You are on page 1of 30

1

TIPOLOGIJA TROJSTVA

Petrovi Branko e-mail: bpshalom@yahoo.co.uk

Uvod
U ovom djelu se uoava frapantna korespondencija izmeu psihoanalitikog i biblijskog trojstva. Pokazuje se da trojstvo predstavlja osnovni tip linosti, kako u Bibliji tako i van nje, kako u pozitivnom smislu tako i u negativnom. Meutim, ovdje razvijena tipologija ima ne samo personalnu ve i makro-socioloku primjenu. U prvom odjeljku e biti izloena biblijska tipologija linosti, dok se u drugom izlae prvo psihoanalitika tipologija, da bi se na kraju izvela sinteza ova dva pristupa na personalnom i sociolokom nivou.

Boansko Trojstvo
Avram, Isak i Jakov
Kada sam krajem osamdesetih godina XX-tog vijeka poeo da uim ivrit (alias jevrejski jezik), bukvalno prva stvar koju sam uoio u Bibliji bilo je trojstvo Avram, Isak i Jakov, koje je jako podsjealo na Boansko trojstvo, prvo pa muko - to bi se reklo. I zaista kada se sprovede jeziko-tipoloka analiza dolazimo do zanimljivih rezultata. Posmatrajmo emu: 1. AVRAM - AVRAhAM 2. JICHAK 3. JA'AKOV - JISRAEL Na prvom mjestu imamo Avrama (uzvieni otac), koji potom prelazi u Avraham (otac mnotva). Ovdje imamo tipian primjer dijalektikog zakona prelaska kvaliteta u kvantitet. Avram je prvo morao da izgradi karakter (uzvienost), da bi tek potom postao otac mnotva. Dakle kvalitet prethodi kvantitetu, to je Biblija pokazala mnotvom svojih primjera. I ne samo to, kao prijatelj Boji, on je, mada teka srca, bio spreman da rtvuje na udnovat nain dobijenog "sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka" (1 Moj. 22:2) na brdu Moriji, istom mjestu (prema predanju) na kojem je oko 1900 godina kasnije rtvovan sam Sin Boga ivoga. Jichak (on e se smijati, u LXX - Isak), svojom poslunou do same smrti poput rtvenog jagnjeta podsjea na Isusa Hrista: "Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao to mi zapovjeda otac onako tvorim." (Jovan 14:31) Jakov je primjer kako se pod uticajem svetog Duha od Jakova (varalice) postaje Jisrael (kneevski e ratovati Bog). On se "junaki borio i s Bogom i s ljudima, i odolio" (1 Moj. 32:28), kao to se Boji Duh pre s ljudima (1 Moj. 6:3). Poput Bernovog Odraslog (vidi PSIHOANALIZA I BIBLIJA) Jakov je misaon i smilja razna "lukavstva" i za dobijanje blagoslova (1 M. 27) i u borbi sa Lavanom oko imanja (1 M. 30:25-43), pa i kod ponovnog susreta sa svojim bratom (1 M. 32:2-20). Uoena tipologija je i razlog zbog kojeg Gospod kae Mojsiju: "I opet ree Bog Mojsiju: ovako kai sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaih, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno." (2 Moj. 3:15)

2 Dakle, Boje vjeno ime glasi: Bog Avramov = = = Bog Otac Bog Sin Bog sveti Duh

Bog Isakov
Bog Jakovljev

Radi se svakako o najreprezentativnijem biblijskom primjeru tipa svetog Trojstva. U dublje razumijevanje znaenja i prirode, mislim da ipak nijesam dovoljno pronikao, a i ne znam koliko ima smisla baviti se Svetinjom nad Svetinjama na ovakav ispitivaki nain. Podsjetio bih jo jedanput na prve rijei koje je Mojsije uo od Gospoda, a to bismo morali imati na umu svaki put kada smo zaokupljeni tematikom ovog ranga: "IZUJ OBUU SVOJU S NOGU SVOJIH, JER JE MJESTO GDJE STOJI SVETA ZEMLJA." (2 Moj. 3:5)

Tipovi Oca
I pored ovog primjera, dugo vremena mi nije padalo na pamet da razmiljam o trojstvu kao osnovnom biblijskom tipu, jer sam poput ostalih bio zadovoljan hristocentrizmom. Sve do decembra prole (tj. 1995) godine, kada se otvorie nebesa. Jednostavno sam poeo da traim tipove Oca prema dostupnim podacima iz Jevanelja o Njemu. Tada mi je pao na pamet Jeftaj koji rtvuje svoju ker jedinicu (Sud. 11:34-40), pa Misa kralj Moavski koji kada se naao opkoljen u gradu Kirarasetu od strane vojske Izrailjeve u vrijeme proroka Jelisija ini sledee: "Tada uze sina svojega prvenca koji ae biti na njegovo mjesto, i prinese ga na rtvu paljenicu na zidu. Tada se podie gnjev na Izrailja, te otidoe odande i vratie se u svoju zemlju." (2 Car. 3:27) Svakako da navedeni primjeri imaju i negativne konotacije, ali se ipak u njima otkrivaju neke Boanske crte doslednost i rtvovanje iz ljubavi onoga to je najdrae, radi opteg dobra, koje su blijeda slika Boje rtve: "Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima ivot vjeni." (Jovan 3:16) No moda najljepi primjer tipa Oca u Bibliji, po meni predstavlja car Darije (Dan. 6) koji je veoma uvaavao i cijenio Bojeg slugu Danila postavivi ga iznad svih upravitelja svoga carstva. Meutim, uhvaen u zamku, morao je mimo svoje volje, a zbog nepromjenjivosti ZAKONA (Midskog i Persijaskog), da dopusti da njegov mili sluga Danilo bude sputen u jamu lavovsku. Ovdje vidimo i tip suda, kako nad pravednicima tako i nad Sotonom i njegovim pomagaima Danilo izlazi ivi iz lavovske jame /smrti/, dok zlikovci bivaju osueni onako kako su sudili drugima.

Tipovi Sina
Ovi tipovi su nerazdvojno vezani za Oeve i obratno. Oni rade stalno u paru. Tako uz Avrama - tipa Oca imamo Isaka - tipa Sina. Uz Josifa - tipa Sina, koji smo detaljno obradili u poglavlju o klasinoj tipologiji, vezujemo faraona - koji je ovdje tip Oca, jer Josifu preputa potpunu vlast nad Egiptom. Tip sina je i Jeftajeva ki i sin Moavskog cara Mise. Sina karakterie poslunost Ocu do same smrti, duevna patnja i bol, ali i definitivna radost "kad vidi trud due svoje" (Is. 53:11). Poto je ovaj tip u stvari praktino jedini koji je tretiriran od svih tipova linosti u klasinoj tipologiji, neemo se vie na njemu zadravati.

Tipovi svetog Duha


Dok su prethodna dva tipa bila jednostavna za uoavanje, tip svetog Duha naizgled predstavlja pravu zagonetku. Da bismo je rijeili, naveemo neke njegove karakteristike: "A kad doe utjeitelj, koga u vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on e svjedoiti za mene." (Jovan 15:26) "A kad doe on, Duh istine, uputie vas na svaku istinu; jer nee od sebe govoriti, nego e govoriti to uje, i javie vam to e biti unapredak." (Jovan 16:13) "I kad on doe, pokarae svijet za grijeh, i za pravdu i za sud." (Jovan 16:8) Na osnovu navedenih stihova, nedvosmisleno se zakljuuje da svaki prorok Boji predstavlja tip svetog Duha. Da bi se ovo pokazalo, dovoljno je pogledati bilo koju proroku knjigu, no radi sistematinosti ovdje emo navesti po par primjera za svaku od navedenoh karakteristika. Proroci ne govore od sebe: "Rije /Gospodnja/ koja doe... Isaiji sinu Amosovu...; Jeremiji od Gospoda...; Miheju Moreaninu...; Joilu sinu Fatuilovu..." (Is. 1:1, Jer. 40:1, Mihej 1:1, Joil 1:1), "Ovako govori Gospod..." (Is. 56:1, Jer. 22:1, Amos 2:1, Avdija 1:1) Govore to vide i uju: "Godine koje umrije car Ozija vidjeh..." (Is. 6:1), "Opet podigoh oi svoje i vidjeh.." (Zah. 2:1, 5:1, 6:1). Proroci javljaju ta e biti unaprijed: "A u to e se vrijeme podignuti Mihailo..." (Dan. 12:1) "U taj e dan..." (Zah. 13:1) "A ime e gradu od toga dana biti..." (Jez. 48:35) "I od mladine do mladine, i od abata do abata dolazie svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod." (Is. 66:23) Proroci ukoravaju: "Breme Vavilonu... Moavu..." (Is. 13:1, 15:1) "Breme Nineviji, knjiga od utvare Nauma Eloanina." (Naum 1:1) Konano i u Otkrivenju poslednjoj prorokoj knjizi Biblije nalazimo kako se esto ponavlja slogan: "Ko ima uho neka uje ta govori Duh crkvama." (Ot. 2:7.11.17.29, 3:6.13.22)

4 Moda najljepi primjer "ukoravanja za pravdu, za grijeh i za sud" nalazimo u sluaju Natana proroka kad izlazi pred cara Davida u vezi njegove avanture sa enom Urije Hetejina, pa i sa samim Urijom (2 Sam. 11:1-12:31). Sama scena se odvija po etapama. U prvoj etapi prorok predoava Davidu analogan primjer, preko koga ovaj u stvari odreuje svoju sudbinu ("Kako sudite, tako e vam se suditi." Mat. 7:2). Potom mu kae: "Ti si taj!" (12:7) ukazujui mu na grijeh koji je ovaj potpuno potisnuo iz svijesti. Potom mu saoptava pravdu - kako je David mjerio, tako mu se mjeri. I na kraju, nakon Davidovog priznanja (sagrijeih Gospodu), i na sud (tj. u ovom sluaju opravdanje: "i Gospod je pronio grijeh tvoj" /12:13/). No, radi Davidovog opravdanja moralo je da strada nevino dijete (stih 14) - tip Hrista. Zato je i apostol Petar mogao nadahnuto rei: "Jer nikad prorotvo ne bi od ovjeje volje, nego naueni od svetoga Duha govorie sveti Boiji ljudi." (2 Petr. 1:21)

Anti-trojstvo
U Otkrivenju (poglavlje 12 i 13) daje se prikaz djelovanja Sotone i njegove organizacije vlasti, koja je, kako se ispostavlja, (ne)ista kopija Boanskog trojstva (vidi na pr. Mervin Maksvel, APOKALIPSA, str. 436). Tako itamo:

Prvo bie
"I pokaza se... znak na NEBU, i gle, velika crvena adaha, koja imae sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna." (Ot. 12:3)

Drugo bie
"I vidjeh zvijer gdje izlazi iz MORA, koja imae sedam glava, i rogova deset, i na rogovima njezinijem deset kruna, a na glavama njezinijem imena hulna. ...I dade joj zmija silu svoju, i prijesto svoj, i oblast veliku. I vidjeh jednu od glava njezinijeh kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izlijei se. I udi se sva zemlja iza zvijeri, i poklonie se zmiji, koja dade oblast zvijeri. I dana joj bie usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da ini etrdeset dva mjeseca" (Ot. 13:1-3. 5)

Tree bie
"I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz ZEMLJE i imae dva roga kao u jagnjeta; i govorae kao adaha. I svu vlast prve zvijeri injae pred njom; i uini da zemlja i koji ive na njoj pokloni se prvoj zvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna. I uini udesa velika, i uini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. I vara one koji ive na zemlji znacima..." (Ot. 13:11-14)

Zakljuak
Oigledno je da se ovdje radi o antiparaleli svetog Trojstva. Sotona - antiotac je pandan Bogu Ocu. Zvijer koja izlazi iz mora je pandan Boga Sina. Vidi se da je antisin oblije oca (oba imaju sedam glava, ali ipak postoji razlika u broju rogova). Sin izlazi iz vode (ovo podsjea na: "I krstivi se Isus izie odmah iz vode...", Mat. 3:16), Kao to je antihrist (antisin) dobio od antioca silu i prijesto i oblast veliku, tako imamo original: "I pristupivi Isus ree im govorei: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji." (Mt. 28:18) Kao to je Gospod bio ubijen, a potom vaskrsao; tako je i ova zvijer ranjena na smrt pa oivila. Kao to su se Hristovi uenici zaprepastili kad su ga vidjeli ponovo ivog i hvalili Oca na nebesima; tako ali potpuno suprotno imamo kod zvijeri. Kao to je "Isus uio po zbornicama i propovjedao jevanelje o carstvu" (Mt. 5:23) etrdeset i dva mjeseca i zbacio poglavara neprijateljske vojske na Zemlju (Lk. 10:18, Ot. 12:9), isto to ali u negativnom smislu radi antihrist (Ot. 13:5.7, Dan. 7:21.25). Slino za treu zvijer anti-Sveti Duh (i kao to e se vidjeti lani prorok) vidimo da se ponaa potpuno suprotno Svetom Duhu: "A utjeitelj Duh sveti, kojega e otac poslati u ime moje, on e vas nauiti svemu i napomenue vam sve to vam rekoh." (Jovan 14:26) "On e me PROSLAVITI, jer e od mojega uzeti, i javie vam." (Jovan 16:14) Dakle, kao to Sveti Duh proslavlja Isusa; tako anti-duh proslavlja ranjenu zvijer. Dalje itamo: "I... bijahu zajedno svi apostoli jednoduno. I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnog vjetra, i napuni svu kuu gdje sjeahu; I pokazae im se razdijeljeni jezici kao ognjeni... I napunie se svi Duha svetoga..." (Djel. 2:1-4) Oganj s neba ovamo; oganj s neba tamo. Iz poznatih kvaliteta svetog Duha moemo saznati kvalitete njegove antiparalele. Za sveti Duh pie: "A kad doe on Duh istine, uputie vas na svaku istinu." (Jovan 16:13) "...ja sam sluga kao i ti i braa tvoja koja imaju svjedoanstvo Isusovo... jer je svjedoanstvo Isusovo Duh prorotva." (Ot. 19:10) Anti-sveti Duh je, dakle, duh lanog prorotva, ili "lani prorok", kako je navedeno u Ot. 16:13, 19:20, 20:10. Iz ovoga zakljuujemo da zvijer koja izlazi iz zemlje i lani prorok predstavljaju istu "linost", a to potvruju paralelni stihovi: "I (zvijer koja izlazi iz zemlje) vara one koji ive na zemlji znacima koji joj bie dani da ini pred zvijeri..." (Ot. 13:14) "I bi uhvaena zvijer i s njom lani prorok koji uini pred njom znake kojima prevari one koji primie ig zvijerin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj..." (Ot. 19:20) * Dakle, ni Sotona i pored svih svojih nastojanja ne moe pobjei od Trojstva, ali u negativnom smislu. Nije jasno da li se ovdje radi o namjernom kopiranju,

6 podsvjesnom ili nesvjesnom, ali je zato nedvosmisleno da se radi o odnosu kao kod pozitiva i negativa fotografije. I, eto jo jedna potvrda rijei mudrog Solomuna: "to je bilo to e biti, to se inilo to e se initi, i nema nita novo pod suncem. Ima li to za to bi ko rekao: vidi, to je novo? Ve je bilo za vjekova koji su bili prije nas." (Prop. 1:9.10) Kopirani Bog otac je sam Sotona. Kopirani Hristos je lani Hristos, antihrist. Kopirani Duh sveti je lani prorok.

Tipologija Antitrojstva
Kao to sveto Trojstvo predstavlja arhetip dobra, po kome se grade odgovarajui tipovi na Zemlji, tako i ovo nesveto trojstvo predstavlja arhetip zla po uzoru na osnovu koga nastaju odgovarajui tipovi ljudi. Ako proanaliziramo ove tri linosti, moemo doi do interesantnih zakljuaka. Ovdje vidimo metode Sotoninog rada. Pred Bogom, on se predstavlja kao suparnik na presto. Pred nebeskim biima ("voda nad nebesima" /Ps. 148:4/, tj. "ljudi i narodi, i plemena i jezici" /Ot. 17:15/), on se predstavlja kao lani Hristos, igrajui igru rtve Boje okrutne vladavine. Na taj nain je odvukao treinu Bojih stvorenja (dok je po jednom tumaenju, tek Hristovom rtvom na krstu je ak i vjernim anelima konano postala jasna prava Sotonina priroda). Kada je zbaen na zemlju ("pustinju"), slui se novom taktikom. Sada se koristi, kao u susretu sa Evom kod drveta poznanja dobra i zla, lani dar prorotva. On ini lana uda, pa i da zmija progovori, to je zapanjilo ljepu polovinu naih prapredaka i postiglo svoj efekat velikom prevarom. Dakle jedna ista linost sa svoja tri lica, preko kojih se predstavljala na raznim nivoima. Pred Gospodom se predstavljao kao lani Bog Otac, pred nebeskim stvorenjima, kao lani Hristos, a pred ljudima kao lani prorok. No, ovo trojstvo je, poput Boanskog, nalo svoju realizaciju i u tipovima linosti, pa i organizacija na Zemlji, kao to emo vidjeti iz narednih redova.

Tip Anti-oca
Opis Sotininog DJELOVANJA je dat preko tipa stranog i zlog zmaja (tj. tiranosaurusa i ostali stranih pretpotopnih stvorenja, a nikako dobroudnih zmajeva iz crtanih filmova) ili stare zmije (preko koje je kao medija ulo zlo na Zemlju) koji se nalazi u Otkrivenju poglavlje 12. Tipian primjer zmaja (tj. krvolonog tiranosaurusa) koji progoni enu koja hoe da rodi muko, nalazimo u dogaajima opisanim pri izlasku iz Misira (2 Moj. 1-15). enu koja treba da rodi muko simbolie Boji narod koji se nalazi u Egiptu. Poput ene i on se mui, zbog zala koje mu namee faraon (zmaj). Dijete moe da predstavlja Mojsije, a i sama vjernost Bogu cijelog naroda. Svojim repom (lanom naukom, lanim prorokom) zmaj ini da Boji narod duhovno degradira. Zatim zmaj

7 pokuava da prodere dijete eni, tako to faraon pokuava da uniti novoroenad Izraelovu. No, ena (Izrailj) ipak raa muko (Mojsija) koje odlazi u pustinju gdje provodi narednih 40 godina. Slinu stvar imamo sa Izraelom kao narodom. Kada je trebalo da se rodi u duhovnom smislu, da postane narod posveen Bogu, tadanji faraon je branio njegov izlazak, tj. raanje. No, kada se konano rodilo (tj. dobijeno doputenje za izlazak), ena (narod) bjei u pustinju gdje ostaje opet 40 godina. Nakon izlaska zmaj (faraon) puta iz usta svojih vodu kao rijeku (egipatsku vojsku), ali zemlja (Crveno more) pomoe eni i prodire rijeku koju ispusti zmija iz usta svojih. Poto je u toj vodi ovom prilikom bio i sam faraon (tip Sotone) na ovaj dogaaj se moe primijeniti i stih: "I posta rat na nebu, Mihalio i aneli njegovi udarie na adahu... I zbaena bi adaha velika, stara zmija... na zemlju, i aneli njezini bie zbaeni s njom." (Ot. 12:7-9) u paraleli sa: "A Mojsije ree narodu: ...Gospod e se biti za vas, a vi ete muati." (2 Moj. 14:13-14) Posle bitke nastupa radost osloboenja Bojeg naroda: "Zato veselite se nebesa i koji ivite na njima..." (Ot. 12:12/a), kao to nakon unitenja faraonove vojske: "Tada zavapi Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu i rekoe ovako: Pjevau Gospodu jer se slavno proslavi; konja i konjike vre u more. I Marija proroica sestra Aronova uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoe sve ene sa bubnjima i sviralama. I otpijevae im Marija: pjevajte Gospodu jer se slavno proslavi; konja i konjike vre u more." (2 Moj. 15:1-21) Naravno, opet moramo naglasiti da tip nikad nije potpuno isti originalu, ali ima crte koje mu daju njegovu pretenu karakteristiku. Opis KARAKTERA Sotone dat preko tipa - cara Tirskog nalazi se u knjizi proroka Jezekilja: "Sine ovjeij reci knezu (NAGID) Tirskomu: ovako veli Gospod JHVH: to se ponese srce tvoje, te veli: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Bojem usred mora; a ovjek si a ne Bog, i izjednauje srce svoje sa srcem Bojim; Eto mudriji si od Danila, nikakva tajna nije sakrivena od tebe; Stekao si blago mudrou svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata u riznice svoje; Veliinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnoio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim." (Jez. 28:2-5) Dakle, radi se o pravom suparniku Bojem. Opis, zatim ide dalje: "Sine ovjeji, narii za carem (MELEKh) tirskim, i reci mu: ovako veli Gosdpod JHVH: ti si peat savrenstva, pun si mudrosti i sasvim si lijep. Bio si u Edemu vrtu Bojem; pokrivalo te svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamant, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragd i zlato; onaj dan kad si se rodio nainjeni ti bie bubnji tvoji i svirale. Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanja; i ja te postavih; ti bjee na svetoj gori Bojoj, hoae posred kamenja ognjenoga.

Savren bjee na putovima svojim od dana kad si se rodio dokle se ne nae bezakonje na tebi. Od mnotva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i grijeio si; zato u te baciti kao neistotu s gore Boje, i zatru te izmeu kamenja ognjenoga, heruvime zaklanjau! Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlou svojom; baciu te na zemlju, pred careve u te poloiti da te gledaju. Od mnotva bezakonja svojega, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato u izvesti oganj isred tebe, koji e te prodrijeti, i obratiu te u pepeo na zemlji pred svima koji te gledaju. Svi koji te poznaju meu narodima prepae se od tebe; bie strahota, i nee te biti do vijeka." (Jezek. 28:12-19) Tip Sotone opisanog u vidu cara Tirskog predstavlja Avesalom, sin cara Davida: "A ne bjee ovjeka tako lijepa kao Avesalom u svem Izrailju, da ga tako hvale; od pete do tjemena ne bjee njemu mane." (2 Sam. 14:25) Koristei svoje darove, Avesalom zatim polako priprema teren za svrgavanje svog oca s prjestola, da bi na kraju, poput svog arhetipa digao otvorenu pobunu povukavi za sobom dobar dio svetenstva, vojske i naroda. Na kraju je zavrio okaen na drvetu "izmeu neba i zemlje" (2 Sam. 18:9). No, ovdje vidimo jo ljepi primjer tipa Boga Oca u liku cara Davida koji i pored svega plae za svojim bezobraznim sinom: "Tada se car sneveseli, i pope se u gornju klijet nad vratima, i stade plakati, a idui govorae: sine moj Avesalome, sine moj, sine moj Avesalome! kamo da sam ja umro umjesto tebe! Avesalome sine moj, sine moj!" (2 Sam 18:33) Ovako vjerovatno i Otac nebeski plae za Sotonom.

Tipovi Anti-Hrista
Kao to je teko uoiti razliku izmeu Boga Oca i Boga Sina: "Isus mu ree: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene vidje oca." (Jovan 14:9/a) "Ja i otac jedno smo." (Jovan 10:30), dok na drugom mjestu kae: "Jer je otac moj vei od mene." (Jovan 14:28/b), tako je teko uoiti i razliku izmeu Anti-oca i Anti-Hrista. No, ipak finese se daju razluiti. Kao to su tipovi sina najee bile pozitivne linosti na poloaju do vladara (Danilo, Josif itd.), tako i Anti-sin obino predstavlja negativca na poloaju do cara. Uzmimo za primjer Amana Agageja iz knjige o Jestiri: "I poslije toga podie car Asvir Amana sina Amedatina, Agageja, i uzvisi ga, i namjesti mu prijesto vie svijeh knezova to bjehu kod njega. I sve sluge careve to bijahu na vratima carevijem klanjahu se i padahu pred Amanom, jer tako bjee car zapovjedio za nj." (Jest. 3:1-2) Da slika bude potpuna, Aman vodi porijeklo od Agaga cara Amalekog (1 Sam. 15:32) koga je Saul, prvi car Izrailjev, mimo Boje volje bio potedio smrti, i koga je sledeeg dana pogubio Samuilo prorok. Po Jevrejskom predanju, Amanov predak je zaet upravo one noi koju mu je poklonio car Saul, to sve u svemu jako podsjea

9 na "ranu smrtnu" (Ot. 13:3) koja se eto iscijelila u vrijeme persijskog cara Artakserksa (Asvira), ali samo da bi konano i definitivno bio satrven. Sudbina Amana i njegovih sinova predstavlja anti-tip (u negativnom smislu) sudbine koju je Hristos morao da pretrpi skupa sa razbojnicima na Golgoti. Sledei primjer Anti-Hrista bi mogao biti Ahitofel, Avesalomov savjetnik, kao i Juda Iskariotski, koji su obojica zavrili na drvetu, ali kao izdajnici, negativci. KARAKTER Anti-Hrista nalazimo u opisu cara vavilonskog: "Tada e izvoditi ovu priu o caru Vavilonskom i rei e: kako nesta nastojnika, nesta danka? Slomi Gospod tap bezbonicima, palicu vladaocima, Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice. Sva zemlja poiva i mirna je; pjevaju iza glasa. Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govorei: od kako si pao, ne dolazi niko da nas sijee. Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad doe, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, die s prijestolja njihovijeh sve careve narodne. Svi e progovoriti i rei tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednaio se s nama? Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokriva. Kako pade s neba, zvijezdo danice, keri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: izai u na nebo, vie zvijezda Boijih podignuu prijesto svoj, i sjeu na gori zbornoj na strani sjevernoj; Izai u u visine nad oblake, izjednaiu se s vinjim. A ti se u pakao svre, u dubinu grobnu Koji te vide pogledae na te, i gledae te govorei: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, Koji je vasiljenu obraao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otputao kui? A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, maem probodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogaen strv. Nee se zdruiti s njima pogrebom, jer si zemlju zatro, narod si svoj ubio; nee se spominjati sjeme zlikovako dok je vijeka." (Is. 14:4-20) Kao to Hristos i njegovi vjerni imaju "palicu gvozdenu" (Ot. 19:15, 2:27) kojom dre vlast nad neznabocima, tako i vavilonski car i njegovi nastojnici. Kao to su se prilikom Hristovog prvog dolaska mnogi duhovno mrtvi obratili, a mnogim knezovima zemaljskim zapeaena sudbina u negativnom smislu, tako ali u suprotnom smislu imamo kod pada anti-Hrista. Kao to se Hristos nije zadrao u grobu zato to je duu svoju poloio za svoj narod, tako i anti-Hristos, ali u sasvim suprotnom kontekstu - zato to je zatro svoj narod. Dok se Hristos ponizio, uzevi oblije ovjeka, pa jo do poniavajue smrti na krstu, da bi potom bio uzvien i sio s desne strane Ocu, dotle anti-Hristos zbog elje da se uzvisi do nivoa Oca (po atributima, a ne po karakteru) biva svrgnut u dubinu grobnu.

10 Tip anti-Hrista predstavlja i sila prikazana u Dan. 11:31-39. Kao to je Isus ukinuo "rtvu i prinos" (Dan. 9:27), tako ova sila "ukida rtvu svagdanju". Kao to je Isus rekao: "Ja i otac jedno smo", tako se ovaj car "uzviava iznad svakog Boga i govori udno na Boga nad bogovima". Kao to je Isus "bio srean (uspjean) na svom putu", tako je i ovaj car "srean dokle se ne svri gnjev", itd. itd.

Tipovi anti-svetog Duha


S obzirom da svi Boji proroci predstavljaju tipove Svetog Duha, svi lani proroci predstavljaju tipove anti-svetog Duha. A s obzirom da se u Otkrivenju, kao to smo ve naveli Lani prorok izjednaava sa zvijeri sa dva roga kao u jagnjeta koja izlazi iz zemlje, pa time i sa anti-svetim Duhom, ovim se naa hipoteza da su Boji proroci tip svetog Duha potvruje. (Formalno gledano, potvrda nije isto to i dokaz. Potvrda se slae sa pretpostavkom, dok dokaz nedvosmisleno pokazuje da je navedena hipoteza ispravna.) S obzirom da su za Sveti Duh vezani Duhovni darovi, za anti-duh je vazana svaka vrsta materijalizma. On se moe prepoznati po terminima: novac, plata, interes, kupiti i prodati. Duh Boji proslavlja Hrista (Jovan 16:14), a ovaj drugi ga prema tome omalovaava. Moda najljepi i najkompletniji opis tipa lanog proroka je dat u itavom drugom poglavlju Druge Petrove poslanice: "A bijae lanijeh proroka u narodu... I u lakomstvu lovie vas izmiljenijem rijeima... A oni kao nerazumna ivotinja... hule na ono to ne razumiju. I u pogibli svojoj propae. Primajui platu nepravde... Imaju oi pune preljuboinstva... imaju srce naueno lakomstvu... Ostavivi pravi put, zaoe i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna. Jer im bjee bolje da ne poznae puta pravde, negoli kad poznae da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana." (2 Pet. 2:1-22) Na osnovu navedenog i slinih opisa iz Biblije, moemo stei sliku o glavnim karakteristikama tipova lanog proroka: 1. kao prvo, poput Valaama proroka (4 Moj. 22:1-24:25), pa i Simona vraara (Djela 8:9-24), on se bavi prorotvom radi plate, radi materijalnog interesa; 2. kao drugo, poput skakavaca iz Otkrivenja (9:4-5), nije mu dozvoljeno da vara i nanese zlo Bojem narodu, "nego samo ljudima koji nemaju peata Boijega na elima svojima", i 3. kao tree, on se i pored toga to mu je otkrivena istina, radi slabosti prema materijalnim dobicima, opet povraa na ustaljenu praksu.

11

PSIHOANALIZA I BIBLIJA
Uvod
Ako Biblija nije skup izmiljenih priica i bajki, i ako je ovjek stvoren po obliju Boga ija je jedna od osnovnih karakteristika za nas neshvatljiva trostrukost prirode, i ako je ak i Sotonino carstvo bazirano na anti-trojstvu, onda bi ta trostrukost ljudske prirode trebalo da se oituje i u ovjeku, bez obzira na njegov karakter, duhovni nivo, vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ve odavno su mi bili poznati elementi Frojdove psihoanalize, a posebno podjela psihe svakog ovjeka na tri podlinost: ID, EGO i SUPEREGO. Meutim, s jedne strane zbog meni tada komplikovanog jezika te teorije, a s druge i zbog etikete "bezbonosti" koja se najee kai Frojdu i njegovim sledbenicima, psihoanaliza je za mene dugo vremena predstavljala teoriju na papiru. Prvo otkrivenje (neto poput onih uvenih trodimenzionih slika) desilo se 1994 godine kada sam proitao prvu knjigu iz transakcione analize (KAKO BIRATI SUPRUNIKA, Mejvis Klajn, ovaj odsjek je, inae, napisan pod direktnim uticajem te knjige). Kako u svojoj knjizi TA REI POSLE ZDRAVO kae Erik Bern, "otac" transakcione analize, ovaj pravac u psihologiji vodi svoje korjene u Frojdovom uenju, ali posjeduje rjenik koji je "jedinstven po preciznosti, konciznosti i lucidnosti to omoguuje ak i vrlo maloj djeci da shvate i da se koriste dubokim psiholokim pojmovima koji su ranije izmicali svakodnevnoj svijesti veine ljudi" (KAKO BIRATI..., M.K., str. 13). Ateizam Frojda, Berna i ostalih, ustvari, moe da poslui samo kao argument njihove nepristrasnosti u otkrivanju biblijskih istina, a nikako njihove "bezbonosti" (Mat. 25: 34-40). /

Elementi transakcione analize


Na osnovu zapaanja koja je uoio u svojoj bogatoj praksi, Erik Bern (i kompanija) uoili su da sva ljudska bia imaju tri osnovne zajednike osobine: 1. Cjelokupno "ja" svakog ljudskog bia sainjavaju odvojena manja "ja", koji su dobili naziv EGO-STANJA. To je nae "ja" koje osjea, nae "ja" koje misli i nae "ja" koje vjeruje. 2. Druga osobenost zajednika svim ljudskim biima je potreba za dodirom i panjom koju osjeamo itavog ivota. 3. Sva, ljudska bia imaju uroenu potrebu za smislom, tj. da shvate svijet i ljudske odnose u njemu, odnosno da svijet i ljude oko sebe shvate kao neto to ima svoj red i to je manje ili vie predvidljivo, a ne kao neto to je haotino ili nepredvidljivo. Nae "ja" koje osjea je nazvano ego-stanjem Djeteta, nae "ja" koje misli je nazvano ego-stanjem Ograslog, a nae "ja" koje vjeruje ego-stanjem Roditelja.

12

Karakteristike ego-stanja
RODITELJ je naa savjest. On se s jedne strane brine o nama i drugim ljudima, a s druge voli da kritikuje i gospodari. Za njega su moralni principi iznad svega, a ivot shvata u smislu "pravedno - nepravedno", "dobro - zlo", "istina - la". Ljudi ovog tipa esto izgledaju stariji nego to su. Oni se prema drugim ljudima odnose i vaspitaki i kritiarski, ili vole da komanduju. Ostali ljudi im se povinuju ili potuju ih, ili se ljuti bune protiv njih. Na Roditelj izgrauje naa uvjerenja i sistem vrednovanja i ideje o ivotu uopte - na KARAKTER. Na osnovu podataka u naem roditelju, naeg karaktera, mi u odgovarajuim situacijama postupamo automatski, bez ikakvih premiljanja. ovjek bez Roditelja u sebi ne posjeduje osjeanja sramote, grie savjesti, zbunjenosti ili krivice, jer se ova osjeanja Djeteta ukljuuju kad Roditelj navali na dijete. Dobar Roditelj se brine i titi i voli i sebe i druge, dok je lo Roditelj PROGONITELJ koji svoj autoritet odrava strahom i terorom. ODRASLOG karakterie racionalnost, objektivnost. Ljudi ovog tipa predstavljaju "prave kompjutere sa dobrim bazama podataka". Oni su bistri, praktini, dobro obavjeteni, struni i inteligentni sagovornici. Na odrasli izgrauje nau inteligenciju i sfere interesovanja. to vie vjetina i interesovanja ima na Odrasli, utoliko manje zavisimo od toga hoe li nam neko drugi pruiti panju koja nam je potrebna, pa prema tome smo i sposobniji da budemo zadovoljni sobom. ovjek bez Odraslog u sebi prelazi iz krajanosti u krajnost u pogledu osjeanja, bez sposobnosti da se kontrolie. On je ili izuzetno euforian i pomalo agresivan ili pada u totalnu depresiju. Dobar Odrasli govori istinu, a lo la. DIJETE reaguje onako kako u tom trenutku osjea (impulsivno je). To je nae bioloko, nagonsko "ja", koje je nosilac potrebe za hranom, piem, dodirom i panjom. Ove potrebe se ne mogu zadovoljiti bez ego-stanja Roditelja ili Odraslog, bilo sopstvenog, bilo neijeg drugog. Osnovna osjeanja djeteta su - zadovoljstvo i bol, a odgovarajui kontakti - "dobri" i "loi". Preko dobrih kontakata koje nam nai roditelji pruaju u odreenim situacijama, nae Dijete stie sistem DOZVOLA, dok se preko loih stie sistem ZABRANA (inhibicija). Dozvole se stiu primjerom, ivotom roditelja i ljudi od autoriteta koji na taj nain ostavljaju poruke naem Djetetu, a zabrane, najvie rijeima, verbalno. to vie dozvola steknemo u procesu vaspitanja tokom djetinjstva - tim je bogatiji na repertoar izraavanja emocija, i tim ee emo tokom ivota doivljavati ivot kao radost. Sistem zabrana odreuje TIP LINOSTI. Dijete moe biti POSLUNO ili NEPOSLUNO (prkosno) svom Roditelju, tj. zabranama koje mu ovaj namee, odnosno osjeajno ili su-osjeano, u zavisnosti da li je sebino ili nesebino. ovjek bez Djeteta u sebi je pretjerano ozbiljan i bezosjeajan.

Trojstvo u akciji
U cjelokupnoj linosti, "ego-stanja" mogu da djeluju nezavisno ili u saradnji jedno s drugim. Kada je u pitanju saradnja, esto dolazi do zastoja (konflikta), odnosno privremenih neslaganja, koja ili e prerasti u zamuenje (kontaminaciju) ili e se rijeiti, obino uz pomo treeg ego-stanja ili se potiskuju i postaju hronini. Poteno rjeenje neke "bezizlazne" situacije moe da nas navede ili da promjenimo svoj vrjednosni sud (korekcija Roditelja) ili da prihvatimo realnost koju ne moemo

13 da promjenimo (korekcija Odraslog) ili da dobrovoljno smanjimo neke svoje elje (korekcija Djeteta), i tako obogatiti nau osposobljenost za svakodnevni ivot. Najbolja rjeenja se dobijaju ravnopravnom SARADNJOM ego-stanja, a ne slijepim povlaivanjem ili poslunou. Saradnjom Roditelja i Odraslog kao rezultat nastaje SUD. Zastojem na ovoj relaciji nastaje NEODLUNOST, koja ako se ne razrijei prelazi u hroninu UZNEMIRENOST. "Potenim" razrjeenjem ovog zastoja moe doi do korekcije suda (ako Roditelj nije u pravu) ili negiranja Odraslog, ako on nije u pravu. Kao pseudo-rjeenje zastoja, neodlunost moe prerasti ili u PREDRASUDU, ako se prihvata neispravan Roditelj ili u PREVARU (koja je korak ka injenju zla - grijehu) ako se prihvati neispravan Odrasli na raun negativne korekcije Roditelja. Saradnjom Odraslog i Djeteta kao rezultat nastaje ALTERNATIVA. Zastojem na ovoj relaciji dolazi do BORBE, koja ako se ne razrijei prelazi u hronino OAJANJE ili DEPRESIJU. "Potenim" razrejeenjem ovog zastoja moe doi do nove alternative (ako je Dijete u pravu) ili do odbacivanja apetita svog Djeteta, ukoliko ono nije u pravu. Pseudo-rjeenje borbe moe biti ILUZIJA (obmana) ako Dijete ne eli da prihvati realnost Odraslog ili FRUSTRACIJA ako se Dijete uskrati zbog lanog Odraslog. Saradnjom Roditelja i Djeteta nastaje KOMPROMIS. Zastojem na ovoj relaciji nastaje SUKOB, koji ako se ne rijei prelazi u hroninu KONFUZIJU (pometnju). "Potenim" razrjeenjem ovog zastoja dolazi do poputanja ili od strane Roditelja ili od strane Djeteta, u zavisnosti ko od njih nije u pravu. Pseudo-rjeenje sukoba moe biti FRUSTRACIJA ako se prihvati lo Roditelj ili GRIJEH ako se udovolji pohlepnosti Djeteta.

Odluke - sutina naeg bia


ovjekova SLOBODA se ogleda u tome to on svojom voljom donosi odluke. Na osnovu poruka Roditelja, Odraslog i elja Djeteta mi SAMI odluujemo za ta emo se opredjeliti. Odluujemo se da li emo malo zakinuti naeg Roditelja (moralne principe), zamuriti na jasnim injenicama odraslog ili dopustiti svom Djetetu uivanja na volju, ne vodei rauna o drugima. Otac Sin Sveti Duh Zmaj Anti-Hristos Lani prorok - roditelj muitelj - pohlepno dijete - laivi odrasli - dobri roditelj - posluno dijete - istinoljubivi odrasli

Tabela 3-2. ematski prikaz trojstava u nama, preko kojih se i ocrtava odgovarajua tipologija. *

14

Linosti u Bibliji
Na osnovu analize korespodencija izmeu Bibliji, koje kao to Korespodencija bi dakle linosti opisanih u Bibliji vidjeemo da se moe uspostaviti trans- (psiho-) analitikog trojstva i trojstva opisanog u smo vidjeli moe biti boanskog ili sotonskog tipa. trebalo da izgleda kao to je navedeno u Tabeli T. 3-2.

Tip Oca
Za Avrama, koji kao to smo ve uoili predstavlja tip Boga-Oca, pie: "I povjerova Avram Bogu, a on mu to primi u pravdu." (1 Moj. 15:6) "Zato to je Avram sluao glas moj i uvao naredbu moju, zapovjesti moje, pravila moja i zakone moje." (1 Moj. 26:5) Slino, ako uzmemo i druge primjere tipa Oca - Darija, Jeftaja itd. vidimo da ih karakterie ljubav, zakon i vjera. Dakle, moe se uspostaviti korespodencija: Dobri Roditelj (TA) - tip nebeskog Oca. S druge strane ako uzmemo za primjer faraona iz vremena izlaska iz Misira nalazimo takvo nevjerovanje koje i dan danas udi mnoge iskrene istraivae Svetog Pisma. ak ni onda kada su njegovi svetenici povjerovali itamo: "I rekoe vraari Faraonu: ovo je prst Boji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne poslua kao to bjee kazao Gospod." (2 Moj. 8:19) Osim toga, iako je izdao dozvolu Izraljskom narodu da moe da ode, faraon nije dosledan poput Darija, cara midskog i persijskog: "A kad bi javljeno caru Misirskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu, te rekoe ta uinismo, te pustismo Izrailja da nam ne slui? I Gospod uini da otvrdnu srce Faraonu caru Misirskom, i poe u potjeru za sinovima Izrailjevijem, kad sinovi Izrailjevi otidoe pod rukom visokom." (2 Moj. 14:5.8) Nedoslednost karakterie i Lavana tasta Jakovljevog, koji se poput zmaja bio uputio da zatre Boje sjeme: "... i platu si mi mijenjao deset puta." (1 Moj. 31:41/b) ili Irod koji jedno govori magima, a sasvim drugo namjerava da uini. Dobri otac postavlja zabrane jer se brine za dobro svakog svog djeteta, dok zli otac postavlja zabrane iz svojih sebinih interesa, ograniavajui tako slobodu ostalih.

Tip Sina
Osnovna karakteristika psiho-analitikog Djeteta su osjeanja. Zato ime patrijarha Isaka (Jichak) koji je tip Hrista na jevrejskom znai: on e se smijati, radovati. A njegov sin Jakov naglaeno navodi "strah Isakov" (1 Moj. 31:42.53), kao znak poslunosti njegovom ocu Avramu, pa i do same smrti, kao to je i Isus i pored duevnih borbi u Getsimaniji ostao posluan svome Ocu:

15

"Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao to mi zapovjedi otac onako tvorim." (Jovan 15:31) Dijete u Isusu je suosjeajno: "Rekavi ovo Isus posta alostan u Duhu, i posvjedoi i ree..." (Jovan 13:21) "Sad je dua moja alosna; i ta da kaem?" (Jovan 12:27) "Onda Isu kad je vidje gdje plae, i gdje plau Judejci koji dooe s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade alostan. Udarie suze Isusu." (Jovan 11:33-35) Samo je Dijete u Isusu moglo da klie: "Oe! hvala ti to si me usliio." (Jovan 11:41/b) ili da kae: "Boe moj! Boe moj! zato si me ostavio." (Mat. 27:46) Ovdje, takoe vidimo da se Isusov odnos prema svom Ocu nije svodio na slijepu poslunost ve na ravnopravnu saradnju. Kada je dolazilo do kritinih situacija, Isus je po cijele noi provodio u razgovoru sa svojim ocem. U Getsimaniji vidimo Isusa u "sukobu" sa svojim Ocem, koji se "poteno" razrjeava tako to Isus pristaje da ispije svoju au do kraja, odnosno do kraja se odrie elja svog djeteta radi opteg dobra. S druge strane imamo Amana Agagita tipa anti-Hrista, koji isto brzo prelazi iz jednog raspoloenja u drugo, ali sa negativnim prizvukom: "I tako ode Aman onaj dan veseo i dobre volje. Ali kad vidje Aman Mardoheja na vratima carevijem a on ne usta niti se mae pred njim, napuni se Aman gnjeva na Mardoheja." (Jestira 5:9, vidi i 3:5) Dalje vidimo kako se u vezi Amana reaju termini koji karakteriu Dijete: "veseo" (5:14), "alostan" (6:13), "uplai" (7:6). Kao to se Gospod molio svom Ocu da ga mimoie aa koju je morao da ispije, tako i Aman pada pred Jestiru iz istog razloga (Jestira 7:7).

Tip Duha
Izmeu psihoanalitikog potenog Odraslog i svetog Duha postoji takoe jednoznana korespodencija. Kao to Odrasli svojim razumom i inteligencijom pomae da se rijee problemi Djeteta tako za svetog Duha itamo: "I na njemu e poivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega." (Is. 11:2) Kao to Odrasli pomae Roditelju da donese ispravan sud, tako: "I kad on doe osvjedoie svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud." (Jovan 16:8) Kao to je Odrasli nepristrasan, tako i na primjer Natan prorok, tip svetog Duha, i pored svih svojih simpatija prema caru Davidu, ide i ukorava ga za njegov tajni grijeh koji je poinio (2 Sam. 12), kao da se nikada nijesu poznavali. Poput Odraslog koji se bori da rijei konfliktne situacije izmeu Roditelja i Djeteta, tako se Jakov, tip svetog Duha borio junaki i s Bogom i ljudima i odolio je. Zato Isusove rijei: "Zato vam kaem: svaki grijeh i hula oprostie se ljudima; a na Duha svetoga hula nee se oprostiti ljudima." (Mat. 12: 31)

16 moemo ustvari prevesti sa: "Svaki grijeh i hula oprostie se ljudima; ali zatvaranje oiju pred jasnim injenicama Odraslog nee se oprostiti ljudima."

Lani prorok
Kao to loi podaci koje prima Odrasli djeteta utiu da se kasnije stvaraju komplikacije na duevnom planu, tako je i preko "lae i oca lai" uao haos na nau planetu. Posmatrajmo samo prikrivenu transakciju: "Je li istina da je Bog kazao..." (1 Moj. 3:1) Formalno, radi se o transakciji Odrasli zmije - Odasli Eve, a sutinski "mudri" Odrasli zmije cilja Dijete Eve, kako bi naruila Evin odnos Roditelj-Dijete koji se do tada ipak drao. Kao to Odrasli pod uticajem Djeteta stvara iluzije, koje kasnije dovode do oajanja ili depresije, tako i lani prorci proriui la, navode Izrailjeve i Judine careve na propast.

Biblija - klju psihologije


Na osnovu sveg razmiljanja iznesenog u ovom djelu knjige, moemo slobodno rei da Biblija predstavlja klju za razumijevanje psihologije. Dok je klasina psihoanaliza uglavnom orjentisana na negativne karakteristike linosti (neuroze, psihoze i sl.), a klasina teoloka psihologija na "idealne" linosti (tj. tipove boanskog Trojstva), ovdje se zakljuuje da smo svi mi u realnosti, ustvari mjeavina jednog i drugog. to vie poznajemo svoje loe strane, to emo jo bolje, uz Boju pomo, da ih se oslobaamo. Sigmund Frojd otac psihoanalize, inae pesimista po prirodi, uoio je u ljudima uglavnom njihove negativne karakteristike, koje je prezentovao preko svog uvenog trojstva: ID, EGO I SUPER EGO. Tek transakcioni analitiari (Mejvis Klajn, KAKO BIRATI SUPRUNIKA) uoavaju i pozitivne crte u ljudskom karakteru. itavu svoju knjigu TA REI POSLE ZDRAVO, Erik Bern je posvetio teoriji scenarija, koje svi mi u vidu zapovjesti dobijamo preko omiljenih pria iz svog djetinjstva. Biblija sa svojim linostima prua irok izbor "pobjednika", tj. onih linosti koje ostvaruju svoje ciljeve, za razliku linosti iz bajki ili ostalih ljudskih umotvorina, koje najee odgovaraju "gubitnikim" scenarijima.

Boja i Sotonina crkva


Sada emo imati priliku da se upoznamo sa veoma interesantnim tipovima Trojstva i anti-Trojstva. Osnovna pokretaka sila Bojeg carstva je ljubav, drugim rijeima elja za dobrom, elja da i neko drugi dijeli nae blagostanje, nesebinost, rtva u svim vidovima, poev od trpljenja do "davanja due svoje za prijatelje svoje". Osnovna pokretaka sila suprotne strane je elja da SEBI bude "dobro", dobro pod znacima navoda jer ono vodi u zlo. Mada, kako navodi Skot Pek u svojoj knjizi Put kojim se ree ide, nesebinost se u krajnjoj instanci postaje ekstremna sebinost, jer inei

17 drugima dobro mi duhovno rastemo ime inimo sebi dobro. Svakako da vai i obrnuto, s obzirom da sebinou mi degradiramo. Svaki put ka dobru vodi preko patnje, tj. nekog vida rtve, to je surova realnost. Od nje nije izuzet ni sam Gospod. Patnjom i rtvom se mi profinjujemo, dok odricanje od rtve i ostale "preice" uvijek idu na utrb nekog drugog. Time mi u stvari kidamo sebi put duhovnog napretka, nameui ga drugome: "Teko svijetu od sablazni, jer je potrebno da dou sablazni; ali teko onom ovjeku kroz koga dolazi sablazan." (Mat. 18:7)

Sotonina crkva
"Jer svi sagrijeismo i izgubismo slavu Boiju." (Rim. 3:23, parafrazirano) Kao glavni predstavnik sotonskog trojstva na Zemlji, ovdje se navodi: Judaizam, Hrianstvo i Islam. O emu se radi. Sve ove institucije u stvari predstavljaju politiko-religiozne institucije koje su drmale istorijom (pogotovu Svete) Zemlje u zadnjih par hiljada godina. Sve one pod platom "pobonosti" u stvari sprovode neke svoje line interese. Za razliku od Boanskog Trojstva koje je jedinstveno i egzistira u ljubavi i uzajamnom uvaavanju (Jovan 15:10 itd), sotonsko egzistira zahvaljujui uzajamnoj mrnji i neprijateljstvu. Jedino kada je potrebno da se udrue protiv tree strane, tada dva lana ovog trojstva mogu sklopiti neto nalik na savez, to se deavalo vie puta u istoriji i emu smo svjedoci i mi danas. Dok Bog radi kroz ljubav na izgraivanju unutranjeg ovjeka, Sotona uvijek radi preko sebinih interesa na izgraivanju institucija, preko kojih ostvaruje svoje ciljeve.

Judaizam
Kao to se vie puta navodi u Evaneljima, Jevreji iz Isusovog doba sebe nazivaju djecom Avramovom, koji je, kao to smo vidjeli, reprezentativni predstavnik tip Boga Oca. Iz njega (oca) su proizili i Hrianstvo i Islam. Meutim, slino caru Tirskom, Judejci su se ponijeli svojim porijeklom, prezirui sve ostale narode. Poput crvenog zmaja iz Otkrivenja, tako je u okviru Judaizma Irod idumejac (Edom = crven) traio da ubije tek roenog Mesiju, dok su sami Jevreji krvavo proganjali tek roenu Hristovu crkvu. Od "nebeskog naroda", nosilaca Boje istine, zbaeni su na zemlju u vrijeme rimskih careva. Danas kao i tokom proteklih vjekova aktuelna je satanizacija Jevreja. Kad god bi se u Evropi pojavila kuga ili neka druga epidemija, Jevreji bi bili deurni krivci. Naime, poto se kuga nije irila u njihova geta jer su se pridravali higijenskih propisa iz Mojsijevih knjiga, oni su optuivani kao inicijatori poasti i po pravilu preivljavali pogrome. Kada se danas spomenu Jevreji, po pravilu se javljaju asocijacije na masone i sline organizacije, Protokole Sionskih mudraca itd.

Hrianstvo
Od crkve Hristovih progonjenih sljedbenika, hrianstvo je preraslo u progoniteljsku organizaciju, koja brani Hristova prava "ognjem i maem", pristajui na sve mogue kompromise na duhovnom planu samo da se doepa svjetovne

18 vlasti i ugleda. Dobro poznata istorija Papstva nam svjedoi na koji nivo se spustila institucija koja sebe naziva: VICARIVS FILII DEI (zamjenik sina Bojeg). Slino Amanu Agageju iz knjige o Jestiri, Papstvo ne bira sredstva da primora narode na pokornost. Kao to je Hristos propovjedao tri i po godine, tako je i ovoj sili bilo dato tri i po proroke godine (3, 5 x 360 = 1260 godina) da pokae svoj karakter. Ako je tipologija Amana Agageja vjerna, onda prije svoje konane sudbine, anti-hrianstvo bi trebalo da izda dekret slian onom zapisanom u Septuagintinoj varijanti knjige o Jestiri: "Veliki car Asvir upraviteljima sto i dvadeset i sedam pokrajina... ovako pie: Budui da imam vlast nad mnogim narodima, i gospodstvo nad svim svijetom, odluih, NE ZANESEN OHOLOU moi, nego u elji da uvijek blago i ovjeno vladam, dati podanicima spokojan ivot i pruiti carstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu, i uvrstiti MIR za kojim ljudi EZNU. Poto sam upitao savjetnike kako bi se to moglo ostvariti, Aman je prokazao da se meu ostale narode svijeta uvukao jedan NEPRIJATELJSKI NAROD, svojim ZAKONIMA sa svima sukobljen, narod koji vjeno prezire careve odluke tako te se ne moe uvrstiti zajedniko carstvo kojim inae besprjekorno upravljamo. Ustanovili smo dakle da je samo taj narod u sukobu sa svim ljudima, da se istie nainom ivota to odstupa od zakona, da zbog neslaganja sa naim idejama ini najgora nedjela tako da se carstvo ne moe uvrstiti. Zato nareujemo da se zajedno sa enama i djecom, neprijateljskim maevima bez ikakvog saaljenja i milosti potpuno ISKORJENE. Tako e se... ubudue za sva vremena nai poslovi moi odvijati postojano i nesmetano." (Septuaginta, Jestira 3. poglavlje) Ovaj dekret jako podsjea na izvjetaj o Danilu, koji je radi nepotovanja ZAKONA midskog i persijskog, morao da ide u jamu lavovsku. S druge strane, jako podsjea i na stih iz Otkrivenja: "I bi joj dano da dade duh ikoni zvjerinoj, da progovori ikona zvjerina, i da se uini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zvjerinoj." (Otkr. 13:15)

Islam
I pored svojih neospornih pozitivnih karakteristika svete knjige islama Kur'ana, islamski teolozi koriste sledeu suru: I (spomeni) kad je rekao Isa sin Merjemin: "O, Izraeliani, ja sam Boji Poslanik, (poslat u vam) da potvrdim Tevrat koji je objavljen prije mene, i da vas obradujem poslanikom koji e doi poslije mene, a ije e ime biti Ahmed". A kad im je on donio jasne dokaze, rekoe: "Ovo je oita arolija". (KUR'AN, ES-SAFF 61:6) kao dokaz da je Isus prorekao Muhamedovo stupanje na scenu borbe izmeu dobra i zla. Ovdje se jasno prepoznaje Isusova poruka zapisana u Jevanelju (Indil) po Jovanu: "I ja u umoliti oca, i dae vam drugoga utjeitelja da bude s vama vavijek; Duha istine, kojega svijet ne moe primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji i u vama e biti.

19

A utjeitelj Duh sveti, kojega e otac poslati u ime moje, on e vas nauiti svemu i napomenue vam sve to vam rekoh." (Jovan 14:16-17.26). Ovo pokazuje samo kako je Muhamed imao povrno poznavanje novozavjetnih spisa. Sledei citat iz knjige Valtera Belca, MITOLOGIJA KUR'ANA - enja za rajem, str. 126, objanjava kako je dolo do previda da se besmrtno lice Boanstva koje mi ne moemo osjetiti naim ulima ve samo moemo osjetiti njegove efekte (Jovan 3:8), zamijeni jednim zemaljskim smrtnikom: "Prorok vjerojatno pri sastavljanju (61,6.) nije poznavao doslovce Ivana (14:16-17.26), nego samo neku vulgarnokransku predodbu o izlijevanju Duha svetoga (ija se grka oznaka PARAKLETOS u rubnim zonama ekumene izobliila u PERIKLITOS, to otprilike odgovara arapskom AHMED = hvale vrijedan). Odatle islamske sekte jo i danas izvode, kao misija Ahmadija, da ovaj utjeitelj jo mora doi nakon proroka Muhammeda (= hvaljeni)." Dakle, slino osnivau uvene manihejske jeresi Mani-ju (III v.ne.), Muhamed sebi pripisuje ulogu PARAKLETOS-a. Na osnovu prethodnih razmiljanja nedvosmisleno se moe rei da Muhamed kao prorok zaista predstavlja TIP Duha. Meutim, o kojem se Duhu radi, pokuaemo da odredimo iz analize koja slijedi. Neosporno je da Muhamed ima karakteristike svetog Duha. On, naime, ukorava za grijeh (idolopoklonstvo i zanemarivanje voenja rauna o dijeti i higijeni kod hriana, srebroljublje i sl.), ukazuje na Sudnji dan i Boji pravedni sud. Ukazuje i na drugi Hristov dolazak, i na dogaaje opisane u Starom i Novom zavjetu (Tevrat i Indil). Ukazuje na pravdu, milost i vjeru kao osnovne elemente pobonosti (Mat. 23:23). Upravo zbog "milosti" kao jedne od glavnih karakteristika Kur'ana i islama i muslimana uopte, "pravovjerne" muslimane bismo po karakteru mogli izjednaiti sa "milostivim Samarjaninom" (Luka 10:29-37), a odnos hriana i muslimana poprilino odgovara odnosu Jevreja i Samarjana iz Isusovog doba. Zato i za skakavce iz devetog poglavlja Otkrivenja, koji se inae tumae kao Arapsko carstvo, pie: "I ree im se da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju peata Boijega na elima svojima." (Otkr. 9:4) Pridravajui se uenja Kur'ana, muslimani za vrijeme arapske dominacije nijesu dirali hriane. ta vie, mnogi hrianisu doekali arapsku vojsku kao oslobodioce od tiranije "hrianskih" (vizantijskih) careva. Meutim, za vrijeme vladavine turskog carstva (tip este trube iz Otkrivenja /Otkr. 9:13-21/), situacija je mnogo nezgodnija po "hriane", pogotovu to su u meuvremenu porasli antagonizmi na relaciji hrianstvo - islam. No hriani, kao pojedinci, su i tada imali, kakva takva, zagarantovana lina prava, upravo zbog tolerantnog odnosa Kur'ana prema iskrenom hrianstvu. Osim toga, dok je srednjevjekovno hrianstvo udaljilo Boga od ljudi svetenikom hijerarhijom i sistemom svetaca, Muhammedov Allah je povezan direktno sa svakim ovjekom. Meutim, injenica je da u Kur'anu postoje neki stihovi, poput maloas navedenog, koji se ili nakaradno tumae ili zaista imaju sumnjivu vrijednost. Tako se na primjer u potpunosti previa simbolika rtava u Starom zavjetu i na Isusa Hrista kao njihovo ispunjenje, pa se ak i negira Isusova smrt na krstu:

20 "I zbog njihovih rijei: 'Mi /tj. Jevreji/ smo ubili Mesiha Isaa, sina Merjemina, Bojeg Poslanika'. A oni ga nisu ubili niti objesili, nego im se (to) samo priinilo. Oni ga zaista nisu ubili, nego ga je Allah Sebi uzdigao. Bog je silan i mudar." (KURAN, EN NISA 4:156-157) ta vie, ne poznaju se elementarne karakteristike linosti Isusa Hrista, njegovo Boanstvo i pra-postojanje (mada se ne negira njegovo bezgreno zaee). Allah nije onaj koji saosjea, ve jedan bezosjeajni Bog koji samo nareuje i to mora da se ostvari, MILOM ili SILOM. To nam ukazuje na karakteristike bezosjeajnog odraslog iz transakcione analize, to je i obraeno djelimino u nastavku ovog djela knjige. Allah se po Muhamedu slui "metodom pruta i argarepe". Nevjernicima i onima koji ne budu ubijali na Allahovom putu slijedi pakao (Dehenem, tj. GE HINOM /=dolina Hinom/ na jevr.). Opisi dehenema, naime, prevazilaze i najstravinije horor filmove: "A tvrdokorni nasilnik pojie se u dehennemu krvavim gnojem, koji jedva da e moi progutati; odasvud e ga smrt napadati, a umrijeti nee moi... Mlatit e ih gvozdenim kijaama i kipuu im vodu na glave lijevati ako pokuaju da strgnu ognjeno ruho; koa i utroba e im gorjeti a da nikad sasvim nee sagorjeti..." (MITOLOGIJA KUR'ANA, STR. 183) Vjernima, zato, slijedi raj (Denet, tj. GAN /=vrt/ na jevr.) sa divnim "djevicama koje nije dotakao prije ni din ni ovjek" i ukusnim jelima i piima. Tjelesnoj nasladi nee biti kraja (MITOLOGIJA KUR'ANA, str. 191-193), dok e prema Isusovim rijeima: "A Isus odgovarajui ree im: varate se, NE ZNAJUI PISMA NI SILE BOIJE. Jer o vaskrseniju niti e se eniti ni udavati; nego su kao anel Boiji na nebu." (Matej 22:29-30) Dalje, poput hriana iz tog doba Muhamedov Allah je Bog koji se bori za zemaljsku prevlast, za razliku od: "A Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde." (Jovan 18:36) Osim svega nabrojanog, mogli bismo rei da nepostojanje tipolokih struktura u Kur'anu, koje se inae kao potka provlae kroz cijelu Bibliju, predstavlja moda glavni argument protiv njegove nadahnutosti.

Zemaljsko anti-trojstvo
Kao zakljuak, moemo rei da glavni tip antitrojstva na Zemlji predstavljaju: Anti-Otac = negativni Judaizam Anti-Hrist = negativno Hrianstvo Anti-sveti Duh = negativni Islam I pored oiglednih razlika meu lanovima ovog trojstva, nalazimo neke zajednike karakteristike po kojima se inae i razlikuju od boanskog: 1. Spasenje znai fiziki pripadati vjerskoj zajednici. Drugim rijeima, individualni duhovni odnos sa Bogom se stavlja u drugi plan, a akcenat se stavlja na, kako kae Nie pripadnost istom "stadu" u kome se vjernici osjeaju sigurno.

21 Svetenici (tj. rabini, imami itd.) su ti koji su zadueni da reguliu odnose sa Svevinjim, dok se uloga ostalih svodi na slijepo povinovanje njihovoj "svetoj" volji. 2. Odnos sa Bogom, ako i postoji, svodi se na RITUALE. Po Bernu i ostalim analitiarima transakcija (tj. poruka), rituali predstavljaju tip povrnog (ne i beskorisnog) i pomonog, uvodnog odnosa izmeu osoba, za razliku od iskrenog, otvorenog i prisnog odnosa. Jasno je da ako se i nai meuljudski odnosi svode na rituale, taj odnos ne prelazi nivo pukog poznanstva, dok je iskreni odnos karakteristika pravog prijateljstva. Zato i u jevaneljima nalazimo da Isus svoje uenike naziva FILOI (= dragi prijatelji, Jovan 15:14), dok Judu u trenutku izdaje oslovljava sa hETAIRE (= "drue" Mat. 26:50). ak i molitva, koja bi trebalo da bude najprisniji, najintimniji odnos sa Gospodom, se svodi na izgovaranje nekih ritualnih formula. 3. Sve ove, moemo slobodno rei, svjetske sile su zapoele svoju djelatnost kao, ako nita drugo, naruitelji osnovnog principa Sotoninog carstva - porasta entropije (entropija = nered, haos); a nastavili, dobro se uklopivi u njega. Na prvom mjestu opet imamo Jevreje, koji su zapoeli kao Boji "obeani" narod, narod preko koga nam je Gospod uruio svoje pismo, a nastavili kao ubice svog Mesije i progonitelji njegovih sledbenika. Na drugom mjestu imamo hriane, koji su zapoeli dajui dragovoljno svoje ivote u ime Hrista, da bi nastavili uzimajui tue ivote "u ime" tog istog Hrista. Na kraju imamo islam, koji je zapoeo kao sila koja je konano sruila mnogobotvo i unijela nauku I razum (tip Sv. Duha) u tadanji sujevjerni hrianski svijet, da bi nastavio kao jedna od najprimitivnijih svjetskih institucija (odsustvo Sv. Duha). Sve me ovo podsjea na pojam trofazne struje u elektrotehnici. Dok je duhovni pad Judaizma (na Golgoti, 31. god.) znaio raanje hrianstva, a duhovni pad hrianstva (VII vijek) znaio raanje islama, dotle je fiziki pad islama (opsada Bea) znaio vaskrsavanje tzv. hrianskih sila, a pad papstva (Francuska revolucija) vaskrsavanje judaizma kao svjetske sile. Iz svega ovog se nasluuje da nijednu od ovih sila ne moemo prefarbati samo jednom bojom, a da je to tako uvjeriemo se iz redova koji upravo slijede.

Boja crkva
Boja crkva simboliki predstavljena u Otkrivenju, kao osnovni tip, tj. arhetip predstavlja sav Boji narod, ukljuujui i anele i ostala bia ako postoje, nevjestu jagnjetovu, ija je glava sam Hristos. Meutim tip te ene se moe naslutiti ve i ovdje na zemlji. Poimo od opisa nevjeste jagnjetove, prave Boje crkve datog u Otkrivenju: "I znak veliki pokaza se na nebu: ENA obuena u SUNCE, i MJESEC pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest ZVIJEZDA." (Ot. 12:1)

22 Sunce je simbol Hrianstva. Dan sunca (nedjelja) je izabran kao dan odmora i blagoslova. Kalendar je isto solarni. Mjesec je simbol Islama. Dan molitve, koji je danas prerastao u dan odmora je pomjeren za dan unazad od Bojeg. Kalendar je isto lunarni. Zvijezda (MEGEN DAVID) je simbol Judaizma. Dan odmora je izmeu petka i nedjelje. Kalendar je lunarno-solarni.

"Pomiljae da promijeni vremena i zakone" (Dan. 7: 25)


Tabela 3-1 nam pomae da jo lake identifikujemo navedene sile. Sve ove sile su uvele i kalendar, a pogotovu dan odmora nekom vrstom zakonskog dekreta. abat kao sedmi dan uveo je sam Gospod prilikom stvaranja (1 Moj. 2: 3), to je i potvreno u okviru Deset Bojih zapovjesti izgovorenih na gori Sinaj oko 2500 godina kasnije (2 Moj. 20: 9-11). Slino je i sa lunarno-solarnim kalendarom i praznicima (mada radije koristim termin blagdan) (1 Moj. 1: 14-18, 2 Moj. 12: 2, vidi odsjek KALENDARI I BIBLIJA). Solarni kalendar su zakonskim dekretima uveli rimski carevi (prvo Julije Cezar, 45. god. pne, a potom papa Grgur VII 1582 god.), a isto tako i svetkovanje prvog dana u sedmici (car Konstantin je 7. III 321 g. izdao uveni zakon o svetkovanju "asnog dana sunca"), i pored toga to su se i hriani okupljali tog dana zbog uspomene na Hristovo vaskrsenje. U islam je Muhamed uveo isto lunarni kalendar nekoliko godina prije svoje smrti, dok je petak, kao dan molitve uveo neto ranije.

Komentar
"Moda nema nade za ljudsku rasu, ali ima nade za pojedinca." (Erik Bern, KOJU IGRU IGRA) Trojstvo se ostvaruje ne samo preko linosti, ve i preko sociolokih kategorija. I kao to, kao to moemo vidjeti kod linosti ,imamo mjeavinu boanskog i antiboanskog (da ne svodimo sve na Sotonu), u proporciji koju zna samo Gospod, a koja se nasluuje na nekim mjestima u Bibliji, slina stvar je i sa ovozemaljskim ljudskim zajednicama. ak ni apostolska crkva nije bila idealna. Razlika izmeu nivoa duhovnosti linosti i institucionalnog, drutvenog je u tome, to u svim institucijama nalazimo da se ljudi upravljaju borbom za pozicije, pa prema tome predstavljaju lak plijen sila zla. Zasebna linost ima vie mogunosti da se bori i osloni na Gospoda. Zato se za Sotonu i kae da je knez ovoga svijeta. Gospod je taj ijim provienjem je stvoren i Judaizam i Hrianstvo i Islam. Sotona je taj koji upravlja i Judaizmom i Hrianstvom i Islamom. A i u Judaizmu i u Simbol ZVIJEZDA SUNCE MJESEC Dan odmora ABAT DAN SUNCA PETAK Kalendar LUNARNO-SOLARNI SOLARNI LUNARNI

Judaizam Hrianstvo Islam

Tabela 3-1. Tabelarni prikaz simbola i vremenskih znakova tri glavne svjetske monoteistike religije.

23 Hrianstvu i u Islamu, Bog ima svoju djecu. Kada su sa Gospodom Jevreji su glava crkve. Oni su dali samog Mesiju i njegove prve uenike (apostole). Kada su protiv Gospoda, oni su prvi sa Sotonom. Samo je iz Jude mogao proistei Mesija. Samo su iz Jude mogli proistei Juda, Ana i Kajafa, izdajnici i ubice Mesije. U modernoj istoriji imamo tako jednog Alberta Ajntajna, Karla Marksa, Frojda. Mnogi se pitaju zato te tolike "vjere", a pogotovu danas kada imamo cijelo mnotvo raznoraznih sekti. Svaka konfesija, i pored svojih negativnosti, baca akcenat na neku specifinu dimenziju "pobonosti". Na prvom mjestu imamo Judejce, koji akcenat bacaju na Zakon zapisan u Mojsijevim knjigama, zaboravivi na njegovu sutinu i nameui poput strogog i netolerantnog oca svakojake propise: "Teko vama knjievnici i fariseji licemjeri, to dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a OSTAVISTE to je NAJPRETENIJE u ZAKONU: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo initi i ono ne ostavljati." (Mat. 23:23) Posle njih dolaze Hrianu, kao anti-teza Jevrejima. Oni se trude da prave to vie razlika u odnosu na Jevreje, pa i po cijenu paganstva. Tako dobijamo prefarbano paganstvo. Odbacuje se forma koju je Gospod dao svom narodu s obrazloenjem da je to "isto Jevrejska" karakteristika, a akcenat daje na onome "to je najpretenije" - Hristu. Meutim, sami smo svjedoci da konano i "to najpretenije" dobija svoju formu: svetenstvo, hramove, sedmi dan i sistem praznika, to je u stvari neka mjeavina jevrejskog sa paganskim. Kao usputna i sama po sebi razumljiva stvar, prihvaen je tadanji rimski isto solarni kalendar. Ubrzo vidimo (slino Izrailjcima ne dugo nakon sveane objave ZAPOVJESTI na Sinajskoj gori i svog obeanja vjernosti, kad "vidjevi gdje Mojsije dugo ne slazi s gore" nainie ZLATNO TELE koga proglasie za svoga izbavitelja) tako i Hristova crkva, vidjevi da Hristos dugo ne dolazi po svoj narod, uvodi raznorazne SVECE kao svoje izbavitelje i zastupnike pred Bogom. Kao sinteza, ili bolje reeno kompromis ili moda jo bolje spona izmeu Judaizma i Hrianstva javlja se Islam. Tako imamo da se muslimani, tzv. protivnici hrianstva u nekim dimenzijama vie dre Biblije i Hrista nego hriani. Islam, takoe, propovjeda moralnost i vjerovanje u jednog svetog Boga, ali i ovdje se uvedene duhovne promjene odraavaju na kalendar i sistem praznika. Sve to se deava u svijetu, deava se po Bojem provienju i na korist je Bojem narodu, jer slui za njegovo duhovno usavravanje. Svi mi povremeno sluimo jednoj sili, a povremeno drugoj. U Biblliji ima mnotvo primjera koji to potvruju. I najvjernije Boje linosti su u odreenim trenucima posluili kao Sotonino orue (poev od Davida, Mojsijeve sestre Marije, pa do apostola Petra i naroito Pavla). S druge strane, Bog se nekada sluio i takvim ljudima kao to je bio Valaam prorok, pa i Juda Iskariotski, koji je skupa sa ostalim apostolima lijeio i izgonio demone. Zato svaka od ovih "monoteistikih" skupina ima neku dimenziju duhovnosti, koja hvali drugoj. Idealno je, naravno, sadravati u sebi sve ono to je pozitivno, to je za nas grena ljudska stvorenja, jo naravnije, teko ostvarljivo. Ko je od navedenih tipova u najveoj prednosti, teko je rei, to zavisi od individualnih karakteristika, ali se zato sa sigurnou moe rei da se "ideal" dobija sintezom pozitivnih strana svih navedenih institucija, pa ak i ukljuivi i one koje nijesu ovdje navedene. Svaka institucija, mora se ponoviti, i pored svojih negativnih karakteristika, po Bojem provienju ima i pozitivne koje nedostaju ostalima.

24 Ovo navedeno trojstvo slui kao najreprezentativniji primjer sotonskog, odnosno Bojeg trojstva na zemlji. Svi ostali narodi, takoe, kao nacija ocrtavaju karakteristike neke od linosti sotonskog trojstva, a kao pojedinci i boanskog. Van ovoga, nema izbora. Nije sluajno, na primjer, da je zmaj simbol Kine, ili sunce simbol Japana, zvijezde simbol Amerike, ili recimo ak vijenac od zvijezda - simbol Evropske unije itd. Sve ovo nam otkriva ohrabrujuu injenicu da bez obzira u kom "satanskom" okruenju ivimo, imamo anse da postignemo slinost s Bogom, ali i upozorava nas da nae propuste ne smijemo pravdati tim okruenjem, kao i da ne smijemo ljude izjednaavati sa okruenjem u kome oni ive, bez obzira kakvo ono bilo. Dok je Sotona, knez ovoga svijeta, okupiran politiziranim institucijama, preko kojih ostvaruje svoje ciljeve, dotle Bog radi na izgradnji unutranjeg ovjeka: "Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja meu njima." (Mat. 18:20)

Junosloveni - tip (anti)trojstva


Mi smo jedan divan primjer realizacije trojstva (i to naalost mnogo vie zlog nego dobrog) na sociolokom nivou. Da bismo to razumjeli, prethodno se moramo pomiriti sa nekim oiglednim injenicama. Dananji Srbi, Hrvati i Muslimani predstavljaju onaj jedan narod koji je naselio Balkan u vrijeme seobe naroda u drugom djelu prvog milenijuma nove ere, svakako pomijean sa narodima koji su tu bili od ranije. Potvrda za to je prije svega isti jezik, pa i praktino ista prezimena (naravno, da se zanemaruje novokomponovani, sintetiki hrvatski jezik), a zatim i istorijski podaci (koji su naalost malo relevantni, poto je Balkan odavno vrua meunarodna tema tako da i najrelevantniji kako domai tako i strani uenjaci ne mogu ostati nepristrasni). Podjela tog naroda na dananja tri naroda potie od tri tipa vjeroispovjesti. Prilog u tome govore mnogi podaci o pokatolienju pravoslavnog djela tog naroda u Dalmaciji Slavoniji i Krajini, kao i rjei obrnuti sluajevi (hrvatski knez Branimir je se pokatoliio u IX vijeku, zbog ega je u Vatikanu prireena prava feta). Najdrastiniji primjer predstavljaju nai Muslimani, ije porijeklo je opte poznato, a to priznaje samo jedan minorni dio njih. Na osnovu prethodnog razmatranja o reprezentativnom tipu sotonske i Boje crkve, lako se izvode zakljuci da su Hrvati (pokatolieni juno-Sloveni) tip anti-sina pomijeanog sa malo Sina, a muslimani (islamizirani juno-Sloveni) tip lanogproroka pomijeanog sa malo istinitog prorotva. Najvei problem nastaje sa Srbima (pravoslavnim juno-Slovenima). Zato bi oni predstavljali tip anti-Oca pomijeanog sa malo Oca (odnosno isti tip kao Jevreji). Meutim, zavirimo malo u terminologiju Srba. Ona je, bez ikakve sumnje, optereena takvim pojmovima kao to je pravda i nepravda (sjetimo se "Boe pravde", "nepravedne sankcije"), istina i la, vjera i nevjera sl. Ovo je dodue pozitivna terminologija, terminologija Oca, samo je stvar u tome to te termine Srbi uglavnom dodjeljuju sami sebi. Sebe naziva "nebeski narod", "narod najstariji" i sl. Jedino su Srbi od sve ove tri grupe naroda osnovali udruenje prijateljstva sa Jevrejima (tipom Oca i anti-Oca). A s druge strane jedino kod Srba imamo da se

25 glorifikuje ime ZMAJ (sjetimo se one anegdote o Jovanu Jovanoviu ADAJI). A i kada se pogleda istorija uviaju se slinosti. Kao to su Jevreji predali svog mesiju, tako i Srbi predaju svoga vou (Karaora, pa i Miloevi tipski pripada toj kategoriji) jer "je bolje da jedan ovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne" (Mat. 11: 50). Kao to su Jevreji imali proroka Danila koji je titio njihove interese na carskom dvoru u periodu vavilonskog ropstva, tako i Srbi imaju Mehmed pau Sokolovia, preko kojeg dobijaju velike povlastice za vrijeme turske okupacije. Interesantno je da su i prorok Danilo i Mehmed paa Sokolovi nasilono odvedeni iz svoje postojbine na carski dvor i da su obojica imali hranu kao test preko kojeg su izabrani u vii rang. Kao to je ubistvo nebeskog prestolonaslednika (Isusa Hrista) bilo povod za otvoreni rat nebeskih i sotonskih sila vasionskih razmjera, pri emu su Jevreji protjerani iz svoje postojbine, tako je ubistvo drugog jednog prestolonaslednika (Franca Ferdinanda) bilo povod za prvi sukob globalnih razmjera na Zemlji, pri emu su Srbi bili primorani da se isele iz svoje postojbine (pri tome bi se navedeni prestolonaslednik prije uporedio sa Anti-Hristom, pogotovu uzevi u obzir njegovo vaskrsenje u vidu Adolfa Hitlera. Kao to je vaskrsli Hristos sa neba poslao svog Duha u vidu vatre u judejsku prestonicu, tako i ovaj vaskrsli Anti Hrist alje (napalm) bombe na srpsku prestonicu). Kao to Palestina predstavlja za Jevreje svetu zemlju, tako Kosovo za Srbe. Kao to su Jevreji protjerani iz centra svog duhovnog ivota, tako su i Srbi sa Kosova (dodue, Jevreje su porazili pa potom izagnali Rimljani, dok su Srbe muslimani, Turci). Kao to su se u Palestinu naselili i namnoili muslimani, istu situaciju imamo sa Kosovom. Kao to se Jevreji opet naseljavaju u svetu zemlju, tako i Srbi ele na Kosovo. I za Kosovo i za Palestinu se smatra da trenutno predstavljaju najkritinija mogua arita sukoba na cijeloj Zemljinoj kugli. Kao to su katolici protjerali Jevreje iz panije na dan 9. ava (2. avgust) 1492 godine, osim onih koji su primili katolianstvo, tako su i katolici protjerali Srbe iz Krajine na dan 9. ava (5. avgust) 1995 godine, osim onih koji su ostali lojalni. Hrvati, su pomorski narod i priklonili su se jakom katolianstvu da bi se odbranili od krvavih upada starije brae s juga u vrijeme kneza Branimira u IX vijeku. Slino Vavilonu, gdje je dolo do pometnje jezika, i ovdje se izvode blago reeno, udne jezike egzibicije (sjetimo se "okolotrbunog pantalodrca", "brzoglasa" i ostalih bisera). Muslimani su sledbenici "velikog proroka", mogu imati dvostruko porijeklo. Ili potiu od Bogumila (potomaka sekte manihejaca, sa kojom islam ima najvie zajednikih karakteristika), koji su i ranije bili nepostojani kada bi im priprijetila opasnost, bilo od pravoslavne bilo od katolike brae (sjetimo se kako je Kulin ban pristao na kompromis kada mu je priprijetila maarska vojska, za razliku od na primjer ekih protestanata koji su dugo vremena hrabro odoljevali napadima daleko nadmonije vojske udruenih katolika). Ili potiu od onih koji su se islamizirali iz nekog materijalnog, ovozemaljskog interesa (u pitanju moe biti imanje, ivot, pa ak i ena).

26

Primjeri i pouke
1. Adam i Eva
Kada je Bog stvorio Adama, izveo je pred njim ivotinje da im da ime. Nakon tog dogaaja Dijete u Adamu je osjealo tugu, sjetu, to i on poput ivotinja nema druga prema sebi (1 Moj. 2:20). Budui da "srce alosno sui kosti", Bog je odmah morao da reaguje stvorivi mu ivotnu saputnicu. Stvaranjem Eve situacija se drastino promjenila. Iako mu je uzeto jedno rebro, Adam se nije bunio ili tuakao, ve je u ushienju ispjevao prvu pjesmu u istoriji ljudskog roda: "Sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela, neka joj bude ime ovjeica, jer je uzeta od ovjeka." (1 Moj. 2:23) Sledea kritina situacija nastaje kada Gospod odreuje Adamu repertoar jela za ishranu, i kada mu uskrauje plod drveta poznanja dobra i zla: "I zaprijeti Gospod Bog ovjeku govorei: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; Ali sa drveta znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusi s njega umrijee." (1 Moj. 2:16-17) Ovdje dakle imamo transakciju Roditelj (Bog) - Dijete (Adam), uz podrku Odraslog koji upozorava na posledice. Odrasli je ovdje imao kljunu ulogu, odravajui potencijalni sukob izmeu elja Djeteta i ogranienja Roditelja. Meutim, kada se Eva pribliila tom kobnom drvetu, na scenu stupa lani Odrasli u vidu zmije: "Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?" (1 Moj. 3:1) Ovo je tipian primjer sloene transakcije. Naizgled, odrasli zmije pita Odraslog Eve za jednu obinu informaciju, a u sutini "sofisticirani" Odrasli zmije cilja krhko Evino Dijete: "Pa, zar bi Bog mogao da bude takav?", i onda ubacuje lanu informaciju "neete vi umrijeti" (stih 4), pomijeanu sa malo istine: "Nego zna Bog da e vam se onaj da kad okusite s njega otvoriti oi, pa ete postati kao bogovi i znati to je dobro to li zlo." (1 Moj. 3:5) Opet imamo skrivenu transakciju. Naizgled opet Odrasli zmije govori Odraslom Eve jednu "novu" informaciju, a u sutini gaa ve naruenu vezu Roditelj-Dijete kod Eve, pri emu je, kao to se vidi svuda oko nas i u nama, bio pun pogodak.

2. Realni ljudi u Bibliji i van nje


Realni ljudi u Bibliji su, kao to smo imali priliku da nazremo iz prethodnog izlaganja, preteno tip neke linosti trojstva, i to ili boanskog ili sotonskog. Tako dobijamo est glavnih tipova ljudi. Meutim, za razliku od linosti iz itija svetih koji su ili sveci bez mane ili otjelovljenje Sotone, biblijske linosti su mjeavina tih est tipova. Tako i za najduhovnije linosti (sa izuzetkom Isusa) vidimo i njihove "sotonske" crte.

27 Tako imamo Davida, uzor vjernosti, koji je skoro itavu mladost proveo bjeei od otpalog cara Saula. Ali taj isti David, u kritinom trenutku, i sam postaje progonitelj, preljuboinilac i ubica. Onda imamo Mariju, Mojsijevu sestru, koju je Gospod upotrebio kao sredstvo kojim je sauvana beba Mojsije. Ali ta ista Marija, kasnije, guna i protivi se svom bratu, da se "udostojila" gube. ta rei za apostola Pavla. Kod njega, dodue, imamo obrnut sluaj. On je prvo bio progonitelj, pa onda ak apostol, ali to ne mijenja stvari. On je svoje lice pokazao tokom svog cijelog ivota. To bismo, ak mogli i uzeti kao mjerilo vjernosti i slinosti sa Bogom. Koliko smo mi u naem ivotu sa Gospodom, a koliko sa Sotonom? LJudi obino kau: "E, jo samo ovo da uradim, i onda u se predati Gospodu." Meutim, mi smo i ono to smo bili prije tog predanja. to vie vremena smo u ivotu proveli sa Gospodom to smo vie sliniji njemu. Nas Gospod prima, ak i ako se predamo na samrtnikoj postelji. Meutim, mi smo izgubili blagoslove koje nam je Gospod pripremao i prije samrtnike postelje. Bog nas prima i kad grijeimo, pa se pokajemo. Meutim, svojim grijehom mi gubimo blagoslove koje On eli da nam izrui. Koliko je bilo roblja iz Jude u Vavilonu i Persiji? A, koliko njih je ostalo vjerno, poput Danila i njegovih drugova? A, ta sa onima koji su se klanjali likovima, jeli neistu hranu ili krili abat, pa se u sebi "gorko" kajali? Svi su oni, naravno spaeni. Ali, zato, s druge strane, NIKO od njih se nije udostojio blagoslova koje je primio Danilo i njegovi drugovi! Ovdje se po meni krije glavni problem opravdanja vjerom! LJudi su opsjednuti svojim spasenjem, tj. time kako da ugode Bogu da bi dobili ivot vjeni. Bog, naravno prihvata i takvu motivaciju za novoroenje. Meutim, on vie voli one koji su opsjednuti spasenjem drugih, i NJegovom svetou o kojoj razmiljaju dan i no, ne radi nekog interesa, ve radi privlanosti, prefinjene ljepote i uzvienosti svega to je vezano za istinski Boji karakter.

3. Kako se stie inteligencija


Biblija nam daje divne primjere koji nam pokazuju kako se stie dar svetoga Duha (tj. Odrasli ili inteligencija). Kao najbolji primjer mogu nam posluiti Josif, Danilo, kao i sam Gospod Isus. Iz knjige proroka Danila vidimo jednu gradaciju duhovnih darova koje prima prorok Danilo. Na poetku (poglavlje 1), Danilo pokazuje vjernost u "sitnici", pridravajui se zdravstvene reforme, pri emu je ohrabrio i tri svoja druga da uine isto. Kao rezultat, itamo: "I dade Bog svoj etvorici mladia znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti; a Danilu dade da razumije svaku utvaru i sne." (Dan. 1:17) Dakle, svi su dobili nagradu, a Danilo kao inicijator jo i sposobnost da razumije sne. Kasnije, na osnovu dara tumaenja snova (svakako i vjernosti), Danilo biva uzvien do samog cara, prvo Vavilonskog, a potom i Persijskog. Slinu stvar nalazimo i kod Josifa (1 Moj. 39 - 41). Poto nije htio da zgrijei Gospodu (1 Moj.

28 39:7-23), Josif dobija dar tumaenja snova, a potom na osnovu tog dara dobija svaku vlast nad Egiptom: I ree faraon Josefu: Poto te je upoznao Bog sa svim tim, nema razumnog i mudrog kao to si ti. Ti e biti nad kuom mojom i tvoje naredbe e potovati moj narod. Samo u ovim prijestolom biti vei od tebe. I ree faraon Josefu: Gledaj, postavljam te nad cijelom zemljom Micraim. (1Moj. 41: 39-41) Navedeni dogaaji nam mogu pomoi da razluimo pojmove opravdanje vjerom i opravdanje djelima, koji se spominju u apostolskim poslanicama, a jo vie meu teolozima tokom cijele istorije hrianstva. Naime, i Danilo i Josif su imali vjeru u Boga koju su primili od svojih roditelja. Ali ta vjera nije bila samo teoretskog karaktera, ona je zaokupljala svo njihovo bie, i kao takva, ona je morala dolaziti u konflikt sa okolnom sredinom. Ostavi vjerni i u najteim okolnostima (a svojim djelima), oni stiu mudrost, prednost, pa i vlast nad tom okolinom. To je Boji dar, a moda i nebeski zakon. Ni Danilo ni Josif nijesu znali kakvi ih darovi ekaju. Oni su ostali vjerni iz principijelnih razloga, a ne radi nekog interesa. Ovdje se krije glavna razlika izmeu spasenja vjerom i spasenja djelima. Naa djela koja proistiu iz vjere bivaju nagraena po nebeskim zakonima. Naa djela koja ne proistiu iz vjernosti, poznanja Boga i ljubavi (ve iz koristoljublja ili bilo kojeg drugog niskog motiva) ostaju besplodna. Sasvim suprotnu situaciju imamo kod Adama i Eve. Oni nijesu ostali vjerni u vezi plodova sa drveta poznanja dobra i zla, zbog ega gube duhovne darove pa i vlast nad Zemljom. Najreprezentativniji primjer pozitivne primjene navedene zakonitosti nalazimo u sluaju samog Gospoda. Nakon svog vaskrsenja on kae: "Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji." (Mat. 28:18) Ako uzmemo u obzir da epiteti koji slijede predstavljaju u stvari darove svetog Duha (vidi Is. 11:2), shvatamo puninu dara koji je primio na Gospod tom prilikom: "Dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jainu i ast i slavu i blagoslov." (Otkr. 5:12) Amin

LITERATURA
1. Erik Bern, 1990. TA KAE POSLE ZDRAVO, Nolit, Beograd. 2. Mejvis Klajn, 1990. KAKO BIRATI SUPRUNIKA, V. Mili, Beograd 3. Mervin Maksvel, 1996. APOKALIPSA, proroanstva za XXI vek, (prev. Milan ulji), Preporod, Beograd. (nasl. orig. GOD CARES, The Message of Revelation for You and Your Family.) 4. Richard M. Davidson, 1981. TYPOLOGY IN SCRIPTURE, A study of hermeneutical TYPOS structures (Andrews University Seminary Doctoral Dissertation Series), Andrews University Press, Berrien Springs, Michigen. 5. Walter Beltz, 1982. MITOLOGIJA KUR'ANA - enja za rajem, prev. Nenad Moaanin, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb.