Zoran Feri - Aneo u ofsajdu Volimo Beograd :: :: Biblioteka/itaonica

Forma amorfa Jer ovjek voli i potuje ovjeka dok god ga ne moe procijeniti, a udnja i nastaje iz nedostatnog poznavanja. T. Mann 1. Igra odraza Paranoja obinog ovjeka je bolest, a paranoj a politiara ili umjetnika povijest. Od samoga poetka nije bilo jasno u koju sam od te tri paranoje upao one crvenkaste i vjetrovite veeri poetkom rujna 1996. kad sam se barkom odvezao do samostana Svete Eufemije da bih jo jednom vidio slike Ambrozija Testena koji je ve deset godina bio mrtav. Fra Marijan, ovjek zaduen da se brine o Testenovoj ostavtini, doekao me za kamenim stolom u sjenici, odakle se prua pogled na itav zaljev Svete Eufemije i ostatke talijanskoga koncentracionog logora. Pred sobom je drao sveanj Testenovih gvaeva. - Fero - rekao je - imam ovdje neto to e te zanimati. Dok je toio

boanstvenu istarsku travaricu i postavljao ahovske figure, listao sam neuredne papire s mrljama raznobojnog tua. -Ne razumijem-rekao sam. -Testenje slikao figurativno. Ovo su prve njegove apstraktne slike koje vidim. -1 meni j e bilo udno - rekao j e fra Marij an. - On j e slikao likove od svetaca, storije iz Biblije i Isusa. Bilo mu je stalo da se likovi prepoznaju. Stvar je bila tim udnija to se na svim gvaevima ponavljaojedan prepoznatljiv oblik u razliitim varijacijama i bojama.

-1? - rekao sam. - Stvarno zanimljivo. Fratar koji je odustao od Kristova lika. Stoje to? Fra Marijan mi je pruio monografiju o venecijanskim igovima Peati puti, Zora, Zagreb, 1932. Tu sam, na stranici 154. prvi put vidio senzacionalni "la nuvola rossa", amorfni oblik. Taj je oblik Testen ponavljao svojim tuevima. igovi za obiljeavanje galiota u Mletakoj republici bili su plod jedinstvene umjetnike imaginacije. Sve je u Veneciji podlono ukraavanju, pa je tako i uareno eljezo koje se utiskivalo u ivo meso, nosilo snagu estetskog. Jedan od najpoznatijih igova, koji se u razliitim varijacijama javlja na ramenima okovanih robova ve poetkom 13. stoljea, jesu dva polukruga koji se dotiu leima. Smatra se da prikazuju gondolu i njen odraz u vodi. Poslije 13. stoljea nalazimo slian ig na tijelima robova iz Dalmacije, ali dopunjen godinom izgradnje galije ili imenom sv. Marka u dnu kruga. Oblik se, dakle, razvijao u smjeru potovanja simetrije. Gornjem polukrunom natpisu suprotstavljen je donji, kao da se i ovdje radi o igri odraza. Slinom razvoju i manje - vie jasnim tumaenjima podloni su i drugi galijotski igovi: salamander okruen plamenom iz prve polovice 14. stoljea; ptija maska kugina lijenika iz 1468; harlekino koji plee s poetka 15. stoljea. Tijekom 16. stoljea dolazi do kvalitativne promjene: mitske likove zamjenjuju profili vojnih zapovjednika i dudeva kao na kakvu mesnatom novcu. U sredinu 16. stoljea pada i pojava "la nuovola rossa", amorfnog oblika, nedvojbeno najljepeg i najtajnovitijega mletakog iga. Smatra se daje nastao u radionici maestra Giuseppea Dandola, potkraj 1570. godine, ali oko tumaenja njegova motiva ve etiri stoljea nema konsenzusa. Eksperti za venecijansko zanatstvo smatraju da predstavlja oblak, pa ga zovu "la nuvola rossa", crveni oblak, ali ova teorija nema uporita u znaajnijim povijesnim faktima. Neke kasnije teorije amorfiii oblik vide kao crveni koralj gledan kroz mutnu vodu, a ima i onih koji ga tumae kao dva prepletena eera pinije. Tajnovitosti tumaenja pridonijela je ijedna ne manje vana injenica: metalni dio je izgubljen. U mletakom pomorskom muzeju postoji samo nj egov odraz u mesu, i to na dijelu oderane i preparirane nadlaktice nekoga isluenog roba. - A ovo je jo zanimljivije -javio se fra Marijan. Povjesniari umjetnosti koji su pokuavali odgonetnuti njegovo znaenje doivljavali su nesree. Istraivae prati udan peh, neto kao prokletstvo faraona. S druge strane, govori se o tajanstvenoj skupini ljudi, najvjerojatnije masonima, koji stoljeima uporno spreavaju odgonetavanje znaenja "la nuvola rossa." Jedan od razloga za takvo djelovanje autori monografije vide u vjerovanju da nam forma amorfa govori porazne injenice o svijetu, povijesti i ljudima. 2. Corto Maltese U Veneciju sam stigao sredinom rujna, kad vonj ustajale vode vie nije bio onako intenzivan, a procvjetale buganvilije jo uvijekkrasile balustrade i male vrtove uzdu Canala Grande. Trebao sam za hrvatsko izdanjePlayhoya napisati reportau o Hugu Prattu. U jednom od starih hotela na Lidu ostavio sam kofer i na brzinu se otuirao da bih istoga popodneva stigao posjetiti Pomorski muzej. Komad koe na kojem se nalazio utisnut amorfni oblik izgledao je nestvarno. Bilo je teko o toj smekastoj krpici misliti kao o ljudskoj koi. Motiv iga bio je smjeten unutar kruga i neto tamniji od okolnog materijala. Nije me asocirao na oblak. Nije me, uostalom, asocirao ni na to povezivo s

nebom. Nisam ak pomislio ni na ovjeka kojemu je nekada pripadala ta ruka. Pomislio sam na grude domaeg putra to v su ih kumice donosile u nau kuu dok sam bio mali. Kustos muzeja objasnio mije da o "la nuvola rossa" ne postoje pouzdani pisani materijali. Naime, sredinom sedamdesetih, kad je nedvojbeno utvreno da Venecija tone, golema arhivska graa premjetena je u sigurnije prostore. Tom prilikom pronaeni su neki dokumenti o amorfnom obliku, ali je ovjeka koji se time bavio udarila kap, pa je itavo istraivanje obustavljeno. Profesor Agnelli, inae ljubazan ovjek kojeg sam poznavao otprije, nije pokazivao oduevljenje to se raspitujem o tom igu, pa mi nije htio rei nita vie. Nakon toga odluio sam posjetiti veliku izlobu u povodu godinjice smrti Huga Pratta. Izloba se odravala u jednoj od palaa u blizini crkve Santa Mana della Salute. Preko itave prednje fasade zgrade bilo je prostrto platno s likom Corta Maltesea. Bio sam jedan od rijetkih posjetilaca prije zatvaranje muzeja. Pronaao sam uglavnom poznate stvari o Hugu Prattu i njegovu glasovitom junaku: novinske lanke, originalne table stripova, fotografije iz ivota velikog crtaa. Ipak, panju su mi privukle table nedovrenog i neobjavljenog albuma Atlantida, ija se radnja odvija u Veneciji. Pomnije sam pogledao crtee i zaprepastio se. Corto Maltese susree se s "la nuvola rossa" na zidu jedne opskurne radionice ivotinjskih proteza koju dri fatalna Vivian. Amorfni oblik uklesan je na dovratku, poput grba. Pojavljuje se u nekoliko kadrova stripa, a zatim nestaje bez daljnjih komentara. Stvar je, mora se priznati, bila udna. Zato Hugo Pratt, autor sklon mistifikacijama i ezoteriji, nije amorfnom obliku posvetio odgovarajuu panju? Dok sam u osami prouavao kadrove stripa, kroz dvoranu je protrala mlada djevojka. To je bilo neto sasvim udno. Nakon kratkog vremena uo sam glasove koji su se pribliavali. Dva sredovjena mukarca provirila su unutra. Vidjevi da nema nikoga osim mene, nastavili su dalje, u smjeru kamo je otrala djevojka. Nekoje vrijeme bilo mirno, a onda sam uo kako se vraaju. Jedan od njih govorio je nerazumljivim narjejem. Bio je to prosijed gospodinu tamnoplavom blejzeru na duplo kopanje. I ovoga puta su na trenutak provirili u dvoranu. Onda je dugo bio mir, sve dok nisam krenuo prema izlazu. Odnekud sa strane stvorila se djevojka. Imala je kratku tamnu kosu, traperice poderane na koljenima, majicu s dugim rukavima i crne martensice. - Pomozite! - proaptala je - hoe me ubiti! 3. Henriette Od djetinjstva bilo mi je jasno da u ahu nisam postigao nita jer se uvijek emotivno veem za kraljicu. Ne moguje rtvovati da bih dobio partiju. - To j e samo drvena figurica - govorili su mi kolege iz ahovskog kluba. -1 Pinocchio je bio drveni lutak odgovarao sam. Djevojka koja mi je prila na izlobi Corta Maltesea imala je neto od ljepote kraljice i lampava arma drvenog lutka. Nije bila starija od osamnaest godina. Ja sam Henriette - rekla je - ovdje idem u kolu a roditelji su mi iz Zadra. Bivi deko, koji u muzeju radi kao kustos, pokuao ju je, navodno, ubiti. Meutim, u toj prii bilo je neto udno. Prvo, nijedan od one dvojice nije izgledao kao deko. Drugo: Henriette je neobino ime za curu iz naih krajeva. - Kakvo je to ime? - pitao sam. - Iz Casanovinih memoara - pojasnila je. - Moj stari je volio ene.

Na trenutakje zastala, a onda ree: Moe me odvest nekamo? Ovdje se ne osjeam sigurno. - Zar ne bi trebala na policiju? - To nije sluaj za policiju, nego za ludnicu - rekla je. Zakljuao je stan sa svim mojim stvarima i sada mi prijeti. U hotelu Villa Parco na Lidu, gdje sam iznajmio sobu, recepcionar nas je sumnjiavo gledao dok smo se uspinjali mramornim stepenitem koje je pod njenim cipelama kripalo kao da gazimo po ivim vrapcima. - Zato nas majmun s recepcije udno gleda? - Ovo je hotel s tradicijom-rekao sam. - Tu je odsje dao Thomas Mann. - Znam to, gledala sam film - rekla je. - Taj Thomas je sigurno bio peder kad je pisao onakve stvari. U sobi, Henriette je skinula hlae i svoje glomazne cipele, pa je sada etala samo u crnoj maji dugih rukava i gaicama. Djelovala je oputeno, kao netko tko je navikao da se tako pokazuje pred strancima. Tek sada, primijetivi njene gole noge poeo sam je gledati kao enu. Imala je djeaku frizuru, zgodno oblikovanu glavu i lijepo lice. Ta se ljepota krila u neobinosti, kao da gaje nacrtao Hugo Pratt. - Idem se otuirati - rekla je i ula u kupaonicu ne skinuvi majicu. Shvatio sam to kao simpatine ostatke stidljivosti koja je, izgleda, nije potpuno napustila. U jednom trenutku zazvonio je telefon. Bio je recepcionar. - Doi u do vas - rekao je. Kad sam otvorio vrata, unio je koktele koje nisam naruio, upitavi: Gdje je djevojka? -Tuirae! Odmah je preao na stvar. - Nemojte se uputati u to - rekao je - moe biti opasno za vas. Odloio je pladanj s koktelima i nestao. Bilo je vrijeme da saberem misli. Izaao sam na balkon u vedru veer kasnoga lj eta upirui pogled prema treperavim svjetlima Venecije, a levant mije vraao smrad lagune. 4. Svitanje na Lidu U odreenim dijelovima Venecije sunce ujutro dolazi s mora. Za narod ribara i pomoraca to sigurno nije bez simbolike. Kose zrake toga jutarnjeg sunca snano su rasvijetlile balustradu na terasi, dokje soba jo poivala u plaviastom sumraku. Sluao sam zvuke hotela koji se budi: cviljenje pipe u zidovima, usamljene korake po hodniku, karakteristino okretanje kljua u bravi negdje u drugoj sobi. Henriette je spavala na pomonom krevetu nekako skvreno, u poloaju fetusa. Bilaje jedna od rijetkih osoba koje izgledaju lijepo i dok spavaju. Prole noi nisam nita rekao o posjetu ovjeka s recepcije, ali sam o tome intenzivno mislio. Zamolila me da prespava ovdje, pa sam joj pokazao pomoni krevet. Ne mogavi vie zaspati, uzeo sam katalog s izlobe Huga Pratta gdje je bio otisnut jedan dio nedovrenog albumaAtlantida i sjeo na stolicu, od iba to ih u Mestrima pletu slijepci, da bih s terase mogao gledati jutro. Zanimao me susret Corta Maltesea s "la nuvola rossa". Moda to i nije tako oito, pomislio sam. Stoga sam paljivo prouavao kadrove stripa u kojem mornar s Malte u ovoj laguni trai legendarno blago papra, zlato koje potjee od ilegalne trgovine paprom u 17. stoljeu. I onda sam naao. Amorfni oblik ocrtava se u odrazu jedne palae na vodi Canala Grande, dok Corto Maltese i fatalna grofica Vivian upredveerje Dana mrtvih 1917. gondolom plove pokraj Trga

svetog Marka. Vivian je lijepa, kao mjeavina crne kraljice i drvenog lutka, a u naruju dri jazavara koji otraga ima kotaie, jer mu je remen brodskog motora odsjekao zadnje noge. Taj pas moe nanjuiti specifian miris starih dokumenata. Nastavak stripa, kao i to kamo su se zapravo uputili, a kamo ih "la nuvola rossa" vodi nenametljivo umetnut u tkanje pojedinih sliica, nalazi se u muzeju. Trebalo je, dakle, ii tamo. Kad sam uao u sobu, Henriette je u gaicama i svojoj majici dugih rukava sjedila za stolom i itala knjigu o venecijanskim igovima. Bila je raupana, krmeljiva, ali posebna u onoj jutarnjoj svjetlosti. Rinice od rostfraja na sljepoonicama su svjetlucale. - Oni su igosali ljude i to jo ukraavali - rekla je. To je bolesno. - Srea da ivimo u dvadesetom stoljeu - rekao sam -kad toga nema. Izraz Henriettina lica se promijenio, kao da sam oko usnica primijetio nekakav gr. Uglavnom, njihova debljina se naglo promijenila. Ilije to bilo u oima? Ustala je, uzela runik s terase i krenula prema kupaonici. -Nemoj biti blesanrekla je rezignirano. -Zna li to ine neposlunim kurvama? Dok sam skidao svoj runik sa trika na terasi, obratio sam panju, tko zna zato, na kratko oianog tipa u parku ispod naeg prozora. itao je novine. Bilo je udno to to sam ga uope zamijetio. Uskoro, dola je i Henriette. Obgrlila me rukom oko pasa i rekla: Oprosti to sam bila gruba, ali neke stvari me bacaju u komu! I onda je ugledala oianog tipa. Jurnula je natrag kao da u novinama koje je itao vidi svoju osmrtnicu. -Nali sume! -promucalaje. Potrao sam za njom. - Tko su to oni? - vikao sam. - Rekla si da te goni Herkn Te li tn noliciia? Gledala me je unezvjereno kao to to ine paranoici u filmovima. -Ne daj da me odvedu - rekla je i obgrlila moju ruku. - Ne boj se! - kazao sam i poljubio je u kosu. Kao dij ete koj e branim od izmilj enog demona. 5. Karneval im smo se iskrcali iz vaporetakoji nas je s Lida dovezao u grad, Henriette je panino pourila do jednog tanda s jeftinom odjeom. Pri tome se osvrtala da vidi prati li nas tko. - Ima li novaca? - upitala je povjerljivo, naslonivi svoj dlan na moj obraz. Tom dodiru nisam mogao odolj eti pa sam posegnuo za novanikom. Kupila je crni slamnati eir, tamne naoale i dugu crnu suknju koju je obukla preko poderanih traperica. - to radi? - pitao sam dok je skidala traperice ispod suknje, kao to se stare babe presvlae ispod runika na pla ama. - to misli daradim-reklaje. -Maskiram se. Ovdje je karneval cijele godine. Preobrazba je bila potpuna. Crna dama, kao daje izala iz nekoga alternativnoga modnog fanzina, pourila je prema prvoj stanici za amce. - Hoemo li gondolom? - rekla je. - Sada smo turisti, a oni se voze gondolom. I tako smo u vitkom, tankom plovilu, kao u crnom polumjesecu, krenuli prema crkvi Santa Maria della Salute i palai u kojoj se nalazila izloba Huga Pratta. Danje bio vedar i prilino hladan za to doba godine. Odjednom pred nas iskrsne sprovod. U gondoli na elu vozio se lijes sa sveenikom ija je bijela ipka jasno odudarala od crnog muslina protkanog zlatom. U amcu iza gondo-

le svirala je grobljanska kapela, a zvuk njihovih instrumenata mij eao se sa tektanj em brodskih motora. Iza njih mogli smo vidjeti dugi niz amaca s putnicima ija se korotna crnina odraavala na tirkiznoj morskoj povrini. Razmiljao sam kako bi to nacrtao Hugo Pratt. Na gondolijer zaustavio je brod i stao mirno da oda poast. Oko nas stajalo je jo nekoliko gondola koje su vozile japanske turiste. Svi gondolijeri su mirno stajali, poput figura na pramcima brodova, a Japanci su fotografirali. - Ovo donosi nesreu! rekla je Henriette. - Mrzim sprovode. Kad sam joj rekao da opet idem u muzej i da e nakratko ostati sama, uhvatila ju je panika. To se vidjelo u pokretima. Nije znala to da ini s rukama pa sam joj morao kupiti crnu plamenu torbicu da ih nekako smiri. - to ti zapravo trai? - rekla je. - ig koji su, neovisno jedan o drugome, crtali rapski franjevac i glasoviti crta stripova. U okviru potrage za blagom papra Corto Maltese se voen enigmatinim crteom amorfnog oblika, s fatalnom groficom Vivian iskrcao na malom gatu pred Arsenalom. Sve se lijepo moglo vidjeti na velikim fotokopijama tabli nedovrenog stripa. To je, dakle, bila karika koja mije u hotelu nedostajala. Ucijenivi kustosa, stigli su do znamenitog arhiva pomorskog muzeja koji broji vie desetaka tisua zapisa od postanka Mletake republike do danas. Vivian je pustilajazavara iji su kotaii proizvodili zvuk koji je Hugo Pratt opisao nelagodnom onomatopejom: "crk, crk". Jazavar ih je vodio od spisa do spisa. - Moe nanjuiti spise iz prve polovice 17. stoljea, iz vremena velike kuge - rekla je Vivian. - Na pergamentu se nalazi miris sredstva za raskuivanje. Spisi iz drugih razdoblja ne miriu tako. Bio je to dobar nain da se uini selekcija u nesreenom arhivu i ubrzo nae spis s ucrtanom mapom muranskog samostana gdje, navodno, lei pohranjeno blago papra. Jedan kadar stripa pokazuje Corta Maltesea i Vivian kako na oskudnom svjetlu mjeseine prouavaju traenu mapu, dok jazavar pokuava podii zadnji kotai da bi se pomokrio. I tu sam doao do zapanjujueg otkria. Na mapi u okviru rue vjetrova nalazi se diskretno ucrtan amorfni oblik. I tada mi je postalo jasno. Hugo Pratt posvetio je amorfnom obliku itekakvu panju, ali gaje ucrtao u strip u obliku enigme. Zakljuak je jasan: Corto Maltese pronai e put do blaga, a paljivi italac do pisanih materijala o "lanuvolarossa" ako ih bude traio na pravom mjestu: u ekspozituri arhiva pomorskog muzeja, pod natuknicom "forma amorfa", 17. stoljee. Kasnije, u restoranu "San Marino" na trgu Garibaldi, dok je Henriette prodirala sladoledni kup, a ja je gledao pijuckajui odlian istarski teran, nisam prestajao misliti o amorfnom obliku. Pa ak i kad smo se u kasno popodne prilino pijani uspeli u moju hotelsku sobu, a suton obojio predmete u naranasto, nisam prestajao misliti o tom fenomenu. Mislio sam o njemu i kad me je Henriette gurnula na krevet i poela mi otkopavati koulju. - Bio si dobar prema meni - govorila je, grickajui mi uho - hou da ti bude lijepo. Onako opijen sutonom i nekim sladunjavim lagerom koji je dopirao iz druge sobe, dopustio sam toj eni djeakog izgleda da me potpuno razodjene. I tada je pao prvi poljubac. Spretno se oslobodila cipela i suknje, meutim, kad sam joj pokuao skinuti majicu, zaustavila me. Ovako e ti biti ljepe - rekla je spustivi moje ruke na svoje grudi. U jednom trenutku, kad se ve prilino zanijela, napipao sam ispod majice ukruene bradavice. Primio sam s ob-

je ruke tu majicu i naglim pokretomje strgnuo s nje. Pogledala me uasnuto. I tada sam vidio. Gornji dio tijela i lijepe male grudi bili su prekriveni okruglim ljubiastim oiljcima veliine kovanice od petsto lira. - Stoje to? - rekoh zgroen. - Opekotine - odgovorila je rezignirano. - Od ikova. Podvode me starcima. Ako ne skupim dovoljno, obrauju me cigarama i to snimaju. Ovo su peati od kubanki. 6. Drvena kraljica U snu, Henriette je izgledala kao kraljica. Nije bilo onog svjesnog pokuaja da nezgrapnim pokretima i osornim ponaanjem kamuflira svoju ljepotu. Stolna lampa sa utim sjenilom utisnula je u plavkastu boju predveerja okrugli ig ukaste svjetlosti, na ijemje rubu mirno poivao njen profil. Spavala je na sredini golemoga secesijskog kreveta od trenjeva drva, a tijelo s opekotinama bilo je pokriveno svilenom plahtom. Razmiljao sam o tome kako e posluitelj, kad za nekoliko minuta stupi u sobu nosei butelju terana, vidjeti samo Henriettin oiani zatiljak i dio krhkog ramena. Moda e pomisliti da se radi o djeaku. Meutim, upravo ta hermofroditska ljepota, liena seksualnosti, djelovalaje razorno. Svako istinsko zaljubljivanje pratio je kod mene taj osjeaj blagoga gaenja prema spolnom inu s voljenom osobom. Istodobno, uzbuenost osjetila izdvojila je nagon u svom istom obliku. I tada su na red dolazile prostitutke. Ne otmjene, nego uliarke. Svaka moja velika ljubav bilaje praena burnim kontaktom s mnogim tijelima. A sada me, evo, daruje Bog. Zaljubljujem se u kurvu i to je neto uistinu posebno. Lice konobara u bijelom smokingu bilo je hrapavo, izbrazdano oilicima akni. Sjetio sam se svoga kolskog kolege Dubravka Kljakovia, zgodnog deka iz lijenike obitelji, koji je u pubertetu opritavio do nakaznosti. Do tada navikao na panju djevojica, morao se odjednom susresti s gaenjem. Meutim, njegova vlastita slika o sebi nije se mogla raspasti tom brzinom. Jo uvijek gaje bilo mogue vidjeti kako se ponaa slobodno i samopouzdano, kao onaj bivi ovjek bez priteva. Pred kraj gimnazije vidio sam ga, onako pritavog, u kolodvorskoj restauraciji kako se saginje nad uho ostarjele prostitutke. Nekako u to vrijeme postao sam svjestan i vlastite strasti prema odurnom. Izbrazdani konobar otvarao je vino. Njegov bijeli smoking koji je sada dobivao plaviaste tonove nikako nije bio u skladu s koziavim obrazima. Komad platna doimao se sveanije od ljudskog lica. Dok je profesionalnim pokretima utiskivao metalnu spiralu u meso epa, njegov pogled poivao je naHenriettinoj uspavanoj glavi. Konano, ep je izaao uz tihu eksploziju, nalik na pucanj iz revolvera s priguivaem. -Budite oprezni s malom-rekao je ozbiljnim glasom dok mije toio tamnocrvenu tekuinu, kao krv koja je suknula nakon pucnja. O tome je svakako trebalo razmisliti. Prvi jutarnji cvrkut ptica zatekao me nagnutog nad knjigu o peatima puti, a Henriette je jo spavala. Izaao sam na balkon. Tek se danilo, a u malom parku s palmama i buganvilijama opet je stajao onaj oiani ovjekkoji je jutros tu itao novine. to taj radi u pola etiri ujutro, ispod naeg balkona? Paranoja koja je zahvatila Henriettu polagano je zahvaala i mene. Kao da mije tip odozdola viknuo: "Dobro doao u svijet progonjenih!" Prisilio sam se da ostanem vani i gledam svitanje jednog posve neizvjesnog dana, svjestan da bi naglo povlaenje izgledalo sumnjivo. Tip je stajao okrenut profilom i gledao nekud prema moru i Veneciji u sivkastoj izmaglici. Odjednom je poeo fukati. To, zapravo, i nije bila melodija,

nego samo nekoliko taktova koji su se ponavljali, poput ifre ili poziva. mugnuo sam u sobu, sada svjestan opasnosti. Probudio sam Henriette i ona se brzo oblaila zakrivena plahtom, skrivajui opekotine. Ve se bila potpuno odjenula, kad se fukanj e ponovilo. Kamuflirani koprenom zastora prili smo balkonskim vratima. Na fiuk se, meutim, odazvao siuni rundavi maltezer koji je svako malo dolazio do gospodara da pred njega ispusti neki predmet, vjerojatno umjetnu kost. - Ovo vjerojatno nije njihov ovjek-rekao sam gledajui kako se tip igra s bijelim dugodlakim psiem. - Ovo je turist. -Nemoj biti tako siguran-rekla je Henriette, ali djelovalaje smirenije. Vratili smo se u krevet jo malo odspavati, a Henriette je legla obuena. Sluajno samje dotaknuo koljenom, paje naglo povukla nogu. Otkako sam juer otkrio peate cigara, vie mi se nije pribliavala. Njeno se tijelo za mene zatvorilo. 7. Giuseppe Iz nelagodnog sna probudilo me lupanje po vratima. Henriette je sjedila u krevetu, ve budna i pokazala mi prstom znak da utim. Vidio sam kako oprezno sakuplja stvari i uklanja tragove svoje prisutnosti. Bila je uplaena, ali sabrana. Kao netko tko je svjestan da nee imati drugu priliku. Bosa je skliznula na terasu, nosei oko vrata cipele zavezane nirancima. S mjesta gdje sam leao mogao sam vidjeti kako se prebacuje na balkon druge sobe. Obuzeo me uas da u je izgubiti. Lupanje na vratima se, meutim, nastavljalo. Oblaio sam se nervozno, razmiljajui o jednom od svojih prvih posjetajavnoj kui uNovom Sadu gdje su radile Romkinje, i djevojici koja je ondje za nekoliko novia jela staklo. Usnice su joj bile krvave dok je vakala. Prvo to sam vidio otvorivi vrata bilo je hrapavo lice hotelskog posluitelja. Djelovao je uplaeno. - Gospoda su iz policije - rekao je propustivi jednom ljubaznom gestom u moju sobu dva ovjeka koji su mi bili poznati. Jedan odnjih, prosjedi gospodin u tamnoplavomblejzeru s mornarskim gumbima srdano mije pruio ruku. - Giuseppe rekao je. Drugi ovjek, nizak i nabit, s negroidnim crtama lica, bez rijei je sjeo u fotelju i kruio pogledom po sobi. Posluitelj je, naklonivi se, brzo strugnuo van, zatvorivi tiho vrata. Moda pretjerano tiho, za moj ukus. Niski ovjek, onako iz sjedeeg poloaja, pokazao mi je policijsku znaku. - Gospodin trai svoju ker - rekao je. - Imamo raz loga sumnjati daje bila ovdje. utio sam trenutak, pokuavajui obuhvatiti pogledom sobu i locirati tragove Henriettina prisustva. Nije ih bilo. - Ne znam o kome govorite - rekao sam. - Upozoravam vas daje odnos s maloljetnicom krivi no djelo. U raspravu se vrlo blago ukljuio i gospodin Giuseppe. - Ona, zapravo, i nije moja ki - rekao je. - Supruga i ja posvojili smo je prije esnaest godina. Tada nije napunila ni deset mjeseci. - Jeste li za crno vino? - rekao sam i ne saekavi odgovor izvadio tri ae iz prirunog bara. Rastoio sam os tatke sinonjeg terana. Giuseppe je, meutim, nastavio: ena i ja smo dugo pokuavali dobiti dijete. Imamo ovdje proda vaonicu suvenira, dobro nam ide, kako se to kae. Za potpu nu sreu falilo nam je jo samo dijete, a moja ena nije mogla

/" ^ H V :x' ^ atrudnjem. Za pedeseti roendan poklonila mije udnu stvar - drvenu kutiju s dijelovima lutka od bukovine koje je trebalo sastaviti. Ali, dok me je gledala kako sastavljam figuru Pinocchia, odjednom se rasplakala. Kad sam pitao zato plae, rekla je: Zato to lutaknee oivjeti. Tada smo odluili posvojiti djevojicu. enaje rekla da djevojice manje lau. Niski policajac je u meuvremenu napustio fotelju i poeo pregledavati sobu. U jednom trenutku sagnuo se da pogleda pod krevet. Meutim, upalo mije u oi da nita ne dodiruje. Nije ak dotaknuo niti au u koju sam utoio vino. To je bio znaajan moment. - Jedna enina roakinja iz Rijeke, maloljetnica, rodila je djevojicu pa smo otili onamo daje usvojimo. Zvala se Marina i bila prekrasno dijete. ivjeli smo sretno sve do pu berteta. Nabiti policajac izaao je na terasu. Pratio sam ga pogledom. Gledao je u smjeru kamo je pobjegla Henriette. Mogao sam primijetiti kako mu ispod sakoa viri futrola s pitoljem. - Prokleti pubertet - rekao je Giuseppe. - Poela je nekontrolirano lagati. Prvo o sitnicama, a onda vie. Sada skoro da uope ne govori istinu, izmilja imena, prie. Bjei od kue. Policajac je u meuvremenu stao njuiti runike prebaene preko ograde terase. Imao je u sebi neto psee. Meutim Henriette je, sreom, koristila samo moj parfem. - Kad je poela bjeati od kue, bilo je to prije dvije godine, ena se slomila. Popustili ivci. Uzela je onu drvenu kutijicu, stavila unutra figuricu Pinocchia i zakopala u vrtu. Napravila mali grob. Mislila je: ako pokopa laljivca. Marina e nam se vratiti. Morao sam priznati daje pria dirljiva, ali objasnio sam gospodinu koji se predstavio kao Giuseppe da ne znam zato mi ju je ispriao. Nikada, naime, nisam vidio smeokosu djevojku koju je on zvao Marina. Utoio sam jo malo terana. - Imate li to protiv ako zapalim? - rekao je. - Puite? - Prestao sam - rekoh. -To je pametno. To je najpametnije to ste mogli napraviti - rekao je trgajui najlon s povelike cigare koja je u sredini imala traku od zlatnog papira. -Vjerujte mi, razumijem se u srca. I uope, u nutarnje organe. Odgrizao je vrh cigare i polagano je palio. Trebalo mu je prilino dugo. Zdepasti policajac, kojeg sam na trenutak izgubio iz vida, izlazei iz kupaonice rekao je neto na venetskom narjeju. Nisam razumio ni rijei. Giuseppe je ispio ostatak terana i ustao iz fotelje. - Neemo vam vie dosaivati - rekao j e i pruio mi ruku. Njegov stisak je bio srdaan. ovjek koji se predsta vio kao policajac pruio mije svoju posjetnicu. - Ovo j e moj a posj etnica - rekao j e. - Ako to ujete o Marini, javite nam- dodao je Giu seppe. I tada su nestali. Iza njih ostao je miris cigare. 8. Arsenal Kakva srea, pomislio sam, stoje Henriette koristila moj parfem: Laura Biagotti, Roma, uomo. Taj muki, ali ne i muevan miris u otunim satima koji su uslijedili davao mije iluziju daje nisam potpuno izgubio. Nakon to su posjetioci otili, ak i nakon to su iz sobe ieznuli svi mirisni tragovi kubanskog duhana, ekao sam svoju posrnulu kraljicu

djeakog izgleda bespomono leei na golemom krevetu od trenjeva drva. Negdje ispred mene, u prostoru arkih boja koje su izo-

trili sjeverni vjetar i vedrina, glasao se jedan od najudnijih gradova na svijetu: tektanje brodskih motora, poneki usamljeni povici koji bi nadglasali graju s plae, pisak galebova. Oko est, prenuo me telefon. Urednik zagrebakog izdanja Playboya elio je znati kad moe oekivati reportau o Hugu Prattu. Posebno gaje to zanimalo u svjetlu injenice da mije magazin platio putne trokove i da sam ve tri dana u Veneciji a nisam poslao ni slova od obeanog teksta. Trebalo je, dakle, kratak susret s Henriettom vratiti u san odakle je doao, i primiti se posla. Nevoljko sam se obukao, dva puta trcnuo parfem iza uha, poput uboda iglama za akupunkturu i krenuo prema Arsenalu, kamo me je vodio Corto Maltese. Vidjeti Trg svetog Marka s mora, u jasnoj veernjoj svj etlosti, kad se dudeva palaa zrcali u tirkiznoj vodi lagune specifian je doivljaj. Kao dijete, najvie sam volio tu priu o dudevoj palai i majka, kojaje umrla od leukemije kad sam navrio jedanaest godina, stalno ju je ponavljala: "Jednom davno ogledala se prekrasna ljepotica, dudeva palaa, u bistroj vodi lagune, pa upitala more: Drago moje more, tko je najljepi na ovome svijetu? More se smirilo, zaeljalo valove i odgovorilo: Lijepa si ti, kraljice, i u ipke obuena, ali ljepa od tebe ipak je Crkva svetog Donata u Zadru. Mleani tada podigoe silne galije i silnu vojsku i u proljee 1202. godine osvojie Zadar u krvavoj bici kojaje trajala dva mjeseca i dvadeset dva dana i o kojoj su nam ostali brojni dokumenti na latinskom. Kao to vidi, dijete, govorila je, obino se ne zna gdje zavrava bajka, a gdje poinje povijest." - Gospodine! Gospodine! - uo sam nekakav glas i jedna ruka se blago spustila na moje rame. - Stigli smo. Zamislili ste se. I stvarno, stajao sam na palubi praznog vaporeta, tik pred ipkastom gotikom graevinom. Predodba palae iz prie nekako je zamijenila palau iz stvarnosti. Nije mi promaklo kako mi se to obino dogaa i s ljepim spolom. "Najbolje kozmetiko sredstvo je sjeanje", govorio je fra Ambrozije Testen kad sam dovodio djevojke u samostan da ih nacrta, a one se minkale pred golemim muranskim ogledalom u knjinici. Upravo zato, sjeanje na Henriette bilo je neoekivano bolno. Pomagao mi je jedino parfem, koji ju je na mahove inio stvarnom. Na Trgu svetog Marka uzeo sam gondolu i otisnuo se prema Arsenalu. Gondolijer, tipini servilni prevarant u mornarskoj majici i s kapicom nalik na francusku, vozio me uokolo, pored crkve Santa Mana della Salutte. - Turist - rekao je.Otkud? - Iz Zagreba. Hrvatska. Ako znate gdje je to? Njegovo lice se razvedrilo. Uvjeren sam, meutim, da bi se razvedrilo da sam rekao ime bilo koje zemlje. Pored nas prolazio je vaporeto pun Japanaca. - Sve je to novac od naih automobila - rekao jetaj za putovanja. I ja vozim mazdu. A onda neoekivano dodao: to ete sada u Arsenalu? Zaudilo me to pitanje. - Traim skladite papra, to je, navodno, ime za arhiv. Tamo su dokumenti o "la nuvola rossa". Izraz gondolijerova lica odjednom se izmijenio. Iz servilne razmekanosti odjednomje zadobilo tvrde Unije, kao da mi neto zamjera. Putovali smo dalje utei. Tek na malom keju pred Arsenalom, uzimajui novanicu od pedeset tisua lira, rekao je: Mislio sam da idete gledati tvravu. Da sam znao to traite, ne bih vas vozio. A kule drevne tvrave poivale su preda mnom. Bile su to iste one kule to ih je na kraju svoje potrage za blagom papra ugledao Corto Maltese. I tu se strip zavrava, a mornar s Malte ne pronalazi ono stoje traio. Hugo Pratt je imao odlian razlog da stane upravo ovdje: preselio se na onaj svi-

jet. Iznadjednog od sporednih ulaza, u stripu se nalazio crte grba s motivom "la nuvola rossa." Stvarni grb je taj motiv izbjegao i umjesto njega u ovalnom klesanom vijencu poivale su dvije kamene ptice koje se dotiu kljunovima. Na mesinganoj ploi pored ulaza stajao je slubeni naziv: "Espozicione dell archivio marittirno". 9. Dokumenti U skladu s poslovicom daje paranoja obinih ljudi bolest, a paranoja vladara povijest, promatrao sam i zavjeru koja je ispletena oko amorfnog oblika. Bio sam siguran da se upravo u ovoj ekspozituri arhiva pomorskog muzeja, u ovom slijepom crijevu za poutjele papire, krije odgovor na pitanje to znai motiv "la nuovola rossa". Ali nisam bio siguran je li to rezultat bolesti koja me polako obuzimala, ili sam neosjetno skliznuo u udnu priu o povijesti. Ja nisam imao jazavara s kotaiima koji moe nanjuiti dokumente iz 17. stoljea pa sam se morao osloniti na upravitelja. Upravitelj arhiva sliio je, meutim, na hrta s naoalama i to sam shvatio kao dobar znak, kao da mi gaje nekim udnim putovima poslao sam HugoPratt. Kad sam objasnio to traim, ljubazni pedesetogodinjak u sivom odijelu i sivkastog lica pretvorio se u osorna dravnog slubenika koji se odjednom stao skrivati iza statuta i propisa. Objasnio mije da, prema pozitivnim propisima pokrajine Veneto, moram, budui da sam strani dravljanin, traiti uvid u arhiv preko slubenih diplomatskih kanala. Misli se preko konzulata u Trstu. - A zato to nije potrebno u vaoj matinoj ustanovi? - rekao sam. Znao sam pri tome daje arhiv pomorskog muzeja apsolutno dostupan svima. Zato to nije tako i s njegovom ekspoziturom koju zovu "skladite papra"? I

- Mi smo posebna ustanova - rekao je hrt s naoala ma i okrenuo se kao da e otii. Trebalo je brzo neto uiniti. - Poznam ministra kulture vae pokrajine - rekao sam - i mogu vam upriliiti neugodnosti... Hrt je zastao, pribliio se mome uhu kao da e rei neto povjerljivo, i proaptao: Jebe mi se za tvog ministra- a onda nastavio glasno obratite se, dakle, Vaem konzulatu. Ne mogu vam pomoi. ovjek kojeg do tada nisam primijetio, a koji je prouavao nekakve spise u uskom krugu stolne svjetiljke, odjednom se nakaljao. - Signore - rekao j e - on vie voli dolare nego minis tre. S tim dragocj enim saznanj em pourio sam za ovj eko-likim hrtom, sustigavi ga u jednoj manjoj itaonici koja je bila ureena usred bive oruarnice. U kutovima stajali su lakirani topovi i naslagana ulad. - Oprostite to sam vas uvrijedio - rekao sam diskret no mu pokazujui novanicu od sto dolara. Hrt se, meutim, okrenuo kao daje oekivao ovakav pristup. Bezrijeije smotao novanicu kojajenestalau njegovu depu. Stajao je uporno preda mnom sve dok nisam izvadio drugu novanicu, a on je ponovno smotao na isti nain. U eleganciji tog pokreta bilo je neto sablanjivo. Njegova ruka podsjeala me na surlu slona koji je prije trideset godina u zagrebakom zoolokom vrtu skupljao baene novie i davao uvaru u zamjenu za eernu repu. - Ono to vas zanima je opasno rekao je gledajui uok do prostorije s metalnim vratima, kao na kasama. olo, - Ovo je trezor - rekao je - tu se uvaju inkunabule kao i da ,i...naroitoviiiedrAe kniige. tovites^e da razgledate! oko sebe trai pij une zato je i tarif a ve a. I zva dio sa m jo jed nu nov an icu. Ka d je i nju sm ota o, pov eo me

Uli smo. Zidovi su bili pokriveni plutom, a na stropu sam vidio alarm, kamere i suhi protupoarni sustav. Nekoliko ljudi razgledavalo je drevne rukopise s raskonim iluminacijama. Kad smo doli do jedne neugledne knjige ije smekaste stranice su bile pune tamnih masnih mrlja, hrtje apnuo: Ovo je va spis. Doite sutra prije osam, noas ga moram fotokopirati. I to je bilo sve. Tristo dolara ijedan neugodni razgovor. Ako se u toj kupusari zaista nalazi tumaenje tajanstvenog iga, sve je to bilo previe lako. Hugo Pratt, ali i ostali istraivai prije njega oito su, lako kao i ja pronali tumaenje. Zato su utjeli? Stoje u tome bilo toliko strano? 10. Samoa je najtea u dvoje Onoga proljea kad me je ostavila Karmen, prva moja djevojka, otiao sam na put u Opatiju. Mislio sam, sasvim naivno, da u takvim sluajevima pomau putovanja. Kad sam, meutim, ostao sam u praznoj hotelskoj sobi u prizemlju, a po liu lovora pred prozorom poele utati krupne kapi kie, spuznuo sam na krevet i poeo plakati. Mislio sam da zbog Karmen nikada neu plakati. Kako sam se iznenadio. Nakon toga navrla su sjeanja i sva su ona, nekako, imala veze s njenim tijelom. Neosjetno i posve prirodno, da smirim pla, poeo sam se zadovoljavati. Uskoro, putao sam tekuinu i gore i dolje, a kroz prozor, u parku, vidio sam jednu sasvim malu djevojicu. I ona je isputala tekuinu, zadignute haljinice, uei. Kao da piki na moju tugu. Ironija tog prizora uvjerila me je jednom zauvijek da tuga i prazne hotelske sobe ne idu zajedno. Zato sam vrativi se u svoj hotel na Lidu, mahnuo jednoj barskoj dami koja je sjedila za ankom u predvorju. Imala je izazovno tijelo. Tako je to tijelo uskoro i pokucalo na vrata moje sobe. Morao sam konstatirati daje dosta visoko s uvrenim grudima isturenim prema naprijed i propisno izloenim pogledu. Ta prva slika govorila mi je da se ovo tijelo nalazi na Zemlji dobrih trideset godina, a moda i vie. Usne i oi bile su diskretno naminkane i u odreenom neskladu s podatnim izgledom trupa. S druge strane, olakavalo je to to nije djevojica djeakog izgleda nego zrela ena. Tako se i ponaala. Ula je samouvjereno i pruila mi ruku. Imao sam spreman ampanjac i stvar je ila glatko. Nakon kratkog uvoda razgovorom prela je na uvod dodirima. Rutinirano je spustila dlan na moj lic. Za to vrijeme bavio sam se onom armaturom koja joj je podupirala grudi. Kad sam ih konano oslobodio, shvatio sam da to nisam trebao uiniti. Najpogubniji uinak sile tee vidi se na enskim sisama. Obraivala me je prilino dugo rukama, a onda i ustima. Leao sam na leima i pustio je neka radi. Kad je zajaila, bio sam ve spreman. I poeli smo se gibati. Prvo polagano, a onda sve bre. Radila je dobro i podatno. Imala je jasnu raunicu kao i veina kurvi: to bude uslunija, to u prije biti gotov. Tik pred svravanje, sagnula se i poela mi grickati uho. Kad sam se istresao, vrsto me stisnula nogama da joj ne pobjegnem i apnula: Pozdrav od Henriette! Poruuje ti da se naete ujutro u devet, na Campo di san Paoli, u bistrou Harlecino. I dalje mije grickala uho. - Prislukuju nas! - aptala j e. - Ostani miran i nita ne govori. Osjetio sam odjednom, onako uklijeten, neku veliku njenost prema toj eni. Kao daje, na trenutak, posudila

Henrietti svoje ocvalo, ali uzbudljivo tijelo. A ljubav prema djevojici s izgledom djeaka koja se pojavljuje na tako neobine naine, nezadrivo je rasla. I 11. Marina Ve u osam ujutro otiao sam u Espozicione del archivo Museo Marittimo i od ovjekolika hrta s himlerovskim naoalama primio sveanj fotokopiranih stranica u koj ima se, navodno, nalazilo i objanjenje motiva amorfnog oblika. Iz Arsenala sam gondolom produio do Campo di san Paoli gdje me je trebala ekati Henriette. Vrijeme je i dalje bilo bistro, vedro i svjee. Po bojama zgrada, sunevim zrakama i prozranosti kanala shvatio sam daje Venecija graena za lijepe dane. Do sada ve sam uspio nauiti daje svaki grad sagraen za odreeno vrijeme koje najbolje odgovara boji i obliku njegovih graevina. Na Campo di san Paoli i u bistrou "Harlecino", iji zatitni znakneodoljivo nalikuje istoimenom galiotskomigu, ve je bilo puno turista. Jezici, boje koe i odjee mijeali su se i prepletali, Japanci, Crnci i Nijemci kljocali su fotoaparatima ili avrljali, kao u reklami za Benetton. Tek tu postalo mije jasno zastoje Henriette izabrala ovaj trg: ovdje se mogla lake sakriti. Ba u trenutku kad sam doao do slobodnog stola u kutu terase okruene malim empresima, do istog stola dotrala je i dugokosa plavua s tamnim naoalama, Nike kapicom i utom jedriliarskom jaknom. Ovo je zauzeto - rekla je glasno, drsko sjedajui. Uinio sam pokret kao da u otii, meutim ona je apnula: Sjedi ovdje i prui mi ruku kao da se upoznajemo! Sledio sam se trenutak, a onda uinio kako je rekla. Rastvorila je preko stola plan grada i govorila o ulicama.

- Otkud perika? - pitao sam kruei prstom po karti, kao da neto pokazujem. - Od prijateljice - rekla je Henriette. - Rekla sam joj da te posjeti, kad sije pozvao. Je li tko iao za tobom? - Ne znam - rekoh. - Nisam nikoga primijetio. Ono to sam, meutim, primijetio vrlo dobro bio je Henriettin parfem. To vie nije bio onaj moj, Roma uomo nego neki drugi, takoer, muki. - Gdje si spavala? -Na eljeznikoj stanici. Tamo sam i nala ovu odjeu. Pitao sam se je li tu ensku odjeu nala zajedno s mukim parfemom. Kasnije, prolazili smo nasumce Venecijom, preko malih mostia i neoekivanih trgova, a ona je govorila kako se prole veeri jedva uhvatila za ogradu susjednog balkona, razbila staklena vrata i pored neke ustraene djece, kliznula na hodnik ba kad su tipovi ulazili u moju sobu. Onaj stariji. Tko je to? - rekao sam. -Moj svodnik, Mario. - Kae da ti je otac. - O kurac! Da ne bi? - Veli da su te posvojili kao djevojicu, a da sada stal no lae i bjei od kue. Pogledala me je iznad okvira sunanih naoala, kao da optuuje. -1? - rekla je -je li bio uvjerljiv? - Ispriao mije bajku o lutku u drvenoj kutiji koju je nj egova ena zakopala u zemlju.To su mafij ai - rekla j e - oni nikada ne prijete otvoreno. Prijetnja je krivino djelo. Osim toga boje se prislu kiva nja. A ti pogod i kakav je to lutak i kakva kutij a! B i l a j e prilinouzru jana dok je to govorila. Djelovala

je iskreno. Upravo smo se zatekli na malenom trgu, pored intimnogrestorania s ruiastim stolnjacima. Trgjebio svean, restoran aroban i to je najvanije, nitko nas nije pratio. Predloio sam da sjednemo. Dok se smjetala na jednu od stolica, rekao sam: Tip kae da se zove Marina? - Ima pravo - rekla je hladno. - Kad su mi uzeli pa so, tamo je to pisalo. Ali sada vie ne znam... Njeno je poloila dlan na moj neobrijani obraz. - Svata se dogodilo u ovih godinu dana otkako sam ovdje - rekla je. - To mora razumjeti. Poslije ruka itali smo fotokopiju knjige o ivotu galiota. Morao sam Henrietti na glas itati pojedine pasuse. Zanimalo juje kako su galiotima lomili noge da ne mogu bjeati, kako su im utiskivali drvene epove u usta da ne vrite dok ih biuju, kako su im za kaznu rezali dijelove tijela, ui i nos, kako su nudu morali vriti pod sebe i kako su ih na kraju, mrtve, bacali u more. U knjizi je pisalo da su Mleani ponekad lovili ljude po naoj obali kao ivotinje, igosali ih i okivali na galije. Meutim, ee, kupovali su ih od gusara i Turaka kao roblje. U skladu s tim postojala je zakonska regulativa o tome da se ovjeka s galije moglo i otkupiti. - Jesi li znao da se i kurve mogu otkupiti? rekla je odjednom. - U sluaju da imaju neke dugove. Zautio sam. To je bilo neto vrlo znaajno. -1 koliko bi, recimo, ti kotala? - rekao sam. - Ne vie od pet miliona lira. Nisam vie svj ea. Vidio si da imam ospice. I tada se odnekud pojavila ta intrigantna ideja. 12. Otkup Rekao sam Henrietti da prieka i odjurio u Banco d Italia da preko travel ekova i kartica prikupim to veu sumu gotovine. Probio sam gotovinski plafon na sve tri kartice i potpuno ispraznio svoje zagrebake raune. Objasnio sam slubeniku banke da sam u nevolji i on mi je poslije nekoliko telefonskih razgovora izaao u susret. Podigao sam neto vie od pet milijuna lira. Mogao sam predloiti da pobjegnemo, snali bismo se ve za paso, mogao sam, uostalom, nazvati prijateljicu iz organizacije "asa di donne" koja je pomagala u takvim sluajevima. Meutim svidjela mi se ideja da otkupim njene dugove. U tome je bilo neto romantino, sablanjivo i okrutno. Odgovaralo je valjda stanovitoj ideji o idealnom susretu mukarca i ene. Takve stvari gledao samu filmovima. Podigavi gotovinu, izvadio sam posjetnicu onog policajca i nazvao ga s govornice u blizini restorana. Rekao sam da imam novac i da elim otkupiti Marinu. Zvuao je okirano. - Jeste li ludi ovjee? - vikao je u slualicu. - Mije traimo, a ne prodajemo. Da niste ludi, sigurno bih vas prijavio. Nemojte mi se vie javljati na posao s takvim idejama! Kad sam se vratio i to rekao Marini, napravila je facu kao da vidi duh svoga oca kako jebe petogodinju djevojicu. -Ti si luak- vikalaje-prokleti, jebeni smrdljivi luak! Tek sad smo najebali! Mora daje neto u mom licu napravilo upitnik, jer je nastavila: Zna li da se telefoni prislukuju? - vikalaje. - Ovdje je policija najkorumpiraniji stale. Tek sada ne moemo pobjei. Zaboravlja daje ovo otok, a policija nadzire i cestu i eljeznicu i brodove. - Bit e sve O.K. - ponavljao sam, ali te rijei nisu donosile utjehu.

Tek za desetak minuta, kad se malo smirila, rekla je s nekom traginom rezignacijom u glasu: Do sada su nas vjerojatno ve locirali. Za kratko vrijeme, rekla je opet: Vidi li onog tamo? Imao sam prilike vidjeti mladog mukarca kako se s fotoaparatom objeenim o vrat i kartom u ruci probija na trg. Henriette je skinula periku i sunane naoale kao netko tko se konano predaje. - Meni izgleda kao turist - rekao sam. - Ne seri! - rekla j e. - Sluaj me dobro! Daj mi novac pa u se pokuati dogovoriti s Mariom. - Idem ja rekao sam - tebe e unakaziti. - Sluaj me - rekla je - ionako e me ubiti ako hoe. Ovako se moda jo dogovorim sa starim ivoderom. Zamotuljak s novcem spustio sam u dep njene jakne. - ekaj u hotelu! - rekla je. - Ako me nema do est, moe zvati karabinjere, ali meni to vie nee nita znaiti. Okrenula mije lea i pola vrstim korakom. Moda malo previe vrstim, kao pijanci kad se trude hodati sigurno. U jednom trenutku se okrenula i vidio sam oi. Ako se ne varam bile su vlane i mutne. - Ba si sladak! dobacila je i otila. 13. Forma amorfa U vaporeto sam se ukrcao na Trgu svetog Marka, ispred zloglasne tamnice II piombi. Nitko me nije pratio. Bio sam zbunjen i nekako ustreptao kad se trg pruio preda mnom kao golemi Benettonov plakat koji se iri i na kojem su Japanci istisnuli golubove. itavo vrijeme mislio sam o Henriette koja se zove Marina, o opekotinama na njenim rukama, o svodniku koji sastavlja Pinocchija i zagonetnom mukom parfemu Doavi u sobu koja je jo mirisala na Henriette, ali onu od juer, stropotao sam se u pletenu stolicu na terasi bacivi galiotski tekst pored sebe. U ovom iekivanju nisam ga bio kadar itati. S terase mogao sam vidjeti jugozapadnu stranu Venecije kojom je dominirala kupola crkve Santa Maria della Salute i niz palaa s njene june strane. U statinost slike ulazili bi ponekad brodovi koji su za sobom ostavljali trag bjeliaste pjene, dostojanstvene gondole kao crni paukovi i ptice. To je bilo sve to se pokretalo u ovom znaajnom popodnevu. Henriette se mogla pojaviti u razliitim oblicima i nisam znao koji da oekujem pa sam ih oekivao sve podjednako: veselo kucanje na vratima, zvonjavu telefona kojim iz grada javlja daje sve u redu, njen siuni lik koji se iskrcava iz vaporeta na gatu nedaleko od hotela, namirisano pismo to ga na srebrnom pladnju donosi pristavi posluitelj, melodija veselog fiuka pod prozorom... Meutim, paradoks ekanja oituje se u tome da vrijeme prolazi sporo, a na kraju proe brzo... Tako je, ubrzo, dolo i est, kadje sunce bilo jo visoko, a kazaljke na satu ispruene, kao ovjek na odru. To me uasnulo. Skoio sam do telefona i nazvao recepciju. Recepcionar j e rekao da za mene nema poruka. Uao sam u kupaonicu, bez razloga oprao ruke i ponovo nazvao. ovjek mi je opet strpljivo rekao da nema poruka. Odluio sam sada Henrietti i sudbini dati vie vremena. Zato sam opet sjeo na terasu da bih gledao sliku koja se polako mijenjala. Kako je sunce bilo nie, voda je izgledala tamnija. Nisam vie gledao na sat. Pratio sam jedan vaporeto koji se upravo otisnuo prema Veneciji. Znao sam da mu treba oko deset minuta prije nego to e zaokrenuti u kanal prema Trgu svetog Marka. Nakon toga opet sam nazvao. Glas recepcionara je ovoga puta bio nervozniji. Ta se nervoza oitovala u tonu i naglasku, ali ne u rijeima. Rijei sujo uvijek bile ljubazne. - Moram s vama razgovarati - rekao sam. - Imam ozbiljan problem.

- Saekajte trenutak - rekao je - doi u gore. U meuvremenu opet sam izaao na terasu. Jedan vaporeto iz pravca Venecije bio je pred pristanitem na Lidu. Oekivao sam da e se, kad ljudi krenu preko pristaninog mostia nekim udom pojaviti i Henriette. Ili netko slian njoj kao njena uvjerljiva najava. Jer, do sada je uvijek bilo tako: kad god sam nekoga ekao, uvijek bi se prvo pojavio netko slian, poput najave ili glasnika da onaj koga ekam sigurno dolazi. I tada sam zauo kucanje. Bio je recepcionar. Tih, dostojanstven i ljubazan, gibao se kao daje u prisutnosti osobe kojoj je netko umro. Zagledao mi se duboko u oi, s razumijevanjem. - Je li vam puno uzela? - rekao je napokon. Ne sjeam se jesu li magaree ui i dugi nos narasli Pinocchiju odjednom, ili su rasli polagano, poput tumora. Ja sam, naprotiv, imao osjeaj da meni rastu odjednom. Bilo je est sati i petnaest minuta, 20. rujna 1996. Neto u sobi podsjealo je na atmosferu laboratorija za pokuse na ljudima u Buchenwaldu. Ispriao sam susretljivom recepcionaru svoju pustolovinu s Henriettom, njena maskiranja, posjet tajanstvenog ovjeka u mornarskom blejzeru. - Mislim da kod nas nema takve mafije - rekao je mala vam je pokupila novac. - Ima po tijelu opekotine od cigara! - Narkomanka - zakljuio je. - Nafiksaju se i pale ikovima da se ne vide ubodi. A onda izmiljaju prie. A za tipa koji me je posjetio rekao je da joj je to moda stvarno otac, ili svodnik, ili sudionik u prijevari, ili pak i jedno i drugo. - Naravno postoji jo jedna mogunost - rekao je da e stvarno j ednoga dana isplivati u nekom kanalu... Ali to je vrlo mala mogunost. Upozorio sam vas! - rekao je na Masku i ostavio..meda.se obraunam sam sa sobom. . Opet sam izaao na terasu i mirno sjeo u stolicu od iblja mislei na trenutak o slijepcu koji ju je ispleo. Zapravo, nije udno stoje kraj ove avanture nedoreen, neuhvatljiv kao i amorfni obliku koji je tako nametljivo utkana rije Amor. Bilo je vrijeme da se ponovo suoim s galijama. Vei dio teksta govorio je o galijama kao ratnim brodovima i osnovi mletake mornarice. Tek u jednom odlomku pred kraj knjige, koji je oito prvotnom tekstu bio dodan naknadno, spominju se motivi galiotskih igova. Tu se napominje daje amorfni oblik izradio maestro Dandolo pred Boi 1567. godine. Dokument koji sam drao u ruci zapravo je bio prijepis jednog odlomka iz dnevnika maestra Dandola, jednog od najpoznatijih izraivaa galiotskih igova u Mletakoj republici. Dandolo opisuje jutro kad je izradio motiv "la nuovola rossa". Maestro je bio ve u godinama kad se oenio vrlo mladom i lijepom puankom. Meutim, tu njegovu enu zapazio jejedanpatricij, senator iz glasovite obitelji Amatti. Ubrzo mu je postala ljubavnica. Sastajali su se gotovo na oigled mua. U zoru maestro Dandolo je uao na obali kanala ispred svoje kue sluajui kripu kreveta u svojoj spavaoj sobi. Sladostrasni krici njegove ene mijeali su se s neljudskim urlicima jednoga isluenog roba, biveg galiota, na ijim su leima maestrovi pomonici uarenim eljezom iskuavali nove verzije iga. Prije nekoliko dana dobio je, naime, posredstvom senatora Amattija narudbu mornarice za jedan novi ig. Nije imao nikakvih suvislih ideja, a lea roba ve su bila prekrivena razliitimneupotrebljivim motivima. Razmiljajui o tome zagledao se u vodu. K njemu je odjednom, kao nekakav znak, signum doplovilo neto obraslo zelenkastim algama. Gledajui svoje lice u zrcalu vode, zapitao se: "Tko sam ja? Tko smo mi? Stoje povijest?" Umjesto odgovora, kroz njegov odraz proplutao je tajanstveni oblik. Ubrzoje: u njemu prepoznao;ono to slovnici lagune poslije

obilnih rukova isputaju u kanale. Nakon toga izradio je, kau, ig s motivom ljudskog izmeta i tu su amorfnu gvalju stoljeima uarenim eljezom utiskivali u ljudsko meso. Otok na Kupi Miloradu Paviu, od kojega sam preuzeo glavni motiv ove prie, sa zebnjom 1. Front je proao preko rijeke, uz brijeg gdje su se nalazile vikendice u kojima smo stanovali, pa sve do vrha ume. Sada je bilo mirno i moglo se uti kako negdje daleko tutnji teko topnitvo. To je zvualo kao da netko u akustinom prostoru ubacuje krumpire u prazan sanduk. Na putu kuda je proao front bilo je dosta leeva. Neprijatelj nije preuzimao svoje mrtve, a nije bilo vremena da ih zakopavamo pa su ih nai sanitarci odvlaili u ruevnu zgradu koja je nekada bila pota. Tu su po njima bacali vapno. Veinom su bili bosi jer smo im uzimali izme. U tim su izmama vodootpornim flomasterima pisali svoja imena ili crtali kri sa etiri S. Na unutranjoj strani visokih sarica mojih izama pisalo je. IKA, KRALJEVO 1991. Nije bilo nikakvih drugih simbola ili poruka. Nisu mi bile drage te izme, ali sam ih morao uzeti jer sam u rat doao usred ljeta, u tenisicama, a sada je zima ve bila na pragu. Stvar je bila u tome to su oni znali da im uzimamo izme kad poginu. Neki tip je na svoje napisao sljedeu poruku: USTAO! DABOGDA TI ODSEKLI NOGU AKO OBUJE OVE IZME. Poruke su bile neugodne, ali zima je bila jo neugodnija. Bio sam sretan to na mojim saricama nema nikakve poruke.

2. Lea sam upoznao potkraj kolovoza kad je njegova postrojba dola da nam pomogne. Bio je strastveni ribolovac. Drao se teorije da tuke i somovi najbolje grizu na mrtve etnike. Prije nego stoje doao ovamo uvali su front na jednoj drugoj rijeci. Tamo je to nauio. Donio je sa sobom dvjesto metara flaksa, plovke, olova i udice, a tapove smo morali usjeci u umi. Bio je poetak studenog, oko Dana mrtvih, vrijeme vjetrovito, a zalasci sunca najcrveniji u ovoj godini. Kad smo izbjegavajui minska polja doli do rijeke, Leo je rekao: Idem u potu po mamce, ti ostani ovdje. Ako bude to sumnjivo, pucaj. Tako emo znati. Ostao sam buljei u zelenkastu vodu po kojoj su plutali suhi listovi, granje i svakakve druge stvari. Kukaca i vidljivih znakova ivota nije bilo. Mislio sam o onima prijeko. Na mjestu gdje sam sjedio, izmeu mene i druge obale, gdj se nalazio neprijatelj, bila je mala ada obrasla grmljem i vrbama, tako da nisam mogao vidjeti drugu stranu. Razmilja sam o tome kako su nas u koli uili daje Kupa granica Balkana. Nikakve otoke nisu spominjali. Za ovako mirnih veeri, meutim, kad su se vojske odmarale, izgledalo je kao da nas rat ne dodiruje. U neko doba pojavio se Leo s mamcima. Iz prljave najlonske vreice na kojoj je bio nacrtan brkati frajer u safari odij elu kako pali Camel cigaretu, izvadio j e nekoliko komada mesa i paljivo ih odloio na daicu. Povraa mi se - rekao sam. - Ako misli da oni s druge strane ne pecaju na nas, vara se. to misli, zato nam ne ele vratiti nae mrtve. - Ba zato mi se povraa - rekao sam. Ozbiljno sam to mislio. Neto u mom elucu napinj alo se da izae van. Neto to nije bilo dio mene. Kao u hororima. Za to vrijeme Leo je noem rezao meso na male komade i naticao ih na udicu. Nekoliko komadia bacio je u vodu da privue ribe. Kad je konano nataknuo mamce, zabacili smo udice. Oblaci na zapadnom dijelu neba bili su ruiasti, ali nita od tog svjetla zalaza nije dopiralo do nas. Sjedili smo u tiini, u polumraku. Tako smo se osjeali sigurnijima. - Ovo sam nauio od nekog tipa iz Legije rekao je. Pecali smo na Krki i ponestalo nam je mamaca. Onda je tip iz legije rekao da ovdje ima "jeki kolko voli", upravo se tako izrazio. Bio je porijeklom Dalmatinac. Odnekud je donio i tavu ljudsku ruku. Ne znam otkud mu ruka. - Ovo me podsjea na viceve o zlatnoj ribici - rekao sam. - Sjedimo i pecamo, a negdje u mutnim vodama riba koja ispunjava elje. - Psssssssssssssssst! - proaptao je. Neto nije bilo u redu. Uutjeli smo. S druge strane, na otoku, ulo se kao da netko baca kamenje u vodu. Dohvatili smo puke i ekali. Vrijeme je sporo prolazilo, a nismo mogli nikoga vidjeti zbog mraka i grmlja. Dugo smo tako ekali, kad se zvuk ponovio. Sada nekoliko puta za redom. Leo se umirio i spustio kalanjikov na zemlju do sebe. - To se riba baca u sumrak - rekao je. Zar u studenom? - upitao sam s nevjericom. Klimnuo je potvrdno glavom, ali me nije uvjerio. To je jednostavno bio dobar nain da se prestanemo bojati. - Zamisli ovakav poetak - rekao je. - Pecaju Rus, Amerikanac i Dalmatinac na mrtvog etnika. Kad odjednom, uhvate zlatnu ribicu. to e ribica prvo rei? - Mislim da bi bilo dobro da se pokupimo odavde rekao sam. - Trtari bez veze - rekao je Leo. - Nema tamo nita. Vidio sam neku sjenu na otoku - kazao sam. Bio sam smrtno ozbilian. .

I tada je zagrizlo. Potpuno neoekivano. Bilo je to neto veliko. Leov tap savio se gotovo do granice pucanja. Stvar je zahtijevala hitnu akciju. Prihvatio sam tap drei ga jednom rukom u sredini, da se osiguram od pucanja, a Leo je prihvatio flaks, prerezao ga, odvojio od tapa i opet privezao na kalem gdje je bilo namotano oko dvjesto metara najlonskog konca. To smo uinili zato to nismo imah rolu, a veliina ribe zahtijevala je da poputamo kako ne bi dolo do pucanja. Bili smo spremni na dugu i bespotednu borbu, kao i onaj starac s ribom sabljarkom. Sada je Leo u potpunosti vladao ribom. Odbacio sam tap i tapkao oko njega ne znajui kako da mu pomognem. Omotao je flaks oko lijeve ake i mogao sam vidjeti kako se urezao u meso tvorei tanke, oble kobasiice, dokje desnom rukom odgovarao na trzaje ribe. Borba je trajala sve dok nije pala no. Bilo je teko natezati se s ribom po mraku. Na trenutke bi se umirila i ba bismo pomislili daje gotova, kad bi se opet javila divljim neartikuliranim trzajima. Kad smojekonano izvukli, shvatili smo daje to puno vea riba nego to smo se nadali uhvatiti. - Ovo je kao kod Hemingwayja - rekao je Leo. Mislim na ribu. - itao sam otkaenu priu o Hemingwayju rekao sam. - Stari papa Hemingway poslije smrti dospijeva pred sud ivotinja. To su ivotinje iz njegovih pria. Sve su ih ulovili njegovi lovci ili ribari. Sudom predsjedavaju sabljarka to ju je ulovio onaj starac i lav kojeg je naeo nesretni Francis Macomber. -1 nama e na sudnjem danu suditi ovaj som - rekao je Leo. Bio je to golem som. Imao je vie od deset kila. Omotali smo mu glavu najlonskom vreicom, a repom je jo laprdao po travi. Mogli smo uti to mljackanje to gaje proizvodilo sluzavoi tijelo udodiru s tlom. Umirao je polagano. Leo je ba istio krljut kad se na otoku pojavila vatra. - Rekao sam ti da tamo ima nekoga - kazao sam. Nije mi bilo svejedno. Na otoku su mogli biti samo ONI. - Nije mi jasno zato pale vatru? - apnuo je Leo. Oprezno je odloio ribu na sigurnu udaljenost od vode. Doh vatili smo kalanjikove i legli u travu. - Zar im nij e j asno da ih moemo vidj eti - rekao sam. - Nai bi mogli poeti s paljbom. - Nai ih ne vide - kazao je Leo. - S uzvisine se ne vidi ovaj donji rub otoka. Skriva ga obala rijeke koja je via. Nai na poloajima nemaju pojma to se ovdje dogaa. - Misli da su nas mogli uti kako se borimo s ribom? - Sigurno su nas uli - rekao je Leo. Riba je jo uvijek u smrtnom hropcu pljuskala po travi. Pomislio sam da su zapalili vatru kako bi zaokupili nau panju, da bi nam se lake priuljali. U tom sluaju morali su prijei rijeku, a zvukove vesala nismo uli. Ih jesmo? A onda smo shvatili da se netko ulja iza naih lea. 3. Bio sam spreman. Puku sam drao ispod sebe, kao dijete koje od neega titim svojim tijelom, gotov da se u svakom trenutku prevrnem i raspalim po onome tko se poj avi iznad mene. Prolazile su minute, a zlokobna tiina kao da se protezala unedogled. Tek nakon neodreenog vremena uli smo kako nas netko doziva po imenu. -Psssssst! Leo, jeste li to uhvatili? Leo se okrenuo i poeo psovati: Jebo te pas idiote, skoro si poginuo! Prepoznali smo glas momka koji je s nama spavao u nnHmmn iprln<=> \/iVpnr)irf> mprtn haraama Prisan nam ie Dr-

ao je crnu najlonsku vreicu u jednoj ruci, a ingram s priguivaem u drugoj. U vreici j e bila tabla peka. - Samo idite za mnom - rekao je. - Kamo? - pitao sam. - Tamo gdj e sigurno niste bili! Oprezno se niz strmu obalu spustio do same rijeke te iz grmlja izvukao maleni plastini amac. S njegova dna izvadio je vesla. Gledao sam u odsjaj vatre s otoka koji je lelujao na mirnoj povrini vode. - Kamo idemo - rekao sam - ti si lud! - Imaj povjerenja - kazao je. Nadao sam se da misli ozbiljno. Ukrcali smo se i krenuli. Leo je nosio golemu ribu u jednoj, a puku u drugoj ruci. Trebalo nam je samo nekoliko minuta da stignemo do obale otoia. Mogli smo vidjeti sjene ljudi oko vatre. U jednom trenutku uo sam repetiranje puke: Ko ide? ovjek je stajao u mraku i nismo ga mogli vidjeti kao one koji su prolazili pokraj vatre. - Ja sam Stojane - viknuo je momak koji nas je vozio. Neto u mom elucu opet je trailo da izae van. uli smo kako Stojan dojavljuje onima kod vatre tako da se moe uti i u amcu: Ide ustaa, vadi briju! - Momci, ima ih jo sa mnom- rekao je na vodi. Te su rijei izazvale paniku. Vidjeli smo da su tipovi kod vatre dograbili svoje puke. - Ne brinite, provj ereni su - govorio j e na vodi bez straha. Neka ostave oruj e u amcu - rekao j e glas koj i j e pripadao Stojanu. - Ja u da ih osvetlim baterijom kad izau. Ako neko bude imao puku, najebali ste. - Sve je O.K. rekao je na vodi, a onda se obratio nama. - Deki, ostavite puke ovdje. Bit e sve uredu. To SJJ ljudi iz ovoga kraja. Neki od njih imaju vikendice na naoj strani. Dolaze ovamo da bi mogli gledati jesu li jo itave. 4. Prvo to sam pomislio stupivi na tlo otoka bilo je: "Evo, sad sam i ja na drugoj strani." Bila su trojica. Svi su imali vie od etrdeset godina, bili su neobrijani, a uniforma je visjela na njima kao daje skrojena od starih deka. Poznavao sam tu monduru: bila je to stara radna uniforma bive vojske. Jedan od njih, zvali su ga Petar, nije nosio cipele. Imao je debele bijele vunene arape koje su na stopalima bile prljave od zemlje. Gledao sam kako mu se za tabane lijepi vlano lie. - Zato je bos? - upitao sam Stojana tek da neto kaem. - uljaju ga izme - rekao je Stojan. - Ima li netko od vas prevelike izme? utjeli smo. Nikome nije padalo na pamet da skida izme. Petar je za to vrijeme preuzeo naeg soma. Izrezao ga je na komade, stavio u lonac koji je bio vezan lancem i na sve nalio vodu. Unutra je bilo jo ribe. Lonac je objesio na jednu granu, tako daje visio tono iznad vatre. Bilo je oito daje stvar dobro uhodana. - Na, potegni! - rekao mi j e trei ovj ek koj emu ni sam znao ime, pruajui mi bocu rakije. Progutao sam veliki gutljaj. Pie mi je u ovakvom trenutku dobro dolo. - orba e za po sata - rekao je Petar. Za to vrijeme ispraznili smo bocu rakije. Primijetio sam da su ova trojica ve bili pripiti kad smo mi doli. Stvar se sada pogorala. - Ne razumem kako ste ovako kasno ulovili takvu ri bu. To je veoma dobra riba i ne da se tako lako uloviti pred zimu.

- Zato to smo majstori - rekao je Leo. ovjek kojemu nismo znali ime bio je prilino pijan. Netremice je buljio u Lea i utio. Nije mi bio simpatian taj pogled. - Ne svia mi se ovaj ustaa - konano je rekao gla som koji je sliio na krkljanje. -Ne seri, Milanerekao je Stojan. - Znam ja njih - govorio je Milan. - Reci mu da poka e izme iznutra! Da sam znao kakav si upak, ne bismo te veeras poveli - rekao j e Stoj an. - Znam ja njih - mrmljao je Milan sebi u bradu, ali se smirio. Kad je Petar dogotovio riblju juhu po kojoj su plivali komadii peka, momci su nam dali porcije. Nisam imao licu, pa sam se koristio rukama i komadiem kruha da pokupim saft. Bio sam ve dovoljno pijan, da mi riba bude ukusna. Intenzivno sam pokuavao zaboraviti na stoje ulovljena. Saft je bio dobar, samo malo preljut za moj ukus. Primijetili smo da na vodi pogledava na sat. Imao je odlian ronilaki rolex. Vidio sam kako Milan bulji u njegov rolex. To mi se nije svialo. - Moramo se vratiti - rekao j e laar. - Ako nai primijete da nas nema, bit e frke. Dok smo se spremali, pijani Milan uinio je sklop pokreta koji bi mu omoguili da ustane. Meutim, zemljina tea je pobijedila i on se stropotao na zemljanu obalu. Primijetili smo da mu je neto ispalo iz depa. Leo se neprimjetno sagnuo i pokupio tu stvar. Oprostili smo se i sjeli u amac. 5. Kad smo krenuli natrag, odnekud se pojavio mjesec. Bilo je svijetlo i povrina rijeke srebrnasto se ljeskala. Ostavljali smo otok za leima i pribliavali se tamnoj obali i minskim poljima koja smo jo morali proi do naih poloaja. - Ovo su dobri momci rekao je na vodi veslajui. -Nisukrivi to su s druge strane. - Ne bih rekao -javio se Leo. Drao je u ruci neki predmet. - Ovo je ispalo onom pijanom idiotu. Pogledajte! Znate li emu slui! To je izgledalo kao otvara za konzerve. Samo, malo udan. Imalo je crvenu drku od oblog drva, iljak na vrhu, a pokraj iljka malu metalnu liicu otrih rubova. Ovo je alat za vaenje oiju - rekao je. - To sam ve vidio dolje u Dalmaciji kod njihovih mrtvih specijalaca. Ovim iljkom ubodu u zjenicu, a liicom poduhvate onu jabuicu pa izvuku itavo oko kao kuhanu koljku. Izvjeban ovj ek moe ovim alatom izvaditi vie od sto pari oiju za sat. Umukli smo. Tu se vie nije imalo to rei. I tako smo, utei, stigli do nae obale. Meutim, ve poslije nekoliko dana sve je bilo lake. Uo, na zapovjednik, inae profesor matematike, sjedei na sanduku municije u prirunoj kantini, uzimao bi alat u ruku i govorio: Ako jedan frajer moe ovim iskopati sto oiju za sat, koliko e oiju izvaditi tri frajera ako kopaju dvanaest sati na dan, itavog tjedna, a pri tome se po jedan sat odmaraju za doruak, ruak i veeru? Uz takva pitanja prola je zima i drvee je ozelenjelo. Ali mi to dugo nismo mogli vidj eti.

Ralje l.Veliki bijeli Mali le nije ni truplo djeteta, ni tijelo patuljka, nego ime kolaa. Slastice koju smo esto jeli onoga davnog ljeta kad smo zavrili prvi razred gimnazije i kad je u otokom kinu premijerno prikazan Spielbergov horor o bijelom morskom psu. A taj le, taj kola, ustvari je bio keks iji je oblik, uz malo mate, nalikovao na dijete bez ruku i nogu. Unutra su bili preni mali ljenjaci. Te noi mjeseina je pretvorila puinu u namrekano srebro. Na platnu se lijepo vidjelo kako djevojka i mladi preko pjeskovite obale tre prema moru i odbacuju odjeu. Djevojka je ve gola, duge svijetle kose koja vijori u trku i rasipa se u morskoj pjeni kao da se iz nje raa, a ne da u nju ponire. Negdje daleko, u pozadini, uje se usna harmonika. Ona elegantnim zamasima plovi prema puini, a mladi je jo u pliaku i, mrtav pijan, pokuava se razodjenuli. Djevojino plivanje vie nalikuje na let u srebrnastoj izmaglici nego na pijano nono kupanje. Tada se u vodi pokree neto veliko. Poinje i dramatina muzika. ini se da to veliko iz dubine vreba djevojine slobodne udove u igri s pjenom, a muzika postaje sve glasnija. Odjednom vrisak! Uas na platnu dostie vrhunac jer to iz dubine vue djevojku velikom brzinom. U tom presudnom asu iz prvog reda prolomi se glasno hrskanje. To Muki, mjesni tupavac i barkariol vae male leeve. Ljudi viu debilu da prestane jer daje scena napeta. Svi mi, skoro cijeli gradi, sada smo jedno. Zajednitvo skovano u strahu traje, meutim, jo dugo poslije predstave. Nakon odjavne pice vidimo grupice ljudi kako se sputaju pre-_ ma gradu u tiini, ili uz diskretne komentare na uho, kao da idu sa sprovoda. A onda Tomo kae: Tako bi nas Arna mogla sve poderat, samo da otvori ube! I svi su se nasmijali. Arnaje bila runa djevojka zavodljiva tijela. Na njenu licu usta su zauzimala dobra polovicu. Kad biste je htjeli nacrtati, nikakva pravila simetrije tu ne bi pomagala. Njen portret bio je ve gotova karikatura. Meu otokim tinejderima ustalila se igra koju su zvali "crtanje Arne". Crtanje Arne, svodilo se, zapravo, na crtanje usta. Ta su usta ponekad bila sona i mesnata, poput dva smotana govea nicla, ponekad razjapljena i zubata, a ponekad s isplaenimjezikom, kao simbol Rolling Stonesa. Silazili smo u grupi niz skaline, cijelo nae ljetno drutvo s otoka: Tomo, Franka, Muki, Renata, Maskarin, Toni, Arna, Mungos i ja. Preli smo preko glavne ulice i tek sam kod restorana Sunani sat primijetio da Arna plae. Pognula je glavu i suze su tekle u tiini. Nisam znao plae li za onim pojedenim ljudima iz filma, ili nad sobom, kao daje te veeri sama u sebi neto pojela. Debilni Muki je u meuvremenu iz konobe od svoga starog drpio demionu pakog crnjaka i lagviu slanih srdela pa smo se uputili na pjeanu plaicu nasuprot maloga kolja koji je bio udaljen oko etvrtinu milje i kamo smo za lijepih noi esto plivali. Ponijeli smo i gitare. - Trebalo bi kupit kruha da se moe mezit slana riba -rekao je Toni. On se volio brinuti o tome da stvari dobro funkcioniraju. Maskarin i ja krenuli smo prema pekari i neto iza cijele grupe mogli smo vidjeti kako je Renata zagrlila uplakanu Arnu i u tom je zagrljaju bilo aljenja i nadmoi, kao u mnogim prijateljskim zagrljajima. U pekarnici kod Sharifa bilo je, meutim, buno i toplo. Nonice su uz akule kupovale kruh za veera turistima, a kako bi se koja probila do tezge i malog znojnog Albanca, viknulabi da nadglasa ostal^^e:Ala,jed^n veliki bijeli!

I to se ponavljalo: Veliki bijeli! Veliki bijeli! Veliki bijeli! - Ovo je karma - procijedio je Maskarin ozbiljnim glasom- ako se dovoljno ponavlja, sigurno dolazi. - ta, koj i kurac dolazi? - Kako ta? - rekao je, izgledalo je da se udi - pa veliki bijeli. Psina! - Mona, popizdio si, babe samo naruiju kruh. -Nema veze -rekao je ozbiljnim glasom - veeras ne bi trebalo i na plivanje. - Ne bih se sad kupala ni za sto miliona dolara - rekla 2. Scirocco Kad smo Maskarin i ja, nosei u rukama velike bijele kruhove, stigli do plaice, ostali su ve posjedali u krug i zapalili vatru kao to su inili svake veeri. Mogli smo lijepo vidjeti njihova lica obasj ana titravim naranastim plamenom. Bila su to lica kao iz stripova Huga Pratta, jasno podijeljena na svijetle i tamne dijelove. A onda sam primijetio da nema Arne. - to je bilo od Arne? - rekao sam. - Raspekmezila se i otila a - rekla je Franka. Ona nije voljela Arnu i smatrala ju je udnom. U meuvremenu mjeseinom obasjana morska povrina opasno se uznemirila, vatra snanije zatitrala, a Toni je rekao: Jugo jaa, moga bi neverin! Dio jednog oblaka djelomino je zastrirao mjesec. - Ovo je kao u hororima - rekla je Franka. - Mogli bi sad pojest srdele, daumremo siti. - Jebe to rekao je Tomo. - Homo se a kupat, a poslije emo derat. Vidio sam kako je ve nekoliko puta dobro nagnuo demion, kao da se u toj boci nalazi duh koji e mu pomoi da pobijedi neto u sebi. I to neto veliko to gaje gledalo iz je Renata. Vidjelo se da svi oklijevaju, nikome se nije ulazilo u vodu. Tomo, ve pomalo pripit, gledao je u nas kao da ne vjeruje. - Jebote - rekao je, kao to bi netko rekao: "Isuse". To je zbog filma. Svima radi upak radi onoga pasa, a tu se inae kupate svake noi. Vi ste hrpa idiota! -Nismo mi idioti -rekla je Renata kojaje uvijek prolazila s pet i kojoj e dijete kasnije umrijeti od leukemije - ali ti si svinja. Kako si mogao onako otjerati Arnu? - Samaje ila a... A vi ste upci! Mogli smo vidjeti njegov trup kako se skida u onoj naranastoj svjetlosti, dok mu je udove zastirala tama. - Nije pametno da se sada ide kupat - govorio je Maskarin. - Previe negativnih vibracija. - Jebale te negativne vibracije! - kazao sam. Htio sam vidjeti Tomu kako ulazi u vodu. I to, elio sam ga gledati s obale. - Nije svako zlo za zlo - pojasnio sam. - Karma je ove noi loa. - Maskarin je bio uporan. Vjetar je u meuvremenu ojaao i o plaicu su poeli udarati valovi, kao kad dolazi jako jugo. - A znate li priu o psu i nozi? - rekao sam. Odjednom su svi zautjeli. Tomo je stajao iznad nas ve gol, kao grki polubog. - To se dogodilo na jugu Australije rekao sam. Frajer je bio uitelj srfanja ili tako neto. Nalazio se ve blizu obale kadje na njega navalio veliki bijeli. Pasje prvo prepo lovio dasku, a onda napravio krug i odgrizao mu nogu. Nije je pojeo, samo ju je odgrizao. Kau da velikom bijelom ne odgovara ljudsko meso. Pasje samo zagrizao i onda pustio. Spasili su ga ljudi s obale. I njega i nogu. Kad su dola bol nika kola, ponijeli su nogu sa sobom, za svaki sluaj, da mu je u bolnici priiju. Kost je bila prerezana kao pilom. Uglav nom, uspjeli su frajeru spasiti ivot, podvezali mu arterije da

ne iskrvari, ali mu nogu nisu prisili. Kad se probudio iz narkoze, uhvatila ga depresija. Trokut u leima, miiav, nabildan, a jedna noga amputirana. Sad vie nee mo odravat ravnoteu na dasci. Nema srfanja, nema sisatih uenica, samo epave etnje uz obalu. O tome je vjerojatno mislio kad se bacio s bolnikog prozora. - Jadnik! - rekla je Renata. Ubio se. Ona se ve uivjela u priu. Prema preplanulim srferima osjeala je nak lonost. Ne - rekao sam - prekasno je shvatio daje soba u prizemlju. Malo se natukao, pa su ga ponovo vratili u krevet. I tada je doao doktor. Drao je u rukama snimke njegove noge. Ne tugujte - rekao mu j e - ovo su snimke vae noge. -1 ta sad - procijedio je srfer kroz zube - da ih uok virim i stavim na zid. - Pas vam je spasio ivot! Srfer gaje pogledao kao da vidi svoju majku s pseim kurcem u ustima. - Upravo tako. - pokazao mu je snimku. Okrenuo ju je prema svjetlu kao to se radi s rendgenskim slikama. vidite mrlju u predjelu potkoljenice? To je karcinom. Provje rili smo biopsijom. Sreom u poetnoj je fazi i sada vie nee metastazirati. udno je to rei, ali odgrizao vam ju je ba na vrijeme. Za nekoliko mjeseci rak bi se vjerojatno proirio na gornje dijelove tijela i tada vam ne bi bilo spasa. - A taj doktor, to je sigurno bio aneo - rekao je Tomo. - Gledao sam neto slino u filmu.. - Morski pas u bijeloj kuti - rekao je Maskarin. To znai dobru karmu. Ionako bi jadniku odsjekli nogu - rekla je Renata saaljivo. - Mislim da su morski pas i doktor ista osoba - pojas nio ie Maskarin. A onda se u raspravu ukljuio Toni. Djelovao je prilino razumno. - Svi ste vi blesavi govorio je. - Zar ne vidite da mu je doktor lagao. Da mu spasi ivot i prui nadu. Znai, ipak je bio aneo - rekao je Tomo. -Modaje stvarno imao rak-reklaje Renata. - Svi jet je udan. - Ima li teorije da veeras itko od vas ue u more? govorio je Tomo iz one visine. utjeli smo. - Evo upaka ko skakavaca - nastavio je. - Idem pli vat do kolj a... - Ne moe - upozorio je Toni - ide juina i struja je jaka. - Ne mogu moj kurac! - Kako emo znati da si bio tamo? - rekao sam. Htio sam ga poto- poto vidjeti daleko u moru. Donijet u vam jednu pidou. Bili smo na pjeanoj plai i najblie nakupine dagnji nalazile su se sa zapadne strane otoia koja je okrenuta pucini. -Nije pametno -rekao je Toni. - Puno si popio. Ali Tomo je ve krenuo i uskoro smo mogli vidjeti jo samo tamnu mrljicu njegove glave na srebrnkastoj povrini nemirnog mora, kao malu sjenu na golemoj rendgenskoj snimci. 3. Strah Vjetar je i dalje jaao, a u daljini, na mjeseinom obasjanoj povrini mora pojavile su se klijete od pjene. S vjetrom izdaleka su putovali i zvukovi. Javljali se iznenada, pa iezavali: enski smijeh, lupanje neprivrene kure, povici barbi koji su vezali barke, lave pasa.

- Kamo sree - rekao je Mungos - da i morski psi laju. -1 da nose brnjice - dopunio sam. Nikome to nije bilo smijeno. Renata i Franka su bez rijei iz plastine kace vadile slane srdele i slagale ih na drvenu dasku. Dok smo jeli, Toni je pokuavao svirati pjesmu o utoj podmornici, ali mu je vjetar odnosio zvukove. Nita od veselosti te melodije nije dopiralo do nas. - Bojim se - rekla je Renata odjednom. - Ja sam ga upozorio - kazao je Maskarin. - Sada e se naderati pjene. Veeras j e u drutvu bilo zaudno mirno. Dok je priroda divljala, mi smo se povlaili u sebe. Nedostajali su nam Tomo i Ama. Trebalo je neto uiniti s tom tiinom meu nama. Zato sam poeo. - Jeste li uli daje ezdesetih godina u Opatiji modrulj napao Njemicu koja se sunala na obali? Skoio je i povu kao enu u dubinu. Nakon deset minuta, isplivali su samo ostaci njenih organa. - Prestani! rekla je Renata. - Vidi da jedemo. Sve ee sluali smo vjetar i njegove zvuke, a sve manje sami sebe. Kao da se dijalog pretvarao u skup kakofoninih monologa. Neto od istinske strave izazvane elementima sputalo se meu nas. Tomu vie nismo vidjeli, ali je Renata sve ee pogledavala na sat. Znao sam daje vrijeme u takvim situacijama subjektivno, kao kalendar Maja kojima ni mjeseci ni sati nisu bili jednako dugi. Usprkos tome, uinilo mi se da je Tomo ve morao doplivati do otoia i krenuti natrag. Nikada do tamo nismo plivali due od petnaestak minuta, a sada je prolo neto vie od pola sata. S vremenom prestali smo razgovarati. Toni je jo prebirao oo eitari. ali to sada vie niie bila melodiia. neeo ooiedinani akordi koji su se zabadali u vjetar i odlazili. Bili smo zabrinuti, ali se svatko sa svojom zabrinutou obraunavao sam. Oblaci su plovili velikom brzinom i na mahove zastirali mjesec. U tim trenutcima zavladala bi tama. - Pogledajte! - vrisnuo je netko. Kod obale otoia primijetili smo neto crno. I to neto bilo je puno vee od ovjeje glave. -Peraja! -rekao je Mungos. - Ne slii na peraju - govorio je Toni - ali ne izgleda lijepo. - Ja sam ga upozorio -javio se Maskarin. I tada smo, kad se vjetar na trenutak stiao, zauli hrskav zvuk. Kao kad Frane slijepac za kinih dana stane na pua. Ili kad nekome krkaju kosti. -Muki, svinjo! - viknulaje Renata. Barkariol, iji mozak nije bio kao na, opet je vakao male leeve. - Dodaj mi jednog mrtvaca - rekao sam. Ni ovoga puta nitko se nije nasmijao. Taj kola moja je majka esto pekla uoi vanih datuma. Uz njega se vezala jedna pouna pria to su je majke, obino prije puberteta, priale enskoj djeci. Govorila je o siromanoj keri starog ribara, spretnoj, tedljivoj i lijepoj djevojci. Djevojka je zavoljela zgodnog mladia u kojeg su bile zaljubljene mnoge otoke ene. Pruila se, meutim, prilika i spavala je s njim. U svojoj djevojakoj naivnosti mislila je da se radi o ljubavi. Kad je zatrudnila i to rekla mladiu, poeo ju je izbjegavati. I to je inio vie od dva mjeseca. Jednoga popodneva otila je u Lopar gdje su na velikoj pjeanoj plai mukarci s otoka igrali nogomet. Bilo je bablje ljeto, kraj rujna. Iza navale turista ostali su, kao iza plime, jasni tragovi: ispuhani luft- madraci, kontejneri puni smea, pepeo iz rotilja. Sjela je i ekala da zavri utakmica.

Kad je sudac odsvirao kraj, dolo je vrijeme za suoenje. Njegovi suigrai u tiini su pokupili svoje stvari iplaa je nenadano opustjela. Prila mu je opreznim, ali odlunim korakom. - to rade s leevima pobaene djece? - rekla je. Da li ih pokapaju? - Ne znam odgovorio je, gol do pojasa, briui ma jicom znoj s preplanulog tijela. - Mislim da ih ne pokapaju, jer to nisu ljudi, nego ih spaljuju u bolnikom krematoriju za jedno s amputiranim udovima. - Da zna da neu pobaciti - rekla j e. Prvo je poeo blago. Objasnio je da su premladi za obitelj, ta tek su maturirali. On je upisao studij brodogradnje na Rijeci. Rekao je da ima velike ivotne planove. Meutim, kako je ona uporno ostajala pri svom, ivci su polako poputali. Zatim je rekao da to ne moe biti njegovo dijete jer je sterilan. Nije upalilo. Pokuao je drugaije. Tihim glasom priznao je da u njegovoj obitelji postoji poremeaj s kromosomima i da se esto raaju retardirana djeca. Kad ni to nije urodilo plodom, bio je ve posve sluen. Sva grubost izazvana strahom odjednom je provalila. Razgovarali su na plai, pokraj hrpice pepela na kojemu su, kada je bio ugljen, neki sretniji ljudi i ene pekli ribe. U jednom trenutku, iznerviran njenom upornou, izvadio je onu stvar i poeo mokriti u pepeo. - Evo ti tvog kopileta! rekao je. I otiao. Ona je, oajna, kleknula iznad onog pepela i poela plakati. Pomijeala je svoje suze s njegovom mokraom i stala mij esiti mokar pepeo koj i se pod nj enim rukama pretvorio u gustu masu, nalik na tijesto. Od tog tijesta napravila je figuricu maloga djeaka. U kontejneru za smee pokraj plae pronala je kutiju od cipela, stavila djeaka unutra i ponijela kui. Tamo je, luda od boli, nala male lenjake, rogae, eer, brano, cimetni orai i jo neke zaine. Od toga je nainila tijesto, oblikovala ga u duguljaste kekse, nalik na pikote i stavila u penicu. Kad je kola bio gotov, netko je pozvonio. Bio je to mladi koji se doao ispriati jer je bio grub. Je li ga pekla savijest ili se uplaio njenih moguih postupaka, to se ne zna. Uglavnom, ponudila gaje tim keksima koji su izgledali kao djeca bez ruku i nogu. Uzeo je jedan, dobro ga pogledao i stavio u usta. Nakon kratkog vremena uzeo je i drugi, pa trei. Uskoro je ustanovio da ne moe prestati, toliko su bili dobri. Te veeri prespavao je kod nje. Jutro ih je zateklo zagrljene, u branom krevetu njenih roditelja. Kad se za neto vie od sedam mjeseci rodilo dijete, ve vrlo rano je ustanovljeno da boluje od astme. Djeak je umro u prvoj godini ivota, za jednog od stravinih napadaja guenja. Poslije sprovoda posjetili su kuu njenih roditelja. U jednom trenutku zastala je nad kutijom cipela u kojoj je i dalje leala figurica od pepela, zagledavi se u sivi kartonski poklopac. - Isuse, zaboravila sam rupe za zrak- rekla je oajno, a budui dani ve su tada bili pretvoreni u zrnca pepela. Od tog vremena ljudi kola nazivaju mali le. Vjetar je opet pojaao, a ono crno to smo vidjeli kod kolja odjednom je promijenilo pravac. To nije obeavalo nita dobro. -Neto se dogodilo! -rekao Toni. -Prolo je vie od satvrimena. Renata je poela plakati. - Moda ne moe natrag od valova? - rekao sam. Bilo mije krivo to sam navodio Tomu da krene na otok. Po ovome se jo moe plivati - rekao je Toni - ali se otrijeznio pa ga je vjerojatno trta. Morat emo po njega.

Renata nas je kroz suze preklinjala da ne idemo. Ni nama nije bilo svejedno. - Noas je loa karma - upozoravao je Maskarin. Toni je, meutim, preuzeo vodstvo. - Ala skidajte se - rekao je. - Kad Muki podere leeve, idemo a na kolj! 4. Crni aneo Uli smo u vodu goli, kao da se tek raamo. Toni, Mungos, Muki i ja, nas etvorica, kao etiri evanelista, i zaplivali prema otoku. Maskarin je ostao na obali, da nas ohrabruje. Drite se zajedno - vikao je u vjetar - psi ne napa daju grupu! More je bilo mlako, a zrak sve hladniji. Svako malo krij esta kakvog vala pljusnula bi mi u lice. Gledao sam u tamu ispod sebe a slike iz filma su se vraale velikom brzinom. Uskoro sam u glavi mogao uti i onu muziku koja poinje kad napada psina. Imao sam stravian osjeaj da neto iz dubine gleda nae udove kako palacaju blizu povrine. - U ovakvim noima napada Scirocco - rekao j e Mun gos. Bili smo ve odmakli prilino od obale. - Je li to dolazi od engleskog shark? - pitao sam. Ne to u meni eljelo je znati takve stvari. - To znai jugo, budalo - viknuo je Muki. On je bio najgluplji pa smo ga pustili da pliva prvi. Svialo mu se kad je nekome mogao rei: "Budalo". - Dolje u Dalmaciji zovu ga Angelo nero, crni aneo govorio je Mungos. - uo sam od barbe, pomorca, da se pojavljuje kad pue jugo, zato se kod nas zove Scirocco. - Koji ti je to kurac? - pitao je Muki. Sada je bio meu nama, vie nij e srlj ao naprij ed. -Neto kao duh morskih pasa - rekao je Mungos -njihova zajednika dua. Napada borodolomce koji se nou zateknu u moru. Izgleda kao tamna sjena, samo proe kroz ovjeka i on osjeti marce po itavome tijelu. I tada kao daje neman pojela dio njega. Iako ima sve ruke i noge, ovjek vie nije isti. - Sere! -rekao je Toni. -Ne vjerujem ni rijei. - Priao mi barba da su jedne noi, kod obale Loinja, dok su prevozili pijesak za lukobran, izvukli iz mora nekog ovjeka. Imao je sijedu kosu, iako nije bio star. Ubrzo su vidjeli daje lud. Ujutro, kad su ga iskrcali, saznali su daje turist kojemu se prevrnula jedrilica. Prije brodoloma bio je posve normalan. Nastavili smo plivati bez rijei. Sluao sam valove kako udaraju o ljunanu plaicu otoia. Ve kod same obale, oblak noen vjetrom zastro je na trenutak mjesec i preko nas je polagano skliznula tama. Srebrnasti odsjaj vode pretvorio se u golemu mranu mrlju, nalik crnoj rupi. Iako sam znao da je to oblak, obuzeo me uas. - Evo ga! - rekao je Mungos. I stvarno sam osjetio marce. Cijelo tijelo mi se najeilo kao da e iz mene odjednom propupati bodlje. Tako smo stupili na tlo otoia. Sva etvorica goli, ibani vjetrom i pognuti od hladnoe, kao da se sabijamo u sredite svoga tijela. - Nema ga ovdje - viknuo je Mungos. - Moda s druge strane upa dagnju? - To ne bi toliko trajalo -procijedio je Toni. Po glasu se vidjelo da gaje strah. Prvi put ove noi vidio sam ga istin ski uplaenog. Krenuli smo oprezno prema unutranjosti. Razvili smo se kao hajkai, svaki na udaljenosti od desetak metara i dozivali. Vjetar nam je, meutim, odnosio povike. Bilo je sve hladnije, a s vjetrom su letjele i suhe borove iglice bockajui

nas po tijelu. Negdje sa sredine otoia, gdje se nalazi svjetionik, moglo se vidjeti kako golemi valovi udaraju o rivu ispred gradske luke. - Ovo j e fortuna j uga - prozborio j e Toni. - Uskoro neemo mo natrag! I tada smo vidjeli. Na kamenom platou s june strane svjetionika, lica sablasno obasjanog mjeseinom, Arna je drala u ustima napeti Tomin ud. Kleala je ispod njega i na mahove prodirala njegovu stvar u cijelosti. - Ja bih se bojao da mi ga ne odgrize - rekao sam. Stajali smo iznad njih, nas etvorica svjedoka, kao da promatramo svet prizor: jugo jaa, valovi udaraju o stijene optoene dagnjama kao crnim biserima, a mi smo, tko zna zato, svjesni da se dogaa neto vano i da e jedan ivot odsada krenuti drugaijim tokom. Tamni krug napuhanog traktorskog lauha, kao vijenac od crnih tulipana, bio je nataknut na iljasti kamen, da ga ne odnese vjetar. S ovimje doplivala-zakljuio je Toni. Tomo nasje, meutim, diskretno pozvao rukom. Dok smo se te vjetrovite noi redali u njenim ustima, Arna je kleala ispod nas kao da moli. Mogli smo pretpostaviti da e je u vremenima koja dolaze prozvati Ralje, da e otokim tinejderima godinama sluiti za spolno sazrijevanje i da nitko od nas vie nikada nee biti isti. Umrljani od sjemena, zemlje i borovih iglica zaplivali smo natrag, ususret danima sa zrncem pepela u sreditu. Ali nikakva voda vie nas nije mogla oprati. Blues za gospou s crvenim mrljama 1. Hypohondar U ekaonici ambulante za AIDS, Infektivne klinike dr. Fran Mihaljevi na Mirogojskoj cesti, gdje se obavljaju testovi na HTV, uvijek se meu pacijentima nae pokoja vrlo runa ena. Ona za sve u tom predvorju pakla predstavlja misteriju, a nain na koji se eventualno zarazila u sferi je nadnaravnog. - Ko bi ovo jeba? - pita ovjek to sjedi do mene pokazujui najednu od tih runjikavih sirotica, kao daja imam odgovor na to metafiziko pitanje. Niska, s debelim naoalama za dalekovidne i pogrbljena dranja, spada u kategoriju enskih bia kojima se pretjerano velike grudi spajaju s izboinom trbuha. To vie nije runoa nego groteska. Kao da su se geni u njenu sluaju odluili na eksperiment. Meutim, takva je i odjea. Nezgrapnim kombinacijama podupire prirodnu runou tijela: sivi os od izguvanog tofa, kriavobijele tenisice, a umjesto bluze gornji dio trenirke Puma. Nema sumnje, to nije samo runoa - sluaj, nego runoa - odluka. I sada vidim kako ta runoa - odluka neto tumai naoitom poslovnom ovjeku do sebe. Ne ujem to govori jer govori tiho, prepriava valjda svoje seksualne pustolovine da bi lake sama u njih povjerovala. Osim runih ena, u ekaonici se moe nai nekoliko kategorija pacijenata. Prvo, tu su oni zabrinuti. Razliite dobi, etaju amo-tamo, sjednu na svoju stolicu trenutak i opet ih neto pokree da koracima mjere ekaonicu. Neki, zabrinutiji, prate uzorak mramornih ploa na podu. Primjeujem da preskau crne kvadrate i staju samo na bijele, kao da igraju

kolice. A odrasli ljudi. Drugo, tu su homoseksualci. Meusobno razgovaraju, razmjenjuju iskustva. Tree, tu su mravi. To su intravenozni, obino, najmirniji. I, na kraju, tu su oni koji se odriu svojih imena. Uprava klinike omoguuje pacijentima da se za test prijave pod ifrom. I te ifre, nakratko, postaju njihova imena. Klinka kraj mene zove se Prolo Ljeto, a njena prijateljica Lili Marlen. uo sam kad su prijavljivale. Prolo Ljeto i Lili Marlen zabavljaju se komentirajui pacijente. Stalno se nekome cerekaju, pa i meni koji pravim velike korake da bih prekoraio crne ploe, kao da se kreem po minskom polju. To ih valjda nasmijava. Prolo Ljeto gleda me direktno u oi, kao da kae: "Bradica, kad ova mora proe, bum ti puila za dvajst marki!" Lili je obuena u crno. Intravenozna darkerica koja se u predvojru smrti osjea kao u zahodu vrtia. Dakle, slobodno i spontano. - Ovo bi ve jebo! - veli mi susjed fiksirajui Dark Lili. Odgovaram da mu to ne bih preporuio. Barem ne ov dje. Savjetujem da prati reakciju i ako mala izae iz ordinaci je nasmijana, znai daje negativna. Tada je najia. Htjet e sigurno proslaviti kojim dopom i onda neka joj ponudi dva deset maraka za brzu rundu u parku iznad klinike. - Nisam lud - kae mi ovaj - gore j e Mirogoj. Nikad to ne radim na groblju. Objanjavam daje groblje odlino mjesto jer nema ljudi, relativan je mir, a i tamne mramorne ploe od sunca se toliko ugriju da su i u proljee sasvim ugodne. Kae da protiv onih stvari nema nita, ali protiv groblja svata. On, naime, radi u Aliru, preko Industrogradnje, a Afrika je puna toga vraga. Misli side. Odjednom prilazi nam Prolo Ljeto i trai vatre. Susjed iz Industrogradnje pripaljuje joj svojim zipiem. Objema se tresu ruke pa plamenu i cigareti treba nekoliko sekundi da se sretnu. - Ni ova nije loa - kae tip kad je mala otila vani popuiti cigaretu. - A zata si ti ovdje? - pita me direktno. Po govoru ujem daje Bosanac, a njima se svata oprata. Graevniski radnik na svom prvom susretu sa sidom. Kako mu objasniti daje sida, za mene, prvenstveno psihika bolest? To e pot vrditi svaki ozbiljni hipohondar od Manile do Brazila. Stoga mu kaem da sam tu zbog jedne male narkomanke, Marine, koju sam neoprezno dirao u krivo vrijeme. Pri tome tota nije jasno: u ivotu sam spavao s puno kurvi, zato se sada bojim samo one koju sam volio? Odmah sam znao da nisi peder! - veli ovaj s olaka njem i put k prijateljstvu je otvoren. Ja sam tu zbog jezika kae. -Evo vidi, jezik mi bijel, a moj doktor u mjestu pita gdj e radim. Kaem u Africi i on me odmah u Zagreb na test... A samo jezik... Taj simptom sam na trenutak zaboravio, pomiljam zabrinuto. Krajikom oka primjeujem Lili Marlen kako se valja od smijeha. Scena je komina. Armira mi plazi jezik s bijelim mrljama, a ja se odmiem koliko mogu. Zlu ne trebalo. kriputavi glas iz zvunika poziva Prolo Ljeto da ue u sobu broj tri. Svi se pogledavaju u nedoumici. Oni koji su ovdje prvi put ne znaju za sistem ifri i ova sintagma, Prolo Ljeto, zvui im kao nadrealistiki vic. Glas iz zvunika ponavlja: "Prolo Ljeto, Prolo Ljeto..." Na scenu opet stupa runa ena. Vidim je kako pola gano prelazi na drugu stolicu i sjeda pokraj mravog mladia u crnoj spitfajerici i sa ilt kapom navuenom na elo, kao da mu smeta jako svjetlo. Prua mu ruku i mladi se nevoljko rukuje. A onda ena poinje tiho govoriti. Geste su joj udne, jer ne gleda sugovornika, nego mu samo neto trkelja na uho, promatrajui ljude u ekaonici. Valjda sljedee rtve. to li radi? Pitam se dok ona brie naoale, a sitne oice joj naliku ju na.YQ.dejMB6..proreze.za gumbe.............,......_.................

U ekaonicu odjednom stiu majka i malena ki. Oko osam godina. Svi se iznenaeno pogledavaju. Radi li se o transfuziji ili o prijenosu s majke na dijete? Meutim majka je spokojna, a ki vesela i doima se zdravo. Ja, koji sam iskusni eka ovdje, znam da posrijedi nije nijedno ni drugo nego viza za Ameriku. -As oim se ova jebala? - pita opet susjed armira ponukan ulaskom dobro obuene izuzetno lijepe ene. Kao iskusan pitomac ekaonice, objanjavam mu da se u kasno proljee i poetkom ljeta ovdje moe nai dosta ljudi s djecom i da to nisu "oni kojima ne staje krv", misli se hemofiliari, nego oni koji putuju u Sjedinjene Drave. Mene, meutim, brinu mrlje na jeziku. To je neto na to nisam obraao panju i sada, kad mije afriki armira otvorio oi, bavim se svojim jezikom. Nesreom, nigdje ogledala. Ustajem kao da u malo proetati, crv u guzici je proradio, a to je onaj veliki bijeli crv ljudojed, to se gosti ispod nadgrobnih ploa, a odreenoj vrsti ljudi i za ivota rovari po guzici i tako rovarei godinama, radi im zapravo o glavi. Koncentriram se, dakle, na bijele ploe igrajui kolice po ekaonici, nastojei zaboraviti bijelog crva. I panino traim zrcalo. Prolo Ljeto se konano pojavljuje u pratnji sestre koja ju je pozvala. Iz nosa jo isputa zadnji dim, kao zadnji uzdah i klecavim korakom kree prema sobi sa simbolinim brojem tri. A ja sam, kao Alisa, i dalje u potrazi za zrcalom. Konano ga pronalazim, a Lili Marlen i Bosanac armira gledaju me s neskrivenim zanimanjem. Meutim, misao o jeziku pobjeuje stid. To, zapravo, i nije pravo zrcalo, nego malo zatamnjena povrina stakla na prijemnom alteru. Lom svjetla je takav da se u njemu sasvim lijepo moe ogledati. Stajem, dakle, pred improvizirano zrcalo, okreem lea zabrinutom skupu i plazim jezik. Nastojim otkriti ono o bijelim l'f

mrljama. Ali ne ide to lako. Vide se konture jezika, ali ne i detalji. Plazim jae i molim Boga za detalje, za pravi kut svjetla, a opet drago mije to ne vidim. Tjeim se: "ako ne vidim te vraje mrlje, onda ih valjda i nema." I odjednom kroz konture svoga jezika, umjesto mrlja, ugledam naoale. Zlatni rub neijih naoala, a onda i lice sestre koje pripada tim naoalima. Liceje zgroeno. Jer ono vidi idiota s bradicom koji plazi jezik u prijemni alter. Njeno sestrinsko velianstvo je zabezeknuto, ali jo uvijek uti. Ispriavam se nespretno, i objanjavam da nisam njoj plazio jezik, i da lijepo molim neka mi oprosti ovu jezinu indiskreciju, ali da trebam ogledalo. I nema li moda depno ogledalo jer u zahodu, kao to zna, nema ogledala... -Nosi se! - kae i ja se skrueno udaljavam. ak vie ne pazim na crne ploe, hodam u najmanju ruku neporezno s jednomjedinom bojazni u srcu: sad e me, kurva, ostavit da ekam do kraja, do iza sviju, da se peem na laganoj vatri i da mi otraga migolje crvi ljudojedi. Do sudnjega dana... Preostaje mi jedino da Bosanca iskoristim kao ogledalo. Prilazim i molim ga da mi provjeri jezik. Plazim, palacam, diem gore-dolje, a alirski armira struno promatra. Uope se vie ne obazirem na Lili Marlen koja vriti od smijeha. Valjda napuena. Isplazi, der jae - kae Bosanac - ne vidi se dobro. Ima tu otraga, kao neto bijelo, a opet nije samo bijelo, nego ima i crvenog... Crvenog? Pomiljam. Je li crveno dobro ili loe? A onda vidimo kako iz ordinacije lepra Prolo Ljeto. Ljepota duha - od uha do uha. Osmijeh joj je prepolovio glavu i sva ozarena bulji u svoje nalaze konano sigurna da se prologa ljeta nije dogodilo nita opasno i da dolazi novo ljeto i po svoj prilici jo mnogo drugih ljeta jer je eto zdrava i mlada pa je, nekako, po svim zakonitostima statistike za ta

budua ljeta i predbiljeena. A onda zaokrui pogledom po svima nama koje jo prodire neizvjesnost, dobacuje saaljivo nadmoan pogled i prilazi tamnoj Marlen da joj pokae natampane dobre vijesti. A kako te dobre vijesti izgledaju, ja dobro znam. Otkako se sida pojavila u ovoj zemlji, od prvoga oboljelog hemofiliara, ja sam odmah doao na test pa sam prema tome stara domba. Meutim, ivot donosi ugodna iznenaenja zbog kojih se kasnije kajemo, pa je i taj moj prvi nalaz uskoro postao bespredmetan. 2. udni tipovi Sada u ekaonicu ulaze dva tipa koji izgledaju krajnje sumnjivo. Jedan je onii, obrijane glave, a drugi visok, nevjerojatno mrav, a makaroni masne kose padaju mu do zarasla koatog lica. - Rei mi jaja ako to nisu ONI! - veli afriki armira. Tipovi se, meutim, i ponaaju sumnjivo. Jedan se zadrao kod ulaznih vrata odakle pogledom moe obuhvatiti cijelu ekaonicu i ulaz u ordinacije, a drugi se leima naslonio na staklo prijemnog altera da sestra naoarka ne moe vidjeti to se dogaa u ekaonici. Primjeujem da se ena pored koje stojim stala vrpoljiti, a i amor u ekaonici je zamro. Prestali su priati i homoseksualci, tradicionalno najpriljiviji. Dobro obuena ena, ija djevojica je trala po ordinaciji unosei meu nas neto kao nanovo roenu vezu sa ivotom, strogim je glasom pozvala dijete. I djevojica se, prekinuvi igru pourila majci. Obgrlila je njenu nogu i ostala tako, gledajui opasnog tipa obrijane glave ispred prijemnog altera. Tek sada primjeujem da tip nema ni obrve. Ili su mu svijetle i tanke pa ih se ne vidi. Zato mu lice djeluje svemirski. Drugi tip, onaj kod vrata, kad se uvjerio da su svi utihnuli, zaokruio je jo jednom pogledom po ekaonici i bacio na pod neto crno. Uinio je to spremo, tako daje stvar jo malo klizala po mramornim ploama dok se nije zaustavila priblino u sredini, ispred prijemnog altera. Primjeujem da sada svi pitomci ekaonice bulje u to s mjeavinom uenja i lagane jeze. Oni u zadnjim redovima, koji teko mogu vidjeti pod, ustaju sa svojih stolica i gledaju stoje to mravi bacio. Neki, vidi se to na njima, spremni su za bijeg. Lagano pogledavaju prema prozoru. Misle valjda daje bomba ili pakleni stroj. Odjednom mi se pogled zaustavlja na licu rune ene. Ona je spokojna i smjeka se. "to to ona zna, a mi ne znamo?" pitam se dok gledam taj blaeni izraz koji kao da nas sve otkupljuje. A tip kod altera vadi neto iz stranjeg depa. - Sae nas pobit ko zeeve! kae Bosanac s knedlom u grlu. Ni meni nije svejedno, ali gledam to kao prst sudbine. Ako sam negativan, a elavi svemirac mi prostrijeli lubanju, to se zove ironija i ovaj put ide na boji raun. Celavac stavlja predmet u usta. Moda e si raznijeti glavu, pomiljam, i sve e nas popricati njegova zaraena krv. Meutim, s olakanjem prepoznajem usnu harmoniku. Podrobnije gledam i ono crno na podu i vidim daje to vrsta kape, olinjali kaket od samta, okrenut naopako, pun sivih mucica praine. I dok elavac zapoinje tugaljivu melodiju, koja asocira na amce s ravnim dnomuporjeju Mississipija, mravi staje na sredinu, i poinje pjesmu: Blues za gospou s crvenim mrljama Karcinom, sarkom i melanom tri su brata oma i sida sestrica puna crvenih pjegica. Ljudi i ene,

zdrave i zaraene evo dva pjevaa duha snabdjevaa poderanih hlaa; Usred smijeha usred plaa pjesma naa volju jaa. Dva pjevaa virusna nosaa, panja im plaa, a novi daa. U ekaonici, meutim, muk. Nitko se ne masa novanika, svi samo okirani bulje. Tiina traje vie od minutu prije nego se mravi saginje po svoju kapu i kree od ovjeka do ovjeka. Unosi se u lice, mrca, pijucka i kalje. Sada, kako se kome priblii, a taj mu ve sputa novanicu u kapu, samo da ga dri na pristojnoj udaljenosti. Vidi mravi daje postigao efekt, pa opet vraa kapu na pod. Oni, koj i j o nisu nita dali, hvataju priliku, pa se diu sa svojih stolica ili dolaze iz udaljenih kutova ekaonice i daruju novi. Da im ne prilazi. Deki, meutim, nastavljaju: Karcinom, sarkom i melanom tri su brata raka i sida baka muka svakojaka. Pjesma naa uhu paa nek vas uva bratskogjala i svih zala. A za novi vam od srca hvala. 3. Mrtvi U svojoj trinaestoj godini, godini nesretnog broja, a sretnog djetinjstva, kada Bog zadaje najintenzivnija ivotna obeanja, shvatio sam da imam mali kurac. To saznanje nije dolo odjednom, kao grom ili eksplozija, nego polagano, poput kronine bolesti. U sluajnim prilikama, za vrijeme presvlaenja ili kupanj a, vidio sam kod svoj ih prij atelj a iz razreda da su ih njihovi pimpeki prerasli. Kad te pimpek preraste to znai da u napetom stanju ima vie centimetara nego ti godina. Po toj duini, neki od njih bili su ve za prvi ili drugi gimnazije, dok sam ja trajno ostao u sedmom osnovne. Tada jo nisam znao daje to opasno po ivot. Openito, bilo je to vrijeme mnogih zabluda. Majka mi je za roendan spremala kola koji smo zvali "mali le". Neku vrstu hruskavog keksa od ljenjaka. Ponekad bi sloila te male leeve u modul za torte i premazala ih kremom od narane. To su mi najljepe uspomene iz djetinjstva. I stoje na torti bilo vie svijea, mislio sam, to mi vie ivota preostaje. A to to svijee nisu gorjele do kraja, jo kao dijete smatrao sam dobrim znakom. Uglavnom, trebalo mije esnaest dugih godina da se pomirim s dimenzijama svoga uda. I ta je pomirba bila obiljeena mnogim flertovima i stanovitim duevnim mirom, sve do godine 1987. kad je pandemija side ukinula ljetne avanture. U zraku, u kamenju, u pijesku ve se osjeao strah. Ali mi na Otoku pokuavali smo ivjeti kao da bolesti nema. Toga ljeta sreo sam i svoju posljednju Njemicu. Svakoga jutra dolazila je na nau plaicu. Drala se teorije daje knjiga ovjekov najbolji prijatelj. Lealaje i itala, a gole grudi milovale su bradavicama mucice runika, ili gledale u jasno nebesko plavetnilo. Sjedio sam s Benom na klupi pod smokvom. _ -Kako g- upitao j e.

- Svojim nainom - rekao sam. To je znailo polako i gentlmenski. Iz Fontane sam telefonirao u grad i stvar je po ela. Plaaje ivjela svojim uobiajenim ritmom krajem kolovoza. Ljudi je bilo manje, prosjek godina vei, a uobiajena djeja cika pretvorila se u pokoji usamljeni povik. Ba me zanima to si sad smislio - rekao je. Lagani burin koji je namrekao povrinu mora najav ljivao je svjeije rujanske dane. I tada je poelo. Prvo se na putu izmeu klupe i plaice zaustavio bijeli golf. Podigao je prilinu prainu. Ljudi s plae gledali su ga s mrnjom. Nije se uklapao u mirnu postsezonsku idilu. Nekoje vrijeme samo stajao, a onda je iz kabine izaao voza nosei golem buket rua u srebrnastom celofanu i s ukrasnim vrpcama. Buket dostojan operne dive poslije premijere. Ljudi s plae pratili su ga sa znatieljom. Bilo je to neto sasvim posebno. Voza je priao djevojci, povjerljivo unuo i uruio joj taj grm i pisamce. Bila je zabezeknuta. Buket je bio vei od gornje polovice njena tijela i nije znala to da uini s njim. Kleknula je na runik zbunjeno ga drei, dok se voza udaljavao prema golfu, a pijesak sipios njenih sisa. - Ti si kreten - proitao je Ben - koliko te kotalo? - Ova je posljednja - rekao sam. - Bene, ovo je op rotaj. Buljio je u mene kao da nije svjestan teine situacije. Karin je u meuvremenu otvorila pisamce i pogledala u smjeru klupe. Bio je to snaan kontakt oima. Cvijee je uvenulo relativno brzo, ali je Karin procvjetala. Sjeli smo u Fontanu i razgovarali uz vino i slane srdele. Saznao sam da ima dvadeset i etiri godine, daje frizerka i da je pred odmor prekinula s dekom i zato dola sama. Za inat svemu. Nije bila od ena koje same putuju. Tako su poele nae duge etnje: branje pinjola u gradskom parku, obilazak samostana Svete Eufemije u samo podne, po najjaem suncu, doekivanje rasvijetljene brze pruge na pumpureli u onom labilnom trenutku kad sumrak klizi u veer. Ali za sve to vrijeme nije me nijedanput poljubila. Na Piaceti, ispred katedrale, rekla je: Do you know that I will not kiss you? - Zato? - pitao sam. Stvari su izmicale kontroli. - Zato to su teka vremena rekla j e - i nisam sprem na. Znao sam dvije stvari: da se boji i daje beskrajno osamljena. Bio sam svjestan da dolazi trenutak oputenosti kad osamljenost pobjeuje strah i taj sam trenutak ekao. I ja sam se bojao, ali ovo je trebala biti moja posljednja Njemica. Strahu usprkos, sidi usprkos, usprkos svijeama koje polagano gasnu, i davnoj strasti prema kolaima udnih imena. Kupio sam paketi prezervativa i nosio ih u depiu koulje. Ben mije tumaio: Jebo sam puno, ali nikad u oklopu. Zapravo ne znam to ni stavit. Nisam znao ni ja. Imao sam dvadeset osam godina i o prezervativima nisam znao nita. Dogodilo se jedne veeri na brodu pizzeriji kod barba Ica. Poslije litre crnjaka dotaknula mije bosom nogom koljeno. S krhkog ramena spala je jedna naramenica. Pokupio sam od Ica bocu plavca i poli smo prema kampu. Na putu pokuao sam joj izmamiti jezik. To sam inio kad bismo uli u krug svjetlosti kandelabra na krivudavom lungo mare kojim sam tolike godine bezbrino prolazio. Slijedio sam upute iskusnijih. Prvo izmami jezik - objanjavao je Ben. - Kao, valite se na zraku, jezici su vani i dotiu se vrhovima. A ti gleda. Opservacija. Ako je bijel, to su candide. Daje peta ma vjetra. Ako je u redu, ide dalje. Na sljedeu provjeru.

Nakon toga uslijedile su provjere ovim redom: vratnih limfnih lijezda, podpazune regije, promjena na bradavicama, zadebljanja jetre i voria u preponama. Nakon spomenutih provjera Karin je ve bila toliko uzbuena daje iz nje curilo kao iz hidroelektrane. Bilo je vrijeme za prezervative. Prvog sam otvarajui pregrizao napola, drugog sam otvorio opreznije, ali mi se zapetljao kad sam ga otfrkao, a treeg mi je stavila ona. Prvi put sam vidio kako se to radi. Prislonila ga je na moj glavi veliine boljeg ljenjaka i samo odmotala prema dolje. I tu je nastupilo iznenaenje. Iako mije prijatelj pucao od napetosti, ta vrea od prezervativa na njemu je bila labava, kao demper prevelik nekoliko brojeva. Tu se nije dalo nita uiniti. Prije nego to sam mogao pomisliti na posljedice, popela se na mene. Osjetio sam kako mi se topla sluz slijeva na mjehur. To nije bilo nita dobro. I tako me je te noi Karin Bruner iz Braubacha pojebala na onoj mjeseini, a ja sam leao mirno poput kakvog kolaa ili torte za naslaivanje. Torte s jednom jedinom svjeicom, kao kod jednogodinjeg djeteta. I nisam se osjeao sigurnim. Poslije, dok smo oboje leali na leima jedno kraj drugoga tupo buljei u sljeme atora, razmiljao sam o ironiji. Do sada sam u ivotu spavao s puno ena razliite nacionalnosti, vjere i teine, a sve s malim udom iji glavi je bio tek malo vei od ljenjaka koje je moja majka, prije nego stoje oboljela od leukemije, stavljala u roendanski kola. Bio sam zabrinut zbog dvije stvari. Prvo, nisam je dovoljno dobro provjerio i drugo, za vrijeme odnosa prezervativ mije skliznuo pa je itava stvar obavljena, zapravo, bez zatite. I nije me bilo strah smrti, moram to rei. Bilo me je strah jedne reenice. Ako obolim i umrem, po otoku e krenut akule: Umro je jer je imo mah' kurac, fiidrin mu otpa dok ieieha A oni koji me budu prali kao mrtvaca moda e osjetiti saalj enj e kad ugledaju na mom velikom lesu ovaj mali le. I moda ti neki, ti daleki, nee znati daje taj mali le uao u mnoge nepoznate prostore hrabro kao Napoleon i daje ivio dostojno, ivotom velikana. Kad svijee na roendanskom kolau konano ugasnu, kada mrak prekrije Zemlju, veliina mrtvih bit e umirujue relativna. 4. Labue jezero A onda se u HTV-ekaonici odjednom dogodio kontrast. Runa ena prila je lijepoj i one sada stoje zajedno, na smijean nain podupirui suprotnosti ovoga stranog mjesta. Vidim kako runa neto govori lijepoj i hvata se za njenu ljubaznost dabijoj mogla ispriati to to vjerojatno pria svima. Bosanac, meutim, uti i odj ednom shvaam daj a gledam runu, a on lijepu enu. Afriki armira usredotoio se na ono krasno, njegovano stvorenje i vidim kako je rendgenski promatra: prvo kao pulmolog, a onda i kao ginekolog. Pa kae: Jebe ga, zgodna... Ko balerina! I razveze priu o tome to se dogodilo njegovom Zoki iz Sarajeva s nekom balerinom. To je bilo u proljee devedeset i etvrte, za jednog od duih primirja kad je meunarodna zajednica pokuala natjerati Srbe oko grada da napuste topnike poloaje. Zoka je doao s prve linije u grad bez struje i vode, nagorjelih fasada i razbijenih prozora. Ali bio je to ipak grad. Ljudi su ivjeli i pokuavali se zabaviti. U neboderu do njegova netko je zajednike prostorije, gdje su nekad bile drvarnice, pretvorio u bar koji su veinom posjeivali unproforci. Neko vrijeme prije odlaska kui svraao je u taj lokal na zadnje pie. Ponekad je tu sretao i svoje poznanike s prve linije: Dragana, Arifa, Crtu i jo nekoliko njih koji su redovno

dolazili.

Zoka je bio na treoj godini knjievnosti kad su prve granate pogodile Sarajevo. U to vrijeme sviala mu se jedna balerina kojaje izlazila sa starijim i bogatijim frajerima. Bilaje vitka, plava i blago povij enog nosa stoje njenu inae pravilnom licu davalo poseban ar. Onih godina prije rata inila se nedostinom. Sada ju je, jedne veeri, sreo u tom baru. Prilino je porunila otkako ju je zadnji put vidio. No, usprkos ponekim borama i podonjacima, ona ljepota jo je bila vidljiva. Sjedila je sama za stolom s praznom stolicom preko puta i praznom aicom ispred sebe. Za drugim stolom sjedio je njegov prijatelj Arif s nekim nepoznatim dekima. Bili su jo u uniformama, blatnjavi i pripiti. Priao je balerini a ona ga je doekala ljubazno, kao daje upravo ekala nekoga tko e popuniti one dvije praznine. Naruio je pia i razgovor je krenuo. Sj eali su se vremena i ljudi od prij e rata. Ali u nj enu i njegovu sjeanju to nisu bili isti ljudi, iako su im imena zvuala isto. Prvo je, kao sluajno, malim prstom dotaknuo njenu podlakticu. Nije reagirala. Zatim je naruio iduu rundu. To joj se svidjelo: Kad ju je, kasnije, otvorenim dlanom pogladio po kosi kod lijevog uha, naslonila je glavu na njegovu ruku i Zoka je pomislio da rat ima dobrih strana. Kod etvrte runde dopustila mu je da joj ljubi uho. U mene je pun stan nekih baba i tetaka - rekla mu je - ali mogli bismo i kod tebe. Platio je i brzo su izali. Kad su odmaknuli nekih pedesetak metara, mogli su uti Arifa kako vie za njima. - Zoka, ima dvajst maraka do sutra? Arif j e staj ao kod ulaza u bar i pozvao ga rukom. Vratio se tih pedesetak metara jer je Arif bio dobar momak. Moda su ga uljale izme. Kad mu je priao, balerina je ostala na pristojnoj udaljenosti, Arif je apnuo: Sad se pravi ko da mi posuuje lovu! Zoka je turio ruku u dep pa ieprkao novanicu od dvadeset maraka. -Nemoj s njomaptao je Arif- ima sidu. Dobila od Unprofora. - Kako zna? - Reko mi onaj Latif s Grbavice. Zarazila je jednoga malog koji je omastio prije mjesec dana. Skino ga, navodno, snajper u Titovoj. - Jebe me?- govorio je. Bilo gaje strah, a balerina prilino ouvana, kao prij eratna. - Zoka, bolan, zajebi to! Ajd s nama na pivu! - Sredit u ja to na svoj nain - rekao je nakon krat kog razmiljanja. -Nema frke! Arif mu je iz ruke uzeo novanicu od dvadeset maraka. - Vratit u ti sutra - rekao j e glasno i uao natrag u bar. Tu su poele muke. Zagrlio je balerinu i poli su prema njegovu stanu. Nije ju elio primiti za ruku, da se ne dotakne njene gole koe. itavo vrijeme muilo gaje je li Arif govorio istinu. Momci s kojima se druio bili su veinom Muslimani. I za vrijeme rata izmeu Hrvata i Muslimana, nastavio je s njima braniti grad. Tek odnedavno primijetio je da ga udno gledaju. Sad kad se konano dohvatio balerine koju su svi oni prije rata eljeli, pojavila se ova pria. Ako su ga lagali, je li to bilo iz zajebancije, zavisti ili zato da mu napakoste? Sada ga kao savjetuju, a sutra e mu, kad se pojavi u baru, kroz smijeh vikati: Tko se side boji, kara mu u ruci stoji! A opet, znao je da mu Arif nee vratiti onih dvadeset maraka. I uostalom, kako da ih trai natrag kad mu je kao ivot spasio? Stvar je bila prilino komplicirana. Kad su uli u stan, shvatio je groznu istinu: od seksa nita jer mu se sada sigurno nee dignut, a i prezervativa, naravno, nema... Te veeri je, sreom, bilo struje pa je bale-

rina mogla sluati glazbu. imje sjela na trosjedu dnevnoj sobi, prihvatila se CD-a. Idem u kuhinju - rekao je - ekaj tu! Pri tome ju je uhvatio za rame i vrsto stisnuo. Nije mu promaknulo daje tako stiskao ramena majki i oeva svojih poginulih prijatelja. U kuhinji je brzo izvadio bocu stocka u kojoj je na dnu ostalo jo dva prsta pia. Sreom, sada je bilo i vode pa je toio vodu u bocu gledajui kako se boja pia mijenja. Stao je kad je boca bila do pola puna. Sjeo je na stolicu pored prozora koji je bio zatvoren najlonom umjesto stakla i polako pijuckao konjak razrijeen do odvratnosti. Sluao je kako u dnevnoj sobi balerina puta Azru i Dvlana. Stvari njihove mladosti. ekao je prilino dugo. Tek kad je uo njene petice kako lupkaju po hodniku koji je vodio u kuhinju, nagnuo je bocu. Ula je u trenutku kad je na eks ispio pola litre onoga stoje sliilo na konjak. - Pije? - rekla je s nekom sjetom u glasu i vratila se u dnevnu sobu. Te noi ona je spavala na trosjedu, a on na branom krevetu u spavaoj sobi. Zapravo, uope nije spa vao. itave noi mislio je o balerini, o svojoj varci s konja kom i o tome kako se poslije toga pravio pijan. Pred jutro gledao ju je kroz odkrinuta vrata. Obraz joj se spljotio na rukohvatu trosjeda stvarajui od lica nakaznu grimasu. Kao da ive u nekoj obrnutoj bajci u kojoj se labudovi pretvaraju u rune patke. Sljedea tri tj edna, na prvoj liniji, dok su mu geleri minobacakih granata plesali oko glave, on je mislio o balerini i onome to je moda propustio. Kad se nakon toga opet vratio u grad, Arif mu je rekao da se balerina bacila s jedanaestog kata. Nitko, navodno, nije znao zato se ubila. Tog popodneva bila je ovdje u baru. Popila etri konjaka, popela se na zadnji kat i skoila. - Slikalo je za novine - rekao je Arif- i onda odnijelo. Na asfaltu ostala lokva od krvi, ko malo jezero. Nisu je oprali. Tko u ovom gradu jo pere krv s ulica? Poslije toga netko je, navodno, vidio dvije make kako liu tu zgruanu krv. Arifu nije palo na pamet da mu vrati dvadeset maraka. Bio je pijan one veeri, zaboravio valjda. 5. Ukrajinska bajka Po nainu na koji je lijepa ena sluala runu shvatio sam da je ono to ova pria lijepoj potpuno nezanimljivo, kao to djecu kad navre odreene godine prestaju zanimati bajke. U jednom trenutku meutim, kad se strpljenje lijepe bliilo kraju, a to se na licu jasno vidjelo, runaje odnekud izvadila snopi fotografija. Mogao sam primijetiti kako se izraz lica lijepe ene mijenja od dosade preko iznenaenja i ushita pa do potpunog oka. Nije mi promaklo daje posegnula za fotografijama i stala ih pomno pregledavati, dok su joj ruke drhtale. Stoje na fotografijama? I to ju je, uostalom, tako uzbudilo? Moda je to nekakav dokaz da su udesa mogua, a bajke istinite? Jer, iz iskustva znam, ima ljudi kojima situacija omoguuje da prihvate bajke. To se dogodilo mom prijatelju koji se profesionalno bavi ekologijom. Na prologodinjem kongresu o globalnom zagrijavanju u Kijevu, usred predavanja, odjednom se sjetio da mu je roendan. To je bilo porazno otkrie. etrdeseti roendan koji e proslaviti potpuno sam, u stranom gradu, s jasnim idejama kako da spasi svijet, ali bez ikakve vizije o tome kako da spasi sebe. Javio mu se tada, kae, snaan poriv da ima djecu. Prisjetio se ruske ili ukrajinske bajke o mukarcu i eni koji su, tamo iza svojih sedam brda, dugo vremena eljeli da im Bog podari dijete. Prolazile su godine, ali dijete nije dolazilo.

Jedne zime, meutim, osjetili su se osamljeniji nego ikada. Zapao je dubok snijeg, a oni, sad ve starac i starica, izlazili su iz kue samo da obave nune poslove. Tako je dola i badnja veer. Pospremili su svoju skromnu seljaku kuicu, okitili bor, ispekli purana, pa sjeli za sveano okien stol. Sjeli i gledali se. A onda u tiini pojeli veeru i otili na poinak. Tek, neto iza ponoi, starac je ustao da starici stavi poklon pod bor. Kad tamo, zatekao je staricu budnu, kako pored jaslica namijesta poklon njemu. Nasmijae se oboje, upalie svijee, i otvorie bocu vina crvenog kao ljudska krv. Smijali su se i razmotavali to su jedno drugom darovali. Ona je dobila krzno kune zlatice, a on novu lulu od trenjeva drva. Te noi popili su vie no inae. Cijelu bocu. Krv im se zagrijala. I tada starac ree: Majko, hajdemo van da napravimo sebi dijete od snijega! Pa izaoe i poee praviti dijete od snijega. Pri tome su se smijali kao nikada u ivotu. Umjesto kose natakli su slamu, oi bijahu dva komadia ugljena, a nos arena tikvica. Staricaje smijui se ula u kuu i vratila se s prekrasnim bijelim eirom. -Ovo je eir koji sam nosila na naem vjenanjuree. - Pravo je da ga dobije naa ki. Pa stavi eir snjegoviu na glavu. Starac je donio au vinari prolio je, onako kao stoje obiaj da se crveno vino prolije na plahtu kad se rodi dijete. I odoe na poinak. Sutradan, na Boi, kad je starac izaao da nahrani blago, na pragu kuice naao je djevojicu od nekih pet godina. Sva je drhtala od zime, kosajoj bijae plava kao ito, a oi crne poput ugljena. Bila je siroe. Od snjegovia, ostala je samo hrpa snijega, kao da gaje netko tijekom noi sruio. Nahranili su djevojicu i pristojno je obukli. Starica joj je saila nekoliko novih kouljica, bijelih kao snijeg, a starac je u gradu kupio predivne lakirane cipelice. Zavoljeli su ju kao da im je vlastita ki. A onda je dolo proljee. Dani se proljepali, ispod snijega stali se nazirati otoci zelene trave, a gdjegdje procvale su i mace. Djevojica je poela kaljati. Muile su je i temperature, a starac i starica se zabrinue. Sredinom travnja pala je u krevet i bila sve mravija, kao da kopni. Potkraj travnja, kad su procvjetale voke i prelistale breze, mala je umrla. Zakopah sujeu vrtu, na mjestu gdje je stajao onaj snjegovi. - Kad se sjetim te bajke - govorio je - pomislim na efekt staklenika. Globalno zagrijavanje. Tako emo se jed nom svi rastopiti. Uglavnom, poslije predavanja siao je u hotelski bar da sam sa sobom proslavi taj okrugli roendan, kao neku tunu obljetnicu. Iznad anka, spazio je butelju ibenskog babica i bilo mu je kao daje sreo dragog zemljaka. Tek poslije druge ae osvrnuo se po prostoriji. Njegovih kolega, ekologa, nije bilo. Samo suujednom od separea sjedile dvije ene. Starija i mlaa. Mlaa je mogla imati dvadesetak godina i nasmijeila se kad ju je pogledao. Znao je da su kurve. Uzeo je butelju i sjeo pored njih. Starija se zvala Mina, a mlaa Laura. Laura je imala svijetle pramenove, malu srebrnu rinicu u nosu, uske sive tajice i topi koji je otkrivao goli trbuh. Obratila mu se Mina. Moe odnu ili obe - rekla je - ali zna... nismo jef tine. - Dobro - rekao je - koliko? - Sto maraka - rekla je Laura. okiralo ga je to je to za njih velik novac. - Dvjesto za obje rekla je Mina. Primijetio je na njoj smeurane ruke. Te ruke bile su duplo starije od njena lica. Ve odavno bio je primijetio na prostitutkama to nesimetri no starenje, kao da ih Bog kanjava samo na odreenim mjes tima. ,,., - Kad oomie. moemo ore-rekao i e Lauri..,.,..., ...

- Ako uzme samo nju - rekla je Mina - nee moi kompletno jer su joj doli oni dani u mjesecu. - Ne moram kompletno - rekao j e Lauri i poveo j e u svoju sobu. Mina je ostala sama. Sliila je na karikaturu iz Playboyja koj a prikazuj e ostarj elu prostitutku naslonj enu na stup uline svjetiljke i pauinu koja se uhvatila za nju. Nije mu promaklo kako je u magazinu to smijeno, a u ivotu tuno. U sobi, legao na lea, potpuno gol i gledao kako se Laura skida. Razodijevala se paljivo i pomno slagala odjeu na stolicu, kao da e joj trajati desetljeima. Skinula se do gaica i pritisnula svoje grudi na njegova prsa. Oprosti to ne moe kompletno - rekla je. - Ali nee poaliti. Dobro radim ustima. Osjetio je toplinu njenih dojki i gledao punane crvene usne, kao djeje. U ustima, meutim, primijetio je dva zlatna kutnjaka. Bilo je udno gledati tako mladu djevojku sa zlatnim zubima. Stajali su jedan pored drugoga, poput tunih blizanaca. Iskoristio je trenutak Laurine nepanje i gurnuo ruku u njene gaice. Nije imala uloak. Iako je znao da lae, htio je provjeriti. Bio je egzaktan tip, pouzdavao se u injenice. Prevrnula se s njega, legla na lea i bijesno buljila u strop. Kao dijete uhvaeno u lai. Nakon nekog vremena ipak je progovorila: Bojim se one bolesti - rekla je. - Strano se bojim. Imam nekoga tko ne moe bez mene. On je, veli, odmah pomislio na starca i staricu iz bajke. Ili su to bili neki drugi starac i starica? Uglavnom, ustala je i vratila se sa ampanjskom aom punom crnog vina. Legla je potrbuke, naslonila dno ae na njegova prsa i rekla: Osim toga, zovem se Alesja, ne Laura. Tada se poela raspitivati o njegovu ivotu. Interesiralo juje gdje ivi i je li oenjen. Rekao je da nije oenjen, ali da ivi s djevojkom u kui pokraj mora, na otoku Cresu. Lagao je. Tko zna to gaje tjeralo na to? Mogao je rei bilo to. Ipak, priznao je da mu je danas etrdeseti roendan i da se osjea usamljeno. To joj se svidjelo. Dopustila je daju poljubi u usta. Meutim, interesirala ju je njegova djevojka, pa je morao zamisliti jednu od bivih. Opisivao je njihov zajedniki ivot na otoku, to kako odlazi u ribolov svojom plastinom barkom i kako ona danima ita u vrtu drei noge na ogradi. Opisivao je i noge i ogradu, da sve bude uvjerljivije. Alesjin interes za detalje iz njegova ivota bio je udan. inilo se kao da su njegove rijei virusi koji ulaze u njenu glavu i tamo proizvode sliku u kojoj bi se htjela utopiti. Tako je to trajalo prilino dugo, a slika se slagala od siunih djelia kao to su branje pinjola u parku, udvoje, kad zalazi sunce; oznaavanje dupina koji e biti usvojeni; snimanje emisije o porodici bjeloglavih supova. U jednom trenutku, sjetivi se valjda zastoje ovdje, primila je njegov ud u usta. Gutala gaje polako i njeno, prijateljski. On joj je, svjestan injenice da se to mora odraditi, dopustio da lie. Zamiljao ju je ujutro, kako nasmijana i vesela donosi kolae svojim starim roditeljima, a oni je nestrpljivo oekuju na velikom prozoru starinske zgrade ija je fasada odavno izgubila boju. Taje slika u njemu proizvodila bol, a bolje, naalost, uzbuivala. Poslije, kad se vratila iz kupaonice, izgledala je posve drukije. Voda je sprala minku s lica i opustila kosu, pa je sada bila kao djevojica. Nije joj moglo biti vie od sedamanest godina. Kad bi se sada rastopila, pomislio je, ostali bi samo oni tuni zlatni kutnjaci. Pred jutro, spremajui se na odlazak, rekla je: Oprosti to sam lagala! Ja lagunja. Pruio joj je otvoreni novanik i ona je izvadila novanicu od sto maraka. Zastao je, veli, trenutak i dao joj sve devize koje je

imao. Vie od pet stotina maraka. Gledala gaje zabezeknuto, a onda se rasplakala. Stajala je tamo pred njim, drei se jednom rukom za donji dio trbuha i ridala. Primio ju je za ruku i posjeo na krevet. Plakala je i dalje. Onda se digla i polagano, kao da hoda po smrvljenom staklu, krenula prema kupaonici. Na izlasku, umivena, cmoknula je usnama kao da mu alje poljubac i nestala. Godinu dana kasnije, uoi njegova roendana, zazvonio je telefon u kancelariji Zelenog pokreta. enski glas iz slualice izgovorio je njegovo ime. -Ja sam-rekao je. - Ovdje Alesja - uo je odnekud iz daljine - nazvala sam da ti estitam roendan. Nije uspio saznati otkud zove niti ita drugo. Rekla mu je samo daje broj njegove kancelarije dobila od recepcionara kod koga su bili pohranjeni podaci svih sudionika kongresa. -Nadam se da se ne ljuti -rekla je i spustila slualicu. Bilo je to neto sasvim posebno. Svijetje, izgleda, posjedovao ogromne i bajkovite zalihe nevjerojatnog. Kao daje odjednom zavladala velika toplina u kojoj bi se ovjek mogao lako rastopiti. 6. Leukemija A tada u ekaonicu, po kojoj jo odjekuju taktovi didaktinog bluesa, kroi poznato lice.turli Mladen, prijatelj iz gimnazije. Ide pognute glave, izbjegavajui poglede. Kao asna sestra preko tajge. Probija se iznad bijelih ploa prema prijemnom alteru i elavom svirau. A sidin trubadur, vidjevi turlia onako zbunjenog, pomie se i priputa ga sestri naoarki koja preuzima njegovu knjiicu. Tek kad je ostavio tu zdravstvenu iskaznicu, kao da se osjetio uistinu prisutnim, podigao je pogled. A u tom pogledu, odjednom ja. I to gaje, vidi se, potpuno dotuklo. - tuka! - viem - e si kompa? On se osvre od nelagode, smeta mu stoje prepoznat, a opet i drago mu je to sree nekog poznatog. Kao stoje i meni istodobno drago, obuzeo me neki sentiment prema HTV sumnjivom ulkolegi, a opet i uivam u muenju. Pa glasno ponavlj am nj egovo prezime: E moj turliu - kaem - otkud ti ovdje? A turli, onako zbunjen sjeda izmeu mene i armiraa, ali ne prua ruku. Zazire od rukovanja na ovakvim mjestima, makar i sa starim prijateljem. - Spaavam brak - kae, pa se opet osvre po e kaonici. Trai, valjda, ima li jo koga poznatog, kao da smo na godinjici mature, a onda nastavlja u pola glasa: Troio sam jednu malu - veli - nita opasno, ali ne mogu prestat mislit. Okreem, kui, u bulji kakje bilo, koje koga jahal, kolko je trajalo i dal se jako navlaila. I to vie mislim, ini mi se vea frka. - A koliko je to dugo, prijatelju? - pita bosanski armira struno, kao psihijatrijski, a ne betonski strunjak. - ta koliko dugo? - Misli! - kae armira s nekim potovanj em u glasu. - Ve dvije godine - puca turli. -1 u te dvije godine nisam nijednom tako enu. Bojim se daje ne zarazim. Kod Bosanca zavladala je konsternacija. Vidim sjedi na svojoj stolici, a pogled mu odlutao nekud u nepoznate sfere. -1 stvarno nisi dvije godine...? - pitam ozbiljnim glasom i nadam se da e potvrditi. Znai, ima nas jo takvih, veselim se u sebi. - Mislim da sam proklet- veli turli oajno. A proklela

me ona drolja Lea Bara, jo onda u gimnaziji. Sjea se Baraice? Lea je bila pomalo ha cura, kakvih je bilo puno poetkom osamdamdesetih. Zgodna, nehajna i dobra srca. turli se zaljubio u nju kao pseto, svuda ju je pratio. Znao je, jadnik, da nema anse. Hodala je sa starijim tipovima koji su stizali pred kolu s gitarama i smotanimjointima. Meutim, sa turliem j e uspostavila prij atelj sku vezu. Ponekad su odlazili zajedno u kino ili na Damiju da raspravljaju o temeljnim pitanjima. Jednom prilikom turli joj je priznao da se zaljubio u djevojku koja ne mari za njega. - Strano je to ne mogu nita protiv toga - tako joj je neto rekao. - Naravno da ne moe nita protiv toga odgovorila mu je Lea -jer je ljubav kemija. Treba ekati da se spojevi rasplinu. A turlievi spojevi nikako da se rasplinu. Tako je doao i svibanj, kad mu je sinula ta spasonosna jednadba: Lea+kemija=leukemija Prve subote u svibnju, negdje kod ljetnog kina na Tukancu, iz zajebancije rekao je Lei da ima leukemiju. Mislio je izjaviti ljubav na taj nain. Meutim Lea se okirala. - Zato si tako blij ed - rekla j e - i ne j ede. Gurnula je glavu u njegovo krilo i mogao je, kae, osjetiti kako joj se ramena tresu od plaa. Osjetio je miris njene kose i drhtanje krhkog tijela. Vie se nije moglo natrag. Neto gaje obuzelo i poeo joj je ljubiti kosu. - Kako strano - apnuo je - rikavam a da nikada nisam spavao s curom. Bez rijei, onako uplakana uzela gaje za ruku i povela na tribine naputenog kina. Poslije, povjerio je tajnu nekolicini nas iz razreda, meutim, netko je priu rastrubio po ciieloi koli. Tih rali smo sluati kako kreteni iza njenih lea dobacuju: Leukemija! Popui mi, ne osjeam se ba najbolje! Kad smo je, za nekoliko dana, sreli samu na hodniku, nas etvorica iz istog razreda, rekla je: Da vamje pika prokleta dok ivite, svinj e! I mogli smo vidjeti kako joj se u kutovima usana sakuplja pjena. Bilo je to poetkom osamdesetih. Uskoro su se u stranim novinama stali pojavljivati lanci o novoj bolesti praeni fotografi] ama mravih i unakaenih ljudskih tijela. Bolest je, zapravo, ve bila meu nama. 7. Nebesko tijelo - A vidi ovoga! - kae afriki armira i odjednom primjeujem oniu nosatu spodobu kako nervoznim korakom krui izmeu stolica. Tijelo mu se nekako raspada u pokretima, svaki dio kao da se giba autonomno: glava, ruke, lijeva noga, desna noga. Neuroloke smetnje pomiljam, i pomiljam odjednom kako ova bolest drastino pokazuje koliko je tijela u ovjeku. Meutim ovaj ovdje je, izgleda, ve nebesko tijelo. ovj ek- planet, kruna putanj a, putuj e po ekaonici na bridu vlastite orbite i svako malo proe pored nas. I evo ga opet prilazi, povjerljivo se naginje i veli: Poslije dvije pive ne bojim se smrti! Kod nas ok i konsternacija. Ali on samo dobacuje u prolazu i opet se ukljuuje u orbitu, a mi, zbunjeni, ostajemo s tri velika upitnika iznad glava, i est malih u oima. Jer, bogu hvala, sva trojica jo imamo oba oka. - Jebote led, ovaj je naskroz popizdio! - komentira betonski strunjak, a turli prati pogledom nosati planet i eka razvoj situacije. Nosati nam se, meutim, opet pribliava i kae: A kad se ne bojim... smrt je najblia. Ne kao kos*Jujrska glava, nedajbolfekaiO^kpstur, ne

I opet ga zahvati orbita i tjera akceleracija da opie jedan krug, kao Zemlja oko sunca. Ako bude ovako govorio - kaem - trebat e mu nekoliko sati da neto ispria. turlia i Bosanca hvata smijeh i to je dovoljno da privue panju rune ene. Spustilaje pogled na nas i zadrala ga dugo, kao da prouava. Jo uvijek razgovara sa svojom suprotnou istog spola, ali nas ve ima u vidu. I u vidu i u glavi. A nosatog iz orbite koji opet prilazi, gleda sa simpatijom i saaljenjem. - Otvorenog lica, duge kose, plavua - nastavlja nosato tijelo - mislim pika. Otvorena gore i dolje, stvorena za redaljku. A mi, nas etvorica, neiivljeni fircigeri, ajde redaljka. Ona, kako se tko popne na nju, giba se, kurvetina, kao zmija, plazi, izvija se. Ima na guzici tetoviranog poskoka, i svima nam skae na tog poskoka. Primjeujem daje planet zastao u svojoj putanji i kao da dri predavanje, pria svoju priu: -1 kako je tko okine, prasicu, ona mu neto apne na uho, od ega se dotini uplai, snudi, deprimira. I tako, sjede ve dvojica deprimiranih, trei je na njoj, a ona dvojica ute. Ne spominju to im je rekla... Tu planet napravi pripovjedaku stanku, a mi se grizemo, znatieljni. -1? -javlja se afriki betonirac -je li i tebi rekla? - Jes vraga! Kad je na mene doao red, valjam se po njoj, diram, uivam, a ona trojica apnutih ue u kutu, smr knuti. I kad sam bio gotov, a ona ba da e i meni apnuti, zasvirala je uzbuna. Majmuni raketiraju Zagreb. I to emo, obuemo se i svi u sklonite. Pitam to im je rekla, a oni ute. Ne razgovaraju ni meusobno. Tu se opet javlja Bosanac, iznerviran: Ma pusti njih, jebali ti oni mater, nego je li ti poslije rekla? - Jes mi kurac rekla. Pobjegla u Kanadu. A ni oni tro jica nita da mi kau, uvaju tajnu. Viam ih po gradu, izgub ljeni, depresivni, dvojica se rastala od ena, trei pije. I tu mi se upalila aruljica, to imje rekla... -1 zato si doao na test - pogaa turli. Samo, dugo ti je trebalo. Rata nema ve etiri godine. Zato si toliko ekao? - Tko veli da sam ekao napominje nosati planet. Odmah nakon toga sam se testirao. -I? -Negativno! - A ta sad tu radi? - pita turli. Neto mu je kao promaklo. - Testiram se. -Radi iste? - Da odgovara nosati kao da se to podrazumijeva. Imam sveukupno devet testova. Svi negativni. Mi opet buljimo s upitnicima nad glavama i u oima, a nosati planet koj i vie nij e planet, j er j e napustio svoju eliptinu putanju saginje se i pokazuje nam rukom da pribliimo glave jer e rei neto povjerljivo. - To testiratnje vamje goli kurac - kae tiho, ali dosto janstveno, u povjerenju -promatram ja ovo svaki dan. I svi izlaze iz ordinacije nasmijani, svi negativni. Ti rezultati, dijag noza, nije to garancija niega. Drava siromana, a terapija skupa. Nema socijalno novaca. Zato oni svima negativno. Jer je jeftinije. Kod nas ti treba debela veza da bi te proglasili pozitivnim. Ja sad ba kopam takvu vezu. U trenutku kad se nosati vraa svojoj nespokojnoj putanji, a turli prstom pokazuje da s njegovom glavom neto nije u redu, primjeujem metafizike pokrete rune ene. Oito je u dosluhu s planetom jer izmjenjuju znaajne poglede. Sada, eto, kree prema nama. Polaganim korakom, na okseri-

ama koje asociraju krug, nulu i omegu, pribliava se nama trojici prokletih. Privlai jednu slobodnu stolicu i sjeda meu nas kao etvrta. - Isus je dobar! - kae u pola glasa. Ja sam musliman - veli afriki armira bez pretenzija, tek toliko da se zna. - Bog je jedangovori runa. - Isus voli i muslimane. Dok to govori, recitira propagandni slogan Jehovinih svjedoka i nas pikine grenike upuuje na pravi put: Mislite na strani sud, ispovjedite grijehe! -kae ona koju vjerojatno i grijeh zbog runoe zaobilazi. - Iako nemam ne znam kakvih grijeha - kaem - volio bih da mi se na tom sudu sudi u odsutnosti. - Sad gledajte! - veli runa i konano iz depa trenirke vadi fotografije. Uzimam ih u ruku, itav bunti, i gledam. To su fotografije gradova, crkava, parkova i groblja. Na nekima se vidi da su vrlo stare, otkrhnutih nazubljenih rubova, neke i sa utim krugovima to ih ostavljaju alice kave, kao igovi na velikim crno - bijelim markama. Vrtim ih kao karte, polaga no, s nedoumicom. A onda se zaustavljam na motivu zgrade koja izgleda poznata. - Dobro pogledajte! - veli u tom trenutku runa prij ateljica - Je li vam to poznato? Sva trojica buljimo u sliku s nerazumijevanjem, a ona nas gleda nadmono, iz svoje pozicije jaeg kao debelo afriko boanstvo. - Okreni! nareuje suvereno i ja polagano okreem fotografiju. Na poleini, itkim rukopisom, stoji: Ovo je fotografija Infektivne klinike iz 1923. godine, kad je sagraena. Tada vas nije bilo, jer se jo niste rodili. Osjeate li bol ili strah gledajui vrijeme i mjesto svog nepostojanja? Smrt nije najgore to vam se moe dogoditi! Nakon toga utnja. Proljetno sunce koje intenzivira boje, arena odjea ljudi, cvijetni grmovi u parku klinike, drvored u ulici to vodi prema Mirogoju, sve to kao da se odjednom pretvorilo u crno-bij elu sliku, nalik na prolost u filmovima... A onda, glas iz zvunika, kao deus ex machina, konano izgovara moje ime i upuuje na sobu broj tri. Kreem znatno ohrabren preko crno-bijele ahovnice poda, po rezultate svoga sedmog testa. Jer. Ako stvari i krenu nagore, jo mi uvijek preostaje Bog. Konano shvaam: ja sam ateist koji se nada da nije u pravu. Dok hvatam hladnu kvaku proklete ordinacije, iz ekaonice ujem usnu harmoniku i posljednje taktove preventivnog bluesa: nemoj sprijeda nemoj straga tvoja draga nosi vraga.

Drvene aplje 1. Sa strme stijene odakle se moe vidjeti more, promatrali smo kako se hrane leinari. Sunce je zalazilo, a oni su zabadali krvave kljunove u hrpu vune koja je nekada bila ovca i trgali komade iznutrica. - Snimi to! - apnuo je Toni. Govorili smo tiho zbog bjeloglavih supova koji su u malim skupinama dolijetali derati strvinu. - Ovaj svijet je pizdarija rekao sam zurei kroz okular video-kamere, pokuavajui zumirati zavinutu kotanu iz raslinu koja je vakala neto stoje sliilo janjeoj jetri. - Ko ljete ovce da biste spasili leinare. Toni nije nita rekao. On je bio siguran u ono to radi. Bio je, uostalom, siguran daje ono to radi dobro i da ouvanje prirodne ravnotee moe spasiti svijet od kaosa. To mu je pomagalo da se izlijei od alkohola. Svojevremeno je sudjelovao u kampanji za posvajanje dupina. ak me nagovorio da posvojim jednoga. - Moe ga nazvati Moby Dick ako hoe - rekao je. Otada sam kvartalno dobivao izvjetaje o dupinovu kretanju, parenju, mladuncima. Za to sam morao plaati pedeset maraka mjeseno. Gledao sam Tonija kako pali cigaretu i crveno - bijelu kutiju sprema u dep na traper koulji. Onako neobrijan i preplanuo podsjeao je na tipa s reklame za Marllboro, koji je kasnije obolio od raka plua. - Doi e Franka! - rekao sam napokon. Togajeuznemirlilo. Frankaje imala tridesetiest godina i jo je bila nevina. Priali su da joj se dolje neto stisne im ugleda kurac. - Mui me j edna misao - rekao j e bulj ei kroz dale kozor prema supovima. - Zamiljam kako bi tuno bilo da pogine u prometnoj nesrei i nevina dospije na stol za obduk cije. A patolog, zajebant, prstom joj probui onu sluznicu i jo kae neku glupu reenicu. Da nasmije studente. To ne bih mogao podnijeti. - Uini onda neto - rekao sam. Franka j e ve godinama bila uzaludno zaljublj ena u nj ega i ponekad bi, obino nedjeljom popodne, dobivala napadaje plaa. Toni je nakon to se prikljuio drutvu za prouavanje i zatitu bjeloglavih supova, na Cresu iznajmio staru primorsku kuu. Volio je spominjati da se u toj kui potkraj Drugog rata objesio talijanski upnik zato stoje napravio dijete svojoj domaici. Tu smo se sastajali svakoga ljeta na tjedan dana i lokali do iznemoglosti. - Ona se, ustvari, eli udati - rekao j e Toni dok smo spremali opremu za snimanje. Rekao je to kao da optuuje. Franku sam poznavao jo iz srednje kole. Tamo su je zvali "kinezura" jer je imala pomalo kose oi, ali nitko to nije spominjao pred njom. Zaljubljivala se u mukarce koje ne moe imati. Od tada je prolo gotovo osamnaest godina, itavo punoljetstvo, a ona nikada nije imala normalnu vezu. Nakon to se Toni rastao od ene, manekenke, ponekad mu je pomagala da povraa. Tako su postali prijatelji. - Nadam se da nee praviti sranj a - rekao je. - Sutra mi dolazi jedna mala. Pomoglo bi joj da ima barem jedno realno iskustvo rekao sam. -Ne elimjejebati iz saaljenja! - Ne mora iz saaljenja - rekao sam. - Jebi kad ti se .....digne!.

Sunce se ve potpuno spustilo na puinu, a leinari su se pretvorili u niz nemirnih sjena. Uskoro, mogli smo ih jo samo uti. Lepet krila, kao da se na pojedinim mjestima zrak zgunjava i ponovo razrjeuje. 2. Kad smo se vratili, Mac j e pripremao rotilj. Krvave komade vratine stavljao je na uarenu reetku i oni su cvrali. Frankin auto ve je bio parkiran ispod masline, a iz kuhinje smo mogli uti njenprtavi smijeh. - eljko joj pria viceve, ve je pijan - rekao je Mac. Toni se umorno spustio na kameni zid terase kao da se eli pripremiti za ulazak u kuhinju. -Fero, smotaj nam jednu! -rekao je. Dok sam motao, Franka je izala na terasu. Iza nje, u kui gorjela je lampa i mogao sam vidjeti krug svjetlosti kako joj se mota oko glave, kao aureola. To me je nagnalo da razmislim o njenuhimenu. - Vi ste prljava gamad! - rekla je majinski - Koliko dugo niste oprali ono sue? Kad sam smotao, povukla je nekoliko dimova i vratila se u kuhinju. Sada smo opet mogli uti kako joj eljko pria viceve i kako se Franka smije. Toni je povukao nekoliko dugih dimova. - Veeras u je jebati! - rekao je napokon. Bila je to jedna vana reenica. - Hajde da i to vidimo - rekao je Mac vrtei vratinu na rotilju. - Iako ne znam je li to pametno. - Pametno je - rekao sam. Maje meutim skinuo jedan komad vratine, stavio ga na kruh i zagrizao. Mogao sam vidjeti daje meso jo ilavo jer je teko vakao. - A to e s njom sutra? - rekao je. - Hoe li da se raspadne od tuge? - Nee se raspasti - rekao sam -jaka je ona. Odjednom je iz kuhinje dojurio eljko s keceljom oko pojasa. Oi su mu bile pune suza. - Jebo te ovaj luk! - siktao je. Sjeo je i prihvatio joint. Mogli smo uti kako se Franka u kuhinji obraunava s posuem. - ile - apnuo je Mac - Toni e je veeras jebati. eljko je napravio udnu grimasu i prekriio se. Neto u dubini tjeralo gaje da odjednom postane poboan. Ustao je, napravio zajebantsku facu i poao natrag prema kuhinji. -Zna li koja je slinost izmeu jumferice i leinara...? - uli smo ga kako govori iznutra. - To znaju samo ekolozi - apnuo je Mac. 3. Poslije veere Toni je dohvatio novine i sveano izjavio: Idem srati! Bilo je udne njenosti u toj reenici. eljko, koji je donedavno povraao u svoj tanjur, leao je na toplom kamenu terase i glasno hrkao. Nas troje smo igrali "belu". Kad je na mene doao red da zovem, na prostoru ispred Tonijeve kue zaustavio se kombi. - Tko je sad ovo? -rekla je Franka. ekali smo. Po mislio sam daje Tonijeva nova ljubavnica zabunom dola dan ranije. Meutim, iznutra nitko nije izlazio. Vidjeli smo kako se u kombiju upalilo svjetlo, vidjeli smo silhuete kako se pomi u, a onda se svjetlo opet ugasilo. - to gleda rekao je Mac. - Igraj! U kombiju se, meutim, dogaalo neto udno. Svjetlo se opet upalilo, neko vrijeme trajalo je komeanje, a onda

je na stranja vrata izaao ovjek u bijeloj trenirci koja je sliila na pidamu. Udaljio se nekoliko metara od vozila i poeo mokriti. Mogli smo lijepo uti kako mlaz udara o lie. Kad se vraao, vidjeli smo daje tamnoput i da ima crne brkove. - Cigani! - rekao sam. Zovi ih da nam gataju - rekla j e Franka. Dj elovala j e veselo. U meuvremenu vratio se Toni nosei bocu terana. Spretno je izvadio zatvara i toio nam tamnocrvenu tekuinu. Bio je prilino pijan, ali se to na njemu nije vidjelo. - Jesi li oprao ruke? - upitao sam ga. Jesam - odgovorio j e. - U kolj ci! - Tko su ovi ljudi u kombiju? - pitala je Franka. Toni je iskusnom gestom sasuo u grlo au terana, kao daje mali konjak, i uputio se prema ogradi. - Ne znam. Dolaze ovamo svakoga ljeta i pred kuom provedu no. Kad se ujutro probudim, vie ih nema. - Jesu li istiniti? - pitao sam. - ekaj da pogodim - rekao je Mac. - Oni kradu djecu i od njih prave prosjake. Ponekad im izvade oi da bi izazvali saaljenje. - Ti si bolestan - rekla je Franka. U kombiju je opet bljesnulo svjetlo. Ukipili smo se. Stvar j e postala zanimlj iva. Sada je kroz zadnja vrata izala debela ena. Imala je na sebi svijetlozelenu kunu haljinu s cvijetnim uzorkom i uope se nije obazirala na nas. Drala je u ruci komadi nekakve krpe i zapalila je. Poudno je udisala dim. Kadje krpica izgorjela, ponovno se uvukla u kombi i ugasila svjetlo. - Jebote - rekao je Mac - i ona se naduvala! - Ja mislim da ona tako gleda budunost - rekla je Franka. - Trebali bismo ih zvati da nam gataju. - Ja u vam rei to radi! - bio sam siguran u svoje tumaenje - zaustave se ovdje i prave dijete. Maloga cigania, ali svake godine ispada ensko. Kadje zapalila krpicu, gledalaje hoe li biti muko ili ensko... Suad ili Suada! Vidio sam kako je Toni obuhvatio Franku oko pasa i naslonio glavu na njeno rame. Macu nije promakao taj pokret. - To volim i ja apnuo je. - Rame za plakanje... a ima sise. Onda se svjetlo u kombiju i po trei put upalilo. Opet je izaao brkati ovjek i nosei u ruci nekakav duguljast predmet uputio se prema nama. - Moda e nas sada zaklati - rekao je Toni - i poski dati nam cipele da ih sutra prodaju na Loinju. - Ti se zajebava - rekao sam - ali on neto nosi. Mo da je mauzer ili korpion? Ciganin je ve zakoraio na stepenice koje vode prema terasi. Bio sam prilino napuen, ali svjestan. Drao sam praznu bocu za grli i ekao. 4. Kad se popeo k nama na terasu, vidjeli smo daje to zapravo malen ovjek. Nosio je drvenu aplju, kiasti suvenir kakvih je u sezoni puna naa obala i bojaljivo rekao: Domaine, ako ima tabletu za enu. Boli je zub. Saznali smo da dim od zapaljene pamune krpice pomae kod zubobolje. Ali samo ako su u pitanju gornji zubi, a nju je bolio kutnjak dolje desno. Tako nam je Cigo ostavio drvenu aplju u zamjenu za ploicu Baverovih aspirina. - Kad gledam tu pticu pitam se zato kaete daje ki - rekla je Franka. - Ovako sasvim dobro izgleda.

- Zato to dvjesto tisua ljudi sada moda gleda istu takvu pticu-rekao je Mac. - Proizvode ih strojno, a proda ju kao runi rad. - Mene ne brine ki, nego velikoduni Ciganin. Neto s njima nije u redu; gdje ste vidjeli Cigu koji ne ica, nego ti jo ostavi neto svoje. - Ozbiljno sam mislio to to sam go vorio. - Ta aplj a - zaj ebavao j e Toni - to j e ustvari troj anski konj. Unutraje njegova sperma koja e nas oploditi kad zas pimo. Svi emo postati Cigani. Tako se oni razmnoavaju... Bio je prilino pijan dokje to govorio. Promatrao sam kako njegovo lice nestaje u Frankinoj kosi. Vjerojatno je traio njeno uho da unutra gurne jezik. Njoj je bilo neugodno. Ustala je, podboila ga svojim tijelom i tako su, teturajui, otili u sobu. - Smotaj nam jo jednu, pa emo i mi na orku! rekao je Mac. Dok sam motao, ponovo smo mogli uti Frankin prtavi smijeh. U njemu je sada bilo neto velianstveno. Bio je to smijeh koji se, poput dima cigarete stoje kanjenik pui pred strijeljanje, gubio negdje u viim sferama, kao da se sprema dohvatiti zvijezde. Neko vrijeme smo utjeli, zagledani u horoskopske znakove na nebu, a onda je Mac rekao: Da se sada naderem heptanona, mogao bih ti nacrtati slinost izmeu jumferice i leinara, opatice i leinara, leinara i leinara... Smijeh u sobi postajao je sve tii. Mogao sam zamisliti Tonija kako joj neto govori na uho i kako struja zraka s njegovih usana kaklja kanalie njene usne koljke. Bila je to dirljiva slika. - Sluaj! - trgnuo se odjednom Mac. Ugasio sam cigaretu. Zautjeli smo. -uje? Mogli smo uti lepet krila. Kao da se zrak na pojedinim mjestima zgunjuje i ponovno razrjeuje. Dugo smo utjeli sluajui to tiho letenje. Burin je na mahove donosio miris lovora i zgruane janjee krvi. - To su Cigani! - rekao sam. - Putaju ih da lete. -Koga? Drvene aplje - rekoh. - Sada lete, a ujutro e se vratiti u svoja drvena tijela i opet e biti ki na plaama Cre sa, Loinja ili Raba. Jo neko vrijeme sluali smo taj treperavi let, a onda je nastupila tiina. Ni smijeh iz sobe vie se nije mogao uti. ;|

Tuna bajka o Clari Schumann i brai Grimm 1. Priam ti ivot Poetkom juna, kad bi zamirisale lipe, Pitonje volio pokazivati svoj kurac. inio je to uz pozornicu ljetnog disco-klubau Varavskoj ulici. Otvorio bi lic i u onoj diskretnoj polutami njeno ga spustio da mu visi niz bedro, kao drag prijatelj. Stvar j e bila dugaka i podsj eala j e na crij evo za polij evanj e vrtova. Mi smo na sigurnoj udaljenosti vritali od smijeha. Stajao je tamo s tuborgom u ruci, dobacivao komadima i pozivao ih na razgovor. Bio je zgodan i obino su pristajale. Ja, koji sam jedini tih godina imao topericu, mjerio sam vrijeme od poetka razgovora do trenutka kad bi cura ugledala Pitonovu zmiju i uasnuta se udaljila. Uvijek nas je udilo kako je to dug period. - To je zato to te pike prvo gledaju u oi! - obja njavao je. - Istreseni itavu priu, prije nego to im prijatelj odozdo namigne. - Samo ne razumijem kako ne osjeaju smrad - do bacivao je eljko, koji je kasnije postao jedan od najmlaih managera u predstavnitvu Chanela za Hrvatsku. Duboko u sebi, Pitonje, meutim, bio romantian ovjek. Fascinirala gaje poznata ljubavna pria izmeu kompozitora Roberta Schumanna i njegove ene Klare, vrsne pijanistice, keri njegova uitelja klavira. Taj spoj izmeu onoga koji stvara i one koja stvoreno pretvara u realitet potpuno ga je opsjedao. Tako je, valjda, zamiljao idealnu vezu. Ali to je pomno skrivao. - Doi mala - pravio se vaan, s pivom u ruci, dok su svirali sentie - da ti kaem to nas eka. - A kad bi se cura pribliila, razvezao bi priu. - Upoznajemo se u Varavskoj, ljubav iz gimnazije, onda hodanje na faksu, zajedniko uenje, svae sa starcima, skijanja u Austriji, jedan abortus, nekoliko prekida, ne duih od mjesec dana, pa diplome i vjenanje. Onda, iznajmljeni stan u Dubravi, zime uz smrdljivu uljnatu pe, dijete izalo na carski rez, tvoja tromboza i moja ljubavnica, ona mala brineta iz ureda. Zatim insult tvoga starog i naa selidba u njegov stan, svakodnevno mijenjanje pelena djedu i unuku, uz muziku Jacquesa Brela. A mi iza zidia seremo od smijeha. Djevojka, meutim, shvaa da neto nije u redu, ali usne su joj jo uvijek razvuene u smijeak. Originalan je ovaj deko, misli jadnica, a i zgodan. Slua ga, a sigurna je da njen ivot nee izgledati tako, daje sve ljepe, sve je jo uvijeku domeni komedije. Piton, meutim, nastavlja. - A onda dolazi ta prokleta nesrea: naeg sinia, na eg anela, udario je potar na motoru. Nekome je, moda, nosio dobre vijesti u telegramu. Tako nam dijete umire od unutranjeg krvarenja, a stari metuzalem jo sere u pelene. Ima i dobar apetit. Onoga dana kad nam umire sini, odlazi mo u bolnicu preuzeti njegovo tjelece. Meutim, kad se vra amo, shvatimo da su nam ukrali auto. Golfa kupljenog na kredit. Cura je sada razrogaila oi i gleda ga sumnjiavo, kao bolesnika. Kraa auta ju je, valjda, ganula. - A ja tada zaplaem - rikne Piton - pa na parkiralitu djeje bolnice izvadim onu stvar i proderem se: IVOT JE KURAACCCCCC!!! Tu Piton sputa pogled na svoju stvar, a cura shvaa da mu je itavo vrijeme bio vani. Da se zanijela, daje s Pitonom i ivot proivjela, a kurac nije vidjela. Nestaje spotiui se na visokim potpeticama kao daje susrela svoju starost u zmijinuoku.

2. Clara Schumann S Klarom je, meutim, bilo drukije. Kad je na kraju prie, izmeu smrti dvogodinje kerkice i krae polovne kode, primijetila Pitonovu ogoljenu stvar, hrabro je rekla: Vidjela sam i veih. To gaje osvojilo. Jer joj nije vjerovao. Uglavnom, kad mu je rekla da se zove Klara, bio je ve gotov. - Volim ime Klara - gugutao je - podsjea na Claru Schumann. To se dogodilo na kraju treeg razreda gimnazije i od tada Pitona vie nismo viali tako esto. Ponekad bi dolazio u Varavsku oko ponoi, kad je otpratio Klaru i nije pokazivao kurac. Sada vie nije pripadao samo njemu i zato gaje drao na sigurnom. Poslije su o Pitonu na mjesta kamo smo izlazili dolazile samo vijesti. Odmah nakon mature otiao je u vojsku i brzo se oenio. Na slikama s vjenanja vidi se Piton blijed i omravio u crnom odijelu kako gleda nekud u budunost i Klara kojoj ni barokna vjenanica ne moe sakriti veliku loptu trbuha. uli smo daje zapoeo neki posao s dijelovima za bicikle. Njegov stari, inae dosta imuan, sredio je da bude kooperant slovenske firme Rog i prialo se da je u kratko vrijeme stekao dobar kapital. Kad mu se rodila djevojica Lena, zapoeli su kuu na Goljaku. Sljedeih godina viali smo ga samo sluajno, na semaforima i benzinskim pumpama i u tim telegrafskim razgovorima govorio je da radi dvanaest sati dnevno, daje zavrio kuu, da ima itavu malu tvornicu metalnih dijelova, da proiruje djelatnost na ugostiteljstvo, da je kupio apartman na Rabu, da su Lena i Klara dobro. Poetkom rata do nas u bistro Dinara, gdje smo se tada okupljali, stigle su vijesti daje Piton nepaljivo kupio prezaduenu tvornicu za preradu drva i da gaje banka potpuno unitila. Vijesti su opet stizale jedna po jedna, uz konjak i pikado. Prvo, daje ostao bez tvornice, a kasnije i ostalo: u Areni su izale i njegove fotografije kako pitoljem prijeti ekipi za deloacije. Tom prilikom zavrio je u zatvoru, a kua i radionica prodane su na drabi. - Vie ne pokazuje karu - komentirao sam. I pitolj je falusni simbolpojasnioje Ivan iji je brat nedavno poginuo kao pogrebni prijevoznik. Svi smo se nasmijali. Ali bio je to kiseo smijeh. Period kad je u gradu bilo puno stranih vojnika Piton je proveo u zatvoru, a njegova ena i djevojica bez prihoda. Jednom prilikom eljko je doao u Dinaru s priom. - Vidio sam Klaru pred Esplanadom. - rekao je. Nosi usku majicu i minicu do dupeta, a kad sam je pozdra vio, pravila se da me ne vidi. To nas je sve potreslo. Iduih godinu dana do nas su stizale prie u kojima Klara izazovno obuena ulazi u dobre automobile stranih registracija, ili jednostavno eka taksi na nekom uglu. A onda j e, j ednoga popodneva u svibnju, umjesto pria stigao i Piton. Bio je mrav i odsutan, ba kao i na onoj davnoj slici s vjenanja. Upravo je izaao iz zatvora, a jo za vrijeme izdravanja kazne provedena je brakorazvodna parnica. - Jedan gorki! viknuo je ankeru i u iduih sat vre mena strusio deset pelinkovaca. Bio je prilino pijan kad je rekao: Volio sam ime Klarajer me podsjealo na Claru Schu mann... - A onda si vidio njenu sliku na novanici od sto mara ka. - dobacio je eljko. - Da - prokrkljao je. I vidjelo se daje stid u njemu jai od bijesa.

3. Oklada Posljednjeg utorka u svibnju, kad je nakon kratke i teke agonije propala jo jedna dravna banka, Piton je bijesan dotrao u bistro Dinara i ponudio prisutnima da e za tisuu maraka pokazati kurac eni predsjednika Vlade. - Vraa se starom hobiju komentirao sam. -1 to u dobiti napismeno! - krkljao je. - Da. U policij skom zapisniku. rekao sam. - A kako e to izvesti? - rekao je eljko. - Mogu se kladiti, ali ne elim gledati kako ti tajna policija pravi cistoskopiju elektrinim pendrekom. - Ima li tko ovdje muda za klaenje? -vikao je Piton. - Ja imam kurinu, od vas se zahtijevaju barem jaja. - to mi dobivamo ako te ubiju? - to sam rekao to sam njenije mogao. - Dobivate ovog mog somia. To je jedini to mije ostao. - Izvadio je novanicu od tisuu maraka s likovima Brae Grimm. Pomislio sam na djetinjstvo. - To je moja posljednja bajka - pojasnio je. -1 pohranit emo je na anku, kod Ibija - rekao sam. - Za sluaj da se predomisli. - O. K. Ali ete i vi pohraniti svoje priloge. Vas pet, svaki po tristo, to je som i pol. Vrijedi valjda taj poso soma i pol. - Moe - rekao je eljko veselo. Oito je mislio da e Piton svakoga od nas traiti punog soma. Dogovorili smo da emo sutra donijeti lovu, a Piton e iz Dinare direktno krenuti u akciju. Pomoi mu na taj nain inilo se prihvatljivim. Zvao sam rundu da zalijemo. Kasnije, kad je odmaglio u svoj nespokoj, poeli smo analizu. ... .....- Vjerojatno e to napraviti na nekoi dobrotvornoi priredbi ili tako neto. To je najgora varijanta jer je sve pokriveno snajperistima. Upucat e ga prije nego to uspije raskopati kaput, a kamoli da jo petlja po licu. - Ne vjerujem da e raskopavati kaput - rekao sam. - Nije glup. On se mora tamo pojaviti ve gol, moraju vidjeti da nema oruje. Mislim da e utrati gol, ma gdje to bilo, svi e biti okirani i u tih par sekundi, prije nego to se straari snau, stat e pred enu i pokazati joj ga. - U tom sluaju morat e ga uzeti u ruku, da se vidi kako joj ga pokazuje. A moe ga uslikati i neki novinar. - Mislim da on rauna na televiziju - rekao je eljko. Sljedeeg jutra u deset Piton se pojavio na ulazu Dinare obuen u sveano tamnoplavo odijelo s bijelom kouljom i bordo kravatom. - Pazi ga - rekao je Ivan - ko saborski zastupnik. Od ranoga jutra visili smo u Dinari ispred pikado-automata. - Ili kao da se sprema na sprovod - dodao je eljko. -1 ja bih volio da me kremiraju u takvom odijelu. - Sada u joj ga pokazati - objavio je i naruio duplu vodku. Razumio sam ga. Trebalo mu je neto kao hrabrost. Meutim, Pitanje uinio udnu stvar. Dohvatio je au sa anka, izvadio led i osvrnuo se oko sebe, kao ovjek koji sprema neku psinu. Zatim je paljivo otkopao lic i njeno ga izvadio. Buljili smo u njegov alat, okirani. Zapuhnuo nas je miris nekog cvjetnog sapuna, ljubiice ili jasmina. I onda ga je, onako opranog i dotjeranog, umoio u vodku. Morao je nagnuti aicu da mu itav glavi bude pokriven. - Recite mi kad postane ljubiast - procijedio je zat vorenih oiju i stisnutih usnica. Oito je peklo. Hoe da mu jo malo natekne - apnuo je eljko. Tada smo zautjeli i pomno gledali u glavi oekujui kad e se pojaviti boja. Stajali smo u polukrugu i utei buljili u au i ogromni glavi. Kao da e nam on iznutra neto rei. Neto to do tada nismo znali.

- A sad u boj! - kliknuo je nakon nekog vremena i spremio ga u hlae, a svi smo bili na njegovoj strani. Bez obzira na okladu. - Sretno! -rekli smo. 4. Madam Butterfly Nakon to itavog dana nismo imali nikakvih vijesti od njega, Pitanje uao u Dinaru neto prije sedam naveer. Odraivali smo svoju popodnevnu ihtu pred pikadoautomatom. Uetao je kao pobjednik, s rukama u depovima onoga istog zastupnikog odijela, a pod mikom je nosio neki magazin. - Obavljeno - rekao je zagonetno. Istini za volju oe kivali smo ga tek za par dana, kad izae iz zatvora. Traio sam po njemu modrice i tragove pendreka, ali nije se moglo nita vidjeti. Izgledao je netaknut. - Priaj! rekao je Ivan nestrpljivo. - Prvo moram neto popiti - rekao je. - Zar vas tako zanima kako ste izgubili lovu? - Zanima nas to se dogodilo - rekao sam - i kako nam moe dokazati da smo izgubili. U meuvremenu Ibije natoio veliku au pive i postavio je pred Pitana. - Ne znam odakle da ponem - rekao je sve nas gle dajui. - Poni otpoetka - dobacio mu je Ivan. -1 nemoj puno srat. - To je poelo u zahodu. Kad se dogodilo to s ban kom dobio sam krvavi proljev. Srao sam po itave noi. Sve za to sam radio propalo je odjednom. A Klara je u enifi ostavljala stare novine. Tamo sam naao i ovaj Cosmopolitan. - Bacio je magazin na ank. Svi smo se zabuljili u facu glumice s naslovne stranice. - Tu unutra intervjuirali su enske politiara, tako, ime se bave, to kuhaju, gdje se oblae, kakvu glazbu sluaju. Tu sam proitao daje naa prva dama moderna ena koja je, bez obzira na visok poloaj mua, zadrala svoj posao. Pitanje zastao i poeo polagano cuclati svoje pivo. A mi smo, oko njega, u groznici ekali. On pije, a mi okolo buljimo u njegova usta i ekamo. - Koji ti je ovo kurac zareao je eljko - stanka za reklame? -1? - rekao sam - to gospoa radi? - Dama je dermatovenerolog!!! - to? - rekao je Ivan. - To znai da lijei kurce - rekao je Pitan i bacio na ank dijagnozu s peatom i potpisom. Ime i prezime je odgo varalo, a potpis je bio neitak. Pravi doktorski. utjeli smo. Kao da nam je pokazao potvrdu s potpisom Madone. -1 jo neto - rekao je ponosno - drala mi ga je u rukama. -1 da li ti se digao? upitao sam. elio sam znati istinu. - Zato sam ga i moio, onda mi se nema volje di, a i izgleda bolesno. Opet smo zautjeli. Neka dostojanstvena tiina irila se lokalom. A onda je, nakon nekog vremana progovorio Ivan. - Ibirekao je sveano - pokupi lovu pa isplati hero ja! A nama daj jo po rundu! - Mali ovjek, ali velik kurac - dodao je netko s div ljenjem. Ibije istovario na ank brdo maraka i Pitanje s uitkom krenuo da ih sreuje. Stotke na stotke, pedesetice na pedesetice i tako dalje. Bilo je razliitih apoena. Tada je

dohvatio svoju brau Grimm i uzeo ih pegleti na anku. Kao zguvana mu je bajka, a ustvari nas sve zajebava. - Ibi daj malo poglasni telku - rekao je eljko - poi nje dnevnik. Sada smo svi buljili u ekran, samo je Piton gle dao svoju arenu hrpicu. Prvo je bila reportaa o trajku po ljoprivrednika. Vidjelo se kako traktori stoje postrance par kirani na praznim cestama, a tada je stariji ovjek s kaketom na glavi govorio o problemima seljaka i to zahtijevaju od premijera. Onda su pokazali i premijera. Svi smo poeli fukati, jednoglasno, s uzdignutim srednjim prstom prema gore. Kao da upozoravamo na Boga. Premijer je neto govorio. - Uutite, da ujemo to govori - rekao je eljko. Fa ca predsjednika vlade bila je mrtvaka. Kao da zna daje Piton njegovoj eni pokazivao kurac. Meutim, premijer je objanjavao svoju ostavku. Sada smo potpuno uutjeli. Da je bilo muha oko nas, ule bi se. Rekao je daje ve rano ujutro, oko osam, kuvertirao predsjedniku drave svoju os tavku i da ju je predsjednik prihvatio. Objasnio je da zbog niza okolnosti nije mogao ostvariti svoj ekonomski program i daje zbog toga odstupio. Na rije ODSTUPIO Piton je in stinktivno podigao glavu s hrpice love. Svi smo hipnotizirani buljili u ekran, dok su na televiziji razni ljudi objanjavali pre mijerovu ostavku i njene posljedice. - Ako je mrcina ve u osam dala ostavku - rekao je Piton hrapavim glasom - onda ona u deset vie nije bila ena premijera. - To je isto - tjeio gaje Ivan. Svi smo mu eljeli po moi da prebrodi taj strani trenutak. Na neki nain to je bio i poraz svih nas, ali oajavao je samo Piton. Bijesno je buljio u hrpice sreenih novanica na anku. - Sve to u ivotu ponem - krkljao je - pretvori se u kurac. - ovjee, uinio si veliku stvar - govorio sam. - O tome e se po Zagrebu priat godinama. Piton je, meutim, u oaju zamahnuo rukom i pomeo sve sa anka. I ae i flae, a bome i novanice. Hrpica stotinjarki pala je u sudoper pun luga za pranje aa. ok je trajao trenutak, a onda smo jurnuli. Vadili smo mokre novanice i polagali ih na rub sudopera. Bile su gnjecave, potpuno mlohave i ostajale su zalijepljene na sjajnu podlogu od rostfraja. Kao natopljena krila leptira.

Simetrije uda I. esta postaja Prije dosta godina, dok su jo bili obitelj, Ivan i njegovi roditelji etali su jedne zimske nedjelje oko zaleenog maksimirskog jezera. Bilo je vrijeme prije Boia i park, etai, ak i drvee, djelovali su nekako sveano. A onda, neoekivano, ugledae grupu ljudi na obali i tipa kako pokazuje oveu rupu u ledu. Vidjeli su vodu boje elika, slomljene komade leda, a pokraj rupe prevrnut kaket i parolu ispisanu pravilnim crvenim slovima: LED JE AGREGATNO STANJE KOJE OMOGUUJE OBINOM OVJEKU DA POSTANE KRIST! Pokraj parole stajala je kantica s bojom i kist paljivo poloen preko nj enog otvora. Nikoga na ledu nij e bilo, a povrina vode u rupi sablasno mirna. To je bilo okantno iskustvo. Poslije su doli ljudi s kamerama i snimali njihova lica. Ispostavilo se da je to nekakav umjetniki projekt, happening slikara koji je te godine svojim provokativnim istupima upozoravao ljude da se ivot sastoji od dobro znanih paradoksa koji se uporno ponavljajuTono poslije pet godina Ivanu je umrla majka. Bilo je neke savrene besmislenosti u toj okrugloj cifri. Nakon sprovoda poslali su ga da zimske praznike provede kod oca u Frankfurtu na Maini. Dok je trajala agonija, otac se nije pojavljivao u blizini. Bili su ve nekoliko godina rastavljeni, pa nije mogao dobiti godinji odmor da bi gledao bivu enu kako umire. Rak dojke metastazirao je u plua i sve je bilo gotovo relativno brzo: od listopada do prosinca. A prosinac je one godine bio vlaan i nevjerojatno topao. Sitna kia koja ih je te veeri bockala u lice pretvorila je zimu u rano proljee. Stajali su pred ulazom i gledali kako posljednji kupci izlaze iz robne kue praeni naklonom uvara. Iako je bilo tek devet naveer, a vrijeme prije Boia, ulice su bile puste. - Sad mi nastupamo - rekao je Ivanov otac. Prili su i pokucali na staklo. Prolo je vie od minute prije nego stoje ovjek u zelenoj uniformi odkrinuo vrata. - Tu ste - rekao je rukujui se prvo s ocem, a onda i s Ivanom. - Zato smo ovdje? - upitao je Ivan. Sve je to bilo prilino udno. - Zar mali j o ne zna? - rekao j e uvar. - Uskoro e saznati. Moramo nauiti djeaka kako da se zabavlja, zar ne? - rekao je Ivanov otac pruajui uvaru novanicu od sto maraka. Obojica su se nasmijala. Ivan je primijetio kako uvareva trbuina sapeta preuskomjaknom poigrava pri smijanju. Tresao se i opasa s revolverom. - Sve je sreeno - rekao je. Ivan i otac krenuli su prema gore. Pokretne stepenice nisu radile pa su se uspinjali polagano, pjeice. Kao na nekom hodoau. Otac je objanjavao koji se odjeli nalaze na katovima kuda su prolazili. To je itao s velikih panoa koji sada nisu bili osvijetljeni: sport i oruje, kona galanterija, djeje igrake, muka konfekcija. Mali, sada je red da ti pokaem neto to do sada sigurno nisi vidio - rekao je otac. Hoemo li neto uzeti? - Samo probaj - rekao je stari. -Nismo zato ovdje. Stigli su do etvrtog kata koji je bio pretrpan namjetajem. Tu su stajale kuhinje, spavae sobe, saloni potpuno opremljeni, s knjigama i slikama, kao u stanovima. Neke od

& t#i., m mn /*& * sobnih svjetiljaka su bile upaljene i to je davalo domai ugoaj. Otac je pronaao jedan koni trosjed, original chesterfleld,itususjeli. - to sada radimo? - Sjedimo - rekao je otac. - Sjedimo i ekamo. ekali su utei. Ivan je zvjerao po slabo osvijetljenim "sobama", a otac se bavio gumbiima na chesterfleldu. Cupkao ih je i zaokretao, kao da mievima trga vratove. Bilo je udno vidjeti ga kako sjedi u chesterfieldu, on priprost ovjek, i pokuava neto uiniti s tim konim gumbima. A onda su uli neki zvuk. Kao da mokra krpa klizi po mramornom podu. Vidjeli su kod jedne jedae garniture prvo plavu kutu, a onda i osobu koja pere pod. Svjetlo je bilo slabo, nije se dobro vidjelo lice osobe. Zatim je zvuk prestao, osoba je nestala nekud iza reda ormara, a nedugo poslije uli su razgovor. Oevo lice nije nita govorilo. On je jednostavno ekao. Sada su vidjeli dvije ene u plavim kutama istaica kako im prilaze. Jedna je imala velike grudi. Ova s velikim grudima je bila starija. Usnice su joj bile tanke i okrenute prema dolje. Druga enaje bila sasvim mlada, oblajhane kose koja je na tjemenu bila tamnosmea. Imala je plave kolobare oko oiju. Obadvije su ispod kuta nosile kratke suknje i natikae s peticama. Otac ih je pozdravio i one sjedoe pored njih. - Koju hoe? - rekao je otac. Ivan je utio, zbunjen. Sve je to bilo tako naglo. - Hoete li ustati cure - rekao je otac - da vas mali bolje vidi. - Je li mu prvi put? - rekla je starija. Naglasak joj je bio bosanski, glas hrapav, minica na dupetu napeta. Bilo je to neko elastino platno koje je potpuno prianjalo. - Mali, znam da ti j e prvi put - obratila mu se - vidim ti ' ponosu

- Gukni mali - rekao j e otac. - Ovo jetvojano. Stara je zadigla suknjicu i pokazala im guzicu. - Prestani - rekla je mlada ena - svrit e od gleda nja. Odvedi maloga, mi emo ostati ovdje! Stara je pola prema dijelu gdje su se nalazile spavae sobe pregraene ormarima. - Biraj mjesto! - rekla mu je. Imena spavaih soba bila su ispisana na kartoniima s cijenom koji su bih postav ljani na krevete ili none ormarie: Gaby, Imelda, Ozana, Ulrike. Zastao je kod Ozane. Francuski krevet od tikovine bio je ukraen viticama koje su trebale predstavljati cvijee ili grane povijua. Takvim povijuama bilo je ukraeno i ogle dalo na ormaru. Stara je prekrila krevet plahtom, kao prava domaica. Raskomoti se - rekla mu je i poela raskopavati bluzu. Svlaili su se u tiini. On je bio prvi gotov. Stajao je tamo u cipelama i arapama, potpuno gol, a ona stvar mu je bila napeta. Prila mu je i rukom malo promuljala jaja. U lije voj ruci drala je prezervativ, dok se desnomjo bavila Iva novim jajima. Odgrizla je vrh omota prezervativa, spretno ga izvadila i puhnula u kapicu na vrhu. Onda mu gaje brzo na vukla. Rukom je povukla par puta u smjeru trbuha, da bi guma potpuno prionula. - Sad si gotov - rekla je i pljusnula ga po trbuhu. Sad moe da jebe. To mu je uistinu bilo prvi put. Nikako se nije mogao skoncentrirati. Na pamet su mu padale razne stvari. Recimo, debeo ovjek koji se popeo na krov svog VW pasatta i pia po haubi. Ili, starica bez obje ake prodaje male kornjae na dnu preokrenutog utog kafa. Dokje jebao, mogao je primijetiti kako ena okree glavu, kao da se pokuava osloboditi njegova daha. Gledao je u njeno lice na kojem su se po-

- Kad ide fukati - rekla je u j ednom trenutku - nemoj jesti luk! A onda gaje poela opsjedati ta udna ideja, misao koje se nije mogao osloboditi. Zamiljao je ovu enu u crnini, kako mortus pijana tetura gurajui kolica s vrlo malim djetetom. Tko zna otkud mu ta slika. Na trenutak bi zastala, drei se za kolica, kao daje to jedina vrsta stvar za koju se momentalno moe uhvatiti. Na taj nain, mislio je, slike su se ukazivale biblij skim prorocima i oni su ih onda tumaili. Nekoliko puta mu je ispao, i ona gaje uvijek strpljivo vraala u sebe, ali stvar se nije kretala prema nekom loginom svretku. Uvijek kad bi se pribliio vrhuncu, pojavila bi se slika ene u crnini i boja njene haljine isticala se na podlozi bistrog plavetnila zamiljenog neba. Ona pod njim sve se vie znojila i u jednom trenutku ree: - Tamo u depu od kute su papirnate maramice. Doh vati ih! Ispruio se prema kuti koja je odbaena leala na nonom ormariu i iz jednog od depova ieprkao paketi maramica. I ona se izvila zajedno s njim, tako da ga uope nije morao vaditi. U racije sada drao celofanski paketi izvukavi j ednu od maramica koj a j e mirisala na borovinu. - Obrisi me! - rekla je jo uvijek kruei karlicom, kao ena koja zna svoj posao. Nekoliko puta preao je maramicom preko njenog lica da pokupi znoj to se ondje sakupio. Porozan papir upio je sa znojem i boje njene minke, koje su sada na njemu tvorile nepravilne arene mrlje. Malo po malo, Ivan je postajao svjestan da se na maramici formira jedna apstraktna slika koja, tko zna zato, savreno prikazuje enino lice. Kad je konano svrio, postalo mu je jasno da se udo pojavljuje tamo gdje ga najmanje oekujemo. O tome je trebalo svjedoiti. II. Pejza due Maxa Jacoba Sunan ali prohladan dan kasnog ljeta zatekao ih je u automobilu, kako se voze prema vrhu planine. Cesta je bila uska i vijugava, a s vremena na vrijeme auto bi oinule grane kupina koje su strale na kolnik. Ivan je s dva prsta drao volan i gledao umu. Davor se zavalio u sjedalu suvozaa hrabro izbacivi lakat desne ruke kroz prozor. - One veeri rekao je - kad sam svoju enu prvi puta jebao u guzicu, umrla je njena majka. Prvo sam joj na punio debelo crijevo, a onda je zazvonio telefon. Stalno je ponavljala: "Gadi mi se!" Kao da samjakriv. Prolazili su dijelom ume gdje je nekada bio sanatorij za tuberkulozne bolesnike. Tu je bolnicu sagradio jedan poznati lijenik za glumicu u koju je godinama uzaludno bio zaljubljen. Prialo se da su tridesetih godina i lisice koje su se ovdje hranile otpacima iz bolnike kuhinje bile tuberkulozne. - Koliko je prolo otkad je tebi umrla stara? - Petnaest godina - rekao je Ivan. - Jo uvijek ne vje rujem. Nikako da izaem na kraj s tim vremenom. A onda su zautjeli. Tko zna zato, Ivanje pomislio na Huckleberrvja Firma i njegove pustolovine pored Mississippija. Ovaj vedar ljetni dan izgledao je kao da ga je izmislio Mark Twain. To je, moda, bilo i zato to su se obojica osjeali kao djeaci. Znam da sije i ti jebao! - rekao je odjednom Davor. Ivanje i dalje neko vrijeme utio kao da se koncentri ra na cestu i zavoje. - Koliko znam - rekao je konano nakon dueg raz miljanja - zvao si me da to radimo utroje. Htio si to kad smo bili na skijanju. - Da - rekao j e Davor - htio sam. Mislim, htio sam da je jebe dok sam i ja prisutan. Koliko znam, kad se to dogo dilo, jajijsajn, '

- Nisi - rekao je Ivan jo uvijek gledajui cestu. - Ali kao dajesi. Bilo je to prilino vrsto muko prijateljstvo. Ovakvi razgovori samo su ga produbljivali. Jedan opori enski glas u zvunicima pjevao je Fado, portugalsku narodnu pjesmu uz koju se ljudi u predgraima Lisabona esto ubijaju. Bili su ve blizu vrha. Hrastove i bukve zamijenila je crnogorica kroz koju se sunce tee probijalo. Zrak je postao otar i hladnjikav. Bio je to isti onaj zrak koji je pomagao tuberkuloznim bolesnicima da due ive. Ivan je zaustavio ispred duguljaste zgrade koja je nekada bila uta i oni izaoe iz automobila. Bio je to jedan od paviljona bolnice za tuberkulozne odakle se pruao lijep vidik na grad. Tu su se obino zaustavljali ljubavni parovi gledajui kako duboko dolje ispod njih sunce zalazi u maglu. Shvatio sam da me vie ne voli - rekao je Davor kad je prestala gutati spermu. Bili smo gore u potkrovlju, na loio sam kamin, volio sam da gori vatra dok mi pui. Kad sam bio gotov, drala je spermu u ustima i otrala na zahod. Pitao sam je zato nije progutala, a ona je rekla da mi je ovaj puta gorka. Kako gorka? Pitao sam. Bio sam naivan. Otada vie nikada nije gutala i ja sam znao daje gotovo. Ivan je uhvatio Davora za podlakticu. Trudio se da proizvede vrst, muki stisak. - Jesi li nesretan? - rekao je. Davor je plakao. unuo je iznad provalije i plakao u tiini. Suze su mu curile niz bradu. - Nema veze promucao je - oprostio sam ti. Bila je to sasvim neobina slika: ovjek koji plae u pozi predvienoj za veliku nudu, a dolje, u dnu provalije grad. Kasnije, dok su etali planinskom stazom prema jednoj depandansi bolnice za tuberkulozne, te suze bile su neto to su obojica htjeli to prije zaboraviti. - ao mije samo to sam joj dopustio da uzme slike. rekao je. - Kad ti se rue svjetovi - rekao je Ivan - ne spaava sitnice. Bili su ba iznad male istine gdje se nalazio najdalji paviljon bolnice. Sjeli su napanjeve i gledali planinsku istinu obasjanu suncem. To je bilo dobro. To sjedenje, zrak i umjereni optimizam koji se tek trebao dogoditi. A onda su primijetili slikara. Meutim, kako se inilo, on nije primijetio njih. Stajao je ispred tafelaja i gledao kuicu na istini, koja je iz ove daljine izgledala idilino. Teko da bi itko u njoj mogao prepoznati baraku u kojoj su umirali tuberkulozni. Slikar, obrijane glave, obuenu uti gumificirani kombinezonkakve nose ribari na koaricama, bio je zauzet pravljenjem slike. Naizmjenino je gledao paviljon i svoju sliku, nanosei kratkim potezima boju na platno. - Ovako neto odavno nisam vidio - apnuo je Davor. - Mislio sam da se pejzai danas rade po fotografijama. Ba tada slikar je uinio neto udno. Dohvatio je plastinu au od jogurta, malo se odmaknuo, otvorio lic i poeo mokriti u au. Zapravo, ispustio je unutra samo dva-tri mlaza, a ostalo je velikoduno prepustio zemlji. - Jebote, ovaj je naskroz popizdio - apnuo je Ivan. Sada su imali valjan razlog da to dulje ostanu neprimijeeni. Slikar se u meuvremenu vratio do tafelaja, uzeo tubu ute boje, istisnuo je u mokrau i promijeao. Slici je doda vao ute tonove sunca ili zemlje na planinskom puteljku. Kas nije, to je ponovio i sa zelenom. Sada su na stoliu kraj ta felaja bile dvije ae u kojima je mokraa bila pomijeana s bojama suneva spektra. Dodavao je i zelene tonove: lie, travu, svjee zelenkaste sjene na kuici. Ivan i Davor zausta vili su dah dok je, nedaleko tafelaja, skidao kompliciranu konstrukciju kombinezona, da bi se mogao posrati. Srao je staloeno, leima okrenut mirna, gledajui u dojin^............

- ini se da mu je ponestalo smee - apnuo je Davor. Kad je govno potpuno izalo, slikar je pomno brisao guzicu. Potroio j e itavu rolu toalet-papira, j o uvij ek gledajui grad u dolini, kao da mu se osveuje. -Vidi koliko papira! -proaptao je Davor. Ovo muje potpuno vratilo raspoloenje. Slikar se obukao, vratio do tafelaja, uzeo kist, zagrabio malo govna, i onda je na to govno istisnuo mrvicu neke boje. Ivan i Davor gledali su ga kako radi. Bilo je izvjesne svetosti u tom poslu. To kako se sav taj smrad preobraavao u vedrinu pejzaa, kao da ga upija zemlja i pretvara natrag u ljepotu, bilo je ravno udu. Tip je potpuno lud - apnuo je Davor ushieno zato sve ovo radi? - To emo ga morati sami pitati - rekao je Ivan ustavi s panja i uputivi se prema slikaru koji je sada slikao nebo i oblake na njemu. Bijelu je mijeao sa slinom. Slikar se uope nije zaudio kad ih je spazio. Kao da je itavo vrijeme bio svjestan njihove prisutnosti. - Pazite da ne ugazite u govno! - rekao je. Vidjelo se daje ljubazan. Uostalom, bio je to puno stariji ovjek nego to se inilo na prvi pogled. To to muje glava bila obrijana, smjetalo gaje nekamo izvan vremena. - Lijepa slika - rekao je Davor zbunjeno. Oito, nije znao to da kae. Ivan je stajao pred tafelajem prouavajui grube poteze uljene boje. Miris terpentina mijeao se s neu godnim mirisima onih drugih supstanci koje su bile umijeane u boju. - Zato mokraa? - upitao je konano. Trudio se da pitanje zvui to oputenije. - Odgovor zavisi o tome - rekao je slikar -jeste li spremni da ga ujete .Ima puno onih koji nisu. Jo uvijek imje djelomice bio okrenut leima i nije prekidao posao. Jedan kist, tanji, drao je u ustima, a nekoliko drugih u rukama. Izgledao je kao ovjek kojeg nije briga to drugi misle. - Mislim da nas on zajebava - rekao je Davor. Prija nje zbunjenosti kao daje odjednom nestalo i odnekud se javila arogancija. -Ne zajebava nas, samo je zaposlenrekao je Ivan. - Haj de stari - nastavio j e - hoe li nam rei zato pia u boju? - Zato to sam kao mlad imao iluzij e - rekao je.- Eto zato. Izgledalo je kao da se obraa Ivanu. - Tvoj prijatelj nije spreman da uje. - Spreman sam. - rekao je Davor. Bilo je neke pate tine ozbiljnosti u njegovim rijeima. - Ako mu kaem - rekao je opet slikar - hoe li se rasplakati? - Svinja! Vidio me je kako plaem. -1 vi ste mene vidjeli kako serem - rekao je slikarpa ne pravim scene. Zanima vas zato piam u boju? Tako radim slike za prodaju. Kad sam bio mlad, imao sam iluzije. Nisam slikao, nego sam pravio performance ili instalacije. Apelirao sam direktno na svijest. Ali ovdje nitko ne jebe svijest, ljudi hoe slike. Pa dobro, ja im onda prodajem slike. Ki. uma, kuica, oblaci. - A sve zasrano i zapisano -javio se Davor. - To sam proitao u jednoj knjizi - rekao je slikar. Prestao je s radom i tek sada im se potpuno okrenuo. Kom binezon muje s prednje strane bio umrljan bojama. - Tamo pie da je jedan austrijski ekspresionist, Max Jacob, slikao okantnim tjelesnim tekuinama sladunjave ki sliice i onda ih prodavao malograanima za velike pare. Tako i ja proda jem, a slike se s vremenom ljute. Otpada s njih boja. Govno

- Radite li portrete? - upitao je odjednom Ivan. Djelo vao je sasvim ozbiljno dokje to pitao. - Pejzai se bolje prodaju. No, ponekad slikam i por trete - dodao je - po narudbi. Jedan oblak uinio je neto sa suncem, a intenzitet boja u prirodi odjednom se promijenio. Slika je sada, u tom trenutnom zatamnjenju, djelovala nestvarno. Sunce je, na trenutak, postojalo samo na platnu. - Moete li nas ubaciti? - rekao je Ivan. - to ti je -javio se Davor - o emu govori? - Govorim o tome - rekao je - da nas ubaci u sliku. A onda se obratio slikaru: Platit emo vam ako nas naslikate tamo kod one kuice. - Nema problema - rekao je slikar. - Namjestite se kod vrata pa u vas ubaciti. To uope nije problem. -1 ti si skroz popizdio - rekao je Davor, ali kao da mu je bilo drago. Vie nijft mislio na svoju enu. Namjestili su se kod vrata paviljona za tuberkulozne. Dva prijatelja u idilinom pejzau. - Hoete li da i vas slikam s ovim? - slikar je diskretno pokazao na aice s mokraom. - Moe - rekao je Ivan - piota je u redu. I slikar je poeo. Nisu vidjeli to radi, no znali su daje to kako se sada smrad preobraava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno udu. U meuvremenu zasjalo je i sunce. III. Kalendar ivotinja 1. urei svakoga popodneva hodnikom stare zgrade ljeilita u Stubikim toplicama, onja je morala proi pored potpuno paralizirane djevojice. Mala je sjedila nepomino u svojim specijalnim kolicima s neobinom mehanikom konstrukcijom. Ponekad bije asna sestra odmaknula od prozora da joj jaina sunevih zraka ne oteti vid. onja je tada razmilj ala o modernom kiparstvu. Pomina aluminij ska konstrukcija bila je u oitom neskladu s ukoenou tijela. Upravo je ta konstrukcija podsjeala na pokretne kipove Henrvja Moorea i njegovu opsesivnu elju da ovlada gibanjem. Nakon to bije nahranila, asna sestra joj je itala. onja nikada nije ula stoje itala, vjerojatno odlomke iz Biblije, ali je voljela zamiljati da joj ita Decameron. Priu o lanom anelu Gabrijelu koji nou odlazi u posjet jednoj Venecijanki. Veselio je taj dirljivi susret: lani aneo i nepokretna djevojica... U tome je bilo neke nadzemaljske erotike kojoj pokret nije potreban. - Jesi li vidj ela onu malu u hodniku, paraliziranu? - upi tala ju je majka koja se u toplicama oporavljala nakon ampu tacije desne noge. -tos njom? - Kradu j oj gaice! Stvar je bila nevjerojatna. Majka je, meutim, bila rezolutna i ustrajala je na tom podatku. - To mije priala sestra Anelija - govorila je - ona koja je hrani. Svakog drugog ili treeg dana nestanu gaice. Ako ih ne ukradu iz prostorije za prljavi ve, a ono skinu s nje, sirotice, kad spava. Uzeta, ne osjeti valjda. - Ovo postaje zanimljivo - rekla je onja. - Ljudi su ivotinje - kazala je majka. Kad se sprijateljila s malom, svakoga dana kupovala joj je okoladicu. Djevojka se zvala Marija i imala je sedamnaest godina, to se na njoj nije moglo vidjeti. Kad je onja konano pripitomila uas, postalo je zanimljivo gledati kako onom jedinom djelomino pokretnom rukom Marija spretno

skida omot s okoladice ivotinjskog carstva i sprema sliicu u dep kratkog bademantla. To je postalo poput obreda: prua joj okoladicu i gleda koja e se ivotinja pojaviti. Za osobu kojoj su svi dani isti, to mora daje poput kalendara. Zamilja: umjesto 14. travnjasibirska patka, umjesto 15. travnjakljuna udnovati, Australija. - Jesi li ula - rekla je majka drugom prilikom - opet su joj ukrali gaice. Ali znamja tko je. Sumnjam ja na nekoga ve dugo. I nee, svinja, iste dajoj odnese iz ormara, nego ba prljave... Sibirsko prase - rekla je onja gnjevno. To je zado voljilo majku. Toga popodneva, kad se opratala s majkom na terasi bistroa "Salambo" kamo su mahom dolazili nepokretni ljudi iz ljeilita u svoj im kolicima, vidjelaje neto udno. Neobrijan stariji mukarac obuenu masne hlae odjeftinog tofa i izlizanu jaknu, neto je govorio Mariji koja je bila parkirana ispred fontane i onom jedinom pokretnom rukom hranila golubove. Mukarac joj je neto aptao, kao da iznosi sumnjive prijedloge. Izgledao je poput kroninog alkoholiara. Marija gaje sluala prilino nezainteresirano, skoncentirana na ptice. inilo se da j e zabavlj a bacati ptiju hranu na mirnu povrinu vode i gledati kako golubovi s ruba fontane nemono promatraju nakupine zrnja koje se pretvara u nedostupne plovee otoie. - To je svinja o kojoj sam ti govorila - rekla je majka. - On je odnedavno popodne izvodi u "etnju". Ne znam ot kud se stvorio, ali pria se daje ovdje i neke djevojice pi pao, kad je bila ljetna kola plivanja. Primijetivi da ga gledaju, ovjek se brzo udaljio od male. - Mora priznati daje ovo sumnjivo - rekla je majka. - Priznajem! potvrdila je onja. I stvarno, tu je bilo neto zagonetno. - Kako god pogleda - nastavila je majka - mukarci su ivina. Pa i onaj tvoj... - Neemo sada o tome, mama - rekla je onja raz draljivo. Moram ii, sutra rano ustajem. 2. Sljedeeg popodneva, kad je dolazila majci u posjetu, mladi kome su bile amputirane obje noge, pa je u svojim kolicima izgledao neobino kratak, zamolio ju je da ga ljunanom stazicomctdguranamaluuzvisinuuparkuiznadljeilita. Odazvala se molbi i dok gaje gurala, uinilo joj se daje onako, skupa s kolicima, prilino lagan. Nikada ne bi pomislila kolika se teina krije u nogama. Neto kasnije, vidjela gaje kako se s neobinim uitkom obruava nizbrdo, viui: CuOna i majka sjedile su na klupi u parku. Majka je sada imala take i protezu i uila je hodati. Meutim, izgledala je bitno loije nego prethodnih tjedana. - Ovako se zabavlja itave dane - priala je majka. Moli ljude da ga izguraju na uzvisinu, pa se onda sputa. To mu je ovdje jedina zabava. Pria da mu je, kad je bio beba, krmaa poderala noge. Meutim, mislim da se to dogodilo u nekoj prometnoj nesrei. Kasnije je majka poela priati o Sonjinu muu. Kao i uvijek, o Davoru je govorila s mrnjom, a onja ju je putala da govori. Na neki udan nain to je majci pomagalo da sigurnije hoda. Sada su etale ispod starih borova odakle su se mogli vidjeti bazeni s vruom vodom. - Hodaj iza mene, Sonjeka - govorila je majka - ako ponem padati na lea. Tako su opet dospjele do fontane gdje se nalazila Ma-rij i. u svojim modernistikim kolicima. Sunce je zalazilo dajuetjrmj_krajo

nila golubove. Rie su ponovo nemono stajale na rubu fontane, buljei eznutljivo u vodu punu sjemenki. Meutim, sada je pored nje u svojim kolicima sjedio mladi bez nogu. Oito, sputanje mu je za danas dojadilo. On je takoer gledao ptice i oboje su utjeli. Netko bi moda pomislio na ljubav, ali onja je bila uvjerena daje to nemogue. Njih dvoje izgledali su kao dvije ivotinjice razliite vrste, meu kojima moe postojati samo prijateljstvo. - Priekaj ovdje - rekla je majci - da maloj odnesem okoladu! Meutim, kad se pribliila, vidjela je da mladi odnekud vadi bijelu kuvertu i stavlja je kriom u depi Marijina bademantla. To je izgledalo kao ljubavno pismo, no Sonjaje bila svjesna daje ljubav u ovakvim okolnostima jako daleko. Zanimalo ju je jedino to se nalazi u kuverti. 3. lebdio je vonj alkohola. U to vrijeme Marija je trebala biti kod fontane, ali se ne sjea da ju je ondje vidjela. Priuljala se vratima i upravo ih namjeravala naglo otvoriti, da uhvati svinju na djelu, kad je iz sobe ula razgovor. Prepoznala je i Marijin iskrivljeni glas. Molim te uzmi, meni ne treba - govorila je Marija. ovjek je uporno odbijao da uzme to neto. - Ne mogu uzeti - govorio je - nije u redu. - Vjeruj mi - govorila je Marija - znam to radim. Evo, uzmi i album, asna je nalijepila sve sliice. To se poa lje u Kras i onda se dobiju slatkii za djecu. Iznutra su se potom uli utavi zvukovi, kao da ovjek neto lista. Kad je izlazio, pod pazuhom je drao album ivotinjskog carstva, a u rukama nekoliko plavkastih novanica koje je polako brojio. Odmah iza njega u sobu je ula sestra gurajui na kolicima posude s veerom. 4. - Mala vie uope nema gaica - rekla je majka onji kad se za dva dana pojavila u ljeilitu. - To je primijetila sestra Anelija kad smo je vodile na veliku nudu. I sada joj je asna, da prosti, posudila svoje gae da ih nosi dok maloj ne kupe nove. -A tko joj kupuje? -Sestre iz bolnice, one joj kupuju, dolje u robnoj kui. Stvar je, mora se priznati, bila udna. Ponekad, u autobusu, uhvatila bi sebe kako razmilja o tim gaicama i itavoj toj udnoj stvari. Kad bi autobus uao u gradi, osjeala se kao da ulazi u neku seriju i kao daje ovdje oekuju novi nastavci. Te veeri, meutim, odluila je da u vezi G Marijinim gaicama valja neto poduzeti. Naime, upravo je vidjela onog neobrijanog ovjeka u hodniku kako se oprezno osvre lijevo i desno, a onda kriomice ulazi u Marijinu sobu. Iza njega U ponedjeljak je osjetno zatoplilo i u zraku se ve osjeao miris kasnog proljea. Kad je poela posjeivati majku, tek su se pojavile forzicije i prvi jaglaci, a sada su rue ve bile u cvatu. Prije nego stoje produila do majine sobe, posjetila je doktora Bernsteina, i on joj je pokazao nalaze. Primijetila je udnu podudarnost. Stoje majina lijenika dokumentacija bila deblja, to su se papiri vie gomilali, majka je bila mravija. Izboile su joj se jagodine kosti, sliila je na svoje fotografije otprije trideset i vie godina. Kao da se mladost sada vraala u svom ironinom obliku. Zatekla ju je u sobi kako spava sjedei u svojim invalidskim kolicima. Usta su joj bila otvorena, a u kutovima se sakupljala slina. U krilu leala je knjiga koju je upravo itala. Agatna Christie: Smrt na Nilu. Veeras nije imala snage za

etnju, a i boja koe nekako se promijenila. To nije obeavalo nita dobro. - Odguraj me do Trga - rekla joj je majka. - Moda emo tamo sresti nekoga. Trg je bilo mjesto odakle su se ravali bolniki hodnici u pet smjerova, poput nepravilne zvijezde. Na tom proirenju, iji je sjeverni zid bio prekriven mozaikom s motivom Zagreba, sastajali su se nepokretni bolesnici, askali, razgovarali i ponekad se smijali. Najee su se smijali sebi, kao da neto opravdavaju. Meutim, veeras na Trgu nije bilo nikoga, pa su se uputile u besciljnu vonju labirintom ovog starog marijaterezijanskog ljeilita. Polagano se mrailo. Odjednom su najednom manjem voritu ugledale udnu sjenu Marijinih specijalnih kolica. ule su i nekakav poznat zvuk, ali kad su dole do Marije, ona je spavala. Ili se bar inilo tako. - Jesi li ula? - rekla je majka slabim glasom. - Kao da se udaljava netko u kolicima - rekla je o nja. To je, nedvojbeno, bio zvuk nepodmazanih kotaa. Meutim, kad su dole do mjesta gdje hodnik zaokree, vidjele su sestru Aneliju kako gura kolica s hranom. Sve je izgledalo normalno. 5. Kad je sutradan dola u majinu sobu, kod njenog kreveta stajao je doktor Bernstein i neto tumaio sestri koja je majci namjetala boicu s infuzijom. To ju je zaprepastilo. To vie stoje doktor Bernstein govorio daje operacija uspjela i da rana zacjeljuje "per prima". Ba se tako izrazio. Vjerojatno je onda to i mislio. Sada je, meutim, ugledavi Sonjin zaprepateni pogled, rekao daje gangrena bolest "cijeloga tijela", a ne samo jedne noge, one odrezane, i da su komplikacije uvijek mogue. Majka je bila blijeda i kao da se vratila na kilau dvadesetogodinjakinje. Meutim, njena koa nije imala razumijevanja za takve oscilacije u teini i sada se objesila tvorei vrlo matovite nabore. Neki apstraktni slikar od toga bi mogao puno napraviti. itavo popodne i dobar dio veeri onja je provela uz majinu postelju. Majka se nije smjela puno micati zbog infuzije i stalno j e ponavlj ala da ima nekakav slatkast okus u ustima. Po nainu na koji je govorila, vidjelo se daje snaga naputa. Oko veere dola je sestra i promijenila boicu. - Bit e sve u redu, gospoo rekla je onji i uhvatila je za rame. Bio je to kratak ali vrst stisak koji je, rijeima usprkos, govorio da jednostavno ne moe biti sve u redu. Majka je zaspala. Oko devet naveer, onja je odluila da malo protegne noge. Uz to, palo joj je na pamet da u depu jo nosi okoladicu za Mariju. Iako je sada znala daje uzeta djevojka puno starija nego to se inilo, i dalje joj je kupovala okoladicu. Tko zna zastoje to radila? Lutala je hodnicima ljeilita, ali je nije mogla pronai. Zavirila je i u itaonicu i ostala ondje neko vrijeme. Meu novinama i asopisima zapazila je i nekoliko pornografskih magazina koje su vjerojatno naruivali mukarci iz ljeilita. Konano, kad je ve odustala, susrela je mladia bez nogu kako u kolicima juri prema sobi njene majke. Objema rukama bavio se kotaima svojeg vozila, a u krilu mu je poivao nekakav zamotuljak. - urio sam da vas jo zateknem ovdje - rekao je kao da mu je zbog neega odlanulo. - Imam jednu molbu. Moete li mi molim vas ovo poslati na potu. Propustio sam danas dostavljae. Dolje kod stanice, ured radi do pola deset. Pruio joj je omanji paketi zamotan u smei papir koji je na krajevima bio privren selotejpom. Preko toga uk-ri je bila zavezana paga.

- Nema problema - rekla je odsutno i prihvatila paketi, a mladi se zahvalio i polagano odvezao. Dok je odlazio, mogla je vidjeti kako mu se znoj cijedi niz oian vrat. Navratila je u majinu sobu i vidjevi da starica jo spava, uzela torbicu i uputila se prema poti. U paketiu koji je drala u ruci bilo je neto mekano stoje pod rukom mijenjalo oblik. Na njemu je bila adresa nekog ovjeka, ali zato adrese poiljaoca nije bilo. Nita na tom paketiu nije bilo sumnjivo, ali ona nikako nije prestajala misliti o njemu. O pagici kojom je zavezan, o adresi i igu od voska to gaje utisnuo pospani slubenikkomeje na desnoj ruci nedostajao srednji prst. Mislila je o tome i u kolodvorskoj restauraciji gdje je morala provesti vie od sata, do nonog autobusa za Zagreb. Skupina lokalnih pijanaca na anku prepirala se oko izbora nogometne reprezentacije, a neki klinci u uglu, tinejderi, igrali su biljar. Na rubu biljara, uz pepeljaru, simetrino su bile poredane konzerve coca-cole, tako daje razmak izmeu svake bio podjednak. Razmiljala je na kakvim se opskurnim mjestima javlja simetrija. Dekima koji su vjebali biljar te su prazne konzerve oito obiljeavale mjesta kamo kugla mora udariti u matinelu da bi se odbila u odreenom smjeru. Promatranje toga bio je odlian nain da se potroi vrijeme do dolaska autobusa. A onda je ula glas: - Gospoo, kaj bi imali nekaj sitnog... trebal bi za au tobus do doma! Pred njom je stajao neobrijani pijanac kojeg je prije dva dana vidjela kako izlazi iz Marijine sobe. Pod rukom je jo uvijek drao album sa sliicama ivotinjskog carstva. I ne pitavi za doputenje, sjeo je za njen stol. Zaudarao je na neto kiselo. - Imam tu album od Krasa - rekao je - dam ga jeftino jer moram doma. Djeca me kod kue ekaju, a razme se i baba. Obuzelo ju je gaenje. Uzela je album i stala ga listati. Uostalom, veinu ivotinjskih sliica koje su ovdje bile nalijepljene kupila je ona i u tom albumu, znala je, bili su obiljeeni svi oni dani, ona popodneva to ih je ovdje provodila s majkom. Dala mu je nekoliko novanica i zadrala album. Kad je stigao konobar, otjerao je pijanog ovjeka. Nije bio grub s njim, samo mu je ozbiljnim tonom rekao da ode. - Nemoj smetati gospoi - rekao je i postavio pred nju drugu alicu s ajem. - Ima ovdje ker, u ljeilitu nastavio je kao da ga opravdava - paraliziranu. Mala dobiva neku sitnu stipendiju. Od nje posuuje novac pa onda pije. Ponekad nestane na nekoliko mjeseci, ali se uvijek iznova pojavljuje. Ima razloga, i ja bih na njegovu mjestu. Konobar je bio realan ovjek, on je znao kako stvarnost izgleda. 6. Kad se iskrcala u Zagrebu, vidjela je na kiosku jedan od onih porno kontakt-magazina to ih j e imala priliku primij etiti u itaonici ljeilita. Neto u njoj natjeralo ju je da ga kupi i sada gaje nosila kui preko Branimirova trga. Zrak je mirisao na sirupe protiv kalja to ih je uzimala kao djevojica. Tko zna iz kakve je daljine dolazio taj miris? Zastala je ispod jedne od ulinih svjetiljaka i izvadila magazin. Stanovita znatielja tjerala ju je da ga to prije otvori. Na poetnim stranicama bile su fotografij e u boji. ene? u razliitim pozama, reklamirale su same sebe. Neke su bile slikane odostraga, a neke sprijeda, rairenih donjih usana. Nudile su sve: oralno, analno, piss i kavijar. Nije znala stoje to kavijar. To u svakom sluaju nije bilo ono to ju je zanimalo. Listala je dalje i dola do tekstub Jiih oglasa. Bilo ih je razliitih: parovi su traili parove, ene situiranu gospodu, a poneki mukarci druge mukaree ili ene, ovisno p ukusu. A ondaje, konano, nala ono

stoje traila: "Djevojka, manekenskog izgleda, ustupa situiranim mukarcima noeno donje rublje, uz naknadu." Neto dalje, slian oglas, moda od istog poiljatelja: "Ako eli lizati moje prljave gaice, javi se na oglas pod broj... cijena 50 DEM. Bilo je vrijeme da o svemu staloeno razmisli. Sjetila se tada golubova i njihovih eznutljivih pogleda. Neto strano, a opet duboko utjeno skrivalo se u toj distanci izmeu ptica i hrane na mirnoj povrini vode. Je li Marija imala svoj poseban album ivotinja kojima nije vidjela lica i vrstu, ali je znala njihove kune brojeve? Ilije ovo to se dogaalo bilo spoj pakosnih sluajnosti? Kao uostalom i sve oko nas. Sama mogunost da paralizirana djevojica na taj nain pobjeuje svoja ogranienja, bilaje ravna udu. IV. Pet do tristo Rije NADA u panjolskom jeziku ima potpuno drugaije znaenje nego isti skup glasova u hrvatskom i znai NITA. Sve do Nikoline smrti nitko od njih, kolega iz biveg razreda nije razmiljao o toj prividnoj simetriji. Nikola je poginuo u frontalnom sudaru na cesti izmeu Zagreba i Ljubljane. Zaletio se u leper i, budui da ga nisu mogli u cijelosti izvui iz onog smrskanog lima, vuna sluba transportirala je automobil zajedno s dijelovima tijela sve do mrtvanice u Otocu ob Krki. U vrijeme kad je Nik poginuo, ve je dvije godine trajao rat. ena kod koje su Davor, onja, Ivan i jo neki ljudi kupovali vijenac, rekla je da izgleda udno, ali da se i u ratu pogiba u prometnim nesreama. Na dan sprovoda lijevala je obilna jesenska kia. Sastali su se pred mrtvanicom na Mirogoju rtvrt sata prije poetka ceremonije. Ivan i onja doli su taksijem. Davor je dugo kruio oko mrtvanice da nae parking i onda im se pridruio pod ogromnim Ivanovim kiobranom. Tu su ve bili Mac, Nadica Penezi i jo neki kolege iz Nikovog biveg razreda. Svi oni drali su se zajedno onako stijenjenpod kiobranima. Bez obzira na izvjesna iskustva sa sprovodima, ovo je bilo prvi put da je u lijesu leao netko od njih. To je zbunjivalo. - Sad nas ima i u paklu! - rekao je Davor da nekako prekine onu neugodnu utnju. -Ne seri! -reklaje onja. -ovjekje umro. Moe valjda imati malo potovanja. - Znate li daje poginuo na pet do dvjesto - rekao je Davor ponovo. To je, izgleda, bio vaan podatak. - Nije -javio se Ivan. Bilo je pet do tristo. Dobro se sjeam. Konano, ja sam zadnji s njim razgovarao. - Kad si razgovarao? - U srijedu. Upravo se spremao na put. Uostalom, to nije vano. Glavno daje u ivotu puno fukao. - Tristo piaka je lijepa brojka - rekao je Davor iza zovno gledajui onju koja je tapkala s noge na nogu. Njene crne tikle proputale su vodu. Jedino mu zamjeram to nikada nije jebo crnkinju. Kia nije prestajala, a ljudi su i dalje pristizali okupljajui se u malim grupama. Bilo je puno^ena koje su se meusobno rukovale. U tiini. -Vidi se daje umrojeba-rekao je netko iza njihovih lea. Ba kad su grobari iznijeli lijes iz mrtvanice, aNikova lijepa ena dostojanstveno stala na vrh stepenica pred ulazom, zasvirala je uzbuna. To je bila zrana opasnost, trea po redu istog dana ijedna od brojnih te kine jeseni. Meu ljudima je zavladala panika. Neki su jednostavno otrali do svojih

automobila, potrpali se unutra i odvezli. Bilo je onih koji su i dalje pokuavali zadrati ozbiljnost, ali im stvari oko njih to nisu doputale. To su, mahom, bili stariji ljudi. Njih nekolicina, prijatelja iz razreda, slijedili su drvenu strelicu na kojoj je pisalo: SKLONITE. Put ih je vodio nekamo iza mrtvanice, do stranjeg ulaza kroz koji su, vjerojatno, unosili lijesove. Tu su sreli ovjeka obuenog u grobarsku uniformu i gumene izme. - Sklonite? - rekla je onja. - Je li unutra? ovjek je pokazao rukom prema vratima: Dolje je. Tamo gdje su friideri. Silazili su vrlo uskim metalnim stepenicama koje su bile skliske od rastrackane zemlje. to su se vie sputali, bilo je sve hladnije, a kad su govorili iz usta im je izlazio bijeli dah. Ivanje trljao ruke jednu o drugu, kao to ini ovjek u filmu Nebo nad Berlinom, pokazujui bivem anelu ljudske vrijednosti. Prostorija u kojoj su se potom nali, mirisala je na vlanu borovinu. Bio je tu jo jedan nepoznat, ali gotovo ugodan miris. Neto nalik terpentinu za razrjeivanje uljenih boja. Ovo je bila neka vrsta predvorja, odakle se ulazilo u prostor s friiderima. itava jedna strana zida tamo je bila puna velikih ladica od rostfraja u kojima su na odgovarajuoj temperaturi leali mrtvi ljudi. Kad su uli, u prostoriji je bilo jo onih koji su se sklonili. Ivan, onja, Davor, Mac, Nadica Penezi, svi su se odjednom nali u vrlo udnoj situaciji. - Pogledaj! - apnuo j e Davor. i I Nikova udovica nespretno je silazila stepenicama. Njen ogor pridravao ju je za nadlakticu, a iza njih je cupkalo dijete. Djevojica od svojih pet godina. Sonjaje priskoila i sada su oboje vodili Nikovu udovicu prema oblinjem zidu. ena kao daje bila opijena neim. To se moglo vidjeti po njenim usporenim pokretima. Vjerojatno se radilo o sedativima. Prvo je stajala leima oslonjena na zid, potpuno odsutna, u svojoj bundi od crnog astrahana, a onda se spustila u uanj. Dijete, koje je sada bilo njene visine, dralo joj se za rame. Kao daje to jedina vrsta stvar za koju se trenutno moe uhvatiti. - Tko zna to sada gaaju? - rekao je neki ovjek. Onje pripadao drugom sprovodu. ekali su. Trajalo je du go. Vie od sata. Hladnoa i vlaga polako su postajale neizdr ljive. ovjek s drugog sprovoda priao je o svom neaku kojeg su etnici oderali negdje na Baniji. Zgulili su mu kou sve do koljena i sada su bili prisiljeni pokopati ga tako, bez koe. Odjednom su zauli detonacije. Ovdje u podzemlju, to je bilo kao da zvuk dolazi odnekud odozdo, iz neke velike akustine dvorane ispod njih. U prostoriju su sada sila i dva ovjeka u grobarskim uniformama. Jedan od njih nosio je bocu rakije. - Gaaju toranj na Sljemenu - rekao je. - Evo, donio sam da se malo zgrijemo. Pruio je bocu Ivanu i on je potegnuo dobar gutljaj. Boca je kruila. U prvom krugu Nikova udovica je odbila, ali je, kad se boca i po drugi puta pojavila u njenim rukama, nespretno ugurala itav grli u usta, kao da uzima muki ud, i potegnula. To joj je izobliilo lice. S vremenom, rakija ih je sve oraspoloila. I udovicu. Alkohol se nekako pomijeao sa sedativima i ona je sada postala brbljava. Prvo je nesuvislo govorila o raznim stvarima, a onda je spomenula rije "NADA". To je bilo povezano s dogaajima oko Nikove smrti. Tu se krila nekakva tajna. Neto s tom smru nije bilo kako treba. One veeri kadje otputovao, prialaje, stavila je malu u krevet vrlo rano, natoila si veliki amaro i sjela pred televi-

zor. Osjeala se dobro. Kao ena u najboljim godinama koju je mu, polako ali sigurno, prestajao varati s drugim enama. Tko zna zato se to tako dogaalo, ali dogaalo se. Ljudi u sklonitu, koji su meusobno razgovarali, sada su utihnuli. ena kojoj je poginuo mu nastavila je. Na televiziji je bila neka serija, jedna od onih beskrajnih panjolskih sapunica. Zaspala je. Oko deset nazvala ju je susjeda, rekavi da pada kia i da pokupi rublje. To ju je razbudilo. Bilo joj je udno to se Nik ve nije javio iz Ljubljane. Nikada do tamo nije vozio vie od dva sata. Moda nije ula telefon, pomislila je, ali to nije bilo uvjerljivo objanjenje. Tada se poela brinuti. Natoila si je jo jedan amaro i pokuavala se skoncentrirati na nekakvu emisiju o piramidama. Piramide je, meutim, nisu mogle zainteresirati. Ona je razmiljala o Niku. O tome koliko joj je boli nanio u ovih desetak godina braka. Pa i o tome koliko ga voli ba takvog. Iz kune apoteke izabrala je dvije ute tabletice za smirenje i zalila ih piem. Sat kasnije opet je nazvala susjeda. - Oprosti to zovem tako kasno, ali nisi pokupila ve. Vanipljuti. Sada je ve bila luda od brige. Ma kakav bio, ili moda ba zato, Nik se sa svojih putovanja redovito javljao kui. Ponekad bi u pozadini ula zagonetne zvukove iz njegove hotelske sobe, kao stoje na primjer rominjanje tua, ali se uvijekjavljao. Prvo je nazvala ogora. Ponekad se obiavao javljati i njemu. Radili su na nekim zajednikim poslovima. ogor ju je pospanim glasom uvjeravao daje sve u redu, da mu se valjda pokvario auto na ovoj kiurini i da se nema otkudajaviti. Prolo je jo sat vremena i ona je straila nekoliko pia. Svako malo ulazila je u sobu svoje keri da bi je mogla gledati kako spava. To ju je umirivalo. Neto kasnije nazvala je onju. onja je, otkako se rastala, ivjela u maleni iznajmlj enom stanu u Novom Zagrebu. Ni ona nij e mogla zaspati pa su avrljale. Ogovarale su mukarce, ak se i smijale. To kao daje bio neki predah, odmor usred brige. -Ne brini se-reklajoj je onja na kraju razgovorasve e biti u redu. U sklonitu, meutim, boca rakije i dalje je kruila. Nikova udovica povukla j e nekoliko dobrih gutlj aj a, kao uostalom i one veeri kadje poslije razgovora sa onjom straila jo dva pia. U meuvremenu, telefonirao je ogor raspitujui se da li se Nik javio. Glas mu, ovaj put, nije bio pospan i djelovao je nekako zabrinuto. To ju je uasnulo. Znala je da se neto dogodilo. Brzo je nazvala Ivana. Bojala se da e ga probuditi, alikodnjegajebilonekakvodrutvo: moglajeuti glazbu, razgovor, smijeh. Bilo je oko jedan poslije ponoi. Bila je strano zabrinuta i zamolila ga da nazove bolnice ili policiju. - Ja nemam snage - rekla je. Ivan, koji je oduvijek bio optimist, djelomino ju je umirio i obeao da e se javiti kad provjeri deurne bolnice. To je trajalo relativno brzo. Ve za desetak minuta javio se. -Utrauminije-rekaoje-anitiunekoj dragoj zagrebakoj bolnici. Za drago oni ne znaju. Vjerojatno je neki kvar na automobilu, pa e se ubrzo javiti. Dokje Ivan govorio, moglaje uti enski smijehuprostoriji iza njega. Nije znala je li to dobar ili lo znak. U meuvremenu, j o j e nekoliko puta nazvala onju, zatim Ivana i oni suje smirivali. Oko dva izala je na balkon. Kia je prestala i mogla je, kae, lijepo vidjeti zvijezde na vedrom jesenskom nebu. Rublje je jo uvijek visjelo tamo, natopljeno kiom, ali ona je sada gledala u nebo. Sjetila se Ivana koji joj je jednom prilikom, u slinoj situaciji, rekao: - Kad ovako gledam nebo, udim se ljudima koji nisu religiozni.

0 tome je mislila. Bi li sada, u svojoj trideset i petoj godini, odjednom mogla postati religiozna? Nikada do te ve eri nije primijetila koliko Ivanov glas nalikuje na Nikolin. Ta ko je govorila udovica ovjeka koji je poginuo na pet do tristo a ljudi su sluali. Bilo je to kao u staro doba, prije tele vizije, kada su se zajedniki sluale prie. 1 tada je, tamo na balkonu, zaula telefon. Jurnula je u sobu. Bio je Nik. Prvo mu nije prepoznala glas. Kakav ti je to glas? -upitala je. Sada je ve plakala. Napetost se odjednom pretvorila poplavu suza. Objasnio je da se automobil pokvario i on je satima na kii ekao vozilo vune slube. Promukao je i trse ga groznica. Upravo sada doao je kamion i prevezli su njegov automobil do mehaniarske radionice. Javlja se iz nekog motela uz cestu, gdje e se okupati i prespavati, a ujutro mora podignuti auto. Popila je jo jedno pie i onda, smirena, legla u krevet. Ujutro se probudila ranije no inae. Osvanuo je sunan jesenski dan, a kapljice kie na drveu i balkonskoj ogradi su svjetlucale. Djevojica je jo spavala kad je, kae, zaula zvono na vratima. Bila je susjeda. Zajedno su popile kavu i smijale se dogaaju od prole noi i natopljenom gnjecavom rublju. A onda se ispred kue zaustavio policij ski automobil. Policajac koji je priopio traginu vijest, rekao je da joj je mu poginuo na cesti za Ljubljanu kod mjesta Otoac ob Krki, neto poslije ponoi. Izrazio joj je suut i zamolio je da identificira tijelo. Poslije, kadje proao prvi ok, pokuavala je rekonstruirati dogaaje. To je, na neki nain, ublaavalo bol. Iz slubenog izvjetaja je, kae, saznala, da se nesrea dogodila nekoliko minuta poslij e dvanaest, a Nik se j avio oko dva poslije ponoi. Osim toga, mjesto s kojega se { javio nalazi se na cesti za Ljubljanu dobrih tridesetak kilometara poslije zavoja gdje gaje pogodio leper. Styarj su bile_ sve udnije. Ponovo je provjerila podatke u slovenskoj policiji i oni su je uvjerili da zabune ne moe biti. Onda se sjetila njegova udnog glasa, blistavog zvjezdanog neba, svojih suza. I u njoj se javilo neto to do sada nije osjetila, neto ogromno to e joj, govorila je, dati snage da ivi dalje. To je bilo NADA. Ljudi oko ene u crnini su utjeli. Tiinu je remetio samo njen ukavi pokuaj da ustane iz ueeg poloaja u kojemu se, vjerojatno, ve ukoila. Njen ogor opet je priskoio, ali ona gaje blago odgurnula. Mogu sama - rekla je. Iako je jo uvijek teturala, njen hod je sada bio sigurniji. - uvajte malu - rekla j e - moram povraati. Dok se uspinjala vijugavimmetalnim stepenicama, moglo se vidjeti ostatke krea na njenoj crnoj bundi od astrahana. Nitko je nije oslovio, nitko nije krenuo za njom daje oisti. Svi su ostali ukipljeni, ljudi sa raznih sprovoda izmijeani udnim sluajem. Ivan, Mac i Davor stajali su u jednom uglu, oito zaokupljeni svojim mislima. onja ih je gledala kao da se upravo neega sj etila. - Ivane rekla je konano - igrali ste preferans kod tebe te veeri. Jeste li puno popili? - Zato bi to sada bilo vano? - Zato - rekla je onja - to mislim da se netko od vas idiota te veeri igrao telefonom. - Ti si bolesna. Ti si skroz popizdila - zareao je Da vor. - Trebalo bi te zatvoriti u ludnicu. - Nisam bolesna, nego poznam vas govna kad se napijete. Ivana su okirale te rijei. On je, naime, jedini znao da je te noi, poslije njihova zadnjeg razgovora, iskljuio telefon. Ako je netko i telefonirao, to nije bilo iz njegova stana. Hi se koristio mobitelom. Mobitel je uvijek postojao kao mogue rjeenje.

Maje, meutim, pokuavao smiriti situaciju. Ljudi s drugih sprovoda gledali su ih sa uenjem. - Zato bi netko od nas uinio tako neto? - Da je umiri - rekla je onja. - Da ne naziva i ne smeta vam dok loete s tim vaim kurvama. Eto zato. U tom trenutku uli su zavijajui zvuk koji je oznaavao kraj zrane opasnosti. Kao nakon nekog intermezza, ljudi su se poeli vraati na sprovod. Uspinjali su se u tiini da konano obave ono radi ega su doli. Kad su konano stigli do groba, raka je bila puna vode. Kao mali bazen. Nije se znalo je li to voda odozdo, podzemna, ili ona koja se spustila s neba, kinica. Ivan je vidio etiri grobara, kao etiri evanelista, kako pomou nekih gurti prtljavo sputaju lijes. Tamo na jezeru, prije dvadeset godina, kada se prvi put suoio sa smru, ili bar s njenom uvjerljivom najavom, zamiljao je ovjeka s klaunski namazanim licem kako propada kroz led i gubi se u onoj elinoj vodi. Gledajui kako Nikov lijes polako ulazi u ovu smekastu tekuinu, nalik na pialinu bubrenog bolesnika, razmilj ao j e o tome kako je ljudsko tijelo stvoreno da tone, bez obzira na povremene iluzorne zamahe ruku i nogu, koje ponekad optimistino nazivamo plivanjem. A dua? O dui je trebalo dobro razmisliti. Bilo je zanimljivo gledati kako se udo pojavljuje s vremena na vrijeme, maskirano prljavom bojom kaosa. Dodir anela 1. Zahodski aneo Svijet je sreom takav da i miris pseeg dreka moe dozvati lijepe uspomene. To nam na eksperimentalnoj osnovi, tumai kolega iz geografije, preko malog odmora, u profesorskom zahodu. Dok na lijevoj nozi stoji pored lavaboa i pere on desne cipele, prisjea se, onako geografski, otoia, kamenite obale, borove umice i neke razvedene Slovenke Anje, ijuje konfiguraciju istraivao toga davnog ljeta dokje mirisnu pozadinu upotpunjavalo jedno psee govno. - Hvala upravi grada - govori - to ne isti ulice i pru a nam priliku za lijepa sjeanja. Jutros je, naime, pred kolom nagazio na jednu takvu uspomenu koju je ostavio susjedov koker. - Kad bolje razmisli - kae kolega iz hrvatskog, zde pasti pjesnik- svaka nostalgija je povezana s govnima. Njih dvojica, geograf visok i mrav, a Hrvat malen i okrugao izgledaju kao Vitez tuna lika i njegov titonoa. - Samo se ne zna tko je od njih lui! - komentira trei kolega, profesor filozofije. Filozofa zovu Pan, prema bogu uma i polja, a zapravo vie lii na Aboridina. irokog nosa, guste kovrave kose i brade, mogao bi glumiti u australskim serijama. Njegovaje tajna u besprijekornom izgovaranju gla sova S i , iako mu nedostaju prednji zubi. On to, meutim, nosi oputeno, gordo i prirodno, kao da filozofija i paradentoza oduvijek idu zajedno. I tako nas etvorica askamo u zahodu, s dnevnicima pod rukom, iako je odavno zvonilo. Zapravo skrivamo se pred ravnateljem jer nam se jo ne ide na sat.

Odjednom iz jedne od zahodskih kabina ujemo utanje papira i to nas okira. Pogledavamo se u strahu i mislimo samo jedno: ravnatelj nas uhodi maskiran u osobu pogoenu velikom nudom. Uskoro, meutim, zauje se um vode iz kotlia, a na vratima kabine osvane kolega iz kemije. Lice i elenka mu zrae sreom. U jednoj ruci i on nosi dnevnik, a u drugoj rolu toalet papira bijelog kao vjenanica. - Ljudi! - obraa nam se razdraganim glasom - Jutros u zahodu ima papira! I svi ga s nevjericom gledamo. Ve dvije godine na sjednicama Nastavnikog vijea upozoravamo da u profesorskom zahodu nema toaletnog papira i da nas djeca viaju po hodnicima kako nosimo role i paketie te odmah znaju kamo idemo. To u njima budi elementarnu sreu. Ravnatelj, koji s punom ozbiljnou svaki put prilazi ovom problemu, ispriava se da Ministarstvo ne alje novac i za toalet papir te da nam se, u skladu s uzvienou naega pedagokog poziva, sugerira rigorozna tednja. A sada je papir odjednom tu. udesno bijel i prazan, kao i djeje due koje odgajamo. Polagano, sa strahopotovanjem, dotiemo mekanu svilenkastu tvar ne vjerujui slici u svojim oima. - Kao dodir anela! - zakljuuje kolega Aboridin mi lujui papirom obraz. Misli, naravno, na onu reklamu koja prikazuje prelijepu mladu enu u crnini kako otire suzu papirnatom maramicom, a onda se, uz pratnju jedne Satieve klavirske dionice, zagleda u vlani papir kao da ondje vidi dragu osobu. Ugodni glas iz televizora kae: PALOMA - KAO DODIR ANELA! - To je, dudue, reklama za maramice - veli kolega filozof- ali vrijedi valjda i za drek - papir istoj proizvoaa. 2. Istraga Toga znaajnog dana, 30. rujna 1995. u zbornici se razvila iva polemika. Ravnatelj je, pritjenjen injenicama, priznao da nije naredio postavljanje inkriminirane role u zahod jer da Ministarstvo i dalje ne alje novac za tekue trokove. Tijekom velikog odmora odrana je neformalna sjednica Nastavnikog vijea na kojoj se, s punom ozbiljnou, razgovaralo o tom problemu. Udjela u raspravi uzeli su skoro svi kolege te se dolo do zakljuka da nitko od nas nije stavio papir. - Imamo posla s misterioznim donatoromapnuo mi je kolega Aboridin, treperei od sree to se u koli kona no pojavila neka misterija pa je ivot, barem nakratko, mo gao izgledati kao film. Tko je i zato stavio papir, pitali smo se. - Manitu iz koljke! - komentirao je geograf. -Ili Gospa od Papiradopunio je okruglasti pjesnik! Rasprava je, meutim, krenula u nekontroliranom smjeru. Gospodin vjerouitelj, teolog laik, vidio je u nenadanoj pojavi aneoskog papira drsku provokaciju. Njemu se ini, naglasio je, da se ova pojava moe povezati s onim snagama u naim redovima koje se nisu pomirile s novom vlau i duhovnom obnovom te koriste sva sredstva kako bi upozorili na nedostatke te vlasti i pretvorili ih u sistemsku greku. Ja mislim daje to zbog izbora - kae kolega iz kemi je, bivi komunist i prvi vidilac papira. - Kao to se vjerojat no sj eate, uvij ek prij e izbora kod nas ima papira. Te rij ei se gotovo i rimuju. - Da se obrisu govna - komentira netko. - Ovom provokacijom grmi dalj e teolog - oni upo zoravaju da se vlast maehinski odnosi prema prosvjeti jer da kolstvu ne daje dovoljno papira. Ali mi, dragi kolege, znamo daproblemlei drugdje...

Svi, naravno, znamo da problem lei u guzici koja trai biti brisana. I to barem jednom dnevno. Ravnatelj je, meutim, zakljuio raspravu tako stoje osnovao istrano povjerenstvo. Zadatak tog povjerenstva, iji je predsjednik kolega Don Kihot, jest istraiti tko je, zato i u kakvim okolnostima stavio wc - papir marke Paloma u profesorski zahod i tako naeo stare rane, sad kad smo se ve svi pomirili s injenicom da papira nema i da ga moramo sami nositi ako se u koli elimo poastiti velikom nudom. Meutim, sljedeeg jutra papir se pojavio opet. I to nova rola, jer je ona jueranja s radou potroena ve do kraja etvrtog sata. Prije nastave, zatekao sam u zahodu ravnatelja i kolegu Aboridina kako zabrinuto bulje u novu snijeno bijelu rolu. Ne ale se - rekao je ravnatelj s nekim oajem u glasu. - Moda to i nije tako loe - tjeio je kolega australski filozof. -Ako stvar ponemo smatrati dobrim djelom, moglo bi biti korisno za moral ljudstva. Ravnatelj time nije bio zadovoljan. Razumio sam ga. Sve dok postoji i najsitnija sjena sumnje u provokaciju, ne moe se uivati u aneoskom papiru. Zato mi se obratio: Fero, interno zaduujem vas dvojicu da mi dovedete papirnog provokatora. ivog ili mrtvog! Sada su u koli postojala dva tijela za provoenje istrage: Istrano povjerenstvo i njegov interni ogranak. - Dobro doao u zahodsku tajnu slubu! - uskliknuo je kolega Aboridin kad je ravnatelj za sobom zatvorio vrata i ostavio nas same s inkriminiranom pojavom. 3. Likovi U strukturi suneve svjetlosti sljedeeg jutra bilo je neto jesensko. Gledao sam kako bljedunjavo sunce prodire u sivu tamo zgrade, ocrtavajui na kamenom podu nakoene oblike prozora. Ve vrlo rano bio sam u maloj loi koja je vodila na balkon, odakle sam mogao neprimj etno drati na oku ulaze u zahod, zbornicu, tajnitvo i gimnazijsku knjinicu, skroz dolje na dnu hodnika. Doao sam prije svih da bih pretraio ono mjesto kamo svi idemo pjeice, osim kolegice iz umjetnosti, koja se vozi. U invalidskim kolicima jer je poslije prometne nesree ostala djelomino paralizirana. Bez obzira na prijateljstvo i saaljenje morao sam i nju ukljuiti meu sumnjive, a to mije, priznajem, bilo teko. Stih jedne divne i mudre pjesnikinje kae: Svim uhodama svijeta poruujem najtee je pratiti nepokretnog! Mjesto zloina pretraio sam detaljno, sve njegove mrane kutove, odjeljak s pisoarom i odjeljak sa koljkom. ak sam i u kotli zavirio. I nita. Ba kad sam htio reda radi otvoriti prozor matirana stakla kroz koji smo u bivem sistemu za praznike vjeali zastave, da se vide dravna obiljeja i s dvorine strane, s hodnika je dopro udan zvuk. Pourio sam van da me ne zateknu u zahodu i jo optue za papirnu diverziju. uo sam kljueve i otvaranje ulaznih vrata, a ubrzo vidio i plavu sjenu istaice koja se izgubila u ajnoj kuhinji da profesorima pripremi jutarnju kavu. Nakon toga kratko vrijeme zavladao je mir, tek toliko da kaalj koji se odjednom pojavio na stepenicama uini posebno demonskim. To je znailo da stari profesor sociologije dolazi na posao. U zadnje vrijeme nekontrolirano je kaljao, pogotovo ujutro. Kad se izgubio u zbornici, poeli su pristizati i drugi: tajnica,

zatim frau Mati, profesorica njemakog, ravnatelj, lektorica iz talijanskog koju su kolegice jeziarke zlobno zvale Promjena C u K, i na kraju knjiniarka, gospoa Weiss, prsata dama s punom. Do osam sati veina profesora ve je pristigla, ali nitko nije uao u zahod. Kao da svi zbog neega izbjegavaju tu prostoriju. ak su i moji zahodski kolege otili ravno na nastavu, bez zadravanja i jutarnjeg razgovora. Kad je veina profesora nestala u razredima, dogodilo se neto udno. Vidio sam bucmastog kolegu iz hrvatskog, Sancha Pansu kako s nekim papirom u ruci izlijee iz ravnateljeve kancelarije i ulazi u tajnitvo. Zatim se iz tajnitva uo histerini enski glas u jednom povienom falsetu, a kolega Sancho izletio je odonuda i opet se uputio u kancelariju ravnatelja. Tamo je ostao relativno kratko, a kad je opet izaao, uputio se prema knjinici nosei jo uvijek u ruci list papira, vjerojatno neki dokument. Moda im ita svoje pjesme, pomislio sam, pa ga izbacuju. Tek oko pola deset, neposredno prije velikog odmora, mogao sam vidjeti Promjenu C u K kako hita prema zahodu. To je bila zgodna crnka, roena Talijanka, obilna na svim mjestima gdje je to trebalo i tanka tamo gdje nije. Ula je u zahod i vrlo brzo izletjela pourivi prema zbornici. Mogao sam uti kako vie: Ljudi, u veceu opet ima papira? Poslije estog sata naao sam kolegu Aboridina kako paljivo prouava raspored. - Uvjeren sam da se ovdje krije odgovor na naa pita nja-rekao je. Izvijestio sam ga o dogaajima od jutros i o udnom ponaanju ravnatelja, Sancha Panse, tajnice i gospoe Weiss iz knjinice. - Netko od njih je moda odgovoran za ovo s papi romrekao sam. Pogledao me je hladnokrvno, ne pridavajui mojim rijeima osobit znaaj. - Nije nitko od njih - rekao je. - Ne bi dali novac za drek-papir zato to su meusobno posvaani, pa bi se taj koji bi ga eventualno kupio, morao pomiriti da se njegovim papirom brie i neprijateljska strana. Pedagogica je posvaana s tajnicom, tajnica s knjiniarkom, a sve tri s ravnateljem. I komuniciraju samo pisanim putem, a budui da ne znaju itati jedni drugima rukopis, angairaju petu stranu, neutralnu, da im ita meusobne poruke. 4. Nona zasjeda Te noi kolega Aboridin, Don Kihot i ja odluili smo za vrijeme redovnoga nonog deurstva postaviti zasjedu. Kako danas neposredno prije pojave papira nisam nikoga vidio kako ulazi nosei ita sumnjivo, zakljuili smo daje rola bila ve sakrivena negdje u zahodu. To je upuivalo samo na jedno: poinitelj vjerojatno nou sakriva guz- papir u inkriminiranu prostoriju, a kad doe na posao samo ga premjesti na dra pokraj keramikoga trona. To je zahtijevalo odgovarajuu akciju. U zadnji as pridruila nam se i Promjena C u K. - Da imate ensko pojaanje - rekla je. U okviru jedne sofisticirane taktike rasporedili smo se na strateka mjesta du hodnika pred zahodom, zatim ispred zbornice i pokraj biolokog kabineta, odakle se mogao nadzirati itav brisani prostor kolske unutranjosti. Promjena C u K naglasila je da se boji mraka i da mora deurati s nekim u drutvu. Tada se razvila iva diskusija o tome s kim e deurati, a ona sama drala se po strani i nekako neodluno. Kolega Kihot predloio j e da deura s nj im j er da ih na tom mjestu, pred zbornicom treba dvoje. Valja, naime, nad-

zirati dva paralelna hodnika, a to ne moe jedna osoba. Ja sam, opet, sa svoje strane, rekao da nemam nita protiv, ali da nas i na mome mjestu treba dvoje, a to isto je rekao i kolega filozof. Konano je, nakon podue diskusije, konsenzusom zakljueno da e Promjena C u K deurati sa svakim pomalo. Kolega tunog lika postao je jo tuniji. Tek, dakle, kad smo rijeili pitanje pravedne distribucije Promjene C u K, pokupili smo se svatko na svoje straarsko mjesto. U poetku smo bili dobre volje i dovikivali smo se u pola glasa, sve dok kolegica Promjena nije rekla: Vi se alite, ali ovo izgleda kao poetak horora! Poslije toga, utonuli smo svatko u svoje misli. Tiina i plaviasta svjetlost uline rasvjete inile su prostore prazne kole pomalo sablasnima. Zvukovi izvana bili su sve rjei, kao i prolaznici koji su se, praeni lananim pseim laveom, u ove kasne sate vraali kuama. Jo neko vrijeme mogao sam uti kako Promjena C u K i kolega Aboridin razgovaraju, a onda se i to smirilo. Od vesele skupine pretvorili smo se u etiri osamljene osobe koje izgubljene u polumraku obavljaju posao sumnjiva smisla. U jednom trenutku uo sam slabaan zvuk. Kao da se tiho otvaraju i zatvaraju vrata. Zvuk je na nekoliko trenutaka utihnuo pa sam pomislio da mi se uinilo, ili daje to neto izvana, duplicirano nonom tiinom. Meutim, javilo se opet. Sada drukije, kao da netko vue plastinu kantu za smee po kamenom podu. Stvar je ovoga puta bila ozbiljna. Napeto sam oslukivao kad me je, odjednom, netko uhvatio za miicu. Bila je to Promjena C u K, sluena od straha. - Tamo se neto dogaa - aptala je - Kihot se ne javlja. Uskoro je dotrao i kolega Aboridin. Bio je zadihan i uplaen. - Ne svia mi se ovo - govorio je. Pokuao sam ih smiriti i naposljetku viknuo. -Kihote! Eheeeeeej! Javi se! Zvuk se ponovio, ovoga puta malo jae i razgovjetnije, a onda srnu uli i rijei: Ej, ljudi, nema panike. To sam ja! Glas kolege tunog lika djelovao je umirujue. - Moete poslati kolegicu da se proeta do mene rekao je opet. - Imam za nju jedan vic. - Hoe li moi sama? - upitao je Aboridin. Njegova panja uinila mi se pretjeranom. Meutim Promjena je ve pola u smjeru odakle je dopirao Kihotov glas. - Ne svia mi se to apnuo je. - Jesi li vidio kako su mu svjetlucale oi kad je shvatio da nee deurati nasamo s njom? Naravno da sam vidio i uinilo mi se udnim. Bile su to oi luaka. A onda smo uli vrisak. Visok, isprekidan, nalik na ivotinjski. - Dr se mala! - viknuo je australski filozofi potrao u smjeru krika. I ja sam potrao za njim. Na sigurnoj udalje nosti. Uskoro smo usred tame naili na kostur obasjan slabom svjetlou uline lampe. Ispod njega, u jednoj od garderoba, skutrila se Promjena C u K, jecajui. - Tko je izvukao Plutona? -vikao je australski filozof ozbiljnim glasom -jesi li to ti Kihot? Plutanje bio na rasklopivi kuni kostur od plastike iz kabineta za biologiju. Jednom davno, prije naega vremena, netko gaje nazvao Pluton jer je, navodno, nalikovao na kostur Walta Disnevja. Imao je i nacrtane male brie. Aboridin je ponovio: Kihot nemoj se zajebavati, izai! Tek tada uli smo nekontrolirani geografov smijeh. ovjek kome miris pseeg dreka vraa lijepe uspomene kikotao se histerino kao luaci iz filmova. Konano nam je priao, grcajui: Usrali ste se? a?

- Usrao si damu - procijedio je kolega filozof. Prom jena C u K i dalje je mrcala. - Ti si bolestan - promucala je uzdiui. Aboridinje, meutim, priao kosturu, otkvaio lijevu bedrenu kost i stavio jedan njen kraj u sitnu aku Talijanke. - Ako ti se majmun priblii rekao je pokazujui na Don Kihota - udri ga Femorisom! Tako je Pluton postao oruje. Ipak smo nastavili deurati. Kolegica Promjena, koja se u meuvremenu naljutila na Don Kihota, sada se uurila s kolegom filozofom ispred zbornice. Vitez tuna lika pak, uvidjevi daje uinio lou stvar, diskretno se s Plutonom povukao u bioloki kabinet. Neka njega sada drpa po sisama - komentirala je Promjena C u K uvrijeeno. Jo uvijek je drala veliku Plutonovukost. Ponovo je zavladala tiina pa Sum utonuo u misli. Razmiljao sam o tome kako smo ovdje, u dvoritu kole, jedne sline ali davne veeri igrali skrivaa sa slijepim djeakom. Rekli smo mu daje mrak, pa smo isti jer ni mi nita ne vidimo, ali bila je mjeseina. Gledah smo kako nas slijepi djeak, koji nije morao miriti dok je brojao, uzaludno trai sudarajui se s grmljem i kantama za smee. Tko zna zato, bilo je to jedno lijepo sjeanje. I tako su polagano prolazili sati ove udne noi. U neko doba uo sam zvuk kljua koji se okree u bravi ulaznih vrata, dolje u prizemlju. Talijanka i Aboridin ubrzo su se stvorili kod mene. uli smo kako se vrata polagano otvaraju i ostaju tako neko vrijeme, a onda diskretno zatvaraju. Sada su do nas dopirali glasovi. - Ima ih vie - rekao je kolega Aboridin. Pridruio nam se i Don Kihot. U ruci je dizao drugu Plutonovu bedrenu kost. - to je - proaptala je Promjena C u K - i ti si se usrao! Filozof im je kaiprstom okomito poloenim na usne pokazao da zaute. Glasovi odozdolabili su sve tii. - Silaze u podrum - proaptao je. - Kihote, ostani ovdje kod zahoda, mi emo za njima. -1 j a bih s vama - rekao j e kolega tunog lika. Aboridin - filozof obratio mu se, meutim, glasom roenog voe: umirujue i autoritarno: Netko mora straariti pred zahodom. To e ti jer si nas zajebavao! I krenuli smo oprezno prema dolje. Nije teko bilo pratiti glasove u tiini prazne zgrade. Uskoro smo razabrali daje jedan glas muki, a drugi enski. Muki nam je bio poznat. Tek kad se u dvorani za tjelesni odgoj upalilo diskretno svjetlo, kolega Aboridinje rekao: To je ime, tjelesnjak. Opet dovodi uenice. - Idemo blie! - rekla je kolegica Talijanka. Krenuli smo polagano prema dvorani odakle su se uli glasovi. Kad smo se pribliili, glasovi su odjednom utihnuli i nekoje vrije me vladala tiina isprekidana utanjem. A onda se iznutra ulo kako neto ritmiki udara o zid. Strunjaa - rekla je Promjena C u K. Udarci su se i dalje ponavljali. - Kao da mucavac govori Morzeovom abecedom zakljuio je kolega filozof. Jo neko vrijeme sluali smo u tiini to poetino tuckanje, a onda se uputili prema gore. Posao kolege ime, oito, nije imao veze s pojavom aneoskog papira u profesorskom zahodu. Kako je no odmicala, postajali smo sve neoprezniji, jer smo sve manje vjerovali da e se sumnjivac pojaviti. Jutro me je zateklo skvrenog, u jednoj od fotelja u zbornici. Neki kolege su ve stigli zatekavi nas kako spavamo. To im, valj-

da, nije bilo udno jer smo ujutro inae svi bili kolektivno pospani. Miris tople kave irio se zbornicom, zvunu pozadinu inilo je kalj anje kolege iz sociologije, a na stolu su bile poloene Plutonove bedrene kosti. Neto poslije prvog zvona, gospoa Weiss, knjiniarka, dotralaje viui: Ljudi, papir je opet tamo! 5. Problem Prvih dana tjedna istraga je tapkala u mjestu. To je bilo problematino tim vie to se svakoga jutra na misteriozan nain rola snjenobijelog papira pojavljivalaunastavnikom zahodu izazivajui kod profesora smijeh i dobro raspoloenje, a kod uprave strah i podozrenje. Kolega domorodaki filozofija zakljuili smo da Ravnatelj ni u kom sluaju ne spada meu sumnjive jer on ne bi propustio priliku da pohvali Ministarstvo u sluaju da odobri novac i za crijevne potrebe nastavnika, a sam je, dakako, previe krt za tako plemenitu stvar. Ako rola najfinijeg palominog papira kota etiri kune, to znai dvadesetosam kuna tjedno, ili stodvanaest kuna mjeseno. Od toga se moe kupiti bar tri kile mesa, a od tri kile mesa moe se tedljivo napraviti i est ruaka za tri osobe, stoje skoro etvrtina mjeseca. Ravnatelj, definitivno, nije taj ovjek, zakljuioje kolega Aboridin. Papirne bi vjerojatno stavljao ni stari profesor sociologije, mudrac i bivi partijac, kojeg sadanji ravnatelj za osvetu alje po novine. I to one katolike. A starom neugodno pa se, kad ide iz kioska, pravi da ita. Rairi novine, kao zanima ga, i dostojanstveno, uzdignute glave - adubljene uGlas koncila, prolazi hodnikom, ulazi u ravnateljsku kancelariju, a izlazi bez novina. Praznih ruku i prazna srca. Ni on ne bi stavlj ao drek papir, jer se, naravno brie i ravnatelj. Ne bi stari komunist podnio da mu stari katolik umjesto drugog obraza okrene jo i golu guzicu. Primijeeno je da se kolega Kihot, geografi Sancho Pansa, pjesnik, uvijek nau u zahodu. Skoro svakoga dana sluajno se sretnu i onda izlaze zajedno pa izgledaju kao da su doli iz lektire za drugi razred. Kolega Aboridin tvrdi da ni oni nisu pretjerano sumnjivi, a esto mokre u isto vrijeme jer da imaju upalu istoga podrijetla. Upuen je, naravno, da upala vodi porijeklo od Promjene C u K. - Drugari po trihomonasu - komentiram. - A zato Talijanku tako zovu? - Jesi uo kako ta tepa enskama? Cara! Cara ovo, te cara ono, umiljava im se, kolegicama, a kad je upoznaju s muevima, mijenja C u K, Caru za Karu. Jebala se ta sa svim muevima aktiva za strane jezike. I sada svi piaju na gusto. A ni kolege nije potedjela. - Utrpala nam se one veeri - rekao sam - ima li ona kakvog razloga stavljati papir? - Nema - govori Aboridin. - Ta j e previe narcisoid na da misli i o em drugom osim o sebi. Guzni papir za bli njega nje se ne tie. Tako smo, malo po malo, nakon istranjih radnji, opservacija i konkluzija do kraja tjedna kao sumnjivce iskljuili veinu kolega. Stvar je bila sve kompliciranija. U petak ravnatelj j e sazvao sj ednicu Nastavnikog vijea. Jedna jedina toka dnevnog reda odnosila se na sistematski pregled i slikanje plua. Naglasio je kako nae Ministarstvo vodi brigu o zdravlju zaposlenih te da emo pregled obaviti u ponedj elj ak u naem podrunom domu zdravlj a.

6. Slike U ponedjeljak ujutro, dok smo sa staklenim menzurama ekali pred urolokom laboratorijom, navrle su uspomene i morao sam se prisjetiti kako smo u prvom razredu gimnazije jednoga pederastog djeaka, prijetei mu noem, tjerali da pije mokrau. Ja, dodue, nisam bio onaj koji je drao no, ali sam bio jedan od onih koji su se smijali. S nama je bio i slijepi prijatelj. Morao sam mu opisivati to ini onaj kome je no stajao pod vratom: Evo - govorio sam - sada prinosi au ustima... Slijepi djeak se slatko smijao. - Sada je progutao, gri mu se eludac, povraa... Uskoro smo s menzurama punim mokrae ekali pred jednim drugim vratima da ih ostavimo na analizu. Stari kolega iz sociologije, nekontrolirano je kaljao prolijevajui mokrau. Zato smo stajali na sigurnoj udaljenosti. Roditelji uenika, koji su u kolski dispanzer dolazili po isprinice, pristojno su nas pozdravljali i razgovarali s nama pravei se da ne vide utu tekuinu u naim rukama. To je bilo ono to su sa svoje strane mogli uiniti. Tada je stigao i ravnatelj. Da nas obie. On je iz nekog razloga bio poteen stajanja u redu s aom punom mokrae. - Tako se nalazi u tekoj financijskoj situaciji, - rekao je - Ministarstvo je odluilo sve kolske djelatnike uputiti na sistematski pregled kako bi se jo jednom potvrdila perma nentna briga o zdravlju zaposlenika. Naravno, sada kad i zdravstvo stoji loe, to je znatan ekstra troak za oba minis tarstva. Zvunu pozadinu ovom kratkom govoru inilo je kalj anje staroga kolege. - Jes vraga - apnula je sestra koja je dola pokupiti menzure - ovaj pregled plaa privatno poduzee. To je bilo neto o emu je trebalo razmisliti. Vijest se ubrzo proirila. Nije nam bilo jasno koje je to privatno poduzee zainteresirano da nama plati sistematski pregled? Otkad je krupnom kapitalu stalo do profesorskog zdravlja? - Sve su to predizborni trikovi - rekao je kolega iz kemije vadei maramicu za dezinfekciju i pruajui je starom profesoru sociologije ije su ruke bile popricane mokraom. - Krupni kapital je povezan s vlastima. Zdepasti pjesnik Sancho izjavio je da pozna doktoricu i da e od nje saznati o kom poduzeu se radi. Kad je uao u ordinaciju, geograf kome psei drek pobuuje lijepa sjeanja, priao je meni i kolegi Aboridinu, apnuvi: To je sigurno povezano s papirom. Aboridinje, meutim, bio zaokupljen vlastitim mislima. Na licu mu se vidjelo da procesira i da Kihotov komentar jedva dopire do njega. - Jeste li primij etili - rekao j e odj ednom - da otkako se pojavio papir, puna dva tjedna, uope nije padala kia? Nismo znali to bismo s tim podatkom. Nije izgleda, znao ni on. Samo je razmiljao naglas.U meuvremenu Sancho je izaao iz ordinacije. Izraz njegova lica govorio je da zna koje poduzee je platilo pregled, ali da zbog neega ne smije rei pred svima. To je bilo udno. Postrojili su nas za slikanje plua. Kad su prozvali Promjenu C u K, uli smo tehniara iz ordinacije kako veselo govori: Molim, skinite se do pasa i stavite glavu ovdje! To je kod mukog dijela zbornice pobudilo zanimljive predodbe. Don Kihot i Sancho Pansa izmijenili su znaajne poglede. Zatim su pozvali kolegu iz sociologije, pa smo iznutra mogli uti samo kaljanje. Tada je na scenu stupio Sancho Pansa. - Ljudi! - rekao je i svi smo se okupili. - Pregled nije platilo Ministarstvo, nego poduzee "Filagram", ono koje dr-

i mljekare i pivovare. Sin vlasnika, navodno, ide u nau gimnaziju i sjedi u prvoj klupi. Smeta ga kad profesor sociologije kalje. - Moda nam oni doniraju i papir? - rekao je geograf. - Ne vj eruj em - j avio se filozof- nemaju za to razloga. Ovo s papirom je kompliciranija stvar. U meuvremenu, kolega sociolog je obavio slikanje plua i polagano izlazio iz ordinacije a mi smo zautjeli. Slike naih plua razvili su neoekivano brzo. inilo mi se suvie brzo da bi bilo kvalitetno. Sada smo s tim snimkama u velikim smekastim omotima ekali pred ordinacijom doktorice koja je trebala sakupiti sve nae nalaze i rei konano to je s nama. Vadili smo celuloidne kvadrate i prouavali ih na svjetlu. Gledali smo jedni drugima u plua. Mene i kolegu Abondina najvie su zanimala plua Promjene C u K, dok se Sancho Pansa bavio pluima knjiniarke Weiss. Kolega iz kemije pronaao je, meutim, nain kako da se istakne kod enskog dijela zbornice: itao je sudbinu iz snimki plua, kao iz alice kave. Sve kolegice pohrlile su k njemu, a nisu ostali imuni ni mukarci. I nas je pomalo zanimalo kakva se budunost krije u pluima. Jedino profesor sociologije nije vadio svoju sliku. Mirno je sjedio i promatrao to radimo. - Vidim put-objanjavaoje kemiar prouavajui plu a gospoe Weiss - i jednog crnomanjastog mukarca. - To je moj pokojni - rekla je gospoa Weiss, dobrodrea udovica pedesetih godina i svi smo se nasmijali. Go lema prsa gospoe Weiss tresla su se pri smijanju. Mislio sam o tome kako su rendgenske zrake udo tehnike kad probij aju kroz takav materij al. Smij ao se i stari profesor sociolo gije- A po ovoj slici vidim obratio se kemiar tek udanoj tajnici - da u vama buja novi ivot. Mlada ena je vidno pocrvenjela. ,,... -Nisinamrekladasitrudna-reklaienromienaCi] . K iznenaeno, svjesna da e tajniina mua sada morati pustiti na miru. -Nisi smjela na rendgen! - On stvarno pogaa - rekla je gospoa Weiss sa stra hopotovanjem. -Ne pogaa -javio se tada stari profesor sociologije - nauo je telefonski razgovor. Zar mislite da se nadnaravno javlja samo tako? To treba sazrijeti, za to je potreban itav ivot Odjednom smo ga svi pozorno sluali, kao proroka. - Eto recimo, ena i ja - nastavio je voljeli smo se itavog ivota. Nikada nismo imali djece, a eljeli smo. ena je eljela jako. Bilo je tuno gledati nau ljubav kako traje bez djece. A pribliava se jesen ivota. Jedne nedjelje etali smo oko etvrtoga maksimirskog jezera. Bilo je puno djece i ena se rastuila. Strana praznina, kao crna rupa, otvorila se usred sunanog poslijepodneva. ivot je odjednom postao besmislen.To je bio trenutak, ali osjetili smo ga vrlo jasno oboje. Tada smo na jednoj klupi vidjeli oca s dva muka bli zanca. Blizanci su bili mongoloidni. Pomislio sam da bi njihov otac mogao stati na mirnu povrinu jezera, proetati se do sredine i pljunuti, a da ne smoi glenjeve. Bog bi mu to do pustio. enaijasmo se samo pogledali, pored nas je proju rio netko na biciklu i odjednom smo oboje, bez rijei postali svjesni daje ovo to smo upravo vidjeli vrhunac uasa koji se teko moe i zamisliti. Proli smo dalje ne osvrui se. Palo mije na pamet da smo moda krivo vidjeli jer nama svi mon goloidi izgledaju isto. Moda je ovjek u park poveo svoga sina i nj egova prij atelj a iz kole za retardiranu dj ecu. Rek sam to eni. -Nema sumnje da su blizanci - rekla je moja eu^ obueni su isto, a i lica su im identina. Kad smo se vratili da provjerimo tu injenicu, vie ih nije bilo. Meutim, poslije toga, osjetili smo nekakvo olaka-

nje, a moja ena je umrla spokojna. Ve tada je imala akutnu leukemiju, ali nismo znali. Mislili smo daje viroza. Tada sam shvatio daje onaj starac, otac blizanaca, bio aneo. U jednom trenutku se zahliknuo i poeo nekontrolirano kaljati. Njegova plua proizvodila su dubok eksplozivan zvuk, kao da dolazi iz podzemlja. Promjena C u K odmah je dotrala i poela ga tapati po leima. Nije pomagalo, a boja njegova lica mijenjala se iz ute u crvenu a iz crvene u ljubiastu. Kao kad zalazi sunce. Konano, kad se kaalj malo smirio, profesor je otrao u zahod. To je izazvalo panju kolege Aboridina. Smatrao je to znaajnim. Nakon kratkog razmiljanja lice mu se ozarilo i onje diskretno rekao: Jadnik, pobjeglo muje. Na trenutak sam pomislio da ga to kao injenica raduje. Meutim, bilo je ipak drugo. - Otkrio sam tko stavlja papir! - izjavio je sveano pokazavi glavom prema vratima zahoda. - Siromah, napinje se od kalja, pa ne moe kontrolirati stolicu. A kad mu se to dogodi u razredu, ne moe natrag u zbornicu po papir, nego ga dri negdje u zahodu i kad zagusti samo premjesti. - A kako to radi? - rekao sam. - Svakoga sam po zorno pratio, pa i njega. Nikada nisam vidio da u depu ili bilo gdje drugdje nosi rolu. Vidjelo bi se, rola nije tako mala. - Nali smo tko i zato - rekao j e filozof. - Sada treba saznati kako? - Tu nisu ista posla - rekla je kolegica Promjena C u K. - Ovo ima veze s magijom - Ili sa udom - rekao je kemiar, materijalist i bivi komunist. Zautjeli smo u jednoj mistinoj kontemplaciji. Uvjeren sam daje svatko od nas tada razmiljao o udu. Ipak, nakon nekog vremena se javio geograf. - Zato nam ne eli pokazati snimku svojih plua? Gospoa Weiss brzo je iz velike smee koverte ieprkala celuloidnu sliku starevih plua i okrenula je prema svjetla A tada ok! Na slici nije bilo niega, nita se nije moglo vidjeti. Samo prozirna bj elina nalik na svj etlo. - Nema plua! - rekao je netko. - ulo sam ve za takve sluajeve -javio se kolega tuna lika. - Kod nekih ljudi pluna krila se naoko gube, uras taju u tkivo i nakon nekog vremena izlaze van kroz lopatice. Postaju prava krila od perja i paperja, kao kod anela. - Ma ljudi, on ima plua, samo slika vjerojatno nije uspjela - rekao je Sancho Pansa. Onje bio vrsto na zemlji. - A zato su onda sve nae slike uspjele, a njegova nije? - rekao je kolega Kihot. To pitanje ostalo je visjeti u zraku kad smo uli um vode iz kotlia. Profesor sociologije dostojanstveno je izlazio iz prostorije kamo svi idu pjeice, kao da se vraa s hodoaa. Doekali smo ga tiinom, a u toj tiini prisjetio sam se stiha sarajevskog pjesnika Selima Arnauta: "Vjera u udo, Vjera u uenje, u oca kad izlazi iz nunika, za jednu rupicu na opasau blii Kristu". 7. Kraj Jesen najlake dolazi na sprovodima. Od mladosti krajem rujna gledam kako se kasno ljeto i jesen bore unutar jednoga jedinog dana sukobljavajui tople sunane periode i otra razdoblja hladnog vjetra. Kad su iznijeli lijes na kolicima pred mrtvanicu, netko je komentirao: Sretan je! Ionako ne bi mogao ivjeti od profesorske penzije. Stari kolega iz sociologije umro je tono tjedan dana

nakon naega kolektivnog posjeta domu zdravlja, i tri dana prije opih parlamentarnih izbora, od upale plua izazvane podmaklimkarciomombronhija. Bioje petak i imali smo kolu popodne. Sprovod je trajao tijekom prva dva sata i moe se rei daje bio i velik i lijep. Stigli su kolege iz drugih kola, doli smo mi iz zbornice, bilo je, navodno, i kolega s njegove mature, generacije 1947. godine, a IV. b razred otpjevao je najdrau mu pjesmu: Eminu, Alekse antia. Poslije sprovoda pourili smo u kolu. U nedjelju su trebah biti odrani izbori, a jedno od izbornih mjesta za nau opinu bilo je predvieno u holu gimnazije. Ravnatelj je inzistirao na tome da se uredi predvorje, iznesu nepotrebni panoi i automati za kavu. Sve je to trebalo nadgledati. urio je od grupice do grupice uenika koji su prali prozore ili postavljali papirnate ukrasne trake, kao daje Nova godina. Na hodniku sam priao kolegi Aboridinu, dok su nai uenici ribali pod. - Jo uvijek nisi dokuio kamo je stari, pokoj mu dui, skrivao papir? - Nisam - rekao j e kolega filozof. Tamo, uvj eravam te, nema mjesta gdje moe sakriti ijednu rolu, a kamoli de setak Odnio je tajnu u grob - zakljuio sam alosno. Dok smo u zbornici, za vrijeme velikog odmora, u tiini pijuckali kavu, na vratima se pojavio susjed, inovniku Ministarstvu vanjskih poslova, vlasnik kokera ije govno doziva lijepe uspomene. Dobronamjerno se obratio ravnatelju: Gospodo, zastava s dvorine strane zamotala se od vjetra. Problem je bio u tome to s dvorine strane nismo izvjesili zastavu. Smatrali smo daje dovoljna ova jedna na proelju. Htjeli smo je spustiti na pola koplja zbog preminulog kolege, ali ravnatelj je dobio stroge upute iz Ministarstva. Zastava se na pola koplja moe izvjesiti samo prilikom smrti dravnog dunosnika ili kad je proglaen dan alosti, a izbori nisu dan alosti. Bar ne svima. Tako smo bili prisiljeni na kompromis: zastava nee biti na pola koplja, ali e koplje biti polovino. tijef, domar, prepilio je koplje i tako smo gautaknuli na proelje. Sada smo bili u nedoumici. - Nikada ne stavljamo zastavu s dvorine strane - rekao je ravnatelj - iako na fasadi postiji stalak za koplje. Kolega Aboridin se trenutak zamislio, a onda udario rukom po elu: Kako se toga prije nisam sjetio? Pojurio je prema profesorskom zahodu. Brzo je otvorio prozor koji je bio matiran da se ne moe izvana gledati u intimnu prostori)icu i naao drak od metle utaknut u mjesto za koplje zastave, a na tom udnom koplju nanizane bijele role papira. Kao nerazvijeno jedro ih smotanu bijelu zastavu.

Aneo u ofsajdu 1. Nogometai Doao sam na otok u neplanirano vrijeme da bih oplakao jednu neoekivanu smrt i prisustvovao djejem pogrebu. Kupio sam i vijenac (jalov pokuaj da se cvijeem uokviri praznina) i s tim vijencem na ramenu, kao kriem, uspeo se kamenom stazicom do groblja, na vrhu brijega. Umrla je ki moga prijatelja. Njen lijes je malen i bijel, ne vei od ambalae kuhinjskog bojlera, a na malom bijelom lijesu poiva vijenac od bijelih rua s bijelom lentom i zlatnim slovima: MIRNI OD MAME I TATE. Iz bijeloga lijesa viri bijela ipka u koju je, kao na krtenju, umotana estogodinja djevojica. Bog voli ironiju i bjelina nije sluajna. Otac joj navija za Hajduka. U naoj domovini sve mrtvanice izgledaju isto. Lijes pridravaju etiri lakirane hrastove gracije, gole do pojasa kako bi im se istakle amazonske grudi, a umrla osoba poiva na njihovim rukama kao daje upravo zabila gol, pa je sada nose u centar igralita gdje e umjesto Agnus Dei, klicati: NAPRIDBILI! Oevo lice iskrivio je strahovit gr, kao ono kad je daleke 1974. godine na Europskom prvenstvu klub s Poljuda dobio odluujui zgoditak u gornji lijevi ugao. U prvoj postavi tada su igrali bogovi poljudske ljepotice: Jerkovi, urjak, Muini i ungul. Sva etvorica, kao uigrani, spustili su se na koljena i arili lica u ake. I tako su ostali dugo. Netko je iz publike viknuo: Bolje da ti umre dite, nego da izgube bili! Mala je sada aneo meu anelima, a boja njenih oi ju podsjeala je jo za ivota na ono svijetlo modrilo kojim se uokviruiu dieie oarte. To kod diece oznaava nebo. ........................................................................................ _..

- Ako umru prij e prve menstruacij e - govorila j e naa uiteljica - djevojice idu direktno u nebo. Sirotice, preskau istilite. To joj je, navodno, rekao fratar u njenu selu. Lijes su, meutim, izgurali pred mrtvanicu gdje je ve bio postavljen mikrofon. U tom trenutku dogodilo se, mislim, neto udno. Prosjedi gospodin kojega sam imao ast vidjeti na palubi trajekta, dok smo plovili prema otoku, donio je otira za cipele i diskretno ga spustio na kolica pored lijesa. -To je Leichenbegleiter- apnuo mije na uho ovjek kraj mene. -Molim? -Leichenbegleiter-ponovio je ovaj -pratilac leeva. Ako jo niste uli zanj, sigurno ete uti. Kimnuo sam glavom kao da razumijem i usmjerio pogled prema povienom mjestu gdje se nalazio lijes. Odnekud sa strane dogegao se pozamaan franjevac, okrenuo se prema lijesu, prekriio, nadvio se nad mikrofon i zapoeo posmrtno slovo. Ah nije se ulo nita! Tiina! Franjevac otvara usta kao grdobina u ribarskoj kaseti, ali glasa nema. U panici je dotrao franjevaki momak i stao prtljati oko mikrofona. Tuckati ga po membrani i govoriti: jedan, jedan, jedan, kao da na svijetu ne postoji i dva. Ili tri. A franjevac sklapa ruke i moli tehniku injenicu za milost. Vraja naprava pred fratrom konano se smilovala, pa prenosi sveenikove besjede, a njegov glas zagrmio preko naih glava, vinograda i parkova: Brao i sestre - grmio je taj glas proroki - u ovakvim trenucima pitamo se: "Ako postoji Bog, zato doputa umiranje djeice." udna reenica za jednog sveenika. Kako li e se opravdati na najviem mjestu kada tamo stigne? Ipak, lukavi fratar, opravdao se ve u sljedeoj reenici ne ostavi duan svojim nebeskim poslodavcima:

-1 smrt je, draga brao i sestre... od Boga. Naa sestra, naa djevojica, na aneo - a onda je kao neprimjetno ieprkao iz mantije neki papiri, alabahter, bacio svoj diskretni franjevaki pogled na taj papiri i nastavio - naa MIRNA poiva sada meu anelima kao jedan od njih. Dok je bila iva, igrala se po ulicama i trgovima naega grada, njen veseli glasi odjekivao je sobama njena doma... Dok je sveeniko lice zborilo ovo kratko slovo o njenu kratkom ivotu, o krtenju, o igri kolice i o raznim djejim glupostima, publika je zborno zaplakala. I nije bilo nikoga tko nije ispustio suzu za pokoj due nae sestre Mirne koja je u estoj godini umrla od leukemije. Laka joj zemlja. 2. Tomine suze (ili svi smo mi voda) Nakon fratrova katarzinog Amen s kraja propovijedi, osjetilo se stanovito komeanje u masama na sprovodu, stanovita oputenost kao na politikim skupovima kad se eka sljedeeg govornika. Kroz publiku je apatom prostrujilo ijedno ime: Tomo, Tomo, Tomooooo... A Tome niotkuda. - Ia je pisat - objanjava neki Tomin intimus - sae do. Evo ga! I zbilja, Tomo se probija kroz masu. Brie maramicom znoj sa ela. Tomo galeb, nekada najzgodniji, neodoljiv enama, za njega se prialo daje "jebo pola Europe" i da e se visoko popeti, a postao je ribar. Preuzeo Kristov posao, sardelicama hrani opinstvo. Oenio svoju roakinju, ima mongoloidnu ker. On je bio sljedei govornik. Tomo se namjestio pred mikrofonom, skrhana pojava. Na licu tamne rejbanke da se ne vide suze, crna kravata na znojnoj koulji: plemenita voda iz oiju, smrdljiva voda pod pazusima. A u daljini more. Ljudski ivot je kao rijeka- zapoeo je glasom dr htavim od treme jer slua ga itavo mjesto. Muhe zuje, cvrci se javljaju iz grobljanskog parka, a on Tomo, priprosti ribar, govori pred itavim svojim renesansnim gradom koji je neka da, a bilo je to jako davno, dao i dva velika pjesnika. - Od izvora do ua - nastavio je- proleti kao treptaj oka! Kada pokapamo ovjeka, zakopavamo zemlju u zem lju. Kada sahranjujemo mornara, sahranjujemo ga u more: voduuvodu. Kada sahranjujemo nogometaa: sahranjujemo ga pod ledinu! A u publici muk. I nelagoda. Neto nije u redu. Netko dobronamjerno dobacuje: Tomo! Lijevi dep. Lijevi dep! I zbilja, Tomo se u panici hvata za lijevi dep svog crnog smokinga to mu gaje posudio ogor, konobar, i vadi odande drugi komad papira. Gleda u panici, kao da ne vjeruje. ovjek do mene govori: Ono je bija govor za pokojnog Mrkelu, ribara i mjesnog golmana. Njegov sprovod je sutra. Oba govora je pia Pipo, uitelj. Tomo, u neprilici, mrmlja rijei isprike i posveuje se drugom papiru. A grad, zaviaj dvojice pjesnika, uti. Samo zunzare zuje, slijeu na ljudska lica i piju znoj. A onda se Tomo uspravlja, brie oi ispod tamnih cvikera, i uzima da recitira: "Nikada tvoj lik ne spozna tama niti ga smrt u sjeanju rui, uvijek si bila i uvijek e biti u naim srcima i naoj dui".

Nakon zadnje rijei, "dui", grobljanska kapela zapoinje svoju omiljenu pjesmu: "Moj galebe". Tomo jo uvijek stoji ispred svog grada, skida naoale i plae. Otvoreno. Scena je ganutljiva jer znamo: plae sebe radi. Govori se po mjesnim birtijama ve dugo da on i ena pale svijee svetomu Anti da im ona mala, mongoloidna, to prije umre. Stavili joj rinicu pokojnog barbe na uho, poklon od prije roenja, a ne moe sama, siroe, ni jesti. Ima apetit i vola bi pojela, a onda se napravi u krevet. Moraju je drati u pelenama iako ima ve sedam godina. Najtea retardacija. A ovamo nekomu drugomu umrla ki. Nepravda! zasaenoj u nepovoljno zemljite. Da je bila sretna i doivjela dvadesetu, bila bi arobna. Srea je poezija ena kao to su haljine njihovukras... A mati Mirnina, ganuta tom tupavom dobrotom, poinje naricati i rui se nekuda prema zemlji, pa je dvije stare babe, kao dvije karijatide, podupiru s desna i s lijeva. - Jes mu kurac mali, al muda ima! komentira netko s potovanjem. Mukelinjodlerski govor, izazvao je muk divljenja. Mnoge ruke su pronale njegova znojna lea kad se opet spustio u masu kao junak, Ciceron meu debilima i poruka puku: za dobrotu nije potrebna pamet. 3. Najmanji kurac Europe U vrijeme onih svijetlih dana kasnoga svibnja kad je zapoinjala turistika sezona, pokazivali smo Njemicama Mukijev kurac za kutiju Opatije. Debilov donji postroj krasila je jedna deformacija: testisi mu se nisu spustili iz abdomena, a sam ud nije bio dui od 34 centimetra. Urlike iz Mainza, u koju sam se kasnije zaljubio, a drugi su je jebali, izrekla je epohalnu reenicu: Das ist der kleineste Schwantz im Europe! Poslije Tome na binu se penje Taj Muki, mjesni tupavac i barkariol koji ve deset godina pokuava u Rijeci poloiti ispit to bi mu omoguilo da vozi barku koju, eto, bez ispita vozi ve petnaest godina. I taj Mukelaj to jodla u mjesnoj luci i tako privlai njemake turiste, i on, eto, ima unutarnju potrebu da se oprosti od male Mirne. Njegovo tusto tijelo nalik na tijesto u kratkim hlaama i gumenim Jugoplastika natikaama, suoeno s mikrofonom izaziva smijeh publike. Debelo lice s viestrukim podvalj cima i polukrunim brkovima podsjea na stanovite crtee Balzaca. I tako, on balzakovski i poinje. Razvija papiri kao svitak pergamenta i ita: 4. Renata Tragina figura uplakane majke sa starim babama kao noseim gredama, odjednomje nestala iz naega vidokruga. Ljudi se stadoe ogledavati s uenjem. Oito, nisu navikli na djeje sprovode s kojih majka neoekivano nestaje. - Bit e joj sirotici pozlilo - govori starica kraj mene. - Vi ste doktor, zar ne? - rekao je poznavatelj Leichenbegleitera i povukao me za rukav. - Morali bismo otii i pogledati to joj je. Zaobili smo gomilu oaloenih i nali se iza malene kamene mrtvanice. Prizor udan: Mirnina majka je uala, a one ene su je zaklanjale tijelima. Crna suknja bijae zadignuta i moglo se dobro vidjeti bijelo donje rublje. Jedna od ena drala ju je za ruku, zbog ravnotee valjda, a druga joj je dodavala papirnate maramice. - ovjek nikada ne zna kako e crijeva reagirati javio se moj vodi. Rekao je to kao da se ispriava. Iako su se starice trudile daje zaklone, susreo sam

enin pogled. U njemu nije bilo stida. Gledala me je vodenastim plavim oima koje sam odlino poznavao. Tako me je gledala prije vie od petnaest godina u parku vile Marjan, dok smo jo bili zaljubljeni. Toga ljeta ona je tek zavrila osmoljetku, a ja drugi gimnazije. Uz Renatu doivio sam arobnu djetinju ljubav i prvi poljubac jezikom, na terasi bolnice za astmatiare. S prvim kiama u rujnu, kad sam se vratio u Zagreb, dola je katastrofa. Umrla mije majka. Renata je tijekom itave te strahovito duge godine bila jedina svijetla toka, a njena pisma razlog ivljenja. Pomisao na ljeto, udan oblik otoka na zemljopisnoj karti, miris ulja za sunanje, sve se to poj avlj ivalo poput bolnog uboda u prsnom kou kroz niz sivih i potpuno jednakih dana. A ondaje opet dolo ljeto i ja sam vidio svoju ljubav. Bila je za glavu via od mene. U tih godinu dana strahovito se protegnula, a ja sam, nekako, ostao pri svojoj staroj visini. Varljive ari puberteta. To nas je oboje iznenadilo. Pozdravili smo se, popriali a moja ljubav je postala konzervirana i neostvariva kao prema mrtvoj osobi. 5. Leichenbegleiter - Ovaj ovj ek - kaem svom susj edu i vodiu kroz ovdanju faunu- taj Leichenbegleiter, je li on dopratio Mirnino tijelo iz rijeke bolnice? - Ma ne - veli mi ovaj - on je doktor. Tako mu se rugaju. Lijeio je malu, a pria se da su mnogi koje je lijeio umrli. Zato ga zovu Leicehbegleiter. - A tko je onda dopratio lijes? - Roditelji. Oni su je, siroticu, pratili. Jer da ne smije lijes sam na brod, bez ivog pratioca. - to radi na sprovodu? - Doao je da se oprosti od Mirne jer je bio zaljubljen u njenu majku. To je bilo dok je studirala na Rijeci. -Aotira? - Prezime mu je Jungwirth, potie iz poznate lijenike obitelji. Imao je najvei postotak smrtnosti u rijekoj bolnici. Sada ga zovu Leichenbegleiter j er priopava pacij entima nepovoljne dijagnoze; svi kolege iz rijeke, pa ak i suake bolnice alju mu svoje nasmrt bolesne da im on to kae. -udovino? - Moja neakinja radi tamo kao medicinska sestra i sve zna o tom Jungwirthu. Priopavanje dijagnoze toliko mu je s godinama postalo rutina da se poeo zabavljati. Kupio je od cigana otira za cipele, obian juteni veli moja neakinja, i postavio ga s unutarnje strane vrata. Kad ovjeku kae da ima rak ili leukemiju, dobro pazi hoe li dotini, zbunjen, ob risati noge kad IZLAZI iz kancelarije. Priaju da o tome ima i preciznu evidenciju: ime i prezime, vrsta i stadij bolesti, even tualne prognoze, a na dnu svakoga kartona pie: OBRISAO ili NIJE OBRISAO. Neakinja veli da obino obrisu, pogo tovo oni s metastazama. To im doe kao nekakvo oienje. - Ti, ako ga slua, lui si od njega - govori starica pokraj moga susjeda. Taj lae im zine. -Ne sluaj babu- ape mi susjed. - Krivo joj je to ona ne zna. Ima tu jo. Nekada je bio zaljubljen u Renatu, Mirninu majku, i strano gaje pogodilo kad ju je vidio u svojoj kancelariji. Morao joj je rei stranu dijagnozu djeteta: Alcheimerova leukemija. Nema pomoi. Nee due od est mjeseci. A ondaje, dopustio da i ona, onako uplakana, obrie cipele. I to prilino dugo je brisala, strugala o jutenu podlogu. To gaje zaboljelo: gledati enu koju je nekada volio kako se oprata. A svemu je kriv otira. Sada ga eli pokopati zajedno s malom, kao da sahranjuje zloesti dio sebe.

6. Otac elja moga prijatelja, oca umrle djevojice, bila je da ona bude muko. Da se zajedno raduju proljeu kad poinje nogometno prvenstvo, daje bar jednom odvede na Poljud vidjeti kako to radi nadahnuti Zoran Vujovi u protivnikom jedanaestercu. to li e s njom biti na prostranim nebeskim ledinama, gdje se svakojake elje ispunjavaju? Hoe li joj izrasti mali pimponja? Otac umrle djevojice jeporijeklomNijemac, sin strankinje koja se udala za otoanina. Promatrao sam ga jednom koliko metodinosti i panje posveuje pranju prstiju na nogama i razmiljao o kvaliteti njemakih proizvoda. Takavje bio i kasnije. Solidan u svakom pogledu: u gimnaziji nikada nije imao popravak, fakultet zavrio u roku, prema prijateljima paljiv, a prema poznanicima ljubazan; nije pravio gluposti s Njemicama i to je najvanije, nije masturbirao. Igrao je prednjeg veznog, iako su neki smatrali daje bolji centar. U igri je oduvijek bio suzdran, inteligentan a ne junjaki strastven, psovao je u sebi, rijetko mahao rukama. Nikada nije pljuvao na asfaltirani teren ni razmazivao pljuvaku tenisicom. Mnogima je to bio dokaz daje dobar ovjek. Loptu vodio sigurno, velikim koracima i svim je suigraima izdaleka vidljivo to smij era. Kod njega nema iznenaenja, histerinih trzaja tijelom ili neloginih poteza koji, koliko iznenauju protivnika toliko i zbunjuju suigrae. Kao igra dakle miran, staloen, racionalan. Nadimak GLOBUS ima zahvaliti majici koju je nosio u sezonama 1978. i 1979. s nacrtanom nasmijeenom zemljinom kuglom koja nosi Hajdukovu kapicu i natpisom: ILI SVIT VOLI SPLIT! Ta mu je majica, prema lokalnoj predaji, donosila sreu na svim otokim natjecanjima pa i onda kada su u ljeto 1978. nai momci na prvenstvu Kvarnerske lige pobijedili reprezentaciju Malog Loinja sa 7:1. Kad mu je ena zatrudnjela s malom Mirnom, bio je siguran da e tu majicu ostaviti svome sinu, kao to ameriki oevi ostavljaju svojim sinovima basseball palice. Kad mu se ki konano rodila i kad su mu u konobu Alibabajavili daje neopozivo i definitivno ensko, netko je prekinuo onu olovnu utnju spasonosnom reenicom: Globus! ajejidi, boj ti danas ima i enskog nogometa. 7. Fatum - Sve je to sudbina - kae mi vlasnik striptiz-kluba ganuto, gledajui Mirnin mali lijes. Nisam siguran da vj eruj em u sudbinu - rekoh. - A jeste li uli za enu koja je usred Auschwitza umi rala od raka? Eto, ta ena vam je najbolji dokaz. U susjed stvu plinskih komora, ona je polagano odlazila leei u jednoj baraci logora C. To sam proitao u knjizi Christiana BernadacaDeveti krug. Sve se bazira na istinitim svjedoenjima. Ostale zatoenice hranile su je kaicom koju su pravile od neprovarenih zrna kukuruza iz esesovakog zahoda. -1 straari je nikada nisu pronali? -Ne. Umrla je prirodnom smru. Zajebala Hitlera, Goebelsa i sve njih. - Psssssssssssssstttt!- upozora nas starica- a psujete na sprovodu diteta. Sae njen razred otpivat najdrau pismu. I zbilja, na povieno mjesto lihtaju se djeca po veliini; prvo djeaci, a onda djevojice. Imaju bijele koulje i tamnoplave hlae ili oseve. - Tko bi rekao da e svi oni jednoga dana.... - veli vlasnik striptiz kluba - tko zna to nosi sudbina?

- Kako vaa majka? - pitam tek toliko da prekinem neugodan razgovor. -Umrla je prije tri godine. Zapletaj crijeva. A Pjevaki zbor Osnovne kole Ranko Marinkovi, zapoinje tunu primorsku pj esmu koj a govori o rastanku mornara i njegove drage. Pri tome kao daje Mirna mornar, a svi oni draga koja ispraa svoga marinera na neizvjesnu plovidbu. Ima jo takvih sluajeva - ape mi vlasnik striptizkluba - kad sam bio u voj sci neki kapetan, Radovanovi po kuao je samoubojstvo pitoljem. Za vrijeme deurstva. Me tak je uao kroz sljepoonicu i izaao kroz oko. ovjek je preivio, ena mu se vratila, sada ima unuke i zabavlja ih stak lenim okom. Sudbina. U meuvremenu Mirnina majka je obavila nudu i vratila se ponosno na svoj pjedestal: visoka, plava, u dostojanstvenoj crnini. Intenzivno razmiljam o tome zato nisam mogao voljeti enu koja je toliko via od mene. 8. Aneli Djeca sada pjevaju La Cucaracu. Zato ba to? Najdraa pjesma Mirnine majke, prisjeam se s nostalgijomprohujalih rapskih dana. Veseli ritmovi odnekud donose uh planinskih predjela Meksika, kao i posezone na terasi hotela Imperijal kad smo krstarei meu hrapavim penzionerima traili zaostale mlade Njemice. Cucaraca nas je sve rasplakala i mi zborno mrcamo dok oni zborno pjevaju, a profesor glazbenog, izvjesni Turkulin, leima okrenut oaloenom skupu, samo mae rukama jer djeca ionako sve znaju napamet. A onda, odjednom, udno komeanje. Jedna djevojica iz prvog reda kleknula je i dlanovima miluje kameni pod. Njezine kolegice se doaptavaju, a pjesma dobiva disonantne tonove. Sada su se jo dvije djevojice spustile u uanj i prelaze prstima po podu. Poput itaa Braileova pisma otisnutog u kamenu. Djeak iz zadnjeg reda koji je zaobiao itav zbor opreznim korakom, pridruuje se klinkama u milovanju gazee povrine. Istovremeno, neki jo pokuavaju pjevati, ali veina suzdrava smijeh. Djeja usta puna cereka zatvaraju se i pjesma potpuno zamire ustupajui mj esto kaljucanju i mrcanju publike. Jedna ena iz publike penje se na povien prostor i ispituje djecu. Meu ljudima se iri apat: Izgubilaje leu! Svi kao da su odahnuli s razumijevanjem; jest daje trenutak nezgodan, ali lee su skupe. I u Rijeku mora potegnuti da ih kupi. Saznajem daje ono majka djevojice koja je izgubila leu i vidim kako ena pomae u traenju. Ostala dj eca to su shvatila kao mig, pa i ona prionula. Bijele kouljice i tamnoplave hlaice komeaju se oko Mirnina lijesa, dok Renata bulji u prazno. Ne vidi ona djeicu i njihove sitne probleme. Ona se, oprostimo joj, malo zagledala u vjenost, kao da je iza mutnog stakla. Atmosfera u publici se mijenja. Neka lica su otvoreno nasmijana, a neka jo pokuavaju suzdrati navalu smijeha. Naravno bezuspjeno, kao da se bore s metastazama. I sve nalikuje balonu koji se nezadrivo puni zrakom i sad e prasnuti, kadjedna mala glasno uzvikuje: Evo je! Na prstiu donosi neto to mi ne vidimo, ali znamo to je, i predaje majci neoprezne gubitnice. Ova iri bijelu maramicu, pohranjuje leu i oprezno, pretjerano oprezno, nenaviknuta na visoke pete, silazi meu nas nasmijane. Smiju se i djeica u neartikuliranim gomilicama oko lijesa. - Aneli! - komentira starica kraj mene ne znaju oni daje to grij. A i od nas svih kao daje neto otpalo i sakrilo se meu

kamenjem i u crvenoj zemlji obrasloj grobljanskim korovom. Najgorim meu korovima, jer znamo to ga hrani. 9. Pilar Slubeni dio programa je, ini se, zavrio i kao da nema vie govornika, a groblj anska kapela samo to nij e zatrubila pogrebni mar, da se ve konano i krene, kad se na povieno mjesto pred mikrofon penje nekakav drhtavi neobrijani mladi kojeg nitko ne prepoznaje. Ili se bar tako ini. - To je onaj Ranko, od Pipii to nije svoj -rekao je moj susjed koji je oito upuen u sve otoke tajne. I sad ga se prisjeam. Ranko, ljubitelj Legije stranaca, otisnuo se po svijetu u potragu za ratom: nosio vojnike koulje, NATO kape i izme amerikih marinaca usred ljeta. Igrao je prvog obrambenog. Evo, Ranko ve hraka, isti grlo za prvu rije. - Ljudi i ene - zapoinj e epskim nainom - malu Mir nu su prerezali motornom pilom. Igrala se, sirotica, sa lutka ma kad su stigli i uzee daje reu. ok meu nama! I uas! I vie ne mogu otjerati sliku djevojice prerezane motornom pilom. Djevojica prerezana motornom pilom je u prvom redu neobino kratka. Ako je od rezanja prolo neko vrijeme, izgleda kao daje plastina. Iz kime jo viri repi modine, kao u peena janjeta. A Ranko, fakin, nastavlja: Igrala se mala u vrtu, prid konobom i doli Oni. Jedan ima motornu pilu, drugi nosi benzin. Uhvatie malu i ovi s pilon kae: "Daj dvjesta maraka il reem!" Ja govorin: "Ljudi Bog svama, neete krteno dite, a maraka nemam." - Maknite ga! - urla netko iz publike. - a nije umrila od pokvarene krvi? - pita me jedna starica na uho. Zbunjena. No, Ranko se ne da omesti. On dalje trtlja svoje: Postavie malu na tavalun u dvoritu. Dvojica dre a onaj jedan da e upaliti tilericu. Vue kurblu, a pila nee. To bog pomae sirotici, kaem u sebi i molim oena. Onda onaj s pilom, vie: "Stojane, daj benzin!" Na binu se penju direktor psihijatrijske klinike i jo jedan lijenik. Uzimaju pilara pod ruku i vuku ga nekud prema dolje. - Ranko, smirite se - govori mu doktor. To ste vi sa njali, Ranko, to nije istina. - Istina je. Istina - konverzira Ranko - samo to ovi dolje ne znaju daje istina. Tko gaj e, pobogu, pustio van? - vie direktor psihijatrijske klinike. Prilazi jo ljudi i udaljuju ovjeka, vie ga nose nego to on sam hoda. Nakon toga tiina. Vjetri u kronjama pinija i cvrci. 10. Slagalica Dostojanstvena povorka je konano krenula. Prvo sveenik zatim djeica s vijencima, limena glazba, pa kolica s lijesom, a za lijesom oaloeni. Sve u propisnom redu; prvo mukarci, onda ene, ateknakon njih mjeovito. Kraj menejeMario Maskarin, nekadanji prijatelj koji se oenio, rastao, pa ponovo oenio. - Hrani i oblai - veli mi zagledan nekuda prema lijesu - prvo pelenice, pa kaice, onda slikovnice, pa kolske knjige. Zna li koliko kota torba? S majim oima. A pernica? Silni su to novci moj Fero, velika lova. A onda ti umre.

- Razumijem - kaem. I stvarno ga razumijem. Ima troje djece. Sva iva. Nije mu lako. Tada se ponovo pojavljuje otira. Od trenje na kolicima on, mangup, ispada. Trenutak zbunjenosti jer grobari koj i guraju ne znaju treba li stati ili ne. Stvar, meutim, izvlai sitna enica, sportski obuena: traperice i crna majica. Dotrava i vraa otira na njegovo mjesto, a onda se opet diskretno pridruuje povorci. - Zar to nije ona tvoja? -javlja se Maskarin u povodu sitne enice. - to moja? -pitam iako znam o emu se radi. - Jesi lije ti uope jebo? Bila je udovica. To je sve to sam tada znao o njoj. Radila je u osnovnoj koli kao profesorica hrvatskog. - Mislio sam daje otila s otoka - rekao je Maskarin. Sjea se kako smo je Pipi i Ja dovodili do ludila? Sjeam se, kako ne, velim u sebi. Zanosila se itajui nam Petrarcu, a Pipi i Maskarin su ispod klupe drkali u svoje maramice. Mene je voljela jer sam dobro sastavljao. ak me kui na aj zvala i govorila da u postati veliki pjesnik. Dalje od poljupca nikada nismo dogurali, a pokojnog mua nijednom nije spomenula. - to se dogodilo s muem? -upitao sam. - Poginuo je u eljeznikoj nesrei. Govorili su da e ih sve pokopati u zajednikoj grobnici, u Zagrebu, ali su njega ipak nekako donijeli ovamo. Nije ba bio u jednom komadu. -Kako to? Govorili su o zajednikoj grobnici jer ih nisu mogli sastaviti. Noga ovdje, ruka ondje, a nosa nema. Hajde trai nos oko pruge, a nos odletio sve do Branimirove trnice. Ili. Sastave konano sve dijelove, dvije ruke i dvije noge, kad na nogama razliite cipele. A hlae iste. Hi je taj bio lud, pa nosio to prvo navue, ili su dvojica na rasprodajama kupili iste hlae. Nita, odrezali mu malo koe s cjevanice, pa u centar za tipizaciju tkiva. "A da mu skinemo cipele" sjetio se netko od doktora za mrtvace, gore na Salati. I skinue mu cipele. Kad ono jedna noga kraa, moda je ipak njegova. Skinuli mu i arape. Na lijevoj nozi nema nonih prstiju, a na desnoj fale dva. Slovom i brojkom dva. Jebiga eera! Svakoga jutra davao sije injekciju inzulina, a u odreenim razmacima rezali su mu po jedan noni prst. Raunali smo: ako se nakon rezanja svakoga prsta period do sljedee amputacije skrauje za jednu godinu, a prvi su mu prst odrezali kad je imao petnaest godina, drugi u dvadesetoj, koliko je bio star kad je poginuo? - Ona nije bila stara rekoh. To je bilo sve to sam mogao rei u njenu obranu. A moda i svoju. - Na identifikaciji nije ga prepoznala po licu, koje je potpuno izgorjelo, nego po tim krnjim stopalima. Zato je i razliite cipele nosio/Zamisli, svaki puta kupiti dva para. Ko liki troak. Laknulo joj je kad je poginuo. - Razumijem -kaem. I stvarno razumijem. Ne samo v zbog troka. I \ Kad je odlazila s otoka^zadnji puta sastali smo se na kveru kod Vele strne. Bio je pocetik rujna i zorile su smokve. - Ovako mora biti - rekla je i poljubila me u elo. Morala je stati na prste da ga dosegne usnama. Mislio sam kako bi i moja majka, daje iva, morala stati na prste da me poljubi. Poslije toga poela je plakati. Izvadio sam iz depa maramicu i pruio joj. Bilo je to neoprezno. - Mokra je - ree ona. Plakao si? Meutim, kad juje prinijela licu da obrie suze, zastala je trenutak i poela njuiti. Gledao sam njen nos kako se nabire i oputa, kao prije kihanja, i nastoji odgonetnuti porijeklo mirisa koji se sakrio u tom komadiu platna.

-Svinjo! -izustilaje konano-Mirii na spermu! -A maramica, odbaena, zalepralaje prema kamenom tlu. "Tako mukarci plau", mislio sam joj kazati tada na rastanku, poteno i otvoreno, ali nisam nita rekao. I kad su njena lea ve postala crna tokica ispod gradskih bedema, jo sam uvijek stajao na onom mjestu svjestan da u tu sliku pamtiti dok ivim. 11. Fotografije U meuvremenu povorka je prispjela k otvorenom grobu, rasprila se i pretvorila u nepravilan krug kojemu centar opet ini onaj pozamani franjevac. Grobari, a meu njima i pijani Antoni koji esto mokri u hlae, stadoe prtljati neto oko uadi, kao da odvezuju barku. Raspetljavaju neke metafizike uzlove, a iz publike se opet uje mrcanje i uzdisanje. Nastupa najtei trenutak: lijes polagano nestaje u crvenoj zemlji. Raka je iskopana kao za velikog ovjeka i mali Mirnin koveg ovdje izgleda udno. Kao da gusari sputaju krinjicu s blagom. Franjevac, meutim, zapoinje besjedu. Po drugi put. Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. itanje poslanice Pavla apostola Korinanima... Njegov glas kao daje zanjihao vrhove grobljanskih empresa i svi se posluno prekriismo: i vjernici i oni drugi. Skeptici. Mirnina je majka za sprovod naruila fotografa. I taj u ovom uzvienom asu krui oko naih oaloenih persona kljocajui svoj om japanskom kutijicom. Ne varam li se, ali vie kljoca oko uglednijih: apotekara, gvardijana franjevakog samostana, direktora psihijatrijske bolnice, vlasnika striptiz kluba. Njih je, koliko sam vidio, ve nekoliko puta odkljocnuo. U to primieuiemkjak) se jedaamravi franievaejikLa-. nja japanskoj blendi i sakriva iza nekih irokih oaloenih lea. Odjednom prepoznajem to lice: to je fra Marijan, uenik Ambrozija Testena iz samostana Svete Eufemije, slikar. Ne podnosi fotografije. Meutim, i on, siguran sam, na neki nain snima, pamti. Raspored ljudi, boje (kontrast crvene zemlje i lijesia boje slonovae), odjeu, konstelacije oblaka. A kad se vrati u svoju eliju, slikat e djejom rukom i sve e izgledati kao crte osmogodinjaka. ini mi se da svi snimaju, pamte, zapamuju, i u sebi sakupljaju dojmove kao to djeca sakupljaju sliice nogometaa. Da pozlije ovjeku od tolika snimanja. Nee me zauditi ako u izlogu jedine otoke fotografske radnje vidim izloene nae fotografije sa sprovoda. Moda ak i s naslovom: REPREZENTACIJA 1992. Naime, otoka je reprezentacija upravo ove godine doivjela jedan od svojih zvjezdanih trenutaka pobijedivi nakon doigravanja momadi Cresa i Loinja s 2:1 i 3:0. Svi emo biti zalij epljeni na prazan arak hamera i izloeni pogledima, kao u nekom albumu iz kojeg naa ozbiljna lica gledaju u izvjesnu budunost. Franjevac u meuvremenu zavrava, rijeima: Sada se pomolimo za onoga od nas koji e prvi za naom sestrom! I svi smo oborili glave, mrmljamo molitvu, a mislimo: "Neu valjdaja". Sklopio je molitvenik i prska naokolo svetu vodicu, a jedan od grobara donosi otira s kolica i stavlja ga predjamu. - Vidi - veli mi starica koja se opet stvorila kraj mene - aa od male je mislija na sve. To je da ne porkamo postole. I zbilja. Oaloeni prilaze, stanu na otira i bacaju grude crvene zemlje koje bubnjaju po lijesu. Promatram ih. Kad bace svoju grudu, pomno ostruu cipele, kao da se hoe rijeiti zarazne crvene praine, oistiti se od sebe u sirovom obliku i zaplivati u novi ivot. Uzaludno! Poput rinice na uhu mongoloidne djevojke.

Biljeka o piscu Zoran Feri, roenje 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao knjievnost (kroatistika) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao profesor hrvatskog jezika i knjievnosti u srednjoj koli. Esejistike i prozne tekstove objavljuje od 1987. u Poletu, Studentskom listu, Pitanjima, Oku, Quorumu, Plimi, Godinama novim, na III. programu Hrvatskog radija. Dobio 1997. Nagradu AGM-a za priu (Aneo u ofsajdu) objavljenu u asopisu Plima. Knjiga Miolovka Walta Disneya objavljena je na njemakom jeziku kod uglednoga austrijskog izdavaa (Folio Verlag). Objavio: Miolovka Walta Disneya, 1996; Quattro stagioni, izbor pria s Miroslavom Kiom, Robertom Mlinarcem i Borisom Periem, 1998. Sadraj Forma amorfa Otok na Kupi Ralje Blues za gospou s crvenim mrljama Drvene aplje Tuna bajka o Clari Schumann i brai Grimm Simetrij e uda Dodir anela Aneo u ofsaj du Biljeka o piscu 5 37 46 59 88 96 106 135 156 174

Zoran Feri: Aneo u ofsajdu, ulomci iz kritika Kao neka vrsta eerne groteske, Aneli u ofsajdu po mnogo emu su, u pozitivnom smislu, dakako, "taoci" osamdesetih-teorijski je "potkovana" moderno koncipirana, a ispisana s mnotvom neoekivanih obrtaja. Za pisca ove knjige ruiasta budunost je sasvim izgledna. Koliko god bila vana za hrvatsku knjievnost, ova knjiga je napisana za obinog itatelja i bila bi grozna nesrea da to itatelji sami ne otkriju jer ba Aneli u ofsajdu nude moan odgovor na optube daje naa knjievnost u krizi jer je sterilna i jer se ne bavi stvarima koje intrigiraju publiku. Feri je prvi na listi uzvanika u raspravi o zanimljivoj knjievnosti. Nenad Rizvanovi, Slobodna Dalmacija Zoran Feri, taj genijalni Monthv Pvthon hrvatske proze, u to sam posve sigurna, iako smo kalendarski tek na treini, napisao je jednu od najzanimljivijih i najboljih knjiga proze ove godine. Pravu poslasticu, ili Ferievim rjenikom, "mali le" za prozne sladokusce. Jagna Poganik, Jutarnji list Feria, pak, spominju i kao "hipohondra", to on ne krije u intervjuima. No, kako je jasno daje on majstor "krivog traga", a krivi je trag, naravno, u funkciji pripovijedanja prie -i o naglaavanju njegove hipohondrije valjalo bi razmisliti kao o alibiju za "ofsajd". Ta, naravno, tip je "hipohondar"! - kae itatelj s osmijehom. U redu, a onda se moramo zapitati - tko je stvarni bolesnik? Ve vidim Ferieve itatelje kako se uozbiljuju na ove optube u podtekstu. Nema veze. Moda se uope ne radi o krivnji. Nego, dapae, o nevinosti. Robert Perii,Fera/ Tribune Posve iskreno vjerujem u to kako se u kontekstu suvremene hrvatske prozne produkcije nije ve dugo vremena s toliko nestrpljenja oekivala neija (druga) knjiga kao stoje tn hm slup.ai s nrn^amn /nranci T*f*rirsi (] 061 ^ harnrpmn iiHn Zahvaljujem Dadi pigel na prijateljskoj podrci

doljepotpisanoga, najtalentiranijega (mlaega) hrvatskoga prozaika koji je na domicilnu knjievnu scenu stupio neveselih devedesetih. Najvia oekivanja koja je pred itateljsku publiku postavio svojim izvanrednim prvijencem Miolovka Walta Disneya (1996), a kojega je u prijevodu objavila i ugledna austrijska naklada Folio Verlag, nisu nimalo iznevjerena! Dapae, Zoran Feri iznovice je napisao doista briljantnu knjigu pripovijedaka dokazujui kako je bar u mome itateljskom obzoru, ponajbolji hrvatski prozaik devedesetih. Delimir Reicki, Glas Slavonije Svoje neprihvaanje svijeta kakav mu se nadaje Feri literarno realizira najee estetikom runoe. Na tematskom planu to se ogleda u opsjednutosti tijelom (kao izvorom nesree i kao nagonom, sve do aspekata kanibalizma - Otok na Kupi) i bolestima (kao izvorom patnje i kao metaforom drutva -Blues za gospou s crvenim mrljama). Spajajui ono stoje u naelu nespojivo - komino i tragino, lijepo i runo, visoki i niski stil - pisac e svoga itatelja ostaviti u dubokom ofsajdu u kojem e imati dovoljno vremena da razmisli ne gleda li svijet s potpuno krive strane. Pa i ne doe li do toga zakljuka, postat e svjestan injenice da gaje u tu poziciju udesno, na avolski neodoljiv nain zaveo sam pisac. Vraki dobre prie. Strahimir Primorac, Veernji list Ono to Feri uvodi kao novitet ne tie se njega, nego nas. Ako u njegovu djelu ne percipiramo grotesku i ironiju kao takve, ve kroz registar smijenog i svakidanjeg, onda je to zbog vrlo jednostavna razloga - u posljednjih deset godina nauili smo da nita ne moe biti bizarnije i grotesknije od zbilje same. Toni Valetni, Vijenac A kada Ferieva ouavanja prerastaju u istinsko okiranje, tada je rije o promiljenome i odvanome provociranju naih duboko potisnutih civilizacijskih tabua i malograanskih ukusa. Manje spretan pisac, svakako bi djevice ili zbog prie o erotskome ivotu paralizirane djevojice, ali velikom je piscu sve oproteno! ini mi se daje upravo tom sposobnou vjeta i slojevita pisanja ak i o najkontroverznijim pitanjima nedvojbeno dokazana Ferieva knjievna iznadprosj enost. Igor Gaj in, Vijenac Zakljuno, Feri u svojoj prozi postavlja dalekosena, ozbiljna pitanja, razlono pritom vjerujui da ozbiljnost tih pitanja ne mora biti u suprotnosti s itateljskom ugodom. Velid eki, Novi list Feri je pisac kojeg svrdla njegov ludi crv u glavi i koji ima sasvim zaseban miris i okus, a u upeglano urednoj hrvatskoj knjievnosti takvi su uvijek deficitarni. To stoje taj miris prije estok smrad, opasan vonj podunavske memle i gnusne provincije, veseli tim vie. Malo nam je dosta bezopasne knjievnosti. Jurica Pavii,Zarez Izmeu prvih i zadnjih reenica odvija se ipak ono najvanije. Feri s pravom nosi titulu jednog od naih najboljih, ameriki odkolovanih, pripovjedaa. U prvom redu ga zanima fabula, neoekivana, onako eki iznikla ni iz ega, ali manje iz svakodnevice, a vie iz njezina malog, esto dvojbenog jer je subjektivan, poremeaja, fabula brza i puna neoekivanih, a ipak loginih obrata. Njegova fabuliranja obino na poetku zazvue nevjerojatno, kao konfabuliranja, buncanja, no u trenu se oko njihovih, naizgled bizarnih motiva, splete pria znatne egzistencij alne teine. Kruno Lokotar, Quorum

Izjave o vlastitom pismu Iskliznue iz horora u normalu pokuaj je implicitna postavljanja vrlo ozbiljnih pitanja u toj normali. To djeluje kao svojevrsno skidanje maske sa stvarnosti, odnosno kao neka vrsta lana olakanja u odnosu na mnoge anrovske odrednice horora. Ako logikom prie, atmosfere i zbivanja itatelj oekuje sjekiru, raskomadana tjelesa i repice djejih crijeva, a to se u nekom trenutku ne dogodi, javlja se, pretpostavljam olakanje, ali i razoaranje strogo anrovski usmjerena itatelja. No, moja je namjera bila pokazati da je to, uvjetno reeno, banalno razrjeenje koje sam ponudio, isto tako strano kao to bi bio i kraj pravoga horora. To je neto kao upozorenje na horor svakodnevice koji prolazi pored nas, ne poput Carpenterove Magle, nego kao jedva vidljiva izmaglica sparnoga ljetnog dana. Hipohondrija je kao i literatura, odreeni tip fikcije, a to se, na alost, ne moe lijeiti nego samo pisati ili ivjeti. A iz osobnog i povijesnog iskustva znamo da se literatura ne lijei. Prisjetimo li se malo Krleinih razmiljanja o podrijetlu umjetnosti i o onom mistinom odnosu umjetnosti i smrti, ta paralela i nee izgledati tako nategnuto. Posve simplificirano, i hipohondrija i literatura su strah od smrti i potreba da se ostavi trag. Naime, iza pisca, kao uostalom i iza hipohondra, ostaje pisana rije: u sluaju pisca to su knjige, a u sluaju hipohondra uputnice i recepti. Poesto ne manje zanimljivi. Kako se osjea ovjek kad objavi drugu knjigu pria? Kao i poslije drugog seksa. Prvi se ini aroban, drugi je rutiniraniji, ali bolji. Svakako postoji osjeaj zadovoljstva. U mojem sluaju to je zadovoljstvo to sam se, konano, rijeio te knjige, poslao je u svijet kao egrta Hlapia s pinklecom na ramenu i ona vie nije moja briga. Nije moja odgovornost, iako sam je ja napisao. Sada neka se njome malo bave drugi. Neki pisci nakon svake knjige imaju osjeaj da vie nita nee napisati. Kod mene je, izgleda, suprotno. Jedva ekam da se ponem baviti sljedeom knjigom. Ne, za sada se ne bojim neizvjesnosti koja dolazi jer izgleda imam u sebi snage daje ispunim reenicama. Moda loim, blesavim, perverznim, ali neim to, ma kako crno bilo, stvara jedan poseban svijet. (...) Usporeujem li prvu knjigu s drugom, dakle Miolovku s Anelom mogu ustvrditi daje Aneo daleko pesimistinija i crnija knjiga. Naprosto, vrijeme kad je nastajala je bilo takvo. A to je vrijeme izmeu 1996. i 1999. Moram priznati da su to, osobno, vrlo sretne godine moga ivota, ali neki mrak iznutra j e valj da probij ao... Sve knjige poinju prvom reenicom. I to je, ini se, neizbjeno. I ope poznato. Meutim manje je poznato da i mnogi pisci stvarno poinju od prve reenice. Ranko Marinkovi govori o svojem pisanju kako poinje od prve reenice na koju se onda nadovezuju sve druge oko kojih se polagano slae pria. Toma alamun u jednom interviewu kae da danima lei na krevetu ekajui tu prvu reenicu. Ona je za pisca izuzetno vana jer neto u njoj daje smjernice za dalje pisanje. Iz nje katkad proizlazi fabula, likovi, vrijeme, prostor i sve ostalo. Ona je, takoer, vana i zato to se itatelj prvo susree s tom prvom reenicom pa ona mora biti atraktivna i dovoljno intrigantna da ga navede na itanje. U njoj mora postojati nekakva udica koja e upecati itatelja i vie ga nee pustiti sve do kraja prie. Poetak i kraj najvaniji su dijelovi prie. Poetak da bi uhvatio itetelja i nagovorio ga na uvijek neizvjesnu pustolovinu itanja, a kraj da bi se itava stvar zamaglila, realativizirala i omoguila itatelju da se vrati na poetak. Jedna vrlo draga osoba koja mije pisala lijepa i duga pisma dok sam bio u vojsci, ispriavajui se zbog neitkog rukopisa, jedno od tih pisama zavrila je reenicom koja otprilike glasi: Pisma voljenim osobama moraju biti nerazumljiva jer tako ovjek ima alibi da ih ita vie puta. Meutim ni dan danas nisam

siguran da pie upravo tako, pa se tom pismu koje je staro vie od dvadeset godina naprestano vraam. Otipkavajui zadnju reenicu, itatelja esto pretvaram u voljenu osobu. Zoran Feri