BANKARSTVO I

GLAVA 1 TRENDOVI U SAVREMENOM BANKARSTVU
TIPOVI FINANSIJSKIH INSTITUCIJA U razvijenim finansijskim strukturama postoje tri osnovna tipa fin. institucija:  Komercijalne banke  Institucionalni investitori  Investicione banke KOMERCIJALNE BANKE – su depozitno-kreditne institucije. One formiraju izvore sredstava u obliku depozita stanovnistva i privrede, a zatim ta sredstva plasiraju u vidu zajmova. Pored depozitno-kreditne aktivnosti, komercijalne banke se sve vise bave i vanbilansnim aktivnostima, kao sto su kreditne garancije, akreditivi... Pored komercijalnih banaka postoje jos neki tipovi kreditnih institucija kao sto su stedionice, finansijske kompanije. INSTITUCIONALNI INVESTITORI – sredstva stanovnistva prikupljaju u nedepozitnim oblicima i sredstva plasiraju u razne oblike vrijednosnih papira na trzistu kapitala. Postoje razliciti tipovi investicionih institucija: osiguravajuce kompanije, penzioni fondovi, investiocioni fondovi. Institucionalni investitori kupuju obveznice i dionice kompanija kao i drzavne obveznice, formirajuci zeljene portfolio strukture. INVESTICIONE BANKE ILI BERZANSKE FIRME – su finansijske institucije koje se bave poslovima na primarnom i sekundarnom trzistu kapitala. One ne formiraju finansijske potencijale ni na osnovu priliva depozita ni putem ugovorne stednje stanovnistva. Investicione banke u uzem smislu vrse fin. usluge kompanijama koje zele da izvrse emisiju dionica i obveznica na primarnom trzistu kapitala. Pri tome invest. banke daju kompanijama ekspertske informacije o tekucim kretanjima na fin. trzistu i uslovima pod kojima mogu da izvrse emisiju svojih VP. Druga sfera aktivnosti invest. banaka odnosi se na davanje ekspertnih usluga kompanijama u vezi sa vlasnickim i finansijskim prestrukturiranjem. Berzanske firme obavljaju transakcije na sekundarnom trzistu kapitala na kojem dolazi do kupovine i prodaje VP koji se vec nalaze u prometu. PROMJENE U FINANSIJSKOJ STRUKTURI -Brz razvoj trzista kapitala Komercijalne banke su u tradicionlanom modelu trzisne ekonomije imale dominantan polozaj u:  apsorbovanju stednje preko depozita  kreditiranju privrede i stanovnistva  rocnoj transformaciji sredstava  platnom prometu Logiku cvrsceg djelovanja trzisnih principa na fin. sektoru, u cilju jacanja konkurencije svih fin. institucija, dovela je do ukidanja striktnih funkcionalnih barijera između komercijalnog bankarstva, investicionog bankarstva i osiguranja. To je dovelo do moguceg stvaranja finansijskih konglomerata, pri cemu se moglo polaziti od bilo kojeg tipa fin. institucija kao osnove.

1

BANKARSTVO I

-Koncentracija u bankarstvu Nastojanje bankaka kao i ostalih fin. institucija da ubrzaju porast svojih aktivnosti zasniva se znatnim dijelom na ekonomiji obima. Povecanje obima poslovanja kompenzira snizenje profitne stope, koje prati procese pojacane konkurencije na bazi deregulacije. Jos je znacajniji proces diverzifikacije poslovnih aktivnosti bankarskih institucija u kontekstu transformacionih procesa, pokrenutih deregulacijom i uvođenjem elektronskog poslovanja. Finansijski supermarketi nastaju u procesu diverzifikacije fin. institucija kada individualni klijenti mogu na jednom mjestu da obave siroki spektar fin. aktivnosti. Tako klijenti mogu da u jednoj univerzalnoj fin. instituciji otvore transakcione racune, drze stedne i orocene depozite, koriste razne oblike potrosackih kredita... Na taj nacin se ostvaju princip unakrsne prodaje i to na jednom mjestu. FAKTORI NOVIH TRENDOVA 1. Deregulacija Radikalno smanjenje drzavne regulacije u odnosu na banke i dr. fin. institucije predstavlja glavnu pokretacku snagu koja dovodi do transformacionih procesa. Veliki preokret nastao je kada je na institucionalnom planu prihvacen koncept deregulacije finansijskog sistema. Plafoniranje kamatnih stopa je postepeno ukinuto. Ukinuto je usmjeravanje dijela plasmana banaka i institucionalnih investitora, i ukidanje ogranicenja u pogledu uze specijalizacije fin. institucija. Deregulacija je imala jake implikacije na funkcionisanje sistema i institucija. Prije svega doslo je do jakog povecanja konkurencije između komercijalnih banaka kao i između njih i drugih finansijskih institucija. Oblici konkurencije kod finansijskih institucija sastoje se u cjenovnoj i proizvodnoj konkurenciji.  Cjenovna konkurencija obezbjeđuje povoljnije kamatne stope za partnere finansijskih institucija.  Proizvodna konkurencija, u uslovima deregulacije, znaci da finansijske institucije prosiruju repertoar svojih finansijskih usluga i vode vise racuna o konkretnim potrebama raznih segmenata potencijalnih korisnika. 2. Informaciona tehnologija Brz razvoj informacione tehnologije (IT) je izuzetno bitan faktor u formiranju trenda transformacije bankarstva i finansijske strukture. Savremeni telekomunikacijski i kompjuterski sistemi predstavljaju tehnicku bazu za momentalno prenosenje informacija i obradu podataka. Ali savremena IT omogucava da i jake nefinansijske kompanije, koje imaju razvijen sistem komitenata, kogu da uđu u sektor finansijskih usluga. U kontekstu tehnoloske revolucije dolazi do stvaranja e-bankarstva. Pojava e-bankarstva vodi ka smanjenju broja potrebnih filijala bankaka, kao i smanjenju broja banaka putem fuzija i akvizicija. Međutim, glavni izazovi u procesima buduceg razvoja bankarstva dolaze od strane Interneta. U toku posljednjih godina doslo je do stvaranja tzv. virtuelnih banaka koje obavljaju sve bankarske poslove sa klijentima iskljucivo preko Interneta. 3. Globalizacija Multinacionalne banke djeluju u pravcu integracije i globalizacije finansijskih trzista. Ove banke mogu da prosire svoje poslovanje na druge zemlje na jedan od sljedecih nacina: (a) da same izgrade svoju filijalsku mrezu u drugim zemljama,

2

BANKARSTVO I

(b) da izvrse akviziciju (kupovinu) strane banke ili (c) da izvrse kupovinu manjinskog paketa dionickog kapitala neke strane banke. Pretpostavka za ulazak strane banke u domaci bankarski sistem je dobijanje odgovarajuce licence od domace CB. Najpoznatije globalne bankarske institucije su: Citigroup (SAD), Deutsche Bank (Njemacka), UBS (Svicarska), HSBC (Britanija), ABN-Amro (Holandija), ING (Holandija) itd. U EU je doslo do stvaranja «jedinstvenog pasosa» za sve banke registrovane u nekoj od tih zemalja. Time sve banke, koje su dobile licencu u nekoj od zemalja clanica EU, automatski imaju pravo da otvaraju filijale ili da na drugi nacin vrse sve bankarske aktivnosti u svakoj od zemalja ove regionalne grupacije. PERSPEKTIVE BANKARSTVA 1. Za sektore bankarstva je kljucno pitanje kakve ce se proporcije formirati između bankarskih i nebankarskih fin. institucija u rastucim ukupnim potencijalima finansijskog sektora. Uspjesnije ce biti one finansijske institucije koje:  nude bolje finansijske proizvode/usluge,  nude jeftinije i kvalitetnije finansijske usluge,  imaju visok stepen informacione tehnlologije,  obezbjeđuju dobre veze sa klijentima putem odgovarajuceg marketinga. 2. Smanjivanje/ukidanje barijera između komercijalnog bankarstva, berzanskih firmi i osiguranja je posljedica deregulacije i brzog razvoja informacione tehnologije. Znacajna potencijalna prednost KB u odnosu na druge tipove finansijskih institucija sastoji se u institucionalnim mogucnostima banaka da mogu brzo da obezbjede kompanijama i domacinstvima dodatnu likvidnost. 3. Procesi finasijskih transformacija djeluju u pravcu stvaranja fleksibilnijih finasijskih struktura kao i fleksibilnijih finasijskih institucija. Najznacajniji segment novih proizvoda su finansijski derivati (fjucersi, opcije i svopovi), putem kojih se vrsi trzisno osiguranje od rizika u vezi sa kretanjem kamatnih stopa i deviznih kurseva. Na gornjoj osnovi se razvija tzv. fianasijski inzenjering koji se sastoji u dekompoziciji jednog finansijskog instrumenta na sastavne dijelove, sto se naziva raspakovanjem. Tako raspakovani fin. instrumenti zatim se prepakuju. U rezultatu se dobijaju novi fin. instrumenti sa određenim promjenjenim strukturalnim karakteristikama. Kao primjer se moze navesti pretvaranje hipotekarnih zajmova u specificne obveznice, koje su emotovane na bazi pula zajmova. 4. U daljem razvoju bankarstva ce biti povecan znacaj upravljanja finansijskim rizicima. U uslovima povecane sistemske neizvjesnosti od kljucnog je znacaja da se komercijalne banke u dovoljnoj mjeri osposobe za valorizaciju i upravljanje rizicima. Sa gledista banaka, kao i finansijskih institucija uopste, posebno je znacajno promptno pratiti i upravljati kreditnim rizicima kao i trzisnim rizicima.

3

BANKARSTVO I

GLAVA 2 STRATESKO PLANIRANJE U BANKAMA
PRISTUP U vecim zemljama vece banke primjenjuju stratesko planiranje kao sredstvo za pozicioniranje na visoko konkurentnom trzistu kao i za trazenje najpovoljnijih metoda za jacanje te pozicije u narednim godinama. Strateski rizik sastoji se u mogucoj pogresnoj procjeni strateskog razvoja banke, cime moze da bude stvoren visak kapaciteta ili eskalacija troskova poslovanja. Ovaj rizik je posebno znacajan kada dođe do pregovora oko fuzije i akvizicija banaka kao i prilikom donosenja strateskih odluka u pogledu daljeg razvoja distribucione mreze banaka. Polazna tacka u strateskom planiranju banke jeste analiza ukupne ponude i traznje fin. usluga kao i projektovanje buducih promjena u strukturi fin. sistema. U tom kontekstu, svaka FI, polazeci od svojih komparativnih prednosti projektuje strategiju razvoja. U savremenoj fin. strukturi, uspjesnost poslovanja bankarske institucije formira se na osnovu interakcije tri kljucne komponente. To su: poduzetnistvo – tehnologija – organizacija Stratesko planiranje u bankarskim institucijama sadrzi nekoliko faza:  Kreiranje vizije  Izbor strategije  Razrada akcionih programa Vizija u strateskom planiranju Prva faza u strateskom planiranju razvoja bankarske institucije jeste sagledavanje vizije daljeg razvoja. Pri tome se polazi od analize sadasnje pozicije banke na FT. Analiziraju se svi pozitivni i negativni faktori poslovanja banke u odnosu na konkurentne institucije. Komparativni pregled prednosti i nedostataka u jednoj hipotetickoj banci izgleda ovako. Pozitivni faktori 1. siroka baza klijenata 2. razvijena organizaciona mreza 3. dobra kadrovska struktura Negativni faktori 1. slabo upravljanje bankom 2. niska profitabilnost 3. neperformansni zajmovi Kod stvaranja vizije daljeg razvoja banke, posebno su znacajna opredjeljenja banke:  da li zeli da prosiri geografsko podrucje svog djelovanja?  u kojoj mjeri zeli da poveca svoj bilansni nivo?  koliki stepen diverzifikacije finansijskih proizvoda zeli da ponudi u narednom periodu?

4

 Stepen diverzifikacije banke u narednom periodu predstavlja sagledavanje planskog pomjeranja palete bankarskih proizvoda/usluga. ostvaruje se preko razvoja informacionih sistema. usluga. People). Quality. TRZISNA PENETRACIJA: banka u razvojnoj strategiji stavlja teziste na povecanje ucesca na postojecim segmentima FT i to sa postojecim finansijskim uslugama. Informacije – finansijski informacioni sistem treba da bude dovoljno sofisticiran kako bi mogao da daje troskovnu. polazeci od savremene koncepcije da je kljucni zadatak banke da poveca vrijednost banke kao firme. 2.BANKARSTVO I Izbor strategije Kod izbora strategije razvoja banke u narednom periodu. 4. opcije banke mogu se sistematizovati na sljedeci nacin: 1. DIVERZIFIKACIJA: banka stavlja teziste na osvajanje novih trzisnih segmenata kao i na uvođenje novih finansijskih proizvoda/usluga. potrosacki krediti.  Stratesko planiranje u savremenim bankama tezi da sagleda plansku stopu prinosa banke u odnosu na aktivu i u odnosu na dionicki kapital. usluga. Cjelina tih programa je sintetizovana u akrinomu CQIPP (Costs. Za svaki akcioni program zaduzen je odgovarajuci projektni tim.  Politika kamatnih stopa banke: cilj kamatne politike banke je da obezbjedi puno pokrice rizika i troskova kao i adekvatnu stopu profitabilnosti banke. stednja. Koristi se segmentirana marketinska strategija. platni promet. Information. dozvoljena prekoracenja. 5 . Time je stvorena analiticka osnova za neposredne komunikacije sa klijentima u cilju prodaje dodatnih fin. Akcioni program Operacionalizacija strategije razvoja banke sprovodi se kroz akcione programe. Troskovi poslovanja se stavljaju u odnos prema dohotku banke i postavlja ciljna visina tog odnosa uz nastojanje da se taj parametar smanji. To je osnova za unakrsnu prodaju sto multiplikuje ukupnu prodaju bankarskih usluga klijentskoj bazi. organizacionih promjena u banci kao i dodatne obuke zaposlenih. Struktura akcionih programa moze se vidjeti na primjeru britanske banke TSB. Proizvodi/usluge – među glavnim finansijskim proizvodima koje stanovnistvo moze da koristi kod banke nalaze se: tekuci racuni. U tom smislu je najvaznije da bude planski ustanovljen adekvatan broj i struktura zaposlenih. 3. Povecani kvalitet fin. Products. Kvalitet bankarskih usluga bitan je faktor konkurentske diferencijacije banaka. stambeni krediti. Plan osoblja banke treba da ukljuci i nacine za povecanje strucne spreme i motivisanost zaposlenih. dohodnu i profitnu analizu. Stopa profita banke treba da obezbjedi povecanje dionickog kapitala banke s tim da postoji konzistentna veza između povecanja stope kapitala banke i stope porasta ukupne aktive i pasive. platne kartice. Osoblje – strateski plan razvoja banke mora da sadrzi plan potrebnog osoblja. OSVAJANJE NOVIH PROIZVODA: banka stavlja teziste na uvođenje novih proizvoda/usluga uz zadrzavanje prisustva dotadasnjih segmenata FT. Kljucni parametri daljeg razvoja su:  Sustina je u sagledavanju optimalnog porasta bilansnog obima banke. OSVAJANJE NOVIH TRZISNIH SEGMENATA: banka stavlja teziste na osvajanje novih trzisnih segmenata u geografskom smislu ili putem sireg obuhvata novih slojeva stanovnistva-uz prodaju iste palete svojih proizvoda.

Bankarska institucija naplacuje određenu cijenu za vrsenje rocne transformacije. ali da sticanjem određenih okolnosti izgubi svoju kreditnu sposobnost na trzistu. tj. Sekundarne rezervne aktive sastoje se pretezno od kratk. U praksi je skoro nemoguce da banka ima potpunu ravnotezu između depozita i kredita u rocnoj dimenziji. Radi se o kratkorocnim bankarskim kreditima do 90 dana koji su pokriveni robnim mjenicama.BANKARSTVO I GLAVA 3 LIKVIDNOST BANAKA KONCEPT LIKVIDNOSTI Banke u trzisnoj ekonomiji moraju da permanentno obezbjeđuju dnevnu likvidnost u svom poslovanju. Pored primarne rezervne aktive (slobodna novcana sredstva) doslo je do formiranja sekundarnih rezervi u koje ulaze VP koji se lahko mogu prodati na sekundarnom trzistu bez gubitka. Dokle god je banka likvidna. upravljanja pasivom obezbjeđuje dodatni kvantum likvidnosti u momentima kada je to potrebno. Najgora pozicija u koju banka u savremenoj trzisnoj strukturi moze da upadne jeste da bude ukljucena u finansijsko trziste i da preko tzv. Smatralo se da banka ne moze da postane nesolventna ukoliko iza njenih depozitnih obaveza stoje kreditni plasmani u obliku robnih mjenica pokriveni mjenicama. usljed cega ti papiri imaju likvidni karakter. Stoga je jasno da likvidnost banke predstavlja osnovu za normalno funkcionisanje depozitnog mehanizma kod svake banke. da ih proda prije roka dospijeca nekom drugom povjeriocu ili CB. Likvidnost banke je njena sposobnost da izvrsava svoje obaveze u rokovima dospijeca. Time su banke dosle u situaciju da svoju rezervnu aktivu mogu da diverzifikuju. Pri tome treba imati u vidu da su primarne rezerve aktive u principu nekamatosne pa banke kao trzisne institucije teze 6 . stoljeca na bazi razvoja FT i posebno novcanog trzista. Banke su sada u stanju da drze znatno vece rezerve likvidnosti iz razloga sto se veci dio rezervne aktive sastoji iz kamatonosnih rezervnih aktiva. Deponenti banaka u principu teze da drze sredstva kod banaka sa relativno kracim rokovima. Komercijalne banke daju kratkorocne kredite preduzecima time sto kupuju robne mjenice i tako postaju mjenicari povjerioci s tim da o roku dospijeca naplacuje mjenice od mjenicnih duznika. Tako interesi deponenata da imaju sto kratkorocnija sredstva i interesi korisnika kredita da sredstva drze relativno duze moraju da budu kompenzirani određenim prinosom koji banka ostvaruje iz rocne transformacije. STRATEGIJE LIKVIDNOSTI 1. iz razloga sto je sekundarno trziste tih VP najdublje. deponenti ne moraju da brinu za svoj novac. drzavnih VP (blagajnickih zapisa). Problem nelikvidnosti banke bi u gornjem mehanizmu mogao da nastane ukoliko bi doslo do neto smanjenja depozita kao izvora bankarskih resursa. Pri tome je postojala mogucnost da banka moze da izvrsi rediskont robnih mjenica. Problem odrzavanja perfektne likvidnosti banke u trzisnoj ekonomiji otezava cinjenica da su banke takve FI koje – u procesu konverzije depozita u kredite – vrse rocnu transformaciju. dok korisnici bankarskih kredita u principu teze da koriste sredstva sa duzim rokovima vracanja. Strategija utrzivih aktiva – nastala je u razvijenim zemljama pocetkom 20. Strategija kratkorocnih komercijalnih zajmova – je koncept po kojem banke odrzavaju svoju solventnost i likvidnost ukoliko deponentni potencijal plasiraju iskljucivo u obliku kratkorocnih kredita privredi. 2.

Strategija likvidnosti na bazi plasmana sa antipiciranim dohotkom – osnova ove bankarske strategije sastoji se u tome da su banke postale u znatno vecoj mjeri orijentisane na davanje srednjorocnih i dugorocnih zajmova privredi i stanovnistvu i to na bazi jakog porasta stednih i orocenih depozita. u nepovoljnim fazama ciklusa. Banke vode racuna o tome da placanje glavnice i kamata bude usklađeno sa fin. To znaci da se bankarski zajmovi vracaju u rokovima dospijeca. dok građani anuitetne zajmove za kupovinu nekretnina ili trajnih potrosnih dobara otplacuju u mjesecnoj dinamici. Bez dovoljno dubokog FT ne bi bilo moguce aktiviranje sekundarnih rezervnih aktiva.BANKARSTVO I da minimiziraju takav oblik rezervne aktive. Kada se likvidnost banaka posmatra s aspekta upravljanja aktivom. U tom smislu performansni zajmovi za banku predstavljaju fundamentalni izvor generiranja likvidnosti. kod STOK pristupa je dobar kvalitet aktiva banaka glavni mehanizam povoljnog zatvaranja ciklusa zajmovi/novac. 3. zajedno s odgovarajucim kamatama. ona moze da proda dio svojih aktiva ili da povuce sredstva sa FT ili od CB. Banka u okviru tokovnog pristupa stvara mapu likvidnosti / sagledava kvantitativnu poziciju likvidnosti banke u rokovima 7 . Kod srednjorocnih i dugorocnih zajmova vracanje se obavlja na osnovu anuitetnih programa. stopa likvidnosti banaka se povecava u odnosu na visinu depozita. Ovaj pristup je u analitickom pogledu bolji ali i komplikovaniji. umjesto putem prodaje kratkorocnih VP. sposobnoscu korisnika kredita da servisiranje dugova vrse iz svojih dohodaka. UPRAVLJANJE AKTIVOM I LIKVIDNOST Model upravljanja aktivom zasniva se na najjednostavnijoj bilansnoj konstrukciji banke: Aktiva: likvidna aktiva i zajmovi Pasiva: depoziti i krediti za likvidnost kod CB. 4. U povoljnim fazama privredne aktivnosti dolazi do izvjesnog povecanja odnosa zajmovidepoziti. 2. Ukoliko bi banka privremeno dosla u situaciju potencijalne nelikvidnosti. U primjeni ovog koncepta naglasena je uloga rocne transformacije kod banaka. u prvom planu se nalazi alokacija aktive banke s gledista sposobnosti da banka preko transformacije aktive generise novac. sto znaci smanjenje stope likvidnosti banke. Ukljucivanje banaka na FT u cilju angazovanja dodatnih sredstava moze se vrsiti jedino uz striktan uslov da banka ima solidnu kreditnu sposobnost. Postoji i mogucnost da banke koriste kredite kod CB (kao institucije posljednje instance). Srednjorocni pa cak i dugorocni kreditni plasmani mogu da obezbijede stalni priliv sredstava u relativno kratkim intervalima. kada dolazi do snizenja privredne i kreditne aktivnosti. Anuiteti sadrze otplatne rate i kamate. Savremene analize likvidnosti banke u kontekstu upravljanja aktivom ukazuju na mogucnost koristenja dva analiticka pristupa: stok i tok pristupa. TOK pristup stavlja u fokus ulazne i izlazne tokove novca sa gledista banke. Obrnuto. Ova strategija pretpostavlja veoma jako FT na kojem postoji obilje sredstava koja se mogu angazovati putem kreditnih aranzmana od strane svih trzisnih transaktora ukljucujuci i banke. Depozitne obaveze banke predstavljaju egzogenu kategoriju. 1. Strategija upravljanja pasivom – ova strategija stavlja teziste na obezbjeđivanje likvidnosti banke putem povlacenja kredita. Postoji mogucnost da se unaprijed kvantitativno sagleda novcani priliv sredstava. s tim da preduzece placaju anuitete bankama na sestomjesecnoj ili godisnjoj osnovi.

banke koje daju ove superkratkorocne kredite ne traze pokrice u vidu VP. Karakteristika međubankarskih kredita za likvidnost sastoje se u tome da se radi o kreditima bez pokrica. mada tu spada i angazovanje kredita za likvidnost kod CB. Time se potencijalno formiraju odgovarajuci suficiti/deficiti sredstava na racunima ovih banaka kod CB. U tom slucaju. pa do nekoliko mjeseci. jer nije u stanju da se na kratak rok obezbjede dodatna sredstva koja su banci potrebna za odrzavanje likvidnosti. 8 . Depozitni certifikati Banka moze da emituje svoje depozitne certifikate koji mogu da budu sa kratkim rokovima vracanja i u tom slucaju radi se o instrumentu za obezbjeđivanje likvidnosti banke. Optimalno rjesenje nalazi se u kombinaciji oba pristupa u smislu njihove komplementarnosti. umjesto da ceka neto priliv depozita. 8-30 i 30-90 dana. UPRAVLJANJE PASIVOM I LIKVIDNOST Sustina upravljanja pasivom sastoji se u tome da banke mogu da rjesavaju problem likvidnosti i putem angazovanja dodatnih sredstava na FT.BANKARSTVO I od 1-8 dana. ona moze da ponudi emisiju svojih depozitnih certifikata sa atraktivnim kamatnim stopama. 3. Konkretni mehanizmi putem kojih se mogu angazovati krediti za likvidnost na FT su sljedeci:  Međubankarski krediti za likvidnost  Aranzmani o rekupovini sredstava  Depozitni certifikati banaka  Krediti za likvidnost kod CB 1. U tom slucaju banke najprije kupuju VP uz obavezu njihove prodaje u utvrđenom terminu i uz određenu cijenu. Glavni neposredni uzroci potencijalne nelikvidnosti banke sastoje se u privremenom neto odlivu depozita ili pojavi vanrednih kreditnih zahtjeva. Rocnost kod ovog aranzmana moze da iznosi svega jedan poslovan dan. Pri tome treba imati u vidu da se novcani obracuni između banaka u krajnjoj liniji sprovode preko njihovih racuna kod CB. Aranzmani o rekupovini sredstava Kod aranzmana o rekupovini vrsi se prodaja finansijske aktive uz obavezu prodavca da mora u određenom kratkom terminu da kupi tu istu aktivu po unaprijed dogovorenoj cijeni. banka moze vrlo brzo da dođe do dodatnih sredstava. Cilj projektovanja mape likvidnosti jeste da se limitiraju debalansi po profilima rocnosti. Međubankarski krediti za likvidnost Pretpostavka za ovaj mehanizam jeste da pojedine banke formiraju suficite/deficite u svojim bilansima novcanih transakcija. i to vrlo brzo. tj. U takvim uslovima upravljanje aktivom nije dovoljno. Postoji i mogucnost da banke primjene obratne transakcije o rekupovini. 2. sto je i glavna razlika između ovih aranzmana i međubankarskih kredita za likvidnost. Pri tome se kod repo aranzmana koriste drzavne obveznice kao pokrice. Banke putem međusobnih kreditnih aranzmana izvrse privremenu preraspodjelu viskova i manjkova sredstava na racunima kod CB s tim da se to poveze sa placanjem kamate. Ukoliko neka banka ocijeni da su joj potrebna dodatna novcana sredstva.

portfolio menadzeri teze da koriste dugorocnija sredstva u pasivi kao i da smanji rocnost plasmana u aktivi bilansa banke. banka tezi da koristi kratkorocnije izvore sredstava. Krediti za likvidnost kod CB CB ove kredite odobrava bankama koje su solventne ali imaju kratkorocne probleme likvidnosti. Preostali iznos cine nestabilni depoziti za koje se ocekuje da ce biti povuceni u rocnom spektru od jedne godine odnosno da su osjetljivi na promjene u trzisnim kamatnim stopama. kamatna stopa na kredite CB je iznad trzisne kamatne stope (kaznena stopa). (b) Ako se ocekuje da ce kamatne stope na FT u narednom periodu da padnu. portfolio menadzeri teze da koriste vrlo kratkorocne izvore sredstava kako bi kasnije izvrsili refinansiranje po snizenim kamatnim stopama.BANKARSTVO I 4. Prema drugoj opciji. Stabilni depoziti su oni depoziti na koje banka moze da racuna da nece imati vecu frekvenciju upotrebe. Radi se o tzv. bankarski menadzeri teze da banka ima likvidniji bilans aktive i pasive. 9 . kratkorocne sezonske promjene i ciklicne promjene. sezonski kratkorocni krediti koji pokrivaju sezonske debalanse između kreditnih zahtjeva i visine depozita kod banaka. Kod projektovanja likvidnosti banke pravi se diferencijacija između stabilnih i nestabilnih depozita. A ukoliko se ocijeni da ce negativni gep trajati nesto duze. Projektovanje likvidnosti banke sadrzi i ciklicni aspekt. diskontnom salteru na kojem banke mogu da dobiju superkratkorocne kredite kod CB uz zalogu u vidu drzavnih VP. Sustina projektovanja likvidnosti banke sastoji se u tome da se za određene vremenske intervale izracunava gep (jaz) likvidnosti banke. (a) Ukoliko se ocijenjuje da ce negativni gep trajati svega nekoliko dana. c). Prema jednoj opciji. Planiranje likvidnosti banke zasniva se na prognoziranju rasta depozita i traznje za zajmovima kao i aranziranju dodatnih izvora za obezbjeđenje likvidnosti banke. svjesni da preuzimaju rizik. b). Metodologija projektovanja likvidnosti u najkracoj verziji moze se izraziti na sljedeci nacin: POTREBE DODATNE LIKVIDNOSTI=prognozirani porast zajmova+porast obaveznih rezerviprognozirani porast depozita Na izbor sredstava za pokrivanje gepa likvidnosti utice: (a) duzina vremena projektovanog gepa i (b) ocekivano kretanje kamatnih stopa na FT. Kada se procijeni da ce doci do porasta kamatnih stopa na FT u narednom periodu. vanredni kratkorocni krediti koji se daju radi odrzavanja likvidnosti banaka usljed potpuno neocekivanih događaja. banka ce vjerovatno koristiti emisiju depozitnih certifikata. Postoje tri kategorije kod projektovanja likvidnosti banke: bazicni trend. Kada se ocekuje porast trzisnih kamatnih stopa. Ovaj likvidnosni gep predstavlja razliku između antipiciranih izvora sredstava i potencijalne upotrebe sredstava od strane banke. Portfolio menadzeri smanjuju likvidnost bilansa banke. kamatna stopa koju CB naplacuje na kredite za likvidnost je nesto niza od trzisne kamatne stope. PROJEKTOVANJE LIKVIDNOSTI Projektovanje likvidnosti u savremenim bankama vrse komisije za upravljanje aktivom i pasivom koje su i odgovorne za odrzavanje likvidnosti banke. Postoje tri tipa kredita za likvidnost CB: a). kratkorocni krediti za prilagođavanje bilansne strukture banaka (sa rokom do 30 dana).

