ANALI I HRONIKE 13.

Zvanicne liste vrsilaca javnih funkcija, vodjene iz godine u godinu i dopunjavane podacima o vaznim dogadjajima predstavljaju jezgro iz kojeg su se razvijali ANALI.U njima je izlaganje nepovezano, a cinjenice se nizu hronoloskim redom.HRONIKA je srodna sa analima po hronoloskom nacelu i izlaganju, ali je u njima izlaganje povezano, a okvir veoma sirok, tako da mnoge srednjovijekovne hronike teze da budu svjetske historije. AUTOBIOGRAFSKI IZVORI 14.Sve vrste autobiografskih izvora imaju veliki znacaj za historijsku znanost.Pouzdaniji su od historiografskih, a po svojoj prirodi spadaju u izvore prvog reda, jer izmedju autora teksta i zbivanja koje je u njemu opisano nema posrednika. NOVINE 15.Posebna grupa historijskih izvora je nastala iz sredstava za obavjestavanje.To su prvenstveno novine kao organizovani oblik prenosenja vijesti, zatim razni publicisticki materijali.Produkcija novina je naglo porasla od pocetka 19 sto. nakon pronalaska tehnike za brzo kucanje. PISMA 16.Posebnu grupu historijskih izvora cine pisma.Ima ih vishe vrsta: autobiografska-kada sadrze samo saopstenje licne prirode, poslovna-kada nastaju u poslovnim, publicistickakada su namjenjena javnosti. MATERIJALNI OSTACI 17.Materijalne ostatke cini grupa od vishe vrsta izvora koji po vrijednosti spadaju u ostatke, a javljaju se u obliku predmeta: orudja, oruzja, grancarije, dijelova stanista i gradjevina, umjetnicka djela.Medju materijalnim ostacima narocitu paznju zasluzuju: novci, pecati i likovna umjetnicka djela. USMENA TRADICIJA 18.Posebnu vrstu izvora cine usmeni izvori.Usmeno kazivanje je jedna vrsta improvizacije zbog toga ima mnogo mogucnosti da se napravi pogreska.Saznajna vrijednost usmeno iznjetih supomena i memoara je jednaka.Ovakve iskaze historicari uzimaju za najblizu proslost.Druga vrsta usmenog kazivanja je nepouzdana.Takav je slucaj sa geneoloskom legendom u koju ljudi unose porijeklo po nekoliko generacija unazad.Geneologija koja ide dalje od 3 generacije je plod fantazije.Iz svega ovoga vidi se da iz usmenog kazivanja nema vrijednosti za historijsko saznanje. BIBLIOGRAFIJA 19.Predstavlja popis naslova sastavljen i uredjen po jednom, stalnom nacelu po cemu se ona razlikuje od bilo kakvog spiska ili prospekta.To stalno nacelo moze biti izbor djela za neku struku, temu ili udk-a. ARHIVI 20.Arhivi su ustanove koje evidentiraju, cuvaju, sredjuju i omogucavaju koristenje arhivske gradje.Skup svih spisa nastalih u toku rada jedne registrature cini arhivski fond te registrature.Arhivske zbirke predstavljaju skup dokumenata sastavljen u vjestacku cjelinu od strane arhivista.INVENTARI su podrobniji opis sadrzine pojedinog arhivskog fonda.Imaju funkciju sluzbeni knjiga.Inventari oznakama pojedinih fondova pokazuju gdje leze pojedini povezi ili dokumenti u arhivu.Ima vishe vrsta inevntara: SUMARNI su kada daju podatke o vecim cjelinama, a ANALITICKI kada daju podatke i o mnajim jedinicama, npr.pojedinim omotima ili fasciklama.Postoje i sumarno-analiticki koji

religije. On razlikuje dvije vrste izvora : izvori iz prve ruke(neposredna svjedocanstva). Baner razlikuje izvore u sirem smislu. c) prema saznajnoj vrijednosti na ostatke i tradiciju.predstavljaju kombinaciju ova dva pristupa na popisu gradje jednog fonda. spomenici i akta. drustva.ostatke. izvori iz druge ruke(posredna svjedocanstva) i preostaci i tradicije. 3. Dijeli ih na izvore potrebnog saznanja. Historijski izvori u uzem smislu su oni koji u tehnickim sredstvima daju prirodnu sliku. Izvori prvog reda su oni izvori za koje se moze utvrditi da su imali neposredan dodir sa dogadjaima o kojiam govore. Natpis na nekom egipatskom hramu u kome se proslavlja vladar koji ga je podigao svrstava se u tradiciju. prava. Jedna krajiska muslimanska pjesma spada u tradiciju zbog toga sto svjesno tezi da proslavi te licnosti i otpjeva njihove borbe ali spada i u ostatke. 4. historijske izvore u uzem smislu. 2.zatim preostaci. a u bibliotekama se nalaze spisi koji su nastali iz znanstvene. tradicija. drustvene ostatke i pisane ostatke. 5. Po Berhajmu se dijele na preostatke i tradiciju. BIBLIOTEKE 21. 6. a Erster dijeli izvore na primarne i sekundarne. PRIMARNI I SEKUNDARNI IZVORI 10. svjedocanstva. d) prema sadrzini na izvore za historiju privrede. b) prema odnosu izvora prema istrazivacu na premarne i sekundarne.Arhii cuvaju spise koji su anstali u poslovnim odnopsima izmedju ustanova i pojedinca. Bogo G. Kod izvora prvog reda se postavlja pitanje da li je i u kojoj mjeri ocevidac od kojeg potice izvor mogao po svome polozaju u samom dogadjaju po svom stavu da vjerno prenese istinu o dogadjaju. Izvori koji su nastali iz namjere da pruze obavjestenja spadaju u tradiciju. OSTACI I TRADICIJA 11. a sam hram je ostatak. Smatra da je jedino opravdana podjela izvora sa aspekta kritike. Đurđev pod historijskim izvorima podrazumijeva izvore pozitivnog saznanja u historiografiji koji obuhvataju materijal drugih drustvenih znanosti i materijal o prirodnoj osnovi historijskog zbivanja. 1. Po Droojzenu sav historijski materijal predstavlja preostatke proslosti dok su za njega izvori uzi pojam.Razlika je mnogo jasnija kada se uzme u obzir nacin postanka spisa koji se cuvaju u jednoj i u drugoj vrsti ustanova. IZVORI PRVOG I DRUGOG REDA 9. a sekundarni izvori su takvi izvori koji govore na osnovu drugog po pravilu starijeg izvora koji je sacuvan. Ostaci obuhvataju materija. a u arhivima rukopisnog materijala. Primarni izvori su oni koji govore o nekom dogadjaju ili pojavi. 8. umjetnosti. Sa aspekta kritike izvori se dijele na : a) prema odnosu na dogadjaje i procese o kojima govore na izvore prvog i izvore drugog reda. umjetnicke i sl. Po Kimu izvori su tekstovi. dok svi ostali spadaju u izvore drugog reda. dok oni koji predstavljaju svjedocanstvo samim tim sto su ostali sacuvani spadaju u ostatke. 7.ambicije. historijske izvore. predmeti i cinjenice iz kojih se saznaje proslost. POVELJE I AKTA .Obicno se razlika izmedju arhiva i biblioteke razlucuje na taj nacin sto se bibliotekama pripisuje cuvanje stampani knjiga.

Svaka povelja je u izvjesnom smislu individualnost. Akta su sastavljena u slobodnim formama i nastojala su zdruzeno u vecem broju povodom istog posla. Obje vrste prdstavljaju pismena svjedocanstva poslovne ili pravne sadrzine nastala tokom djelovanja ustanova ili pojedinaca.12.Povelja se moze razumjeti sama za sebe a akt tek u zajednici sa ostalima. a akt samo sastavni dio facikia. Utvrdjivanje autenticnosti povelja na osnovu pisane forme bavi se posebna pomocna disciplina koja se naziva DIPLOMATIKA. Povelje se odlikuju time sto su sastavljene u vise-manje odredjenoj formi i sto su nastojale pojedinacno sadrzeci u sebi sve elemente obavljenog posla koji je bio povod njihovom postanku. .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful