Supetarski kartular

Ivan Juri 2.B

Supetarski kartular ili Kartular Sv. Petra u Selu je kopijalna knjiga u obliku kronike s poetka 12. stoljea. Premda kartular uglavnom nabraja popise samostanske imovine steene kupovinom i darovtinama, u njemu se nalazi i nekoliko vanih historiografskih podataka. Sumpetarski kartular pisan je karolinkom minuskulom, osim zadnjeg lista koji je pisan beneventanom. uva se u riznici splitske katedrale. Znaaj ovog kartulara je u tome to se sauvao u originalu. Sastoji se od male knjiice od dva kvaterniona, svaki po osam folija pergamene veliine 26.7 x 17.6 cm s trideset ispisanih stranica, prteteno ispisanih karolinom, a neto malo i beneventanom i goticom. U svojoj osnovi, kartular je kronika benediktinskog samostana koji je u Poljicama oko 1089. osnovao Petar Crni. U kartularu je sauvano nekoliko isprava iz vremena kralja Zvonimira koje svjedoe da se njegova vlast protezala nad dalmatinskim gradovima. Zapisan je i niz vanih informacija o gospodarskim odnosima u Hrvatskoj na prijelazu iz ranoga u razvijeni srednji vijek, npr. o nainima kupnje zemlje, trgovini ljudima i slino. Pripis kartularu koji se nalazi na zadnjem listu donosi vijest o sedam banova na podruju Hrvatske: slavonski, hrvatski, bosanski, poeki, podravski, albanski i srijemski. Njih je biralo est od dvanaest hrvatskih plemena: Kaii, Kukari, Snaii, udomirii, Mogorovii i ubii. Preostala polovica plemena birala je upane. Nastavak teksta koji je mjestimino oteen i neitljiv donosi popis hrvatskih banova de genere Croatorum od Svetopelega do Zvonimira. Kartular ima bogati onomastiki materijal. Osim niza osobnih imena hrvatskog, romanskog, kranskog i rimskog prodrijetla, zapisan je i niz nadimaka, npr. Platichlebi (imperativni kompzitum plati + hleb), Tilsta cossa (tusta, tj. debela kosa), Urascana (Vrakonja, izvedenica od vrag) i tako dalje. Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Supetarski_kartular