Književna Rijeka

SUDBINA KNJIGE
ALFREDO PÉREZ ALENCART - hrvatski promotor u Španjolskoj ĐONI BOŽIĆ Silvija Benković-Peratova: Tetin luštrin IGOR ŽIC Željka Lovrenčić: Književni prikazi i drugi zapisi IVO MIJO ANDRIĆ Željka Kovačević Andrijanić: Grad zatočenih prolaznika Kristina Posilović: Barcelona Karmen Delač-Petković: Ivan Brajdić, biografija ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ Ljubica Kolarić-Dumić: Igrajmo se radosti IVANA PANDŽIĆ Željka Kovačević Andrijanić: Ulica neriješenih zagonetki ALAIN KERVERN Marinko Kovačević: Iskrenost stabala KIM CUCULIĆ Jasen Boko: Na Putu svile KRISTINA POSILOVIĆ Sanja Zorić: Sestra

4

2011.

Buđenje uz večernja zvona
FERNANDO JEREZ

S LO B O DA N N OVA K

Julia Roberts Parovi

M I R O G AV R A N MILAN OSMAK T E A M AY H E W

Herkulova batina Don Bartol i njegove žene
B R A N KO K R I Ž N J A K

Sjećanje na rat

Iz Kalifornije, bez ljubavi... Književni trag Dimitrija Popovića Dvije knjige o Gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj
C Z E S Ł AW M I Ł O S Z Ž E L J K A LOV R E N Č I Ć IGOR ŽIC

R O M A N L AT KOV I Ć

Pjesme

JAKŠA FIAMENGO

Stari vjetar

ANDRIJA VUČEMIL

Onako snogu

Književna Rijeka
ČASOPIS ZA K NJIŽEVNOST I K NJIŽEVNE PROSUDBE

Broj 4, godište XVI., zima 2011.
NA K L A D N I K

Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci
Z A NA K L A D N I K A

Božidar Petrač
UREDNIŠT VO

Igor Žic ( glavni urednik ), Silvija Benković, Bože Mimica, Davor Velnić
I Z V R Š NA U R E D N I C A I TA J N I C A

Diana Rosandić
TISAK

Impress, Opatija
A D R E S A U R E D N I Š T VA :

Rijeka, Korzo 28/II ( zgrada Filodrammatice ) Tel./fax 385-51-214-206 E-mail: dhk@inet.hr ISSN 1331-0607 Časopis izlazi četiri puta godišnje. Tajništvo Ogranka radi svakog radnog dana osim petka i subote od 10 do 13 sati. Rukopisi se šalju obvezatno u računalnom ispisu. Rukopisi se ne vraćaju. Cijena pojedinom broju 20 kuna. Pretplata za jednu godinu (uračunat PDV) iznos 80 kuna, a uplaćuje se na žiroračun: 2360000-1101361393 kod Zagrebačke banke ZAGREB, s naznakom ZA KNJIŽEVNU RIJEKU. Časopis izlazi uz financijsku potporu sljedećih ustanova: GRAD RIJEKA - ODJEL GRADSKE UPRAVE ZA KULTURU ŽUPANIJA PRIMORSKO-GORANSKA - ODJEL ZA DRUŠTVENE DJELATNOSTI MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

Broj 4, godište XVI. ZIMA 2011.

KR

SADRŽAJ
RIJEČ UR EDNIKA PROZ A 5

Buđenje uz večernja zvona Bez državljanstva, bez doma, bez novca ROBERTO AMPUERO Naše maslinasto-zelene godine FERNANDO JEREZ Julia Roberts JUAN MIHOVILOVICH HERNÁNDEZ Delirij MIRO GAVRAN Parovi MILAN OSMAK Herkulova batina LJUBICA KOLARIĆ DUMIĆ Kuća na prodaju ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ To nije-to TEA MAYHEW Don Bartol i njegove žene JAVOR NOVAK I zimi... i s proljećem BRANKO KRIŽNJAK Sjećanje na rat IVO KAJZER Roman za nagradni natječaj
SLOBODAN NOVAK MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA

7 10 21 33 39 45 85 106 112 116 124 127 136

E SE J

Razgovor s CZESŁAVOM MIŁOSZEM ROMAN LATKOVIĆ Iz Kalifornije, bez ljubavi... IGOR ŽIC Književni trag Dimitrija Popovića ŽELJKA LOVRENČIĆ Dvije knjige o Gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj KATICA ČORKALO JEMRIĆ Jubilej, nadasve vrijedan (Ljerka Car Matutinović)
P OE ZIJA

141 149 157 169 173

Pjesme Pjesme ZELENE BUENO Pjesme JAKŠA FIAMENGO Stari vjetar BORBEN VLADOVIĆ Urar i poezija ANDRIJA VUČEMIL Onako snogu TOMISLAV KOVAČEVIĆ Snijeg u mojim očima... ARON BARETIĆ Pjesme MARINKO KOVAČEVIĆ Haiku BORIS KAZIJA Pjesme I-X ALBERT NUGENT Dvije domoljubne pjesme
CZESŁAW MIŁOSZ ELKA NYAGOLOVA

177 187 192 200 209 217 226 236 241 247 254

SUDBINA K NJI G E

- hrvatski promotor u Španjolskoj Silvija Benković-Peratova: Tetin luštrin IGOR ŽIC Željka Lovrenčić: Književni prikazi i drugi zapisi IVO MIJO ANDRIĆ Željka Kovačević Andrijanić: Grad zatočenih prolaznika IVO MIJO ANDRIĆ Kristina Posilović: Barcelona IVO MIJO ANDRIĆ Karmen Delač-Petković: Ivan Brajdić, biografija ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ Ljubica Kolarić-Dumić: Igrajmo se radosti IVANA PANDŽIĆ Željka Kovačević Andrijanić: Ulica neriješenih zagonetki ALAIN KERVERN Marinko Kovačević: Iskrenost stabala KIM CUCULIĆ Jasen Boko: Na Putu svile KRISTINA POSILOVIĆ Sanja Zorić: Sestra
ALFREDO PÉREZ ALENCART ĐONI BOŽIĆ

257 263 266 269 272 274 277 280 282 285 287 288

D O GAĐAN JA

KNJIŽEVNA RIJEKA

5

RIJEČ UREDNIKA Književna Rijeka broj 4 zaključuje prvu godinu mog uredništva... Vjerujem da smo neke teme dobro otvorili, a da smo druge još bolje zatvorili. U ovom broju skrenuo bih pažnju na tekst (pokojne, ali ne odviše dugo) grofice Marije Pejačević Virovitičke, jer njena obimna, u dva toma tiskana autobiografija (na engleskom, u Nizozemskoj!), zaslužuje ozbiljnu pažnju i izdavanje u Hrvatskoj. Moj dragi prijatelj, arheolog dr. Ivan Mirnik, preveo je, poslije više godina predanog i samozatajnog rada, dugačak i zahtjevan tekst, a na moje višestruke - i pomalo dosadne! - upite prepustio mi je jedno očaravajuće, zaokruženo poglavlje o - putovnicama! Suvremenu čileansku književnu produkcija predstavlja Željka Lovrenčić, iz Naučne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, na svoj karakterističan način, povezujući odličnu informiranost s beskrajnim entuzijazmom za hispanističke teme i autore. Među vrhunce - na hrvatskom highlights! - ovog broja ulaze kratki tekst Slobodana Novaka, najvećeg hrvatskog živućeg pisca, te dramski tekst Mire Gavrana, uz dva posve različita razgovora, onaj s preminulim poljskim pjesnikom, Nobelovcem, Czesłavom Miłoszem i s vrlo živim i odmetnutim (outlaw) kalifornijskim Riječanom Romanom Latkovićem. Karakteristika broja je i puno proze i poezije (uz nešto skromniju esejističku produkciju) - što znači da smo pokrenuli barem neke od brojnih hrvatskih književnika, koji su inače prilično tihi, umorni i depresivni... Igor Žic

.

samo je naša bila.... Jedva dodirujući napetu opnu površine... da bi se iz Kanala vidio njegov mali svjetionik. i tome slično. ma da. zataknuta za onaj zubati kamenjar.. ili ubijen da bi ga razvlastili: dobro. ne vide se od grmova ni naši boksitni klifovi do kojih smo veslali starom batanom barba Turoga.. sebi svojstveni gostujući.. a ne onamo štatigajaznam. pa stao sjedati na glavni oltar i predikati... ah.. ne.. pa se preda mnom stijene pod zidinom i kristalni kubusi tornjeva nad gradom žare poput terakote... Ja je sada još zovem našom šumom. A izduženi otok što dolazi k nama s južnog horizonta. razvivši raskošno kuglicu svoga paperjastog bijelog spinakera. čim bi se malo pomamio. ostalo je još samo po koje krnje slovo. crn u daljini. Ravno joj je vanjsko dno bilo u čupercima neviđeno obraslo kao bradata baba – Viščona. Stenjavcu. Zvala se NE DIRAJ. sada je bujno šumovit.. ili po kamenolomu. svejedno. jednom vapneno bijel. Nismo ga ni mislili zamoliti batanicu. I onda smo ti je mi lijepo .. razgorjela se kao nuklearna peć.. bez njegova dopuštenja.7 PROZA SLOBODAN NOVAK Buđenje uz večernja zvona u naslijeđenoj maniri N išta – ništa. Prigradski zeleni školjić polako već tamni drhtureći u sutonu. mislim. kamo je povremeno odlazio u svojstvu kuhara.. ili Stjenjavcu.. moj stari bio je razvlašćen čim su ga ubili. već su i bezdušno okljaštrili nekoliko uzmorskih krošanja. A bočno pod razmom za pramčanom statvom. davno više nije. jer nije on ni bio ovdje. koja je. Kao u gustom sirupu. samo onako... smeđ kao mačje krzno. a rumena sunčeva kugla iza mojeg zatiljka.. ma i pitanje bi li je on dao! Tu podrtinu. što bi valjda značilo kao da je nekakav svoj.. nekoć samo prostrt ležaj spržene ljubavničke trave. zeleno-plav u smiraju.. ne.. po mrtvoj utihi i na rubu tamna odraza naše velike šume. to se vidjelo samo na krmenom zrcalu: 17 RB NE DIRAJ. samo tako opet malo plutam u mlačnom moru rujanskoga predvečerja po bonaci. ili svlačiti do gola pijane žandare. pred mojim licem prpošno jedri sićušna maslačkova sjemenka. nego opet onamo gore u onom nekom gradiću poslije Zagreba. nekako po stenjanju... gdje se zapravo barke imenuju. Njegova šjora Celestina govorila je da on ide gore u svojstvu. sada je i on obrastao do mora..

zapravo. niti se ne vidi cijeli neizmjerni poganski otok. kaže. nota bene! Koja vražja voda ovde na kršu! Nema ni kiše. nego samo njegov sivo-plavi izduženi krak. i oni i on. kad ih je dao učiniti. a one se. Usput je puklo i veslo.. tvrdih iglica. s mnoštvom suhih šišarki. raspucane kore. žablji. Sve dok se sa zvonika nije oglasio poziv na blagoslov. jednaki su ti sada. i po pameti. jedni su mu. Ma ben. otocima. morali smo naporno zaveslati podnicom. istisnuh svjesno kroz te slane ispljuvke – sebi i svima. .. kamoli o čemu i što. gdje nešto kao da samome sebi nesvjesno šapćem. Kao i obično.. da.da. plutam. vidiš ti to.. gradu. Pa u još južnijoj daljini. oštija. Tek tada. gospodomoja. k zapadu. toliko. o svom trošku. a uopće ne znam da sam šaptao. onako ženski. pa se zrcali u staklenoj površini. a propju ravno toliko imat će i ovi mali bori od prije deset godin. Te digo mi! Ja ti kažem. to jest ja. I sada. pričinilo mi se u samoći. ispaljali. da nadglasam zdravomariju. već su mu. malo klečeći i žuljajući koljena... Poslije me bio proveo među male boriće i govorio svome mlađem bratu. isprepletenih krošanja. evogana. mulac. majku mu! Sve ovo! Sve! Grad je odozgo pritisnuo gromadne stijene pod sobom. iliti najužim pajolom. i priko glave. pušući i ispljuckujući slane pjene. takozvani Cresilošinj. I šta ćeš ti vidit. i po čijem tamnom rubu jedva da i plivam. uzdrhtala i hrapava grla. si capisce. nadviti nad plohom sumračna zrcala i ražareni po vrhovima polovicom sunčeva koluta koji tone. toliko naglo krešio – e.. s luminiscirajućim grozdićem sitnih noćnih svjetala koja su katkad iskreći treperila iz talijanskog mraka kao planktonski svijetnjaci na uznemirenoj površini. večernja Ave Maria. Po visini. punija i jača od općinske. ajde. apena do ramena – kad je. osim te daleke Italije.. poput stoljetne vlage.... ma drugi. malo čučeći. štoviše... kako jaje jajetu. bila je nekoć plavetna Italija... šumama. Ni pas se ne popiša... ni. koju je moj stari još davno.. misli se – prije svega ova ovdje krasna šuma što se nadvila nada mnom i više nije naša. Svi znamo da je to bila pusta golet. sa rtom kao ulazom s mora. i većina njih.. bit će to srašna jedna šuma.. pa izveslali do iza punte bijeloga otoka. kada se dolazi izvana u Kvarnerić. A i sve drugo.. zvonicima. odvezali.. razumeštimene. odjednom kao da već ništa nije naše. prignuti već i umorni.8 KNJIŽEVNA RIJEKA uzeli kao svoju.. Još desno. ni rose. to jest. ćuškajući mekane svijetle iglice. ima jušto deset let. Inšoma. vise nad morem kao mrko zeleni pljesnivi kumulusi sa crnim rupama mraka u podnožju. kamenovima. vidit ćeš! Sad su ti borovi osamdesetgodišnjaci. kako ovaj njegov mali. gotovo radosno uzviknuh: Pa sve je to moje. orko bota! I sve bez vode. ovamo k nama. propinju iz mora i potiskuju uvis zidine i stari samostan. za reć pravo. svašta toga.. pokrećući udove u dubini.

rujna 2011.. Ljermontova) Rab. ne raskrilivši ruke.. ------------------------------------------------------* Bijeli se usamljeno jedro (pjesma M. doduše. ali sada svjesnim šaptom samo ponavljao: Na svijetu je jedino ovo sasvim moje! – četveronoške sam se odpentrao do vrha stijene. štucnuo kos. i viknuo u sebi sretno. .SLOBODAN NOVAK 9 rumeneći se kao tek utihla žerava. Naslijedio! Pa i ti napasni klaukavci što me proždrljivo oblijeću kao strvinu. kao onaj visoki u Rio de Janeiru. odživio. razvlastite – ipak je moje! Tamo na pučini u pol Žaplja – bjeljejet parus adinokij*. I on! I on! Kada su utihla zvona – kao da se sve razjasnilo. uživao. ali zato plućima nadutim od sunčana ognja i maliganā smole: Sve ove škrape! Borovi! Otoci! More! Sve batane i svojstvena svojstva! Sve lanterne! Zvona! Cresilošinj! Ubijte me. bijelih. I prepustivši se onda struji da me otplavi do Vele grote. postaje sutonski nestvarno sve osim mojega grozničava šapata. 03... Mrvičak još zlata izviruje iz krvavog zapadnog prijevoja u pamučnom nakitu ciro-stratusa. naslijedio. pitomih galebova. J. samo su prapraunuci onih mojih davnih. samozatajnim. Sve sam to živio. opet sam. s kojeg se hitaju naglavu samo najhrabriji. Zaškripio je još samo dvaput posljednji današnji cvrčak.

SHS tamnocrvena 1918. bez doma. morali su preći na hrvatski jezik i polagati ispite u Zagrebu. odjednom bio je rijekom Dravom razdvojen od Mađarske. nije napravio kraj mojoj muci. ali. ukrcali se na vlak. nikad nisam promijenila ime. carstva raspala. a mostovi dignuti u zrak. trebali biste mnogo duginih boja kako biste opisali moje različite putovnice. Tisuće su bježale iz jednog dijela srednje Europe u druge: uvedene su legitimacije. ostavljajući kravama da na različite dane pasu u različitim državama. Kakvo je to veselje bilo za nas djecu sjediti u ekspresnom vlaku i kroz kristalno čiste prozore promatrati stabla i kuće. putovnice.. ili čak i posred livade. Nakon prvog svjetskog rata mirovni ugovori stvorili su mnoge nove države. u Mađarskoj. op. Moja starija braća. do tada dijelu Austro-Ugarske Monarhije. u Slavoniji. SHS bila je jedna od njih.. Nikakvih osobnih karata. ur.10 KNJIŽEVNA RIJEKA MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA Bez državljanstva. vize – da ne spomenem radarske naprave – no one su tu da ostanu. HRVATA I SLOVENACA . vjerovali ili ne. nikakvih cjepljenja. udaljenom 230 km od Našica. bez novca ednom davno – nikako u pretpovijesno doba – samo prije devedeset godina. nikakvih ograničenja ikakve vrste. udaljenom svega 75 km. bregove i jezera kako brzo izmiču! Veliki rat je promijenio sve to. Dinastije su se srušile. Evo moje povijesti: 1) DRŽAVA SRBA.. nikakvih putovnica.-1929. Tamnocrvene putovnice i vize bile su neophodne kako bi nas odveli u naše škole i Budimpešti. mogli ste po miloj volji putovati diljem Europe. isprave za registraciju stranih državljana. kad sam se rodila (1909.). koji su učili mađarski kod kuće i običavali polagati ispite u Pečuhu. ukoliko ste si to mogli priuštiti. Ljudi su bili prisiljavani ili promijeniti državljanstvo ili otići. J . granice su se pojavile posred neke rijeke. Dom mojih roditelja u Našicama. Samo ste kupili kartu. posred ulice. a to je uključivalo i mnoge milje zaobilaznog puta vlakom. Nisam se nikad udavala. sve dok – u dobi od 37 godina – nije posjed toliko željene tamnomodre i zlatne britanske putovnice.

Svi vlasnici nebesko modrih hrvatskih putovnica postali su sumnjivima i izloženi progonu.. Tijekom dvije godine. Tu sam iznova susrela mnoge suradnike.-1947. Cavalier. s dozvolom boravka. jedna službena odluka naložila je svim jugoslavenskim građanima da se smjesta vrate u Jugoslaviju. vi svi ste napustili zemlju. Moji predosjećaji bili su točni. koja se morala obnavljati. dok sam se brinula za vas u ulici Serleg.-1945. novinara koji se hrabro i uspješno služio svojim perom utjecajem kako bi spasio živote mnogim Židovima.j. pozvao me nekoliko dana poslije toga u svoj ured. Nekoliko tjedana nakon što ste otputovali.. Između ovih posljednjih slučajno sam pohvalila dra. Uvjerena da će Nijemci izgubiti rat. Morali smo dobiti nove putovnice. Koncem veljače. Stric Petar (tatin brat) postao je članom diplomatskog zbora (veleposlanik u Španjolskoj) i nabavio mi je elegantnu nebeski modru putovnicu. ali i veličinu i boju putovnica. Jao si ga meni. Morala sam se rješiti svoje: izrezala sam je u sitne komadiće i splahnula niz zahod. 3) NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA svjetlomodra 1941. Obnavljali smo uspomene iz rata. Jedino rješenje bilo je: niz kanalizaciju sa crvenom putovnicom broj dva. 1945. a ja sam očajnički željela otići u Nizozemsku i Englesku vidjeti jeste li sretni. kojom se nisam nikada služila. ali bez državljanstva i bez ikakve mogućnosti putovanja. nisu smjeli ništa saznati o mom jugoslavenskom pasošu. No. budući da sam nastavila živjeti u Mađarskoj. god. plutala sam po birokratskoj ničijoj zemlji. Nisam htjela biti bačena u lavlju špilju. Srpski kralj Aleksandar postao je diktatorom i odlučio promijeniti ime zemlje. pozvale su me na čaj sestre Vajkay. Izvadila sam putovnicu broj dva iz njenog skrovišta i osjećala sam se sigurnom. Koje li varke! Nekoliko tjedana poslije. Početkom drugog svjetskog rata Hitler je zauzeo Jugoslavio i stvorio marionetsku državu takozvano Nezavisnu Državu Hrvatsku. do tog vremena sam stalno boravila u Mađarskoj. G. Optuživalo se neke ljude. te da će nezavisna Hrvatska nestati skupa sa Trećim Rajhom. sada direktor mađarskoga Crvenog križa. no zadržala sam jugoslavensko državljanstvo zbog obiteljskih i imovnih razloga. Moja prijateljica Ilona . Ostala sam sa svojom mađarskom dozvolom boravka. druge se pak hvalilo.. t. Dvostruko državljanstvo nije bilo dozvoljeno. Josepha Cavaliera. stare i nove.MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA 11 2) KRALJEVINA JUGOSLAVIJA svjetlocrvena 1929. a naš roditeljski dom. No kako sam mogla tamo stići? Nikada u životu nisam imala mađarsku putovnicu.-1941. Pripovijesti kako sam došla do jedne možda je najbizarnija od svih. bio je njen dio. pomno sam sakrila putovnicu broj dva za buduću uporabu. opet sam bila jedna od tih.

Zamolili su me da predvodim ekipu Caritasovih djelatnika. bila je nazočna našem razgovoru. rekla sam da ih nemam.tri smrtna grijeha u tim vremenima. Kao dokaz svojih . no bacila sam se u to. zemljoposjednik i saborski zastupnik . G. dobit ćete je. Kao pijana sam oteturala iz te zgrade. Predao mi je ogromni buket cvijeća. a ja sam trebala kazati: Putovnicu. koja je također tu radila. 1947. Nerado je gurnuo ispravu i bilješke koje je načinio na drugi šalter. Kratak odgovor bio je: Dobro. Bila sam sasvim smetnula s uma onu čajanku. dozvoljavajući mi da napustim zemlju i da se ponovno vratim. Nekoliko dana poslije g. Čovjek na vratima trebao me upitati što želim. (Uvijek čuvam tu relikviju. molim vas.zajedno s komadićem papira na mađarskom i ruskom. koji su vodili 500 potrebite djece belgijskim obiteljima na šestomjesečne ferije. govoreći: Rekli ste neke lijepe stvari o meni. te da je matični ured u budimpeštanskome prvom okrugu izgorio tijekom opsade i da su svi dokumenti izgorjeli. nego samo ponavljati da sam došla zbog pasoša. točno u 14 sati.) Moja prilika da napustim zemlju uskoro se ukazala. samo sa svojim krsnim listom. jer nisam nikad upotrijebila povratni kupon. Nisam nikada prije radila išta slična. jer nisam imala namjere emigrirati. jer me je samo zanimalo ponovno vidjeti vas. da dobijem putovnicu. a ja sam je pratila. Cavalier mi je zaželio dobro. neki vrlo ljubezni činovnik upitao me koje zemlje želim posjetiti – osim Francove Španjolske. On me je trebao pustiti ući. ta procedura nastavljena je pred drugih osam prozora. na žalost važeće samo šest mjeseci .rekla sam i odgovor je bio: Dobro! Da ću biti obavještena kad se moram vratiti i podići putovnicu. 4) MAĐARSKA NARODNA REPUBLIKA kao boca zelena. samo mi je rekao da je osobno zajamčio da ću se vratiti u Mađarsku u roku od jedne godine po odlasku iz zemlje. Nakon tri tjedna bila sam sretna vlasnica kao boce zelene putovnice. jer sam izlanula: Učinite. nadgledati jednu od skupina te vratiti se skupa s djecom o Božiću.-1948. Morala sam otići u središnjicu policije u ulicu Eötvos jednog određenog popodneva. Na posljednjem šalteru. molim! .12 KNJIŽEVNA RIJEKA Bolza. Cavalier me je nazvao i dao točne upute što mi je činiti. što mogu učiniti za vas? Nisam ga razumjela. bilo iz kojeg smjera. pristala sam. Tijekom daljnjih dvadeset minuta. Naravno. vjerojatno je na mojem katoličkom krsnom listu opazio da mi je otac bio grof. Sve zemlje Europe. no nekako je morala reagirati moja podsvjest. Tada sam morala pratiti oznaku smjera do Ureda za putovnice i nisam smjela odgovarati na pitanja. Činovnik na prvom šalteru bio je prilično neljubezan. Kad je zatražio druge isprave.

Bez mnogo teškoća dobila sam vize za posjetitelje za Nizozemsku i Englesku.usprkos mojim posjetima židovskim getima. Nije mi se dalo. tijekom daljnjih šest mjeseci. Preživjela sam opsadu Budimpešte i ruski komunistički režim bez uhićenja. kako bih otišla i pozdravila se u Maastrichtu i Brewoodu prije no konačno odem u Mađarsku koncem srpnja 1948.bez daha sam izjavila. požurila sam u Englesku noćnim trajektom. Srećom. u slobodnoj.. Trebala sam se vratiti s 500 djece za Božić. . te sam vas posjetila u kolovozu i listopadu.u Belgiji imam posao i došla sam samo na jedan sprovod. Dozvolili su mi odabrati belgijsku pokrajinu Maastricht. Srećom sam poznavala mađarskog veleposlanika u Londonu i on mi je produžio putovnicu do 3.. gospođo. . U pratnji šarmantnog policajca. Bruning tragično je preminula u Wolverhamptonu. Bila sam uništena..rekla sam . tako da su moji mađarski poslodavci također željeli da ostanem. no oni su se zaprijetili da više ne će primati djece ukoliko odem.. U posjedu svih potrebnih viza. Ostao je neumoljiv. god. ali ja vam ne mogu dozvoliti da se iskrcate. svibnja. stigavši u Harwich u 6 sati 10. Što će posada na brodu misliti? Hoće li me sumnjičiti zbog špijunaže.MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA 13 iskrenih namjera bilo je da sam ostavila svu svoju imovinu (uključujući i par sasvim novih po mjeri napravljenih cipela. Vrlo uglađeni carinik pogledao je moju putovnicu i kazao: Žao mi je.). civiliziranoj Britaniji. do tog vremena su se Mark i Eva već nalazili u Londonu. I onda sam morala slijediti policajca natrag na brod. -Ali ja imam tri važeće vize u putovnici koja je važeća . gđa. krađe ili krijumčarenja? Uopće ne. Dana 7. -Vaša putovnica ističe 3.kazao je on . a sada.bio je uljudni odgovor. a sa sobom sam ponijela sam samo ljetnu odjeću. no moji belgijski poslodavci ustrajali su na tome da ostanem.bojimo de da ćete dopustiti da ona istekne te onda da ćete zatražiti politički azil. travnja 1948. te da vodim brigu za sljedeću skupinu. naš posebni vlak napustio je Mađarsku sa četiri sata zakašnjenja. Marku sam objasnila situaciju i ostavila mu kako rješiti taj problem. Dana 5. -Smijem li telefonirati svome bratu?upitala sam. -Naravno. svibnja 1948. koje nikada ne ću zaboraviti. te otišao na putovanje. policajac me je pratio kao zločinca. travnja. Izbjegla sam nacističkim zlostavljanjima . Dočekali su me sa smješkom i dobrim doručkom. Svi su izgleda . godine. god. god. lipnja 1947. Do tog nadnevka već sam posjedovala belgijsku vizu i dobila još po jednu nizozemsku i englesku. -Ne kanim učiniti ništa slična . koje je bilo više pustolovno no što se to očekivalo i s nekim jezovitim događajima.

koje sam morala predočiti prije nego mi mogu produžiti putovnicu. Cavalieru te zamoliti ga za dozvolu boravka u inozemstvu kroz još neko vrijeme. Nema problema i onako sam to namjeravala učiniti. . br. a moji odnosi s policajcima i carinicima u Harwichu postali su bliski. Tijekom mog boravka u Brewoodu. On je smjesta trebao predati molbu Ministarstvu za unutrašnje poslove i za šest tjedana bi mi dozvola stigla u Belgiju.rekao je . za produženje svoje putovnice i obavijestiti mojeg mađarskog poslodavca Mgr. svibnja 1948. Henry je cijelo stanje stvari objasnio Home Office (Ministarstvo unutrašnjih poslova) i isposlovao mi dozvolu za iskrcavanje. Mark je odlično obavio svoj posao. upitala sam oca Bruninga želi li da odvedem dečke natrag. ukoliko je to tehnički bilo ostvarivo. nikakvih stranaka. svibnja. Ipak. Mohalovicsa od Caritasa i cijelu situaciju objasniti g. Uručili su mi komadić žutog papira s popisom šesnaest dokumenata. Brod je trebao otploviti tek u 6 sati poslije podne. konzervativnog člana parlamenta. BELGIJSKA PUTOVNA ISPRAVA dječje ružičasta – 1948. donesen 1. Bacila sam pogled na popis i samo što se nisam srušila. no Peter je rekao da to ne će biti teško. Na vrijeme sam u roku od deset dana napustila Englesku. Nikakvih formalnosti.. poslije Bettyna sprovoda.. Ja ih svakako želim zadržati . otišla sam u Mađarsko poslanstvo u ulici Emile Janson.-1949. s obzirom na tragičnu situaciju. TITRE DE VOYAGE. Tako bi dobila dovoljno vremena za prekid s mojim radom u Belgiji.. moj prvi zadatak bio je produžiti svoju mađarsku putovnicu. isposlovati dozvolu za rad u kućanstvu kako bih se pridružila kućanstvu kao majčinska pomoć. (Nekoliko godina kasnije.ali moram pronaći nekoga tko bi se brinuo o njima. god. -To je propis. U 11 sati prije podne došao je po mene jedan drugi pristojni bobby.) 5. Nazvao je jednog starog prijatelja naše obitelji. Osjećala sam se kao da se nalazim u sovjetskoj Rusiji. koga sam i ja poznavala: Henryja Studholmea. Natrag u Belgiji. Nisam bila u .Isprave će se poslati u Budimpeštu na provjeru i ako imate sreću. Kakvo ozračje. Nije mi bilo potrebno neko ohrabrenje da se ponudim za taj posao. s potretima Lenjina i Staljina posvuda.. Smjestila sam se na naslonjaču na palubi zaspala.rekoše mi.14 KNJIŽEVNA RIJEKA bili naučeni na takvu vrst predstave. ponovno sam putovala preko Harwicha i neki službenik mi je mahao: Kako je lijepo da vas vidim!. 34. god. Duh carinika u Harwichu mi se smjesta ukazao. dobit ćete odgovoru za tri mjeseca. Dana 4. morala sam se zakleti da ću napustiti zemlju u roku od 14 dana..

koji je na žalost vrijedio svega devet mjeseci. u 8 sati. Djecu se nije moglo staviti bez brige tako dugo. a ja sam bila u posjedu dječje ružičastog Titre de Voyage. Odgovorio je da će učiniti sve što može. Razlog je bio: dozvola za rad od devet mjeseci nije se mogla skratiti i belgijska viza je trajala samo jedan mjesec duže umjesto tri! . radna će se dozvola skratiti u skladu s tim! Da li je ta dezinformacija data namjerno ili slučajno. Britanska viza odobrit će se nakon dolaska radne dozvole.). Zamolio je nekog belgijskog odvjetnika. Ishod je bio jasan. Nastavio je: Mađarske putovnice. Što dalje? Tri mjeseca će najvjerojatnije značiti šest ili odbijanje. Ja nisam imala vremena.MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA 15 stanju predočiti nijedan od neophodnih papira (npr. Poslala sam brzojav g. -Kakvu ste lijepu pripovijest izmislili samo da dođete u Englesku. Zahvaljujući djelotvornosti belgijske administracije. Stupila sam u doticaj s jednim bjeloruskim prijateljem. Morala sam zaboraviti na mađarsku putovnicu i dobiti belgijski dokument. Dana 29. hoću li se ikad više moći vratiti u Mađarsku? Nisam nikada željela postati izbjeglicom. što on naravno nije učinio. svibnja kućna radna dozvola na vrijeme pristigla je u britansko veleposlanstvo. ali ledena reakcija. svog prijatelja. da me uvede šefu britanskog odjela za vize u Belgiji. Belgija itd. god. potvrda o dobrom ponašanju. Odteturala sam iz te zgrade u roku od desetak minuta. Sljedećeg jutra. bila sam u belgijskom Uredu za useljavanje. svjetskog rata i koji mi je ponudio pomoć budem li ikada upala u nezgodu. jedan od njih zahtjevao je dokaz da je moj otac optirao za mađarsko državljanstvo 1918. Tu su povjerovali mojoj pripovijesti i dobila sam ispravnu informaciju: potrebna mi je bila policijska prijava. Cavalieru s molbom za pomoć.) vrijede tri mjeseca duže od britanske. uz uvjet da belgijska viza vrijedi tri mjeseca duže. ne ćemo nikad saznati. a umro je 1923. preporuke. kojemu su moji roditelji u velikoj mjeri pomogli. ukoliko vize za druge zapadne zemlje (Francuska.bila je konzulova uljudna. god. Ukoliko to ne bi bio slučaj. no da će to potrajati. Požurila sam se u Odjel za vize tek da saznam da ne ću dobiti nikakve vize. Pritwitzom. g. važeće ili ne. za dva tjedna je moja mađarska putovnica ležala zakopana u belgijskim pismohranama. Nizozemska. Ne moram reći da sam ih svakodnevno nazivala kako bih čula novosti. Moram li zatražiti za političko utočište u Belgiji? Hoću li ga dobiti? Ako da. Avenue Brugman. itd. Dobila sam privatni razgovor i ispripovijedila svoju priču kako je jedan engleski bračni par usvojio moje nećake. dok je bio izbjeglica u Hrvatskoj nakon I. kako je majka umrla i kako se očekuje dozvola za pomoć u kući. vrijede za britanske oblasti. .

