You are on page 1of 32

MAX WEBER

Šesto predavanje

Slaven Ravlić

ZNAĈENJE

Nije samo veliki sociolog, otac moderne sociologije, već i veliki ĉovjek. Karl Jaspers smatrao ga je “najvećim Nijemcem naše epohe”. U autobiografiji, pisanoj za 2. svjetskog rata Karl Löwith je zapisao da njemaĉka sveuĉilišta nakon Webera “više nisu imale uĉitelja poput njega” i da je doţivio 1933. on bi se “znao stoiĉki oduprijeti do krajnjih konzekvencija”. “I ni po koju cijenu ne bi tolerirao difamaciju svojih ţidovskih kolega, ne zbog ljubavi prema Ţidovima kao takvima nego zbog svoje plemenite osjećajnosti i svog strogog smisla za pravdu.” Imao je iznimnu strast za istinu u znanosti i u ţivotu, strast koja je graniĉila s donkihotstvom.

ŢIVOTOPIS ZNANSTVENIKA

Rodio se u Erfurtu 1864. kao sin uglednog liberalnog politiĉara i zastupnika. Stalno u nesporazumima i sukobima s ocem, privrţen majci, rano je pokazao intelektualnu briljantnost. Studirao pravo u Heidelbergu a doktorirao na Pravnom fakultetu u Berlinu 1889. tezom o povijesti trgovaĉkih društava u srednjem vijeku. Na istom je fakultetu 1892. habilitirao radom o znaĉenju rimske agrarne povijesti za drţavno i privatno pravo i postao docentom. 1893. u 29. god. postaje redoviti profesor na sveuĉilištu u Freiburgu, a 1895. preuzima profesuru u Heidelbergu. Objavljuje rad za radom.

suosnivaĉ Njemaĉkog sociološkog društva. .BOLEST I SMRT  IzmeĊu 1898. i 1903. a 1909. Nakon bolesti prvo javno predavanje je odrţao 1904. gdje predaje do smrti od upale pluća 1920. bio je suurednik ĉasopisa Arhiv za društvene znanosti i socijalnu politiku. te je ponovno poĉeo predavati nakon I. 1918. bio je teško bolestan (nervni slom). kad je prihvatio poziv Sveuĉilišta u Münchenu. za posjeta SAD-u. Od 1904. svjetskog rata.

u jednom pismu. pruţaju kombinacije koje se ne mogu shvatiti sredstvima znanosti. Kad se oporavio od bolesti vratio se politici. sada bez mladalaĉkih ambicija. Zbog toga je u meni znatno popustila ţelja da se bavim znanošću radi nje same. Nakon studija. politika je ostala njegova strast. koje pravo treba regulirati. Moţda njegovo veliko znanstveno djelo dugujemo osobnoj tragediji. jer imam utisak da praktiĉni interesi. izrekao je ţelju za bavljenjem politikom: “U ovom trenutku ĉisto znanstvena djelatnost za mene je izgubila svaku draţ.ŢIVOTOPIS POLITIĈARA   Strast za politiku. Ipak.” Moţda je tek bolest prekinula ambicije za bavljenje politikom. .

za parlamentarnu republiku. svjetskog rata usprotivio se njemaĉkoj politici aneksije. te je vidio radništvo kao dionika nacionalne moći. Neuspjeh u izboru za zastupnika objasnio je time što je znanstvenik u njemu dijelom sprijeĉio politiĉara.” .NACIONALNI LIBERAL  Isprva je podupirao njemaĉku politiku nacionalne moći. Traţio 1915. Protivio se reformatorskom optimizmu lijevih liberala. Za 1. a znanstvenik ih ne smije prikrivati. uvjeren da Njemaĉka svjetsku ulogu moţe imati samo politikom slobodnog savezništva. S Friedrichom Naumannom zauzimao se prije rata za demokratske reforme a od 1917. sklapanje separatnog mira. “Politiĉar mora praviti kompromise.

