You are on page 1of 27
- skupine ljudi koji dijele osjećaje međusobnog pripadanja i nalaze se u stalnoj i redovitoj interakciji
  • - skupine ljudi koji dijele osjećaje međusobnog pripadanja i nalaze se u stalnoj i redovitoj interakciji

  • - karakteristike :

    • a) ima svoje granice zbog razlikovanja unutar grupe od onih izvan nje

    • b) društveno stvoreni realitet često postoji više izmišljeno nego stvarno → članovi ne moraju biti u trajnim međusobnim odonosima, ali sebe doživljavaju kao da pripadaju jedni drugima

    • c) svaka grupa posjeduje određen sustav vrijednosti i normi

    • d) svaka grupa ima i razvija osjećaj grupne pripadnosti

OBLICI DRUŠTVENIH OKUPLJANJA (nisu društvene grupe!)

  • 1. SOCIJALNI AGREGAT – skup anonimnih osoba koje se slučajno nalaze na istom mjestu u isto vrijeme (koncert, dućan, itd.)

o

Interakcija među ljudima ne postoji ili je slaba i neredovita

  • 2. SOCIJALNA KATEGORIJA – statističko grupiranje kojim se označava zamišljeno grupiranje osoba ili karakteristika, npr. iste dobi, razine obrazovanja, profesije ... Ti nam podaci pomažu u sociol. istraživanjima i za donošenje bitnih odluka

o

- skupine ljudi koji dijele osjećaje međusobnog pripadanja i nalaze se u stalnoj i redovitoj interakciji

PRIMARNE (lat. primarius – prvi)

  • - odlikuje visok stupanj intimnosti među članovima → ljubav, poštovanje, povjerenje (obitelj, prijatelji, vršnjaci)

SEKUNDARNE (lat.secundus – drugi)

  • - zasnivaju se na zajedničkim interesima, npr. političke stranke, profesion. udruženja, sportski klub

TERAPIJSKE (grč. θεραπεω – liječim)

  • - grupe za liječenje ovisnosti → nalikuju odnosima u primarnim grupama

REFERENTNE (lat. reffere – izdati dokument?)

  • - pojedinci se u pozitivnom ili negativnom smislu uspoređuju

o

pozitivne – uzor; negativne – niže od nas

  • - uspostavljaju kriterije ponašanja i stilove života

  • - ako smo mi članovi neke grupe koja ne zadovoljava kriterije referentne grupe kojoj težimo, javlja se osjećaj relativne deprivacije

  • - RELATIVNA DEPRIVACIJA – nezadovoljstvo zbog sukoba između onoga što imamo u grupi kojoj pripadamo i onoga što smatramo da bismo trebali imati na osn. mjerila referentne grupe

o

Dovodi do osjećaja društvenog otuđenja (npr. imigranti koji su se asimilirali)

Karakteristični procesi u društvenim grupama:

  • 1. RUKOVOĐENJE U GRUPI

    • - javlja se kada grupa ima svoj poseban sadržaj ili postane prevelika za spontanu (samo-regulaciju) samoorganizaciju

    • - rukovodi vođa koji ima autoritet, organizacijske sposobnosti i donosi odluke

      • 2. GRUPNI STAVOVI (MIŠLJENJE)

        • - svatko podržava, štiti i širi stavove grupe kao vlastite stavove

        • - dovodi do gubitka kritičnosti zbog želje da se grupa održi pod svaku cijenu

          • 3. KOMFORMIRANJE S GRUPOM

            • - prilagodba člana grupnom ponašanju i grupnim moralnim i kulturnim normama

            • - može doći do gubitka vlastite osobnosti

Karakteristični procesi u društvenim grupama: 1. RUKOVOĐENJE U GRUPI - javlja se kada grupa ima svoj

Nastanak i razvoj organizacija usko je povezan sa sve većom podjelom rada, razvojem novčane privrede i poreznog sustava te modernih sredstava komunikacije

  • - naše društvo je → ORGANIZACIJSKO DRUŠTVO!!!

  • - Grupe ljudi koji su međusobno povezane formaliziranim odnosima nadređenosti, podređenosti i suradnje na obavljanju zajedničkih poslova i ostvarenju zajedničkog cilja

  • - Karakteristike :

o

Specifičan cilj, definirano članstvo, pravila ponašanja, odnosi autoriteta

TIPOVI (napravio podjelu Etzioni):

  • - PRINUDNE (npr. zatvor, mentalne bolnice, logori) Zadržati štićenike silom ili prijetnjom sile, štićenici su otuđeni od org. i

o

ne podržavaju njezine ciljeve

  • - UTILITARISTIČKE (npr. banke, tvornice, privredne organizacije) Viši član takvih organizacija raznim materijalnim nagradama potiču

o

o

niže članove da ostvare ciljeve organizacije Što su nagrade veće, to će niži članovi proračunato biti vezaniji za organizaciju

  • - NORMATIVNE (npr. političke stranke, crkve, dobrotvorne i ratne udruge)

o

Dobrovoljne udruge

o

Imaju moć nad svojim članovima na temelju uvjerenja, upozorenja,

o

društvenog pritiska ili javnog priznanja Članovi žele biti u takvim organizacijama i odani su njihovim ciljevima

BIROKRACIJA

  • - prvi oblik organ. društva u kojem se upravlja i usmjerava određenom djelatnošću iz centralnog ureda

  • - birokracijom se bavio Weber

Weberova analiza birokr acije – dominantna organ. modernog društva, naime ona predstavlja racionalno djelovanje u institucionalnom obliku

IDEALNI TIP WEBEROVE BIROKRACIJE

Elementi:

  • 1. Precizna podjela rada → postoje strogo organizirane obveze i odgovornosti

  • 2. Hijerarhija autoriteta → niži se nalaze pod upravom viših

  • 3. Sustav pisanih pravila i propisa → za svaki oblik birokracije potrebno je očuvanje dokumenata

  • 4. Naobrazba ili stručnost službenika → službeno se imenuju na temelju svog stručnog znanja i kvalifikacija, a nj. se zaposlenje smatra karijerom

  • 5. Administracija (znači strogo odvajanje privatnog od služb. prihv.) → službenici ne posjeduju niti jedan dio organizacije za koju radi, niti se smije koristiti svojim položajem za vlastitu korist

  • 6. Impersonalnost i objektivnost → službenici se prema svojem klijentu odnose kao prema predmetima; osobni osjećaji su isključeni i ne utječu na odluke

Nedostaci birokracije:

  • 1. Izokrenuta racionalnost → danas postoji mnogo birokratskih organizacija s različitim nadležnostima, a odluke jedne od njih mogu uzrokovati posve suprotne učinke; npr.strogi propisi o gradnji kuća mogu poskupjeti stambeni prostor

  • 2. Nesposobnost djelovanja u promjenjenim okolnostima → Efikasnost birokracije temelji se na rješavanju tipičnih slučajeva identičnim postupcima; tijekom brzih društvenih promjena birokracija često djeluje kruto i neučinkovito

  • 3. Samodovoljnost birokracije → otuđenje od osnovnog cilja zbog kojeg je org. nastala radi održavanja same organizacije; organizacija može veoma lako postati sama sebi svrhom

  • 4. Parkinsonov zakon → „Opseg posla povećava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno za njegovo obavljanje“; Parkinson smatra da birokracija buja jer službenici žele imati što više podređenih; ti podređeni si međusobno stvaraju posao, a koordinacija njihova rada zahtijeva opet nove službenike

  • 5. Oligarhija → Oligarhija je vladavina nekolicine koji svoje položaje rabe u vlastitu korist; što organizacija postaje veća i birokratiziranija – veća je koncentracija moći u rukama manjine na visokim položajima

- birokracijom se bavio Weber Weberova analiza birokr acije – dominantna organ. modernog društva, naime ona

Ponašanje više osoba na istom mjestu i u isto vrijeme pri čemu ponašanje nije bilo unaprijed planirano ni organizirano

KARAKTERISTIKE:

  • a) ograničena soc. interakcija – privremeno okupljanje

  • b) nejasne soc. granice – ljudi nemaju osjećaj pripadanja jedni drugima

  • c) nekonvencionalne i slabe norme – oblici kolektivnog ponašanja nastaju i nestaju bez uspostavljanja čvršće strukture, a mogu poprimiti i posve nekonvencionalne norme (npr. skupina navijača uništava imovinu

...

)

OBLICI:

RASPRŠENO (DISPERZIVNO) – lat. dispergere

  • - obuhvaća događaje koji su relativno spontani, kratkotrajni, bez jasnog cilja i labavo strukturirani

GLASINE

  • - neprovjerene informacije koje se prenose neformalno usmenim putem javljaju se u neizvjesnim vremenima (kada nedostaje provjerene informacije); odnose se na teme od širokog javnog interesa

o

Trač se odnosi na privatni život nama poznatih osoba

MODA I MODNE LUDOSTI

  • - podrazumijeva široko prihvaćanje neke novosti u određenom području života (auti, umjetnost, odjeća, ukrašavanje

...

);

opća karakteristika modernih društva i

njihovih pojava sociolozi objašnjavaju s dva razloga:

o

Moderna društva su orijentirana prema budućnosti

o

Oznaka statusa i prestiža

  • - Moda se javlja na vrhu društvene ljestvice, postaje popularno gotovo cijelom društvu i ubrzo biva zaboravljena

  • - Modne ludosti su kratkotrajno i odušev. prihvaćanje neke novosti; najpodložniji su adolescenti → npr. piercing, tetovaža, Rubikova kocka

PANIKA i MASOVNA HISTERIJA

  • - oblici ponašanja s mogućim ozbiljnim posljedicama; iracionalno ponašanje povezano s vjerovanjima, glasinama i strahovima

Strahovi današnjice:

1.

Svinjska gripa

2.

Terorizam

3.

Globalno zatopljenje

4.

Ebola, Sars, Ptičja gripa

5.

Hrana

6.

Pretilost kod djece

7.

SIDA

8.

Tehničke katastrofe

9.

Prirodne katastrofe

10.

Zlostavljanje u obitelji

KONVERGIRAJUĆE

  • - GOMILA – privremeno okupljanje većeg broja ljudi koji imaju zajedničko središte pozornosti i snažno uzajamno utječu jedni na druge

4 TIPA GOMILA, s obzirom na emocionalnu uključenost sudionika:

  • 1. SLUČAJNA GOMILA → grupa ljudi koja se grupira radi nekog zajedničkog cilja (npr. svjedoci prometne nesreće)

2.

KONVENCIONALNA GOMILA → uz zajednički cilj ima i određena pravila ponašanja (npr. publika, ljudi na pogrebu, studenti na predavanju)

  • 3. EKSPRESIVNA GOMILA → nema vanjski cilj; već je smisao okupljanja je samo okupljanje (npr. karneval)

  • 4. AKTIVNA GOMILA → uz vanjski cilj ima i naglašenu akciju; često se gubi samokritičnost i kontrola što dovodi do podčinjavanja pojedinca

o

Reagiranje na temelju emocija

PODSKUPINA FLASH-MOB → gomila koja se okuplja bez najave, bez očitog razloga i nakon što se izvede potpuno besmislen čin, razilaze se svatko na svoju stranu (nakon nekoliko minuta)

Zajedničke karakteristike gomile:

  • a) sugestibilnost

  • b) deindividualizacija

  • c) osjećaj neranjivosti

2. KONVENCIONALNA GOMILA → uz zajednički cilj ima i određena pravila ponašanja (npr. publika, ljudi na

Uvod u socijalizaciju

-

vrlo bitna, označava središnji društveni proces i doslovno znači „postati društven“

-

proces oblikovanja ljudskog ponašanja pod utjecajem društvene okoline

o

o

označava složen proces učenja, počinje rođenjem, a traje koliko i ljudski

život, a najvažnije su prve 3 godine kada se usvajaju vrijednosti, norme i sustav vjerovanja bitna za pojedinca i društvo u cjelini, naime njome pojedinci postaju

društvena bića, a društvo svoje nasljeđe prenosi putem učenja i odgaja na slijedeće naraštaje

POSL JEDICE:

razvoj ličnosti → osobine ličnosti spoj su životnog iskustva svakog pojedinca i

zajedničkog iskustva socijalizacije u određenoj kulturi INTERNALIZACIJA → usvajanje društveno prikladnih i prihvaćenih načina

ponašanja kao prirodnih i normalnih bez vanjske prisile (npr. osobna higijena) Razvoj i izgradnja osobnog identiteta i drugih društvenih identiteta

- vrlo bitna, označava središnji društveni proces i doslovno znači „postati društven“ - proces oblikovanja ljudskog

-

skup očekivanih ponašanja pojedinaca s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze

-

izvođenje uloga čini društveni odnos jer se jedna uloga odnosi na drugu

-

važne su zato jer stvaraju red i predvidljivost u društvu

prilikom izvođenja uloga razlikujemo 3 momenta:

  • 1. IDEALNA I ZBILJSKA ULOGA

    • - Postoji razlika između onoga što bi ljudi trebali činiti i onoga što stvarno čine

    • - Društvo relativno fleksibilno omogućuje izvođenje uloga jer se ne može od ljudi očekivati da se ponašamo kao roboti, međutim fleksibilnost postoji unutar granica – ako se one prijeđu slijede sankcije (formalne ili neformalne)

      • 2. SKUP ULOGA

        • - Jedan društveni položan povezan je s više uloga koje onda čine skup

        • - Npr. položaj pacijenta

o

Uloga bolesnika

o

Uloga rođaka ili prijatelja kojeg posjećujemo

o

Uloga potrošača kad kupuje novine na bolničkom kiosku

  • 3. PROBLEM U IZVOĐENJU ULOGA

    • - Odstupanje u prikladnom izvođenju uloga

    • - KONFLIKT ULOGA → situacija kada se pojedinac susreće s ispunjavanjem proturječnih zahtjeva uloge (liječnik privatne prakse, vojni kapelan, učitelj predaje svojoj djeci) Rješenje → precizno definiranje uloga, određivanje prioriteta uloge, razdvajanje potencijalno konfliktnih uloga

o

  • - Uloga je n edovoljno ili nejasno definirana Pojedinac neće znati kako se treba ponašati Npr. adolescenti – ne znaju jesu li djeca ili odrasli Postoje rituali prijelaza: matura, vjenčanje Ali kada sve to prođemo, društvo nas može i ne mora priznati

o

o

o

o

prilikom izvođenja uloga razlikujemo 3 momenta: 1. IDEALNA I ZBILJSKA ULOGA - Postoji razlika između onoga

TI POVI SOCIJALIZACIJE:

  • a) PRIMARNA – ostvaruje se u prvim godinama života i vrlo je bitna

o

Sastoji se od učenja govora, razvoju misaonih sposobnosti,

internalizaciji kulturnih vrijednosti i normi, emocionalnoj stabilizaciji te vrednovanju stajališta

  • b) SEKUNDARNA – u kasnijem djetinjstvu, u interakciji s drugim ljudima, uvelike se odvaja paralelno s školovanjem djeteta

o

Širi spektar socijalnih vještina , usvajaju znanja o ulogama izvan

obitelji

  • c) ANTICIPATIVNA – usmjeren na buduće uloge neke osobe, npr. dječje igre s lutkama usmjerene su na učenje buduće uloge roditelja

  • d) RAZVOJNA – pojedinac se mora stalno prilagođavati novoj ulozi i okolnostima, npr. tek vjenčani par (obredi prijelaza olakšavaju taj proces)

  • e) OBRNUTA – često se u modernim društvima kada se tradicionalna socijalizacija (od starijih prema mlađima) mijenja u socijalizaciju od mlađih prema starijima – mladi uče starije

  • f) RESOCIJALIZACIJA – preodgoj, kada promjene uloga zahtijevaju učenje potpuno novih obrazaca ponašanja

o

totalne institucije – štičenici podvrgnuti intenzivnim ili ponižavajućim postupcima resocijalizacije

ČIMBENICI SOCIJALIZACIJE:

  • 1. OBITELJ – najznačajniji čimbenik socijalizacije; izgrađuju se glavne crte osobnosti

  • 2. ŠKOLA – ima ulogu podučavanja mladih određenim znanjima i vještinama

  • 3. GRUPA VRŠNJAKA – osjećaj neovisnosti; dobivanje neformalnog znanja

  • 4. MASOVNI MEDIJI – pružaju mnogo informacija; teško je odrediti koliki je socijalni učinak

  • 5. OSTALI – religijske organizacije, vojska, rekreacijski klubovi, društveni pokreti → RAD

- obuhvaća pojmove vlastitog ja (osobnosti), osobni identitet i socijalni identitet → oni čine društvene procese
  • - obuhvaća pojmove vlastitog ja (osobnosti), osobni identitet i socijalni identitet → oni čine društvene procese

značenje riječi identitet:

  • - dolazi od lat. idem = isto

  • - ima dva značenja:

o potpuno istost, istovjetnost (ovo je identično onom) o osebujnost, osobitost (nekog ili nečeg) koja obuhvaća stalnost kroz vrijeme

glagol identificirati:

  • - klasificirati, svrstati ljude ili stvari

  • - identificirati se = povezati ili poistovjetiti se s nekim ili nečim (npr. identificirati se s filmskim junakom, ideologijom, grupom

...

)

SOCIJALNI IDENTITET

  • - predstavlja način na koji pojedinci i skupine uspostavljaju razliku u svojim odnosima prema drugim pojedincima i skupinama

  • - obuhvaća i ono individualno (jedinstveno) i ono kolektivno (zajedničko) zato jer je oboje socijalno

  • - individualni identitet – naglašava razliku u odnosu na druge pojedince, dok kolektivni identitet naglašava sličnost među pojedincima

PRIMARNI I SEKUNDARNI IDENTITET

Primarni identitet – javlja se u toku primarne socijalizacije

  • - ubrajamo:

  • - osobnost – osjećaj vlastitog „ja“, ljudskost koja se izgrađuje iznutra, u interakciji s drugima

  • - rod (spol) – muški i ženski, pri čemu:

o SPOL – označava anatomske, biološke i tjelesne karakteristike muškaraca i žena, a povezan je s biološkom reprodukcijom i spolnim ponašanjem o ROD – kulturno određen, simbolički izraz te biološke razlike, odnosi se na razlike u identitetu, stavovima i djelovanjima povezanim u društveno definiranim shvaćanjima muškosti i ženskosti

  • - SRODSTVO – srodnička grupa smješta pojedinca u mrežu društvenih odnosa (davanje imena, inden. pojedinca s obzirom na zajedničke pretke i sadašnje srodnike, određivanje prava i dužnosti koje donosi pripadnost srodničkoj grupi)

  • - ETNICITET – kolektivni identitet koji može imati veliki utjecaj na individualno iskustvo; uključuje i rasnu pripadnost o Naglašava kolektivne sličnosti u razlici prema drugim etničkim grupama

Sekundarni identitet – usvaja se tijekom sekundarne socijalizacije, izgrađuju se na

temeljima primarnog identiteta

  • - ubrajamo:

o ZANIMANJE (klasični id.) – zapošljavanjem ljudi zauzimaju klasičan položaj te stječu određenu predodžbu o sebi o IDENTITET povezan sa stilom života i potrošnje – određen medijima i reklamnim porukama (npr. hip-hoperi, nogometni navijači)

3 RAZINE IDENTITETA:

Eng. sociologinja Harriet Bradley - „Razlomljeni identitet“

  • - PASIVNI IDENTITET → „potencijalni identitet“ o Oni proizlaze iz odnosa u društvenom životu (klasnih, rodnih

...

) u koji su

ljudi uključeni, ali nisu posebno svjesni tih identiteta, a niti ih aktivno izražavaju osim u iznimnim situacijama (npr. pripadnost klasi)

  • - AKTIVNI IDENTITET → oni identiteti kojih su ljudi svjesni i koji čine temelj njihovih akcija o to su pozitivni elementi za samoidentifikaciju pojedinca, premda nije nužno da o sebi mislimo u okviru jednog identiteta o aktivna identifikacija se često javlja kao obrambena reakcija na negativnu definiciju ili diskriminaciju

  • - POLITIZIRANI IDENTITETI – oni koji čine stalniju osnovu za djelovanje i gdje ljudi stalno misle o sebi u terminima nekog identiteta o izgrađuju se političkim djelovanjem i daju osnovu za kolektivno djelovanje

tj. organiziranje usmjereno na obranu ili promicanje prava grupe

Sekundarni identitet – usvaja se tijekom sekundarne socijalizacije, izgrađuju se na temeljima primarnog identiteta - ubrajamo:
  • - poštivanje pravila i normi pretpostavka je uređenog društvenog života

  • - većina ljudi postupa u skladu s očekivanjima, zahtjevima i zabranama svog društva, međutim kada se pojavi odstupanje od društvenih pravila, javljaju se mehanizmi socijalne kontrole

  • - SOCIJALNA KONTROLA → skup sredstava kojima osiguravamo poštivanje normi većine članova društva

  • - Naime, socijalizacija nije potpuna i savršena; znači da pojedinci na različite načine interpretiraju norme tako da je potpuno konformiranje praktički nemoguće

  • - Kada dođe do prevelikog odstupanja od normi, onda društvo koristi SANKCIJE:

o

pozitivne (nagrade)

o

negativne (kazne)

o

formalne (nagrade ili kazne koje dodjeljuje neko službeno tijelo npr.

dobivanje diplome, ukor, otkaz

)

o

... neformalne (spontane, manje organizirane; npr. špotanje

...

)

  • - preveliko odstupanje od normi dovodi do devijantnog ponašanja (lat. de put)

...

via

o u svakodnevnom govoru devijantnost znači skretanje s prihvaćenog puta

  • - DE VIJANTNOST – ona djela koja ne podliježu normama i očekivanjima članova nekog određenog društva o Ponašanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina članova prihvaća o Činjenica je da takvo ponašanje izaziva neprijateljske reakcije i negativno se vrednuje o Devijantnost je ipak relativan pojam, što će reći da su postupci devijantni samo u odnosu na norme nekog određenog društva i nekog trenutka u povijesti

TIPOVI DEVIJANTNOSTI:

  • 1. zločin i maloljetna delikvencija

  • 2. ilegalna uporaba droga

  • 3. prostitucija

  • 4. samoubojstvo (suicid)

  • 5. alkoholizam

  • 6. duševne bolesti

  • 7. homoseksualizam

Društvene funkcije devijantnosti (97.str)

1. TEORIJA STRUKTURALNOG PRITISKA  Robert Merton – američki sociolog Proučavao je američko društvo i uočio
  • 1. TEORIJA STRUKTURALNOG PRITISKA

Robert Merton – američki sociolog Proučavao je američko društvo i uočio je da je za veliki broj

o

Amerikanaca materijalno bogatstvo postalo glavni kulturni cilj, međutim malobrojna su dozvoljena sredstva kao npr. dobro obrazovanje pa dobro plaćen posao, opće prihvaćeni za postizanje tog cilja

Oni pojedinci koji su prihvatili novac kao glavno mjerilo životnog uspjeha, a nemaju pristupa dozvoljenim sredstvima, osjećaju jak pritisak prema devijantnosti; oni ne mogu postići kulturno prihvaćeni cilj kulturno prihvaćenim sredstvima

5 tipova prilagodbi na anomiju:

o KONFORMNOST → ljudi prihvaćaju ciljeve i dozvoljena sredstva INOVACIJA → ljudi prihvaćaju ciljeve, ali odbacuju dozvoljena

o

o

sredstva RITUALIZAM → ljudi odbacuju ciljeve, ali uporno ostaju pri

o

postojećim sredstvima (čest primjer - birokracija) POVLAČENJE → ponašanje karakteristično za ljude koji su „ispali“ iz

društva (beskućnici, kriminalci

)

– ljudi odbacuju ciljeve i sredstva

o

POBUNA → ljudi odbacuju i ciljeve i sredstva, ali ih zamijenjuju

novim pravilima, normama, ciljevima – tu spadaju svi radikalni društveni pokreti

Prema tome, Merton dokazuje da devijantnost ne potječe iz pataloške ličnosti nego iz kulture i strukture samoga društva

  • 2. KONFLIKTNA TEORIJA DEVIJANTNOSTI

    • - Polazi od suprostavljenih interesa različitih društvenih grupa (klasnih, rasnih, vjerskih, etničkih, spolnih) pa i velikih organizacija

    • - Govori nam da moćne društvene grupe kontroliraju zakone i nastoje vlastite vrijednosti i norme nametnuti svima drugima (ostatku društva)

    • - U kapitalističkom društvu većina prekršaja zakona odnosi na povrede vlasništva npr. pljačka, krađa, itd., dok je u manjoj mjeri zastupljen kriminal velikih organizacija (poduzeća)

    • - Najčešća kazna za 1. vrstu prekršaja je zatvor, a za 2. vrstu češća je novčana kazna

    • - ZAKLJUČAK: Zakon očito nije jednak za sve, već promiče interese moćnih društvenih grupa

3. TEORIJA ETIKETIRANJA

Sa interakcionalističkog stajališta

Po toj teoriji neki pojedinci bivaju označeni kao devijantnima, s vremenom se počnu tako osjećati i ponašati

KARAKTERISTIKE:

o

Nijedan čin sam po sebi nije devijantan, već ono loše u nekom činu

o

proizlazi iz načina na koji ga drugi doživljavaju Svi se ljudi u manjoj ili većoj mjeri ponašaju devijantno, tako da ne postoji podjela na dobre ili loše tj. normalne i devijantne

PRIMARNA DEVIJANTNOST – pojava koja krši društvena

o

pravila, ali proizlazi nezapaženo od djelovanja socijalne kontreole Devijantnost ovisi o tome koja pravila društvo izabire, u kojim

o

prigodbama i prema kojim ljudima provodi (bogati → siromašnima; stariji → mlađima) SEKUNDARNA DEVIJANTNOST – reakcija pojedinca ili grupe na

o

reakciju društva, pojedinac dobiva status devijantne osobe i onda se tako ponaša Osobe etiketirane kao devijantne najčešće su odbačene i izolirane od ostatka društva i tjera ih da potraži društvo sebi slično. Sudjelovanjem u devijantnoj subkulturi oni rješavaju frustrirajuće situacije i pronalaze emocionalnu podršku, na taj način oni učvršćuju devijantnu sliku o sebi i oslabljuju veze s tzv. normalnim dijelom društva

3. TEORIJA ETIKETIRANJA ∑ Sa interakcionalističkog stajališta ∑ Po toj teoriji neki pojedinci bivaju označeni kao

DRUŠTVENI POLOŽAJI

  • - mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi

  • - elementi od kojih se sastoji društvena struktura (npr. struktura moderne obitelji sastoji se od položaja majke, oca i djece, ali isto i od položaja supružnika i braće, tj. sestara)

  • - pomažu nam da odredimo mjesto jedni drugih i uklopimo se na vlastito mjesto u društvu

  • - nisu svi položaji jednaki → onaj društveni položaj koji je vrednovan tj. rangiran više ili niže na nekoj ljestvici vrijednsoti naziva se DRUŠTVENI ili SOCIJALNI STATUS

o

status je jedan od glavnih elemenata društvene stratifikacije – u modernom društvu, pojedinac ima status po zanimanju (odvjetnik, vozač), obiteljski status, spolni status (M – Ž)

status je definiran kulturom

razlikujemo:

  • 1. pripisane (askirbirane)

  • 2. postignute društvene položaje

1.

PRIPISANI DRUŠTVENI POLOŽAJ

  • - Onaj koji društvo dodjeljuje pojedincu bez obzira na sposobnosti, napore, izbor ili rezultate

  • - Obično je određen u času rođenja

  • - Glavni kriteriji pripisivanja položaja su dob i spol, a ostali kriteriji su: etnička, vjerska i rasna pripadnost te srodstvo i obiteljsko podrijetlo

  • - Pripirisvanje društvenih položaja → izvor društvenih nejednakosti (npr. Kastinski sustav u Indiji i apartheid u Južnoafričkoj Republici)

  • 2. POSTIGNUTI POLOŽAJ

  • - Rezultat je osobnih sposobnosti, talenta, znanja, upornosti ili izbora

  • - Glavni kriterij postizanja položaja → individualno postignuće

  • - U stvarnosti – postignuće nikad nije jedini kriterij za društveni položaj, jer je pristup društveno poželjnim položajima vrlo često zasniva na pripisivanju

  • - S obzirom na zauzimanje društvenih položaja razlikujemo 2 tipa društva:

o

STRATIFIKACIJSKI TIP – prevladavaju pripisani položaji koji

o

određuju funkciju koju će pojedinac obavljati npr. feudalno društvo s nasljednim plemstvom FUNKCIONALNI TIP – prevladavaju postignuti položaji, funkcija koju pojedinac obavlja određuje njegov društveni položaj, npr. moderna društva

1. PRIPISANI DRUŠTVENI POLOŽAJ - Onaj koji društvo dodjeljuje pojedincu bez obzira na sposobnosti, napore, izbor

2 oblika društvene nejednakosti:

  • 1. DRUŠTVENA DIFERENCIJA

    • - oblik društvene nejednakosti koji nastaje iz toga što članovi društva obavljaju različite djelatnosti i imaju različite uloge

    • - načelno ne postoji podjela na više i niže skupine već se ovdje radi o usporednom postojanju različitih radnih i profesionalnih skupina

    • - naglašava različitost među ljudima, ali ne nejednakost

    • - društvena diferencija odnosi se na posve osobna obilježja tipa dob, spol, izgled, talent, razina inteligencije ...

  • 2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA (lat. stratum – sloj)

    • - definiramo kao strukturiranu, relativno stabilnu i trajnu nejednakost među skupinama ljudi u društvu

    • - ovdje se radi o hijerarski – poredanim društvenim skupinama jedna iznad druge, obično na temelju količine bogatstva, ugleda i moći

    • - karakteristike stratifikacije :

  • o

    društvena stratifikacija odnosi se na skupine ljudi, a ne na pojedince

    o

    strukturirani oblik nejednakosti = uređena (ustrojena) prema nekom

    o

    obrascu (vjerskom, etničkom

    )

    ... relativno trajna nejednakost → vrlo se sporo i teško mijenja

    o

    skup ideja koje objašnjavaju nejednakost

    postoje 2 razlike između diferencijacije i stratifikacije:

    društvena stratifikacija nužno podrazumijeva i diferencijaciju, ali društvena

    diferencijacija može postojati bez stratifikacije kao što je bio slučaj u prvim zajednicama društvena diferencijacija se odnosi na razlike među pojedincima, dok se stratifikacija nužno odnosi na skupine

    o skup ideja koje objašnjavaju nejednakost postoje 2 razlike između diferencijacije i stratifikacije :  društvena

    ROPSTVO – ekstremna nejednakost, pojedinci posjeduju druge ljude; uvjeti vlasništva nad robovima razlikuju se tijekom povijesti

    KASTE – na Indijskom potkontinentu

    • - 4 kategorije s različitim društvenim ugledom i na dnu „nedodirljivi“;

    • - povezano s hinduističkom religijom;

    • - brakovi između kasta su zabranjeni

    STALEŽI – značajka europskog feudalizma; plemstvo → svećenstvo → kmetovi, seljaci, obrtnici, trgovci

    • - nije tako strogo određeno kao kaste

    KLASE – bitno različite od prije navedenih

    • a) nisu uspostavljene na religijskoj ili zakonskoj osnovi; granice između klasa nisu strogo određene

    • b) pripadnost klasi moguće je individualno postići, moguć je prijelaz iz jedne u drugu

    • c) zasnivaju se na ekonomskim razlikama

    • d) nisu određene osobnim odnosima obveza i dužnosti nego neosobnim (impersonalnim) odnosima kao što su novčani sistem ili različiti uvjeti rada

    o skup ideja koje objašnjavaju nejednakost postoje 2 razlike između diferencijacije i stratifikacije :  društvena

    1. Funkcionalističke teorije stratifikacije

    • - bave se funkcijom društvene stratifikacije, njezinim doprinosom održavaju i dobrobit društva

    • - stratifikacija nužna i univerzalna

    • - stratifikacijski sistem nastaje tako što društvo propisuje razne ciljeve za razne pojedince i skupine ljudi

    • - u svakom društvu stoga postoje različiti društveni položaji pri čemu su neki važniji za opstanak i očuvanje od drugih → iz raznih položaja slijede i nejednake nagrade (u protivnom, društvo bi bilo neuspješno i ne bi motiviralo najsposobnije da vrše najvažnije poslove)

    • - moto: „Čini ono što se o tebe očekuje, pa ćeš steći položaj i privilegije.“

    • - Kritika:

    o

    U modernom kapitalizmu ovaj pritisak društva vodi pojedinca do

    o

    anomije Otvorenost društvenog sistema je lažna svijest jer nemaju svi iste šanse da razviju svoje sposobnosti i steknu nagrade

    • 2. Konfliktne teorije stratifikacije

      • - glavni kriterij stratifikacije, prema Marxu, je odnos prema sredstvima za proizvodnju i s tim povezan način pripisivanja

      • - u kapitalističkom društvu Marx razlikuje 2 klase:

    o

    kapitalisti – vlasnici sredstava za proizvodnju, koji prisvajaju profit

    o

    proleterijat (radnička klasa) – njihovo jedino vlasništvo je radna snaga

    koju moraju prodati da bi zaradili za život, a za svoj rad primaju nadnice

    • - te su 2 klase u neprestanom konfliktu, koju Marx naziva klasnom borbom, zbog čega dolazi do eksploatacije radničke klase

    • - tijekom radnog dana, radnici proizvedu više nego što dobivaju zauzvrat u nadnici

    • - kapitalisti tako stječu dobit na štetu radničke klase jer prisvajaju dio vrijednosti bez naknade. Taj višak vrijednosti (Razlika između vrijednosti robe i plaće) čini profit kojim vlasnik raspolaže

    • - to proturječje kapitalizma čini klasnu borbu u kojoj proleterijat postaje sve svjesniji svojih interesa, a to je ukidanje društvene nejednakosti i nepravde.

    • - Kritika:

    o

    Marxu se zamjera ekonomski determinizam – objašnjenje društvene

    o

    stratifikacije isključivo iz ekonomskih razloga Odnosi se na promjene u klasnoj strukturi od Marxova vremena do

    o

    danas – srednji sloj porasta i danas postoji čitava ljestvica klasa Nastankom socijalističkih društava u 20.st. ostao je veliki stupanj

    nejednakosti (zasnovanoj na političkoj moći)

    • 2. Teorija stratifikacije Maxa Webera

      • - Polazi od Marxove teorije, ali je razrađuje

      • - 2 glavne razlike između Marxove i Weberove analize stratifikacije:

    o

    u stvaranju klasa, bitni su i drugi činitelji, uz posjedovanje ili

    neposjedovanje kapitala, a to su konačne razlike u ekonomskoj dobiti koje su dovoljne da proizvedu razlike klase

    te se razlike odnose na vještine, kvalifikacije i obrazovanje

    o

    uz ekonomsku postoje još 2 ravnopravne dimenzije stratifikacije –

    socijalna i politička dakle kao oblici stratifikacije u modernim društvima uz klase, javljaju se još i statusne grupe i političke stranke

    -

    Weber razlikuje 3 tipa društvenih poretka u kojima dolazi do stratifikacije :

    • 1. Ekonomski poredak (KLASE)

     

    Odnosi se na način raspodjele proizvoda i usluga u društvu

    Klasu čini skupina ljudi koji imaju sličan položaj u tržišnoj privredi, dobivaju slične ekonomske nagrade i imaju slične životne šanse

    • 2. Socijalni poredak (STATUSNE GRUPE)

    Odnosi se na način raspodjele društvenog ugleda ili statusa

    Razlike u statusu nisu nužno povezane s ralikom u ekonomskom položaju npr. osiromašeni plemić može zadržati visok status, a novoobogaćeni skorojević ne mora ga nikad steći, unatoč bogatstvu

    • 3. Politički poredak (POLITIČKE STRANKE)

    Odnosi se na način raspodjele političke moći u društvu

    Stranka je društvena grupa usmjerena k stjecanju društvenih moći – članovi stranke imaju zajedničke interese i ciljeve koje nasoje provesti unatoč otporu društvenih grupa

    -

    Weberova teorija stratifikacije ublažava Marxov ekonomski determinizam i pokazuje da je stratifikacija više dimenzionalna pojava

    ∑ Odnosi se na način raspodjele političke moći u društvu ∑ Stranka je društvena grupa usmjerena

    -

    Znači pomicanje grupa ili pojedinaca između različitih socioekonomskih položaja

    2 su glavna oblika mobilnosti:

    VERTIKALNA MOBILNOST – znači pomicanje prema gore ili dolje na

    stratifikacijskoj ljestvici (povećanjem, tj. smanjenjem bogatstva / prestiža / moći) HORIZONTALNA (lateralna) MOBILNOST – označava kretanje u prostoru npr. selidbe u drugi grad ili regiju, ili migracije u inozemstvo

    Ti se oblici mobilnosti često kombiniraju, npr. mladi nezaposleni stručnjak iz velikog grada zapošljava se u malom mjestu

    Razlikujemo 2 načina proučavanja socijalne mobilnosti:

    Unutargeneracijska (intragen.) mobilnost – proučava karijeru pojedinca tj.

    koliko se on pomicao naviše ili na niže tijekom svog radnog vijeka Međugeneracijska (intergen.) mobilnost – uspoređuju društveni status roditelja i djece, npr. u kojoj mjeri djeca imaju isti tip zanimanja kao njihovi roditelji

    S obzirom na mogućnost mijenjanja društvenog položaja razlikujemo:

    Otvorena (meritokratska) društva – čine društva u kojima se položaji

    relativno lako mijenjaju, tj. u kojima je mogućnost vertikalne mobilnosti dosta velika (npr. klasni sustav ind. Društava) Zatvorena društva – otežavaju i ograničavaju mobilnost jer se društveni položaji najčešće nasljeđuju (npr. Kastinski sustav u Indiji)

    Socijalna mobilnost u modernim društvima:

    • - veću mobilnost u modernim, industrijskim društvima uvjetuje prije svega, tehnološki razvoj, zatim otvaranje novih radnih mjesta, različite stope fertiliteta u pojedinim klasama, razvoj obrazovnog sustava dostupnog svima i smanjenje važnosti pripisanih položaja

    • - ovdje, dakle stopa mobilnosti ovisi više o društvenim nego o individualnim činiteljima

    STRUKTURALNA MOBILNOST – je naziv za mobilnost koja je ovisna o društvenim činiteljima

    • - sa strukturalnom mobilnošću povezano je razlikovanje apsolutne i relativne mobilnosti

    APSOLUTNA MOBILNOST – postotak je pojedinca u nekoj kategoriji koji su bili mobilni (uzlazno ili silazno)

    • - posljedica je promjena u strukturi zanimanja modernih društava (npr. djeca nadilaze svoje roditelje u obrazovanju, prestižu zanimanja i prihode)

    RELATIVNA MOBILNOST – odnosi se na šanse za mobilnost jedne grupe u odnosu na drugu

    • - izračunava se statistički kao koeficijent vjerojatnosti (kad je koeficijent „1“ imamo perfektnu mobilnost tj. potpunu otvorenost – klasno polazište roditelja nema nikakvog utjecaja na klasno odredište pojedinca)

    OBITELJ - sociologija obitelji ukazuje na značaj obitelji na društvo - najstarija i najvažnija među društvenim

    OBITELJ

    • - sociologija obitelji ukazuje na značaj obitelji na društvo

    • - najstarija i najvažnija među društvenim institucijama i u svim vrstama društva

    • - ona čini osnovu društvenu jedinicu

    u proučavanju obitelji razlikujemo 2 shvaćanja:

    • 1. TRADICI ONALNO SHVAĆANJE OBITELJI

    • - 2 karakteristike:

    o

    Obitelj je univerzalna društvena institucija koja postoji u svim društvima

    o

    Obitelj se smatra pozitivnom kako za pojedinca tako i za cjelinu

    • 2. NOVA SHVAĆANJA OBITELJI

    • a) Obitelj nije neizbježna – društvo može biti bez obitelji, 2 primjera:

      • - 1. primjer – „Crna obitelj Novog svijeta“ Centralna Amerika, Antili – MATRIFOKALNE obitelji (čini ju žena i o njoj ovisna djeca, vlastita ili usvojena)

    • - 2. primjer – Izraelski kubici – oko 4 % Izraelaca živi u otprilike 240 kibuca

    SOCIJALNI ODNOSI – ravnopravnost spolova, roditelji i

    djeca žive odvojeno – sva se djeca prihvaćaju i odgajaju kao djeca kibuca, monogamni brakovi EKONOMSKI ODNOSI – glavna grana privrede – poljoprivreda; članovi kibuca zajedno posjeduju kapital i imovinu, svaki supružnik radi za kibuc kao cjelinu i dobiva svoj udio proizvedene robe i usluga

    • b) Kritiziraju instituciju obitelji – u toku 60-ih godina 20.st

    feminstički pokret

    .. osuđuje ulogu žene u njoj (žena – majka, odgajateljica, kućanica, itd.)

    Je li obitelj univerzalna?

    • - George Peter Murdock, američki antropolog, analizirao je instituciju obitelji u širokoj skali društava – na uzorku od 250 tipova društava (od malih lovačkih i sakupljačkih horda do industrijskih društava velikih razmjera)

    • - Zaključio je:

    Obitelj je prisutna u svim društvima, samo je njezina struktura

    drugačija Definirao je obitelj: „Obitelj je društvena skupina koju karakterizira zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Ona uključuje odrasle članove oba spola, od kojih najmanje dvoje, održavaju društveno odobrenu spolnu vezu, i jedno ili više djece, vlastite ili usvojene.“

    • - U hrvatskom jeziku – uz riječ obitelj postoji i riječ PORODICA

    • - Razliku u značenju možemo uspostaviti po tome što riječ obitelj dolazi od glagola obitavati, tj. živjeti zajedno, dok se riječ „porodica“ odnosi na srodstvo

    1. SASTAV OBITELJI NUKLEARNA (atomska, inkosna) OBITELJ - roditelji (biološki i socijalni) + djeca (biološka i
    • 1. SASTAV OBITELJI

    NUKLEARNA (atomska, inkosna) OBITELJ

    • - roditelji (biološki i socijalni) + djeca (biološka i posvojena)

    • - karakteristična za moderna industrijska društva

    • - 2 TIPA:

    o

    Obitelj ORIJENTACIJE – ona u kojoj se rađamo

    o

    Obitelj PROKREACIJE – ona koju stvaramo

    PROŠIRENA OBITELJ

    • - od nekoliko generacija srodnika; povezano zajedničkim precima

    • - 2 TIPA:

    o

    VERTIKALNA – „3. generacija“ (baka i djed)

    o

    HORIZONTALNA – generacijska

    MODIFICIRANO PROŠIRENA OBITELJ

    • - od srodnički povezanih obitelji koje međusobno surađuju, ali zadržavaju svoju samostalnost. Taj srodnički život umanjuje osjećaj nesigurnosti; posebno u vezi s egzistencijalnim momentima počevši od rođenja djeteta, vjenčanja, bolest, starost, smrt

    • 2. NASLJEĐIVANJE

    • a) PATRILINEARNO – priznavanje podrijetla potomaka i nasljeđivanje imovine po očevoj liniji

    • b) MATRILINEARNO – priznavanje potomaka i imovine po majčinoj liniji (npr. Židovi)

    • c) BILINEARNO – podjednako zastupljeno (majka/otac)

    • 3. OBITAVANJE

    • a) PATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji mladoženje

    • b) MATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji nevjeste

    • c) NEOLOKALNO – par će živjeti neovisno o rodbini i srodstvu, novi stan i mjesto obitavanja (npr. „baka-servis“)

    • 4. ODNOSI MOĆI

    • a) PATRIJARHALNA – autoritet (pravo donošenja najvažnijih odluka) ima otac, tj. nastariji muškarac

    • b) MATRIJARHALNA – autoritet ima majka, kada umre otac ili kod razvoda braka

    • c) EGALITARNA – jednaka raspodjela moći (između oca i majke); posljedica većeg stupnja obrazovanja žene i emancipacije tj. demokratskog ozračja (pristup tržištu rada)

    1. REGULACIJA SPOLNOG PONAŠANJA - izbjegavanje incesta, znači izbjegavnje spolnih odnosa među najbližim srodnicima, a pogotovo
    • 1. REGULACIJA SPOLNOG PONAŠANJA

    • - izbjegavanje incesta, znači izbjegavnje spolnih odnosa među najbližim srodnicima, a pogotovo unutar nuklearne obitelji

    • - kraljevski incest – među pripadnicima vladajuće grupe (u Egiptu, na Hawaima, kod Inka)

    postoje 3 objašnjenja zabrane incesta:

    • - SOCIO-KULTURNO OBJAŠNJENJE

    o

    ponudio je antropolog Bronislav Malinowski

    o

    takvi bi odnosi među članovima nuklearne obitelji izazvalo ljubomoru i

    o

    kaos te bi uništila temeljnu strukturu društva Claude Levy-Strauss [Levi-Štros] – zabrana znači prijelaz ljudkse vrste

    iz prirode u kulturu; stvara veze i saveze između različitih ljudskih grupa (partneri izvan obitelji)

    • - BIOLOŠKO OBJAŠNJENJE

    o

    genetska malformacija vjerojatnije ako su roditelji u bliskom srodstvu

    • - PSIHOLOŠKO OBJAŠNJENJE

    o

    Edward Westermarck – „nezainteresiranost zbog bliskosti“ jer su od

    najranijeg djetinjstva odgajani zajedno Izraelski kubivi – potvrda teorije

    • - egzogamija – kulturno pravilo koje zabranjuje brak unutar srodničke grupe; bitno svojstvo integracije društva

    • - endogamija – pojava sklapanja braka unutar pojedine grupe u Indiji unutar iste kaste; u Europi se aristokracija ženila unutar

    o

    o

    aristokratskih krugova (same sebe) tipično za rasne, etničke, vjerske skupine; društvene klase

    • 2. REPRODUKTIVNA FUNKCIJA OBITELJI

    • - najznačajnija i nezamjenjiva funkcija za održanje društva

    • - provodi se u skladu s populacijskom politikom

    • - Zakon o obitelji – regulira tu problematiku (populacijske ili depopulacijske mjere)

    • 3. SOCIJALIZACIJSKA FUNKCIJA OBITELJI

    • - na taj način obitelj djeluje kao posrednik između pojedinca i šire društvene okoline

    • - u obitelji se uči i društveno prihvatljivo ponašanje (odnos prema starijima, odgovornost, usponi i padovi

    ...

    )

    • - odrastanjem, utjecaj na dijete dolazi sve više iz vanjskog kruga, što se može izraziti kao sukob generacija

    • 4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA

    • - potomstvo ostaje na skrbi djeci

    • - obitelj je glavno mjesto gdje se ta skrb ostvaruje, osim toga ljudi kao društvena bića imaju emocionalne potrebe koje mogu zadovoljiti samo u interakciji s drugima – obitelj – gl. mjesto za intimne odnose

    • - zdravi obiteljski odnosi → stabilnost

    • 5. PRIDAVANJE DRUŠTVENOG POLOŽAJA

    • - svaka obitelj smješta svoje članove u određenu mrežu društvenih odnosa, tako pripisujući svakom članu poseban društveni status

    • - tako se dijete uči odnosima s roditeljima, rođacima i prijateljima

    • - osim toga dijete postaje svjesno da pripada određenoj etničkoj, vjerskoj i rasnoj skupini što onda utječe na njegovu daljnju socijalizaciju

    4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA - potomstvo ostaje na skrbi djeci - obitelj je glavno
    • - društveno odobrena seksualna zajednica dviju ili više osoba

    2 OBLIKA:

    • - MONOGAMIJA (1 muško i 1 žensko)

    o

    uzastopna monogamija .....

    • - POLIGAMIJA o Poliginija (1 muško i 2 ženske ili više ženski) Poliandrija (1 žensko i 2 ili više muških) – Tibet, dijelovi Indije objašnjava se kao društvena nejednakost (0.5 %)

    o

    o

    4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA - potomstvo ostaje na skrbi djeci - obitelj je glavno
    • - sve promjene koje zahvaćaju globalno društvo odražavaju se i na obitelj (njezinu strukturu, unutarnje odnose i oblik)

    • - Najvažnije promjene prisutne u razvijenim društvima Zapada su:

      • 1. Proširene obitelji tradicionalnih društava se raspadaju i zamjenjuju se nuklearnom obitelji

      • 2. Učvršćuje se načelo slobodnog izbora bračnog partnera

      • 3. Sve je više egalitarnih brakova, tj. sve se više priznaje ravnopravni položaj žene u obitelji; posljedica je to sve veće ekonomske neovisnosti žena kao i prava na raskid nezadovoljavajuće bračne veze

      • 4. Povećava se stupanj spolne slobode u društvima koja su u tome bila vrlo restriktivna (to su ona društva u kojima je romantična ljubav pretpostavljala spolni odnos i brak)

    5.

    Priznaju se prava djeteta – utvrđen je pravni okvir za zaštitu dječjih prava (roditelji više nisu isključivi vlasnici svoje djece)

    Položaj i uloga žena u društvu i obitelji

    • - u okviru ove teme raspravlja se o uzrocima rada prema spolu i neravnopravnosti između muških i ženskih uloga

    • - postoje 2 glavna stajališta:

    o

    BIOLOGISTIČKO stajalište – zastupa G. P. Murdock koji smatra da

    o

    je ta podjela prirodna, zasnovana na biološkim razlikama spolova. Muškarci su fizički jači i predodređeni za obavljanje napornijih poslova, dok žene zbog svoje biološke funkcije rađanja i dojenja, više su vezane uz kuću i manje naporne poslove KULTUROLOŠKO stajalište – zastupaju feministikinje koje smatraju

    da su uloge definirane kulturom U Murdockovom uzorku (od 250 društva) ima njih 14 gdje je sječa drva isključivo ženski posao, 38 gdje je kuhanje zajednička aktivnost, žene sudjeluju u vojsci, u Indiji 12 % radne snage na gradilištu su žene ...

    • - Prema tome, podaci iz niza različitih društva govore da ne postoje poslovi, osim rađanja djece, koji su isključivo muški ili ženski

    o

    Biološka svojstva ne isključuju žene iz pojedinih zanimanja

    5. Priznaju se prava djeteta – utvrđen je pravni okvir za zaštitu dječjih prava (roditelji više
    • - najveće svjetske religije:

    o

    Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Hinduizam, Budizam i Taoizam,

    Šintoizam (Japan), Kofucijonizam (Kina), itd.

    Sociološko određenje religije

    • - Teško je definirati tako složenu i raznovrsnu društvenu pojavu

    • - Što religija NIJE?! Vjera u boga ili bogove – nije nužna karakteristika religije; u Melaneziji i Polineziji → glavni religijski pojam je mana – apstraktna, nadnaravna sila koja slobodno pluta i ulazi u ljude i stvari (ljudi koji imaju sreće u životu ispunjeni su manom) Religiju ne bismo trebali izjednačavati sa sustavom moralnih pravila, jer postoje društva u kojima su te dvije pojave potpuno neovisne (npr. u antičkoj Grčkoj bogovi su nezainteresirani za ovozemaljske stvari) Religiju ne treba izjednačavati s vjerom u nadnaravno (npr. konfucijonizam – usmjeren je na prihvaćanje sklada svijeta, a ne na traženje „onostranih“ istina)

    o

    o

    o

    • - Općenito sve religije imaju neke zajedničke karakteristike → definicija religije:

    • - Religija sadrži skup simbola koji izazivaju osjećaje obožavanja ili strahopoštovanja, a povezani su s ritualima (obredima, ceremonijama) u kojima sudjeluje zajednica vjernika

    o

    Rituali – formalna pravila ponašanja za obavljanje religijskog čina; kolektivan su čin

    • - Sama riječ nastala je od latinske riječi ligare – povezati, svezati (Bog i čovjek su u svezi)

    • - Sociološko izučavanje religije usmjereno je na spoznavanje društvene funkcije religije

    • - Sociologija religije kao posebna grana religije nastala je u 19.st. Proučavanje religije počelo je s pojavom Darwinove knjige „O podrijetlu vrsta“ 1859.g. i njegovom evolucionističkom teorijom (podrijetlo i razvoj vrsta)

    • - Razvoj religije – u 19. st. dominirala je evolucijska teorija koja tvrdi da se religija razvijala postepeno s razvojem društva – od jednostavnih religija animizma do suvremenih monotesitičkih religija.

    o

    Kritika teorije – sve religije nisu nastale na isti način te su mnoga plemena imale monoteističku religiju

    RELIGIJA – MAGIJA

    Razlikujemo dvije koncepcije o moći, nepoznatim silama i onostranom biću –

    religijski i magijski Religijski koncept ili odnos odgovara stavovima poniznosti, ljubavi i pokajanja;

    religiozni ljudi nikad ne zapovijedaju Bogu da izvši njihovu želju, već se mole Bogu kako bi isprosili njegov blagoslov i milost Magija, naprotiv, želi dominirati, gospodariti, manipulirati i u tom s smislu potpuno protivi vjeri koja je ponizna. Njezina bit dada se sažeti u onu biblijsku rečenicu kojom je zmija nagovorila ljude na grijeh: „Ne, nećete umrijeti! Bit ćete kao bogovi!“

    VRSTE MAGIJE:

    IMITATIVNA MAGIJA – smatra da će ivođenjem određenih pokreta i čina postići određeni cilj

    KONTAGIOZNA MAGIJA (magija po dodiru) – temelji se na uvjerenju da se određenim radnjama koji se čine na jednom dijelu tijela ili pomoću jednog dijela koji je ispao iz cjeline može djelovati na samu tu cjelinu (služi se

    noktima, kosom, slikom

    )

    ... REPETATIVNA MAGIJA – ima svoj temelj u tome da ljudi primjerice

    povezuju svoju nesreću s time da im je prethodno prošla crna mačka preko puta, kucaju po drvetu da se ne ureknu, itd. S obzirom na cilj magija se dijeli na crnu i bijelu. Cilj crne magije je našteti i izazvati zlo i nesreću drugima, dok je cilj bijele magije ukloniti učinke i djelovanja crne magije

    CRKVA  Velika, čvrsto institucionalizirana vjerska organizacija sa hijerarhijom SEKTA  službenika (svećenici, časne sestre –

    CRKVA

    Velika, čvrsto institucionalizirana vjerska organizacija sa hijerarhijom

    SEKTA

    službenika (svećenici, časne sestre – koji su profesionalno školovani, te vjernici). To je obuhvatna organizacija koja prihvaća ljude iz svih socijalnih slojeva, a njeni članovi su najčešće rođeni kao članovi Crkve Prihvaća norme i vrijednosti društva, čuvar je utemeljenog društvenog poretka

    (zagovara tradicionalne vrijednosti u skladu sa svetim spisima) Vjerski su obredi formalni i ne zahtijevaju posebno osobno sudjelovanje

    vjernika

    -

    mala vjerska skupina. Njezini članovi obično potiču iz nižih slojeva iako ima iznimaka (npr. kršćanski scijentisti)

    -

    često odbacuju norme i vrijednosti šireg društva i zamjenjuju ih vlastitim vjerovanjima, a posljedica toga je napetost između sekte i šireg društva te Crkve

    -

    ulazi se dobrovoljno i na osnovi pripreme drugih članova sekte

    -

    zahtjevaju duboko proživaljavanje religijskog iskustva i snažnu odanost grupi

    -

    nema profesionalnog svećenstva već najčešće vođu

    -

    zatvorena skupina koja nameće svoja pravila ponašanja članovima, a najčešće djeluje bez plaćenih službenika (npr. Jehovini svjedoci, rastafarijanci, itd.)

    DENOMINACIJE

    vjerske organizacije koje su izgubile prvobitne karakteristike sekte i umjesto

    zatvorenosti odlikuju se masovnošću Članovi najčešće dolaze iz obitelji vjernika i odgajaju se na odgovarajući način

    od rođenja Čini je pripadnici srednjih i viših drštvenih slojeva

    Ima profesionalno svećenstvo

    Prihvaćaju postojanje drugih religija i u suglasju su s društvenim vreijednostima

    Nalazimo isljučivo u SAD-u (baptisti, prezbitarijanci)

    KULT

    Manja religijska skupina, slabije organizirana od sekte

    Ne zasniva se na nekoj razrađenoj doktrini i ne postavlja velike zahtjeve

    članovima – pa čini labaviji i često vrlo kratkotrajan oblik religijske organizacije Naglašava se važnost individualnog iskustva i rade na individualnom

    usavršavanju Pojedinci se najčešće ne pridružuju formalno kultu, već slijede posebne teorije

    ili propisane načine ponašanja učitelja (npr. astrologija, spiritualizam

    ...

    )

    1.

    SOCIJALNA INTERAKCIJA

    • - Emile Durkheim u djelu „Elementarni oblici religijskog života“ izložio je najutjecajniju interpretaciju religije s funkcionalističkog stajališta

    • - Svijet se dijeli u 2 kategorije:

    o

    Sveto ili sakralno (simboli, sve što je iznimno, nesvakodnevno i

    o

    tajnovito) Profano ili svjetovno (sve što je obično, svakodnevno i poznato)

    • - Proučavao je totemizam australskog plemena tvrdeći da je totemizam elementarni oblik religioznosti na temelju kojeg možemo zaključiti i o religiji općenito → totem poretka simbolizira samu zajednicu, tj. njezine središnje vrijednosti

    • - Zadaća religije je stvaranje i očuvanje društvene solidarnosti (osjećaj zajedništva članova društva)

    • - Društveni život bio bi nemoguć bez zajedničkih vrijednosti i moralnih uvjerenja koji tvore kolektivnu svijest, a religija jača kolektivnu svijet (npr. ritualima)

    • - Štovanje boga znači poštivanje središnjih društvenih vrijednosti što se stvara i jača društvenu solidarnost, tj. socijalnu interakciju društva u cjelini. Kroz religiju društvo obožava sebe, Bog je društvo.

    • - Danas, integracija društva ovisi o ritualima što ne moraju biti povezani s uobičajeno shvaćenom religijom – „civilna religija“ → obožavanje zastave, himne i sličnih simbola; svečane parade i ceremonije pripadaju takvim pojavama

    • 2. SOCIJALNA KONTROLA

    Znači osigranje poštovanja društvenih normi

    Društvene norme i vrijednosti uskaleđen su s moralnim autoritetom relgije (npr.

    institucija braka smatra se svetom i praćena je religijskom simbolikom) Takva socijalna kontrola ne utječe na pojedinca samo izvana, nego i iznutra, djelujući na njegovu svijest

    • 3. IDEOLOŠKE FUNKCIJE RELIGIJE

    • - prema konfliktnoj teoriji, religija je izvor društvenih sukoba te sredstvo pokoravanja i obmanjivanja – glavni predstavnik takve kritike je Karl Marx

    • - Marx određuje religiju kao mistificirani oblik svijesti → „religija je opijum naroda“

    • - Ne bi postojala u komunističkoj utopiji, jer bi nestali uvjeti koji stvaraju religiju

    • - Religija je iluzija koja olakšava patnje izazvane izrabljivanjem → ona je niz mitova što opravdavaju i ozakonjuju klasne odnose i eksploataciju → ne čini ništa da bi taj problem riješila, već samo pokušaj da učini život podnošljivim

    • - Religija je otuđenje čovjeka od samoga sebe, jer sve što on ne može ostvariti pripisuje Bogu

    • - Kada bi čovjek na zemlji stvorio idealne uvjete za život, ne bi trebao Boga

    • - Religiju su najprije prihvatili siromašni i potlačeni, dok kasnije – kada religija postane mehanizam društvene kontrole, održavajući postojeći društveni sistem – prihvaćaju je i bogati i privilegirani

    • - Marx – naglašava konzervativni aspekt religije → religiozna vjerovanja i ponašanja nude neupitne istine što mogu biti preprekom novim oblicima mišljenja i ponašanja. No, religija može biti podloga za društvene pokrete koji

    žele izmjeniti neke pojave u društvu – npr. pokret za građanska prava Crnaca pod vodstvom Martina Luthera Kinga 60-ih i 70-ih godina 20-og stoljeća u SAD-u

    RELIGIJA I DRUŠTVENE PROMJENE

    osim kao konzervativna snaga društva, religija može biti i važan činitelj

    društvenih promjena tako Max Weber proučava svjetske religije kako bi utvrdio način na koji

    religijska etika utječe na ponašanje ljudi društvena promjena koja Webera najviše zanima je nastanak i razvoj

    kapitalizma tj. kako religijska uvjerenja utječu na ekonomske ponašanje nekog društva Weber zaključuje da su istočne religije postavile nepremostive prepreke razvoju kapitalizma:

    u Indiji i Kini postoje društvene pretpostavke slične onima na zapadu (npr. razvijena trgovina, obrt i gradski način života), no ipak glavne vrijednosti hinduizma i konfucionizma usmjerene su odricanju od materijalnih dobara i bijegu od ovoga svijeta

    kršćanstvo, naprotiv, naglašava aktivan odnos vjernika prema svijetu i potrebu njegova mijenjanja

    takav odnos prema svijetu posebno je vidljiv u jednoj vrsti kršćanstva –

    protestantizmu protestantizam, a osobito kalvinizam, postavlja rad kao osnovnu vrlinu to je

    takozvana etika poziva svatko u svom životu ima određenu profesiju koju treba savjesno obavljati uvjet za ostvarenje raja na zemlji, a novac je mjerilo uspjeha (kroz bogatstvo koje čovjek stječe, Bog pokazuje da li čovjek obavlja posao kako treba)

    tako prema uspjehu koji postiže u životu dobro obavljajući posao, čovjek može ocijeniti stupanj božje milosti

    protestantsku etiku karakterizira asketizam (grč. askesis – vježba) – cijeni se

    SEKULARIZACIJA

    naporan rad, marljivost, štedljivost… takva samodisciplina i odlaganje zadovoljstva osobine su koje potiču da uvećaju

    kapital i ekonomski uspijevaju prema tome za nastanak kapitalizma, bila je bitna određena vrsta religijske etike

    – u Weberovu djelu „Protestantska etika i duh kapitalizma“ religija je ravnopravni činitelj u društvenim procesima

    proces smanjivanja utjecaja religije u društvu, što ujedno znači i slabljenje društveno – političkog položaja crkve

    u oblikovanju vrijednosti i normi modernog društva sve važniji postaju znanost,

    tehnologija, materijalizam, dok religijske institucije gube na važnosti karakteristike:

    • a) slabljenje društvenog značenja religije – u modernom društvu

    umjesto religijskih uvjerenja upravlja racionalno prosuđivanje, ujedno je došlo od odvajanja Crkve od države (Crkva više nije zastupljena u političkim tijelima, a njen utjecaj u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi je smanjen – te funkcije su na sebe preuzele svjetovne organizacije pod kontrolom države)

    • b) proces masovnog otuđivanja ljudi od Crkve – sve manje

    ljudi redovito odlazi u Crkvu te rjeđe obavlja vjerske dužnosti

    • c) proces vidljivih promjena u samoj religiji – u modernim

    društvima, jednu Crkvu zamijenilo je više njih (sekte, kultovi i denominacije), prema tome današnji vjerski pluralizam može se protumačiti kao dokaz sekularizacije

    -

    spomenute postavke o sekularizaciji odnose se na institucionalizirano shvaćanje religije, a manje govore o zbiljskoj religioznosti ljudi

    -

    smanjenje institucionaliziranog religioznog sudjelovanja znači da se pojavljuju osobni oblici religioznosti

    -

    privatizacija religije je preobrazba iz javne u osobnu stvar – glavna pažnja pridaje se osobnoj interpretaciji vjerskog učenja i izravnoj komunikaciji s bogom (biće ljubavi i prijateljstva)