Neto dohodak/Operativni dohodak (ROI) 14. Kamatni rashodi/Kamatosna aktiva 12.BANKARSTVO I GLAVA 4 PROFITABILNOST BANKE FINANSIJSKI INDIKATORI BANAKA Ostvarivanje odgovarajuce stope profita po jedinici dionickog kapitala je osnova za dalju ekspanziju banke u trzisnoj privredi. Likvidna pasiva/Ukupne obaveze Indikatori kamatosne aktive 3. Indikator 5 pokazuje odnos između dionickog kapitala i ukupne aktive banke. moze se reci da banka ima dobre performanse na polju likvidnosti. Kamatni dohodak/Kamatosna aktiva 11. Indikator 2 pokazuje odnos između likvidne pasive i ukupnih obaveza banke. Ukupni zajmovi/Ukupna aktiva 4. Ukoliko banka ima relativno visok nivo likvidnosti po osnovu ovog indikatora u odnosu na kontrolnu grupu banaka. bilo kroz emisiju dodatnih dionica na primarnom trzistu kapitala. Ukupni zajmovi+VP/Ukupna aktiva Indikatori finansijske strukture 5. Ukupni kamatni rashodi/Operativni rashodi Indikatori neto kamatne marze 10. Indikator 7 pokazuje odnos između operativnih rashoda i operativnog dohotka banke. Kljucni finansijski indikatori banke Indikatori likvidnosti 1. Indikator 6 pokazuje odnos između dionickog kapitala i rizicne aktive u koju ulaze svi zajmovi i VP koje banka ima u svojoj aktivi. 10 . Neto dohodak/Ukupna aktiva (ROA) 15. Dionicki kapital/Rizicna aktiva Indikatori operativnih rashoda 7. Dionicki kapital/Ukupna aktiva 6. Operativni rashodi/Operativni dohodak 8. Profitabilna banka povecava dionicki kapital banke bilo kroz zadrzavanje dijela ostvarenog profita. Plate i beneficije zaposlenih/Operativni rashodi 9. U operativne rashode ulaze kamatni i nekamatni rashodi i rezerve za pokrivanje gubitka po zajmovima. Neto kamatna marza Indikatori profitabilnosti 13. to znaci da je banka povecala kratkorocne obaveze na strani pasive u odnosu na ukupne obaveze. Operativni dohodak cine kamatni i nekamatni prihodi banke. Likvidna aktiva/Ukupna aktiva 2. Neto dohodak/Dionicki kapital (ROE) Indikator 1 pokazuje odnos između likvidne i ukupne aktive banke. i on se naziva dionicki multiplikator (EM). Ako dodje do porasta vrijednosti ovog indikatora. Indikatori 3 i 4 pokazuju strukturu aktive banke. Indikatori 8 i 9 fokusiraju dva glavna toka rashoda banke-plate zaposlenih i kamatne rashode-u odnosu na ukupne rashode banke. posebno u kojim procentima ucestvuju zajmovi i VP u ukupnoj aktivi banke.

upravljanje i kontrola. Ekonomija okvira (opsega) Sastoji se u diverzifikaciji proizvoda/usluga koje banka stavlja na raspolaganje svojim klijentima. Tokovi formiranja profitabilnosti banke mogu se redukovati na sljedece dvije jednacine: ROA=ROI*AU ROE=ROA*EM ROE=ROI*AU*EM AU pokazuje odnos između operativnih prihoda i ukupne aktive. Razlika između indikatora 10 i 11 je indikator 12 koji pokazuje neto kamatnu marzu banke. vec treba da bude i bankarski poduzetnik. Dobar bankarski menadzer mora da ima ne samo solidna profesionalna znanja. organizovanje. tj. Indikator ROE pokazuje odnos između neto dohotka i dionickog kapitala. To vrsi pritisak na banke da povecanjem obima poslovanja smanjuju fiksne troskove po jedinici bankarskih proizvoda. To znaci. Pri tome vazi pravilo da ukoliko je dionicki multiplikator veci. Sinteticki indikatori performansi banke dati su indikatorima 13. da se utvrde determinante koje uticu na formiranje prinosa na dionice banke. kadrovanje. 11 . Indikator ROI pokazuje odnos između neto dohotka i operativnog dohotka. Ekonomija obima Jaka konkurencija na bankarskom trzistu smanjuje kamatne marze i stope provizija. sto povoljno utice na visinu profita banaka. ROA-stopa profita prema aktivi ROE-stopa profita prema dionickom kapitalu FAKTORI PROFITABILNOSTI BANAKA Mikroekonomski faktori* Kvalitet menadzmenta Operativni menadzment neposredno vodi poslovnu politiku banke i time utice na njene performanse. dok je povecanje troskova banke znatno nize. Glavne funkcije menadzmenta jesu: planiranje. visina neto dohotka banke u odnosu na dionicki kapital banke (ROE) dobija se mnozenjem ROA i dionickog multiplikatora (EM). Kvalitet aktive Kod plasmana zajmova veoma je bitno da banke vrse odgovarajucu ocjenu boniteta preduzeca i drugih korisnika zajmova. to ide na teret profitabilnosti. Ukoliko neka banka ima nadprosjecne stope neperformansnih zajmova.BANKARSTVO I Indikator 10 pokazuje odnos između kamatnog dohotka i kamatosne aktive a indikator 11 odnos između kamatnih rashoda i kamatosne aktive. Indikator ROA odnosi se na neto dohodak prema ukupnoj aktivi banke. Krajnji cilj je da se izvrsi kvantitativna dekompozicija ROE. cime postize povecan nivo ukupne prodaje i prihoda. utoliko je u istoj proporciji veci ROE u odnosu na ROA. Time banka stvara mogucnost unakrsne prodaje svojih proizvoda/usluga. 14 i 15. Diverzifikacija ponude proizvoda/usluga od strane bankarskih institucija je osnova za stvaranje univerzalnih banaka.

i-kamatna stopa na obaveze banke. Formiranje targetirane stope prinosa na dionicki kapital (ROE) sluzi kao osnova za politiku cijena na sve oblike poslovanja banke kao i za kontrolu operativnih troskova banke. ot-operativni troskovi. Dio profita banke. 12 . Df-dividende. Za dionicare je najbitnije koliko iznosi zbir porasta dividendi i porasta trzisne cijene dionica u odnosu na visinu dionickog kapitala. Operativni menadzment u bankama nastoji da minimizira troskove poslovanja. E-dionicki kapital banke i A-aktiva banke. To se vidi iz sljedece formule: r = |(Vt . PROFITABILNOST BANAKA I KAMATNE STOPE Imajuci u vidu ukupnu situaciju na FT. Politika cijena odnosi se na kamatne stope i provizije na kredite i druge bankarske usluge kao i na kamatne stope koje banka placa na depozite i primljene kredite (ukljucujuci emitovane obveznice banke).i) * E/A gdje je: r-kamatna stopa na plasmane banke. dionicari banaka traze da bankarski menadzment ostvari određenu stopu prinosa (profita). nego i po pojedinim organizacionim dijelovima banke kao i po funkcionalnim aktivnostima koje banke imaju. koji se sastoje iz plata i beneficija zaposlenih kao i materijalnih troskova. Tipovi vanbilansnih operacija su: Uslovne obaveze: -kreditne linije -garancije -svop i hedzing transakcije Finansijske usluge: -usluge u vezi zajmova -starateljske i savjetodavne usluge -brokerske usluge -usluge platnog prometa -usluge u vezi uvoza/izvoza Troskovi poslovanja banke Takođe bitno uticu na stepen profitabilnosti. Profitni centri Omogucuju sagledavanje prihoda i rashoda. rashodima i neto profitu. ne samo za banku kao cjelinu. Vi-inicijalna cijena dionice.Vi) + Df| / Vi gdje je: r-stopa prinosa na kapital. ukljucujuci amortizaciju. Alternativni nacin izracunavanja potrebne kamatne stope na kreditne plasmane je sljedeci: r = i + ot + (25% . Vt-finalna vrijednost dionica.BANKARSTVO I Vanbilansne operacije Banke dosta rado ulaze u vanbilansne operacije jer im one donose znatne prihode u vidu provizije. dijeli se na isplate dividendi dionicarima i na zadrzani profit kojim se povecava kapital banke. Kompjuterska tehnologija olaksava brzo dobijanje podataka o prihodima. po odbitku poreza.

Ali obavezno osiguranje depozita moze da stvara povecanu sklonost banaka da ulaze u vece poslovne rizike. ROE=1%*25=25% prije oporezivanja U zemljama u kojima nije razvijeno FT banke nisu u stanju da formiraju sekundarni kapital u obliku subordiniranih obveznica. GLAVA 5 KAPITAL BANAKA FUNKCIJE BANKARSKOG KAPITALA 1. visoku proporciju ukupne aktive i ukupnih obaveza u odnosu na vlasnicki kapital. sto implicira povecanje cijena kapitala za korisnike kredita. ROE=ROA*EM (ROA-riziko ponderisana aktiva) U razvijenim zemljama primarni kapital treba da iznosi najmanje 4% u odnosu na ROA. sto znaci da banke moraju da ostvare stopu ROA u visini od 2% godisnje. U tim okvirima postoji zastita interesa deponenata i kreditora banke. tj. a ne na ukupni kapital (koji ukljucuje i sekundarni kapital). 3. Taj kapital banaka sastoji se prije svega u dionickom kapitalu. gubici u poslovanju banke mogu da budu apsorbovani smanjenjem kapitala banke. a vrijednost EM je 25. Dokle god banka ima pozitivnu neto imovinu. Da bi se zastitila od rizika nesolventnosti. U ovim zemljama primarni kapital treba da iznosi najmanje 8%. banke imaju vrlo visok leveridz.Druga funkcija bankarskog kapitala sastoji se u zastiti deponenata i drugih kreditora banke. Udvostrucena stopa ROE utice na potrebu da se formira znatno veca kamatna marza. mada moze da postoji i u nekim drugim oblicima.5=25% prije oporezivanja Pri tome je u zemljama u razvoju ucesce sektora privrede u apsorbovanju bankarskih kredita procentualno vece nego u razvijenim zemljama. Sustina je u tome da kapital banke mora da raste u proporciji sa porastom aktive banke.BANKARSTVO I Smisao strategije targetiranja stope prinosa na dionicki kapital banke jeste da se vrsi pritisak na menadzment banke da vodi adekvatnu politiku kamatnih stopa/provizija i kontrolu operativnih troskova banke kako bi bila ostvarena adekvatna stopa prinosa na kapital.Posljednja bitna funkcija kapitala banke sastoji se u ogranicavanju rasta aktive i depozita kod svake konkretne banke. Naime. Time odgovarajuca drzavna institucija preuzima odgovornost za osigurane depozite kod banaka u slucaju da dođe do likvidacije banke. svaka banka mora da ima adekvatan nivo kapitala. pa u tom slucaju EM iznosi 12.Elementarna funkcija bankarskog kapitala sastoji se u apsorbovanju potencijalnih gubitaka koje banka ima u svom poslovanju.U savremenim trzisnim ekonomijama uvedeni su drzavni mehanizmi osiguranja depozita kod banaka od strane određene zvanicne institucije. Vlasnicki kapital treba da bude dovoljno visok da obezbijedi pokrivanje eventualnih gubitaka u poslovanju. 2. Uticaj dionickog multiplikatora na profitabilnost banaka Stopa prinosa (ROE) se racuna samo na dionicki kapital. s tim sto taj nivo kapitala kontrolise specijalna drzavna institucija. 13 . Da bi banka obezbijedila rast ukupne aktive. ona mora da povecava ne samo depozitni potencijal. 4. Stoga se kao kontramjera zahtjeva da sve bankarske institucije imaju adekvatan nivo kapitala.5. ROE=2%*12. nego i nivo kapitala banke.

posto se relativno suzava kvantum vlasnickog kapitala. U prvoj fazi se na osnovu projektovanih bilansa stanja i tokove utvrđuje potreban kvantum dodatnog kapitala. Banka moze da smanji ili potpuno obustavi isplatu dividendi svojim dionicarima i da ta sredstva upotrijebi za jacanje zadrzanih profita koji predstavljaju oblik vlasnickog kapitala. 14 . jer funkcionise sve dok banka postoji s tim da moze da bude umanjen za otpis gubitka u poslovanju banke. PROGRAMI POVECANJA KAPITALA Kratkorocni aspekt U slucaju pada stope kapitala kod neke banke ispod ravnoteznog nivoa. Dugorocni aspekt Polazna osnova za projektovanje porasta bankarskog kapitala predstavlja planiranje porasta bilansa stanja kao i bilansa uspjeha banaka u narednom periodu. banka ima sljedece opcije: 1). Banke sa odgovarajucim kreditnim rejtingom mogu da vrse primarnu emisiju dionica na FT u cilju prosirenja baze primarnog kapitala. U drugoj fazi se projektuje struktura dodatnog internog i eksternog kapitala banke koji treba da podrzi povecanje bankarske aktive. moze da bude vlasnicki prestrukturirana. Proces povecanja kapitala sadrzi tri faze.Banka moze da sprovede program dokapitalizacije putem prodaje novih serija dionica ili subordiniranih obveznica na trzistu kapitala. One sluze za apsorbovanje nepredviđenih gubitaka koji mogu nastati u poslovanju banaka. Dionicarski kapital kao vlasnicki kapital ulozen u banku nema fiksnu rocnost. Emisija subordiniranog duga pogodna je za dionicare banke. koja po pravilu mijenja menadzmentsku strukturu i uvodi novu poslovnu strategiju ukljucujuci i sanacione mjere. U tom slucaju. 2). Ukupan projektovani bilans banke sadrzi s jedne strane porast bankarske aktive.Banke mogu da povecaju stope kapitala putem prodaje dijela zajmova na sekundarnom trzistu ili sekjuritizacijom zajmova. tj. opste rezerve za pokrice gubitaka. Opste rezerve za pokrice gubitaka banaka ulaze u sekundarne rezerve kapitala.Banka koja ima stopu kapitala ispod ravnoteznog nivoa i koja nije u stanju da popravi. Subordinirane obveznice – u sastav kapitala banaka ulaze samo subordinirane obveznice sa inicijalnim rokom dospijeca preko 5 godina. 3). povecava se visina profita po dionici. preuzeta od neke finansijski jake.BANKARSTVO I OBLICI BANKARSKOG KAPITALA Bankarski kapital se moze podijeliti na: (a) primarni kapital: dionicarski kapital i zadrzani profiti (b) sekundarni kapital: subordinirane obveznice. ukoliko banka ima profitabilno poslovanje. skrivene rezerve i valorizacione rezerve. U oba slucaja banke smanjuju nivo svoje aktive. i s druge strane tri komponente na strani pasive. U trecoj fazi se na osnovu analize troskova i benefita utvrđuje optimalna struktura eksternog kapitala. cime se povecava stopa kapitala u odnosu na smanjenu aktivu.

formalno je vazio samo za komercijalne banke bazirane u zemljama grupe 10.subkapitalizirane institucije ispod 4% 4. banke vode prije svega racuna o tome da formiraju dovoljnu masu i stopu profita. pri cemu banke teze da obezbijede povecanu proporciju zadrzanih profita u odnosu na isplacene dividende.BANKARSTVO I U operativnom sprovođenju politike povecanja kapitala. Koncepcije su sljedece: 1.međunarodni aranzmani u pogledu standarda kapitala obuhvataju i bankarske rizike po pojedinim vanbilansnim aktivnostima 4.u pocetku su se međunarodni standardi kapitala odnosili samo na kreditne rizike banaka a kasnije su prosireni i na trzisne rizike (kamatnih stopa i deviznih kurseva) 15 . godine predvidio je jedinstvene stope kapitala prema ponderisanoj rizicnoj aktivi velikih (međunarodnih) banaka u zemljama grupe 10. BRZE KOREKTIVNE INTERVENCIJE Regulatorne institucije u nekim zemljama u novije vrijeme preduzimaju brze korektivne akcije u odnosu na banke kod kojih dođe do snizenja stope kapitala ispod određenog nivoa. Drugi bitan segment odnosi se na raspodjelu profita.dobro kapitalizirane institucije 5% ili vise 2.propisane su jedinstvene stope kapitala za svaku klasu rizicne aktive banaka. MEĐUNARODNA KOORDINACIJA Bazelski sporazum od jula 1988.znatno subkapitalizirane institucije ispod 3% 5.kriticno subkapitalizirane institucije ispod 2% Smisao ovog rangiranja banaka je u tome da se na sve banke. u obzir su uzeti ne samo visina bankarske aktive nego i koeficijenti kreditnog rizika 3. sem na banke prve grupe. primjenjuju određene sankcije koje su utoliko jace ukoliko se banka nalazi u grupi sa nizom stopom kapitala.adekvatno kapitalizirane institucije 4% ili vise 3. Sve bankarske institucije svrstane su u jednu od sljedecih pet kategorija: Stopa kapitala 1. a u praksi je veliki broj drugih zemalja pristupio ovom sporazumu o jedinstvenim stopama kapitala.povecana je stopa kapitala u odnosu na dotadasnju praksu 2.

Opste rezerve za pokrice gubitaka 5. potcinjenih) obveznica maksimalno u visini od 50% od iznosa primarnog kapitala.Skrivene rezerve 6. Sekundarni kapital banke mogu da drze najvise do iznosa primarnog kapitala dakle.* GLAVA 6 KREDITNA ANALIZA Kreditna analiza ima za cilj da utvrdi kreditnu sposobnost trazilaca kredita i da time ustanovi stepen kreditnog rizika. INDIKATORI DEVIZNIH EFEKATA Indikatori deviznih efekata: (1) Devizna realizacija/ukupna aktiva (2) Devizna realizacija/neto profit (3) Devizna sluzba dugova/ukupan profit (4) Spoljni dug/ukupna aktiva (5) Spoljni dug/neto imovina Prvi indikator pokazuje stepen efikasnosti koriscenja sredstava (koeficijent aktivnosti). 16 . INDIKATORI AKTIVNOSTI (EFIKASNOSTI) 4. Pri tome su banke obavezne da drze primarni kapital po stopi koja iznosi najmanje 4% u odnosu na ukupnu ponderisanu aktivu.Subordinirane obveznice 4.Zadrzani profiti II SEKUNDARNI KAPITAL 3. INDIKATORI PROFITABILNOSTI 5.Dionicarski kapital 2.BANKARSTVO I Struktura kapitala banaka (prema bazelskim aranzmanima) I PRIMARNI KAPITAL 1. Cetvrti i peti indikator pokazuju stepen devizne zaduzenosti u odnosu na sve druge oblike finansiranja. do 4% od ukupnog iznosa aktive ponderisane rizikom. Kreditni rizik sastoji se u vjerovatnoci da kredit nece biti vracen o roku dospijeca zajedno sa pripadajucim kamatama. INDIKATORI LIKVIDNOSTI 2. Drugi i treci pokazuju stepen profitabilnosti u deviznom dijelu poslovanja. ANALIZA FINANSIJSKIH INDIKATORA Svi indikatori mogu se svrstati u pet grupa: 1.Valorizacione rezerve III UKUPNI KAPITAL Primarni kapital + Sekundarni kapital *Zbirna stopa primarnog i sekundarnog kapitala iznosi najmanje 8% u odnosu na ukupno riziko ponderisanu aktivu banke. Banke mogu da drze sekundarni kapital u obliku subordiniranih (podređenih. INDIKATORI ZADUZENOSTI 3.

Zaduzenja X5 = prodaja/ukupna aktiva Struktura za sagledavanje zone i kvantifikacije kreditne sposobnosti kompanije dobija se na osnovu sljedece matrice: ako je Z ispod 1.014X2+0. VJEROVATNOCA BANKROTSTVA KOMPANIJA Z-score modeli Altmanova Z-score analiza izgleda ovako: Altman Z = 0.BANKARSTVO I U finansijskim i kreditnim analizama preduzeca se cesto koriste tzv. trzisna vrijednost preduzeca u odnosu na reprodukcionu vrijednost proizvodnog kapitala je dovoljno visoka.81 «zona bankrotstva» ako je Z između 1. Jezgro ovog analitickog sistema moze se prikazati na sljedeci nacin: Prodaja/aktiva * profit/prodaja = profit/aktiva Ovi odnosi mogu se prikazati i na sljedeci nacin: Prinos aktive = stopa prinosa prema prodaji * obrt aktive TOBINOVO q q = trzisna vrijednost firme / reprodukciona vrijednost kapitala Kada je q visoko. Takva situacija pogodna je za teznju preduzeca da vrsi investicije u realnu aktivu.006X4+0. Međutim. kapitala/knjigovodstvena vrijednost uk.81 i 2.033X3+0.999X5 gdje je: X1 = neto obrtni kapital/ukupna aktiva X2 = zadrzani profiti/ukupna aktiva X3 = profiti prije isplate kamata i poreza/ukupna aktiva X4 = trzisna vrijednost ukupnog vl.012X1+0.99 «bezbijedna zona» Matematicka formulacija indeksa neuspjeha kompanije moze se formulisati na sljedeci nacin: V = k0 + k1N1 + k2N2 + k3N3 + k4N4 + k5N5 gdje je: V-indeks neuspjeha Ni-finansijski indikator ki-koeficijent odgovarajuceg finansijskog indikatora 17 . proizvodni kapital je relativno jeftin u odnosu na trzisnu vrijednost firme. jer je nabavka te robe suvise skupa u odnosu na trzisnu vrijednost firme. preduzece nije stimulirano da kupuje opremu (investicionu robu).99 «siva zona» ako je Z iznad 2. modifikovani Du Pontov analiticki sistem koji pokazuje veze između kljucnih finansijskih odnosa. Drugim rijecima. ako je q nisko.

Ekonomske prilike oznacava makroekonomske ili sektorske prilike koje uticu na sposobnost otplate bankarskih zajmova u rokovima zajedno sa kamatom. Kapital pokazuje neto imovinu duznika koja utice i na visinu kredita koji kompanija ili domacinstvo moze da dobije. -kretanje profita kompanije. -godina osnivanja firme. Kapacitet zaduzenja znaci procjenu sposobnosti preduzeca ili domacinstva da iz tekuceg dohotka moze da izvrsi vracanje bankarskog kredita zajedno sa kamatama. -normalna visina depozita kompanije kod banke. -visina prodaje i struktura kupaca.BANKARSTVO I GLAVA 7 TEHNOLOGIJA KREDITIRANJA KREDITNI PROCES (1)Priprema i donosenje kreditnih odluka Elementi kreditnog izvjestaja: -grana privrede. -trend biznisa firme. -brzina placanja racuna dobavljacima. -posljednji bilans stanja. -broj i struktura zaposlenih. -da li kompanija uredno otplacuje kredite banci? Faktori kreditnog rizika (grafik 7-1) KARAKTER KAPACITET KREDITNI RIZIK KOLATERAL KAPITAL USLOVI Pravilo 5C Karakter pokazuje spremnost kao i zelju da se dug otplati na vrijeme zajedno sa kamatama. -informacija o vlasnicima kompanije. 18 . -kompozitni kreditni rejting. Kolateral ili zalog (pokrice) predstavlja realno pokrice koje moze da bude uslov za dobijanje kredita kod banke.

sumljivi zajmovi 3. Ukoliko u ekonomiji postoji povoljna makroekonomska kretanja. Banke nastoje da vise sredstava plasiraju u aktive koje nose povecane kamatne stope.  Strukura trzisnih kamatnih stopa i promjena u toj strukturi uticu na formiranje portfolio aktive. Strategija plasmana portfolija u zajmove oslanja se na nekoliko faktora:  Ciklicna kretanja u ekonomiji. zajmovi sa gubitkom.BANKARSTVO I (2)Monitoring kredita Monitoring zajmova je neka vrsta interne revizije zajmovnog portfolija u okviru same banke. STRUKTURIRANJE KREDITA Pod strukturiranjem kredita podrazumijeva se sporazumno utvrđivanje uslova pod kojim se zakljucuje kreditni ugovor između banke kao kreditora i kompanije kao duznika. Kada se utvrde problemski zajmovi. posto je prosao rok od 90 dana od dospjelosti. U elemente strukturiranja kredita ulaze:  Rocnost kredita  Visina kamatne stope  Pokrice  Zastitne klauzule *Rocnost kredita* Generalna shema kredita na bazi rocnosti izgleda ovako: -kratkorocni krediti (do 1 godine) -srednjorocni krediti (od 1 do 7 godina) -dugorocni krediti (preko 10 godina) 19 . Klasifikacija problemskih zajmova je sljedeca: 1. Substandardni zajmovi su oni koji pokazuju losije performanse od predviđenih. Zajmovi su za banke profitabilniji oblik plasmana u odnosu na VP. Zajmovi sa gubitkom su zajmovi koji su otpisani.  Stepen likvidnosti razlicitih oblika aktive utice na strukturu plasmana banaka. npr. substandardni zajmovi 2. dolazi do povecanja stope zajmova/aktiva. od stabilnosti depozitne baze.  Portfolio strategija zavisi od strukture i kvaliteta izvora sredstava. (3)Portfolio strategija zajmovnih plasmana Radi se o zajmovnoj strategiji koja predstavlja platformu za donosenje konkretnih kreditnih odluka. Sumljivi zajmovi imaju povecan rizik da nece biti naplaceni. banka stoji pred izborom između likvidacije ili sanacije preduzeca. Cilj je da se sto brze otkriju problemski zajmovi i da se informise top menadzment banke o kvalitetu zajmovnog portfolija u cjelini i po kreditnim jedinicama.  Struktura traznje bankarskih zajmova takođe vrsi interakcioni uticaj na strukturu ponude zajmovnih plasmana. Problemski zajmovi treba odmah da uđu u proceduru ponovnog proracuna solventnosti preduzeca duznika.

imajuci u vidu individualizaciju kreditnog rizika. s tim da imaju pravo da se naplate prodajom aktive koja sluzi kao pokrice ukoliko duznik ne vrati zajam u roku.BANKARSTVO I Kratkorocni krediti odnose se na finansiranje tekucih potreba u obrtnim sredstvima. *Kamata* Kamatne stope koje banke primjenjuju na kredite/na depozite. Dugorocni krediti odobravaju se za finansiranje fiksnih aktiva ili trajnog obrtnog kapitala. Banke uracunavaju i dodatnu marzu koja predstavlja individualizaciju stepena rizika za konkretne duznike. Drugi pristup se zasniva na tome da banka ne trazi realno pokrice za odobrene zajmove vec smatra da je otplata zajma zasnovana na prihvacenoj projekciji novcanih tokova. Na prvoklasne duznike primjenjuje se najniza kamatna stopa koja se obicno naziva primarnom kamatnom stopom. Za banke se ovdje postavljaju dva pitanja: Prvo pitanje odnosi se na izbor referentne kamatne stope koja sluzi kao osnova za formiranje individualiziranih kreditnih kamatnih stopa na razne zajmove. u praksi banaka postoje dva pristupa: Po jednom pristupu banke traze odgovarajuce pokrice za odobreni zajam. Fiksne kamatne stope se uglavnom koriste kod kratkorocnih kredita.. Nominalna kamatna stopa sadrzi dvije osnovne komponente: realnu kamatnu stopu i stopu inflacije. Najpoznatija takva stopa je LIBOR. dok se kod dugorocnih kredita pretezno koriste fleksibilne kamatne stope. Srednjorocni krediti banaka cesto se odnose na dugorocno finansiranje kompanija. Opcija banke između pokrivenih i nepokrivenih zajmova u znacajnoj mjeri zavisi od kvaliteta duznika. imajuci u vidu povecan kreditni rizik. Glavna opcija u politici kamatnih stopa banaka sastoji se u izboru između fiksnih i fleksibilnih kamatnih stopa. involviran je veci stepen kreditnog rizika. Najvise se koriste sljedece zastitne klauzule:  Preduzece se obavezuje da ce za vrijeme koristenja kredita drzati sopstveni obrtni kapital iznad određenog minimalnog nivoa. Ove klauzule primjenjuju se u vecoj mjeri kod dugorocnih kredita. Drugo pitanje u vezi sa kamatnom politikom banaka jeste frekvencija ponovnog određivanja kamatnih stopa polazeci od referentne kamatne stope. kreditni rizik banke se minimizira. a iznos anuiteta (periodicna otplata kredita zajedno sa kamatom) jednak u svakom sukcesivnom periodu. *Kolateral (pokrice)* U pogledu realnog pokrica u vezi odobrenih zajmova. Ukoliko bankarski kredit ima duzi rok dospijeca. u osnovi se formiraju na finansijskom trzistu. Ukoliko se zajam odobri uz realno pokrice.  Preduzece ne smije da kupuje vrijednosne papire. Dok kod dugorocnih kredita se vracanje sredstava banci vrsi u ratama prema anuitetnom planu koji ukljucuje i odgovarajuce kamate. *Zastitne klauzule* U kreditnim ugovorima mogu se predvidjeti razne zastitne klauzule koje znace određeno obezbjeđenje za kreditorsku banku.  Preduzece ne smije da vrsi vece bilansne promjene bez odobrenja banke.. U tom smislu moze se praviti razlika između kompanija koje zajmove dobijaju na osnovu realnog pokrica i kompanija koje ne moraju da pruze realno pokrice za dobijanje zajmova. Kod kratkorocnih kredita se vracanje sredstava po pravilu vrsi odjednom zajedno sa odgovarajucom kamatom. 20 .  Preduzece se obavezuje da ce u periodu trajanja bankarskog kredita davati banci određeni set periodicnih finansijskih izvjestaja. U tom smislu formira se bazicna kamatna stopa kao generalna cijena finansijskih resursa banaka.  Preduzece ne smije da ulazi u nova kreditna zaduzenja.

*Krediti za finansijsko prestrukturiranje* Radi se o tipu bankarskih kredita koji su vezani za finansiranje kupovine preduzeca ili za neke druge velike finansijske transakcije. *Revolving krediti* Revolving krediti se srednjorocnog tipa sa normalnim rokovima trajanja od 1 do 3 godine. a kao kolateral pojavljuju se zalihe i potrazivanja od kupaca. U principu bi trebalo da se radi o povremenim obrtnim sredstvima.BANKARSTVO I OBLICI KREDITA-sve *Kratkorocni krediti za obrtna sredstva* Ovaj oblik bankarskih zajmova odobrava se za povremene zalihe ili za pokrice potrazivanja od kupaca. Subordinirani bankarski krediti obicno cine manji dio bankarskog finansiranja LBO transakcija. Radi se zapravo o tipu kreditnog aranzmana koji se nalazi između kratkorocnih i investicionih kredita. Ovaj sloj bankarskih kredita sadrzi znatno veci rizik u odnosu na pokrivene i prioritetne kredite. U uslovima povecane konkurencije. ukoliko se procijeni da preduzece ima odgovarajucu kreditnu sposobnost. 21 . kratkorocni krediti se ne koriste samo za finansiranje povremenih obrtnih sredstava. Ukoliko preduzece moze da otplati kredit prije roka dospijeca. U tom slucaju banka kod prijevremenog vracanja kredita naplacuje novcane penale. Kamatna stopa na investicione kredite zavisi od opsteg nivoa kamatnih stopa na FT. Ofanzivna strategija finansiranja sastoji se u tome da se dio trajnih obrtnih sredstava finansira iz kratkorocnih bankarskih kredita. U uslovima savremenih trzisnih struktura. jer veci stepen kreditne zaduzenosti povlaci i povisen stepen kreditnog rizika. kao i do stepena kreditne sposobnosti duznika. banka prihvata takvu ponudu pod uslovom da se otplata kredita vrsi iz profita preduzeca. Visina finansijskog leveridza takođe utice na visinu kamatne stope. ali nosi znatno vecu stopu prinosa. Ukoliko revolving kredit sadrzi konverzionu klauzulu. Fakticki se radi o kreditu za trajna obrtna sredstva. moze da bude konvertovan u investicioni kredit koji se otplacuje na bazi anuitetnog programa. Po pravilu se koristenje revolving kredita vrsi uz realno pokrice. sto znaci da korisnik takvog kredita povlaci sredstva u skladu sa dinamikom svojih potreba i otplacuje prema svojim finansijskim mogucnostima u okviru dogovorenog roka. banke mogu da prihvate finansiranje i dijela trajnih obrtnih sredstava putem kratkorocnih kredita. Koristenje sredstava po osnovu revolving kredita je fleksibilno. Kod ocjene kreditne sposobnosti duznika za dobijanje investicionog kredita u vecoj mjeri se naglasava profitabilnost duznika za razliku od kratkorocnih zajmova kod kojih se u prvi plan stavlja likvidnost preduzeca. U SAD je posebno znacajan oblik finansiranja banaka za LBO transakcije. od iznosa i rocnosti zajma. Banka kod kratkorocnog kreditiranja obrtnih potreba preduzeca nastoji da ima sto precizniju sliku bilansne strukture preduzeca. *Investicioni krediti* Sredstva iz dugorocnih zajmova koriste se za finansiranje fiksnih aktiva kao i trajnog obrtnog kapitala. Otplata investicionih kredita vrsi se na osnovu anuitetnih programa. cime se zamjenjuje vlasnicki kapital ili investicioni zajam. Postoji mogucnost da preduzece nastoji da izvrsi otplatu kredita prije roka na taj nacin sto na FT dolazi do novog kredita pod povoljnijim uslovima.

Radi se o tome da banke mogu da prodaju dio svojih hipotekarnih dugorocnih zajmova i da na osnovu pula takvih zajmova grupe banaka – neka finansijska institucija emituje obveznice koje proda institucionalnim investitorima. po osnovu kreditnih kartica itd. Kvalitet hipotekarnih kredita za nepokretnosti prati kretanje ekonomskih ciklusa. 22 . sto moze da iznosi 5-25% od ukupne vrijednosti nepokretnosti. Drugi veliki problem u vezi sa ovim zajmovima proistice iz vrlo dugog roka. drugih trajnih potrosackih proizvoda. postoji veca vjerovatnoca da moze da dođe do znacajnih promjena trzisnih kamatnih stopa. Uvijek se otplacuje na osnovu anuitetnog programa. cak do 30 godina.  visina godisnjih prihoda. Korisnici ovih hipotekarnih zajmova su građani ili kompanije.  informacije o zaposlenju. poslovnih zgrada itd. Ukoliko je rok bankarskog kredita duzi. osiguranje zivota.  kreditne informacije (depoziti kod banke. pol. *Potrosacki zajmovi* Ovi zajmovi daju se pojednicima za kupovinu automobila. dugovi.  stambene informacije.BANKARSTVO I Ovi rizicni bankarski krediti za LBO transakcije nazivaju se mezaninskim finansiranjem. Zajmovi se otplacuju po kreditnim ratama. Rok dospijeca koji se odnosi na kupovinu automobila po pravilu iznosi od 1 do 4 godine. Osnovna ideja koja stoji iza LBO operacija jeste da se putem vlasnickog preuzimanja postojecih kompanija obezbjedi njihova veca profitabilnost u narednom periodu. Prilikom odobravanja hipotekarnih kredita za nepokretnosti korisnici moraju da uplate određeni iznos u novcu. *Hipotekarni krediti za nepokretnosti* Radi se o bankraskim zajmovima za finansiranje izgradnje stanova. VP). Glavna karakteristika ovih zajmova jeste da su veoma dugorocni. bracno stanje). Da bi se utvrdila kreditna sposobnost potencijalnog korisnika potrosackih zajmova. Kod hipotekarnih kredita za nepokretnosti postoji jos jedan bitan momenat koji se sastoji u tzv. traze se sljedece informacije:  licne informacije (starost. sekjuritizaciji.

BANKARSTVO I GLAVA 8 SEKJURITIZACIJA KREDITA KONCEPT Postoji razlika između sekjuritizacije i sekjuritizacije kredita. TEHNOLOGIJA Tehnologija kreditne sekjuritizacije moze se posmatrati po određenim fazama:  inicijalna faza  strukturiranje  poboljsanje kredita  promet sekjuritizovanog kredita  servisiranje. Na bazi određenog kvantuma kvalitetnih zajmova banaka. (4)Promet sekjuritizovanog kredita. sto je veoma znacajno sa gledista investitora koji teze da kupe obveznice sa minimalnim rizikom. Smisao je da VP dođu aktive institucionalnih investitora.-Radi se o programiranju novih strukturalnih karakteristika obveznica u odnosu na strukturalne karakteristike zajmova. U tom kontekstu pojavila se u praksi ideja da banke transformisu dio svojih zajmovnih plasmana u VP (obveznice). Sekjuritizacija je proces potiskivanja bankarskih zajmova u korist ekspanzije vrijednosnih papira. Postoji mogucnost prodaje ovih obveznica na sekundarnom trzistu. Cilj je da se stvori takva struktura novokomponovanih VP koja ce biti skrojena prema zeljama investitora. Ukoliko je PUL stvoren pd strane konzorcijuma banaka. Pod sekjuritizacijom kredita se podrazumijevaju operacije koje znace transformaciju bankarskih zajmova u obveznice emitovane na bazi tih zajmova. (2)Strukturiranje. mora se obezbjediti finansijski aranzman po kojem neka druga FI prihvaca da emituje obveznice na bazi pula zajmova grupe banaka. Dalje banka mora da utvrdi kreditnu sposobnost preduzeca ili domacinstva koji dobijaju kredit. Prema tradicionalnom konceptu. pri cemu se mogu praviti razne kombinacije u zavisnosti od ocekivane strukture investitora. formiraju se pulovi sredstava na bazi kojih se vrsi emisija kvalitetnih obveznica. (1)Inicijatori. bankarski zajmovi ostaju u aktivi banke sve do njihove konacne likvidacije. (5)Servisiranje. za koje se pretpostavlja da ce ih drzati duze vrijeme. U tom smislu zajmovi predstavljaju oblik nelikvidne aktive banaka. (3)Poboljsanje kredita.-U inicijalnoj fazi banka odobrava zajam na osnovu odgovarajuceg kreditnog potencijala.-Radi se o poboljsanju kvaliteta kredita u odnosu na kvalitet bazicne aktive na kojoj se on zasniva. Proces poboljsanja kvaliteta kredita sastoji se u ukljucivanju nekoliko FI koje ucestvuju u svojim garancijama. svaka banka 23 . Da bi banke određeni kvantum zajmova mogle da transformisu u obveznice. pri cemu je njihova nelikvidnost utoliko veca ukoliko zajmovi imaju duzu rocnost.-vrse one banke koje su inicijalno odobrile zajmove na osnovu kojih su kasnije emitovane obveznice.-sastoji se najprije u primarnoj prodaji obveznica koje su emitovane na bazi pokrica u vidu zajmova banaka. Na taj nacin je kreditni rizik znatno oboren. Smisao sekjuritizacije kredita je u tome da banke u razvijenim trzisnim ekonomijama teze da obezbjede sto vecu likvidnost aktiva putem transakcija na FT. cak i ako su performansni.

Transakcioni depozitni racuni kod banaka. dok su kod orocenih depozita rokovi precizno utvrđeni. Stedni depoziti su uglavnom namijenjeni sirim slojevima stanovnistva koji prihvataju nesto nizu kamatnu stopu nego na orocene depozite u zamjenu za mogucnost da ova sredstva povuku odmah. PERSPEKTIVE Uvođenjem sekjuritizacije kredita postavljeno je pitanje dali treba uvesti dodatne iznose obaveznog kapitala banaka u vezi sa zajmovnim plasmanima koji su prodati putem obveznica. djelimicno su supstituirani i potisnuti stvaranjem novog tipa transakcionih racuna kod nebankarskih finansijskih institucija. Prednosti sekjuritizacije kredita su: (1) povecanje likvidnosti banke. *STEDNI I OROCENI DEPOZITI* Razlika između stednih i orocenih depozita sastoji se u tome sto stedni depoziti nemaju rokove dospijeca. ukoliko se prodaja zajmova preko obveznica vrsi uz zadrzavanje kreditnog rizika kod banke inicijatora. Oroceni depoziti kod banaka predstavljaju oblik stednje onih grupa građana i kompanija koji su osjetljivi na kamatne stope. i (3) smanjenje kreditnog rizika. ziro.BANKARSTVO I servisira zajmove koje je ona odobrila. Vlasnici sredstava na racunima kod MMMF mogu da ih koriste za tekuca placanja s tim da dobijaju transformisanu kamatu u vidu prinosa na ulozena sredstva. Transakcioni depoziti kod MMMF predstavljaju u pravnom pogledu dionice vlasnika ovih sredstava. GLAVA 9 DEPOZITNI POTENCIJAL *TRANSAKCIONI DEPOZITI* Na cekovnim. koji su tradicionalno nekamatonosni. Stedni depoziti predstavljaju sredstva po viđenju na stednim racunima s tim da se zahtijeva da ulagaci najave namjeravano povlacenje sredstava najmanje 7 dana prije. (2) rast profitabilnostiputem smanjenja potrebne stope kapitala u odnosu na ukupne zajmovne plasmane. transakcioni depoziti ne nose kamatu. Radi se o tzv. Međutim. Prema tradicionalnom konceptu. ona vrsi kompletan transfer rizika na investitore. tekucim i slicnim racunima nalazi se transakcioni novac kojim se vrse bezgotovinska placanja. U tom slucaju banka ne bi trebala da drzi dodatni kapital u vezi sa emisijom obveznica na bazi zajmova (ABS). 24 . sto je kompenzirano time da su instrumenti placanja. CB putem instrumenata monetarne politike djeluje na transakcioni depozitni potencijal komercijalnih banaka/na kratkorocne kredite koje banke daju na bazi tih sredstava. To bi prakticno znacilo da kada KB proda obveznice emitovane na bazi zajmova bez zadrzavanja kreditnog rizika. banka bi morala da drzi kapital kao da posjeduje takvu aktivu. Kamatna stopa na orocene depozite je visa nego na stedne depozite i to predstavlja stimulativni faktor za privlacenje stednje. zajednickim fondovima novcanog trzista (MMMF). Kupci dionica MMMF dobijaju protuvrijednost u vidu depozita na posebnim racunima kod ovih institucija. Generalni princip opreznosne kontrole banaka sastoji se u tome da depozitne institucije treba da drze stopu kapitala u skladu sa izlozenoscu rizikom. To znaci da je svaka banka kao inicijator odgovorna za naplatu.

(5) Aktivne strategije akvizicije sredstava. Oni se dijele na neprenosive (mali) i prenosive (veliki). Alternativa je da banke primaju depozite u domacoj valuti i isplacuju depozite u domacoj valuti ali uz primjenu trzisnog deviznog kursa. (2) Kljucno pitanje za razvoj depozitnog potencijala banaka jeste izbor adekvatne kamatne stope. prednost bi imale fiksne kamatne stope. Nedepozitna zaduzenja banke – banke mogu da formiraju svoj finansijski potencijal jednim dijelom i putem zaduzenja kod drugih banaka ili na FT. U tom smislu su znacajna iskustva sa emisijom depozitnih certifikata. Ukoliko je stopa inflacije u zemlji stabilna.. vodeci racuna i o interesima samih deponenata. Dugorocni VP koje emituju banke cine dodatni izvor finansijskog potencijala. Realna kamatna stopa bi trebalo da bude u skladu sa objektivnim mogucnostima veceg dijela privrede da moze da ostvari stopu prinosa vecu od kamatne stope. (4) Valutna supstitucija. 25 . U principu bi realna kamatna stopa na depozite kod banaka trebalo da bude dovoljno stimulativna kako bi stanovnistvo i privreda bili zainteresovani da ulazu slobodna novcana sredstva kod banaka. FAKTORI POVECANJA DEPOZITNIH POTENCIJALA (navesti i ukratko objasniti)-ako budem imala vremena (1) Osnova za formiranje dodatnih finansijskih potencijala banaka je svakako povecanje dohodaka u zemlji. Znacajne nedepozitne obaveze banaka nastaju putem emisije srednjorocnih i dugorocnih obveznica od strane banaka. To se odnosi na izbor inovativnih oblika formiranja depozitnih potencijala. ukoliko je kreirano sekundarno trziste. koji se mogu prodati prije isteka rokova. Sektor stanovnistva predstavlja glavni izvor neto akumulacije u fin.BANKARSTVO I Depozitni certifikati smatraju se oblikom orocenih depozita. (6) Na porast volumena transakcionih depozita komercijalne banke mogu da uticu prije svega putem odgovarajuce kreditne politike. prednost bi imale fleksibilne kamatne stope. Sektor privrede takođe predstavlja deficitni sektor koji tezi da formira veca zaduzenja banaka u odnosu na ponudu akumulacije. sistemu. ili dosta varijabilna. Depozitni certifikati po pravilu imaju fiksne kamatne stope i fiksne rokove otplate do 12 mjeseci. Kreiranje depozitnih certifikata od strane komercijalnih banaka ima dvije osnovne funkcije: Prva funkcija je da se putem ovih certifikata vrsi povecanje finansijskog potencijala banke. Ukoliko je stopa inflacije u zemlji visoka. Druga funkcija depozitnih certifikata je da banke putem njihove emisije mogu da upravljaju kamatnim rizicima i da vrse odgovarajuce promjene u prosjecnoj rocnosti svojih obaveza. posebno dohodaka stanovnistva. Razvoj bezgotovinskih sistema placanja i posebno stimulisanje platnih kartica moze da utice na povecanje depozitnog novca na transakcionim racunima kod banaka. Radi se o tome da stanovnistvo i privreda nastoje da sacuvaju kupovnu snagu novca putem transfera dijela finansijske aktive u domacem novcu u aktivu koja ima deviznu denominaciju. Nominalna kamatna stopa treba da bude veca od stope inflacije. (3) U jacanju depozitnih potencijala banaka znacajno je pitanje izbora fiksnih ili fleksibilnih kamatnih stopa.

Time se dobija prosjecna ponderisana cijena bankarskih resursa. Najskuplji izvor bankarskih resursa je dionicki kapital. potrebno je izvrsiti dekompoziciju cijene depozita na sastavne dijelove. Reprodukciona cijena bankarskih resursa moze se oznaciti i kao marginalna cijena odnosno kao cijena dodatne jedinice sredstava u finansijskoj strukturi banke. premije osiguranja 4. Prvi pristup fokusira istorijske prosjecne troskove resursa kojima finansira svoje aktive. Nedostatak ovog nacina je u tome sto pokazuje troskove resursa koji su vazili u momentu kada je banka formirala potencijal kojim sada raspolaze. Drugi pristup polazi od pretpostavke da se izvori bankarskih resursa mogu grupisati u relativno homogene cjeline na bazi nekih karakteristika (rocnost.BANKARSTVO I GLAVA 10 CIJENA BANKARSKIH RESURSA I ZAJMOVA PONDERISANA CIJENA RESURSA Kod formiranja cijena bankarskih resursa moguca su dva pristupa. Cijena depozita sastoji se iz: 1. dok se u drugoj fazi ukljucuje i prinos koji pripada nosiocima dionicarskog kapitala banke. banka posmatra sve izvore sredstava kao jedinstvenu cjelinu. Drugi pristup odnosi se na marginalnu cijenu bankarskih sredstava. Međutim. s tim da se taj iznos dijeli sa zbirom sredstava koje je banka unajmila. Kod determinisanja cijena bankarskih sredstava moguca su dva pristupa. likvidnost. 26 . Posto se izvori bankarskih resursa pretezno sastoje iz depozita. tako da banka povezuje određene kombinacije izvora sredstava sa određenim tipovima zajmova. U prvoj fazi uzima se samo cijena resursa koje banka formira na bazi depozita i zaduzenja. troskova akvizicije i servisiranja depozita 3. u dinamickoj trzisnoj ekonomiji stalno dolazi do promijena cijena raznih izvora sredstava. tako da se formira jedinstvena cijena bankarskih resursa. stope obavezne rezerve MARGINALNA CIJENA = DEPOZITA Kamatna + Troskovi + Troskovi + Premija stopa akvizicije servisiranja osiguranja 1 – Obavezne rezerve Formiranje cijena bankarskih resursa moze se alternativno prikazati u dvije faze. kamatne stope koju banka placa 2. kamatna osjetljivost). Istorijski prosjecni troskovi resursa dobijaju se sabiranjem svih rashoda banke u vezi sa depozitima i drugim zaduzenjima banke. Prema jednom pristupu.

kompenzaciju za vjerovatnocu nevracanja kredita u roku (riziko premija). Prvi pristup ukazuje na potrebu da se analiza cijena kredita vrsi i na nivou analize profitabilnosti poslovanja banke sa svakim konkretnim klijentom. To su zapravo transferne cijene po kojima se obracunava transfer sredstava između profitnih jedinica u okviru iste banke. od kljucnog je znacaja da se formira cijena bankarskih zajmova na takvom nivou da banka u potpunosti pokriva ukupne troskove i ostvaruje targetiranu stopu prinosa na dionicki kapital. profitni centar za zajmove 2. Profitni centri se mogu svrstati u cetiri centra: 1. 3. profitni centar za upravljanje sredstvima Adekvatna transferna cijena treba da sadrzi tri osnovne komponente: 1. Ukoliko to ne bi bio slucaj.  poboljsava mjerenje profita i evaluaciju performansi banke.Rashodi stopa prinosa na = zajma zajma__ dionicki kapital Alocirani dionicki kapital U prihode od zajma ulaze kamate i provizije koje naplacuje banka. profitni centar za investicije 3. Kod formiranja cijene bankarskih kredita postoje dva pristupa. servisiranjem i naplatom zajma. Formula za izracunavanje targetirane stope prinosa na vlasnicki kapital glasi: Targetirana Prihodi od . Pod rashodima zajma podrazumijeva se cijena depozita i zaduzenja banke kao i svi troskovi u vezi sa procesiranjem.  ustanovljava visinu troskova izvora finansiranja. CIJENA BANKARSKIH ZAJMOVA Sa gledista formiranja adekvatne profitabilnosti u poslovanju banke. Prednosti sistema transfernih cijena su sljedece:  olaksava vrednovanje aktive. profitni centar za depozite 4. 2. sto znaci da banka određenu bankarsku uslugu dekomponuje na njene sastavne dijelove i određuje cijenu za svaku komponentu posebno. Određivanje cijene kredita je glavna determinanta formiranja profitabilnosti banke. banka ne bi mogla da racuna na dalju ekspanziju. Drugi pristup sastoji se u dekompoziciji bankarskih usluga.BANKARSTVO I TRANSFERNA CIJENA Velike banke stvaraju mrezu profitnih centara koji između sebe vrse transfer sredstava po cijeni koja ukljucuje punu cijenu bankarskih resursa zajedno sa programiranom stopom profita. cijena uzajamnih sredstava koja su potrebna radi finansiranja zajma.  podrzava upravljanje aktivom i pasivom banke putem davanja informacija o ranijoj i sadasnjoj cijeni sredstava. 27 . targetiranu stopu prinosa na dionicki kapital koja je određena strateskim planom banke.

3. Komponente prihoda banke iz komitentskog odnosa su sljedece: 1. ANALIZA PROFITABILNOSTI KOMITENATA Cilj ove analize jeste da se ocijeni neto prihod od konkretnog komitenta ispunjava ciljeve profita banke. 28 .  LIBOR (London Interbank Offered Rate) itd. cijena dionickog kapitala kao i troskovi administracije zajma. Metodologija analize profitabilnosti komitenta polazi od principa da u određenom vremenskom periodu ukupni prihodi banke od određenog komitenta treba da budu jednaki ukupnim rashodima banke u vezi sa tim komitentom plus targetirani iznos profita banke. Bazicne kamatne stope u razvijenim trzisnim ekonomijama mogu da budu:  kamatna stopa na drzavne blagajnicke zapise. Poslije izdvajanja obavezne rezerve. Komponente rashoda banke su prije svega cijena zaduzenja banke. Svaki depozit koji komitent drzi kod banke stvara za banku investicioni dohodak. Ugovorna kamatna stopa jednaka je bazicnoj kamatnoj stopi plus markup. banka moze da plasira preostali iznos. 2. Investicioni dohodak iz depozita. Provizije koje banka naplacuje u vezi sa zajmovima su: (a) provizija na odobreni kredit i (b) provizija za neiskorisceni dio kreditne linije. Kamatni dohodak na zajmove kod vecine banaka formira se polazeci od izabrane bazicne kamatne stope koja sluzi kao indeks cijene bankarskih resursa. Smisao analize profitabilnosti komitenta jeste da se – putem integrisanja prihoda i troskova banke vezanih za komitenta – dobije procjena njegovog doprinosa formiranju dobiti banke.BANKARSTVO I Kod zajmova sa fleksibilnom kamatnom stopom ugovara se bazicna (ili primarna) kamatna stopa na koju se dodaje stopa koja odrazava povecani kreditni rizik.  kamatna stopa na trzistu depozitnih certifikata banaka.

obimom prometa na sekundarnom trzistu. Ta stopa za individualne investitore obicno iznosi 25% od ukupne kolicine novoemitovanih dionica. Ponuda dionica postojecim dionicarima na bazi prece kupovine odnosi se iskljucivo na emisiju dionica. Propisima drzavne regulatorne komisije određuje se minimalna stopa ucesca novih dionica koje moraju da budu ponuđene sirokoj publici. brojem registrovanih firmi na trzistu kapitala. Direktan plasman novokreiranih dionica i obveznica nastaje na bazi prethodnog dogovora između kompanije-emitenta i institucionalnih investitora. koji su na trzistu nasli svoje inicijalne kupce. Prioritetna alokacija u korist postojece vlasnicke strukture obezbjeđuje zadrzavanje postojecih upravljackih tijela u kompaniji. Stepen razvijenosti sekundarnog trzista mjeri se: 1. ali dovodi u pitanje koncept otvorenosti kompanije prema finansijskom trzistu i ne obezbjeđuje u punoj mjeri potencijale za povecanje dionickog kapitala firme. visinom trzisne kapitalizacije. mogu dalje da budu u prometu na sekundarnom trzistu. 29 . Atraktivnost FT je u tome da se jednom emitovani VP mogu prodati prije roka dospijeca. s tim da je dato privilegovano pravo postojecim dionicarima da otkupe određeni kontingent novokreiranih dionica u proporciji sa dotadasnjim holdinzima dionica svakog dionicara posebno.BANKARSTVO I GLAVA 11 EMISIONA AKTIVNOST INVESTICIONIH BANAKA PRIMARNO I SEKUNDARNO TRZISTE Na jednoj strani je primarno trziste na kojem dolazi do inicijalne emisije VP od strane kompanija i drzave. Pod trzisnom kapitalizacijom se podrazumijeva proizvod ukupnog broja dionica i trzisne cijene pojedinacnih dionica. i 3. 2. Jednom emitovani papiri. OBLICI EMISIJE Osnovni oblici emisije vrijednosnih papira (VP) od strane kompanije su:  javna ponuda  direktan plasman novokreiranih dionica i obveznica institucionalnim investitorima  ponuda dionica postojecim dionicarima na bazi prece kupovine Javna ponuda dionica i obveznica kompanije usmjerena je na siroku publiku i sprovodi se na otvorenom trzistu kapitala. Direktan plasman kod institucionalnih investitora sadrzi prednost u smislu da se kratkom vremenskom roku mogu da ostvare vrlo veliki plasmani.

3. trecu fazu karakterise «hladno trziste». investiciona banka – ima posrednicku ulogu. Na inicijalnu cijenu uticu sljedeci faktori: (1)ukupna situacija na trzistu kapitala – ako postoji «vruce trziste» inicijalne cijene dionica su vise potcijenjene i to je nepovoljno vrijeme za emitente. investitori (individulani i institucionalni). Ova funkcija sastoji se u tome da investiciona banka moze da garantuje kompaniji-emitentu da ce predviđena kolicina dionica i/ili obveznica biti prodata na primarnom trzistu po predviđenim cijenama i uslovima. Treca funkcija investicionih banaka sastoji se u prodaji emitovanih hartija od vrijednosti preko prodajne mreze koju organizuju investicione banke odnosno univerzalne banke. kada je diskont smanjen i postoji jaka traznja. U tom slucaju investiciona banka garantuje kompaniji da ce dobiti ugovorenu sumu na bazi emisije dionickog kapitala. Formiranje konzorcijuma je prije svega znacajno zbog diverzifikacije rizika za svaku konkretnu emisiju VP. Prva metoda se zasniva na principu najboljeg nastojanja i sastoji se u tome da se kompanija i investiciona banka dogovore o cijeni ponude dionica. 30 . jer to povoljno utice na brzinu prodaje. investicione banke nastupaju u konzorcijumu. Investiciona banka ulaze najbolje napore da proda ukupnu kolicinu dionica po ugovorenoj cijeni. druga faza je «jako trziste». INICIJALNA CIJENA DIONICA U osnovi postoje dvije metode za formiranje ugovornih odnosa između kompanije-emitenta i investicione banke. i 4. drzavna komisija za VP – provjerava da li kompanije ispunjavaju uslove da njihovi papiri mogu da uđu u trzisni promet. Druga funkcija je preuzimanje rizika u vezi sa konkretnom emisijom VP kompanije. kada je smanjen broj potcijenjenih dionica. (3)politika investicionih banaka – za investicione banke je pogodnije da kod inicijalne javne ponude prodaju dionice po nesto nizim cijenama. Investicione banke imaju tri funkcije u procesu emisije VP kompanija. Krajnji ucesnici u ovim transakcijama su kompanije-emitenti i investitori. kompanija-emitent. dok je kod manjih kompanija-emitanata situacija obrnuta. U funkciji preuzimanja garantnog rizika i organizovanja prodajne kampanje. zadrzavajuci iz naplacene mase sredstava dio koji predstavlja njenu proviziju. posebno kada se radi o plasmanu VP putem javne ponude na otvorenom trzistu. 2. (2)specificnosti kompanije-emitenta – kod vecih emitenata postoji manja potcijenjenost dionica i profiti investitora su mali. a visoka cijena za investitore investicionoj banci znaci finansijski gubitak. (b) uslova pod kojima emisija moze da bude uspjesno obavljena i (c) tajming emitovanja papira. Prva funkcija je savjetodavna i odnosi se na procjene: (a) kolicine VP koje mogu da budu emitovane na primarnom trzistu. Druga metoda poznata je kao cvrsta obaveza ponude. Visina kvote svake investicione banke u poslovnom riziku zavisi od visine kapitala svake investicione banke kao i stepena angazovanosti banke u emisionom poslu.BANKARSTVO I TEHNOLOGIJA EMISIJE U procesima emisije VP kompanija ucestvuju cetiri tipa transaktora: 1.

Prvi nacin je marza između prodajne i kupovne cijene VP. dok su investicije nepersonalne. Pored toga postoji mogucnost da se ostvari zarada – ali i gubitak – u vezi sa promjenom cijena VP koje dileri drze na zalihama. Vrijednosni papiri kojima banke raspolazu u svojim aktivama mogu se podijeliti u dvije kategorije. investicionom racunu (srednjorocni i dugorocni VP. Generalni ciljevi investicione politike banaka u trzisnim ekonomijama sastoje se u obezbjeđivanju likvidnosti.000$. potrebno je u kracim crtama ukazati i na strukturu tih papira. banka moze VP da proda na finansijskom trzistu u svakom momentu. Kako komercijalne banke drze znatne iznose drzavnih obveznica. Međutim.  Kod zajmova je pravilo da trazioci pokrecu inicijativu za dobijanje zajmova. Banke u funkciji brokera ostvaruju zaradu u vidu provizije za izvrsene usluge komitentima. Postoje tri bitne razlike između plasmana banaka u zajmove i investicije:  Zajmovi se odobravaju preduzecima imajuci u vidu dugorocne komitentske odnose kao i licne veze s menadzerima. banke samo tehnicki sprovode naloge svojih komitanata u vezi kupovine ili prodaje dionica i obveznica. U funkciji dilera banke ostvaruju zaradu na dva nacina. Prvu kategoriju ovih papira sacinjavaju sekundarne rezerve likvidnosti (visokokvalitetne kratkorocne obveznice) kojima se obezbjeđuje odrzavanje likvidnosti banaka u slucaju iznenadnih odliva sredstava. dok kod kupovine VP na sekundarnom trzistu inicijativu imaju kupci. stopa) b) srednjorocne drzavne obveznice (od 1 do 10 godina) c) dugorocne drzavne obveznice (preko 10 godina) 31 . banke rade za sopstveni racun. banke drze ove hartije od vrijednosti u cilju sticanja dohotka i uticaja na visinu kamatnog rizika. Drugu kategoriju VP kod banaka cine plasmani na tzv.BANKARSTVO I FUNKCIJE BANAKA NA SEKUNDARNOM TRZISTU U funkciji brokera.  Banke drze zajmove po pravilu do roka dospijeca. sto pretpostavlja da imaju zalihe određenih vrsta VP. formalno nulta k. Market mejkeri obezbjeđuju kontinuitet trzista putem stalne ponude i traznje određenih VP. sto zanci da su u obavezi da u svakom momentu imaju formiranu kupovnu i prodajnu cijenu za određene papire. Tako postoje: a) kratkorocne drzavne obveznice (do 1 godine. GLAVA 12 UPRAVLJANJE INVESTICIONIM PORTFOLIJOM INVESTICIONI PORTFOLIO Ulaganja u vrijednosne papire u finansijskoj literaturi i praksi nazivaju se investicijama u smislu finansijskih investicija. U obavljanju funkcije dilera. dohotka i kontrole kamatnog rizika. tako da se smatra da su zajmovi nelikvidna aktiva banaka. U tom smislu banke mogu da se za neke papire pojave kao market mejkeri. 10. sa rokom dospijeca preko godine dana).

Kuponska stopa je ugovorena kamatna stopa koja se primjenjuje na nominalnu vrijednost obveznica. 5. Formula za izracunavanje stope prinosa do rocnosti je: P= I1 + I2 + . a kamatna placanja iznose 100$. 3. 2.000$. Ako obveznica ima nominalnu vrijednost od 1. Trzisna stopa prinosa pokazuje odnos koji se dobija kada se godisnji kamatni dohodak (100$) poveze sa novom trzsinom cijenom obveznice (iznad ili ispod 1. Oscilacije cijena dugorocnih obveznica su vece nego kod kratkorocnih obveznica.000$). utoliko je trzisna cijena osjetljivija na promjenu prinosa. Iz tih razloga banke kao nosioci investicionog portfolija moraju da budu u stanju da upravljaju portfolio rizicima. 1. treba najprije ukazati na razliku između kuponske stope i trzisne stope prinosa. Kamatni rizik proistice iz cinjenice da promjena trzisnih kamatnih stopa inverzno utice na promjenu trzisne cijene obveznica. CIJENE OBVEZNICA U praksi funkcionisanja trzista obveznica formirano je nekoliko empirijskih pravila u pogledu cijena obveznica. 4. 1. Kada trzisne kamatne stope padaju.. Najvazniji oblik portfolio rizika sastoji se u kamatnom riziku. + In_ (1+y) (1+y) (1+y) gdje je: P-kupovna cijena obveznica I-ocekivani godisnji priliv od obveznice 32 . U tom slucaju svi investitori u obveznice ostvaruju kapitalni gubitak. Rizik inflacije pojavljuje se ukoliko dođe do neocekivane inflacije koja nije uzeta u obzir prilikom formiranja nominalnih kamatnih stopa. Kamatna stopa tezi da raste u periodima inflacije i da pada kada se ocekuje pad nivoa cijena.BANKARSTVO I Pored drzavnih obveznica postoje i obveznice lokalnih vlasti putem kojih se mogu finansirati neki oblici budzetske potrosnje. Stopa prinosa do rocnosti je ona diskontna stopa koja izjednacava kupovnu cijenu obveznice sa sadasnjom vrijednosti svih ocekivanih godisnjih novcanih priliva.. Ukoliko su kamatne stope nize. cijene obveznica rastu i obrnuto. Rizik likvidnosti postoji ukoliko neke obveznice u investicionom portfoliju banke ne mogu da budu prodate na sekundarnom trzistu u svakom momentu. Kod portfolio menadzmenta VP postoje sljedeci tipovi rizika:  kreditni rizik  kamatni rizik  rizik inflacije  rizik likvidnosti Kreditni rizik predstavlja stepen vjerovatnoce da obveznica ne bude naplacena u roku dospijeca. Cijene obveznica i trzisna kamatna stopa Kod objasnjenja ovog inverznog odnosa između cijene obveznice i trzisnih kamatnih stopa. Cijene obveznica su inverzno povezane sa trzisnim kamatnim stopama. Kamatne stope kod kratkorocnih obveznica teze da osciliraju vise nego kamatne stope kod dugorocnih obveznica. kuponska stopa iznosi 10% godisnje.

Određeno povecanje kamatnih stopa proizvodi vece smanjenje sadasnje vrijednosti dugorocne nego kratkorocne obveznice. Sto je kraca rocnost obveznica. Grafikon 12-1 Kamatne stope u toku ekonomskog ciklusa 33 . Ovo se moze objasniti time da u trzisnim ekonomijama CB sprovode monetarnu politiku putem kupovine i prodaje kratkorocnih drzavnih obveznica. Kamatne stope i cijene kratkorocnih/dugorocnih obveznica Kamatne stope pokazuju vece oscilacije kod kratkorocnih obveznica nego kod dugorocnih. stopa inflacije+(ocekivana realna kamatna stopa x ocekivana stopa inflacije). 3. formiranje nominalne kamatne stope izracunava kao zbir prihvatljive realne kamatne stope i ocekivane stope inflacije. Stoga se. U recesionoj fazi privrednog ciklusa dolazi do snizenja citave strukture kamatnih stopa. ali pri tome se empirijski zapaza da kratkorocne kamatne stope po pravilu rastu brze od dugorocnih. to je stabilnija cijena ovih papira. Kamatna stopa i inflacija Trzisna kamatna stopa tezi da raste u periodu rastuce inflacije i da pada kada se ocekuje smanjenje stope inflacije. ROCNA STRUKTURA KAMATNIH STOPA U fazi privredne ekspanzije dolazi do porasta citave strukture kamatnih stopa. Oscilacije cijena obveznica je utoliko veca ukoliko je duza njihova rocnost. To je poznati Fisherov efekat koji kaze da se ocekivana stopa inflacije ugrađuje u nominalnu kamatnu stopu. pri cemu po pravilu dolazi do veceg snizenja kratkorocnih kamatnih stopa u odnosu na dugorocne. Fisherova formula glasi: i = r + p + (rp ) To znaci da je: nominalna kamatna stopa=ocekivana realna kamatna stopa+ocek.BANKARSTVO I y-diskontna stopa 2. To se objasnjava time da stepen kamatnog rizika kod obveznica po pravilu varira sa duzinom rocnosti.

dinamika krive prinosa predstavlja za investitore kljuc za sagledavanje buduceg kretanja kamatnih stopa. b) Kriva prinosa sa silaznim nagibom koja indicira da je kamatna stopa na dugorocne obveznice niza nego na kratkorocne papire. Trece. Međutim. Kada investitor zeli da mijenja rocnost portfolija. Institucionalni investitori teze da drze preferencijalne plasmane na skali ovih rocnosti obveznica koje su najvise u skladu sa njihovim motivima odnosno u krajnjoj liniji u skladu sa njihovim finansijskim strukturama. Poznavanje krive prinosa je do izuzetnog znacaja za sve ucesnike na FT iz sljedecih razloga: Prvo. krive prinosa takođe pomazu finansijskim investitorima da ocijene koje su obveznice privremeno precijenjene ili potcijenjene. Teorija segmentiranih trzista pretpostavlja da FT nije cvrsto integrisano na bazi kamatnih stopa vec da je segmentirano. 2. nedostatak izlozenog teorijskog koncepta sastoji se u tome sto implicira da bi ravnotezna pozicija odgovarala konfiguraciji horizontalne krive prinosa. To znaci da se FT sastoji od nekoliko subtrzista na kojima dominiraju obveznice određenih rocnosti. Drugo. 3. Kompozitna teorija ili teorija preferencijalnih plasmana povezuje u jedinstvenu cjelinu koncepte ocekivanja. c) Horizontalna kriva prinosa koja indicira da su kamatne stope na dugorocne i kratkorocne obveznice izjednacene. mnogi investitori prodaju na FT dugorocne obveznice i kupuju kratkorocne ili zadrzavaju novac za sebe. premije likvidnosti i trzisne segmentacije.BANKARSTVO I U razvijenim zemljama se veoma mnogo koristi analiza krive prinosa. Usljed toga dolazi do snizenja cijena dugorocnih obveznica dok njihovi prinosi rastu. kriva prinosa pokazuje visinu dobitka ili gubitka u stopi prinosa koja je povezana sa promjenom prosjecne vrijednosti portfolija. Postoje tri osnovne konfiguracije krive prinosa: a) Kriva prinosa sa uzlaznim nagibom koja indicira da je kamatna stopa na dugorocnim obveznicama visa nego na kratkorocne papire. Postoje tri osnovne teorije koje objasnjavaju promjene u rocnoj strukturi kamatnih stopa:  TEORIJA OCEKIVANJA  TEORIJA SEGMENTIRANIH TRZISTA  KOMPOZITNA TEORIJA 1. kriva prinosa takođe indicira trade-off između rocnosti i prinosa. Teorija ocekivanja polazi od pretpostavke da su svi segmenti FT cvrsto povezani putem cjenovnog mehanizma. Uloga ocekivanja bitno utice na formiranje krive prinosa zbog toga sto su cijene dugorocnih obveznica osjetljivije na promjene kamatnih stopa. Ukoliko dođe do ocekivanog porasta kamatnih stopa. 34 . Ova kriva pokazuje odnos između visine kamatne stope i rocnosti obveznica na finansijskom trzistu u određenom momentu.

2. Pasivna investiciona strategija znaci da banka formira određeni portfolio VP i drzi ga do isteka njihovih rocnosti. Sustina indeksnih fondova sastoji se u tome da portfolio menadzeri. a dugorocne obveznice u cilju obezbjeđivanja vece stope prinosa. Ona se sastoji u tome da banka stalno drzi kombinaciju kratkorocnih i dugorocnih obveznica u svom portfoliju. doticni portfolio dionica sadrzi veci rizik nego sto je rizik ukupnog trzista dionica. Savremena varijanta pasivne strategije kompleksnog portfolija jesu indeksni fondovi. supsticione svopove. Sustina ove strategije je u tome da ne pretenduje da se postignu bolje performanse doticnog portfolija u odnosu na performanse ukupnog FT. Jedna od konkretizacija pasivne strategije portfolio obveznica jeste strategija rocnih merdevina. Ukoliko se portfolio rizik dionica svede na portfolio rizik dionica na ukupnom FT. Radi se o principu u kojem portfolio menadzeri inicijalno određuju maksimalno prihvatljivu rocnost obveznica koje drze do roka dospijeca. Druga varijanta pasivne strategije portfolija obveznica jeste barbell rocna strategija. Pasivna strategija kompleksnog portfolija sastoji se u politici zadrzavanja prvobitno formirane portfolio strukture. Ako je koeficijent beta veci od 1. Aktivna investiciona politika koristi i tzv. 1. Kod ove strategije najbitnije je da se bankarski menadzment opredjeli za kvalitet obveznica koje zeli da drzi u svojim aktivama. Kratkorocne obveznice banka drzi u cilju odrzavanja likvidnosti. 35 . To je sustina koncepcije «kupiti i drzati» koja u principu znaci da se dionice i obveznice u aktivi banke drze do roka dospijeca. To znaci da banka prije isteka rokova dospijeca prodaje obveznice iz svog portfolija i istovremeno kupuje druge obveznice kako bi ostvarila dobit na bazi promjena trzisnih cijena. Ukoliko se FI odluci za pasivnu strategiju kompleksnog portfolija. Zatim se cjelokupan portfolio obveznica dijeli u jednake proporcije obveznica koje dospijevaju svake godine.BANKARSTVO I STRATEGIJE PORTFOLIJA OBVEZNICA U principu banka bira između dvije osnovne strategije investicione politike: pasivne i aktivne strategije. Kod kompleksnog portfolija banka mora da se opredijeli između aktivne i pasivne strategije kompleksnog portfolija. Ova strategija se zasniva na dvjema razlicitim funkcijama VP u aktivama banaka. onda je koeficijent beta jednak 1. Aktivna investiciona strategija implicira da banka vrsi kratkorocne transakcije na FT u cilju operativne promjene svoje portfolio strukture obveznica. Ove transakcije zasnivaju se na tome da obveznice slicnih karakteristika mogu ponekad da pokazu razlicite stope prinosa. STRATEGIJE KOMPLEKSNOG PORTFOLIJA Pod kompleksnim portfolijom VP ima se u vidu takav portfolio koji sadrzi kako dionice kompanija tako i obveznice drzave i kompanija. jer nema potrebe za analiticarima VP. Visina portfolio rizika mjeri se koeficijentom beta koji pokazuje odnos između rizika doticnog portfolija i ukupnog trzisnog rizika. Pri tome je narocito znacajno da se izvrsi maksimalna diverzifikacija dionica imajuci u vidu da su rizici kod dionica u principu znatno veci nego kod obveznica. 1. u cilju maksimalnog smanjenja netrzisnih rizika. vrse sto je moguce vecu diverzifikaciju portfolio strukture. ona ima i nize troskove.

JAKOOOO CESTOOOOO Kupovinom dionica investicionog fonda domacinstvo istovremeno kupuje tzv. Zatvoreni investicioni fondovi emituju fiksni iznos svojih dionica koje inicijalno prodaju na primarnom trzistu dionica putem javne ponude. posebno dionica. Druga komponenta sastoji se u promjeni trzisne cijene portfolija investicionog fonda. Postoji bitna razlika između marketibilnosti dionica otvorenih i zatvorenih investicionih fondova.BANKARSTVO I 2. Standardna varijanta aktivne strategije kompleksnog portfolija sastoji se u koristenju fundamentalne i tehnicke analize VP. Otvoreni investicioni fondovi spremni su da u svakom momentu kupe ili prodaju svoje dionice. a razlog je u tome da oni obezbjeđuju laksu marketibilnost svojih dionica u odnosu na zatvorene investicione fondove. GLAVA 13 INVESTICIONI FONDOVI KONCEPCIJA Investicioni fondovi prikupljaju kapital putem prodaje svojih dionica stanovnistvu s tim da formirani finansijski potencijal plasiraju u dionice i obveznice preduzeca kao i u obveznice drzave. Druga varijanta aktivne investicione politike jeste kompjuterizovano programsko trgovanje. Prvu komponentu cini prinos u vidu kamata na obveznice i dividende na dionice koje se nalaze u portfoliju investicionog fonda. Ovi fondovi nisu registrovani na berzi. 36 . Prinos koji ostvaruju vlasnici dionica investicionih fondova sastoji se iz dvije komponente. i  bolja marketibilnost(utrzivost) nove finansijske aktive. know how profesionalnih portfolio menadzera. Marketibilnost dionica zatvorenih investicionih fondova obezbjeđuje se time sto su ove kompanije registrovane na berzi. jer individualni investitori ostvaruju kupovne i prodajne transakcije direktno u kontaktu sa doticnim otvorenim investicionim fondovima. Vlasnik dionice otvorenog investicionog fonda moze da naplati svoju dionicu u punoj vrijednosti svoje neto aktive. Radi se o aktivnoj strategiji donosenja konkretnih investicionih odluka uz koristenje racunarskih programa koji treba da automatski pokazu koje transakcije treba banka da izvrsi na FT da bi kontinuelno obezbjedila optimalnu portfolio strukturu. Danas u praksi dominiraju otvoreni investicioni fondovi. U tom smislu aktivna strategija mora da racuna sa angazovanjem investicionih analiticara koji permanentno proucavaju kretanja na FT u cilju otkrivanja dionica i obveznica sa neravnoteznim cijenama. Individualni investitori mogu da budu stimulisani da kupuju dionice investicionih fondova ukoliko su one lakse marketibilne nego VP. Aktivna strategija investicionog portfolija trazi skoro permanentne kupovine/prodaje VP u cilju izvlacenja profita iz neravnoteznih cijena dionica i obveznica na FT. To nije slucaj sa dionicama zatvorenih investicionih fondova cije se cijene formiraju na sekundarnom trzistu kapitala pod uticajem ponude i traznje. sto se u potpunosti reflektuje na trzisnu cijenu dionice investicionog fonda. Glavne prednosti posrednicke uloge investicionih fondova za sektor stanovnistva jesu:  portfolio diverzifikacija.  profesionalni portfolio menadzment. Vlasnik dionice otvorenog investicionog fonda moze u svakom momentu da izvrsi konverziju te dionice u transakcioni novac i to kod ovog investicionog fonda koji je tu dionicu emitovao.

Postoji generalno pravilo da sa visinom rizika ide i visina prinosa u istom pravcu. ali ne putem direktnog drzanja tih papira vec indirektno preko odgovarajucih certifikata investicionih fondova.BANKARSTVO I FUNKCIONISANJE Za razvoj investicionih fondova bitno je finansijsko ponasanje stanovnistva. preracunate na jednu dionicu +provizija. koji se staraju o obezbjeđivanju optimalne portfolio strukture. Najbitnije je da investicioni fondovi jasno informisu potencijalne klijente o svojoj investicionoj politici. U Evropi su nosioci investicionih kompanija uglavnom banke. Jedna investiciona kompanija je po pravilu nosilac veceg broja investicionih fondova razlicitih profila. 37 . Operativno vođenje investicionih fondova vrse investicioni menadzeri. Ukoliko banka ili neka druga finansijska institucija formira ili kupi vec postojecu investicionu kompaniju sa odgovarajucim investicionim fondovima poslovanje svakog IF je bilansno i funkcionalno potpuno odvojeno od poslovanja banke odnosno finansijske institucije.  Drugi modalitet sastoji se u tome da se provizija ne naplacuje prilikom kupovine dionica fonda od strane investitora vec se naplacuje na drugi nacin kasnije. postoje poslovi oko transakcija investicione kompanije na FT koji se moraju obavljati preko određene banke koju odabere drzava. Pored upravljanja portfolijom. Regulacioni mehanizmi zahtjevaju od investicionih fondova prije svega da informisu svoje klijente o investicionim ciljevima doticnog fonda. s tim da se provizija sve vise smanjuje ukoliko investitor u duzem periodu drzi dionice IF. investicione kompanije moraju da obezbjede sprovođenje raznih tehnickih poslova. Sljedeca funkcija odnosi se na kupoprodajne transakcije između investicione kompanije i njenih dionicara.  Najcesce primjenjivana varijanta je da IF naplacuje proviziju kada individualni investitor kupuje dionice IF. ORGANIZACIJA «Investicione kompanije» Organizator i nosilac investicionog fonda je investiciona kompanija. zatim o rizicima i troskovima. Domacinstva ocekuju da u prosjeku ostvare vece prinose ulaganjem sredstava kod investicionih fondova u odnosu na prinose koje mogu da dobiju na bazi depozita kod banke. Jedna od znacajnih funkcija je organizacija marketinga i prodaje novih dionica investicionih fondova kojima se vrsi napajanje njihovih finansijskih potencijala. to je povezano sa nastojanjem stanovnistva da poveca svoju finansijsku aktivu u vidu VP. «Provizija» Investicioni fondovi finansiraju troskove svog poslovanja putem provizija koje placaju investitori. Kod svake kupovine dionica investitori placaju punu trzisnu cijenu neto aktive fonda. troskovi transakcija koje IF ima na FT i troskovi reklame. Iznos ovih provizija je obracunat tako da budu pokriveni troskovi portfolio menadzmenta. U americkoj praksi postoje tri varijante pokrivanja provizija. Najzad. Provizija se naplacuje u punom iznosu samo ako investitor proda dionicu IF u okviru određenog perioda poslije kupovine. Takva banka se u njemackom sistemu naziva depobanka.

S&P500).  investicioni fondovi koji sredstva ulazu u instrumente novcanog trzista.niskog kvaliteta (junk bonds).indeksiranih fondova (npr.  plasman u obveznice korporacija visokog kvaliteta.  plasman u balansirane IF. IF novcanog trzista ulazu raspolozivi finansijski potencijal u kratkorocne vrijednosne papire. IF koji su specijalizovani za plasmane u dionice kompanija sadrze veci stepen rizika ali i veci stepen ocekivanih prinosa. «Specijalizovani investicioni fondovi» U razvijenim trzisnim ekonomijama IF su po pravilu specijalizovani.  --------------------------------------.BANKARSTVO I  Treci modalitet u americkoj praksi jeste da se placa godisnja provizija u iznosu od 1.  plasman u kratkorocne obveznice novcanog trzista (MMMF).  plasman u municipalne obveznice.određene privredne grane. U ovom slucaju provizija se naplacuje svake godine dok god investitor ima u posjedu dionice doticnog IF. 38 .25% na prosjecnu trzisnu vrijednost dionice.koje su u procesu stecaja.  ---------------------. Generalna sistematizacija investicionih fondova (IF) je sljedeca:  investicioni fondovi koji sredstva ulazu u dionice. Investicioni fondovi se dalje diferenciraju prema pravcima plasmana:  plasman u dionice domacih kvalitetnih kompanija.  plasman u dionice međunarodnih kompanija.  ----------------------------------.  plasman u drzavne obveznice. Dionicari takvih IF mogu da ocekuju relativno manje stope prinosa ali i znatno manji rizik.  plasman u dionice kompanija u određenoj zemlji.  investicioni fondovi koji sredstva ulazu u obveznice. itd.  ----------------------------------. Obrnut slucaj je sa IF koji svoje finansijske potencijale plasiraju iskljucivo u obveznice preduzeca i obveznice drzava.

DISTRIBUCIONI SISTEMI U PLACANJIMA NA MALO 1. Standardne plasticne kartice sadrze magnetnu traku na kojoj je upisan PIN vlasnika kartice. Ukoliko holder kartice ne isplati duznicki saldo na kraju mjeseca. jer time smanjuju troskove odnosno povecavaju profitabilnost. Kucno bankarstvo 39 . Holder kartice placa godisnju taksu za koristenje kartice. Najpoznatije kartice su Visa. Potrosac koristi kreditnu ili debitnu karticu i preko terminala dolazi u online vezu sa kompjuterom banke koja je doticnu karticu izdala. Plasticne kartice kao novcani instrumenti u znatnoj mjeri zamjenjuju cekove i gotovinu. ATM Radi se o bankarskim automatima koji obavljaju rutinske operacije za korisnike. naplacuje se kamata. Inteligentna kartica moze da bude kreditna. Potrosaci su zainteresovani za koristenje ATM zato sto ovi rade 24h dnevno i 7 dana u sedmici. Ali se jedino ova zadnja upotrebljava kao elektronski novac. debitna ili unaprijed placena kartica. U sustini se radi o novom tipu elektronskih filijala savremenih banaka. restoranima. broj racuna i limit za koristenje kartice. Koristenje debitnih kartica moze se vrsiti samo do iznosa pokrica na depozitnom racunu. Pored toga vrsi se identifikacija kupca (PIN) i provjerava. Preko terminala daje se elektronski nalog kompjuterskom centru banke da transferise novac sa racuna kupca na racun prodavnice. Banke su zainteresovane za ekspanziju ATM terminala. banku i trgovinu. Za prodavce robe ili usluga putem koristenja kartice postoji garancija banke. Diners Club itd. Sigurnost kod koristenja plasticnih kartica obezbjeđuje se putem personalnog identifikacijskog broja.BANKARSTVO I GLAVA 14 ELEKTRONSKI PLATNI PROMET PLASTICNE KARTICE Potrosaci mogu da vrse placanja putem raznih oblika plasticnih kartica. Banka vodi racuna o platnoj sposobnosti korisnika kartice. 2. i to narocito u trgovinskim prodavnicama. Mikroprocesor na inteligentnoj kartici izracunava novo stanje novca poslije izvrsene kupovine. Radi se o elektronskom sistemu za placanje kupljene robe u trgovini. Kreditne kartice sadrze određeni kreditni limit koji potrosac moze da koristi kod kupovine robe ili povlacenja gotovine. American Express. Inteligentne kartice imaju isti oblik kao i standardne kartice ali sadrze ugrađen mikroprocesorski cip. POS ili EFTPOS Ovo je vrlo znacajan elektronski telekomunikacioni sistem koji spaja potrosaca. benzinskim pumpama itd. MasterCard. U nekim turistickim zemljama ATM mogu da budu programirani i da vrse zamjenu stranog novca za domaci. 3. njegovo ime. Postoje razne vrste plasticnih kartica: Debitne kartice koriste se kako bi komitent mogao da povlaci sredstva sa svog depozitnog racuna online.

40 . sistem Mondex. Elektronska placanja razlikuju se od placanja putem kreditnih kartica. To je npr. transaktor vrsi «placanje unaprijed» jer unaprijed kupuje zeljeni iznos enovca koji ce se kasnije upotrebljavati za placanje. Holder e-novca mora prethodno da kupi određenu vrijednost e-novca u zamjenu za konvencionalni novac. Elektronski novac Mondex sistema. Radi se o tome da personalni klijent neke FI koristi telefon. Vecina banaka u razvijenim zemljama danas ima tzv. ELEKTRONSKI NOVAC Koncept elektronskog novca ne pokriva one unaprijed placene kartice kojima mogu da se vrse samo jednonamjenska placanja. Elektronske vrijednosti ovog oblika e-novca nalaze se na hard diskovima personalnih racunara. link sa kompjuterskim centrom doticne FI. gdje ga koristi 10% klijenata banaka. pozivne centre kao i sisteme koji baziraju na automatskom prepoznavanju glasa. Telefonsko bankarstvo pokazuje znatnu ekspanziju u posljednje vrijeme i najvise je razvijeno u Francuskoj i Britaniji. Kupovinom e-novca u zamjenu za konvencionalni novac. denominiran je u nekoliko valuta. Online PC bankarstvo na bazi Interneta zasniva se na online PC bankarstvu ali se komunikaciona veza između komitenta i banke uspostavlja preko otvorene komunikacione mreze (Interneta). kao sto su telefonske kartice. kod kojih transaktor vrsi «placanje kasnije». TV ili kompjuter kao telekom. Drugi oblik cini mrezni elektronski novac. Online PC bankarstvo na bazi Intraneta koristi direktnu online komunikacionu vezu između licnog racunara i kompjuterskog centra banke uz koristenje modema i to preko Intraneta. zasnovan je na plasticnim karticama.BANKARSTVO I Kucno bankarstvo je sastavni dio daljinskog bankarstva. Jedan oblik elektronskog novca zasnovan je na elektronskim karticama. Intranet je zatvoreni mrezni komunikacioni sistem koji formira banka za komunikacije sa svojim komitentima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful