko ih je svojedobno sabrao i objavio Vego,
nosi uklesan znak kri ža (Vego, 1962.11; 1964.111 .1111 ; I 974.1IY. ), istovjetno č
kako je taj znak klesan na epi tatima č i č primorskih crkava i
samostana, u kratkim natpi sima na novcu, nakitu i č kako se to ustalilo
di ljem tadašnjeg š ć svij eta gdje je č kri žem na č natpisa
vršilo ulogu č abrevijacije zazivanja imena Božjeg ili zazivanja sv. Trojstva.
U nekim je natpisima na ć uz č invokaciju upi san i ovaj tekstualni
obli k: \tl ime Tvoje. č Trojice; \tl ime Bolje; Va ime Boga; lkl ime Boga, elim
nebeskoga i milosnoga; Va ime Boga i sveIOg Ivana (Palameta. 2003.,99.-100')0
Raširenost ovih i č formulacija ukazuj e na neke ustaljene elemenle
kori štene u epitatima, na njihov č obrazac iz književnih i crkvenoslavenskih
obli ka. Struktura epitafa, s druge st rane. takva je da su u odnosu na obimnije
kodekse dublji i prisniji , da su uronjeni u mati cu svakodnevnog života, što č
da snažnije reflektiraju narodni govor i dijalekatske osobenosti svoga vremena
Š ć 2007., II I. , 11 4.).
Tamo gdje j e postojao, znak kri ža nij e obvezno morao stajat i na č
teksta, uz ime pokojnika, nego je mogao biti uklesan samo uz ime č kako
pokazuje ć epitaf:
"A SE LEŽE BOGAVAC I TARAH Č S JAME.
'1' A SE Č Č MOLJU SE. BOŽE. POMILUJ ME MILOSTI TVOJE'"
(Vego, 1964.111.. 19.)
Sam postupak unošenja znaka kri ža uz epitafc ne č neku pravi lnost jer
negdj e dola/.i s;ulloslalno, negdj e lI Z vjerske formule. nellla ga uz cpiture visokih
dostojanstvenika Crkve hosanske niti uz epi taf Mihovila č ć "'-(/l 'e 1'in'
rifl/skl'. nerL',dovito sc koristi uz formulu ({Sl' le: i i.I č sc ć na epitalill1a
:I.upana. knc/.ova i vojvoda. U svelllu tOlll e Ile nazire se nikakav razrade II
posebno s ohzirom na eminentno š ć č ć kan spomenika i
koji ga j e svojim sadr:l,ajelll. opl:crašircnim formulama i strukturom II
prati o. Kazano č diplomHtike. epitaf je - s križem i bez hiža -
l\orohortlcUII ć kao č cjeline II slll /.hi vjere i I.agrohnug
o I o .. 13
0
1 .. 'I oI ' I l 'ill) \1,6.
0
to upravo tako pot vrdt1Jc cpllala 11 . . Ilaca I S ... eS:lll1l lZIllCl ll. . .
godine na latinskom j eziku bez znaka kri ža, naj prije postavlj enih u crk vi sv.
Ante, kasnijoj Fethij i džamiji , koji komemori raj u pokoj ni ke č vjere,
hrvatske ć (Vego, I 970.l1Y. , 83.-9 1. ).
Govorna forma natpi sa sa ć prozna j e forma, dok se u isto vrijeme
na grobnim natpi sima č govornog č miješaju proza i sti h
(Kloos, 1992., 41. ). Po svojoj bl agosti i li rskoj opijenosti , po č dramatskoj
poanti , ć kli šeje konvencionalnih nadgrobni h formul a, izravno nadahnuti
Biblijom, pojedini epitafi vjerno zrcale š ć poimanje Kri sta kao utjelovljenj a
Svjetlosti i prijateljskog ć u dnevnim nevolj ama č života. Iz ove
vrste natpi sa zrcali se č predodžba drugoga svij eta, kakva j e mogla bi ti
fonnirana ponajprije pod izravnim utj ecajem č propovijedi s naglaskom
na izmirenju razuma, vjere i pri rode. Oko sredine XIY. ć č je vizija
ubrajala u Nebo 20.000 pustinjaka i redovnika sv. Ante, 100.000 benediktinaca,
50.000 dominikanaca, mnoge ć klari sa i fra nj evaca ć te 100.000
sami h franj evaca (Walker Bynum, 1995., 297.). Svij et je tada, kako kaže
Hui zinga, živio II pri rodnim kontrastima svjetla i tame, ti šine i buke, pa je "živa
č [propovjednika] ostavlj ala si lan uti sak na prostodušan i neuk duh"
(Hui zinga, 1991., 179.). Uklopivši je u č kontekst stapanjem ć š
vjerovanj a u duhove s š ć obj ašnj enjem, ć ć meditacij u o smrti
kao glasni poziv na ispovijed i ć Crkva je postigla to da se paganski strah
od biološkog nestajanj a preobrazi u š ć poimanje smrti koje je s optimizmom
i nadom č rastanak S ovim i susret s drugim svijetom. Iz natpisa se zrcali
š ć kronologij a bremeni ta idejom spasenja koj a vrij eme dijeli na dvoj e:
prije i poslije Kri sta. Iz njih progovara odnos č prema kategorij i vremena,
na jednoj strani kao izraz kolekti vnih odgovornosti č je mrežom bilo gusto
premreženo tadašnje rodovsko društvo, na drugoj strani pak ć srednjovje-
kovnog vremena kao č Božjim č omedenoga vremena eshato!oškoga
usmj erenj a (Le Goff, 1974., 165. i dalj e). U tom se kontekstu otvara pitanje
odnosa izmedu usmene š ć predaj e i svetopi samskih poruka, najednoj, te
suvremenog č materijala, na drugoj strani , kao izvora iz kojih su se
napajali natpisi na ć O tome da su natpisi izravno nadahnuti s oba ova
izvora ne može biti sumnj e, ali u drugom smi slu nego je to č s prvim š ć
natpisima u katakombama, koj i u znatno ć mjeri zrcale aluzij e na Stari i Novi
zavjet i pi sanu ostavštinu apostola (usp. Fox, 1920., 15.-21.).
Vrij edi se, ć usporedbu kao ć sredstvo svodenja svih pojava
na njihovu istinsku mj eru, podsjetiti na nekoliko stihova iz Danteove
Božanstvene komedije te se č da j e veli ki pisac bio zaokupljen istim
misli ma kao i autori naši h epitafa:
"Mi slite - rekoh - na vaše postanje!
Nij e vam živjet ko što skot j e sviko,
ć vam j e krepost traži ti i znanje.
Nj egova j e volja mir svih što tll sjede,
i sve se ć u pravcu tog mora,
što stvori on ili narav proizvede" (Lopez, 1978. , 320.).
11 3
· . Formulirani,. daka ko, na neuspor: di vo višoj knji ževnoj razini , Danleovj
stIhoVI, zaokupij em gnJ ehom kao sredI snjom temom, ogoljeni na č 'ez
poruke, jezikom i tonom č onomu sa ć U njima su Jraz:
I vjera pOllllfem kao božanske pobude, u njima se zrcali misao Tome Akvinsko
da ljudski rod ima "potencijalnu snagu" da se č mudrosti i kreposti a d
g
onaj koji že li tu snagu provesti u djelo vrši volju samoga Spasitelja
1978., 320.). '
Eho epitafa ć granice ć i dopire do ušiju suvremenog č
koji možda jest sposobniji za život, ali zato ni šta manje nij e osamlj enij i pred
ć Ovi svoj evrsni testamentarni zapi si č o ljudima ispunjenim vjerom
i nadom u zagrobni život. Jednako je to Mihovil č ć iz okoli ce Travnika
koji se nada da ć mu duša biti spašena, kao i Sir John d' Abemon (t 1327.) iz
Engleske č epitaf glasi: "Gospodin John d ' Abernon, vitez, leži ovdje, Bože
smiluj se njegovoj du.fi ". U teoriji , iako ne i u praksi, poniznost j e bila mnogo
primjerenija epitafu nego patos (Binski , 1996. , 11 3.-1 14.). U bilo kojoj varijanti,
medutim, epitaf uza sve druge elemente grobnoga spomenika snažno pridonosi
nj egovoj personali zaciji.
Personalizacija ć kao grobnog spomenika: ime pokojnika,
č i dijaka, žitije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa,
okolnosti i datum smrti
To posebno dolazi do izražaja u č gdje je vještijim dijacima i
č za rukom pošlo fonnirati jednako velika i č slova, klesana na
bri žlji vo isplaniranom prostoru tako da pojedini natpi si, kao i sam spomenik.
dj eluju lij epo i skladno poput kaligrafskih dj ela, neki medu njima č kao pravi
ornamenti š ć 2004. , 130. ). Tako grobni spomenik u društvu nepi smenih.
sa stotinama svojih epitafa, postaje ć sredstvo opi smenjavanja, neka vrsta
srednjovjekovnog bukvora, koji kulturu pismenosti posreduj e u sve slojeve
društva, kojima j e uostalom i namijenjen.
Personali zaciju koli ko grobnog spomenika kao vidljivog znaka izdvajanja
iz mase, toli ko i same smrti kao č rastanka s ovozemaljskim živQ[om. na osobit
č č izgradnja grobnice još tijekom života, o č govore poj edi ni
epitati . Isti canje daje ta gradnj a izvedena bez tude ć ć na ekonomsku
ć titu lara, odnosno na društveni status poj edinca i cij eloga roda. u krajnjoj
liniji na onu č š ć i istovremeno najužu zajedni cu bli skog srodstva koja pn'a
pomaže II svcrnu - II svemu. pa i II gradnji grobni ce. Ta se č č č
kao sastavni dio pokoj ni kove biografije. ali i kao stvar ugleda njegovi h nasljednika.
on ih koji ć sc brinut i o grobnom spomeniku . Iako vremenski ć daleko da
bi automat ski podrazumij evala konlinuitet tradi cij e. ali ipak toliko č da se
kao uzor ne može eliminirati s I/okw. ovakvu Obavij est o gradnji grobnice
latinski epi lafi iz rimskog vremena koj e se može ć i II zoni
ć al i i izvan nje. S j ednim od lih latinskih stereotipa - l'il'lIS sibi ,Wisq/l('.!l'(.'/f
č i svojima za života) - poj edi ni epitafi na ć pokaZUJ U
naglašenu č poput Ra<.ioji cc ć koj i izido ć J.vohnicLI
i pos/m'; si kalili Illi gm/mic; i flg%Jli si vii"l1; dom l li živo/a svojega, kako ho{e
Go,\podil1 Bog. sehi i Iako uzgrcdnc. o gradnji grobnice
tij ekom života č pokojnikovu volju kao č instituciju koja j e
u svim kulturama, i kao usmena i pi smeno č bil a uvažavana
(Palameta, 2003" 11 0, - 11 L), Živjelo se, dakle, s mišlju na smrt, za smrt se
pripremalo izgradnjom grobni ce, paralelno s izgradnjom ć u kojoj
obitavalo. Tako j e č dom ležao gotovo u sjenci doma ovozemalj skog. Ta j e
simbioza rodila i jedinstvene pojave poput grobnog natpisa Pavla ć
zapravo dva natpi sa na njegovom grobnom spomeniku - ć smj eštenom na
stranama slj emenjaka, a duljem na postolju Š ć 2006,a, 62,),
Uza sve ostal e elemente gusto pos ij ane u epitafima na ć - ime
pokojnika, č i dij aka, žitije, titul e, zvanj a, rodbinske veze, mjesto ukopa,
okolnost i smrti - personali zaciju spomenika takoder č č datuma
smrti preminule osobe u tekst natpi sa - detalj koji se u konceptualizaciji smrti
veže za kristij anizaciju epitafa (Handley, 2003" 110,), Pretežno izostavljanje datuma
smrti osoba komemoriranih u epitafima na ć traži i posebno objašnjenje,
Važno polazište č spoznaja da se tradicija datiranj a epitafa mogla razviti
i održati č u sredinama poput č zaj ednica ili vladarskih
dvorova s razvij enom kalendarskom kulturom gdj e su postojaLi službeni č
Zato se ovu strukturalnu sastavni cu pretežno nalazi na grobnim obi lj ežjima
redovnika i visoki h dostoj anstvenika, u grobnim crkvama i u grobljima naslonjenim
na samostanske zajedni ce, i zato č datiranja izvan tih okvira uglavnom pred-
stavlja iznimku, što č da je vrijeme nastanka natpi sa posredno i neprecizno,
Uporište za ovako formuliran č pružaju dati ran i pi sani dokumenti koji
spominju iste osobe kao i na epitafima, Osim toga, u kol ekti vnoj memoriji srednjeg
vijeka dogadaji su se na prostornoj i vremenskoj lj estvici pamtili sasvim č
premda i u samim grobnim natpisima na ć postoje tragovi kulture
ć koji se odnose na uredivanj e groba i spomenika, životnu dob pokojnika,
na trajanje bolesti i razloge smrti , Na nekoli ko epitafa trenutak pokojnikove smrti
č se vremenom vladanj a nj egova kralj a ili sizerena - pripovjednom
vremenskom sintagmom kojom završava epitaf na grobu Polihranij e Č ć iz
č s kraja XIV ć (u dni kralja Tvrtka) , kneza Pavla ć na
Bakrima kod Č te POkrajca ć iz Vrhpolja kod Trebi nja, datiranih
vremenom vladanja voj vode Sandalj a ć Prototipom ove vrste datiranja u
užim bosansko-humski m okvirima smatraju se natpisi iz Poli ca kod Trebinja iz XII,
i XIII, ć jer oba č takvim strukturalnim elementom iako je razlika
medu njima stotinjak godina: U dni kneza ve/iega Mihoila - V dili pra\'OIjemago
krala Vladislava (Palameta, 2003" 11 6,), Nikako se ne može podvesti pod č
nego j e prije odraz odredeni h zakonomjernosti i medu sobne uvjetovanosti to da
na č epsko-biblijsku dataciju - "u one dane" - nail azimo i u rukopi si ma
Crkve bosanske: u dili krala Dobile, od rojena silla /)o:'jeg 1393, po smrti krala
Tvrtka drugo lilO - kako stoj i u evandelju č Batala Š ć pi sanog rukom
dijaka Stanka Kromirjanina, ili pak: u dili krala TomaIa i dida Ratka - kako
bilježi rukopis krst janina Goj saka (Truhelka, 199 1 ,a, 786,-787,), Uza sve ostale,
115
ovo su nedvojbeni pokazatelji povezanosti kraljeva Dabiše i Stjepana Tomaša sa
Crkvom bosanskom, osim toga važni indikatori njihove konfesionalne orijentacije
koja istina nije bila č posebno kada je č o kralju Tomašu.
Do sada jedini datirani epitaf na ć iz XY. ć otkriven je u Gornjem
Turbetu kod Travnika, s godi nom č prema zapadnoeuropskom č
č vremena, kako se to č u banskim i kralj evskim poveljama
pisanim upravo u srcu bosanske države. Njihova č stili zacij a istovjetna je
s izvedbama legendi na bosanskom novcu i na banski m, kralj evskim i velikaškim
č radenim u duhu medunarodne gotike. č dvovrsnost datiranja - koliko
od č stvaranja Svijeta, toliko od Kri stova rodenja - imala je i u č
epitafa dugu tradi ciju, od kojih jedna č duh ć obrazaca,
dok druga ukazuj e na kulturna ć europskoga Zapada (Palameta, 2003.,
11 7.). Natpis na grobnoj č vojvode Radosava Hrabrena ispred crkve sv. Petra
u š ć kod Stoca datiran Z. G t [= 7013. = 1505.]lilO aprila 24. (Vego,
1964.111. , 13.) za sada j e jedini pouzdano klasificiran epitaf koji sadrži godinu,
mjesec i dan smrti pokojnika i to prema godini stvaranja Svij eta. Posredan č
"datiranja", daleko više kao iznimka nego kao pravilo, predstavljalo je navodenje
staros ne dobi pokoj nika, kako je to prema starom č č vremena
č u epitafu Ivana š ć iz Kruševa kod Mostara koji je živio lita PI
[=88] miloga. (Vego, 1962.11. , 19. ), ili u natpisu č sina kneza Stipka
č ć gdj e se kaže da mlad sa ovoga svijeta ode, i to kao jedan II majke
(Vego, I 970.l1Y. , 13.). Iz mnoštva nedatiranih epitafa izdvaja se epitaf Ozrina
ć župana kneza Pavla ć u kome se kao datum pokojnikove
smrti navodi ž ć - rošstvo Hristovo (Vego, 1970.l1Y. , 35.). Pode li se od
utemelj ene pretpostavke da je župan kneza Pavla ć vjernika Crkve
bosanske, i sam slijedio istu konfesiju, navedeni podatak iz njegova epitafa morat
ć se prihvatiti kao č da su bosanski krst jani - poput vjernika č
i Pravoslavne crkve - takoder svetkovali ž ć
lako takva anali za u obzir uzima samo č Hercegovi ne, iako
ć samo 195 natpi sa, ona ipak pokazuje socijalni sastav pokoj nika, medu
kojima se može izdvoj iti 8 vojvoda, 14 knezova, 6 župana i župani ea, 18 ostalih
feudalaea, 6 gospoja i vladika (gospoda), 11 6 slobodnih ljudi. 7 vojni ka i j unaka.
6 monaha i monahinja te 5 s č ili nej asnim imenima. Statistika č
da 1/3 ovi h spomenika s natpisima pripada feudalnoj klasi, blizu 2/3 slobodnim
ljudima, dok se neznatan broj odnosi na anonimne ili ljude neidentificiranih
imena (Vego, 1963. ,203.-204.).
Dalj nja analiza ć s natpi sima otkrila je 18 primjeraka. od koj ih 8
nosi dekoraciju s imenima odredenih hi storij skih č uz spomen nekih bosanski h
vladara, jedan od najranijih natpi sa na ć č datira izmedu 1233. i 1241 .. cl
najkasniji nosi godi nu 1505. , dok se na ć u obl iku sanduka i sarkobga natpiSi
javlj aj u izmedu 1353. i 1477. godine. Datirani spomenici govore da su najraniji
ć pravljeni za feudal ce koj i su ih ponekad ukrašavali arhit ektonsk1l11
obi lježj ima ili grbovnim č štitovima. Kasnije su ovaj č
Vlasi koji slIlI veli bogatll fi gurainu dekoraciju. Natpisi da su tl
polovici xv. sl. temeljito ukrašene ć gotovo č podi zali upravo
Socij:.Jlna raspodj ela kako vidi. bilaj e iznimno široka i ć je
č sve ol1lštvenc sl()jcvc. ć izvorne dokumente epitafi
su važno povij esno vrelo za č socijalnu i kulturnu dimenziju
jednog društva i jednog povijesnog razdoblja. Neki od natpi sa reflektiraju suvremene
povijesne dogadaje poznate iz ć materijala ć o njima pot vrdne
ili dopunske podatke. Drugi pak, poput natpi sa Radoji ce ć iz lOg bogatog
materijala preuzimaju odredene č poput sintagme milo.ku boi ijom, koja se
u suvremenim poveljama javlja uz imena kralj eva i krupne vlastel e s ciljem da
naglasi njihovu vladarsku neovi snost. • . .. .
Primjena ovog postupka na cIjelo podrucJe srednjovjekovne Bosne rezuilIra
spektrom izraza koji ć zvanja, zanimanja i naslove ć
stale šk u dimenziju bosanskog društva: banovi, dijaci , gospode (gospoje),
gospodin, herceg, junaci, kaznaci, č knezovi, kraljevi, kraljica, ć
(žena), majstori, popovi, sluge, sudija, č titor (ktilOr), vitezovi, urun
(gospodin), vladika, vladikovka, vlastela, vojvode, zidari, zlatar, župani i županica
(Vego, 1970JIY., 166.-167.). č se rezultati dobiju sistematizacijom č i
izraza koji odražavaju rodbinske veze č š od brat, ć bratija, dica, ć muž,
neti ć nevista, otac, pabrat, pastorak i porod do sestra, sin, sinovac, stric,
strina i podružie (žena) (Vego, 1970.1Iy', 153.-163.).
Prema novijim istraživanjima na č Stoca nalaze se 52 lokaliteta s
1954 ć dok su na 16 mjesta, odnosno na 44 ć (2,25%), otkriveni natpisi
(Šutalo, 1999, 420.-426; ć 1999.,436.). Svaki natpis sadrži najmanje po
dva imena, prije svih osobna, ali i prezimena i nadimke prema imenu muža.
Medu osobnim imenima razlikuju se imena š ć sloja - Ivan, Juro(je),
Marija, Marta, Nikola, Stjepan (Stipan, Stepan, Stapjan), Petar, zatim slavenska
imena - Vesela, Veselica, Miogost, Radosav, Vukosav, Vuk, Vukac, ć Vukša,
Ratko, Radoje, Semorad. Od 30 osobnih imena 7 su ženska: Jerina, Ljubica, Ljuba,
Stana, Marija i Veselica. Prezimena su, kao najmladi dio antroponimije i refleks
razvijenog društvenog uredenja, uglavnom formirana prema č imenu:
č ć Bogavac, č ć ć ć
Oabiživ i č ć ć 1999.,437.). Jerina - ETina zapravo je Irena izvedeno
iz č osnove, ime potvrdeno od XY. ć poznato i u Dubrovniku Š ć
2007., 121.).
č pregled za oblast ć - na č prostoru oko Sarajeva,
Sokoca, Han-Pijeska, Olova, Pala, Rogatice i Višegrada - otkri va na nekih dvade-
setak natpisa povijesne č i dogadaje. U tri epitafa spomenuti su knez Pavao
ć i njegovi vjerni ljudi - Vlatko ć i vojvoda Miotoš sa sinom
Stipkom s Ladevina kod Rogatice, kao i župan Ozrin ć Datirani u prvi
decenij XY. ć njihovi grobni spomenici i natpisi takoder su svjedoci pri snog
odnosa kneza Pavla prema ovim pokojnicima od kojih je neke svojom š ć
i pokopao. Premda neizravno, približno se može odrediti vrijeme smrti č
ć vojvode Miotoša, pokopane sa sinom ć Dejanom pod sarkofagam
- sandukom u Seljanima kod Rogatiee, kao što se može otkriti neka veza u obitelji
ć prema natpisu kasnije lIzidano1l1 u pravoslavnu crkvu u Rogatici, a
datiranom iza 1486. Dok je poznato ime samo jednog klesara - Vladimira-
znana su imena č pisara: popa Pribislava iz druge polovice XIV. ć
117
Ugarka (autom natpisu na ć č sinn kneza Stipka č ć ć
i ć ć Prema invokaciji i zazivu sv. Trojstva ovi se natpisi
paju u stntktul1l natpisa s dnlgih č U jednom se natpi su spominje krst janin
u drugome formula o prolaznosti . dok se u ć č kletva za onoga tko bl
spomenik. Dva kenotafa - Muhmuta ć i Radivoja š ć
oblikovani istom kl esarskom rukom. oslikavaju okolnosti prvih
decenija osmanske vlasti na č Rogatice. U južnim oblastima ć
č dij elu Hercegovine. u okolici ć Trebinja i dijela Popova polja
kao i sjeverozapadnog dijela Konavala kojima su gospodarili izmedu 1391. i
1427. - oko tridesetak natpisa okvirno datiranih u XV-XVI. st. sadrže brojna
imena. medu kojima imena lokalne vlastele. ali bez spomena glavnih gospodara.
Od devet natpisa nckmpole na ć Dubravama jedan je ć monahu.
U nekoliko natpi sa je spomenut rab 1>(6)i. jednom dijak rab I"':'iji Vujan
š ć invokacije sa spomenom imenu božijeg su izostale. u č su i imena
drugih pisara poput Ratka š ć U natpisima s ovog č dva pUla SC
ponavlja poznata formula o ljudskoj sudbini. jednom klet va ć 2003 .. 455 ..
465.-467 .. 474.).
Natpisi II pravilu. č ni oni bogatog sadržaja. ne govore ni šta o
sionaInoj pripadnosti pokojnika. o kojoj nešto može mo saznmi tek posredno. kao
II č župana Prihil šc sahranjenog "v dni pravovjernago krala
Vladislava". Epitaf spominje srpskog kmlja Vladislava (I ".13.-1 što govori da
je trd)injski župan hio pravoslavni. kao ŠiO s(' za neke dnlge II natpisima spomellllle
č može naslutiti da su pripadali Crkvi hosanskoj (Wenzel. 1962 .. I.)
ili Katolil:'knj crkvi.
Zdenac zaboravljenih pojmova i č
geogra.rlja zagrobnog života
Natpisi isto tako pružaju obilje prvoklasnog materijala za studij j\;."zika i
pisma, ć ž poti snute glagoljaške pi sarske tradiL-ije - ohk
i uglate glagoljice - ali i latinil:'ne gralijL' na L:irilil'IHl pi smo epitafa. Ne l' udi zatll
da je od svih ć pisama upravo ć ć naj slil:'nija glagoljiL'i,
ć da su neka č hli i.a glagoljici L:irilici, dnk SL' il lalillil:' nng
sustava II natpise ć prelili maju l'ak i slll\'a l V. K" 1l)76 .. 7
ć na jednoj strani IlL' od\'llji\'i din likll\'ne strukture gwhlHlga
. . ..
spomenika, epitali s dlllge st ranl' I.rcale I.i\·e ohlih' i/nH'nllga nawdnllga gunl!'a,
dose!.! Ilt1VŠi najunl' lji\'ije likll\'nL' i !.!ralijskL' llsllhL'nllsti ulIcijalnL' hosanskL' L:irilicL'
U. ć .. '-n. l, PrL'tL'/n:'st i tllka\'skL' ika\'icc 1I0\'illl tL'kstll\'illla gOH1ri
II jL'd i nst VL' IHlIll jL' I i k II na 1'1: I at i \'IH l Š i I'llkllll\ prnst oru. jL' I. i ku koj i III S II i spi s i ";1Il i
tekstovi suvrelllL'nih pnn'lja i L'\';\I1dc1ja lPai:llllL' ta, .. l)6,). l /ral.i la ika,'ska
jezil:'na ohilježja i jedlHlstanla gralija 11I'L' dsta"'jaj ullll1st illllL'dll grobnih
HUllla i Sll\TL'lllt: nih rukl1pis;J i diph)lllatil:'kL' spajajllL:i ih II jCdlll-
StVt: 11 pujam i/von1L' hosanskll-hul11skc L:irilil:-IlL' piSlllL'l1nSli XlV. i Xv. Slllljl'L:;\
(Raukar. 197.1 ..
Na tpi si :-' <1 ć prvi SU I I . , . ' . o... .
brojne il' ll e ri jeL' j i izr<l "'.c (ld,' <' JezI ka . jer sadrže
. "... ) , '. IVllo 1/.ISIc II, upotrebe kao slo su ase asie sie
II 7. Il.lLCIlJlI OV(Jc. tu I to, I.atim II č )okr' . " . . "
vjesti ili vjedjet i t' . . ' . ' ' . j I a.J . pored. obli k V.JC od
.... ..' J. zn.lh. ohllk pnstc kao zapovjedni č za I {J
li ce IllIl OZIIl e lt č pristupite l>r' rt . l ' , . . . '-, (ruoO
I' . ' ... '.. . )( I C. II su takouer mIlOg ] IzraZI koj i se
« ln.IS mogu cutl samo l znllllno: vsi ( SV') .. ( I ' . " ." ". . -
k
'.. ' ., .' . 1 , ml <. rug i, oSlaIi ), dwce č
UCo:lmC.:l ( SUpl u g.l). zldl11cme (zn<l ll1cnl'C) k ";'. (k, . .
. . . . OneIn.l OIMe, kraj) ugotovlh si
(stvonh sebi ). domom dodoh (domu dodoh) U ) k' ' . bl " " .. .
< ', ','. o '... . . . ' I e 1111 Je o dstllna po natpI sima
IM stecCll11.l m0c- lI ce slij editi 1I1)ot rebll Ikavskog'l") .. (B "I "
. _ , . . . . o( VOI <I cs agle. 197 1. a. 54.).
odnosno Z,l podluc le Huma iii Herceoovine preplit'lI1j' e 'k' 'k (O I· ... 'o'
. .. . " , b I avs e p ICICL
Radimlja I Pre mli ovo polj e) I IkavskO-ij' ek'IVske "s tok'IV"st' . (B I' . (R
. , . ,. . Ill e o JUlll ) aukar.
1973.: 12 1.) . U ovoJ vrsli IStrazivanj a,. kako to pokazuju keltski natpi si Britanije
nast,lh Izmedu 400. I 1200. godIIl e (Will lams, 2003.), te grobni natpi si na i"kom
jeziku ranog srednjeg vij eka (Petrie, 1872.; Petri e, 1878.) druge su hi storiografije
ć daleko odmakle.
Natpisi su podesni i za druga povijesno-sociološka, prosopografska. demo-
grafska i etnološka istraživanja. Tako znamo da č vladika spomenuta na jednom
natpi su u Boljunima uz ime "dobre Jerine" - dakle plemenite že ne - u
Dubrovniku č ženu vlastelina, ć š ć 196 1. , 195.,205.).
č vladika č kod slavenskih naroda naziv za starj ešine, potvrdena
j e u staroslavenskim tekstovima, a može biti i ženskog roda Š ć 2007.,120.).
Nadgrobni natpi si ne sadrže osobne refl eksij e pokojnika nego nj egove rodbine
s osnovnim ciljem da ga č oni pokazuju težnj e potomstva da č
uspomenu na svoj e vlastite pret ke ć 1954. , 157.) . Postavlja se pitanje: je li
to sve skupa predstavlj alo dio j ednog "razradenog sistema" u kome je pojedi nac
još za života sudjelovao u formiranju sadržaja vlastitoga epitafa i na taj č
oblikovao kulturu smrti svoga vremena, možda č sam š ć sadržaj
epitafa kao svoju poruku potomstvu. U svakom č bilo da su natpi si djelo
onih koji su nadživjeli pokojnika, bilo da su ih č sami pokoj nici tijekom
života, oni ostaju č o tome kako su pokojni ci željeli da ih se vidi s
j edne strane kao osobene č s druge pak kao nosioce kol ektivnoga identiteta
(usp. Oli ver, 2000., 12., 15.). Isto tako, otvara se pitanj e: j esu li i u kojoj mj eri
pogrebnu praksu personificiranu u ć upražnjavali brojni stranci pri sutni
u srednjovjekovnoj Bosni, prij e svih č i Sas i? Kakav su odnos prema
ovim grobnim spomenicima nj egovali bosanski franjevci , jednako stranCI I
ljudi potekli iz ć sredine? To što do sada nij e pronaden ni jedan natpIS kOJI bl
na ova pitanja dao potvrdan odgovor ne č da takvih primjera ui stll1u nij e I bilo.
Istu pozornost zaslužuj e pitanje: je li tako široko rasprostranjena aktlvn.osl popUI
podi zanja ć bila ć ć zakonskim propisima sVjetovnoga
kao i crkvenog karaktera? . .
Umj etnost ć svoj je zenit doživjela u suton bosanskoga srednj OVje-
kovlja da bi nakon uspostave vlasti Osmanskoga Carstva. s promjenom č
i vj'ers'kih odnosa dOživj'ela svoi u č Natpis i su istraj<wah d.uže ,od samih
,J ," . ' pismom a
spomenika ć se na srednjovj ekovnu r dn :'h
zatim idejama baštinj enim iz j ednoga grandioznog opusa kOJI se doticao pos Je
119
pitanja ljudske egzist?ncije (Truhelka, 1895.a, 567. -571 .). Ova se vrsta bosansko_
č eptgmhke, odnosno epitali kao njezin najvrjedniji dio, može pratiti
sve do XVIII. sl. ć 2004., 230.) , pa i kasnije .
. () koj oj od spomenutih vrsta natpisa na ć bila č svi
su 0111 uVIJek I ž bi ograi skog govori o tome kako j e č
postavlj en hi storijski I socIjalno u odnos s njegovim precima i potomcima. Ono št
j e deliniral o č bil a j e njezina hi storija u kontinuitetu njezina vlastitog društv:'
bit osobnosti bila j e bi ogralija. Kroz natpi se na ć mogu se identificirati
dva č koncepta pokojnikove bi ogralij e, č dva č koncepta
razumij evanja smrti: rimski i š ć ponekad isprepleteni i teško odvoj ivi
j edan od drugoga. U rimskom modelu ljudska se ć ispunjaval a u dobrom glasu
nakon smrti , u koj emu j e slava bila vrsta trijumfa nad ć tako da su rimski
grobovi nosili istaknute javne natpise oblika curricula vitae i portret pokojnika
kao znakove slave. š ć je model , naproti v. bi o nerazdvojivod ideje spasenja:
č j e netko tko j e, č Kristu, pretrpio seriju ž ć kri za - primjerice:
ć krštenj e i smrl. š ć naziranj e č zato je bil o progresivno
povezano s š ć ć vremena i hi storij e kao svrhovitosti usmjerene
naprij ed prema č č j e priroda odredena super indi vidualnim, tj .
Bogom. Ukratko: ć ne leži u slavi, nego u spasenju (Binski , 1996., 22. -23.).
Formiranje geogrq/ije :agro/mog ži vo/a nije bi o peri feran nego sredi šnji proces
tadašnjih vj erskih i eshatol oških preokupacij a. Nasuprot lOme, u modernamu
š ć mi šljenju život nakon sI1l11i teži se zami sl iti II pojmovima neke vrste
kOljenitc transformacij e svij esti . prij e nego kao iskustvo prostornog premještanja
na drugo mj esto u svemiru. U kasnom XX. ć Nebo je postalo stanje maglovi-
tog identit ela ( Marshall , 2000 .. 110.). Izuzetno produženj e živola lij ekom XX.
ć i miješanje iluzij e i stvarnosti da medicina može č sve bolesti , zavelo
je razvij eni svij et u poluvjerovanje u ljudsku besmrtnost (J ohnson, 1997., XII!. ).
"POl1rctima" pokojnika i epitalima ć zrcal e globalno iskustvo europske
sepulkralne prakse - prij elaz s modela ranog srednjeg vij eka. kada je sahrana
bila anonimna. na novu pogrcbnu prakslI od XI. st. obilj eženu povratkom epit afa
i portreta. Tako j e srednj ovj ekovni grob postao okosni ca za slike i tekstove koj i
su ć ć množinu informacija o pokoj niku II odnosu na zagrobni život.
Tekstualne komponente srednj ovjekovnih grobova II formi epitafa i votivnih
znatno su se raš irile posebno u Xy. ć ć da je lo:ill ka groba sluzda
u komemorali vnu i č svrhu (Binski . 1996 .. 92. -93.). Kao
prirodni mutt:rijal kamen II sebi nosi simboliku trajnosti i kao slO
" / " 1' H l " k t k de ' llkl es' \I1lu kamen
je II sebi nose D esf!1 :O/ }(}VI}l'l r I I (milim 'Jlje\':a "OI l . II o I . <
ć 2004 .. 2:12.). Odnos likovnih predstava i teksta na ć
odražava normu lI svoj enu II č tij ekom druge polovice Y. stoljeca
. I" I' . . I t ·1" I ' Il()(l Z'lll'ld
n
robJll
Kri sta. vidlji vu II strogoJ Ot IJC Jenosti I z m el U pros ora ol t;; ' . C . ,",'
natpi s i prostora za slikc, To j c u hori z()nwlnoj st.o
II jednom pravcu pi sanja. slij eva na desno. rasporedolllu hori zontalnIIll
jc'dne iznad druge. slova i slova prije č I
. .. . I - l ' ,zl()zeno
n
11.1t P1S.\
Gotovo sve ove ostale Sll1lCI7. 1l11J
cn
.lC1l01l1 las 1110111 Javilo .' o ' I "
. . . . I ' 1'1 knpLt:
lijckolllllli lenija svc do dallas. a vrlo su prell zete IZ motI..: . . ' .
(Petrucci. IlJlJH .. ID.).
Neke par'alele s natpisima srednjuvjekuvne Eurupe
Dok nalpi :-. i :-' :I ć i/,lI1euu :-o redine XI V; koncil Xv. ć
pojedince jednoga oli.wllo krislijanil.iralloga, toga vi<ckonfc\ ionalnoga
društva, dok oni lo č j ezikom j pi !\ lIlolll koji ... U LI uporahi jo< i <..lana ... , nadgrobni
natpi si pisani runsk im pi smoIll II Švedskoj javljaju \c vet: II IV. i V. ć
ž ć do vremena pojave š ć Taj prelazak iz II ć
runski natpi si bi lj eže kao prekid starc pogrebnc prahc i č Ukopavanja u
crkvama, za razliku od vikinškog vremena kada sc vr':; ilo II ncolit\ kim
grobovima (mogilama) blizu zemlje odredenc za obradu. Iako je č XI.
st. š ć steklo stalno č broj pristalica, posebno iz č socijalnog
stal eža, mentalitet stanovništva nije sc, ć uzevši, č promij eni o.
Upravo je u tom ć nastalo nekoliko Ć ru.!'likih natpj'!aJ)a kam<;,nju, stij e-
nama i gromadama, a pojava š ć vrlo vjerojat no je bilajedan od razloga
njihova nastanka. Neki od tih natpi sa kazuju da je pokojnik umro u "bijeloj
ć što ć na bijelu haljinu nošenu na krštenju i tjedan nakon toga.
Drugi natpi si zazivaju Kri stovu milost u spašavanju pokojnikove duše, neki mole
da se nj egovoj duši pomogne "više nego je on zaslužio", ć se pak pouzdaju
u Kri sta i njegovu majkU Mariju. Jedan od tih natpi sa slavi kralja Haralda koji j e,
kako se kaže, kri stijanizirao Dance. Jedna od osnovni h funkcija tih spomenika, kao
i kod ć č je uspomene na pojedince, č na okolnosti njihove
smni koja ih je znala zadesiti daleko od č č u Bizantu i Estoniji, na
njihOVU rodbinu i njihova slavna dj ela. Kao i kod ć primjetna je podjela
poslova oko postavljanja spomenika: jedni podižu sam spomenik, drugi su
zaduženi za urezivanje natpi sa (Erikson-Strid, 1991., 12.- 13., 18.-19. i dalje).
U XI. st. razvila se č ornament ika na spomenicima s runskim
pismom i oko 50% ih dobiva križeve, tako da se u pogledu š ć oni mogu
uzeti kao terminus post quem za konverziju. Zato ovi spomenici sadrže najvažnije
suvremene informacije o prvim š ć ć u Švedskoj , kako kroz
njihove natpi se tako i kroz omamentiku (Lager, 2003. , 498., 500.). U cijelosti
uzevši, germanski narodi na sjeveru Europe svoje su runsko pi smo izmedu IX. i
XI. st. primijenili na potpuno originalan č s funeramim jezikom u cijelost i
neovisnim od č i š ć tradicija. Nije č da j e
ovaj jezik, prije nego je š č izvršio odredeni utjecaj na č kulturu
mnvih u centralnoj Europi (Petrucci, 1998.,42.-43.). Tako se na dva europska
ruba, na dvije periferije, u č okolnost ima razvijala epigrafska knji ževnost
kao jedan od najstarijih obli ka knji ževnog stvaranja. U Bosni ona dodatno dobiva na
č u svjetlu č da se ovdje nije č ni jedno izvorno srednjovjekovno
literarno djelo - kronika, biografija, roman, pj esma ć 2004 .. 229.-230.)
- i da u tom kontekstu sagledani epitati, uz ć č povelj e i manuskripte Crkve
bosanske, predstavljaju jedini preživjeli oblik ć pi sane tradicije cijele epohe.
Natpi si na ć š uvijek su č "štivo" s obiljem infonnacija
o pokojnicima i sredini njihova življenja, "štivo" koje znanstveno tek treba valorizi-
rati, primjereno njihovu č Rješavanju tog zadatka na svoj ć č pridonijeti
arheološko pretraživanj e grobova, koje daleko zaostaje za analizom samih
ć To potvrduju rezultati arheološkog pretraživanja grobova na lokalitetu
t21
, R šk 'G ,'kod Mostara koji izmedu ostalog - kao neka vrsta podzell1nih
ć u a oJ Oil , ' , ' ..
.. t',,, _ otkrivaJ'u mnoge detalje o pokoJnicima, kao što Je njihova starosna
na PISd • .' ," k 1: k k"
dob u trenutku smrti, spol i prosjecan ZIVOtnI vIJe ' a.o se po .azuJe da Izmedu
Š
'š d 100 ispitanih kostura 45 prtpada š 39 zenama, 24 djeci
ne to VI e o d' , Z'
d k
8 kostura spolna pripadnost nije mogla utvr Itl. Ivotna dob pokojnika
o seza "d" b·'
• liku o 'edno; zatvorenoj rodovskoJ zaje niCI na gru nacm svakodnevno
pruza s J J " d" l' d " h d tak
č sa ć i umiranjem, što se Jasno VI I IZ S Je eCI po a a: 24 kostura
otkrivaju starosnu dob pokojnika do 15 godma, 8 kostura prtpada pokojnicima
životne dobi izmedu 16 i 20 godina, 22 kostura pokojnIcima Izmedu 21 I 30 godina,
22 kostura izmedu 30 i 40 godina, 7 kostura od 41 do 50 godina, 14 kostura od
51 do 60 godina, 9 kostura životnoj dobi preko 60 godina, dok 10 kostura nije
ć pregledom, č životni vijek na 100 ispitanih kostura iznosi
41 godinu, Žene su u prosjeku živjele oko 34, muškarci oko 43 godine, kod oba
spola najviše se umiralo u životnoj dobi izmedu 31 i 40 godine, što se kod žena
č slabim higijenskim i medicinskim uvjetima prilikom porodaja, a kod
muškaraca ratovima, pogibijama i bolestima ć č ć 1989,,95,),
Rezultati arheoloških pretraživanja nekropole ć u Raškoj Gori kod
Mostara, zapravo tek jedan dio koji se odnosi na kosture, pokazuju opravdanost
pretpostavke da ć tek paralelno č sadržaja natpi sa i grobnih nalaza dati
puni rezultat u analizi okolnosti koje su pratile život i smrt ljudi sahranjenih pod
ć
Putevi č poštovanja i spomena mrtvih u natpi si ma kasnosrednjovje-
kovne Europe zbog mnogih su razloga poprimili brojne č forme, ć
se od č do č od č do č ali ipak uz primjetnu pravilnost
(Petrucci , 1998" 67,-68,), U kojoj je mjeri takva vrsta pravilnosti prisutna u
ć č epigrafskoj pismenosti južnoslavenskog srednjovjekovlja i koliko su
natpiši na- ć predstav ljan dio te pi smenosti , pitanje je na koje odgovor
trebaju ponuditi ć komparativna istraživanja, Jedan takav postupak koji
natpi se sa ć postavlja u vremenski kontekst s natpi sima srpskih i bugarskih
nadgrobnih spomenika srednjeg vijeka č i č i razlike,
lako je na č zapadne Srbije č mali broj grobnih natpi sa -
ukupno 24, od kojih je tek 15 č - i ovakav skroman epigrafski materij al
č neke markantne č crte. ali i liniju razdvajanja s bosanskim i
humski m epi tafima XlV. i Xv. ć č se. prije svega, zrcali u uvodnoj
eshatološkoj formuli - ovdje leži (rab bo::ji) - č na grobnim spomenicima
s obje s trane rijeke Drine, Osim ovog detalja povezuje ih pri sustvo formule
sankclJc kOj om se proklinje oskvrnitelj groba, č crt u predstavlja i
plelIIellile :ellllje u kojoj je pokojnik pokopan, Isticanj e č
vrIJ cdnoslI (dobnh djela) kao "popudbine" na drugi svijet i žalost rodbine za
pokoJIlIkom ,takoder predstavljaju neke od č odlika obje grupe ovih
natP.l sa, kao I spomen pokojnikova OSObnog i Illonaškog imena. Razlika se zrcali
u pnsutnosti nekih formula u natpi sma zapadne Srbij ;. kao što su presta!'i se i
Bog da ,.JrOS11 , kOJih na epitafil1la srednjovj ekovne Bosne uglavnom nema.
ako '.lI SU .0 je na spomeniku Ostojinoll1 koji j e pravio Radoje i
pOlili/U) Ille HII/OSIl IVoje na stecku BOO"IVC'1 l ' T'll"\I, '\ Bol ' č I - .. ." Grllb'IC·
. o · • h .. JunovI a I'\OJI Sfce • .
Dok Se II srpsk im nal lJis illl a S' llll 0 J'c I
1-.:1 ' • , (nom ' '"
II ('sao nalpl s, dok nij e pozn'lI o .-. I . SponllllJC lille maj stora klcs'wl ko" .
B . . ' I ' - . Ill jCCno llllCIl " , ' " . . (, .I'je
II OSilI II jC,pUZnal O nell sporedi vo v' ''; _ .. kOJ I JC Isklesao spomenik
Kadaj" O bugarskim 2005 .. 75,-80", .
uvodna eshatološka fOf muh ( J .. ,0\11 1111 natpl Sl l1la č č pokn7.u'
,' , ' O\(f)epOCfI 'CI < . JC
p' l slltna II slavenskom priJ'e, ct· . UJC grobn'l formula
b
iO II I Il a ć , p ...... '
ugars ke Spomenike krasi rašire' . . 0pUI natpi sa na ć i
.' . : . . " !ld mi sao o nCl z b:v . ' . .
H. 1'1 (Cle bl!1 kako jesam SI' " . . v S III rl J: Ja sam bio kao
d
,IC nost pOpcav', p , .
O nosno zazivanj e SVetoo'1 T , " k . ' rJ.sutnosl verbalne invokaciJ'c
" , 'O. lOJ stva ' ao I s' lnk .. (d h .
prokhnJ'll1J" onih kOj'i bl' os k, ' I' . • CIJC u ov ne kazne, - formule
. I IIlU I grob K'lO' ' . .,
(RlIn. 12: 14' Luk ?3'4?) b k - ' • .emlnlScenclJa na Sveto pi smo
. . - , - II ugars ' C orobne . . ', '
(Smiidovski 1993 48 49 S? 53 b natpise useli la se sintagma rab bO"j'i
. .. .. .- - 55 57 ? 15 )' ..
tek kao iznimka) dola" ." ,-'b ." '- .... - ' . koJ'l uz ime pokojnika (iako
ZI I na °10 nlln n'llpl s ' k S
rado opisivao sintagmom Kri stov: ' ' .L v. sebe
natPi sima;,a ć
svi 'eta 5508 o ,J smili (prema racunanJu vremena od postanka
J d' . ' oodme) te pocetnu pogrebnu formulu - pre,i'I{.vi ,<e. Obje ove
pOJe Ill OSt . karaktenst.cne su za č formule ' o '
l .. '.. I b
ovar
o SmrtI
pravos avnog sVIJeta. datiranje natpi sa na ć prema č
od posr.anka sV'Jeta, barem u korpusu objavljenih epitafa kojim se ovdje
sluZI mo, zabdJezeno je šest puta (Vego, 1964,111. , 53,.55., 11 4; Vego. 1964./111 ..
Vego, 1.970.lIY.,43" 145.), dok sintagma prestavi se č sastavni dio epitafa
u cetm slucaja (dva puta zaj edno s formulom rab božji) (Vego, 1964.111. , II. :
Vego, 1964.1111. , 11., 15.; Vego, I 970.l1Y., 27.). U povelj i dat iranoj 17, V 1395,
bosanski kralj Dabi ša spominjao je pristavlenije (smrt) svoga prethodnika kralja
Tvrtka I. ć (Miklosich, 1858.,226.), što ponovno ukazuje na 10 kako
se leksik epitafa "prelijevao" s jedne na drugu stranu grani ce dviju sfera kulture
- dvorske i č
ć sve ovo u obzir na formule grobnih natpisa srednj ovjekovne
Bosne primjenji v je č ć odavno č za grobne natpi se na irskom
jeziku ranog srednjeg vijeka, nai me da oni predstavljaju sastavni dio velikog pokreta
č snaga bil a odredena inspiracijom onog duha koji j e kolao u Zapadnoj crkvi
nakon njegove prve pojave iz katakombi i kroz ona ć koja su č
tamno doba (Petri e, 1878., 170.). Ako srednjovjekovna Bosna i nije. kako je to
č za Irsku, predstavlj ala Ravenu j ednog zaboravljenog kutka Europe. ona
je ipak unutar standarda sepulkralne prakse europskog prostora kroz epitafe na
ć razvil a jedan osoben govor o smrti, govor koji je doticao nutrinu
tadašnj eg, ali i današnjeg č pred tajnom ć od svih ostalih - pred
tajnom smrti . ,
Uza sve ostale drevne č č i kovani ce crkvene i pravne
apostolska svetopi samska sintagma rab bolji koju osim na ć nal aZIIllO I
na ktitorskome natpi su hercega Stjepana č ć iz 1454. godine (dmiranol11
prema starom č č vremena) LI nj egovoj crkvi II SopotIlI CI kod
Goražda - az rab Hristu Bogu go.lpodill herceg (Vego. 1964./111. , 55:):
j edna je od formula koja j e dilj el11 č kOl11paktnoga prostora
, k'h tokaza pronosila
zaleda do zapadne Srbij e, urešenoga ć poput ne I pu ,
' 23
ideje š ć govor,a o smrt i, ideje kojima prevoditelji i č nisu trebali.
Kada se pOjavljuje na stecclma, uz smtagmu rab bolji č dolazi ime pokojnika,
osnn u č ž č natp,sa vojvode Mes[te]na gdje ime pisara Osta'e
sknven.o Iza njegovog nebeskog zaštitnika sv. Dimitrija Š ć 2006. , 55
J
).
IndIkatI vno Je da Istovjetnu sintagmu - rab bolji i svetoga Grgura rab _ kOriste
bosanski banovi Stjepan ll. i Tvrtko I. ć ć 2006.a, 651.
654.), a ć prije njih rab bož[jJi Matej imenom ban bosanski Ninoslav (Mik:
losich, 1858. , 29.). Pridružuje im se aaz smirni prid božastvom ti rab Radoslav
ć (Miklosich, 1858.,3 13.). Osim njezine svetopisarnske osnove to
ponovno ukazuje na povezanost epi grafske pismenosti s kancelarijskim centrima
bosanskih vladara i velmoža. To što je pri tome koriste č i crkvene osobe
vladari i velmože, j ednako kao i č ljudi , ć je karakteristika
ć na njezinu raširenost duž cijele društvene ljestvice.
Dvij e stotine i jedanaest lokaliteta na kojima su identifi cirani natpi si i
karta njihove rasprostranjenosti dilj em Bosne i Hercegovi ne, s Derventom kao
krajnjom č na sjeveru, Bosanskim Petrovcem na zapadu, Stocem, Ljubinjem
i ć najugu te Bijeljinom, Zvornikom, Bratuncem i Vi šegradom na istoku
(Vego, 1970.fIY., 174.-175.) ne ostavlj a puno dilema o razini epigrafske pi s-
menosti jednoga društva i jedne povijesne epohe. Kronologija srednjovjekovnih
epitafa. koja pokri va razdoblje izmedu XII. i XVI. vij eka - dakle č ć
- pruža kri stalno jasnu sliku o j ednoj pojavi dl/goga trajanja koja je u svoj
djelokrug uvukla naj šire sloj eve društva, uti snuvši na njih svoj neizbrisiv č
kao što je to isto društvo kroz epitafe iskazalo svoje najdublje ć vezane za
smrt i za !!robni život. Tako !!robna formula Ase sa svim svoj im dodacima esha-
- -
tološke. biografske i komemorativne naravi , postaje lIlelll ellto lllori - podsjetnik
na smrt i na prolaznost života i to usred svjetovne užurbanosti za profitom kao
idejom vodi lj om za kojom su se povodili koliko kraljevi i velmože, toliko talijanski.
č i bosanski trgovci. č ć da i sami budu "izvagani" na "vagi"' na
koju su svi morali stati. li šeni ovozemalj skog sjaja i taštine.
Ć epitafi na nišanima - muslimanskim grobnim spomenicima
P"'enstveno zbog svoje vjerske dimenzije. ć da se ć radi o
pokojnici ma-muslimanima. izdvojenu grupu epitafa nastalih pod snažnIm utjecajem
. . . ·š · I· anskIm orobnIm
natpisa sa ć predstadjajU natpi SI na nl anIma - mus lm .".
. .. I· , ke ,·laS!I Izmedu
spomenicima klesanim II BOSTll tijekom pn'og sto Jeca ' . ()
sredine XV i sredine XVI. ć dakle u razdoblj u konsolidaCije no'·og
. .. . ,. č muslimanskom
i drušl\'cn02 sustaya. Da se rJd, o l o mll prema . I . . .. _
- .. . . I· k· b u pranlu obiljezen ,
orobnom spomenikU 20\'o n l to SlO Je mus Imans l gro .' . r
- ... . • oo\" epira
nisana. jednim kod gla\'e. drugim kod nogu umrloga. I sto Je, nJ e: . ' "
•• • • • • < d k pomenut ln1 slucaj" Ima
ispi san arapskim pi smom na on o se , . nl 'eziku"
radi o J"ednome nišanu. epitafa Ispisanog cmllCom na zl\om J
'. " ' h ct ' " cima I
S O
bzirom da II (o \-rijeme nema Ill sana Ispi Sani na ruglm JezI oo - " ",
. . .. .. k·· · d ć pro,·emjenClj-
pi:-imu. osim malobroj nih tZ\", "skopalj skih 'OJ I I11SU odnom
. . . arap-k'lm pl·;,;: moJl1 epirati ispi sal11 bosanskom cmhcom na nar
a l !) pI S3.111 su !) .
jeziku glavna su osohina ovih nadgrohnika. Di stinkciju izmedu ovih dviju vrsta
spomenika i njihovih os im samih ć č nat pisa. istih oblika slova.
č č dekoracija ranih 1l11l slimanskih ni šana sukl adna standardima
postavlj enim LI vrij eme zamaha umjetnosti ć č su objašnji vi relj efni
moti vi ljudskih ti gura, polumjeseca. oružja (luk sa strij elom. štit , buzdovan, č
sablja. sjekira, koplj e), kruga, rozete. zvij ezde. sunca. lOrdiranih vrpci , raznih
životinja (pti ca, konj , jelen, vepar. lav. zmij a. pas).
Reprezentati van II ovoj skupini natpi sa ć č je epitaf na 3 m visokom
ni šanu oblika obeliska Mahmut a ć s Petrova polja kod sela ć
iz okolice Rogatice, koji danas krasi vrt Zemalj skog muzeja iz Saraj eva. a glasi:
"I POGIBE NA BOJU DESPOTOVU
A SIE (BIL(E)G' MAHMUTA Ć
NA SVO! BAŠTINE NA PETROVU POLU
DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA Č l PISA."
Osim pisma i likovnih predodžbi lava, č koplja, di ska, polumjeseca,
buzdovana, č i friza od cik-cak linija, niz je č elemenata koji
č č sponu izmedu ovoga i č srednjovj ekovnih epitafa na ć
naziv biljeg za spomenik pri sutan takoder u ranijim epitafima, admini strativno-
pravni termin baština kao oznaka zemlji šnog posjeda, č si ntagma č i
pisa takoder č za epitafe sa ć u č osobe koja j e
klesala ć i natpi s na njemu. Završna fraza kojom se zaziva božji blagoslov
za tvorca spomenika jedinstvena je pojava u obl asti ć i ni šana, a ta č
govori daje ist i majstor klesao ne samo ni šan i nj egove ukrase, nego daje pi sao
i ukl esao natpi s. Nišan je postavlj en na imanju ovog turskog gospodara II
ć kod Rogatice, vj eroj atno kao kenotaf, dokje stvarna lokacij a groba
ostala nepoznata. Oblik slova i samoga spomenika, č izrazi, povijesni podaci
i sve druge okolnosti ć na to da je ovaj ni šan nastao oko 1480. godine.
Nišan je po svemu ć bio postavlj en na osamlj eno mjesto, pored ć na
Petrovom polju, u č su se bli zini vjerojatno nalazi li muslimanski ni šani koji
su vremenom š č Istoj skupini pribrajaju se ć č epitaf! na ni šanima
Hasana i Ahmata - dva ć sina - iz Č kod Rogatice, natpi s Skendera
iz Fatnice, Sulimana Oškopice iz ć seoceta nedaleko ć sjeverno
od Rogatice, b(i)elig Radoni(n) iz ć kod Trnova te natpi s dva š ć
Alij e i Jusupa iz č sela smještenog pokraj ceste Gacko- Nevesinj e.
Epitafi na ni šanima ovoga razdoblj a, koji isto tako snažno refl ektiraju
vezu izmedu srednjovjekovnog ć i tog oblika grobnog spomenika. ni su os-
tali č samo na muslimane, nego su obuhvatili i š ć Takav je epitaf
na ni šanu Radivoja Opraši ć s lokaliteta Biljeg kod sela š ć č od
Rogatice, poput ni šana Mahmuta ć takoder prenesenog u vl1 Zemaljskog
muzej a, koji kaže:
"ASIE BlLEG' Č VITEZA VOEVODE
RADIVOJA OPRAŠi Ć DOKLE BIH' Č
I GLASITO PREBIH' I LEGOH' U Đ ZEMLJI
A BILEG MI STOJ[ NA BAŠTINI."
125
Radivoj š ć nesumnjivo je pripadao bosanskom. srednjovjekovnom
plemstvu, nosio je titule viteza i vojvode, o č govon grobni
spomenik oblika obeliska pravilne č pnzme s pIramidom
i polu loptom na vrhu, ukrašen reljefntm motIvIma lava, č kopija sa zastavicom,
topuza, diska, polumjeseca i nekoliko č Njegovi rodaci podigli su mu
spomenik na lokalitetu sa ć što simbolizira njegovu duhovnu ukOrijenjenost
u bosansko srednjovjekovlje. Tu vezu na č razini povrduju tennini asie, bileg,
č vitez, tuda zemlja i baština poznati iz srednjovjekovnog funeramog
leksika. ć daje nišan Radivoja Opraši ć gotovo č nišanu Mahmuta
ć jer je klesan i ukrašen na isti č ć da su im baštine u
neposrednom susjedstvu, može se pretpostaviti da su oba nišana djelo jednog
majstora i da su oba pokojnika suvremenici. č im je i to što su oba nad-
grobna spomenika kenotafi š ć 1978., 11.-13.,36.-65.,73.-77.). Sve to govori
da grobni spomenici i epitafi ranog osmanskog perioda imaju niz č
elemenata sa srednjovjekovnim grobnim spomenicima i njihovim natpi sima i da
č grobove islamiziranih stanovnika Bosne ć 199811., II .).
Sagledani unutar cjeline umjetnosti ć posebno s obzirom na pismo
i jezik te upotrebu njihovih osnovnih oblika, nišani ranog osmanskog razdoblja
u Bosni ukazuju na još uvij ek prisutno ć č pismo i leksiku, ali i na potpuni
odmak od ranije dominantnih ž ć oblika ć - č sanduka i sljemenjaka
- te izraziti pomak prema uspravnom obliku grobnog spomenika - prema nišanu
- koji je postao osnovnim oblikom muslimanskog nadgrobnog spomenika. Potpuni
raskid sa srednjovjekovnom pogrebnom praksom č je nestanak ć č
i pojavu epitafa pisanih arapskim pismom na orijentalnimjezicima, č se struktura
- pismo, leksik i datiranj e - zasnivala na drugome kulturološkom predlošku.
Raskid se zrcali i u formiranju posebnih muslimanskih groba1ja, č š ć naslonjenih
na srednjovjekovne nekropole ć zapravo na njih se ć ć
1998./1. , 13.). U prvi plan ovdje dolazi pitanje pisma koje stoji pod utjecajem
vjere (Tentor, 1991.,823.), zatim pitanje datiranja koje se sada vrši prema islamskoj
eri - prema hidžretskoj 622. godini. Jedan medu brojnim primjerima te vrste -
natpi s na nišanu muftije Hadži-Ahmeda - datiran hidžretske 1218. godine to u
cijelosti potvrduje:
"ALLAH, O BOŽE, KOJI MNOGO PRAŠTAŠ. PONOS Č Č
KAPACITETA, KOJI POSTUPA PO NAUCI. MUFESIR I MUHADIS. MEVLANA
HADŽi AHMED. MUFTIJA. NEKA ALLAH NA NJEG IZLIJE OBLAKE SVOJE
MILOSTI I OPROSTA I NEKA GA NASTANI U PROSTRANSTVA RAJA.
PRESELIO MILOSTI BOŽIJOJ GODINE HILJADU DVIJ E STOTINE I
OSAMNAESTE - 1218." ć 1998,/111 ., 166.)
Bosansko-humska ć koja se razvijala sukladno grafiji zapadne ć
tako nestaj e s muslimanskih grobnih natpisa. dok se u javnoj korespondenciji
kod ć č muslimanskog sloja. II č
samostallIma, kao i na grobnim natpi sima š ć II upotrebi zadržalajoš ć
Ovim tipom ć č pi sma, od 186 1. II znanosti nazvanog č pisalo se
repuhlikc, tl Ilck i III njezi nim varij ant ama u Boki kot orskoj
I dlJclovllni.l Crne Gnrc, s tim daj e nj ezinim naji zrazitijim č ostala srednj a
Dalmacija. posebno lerilorij Polj ica (Raukar. 1973 .. 109., 121. , 137.- 138).
Sukladno ovi m društveni m promjenama i novim povijesnim okolnostima
dolazi do diferencijacijc u grobnim obi lježj ima triju konfesij a _ č
pravoslavne i islamske - č je srednj ovjekovni pogrebni obrazac bio razbij en
(HOI·val. 194 1 .. 185.- 186.).
lj OVOI//. grebu č dali uskrsIlutija slavIloga tilo .. ,
č ć s tim da se kompleksna umjetnost ć kao najmarkantnija
kulturna pojava srednjovjekovne Bosne uglavnom gasi s njezinim č nes-
tankom i nastankom novih društvenih, vj erskih i č odnosa donesenih na
č valu Osmanskoga Carstva, treba naglasi ti da II nekim svoji m formama
la umjet nost ipak preživljava, da i dalje žilavo traje kroz sva ć i mijene
koje su preobli kovale bosanski duhovni krajoli k. Materijalni dokaz loga konti-
nuiteta, nesvakidašnj e a zanemarene kult urne pojave, predstavljaju epitaf, još i
dan.as vidlji vi nlL.antropomorfnim č bosanskih č grobalj a -
li kovnoj mutaciji srednjovjekovnog ć - najednome drevnom i homogenom
kulturnom prostoru; na istoku obrublj enom ć Gradom (Varcar Vakufom)
i Li skovicom, na zapadu Varešom, ć i Olovom (na sjeveru Posavinom,
najugu Ramom i susjednim oblastima). Oslušnemo li njihov ton, ton tih poruka
i oporuka j ednoga potonulog svijeta, osjetit ć u njima, osim formalnih karak-
teristika, ni z č sadržaj nih i stil skih osobina koje su krasile i bosanski
srednjovjekovni epitaf. Zastanimo na trenutak, oslušnimo eho ć koji s č
groblja u Varcar Vakufu još i danas dopire do naših ušiju terotiziranih decibeIima
turbo-folka, do nas stiješnjenih u vrevi i žurbi č gradova, da bi prepoz-
nali nj egovu srednj ovjekovnu intonaciju "u lipoj ikavici, u nevještoj inenormiranoj
lati nici , s puno ć č grafije":
"U OVOM GREBU Č DAN USKRSNUTIJA SLAVNOGA TILO POKOlNE
MARE Č PEJE Č KOJA XIVILA GODINA 20 A
PRIMINU NA 10. RUJNA"
"OVDI Č TILO DOBRE KRSTIANKE MARE Ć POKOlNOGA S. B.
A
Č M. S. , OGRADI BRAT MIJO."
"OVDI LEXE DVA BRATA Đ ILKO I Ć OBA SINA XALOSNOGA
OCA MARIANA Ć OBA MLADA"
"U OVOM GROBU Č DAN USKRSNUTlA SLAVNOGA TILO
POKOlNOGA MATE Č Ć KOIE XIVIO 50. G. A PRIMINU NA 20.
OXUIKA 1866."
127
(I. ć 2002., 49.).
U jednoj retrospektivi, pod ruku sa srednjovjekovnim epitafima .
grobni natpisi XIX. ć ali i ć koja su mu neposredno
dio mil enijske š ć kulture epitafa na tlu Bosne i Hercegavi a,
č se dal eki tragovi mogu pratiti još od Y.-Vl. ć od vremena
š ć Na samom njegovom č stoji grobni natpis pronaden u
MUJdzlclma kod Šlpova na lokalitetu Crkvma, gdje su otkriveni temel "
š ć bazilike s č groblj em koje su, osim jednog sandut
i sarkofaga, krasile i presvodene grobni ce. Na nevelikoj, tankoj č
od muljike (\aporca) , razbijenoj na nekoliko komada, pronadenje š ć natPi :
- "prvi sigurni š ć natpis iz Bosne":
"MAXIMI NO CARISSIMO QUEM POSU IT IN [P(ACE?)] VIX(lT) VINCENTlA."
(Sergejevski, 1938.,57.-59: Bojanovski, 1964., 103.).
Tako se izmedu Maximina sa Crkvine u Donjim ž ć i Mate č ć
s nedalekog groblja u Varcaru č tilo č š dan lIskrsnlllija slavnoga sklapa
milenijski kulturološki luk kojim je uza sve metamorfoze prošla š ć inter-
pretacija smrti na tlu Bosne i Hercegovine, u osnovi ć uvijek ista, ista po
nadi koju je ulijeval a, ć uvijek č - č po Svom
č ruhu.
I
UMIJECE UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA I HUMANIZACIJA SMRTI
Prisnost sa ć - samostanski senzibilitet o smrti
Svojim 10110111 i č promi šljanja epilati č neraskidi vi dio relikt:-
leme umiranja kojaje na Zapadu snažno zavladala duhovima. č elitom.
izmedu Crne kuge i kraja vjerskih ralOva" (Del imo. 1986 .. 60.). Š renebije ,.
smrti bi lo je osobito pospješeno kroz propovijedi č redm'a. ali i kn
1
'
samostansku knji ževnost posvereIlu s\'ijet:l . Njihov stalni mOli \" -
"Teško onima koji umni II smrtnim grijesima" - \'arimn na bezbroj naL' ina.
sadržan LI radosnoj hrl/III S/lIICII koju .k 1225.-26 .. pri samom kraju
života. gotovo slijcp i shrvan grozniL'om. sas(a\"io S\·. Franjo (Delimo, 1986 .. 5S.l:
ć š ć i stilom s\'ojih poruka lwa "knji le\·nllst". ć l1
sa ć svrstava se II \'ladajLlL:i I.anr snxlnjll\jeko\'Jlllg izraza
izravno iz Bihlije. To dodatno pot \' rduje (eLlI II jakim lItjl'cajil11a m, '
funl'rarnl' natpisl' sa stcL:aka. odnOSilO l' injl'llicll da SL' Cnl..' sa ć II
odra/,avaju živI..' kontaktc što ihje hllsanskll društHl XlV. i Xv. sloljl..'L: a ž
sa zapadnom kulturom. DramatiL"llll pitanje S\'ih pit anja L\wj l..' kll\"a žiHl(;! - pilanJl'
S III rt i i vjl'L' noga j.i vllta - l' uropska srcdnjmjl..'ko,'na knjizL'\, IH1st hašlinilajl' prd· ..
l
)
djela. crkvenih . otaca: sv. Augusti na, sv. Prospera Akvitanskog i Izi dora
Sevllj skog. ?va
j
refren posebno istrajno ponavljanje u fra ncuskim djelima XlV.
I XV pOpUl Eustachea Deschampsa (1346.- 1406.), genijalnog
pjeslllka cIJ e dj elo zrcah vecmu tema koje je zapadna kultura onda nosi la sobom
(Deli mo, 1986., 69.-70., 72., 169.- 171. ).
U istom duhu rezignacije nad materijalnim svij etom, u duhu europske
kulture govora o smrti , pisao je, uz papu Inocenta Ill. (De contemptu mundi) i
nebrojene druge autore, č humanist i č Coll enuccio u dj elu znakovita
naslova - Canzone al/a morte:
"Zar ono što se lažnim imenom zove život na zemlji ,
Nije drugo do zamor, bri ge, odricanj a,
Uzdasi, č i jadikovke,
Bolovi, slabosti , nasilja i ratovi?" (Delirno, 1986.,88.).
Trajno zaokupljen š ć besjedom o svrsi č egzistencije,
Collenuccio, potpuno u maniri nekih epitafa sa ć u posljednoj strofi preklinje
"onoga koji je na krstu stišao bijes strašne zmije" da ga "poškropi i č svojom
pomiritelj skom i blagoslovljenom krvlju" (Deli rno, 1986. , 88.). U istom tonu
pi sao je u svojoj Pripremi za smrt slavni Erazmo koji ć daje č život
samo hod ka smrti ", ć mi sao bibl ij skoga psalmi sta (PS 142): "Izvedi
iz tamnice dušu moju, da zahvaljuj em imenu tvoj emu" (Delimo, 1986.,86.,89.,
9 1.). ć pitanje smrti u središte reli giozne pedagogije na svim njezi nim
razinama, Crkva je, skupa s brojnim autorima, dosljedno razvijala svojevrsno
č za smrt koje je svoj č odraz našlo u psi hologiji pojedi naca
i kolektiviteta. Ć Belarmin cijeli je problem sažeo u kondenziranu mi sao-
pravi recept za š ć smrt š ć je život, život ispunjen vrlinom (Delirno,
1986.,91., 94.).
Upravo o takvom životu, ispunj enom poštenjem, pripovij eda natpis koji
kao daje pisala ruka poznatih europskih mi slilaca i kontemplativaca. U jednom
drugom natpi su - "l ere ć vi biti kako on, a on ne može biti kako vi" -
č razmišljanjima o smrt i Huga od sv. Viktora ("Ono što sam ja, oni su
bili ; ono što su oni, ja ć biti"), vidlji vo je kako se samostanski senzi bilitet o
smrti snažno širio u č svijet. Ova slavna izreka, možda arapskoga podrijetla,
bila je ć mj esto crkvene besjede o smrti : ć se u pogrebnome epitafu
Petra Damijanskog I 072. godine i djelu Disciplina clericalis Petra Alfonsa (XII.
SL). Ovdje, kao urukopi snim iluminacijama, smrt ima č č za
život, i zato se objašnjava u moralnome kontekstu (Delirno, 1986.,67. ; Pace,
1994., 363.).
Kulturološki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana
č ć sa snažnim nabojem rezignacije nad materij alnim
ć u vidu njihovu sadržajnu č s ć govorom o smru:
.. .. b' bl " k' k t I šk' predlošcI nadahnu h
ipak je teško pouzdano odredItI kOJI su I IjS I te s o o I . od
sadržaj epitafa sa ć Ne smije se zanemariti utjecaj Psalama - jedne
129
knjiga na Zapadu č š ć prevodenih na narodni jezik,
pjeslI/all/lI . U srednjem vijeku se smatralo da Biblija posjeduje snagu izvedena
izravno od Boga. Smatralo se razumljivim daje Bog "napisao" Bibliju, ć
njezin sadržaj izravno autorima č su imena pridodana č knjigama Biblije.
Od č perioda do reformacij e, Biblijaje bila najvažnija knjiga u svakoj
samostanskoj i katedralnoj knjižnici (Ward-Evans, 1999., 119. , 121.). Njezin
kulturološki utjecaj u cijeloj srednjovjekovnoj Europi teško se može precijeniti.
U svemu treba č s ć uvjerenjem historijskih antropologa koji č
religiju vide ne kao vulgarizaciju službenog š ć nego kao sastavnu pojavu
kulturalnog sustava koji ujedinjuje društvo. Elementi kulturalnog sustava
medusobno sc dijele, ali svaka grupa - elite i mase, č i ć č - artikulira
sustav na svoj vlast iti č zavisno od svoj ih društvenih, č i intelektualnih
okolnosti (Geary, 1994. , 33.).
Jedan medu epitatima - "Rodih se u veliku radost, a umrijeh u veliku
žalost" - pisan je u duhu jobovsko-propovjednikove kantilene ("Zašto si se dakle
rodio od majke, da tako žalosno umreš" ; "Sretniji je dan smrti nego dan
rodenja"), dok je drugi ("Da je znati svakomu č kako stekoh blago, i s
njega pogiboh") isklesan u maniri Propovjednikova prezira ljudske taštine
("Taština nad taštinama, sve je taština"). Svi ti natpi si, generalno uzevši , mogu
se svrstati u kontekst Augustinove mi sli : "Slagati godine, č slagati grijehe".
"Vrijeme je na isteku" - č sv. Pavao u Prvoj poslanici ć (Delimo,
1986.,65.-66., 71.-72.,76.,93.,99.-100.). Crkvena misao kasnoga srednjeg vijeka
poznavala je samo dvij e krajnosti - "tužaljku zbog prolaznosti .. . i slavlje zbog
spasa duše u njenom bl aženstvu" (Huizinga, 1991. , 139.). Strah od "velike
č ce" tako je u srednj ovjekovnome društvu mogao poprimiti ui stinu
č dimenzije.
Ista pouka - strah, ili barem zamišljenost nad ć - izbija iz onih nebro-
jenih slika leševa koj e su europski umjetnici od XY. st. rado slikali, osobito u
Engleskoj , Francuskoj i č pokrajinama. Realna je pretpostavka o
izravnoj vezi izmedu tekstova koji su pratili slike u XY. ć i monaške medita-
ti vne prakse koja je bila proširena na široku publiku (Palmer, 1993. , 321.), što
č da ne može biti manje realna pretpostav\ilL9. isto tako snažnom utjecaju
,posaD skih i njihove č prakse na č dijela '
š nadgrobnih epitafa. Uostalom, likovni prikazi posmrtnih plesova bili su '
ć sami po sebi jedna vrst a propovijedi ; njihova funkcija nije primarno estetska
nego č (Delimo, 1986" 126, ). Omiljenost ove teme kod franjevaca
dopušta pretpostavku daje tema posmrtnoga kola našla svoje mjesto i u crkvenome
slikarstvu srednjovjekovne Bosne, na što ć i ostaci freskoslikarstva iz
crkve sv. Marije u Jajcu s prikazom Strašnoga suda _ teme srodne posmrtnom
kolu ć 1971. ,89.-90. ).
_ , Grandiozna tema Sudnjega dana (Dies irae J, nadahnuta biblijskim izvorima
krscanskoga govora o smrti , s preziranj em svijeta, dramatizacijom umiranja i
Isticanjem vlastitoga spasenja, preplaviIaje cijelu kulturu ć sve europske
narode u ed rk . d . .
.. . J nu ve I u zaje iliCU. Crkva Je, sa širokim spektrom sredstava koja su
JOJ stajala na raspolaganju, odigrala č ulogu II svojevrsnom "pripitomljavanju"
pril\ldnnlll 11:1(1 1111 njeli na dn>i\'lj:l\'ullja l IIjl'liutlj illdindllali/:I\.·ijl. ptl1Jlllnn
\I "tl / ll li t' " i "PIItebI.
' .krtl\:II1.i:1 II duht\"c tlbj:\.\; lljl'lljl'!ll.
1I:1I111.:\.' lh,:·i 1I11'tlil :KijU tl " :IP !! la:-; lIi \,lI /i\ 11 :\ i:-; pp, ijed i nbr:l ":l' llj l'. ( ' 1''' \ .:\ jl'
hl da :-;1,.' p:l!!:m:-;ki :-;11":111 tld lIIIIinIIlja pn'ohra/i II "rs':an:-; ko
\,llilll:llljC k:hl dllg:ltlaj:l :-; POl ili, nim I ll:l(l' lIjl'l ll . Prakli l' llo, ln jl' I ll:ll:- i Itl :
:11..,1 IlClkll . I'lll'ul IIH1l'\.'llik:l. 1111\1\' u IIcn' dt l/i'jl'ti ,, "u1"'
II :-; 111'1\1111\1111. :-;lIlrt jc Iragnlija lP'KC, It)t.l.\ .. 3.:'il).: I.I :j:-; ""\'k. Il)t)() .. ..t2,: \)\I\'llj,," .
I .IOll ... ' -' . -3(1,), 1'1\' 1\ i I lk "i 1\' :-;: \1\ h , :-; 1 a 11:1. prel' 1:1\' i ,. s i \.' ij d II \.' mn!'., k 11
killIlini . Ilhlli\' SIIIIII,il'ga d:lll:l d,' / i,'it' jl' nl / ll\ I\T:-;IlI' Ir:1l1:-; l"tl1"111:1\.·ijl' \I t.itla; lljllj
Cllrt
l
l' :-; ""j IlllljCllIt1:-;li II k\ljtlj htl:-;:l n:-;ki i IlIlIll :-; ki :-; I\.'\.:\.' i. ":hl Ilbiljl' , j:!
:,,;1\ \.' / a l i, ih i Illrt\ ih". 1:1\I /i lll:ljll i:"t:l " 11111 t' lllj l':-; t tl . StC":: I" t:lk"l'tl:" taj l' :" lu/ hl.'ll i
laa/!'llt !\' h\.' la "'".k( llilll )inlhlll\", 1l1:lIl'r!.i:l lni "blik \.'t!/ i:-; tl'll\.·ij:lllll' i:-; tilll' da :-;I.'
:-; 1\\1"1 i :-; I:lll \.' " \I k raj". da pt Iki lj II i k ", i \'i \I :-; \"\ 11\1 gn lbll " l ( 'ha 1 kt. 1 t}(l)" 3h.) .. k-d! II l I lli
pil:lllja kalI :-;\"\.' dllj \.'g put:! :-; 1':1:-;\.' 11.1:1 k"jaj \.' 11;\
/ ,apad\l \'l'Iik\l pllpul:lrn\l:-;1. dnk j\.' PI":I\"lI:-; la\'l1:1 l' rk,':! lu i:-; tll dllktrillll
\ldhila. taklI daj \.' hi /:l1l1:-;k:l kultur;1 r:ll\'il:1 I'n .. 'dl1d)hl' Illrl"ih i 11da\':lIlja
pllIl1\.'1l:t l Hill :-; ki, Il)l)(l .. 2:' .-2(l.t
\lll :-; illllll.1Iik\." nj ihl"'illlll\vi"illl:l n:l hdijl'nj\.'
i \)dhal' i\':llljl' Il\'llll'lllalj:-;kt..' laštili\.', markailIni hnlj kilji
pnll·jl,.'nalll:1 prl'la/ill 100.000 I. llnhl 111l'aj1Hlj I:H1kUI' I.k lll1:-;ti
\I ,"'\1111 \lhl\ll:jU. ll alpi si
i 11I1H1I1(1IlIl'(1 uk:lluju Sl' kalI dil1jl'din:-; tn'lll' l",idilll'
ll111ijlX: a lllllir:l1\ia. k:lll IlHllit\"\.' l\ik I'll:-;n'l:l'1l11111\'illla kllji nije nanxlil) na
ll(ajanjc:. .k lJlll.i\":\n na hdijt..'njl'. hmlil) nadu i lagt.l\·ar:h) pl1kaj:tllj l', Onl1l1
:-;n)jlllll sc: lIllIlaj n:l(i n/apadllllI'Ul\lp:-;kl)ga
Sl1\11i in:-; i:-; lir:l1\ialla kll\l\IX1Ill'nli. il :-; I1\11i ukhu\i:\ll
llcgati\'l1U dillll' l1/.iju. Pul lak\"lllll :-; mrti 1IIrt.ljl' :-;,'. Ak\"in:-;ki
:-;vnjim djdllll1 Summa III( ' (I/o,l:.;(/( ' tDl'iiIlHl. 19X(1 .. :,t}.- 6(l.. 101 .. III .).
S\"a l)\"l,.' l'ul'npskl' tl'lIll'. k:Hl "gla\"lHlg nm/ja 1:1 lldg.nj
masa". i mirana :-;1I II djdu :\ 1:\' "' (lri( 'Ileli e\ v. l'ij i .k :luh ll' '",il'!\ l am lili llllli
dnminik:ut;ll' il Smrt :-;l' lakl) II rl'ii,;!illllHHll ,;!ll\"llrt\ \'I\'llll'n:l
nal:lIila u ).inll:l,l'illll..' jl' pr:lklil'na ll:lmj\.' lI:! djd:l II
gl\ lhnll1l1 SPllllll..' ni ku dll/i \jda :-;n na.iiasnijl" lll'illl\":lll.k. Nl'I'I\'st:11\1 l 1'1\ 'ix wij('\t .. mjl'
n i. i ri.it'l'ju i :-; 1 i klllll. hi III ,il'. Il:! kl llll' U. II lllgil' i kri :-; t ij:llli l:ll' ij\.'. kl .ll' :-;;Ull\ lstan-
('liku lla:-;lllj:lla n:lll1\.'ln\l li dlllslYl! h\lgat:-;tya i 11l
l
lll:lllll'
l :l l. in)tnm (Hui/ing:!, 19\)1 .. 2JX .. .. IJl'Iinhl, I\)Xh .. :'h.-57 .. .. lJ7.),
131
DRAMA Č Š Ć
Izmirenje č i č kulture kroz ć zaokupljenost ć
Još po č važnom ć č izuzetnu poj avu južnoslavenskog i
europskog srednjovjekovlja: ć od okoštale i oštro polarizirane sheme č
i tzv. visoke (dvorske) kulture, što je sasvim č za srednji vijek, U fantazma_
č mješavini igre i zbilje u kojoj se praiskonske č kreacije duha skladno
ć s rafiniranim viteškim idealom č manire, ć spajaju i pomiruju ove
dvije, č teško pomirljive, sfere kulture (/. ć 1994., 86.-87.).
Pomno, poput kakva arhivara, ć č iskustva od
č magijsko-mitoloških vjerovanja, do suvremenih bizantsko-
č š ć obrazaca - nepregledne hijerarhije pojmova _
ć vjerno zrcale mukotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-humskoga podneblja
milenijskog raspona. č i vjerodostojnije od bilo koje druge č
grane oni u č igri na kamenu, tom srednjovjekovnom "filmskom
platnu", reprezentiraju duhovnu dramu jednoga formalno š ć društva,
još uvijek raspetoga izmedu pagansko-mitoloških i kri stoloških tema. Č
koji duboko zaokupljen mi šlju o smrti podi že nadgrobni spomenik osoba je
š ć mentalnoga sklopa, ali je to istovremeno podvojena č u kojoj još
uvij ek žive pretpovijesni relikti tzv. "prirodne religije". To se, možda ponajbolje.
zrcali iz nepreglednog ni za ornamentainih motiva č i č podri-
jetla, č pojava na ć nedvojbeno govori o žilavosti davno ukorijeii]enih.
č neizbri sivih modela kolektivne psihologije, izvana tek ogrnutih
plaštom š ć Ovdje do č dolazi jedan drevni religijski obrazac. dva
pri vidno č izraza reli gij skog i magij skog kulta - č model i
sklonost štovanja prirodnih sila - koji se medusobno ć (Škobalj. 1970.,393.).
Upravo na plohama ć kao na podnevnome suncu, postaj e sasvim
vidljiv odnos dviju kultura srednjeg vij eka: č ili č kullllre i č ili
folklorne kulture, te proces njihove unutrašnj e akulturacije, tj. uzajamnog pri -
lagodavanja. Tu se pred č u svoj prebogatoj sloj evitosti ornamentainih
moti va, u njihovoj č tematskoj , hori zontalnoj i vertikalnoj strukturi-
ranosti , otvara sl ika svijeta srednjovjekovnoga č nj egovi "duhovni instru-
mentariji ", i skri ve ni rnodeli svijesti i ponašanja č 1987 .. 9.-10.). Bcz
obzira na sve manjkavosti izraza č kultura" č se prikladnim ostati mu
vjernim ć da on č kulturnu svojinu svih slojeva, kako obrazovanih
tako i neobrazovanih, za razliku od kulturne produkcijc intelektualne elit e kao
svojine povlaštenog društvenog sloja. Tako je mogao biti rode n pojam p"Nog"
katoliciZlIla koji u sebe č paganske mi saone stereotipe P-;;Put magij e i
praznovjerja, potpuno tude š ć vjerovanjima i ć ć da
č magija nij e mijenjala tijekom ć i milenija. ni ć ni slI II stanju
(to kraja precizirati II kojoj j e mj eri hOlllo li li /lira /is postao Ilon/o ('hris/hlnUs (usp.
č 1987 .. 152 .. 159 .. 169.).
U toj naglašenoj ambi val enciji . u duhu Bahtinove sheme o "karneva lsko-
č i ozbiljnoj crkvenoj" kulturi srednjeg vij eka. II č povezanosti
ovih ozakonjenih suprotnosti. u neprekinutu dijal ogu dvaju kulturnih č koji
nije bio "spor gluvi h" č 1987.,274.-275.,277.), nastala je umjetnost
ć U stoljetnom usuglašavanju č reli gij skih predodžbi, u nikad
dovršenom pokrštavanju arhaj skih vjerskih tradicija, nastalo j e srednjovj ekovno
č ć - jedna vrsta biblij ski reinterpret irane paganske č
religioznosti . Tako se na cijelom europskom prostoru - a ć su upravo školski
primjer toga procesa - uspostavlja "ekumenska kulturna unifikacija", jedna vrsta
liturgijske dimenzij e ovozemalj ske egzistencije prispodobljene č
poimanju eshatološke zagonetke, koja je živjela usporedo sa stvara laštvom
teologa, mi sti ka i dvorskih umj etnika (Elij ade, 1991.a, 3 15. -3 18.; Lopez, 1978. ,
320.-324.).
Na plohama ć pred č se i danas odvija sekvenca j edne
još uvijek aktualne drame - dvomilenij ske č ć mitoloških
bogova i heroja u š ć svece, drama koja je u univerzalizaciji š ć
poruke srednjovjekovnome č barem i na trenutak, barem i č
usred užasa ratova, gladi i epi demij a, ć uživanje j ednoga č
paralelnog svij eta ispunjenog vrlinom i ljepotom. U svijetu jedne ovakve
"izmaštane ikonografije", skrojenom od rel igioznih i pseudorcligioznih sadržaja,
vjernik "postepeno ul azi u jedan svet vrednosti i č koji za neke na kraju
postaje mnogo 'stvarniji ' i dragoceniji od sveta svakodnevnog iskustva" (Elijade,
1991. , 88.-89.).
Na drugoj pak strani, svojim unekoliko zakašnjelim, dominantno č
fondom č ukrasa, ć ć razbudeni interes kasnog
srednj eg vij eka za č i svij et prirode, obilj em fI orainih i životinj skih motiva
koji odišu nekom sablasnom š ć oživljavanjem portreta i pejzaža kao rela-
tivno nove teme europske umj etnosti nakon kraha ant ike (Janson, 1986. , 228.:
Baltrušaiti s, 1991 .,7.), ć nepogrešivo ukazuju na uSkipjelu snagu razbudenih
energija bosansko-humskog društva XlV. i xv. ć
Ljudskost te umj etnosti, njezina zaOkupljenost č vrline i grij eha.
njezina naglašena š č dimenzija, sva j e u službi č
jer ona odgovara svoj oj osnovnoj namjeni - ljepotom ukrasiti životni ambijent.
ć se u samome središtu života, ć mu novi sjaj , ć č
most izmedu srednjovj ekovnoga mišljenja i drevne, praiskonske senzibilnosti.
ona obilje svojih ideja slaže u "gradevi nsku kupolu" srednjeg vijeka, u č
raspane uni verzalnosti, č i uzvišenosti ljudske egzistencij e. Ona u redu
prirodne hijerarhije u jednu cjeli nu slaže sve egzistencijalne pojmove: svete. profane
i imagi narne (Delima, 1986.,88. usp. Baltrušaitis, 199 1. ,24.-27.). .
Brojnost ć koji su gustom mrežom pokrili bosansko-humsku zemljU
sarna za sebe govori o ć zaokupljenosti Ć - o č SVI h ljudskih
. . ž I k duhove u OSVIt
napora - onllTI temama kaje su tako snažno pro e e europs e
133
nove povijesne epohe. Bujanje ove jedinstvene sepulkralne umjetnosti Podudara
se s epohom ć ekonomske ć bosansko-humskoga društva, s vremenom
njegova materijalnoga zenita. Bilo je to feudalno društvo na izmaku, koje je u
procjepu izmedu sakralnog i profanog tragalo za novim rješenjima nagomi lanih
unutarnjih č
č grupiranja ć dopušta da se na terenu prati nekoliko važnih
hi storij ski h pojava, procesa i odnosa. To č da se prema smještaju veliki h
nekropola mogu locirati sjedišta kultnih i č zajednica; prema smještaju
nekropola srednje č može se pratiti razvitak tzv. rodovskih sela; manje
skupine ć pokazatelj su uznapredovale feudalizacij e i socijalnog raslojavanja
kada se pojedini ekonomski č rodovi više ne žele pokopavati sa svojim
siromašnim i neuglednim rodacima i susjedima (P. ć 1975.,224.).
31. HOOl\\Q
. 1 ~ . HrillM
33. fkldo\o
.llHl1l.lo\l1
J6
~ S , KonJIC
ll) I Jullmn IrchmJl'
38.
r.l"",lo
lS. BoIjnm
39.
40.
W Kup!tt.anl
.ul. LI\d\ \C·ie-.lnJe
~ \ Ka\IIi\l'<\\.
42. \ \ofllle
llK'i">
,!4. Kupres
li.ljuborur
% Bllunja
41 R.I .
~ B IrniJa, S I O I ~
IUlDJi
49. B-Jllne
50. BaljvIne
51. GlOzno
52. G\ozno
.\9.
i3, ć . Gorica
KOIezi
iS. č ć
57.
i6 G o o ! ~ Hruoo· \eum
\" G o o > ~ Hr_ 'rum
--------------....
59.
58, Gornje Hmsno· Neum
59. Vran)evo Selo· Neum
(jj, Gom)e Hrn,no· Neum
,
••
NEKROPOLE - "GRADOVI MRTVIH"
Zajednica živih i mrtvih - monumentalnost smrti
Prvi č - naš Adam, Homo sapiens, neandertalski č
bio je takoder prvi koji j e svoje mrtve smj est io u kolekt.vna groblja kaja datIfaju
unatrag gotovo 40.000 godi na. Od toga vremena groblje .h grobni spomenik
postao je stalnim znakom ljudskog prebivanja, č ć o kontinuiranom
odnosu izmedu smrti i kulture. Smrt je takva da voli predstavljanje (Aries, 1985., I.).
Osoben izraz ove mi lenij ske manumentaUzacije smrti predstavlj aju nekropole
ć kao materijalni dokaz svetog aspekta smrti . Nekropole istovremeno
č o dva velika preokreta u srednjovj ekovnoj konceptualizaciji smrti: prvome
koji se odigrao u II. i III. ć nakon Krista, te drugome vezanom za XI. i XII.
ć (Aries, 1985., 4.). Drugi konceptualni preokret zrcali se u pojavi ć
grobalja nakon xn. ć u istom vremenu kada su lj udi prestali s korištenjem
č kameni h sarkofaga (Aries, 1981. , 61.).
Pored regionalne diferenciranosti vidljive u upotrebi oblika, ornamentainih
motiva i kvaliteti izrade, njihovim sustavnim č č koncem
XIX. ć uvidjelo se da se ć č nalaze koncentrirani u skupinama
- u grobljima pojedinih obitelji sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima č
rodova č s 30 do 50 ć č u velikim nekropolama seoski h
ć ponekad i s više stotina primjeraka (P. ć 1984.,487.). ć broj
nekropola smješten je u južnom pojasu - u Hercegovini i dijelu Dalmacije -
zatim u sjevernom pojasu s jugozapadnom, srednjom i č Bosnom te za-
padnom Srbijom ć 1982.a, 238.). OVdje ć se osvrnuti na neke od
reprezentativni h č nekropola, koje odražavaju razvojni put ć u
cjeli ni, ali i njihove regionalne osobenosti. Nekropole su pouzdan pokazatelj
naseljenosti pojedinih dijelova srednjovjekovne Bosne i č s jedne strane ć
i bogatstvo, s druge pijetet i slavu (Korošec, 1952.,375.,378.). Ovi "gradovi mrtvih"
u punom su č te č pandan gradovima živih, tj. tadašnjim feudalnim
gradovima, č stvaraju sliku uravnoteženosti života u prostoru (I. ć
2005., 39.).
Smještanje nekropola u neposrednoj blizini naseljenih mjesta odražava
č paradoksalne potrebe uklanjanja mrtvih kako bi živi mogli obnoviti svoj u
normalnu aktivnost, ali isto tako i potrebe da se mrtve "drži žive" u cilju
održavanja društvenih veza usprkos smrti (usp. Geary, 1994., 78.). Nekropole
159
takoder potvrduju ć š ć praksu, č prije nego č
mjesta ukopa, koja je vrlo rano postala pravilom. Tijekom srednjeg vijeka groblje
je zajedno s crkvom predstavlj alo centar društvenog života, tu su ljudi ć
obavljali duhovne i svjetovne poslove, tu se trgovalo i donosile se presude, tu su
se Odvijale njihove igre i ljubavne afere (Bal\ , 1995., 45. , 58.-59. ). Svaki grobni
spomenik pripovijeda č dok su unutar groblja spomenici uj edinj eni da kažu
još širu pripovijest. Grobni spomenici su zato metod za pristup ž ć društvu
(Hope, 2000., 181.). Funkcija grobnih spomenika bila je da za sebe vežu duše
umrlih i da zajednici živih služe kao zamjena za pokojnike i medij komunikacije
s dušama predaka (Erdeljan, 1996., 115.). Zato je, koliko mjesto smrti , groblje
bi lo mjesto života. Ovaj promiskuitet živih i mrtvih bila je karakteri stika društava
zapadnog latinskog svijeta (Aries, 1985., 19.), ali isto tako i društava bizantske
kulturne sfere.
Nekropole, medutim, rapidno š č pred naši m č tako da danas ni
izdaleka ne vrijedi ocjena da se "po broju i krasoti nadgrobnih spomenika" nekropola
u Starom Selu nedaleko od Jajca "može ubrojiti medu najljepša č groblja
u Bosni i Hercegovini", kako je to koncem XIX. st. tvrdio Kosta Hormann
(1891.,48. ). S istim ć napisao je Đ ć (1939., 28.-31.) da
nekropola kneza ć u š ć kod Ilijaša predstavlj a "najljepši naš
spomenik ove vrste srednjeg vijeka" i da bi zbog toga trebalo "nj ezinom č
posvetiti više pažnje". Njezino današnje stanje, medutim, ne govori da je ovaj
apel ikad dopro do ušiju onih koji bi o tome po logici stvari morali brinuti.
Č NEKROPOLE
Nekropola ć na lokalitetu č Glavica u selu Biskup
Medu č nekropolama č se nekropola ć u Biskupu kod
Konjica, koju je izmedu 1955. i 1957. istražio ijavnosti predstavio za bosanskoherce-
č medij evali stiku .iznimno zaslužni Marko Vego.
ć pripadaju krugu bosanskih feudalnih magnata č se povijest doku-
mentirano može pratiti kroz č generacije - od spomena Dražena Bogopeneca
1306. godine, naj starijeg poznatog č porodice, do smrti voj vode č
ć 1404., koja je č i nj ezin kraj. U lOm vremenskom rasponu,
š ć svoje posjede iz brdovitih predjel a oko gornjeg toka Neretve iNevesinj a
prema moru, do Popova polj a, Bosanskog primorja (izmedu Stona i Petrova sela)
i Slanog, zatim prema č i sjevernim dijelovima današnje Hercegovine i
č do Konavala, ć su držali u svojim rukama sudbinu ovoga dijela
bosanske države. Svoj č č izgradi li su naj više ć
č položaju svojih zemalja izmedu Srbije i Bosne, ć da je Hum
ul azio u okvir pretenzija obje države. Ova pozicij a do punog je izražaja došla
VCl; II vrijl' lIll' I UP; III;I M il k' lI a I )rai, ivoj ev ć ( J ll2. - 114l.), jedno kratko vrijeme
popili nj egovih rtldak;1 il Trehinja II srpskog cara Dušana, ;t.al im ugledne
lii::IH)sli Ila (IV(lnl hal1 .1 Stj epal);1 II . Mi ltcl1(w<-t sc ć č
udala '1. <1 lokalnog ICud;lI ciI N CIJ e;] ć ;1 pOI".Il;]la je i po IOl11e što je kasnije
lI /.da imc Polihranija. k:Hl i po nadgrohnoll1 natpi su nadenom u
č (Popovo polj e). Pod Sankolll ć ( 1335.- 1372.) _
č gradaninlIm i hosanskim harUIlO1ll s ugk:dnorn dvorskom ti tulom
ka'l.nal'a - pOSlali su ć ć poluga u rukama nositelja č središnje
vlasti II Bosni. Za nj egovll Sl! sc nakl onost otimali ne samo č s koj ima
j e nj egovao tijesne poslovne veze, nego i drugi sll sj edi . Sinovi Sankovi - Bj eJj ak i
č ( 1379.- 1404.) - pos lj ednj e su č ove porodice za č sc č kraj
veže neuspj ela prodaj a Konavala č 139 1. i vojna intervencija Vlatka
ć i Pavla koj i sU/ .. ovaj teritorij i medu sobno ga JXXIijelili
š ć 1%1. ).
Centar č posj eda nal azio se kod Konji ca s dvorom u Zaboranima
nedal eko od sela Bi sku p, gdj e j e na lokalitetu č Glavica Vego istražio
r
nekropol u ć sastavljenu OCI 16 masivnih ć u obliku sanduka lociranih
unutar j edne porušene crk ve. te preostalih 73 ć u obli ku č sanduka i
sarkofaga smj eštenih oko same crk ve dimenzij a 12, I O x 6,20 m.
Jedan od prvih istraženih grobova, sa ć ukrašenim natpi som, pripada
gospoj i Goisavi - ć zetskog vlastelina Jurj a š ć ženi č ć
sahranjenoj koncem 1398. godine. Goisava je pokopana u drven i sanduk s
rukamu prekriženim na grudima. s č dinarom u ust ima, a i SVIl ene
vrpce nadene u grobu takoder su č provenij encij e. Upravo njezin
ć kazuj e da i ostali grobovi unutar crkve pripadaju ć
U j ednom od grobova položenim uz apsidu, ukrašenim ć težine
oko 8 tona, nadeni su ostaci zlatotkane brokat ne haljine i okrugle kape izradene
od istoga materij ala. Brokat je bi o ornamentiran j er se još uvij ek vidi više fi gura
pasa s ogrli com, raspoznatlji ve su palmete koj e izlaze iz kapitela, spiralni
geometrij ski moti vi tSJl lava guske s dij elom vrata. Razaznaj e se di o kul e i neke
luksuzne zgrade, takoder u zlatnom brokatu izraden grb srcolika oblika, sa č
grede OCI 13 zlatom vezenih nepraviinih kockica. Po svemu ć grb je kombini-
ran prema svim č pravili ma. I ostali . uglavnom geometrijski moti vi,
skladno se uklapaju u cij elu ovu kompoziciju. Brokat raden u romanskom stilu.
smatra se u Lucci u Ital iji pod utj ecajem Saracena. dat iran j e u XIII. st. Na os-
novi svih indikacij a može sc prelpostuviti da sc ovdje radi o grobu nekog od starijih
predaka San ć možda i samog Dmžcna
U grobu smj eštenom u sredini crkve, s najimpozanlnijim ć težine
oko 9 tona. naden j e kameni sarkofag - do tada prvi poznati primj erak ove vrste
ispod ć - i u nj emu kosti č prenesene s nekog drugog mj esta. Uz lubanju
muškarca otkri vena je staklena č š II vert ikalnom položaj u s ostatkom priloga. a na
cjevanici desne noge pri mjetan je duboki urez OCI č S obzirom na okolnosti pod
kojima je č izgubi o život. zatim prema lokaciji ć u sredini nekropole
može se pretpostaviti da se radi o grobu kaznaca Sanka, č je tijelo nakon njegove
pogibije naknadno moglo biti preneseno na nj egovu plemenitu baštinu. Staklena
č š izradena na otoku Murano (Venecija) koncem XIV. st. , sarkofag OCI mi\ic'Q
i masivni nadgrobni spomenik ovu pretpostavku č još ozbiljnijom. Uloga pehara
č š ili zdjelice u grobu nije jasna; u nekim č mogli su sadržavati
ć vino ili klUh. U srednjovjekovnoj Engleskoj č se praksa stavljanja
č š vina u sanduk uz samo tijelo pokojnika. ć iz te č š živi su ć da
uspostavljaju neku vrstu zajedništva s mrtvom osobom (Ball, 1995.,48.). Kada
su na š ć grobu korišteni simboli pšenice bilo je pridodano č
č Grožde i pšenica u š ć grobu predstavljaju vino i kruh pod
kojim se okolnostima žrtvuje sam Krist, a koji vjernici primaju na š ć
oltarima (Ball , 1995. ,30.).
Drugi grob iz sredine crkve zanimljiv je po nalazu III srebrnih puceta
okruglog oblika s petljom, po nekoliko dijelova brokatne trake, tri fragmenta svilene
haljine te svi lenoj ć od kape izvezenoj zlatnom žicom. U grobu s desne
strane groba gospoje Goisave č je kostur okrenut li cem prema zemlji..L
lUkama na ledi ma, s istim č dinarom u ustima. Ovaj grob Vego smatra
posljednjim č š č ć Kao da se radilo o nekoj popudbini,
organizatori pogreba u Latviji uz pokojnika su u grob stavlj ali i novac (Viba,
2006. , 139.). Stavljanje novca uz pokojnike ostatak je starog praznovjerja da je
novac potreban za ć prijevoza na drugi svijet (Curl , 1980.,72.) .
Svi ovi nalazi, č ć venecijanski i drugi talijanski novac iz Xli.,
XIII. i XlV. st. kao i č monete iz XIV. st. govore da se radilo o bogatim
feudalcima (Vego, 1955., 1957.). Kada bi mogli biti sasvim sigumi da srebma č š
sa ć č natpi som i imenom njezina vlasnika - "Sinaka" - koja se č u
Metropoliten muzeju u New Yorku pripada upravo kaznacu Sanku ć
kako je to pretpostavila Bojana ć (1966.), dojam o bogatstvu i prefinjenom
životnom stilu ć bio bi još izoštreniji.
ć da je smještanje grobova u crkve vrlo rano postao ć š
š ć č pa time i u srednjovjekovnoj Bosni , č da se cijela ova
nekropola nalazi unutar jedne crkvene gradevine ne bi sama po sebi budila
---- - . - - --------
posebno zanimanje kada ne bi bilo č o tome da su se ć i pojavili tek nakon što
je crkva prestala biti aktivna. O tome č sarkofazi oko same crkve-vremenski
mladi od sanduka unutar crkvenog prostora, što govori da crkva prvotno nije
gradena kao mauzolej ć nego je od konca XIII. st. korištena kao njihova
nekropola.
Pokušaj da se nade odgovor na ovo složeno pitanje tij esno je povezan s
tj ešavanjcm problema konfesionalne orijentacije ć - humskih magnata
koj e je Konstantin č č pravos lavni ma. Povod za ovakvo mi šlj enje
dao je č č č ć koji je, ć odnose izmedu
č San ć i č č optužio za č - osobinu kojLIj e
pripi sao ostal im slavenskim knezovi mu otkako SlI primili č šizmu" ć
1893. , 178.). Pitanj e j e, medutim. j e li č u ovom č bio na pravom
tragu ć da izrazi grtki o/JI'ed, grl"ka krivovjerja i :abh{((e._Qrka koj e
č pisci Orbini i Farlati vežu uz bana Stjepana ll. i Tvrtka!' ć
č njihovu pripadnost Crkvi bosanskoj. a ne pravoslavlju. Isto č
imao j e atribut rasko/llik kojim je Tvrtka I. č Raynaldi (D. ć
2(X)6.a, 689.-690.). Stoji li . pak, ime lokaliteta - GrNa G/mico _ na kome se nalazila
crk va s Il ch:ropnlot1l ć LI izravnoj vezi s navedenim
atributima za slj edhenike Crkve bosanske, pilanj e j e za ć .. prav,cu
rasvjetljavanja ovog probl ema vodi i naziv samoga sela - ,-
na visoku službu II velikim crkvama, ali i II Crk vi bosanskOJ. kOJa Je upravo LI
oblasti Konjica imala svoja snažna upori šta. Ovaj naziv - kao što č s
č Bi skupinom i ć kod Vi sokog - ponajprije ima vezu s bISkupskom
rezidencijom ili bi skupskim posjedom. Na j ednoj od nekropola Velikog Jezera
ispod Lj elj ena na č iznad Konjica na č markantnog slj emenjaka
nalazi se lik muškarca s bi skupskim štapom II lij evoj ruci spirale okrenute prema
vani , ć možda sv. Nikolu, takoder bi skupa, a ne treba č ni
ć da je ovu likovnu predstavu nadahnuo lik sv. Grgura Nazijanskog,
(jednog od otaca č Crkve) pri sutan na bosanskom novcu XY. ć
(Palameta, 1999. , 37.-38. ).
Starinska groblja u selima oblasti Takovo u okolici Gornjeg Milanovca u
Srbiji nose takoder naziv č iako Crkva bosanska ovdje nije mogla ostvariti
bilo kakav utjecaj , ali isto ta:roT"fuadarska groblja", iako se zna da ovdj e nije moglo
biti č Madara. U ovom č naziv Madar č je ć katolika sa
sjevera (M. ć 1962., 153.-154.), što ć na č da ni nazi v
č groblja" za nekropole bosanskih i humskih ć nije imao č
nego prij e vjersku podlogu. Naziv č groblja" raširen u č pravoslavnom
č S;:bije ne bi mogao postati tradicionalnim da se radilo o hereticima,
kao što O tome govori i č da se isti naziv č medu š ć
stanovni štvom Hercegovine (Vego, 1963., 20 l.). Ne izgleda, stoga, uvjerljivom
pretpostavka da su naziv č groblja" za srednjovjekovne nekropole u narod
uveli č ć koji su ć narod od starih č Obilježavanja
groba, š ć ranija groblja č i š č ć 1956., 127.),
jer bi se taj naziv ustalio samo kod č življa, što nije sfucaj:""
U prilog tome da su ć bili bli ski Crkvi bosanskoj , što je nagovi-
jestio i Vego, govori povelja Bjeljaka i č ć izdana č
15. IV. 1391., kada su "na sveto pi smo Hri stovo ... pri segli našom vjerom i
dušom", što je izraz č onom koji kori sti Stjepan č ć č 19. VII.
1453. - ć se na "svjedoke i sreditelje vjere naše djeda bosanskoga i s
njim dvanaest poglavitih krstjana" - ć svoju konfesionalnu pripadnost
u trenutku izmirenja sa sinom Vladislavom. U tom pravcu vodi i spomen "318
svetih otaca iže sankciji povelje koju ć izdaju č
(Miklosich, ®8., 219., 461.), jer ovaj izraz ć na utj ecaj č
š ć š o kaže i grobni natpi s na ć gospoje Goi save, supruge
Radica ć naime da "prija svoju viru i višnu slavu". Goi savaje na dvor
ć došla iz pravoslavne porodice zetskih š ć te se č prirodnim što
Isti ce brigu za svoju vjeru u č obojenoj konfesionalnoj sredini. Ovo ne bi
bIO usamljen č u tadašnjoj č politici da udajom i dolaskom u drugu
sredinu supruga zadržava pravo ispovijedanja svoje vjere. Sam
cmhcnI na ć izraden majuskuinim slovima s dvije strane II
a s druge dVIJe strane u jednom redu, djelo je vještog č
Krsno Ime ć kako sami kažu u navedenoj povelji, veže se za
arkandela MihOVila - zaštitnika viteštva - i sv. Jurja kojemu se
Viteške odlike.
U lj ešavanju ovog pitanja od ć je druga nekropola s nekih 100
ć ć u obliku č smj eštena uz ruševinu crkve na Obližnj em
lokalitetu ć koji j e kao i Biskup pripadao srednjovj ekovnoj župi Kom.
Crkva č romanskog stila dimenzija bez apside 11 ,07 x 5,93 m, podi gnuta
u XII. ili XIII. st. , starij a j e od crkve u BiskUpu, u njoj se možda služio č
obred, a č da u crkvi nema naknadnih ukopa i ć govori da je
napuštena znatno kasnij e nego crkva u Bi skupu, što č u vrij eme osmanske
vlasti , o č č i stil ske karakteri st ike portala iz Xv. st. Nekropola oko
crkve, možda ć sv. Mihovilu Arkandelu i sv. Jurju starij a je od nekropole
u Biskupu (Vego, 1958. , 159.-166. ).
Nekropola ć važan j e indikator o tome kako tij ekom ć dij ela
XIV. st. ć porodica srednjovj ekovnog Huma kao nadgrobne spomenike
kori sti upravo ć Iako u okolici Konjica ima nekoliko, vj erojatno i najlj epših,
nekropola koj e se mogu pripi sati Vl asima, one pripadaju ml adem razdoblju kada
su se Vlasi afirmirali kao č ekonomski i č faktor u srednjovjekovnoj
Bosni a č u Humu, tako da ć ć ne govore u pril og tezi ovlaškom
podrij etlu ć koj a j e odnedavno zaživj ela u j ednom dij elu hi stori ogratije
(P. đ ć 1975., 224.) .
Nekropola ć na Radimlji (Batnogama)
Dok nekropola ć odražava č i srednju fazu izrade ć
razdoblj e u kome j oš ni izdal eka ni su bile iscrplj ene sve ć ove
sepulkralne umj etnosti , nekropola pravos lavne vlaške porodi ce ć
ć iz đ Hrabrena na Radimlji kod Stoca iz druge polovice Xv. st. ,
na lokalitetu u to vrij eme poznatom pod nazivom Bat noge, zrcali sami vrhunac
. .
nJ ezl11 a razvoJU.
č porodi ce ć izvj es ni j e Mil orad, koji j e kao
starj ešina vlaškog roda ili neke skupine živio Li-P(II gOj polovici XlV. st. (Hrabak.
1956.,34.). č žalba ć 23. III. 14 16. knez u Petru ć
spomi nj e Stipana ć Mil oradova sina, koji se ć na struni
ć proti v Sandalja ć zajedno s Turcima poj avio na č
grani ci oko Sli vna i izazvao boj azan od ratnih pustošenj a ć 192Y ..
530.-53 1.). Sti pan ć imao j e troji cu sinova: Petra, Radoj a i ć
š ć 1998.a, 97. J. Pet ar ć H rabren j avlj a se u č izvori ma
sredinom 1473., a posljednji put svibnja 1486. ( Hrabak , 1956.,35.). Radoje
ć umro je izmedu 1475. i 1477 .. dok sc ć ć zadnji put
spominj e 1496. godine š ć 1998., a. 103.).
ć se li tu lama voj voda i knezova, ž ć posj ede LJ oblasti izmedu
Stoca i Mostara, ć ć zapovijedali SlI vlaškolll č
lI stanovom ozakonjenol11 II srednjov j ekovn i III drža vama Bal kana ć ć
1952., 140., 142., 148., 159.). Položaj nj ihovih zemalj a doveo ihje u tješnje veze
s č ć njihovim ekonomskim č č
za širu vlašku popul ac iju u oolasti Huma (D. č ć 1963 .). U osmanskoIll
d l' ll l TII il ' ·If/. ' Jlt) llI i l lJl' "l' \' \) 1\1(1\1 '1 1',' 1' _11 " 1 '
' I . . ' cll l d 1I l' lI k· [ " "k' "
IIJ l' (II(1I11 "' 11 1I t-' I I\1I 11 VI"(' lIl l' III / " ' oo dt) 1I11dllll ' ,\trJ/naud,J \C
. " '. I /f/lI : I( ' III' li \ p ic\ll(j i llI' I ,', ' .
politi cki I drIl Š[ \'l' lI i ok vir. !<.;I[IIJI \ k ' J .. ," . C!:-, I JrdlJ I I ć
. •. .t Olll ldllj;I Vt q V(j t! C P '1 " 11 "h- .
jl' ,, ]asko] gnrp;ll' iji I )OU"lilJ Vhl . . I "o • L: ld ld Il:n;, pnrildal'-I
" . . . , ld 11 01 IIJ l' H laO'1j Ir;, v • J' • k ' . o o
pod rlll'j II I hIIII ; , s IIklJplIO n "'. 111111'11 oo . I It- · .. .I CU.I ld VOJ grup<lcqr 11<1
. . , J1Xlk " 0 177 " .
I / tll l' du (I vih .n k;1IUII;1 ć J'c hil) k'lll l ' I ' I ' I nco/cIlJc.:nrh.
. , II vOlv{Jlc )"11"11 V k (' ,
" j 'o "' ," - , I . '-, II Gr II JlI(:O() VC
11.t[I.l
l
) S.I - 1\llLa I l (llll'{)/ CIlJl' llIi1 (N. I;il il)() v': ICJ 74 ' o
' I l' " ' IL", 1)4, - ()7 ) Urra. "
Ir l g Ol Illa vJcro Jatllo kao o ti !'!() V()1" ln ():-' Ill ' IIl Sk ' .",. I " -
• ,- ' • < • () (lSV.t.J dll.J C lurna - n,lkon <to
Sl' rofl .\l' lill ,\ ' \ ' ( ' {(/I/I ('l '(fllg(,/ijll Il rilllll'cll I'L vo'I VI),I ' I' 'I' ' S ' "
"o ·'· .0·· . I • ...: . " . d e dl . iJcpan( )\
III .l hIUII Sd hralqolll , kll CI,Ov lllla VukcL' 1ll P'lvkolll SI' , ' I) . 1" .
• .' ,< "ljldll()1ll r '\aUJ\IJ)Lrn
Popralll VICl' 1l1 . 11 red duhroval' kih gradalla ć 1{)]4., 20 1.-20l.). ()\i.l
dva koji Petra ć prikawju kao
osmanskog tlmanllka l č gradanina. oslikavaju god ine na.'-.lanka
Il ckropule na Radimlji. EI\ollolllski . vojni i društveni pot encijali ć
Hrahrclla. va/.na uloga Llll spostavi i č ć sistema II HUlllu. stahilan
polo/.aj II odnosu na nove koji sc zrcali i kroz izgradnju crkava II
š ć Trij ebnju i K Icpt:i Illa, a kasnij e manastira Ž ć pravoslavna
vjera kao specill l' an kol ekti vne patrijarhainc solidarnosti skupina. sva
ta silina vlaške eKollolll sko-s(lcijalnc cvolucije Iražilaje svoj prostor za realizaciju
iN, ć 11) 74,,21 7,-22 1, ), Jedno od reprezenlati vnih č rodovsko-
ć slave pnxlstavlja nekropola na Radi mlji - "bez sumnj e jedna oci najljepši h
- ako ne i naj lj epša - Kol ckcija ć nastala na izmaku srednjovjekovne i na
č oSlllanske epohe - ll vremenskom okviru Xv. i XVI. sl. (Benac, 1950 ..
3,,4 1. ),
Nastanak je7.gre ove nekropol e novij a istraživanja pomjeraju LI kraj XlV.
ć kada su tri velika sanduka, od kojih su dva opremljcna bogal im
i li kovnilllllloli vima u plitkom reljefu. ć zastuplj ena jc jecino-
stavni m sanducima i slj emcnjacim<l sa cvjetnim kri ževi ma na č i bor-
durama od akantll sova š ć Odvojena skupina od dvadesetak ć II
zadnj()j fa l'.i širenj a tl eknlp()Ic. kvalitetne izrade i ra7. Il()Vrsnih ob.lika.
gn)blj e ć ć 1 odgovaraJl1l'llll
e pilalima (Palameta, 2002.103 " 36" "X,), ' , ' " , ' , I
D
'lll'IS nekrol')ola II Radimlji hroji ukupno l .l.l dok Ih .Il .ll.l k' ll
• • . . . '': 1:-';:-';' mhkl)11l
I I
" I ' k I Si) ć Lh I'C I ':;<! O komada UIlI SIl'Il0 " _. I
lllora () 1111 l;1 lem o () . . '.' . .[ '. I .':._
(ll"Idn 'le IJut 'l koji pres ij eca Il l'kropolu. Vlaska MI Il.l
j
t", ' . '.. ". I' ' 1 ' 1 ' ll' VI..' H1I '-; h1l'11l1 III

ć 'Iedno je od SVOjih nase lja 1111.1 .111.1 11( II s. ' . . I""
. . • • . . . . " . . I" , . , 1\' 11' kallll..' l1 l' sW III 11
k
' I' U dvori št u sl'lre LTk ve Ila OS<l nllllll.l ll.1 .I 1'.L SL l . L. .,
ne JOpO c.:: . .. . ....' . .. .' .". Sli 1;\1l11 Mtl llr:ldl1\'ll·U. a
srednj e(l vij eka: prema natpl slIJedl1aJe •. ld.iI .II1.Up,lkl.Jl ... . I .. I ' 'k II' nd,n11)l)li
. t'. . I ' I " lIJ 'po" , Il'l' a 11 .1 1.ll II11 S l.
zatim nj egovu SIIlU Petru . Ispot .l I) ' 1)1" ""n:l sn1j() j ba:-tini
, I S' .. I lm (l,icml' llIllllUI Z ,.111 l. . .
Ukopan je sin VOlVO( e ... lIpan:!. L \1 . . .' 1,. lll"I( n11'nlda Pt'tar.
. ,,' . v,'. . .. , T, " k 1' 1 ll' poslaVIO Il.ll'gl ".
na Batllogah . kako sc ul.ll1.1 II Igli "., ln )' 1 hl i/ini nd.:. nlllllk.
- I ' ' I' " k' l "ohl11h "01111 la 1Illt [lllSIU l. . .
ć prema vecelli ll S I 1!!1 . ,' 1 I' k \ la su .-;1; \lllWI1IL·1
" k 1\-1) Ill)L'IV'll!sl l' 11\11 \, 11, .1 l l . .. .
ovo je Illj t;sto od raniJe ·onstc.:: 110 • l .. . .' . I .. "I 'I 'l:l'illl:l. I
.. . . '. 1" II ()SlIll "ll) 'lH.1 s. S l .
BallH)ga SalIH) naslaVIII III daVllull.1l IllJ .. ' . ' illl km"llm kanll'nll'a
.' .. . , ' k' OZI1:l (-l' nlh salllO 111 .1 11.1 .. .
č illI'. grohl)V;t Ill':/'. spOI1lc.:: 111 .1:. .:"\.. .\ I' sU i kasnlJ cg daHl1u.1.
.. . ... . ':'" ' Ill 'V11 11:I dlustv.! .• l llHl/.l.1
kOli su 11r1padall SIII)IIl.l Slll.1ll11 s l .L: _
.
Od dcvet uhlika ć l.astupljcnih na ovoj reprezentativnoj nckro I'
I
' " " I ' po ,
P Ula lll1a '''': p s pudnni,lcm I. sanduka 27. sanduka s podnožjem 24. visokih
sanduka -l. v!Snk,h sanduka s pndnužjem 5. sarknfaga 2, sarkofaga s podnožj
.11, dUk jc ć u nhliku križa .1, Od spomcnutih 133 ć ornamcntiranae;n
6J. šIn da jc \I usporedbi s drugim ova nekropola č
hogato ukrašcl\i.\.jcrjc ukrašen svaki drugi ć Osim bogate ekonomske osnove
IOlll l' su svakako pridonijeli kvalil"i cirani kamenoresci - č - medu
su il. natpi sa na ć poznata trojica: Mi ogost. Volašin č ć i Ratko
Bral iHl(ll )i{- . B{)gatst VlI {lfllalll('llt i ke Ilcs umnji vo jc pridonio i izoštren č
ukus č ć Najviše su ornamclltirani visoki sanduci s podnožjeIll
i sarkufal,i s pudnuijc111 kuji pripadaju tadašnj oj društw noj eliti ,
Medu ornamcntima iSlil\:- sc zavojita linija s troli stom. ornament II obliku
pktCll{'g užeta, č l'i k-cak ornament, zrakasti krug, rozeta, prCdstaY;I
č krugn\'a, grozda, štapa u ohliku slova T ispiralnih z:\\'oja,
luka i strelice: na "V\'jv\,dski m" ć prcma starijoj interpretaciji, č
č funkciju ć ć kao i predstave šti toya s č
Figuralne predstave mogu sc razvrstati na muških tigura s
l-xlltignulllm desnom I1Ikol11 na tZ\', "\'ojnxiskim" (ili ć koji simbo-
S\', Vida) i Il a prcdstayc kojima dominiraju scene poput I<w;1,
pnsmrlnng knla i O prnlj \TSli lwih li guralnih predsla\'a rel: je
hiln gonlfa i \l l1C su č pojcdilll.'c koji su pripadali č
Druga \Tsla li guralni h pn.xlsta\'a - IllY, posmrtno koll\ i
hllrha-turnir - kl'jl.' su i/\'cdl'lll' dill;lllliL' l1l.l, tak\'\kr je l'pisana sa sHljim
l\Sl11\\'nil11l1mjl.'tniL' kim i n: li gilllllim pt.111lkama knjI.' ndraz;.\yaju tijcsno preplitanje
paganskih i krs ... :anskih mndda mi sljl'nja, I I s ... 'cnama h.wa preJ stayljeni su luk i
Sl1di...'a,llt,\ l,stalt.'g Sl' maL' i kl'plje, dllk
slI llcki lxi ht.ll";'\L'a I:.1Sti ... :Clli stitt.lm č pt.' syemll slldeL:i tipi zir..l1l:I,
Pt.'rcd inll'na Sti pana ... :a i Si nlw:.1 Radt.lj:l i Petra, il
Ix' t natpi sa n:l stl' ... : .... im;\ .il'S tli illl ... i imcna
kt.l\':1l';l,
... : ... ' i 11 :1 R;ldimlji il.radl'ni su pd kr('L' njak:l il stij t' ll(,
hrda, na mjestima Yidlji"im it.ls i danas, Stl' ... ... ' i i kks;l11i ul'ran
l
ttl. na :,;lllll' ll1l'
majdanll , ;'1 lalim 1)I"("" ll/",' l\i' dt.l ll ('knll't.)k' su l a\ 1";'ldll\ i i l'1l1:1'
n1<' nt ir;tnjc l ikn:,,', 1<)50 ..
II Radimlji, harCI1l,'n:1j dil' kt.'ji S(' Ill' Sll lllllj iYl) \ elI.' 1:1
radl\ \ i 1..; l' , kdna ic lld st.' kl'nfl'sil)l1alni k.a1' aktt.'r !lk,/I.' lldrt'dlt L
hudul..'i .It.' ,;ril'adala I'ra\ .. :1. Stt.l ljl't!ll' plime i
k. ;tll l I i n t \ ';t i 1'1':\' l 's \ 1.1:1 II Humu pi t :Inje 'n fes it. 'na lill 'f. \-:1 slalll l\ Ill:,t \ :1
l"t.' l,bbsli II :->.rl'dnjt.'1ll \ ijl.'\..lI lIyij ... '\.. lj;} l'thlrl'llim"j('1' :'1.' t.X'jl'lll' i-..n.' ... ·u
i I l' U - : .... i II d:l "1'a jl.'Il'1 :\ I y , sl. i ka:,ni je kill l' pn .. " ,\;td:1\
II \lbl:lsti lh'lljt.' il' Ije l adr) :lh, l'rilll:n II
il..' , !l)(,·L lh' l'l'.::' :1 d:l .ll' II ,rijeIlle SljQ':lIl:l
, . . ,' I·"·" I l I , ' . . , '." ,I T,d'II'P
I'U(:I11St\l' Ihull:111':lk. blhl l\:lh'l,,' l\1 ,l:\ :-lI\":1:-lll:-\Xll ,l " :
bik 1'1':1' Ill', tim d;t:'ll imali pn." :-jl'Yt.'rll Huma l II p\ .... hll1.!ll
{Puljil', 2nn5" 2()-t ,t , l' '\
' l ,i"I." i i l'ltll11\'li 11 :1 l" l'.I, :11i i 11:\ dnl.;:.im hUIll:,"illl i ,1111"
, . ·1 '" " ",i' ' ,1,,'11'
,ijl'\..:l 1l1:1Il1ll'.!,,' ll11:1. .1 1.' 1' - l\ :ll\l' h' , l"
sahor odr/.an II Brao," " S" I"II'" I "k .
. 'jO, OI - i< k ' l " h ' .'
karakteru ljudskog li ' ,CI'1 II V," . ' ) ()SI QYlmu(;CIlJcm()<.Icmonskom
. . '. cIJ e SC .. .
naprot iv. sukladn() Kri stovll ll "k " " . nuc.:c niJe vjcrov(ilo. U š ć je
. s I SIlUetl vhd' I . . S ' '
ć lij cla. zbog č la 'c 1<>4 () o ud,nJem danu kao
7.a IlJlhove duše i k'ldil sc p'lI g . J . . _" M.
č
Odn mrt vih kada sc moji
32 1. "124 -3"11 I ",' : , esvIJ ece na grobovima (Vego, 1973., 3 13, 318.
, . . -. '" cc no takvo IllJesto, o ci 'cl .. . '.. ,o. '.'
nekropola u R'ldimlJi (USIJ p. I P J OJ Je svoJoJ IkonografiJI , predstavljala
" . "ameta, 2002./03 l.
DI uga JC, mcdutIlll , pitanj e do ko'c s . . ' .
mentalitet tadašllJ'eg vl, d '<: • II krsCdll skl obrascI prodrli II
as og rust va, odnosno II kOjo' , . _ ' . . . "I'
I
nO'lI1ske pl'edod' b " I " . su Injen zamijeni I drevne
'00< , Z e I ntu<J e Ako b' . .
d b
· . 'k, " I se o tome sudilo na osnovi poslovne knJ'ige
II lovac oo ll llOVC'1 Divan' p '.... ' I
. eo eo .. . , . a koja za vremenski period i zmedu
1456. , 1479. sddrZl In-' OrtlMelJe o 12 č vlaški h grupaci 'a
DonJI.Vlast s č Ljubinj a, Stoca i ć medu
I ora onda odgovor ne može biti č Nai me
156 navedel1lh vlaških imena, romanska imena (Bil ,j!ol, Baleta, Bul;
predstavlj ala su IZlllmku: od š ć imena ž
Je bloJ ImenaJos manji (9) i sveden samo najedno ime - Stjepan
:- kOJe Je medu krscansklml menimajedino uhvatilo dublji korijen. ć ostalih
Imena reflekttra varij aciju nekih u narodu raširenih imena s osnovom Rado Vuk
i (Hrabak, 1956. ,37.-38.). ,-O
- - Kao što je po svemu č njihova nekropola na Radimlji , tako je bila
č i sudbina ć ć (Hrabrena). Oni koji su ostali u
ć uzeli su č prezime ć i Kuzmana, dok su neki primili
islam te pod imenom č i danas žive u č Dubravama š ć 1998.a,
105.). Jeronim ć od Dubrava emigrirao je u Austriju i u drugoj
polovici XVlII. st. spominj e se kao austrij ski oficir na Kordunu. Grof Grigorije
ć ruski pukovnik č su preci emigrirali u Rusiju, autor je
brošure o manastiru Ž ć u kojoj se č i Jeronima ć za
kojeg kaže da je od carice Marije Terezije 1760. dobio plemstvo. ć
se u Rusiji spominju ć od XVII. st., a pojedinci su dolazili u Hercegovinu i
darivali crkvene knjige i stvari svojim zadužbinama. Od svi h ć u
Rusiji se najvi še istaknuo Mihailo ć ć koji je u doba cara
Pavla I. (1796.-180 I.) dobio najvi ša ruska odlikovanja, a kao posljednji spominj e
se grof Grigorije ć koji je 1883. posjetio manastir Ž ć
ć ć 1952., 143., 157.-158.; Hrabak, 1956.,34.). Vijest objavljena u
zadarskom "Srpskom li stu" ne kazuje j e li ruski grof tom pri likom posjetio
RadimIju i odao č svoji m dalekim precima. . "
Nij e č da je proces postupnoga gašenja nekropole na RadtlnlJI
č ć prvih decenija XVI. ć kada je u crkvu na š ć (1505.
godine) bio sahranjen vojvoda Radosav Hrabren. To odgovara promjeni Ć
društveni h okolnosti uzrokovanih uspostavom osmanske vlasti na ovom Č
i promjeni srednjovjekovne konfesionalne "karte". Nakon što su mnogi VlaSI
vremenom prihvatili islam njihova je djelat na plemenska orgal1l zaclJ3 nestala,
č je istovremeno prestalo podizanje ć (Wenzel, 1962., 119.). .
Ožujka 1960., deset godina nakon izlaska iz tiska č monografije o
Radimlji, prilikom kopanja kanala za navodnjavanje kOJI Je prošao kroz
... . . d b' . d 120 do 135 cm devet arobova
nekropolu na RadimlJI , otkrIveno Je na u 1111 o o
167
- sedam sa svi h strana obloženih netesanim prirodnim č mur'k
d . . d" . JI e, preostala
V,! u gornjem IJelu poknvena č u obliku dvoslivnog krova Poko' ..
nisu s:!hranjeni U dr.venim sanducima niti su oblagani daskama, a
mora lt su steccl. što č da se broj uništenih primjeraka penje č do 50
a
nademh kostura pokazuje da se,. poput nekropole na Pavlovcu, radi o
Visokog rasta s dosta razvIJellIm grudmm košem (Zelenika. 1962., 172.- 173.).
Nekropola u Donjoj š ć
Medu nekropolama srednjovjekovne Bosne, nekropola ć u Donjoj
š ć kod Kaknja od iznimnog je č ć time što je smještena u samom
srcu bosanske države, gotovo podjednako udaljena od dviju kraljevskih rezidencija.
u Sutjesci i na Bobovcu. Ovim lokalitetom dominirao je monumentalni sljemenjak
težine oko 14 tona - po č kvaliteti izrade i ornamentici bez premca
medu poznatim nadgrobnim spomenicima - "dokumenat neprocjenive vrijednosti"
(Truhelka, 1991. , 636.), "sredi šnji spomenik u galaksiji ć (Palameta. 2004"
138.). za njegovom težinom i ljepotom ne zaostaju ni dimenzije: dužina 265, širina
na bazi 139, a na rubl! strehe 147, visina do krova 146, a do vrha slj emena 169 cm.
č na kojoj je č sljemenjak takoder je masivna: 335 x 199 x 40 cm.
Uz rame mu stoji stupac visok 245 cm iznad zemlj e (donji dio 145. a
gornji 100 cm), širine gornjeg dijela 52. debljine 46 cm. Poput ć ukrašen sa
svih strana. stupac pripada istoj nekropol i.
Još koncem XIX. st. krasi laje lokalitet Crb' inu zvanu č groblje na
brdu Križ nekropola sa 14 ć - 4 slj emenjaka. 9 č i I stupac. Spomenuti
slj emenjak i stupac preneseni Sl! l! sarajevski Zemalj ski muzej. dok su oswl i
primj erci vremenom nestali . bilo da suugradeni u obližnje ć bilo da su razbijeni
i uoradeni u cestu š ć 1967 .. 46.: ć 1891 .. 134. ). Danas 0\'0
de:astirano mjesto predstavlja još samo "monument" barbarogeniju. ..
Ovdje je. na temeljima č zgrade podignuta. crkva srušena pnJe nego
su u njoj bili post avlj e ni ć Što samo po ne IZIll_nlku u
sepulkralnoj praksi bosanskog srednj ovjekovlj a (Cremošl1I.k. 19)0 .. 4 I ) '\,Od
mnoštva ć spomenutih koncem XIX. st. (StratImiroVIC. 1891..
. . I" ' 1' b' l " . l,"! I' ' pred zonde dok su se ln
pola ć kasnij e Vid 11 Je . I o J Os s . . ::' . ' , _ .... \'It:' iz
· ··.dv·! 11'Izil"lh ispod zemll e. OstaCI brokata I dVIJU ,tak!emh posud.1 uz ' ,.1 .
.I c • • ., ..... b " ct " Ć bil)
Illl
·t" ·I,'klW s'mduka važni su IndikatOri da JL' II gm II l!'ipO 11.1)\ t'-=- •
• c e " Č " kI9-0416)K'ullen
sahrankn pripadnik tadašnjeg društvenog \Tha l remOS111. :'I , oO •• d' . )
ld kOI; su isklesani ovi ć "ackn jt' iz dva kamenoloma .. o
l e XIX ' " I'k' ·, .t . "lk bi O razlomljen 11.1 ,.1
'i kllllld S' IIllC IlCkrlllJuk. KOI1L'CIll t ,. !'it. \l: I I.lt: !\ tl. 'I'.
. . • . . " , . .. ' . da su pn, t
di 'Ich a mcdu 10kall1l11\ ost.ll.l .1":: . . l.. .. , 'o l h
. " ..' . ." " , y .. ,,';. '", ,.' " Č I Otx:'l.I\.ll l.
nekih 60 klll1llVlllla razbi l! llL'kl i.llH.1I1 Z .1It:S.l.Jt:rJt: Z\ .. hl ... ki
': . ' . ,', 'l) I 1,.+ - I ,6) O\'akn l slt em \ .lIll. '.
II Ilj Cl1lll I Illa blaga tStratI11111ll\ll. IX, .. ... . ... _ .
postu pci. uz nj i hovu SL' kundal1lu II II 1.11 ne I :-; I,ll: oJ, ll" )hni il pll)\\1
" 1 '" SI" '; n'll' sudhllla zadc:'stialll:-;ULt:n.\l.:-H ,:'
Sll ruku )10.1 :-; 1l:I.: .l.1. IL. _ l . .' " '
' ,- -, I'" l1'lrh'll'I nc:"'O I .... P.l.lIll.
" -' ' kl' ll k'lt 'lklllllhi ni su 1Ill1sta\'a 1 :-;.11110 ., .:- ' )
11 IIIIl S • • . " 1. (N -th 'otc:' IS .. -f' , •
' 1 ' I XI " '\. · V za LTr..:a\' ;J nl L • l
I l II , ' '\. . . , •
S ohzirom 11<1 č kvalitetu ovog i
izdašnu ornamcnti ku kojom dominiraju zapudni geometrij ski i fi guraini moti vi,
s obzirom na lo da j e "ornament j ezik kojim nam predmet progovara", ne moze
biti daleko od istine to diJ j c u izradi č ovdje č ulogu odigrao
neki dalmatinski maj stor iz druge polovice XlV. sl. ć 1891., 139.). Osim
što č svoj e izrade zrcali sinteti ziranj e č stilova, ć i
č ponajprije, ovaj slj emenjak odaj e umj etnika koji je u punoj mj eri poz-
navao europske i mediteranske kiparskc i slikarske tradi cij e, kojemu ni su bile
strane ni lokalne vizure sadržane u dj elima rezbarskog i klesarskog zanata, č
tragovi vode sve do monumentalne dvorske arhitekture, č moti va i
minijatumog slikarstva (Palameta, 2004. , 137.- 141. ). Dokje sljemenjak lijep orna-
mentikom, stupac je plemenit oblikom, ukrasima bli zak narodnoj umj etnosti
radenoj u drvetu ć 1891 ., 139.).
ć sam njezin položaj i njezini spomenici govore da je ova nekropol a
znamenita i da se, po svemu ć može pribrojiti medu č nekropole
srednjovjekovne Bosne, bez obzira na to je li na ć bilo uklesano "ban Stefan"
ili "Stefan ban", što se na osnovi č dva slova "n" i dužine polja natpisa
može pretpostaviti. Za sudbinu natpi sa veže se č kako su se "za turskoga
vakta" pravoslavci i katolici sukobi li oko groblja pri č je stradao natpis, tako
da su se 1891. mogla raspoznati još samo dva zadnja slova. č
pokazatelji, ponajprije obližnji lokalitet pod nazivom "Stipan-grad", naveli su na
pretpostavku (koja se nije pokazala održivom) da bi se pod ć sljemenjakom
ove nekropole mogao kriti grob bana Stjepana II. ć ć
1891., 140. ; ć 1926.,45.-46.). Svojedobno j e Truhelka ( 1991 ., 636. )
č trag natpisa u ostatku č - "pan" - na osnovi č je takoder pretpostavio
da se radio o banu Stjepanu. Tvrdnja da č ljudske figure na sljemenjaku -
dvije muške i dvije ženske - predstavljaj u č neke lokalne feudalne
porodice djeluje uvjerljivije ć 1891., 141 .).
l na stupcu S ove iste nekropole nalazio se prvotno ć č natpi s u dva
retka, ali je koncem XIX. st. bio "okrnjen, izlizan i č ć
1891., 140.). Truhelka je ponUdio transkripciju natpisa s nekoliko imena medu
kojima i imenom bosanskog bana Stjepana Prijezde š ć 1967. , 97.).
š ć ( 1978., 79.) je pak ime Dragiša iz jednog dijela natpisa povezao s
imenom brata velikog vojvode bosanskog Hrvoja č ć ć kojemu je
kralj Dabiša koncem XlV. st. darovao selo Kakanj u Trstianici. Još uvijek se ne
može bezrezervno prihvatiti ni jedno č tako da ć za sada ostati tajnom č
su kosti ovdje u srcu banske i kraljevske Bosne, u prirodnom ambijentu dostojnom
monumentalnosti i lj epote ovih nadgrobnih spomenika, položene u grobne rake.
odakle su ih na kraju raznijele ljudske ruke i olujna vremena.
Udaljena od ove u pravcu sjevera oko 150 m, na susjednom se brijegu
takoder nalazila nekropola koja je nekad brojila znatno više od 10 dobro obradenih
sanduka i fragmenata utonulih u zemlju, koliko ih je na koncu preostalo
š ć 1967. , 51.).
169
Nekropola na Pavlovcu
Na zaravni brežuljka Pavlovac u neposrednoj bli zini Sarajeva, odakle
pruža prelij ep pogled na okolicu, nalazila se do 1980. godine nekropola ć
.. č a
u tlpl nom položaju na redove. Te godine obavlj eni su radovi na dislokaci·i
nekropole i č arheološko iskopavanje grobova. Tada su ć i J
s
Pavlovca č u krug u obli žnjoj Lukavic i. Znanstveno zanimanje
za ovu nekropolu znatno Je stanje I daltra od 188 1. kada JU Je obišao dr. Ivan
Zoch i ut vrdio da broj i oko 100 ć (Fekeža, 2003. , 495.).
Brežuljak Pavlovac krajnji je, izduženi ogranak brda Kri ž, odakle su isklesani
spomenici transportirani do nekropole č j e glavnina zauzimala površinu od
oko 4500 m' (55 m x 85 m). Od nekadašnjih više od 100 ć na sjevero-
č dijelu nekropole preostalo ih je 40, od kojih 31 č u cijelosti i 9
fragmenata. Najvi še su zastupljeni sanduci (21) od kojih jedan s postoljem, slje-
menjaka na dvije vode je 8, a slj emenjaka na č vode su 2 primjerka. ć
da je po broju i oblicima ć nekropola na Pavlovc u najmonumentalnija
izmedu 25 istraženih nekropola iz okolice, može se ć daje pripadala istaknutim
č Odredena pravilnost prilikom ć srodnih
oblika ć na ć rodbinske i vremenske veze izmedu č jedne
ć srednj ovjekovne č zajednice. S obzirom na to da je nekropola na
Pavlovcu nastala na plemenitoj baštini ć - jedne od ć vlastelinski h
porodica srednj ovjekovne Bosne - pretpostavlja se da ova skupi na ć pripada
upravo nj oj.
č obrade i tehnika kl esanja kamena č su na svim ć
osim na dva najmonumentalnija spomenika koji pokazuju brižljiviju tehni ku
izrade upotpunjenu postupkom č Kronološki raspon nastanka ć na
Pavlovcu ć se izmedu sredine XlV. i druge polovice xv. ć a odlikuje
se tipskom izradom bez ukrasa i natpi sa, koja govori o č č
tradiciji ovoga č srodnoj tiplogiji ć središnje Bosne. Naj markanlnijom
se doima njihova monumentalnost profilirana LI medusobnom odnosu č
vjere i vlasti unutar razvojnih ciklusa srednj ovjekovnog bosanskog društva
č ć 1982., 168., 170.-17 1. , 174 .. 176.: Žeravica. 1982 .. 179: Fekeža.
2003.,511.).
Po rasporedu ukopa i položaju pokojnika u 25 otkopan ih i arheol oški
iSlražcnih grobova. nekropola na Pavlovcu ne izdvaja sc od ostalih
grobalja na podrut'j u Bosne i Hercegovine. Posebnost o\'og lokaliteta zrca,ll u
(ollle šUJ p()k()jnici ispod stcl'aka sahranj i\'ani II kamenim j
_ 9 pokojnika II kamenim. 15 Ll drvenim (Fckcža. 1003 .. 497.). Sjeverna
do sada i:-.tražcll c oblasti s kamenim sarkofazima seže do Jaj ca. č do Drme.
južna do Konjica. a zapadna do linij e Turbe-Jajce, Najviše ki ll11enih
nadeno je u oblastima oko Travnika i Sarajeva. a u sarkofagu takvoga tipa s
od dvije č postavlj enim u obliku krova nu dvije vode sahranjen je Viganj
. k . b·1 ..•. (Z I ·k 1004 186. 1.
š ć poznat po grobllOI11 natpi su o ' 0111 Je I o njecI e eni a., - ". _.
.. . k··k k k t· ' ·'J·e biO specIIIeno
č sahnHlJ lvanJ a po ' OJIlI ' U u ' amelle sar 'o age I .' ' .
. . · k· ct . k I· _. Ik ··"enl pnlikom
hosan:-. ki. kako to pokaZUJU meroV1l1S ' \ se renI sar 'o aZI o II
i, kopal'anj a u crkvi SI-Germain u P'lr'lzll 1876 d' k - '
' - °o me II 'rasen] ro- et . d
Slal'an" l križa IHal, al l. 1995 II J U b ke " , Z ama I pre -
, d k ' .. '" . . v • " O •• potre a ' amcmh sarkofaga č forme
I e or,lc IJ" zabrij eze na Je u an olo-sakson' kOJ' E I k ' P k '
· . . ng es oJ. one ' ad su bIIi
Izuzetno dekonranl. pravlj eni Za svete ili dru oe v'lžne osob ' l' b" : .
· . . . . '. e ' . e, l mog I su Itl naml -
JenJen,1 pnJe za za sahranu . Kameni sarkofazi bil i su pogodni i za
nu tipovi drvenih i kamenih sarkofaga korišteni su II
kasnom srednj em ," Jeku, Na jednom lokalilel u nadeni su drveni sarkofaz i
napralJJem od č hraSla (Hadl ey ) 00 I I 1)- 179 U - b k '
, , - . - .. .. .J. pOlre a amemh
sarkotaga bJ! uJc povezana s š ć vJ'erovanJ'em k ... I '
· . ' . II us rsnuce tiJe a I naslO-
J3nJem da se ,posmnm OSIacI ŠiO duže č od pOIpunog neSlan ka (Curl.
1980 .. 72. ). ah ISIO lako je predslavijala i psihološku poslj edi cu neslan ka an č
sarkofaga (Ari es. 198 1 .. 206.). ć ukopa kroz povij eSI obavljana je polaganje;;
tij ela umotanog u Jednostavni sukneni č pokrov u zemlju, Ova se praksa
nastavri a do sred me XVII. ć kada je u modu č ulaz iti pokop u lijesu
(Ball. 1995 .. 50).
Osim u kamenim sarkofazima. pokoj ni ci na Pavlovcu sahranj ivani su u
drvenim sarkofazima i drvenim č Nalazi u grobovima. medu koj ima
posebnu pažnj u zaslužuj u staklo. dijelovi luksuzne ć ć srebrna
č za poj as, č novac kovan izmedu 1356. i 1421 .. dugmad od upletenih
snopova fili granske ć žice i brokat. kao i sami masivni ć nesumnji\" su
dokaz ekonomske ć pokojnika sahranjenih na Pavlovcu, Sve ovo. kao i samo
ime lokaliteta - Pavlovac - navodi na pretpostavku da je svoje č č š
nakon što j e 14 15. godine kao žrtva č uboj stva č u Kraljevoj Sutjesci.
ovdje našao bosanski knez Pavao ć (Žeravica. 1982 .. 186 .. 191.. 195, -1 96:
Fekeža, 2003. , 499. ), s tim da su kao nj egov grob č dvije č
lokacij e. Ovu pretpostavku podupire i narodna pjesma iz okolice č u kojoj
se kazuj e da Pavao ć nij e bio sahranj en na nekropolama oko ove
sredi šnj e utvrde ć (Fekeža, 2003. , 496.).
Prva se lokacija veže za najreprezentati vniji ć oblika sljemenjaka s
postoljem, č usporedba s regionalnim kneževskim nekropolama - ć
kneza č iz Kotorca (Il idža), kneza ć iz š ć (Il ijaš). velikog
kneza Radoja iz Zabrda kod č i ć iz Donje š ć (Kakanj ) -
pokazuje da j e oblik sljemenj aka na postolju č za ž g robove.
kao što su to i veliki sanduci uLadevini (Rogatica) Vlatka VladevIca I VOjVode
Miotoša č ć 1982., 173., 176.). "
Nakon što su arheološka istraživanj a nekropol e na Pavlovcu na S\'Jetlo
dana iznijela drveni sarkofag smješ©' u grobu ispod ć oblika masivnog san-
duka u sredi šnjoj skupini spomenika, tD mjesto je č kao grob zlosretnoga
Pavla ć ' , ' d k k 'i
Poko;nik u dobi od nekih 50 aodina sahranj en Je u drvenom san u u OJ
, " d .. d zradenim Ni
imitira oblik dugulJ' aste ć s teškim krovom na vIJ e vo e. I . .
. brk " sQClra na č ucu
polovice punog hrastovog drveta. Sam ovaj o I snazno a ·tik " ć
--"'cc==-r- k .. cr ć persOJ1l l acIJu .
pokojnikovu kao I na osnovnu un CIJU samo,=, . ' - . . ti"elo u
Pavao ć j e ubijen u Kraljevoj Sutjesci 24. VIU, 1415., a
Vrhbosnu prenio krst janin Vlatko ć Oblik i težina ? konJ.:retnim
,. poko' mka ah IStO t o I
na Pavlovcu odgovaraju drustvenome rangu J •
171
okolnostima koj e su zahtijevale hitan ukop, što č da nije bilo vremena za
izradu kamenoga sarkofaga. U grobu je nadeno šest č dinara emiti-
ranih izmedu 1372. i 1421 , dok ostaci pozlate na lubanji govore o sahrani u boga-
toj opremi (žeravica, 1982., 192.-194.).
Ako je suditi po anali zi II kostura iz grobova na Pavlovcu č je o autoh-
tonom č elementu s naglašenom š ć oba spola, koji odlikuje dinarski
antropološki tip bez primjesa i upli va drugih antropotipoloških elemenata ć
1982.,211 .). Dinarski antropološki tip j edne zatvorene rodovske cjeline prevla-
dava i medu pokojnicima ukopani m na mjestu ć u Raškaj Gori kod Mostara
ć č ć 1989., 95.), isto tako na dvjema nekropolama ć u
dolini č kod Imotskog ć 1982.,211.). Ova slika odgovara informaci-
jama nekih, na latinskom jeziku pisanih, srednjovjekovnih izvora koji Bosance
spominju kao korpulentne ljude. Na č srednjovjekovne župe Vrh bosne
gdje se nalazio i lokalitet Pavlovac ć s natpisima i lij epom ornamentikom pri -
padaju vlasteli ili najužem vlasteoskom krugu š š č ć 1986.,229.).
Sve ove, ali i brojne druge nekropol e, gusto posijane širom srednjo-
vjekovne Bosne i Huma, snažno zrcale ideju komunalne solidarnosti u životu i
smrti koju je, osobito od XII. st. u č i latinskom svijetu kao vi soko sofisti-
ciranu ideju vjerske prakse i pobožnosti , razvilo redovni štva. Ova pomiješanost
života i smrt i, poznata rano kao osobnost š ć religije, bilaje mnogo dublja
od pukog č ili topografskog odnosa; ona je odmah postal a duhovna i
ekonomska, i njezino medusobno dj elovanj e pogodi lo je c ij eli poredak ljudske
osobe (Binski, 1996., 26., 28.). Umjesno je postaviti pitanj e: jesu li veli ke
č nekropole u isto vrijeme predstavljal e i svojevrsne teritorij alne
granice, odnosno jesu li vršil e i tu osj etlji vu č funkciju u društvu duboko
podij elj enom upravo rodovski m vezama?
ZONE RASPROSTIRANJA Ć
I KLESARSKE ŠKOLE
ć su pretežno vezani za prostor srednjovjekovne Bosne i Huma.
č granica Huma ( Hercegovine) uj edno je č granica njihova rasprosti-
ranja, jer ih dalj e u manjem broju ima samo oko Ve limija, š ć i Šavnika "
Crnoj Gori. Najzapadniju granicu pružanja ć č otok Pag, Selinc pod
Velebitom i Pl ašk i u Gors kom Kotaru u Hrvatskoj. U Srbiji ih ima u pojasu uz
rij eku Drinu, a č j ednu cj elinu s onima zapadno od tc rij eke (Škobalj.
1'!70., 235. , 257. ) .
.. yz č č ekonomske i kulturIl e prilike pojedinih regija:
.. ć dovelo j c do formiranja posc hnih lokalnih sti lo,va I
skoJa .. ć mjesto medu njima pripada kl esarskoj Š ni,l
pm.lrllc.J
lI
I-Icn.;CgoVII1C, sa s redi š tima II okolici Stoca. Ila č TrcbJllj4t
ć :t.alim Gacka i Neves inja. Č radioni ca dj elovala jc II široj
KonjicH, II okoli ci Li šIi ce. Glavni kl esarski centri Bosni pokri.val
J
su podnH.':.l e Izmedu Kupresa i Du vna, a II Bosni okolicu Travnika.
HERCEGOVINA
č HCI"l'cgovina
Vještina klesanja ć razvi laj L' IHI č najht)ljc
ć PI\.' poznatljivc: 11 ostvarenjimIl iZlIzelIH.! estetske vrij ednosti . Iako
ova oblast pnr}.a primjer jednI.' č homogene regije II i Zf'1Il1 i nudgrohnih
spomeni ku. pojedine mikf'osretiinc I'onnimlc su-osohit č izmz iZlllt1
ima smi sla geografska. ali i č podjela na č i zapmlntl
Hercegovi nu - na dvije oblasti č prin)dnLl granicu predstavlja rijeka Neretvu.
Tome treba pridodati tijesne kontakte obje ove regije s ))ulmadjol1l. kao i
medusobno. što jc liza sve razlike medu njima rodi lo i č
č (Vego, 1954., J., 7 .. 29 .. 4J.l.
Nekropole okolice Stoca
Radimlja (Batnoge)
Nekropola IHt Radimlji kod Stoca pruža reprezentati van primjer visokih
č ć podizunju ovih "grndovul11rtvih", i to ne SUl110
č o č Hercegovini . nego i kuda se mdi o cijeloIll č
ć Zato još i danas - pogotovo ako se č s rnpidnil11
ć _ ova nekropolu il11a kultni kult urološki karnkter, Uzevši u obzll' njIhovu
173
brojnost, kvalitetu klesanja i č obrade, origi nalnost reljefnih motiva
kao i ć broj natpisa, č Stoca u cijelosti predstavlja najbogatije i naj kom-
pletnije č ć š ć 1964.,79.).
Nekuk - Tanoge
Južno od Stoca, oko 3 km od Radimlj e, na č terenu Kuk
nalazi se ć nekropola srednjovjekovnih ć sa zanimlji vim ukrasima i
jednim natpisom. Na nekropoli je 78 ć od č je č 25, sanduka 51 (6 s
postoljem) te 2 sarkofaga-slj emenjaka s postoljem. Ovdje nema visoki h sanduka
kao na nekim drugim č nekropolama, niti tzv. ć oblika
spomenika, tako da svi ć na ovoj nekropoli , osim križa, pripadaju tipu
ž ć spomeni ka. Ukrašena su 22 ć (28%), što je visok postotak. S č
strane, odmah do nekropole, prosti ru se pl odne nji ve zvane Crkve, gdje se prema
predaji nekad nalazi la crkva ili samostan. U č dijelu nekropole
smješteno je manje, kamenom ogradeno, muslimansko groblje koje se smatra
šehitskim, zbog č se cijeli lokalitet naziva Šehiti i Šehitluci.
Oko 800 m č od nekropole u Nekuku, blizu zaseoka Tanage, u
neposrednoj bli zini muslimanskoga groblj a, nalazi se srednjovjekovna nekropola
od II dobro klesanih ć oblika sanduka, od kojih 3 nose ukrase.
Medu ornament ima ć u Nekuku najbrojnije su tordirane vrpce,
povijena linij a s troli stima, figuralne predstave, stili zirani kri ževi, rozete, kružni
vijenci itd. Medu fi guraini m predstavama č se slika oklopljene ruke koj a
zabada č u grlo razjarene životinje (ri sa ili lava), koja krasi gornju stranu sanduka
dimenzija 158 x 63 x 38 cm. č prikaz takve život inje ć se u č ć
i Bolj unima, a može se pripisati č - jednom od najboljih č XV.
ć Na južnoj č strani nalazi se prikaz kola s 5 žena i 2 muškarca od
koj ih jedan jaše na konju, kolovoda je muškarac, a muškarac na konju krajnjaje
figura kola. č motiv - kol o od 3 žene i 2 muškarca od koj ih jedan kao
kolovodajaše najelenu - poznat je s nekropole u Hrasnom 15 km južno od Stoca.
Na drugom sanduku nekropole u Nekuku prikazano je 9 lj udskih dobro crtanih
i klesanih figura (vjerojatno u kolu) i 5 košuta. Kompozicija je vrl o uspjela. a cijeli
rad pripada školi č se utjecaj ć u č Hercegovi ni. najviše na č
oko Stoca (Boljuni , Radimlja. Nevesinjsko Polj e). Tehnika izrade osobito je došla
do izražaja II prikazu muški h tigura sa šiljast im kapamn .... meko povijenih ruku. s
pojasom na struku. kratki m i prema dolje nešto širim haljetkom te u držanju
nogu. Takvajc tehnika primij enj ena i II prikazu životinja. il č scene pri slIwt'
su na Radimlji i II Ž ć
Svi kri ž,cvi na Nckuku su stili zirani. jedan medu njima č se prema
dolje č križu II Tanogama. a ć jc da su ovakvi kri ževi s postoljima
postavljani pod lIljL:t:aj cl11 Pravoslavne crkve. Stil izirani križevi ć st' na
Radimlji. ima ih i u Ubosku kod Ljubinja što sve ć na jednoga majstora
ili na istu školu. Kri l.cvi koji II svomc izgledu idu prema mzeti specifikum su
č kraja. ali sc nalaze č i na Blidinju izmedu Č i Vrall -planine.
pa i II zapadnoj Bosni. Ovi rozeta-kri ževi poznati sLlllekoliko ć prije naslanl-.a
ć pa j c nj i IlOVU pl)javll u š č tcškl) preCi ZIH) l;dredit i. I j edan lld
sljclllcnjaka Nckuka ima SVl)ga dv()jnika na Radinilji . ncšlll je ć i preci l nije llhradl'
..... I1 L' llhi l:' ll .ll \...0I11hillir:"lilll i"ri z()1ll i /. anillllji vmn pojavom tzv. Andrijinog kri ža.
Om,mlL' llIl"a Nd, uka Il1l'll lI ',I,) sl' v. 't · II . ' . .
. . . . ' . . IU](lS l O .... JHlIll. ilJCI-JIla veza zapadnom Hcrce-
!..!, OV11l01l1 1l1lJHIIlillll<l IC -dl IC ot' ",nl ' I · · k .• .
.... . .• ' " .". ... b lX Ild ve/.a s ne mpolama lstocnc Hercegovine,
I1.Qll: SlL s Ih.:k lOpOIaIlli.l Stoca Scen', s I·,v, II ·1' ," . k I . h ' I ..
', ' " 'v V' • , < . .) l I I I () o 1<1 accm, a J l
ndd kr,lz,a i ć na vješte
. I SV ih (,IetaiJa. Jedan od ž nekropole na Nekuku sadrži
natpI s s ln Imena: pukoJI1Jka Radosava Vlahovi61. pi sara č ć i
Č Mil ete ć su poznata vlaška porodi ca p()urijetlom iz
. . do 4 sala .lsLocno od Nekuka. U današnjoj
CI k\ I II VlahovIcIIlla kod LJubIIlJu ć Svelom knezu Lazaru nal aze se
č kneza ć ć i nj egova sina. vojvode Vukosava ć ć
- ktrt or<! crkve - dok Cij ep i Ra.' ko ć leže u ć Dubravama
kod ć Radosav ć je n' uvj erojatnije od ovi h ć s baštinom u
č Nekuka. gdj ej e našao i svoj Spomenik je po svemu ć nastao
u Xv. ili č XVI. ć dok cij ela nekropola pretežno pripada Xv..
dij elom i XlV. ć š ć 1958. , 156. - 157. , 165.- 174.).
Bitunja - Zabrde
U seoskom naselju Gornj a Bitunja, 10- 12 km č linije jugozapadno
od Stoca, kod zaseoka Zabrde nalaze se č lokali teta sa ć _ Zakuk.
Potkuk, Lokve i Baba. Od ukupno 282 spomenika č je 6, sanduka 273, slj e-
menj aka 2 i kri ževa I što govori da j e sanduka č 97%. Ovdašnj i ć
č su dimenzij a, dobre obrade, u bli zini kamenoloma, na mjestima
bri žljivo odabranim za njihovo smj eštanj e vršenim u pravilu po pravcu zapad-
istok. Nijedan ć Zabrda nema natpisa za razli ku od nekropola u Uboskom
i Premilovom polju udaljenim samo 5 do 8 km. Ukrašena su 62 spomenika - 22%
- što je dal eko iznad prosjeka, najvi še č 67%, sljemenj aci 50% (od 2 primjerka
ukrašen j e I ) te sanduci 21 %.
č li se svaka ukrašena stranica ć kao j edan mot iv, onda se na
ć Zabrda j avljaju 34 č relj efna motiva u više od 160 primjeraka
medu kojima su: kri ž, polumjesec, "svastika", rozeta, kružni vij enac, štit s
č ruka s č motiv štapa, predstave ptica, predstave lava, lov. kolo.
arkade, frizovi od povijene linije s troli stima i tordirane vrpce. j edinstvena poj,:vu
predstavlja motiv muškarca sa štapom na sanduku Potkuka, kOJ I po ogrtacu.
položaju štapa i posebno po č okviru ć na ilirsko-rimsku stelu.
Posebno je, u odnosu na ostale tri nekropole, zanimlji va u
č su samoj sredini loci rani temelji nekadašnje crkve dllnenzlj a 10.) m x 5. )
m orij entirane u pravcu Nij e poznat o tko je i kada podIgao ovu
crkvu, ali se po rasporedu ć oko gradevine može Č daje crkva brla
aktivna kada i nekropola. Dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve nalaZI se
bunar koji mj eštani zovu č bunar. . .
U izradi ć Zabrda, koji po svojim osobinama
č nekropola poput Boljuna, č ć Radimlj e. Nekuka I
Hrasna, datiranih U XlV. i Xv. ć sudjel ovalo je više majstora neJe na I
kvaliteta š ć 1964. , 77.-85,).
175
"Demi nov krst" uBurmazima
Usred predjela Burmazi, najbrojnije grupacije č i kiridžija medu
Donjim Vlasima Hercegovine, raznim poslovnim nitima povezanim s
č 8-9 km č linije južno od Stoca na putu za Hutovo i Neum-
Klek. na dominantnom mjestu odakle se otvara pogled na Burmaze, smješten je
jedan više nego zanimljiv sepulkralni lokalitet: vjerojatno prethistorij ski tumulus
na kom se izdi žu dva velika kamena križa s č Na č tumulusu
,
ž ć križeve, rasporedeno je oko 70 grobnih oznaka od kamenja
naslaganog u oval ne humke, dok se sjeverno od tumulusa nastavlja aktivno
pravoslavno groblje. Neki od ovi h grobova još uvijek na č i zapadnoj
strani - kod nogu i glave pokojnika - usaden ć amorfni duguljasti kamen visine
50-70 cm. Prostor tumulusa s križevima, kao i pravoslavno groblj e, ogradeni su
suhozidom, tako da č jedinstveno sepulkralno mjesto. Izvan te ograde leže
ostaci muslimanskog groblj a. Tumulusi ili njihovi ostaci č se nalaze kako u
neposrednoj blizini našega lokaliteta, tako i širom Burmaza.
Tzv. "Deminov krst" monumentalnih je proporcija - visine 330, debljine
45, raspona krsnica 137, ši rine lij eve i desne krsnice po 50. dužine krsnica po 40
te širine stabla križa 57 cm. Ništa manje monumentalna nije č pod križem-
230 x 190 x 50 cm. Dok se medu ornamentima na križu č osmokraka rozeta.
polumjesec rogova okrenutih naviše i dvije manj e šestokrake rozete. č je
ukrašena č izvedenom bordurom i predstavom č štita s prore-
zom za koplje ispod kog se nalaze č i dvije šestokrake rozete.
lako manje masivan od prvog i drugi je kri ž monumentalnih razmjera -
visine 170. debljine 25, raspona krsnica 94. desne i lijeve krsnice po 30 i širine
stabla kri ža 34 cm. Ukrašen ornamentima, medu kojima prevladavaju rozete.
kri ž č na č dimenzija 200 x 130 x 40 cm. dok je na njezinoj sredini
prikazan č štit s prorezom za koplj e ispod kog se takoder nalazi č
Dva znatno manja. š ć križa. obilježavaju grobove iz najmladeg perioda
sahranjivanja u samome tumulusu.
Naše k,i ževe, po svemu ć nije klesala ista ruka jer se prvi kri ž odlikuje
š ć i č ukrasima. dok su na drugome primjerku svi ukrasi
izvedeni urezivanj em ili udublji vanjem. č se posti zala odredena rdjefnost.
Neke od legendi kazuju da cijelo groblje osim ž ć predstavlja tzv. "kužno
groblje". zatim daje pod ć kri žem ć ć ć kapetan. a u okolnim
grobovima njegovi vojnici izginuli II borbi. istn tako da je oba spomenika na
groblje ć žena Demin kapetana. odnosno da su tri brata po okolici
postavila kri ževe vel ikih dimenzija.
"Dcminov krst" st:'pulkraino j e mjesto višestoljetnog kontinuiteta.
dok dva monumentalna kri ža po svim svoj im osobinama pripadaju kasnom srednjem
vijeku. možda ('ak prvoj polovici XVI. ć Pravos lavno ć pripada
đ etapi š ć ovoga grobnoga mjesta (PalaVt'stra. 1965 .. 195.- 201. ).
lIuljulIi
Pctll<ll' !o. l I..ilolll l' I ;lra jugo/.ap:ulno od Sto<.: a II zaseoku Bo\juni nalazi sc
nd,n111tlh " ) hq slet-' I1,:1 1"1/11 ' 1 I 1' 1. . oo • •
.. . . - . .." , .. I ,I O) 11\:\ rasporc:liclllh II dVIJe skupIllc. Prema narodnoj
prediJJI II 1lcposrednoJ Ilckropol e II srednjem vijcku sc nal ali la crkva .
. Od hroJa ć č jc 7i) , sandUka 176. slj clll cnjaka 12 i
kn,iI,l' v:! s J . OSIm, J--+ primjerka. nema plo(: a ć dimenzija. sanduci su
l . th llJc" dcst.' tak primjeraka su vis()ki . dvostruko ih j c tal i ko
kOJ ' naJl' csl' C lInaJu monolitna postolja, dok sljcl1l cnjm:i ni su ni iJl.razito veliki
izra/:i,!o visok,i. Ako hi sc imovi nsko stanj e i;okoj nika mjerilo prema ohli cima
l hi B()ljl1ll<.l predstavljali ć d11l štvcni sloj .
l)2 ili 34% - najvi še j c ukrašcno sljclllcnjaka
- zatim JY'/(, i sanduka l2(Yf' . a od evidentiranih kri ž,eva svi su ukrašeni .
Ncknlpl}la II Bll ljunim:l pripada natprosj c(' no ukrašenim nekropolama. a medu
ukrasima č Sll moti v povijene linij e s trolistima. motiv štita s č
motiv II š varijanti . plasti('ne vrpcc. razne bordure. kri ževi. polumjeseci .
pn:dstave kao što su ljudske i životi nj ske ligure. scene lova na jelene.
sce ne kola. č životinje. li gul'c lava. Medu figurainim kompozicijama
č sc koln žena s muškarcem na jelenu kao kolovodom. č sceni sa
ć iz desetak kilometara udaljenog Gornjeg Hrasna, zatim II Nekuku i
Nevesinj skom polju, s tim što je uNekukuumjesto jclena prikazan konj , Posebnu
pažnju č prikaz l.ene s djetetom u č koji vjerojatno simboli zira njihOV
č grob (ili Bogorodicu s malim Isusom). kao i prikaz č životinje
dugog trupa č samo za Boljune.
ć broj natpi sa na ć BoljIma spominjc nekoliko maj stora -
č č ć Dragišu i Zeliju, kao i "dijake" Semorada, Radoju i
Vuka, po č ova nekropola predstavlja jedinstven primjer na cijelom prostoru
rasprostira nja ć Medu svim tim imenimu č mjesto pripada
č č
On jc istaknuta majstorska č ne samo i š
kako to pokazuju č motivi na nekropolama u oblt znJlm Č I
Nekuku. č se specijalizirao za visoke sanduke koje ukmšava pretezno ljudskIm
. k . . '. d t" OI' ll 'llllente NJeoove kom-
i životinj skim !·igurama. all ' anst! I ruge mo Ive I • . '. ::- .
pozicije ' uravnotežene su i jasne. !'i gure na sebi nose č realizma: pn, (emu
umjelnikova fantazija ne trpi od prekomj ernih č Razdoblje nJego,",l
• • •• Y. ' d" , ·d 1430 ' 1470
o
odllle,kadaJeradlo\l
mlJaktlvll1Jcg angazman.l p.l .1 Izme u . ' I . ' .1:: •• ', . .. '"
Opi č ć ma. Nekuku i Boljunima. Na osnovi sadržaJ" Jednog od epH,II,'
P
isao Obl"ld "na č pretpostavlja sc daj e upravo ovdJe, u BOIJUllllm'd
1
, n,l
, , . G' b" ' 1" 10 svole po" le nj e
. . . ć kl,>s' ll'ske sl'wc I sum lU ,lC Il.:oi , '. . .
mjestu nj egove naJv · " , . .... k ,. d'

