You are on page 1of 2

Fedra

Jean Racine
1. Jedna od osnovnih odrednica klasicitstičke drame koja se očituje na Fedri je da se cijela radnja odvija u jednom danu i na jednom mjestu, u peleponeskom gradu Trezeji. Fedrini likovi uzeti su iz grčke i rimske mitologije i plemenita su karaktera, a to najbolje vidimo na primjeru hrabrog Hipolita koji ocu priznaje da voli mladu Ariciju te način na koji želi otići od Fedre. Hipolit zapravo ne želi razočarati oca pa zato nije rekao da mu je Fedra priznala da ga voli nego je izjavio da želi ići u lov na nemani. Također se i u liku same Fedre očituje plemenitost i snaga jer je shvatila da voli Hipolita ali je to skrivala dugi niz godina iz poštovanja prema svome mužu,Tezeju. Sa sobom bi tu tajnu ponijela u grob da nije do nje doprla glasina da jeTezej, umro te je tako smatrala da njena ljubav prema Hipolitu nije zločin, kada mu je izjavila ljubav grizla ju je savjest, a na kraju nakon Hipolitove smrti osjećala je grižnju savjesti te je počinila samoubojstvo. Tezeja također karakterizira plemenitost. Nakon što je nasjeo na Fedrinu i Enoninu prevaru te prokleo vlastitog sina, grizla ga je savjest a kasnije se i pokajao te mu priredio pogreb kakav samo junaci zaslužuju. Kompozicija Fedre podijeljena je u pet činova koji određuju razvoj radnje. Ova drama je racionalna i moralistička jer kroz cijelu dramu svjedočimo o razumskoj motivaciji likova, pogotovo Fedre i Hipolita, koji su dopustili srcu da osjeća, ali ih je razum vodio životnim putem te su tako razabirali dobro i loše.

2. Klasicistički lik Fedre je „niti previše dobar niti previše zao“. -Motivacija njenog lika- Fedra je shvatila da voli Hipolita ali je kao vijerna žena to skrivala sve dok nije načula da je njezin muž,Tezej, umro. Fedra je tada smatrala da njena ljubav prema Hipolitu nije zločin te je čak gajila nade. -Fedrini postupci- Na nagovor svoje sluškinje Enone, Fedra je priznala svoju ljubav prema Hipolitu, a pred Tezejem je okrivila Hipolita govoreći da joj je on izjavio ljubav. Tim činom Fedra pokazuje svoje loše strane, ali ipak se pred kraj života pokajala te rekla istinu.

Likovi u Fedri su realniji jer ih vode na prvom mjestu razum.b . znala je da ga ne smije prevariti te je unatoč ljubavi prema drugom čovijeku. Racine se koristi filozofijom prosvjetiteljstva koja kaže:„Mislim. ostala vijerna. za razliku od likova u Cidu koji zaobilaze tradiciju i čine sve što je u njihovoj moći kako bi sačuvali svoju ljubav.-Mogući uzroci njene tragičnosti-Fedra ispašta zbog ljutnje božice Afrodite. Pasifije. No ipak je postupila drugačije.Hipolita. zaljubila se u Tezeja koji ju je napustio. čak i ako to znači da su ostali bez časti i ponosa. slijedila je svoja načela i priznala je grijeh. Nije bila spremna nositi se s tim te je ubrizgala otrov u krv. U duhu racionalizma osuđuju se nemoral i laži glavnoga lika. koja se zaljubila u bijelog bika i rodila Minotaura. Jedan od razloga je ljutnja Afrodite prema potomcima boga Sunca. dakle postojim. pa tek onda srce. S obzirom na način ponašanja likova na kraju djela. Fedrina sestra. Zatim red dolazi na samu Fedru. Arijadna. Racine u Fedri prikazuje i dobre i loše strane likova dok je Corneille u Cidu istaknuo samo vrline te pokazao više razumijevanja za ljudske slabosti.“ Kada je Tezej povjerovao Fedri. 2. Samim time Fedra ni kriva ni dužna ispašta zbog volje bogova. ona se mogla pretvarati da je sve u redu i nastaviti dalje sa životom. Antonija Krešo. 3. Ranije u djelu kada je Fedra saznala da je njezin muž živ. 4.ona se zaljubila u svog posinka. Sve je počelo od Fedrine majke. a drugi je razlog to što Hipolit ne poznaje ljubav. Racionalizam prepoznajemo i u Ariciji koju smrt voljene osobe nije pokolebala već je iskoristila život.