You are on page 1of 3

Kretanje i boravak u planini

Ve na samom poetku uspona svaki neiskusni hoda ini istu pogreku. Osjeajui se odmoran i pun snage krenut e brzim tempom, sve dok vrlo skoro ne stane, iscrpljen i zapuhan, hvatajui zrak. Planinarske muke su izvor najveeg nerazumijevanja za planinarstvo u neplaninara.. Znojenje slui termoregulaciji, kako bi se tijelo rijeilo vika topline. Prema tome, znojenje je korisno, osim kada znoj curi u kapljicama, iz jednostavnog razloga to se tako gube sol i tjelesna tekuina. Sol i tekuinu treba pravovremeno nadoknaivati jer e u protivnom zatajiti termoregulacija, tvoj e se motor pregrijati, a ti e biti oznojen i prekomjerno iscrpljen.

Da bi mogao podnijeti dugotrajno pjeaenje i ostale planinarske napore, planinar treba biti u to boljoj fizikoj kondiciji. Ako se obino na usponu zapue prije nego te noge ponu konstantno boljeti, treba poraditi na kondiciji ili skidanju vika kilograma, a dotada ne idi na zahtjevnije izlete. Ako te noge zabole prije plua, znai da si u dobroj kondiciji. U oba sluaja treba na vrijeme smanjiti tempo, pa nee biti nikakvih bolova ni muka. Tempo skupine se u pravilu prilagoava najsporijem lanu skupine, da bi sporiji pjeaci mogli pratiti skupinu s raketnim motorima. To humano pravilo u praksi se ba i ne primjenjuje, ali ako si spor, ne dozvoli da ti jai i bri nametne svoj tempo! ini li ti se da hoda prebrzo i da ne moe vie? Uspori ili se odmori! ini li ti se da hoda presporo i da bi mogao bre? Ne uri: tedi energiju!

Na elu i zaelju veih skupina uvijek treba biti po jedan iskusan planinar. Vodi pazi na markacije i brine za tempo hoda skupine, a zadnji (tzv. metla ili goni) brine za one koji su zaostali u napredovanju. Velike skupine, zbog razlike u kondiciji i stilu te brzini hodanja, uputno je ponekad razdvojiti na vie manjih skupina, ali to treba initi dogovorno i pravovremeno - prije nego to se kolona rastegne. lanovi svake skupine moraju se drati zajedno (ne ba za ruice, ali moe i tako).

Hodanje po planinarskim stazama

Promatraj stazu ispred i ispod sebe kako se ne bi dogodilo da zapne za korijen drveta, upadne u neku rupu ili blato, posklizne se na klizav kamen ili zapne za nisku granu. Izbjegavaj naslage starog lia jer nikad ne zna to je ispod njih. eli li neto pogledati, zastani, pogledaj, fotografiraj, ali ne skrei sa staze i ne odvajaj se od skupine! Na strminama, gdje se to moe, treba se penjati u zavojima, ne kratei stazu, jer tako bolje odravamo ravnoteu i manje se umaramo. Na mjestima gdje moe birati izmeu dvije staze, raunaj na to da je kraa ujedno i strmija. Na uskim grebenskim i osiguranim stazama svaki tvoj korak neka bude promiljen i stabilan. Na svim stazama, a pogotovo na njihovim strmijim dijelovima, dri dovoljan razmak kako ne bi dolo do domino-efekta i kako ne bi morao na nespretnom mjestu zastati u raskoraku. U visokim planinama na vrh se polazi nou, prije svitanja, kada je tlo jo smrznuto, pa je opasnost od lavina i poskliznua manja. U niim planinama gdje nema te opasnosti, izbjegavaj hodanje nou. Izbjegavaj hodanje po cesti. Za razliku od zemljanih staza ceste ne ublaavaju udarce nogu o tlo, pa tako vie umaraju i nabijaju stopala. Uz to, na prometnim cestama umjesto istog zraka udiemo neisti, a nepaljivi vozai mogu naletjeti na pjeake. U sluaju da ipak mora hodati cestom, onda idi lijevom stranom, nasuprot kretanju vozila. Za vee skupine vrijedi suprotno pravilo: hodati treba desnom stranom, u koloni. Dugotrajno hodanje u nerazgaenim ili premalenim gojzericama ili s nedovoljnim brojem arapa (najmanje dva para!) na nogama moe izazvati uljeve. U sluaju ulja, jo prije nego se pojavi mjehur treba zalijepiti flaster i po potrebi obui jo arapa. Nove gojzerice treba razgaziti na kraim izletima. Pri hodanju dosta pomau hodaki (teleskopski) tapovi, jer te svakim korakom rastereuju 5-6 kg, dakle za jedan dan 6-8 tona. Eto efikasnog naina mravljenja! Kada hodake tapove ne koristimo, treba ih privrstiti na naprtnjau tako da ne prijete ubodom planinarima u naoj blizini.

Kako bismo se u sluaju pada mogli spretno doekati, za vrijeme hodanja ruke trebaju biti slobodne (izuzetak su tapovi). Doi e moda u napast da prazne ruke gurne u prazne depove, ali ako nema i praznu glavu na ramenima, sjetit e se da je to, iz istog razloga, jo opasnije. Ako ti gojzerice proputaju vodu, na noge preko arapa navuci obine PVC-vreice, kako bi ti noge ostale suhe. U naprtnjai ponesi rezervne arape. Neki planinari gojzerice pricaju sprejem za impregnaciju koe, kako bi koa due zadrala svoja svojstva. Treba, meutim, znati da gojzerice obino najprije popuste i promoe na avovima, a ne kroz kou. Koenje pri silasku poseban je napor za noge i lako se dogode padovi i ozljede. Zato se kae da je silaz tei od uspona. Ne samo da se tako kae, nego je uistinu tako! Naime, poslije dugotrajnog i napornog uspona umorni smo i oputeni pa nam silaz teko pada, a zaboravljamo da smo uspevi se na vrh svladali tek pola puta. Usredotoi se i pazi kako hoda pri silasku. Imaj na umu da su na silasku posebno optereena koljena i hrskavice u njima (trajno oteenje zove se artroza, a to znai kraj planinarske karijere) i miii (grevi!). Pogotovo izbjegavaj tranje nizbrdo!

Odmor

Kod uspona otprilike svakih sat vremena treba uiniti krai odmor (najvie nekoliko minuta, kako se ne bi ohladio, a potom prehladio). Prvu takvu stanku iskoristi za zatezanje vezica na cipelama i prilagoavanje naprtnjae. Vei odmor potreban je svakih 2-3 sata hoda, najbolje u nekom vrstom objektu. Vei odmor planiraj za vrijeme najvee podnevne ege. im doe na odmorite na kojem se namjerava due zadrati, presvuci se u rezervnu odjeu i, ako je hladno, odmah zagrni vjetrovkom. Premda ti to naizgled godi, na odmoritima izbjegavaj sunanje tj. izleavanje na suncu, jer ono uzrokuje tromost i umor, a uitak pretvara u muenje! Ako smo due vremena izloeni suncu, treba zatititi glavu, zatiljak i ramena. U trenucima kada se osjeamo slabo i iscrpljeno, za oporavljanje koristimo autotransfuziju. To nije transfuzija krvi za automobile ve poloaj tijela u kojem su glava i noge blago poviene. Tako se postie gravitacijsko slijevanje krvi prema srcu i ostalim ivotnim organima. Takav nain odmora osobito je koristan za obnovu energije izgubljene dugotrajnim hodanjem.