č š Ako J'e nko onda mu je sudbina bila nesvakIdašnJa, \Hume t,l 'bo ,l ,I
. . •. '. . k ' ct ' . . ' pod vednm Ill.
je životni put č tako ć u svoJoJ klcsars '0.1 ra ' . xl ,t ":b obliko-
, ' " ' k' k 'C 'I" s'tm klesan. mož(:t Cd ISiX .s t: ,
Izmedu nadgrobmh spomt:: 1lI ,t 0.1 . t:: , , '
v'mog nJ' eg'ovom spretnom majstorskom rukom. .. " II'e !l ' l
, . . . S' lnld kOlI se p<)tp"l "
Drugi umj etnik aktivan u BnlJulllllHlJC .enll . . ' . '" pog'ledutoga
' k " I" k" Ako I ostalllnepsnoc< u
ć od loga u dvu Č ' ao ( IJa '. ", (k' T sllmo daje uzorke
. .. k" . I k ' III'CzuJ e slovll u stee e I I ,
č li lermm "dl.\a · oso)u OJIl . '
177
slova, Semorada bi se ipak prije moglo smatrati pisarom nego klesarom G
. .. B . . . otovo
SVI natpISI u 0lJu111ma pripadaju Semoradu ili njegovim č a "
č da je neki od dvorskih dijaka kao dijak nastupao i na ć
Ne možemo znati je li svoje natpise Semorad najprij e pisao na nekom drugma.
"1'
materija u I odatle ih prenosio na kamen, ili ih je izravno pisao na kamenu, kao
što se nešto odredenijega u tom pogledu ne može ć ni za ostale dijake Boljuna.
Jasno je jedino lo da su natpi si pripadali kasnijoj etapi klesanja, odnosno da su
najprije radeni ukrasi da bi zatim na red došli dijaci i natpi si. Dok podrijetlo njegova
imena ostaje zagonentno, razdoblje Semoradove aktivnosti u Boljunima pada u
drugu polovicu xv. i na sam č XVI. st. Ako se ć ne bi mogli smatrati
posebnom školom, Boljuni svakako pripadaju krugu č radionica u kojoj
je osim č i Semorada bilo zaposleno više drugih starijih i mladih maj stora,
pri č su Boljuni odigrali č ulogu u odgoju ni za č koji su svoja
ć primjenjivali na drugim nekropolama.
ć Boljuna pokazuju veliki stupanj č sa ć č Herce-
govine, posebno s Radimljom, č ć i Nekukom. Broj od 269 preostalih
spomenika na ovoj nekropoli nekad je sigurno bio mnogo ć tako da uz malo
imaginacije nije teško zamisliti ovaj sepulkralni prostor č "životni" vijek nije
bio kratak - cijelih ISO godina izmedu sredine XlV. i prvih decenija XVI. st.
š ć 1961. , 175.-177., 198.-205.). Po svojim likovnim kvalitetama Boljuni
se ubrajaju medu dvije-tri najinteresantnij e nekropole, a 19 natpi sa stavlja ih na
prvo mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini š ć 1959. , 136). Svjestan njezine
unikatnosti š ć je (1959. , 135.- 142.) još prije pol a ć predložio program
i projekt uredenja ove nekropol e, ocijenivši njezino tadašnj e više nego bijedno
stanje č Od tada do danas, od planirane č završene su tri faze
nj ezina uredenj a - č raslinja izmedu ć ispravljanje prevrnutih i nagnutih
spomenika i č radovi na izmj eštanju seoskog puta koji prolazi kroz
grupu ć prema Hutovu blatu - dok č faza koja se odnosi na č š ć
li šaja s reljefa i natpi sa još uvijek č na svoju reali zaciju.
Gornje Hrasno
Sa svoje tri nekropole - Podgradinjem, Toplicom i Medugorjem - i
ukupno 237 evidentiranih ć č Gornjeg Hrasnog. locirano desetak
kil ometara južno od Stoca. u srednjem j e vijeku moglo predstavlj ati jednu manju
župu s kalunima Izv. Donjih Vlaha. .
Medu ć ovog č prevladavaju sanduci (137). č Ima 71.
slj emenjaka 28 i I kri ž. Ukrašeno je ukupno 49 spomenika, č 21 '7c . što Je
znatno iznad prosjeka. pri č č ni su li zi mane II obzirjerj e ukrašena
jedna, sij cmcnjaci SlI relati vno naj ukrašeniji. dok ć broj ukrasa, budllC,1
su najbroj niji . nose sanduci. Spomeni ci su precizno klesani. pretežno SlI
dimenzij a. mllogo ih je visoki h, a ć bez postolja. Ovdje nema
pooolavo ne umOli'nih spomenika. svi su ili č ili ć dimenZIJa. tl svoJom
š ć i obradom izdvajaju se slj emenjaci Podgradinj a. Sve SLI
locirane uz putove. el ok je u Podgradinj u uz nekropolu pravoslavno groblJ e s
6Ll
'mU!)\!XlHdO II !
Z
OIZ1lJ
, !l!q n'SoUl n ()unrpop 01
o t:ft:p,,"'Ud l! \ 'S od t.l1!4UP OPJA
oums ' .. Qlt\ltl4tlO 1\ !fit-Xl!'l!U .. II t.Hludn ;lf J;)r
HN ns l!P(t.'I'J. np plxhf'l t!lll!ll!l
lUd
;.lS
- HIl)lll"-'ld l!ll!lL\l!P po ns
' nlodOl'l0ll
!,,-Y:ot, l!u'k.l ,"lU1U1S s Hh.'F'lf!l" ·!lI!ZH4. !t.
l
Up...1JSllCl,:lu n
ns :{\'P ',)..,,"'ld llh'lI!lI!:t\'\ l!U - I"J llUdll:tll - ,..,r ll! !
n ns !U,'lrL,:u\xblU ''i!u.\l\lPd lllt.
1
U,)1lI! 1:1,"\1·\ !U!"'!Il} rl)Up.USl..xt.JlI n po
I lU,\"\,',\ n !=':"\,
11
S
pr,mdo
' \'llll -'Y\ll "\)%1 ' l' T\\: ',\I\:
T.XllS lll\' ..... .. \!l:U
nr"IUl,,-,,-1 llI\\\\l r\: ! .JP\U!Jd llI!lIp.U:.Id
,11 nfl .... l 'lll\':-{IU
T.\!I\'llI nrn:'iHl"-' t:Uq:IH j,1rl
U
\.lQ .

l:tmtl.l\
Y
1 lal t:1lI !.'\\\'1 "1:.},1 / \'J l" 1:...\"rnU1 lb
!U rJ!lU11l n U,1U !U!p.)r ·:'If
·! .... lU II lU,1!)d\,'1 j\,1. lll,1rUl'){ 1.'t1-:1::U('1.
,""J I ! llI \''t.ll l .... 1:.\\' 1 ! ,1.,\ !lJ ,'f!-\p ·1:: lll! .\\,:3l
l
J llI!U.:'Ip.:'l.\ ZI":.l \)J4\'P !
lli\' ltlll j !l' f! U,11,""J r .""J1.!I.""J .\ U\\'!'U!]\' _\!"?, llll'll,:'!IQ::l
·i.: .... !hl ru llll'lU:- ,1 r!·\p llI\' _\!h
l
lll llI!lI!"P'-l lU!lI·:'!Yt).)lI T?!Jl
UK. tu\. \ \ !={ l{1l\.}-1l rpl"-ll \lJ '1. \(\.; !\ 'l II 'l'='lll
f..\\.'[ ...... !J!h
1
..:" ru l ! 1.1:rU . · .. Z!
p...u\.-.J i.' ll rp("llltl ·H! 8. tl l"--' lll::p;t!"
r i[ l'r !J, ..... rlll II 'tu.'\ lN I nrqrz np.\ \'I" '94
l ..
1U
!Z"nr , ..... 'llL"' \ I \ l ,-:ll!!.;!!..'l.\ l::U
TlU! ...... '\,11:.' l::U PUl') II .. ! l:.InI"J(·"l
T u ....... Ft" t'. \n :' r·,:uJ ... 1l(, j TlU! T.\.1?!-l){ l{!u.;!y'\' Il1J\."XI
!. \[!\.'U! !'l'u-r--
1
!':, n:, tl .. !bl..' l[l,1 fnIH ...... - '\.
li. « UU\., .tl"'f. !-lJ ! !J ..
1
f! \ Z .. ""J r'-lZT:J c:-t,:'l !.\l'-: r41(xt r m::zT: :-t!-lJ
.. n ru \f\.1l1l r.tl l: \l'l r tl t1'-'-\\' II.'l
fl (' {l" '\. ntnU!l'r ...... , ....... r!Ul;Tll :' \"r ' ! r:I\'1. '!hl' U
... lj .... X1tU :.' 4.!Lrtr l'.\!h-'uI4!1lll:J.!
4!U.,:'E'" U!P ........ (l'\.i .; ! r l! .... lppf! .... ;::-;::- \"'
· Ui..'-.illi\.''t
..:' (\,)1 .;rE'"v r r\Utb i{ .. l..Il <l!uq rI:.'"t' ;5 nr! \ .?Zt!l'P lU!fU r: z qBlU"P'--"'
... "!t ' \Q .... 'U! \\.' tl 4!tIr:ZJ.\ rtU! ll! qr
lllt5rut LUG\.X!lll 4! l"tt- IIp.?l \
...
.1' "U" U - 'J -- \' '': ..... ,"- l" u'nu" l UI Ul' I', l ' .., ' ' . .
4. -,"-.-- c' . c h 0 - . !!-lu n .... \rJJ.
"1 r ..; ' ... .., ... I C ' '''' It· ' l' , .. .... ... 11 'Ir .... . .., -
\. ...., _ _ • ...l. .,. '- .1. ,-!\.:.J._ .... \. 'lll ... l![r '{\"'1 t'\r l:' 3 [Ur rl! r ·1l1,.', 1.
1
....
Ovdje su evidentirana 102 spomenika - 57 sanduka, 37 č 6 sljemenjaka
i 2 kri ža; ukrašena su 32 primjerka - 31 % što je iznad prosjeka. č
j e nekropola č s 28 č 27 sanduka i 6 sljemenjaka. Nekad je ovdje bilo
više spomenika, a Truhelka j e 1895. objavio natpi s s j ednog od ć koji je u
medu vremenu nestao.
ć ć u č ć je dimenzija, od kvalitetnog vapnenca,
pažljivo klesana, u jednom č u obliku tzv. dvostrukog groba. Od 61,
ukrašena su 22 spomenika - 36% - što j e respektabilan postotak. Medu motivima
dominiraju povijena linij a s troli stima, zatim razne č vrpce i okviri od
č stili ziranih linija i geometrijskih likova, tu su i dva č polumjeseca,
štit s č stili zacij e rozete-kri ževi, dok su neki oblici rozeta evidentirani još
jedino u Boljunima djelo maj stora č kojemu se pripi suje i autorstvo scene
s lavom i srnom. To ć da se takve i č životinj ske fi gure u Boljunima
i Nekuku takoder pri pi šu č dok usporedba slova na ć Radi voja
ć u Opi č ć ma sa slovima u natpi su Taraha ć iz Boljuna
otkriva da se č bavio i izradom natpisa, tj . da su oba natpi sa nj egov rad.
č i njegovim suradnicima pripisuje se autorstvo najljepše isklesanih i
bogato ukrašenih ć nekropole u Opi č ć ma datirane u xy. i č XVI. st.
š ć 1960.a, 145.- 153.).
Vranjevo Selo
Niz nekropola gusto posij anih ovim č završava u neposrednom
zaledu jadranske obale s nekropolama poput one u Vranjevu Selu kod Neuma uza
staru cestu ć - Dubrovnik, 22 km jugozapadno od Č č je o
ć nekropoli s preostalih 145 ć (70 č i 75 sanduka) rasporedenih
u dvije skupine, solidne obrade, od kojih su neki razbijeni i ugradeni u kolobrane
i ograde. Nekad j e, po č mještana. ovdje bilo barem dva puta više
spomenika, a živa je i tradicij a o srednjovjekovnoj crkvi. Arheološki artefakti
č o rimskom naselju uz koje se nalazila i nekropola. Istraživanjima
datuma, nakon što su otkrivene još 4 č (sanduka) i 3 slj emenjaka. broj ć
na ovom lokalitetu popeo se na 152.
Medu ukrasnim moti vima javljaju se: polumj esec, rozeta. kri ž. ljiljan.
povijena loza s troli stim:l, ruka s č scene lova na jelene i košute. scena
borbe s medvjedom. kolo i scene s konjima i č koji drži sokola. scena sa
ženom i konjanikom te s konjima i č Bogati repertoar bordura i likovnih
moti va na dva ukrašena sanduka dovodi se II vezu s j ednom od lokalnih klt'-
sarskih radioni ca. č sc radovi odlikuju plitkim reij efolll č izvedbama
duborezaca (Palameta. 2004 .. 136.- 137. l.
Srednjovj ekovna nekropola, č j e prvotni zoog pustošenja It'škl)
zami sliti , podij elj ena j e na dva dijela, s tim da manja skupina od 30 uglavnol1l
č spomenika, na neki č izdvojena iz cjdinc, predstavlja porodil:'1ll1
nekropolu knezova ć prema Orbi niju pl)tomaka ć Tri sal1llUKa
koji č j ezgro nekropol e zaslužuju posebnu pažnju i mogu se naj starij im.
Iz natpi sa se zna da su pripadali Katarini (Katalini), sestri hosanskog hana
Stjepana II. Klltrlllllanil-a i supruzi i.upana Ni kok i7 Huma, . latim knezu
Viadisla\'tI, kdnom od dvojke Nikolinih iKata rininih .... ino\·a IkneIlI PClru
Nikolil;u, Vladi .... lavoHHIl. Arheološki iL' istr:t žen groh kll t..':!a Petra ć
II kom osim slahih tragm'a č ili srL:hrne ike II prL'djL'lu pojasa nijL' hilo
drllcih nalaza. Nad t!roholll jL' stajao stL'l: ak ohlika .... anduka i na natpi s II
tri CAse ki.i Peta'\'. Vladis la\'a si n"). Ispod natpisa
kompozicija s l1L'raldil'killl llH1ti vi lll;J - Štilll\'i llla. l.asta\·iclll1l i \H· !tl\' im;J polu-
otvorenih krila - grh Nikolit..;a (GIa\·aš. II.)XI.) .. I -U. - I-t-L I -n.- 1.:;;0. t TL'llllika
izrade i ukrašavanja pojedinih sh",;! lldajL' \'.i dtog klesara t VL'gll, 11.)61 ..
KnL' z Vladislav Niklllil:, neL;ak hllsans kllg hana StjL'pan:l II . Klltl'llJnanil:a.
zaj edno je s bratom Bogišom gosplldario dijL'lol1l Huma i Pllp{Wa polja . Nalpis
na njL' govolll steL:ku. datiran II prvu PlllllVil'u XlV. st. kada.iL' o\'aj dio prillHlrja
došao u sklop bos<lnskL' dr/.ave, olllogul;ava i datiranj e v('t..:eg dijL'la Il L'k rllpole II
drugu polovini istoga stolj el:a. Na drugom s<lndukuukrašL'l1olll na svim slllhodnim
stranama č se prikaz kola sastavljel10g od 5 muških i S :I.enski h figura, dok
se na sij edel-clll sanduku raspoznajL' kolo od 1'2 figura, Illuškal':l l'a porcdanih
odvojcno od I.CIW tako da najprij e dolazi 6 'I,cna. a onda 6 muškarac;! (Bcnac.
1953 .. 64.-69.: š ć 197 1 .. 323.: Glavaš. 1%9 .. 1-16.).
Nevesinje
Najv('L:i hmj slL'l:a ka ll\ll:inL' Neves inje smješten je u NL'vesinj sku11l
haško III polju dui.ille širi ne 7,::' knl. pulll ).e1l01ll uglavno11l Pr:l\'l'L'I1l
sjL'vt.'rozapad-jugoistnk izmedu planine Vek'l.a Ila zapadll, BllkuviL'e, Trllsilll' i
NekudillL' na jugu. Crvnja i Morina na istoku i Crne Gore na sjcveru. Sama ntx:ina
Nevesinj(, sa I 17 nl' kn)pllla i l'vilkntiranih 41 Ol) stc(:aka svrslava sc na prvo
mjesto po brojnosti ovih nadgrohnih spomcnika u Bosni i Hcrccgovini. O toml.'
govori j{)Š jedan pl)kal'.:l telj : dl)k II BiH na 1 U() km:! dlllazi č I \ S ć
u Nevcsinju se I,\j hrnj penje dn 430 primjeraka. Nekrop()1e s manje ()d SO ć
zauzimaju X() % sv ih nckropola, od ukupnog hroja je s od 50
sp() menika. a medunjimnje 13 nekrop()la s prek() 100 primjeraka. Nekrop()la u
Krekovi ma sa 452 primjerka najbrojnija je II Bosni i Hel'l.'cgovini - Ila drugome
mjeslu iza nekrop()le k()d crkve sv. Spasa u Celini (Hrvaiska) k()ja hrnji 700
spomenika.
Izmedu 41 ol) primjemka č su zastupljenc s -'9(#,. S:lndUl'i 56
c
i(" sljellll'-
njaci 4%. stupovi 0,1 (1'(1 i križevi O,X%, Najviše pa/.nj c prilikom klesanja majstnri
su posvetili najbrojnijim spomenicima, lj. sanducima, medu sc č visoki
sanduci. č bez postolja, što ovo č donekle razlikuje od ć i Trebinja
gdje ima mnogo visokih sanduka s postoljem, u č ga č Kulinoviku i
č Bosni.
Ukrašen je 39 1 ć - 95%, što je prosj0k ć od č
koji iznosi 7,8%. Od č obliku ukruk nih č je 5,7%. s>lndukll
10,9%, sljemcnjaka 14,6%, a kri 1.cva 65%. Najizruzitije su ukrušcni sunduci -
daleko iznad prosjeka nil č Bosne i Hercegovine koj i dosti že 6,8%, Fond
ukrasnih mot ivu na ć Nevesinjll relalivno je visok - z>lbilj cženo .le 78
raznih motivu koji se ponuvlj!\iu neŠi o m>lnj e od ć putu.
18J
. Zastupljeni s 21 vrstom poput povijene lozice strolistima, tordirane v
č ,:,rpce i vrpc.e odk?si h paralela ili od cik-cak crta, motiva arkada
bIljne stIlI zaCIje u VIdu lJIljana, dvostruke spi rale i č grana, dekora!' .
. .. I" 8 Ivnl
mOlIvl Jav jaJU se 4 3 puta. Od č motiva zapaženo mj esto imaju zvijezd
(same III s polumjesecom i kri žem) i štit (obvezno č č š ć
č ponekad s rozetom, polumjesecom i siluetom kul e). Jedinstvenu pojavu
predstavlja komblOaclJ a č polumjeseca, rozete I okloplj ene savij ene ruke.
Ukupno 56 puta u č stili zacijama na ć Nevesinjajavlja se moti v
križa. Medu č š ć moti ve pribraj aju se polumjesec, motiv č i tordiranog
kružnog vijenca te motiv "vodenice", a znatno su manje pri sutni polujabuka,
koplje, luk sa strijelom, štap, nakovanj sa č ć č ć i č š
č ć cijele stranice ć redovno pažljivo klesane,
ć impresivno, zastupljene s 30 č motiva ukupno 66 puta, fi guralne
predodžbe ć č ljudske i životinj ske fi gure. Najbrojnije medu
scenama su predodžbe lova - č je to lov na j elena - u č se izvedbi,
posebno onih najuspjelijih ostvarenj a, prepoznaje potez maj stora č i nje-
govi h suradnika. Scene kola, po sastavu č to su muška, ženska i mj ešovita,
zastupljene su 8 puta s 2 č primjera, najprije kolom od II mj ešovitih fi gura
i ženskim likom kao kolovodom te kolovodom koji jaši na jelenu, č prikazima
u Boljunima i Gornjem Hrasnu kod Stoca i Zaplaniku kod Trebinj a. I 5 scena
turnira djela su kvalitetnih maj stora. l edna medu njima koja prikazuj e po 2 vi teza
sa svake strane s konjima i kopljima razlikuje se od fonda č predodžbi srednjo-
vjekovne Bosne.
S obzi rom na ukupnu masu evidentiranih ć 7 otkrivenih natpi sa od
kojih j e ć stradala i ne može se č ne predstavlj a posebno velik broj , ali
su i kao takvi ipak č pokazatelj kulture pismenosti ovog č
ć Nevesinja locirani su pokraj putova, na ilirskim tumulima i
uzvišicama, nedaleko od naselja i kamenol oma, č su orijentirani po pravcu
zapad- istok, posvuda su svrstani u ni zove. Kao Što je to č u drugim
č T ovdje su uz ć broj nekropola niknula kasnij a š ć
(pravoslavna) i muslimanska groblj a. Na više mj esta š ć su grobOVI
pomiješani sa ć ponegdj e se ć temelji starih crkava, a na neki m
nekropolama nalaze se aktivne pravoslavne crkve. ..' .
Na pojedinim se nekropolama istaknutiji ć č č Jer su seljani
vjerovali da ć ih to poštedj eti vremenskih nepogoda - leda, suše i ki še. ZannnlJl vo
je da se za č ć č birala siromašna djevojka bez rodItelJa, kop
bi zauzvrat bi vala daJ"ivana ć ć ili č č .'
. . k' " fUJU od
ć po kvalitet i kl esarskih radova. nevesInJs') stecel van .
amorfnih primJ'eraka, preko površnog kl esanja do sasvim lijepih ost varenj a. PO
. . " I Herce·
obli cima i ukrasima ć i ovog podneblja pretežno su vezani za Istocnt 'h
. . .' d" d I st Od dru"1
oQvinu ali II nekim segmentima pokaZUJU l vlastit u ln IVI ua no. . . e
b ' . ' h ' .. {' I'ziranih bilJaka.
oblasti najbli ža im je č Bosna s kOj om I vezu moti vI s I l . . ' .
• • o' b' Č su SleCCI
ć ć okolice Nevesinja po sVim svoJim oso mama

č nekropole ć II Bi skupu kod Konji ca" ""," l' "
. . . V I"' vOJ ZI VO J
Spomeni ci Nevesinj a pretežno pnpadaJu XlV. I X "sto Jecu. s," ""ekonl
vijek vj erojatno č još u X III. ć a gase se, po svemu sudecI, (lj
prvih decenija XVI. ć š Ć 1972.,97 .. 113.- 12 1.).
Popovo
Središnji dil) Popova tl ul.cm smi slu predstavlja kraško polje uzduž donjeg
toka rij eke T rcbi šnji ce podesno za razvoj ratarstva. dok sc II smi slu ova
oblast na sj everu i jugu proteže na č s osohinama č
pogodnog za stoke. Naj starije kultno sredi šte popovske župe jc Zavala, istovre-
meno geograf .... ki centar Popova i prirodna spojni ca izmedu unutrašnjosti srednjo-
vj ekovnog Huma i Primorja. poznala po č crkvi sv. Petra podi gnutoj II
XI.IXII. ć i po obli žnj em pravos lavnoIllmanastiru s crkvom iz XVI.IXVII.
ć U Popovu polju roclcn je 1610. sv. Vasilijc, mitropolit č i
č ostroški. o č sc ži votu č predaja kod tamošnjih
pravoslavaca. Za razliku oci sredi šnj e Bosne posijane gustom mrežom ut vrda i
gracIova, na č Popova nije došlo do formiranja č gradskoga naselja,
a mali broj gradova č j e i za ostale humske, pa i lrcbinj skc župe.
Kroz Popovo su od davnina prolazili putovi i ovuda j e u srednj em vij eku tekao
glavni promet izmedu Dubrovnika i Huma (P. ć 1983.,65. ,7 1. ,73. -74.;
š ć 1966., 15.- 16.). Ovdje su se od ranog srednjeg vijeka i sudarali
utj ecaji č i pravos lavlja, al i i č č utj ecaj i, koj i su
č Popova dovodili u razne ž č okvire, da bi pod Tvrtkom
I. ć ono dospj elo unutar gran ica bosanske države (Vego, 1959.a,
192. - 199.).
Dužine oko 3 1 km, širine izmedu 0,3 i 3,5 km, površine oko 50 km' ,
oblast Popova polja po svoj im prirodnim osobinama, hi storiji i kulturi , kao
č č spaja ć č Hercegovine sa ć č
primorja.
Na 88 nekropola ovog č evidentirano je 1559 ć medu kojima
7 14 č 794 sanduka, Il slj emenjaka, 24 kri ža i 16 stupova. Ovdj e su, kako
se vidi, najvi še kori šteni osnovni oblici sanduka - 5 I %, odmah zatim dolaze
č - 46%, sljemenjaka j e ć malo - I %, isto kao kri ževa i stupova.
ć broj č pogotovo onih masivnijih od kojihj e ć ukrašena,
izuzetno je kvalitetne izrade, amorfnih gotovo i nema, što govori daje ovom osnovnom
obliku ć ovdje poklonjena dostojna pažnja.
Sanduci ovog č ć su č dimenzija, nekoliko primj e-
raka č se ć gabaritima, dva su č visoka i dosežu 160 odnosno
178 cm, dok na nekim nekropolama ima i malih sanduka koji se pripi suju djeci.
Sljemenjaci su II pravilu kvalitetno iskl esani, ukrašeni iJ,i
redovito su odvojenih postolja i predstavljaju č pn mJerke ovdasnJlh
nekropola, pripadajU tzv. visokim sljemenjacima - jedan primjerak dostr že VISJJ1U
od 192 cm - i po svemu ć krase grobove najuglednijih č lokalne leudalne
piramide. . . .' "'h
Križevi rasporedeni na 17 lokaliteta ukrašellJ su I pOSJedUJU natpISe, lina I

