You are on page 1of 3

Kima velike Rusije

Zavojitom prugom na stanicu u centru grada, tik do same obale, ulazi zagrijani vlak. Poslije gotovo mjesec dana putovanja stiem na kraj Rusije u velianstveni Vladivostok koji jo jednom potvruje veliinu ove zemlje. Uini mi se u trenutku kao komadid Europe baen meu kulture dalekog Istoka, na prag Kine i pred vrata Sjeverne Koreje. Breuljkasti krajolik, preko kojeg se poslagane ulice slijevaju prema luci na Tihom oceanu nedvojbeno podsjedaju na nau Rijeku, a miris soli pomijean s mirisom ulja i elika iz brodogradilita tome samo idu u prilog. Mali ruksak, knjiga u ruci i smotuljak cigarete otprilike su sve moje stvari koje nosim skaudi s vagona na novo tlo. Oceanska mi svjeina puni pluda prije negoli se upustim u cjenkanje za smjetaj s lokalnim bakicama koje dre natpise komnati i kvartiri. Osjedam se pomalo nesigurno nakon to sam napustio vagon u kojem sam proveo tolike nodi i koji mi je postao drugim domom. Ali Vladar istoka ili Vladek kako ga od milja zovu Rusi prima me rairenih ruku dok u mislima lutam dalekom Moskvom i nepreglednim sibirskim prostranstvima. Dug je to put, govorim sebi pri svakom novom koraku po Vladivostoku.

Na putovanje sam krenuo iz Moskve, koja je, po logici stvari savreno mjesto za poetak kotrljanja transibirskom prugom, stiete li, dakako iz Europe. Megapolis s trinaest milijuna stanovnika i tredi najskuplji grad na svijetu moe odbiti, ali i privudi, ovisno o tome to u njemu traite. Iz moga kuta gledanja bilo je otprilike ovako. Stigavi u Moskvu uputio sam se podzemnom eljeznicom do strogog centra koji je irok otprilike kao pola Zagreba. Iznenadila me pritom ureenost stajalita koja, ukraenih stupova i dugih hodnika, izgledaju kao pravi mali muzeji.

Raznolikost vagona

U Moskvi je vrlo lako pronadi jeftini smjetaj u gradskom sreditu, i to za samo 500 rubalja (90 kuna). Takoer, iz centra se brzo dolazi do bilo kojeg od devet velikih kolodvora ali oni koji putuju transibirskom trebaju otidi na Yaroslavl, Kazansky ili Kursky. Putne se karte rezerviraju rano, ak nekoliko tjedana prije samog poetka putovanja, jer u ljetnim mjesecima vlak popune obitelji koje posjeduju roake, a tu su i radnici iz Kine koji zarobe cijeli vlak na ruti do Pekinga. Zbog toga je transibirskom prugom najbolje putovati etapu po etapu. U lokalnim se vlakovima uvijek nae vie mjesta nego u direktnima do Vladivostoka ili do Pekinga jer su to dvije najfrekventnije rute. Osim njih postoji jo i transmongolska ruta koja, dakako, prolazi kroz Mongoliju. Ali i nju treba prodi natenane.

Broj vlakova koji jure na istok uistinu je velik. Oni imaju vlastita imena i ralanjuju se u razliite klase. Jedni od najluksuznijih su Rossiya i Baikal. Oni su iri i uredniji od standardnih ali su zato i mnogo

skuplji. Meutim i u jeftinim vlakovima postoje klase o kojima ovisi udobnost vonje ali i njezina cijena. Srednje cijene nalaze se u kupeyny (kupeu) odnosno u drugom razredu dok su u tredem karte 40 posto jeftinije ali to je plackartny ili vagon u kojem sobu dijelite s 40-ak suputnika, dakle nema zatvorenih kupea ni previe intime. Ali ako ste za avanturu evo vam je pred nosom! Okvirna cijena karte Moskva Vladivostok za tredi razred je oko 150 eura, za drugi razred oko 250, dok je prva klasa duplo skuplja od druge ali ukljuuje i mnoge luksuze poput plazme tv-a, ruka u sobi i bara. I skuplja je od leta zrakoplovom. Luksuzne sam vagone viao mijenjajudi kolosijeke na brojnim stanicama, onako u prolazu, podignute glave jer su bili visoko. Obedao sam si da du, ostarim li sretno, priutiti sebi putovanje u najluksuznijem dijelu koije, ali sada je preda mnom ono to me povelo na istok, dakle, tredi razred plackartny!

Na putu za Sibir

Prva de postaja, od Moskve udaljena 5200 kilometara biti Irkutsk. Odavano sam htio posjetiti grad na vratima modnog Bajkalskog jezera. Prolazedi kroz postaje zvunih imena poput Tomska, Omska, Novgoroda, ekao sam pravi Sibir. im je vlak negdje oko Yekaterinburga zagrebao Aziju osjetio sam da se zbilja kredemo. Smjestio sam se na svoj leaj dok se u vagonu mijeao amor 40-ak ljudi. Svi oni prolaze vam pred oima dok se miu, odlaze, dolaze, premjetaju. Svaka nova stanica donosi i novog gosta. Putujete li sami uvijek se ugodno (ili neugodno) iznenadite sa susjedom koji je uao na toj stanici. Moe to biti pijanac koji bazdi na votku i pije je cijelim putem, ponekad je to tih ovjek koji vrijeme provodi itajudi knjige. Najede se ipak dogodi da vam je suputnik ugodan sugovornik koji vas poasti sa alicom aja i keksima. Vrijeme je tako ponekad, pri promatranju monotone tajge teklo vrlo sporo, ali su trenuci jednostavno preletjeli. Svakih pola sata vagonom bi proetao provodnjik i provjerio treba li kome ita iz maloga dudana koji ima svaki vagon, a on ga osobno dri. Provodnjik putnicima osigurava madrac, plahtu, jastunicu i runik. Najzanimljivije je da ti vrijedni i pristojni ljudi tijekom itavoga putovanja ne izlaze iz vlaka. Neki od njih u svojoj kabinici od dva kvadrata ive punih dvadeset dana. Ponekad se preplaim otvorenog prostora jer u vlaku je sve nekako skueno, objasnila mi je kroz smijeh mlada provodnjica dok smo jednog popodneva puili cigaretu u prolazu izmeu vagona. Ima pijanaca, studenata, radnika, Kineza ali najvie putuju obitelji u posjet svojima, kako u jednom tako i u drugom smjeru, nastavila je i dodala: Kad nekoliko dana sudbinu dijelite sa svim putnicima vagona poinjete se osjedati kao jedna velika obitelj. A kako je vrijeme prolazilo, a vlak hvatao beskrajne daljine poeo sam doista shvadati to je govorila. Putnici su se opratali jedni od drugih, razmjenjivali telefonske brojeve, pokazivali fotografije svoje djece i dijelili obroke To je ono to putovanje transibirskom ini vrijednim i velikim iskustvom. U Rusiji uostalom postoji i uzreica kako pri izlasku s vagona mnogi, pa i najjai zaplau. To je, dakle ta topla slavenska dua u najboljem izdanju, spoznao sam u napredovanju prema Irkutsku.

Najbolje mjesto za upoznavanje

Vlak je moda najbolje mjesto za upoznavanje kulture jednog naroda. Konstantna guva pored kotlida s vrudom vodom na kraju vagona ivi je dokaz da Rusi jednostavno vole piti aj. alica aja ima znaenje kao alica kave u Hrvatskoj - predah, druenje, prijateljstvo. To je jedno je od glavnih socijalnih komponenti zemlje. aj tee u potocima, a ne kao to bi mnogi pomislili votka. Iako je i nju teko zaobidi. No ono to se pri putovanju transibirskom rijetko zaboravlja tradicionalna je ruska kuhinja. Kada vlak napokon negdje stane putnici se u urbi rastre stanicom kupujudi od babuke domade pripremljenu hranu po vrlo niskoj cijeni. Nikada nedu zaboraviti mesne okruglice u tijestu i blinji (palainke) ili njegovo velianstvo Bor - juhu od cikle s povrdem i mesom. Kada se putovanje nastavi, sva nakupovana hrana zamirie vagonom, narod se asti, otvaraju se boce piva i tek kupljena votka. Nije poslije toga udno to svi od reda zaspu i hvala Boga to je tako jer vonja je sad ved pomalo naporna i traje i traje.

Iako sam sa dvojicom suputnika dva dana razmjenjivao misli, postalo mi je strano dosadno jer su bili okorjeli alkoholiari s neobinim tetovaama kudne izrade. I konstantno su me neto ispitivali. Nikako zlonamjerni, ali svejedno - alkoholiari. Boljoj fotbal, Harvatija, uker. To je bilo otprilike sve. Morao sam, dakle, uraditi ono to mi se rijetko dogaa. Poeo sam po drugi put itati jedinu knjigu koju sam ponio Smoke Belew, Jack Londona, priu o novinaru koji napusti San Francisco u potrazi za pustolovinom i krene na Aljasku. U divljini koja slii sibirskoj ostane godinama i u nju se zaljubi. Iskopa puno zlata, uini nekoliko junakih djela, oeni ednu djevojku No itanje istih redaka definitivno me ubilo u pojam. etao sam vlakom gore - dolje, od prvog do zadnjeg vagona, kupovao votku i pio je da zaspim do idude stanice. Tek nakon tri i pol dana ukazao se pored prozora moda najljepi kolodvor, onaj u Irkutsku.

Hrvoje Ivanid

nastavan u sljededem broju...