Zauzimao se za uvoĊenje institucije plebiscitarnog predsjednika drţave kao šefa egzekutive. Vaţnu ulogu imao je u izradi nacrta Weimarskog ustava.U POLITICI    U politici nije samo doţivljavao neuspjehe. prvog demokratskog ustava Njemaĉke. . Sudjelovao je u pregovorima u Wersaillesu 1919.

a 1920. Protestantska etika i duh kapitalizma (1905) vjerska revolucija (protestantska reformacija) bila je glavni ĉinitelj u nastanku kapitalizma 1908. Znanost kao poziv. Politika kao poziv. Sociologija religije (obuhvaća novo izdanje Protestantske etike. religiji u Indiji i Kini i o starom ţidovstvu) . poĉeo raditi na kapitalnom djelu Gospodarstvo i društvo. te studije o sektama u Americi. 1918. dva predavanja odrţana na poziv studentske udruge na minhenskom sveuĉilištu 1920.DJELA     1905. objavljenom posthumno 1922.

Nakon što je razumjela društveno djelovanje. No savršeno potpuno objašnjenje ljudskih fenomena nikada nije dostiţno. Razumjeti znaĉi zahvatiti smisao. Time se . Osnovni cilj je razumijevanje društvenog djelovanja – “razumijevajuća sociologija”. tu se isprepliće mnoštvenost faktora u nastajanju svakog fenomena. sociologija mora pristupiti i njegovu uzroĉnom objašnjenju. Mogućnost razumijevanja razlikuje društvene od prirodnih znanosti.RAZUMIJEVANJE I OBJAŠNJENJE  Na poĉetku Gospodarstva i društva sociologija se odreĊuje kao “znanost koja ţeli razumjeti i tumaĉiti društveno djelovanje i time objasniti ono što je uzroĉno u njegovu toku i njegovim posljedicama”. protumaĉiti znaĉenje što ga tom djelovanju daje akter. Društveno djelovanje je djelovanje obdareno znaĉenjem. Uzroĉno je objašnjenje u biti kondicionalno.

pri ĉemu nije duţan deklarirati svoju sklonost. Taj pristup implicira da je politiĉka sloboda vrijednost za ljude koji je ţive. Tako politiĉki sociolog promatra slobodu kao predmet povijesnih prijepora razliĉitih aktera. Ona je za njega središnja referencija. Netko tko smatra da je sloboda govora temeljna vrijednost donosi sud u kojem se izraţava njegova osobnost. Odnos prema vrijednostima je postupak selekcije i organizacije objektivne znanosti. . dok netko drugi moţe odbaciti taj sud i zastupati mišljenje da sloboda govora nije vaţna. On istraţuje politiĉku stvarnost prošlosti dovodeći je u vezu s vrijednošću slobode.VRIJEDNOSTI. Vrijednosni su sudovi su osobni i subjektivni. VRIJEDNOSNI SUDOVI  Vrijednosti su temeljne kulturne orijentacije koje motiviraju naš izbor i naše ponašanje. Weber pravi razliku izmeĊu vrijednosnih sudova i odnosa prema vrijednostima. One izraţavaju i naše moralne stavove. Vrijednosni su sudovi tvrdnje kojima se u suĉavanju s nekim fenomenom izjavljuje: To je dobro ili To je loše.

smješten u odreĊeni kontekst. Prouĉava ono što misli da je relevantno. Kako je sociologija usmjerena na razumijevanje tog smisla.VRIJEDNOSNA NEUTRALNOST  Sociolog se poziva na vrijednosti u dva znaĉenja. Objektivnost njegova rada slijedi iz njegova nastojanja da bude svjestan vlastitih sklonosti. ona nuţno mora zahvatiti i vrijednosti koje su dio svoga istraţivaĉkog podruĉja. ima strasti. Osobne ga sklonosti navode da neke uzroĉne veze analizira više. sklonosti. Njegova volja da istraţuje proizlazi iz te strastvene prisutnosti u svijetu. neke fenomene vidi bolje. da izbjegava vrijednosne sudove o fenomenima koje prouĉava. zato što su vrijednosti dio smisla što ga akteri pridaju svome djelovanju. sociolog se poziva na vrijednosti jer ih ne moţe zaobići – ĉovjek je. Ali ne staje na tome. Drugo. Prvo. Ta sposobnost samodiscipline je ono što .

sredstvo spoznaje stvarnosti.IDEALNI TIP   Idealni tip je misaona konstrukcija. Weber koristi metodu idealnih tipova za analizu vjerojatnosti da će akteri . Podrazumijeva misaono uopćavanje zajedniĉkih bitnih obiljeţja a zanemarivanje nevaţnih razlika u svrhu tumaĉenja promatranih pojava. slika koju on daje “ne moţe se naći nigdje u zbilji”. OdreĊujući sociologiju kao znanost koja se bavi društvenim djelovanjem. a svrha je istraţivanja “da u svakom pojedinaĉnom sluĉaju utvrdi koliko je zbilja blizu ili daleko od tih idealnih slika”. Idealni tip nije opis stvarnosti.

Tradicionalno djelovanje: voĊeno nekim steĉenim obiĉajem. Vrijednosnoracionalno djelovanje: voĊeno je uvjerenjem u vrijednost nekog ponašanja. trenutaĉnim emocijama 4. samog djelovanja bez obzira na njegove posljedice 3. Afektivno djelovanje: voĊeno je duševnim stanjem aktera. a svaki tip odgovara odreĊenom znaĉenju što ga akter pridaje svome djelovanju: 1. naviknutim ponašanjem . Ciljnoracionalno djelovanje: akter djeluje s obzirom na odreĊeni cilj i proraĉunava svoje napore kako bi ga postigao 2.TIPOVI RACIONALNOG DJELOVANJA Društveno se djelovanje moţe razvrstati u ĉetiri razliĉita idealna tipa.

. Kapitalistiĉko gospodarstvo je najviši oblik racionalne organizacije. Kapitalizam nije samo skup mehaniĉki povezanih ustanova i odnosa koji se sam po sebi odrţava u dinamiĉkoj ravnoteţi. najviši stupanj primjene ciljne racionalnosti.RACIONALNOST KAPITALIZMA   Nastanak modernog doba proraĉunavanja i racionalnog interesa rezultat je procesa racionalizacije. Konstitutivno naĉelo kapitalistiĉke ekonomije je kapitalistiĉki duh kao jedan specifiĉni pogled na svijet i jedna posebna ekonomska etika. ponajprije u sferi ekonomije.

postao je masovan.DUH KAPITALIZMA Kapitalistiĉki duh obiljeţava pozitivno stajalište prema ekonomskoj djelatnosti. Nasuprot tradicionalnom gledanju koji ekonomsku djelatnost vidi kao nešto sramno ili u najboljem sluĉaju nuţno zlo – kapitalistiĉki duh nosi novo stajalište: stjecanje materijalnih dobara cilj je vrijedan sam po sebi. Kapitalistiĉki duh je najviši izraz ekonomskog racionalizma. Gdje god se pojavio poticao je proces racionalizacije ekonomije. Gdje vlada taj duh teţnja za stjecanjem dobiti i rastom materijalnog bogatstva postala je duţnost svakog ĉovjeka. radinost. Taj duh ne postavlja granice teţnji za bogatstvom. štedljivost. disciplinu. U kapitalizmu taj duh nije svojstvo rijetkih i darovitih pojedinaca. svjetonazor i naĉin ţivota znaĉajnog dijela . koja potiĉe inovativnost. profesionalizam.

a taj tip ĉovjeka je stvorio novu kapitalistiĉku ekonomiju.RELIGIJA I NASTANAK KAPITALIZMA   Prema Weberu religijska revolucija 16. (David Landes: poticanje pismenosti svih – sami ĉitati Bibliju i vaţnost vremena – upotreba sata) . st. rad nije kazna za prvobitni grijeh nego sredstvo spasa. urednog. Kultura protestantizma: uĉenje o predestinaciji. koji je ranije bio rijedak i sluĉajan. potaknula je nastanak kapitalizma kao racionalnog ekonomskog sustava. asketizam i neumoran pozitivni rad.. marljivog. jer je pridonijela masovnoj pojavi odreĊenog tipa ĉovjeka – racionalnog. odanost pozivu. protestantska reformacija. uspjeh “znak” izabranosti. produktivnog i štedljivog.

U Kini je postojala ekonomska sloboda. a u zemlji je vladao trajan mir. gdje se prerogativi vlasti koriste za gomilanje bogatstva. Ipak. Nepovoljno je bilo to što je pravni sustav bio nedovoljno razvijen. Indije i Kine. novĉana privreda na poĉetku. a u Kini u posve drugom smjeru. ali cijeli ekonomski i društveni sustav nije bio postavljen na racionalnu osnovu. uprava patrimonijalna. razvoj u Europi je krenuo u jednom. . osobito Kina. imale sve povoljne uvjete za razvoj kapitalizma. bogatstvo je bilo na velikoj cijeni.KONFUCIJANIZAM …  Zašto se kapitalizam pojavio samo na Zapadu? Zašto nije nastao tamo gdje su naizgled postojali svi uvjeti? Ispitujući mnogobrojne elemente društvene strukture velikih azijskih zemalja. Weber pokazuje da su te zemlje. Kina je imala neke elemente politiĉkog kapitalizma. Glavni ĉimbenik je utjecaj religijskih faktora. tehnike proizvodnje na visokom stupnju. No i Europa je imala feudalnu zatvorenost i monopole koji su ograniĉavali trgovinu.

U svima njima nije bilo niĉeg što bi poticalo na revolucioniranje stvarnosti. dobro ime i dug ţivot smatra najvišim vrlinama. To je ukljuĉivalo pozitivan stav prema postojećem poretku. Time je poticao tradicionalizam i konzervativizam. Protestantska etika je jedina religiozna etika koja odgovara duhu kapitalizma. a ne u racionalno gospodarenju nad njim. na to da se putem racionalnog i sustavnog rada ostvari jedan transcendentalni ideal.… I KAPITALIZAM  Konfucijanizam je ovozemaljsko utilitarno uĉenje koje bogatstvo. Drugi religijski sustavi bili su još nepogodniji (taoizam u Kini i budizam u Indiji). . Etiĉki ideal sastojao se u racionalnom prilagoĊavanju svijetu.

tvrdio je Weber. one mogu pridonijeti velikom umijeću u kopiranju kapitalistiĉke prakse. Iako to nisu kvalitete koje spontano mogu stvoriti kapitalizam. . kapitalistiĉkih oblika. On je samo dokazivao da je protestantska etika odigrala vaţnu ulogu u procesu spontanog stvaranja kapitalistiĉkog duha i naĉina proizvodnje. usvojiti kapitalizam koji je tehniĉki i ekonomski potpuno razvijen u podruĉju moderne kulture". "Kinezi bi po svoj prilici. Weber sam je pokazao kako je to moguće. bili posve sposobni.JAPAN I KINA IPAK USPJEVAJU?  Uspjeh Japana i danas Kine nije dokaz protiv Weberove analize. obiljeţen "neograniĉenom strpljivošću" i "kontroliranom ljubaznošću". vjerojatno sposobniji od Japanaca. Konfucijanska kultura je idealizirala harmoniju bez stvaranja bilo kakvih snaţnih unutarnjih tenzija ili psihiĉkih nesigurnosti. Kineski je karakter dobro prilagoĊen. Štoviše. "neosjetljiv na monotoniju" i "sposoban za neprekidan teţak rad". a ne da je ona nuţan uvjet i prilikom usvajanja gotovih racionalnih.

WEBER I MARX  Protestantska etika i duh kapitalizma ĉesto se uzima kao suprotnost Marxovu materijalistiĉkom shvaćanju povijesti. Stvar nije tako jednostavna. Weber nikad nije posve osporavao vrijednost Marxova stajališta. da su idejni (ideološki) interesi isto toliko vaţni i moćni pokretaĉi ljudskog djelovanja kao i materijalni interesi. On nije tvrdio da je religija krajnji uzrok svih društvenih pojava. niti je htio stvoriti neku idealistiĉku teoriju. izravno je odbacivao pomisao da je reformacija stvorila moderni kapitalizam kao ekonomski i društveni sustav. Niti je tvrdio da je kapitalistiĉki duh mogao nastati samo pod utjecajem protestantske etike. posebno kad neki sustav religioznih . Weber nije vjerovao da svijetom vladaju ideje. Njegova analiza odnosa religije i društva polazi od toga da ne djeluje samo jedan ĉimbenik.

Klasna podjela samo je jedna dimenzija društvene slojevitosti. Društvene razlike meĊu ljudima nisu samo klasne razlike. dvije klase sa suprotnim interesima. Weber zastupa šire shvaćanje: ekonomsko bogatstvo. društveni ugled i politiĉka moć (politiĉka stranka) tri su osnovne i relativno samostalne dimenzije društvene slojevitosti. Marx – vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju.WEBER I MARX – KLASE …  Razlike izmeĊu Webera i Marxa vide se u odreĊenju klasa. (O tome više u predavanju o društvenoj stratifikaciji) .

oslanja se na prisilu (neposlušnost se kaţnjava po odreĊenom postupku) . u granicama ovlasti oni na višim poloţajima naredbama. a kod vlasti taj je odnos utvrĊen normativnim poretkom društvene organizacije. a nameće je. Vlast je vjerojatnost da će se odreĊene osobe poslušati zapovijed odreĊenog sadrţaja. odrţava i štiti društvena organizacija. razumijeva obostranu raspodjelu prava i duţnosti (bez samovolje. Vlast je institucionalizirana moć. VLAST I DRŢAVA   Moć je stupanj vjerojatnosti da se unutar odreĊenog društvenog odnosa nametne vlastita volja unatoĉ otporu.MOĆ. upozorenjima ili zabranama nadziru ponašanje onih na niţim). tj. postoji u okviru odreĊene društvene organizacije i zasniva se na njezinom normativnom poretku. Bitna razlika izmeĊu moći i vlasti je u tome što se kod moći odnos gospodstva i podĉinjenosti uspostavlja faktiĉnim putem. kreće se u odreĊenim granicama. bez obzira na ĉemu poĉiva ta vjerojatnost.

Tradicionalna vlast – poĉiva na vjerovanju da vlast proizlazi iz posvećenosti i “vjeĉite vaţnosti” tradicije (“uvijek je tako bilo”) 2.TIPOVI LEGITIMNE VLASTI Vlast je odnos gdje je pravo nareĊivanja sankcionirano normativnim poretkom. slabosti karizmatske vlasti 3. općih pravila. Tri idealna tipa legitimne vlasti: 1. a sudionici u odnosu vjeruju u njegovu legitimnost. a oni koji se pokoravaju drţe da je ta vlast dio normativnog poretka kome duguju poslušnost. a ne osoba) . Karizmatska vlast – poĉiva na privrţenosti posvećenom karakteru ili iznimnoj vrijednosti neke osobe ili poretka što ga on stvara. Oni koji obnašaju vlast drţe da imaju legitimno pravo nareĊivati. Racionalno-legalna vlast – poĉiva na vjerovanju u zakonitost racionalno uspostavljenih zapovijedi i u pravo onih koji na toj osnovi provode vlast (vlast apstraktnih.

Naĉelo uĉinkovitosti vodi pretvaranju društva u praznu sivu jednoliĉnost. . Weber je prorekao vladavinu birokracije i birokratske organizacije polovicom 20. Taj proces podudara se s tendencijom zamjene tradicionalnog i vrijednosno racionalnog djelovanja s ciljnoracionalnim djelovanjem. u podruĉju politike kao afirmacija racionalno-legalne vlasti. st. U podruĉju ekonomije oĉituje se kao prevlast kapitalistiĉkog djelovanja. Birokratizacija modernog društva uĉinak je moderne organizacije. a u upravnom podruĉju kao birokratizacija. osobito u drţavi.PROCES RACIONALIZACIJE  Proces racionalizacije proţima moderna industrijska društva u kojem se sve šira podruĉja društva izloţena proraĉunavanju i planiranju.

redovita utvrĊena plaća. sluţba je poziv koji se obavlja doţivotno. prijam i napredovanje prema .BIROKRACIJA   Birokracija kao najracionalniji oblik organizacije i naĉin upravljanja društvenim poslovima Idealni tip birokracije .oblik neosobne vlasti zakona i rezultat visokog stupnja podjele rada: opća pravila utvrĊuju odgovornost i odnose svih. sfera sluţbene duţnosti odijeljena je od sfere privatnih poslova. svaki ĉlan zauzima odreĊeni poloţaj i ima toĉno utvrĊene zadatke. hijerarhijski sustav viših i niţih stupnjeva vlasti u kojem ĉlan višeg poloţaja nadzire rad onih s neposredno niţim poloţajima.

odnose konkretnih ljudi svodi na odnose izmeĊu apstraktnih društvenih poloţaja. kao i u svim privrednim poduzećima koja su organizirana na moderan naĉin. To ţivo podsjeća na stari Egipat. rekao: “Zamislite posljedice procesa sveopće birokratizacije koji nam se već pribliţava. usaĊuju osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti u ljudske duše. na svakom koraku srećemo racionalnu kalkulaciju. U privatnim poduzećima krupne industrije.DRUGA STRANA BIROKRACIJE   Racionalno-legalna vlast neizbjeţno vodi u birokratski apsolutizam. Uzmite za primjer autoritativnu vlast drţave ili općine u monarhijskom obliku vladavine. Racionalna organizacija razbija jedinstvo i cjelovitost osobe. Pomoću nje svaki se radnik pretvara u toĉkić ovog stroja i sve više intimno priprema da se tako i osjeća i da se samo pita moţe li od tog malog toĉkića postati malo veći. Weber je u govoru u Udruţenju za društvenu politiku 1809. koji je od vrha do dna bio proţet ovim duhom ´malih sluţbenih poloţaja´… .

malim ljudima koji se grĉevito drţe svog malog društvenog poloţaja i teţe domoći se nešto većeg. osim što zasniva na drugim temeljima. . baš kao što i sveuĉilišta (unatoĉ svim iznimkama) pruţaju mogućnosti za selekciju darovitih. Ali ma koliko bila strašna pomisao da bi svijet jednom mogao biti naseljen samo profesorima – morali bismo pobjeći na pusti otok kad bi se tako što dogodilo – još strašnija je pomisao da svijet treba biti naseljen samo onim malim toĉkićima. već: što će iz toga proisteći? Mi rado priznajemo da se na ĉelu našeg upravnog aparata nalaze ĉasni i daroviti ljudi i da unatoĉ svim iznimkama ti ljudi imaju izgleda da se uzdignu u ĉinovniĉkoj hijerarhiji. jasno je da danas nezadrţivo idemo u susret jednom razvitku koji je sasvim nalik na ovaj uzor. Pitanje koje nas interesira nije u tome: kako se moţe izmijeniti taj tok razvitka? – jer to se ne moţe uĉiniti.OPASNOST BIROKRATIZACIJE Isto tako. koji su mnogo više racionalni i mehaniĉki. na temeljima koji su u tehniĉkom smislu savršeniji.

koji postaju nervozni i preplašeni kad taj poredak za trenutak popusti i koji su bespomoćni kad se išĉupaju iz potpune prilagoĊenosti tom poretku. trebao sam drţati kormilo politike u svojim rukama.ZA SUDBINU SVIJETA Kao i u egipatskim papirusima.” . koju su danas mnogi izrazili. navodi ĉovjeka na oĉaj. već što moţemo suprotstaviti tom stroju da bismo spasili ostatak ĉovjeĉanstva od tog mrvljenja ljudske duše. od ove apsolutne prevlasti birokratskih ţivotnih ideala. posebno. meĊu našim studentima. Ta strašna ĉeţnja za birokracijom. Kao da bi demon bojaţljivosti – s kojim Nijemac i inaĉe najbolje umije izaći na kraj. moţete vidjeti kako ova pojava igra sve veću ulogu u našem upravnom sustavu i. koji su izdanak tog sustava. Da u svijetu sve više prevladava takav tip ljudi – to je smjer u kojem se sve više krećemo. Ali glavno pitanje nije kako moţemo pomoći ili ubrzati taj razvitak. I kao da bi trebalo da se svi mi namjerno pretvorimo u ljude koji osjećaju potrebu za poretkom i ni za ĉim drugim osim za poretkom.

osjećaj odgovornosti – etika uvjerenja (pridrţavanje naĉela i osjećaja duţnosti bez obzira na posljedice) i etika odgovornosti (najprikladnija sredstva za postizanje cilja) 3.POLITIĈARI I VOĐE Ţivjeti za politiku i od politike  Tri obiljeţja dobrog politiĉara (voĊe): 1. sposobnost dobre procjene  . strast 2.

Ta je situacija bila kobna i zbog iskazane nesposobnosti pruskog plemstva za politiĉko vodstvo. Taj je motiv proizišao iz uvida da je u Njemaĉkoj nakon odlaska Bismarcka drţavna birokracija preuzela politiĉko vodstvo pa je umjesto odgovornog politiĉkog djelovanja nastupio diletantizam rutiniranih upravnih ĉinovnika. . dok se zbog svoje prvenstvene usmjerenosti na gospodarski uspjeh graĊanstvo pokazalo za to nepodesnim. To je kontekst za razvijanje koncepcije plebiscitarne demokracije s voĊom.NADMOĆ VODSTVA  Bitni motiv je napetost izmeĊu birokracije i politiĉkog vodstva.

Kao liberal suoĉen s tim iskustvima sigurno bi ga i Weber preispitao. .KARIZMATSKA VLAST KAO IZLAZ     Karizmatske osobe i drţavnici – imaju posebnu sposobnost voĊenja i dominacije masama Karizmatska vlast je mogućnost da se izbjegne opasnost totalne birokratizacije Autoritet neosobne vlasti ne moţe zamijeniti autoritet osobe Iskustvo totalitarnih despocija u kojima su karizmatske voĊe iskoristile birokraciju kako bi stvorile totalnu kontrolu s masovnom manipulacijom narodom uĉinila je Weberov ideal plebiscitarne demokracije s voĊom krajnje upitnim.

Postoji odgovornost ĉovjeka za ljudsku budućnost: ĉovjek se ne smije skrušeno prikloniti sudbini.AKO IZLAZA UOPĆE IMA    Weber je pesimist. napredovanje birokracije izgleda nezaustavljivo. Ima li nade? . Ipak on je pokušao naći protuteţu neumoljivom rastu moći birokracije. po njemu ĉovjekov poloţaj izgleda beznadan. mora otkriti u sebi herojsku prirodu i kao ĉovjek i struĉnjak predan svome pozivu mora preuzeti odgovornost za ono što ĉini a ne ostati uronjen u birokratsku mašinu.