č . . ada č iiI sanduk,
iznimno velikih proporcija (300 x 123 x 30 cm), o I no lm pnp ... k'
- .. k I št ć na kaSnIJI vremens I
skoro uviJ'ek se nalaze na periferijI ne ropa e, o u .' . .
, k I ć gasi la a pflPI SUJU se
period njihova postavljanja kada se ropa a ve , ,
ć ili uglednijim č zaJedJ1lcc.
t83
· Stupci kao oblik ć nisu č za Hercegovinu nego za
č Bosnu, pa ć po tome 16 stupaca Popova predstavljaju osobenu pojavu.
Poput knževa i stupci su postavljani na rubni dio nekropole ili su osamljeni , a
smatra se da su nastali pod utjecajem muslimanskih nadgrobnih spomenika_
nišana.
Od 1559 evidentiranih ć ukrašeno ih je ili posjeduje natpi se 297 _
ukupno 19% - što cijelu ovu oblast svrstava medu dobro ukrašena č
Usporedbe radi, stupanj ukrašenosti ć u nekim drugim oblastima je ć
Olovo - 23%, Široki Brijeg - 40%, Kupres - 10%, Ludmer- 12%, Ljubuški - 46%,
Kalinovik - II %, dolina Neretve - 4% i Ljubinje - 17%. Stvaranju izoštrenije
slike o ovom pitanju pridonosi i postotak ukrašenosti osnovnih oblika: č - 11 %,
sanduci 22%, sljemenjaci - 82%, kri ževi - 100% i stupci 100%. č poj ava
da su baš svi križevi ukrašeni , dok su od ž ć oblika najvi še ukrašeni sljemenj aci,
kako je to posvuda č ć plohe s natpi si ma, ukrašeno je 465
strana ć s ukupno 72 vrste motiva u 929 primjeraka.
Broj ukrašenih spomenika iznad je prosjeka tako da Popovo pripada medu
bolje ukrašena č s velikim i raznovrsnim repertoarom motiva. Na cijelom
č mnogo j e toga č ali i znatnih razlika, što govori da su ovdje
uz ć majstore poznate kao vješte u svom poslu radili poznatiji č i
"dij aci" iz Hercegovine i Primorja.
Medu dekorativnim simbolima na ć ove oblasti č se: povijena
linija s trolistima, kose paralelne linij e, tordirana vrpca, vrpca od cik-cak linij a.
ni z rozeta u kružnim vijencima, niz ljilj ana, jednostavna i dvostruka linij a, mreža
rombova te povijena linija, paralelni urezi i peroliki dodaci.
č mot ivi ć rozetu, kri ž, motiv štita i štita s č motiv
kružnog vij enca, polumjesec, moti v polujabuke, motiv "kamenice" ili "vodeni ce".
luk sa strijel om, ruku, moti v č moti v cvijeta, motiv zmaja. "svasti ku", motiv
zastave na koplju, klesarski č ć i motiv č š
Medu figurainim kompozicijama javljaju se: kolo. scene lova. turnira.
nekoliko ljudskih figura, predstave ptica. košuta i nekoliko životinjskih figura.
Posebnu pažnju đ scene kola. neka usmjerena ulijevo. druga udesno.
č š ć sastavlj ena od 6 do 8 č poredanih muških i ženskih figura.
Od ostalih motiva pažnje su vrij edni: moti v arkada. kvadrat ili pravokutnik.
buzdovan. moti v paralelnih uzdužnih rebara i element ć č ili ženske nošnje.
Popovo je prošarano motivima koji se ne ć č II ostalim dije lovi nw
Hercegovine. poput arkada sa zaši lj cnim lukovima. srcolikih štilOva.
č kola II kome kolovoda j aše na jelenu. moti va stiliziranih zmajeva.
scena lova na jelene s lovcima koji koriste lukove te motiva dekorativnih mreža
od rombova i č zastava. Ovdje su zabilježene jedinstvene pojave popUI
štitova sa sabljom. nekoliko primjeraka pokušaja portretu pokojnika i antropO·
morfnih križeva kao. i J primjerka predstave \'dikoga štita iza koga gore \'iri ljudska
glava. a dolje se protežu noge. NajIllanjaj e č ovih ć sa ć č
Bosne. dok ih sa zapadnom Bosnom donekk vežu prikazi stili zirani h kri ženl
l
scena č . . .
Nekropole Popova č š ć su orij entirane po pravcu
Ill.! znHtnim otklonom od toga pravca. Locirane su pored putO\·a. na brezulJunt.l
ili ilirskim grobnim gomil ama. II hlizini ilirskih gradina, II nekoli ko č
blizu kamenoloma kao u č i ma, gdj c jc ncdal cko od nckropole još od vremena
Rimlj ana bil o aktivno klesarsko radili štc korištcno i kasnijc u srednjcm vij eku.
ć nekropola č prate crk vc, bilo da su nckropol e nastale uz crkve bilo
da su neke crk ve podizane na nekropolama ili u neposrednoj blizini, što vrijedi
za brojnije pravoslavne, ali i za č crk ve od kojih su neke i danas povezane
s nekropolama ć
Ovim č dominiraju manje ili srednj e nekropole - samo jedna
ima preko 100 ć - što govori o grobljima manjih naselja ili grobljima koja
ni su dugo traj ala. Masivniji i bolj e obradeni ć pripadali su ć
č društva, dok izdvojene skupine ć vjerojatno č
porodice koje su se č izdvajati iz bratstava. U odnosu na Hercegovinu broj
od 18 natpisa veomaj e č dok u odnosu na Bosnu, gdje su cijela č
poput Kupresa bez ijednog natpi sa, predstavlja veliku razliku. Nalazi u jednom
od malobrojnih istraženih grobova nekropol e u č lokalnom centru
blizu manastira Zavale - fragmenti tkanine od srebrnog brokata, č dinar
kovan u XIY.IXY. st. , te ovalna č š visine 8 cm, isturenog oboda s dekorativnim
kapljicama na trbuhu i tordiranom vrpcom na stopi - ć na pokojnika kao
pripadnika višeg društvenog sloja. Ovdje se sahranjivao, vjerojatno i živio, feudalni
rod Č ć naslj ednih župana Popova iz vremena prevlasti ć Kako
je poznato, za Nenca Č ć se udal a č ć Miltena ž ć
kasnije poznata pod monaškim imenom Polihranija, sahranj ena u vrij eme kralja
Tvrtka J. ć pod visokim sandukom upravo č Brižlji va
komparati vna analiza č š iz č nadene desno od glave pokojnika, što s
obzirom na č č ć na šire rasprostranjeni pogrebni č na
ovo je č kao kasnobizantsko staklo iz Apulije ili nekih drugih bi zantskom
utjecaju bli skih mediteranskih oblasti, dospjela vjerojatno preko Dubrovnika
ć 1968., 147.- 148., 152.). Osim kralja Tvrtka, ć ponajprije
dokumentima č provenijencije XlY. ć č sedam od osam
osoba spomenutih na natpisu u č poznato je u svojstvu pripadnika
vlastelinskih porodica iz Huma i Trebinja. Iz tih, uglavnom fragmentarnih, podataka
saznaj e se i to da je 18. VIII. 1375. župan Nenac Č ć u Dubrovniku od
vlastelina Jakova č ć primio natrag svoj depozit, zlatne okrugle minduše
radene "po č slovenskom", koje su vjerojatno krasile suprugu
č sahranj enu č č 1892. , 281.). ć su
pripadali širem krugu humsko-trebinj skog rodovskog plemstva, č su viol entnu
narav na svojoj koži č znali iskusiti njihovi prvi susjedi č ć
1967. ,99.-101.).
Znatan broj ć Popova č pretežno iz druge polovice XIV. rela-
tivno ć broj pripada XY., a manji se dio proteže kroz prvu XVI.
ć š ć 1966. , 63.-95.). č ili ne, popva stecaka na
. -- d k k .. su DubrovcaIlI
č poklapa se s č Isplate mogonsa:-. an a . OJI . ra
dugovali vladarima Huma _ bosanskim vladanma Ih vazahma, a k
im je podudaran s prvim decenijima turske uprave (P. Andehc, 1983., 77.-78.).
185
Trebinje
ć broj srednjovjekovnih nekropola Trebinj ske župe - oblasti izrazite
kulturne sloj evitosti - nastao je na lokalitetima ilirskih grobnih gomila ili uz njih,
takve grobne gomil e č su u 9 nekropola, dok crkvine smještene na
vrhovima pojedinih gomila č to da su uz brojne crkve na grobnim gomil ama
podizani i ć Ovdje je u srednjem vijeku bilo 28 crkava - više nego danas - a
od 26 nekropola, samo na 3 ni su evidentirani ć Stanovništvo se u konfesional-
nom pogledu dijelilo na pravoslavne i katolike, a uz njih su zabilježeni i pripadnici
Crkve bosanske sa svojim gostima Radivojem ć i Vukom ć
u dva sela medu sobno udaljena desetak kilometara - Uskoplju i Bijeloj š ć
1998., 46.-48., 227.l·
U zapadnom i jugozapadnom dij elu Trebinj ske župe prostire se obl ast
Šuma trebinjska sa 17 nekropola, aktivnih sve do konca XY. st. Na njima su
vidlji ve razlike u č sahranjivanj a i obilj ežavanj a grobova koji su na 9
lokaliteta izravno naslonjeni na ilirske prethi storijske gomile, što č daje ova
vrsta sahranji vanj a nastavljena i nakon oficij elnog primanja š ć Na
vrhovima nekih grobnih gomila nalaze se srednj ovjekovne crkve ili crkvi ne, što
govori da su š ć bogomolj e podizane na temeljima paganskih hramova.
Samo na dvij e grobne gomil e sa crkvom ili crkvinom nije bilo ć č j e
veza izmedu srednj ovj ekovni h crkava i ć na ovom č č
Na 4 od ukupno 17 nekropola nisu postavlj ani ć - primjerice, naj ednom od
ovdašnjih grobalja na kome nema ni grobne gomil e ni crkvine, a gdje su pokojnici
sahranji vani u č zemljane rake, dok su im grobovi obilježavani manjim
amorfnim kamenim č
Na č Šume podignute su u srednj em vij eku 24 crkve - č puta
više nego što ih ima danas. Samo su tri bil e ljepše, zi dane malterom, dok su ostale
predstavljale male j ednobrodne gradevine površine od S do 16 m', zidane
uglavnom od neklesanog kamena, bez upotrebe maltera. Unutar tri crkvine, gdje
su se nekad nal azil e grobne crkvice, č su ukrašeni ć U tri srednjo-
vjekovna groblja našle su se po dvije crkvi ne, dok su se na nekropoli uZaplaniku.
nai zgled sasvim č za pogrebnu praksu. našle dvije srednj ovjekovne
crkve - jedna pravoslavna ć sv. Petru i Pavlu, i druga č
ć sv. Petru, svojedobno lijepa gradevi na ukrašena freskama. Nij e manje
zanimljivo ni to da se ć nalaze samo uz pravoslavnu crkvu. dok ih uz srušenu
č crkvu ncma. Danas se ovdje nalazi jedi no č groblj e u ŠUl11i
lrcbinj skoj . U crkvici groblja Ljubovo smještenoj na rimskom lokali tetu nalaze
se tri groba pokrivena kamenim č dok su pred crkvom dva ć II obliku
sanduka postavlj eni II istom smj eru kao crkva - jedan sa sjeverne, drugi s južne
strane ulaza. Izmedu ova dva ć pred samim crkveni m pragom. nalazi se
ć ć oblika č l II nekim drugim ovdašnjim crkvicama ć su bili
postavljeni pred samu vrata iz č j e jasno da se muprije morala ozidati crkva. il tek.
onda, prema nj ezinom prngu i ulazu, postavlj ati ć Na nekim su crk vinall1
i1
ć i crkve - prvenstveno grobne crk ve s grobni cama pokri venim ć
nastali istovremeno.
s ' o daje I () ,od 17 nckropola Šumc trehinj ske uvršteno II detaljan opi s
I ,npov,a HIC daj tl orij cntttc iju kada jc č o ohl iei ma. kvaliteti
SItXclllla prcos talih 7 nekropola se uklapaju II ć
sp"",c ,"ka P"p"va (Sparaval", 1'179" 74, -7R" 12R, - 136,),
' " , Mcdu SIlXClIll:l Trebinja svih ohlika i varijanti posehno mj esto za uzimaju
- tzv. č - medu kojiIlla sc svojoIll š ć č križ iz se la
5 km Ž smješten II bli zini crkve sv, Petra izv.m ograde
.lktl\:l.lOg KnzJc visok 210, širok I 10. širine donjeg vertikalnog kraka 57.
dchl.llllc :\) (' Ill. il prcdstavlja razvijcni primj erak sa č stili zac ij om,
llhrada spome nika j e s()lidna. č dekoracija kvalitetna, dok je
IkllllograllJska komIXlzicijajcdinstvcn primjerak na trebinjskOIll č (M, ć
1'l7N" '\2,-.17,),
lako po dimell zijama i č obradi zaostaje za č nadgrobnim
iz Donje š ć ipak budi pažnju ć oblika stupa II mj estu
DJcdlel VISlIlC preko 2 Ill. zaokružen u donj em dijelu. dok se gore završava duguljas-
tom pri zmom širine 40. i.l vis ine 80 cm. Pri zma j e na tri strane
š - naj ednoj strani predstavom štita s č na druge dvije s križevima
- dok je na č ukl esan nalpi s Radoja š ć (Truhelka, I 895, b, 263,-264,),
Gornji tok rijeke Trebišnjice: Panik-Miruše
ć od Trebinja na sj ever. u pravcu ć sti že se II oblast gornj eg toka
rijcke Trebi šnji ce. izmcdu njezinog izvora i Crnogorskih Miruša. s 9 nekropola
i ukupno regisb'iranih 467 ć od kojih je 360 č 102 S<U1duka, 3 sljemenjaka
i 2 kri ža, Dokj e 77% č i 22% sanduka. sijemcnjaci i kri ževi prave su iznimke.
malo je ć s postolj em. medu njima č š ć su sanduci. ć spomenika
č je dimenzija. premda ima i primjeraka poput č u Mistihalju nestandard-
nih dimenzija (240 x 205 x 35 cm), Kao ć drugih i ć ovog č
orijentirani su po pravc u zapad- istok, uz nekropolu je č gradena crkva. a
možda su ć od ranije ć c rkve bile razlogom nastanka nekropola uz
koj e su niknula suvre mena pravoslavna groblja i crkve. Po č loc iranja
nekropola i rasporedu spomenika č se da su na OVOI11 prostOI1l fonnirana
č groblja po bratstvima. unutar kojih su vj erojatno nastajale i skupine ć
odredenih porodica, , '
Broj ukrašenih ć po pojcdininl nekropolama č je.
loar motiva velik je i raznovrstan i ukupno ih se 40 č 180 ,pl,ua. č
na č ukrašenc stranice steraka. Medu pre\'lada\'a
I
" . "" I'" ,,'j", s 1,'ol "SI"1l1'1 tu su i izvanredno lijepo klesane od
p ast lcna povIjen. • , : '.' ,' ' . . ''', :\', , " "
, ' b l" ,(l" k',r' lktcl"llzdvaJ"Ju se moti v kll z.l. stlt s 1ll.H.: t: 1ll. k.Ullt:ll1lt:
moti va slln o ICI e .., . , , ," ,
ili "v<x1enicc" i a medu paŽllll' su, \·llj('\.lnt'
kola i muškarca koj eg napada ncka ŽIVot lilja. \':1('1\1.1
atno
' :('pal. " . , ' .
.,.. I 'k kl's" " 'I" (,\"j' \Šlll'ih ć č lt'. su Il lllmllll
l e lili ' a c, .. .. .. . . "
" I I " ' ,I ' ć II datadji spomenika, koji se sa stanovItom sIgur-
njihovas OV:.lO(. 1 • c , . " '., ' V ' r
Ć
' k " ,\"1',,"'1" "ZIll edu kOIlCH XlV. I prvI:' pO!OVlll: X , !'i (0 .ll:'l/.l
noš II IpU ' mog • • .
ć 1%2,a, 17" J2, -35,),
187
Ljubinje
. Ovo je č č zapadnoj Hercegovini, predstavljalo pozornicu
kOjom delilira!i č č suprotstavljeni, č protagonisti
- ttavuntjskt zupam, dukljanskt vladari , ć ć ć
č Osmanlije - s ć š ć slavenskim i vlaškim stanovni štvom
kao nosivim stupom na kom je č umjetnost ć Širenje š ć
odvijalo se u znaku borbe izmedu Rima i Bizanta za uspostavu crkvene, a s njom
i č prevlasti š ć 1998. ,70.-7 1. ,77.,83.,87., 129.)
S 13 istraženih nekropola i ukupno 633 evidentirana ć medu kojima je
č 85 (13%), sanduka 526 (83%), slj emenjaka 9 i križeva 13, oblast Ljubinja
predstavlja dobro istraženu mikroregiju rasprostiranja ć Od ovog broja
ukrašeno je 109 primjeraka (17%), što je iznad prosjeka - č 13, sanduka 77,
sljemenjaka 7 i kri ževa 12 š ć 1965., 149. , 151.). Više je nego zanimljiv
postotak ukrašenih ć po pojedinim oblicima - križeva 92%, sljemenjaka 78%,
te č i sanduka 15%. Kako se vidi, na nekropolama Ljubinja, s najudaljenijom
od gradskog centra oko 15 km, prevladavaju sanduci i to velikim dijelom
kvalitetne izrade. ć medu nekropolama sa 149 sanduka i jednim slj emenjakom
smještena je u selu č a nastalaj e najkasnije u XIV, najranije izmedu XII.
i XIlI. st. ć 2002., 57., 59.).
Medu č primjercima izdvaja se križ iz sela Kapavica smješten
u aktivnom pravoslavnom groblju ć visok 165, ši rok 100, a debljine
25 cm. Osim visoke kvalitete ukrasa, č se natpi s s imenom pokojnika Tvrtka
Vukasa i njegovog unuka Ivanka koji je "sijekao" spomenik i ispisao tekst -
jedan od rij etkih na križevima ovoga tipa. Oblici slovnih znakova otkrivaju visoki
stupanj obrazovanja pisara (klesara), č se ime nalazi zajedno s imenom sahran-
jenog vlastelina. Jedinstven je položaj spomenika na usamlj enu mjestu, možda
u okviru manjega groblja, što ukazuje na poodmakli proces društvenog rasloja-
vanja. Paleografske i č osobine natpi sa ć na drugu polovicu XY. Sl.
kao vrijeme njegova nastanka. On istovremeno č da nositelji pi smenosti
u ovoj oblasti ni su bili samo dijaci u službi feudalaca, poput kneza ć ć
sahranjenog u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara u ć ispod č koju je
krasio natpi s, u istoj crkvi u kojoj je svoje zadnje č š našao i njegov sin.
vojvoda Vukosav ć ć Gornja vremenska granica izgradnj e crkve sv. Lazara
vjerojatno je oko 1465. godine kadaje katun Pocrnje kod Ljubinja dospio pod
vlast Osmanlija.
Na samom č rubu Ljubinja, unutar pravoslavnoga groblja s
crkvom, smještena je srednjovjekovna nekropola s ostacima nekadašnjega ć
groblja. Danas se ovdje nalazi 41 spomenik - 10 č 27 sanduka i 4 sarkofaga.
od kojih su ukrašeni 2 sanduka i 3 sarkofaga.
Od ć j e č nekropola u Premilovom polju s 87 ć
č č i brojnim ukras ima, medu kojima su 64 sanduka, 19 placa.
I sarkofag i 3 križa. Ukrašeno je 14 sanduka, 4 č i I sarkofag. Ova nekropola
č po 7 natpi sa na 3 sanduka, dvije č i dva križa. Jedan od natptSa
uklesan na č strani visokog sanduka spominje Stipka ć iz poznatoga
bratstva č su č radili II Dubrovniku kao klesari i zidari .
. Napokon. u sclu Ubosku ucialj enom nekih 11 kin d L' b" . .
"I '\" 'o • • , " . "" - o JU lOJa II pravcu
... L "1.: SlI Ilil Ill,alom prostoru č nekropol e ć medu kojima
Sl. IZL \ .1J.IJU visok i stImluCI kvalitetne dekorativne obrade po č č II
odnoslI na .sve ostale nekropole o ,. I '" . .
. . vog" poe rucJ'" Po brOJU natpISa (3) Ubosko zaostaje
salll O za stecc llna Premilova polja.
Ornamentai ni fond n', st ., L' b' . . .
• ... '., y eCCII11a .Ill II1Ja, bogat kako tematski tako I po
IhlClI1l1 I ZI,-lde. odrazava opee uIl1J'etlll'c' ke tend" d bl ' I" k
.. . encIJ e ovog po ne Ja. a l I ne e
CIStO lokalne karakt eri stike Med . "k' . . , .
... . II ul11Jctmc 11n moti vima zapaze no mjesto
lInaju: pnkaz ruke od lakta do prstiju poznat U č Hercegovi ni s 27
.. pn;or s knl atIm z;naj e;n i kozom, prikaz antropomorfnog kamenog
sa cet iri ruže, rukom i č šiljasti lukovi i
stilizirani knzevl. a11l11131111 prizori medu kojima i oni s č život injama,
scene lova. rozete. arkade po!ukružni h lukova, pravokutni štit s č moti v
štita s č i č povijena, izlomljena i kosa paralelna linija, polujabuke
(polulopte). mrežast i rombovi, križ s polumjesecom i luk sa strij elom.
č je crta ovdašnjih nekropola da su vrlo č sm' eštene uz
crkve, u pravilu pravoslavne, uz aktivna pravoslavna groblja ili na lokalitetima
kOJI s"oj im nazivom (Crkvine) ć na nekadašnje crkve. Jedna medu
njimaje crkva ć sv. [liji - gospodaru gromova, munja i oblaka- u selu
Gradac, kao zaštitniku stoke i č od vremenskih nepogoda. Raznovrsnost
nadgrobni h oblika, kvaliteta njihove izrade, bogata dekoracija i č
č č odraz su ć ekonomskoga blagostanja koje je u XlV. i
XY. Sl. pokucalo i na vrata ove oblasti u jadranskom zaledu ć 2002. , 14.,
16.-1 7., 2 1. , 24., 48., 79.-80. , 105.-106., 109.- 111., 135.).
I ovdje su mj esta za postavljanje ć odabirana brižljivo, u blizini
kamenoloma, na ilirskim grobnim gomi lama, u blizini naselja, pokraj putova.
Osim š ć i poneko kasnije muslimansko groblje lociranoje uz nekropole
ć Na nekim nekropolama ili u njihovoj neposrednOj blIZInI I danas pOSlOJe
crkve _ redovito pravoslavne - s apsidama i oltarima na č stralll kao kod
starijih bogomolja s ovdje otkrivenim temeljima. .... ,
ć ć - preko 550 primjeraka (oko 95%) - onJentlranaJe po pravcu
d
. t k ' 1' s mall' m otklonom po pravcu I ovdje su
zapa - IS o I I .. , ,,' I k . 'ka
orobne rake orijentirane prema č putanJI , slO znacI daje g ava po OJIlI
bila je 15 natpi sa, od IS2 Č
. . 5 na spomenicima u oblIku krIZa. teCCI o e
- 6 na č 4 na sandUCIma I .' Hercegovine č sa ć
. ." . d " koo Imaju sa stecClma '
oblastI najvIse zaje iliC '" D b " . " .. se poc'eci vežu za XII.IXlII. st ..
" k opolu u u OCICI CIJ I
okoline Stoca. [zuzevSl ne r.. d ' ' ih ć č iz XY. i proteže se do
može se pretpostavIlI o,v
l
1965 150.-152., 157 .. 162.).
prvih decenija XVI. stolj eca ( es aglc, .,
Gacko
. . 'ene ut nekropola ć u okolici ,Stoca.
Premdamsutako dobro groblj a č polja vazno su
Ljubinja, TrebtnJa I popova, uz kult mrl\·ih. Na
vrelo informacija o je oko 500 ć č o I a
i u nJ' egovoj neposrednOj b IZl
189
, ' ri'elazni oblici sarkofaga i masivni križevi.
č ah lužini koja doseže i do 175 širine su oko 65 CI!\,
č po sVOJ J " d širine tako da IzgledajU poput suvremenih
j e Vlsma nešdto manj" motivima izdvajaju se predodžbe kola mrtvpo al!kIh
sanduka, Me u ornam G k k ' kr " P1itDtle
. , d 'št u pravoslavne crkve U ac u, oje aSI I predodžba l
Il 'l stecku II von l e " d OVa tl
, • ' , d ć putem prema se u emlel, pre stavljeno J'e tak a
J
elena Na Je nom s, " d k l kl ode
'd ' k' l' dv" ženska lika, dokJe ISpO o a U esana predstavadv' bo'!
kolo s va mus" . o' l'ka . '. o
, "k koplj' ima Ovom fondu mOllva kOJI os I vaJu viteški život '
dvajU konJUnI a s ' " pnPada
d d
' b d oboj'a n'l uskOJ' strani Jednog visokog sarkofaga lokaliteta De '
preo
z a v
' ,, ' " mJak
k
, ' d'eluj'u dva konpnlka, ah sada s maeeVIma, dok medu nJ'ima ..
II oJem su J . . o. o . stOJl
" • d z' ć konJ'c za uzde, Ispod ove scene pnkazan Je lovac kOJI ubija medv]'Prl,
zcna rl" k ' k l' --.
d k
, " I'I'Oj' strani sarkofaga na aZI vitez na onJu s op Jem na ramenu
o se na s ' , b' al ' '
ć č polja s rel atI vno ogatlm ornament mm fondom ko"
k l
,.. " d 1UO
dominiraju arkade, spirale, cik-ea ,I nIJe: pre stave č i štita, ljudske
tio,"'e, kolo, dvoboj, lov, č motIVI, krlZ te mladI mjesec sa zvijezdom
uklapaj u se u ć č karakteristike ć ovog podneblja, ;
lokalnom školom koja je razvila I neke osobenostt, Ovdašnje nadgrobne
spomenike narod ne zove ć nego "grobnicama", a smješteni su č na
vidnim mjestima, č oko starih crkvina, Odredeni broj nadgrobnika nosi
natpi se, medu kojima najpoznatiji pripada Radonji ć - č vojVode
Sandalja ć u č j e službi i poginuo, ć prema istoku ć je sve
manj e, ali Gacko ne predstavlja njihovu č oblast u strogom č te
č č ć 1928,).
Kao posljedica geografske izoliranosti ovog č tradicija srednjo-
vjekovnih nadgrobnih spomenika č se ovdje sve do konca xvm. ć
a vidljiva j e u ponavljanju starijih č motiva č za ć
medu ostalima paleografskih, č i stil skih osobina natpisa. U sklopu niza
utj ecaja orij entalne kulture na ć materijalnu kulturu odvijao se i utjecaj
muslimanskih nišana na kri ževe č č odnosno približavanje
križeva nišanima i ni šana kri ževima i ć ć 1964" 160.- 165,),
č poj ava - utjecaj umjetnosti ć na kasniju sepulkralnu praksu
č svij eta - primj etna je u Jelaškama, selu smještenom izmedu Olova i
ć š ć 1964,a, 140,),
Kalinovik
Oblast planine Treskavice i njezi nih obronaka predstavljala je č
pojas izmedu Bosne i Huma, č nepovoljnim klimatskim okolnostima, ovo
j e č bil o naselj eno od davnina o č č ostaci č kultura I
dlfSklh gradina na koje su č smj eštani ć Ovuda su prolazili
putov, ć bosanska rudarska i č mj esta s Humom
?ubrovl1lkom .. č nekim drugim oblastima Hercegovine, ni ovdje gradski
Zivot ilij e razvIo znatnij e ć
Na 28 nekropola evidentirano je ukupno 1170 ć _ č 278,
839, slj emenjaka 49 i križeva 4, iz č se vidi da j e sanduka uvjerljivO naJViše,
lj' 7-' 9,· , I ·
. - c . 7 a lin plul' jJ 1 .f C' / ' .
P b . - '" slj eme .. k
u roJu ukra':'c nih p ' . nj .! a 4'« . dok j·e k .,
. nlllJeraka "0 nze\'u ć .
qo ul\upno iZll os i J 17 - č 90 sanduk'] 16 - ' . t:ma.fl\· p?!' lotak.
Prema č ob/omenlka - č Obi'· s ljemenjaka I I križ.
lek I 1<;< . a č 7<;< . Uk ICima nUj'·iše su _ 33<;< _ ukr: : ;n
uz
rame je kUpreškoj.
jj č li se S\"aka k raSI su neravnomjerno f'lSpO d' sljemenj<lcl. sanduci
. LJ 'rašena ... re eni pr "m k
reSpeklUbiJan j e i iz· Sirana ć poj edin č b a ne ·ropolama.
Medu uk nDSi preko 600 uz 60 č .' no. raj ukrasnih mOli'·a
rasnim motivi k ' \rsta.
č lordimne vrpce č oblasli č m . .. .
ob č I '" . , Icne vrpce · 0 11\1 lj vidu
I ne p astlcne vrpce Za n" s urezanim kosim ili cik. ak 1"0 ..
k I·k ·· . Jima dOlaze ,. . . C mljama lli
I ' o vaflJami stili ziranog križa med \ s troli st ima. mOli \" kri ža s
knzem-rozetom i " svasti kom"' I . LI kOjlOla I knzem lj kružnim \lijene'
s.cene .,ova oaje/ene i srne. . . sunce i zvij ezde. rozete i
ljudskih figura, scene s ljudima i ž· , '. ene kola. scene lurnira. druge predSIa\.e
pas. č životin;e bl·l· ·1"olll1
j am
a. predslave ŽiVOlinj skih fi oura kon·
(
b
. " Jne Stll ZaClje mo( , k ' j.
re ral, motiv č i vitešk ." ar ada. uZduzne paralelne vrpce
' . . . e opreme, mOll v "v d ' .. .
prstima I po sredini urezane li " F '. o enice. ruke s Ispruženi m
d
.. mj e. and mOIIva je bo ".
o onglnalnih, dok je u nJ·ihovom · b . b . . gal poeevsl od slandardnih
d
· . IZ oru I o radISud I
ra lonlea č kv rt P . . ovao znalan broj maj slora i
. a I eta. o hkovnlll1 osob' ".
zvani u narodu č Oroblj·a" . " . " Inama steccl KalInovika.
. o o 1 mramorja mnooo br'" .
govine, posebno č I· b' . k . . .. su IZl ć Heree-
o' JU tnJs oo I neveslJ1J sk k '
Bosne. Tu se prvenstveno mi sl' . o k " ... og . raja. nego ć
pti ce scene lova . . I na mot ive aa sto su StJtOVI s č arkade
kri ' '. . ' kola I turOIra, dok na veze s Bosnom ć brojne bordur;
k kružm VIjenci , ljilj ani , č osobito ruka s č jeleni i'
b
OInjIh' ostOjl ,. oSlmovlh, I veza s č Bosnom koja se zrcali u upolrebi
ljni stihzacIj a I "j abuka".
"o U Ovom obi ljumotiva č ć s natpi Sima, medu ostalima natpisom
"ospode Beoke krst jamce, keen Pnblsava č s imenom pi sam Vukašina.
.. U mnogIm č nekropole su postavljane na ne više od 50. a
nllj vlše 200 m udaljenosti od kamenoloma. l na č č nekropole
sa ć su postavljane vrlo brižlji vo, č na uzvišenjima odakle se pružao
hjep pogled na okolicu, na ilirskim grobnim rumulima ili II bli zini ilirskih i srednjo-
vjekovnih naselja. Na više mjesta su kasnija š ć groblj a locirana uz nekro-
pole, a isti je č i s muslimanskim groblji ma sa šehilskim ni šanima. OlUda je
objašnjiv utj ecaj ć na izbor i klesanje motiva na vremenski bli skim
kri ževima i ni šanima. Za razliku od nekih drugih č gdj e je povezanost
nekropola ć sa crkvama ili crkvinama pravilo, u oblasli Kalinovika lo je
prije iznimka. ć nekropola sadrži izmedu 20 i 50 ć č ihje broj
s manje od 20, a najmanje sa 100 ili više primjeraka. Oko 90% ć orijeniirano
je po pravcll zapad istok, 8% u praygLsj everozapad-jugOl slok, a lek 2%
pravcu s jever ju&: Kao drugdj e, i ovdj e se na poj edinim nekropolaI11:1
pnmijetiti izdvojene skupine ć ali i pored toga nekropole Kahnovlka
djeluju kompaktnije nego u nekim drugim oblaSIItl1a I Humu. ,
Arheološkim pretraživanjem 15 grobova na 4 Č lokaCIje doslo se do
O a
·e da su u nekim č pokojnici sahranjivalll II Č od
sp zn j . . .. . d . blasllma
izdubljenog hrastovog stabla zvanim konta konštenlllllll nekim n1g lfl1 o
191
Bosne. U nekoliko grobova nadeno je uglj evlje koje, po svemu ć govori o
loženju vatre prilikom ć i paganskog č da se vatrom rastjeruju zli dusi
na groblju.
ć u obzir sve prepreke poput nedostatka povijesnih podataka, te
mali broj i oskudnost sadržaja natpi sa, ć č oblasti mogu se okvirno
datirati izmedu č XlV. i kraja Xv. st. š ć 1962. , 7.-11., 87.-105.).
Trnovo
Sjeverno od Kalinovika, na putu prema Sarajevu, ć dvije oblasti
ć - č Hercegovinu i središnju Bosnu - nalazi se Trnovo s II istraženih
lokaliteta i na njima 17 nekropola. Na ovom živopisnom gorovitom prostoru eviden-
tiran je 1041 ć od tog broja 5 je č (0,5%),922 sanduka (89%), 108 sljeme-
njaka (10%) i 6 križeva (0,6%). ć broj spomenika č je dimenzija,
ali ipak ima poneki koji svojom š ć č od ostalih. Takav je
ogromni sljemenjak s postoljem na nekropoli izmedu ć i ć dimen-
zija 220 X 110 x 150 cm, kao i jedan sanduk iz č koji svojim gabaritima
260 X 140 x 140 cm dominira cijelom nekropolom.
Iznenaduje da samo 66 ć (6%) nosi ukrase i daje taj procent manji
od Kalinovika, Kupresa i nekih drugih oblasti. ć u obliku č nemaju
ukrasa, sanduka je ukrašenih 5%, sljemenjaka 13%, dok su nerazmjerno broju
križevi sa 67% najbolje ukrašeni. Na 116 stranica ć javlja se 48 vrsta ukrasnih
motiva zastupljenih 230 puta.
Medu dekorativnim motivima dominira tordirana č vrpca, medu
č motivima križ č st ili ziran, "svastika" i križ-rozeta), rozeta,
polumjesec i č medu figurainim motivima č se scena lova na jelena i
kola, a evidentirana su i dva natpisa.
Kao u ć drugih oblasti, ć Trnova postavljani su po pravcu
zapad-istok u blizini naselja i putova, uz kamenolome i na podesni m uzvišenjima.
Velike nekropole bile su č za jedno ili više naselja, ponekad za cijelo
bratstvo, što se može raspoznati po njihovoj kompaktnosti dovedenoj u pitanje
tek na periferiji nekih nekropola na kojima se raspoznaje odvajanje pojedinih
porodica. Ti ć su pažljivije klesani , č su viši i barem poneki nosi ukrase.
Srednjovjekovne nekropole i ovdje su vezane za kasnija š ć i musli-
manska groblj a. Tijesna vremenska povezanost izmedu križeva i nišana vidljiva
je pored ostalog i po tome što neki od nišana nose ukrase, poput onih u selu
ć na kojimaje prikazana scena lova najel ena, a tu se javlja č i natpis u
bosanskoj ć Na nišanima sela Turovi blizu Trnova prikazani su ljudska
figura, zmija i drugi motivi sa ć Na visokom slj emenjaku nekropole u
Šabancima, s predodžbomjabuke, sablje i č može se pratiti i obrnut utjecaj koji
je od nišana išao prema ć
Ne ć iz okvira ć ostalih č ć i Trnova pripadaju XlV.
i Xv. ć dok njihov manji broj prelazi u prve godine XVI. ć ne
č ć ć da im č treba tražiti č u XIII. ć š ć
1967. , 128.-1 35.).
ZAPADNA HERCEGOVINA
Široki Brijeg
Okolica Širokog Brijegu s 9 istraženih nekropola i 157 evidentiranih
spomenika sadrži ć od č tipova ć zapadne Hercegovine.
Najviše j e č - ukupno 91 - zati m sanduka 46. visokih sanduka 7, sarkofaga
I, sarkofaga s podnožjem 6. kri ževa 3, te kombinacija č i križa 3. Iz ovog se
pregleda vidi da su ni ski oblici dominantni i da odslikavaju č ukus
ovdašnjeg stanovni štva i maj stora II vremenu podizanja ć Dok su II
olovskom kraju daleko najvi še zastupljeni sarkofazi s podnožjem, na nekropolama
Širokog Brijega ovaj se tip spomenika ć samo iznimno, manje nego je to
č sa ć ovog oblika na Radimlji , što č da se uz istu ideju kamenog
nadgrobnog spomenika u izvodenju oblika i ukrasajavljaju individualne razlike.
Tehnika obrade spomenika č je i varira od preci zno izraden ih
obli ka č površina, do grubo č osnovne forme. lako je tehnika
ukrašavanja jednostavna, to ne umanjuje estetsku vrijednost ornamenata nego
im č daje notu originalnosti. Ako i nije vršeno arheološko istraži vanje grobova,
č blaga pobrinuli su se da otvore neke od grobnica koje predstavljaju lij epo
zidane č prostorije visine izmedu 0,80 m i I m. sazidane od netesanog
kamena bez upotrebe maltera. Ova tehnika zidanja grobnica odaje spretnu majstorsku
ruku č upotrebi kamena, u č je blizina Primorja s dugom tradicijom
obrade kamena morala odigrati važnu ulogu.
Od 157 ć ukrašena su 63 primjerka - č 28, sanduka 18, visokih
sanduka 5, sarkofaga (sa ili bez podnožja) 6 i križeva 6. Najvi še su ukrašeni oni
spomenici koji su zastupljeni u najmanjem broju, primjerice sarkofazi medu kojima
nij e ukrašen samo jedan, od 7 visokih sanduka ukrašeno j e 5, dok svi kri ževi na
sebi nose bilo kakav ukras. Od č ornamentirano j e blizu jedne ć medu
sanducima više od jedne ć Generalno uzevši, ornamenti se mogu podijeliti
u tri skupine: geometrij ske, ukrasne znake (medu kojima su socijalni si mboli i
neki s religij skim č te figuralne kompozicije.
Od geometrijskih motiva prisutni su: cik-cak linija, spiralni zavoji, zavojita
linija s trolistom (vinova loza), zavojita linij a Gednostruka i dvostruka) sa spiralnim
kovrdžicama, pleteno uže (tordirana traka), motiv sidra te č i udubljene
linije. Svi ovi motivi pradavnoga podrijetla, koji pripadaju fondu narodne umjeOlosti
i izražavaju č ć ljudi ovoga podneblja, imaju izrazito ornamen-
talnu funkciju i ne mogu se dovesti u vezu s bilo kojim č č
Ukrasni motivi javljaju se u širokome spektru, a to su: polumjesec. rozeta.
zrakasti krug, č krugovi, č od pletenog užeta, križ, kukasti kri ž. motiv
vodenice, troli st i č č pentagram, motiv drveta. stili zirani ljiljan
i štap, ruka s č štit s č i arkadni stupovi. Moti v ruke s č snažno
asocira na č motiv rasprostranjen u zemljama č Europe,
tj. motiv oklopljene ruke s č ili nekim drugim oružjem, koji je predstavljao
znak viteškog dostojanstva (D. ć 2006.a, 534. ).
193
Figuralne predstave -lov najelena, sv. Kristofor s djetetom, kolo, turnir,
samostalne muške figure, ljudska maska i životinjske figure - prisutne su na
deset spomenika ovog č Od posebnog je č figura sv. Kristofora s
djetetom u č gotovo č predodžbi s č ć otoka Raba.
Sv. Kristofor zaštitnik je otoka Raba, a njegov je kult veoma raširen na Zapadu.
Iako je u ovom č č o relativno malom prostoru na kojemu je lociran
ć broj nekropola, jedna od njihovih odlika zrcali se u prisutnosti lokalnih varijanti
koje jednu cjelinu č č od druge. ć dio nekropola i spomenika iz
okolice Širokog Brijega pripada drugoj polovici XIV. ć neki detalji s poje-
dinih nekropola vode u Xv. ć kao vrijeme njihova nastanka, dok je na
dvije nekropole primjetno miješanje č tekovina oba ova perioda.
Od devet istraženih nekropola spomenici u obliku sarkofaga nalaze se na
č - na svakoj od njih po dva takva primjerka. Da se pri tome ne radi o
č nego o pojavi dubljeg č vidi se iz č da ovi sarkofazi
zauzimaju središnje mjesto na nekropoli i da su č izvanredno ukrašeni.
Otuda objašnjenje da su to grobrti spomenici ć č - poglavara roda,
plemena ili nekih drugih društvenih formacija. Ova pojava, ali i stilsko-
č osobine spomenika na č nekropolama jasno ukazuju da se na
ć odražava cijela društvena hijerarhija - od kmetova i slobodnih seljaka
do feudalaca i crkvenih č - što nije č samo sa spomenicima ove regije.
ć broj ć orijentiran je u pravcu zapad-istok, što č da su
postavljani prema č putanji. Dva natpIsa: đ na dvije č
nekropole ne pružaju č podatke o historijskoj epohi njihova nastanka,
dok se njihove epigrafske karakteri stike uklapaju u iznesenu periodizaciju
(Benac, 1952.,35.-56.).
Ljubuški
, ' . Okolica Ljubuškog - poznate srednjovjekovne utvrde _ još i danas obiluje
a u srednjem vijeku ih je moralo biti neusporedivo više. Marko Vego
OpIsao Je sedam nekropola detaljno, dvije nekropole sumarno, neki č
spomenICI nISU op,sanI , ah Je ovom analizom ipak ć oko 90%
spomenIka.
Na sedam nekropola registrirano je 224 spomertika od toga č 88 sanduka
78: sanduka s postoljem l , sarkofaga 9, te č i koji ni su č
OpIsanI 48 primJ'eraka Od 176 "h' . .
I
• . . opIsanI nadgrobnI h spomenika, polOVIca Je
p oca, polOVIca sanduka dok' k e.. . .
kr
" h .' Je sar olaga relatIvno malo ah č kvalitetnije
u asenI od ostahh ObI"' k' ' .
Rad' I' . d . . ICI ne ropola ljubuške kotline gotovo su isti kao Onih s
'm Je I ruglh nekropal H . .'
nekropole v I'k'h d' .. a ercegovIne, uz napomenu da su č na dVIJe
e I IlmenzIJ a Od 176 . '. .
simbolom k .• •..• .. pnmJeraka 81 Je s ukrasom, od toga 33 sa
nza, znacI VIse od Jedne t· '" • . .
Gornjim Studenci m e d' k ' le:
lne
, sto Je do izražaja došlo Č u
a. ron U I asa obuhvaca' . š' .
ljudske fig . . . mOLI v tIta s č simbol kameme
e
,
ure s anlropomorfnlJn uk . . .
roze le, Vilice troli sla k I . tord,rano uže i trake, polumjesec,
. , o o, mot Iv spIrale s I ' . ir
Medu spomen ici ma I ' ,1 " ' , . cene Ova, SImbol sokolova I tum ·
la I IZuzel no li ' ' h . . "h
Jepl prlJnJeraka popul sanduka iz GomJ'
visine l)O CIli. L'ija je gornja površina isklesana II vidu triju stepenica
visine 4 i ) CIll. s kompli ciranim križem na gornjoj Izrada ć na
ovoj nekropoli ukazuj e da su bri žlji vije izradeni primjerci pripadali bogatijem
društvenom sloju. apoj edinc SlI ih porodice postavljal e po skupinama, odnosno
prema srodstvu.
Na OVOI11 je č bilo akti vno više č radionica kao nositelja
č utj ecaja, a č jedne od nekropola pripadaju istoj školi kao
klesari aktivni na č Širokog Brijega, ć spomenika pripada XIV i
Xv. ć pojedini primj erci, medutim, mogli su nastati i znatno ranije, možda
č u XII, sI, Oblast Ljubuškog pripadala je od naj starijih vremena tzv. Paganij i
(Neretvanskoj krajini), a sukcesivne izmjene č gamilura, č š od srpskih
ć i hrvatskih Š ć do bosanskih ć ć ć
č i ć ć koji su, kako j e poznato, pripadali Pravoslavnoj
i č crkvi, ali i Crkvi bosanskoj, nisu ostavil e dublji trag na ornamental ni
fond ć Ovome treba pridodati slavenske i vlaške č
skupine, kao i č daje u crkvenom pogledu č LjuOllškog pripadalo
makarskoj biskupiji , koja je potpadala jurisdikciji splitskog nadbi skupa, a
č je s duvanjskom bi skupijom. Unutar ovih kompleksnih crkveno-
č i č okolnosti nastala je i razvijala se umjetnost ć u oblasti
Ljubuškog (Vego, 1954., 41 .-45.). ć Ljubuškog i njegove okolice rubno su
č ove grobne umjetnosti , č prožimanja č i
dalmat inski h škola (Palameta, 1996., 163.).
Kao č regij a izmedu Hercegovine i Hrvatske, Imotska krajina sa
svojih 593 registrirana ć medu kojima s 316 primjeraka dominiraju sanduci,
predstavlja sponu sa Cetinskom krajinom - drugom hrvatskom oblasti rasprostiranja
ć Iako po č obradi zaostaju za Radimljom, brojnost, č
formiranja i postavljanja nekropola uglavnom uz putove, ornamentika, figuralne
predstave s turnirima, scenama Jova i kola, dimenzije i nazivi, sve to ć
Imotske krajine č organski m dij elom jedinstvenog korpusa na prostoru "od
Cetine do Drine". Imota i Cetina obiluju ć dok se u primorskom pojasu
ć tek č tako da nj ihov broj vidlji vo raste s pribli žavanjem Bosni
ć 1954., 152.- 167.).
Č BOSNA
Olovo
Pored veli ki h, "slavnih" nekropola, kakve su u Biskupu, Radimlji , š ć
i na Pavlovcu, kao mj esta ukopa č vlastelinskih porodica, poznat je i cijeli niz
"anonimnih" nekropola, poput onih u oblasti kOJe zbog rel?livno VISoke
razine istraženosti pružaju dragocjene spoznaj e o lokalnoj pnmJelll Jedne
sepulkralne umj etnosti širih razmjera.
195
U oblasti rasprostiranja ć spomenici olovskog kraja pružaju se u
tampon zoni izmedu središnje i č Bosne, s odredenim č u
odnosu na oba ova č Na registriranih 26 nekropola jednoga zatvorenog
brdskog areala č od nekoliko kilometara, 13 je malih obiteljskih skupina
ć a č na 17 je primijenjena dobra i bri žljiva obrada spomenika - ukupno
ih je 460. Prisutni su svi oblici ć od 4 stupa, te č s postoljem i bez
nj ega zastupljenih s 20%, do sanduka kojihje u postocima kao i č (s postoljem
j edna ć i slj emenjaka č se broj penje do 167 (64%), od kojih j e samo 7
bez postolja. Zabilježeno je i nekoliko monolitnih dvostrukih sarkofaga s
podnožjem, koji u manj em broju uglavnom krase č Bosnu, Podrinje i zapadnu
Srbiju. Olovski su ć č ni ski, č i uski , a č su i po
sužavanju donjeg dijela spomenika izvedenim pretežno po dužini. Ukrašenih je
spomenika 84 (18%), ponajvi še spiralama (jednim od č š ć moti va na
ć Olova, Kladnja, Vlasenice i Zvornika), rozetama (najviše prisutnim oko
Zvornika i Olova), tordiranim vrpcama, i nešto rjede križevima (zabi lj eženim na
č Breze, Vareša, Olova, KJadnja, Vlasenice, Sokoca i ž.epe). od č
motiva dominiraju vrpce sa cik-cak linijama, krugovi, zvijezde, polumjesec,
polujabuka i vodenica. Oružje je zastupljeno prikazima č i koplj a, č š ć
s rukom savijenom u laktu i ispruženim dlanom. Prikaz ruke i č č
je za olovsko i kladanj sko č Ludmer i Gornje Podrinje. Na tri lokaliteta
ustanovljena su č natpi sa (Fekeža, 2008., 65.-80.).
Ornamental ni sustav na olovskim nekropolama otkriva postoj anje jedne
posebne č škole, sa svojim principima ukrašavanja i svojim č
rj ešavanja ornamentiranih površi na. Veliki dio ovih ć č je dobro
isklesan, a ć grobova nema dosljedno llil.Y,edene orijentacije. Postanak
olovskih nekropola - oak6jin Je najviše locirano u ć gdje se nalazila
varoška crkva podignuta vjerojatno sredinom XlV. st. - stavlja se u vremenski
raspon od kraja XlV. do kraja Xv. ć s tim da najvi še spomenika pripada
prvoj polovici Xv. st. Sedam od č 12 nekropol a pripadaju nastanj enim
mjestima, selima ili zaseocima, dok se u naj važnijim naseljima ć i
ž ć gdje su stanovale č feudalne porodice, nekropol e izdvajaju u
posebne skupine. Unutar č nekropola postoj e odvojene grupacije
ć rezervirane za ć fe udalne porodice. dok su u ostale dijelo" e
sahranjivani vojnici i slobodni seljaci. Ovdj e je izniknuo cijel i "sistem grobišta".
koji ć na č da se radilo o š ć naselj enom kraju, poznatom po
razvij enom rudarstvu i prisutnosti franjevaca. Jedna od ovih nekropola - na Kli si
u ć - smještena je u neposrednoj blizini č crkve. Pretežni
izostanak natpi;;;-i drugih č indikacija na ć olovskog kraja ostavljajU
nas bez odgovora na pitanje o konfes ionalnoj pripadnosti ljudi koji su svoJe
č č š našli pod ovim nadgrobnicima. ali je ipak izvjesno da
"stanovništvo koje je postavilo ove ć nij e pripadalo č sekti". Karak-
teri stika j e ovdašnjih ć da, poput rebrastog plašta na č stranama
jednoga primj erka s Kli se, koji imitira drvene obli ce od kojih se gradi la pra,.a
ć oni pružaju predstave o izvornoj srednjovjekovnoj ć ovoga kraJ'!
k
• d . .. I . !fno bde
gradenoj pretežno od drveta, ' ao sto su o Istoga matenja a zas lgl .
đ i mnoge crkve kojima se II đ trajno izgubi o svaki trag·
SI C,,',,: I ... J...LIJ ;I illli lal.:iju dp 111 ilt:C , dok
:- Icl',,' i :- :-I UI'P\ illl;\ imiliraju jU/ lljal' ku kll t: 1I t B!..' nac,
1951 .. 55,-5b., 5:\,-(llt. 7 1. 1. \ dr\"cllih kUl:a na lI1arkalllllOI1l
:o;; ulI.1t"at!1I i l Igl.l Šl'l' pru/ a pbil.k dClalj;\ p lada'lIjl.lj :O; 1.unbl'll11j arhik'klUri . To
jl.lšj!..'dnl.lllllx.ll\ 1\ iu.k da .k lincna i;\';'ši la tll.lltl l' a;llllj!..'l' aj na maj -
:-; lllI\' II illl \...raj!..'\ illla kk:-; al i "\ kl'ni dp11l ". a da :-u !..!l·o!..!raf .... ki
Pl.llll/aj. ndllllsllll k;lrak.l l·ristikl' Ila i slllj l'šlaj na š pUIl'\·a. im;;li
\"a/nu pri nhi i kl.l\":lnj II ln'ih nadt!n 'hni il sptl11ll'llika l ikIlat.: , \l)o.' .. X X V \.).
Kladanj
Prl'p1l7nalljinl mik1'llr('gijll ć iSIOl-lll' BOSlll'. s nl'kim karaktai :-; ti -
kama prijt'iazn(' zone knja :-;e naslanj a na obiasI Olo\"a. č č ć
K\adanj. gdje je na 52 lokaliteta II 17 naselj enih mj('sla evidentirano -BO
:-;pomt' nika. Najbrojniji SlI ć oblika sljemenjaka - ukupno 211. što iznosi
-i99'c, sanduka ima II-i ili ?70/c . stupova je 79 što č 187(' , č je ukupno 15
primjeraka ili 3'k . dok je ć amorfnih oblika II . U ovoj se oblasti javljaju
lI:-;pr..wni ć č brojnost raste ć dalje istokll, dok :-;pomenika u obliku
kri ža nema, Jedna od osohina o\"dašnjih ć ogleda se II tome što ih sc ć
kao i ć 010\':1, prema dnu sl1 ž;l\·a. što su ndlo manjih dimenzija. pogoIO\'o
oni u obliku slj emenjaka. SljelllL'njaci su u \"cl-ini s pnsloljL'llll11l11nnlil), kao što
je to slul' aj i sa sanduL'ima. S\"i .... u \'L'lllna ni ski. ;J :-; lj enlL' njaci II \"('L' ini imaju
ni ske. pri krajl'\'ima maID pll\"inUIL', kl"ll\"ne plohe. U:-;pr;\\"11i spnmeni\.:i redl.l\"l1o
:-; U oblika pra\'ouglog paralelopipL'da. a mnogi Sl.' prema \TIlU šire.' i za\Tša\'ajl1 na
d\"ij(' \·ode.
Od ukupnog broja ć ukrašeno je 60 primjeraka ll-i 7d. što je II
odnosu na neke druge regije - Kupres 109'c. Kalino\"ik I 19'(' - ć
proceni, a ukrašl' ni su č sljemcnjaci (679'c) i stupovi (33V'd. č š
dekoralinli mOli v je tor(lirana vrpca. zal im č vrpc-n. le ni z č trokuta.
dok :-;e medu č motivima š ć č spimIa u raznim varijantama.
kao i mOliv sti li zacije stabla II više oblika. Relati vno je č prikaz polumj eseca.
zvijezde i rozete. kruga. kružnog vijenca i jabuke, Upravo po brojnim spiralama.
č originalni m varijacijama i kombimH:ijama ..... ć ove ohlasti prt'dsta\"ljaju
prirodan nastavak č č lendencija zabilježenih na Č Olm·a.
ć u obzir originalne stilizi.ll.'ije slaba la. obI ,ISt Kladnja ilna mIlogl)
č s dvije č oblasli č Bosne - Ludmcrom i Zvornikom.
U č izvedbama. č ć stili zin.lne i nnlroponlOl'fne llhlikt'. na
ć kladanjskog č prislltilnje mOliv križa. Pažnjl.' su \Tijedni motivi
č rebara (kanelira) i mreže od č tn)kllla. Onl'jl' .il' pl\.'t..ilX't.'1l0 pUla
- II dva navnlli:l to je prikaz č i pravog s krsniL'om i rllknhv:\tnlll.
jednom je to sjekirica. jednom srp kao iznimna pojava na \IllPl' t.'. d\lk II
4 č oružje drži Illka savijena U luki ll . Nu dva spomcnikujavlja Sl' motiv
Predodžbe slili zirnnih stabala i imitacij e ć ovo podml'je nlzlikujll Ill.' samn od
Hercegovine, nego i od mnogih ohlusli Bosnc. Jednu od SPl'l'iti(Oll11sti slL'\' nku Klad-
nja ogleda se i u potpunom izostnnkuljudskih ligum. link su žil'l>tit\jskih
197
ti gura zabi lj ežene samo dva puta. Ova njihova osobina ovdašnj e ć povezuje
s ostal im č č Bosne. a razdvaja ih od Hercegovine. Datirani II
prvu polovicu Xv. st.. na dva slj emenjaka javlj aju se natpisi.
Pri izradi ovih ć kori štene su standardne kl esarske tehnike i po
svemu se č daje ovdje bilo akti vno nekoliko majstora i nji hovi h č Kao
i II drugim oblastinla ć su postavljani po brežuljcima i uzvišenjima, pokraj
putova. nedaleko od naselja i kamenoloma. Uza same ć ili u njihovoj
neposrednoj blizini locirana su suvremena muslimanska ili š ć - redovito
pravoslavna - groblja. Za razliku od Hercegovine, na samim nekropolama ili II
nj ihovoj blizini ni su otkri veni temelji ili drugi ostaci crkava. Od ukupno 52
nekropole nema nij edne s preko 50 spomenika, samo 6 nekropola posjeduje
izmedu 20 i 50 ć 8 nekropola krasi izmedu 10 i 20 primjeraka. na 28
nekropola nalazi se izmedu 2 i 10 ć dok je na 10 lokaliteta samo po jedan
spomenik. ć i ovog č mogu se datirati izmedu XlV. i XVI. ć po
č ne č iz ć vremenskih okvira š ć 1969 .. 170.- 175.).
Ludmer
Udalj ena 15 km od Srebrenice. smještena pored dva prometna putna
pravca - jednoga uz Drinu i onoga koji iz Rogatice preko Glasinca i č
vodi do iste rijeke - Ludmer je č istražena obl ast rasprostiranja ć
u č Bosni. Usprkos blizini Srebrenice i prometnih putova ova je mikro-
regij a zbog konfiguracije terena ipak ostala slabo č tako da su njezina
mnogobrojna stara groblj a - za razliku od Srebrenice gdje im nije ostalo ni traga
- do danas ostala poštedena.
Istraži vanjem je ć sedam nekropola s ukupno 297 spomenika
od kojih je sarkofaga 13, sanduka S, č 17. cipusa i stela 128. obeli ska 5.
amorfnog kamenja 125. te č spolia 4. Dok nekropole olovskog kraja
sadrže samo jedan primjerak ć spomenika. takva forma u Ludmeru je
dominantna, što predstavlja osnovnu razliku u duhu sepulkralne arhitekt ure aw
dvij e mikrooblasti jedne ć regij e. Razlika je još primj et nija usporede li se
spomeni ci Ludmera s onima u Hercegovini gdje takoder dominira ć ti p
ć ali potpuno drugoga oblika (sanduk. sarkofag. kri ž) nego su to stele i ciQ.usi.
Os im što su malobrojni. sarkofazi u Ludmeru potpuno odudaraju od tipa
prisutnog u središnjoj Bosni i Humu. što je \' idljivo ć iz njihove visine koja ne
premašuje Y,m. Izrada ovih sarkot'lga slabijaje od olovskih. pogotov-o od herce-
č jer njihovi obl ici nikad ni su potpuno č što kazuj e da se "
Ludmeru tip sarkofaga nal azi u propadanju. Sanduci i č takoder su prisutni
u minimalnom broj u. za razliku od sredi šnj e Bosne gdje su oyi oblic i č dllk
su u Hercegovini cij ele nekropole sastavljene od lij epo ornament iranih č
Pored toga što č ć spome nika nekropola Ludmera. pretežan dio cipu,"
i stela pokazuje izradeni. složeni ti p II nekoliko varijacija. Medu obeliscim<l Sl'
nalaze najljepši primjerci ć dok upotreba amorfnog kamenja za gnlbl
ll
":
tako karaktcris til" na za č kraj. prije signali zira nan
1
dl,lI
č nego jc odraz si romaštva i nemara. Ovdje zahilježen obi l'aj posta\'ljall.1:
1
ant č ih spol ija Ila srcdnj<JVj ckovllc grobove prislItan jc takoder II H umu, jugoza-
padnoj Bosni i Srbiji.
ove oblasti smještene su Ila uzvišenjima II bli zini sadašnjih
pUIeva kOJI su prema konIiguraciji Ila postojali i u srednj em vij e ku. U kakvom
su odnosu nekropol e bil e prema tadašnjim naseljima teško je odrediti jer nije
pozna! njihov položaj. Kadaj e č o č enama - raznovrsnosti oblika,
č i izradi - nekropol e Ludmera bitno se razli kuju od nekropola u Bosni ,
posebno od onih II Hercegovini koj e imaju homogeni karakter, č s velikim
brojem spomenika. Nekropolama Ludmcra nedostaj e ona vrsta č
primj etna na nekropolama Hercegovine i iz okolice Olova, one su strukturirane
tako da pojedini spomeni ci unutar skupine spomenika ne samo da stoj e jedan uz
dmgi. nego su i istog oblika, dok su ć susjedne nekropole č drugoga oblika.
Da su poj edine porodice kori sti le razne forme spomenika - tek je j edno od
ć objašnjenja ove č pojave. U dva č od opisanih sedam - u
ć i ć - pravoslavno je stanovni štvo na nekadašnjim
nekropolama nastavilo sahranjivanje pokojnika i II novij e vrij eme, što govori II
prilog tome da se radi o starosjediocima. Sama izrada spomenika odlikuje se velikim
razlikama kako po kvaliteti tako i po dimenzijama, uz č upotrebu
đ ili površno đ komada i odlomaka stijena za spomenik.
Ornamental ni fond ć iz Ludmera ne razlikuj e se samo od ornamenata
č ć bogatih scenama iz svakodnevnog života, nego se po svojim
osobinama izdvaja i od č ukrašavanja spomenika ostalih dijelova Bosne.
Ovdje ornament č nema veze s oblikom spomenika, možda i zato što sam
oblik spomenika ne igra takvu ulogu kao u Hercegovini ili u olov skom kraju.
Medu č omamentima Ludmera izdvajaju se religijski simboli (polumjesec.
"j abuka" ili zvijezda, di sk ili veli ki kolut , križ i svastika), socijalni simboli č
koplj e i luk sa stIj eli com), liguraini ornamenti (predstave ljudi i životinja). te
č ukrasni motivi (geometrij ski i biljni). Zapažena je i predstava ljudske
podignute ruke, savijene u laktu s otvorenim dlanom. Ne ć ono što
je o ovom moti vu ć č treba u obzir uzeti još jednu ć nai me da
je ovaj gest ljudske ruke sav_ij eJ) e u laktu s otvorenim dlanom š u_
č doba na "kfšcanškim sarkofazima i II tiguralnom ornamentu bazilika.
š ć su ga umjetnici mogli preuzeti iz carskog dvorskog ceremonijala II
kom je taj gest imao smi sao č pozdrava, a kakvo je č ovaj
dobio u š ć umjetnosti , za sada se ne može precizirati. Od posebnog Je
č predodžba velike č figure muškarca š
lica, ruku prekri ženih na prsima, koji prije simboli zi ra pokojl11ka nego
a pripada fondu motiva sepulkralne umjetnosti europskog kasnog vIjeka.
Geometrijski ornament, č i spirale koje dominiraju Ll
ć na ć Ludmera, za razliku od biljnoga ornamenta kOJI kraSI nUjlJepse
spomenike ovoga č . .' .' .. . .
Iako na ć Ludmera nema natpi sa, standardl1l obltcl
ko
fag _ mogu se datirati u vremenski okvir izmedu druge polOVice XlV.
yr 'k .. XV
- k XV t l'ee'a dok ć oblici pripadajU "asIllJem vremenu - . I
pocet a . s o J , , O d ...
XVI
-da č i XVII. ć (Sergejevski. 1952 .. 4.-37.). atacIJI
., pa maz .. .. k . k . h lo' k h
f k
. žda e'e se nešto odredel1l le mocI ·azatI na ·on.lf eo s I
amor nog mnenju mo , .
istraživanja grobova.
199
Zvornik
Č koji zatvaraju Zvornik, Osmaci, Sapna i Kozluk ć je
oblast č Bosne s nekropolama ć Osim što lociraju jednu č
subregiju bosanskih srednjovjekovnih spomenika, ostvareni rezultati upotpunjuju
sliku formiranu na temelju č analize ć i nekropola
olovskog kraja i Ludmera, bolje č tu sliku č bogatijom i kompleksnijom.
Svih 45 lokaliteta na kojima su identificirani č ć ili nekropole
ovoga č smješteni su na uzvi sinama odakle se otvara širok vidik, č
prema istoku. Na istraženom terenu evidentirano je polovicom XX. ć 254
stela, 204 sljemenjaka, 36 č i 19 sanduka. Ukrašeno je ukupno 38 spomenika,
što č oko 6%, a ć ih je solidne izrade.
Ova oblast ne oskudijeva u ornamentima, ali su oni koncentrirani na nekoliko
lokaliteta, dok u cjelini uzevši ipak prevladava relativno siromaštvo u ornamentalnim
motivima: ovdje nema likovnih predodžbi, ni scena iz svakodnevnog života. Gotovo
na svim ukrašenim spomenicima prisutne su kombinacije sa spiralama i grozdovima,
samo se u tri č javlja ukras u obliku polumjeseca, jedanput č a na dva
spomenika kružni solarni simboli . Po ovoj svojoj karakteri stici ć iz okoli ce
Zvornika gotovo su č s nekim spomenicima s druge obale Drine - u Srbiji
- što govori da se ovdje formirala jedna klesarska škola. Sama kombinacija spirale
i grozda u svojoj č izvedbi snažno asocira na predstavu križa zasnovanu
na biblij skim motivima. To potvrduje i jedan spomenik s č obale Drine, iz
Banje č gdje je u ornamentu zadržan oblik "drvceta" , ali se u sredini
nalazi pravi križ. Na sarkofagu Konstancije, ć cara Konstantina, takoder se
nalazi znak sastavljen od tri spirale i grozdova, č ukrasima na ovdašnjim
ć ć 1956., 221. , 236.-238.). Ne samo ć č oblasti.
nego ć uzevši ć Podrinja, posebno s obzirom na ć obli.Is.
stele,_naslanjaju se na susjednu oblast Srbije koja je č možda i
č ć utjecala na usvajanje ove forme spomenika na zapadnoj strani Drine
(Truhelka, 1895.,338.).
Mramorje zapadne Srbije i oblasti Rasa
Kao manje-vi še stalna granica srednjovjekovne bosanske države, rijeka Drina
nije predstavljala i granicu rasprostiranja ć Naprotiv, u dvjema prostranim
oblastima - u zapadnoj Srbiji i Rasu - umjetnost izrade ovih nadgrobni h
spomenika takoder je cvjetala i granala se u više pravaca.
Uz postojanje posebne č radionice u Podrinju najnovija
istraživanja potvrduju bliskost oblika i č ukrašavanja ć zapadne Srbije s
onima nastalim pod utj ecajem bosanske škole. Mala visina i brojnost tzv. ć
spomenika, ukošenost strana sanduka i slj emenjaka, dvojnost oblika, brojnosl
motiva spirale kombinirane s križem i grozdom, rozete, polumj esec. križevi .
č i biljne stili zacije uz iznimnu pojavuliguralnih motiva i odsutnost scenskih
predodžbi, osobine su ć u sustavu ukrašavanja na č strani rijeke Drine.
S obzirom na fond ornamenata i oblika izdvajaju se tri zone rasprostiranja ć
koj c II \'Cl' uj ili manjuj Illj l'ri puka / uju č i ra l like s nadgrohnim
spolllcl1il".' illla sllsjednog hosanskog podnu:'ja, Na sj cvcllI ove ohlasti na nekropolama
LO/,nil'c. Krupnja i Malog Zvornika primjetll e Sl! il.l"<I Vll c analogij e LJ ohli cimn i
sustavu ukrašavanja sa stcl' l' im:l 11<1 podrul'ju Zvornika i Olov<l . II srcdnjem Podrinju
(Ljuhllvija. Bajina Bašta i U/.icc) slikajc donckle č dok ć dalje prema
jugu ra/,like postaj u naglašc nije lZd:' cvil' , 200:\ . ;:.l 6,. 17X,· 17tJ,),
U naj šircl!l kllrplIsa stel' aka, p{lschlHl s llb7.irollln:l tipologiju oblika
i IlHHiva. OSOhCllll l:idinll ovc ulllj ctnosti predsta\"lj a ohlast starc srps ke drža\'c
(Ras). gdj e jc kOllca XIII. i pOl'ctka XlV. :';(llljl'l' a hilo akti\"l1O \'išc samosIainih
lokalnih radiollil.·;j , Po i nal' inu kks:lIlja. poschno po poslotIl oj
zastupljcnosti č i kri /,cva Č antropomorfnih), nadgmbni spomcni ci
Rasa č Sl! SI1l..111K'l1icilll:l Č HCI\.'cgo\' inc i CIllC Gorc, dok f"M.1ja\'a
tmstl11koga grohnog ohiljc/ja skll'J1I,knog od p{llol.cnt: č i (h'a
Uednllg č lI 11bliku tl \', srpskog ni šana ) prcdsta\' lja j cdinstvt:nu poja\'u,
s\"e poseblHlsti pn izboru moti\';! i kksarskom ohlikovanju, nadgrobni sjJllllleni ci
Starog predst:l\' ljaju SPllj odlika sjevernog i j užnog pojasa rasprostiranja
ć - od doline Vrhasa prema ce ntralnoj i č Bosni te dalj e prt: llla
č Hercegovini i Crnoj Gori , Ra/,like postaju primjetnije uzme li st: u obzir
(XislItnost predodžhi lova, tumira i kola te malobrojni prikazi oružja.
biljnih i žin Hinj skih l11 oti \"a, Broj ni kri žc\' i i solarni moti \' i govorc o
č sn:dnj o\jcktl\'noj Bosni pcJiod poslm'lj anja
twih spomcnik;\ I'(,klapa Sl' 'Te1llt: IHl1ll dl-l ave (XIV. · XV. st. ).
a nl/lika I rL' ;lii II kIcsarskih radionica na !"an 'oj
lokalnih radi nllk'a, i i\"j cl o j e II bli zi ni
\' Iadarskih 1ll:lU/ llkja Nl' 1l1anjil' a II ć i Đ StuPO\' i1l1a tt: grobnc
crk,'c raških epi sklllX1U kat cdralllllj l'rk\' i S" t: toga Petra i Pavla. ndakk su č
poti,',(ji l a m7nlj narodnc scpulkmlnc umjetnosti (Erdeljan. 1996 .. 141 .. 1+1.- 148.).
SREDIŠNJA BOSNA
Sam naziv sredi šnja nij e do kraja preci zan. ali lln markira Č
II izvorima srednjeg vijeka poznato pod imt:ll11m " ('011lra10 del rt''' - Kraljt:\'a
oblast - s č stajali šta sredi šnju rcg.iju srcdnj o\'jekll\' llc 0\\1 .i t:
č od davnina, pa i tijekom sreunjt:g vij eka, predsta\' ljah' \'al.nu
putova. ovdje je bio podi gnut ć broj utvrdenih gradllva. l1lt:dl1 kojima i hanskll·
kraljevske rezidencij e. ovdje su ot von.: ni Illllogi rudnici Ul. klljt: su !" .. \lsila
naselj a i kol onije č trgoval' a, na 0\' 0111 sc pnLirulju do sl\'dinc XIII.
nalazilo sredi šte bosanske biskupije. a kasnijc sredi šta erk,"",'
i č vikurije. ali i č središta dr',a\' e s i
crkvom ć II Milima kod Vi sokog. oniJc Sll [.lVU aktl\"nost
razvili č rudari Sasi š ć I Y67,h. III nxlilo, il Ul Ctll\l
kulturološko. vjersko i pri vrcdno ša\\,l11ln. s Vl snkllH kan s\"0Jl' \TSIlOm
kultumommelropolom - l'enl.mm pislllcnosti. č i ž tt:
č i grudevinske djelatnosti. bez II tadašnjOJ Bosl\I tP, ć
1984.3, 293.-294.).
201
S ć i .1.10 lokaliteta (uz 2 16 naselj a). č sredi šnje Bosne s
ukupno evidentiranih 4758 ć predstavlja j ednu od najreprezentativnijih
(lblasti m'e sepulkralne umjetnosti srednj ovjekovne Bosne. ć su rasprostranjeni
po svi m dij(:\ovima ove regije. a naj više ih je oko llijaša. Visokog. Ki seljaka.
i Gornjeg Vakufa. Posebnu vrijednost imaju primjerci s natpisima_
ukupno 20 spomenika - pretežito ori ginalnim i zanimlji vim epitafima.
Prema oblicima naj više su zastupljeni sanduci - 3659 primjeraka ili 779c.
sarkofaga je 669 ili 149c. č ima 358 ili 89c. kri ževa je registrirano 35 odnosno
0. 79c. dok je uspravnih oblika samo 8. tj. 0.29c. Amorfne oblike teško j e iskazati.
ali ih siuunlo ima više od 29. ć broj sanduka i sarkofaga utonuo je II zemlju.
zbog č je njihov č broj teško ustanovili. Ovo č sadrži sve osnovne
oblike ć ali i 5 natpi sa s mauzoleja u č č Podbrežju. Mal om
Mošunju i Turbetll . č ve likih dimenzija iznimne su. ć sanduka je na
postoljima. kao i sljemenjaci koji su pretežito ni ski (s ni skim krovni m plohama).
č ć s dva primjerka iz š ć i Zabrda kod Ki seljaka monumentalnih dimen-
zija. č je poj ava nekoliko dvostrukih slj emenjaka na č llij aša.
kao i pojava slj emenjaka s dva postolja. tj. sljemenjaka s postoljem na posebnom
postolju. ć oblika stupa modelirani su donekle č od tak"ih u č
Bosni. a poseban č predstavlj a stupac iz š ć kod Kaknja. oblikom klesanja
moti va bli ži spomenikU od drveta nego od kamena. Pojava ć u obliku kri ža.
prepoznatljivih po \'Clikoj okrugloj gla"i. teritorijalno j e č č nJ
č dok amorfni :\pomeni ci č slabo obrJdenim
sanducima.
Od ukupnog broja t'\"identiranih ste(aka ukrašeno je 185. što iznosi -+ t(.
ć hroj ornamt'llliranih ć imaju ć Tra\"llik. Ilija; i Var6.
medut im naj \'C'ci Pl)Sh)tak ukrašenih spolllt:'ni ka nalazi se na č Zenke
( 19
C
,,) . ć ( II C,,) i Tranlika (IO'c ). č nekrop,\ lama
ć pos{\,,)tak ukrašenih primjeraka nalazi se II l l1ij aš - 20rc) i II
Blaži l VareŠ: - I src ). Odnos ukraŠenih illeukrasenih spt..)l1lenika prema l1Slllwnim
oblicima je sljedeci: kJi že\"a - lI spraynih ć - 50
r
e. slj emenjaka - 17<,: .
plob - 1.4
c
" i sanduka - 0.9
c
".
Ukupno S-H) pUla. na 39 1 stranici ja\"lja l
č pri i njihlwC' \"arijalllC'. \kdu ml)li\'il11:1
imaju tordir:1na \Tpca. ohil'na \'I11("a, \" 111(":1 l.'ik·l.';lh.
l.'1'ti(,;lI11;1. \"Il k'a l)d paraldnih ('rtka. plwijt.'na \OZil.';1 \"Il-'\..':ll)d
!isl.;a, \Tpl.'a nd Pt.'tll . i \'I1'\.'a (\.i
ljiljana. h..' fri/lwi komhinirani lxt kmglwa i tnlkllta. ja\'\jaju
llhi l:' !l c i lllrdiran(" \Tpl.'l.' , dllk I1wti \" plwij t.'nt' hlZil.'t' llYl'
un:-likll ral iikllj(" lld drugih llbb ;-;t i. lld H(' rl'cglwinl'.
bn,jni I1l l)ti\"i \ Ilx':1 lxi akantu;-; a, ljilj ana i :'t'l.lillll\i;-;U
iz ZgllSl\' kl)d Kaknja. l' lll aniraj lll.;j 1l;lj\"i;i 1IIllj('tnil:'ki dlllll("t prt.'d:'t:1\ \j("'11
na
Ja\"ljajul:i ;-;l' UkUplhl .:'1.)3 puta u 30 \·arijallli. sh.upi na I1h'tl\J
UjCdlllljl.· i najbrlljnija. a Ij cna.i(' kn'/: llhlli\' I\'1CI('. Pl.llullljC:'l.·I.·. 111\)1 1\
kruga i kru/ lHlg \ ijcll l·a. l111)l h I' ll\ lIjabll L·;\:-..ti h i:'l'lll'l:·("' ll ja. l1hlth k.ri /:l. pi ljnll
"';\ si Tll ctri l:' l1im :-.pira\:II11:l. I1ll)li\ biline
IIh
l
ll\ slll :l. 111:1\":1 i I:hl:l' l' . 1I1\lli, rul-..c" I-..lll'lll'llI ill bUI
I\h'll\ IIh'li, \"l'l,k,l . "'lllklll\'C" ... hlin ."
1'I\'d:-: t.\\ II rul-..l', Ilh'II\ :1I1:1d:I, Ilhlli\ jabul-..l' liH 1-..1\1\ II :- 1.l l'l1 lcllj ll l-.. U. 1111111\ p:lIl1k'hllh
I\'hara ili \.. :lIIci ir:l tl' 1I\\IIh Silldl\' i II / du) lIl1ll1\'/HIlC lillijl' lYC 1'1\1111,' .
R. ,,· \:III\'1hl 1:1:-:l\ll' ljl'lIl' pn·d .... lnn' M' I pU1.l H\ Ij ll lll
II 1:-\ 1':lI lhl\ rSllih IIhlll\':1, pri .Il' \ iSl' .... 1\' 1\:1 1\1\ 1.1"' 111
:-:C dYIjl' :-:l\'l1l' s ni l: ll .... I\ .... ' ." I-..I'lIj n i \..IllIj:l11il-..:I 1l1l11111:- i, 11\1111 :'o lll'llll,'
l\ia\..u il 1),lll,jc Sl'CIll' hlY:I .... u .lo 1-.. :111 i :'ol'Clh' ." Ijthiilllll I
\..llll,iim:\. 11 .... I:lk .... l·"·IIC:-: ljudilIm lllcdu I-..\ljilll:l i .... 1·Cllll I-.."ia lid lj tigllrn II!! :'oHlhhlJ...1I
II \'r-s:II\\:I I'ri\..:!l:lIlc :-: u--lputa.p!\·d .... t:lY:! .. lI i I-..IIIl,in I: lbiljl' !t' II!1jc \lj n hhllll
I'ri\.. :II:lIl l· d\':lplIta dIlI-.. 1'1\\1 .... 1:1\':1111:1 li glll'llpril':tdll,lu
s\'i ,lslali 'wc :-O\.. Upil\\,' , \\ledu \1 .... I:tlllll:llI:-O:uIlI.icll:1 11 HIsl-.. n li gll nl:'o I-..1I,ii g\11I1
i staplll\\ \..\Id Hrl'lt' ill\;ld I-..ll,k :-O l(lji l'ijCt :hl.ligllnl kllp:trdll \l·/illhl).!
1:1 drni tl' !igll!':1 Slililiraih'!! Imaj:lll:l .... I )(lllj,lj /.gIIS(·i. .... \ iIII
lWiIllI\\Pli\'illl:l. \'ist' !'ll\'l' /aninl .... i:-Ollll'lhlhll .... :IIl...; I-..illlllq!ll hl·l'l·l'g.,I\ ':JI'I-..illl
-Ul ihjc illl/CIIIC \Tijt'dlhl .... ti.
Na l:ijl'illl1lll111\ Ila Il\lt l'l ll ltijas "-:11-.. :11\.1 Zenk':! 'l'mnlil-.. .
l.'\·idl.'ntiralhl.ll' n:llpl :-O:l, llIt'du I-..lljilll:l-lprim.krl-..a pripadaju pl,Il-III1H1 I1H1l1hl!t'jll .
dllk su lisIali ukks:lni na .... O .... il\l shl .... ami pIl :-:c hi 1'1\\1 .... 1:1"'.1:1.111 i/IliIIIIIII
umjl'lni l- I-..u i kUItIIl\lhls\..u nijl'dI1l1St. IIl1tpi .... i .... rl'di slI.k BllSII l' dIl "UlIllg
i/rai:!,i:1 dll!:tll' Lhll'jdi na IHldt'l;i dragll\.'jelll' inflll'lll:ll'ijl' II PIIl-..lljllil·illl:! i
I'\ldhini. II dnl l'sI-.. illl liluiallla i Il·lId.lilhlj hijl'r;lrhiji,11 :11I11I1'illl:l nalpi .... a ldi,inl'illla)
i :-om I\'lIlellllll\ lIanld111l\ll .1\.'1 i I-.. II, II \'.krs killl I"\ihl .... illla i [IIPlllhllll:l .... lil·i .
Oblll\\ :I\.:ajlll'i \·\\'I1lt'II:-ol-..i 1':1:-01'1111 illlll'dll \..llt\l';! XII. i I-..11IIl·a Xv. nalpi .... i
.... an1 II 1-..:1111\.'11 pr1I'II\ 'ijcdajll.it'dllu 1; lIIi II 11.1 1\,1I 1';1 i 1I/\111dlj1\'11 !t1J...n!nu "l'\·ije .... !.
Sl! pnl(aglllli .... li il1l1\.'dll ,1 .... 1:tlih kllel l1alil\ .... pllliar grada DlIlalhl'ln'lIika 11
BI1:-Olli - "llli lll S\.;U hll /.ill lll i S!a\'lh1ga gll:-Ol"ldin:\ kl':llja THI\..a I-.. nl.' I \I" .... :III :-o\.. i ..
sahranjcn i:-OPlld :-o l.knlenjaka "n:l .... \'llj'l.! 1l'llIlji, 11:1 pkllll' nilllj" II I-..lld
llijaša. "n'liki k:lI.n;ll· Nl'Spina"l-iji .Il' .... p"IIIClli\.. l210 \ I Dh \ 7- Itl \.'111)
nalil-nlll. gn1\llll1 k:tIk'luna dallašIljcIli pra\·II .... la\·lhllll gnl\l ljlll l Ila .... l'lju
i:-otlll-nO od Vi:-:llkog, "\'diki kllCI hll:-oa llski Radlijl'" sahnt njl'll i:-o plHllIIlI rl-..Hllltlng.
:-o lj('ll\l'njaka :-: postlllj l'lll (2--10 x II II \ 120 \.'11\) Ila Ill'krllpl'li B rdallj H I-.. il11:1d sda
Zahrda u gornjcllI toku rijckc I.cpl'nil·l'. R:tt!l)\':m Prihiltl \'il' I-..lIji .k
našao vjcrojatno II Ill;lllzokju "11;\ :-0\ '0.1".1 ll'llIlji. IlH pll'IIIl'llihlj. illi Ri l-ki" klld
S'ut jcsh', "dohri gospodin gosI \'(·likndllslnjnil-.. ('rJ...\'('
ho:-o a'll skc i .... pnd sa nduka .... Illl.'II,ljl'lIl II sl' ltI PUhll\'l'Il I I-..Ill uda!j l' I\l11ll
od Zenice. kasnije uzid:IIHHIIU '/gradu I\ld;,lcha. "Mih,n'ill pra"l' \'il\'
rimskc". :-oahmn:jL'n i:-opod .ic..'dllllg kri J.a liH 11t'\..l'tlpllli u :-o du II 1..11\
Č ml ·rruvnika. Radnjil'a koji ,k /JI v, jel-Illl pol-i\'ulisll' il1l\1r:\\1 g.n,h
ispod masi vnog sljclllelljak'a s pnslol.ic..'1II (2 1,) \ 1 x 10:-; \ I hl)) II St:tl'lllll Sdu
neda leku nd .Jajca. kujcll1U .Il' n:llpis nll njl'gllVtl lll d'"l\u" u\..ll· .... :lll
Vcseoko KukulanHlvi l'. Il' kOIl:tl' tlo "hnlH! vl'\iktlgn Kulin,," sudul' (;mlld.n,
sahmnjen II crkvi "SVl'tago .hllju" II sclu 1,'Odhl't')ju \Wd/.l'llil.'l'.
kamcn II ohliku slupu s IlUlpisill1ll tl:l dvi.ll' :-olnu1t' . () \, :I.1 11:111" .... InHl-I\JIIII .Il' I Pll
IOllle spo1llinje prvog pOZlllltog IlOSHIlskog nrhill..'kln Dmhl kuji
je sazitiuo crkvu, dok Sl' I'l\
slovu slilizirunolll kuo inicijlli. kllkuJc 10 !lrukl 11.' 1 nlllU k\HI s\:Il'Ih IlHIIHlsknpnln I
203
" 'na ovom je č sigurno bilo mn,olO
'k s natpISIma l' tih 20
\"1 SpomeOl a , d Iska ruka sve I na pozna ,
pove j" en 'I I van a ' l bli kro l ali
ali su ih olovna vreITI .' ke nalazili su se u pravI u po a", su kameni
KamenolomI za ć , revoženi i s udaljenIjIh lokacIJa, č
I b
.. kvahtete, P ,.... li '
bl kovi č s a Ij e , ' tore i radioOIce kOJI su u cIJe posao klesanja i
. Š Bosne illlaloje illI aJd s osta osobnog i izvornog, U tom pogledu
sr " aka UOlJe I d D (
ornamentiranja stec 'd oko srednjovjekovnoga gra a u a)brovnika
odskakala su dva centra J: _ dok je u Donjoj š ć mogao raditi
nedaleko od liijaša, drugI o ob ko-kralJ'evskih dvoraca u Sutjesci i na Bobovcu,
", 'za potrebe ans .., d ' , d lm' ,
majstor angaman I , , kt' vnosti razvIJenoJ po utjecajem a atmskih
Usprkos zamašnoj klesarsko
J
d
a I bne klesarske škole ć u okolici Jajca,
.. . TIJetan ra pose k 'š '
umjetnika, nIJ e " I e prema predlošku i uz on tenje Č
Sama izrada stecaka odvI]". a s 'm kvalitete č presudnu ulogu
" ' h agal a u č Je, OSI , d" e d l kl
Ichlll Ckl pom , "š ć otvaralo pnpa mClma leu a ne ase
imao č Tu se naJvI. e mo;u
g
č se rad klesara najjasnije Č oko
i vjerskim dostoJanstvemclm:, _ š ć č Donje š ć
o ' dov'l i feudall1lh I crkvem re ,
ora " , ' N 'si to samo dodatno potvrduJu,
Zabrda I Bastme, B ć su dijelom postavljani po pravcu
ć sredI snj e osne ' b' ć l"
, ' .' 'tklonom od toga pravca, Mah roj ste a, a I I
, ad- IStok li I S neznatm m o dr' 'mku
zap, ' l' , po pravcu sjever-jug, što ne pre stav Ja IZDI
č nekropole, postav Jam se -' - ", l č 'N "
d

č a ć nego mnogo č s u a, a vcclm
II odnosu na ruga po , . ".
nekropolama ć sU,redani u nizo,(e po sV?Jlm Č stranama, na naclO
k d
' l ' drug'llll oblastima OSIm sto su spornemcI sredIšnje Bosne
ka o se to ra I o I U ' " T k
postavljani na uzvisinama, u više su za takva mjesta konštene I e
o b h mke dok su uz same ć kasmje nastaj ala pravoslavna I katohcka,
oro ne II , .. ,.
ali i muslimanska groblja, lako ne tako č kao u HercegovInI, su na _
ovom č ostavljani i uz crkve, o č govore Imena lokahteta -
Crkvenj ak, Kli sa, potok Crkvenica u' neposrednoj blizini nekropola stec,aka,
Broj ć na pojedinim nekropolama č je i varira od lokahteta s
jednim primjerkom - takvih je 17 č - preko lokaliteta kojih je ukupno
159, a broje od jednoga do 10 ć zatim ć nekropola s 50 do 100
spomenika kojih ima 16, č do onih ć nekropola s preko 100
ć kojih je samo 3 (Koritnik kod Breze, Rostovo kod Novog Travnika i
Bistrica kod Gornjeg Vakufa), Na č središnje Bosne dominiraju manje
nekropole pojedinih porodica i manjih bratstava, dok su plemenske i č
nekropol e iznimne, pri č treba č i s tim da su cijele nekropole uništene,
Kada se zna da su ć č postavljani pored naselja i srednjovjekovnih
utvrdenih gradova ostaje nejasno kako to da ih nema _ posebno onih visoke
kvalitete izrade i ukrasa - oko banskih i kraljevskih rezidencija kao što su Visoko,
Sutjeska: Babovac i Jaj ce ili ć rudarskih centara i trgovišta poput Fojnice,
Kreševa I Vareša. U Č . i na č "žu en Bosne, bro' s omen i a
ne 360 ć što je i pored razaran'a izuzetno o, Dio se odgovora
da Je na takvim mjestima bilo najviše pomjeranja stanovništva i
gm?enJ a obJekata" što Je moglo č mnogo mšenja, pa time i uništavanja
stecaka, ,0 tome IZravno č lokaliteti pod nazivom Mramorje, iako na
vec odavno ć Nešto č se desilo s nekropolom uz mauzolej
tepCIJe Bmala kOJI Je srušen dok su od ć nekropole preživjela samo 3
markantna primjerka - I sljemenjak iznad Batalove grobnice i 2 sanduka _ na
lokalit etu pod nazivom Crkvina. Od 40 srednjovjekovnih grobalj a, samo na 27
lokalit eta u oblasti Visokog još i danas postoje ć
l ako skromni. rezultati arheološkog ist raži vanj a nekoliko grobova na
č lokacijama ipak upotpunjuj u sliku o ć ove regije. To se, prij e
svega. odnosi na pronalazak kamenih sarkofaga II kojima su na nekim mjesti ma
ispod ć bili sahranjeni pokojnici. Pažnje su vrijedni nalazi u grobu za sada
još uvij ek nepoznatog bosanskog velmože ispod ć ć - sJjemenjaka
- u Donjoj š ć ostaci brokata i dviju stakl enih posuda, te č kojimaje bio
drveni U jednom od kamenih sarkofaga pronadeni h kod Han-Bile
pored ceste za č Goru, uz kostur jedne ugl ednije č nadena j e lij epo
vezena č i 5 č ć medu pikola kovana
od XII. do XlV. stoljeca. Iznad sarkofaga kOJlllna svoJe brojne analogije u srednjo-
vjekovnoj zapadnoj Europi , nekad je stajao ć dok je sama kapica, vjerojatno
dalmatinskog ili č podrijetla, bila izradena od č materije i
postave od svil e, oblika koji se č naziva scu.!fia, a pokriva cijelu glavu i uši
ž ć se ispod brade. Osim zlatne č njezin glavni di o izraden je od sivo-zelenih
i smedih niti isprepletenih zlatnom niti . Scu.!fia je na širim prostorima bila popu-
larna posebno kod žena u Xv. ć i č j e bogatij a od muške. U selu
ć kod ć li grobovi ma ispod tri monumentalna ć osim nekoliko
fragmenata brokata, komada želj eza i kovanog č nadena su 2 zlatna i j edan
srebreni prsten sa ć č natpi som: VIRNIMA BOG POMAŽE. Izmedu 20
natpisa posebnu pažnj u č ć č natpis s nadgrobnog spomenika iz okolice
Turbeta uklesan na č (133 x 60 x 30 cm), koji se lj epotom pisma vidljivo
naslanja na č stil.
ć II obzir sve poznate parametre, posebno ć broj ć izrazilO
slabe obrade i amorfnog oblika, zatim natpise, ć središnj e Bosne mogu se
datirati u vremenski period izmedu XIII. i polovice XVI. ć Biljne
stilizacije s ljilj anom, uz predstave ruke i polujabuka, č ć središnje Bosne
srodnim s ornamentima ć zapadne Bosne, motivi biljnih stilizacija sa spiralama,
S-spirale j motivi ši ndre i brvana ovu regiju približavaju ukrasima č Bosne,
dok j e takva veza s Hercegovi nom najtanj a š ć 1967.b, 87.- 11 2.; P.
ć 1984.a, 189.; ć 1943.,231. -233.; Č š 1952., 111.- 119.).
ZAPADNA I JUGOZAPADNA BOSNA
Kupres
Oblast visoki h polja - Kupreškog, ć Vukovskog iRavanj skog -:.
preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomelllka, s eVIdentirallIh 10))
ć reprezentativna je i najbolje istražena Bosne. Broj nad:
b
'h omenika i nekropol a govori da Je kupreski kraj . sl1lJesten na prometmcI
gro III sp .. . , I" d
koja povezuje unutrašnjost s DalmacIJ?m,. u davno doba biO gusto nase Jen I a
je predstavljao pozornicu intenzivnog zlvIJenJ3.
205
Od nOli ranih 1055 primj eraka naj više je č 572 (54%), sanduka i visokih
sanduka je 3 15 (30'7r l. slj emenj aka 69 (7%). fragmenata i amorfnih spomenika
97. dok j e kri ževa samo 2.
Kako u ukupnom zbroju. Iako i na ć č nekropola dominiraj u
č sanduci su u prosjeku malih dimenzija i tekj e manji broj s postoitem, dok
j<' nerazmj erno mal o sljemenjaka. č j e stanj e sa slj emenj acima u Sirokom
Brij egu i u Ludmeru. dok olovskim kraj em dominira upravo ovaj oblik ć
Kuprc.:'ški su slj cmenj ac i č č nego olovskim. a ć ih j e s
p,,,wlj em u v' idu zasebnih č ili monolit a sa ć Kupresom kao i
Ši rokim Brijegom dominiraju č Ol ovom sljemenj ac i. Radimlj om sanduci.
a Ludmerom ć oblici, Ako oblik i monumentalnost ć odražavaj u socijalni
položaj pokojnika. onda j e ć pokoj nika kupreškog kraj a pripadala slobodnim
sdjacima ili kmetO\'ima. Od 975 ć (bez fragmenata) ukras nosi 100 (uz I
amorfni ). što č ndto preko 10'k . a naj više je ukrašenih sanduka i vi sokih
sanduka 39. zat im sljemenjaka 3 1. č 28. kri žev'a 2. te fragmenata I .
Ornamentika kupreških ć relativ' no j e bogata i ć tzv. č
ukrase. socij alne i religij Ske simbole te fi guralne predstav'e: bordure. stili zirani
Ijilj ,m. rozete. Z\'ij ezdu. polumj esec. kri ž. okrugla č tordirano uže. ruku
s č štit s č č arkade. dj edov'ski štap. ruke. sidro. rurnir. kolo. lov'.
č ljudske ti gure. figure ži\·otinja. le ostale scene.
L-sporedba s omamcmaini m fondom drugih istruženih regija ć
preci znij i uyi d II č i f;Izl ike koje su obilježi le ukraša\"anje ć po
pl.."l.kJinim .. :·")\;lstima. Tako j e mot j\" z;l\"oji te- \ 'ij ugasre linije osoben za ć
ć dl)K ga tl OII,.1\-u ć u Ludmeru Se j3slja samo jednom. a na
l',upr6u "" ,'nim nekfl.'IX'I,mu kc)je IX) ky:J.!iteti odskacu od ostalih.
St i li zi rani lj i lj ,m u raz I i:'iti m j" ,)1:>1 icima od oye oblasti . dok
ga gl't lWl' nikakl'l ć u Ok'l\·u. Širokom Brijegu i Ludmeru. Poja\·3.
na Se može p0\"ezati S njego\"i m
ć ć č č j e mJIl'l \"jerl'j;.unL") da Se nJ č č
r ... na č nekr\)p..'Ili . č ljiljJi1J k:w č zna.ko\·3..
ili u k\)lllQinJ('iji :'- drugim Ilwti\"in13 POPUI krui.nl")g \ij en.:2...
ž i ć ruke. r\)Zet J. p\")lumje5e(' i z\·ijezda Č su ukras
č ;lli tJkl' Šir\")h'g Brijc"g;.l, RJJimlj e. Okw:.1 i Ludmera. \" ;1.12::-;'::
llh'tiy na č .... ; ... ·imJ. {:'l") 51ijo:? rl")Zo:?te pro:?j:'-lJsijJ križ. kl")ji nij o:? rijed3.k nI II
\':,utim \'Qt!:,tinu njith'\ l'g r.lspn .. 'I:'lir .. lI1j a. l\.. a.r..lk.teristi '::lI1 .l c" križ KL")ji Se rl2\-:::'
pr-... 'lll;l Jl".k. I1h'ti \- k('ji :,-e :,-u5re ... i II jnlgim l' Qt!stinu 5:.1 i SI (' t2..i(l"l
Utl!;.lZama i \"eZtl k:.l tL"I\i':kl'l':; S\ ij eu iz l'lkL")1i ':e Tr.l\-nikl.
\h't i\ l,kh--'pli ,-' I1 e mke:, Ill;.l ':elll lJs \i .1 Se nJ 2et:iri smdukl i j\·iie L" i \.X' =.
na n;.'kfl'f"Lmu Brij ef.!. 'f.e : :,- lu':J.j J. nJ. Ok--'\:j
Jl'k 1I\''f.Uj e ll;.l R.:Jimljl l II LuJ.meru. m.3. ':em nl kUF'i6ki:1:

', t' \·.l-II'U ' ,V' n' R"'\ " 1:·1.:.,. Y-· · it11' 'u'r"";.:. ';;; n " - - _ . .;;:
... l\ "r"'- • .. • t . \ .. ... l ••• :. . :' 1.1 "1\. 1..1 I .! L .!. ........ ... t .; ! . .:. -
Sf",' lll elli k:1. lU ..;. Ie-.. · ... ·im.l u ! .: n::. R:l..iimlji L' ;' t:. :.: ': ... ' !.:
II OIl'\ u i LuJm':-fll \'\ .:.; ž .. .: .:\ 1.1 ':.:',;. :-. .: :.:-:
'urf '··' . ·'l· -' t\· , ,\ ,·-1 'r-'71i ":7--" - 1· ..... "In:;'" _. R · i l '
l\ ,-,, 1\..:' " .. ... l ... . . . ).!>.. :. .. .. ! : .. "'0 l ...... \. , .. " ll ':' .:. -..;, •••.. , . _ ..J. l l !>. l ... 1 .. .. :::-_ ..... \. .
()I\', \"1 i LuJmer i I..l \,."1\ l'111 \"I :,-:2;U :-\.' \1,,"1 ::\ :-..:;.=. :'L':: -:-.= L
\ .:. r1.i .H1Um.l n.:. :'- !;.' ... • ... ·E!1_.:. : .. .: ::::. :; .. =ž=:-_ :: :
" \U':,:' I .:' 1:- 11.' h.h"l tl O ! \"I\ U. < : ':.:'1: ::: \."1::\ :: .:.: .:.:: :- :? \. ... .. : 5:-:-:-:-=:-.: :::- . .:.
" , ._,' )"" Bni-, ..
•. •• ll l\. , .1. . ' . "=-".
Fi gure ljudi i i .ivotinja Ul'. scenske prikaze poj avljuj u se 2X put a na 25
ć razli l' itih nekropola. što govori o j ednoj od č ()sohina ovoga
podneblj a. Turnir koj i j c zapadnoeuropskog podrij eila s č u Francuskoj
X I. ć pri kazan j c 6 puta na 6 spomeni ka, II pravi lu s 2 nuoruzana ok lopljenu
vit eza- konj anika. Predstave turnira na ć više Sll osobina Hercegovine
nego Bosne, a na Kupresu su relati vno najbolj e zastuplj ene,
Kolo se na kupreš kim ć javlj a na 2 spomenika - j ednom je lo
že nsko kolo od 7 fi gura, drugi pul kolo od 3 že nske fi gure. Oba ova kola na
Kuprcsu po svcmu ć prcdstavljaj u žal osti va pogrcbna kola j er se ć
naopako. lj . udesno umj eslo ulijevo ("naoposun"). Kolo ć pri pada rj edim
moti vima. u Ol ovu i Ludmcru ga nema, na Radimlj i i u Širokom Brijegu scjavJj a
po 5 puta. Popu I predstava turnira, i sccne lova karakt erizi raj u Hercegovinu više
ncgo Bosnu, na Radimlji su ovakve predstave zabilj ežene na 2 ć kod
Širokog Brijega na 5, dok ih u Olovu i Ludmeru nema.
U izradi ć kupreškoga kraj a kori šlen j e uglavnom č svij eil e
boj e koji se može ć na brojnim ovdašnjim kamcnolomima, ponekad udalj enim
od nekropole ne više od 50- 100 metara. Gruba pl oha spomenika oblikovana j e
č ć sa špieom" i č špi com", zatimje kori štena tzv, č (rj eda
i š ć onda inazubljeni č ć s rj edim i š ć "zubi ma", Osnovno obl ikovanj e
j e pravilno, kl esanje ploha uglavnom č dok su s naj više pažnj e
obradi vani slj emcnj aci,
Kadaj e č o smj eštanju kupreških nekropola postavlj enih č pored
ranijih rimskih i srednj ovj ckovnih putova. na zemljanim hUl11kal11H i tUl11ulima,
kada se ć radi o č njihova uklapanj a II prostor, vrij edno j e podsj etiti
na mi sao Vej sil a Ć č ć š č predi izabi!:ali ć
za svoj a grobišta s č pogledom, tako da im se zaista moramo
diviti s koliko estetskog smi sla su oni konsekventno tražili i nalazi li takva
mj esta." Na izbor mj esta u dostaj e č č bli zina kamenoloma j er j e
-truilšj)Orl' velikih kamenih blokova bi o težak i č kompli ciran postupak.
č drugim obl astima rasprostiranja ć i na kupreškim se nekropolama
mogu primij etiti skupine ć ili samo jedan primj erak, koji č njihovo
sredi šte. Pored č njihove orijentacij c po pravcu sj ever- jug.
sj cveroistok-jugozapad, pa i takvih primj cra kada j e orijentacij a vršena nasumice
ili prema uvjctima terena, ć ć orijcntirana jc u pravcu zapad- istok.
bolj e č sjeverozapad-j ugoistok, kao što je loT u obl asli Radimlje. Širokog'-
Brij ega, Olova i Ludmera. č ć s ć poznatih elcmenata koji služe
za njihOVO datiranj e, ć Kupresa mogu se smj esIiii II razdoblj e izmedu kraj a
XlV. i č XVI. st. š ć 1954. a, 7.-8., 159. -196.).
Oblast Kupresa kao i nešto južnij e Duvanj sko polje krasi dalmatinski lip
slj emenjaka koji se izvorno j avlj a u kasnosrednj ovjekovnim groblj ima Celinske
i Imotske krajine, ć poj avi istog oblika u poljima zapadne i j ugoza-
padne Bosne. Dok j e ovaj lip ć č za srednji lok rij eke Celine.
ć gornjcg toka istoimcnc rij eke svojim se slil skim i tipološkim odlikama
vežu za nadgrobne spomenike Knina i Drni ša II Hrvat skoj i Li vanj skog polja II
Bosni i Hercegovini . U ovoj rcgionalnoj grupi slj eJll enjaka dalmatinskog [ipa
prepoznatlji vi su proi zvodi nekoliko kicsarskih radionica. od kojih je ć locirana
207
u okoli ci Imotskog. U prostornom rasporedu sljemenj aka dalmatinskog
č njihova koncentracija u dvije regije, Trilj-ImotskI. I Duvno-Kupres,. pn
č iznenaduje to da ih nema u oblasti Posušja. ž I presudan č
razumijevanje pitanja rasprostranjenosti ovog tipa slj emenjaka knJe se u
da se ć samo u onim oblastima Dalmacije i jugozapadne Bosne kOJIma Je
gospodario herceg Stjepan č ć č (1434.-1466.), koji je ratobo
l1l
e i
Vlahe koncentrirao u najugroženijim dijelovima svog tentonja. POjava
i r:sprostranjenost sljemenjaka dalmatinskog tipa veže se za Vlaha na
ovom č što potvrduju i č pnmJercl na Bhdll1JskoJ
visoravni . U tome se zrcali jedinstvena kulturna povezanost SIre regIje s VlaSIma kao
glavnim nositeljima jedne još uvijek č zagonetne sepulkralne umjetnosti
š ć 1991. ,39.,42 .. 44.,45.,54. , 55. , 57.).
Duvanjsko polje
Smješteno izmedu Ljubuše planine na istoku, Liba na jugoistoku,
Grabovi ce i Tušnice planine na zapadu i sjeverozapadu, dužine oko 20 km,
ć širine oko 9 km, površine 122 km', nadmorske visine izmedu 860 i 900
m, Duvanj sko polje povezuje u zaokruženu cjelinu dvije oblasti ć zapadne
i jugozapadne Bosne - Kupres i Blidinje.
Na ukupno 16 lokaliteta ovog č evident irano j e 879 č 210
sanduka i 15 sljemenj aka. Uglavnom č dimenzij a i slabe obrade, č
dominiraju ne samo u ukupnom zbroju nego i na pojedinim nekropolama, sanduci
su nešto bolj e izrade dok su sljemenjaci pažlji vij e klesani , redovi to su visoki,
imaj u postolja, povijeni su po dužini, imaju hrbate i nadstrešni ce. Na cijelom
č nema ni jednog tzv. ć ć
Nekropole su u pravilu postavlj ene na nešto uzdi gnutom terenu, č na
gomilama, pokraj srednj ovjekovnih putova, dok se u više č zajedno sa
ć nal aze kasnija i suvremena č i muslimanska groblj a. Osim
grobova obilježenih ć brojni su grobovi č samo manjim. II zemlju
zabodenim kamenjem, što se ć i u ostali m dij elovi ma zapadne Bosne.
ć Duvanj skog polj a orij ent irani su po pravc u sj everozapad- jugoistok.
odnosno zapad-istok. s iznimkom II spomenika orijentacije sj ever-j ug.
Samo 32 spomem"a, medu kojima j e najviše slj emenjaka, posjeduju
ukrase u vidu bordura i fri zova. kri ževa. polumjeseca i zvijezda, snopova povijenih
li nija, polujabuka. kružnih vijenaca. biljnih stili zacija itd. Kao ukrasni ornamenti
za SlI č č bordure i fri zovi. Osim ovih, za Duvanj sko
polje od č su biljni ornamenti sa stili zacijama koje č jedna drugoj . a
.1111 osnova ljiljan. One su gotovo č stili zacij umu na Kupresu.
LIvanj skom polj u i Imotskoj krajini u Hrvatskoj, što ponovno govori o
zaJcdll1cklll1 regionalnim osobinama ove umjetnosti .
. č i najzanimlji vije kompozicij e prisutne na ć Duvanj skog
polja su poput scena lova na jelena i vepra.
l ukrašavanja ć ovog č ć se unutar
standarda dostignut ih II ostal oj Bosni i Hercegovini. posebno u zapadnoj Bosni.
a u cjelini uzevši č su ć Hercegovine nego Bosne. ć spomenika
slabo je obradena, na ukrašenim se primjercima opažaju potezi č majstora,
dok su s najvi še pažnje i umješnosti obradeni sljemenjaci s figurainim pred-
stavama i biljnim stilizacijama.
Vremensko odredenje ć Duvanjskog polja otežava okolnost da ne
posjeduju ni jedan natpi s, ali se na osnovi analogija i povijesnih podataka s
mnogo sigurnosti mogu smjestiti u razdoblje izmedu prve polovice XlV. i prvih
decenija XVI. ć š ć 1956.-57.,375.,393.-396.).
U zapadnoj oblasti južnog pojasa rasprostiranja ć č se tri
zaokružene mikroregije sa svojim č č bliže Neretvi i
njezinim pritokama, Imotska krajina, Duvanjsko i Kupreško polje i dalje prema
Livnu, te priobalni pojas do Trogira sa zaledem i č oko Cetine ć
1982. , 142.).
Blidinje
č od Kupresa, ž ć se izmedu Vran-planine i Č po
pravcu sjeveroistok-jugozapad, komunikacijski i zemljopisno ć dva
č ć - zapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu - nalazi se kraška
visoravan Blidinje. U srednj em vijeku ovaj je kraj pružao optimalne uvjete za
život č klima je vjerojatno bila povoljnija nego danas, a medu tadašnjim
žiteljima bio je znatan broj feudalaca i slobodnih seljaka o kojima i danas č
njihovi nadgrobni spomenici - ć
Na ukupno pet obradenih nekropola ovoga č evidentirane su 103
č 100 sanduka, 23 visoka sanduka, l I sljemenjaka spostoljem, 3 sljemenjaka
bez postolja, 3 fragmenta i l križ, što ukupno iznosi 244 spomenika. ć č
normalnih je dimenzija, ali ih ima i manjih č nepravilnih oblika kao i š ć
odnosno amorfnog oblika. Medu spomenicima oblika č kojih ima 43% č se
primjerak na nekropoli u Donjima Barama č velikih dimenzija - 220 x 192
x 32 cm. ć u obliku sanduka, kojih je 51 %, dominiraju Blidinjem, 3 su na
nekropolama u Barama, Dugom polju i Risovcu izuzetno velikih dimenzija, a 7 ih
je položeno na postolje. Sljemenjakaje kao i u drugim oblastima najmanje - tek
6% - svi su dosta visoki, ć ih je s postoljem, pravilno su oblikovni i normalnih
su dimenzija. Na Blidinju nema tzv. ć oblika spomenika č
za č Bosnu, a nema ni niskih sljemenjaka. Za ć manjih dimenzija
smatra se da č č grobove.
Na 5 nekropola ovog č ukrašena su 62 spomenika, što iznosi 25%.
Usporedba pokazuje da Radimlja, Široki Brijeg i Ljubuški imaju ć a Olovo
i Ludmer manji postotak ukrašenih spomenika. ć postotak od 79%
ukrašenih spomenika pripada sljemenjacima, zatim sanducima i č ..
Zabilježene 56 puta na 27 spomenika, bordure u razmm vanJantamaJedan
su od č motiva Blidinja, dok se stilizacija ljiljana koja ć na Č
raširenih ruku ili na antropomorfni križ javlja u dijelu ove oblasti povezane s
Duvanjskim poljem i dalje s Kupresom i Livnom, što č daje stilizacija ljiljana
č za zapadni i jugozapadm dIO Bosne. Kao Jedan od najbolje
209
zastupljenih ukrasa mot iv rozete č se, u kombinaciji s polumjesecom
takoder č š ć motivom, javlj a na cijelom č Blidinja, dok
rozete ć na tu vrstu ukrasa s Radimlje. Kao samostalan motiv ili zajedno
s rozetom i polumjesecom, u znatnom broju varijanti č ć i stili zacije,
križ se javlja 30 puta na 20 spomenika raznih oblika. Osim ovih motiva, iako ne
tako č pri sutni su: kružni vijenac, okrugla č ruka, štit s č
č arkade, sidro, moti v arhitekture, simboli č motiv alata i svastika.
Figuralne predodžbe javljaju se 32 puta na 31 spomeniku, što ih ubraja u red
omiljenij ih motiva Blidinja. Medu markantnijim su predodžbe turnira s originalnom
scenom č pješaka i scenskim prikazima vitezova, konja i žena koji rellek-
tiraju veze s Radimljom i Ravanjskim vratima na Kupresu. Scene lova najelena,
vepra i ri sa, s jednim ili dva lovca konjanika odnosno pješaka opskrblj enih kopljem
ili lukom i strelicom, krase slj emenjake i visoke sanduke, a u dva č ove
scene upotpunjuju prikazi kola. Kao j edna od standardnih tema umj etnosti
ć na ovom je č prisutno i kolo - u 4 č to su ženska kol a, jednom
prilikom kolo je kombinirano od 3 muškarca i 2 žene, a prikazano je i jedno
mješovito kolo koje formiraju 3 muške figure. Kombinirano i muško kolo ć
se udesno, dok se kod ženskih kola to može samo naslutiti. U figuralne predstave
Blidinja mogu se još pribrojiti: č ljudske figure, scene s dvije žene,
scena s 3 žene, č životinj ske figure, scena s č životinjama
i ostali fi guraini prikazi poput j edinstvenog i donekle č prikaza 3 ljudske
fi gure s rukama na prsima. Sve ovo govori da oblast Blidinja po fondu i tehnici
klesanja ornamentainih, č i figuralnih prikaza najednoj strani predstavlja
zasebnu cjelinu II okvi ru ukupne vještine umjetnosti ć dok na drugoj strani
svojim vezama sa zapadnom Hercegovinom i zapadnom Bosnom č spojnicu
izmedu ovih regija. Na polju č obrade spomenika Blidinja ipak je pri sutniji
Hercegovine, ć pred č i veze s č dalmatinskim oblastima
oko Imotskog i Ciste.
Locirane pored putova, naselj a i kamenoloma nekropole Blidinja pred-
stavljaju homogena grobna mj esta II č su bli zini , kao II Ri sovcu i Dugom
polju, nastala kasnija groblja. Za ovo podneblje č j e orijentacija
ć po pravcujJ!gQz_apad-sjeveroi stok, a njihova naj šira vremenska granica
ć cij elo XlV. i Xv. ć š ć 1959.b, 9.-1 3., 49.-70.)
61. Lug
62.
61 Dnlllllcl
H Ja..enlCC Lug
(H. SJlilJhje' Du\oo
6i.8ud
66 č
67. Grude Ć
611. R.JlmiJ'
- -
.. -... __ ....:1-
p ,e,

69. Radimlja
10. Radimlja
11. Radimlja
n Radimlja
73. Radimlja
75. Prioolci
i6.IblJI BratJ(, \e\f\lnjC
Radimlja
80.
81. Ž ć
82. Gornje Hrnsno
83. ć
80.
____ 81.
82.
.,
,.
, . ..-
~

< ,
'J
. \
. ,
1\.1
ss. Toplice Vm
86 !'DI
BOSANSKA "ŠKOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST Ć
ć kao odraz "klerikalizacije" smrti
Do vremena znanstvenog napretka lj udska su ć prihvatila idej u
neprekidne egzistencije nakon smrti. š ć je usvojilo tradicionalne ideje
č ljudi i č filozofa o postupnom kvarenju ljudskog tij ela od trenutka
rodenja, ali isto tako ideje o moralnom sudu i č smrti kao pri stupu č
životu. Ideje o smrti i besI1111nosti gajene II krilu š ć variral e su kroz vrijeme.
Do XI. ć pojavila su se dva č stava prema životu nakon smIli . Tradi -
cionalni stav, č velikoj masi lai ka, ostao je vjeran slici č porodice
živih i mrtvih, ujedinjene na zemlji i II č Drugi stav bio je svojstven
zatvorenom društvu redovnika i ć č ć o novoj. individualnijoj
psihOlogiji . Nakon XIII. ć i zadugo u ć ovaj sc mentalitet do
tada razvijen II ambijentu "staklenika" samostana raširio na cijeli svijet . č je
smrt "klerikali zirana". To je bi la velika promjena, ć do sekulari zacije smrti
u XX. ć (Aries, 198 1.,95., 161.). š ć razumijevanje smrti u srednjem
vijeku na taj č je opisalo svoj puni krug, od č kada su š ć bili
pokapani u iste nekropole s paganima, zatim uz pagane u odvojena groblja
(Aries. 1981., 30.).
ž ć na jednoj strani ć š ć govor O smrti izagrohnome
životu, ž ć kao neka vrstu nj egovu č ž ć na drugoj strani
tu svoju najmarkantniju crtu koja ih izdvaja kao jedinstvcnu skupinu grobnih
spomenika na širim curopskim prostorima. intcrkonfcsionalnost ć zn:ali Ile
samo "k lcrikali zaciju" smrti. nego mnogo više. nadilal.cnje nekih rrkvcnih
kanona - u praksi č teško ili nikako prcmostivih. Po toj svojoj osobini. kao
nai staknutija jedina) pojava te vrste u cijeloj č
povijesti, iskrsavaju ć prcd č modernog č kao matctijalni dokaz
"ozakonjene" multikulturalnosti - današnjim č kazano. ml)ki) Illultikultu-
minosti koja dopuštu i č podupire jednu vn,tu n"didemiteta delinimnog č
jezikom i nekim osnovnim ć vjerskih ideala. koja ujedinjuje ljude
č svjetonuzont i društvenih polož'Uu (usp. Auer. 2004 .. 40.-43.). To je
č otvorenost za č i komunikucijuu kojoj jedan identitet zavisi od
dijaloga s drugu dva, od procesu II kom sva tri identiteta postižu svoju humanu
235
dimenziju. Ako je suditi po ć i njihovoj interkonfesionalnosti Smrlje tada
uistinu ujedinjavala ljude č š ć identiteta, koliko na vizualnoj toliko
i na teološkoj razini. ć univerzaliziraju ć smrti unutar č
č nepomirljivo suprotstavljenih, š ć konfesija. '
Pitanje vjerske pripadnosti ć zaokupljalo je od č njihova
č pažnju i č i č i č prolaznika i samoprije_
gornih pojedinaca koji su, poput Šefika š ć cijelu znanstvenu karijeru
posvetili ovom kulturološkom fenomenu. Pri tome je ć u samome startu pred-
stavljalo š ć to što su religiozne crte ć na neki č bile "skrivene"
u "šumi" ukrasnih motiva, č č je tek trebalo odgonetnuti, tj. što su te
crte konfesionalno obojene tako da nisu ukazivale na njihovu č pripadnost
nekom od varijeteta š ć (usp. l. ć 1980.,68.). Tome treba prido-
dati okolnost što su ć koncem XIX. st. ć s bogumilskim
što lm je č š ć zvono koje je
ZVOnilo tim č što ih kolektivna memorija č pravoslavnih
i katolika nije mogla smjestiti u svoje vlastite okvire. Dugo vremena je od tada
potrošeno na ispravljanje ove "krive Drine".
Domovina ć oblast je Hercegovine (Basler, 1990., 130.), gdje je
njihova umjetnost dosegnula i svoje vrhunce. Grobne č trebinj ski h župana
Grda (1151.-1178.) i Pribiiše iz 1241. , koje se mogu smatrati prvim poznatim
ć ne govore u prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba
trebinjska župana živjela su u vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali
pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora
(Vego, 1963., 196.). U Livna ć i su se pojavili mnogo prije
nego je ova oblast, iCaO dio hrvatske a zatim ugarske države, pod bano"2.
Stjepan9!!LII. ć došla u sklop Bosne. Treba č i s desetinama
mjesta koja potvrduju kontinuitet ukopavanja na prethistorijskim grobnim tumulima
ili u njihovoj bli zini, ali u š ć maniri uza same crkve, .što podrazumijeva
i podizanje grobni h spomenika od kamena i formiranje nekropola. Samo u
okolici Konjica postoji ..ll:Jokalitet s crkve, crkvice, crkvine ili s
imenom nekog vjerskog obilježja, što govori o intenzivnoj izgradnji crkava od
kamena i drveta (Vego, 1963., 207.-208.) .
š ć od samoga č ni su dirali u cjelovitost tijela ć su razvili
posmrtni obred koji je vremenom iznjedrio obilježavanje grobnih mjesta kameni m
spomenicima ili mauzolej ima ć 1891., 122.). Vjerovalo se da tijela
u grobovima č na drugi Kristov dolazak i na ć i zato š ć ni su
spalji vali svoje mrtve kako su to č pagani. Ideja i slike kojima je izraženo
vjerovanje u ć tijela bili su č i imaju dugu povijest od ranog Ill.
ć kada se pojavila č rasprava na tu temu Tertulijana iz Kartage.
prvog velikog teologa koji je pisao na latinskom jeziku (Walker Bynum. 1995 ..
2 1.-22.). Tijekom Ill. i IV. sl. sve su više uzimala maha pokapanja na odvojenim
mjestima, u grobovima pokrivenim ili uokvirenim kamenim č Ili
pokrivenim opekama složenim u obliku krova. Od m. sl. u upotrebu ulaze sarkot'a.
i
.
pretežno kao privilegij viših društvenih slojeva i crkvenih osoba, a ć kasIlIJe
ć su rašireni i mauzoleji. U starijim razdobljima ukopi su obvezno vršeni takO
da pokojnik li cem bude okrenut prema istoku, odakle dolazi ć sunce. tJ
Kri't t Ba;kr. 1990 .. .15 .. .17 .. -l.1 .1. Crheni sabor u Liftini zabrani o je 743. ili 745.
gt)Lii nc Pllf\llpa\"<lnj(' Illrt \ "aca oko ć i dvorova. što je đ s namjerom da se
l)tj(' raju \jd(i l'l'. PitanjeIll ukopa ba\'io st' crkseni sabor II Paderbornu koji je
785. goci ill t' II l' l. zabranio pokršteni m Sasi ma pokopavanje ispod humki
poput pagana. odrediyši da se pokopavaju u crkvena groblja (Vego. 1963 .. 199.1.
Daje č crkva i u srednjovjekovnoj Bosni polagala pažnju ovom pitanju
"idi se iz teksta tzv. Bilillopoljske abjl/mcije od 8. IV 1203. kojom su se bosanski
krst jani obayezali da ć "pored bogomolja ... imati groblja u kojima ć se pokapati
ć i došljaci ako ondje č umru" (Šanjek. 1975 .. 60. l. Valdenzi i Husiti
naprotiv \jero\'a\i su da nema razlike II tome gdje ć netko sahraniti mn\'e. bilo
daj e zemlj a ć ili ne (Aries. 198 1..41.).
Premještanje sjedišta bosanske biskupije u Đ sredinom xm.
ć i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni:
patrollatsko pravo = pravo pokopa
Sredinom XIII. st. ostala je Bosna bez svoje č bi skupije. što je uz
pojavu nekanonske bi skupije pod imenom Crkve bosanske za posljedicu imalo
nastanak pojava neuskladenih s crkvenim propisima koji su detinirali pogrebnu
praksu na Zapadu standardi ziranu u XL i XII. st. preko č pokreta
(Daniell, 1997. ,30.). To je, po svemu ć č zamiranje tradicionalnog
biskupskog monopola nad sakramentima krštenja i krizme, prelazak crkvenih
gradevina u privatni posjed feudalaca na teritoriju č š biskupije i pojavu
sistema č patronatstva nad crkvama. Kasnija povezanost bosanskog plemstva
s Crkvom bosanskom, ponajprije ć koji su joj do kraja ostali privrženi.
zatim ć č ć Hrvoja č ć ć č Balala
Š ć ... , tome govori II prilog. Iz toga jasno proizlazi da je institucionalnu
prazninu nastalu odvajanjem bosanske biskupije od bosanske države Crkva
bosanska efektivno iskori stila za uspostavu vlastitih ingerencija na teritoriju
č š č biskupije i da je bosansko plemstvo znala pridobiti na
svoju konfesionalnu stranu. Iza svega toga, iza neprozirnog zastora vremena.
nazire se povijest jedne konverzije.
Kako se taj proces odigravao u konkretnom vremenu i na konkretnom
prostoru zbog hijatusa u izvorima nije ć pratiti. ali kada od ć
decenija XIV, vijeka izvori prekinu više od pola ć dug "zavjet" šutnje pred
ž č se č otvarati novo konfesionalno polje "prošarano" novim
detaljima. Ovu tijesnu povezanost izmedu par1V1larskog prm'a i pranl fl(1 pokop
otkriva sadržaj epitafa vojvode Miotoša koji je sa sinom Stipkom sahranj en
svomu gospodinu Vlatku ć kon nogII . prethodno mu i pobili:;vši
ga (dakle: podigavši mu grobni spomenik) š ć kneza Pavla ć -
njihova č feudalnoga gospodara. Ovdje. zapravo, postaje jasno to
kako se pravo na ukop prenosi kao generacijska obveza - kao uputa potomstvu da
se takoder /wpa na plemenitom (Vego, I 970.f1V., 31 ,J. Th vrstu obveze, s feudalnim
gospodarom kao središnjom č š ć koja se brine za ukop svoga virnoga, zrcali
237
l'pillll' ).llpIlIHl .Il1!'1ljll 1111 ć koji kll1.c dil pokojnik
"ogi/'I ' ,1<1 /""' /I 'III!; :." .mlg" " II" (POIIl.I· ć
1%2.11 .. (d .: ć IIJIJK.Il. '17.). () IslO1I1 !IOVOI'! OUinll
Knpijl'vk' ll. J.llpllIUI kllct.1l ć II Č ZlIsllIgc
vnj 1'",111 I Rlldns 1111'11 1'11 v InI' Ć knJI !III ok ,.,,, , "kofl" ,
(Wg,;. I '170.11 V .. . nvih dvoj he nkn
I"ga dil Sl' II dvijc ć .Icdllc ",I 1111.1111''''')).1 Ih IClIdllhuh porudkll
BosIle mlul1t! Crkvi hosul\ skoj - /"'0\10 l}Okopa i'.IH.lr',uvn II
(}duh1'llnih č ptlVCZl1 l1ih institucijl)!ll l:it'l'lIt' MIH)g()
nego 'I.unimljivtl poj edinost prclisluvljll okolnost du sc ni nu jednom
č cpi lnfll . ll i'. desetine d1'llgih. ne spominje imc crkvene osobe kojnj e
pn'llpllllI pnklljlli'll . lli II Č J'clldalllih IIIagIlaill. pri hi pllknJlII
priSlISI Vt l vistlkih l'l'kvcnilllhlSltljanslvcniku hilll Č i vf'ij cliIH) Sptllll!..': nn,
Stlll\o po sehi - ostllnimo i dalj e kod ć lo nij e dovodilo II pilanje
vjersku dimellziju pokopu kuo ni samoga l'pila!'a. jl:l' su llI', oshlnul' na Crkvu
hosunsku li isli ć nlzvili koncept tiilltlslh' k,' ,\'\','lo,\' li karaktl'rislil':l1I 1,;\
djeli europski prostor. Da Sl' to iluslrirn konkretnim prim,il' nllllnl: trdl:! iri daljl'
(ld tllga daj e u iSIH'uvi udrl'siralH)j 1)llhn)Vniku dakk: jl'dIH)j dr-J.avi
- klll'Z Pavao Radinovit IUI /lhl g'"'i,'sl 25. III. I.W7. Ol' :I spol1li njao kOH)
,\'1','10 I'0c'-idtlgo gosI' odilItI i rodildtl Illi , gO.\·/,otiilla kllt' :.CI Natii lItI .I""'III1;, :t/
(Mikh)sirh. IX5X" 22
1
) , ) , Krsl<allski sll'(lnji vijl'k Pl'l' dSI:lvljl' ll km)
prohll'm kako Sl' 1l').ištL' u prislupu krelalo pll'llIa il.lI l-av:lnjll "ll'riIOl' ijal ·
nih"nkava, "hiskIIpskill)" II struktlIri , 1':l/.li l- ililll II tradi cijaIIIa , pravu, liturgiji i
pohoi.nnj pl':lksi. pll' vladavajlll:jlll najmanje dn 1050. kao i "nacion:llnilll"
nkv;\llIa vijeka lIjal-anil1ll1 kril.i lI.v. vl'likl.' silIlIl' (I ': n!-!l'II , 2IX)"I ..
5.\'\ , ). ('rkv:! htls;lIIska proi l.v()dj l' tlpmvo tak voga nll,vitka.
Na / ,apadll Sl' I ij l'kt 1\ II X I. i X II . st, t lll vijal l llhmtll pn Il·I.'S: pll' lalak pri \'alnih
"rkava" hi s' ''pske r"kl' (I ' Il'I,·h<'l'. 1')'17 .. -Hll> .. Naslj"d"" palr"":lI.""
pravo tl sl'l' dlljnvjl.'ktl vlloj Njl'lIl:1l-koj 1.:1 laik .. · .k hilo 11II V(.'I;\ 11I1 s pr:IVtl lll Ila
pokop 1I11\11nr l'1'k vl'llih I,idill:! , odllosno ill.\' l'tlI1HIIIIIII S itl.\' SI 'I'IIIII1f1II ' .
Pall'OlI:llsko ohull v: H.:<lti l·ijt.'k ,: rk\'l' , !lIaIlj", ili S: lIl1n tl1t:m' .
'nlko su l.l'lIl:1ljski knl.'zovi i visoko pl l'lI )st vtI svoj P:lll'oll<ll i s njilll pow/alll
l
pravtl11:1 II kop Illogli ostva rili II vlasliltlj ili \' lasliltlllH' S<llIhlslallll (t\itll l.\,
\t)I) .:! .• 72. 1. ()vu jl' pojava. i I 11 :1 la siri l' lIl'\ lpsJ..i a Itl bili
1'l':lIi/,ir;lIla 'I.: lvisilojt' " 1)1' \111111 redu od I I St\' dlljtl\ iI'
kovlloj Hoslli Itl ,k pravo , ptI SVl' 1I1I1 s lltl l'l;i. \I pn'OIlI I\' d\l 11I<I ,' illl 1'1':1\,0,,:,1-.,;,,:1
Il a k tije .il' iSIn pravil \,\'/:11\\11: 11'1').. \'\' IIl' gradc\'ill\"
1'/1 '1/1/ ' /1;111 i postaj u .,i llllllilll i, MII >tI :11I t"ih
(1!..!llnosti , tl astal ill! lIa"lIlI ill Sliltll' iollalilllg ras kida s I\illhllll 11,1 il' ClIi III tl
pn'tllj d l:tl lj u sj edi šta hO:-' :lllskl' hi skupije tl I ):tk,, \, tI i Pllj:l\'(' ( ' rkn' hll:-.n nskl' k:hl
"isf..III'Ut'. In' 1I:1 11':l/i li nlljUSllj l' uj c I'Pj:!n' da Sl' pllkdilll' tlckf\ll'll k
J:t vIJu.!1I 1111111 :11' l idill:1 l'I' k :I\' : 1,
. 1\ ,ške ll( 1.'-; I ii 'd il 'l' 11 \'1' " pri ,.;, I i I; ll ' t ji'" I Tk ,'l' lI i lt F.mde" i II : I II sn 'dn,jl Ir ll'
kCJ VlIlI1 HO' ... ,lI IlIk SI! II pr \'cJlll Il ' du Ptlliltth' Il' I sn ""11'\' 111' " 1'11 :111\ "
1,Ii li Š ptl:-. I:I \'i ll' IIII dltl l'.i 11 :1,'1 ill kilil ll' f\lIllt a / lllllijl'\':!11 i
\ lC l) '.II VIII' tl V Ititi pop IVI ' II'tllIlIl', III ml kilI', tilt t jl· .... h I dCII :ldasIIWf. t tl tlsk i 111'1.11'111 iralII I":
ć Povij esni izvnri rimske provenij encij e toga vremena govore o
napuštenim i ruševnim crkvama, što j e bez sumnj e bil o zasnovano na realnim
pokazateljima. istraživanja potvrduju takvo stanj e i ukazuju na proces
zamiranja bogoslužja II nek im od tadašnjih crkava, primj eri ce u Vrutcima na
vrelu Bosne i II Bi skupu kod Konji ca. Ako se zna da su za veliku ć vj ernika
č i služba š ć č iz župnih crk va (Burgess, 20()O., 46.), postat ć
j as nij e kakvu j e promjenu u tom pogledu donio odlazak bi skupa iz Bosne.
Nestankom č bi skupij e iz Bosne sredinom XIII. st. mehanizmi centrali zacije
crkvenog života zataj ili su, što j e II novi m hi storij skim okolnostima za posljedicu
imalo oživljavanje nereformi ranih oblika vjerske prakse personifi ciranih II Crk vi
bosanskoj. To j e u sebi nužno moralo nositi i novi obredni odgovor na pitanj e
smrti , jer j e proces kulturalnog prenošenja ć dvor, samostane i crkve -
"poredak" koji je nestankom bi skupij e bio razbijen. Sve skupa to dobi va na
č u svjetlu č da je osnovni kontekst pogrebnog obreda predstavlj ala
lokalna župna crkva, ć da su se pokojnici uglavnom sahranjivali unutar župe
svoga prebivanja (usp. Dinn, 1992., 165.). Spomenuta karta rasprostranj enosti
srednjovjekovnih crkava sa 445 evidentiranih mjesta š ć kulta u BiH koja
govori da je gotovo svako naselj eno mj esto tada imalo crkvu, odnosno da ih je
u ć gradovima bilo po nekoliko te da su crkve uglavnom bile župne, o tome
ne ostavlja mnogo dvojbi .
Od godine 1000. do XVIII. ć bli zina prostora živi h prostoru mrtvih
bila je naj važnija osobina hi storij e tradicionalnih društava i mentaliteta Europe.
U mnogim europskim selima u središtu se nalazila župna crkva, a oko nje nad-
grobni spomeni ci u groblju. Groblje j e predstavljalo prij elazni prostor izmedu
crkve i sela te j e igralo č ulogu: živi su stalno morali ć kroz groblj e,
ne samo kada su išli u crkvu ili se iz nje ć nego takoder kada su išli s jednog
na drugi kraj sela, u grad, iz j edne č u drugu. Prilikom posj eta selu bi skup
je uvij ek isticao da župljani moraju držati odij elj enim sveti prostor groblj a od
profanoga prostora (Schmitt, 1994., 182.- 183.).
Promotren u ovom kontekstu, razmještaj srednjovjekovnih nekropol a
ć na "plemenitim baštinama", dakl e na privatnim posjedima, postaj e
znatno razumljiviji, što u osnovi ć na č pojavu u Estoniji gdje su bila
poznata brojna seoska groblja š ć karaktera, koja su paralelno s
crkvenim postoj ala sve do kasnog XVII. i č XVIII. st. (Valk, 2003., 575.).
Naravno da se ovakva pogrebna praksa nije mogla pomiriti sa strogim crkvenim
propi sima usvoj enim na sinodi u Ri ezu 1285. koji su č pokopavanje u
groblja koja nije blagoslovio bi skup. Na zapadu su sabori zabranjivali pokopa-
vanje heretika u š ć groblja, koja su se morala ogradivati. Prva je odredba
č ušla u novi č Codex, a na č č postupala i Pravoslavna
crkva.
Odnos crkava i nekropola sa ć
Dok nam u tom pogledu ornamentika ć ne može biti od ć naIPiSi
ponekad otkriv'\iu konfesionalni sastav pojedinih nekropola, odnosno
pokojnika j ednoj od triju crkvenih organizacija prisutnih u srednjovjekovnoj
Bosni i Humu - Pravoslavnoj, č i Crkvi bosanskoj š ć I 971.a,
96.-99.) . Odnos izmedu pojedinih crkava i srednjovjekovnih nekropol a na
č Hercegovine vidljiv je iz podatka da se od 284 registrirane nekropole
36 nalazi II danaŠnjim č 57 u pravoslavnim, dokje 510cirano
kod porušenih crkava č se vjerska pripadnost nije mogla odrediti. To č da
su od ukupnog broja 93 nekropol e bile sm' e" . e iravoslavne
crkve, dok za 191 nekropo u, kao i za desetine ruševina crkava konfesionalnu
' pripadnost nij e ć odrediti (Vego 1963. , 198.,200.-201.). Ova stati stika,
naravno, predstavlj a odraz kasnijih vremena kada je konfesionalna karta ovog
č prvenstveno kao posljedica migracij skih kretanja i konverzija, bila
temelji to izmijenjena i zato ne može služiti kao pokazatelj konfesionalni h odnosa
u srednjem vij eku. Irna valjanih razloga za vjerovati da su nekropole ispod č
se ć u natpisima spominju krstjani, krstjanice i gosti š ć 1982.,5 10.)
pripadal i upravo vjernicima Crkve bosanske. U kojoj mjeri je to bio č sa
spomenutim nekropolama u Hercegovini , otvoreno je pitanje Č ć rješenje
zavisiti od detaljnih interdi sciplinarni h istraživanja, ali veze gospodara ovog
č ć ć i ć č sa Crkvom bosanskom takvoj
ć govore u prilog, pogotovo što i osmanski izvori pokazuju č
raširenost krstjana u Hercegovi ni (N. ć 1974.,219.). To bi posebno
vrijedi lo za ona č u kojima je, poput okolice Vi sokog. Crkva bosanska
imala č upori šta. Ovakav raspored nekro ola u Hercegovini. i ored in·,
terkonfesionalnosti koja je kras ila ć govori da su č nekrollQle
teško mogl e biti interkonfesionalne, jer se tome protivio cijeli ni z razloga
č naravi medu kojima sam pogrebni obred nij e i jedini. ali je bio životno
vazan ć da je obred predstavljao obli k socijalne kontrole te daje izražal'ao
i č ideje grupnog sklada. Ni rel igij a ni društ\·o nisu predstavljali č
kategorije same po sebi ; oni su se miješali u kompleksnom poretku si mbolizma.
a taj je č poredak izražen u obredu (Binski. 1996 .. 50.-5 1. ). Obredni
proces stvarao je veze izmedu živi h i mrt vih. ž ć potrebu za pokajanjem
i oproštenjem. kao i optimizam š ć po\'ezanog s nebeskim domom (Pa\lon.
1990 .. 203 .. 208.). To s druge SIrane nij e č paralelno postojanje
nekropola č konfesionalnog profi la. ponekad i II neposrednoj bli zini .
ć grobova i samih ć po prm"cu zapad- istok š Ć
1982 .. 42.) potvrduje Sl av velikog č Durandusa (XIII. Sl. ) o potrebi
sahranjivanja pokojnika gla\'i.! okrenutih na zapad. a nogu na isrok (Binski. 1996 ..
56.-57. ), Ova ideja kompalihiloaje s š ć anti; ipacijama ć i sJ
štovanjem Nepobjedi\'og Sunca (Sol IIwi ct us) koje je podupirala obit elj cafa
Konstantina (Harries. 56.),
Prema nepotpunoj statistici na č Herce2:o\'ine. od 195 natpi.'a
I1J
i osrali m spomeni ci ma. 7 ih je II sadašnjim č groblj ima. 6S u
pra\'oshl\"nim grobljima. iz č L'rka\'a 4. iz pra\'osla\'nih 3,
Ih Je uz porušene crkve neodredene \jerske pripadnosti 3, AnalizJ sJdržaja ll;ltrJ:' .1
ot kri va da ih je L.).) pra\'O\'jernog karaktera. što znaci \'ik od '2/3. kao i (o d:l 'i-"
daleko ć broj spomenika s nal azi II pr;l\ o ... I:l\'nil1l gron/ jima
kat ol č \ 'iše II č nego II zapadnoj Hcn..'cg<wi ni (\"egl). i 20,>20.· ,1,
Kal
l
i II :-; lul:":Iju pojL'di nii1 ll l' kropo!a OV:l ll all1 stati st ika. kadaj e II ć
d:ll1a:-; IlL' Jllll/L' hi li od č pri ut vnJivanj u
pn
w
t:' ll ijl' l1cijt:' . č da prcdstavljajulxiraz konfesionalne sli ke slolJcclma udaljene
od srednjeg vijeka. . .
Dok jc II užoj Bosni s tij esno isprepl eteni m č
hi žam:l Crkve bosanske po osobnim imenima i ć drugih oznaka teško odredIti
vjersku pripadnost pokojnika. II č Hercegovini to je razmj erno lakše
brojne pravoslavne vj erske zajednice koja j e. č ć i Vlahe. predstavipi a
dominantnu vjersku snagu. Tamošnj e katunske grupacij e č su integralne
pravos lanl e zajednice u kojima je vj era igrala kohezij sku ul ogu kolekti vne
patrijarhalne solidarnosti vl aških skupina. o č č i brojni ć
popovi. č pripadnici ć vlaškog sloja, pa č i katunske starješine
(N. ć 1974 .. 2 18.-220.). S mnogo više sigurnosti se može odrediti konfe-
sionalni karakter onih nekropola u kojima su prema pouzdanim č
pokopani neki od dostojanstvenika i vjernika Crkve bosanske. Takva j e manja
nekropola u Zgunji , na lijevoj obali Drine, u široj okoli ci Srebreni ce, gdje se na
ć oblika sanduka od š ć natpi sa č č s(rojnik š ć
2004. , 185.). Postoj e i izdvojeni č poput spomenutog natpi sa voj vode
Mes[te Jna iz Donj e Drežnice koji se ne može pribrojiti medu grobne natpise, ali
ima neke elemente epitafa, dok prizivom sv. Trojstva ovoga feudalea i njegove
sinove predstavlj a kao š ć - koj e pak konfesije za sada nij e jasno. Pi sar
ovoga natpi sa našao je za potrebno naglasiti svoju privrženost sv. Dimitriju -
č pogUbijenom u blizini Sirmija 9. rv. 304. gOdine, zaštitniku Soluna č se
kult raširio po cijelom Istoku, posebno medu pravoslavnim Slavenima. Osim medu
ć kult sv. Dimitrija bio je raširen medu bosanski m ć a
njegovo ime nosio je i hrvatski kralj Zvonimir (D. ć 2006.a, 519.,
616., 622. , 654. ,777.).
Sve to nije od presudnog č u odredivanju konfesionalne pripadnosti
vojvode Mes[teJna, kao što se to sa š ć ne može ć ni za pokojnike
sahranjene ispod 80 ć oblika sanduka poredane uz crkvu sv. Stjepana Pr-
vom č u Vrutcima na vrelu rijeke Bosne, podignutu u IX.IX. sl. na kasni-
jem posjedu bosanske biskupije. ć po nalazima iz nekol iko istraženih
grobova crkva je č XlV. sl. porušena ili je napuštena, a č njihovog
postavljanja govori da su se ć ovdje pojavili tek nakon zamiranja crkye
(Glavaš, 1982., 110.- 11 7.). Jesu li u ovoj nekropoli uz-ne1i'adašnju č
crkvu sahranj eni katoli ci, što bi se najprije moglo č pitanj e j e na koje tek
treba ć pouzdan odgovor.
. . ć ž č zadatak, možda i najteži kada je ovaj problem u pitanju,
preclZ!ranJe Je, koliko Je to ć konfesionalnog sastava poj edinih nekropola
sa stecclma, P?sebno u oblasuma na kOJe se prostirala vlast bosanskih i humskih
magnata pnvrzemh CrkVI bosanskoj, u kojima su od sredine XIV st ć ..
I
· f . č . '. . a egztstt-
l ranjeva l l II č dijelovima Bosne i Huma, takoder
I pravoslavne crkve. Solidnu onJentaclJu pn utvrdivanJ'u konces' aln 'padnosti
. d' ' h I'" '. ,,'an epn
pOJe 101 lcnostl spomenutih II epltafima a time i nekropal d" al'
b
' · ' eg Jelmsen a.no
gro m spomenik, svakako predstavlja to da su u odred
-- d b enom nu
prestl zno č gradanstvo Sam postupak d d" I" .
. o Ije JlvlIDJa
gradanstva č je davanje zakletve pred knezom i Malim ć polaganjem
ruke na Evandeije š ć 1961.a, 122.). To č da se nesumnjivo radilo
o š ć koje pak konfesionalne pripadnosti u svim pojedinim č
tek treba utvrditi , jer se politika dodijeljivanja č gradanstva nije
zasnivala na toj odrednici, nego se prije svega rukovodila ekonomskim,
č i sigurnosnim razlozima.
ć U križištu triju crkava
U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu
od glavnih č vjerskog rituala, tako da su religije koje ć imaju bilo koju
vrstu dogme č č prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup
vjerovanja o zagrobnom životu (Wenzel, 1962., 111.). Takva ć u svakom
su, pa i u bosanskom č podrazumijevala obredna ć posmrtnih ostataka
uz sudjelovanje triju "regi striranih" crkvenih organizacija - č crkve,
Crkve bosanske kao i Pravoslavne crkve. Danas možemo tek slutiti kakvu
živopisnost je to radalo u tadašnjoj svakodnevici koja, koliko se zna, nije bila
ć konfesionalni m č širih razmjera. ć sahrana
mrtvih s ciljem da ih se č i zadovolji, kao i obred č na groblju, bili
su davno uspostavljeni ne samo u interesu mrtvih nego i živih. Kultura smrti bila
je važna zato što je iznosila na vidjelo socijalne i č veze izmedu onih koji
su ostajali iza mrtvih (Binski, 1996.,26.). Radilo se o tome da je pogreb pred-
stavljao posebno prikladno vrijeme za ć živih na prijelaznu narav
života, kao što su bavljenje pitanjem duše i godišnjice smrti ili pogreba č
da je ć na mrtve postalo č element č služenja mi sa
zadušnica u crkvi (Daniell, 1997. , 2., 13.). Kako se to odigravalo u svakoj od
pojedinih crkava u Bosni, kako se to odražavalo na ukupnu kulturu smrti , tko je
bio odgovoran za pogreb, tko za mjesta pokopa, od koga su zavisili obrasci i
promjene u pogrebu, odnosno tko je ostvario socijalnu kontrolu nad č pogreba'
- pitanja su od krucijalnog č za svako društvo, a u višekonfesionalnim
društvima poput bosanskog ono je osim vjerske imalo i č težinu. Real no
je pretpostaviti da se svaka od crkvenih organizacija, sukladno vlastitim pravilima
i tradicij skim obrascima, brinula za svoje pokojnike, a koliko su obredi pokopa
bili č ili su se medusobno razlikovali, kakvu su poruku posredovali ? - pitanja
su bez odgovora. U njihovu odgonetanju od ć može biti komparati vna
koja ć II obzir uzeti pogrebnu praksll šireg europskog prostora sa SVim
č i razlikama, kao što se to č u pogrebnoj praksi Engleske.
č po nekim detaljima od š ć pogrebnih praksi drugih dijelova Europe
(Geake, 2003. , 259.-267.). U Polj skoj je sjaj pogreba magnata i bogatih ć
bio č sahranamu ć gradana. ali je opsluživanje pogrebnih č
od ć č bilo i za bolje ć seljake. U poljskom društvu ljudski
je život uvijek završavao pe/ikim č spektaklom. koji je ljudima zasigurnO
pomagao da prihvate smrt i da se s njom č sa č m mirom (Bogucka.
2006., 132.- 133.).
Pogrebni č j e neizostavnu i ć ulogu Crkve. Ć
da od trenutka svog zadnj eg daha pokojnik više nij e pripadao prijateljim
a
.
1
ohilelji nego crk vi. Nakon hdijenja tl ć koje se ponekad naslavijal o II crkVI,
, .\ '\',' 1\11'1111.
1
1'11' .. \ . ... 11 " 111 1, 11 . 1 I" : 11.1," ,111111 Uh'.I' 1I II .... 111111\111 / 11111 pPVI I. ·h. 1 N ,I \' ClqC
1",k"llIlk,1 d" 1111" .... 1.1 1",k"",I, 1\ 1" " 11111 .... 1\ ... "dl l.' l", .Ih l"I1.lh' llI 1 I\ld.h' l. hd,1 IC
1",· .... ..... lI h ll ) 111\ 1 .... 1.'k llI.1I111 ,I ki II killi I II.' l ' :I \'\ ·Cll ll.' 11111\:1, " 1
\,1\' 11' : :1],1 I\:ld l ' ka .... \I\llll .... I,'dll lClIl \ 1I " kll , 1""'Chllll 1l , lk"\I
I",hlll"klll I,'d,,\ ;!. k ;Il ;lk h' 1 "\ 1. ' , ' 1.'1,' 111111111" .... ,' 1'111111'11' 111\1 1.lkll
I1I : d :\ :-: klll'III;\ prat lij" 1
"
' SI:I1 ;I , Tk \\' 1I : 1 1'I" I'l' .... II:1 .... Icd\l\ 1111. ' 1111 ,1 I
:-: \I.'I.\'lIi," I11;\ kI lji :-: 1\ I. .... ,' :-: \ll 1h'sil i !Iwl" . Nak"l\ \111. .... 1 .... P\lII.'C .... II,1
I', .:-: tab j\' silll""li ':";, I 1",k"!,;1 k"la .... ,' \ ",' pll!'1 J:l\ 1].1 II
f\l11c r; mh
1
j \1l11j l' I\\' ':-: 1, I ;ll'ad;\ I'ri,k 1\' 111',...;1\\ :-: ,' . 1\ lk, 'I' I I.]CI:! 111'1' 1 \ "1'111 .... ,' II ;..: Ll\ \II
I...lIlIuml k:hl I S\l' :-: H': lIl' :-: I\ :,ri !"'\CI :l1lC:-::\ ..... 11 11\' \1 iSl'l1l1jl'\1 .... 1111"""" 1111111
1..., lj i .iI' pri 1l1:lr1 h l ITI... \\' 11 i t :\ ri l':-:, Il):-\ I " I (l) . 1 (,(" ). l ' ijd i 1;'.1 ra I radl' III .... ,·"11:11'11
\I1...1.illl'i\:l\ljl' llli :-:\.' Ila i 11:1""11 hl).!:1 k;1\1 i k:lril:lli\ 11\' d:l rll\ c
t:\ril's, 17.' . IS.' .),
\'1':11...:-:;1 11:1 l' Ul'lll' :-:I...,11\1 \'I'lIShll'U j\,' :-:\ "j du,!! I 1',\\ ijOI1l
\, ;11\\1.1 pri l'\.' IlHI .k II \'l'(;illl \jl.'r:-:I...i ) i\'lll prij l.' \11 , :-: 1. bil.l \'isc
\.lhi ljl.').' 11 Irsl...a l'tl \'a rall\l!! :-:rl.' dn,i q ! \'ijd\:J
!'al\' ila .ll.' rallhllik,'SI 1'1':I \... :-:i :-:\'llj St\'l' lHl :-:\,' '' i. Na \lhl\...u hl' 1 ,!.!r:llh\\, :I hl .ic I'\,dih,
admini :-: trati\'llc :-: t1'Ut...tlll'l' \.11'!!:lIli / iralll' "k" Ill'll\' isuih :-:: lIlIlISI:IIl:l. l'iji j l' l i\'ll1111
:-: Iil pri.k tl'/ill asl...l'lillllll IHI :-: tinjskih I'rag.t1l:l ti l' lIi.kl1l stilu :-: \',
tknl'dil...ta, l\.ri slijatli /:l\.' ij:lllhl'l'dal...\lji su Sl' \,ldlhl:-:iii Il a l\llIinh.\ ' i mrt\'\,'
:-:l' \1 hllllC da .k (iaiij:! , jcd;111 ,ld \.'1,'111:11':1 "nll'l'Sa.
1...1l!tllr;\hhl i ,!.!l",g. ra!'sl...i ,kdlllllll tl,l).!"l ll slajat :1 II ll11'ditl'r:l11:-:I...\lltljUg.U, :I dru,!.! \llll
\I barb:lr:-: k"1l\ :-:j\.'\'l'1'll , Pri hIlli l' .k Illi :-: a II ill i\.' !,I'l'mill Ulih l'1:l1\ 11\:I l:ljl.'dll i\.'1..' lId
1...\. 1111':1 \'\. :-: 1.1"ll'l'ia kllllll' llh11': ll.'iji 1t11'IYih, 1...:1,' i II 1"':-: 111111 lill i III
l,bl\.'dilll:l 1II...:I.i:lnj:l , N,wi I'ri:-:Illl' 1...\' ll ll' llhll': I\.'iji LIhIh' SI,' \'idj\,' 11 II
h'g.IX'I'i,,,ta. l ! t... aslhllll \ ' 111 , :-: h,lj \,'l' lI fr;\lI:ll'k:1 lTI...\':lU:-:\'ll.iil:ljl.' \\,' Illl'ijll\,' illll\':ll'i,k
II 1'I.' \.l1't!:lIIi J:I\.'iji "hl\' d:l l a hllk:-:llI.', i 1IIl'l\'l' II \' idu llhl'l'dnih I...njiga,
I I :-:I'l' di sIU :-:\'ih tih !'al\\lja sla.i all' ,k :-: \'l'\,\'1I:-:1\'l1, R.I.'I','rma, \llt'dutilll. llil..ad ni,k
uSPll:-: I:!\'i la jl'dill:-:\\'1.'1l I'\.l t!rt' bni llhr:l/:!\.' , t:lkl' da SI.' prij l' mll )1.' g.ll\'lll'i li "
1':lIlil'iIl1j \T:-:li jl'din:-: I\' ;\ l aslhl\':l llll.l 11:\ klll..'g/ i:-: Il' nl..'iji 1'l' fllrmir:l1lih i \'l'('
P\l:-: hl,k\.' ih Il,I...:l11Iih l,Il1' :II:1\.'a, Zah'l'l'fl lrnm:\ dll:-:tig.IHI\.{a kaslhlgl\ , Sllllj\,'\,' :I 1Ii sll
lI l'i nila "raj r:lIl il'i Il1:-: li l.hl\.'dnih ll:! smrt i \Ill\iranj l' Ila lal insk,ll1l
Zapadu I 'Nll., I " 4 7 .. h(, ,-h 7" 1 ,. 1'1\' llld:\ j\.' nak\ln
I 1\,:llIil'lhl "ihl IIsl' rk\)s :-: tl \'g.i h pI\'l'i :o>:\
1'1':1\':1 da :O>l' Illrt"i sahranjuju :-::J \llll u blag,,:-:h,\'ljl'lhl.\ h' llllji , "".'\.' ina
:-: t:llhl\,l1i st\':1 \I 1.:lI \' iji l.dhijala :-O I lI ) bl.'ll II \,'l'I\.' -
1l1l111iju I'I\' d\'ll\kllll S\'I..'\.(l'llil...lllll ili Iljq.! ll\'i lll 1:IIIl,k nil...,)m, dr/c(' i Sl' starih
Iradkija t Viha, 137 ,- I -,S, ), l lsl'rl...,' :O> I'ri SUllh)llll'
"hrl..'dll:l pml... :-: :I :-: I\.' dnj q! \·ijl'l..a il'al... p,'ka / u.k ,,\;lk l'('gionalne i
sl
l
l'ijal1l1..' \'arij:l\.' i,k lPl' gl\.' ''"i rilu:11 i l..\II\\I,'I\II\I':\I,'ij:1 sasvi m su dmga
I:lS!ll .k hl! al...ll ll' )i II krs\,' ans!\,\1. I I !'l,lil\,' isti':--k\lll\
IWl'indallijl' hi hl ll i \'j\"I'Skl' lli :-O\'jl.'\I)\'lll' :-O Ilagl.' k"ja ,k nametnuti \ll\ivett,'\h\u
1II\I'I\lU ll ' kary, .N,l.
l l'il :0>\'1,' sh' :-Ol' II hlllll' 1Il\l h' il I\iih\l\'l' simho1ikc go\tOri O
1"I\':Ikl,llIlll,1 Ill\Sh
l
j',lIljll i - "-tie-lo ito ottaovore
.. 1'11:111.1:,1. :Il' l l sl'l:hU\ povije&-.
mh 1/\'\\I'a š S sigurnl),'\ti mo& aovoriti
da S\'\lJC Illll'l'k\ll\l l'Sh
l
llallhlstl . II vl'\jc.ml' tcstukih u.nimoaheta na
izmedu č i zapadnog š ć ć pomiruju "jalovi razdor" izmedu
Rima i Bizanta u prijelaznoj zoni europske srednjovjekovne kulture. Ova ocjena
dobiva na težini kada se zna da je medusobno udaljavanje č i zapadnog
š ć č podizanjem č granJ ce č i latinskog
jezika rezultiralo ogromnim posljedIcama za crkvenu povIJest, odnosno evolu.
cijom dva vrlo č mišljenja (Ward-Evans, 1999., 111.). Nerazumijevanje
izmedu dva pola š ć vremenom se "pretvorilo u mržnju, ć neznanja".
Na koncu je "latinskoj mržnji" odgovarao č prijezir" (Le Goff, 1974., 173.-175.).
U klimi ove č pizme, č snažna i dubinska, ali još uvijek
nedovoljno valorizirana interkulturalna i interkonfesionalna, dimenzija ć
postaje znatno jasnija č li se s tim da je konfesionalni razdor u Engleskoj
izmedu katolika i angl ikanaca 1550. rezultirao službenom naredbom o uništenju
grobova iz vremena prije reformacije. Tada su povremeno podnošene molbe
plemstva u cilju spasavanja predaka, neki su u tome uspijevali, ali mnogi nisu bili
te ć (Daniell, 1997.,201.). Nova vjerska klima rodilaje u Engleskoj duh fana-
tizma i destrukcije, što se ne može ć za srednjovjekovnu Bosnu koja je sa
svoje tri konfesije predstavljala č njihove mime koegzistencije i primjer
č stava prema smrti. Sagledana na onoj najvažnijoj, č razini,
ova č otkriva jednu od markantnih crta srednjovjekovne Bosne po kojoj
se ona strukturalno razlikovala od ostalih europskih zemalj a, naime da u njoj
nije bio na snazi princip CUillS regio, illius religio č vlast, onoga i vjera"),
ć da su u poslovima društva i države nastu ale sve tri crkvene organizacije
- Crkva bosanska, č i Pravoslavna crkva (Džaja, 2006., 125.-126.) - a
da su vladari i vlastela lavirali ponekad č izmedu triju konfesija (D. ć
2006.a, 643.-646., 65\.-652. i dalje). Izmedu triju konfesija - pravoslavne.
č i vjere bosanske - bio je podijeljeno i tadašnje vlaško stanovni štvo
Bosne i Huma š ć 1982., 525.).
Dovedene u medusobnu vezu konfesionalna karta srednjovjekovne Bosne
s rasporedom crkvenih organi zacija Ć ć 1964., 284.) i karta regionalne
distribucije ukrasnih motiva i oblika ć (Wenzel, 1965.) ukazuju da se
nekropole s bolje klesanim i ukrašenim ć postavljaju u blizini utvrdenih
gradova i dvoraca, a oni s bogatijim ukrasima i natpi sima javljaju se i uz sred·
njovjekovne crkve - zadužbine feudalaca š ć 1982. ,465.-466.). To č
da su razvijeniji kulturni centri po logici stvari utjecali na ornamentaIni fond i
epitafe ć ali osmotrene u cijelosti ove dvije povijesne datosti ipak nisu
bile izravno uvjetovane, odnosno izbor č motiva na ć i njihovI
obli ci, pogotovo epi tafi, ni su zavisi li od toga kojem je č crkvene juris·
dikcije unutar Bosne pripadala odredena nekropola ili spomenik. To daje
i č umjetnost susjednih primorskih crkava kao i udaljenIJ ih oblasti papuI
presudno utiecala na izbor č motiva ć nedvojbena je č
ali nju treba razumjeti u kontekstu ć kulturnih strujanja koja nikad ni su btla
prekinuta i koja su na plohe ć preslikavana snagom inercije primjelIle II
ukupnoj duhovnoj sli ci srednjovjekovne Bosne. ć da je č imag
l
'
narij , sukladno internacionalnom č romanike i gotike II cij eloj sredllJo-
vjekovnoj Europi uza sve nij anse bio isti : težište se ovdje ne postavlja tolika n:t
izbor č koliko na č klesanja ć Umjetnost se na
Europe dal eko vise IskaZivala na kulturno-regionalnoj nego na m:lclonalnoJ
č razi ni ( Karaman, 1991. ,6 17.).
Itr:ltb .,IC\,::I}..:I ni,ll..' \'Pl:l..'ll itn \..aillIi L· "i ili č (1\:l0 nij e
Ih) ' "\..' / an II i /;J e rk. \'11 hl )Sail:-." ll) i / :11 n (lhj;l; nje nje .... t l'l;; )" a podraJlI III ije" :l
\loglwor Ila pitanje I;lŠ!ll ih 111.'111:1 II nhla:-.I i 111:1 pOpili Alhanije. gdjeJI..'
t:lhxkr hill) lh" l)ljnn k:11l1L' n:l l \Vcll/cL IlJ62 .. I (t, . l. S olllinllll da cijeloIll
S\'l)j01l1 nadilaze striktll \..', d:\ \' tlll lI l \TJL'lll' k.onfl..' :-. innalnc granice i
til)gl1lL'.ll ni sc mogu sh\"atiti kao "glohalna m:11lifL'stac ija ll1i ; 'jcnja cijcJngjcdnog
naroda". odnosno "lokal izacij a (koja) nij(' vik S:lll h ) rcligiol. ll ;J Il cgn
t 196.5 .. 20.). Pri svelllu 10 111(' stt.'rl'j Il l..' dm'ode II pi lanje č da .Ic
krsranslYo svega smrt postavi lo u š dramI.' sp:bl.'nja (Bi nski.
1996 .. 9.). O,'a kulturološka uloga ć s,'oj sna/.an i/.ralje na; la
u i sadržaj no č na širokom prostoru
u bosansko- humskolll izdanju. Grohni spomenici
Engleske sadržaya li su ispisane na j ezika: na l:lti nskom jeziku
ugiaynom za ć na narodnom jeziku za lai ke. a 1.:1
na francuskom. zatim na engleskom (Binski. 1996 .. 11 .1 .). Vi sok stupanj kulturološke
kOl npaktnosti č rasprostiranj a ć na č dobiva u svjetlu č
da od doseljenja Slavena u VLN IL st. svc do XVI. ć ono nije bil o izloženo
radikal nim č promj enama poput Engleske. gdje JI.' invazija Vikinga
izmedu IX. i Xl. st. sobom donijela i nove pogrebne č (Danici !. 1997 ..
186.). Pored toga židovska pogrebna praksa u Engleskoj otkliva č kontraste
u odnosu na nežidovske pogrebne č primjeri ce Ll č postavljanj a
grobova u pravcu jugozapad-sj everoistok (Hadley. 200 I .. 122.- 12.1.). Bosanski
i humski ć postav.ljaui su u.sve tri syoje konfesionalne_varij ante ž
pravcu zapad- istok. sukl adno š ć praksi j ednako raširenoj na iš toku i na
Zapadu. - .
111lerkonfes ionalnost ć č i nji hov š ć karakter. zrcale
takoder č li kovi nlspoznatlj ivi na cijelom č njihova prosti ranj a.
poput sv. JUIja. sv. Dimiuija. sv. Klistofonl. sv. Eustahij a. sv. Jelene. Gospe s Isusom
te samoga Krista pri kazanog na ć u Raškoj Gori nedaleko od Mostara
(Palameta, 2002.103. 49. -50.). Ove dvij e dimenzij e ć - njihovu inte rkon-
fesionalnost i š ć karakter - naglašavaju vjerski izrazi sadržani u epitafima:
amin (amen). blagosoviti . Bog, car nebeski, duša. mili Bog. milost božija. pet rana
(Hristovih), prestavi ti se, prokl et Bogom i Si nom. Satan. daje prost. ase leži. V ime
božije, č dom, višnja slava te zaziv sv. Troj stva (Vego, 1970.l1Y.. 168.).
Pretežnom dij elu 1110t iva sa ć pa i onima paganske provenijencije.
dubok je č ut isnul a š ć umj etnost pri dodavši im š ć č
ć da se stara č mij enjaj u i da im se pri družuju novi kodovi. Tako i
š ć uzima starije kulturol oške forme i kri stYu.nizira.ih. .kao što je to č
s drugim č sustavima (Pal ameta. 1995 .. 1996.a, 2002.103.), kao
što je to uostalom č sa strukturom epit afa koj i j e zadržao neka svoj a č
svoj stva, al i u š ć kontekstu. Stav prema mrtvima II r.lZdoblju predmodernih
i star inskih društava č j e bio kompleksan. ako ne i kontradiktoran,
ć ć broj ne č fakt ore od č doktrine o zagrobnom životu
do obveze na ć (Gordon-Marshall , 2000 .. 8.).
. Usprkos ol.lOme što se o njima zna. ć j oš uvijek ostaju ukom_
plIkovan problem ć ( 1964.,223.). Oni su to prij e svega j er č
našli odgovor na č
vjekovnoj Bosni ? Ako se i može prihvatiti obj ašnjenj e (Wenzel (
kako su ć i podizani da posluže kao pouka potomstvu, da bi se osnažila vjera,
da bi se č nešto za dobro pokojnika, da bi se kletvama i naslikanim zaštitnim
znacima zaplašili potencijalni č š grobova. odnosno da bi se potaknulo
ponovno rodenje pokojnika slikanj em č s imbola - pitanjajoš
uvij ek ni su dobila ć odgovore. PItanja se usloznJUvaju uzme li se
II obzi r to da II cijeloj toj , vi še životnoj nego posmrtnoj simbolici, nema prikaza
nekog č vezanog za pogreb pokojnika. primjerice iznošenje mrtvaca. naricanje
nad njim. š ć nad grobom itd. ( Karaman. 1954 .. 18 1.). Danas se ipak
pokazuje neodrživim mišljenje da na ć nema. barem ne u č
broju. č predodžbi koje refl ektiraju vjerske nazore o ć životu
(Truhelka. 1891 .. 380.-381 .). jer se takvo ć š č ć iz same brojnosti
ć koji su kulturološki dominimlijednim prostmnim kmjolikom. o č
mot.i vima da se i ne govori. Spomenik je sam po sebi bio ć sredstvo "komu-
nikacije" kako to pokazuje č podi zanja monumentalnih spomenika u anglo-
saksonskoj Engleskoj (VIII.-IX. SL) s isklesanim scenama Utjelovlj enja i
Kri stova života, što je predstavljao crkveni konstrukt s ci lj em da se svakom
vjerniku ć udioni štvo u otajstvu Kristove smrti i ć (Hawkes.
2003. , 35 1. -352.,365.).
Ideja Č š i monumentalnost grobnog spomenika:
ć kao posrednik kulturološke kompaktnosti
Srednjovj ekovnom š ć fonllom zagrobnog života dominirala su
dva: z?tim tri. glavna pojma - Raj. Pakao i Č š 1996 .. 166.). Do XV.
stolj eca Poslj ednjI sud nij e više bio istaknut kao u prethodnim ć tako
da I uVjerenja uzmaknuli pred vjerom u Č š Pakao je bio
CISlihst: za č trajanj e i zato su živi ć ć č
ć novca I napora da skrate vrijeme koje ć njihove i duše drugih provesti
u I' SllhSlU. S formalnim ć Č š nestali su mnogt od starijih
faz ooa poorebne prakse a .... ...
o ::>. " • na vaznosti su dobile molit ve. tako da je pogrebni
obred postao vIse fokusir'l " d ' d ' ",
. ,,' . ' ,,,, ",' n Il d I eJu ugotra.lne uspomene i molitava, Sto je
spol11c11Ik bIO VISI, to Je bio vidi " , '" , - , ' ,.. .. ". .
. d' . . .1
1
\ 1.1
1
l zn.lI11ellltlj1. rezu lt 1ri.l J li CI IlJ enO\' l 1ll
II Z Izanj emodtla(Dani cll.1997 10-1' 'O' " , ' : "', __
b' l' " k' , .. ", - .. - -,), Dokj" mISao o smrtI nalpnl "
I .1 Z.IO upl.lClla l ' k I 'k . . '" " '
_ .. . eo, t.: I 1.1 o t.: IlvnoJ sudbll11 lJudsko" roda kOja SL'
mozc s.l zetl II Inzu U' I " . ' ". eo
ć otkrl' v' l .. .- ';. . .. . l:t.:ll1o .. um.nJetl. druga faza koja č II XII.
• z n.u.: .1J Ja po ,.... , - ' ", " . ' .
fr'lzom o I, " ' . '. ':" . IIl.KIl t: t.:gzlstcl1clJe. 1 moze se Izrazili
• v .ISIII0.l Slll111. Ideja Poslj edn . • d. -.. _ ..... '
oralijom 'lli t'l bio l" 1-' _ .. Jt:
eo
SU .1 povt.:Z<.lnaJc s IIldl vlctl1alnom hlll-
e> • • • !Ja zavrsava na posl" ' I -, j , . " ..,
1974 .. 33 .. 55 ,) R' , :, " ,. . " ' .!t.: c ilJI l .11l, a llt:' na ('as u smrti (AnL's.
, lInsk d CIVlhz' ll' lJ'l l1 ' I Z\" 1 ' , . . ' I' ,. ,
mil ona č ch ' 1' , ,, -' , ' . . , • lid CI\' I cpi!.!rafij c" hila IL'
. ' 1I zacIJom cpllafa i I) \1' ' I .... , '.. .,'
IIl dlvldual noo idcntitel'l VI , -I'" , , _O,::- It.: 1i1og portrl' ta -
e> " .ll .IVlIl a Ick-ntIlC! ') U " ' k ' '", .
II ranom srednj em vij'eku II' I' . IIms 0.1 antll' l hrlajI.' popraCl'II;l
. , \ .IC .WIIlOIll <lIlOIlIIllIl ' t ' k . ,., ...
(Anes. 1985 .. 31 1'» U XII ' I " ,_ ,,, I ".la SL' "dll !. tla Stol",L'lIll:!
'. - \ . , . sto ICCU li S" -.. r . '
vrati o nj egovu indi v'I(III 'llll I' '.. ' Jt.:l 10 .Il' obrat koji je rilllskol1ll'piwfu
• • II ( I 1ll L' Il ZI.I LI , •
. k · k : ' . rcncl., '.lOsi
() V; I :-. Irllklllr; dll : ,IJlHllIJl ' lI ilII ohn;dtl o.l p r:! 1., 1 ( JI l.! !..: II I LI C ' . ' ..
XII. sl o li l'l:;' :-" tllkri l"l'l lI Č o so he kao jedIl i III od ć
dOSli t! lIl;l' a iIIIIn ilI I (J.l O, i 12(){) . godin!; . Č pnllJlj cna v(Jtllb .J t: l<.l c.Fllna
il1tii vitillali I.IU:I i č sv ij !..: ..... ! i t) se hi . šio jc.; l.iHr/. vr,J! rod il o na porl rc-
li r: lllj ll . :l11\t lllil)graliji i ć ć l j č izra/.avanja l
i.ivola č č uvog krd <lnja hio j c Ila s ve ć raz voJ u ( IstIl Ista,
najprij e ka() ideje. zalili! II kotlkrcll1(Jln Č č rnj e.sta i/ .. Neba i
Pak"' . Sudbina indi vidualne duše pOlllj cril :1 sc II pr vi reu l.anllnanJa, prlJc ncgo
dakki I' oslj !:dllji slld za sve duše. Trenutak smrti i nj L:z in!: pos lj ed icc hili
od ć v;J ;i.nosti . Do sredine XIII . st. postali su la ic i mnogo svjes niji muka u
(' istiii štu koj e ih č a najholji put da sc i/.hj egnu pakl ene kazne bi le
IlH II i t vc I.a Š (' ist i I je izi ral< ) kraj zemalj ske L:g/.i stencij c ispun ivši
ga ;i.eslino1l 1 sastavlje1lolll od pOlllijd anog straha i nade. To je zauzvrat rezultiralo
II ć vidlj ivosti grohova i likova pokoj nika da pri vuku pal,nj u prolaznika.
Dokt rina brl.o je poslal a va;i.lw koliko za pobožne svrhe toliko i za
društvellu kllllln)lu. Kakl ) je XII . ć odmi calo, pogrebi su postali uniformniji ,
lc Sl! č predstavljati sahrane kasnog srednj eg vij cka. U kasnom srednj em
vij eku sahrane su manj e ili dosij edIll) jednoobrazne (Dani cll , 2002., 25 1.-
2)3.: Walker By t1 II Ill . 199)., 2XO.: Rowcl l, 1997.,2 1. ).
TilIle je Č kraj peri(llla an(lI1il11Il()sli gn)[)(w<I u š ć svijetu,
ll I. Illalobroj ne i/.ni III ke, č nj e u V. / V I. ć Neslll11nj ivo je znakovit o da
se ova anonil1lnost završava II vrij cllle ikonogralij c Posljednj eg suda tijekom
XI./X II. ć Kada su se š ć natpi si ponovilo poj avili , eshatološki
ć (hri ga I.a č spascnj c) opet su postal i rll /.govjctni . ali su oni ponovno
išli pod ruku s osobnom komemoracij om i zcmalj skom slavom (Guthke. 2003 ..
To je č više rasprostranj en u pi smenost nego u prošlosti i to
prcte;i.IHl gradsku, ć kvantitati vnim porastom grobnih natpi sa sada
takoder ć svjct()vnjacillla, ;i.cnama, obiteljima i trgovcima. U gradovima
širom Europe pravo Ila pi s1lleno obi Ij c/.cnll sll1li postcpeno se raširi lo na neprestano
rasI ć dij el( lvc pt)j1ul "lcije i nij e bil o ekskluzivnu pri vilegij a "velikih" i višeg
ć (Pct rlll.:t.: i. 1 (){) K .. 52. usp. K 100.", 1 t)t)2 .• 7 1. ). U to vrij eme odi grava se
i promj ena vidlji va u prelasku sa "s likovnc" predstave na iskl esanu formu grobne
plt K:e, k;Kb sc stil cunlpske lllnjetlJ()st i razvil) (ld rane lk) visl)kl.! n)lnanike, od .... visoke
!'Omani ke do č i ntegrirane s crk Ve IlO1ll arhit ekturol1l (Panofsky. 1964., 52.).
ć č pnl vca u srcdnjovjekovnoj Bosni č se na
r' lsktlSllllll gnlhllll11 Č htlS;lll skih kralj eva š II pl)grebnoj kapeli na
Bobovt.: u od č Xv. ć
S p.rvih Il.ml grohnih spoll1enika II drugoj pol ovici XII. st. kao
n(lVlh struJanj a, z;' ltilllnjih()v illl bmjnijilllulaskom II upotrebu od
pr Vih deecllIJ:I Xl V. stllij cl: <I , ć upravo tal', Il ovi koncept b
. .k .. . . gro nog
il , priJe svega kro/. broJile IlHlIlU1l\cnlalnc primJ·erke nek I ć
. ·1 I I· k· ' ropoes a
pOI.ll.all1 v. aste 1IIS li gunI , ovozemulj skih ć i crkvenih dosto-
.l .lI1stvcllIka Ila Jclino.l , tc ;1Il01l1l11llih poj edinaca Ila drugoi ' tra ' _"_ _ __ ._
I •. . ' . . I ' . I' . J S Ill, sncua.o
llilCil V; IIIJ:I .lulil (harem pred Bogom) prisutnu II novom arhitektonskom
crk vclHlg:.J ImlsttJnI i prevlusti tzv. dvorunskih erk . kod
rCli tlVa Irallj cv. H:H i dlHllinikalHlca č ć 2000,\
, b 11 Obl"ISClI poklapa se s ć i sve ubrzanijom urbani zaci-
promJC1Hl II pogre nOI • .' .
, b k .. 'd lJ'ovJ'ckovnog društva - pOjavom kOJa Je zapadnu Europu
Jom osans og SIC I . oo "'.
'l " l', 'cobl"lzi h ciJ'elo ć raniJe, Kao sto Je odlazak grobova
zahvati a I I Z teme J.1 PI ., . " . . .
, ' ,ost l"lnog srednJ'eg vijeka obJašnJl v redukcIj om pI sane kulture u
II .11101111111 . • . š" ,
.. l ' , " I '1llt 'lc'koo školskog sustava, ć nepIsmeno cu I opadanJem
CIJC oSti. proP,ISCl • o ' . .
d
' J "lVII" 'ldlni nistraciJ'e (Petruccl. 1998 .. 35,), tako Je povratak grobnog
gra ova I. .;... . . ' . .
- ' k ' Il 'ltp'lsonl II J'avnost podudaran s novIIn duhovnim I gospodarskIm
SPOIl1CI1I ' H s. · . .
• ," 11 Zap'ldu XII/XIII ć Do tada su groblj a ranog srednJ'e
o
strujanji ma I • . '. ,, ' . .. . o o • e
vijeka. č i groblj a kasnijih vremena gdj e su se odrza h stu:'JI č predstavlj ala
akumulaciju kamena. ponekad Isklesanog: got.ovo tako da Ih
je veoma teško datirati osim nisu nalazI (Anes. 19?4,.' 4:.).
Kako ohj asniti intcrkonleSlonalnost stecaka u sVjetlu ove markantne cmJenlce,
posehno kada sc zna da je od Xl. ć i Pravoslavna crkva nametnul a svoje
š ć pogrebne obrede (Nazarova. 2006 .. 149,), Uz pretpostavku da su
pravoslavni vjernici II Bosni i Humu slijedil i ć pravoslavne pogrebne
vjerske obrasce. otvara se pitanje: može li se ć j edinstveQQg k.once.pta
pogrebnog spomenika od strane triju tadašnjih konfesija takoder smatrati.organ.ski m
dijelom interkonfes ionalnosti ć Ovo pitanje dobiva na č u svjetlu
teze č antropologa Waltera Burkena da je religijski poredak u č
povijesti stariji od bilo kog poznat og državnog uredenj a ili č pokreta
što ih do danas posreduj e historiografska me morija (Burkert. 1998.) ,
Zona rasprost iranja ć izmedu jadranskog zaleda i rijeke Drine te
l "alje predstavljal a je ć na vizualnoj razini kulturološki kompaktno
č Uz lokalne razlike o ć tome jasno go\'ori jednak č
izrade spomenika i pokopavanja mm'ih. č fonl1u lacij e nadgrobnih natpi sa,
kao i narodna vlastita imena mnogo č š ć od kalendarskih. II č se može prt'-
poznati utjecaj narodnih ć privrženih liturgiji na ć jeziku. ZalO
se ć ui stinu mogu sl11i.llrati ć spomenicima" koje su
pripadnici Pra\'Os\avne. č i CrkYe bosanske (Vego. 196 1.a. l OS .. 110,) i
koji ,SlI II svin,l č osno\"ni karakt e; g.robnoga spomenika:
stabdnos.t. i pristupa('!10SL Svejedno kojoj kl,nfesiji pripadali. su
predsta\' IJaIl sredstvo "komunikacije" izmedu ži\'ih i 1l111\'ih č crksenim autori-
tetOIll Podru"" J' _. 1"1 ' • ' t" , " . :> ;. k' "o. . .,'
.",' l: , : lI.mJ.l sh::L.l .llllJe hllo optefeceno onlln tipom elIlO:'ll·
LlJ.ll,lll' pnlanzal'l.l t' pnsutne II Estoniji iZllledu ni že2 sloja i "iše kla:,e
(lI,klj lll',lIjuL;i s njL' I1l i.l(- kim kao g.ll\'omimjezik01l1, t:1ko d; j e :, talllS
llsnhL' lll'a\'lhl bIO odreden nje l ini III je l i knm l \'al k . .:!003 .. 57 I ,),
Stl''''lk bo d' . d ' .
• .' 10 sre nJo\'JekO\'llOg urbanog krajolika i
mauzoll'Jno-ml'morijalnog kompl eksa - primjer Jajca
(226 x 105 x 30 cm) na kojoj su urezani štit s dvije koso položene trake, polumj esec
(?) i veli ki č č - lip poznat sa ć Postojanje groblja, č i nakon
štoje ono nestal o, č š ć - LI ovom č č - grobovi otkri veni
prilikom gradnj e ć u bli zini crkve ć 1952.). Os im ovog imal o je Jaj ce
još jedno groblj e izva n gradskih zidina, vj erojatno smj ešteno na mj estu
današnjega č groblj a, prvotno poznatog pod nazivom asocira
na srednjovjekovnu nekropolu ć To je č usvajanje ć
pogrebne prakse kako to pokazuju primjeri nekih engleskih srednjovjekovnih
gradova unutar č su zidina, u pravilu uz crkve, bil a smještena groblj a (Barrow,
1992.,78.- 100. ). Srednj ovjekovni su gradovi bili intimno povezani sa ć i
š ć - odnos koj i je formirao poti caj za utemeljenj e srednjovjekovnih bolni ca
(Gilchri st, 1992., 101.). Da se taj kari tati vni duh nastanio i unutar monumentalnih
zidina Jaj ca govori postojanje gradskog leprozorija kojim su upravlj ali franjevci.
Uza sve razli ke koj e su izmedu 1000. i 1600. godine razdvajale gradsko i seosko
društvo srednjeg vijeka, o ć kada je č može se govoriti O jednom
snažnom faktoru njihove vjerske i socijalne povezanosti .
Još j edan aspekt srednjovjekovnog š ć razumij evanja smrti sa
svoj im dubokim povijesnim korijenima, posredno povezan sa ć doku-
mentiran je č da su bosanski vladari posjedovali č ć Na
ć sveta Evandelja i č ž ć krst Hristav (Gospodnji) - na ć
š ć svetinj e - pozivaju se okrunjeni ć ć garancije da ć
pošti vati odredbe svoj ih povelja (Thall6czy, 1906., 407. , 4 11. ; Mi klosich, 1858. ,
176., 190.,222.,236. ,256.,273.,284.,3 18., 428.,488.). Ako se i ne zna koj e su
č ć bosanski vladari posj edovali , zna se za rašireno vj erovanje da
č zapravo ni su umrli , da su č Kri stu bili hi storij ske osobe, umrle
kao svjedoci svoje vjere, tako da su tada bili živi. Njihove svete ć zato ni su
mogle biti klasificirane medu ostatke umrlih ljudi jer ni su širile zagadenje nego
blagoslove kada su ih donosili medu žive. Posjedovanje relikvija, bilo da se radilo
o gradu ili poj edincu, osiguravalo je osobnu prisutnost, posebni interes i zaštitu
patrona sveca (Harri es, 1992.,59.). Kada su 1459. godine u crkvu sv. Marij e u
Jajcu, kasnije i u crkvu sv. Katarine, bile pOhranj ene ć sv. Luke Evandelista,
č je javno štovanje ovoga glasovitoga sveca č su zemni ostaci smješteni
u crkvu ispunjenu grobovima, nadomak nekropole sa ć Ekskluzivno č
karakter ove srednjovj ekovne inscenacij e ne umanj e nego, naprotiv, dodatno
č ć Samo pretvaranj e crkve sv. Marije II
mauzolejnu crkvu odražava europski obrazac istinskog pretvaranj a brojnih
crkava u mauzolej e pojedi nih obitelj i, odnosno "invaziju" laika na crkve (Hadley,
2001., 144.). Tako je, u rujnu srednjeg vijeka, stabl o bosanskog srednjovjekovlja
radalo svoje zrele plodove - plodove vezane za razumijevanje smrti kao sas-
tavnog dijela ljudske egzistencij e, taj nu pred kojom su zastajali svi č ć
prijelaz na drugu obalu modre rijeke.
Organski di o ove svojevrsne muzejske postavke ć smrti
stavljala je stotinjak metara od crkve sv. Marije udaljena podzemna gt'obJllica-l
mauzol ej (katakombe) Hrvoja č ć ć velemajstorski Đ
stijeni i tako prilagodena za proslavu smrti . Možda su, kako je lo
pretpostavio fra Josip š ć ovaj prostor pod zemljom najprije
pristalice Mitrina kulta, da bi ga na prijelazu iZ,XIV. uXv. ć za potrebe
svoje mauzolej ne crkve preuredIo HrvoJe č NovIJa ž pokazuJu
da svod č karakolllbi ć na nekIh crkava u (San Zeno
u Veroni), što ć na postojanje nekog dalmattnskog uzora pn nJIhovOJ gradnji-
adaptaciji ć 1997.,209.). Č k?ncem XIX. st. domicilno
stanovništvo za ovu sakralnu gradevinu još uVIJek mje konstIlo nazIv katakombe
govori daje on novijega datuma. Otvoreno je pitanjeto da sejedan ovakav "izvanredan
spomenik bosanske prošlosti", za č Je blio potrebno znoja,
č sredstava i ne manje vremena, ne spomtnJe u povlJesmm Izvonma srednjeg
vijeka, kao i to da ne postoji predaja o njegovoj gradnj i i namjeni. Cjelokupni ambi-
jent ove jedinstvene podzemne gradevi ne mauzolej ne namjene - č posto-
janjem oltara takoder isklesanog u živoj stijeni u kripti ispod kripte - snažno
asocira na podzemni š ć hram ili grob hipogeon (od č hypo=ispod,
gaia=zemlj a) i na š ć katakombe u Rimu s oltarom u blizini grobova. Neke
od naj lj epši h katakombi izvan Rima nalaze se u Napulju i Sirakuzi. Napuljske
katakombe bile su dvokatne (Curl , 1980.,67.,69.), kao što su to i katakombe u
Jajcu. U zenitu svoje č karijere, na prijelazu iz XIV. i Xv. ć Hrvoje
č ć njegovao je žive č veze s napuljskim kraljem Ladislavom, a 1388.
godine i sam je išao u Apuliju (D. ć 2006.a, 39.). Ne treba č
ć č vrlo je vjerojat no, da su č poticaji za izgradnju
Hrvojevih katakombi došli upravo od nekog napulj skog uzora.
Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti
Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je s prote-
stantskIm r.eformatonma koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji , a ne na
kombmacIJI . BlbhJ: I tradicije gradene ć Jedno od središnjih pitanja
bIla Je sudbma duse neposredno nakon smrti. Reformator John Fritz odbio je
153 I. IdejU da mohtve za mrtve mogu imati bilo kakav pozitivan č ć
Knstovu krvJ'edinim sredst ""'.. Č
. vom oClscenJa gnJeha. ć da istili šte više nije
sistemi vjerovanja utemeljeni na njemu propali su. U tom kontekstu
pomstenl su teološki razlozi za k'd . .. .
" • . nepre I m tIjek mohtava samostana. redovnika
I InJsa zadusnl ca Proces d' .
· 'hod' . . raspa a samostana bIO je sistematski i potpun: zemlje
I pn l samostana č t . d' •.
d
· " ..' . ses ara I re ovmka presh su kruni. Tij ekom dvadesel
go Ina srednjovjekovna st kt E I '
oncsl)osobl" , ' , ' . ru ura ng es ke crkve I razlozi za nj ezin opstanak
. . JenI su I razorenI Ukr'lIk k· , ·· • . . I'
su . (o ove teoloske promj ene prOl zve l
· raz IClle modele pOll' ':, ',' . .
Predref . ''' ' k . " <ISdnjU I radIkalnu promj enu u pogrebnoj praksI.
ormaclJs e blbhJskc pr' " . . " . .. ...'
sat
'lr'lz'lran" IPOVIJcslIl h vJcl ske scene zamIJentene Sl! pngodno
· - "n sVJeto ' I"k ' . -
engleska kl"IIJ : " El·vnb"n s, ' arna ( Daniell, 1997" 196.- 199.). Godine J560,
'. Iza eLa IZdahJ'e p ' I., " ' "" "" "" b "1
I bnsanJ"a 11 'lt)· ., l og dS PlotlV daljl1j co II 111 S(;lVallj:l g: !o (1\.
< J IS<I, posebno 'Iko )' ,.. . '" , (J)
U proteslal1tsk' " . < ( Ill POCII1JU s illO/lie ZlI du!ill (GlIthke, .
' . . lill zemIJ"m" J)ogreb .. '1' k . " .... J .,
ll1ill1lfcSI'I"" t k' 11.1 .11 lJtC tura zato Je posl'lh ClslO SOCI)' [I •
. "-. IJU a o daje di z' ,", b" " " .
(CurJ , J9HO. J(1) U .<./1 10 odledenuskll s() m i individualnim z"hIJel'(1l11
, -" odnosu 11 '1 t k k . . '- J'I
• < () a "o .lc Oila ullutar strategije Slllrll pl·
prisutna tijekom srednjeg viJ'ck'l R . t" "o .
·t ·h - . <. e ormac IJ " Je rask' I . d' ..
1111 VI . sto Je č "seku)' "_. "O .. . • < • ,"u a zaJc ni CU z l v ih i
. drl Z,I C1JU Ih n' IJ' ln ' '" . o. •
mrtve (Gordon-Marshall . 2000 9 < dnJe nat urali ,aelJu" ć na
svaka ge neracija može biti ' ·d' ·r ·-.
IO
.). Protestantska doktr ina č je da
o Jn l Clcntna prema d h . '"
pret hodili ka (Gi lt ings, 1997. 2 1 ) S" .. u avnoj sudbml nj ezi nih
. ' " VI reformacij ski k . . .
mrtVih predstavlj ali su Oštro . d .. ' cr vcm propisI sahrane
. pOJe nostavlj enj e s d ' . k .
razrademh pogrebnih ceremonija (Rowell t99 . re nJ ovJ".ovmh pomno
II nekim svoiim Qorancima iZllJ'edr'O t .'. 7.,22.) , ProtestamlzamJc na kraju
J e < I eonJe O predod d
je ikonoklazam razorio vizualnu pomn"iVQSl k' . re prokl etstvu i ovaj
(Boase t972 1?5) T k' '. J . oja Je zastrašIl a č svijet
'. . ... - .. a o Je srednjovjekovni koncept smrti _ ati be b
spomemka l epIt ara - bi o "sahranJ'en" Prva I' d' ' .. z gro noga
fi k " '" .' pos Je Ica detromzaclJ e I desankti-
aCIJe smrti biIaje nestanak nj ezine ootovo magic' ne' . . I
.. o !lraelOna ne snage srednjem
VlJe,ku tako č bli zina crkve i groblj a postepeno nestaj; njihovim
fiZICkIl:' odvaj anj em dok kralj evI ć europske dinastij e nemaju grobove
mti Ih zele ImatI. Francuski Valoi imali su kapelu Bourb . d ' .
v • '. ,Oni me uti m nemaju
cak dozvohvš l da,se razon kapel a njihovih predaka a njihovi se grobovi
u Samt [)erus (Aries, 198 1., 307.,320. , 333.). Tijekom Francuske revolucije gotovo
SVI su hJ epl grobm spomemcl Francuske bili uništeni (Ball , 1995.,49.) .
. Upravo u ovom okvi ru konceptualne izmj ene strategij e smrt i koj a se s
promjenom nJ ezme konfesIOnalne slike Odigrala u Engl eskoj, potvrduje se koliko
su ć kao nadgrobni spomeni ci u sve tri svoj e konfesionalne verzije pripadali
srednj ovjekovnom ć smrti . Poj ava Crkve bosanske, ako je suditi po
ć nij e izazvala bilo kakvu, najmanj e radikalnu promjenu u pogrebnoj
praksi i konceptuali zaciji smrti u odnosu na veli ke crkve, tako da je
ć podijeliti na Č i č Do istog se č dolazi anali zom
grobnih nalaza ispod ć š ć 1982., 495.). Iako je svoj položaj Crkva
bosanska izgradil a na jurisdikcij skoj neovisnosti o Rimu, po č j e anticipirala
kasniji pokret Reformacij e, ona j e u svoj oj ekJeziologiji ostala duboko srednjo-
vj ekovna, za razliku od Reformacij e koja se upravo na tom polju poj avit a s novim
radikalnim Def su pojavu Crkve bosanske kojoj.Je-pretbodil a di slokacij a
sj edi šta iz LugarskLd.mt-
ć 2006.a, 587.-588., 612.-613.), Reformacija se pojavil a kao organIZuaru
znak otpora tadašnj em crkvenom poretku i nj egovim zloporabama (Peetagree.
1999.,238.-281 .). ć koji č grobove vj ernika Crkve bosanske svoJim
č izrade, č dekoracijom kao i tekstualnim i epigrafskim referen-
cama o tome neosporno č ć dio velike teme unmanJa kop
j e tako snažno zaokuplj ala srednj ovj ekovnoga č i na IStoku I na zapadu.
ć se isto tako mogu razumjeti i kao pokazatelj č ukusa Imaralruh
ć širih sloj eva konfesionalno č stanovni št:a, upravo preko
nadgrobni h spomenika najefikasnij e privedenog u umjetlllcko I duhovno ozraCJe
zrelog srednjovj ekovlj a (/. ć 2005., 37.).
251
v
JEDINSTVENO OBILJEZJE
PROSTORA I VREMENA
ć i predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo č sintezu jezi ka i
pi sma, vjere i č povijesti i kronologije, kulture, umjetnosti i estetike
(Bobaš, 1985., 103.). ć su pretežno vezani za bosansko-humski srednjo_
vjekovni krajolik i teško je, zapravo ć ć č pojavu koja bi na
takav markantan č obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne europske
zemlj e. Od ukupno 69.356 evidentiranih ć na 3162 lokaliteta, u Bosni i
Hercegovini ih na 2687 mjesta ima 59.593, u Hrvatskoj 4447, u Crnoj Gori 3049
i u Srbiji 2267. Medu č oblicima evidentirano je 12.884 č
37.955 sanduka, 5606 sljemenjaka, 2550 stupova, 305 kri ževa te amorfnih oblika
293. Ukrašenih ć odnosno ć s reljefima, evidentirano je ukupno
4638 primjeraka š ć 1982.,67., 130.). ć novijim istraživanjima
broj evidentiranih ć na prostoru Srbije narastao je 0.
-.3.()S!!Upomenika utvrdenog oblika s 203 lokaliteta č ć 2005. , 23.-24.).
S 3000 do 4000 primjeraka prvo mj esto po brojnosti ć zauzimaju
č ć Nevesinje i Konjic, dok se od bosanskih ć s 2628
ć č Rogatica. I brojnost ć na pojedinim nekropolama važan je
pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XlV. i Xv. st. ć da
ć broj nekropola sadrži manje od 10 ć a da je broj nekropola s 300
i više primjeraka koje pripadaju ć zajednicama izniman, mala se groblja
ć mogu smatrati č što govori o poodmaklom procesu rastakanja
starog rodovskog društva i izdvajanju malih č zajednica koje, kao znak
"novoga" identiteta, organiziraju svoja vlastita groblj a. Zato su nekropole poput
one smještene na lokalitetu Kalufi bli zu zaseoka Mijatovci nedaleko od
Nevesinja sa 452 ć prava rijetkost. Ovoj kategoriji pripada i nekropola s
344 ć u selu ć nedaleko od ceste Sarajevo-Rogat ica, na 6 km
udalj enosti od Sokoca kao središta ć
Od dekorativnih moti va naj više je kori štena povijena lozica s troli sti ma.
od č motiv križa, polumjeseca. zvijezda (rozeta) i štitova
s č dok od fi guralnih predodžbi najviše ima č figura lj udi i
životinja. zat im scena lova na jelene. kola i borbi (turnira).
č gotovo svi m oblastima su solarna-lunarni moti vi i moti vi
kri ževa. č č najviše krase mot ivi povijene lozice s troli st ima.
arkade i tordirane vrpce. zatim štitovi s č predodžbe jelena i konj a. kao
i scene kola i turnira. Bosanske ć krase vrpce i bordure od kosih i cik-cak
crti ca, spirale i biljne st ilizacije. č gotovo svih ukrašenih ć
č cij elu današnju Hercegovinu, kao i dij elove Bosne i Dalmacije.
Jednako vrij edni su natpi si na ć pisani bosanskom ć
važan izvor za č razvoja pisma i narodnog jezika II srednjovjekovnOj
Bos ni. isto tako pouzdan os lonac u datiranju ć Oci ukupno 384 grobna
nalpi sa. 'l<\jvišc ihjc naclcno u Bosni i Hercegovi ni (326), posebno u okol ici Trebinja,
ć Gacka i Sloca. Od č nekropola s 19 natpi sa č Boljuni
kod Sloca. oci č na prvom je mj estu č a medu dijacima-
pi sarima Semarad š ć 197 1.a, 105.- 106.; š ć 1973.,279.-285.; Wenzel,
1962 .. 11 4.- 115.; š ć 2004., 15.).
lako bosansko-humski mramomv; nemaju istinsku paralelu u sepullHalnoj
praksi srednjovjekovne Europe, raširena poj ava postavljanja tzv. visokih i biblijskih
na groblj ima i odredenim "svetim mjeslima" ranosrednjovj ekovne Irske
može se, barem II nekim elementima, usporediti s ovim fenomenom. ć II
sebi prastare paganske keltske moti ve, š ć si mbole i biblijske teme, ć
ornamentiku onodobnog č i zlatnog nakita, ć teške procesijske
križeve oni su, poput ć u Bosni , posta li "zaštitnim znakom" osebujnog
irskog š ć i tamošnj e sepulkra lne prakse (Cunliffe, 1992., 174.- 175.).
č se parale la može ć izmedu ć i armenskih nadgrobnih
spomenika č č na armenskom jeziku č križ a kar č kamen, što
u prij evodu glasi kameni kriŽ!, podizanih izmedu IX. i XVII. ć ć
u obzir sve njihove č posebno kada se radi o oblicima i nekim likovnim
rješenjima, ipak se ne može ć da su č utj ecali na poj avu i razvoj ć
koji u svim svojim bitnim osobinama ostaj u autohtona č poj ava
š ć 1981., 77.-83.). Ako je grobni spomenik važan č ukusa u cijelom
svijetu i ako je postupanj e s mrtvima odraz č jednog društva (Oli ver,
2000., 2.l, onda su upravo ć jedan od takvih pokazatelja.
Ostaje, istina, č i nezaobilazno š pogrebna umjetnost
ć tako snažno ukorij enjena baš u Bosni i Humu? Cinjenica da ć
bar u pretežnom dijelu .. . Mlaze na č ilirskom č (Vego, 1973.,307.
usp. ć 1982., 19.) bez sumnje predstavlja dragocjen putokaz za ć
istraživanja. Tu, na č č Ilirika, od davnina su se prelamali i ukrštali
utjecaji mediteranskog i panonskog kulturnog kruga, u kasnijem razdoblju utj ecaji
bizantskog Istoka i latinskog Zapada da bi, filtrirani kroz duboko ukorijenjene
tradicije, mi saone i emotivne obrasce, rezultirali sasvim osebujnom pojavom
poput ć ć 1982., a, 234.).
lako ć samo 8 nekropola lociranih u uskoj zoni izmedujadranskog
primorja i sredi šnje Bosne, to potvrduju i rezultati antropoloških istraživanja
populacije ć koji govore da se radi o autohtonom stanovni štvu dinarskog
antropološkog tipa. Dodatna analiza koja ć stanovništvo historijskog perioda
Č Bugarske, Rumunjske i Jugoslavije pokazuje da se populacija sahranjivana
ispod ć izmedu kraja xm. i č XVI. ć po svojim oSleometrijskim
karakteristikama, odnosno po č svoje antropološke grade, razlikuje od
navedenih grupa stanovništva ć 1990., 16.-26.). Rezultati č atropologije,
znanosti č je izvorni materijal ljudski kostur, govore da su ili rska plemena autoh-
tonog podrijetla i da j e za njih na središnjebalkanskom prostoru vezan postanak
i razvoj dinarskog antropološkog tipa. Za starije željezno doba utvrdeno je jedno
jezgro dinarizacije, odnosno brahikranizacije, tako da se daljnja etnogeneza može
pratiti sve do najnovijih vremena. Pokazalo se zapravo da je kod populacije
sahranjene ispod ć samo nastavljen ranije č proces dinarizacije. da
je njezin antropološki sadržaj veza izmedu kasnog prahistorijskog i recentnog
253
lldnllsnll daje ona tij ekom srednj eg vijeka II svoje biološko jezgro
asimilirala sve migrante. pa i Slavene ć 2002 .. 529 .• 533.). U tom se č
mllh' gllvllriti pllnajprije II vlaS kom uz otvoreno pitanje rudi li se
o plljavi ć karaktera.' Daljnja istraživanja nekropola. posebno
ujužnnj Herl'cgllvini i č Bosni. trebala bi barem u nekoj mjeri rasvijeIliti
lldnlls izmcdu nekropola i vlaškog č elemenlU (Benac. 1982 .. 202.).
kao cjelina. malobrojni arheološki nalazi iz grobova pod ć ni
č sc ne r;lzlikujuu odnosu na iste takve nalaze u grobovima nad kojima
nisu postavljeni ć ć 1982.a. 239.).
Ako je č o jednoj ein č skupini onda se misli na odreden broj ljudi
koji su konSlfuirali ideju o č pripadnosti. a time i vlastitoj č od
dru"ih. ć da je takvo ć č uokvireno predodžbama o č
to je daleko tleksibilnije nego se č misli. Pitanje
ell1iciteta č jc povezano s č predodžbama. kako je to bilo svoj.
stveno nacionalizmu kasnog XIX. ć koji je č pojmove naroda
i nacija. Iako su takve rasne historije uveliko č u akademskim kmgovima
tijekom prvih decenija XX. ć ideja rase bila je zamij enjena idejom kulture
(Lucy. .. 73.-75.).
Osim svih č isto tako vrijedan putokaz u daljnjem č
ć predstavlja spoznaja da "ova umjetnost zauzima dostojno mjesto u balkan-
skom. pa i č đ (Bcnac. 1963 .. XXXV). Komplek-
sna umjel1lllst ć ne može se u cijelosti sagledati ni pravilno razumjeti samo
u okviru uske perspektive odnosa izmedu Jadranskog primorja i unutrašnjosti-
unutar kratkih relacija na kojima se vršio proces davanja i primanja s obalom
kao prividno č partnerom. Slika postaje znatno jasnija ako sc proces primo-
predaje pmširi na Zapadnu Europu jer se tek onda pokazuje da srednjovjekovna
Bosna sa svojim č oblastima nije samo posljednja stepenica provincijske
umj etnosti Zapadne Europe. nego č speci č č izraza hazi -
ranog na izvornim ć č ć 1961.. 12.).
Nastali kao osehujno č djelo. kao skulptura. s namjenolll da
besmrtnom č uspomenu na pokojnika. danas č tzv. kulturne j a\'llost i
prisustvujemo č umiranja ć "Tužna i stroga monumentalnost ć
lako može zavarati. Izloženi rapidnllm propadanju. ispranih. glatkih površi na
knje su nekad nosile živo slikane scene i natpis<·. u epohi kada su gn)hni
spomenil'i predstavljali dio ukrasa živlltnllg amhijenta. ć SH)jom diYl)\'sklllll
snagllm izrazajllš uvijek odlllijevaju i Ijudskllm nemaru i š č stihiji vrt'lllc' lta
č ć upis na li stu svje-tske haštine UNESCO-a. kall zadnjumj<'ru koja ihjl)Š
IllllŽl' il.haviti lld nl·stanka. lld ku"t'i"e. Nacrt takvog prijedlllga k:)ji se O;"ll)si na
nekropllic s č Stoca (palameta. 200l1.1 nl' Saml) da jl' pozitivan znak k,)ji
vodI II IOIll pra\'cll. i sll lidllll za il.radu l'iabllrala
obuhvatiti u cijl'lllsti . .
90. l!... _____ ~ ~ _____ ~ ,
89. Zemaljski muzej . SaraJ"o
90. Zemalj\ki muzej· Sarajevo
91. Ze",ljskl muzej. Sarajevo
"
"
"
~ ,l '\
,1\\
\. \\'111
"
J ,'11\
97.
muzej -S.lr.I)e\o
g, ZemalJ'u muzej -SJraje\"O
9'l1tmaiJ'" -J -SJI1J<1Q
I ,
, \
103. amalj\ki mUl.ej • Sarajevo
104. Zcmalj\ki mUIlj·
lOS
10(, .
'.
lO/') Suulcnu
1Il7, StudencI
109.
1I1J.
110. Ž ć
lli. ć
-
Krsta' . ea IZ Petro .• vica o '"
Bosna i He . Trebinje
reegovma.
Moti v zrna'
o '" Ja na ć
pema Kai; . unekropol
,novlk B e" G , osna i H voznu
ercegovina. '
.---:.- .'-
Ukraše.ni stub sa nekro _ .. ..........
ć Kladanj B ć
• osna I Hercego . ' vma.
Ukrašeni sljemen;nk .
ć "' IZ Krup .
ma Krupaoj. Srbija. oja,
REZIME
Nakon što SlI č ć - od kraja bosanskog srcdnjovjcko\"lja do
prvih decenija XIX. ć - bili prepušteni zaboravu. ljudskoj destrukciji i
"umiranju" II prirodi , bosanski i humski nadgrobni spomenici ć probudili
su najprije zanimanje putopisaca i znatiželjnika koji su pohodi li Bosnu i Hercego,·-
inu. Bez primjerenog poznavanja srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti . s ma-
glovitim predodžbama o bosanskoj srednjovjekovnoj povij esti. ž č su od
sredine XIX. st. umjetnost ć bili skloni č kao posljedi cu bogumi l-
skog č ć se smatra da je zaživljavanju teze o ć kao bogu-
mil skim nadgrobnicima najvi še kumovao Engl ez Arthur Evans koji je. ć
kao mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875 .. zabilj ežio da markantni
ć i mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici . Nakon što je Evans postao arhe-
olog svjetskoga glasa, teza o ć kao boguI11il skim nadgrobnim
spomenicima ukorijenila se u europskoj i južnoslavenSkoj hi storiografiji. Doprinos
daljnjoj razradi Evansovih postavki dao je Janos von Asb6th. č rane aus-
trougarske administracije u BiH i č madarskoga parlamenta. Evansova je teza
gotovo cijelo ć presudno odredivala č razumijevanja svijeta ć iako
je u nju ć 1899. godine posumnjao tadašnji direktor Zemaljskog muzeja iz Sara-
jeva Kosta Hormann. Tako se moglo desiti da teza o bogumii sko.!}! karakteru
ć na pogrešan put zavede brojne autore. Ova teza naslonila se na teoriju o
bogumilskom podrijetlu č muslimana - Bošnjaka.
Gotovo istovremeno s njihovom bogumili zacijom (bošlljakizacijom)
č je koncem XIX. st. proces pripajanja ć srpskoj odnosno hrvatskoj
nacionalnoj kulturi. Paradoksalno je pri tome što kolektivna memorija ni jednog
od č naroda ć izvorno ne "pamti" kao svoj e, što č
da se radi o naknadnim konstruktima kojima se nastojala podariti znanstvena
uvj erljivost.
ć napori ma plejade znanstvenika č je od sredine XX. st.
č put č ć napuštanje duboko ukorijenjenih _
_ ć o njihoyuj bogtlmilskoj..nar.a>'-i..Medu prvima na tom tragu je bio Alojz
Benac, zatim Šefik š ć Marko Vego, Sima M. Ć ć Marijan Wenzel.
John Fine, Ante Škobalj , Nedim ć Nada ć Dominik ć
Pavao ć Miroslav Palameta, Noel Malcolm i Emina č ć
Pojavu ć kao nadgrobnih spomenika i č izraza
sepUlkralne umjetnosti srednjega vijeka ć je promotriti unutar dva konteksta:
zapadnoeuropskog i bosanskog. Prvi kontekst odreden je promjenom u obrednoj
praksi koja korijeni u europskoj renesansi XII. ć s ć č osobe
kao jednim od č kulturalnih ć izmedu 1050. i 1200. godine.
ć promj ena vodil a je idejema individuali zma i č svijesti o sebi, što je
zauzvrat rodilo naglaskom na portretiranju, autobiografiji i č č
U č izražavanja smlti i zagrobnog života naglasak ovog kretanja bio je na
sve ć razvoju Č š najprije kao ideje zatim u konkretnom č
č mjesta izmedu Neba i Pakla. To je č kraj perioda anonimnosti
grobova koji u š ć svijetu, uz malobrojne iznimke, č u v.rvl. st.
a završava u vrijeme razvoja ikonografije Posljednjeg suda tij ekom XI.IXII.
ć Natpise na grobnim spomeni cima pratili su eshatološki ć (briga za
č spasenj e) ć pod ruku s osobnom komemoracijom i zemalj skom slavom.
Bosanski kontekst pojave ć odreden je naraslim ekonomski m
snagama bosanskog feudalnog društva, odnosno željom pojedinaca da vanj skim
-Znakom na grobu afirmiraju svoj ugl ed i svoju ć ć broj grobova i grobalja
bez ć ć na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što č
da su ć u kronološkom pogledu pratili razvitak, pa i propast feudali zma.
lako sistemati zacij a ć još nije razradena do kraja, može se ć od
ukupno devet njihovih č oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, što č
od č č s podnožjem, sanduka, sanduka s podnožjem i visokoga sanduka do
visokoga sanduka s podnožjem, sarkofaga te sarkofaga s podnožjem i kri ža.
Uz njihov naglašeni simboli zam svoj stven srednjovjekovnoj umjetnosti ,
ć fondu č i č umjetnosti, medu ukrasnim motivima na
ć raspoznaje se pet skupina koje se medusobno ć i upotpunjuju:
socij alni i reli giozni simboli , predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv.
č ornamenti. Postoji i šesta skupina tzv. neklasificiranih motiva - motivi
č funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave neki h č
predmeta i š ć motivi č č je nej asno.
Na samom č klesanja ć malo je bilo pravih maj stora i taj su
posao uglavnom obavljali č selj ani, da bi se tek kasnije pojavi li č
i dobro ć maj stori. Ljudi koji klešu ć koji ponekad u sklopu zapisa
na spomeniku ostavljaju uklesano i vlastito ime, zovu .. se č u č
lati nske č "faber" č majstora ć Natpi si sa ć spom-
č vezane za poslove oko njihova oblikovanja i izrade ukrasa.
č š ć termin sijec'i, što č i klesali. č muje izraz ć što bi č
osigurati financij ska sredstva i brinuti se oko klesanja i postavljanj a spomenika.
U istom se č kori ste izrazi: postavili, pobiližili i pokalllellovati. Od imena
(i prezimena) č kojih je primjereno broju ć sigumo bilo
neusporedi vo više i koji su predstavljali neku vrstu srednjovjekovnog "esnafa".
iz natpi sa na spomenici ma poznata su 33. ć da ni su znali pisati, pojedini
č urezivali su natpi se prema predlošku, ali je bilo č koji su poznavali
obje vješt ine - i kl esanj a i pisanja. ć u obzir ponovlj ena imena. pi sari
se na ć poj avljuju 68 puta. Ć č natpi si na ć dio su ć č
epigrafij e zapadnih oblasti Balkana č se č mogu pratiti od konca XII. sl.
Markantno mj esto medu č simboli ma pripada posmrtnim
kolima. Postoje tri os novna tipa posmrtnih kola na ć muška, ženska i
mješovita. Kola na ć po svemu ć predstavljaju dio pogrebnoga rituala.
u nekim č ć vit eš kim igrama i borbama. Iz shematskih
prikaza kolfl č je stapanj e prastarih pogrebnih č s š ć ć
Ove likovne predstave ponajprij e pripadaju širim krugovima pl emstva. a ,
obzi rom na njihovu raširenost u okviru sepulkralne prakse zapadne i srednje Europe
opravdano je č da kola na ć predstavljaj u jednu varijaciju posmrtnog
kultnog plesa.
· ć su: predstave konj anika, dvoboja, vi teških
lova I razIlIh relati vno mali broj portreta konjanika. tc predstave
ljudske g lave. Il gura i parova. Ove kompozicije koje ilustriraju detalj e
IZ pokoJ IlIkova z,vota .", ""'Uu dublj e reli giozno-mitološko č č
su sepulkral.noJ eu;o.pskoga prostora. č mj esto pripada ornamentima:
arhltektonsk"n -:- kOJ I, vec t"ne što donekle objašnjavaju sf"no podrij etlo ć
najvecu paznJu (arkade, okviri od tordiranih traka, krovovi, predstave
kuce) bllJn"n - (loza-Viti ca s troli stom i lj ilj an) i geometrij skim - (ci k-cak linija,
krug, spirala, rozeta). Uz svoju osnovnu funkciju - da kultu pokojnika kao jednoj
od sredi šnjih č reli gioznosti da vi dlji vo i svima prepoznatlj ivo obilj ežje _
ć kako to pokazuje ornamentika koja nij e bi la li šena č ambicija,
trebao kod gledatelj a pobuditi ć za lijepo. Ova estetska funkcija najviše j e
došla do izražaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojima su ljepota,
nj ežnost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz.
S obzirom na njihov osnovni sadržaj , intenciju i intonaciju, natpi si na
ć mogu se okvi rno podijeliti u nekoliko skupina - na natpi se s vjerskim
formulama, na natpi se koji ilustriraju moti v č (viteške) smrti , na natpi se
koji daju informaciju o pokojniku, ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima
njegove smrti č ć ukop pokojnika na "plemenitoj baštini ", natpi se koji
bilj eže samo pokojnikovo ime (ponekad i ime č č natpise
S moralnom (vjerskom) poukom. Kao posebna skupina unutar ove cjeline izdvajaju
se natpi si s verbalnom i(li) č invokacijom, tj. s pri zivom Svetoga
Troj stva ili znakom kri ža - formul ama preuzetim iz suvremenih ć č
povelja, kao i napi si koji obvezno sadrže č eshatološku formulu q"se (sije).
leži. Nadgrobni natpi si svoj stveni su pogrebnoj praksi srednj ovj ekovnog Zapada
ć sastavni dio kako č nadgrobni h č tako i reprezenta-
tivnih vladarski h spomenika. Osnovna funkcija nadgrobnog natpi sa bila je da u
epohi ć individualizma č uspomenu na odredenu osobu i njezin
posebni identitet, što se postizala navodenjem pokojnikova imena, njegove životne
dobi , njegova podrijetla, statusne pripadnosti i posebnih zasluga. Sve se to, ponekad
uz portret pokojnika, objedinjuje u pogrebnoj cjelini sa č povijesne
memorije. Hi storij ska stvarnost izmiruj e II napisima dva koncepta besmrtnosti -
eshatološki i komemorativni (svjetovni) - koji ni su u cijelosti odijeljeni j edan
od drugog, Natpi si sa ć pružaju obi lj e materijala za č povij esti
jezika, jer sadrže brojne č č i izraze odavno izišle iz upotrebe. a
podesni su i za druga povijesna i etnološka istraživanja. Njihova usporedba s
grobnim natpi sima srednjovjekovne (zapadne) Srbije i Bugarske otkriva neke
njihove č crte, ali i primj etne razlike u stili zaciji pojedinih formula.
Pored regionalne č vidljive II upotrebi oblika. ornamentai nih
moti va i kvaliteti izrade ć se č nalaze koncentrirani II skupinama - II
grobljima pojedinih obitelj i sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima č
rodova č s 30 do 50 ć č II velikim nekropolama seoskih
ć ponekad i s više stotina primj eraka. Reprezentativnim č
nekropolama pripadaju nekropola ć u Biskupu kod Konjica, nekropola
ć ć (Hrabrena) II Radimlji kod Stoca, nekropola
ć nedaleko od Sarajeva te nekropola još uvijek nepoznate velikaške
porodice u .. š ć kod Kaknja. Uz speci č č ekonomske i
pIIIJkc POJCdl111h rcgija, ć klesanja ć dovelo je do fo .
lanJa poseb111h lokalnih stilova i č škola. ć mjesto medu
P
nl)"Jeh kl"s'II"k . 'k I' I č j ma
. ' '. ' , s oJ.s .n poe ru 'JU Hercegovine, sa središtima u okolici Stoca,
n<l Č eb111Ja l. BIlece, zatIm Gacka i Nevesinja. Č radionica djelovala
.le u S110J oblastI KonjIca, a peta u okolici Lištice. Glavni klesarski centri u zapad-
nOj BOS111 poknvalJ su Č Izmedu Kupresa i Duvna, a u središnjoj Bosni
okoIJeu Trav111ka. U č Bosni zapaženo je djelovanje č radionica _
jedne izmedu Kladnja, Olova i llijaša, druge oko Zvornika, ć na Ludmeru i
č u okolici Rogatice.
U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu
od glavnih č vjerskog rituala, tako da su religije koje ć imaju bilo koju
vrstu dogme č č prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup
vjerovanja o zagrobno m životu. Takva ć su, u svakom pa i bosanskom
č č obredna ć posmrtnih ostataka uz sudjelovanje triju
"registriranih" crkvenih organizacija - č crkve, Crkve bosanske, kao i
Pravoslavne crkve. Realno je pretpostaviti da se svaka od crkvenih organizacija,
sukladno vlastitim pravilima i tradicijskim obrascima, brinula za svoje pokojnike.
a koliko su obredi pokopa bili č ili su se medusobno razlikovali pitanja su bez
odgovora, ali se može smatrati sigurnim da ć kao nadgrobni spomenici II
sve tri svoje konfesionalne varijante pripadaju srednjovjekovnom ć smrti.
ć po ć pojava Crkve bosanske nije izazvala bilo kakvu, najmanje
radikalnu promjenu u pogrebnoj praksi i konceptualizaciji smrti u odnosu na velike
crkve, tako da je ć ć podijeliti na one koji su pripadali ovoj .autoke-
_ fal noj ć organizaciji i one koji nisu. Dok nam u tom pogledu ornamentika
ć ne može biti od ć natpisi ponekad otkrivaju konfesionalni sastav
pojedinih nekropola, odnosno pripadništvo pokojnika jednoj od triju crkvenih
organizacija prisutnih u srednjovjekovnoj Bosni i Humu - PravoslavnoJ.
č i Crkvi bosanskoj. ć od njihovih
najmarkantnijih crta koja ih, uz njihovu brojnost i raširenost: predstavlp,kao
pokazatelj visokog stu pnj a_ kristijaniziranosti srednjovjekovnog
Promjena u srednjovjekovnoj konceptualJzaclJI smrtI nastupliaJe u zapadnOJ
Europi s protestantskim reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na BIbliji.
a ne na kombinaciji Biblije i tradicije gradene ć praksa perso-
nilicirana u ć nakon ć pljjelaznog razdoblja obJlJezenog pOJ-IVO n:
jedne varijante ć š gasi se u decenijama nakon uspostave osmanske
vlasti u Bosni i Humu kada grobna obilježja poprimaju č konj CS Ionainc
oznake.
" l HI!
- RF
- nR
- (, nl B, H
- Gli) B: H
- GZ\I Bi H.
- GZ\I.:"S 1 -\ '
- IC
KRATICE:
ii.:U\....! I H" ' ll C 1 !lh'
!- r,li: ,'l ".l1i .,
I)" (' rt P" ' itr
ci l ' ' I) '
n l 'i \ .: I Ill;.'
G
, i' I, -
" \ ' h' n ' .• B ",[1;.' !
GI.:' lHk Z"" lll'\ \J']""':: mUl .:') ., B",!1;.' I ... · ... ' '':-''\
.. ... . . Gl.l"' lll \" Z .. mUI ... ' \., 8,'",n' I H"r " ".;\ 111" " I , ,"n
- . ... ......... ::-' .... \ " . l l .! .
-\ rh.:-, 'h
l ' h'f1.1,kl Or::.lIl J... h'nl 'I,.,,:,: 1ll , 1\! UU S -\ 'l
• --... . ••• • "".0 JUf'''I.\\ cn ... J....I ,lk.hk'l1\1.1 .1 1Il.llh'''1I I ulll.1
t
'm,' ... tl
-
- L\I S.
•• oo .. ....... .. ... . .. L(, (,'pi ... \bl i .. :t' , rp .. !.. \,.,
- \ I H ..
• •• •••• • ••••••• • • • • -o \Lui,,'.l hn..n .. \...l
- \I S. ." \bti.: .1
- \ 1 S H S\ 1.. ................ ... .......... \ ll1l1U11lent;1 Hi' ll'ri;un Sl.l\\1rum \ \(' nJh'nJi1U1ll
- :"E\· ..
- :"5 ...
................ ('t \('tel.l
. .... .......... ..... ... Z;lHxlJ lJ Z.l; lilll ' pl.lllk'JllLl
kulture. prinxlnih i BiH
- PI ZIS .............. ... . ..... Pril0Zi ln!Olit ul :1 ZJ SJrJj('\l\
- .... ..... ... .
-
- SKl .... . .
.. abdl'l1lija nauka i u!lleuh,,-ti
. .. R:ld0\i!Oa Srednj(njekl\\ll;] BlhllJ i
IzdJnj:1 \ IUZ('j.l Zeni ..:.:-. 111. Zeni":.l. .
... ... ..... .... ..... Srp:-b knjiže\ na l adrul!a
283
IZVORI:
- Miklosich. 1858. - Franjo Miklosich, Monumenta serbicQ spec/anria historiam Serbiae,
Bo,mae, Ragl/sii, Viennae.
- ć 1893. - CJmmica Ragusi/w JUllii Rest;; (ab origine urbis usque ad annum 1451)
irem ioamlis GII/u/uJae (1451.-1484.), MSHSM, Volumen vigesimum quintum, Scriptores,
II , Zagrabiae.
_ ć 1934. - Ljubomir ć Stare srpske povelje i pisma, 112, Beograd-Sremski
Karlovci .
- Thal16czy, 1906. - Lajos Thal1 6czy, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa č
obzi rom na povelje k5rmendskog arkiva, GZM, XVIII, Sarajevo.
- Vego, 1962.11.; J964.IlI .• J964.IIII., 1970JIY. - Marko Vego, Zhamik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine, Izdanje Zemalj skog muzeja, Sarajevo.
LITERATURA:
- Ahmad, 1974. - Qeyamuddin Ahmad. A Review of The Politi cal Hi slOry of Bihar Duri ng
The Sultanate Period Based on Epigraphic Sources, u: Proceedings oj the Seminar 011
Medievallllscripfioll s (6-8111 Feb. 1970), Celltre of Advanced 51l1dy Depllnmellt of History,
Al igarh Muslim University. Al igarh.
- P. đ ć 1959. - Pavao đ ć Dva srednjovjekovna nalaza iz ć kod Konjica.
GZM. NS. (A). XlV. , Sarajevo.
- P. đ ć 1975. - Pavao đ ć HiSTorijski spome1lici Konjica i okolilIe. L Skupština
opštine, Konjic.
- P. đ ć 1980. - Pavao đ ć Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara II Milima
ć kod Visokog. GZM. NS. (A). XXXIV.l1979 .. Sarajevo.
- P. đ ć 1982. - Pavao đ ć ć ć ć - humska i bosanska
vlastela. Hercegovil/a, 2. Mostar.
- P. ć 1983. - Pavao ć Srednj ovj ekovna župa Popovo. Izvori literatura.
Tri/milio. 7. č muzej. Trebinje.
- P. ć 1984. - Pnv.lo ć Doba srednjovjekovne bosanske države. u: KU!Wrl lCI
istorija Bosl/(' i /-IercegOl'il/ e od I/{/jsf(/riji" l'fel11el/{/ do pada od" :elllolja pod OSl11(1l1skll
V/OSI. Drugo đ i dopunjeno đ Biblioteka Kulturno đ Veselin Masleša.
Sarajevo.
- P. ć 1984.3 - Pavao ć Srednj i vij ek - lloba stare bosanske države. u: Visoko i
okolil/a krv: "istorijl/. I.. Vi soko.
- T. ć 1983. - Tomislav đ ć Dijaci II srednjovjekovnoj i HUlllu. Ji·Umllio. 7.
č llluzej . Trebinj e.
- ': hil i p[1l' Ari 0,> Wl'Sf.C'1"/I AI/ill/de,\ fOlI '(/nl OmIli : From '"e Middle Age,\' lo
rh, I Il .HIIf. fhl: John:-. l-l ol)klll'" Unlvc..: r ... ily I'rcc< 13'1,' I L d
.1 lIllore ant on on.
- Aries. 19X I . - Phi lippe Ari es. '1 he N nUI" /) ('(IIh. Oxford Univcr ... ity Pre ....... New York
- Oxford.
- Aries. 1985. - Philippe Aries, 'II/age.\" o/Mim alitI Delllh. f-I arvan.l Uni vcr ... ily Pre ....... Cambridge-
Massachusetts- London.
- Asb6th, 1888. - Johann von Asb6th, 8o.mi(!1/ IIl1d die Her::.egoll'ill{l. Rei sebi ider und Studien.
Wien.
- Asunio. 1975. - Rozario Asunio. Teorija () l epOIII II srednjem veku. SKZ. Beograd. Na ... lov
ori ginala: Rosari o Assunto. Di e Theori e des Sehanen im Mittelalter. Verlag M. DuMont
Schauberg. Koln. 1963,
- ć č ć 1964. - Vukosava ć č ć Zaštita srednjovekovne nekropole
u Gnojnicama kod Mostara, NS, IX. , Sarajevo.
- ć č ć 1989. - Yukosava ć č ć Zašt itno arheološko istraživanje
srednjovjekovne nekropole ć u Raškoj Gori kod Mostara. NS, XVIII. -XIX., Sarajevo.
- Auer, 2004. - Stefan Auer, Liberal Natiollalism ill Central EU/upe, Rout1edgeCurzon. London
and New York.
- Baltrušaitis, 1991. - jurgis Baltrušaiti s, č sredlIji vijek, Svjetlost. Sarajevo. Naslov
ori gi nala: jurgi s Baltrušait is: Le Mayen Age Fall1asrique - anriqll iTes eT exotismes dam I' art
gothique, Flammarion, Pari s, 198 1.
- Ball , 1995. - Ann Ball , Catholic Book o/the Dead, Our Sunday Vi slor Publishing Division.
Huntington, Indiana.
- Barrow, 1992. - juli a Barrow, Urban cemetery location in the hi gh Middle Ages, u: Death
in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassett,
Leicester Un iversity Press, Leicester, London and New York.
_ Basler, 1976. - Đ Basler, č elementi u simbolici ć DP. XXVI.. Sarajevo.
_ Basler. 1990. _ Đ Basler, ć arheologija, II. izdanje, Crkva na kamenu. Mostar.
_ Benae, 1950. _ Aloj z Benac, Radimlja. Srednjevjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Herce-
govine, L, Zemalj ski Muzej, Sarajevo.
_ Benac. 195 1. _ Alojz Benac, Olovo. Srednj ovekovni nadgrobni spomeni ci Bosne i Herce-
govine, II. , Savezni institut za zaštitu spomenika kulture. Beograd.
." ..' d b ' spomenici Bosne i
_ Benae, 1952. _ Alojz Benae, Široki Bl'ljeg. SrednjevjekovIlJ na gro Ill .
Hercegovi ne, III., Zemaljski Muzej , Sarajevo.
. . d Č ć Allali Historijskog
_ Benac, 1953. _ Alojz Belme, Srednjevjekovni ć o epl •.
institUf{/ u Dubrovniku, JI ., Dubrovnik.
_ Benac, 1963. _ O. Bihalj i-Merin - Alojz Ben<.lc. ć prosveta. Beograd.
285
- lh'llIll', Altlj/ lk IHll'"k\lull istodjski pogled nu č ć u: 8ogumJl,vtvOlo
III/ n Il/A' OllO( "(I ,1" ' I,,'i/lIl(" 1/11 IItUIlfH';(t' Mukcdonskn ukuc1cmiju nil nnukite i
IIlUl' llltlslile SANl i .. ANU Bill , Skopj e,
ć ć "doli ni Neretve ls č č NS, II. ,
SUl'lljl'\' II,
- ć KII/m·,I'. Srednjevjekovni nndgrohni spomenici Bosne i
I k' l'l'l'/!.uvilll' , V .. i'.l'lUul,jski I,uvoli/.n spomeniku kulture: i prirodnih vrijednosti BiH,
Snrnjl' vll,
11)56, :\L'lik Stnri krstovi II I)rc].niei. NS, III .. Surujev(),
ć ć kml RlIške gore:, NS. III. , SlImjevu,
- Šelik ć MUslll 1l ć (i11J /liH, VII.. Sarajevo.
- 1956,-57, - Šdik ć ć Duvunjskog l)tllju, ,\ '( /lfi/llIr, Nova SClija, VII. -VIII.,

Iksi;l ).!il:, II):,S, I-. I SI\.'\.:l,j na Nl'kuku kod Stl')(,.'<I, (i/a:",;k 11111:.1')11
/I :\:\1.. Bl'11l! rad,
I la).!il:, I 1)(1 1, I-. Bd;:I: I!!il:, BIlljuni . SI'l·,\tljl l\jdl I\' ni n:ld!!rnhni lllll' nki, .'1'rari/lflr,
NI"':1 Scri';: I, :\ 11.. Ik,)!! rad.
"':!lIiIJfl l'jA, SI'l'dlljll\jdl1\ ni n:ltl!!l'llbni B,'»l1l' i
Ik' \'l'g.Il\·illl', \ ' 11 ., 1.:1\11d Bi ll , Sara.it'nl .
:-;, p\IIlWnil' i - :-Olt'I.:l'i , N."i, \ ' 111 ..
S:lrajt'\ll ,
1
1
)(\.1." (;I'/I,''' ',- j , nd .. rl1!'\I!a, Za,,'d
' l'\lllll' llIb iii i I. Sar:lj"\\l,
- ć 11)65. - Sdik B"'; I' "",'/" I '
.... e'" -IUhinjl: - Srcd ' . k .
S'lrajevo. . IlJfI\'JC {J \ nI nadgr()/mi "' prJmenlt i . . VS. X ..
- ć 1966. - Šcfik 8 c'; I<I";(: p . S '
e . OpOlO . • rccJnJc \'jckcJ\ni n-d, b ' ..
Hercegovi ne. VIII.. Zavod za 1<t\tilU ' k a gro III "' prJmenl CJ Br,<., ne I
+ - "' pomenl a kuhurc BiH. S<arajc\(J.
- ć 1967. - Šcfik š ć T
'-- rnovo - Srednjovj ekovni nadgrobn i "Jl'Jmcnici.
Sarajevo. SS. Xr..
- š ć 1967.<1 - Šcfik š ć lekoliko nO\opronadenih nalpi , .. na ć ,\ ',S', XI"
Sarajevo.
- š .. 1967.b._ Šefi k š ć S/elci celllratlle Bosne. Srednjo\'jekO\ ni
spomeni cI Bosne l Hercegovme IX. , Zavod za izdavanje udžbenika. Sarajevo. -
- š ć 1969. - Šefik š ć ć okoline Kladnja, NS, XIL Sarajevo.
- š ć 1971. - Šefik š ć ć Kataloško-topografski pregled. Veselin Masleša
Sarajevo.
- š ć 197 I .a - Šefik š ć ć i njihova umjetnost, Zavod za izdavanje udžbenika.
Sarajevo.
- š ć 1972. - Šefik š ć Nevesinj ski ć NS. XIII .. Sarajevo.
- š ć 1973. - Šefik š ć Neki noviji rezultati istraži vanja ć u: SBIEK. Izdanja
muzeja grada Zenice, III .. Zenica.
- š ć 1978. - Šefik š ć Nišani XV i XVI \'ijeka /I Bosni i Hereegon·n;. ANU BiH.
Djela, knjiga LIII , Odjeljenje društ venih nauka. knj iga 30. Sarajevo.
- š ć 1980. - Šefik š ć Jedan austrougarski popis ć (I. referlll Koste H6nnanna
Ila Arheološkom kongresIllI Kijevu 1899. godine). Prilo::.i poV/jesti umjemosti /I Dalmaciji. 11.
ć zbornik L, Split.
- š ć 198 I . - Šefi k š ć Annenski č i naši ć NS. XIv'·XV.. Sarajevo.
- š ć 1982. - Šefik š ć ć - kU/fUra i illi/jeU/ost. Veselin Masleša. Sarajevo.
- š ć 2004. - Šefik š ć Leksikon std aka. Svjetlost. Sarajevo.
- Binski , 1996. - Paul Binski . Medieval Death. Ritual alld Representation. British Museum
Press, London.
- Boa.se, 1972. - T. S. R. Boa.se. Death il/lhe Middle Ages. Mona!iIY. Judgmem and Remembrance,
McGraw-Hill Book Company. New York.
- Bobaš, 1985. - Mirko Bobaš, ć Mihovila č ć ć 15. Sarajevo.
- Bogucka, 2006. - Maria Bogucka, Death and Funeral Ceremoni es in Poland in the
Centuries, u: Tod /Ilid Trauer. Todeswahmehmung und Trauerrilen in Nordeuropa. 1brstea
Fischerrrhomas Rii s (Hrsg.), Verlag Ludwig, Ki el.
_ Bojanovski. 1964. _ Ivo Bojanovski. č grobnice na svod u Č i njihova
prethodna konzervacija. NS. IX. Sarajevo.
_ Burgess. 2000. _ Clive Burgess, žLonging to be prayed for': death and commemoration in an
Engl ish parish in the latter Middle Ages. u: The Place of the Dead. Dead and Remembronce in
ulle Medie\'(11 alld Early Modem Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall,
Cambridge Uni versity Press.
_ Burkert. 1998. Walter BurkeJ1. Creation of the Sacred: Tracks of Biology jn Early Religious.
Harvard University Press.
_ ć 2002. - Amila ć StoIle Speaker. Medieval Tombs, Landscape, and Bosnian
Identit y in the Poetry of Mak Dizdar, Palgrave. New York.
_ Caciola. 2000. - Nancy Caciola. Spi rits seeking bodi es: death, possesion and communal
memory in the Middle Ages. u: The Place of the Dead. Dead olld Remembrance in Late
Medieval alld Early Modem Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall. Cambridge
University Press.
- Camille, 1992. - Michael Camille, Image 011 the Edge. The Margins of Medieval Art, Harvard
Universi ty Press. Cambridge. Massachusetts.
- Challet, 1965. - Jean Challet. Bogumili i simbolika ć NS. X .. Saraj evo.
- Cleary, 1992. - Simon Es monde Cleary. Town and country in Roman Britain? u: Death ill
TOlI'lIs. Urban Rcs pones to the Dying and the Dead. I OO 1600. Edited by Steven Basseu.
Leicester Universit y Press, Leicester. London and New York.
- Creaghan - Raubitschenk. 1947. - John S. Creaghan. S. J. - A. E. Raubitschenk. Early
ChrisTiall EpiUlphsfrom Athens. Theological Studies. Woodstock. Maryland.
- Cunli ffe. 1992. - Barry Cunliffe. Die KeItel! lI11d ihre Geschichte. Gustav Liibbe Verlag.
Regensburg.
- Curl. 1980. - James Stevens Curl. A Celebration of Death. An introduction to some of buildings.
monuments. and seuings offunerary architect ure in the Western European tradit ion. Charles
Scribner's Sons. New York.
- Č ć 1984. - Borivoj Č ć Bronzano i željezno doba. u: KultI/ma i.,"(orija Bosl/t' i Hen·egOl·jne.
Vesel in Masleša. Sarajevo.
- Č š 1950. - Irma Č š Crkvine II š ć 1948.2.. CZM. NS. IV.-V..
1949.- 1950 .. Sarajevo. --
- Č š 1952. - Irma Č š Srednjevjeko\'n,l bpa iz Bi le kod Travnika. CZM.
NS. VI I.. Samjc\'o.
- Ć ć 1964. - Sima M. Ć ć 1.\Torija .'i retflljm-e/.:(J\"I/(' bo.w nske dr:m·('. SKZ.
Beograd.
- Ć ć 1973. - Sima M. Ć ć Odjeci kult ure tl Bosni č
srednjeg veka. SBIEK. Zeni ca.
- Ć ć . . 1956. - Ć ć Pri log prnlll'iI \"a njll č i podizanja
IHlugrohlllh !'> poll1cllIka II krajevima II Mednjem \, ijdll. NS. Ill.. Saraje\'o.
Danl l' ll . 1\)1)7. ( ' lm' ll!plll'r l lanicl l . 1)('0(" IIIItI hllrifil ill IIl('ilit' I'ul 1:'1l1:1allt/ IOfi(i . 1550.
1.1111doll and Nl'\\ )'or" , '
- DanidI. .::!()().::! . - Chri ., tnphe l" Danil'll. CUlIqUl:'1. Crimc and ThcII1IIgy in thc Burial Record:
1066· 12(Xl, ll : !lItriaI ill l:·url.'" M(·t!i('ml l :'lIgl(///(1 (///(1 IVrIl(,.\. Edilcd hy S;lIn Lucy and Andrew
ReYIH!lds. The Societ y for Medieva l Archaculog.y. London.
- DeliIllo. - Zan Ddimo. Grch i slmfl. S"'(I/"(II/j(' ().\·d {lIIi(lkril 'i("c 1/(1 Zafiodllod XIV
do XVIII. \"l'ko. I.. Dnevn ik, Novi Sad. originala: Jean Ddulllcau. Lc Pcchc ct la
Peur. La eulpabiii s<l lion en Ot'cident (X IIl c-X Vill e č ll)R.1 .
- Dibi. 1989. - Žorž Dibi. Vrt' lIIl' kart' dm/a, Nolit. Beograd. Naslov originala: George!'. Duhy.
Le Temps des ć L' arI el la ć 980- 1420. Edition!'. Gall imard. 1976.
- ć 1967. - Mihailo ć HlIlIIsko.(rehilljska v/astela. Posebna izdanja SAN. knji ga
CCCXCVII.. Odcljcnje društvenih nauka. knj ig<l54, č delo. Beograd.
- Dinn. 1992. - Robert Dinn, Death and rebi rth in late medi eval Bury St Edmunds. u: Dealh
ill ff)\I 'I IJ. Urb<ln Respones to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassen.
Leicester University Press. Lei cester. London and New York.
- Die KUIISt. 2. Brockh<lus, Wi esbaden. 1983.
- Dizdar. 1990. - Mak Dizdar, Stari bosalIski tekstovi, III . izdanje, Svjet lost, Sarajevo.
- Dodig. 2006. - Radoslav Dodig. Vulgarizacija ć SIlIttIs -magazin za č kulturu i
društ\'ell a p;ulI/ja, 10. jesen 2006., Mostar.
- č ć - ć ć 189 1. - Tomo č ć - Vid ć ć Staro-
bosanski natpi si u Kalesiji , GZM, III., Sarajevo.
- č ć - ć ć 1892. - Tomo č ć - Vid ć ć Staro·
bosanski natpi s iz Vl aseniee č GZM, IY. , Sarajevo.
- ć 2008. - Sabahudin ć Odnos patarena prema križuJkrstu u srednjovjekovnoj
Bosni ,Oslobodenje, 17. VII I. 2008.
- Duvnjak, 1989./90. - Stjepan Duvnjak, Razvoj teologije slike u č razdoblju. ć
19/20, Sarajevo, 1989.190.
- Duvnjak, 1990. - Stjepan Duvnjak, Mjesto slike u teologiji prema govorima o slikama "'alla
č Slrojopis doktorske di sertacije, č bogoslovni rakultet Zagreb.
- Džaja, 2006. - ć M. Džaja, "Dobri Bošnjani " i " Boni Homines". Dijalog - č za
filozof<;ka i druJIveIla pitalIja, 1-2, Sarajevo.
- Eliade. 1970. - Mircea El iade, Mit i zbi/ja. Matica Hrvatskn, Zagreb. Naslov originala: Aspects
de MYllie, Gallimard.
- Elijade, 1991. - č El ijade, ISTOrija verovanja i ideja. ll .. Beograd. Naslov
originala: Mircea Eliade, Hisloire des C1tJY(lllces ef des idee.\' religieuses, 2, Puyot, Paris, 1980.
- Elijade, \991 .1\ - č Elijade, ISTOrija verovanja i religijskih ideja. Ill .• Beograd. Naslov
originala: Mircea Elinde, HiSlOire des C1tJY(lllces et des idees religieuses, 3, Fayot, .Paris,
• Engen. 2004 .. Van John Engen. The Christian Middle Ages as an Historiographical Problem,
u: RI'ligioll ill IIII' HisIOI)' Mediewlf Wesl (I). Asghate Variorum. 2004.
- Erdelj;ul. IlJlJ6. - Jelena Erdeljun. Srec/lljOlJt!kollll; IIl1dgrobl/i spomenici LI oblasti Rasa,
institU! Beograd. Posebna izdanja. 31 - Muzej "Ras" Novi Pazar, Beograd.
- Erikson·Slrit1. 199 1. - DIoI' Erikson - Jun Paul Strid. RUI/ e S/Olll'.\·. Edi tion Erikson. Malmo.
- Evans. IlJn. - Artur Dž. Evans. Pje.fke kmz !JO.\·1II1 i Heragovi1ll1 lokom ustanka avgllSll/ i
Sl'pfl'lIIlml 1875 .. Ispravljeno i popunjeno drugo izdanje. Veselin Masleša, Sarajevo. Naslov
migilwla: Arthur J. Evans. 'I1mm!-:" /Jo.mia (lIu/ ,IIl' Her:.eK()villll 01/ Fool during the IIISllrrectioll.
AllglIsr (/IU/ Sepwl1IlJl!r 1105. Longm<lns. Green. and Co. London. 1877.
_ Favreau. 1997. - Roherl Favrcau. tpi!-:rtlphil' Mi diivoh' . Brepols. Turnhout.
- Fckcža. l003. - Lidiju Fckcža. Jezgru nahije (župe) Tilave i nekropolu dijela porodice
ć nu PtlvloVl:u II K:lsimlolu. u: Zemlja Pal'/ovir:tI - sredlIji vijl'k i period /Urskt' v/adavilU'.
Ak.u.lcmiju Iluuka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajcvo. č
skupovi. knjigu V" Odjeljenje društvcnih nauka. knji ga 7 .. Banja Luka - Srpsko Sarajevo.
- Fekcža. 2007. - Lidija Fckeža. Arheološka istfaživanj" i rekonst rukciji.l groblji.l su ć
ml lokalitetu "I-Ian" II selu Š ć na phlllini Bjclašnici ć Tmovo). Goe/iJlljok ('el1lra
:':(1 bCllkww/().fkll i.\·/lilil'llllja. knj iga 34. ANU BiH. Surajevo.
- Fckei.a. 200S. - Lidiju FI ... keža. Stl'':l'i olovskog kr.lj.I. ll : Zbornik radova sa Znanstvenog
skupil : hi.\'/Olll oh/jetllicu .\'I/'(u/ollja .\'(/II/Ostal/U i ahi' 1/ 0/0"/1 (170-1.-200.J.). č
teologija. Sarajevo.
- M. Fiiipllvi":. It)'2S. - Mill'nk{) S. Filip{wi":. Starinc II Baki':ilna kod Olova. CZM. XL. SarJjevo.
- M. Filipovi":. 11)6'2. - Milcnko S. Fil ipovi":. Starinska groblja II predjelu T.lkovo - Prilog
č sle":aka. NS. VI II .. Sar"jevo.
- M. Fi lipovi':. IlJ65. - Mill'nko S. Filipovi':, Tragnvi starosloVl' l1 ske (starorlIske) Tri:':lI/' kod
Južnih Slovena. Nw/m·i. č društvo Bi H. knjiga XXVI.. Odjeljenje iSlorijsko·tiloloških
nauka. knj ig" lj. S.lnlj\.'VO.
- N. Fi li povi":. IlJ74. - Nedim Filip\lvi\.:. Vlasi i nspostav:\ tilllarsJ...lH! siSI\.' I11;( II
(;o(/;.\·II';(/k cl'IIlm :.:a ;.'pilil·flllj(/. XII .l IO. ANU
- Fin\." IlJ75. - John Y. A. Fine. Jr .. '/h(' HIHI/ if/II (,hIIIdi: r\ Nf'H" 1t11l' I'I'n·loliOlI . A Study tlr
the Bosnian Church :md Its Plilcc in St.IIC .lIld from the 13th hl the 15th C\.'ntlllics.
E\.·tII·Olll..';1I1 MOllogl'aphs. No. X. E;lsl EUl1llll..·:l11 N\.·w York anti LlIndun.
Fi Ill'. (I)S2. Johll VA. I:ill\.· . .Ir" ZaJ...ljul'\.·i lIl\ljih pllsblnjih u pitanju BlIsansKc
nJ... w. II : lloglllll ilsll 'OIO III/ Uf/nOI/Or \ 'fI .\'l' j ·r/il/f/fll i .\·lm:.III·fllljfl. 'Vlah'dullsJ...;!
ak:llkl1lija Il a IlauJ... itl' i II II 1\.' t IHI. ... t ill' - SANU - ANU Bil-I. SJ...upj\.' .
c,1-'i .... J...\l vk. lt)7.'. (\'illl Fi sJ...ll \' il:. l)almalin .... ki II sr\.·dlljll\·iektlVlltlj Bll .... ni i
I krcl'gtlvi ni . . \\UII:·A:. :I.l' ni l·:1. .. .
I. 11)1!O. - Igtl!' l-'i sktl\·i\.:. Nadgrohna plasli J...a Iwmani slil'J...tlg dtlha Ila našcIlI pril1\lllju.
ll : i slari Bihl itlll'J...a "jda. -Wo !\.nji /l'\·ni J...rug. Split.
I. h .... J...m'i\.·. 2()O) . l!llll' Fi .... J...o \'il:. Umjl'IIHI."i glll il'J...tl!.! dllha Ila liu i
A'u/" 1"/HO/'is 2. Zagl\.' h.
1-\ ):\ . II) ::! O. II. h l x. ( '",.i.l' li,IlI IIl.II,,.i/II ;1I1/.1 ill / l ll ril ' I'! II"" "" "" ' M
leu" c ... , agc l or To-J);IY.
Morgall .lIId Scol l. 1.lll1doll .
- - He len Geake. "' hc ( ' ( l iiinil t I l' Iliiri .. ! l )r;I(,:l ic" "' I ' """. S"" .,, " , , ""
• ... 1\ I:" - • • ,, ( ,ug ;UlI • u: II'
Non", /;'''/,0/1/ ' , A J) 31)(J- I .UJ(} , h lilcd hy
M.UIIIl C:uvl! r. York Medi eval Press. I hl! Unl vcrslt y or York .
- Gc;uy 1l)l)4. - P<ll rit.:k J. Gcm) .IJvi llg willi fl/(' 1)('(1111 ill litt' Midtflt'Agl',I. ( '{Imdl tJni vt: r\ ll y
Press. I[il aca and LondtJlI .
- Cii Ichri st. IlJ<)2. - i{{)hcn' l Gilehrisl. Chri sti an hl xJies and StILI/ S: lhe an.: hal! tllclgy tI l' lili: and
death ill laicI' lIl l! dicval hospi tals. ll : 1)1'(Ir/, ill '!i Jl I'II.\' , Urh' lI1 Rcspolll':s lo thc Dyi ng ami lhc
Demi, I ()() - IN)(). Edit ed hy Steven B<l ssetl , Leicester Ulli versit y IJ
ress
, Leices ter, 1,IIndl ln
:Ind New York.
- Gittings, 19
1
)7. - Clarc Giltings. III' LIISS in Earl y Sevent eenth-Century England.
tJ : '/11l' C//(II/g ill g h/( 'l' / )m/h. H istlH'ical 1\t:t:1 HI nls or Death and I )i sposai. Edilcd hy Peter
C. Jupp anti Uknnys ll owarth. M:lcl11 illian Press. Lont/oll .
- 19H2. - Tilu)lllir Ulav: lš, Iskllpav: lllje prertHllani t: ke crk ve LJ Vrut cil11:1 kiKI vrda
Bosne. G"/"M. N.')' (A) . :'7. Sarajevo.
- š 19Kt). - Tihomir Glavaš, Nekropola kne/.IIV:I ć II Vranjevu Sdu kod Nl'tlJlla.
eLM, NS (A). 42/4:1 . .. S""".iCVII,
- Glušat:. 1924. - Vaso Glušac, Srednjovekovn:l " hosanska crk va", ll : IJri /tr:.i;.a
jezik. i.v/arUn il oIkIor, IV. , Beograd.
- ć 1990. - Marij an ć N rlltll.\·ki grh (grhovi hr va tskih Zemalj a) . Mal ic ...
I-Irvutska, Zagreh.
- Gordon-Marshall. 2(X)O. - Bruce Gordon :lIld PCler Marshall . Inlrodm:lion: phll'ing Ihe lbuh
in lalr.: mr.:di r.:val and r.: arl y modem Europe. u: n/(' Fl fI("(' (!/"I!w Ikad /)('( 111 fIIul R l'II/(' 1II /1I'I 1IIC."t'
ill LLI/ e Mot/I, nt / ,·umpI'. Edit r.: d hy Bruce Gordon and PL:l er Marshall.
C:.unhridge Uni versit y Press.
- č 1955, - Sl ipe Gunja{; a. Prinos POZI1:1 V:1l1jU porijekla i lIu{; inu prijevoza sld uku. lt.
v.. Beograd.
- č IlJK7. - Aron Gurevi{;, l'm"'I'lIIi IIl/mt hU' kll l llll"l' 1I .1"fl!tilljem \-'(,kll . Grafos. 8eogrnd.
Naslov 1\1"(111 č Prohlt.:mi srednevckovoi narodnoi kulturi. Iskusstvo,
Moskva, IljKI.
- Guthke, 200:\ . - KW'I S, GUlhke. E'pi/l/ph CilI/ure iIIIlie Wes/. Vuriutions on II Theme in Cultural
I-lislory. The Ed win Meilen Pre ... s. Lewi ston· Queenstnll-Lumpcter.
- I-fadl cy. 2(X) I. - D, M, I-flldley. IJeai" i ll Medieval England, Tempus PublilhiDl Lcd.
- Hall. 199 1. - Jumes Hull. č rema i simbola II uII/jelf/osli, Zagreb. Naslov originala:
James Hali, D;Clioll(ll:\' of.mbjecls cllld symbols in art, 1974.
- Hals'lll. 1995. - Guy Hai salI . Early Medieval Cemeleries. An Introduction to Burial
Archaeology in the Posl-Roman West, Cruithne Press. Glasgow.
- Hundley, 2003. - Mark A. Handley, Death, Society cmd Cullllre: Inscripfions and EpitapJu
ill Gmd (fnd Spaill, AD 300 - 750, Basingstoke Press.
- Harries. 1992. - Jill Harries, Death and the dead in the late Roman West, u: Dea/h in Towns.
Urban Responcs to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester
University Press, Leicester, London and New York.
- Hawkes, 2003. - Jane Hawkes. Sacraments in Stone: The Mysteries of Christ in Anglo-
Saxon Sculpture. u: The Cross goes NOr/h. Processes oJConversion in Northern Europe, AD
300-1300, Edited by Marl in Carver. York Medieval Press, The University of York.
- Hormann, 1891. - Kosta Hormann, Starobosanski natpi s iz Xv. vijeka, GZM, lIJ. , Sarajevo.
- Hoensch, 1996. - Jorg K. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrseher an der Schn;elle zur Neuzeir
1368-1437, C, H. Beck, MUnchen.
- Hope, 2000. - Valerie Hope. Inscription and Sculpture: the Construction of Identity in the
Military Tombstones of Roman Mainz, u: Th e EpigrapJiy oj Death. Studies ill Ihe Hislory
alld Society oJ Greece and Rome, Liverpool University Press.
- Horvat, 1941. - Franjo Horvat , "Si bil ig' postavi na me brat' moL .. ". VrhbosIla, Godina
LV. , 9. - 10. , Sarajevo.
- Hrabak, 1953. - Bogumi l Hrabak, Prilog datovanju č ć GZM, NS, VIIL
Sarajevo.
- Hrabak, 1956. - Bogumil Hrabak, O č vlaškim katunima prema poslovnoj
knjizi č Đ č ć eZM. NS, Istorija i etnografija. Xl.. Sarajevo.
_ Hrvatski enciklopedijski č Novi Liber, Zagreb, 2002.
_ Huizinga, 1991. - Johan Huizinga. Je.l;en srednjeg djeka. Naprijed. Zag.reb. Naslo\"
izvornika: Johan Huizinga, Herfstij der Middeleeuwen.
_ č ć 2000. - Radovan č ć Od ROli/aI/ike do secesije. Stilovi. razdoblja. život.
II. . Profil. Zagreb.
_ ć 2004. - Željko ć Knj iževnost bosansko-humskih ć u: \ligallj i
IIjegol'O dolw. Gral. Široki Brijeg.
_ š ć 2004. - Nikola š ć Pre-Romanesque Sarcophagi in Early Medieval
HorlIIs ArIiIIIII Met/il'I'(/lil llll, JOllma1 of the Intemationa1 Research Center for Late Antiquity and
Middle Ages, Vol. lO., Zagreb-Mot ovun.
_ Janson. 1986. - H. W. Janson. IslorUlI IIIlIl'tl/o.\·li. Prosveta, Beograd. Naslo\' originala:
Hi story of Art.
_ Jirc(\:k, l X92. _ Konstantin Jircl:l'k. Vlastela humska Ila natpislIll č Cl.JW, IV., Saraje
n
\.
- l\..ljl11J.kl)\i .. :. 19N. - ZJr.l\k .. ) l\..lj ll1.1k .. ,",nr' "'' " .1 1'\1.1.1. \ .). 1\ .
S.tr,lje\ ll.
- l\. J.jmJ.k .. " i ... I ,:r I . - Zdr.l\ k .. , l\.;ljnuk", i ... ·. li,blt, ,!iJ.. ... r '·n .. I!1 8,I>/:i I H. rt. .l' t'\II!1.
\b::ld;\. S;1r,lje\"l).
- l\.J.jnukll' 1973. - Zdr.1\·kt, l\.ajmak .. " \"eki ik,'n .. Ilh ll i, i n.1 .. ·lIn.\. u: SBI EA'.
Zenil:J..
- 198-+. - ZdrJ\'ko Kajmak('l\"i ... \"0\; natpis.i n:) s. ln\,·imJ.. SS . .\:\'1.-.\\ ' IL Sa.r.1J(.'w.
- KaramJ.fl. 1 95-t - Ljubo KJ.rJ.I11J.fl. O bos.J.ns.kim s.rednj .. wjekt.wnim Sl.m)hn-Iu.d;,j
pmsl'}t'lt'. 3. Zagreb.
- KarJ.man. 199 1. - Ljulx'l KJ.r.1InaJ1. St:mlhr;;us.b u B,' s. ni i u: Pi.ll'lj ... u
Bas"t' i Hat' Qw\' ilh' (ld naJsltlriji h I-rOl/Olll d(1 :<:( Idill(, 1-163 .. I.. .. , izd;lI1j (.·.
HI"' :.us. ko kulturnI) \";1predak. Sar.lje' ll .
- e- BidJk, 199 - B inhl' t'- B iddle. Ois. pt·rs.;ill1r ... ·I'lh· ... ·mr:.l1illJl: Iht' III
Ihe Win(hes. ler Jead l'\er e;lrs.. ll: Dt\uh ill l ' rh;\Il :lIlJ
Ihe Dead, 100 - 1&10. EJileJ Sle\en Bas.s.ell. ... ·t's.k·r l ' ni\ Pn::-s., Lt'i ... ·(.'s.k·r. Ll)llJl1n
and \" ew York.
- \". Klai ... :. 1989. - \";lda BOSIltI. Pl,l ilil'ki ht.'s.:ms.kih yl;IJar.1
do Tynkow knmidbe l 1377. g.). Hn :lIs. kl.'. Z;lgn.'h.
- Kloos, 199:!. - Rudolf Kloos. ill dil' El'igraphiJ. .Jt·s .\ lilh' /a/lc'1'S Jll/d da
fri;ht' ll Nl' u: t' it. \\'i5senschaftli(he Bu(hgescll s.l· h:lfl. Oam1s.I:I..II.
_ ć :!OO-L - PaY;)o KIlCZO\·i ... :, Pogkd na cuwps.kl.' knji i.I.· \'Ill' sli II t..illha \'ignj;1
š ć u: \IiglIlIj ,. IIjt' gOl ' O dol,a. Gral. Siroki Brij(.'g.
_ ć 1968. - Lj ubinka Koj il; - \\'l· nlcl. \di(';lni -
• ' O;: ' Nl "IS'n),1
nekropola i pregled srednjo\'t:l;.o\, llug slak la I HI.'rl'cgl)\ lill', ... 1drll/ar. l 1\, (. , ' ,
knji ga XVIII. - 1967 .. Beograd,
_ Korošec. 1951. _ Pao!;l Korošc ... ·. Sreonjl.·vjcktWllc n...-kl\lp..,k l,klllillt' Tr.lYllib. (,z.\I . .vS,
VII.. Sarajevo.
" ' k . I h ilw-nm;I,
_ O. č ć 196J. - Dcsnnka č ć Sn.,\lnjovjl.·kuvlH 'mulH Pl'" u, SR S' H
... . . . / .... J.J' H XI. /W;/ .. N;UI(-I\llt.!m:-ot\\l I .
u' 51111/)(r"1I1II () SIl,tiIlI0l1t,kOl 'IIOlIIl.:.lItllllll (I{ 1 • .1111 - ,I _ . . .. S ' .
• 'J • • . . .. k I-I I . k'l knll!!;l I. :lr.ljl;\'\l,
Posebnu izdunjil. knjigu IL. OdjelJcnJe ISIOflj S ' U- 1 00:- II n.lIl " .
... ' 1" k' l t li ' ll \1' 1 Bulk:ulU. GZM. NS.
- J. č ć 196 1.- JoV<.l11 č ć Prvi kksllnelll II ' lina 1 :-0 •
(A). XY,-XYI.. Samjevo,
293
- J. Kovul't.'\'it.\ 1961.:1 - Jovan Km'al't'vk\ Nmlgrohni nnlpis i reljef kllznllCIl Nespine. GlM.
NS, (A). Xv. · XVL. Samjl' vo.
- Krajillll\·il(. 19-13. - Ja!-..l lV ć Tri n..'vidirana nmlpisa iz ukolice Tmvniku č
Sp\IIHl'nil'i u hoslInl'ki). (;Zl'vl. LV.. Samjl'vo,
- Krldll. 1975. - tv1i nlslu\' Krtda. Bngu11Iil ski 1llr:1I110Ilwi. u: PlIIlflramo pogleda, !,ojam j
Os lohlllk'njl' - MladlIst, Sarajt.·vtl,
Kujuml >il;, I lJS(). - Juraj Kuj undi.i0, Pnlhkmalika č i rolll,mike u Busni i Hercegovini ,
NE\ ', XXX.!!.. S:lrajl''''I.
- K(instk-, 1979, - Karl KHmale. Symlmlik und lkollngraphie der ('hri st lichen Kunsl. Zur
Ml'thlllhlhl!,!it' dl'l" l' hrisl lidlt'l\ Ikonographic, ll : lkonographie und lkonologie. Theorien -
Entwit'l-..lulI!,! - Pn.lhkllll' , Bildt'lIlk KUllst als Zcidll' llsyslell1. Band I .. Ekkchard K:lemmerling
l Hrs!,! . t BUI.:lm,.' rtlg, KiHn.
- L:lgl'r. 2003, - Linn Lagt.'r, RUl1l..'Stlllll' S amlthl' SWl..'den, u: The emss gOt'S
Nprth. PIlW,'SSO' t!l'('plI\ 'I'I",\';PII ill Nonht'rll Elmll't ', AD 3()V·13(J(), Edilt'd by Manin Carver.
'\\ lr\.. !\'kdil'\'al Thl' Ullin-rsi lY of Yllrk.
- Ll' G\l!)', 1974, - k' Gl)!l. SIl'tbt}o\'t'kol'lltl ('jl'ili :lIcija :0l'ddllt ' E !'rI1pe. J ugosl:.J.\'ij e.
Hl' llgrml , N ash)\' \ )riglu:!ia: 1..1.1 cil'j/isalit 1/1 th' I' oct"itit'lI1 IIIl'di, ' m/. B. Arth.md, Pari s. 1965.
- Ld., sikll". 1979, - Ld..sikoll IilUrgikt' i sill/holikt' :apadtl('g krk{IIISlI'O.
Zagl"' '''.
- 1.\11'l' /. 1\)7S, - R\ lhl' rl\l L\lpl'l . RI,dfllj t' ":n ll!'t'. Stoljdd \ ·.·XI\'. . Sk\"'lbka knjiga. Zagreh.
Nashl \ \lrigillala: 1.11 lid ." ·i/ll dd l EIIIl'!'(/. St't'oli \ ' . .\'I\ '. Ann:md ((Ilin, Pari s.
- n, L lI\ 1\'1\\1\ it'. - l1uhr,\\ k,' Lll\ (\.'lIl'\ il;. R'\,·l..'po.:ija ht.)s:mskl"'lg sft'<injO\jl..'klwlja
mit;1 i Il.kg'l\l' Su\Tl'Il11'1l1..' p'-,\ilil'-kl..' implib\:ijd, u: Zt'lIit\kl' sl '('sh',
(' asllpi:- 1:1 fl' lll11l1l'lh)itlgiju i kultumu dij .. llllgi \..lI, hr. 2. Of'\.:a hihlilltd:l b'nit'a.
Zl' nit':I,
- D, Lll\ 1\' lhl\ il" - Dubra, \..ll Ll" rl'lhl\ il'. O hi sll1ril1graliji il Pf\lkruSll)\l' pl1Stdjl'
Sl' i \.. :l1 i\\l) t"lllgumib!-..i milt ll : SIIIIW' - lIIa .t:tI:ill:O kll/lllnl i dr/d/1't' llt /
{' iltl/tit/, hl\lj Ill ,
- n, I.l1\ 1\.'1\\'\ il" - Duhr.\\ k.ll Lll\ l\.'lhl\ il;, .\'t/ SI','ltI krulla IIgl/rska
i S l ' c' (,1 1'111Itl hl r /3S -.. / l . S 1I,'psi:-. Z:lgl\: t"l . Sar.l.k\ l' . 2lX)t. ,
l. lln 1\'1\\'\ il', I liSI\. - " :11\1.,1\ 1\.'11,1\ k. H,l.:-n:l i Hl'1\.·l'g\l\ in;l. S\ .il' ll\lSI·JU,:,!,' sll,\ t.' nS\..:1 Rt.'\ ij:l.
S.lr:l,lc\ ll-I k, ' grad.
l. I')')" , i l''-':(I''
H"'I" . H",.IIl'\.. .1 b.t, h, 't"\...I. Kl.lgcn t'UrI -( ' d, ' \ t'\.' ,
I t, '\ 1\ '11l '\ . .':1'11.1.': . • h.1I\ 1.,l\l'l..'II,n H,I',lml..; II "nui, E:-l'j \' :Iglllliji jl'lilll' l'\ f\'l'.-.: J...l ,-
\.'I'I,l,·HI.lIl1l' 1ll1 !-.. I\' \... ululI\ '. t)UrtCU\. .':l"-).': .
I. 1,'\1\'1\"\ 1( . .':1"-1:\ . h,lIl I "\\\ 'lh'\I\.' . l) \..ullurth'Ill" Ilknlitl'llI B,l:-Ill' i Hl'I\.·l',:.!\l\ tnt',
P IJ,d,'g - ':,I \. \'pl ... I .llil\.' I \.'(IJU 1 ll,,'nju, l .. S.Ir..ljl' h' ,
I l'" !Ih, 1')\)\) K,lrl t l'" !th, SI/, [' A,: 1" ' I'h,' , r I -,{ '. I.I ,I .
'\ .1'>1 ,,\ l/ ll'rtH\...1 1\..11'1 1.'\\ lih. lill.! Pil'
.kl l ;'·'l'!tld\,pIH11""l'hll'. \\ l\. ,'hlh.IIl11'r. .
- Burt. tl in E" rl, \\ ' 1 . , I E' B ' e '
' . . •. . .bl an ntaln: onqructmo
L .. ""-.' ,1 1 h k n t1ill"'. nl.' .. Elhll1\.' lI\ ll" !Jllri l/ '" /,' / ' 1/ · / ' / E / / / II ' '
_ _ -." ( .or \ I ( Inll "" I: alil l U li a/eJ.
Edlk'\,lr, .md ·\ndn.' \\ Rt'\\l\lld, Tht'S''':;'I\ flr \! ' 1 I \ h I L
.. . " l. l . ll IC\;1 ,- rl.' 3\'0 cmdon.
- \1J. h."I!m. \99-t - :"\ lxol \ b h.' \l!m. Ponjt"q BI ISTIt ' - prt'git'd. Era:-l1lu,;; Gild.3- :\o\ i
:\;lS\O\ ;\I.'\('\ \bk()lm. BII.Hl ia . .-\ Shorr Hinon.
\b:mill an. London. .
- - Dominik EmiN.:a (10\'1:;('.'01 BOSI/(' i Ht'rI.'t'go\';lI t' . III.. 2. izdanje.
Zajl'dniL"3 izdanj a r.mjl!' ni lat'lud. knjiga 5. ToronlO-Zi.in(' h-Roma-Chkago.
- :\ larshall. - Marshall. 'The map of God' s word ': geogrJ phies of the afterl ife in
Tudor and early Stum England. u: The Place oflhe Dead. Dead llI/d Rl' membrallCt' ill Lme
Medieml OIld Early Modi' m Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall. Cambridge
University Press.
- Mamcchi . 19 12. - Orazio Mamcehi. Chrislillll Epigraph.'". An Eiement3I)' Tre-alise with a
CollecLi on of Ancient Chri stian Inscripti ons Mainly of Roman Origi n. Translated by
J .. ·\rrnine Willi s. Cambridge University Press.
- Ć 1987. - Bernardin ć - Ignacije Ga" ran - Kraljem SWjt'ska. Boborac i
okolilIll. Zagreb.
- ć 19.39. - Đ ć Srarine po okolini Saraje,·a. CZ\!. Ll .. Sarajeyo.
- ć 1952. - Đ ć Stari grad Jajce. CZ\!. SS. VII .. Sarajevo.
- ć 1959. - Đ ć Konzervatorski zahvat na Batalovoj grobnici i njezin
današnj i izgled. NS. VI.. Sarajevo.
- 2003. - Audre\' L rvleanev. and Earl v Christian Artitudes ro the Dead.
u: The 'Cross goes Nor;h. OjColl rersion in Nor;"em Europe. AD 300- 1300. Ed-
iled by Manin Can·er. York Medieval Press. The University of York.
_ Merdjanova. 2002. _ Ina Merdjanova. Religio1l . Nationalism. al/d Ch il Sociny ill E(lstem
Europe. The Postkomrnunist Pal impsesl. Studies in Rel igion and Society. Volume 58. The
Edwin MeIlen Press. New York.
_ š ć 196 1. _ Jovanka š ć HUl11ska vlasteoska porodica Sanko,·i!.:i. It.
XI.I1 960 .. Beograd.
_ š ć 1961 .a _ Jovanka š ć DOOeljivanje č u srednjem
veku. Glas SANU. CCXLVL Odelj enje društvenih nauka. no\' a senja. knjiga 9 .. č
delo, Beograd.
_ ć 1982. _ Živko ć Dinaridi srednj ovckovne nekropole P-.n'lovl1c kod Sarajew.
GZM. NS (A). 37. Sarajevo,
. .. ć GllIs"ik Srpsko\!
_ ć 1990. _ Živko ć Prilog antropološkoJ problematiCI st .
arhe%Ikog drllštva, 6, Beograd.
295
- ć 2002. - Živko ć O č antropologiji u Bosni i Hercegovini . Godi /njak Cen
:.a ispiti\,(/I/ja. knjiga 30. ANU BiH. Samjevo-Frankfurt am
- ć 1997. - Planinka ć Elementi gotike II sakralnoj arhitekturi Jajca. RF, 8
Sarajevo.
- M. ć 1957. - Maja ć I "krsljclll i" di Bosnia aJla luce dei fora mOl1l1memi di pie-
Tm. Orientali a Chri stiana Anaiecla, 149 .. Pont. Institutum Orientalium Studi orum, Roma.
- ć 1955. - Nada ć Nalaz ranosrednj ovekovnih fi bul a iz Raj lovca. GZM, NS
(A). X .• Sarajevo. .
- ć 1956. - Nada ć Nekropola u selu ć kod Rajlovca. GZM, NS. (A).
XI.. Sarajevo.
- ć 1961. - Nada ć Nekropola tl selu ć kod Rajlovca (Rezultati
naknadnih iskopavanj a), GZM. NS, (A), XV-XVI., Sarajevo.
- ć 1963. - Nada ć Nakit i oružje lX.-Xll . veka II nekropolama Bosne i Hercegovine,
GZM, NS. (A ). XVlll .. Sarajevo.
- ć 1964. - Nada ć Mari an Wenzel, Bosnian and Herzegovinian Tombstones _
Who made them and why, SUdost Forscliul1gell , XXI.. R. Oldenbourg. Munchen. 1962.,
102. -143. (recenzija)
- ć 1982. - Nada ć ć Umetnost na tJu Jugoslavije. Beograd-Zagreb-Mostar.
- ć 1982.a - Nada ć ć - arheološki i likovni aspekt. u: Bogumi/stroto nu
Balkw/Ot \'0 s\"er/illara IUll/ajl/ovire istra;'uvallja, Makedonska akademija na naukite i umet-
nostite - SANU - ANU BiH. Skopje.
- ć 2003. - Nada ć Neke karakteri stike ć zemlje ć u: Zemlja
PadO\';{a - sredI/ji rijek i period turske v/ac/aril/e. Akademija nauka i umjetnosti Republi ke
Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo. č skupovi. knjiga v.. Odj eljenje društvenih
nauka. knj iga 7 .. Banja Luka - Srpsko Sarajevo.
_ š ć 1986.- 1987. - Ante š ć Prežitak poganskog obreda sahranj ivanja n;1
ć Prilo::; pO\'ijesti umjetIlosti II Dalmaciji. 26. Regionalni Zamd za zaštitu spomenika
kulture u Split u. Spli t.
_ š ć 199 1. - Ante š ć ć Vlasi . Stdei i \'laške mi gracije l-l-. i 15. ć
u Dalmaciji j jugozapadnoj Bosn i. za zušti tu spomenika kulture. Split.
_ ć 1998.11. -111. - Mehmed ć Islamska B OSI/e i Hen·('gol"i/l(' .
"Sarujc\'o - Publishing". Saruje\'o,
_ š č ć 1979. - č ć mramorO\·i. eZM. NS. /.-\1.
XXXlll .l 1978 .. Saraje'·o.
_ š š č ć 1986. - Ve ... na Mušela š č ć n:l
č župe Vrhbosne. eZM. NS (AJ. -WI-tl. S:u uj('\·o.
_ č ć 19fQ. _ Snježana č ć Pavlu\ ac (nd..ropola ... ć CZM. NS (.4. J. J7.
- )1111<..'\ \11.', 1 :\ / :\ . - J. SpClh'l'r '11hl" '\1.'. Fril,lph, lh
f
' ( ', n, :, ', Imi'.\ ,ll" ( 'hl1,\I1I;!l 111 \ , 111'11. \
jll N,lll/C' ./urin,\: r/h' } 1 rsr }(IUr Cf'murje-s. I " :md I ,'nd"Il , '
- l 1-')\.),.; , - l (', )llll1S ('hrisli,m 11l .... S;, lIlf" "t" St '11!h ' l( .>;
Hrilllill. L,)lhh)1l :lJld \:n\ Y,lrJ.... '
- Olin..'r. - Gr:lh:llll J. UJin,' f. :\n InI1Y\thll'li-,'1l hl ,If i)C::lIh: Funa;ln
l ... 'ril'ti-. E\'idl' III.'l', ll ; 711c' l:.j'i.I.,'Hl/,hy c!( Ikluh. SllIdic·'" in lhc" lIi ... l11/:" ,11/.1 St ... "/('1\ t;(
(tnycY cmd Ne li/ic' , LiWll""'lllni \\'rsily . ,
- Pal'l' , \'·)1.)3. - \'. ·'Dalb Illl)I1C :11\:J I1\l\I1C 1'(\'Sel11l''' : Zur t-.ilt11 idl\.'1l
dcs Tlllks in !\ litld :l\t cr, u: im .\lil1dd/lcr. f\.l\ll SI:lIl1.
- P:Alllll' I:I, 1l}4.5 . - i\ lil\l:; i:I\' P:lhlmcl:l, :; imhl'lik:l 11:1 :;Il', ... \' im:l . . -
J-i n'tllsJ.:i IIIIHI(/lIi Ic{%" \.Ll\' .. kuilnnh'
S:lfajl" ·'\.
144(1. - l':lbnwl:l. ......... i i nj ih,,, l,ln!d,:,t f\'illll'f-
1'f\'I;I(iji Ir:ldi ... ·ijc). II : l ': (l(l(l. "hUf·lIIi.1I lldhWf!(' I"'\'c"{k i S,"lf1I(,II.1
113
tJ
5. - / 1)0.)5, I. \.. r:lj. ij u,ii i Hijl'nw - / l",mi k. / lR;\L
- P:I\:lIIll'i:I. 1')\)1' ,:1- :-;i ml".'lil:l 1l:1 :-;h. .......... im:l II
:; "lvin' lll 1l:1 lll' l l' I" l, i.k:-;Ill' pn ," k mc. 1\ : lj .... ' fili" :Ilclll ... ny,,, simi" ':{j.,: .. n 1\ "U<SI /"."l1S-
H .... \i1c·Ue' .. - ( ..... /pUilltl lo. - l-o /I. 1<,/% .• IluU\sl i 11""l1l ik. l':ll'ljin:l -
, - Pal:UIlI'I:I. 191.)0.). - Mirusl:l\ P:Il:lIIll'I:I. R,)limlj:1 - inll' i u: Od ,/. 1 lIllIlIci,
RellimUcl i S{/t',,,m I,:n·,. Biblil\11' k:i ( ',.hc·'/rl I .. :,UIIOIII - :'IL
\ J .. i\ h':-;1:lr.
- P:Il :lll1l' l:l. - Min\sl;,,' P:II :I1l11'1:l , N:\1..· 11Il1l\g.Ul.\'g. nl k:III-.lidir.n\k
nl' kf\,!",I :1 :-;ll' ... ' :lk:l. sl"l.'llnj,wjck,wnih :-; t"''''tnl':j:l Sh,,"';I. 1l:1 \.islU
l!NESCO-,wl.' s'jcl skc \(\ .. !\ h'slaf.
_ Pal:IIllI'I:I. - MiI\ )s\;I" P:II:Ulll'l:l, Krs ... ' :msl .1 lil',,"lhl:,1 11:\ sh ............ in1:l :-;
Han 'gol'illll. II tl.- 17. ). i\ hlsl:lr.
- P:1!:Ulll'I:I. 2003. - P:llaml'I:I. Slnll!ur:\!lli l'll'IIWllli II S1l ..... ' :I)..:I.
;!6 .. MH. f\,t{)SI:lr.
- P:ll:III1I'I:I, 2flll-t - P:lI:lII\I.' I:1. \1:1 sh..'\.' im:l. S1, I1US k:H/nf"M
i Jlill11tifl, .:!. Mt'S!lI\".
_ 19(15. - Vlnjkt\ P;II;I\'I.'SII1I. .. 'min,w u Hunn;\t inm }.::\",t
NS" x.,
_ P:lhnt..' f. 1 \}IB. - N, F. Plllnll.' l'. Ars I\l\\\"it' lllti nntllh ll' HI;1II1: Zur \ \.' ,Nldlkhlll\g im
SpUunlndahl' l", u: 7'1f1 im Mirrr'lrlllc"". Kt\llSllU\I ,
- Panofsky. 1964. - Ervin Panofsky. TOli/b SClllpt/l/'(,. Its Changing Aspects from Ancient
Egypt lo Bernini . EdiletI by H. W. Janson. Thamcs and Hudson. London.
- 1992. - John R. Pallerson. Patronage. c:olleg;a and burial in Imperial Rome. u:
Dl'eu" ifj 7rlH·l/s. Urban RCSPllllCS to the Dying and the Dead. 100 - 1600. Edited by Steven
BasselI . Lei cester University Press. Leicester. London and New York.
- Paxton. 1990. - Frederick S. Pax.ton. Chr;sliolli:ing Death. The Creation of a Ritual Process
in Early Medieval Europe. Cornell Universit y Press. Ithaca and London. 1990.
- Pederin. 1982. - Ivan Pederin. Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini. Radio Soraj(!\'o
- Tn'6 I'mgmm. 39. Sarajevo.
- Pellegn:e. 1999. - Andre\\' Pettegrcc. Refornlation and Counter-Reformation. u: A World
History of Christianit.". Edited by Adrian Hastings. Cassel1. London.
- Petric. 1872. - George Petri c. Christian IlIScril'tiolls ill the Irish umgulIge. I.. University
Press. Dublin.
- Petric. 1878, - George Petrie, C"r;st;oll lllscript;ol/s il/the Irish Language, IL University
Dublin.
- Đ ć 2002. - Đ ć Gla\'no oružje epohe i oružari II zemlji Stefana
č ć č u: SIjJ.'.ka pro:a dallas. KoslIle - č Hercego\·;lIe. Ć ć susreti
proznih pi saca II ć č skup č u Gacku (20.-22, IX. 2(x)().), " Prosvjeta"
ć - "Pros\"jetJ" Gacko - Fond "Vbdimir i Svetozar Ć ć - Beograd. Bileta-Gacko.
Beograd.
- L. ć 1999. - ;"""rkel1li bosanski' crJ..Te ( " ;"""r 'st;olli cr'kw bos 'lIske "I. Drugo izdanje.
S\"jetlo rije(i - ZIRA.L. SarJje\'o -
- P. ć 1955. - Petar Ž. ć Motivi na č stee..:ima. ZbonliJ..
.\lmin' srpske' . 10. \'lwi SJd.
- P. ć 1958. - P..: tar Ž. ć "Ioti\' arkada i stolo\'a na ć Sldrillar. \' 0 \ J
Serija. \"11.-\'111 .. 1956.- 1957 ..
- Petfu..:<.'i. 1998. - Annall!..iLl Petrui..'(i . l\'rilifl.1! tIlt' Dt' ,uh. Dc-J.th and Writing Str.lIegies in th.:-
Western Tradition. Stanfllrd fuss.. \':l"'!l" iZhlmib: L,' -,crimm: ,,/tim,': /J,'O}(l?I,:
dd/cl morTe t ' .,·Trl/Tt'g;t· dd!tl .\'1'I';I ',' n ' ndlo Tradi:il)'/{' (ll'l'idt'1I11/!t·. Tr.lI1s\aled \1i.:hJd
Sull i\:uL
- I\'I,,-'\ il:. D.lll i, .... 1 Pl'I",,,k:. S'7lsJ..i dild'II"\J..i .... ·,l'b 1/ ,·dll. Institut za i:,-Il'n,lu
Fi h1h 'l\kt':! t:l ku\ll't J . Studije 9. Bl:" l':!r.IJ.
- Puljil' . - \\ 1..·.1 Puljil'. C'rJ...\\,.'Il\,.' rrili kl' u ll'mij,lIll .1 h('r .. St je panJ \'uk': i':J Kl'-...!':':'
u: ,-, ' 111111101 .. J.. 1/ \ lt .bU' 'l:id,ll'nl Bl" Tli I JiWlIU. Zt'll. 'mil.. rJJlW'J. 1 ll:o:titul lJ. i:'-h'n.' :.i
II S.Ir.ljl" II - Hr' .11,ki 1Il'"1l11 / ,1 f''' l,il"! S.Ir.ljt'\l'
- R;lJl',i(il:. 19(-.\. - RdJt'll I .. · Jk.l. U I-,- J... n.'
\", i Sad.
- R. ld"J k,,, il.'. 19(-.(-.. - B".i .m.1 il'. Srd'm.l \ 1.J' h.'lin.1 SJ.nLl. !,-
1""11I1k.I/.\ hk," nl:" uml'Ullhll. \IS.
- Raki 0. - S\'I..' lIalla PredSlaVl: fi gura pol.. oj nika na ' !l:I..\:ima. NS. XVI. -XVIl ..
Sarajevll.
- ć :!OO::!. - Aleks"U1d"lr Ralko\'i0. Ljll/Jillje - SI"l 'd"jOljl'kOl'II(' lI(' krtJl'o/t' i ahi.fra.
Ljubinje.
- R"llIk .. u·. 197.3. - Tomislav R .. mkar. O problel1l u č II naš-oj u: Srt:,dllj '"
\jdo\"lll/ BosIl a i c\"I"Ol'ska ku/titra. Izdanje Muzeja grad ... Zenice. Radovi III. Zenica.
- Rengjeo. - Ivan Rengjeo. Novci bosanskih banov"l i kraljeva. GZM. Sarajevo.
- Rowel!. 1997. - Geoffrey Rowell. Changing p.Ul ems: Chri stian belids abou I de;Jth and
future life. ll : 11Ift'rpretjllg Demh. Christiall Tlu' olog.\· alld Pastoral Praaice. Edi[ed by
C. Jupp and Tony Rogers. CasselI. London and Washington.
- Rush. 194 1. - Alfred C. Rush. Dl' mh (ilid BI/ria/ ill Christiall AlUiquity. The Catholic Uni\-ersif)
of America Press. Washington.
- Sachs- BadstUbner-Nellmann. 1994. - H. Sachs - E. B"ldstObner - H. Neumann. Christ/jehe
I kol/ ographie il/ SticJ/I\"OI"f('I/. MUnchen-Berlin.
- Same Ilas. 2002. Antigone Samdhls. Dl' mh ill ,lte Em'fall ,'v/t' direrrw/('lIl1 (50 - 600 .4..0. J.
Mohr Siebeck. TUbingen.
- Saria. 1959. - B"lldllin Saria. Dil..' antikl:n GrlIndlagen der i\..ul!uren.
SUdosteuropa. Schriften dl.'!" SOdostl.::" uropa - Ge=-dlsdl .. lft. 8t! . l. in: \fiilka IlIId 1\1I /lltr1.'fI
Siidostellro!'as. Kuiturhi s(orische MlinL'hL' n.
- Schmitt. 1994. - Jean - Claude Schmitt GllOs!.\" itl tlll' MiticIli' Ages. The Living thl'
Death in Mediev"ll Society. Thl.' Uni vers ity of Chicago Prc=-s.
- Sergejevski. 1938. - Dimitrije Sl.::" rgejevski. č spomenici iz okoli<..·c GZM.
god. L. Sarajevo.
- Sergejevski. 1942. - Dimi trije Sergej evski. Srednjl.'vjckovna groblja II Sluparinl:l iRastiku.
GZM. L11L11 941.. Sarajevo,
- Sergejevski. 1952. - Dimitrije Sergejl'vski. Ll/timl' l". Srl..'linjl'vj\..'kovni nadgn)oni =- rll.llllenil·i
BiH. IV.. Zemaljski Muzej. Saraj evo.
- Sergejevski. 1953. - Dimitrije Sergcj c\'ski. Slike pokojnik.t Ila
grobnim spomeni ci ma. GZM. NS. VIII.. Sarajl:vo.
_ I. ć 1978. - Ivo ć Smrt i umi ranje II svjeliu nekih mi =- li lal·a. knji zl'\>nika i 1l,\)lllgrt.
NEV. godina XXVIII.. svezak 1-2. Sarajevo.
_ M. ć 1978. _ Marijun ć Nekoliko srednjovj ekovnih iz okoli nl' 1rebinj .. l .
TriIJ/lllia, 4, Trebinje.
. 1 •. ' b ' 'kih mnunorovu lstOCl.l ka).
_ ć 1928. _ Vhtdislav Ć Jedun s ovens,;:' uzor osuns
GZM. XL.. Sarajevo.
- ć 1932. - Vladislav ć Bogulllilski grobov i i č "NlIrodnojedillstvo",
a 1111UIl!l h-knlrl1llnr, SarnjrVtl.
- ć IlJ14. - Vladislav ć Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u
č srrzlI . GZM, XLVI. . Sarajevo.
- č ć IlJ2R. - Pero č ć Sluro groblj e po Gacku, GZM, XL.. Surajevo.
- Snlildovski. 1993. - Slefan Sm:1dovski. BlIlgarxkll kirilxkll IX - Xv. vek, Studia
Cl asi ea. Agata. Soliju.
- ć 2002. - ć USli/elie predaje HolI/jaka, š č Zajednica Kulture "Preporod",
Sarajevo.
- Sokol. 1980. - Vladimir Sokol, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici neretvanskog
č ll : Dolillfl rUekl' Nere/ve od pretliistorije do l'(lIIOK .\'Iwlnjeg vijeka. Split. 1980.
- Solovjev, 1948. - Aleks<lndar Solovjev, JeslI li bogomili poštovali krst?, GZM, III. , NS. Samjevo.
- Solovjev. 1954. - Aleks'.II1dur Solovjev. Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, GZM, NS (A).
IX .. Sarajevo.
- Solovjev. 1955. - Aleksandar Solovjev, Broj grobni h spomen ika u Bosni i Hercegovini ,
eZM. NS. (A). X .. Sarajevo.
- Sopta. 2000.1200 l. - Josip Sopta, GOSI Radin (Radivoj) ć i njegov grob, HercegoviJla.
br. 6.-7. ( 14.-15.1. Mostar.
- Sparavalo. 1979. - Ljubo Sparavalo. Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na č
Šume trebinjske, Tri/milili, 5, Trebinje.
- ć 1891. - Gjorgje pl. ć Srednjevjekovno groblje kod š ć CZM.
Ill., Sarajevo.
- ć 1926. - Georg ć š ć ć elM, XXXV liJ.. Sarajevo.
- SUdiand, 1990. - L. V. SUdIand, JII:llosllll't>IISko pi/llI/je. Prikaz cjelokupnog pitanja.
Varaždin. Naslov izvornika: L. v. SODLAND, Die SUdslawische Frage und der Weltkricg.
Ubersichtliche Darstellung des Ges:lml· Problcms. Wien.
- Šanjek. 1975. - Franjo Šanjek, BO.HlIIsko·lilllllski č krsljalli i katarsko-du(lIiJti/ ki
!,okre/II sredIljelII \IUdII. š ć sadašnjost,
- Šidak. 1937. - Problem "bosanske crkve" II našoj historiografiji od ć do Glušca
(Pri log rjdcnjut zv. bogumilskog pitanja). Rad JAZU, 259., Zagreb.
- Š ć 2006. - Marinka Š ć Natpi s vojvode Masna iz Donj e Drežnicc. J-/{'I'('('gOl'illll. ..
Mostar.
- Š ć 2006.<1 - Marinka Š ć Jezik natpisa na ć II Brotnjl1. Bmllljo - ZIJorlli".j ..
MH. Bl'Olnjo - Ć
- Ši ć 2007. - Marinka Š ć Natpisi na sh.'I.\:ima II Buljunim<l kod StOl:a. Hrl'llISk{/ mi.\'{/{J·
god. XI. . hr. 2.-3.107 (43.-44.), nova sr rija sv. J 1. . MH. Sarajevo.
- Sl.. ohaJJ. J lJ7fJ .
.' - Ante S"ohalj. Olm't/II ' . .
ll:oJo\ J...a q reli gij i j magiji. .. ć arllcolo<kih nalaza rvwiJ'c<i no_
n z 11<1 'ovu '"
- SUl a.lo. I ':JCJY. - Marko SLIl a/o. Nekre I ' .
IV. Stol ac II povije'>'i i kult . H e \ IC(: i.l k<! u č kr" .
un rVala, Zuorcb S I aJ u, u. HIlI1Hki :-bomik _
e -. lo ac.
T d" J
- a IC. _007 - T ld M
S
< tc . J ,ro., lu\, Krf ,-, b
, ar;ljc\,o eZa I ogumll \ kr mit lJ r
. {J\ llll j m!/( Heal/ a . 27
- Tentor. 1991 . Malc Telllor. Bo .... ć lt' I' " l
d , /" , oo <,.fJI'I,t:,\Ifjom' " H '· , ·
() WJ( JIll! /403 .. KnjIga I.. Dnlgo izdanje. (; I od naj.HlIrij ih I'remena
. ultumo dru",vo Napred-k S '
a .. araJcvo.
- ć 1998 - Đ l ' "
•• " o ' . OSIC. reb/JIj.l'ka () hlcu/lI sredn "em I" ' " oo • ••
PO\ Cbnd Izd'lnJu. knjiga 30. Beograd. ') IJdu. J\ lonJskl mq nU( SA.\i L
- .. J998.a - Đ š ć Porodica ć . " •
I.\lorlj.'iki LXXI.I3.-4. , Podgori ca. (Jcpanovlc IZ vlaskog roda Hrabrena.
- Truhclka 189 I - Ć T h lk S
. ru e a, tarobosanski mramorovi GZM III S, "
, ' " araJevo.
- Truhclka, 189 I. a - Ć Truhelk' N ' k"
a, OVI postupa pn snImanju natpi sa CZM III S '
. , .., arajeva.
- Truhelka. 189 1.b - Ć Truhelka, Stari bosanski natpisi GZM III S '
. , ,.. araJevo.
- Truhclka. 1892. - Ć Truhelka, Nekoli ko č natpisa, CZM. IV.. Sarajevo.
- Truhclka. 1 892.a - Ć Truhelka. Stari č natpisi, CZM. IV.. Sarajevo.
- Truhelka, l 892.b - Ć Truhel ka, Stari č natpi si. CZM. IV .. Sarajevo.
- Truhelka. 1895. - Ć Truhelka, Natpi si iz sjeverne i č Bosne, GZM. VII .. Sarajevo.
- Truhclka, 1895.a - Ć Truhelka. Stari bosanski natpi si. GZM, VII.. Sarajevo.
- Truhelka, 1895. b - Ć Truhelka, Starobosanski natpisi, CZM, VII .. Sarajevo.
- Truhclka. 1914. - Ć Truhelka. Osvrt na č kulturne spomenike Bosne. GZM.
Sarajevo.
- Truhclka. J 991 . - Ć Truhelka, č ć Bosne i Hercegovine. u: POl 'ijesl BosIle
i Hercegovine od najstarijih vremena do godille 1463 .. Knjiga I.. Drugo izdanje. Hrvatsko
kulturno društvo Napredak, Sarajevo.
- Truhelka, 199 1.a - Ć Truhelka. Bosanska narodna (patarenska) crkva. ll: POl"ije.{f BosIle
i Hercegovine od najstarijih vremena do godine /463 .. Knj iga l.. Drugo izdanje. Hrvatsko
kulturno društvo Napredak. Sarajevo.
_ Tuchman, 1984. _ Barbara Tuchman. Daleko zrcalo. Zlosremo XIV. slO/jde, ll .. č
zavod Hrvalske, Zagreb. Naslov izvornika: A Di stant Mirror. The Calami taus 14tl1 Cenlury.
Penguin Books. 1978.
_ V. K .• 1976. _ V. K .• Grafija srednjovjekovnih č natpisa. DP. XXVI ..
Sarajevo.
301
- Va1k, 2003. - Heiki Va1k, Chri sti ani sation in Estonia: A Process of Dual-Faith d
Syncreti sm, u: The Cross goes North. Processes of Conversion in Northern Europe
300- 1300, Edited by Martin Carver, York Medi eval Press, The University of York •
- Vego. 1954. - Marko Vego, Ljub"ški, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici BiH VI
Zemalj ski Muzej , Sarajevo. ' .,
- 1955. - Marko Vego, spomenici porodice ć u selu Biskupu kod
KonJi ca, GZM, NS (A), X .. Sarajevo,
- Vego, 1957. - Marko Vego, Nadgrobni spomenici porodice ć u selu Bi skupu kod
Konji ca (Nastavak), GZM, NS (A), XII. , Sarajevo,
- Vego, 1958. - Marko Vego, Crkva u ć kod Konj ica, GZM, NS, (A), Xlll ., Sarajevo
- Vego, 1959. - Marko Novi i revidirani ć natpi si iz župe ć u Hercegovini:
GZM, NS, (A), XlV. , Sarajevo.
- Vego, 1959.a - Marko Vego, Arheološko iskopavanje u Zavali, GZM, NS, (A), XlV., Sarajevo.
- Vego, 196 1. - Marko Vego, Novi i revidi rani natpi si iz Hercegovine, GZM. NS, (A), XV-XVI.
Saraj evo. '
- 1961.a - Marko Vego, Historija ć od naj starijih vremena do turske okupacije,
Sarajevo.
- Vego, 1963. - Marko Vego. Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika,
GZM, NS (A), XVll l. , Saraj evo.
- Vego, 1964. - Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak), eZM, NS,
(A), XI X. , Sarajevo.
- Vego, 1973. - Marko Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlj e kod Stoca, SBIEK, Zenica.
- Vi ba, 2006. - Sol vita Vi ba, Funeral Traditi ons in Medieval Latvia: Sources and Problems for
Research, u: Tod tlnd Tmuer. Todeswahmehmung und Trauerriten in Nordeuropa. Torsten Fi-
scherffhomas Riis (Hrsg.), Verl ag Ludwig, Kiel.
- ć 1954. - Drago ć č predstave na ć NS, IL Sarajevo.
- ć 1954a. - Drago ć Pretstava kola na ć i njihovo č Poseban otisak
iz GZM, NS, IX., Sarajevo.
- ć 1956. - Drago ć Srednjevjekovni nadgrobni spomenici u okolini Zvorni ka.
NS, 111./1955., Sarajevo.
_ C. A. von Volborth, 1992. - C. A. von Volborth, Eille Ei1ljiihnlllg ;11 di e Welt der Wappell.
St uttgarl-ZUrich.
_ č ć 1984.185. - Josip č ć Umjetnost izmedu života i nj egove apstraktne formul e.
Peri.\·ril - Zburnik mdol'o:o pOl'ije,\·! lIl11jef11osti . 27-28. Zagreb.
_ ć 1974. - TalOmir ć Erlloge1l e::.a Slol'ella. Vranje .
. Walker Bynum - 1995. - Caroline Walker Bynull1, The ReSlI rrectioll of the Body ill Western
Chr;stiall iry, 200 - 1336, Columbia University Press. New York .
. Ward-Evans, 1999. - Benedicta Ward - G. R. Evans. The medieval West, u: A World HiSlOryvf
Chr;stitlllity, Edited by Adrian Hastings, Casscil , London.
- \ \ t
unJ J..\ .. h"e1.
- GUll!hcr S
()fJor;
JU/Ir( Ilnd (JII lJudI. Oncl en \ ...... '1"_" _.
.. Wuppenal/
- \\"(,IlZl'l. - .\!arian \\" I .
a J h S enu. BO"nJJn and H
n " fido"l Fonclllil1eefl. XXI R Old erugO\ inlan tomb'-\one" - v. ho m-de th'"
- ' . enbourg. \ Iunchen. i:I
- I 96 . .2.a - \l ari an Wenzel. O neki m ,i .
P(JII}eSTlllm)e1l10S1i II Dalll/oClji. l K - mboh.ma na dalm::l(in'klm ... ć Pn/ "
. onUn ator, kl Za\ od D l . _ . ( ,I
\\" _ a mJI.IJe u Srlnu. SpIli .
- enu !. 196.:'1 . - .\f arian Wenzel ['kr . '.
• (U1I/ 1II001l'I1/a sTe(:cima. , 'e,,-"I,' n \1 0 1 ' . S
. . ... ' e ... ;t. :1r3Je\ o.
- \\ e nzel. 1996. - -'f ari an \\" "' l B .
. enZt: . pen ij" 1 .
muzej u Saraje\ u i bof! umil ,ka rom 'E . o I p0l itlka: uma!} ... kl
1
- p ansa. rtr.II/IH · tas m ' ( _ I. I .
:'I . ( re\'e la s enoles koo' \1a' L . ..' (,. 1. ,o hil lUni 8r01
:;, :;' " Ja 0\ renO\' IC I . .
- " ·enze!. 1999 - M . \\.
. . anan enzel. Bosamki sl i/1/ " '.' .
TOII/hs/oll es and -' HeTaI. Bibli Ol eka"K l ' .. a ":'10 I mera/u - BOSllitlf! S,!/e flf!
u tumo nash.lede BIH . Saraje,o- Publi:-hing.
- ć l . - Marian \\"enzel - Ljubinka ć OS\TI na Iri inosrrane . " ("1 .;.
'-\uslrD-l2arska I nauka o "boau ' 1' 1.;' '' ..
XXXl.!1980 .. Beograd. : nll lm stecclma. u: STo ril/ar. :\0\a l\. nji ga
- \\llli ams - P t . kS' \\" 11 ' .
. - • . a n c lms llams. The e e/ll c I nscnjJ1i(llls (Jf BriTain: Ph(lIl(l/of!' ilnd
Chrol1olog.l : e. -+00 - 1200. Publications of the Phiiologica] SOI:ien. :'7. Bbckn eli "'
Oxford _ Boston. . L r..
- č ć 2001. - Emina č ć O pojmu ć G/asnik srpsk(lg arli!,()joJh)f! JmJn'a.
17 .. Beograd. '
- č ć 2005. - Mramorje. ć II Znpadnoj Srbiji. Srpsko arheološko drušlYo. P0sebna
izdanj a. 3 .. Beograd.
- Zelenika. 1961. - Andeiko Zelen ika. Prilozi za č srednjO\j eh'"l\'nih nekn.'"If', Ja
ć na Radimlji i š č Gorici kod Stoca. NS. VIII.. Sarajen'"l.
- Zelenika. 1994. - Andelko Zelenika. Ć Livanjskog č u: lil"ll1!iski 1I/l( )\·Uc'sri.
Muzej HrvaLSki h arheološk.ih spomenika - ć \ ot'ir.lne. Splil·Li\"J}("I.
- Zelenika. 2004. - Andeiko Zelenika. Prijenos č č koncem 19. :o; (('lje...·;] i Jrf"k."",!c,Š,J..l'
istraži vanje groba Vignja š ć u: \liganj i '{i('gol"O doba. GrJL Sin.'"Iki Bnj('!!.
- Zirdum. 200 I. Andrija Zirdum. Karta srednjovjekovni h crb,·;] na tlu Bll:,n(' i
BF, 15, Sarajevo.
že
- G .. pod . < , . )V ' U kod Sar.l,·t"'3 Gz.\1.
_ ravica. 1982. - Lidija Zeravica. robov. IS Sl!;l..a"::l na r .. l I. . '
NS (A). 37, Sarajevo
.. . & . H kulturnO
_ Ž ć 2002. _ Pavo Ž ć I : SIl.'l/IIjOljekome pm'lJes" '-""t' I /lJlJil. •
drušlvo Napredak - Podružnica Osijek.
303
KAZALO IMENA
A
Abraham. hebl". "olac mnoštva" " .
Ad (I ,. • Olae mnogIh narod .. . ...
Ak am. k' t b,.. č č od zemlje). po Bib/ : po BIbiljI Židova i Arapa 27.98.
Vlns l. Toma (sv.). č filozof i le IJI Ime prvom eovjeku 65. 159
la"Jonskih grofova. č Alberta Veliko (1225: .. ili 1226.) Podrijellam iz porodice
Akvuanskl . Prosper (sv.), Ti ro Prospe g . . č dominikanskog reda 13J
mil I " r, vatrem branitelj I ligi d .
. os I I preodredenjll. rodio se oko g. 390. u Lima e n, lu č AuguSlinova naUka o
SPISI odaJ II Č s visokom č kUIJur geu. u pokra;101 AkvIIaOJJ I u Galij i. Njegovi
Al fons. Pe.ar. (Pelrus Alfonsy) izvorno M om 129
. č kralja Al fonsa I. Aragonskog ha-Sefardl. roden 1062 .. a Umro 11 40. Dvorski
Ahghl en, Dame, talijanski pjesnik iz XlII . XIV w
Andrija (sv.). apostol. bral Šimuna Pe . I . ' aU' Or BozfIIlS/velJe komedije 113. 11 4
je "AndriJ'in kn V" (X) d . tra, glav", zastl!mk SkO!ske; č oznaka sv. Andrije
. z. Sre stvo njegova č š 76
ć Pavao (J 920 - 1985 ) 'k ' .
. ' . . .• č 11,26.61. 76. 159.173
Angebco. fra - Bealo AngeIJeo. GUIdo di PieIro. č ime Giovanni da Fiesole. Tali 'anski
silkar (Vlehlo. Izmedu 1395. I 1400. - Rim. 18. lJ. 1455.) 63
Anglo-Nomani 245
Anto (sv.) 101 . 11 3
Ardui n. redovnik crkve sv. Viktora II Marseillesu J 08
Areopagil. Dionisije (Pseudo Di onizije) č fil ozof(V SL). Pripisuj u mu se spisi iz V. Sl. č
Je č sporna. č i neopJatonist 91
Arhidakon, Toma, spl itski č 65
AstxSth, Janas """' č rane aus!1ougarske adrninis!rncije u BiH i č 19.21.22 'z79
ASIana. č bogi nj a 65
AuguSli n. Aurelije (sv.). latinski leolog. filozof. crkveni o.ae (354. _ 430.) 65.81. 99. 129. 130
B
Bahtin - Mihail ć ( 1895. - 1975.) istaknuti ruski č književnosti , utjecao na
znanost O knji ževnosti i u zapadnim zemljama. Veliki poznavalac i č Dostojevskog
(Problemi poelike DOSlojevkog) 11 3
š ć zetska vlaSIela 163
š ć Juraj. (t 1378.). oblasni gospodar u Zeli (Duklji) 161
ć ć pisar "
8
. '. . k 'a
Basler, Đ ( 191 7. - 1990.), arheolog. konzervator i znanstvem savjetnIk ZemalJs og muzej
Bosne i Hercegovine II . 20. 64. 236. 237 . č " . rozni
. Red" š ć ( 1870 - 1934 ) pjesnik. jezikoslovae. knu ar. esejIS. p
š ć Safvel-beg - zep I . . ..
i dramski pisac 24
Beatrica (t 1425.). supruga Willi ama č log crkveni č (Mon.epuJciano.
Beatric (Bellarmino BeUarrto), talijanski 3:0 J II.. isusovac. studirao u Rimu;
Siena 4. X. 1542. - Rim. 17. IX. 1621.) Necak p pe I .. Rimskom kolegiju. Rel.10<Iog
• ... Lo . rofesor č .eo ogUe u 'sk Capu<
profesori propovl]edruk u uvamu, p .. od 1594 kardinal 1599 .. nadbJ up
č š od 1592. Provincijal Napuljske pokraJine .. . .
(1602. - OS.). do smrti u papinSkOji kur;:i č filolog. č š profesor.
Benac. Alojz. (1914. - 1992.). am;; 62. 74. "O. I 65. I 66.H3. I 8.
1
• Ć da
č djelalnlk 11. 19.21. • • ill 543) roden u !alijanska J NWSlJI (Non; ........ papa
N .. (oko 480 -21 . . . ć ........
Benedikt (sv.) iz ursIJe ko redovniŠtva i zapadnoeuropske . bla,gdan l J. SIJllIja 243
se smalm ocem zapadnoeurops g wtilnikom Europe. Njegov JO
Pavao VI. proglasio ga je 1964. svecem 305
- . k e Prihi"wa č 191 1
-Id "ii'kar (Mi lano. oko 1190. - prije 1243.). jedan od __
(Berhn!! ll;:f\) • t.l lj. :oi , .' d L d" e_ ......
.': . h' , . ' k' h liko\' nih shema. Djeluje u gm II ucc.a g Je je Č gla
k\lll sc pndrža\ ';U' l1 .. lIlls I ' k " bol D '" Vno
• • ' . ' o- • ' I " . ' k llikn figuralnih pn ' al ... 1 I sim a. vOJIca njegovih si
nll'l!ll\'\) dll' lll Raspe.: II s Ill.: l nova
... iik
k
·lIi '; \1 lellle 63 . . .
. . . ,' I""V'I 11'\ '\) Fr.Ulcuski redovnik. č l nadstojnik SaTnn.r
Bcmant l'\ti ClalfY3UX;t . ( \'7 \1, - •• . . .' " k k "OV;)tana
, ' f ' I -"i\l1ik A.hdardo\'3 raclonahzll13. mis li ' . č Dru!'!OP I "'; .L
CI;\lfY;tux. hlllfn 1 it'\lllg. p,,- . . • ' .' 8" - :!" "-' lQr-
Sl..llg r..tla. Njego\'i su redovll1l..' ! ,, - .. '" . . .
, S" ' k' (. , rodcn u pknud.:oJ ohllelJl u SIJt:11I (Xv. st.). č pobožnOSlI SVet .......
I . "k h b' l 65 .... " 1
imclIu Isusovu. redovilO se slika u 3. l U . . .
" ' ,' k 1908 1990 ) č i nasl3vl1lk. dlplollllrao na ViŠOJ pedagoškoj
Bd IJgh.'. l . ( <. - .' • '. . • . I II ')") "O '6 <9 7 - , II
h b
' , kulIure l ulllj eUlo:.11 I . ..... -_ . . . ) . lj • 6. 11.t 116 175
l.., gre u. a\'lo -'-' . _ ") . - .
B
' I" -R' d" ,' " pokopan u Starom Sdu kod jajca 70, " ), " 7, .03
I IL . a e.. - ") 88 '")44
Bi 7 ... 1nl. nazi\' za ISIOCnOrl l11sko 83. 9). _I. 1 < • - ' ..
B
' I" VI ' ' kl' 'z sahranj'cl1 u pr:wosl3vnoj crkVI S\·. Lazara u selu Vlahov1cI 175. 188
Je IC. ac. t: -, .
č Pribi I. č 69
B·lau. 0110 von. pruski konzul 20
č knez 11 6. 11 8. 171
Bogopenec. Dražen. najstariji poznati č porodice Ć pn·j PUl spomenul 1306. 160.161
ć Ostoja. celinski Vlah 58
(bogumil stvo). sljedbenici č š ć Sekh! koja je od X. SI. C\jetlla u
Bugarskoj odbijajw:i najvdi dio Slarog Za\"jeta. ć slrogi antikl erikalni Sta\ u
JX'lilici. pogrd no od slarije historiografije ali i od sU\Temenih č i
Ć s kn-ljanima Crkw bos:lI1ske 19.23. "2 7. 6-t
Bojan(l\"ski. ho. ( 1915. - 1993.). arheolog. č lopograf. č konzen·alor. znansnem
:,a\jetnik 12S
Bolingi1roke. liJ... II Richardu //. Williama Shakespc'area 9S
Boijun('wi(-. BogJ'Jc. :,ahranjcll na nekropoli u Boljunima 9S. 122
Tarah. :ooahranjen na nekropoli u Boljunima 98.122
Boue. Ami. beCJ...i ge(liog i č .20
Bourboni. francuska dina:, tija 25 i
ć Mahmul. pokoj ni k sahmnjen podjednim od Ilajsl:rrijih ni5.anJ na prijdllU
iz Xv. II XVI. st. Il a Petf(wu polj u kod seJa BrJnkO\' j(- i nedaleJ...o od Rl)f!J til'C' liS. Ć
ć Ratko. č na nekropoli II Radimlj i 166
Bratoje. dijak. aUlor natpisJ na PrihisJa"J Petoji\'ib 100
ć Mastan. prisulan u č Ži\NU BO:'l1e l)(j sfe-dine \J\". :'1.. gl.):-p..'tiJf
oblasli Bli dinja 96
Burckhardt. č i kulture. (25. \". I 18 - 8. \"111. I I. ,)sni\"3;(- I,)mulfk.
l
- analili cke mei ode u povijesli umjetnosli 91
Burken Waher. č antropolog 2.+8
e
Chichdl'. Will iam. ;erif i graJsJ...i \ 1 \o
C.llll'llu(cin. P;II1Jnlfn. ( I ++-i. - l :'iO-t 1. Pl) 1;\\ r;etJ...u :-l uJijJ rra\ J II PaJ,l\ i :o-mj(':-lil' ,;.'
IlJ J, Of U gdje jl' I",h3:Jan J..tbiJ... l' II :'\jt'"g,l\ orsJ...;1 i k.m.1"'rJ
JO\l'"la gaJl'" u k,llllakt., LOfl'Il1l111l \kdi(i t' Plllil i;Uhll11. \h.' dut im. J,1!!lxlil:l:O-t' liJgt'JIJ-!1
.':1 ild;lj.u. ga,-il' Gi,,, anni jl' "ri&i;1;1I111)
. , L.I J.l hll)hf:1ni,l Plinij:l,'d ,'!'Iuibi :,\ ikl,k L,,',lnil,:cJ1.1 13
CIJ..: lJ :- lZll1;llh.' k.1 ... \.1 \ iJena k.hl her(, lil'b il e i Pr:l\l'''\.J.' nf
,jClbl:l II D;ll.. ,l\l' :-I\'dlIH'll1 \ 111.
I"-1 Iit .inl'11l inll'n t'"lk·ij l,'l11 "ll:o-.1I1'l..,,& kr;li:l;l SIJ"'P;Ul:1 t -
. I) pred .... lIlU l..t)n.l( 111('g,1\ l' \ l.IJ;1\ 1Ilt' :\ 163. 2--1--1. l
C'nut':lIllll. \hlutlJl. glhl (' rk, 1.'" :\3. 96. Itl6
Č
fi.'uda Jni rod. na,ljl'dni; . . P
("' I . -' N tlp.lIlI 0Pl)\,') I X5
i./ Popova lJ7. 161.
Wpalll/ popo\'a
Č

Dabiživ, slu!.!:! 97
Ć č 97
Cillllrija
Č č 10
Č č ć Vejsi!. (1868. - 1959.). arheolog i II. 22
Ć
Ć ć M. Sima. č do:tjen historiogralije o srednjovjekovnoj Bosni 24.70. 166.279
D
Dabiša (1.19 1. - 1.195.). bosanski kralj 123.169
D'lbiživ. si n gos poje č (monuhinje Polihranije) 69,87. /17
Petar crkveni č kardina!. Roden uRaveni 1006. ili 7 .. umro u Faenza-i 1072.
Deschamps. Eustache, (1346. - 1406.), pjesnik 129
Dijana. starorimska božica lova i mjeseca č Anemidi iz č mitologije. ć
Zeusovoj. sestri Apolonovoj 65
Dimitrije (sv.). č pogubljen u blizini Sirmija 9. IV. 304.: zaštitnik Soluna č se kult
raširio po cijelom Istoku posebno medu pravoslavnim Slavenima 96.124.241.245
Dionizije, Kartuzijanac (sv.). rodio se godine 1402. ili 1403. u Rijkelu u današnjOj Belgiji.
č je nauke svršio u obližnjim gradovima Saint-Trond i Zwolle. Godine 1424.
zadobio je na č š u Kolnu naslov "magister artium" (doktorat iz filozofije). Njegovo se
upisano ime II spisi ma Kolnskog č š Č II č š arhivu još i danas. Vrativši
se u Nizozemsku, II Roermond. bio je primljen u kanuziju 65
Dioskur, božanstvo svjetl osti i mraka. života i smrli 77
Dominik (sv.), č dominikanskog reda (XIII. SL). č iz španjolske ć obi telji
Guzman, odgojen na č š u Valenciji, umro u Bologni 1222. 86
Dragi ša, č akt ivan na nekropoli u Boljunima 177
Dragiša č ć brat Hrvoja č ć ć 169
š ć Vujan, dijak 11 8
ć Nikola, dijak 69
š ć Dabiživ 69
Dražeslav, ć dijak bana Tvrtka I. ć J 09
ž ć Mihen, ( 1332. - 1343.), župan iz Huma 97.161. 185
č 108, 11 9,161,162,185
č Simeon 76
Durandus, Guillaume, č iz XIII. SL 240 . 161
D Š S
< (1331 1355 ) kralj od 1346. car Srba t Grka
u an, te. an, . _ . , .
DŽ G . m Malovanu kod Kupresa. Filozolsko-
Džaja, M[atko] ć č roden 1935. u i doktorimo. Povijest. č
teološlci studij završio je u I Č !stll u Mi/nchenu. gdje je po drugi pUl
fi I
.. t dirao Je na sveu I I . . S . 'u
Z
ofiJ'u i slavensku Ilo ogljU s u . b k' č š u Visokom I araJe\ .
f, . č osans lin • .. . k'
doktorirao. Bio je profesor. na ranJev w" M" chenu. Prije umirovljenja radIO ao
Napustivši č poZIV, od Č č Europe. te na SUdosI
' k . K t dn za povijest Ist ne I . \ l lk 'waoengewe.,o.
znanstveni suradot pn a e boldt Stiftung, zatim Stlnung.o s 'o . ar "
Bio je stipendist najprije Alexand:;; v;;:: disel1aciju (Konfesionalit.t
te Deutsche • . nagradu Sildosteurop.l Gesell,,:han: Os;;' ć i
Bosniens und HerzegOVina) o š eseja. č recenZija I prijev a
je više rasprava,
inozemnim publikaCIjama 98, 244
307
E 4 III 1603) kraljica Engleske i Irske, šesti i posljednji monarh '
Ellzabe'a (7. IX. 1533. - 2.. . , "
porodice Tudora 250 . G G rt ) ( 14
'k' (I , Erasmus Desiderius, pravo Ime eert ee s, 69. - 1536)
Erazmo. Roterdmns I , a. . bod k' h 'd" d h , I oo • "
. .. . k ...... "'., zagovornik slo ars l I eJa I II ovne o emnclJe, nalistak
ni zozemski pisac lalms og lZ.<Ud-" ct h' . .
... , . doblJ'a humanizma i prosvjetiteljstva, smatra se II avmm č težnJ",
nUUJI uu or raz . bl' l 'x" .
k
. " c"J' j maJ 'stor latinskog stila. Istav po emh.;ar l č (Pohval
prema europs OJ 10 egra • a
IlIdosli) 129 . . ' 1 I'" (d š· T )
. .. kra"ne EtruriJ'e II starOj srednjOj ta IJI ana nJa l oscana • pretpostavi'
š ć st.anovmCI po .. oo. Ja
. d '. . ...... domovi ne s Istoka oko X. st. p. n.e. II ltahJ u dOnijeh znatnu kulturu Osob'"
se a su IZ svoJe P'" o
II gradi teljstvu i slikarstvu 65
Eustahije (sv.) 79, 245
Eva, hebr. "majka života"; po biblijskoj č ime prve žene (s mužem Adamom pramajka ljudskog
roda), danas osobno ime i simbol ženstva ć 65 .
Evans, Arthur, engleski arheolog, "zaslužan" za neznanstveno-mitsku tezu o bogumilskom
karak,eru ć 12, 19, 21 , 22, 279
F
Farlati, Danijel , crkveni č 83, 162
ć Nedim, osmanist 24, 26, 72, 165, 240, 24 1, 279
Ferdinand I. Habsburgovac, (1526. - 1564.), č š i ugarski kralj , austrijski i č car 20
Fe' hija, džamija u ć 10 l , 113
Fort is, Alberto, talijanski prirodoslovac 20, 87
Franjo, Asiški (sv.), roden 1182. u Assisiju kao Giovanni Bernardone, č č reda.
umro 4. X. 1226., proglašen sve,im 1228. godine 128
Fries. Hans, švicarski slikar, (Fribourg, oko 1465. - Bern?, oko 1518.). č u Bernu kod Heinricha
Bichlera, radio u Fribourgu. Izradivao oltarske slike, a poznat je i niz njegovih crteža perom
koji su rezultat pronicavog sagledavanja stvarnosti . č je predstavnik švicarskog
slikarstva u č XVI. st. 54
Fritz, John, crkveni reforma,or (153 1.) 250
G
Geza II. , ( 11 4 1. - 1162.), ugarski kralj
Giotto, (puno ime Giotto di Bondone), talijanski slikar i graditelj , (Vespognano. oko 1267. -
Firenza, 8. 1. 1367.). Oko 1290. samostalno radio II donjoj crkvi sv. Franje llAsizu. 1297. II
toj bazilici (gornja crkva) radio ciklus II 28 prizora. U Rimu radio freske 75
Glušac. Vaso, srpski č (Sla' ina kraj Sanskoga Mosta. BiH. I. Y. 1879. - Beogrod. 5. X.
1955.), studirao na Filozofskom fakulte, u u č (1901.-05.). Dok,orirao 1905. Radio u
gimnazij ama II Banjoj Luci i Tuzli. Poznat po radovima o crkvi bosanskoj koju je smatrao
pravos lavnom 23. 24
Gojsak, krst janin 115
GoU)isav<l (t I ć zetskog vlastelina JUlja š ć žena voj vode č ć \04. 163
Gospa (v. ManJ:.t, sv.)
Gradeš:.t. sudija u vrijeme bana Kulina 203
č ć Miho(v)io 109.112.11 4.203
Grci . II č Europi te skupni naziv z:.t indoeuropska
kOJ.1 su se od II . ć pnJe Kri sta č naseljavati na č današnje č $:\1111
su scbe od VIII. Ć K .... '. .
G < J. n st<lll.lZvail Helcl1Illl<l, rl zemljU He ladol11 103
rd. ( 11 5 1. - 1178.), zup"n 'rcbIIIjski 57.71. 10 I. 236
Greco. (,pravo ime Domen ikos TeotokoplI los). španjol ski slikar č podrijetla. roden n:l
KretI oko 154 1 .. umro lIToleadu 6. ili 7. I V. 1614. 61
ć č ak,',v"l' k I ' .
G
", d na ne TOpO III Boljunima 69 I')') 174 177 180 182
č žena vojvode 174 • --, • • •
H
Il ad,cII Jll:lIl. ;uIIl' ri i:- l.. i !! IIIIH:ll' IlO
lI ;ullurahi. hahiltlll., !..i I..rali. ( 171 9 _ lt .
ld " 1..1 ' . .' -. lXlI. P· Il. l' I. pll /n' tI I.. I .
tl u •• m 111\\\ 1111 Ila "IlIpU nd l"" • 1/.1 tilU I( ,' \,Il nil I\" Ihorml../.I I.. (l na
Il:! ra ld. dan,, "i !..rali I I d llll !! a I
'-Iatdjl'\'it:. B(lgdan', :. Itl ga ll'm' id,l \ 'oj\(l l ' R. ,, _,.. ' .
I-k' kna (sv.l. maj }...a rim).. !...,\" c;n K' ",,' I ll, . Ll ' l,1 ('sanl-mll' a ) 100
. ' . .\ '!llIma ("
Hl'nldl)l, nat stari l' j "ri:-\.. i hi st""";"I,',\1 t '
.. . . '-' .:-. . p. II . l' .l 72
I-h1l' rncs, rVhlt'lI/. hCl' ki arlk'ohl!.! 20
i-Illilllqui st. W, 67
Hl
1
nnanl1. KlIsla, (Bjdll\';U' I X"i() Iki:' 1'1'1 t KI II ' I "
. ',. - . - .. l UI1l I ral Ill" Ixl\ X7X . \.. .
ugarskI,' , 'Iadl' II Bosni i I-ierl'l'!.!lwini. Pr\'i Illlr'\\'i t 'I" ' .. ' ,. I l'!!lH\ 1l11.. :.lLL ... lro-
, I1':XX ) I . " ' 0" . • l J l Zl' maIJ'\..ll"·, m Ul T
\ "' . ,ll nHl/l'.I:-.kU \..njiinil'lI i lIi'l'di\';lPl\I II XXlJ 1(" ' ( l.1
I • " pl . , ' . •. '" ' . l " . , 1/11/1
1111 •. 1)11. 111\IlIHln 1It1/.l tlll
1
/ nill' alan I-..nll l.l'\,lI1l'asopi:-. tV III t 1 Xl)" ) \.. .. . . '"
S K " .' .. .. ; Q . ',,', .•. .. tfl, . . .
•. I ,IllJl l \ Il . :-; 1lI \.Il l3alkanolnsko!.! 11lstlltJl 'I 1l S'ln J' ,vu (Il)OX ) l l , '
I
', .... '" . l , .. /.1 0 ... 1;11,1 ... Iu Jl'
nl'IIIICl11ltll l'lIl'rgl.11111l 1 tl straJlH1Šl:U tll'inil) Zi! stru\..[urirank kulturno";1 i i"" ," " B '
H
' .. .. , " . K · ..· . (hill 1
Ullt-ll\ illI. OS[;I HIll' malln osta lt' vcoma zasltri.an na polJ' u hllklllriqi\".' 1 '1' " I .',
. ." _ . . . . ,.II\UPJ.Il .
• nJlm l Izdaval' monu1l1r.:ntal nt: zhlrkL' N l/mdll(' pit'Sl/t' 1II11111111/1'dol"ll("{/ II /lIIsIli i Ht'/l 't' I:O\'illi,
1. · 11.. l XXX. - X9. Il. 21. 2J. 2-t 2S. 160, 27lJ '
Hrahri·Dobrit·viL'h, obi telj koja Sl' prl'ma Cingrijinoj I :l60. il. Z\"Orni \":.l
doselila tl Dubrovnik
Hrabn:.' n, Radosav, voj voda, ISO:; . sahranjl'n IIl' rh; na š ć 116. 167
ć č humska vlasIdinska pOI\,liil'a IXS. 1 lJ:;. 2J7. 2-m
S;mlialj.lI.W6, - I··JJ-U. "diki mj\"l'lb hosanski 79. 115. 16-L 19U
_ Hrvali. slavenski narod il. jUžllllslavenskl' skupi nl' kl živi pn:Il'Zllll tl i-Ir\'alskoj. BllSlli i
Crnoj Gori lBoka Kotorska) i Vlljmliini tSri,km./apadna i sjl'\Wna Bal·\"a ). .. t .. 65
Hrvatinil: , Vukac. - I JSO,), wli ki Hljn1da bosans\"i, sin i-I r\';l1ill:t Sljr.:panil:a
Hrvatinil:-Vukl'k. Hr\'l'jl' l'1' 1-1 16. ). "diki \'llj\'lld;1 hllsans\..i. hl'rl'eg spli ls\"i ..
Hugn od Sn.'wg Vikhlra.l-lugl1 Grafm\l BlankL'nhurg.lI07tJ. ili I07X. - ll-ll .l , 11:1" all
od sv .. Viktma po allgllstinsklll1l sanlllslanll St. Vil'hlr t'Jliw Pari l.:I, jl' glaSIl\ ihll1l
školom ravnao nd II JJ, 129
Hui zinga. Johan. č niwzell1s\"j kulmmi histllri \.., lGn.lIl ingl'n. 7. XI I. - [>to
t. II. IlJ-I5.). I>l\lfesor II Gn.lIlingl'nu l 1905, - 15.) i Leidl'IlU tllJ l5. pn..-J:>:ll-J-
nik filološko-hi storijskl'!!' razn..'da \I Al1lsll'n.ianll1, PllSdll1l1 Sl' 1'1:\\'ill PI\IU(a\',UUt'm
d(l\'llllit) II tij t'Sllll Vl' ZU s 66. 75. SlJ,l}(.l. IJO, 1.\ 1
I
Ilija lsv.), slarol.<lvjctlli promk. boral' proliv idlltoPll\"illI1SI\':\. isp4.
1
snik.
jedan od malobrojnih starozavjl' lnih pr:.Jwdnib i II lapadUlIJ I1II ShXlh
1
J
Il iri pril)'JliniL'i pkl1ll'Il:\ su nasdjavala st:u\l';msku pl\l\'inl'iju ll1yrkul1l 11;1 )(-1. ... .
, • .' I). . , . 'I ' ) SI li .... 1 U Pan/ ul
I
" ( III I l tl)S - 1" 16) InlnlpraVlllll1l'Gn..'!.!llrh1 .1p.lrt!'l l1 , Ul ,l,
1l00.:cil .. \ ' - ., • • - ... . \.. I 'iju i rll,ll\'nlh1
Č pravnik i tt:olog. Pllsligm1 \'rhl1l1:1l' papi ns\..c 111\
1
l'l. rt'hlrnur:ll' t I ,
č relil)v\,! , OdrJ.alllY.l:1[et'l1nski sahlll'
Ilko. pokojnik s groblj:111 ć Gradu . I
ć Tvrtko. Vllj Vllllu tllSlll'skl)
IVlln(sv,) 101 .1 12
IVlln de Hoi, duvunjski hiskup 101 , .. ., N
Ivnn. pokopun ispod ć JI.' epi taf P1Stlll l.itJllk VUkl'"
, " ' 1" 1 ' (ku Illl"'UVIlI. ll't:1 \ l 1\. '
IVllnko. č i diJl1ri. . ulltor l'Pll lI II Ila s n ..
ć Jurnj 107
ć pokojnik s grohlju u ć Gl'tIdu 127
J
Jelenu (sv.), vidi sv, NS) 1l)4
JeienIl (Gnlbn). bOSIIllSklI krnl,1ll'u. (1."\95, - I. ,.
309
Jeri.na. (gospod.l). pokopana ispod ć u Boljunima
JenI/Cl (EnI/a). Irena 119
č Konstantin. Č 162, 185
Johannes de Francia. č konja 78
John d' Abernon. sir, (t 1327.) 11 4
ć Radomir. feuda lac 108
Juraj (sv.). rimski vojni č č godine 303. u Kapadociji za Dioklecijanova progonstva
š ć svetkovi na 23. travnja: jedan od najpopularnij ih svetaca srednjeg vijeka
Juroje. žup.m kneza Petra ć 99
K
ć Milutin. č 69
č ć š ć Andrija, (Bri st kraj Makarske. 17. IV. 1704. - Zaostrog. 12. XII. 1760.). č
pjesnik i fratar. životom vezun uz č samostan uZaosIrogu 20
č ć Miroslav. knez 101
Kaer. Petar. ć (Makarska. 10. XII. 1848. - Makarska. 24. IX. 19 19.) II
Katmina (Katalina). sestru bosunskog balla II . ć žena župana Nikole iz Huma 180
Kelti . narod koji je naseljuvao Galij u 65
ć Nada. ( 1920. - 1988.). č 23
ć vlastela u župi ć 70
ć Puvao, vlastelin u župi ć 11 5
Konstant in Veliki. (306. - 337.). rimski car 63.200.240
Konstanciju. ć cara Konstantina Velikog 200
Konstantin Ć sv.). apostol slavenskih naroda. isticao se č ć zbog č je dobio nadimak
Filozof, umro u Rimu 869. godine 86
ć Ouin, župan 11 6, 11 7. 238
č č ć Stjepan. ( 1434. - 1466.). humski vlastelin. herceg od sv. Save 163.208
ć Hadži-Savo. mitropolit 22
ć srednjovjekovna bosanska vladarska dinastij a 188, 24 1. 249
ć Stjepan [1., (1322. - 1353.), bosanski ban 124
ć Stjepan Tvrtko l., bosanski ban. (1353. - 1377. ) i kralj (1 377. - 1391. ) 124
ć Stjepan Dabiša, ( 139 1. - 1395.), bosanski kralj 123.169
ć Stj epan Ostoja. (1 398. - 1404.; 1409. - 141 8.), bosanski kralj 104
Kozma, Prezvi ter. srednjovjekvni bugarski književnik i visoki crkveni dužnosni k (druga
polovica X. sL)
ć Mil eta, č sahranjen na Nekuku 69. 175
Krist (Hrist). Isus. utemeljitelj š ć (Betlehem. 4. pr. Kr. - Jeruzalem. 30.). Prema š ć
vjerovanju utjelovljeni Sin Božj i. utjelovljena Božja č - Mesija. Spasitelj i Otkupitelj svijeta 99
Kri stofor (sv.). koji nosi Kri sta). š ć č (Palestina? - Sam 250.).
č š podnio II Li ciji za Decijeva progona: č je u vatru i zat im mu je odrubljena
glava. Njegov se kult pojavio II Y. ć na ISlOku. a potom na Zapadu. U srednjem vijekU
j edan od najš tovanijih svetaca. PremrI predaji nosio dijele Isusa preko rij eke. zašti tnik je
putnika i voz .. č 84. 194.245
Krl eža. Miroslav. (Zagreb. 1893. - Zagreb. 198 1. ). Autor č tekstova
knji ževnosti XX. ć i č mnogi h kulturnih ini cijativa na č
š ć hrvatskog društva 22
KromiJjanin . Stanko. pi sar cv"lIlLlclja č Balala Š ć 11 5
ć VescoJ...o. dij'lk. autor epitafa na ć Radoj ice Ć 203
Kulin. ( [ I XO. - 1204. ). ban bosansJ...i 7 1. 203
š ć BenetIikI. Slovenac. 1530. ptupllll1\'ao Bo:o;n()1ll kao č i č poslanstva ausoijskog c;u-J
Ferdinanda I. ć osmanskom Sulej manu I!. č (1520. - 1566.) 20
Kušar. Stjepan. teolog 14
Kuzma. Prezbiter 72
L
Lmli-');l\ r 1377 - l-l l-l J ' J' ,
.. ' ... . . n.lpu r"/"I k .. al" Jj
Lll.lf II Bel<lIllJl'. prij;I!I..'IJ' I "u\ov I ' , • . J J4
l
.P\0Jl")t.:pp " S
alar (". J. "' ''p,,,-. /..'11..'1 I XX ,.,. lIH.! . \\:111111 Pi"lllll Kn .... ' N .• I' .
l
'. . 1"lUlgdO II mn \ Jh <j() J""
OJ..l1l1l.:. Manan. 127 . Of)
LorcllLcni. Pi etro. lal ijan,ki .., Ii k· b
. . l f \ falUm A mb .
prvoJ polovici XI. 63 roglolll ć prcd,' <J\nik ... ien'ke 'k J
L <.I . . - , • .., ' o e u
lj .O\:tk I. Veliki. ( I J·n. - 1382. J. ugan, ki kral' od 13' ') '. .
l nJego\' na:-.ljednik. Oženio \C EJizabelo 1 J t : kralj od J Sin Kurl a /. Robe .....
l k ( 11. " (en l.Io ... ·!n,ko<J b S ' ' ....
u ' ;[ s v.), 98 • ana. tJepana II. ć 64
Lubcmburšk i. (1387 - J 437 b
k J
, ' " - .J, mark .. r '.
Ta J. car S velOg rimskug SJ .:-ro . ugar< .. h ć i c:c\ki
Luna. č božica 65
Fe li x von. voj ni č i 65
LJ
ć s lavensko polapsko pleme 65
IVI
Malcolm. Noel. č 24.26.279
ć crkveni č (Lise. Široki Brijeg. 2. XIl. 1889. - Chicago. 23. VIJI. 1973.).
franjevac. Njegove s u povIjesne knjige nezaobilazna literatura za stariju povijest Bosne j
Hercegovine 24.26,59.279
Mara. krslj anka 127
Mara. č Pej e č 127
Marija (sv.). Majka Božja (aramejski Mirjam. č Mupiu.lat. Maria). (8o!.!.orodica. Blažena
Djevica Marija Gospa. Majka Božja). mati Kri sta. (? oko 20. pr. Kr. oko 35.) 2-J8.
Marko (sv.), pisac jednog od č đ gotovo redovito prikazan uz krilatog lava 63
š ć Ivan 116
Masaccio, đ kao Tommaso Cassai. u nekim izvještajima Tommaso di Ser Giovanni di
Mone. Prvi veliki s li kar Quattrocenta talijanske renesanse. Njegove freske najraniji su
spomeni ci humanizma, ć pl asti citet prije đ u fi gurainom slikarstvu 110
ć ć potomci bosanskog kneza Mastana ć rusaška (državna) gospoda.
nositelji visokih titula na dvoru bosanskih kraljeva. neki od nj ih č gradani 96
ć Đ slikar i histoOCarumjeblOSti, (8os. Kostajnica. 23. IV 1888. -Samje\'o. 1975.) 60.
Maximin. pokojnik sa Crkvi ne u Donjim ž ć 128
č ć Jakov, č vlastelin 184
Mesten, humski vojvoda spomenut na natpiSU iz Drežni ce 96 ,
Mihaj lo (sv.), sv, Mihovil đ kao sveca poštuje ga č i zapadna Crkva.
voj ske nebeske". voda j pobjednik II borbi prot iv pobunjenih andela 87. ICH
Mihajlo (Mihoilo). knez trebinjski l J5
Mijo, brat krstjanke Mare 127 . . '".
ć Nada. arheolog, višegodišnja djelatnica Zemalj skog Muzeja u Sarajevu lJ. 56. 61. 8.1
Mil gosl, č 69 " .
ć č Š porodice ć ItH
Milorad, druga po oVlca ..• ,
ć pravoslavna vlaška porod
,
6
ca 164 16S 166
, d " S' . n Mlloradov spomenut 141 . g Int: . "
Mllora OVIC, Ilpan, SI , . k č . k nil Kordunu II dnt l!oj poloviCI XVIII SI. 167
d
" H b nJerOl1l1n austnJs las lll • - J67
Mil ora OVIC- ra re , , f k' IkOVllIk lUt or brošure o Ž ć
, ć H b Grigonje gro . rus ' I pl .' 'k J67
MIl oradov) - ra ren. • I 1 ( 1796 _ 180I.)doblo najvišanl<\Kaodh ' O\W1ja
ć ć Mlhal.lo. u ali' ć kr.lIJa Tvrtka I.. kr.l lp Dablše.
š ć Viganj, s lužbeOlk tJepana 170
kralj ice Jelene i kralja Ostoje 104. 106.
3 JI
. . d' od najstarijih muslimanskih nišana na prijelazu
š ć Alija, pokojnik pod Je ::ste Gacko-Nevesinje 125
iz XV. u XVI. st. II č .sel u d' od najstarijih muslimanskih nišana na prijelazu
š ć Jusup, pokojnik Gacko-Nevesinje 125
iz Xv. II XVI. st. II č selu p k' b run s dvorskom titulom kaznaca 161,162
5 1372) bosans I a
ć Sanko, ( 133 . - . .' diml'i 11 7 166
Miogost. č na nekropoli II Ra J '
MiolOŠ. vojvoda 109, 117, I I. 23? e kralja Tvrtka l. ć sahranjen na nekropoli
ć ć knez bosanski II vrijem d Dubrovnika II Bosni 150, 171, 203
II š ć kod Ilijaša, gospodar gra a . 10 l
. b t ' rpskog župana Nemanje
Miroslav. humski knez, Ta s ,
. h k ' vojvode Mestena 71
Miroslav. stn ums oga ..' 96 97 98,99, 110, 112,203
M
" l' spodin gost Crkve bosanske • ,
IS Jen, go. ,
ć Vukša 101
ć pisar 102
č ć Ivan 70
N
Nebridius, prijatelj sv, Augustina 99
ć srpska srednjovjekovna vladarska dinastija 188,241
Nespina. veliki kaznac 203 , " .
Nibelunzi, prema germanskoj č č pleme patulpka kOJe Je posjedovalo silno
blago: Pjesma o Nibelunzima - naziv glasovitog č epa 100
Nikola (sv.), biskup u č gradu Miri u IV. ć slavi Se 6. XII. , glavni zaštitnik Rusije 97
Nikola, župan u Humu 181
ć humska vlastelinska porodica, prema Mavri Orbiniju potomci ć 59.1 80
ć Vladislav, knez, sin župana Nikole i Katarine, ć bana Stjepana ll. ć 181
ć Bogiša, brat Vladi slava ć 181
ć Pet ar, knez, sin Vladi slavljev 181
o
Obrad, dijak - vjerojatni pisar epi tafa na ć maj stora č na nekropoli u Boljunima 177
č Draže. prvi poznat i bosanski arhitekt (XII. Sl. ) 203
ć Pokrajac, knez 115
š ć Radivoj, pokojnik sahranj en pod jednim od š ć ni šana na prijelazu iz Xv. II
XVI. st. na lokalitetu Biljeg kod sela š ć nedaleko od Rogatiee 61. 105, 118. 125. 126
Orbini , Mavro, (Dubrovnik, sredi nom XVI. st. - 161 1,). č Opat benediktinskog
samostana na Mljetu, a neko vrijeme i u Stonu i na č 160 I. izdao je II Pesaru djelo "11 regno
degli Slavi", II komje pokušao prikazati povijest svih Slavena 20.83. 162, 180
Osmanlije (Turci j , (tur, Osmanl i - Osmanovi potomci) II prvotnom č naziv za dinastiju
tur. (do 1922, prema imenu sultana Osmana 1. ), U širem smi slu i II povij esti
č izraz Osmanlije sinonimj e za Turke od XlV. do č XX, ć
Nj ihov Imperij' sc zove OSlll ' t ll" ' k '1' O . . ,, ' 188
. " ' . , I lJ S 01 1l0mansko carstvo, a JeZik osmanltj ski 22.
OstoJ <t, pokopan Ispod ć koj i je klesao Radoje 122
Ostrogoti , stan germanski l1'1rOO č ' o> d ." , 18
O
' k ' .' ... < IJU Je rzavu U1lt sttO bi zantski car Justinijan (527. - 565.) -
s OpIC.I. Suiiman pokOjnik s' lhnnie d ' I ' , .' I
'. X ' . , po Je( n1lTl od najstarijih muslimanskih ni šana na pilje azU
IZ V. II XVI. st. II ć 125
ć Stipan 117
l'
Pala iIII l ill (12
Pal;IIll L' la. Mirt ):- lav l J 14 'll) ') 6 ( 1 ( 7 ( X
'0 ' . "-.- . , , . ) .) .711. 79 KO KX 1)2 ()4 1(1 I
Pa\JaIH.' . Pnh0.lt:. Vlah SK . . . . . J . 10. 11 5. 254.27<)
Pav.ul tsv.). hudul: i ć !lIku)l" . .. . .0
"Apnslot natTH.li", ll I. sv. ."ma1ra . l WIJCIU .. tekao je na ... lov
1';1\' \..0. knez, iz "bratij e" Petra kn::an"kc Crkve 1 D . 130. 171
Pavle. knez. spomenut na epitafu vOjvode Miol oša 2.17
Pavle I.. (1796. - 1801.). ruski car 167
bosanska vla:-. telinska porodi c;) 11 7. 164. 170. 237. 238. 2X I
Pavlm'lc. Pelar. (oko \J9S. - 1420.). knez. obl m.ni gO:- podar 164. 138
Pegaz - I. mitološki krilati konj. č iz Mcduli n' lliJ"eh kadJ' oJ' J'e p . d b' I
. . . . . . - " crl cJ o ru 10 g a\ u: pod
udarom njegova koplla IzbiO Je Izvor vode ć muzama. nadahnuc'e pOe ' k' , ' bol
. " k .. . a. L.. \ I m
PJeslll e 'og nadahnlIca - uzjahati pcgaz • .l - postat i pjesnik . 3. veliko zviježde na nebu SI
Petar (sv.). apostol. na ć slika prikazan kako drži č Neba 71. 80.90
Petoj ć PribishlV 100
ć Božidar. hrvat ski Srbin. pravnik i pi sac koji je živio i radio II Zadru: aulor knjižice
O Crkvi bosanskoj II kojoj zagovara njezin srpskopmvoslavni karakter. (Ši benik. 18. IL 1809.
- Venecija. 12. IX. 1874.) 24
Pi sa. grad II Italiji 75
Platon. jedan od ć č filozofa. (427. - 347. p. n. e.) 80
Plutarh. č č i filozof (oko 46. - 125.) 93
Polihranija. monahinja. (gospoja č ć Miltena ž ć žena Nenca Č ć 87
č dijak. autor natpisa na ć kneza Vladislava ć 104
ć Radivoj. knez. iz '"bratije" Petra ć 165
Porfirogenit (Konstantin VI!. ). bizantski car (91 3. - 959.), autor djela "De administrando imperio"
(O upravlj anju carstvom) 17
Presijan. knez I O l
ć Radovan, sahranjen u mauzoleju u č kod Kraljeve Sutjeske 203
Pribii ša, trebinj ski župan iz prve polovice XIII . sL 11 8. 236
ć Rade 100
Pribi slav, pi sar 69
č ć Ivana, č umjetnosti 14
č ć Milat . .
č ć Đ č trgovac Živan č ć poznati zakupac turskih canna 167
ć voj voda bosanski iz druge polovice XlV. st.
R
Radašin, krst janin, brat Radovanov 109
č č 69
Č dijak. autor epi tafa na ć izvjesnog Ivana 109
ć Frane II . ' . od . . "h muslimanskih ni šana na prijelazu
ć Ahrna!, pokojnik sahranjen , najstanji
. XV XVI t II Č kod Rogauce l_S .... l"
IZ . U • s. .. . pod' d ' od najstarijih muslimanskih na pnJe azu
ć Hasan, pokOjnik sahranjen Je. mm .
iz Xv. II XVI. st. II Č kod RogalIce 125
Radimsky, Vaclav II
Crkve I bosanski oblasni gosp0dar 107. 116. 171.238
Radmovlc, Pavao, (o o .. ' H II 195
ć ć feudalna porodiCl.l ll zapadnom um
ć Hrelja I bnih spomenika Ć na nekropoli II Boljunima 177
Radoje, dij ak - pisar epllafu nadgro . ' Osto'e 69 122
Radoje č klesao ć Izvjes nog .
Radoje: veliki knez bosanski 171, 173. 203
313
ć Bojana. č umjetnost i 67.79, 82, .. _,
. .. d' . l riJ ' ih muslimanskIh mšana na pnJclazu iz XV
Rndona. pokojnik sahranj en podJcdmm o naJs a .
II XVI. st. II ć kod Trnova 100. 125 .
ć St ipko. sahranjen na nekropoli II Premilovom polju 102. 104, 188
ć R .. č pisar. sahranjen na Nekuku 175
Radoslav ć sin humskoga vojvode Mes(te]na 96
Radovan. brat krsljanina Radašina 109
Rajmond. sin Vachtcra Rambota 78
Raynaldi . Odoricus. crkveni č 162
ć (ResIi ). Junije. ( 1669.17 1. - 1735.), č č 162
Ratko. djed Crkve bosanske 83, 163
ć R<ldonja. č vojvode Sandalja ć 190, .. ".
Rembrandt. punim imenom RemnlUnl Harmcnsoon .. I
(Leiden. J5. VII . 1606. - Amsterdam. 4. X. 1669.), naJznacaJnlJI nizozemski umjetnik XVII. SI..
jedan od ć stvaralaca svih vremena 63
Richard II .. naslov djela Williama Shakespearea 98
Roger II ., (1101. - 11 53.), normanski kralj Sicilije 76
Roland 100
Romani - narodi koji govore jezicima proisteklim iz č latinskogjezika (francuski, španjolski.
talijanski, rumunjski i dr.). Stanovnici č pri obalja koji govore latinskim (ili
eventualno č jezikom, č č od Slavena 28
Rusi, narod koji pripada č č skupini , ć slavenski narod 72
S
Sabinus. Petrus (XV. sL). profesor č znanost i na rimskom uni verzitetu. prijatelj i
kolega Pomponija Leta (Pomponius Letus) 22
Samuilo. makedonski car (976.- 10 14.) 101
ć hUlllska vlastelinska porodica 59. 160
ć č ( 1379. - 1404.), vojvoda 160.1 62.163
ć Bjeljak. ( 1379. - 1404.). župan 161 , 163
Sapieha, Alcksandar. polj ski knez 20
Sasi. č rudari 119.20 I. 235
ć Boško, č 69
SClllorad, dij;'lk - pisar epi talll nadgrobnih spomenika ć na nekropoli lj Boljunima 69. 11 7
Sergejevski. Dimitrije. (Lenjingrad. 1886. - Sarajevo. 1965.) arheolog. znanstveni savjetnik
Zemalj skog l1luzeja u Sarajcvu Il. 24. 57.85.86. 126. 199
Scvilj ski. Izidor (sv.). roden oko 1070. II Španjolskoj . umro 11 50. i pokopan u madridskoj crhi
Andrije, 16 1 R. proglašen blaženim. a kanoniziran .. zaštitnik ratarskih poslova i
t!onn.: i.l! t Vl! 12l)
Sfor/.il. Gak'lzo. III i lan:-.k. i 306
Wi Ili am ( 1564. - 1616.) cnglcsk.i pjcsnik i č
Skari t.:. VI:ldi:-. lav. (Sarajcvo. 10. VI. 1&69. - S'Ir.ljevo. 6. VIII . 1943.). č akademik SANU 11
Skl:nt!cr. IIll C Iluko/'nib ' l I · d · od .... . "v .. I· zu
. . • . • • CI og lXX Je nlln naJstanJlh I11USlllllansklh Ill sana na pnJe.1
IZ X V. II X V I. st. II Fatnici I
Slavcn i. veljka int!ol' lll·')I, ·I·· h ,. d .. 'v' • .. I· . . Il ·'
' . -; , .. _ S",I 11.110 a pu\,cz;'l lllh JCZICIlIIl1 Izvorom . Podije jem sU •
IstOl.:llC. I.il padll l! I JU/Ill' Sklll'·'11C I·' I , " I ' '" v • .... 8 \7
•• v • • tle ICl c: lle I1Jl1OVl111 zemlJopl snl1l1 polOZaj elll 14 . .!. ••
Slavcl1l.lui.".1ll JO. 56. 101 .
Slaveni č 65
Sol Invil.: l11 s (Ncpohj ctli vo SUl1 ce ) 1"-' I ' . b·o
. . . l IZ.IVIl U 107<111 ... t \'(} II kasnuanti L' kom Rimu. Kult je I
/ .• ISIl OV'1ll pod l.:arClII AllI·cli.janolll 274. I· d eUI
gol. Ille. <.I Iraj 'H) j c tlo ć IJaganstva po car
Tcot/o/.ij clIl I. 24() -
SI 11\ IVj l..'V, A il..' J... .\ illldar. ( I X()( J. _ r IJ71 . • '.
V;tI I"L'\'(l l u , " . • " ' . . J. U V,tn,av, Je l"I \lr}; " p . ". "'
Sonj u. " ,I"g ncprih ć Č I :" ."u , H" "'''J\ko· r.lolo; ki f"k"IIel.
I III )t.:Illdlku. GOdiII I..' II)" () . 1 ". I Il CJ.1 odveo tl Kon"';Jlinorv)l. al .
I 'I ," I - . UOS; I() Je u K ,. . , I" J. /. , rrn II
.\ O" :' " S o."cns
ko
g
pr.l va "a Pr:. v""", hk I r.J JCv,,,,, gde jc "'''I" vlj en li, profe"' ra
D, ugog sVlels ko
g
rala. "a"avio je živ"I' lelu II Beograd". Proljcran iz J"go\ lavije nakon
I rll
s
J...l..'lilcr;Ullre ')4?,) 64 (L - II Cllcvl gdCje r;IlJi o k:!oprofCl,or \ ' Wen' k.h .. k
-._- • . lu Sp;lravalo. Ljubo 25. 187
Stan;t. gos poja IOX
Ki.lr;ldžiL; Vuk (7. Xl. 1787 _ '.
S':'I"I1I..'I..'I\. Hl..'nrkh. ;Hl slrijs ki č 2C) 7. II. IS64.). 55
kncz . . iz ··br'" ijc·· PClra ć
S[/pallce\" Pt'Jo 127 165
ć M'HI..' 127.118
Slipko. sin \'Oj VOUl' Miološa 109. 2.17
Stjepan (s v.). (SIeVan), č Z,.IS' I'.III,.k
ć 79
Sljepan. Prijezd.1. bosans ki ban 169
Sljepan. To;naš. (1443. - 1461.). bosanski kmlj . s in SIjep' lI1a OSloj c. x.1. 116
SIJepanovIc (Hrabren). Pelar. vojvod •. s in SIip"n. ć 164. 165
ć ( Hrnbren). Radoje. s in Stipana ć 164
ć (Hrabren). ć vojvod.l. sin Sti piJlH1 ć 164
SUdia nd. (Pi l". Ivo) 24
Š
Š ć B,,,.lo ( 1392. - 1400.). fellda"Ic iz L"šve (srednja Bosn.) s dvoo; kom lilUlol11 č 115
Šanj ek. Franjo. crk veni č "k"demik. Roden I. IV. 1939. u Poljani (Varaždin).
baccaiaurell s fil ozofs kih ( Dubrovnik. 1962.). magislar leoloških (Zagreb. 1966.) i ć
povijes nih znanos ti ( Vat ikan. 1968.). doktor povijesnih znanosti (PariS-Sorbonne. 1971.).
redovni č Hrvatske akade mije znanos ti i umjetnosti (JO. I. 1997.) 14.137
Ševo, Ljiljana. č umjetnosti 14
Š kobalj , Anle, č ć arheolog ć 2. VIJ. 1914.) 26.55. 63
Š ć hrvatska vlas telinska porodica 195 , ,
Š ć Mladen II ., (1304. - 1322.). bJibirski knez, hrval.<; ki i oo.sallski ban. hrvalSko-dalmatlnskl ban
i gos podar Bos ne (13 12. - 1322. ). najslarij i si n Pavla Š ć 83
! '. M· .. ( 17 l 7 - 1780,). č - rimska e:'lrica. ugarsb kmljica, ć i nasljednica
lerezlJa. anja. ' " .. r ' 'oc' 'llnt' ,,'fonne
Karla VI Vladala č i č provo(hla gennamzaclJII. a I ' ,s lj. . ' k'
.. , od vstvo uki nula proaon vješ ti ca. u Hrv.uskoJ uwla kmlJe"s II
unapnJedlla skols tvo l, a,: .' k 'e j e uda=:.Jla i ženila premil č inlt'ft'!'t im:1
ć ImaJa dese l keen I :-;est SIIlOV:.J oJ
monarhije 167 , .,
. ., D· š . k' knez ( DiI'm"'elloc1'lmde/;e) 8_ , ,
TIhoradic, IVO , usors I j" 10 od Hehde n1nO
O
O spon1JIlJ:lllt' u
k
" č dob:.J ZCI1l sJcvcn ,. č stanovnici Tra Ije - U . 1 .
č povijes ti i književnos ti 72
ć Stjepo II Z b 194') po završt' lku srudija povijesti
Truhelka Ć a rheolog, (Os ijek, 1865. - e Stross mayerove galerije starih
' č š Zagrebu kral ko vnJem " God' 19" 1
umjetnos ti na Sveu I I lU u " ' iv:ln' uZcmnJjskogll1l1zcjtl ( 1888.), me _ ,
maistora, a od 1886. u Sarajevu sudJbelUJe uloos
n
n, katedm z.a arheologijlllUl
OJ ,. II !'Za po . k "Glasru 0a
odlazi privremeno u nllfOVmU, no l' k muzeja u Sar:Yevtl. un-'CInik i dirt! ' lar
k I' Prvi je kuSlOS Zema LIS og
fakulielU u S op JU. 26 55 59. 68. 98. 115 .. ć 171
istog muzeja II , 9. ? I, • al 'kao diplomal i pos lanik II službi porodice
ć Vlatko, krstJ3mn. pozn
ć Brajo 105 3 15
U ć č č ć 104
Ugnrak. dijak. autor natpi sa na ste u
č ć Stipko. knez 116. 1,1 8 118 .
č ć č sin kneza Dubrovnik. oko 1461.). ,se da je č u
ć Jvan. č .. (. štitove. škrinje. zastave I ć ć po narudžbi
Veneciji . Radio Je oltarne ,shk,e
bc
, Ikon:
ke
vlastele 78
cehova č ć I san
ć Ratko. dijak 118
Ramboi , flandrij ski zlatar iz 8roggesa 78
Valais. 251 č ostroški 183
T ' ( ) mitropolit hercegova • e .
Vasi Ije sv.. Č .. 8 I 1907. _ SaraJ'evo, 26. Il. 1985.), arheolog. č i č
'/, go Marko ( uplJina. . . .' B . H
e Od 25. viII. 1950. do 9. XII. 1957. "k u
. N ' č "e rezultate dao Je na poljU arheo oglJe, numlzmau e, epIgrafike i
Sarajevu. aJzoa aJnIJ 25 28 57 66 68 70 82 86 96
topografije historije srednjovjekovne Bosne ll , , , , , , , , ,
Vid (sv.) 85
ć Drago II . 63. 64. 65. 71. 72. 73. 200 .' .
Vikinzi staroskandinavski ratnici (VIII. do Xl . SL), Vješti pomorCI 245
Vitko, U sahranjen Barevištu kod Širokog Brijega gS
. .... ' .
ć ć Vukosav, voj voda, si n kneza Vlaca ć sahranjen u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara
u selu ć 175, 188i
Vladimir, klesar 11 7
Vladislav. (\ 233. - 1242.), srpski kralj I 15. I 18
Vladi slav ć (1426. - 1487.189.), herceg. sin hercega Stjepana č ć č 163
ć Vlatko 68.107.117, 171.237
ć vlaška porodica 175
ć Radosav, sahranjen na Nekuku 175
ć Crjep, sahranjen u ć Dubravi kod ć 175
ć Raško. sahranjen u ć Dubravi kod ć 175
Vlasi , č skupina podrij etlom od iliro-romanskih starosjedilaca 61, 116. 164, 167. 176
ć Radivoj, voj voda, sahranjen na nekropoli u č ć 69,180
č ć Volašin, č na nekropoli u Radimlji 166
Vuk, dijak - pisar epitafa nadgrobnih spomeni ka ć na nekropoli u Boljunima 177
Vukae. Tvrtko \08
Vukae, knez, iz "bratije" Petra ć 165
Vukas. Tvrtko \08
Vukašin, autor natpisa ne ć Beoke krst j anice 191
Vukava, žena ć ć kneza bosanskog 103
ć vlastela u župi ć 70
ć ve.liki ?osanski vojvoda iz porodice č stric Sandalj a ć 161
Vulelic Vukaso.vlc. Vid. pi sac. č arheološke grade č kod Dubrovnika. 16. xn. 1853.
- DubroVnik 10 VII 1933) Ba . č ..' d' .
. : . ... . . VIO se prou avanjem starobosanskth natpi sa te poje JOlm
problemima IZ srednjOVjekovne bosanske povijesti II
\\'
Wenzel , Mari an engleska pov' 'Y k . . . .,
_ 6. L 2002. : Stud i " a I slikarica, (Pi tsburgh. USA. 18. XI I. 193:.
rala 1962 )Lo d na Uni versity of California II Santa Barbari (USA). dokton·
. u n onu. UZI penod bih sur' d ' W b d u
Njezin istr '" Yk ' d ,. < . <l Oi ca II ar urg and Courtauld Institute u Lon on .
- . 3Z]Vac I ea posvecen Je dugi ni z I' '. Y' a
mcnrikc oJ"lho d " I . - go<. Illa č obradi ć narocllo om -
. vu po fij et u lukhp' . '. y •
mediteranskom prostoru II "0 '., .lIlJU II 1I1l1Jctnlcka strujanja na širokom europskom]
Wilkin . . . - .. _I. 24. 25. 26
. I. Gardncr. cglptolog >0
W,oh. G. 74 -
z
Zai ner. Glint he r 65
č akti van na nekro r '.
Zlrduill . (Josip) Andrija fra erkv . PO,I II 69. 177
od' . 8 em č č Fr" •
r 10 se . II . 1937. II Zeravcu kod D . anJcvacke provi ncije Boo; ne Srebre
Zoch. Ivan 170 ervenle 17. 27 ne.
Zore. Luko. Zore Luka (Cavtat 1846 _ C . ,
, . , etmJe. 1906 J fil olo d'
prolesar II Dubrovniku osnovao !i leral . I' "S". ..g. Irao II č slavistiku. kao
. nJ Ist lovIOac' ko' .
Sll.ZCI,lJC medu Hrvatima i Srbima" II Jem Je svrha bIla "književno
2
V
0 I1I111l r. Duniirije. (1076. - 1089.). hrvats ki kralj 241
Ž
Žeravica (Fekeža) , Lidija, arheolog. radi II ZemalJ'skomu muzcJ' u B' H S '
I II araJevu 170.17 1
KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA
A
Alzas (Elzas). pokrajina II Francuskoj, glavni grad j e Strassbourg 72. 74
Apulija (lal. Puglia). regija u č Italiji 185.150
Arnlenij a. neovisna država s glavnim gradom Erevanom 80. 109
Assisi . grad II Italiji . rodno mjesto sv. Franje utemeljitelja č reda 63.75.308
Ate na, glavni grad č u prošlosti ć grad·država, centar umjetnosti i fi lozofije I II
Atri , ć na Sici liji 75
Austrij a (Habsburško carstvo). u prošlosti kulturno središte Europe osobi to u glazbi i
književnosti , poznata i po baroknoj arhitekturi i slikarstvu 17.72.1 67
Austro-Ugarska, Austro-Ugarsko Carstvo, dvojna monarhija ( 1867. - 191 8.) 22.303
Avignon, grad u č Francuskoj . od 1309. - 77. sjedište papa
B
Baba (v. Bitunja Gornja), brežuljak iznad glavne bitunj ske nekropole 175
ć selo kod Olova 48, 50. 51.
Bakri č kod Č 115 ..... .
Balkan (Balkanski poluotok). povijesna i zemlJopisna regija č Europe 24.56. 60.
Banj a Stijena 80 ... D . k 145 km ' ozapadno
Banja č grad i toplice č š na desnoj Obali njeke nne. o ' 0 Jug
od Beograda 200 " . 199
ć (v. Ludmer). selo u široj okohcl Bratunca
Bare, Donje (v. Blidinje) ..
Barevište, lokalitet kod Š BnJ;ga. mora. pokrajina Bari 76
Barletta. grad i luka u ltahJI na zapa nOJ o I .
Basel, grad u Švicarskoj 74
Baština 107, 125. 238
Batnoge (v. Radimlja) 164. 1(j6. 173
č (Wien). glavni grad 2?'e 82
Beograd. glavni 125
ć ć 11 2
ć grad u I 186'
Bihovi (v. Šuma u-ebinJska), selo
317
Bijl'lu (Gurnju), kod Konj il:1I
Bij du t V. Tl'chinj 1' kll 1.upu), Scili 11'(6
Bijl..' h' Pllljt.! 71 .
ll
" 1" I ' 'vr ad" 9.1. 124
I,IC .111111, grm II SJ!: I . . " . 'krsnid pulOvU koji s jugn. jmlrunske obule i Dubrovniku
11 ' \ ( 'ru I II Č 1·!cI\.'CgUVlIlI 111\\111' .
, I CI.. H. tt l , 'k ' " 'll) ć (1111 istoku) i Mostnru (nu l .. I.lPlldu) 124. 174
,(JO kili) vtllk prelIIlL Gm.: II (1111 sJe
vcl

Bil jeg 1tlkulilct kod scla oo ' • - , k
. . 22 k . :'<.. l i niJ'c lKI KUI1JKII 1111 JugOIs o
Bi skup. sdl! uduljcll\' oko I1lZltlUle , . , . • 'o ) ' . ' • •
. .' . k I V' k ll' kOJ' j J'e s IIrmlolll VIstIk IllI . nIlseIJem I Ol\v lsok lln. MlllIlli\ "
\o kulltcl \Il t:-;tl l C' co.
M\lšlr:Ul1U č Icrilorijulnu ć pod Bosnu . _I .:'<. •
. k .. I k l' , , k ld Kninu vlI:1UI1 po urhcoluskllll 1111111 Z111111 IZ ncolllll.:: kogu. č i
BIS ' UPlJI! , U ' II I lo! I " . ' , d š '. " "
pllslo! hno rul1osl'cdnjuvjckuvnog razdoblJu, NOSIlIIIC po ne u u, !ljem pOSjedu I Sjedištu
hrvatskog hi skupa. Od XI. do XVII I. sc KI,)S(lVO 6(: . ,
Bistricu. sdo udu ljeno oko km I,ral' nc Imi.lc od Gornjeg V:aku la nu sJ cvcnll stuk 204
Billllljll Gornju. seosko rmsd.i e 1()· 12 kill ud:djel1(1od Stoe:! 175
Bi vnlie BnJu. slo II ć Č 63
Blllt;:;j. grud u I-Icn.:cgnvini. 7 km ju},no od Mostara. U hli zini BIngaja nalazi sc izvor Bunc
ć izvor II Europi i č sulij ska tekiju 163
Bla1. i (v. Varc,q 202
Bl idinjc. vi:mravan iZllledu Vran· planinc i Č koju sc po pravcu sjcvcmisttlk_
jugozapad 174
l3ohl"':Jl'. stolno mjesto srl'dnjovjekovm: Bosne gdje se č bosansku kruna 204
Bologna_ glavni je grad istoimcne pokmjine i ob1:.lsti Emilia-Roll1agna II It aliji 64. H4
Boljuni ,l.;lscok (nl'kropol a) nadomak Hul ova Bl ata. II okoli ci Stocu 69. HI. l lIJ.
13111111, bill glavni grml Zapadnc č illla dugu povijesnu i kulturnu tradk ijll 76
BI' ral' , IIl vnJa II istol' mlj Bosni
BI,nll'll, naj Vl'( i lIt nk II M;liaj sklllll 4l rhipclagu. ć otok po č na Zt!l11 lji 7J
Bo:-. an:-.k\l Grahovo, grad u i'.ap;ulnom dijelu Bosne i Hcrl'cgovine 55
Bosansko primolj l', ohlast i/,mcliu Stona i Pctrova Sela
BIls na. drž'lva 20 74
BlIsna. sl'(' dišnja - II s!'('di šnjem dijel u Bosne i Hern:govil1c na površini od J I H9 km
2
74
l3o:-' l1a. i:-. [Ii: na 71, I X::!. 11J 5
l3(ls l1a. I,apatina/jugo/,apadnil ::! 05
Bosna i Hel'eegllVina (Bi H l, država u j ugllishll' noj Eu ropi 16
Bral: , (Jtok II Jadranskomu moru 71. I (ll
Bril!:!a. odrzav:lllja 1: rkvcnog silhora II Španjolskoj 56.1, godine 165
I3rankovrl' 1. :-.e lo II okoiki Rtlg:Hkl' 125
Bratunal'. gradil- i sjedi šIl' (lpl- inl' X5. 124
Brat.i lij a. gr;ltl projL-kli1"l1l i iz 'n \. " I "
'. '. ' . ' .g • l Ul po sVim 1,0.1 lIJcv lma urhani zma TJ
BIlI,IIlJ.lk. nl'k ropola " nad sda Zahrda ::! OJ
Bregava, ri,kka XJ
I3 rl':lagna, pokraj ina II !-'ranl' uskoj I K
Bno.·l.a. grilll od Saraj eva [lJ6.
Britansko o\tx:jl.· 17 .
Brol-lHl (Brotnj ) •
, ' . . . . 1,lIpa u l apatInom Humu (lK
1311111111.:(' (BrotllJlcl'), sdo u )'l(lno oo
Bugar:-. ka (Repuhlik'! IFI, ' ''- '" II ,,' 1' 111 dlJ l': lu Konavala II široj okoli ci Cavtata 7J
I
. • ,I g. IIIJ' \. ( I.lIyG.rllKa I;YJlI"lp' ) I v . , • ' 15
l ug.0Jno. grad II Bosni n'l IH I l> ,' o. ' •• IJlII H ,l I'I.:t ViI II JUgOl St{ll' Il 0J Europi . "
I
, • O"'U 011 l'I1 ICC II Vrh" 'J ( o
l ukovll'a, sdo II sli vu N " , ' .IS - l, .16
, t.: 1t.:!V ICl':. II okoli ci K l .... '
Burgo .... gl avni " I"ld is" " .. I liJ 11.:.1 II Hcrl'l'!!ov III i 67, l XI
, , . eo ," Olmerli; pokraJIIlC (rl': , j ' a C, " , , ,' .'
Burlll.llI , ohia'" JlI /,no \Id Sloca 174 g .l .lstrll .1 y 1,l'OIl) II sJl' vernoJ ŠpanjolskOj 65
e
(:" \' '',11. na.i.iuil1iji grad II HC)It ',' .
Ccrna:a (v. Gadn). :-. do lXX I hllll 61
Cetin;l. rijeka II Hrval. ... koj LJ ... rctlnjoj D, tl " ..
rij -k • lo; l" . V .' .. ' macl]I leX) S kill I
.' c e II 0 ' 0 ICI rlike na č ć . " • (j pored glavnog vrela i ... \oimcnc
Ccltll ska krajina.lwziv I.a upravilo j'v . '.'k" ' IIlJ ,ll Repuhllci Hrva t .... koj IX. 27. 207
. ' IlJIltI.: I lI!>. lro] CIlO PI , - •
PI volno (ralll srednji viJ'd) . . lt I tlCJc II Oalmalin ... koj' I.<lgori k(lJ'C J'c
C. . ' .... o pros\nll Il! " " . ..
Isla Provo, naselje 2) kill sjcvero/"I I)'1i I ' n orlJ uz gornJI\ok rijeke Cetine 195
CI " ;'" .t no Ol Illlol. ... koga II R bl " ," .
1.: 11110111. grad II ham:uskoj 7X cpu ICI i-Irvat!-.koJ 93
Crkvin'l. lokalit et II Drcžni c'i s jeverno od M " '" (
e 'k . . Il S .\1.1 )0
I villa. Zvnna č grohlJ'c na hrdu K .. .• D .. r • ,.
C k " II Z II OIlJOJ ZgoS!;1 16X
r . Donjim ć kod Ši rova 126. 12X
Crk vInc. lokalll t: t II sc lu č kod Gonž(J'1 (I '. " . B .
("k . '. • , . IS 0 (; 1l0j OSnl 1 X9
I Ville. lokalitet II Č ć kod Bugojna 56
Crna Gora. država u č Europi 69
Crvanj. planina u č Hercegovini. na sjeveru om "d' . N, " .
Nevesi nj skim polj em, s istoka prostranom I s jug .. I jugozapada
Č
Č selo u okolici Rog.ltice 125
Č grad II južnoj Hercegov ini ml desnoj obali Neretve 180
Č š država u Europi 17
Č grad II zapadnoj Hercegovini 105.115
Č planina II sjeverozapadnoj Hercegovini II č srednjeg toka Neretve
D
Dabra. rodno mjesto Bogd.ul:I ć 70
Dalmacija. povijesno-zemljopisnol regija 125
Danska (Kongeriget Danmark). drl.<Iva u sjevernoj Europi 74
174.209
č srpskopravoslavni srednjovjekovn i manastir i vladarski mauzolej pored ć Kosovo.
podignut II XlV. st. 76
"Demi nov krst" (v. Burmazi) 176
Denis-Saint. grobna crkva francuskih kraljeva u Pm'izlI 25 1
Dernjak (v. LJubinje). lokulitet 190
ć (v. Šuma trebinjsku) 186
Donje Selo. lokf.l lile t kod Konjicf.l 69
Drež.mk:'l . rijeka 94
Drežnica (Donja). mjesto sjcVl.!rozapadno od Mostara
Drina. rijeka na č grani d Bosne j Hcn;egovinl.!. desna i ć pritoka Save. dijelom
č rijeka iZJ1lc<.lll BiH i Srbije. <.luga J46 km 200
Drniš. grad u Republici Hrvutskoj II Dalmatinskoj zagori. 47 km sjeverozapadno od Sibcnika
i 24 km južno od Knina 207
č (v. Ljubinje). selo 188
Duboko, mjesto smrt i ć ć kneza bosunskog lOJ
Dubruve, srednjovjekovna ŽUp:1 koju se nn zapud pruž:Ii" do rijeke Neretve 118
Dubrovnik, grad i luka nil Judrunu na č dijclu hrvu tske obiIle 96. 180
č rijeku 18
Du(u)brovnik. grud u središnjoj Bosni nil č Ljubini. prvi put spomenut II. VJ. 1404. 203
Dugo polje (v. Blidinje) 8 1
ć (v. Trnovo) 192
Duklja, rnnosrednjovjekovnn državu 18
319
D
ć kod ć 125 . ,
umunji l, s ... v..... . Hercegovine na mjestu rimsko. 206
Duvno (1bmislnvgntd). grud nu zapadu Bosne l
Delminiumu .' O k 1 'užno i č od Duvna 207, 208
Duvanjsko polje. kmška polje površme 12 m. J
D SI '" Republici Hrvntskoj od sredine XllJ, st. sjedište bosanske biskupije 237
Đ grud II avom]1 II •
A ska republika Egipat. glavni grad Kairo 73, 91 oo',
glpat. ,.. dio UJ'edinienoga Kra\J'evstva Vehke BntanlJe I Sjeverne Irske Estoruj' .. _
Engleska. naJprostr.mIJI . . . .....,..
- . đ II č Europi na obali č mora s glavmm gradom Ta1inom 58
vl sna OlIA :.J • d T'be T k .
Elrurija. pokmjiml II srednjoj Italiji (Toscana) Izme rn
l
:
k
trek"s oga mora El Arna 59
Europa (sem. Ereb _ zapad): ime kontinenta. zapadni 10 ve I e opnene mase urazije 70
Europ:t. zapadna 85
Europa. č 72. 76
F
Falnica. srednjovjekovna župa II istoimenom JX>lju II Hercegovini izmedu Stoca i ć 59, 125
Fernrn (Ferrara). glavni grad istoimene pokrajine u regij i Emilia-Romagna, sjev. Italija 64
č grad na utoku Č u Drinu. č Bosna. Kao č i karavanska postaja
II koj u su pristi zale karnvane iz Dubrovnika na putu za Srbiju, prvi se put pod imenom č
spomnje 1366. Osobito se razvi la u Xv. st.. kada je postala ć č središte u
č Bosni. gdje su ć i č trgovci trgovali voskom. kožama i ostalim
stobrski m proizvodima te suknom. a bio je razvijen i obrt 68. 82
Fojnica. gradit.( II središnjem dij elu BiH, U iZ\'orima se j aVlja 1365 .. a č Xv. st. razvila
Se II jedno od gla\" nih rudars kih i č sredi šta srednjovjekovne bosanske države s
obrtni{'kol1l obradom ždjeza. srebra i zlata 2W
Francuska. drla\'a II zapadnoj Europi 58
Fribourg. grad u Š\'icarskoj (H
G
Gacko č polje). ć na jugoi stoku Bosne i Herce2o\"ine 172. 190.252.282
Galija pO\'ijesno č na zapadu Europe Rajne. Alpa. Sredozemnoga
mora. PIre neja l Atlanskog ol..'eana 2 .. L\
Garofallo (\', Fer.ra) 6-l
Genenl. grad II Š\' icarskoj 65
Germain (S(.). crk\"a II Parizu 169
GizJa\l'. lokalitet II Roti mlji kod SlOca 67
Glanhx,. grad i ć II zapadnoj BiH 93
č \Xl lJ'e pmstra,,', kr.,·,' k', r't\"" , d B' H k ' " . .1
, ,, ' . " _' •• ,: .' •• II 1 'op. selzdužilapra\TemSjen:rozapau·
ok\) 4) km. naJ slrt' I km u $\'0111 središnj em dijelu 18
Gla';l1la.::. \'Is\)r:l \,:ln II I S' I ", '. " . , '
'" l • r.lJt:\.1 I..l!\t:na po nekropolama. 2robnllll
tll1l1uhm:! t \ nd od " • k. ". " ,
G " I_ ,.1 • .' • .lInenJ ;! l zemlje te po ulndennn gradmama 19S
nr.!ll t. u Bos11l UZ" .. 1 '. . , " , k'
, " , . ;:-Of11JI tOI\. rij eke Drme. Prn se put spoltllnJt' b 79. :.Il)
putu č trg(l\' ine 17. 29. 12 1
GnrnJI \.Ikul II sr 'd'" ' ' B ' ' " . , "I
Gor ... \.. i KOl 'lr 1
1
1'I",' ,t ,i ' I R ' t: 19 km č od BugOjna
, '" f\raJ II ('publ' " H " ' k· ' ... .. • ' "-
Gospa SIIJ' CŽ" ' I , " "\ ,,' I O '. lU oJ II Rljc;-('koga zaIJl'\'a 172
, ., - '. 1\..!\lX lIlI sa 101
GO\t'dn\'lCI (\, Trnmlll. seln 19'
Grahll\ i':::I. planina 208 -
Gral..·. 10]..alitet kod HUlo\'a 69
naselje istol: no od 7N.
Gr,ILIIIII..:I. II I .::e ... tu G'"' k,, N ' ' ,
G ' I ' " • . ('\(''; IIlJI..' I '""
r. l l. InJ..a hl('t II Gnl: 'lIIi \.· ; kod V" k - ,
• • 1:-. 0 ' ng 78
H
Halnault "::0
H,:m-Bib (\ GOr..1) 205
grad i Ć II B1H 117
Hercegoyina. 1:-;tOC:113 69. 173
Hercego\ ina. z.apadna 69. 194-
č tk (\ . Brez.3). s:;do 20J
Hollywcxxi. centar č fihnsk.e indus.trije 110
Gonlje.. lok.ahtet s.a ne'lTopolom JUŽno od Stoca 1:-4. 1 -K 1--'
$e1o č od S3r3.je\'3 29.5S
:1 (Republi a Hn3tSk.a). drŽ3Y3 u č Europi 181
Hum (HercegO\ ;n3 \. n::yprije 1"k."'O'\ iSl13 č obla.:a. zatim dk"'! ne đ ž 56
Humsk.<--'\.. lo1-.311tel l..OO č 82
Hutoyo (Blato). sur.mediterans Č ujumoj Hercego\ini . ..., ljugoi:JI.....cnooJ Cap1 'ne
II pLxiruCju njele Neret\-e
I
llij3S. ć nedale () 1.K1 Sa.rajt"'·Y3 100.. 1 -: L ":::02
lliri (bt. 111yncum). č i llazh za podrucja na Bal anu nastanjena Uirima --.,
hn0ts:l..L grad II 031111311ns oj zagon. Republil...a HTyats a 200
ln1<-"ts\...3 :r..ljina. obla:':t 195. 207
lT$:l-,:.'l. oto u brita.ns oj č s1.upini 243
Irsl-a NOY3. otol... -'
ć poluotol.. č obale Jadrana sa l)ko 904 pt."I,n.ine u Hry.3l:$ Oj
1talij3.. drz.aY3 uju}noJ Europi :!.5. 5&. b -. 73
ha.n-pl3.nlna.jugoTa.p.adno l"ld lzmedU Birm'l.le i Bjda;'mce. 1130.1';;1 'Th Sljeme
(1534 m) 10
. Č (Ko lat. Carthago), č grad i država
Kartaga. č Kart-Hadašt: NovI 78.90. 236
na sjevemoj obah Afrike, danas pre e g;3
Kij ev. (KYIV, ukr. KIllII). glavni grad Ukradj'sne . va na utoku Lepenice u č rijeku 200
Ć 3
6 k . rozapadno o aruJe t
Ki seljak. gradi m, .' 43 km 'užno od Tuzle. č Bosna KIepci 195
Kladan]. ć na Olxl,h ,nJeke č 204 J
Klisa. lokalitet u ć (v. Olovo)
č ut vrda u Humu oO dna Hercegovina 62
š Hrvatske. 71 od 66
Kmn,Jedna od č s od Lištice gdje Je pokopan Viganj š ć 70
č u zapadnom Ud mu neobalu gornjeg toka rij eke Neretve
Kom, srednjovjekovna župa uz es nu
Kom (v đ jezero) . . l"š) kra" .
: I lat cannabula: jarak. za odvodnjavanje zem JI ta , J č od
Konavh ( Konav e. pre ma .
Dubrovnika, podno Orjena 93 .. . Š .
KonslaI1z. gnld i luka na obali Bodenskogajezera II Baden-Wurttembergu, Ul grarucu sa Vicarskom,
č 13 1 . .. .... . .
K
·· d H eegovini na obah flJeke Neretve l sJevermm padInama Prenja. Na č
onJlC. gra u er. . '. . ... ...
Konjica tij ekom srednjeg vijeka post?Jala BIOgrad na. lIJeVOJ
Neretve te naselj e Neretva na desnOj oba h rIjeke kOJe se .1382y' put spominje pod
imenom Konjic. Središte je srednjovjekovne župe Neretve I znacaJna č
č na putu od južne Dalmacij e do srednje Bosne 17. 30, 161 , 172
š ć (v. ll ijaš), selo 160, 17 1, 203
Koritnik (v. Breza) 204
č selo nedaleko od Goražda 29
KOlOr. grad i luka u crnogorskom primorju u Boki Kotorskoj 59. 78
Kotor Varoš, ut vrda/grad u Bosni na rijeci Vrbanji , č od Banje Luke 73
Kotorac, naselje kod Ilidže (Sarajevo) 171
Koziba, č manasti r sv. Juraja II Jerihonu (Izrael) sazidan na stijeni 81
Kozluk (v. Zvornik) 198
Krekovi (v. Nevesinje) 180
Kreševo, ut vrda/grad u središnjoj Bosni , 48 km sjeverozapadno od Sarajeva. prvi put se spominje
1435. U Xv. sl. mjesto s kraljevskim dvorom i utvrdom ispred koje se nalazi podgrade s rrgom.
Razvil o se kao rudarsko mjesto (željezo, bakar, srebro i živa). č veze održavalo je
u prvom redu s Dubrovnikom 204
Kreta, otok u č dijelu Sredozemnoga mora 59
Kri ž, (v. Pavlovac)
Križevac, lokalitet u selu č 29
ž ć naselje kod Olova 196
Krušcvo (v. Mostar), selo pored ceste prema Č 116. 236
č ut vrda kod Srebre nice 198
Kuk. nekropola ć kod Stoca 172
gr<l<..l II zapadnoj Bosni 54.62.7 1
polje. polje II zapadne Bos ne okruženo visokim planina ma 205.207
L
dobil 'l od VI<l devillt!. oko 3 km južno od Rooatice 11 7. 171
LtI \ya.l.h zava na BalllckoJnull1ol"u 66. 162. 243 o
Ledlcl (v. Trnovo) u od " T
ua - I'" . . . om p nOlJlI res kavice planine udalJ'eno od Trnov ... oko 9 km
. cne IIl IJC na zapad 192
Le .... novo. II Make<..l oni ·i ' UŽIlO d K . . .
i pllstinožitlju Guvrilll J J - o r.llova sa c..:rk volll ć arhandelu Mlhadu
Li b. planin<l 208
l iftina Illj'eM d - .
1
-. ... . o o rzavanJa crkvenou 743 14" -I"
IgUrJj"1 rc' " e· . . . J. gou Ille 71')
-. , glja II sj everozapadnoj Italiji H5 - . •
Ll\ koVH.:a . .... clo kod ć Grm..la (Varear Vuku f<l) 126
(Širo"i Brijl'l;L ć tl l:lpadnoj Hcrcl:l,!() vini 172.2KfJ
LI\' l1o. gri H!. II \ :I \ [:I \' II '> J"cdl1jov jc kovll c 1-lrv ll ... k · h"1 'I I '2r k I ' ,
. . . . ' 0 l' r0.lL'(() .' l . maJc pr vrpu[u<lou \k Jop
srt..' dll.ltl\.Idovllc Bo:-. nc. trajno I .lX7. 20t)
Li vanj,!"o polje. pro!'>lirc .... L· II jugoLap<ldnol1l diJ'du Bi H il" ,e I k " ' k' h I ' D" . , .
. _, . . ' .. . l II 1,1\ r panllla rnare I Kamc .. mc:c
11,I.l
U
g
ll
. IUSIlI L'l' Il a I:--Itlku. Cmcara I G( )l i;c na "j' \.:VI.: I1I I' S' " I , ' SI' " I ..
. 2 .. .. ' . " _. " , . C , .t Of.! I . • lfCllIlCna 11Ipa( u. Ima povI'.mu
od 405 1..111 • dm.m,"r JC Izdu/.t: 110 65 km (n'IJdui.c ll''''" k ' ' k' l " k I ' ,
_. ". . • .' '. . '. v - • r ...... IJll tx na. .. }. pro\lCCIl O
slIoko6 km ( 1l.IJVt::Ld S1fl IM 12 km), l e na 1)[usICcnol VI\ II,,' ("1 721) I '" I v JI v
_ ••. '. J ' "" Ille ara l:t.nau mora () ),..,
Lokve (v. BltullJ<I Gorup) 175 .-
London. prijestolnica Ukdi njenoga Kraljevstva Velike Br"" " " "J'c " SJ 'eve I k ' b ' k
. , . ' 'rne r, e I ntan, og
Commonwealtha 20. 110
Lucea. grad istoi mene pokraj ine lIToskani. 61 krn .wpadno od Firenze XO. 161
LlIdmcr.obh\s t 15 km udaljena od Srebrenice naj ug ln. 182. [96. 197. 198. 199
Lukavit· a. naselje kod Sarajeva 170
w
Ljdjen. lokalitet na č iznad Konji ca 163
Lj ubinje. ć u č Hercegovini uz cesIlI Most<lr- Trebinje 124. 167. 174.182. 186
Ljubovo (v, Šuma trebinjska) 186
Ljubuša. planina II zapadnoj Bosni č od Duvanjskog polja 208
Ljubuški. utvrda II zapadnoj Hercegovini , prvi spomen 1452. 184. 194.209
M
Madars ka (Magyar K6wirsasag). država u srednjoj Europi 73
Mali Mošunj (v. Turbe). selo u dolini Lašve kod Travnika 202
č 88
Maria Novell a Sama, crkva u Firenzi 11 0
Marko (sv.). crkva u Venecij i 63
Marseill es 108
Masna luka (v. Slidinje)
Mediteran - "medu zemljama" v. Sredozemno more 99
Medugorje (v. Hrasno Gornje) 178
ć 81
ć grad i luka na obali Neretve 20 km uzvodno od njezina utoka u Jadransko rnore 180
Mezopotamija. č u j ugozapadnoj Aziji izmedu rijeka Eufrata i Tigrisa 59
ć selo kod Sarajeva 28
MijaIOvci (v. Nevesinje), z.aseok 252
Miji ć lokalitet kod Visokog s č crkvorn ć sv. Nikoli. grobnom
i krunidbenom crkvom ć Arheološki je llt vrden grob kralj a Tvrtka l. Kotro-
ć a drži se daje lli pokopan i ban Stjepan II. ć 28
ć (v. Kapavi ca). pravoslavno groblje 188
Mi ljuša Glavica. lokalitet II Fatni ci 61
Mirkova kosa. lokali tet kod Kalinovib 77
Miruše, crnogorske 187
Mistihalj (v. rijeka Trebišnjica) 187
č Republika (Venecija), od č XIII. st. ć pomorska sila MedilerJna 17
Mogorjelo, č arheološki lokali tet nedaleko od Č 63
Montserat (Montserrat). planina uKalaloniji. 60 km sjeverozapadno od Bnrceione-. s b..'nedik-
tinskom opatijom i prošteni štem Majke Božje 72 ..
Momvska,jezgra Velikomomvske države uz koju je bilo VCL'1JlO djelovanje Ć i 101
Morina - Morine. seoce i planinski predio udaljen od Nevesinja oko 16 km č Imlje na
sjeveroistok 18 1
Mostar. ć gmd u Hercegovini . gospodarsko. kulturno i prQmetno središte- 17. 66.68. 107
ć Grad (v. Varcur Vuku!) 127
323
" 'e 1899, nadena č s natpisom le ....
Muha.šinovi6. selo kod Visokog, Tu j tkrivene) koju je dao Č ban Kuhn 11
č stajala nad ulazom, crkve (do danas neo .
ć Donji. selo kod SI":,,va dgrnde Venecije 16 1
r-.·I Ur.lOO, otok kod Venecije. sjeverolsl no pre
N , kod K anova Makedonija 76
č (sv,). pravoslavni manaslJr um •
Napulj. grad u Italij i 250
Nekudina ISI 69 84 172 173, 174, 175
. k I k r kropolom kod Stoca . . " v, ,
Neku, o a Itet s ne. (N retvanska kraj ina). primorje Izmedu usca Neretve I Cetine u
Neretvans ka knežev ma. e
j adransko more 18. 194
Neretva rijeka 17. 173 ' R blik Mak d "
' ' , I G mom Nerezi zapadno od Skoplja. epu a e Onija.. s crkvom NerezI. manastir tl se u o . ..
sv. PanteJejmona koju je dao ć car Alekslje Komnen 11 64.
Neum (Klek). nalielje na obali zaljeva Klek-Neum 93. 1':4. !80
Nevesinje (Nevesinjsko polje). grad u č HercegOVinI. 41 km od Mostara J 80. 252
New York. gospodarsko, prometno i kulturno središte SAD-a 16_
š ć 2'rad u Crnoj Gori 172
(Kraljevi na Nizozemska). država u zapadnoj Europi 64
Nocera Umbra. malo naselje tl Umbriji 81
Northamptonshi re. pokraji na (grofovija) tl središnjoj Engleskoj I JO
'iJ
č (8undesrepublik Deutschland). država 58
o
Ocrkavlje. lokalitel kod \ Jilje\'ine u č Bosni 16
ć selo č od Vareša 80. 127
Olovo. grad, Gospodarski proc\'at doživjelo lijekom XIV i XV st. U drugoj polovici XlV. st
podignut je č samostan sv, Gospe koj i je do uništenja 1687. bio jedno od glavnih
sjedišta bosanskih franjevaca 127. 182. 195.104.206
Omiš. primorski grad u Dalmaciji ( Republika Hrvatska) 101
č ć seosko naselje (nekropola) II km jugozapadno od Stoca 69. 117. 176. 179. 180
š ć sejo kod Rogatice 125
Osmaci (v. Zvornik) 100
Osmansko Carstvo. islamska država koja je na vrhuncu ć (XV _ XVl, St.} zauzimala ć <lio ju-
č Irak. Siriju.lzr.tel. Egipal Sjevernu Afriku do Alžira i ,-\nipski poluOl:ok 17. 12-
OSlrožac. mJe'\to na rijeci J\'erervi ni zvodno od Konjica 27
O.'ltružnica. mjesto tl č JOI
ć ... elo 'Ije\eroi ... č od nekropole u Radimlji 116. J6--J. 165. 167
p
Pader,born. mje'lto održavanJ'a crkveno." _ ,oboro 78-, "od' d" d h ' II' ' (I'O I-nu
č 235 - - u .. .J lOe. gra u j-.. or r elO- .. '- .
Pag. Olak u Jadran"komu moru 17"2
Paganija (v. Nerelljan"ka ob/as" 193
Pale. ć nedaleko od Saraje\ a I 17
Pa/enno . . <;redište istoimene POkr .. > '" ,
Panonija, č naziv za naJ,\t'cl g,rad I lub na Siciliji 76
Duna\, bila oranica des / ; ome je na, "Je\ eru i i"toku. od Bt''' kt' š do š ć Sl\!!' u
d
l , ' , n aa una\a:najuouJ'enraniclb' l . ' . . , odS ' Kup'
O" jt'nazapadu orani·' 1 N' ' k l J.neStojUZnIjt' J.\!!'I .
P" ". ':' CI a <; J Of] '0111 62. 101
ilprahko. IOkalnct kod č 68
PUf]/ . (! I:nni ur' d k I '

1
• U turno, Intelektualno pOr('k '
. I IC o I "redištt" Fr:lnl.:uske 72. 161)
- -
Rumunjska. dria\'a u č Europi 253 . .
Rusija. zemlja i drža\'lla t\'Ofe\'ina u kojoj pretežno ži\'e RusI
S
30.64. 167
SJ.k'na. flami grad rimske provincije Dalmacije 90, 107
S3.ml'" \ Sartl(\;l i. '-'I<xje. drža\'a u istoimenoj č skupim (PohoeZlJa. Tthi ocean) 72
Sapna\\ . bomikl 198 . . .
S:lI':h"t'ni. im: kojim su u srednjem ' ;jeku u Europi nazwah Arape 161
S3l"3je\(I. 2r:ld Bosne i HercegO\;ne 16. 28.55. 6-1. 81, 113. 168. 170
planine Velebit I n
Sir:1k:uza i Sir.lCus.a l. talijansIJ grad na č obali Sicilije 250
Skadarsko jezero. ć jezero na Balkanu smješteno u zetsko-skadarskoj kotlini: Crnoj Gori
pr1p3daju jezC!r:l dok 113 pripada Albaniji 76
Slano. naselje i č u iSlOimenom zalje' ·u. 37.5 km sjeverozapadno od Dubro\"Iuka 160
č ć selo kod 69
Sli\"TlO. lokalitet u Donjoj i 16-1
Slh'no Ra'·no. selo u okol ini ć u Hr\"atskoj
Sokol. unTda na Š ć 18
Sok-olac. manje gradsko naselje na Glasineu u č B05ni 68
Ć srpskopra\"osla\"Tli manastir 76. :!Ol
Sopoblica. mjesto crb'e hercega Stjepana č č č kod Goralda I
Spas \SY.1. crh'a i nekropola ć kod \Tela rijeke Cetine u Cetina 87
Srbija. drt:!Y3 16. 55. 10 1. 1:!1
Srebrenica.. gr.3d u istocnoj Bosni . \ 'eliko rimsko rudarsko č .-\rgentaria s municipijem
Domayia b o g:r.3dskim na..-.eljem 85. 93. 198. ::06. :!-t l
J.\.:lrlo'-ci I Sre-ms.k.i K:lri(wci l. grad na desnoj 0bali Duna\·a. \"oj\"(Kiina l i
SL.lr0 Se-h mje-sl<' ne-kr0pok kod Jaj.:::! :: I
i0bli [e-1 u G0ri kod .\loslJ.fa
u Donjoj Zg-ok i 169
SlOJaC. ć na rijeci Bre-ga\'i u č Hercegcl\"ini 1-t7
Slon. ć na uskoj pre-\ laci koja spaja poluOlok Pelješac s kopnom 85. 9-
G0mji. ć Ljubuski 19-t
Subiak I I. u ce-nrralnoj Italiji gdje je u koli bi livio 5\'. Benedik"1 7-t
ć mjesto koJ Konjica. sd o u župi Podhum - Zilate. rodno mjesto ć 30
Su{jeska. Kralje\ a. 5101no mjestCI je-ko\ ne Bosne :! O-t
S\e-IO Ri msko Carst"o 17' . .
S
Saban.:i 1\. Tmo\OI. se-lo 19:!
ć ' elo na č padinama planine Bjelašni.:e 30
S,j\nik (\. Crn...! Gora ) 1-:: .
ć .. PoIJe. , elo i prediO kod u':'ca Tare i Pi\e u Crnoj Gori 2: 8
l. mu , iJman,ko groblje I--t
mJC .. I!.l u Herc-ego\ ini 18-t . 193.209
.. ka. lar3.\an.od Trebi njJ do Polji.:::t duga :: 3 km. prDsje':ne sinne -4 _ km
. I pm r'lne Ok(1 II::" ccl\omlh kJl (mlclar3 186
.. l .. ll.-X- nOm dijelu SbnJ I03\ .. poluotCIb - -t
S\ Jrž:l\ u l;.tp3Jnoj Europi 72: -
T
I(J7
u Okolici Gornje!!' .\1J lanO\l·a II Srr. i i
.. .:ok kod Stoca I n. J 7-t - J
flJ.:k<1
T.trl Jn. IllJI.:") t() U ()pi'ln l ć knJ Sarajl' \;l 171
ć grad il' \I ć l'aplj inil 67
ć ć II dolini rijeke U:-.orc ? () ' lk k '
". ' . ' ,- -, ln JugnzupmJno od DohoJ" '. 202 205
l opht.:;\ (v. Hrasllo Gornje) nK ' ,-
č utv rda II Lašvi koti Travni ka 6(}
TOlllous. grad II č Francuskoj 7X
č naziv l'.iI oko 200 pl emena č skupi"c I ,o , l' , ,
l
, .. . . W' • •• nuocurop Jana. na ... tanJcmh oko 2000
gO( IIl C pnJe Kri sta na č Europe iZllledu K' . I' E ' k e'
, , V, ' I' , ' M :V . " • . <Ifr a . 1. gel''> og mora. rnog
mor.1 tc .11 l .If.l I orave. Srclil sle 1111 JC bilo č danai'. l1j' c B o' k P , o ' k I'
I
' I' 4' d' 7? ug.m. c. Ou n m\ II valo!
(OS I su n. go mc. _
Travni k: ,ut v.rda/grad II š (XI najbolje č starih bosan!'>kih gradova 66. 93
TravlIllIJiI . Jedna č jedi ni ca formiranih po dola!<. ku Slavena
na kOJa se od Trebinja do Dubrovnika. na sjeverozapadu preko
Vell cana J o G:'lcka l Pi ve l na Jugoistoku do Ri sna. U ovoj oblast i nalazi lo pet gradova
medu kojima i Trebinje 18. 236
č (v. Trnovo) 192
Trchi nje. grad I H4
župa 183
Trcbi šnjica. rijeka-ponomi ca u Hercegovi ni . ć u dinarskom kršu 25. 183. 187
Treskavica. planina u južnoj Bosni , č od Bjelašnice 190
Trijebanj . naselje izmedu Stoca i Blagaja. mjesto srednjovjekovne nekropole i crkve ć 165
Trilj . naselje u Republ ici Hrvatskoj. uz rijeku Cetinu 206
Trnovo. ć u široj okolici Sarajeva 192
Trstionica (Trsti vni ca) . mjesto dvora bosanskih kraljeva u župi Sutjesci 169
Trusina, naselje župe Ž č - Podhllffi 18 1
Turbe. ć naselje II okolini Travni ka 11 4. 170.202
Turovo 81
Turov i (v. Trnovo). selo 192
Tušni ca. planina izmedu Buškog blata i Duvanj skog polj a 208
U
Ubosko. naselje i polje sjeverno od Lj ubinja 175. 187
Ugarska (Madarska) 16 .. 23, 62, 64, 101 . I
UNESCO. Organi zacij a Ujedinjenih naroda za obrazovanje. znanost I ku turu
Uskoplje (v. Trebinjska župa), selo 186
Uzdolje. sel o 62
254
V
Varcar Vakuf (v. ć Grad) 127. 12S. . č odZeni ce 168 196 202.204
d 46 k . vemo od Sarajeva I 77 km Ist no . .
u bli zi ni srednjovjekovne ut vrde č 79
č ć selo kod Kotor Varoš i 73
Velebit. planina u Hrvutskoj 172 . " od Neretve i Mostara ISI
Velež. planina u zapadnoj č č Hercegovina 85.97.115. 159. 183
. I popovom po JU - IS '
č selo, nekropo a u . ' v" č izn'ld Konjica 161
Veliko jezero. lokulitet IS '
Veliki Varadin. grad II Tnulsll v,UlIJI . . d č Banj' ana 172
G
)
' n'lselje I centar po ru J J" " 63.67
Velimije (v. Crna om. vece " . , f ' uskU graniclI II zapadnoj Ita IJI
Ventimi gl
ia
• gwd i morsko kupalište uz r.U1C .
Vidovo polje 83
Vidoštica 83
Vidošku lIt vrda 83
VidOšluk 83 .. 163
č lokalitet iznud 28 78 161 200.203
• 'K •• Bosni • • •
Visoko, grud II sredl:o;l1jOj
327
Vlnhovi6. selo u okolici Ljubinju 173
Vnm-rhminn. nnluzi se IU\ č ć 'f()mislllvgrnd. nu pola puta do Jablanice, jU!no OCI
j ezcl'u. 174. 209
Vnllljl..·\'u Sdu. selu nu podmt.; u ć Neum. uz slnm cestu 180
Vrhus. rijeku u Busni. deSila pl'iloku Suve. dugu 253 km 201
Vlilt'll..lSl1:1. sl\.'(lnjuvjckovlln župu oko izvo", rijeke Bosne i jezgro srednjovj ekovne bosanske države
S Vl'hbosnll. Hodidjed i KOlorne 90. 93. 171
Vrhpoljl'{V. Trebi njc). selo 115
Vn;l' .:!OJ
ć sdu II okolici ć II bli zini poznnle istoimene rndiouklivne banje 204
Vmlj:1
Vnll l· i. sd u kod vrela rijeke Bosne sn srednjovjekovnom crkvom sv. Stjepanu č 237
Vukuvsku poljt' (v. Kupres) 205
IV
Wim.' hcster. povijesni II j u':noj Engleskoj .:! 7
Wilrzbllrg. gmd i luka nu rijed Majni II sjc\'emzap"ldnoj Bnvarskoj 64. 72
y
Ymkshir (Yurkshird, gmfovijn II č Engleskoj 59
z
Zahl\!t- (V, Ki seljak), sdo 11 gl)rnjelll toku rijeke Lepenice II okolici Kiselj aka 202
Z;lhnk (v. BillInja Gornja). zascuk 175
Zahrdl'{\·. Tari'in) 170
Zahorani. h)kaiill'( k()d K\)ltjit'a gd.k Sl' naialill d\"or Č San ć 16 1
Z;ldar. ,grad II Dalmal' ij i {Rl'puplil..a Hn'atska) 167
Z .. lkul..l\·. 175
Z lpl ani l.. I i
{v. Zn)t11i k) 105
Zavala. kuhlH) sredi šte župt' Popovo 18 1
Zl'l'- Planina 17
Zl' nica, indusIrijski grad II sn:-di šnj\1j Bllsni 203
š sdn. danas pcrifl'rija grada Kaknja 70. IMI
ZgUIlJ:I. mJcslo na lijevoj ob"l li Drinc, u šiwj \)I..\) lil..' i Srl'hrcn il't' .. H
Znlt1l1k. lIt\Tda/grad II č Bosni na iijcnlj lIPali DrinI.' 16. IW. 13 .. '. 171. 171. 196
Ž
sd\). tlijdu Pl)Jll.Wa ",")lja 69
... lp,l. Sl h) UI )<o I\)llh)J BllSIII II \)pl:i ni Rn"'ui " , ' . ' . '. .
u Drinu ll)h :;:-' l.1 SI1l.lCsICl1l) 11 .. \ IStllIl11Clll)J maloj rijeci koja lIIjci't'
2 i(';1. ... rp)<o"\lpr.I\\)sla\ ni s !!i a\'lh)Jll l'rk\") .. S ... . ... . ... '. . ...
manastir s .: rk H) m BI 'I" . ,'. ':" . ill .'0 \ . P,IS,I kod KralJ l' \'a II SrbiJI ZII OllllS!tct.
':;:-n\I,. ... h::n.FI na Nl'J'l' (\"I.lUl. Il\) od ;' ... losl .. lra 76



\ ' - ...
, -
'S."'.-.i.
'---
H •
' \
?
'.
-,

..
tiEJ'JIOI'OLE SI ECM.A W. KOJMA IMA NATPISA
C(JilAI!
0I\lA'1II[ CI'INltCe

.--
". =
·'r ()
OO
S T E ć e I
PREGLED RASPROSTRANJENOSTI
......
. -.
. -
.-
. : : ....
... • • •• r •
r:rp - Katalog; zacija u publ ikaciji
Č i un.ivf';;rzjLc:Lska biblioteka
BOSfl8 i Hercegovjne , Sarajevo
(497,6) ( 084 )
ć Dubravko
ć : bosansko i humska mramorje sredn jeg
',i j ·, r.a / lJubravy.o ć ; [fotografija
- Sarajevo : Rable , 2009 . - 332
:..: tr . j I 1);; t r . ; % 9 C HI
---- - ----
----- - - - -
----- ---------
--- - - ------
c.
/, • t Hr fe r f I rf .
(
t ']91. I
/
, 'I
. - .)21/ IV
)
'-' ',;-fl
q
I
rl.." ,r I:Ak - ,r." L ( <. f /'<: Ji L W

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful