You are on page 1of 17

Siniša Glavašević: Priĉe iz Vukovara (1)Priĉa o gradu

Odustajem od svih traţenja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom ţivotu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nuţnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem traţio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leĎa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridruţite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuţniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, traţiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda ako van ostane snage, uloţite je u budućnost. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne naĎe. Grad – to ste vi. (Nishat Khan: gregorian musik, kao pratnja u pozadini ili netko od gitarista španjolskih, subliminal insomnia, ili Luigi Boccherini) Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu, jer se svaka riječ moţe gotovo isti tren ogledati u srcu.(Riječ prva)

1

(2,3)Priĉa o neprijateljima
Ţivot je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja. Cijeli sam ţivot ţelio biti okruţen dobrim vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela. Mnoge od njih nisam ni poznavao, mnogi od njih još jučer nisu bili ni svjesni svoje snage. Vjerujte, najljepše što vam se sada moţe u Vukovaru dogoditi jest da uĎete u prostoriju punu ljudi i sa svima se pozdravite. Često i ne znate, ali dogaĎa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre ţelje, ostanu u sjeni nečije mrţnje. Jedino što moţete jest upitati se jeste li baš vi to zasluţili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a moţe se čak dogoditi da se mrţnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u ništa. A moţe se dogoditi da mrak zadavi svaku ruţnu misao. Ali to se moţe dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.

2

(2,3)Priĉa o djetinjstvu
Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali onih generacija koje ga naprosto daju u zamjenu, u zamjenu za buduća djetinjstva. Takvima je hrabrost uroĊena, takvima pripada svijet, pripada im ĉak i budućnost. MeĊutim , generacije o kojima govorimo ni to ne mogu uzeti, jer djetinjstvo je ĉovjeku sve što ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli ţivot troši. A ako svijetu daruju djetinjstvo, onda njima ne ostaje ništa. I tako u krug. Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu odrasli ljudi, istrošeni, umorni, postaju hodajući spomenici, ţrtve ĉovjeĉanstva, oni su istodobno strah i divljenje, oni u duši vjeĉito nose suprotnosti suza i smijeha, radosti i patnje. Oni su primjer koji nitko ne bi ţelio biti, ali svi teţe toj širini duše. Razmišljam, dok ovo pišem, gdje je moje djetinjstvo? Ima li išta ĉovjek poslije djetinjstva? Naravno, osim sjećanja. …….. Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te ĉarobne ţivotne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što moţe biti. Moţe doći rat poput ovog i onda se opet neki meĊi nama moraju odreći djetinjstva. Nemojte nikad braniti djeci da uţivaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije ĉeka? Što – bez djetinjstva?

…Onaj tko uspravno hoda podnoseći sebe cijela, rast će i više. Bit će veći dajući se i gledajući naprijed. Oni drugi manji su i od djece, od onih koji će tek to biti, bez njih svijet moţe i takvi mu ne trebaju. A to nitko ne ţeli. Biti nepotreban. (Priča o malim i velikim ljudima) Divovi hrvatske hrabrosti (Priča o ratniku)

3

(5)Priĉa o ljubavi
Vrijeme u kojem ţivimo toliko je nezahvalno da ĉovjek poţeli da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog ţivota. Ĉovjek se opušta u narkotiĉkim prevarama,vješto izmišljenim tajnim ţivotnim putovima i, kad jednom bude kasno, kada zatvorenih oĉiju pred vlastitim promašajima doĉeka zrelu ţivotnu dob, odjednom shvati da je kasno za novi ţivotni poĉetak. Kraj je tu, moţda već proviruje iza prvog ugla. Nema naĉina da ukradete godine, ukradete sreću - ako ljubavi nema. Moţe vam se priĉiniti sunce i radost, moţete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih dţepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beĉ, Prag. Njihov je novac ostao u ĉašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije ĉekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to ĉekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam ţivot omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, moţda moţemo oĉekivati da i mi umremo sretni.

4

(4)Priĉa o traţenju
Stvarno treba imati sreće u ţivotu da bi se našlo ono za ĉime se traga. Tisuće ljudi koji se sreću po ulicama ţure nekud, a kad biste ih pitali kamo ih put vodi, ne bi znali odgovoriti. Bezglavo trĉe u paniĉnu strahu da će ih izdati snaga ili da će ih vrijeme pregaziti. Cijeli ţivot su u stanju staviti na kocku, samo da stignu na nepoznato odredište. I doista, znaju proći godine i desetljeća dok netko zastane, kada mu se ĉini da je to ono pravo. Cijeli svijet se traţi kao da je neizmjerno velik. A nije. Zašto bi se inaĉe govorilo svijet je mali. A ako je to toĉno, kako je moguće da se ljudi ne mogu naći ni u tom malom svijetu? Nešto doista nije u redu, ili je zapravo teško naći nekoga tko će vas ĉuti, razumjeti, ljubiti, utješiti. Svijet je pun zamki, nepredvidivih igara na koje niste navikli, jer ste u svojoj biti iskreni. Traţenje je valjda najteţe što vas ĉeka na stazi koju ste odabrali. I uvijek sumnja, mogućnost da ste pred strašnim, nepopravljivim promašajem, sumnja da će vas takve greške skupo stajati, a vi ne znate ništa, bojazan da će svijet ismijati putnika koji ţeli na sjever a ide na jug, neprestano vam lebdi u podsvijesti, ili ĉak da ćete shvatiti da ste u slijepoj ulici, da je cijeli ţivot bio uzaludan, jer nikamo niste došli. Zato ste i skloni sebe analizirati u osami, briţljivo krijući sve što nije lijepo u vama. Ţivot se igra s vama, jer je ĉovjek nesavršen pa su vaše greške vaša kvaliteta. Tko će znati što je dobro, a što ne? Mene zanima tko je ĉovjek koji je prošao pored mene, pijan i neobrijan? Zašto je psovao i otkud baš on na mojem putu za koji sam mislio da je pravi? Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrešnih i ĉistih. Od takvih se nema što nauĉiti, s takvima se nema o ĉemu razgovarati. Zato slobodno nastavite svoju potragu, nema razloga strahu da ćete moţda pogriješiti. Ono što se traţi, obiĉni se teško nalazi. Uostalom, malobrojni su oni koji su našli. Ali moţete biti zadovoljni i ako priĊete dovoljno blizu toj iskrici koju ste sebi namijenili. I to je znak da ste uspjeli.

5

Priĉa o ratu
Rat je najgore što se ĉovjeku moglo dogoditi. Ali, ĉovjek i ne zna o drugom osim o ratu i ubijanju, pa se s pravom treba pitati je li to normalno. Ako je normalno znanost stavljati u sluţbu oruţja, ako je normalno pucati iz sporta, ako je normalno hvaliti se time, onda je normalno i ratovati. To je, dakle, prirodni naĉin da se svijet oslobodi svih zálâ koja ga opterećuju. Naţalost, ginu i mnogi od kojih se nerado opraštamo. Ali, to je cijena napretka; pogodbi nema. Uzmi ili ostavi! Ili: idi ili ostavi! Nemoj otići! Umri u svom gradu, u svojoj ulici, u svojoj kući! Ali, nipošto od svojega prijatelja. Prijatelji su za sve, osim za to da presuĊuju o tvojoj smrti. Rat pravi selekciju. Dobre odvaja od zlih, jake od slabih, lijepo od ruţnog, poštene od manje poštenih, sposobne od nesposobnih. I što dulje traje rat, selekcija je stroţa. I naravno, ţrtava je više. Potrebno je imati dobar smisao za orijentaciju da bi se ĉovjek u ratu snašao. Kamo bjeţati, kome vjerovati, što raditi? Kako doznati, prije svih, tko će pobijediti? Kako biti meĊu prvima baš kad je najpotrebnije? Poznavao sam mnoge pametne ljude koji nisu bili dovoljno brzi za ovaj rat. Poznavao sam mnoge sposobne, ali glupe da shvate ovu ogavnost rata. Poznavao sam i one hrabre, one bez kojih ne bi bilo ni vas, ni mene, ni ovoga grada. Tko zna gdje su sada toliki koje sam poznavao i toliko ĉesto slušao? I njih i jeku koja je odzvanjala od udarca u njihova vlastita prsa. Gdje li su svi oni sada kad krvari Vukovar? Zašto ne viĉu? Zašto svojom vikom ne pomaţu plašiti neprijatelja odavde odakle niĉu svi njihovi korijeni? Zašto ih nema sada kad je vaţno zemlji vratiti davni dug, sada kad tradicija ovog grada, kojom su se toliko diĉili, mora ponijeti najteţi teret? Ali, rat je nemilosrdan. On je biĉ koji puca na svim svojim krajevima. Rat je istodobno i vlast i bezvlašće. Za neke pakao, a za neke, a svi znamo koji su to, i dar Boţji.

6

„Ţivot je škatula tabaka/ koja se poĉela praznit/ ĉin si usta pomaka“ (Z. Jakšić)

Šimun Šito Ćorić: Pjesma vrh pjesama

Kada ti radost splaĉe suza, zakrvavi draĉa, uvene ruţa, vinogradi kad splasnu i slabo rode, a suša iskapi ĉatrnje i vode, sve, meni si sve!

Cvijet do cvijeta kada ti procvjeta, a daţdovi izvezu haljine ljeta, i voćke u jesen kada se sagnu, ko grudi i nad bešikom ĉedu se nagnu, sve, meni si sve!

Naume i ţelje kada ti sapnu, jadikovce klance i stupice zapnu, kad padneš duboko i ne znaš se dići, kad uzletiš visoko, pa ne znam ti prići, sve, meni si sve!

Kada ti drage odnese sudbina, i poteĉe više znoja nego vina, kad grĉit se poĉneš ko šaka teţaka,

7

i ostaneš bez vida, bez ikakvih štaka, sve, meni si sve!

Tišine kad ti glasno zbore, odzove te vjetar u planine i zore i ako nas isplete još tisuću meĊa, pa ne shvatiš mi ljubav, okreneš leĊa, sve, meni si sve!

Ako zabijeliš bijegom bijelim svijetom, proglase te krivim, dezerterom, tatom, kada te osude na roĉištu, muĉištu, svršit ćeš kaţu, na glogu, na krstu, sve, meni si sve!

I ako ti reknu da nisi nigdje, da ostavljen, zaboravljen umro tvoj grad je, da nisi, ni da nećeš primaknut se ĉesmi, da ne manjkaš mi, da nema te ni u mojoj pjesmi, sve, meni si sve!

8

Zlatan Jakšić:Ćulak
Za sve ćulke žive i mrtve

Da ni od njega potriba i da ni fali, ne bidu ga izventali.

A da ga nisu izventali, ne bidu ga uspijentali.

A da ga nisu uspijentali, ne bidu ni piturali.

A da ga nisu piturali, niki vrag bi mu fali.

A da mu ĉa fali, ne bi moga bit na gomili.

A da ni na gomili, ne bi se vidi.

A da se ne vidi, ne bi bi ćulak.

9

A da ni ćulak, sliĉi bi na šempiju.

A da ni šempija, bi bi ĉovik.

A da je ĉovik, ne bi bi ćulak.

A kad je ćulak, onda ni prilika ni slika od ĉovika –

tako i sada i vazda i u vike vika. Kamen.

(Ţivot je škatula tabaka/ koja se poĉela praznit/ ĉin si usta pomaka)

10

11

O, divni moj Vukovaru ti (Aco Škrinjar)
(1)Po tihom vjetru uz šapat S pjesmama lišda i cvijeda Divan si ti u to doba Ljepote pune si tad.

O, divni moj Vukovaru ti U tebi lijepo je živjet U tebi su moji sni.

(2)Dunav je vjerno uz tebe A Vuka dijeli te sad Daje ti imena dva Novi i stari grad. (3)Šume i polja te krase Priroda divna je sad Svakoga ti rado primaš Ljepotu pružaš mu tad. (4)Kad suton padne nad tobom A mjesec obasja te žut Tišina dok svuda vlada Dunav ti vjeran je drug.

12

Dragutin Domjanić: Fala

Za vsaku dobru reĉ, Kaj reĉi si mi znala, (znao) Za vsaki pogled tvoj, Za vsaki smeh tvoj, fala! Tak malo dobroga V ţivlenju tu se najde, I ĉe je sunca ĉas, Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi Tak puno sunca dala (dao) Kaj morem ti neg' reć Od vsega srca f a l a!

Za vsaku dobru reĉ, Kaj reći si mi znala, Za vsaki pogled tvoj, Za vsaki smeh tvoj, fala! Tak malo dobroga V ţivlenju tu se najde, I ĉe je sunce ĉas, Za oblak taki zajde. A ti si v srce mi Tak puno sunca dala. Kaj morem ti neg' reć: Od vsega srca fala!

13

Respektiram svoje podrijetlo
Poštovati roditelje znaĉi biti zahvalan za one koji su nas rodili i odgojili, biti zahvalan za svoje podrijetlo. Tko ne respektira

svoje podrijetlo, ostaje bez korijena. On živi samo u trenutku, ali ne zna otkuda dolazi i kamo ide. Respekt dolazi od respicere, što znaĉi 'obazirati se, imati obzira'. Mogu gledati naprijed samo ako spoznam otkuda dolazim. Idem dalje samo
ako spoznam put kojim sam dosada išao. Za moje podrijetlo jamĉe moji roditelji. Prema njima imam obzira. Stalno ih gledam da bih spoznao tko sam ja. Bez tog

respekta, bez obaziranja na roditelje i njihove vrijednosti, gubimo pogled za bitno. Biblija misli da bez respekta ne uspijeva naš život. Da bismo mogli dugo dobro živjeti na ovoj zemlji, trebamo pogled unatrag. Kada promatramo svoje
roditelje, ne radi se o vrjednovanju. U njima više otkrivamo vlastitu povijest. I roditelji imaju svoje podrijetlo, od djedova i baka i pradjedova i prabaka.

Danas znamo da mnogi psihički problemi potječu od potisnutih obiteljskih tajna. Potreban je pogled unatrag da ne ponovimo ono što se zloga dogodilo u obitelji našeg podrijetla. I potrebno je poštovanje da bismo
mogli paziti na ono što je danas za nas dobro. Bez respekta za roditelje, djedove i bake i cijelu njihovu povijest koja ih je obiljeţila, ne ćemo moći oblikovati svoj ţivot tako da on postane blagoslov. Tko se s punim poštovanjem ne osvrće natrag,

osuĎen je da ponovi ono što u prošlosti nije uspjelo. Da bismo živjeli dugo na ovoj zemlji i da bi nam bilo dobro, potreban je respekt prema našem podrijetlu.

14

„Za psa, vrijeme se ne kreće pravolinijski, ne teĉe sve dalje i dalje, od jednog dogaĊaja do drugog. Ono teče u krug,
sliĉno vremenu kazaljki na satu, koje takoĊer ne lete ludo nekamo naprijed, već se okreću po brojĉaniku, istom stazom iz dana u dan.“ (Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja, str. 95.) Osim toga onaj tko nije povezan sa svakim dijelom sebe, ne moţe biti potpuno integriran i uravnoteţen dok ne prihvati da su obje te strane znaĉajni vidovi onoga što nas ĉini ljudima. Ljudi koji ignoriraju svoju mraĉnu stranu, ili je pokušavaju skriti od sebe samih ili od drugih, postanu vrlo depresivni ili u nekim sluĉajevima još gore od toga. Kad njihov mrak izroni na površinu, nakon što se više ne moţe potiskivati, mogu se dogoditi neke vrlo ekstremne stvari. (S.Bloom, Čekajući jesen, str. 131.) Isto je ili sliĉno s poviješću: ne znati svoju vlastitu povijest i povijest naroda kojem pripadam, znaĉi stalno upadati u mrak. A k tome treba crpiti snagu iz vlastite povijesti i iz povijesti naroda kojem pripadam (koliko li je energije i ljubavi za slobodom bilo u ljudima koji su branili Vukovar, ta ne moţe to samo tako nestati!) biti povezan s onim što je iza nas, ali još ţivi u duhovnoj dimenziji. (S.Bloom, Čekajući jesen, str. ?) Ili ste jedan od onih iz 8. ili 9. kruga Danteova Pakla

8. krug (ili) Malebolge (zle jaruge) sastoji se od deset jaraka: 1. PodvoĎači i zavoditelji zauvijek hodaju u suprotnim smjerovima 2. Laskavci - leţe u ljudskim fekalijama 3. Trgovci crkvenim stvarima, funkcijama i sluţbama sa glavama u rupama dok im tabani gore u vatri 4. Čarobnjaci i laţni proroci, glave su im zavrnute tako da uvijek gledaju unazad 5. Korumpirani političari zarobljeni u rijeci vrele smole 6. Licemjeri, natjerani da nose na sebi zlatne plaštove teške kao olovo 7. Lopovi koje ujedaju otrovne zmije 8. Laţni savjetnici zarobljeni u plamenu. MeĎu njima Dante susreće i Uliksa (Odiseja). S mnogo razumijevanja Dante sluša pričanje tog junaka iz trojanskog rata, koji se zbog ţudnje za znanjem i otkrićima uputio sa svojim drugovima u mora iza Herkulskih (danas Gibraltarskih) vrata da u njima naĎe smrt

15

9. Griješnici koji su počeli neslogu- tijela im bivaju rasječena na pola, pa zacijeljena, pa rasječena... 10. Krivotvoritelji (alkemičari, imitatori...). Svaki od njih je kaţnjen drugačije

Poštovani gospodine Pupovac, zovem se Rudolf Ćurković, uĉitelj sam hrvatskoga jezika u OŠ“Skalice“, Put Skalica 18, Split. Voditelj sam višemedijskog projekta - programa Vukovaru s ljubavlju. U progarmu će se govoriti i nekoliko prĉa iz Vukovara Siniše Glavaševića, a bit će citirane i aforistiĉne reĉenice – misli iz njegovih Priča iz Vukovara. Višemedijski program koji će se izvesti 19. studenoga već je definiran i ţelimo da izvedba bude na razini izmeĊu amaterske i profesionalne, jer će program iznijeti djeca naše škole, a ne profesionalci. Molimo Vas, gospodine Pupovac, da nam omogućite da dobijemo tonske zapise s radija iz vijesti, neposredno pred pad Vukovara, koje su zapoĉinjale glasom Siniše Glavaševića: „Vukovar nije pao“, ili tako nekako sliĉno. Hvala Vam na razumijevanju! S poštovanjem rudolf ćurković, rudolf.curkovic@gmail.com

16

Što će biti sutra? Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna? Što će biti s nama poslije, dal' to netko zna? Dal' će ovo sunce koje danas grije sve istim toplim plamom sunca opet grijat' ljude te? Kuda naša laĎa plovi, dal' to netko zna? Dal' će kad do cilja stići, dal' to netko zna? Gdje je naša mirna luka, gdje je zaljev taj? Gdje je ono dobro more, dugom putovanju kraj? Moţda sutra neće svanut taj novi dan. Moţda ono poslije znači nestvaran san. Što će biti s nama sutra, dal' to netko zna? Dal' će biti novog jutra, dal' to netko zna? To je sada naše mjesto, sada naš je čas. Zato neka ovo sunce bar još malo grije nas.

17