Palate Boke Kotorske

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |
Palate Boke Kotorske

Uvod 2 Palate 3 Boka Kotorska 4 Istorijski tokovi u Boki 6 Palate u Boki Kotorskoj 8 Vlasnici i graditelji palata 11 Barokne palate u Boki 12 Kotor 13 Providurova palata 14 Palata Bizanti 15 Palata Beskua 16 Palata Bua 17 Palata Pima 18 Palata Vrakijen 19 Palata Drago 20 Palata Grgurina 21 Palata Lombardi 22 Palata Grubonja 23 Dobrota 25 Palata Radonii 26 Palata Dabinovi 27 Palata Radonii-Miloevi 28 Palata Miloevi - Veliki palac 29 Palata Ivanovi-Tripkovi -Centralna komisija 30 Palata Kamenarovi 31 Palata Radomiri-Dabinovi - Krivi palac 32 Palata Dabinovi - Kokotova kula 33 Palata Ivanovi-Moro 34 Palata Tripkovi 35 Palata Ivanovi 36 Perast 37 Palata Bronza 38
Palata estokrilovi 39
Palata Mazarovi 40 Palata Balovi 41 Palata Viskovi 42 Palate Martinovi i Brajkovi-Martinovi 44 Palata Smekja 45 Palata Zmajevi 46 Palata Lui - Kolovi - Matikola 48 Palata Bujovi 49 Risan 50 Palata Iveli 50 Herceg Novi 51 Palata Ivana Burovia - Burovina 52 Zadubina Mirka Komnenovia 53 Zadubina Dukovi 54 Palata Milainovia 55 Bijela 56 Palata Zmajevi-Burovi-Zlokovi 56 Baoii 57 Kua na posjedu Smekja 57 Kapetanski palac u Baoiima 58 Pranj 59 Palata Tre Sorelle 60 Palata Lukovi 61 Palata Beskua 62 Palata Florio-Lukovi 63 Palata Verona 64 Tivat 65 Kompleks Bua-Lukovi 66 Kompleks Bizanti u upi 67 Kua Verona u Raici 68 Danulovina 69 Grgurevina 70 Literatura 71
Uvod
Publikacija Palate Boke Kotorske nastala je kao jedan od rezultata projekta Kulturna marruta - palate Boke Kotorske. Cilj ovog projekta je prezentovanje i ukjuivanje palata Boke Kotorske u postojeu turistiku ponudu Crne Gore, kao jedne od moguih kulturnih marruta, kako bi se doprinijelo valorizaciji bogatog nasljea i unaprijedio kulturni turizam. Kulturne marrute predstavljaju jedan od moguih vidova valorizacije kulturnog nasljea kao resursa za kulturni turizam. One mogu da doprinesu zatiti nasljea ali i da podstaknu drutveni i ekonomski razvoj. S obzirom na potrebe razvoja kulturnog turizma u Crnoj Gori kulturne marrute jesu prepoznate kao mogui znaajan inilac turistike ponude, ali do sada nisu realizovane. Projektom Kulturna marruta - palate Boke Kotorske EXPEDITIO je odluio da pokrene afirmaciju kulturnih marruta, poinjui sa palatama Boke Kotorske. Ideja je da ovaj projekat poslui i kao model za izradu kulturnih marruta sa drugim temama (npr. arheoloka nalazita, sredjovjekovni gradovi, austrougarske tvrave, romanike crkve, manastiri, ruralne cjeline, itd.) Boke Kotorske, crnogorskog primorja ili Crne Core. Ove marrute mogle bi kasnije da poslue i za povezivanje sa kulturnim marrutama zemalja u regionu. Na podruju Boke Kotorske nalazi se veliki broj palata i drugih reprezentativnih kua sa izrazitim kulturno-istorijskim, umjetnikim i arhitektonskim vrijednostima koje predstavljaju jedan od znaajnih segmenata nae kulturne batine. Te reprezentativne kue na najbolji nain svjedoe o stepenu drutvenog, ekonomskog i kulturnog razvoja i govore o kulturi stanovanja i stilu ivota itave jedne sredine. 2
Meutim, ovi objekti jo uvijek nijesu u dovoljnoj mjeri prezentovani i valorizovani. Istraivanja i podaci o pojedinim palatama postoje ali su oni dostupni najee samo stunoj javnosti, dok je malo publikovanog materijala koji bi iroj javnosti pruio uvid u njihov znaaj. Cilj ove publikacije bio je da se na jednom mjestu prezentuju sve palate i druge znaajne reprezentativne stambene kue u Boki koje bi mogle da budu jedna od zanimljivih kulturnih marruta. Kao osnova za publikaciju korien je obiman materijal koji postoji o pojedinanim palatama i istraivanja koja su raena. Spisak literature dat je na kraju publikacije. U publikaciji su predstavljene prije svega sve one kue koje nose naziv PALATA ili PALAC (ital. palazzo) u onom smislu kako se to u Boki danas podrazumijeva. Uz njih su predstavljene jo i neke manje palate tipa PALACIN, kao i izabrani LJETNIKOVCI, VILE i drugi REPREZENTATIVNI STAMBENI KOMPLEKSI na podruju Boke, koji, iako se ne nazivaju palatama, zbog svojih karakteristika svakako zasluuju da budu na kulturnoj marruti reprezentativnih bokeljskih kua. EXPEDITIO
Palate
Palata je po definiciji velika i lijepa kua ili graevina koja se u sklopu naselja istie svojim omjerima i raskoi. Rije palatium na latinskom znai carski dvor, a potie od Palatina, brijega u starom Rimu, gdje je bio dvor cara Avgusta i gdje su njegovi nasljednici gradili svoja raskona prebivalita - palate. U osnovnom znaenju palata je gradska rezidencija suverena, feudalca, patricija, i u tom smislu sinonim za dvor. U irem znaenju, naziv palata upotrebljava se u novije doba kao oznaka za graevine velikih razmjera, u kojima se nalaze sjedita ministarstava, banaka, koncerna, organizacija, ustanova i dr. Palate ogromnih dimenzija kao rezidencije vladara poznavali su ve stari Egipat, Krit, Persija, Rimsko carstvo (Dioklecijanova palata u Splitu). U Rimu se carska palata nalazila na jednom od sedam breuljaka (Palatinum), ije je ime zatim preuzeto kao opti naziv za palatu. U srednjem vijeku

rezidencije feudalaca su utvreni gradovi, burgovi (Papinska palata u Avinjonu). Stambena zgrada unutar tih utvrenih gradova dobija naziv palais, pales, palas, palast. Iz njih se, od renesanse dalje, razvija tip palate, koja se od burga razlikuje po tome to nije utvrena, a od dvorca po tome to je izgraena unutar urbanistikog kompleksa i nije povezana u jedinstveni skup sa nizom privrednih zgrada, karakteristinih za dvorac kao centar feudalnog posjeda. Renesansni tip feudalne palate u Italiji (palazzo) razvija se od XV vijeka u prvom redu u Firenci, Rimu i Veneciji; krila palate sa tremovima na stubovima zatvaraju etvorougaono otmeno dvorite (Palzzo Strozzi i Palzzo Pitti u Firenci). Po istom tipu se grade i palate koje slue javnoj svrsi (Palazzo della Cancellaria u Rimu). Osobit razvoj doivljava palata u Italiji u doba baroka, a naziv palazzo dobija veoma iroku primjenu. Od latinskog izvedeni su i slovenski nazivi za palatu (srpsko-hrvatski palata, palaa, polaa, palac; eki palac i poljski palac). Kod nas danas palata nije naziv samo za raskonu, reprezentativnu gospodsku kuu, nego za svaku bogatiju i ugledniju zgradu.
1 Milan Vujaklija, Leksikon stranih rei i izraza 2 Enciklopedija likovnih umjetnosti
Boka Kotorska
Zovu Bokom onaj arobni zalijev u koji se sputaju i tonu krovita i skoro nepristupna brda june Hercegovine i Crne Gore. Kau ljudi, koji svijet obau, da je taj jedan od najljepih poloaja zemlje; i zbilja bi rekao da se je ovdje priroda igrala kad je svoje udesno djelo na mahove stvarala (S. M. Ljubia) Boka Kotorska je jedinstven zaliv Mediterana izuzetan kulturni pejza koji ini harmonina simbioza prirodnih fenomena i graditeljskog nasljea. Izuzetno povoljni i specifini prirodni i klimatski uslovi Zaliva bili su presudni za nastanjivanje ovog podruja jo od najranijih vremena i izgradnju gradova i naselja na svojstven nain, ime je dolo do jedinstvenog sklada tvorevina prirode i ljudskog duha. Morfoloki, geoloki i hidroloki fenomeni uinili su ovo podruje izuzetnom tvorevinom prirode visokih kvaliteta na podruju Mediterana, a sa svojom sveukupnou i antropogenom komponenetom i u svijetu. Podruje zaliva
okruuju vertikale dinarsko-primorskog krenjaka, dostiui najveu visinu od 1895 m (Orjen) i dubinu u zalivu (52 m), ime podruje pripada rijetkim oblastima holokarsta u svijetu, sa osobito izraenom krakom morfologijom i hidrologijom. U tako izuzetnim prirodnim uslovima dodajui geografski poloaj i istorijske tokove, ljudska je ruka u svom neprekinutom kontinuitetu stvarala svojevrsna kulturna dobra primajui uticaje kultura Sredozemlja, Zapada i djelimino Istoka, transformiui ih u okvire svog naina ivljenja i poimanja ivota i emitujui ih na ira podruja bive Jugoslavije, Balkana, pa i podruja Istone Evrope, uklapajui ih sa izuzetnim senzibilitetom u prirodu rubom zaliva, inei sa njome jedinstvenu prirodnu i kulturnu ovjekovu sredinu na najhumaniji nain. Gradovi, kao i vea i manja naselja na podruju Zaliva predstavljaju raznovrsne karakteristine cjeline, koje se nadovezuju u skoro neprekinutom nizu. Svako naselje stie sopstvene urbane i kulturne karakteristike postiui jedinstvo i kontinuitet kulturne batine ukupnog podruja. U naseljima se razvija sakralna arhitektura sa proimanjem razliitih stilova, posebno romanike i baroka, dok profana stvara oblike bokeke kue transponujui kroz narodno
graditeljstvo uticaje Mediterana, Zapada i Istoka. Elitna profana arhitektura palata zauzima znaajno mjesto. Pored toga, u Boki se nalaze bogati fondovi i riznice pokretnog kulturnog blaga. Boka Kotorska se nalazi na listi Kluba najljepih zaliva svijeta. Zbog svojih izuzetnih univerzalnih kulturnih i prirodnih vrijednosti dio Zaliva, podruje Kotora koje obuhvata kotorski i risanski dio zaliva, nalazi se od 1979. godine na UNESCO-voj Listi svjetskog naljea. Prije dolaska Slovena, a i poslije toga, veliki broj drava, suverena ili dinasta, teili su za Bokom Kotorskom, za ovom vanom stratekom takom na jugoistoku Jadrana, za njenim smirenim zalivskim morem, gdje mogu da se sklanjaju itave flotile brodova pred razbjenjenim morem ili piratima, za razvijenim drevnim gradovima, brojnim pomorskim naseljima i pitomim selima. Nita manje nego petnaest puta smjenjivale su se, za dui ili krai period, razne strane ili domae vladavine, pomjerale se granice. Ali, samo tokom nekoliko dugotrajnijih
vladavina nastajale su dublje promjene u istorijskoj sudbini ovog podruja. Tokom istorije Kotor nije uvijek bio sredite Zaliva. Takav ugledan poloaj politikog, privrednog i kulturnog centra, koji se odraava i u nazivu Boke Kotorske, grad je stekao naroito za vrijeme svog svestranog uspona u srednjem vijeku. Ranije, za vrijeme Ilira i Rimljana, puno prvenstvo je pripadalao Risnu, tako da se itava Boka nazivala Risanski zaliv (Sinus Rhisonicus). Herceg Novi se osniva u XIV vijeku, a naselja na njegovoj rivijeri se razvijaju naroito nakon oslobaanja tog dijela zaliva od Turaka. U periodu od XVI-XVIII vijeka, za vrijeme vladavine Mletake republike, razvijaju se i poseban uspon doivljavaju i stiu status pomorskih naselja Perast, Dobrota, Pranj i Stoliv. Tokom austrougarskog perioda Tivat postaje glavna vojna baza.
(izvori: Nominacioni dosije za upis Prirodnog i kulturno-istorijskog podruja Kotora na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljea i Miloevi Milo, Istorijski tokovi na podruju Zaliva)
Istorijski tokovi u Boki

III v. - 168. p.n.e Ilirski period 168. p.n.e - 476. n.e. Rimska vladavina
3000 p.n.e. - prvi tragovi materijalne kulture peina Spila iznad Perasta crtei na peini u Lipcima 228. p.n.e. ilirska kraljica Teuta se sklanja u Risan da se odbrani od Rimljana Risan - ilirska kovnica Nastaju gradovi i naseobine rimskih graana - Rhisinium i Acruvium Risan glavni grad zaliva Sinus Risonicus VI v. - Prvi kotorski biskup, episkop Pavle Naseljavanje Slovena i Avara Vizantijska uprava u gradovima, okolina i zalee pripadaju Slovenima Kraj X v. - car Samuilo rui Kotor Poslije smrti cara Vasilija (1025) opada mo Vizantije a snai organizacija dukljanske drave Kralj Mihailo ima dvor u Kotoru U Kotoru se smjenjuje suverenitet Vizantije i zetskih vladara - Vojislavljevia, grad ima svoju upravu sa priorom Kotor sjedite jednog od tri vizantijska dukata, okolina pripada zetskim vladarima Kotor uiva naklonost rakih vladara i povlaen poloaj, glavna luka drave, u njemu je Nemanja imao svoj dvor Kotor dobija veliki znaaj tranzitne luke, izmeu Balkana, Apeninskog poluostrva i Sredozemlja Gradska komuna Kotora, sa svojim statutom i zakonodavnim, sudskim i upravnim tijelima, postie najveu nezavisnost i samoupravu
N.E. V VII
476-1185 Vizantijska vladavina
XI
Duklja Zeta
XII
1185-1371 Srpska srednjovjekovna drava
XIV
1371-1384 Vladavina ugarsko-hrvatskog kralja 1382. - Bosanski kralj Tvrtko osniva Herceg Novi 1384-1391 Bosanski period 1391-1420 Samostalnost Kotora 6
Tenja Balia za Kotorom
XV
XV
1420-1797 Vladavina Mletake republike
Kotor i Boka Kotorska se stavljaju pod zatitu Mletake republike Kotor nominalno zadrava autonomiju i gradsku samoupravu, providur - predstavnik upravnog aparata iz Venecije 1451. Stefan Crnojevi dobija solane, carinu i kuu u Kotoru 1538. panci osvajaju Herceg Novi 1539. napad Hajrudina Barbarose na Kotor 1585. Perast se odvaja od Kotora, postaje samostalna optina 1625. Pranj stie status pomorskog naselja 1654. napad Turaka na Perast, 1657. na Kotor 1667. razorni zemljotres 1684. Risan se oslobaa od turske vlasti 1687. osloboenje Herceg Novog od turske vlasti 1717. Dobrota dobija status pomorskog naselja, a Stoliv 1721.
1482-1687 Herceg Novi, sa sjevernim dijelom Boke, pod turskom vlau
XVI XVII
Od 1482. Bokokotorski zaliv sa sjeverozapadne strane, morskom linijom Otra-Verige-Perast, za vie od 200 godina bio prepolovljen izmeu Mleana i Turaka
1687-1797 Herceg Novi pod mletakom vlau
XVIII
1797-1806 Prva austrijska valadavina 1806-1807 ruska vladavina 1807-1813 francuska vladavina 1813-1814 Privremena vladavina dviju ujedinjenih pokrajina Crne Gore i Boke Kotorske - Centralna komisija 1814-1918 Druga austrijska vladavina 1918. - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 1929. - Kraljevina Jugoslavija 1945. - SFRJ 1992. - SRJ, Srbija i Crna Gora 2006. - Crna Gora
XIX
Boka je u poetku tretirana kao posebna pokrajina, neposredno podlona Beu Ruski konzul u Kotoru
XX
XXI
1979. - katastrofalni zemljotres podruje Kotora na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljea 7
Palate u Boki Kotorskoj
Palae su danas skoro nijemi svjedoci nekadanje veliine, sjaja i bogatstva. ivo se na njima odrazuje sva prolost, osobito doba blagostanja.... One kotorske, nikle potkraj srednjega vijeka i kroz esnaesti, a pomalo i kasnije, s ovima perakima iz XVII i XVIII st., i s onima dobrotskim i poneto pranjskim iz XVIII st., jasno govore o izmjenama sudbine u ovome kraju i zorno predouju krivulju ekonomsko-socijalnog i kulturnog razvoja najvanijih mjesta u Boki, kako ju je savijalo vrijeme. /Pavao Butorac, prva polovina XX vijeka/
PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora | PERAST
Razvoj graditeljske djelatnosti uopte pa tako i reprezentativnih kua i palata u Boki usko je povezan sa istorijskim tokovima, drutvenim, ekonomskim i kulturnim razvojem ovog podruja. U rimskom periodu u Risnu nastaju prve graevine tipa villa rustica. U Kotoru se u periodu srednjeg vijeka, a naroito za vrijeme njegovog najveeg procvata, podiu dvorovi i palate. U tom periodu, preteno u tivatskom dijelu zaliva, nastaju i ljetnikovci kotorskih plemikih porodica. U XVII i XVIII vijeku razvija se karakteristian tip bokeljske barokne palate, prije svega u naseljima Perast, Pranj, Dobrota, koja u tom periodu stiu statuse pomorskih naselja, ali i u Kotoru u kome se grade gradske plemike palate. U istom tom periodu, naroito nakon oslobaanja od Turaka, nastaju i reprezentativne kue i palate u hercegnovskom dijelu zaliva. Pod specifinim tipom bokeljske palate podrazumijevaju se, prije svega, barokne palate nastale u periodu XVII i XVIII vijeka. Bokeljska palata, u pogledu unutranje organizacije i naina ivota, predstavlja proiren tip graanske kue, sa veim brojem prostorija za reprezentaciju, kao i za individualno stanovanje. Graanska kua u Boki Kotorskoj bila je preteno sa tri etae i namijenjena jednom domainstvu. Prizemlje je sluilo odreenim privrednim potrebama. Prvi sprat je sluio reprezentaciji, drugi uem domainstvu. Prijemne prostorije prvog sprata otvarale su se prilikom velikih praznika, krtenja, svadbi i smrtnih sluajeva u kui. Na treem, tj. posljednjem spratu - u dijelu potkrovlja - bila je smjetena, pored ostalih pomonih prostorija, prostrana kuhinja kao glavni svakodnevni prostor. Razlika izmeu palate i graanske kue u Boki ne ispoljava se toliko u obradi detalja koliko u optoj koncepciji. Palate, izuzimajui one u Kotoru koje se odlikuju specifinim gradskim
karakterom, nameu se svojom veliinom. One su nekada na tri, a ee na etiri etae (prizemlje, dva sprata i potkrovlje), sa strogo simetrinim proeljem. Osa simetrije naglaena je posebno u periodu baroka suenim posljednjim spratom u vidu proirene vidionice - belvedera, i obaveznim balkonskim motivom. Vrt je spoljnji nerazdvojni dio bokeljske kue, i posebno palate. Tipina organizacija prostora u bokeljskoj palati je do krajnosti uproena. Nastala je po ugledu na organizaciju graanske kue, ali i pod uticajima reprezentativnih palata u Italiji, prevashodno Veneciji. Tipini raspored prostorija u bokeljskoj palati sastoji se od centralne dvorane - salona sa po dvije prostorije s obje strane, i poznat je kao koncept etiri sobe i salon (La casa di un padron, quatrro stanze un salon). Salon je, u palatama koje se nalaze uz obalu, uvijek okrenut moru. Ovaj tip osnove javlja se na primorju poev od XVI vijeka, iako je proistekao iz slinog gotikog koncepta, koji je unaprijeen proirenjem sredinje dvorane, prema funkcionalnim zahtjevima renesansnog i baroknog naina ivota. Organizacija prostora same palate, dvorita i svih pomonih prostora, najbolje govore o kulturi stanovanja i stilu ivota itave jedne sredine. 9
U prizemlju je bilo spremite za barku i za opremu broda, pa podrumi za bave i badnje i za uljana pila, a tako i za druge sline kune potreptine. U nekim su palaama u prizemlju toliki prostori, da su mogli posluiti, i za hambare ita, a i za drugu trgovaku robu, to se tamo zgrtala s trgovakih pomorskih putovanja, dovezena obino na vlastitim brodovima, osim ako nije uz kuu ili daleko od nje, vlasnik imao jo i poseban magazin ili spremite. Na spratu je prostor bio podijeljen po onoj mletakoj: etiri sobe, jedna dvorana (quattro stanze, un salon). Mletaki se nain gradnje oponaao ne samo pri ustroju i stilizaciji kune spoljanjosti, nego i pri razdiobi unutranjeg prostora. Ovo pogotovu vrijedi za donji sprat, gdje su se primali prijatelji i gosti. U sredini dvorana, velika i prostrana, sluila je ne samo za obine posjete, nego i za zabavu i za sveanije kune zgode. Na uglovima dvorane po jedna soba, razumije se ulazom redovito navezana na nju.
to je boljega pokustva, obino se pribralo u dvoranu. Osobita odlika dvorana bila su velika zrcala, s baroknim okvirima znatne umjetnike vrijednosti od pozlaena drva. Ovakvih dragocjenih okvira nai je i oko portreta i oko drugih slika. U kuama se naih pomoraca nalazilo i tzv. mornarskih krinja koje su inae sluile obino za priju nevjestama. To su veliki sanduci od tvrda drveta, kamo su mornari spremali svoje potrebe. Pod krovom je kuhinja sa sprednim prostorijama. Uz kuu se nalazi dvorite, obor ili avlija, uvijek poploanu, gdje je ponajee sprema za kune potreptine, ...cisterna i cvjetni nasadi. Cvijee osobito dobro uspijeva radi neobino blage klime, pa ga ima usred zime. Neka su dvorita tako prostrana i lijepo ureena, da slue kao neki oduak za kuni ivot, osobito ljeti. Uz dvorite je obino vrt za povre ili vonjak. Vrtovi imaju i po vie dolaca obzidanih i podravanih kamenim meama, jedan vrh drugoga. Najobinije su voke narana i limun. Susree se oleandar, kostilja, paoma, bor i empres... Osobitost je kua pri moru tzv. ponta. To je zapravo gat ili pristan, od kamena obzidan prema moru. Mjestimice ga more oblijeva s triju strana, a jednom se dri kue. Na ponti ima i po koje stabalce, redovito limun, i nasad cvijea ili grmeak divlje rue, to je ovio kuna vrata i prozore, da im u proljetni cvat prida neobian ar. Na ponti je i mandra, zaklon za barku. Uz mandra je obino i povlaite (triadur po talijansku od trirare = vui) za barke, kad ustreba izvui za zimski drijeme ili opremiti za more, to izjeda bez suuti. Ima na ponti i kamenih sjedala ili piula jer je ovakav prostor s dva krila ograen zidom, da se kuna sloboda i osjeti i nauije pri punoj mjeri pri suncu i morskome zraku i ljeti i zimi. Nova je kolna cesta porazila starinske ponte, tako karakteristine za stari kuni i drutveni ivot Boke, i brisala ih gotovo sasvim.1
1 Pavao Butorac, Kulturna povijest grada Perasta
10
Vlasnici i graditelji palata

Iako se i kue i palate u Boki Kotorskoj odlikuju svedenou i odreenom jednoobraznou, svaka od njih, jasno izdvojena kao jedinka, tuma je linog stava i materijalnih mogunosti njenog osnivaa. Kue i palate su uvijek nastajale zajednikim djelovanjem naruioca-vlasnika i graditelja. Vlasnici palata su bili predstavnici uticajnih bokeljskih porodica, a projektanti-graditelji su bili ili arhitekti (strani ili domai) ili sami vlasnici. Zna se da su neke od najznaajnijijh baroknih cjelina u Boki Kotorskoj projektovali mletaki arhitekti. Takoe, postoje i izvjesne crkve i uspjene ambijentalne cjeline, iji su tvorci arhitekati iz oblinjih trgovakih i kulturnih centara Dalmacije, sa kojima je Boka imala prisne veze. Meutim, za veinu arhitektonskih cjelina, pa i veih i manjih palata, moe se pretpostaviti da su sami pomorci i trgovci, imajui jasne ideje ta im je potrebno za stanovanje, bili odgovorni arhitekti vlastitih kua. Ima puno znakova koji govore u prilog primamljivoj pretpostavci da su nekadanji bokeljski moreplovci kao brodovlasnici i trgovci bili u isto vrijeme i odgovorni arhitekti svojih kua. Trezvenog i praktinog duha, oni su pokazivali razvijen smisao za raspored pojedinih prostorija u kui i njen pravilan urbanistiki poloaj.2 Sa dosta razloga moemo pretpostaviti da su, na primjer palate Pima i Grgurina u Kotoru, Bujovi i Smekja u Perastu, Dabinovi i Tripkovi u Dobroti, ili Beskua i Verona na Pranju projektovali arhitekti, kojima imena ne poznajemo, ali iji ukus prepoznajemo. Za jednu dobrotsku manju palatu - Kokotovu Kulu, imamo i indirektan dokaz o zamisli arhitekte, jer je bio sauvan njen drveni model, koji je sada izgubljen.3
Za graenje palata uzimali su se uvijek najbolji majstori, koji su se ve istakli na javnim, crkvenim i privatnim graevinama. Na palatama se uvijek upotrebljava i najkvalitetniji materijal. Sve kue i palate u Boki zidane su od kamena, krenjaka iz lokalnih kamenoloma, dok su bez izuzetka, svi elementi drugostepene plastike - pragovi oko vrata i prozora, sastavni dijelovi balkona, spoljna stepenita i njihove ograde, itd. - izraivani uvijek od korulanskog kamena, koji je morskim putem dovoen iz nadaleko uvenih kamenoloma sa otoka Vrnika kraj Korule u Hrvatskoj. Razlog uvozu korulanskog kamena treba traiti u paradoksalnoj injenici da u krevitim masivima Boke Kotorske zaista nema podesne vrste kamena koji bi doputao laku i preciznu obradu. Od domaeg kamena su se izraivali zidovi i, kada je zahtijevana bolja i ljepa struktura zida, korien je obino kamen iz Strpa. U izuzetnim sluajevima - kada su to doputale imovinske prilike i kada je lina sujeta bila u pitanju - domai kamen zamjenjivan je tesanicima sa Korule, prvenstveno za obradu glavnog lica, to je predstavljalo vrhunac arhitektonske ljepote neke zgrade toga vremena, a ujedno i izraz bogatstva njenog vlasnika. Takav su primjer palate Smekja u Perastu, Tripkovi u Dobroti, Beskua na Pranju, i druge. 11
Barokne palate u Boki

U Boki se krajem XVII i tokom XVIII vijeka, zahvaljujui ekonomskom procvatu, nastalom razvojem pomorske trgovine i udaljavanjem opasnosti od Turaka iz zaliva, stvaraju uslovi za razvoj baroka u umjetnosti, a posebno u arhitekturi. Barokni stil se, iako jo uvijek pod jakim uticajem tradicionalne arhitekture, razvija kako na sakralnim tako i na profanim graevinama. Arhitekti koji projektuju neke od najznaajnijih sakralnih spomenika dolaze se strane, iz Italije i oblinjih gradova Dalmacije, ali i dalje je najvei broj graevina, naroito stambene arhitekture, djelo domaih majstora. Barok se na Jadranskoj obali javlja poetkom XVII vijeka i to ne u svojim bitnim elementima, to jest novom koncepcijom prostora, volumena i svjetla, nego u nekim povrnim vanjskim pojavama (ornamentika, okviri od voluta i kartua, oblik prozora ili sklonost gomilanju ukrasa) da bi tek u XVIII st. prodro i u oblikovanje proelja i rjeenja unutranjeg prostora, ali jo uvijek uz prisutnost mnogih elemenata iz prolosti.
Peat baroka na palaama, ija je osnovna koncepcija renesansna, vidljiv je u: ralanjenosti fasade, u naglaavanju sredinje osovine s portalom, glavnim prozorima i vidionicom, u pojavi dugih balkona s kamenom ogradicom, u raskonijoj i bogatijoj plastinoj ornamentici.... U XVIII vijeku formiran je u Boki i specifian tip baroknih palata sa belvederom, vidionicom ili vienicom. Vidionica koja je elemenat iz tradicionalne arhitekture, u ovom sluaju poprima drugi karakter, i od sekundarnog elementa u potkrovlju kue prerasta u novu etau i dobija karakter belvedera. Palate dobijaju izduene pravougaone osnove, sa tri ili etiri etae, sa naglaenom sredinjom osom na kojoj se na posljednjoj etai nalazi sueni belveder. esto se, sa obje strane portala, javljaju mali elipsasti prozori, sa baroknim ukrasima karakteristinim za ovo podneblje. U unutranjoj organizaciji prostora naglaena je poprena osa simetrije, koja se poklapa sa sredinjom vertikalom, a na kojoj se nalazi centralni salon sa po dvije sobe bono postavljene, po venecijanskom uzoru.
4 Kruno Prijatelj, Umjetnost XVII i XVIII stoljea u Dalmaciji
12
KOTOR
1 2 3 5 6 7 8 9 10 Providurova palata Palata Bizanti Palata Beskua Palata Bua Palata Pima Palata Vrakijen Palata Drago Palata Grgurina Palata Lombardi Palata Grubonja
13
Providurova palata
Providurova ili kneeva palata u Kotoru, iako skromne i jednostavne arhitekture, zadrala je taj naziv zato to je u njoj, jedno vrijeme, bilo sjedite gradskih kneeva - providura. Providure je postavljala Mletaka republika za vrijeme svoje vladavine. Providurova palata u Kotoru nalazila se prvobitno na trgu pred katedralom Sv. Tripuna, ali je sruena u zemljotresu 1667. godine. U njoj je tada stradao providur Alvize Foskarini sa itavom porodicom. Graevina koja se danas naziva Providurovom palatom imala je tu funkciju od 1667. godine, ali je ve 1788. godine bila pretvorena u kasarnu. Providurova palata, prislonjena uz gradske bedeme, neposredno uz glavni ulaz u grad, je dugaka graevina koja gotovo sama ini zapadnu fasadu glavnog gradskog Trga od oruja. Vie podataka o palati nalazimo u opisu iz perioda kada je ona ve pretvorena u kasarnu,
i kada su se u prizemlju nalazili prostorije za straare i magacini za javnu upotrebu, a na prvom i drugom spratu prostorije za smjetaj vojnika. Na nekim crteima iz XIX vijeka, i fotografijama s kraja tog vijeka, vidi se da je Providurova palata imala na drugom spratu drveni balkon sa nadstrenicom, naslonjen na renesansne kamene konzole. Balkon se protezao cijelom duinom zgrade. Sada je na tim konzolama balkon obnovljen u armiranom betonu, duine 55 metara.
14
Palata Bizanti
Palalata Bizanti dio je gradskog bloka koji se nalazi izmeu Trg od oruja i Trg od brana, i koji je ranije gotovo u cjelini pripadao porodici Bizanti. Kotorska plemika porodica Bizanti u istorijskim izvorima poznata je od XI vijeka. Dala je mnoge znamenite pomorske kapetane, pisce, profesore, svetena lica. Nikola Bizanti je najvie doprinio sanaciji i dogradnji porodine palate nakon velikog zemljotresa 1667. godine. U tom periodu on je vrio funkciju sudije i bio jedan od najuticajnijih ljudi u Kotoru. Nakon ruenja providurove palate na Trgu Sv. Tripuna, palata Bizanti je izvjesno vrijeme sluila kao providurova rezidencija. Iz tog razloga, u dijelu ulice izmeu palate Bizanti i crkve Sv. Nikole mornara godine 1691. bio je podignut spomenik mletakom
providuru Petru Duodo, koj danas vie ne postoji. Kompleks palate Bizanti sastoji se od: starije palate, najvjerovatnije s poetka XVII vijeka, njenog aneksa koji je izgradio Nikola Bizanti 167. godine poslije velikog zemljotresa, unutranjeg dvorita sa stepenitem, terasom i balustradom, ije je formiranje zavreno oko 1690, i trospratnice s kraja XIX vijeka podignute dijelom na mjestu crkve Sv. Nikole mornara. Palata Bizanti je jedna od onih koje se ne odlikuju reprezentativnom spoljanjom obradom, mada posjeduje znaajne, uglavnom barokne, elemente drugostepene plastike. Iako je osnova palate nepravilna, najznaajnija etaa -piano nobile je reprezentativno organizovana na nain uobiajen za bokeljeske palate, sa centralnim salonom i etiri bone sobe. Portali sa baroknim kamenim okvirima na salonima, kao i izrezbareni drveni plafon su sauvani u enterijeru.
15
Palata Beskua
Palata Beskua se nalazi u ulici koja od Trga od oruja vodi ka Trgu od brana, preko puta palate Bizanti. Nastala je 1776. godine, na mjestu starijih objekata koji su tu postojali. Pretpostavlja se da je jedan od tih objekata bila i kua znamenite porodice Bizanti, sa koje je prenesen portal. Palata Beskua je jednostavne arhitektonske forme i svednih linija, bez puno dekoratinih elemenata. Najznaajniji elemenat na palati je gotiki portal, koji je prenijet sa neke od kua porodice Bizanti. Portal je pravo remek-djelo cvjetne gotike na itavoj istono-jadranskoj obali. U luneti portala prelomljenog gotikog luka, u dubokom reljefu je uraen bogato ukraeni grb porodice Bizanti, na ijem je titu predstavljen lav na horozontalnoj gredi sa tri kose grede u donjem polju. Palata je pripadala porodici Beskua sa Pranja, koja se posebno izdigla krajem XVIII vijeka, naglo se obogativi kroz pomorsku
trgovinu. Porodica je tada dobila i plemstvo, i imala brojne posjede i kue u Boki Kotorskoj, posebno na Pranju, Kamenarima i Tivtu, ali i u Mlecima i Carigradu. Na Pranju je imala lijepu baroknu palatu. U gradu Veroni imala je svoj feud, zvan Quaderni. U porodinom grbu je zmija omotana oko stabla, koja u ustima dri dijete, sa natpisom: Si deus com nobis, quis contra nos. Porodina legenda kae da su Beskue dole na Pranj iz Strpa, kao beskunici, ali da su se brzo obogatili pa da je ve konte Jozo Beskua imao 99 kua, u Boki i Italiji. On je htio da postane vlasnik ravno stotinu kua, pa da promijeni prezime u Stokua, ali mu to nije uspjelo. Nakon nestanka porodice Beskua poetkom XIX vijeka, palata je postala vlasnitvo optine Kotor, a tadanja austrijska vlast je u njoj smjestila kotorski Sreski sud, u ijem su se arhivu uvale knjige kotorskih notara od XIV do XVIII vijeka, jedna od najdragocjenijih zbirki Istorijskog arhiva u Kotoru.
16
Palata Bua
Palata Bua se nalazi na zapadnoj strani Trga od brana. To je bila izuzetno velika i reprezentativna palata porodice Bua, sagraena najvjerovatnije ve poetkom XIV vijeka, koja je kasnije kroz brojne prepravke izgubila svoju autentinu monumentalnost. Palata je pripadala uvenoj kotorskoj vlastelinskoj porodici Bua, koja je ve na poetku XIV vijeka dala tri velike istorijske linosti: Trifuna, poslanika srpskog kralja Milutina na dvoru pape u Avinjonu i kod brata francuskog kralja Karla de Valoa, koji je tada dobio pravo da u porodini grb stavi ljiljanov cvijet znak francuskih kraljeva; zatim Nikolu, zapovjednika kotorskih oklopnika u vojsci cara Duana u bici kod Velbuda, 1330. godine, kasnije protovestijara (ministra finansija) i kneza komornika na Duanovom dvoru i njegovog poslanika u Veneciju; konano, njegovog brata Mihaila, poslanika kralja Milutina u Dubrovniku i cara Duana u Veneciji, jednog od najbogatijih Kotorana svoga doba, vlasnika brojnih imanja i kua u Kotoru i okolini. Palata je najvjerovatnije znatno oteena u razornom zemljotresu 1667. godine. Ekonomska mo porodice Bua u to doba nije bila toliko velika da bi mogli da obnove itavu palatu, pa je ruevina podijeljena u tri dijela koje su
novi vlasnici prepravljali po svom ukusu i mogunostima. Sjeverni dio je ostao dvospratan i najvie zadrao obiljeja ranije gradnje. U tom dijelu okviri prozora imaju baroknu profilaciju, a u prizemlju su se nalazili otvori sa prelomljenim gotikim lukovima, naknadno proireni, kao i gotiki grbovi porodice Bua sa ljiljanovim cvijetom. Srednji dio je porodica Paskavali prepravila i nadvisila jo jednim spratom. Okviri vrata i prozora u tom dijelu takoe imaju baroknu profilaciju, a nad portalom je grb izumrle porodice Paskvali. Juni dio, poznat kao stara pota, obnovljen je skromno, u stilu graanske arhitekture XIX vijeka. U toku najnovije obnove poslije zemljotresa 1979. godine na istonoj fasadi prema trgu i na zapadnoj prema moru otkriveni su tragovi i ostaci prezidanih romano-gotikih prozora i vrata. 17
Palata Pima
Palata Pima se nalazi na istonoj strani Trga od brana. Palata je graena krajem XVII vijeka, najvjerovatnije poslije velikog zemljotresa 1667. godine. Vlastelinska porodica Pima pominje se ve u prvoj polovini XIV vijeka, kada ive Rusin Pima i njegovi sinovi Petar i Vita. Porodica je dala nekoliko znaajnih linosti: Jeronim Pima, humanistiki pjesnik sa poetka XVII vijeka, koji je pored latinskog i italijanskog pisao i na narodnom jeziku; sredinom XVII vijeka Ljudevit Pima, doktor prava, profesor i prorektor univerziteta u Padovi, na kome su studirali mnogi Kotorani nakon zavretka Gramatikalne kole u Kotoru, osnovane u XIII vijeku; sredinom XV vijeka Bernard Pima, pjesnik-humanista, ovjenan lovorovim vijencem na rimskom Kapitolu. Iako je poznato da je palata Pima graena u XVII vijeku, istraivakim radovima je ustanovljeno da je uz zadnju fasadu palate prolazila trasa kasnije pregraene srednjovjekovne
ulice, i da se u tom zadnjem traktu palate nalaze ostaci starijih faza sa otvorima prozora iz romanikog i gotikog perioda. Palata Pima nosi obiljeja renesansnog i baroknog stila. Osnovna koncepcija palate, sa dominantnom terasom sa dvije arhivolte oko glavnog portala, i unutranjim dvoritem iz kojeg sistem stepenita i galerija vodi na spratove, ima renesansni karakter. Elementi baroka vidljivi su u oblikovanju arhitektonskih detalja na glavnoj fasadi, naroito dugakog balkona na dvanaest konzola na drugom spratu. Na glavnom portalu nalazi sa grb porodice Pima. Poetkom XX vijeka, za potrebe otvaranja i rada Nautike kole u palati Pima, nad srednjim traktom, u unutranjem dvoritu, bila su dozidana jo dva sprata, koja su uklonjena nakon 1979. godine.
18
Palata Vrakijen
Palata Vrakijen se nalazi na pjaceti poznatoj pod imenom Pjaca od salate, juno od katedrale Sv. Tripuna. Palata je pripadala kotorskoj plemikoj porodici Vrakijen. Iako je u sadanjem obliku palata nastala u kasnom baroknom perodu, na osnovu dokumenata iz I notarske knjige iz XIV vijeka zna se da se na priblino istoj lokaciji nalazila kua udovice Miha Vrakjena, Katene i njihovog sina Marina. Mala ali izuzetno skladna palata Vrakijen primjer je zrele barokne arhitekture druge polovine XVIII vijeka, sa zidovima obraenim crvenim malterom od mljevene opeke i imitacijama kordonskih vijenaca. Takoe su barokno profilisani kameni okviri prozora i vrata, a nad glavnim portalom je kompozicija, gdje aneli raeni u tuko malteru nose raskoni kameni barokni okvir sa porodinim grbom. Na grbu porodice Vrakijen, u gornjem polju,
predstavljena je vrana. Pored reprezentativnog istonog dijela palate, koji ima samo prizemlje i sprat, u zapadnom dijelu je dograeno jo jedno stepenite i sprat za poslugu. Iznad zasvedenog ulinog prolaza bila je postavljena kuna kapela, jedina u Kotoru koncipirana na ovaj nain, koja je naalost kasnije pretvorena u kuhinju. Palata Vrakijen je u potpunosti sauvala autentian enterijer iz vremena nastanka. Na sprat se ulazi razvijenim dvokrakim stepenitem, ukraenim zidnim slikarijama i marmorizacijom u tehnici al secco, kakve je u drugoj polovini XIX vijeka izvodio u Kotoru i Perastu italijanski majstor-soboslikar Napoleon dEste. U holu na prvom spratu jo stoji podni mozaik i teraco, a iz hola u bone prostorije vode originalna vrata sa sauvanim bravama i okvirima, raena u tehnici intarzije od nekoliko vrsta drveta. 19
Palata Drago
Palata Drago se nalazi na Trgu pred katedralom Sv. Tripuna. Palata je pripadala znamenitoj vlastelinskoj porodici Drago koja je od XIII do XVIII vijeka dala puno znaajnih linosti na polju kulture i umjetnosti, te ekonomskog i politikog ivota Kotora. Grb porodice Drago, propeti zmaj, uklesan je na vie mjesta nad portalima i prozorima palate, kao i na kapitelima koji nose svod iznad ulinog prolaza koji vodi sa Trga do ulaznog stepenita na sjevernoj fasadi. Pored ove palate nalazila se jo jedna prema katedrali (dananja Biskupija). Naime, u I knjizi kotorskih notara, koja obuhvata vrijeme od 1326. do 1337. godine, nalazi se podatak da je Jelena, kerka velikog privrednika Medoa Tomina Draga, testamentom poklonila kotorskom biskupu Rajmundu veliku porodinu zgradu blizu katedrale. Palata Drago se sastoji iz dva dijela, sjevernog koji ima odlike zrelog gotikog stila XIV-XV vijeka, i junog, okrenutog Trgu pred katedralom, pregraenog u renesansno-baroknom stilu krajem XVII vijeka. Na fasadi okrenutoj prema Trgu, iznad ulinog prolaza, nalazi se renesansno koncipirani prozor sa anelom rairenih krila na
prvom, i raskona bifora u stilu cvjetne gotike na drugom spratu. Nakon pregradnji u XIX vijeku, sjeverna fasada je potpuno restaurirana tokom obnove poslije 1979. godine, posebno velika trifora i monofore na drugom sparatu, te monofora i ulazni portal sa stepenitem na prvom spratu. Poslije nestanka porodice Drago poetkom XIX vijeka, palata je pripala optini i imala je javnu namjenu. Dugi niz godina sluila je kao obdanite, a neposredno pred zemljotres 1979. kao stambena zgrada. Nakon obnove poslije zemljotresa 1979. godine u njoj je smjeten Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture. Prilikom revitalzacije palate posebna panja je posveena enterijeru, naroito velikoj gotikoj sali na drugom spratu, u kojoj je rekonstruisana i drvena tavanica po uzoru na originalnu. Ova sala je sada najznaajniji ambijent sa gotikim karakteristikama u gradu.
20
Palata Grgurina
Palata Grgurina se nalazi na trgu poznatim pod imenima Pjaca od cirkula, Pjaca Grgurina ili Pjaca od muzeja. Palata je pripadala plemikoj porodici Grgurina, koja se u XVII vijeku doselila iz Kopra u Istri i bila ukljuena u kotorski gradski patricijat. Palatu je gradio konte i kavalijer Marko Grgurina, znaajni trgovac i posrednik. On je posredovao prilikom dolaska u Kotor poznatog mletakog vajara Francesca Cabianca, koji je tokom 170-1708. godine izveo vrijedne vajarske radove na unutranjosti relikvijara katedrale Sv. Tripuna. Palata Grgurina je nastala ba u doba kada je u Kotoru radio Francesco Cabianca, mada tana godina gradnje nije nigdje zabiljeena. Druga znaajna linost iz porodice Grgurina je kanonik Marko Antonije Grgurina, kotorski biskup. On je u periodu ujedinjenja Boke i Crne Gore u jesen 1813. bio posrednik u pregovorima izmeu crnogorskog vladike Petra I Petrovia i francuskog marala Marmonta i generala Gotijea. U svom testamentu on ostavlja palatu siromasima grada Kotora. Kroz itav XIX vijek i do kraja I svjetskog rata, palata Grgurina je sluila kao sjedite Gradskog poglavarstva ili raznih vojnih instanci, a izmeu dva rata kao sjedite Sreskog naelstva, s
tim to je 1938. na dijelu I sprata bio uspostavljen prvobitni Muzej Bokeljske mornarice, kao zaetak dananjeg Pomorskog muzeja. Dananji Pomorski muzej Crne Gore otvoren je 1952. Palata Grgurina je graena u stilu zrelog baroka, sa dosljedno sprovedenim principom gradnje bokeljskih palta etiri sobe i salon. Originalni raspored prostorija oko centralnih sala na I i II spratu palate dosljedno je sproveden u njenom prednjem dijelu koji izlazi na trg, dok je zadnji dio palate sa tri sprata ostatak neke starije graevine koja je bila na tom mjestu. Na toj sjevernoj strani palate je prostrana terasa sa pergolom nad zasvoenim magacinom, i barokno koncipirani vrt na nivou I sprata, jedan od rijetkih u Kotoru. Na terasi su uzidani umivaonik i grb porodice Grgurina, koji ima na titu kozu simbol grada Kopra, kao uspomenu na porijeklo porodice iz tog grada. Posebno je dragocjena obrada enterijera palate sa rekonstruisanim (poslije zemljoteresa 1979) drvenim tavanicama, sa podovima od dijagnoalno slaganih kamenih ploa bijele i crvene boje u centralnim dvoranama i ulaznom holu. U jednoj bonoj prostoriji na I spratu sauvan je originalni parketni pod od raznih vrsta intarziranog drveta, kakav je vjerovatno postojao u svim prostorijama oko centralnih sala. Svi unutranji portali su bogato barokno profilisani, a raeni su od korulanskig kamena, kao i itava glavna fasada, na kojoj dominiraju balkoni i centralno grupisani portali i prozori sa baroknim karakteristikama. 21
Palata Lombardi
Palata Lombardi se nalazi u sjevernom dijelu urbanog jezgra Kotora. Palata obuhvata cijeli jedan gradski blok, koji sa sjeverne strane izlazi na trg kod crkve Sv. Luke, a sa june na malu pjacetu na kojoj se nalazi esma Karampana. Palata se sastoji od tri jedinice sa posebnim ulazima, na sjevernoj, zapadnoj i istonoj strani, a glavna fasada je okrenuta ka Trgu Sv. Luke. Palata Lombardi je nastala sredinom XVIII vijeka, i predstavlja tipini barokni stambeni blok. Palata ima fino obraene barokne elemente: portal u bunjatu, profilisane prozorske okvire, kao i balkone sa kamenim balustradama na sjevernoj i junoj fasadi. Mala vidionica koja se nalazi na glavnoj fasadi ima karakteristine barokne volute na spoju sa krovom. U palati Lombardi se u periodu 180-1806 godine nalazio Ruski konzulat. U ovoj zgradi su esto boravili Petar I i Petar II Petrovi Njego, kod svojih prijatelja
protojereja Ilije Lombardia i kapetana Toma Lipovca, kasnije dugogodinjeg gradonaelnika Kotora.
22
Palata Grubonja
Palata Grubonja se nalazi u blizini Sjevernih gradskih vrata, iza crkve Sv. Marije od rijeke. Po tradiciji, palata je pripadala znaajnoj plemikoj porodici Grubonja, koja se pominje u notarskim spisima XV vijeka, a moda se doselila iz Zadra, budui da se tamo javlja u XII-XIII vijeku. U dananjem obliku palata Grubonja potie sa kraja XVI vijeka i sauvala je sve odlike renesanse u obradi profilacije prozora, ije pragove nose konzole sa fino modelovanim lavljim glavama na prvom spratu. Oko 1955. godine palata je rekonstruisana pa u zemljotresu 1979. nije pretrpjela oteenja. Na glavnoj fasadi, izmeu prozora prvog sprata, ugraena je reljefna ploa sa gotikim Hristovim monogramom: IHS, a ispod nje reljef sa prekrtenim mrtvakim kostima i lobanjom, kojoj se kroz oi provlae zmije, a okolo puze mi, guter i kornjaa. Smatra se da je to amblem stare
gradske apoteke, koja se kao institucija prvi put pominje u spisima notarske knjige 1326. godine, i ve po tome spada meu najstarije gradske apoteke u Evropi poslije Italije. Sa sjeverne strane plate Grubonja nalazi se ulaz u gornji dio tvrave. Iznad tog prolaza, oslonjen jednom stranom na palatu, je barokni luk od opeka sa volutama. Na njemu je postavljen medaljon sa likom krilatog lava Svetog Marka, godinom izgradnje 1760, i latinskim natpisom: Regia munitae rupis via (Glavni put za tvravu u brdu). 23
24
DOBROTA
1 2 3 5
Palata Radonii Palata Dabinovi Palata Radonii-Miloevi Palata Miloevi - Veliki palac Palata Ivanovi-Tripkovi Centralna komisija 6 Palata Kamenarovi 7 Palata Radimir-Dabinovi - Krivi palac 8 Palata Dabinovi -Kokotova kula 9 Palata Ivanovi-Moro 10 Palata Tripkovi 11 Palata Ivanovi
25
Palata Radonii
Palata Radonii nalazi se na poluostrvu Plagenti, na 1,5 km od Kotora. Izgraena je poetkom XIX vijeka. Uz palatu Radonii, na samom kraju poluostva, nalazi se romanika crkva Sv. Ilije. To je mala jednobrodna graevina pokrivena kamenim ploama, koja se datuje u XIII vijek, iako nije iskljueno da potie ak iz preromanikog perioda X-XI vijeka. Crkva Sv. Ilije, zajedno sa poluostrvom Plagenti, pripadala je kotorskoj optini. Porodica Radonii kupila je cijelo poluostrvo od optine 1808. godine, za vrijeme francuske vladavine, za 500 talira. U palati je 187. boravio
Petar II Petrovi Njego kod svog prijatelja, kapetana Krsta Jozovog Radoniia, koji je palatu i sagradio. Palata ima karakteristinu baroknu koncepciju sa prizemljem, dva sprata i posljednjom etaom u vidu belvedera. Na drugom spratu sjeverne fasade nalazi se balkon sa kamenom balustradom. Godine 1937. palatu je otkupila Jadranska straa za svoje potrebe. Tada je, prilikom adaptacije, uz sjevernu glavnu fasadu, u nivou prizemlja, podignuta velika terasa na 16 stubova, koja je fasadu potpuno presjekla i izmjenila izgled tipine bokeljske palate. Poslije II svjetskog rata palata je sluila kao Dom srednje pomorske kole u Kotoru, dok je danas u njoj smjeten Institut za biologiju mora.
26
Palata Dabinovi
Palata Dabinovi se nalazi na lokalitetu Plagenti, u okviru grupacije koja je ranije pripadala Radoniiima, u blizini palata Radonii i Radonii-Miloevi. Palata je kasnije prela u vlasnitvo Dabinovia, jo jedne od znaajnijih Dobrotskih porodica koja je u periodu od XVIII do XX vijeka dala 108 pomoroca, od kojih 66 kapetana. Palata je graena vjerovatno u XVIII ili krajem XVII vijeka. Palata je izgraena na blagom uzvienju. Ima etiri etae, od kojih je posljednja u obliku vidionice - belvedera. Prema obali ima dvorite ograeno visokim kamenim zidom. Dvorite zasaeno ukrasnom vegetacijom danas je podijeljeno na dva dijela i u njima su dozidani pomoni objekti.
Palata je raena od fino klesanog kamena. U prizemlju se nalazi centralno postavljen pravougaoni portal sa skromnom kamenom profilacijom, koja se ponavlja oko otvora na svim spratovima.
27
Palata Radonii-Miloevi
Palata Radonii-Miloevi se nalazi kod lokaliteta Plagenti, na 1,5 km od Kotora. Podignuta je krajem XVIII vijeka. Radoniii su bili kapetanska porodica koja je sagradila nekoliko reprezentativnih graevina na podruju Dobrote. U pomorskom razvoju Dobrote predstavljali su ekonomski veoma znaajno bratstvo, koje je do kraja XVIII vijeka posjedovalo deset brodova, dvanaest kua, od kojih je ova palata 1808. godine procijenjena na znatni iznos od 3 000 fiorina. Palatu je vjerovatno zidao kapetan Boo Ilijin Radonii (1758-1822). Palata je pravougaonog, izduenog oblika i ima prizemlje, dva sprata i kao etvrtu etau
centralno postavljen belveder. Ono to ovu palatu izdvaja od ostalih baroknih palata sa belvederom u Boki jeste specifina linija krova koju oblikuju ak tri vienice jedna postavljena na samom belvederu i dvije bone. Palata je zidana od kamena, ali je naknadnim intervencijama prekrivena malterom. Svi otvori na fasadama imaju pragove sa skromnom uobiajenom profilacijom natprozornika. Palata je funkcionalno podijeljenja na dvije cjeline, tako da ima dva ulazna portala. Unutranji raspored je promjenama vlasnika i pregradnjama mijenjan, a jedino je u junom dijelu zgrade sauvana autentina konoba i oslikani salon na spratu. Ispred palate se nalazi poploano dvorite i vrt, koji su od obalnog puta odvojeni visokim kamenim zidom.
28
Palata Miloevi
/Veliki palac/
Palata Miloevi se nalazi u neposrednoj blizini pristanita Dobrote, sa june strane crkve Sv. Matije. Najvea je i najmlaa palata u Dobroti, podignuta u prvoj etvrtini XIX vijeka. Miloevii su bili dvanaesta porodica u Dobroti po bogatstvu, broju pomoraca i pomorskih kapetana koje su dali. Pred kraj XVIII vijeka posjedovali su sedam brodova i est skromnijih kua u Dobroti, a u XIX vijeku devet brodova. Palatu su zidali 1828. godine braa Boan (Natale) i Vido Miloevi, pomorski kapetani i brodovlasnici. Palata Miloevi, jedna od najveih palata u Boki, je posljednji svjedok velike ekonomske i kulturne ere bokokotorskog pomorstva, ba kao i jedrenjak Nemirna posljednji bokeljski jedrenjak, takoe vlasnitvo ove porodice. Iako je raena po uzoru na karakteristine barokne palate sa belvederom i sadri i odreene kasnobarokne elemente, palata Miloevi ipak ima
klasicistiki karakter. Palata se nalazi uz obalu, uvuena meu starije zgrade i ima prizemlje, dva sprata i iroki belveder kao etvrtu etau. Sagraena je na uzvienju, sa dvoritem prema obali koje je na dva nivoa i ograeno kamenim zidom. U ogradnom zidu su dva ulazna portala, sa monogramima graditelja NM i VM. S obzirom da je graena za potrebe dva vlasnika, palata Miloevi je dvojna, tj. funkcionalno je podijeljena na dvije jednake i simetrine cjeline. Dvorite je podijeljeno na dva dijela, palata ima dva ulazna portala, i dva pergula (mali balkon) sa metalnim balustradama na drugom spratu. Na spratovima se nalaze po dva salona sa ulazima u simetrine prostorije. Stepenita se nalaze na krajnjim krilima. Palata je zidana od fino klesanog kamena. Jedina u Dobroti ima dvije reprezentativne fasade, glavnu prema zalivu od korulanskog kamena i drugu prema brdu. Na jugoistonom uglu palate nalazi se jedna od rijetkih sauvanih ugaonih kula-pukarnica na kamenim konzolama. Prostrane konobe i velike sobe sa izrazito visokim plafonom sauvale su originalni izgled.
29
Palata Ivanovi Tripkovi
/zgrada Centralne komisije/
Palata Ivanovi-Tripkovi nalazi se u Dobroti, na oko 3 km od Kotora. Ime Centralna komisija dobila je jer su se u njoj odvijali glavni dogaaji krajem 1813. i poetkom 181. godine. U to vrijeme, pred konanim padom Napoleonove vladavine, dok je Kotor jo bio pod vlau francuskog generala Gotjea, u palati je odrana Skuptina o ujedinjenju Crne Gore i Boke Kotorske i formirana privremena zajednika vlada tzv. Centralna komisija. Na elu Komisije, sastavljene od devet Bokelja i devet crnogorskih glavara, bio je crnogorski vladika Petar I Petrovi. Palata je prvobitno pripadala porodici Ivanovi, a zatim je prela u vlasnitvo Tripkovia. Prvi put se pominje u popisu kua kotorskog podruja iz 1809. godine, kada je pripadala kapetanu Vicku Ivanoviu. Ve 1839. godine, u
katastarskom uredu Splita, vodi se na ime Vida Lukina Tripkovia, po kome se jo uvijek u narodu naziva Vida Luina. Palata je tridesetih godina XX vijeka ostala bez krova, tako da je u ruevnom stanju bila sve do 1988. godine, kada je restaurirana zahvaljujui sredstvima brodovlasnika Boa Dabinovia. Po njegovoj elji u obnovljenu palatu je smjetena biblioteka Fakulteta za pomorstvo u Kotoru. Palata Ivanovi-Tripkovi je, za razliku od ostalih baroknih palata, veoma jednostavne forme, sa etvorovodnim krovom, prizemljem i dva sprata. Ispred palate, prema moru, nalazi se poploano dvorite ograeno visokim kamenim zidom na kome je ulazni portal, dok se na strani prema brdu nalazio vrt. Uz ogradni zid prema moru smjeten je prizemni pomoni objekat.
30
Palata Kamenarovi
Palata Kamenarovi se nalazi u sklopu grupacije kua bratstva Kamenarovi, na lokalitetu Kamenari u sredinjem dijelu Dobrote. Pretpostavlja se da su palata i dio kua grupacije sagraeni u drugoj polovini XVII vijeka. Kamenarovii su jedno od najpoznatijih pomorskih bratstava Dobrote, koje je u periodu od XVIII-XX vijeka dalo 109 pomoraca, od kojih 68 kapetana. Kamenarovii vode porijeklo iz Hercegovine, od poznate porodice Krasojevi, koja se spominje jo 180. godine. Do promjene prezimena u Kamenarovi dolo je 1560. godine. Kao prvi poznati Kamenarovi pominje se Pavo urov (1696-1787), osniva crkve Sv. Matije. Kapetan Vido Boov Kamenarovi (1827-1911) je bio jedan od osnivaa i prvi predsjednik Slavjanske itaonice u Dobroti, a nakon preseljenja u Veneciju i predsjednik (guardian) Bratovtine bokeljskih pomoraca Sv. ora i Tripuna. Da je ova porodica bila jedna od uticajnijih u Dobroti svjedoi i kompleks kua koje su im pripadale. Po popisu zgrada iz 1808. godine Kamenarovii su posjedovali 9 objekata, od kojih je vei dio bio na lokalitetu Kamenari. U grupaciji Kamenarovi, pored palate, nalaze se jo i vila sa sjeverne strane i jedna vjerovatno starija kua sa manjom vidionicom sa june
strane. Neposredno uz ovu grupaciju nalazi se i crkva Sv. Ivana, zadubina Kamenarovia. Ona je graena krajem XVIII vijeka, da bi zamijenila stariju i manju crkvu Sv. Ivana u brdu, ali zbog nepovoljnih ekonomskih okolnosti nakon pada Mletake republike nije nikada zavrena. Ispred gupacije se nalazi veliko pristanite ponta i mandra, a iza su terasasti vrtovi. Palata Kamenarovi ima etiri etae, od kojih je posljednja beveder dograen vjerovatno naknadno. Na njemu se nalazi centralno postavljen balkon, kao i otvori sa baroknim karakteristikama, i grb porodice Kosovi. Vila Kamenarovi je dvojna kua koja ima specifino rjeenje sa dva simetrina zasvedena prolaza volta u prizemlju. Na glavnoj fasadi vile su 2 balkona sa balusterima kasno-renesansnog karaktera. Prozori na vili imaju kamene proupljene konzole auricolae (lat. ui) u dijelu natprozornika, koje su sluile prije pojave drvenih kapaka za zatitu od sunca kao nosa za drvenu ipku o koju je bio okaen zastor. Grb porodice Kosovi nalazi se jo i iznad ulaznog portala u dvorite palate, kao i na fasadi vile, iznad zasvedenih prolaza. U salonu kue smjetene sa june strane palate na tavanici se nalazi naslikan grb porodice Kamenarovi, jedini sauvani ovog tipa u Boki. 31
Palata Radimir-Dabinovii
/Krivi palac/
Palata Radimir-Dabinovi nalazi se u sredinjem dijelu Dobrote, na oko km od Kotora. Dobila je naziv Krivi palac po glavnoj fasadi koja ima karakteristian blagi lom u osnovi. Dananji oblik palata je dobila na prelazu XVIII i XIX vijeka zahvaljujui kapetanu Antonu Boovu Radimiru, koji je u to vrijeme bio jedan od najbogatijih kapetana u Boki. Posjedovao je nekoliko brodova, a za vrijeme Napoleonove okupacije u Boki davao je pozajmice francuskoj upravi za nabavku soli. U popisu kua iz 1808. palata je bila u vlasnitvu Luke Markova Radimira i procijenjena na 3 000 forinti. Porodica Radimiri zauzima prvo mjesto u Dobroti po bogatstvu i broju kapetana koje je dala (110). Imali su broda i 2 kue na raznim mjestima od Ljute do Kotora. U XVIII i XIX vijeku najistaknutiji predstavnici bratstva bili su: vitez Boo Radimir (1738-66); Krsto Radov (1766-1832), nosilac Legije asti steene u doba Napoleona i Filip Tripov (1828-1901), nosilac
diplome ruske crnomorske komande za vrijeme Krimskog rata, 185. god. Palata je kasnije po enskoj liniji prela u vlasnitvo Dabinovia, tako da su danas njeni vlasnici nasljednici brodovlasnika Boa Dabinovia. Palata Radimir-Dabinovi je prednjim, otvorenim dvoritem odvojena od obalnog puta. Palata ima prizemlje, dva sptara i potkovlje u kome je centralno, na spoju dva dijela, postavljena manja vidionica. Lom na fasadi krivog palaca nije nastao iz estetskih razloga, ve kao posljedica potrebe proirenja palate. U prvoj fazi postojalo je sadanje sjeverno krilo palate, dok je juno kasnije dograeno. Ideja da se dogradnjom postigne utisak jedinstvenog izgleda ostvarena je u potpunosti. Ovo je posebno naglaeno simetrinim postavljanjem otvora na fasadama i balkona, kao i centralnim postavljanjem vidionice. Na drugom spratu, na oba krila, nalazi se po jedan balkon na kamenim konzolama sa ornamentima akantusovim liem. Na prvom spratu palate nalazi se salon. Tek je proirenjem palate bilo mogue ostvariti baroknu koncepciju prostora etiri sobe jedan salon. U prizemlju palate nalazi se konoba sa dva ulaza. U zadnjem dijelu su kuhinja i pomone prostorije. Iza palate se nalazi veliko dvorite ograeno visokim kamenim zidom, iza kojih su se prostirali terasasti vrtovi.
32
Palata Dabinovi
/Kokotova kula/
Palata Dabinovi, poznata kao Kokotova kula, podignuta je polovinom XVIII vijeka, i jedna je od najljepih baroknih palata u Dobroti. Porodica Dabinovi je jedna od znaajnijih dobrotskih porodica. Pisani podaci iz XVI vijeka govore da je porodica tada ivjela na Ljutoj, poetkom XVII vijeka posjedovala je imanje u Dobroti, a ve na poetku XVIII vijeka raspolae ogromnim kapitalom. Porodica Dabinovi, zajedno sa Ivanoviima i Tripkoviima, dala je pozajmicu za otkup crnogorskog vladike Danila Petrovia kada su ga Turci zarobili. Porodica je takoe dala pozajmicu ruskom admiralu Senjavinu, za vrijeme boravka ruske flote u Boki 1806. godine. uro Dabinovi (1661-1731) imao je nadimak Kokot. On i njegovi sinovi se pominju kao trgovci iz Kokotove kule. Pretpostavlja se da je uro podigao ovu palatu u vrijeme svoje najvee
aktivnosti. Godine 1717. dobrotski pomorci su dobili za Dobrotu prava pomorske optine. uro je bio jedan od najaktivnijih zalagaa za tu privilegiju. U Kokotovoj kuli je crnogorski junak Nikac od Rovina (Tomanovi) lijeio rane zadobijene u borbi sa Turcima. A znate li, tri sokola sivi, Ka se skoro u vino hvaljaste Nakraj mora u Dobrotu malu, Na visoku Kokotovu kulu, Da nijeste gori za junatvo Od kosovske do tri pobratima? (Petar II Petrovi Njego, Ogledalo srpsko, pjesma Sinovi Obilia) Projekat za palatu Dabinovi je vjerovatno uradio neki arhitekta iz Venecije, sa kojom je Dobrota imala politike, trgovake i umjetnike veze. Koliko je poznato, jedino za ovu palatu u Boki postojao je i drveni model-maketa koji nije sauvan. Palata je sagraena uz samu morsku obalu, gdje je kasnije, poetkom XX vijeka, proao put, i nema ograeno dvorite. Ponta i mandra ranije su pripadali palati. Vrt se nalazio bono i protezao u obliku terasa iza palate. Palata je izgraena od fino klesanog kamena, i ima prizemlje, sprat, i kao treu etau belveder, sa barokno oblikovanim zavretkom. Na sredinjem dijelu prvog sprata nalazi se balkon sa kamenom baroknom balustradom. Unutranji raspored je trodjelan. Stepenite se nalazi u srednjem dijelu. Na spratu, sa prednje strane, nalazi se reprezentativni centralni salon, a bono etiri sobe. Palata je teko oteena u zemljotresu 1979. godine, i danas je jo uvjek u ruevnom stanju. Iako je po svojim dimenzijama Kokotova kula mnogo manja u odnosu na druge barokne palate u zalivu, ona je jedna od najljepih, a moe se pretpostaviti i da je sluila kao uzor kasnijim baroknim palatama. 33
Palata Ivanovi-Moro
Palata Ivanovi-Moro nalazi se juno od crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Podignuta je u XVIII vijeku. Palata je pripadala porodici Ivanovi, a danas je u vlasnitvu katolike crkve. U dokumentu sa spiskom kua iz 1808. godine palata se nalazila u vlasnitvu Mata Ivanovia i brae i bila je procijenjena na 600 forinti. Godine 1909. Josip Stadler, sarajevski biskup kupuje kuu u Dobroti sa eljom da djeca iz sirotita u Sarajevu tu provode ljeto. Za vrijeme II svjetskog rata kua je bila oteena. Poslije rata kotorski biskup monsinjor Gracija Ivanovi podsticao je dolazak asnih sestara, koje su boravile u samostanu Sv. Antuna u Perastu, i koje su 195. prele u Dobrotu. asne sestre su same nabavile sredstva za obnovu palate. Popravka palate je poela 1955, i objekat je useljen 1957. Zemljotres 1979. godine je ponovo
otetio palatu, koja je nakon obnove ponovo useljena 1989. Palata Ivanovi je tipina barokna palata sa tri etae i vidionicom - belvederom, izdignuta i povuena u odnosu na obalu, sa ograenim i podignutim dvoritem. U dvorite se ulazi kroz profilisani kameni portal na kome se nalazi isklesani grb porodice Ivanovi. Do dvorita uzdignutog na terase se stie kamenim stepenitem. Terase krasi raznovrsno bilje. Uz ogradni zid prema moru, ispod terase se nalaze pomone prostorije. Fasada palate je raena od fino klesanog kamena. Belveder ima specifinu baroknu liniju krova. Na drugom spratu, centralno postavljen, nalazi se veliki balkon oslonjen na pet profilisanih konzola. Svi otvori na fasadi imaju baroknu profilaciju. Iznad portala na prvom i drugom spratu nalazi se dekorisan profil u obliku stilizovanog akantusovog lista.
34
Palata Tripkovi
Palata Tripkovi se nalazi u neposrednoj blizini palate Ivanovi. Graena je krajem XVIII vijeka, kao jedna od najimpozantnijih baroknih kapetanskih palata Boke Kotorske. Palatu Tripkovi je podigao kapetan Andrija Jozov Tripkovi, koji je 1813. bio jedan od devet Bokelja u Centralnoj komisiji i to kao predsjednik Dobrotske optine. Zabiljeeno je da je dao pozajmicu generalu Marmontu u iznosu od 3000 zlatnih mletakih cekina. U XVIII vijeku porodica Tripkovi je odigrala znaajnu ulogu u razvoju Dobrote u oblastima trgovine, razvoju trgovake mornarice, graevinskom i kulturnom razvoju. Imali su 18 brodova, a tokom XVIII i XIX vijeka pominje se 86 pomoraca iz ove porodice od kojih 63 kapetana. Iako su Tripkovii imali jo est kua, ova palata je najistaknutija, tako da je prilikom popisa kua 1808. bila procijenjena na 7000 austrijskih forinti kao najskuplja palata u Dobroti. Palata je povuena od obale i izdignuta na plato, podzidan ogradnim kamenim zidom sa dugakom balustradom, na kome se nalazi ardin. U ogradnom zidu nalazi se portal sa porodinim grbom. Ispred palate se nalazi pristanite-ponta sa velikim mandraem, koji su pripadali palati. Iza palate se nalaze terasasti vrtovi. Palata je izgraena od fino klesanog karulanskog kamena, ima konobu, dva sprata i etvrtu etau u obliku belvedera, sa zabatom baroknih linija. Na samom vrhu belveder ima ukras u obliku kule. Na fasadi dominira balkon na drugom spratu, ije su potporne konzole pokrivene ornamentima sa motivima akantusovog lia. Na prvom spratu je centralni salon iz koga portali vode u susjedne sobe i na stepenite. Isti raspored je zastupljen i na drugom spratu. Sa
zadnje strane palate, prema brdu, nalazi se aneks u kome je bila kuhinja. Unutranjost su karakterisali podovi od dvobojne terakote, drvene gredne tavanice, zidovi sa baroknom malternom dekoracijom i stepenite sa balustradom. Palata je bila bogato opremljena umjetnikim djelima, stilskim namjetajem, knjigama, itd. U zemljotresu 1979. godine glavni fasadni zid belvedera je u potpunosti sruen, ali je nedavno rekonstruisan. Palata Tripkovi je jedna od najmonumentalnijih palata u Boki. Toj monumentalnosti doprinosi postament palate, terasa sa baroknom balustradom, jasna barokna koncepcija i bogato obraeni arhitektonski detalji, kao i pozadina ovog sklopa koju ine surove i gole Dobrotske strane koje doseu visinu do 1000 m nad morem.
35
Palata Ivanovi
Palata se nalazi na samom kraju Dobrote, sjeverno od crkve Sv. Eustahija. Podignuta je u drugoj polovini XVIII vijeka. U spisku kua Dobrote iz 1808. godine palata se nalazila u vlasnitvu Luke Ivanovia i bila je procijenjena na 6.00 forinti. Bratstvo Ivanovi je bilo jedno od ekonomski najjaih bratstava u Dobroti. Poetkom XIX vijeka Ivanovii imaju 11 kua u Dobroti, procijenjenih na 23.1o forinti, dok najbrojinije bratstvo Radimir ima 2 kue sa manjom vrijednou - 21.738 forinti. Tokom XVIII vijeka Ivanovii posjeduju 28 brodova sa kojima su trgovali u italijanskim i albanskim lukama. U mletako-turskom ratu (171-1718) Ivanovii su sa svojim brodovima uestvovali
u pokuaju osvajanja Ulcinja, zbog ega su dobili pohvale od generalnog providura Alviza Moeniga. Najvei podvig naih ljudi na moru u XVIII vijeku je borba brae Marka i Joza Ivanovia sa Turcima u luci Pirej 1756. godine. Nakon te bitke Ivanovii su dobili titulu viteza. U ovoj palati je konte Josif ( Jozo) Ivanovi 1833. godine ugostio Njegoa, sa pratnjom od 30 osoba, prilikom njegovog putovanja za Petrograd. U znak zahvalnosti Njego je Ivanoviima posvetio spjev Glas Kamentaka i napisao pjesmu Srbin Srbima na asti zahvaljuje. (Pjesme, Prosveta, Beograd, 1981) Palata Ivanovi je tipina barokna palata sa tri etae i belvederom ili vienicom. Izdignuta je i povuena u odnosu na obalu, sa ograenim i podignutim dvoritem. U ogradnom zidu je portal sa grbom porodice, a sa unutranje strane su pomone prostorije. Ova palata u odnosu na paltu IvanoviMoro ima mirnije i svedenije rjeenje. Belveder ima klasino zavrenu liniju krova. Centralna osa simetrije palate je naglaena portalima i balkonima na prvom i drugom spratu, koji imaju balustrade od kovanog gvoa, kao i elipsastim prozorom na vienici. Svi otvori na fasadi imaju jednostavnu baroknu profilaciju.
36
PERAST
1 2 3 5 6 7 8 9 10 11
Palata Bronza Palata estokrilovi Palata Mazarovi Palata Balovi Palata Viskovi Palata Martinovi Palata Brajkovi-Martinovi Palata Smekja Palata Zmajevi Palata Lui-Kolovi-Matikola Palata Bujovi
37
Palata Bronza
Palata se nalazi u istonom dijelu Perasta, u predjelu zvanom Luka, uz samu obalu. Sagraena je sredinom XVIII vijeka. U XIX vijeku, za vrijeme austrougarske vladavine, sluila je kao Carinarnica (otuda u narodu ime Dogana), a danas je u njoj upni ured. Porodica Bronza se doselila vjerovatno iz Skadra, a pripadali su kazadi (bratstvo) ilopi. Bili su vrsni pomorci i trgovci. Njihov prvi brod Santa Maria di Scarpello pominje se u arhivskim spisima jo 1591. godine. Kapetani Ivan i Josip Bronza su za uspjenu borbu protiv gusara dobili mletako odlikovanje kavalijera (vitezova) Sv. Marka.
Palata Bronza je tipina barokna palata, sa prizemljem, spratom i treom etaom u obliku belvedera. Belveder ima karakteristine barokne volute. Na glavnoj fasadi naglaena je srednja vertikala, od portala u bunjatu u prizemlju, preko balkona na prvom spratu i mermernog reljefa Navjetenja, do belvedera nad kojim je kamena kugla. Prozori imaju tipinu baroknu profilaciju. U prizemlju su dva barokna elipsasta prozora. Na palati se nalaze i pukarnice. Na portalu u prizemlju je grb kazade ilopi. Na grbu je predstavljena ptica na stablu, koje se nalazi na vrhu brda. U ovoj palati sauvan je originalni raspored prostorija. U unutranjosti palate svi pragovi vrata od korulanskog kamena su bogato obraeni. Tavanica ima profilisane drvene grede - nosae.
38
Palata estokrilovi
Palata estokrilovi se nalazi na podruju zvanom Luka, u jugoistonom dijelu Perasta. Vjerovatno je sagraena krajem XVII vijeka, o emu svjedoi natpis na vijencu ispod krova u kome se pominje 1691. godina. estokrilovii su bili jedno od najstarijih perakih bratstava kazada. Miloa estokrilovia pominje Mavro Orbin kao vou 150 Peratana u borbi, oko 1150. godine, protiv bosanskog bana Boria, a na strani Kotorana, Dubrovana i Ulcinjana. Palata je veoma skladnih proporcija, ima dva sprata, bez vidionice, podsjea na renesansno oblikovanje. Krov je etvorovodan, sa karakteristinim prelomom (kod strehe) . Uz fasadu se nalazi spoljanje stepenite koje vodi do prvog sprata. Na drugom spratu je balkon sa
renesansno profilisanom kamenom balustradom. Nad balkonom, na vijencu ispod krova, je grb estokrilovia (krilo ptice) i oteeni natpis: SESTO 1691 CR / ILO / VI / CH /
39
Palata Mazarovi
Palata Mazarovi se nalazi u jugoistonom dijelu Perasta zvanom Luka, iznad starog puta. Graena sredinom XVIII vijeka, predstavlja jedan od karakteristinih primjera kasnobaroknih palata sa belvederom. Fasadu palate Mazarovi djelimino zaklanja niz kua koje se nalaze ispred nje i izlaze direktno na stari put. Palata ima dva sprata i belveder sa volutama, na kojem se nalazi grb Mazarovia. U prizemlju je portal, obraen u bunjatu, sa po dva ovalna barokna prozora sa strane. Drugim spratom dominira balkon na est konzola. U zadnjem dijelu palate se, u vidu ankesa, nalazi kuhinja na dvije etae. Uz palatu se nalazi i starija kua Mazarovia sa renesansnim karakteristikama. U palati je sauvan originalni raspored prostorija, sa velikim centralnim salonom u sredini, kao i autentini enterijer sa malternom dekoracijom na zidovima, iji su se tragovi sauvali uprkos dugotrajnoj izloenosti atmosferskim uticajima. Palata se nalazi u ruevnom stanju ve vie od jednog vijeka. Mazarovii su bili jedna od najuticajnijih perakih porodica, iz kazade Smilojevi. U kotorskim spisima porodica se spominje jo 133, a u Perastu se javljaju od XV vijeka.
Na porodinom grbu nalazi se smilje, simbol besmrtnosti. Meu znaajnim predstavnicima porodice Mazarovi su: Luka (1618-1705) sudija i optinski kapetan Perasta, koji je uestvovao u Perakom boju 165. godine, i ugostio Petra Zrinskog prilikom njegove posjete Perastu; Vicko (1613-1683) etiri puta biran za optinskog kapetana Perasta, cijenjeni pomorski kapetan kome je Mletaka republika povjerila komandu na jedrenjaku Giove Fulminante; Krsto (16801725) pomorac i pisac baroknog perioda, sakuplja narodnih pjesama, i autor Biografije Mazarovia. (postoji sauvan njegov nacrt sa proraunom za rekonstrukciju crkve Sv. Nikole u Perastu iz 1711. godine); Antun (1658-1705) vitez cara Leopolda, pored Tripa Kokolje najpoznatiji peraki slikar koji je uio slikarstvo u Veneciji a radio u Beu, gdje je portretisao mnoge Habzburgovce, meu kojima i cara Josipa I i Mariju Tereziju; dr imun, hirurg i diplomata, koji je bio u Persiji u ruskoj diplomatskoj slubi, kao poslanik i ministar cara Aleksandra I i odlikovan ordenom persijskog aha i Karlo prvi aeronautiar na junoslovenskim prostorima koji je 1789. godine, samo est godina nakon prvog uzletanja francuskih balonista, izveo demonstraciju leta balonom u Zagrebu, prvi na ovim prostorima. Posljednji potomak porodice u Perastu bila je Teodolina Mazarovi ijom se smru 1919. godine gasi porodica Mazarovi u Perastu.
40
Palata Balovi
Palata Balovi se nalazi u istonom dijelu Perasta, u predjelu zvanom Luka. Ispred palate se nalazi boljun, tj. izvor slatke vode Bizetina - sa terasom sa polukrunim svodom iznad izvora - koji je ranije pripadao palati. Palata je sagraena polovinom XVIII vijeka. Balovii, koji su pripadali kazadi Dentali, bavili su se pomorstvom, bilo u ratnoj mornarici, bilo privatnom pomorskom trgovinom. Jedan od najznaajnijih predstavnika porodice je Julije Balovi (1672-1727), koji je u dva maha obavljao dunost sudije u optinskoj slubi. Istakao se na dunosti kapetana perakih zastavnika na mletakom admiralskom brodu, za ta je sticao javna pismena priznanja. Poznat je i po knjievnoistorijskoj djelatnosti, gdje se istie njegova Peraka hronika, zapoeta krajem 171. godine, u kojoj hronolokim redom iznosi dogaaje iz istorije Perasta. Jedan dio ovog rukopisa nalazi se u upnom arhivu u Perastu, a drugi je u Naunoj knjinici u Splitu. Julije Balovi je 1693. napisao i pomorski prirunik Pratiche scrivanesche. Intenzivno se bavio sakupljanjem narodnih pjesama i zauzima znaajno mjesto meu predvukovskim sakupljaima narodnih pjesama. Palata Balovi je tipina barokna palata XVIII vijeka - jednostavna, ali harmonina i monumentalna, sa prizemljem, dva sprata i belvederom. U prizemlju se nalazi portal u bunjatu sa po dva barokna eliptina prozora, a na prvom spratu veliki portal sa kamenom balustradom u donjem dijelu. Do restauracije 1981. godine, kada je zgrada preureena za stanovanje, bio je sauvan enterijer sa originalnim rasporedom prostorija, etiri sobe i salon. U palati su se nalazili izuzetno bogati porodini arhiv i biblioteka, koji su oko 1933. godine i poslije II svjetskog rata odneseni iz Perasta. U ovoj palati je ljetovao Njego 186. godine i tu napisao pjesmu Paris i Helena ili No skuplja vijeka. 41
Palata Viskovi
Palata Viskovi se nalazi na podruju zvanom Luka, u priobalnom dijelu Perasta, sa donje strane starog puta. Kompleks Viskovia sastoji se od etiri dijela: kule (ardaka), palate, loe sa ardinom i novog dijela palate. Najstariji dio palate je kula, izgraena oko 1500. godine, koja je bila jedan od centara sistema odbrane grada, to se vidi po uklesanom natpisu na nadvratniku kule pet slova P: Parvum Propugnaculum Pro Praesidio Perasti (mali odred za odbranu Perasta). Na posljednjoj etai kule sauvan je top. Uz kulu su dograeni palata na dva sprata sa loom i novi dio. Na palati se nalaze tri portala, sva tri raena u bunjatu. Prvi portal se nalazi na junoj strani, prema moru, na dvorinom zidu. Na njemu je raskoni grb, u ijem gornjem dijelu je zubatac, simbol kazade kojoj su Viskovii pripadali, a u donjem lav - kao posebni znak ove porodice. Na sjeverozapadnoj strani, uz stari put, je glavni ulaz u palatu. Na portalu je izraena riba zubatac iz grba Viskovia i uklesani inicijali F C C V (Francesco Conte Colonello Viscovich). Sa iste strane, nalazi se portal u prizemlju loe, i na njemu je uklesana godina 1718, a iznad nje zubatac. Viskovii su pripadali kazadi (bratstvu) Zubaci (Dentali). Dali su veliki doprinos pomorskoj, vojnoj, trgovakoj, politikoj i kulturnoj prolosti Perasta, kroz vie od pet vijekova, od XV do druge polovine XX v. Nikola Viskovi (XVI v) je kao kapetan Perasta predvodio Peratane prilikom opsade Kotora od turske flote Hajrudina Barbarose 1539. godine. Krsto Vickov Viskovi (1612-1676), proslavljeni kapetan Perasta, je organizovao odbranu grada prilikom turskog napada koji je predvodio Mehmed aga Rizvanagi 165, kada su Peratani izvojevali najslavniju pobjedu u svojoj istoriji. Frano Marjanov Viskovi (1665-1720) ( 42
collonello) pukovnik istakao se u borbama protiv gusara i Turaka u Grkoj, na Peloponezu, Eubiji, Moreji i Hercegovini. Prvi je meu sedam Peratana dobio najvee mletako odlikovanje, krst Sv. Marka i titulu kavalijera 1703. godine. Josip Alvize Josipov Viskovi (1760-182) pomorski kapetan, proslavio se kao jedan od posljednjih branitelja Venecije. Godine 1813. bio je jedan od potpisnika Deklaracije o ujedinjenju Crne Gore i Boke. Vjekoslav (Luii) Antonov Viskovi (1828- 1891) kapetan duge plovidbe, generalni konzul Austrougarske u Brindiziju. Zasluan je za sistematizaciju Arhiva perake optine. Frano Antonov Viskovi (1836 -1905) je najistaknutiji lan porodice. Kapetan duge plovidbe je postao 1856. i trideset sedam godina je bio kapetan na jedrenjacima i parobrodima Austrijskog Lojda. Poznat je po izumima nautikih sprava i kao autor udbenika za pomorske kole. Bavio se prouavanjem porodinog arhiva, to je rezultiralo objavljivanjem knjige Storia di Perasto i monografijom o ostrvu Sv. ora. Krsto Josipov Viskovi (Perast, 1856-1913) pomorski kapetan, glavni agent Austrijskog Lojda u Kotoru. Bio je vicekonzul vedske i Norveke u Konstanci. Znaajan je njegov angaman poetkom XX v. na razvoju turizma u Boki. Josip Viskovi i njegova sestra Anka, udata Radimir su bili posljednji izdanci ove stare perake plemike porodice.
43
Palate Martinovi i Brajkovi-Martinovi

Palata Martinovi jedna je od najstarijih perakih palata. Nalazi se uz velju ulicu koja povezuje glavni trg u Perastu ispred crkve Sv. Nikole sa tvravom Sv. Krsta. Na palati se nalazi grb kazade izmai (ruka koja dri granu) kojoj su pripadali Martinovii. Palata je danas u ruevnom stanju. Palata Brajkovi-Martinovi se nalazi zapadno od glavnog trga, uz stari put. Podignuta je vjerovatno u prvoj polovini XVII vijeka, na mjestu stare kue Markovia, o emu svjedoi natpis sa 1623. godinom, na kome se navodi da su palatu podigli Vicko i njegova braa, sinovi Tripa Markovia (kasnije zvanih Martinovii) iz kazade izmai. Palata ima dva sprata. Na drugom spratu je balkon, koji se nekada pruao du cijele
fasade. Ispred fasade, u visini prvog sprata, nalazi se terasa. Ograde balkona i terase su nekada bile od kamenih balustera, a sada su od livenog gvoa. U dnu terase su dva jednostavna portala i prozor. Nad desnim portalom je natpis iznad koga je grb kazade izmai. U palati je sauvan originalan raspored prostorija. Salon na prvom spratu palate je dekorisan krajem XIX vijeka, u stilu Napoleona II. On je jedini jo uvjek u potpunosti sauvani salon u Perastu, sa originalnom dekoracijom i namjetajem. Meu najistaknutijim predstavnicima porodice Martinovi bio je Marko Martinovi (1663-1716) pomorski trgovac, pedagog i pisac, jedna od najznaajnijih linosti u istoriji Perasta. Osnovno obrazovanje sa elementima iz pomorstva Marko Martinovi stekao je u Franjevakom samostanu u Perastu. Zahvaljujui pomorskom iskustvu i vjetini, 1697. godine Mletaki senat ga je izabrao da pouava pomorskim vjetinama grupu ruskih kneeva i boljara, koje je ruski car Petar Veliki poslao u Veneciju. On je u Veneciji ruskim pitomcima predavao nautiku i izveo sa njima tri praktina putovanja. Na jednom od njih, 1698. godine, zaustavili su se u Perastu, gdje je obavljena dopunska nastava. Boravak Marka Martinovia sa ruskim plemiima u Perastu 1698. obiljeava poetak pomorskog pedagokog djelovanja kod nas. To je ujedno i poetak uspostavljanja veza Boke i Crne Gore sa Rusijom Petra Velikog.
44
Palata Smekja
Palata Smekja se nalazi u sredinjem, priobalnom dijelu Perasta, neposredno uz crkvu Sv. Marka. Smekje, porodica koja je pripadala kazadi izmai, kao pomorci sreu se vrlo rano, ve u drugoj polovini XVI vijeka. Petar Smekja dovodi svoju porodicu do ekonomskog uspona, poslije uvenog trgovakog poduhvata, kada je brodom Leon Coronato doprinio privrednom povezivanju baltikih zemalja sa Venecijom 176. godine. Ve 178. on postaje konte, a 1779. porodica je pripojena kotorskom plemstvu. Palata se sastoji iz dva dijela - starijeg, izgraenog 176. godine, koji se nalazi izmeu obalnog i starog puta i mlaeg dijela koji je zapoet 176. godine, a zavren 30-ih godina XX vijeka. Ova dva dijela su spojena zasvedenim prolazom iznad starog puta. O godini gradnje svjedoi natpis iznad ulaza u gornji dio palate:
D. O. M. PETRUS COMES SMECCHIA DOMUM DE SUO AERE ERREXIT PRIDE NONAS AVGUSTI MDCCLXIV Palata Smekja je najvea palata u Perastu. Graena je u potpunosti od korulanskog kamena. Palata ima prizemlje, dva sprata i belveder. U novou prvog sprata je prostrana terasa, cijelom duinom fasade, a na drugom i treem spratu su balkoni sa balustradom. Na ulaznom dijelu palate je grb kazade izmai - ruka koja dri stabljiku (iimak) sa zvijezdama koje su znak porodice Smekja. Novi dio palate zavren je 1936. godine, po uzoru na postojee prizemlje i sprat, u istom stilu i od istog materijala. U oba dijela palate je od 1936. godine bila smjetena fabrika konfekcije Jadran Perast.
45
Palata Zmajevi
Palata Zmajevi se nalazi u zapadnom dijelu Perasta. Palata je poznata kao Biskupija jer su u njoj stolovala dva biskupa, Andrija i Vicko Zmajevi. Palata, sa porodinom kapelom posveenoj Gospi od Rozarija i osmougaonim zvonikom, predstavlja najsnaniji detalj perakog pejzaa i njegovu najvrijedniju ambijentalnu cjelinu. Palata je graena u vie faza, a konani barokni izgled dobija u vrijema Andrije Zmajevia, o emu svjedoi natpis na proelju sa navedenom 166. godinom. Izgraena na stijeni i od lokalnog kamena, palata predstavlja izuzetno
graevinsko rjeenje. Simetrina dispozicija, sa istaknutim centralnim dijelom iznad peine u stijeni, krilima na snanim noseim zidovima i impozantnim spoljanjim stepenitem, daje utisak gradnje u jednom dahu. Meutim, gradnja se odvijala u nekoliko faza: od prvobitne odbrambene kule, koja danas ini centralni dio palate, preko proirenja kule prema brdu, do izgradnje sjevernog i junog krila. Oslikavanje palate freskama uradio je poznati barokni slikar Tripo Kokolja, kome je Andrija Zmajevi bio mecena. U palati se nalazila Zmajevieva biblioteka, po nekim podacima najvea u Dalmaciji. Biblioteka je bila prenesena u palatu Burovi u Herceg Novom,
46
gdje je i izgorela 1806. godine. Sa palate je 1876. godine skinut krov i od tada poinje njeno propadanje. Zmajevii su jedna od najznaajnijih perakih porodica, porijeklom iz sela Vrba sa Njegua. Pripadali su kazadi Perojevia. Na grbu porodice je krilati zmaj i zvijezda, iznad dva prekrtena pera koja su simbol kazade Perojevia. Zmajevii su dali neke od najznaajnijih Peratana. Andrija Zmajevi (162-169) je osnovno obrazovanje stekao kod franjevaca u Perastu. Studije teologije i filozofije zavrio je u Rimu, gdje je i doktorirao. Godine 1671. papa Klement X postavio ga je za nadbiskupa barskog i primasa srpskog. U svom Crkvenom ljetopisu iznio je porodino predanje. Sakupljao je, meu prvima, narodne pjesme svoga kraja, dubrovaku poeziju, bugartice. Umro je 169. godine u Perastu, gdje je i sahranjen u kapeli Gospa od Rozarija koju je sam podigao. Vicko Zmajevi (1670-175) je neak Andrije Zmajevia. Godine 1685. dobija doktorat iz oblasti filozofije i teologije, a 1701. papa Klement XI ga imenuje za nadbiskupa barskog. Povjeren mu je i zadatak apostolskog posjetioca za Albaniju, Makedoniju i Srbiju. Podrava knjievnike i sakuplja narodne pjesme. I sam je izuzetno talentovan pjesnik. Godine 169. tampa zbirku latinskih pjesama Musarum chorus in laudem Antonii Zeni.
Napisao je i Specchio della Verita (Ogledalo istine). Umro je 175. godine i sahranjen u crkvi Gospa od Katela u Zadru. Matija Zmajevi (1680-1735) jedan od najpoznatijih predstavnika porodice Zmajevi, sinovac nadbiskupa barskog i primasa srpskog Andrije Zmajevia, a sin poznatog pomorca Krsta (Krila) Zmajevia. Ve sa osamnaest godina Matija zapovijeda brodom. Godine 1712. odlazi u Rusiju, u Petrovgrad, gdje je kao prvorazredni pomorski strunjak stupio u slubu Petra Velikog. Zatim jedno vrijeme provodi u Finskoj, gdje se istie u borbi protiv veana i dobija zvanje kontraadmirala, pa viceadmirala. Umro je 1735. godine u Tavrovu, a sahranjen u katolikoj crkvi u Moskvi.
47
Palata Lui-Kolovi-Matikola
Palata Lui-Kolovi-Matikola nalazi se uz samu obalu, u zapadnom dijelu Perasta. Palata je vjerovatno nastala u drugoj polovini XVIII vijeka, o emu svjedoi natpis na glavnoj fasadi sa godinom 1779. i imenima vlasnika, Nikola Kolovi Matikola i sinovi iz kazade Studeni. Palata je relativno malih dimenzija (tipa palacin), na tri etae, skladnih proporcija, sa malim ograenim dvoritem prema moru. Specifina je jer u nivou posljednje etae ima vidionice na sve etiri strane. U prizemlju su jednostavna vrata, naknadno preureena, a sa obje strane su prozori. Na spratu je mali balkon, a sa strana po jedan prozor profilisanog natprozornika.
Iznad natpisa na vidionici glavne fasade prema moru nalazi se grb. Grb predstavlja varijantu grba kazade Studeni. Polje grba je podijeljeno na tri dijela, u gornjem dijelu sa desne strane je vatra koja gori pod usijanim suncem, a sa lijeve strane je vuk koji se propinje prema suncu.
48
Palata Bujovi
Palata Bujovi se nalazi na zapadnom kraju Perasta, pri moru. Jedna je od najljepih baroknih graevina na cijelom Jadranskom primorju, i djelo je arhitekte Giovanni Battista Fontane iz Venecije. Palatu su podigli braa Vicko i Ivan Bujovi. Porodica Bujovi je pripadala kazadi Stoji. Finansijska mo Vicka Bujovia (1660 - 1709) proizilazila je iz njegove znaajne uloge u borbi protiv gusara, visokog ina guvernera flote u Morejskom ratu i velike trgovake aktivnosti. Ubijen je 1709. godine, i nije nikada stupio u dovrenu palatu. Sauvano je predanje da je, po zavretku zidanja, Vicko Bujovi upitao arhitektu moe li sagraditi ljepu palatu; poto je ovaj odgovorio potvrdno, Vicko ga je bacio sa terase. Postoji predanje da je izgraena tesanicima sa poruenih hercegnovskih zidina, poslije oslobaanja Herceg Novog od Turaka 1687.
godine. Na tri kamene ploe na fasadama, dati su podaci o 169. kao godini poetka radova na palati. Palata Bujovi je jednostavne forme, sa prizemljem, dva sprata i etvorovodnim krovom. Uz prizemlje palate prema moru nalazi se monumentalni trijem sa pet arkada u bunjatu. Iznad ovog trijema je terasa sa kamenom balustradom. Na palati se nalazi pet balkona, jedan centralno postavljen na drugom spratu glavne fasade i po dva na bonim fasadama. Dok u osnovnim linijama palate preovlauje renesansna harmonija, barokni peat je prisutan u bogato obraenoj kamenoj plastici arkada, balustera, itd. Bogatstvo fasada jo snanije dolazi do izraaja u grupacijama sa dvostrukim kamenim portalima na svim balkonima. U sredini balustrade na terasi, nalazi se grb kazade Stojia (dva krunisana lava koja dre stolicu). Na zadnjem dijelu palate, u novije vrijeme, dozidan je aneks za potrebe Muzeja grada Perasta koji je smjeten u palati.
49
PERAST | CrnaKOTORSKE | Crna Gora | PALATE BOKE Gora |
RISAN
Palata Iveli
Palata Iveli se nalazi u centralnoj zoni Risna, sa istone strane glavne ulice Gabela. Palata je sagraena u XVIII vijeku i pripadala je porodici Iveli. Jedan od najznaajnijih predstavnika porodice je grof Marko Iveli (170-1825). Godine 1770. stupio je u slubu ruskog admirala, grofa Alekseja F. Orlova. Ruska vlada mu je povjerila misiju da u Boki Kotorskoj, Crnoj Gori i Hercegovini digne ustanak protiv Turaka za vrijeme rusko-turskog rata. Unaprijeen je u in general-lajtanta ruske vojske 1800. godine. Pomagao je eskadri ruskog generala D. M. Senjavina pri zauzeu Boke Kotorske 21. 02. 1806. godine. Sa ruskim savjetnikom Stefanom
Sankovskim, prisustvovao je sastanku sa vladikom Petrom I Petroviem Njegoem u manastiru Savina. Godine 181. proizveden je za lana dravnog savjeta-senatora. Palata ima prizemlje sa konobama, prvi reprezentativni sprat piano nobile, drugi sprat za stanovanje i potkrovlje sa dvije vienice koje je sluilo kao kuhinja. Glavna fasada je raena od fino klesanih kvadera, dok su ostale izvedene nepreciznije i sa manje prozorskih otvora. Zidana je u dvije faze. Prvo je izgraen centralni dio na kojem dominira barokni balkon sa dvoje vrata na prvom spratu. Dva bona krila i spoljanje stepenite su kasnije dograeni, istovremeno je izgraen i odbrambeni sistem oko zgrade. Dvorite je kvadratno i ograeno zidom visokim 3 m. Na ogradnom zidu postoje dvije kule krune osnove uz kapije prema ulici i prema dvoritu. Izmeu njih se nalazila drvena etnica. Dvorite je bilo poploano kamenim ploama. Krajem XVIII i poetkom XIX vijeka palata Iveli je sluila kao sabirno mjesto za Trebjeane i druge Crnogorce koji su se iseljavali u Rusiju.
50
HERCEG NOVI
1 2 3
Palata Ivana Burovia - Burovina Zadubina Mirka Komnenovia Zadubina Dukovi Palata Milainovi
51
Palata Ivana Burovia

/Burovina/
Ova impozantna graevina koja se nalazi na istaknutom poloaju na sjeverozapadnom kraju Herceg Novog, uz samostan Sv. Antuna, naziva se Burovina zato to je u njoj bio dvorac Ivana Burovia. Ivan Burovi je Peratanin koji se proslavio hrabrou na elu 360 Peratana prilikom opsade Herceg Novoga 1687. U znak priznanja, Mletaka republika je poklonila Ivanu Buroviu kuu turskog dizdara Mahmuta Baia, sa itavim njegovim imanjem u okolini Herceg Novog. Tu je kuu Burovi krajem XVII vijeka preuredio u palatu. U XVIII vijeku, kada su u Perastu izumrli Zmajevii po mukoj lozi, sa kojima su Burovii bili u rodbinskim vezama (jedna od tri kerke Matije Zmajevia, uvenog pomorca i ruskog
admirala, bila je udata za konta Burovia), u ovu palatu je bila prenesena znamenita biblioteka Andrije Zmajevia, nadbiskupa barskog i primasa srpskog. Bilioteka, po nekima najvea u Dalmaciji, sa knjigama iz teologije, literature i istorije, izgorela je, naalost, sa palatom 1806. godine prilikom borba Rusa, Crnogoraca i Bokelja sa Francuzima. Po podacima iz upskog arhiva u Herceg Novom ruski vojnici su zapalili Burovinu moda zato da se tu ne bi stacionirali Francuzi, koji su pod vostvom Marmonta pokuali da zauzmu Herceg Novi, tada u ruskim rukama. Zgradu je obnovio i preuredio za Zavod za vaspitanje djevojaka kotorski biskup FranoUelini Tice oko 1910. U prizemlju dvorca, jo se sauvala presvoena tamnica u koju je Mahmut Bai zatvarao roblje, a koju je Uelini pretvorio u kunu kapelu. Danas se u Burovini nalazi hercegnovsko gradsko pozorite.
52
Zadubina Mirka Komnenovia

Kua Mirka Komnenovia je graena krajem XVIII vijeka u kasnobaroknom stilu. Izgled zgrade je mijenjan u XIX vijeku pseudobaroknim dogradnjama i proirenjima. Na originalnim vratima u prizemlju postoje bajonetom urezana imena ruskih vojnika iz 1807, iz vremena Napoleonovih ratova. Mirko Komnenovi je roen 1870. godine u Herceg Novom. Diplomirao je na koli stranih jezika u Chateu de Luceus u vajcarskoj. Bio je poslanik Boke Kotorske u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, gradonaelnik Herceg Novog i poslanik u Narodnoj skuptini Kraljevine Jugoslavije. Testamentom iz 190. godine Mirko Komnenovi je svoju kuu zavjetao narodu, sa eljom da
ta zadubina bude Gradski muzej, da se na njoj postavi spomen ploa sa natpisom MIRKO I OLGA KOMNENOVI - NARODU, a da od prihoda tog muzeja zadubinska uprava daje pripomoi hercegnovskoj siroadi bez razlike vjere. Godine 199. osnovan je Narodni muzej, kasnije preimenovan u Zaviajni muzej Herceg Novog koji je 1953. sveano otvoren u kui Mirka Komnenovia. U okviru Zaviajnog muzeja nalazi se i botanika bata sa vie od 100 odabranih vrsta mediteranskog i suptropskog bilja na povrini od oko 1.000 m2, koja je formirana u parkovskom stilu. Bogatstvo biljnog materijala, pored ostalih, ine brojne vrste palmi, agava, kaktusa i aloja, zatim pitosporuma, primorskih borova, mimoza, kamelija, magnolija i ljekovitih mediteranskih trava koje svojim formama, ljepotom i raznolikou boje cvijeta oivljavaju ambijent u svim godinjim dobima.
53
Zadubina Dukovi
Zadubina Dukovi nalazi se u jugoistonom dijelu Tople na potezu zvanom Dukovina, jer je pripadao istaknutoj pomorsko-trgovakoj porodici Dukovi. Porodica je poticala iz Herceg Novog, a ivjela u Trstu. Eliza Lombardi, roena Dukovi, 1909. godine poklanja kuu sa prizemljem i spratom i prostranim ureenim vrtom (1636 m2) Herceg Novom u svrhu kolovanja mladih talenata. Porodice Dukovi i Lombardi igrale su znaajnu ulogu u oslobodilakim ratovima
protiv Turaka u XIX vijeku. Velimir Lombardi je znatnim finansjskim sredstvima pomagao ustanike u Bosni i Hercegovini, i podravao ideju ujedinjenja Junih Slovena. Zadubina Dukovi je kua jednostavne kubie forme, sa prizemljem, dva sprata i etvorovodnim krovom. Kua je malterisana sa naglaenim ugaonim pilastrima i horizontalnim kordon vijencima. Na prozorima se nalaze kameni natprozornici netipini za ovo podruje, luno savijeni. Ispred kue se nalazi poploano dvorite sa palmama.
54
Palata Milainovi
Na graviri Pierre Eugne Grandsirea (1825-1905) vidljiva je barokna palata sa belvederom u donjoj zoni Herceg Novog, uz pristanite. Ova palata, poznata kao kua Milainovia, je preoblikovana, sa naruenim arhitektonskim vrijednostima, iako je sauvala dosta elementa drugostepene plastike, karakteristine barokne kamene pragove, balkon i stepenite.
55
BIJELA
Palata Zmajevi-BuroviZlokovi
Iako palata Zmajevi-Burovi-Zlokovi u Bijeloj vie ne postoji, smatrali smo da je ipak znaajno da je spomenemo meu bokeljskim palatama. U okviru posjeda palate nalazila se i crkva Sv. Petra, koja je danas jedina sauvana. Na mjestu crkve i posjede u srednjem vijeku nalazio se benediktinski manastir kojeg su Mongoli sruili 122. godine. Palata Zmajevi-Burovi-Zlokovi bila je prvobitno izgraena kao ljetnikovac porodice Zmajevi iz Perasta, a kasnije prelazi u vasnitvo Burovia, tj. porodice Burovi-Zmajevi. Palata je bila izgraena u prvoj polovini XVIII vijeka. Pripadala je sinu konta Stanislava Burovia (sin Ivana Burovia iz Perasta) i Marije Zmajevi, kerke ruskog admirala Matije Zmajevia. Godine 1729. generalni mletaki providur Pietro Vendramin ustupio je Ivanu Buroviu iz Perasta dio zemljita sa crkvicom Sv. Petra u Bijeloj, za zasluge u oslobaanju sjeverozapadnog dijela Boke od Turaka i njegovo stavljanje pod vlast Mletake republike. Polovinom XIX vijeka palatu su kupili braa Bogdan i Jovo Zlokovi, pomorski kapetani i brodovlasnici, a naslijedio je Bogdanov sin Milivoj. Godine 1928. njegova udovica Ana zavjetala je palatu u dobrotvorne svrhe, kao Zadubinu Mila Zlokovia i njegove supruge Ane roene Mihanovi. Palata je imala prizemlje, sprat i belveder. Na spratu, koji je poivao na svodu od opeka, bila je u sredini velika dvorana, sa po dvije sobe sa strana, dvije prema moru, a dvije prema brdu, kako je bio obiaj u ondanjim veim kuama 56
i palatama. Plafoni u sali i sobama su bili naslonjeni na drvene grede. Kroz vrata na spratu, preko prostranih monumentalnih stepenica sa baroknom balustradom, ulazilo se preko terase direktno u veliku salu, a odatle u ostale sobe na spratu. Na belvederu se nalazio kameni grb porodice Burovi-Zmajevi. U palati je boravio saksonski kralj Fridrih Avgust, kada je 1838. posjetio Njegoa na Cetinju. U njoj je dva puta ljetovao crnogorski knjaz Nikola I Petrovi sa porodicom. U I svjetskom ratu austrijska vojska je otetila palatu, koja je zatim bila iznajmljena Udruenju rezervnih i penzionisanih oficira iz Beograda. Uprava Udruenja prepravila je palatu, liivi je svih onih karakteristika koje su je inile jednom od ljepih palata u Boki. Nakon II svjetskog rata u njoj je bila smjetena osnovna kola, koja je oteena u zemljotresu 1979. godine. Nakon zemljotresa palata je sruena i na istom mjestu izgraena je nova osnovna kola.
BAOII
Kua na posjedu Smekja
Kua danas poznata kao kua Rakovia je nekada priradala porodici Smekja iz Perasta. Nakon oslobaanja Herceg Novog od Turaka (1687. godine) vei dio hercegnovske rivijere je doao u peraki posjed. Tu su peraka gospoda imala svoje posjede, obino vinograde, maslinike i vonjake, s ljetnikovcima pored mora. Tu su obino sa porodicama provodili dva do tri mjeseca u vrijeme berbe. Uglednije porodice su na svojim posjedima imale i kapelice, koje nisu sluile samo porodine potrebe, ve su ih koristili i okolni vjernici. Na kunom posjedu u Baoiima porodica Smekja je imala i kapelu, za koju imamo podatke da ju je sagradio 1735. godine kapetan Vicko Smekja s braom, u ast muenika Sv. Vinka i Lovra. U kapeli se nalazio oltar od kararskog
mermera, koji je sada u crkvi Sv. Ane u uriima. U ovoj kui je boravio francuski pisac Pjer Loti 1880. godine. U to vrijeme Loti je bio pomorski oficir na francuskoj ratnoj lai koja je uestovovala u demonstraciji meunarodne flote protiv Turske za ustupanje Ulcinja Crnoj Gori. Pjer Loti govori o ovom kraju u prii Paskvala Ivanovi. Ispred palate, koja je danas u ruevnom stanju, prema moru nalazi se ogradni zid sa ulaznim portalom. Na kljunom kamenu portala nalazi se grb porodice Smekja - ruka koja dri stabljiku (iimak)-simbolj kazade izmai kojoj su Smekje pripadale, i zvijezde, porodini dodatak Smekija. Na ogradnom zidu postavljena je i spomen-ploa sa natpisom na francuskom jeziku koji kae da je u njoj boravio Pjer Loti.
57
Kapetanski palac u Baoiima

U Baoiima se nalazi kompleks za koji nije utvreno kome je pripadao, a u ijem sklopu se nalazi jedna barokna kapetanska palata i druga zgrada koja potie vjerovatno iz XIX vijeka. Cijeli kompleks je ograen kamenom ogradom u kojoj se nalaze portali kao i tri polukrune kule. U sastavu kompleksa postoji i prostrani park sa starim i velikim stablima. Palata je izvorno imala prizemlje i dva sprata, etvorovodni krov i na prvom spratu centralno postavljen balkon sa kamenom balustradom. Svi otvori imaju karakteristinu baroknu profilaciju. Kasnijim intervencijama autentini izgled i vrijednosti palate su naruene.
58
PRANJ
1 2 3 5
Palata Tre Sorelle Palata Lukovi Palata Beskua PalataVerona Palata Florio-Lukovi
59
Palata Tre Sorelle

Palata Tre Sorelle (tri sestre) smjetena je u jugoistonom dijelu Pranja, neposredno uz obalu. U pisanim izvorima palata se prvi put pominje u XVI vijeku kao Villa trium sororum, te je taj naziv do danas zadran. To je bio ljetnikovac kotorske plemike porodice Bua, iji se grb nalazi na nekoliko mjesta na zgradi. Ova palata neobinog izgleda i skromnih dimenzija je najstarija graevina u Pranju, a istovremeno i jedina u cjelini sauvana gotika palata u Boki, izvan Kotora. Moe se datirati u XV vijek. Palata se sastoji iz tri skoro identina dijela meusobo spojena, ali sa posebnim krovovima. Zbog toga je, preko matovitih legendi i dobila ime. Dva krajnja trakta su nastala istovremeno. Na njima su tipini gotiki prozori s prelomljenim lukom. Ta dva dijela su bila spojena terasom sa centralnim odbrambenim balkonom, nad kojom je kasnije dograen trei dio graevine. U palatu se ulazilo spoljanjim stepenicama na prvi sprat. Uz sjevernu stranu podignuta je kapela posveena Sv. Jeronimu.
U svojoj palati Bue su boravili samo povremeno, najee u ljetnim mjesecima. Oni su, poput brojnih kotorskih plemikih porodica, imali svoje ljetnikovce u Pranju, Tivtu i drugim mjestima na podruju Kotora. Za palatu je vezana legenda o tri sestre, kerke kotorske plemike porodice (najvjerovatnije Bua), zaljubljene u istog mornara. On je samo jednu od njih volio i njoj obeao ljubav do groba. To je meu sestrama izazvalo zavist i ljubomoru. Ljubljena sestra, osjeajui bol svojih sestara, odlui da rtvuje ljubav svoga srca. Predloi im da nesuenoj ljubavi zajedniki rtvuju svoj mladi ivot. Sestre su na to pristale. Sazidale su dom sa tri odjeljenja na osami u velianstvenoj prirodi, gdje e do smrti ivjeti. Kada je mladi doznao za odluku svoje odabranice otplovio je na daleko putovanje sa koga se vie nikada nije vratio. Prolazile su godine, ali sestre nisu gubile nadu u njegov povratak, ekajui da ugledaju njegov jedrenjak sa prozora. Onda je dola starost, pa je i smrt zakucala na njihova vrata. Kada je umrla prva sestra, druge dvije sestre su zazidale njen prozor. Nije vie postojao nikakav razlog da gleda prema moru. Nakon smrti druge sestre, posljednja sestra je zazidala i njen prozor. Meutim, kada je i ona umrla, njen prozor nije imao ko zazidati. (izvor: Don Niko Lukovi, Pranj i Tomislav Grgurevi, Odjeci slavnih vremena)
60
Palata Lukovi
Palata Lukovi dio je jedne od najznaajnijih cjelina na Pranju, poznate kao ulica Lukovia. Palata je pripadala istaknutoj porodici Lukovi sa Pranja. Porodina kapela Lukovia - Gospa od Karmena, na ijem ulazu je grb ove porodice, nalazi se u neposrednoj blizini palate. Na nju se zatim nastavlja niz od jedanaest baroknih graanskih kua sa karakteristinim balkonima, koje su pripadale bratstvu Lukovia. Na Pranju se sauvalo predanje o velikom bogatstvu porodice Lukovi, o slagalitima zlatnih dukata, o mnotvu srebrnog posua i kandelabara, kojima su na dan slave porodine crkve, Gospe od Karmena, ukraavali balkon i sve prozore. Kompleks palate Lukovi nastao je povezivanjem u jedinstvenu cjelinu dvije zgrade, jedne nastale u XVII vijeku i druge sredinom XVIII vijeka. Poetkom XX vijeka jo je bila sauvana unutranjost palate sa originalnim rasporedom prostorija, obradom enterijera i namjetajem. Sredinom XX vijeka palata Lukovi je pretvorena u kolu, ime je dolo do promjene njenog autentinog izgleda, a nakon zemljotresa 1979. godine palata je ostala bez funkcije. U palatu se ulazilo impozantnim stepenicama od korulanskog kamena, a ulazni hol je bio ukraen slikama i pozlaenom tuko dekoracijom na plafonu. Na prvom spratu palate nalazio se reprezentativni salon, koji vie ne postoji, ali o kome je ostao zapis. Unutranju dekoraciju salona izveo je sredinom XVIII vijeka vajcarac Karlo de Nedrocis, o emu je postojao natpis na nadvratniku salona. Na zidovima salona, koji su bili zelene boje i ukraeni bijelom tuko dekoracijom, nalazile su se umjetnike slike i venecijanska ogledala u pozlaenom drvorezu. Tavanica je bila posebno dekorisana baroknim motivima-tuko dekoracijom, kao i predstavama anela i korpi sa cvijeem i voem. Na sredini
tavanice nalazio se veliki bareljef na kome su prikazana antika boanstva povezana sa morem i pomorstvom: Posejdon, Artemida, Galatea, Tritoni i Delfini. Pod salona bio je poploan crvenim i utim ploicama od peene gline - tavelama. Nad vratima salona su se nalazili inicijali AL i JL, Andrije i Joza Lukovia, u ije vrijeme je ureen salon, kao i drugi radovi na kompleksu palate. Salon Lukovia su rado posjeivali mletaki providuri iz Kotora, a u njemu je 1797. godine bilo prireeno zabavno vee u poast austrijskom guverneru Boke, baronu Tomi Bradyu. Za vrijeme opsade Kotora 181. u palati Lukovi je imao svoj stan engleski pomorski pukovnik (komodor) Hoste, zapovjednik saveznike vojske u Boki protiv Francuza.
61
Palata Beskua
Palata Beskua se nalazi u centru Pranja, ispod Bogorodiinog hrama. Podignuta je krajem XVIII vijeka, kada je porodica Beskua bila veoma imuna. Porodica Beskua doivjela je uspon u vrlo kratkom periodu. Prvi predstavnik porodice dolazi na Pranj iz Strpa oko 1660. godine, da bi ve njegovi nasljednici dobili titulu mletakog konta. Sauvana je pria da je domain, kada je dobio titulu konte naredio, da se sa prozora palate bacaju na cestu dukati, u znak veselja. Beskue su i u Kotoru imali palatu u kojoj se za vrijeme austrijske vladavine Bokom nalazio Okruni i Sreski sud. Palata Beskua predstavlja tipian primjer bokeljske barokne palate. Palata ima prizemlje, dva sprata i na posljednjoj etai belveder, i graena je od fino klesanog korulanskog kamena. U prizemlju se nalazi veliki portal i dva mala prozora sa karatkeristinom baroknom profilacijom. Ispod lijevog prozora su dva grba u vidu reljefa. Na prvom spratu je balkon sa kamenom balustradom, koga nose tri profilisane konzole. Na balkon izlaze dva portala, sa lunim nadsvjetlima ukraena metalnom mreom. Na belvederu se nalaze barokno profilisani ukrasivolute. Svi otvori imaju karakteritine kamene pragove sa baroknom profilacijom.
U drugoj polovini XIX vijeka palata je bila stjecite uglednih gostiju sa kojima su Beskue imale veze. U palati je 18. godine jedno od svojih ljetovanja na Pranju proveo vladika Petar II Petrovi Njego. Palatu su posjeivale i austrijske nadvojvode. Kada je 1878. u Boki boravila meunarodna flota, koja je osiguravala da Turska ustupi Bar i Ulcinj Crnoj Gori, braa Beskua su u palati prireivali komadantima laa raznih narodnosti gala-veere, igre i none zabave. Palata Beskua je jedna od rijetkih palata koja se nalazi neposredno uz obalu, a koja je sauvala direktan i autentian kontakt sa morem. Put koji je poetkom XX vijeka, za vrijeme austrougarske vladavine, uspostavljen uz obalu zaliva, i presjekao vezu veine kua u Dobroti, Perastu i Pranju sa morem, proao je iza palate Beskua. Zahvaljujui tome, danas na njenom primjeru moemo da vidimo kako je izgledala veina palata sa direktnim izlazom na more, sa poploanim dvoritima ispred, pontom i mandraem.
62
Palata Verona
Palata Verona se nalazi u sklopu grupacije kua koje su pripadale bratstvu Verona, smjetene na lokalitetu Grasovo sa sjeverne strane upne crkve na Pranju. Palata je graena u drugoj polovini XVIII vijeka. U XVIII vijeku pomorstvo na Pranju dostie najvei uspon, brodovi koji su bili u vlasnitvu pranjskih porodica plove cijelim Mediteranom. Porodice Verona i Florio su imale trgovake kue u Korintu i Tebi, a Lukovi na Krfu. Trgovaka kua Verona bila je jedna od ekonomski najmonijih u Boki. Porodica Verona doselila se u Boku 178. godine iz Skadra, kada je ovaj grad bio predat Turcima od strane Venecije. Porodica Verona se prvo nastanila u Kotoru, a kasnije je prela na Pranj. Kapetan Anton Andrijin Verona je
oko 1760. godine kupio cijelo imanje kotorske plemike porodice Bizanti u Tivtu, na kome su se nalazili njihova palata u upi i dananja kua Verona, na kojoj jo postoji grb porodice Bizanti. Porodica Verona imala je na Pranju oko 10 kua i veliku palatu koju je sagradio kapetan Anton Verona izmeu 1780. i 1790. godine. Palata Verona je bila najvea palata na Pranju, izgraena po uzoru na barokne palate u drugim mjestima Boke. Palata ima prizemlje, dva sprata i belveder na etvrtoj etai. Graena je od fino klesanog kamena. Na drugom spratu ima centralno postavljen balkon sa baroknim balusterima. Na prvom i drugom spratu se nalazio po jedan veliki salon, sa etiri sobe sa strane. Veoma vrijedan je bio enterijer palate. Salon i sobe prvog sprata bile su ukraene malternom tuko dekoracijom. U salonu se nalazio drveni oltar sa renesansnim karakteristikama. U palati su se nalazila i druga vrijedna umjetnika djela. 63
Palata Florio-Lukovi
Palata Florio-Lukovi se nalazi u sredinjem dijelu Pranja. Sagraena je u XVIII vijeku. Palata je pripadala poznatoj bokeljskoj plemikoj porodici Florio sa Pranja, ali je nakon nestanka ove porodice prela u posjed konta Lukovia. Glavna fasada, kojom dominira barokni balkon na prvom spratu, okrenuta je prema moru. U zgradu se ulazi kroz profilisani portal i preko stepenica od korulanskog kamena. Na prvom spratu se nalazio salon koji je poetkom XIX vijeka uredio don Marko Florio, pranjski upnik, u duhu tada vladajueg empire ukusa. Plafon je bio ukraen pozlaenim tukaturama plitkog reljefa, koje su u sredini prikazivale grb porodice Florio (dva ljiljana u gornjem polju, a dva u donjem), dok su okolo lie i cvijee. Pod je bio poploan mletakom keramikom, oslikanom geometrijskim oblicima i cvijeem. Najljepi ukras u salonu su bile dvije velike slike na platnu (2,0 x 1,50 m) na kojima su predstavljene dvije rijetke starozavjetne scene: Zavjet i rtva izrailjskog sudije Jeftea, rad mletakog slikara Francesca Potenze, koji je radio u Boki krajem XVIII i poetkom XIX vijeka.
Pored stilskog namjetaja, u palati se uvala i velika zbirka oruja, numizmatika zbirka, etnoloki predmeti iz Boke i vie vrijednih slika. U palati se nalazila zbirka predmeta iz Vike bitke (pomorska bitka kod ostrva Visa 20. 07. 1866. u kojoj su se sukobile mornarice Habsburke monarhije i Kraljevine Italije radi prevlasti na istonoj obali Jadranskog mora; zavrila pobjedom austrijske flote), koji su pripadali kontradmiralu Marku Eugenu Florio: oficirski pojas koji je nosio na dan bitke, revolver, slika broda kojim je zapovijedao (korveta Erzherzog Fridrich) i slike ostalih ratnih brodova koji su uestvovali u bici. Uz palatu je u vrtu krajem XVIII vijeka podignuta porodina kapela Gospa od Anela.
64
TIVAT
1 2 3 5
Kompleks Bua-Lukovi Kompleks Bizanti u upi Kua Verona u Raici Danulovina Grgurevina 65
Kompleks Bua - Lukovi

Kompleks Bua-Lukovi, kojeg su inili utvreni ljetnikovac sa kulom, stambenom zgradom, porodinom kapelom, ostacima vrtne arhitekture i ogradnog zida sa monumentalnom ulaznom kapijom, nalazio se u sredinjem dijelu Tivta. Utvreni ljetnikovac je pripadao poznatoj kotorskoj plemikoj porodici Bua od koje je imanje i ljetnikovac krajem XVIII vijeka otkupio Marko Lukovi, pomorski kapetan iz Pranja. Nasljednici porodice Lukovi su dio svog imanja krajem XIX vijeka ustupili za gradnju Arsenala u Tivtu ime su po prvi put izazvane krupne promjene izgleda prvobitne cjeline. Po svojoj dispoziciji na irokom prostoru obale, kao i po veliini i arhitekturi odbrambene kule, na ijem vrhu je loa sa odbrambenim hodnikom na konzolama, po uzoru na slina rjeenja mletake odbrambene arhitekture, i prostransvu koje je zauzimao, ljetnikovac porodice Bua je predstavljao najveu i, u
arhitektonskom smislu, najbogatije obraenu cjelinu ovog karaktera na cijelom prostoru zaliva. U arhitekturi ljetnikovca porodice Bua zapaa se nekoliko razliitih faza gradnje. Najstariji dio predstavlja kula sa bonim krilima. Prema sauvanom natpisu, kulu je dogradio 158. godine majstor Vicencije, sin majstora Mihaila iz Lastve. Crkvica posveena Sv. Mihailu, koja predstavlja zavrni motiv pristupne staze od mora, sa 130 kamenih stubova i pergolom, izgraena je u baroknom maniru. Stambena zgrada, postavljena sa june strane kule, zadrala je svoj poloaj i priblino iste dimenzije tokom radikalne pregradnje koju je pretrpjela krajem XIX vijeka nakon izgradnje Arsenala u Tivtu. Izgradanjom ljetne pozornice sredinom XX vijeka u sredinjem dijelu ureenog vrta, du centralne staze koja je od mora vodila prema stambeno-ekonomskim zgradama i kuli, prekinuta je prirodna veza izmeu sauvanog originalnog portala u bunjatu, na ogradnom zidu imanja prema moru i reprezentativne cjeline kojoj je pripadao.
66
Kompleks Bizanti u upi

Na uzvienju nad morem poznatom pod imenom upa nalazio se renesansni ljetnikovac kotorske plemike porodice Bizanti. U okviru ljetnikovca stajala je i porodina kapela. Silueta stambene zgrade i kule u okviru ljetnikovca poznata je sa jedne od fotografija snimljenih prije njihove pregradnje za potrebe austrougarske vojne komande.
Danas su u okviru postojee kule vidljivi ostaci starije kule ljetnikovca porodice Bizanti. Poloaj ljetnikovca svojom izolovanou, planimetrijom sauvanih staza i etnica, karakteristinom vegetacijom i ambijentom pristanita sa zgradom i molom na obali, iako danas lien originalne arhitekture ljetnikovca, u velikoj mjeri odraava nain ivota iz vremena porodice Bizanti.
67
Kua Verona u Raici

Kua Verona se nalazi u zoni zvanoj Raica, uz samu morsku obalu i izolovana u odnosu na susjede. Ona svojim mirnim a razuenim volumenom, proporcijama i arhitektonskim rjenikom, iako decenijama veim dijelom naputena, odraava bitna svojstva gotikorenesansnog vremena u kome je nastala. Zgrada je pripadala kotorskoj plemikoj porodici Bizanti od koje je, zajedno sa svim posjedima porodice Bizanti u Tivtu, oko 1760. godine otkupio kapetan Anton Andrijin Verona iz Pranja. Kua Verona se sastoji iz tri dijela: naglaenog centralnog, pokrivenog etvorovodnim krovom i bonih niih krila nejednake duine, pokrivenih dvovodnim krovom. Svi dijelovi imaju samo prizemlje i sprat. Kua je zidana kamenom u nijansama sivkasto-zelene boje. Centralno postavljeni portal gotikog prelomljenog luka zamijenjen je vjerovatno poslije 1760. godine novim baroknim portalom izraenim u bunjatu.
Luni dio portala kasnije je zazidan i zamijenjen arhitravnim rjeenjem sa upotrebom ravnog neprofilisanog kamenog bloka za nadvratnik. Gotike karakteristike dvorinog portala sredinjeg dijela zgrade, na strani prema ograenom vrtu, sauvale su se i danas bez veih promjena. Ova zgrada sa ograenim prostranim vrtom, mandraima, gumnom i bunarima, iako danas sa veoma osiromaenim repertoarom svoje prvobitne arhitekture, u najvjeoj mjeri reprezentuje nain ivota i kulturu stanovanja srednjovjekovnih plemikih porodica iz Kotora koje su imale svoja imanja na obalama Tivatskog zaliva.
68
Danulovina
Utvreni stambeni kompleks Danulovina nalazi se u neposrednoj blizini Prevlake, u uvali sa njene jugoistone strane. Danulovina je ime je dobila po Danulu koji je u Brdima ivio oko polovine XVI vijeka. Obnovio ju je kotorski biskup Marko Grgurina (1801-1815), od 1815. godine pripadala je porodici Beskua, a krajem XIX vijeka porodici Radonii iz Dobrote. Danulovina se sastoji od trospratne kule pokrivene dvovodnim krovom, zasvedene prizemne zgrade sa ravnom terasom nad njom, stambene zgrade sa dvije etae i karakteristinom vienicom, kao i poploanog dvorita koje objedinjuje ove prostore. Razvoj ovog kompleksa je tekao tako to je uz prvobitnu slobodnostojeu kulu u sljedeoj etapi sagraena prizemna zgrada izduene osnove. Tek u treoj fazi graenja nastala je stambena zgrada dograivanjem nad sjevernim dijelom zateene prizemne zgrade. U isto vrijeme oformljeno je i unutranje dvorite ukomponovano u
pravougaonu osnovu zidom ograenog kompleksa. Poloaj samostalne odbrambene kule u blizini manastira Sv. Mihaila na Prevlaci mogao bi ukazivati na njegovu prvobitnu povezanost sa manastirom. U prilog ove pretpostavke, pored karakteristinog poloaja kule koji podsjea na poloaj pirga u blizini srednjovjekovnih manastira, govore i romanike stilske karakteristike ulaznog portala prizemne zgrade iz druge etape graenja, kao i zabiljeeno svjedoanstvo o fresci sa predstavom cara Duana koja je u kuli postojala do kraja XIX vijeka. Tek u poznim etapama gradnje i nakon gaenja manastirskog ivota na Prevlaci, tokom XVI ili u XVII vijeku mogla je nastati utvrena stambena cjelina sa razvijenim sadrajima unutar zatvorenih prizemnih prostora, poploanog prostora sa bistijernom i zasvedenom pei za peenje hljeba, prostrane terase sa vidicima na more i stambene zgrade sagraene u duhu tradicionalne stambene arhitekture.
69
Grgurevina
Sa jugoistone strane prilaza poluostrvu Prevlaci, na periferiji uvale kojom dominira skladna silueta utvrenog kompleksa Danulovina, nalazi se stambena cjelina poznata pod imenom Grgurevina. Prema izvorima ona je podignuta na ostacima crkve Sv. Spasa, a zatim je bila u vlasnitvu kneeva Ivanovia, i na kraju porodica Marinovia i Marievia, a danas Kovaevia i Ivoevia. Uz dvospratnu kulu kavadratne osnove dozidana je stambena zgrada na jedan sprat, iste irine sa kulom. Na prvi sprat zgrade dolazilo se spoljanjim stepenitem kasnije obuhvaenim unutranjou stambene zgrade sa jednim spratom podignute na sjeveroistonoj strani, dakle u treoj fazi gradnje kada je ova cjelina zaokruena i formirana u duhu utvrenih stambeno-ekonomskih zgrada na imanjima imunih porodica du obale Tivatskog zaliva. Kao i za kulu u Danulovini moglo bi se pretpostaviti da je kula u Grgurevini prvobitno pripadala odbrambenom sistemu manastira Sv. Mihaila na Prevlaci. Na tu pretpostavku upuuje njen poloaj u neposrednoj blizini ulaza u manastirsko okruenje i drevnost oblika pregraenih tokom vie etapa gradnje.
70
Literatura
Boovi Goran, Naselja i kue tivatskog zaliva urbanoloka studija, Centar za planiranje urbanog razvoja, Beograd, 1980. Boovi Goran i grupa autora, Projekat oivljavanja seoskih naselja Tivatskog zaliva, Centar za planiranje urbanog razvoja CEP, Beograd, 1986. Brajkovi Gracija i grupa autora, Neki manje prouavani primjeri graanske i crkvene arhitekture spomenikog karaktera u Kotorskoj optini, Godinjak Pomorskog Muzeja u Kotoru XXXV-XXXVI, Kotor, 1987-1988 Butorac Pavao, Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999. Butorac Pavao, Razvitak i ustroj Perake opine, Perast, 1998. ubrovi Zorica, Ka poznavanju urbanistikog razvoja Perasta, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 23, Herceg Novi, 2003. ubrovi Zorica, Stambena arhitektura na srednjovjekovnim imanjima kotorske vlastele u Tivatskom zalivu, Godinjak Pomorskog Muzeja u Kotoru L, Kotor, 2002. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1969. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1964. EXPEDITIO, Trista godina samoe, Kotor, 2006. urovi Vinko, O konstrukcijama kua od XVI do konca XIX vijeka u Kotorskom zalivu i njihovim graditeljima, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953. Fiskovi Cvito, O umjetnikim spomenicima grada Kotora, Spomenik SAN, 103, Beograd, Beograd, 1953. Godinjak pomorskog muzeja u Kotoru XXXV-XXXVI, Kotor 1987-1988 Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru XXXIX-XL, Kotor, 1991-1992 Godinjak pomorskog muzeja u Kotoru LII, Kotor 2004. Grgurevi Jasminka, Obrada enterijera u sakralnoj i stambenoj arhitekturi Perasta, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 24, Herceg Novi, 2004. Grgurevi Tomislav, Odjeci slavnih vremena - Legende iz Boke Kotorske, Kotor, 2004. Herceg Novi (monografija), Herceg Novi, 1982. Kapetanovi Aleksandra, Palata Mazarovi u Perastu, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 24,
Herceg Novi, 2004. Katalog izlobe radova koje su izvrili restauratori iz Dravnog preduzea Zavod za restauraciju iz Varave u Dobroti (Crna Gora), Varava, 1981. Kordi Stevan, Kotor Vodi kroz grad, Kotor, 2004. Laloevi Ilija, Palata Bizanti u Kotoru, Godinjak Pomorskog Muzeja u Kotoru XXXIX-XL, Kotor, 1991-1992 Lazarevi Jelena, Barokne palate u Kotoru, Godinjak Pomorskog Muzeja u Kotoru XXXVII-XXXVIII, Kotor, 1989-1990 Lisavac Katarina, Palata Zmajevi u Perastu, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 23, Herceg Novi, 2003. Lukovi, Don Niko, Boka Kotorska, Cetinje, 1953. Lukovi, Don Niko, Pranj, Kotor, 1937. Markovi edomir, Vujii Rajko, Spomenici kulture Crne Gore, Novi Sad, Cetinje, 1997. Martinovi Jovan J., Sto kotorskih dragulja, Rijeka Crnojevia, 1995. Miloevi Milo, Istorijski tokovi na podruju Zaliva, u Monografiji Kotor, Zagreb, 1970. Miloevi Milo, Naselja, kultura stanovanja, drutveni ivot i obiaji Boke Kotorske za vrijeme mletake vladavine, Pomorski trgovci, ratnici i mecene- Studije o Boki Kotorskoj XV-XIX stoljea, Equilibrium, Beograd; CID Podgorica, 2003. Miloevi Milo, Neke stilske odlike baroka u Boki Kotorskoj, Pomorski trgovci, ratnici i mecene- Studije o Boki Kotorskoj XV-XIX stoljea, Equilibrium, Beograd; CID Podgorica, 2003. Miloevi Zorana, Doprinos savremenog privrednika Boa Dabinovia restauraciji dviju kapetanskih palata u Dobroti kao primjer kontinuiteta pomorstva i graditeljstva, Godinjak pomorskog muzeja u Kotoru, XXXIX-XI, Kotor, 1991-92 Nominacioni dosije za upis Prirodnog i kulturno-istorijskog podruja Kotora na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljea (autori: Milo Miloevi, Jovica Martinovi, Milenko Pasinovi) Popovi Tomo, Herceg Novi - istorijske biljeke, Herceg Novi, 1924. Prijatelj Kruno, Barok u Dalmaciji, u A. Horvat, R. Mateji i K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb: Sveuilina naklada Liber et al., 1982. Prijatelj Kruno, Umjetnost XVII i XVIII stoljea u Dalmaciji, Matica Hrvatska, Zagreb, 1956.
71
Radimir Z. , Pomorci bratstva Radimir iz Dobrote u XVII i XVIII stoljeu, Godinjak pomorskog muzeja u Kotoru, XXXIX-XI, Kotor, 1991-92 Seferovi Lazar, Umjetniko blago Herceg Novog, Herceg Novi, 1984. erovi Petar, Jedna znamenita stara kapetanska palata u Bijeloj u Boki Kotorskoj, Godinjak pomorskog muzeja u Kotoru VIII, Kotor, 1959. Tomi Antun, Dobrota i njene kljune historijske i kulturne karakteristike, Godinjak Pomorskog muzeja u Kotoru LII, Kotor, 2004. Tomi Antun, Popis kua Dobrote iz 1808. godine, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 8, Herceg Novi, 1976. Vuenovi Svetislav, Istraivanja i zatita starog grada u Herceg-Novom, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti br. 20, Herceg Novi, 1988. Vujaklija Milan, Leksikon stranih rei i izraza, Beograd, 1954. Zdravkovi Ivan, Palata Tri sestre, Stvaranje 1-2, Cetinje, 1952. Zlokovi Ignjatije, Bokazbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti 13-14, Herceg-Novi 1982.
Zlokovi Milan, Graanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba mletake vlasti, Spomenik CIII, SANU, Beograd, 1953. Zlokovi Milan, Graanska kua i palata u Boki Kotorskoj, Jugoslavija- Ilustrovani asopis, sveska VIII, Beograd, 1954. ivanovi Duko, Dubrovake kue i palae, Beograd, 2000. OSTALI IZVORI Katalog izlobe Pomorstvo Pranja od XVII do kraja XIX vijeka, Pomorski muzej Crne Gore, Kotor, 2007. Studije, projekti Vuenovi Svetislav, Studija zatite graditeljskog naslea Herceg Novog Revitalizacija palate Iveli - idejni projekat, autor Zorica ubrovi, Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture Kotor Studija zatite graditeljskog nasljea Perasta, Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture Kotor, Kotor, 2002. Zatita graditeljskog nasljea Pranja, obradio Svetislav Vuenovi, Optinski zavod za zatitu spomenika kulture Kotor, Kotor, 1990. Internet http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/, Elektronska biblioteka kulture i tradicije Boke Kotorske Projekat Rastko-Boka http://www.mzrisan.0catch.com/palata%20ivelic.htm
72

Palate Boke Kotorske

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Palate Boke Kotorske

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PALATE BOKE KOTORSKE | Crna Gora |