Bila sam skršena. Kao treće. Ne mogu opisati muke kroz koje sam prolazila misleći .bio je odgovor.16 KNJIŽEVNA RIJEKA -Neka vam produže belgijsku putovnicu i vizu!. dobru volju da pomogne svakome u nuždi i čiju djelotvornost sam već i prije iskusila. Kao prvo. Michiels van Kessenichu. Cavalieru uspjelo – ali bio je prekasno.točno godinu dana nakon što sam napustila Mađarsku . jer su bili uvjereni da nikada neću moći ispuniti njihove uvjete. natrag ministru pravde u Bruxelles itd. Kao drugo. -To je protiv belgijskog zakona da se važeća putovnica produžuje prije isteka!. nisu povjerovali mojoj priči.. To pokazuje kako se stanje u Mađarskoj pogoršavalo i kako je potkapan utjecaj poštenih i odgovornih osoba. Godinu dana kasnije trebalo mu je sedam mjeseci da je dade produžiti. s povratnom vizom u trajanju od devet mjeseci. ali je usprkos tome našao vremena da se susretne samnom u nizozemskom ministarstvu vanjskih poslova u Haagu.strani neprijatelj. Britanci su znali da ja želim tamo doći . God. važeća jednu godinu. samnom kao teklićem.rekli su mi. Taj put nisu imali druge mogućnosti: morali su izdati vizu. čije dobro srce. dali su mi netočnu informaciju glede skraćivanja radne dozvole. lipnja stigla sam u Brewood i našla privremeni sretan dom kod obitelji Bruning. Ishod: najbrži i najjednostavniji način bio bi ipak da se Belgijance uvjeri da prekrše svoj zakon! Pismo visokog po činu nizozemskog činovnika ministru pravde u Bruxellesu. Mađarsko veleposlanstvo u Bruxellesu obavjestilo me da su spremni izdati mi novu mađarsku putovnicu. 1947. lipnja . Na očigled su bili bijesni. konačno je učinio trik i čudom se pojavila belgijska putovnica. Pokušao je pronaći kako bi se moglo dobiti neku ispravu na temelju koje bi Britanci bili voljni izdati vizu. Dana 8. trebalo mu je tri tjedna da za mene stvori putovnicu. Nakon tog iskustva obećala sam sama sebi da nikad više ne ću napustiti Englesku bez povratne britanske vize. gdje sam imala prijavljen boravak. -Belgijanci svakodnevno krše svoje zakone.. Po prilici šest mjeseci nakon što sam imala sigurno boravište u Engleskoj. Gledajući unatrag sve izgleda jasno: Nizozemci i Belgijanci htjeli su pomoći jer su znali da će me se riješiti ukoliko to učine. odavde šefu policije u Verviersu. Dana 5. I tako je g. Bio je više no zaposlen kao gradonačelnik Maastrichta. Michiels iznova mi je priskočio u pomoć i uspjeo zamijeniti moju belgijsku ispravu u nizozemsku za osamnaest mjeseci. ali s belgijskim putnim ispravama. odgovorila sam. koje su se mogle produžiti samo u Belgiji i bez novca za put tamo svakih šest mjeseci samo s tim ciljem. bilo je očito da su morali učiniti sve moguće da me zadrže vani.pobjedonosno sam se vratila u britanski odjel za vize. gdje je imao odlične sveze. od Belgijanaca se očekivalo da krše svoje zakone! U očaju sam se obratila g. Dragi g. već sigurne u mojoj putovnici. oni to mogu učiniti još jednom.

Dobila sam svoju nizozemsku putovnicu potvrđenu kako treba. god. prije no što zatražite državljanstvo. Prioritet svake osobe bez državljanstva ili izbjeglice bio je domoći se državljanstva države u kojoj se boravi. morali ste u zemlji provesti neprekinuto.. pod uvjetom da ću po dolasku o tome obavijestiti britansko Ministarstvo unutrašnjih poslova i zamoliti ih da mi britansku vizu iz belgijske putovnice premjeste u nizozemsku. preko nizozemskog veleposlanstva. U proljeću 1951. To sam smjela učinit s odobrenjem nizozemskih oblasti. nije bilo poteškoća u dobivanju britanske povratne vize prije nego ste odlazili u inozemstvo. Srećom ništa mu se nije desilo i zajednički prijatelji su mi pripovijedali da mi je oprostio. Pred više tjedana zamolili su me iz Mađarske za neke podatke o njemu. Umro je nekoliko godina poslije. jer su mu 1991. Michiels obavijestio da mogu doći i podići svoju novu nizozemsku putovnicu u Maastrichtu. budući da je nakon rata bila velika potražnja za moju vrstu kućne pomoćnice. Možete si zamisliti koliko sam nagomilala hvale na njegovu blagoslovljenu uspomenu. Odmah sam otišla u Nizozemsko veleposlanstvo. te da putujem natrag s istom putovnicom. prije no otputujem iz Londona. Pedesetih ste godina za dobivanje britanskog državljanstva morali boraviti u zemlji tijekom pet od osam godina. prigodom stote obljetnice njegova rođenja. ustanovio je upravo u zadnji tren – bila sam već u Londonu na putu u Nizozemsku – da će mi Britanci iznova odbiti dati vizu u Haagu. god. Ne moram reći da nisu bili oduševljeni mojim naročito neuobičajenim postupkom – kao što su to diplomatski izjavili – no budući da su bili dobroga srca i puni razumjevanja i s posjetnicom g. Stoga nisam imala druge nego dobiti vizu u moju belgijsku putovnicu ovdje. Cavaliera uhitili jer se nisam pojavila. nakon što me G. g. surađivali su i tako je učinilo i Ministarstvo unutrašnjih poslova na njihov zahtjev. 6) VREEMDELINGENPASSPPORT. Nisam više bila potrebna i hitno su me . s ne više od šest mjeseci odsustva u jednom komadu. a s mojom nizozemskom putovnicom turnutom u moj džep. Posljednjih dvanaest mjeseci. kojom sam počinjala svaki svoj potez. a u rujnu su dječaci trebali otići u konvikt. Ranih pedesetih godina u Britaniji lako se dobivalo produženje dozvole za rad u kućama. a veleposlanstvo je poslalo moju belgijsku putovnicu na vječni počinak u Haag. namjeravali odati priznanje zbog njegova humanirarnog rada. No. NIZOZEMSKI PUTNI LIST tamnoružičast – 1949-1952. Bruning ponovno se oženio. kad ste već jednom sigurno bili u zemlji. iako je ispočetka bio jako ljutit na mene. K tome. Michelsa.MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA 17 da bi g.

britansku povratnu vizu moglo se dobiti bez problema prije no što se napuštalo zemlju. Većina zaposlenika RFE. Biti mađarsko-engleskim prevoditeljem bio je točno takav posao. koji su bilo privremeno boravili u toj zemlji ili su bili nepouzdani ili se u njih nije imalo povjerenja. što mi je omogućavalo vraćati se u Englesku na tjedan ili dva svaki put. Bila sam to jednom u Belgiji. a izdavao se onim ljudima. Ipak. svjetlo je sjalo na jednom kraju damnog tunela u obliku britanske putovnice. imala je istu brigu. a ne opću.. sve dok nisam bila posjedu pune četiri godine boravka unutar sedam – računajući svaka dva tjedna ferija dok sam radila za RFE. Baranyai (teta Anne). a u tom slučaju on bi mi oduzeo moju ispravu i zauvijek mi spriječio povratak u tu zemlju. BRITANSKA OSOBNA KARTA bijela – 1952. što je značilo ne morati imati nikakvih viza. Smijuljila sam se svaki put kad sam opazila kako britanski carinik diskretno otvara ladicu i u popisu provjerava jeli moje ime na popisu nepoželjnih. Britanci mi nisu mogli izdati nikakvu. god. koji se obnavljao svakih šest mjeseci. stoga tijekom jednog od mojih putovanja vezanih uz vizu.. ad b) Poslije drugog svjetskog rata strancima su izdavali opće radne dozvole samo ukoliku su se natjecali za poslove koje Britanci ili nisu mogli ili nisu htjeli obavljati. Na rokove sam dobro pazila i putovala amo tamo između Engleske i Kontinenta. to je značilo napustiti dobro plaćeni profesionalni posao u inozemstvu za vrlo težak. nije mi bilo teško dobiti sveopću radnu dozvolu. nezahvalan kućni posao ovdje: brinuti se za vrlo nemoćnu gđu. posjedovala sam nizozemsku putnu ispravu. 7. Sad sam se morala vratiti zbog neprekinutog boravka tijekom sljedećih dvanaest mjeseci. ad a) znala sam da mogu jednom biti izbjeglica. skupljena iz logora za izbjeglice iz cijele Europe. Ubrzo sam otkrila da se nalazim na krivom tragu ukoliko je bilo u pitanju nalaženje sigurnog doma u Engleskoj: a) imala sam nizozemsku putnu ispravu a trebala sam imati privremeni britanski dokument dok čekam državljanstvo. Do tog časa posjedovala sam tri pune godine stalnog boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu i bila sam odlučna u tome da ne ugrozim moju priliku dobivanja državljanstva. Čemu sam se mogla nadati u toj fazi? Bijelom komadiću papira. b) posjedovala sam radnu dozvolu za domaćinstvo.-1956. nikakvih nepotrebnih troškova i .18 KNJIŽEVNA RIJEKA zamolili da preuzmem posao prevoditelja u novo osnovanom mađarskom odjelu Radija slobodna Europa (RFE) u Münchenu. Srećom nije bilo tako a bijeli papir me je dobro poslužio. god. Stoga su američki poslodavci pomogli s time da su odobrili takozvana putovanja zbog vize svakih pet mjeseci. U svibnju 1954. itd. Usprkos tome. a to je bilo sve što sam trebala.

S mnogo poštovanja. . čekanja na vize. nastojanja dobivanja tranzitnih viza. konačno je stigla moja isprava o dobivanju državljanstva. do danas Dana 12. Ako nisi imao dokumenat ili si posjedovao samo onaj niže vrijednosti. lipnja 1956. Da su činovnici dvadesetog stoljeća odabrali da postanu romanopisci. Moj zaključak je: nakon drugog svjetskog rata raseljene osobe i prognanici postali su dokumenti ili komadići papira.-2004. prijetilo ti je trunuti u logoru za izbjeglice. Nizozemskoj i Engleskoj. Belgiji. god. stoljeća). god. ostati bez potpore kod milodara. jer sam bez njihove pomoći mogla ostati jedan od tih nesretnih ljudskih dokumenata. bez domovine i bez novca. Pierre Daninos napisao je u Le sang des hommes: Svijet četrdesetih godina bio je svijet tranzita: čekanja na brodove koji su ljude prevozili u strane zemlje. zahvalnosti i ljubavi mislim na mnoge prijatelje. a dva tjedna kasnije položila sam zakletvu vjernosti Njenom veličanstvu Kraljici. oni bi zasigurno bili dobri. nikakvog traćenja vremena i nesigurnosti. sakrivati se ili umirati od gladi. Prošla su moja iskušenja. Svaka riječ je istinita.): A Twentieth Century Odyssey (Jedna odiseja 20. tvoju sigurnost i tvoje šanse. veličina i tekst tih dokumenata određivali su tvoju vrijednost. BRITANSKA PUTOVNICA tamnomodra sa zlatnim slovima – 1956. u ničijoj zemlji. mogu razumjeti i muku i ne pripadanje i blaženstvo biti Britanac. slanja brzoglasa. Ulomak iz osobnih sjećanja grofice Marije Pejačević Virovitičke (1909. kako bi se dobile stalne vize i stalnih viza za daljnje tranzitne vize. Boja. pomagače i činovnike u Mađarskoj.MARIJA PEJAČEVIĆ VIROVITIČKA 19 putovanja. prijevod dr. Samo oni koji su iskusili plutanje bez državljanstva. Ivan Mirnik. Moja priča nije roman. Usljedio je britanski pasoš za kojim sam toliko čeznula i nikad ne ću zaboraviti skladni pokret kojim je policijski časnik pospremio moju prijavnicu za strance u koš za smeće. 8.

-1923. djed Marije Pejačević. informacijskih znanosti i muzeologije s temom Tradicija numizmatičkog istraživanja u Hrvatskoj. Od 1973. ban Hrvatske i Slavonije (1903. 20. Autor je desetak knjiga. Grof Marko Pejačević Virovitički (1882. bio je narodnim zastupnikom za Našice.). otac Marije Pejačević. dio koje je objavljen god. Od 1970. jednopredmetnu arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.) diplomirao je 1969. numizmatike. 11.-1907.-1923.-1928. na postdiplomskom studiju Bibliotekarstva. do danas djeluje na Odjelu za numizmatiku Arehološkog muzeja u Zagrebu. bila je glazbenica i poznata skladateljica.-1883.). te više od 300 članaka s područja arheologije. . Magistrirao je 1974. veliki župan Virovitičke županije. radio je kao arheolog-konzervator Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. u Oxfordu. s doktorskom disertacijom: Coin Hoards in Yugoslavia. te prva žena u povijesti klasične glazbe koja je skladala jednu simfoniju. Imao je brata Elemera (Velimira) i dvije sestre: Gabrielu i Doru. bio je narodni zastupnik za Rumu i malteški vitez. povijesti i zaštite kulturne baštine. ministar za Hrvatsku i Slavoniju (1913. bio je hrvatski ban (1880. do 1973.).1916. pradjed Marije Pejačević. Grof Teodor Pejačević Virovitički (1855. Stupanj doktora filozofije (povijesnih znanosti) stekao je na Arheološkom institutu Sveučilišta u Londonu 9. 1942. dokumentacije.20 KNJIŽEVNA RIJEKA Napomena: Grof Ladislav Pejačević Virovitički. O prevoditelju: Ivan Mirnik (Zagreb. srpnja 1978.1981. vitez Malteškog Reda i Reda Svetoga Groba. Grofica Dora Pejačević (1885. a umro je 1901. godine.).).).

Zahvaljujući njemu. Pretpostavljam da je Cienfuegos izabrao Jugoslaviju ne samo zato . predlagali da se sastanemo u Europi. Lana Derkač. nagrađivani Fernando Jerez. Ako bi se vratili u Čile iz Havane. Diana Rosandić.21 Suvremena čileanska književnost U studenome 2009. od 18. Najbolje bi bilo da se nađete u Beogradu . Željka Lovrenčić. Joja Ricov. te istaknuti čileanski književnik naših korijena Juan Mihovilovich. Željka Lovrenčić ROBERTO AMPUERO Naše maslinasto-zelene godine (ulomak iz knjige Nuestros años verde olivos) 27 P ismo mojih roditelja koji su živjeli u Valparaísu na radikalan je način promijenilo stanje stvari u mojoj obitelji. godine u Zagrebu je boravio čileanski pisac Diego Muñoz Valenzuela koji je došao na predstavljanje svoje knjige Tajna mjesta koju je objavila nakladnička kuća Znanje. Ružica Cindori. Branimir Bošnjak. Najavljivali su da su postoje uvjeti da se vidimo i zbog sigurnosnih razloga. Delimir Rešicki. Ana Horvat. Boris Domagoj Biletić.rekao mi je jedne noći Cienfuegos koji je nekoliko dana boravio na otoku noseći Fidelu poruku Leonida Brežnjeva o ratu u Africi. Mila Pavićević.Jugoslavija je za tvoje roditelje najmanje kompromitirajuća zemlja. Diana Burazer. Dunja Detoni Dujmić. Ovom prigodom predstavljam radove trojice istaknutih suvremenih čileanskih književnika među kojima su trenutačno najčitaniji čileanski pisac Roberto Ampuero. mogli bi biti optuženi kao teroristi. Dragutin Tadijanović. Luko Paljetak. ožujka iste godine na web stranici udruge Letras de Chile objavljivani su prijevodi djela dvadeset i pet naših autora (Zvonimir Balog. Ljerka Car Matutinović. Stjepan Čuić. Stjepan Šešelj. Ante Stamać. Miro Gavran. Davor Šalat. Davor Velnić. . Mate Ganza. Borben Vladović i Irena Vrkljan).

članove koji su dolazili iz tih zemalja usmjeravalo se da izbjegnu lokalne drugove jer su oni . u Čileu. održavao dosta srdačne odnose.Ne može se samo obavijestiti i otići . što bi ih odmah moglo pretvoriti u moguće potkazivače.upitao sam. op. Zapravo. Iskoristivši njegov povratak u Moskvu koji je obavezno uključivao kratak boravak u Madridu. konspirativnim tonom. jako je malo njih željelo razgovarati s nekim tko bi nakon nekoliko tjedana. što me je zbunilo jer sam očekivao da neće odobriti Virginijinu reakciju i da će me podržati. Ipak. prev. Sastanak s drugovima iz unutrašnjosti bio je stupanj koji je Partiji dopuštao da pije iz samoga izvora činjenica. Osim toga. . šutjeli. mogao pasti u ruke diktature.I što onda da radim? . i to je bio razvidan znak da Partija i Jota razmatraju pojedinosti kako bi preko svojih tajnih struktura diktaturi zadali udarce koji bi je uništili.osobito ako su živjeli .Komunistička mladež. Do tada sam vjerovao da sam s njom. Na taj nas se način sprječavalo razgovarati s njima. Virginia. Istovremeno. vezano uz članstvo. često turistički.Prvo moraš zatražiti dopuštenje organizacije da bi mogao izaći iz zemlje. . odmah je pomutila moju radost: . . svojim sam drugovima najavio putovanje. Nekoliko dana kasnije. Moji su roditelji otišli iz Čilea da bi se sastali sa mnom u Beogradu. Moji drugovi iz baze su ljutiti. Tek nakon nekoliko godina saznao sam da su mnogi koje su nam predstavljali kao drugove iz unutrašnjosti bili članovi koji su živjeli u europskim zemljama i došli na Otok u posjet. unuk i zet otputuju u neku zapadnu zemlju iz koje bi mogli pokušati pobjeći od Revolucije. poslao sam pismo roditeljima potvrđujući datum susreta za dva mjeseca u Beogradu. da donese prikladnu dijagnozu i pripremi slijedeće napade na neprijatelja.odgovorila je prije nego što je prešla na razne teme o kojima se raspravljalo na kraju svakoga sastanka.Moraš razgovarati s drugom Vicianijem i zatražiti dopuštenje da otputuješ .). Sastanak takvoga tipa tada je zvučao kao nešto transcendentalno i junačko.22 KNJIŽEVNA RIJEKA da bi zaštitio moje roditelje nego i zato da izbjegne da njegova kći. Kad je Partija kod svojeg članstva željela izazvati utisak da se zaista posvećuje stvarima od izuzetne važnosti. Bilo mi je nemoguće zakazati sastanak s Vicianijem jer je bio na jako važnoj proslavi s drugovima iz unutrašnjosti u susjednoj dvorani i nisam je mogao prekidati. razglašavalo da je u tijeku sastanak s drugovima iz unutrašnjosti. osoba zadužena za bazu. diskretno se.upozorila je pokvarivši mi raspoloženje. izvijestio sam ih da se ne brinu oko hotela jer Komandant tamo ima veze i mogao je svima pronaći smještaj. glavnome gradu Jugoslavije. za vrijeme jednoga sastanka Jota-e (Juventud Comunista .

. . Još sam jednom pokušao poravnati put: . besprijekoran kao uvijek. Moji su roditelji već otišli na put. Nisam ih vidio već tri godine. uz teatralni pokret.najavio je ispuštajući dim kroz nos.A ti mi je ne možeš dati? .Ne dolaze na Kubu.Kad bih mogao.U smrtnoj smo borbi s diktaturom. zastao ispred prozora i malo razmaknuo debelu zavjesu da uđe trak svjetlosti. Odjednom je. a moj će svekar riješiti sve stvari oko putovnica i viza.obavijestio je. Onemogućit će mi putovanje braneći se Jota-om. Sastat ćemo se u Jugoslaviji.Reci . . . Za putovanje treba tražiti dozvolu Jota-e. Primio me je u prostoriji s klima uređajem. Ja sam znao da se Viciani upravo vratio iz Venezuele. . . druže. ali u ovome trenutku politički neprihvatljiva. Na taj su način Partija i Jota organizaciju učinili zatvorenom i mi.Želim vidjeti svoje roditelje .Neću izaći iz socijalističkog svijeta. Ja želim otputovati u inozemstvo sa svojom obitelji. Izgledi su nam loši.rekao sam s izvjesnom lakoćom.obavljali zadaće tajnih služba i pripremali prevrate pa su morali su biti anonimni. Nekoliko dana poslije uspio sam se konačno sastati s Vicianijem. A u ovome trenutku sve su dozvole ukinute. moramo usredotočiti naše napore na preživljavanje i na to da maknemo Pinocheta s vlasti. . bili smo izolirani i ovisili smo o našim neposrednim šefovima. Njegova je reakcija bila predvidljiva. ali takve su upute iz unutrašnjosti. njihovi članovi. Šaputalo se da se nastojao preseliti u Caracas po zaduženju Jota-e jer je odatle mogao bolje podržavati borbu u Čileu iako je Toño tvrdio da mu se život na Otoku zapravo pretvorio u pakao zbog neslaganja s Kubancima i zbog neimaštine u svakodnevnom životu.Otputovati? . pušeći Pall Mall iza stola od mahagonija.Ne možeš li se raspitati? To je poseban slučaj. . . počeo nestrpljivo šetati po prostoriji s rukama u stražnjim džepovima hlača.ROBERTO AMPUERO 23 na Kubi . Njegova osveta u tijeku. rado bih to učinio.Kada dolaze? . .Nema problema . Prinio je cigaretu ustima i neraspoložen.Jota nikome ne dopušta putovati . tako da ovdje nema mjesta za obiteljska putovanja koja su opravdana. Na posljednjoj plenarnoj sjednici Jota-e je tako dogovoreno.odgovorio je milujući cigaretu kao da se radi o nekome predmetu od mramora.nagnuo je glavu na jednu stranu kao da ne čuje dobro i spojio obrve uz pogled muslimanskog inkvizitora.

sada. . a druga stoga što je potkupljiva.Ovo je jedinstveni slučaj.Za mjesec i pol. ja sam se nalazio između dvije vatre i zbog toga sam izvukao kraći kraj. Već imam vize. Varšavu. Bukurešt i Moskvu.Treba to napraviti. U suštini. Ogorčen.Možeš imati kakve god hoćeš vize. na rad i na borbu protiv Pinocheta.24 KNJIŽEVNA RIJEKA .Ali.naglasio je za tren. . Prag. . da bi zatim ublažila ton i nasmiješila se. Jota je putovanja u inozemstvu smatrala krivičnim djelom. .rekla je moja žena misleći na slučaj Anne Schuster koja je i dalje bila u stalnoj i uznemirujućoj napetosti. op. Naslutio sam da je njezino strpljenje s Annom i Eugenijom pri kraju i da će ih obadvije prijaviti. pokušajem izdaje. Ali. Iskoristit ću prigodu da Vilmi ispričam što joj se događa iza leđa . Moje prvo putovanje.Mi članovi Partije moramo se usredotočiti na učenje. Zamisli.Ja ne mogu ići. . a njezine zelene oči su zasjale kao nekad u Leipzigu. Dijete se igralo u vrtu s Caridad del Rosario ispod platana u stražnjem dvorištu. a njegova obitelj može. . a zatim s Vilmom u Budimpeštu. Zbog Revolucije .Zbog čega? .rekla je sa žestinom. oponašajući praksu vladajućih stranaka i koristeći njihove upravne strukture. Vicianijev odgovor možda je također uključivao poruku za mojega svekra.Kad odlazite? . Na kraju krajeva. . prev. a ne na turistička putovanja po Europi.Nije dobro da čileanski drugovi putuju po svijetu dok Kubanci to ne mogu .ispitivao sam zabrinuto.Kako? Što se događa? Tvoji roditelji ne mogu ići? . Blago ga je podsjećao da Kubanci ne mogu putovati.Jesi li sigurna da ti odgovara prijaviti ih? . . isto tako ću joj reći za naše putovanje u Jugoslaviju. nikada nije bilo potrebno tražiti njezino dopuštenje da bi se putovalo. . ali još uvijek nemaš dozvolu Jota-e . .ponovio je Viciani gledajući u vrt.) zbog političkih razloga.Jesi li pomislio na grozne političke posljedice koje će ono izazvati kod kubanskog naroda u njegovoj borbi protiv imperijalizma? . samo je jedna stvar bila jasna: ako ne odem s Otoka.Federacija kubanskih žena. moji će roditelji beskorisno putovati u Europu. . Situacija je bila užasna. U Čileu. . Povukao sam se pognute glave. prvo s obitelji u Beograd. a Margarita je blistala jer joj je Vilma upravo najavila da je mora pratiti na putovanju po Istočnoj Europi kako bi održale sastanke s lokalnim federacijama.upitala je uznemirena.Ne vjerujem da ćemo putovati.Jedna od njih ne može i dalje biti u FMC (Federación de Mujeres de Cuba . gdje sam prije sedam godina postao članom Partije. vratio sam se kući.

.Hajde. šutjela je i jecala. derao sam se. ti koja toliko znaš o Fidelu . to nije nikakva organizacija kukavica i propalica. Moja je namjera bila zlobna jer sam znao da se Kubanci uvijek boje skrivenih mikrofona postavljenih na bilo kojem mjestu. on jako dobro zna kako preživjeti.Ne znam o čemu govoriš . što je možda bio jedini način da je natjeram da promisli.Fidel je pobjednik. u kubanskom stilu. ruke kao u grofa. Vrućina Havane me je izbacivala iz takta. . . najavljujući da će nazvati svojega oca.šapnuo sam nastojeći joj oteti aparat iz ruku.Kukavica i ništarija! Pustili ste vlast iz ruku ne ispalivši ni metka. ljubavi .A ti nemoj napadati moje ljude.Nemoj miješati Fidela u to! .i ja sam također vikao.ROBERTO AMPUERO 25 .I Fidel je imao svojih neuspjeha prije nego što je došao na vlast.Da ćemo čekati da ti ta organizacija kukavica i propalica odobri putovanje? Što misliš. Vi ste gubitnici.Ne znam o čemu govoriš .Ti si nezahvalnik. Curo. . Sjela je na stubište. Margarita je bijesno prošla dnevnom sobom koja je vodila do mramornog stubišta. Možda propalica.vikala je.Jota mi zabranjuje. Uhvatila je glavu s obje ruke.Ja znam o čemu govorim. . . .vikala je sa suzama u očima iako joj je lice bilo zgrčeno od srdžbe. . . nema niti jedan ožiljak! A znaš li zašto? Jer se uvijek borio u pozadini.Ima li kakav ožiljak iz godina koje je proveo u planinama? Niti jedan! Kako da ga ima! Koža mu je kao u princeze. ali čvrsto ga je držala. . .Samo malo. Govorim o vremenu kad smo se voljeli na Zapadu.Nismo organizacija kukavica.A što misliš? . isto ono kojim je sišla na dan našega vjenčanja u društvu svojega oca da nas matičar vjenča. ljepotice. . Kuća je sada bila tiha i napuštena.ustrajala je i bacila slušalicu na mramorni pod. a on nije zadobio niti jednu jedinu ogrebotinu. Sjeo sam do nje. Tako je dogovoreno na posljednjem plenumu. . .Ne možemo svaki put kad imamo probleme pribjeći njemu . . a ti si u to izvrsno upućena jer u suprotnome ne bi ga namjeravala izdati u Berlinu.odgovorio sam agresivno. šaljući druge da umiru umjesto njega.A zašto? .Mi članovi partije ne možemo putovati. a kroz prozore terase moglo se vidjeti Ivána i Caridad de Rosario kako se igraju u . Bio je to nizak udarac. tko smo mi da tako postupaju s nama? . Čak se i predao nakon napada na vojarnu Moncada u kojemu je poginulo stotinu njegovih ljudi.

op. prev. stalnoga nadmašivanja proizvodnih ciljeva i beskonačnih Fidelovih govora. bijeg od petogodišnjih planova. Margarita je i dalje ponavljala da postanem Kubanac nudeći mi posljednju priliku za pomirenje. poput Michaela Butora. ostaviti je zauvijek.) dok ga je crnkinja slijedila. bili nedostižni. Polagano sam shvaćao da sam sada imao samo dvije mogućnosti: ili ću se podvrgnuti zabrani Jota-e i postepeno se osloboditi utjecaja Cienfuegasa. nikada se nećete osloboditi Pinocheta. Veneciji ili Barceloni. 28 Neizvjesnost u kojoj me je držala Jota uronila me u neku vrst dremljivosti zbog koje sam postupno gubio osjećaj za vrijeme i brkao prioritete. ljudi srednje klase koji su mogli uživati u svakodnevnim jednostavnim užicima koji su meni. nudeći mi da potraje idiličan prizor koji sam vidio iza pokretnog zaslona u kojemu je Iván trčao oko kineske anone (Annona muricata. te na taj način i običan sljedbenik svojega punca. Milana Kundere ili Jeana Paula Sartrea doživjele egzistencijalne probleme iako bez materijalnih iznenađenja u nekom stanu u Parizu. To su bili ljudi koji su se na najnormalniji način ukrcavali na zrakoplove i u udobne vlakove.Ti zaista vjeruješ da je Fidel proveo vrijeme u izgnanstvu sastančeći i tražeći pomoć pola svijeta kako bi izolirao Batistu? Ne. on se pripremao kako bi oružjem porazio diktaturu. ili prihvatiti prijedlog svoje žene i postati Kubanac. Iznenada me je preplavio osjećaj da sam bio nepravedan i da sam joj nanio bol spomenuvši nešto što sam trebao sačuvati kao tajnu. u mjeri u kojoj su se povećavali popisi cenzuriranih knjiga postajali sve oskudniji. vječnih. . Ali. naravno. sveprisutnih i sablažnjivih redova. nakon nastave i nakon što sam s Lázarom nabavio nove knjige i tekstove koji su. . Dok vi to ne uradite. Tražio sam utočište u knjigama koje su govorile o Zapadnoj Europi. Šutio sam i duboko uzdahnuo kako bih se smirio. jer Margarita više nije bila djevojka iz Leipziga u koju sam se zaljubio. radili u izdavačkim kućama.Postani Kubanac i zaboravi sve te rasprave koje nikamo ne vode! . o osobama koje su. tropska biljka ukusna ploda. doručkovali u nekoj kavani čitajući Le Figaro ili The Times i večerali s prijateljima u nekome restoranu nakon što su popili par čaša u baru.preklinjala me je malo zatim. Da. dečko. Sada mi je jedino preostalo napustiti kućerinu iz Miramara. boravio bih na obali Miramara i čitao romane koji su mi omogućavali izbjeći tjeskobnu stvarnost Otoka. Poslijepodne. to su bile alternative. dobrih novih vijesti o socijalizmu i navodnoj propasti imperijalizma. nego dužnosnica. .26 KNJIŽEVNA RIJEKA dvorištu.

Tih je dana stigla vijest koju je Margarita očekivala. Margarita je otvorila bocu Rotkäppchena. Anne nije ostala na ulici.Čini se da je glupača pila za vrijeme radnog vremena.ROBERTO AMPUERO 27 Ponekad. da vidim sjaj hridina Floride koje su bile tako blizu. zamišljao sam putnike kako si vezuju sigurnosne pojaseve da bi se spustili u svijet bez zabrana u kojemu su vladali obilje. uvjeren da Vicianiju neće trebati puno vremena da me nazove i prenese mi poruku organizacije. Automobil koji ju je dovezao kući sada joj je bio na raspolaganju zajedno s vozačem koji joj je istovremeno bio i tjelesni čuvar te zadužen da nas diskretno opskrbljuju hranom. Istočna je Nijemica već imala novi posao u toj instituciji u kojoj je istraživala žensku seksualnost.Anne su isključili iz FMC-a . a ja je se bojao: . što je ukazivalo na velikodušnost Revolucije. usudio bih se reći čak s izvjesnom euforijom . U njihovoj unutrašnjosti. Napredovali su polako. kad bi me zatekao mrak na obali mora. Kundera ili Sartre. ispod nevidljivih ruta zrakoplova koji su možda dolazili iz gradova u kojima su živjeli Butor. . ne znajući za moju sudbinu.najavila mi je moja žena. na obzorju bih zamjećivao svjetla brodova koji su plovili u smjeru Meksika ili Sjedinjenih Država.sklopilo savez s njom protiv Anne kako bi se ovu optužilo da je prešla ovlasti svojega posla i pokušala ucjenjivati Eugeniju da bi zadržala mjesto. Puštao sam da vrijeme protječe. Užurbano je ispila nekoliko gutljaja u promišljenom pokušaju da se . tiho. a tako daleko. To je došlo do Vilminih ušiju i zapečatilo Njemičinu sudbinu.iako sam smatrao da je samo glumila.A Vilma me imenovala osobom zaduženom za Istočnu Europu. Ni pozivi na diplomatska primanja na koja su dolazili opušteni ljudi. nisu me uspjeli uvjeriti u prednosti nove dužnosti moje žene.objasnila što se dogodilo i rekla da su prevladala uzvišena načela Revolucije. Vidio sam da je ozarenija i ljepša nego ikada. Margarita mi je naširoko i bez grižnje savjesti. Tada su se iznenada pojavljivale neke nesavladive želje da se uzdignem iznad Havane. iza osvijetljenih prozorčića. Naivni smo što smo otvorili vrata tolikim strancima.među kojima se nalazila i Eugenia Valdés . kao i njezin otac prije nekoliko godina . koji su zarađivali u dolarima i živjeli na Otoku u blagostanju i luksuzu. kozmopoliti kojima nisu imali problema s hranom i odjećom. Iz Margaritinih riječi zaključio sam da je nekoliko dužnosnica FMC-a . Mogao sam biti miran. istočno-njemačkog šampanjca koji je toga jutra pronašla na Anninom stolu i ironično komentirala: . te brazdali nebo spuštajući se prema Miamiju. blagostanje i sloboda te u kojemu nitko nije tražio žrtvovanje u ime neke ideologije. Osim toga. da prođem liniju od devedeset milja koja je nepomirljivo dijelila dva svijeta.

. . A ti si je potkazao. Sada više nisam nimalo sumnjao da je ona predala knjigu u Ministarstvo unutarnjih poslova.Ja je nisam potkazao .odgovorio sam gnjevno. . Ostao sam bez glasa.Mene je prijatelj iz Sigurnosti pitao je li mi ona posudila knjigu i ja sam to potvrdio.Izbacili su je zbog toga jer je pokušala potkazati Eugeniju? Annina čistka nije me potaknula na piće. te da su Njemicu otpustili na sramotan način. . jer se ne bih odvažio. Važna je činjenica da je netko policiji dostavio knjigu koju mi je Anne posudila. Bilo je razvidno da je njezin novi položaj u ženskoj organizaciji . Do toga sam trenutka sumnjao u svoju sposobnost da djelujem razborito u svakoj situaciji.Kako nisi? Ti si rekao Sigurnosti da je knjiga njezina. Njezine zelene oči odjednom su zadobile hladan i gotovo metalan sjaj pogleda njezinog oca. i drugo. Jesam li bio krivac za tadašnji konačni poraz Anne Schuster? To nije moglo biti tako jer ja nikada ne bih iz kuće iznio Burroughsovu knjigu. Izbacili su je jer je Sigurnost saznala da je knjiga njezina.Kako. .Što to znači? . .To je isto. . .Ona je jednoga dana trebala naučiti.Nisi li ti dostavila knjigu policiji? Margarita me je ljutito gledala.Zbog toga. dečko. Rekao sam svojoj ženi da mi je Annin otkaz nemoralan.To nije važno. što znači? Nisi li ti bio taj koji ju je potkazao jer je posudila kontrarevolucionarnu knjigu? Osjetio sam kako mi zabada bodež u grudi. . Na prvome mjestu zbog toga jer nisam poznavao nikoga drugog tko je mogao čitati na njemačkom. ali sada sam ustanovio da sam bio nespretan. . Mi ovdje nismo u središtu Europe gdje kapitalistička propaganda truje mladež. nemoj mi sad reći da su je zbog toga izbacili…. .Kako se usuđuješ za nešto takvoga optužiti majku tvojega djeteta prosvjedovala je.Zbog čega je otišla? .Mene je drug samo pitao je li bila ona… . Rat ili smrt ideološkim različitostima! Bio sam preneražen. i što je najgore. s izgovorom da sam je navodno ja prijavio.Zato što je raspačavala neprijateljsku propagandu. Nikada nisam zamišljao da bi se stvari mogle tako odvijati. .Ne. Raúl je to već rekao u svojemu posljednjem govoru. naivan.28 KNJIŽEVNA RIJEKA ponovo smiri. .

.tvrdila je Margarita nakon nekoliko trenutaka gledajući me poprijeko i sjedeći za stolom u dnevnoj sobi. preko Zagreba. 29 Početkom rujna ukrcao sam se s Ivánom i sa svojom ženom u Ilyshin kubanske zrakoplovne kompanije u smjeru Istočnog Berlina odakle ćemo putovati u Beograd. pomislio sam uvjeriti Margaritu da se više ne vratimo na Otok i da započnemo novi život u drugoj zemlji. U početku mi je bilo nelagodno osjećati se ugodno u stanu koji smo . . S jedne strane radost svojstvena nekome tko će se nakon godina odvojenosti ponovo susresti s dragim bićima. Tu sam zamisao njegovao dok je zrakoplov ispod sebe ostavljao lijepi zeleni otok u obliku kajmana i zatim se. s mnoštvom stanova i ugodnom terasom koju je vjetar stalno prozračivao. Dok smo letjeli. Ili oni ili mi.Ne razumijem te.La Havana morao je sletjeti u Ganderu. Ako me sjećanje nije varalo.Kažem da znam zbog čega su Čileanci takvi kakvi jesu. Usprkos neodlučnom opiranju Jota-e krenuo sam na put pod zaštitom Ciefuegosa i s kubanskom diplomatskom putovnicom koja je vrijedila tri tjedna.Zbog čega? . gdje će se opskrbiti kerozinom. blijeda. Vrlo brzo ćemo dobiti novi stan kao nagradu za potkazivanje. Preplavila me mješavina osjećaja. zrakoplov koji je na povratku letio rutom Berlin . New Foundland. Iza nas je ostao prostrani stan koji je FMC konačno dala mojoj ženi na raspolaganje. s druge bol zbog toga jer mi je duša bila nagrižena tjeskobom. Tu bismo okolnost mogli iskoristiti isto kao i mnogi drugi Kubanci. .Jer previše razmišljaju o neprijatelju. Smješten na posljednjem katu jedne od najviših zgrada u Havani. Na trenutak sam. upravo onoliko koliko ćemo boraviti izvan zemlje. dok sam se igrao hladnim staklom čaše u ruci ne odvaživši se piti iz nje. ali na kraju sam odbacio takvu zamisao jer mi se činilo da bi joj moje riječi jako malo pomogle.ROBERTO AMPUERO 29 zahtijevao koliko dokazivanje njezine odanosti Revoluciji toliko i njezinu sposobnost sklapanja saveza.Sada znam zbog čega ste vi u izgnanstvu . tražeći Europu. nudio je veličanstven pogled na more i na oljuštene gradske građevine. usmjerio prema istoku. Moj otac kaže da ne treba nimalo razmišljati. zatražiti azil te ostvariti našu staru žudnju za bijegom. . jer su sjedalo u zrakoplovu i putovnica u džepu značili moje konačno popuštanje Komandantovoj moći. pomislio da bih trebao posjetiti Anne i objasniti joj svoju pravu ulogu u tim događajima.

Nisam očekivao zlobnu aluziju od strane mulata. kako su nazivali vođe. Bio sam u kušnji da ga napadnem. čini se. činilo se zadivljujućim i nestvarnim.zgrada je bila iz pedesetih godina .Dobro. Njegov sam komentar primio kao šamar.rekao mi je sarkastično Willi dok smo jednoga poslijepodneva obilazili stan u društvu Lázara i blizanaca Mondragón.ustrajao je lakonski Lázaro. . a zatim vodio u spavaće sobe.Onda.Što želiš time reći? Šutio je nekoliko trenutaka kao da traži objašnjenje u komadiću mora.terasa s pločicama od pečene gline i sivim zidovima.Čestitam ti . . prisvojili tuđu svojinu.Ne. . ozakonjenom od strane Revolucije koja je. pomno ispitujući moje reakcije. a nebo se počelo crveniti nagovješćujući blizinu sumraka. Hodali smo po mramornome podu koji je spajao dnevnu sobu s blagovaonicom.komentirao je mulat udišući morski zrak koji je ulazio kroz širom otvorenu terasu. Njima. ljudima s puno novca koji su otišli na Sjever .rekao sam ja. Zapravo. . ali suzdržao sam se jer su me Willi i blizanci promatrali šuteći. da su barem otišli . običnim građanima koji su živjeli u uskim studentskim domovima. moja žena i ja smo okrutnom pljačkom. Zapravo. . .Čiji je bio? .Možda su ti ljudi zatvoreni zbog političkih razloga. žive ovdje . više nego učiti. postala prihvatljivom zahvaljujući samo masovnom ponavljanju. naravno. moji su kolege željeli konačno vidjeti stan jednoga od glavešina. bio bezuspješan napor jer me navodio na opravdanje oduzimanja vlasništva izgnanima i ljevičarskim političkim strankama od strane pristaša diktature u Čileu. Bilo je razvidno da je u nekome drugom razdoblju . . blistavog mora koje se naziralo ispod priručja terase i nastavio: . bila savršeno mjesto za priređivanje zabava i ispijanje aperitiva. . Sastali smo se kako bismo učili estetiku dok je moja žena pribivala jednom primanju u Poljskom veleposlanstvu koje je priređeno u čast predsjednice Organizacije žena te zemlje. stalcima za cvijeće i priručjem od kovanog željeza. u kućama rođaka ili kao podstanari u sobama bez vode jer nisu bili iz Havane. elegantan i udoban stan. Na trenutak sam si predbacio što sam ih doveo do prostorija koje su čuvale obiteljsku intimu.30 KNJIŽEVNA RIJEKA dobili potkazivanjem i čiji su ga se pravi vlasnici odrekli u zamjenu za vize i konačan odlazak s Otoka. što je.objasnio sam nastojeći se uvjeriti da je politička emigracija bila dovoljan razlog da se ljudima zaplijeni imovina. svojstvenim pripovijesti iz Tisuću i jedne noći da država nekome daruje tako prostran. . .Pretpostavljam.Da su barem otišli . Dolje je treperila lijepa i bučna Havana. ako nisu otišli.upitao me je Lázaro.Bradati zna nagraditi one koji su mu odani.Znaš li tko su oni? .

među vrijednim slikama i stilskim namještajem. već izblijedjeli zastori. radili. sada su moćne turbine potresale trup Ilushyna na putu u Europu na isti način na koji su moje usporedbe između kubanskih kontrarevolucionara i čileanskih revolucionara potresale moju političku svijest. koje su okolnosti prisilile da naglo napuste Otok. noćni ormarići od mahagonija natopljeni nepoznatim mirisima. grebući je. valjda zbog ironije ili zbog povijesti. sudbini koja je na izvjestan način sličila na onu izbjeglih zbog Pinocheta. ljudima koji su među ovim zidovima živjeli. moju kukavičku ravnodušnost prema tužnoj sudbini prognanih od Revolucije. Zapravo. naravno. sjeverno-američki rashladni uređaj. Živio sam tri godine među njezinim zidovima. Za nekoliko sati stići ćemo u Berlin . Sada sam se približavao Istočnoj Njemačkoj s osjećajem umora i prerane starosti. Zadrhtao sam promatrajući njegove sobe i hodnike očima punim krivice. nije pripadao protivnicima Revolucije koji su sada u zatvoru ispaštali svoju krivicu. koriste vođe revolucije. Kazna izgnanstvom koju su stari Grci primjenjivali tako da su na oklop kamenice ispisivali ime osuđenika. Zauzimali su kuće svojih nekadašnjih neprijatelja. nikada se niti jedan stari susjed iz Miramara nije usudio reći mi da sam otimač. Lázarovo pitanje bilo je zajedljivo i mučno ne samo zbog toga jer na njega nije bilo odgovarajućeg odgovora nego i zato jer je otkrivalo moju bešćutnost ili bolje rečeno. ta okrutna i nepravedna kazna koju su trpjeli čileanski ljevičari zbog toga što su željeli uvesti socijalizam u svoju zemlju. nisam znao ni tko su bili vlasnici kućerine u Miramaru. iza zidova prekrivenih puzavcima koji noć ispunjavaju mirisom. lišen političkih ideala. pretvarala ih je u parodijski i nesumnjiv odraz njihovih ljutih neprijatelja. koristeći njihove krevete i njihov pribor za jelo.ROBERTO AMPUERO 31 Ja ne samo da nisam znao tko su bili pravi vlasnici stana. hladnjak s oblim rubovima. teški. voljeli i mrzili.Schönefeld. živjeli mnogi stari ratnici koji su sada bili vladari.). Baršunaste fotelje. obnovljene. mramorne zahodske školjke. skriveni iza reflektora postavljenih između ceiba (vrst američkog drveta . jer su s druge strane ograda s bodljikavom žicom. u potpunosti sam uživao u toj povlastici zaštićen Revolucijom. još gore. prisjetio sam se četvrti Miramar s njezinim nekadašnjim veličanstvenim otmjenim palačama koje sada. u zračnu luku s koje sam prije nekoliko godina poletio na Otok sanjarski vjerujući da pravim prvi korak prema sreći. buržuja i oligarha iz prošlosti. Da. prev. prebirući po njoj. kontrarevolucionara koji su zbog svojega otpora Fidelovoj vladi godinama čekali njegov pad na ulicama Male Havane u Miamiju.Ceiba petandra. Dok se zrakoplov tresao u noćnim turbulencijama nad Atlantikom. a da to svakodnevno uzimanje tuđega nije uznemirio moju savjest. Ali. Samo zbog zaštite koju mi je pružala vlast. sve je to zapravo pripadalo drugim ljudima. op. razočaran Kubom i ne nazirući . i kamenih stupova sličnih koraljnim grebenima. ništa nije dokazivalo da stan koji sam počeo pokazivati svojim drugovima s manje umišljenosti.

grada u kojemu je studirao sedamdesetih godina. 1953. 2008. 2001.) i romanom za mladež La guerra de los duraznos (Rat bresaka. 1994. Bilo je razvidno da mi je bilo bolje biti Čileanac s putovnicom kojoj je istekao rok trajanja nego prihvatiti državljanstvo Fidelovog Otoka.šapuće mi na uho dok dijete spava u njezinom naručju i izgledamo kao sretan par koji uživa u ugodnom putovanju. iznenada se. Godine 2003. i na spektakularan način. Turbine zrakoplova nastavile su oštrim zvukom probijati turbulencije nad Atlantikom. Italiji. . a 2006. Roberto Ampuero (Valparaíso.kako bih zamolio za pomoć. Trenutačno živi u Sjedinjenim Američkim Državama gdje predaje na poslije diplomskom studiju na Sveučilištu u Iowi i podučava u ljetnoj školi u Middlebury Collegeu.) s jednako velikim odjekom i kod publike i kod kritike. objavljuje roman Nuestros años verde olivo (Naše maslinastozelene godine) nadahnut njegovim iskustvom iz Havane. 1997. Ampuero proširuje lepezu svoga stvaralačkog rada knjigom pripovijedaka El hombre golondrina (Čovjek lastavica. također su objavljene u drugim zemljama Latinske Amerike. kujući tajne planove koje se ne bih usudio povjeriti ni Margariti. kad se vratimo u Havanu. Bit ćeš jako sretan ako to učiniš. mogu mi ga oduzeti i svesti me na bespravno biće bez mogućnosti odlaska u Čileansko veleposlanstvo .32 KNJIŽEVNA RIJEKA perspektive na njoj.Sigurna sam da ćeš postati Kubanac . El alemán en Atacama (Nijemac u Atacami. Hrvatskoj i Francuskoj. Bez sumnje. Njemačkoj. Godine 1999. . donosi mnoge rizike. prihvatiti tatinu ponudu . Vidjet ćeš. 2004.). Ta je knjiga na Kubi zabranjena i čita se potajice. U bilo kojem trenutku zbog peripetija i promjena u socijalizmu.) je vjerojatno najuspješniji suvremeni čileanski književnik. Sigurna sam da ćeš. Njime je u svijet čileanskih književnih junaka ušao detektiv Cayetano Brulé koji će se ponovno pojaviti u romanima Boleros en La Havana (Boleri u Havani. Portugalu. koje u Čileu imaju više od četrdeset izdanja. 1996. objavljuje Los amantes de Estocolmo (Ljubavnici iz Stockholma).koje ću posjetiti kad se vratim u Havanu . Španjolskoj.) i Cita en el Azul Profundo (Sastanak u dubokom plavetnilu.Tata mi je rekao da ti traži prikladan posao. .). pojavio u književnosti s romanom ¿Quién mató a Cristián Kustermann? (Tko je ubio Cristiána Kustermanna?) koji je tada osvojio Nagradu za roman lista El Mercurio. Godine 1993. Vermont.). Njegove knjige.šaputala je Margarita prije nego što su nam poslužili večeru. Najnoviji roman mu je El caso Neruda (Slučaj Neruda. znao sam da odreći se svojega državljanstva i prihvatiti kubansko. Pasiones griegas (Grčke strasti).

Jednostavno sam je se sjetio.Izabrane pripovijesti) Hugu Galleguillosu Inostrozi G otovo čitavoga jutra razmišljao sam što me očekuje nakon što otisnem svoj posljednji roman. mislio sam da nije dovoljno nositi veliki roman u kovčežiću da bi se dobilo priznanje publike. Sigurno me tajnica u izdavačkoj kući neće prepoznati i morat ću joj spomenuti neke podatke o sebi. Počeo sam osjećati hladnoću. Kasnije. Sada sam upravo provjerio brojeve na završenim stranicama.Donosim roman koji sam napisao.33 FERNANDO JEREZ Julia Roberts (iz zbirke Cuentos seleccionados . Kad bi se oduzelo razdoblje izvršavanje dužnosti predsjednika Društva. ne znam zbog čega. dok sam išao prema izdavačkoj kući. Ne temperaturnu hladnoću već onaj metalni led koji napada tijelo neočekivanom žestinom. Žena koja je otvorila. Čitavo sam vrijeme mislio to isto. Neću spomenuti razdoblje bavljenja politikom kako ne bih odmah na ulazu raspravljao s onima koji su sada prezirali ono što su bili u prošlosti. ne znam jesam li zbog te . Nosim svoj životopis tek otisnut u nepredvidivom Canonu C-45. Namjeravaju smijeniti čak i ovakve poput mene i napraviti im operaciju kože sličnu onoj koju je učinio Michael Jackson.Govorila je prijezirno. Sa svoje pak strane. Pokucao sam na vrata izdavačke kuće. životopis bi mi bio sveden na nekoliko redaka. Poslije je rekla: .Oprostite. demokracija žudi premazati medom svoje tijelo iz prošlosti i u svojoj okolini potaknuti uzgoj afričkih mrava. vi ste prodavač? . Stavio sam u kovčežić tristo stranica i pošao sređivati uvez. Kao što sam pretpostavljao. koji oduzima kisik što ga čovjek udiše i lažno ubrzava ritam srca. gledajući u izlazna vrata na čijem se staklu nalazio smiješan natpis: Exit. Zamjećivalo se da sam izgubio već previše vremena na dužnosti predsjednika Društva književnika i da je prostor na stranici namijenjenoj popisu mojih djela bio jako skučen. Čovjek ne može napisati životopis a da ne razmisli o svojemu postojanju. Također sam razmišljao o Juliji Roberts. nije bila ona od prije četiri godine. rekla je da je tajnica. . Dva je puta upitala za moje ime.

Njezina tamna suknja u boji vina koje je ostalo na dnu čaše.Consuelo je . Pitanje zemljopisa. našli smo se za jednim stolom. Tajnica je postala ljubazna prema meni. poštovanje i ovisnost o toj ženi.Nisam pročitala niti jednu tvoju knjigu. Pomislivši da bi.uzviknula je bez osjećaja i preko razglasa obavijestila ravnatelja. pomalo mogla odigrati ulogu Julije Roberts. produžiti. Da bih započeo razgovor.rekla mi je. moje žene. skitnica je i niš’ koristi. . Usne su joj bile dobro oblikovane i jako našminkane. Isti prizor simpatije mogao mi se dogoditi s Julijom Roberts u New Yorku.34 KNJIŽEVNA RIJEKA činjenice prodavač. Romanopisac koji koristi svoje vrijeme ne radeći ništa što bi u registru pragmatičara bilo dostojno vrednovati.priznao sam čvrstoga glasa. Bila je crnka s licem punašnim poput manje kugle. ujutro sam razmišljao o Juliji Roberts i raspoloženje mi se popravilo. Četiri sata poslije. veća je važnost tih krvopija. .Svojemu ravnatelju . Dok je pisala na računalu i svakoga časa griješila. Nisam se iznenadio.Divim joj se jer znam da bi ona mogla promijeniti moju karijeru. Nekoliko je trenutaka šutjela procjenjujući moju reakciju i potom dodala . možda izazvane intimnim smiješkom zbog veselih uspomena. Primijetio sam da se na poseban način ophodi sa svojom tajnicom. Kad bi pristala . a poslije krši tajnu svojega zanimanja i sve objavljuje. Ravnatelj je izašao pozdraviti me i kazati mi da će se sastanak kojemu je pribivao. upitao sam je kome se na svijetu najviše divi.imala bujne grudi. Nije bila zgodnija od Doris. U ravnateljevim je očima postojala želja. Šteta. rođen sam u Čileu. Treba čekati ravnatelja. Mora ih se čekati i što su čekanja duža. ali novosti privlače. Ako te prime onda kad to tražiš. u polumraku. pozvao sam je na večernje piće. na obrazima su joj se pravile jamice. . i pokretom glave unatrag zabacila je kosu koja je smetala pogledu njezinoga lijevog oka. Pripada u istu skupinu kao i svećenici: romanopisac sluša poput ispovjednika grijehe svijeta. mogao sam dobro vidjeti njezina puna bedra i koljena bez kostiju.Morate ga pričekati . osjete se kao dužnosnici kojima je spuštena razina. Moja intuicija romanopisca otkrila je da je ona zavodila upravitelja. Uvijek isto.Ja obožavam Juliju Roberts .Ah! . bila je kratka i kad je ponovo sjela. . .tako ju je nazvao ravnatelj .odgovorila je oduševljeno. vezano uz mene. Kao što to s vremena na vrijeme činim. znao sam da su nam simpatije obostrane. Mogu mu ostaviti roman. Pitanje gdje je legla moja majka i gdje je legla majka moje majke… .

ali kako su tek ovdje pokvareni! Da me vide s Julijom Roberts kako bi samo proučavali moja djela! Kolike strukture i obilježja jednoga izuzetnoga ja bi otkrili u magičnome infra tekstu! Božji odabranik. . Promatrali smo se.U redu je . Ona se činila zadovoljnom.aktiviraju se sva čula osim sluha. . Sviđa mi se viski sa sokom od ananasa.Nije lako uspjeti u profesiji . . . Nisam znao za te tračeve o glumici.prosvjedovala je ona. kako bi se promijenila moja spisateljska karijera! Consuelo se bacila unatrag u svojemu stolcu. napravili su novu Juliju. Kucnula je svoju čašu o moju. Ali. želim ti nešto reći . sva je operirana. odgonetnuti moje i oči Julije Roberts sakrivene iza tamnih stakala naočala. proveli tjedne nastojeći otkriti ime mojega djela koje je izazvalo toliko njezino divljenje. Zbog toga se treba kucnuti.riječi su se u njezinim ustima počele ispreplitati. . tebi su važni samo rezultati .A Mona Lisu koja se smije slično kao Julia Roberts. Je li to pravedno? Do toga trenutka bit ću nepoznat i tebi.objasnio sam. . .napomenuo je . Ne bi bilo potrebno raditi ono što se misli da rade muškarac i žena kad se nađu sami u hotelskoj sobi. A od svih mojih radova. laska mi što isprobavaš moje recepte. Pokušao sam objasniti na što sam sve mislio. provjerili bi koji roman publika najviše čita. Nije ništa bolje niti u Sjedinjenim Državama. naravno! .Kad pijemo . .potvrdio sam. To me je pogodilo.FERNANDO JEREZ 35 zatvoriti se samo na sat vremena sa mnom u hotel.Točno. ali ona ju je lagano pomicala sve dok je nije udaljila.Želim reći da su pravila uspjeha nepravedna.šaputala je ona. pijuckali smo viski sa sokom od ananasa.Bi li ti smetalo da zatražim još jedan viski sa sokom od ananasa? upitala je Consuelo. tko ne bi očekivao da mu takav nalet sreće promijeni život? Consuelo je obznanila razvidnost o kojoj sam ja toliko puta razmišljao.na sekundu sam se predao i kasnije ispalio .Ustavši.Morali bi me otkriti paparazzi. . .Ne mislim na sreću . To se zamjećuje dok vodi ljubav ispred zrcala.Mislim da na to utječe mnoštvo faktora.Ah.Nevjerojatno. . melankoličnih usta koja bih nagnao da se nasmiješe ne narušavajući sklad njezinih širokih i punih usana. . . jako blizu njezinih tužnih. Tražili bi ono što je zavelo Juliju Roberts. .Naprotiv. Bilo bi dovoljno ispuniti vrijeme razgovarajući o njezinim filmovima. nisu isto tako napravili? Nisu li Botticelijeve boginje također napravile umjetnikove ruke? .Više nisi nepoznat. i ravnatelju tvoje izdavačke kuće i svim Čileancima. možda dvojeći u moj zdravi razum. . Pomislio sam na ono što mi je u izvjesnoj prigodi rekao jedan Meksikanac iz Coyoacána. čak i manje od sata.Julia Roberts je umjetna. Želio sam je primiti za ruku.

36 KNJIŽEVNA RIJEKA . 270 je savršeno prepoznaje i znaju naslove barem pet njezinih filmova. i tebi. . Od tristo ispitanih osoba. ja sam stručnjak za to da stvari ispadnu naopačke. Consuelo je bila pripita. Samo šestero je povezuju s markom traperica. meni je važan rezultat. Ujutro.sentimentalnih i filmskih. Zbog nečega je snimila tolike filmove. kao što je Eiffelov toranj nešto više od željezne konstrukcije. Ne mogu procijeniti koliko bih još čitatelja dodao na svoju listu. kao što si rekla.Postoje milijuni umjetnika i tajnica koji su u istoj situaciji kao i mi . Imam tijelo koje to zaslužuje. kraj XX. a lice povjerljivije jer je više sličila pripitomljenoj divljoj zvijeri nego ljudskom biću. prev. .rekla je Consuelo. a ni lice mi nije obično.) koji može šutnuti loptu kroz zrakoprazan prostor jače nego njegovi suigrači. Misliš li da ne bih mogao utjecati na to da još više cijene Juliju Roberts? Zamisli novine kako pišu: Julia Roberts se udaje za istaknutoga čileanskog intelektualca. op. Posljednjih devetero je odgovorilo da je žena o kojoj su ih . drugih pet sa začinima za hamburger.rekla je Consuelo. da sam uspostavio veze s Julijom Roberts.Nemoj uopćavati stvari . a desetak njih izjavljuje da je čulo imena Julia i Roberts odvojeno. Ili još bolje: nadareni čileanski književnik zbog kojega je zvijezda raskinula nekoliko ugovora . I nemoj zaboraviti da sam pisac. prije nego što sam pošao u izdavačku kuću. ali niti u tome stanju nije dopuštala da je uhvatim barem za prst. stoljeću. koliko bih još pozivnica primio. natjecao s nogometašem Zamoranom (Iván Zamorano.Ja sam tip muškarca kakav se sviđa Juliji Roberts. Pisali bi: to je čileanski književnik pred kojim je pokleknula slavna glumica. 1967. bivši čileanski nogometaš čiji je nadimak Bam-Bam.zaustavio sam je. Napao sam bez milosti: .Ta Julia Roberts je tako mršava da joj kosti neprestano zveckaju poput namještaja koji se raspada. Ali. . Ipak. .Ali. Consuelo se željela narugati mojim razmišljanjima..I ja se mogu žaliti što nisam bila Spilbergova ili tajnica direktora Foxa. sudbine nam se ne podudaraju i to nije pošteno. i nema novina i časopisa u kojima nije njezina slika. . siguran sam da bi zbog mene odbila desetak ugovora.Naravno.Samo čas . Poduprla ga je prstima prepunim prstenja od bižuterije i rekla: . Smatra ga se najboljim nogometašem u povijesti nogometa te zemlje. Branio sam Juliju: . Sada joj je kosa bila neuredna.Budući da je. i misle da se radi o sestrama. pomislio sam da bih se. Ili filmske kritičare koji kažu: uvijek smo mislili da je Julia Roberts bila nešto više od kosturnice. na nesreću. Moja glava funkcionira bolje nego nogometaševa.

Uvijek sam se vraćao kući s rukopisom pod rukom bojeći se da će se.umorna sam od slušanja ove histerične trakavice. Rekao mi je: Naravno. Možeš uzeti taksi i pomoći mi tako da svojemu ravnatelju kažeš da pozorno pročita moj roman.Čekaj . izgubiti u vrtlogu modernizacija. ako ga ostavim.Ravnatelj je priglup.Žao mi je što mi auto nije u dobrom stanju.FERNANDO JEREZ 37 pitali sadašnja tajna zaručnica princa Charlesa. Godinama sam učestalo išao u izdavačku kuću.Nećemo objaviti tvoj roman jer smo u razdoblju planiranja aktivnosti. Možda će me jednoga dana i Julia Roberts upoznati. a zadnji put nisu se ispričali planiranjem aktivnosti svoje institucije. -Idem . Želio sam poljubiti Consuelo.najavila je . Ljubomoran je jer sam izašla s tobom. . Ne vjerujem da bi Čileanci nabrojili pet djela Pabla Nerude. radije izlaziš s književnicima . .i bacio je roman u koš za smeće. Govorili su samo o rekonstrukciji.prizvao sam je na ulici gdje smo bili izloženi hladnoći. Slijedećeg dana Consuelo me je nazvala. ja sam nitko i ništa. . . Poslije je Consuelo dodala: .

a za djela Los sueños quedan atrás (Snovi ostaju iza nas.) i Temprano despunta el día (Rano dan sviće.) primio je izvrsne kritike. bio je kolumnist lista Las últimas noticias (Posljednje vijesti). godine. a Un día con Su Excelencia (Jedan dan s Njegovom Ekscelencijom. talijanski. Bio je stipendist Zaklade Luis Alberto Heiremans i polazio predavanja koja je o romanu držao istaknuti romanopisac Manuel Rojas. Nekoliko godina Fernando Jerez je bio u auto-izgnanstvu u svojoj zemlji jer se povukao iz književnog života i prestao zalaziti na mjesta na koja idu književnici. nizozemski i bugarski jezik.) doživio je tri izdanja u Čileu i jedno u Španjolskoj. Bio je glavni urednik časopisa Objetivos (Ciljevi). 2001.000 primjeraka i ponovo je izdan u Argentini i Njemačkoj. Nekoliko je godina usporedo radio u banci i bio pisac. Kad se ponovo pojavio 1983. Od 1996. 1960. prijatelji su ga prihvatili kao povratnika iz izgnanstva. 2000. .) za koju je dobio Nagradu grada Santiaga. 1986. bio je glavni organizator međunarodnog susreta književnika Sastanimo se u Čileu. Objavio je i zbirku pripovijedaka Adiós Doris (Zbogom Doris. njemački. 1975. 2003). Djela su mu prevedena na engleski.) pripada skupini čileanskih književnika nazvanoj Los novísimos (Najnoviji).1997.) i Así son las cosas (Tako stoje stvari. Godine 1992..) prodan je u 30.38 KNJIŽEVNA RIJEKA Fernando Jerez (1937. te romane El himno nacional (Nacionalna himna. više puta predsjednik Društva čileanskih književnika. U nekim svojim djelima opisuje previranja u Čileu nakon 1970. Sudjelovao je na raznim književnim susretima u zemlji i inozemstvu. Primio je mnoge književne nagrade te one za obranu slobode i demokracije. francuski. Roman El miedo es un negocio (Strah je posao. Sa sedamnaest godina objavio je djelo El bachiller extraño (Čudni gimnazijalac). 1973.

napravim pet ili šest koraka po dnevnoj sobi vješto praveći driblinge kraj nekoliko stolaca i posude prepune ostataka cvijeća i novina koje u par žućkastih redaka bilježe smrt jedne prostitutke zbog osvete.39 JUAN MIHOVILOVICH HERNÁNDEZ Delirij (pripovijetka iz zbirke Los números no cuentan . op. prve dnevne ili jutarnje kupce. od bakteriološke vremenske nerazboritosti i njezinih nusprodukata. Osim toga. kažem samome sebi da je bolje rastvoriti zastore koji izvana izgledaju kao željezne šipke postavljene iz estetskih razloga kako bi se prolaznici dok idu kupiti kruh za užinu u pet sati poslijepodne ili pročitati novosti na kiosk na uglu. bijednome i tužnom biću koje ju je nekada. u četiri sata poslijepodne bi odmahivali glavom. ali lijepo uređenom građevinom. stoljećima. što mu je drugo preostajalo. djecu i kukce. voljelo. prije nego što je pala u kandže propasti. mogli diviti mojoj slobodi u ta tri kvadrata. u to nije bilo ni najmanje sumnje. bezvrijedna i prisutna u svemu poput ljepljive tvari kojom se hvata kukce i djecu. tako prljava.) s Neronom kraj jednoga srušenog te. ako ne zbog toga da si zaradi za život svojom malenom. boju mu je darovala njegova teta Chlea i bila je od najboljih. kako je govorio. zaustavljam se. ozbiljno misli naplaćivati neku vrst cestarine ne bi li izbjegao neprestane gužve koje osim što prekidaju normalan prolaz pješaka prijete da će uništiti ono što ga je koštalo napora i žrtvovanja jer zbog čega je imao snažne i čvrste ruke. ne bez pritajenoga blistavog ponosa.Brojevi ne govore) jedam. bjelanjka i šećera. gospodine? Osim toga. prev. Nakon tri ili četiri sekunde šetnje babilonskim Visećim vrtovima i ispijanja pisco suora (piće koje se sastoji od rakije. limuna. gledali su naslove. Oh. a u šest bi S . zbog čega vlasnik kioska. crvotočnog stupa. da. tako je podla. inata ili zato što nije unaprijed predala novac u gotovini kojim je morala nadoknaditi štetu svojemu gazdi zbog zla nanijetoga jednom prigodom nekome jadnom čovjeku. Tada. kako mi je pred nekoliko dana rekao. budući da je u izlozima željezarija viđao da su izlagali istu boju po cijenama od kojih bi ga zaboljela glava. a zatim lica puna nevjerice. nije točno da nije osjećao neku mješavinu skromnosti i ponosa zbog njegovoga malog sunca usred mikrobuseva i runjavih pasa koji su običavali prolaziti čitavi Božji dan ispred malenog otvora kroz koji bi provirio glavu slušajući. neki su bili pomalo bezobrazni i prvo zapanjena. i tako dalje.

uvijek promakne neka pojedinost. kof. Ali. Mirno palim drugu cigaretu. uz uslugu više prilagođenu okolnostima. od onih koji kažu dobra večer striče. nije preostalo ništa drugo nego ih izbaciti prema zakonu o narušavanju reda. da. prijetnje i psovke. logično.kako također kažu . nitko nije vidio dolaziti. bio je od takve vrste brbljavaca i u ovo je doba jeo trstiku u svojoj ružičastoj krletci . gospodine.zbog čega je vrlo oštrouman Saldivia zaključio da dolaze iz drugog sela i da ne znaju za kamione za selidbu koji su se nalazili na novome mjestu netom izgrađenom ispred tržnice i koje su naplaćivali jednako kao i ta zaprežna kola. Jer ljudi su takvi. ili su jednostavno bili slučajni sustanari. a susjedi karabinjerima isto tako nisu mogli dati niti jedan podatak jer su se ovi tek prije par dana doselili i unajmili . teto usidjelice. nitko uistinu nije znao je li taj tip živio sa spomenutom i je li joj bio muž ili nije. i uvijek se bave tuđim privatnim stvarima.kuću gospođe Filomene.ugušio se dimom uspjevši izgovoriti samo kof. nema dugo da je Juan Saldivia pročitao da je izgorjela jedna kuća sa svim namještajem i vlasništvom. za kojega se prije par dana nije znalo gdje se nalazi iako ga. divnog čovjeka zadivljujuće mirnoće koji je imao nesreću živjeti u susjednoj kući gdje je jasno razabirao jecaje.vidi kako su novinari rječiti . ali ponekad kao da pomalo imaju pravo. čak i sa zelenim papagajem. Konačno. Tek .jer kako kažu u kući nije ostalo ništa prepoznatljivo . što je trajalo do zore. Bože moj. da gospodine. Tada je došao do zaključka da gospođa nije bila toliko kriva jer je u vijesti otvoreno spomenut okorjeli alkoholizam gospodina x. gora je od ove. još neodgonetnuta imena . uljezi. pa čak i u kategoriju njegovoga vlastitog gazde što nije bilo nimalo laskavo jer je taj morao biti jako nespretan ako je ostavio zapaljen plamen plina i otišao se igrati s prijateljima na igralište dok su djeca blaženo spavala. ne čini li vam se? Konačno. uvjeriti se da se nisu pojavili drugi Gonzálezovi koji su također došli sa svojim krpama na ramenima i za kratko su vrijeme počeli praviti strašnu buku. a gospođa. govoreći istinu. to je druga priča iako slična. bili su naši novi susjedi i bilo je logično provjeriti tko su.kao što je rekao Saldivia .40 KNJIŽEVNA RIJEKA tražili pukotinu koja bi im omogućila ući unutra i tražiti novu informaciju ili možda neku već poznatu. izvaljujem se u kožnu fotelju i počinjem brojati spirale dime koje mi se uvijek sviđaju zbog njihove znanstvene i profinjene zaobljenosti te žaliti zbog njihovoga kratkotrajnog trajanja. nećače ti si prava nesreća. kako ste. starice izuzetno omiljene u četvrti koja je morala otići u starački dom zbog čega se nitko nije udostojao pomoći im s tričarijama koje su dovezli u kolima koja se parkiraju na željezničkoj postaji . koja je uplašila čak i gospodina Ruiza. Ne vjerujete? U konačnici. jer je jadničak mislio da pripada vrsti s puno kralješaka. konačno. naizgled strancem. čini se s nekim tipom koji nosi prezime Riscox. Prema svjedočenju narednika Vásqueza na druženju s prijateljima u baru gospodina Cándida.je otišla.

kao da se radi o spiralama dima koje se pojavljuju i nestaju.nije mi sasvim jasno kakve su se kombinacije neprestano stvarale u mojoj anatomiji .kao što ja činim u ovome trenutku . manje značajnih . čak i onda kad nemam volje kazati mu da nestane zauvijek nego izabirem njegovu patničku krotkost jednako kao što prihvaćam očnjake koji me blagom ustrajnošću bockaju u grudi.krokodila koji polagano gmiže po sagu i ustrajno me udara po boku iako. ili što ja znam . izgleda kao da jest i da nije tu. ja sam bio previše umoran da bih se brinuo za gluposti i to je bio moj odgovor Marti. nema stvari koja ne ostari uzevši u obzir i nas. upornog nemira. i bojim se da će me obuzimati sve dok se ne pretvorim u krpu strašeći se pogledati si lice u zrcalu. daje ime svojemu prvome potomku. nikome ne može biti ugodno promatrati . tako da sam se odlučio smiješiti onih osobitim osmijehom oca koji za cijeli život. ponavljam. Nakon svega. Osim toga. čak i dugačku i bucmastu surlu snježno bijelog slona koji na mene baca mlaz mlake vode smočivši me u trenutku moje skoro neizrecive pospanosti i opet ne mogu učiniti ne znam što protiv spretnoga i rastezljivog okretanja poskoka koji me nišani svojim očima blokirajući mi mozak. a kad bi se probudio.jer bilo je i drugih. Nije točno da sam kasnije osjećao manje ljubavi prema Nanu .a ne promjenljivost mojih reakcija. Događalo se da sam previše uronio u poslove koleričnog boema i da skoro nisam imao vremena pomilovati ga. ljudi. osim toga.JUAN MIHOVILOVICH HERNÁNDEZ 41 je osam sati. da budem iskren. da oče. u konačnici. a ja ga isto tako nisam mogao prisiliti niti sam . Preostaje još dugi trenutak bezvoljnosti.izbezumljeno trči ali znam da će se ponovo pojaviti u bilo kojemu trenutku kao onda kad smo krstili Elisu u župi del Carmen i kad sam rekao svećeniku: zvat će se Nilski konj. tješim se nesmiljenošću godina ili u pomanjkanju drugoga.jer mi se iznenađenje nazočnih činilo besmislenim. nesavršenošću slike izazvane istrošenim starim staklom. u svoje stanje homo sapiensa čime ne želim reći da ne posjedujem niti malo mašte ni da mislim na nešto što nije normalno.koji je rođen godinu dana kasnije . Dva tri koraka po dnevnoj sobi i beskonačno mnoštvo životinjica .ako sam nešto rekao . Tada sam shvatio da sam rekao nešto bez veze . s nekoliko sjedinjenih slova. Želim ubrzati vrijeme jer mi je tako došlo. Nano je izbjegavao približiti mi se kao da mu se gadilo dotaknuti moje drhtave ruke.uvodila na tako različita područja da sam neprekidno sumnjao. Nilski konj i svi su me začuđeno pogledali. uvijek je spavao. ništa od toga. recimo fizičkih ili kemijskih. Ustajem. Ponekad predosjećam da nisam ja taj koji se odražava u polumjesecu spavaće sobe.kao što je uobičavala reći moja supruga neprestano me optužujući za nedostatak pažnje prema njemu. problem je u tome da mi se isprepliće mnoštvo živih i neživih bića poput tajanstvenoga blistavog roja. ponekad zastrašujućeg. i kao da počinjem sumnjati u sebe kao takvoga i pitam se koja bi me vrsta mogla prihvatiti u svoju zajednicu jer dobro sam znao da me je raznovrsnost .

za koju nikada nisam mogao naslutiti odakle potječe iako sam neodređeno predosjećao da je njegova mirnoća meni bila nešto sasvim strano. da izuzetno miran stojim iako se namještaj u tišini međusobno sudarao u zraku. a još je manje imao napola podrugljivi pogled koji se nazirao dok bi Marta i ja sjeli objedovati. drhteći od glave do pete. gotovo mrtvom. A ja sam se. skoro muškom mirnoćom koju je naslijedio tko zna od koga jer se u čitavome mojem rodoslovnom stablu nitko nije odlikovao tim pravilnim nosom ni čvrstoćom crta lica koju je on posjedovao. jer postojala je neka vrst nevidljive prepreke koja nas je dijelila. karnevalu bez vriske. sada dok gledam s ovoga prozora izgubljenog između tolikih drugih. srce mi brže kuca zbog upornog nemira koji kao da požuruje kraj poznatog raspleta. ne manje nepredviđenog stoga što je poznat. brkale spavaće sobe i. njezino uporno i spokojno razmišljanje u noćima nesreća i umora. bez sumnje prostačkom jeziku uz okrutni izražaj njihovih pogleda sve dok nepromjenljivo. mogu zamisliti Martine misli. dalekih. ali nikada nisam otvorio usta ni on oči. rekli bismo. čovjek bi je rado štipnuo. izgubljenih u nekome skrivenom mjestu mojega sjećanja iako dobro razabirem tijela koja poput nepokretnih marioneta putuju između kuhinje i dva bučna kreveta. tihom. pognute glave. tada bih se približio rubu kreveta i pomno ispitivao njegovo lice. možda nesvjesno tražeći komunikaciju. napola u šali. u umu mi se nagomilavaju ispremiješani prizori kao što su oni s tričarijama koje prevoze na kolima koja u tome trenutku ili prije par petoljeća žalosno cvile. ali suprotno od očekivanoga. on je znao da ja znam. Ali. sklanjao sam se u Nanovu sobu koji je hinio da spava isprepletenih prstiju i lica okrenuta prema stropu onom sjetnom. strah se pretvara u duševnu potištenost. ne bih završio u podnožju Nanovog kreveta.točno je . opet njišem osnove svoje nespretne i neodređene građe jer svaki se put otkrijem da sam beznačajan u svojoj veličini plemenitaša izgubljenog u močvarama . i spopadale su me sumnje dok mi je jedan od mojih prijatelja usred bučnoga sudara kocki na stolu govorio: kakvu lijepu ženu trošiš. čak i ne vidjevši to. smijao ali piće mi je maglilo mozak tako da bih se odjednom popeo u tramvaj pun zvijeri iz prašume i miševa u boji u potpunosti zaboravljajući ono što me okružuje što. a on se u svojemu krevetiću zabavljao bučnom zvečkom i čekao Elisu koja je halapljivo pila mlijeko.42 KNJIŽEVNA RIJEKA . a umjesto zbog nje. Ali. to nije značilo da je nisam želio jer su mi se više nego jednom. Čini se da se radi o povorci zaborava. nije baš nešto laskavo jer su životinje koje su ispunjavale prljavi i rasklimani glomazni tramvaj izgledale kao da se izuzetno dobro zabavljaju dok me prezrivo psuju i koriste me kao metu za sve vrste pogrda koje su izgovarale na nekome nepoznatom. dok naslonjen na lakte. Ponovo šećem ovim beskrajnim bezvremenskim prostorom. a on je znao da sam ja tamo.išta pokušavao kako bih zadobio njegovu naklonost. dok su se prostorije okretale poput beskonačnog vrtuljka.

približavam se prozoru. koju je dokrajčio neki tip čudnoga prezimena Riscox ili tako nekako. pomičem teške zastore i pomno ispitujem puteljke kao što sam to odatle toliko puta činio.JUAN MIHOVILOVICH HERNÁNDEZ 43 zaborava poput ptičurine koja drhti u samrtnom hropcu agonije koja prodire poput okomitog koplja između obrva i pupka. ni za što. za što mi služe ove snažne i krepke ruke. a Martu de Saldivia Saldivia je shvaćao dok se udaljavala s nekim tipom. gospodine. a ako nitko ne kupuje i svi čitaju besplatno. poput vječnog stražara. Tada se prisjetim čovjeka iz kioska. Ovdje se. jednoj od onih koje se pojavljuju u žućkastim novinama poput one koju je prezreo ili. A tek je dvanaest sati. o muškarcu koji je uživao čitajući retke ispunjene mračnim činjenicama. kakva nesreća. sve dok te nedotjeranu. sa svojim pogledom sve ili ništa govori mi o Saldiviji. rekao bih da jako sličiš jednoj od onih s ulice. šćućurim uz težinu cigla i betona koji me pokušava zdrobiti. u jednome kutu. Borit će se da nitko ne prođe a da ne plati. prolaze kao sati i dječaci samo što nisu stigli. i prije nego što po posljednji put zazvoni zvonce. ubija se poslom. platinasto plave kose. s neprimjerenim tjednim pričama koje nisu tako romaneskne kao što izgledaju. kao da narušavam sladunjavu sadašnjost. Vani je isto. prema onome što sam nejasno zamijetio u nekoliko redaka dok zvonce odjekuje i otvaram vrata poput prolaznika dobrovoljno zatvorenoga u neke grozne kocke prepune kapi okorjelog alkoholizma. jadnoga i napuštenog čovjeka iz kioska. prigušenim tugama. Prihvatiti da Valdivia svaki dan u šest i pol pogledom traži neku pukotinu kako bi mogao ući u nešto što nikada nije uspio upoznati ne znači da sve treba prihvatiti. da budem realističniji i da ne prešutim pravu istinu (kakvo obilje podataka u običnoj vijesti o smrti). ne uspijevam ugledati unutar neke posude. koji je čitao o poznatim nesrećama što se nikoga nisu ticale. Marta. Vidim ga tamo. ista simetrija nogu i ruku koje prolaze poput progonjenih koza tražeći kruh za užinu na povratku iz kina ili nakon čitanja nekih novinama s naslovima o izgorjeloj kućerini i potpuno spaljenoj djeci. po posljednji put kažem da je Nano neutješno plakao. . kažem to ljudima i odmah ih je nešto manje. gospodine. prolazim između nilskih konja i slonova koji izgledaju kao da pate od delirium tremensa. svakidašnje okupljanje. Nedostaje još malo vremena. nikako. idem otvoriti vrata. zabrinutog za boju koja uljepšava njegovu građevinu od dasaka koje se raspadaju zbog kiše i istrošenosti. Tada odjekne zvonce i uz poteškoće. ali čekanje je beskonačno. i da mi nisi bila supruga ili nešto slično slučajnoj sustanarki. nadzirući. da se uspostavi stalna pristojba jer čovjek radi. uvijenu u bijele plahte. čini se kao da bih želio vidjeti gustoću šume koju nikada nisam vidio i čije se postojanje sluti. Dobro. gotovo beznačajnu. možda me je zvao iz svoje rumene sobe u plamenu dok je Elisa spokojno spavala. Vidite već. ni za što. sve dok nije osvanula u novinama pretvorena u elegantnu mrtvu prostitutku.

Sus desnudos pies sobre la nieve (Njezine bose noge po snijegu. podzemno i nadzemno. romanopisac i esejist. hispanoameričkom kongresu mladih pisaca održanom u Madridu. El clasificador (Razvrstavač. Objavio je romane La última cadena (Zadnja osuda. El contagio de la locura (Zaraza ludilom. Za poeziju su mu. 1980.).. dobri portreti likova. smatra se da je on unio svjež dah u čileansku suvremenu književnost.) te zbirke pripovijedaka El ventanal de la desolación (Prozor nad pustoši). objavljuje prvu verziju romana La última condena (Zadnja osuda) za koju dobiva nagradu Pedro de Oña i nagradu na književnim igrama Gabriela Mistral. u njima se isprepliću uspomene na piščevo djetinjstvo i mladenačko doba.). godine u Punta Arenasu. Nicolás Mihovilovic. dodijeljene Nagrada odjela za kulturu (1977. jedinstvenost. a ponekad se čini da su prožete hladnoćom vjetrovitog Punta Arenasa. Odrastao je u dijelu toga najjužnijega grada na svijetu koji se naziva hrvatska četvrt i odakle potječe niz značajnih čileanskih književnika hrvatskog podrijetla (Roque Esteban Scarpa. predstavlja Čile na I. Mihovilovich je pripadnik trećega naraštaja hrvatskih iseljenika i skupine književnika ‘80-ih godina ili naraštaja državnog udara koji.). argentinska nagrada Julio Cortázar i nagrada Antonio Pigaffeta Sveučilišta u Magallanesu. 1983. u složenim situacijama dolazi do izražaja psihološki razvoj likova. Dobitnik je mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu. Jezik kojim su napisane je jednostavan i običan jer njime se najbolje otkriva i opisuje očajna i usamljena čovjeka. pjesnik. 1990. 1993.). pripovjedač.44 KNJIŽEVNA RIJEKA Juan Mihovilovich Hernández rođen je 1951. prevela sa španjolskoga i napisala bilješke Željka Lovrenčić . dinamika. 2008. 2004. realno i irealno. Izabrala. ali je također siguran da radi na oslobođenju koje na svoj način pridonosi da se sramotna vlast sile i ludosti svrgne.). razumno i nerazumno. Los números no cuentan (Brojevi ne govore. Ernesto Livacic Gazzano i drugi). prikazi običnih životnih situacija. El contagio de la locura (Zaraza ludošću. Restos mortales (Posmrtni ostatci. 1989. prema riječima Diega Muñoza Valenzuele piše pokrenut unutarnjim osjećajima koje nije moguće zaustaviti. Godine 1980. 1992.). Pravnik je. On pak za sebe kaže da je sklon nekoj vrsti patetičnog realizma. Kod nas su mu objavljeni roman Njezine bose noge po snijegu i Zaraza ludilom u prijevodu Jerka Ljubetića i u izdanju nakladničke kuće Naklada Bošković. preciznost. svjesno i podsvjesno.. Obilježja njegove proze su tečni stil. 2006. između ostalih. 2006. Književni kritičar Ernesto Livacic tvrdi da je Mihovilovich jedan od najboljih predstavnika moderne čileanske proze. čistoća stila.). Godine 1985. Iako mu priče imaju obilježja realističke proze. U djelima Juana Mihovilovicha osjeća se utjecaj Rulfa i Dostojevskog.).

Boris. Toni) DRUGI GLUMAC: (Robert. Damir. Buba) PRVI GLUMAC: (Ivo. Petra.. Drago. Leo.30 godina Damir ………………………………………………………………….30 godina Ena …………………………………………………………………….45 MIRO GAVRAN Parovi (scenski mozaik) U predstavi nastupaju tri glumice i tri glumca... Marta) TREĆA GLUMICA: (Nera.40 godina Petra …………………………………………………………………. Lada. Vlado) Lica prema dramskim pričama: LJETOVANJE Anita …………………………………………………………………. Anita. Franjo) TREĆI GLUMAC: (Alan. Edo.44 godine RAĐANJE Lada ……………………………………………………………………30 godina Toni ……………………………………………………………………. koji igraju navedene uloge: PRVA GLUMICA: (Ana. Ena.42 godine Drago ………………………………………………………………….30 godina Marta ……………………………………………………………………30 godina KOMPJUTORAŠ .40 godina Boris …………………………………………………………………. Lola. Boki. Ranka) DRUGA GLUMICA: (Marija. Tina.

Ljeto je.46 godina Buba …………………………………………………………………….. Terasu dijelite s gostima iz drugog apartmana. DRAGO: Kakvo je more? ANITA: Toplo i čisto. Pjevat će klapa. peći će se ribe na gradele.30 godina Marija …………………………………………………………………….………….52 godine Tina ………………………………………………………………………23 godine Lola ………………………………………………………………………53 godine Boki ………………………………………………………………………29 godina 1. Ena i Drago. Ena nosi jednu putnu torbu.. one su nepunih dvjesto metara odavde. Morate otići i do rimskih iskopina. a njihov na šumu..46 KNJIŽEVNA RIJEKA Ranka ……………………………………………………………………35 godina Franjo ……………………………………………………………………35 godina Vlado …………………………………………………………………….45 godina POSAO Ana ……………………………………………………………………….38 godina OPROŠTAJNO PISMO Leo ………………………………………………………………………. ENA: U čemu se razlikuju ta dva apartmana? ANITA: Unutarnji raspored im je isti.. DRAGO: Koliko imamo do najbliže plaže? ANITA: Pet minuta. Svi turisti ih posjete. .) ANITA: Evo. Vaš je zato bolji. sve troje na sebi imaju ljetnu odjeću. odabrali ste dobar dan za početak ljetovanja – večeras je na glavnom trgu „ribarska večer“. scena A) LJETOVANJE (terasa) (Na terasu dolaze Anita. ali vaš gleda na more. na ovoj ovdje terasi svako jutro gostima serviramo doručak. Drago drugu..45 godina POLICAJCI Edo ……………………………………………………………………….32 godine Robert ……………………………………………………….34 godine Alan ………………………………………………………………………. Možete je koristiti i preko dana. Nastupit će i naša klapa koja je prošlo ljeto osvojila treću nagradu na Omiškom festivalu klapa. Inače.38 godina Nera ………………………………………………………………………32 godine Ivo ………………………………………………………………………. doći će i zabavljači iz Splita.

Njima je to medeni mjesec. ni pet minuta.) ANITA: Nadam se da ćete uživati. Nastupit će i naša domaća klapa „Maestral“ koja je prošlo ljeto osvojila treće mjesto na Omiškom festivalu klapa. Idemo u vaš apartman! DRAGO: Idemo! (Uđu kroz lijeva vrata u lijevi apartman. Sjajni su. On je inženjer strojarstva. Mi smo prvi put došli ovdje kao turisti prije petnaestak godina. . pa su morali putovati autobusom. Ja ovo ljeto još nisam zaplivao. DRAGO: Kako može biti medeni mjesec prije vjenčanja? ANITA: Ne znam. imate li goste? ANITA: Moj suprug je prije petnaest minuta otišao na autobusnu stanicu po jedan par koji je na medenom mjesecu. A u tome pogledu sreća me nije pomazila. Dovest će ih za koji trenutak. Bolji je od onog drugog – imate jači hlad. (Odlaze kroz desna vrata koja vode u desni apartman. Petra i Damir. Ena i Drago. Mladom gospodinu su uzeli vozačku dozvolu na mjesec dana. Doručak je obično u devet ujutro. mir. nedirnuta priroda. Slatko mjestašce. a moj muž da dade otkaz u tvornici. Pravi raj na zemlji. najvažnije je to s kime ste. PETRA: Koliko imamo do mora? BORIS: Ma. tišina. (Šutnja. Tek kada mu je prije pet godina umrla tetka i ostavila nam svoju kuću u nasljedstvo. ENA: Predivno je ovdje. Prošli mjesec je na televiziji bio dokumentarac o njima. Rođeni Zagrepčani.) BORIS: Evo. ali svi kažu da je toplo. ovo ovdje je ta terasa. mogli smo se odlučiti na preseljenje. Iz Zagreba smo i ja i suprug. Svidjelo nam se na prvi pogled. ENA: Uživanje je prejaka riječ. DAMIR: Znači nemamo pogled na more? BORIS: Nemate. Iz Osijeka su. DRAGO: Ni mene. Trenutak potom iz lijevog apartmana dolaze na terasu Anita. DAMIR: Kakvo je more? BORIS: Toplo. mada je vjenčanje tek na jesen. Trenutak iza toga na terasu dolaze Boris. zahvaljujući šumi. kada ste na ljetovanju nije dovoljan dobar apartman i čisto more.MIRO GAVRAN 47 DRAGO: A u tom drugom apartmanu. ali možete se i drugačije dogovoriti s mojom suprugom.) ENA: Vi ste odavde? ANITA: Ne. A odmah ovdje u drugoj ulici su iskopine iz rimskog doba. Počeli smo maštati o tome kako bi bilo divno da ja ostavim posao u srednjoj školi. Imate sreće da je večeras „ribarska večer“. Znate. ANITA: Da. Boris i Damir nose svaki po jednu putnu torbu. Sada ćete vidjeti i vaš apartman.

Malo me boli kada sjednem. Tako je bolje za oboje. hvala. ENA: Mislim da je ovo bila glupa ideja. a i za našu djecu. ENA: Svakako. . Pitam se samo kako će moj želudac podnijeti tvoju blizinu u iduća dva tjedna. 2. TONI: Što doktor kaže? LADA: Sutra idemo kući. DRAGO: Ja sam ti još uvijek muž. ja sam u kuhinji. scena A) RAĐANJE (hodnik bolnice) (Toni u ruci drži svežanj telegrama i nervozno hoda u krug po bolničkom hodniku. (Šutnja. Dolazi Lada. Ovo je čisti mazohizam.) ANITA: Ako što zatrebate. TONI: Hoćeš sjesti? LADA. DRAGO: Možemo bar biti pristojni i olakšati ove dane jedno drugome. na sebi ima bolesnički ogrtač . Stavili su je u moju sobu. DRAGO: Zašto? ENA: Ti si posljednja osoba s kojom bih poželjela provesti dva tjedna na ljetovanju. Neću. TONI: Odlično! Sve je spremno. (Anita ode). TONI: A naš sin? LADA: I on je dobro. ENA: Samo radi njih sam pristala na ovo mučenje. ENA: Što me briga za sve druge.48 KNJIŽEVNA RIJEKA ENA: Vaši snovi su se ostvarili. DRAGO: Zar misliš da je meni lakše? ENA: Ma. ANITA: Mogli bi se tako reći. DRAGO: Drugi ne moraju znati što se s nama zbiva. Odvratan si mi. ENA: Na žalost. Lakše mi je ovako na nogama. LADA: Sinoć je rađala neka prostakuša sa sela.) TONI: Kako si? LADA: Dobro. Gadiš mi se. slobodno pozvonite. jebe mi se za tebe i tvoje osjećaje.

Družili smo se.) LADA: Zašto šutiš? TONI: Ona nikada ništa loše nije učinila ni tebi. TONI: Od Marte? LADA: Da. i nadam se da ju neću vidjeti nikada više. LADA: Ne znam što je tu lijepo i ne znam zašto je uopće poslala taj telegram. . (Šutnja. i tebi. kolege iz tvoga ureda… Evo.) LADA: Jutros su stigla i dva telegrama na bolnicu. mi svoj. Samo smo se pozdravili. Teško mi je biti grub prema osobi koja mi ništa loše nije učinila. ako je intelektualac koji je u životu pročitao nekoliko knjiga. To je tako iritantno. TONI: Stvarno!? Od koga? LADA: Jedan od moje sestrične iz Zadra. LADA: Banalno i očekivano – čestita nam na rođenju djeteta. TONI: A što drugo mogu nego čestitati na uobičajen način?! LADA: I u čestitanju čovjek mora imati stila. TONI: Dobro. sa željom da nam sin pruži puno sreće u životu. Nekada je bila tvoja prijateljica. sa mnom je hodala tri godine. a jedan od tvoje bivše djevojke. Ona ima svoj život. (Šutnja.MIRO GAVRAN 49 Cijelu noć je pričala o svome životu. zadnji put sam je sreo na ulici prije dva mjeseca. Ne znam što se ima petljati oko našeg djeteta. zar nisi sretna zbog čestitki i lijepih želja naših prijatelja? (Šutnja. Pogotovo ako ima diplomu. Užas! Jedva čekam da dođem doma. To sam ti već rekao. uzmi. LADA: Družili smo se dok nisi nju ostavio i sa mnom počeo. LADA: I niste se nakon toga čuli telefonom? TONI: Nismo. od Marte. Svi žele sve najbolje. tako bezobrazno. Marijanovići s mora. pa čitaj. bez zaustavljanja. TONI: Lijepo. Anita i Dražen. što nam ima slati telegram i podsjećati nas na sebe. LADA: Sve očekivano i ni najmanje originalno. moja kuma iz Australije.) TONI: I što piše? LADA: Tko? Moja sestrična ili tvoja bivša? TONI: Moja bivša. Nisam je vidjela godinu dana. Naći ćeš načina da joj daš do znanja da s njom ne želimo imati posla. ni meni. Nadam se da ti s njom nisi više u kontaktu? TONI: Nisam. reći ćeš da spavam. i meni i malome. TONI: Pogledaj! Dobili smo još devet telegrama – tvoj brat. LADA: Kada dođem doma. TONI: Zašto? Želi nam sreću i to je to. ako nazove da mi čestita. Ja s njom nemam više ništa.

a tek potom otići za kompjutor. (Franjo ode u drugu sobu. i nikada ponovno neće biti 3. provokacija. Nema nikakvog kontakta. u ruci mu aktn-torba. RANKA: Bar ćemo malo biti u miru preko vikenda.50 KNJIŽEVNA RIJEKA LADA: Ne kažem da trebaš biti grub. scena A) KOMPJUTORAŠ (dnevni boravak) (Ranka postavlja tanjure za ručak. TONI: Ali. na njemu je proljetna jakna. Moramo hitno pozvati kompjutoraša. U sobu ulazi Franjo. daj.) FRANJO: Bok! RANKA: Bok! (Franjo odloži torbu i skine jaknu. A ovaj njezin telegram – to je bezobrazni izazov.) RANKA: Kamo ćeš? FRANJO: Upaliti kompjutor. više nije. Zacrnio se ekran. Možemo prvo ručati i popričati kako je bilo kod tebe na poslu. ne davi! Provjerit ću mailove. kako kod mene. pa ćemo potom ručati. Nakon nekog vremena Franjo se vrati u sobu. Ja jednostavno ne vjerujem u to da ljudi koji su u prošlosti bili mladić i djevojka. nego kažem da joj na izravan način moraš dati do znanja da ju ne trebamo u svome životu. RANKA: Ručak je gotov. FRANJO: Što je tebi ženo!? Danas je četvrtak! Ponedjeljak je za četiri dana. LADA: E. Ranka nastavlja sa serviranjem stola. RANKA: Neće mail pobjeći. Oprosti.) FRANJO: Strašno! RANKA: Što je?! FRANJO: Otišao mi je kompjutor. jasan znak da će nam se pokušati ponovno približiti. ona je i tvoja prijateljica. . ali ja kao tvoja žena to ne želim tolerirati. u budućnosti mogu biti prijatelji. FRANJO: Možda imam važan mail. Mogao bi jednom prvo jesti. RANKA: Jesi li pokušao resetirati? FRANJO: Ništa ne pomaže. pa pođe prema vratima koja vode u drugu sobu. pa tek onda… FRANJO: Ma.

Bitno je da smo daleko od posla i obaveza. sranje! A još ti je uz sve to žena nervozna i histerična. To potraje jako dugo. . 4. Kartaju se. lijepo je i bez plivanja. PETRA: Ma. DAMIR: Ja je nisam ni čuo.) ENA: Usrano ljetovanje! Masno platiš apartman. da se imamo s kime kartati i popričati. Stići ćeš od posla do stana za pola sata. sunčati se. Ena i Drago. DRAGO: Sranje. pa ako može neka bude ovdje već u pola dva. RANKA:Ali. sutra radim do jedan sat! FRANJO: Tako je. a onda zapuše jugo.MIRO GAVRAN 51 Želim da kompjutoraš dođe sutra i popravi ga. Bacaju karte na stol. Ne pada mi na pamet provesti cijeli vikend odsječen od svijeta. ENA: Ja sam se cijelu noć okretala. ENA: Ne seri! DRAGO: Na početku braka nije bila ovako prosta. i ljetovanje se pretvori u zimovanje. Nisam se ovako dobro naspavala već odavno. ENA: Ne izazivaj! (Šutnja. Kada sam je upoznao odavala je dojam dobro odgojene curice… A onda je jednoga dana progovorila.) DAMIR: Naša pobjeda! DRAGO: Uvijek sam tvrdio da smo mi muškarci bolji u kartanju od vas žena. DRAGO: Meni je išao na živce taj šum kiše… Monotono. monotono… za poludjeti. scena B) LJETOVANJE (terasa) (Na terasi su Petra.) DAMIR: Hvala Bogu da ste vas dvoje ovdje. (Baca zadnje karte. nazvat ću ga. FRANJO: Pusti kupovinu! Ovo je neusporedivo važnije. Čuje se šum sitne kiše. RANKA: Planirala sam nakon posla otići u kupovinu. vjeruješ da ćeš plivati u moru. ne govoreći ništa pri tome. Kupovinu ćemo obaviti u subotu dopodne. Damir. potom krenu kiše. a ja radim do tri.

PETRA: Možda se naljuti. I kišu ste uspjeli nadjačati. Tjedan dana iza njegovog povratka. To ne propuštam. DRAGO: Možda. ENA: Baš zato moraš otići sa mnom. U čemu je problem? (Šutnja. ne znam ni sama da li mi se ide. Nećeš valjda s njime gledati utakmicu? PETRA: Neću. ENA: Sinoć si čula našu svađu? PETRA: Čula sam. DRAGO: Moram u trgovinu po novine. na početku veze.) ENA: Prije dva mjeseca je otišao u Nizozemsku na poslovni put. DRAGO: U autu imam dva. ENA: Zbog žestokih riječi? PETRA: Zbog svega. Što će raditi bez mene? DRAGO: Može sa mnom gledati nogometnu utakmicu. Trenutak potom Damir i Drago iziđu. Ne mogu Damira ostaviti samoga. moraš ga naučiti da povremeno „proguta“ i ponešto što mu se ne sviđa.52 KNJIŽEVNA RIJEKA PETRA: To je zato jer nam nije stalo do pobjede kao vama. DAMIR: Odlično. (Šutnja. PETRA: Uzmite kišobrane. PETRA: Ma. ENA: Neka naši dečki gledaju utakmicu. Vidimo se. DAMIR: Ni ja. dušo! (Damir i Petra se poljube za pozdrav. S jednim kolegom je svratio u javnu kuću. saznala . PETRA: Bok. ENA: Tko to? PETRA: Ti i tvoj muž. ENA: Sada. Hoćeš sa mnom? PETRA: Nisam nikada vidjela stripere u živo. a nas dvije idemo gledati stripere koji su i mlađi i bolje građeni od naših muževa. Popis mi je u džepu.) ENA: Znači idemo na stripere? PETRA: Nisam sigurna da bi Damir volio da odem. DAMIR: I ja ću s tobom. PETRA: Znaš što trebaš kupiti? DAMIR: Znam. Sutra igraju Francuska i Argentina. Možemo nas dvije otići na to. ENA: Vidjela sam onaj šareni plakat – u mjestu sutra nastupaju striperi.) PETRA: Bit ću iskrena – zbunjujete me ovih dana.

Ja sam pristala zbog djece. PETRA: Zar niste pokušali razgovarati? ENA: Zgadio mi se. . da je bio radoznao kako izgleda javna kuća. Mada ja slutim da je nešto drugo u pitanju.) ENA: A vaš medeni mjesec? Prvi put čujem da netko ide na medeni mjesec prije vjenčanja!? PETRA: Ma… to nam je moj otac platio. da nikome ništa ne govorimo. pa je htio da čim prije iskusimo „pokusni brak“. Vjerojatno slute. ENA: Rekao mi je da je bio pijan. PETRA: Valjda će se sve to srediti.) ANITA: Nadam se da ne smetamo? PETRA: Ma kakvi. On želi da sin živi s njim… a ja želim da i sin i kćerka žive sa mnom. tko dobiva kuću u Zagrebu. ENA: A ti? PETRA: Što ja? ENA: Sumnjaš li ti? PETRA: Ne sumnjam… mada… (Na terasu dolaze Anita i Boris noseći zdjelu sa smokvama i zdjelu s grožđem. a nas dvoje smo došli ovdje s namjerom da se u miru dogovorimo s kime će biti djeca. misli da se uopće ne poznajemo. On je predložio da pokušamo izbjeći rat kroz koji prođu svi koji se rastaju. Nema više nazad. ENA: Neće.) PETRA: Kako je on to obrazložio? ENA: Koje? PETRA: Odlazak u javnu kuću. Da ih ne razdvajamo. a da pod istim krovom nismo proveli ni dana. ENA: Što to? PETRA: Damir i ja hodamo tek mjesec dana. Poševio se s kurvom za novac. u školu engleskog jezika. Odlučila sam se rastati. prije nego li dogovorimo detalje oko rastave. rekao nam je da je ljepše da nas počasti ljetovanjem. da ga je kolega nagovorio. da nije imao namjeru. Tata ne vjeruje da smo nas dvoje jedno za drugo. Kada je saznao da smo zakazali vjenčanje za jesen. ni mojim roditeljima.MIRO GAVRAN 53 sam za to. ni njegovoj mami. Da provjerimo jesmo li uistinu jedno za drugo. (Šutnja. tko vikendicu u Zagorju. ali… PETRA: Djeca znaju? ENA: Ne znaju. da jedino mene voli… Sere! (Šutnja. Poslali smo sina i kćerku u Irsku. Povrijedio me. Omakle su nam se dvije žešće svađe pred njima.

Preko zime se osjećam poput dokone penzionerke. Pun mi je kofer i ove vukojebine. ANITA: Kakav problem? PETRA: Nakon što se pusti voda. ENA: To se i mi nadamo. BORIS: Najbolje. Tek isprazno trajanje. Bila sam profesorica. Naši se već raspadaju. BORIS: Zar ti je bilo ljepše dok si predavala matematiku’ ANITA: Bar sam na školskim odmorima imala s kime popričati. pozvat ću vodoinstalatera. ENA: Kod nas u kupaonici nešto nije u redu s odvodom. Užas! BORIS: Pogledat ću i to kada nikoga ne bude u vašim apartmanima. pa da odmah to riješite. PETRA: Možemo mi sada u šetnju. i razmaženih gostiju. i domaćih ljudi. (Stave posude s voćem na stol. da se malo zasladite. BORIS: Tada su ti išli na živce učenici i roditelji. Kad se već ne možete kupati. Želudac mi se diže od toga. a pri tome cijelo vrijeme snažno šumi. nikamo ne izlaziš. BORIS: Kupio sam pet komada. Idemo! ANITA: Imate u hodniku kišobrane. ANITA: To i nije pravi život. a od toga živimo cijelu godinu. BORIS: Ma daj. kakvi snovi… Nećeš mi valjda reći da si ovdje sretan? Osim dviju gostionica punih isluženih pomoraca.) PETRA: Slatko je. (Petra uzme bobu grožđa i pojede je.) ANITA: I sada će diplomirani inženjer strojarstva i diplomirana profesorica matematike skupljati tuđe dlake po kadi i popravljati sifon i vodokotlić.) BORIS: Proći će i ova kiša. BORIS: Zar je to tako teško? ANITA: Meni je. Domaće. ANITA: Ne bulazni. a sada sam sobarica. a preko ljeta poput premorene hotelske sobarice. BORIS: Našu sreću ne određuju drugi. vodokotlić se puni i po desetak minuta. BORIS: Stvarno?! Pogledat ću još danas. Dosta mi je više i apartmana i terase. . Uzet ćemo vaše. BORIS: Zar po ovoj kiši? PETRA: Meni ne smeta. Ne zna se što je gore. ENA: Odlično. sezona traje manje od tri mjeseca. a sada… Mi smo ostvarili svoje snove. Jesi za šetnju? ENA: Može. (Petra i Ena izađu.54 KNJIŽEVNA RIJEKA ANITA: Evo. Ako sam ne budem znao popraviti. Za dan ili dva. PETRA: A mi imamo problem s vodokotlićem.

Svoji smo gospodari. BORIS: Govoriš gluposti. 5. TONI: Čuo sam da si napredovala u službi. ANITA: Vidiš. MARTA: A vaš sin? TONI: I on je dobro. Sutra izlaze iz bolnice. TONI: Hvala. ne moramo se dizati u zoru i putovati na posao. Toni pogleda na sat. ANITA: A ja se nikada nisam osjećala jadnije. TONI: Nisam znao da si s njom u kontaktu. (Šutnja. kazalište.MIRO GAVRAN 55 ANITA: Zar ti ne nedostaju kino. muving? BORIS: Od svega toga smo s guštom pobjegli. MARTA: Povremeno se čujemo. MARTA: Tko ti je rekao? TONI: Anita! MARTA: Vodim još jedan odjel i imam nešto veću plaću.) . koncerti. Naručila sam nam sok. MARTA: Baš mi je drago… Javila mi tvoja sestra… to da ste dobili dijete. Na stolu pred njom su dvije čaše sa sokom. MARTA: Ne kasniš. Prilazi joj Toni. MARTA: Kako je Lada? TONI: Dobro. (Šutnja. Svi nam zavide što smo ostvarili svoje snove. Sve drugo je isto.) TONI: Kako si? MARTA: Sve po starom. scena B) RAĐANJE (kafić) (Marta sjedi na barskoj stolici u prosječnom zagrebačkom kafiću. Nikada mi nije bilo ljepše u životu.) TONI: Bok! MARTA: Bok! TONI: Oprosti što kasnim. Ima pedeset i dva centimetra i tri i pol kilograma. Ja sam došla deset minuta ranije. sad mi se to čini našom najvećom pogreškom. ljudi. Zagreb.

(Šutnja.) MARTA: Hajde – kaži što ti je na duši i to bez ustezanja. koje sam sama zakazala. TONI: Vidiš… kada sam te nazvao… to je bilo na izlazu iz rodilišta… Lada je bila danas malo uznemirena… pa je to prešlo i na mene… Ali. reci izravno. Stalno gledam na sat. ona je moja prijateljica još od studija. TONI: Znam. Uostalom. Naučila sam kada si ti u pitanju. ova će se urušiti od prevelikog rada.56 KNJIŽEVNA RIJEKA MARTA: Žuriš nekamo? TONI: Ne žurim.) TONI: Taj telegram koji si poslala… to ju je uznemirilo. a pogotovo ničega ružnog. MARTA: Nije mi bila namjera. otkazala sam večerašnje druženje s prijateljicama. (Šutnja. dugo nismo. kao uplitanje u naš život. MARTA: To i ja ponekad činim. I kad treba i kad ne treba. Sve što mi želiš reći. a ti si čovjek s kojim sam hodala duge tri godine… Što ima čudno u tome da sam vam čestitala na rođenju djeteta? Ne ljutiš se valjda i ti? TONI: Naprotiv. Ostao mi tik. MARTA: Što želiš reći? TONI: Ma… nije važno.) MARTA: Kada si me oko podneva nazvao i zamolio da se hitno nađemo. a ti si se u međuvremenu izvolio predomisliti?! Radi čega si me pozvao u ovaj kafić? (Šutnja. (Šutnja. ništa više i ništa manje od toga. MARTA: Zar smo se radi toga morali hitno naći u ovome kafiću? . Možemo malo popričati. Oprosti. To je tek ispružena ruka pomirenja. Oprostila sam i tebi i njoj. TONI: Ona je to shvatila drugačije. Zašto si želio da se tako hitno nađemo? TONI: Ne znam kako da ti kažem… MARTA: Izravno. da bih sada mogla biti s tobom. s obzirom na stanje u kojem je ona sada… logično je da su njezine reakcije malo ishitrene i prenaglašene. MARTA: Osim oprosta i želje za pomirenjem. Svi previše radimo. Podnijet ću.) MARTA: Iznenadio me tvoj poziv. Bolje da ne otvaram tu temu. TONI: Istina. Neke civilizacije su propale zbog nerada. Čak i ako je neugodno za čuti. u tom telegramu nije bilo ničega drugoga. MARTA: Zašto? TONI: Doživjela je to kao provokaciju. MARTA: Ta je čestitka bila znak mojega oprosta.

TONI: Jednostavno – tvoj telegram ju je uznemirio i povrijedio. Čak je i Lada znala… s obzirom na relacije u kojima ste bili.) TONI: Nisam znao kako da ti kažem. MARTA: Naravno da te razumijem. Čak si izbjegavala i voditi ljubav sa mnom. Cijenim to. Lijepo je od tebe što se brineš oko toga da tvoja bivša djevojka ne povrijedi tvoju sadašnju ženu. MARTA: Ona je osjetljiva? TONI: Da. ti si predložio prekid tvrdeći da se naša veza istrošila poput starih cipela i da je za oboje najbolje da svatko pođe svojim putem. nisi zaboravio pridodati da želiš da ostanemo prijatelji. Bila sam uvjerena da ćeš čim to shvatiš. njoj sve to djeluje malo… prenaglašeno. MARTA: To je logično. Eto. TONI: Što želiš reći? MARTA: Tri mjeseca ste vodili ljubav iza mojih leđa. TONI: Drago mi je da me razumiješ. Osjećao sam da ti više nije stalo do mene. TONI: Zašto mi to nisi rekla? . MARTA: Ti vjerojatno znaš zašto sam tada bila nervozna i razdražljiva. Oprosti mi zbog trudnoće i zbog nervoze… Umjesto vjenčanja. Ali se to nije dogodilo. a da te ne povrijedim. ona je osjetljiva. S tobom se nije moglo razgovarati na normalan način. želio sam ti samo dati do znanja da je ona sada osjetljiva i da je sve može uznemiriti. Naravno. Ni na kraj pameti mi nije bilo da je u pitanju Lada. U to vrijeme si bila tako razdražljiva i nervozna. A još više bih cijenila da si se nekada prije potrudio da ni ona mene ne povrijedi. bila nervozna. sigurno ti je rekla? TONI: O čemu govoriš? MARTA: Praviš se da nisi znao? TONI: Što želiš reći? MARTA: Povraćala sam. doći preda me s kutijicom u kojoj je prsten i zaprositi me. da si nosila moje dijete?!? MARTA: Upravo to. TONI: Što to? MARTA: Bila sam u drugom stanju. (Šutnja. slutila sam da je neka nova u igri.MIRO GAVRAN 57 TONI: Oprosti. ali. Kada si mi rekao da želiš sa mnom prekinuti. TONI: Čekaj! Ti želiš reći da si bila trudna. Svaka žena na njezinom mjestu bila bi osjetljiva tri dana nakon poroda. MARTA: Žao mi je ako je tako. Moja prijateljica i moj mladić. (Šutnja.) MARTA: Bilo mi je neugodno što me nisi zaprosio do tada… nisam željela da pomisliš da vršim pritisak na tebe. izbjegavala seks s tobom – s lakoćom si mogao zaključiti što je bilo sa mnom.

MARTA: A ti kao nisi znao? TONI: Kunem se da nisam znao. slomio si me. Sada vidim da se tvoja žena boji moje nazočnosti u vašim životima – jasno mi je da je ovo naš posljednji razgovor. Radi vas troje ne reci više nikada ništa ružno o njoj. želim da znaš da sam jedino tebe istinski volio.) MARTA: Kada si rekao da želiš prekid. Oprosti.) TONI: Ja sam tebi dužan ispriku.) TONI: Danima sam te zvao na mobitel. Zastane i vrati se do Marte. MARTA: Zbogom! TONI: Zbogom! 6. Nisam se željela boriti za tebe. Oprosti mi za sve. shvatila sam da jedino oprost može donijeti mir i meni i vama. Tek nakon nekoliko dana doktor mi je priopćio da nikada neću moći roditi. (Šutnja. Djeca nikada nisu kriva. Pomislio sam da ne želiš više imati posla sa mnom. MARTA: Molim te ne govori tako o majci svoga djeteta. Nitko nije znao kamo. Nikada. TONI: Neću.58 KNJIŽEVNA RIJEKA MARTA: A to bi nešto promijenilo? TONI: Svakako. Tvoje kolege s posla su mi rekli da si uzela godišnji i otišla na put. Prema njoj ne osjećam više ništa.) TONI: Mada to sada više nije važno i mada je ovo naš posljednji razgovor. Taj telegram sam poslala u želji da znadete da vam opraštam što ste me prevarili… i da vam na taj način pružim ruku pomirenja. Jedino ja tebi. (Šutnja. Uhvatila sam se kako priželjkujem da se ni to vaše dijete ne rodi. Nikada neću biti majka. scena . (Šutnja. TONI: Znam – tako se kaže. Sutradan sam otišla kod ginekologa i zatražila hitan prekid trudnoće. (Toni se ustane sa stolice i pođe prema izlazu. Dosta smo se ranjavali. MARTA: Sada je i tako svejedno. Ubila sam naše dijete. Isključila si ga. Zgadio si mi se. Nisam se željela ponižavati i od bivše ljubavi raditi iznuđeni brak. (Šutnja. a zamalo sam ubila i samu sebe. MARTA: U nekoliko dana izgubila sam sve… Zamrzila sam i tebe i nju.) TONI: Tako mi je žao. baš ništa. Sviđala mi se u početku i to je sve. Uživajte u svojoj sreći i budite dobri prema tom djetetu. Užas! … Napokon. MARTA: Za vrijeme abortusa sve se zapetljalo.

VLADO: Koliko se sjećam kompjutor je u onoj sobi? RANKA: Točno. smirite. RANKA: Dobar dan. VLADO: Ali… zašto onda…? RANKA: Molim vas. Na liječenje neće pristati. Ranka odloži torbicu. Nisam smislila ništa pametnije. Želim ga za sebe bar na nekoliko dana. RANKA: Nema problema – i ja sam stigla prije minutu. potom skine jaknu. Nigdje ne izlazimo.) 7. odnesite kompjutor na „popravak“ i zadržite ga ondje bar pet dana. (Ranka još jače zaplače. (Vlado uzme predmet iz Rankine ruke. Četiri godine smo u braku… Ja za njega kao da ne postojim. to više nije brak. Pomoći ću vam koliko mogu. U tom trenutku zazvoni na vratima.MIRO GAVRAN 59 B) KOMPJUTORAŠ (dnevni boravak) (Ranka ulazi u sobu u proljetnoj jakni.) VLADO: To nije rješenje. još moram kod dvojice… RANKA: S njegovim kompjutorom je sve u redu. On mene ne primjećuje. Čim dođe s posla odmah ide na kompjutor i tako do ponoći.) VLADO: Bez ovoga ne može raditi. U ruci drži torbu s alatom. Bit će sve u redu. VLADO: Kako da mu to obrazložim? RANKA: Smislite nešto. ostavio bih vas za ponedjeljak. Da vaš muž nije toliko inzistirao. scena .) VLADO: Smirite se. RANKA: On je ovisnik o toj spravi. Ranka otvori vrata. ni djece nemamo. VLADO: Kako u redu!? Zašto me je onda zvao? (Ranka mu pruži malu metalnu pločicu. (Ranka se rasplače. Zato sam to učinila. VLADO: Ja bih odmah… RANKA: Čekajte! VLADO: Jako se žurim – kod vas sam došao mimo plana. RANKA: Znam. noseći žensku torbicu preko ramena. Ulazi Vlado.) VLADO: Dobar dan. VLADO: Došao sam malo ranije. Vlado joj pruži papirnate maramice. (Šutnja.) RANKA: Ovo sam izvadila iz njegovog kompjutora.

IVO: Pravi si prijatelj. Preko puta je trgovački centar.) ROBERT: Hvala! IVO: Čestitam. NERA: Zar ti danas nisi uzeo slobodno? ROBERT: Jesam.) NERA: Pazi da ne proliješ. NERA: Ajme. Nera. zar toliko!? ROBERT: Ma. a moja draga zaručnica njuška po policama. tatu i brata. Nera. stari! ROBERT: Hvala! NERA: Bravo kolega! Evo pusa! (I Nera ga poljubi u obraz.) NERA: Otkud ti? ROBERT: Bok svima! IVO: Kako su prošle zaruke? ROBERT: Sjajno! MARIJA: Čestitam! ROBERT: Hvala! ANA: Čestitam ti od srca. tu su čaše. živio! IVO: Za tebe i tvoju dragu! SVI: Živio! . ROBERT: U redu.) ROBERT: Hvala. Zadubljeni su u papire. Njezini se roditelji bojali da se netko od rodbine ne naljuti.) IVO: Nisu za pjenušac. zato smo pozvali sve njezine. Marija i Ivo. (Ivo iz ladice uzima čaše. (Robert otvori pjenušac i natoči svima u čaše. IVO: Meni samo malo. A od mojih mamu. Evo. Svratio sam samo da vas počastim. Otvaraju se vrata i u sobu ulazi Robert s bocom pjenušca u ruci. MARIJA: Koliko vas je bilo na zarukama? ROBERT: Pedesetak. ona ima veliku obitelj. (I Ana ga poljubi u obraz. ANA: Hajde.60 KNJIŽEVNA RIJEKA A) POSAO (ured) (U uredu za svojim radnim stolovima sjede Ana. ali poslužit će.

Al smo morali. (Šutnja. NERA: Otkud ti to?! MARIJA: Riječ je riječ. Smetalo mu kada bi ona prenoćila kod mene… Njezini su malo patrijarhalni. Ovo nije vjenčanje – sve je mnogo jednostavnije. nismo mi krivi zbog svjetske krize i zbog smanjene potrošnje lijekova. morat će na sebe preraspodijeliti klijente od otpuštenih. jasno vam je da 20 % manje uposlenika znači da će jedan od vas ostati bez posla. A bojim se da neće biti ni vama kad saznate novosti.MIRO GAVRAN 61 (Popiju svi iz svojih čaša. A kako ne živimo formalno zajedno. nismo u Srednjem vijeku. NERA: Kakve novosti? ALAN: Prije deset minuta je završio sastanak kod generalnog. A ako nešto krene po zlu. morao sam to podijeliti s vama.) ANA: Sranje! ALAN: Oprostite. Pošto je vas petero u ovom odjelu. baš ste dobro naišli. ALAN: To vlasnike naše firme ne zanima. Bio je i sin većinskog vlasnika iz Beča. Zakletva je zakletva. IVO: Pa.) MARIJA: Odličan je pjenušac! NERA: Miriše na svježe ubrane breskve. Jel’ stigao moj telegram? . A oni koji ostanu. nego da joj doma rade pritisak. nema ni podjele bračne stečevine. Pošto je kod nas u Hrvatskoj u prošloj godini prodaja pala za 20 %. što kažu? ALAN: Ništa dobro. Do kraja mjeseca žele jasan plan reorganizacije. MARIJA: Za mene su zaruke isto što i vjenčanje. Jeste li za čašicu? ALAN: Čestitam ti na zarukama. IVO: Ma daj. još jednom čestitam na zarukama. oni su odlučili da mi do kraja mjeseca moramo sve reorganizirati i otpustiti 20 % ljudi. ni svih tih sranja. ROBERT: I meni. (U sobu ulazi Alan. MARIJA: I. Robert. zbog njezinog oca. ANA: Otpustiti 20 % ljudi!? ALAN: Tako je. Pomislio sam: bolje da napravimo zaruke. Ljudi imaju manje novca nego prije. Iz onih su krajeva. ovo i nije tako ozbiljno. MARIJA: Kako misliš? ROBERT: Lakši je razlaz.) ALAN: Otkud ti? ROBERT: Šefe. Napravili su završni obračun. IVO: Čuj. ali oprosti – nije mi do pića. to sa zarukama – to meni zvuči kao devetnaesto stoljeće. navratio sam da počastim kolege.

vas statistički gledano. ROBERT: Svi imamo kredite. NERA: Valjda je važnije tko je kakav radnik. Radnja se odvija naizmjenično u oba stana na način da. ANA: Ovo je strašna vijest. ANA: Ajde. Zaruke su me financijski iscijedile. ROBERT: Ma.) ROBERT: Zasro mi je proslavu. IVO: Na to bi se trebalo najviše gledati kod otpuštanja. ALAN: Usput rečeno. neće mi biti lako. to nikoga ne spašava. scena A) POLICAJCI (očev stan / majčin stan) (Lijevi dio scene je očev stan. Kazna je pedeset Eura prema „Bečkom pravilniku“. Samo mi još treba priča o tome da se u mom odjelu toči alkohol. dok imamo dijalog u jednom stanu. ROBERT: Idem ja. NERA: Što se mora – mora se. Roberte. te su u polumraku. bok! ROBERT: Bok svima! 8. Idući tjedan ću donijeti odluku tko gubi radno mjesto.) OČEV STAN . U očevom stanu je Edo i njegova kćerka Tina. nemam love za nepotrebne kazne. Umotaj tu bocu u novine čim prije. strašna! NERA: Ti si samohrana majka. ANA: A meni se čini da uvijek poštede vas neudane i slobodne.62 KNJIŽEVNA RIJEKA ROBERT: Stigao je. inače ću te osobno morati prijaviti. daj. i iznesi je iz zgrade da nitko ne primijeti. (Alan izađe. desni dio scene je majčin stan. ROBERT: U redu. Vjerujte. prije negoli netko naiđe i vidi bocu. ili s troje. junaci u drugom stanu bivaju „zamrznuti“ u kretanju. Robert pronađe novine u koje umotava bocu. zabranjeno je unositi alkohol u ured. IVO: Ja sam prošli mjesec digao kredit za stan. MARIJA: Kako prema tim statistikama prolaze udane žene s dvoje djece? NERA: Isto kao one s jednim. najčešće poštede. U desnom stanu je Lola i njezin sin Boki. Obradovali ste moju zaručnicu. IVO: Telegram ti je poslao. ALAN: Do kraja tjedna očekujem da mi svaki od vas na pismeno preda svoj prijedlog kako da ovaj odjel poveća prodaju.

BOKI: Mama. LOLA: Lažeš! Ti uopće ne piješ. Ne čini mi to nikada više. Tako su duhoviti. TINA: Je. vodio me u riblje restorane. Zbog tebe u deset noću moram tražiti trgovinu koja još radi. ako ne želiš da se ozbiljno naljutim na tebe. rekao mi je: „Volio bih da se udaš za mene. LOLA: Sad moram do trgovine. Izlio si rakiju u sudoper – cijela kuhinja smrdi. EDO: Sposoban je taj tvoj dečko. U sobu ulazi njegova majka Lola. Zadnji je trenutak za to. EDO: Bok. EDO: Stvarno!? MAJČIN STAN (Boki sjedi za stolom i čita novine. OČEV STAN TINA: Pred povratak u Zagreb. LOLA: Što to izvodiš? BOKI: Ništa. danas se dogodilo nešto iznimno. mama.) LOLA: U hladnjaku je bila boca s travaricom. EDO: A što to? TINA: Zaprosio me. da jednoga dana ovim dvorištem trče naša djeca. Šetali smo uz more.) TINA: Bok. valjda sam je ja popio. Na samom ulazu u Crikvenicu. nešto predivno. Znam da je tebi stalo da prvo diplomiram – za dva mjeseca dat ću i zadnji ispit. a iznutra je sve moderno uređeno.MIRO GAVRAN 63 (Otac Edo čita „Sportske novosti“. BOKI: Bila je. kao da si u svojoj policijskoj postaji. Kao da je pred tobom kriminalac. a ne tvoja majka. u stan ulazi njegova kćerka Tina s malim koferom u ruci. BOKI: Ponekad popijem. Upoznala sam još neke od njegovih prijatelja. moramo ozbiljno razgovarati.“ EDO: A ti? Sigurno si tražila vrijeme za razmisliti? TINA: Bila sam presretna. I doma se ponašaš kao inspektor. Izvana je ostavio stare zidove. opušteni… A sutra opet moram na fakultet. tata. Tina. Kako je bilo? TINA: Sjajno! Predivno proveden vikend. jako… Znaš. LOLA: Gdje je sada? BOKI: Ne znam. ali ju je Filip dao preurediti. EDO: A ta vikendica? TINA: Lijepa je. vjenčanje može biti već . Bila je to stara zgrada. Prvi red do mora. da se ondje na obali kupaju s nama. Pristala sam.

ne mogu ostaviti stranke i otići mjesec dana na liječenje. volimo se iskreno.64 KNJIŽEVNA RIJEKA sutradan! (Šutnja. obasipa me nježnošću. pacijenti ih hvale. i da želim ići na liječenje. trebaš reći „da“ i već idući tjedan možeš krenuti s liječenjem. Pogotovo kada je brak u pitanju. LOLA: Ma ne dolazi u obzir! Što je tebi?! Ja nisam alkoholičarka. nisi ti moja. načelnik mi je pomogao… osobno sam razgovarao s ravnateljem klinike. TINA: Vi policajci uvijek sumnjate. LOLA: Nikad više! Dok sam živa. nisi sa mnom o tome ni popričao. ondje će ti biti ugodno. ja sam počela piti tek kada je tvoj otac umro. Sad je gužva. Prije toga nisam piće ni okusila! BOKI: Teško se dođe do mjesta. jako teško. ne mogu radi posla. Njihove metode su drugačije od svih poznatih. bez moga pristanka. napokon se i meni događa nešto lijepo u životu. TINA: Zašto? EDO: Tina. nikad više! Oni su luđaci. TINA: Kako to možeš reći? EDO: Oprosti… od početka mi je bio sumnjiv… nisam odolio… prije nekoliko dana sam nazvao jednog kolegu iz Rijeke i propitao se tko je tvoj . sadisti! BOKI: Nisam ni mislio da ideš kod prijašnjeg doktora… Našao sam na Internetu jednu novu kliniku. vi se jedva poznajete. Ja sam tvoja majka.) TINA: Zar se ne raduješ zbog toga? EDO: Ne. na pola sata je od Zagreba. TINA: U čemu je problem. Uostalom. LOLA: Kako si to mogao dogovarati iza mojih leđa. I mama bi bila sretna zbog ovoga… da je živa. OČEV STAN EDO: Treba biti oprezan. voli me. ima smisla za humor. Nikada jedno drugome nismo rekli ni jednu ružnu riječ. To je kao hotel. Radovala bi se sa mnom. EDO: Ti o tome čovjeku ne znaš ništa. MAJČIN STAN LOLA: Zadnji je trenutak za što? BOKI: Zadnji je trenutak da odeš do liječnika. Nikada se u životu ne smijemo zaletjeti. tata? U čemu? Filip je uspješan poslovni čovjek. A ti si tako sumnjičav od početka prema njemu. Nisi me ni pitao. Potegnuo sam veze. EDO: Mi policajci uvijek provjerimo prije nego li nešto učinimo. TINA: Kako jedva? Tri mjeseca hodamo.

radi za jednu kockarnicu na crno. TINA: O čemu govoriš? EDO: Ta njegova agencija za oglašavanje. Preko njega ide šverc automobila. . Još jedino ti trebaš poželjeti sebi pomoći i bit će sve u redu. LOLA: Što ti je rekla? BOKI: Da si dobila posljednju opomenu pred otkaz. izgubit ćeš posao. Meni su dvadeset i tri godine. BOKI: Nije te izdala. nego živjeti ovako kao ti – u vječnom nepovjerenju i sumnjičavosti! Mrzim te. TINA: Kako si mogao kopati po našem životu. TINA: E da znaš da si me tek s ovim povrijedio kao nikada do sada. mrzim te! (Tina zaplače i istrči iz stana. TINA: Nemoguće! EDO: Moguće. moguće. Obogatio se u samo pet godina. ja sam se javio i tako… sve mi je rekla. LOLA: Što želiš reći? BOKI: Ja sve znam. Znaš koliko ga volim. nije te bilo. LOLA: Nije me smjela izdati. ja sam je pitao o tebi. a sad si namjerno sve pokvario. LOLA: Ti si razgovarao s Marijom? BOKI: Jesam! Zvala te neki dan doma. užasnulo me je. LOLA: Što to? BOKI: Razgovarao sam s Marijom. Ono što sam saznao. TINA: Kako si mogao!? EDO: Nije mi svejedno s kime se zabavlja moja kćerka. Ne odeš li na liječenje. Već danima se spremam da ti to kažem. isljeđivati njega i njegov posao!? Oduvijek si bio takav – nemoguć i nepovjerljiv prema svima! Dosta mi je i tebe i tvoje policije! Ljepše je biti u zabludi. TINA: Njuškao si po njegovu životu? EDO: Njuškao sam po njegovom javnom životu. nego ti želi pomoći. Šef te upozorio da neće više tolerirati tvoje pijanstvo. to ne ide na pošten način. a da te ne povrijedim. On je čovjek s dosjeom. nisam ja ništa namjerno pokvario. a ti se ponašaš kao da sam dijete.) MAJČIN STAN BOKI: Ti znaš da upravo radi posla moraš otići u tu kliniku. LOLA: Odvratna kravetina! Kako ti je mogla reći!? BOKI: Ne ljuti se na nju. Ne vjerujem ti ni riječi! EDO: Dušo. Nisam znao kako. to je samo paravan. I ja bih volio da je on čovjek na svome mjestu.MIRO GAVRAN 65 Filip uistinu.

FRANJO: Zašto ne? Nije joj stalo do mene.) 9. bezobrazna kuja! VLADO: Ne možete tako govoriti o njoj.) FRANJO: Jeste li ga popravili? VLADO: Jesam. pred njim stoji Vlado s kompjutorom pod rukom. Ovaj put vam neću naplatiti čak ni dolazak. scena C) KOMPJUTORAŠ (dnevni boravak) (U dnevnom boravku je Franjo. FRANJO: Dva puta u mjesec dana. Dva puta po pet dana ste me ostavili bez kompjutora! Ne mislite li da zaslužujem ispriku: VLADO: Žao mi je. morat ćeš. znam i o tome da obmanjujete sve žene s kojima ste u internetskoj prepisci. Nezahvalna. FRANJO: Ma nemojte! Da me voli ne bi me ostavila. mama. (Lola brizne u plač.66 KNJIŽEVNA RIJEKA LOLA: Ja nemam snage ponovno prolaziti kroz tu torturu. Svoju ste ženu zanemarili. FRANJO: Nisam vam ni namjeravao platiti. FRANJO: Što sve? VLADO: Znam sve o virtualnom seksu koji upražnjavate s osobama koje nikada niste upoznali. o nama?! Vi pojma nemate! VLADO: Ja znam sve. Znam o tome da se lažno predstavljate kao mladi udovac. . BOKI: Morat ćeš. VLADO: Ona vas je ostavila jer vam je ovaj kompjutor postao draži od nje. morat ćeš…. Ako želiš da u budućnosti budem tvoj sin. FRANJO: Jučer me ostavila. spreman sam. sad je u redu. FRANJO: Što vi znate o tome!? Otkud vam pravo da tako govorite o meni. zašto da biram riječi? VLADO: Ona vas voli. FRANJO: Nemam ja ništa od vašeg žaljenja. ne želim sudjelovati u tome. Ne želim gledati kako propadaš. LOLA: Zar si spreman odreći se vlastite majke? BOKI: Ne odeš li na liječenje. Nakon četiri godine braka me ostavila. sin koji se ne srami svoje majke. Nadam se da ste ga ovaj put popravili kako treba? VLADO: Jesam. Kučka! Otišla je svojoj mami. VLADO: Mislio sam da će vaša supruga biti doma.

Preko kompjutora je sve čisto. Vi ćete za to odgovarati. VLADO: To nije u redu. bilo bi bolje da se pokušate osloboditi svojih slabosti. VLADO: Zašto me to pitate? FRANJO: Primijetio sam kako ju gledate. FRANJO: Vi ste neoženjeni? Samac? VLADO: Pogodili ste. FRANJO: Kako to? VLADO: Tako se dogodilo. . Svaki odnos i svaka relacija sa svakom ženom… kao u rukavicama. ja se ne želim osloboditi te slabosti. FRANJO: I mislite da je brak vrijedan uvažavanja? VLADO: Mislim. Viđao sam već to. Stvarnost je tako gadljiva i prljava. samo mi je žao da optužujete ženu koja vas voli. FRANJO: A moja slabost je po vašem mišljenju taj kompjutor? VLADO: Naravno. FRANJO: Da se pokušam osloboditi svojih slabosti?! VLADO: I to čim prije. VLADO: Umišljate. Kompjutoraš mora biti poput ispovjednika. FRANJO: Zašto vam je neugodno priznati da vam se sviđa? Mislite li da je ružna? VLADO: Lijepa je. (Šutnja. niste jedini s tim problemom. ali ne mislim tako. a ne ovako – razotkrivati intimu svojih klijenata! VLADO: Ja sam diskretan čovjek i nikome nisam rekao ni riječi o vašem „virtualnom životu“. VLADO: Zašto? FRANJO: Najljepši trenutci u mojem životu su oni provedeni uz kompjutor. Više vrijedi jedan gram stvarnosti od svih virtualnih svjetova zajedno. Izbacite kompjutor iz kuće. otiđite do supruge i zamolite je da vam oprosti. U stvarnosti se sve zapetlja.MIRO GAVRAN 67 FRANJO: Pa to je nečuveno! Vi ste mene špijunirali! To je krivično djelo. Ekran sve dezinficira. VLADO: Zaista? FRANJO: Zaista. FRANJO: Meni je kompjutor draži od nje. Morate nešto učiniti. VLADO: Ja živim od kompjutora. Počnite život ispočetka. FRANJO: Ali. Umjesto što na nju svaljujete krivnju za raspad vašega braka.) FRANJO: Sviđa vam se moja žena? VLADO: Kako mislite? FRANJO: Smatrate li je privlačnom.

68

KNJIŽEVNA RIJEKA

FRANJO: Ljudi oduvijek idealiziraju ono što ne poznaju. Nemate djevojku? VLADO: Sada nemam. Živim sam. FRANJO: Moja žena je slobodna. Ja se nikada neću pomiriti s njom. VLADO: Što mi pokušavate reći? FRANJO: Ako želite, dat ću vam njezinu adresu, odnosno adresu njezine majke. VLADO: Vi ste bolesni. Zašto ste se uopće ženili, kada ste sami sebi dovoljni? FRANJO: Svatko može pogriješiti. (Šutnja.) FRANJO: A zašto se vi niste oženili kada smatrate da ste kao samac nepotpuni, neostvareni, nesretni? VLADO: Nisam sreo pravu. Do sada nisam. FRANJO: Vi ste slabić i kukavica. Bojite se žena, samo radi toga ste ostali sami. VLADO: Govorite gluposti. Vi me uopće ne poznajete. Nemate na osnovu čega donositi zaključke o meni. FRANJO: Kada sam vas prvi put ugledao, mogao sam se okladiti da ste samac. Zatvoren u svoj svijet. VLADO: Ja živim normalnim životom. FRANJO: Zar je normalno u tim godinama biti sam, a idealizirati brak? VLADO: I to mi govori čovjek koji upražnjava virtualni seks, skriven iza lažnih imena. FRANJO: To je moj odabir. Ja živim onako kako želim, vi onako kako morate. VLADO: Nisam došao ovdje da me vrijeđate. FRANJO: Volite drugima dijeliti savjete, a ne volite saznati kako izgledate u tuđim očima. A izgledate jadno. VLADO: Želio sam vam pomoći. Nisam vas želio povrijediti. FRANJO: I ja vama želim pomoći. VLADO: Vi ste egoist. Mislite samo na svoju sreću. FRANJO: Ona sa mnom nije bila sretna. VLADO: To znam. FRANJO: Željela je dijete. Nisam pristao. Da je rodila, još manje bi me voljela. S vremenom sam je se zasitio. Kada je otišla, osjetio sam nevjerojatno olakšanje. Za potpunu sreću mi je nedostajao još samo kompjutor, a sada kad je popravljen… VLADO: Vi ste bolesni. FRANJO: Zašto? Zar zato što sam iskren? Ja znam što želim od života. Od danas počinjem živjeti na način koji meni odgovara. A vi ste taj koji živi u

MIRO GAVRAN

69

raskoraku sa svojim snovima i mjerilima. Vi koji idealizirate brak živite kao samac. Nije li to dovoljan razlog da potražite pomoć liječnika? (Šutnja. Vlado bez pozdrava izađe iz stana. Franjo je neko vrijeme sam. Iznenada Vlado se vrati u stan.) VLADO: Dajte mi adresu njezine majke. FRANJO: Neće vam uspjeti. VLADO: Vidjet ćemo. FRANJO: Ona voli samo mene. Neće vas ni primijetiti, jer ste vi neprimjetni. VLADO: Ako je tako zašto se bojite dati mi adresu? FRANJO: Ne bojim se. 10. scena B) POSAO (četiri različita prostora) (Radnja se događa u četiri nedefinirana prostora, na način da se osvjetljava lijeva, pa desna strana scene, a kod svake izmjene jedna od tih strana predstavlja novi prostor. Na lijevoj strani vidimo Anu kako telefonira.) ANA: …Ma, vjeruj mi, veliko je sranje u našoj firmi – prijeti se otkazima, jedino ti ja držim štangu… samo ti ja dojavim sve na vrijeme… svi govore protiv tebe, čak i moj šef… Molim te, kada se bude odlučivalo o tome tko se otpušta, ne zaboravi da sam ja uvijek bila uz tebe… Zašto misliš da tebe neće pitati, pa ti si savjetnik generalnog… (Svjetlo se prebacuje na desni dio scene gdje su Alan i Ivo.) ALAN: Zaista su to rekli? IVO: Na žalost šefe, nitko vas od njih ne poštuje kako bi trebao. Svatko misli samo na sebe. Jedino na mene možete računati do kraja. ALAN: Znam, Ivo, znam. Bitno je samo da mi uvijek na vrijeme dojaviš tko što govori. IVO: Ja sam vam jedini odan bez ostatka. (Ponovno se prebacujemo na lijevu stranu scene i sada vidimo Mariju kako razgovara na mobitel.) MARIJA: Ne i ne, i sto puta ne! Ne želim spletkariti protiv svojih kolega, čak ni po cijenu otkaza… To što je netko govorio o tebi, ne mislim ti prenositi… Možeš se ljutiti koliko hoćeš, ali ne želim biti ničiji špijun… Ma ne zanima me tko što govori o meni, svima opraštam i unaprijed i unazad…

70

KNJIŽEVNA RIJEKA

(Prebacujemo se na desnu stranu scene. Vidimo Alana i Neru. Upravo su završili sa seksom. Oboje su zadihani.) NERA: Sjajan si! Predivan! Tako strastven, tako vatren! ALAN: Stvarno? NERA: Stvarno. Pravi muškarac. ALAN: Znaš kako te mi zovemo u firmi? NERA: Tko vi? ALAN: Mi iz uprave. NERA: Kako? ALAN: Barometar uspjeha. NERA: Zašto? ALAN: Kada ti odeš u krevet s nekim iz firme, znači da on doista dobro kotira, da je uspio. (Šutnja.) NERA: Govoriš gluposti. Spavam samo s onim muškarcima koji mi se svide. ALAN: A sviđaju ti se samo uspješni. I mene si odbijala kada sam došao u firmu. Poševili smo se prvi put tek tjedan dana nakon što su me imenovali za šefa. (Na lijevoj strani scene vidimo Roberta s mobitelom u ruci.) ROBERT: Slušaj, utrka je s vremenom, ti igraš tenis s generalnim… dobro, povremeno… pa važno je… Molim te, kada se drugi put sretnete, daj onako usput reci mu da me poznaješ i da sam sjajan dečko… reci mu da firma može biti sretna što sam njezin uposlenik, kaži da me poznaješ, da sam komunikativan i sjajan u svakom pogledu… Pa zar je to teško reći?... Samo onako, usput, naravno… 11. scena A) OPROŠTAJNO PISMO (siva soba) (Pred nama je Leo. U ruci drži papir na kojem je rukom ispisan tekst. Pročita prvu rečenicu, a dalje govori na pamet.) LEO: Draga moja ženo, draga moja Buba, kada budeš čitala ovo pismo, ja više neću biti živ. Želim ti reći da ti nisi kriva za to. Ne optužuj sebe zbog mojeg postupka. Ovako je bolje i za mene i za tebe. Meni je već odavno neizdrživo boraviti u svojoj koži i u braku s tobom. Naš sin je upravo maturirao, naša kćerka je prije dva mjeseca diplomirala i sada je pravi trenutak za moj odlazak.

MIRO GAVRAN

71

Iako sam i prije pomišljao na samoubojstvo, nisam to želio učiniti dok su oni bili djeca. Sada, kada su odrasli, bit će im lakše ići kroz život bez depresivnog oca. I tebi će biti lakše bez mene. Nisam ispunio tvoja očekivanja s početka našeg braka. Više sam obećavao, nego ostvario. A tebe može usrećiti samo ambiciozan i uspješan muž na kojega možeš biti ponosna i koji dobro zarađuje. Žao mi je što ja nikada nisam postao čovjekom iz tvojih snova. Oprosti mi za sve. Eto, pomišljao sam da bi najjednostavnije bilo uzeti pištolj i ubiti se. To bi meni bilo najlakše. Ali znam da bi za tebe bio šok vidjeti moju raznesenu glavu. Zato sam se odlučio za tablete. Popit ću dvadeset tableta i okončati ovu neizdrživu patnju. Draga moja ljubavi, zbogom zauvijek. Želim ti svaku sreću u životu bez mene. Odlazim u susret slobodi koju toliko priželjkujem. 12. scena B) POLICAJCI (park) (Na klupi u parku sjedi Tina. Prilazi joj Boki. Iza leđa drži veliki bijeli papir, koji Tina ne može vidjeti.) BOKI: Bok! TINA: Bok! Opet si došao? BOKI: Zar si sumnjala? TINA: Samo malo. BOKI: Danas je važan dan. (Boki iz bijelog papira izvadi ružu i pruži je Tini.) BOKI: Izvoli! TINA: Oho! Što je to? BOKI: Ruža. TINA: Vidim i ja da je ruža, ali čemu mogu zahvaliti da sam je dobila? BOKI: Obljetnici. TINA: Kakvoj obljetnici? BOKI: Danas je točno deset dana otkako smo se upoznali. TINA: Da, ali mi smo samo poznanici, u najboljem slučaju prijatelji. Zar se ruže poklanjaju prijateljicama? BOKI: Ako su lijepe kao ti, obavezno. (Šutnja.) TINA: Sve mi je ovo čudno. BOKI: Što to? TINA: Prije deset dana si slučajno naišao, ugledao me na ovoj klupi i otpočeo

72

KNJIŽEVNA RIJEKA

sa mnom razgovor. Od tada dolaziš svakog dana, viđamo se kao osnovci… a da se niti jednom nismo dogovorili za susret. BOKI: Zar to nije lijepo? TINA: Zbunjujuće je. BOKI: Odbila si moje pozive da odemo u kafić, u kino… TINA: Svaki drugi muškarac bi digao ruke od mene. BOKI: Nadam se da ti ne dosađujem? TINA: Ma kakvi… već sam se navikla na tebe. Da danas nisi došao, bilo bi to za mene… neočekivano. (Šutnja.) BOKI: Možda ti danas predložim da dođeš kod mene doma na večeru. Dobro kuham. Kupio sam jutros svježe namirnice na placu. priredit ću pravo gastronomsko iznenađenje. Nešto posebno. Samo, ako pristaneš. TINA: Zar ti ne živiš s majkom? BOKI: Mama je otišla na put. Neće je biti mjesec dana. TINA: Hm… Jedva da se poznajemo. Bojim se večere. BOKI: Sumnjaš u moju vještinu? TINA: Preskačeš izlazak na kavu i odlazak u kino. BOKI: Kad si to već odbila. TINA: Ako nije prošao ni kafić ni kino, večera ima još manje izgleda. BOKI: Želiš da sve sam pojedem? Udebljat ću se, a ti ćeš biti kriva. (Šutnja.) TINA: Prije tri tjedna sam prekinula s jednim frajerom… nisam spremna za novi početak. Čak ni za druženja… osim ovako, u parku, kao djeca… Nemam snage za novo razočaranje. BOKI: Misliš da bih te ja razočarao? TINA: Nisam to rekla… Ne osjećam tlo pod svojim nogama… Oprosti, ali bolje je da ne gubiš vrijeme sa mnom. BOKI: Ma kakvo gubljenje vremena? Meni je s tobom prelijepo. Žao mi je samo da se večeras nećeš uvjeriti u moje kuharske sposobnosti. (Dugotrajna šutnja.) TINA: Slušaj! BOKI: Reci! TINA: Prihvatit ću taj tvoj poziv na večeru, ali ako mi obećaš da ćemo ga tretirati kao neobavezni odlazak na kavu. Samo to i ništa više. BOKI: Super! Obećavam ponašanje kao u kafiću na neobaveznom druženju. TINA: Baš me zanima kako vi inžinjeri elektrotehnike kuhate. (Ustaju oboje s klupe.) BOKI: Tina, moram ti nešto priznati… Ali mi obećaj da me nećeš poslati k vragu. TINA: Nikome ne obećavam ništa unaprijed. Kaži što te muči?

Svi ste vi policajci isti: bezobrazni. Na vratima se pojavljuje Anita s putnom torbom u ruci. TINA: Što to? BOKI: Nemam pojma o kuhanju.MIRO GAVRAN 73 (Šutnja. Znao je da me zimus ostavila djevojka.) BORIS: Kamo ćeš? ANITA: U Zagreb. Trenutak potom ga poljubi.) BOKI: Ja nisam inženjer elektrotehnike. Prije dva tjedna mi je tvoj otac rekao da se boji za tebe. TINA: Nego? BOKI: Radim na policiji kao inspektor. Pokazao mi je tvoju fotku… Ne mogu ti više lagati.) TINA: Znaš što. Za kaznu ćeš kuhati kako znaš i umiješ. Dođe do njega i nježno ga rukom pomazi po obrazu po kojem ga je udarila. Idem na deset dana. ne mogu sam brinuti o apartmanima. Znam sve o tebi. Rekao mi je da redovito dolaziš u ovaj park. Dogovorila sam se s Lucijom da ti svakoga dana dođe pomoći na dva sata.) 13. ANITA: Poludjet ću ako ostanem još i jedan sat. Tako mi je drago da smo se družili ovih dana… Noćas sam do tri ujutro mislio na tebe. Nešto strašno. BORIS: Što je tebi ženo? Usred smo sezone. scena C) LJETOVANJE (terasa) (Boris s metlom čisti terasu. i ta večera! Ne želim te više nikada vidjeti.) TINA: Oprosti… Doći ću večeras do tebe. . (Ponovno se poljube. (Šutnja. (Tina ga pljusne rukom po obrazu i krene prema izlazu iz parka.) TINA: Što je? BOKI: Moram ti još nešto priznati. To mi se nije dogodilo od srednje škole. da si u depresiji zbog prekida s onim švercerom. (Tina prasne u smijeh. Jesam te jako pljusnula? BOKI: Udaraš kao prava kćerka policajca – snažno i precizno. odvratni manipulatori! Goni se k vragu i ti i moj otac.) BOKI: Tina! (Tina zastane. Sretan sam što si pristala doći na večeru kod mene.

ANITA: Oprosti. FRANJO: Znam da se zove Vlado. ni u poslu kojim se bavimo. ANITA: Znala sam da me nećeš ni pokušati shvatiti. (Anita izađe i zatvori vrata za sobom. BORIS: Ti nisi normalna.) BORIS: Jebeni glupi klimakterij!!! Što ne upiše neki tečaj. ali ne mogu više u ovoj vukojebini. Želio sam da pričamo o nama. obrazovan. Prestao si čitati. ANITA: Možda. samo joj ti sad trebaš. Duhovit je. BORIS: Zar sa mnom ne razgovaraš svakoga dana o čemu god poželiš? ANITA: Ti si postao gori i od domaćih ljudi. S dečkom se pomirila prošli tjedan. ljubav i pažnju. dolazi Ranka. od svega. Pruža mi vrijeme. BORIS: Znaš što – nije problem ni u ovom malom mjestu. RANKA: Uopće nije dosadan. Nedostaje mi Zagreb i normalni razgovori. RANKA: Njemu je ime Vlado. ni u meni… Problem je u tebi. scena D) KOMPJUTORAŠ (kafić) (Franjo je u kafiću. BORIS: Molim te.74 KNJIŽEVNA RIJEKA BORIS: Gdje ćeš spavati? ANITA: U garsonjeri kod naše kćerke.) FRANJO: Bok! RANKA: Bok! Zašto si htio da se nađemo? FRANJO: Saznao sam da se udaješ za mojeg „kompjutoraša“. Odustao si od života. Dosta mi je i turista i lokalnih ogovaranja. samo u tebi. kao sve normalne žene u krizi! 14. Zar si me zvao da o njemu pričamo? FRANJO: Ne. Boris bijesno baci metlu na pod i šutne je nogom. nemoj! ANITA: Moram. A sada: zbogom. Idem. BORIS: Kriviš me zato što sam sretan sa životom o kakvom smo oboje godinama sanjali. O tebi i meni. RANKA: Mi smo odavno prožvakana i ispričana priča. O nama nemamo više što reći. Sve ono što nisam dobivala od tebe. ali za mene je obični dosadni „kompjutoraš“. . drag. ništa te ne zanima.

(Šutnja. Želim da znaš da sam proteklih mjeseci razmišljao o tebi. RANKA: Govoriš gluposti. Nakon tjedan dana sam otišla s njim u krevet. Peti dan sam se uhvatila kako neprekidno mislim na tvog „kompjutoraša“. Ovo kako sada živim i nije pravi život. FRANJO: Daj mi još jednu šansu. ali mene virtualni seks ne može zadovoljiti. Ja sam njega odabrala. Nemoj se zalijetati s tim vjenčanjem. Objeručke si pristao… to smo obavili… Ne znam zašto uopće gubimo vrijeme. Oprosti. Počeli smo se družiti. Svakodnevno. Spreman sam i na dijete. Ja sam ti ga „namjestio“. sve potom bilo je užasno.MIRO GAVRAN 75 FRANJO: Čekaj! Molim te još samo trenutak.) FRANJO: Kada se to dogodilo? RANKA: Što to? FRANJO: Kada si ga nazvala prvi put? RANKA: Peti dan od preseljenja u mamin stan… Bila sam tako usamljena nakon prekida s tobom. Ti i ja… ako se potrudimo. Pozvala sam ga na kavu. Čak ni dijete nisi želio. nazvala sam informacije i zatražila broj njegove firme. Ne mogu pristati na to da je ovo naš kraj. Priznajem – pogriješio sam. o nama.) FRANJO: On te nikada ne bi osvojio da mu ja nisam dao adresu tvoje majke. Inteligentni ljudi znaju kada je gotovo i više ne pokušavaju. RANKA: Što ću ti ja?! Ti imaš svoje virtualne ljubavnice. možemo uspjeti. Sada to želim ispraviti. Nedostaješ mi. Kada sam odselila od tebe. Nisam želio da budeš sama.) FRANJO: Niste vi jedno za drugo. Od prve je pristao. . (Šutnja. On mi se sviđa otkako ga znam. Nazvala sam ga – otprve je pristao na susret. samo da opet budeš moja. sumnjala sam u ispravnost svoje odluke. FRANJO: Bezobrazni „kompjutoraš“ – pričao ti je o tome!? RANKA: Znala sam i prije negoli mi je rekao. Mislila sam da ćeš me nazvati i predložiti pomirenje. dušo. neka ti one rode dijete. Moramo pokušati iznova. Zašto žene ne bi bile te koje biraju? I vjeruj mi – nisam pogriješila. FRANJO: Nemoguće! RANKA: Moguće. (Šutnja. FRANJO: Daj da o svemu u miru popričamo. RANKA: Kao muž si bio dobar samo prva dva tjedna. Bio je sjajan… Sutradan sam te nazvala i predložila sporazumni raskid braka. RANKA: Morat ćeš.

IVO: Ma daj. IVO: Onda smo mi spašeni. MARIJA: Kod generalnog!? ANA: Hitno je. Šutnja dugo traje. osjetim odbojnost i gađenje. scena C) POSAO (ured) (U uredu za radnim stolovima sjede Ana. ROBERT: Požuri! On ne oprašta kašnjenje. Navodno uživa u tome. FRANJO: Mrziš me? RANKA: Više ne… Kada pomislim na tebe.76 KNJIŽEVNA RIJEKA RANKA: Tješi se… A sad zbogom! FRANJO: Mogu li te bar ponekad nazvati? RANKA: Nemoj! Prije pola sata sam utipkala u mobitel komandu da odbije svaki tvoj poziv ako ga bude. Robert. Nera. NERA: Vjerojatno. FRANJO: Do viđenja! RANKA: Zbogom! 15. IVO: Što bi to moglo biti? MARIJA: Nikada nisam bila kod generalnoga. Ana podigne slušalicu. Znaš da generalni otkaze uručuje osobno. IVO: Ja sam bio samo onda kad sam zabrljao oko uvoza opreme.) ANA: Halo… da. Valjda će sve biti u redu. NERA: Ljudi kada tonu vole povući za sobom i one koji su u njihovoj . nije Marija takva. ROBERT: Misliš? NERA: Bez sumnje. Moram krenuti. tu je… U redu. Samo da ona ne povuče nekoga od nas za sobom. zovu te da odmah dođeš u ured kod generalnog. reći ću joj.) ANA: Marija. (Ana spusti slušalicu. zazvoni telefon. Ne volim se toga ni sjetiti. ali to više nije mržnja.) NERA: Znači – ona je odabrana? ROBERT: Odabrana za što? NERA: Da dobije „pedalu“. Ivo i Marija. svi su zadubljeni u papire koje obrađuju. (Marija se digne od stola i preko volje izađe iz ureda.

ALAN: Da. ANA: Firma joj je bila na zadnjem mjestu.MIRO GAVRAN 77 blizini. Uvijek je bila odveć izravna. Ovo da ona ode.“ A meni je dao nogu u guzicu. IVO: Od srca čestitam. Ako je odlučila biti majka dvoje djece.) IVO: Da li je istina za Mariju? ALAN: Istina je. Zato sam odlučio za šefa tog odjela postaviti onu osobu koju ti poželiš otpustiti.. NERA: Strašno. ali to je činjenica. ROBERT: Baš mi je drago zbog tebe. (U ured ulazi Marija. NERA: Kako ona!? ALAN: Zar ne znate? NERA: Što? ALAN: Ona će biti vaš novi šef. NERA: Oduvijek su mi išli na živce svi oni koji svoju obitelj veličaju u svakoj prilici. ti si to zaslužila. A meni su dali otkaz. IVO: Žao mi je. Alane. Ne znam što da činim.. Žena mi ne radi. ALAN: Generalni je svinja. ANA: Bravo. baš mi je drago. supruga i kućanica. Kada sam izgovorio Marijino ime. Mada. IVO: Šefe. NERA: Ipak si ti uvijek imala najbolje rezultate. ROBERT: Uvijek je bila tako neprilagođena. ANA: I meni je logično da Alan mora otići.) NERA: Marija. jasno je da joj ne ostaje dovoljno vremena za posvetiti se karijeri. Mogao nas je sve povući na . a njezina obitelj na prvom. IVO: Ja joj se nisam zamjerio nikada. Izgleda kao da su mu sve lađe potonule. rekao je pred cijelom upravom: „Sve tvoje odluke do sada su bile pogrešne. (U ured ulazi Alan. da… bez obzira na sve… njezini rezultati su uvijek bili… sjajan je radnik. ona je uvjerljivo uvijek bila lošija u svemu od nas. Za suptilnu komunikaciju. Pa. to sam i ja uvijek mislio. ROBERT: Ona!!. Imam kredit za stan i za auto. da mu kažem kome treba dati otkaz. NERA: Nije imala osjećaj za rad s ljudima. Tražio je da kažem ime. a mi da ostanemo. Za tri dana moram napustiti ured. kao što je slučaj s nama. iskren da budem – ovo je pravedno. Generalni mi je tek jutros to priopćio. IVO: Iskreno govoreći ovaj odjel je zapao u krizu od trenutka kada ga je Alan preuzeo. MARIJA: To me tako iznenadilo. ROBERT: Davala si se bez ostatka. Oprosti. čestitam ti na imenovanju. A sada ona preuzima moje mjesto.

Bezizražajnog lica gleda u zid. ROBERT: Tvoj odlazak je olakšanje i za naš odjel i za firmu. scena B) OPROŠTAJNO PISMO (Na bolničkom krevetu je poput fetusa sklupčan Leo. Alan neće otići. u sobu ulazi njegova žena Buba. Ja nisam bio tako dobronamjeran prema tebi. Na sebi ima bolesničku pidžamu. nego sa ženom s kojom si proživio dvadeset i . pokušao me je uvjeriti da ću te ja uznemiriti. Ali samo pod uvjetom da ti ostaneš dio našega tima. Dala sam riječ generalnom da ćemo povećati prodaju ne za dvadeset. Otvaraju se vrata. ALAN: Kako neću?!? MARIJA: Kad mi je generalni predložio da preuzmem tvoje mjesto. ALAN: Da. nego za trideset posto. Rekao je da ti je dao otkaz. IVO: I ja. To je doista divno.78 KNJIŽEVNA RIJEKA dno. ja sam pitala što planira s tobom. Tri mjeseca je pokusni rok. MARIJA: Znam i ne zamjeram ti.) BUBA: Jedva sam nagovorila doktora da me pusti da te vidim. na to sam mu ja kazala da ću ovaj ured preuzeti samo pod uvjetom da ti ostaneš u njemu raditi. 16. Ne želi ni da te djeca obiđu. NERA: Svi smo slutili ovakav rasplet. sjajna ti je prva odluka koju si donijela kao šefica. IVO: Alan je puno toga zabrljao i logično je da odlazi. to je istinska sreća. ALAN: Stvarno? MARIJA: Pristao je. Ne znam što si mu napričao o meni. Morat ćemo svi dati maksimum kako nitko ne bi ostao bez radnog mjesta. Alane. Kao da je tebi draže razgovarati s njim koga poznaješ tri dana.) BUBA: Kako si? (Leo ne reagira i ne odgovara. Baš sam sretan zbog Alana. Kreten! Taj tvoj psihijatar se ponaša kao da te on poznaje bolje od mene. Bitno je da zadržiš posao i da nastaviš raditi okružen prijateljskom atmosferom i poznatim licima. Ne mogu zaboraviti da si me ti zaposlio. MARIJA: Ali. da nije dobro da te posjetim. ALAN: Hvala Bogu! Od srca ti hvala Marija. ROBERT: Marija.

nakon svega zaslužujem tvoju ispriku. priđe do Bube. (Šutnja. Psihijatri su umišljeni ego-manijaci. Ono tvoje oproštajno pismo – to je stvarno bilo izvan pameti! Inspektor me tjerao da mu objašnjavam cijeli naš život. još me ispitivao da li sam imala ljubavnika i da li smo na karticama otišli u minus. poljubi je u obraz. na djecu. popustio je. ne mogu se usredotočiti ni na što… Što si uopće želio s tim svojim nepromišljenim postupkom? Nabiti mi osjećaj krivnje? Optužiti me zbog svoga nezadovoljstva? Zbog lijenosti. Sada svi znaju što je i kako s tobom. Buba se pokušava oteti njegovom stisku.) BUBA: Kako si nam to mogao učiniti? Da ti je uspjelo… to što si pokušao. Leo spusti njezino tijelo na pod. zeko mali. na naše rođake i prijatelje… Samo da znaš – ovo se pročulo po cijelom gradu. pa ne traže izlaz u samoubojstvu. taj potočić svud. Gdje je. Buba je mrtva. glupi. nježno je pomazi po licu. Gdje ti je bila pamet?! I drugim ljudima zna biti teško. zbog izostanka ambicija i želje za društvenim i poslovnim napredovanjem? Bilo bi ti pametnije da si mislio na mene.) LEO: I traži. Susjedi me gledaju kao da sam vještica. tvoje „oprosti“ i obećanje da nikada više takvo što nećeš ponoviti?! Kreten. za moju sramotu?! Zašto šutiš? Reci nešto! (Leo se pravi da je nije ni čuo. Tek kad sam mu priprijetila da ću svim novinama poslati pismo da me nije pustio obići zakonitog muža. a zatim se vrati do kreveta i ponovno se sklupča poput malog djeteta u položaj fetusa. Doveo si me u beskrajno neugodnu situaciju. nezainteresiran za moje osjećaje. osramotio bi i mene i sina. A tko će imati razumijevanja za mene i za moje probleme. (Leo i dalje ne odgovara. a potom je neočekivano s obje ruke stisne oko vrata i počne je daviti. kud je nestao. bezosjećajni! (Leo se pridigne s ležaja. ali njegova snaga je neusporedivo jača od njezine.) BUBA: Evo. traži. Sebičan si i nepromišljen. trza se i baca na sve strane.MIRO GAVRAN 79 tri godine.) BUBA: Jesi li ti svjestan da me i sada iritiraš svojom šutnjom? Zar nije bilo dovoljno ovo što si pokušao učiniti? Čak i tim pokušajem dokazao si svoju glupost i nesposobnost… Valjda sada. U uredu imam posla preko glave. Kao da sam ja zadovoljna svojim životom – ali šutim i radim… i nikome ne govorim kako se osjećam. za svoje najbliže. to si ti. nepromišljeni. Tvoja mama mi je držala lekcije o tome kako trebam imati razumijevanja za tvoje slabosti. Ne rješavaju se problemi tabletama. Nakon nekog vremena Buba se izvije tijelom u snažni grč. Moram se sramiti i opravdavati zbog tvojih nepromišljenih postupaka. a potom se beživotno opusti. to . Takav si uvijek bio – zatvoren u svoj svijet. i kćerku. I sve takve gluposti. Zamalo si nam svima uništio budućnost. te počne pjevušiti dječju pjesmicu „Zeko i potočić“.

80

KNJIŽEVNA RIJEKA

njemu tišti grud…“ 17. scena D) LJETOVANJE (terasa) (Boris postavlja tanjure za doručak. Potom stavlja na stolove košarice s kruhom. Na svaki stol stavi i po jedan čajnik s toplom vodom. Na vratima se pojavi Anita s putnom torbom u ruci. Boris je primijeti, ali ništa ne kaže i nastavi sa serviranjem pribora za doručak. Nakon duže šutnje progovori.) BORIS: Brzo si se vratila. ANITA: Kao što vidiš. BORIS: Nakon pola dana i jedne večeri već ti dojadio Zagreb? (Šutnja.) BORIS: Što je bilo? ANITA: A… zaboravila sam da je ljeto, da su svi pobjegli na more. Koga god sam nazvala, nikoga nije bilo doma. Htjela sam ići na predstavu na otvorenom, na Opatovinu, ali su je zbog kiše otkazali. BORIS: A naša kćerka – jesi se bar s njom napričala? ANITA: Možeš misliti. Naljutila se što sam došla bez najave. Nakon pet minuta je rekla da ide kod dečka, da joj idem na živce. Vrtjela sam se u krevetu do četiri ujutro, nisam mogla zaspati. A onda sam sjela u auto i krenula ovamo. (Šutnja.) BORIS: I, što sad? ANITA: Ništa. Umorna sam od vožnje. Idem se istuširati, pa ću ti pomoći. BORIS: Samo se ti naspavaj. Danas imaš slobodno. Ja ću sve… ANITA: Oprosti. Bila sam malo nervozna proteklih dana. BORIS: Svatko ima pravo na loš tjedan. Ali samo na jedan tjedan godišnje. (Anita se osmjehne i zagrli ga.) ANITA: Znam da sam ti teška u zadnje vrijeme. BORIS: Nisam ni ja puno bolji. ANITA: Ti bar uživaš u svemu ovome. BORIS: Priznat ću ti – samo dobro glumim. ANITA: A da nešto promijenimo? BORIS: Ma daj, što ti je – jednom smo mijenjali život iz temelja i vidiš kako je završilo. Prestari smo da to ponovimo. ANITA: Misliš? BORIS: Mislim.

MIRO GAVRAN

81

ANITA: I što predlažeš? BORIS: Odustajanje. Najsretniji su oni koji na vrijeme odustanu i ni za čim više ne žale. ANITA: E, baš si me utješio. BORIS: Nakon tuširanja i spavanja, osjećat ćeš se bolje. ANITA: Možda si u pravu. BORIS: Danas ti dajem slobodno. Možeš se ponašati kao naši turisti. ANITA: Onda gospodine izvolite ponijeti ovu torbu i dođite me izmasirati po leđima, jer sam se od vožnje ukočila. BORIS: Sa zadovoljstvom, gospođo. (Boris uzme putnu torbu i njih dvoje odu s terase. Nakon nekoliko trenutaka iz svojeg apartmana izlazi Damir. Sjedne za stol i počne nanositi maslac na kruh. Na terasu dolazi i Petra. Sjeda za njegov stol, pa i ona počinje nanositi maslac na kruh. Šutnja dugo traje.) DAMIR: To nije u redu. PETRA: Što to? DAMIR: Doći doma u tri ujutro. Ti si na tom striperskom nastupu provela pet sati. PETRA: Vjeruj mi, željela sam se vratiti ranije, ali nisam mogla nju ostaviti samu. DAMIR: Zašto? PETRA: Napila se… Jedan striper se počeo vrtjeti oko nje. DAMIR: A ona? PETRA: Počela je s njim koketirati. DAMIR: Kurva! PETRA: Znaš da joj se brak raspada. Očajna je. DAMIR: Očajna? Očajne žene se ne napijaju po sumnjivim rupama. Jel’ se vratila s tobom? PETRA: Nije. DAMIR: Oho – znači možda se i seks dogodio? PETRA: Ne vjerujem. DAMIR: Jel se ljubila s tim striperom? PETRA: Ma… DAMIR: Jel je il nije? PETRA: Je, ali samo malo. DAMIR: Kakav je to glupi odgovor?! Čim se udana žena poljubi samo jednom s nepoznatim muškarcem, to je dokaz da je kurva. Ona ima dvoje djece, radi njih mora misliti što radi. Ne možeš reći da se „malo ljubila“ ili da se „malo seksala“, ili da je „samo malo muža prevarila“. Ili je ili nije. PETRA: Rekla sam ti kroz što prolazi. DAMIR: Ti je znači opravdavaš?

82

KNJIŽEVNA RIJEKA

PETRA: Ne opravdavam, ali… Zašto tako sa mnom razgovaraš? DAMIR: Zato jer si bila ondje s njom do tri ujutro. S tom kravetinom i s tim znojnim uspaljenim ždrepcima. Moja buduća žena – fuj, odvratno. Zamisli da te vidio netko od naših poznanika! PETRA: Ona je doživjela takav… DAMIR: Ona me ne zanima! Ali ti – kada budeš moja žena, znaj da ti neću tolerirati takvo ponašanje. Nikada! Upamti to zauvijek! PETRA: Kakvo ponašanje? To je bila tek predstava. DAMIR: To nije bila predstava, to je bio posjet kupleraju u kojem si ti očito uživala. PETRA: Damire, što je tebi?! DAMIR: To ti je zadnji put u životu! PETRA: Molim te, prestani sa mnom razgovarati na taj način! Ne dopuštam ti taj ton. DAMIR: Ako želiš biti moja žena, onda se moraš navići na moj ton i nikada me više ne smiješ na ovaj način osramotiti. Nikada! Naravno, očekujem ispriku i kajanje, a ne da na svaku moju riječ odgovaraš ovako drsko! PETRA: Očekuješ ispriku? DAMIR: Svakako! I to odmah. PETRA: Znaš što? DAMIR: Reci. PETRA: Otkazujem vjenčanje! Idem doma i ne želim te nikada više vidjeti. (Petra skine prsten s ruke i spusti ga na stol ispred Damira.) DAMIR: Čekaj, ne možeš tako, daj da prvo… PETRA: I pusti me da na miru spakiram svoje stvari. DAMIR: Ali, ja sam taj koji se ima pravo ljutiti, a ne ti. (Petra ga više ne sluša, nego bijesno ode kroz vrata koja vode u desni apartman. Damir uzme prsten sa stola i ode za njom. Terasa je pusta. Nedugo potom iz lijevog apartmana dolazi Drago. U pidžami je. Duboko uzdahne, zijevne, protegne se i sjedne za svoj stol. Uzme krišku kruha i počne nanositi maslac na kruh. Kroz glavna vrata dolazi Ena. Raščupana je. Drži se jednom rukom za glavu kao da je muče dvije migrene.) DRAGO: Gdje si ti cijelu noć? ENA: Boli te kurac gdje sam! DRAGO: Što to radiš od sebe? ENA: Tebi ne mislim polagati račune. DRAGO: Znaš da ne podnosiš alkohol. Sigurno si povraćala? ENA: Jesam! Pa što onda? (Šutnja.) DRAGO: I… jeste se dobro poševili?

MIRO GAVRAN

83

ENA: Jesmo. DRAGO: Kako se zove? ENA: Pojma nemam. Upravo su otputovali. Sutra nastupaju na Hvaru. DRAGO: Odvratna si i jadna! Misliš da si mi se sada osvetila? ENA: Da, mislim. (Šutnja. Drago se ustane i bijesno nogom šutne stolicu.) DRAGO: Pička ti materina bezobrazna! Cijelu noć nisam oka sklopio u strahu da ti se nešto nije dogodilo, a ti se jebeš s čovjekom kojem ne znaš ni ime! ENA: A kako se zvala tvoja drolja iz Rotterdama: Suzy, Nataša, Eržika?!? DRAGO: To nije isto. ENA: Isto je. Jednako boli, govnaru pokvareni. U tome nema razlike između muškaraca i žena. DRAGO: Kurvetino bezobrazna, kako si mi to mogla učiniti, kako?! (Drago zaplače i padne na koljena. Plače sve jače i jače. Nakon nekog vremena uspije obuzdati jecaje.) DRAGO: Volio sam te… Nikada nikoga u životu nisam volio kao tebe. Nikoga. Ne možeš ni zamisliti koliko mi je stalo do tebe. (Opet zaplače. Grca sve jače i jače. Ena priđe do njega i pomiluje ga po glavi. Na to se njegovi osjećaji još snažnije iskažu. Zajeca jače nego do tada, da bi trenutak potom počeo savladavati svoju tugu. Ena ga privije uza se. On sada tiho plače u njezinom zagrljaju.) ENA: Oprosti. (Šutnja. Drago prestane plakati, odvoji se od nje i rukom briše suze.) DRAGO: Ne želim te izgubiti. Molim te oprosti mi za ono što sam ti učinio, molim te. (Ena ga nježno poljubi, on joj uzvrati na poljubac. Počnu se sve jače i jače ljubiti. Odjednom se otvore vrata desnoga apartmana i na njima se pojavi Petra s putnom torbom u ruci.) PETRA: Sorry! (Drago i Ena se odvoje jedno od drugoga.) ENA: Kamo ćeš ti? PETRA: Doma. (Na vratima se pojavi Damir.) DAMIR: Molim te, razmisli još jednom! PETRA: Gotovo je čovječe, zauvijek je gotovo! I ne trči za mnom jer ću pozvati policiju! Zbogom svima. (Petra ode kroz glavna vrata. Damir utučeno sjedne na stolicu.) DRAGO: Baš mi je žao. ENA: I meni. DAMIR: Ma, jebite se i vi i vaše žaljenje! Zbog vas me ostavila!

84

KNJIŽEVNA RIJEKA

(Šutnja.) DRAGO: Nikada ne optužuj druge. Ako se stvarno volite – pomirit ćete se. Ako se ne volite – bolje da svatko ode svojim putem. DAMIR: Zabij si te savjete u guzicu! (Damir ustane sa stolice, ode u desni apartman i bijesno zalupi vratima.) ENA: I bolje da je ovako završilo. Nisu oni zreli za brak. DRAGO: U pravu si. Oboje su tako kruti. Ne znaju praštati.

-KRAJ MIRO GAVRAN (1961.) hrvatski je dramatičar i romanopisac, čija su djela prevedena na trideset i pet jezika. Do sada je imao preko dvije stotine kazališnih premijera širom svijeta. Njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna gledatelja. Jedini je živući pisac u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, na kojem se igraju predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj pod nazivom GAVRANFEST. Važniji kazališni tekstovi: KREONTOVA ANTIGONA, NOĆ BOGOVA, LJUBAV GEORGEA WASHINGTONA, ČEHOV JE TOLSTOJU REKAO ZBOGOM, SVE O ŽENAMA, SVE O MUŠKARCIMA, PACIJENT DOKTORA FREUDA, HOTEL BABILON, KAKO UBITI PREDSJEDNIKA, NORA DANAS, TAJNA GRETE GARBO, PARALELNI SVJETOVI, NAJLUĐA PREDSTAVA NA SVIJETU, MUŽ MOJE ŽENE, ZABORAVI HOLLYWOOD i KAD UMIRE GLUMAC. Premijerno je igran u: Zagrebu, Rotterdamu, Mariboru, Washingtonu, Parizu, Krakovu, Sofiji, Mumbaiju, Vilniusu, Brnu, Buenos Airesu, Ljubljani, Pečuhu, Tokiju, Bratislavi, Pragu, Augsburgu, Waterfordu, Rimu, Varšavi, Avignonu, Prištini, Beogradu, Ateni, Sarajevu, Novom Sadu, Podgorici, Mostaru, Beču, Budimpešti, Moskvi, Rio de Janeireu, Tirani, te u još pedesetak gradova. Protekla dva desetljeća najizvođeniji je hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu.

morski moj barba! . Ženska pitanja možeš prečuti.Kad će plaća. kad će plaća? Znaš li pitati još nešto. Joe Cocker iz Samsungovog mobitela pametne generacije ne može izblendadati u slušalicama režanje frenda. kad me gazda Bender otputi s potpisanom platnom listom u Finu.I šefe.A kad će prva plaća? Eto njega opet! Te kvarnerske bodule možda tek jedan posto gena razlikuje od nadaleko poznatih istarskih tovara. Vlastitim sudjelovanjem u istom. mokrinom gradilišta okolčanom preblizu plitkom zaljevu. Mi današnji ne prestajemo robovati boljoj prošlosti. Na žalost. Prijatelj Toni voli reći: Na lipe je tebi i meni pasalo apena-tek dvadeset let.85 MILAN OSMAK Herkulova batina . Prođe pokraj priobalne. Moguće je i samim postojanjem Vespazijanove Arene. dokle ćemo nas dvojica ovako? Na gradilištu ukrug dvadeset koraka nema nikog. čuo je Negovetića i prvi put. Je li dugogodišnje druženje dovoljan zalog za iskrenost odgovora… Obojici narančaste šljakerske vjetrovke moči mrzla mediteranska kiša. njima za leđima. Pitanja prijatelja ištu odgovor. Valja kliknuti stop i u slušalicama ubiti soul-blues glas starog dečka iz industrijskog Sheffielda. pa u banku. Toni Negovetić. pa drito preko brijunskog otočja na austrougarski raščvakani lukobran pulske luke. bez sumnje jedna od dvije cinične odrednice u kalendaru augustusa imperatora Julija Cezara. Navro ko magare usred Cockerove uspješnice iz davnih dana Feelin’ Alright. Budi . Najprije . Toni u motu svih mediteranskih šljakera opetuje svoje nezadovoljstvo poslom kao takvim. Bit će. Vremenskim uvjetima. A tako dobro se nosi s jutros cmizdravim nebom. domaći morski vuk opće prakse i najbolji njegov frend očito pitanje odapinje prema njemu. još iz doba fascio Italije. Bit će ti odmah ponovljena.društvenom podjelom rada prema onoj ori vole kad nemaš škole/love.Što. Nanaša je grbin od venecijanskih mutnih laguna. naredba odozgo. A daleko je još datum službenog početka proljetnog ciklusa. dokle? Dokle nas plaćaju. . tvornice bijelog cementa i slije vodurinu njima dvojici na šiju. . Izvarani su oni koji misle da vjetrovi Sredozemlja iz južnog kvadranta u ožujku donose toplu afričku južinu.

ako ga još jednom Toni oslovi sa šefe i još nešto upita u sljedeće tri minute. To blato od dvije tisuća let vidi mi se kao govno. Ne anche-bar da je zdrava istarska crljenica. izvolio naložiti svom šefu gradilišta. da nas svi čuju dolje na rivi i do Arene? Iskapamo neočekivani nalaz arheoloških predmeta nezamislive vrijednosti. Ovaj čas prignuti nad motikom Toni ima još pitanja. žuta i siva masa dječje kakice… Ciklonsko jugo s velikom vlagom i kišom. ima i komadića kao nekih tikula.Šefe? Ti si printal naše ugovore. A mogao bi. Svojega sam najprvo ja potpisal pa su se pokle mene udostojili i gazda Bender. šefe. Bar na toliko da mu Joe Cocker u oba uha hrapavim svojim glasom dovrši baladu o tome što znači osjećati se dobro. Pripisuju joj negativan utjecaj na zdravlje i raspoloženje ljudi.Kopamo po antičkom dreku. Ili da je prosušena. brko s vječnim žarom na vrhu talijanske imitacije Kubanke. Ajde. Ovo mi se lijepi na motiku. A ča mi. zaravnavanje terena gradilišta. inženjeru pomorske gradnje Karlu Smoljanu (već dva tjedna – njemu). Ugovor u članku dva govori da sam potpisal za armirača betonske gradnje. To se upravo događa njegovom frendu. Ma za reć a ne slagat obojica smo se dali u drekprekopače! . unaprijed kao mirovinci! .86 KNJIŽEVNA RIJEKA sretan što je inženjer Latin Bender tebe i mene (vikendaški smo susjedi) uposlio na određeno. Ali. za kaštigu-kaznu mogu proći i za betonirca. neka su se i upravo zaposlili. Nije ti dovoljan osjećaj – opet smo uposleni – je li ti mrgude lošinjanski? Još bi i plaću. sklon je zaboraviti na svoj stručni status i učiniti Negovetića bezvjercem. Tako mi se videlo. oko tih jadnih nalaza. Pitanje je tehničko. .E. u Italiji. ljudi na sjeveru Sredozemlja obuhvaćaju pojmom južina. je. Otkrivene amfore Negovetić lukavo ostavlja po strani. koja im šalje ovaj jugozapadni vjetar. i ti izvoliti uprljati šefovske rukavice i nježno špahtlom.Možeš li to još glasnije. . sav taj sindrom. morski vuče… Možda Toni zašuti i nastavi prekapati vjekovne taloge zemlje na kojima će Moloh PZ ulaganja podići prvu javnu garažu u središtu Pule. pa da se mrvi u grumenje. fizički je jači i šakački spretniji još otkako su njih dvojica bili klinci.A je. pa nećeš mi jutros cendrati zbog to malo rosulje. Preko. Navući će ove krute kožne rukavice i ubiti boga u njemu. munjenog čovjeka znaju na fino nazvati ojužen. delamo? Moreš se skrivati iza tih slušalica i zavlačiti u mobač dok ne popizdiš. poslije svih onih sušnih godina. . Ako je direktor. . praćeno niskim atmosferskim pritiskom. Može mu se. Kad joj je uvalilo kvadratasti žig Moloh PZ ulaganja radna mi se knjižica nasmijala da prostiš ko pička na nove tange. Naravno. čiji je odvjetak i današnji garbin što umiva Pulu. ono žig uletio u praznu rubriku baš knjižici na razdjeljku. Onako izokola. Amfore! Negovetiću! Amfore stare dvije tisuće i tko zna koliko još godina. kad ja dovršim ugrubo.

Vandalizam najgore vrste. on će još jednom ponoviti frendu priču od jučer. Komponirani su novi.Naporan si Negovetiću. Pa. Špahtlama. gazda je ćelav samo po tjemenu. Svaka ova ukopana.na crno. mogao bi im čovjek konop uvezati za vrat i umjesto sidra za velu barku.I kamo š njima. da rečem. jebe mi se gdje brko luštra-glanca svoju sijedu ćelu! Opet mi reci. . od… . Tako sad malo rošta. iz te barake. Zbog prijateljstva i zlokobnih posljedica martovskih ida na kišnu Pulu. Ja! Mi moramo operaciju izvlačenja ovih epohalnih nalaza obaviti stručno. Direktor ne može dopustiti da se takvo što ponovi.Ma. uskoro ću odvaliti dvije. Nježno! . dragi dečko! Amfore su prošlog tjedna šljakeri napipali upravo rovokopačima. . Ja zaista… Inženjer Bender možda planira obavijestiti nadležne. da rečem obrijani skinhead. međutim. Eno je šljakeri oblažu terpapirom. U prva dva sata rada zdrobili su u neprepoznatljivi krš bar dvadeset amfora. preko puta Jamesa Joycea.A dalje. Ako mene pitaš. Da se ni jedna više ne razbije. jednu za drugom.Zasad u alatnicu. Tako nitko nepozvan neće imati priliku. Osobno smo mu odgovrni. mora realno prosuđivati. Niti želi da ovo. Poslani drito u ropotarnicu povijesti.Ćelavi brko. hiljadu euri? To mi reci… . Zato ojačavamo ograde prema svim tehničkim propisima. To je bilo nedopustivo. Treba mu po šefovski objasniti. Sve moramo što brže i diskretno! Cijeli projekt čeka na nas.Nema on. pa izravnava teren jedan armirač.Navodno ih toliko cijene . Šef gradilišta. već kužiš. ima frku? . direktor. Latin Bender najozbiljnije računa na nas dvojicu. Djelatnici i uposlenici su – djelatni! Bez suvišnih zašto i kako. Od prekjučer. Upravo zbog tog i takvog Tonija i njemu sličnih.MILAN OSMAK 87 za koji je svoj dotični dao ukloniti građevinsku mehanizaciju? I ekipu građevinaca uputio na ojačavanje zaštitnih ograda? Posebno na strani gdje buduće gradilište izlazi na Kandlerovu ulicu.Toni. što sad iskopavamo promatraju nepozvani. Od rata koji put teško kapim. Preostale zaliske i tjeme dao je izbrijati u frizeraju. Niti smije neka napuknuti. A povremeno mu dade malo ruku i njegov šef. koliko tvoja plaća! Okej: bruto plaća. a teške. a vrijede – zlata! Jedna. što su šefovi isplanirali? . glinena bačvica vrijedan je nalaz za povijest Pule? Pri tom teži (ovako u glini teže su od zakopanog vraga). Znaš onaj salon na početku duge ulice što počinje od slavoluka Sergijevcima? Ma da. On… . Zato ih moramo iskapati ako zatreba i rukama. dvadesetak godina unatrag iz stručnog nazivlja u hrvatskom jeziku izvan upotrebe su termini radnik i radnička klasa. ne? Poslije ću tamo priručno skladištiti cement. čovječe jedan muzej nam je preko puta gradilišta! . . I prema dugačkoj trokatnici gradske knjižnice.

ha? Ma ne dolaze u obzir! Vidi mi se da se gazda Bender razumije u eure i cijene te antikne keramike. jednima preko drugih.Kaže se glinu a ne gnjilu. I točka. ti i ja imamo od tega blaga. ilovaču. U gustim nanosima. Negovetiću. povijest u Puli pratit će te u stopu… Šestog dana otimanja amfora milenijskom blatu u pametni Samsung sletila mu je naredba: Direktor Moloh PZ ulaganja očekuje svog šefa gradnje Prigorčeve garažne kuće. gotovo prazne. Nije svaka amfora puna gline. Uzet će Tonijeve rukavice. jesam li dobro rekao šefe? Makar i na crno… . I dajbog još takvih ugovora u ovog godini. kad uprava nije osigurala tekuću vodu na gradilištu.Okej! Glinu. Već smo pospremili pet onih lakših. A što. možda bi ih kupili oni u muzeju? A otkud njima euri. Što kažeš. prijatelju moj. A možda šefovi dok traje zima konzumiraju na gradilištu indijski čaj s rumom? Slušalice u oba uha! Joe i izvanvremenska obrada With a Little Help from My Friends od Beatlesa. Idem iz teg milenijskog greba uhvatit malo friške arije-svježeg zraka Gledat ću na rivi u nebo kroz Uljanikove kranove dizalica. Ispipati prstima glineni poklopac posude kojim je ljudska vrsta prije dva milenija čepila na jugu plodnog poluotoka Histria-e da li vino? Možda maslinovo ulje. Opisa tih čarobnih posuda. Nabijenu usoljenu ribu. d r a g i d e č k o! Ako nešto već ima cijenu tisuću eura. Neće mu kosi . Ako me pustiš. kako prigodno županijske novine propagiraju njihov projekt – na radnom ručku. Oni dotjeranijeg teksta izvještavaju znatiželjnu današnju civilizaciju: Tko zađe u Pulu ne može uteći povijesti. neće šefovske prljati olako. Posudiš mi trideset kuna za četvrt kruha i malo istarske mortadele? Negovetić blatnjave rukavice zaklanja žutom plastičnom kacigom. Sad špahtlom treba u sraćkavoj gnjili napipati amfori drške na dugom vratu.A ja znam. .svezanoj u masni rep na zatiljku (tako mu ne možeš pobrojati sijede) . Negovetić je ovoj amfori stručno otkopao šiljati vrh i skladno zaobljen trbuh. Hoće li i njemu donijeti sendvič ili samo tri deci žuje u limenki. onda to nešto ima i zainteresirane kupce. Oprat ću šape u moru. ha? . . imaju skale na rivi. Da u njoj drži vodu za polijevat cvijeće? Ako najprije netko iz amfora izvadi gnjilu za trideset litara.smetati malo kiše od garbina. Uplaćeno mirovinsko kad nam istekne tromjesečni ugovor. Još ne znam ki bi s malo mozga otel iskeširat tisuću eura za posudu od pečene gline. puni su svi turistički vodiči Pule.88 KNJIŽEVNA RIJEKA A ti ljudi godinama pojma nemaju.Šefe! Ja sad grem na marendu. što smo mi ovdje… .Zdravstveno i plaćicu. Kćer mi je na studiju… a tebi… . Neka je i prije dvije tisuće godina. pjeskulju. lapor.

Samo time je okružen. Privatnici u zaleđu nisu ni trenutak oklijevali prodati. Unutra ne dopuštaju dimiti. ime generala Mutimira Prigorca – to vam je danas – as u rukavu. . on stigne u glavi sročiti prijevod ove prestižne pulske destinacije kao donekle prizemno . Tako europski! Brko da je odsjeo u Classic sobi. . Vidite li dragi. Idemo objedovati! Preskočio sam jutros doručak. nadomak staroj urbanoj jezgri. Da je tu bilo sagraditi staru jezgru Pule. što da vam velim.Sinoć sam doletio avionom iz Dubrovnika. ha? On vidi. . dovraga.I general Prigorec uvijek odsjeda u Valsabbionu. ha? No. da smo tu zbog projekta koji će uskoro u građevinskoj operativi Pule biti kanon moderne gradnje. Ostale tri su u ožujku prazne. Kolegi Karlu Smoljanu . uz samu su morsku obalu. to prostranstvo pučine. eterični ambijent. kolega Karlo. kužite naše poslovanje: nemoralna ponuda pa da te vidim što nećeš. direktor svom podređenom tumači kako je restoran Valsabbion jedan od najpoznatijih u Lijepoj našoj. Dočuli su.Točni ste i danas? To u vas cijenimo. Umjesto digestiva za bolju probavu radnog ručka (šljakerima ovo je vrijeme – marende). . ha? Jutros bez oblaka jednog.Oni (vlasnici). Kužite tu igru. Nevjerovatno. ovo je prava gastronomska radionica okusa i mirisa. imaju tu samo dva Superior apartmana. zbog nenadmašne gastronomske ponude. Ono. Kad ćemo u Domovini jednom dokinuti stalna kašnjenja letova? Već sam vas bio informirao – tamo imamo tvrtku za izgradnju cijelog komplesa urbanih vila. Hotel.pješčana uvala. Europski i posve okej. Udivljeno će ga saslušati. Dođite. a samo dva apartmana. Ali. . iako im je ovdje teško odoljeti. Ono. a opet diskretnu atmosferu. Oteže se otkup još nekih minornih parcela. ali fizičkim naporima vične šape). Znate i sami kako to u nas ide.zapišavaš li mi oči? . Kako direktor ne očekuje odgovor. More srebri. . Karlo? Ekskluziva. Na moju riječ! A ovo sve ovdje (brko očinski širi kratke i tuste. Peti put. Samo dva. Naravno. Oni vam i za ponudu doručka imaju svoju ambijentalnu priču.Ha. Ali zato na parkiralištu nuđaju nezaboravnu panoramu. dragi… Usput je upitan – osjeća li svu ovu intimnu.I kako napredujete? .MILAN OSMAK 89 Inženjer Latin Bender voli širokogrudo podijeliti s višim osobljem dva-tri poduzeća u kojima ga je postavilo i za predsjednika Nadzornog odbora potpuni doživljaj raskoši. moj gospodine! I četiri Classic sobe. Kad se osobno želi uvjeriti kako napreduje pulska jedinica njegove jadranske poslovne divizije.ima biti posebna čast što ga sijedi brk i sveprisutna dimeća cigara dočekuju na parkiralištu hotela i još medical spa i dakako restorana Valsabbion. neke parcele još i u posjedu države. General mi je povjerio i taj projekt.

dok oboje smještaju smeđi falusni predmet među nabore hotelske salvete s izvezenim monogramom. kao da je proteza muškog spolnog organa. koje treba unaprijediti u građevne. Još dok sam boravio u Vaduzu. iz jedne konzultantske firme u Vaduzu tada sam pomagao Prigorcu poslovnim savjetima (što sam važan. Boravak gore on je istrpio po zadatku. Na Gradu s onim Delbiancom. mili. Vremena su bila osjetljiva. Neće zažaliti! Konobarica poluosmijehom skriva profesionalnu procjenu – ovaj gost nije vičan surfanju kroz jelovnike prestižnih gastronomskih svetišta. ovdje je pušenje grijeh! A. Teško podnosi poslovno biti vezan u inozemstvu. čim doleti. Nije moje da o tome… General je patriot. to vam je Lihtenštajn. General će to srediti. To s vodovodom. vidite li moju neobuzdanu ovisnost.Birokrati! Neka. Usmjeriti ga dolje. je li? General mi je u tim vremenima znao reći . Jasno.90 KNJIŽEVNA RIJEKA Ne zaboravimo. I kod jela ovo moram imati na oku. Zatim se Bender odlučio upucavati konobarici. znam. kako smo uredovnim putom zatražili. Brko ne bi juhu zbog linije i zuba vremena. naravno ukopan preko ulice i protočno mjerilo. Sam ili u diskretnom društvu. A znate li. na još godinu dana. General Prigorec će naravno odsjesti u Superior apartmanu. koliko sutra.u koga je domoljubno srce – dužan je kad se stvari srede isfurati biznis iz nadležnosti tamošnjih špekulanata. oni iz Vodovoda htjeli bi najprije imati ovjerenu kopiju našeg provedbenog. da ne velim ratna. koliko odlikovanja je ponio za svoju predanost našoj stvari? General mi je još u ono vrijeme otkrio Valsabbion i Pulu. pa sam važan…).Iz Elektre dovlače na gradilište. Znam. naravno i produžetak privremene građevne dozvole. kužite me. posebno vama ovdje. A nije da se nije razgranao tamo u Beču. zar ne što za poslove znači Lihtenštajn? Dakle.zabilježiti narudžbu dok joj Latin Bender pokazuje još neobrezanu svoju debelu cigaru. a jesu li na gradilištu sređene komunalije? . Ovih ga dana možemo očekivati iz Beča. proljetno raskopčanom bluzom. . trofazni kabel. Malo želi napuniti baterije mediteranskim ugođajem. tu su još i naši tereni na Hvaru. Ne? Baš nikad se ne zapalite na pušenje… Pripadnica neupadljivog hotelskog osoblja diskretno se. a ne samo projektnog plana. Međutim. naslanja uglednom gostu na rame. Gostoljubiva konobarica donijet će mu carpaccio od dimljene .Ma. u domovinu. Plavuša uljudno skriva primarnu zainteresiranost . To sam vam mejlao… . Najavio mi je – ništa radno. Dežurna konobarica i brko njemu su namijenili juhicu sa škampima na temeljcu odabrane ribe od kamena. vi? Pušite negdje sa strane. Iz tog razloga je izbjegao doručkovati i petnaest minuta se znojio u hotelskoj teretani. Neka zasad ne diže glavu.

za usoljenu ribu. da kažem h i s p a n s ke.. prema tipologiji Dressela. S pojačanim ušima odmah od ruba otvora grlra posude. rimsko skladište vina? Generalu se to neće ni najmanje… . cijele odmah pospremate u baraku? Dobro. .Pa. to nismo očekivali. na žalost. Uz prvu žlicu kojom je uhvatio i repić škampa u juhici progutao je i pravo pitanje radnog ručka: . direktora interesira što je otkrio sondažni iskop. Sva je prilika da ćemo ih još… . španjolske.Što ćemo s amforama? Čuo sam da ste otkopali već dvadeset i šest. Prema autoru Dresselu proizvodile su se u drugoj polovici prvog stoljeća stare ere sve do. – Bender dlan ruke uzdiže poviše izbrijane ćele. one.Amfore su španjolske. Ono. inženjer Smoljan. na dijametralno suprotnom kraju gradilišta. onako. ili još soli? Moja rikola nije dovoljno začinjena..Čovječe! Ma.. Aha. Dapače! Mirno jedite.MILAN OSMAK 91 hobotnice s divljom rikolom. I amfore. odjednom gorka ukusa….. Ne. General Mutimir Prigorec za toliko je viši Big Boss od svih direktora umnoženih svojih firmi.Gottverdammen! Kakav smo teren kupili. Berlin 1899. a između naravno zemlja i prastari komadići morta. Sve bi trebalo.Direktore.… da vas sad ne zamaram Dresselom. a sebe ohlađenom juhicom. zaboga! Trebate li papra.Nemojte! Nikad više da niste mi esemesali važne poruke! Mobilnu telefoniju prekontroliraju dok kažeš seks! Dobro?! E. Tesani kamen. Ovaj put su duguljaste. A. Vikipedija na engleskom navodi izvornik tipologije: Corpus Inscriptionum Latinarum. Ali.. poput vas. kako ne. Zbog takvih. nije riječ o vama. . diskretno. . . To se nikako neće svidjeti našem gazdi.. Otkopali smo za dobra dva metra čelo nekakvog zida.. Šljaker na rovokopaču je. Ima ga iscrtanog u glavi.Vau! Surfate internetom u slobodno vrijeme. . Neka one načete ljudi zdrobe u masu i s otkopom zemlje u kamion – na deponij gdje Grad već nivelira neki teren. razbio prve dvije. Ma.Kako možete znati? . najsličnije su formama 7. do 15. Aha. I to samo u prvom sloju na zapadnoj strani. to? Mislite da to gosti moraju po vlastitom ukusu. ono. . moram izvijestiti – opet amfore. nisam posve siguran. Ostatak nekakvog temelja.. školane i poduzetne. posebno svi ugaoni. je li… Za cijele amfore ja imam ideju. Takve suradnike volimo. To riješite s gradskim. zaboga! Nisam rekao da vi niste cijelu tu iznenadnu operaciju – diskretno. tri puta tri. u svakoj . I ja i general.Tako sam vam esemesao. Dok čekaju na glavno jelo.

Taj ne smije iz Beča). Neka za provedbu njegove genijalne ideje izuzme s gradilišta onog svog lošinjskog frenda – fizikalca. Direktor nervozno trlja svoje debelo smeđe pomagalo. ispod prvog sloja terena. Takvi uvijek zakompliciraju stvari. (Ma. Moramo odmah staviti glave skup i to riješiti. Ono. No. imao nekakva arheološka iskustva? Latin da je nešto negdje pročitao. Dočekat ću Prigorca. Nitko u Lihtenštajnu ili u Beču neće konzumirati alkohol. Nije zlatni ali uredno vas dođe kakvih sedamdeset tisuća kuna. meni!). neka je i vrhunski.92 KNJIŽEVNA RIJEKA zapadnog tvrtki upravo su izmišljeni bonusi na plaće. On i čelni ljudi Pule. Izvođači znadu biti stoka. sad će zajedno s njim on uživati u istarskoj mariniranoj ribi list (najbolja je ona ulovljena od prosinca do travnja) i ni riječi više o poslu! List s kaparima i u posteljici od pohane kadulje s otoka Cresa . . Ova. Takvi dečki uvijek su dobrodošli uz vodećeg masterminda. No. bitte! Posljednji file lista nasilno je utrpao u usta jer brko napadno bulji u svoj Rolex Daytona Cosmograph. krije još ne znam koliko antičkih nalaza. za već iskopanu hrpu amfora ima se pobrinuti inženjer Karlo Smoljan (jao. pritegnuti izvođače do maksimuma. dosad na miru u salveti i uvjerava obojicu – još će sve ispasti na dobro. Za preko vikenda. Bilo tko sa strane. kulturno i turističko središte. Mi ne o d u s t a j e m o! Ja do kraja tjedna ostajem u Puli. Problem je ta zakopana vinarija s amforama. I ne! Uz riblju deliciju Latin Bender ne treba vinsku kartu. Usput. (Lažeš. nikako nije dobrodošao. Mineral wasser. a nema – jel’ on to može zamisliti – ni jednu jedinu javnu garažu. General mi se povjerio – on izuzetnu pažnju posvećuje realizaciji ovog projekta. Uprava ima puno povjerenje u njegove sposobnosti. Diskretno. .Večereras ideš doma. mili!). realno moramo pretpostaviti da se na gradilištu. Ako nije izvanredno izrađena replika. brus! Detaljno si se informirao. Grad je veliko industrijsko. bit će prva. kako to on umije. do kraja radnog vremena.to te ja pitam! I malo mladog matovilca iz plastenika kraj Medulina. Zakopani su… I ostat će zakopani. dragi Karlo! Čvrsto i temeljito pod izbetoniranim temeljima naše poslovne zgrade s dvije podzemne i četiri nadzemne etaže. Bender s pouzdaje u svog šefa gradnje. ali direktore.Moram se suglasiti s vama. neki ludi ljubitelji starina. koju će oni sagraditi. Nije li on onomad na Lošinju. a možda i koji dan više. A koliki je samo inozemni bankovni kredit iskemijao za ovaj projekt! Neka se inženjer Karlo na čas zamisli u koži čelnika Pule. Objed ful ambijentalan kakav se pristoji Valsambbionu. njegovo ime u svezi s arheološkim nekim nalazom. Tada upola jeftinija… . gdje se zgodilo da obojica inženjera ljetuju.

. More ti se smilostivilo.Okej! Ali smanji gas. inženjer za ovo i ono. Me čuješ? Hoću te neš’ pripitati a kako . Podalje od ovog antičkog groba. po svojoj lijepoj navadi: što je obratno od dobiti otkaz krajem tjedna? Ono. Jel’ to moguće? .Karlo! Jel tebi teško pala direktorska marenda? Danas je utorak. kako ćemo biti nadomak Lošinju. Diskretnu akciju razvlači tehnički problem. sve ih je manje. .D r a g i d e č k o! Obratno. ne zajebavaj jadni motor.MILAN OSMAK 93 Hoćeš li. kako si izvolio neki dan nazvati m o j e gradilište. Negovetiću? I ja ću s tobom. pravi šef…? . Ljudi s mora neće ACI marinama tek tako plaćati privezište. vlasnik glisera. Za malo prekovremenog dela. Čemu to?… Može li netko u drugoj smjeni?… Koliko je tu prekovremenog?… Pametnome – sto puta dosta .Ne može.kad ne čujem ni sebe! A kako ću tebe? Udovoljio je Yamahi i gumenjak pomirljivo naliježe opterećenim pramcem na brkove mora. Sad će bolje čuti frenda.Daleko od toga! Moramo sve zaslužiti pa dobiti bonuse na plaćice. Zna li direktor Moloha da raspoloživi fizikalci u Hrvatskoj.. To je izmišljeno za furešte-strance. Na tajnoj smo misiji do Unija i one tvoje skrovite lokacije. Za pedeset minuti smo doma. koja neće biti hispanskog podrijetla. ne ganja nas ni policija. pa u njegov gliser. još će nam prosfirati neki dihtung na glavi motora i gdje smo onda! . a posebno Toni Negovetić počesto znadu biti pain in ass? Ono: Zašto ja?. malo dat ti malo ruku… Toni krajnjim naporom nije ispustio motiku na tek otkopani trbušćić amfore.Da.Obratno? Meni bi se vidilo obratno – umjesto noge dobiti otpremninu u visini dvanaest plaća. no vanbrodska Yamaha. Po malo Karlo! . ma je mene u pomorskoj školi naučilo na teži način – kako čuti kad je motor preturiran. koji vikend? Nemoj mi reći da sam već dobil nogu! Zar i ti. Dvije noći zaredom obojica prevoze iskopane amfore kombijem Moloh PZ ulaganja.Ma može on to! . Noću je na otvorenom moru bonaca. doma! Negovetiću ne plovimo u Lošinj. . Tamo je za gumenjak Toni Negovetić iskemijao besplatan vez.Alo. ili ćemo to nas dvojica od obećanih bonusa? Daj. Gumenjak može primiti najviše petnaest amfora i dvočlanu posadu.. Iz pulske luke do mandrača u Premanturi. unatoč šest cilindara i 165 svojih konja. ni carina. dobiti nogu kako vi to zovete… Ha? . od Premanture do otoka Unije samo glumi glisiranje. I da nisi ženi esemesao. šefe! Jel’ ti gazda obećao kupiti novi motor za oti gliser. Nek si ti moj šef. I basta! Opterećeni smo gore nego da šestorica idemo s po dvije puške u noćni ribolov. Sad ti mene pitaj. hoće tako na kraju zime u posljednjoj Mjesečevoj četvrti.

Ni general više nije popularan. Nije malo. . Toniju Negovetiću ide računanje s jednom ili dvije nepoznate. Ako je utvrđena cijena amfora. Naravno.Bender nam obećava bonuse. . . . dvadeset posto od postignute cijene. pa to onda pomnoži sa brojem prodanih komada… Sljedećih pet minuta frend neće daviti novim pitanjima. Malo prije i kod svjetionika na Kamenjaku. ako će kupci biti stranci. . To i potrošit privatni smještaj u Puli. Što još nije bistro? . Ništa opasno… Stranci se pale na podmorske antikvitete. Fizikalac Toni voli slušati njegove odgovore stoiprvi put. Pa daj pretovari sve u gliser. moraju biti cijele. nikako ti i ja. pa tebi dal ruku kod utovara u kombi.Tebe nije predvidjelo za prodaju. Nas dvojica zaduženi smo da jednu po jednu upakiranu amforu dostavimo budućim kupcima. da nas bidne ne gledaju stanari iz susjedne zgrade. nas neće nitko ništa… .A.Bender je zamislio da ih oprezno operemo izvana i isperemo onu tvoju gnjilu iznutra… . Ispirat ćemo ih u moru i dostavljati bogatunima kao suvenire. ja ne bih! To mi se nekako vidi kao šverc.Direktor hoće da otkopane amfore u moru uhvate – morski štih! Moraju biti dobro osoljene. gdje god bile na Dresselovioj klasifikaciji. htjeli bi se diskretno riješiti vrijednih antičkih predmeta.Objasnio sam ti još u Puli. pa u Premanturi. Ne traže mnogo.Čuj.Kaj je opet? Ne znaš srednji i kupovni tečaj eura na dan kad . je? Najprije sam ih iskapao iz one gnjile. Doći će me pola plaće.To smo mogli i šlauhom iza barake. nagradil ju je još moj stari. A ča ja (dobro.Umjesto da u moju ribarsku kućicu u uvali Maračol. Gazda je već pustio glas: neki lošinjanski ronioci. tada se dvadeset posto od cijene u kunama i ravnopravno dijeli na dva sudionka. mi ćemo ih utopit na petnaest metara dubine! A po danu i na očigled svima opet ćemo ih vadit iz mora? Genijalno za ne bilivit. Okej. . Izvršavamo još jednu genijalnu ideju Latina Bendera. Da nije u kombiju nesmotreno odložio mobač mogao bi odslušati nešto od pomno izabrane mjuze i upiti malo pozitivnih vibri.94 KNJIŽEVNA RIJEKA reći. po mraku posložimo skupocjene amfore. čitaš li novine. tisuću eura i više. Mi smo jedinica za dostavu.i ti) imam od toga? .A tko će ih prodavati? Kome ludom? Možeš ti. Nitko ih ne smije povezati s gradilištem Prigorčeve garažne kuće. ne bi li kupci pomislili da smo ih ti i ja izronilili na tajanstvenoj lokaciji antičkog brodoloma. šefe? .

To je uvijek kako banke tog dana hoće. amfore. Njih dvojica. Toni po . bez najave je u otvor zaljeva Maračol uletila bura. kad ja dobivam lovu? Kad Bender utopi cijeli paket ili po jednoj prodanoj? Da znaš. kod silnih milijuna koje je general Mutimir Prigorec upucao u pulsko gradilište. Proklete amfore! Očito se nisu dovoljno dugo namakale na morskom dnu. gdje bi se još bavio švercom amfora. gradilište priča kako diši plaćica nije manja od deset tisuća. može im isplatiti njihov trud od svoje plaćice. marčanska od pet dana – vidjet će se. ha? . Eura. moj šefe! I ne dobija je preko one tvoje platne liste za šljakere. od pramca do krme. . priznati: ima još neugodniji dio direktorove naredbe. morat ćemo ih još i kamuflirati. . naravno u ronilačkim odijelima. bit će kao u postoljeci. .I bolje ti je – ne znati s kojih žiro-računa firme ide isplate projektantima.MILAN OSMAK 95 frknemo italske posude za vino. Ako direktor Bender okreće amfore u fušu i sebi osigurava dodatni prihod. molim vas. Zasad usidreni gumenjak nedužno pluta usred žutog oblaka morske vode. ili si već čuo. Jer. Gasi poziciona svjetla na kokpitu gumenjaka i predaje Toniju kormilo. Bit će nagrađeni samo za amfore koje uspiju utržiti. I nikad više. Nevoljko iz trbuha otpuštaju grude milenijske gnjile. da trajanje bure približno prognoziraš. Ma. Na gumenjaku nije barometra.Ja zaista ne znam… . Kako frendu. već uplovljavaju u vijugavi zaljev otoka Unije. nalikuje njegovoj predodžbi svinjca u selu podravske nigdine njegove bake po ocu. s gasom na minimumu. Najbolje u one plave vreće za smeće. koji sve strastvenije nadvikuje Yamahu. Tu ga je čekao! Toni tvrdi – on ne bi sudjelovao ako mu kune ne sjednu čim njih dvojica do kraja obave prljavi posao. Dragi dečko! Samo ti slušaj muziku iz mobača. lovu ćeš vidjeti kad skinhead brko naplati amfore od kupca. Ima i tvoj barba genijalnih ideja. Mutež oko njih prijeti ispuniti cijeli zaljev.I još da ti kažem. ne bi bez greške doveo gliser pred očevo ribarsko sklonište… Tog petka iza podneva. Jednom su ga kao dječaka vodili tamo.Ako mene pitaš. Ako je nebo vedro. on je odmah shvatio da njihov direktor kani poslovati s amforama mimo Moloha. isplahnjuju otežale. Uokolo tih žara natrpamo granule stiropora. Hoće li biti prava. pa akontacije izvođaču. na moru nikad nije toliko mračno da domorodac Toni.Ne to. To će morati Negovetiću pojasniti sljedeće noći. K tome. Prezime Smoljan potječe iz tog kraja. S prvim zrakama sunca preko Osorčice gliser. skliske. kao noćas. Od njih dvojice se očekuje da u ovoj diskretnoj akciji pronađu i kupce amfora. Nego.

po izboru. E nećeš! Neki su potonuli. ima on zanimljivu priču. Truje zemlju podzemlju. a možda ih ima još pri dnu gdje se zemlja čvrsto skorila. a oni komandosi na suhoj hrani. neće mu ga pokazati. Lako je bilo s praznim amforama. Kad. pričaj o govnima. I budući su mu ruke suhe neka zagrebe jedan kesten . Meni je tek malo toplo u želucu. Nakon tri dana… Naravno da te zajebavam! Ako ćeš malo smija u društvu. Bez veze! Jednako je bespredmetno dražiti Negovetića pričom o rafiniranom okusu marinirane ribe list. Tako glasi ambijentalna priča uz glavno jelo u Valsabbionu. čovječe! Našlo se u onoj najduljeg vrata u ovoj skupini. kad je čovjek vidno osokoljen suhim sendvičima i žujom. šefe. Kako odglumiti njihovog perverznog direktora pred Negovetićem.i to sam dočekao! odmah iz alata za vanbrodski motor izabere najmanji odvijač. Toni je to već izveo na jednom.Zlatnici. Snažnije uz rub. Latin Bender ih je snažno savjetovao – ne navraćajte u naselje Unija! Sve mora biti diskretno. Neka inženjer Karlo smrzava ruke ispirući rimske artefakte. žućkasto… . Čovjek mora imati privatnost . Uhvaćena je u listare rovinjeških ribara. . Zlatni novčići u amfori. .Vidi što sam pronašao! – Gura mu pred sendvič prljavi dlan i na njemu neke bljak crne i smeđe kuglice. Ako hoće. more do sumraka. Pet sam uhvatio.Marenda! Ajde šefe miči dupe iz te bljuzge! Žvaču dva dana stare žemlje. Eno sam je izdvojio. U amfori. Je li pod tom patinom nešto metalno. Malo. Ne. Ljupko okružena aromom pohane kadulje s Cresa (eno ga tamo preko Unijskog kanala!) i garnirana mladim matovilcem s crvene zemlje oko Medulina. Njemu daju okusom i mirisom na papir. budaletino! Oprosti. Stvar je. nježnije po sredini. za ne bilivit. . Roštam joj niz grlo štapom s rašljama. Zato Negovetić hoće da se šef uvjeri osobno.Čekaj malo. iz vrata ispušta na dno ovakve crne komade.96 KNJIŽEVNA RIJEKA ne znam koji put ispravno imenuje vrstu zemlje na gradilištu. Prevelike su za one iz kozjeg debelog crijeva. Njih je Negovetić već smjestio u suhozidom ograđenu nastambu na obali. Na faci mu čitaš: čim proguta.Sad ćemo se špekulati? Ni vrag da te već pukla žuja. neka su i nafilane istarskom mortadelom. More nadire u temelje Pule zavjerenički. I moguće donekle plosnatije.Gdje sam ih? U grmlju kad sam se išao olakšati. Ovo mi naliči na nekakav gumb. Pet divljih kestenova? . na pramcu. Poslije marende i tebi ću odrezati takav štap od šmrike.Zlatno. Poslije podne kani pokrpati šupljikavi krov naplavljenim drvom sa žala.Zlatni gumbi? . Sad najavljuje: . malo pa ispirem prokletinju morem. .dok sere. a da me ti ne gledaš iz glisera. . je li. Negovetić zapovijeda neka pametni inženjer .

imamo još dosta posla. Inženjer Smoljan sad će. oznojeni se njegov frend. silom prilika. i to je nešto u navrloj recesiji. E. Glinu sad pretražuje prstima. niti kontrolirati što će biti sutra s uglednim Molohom. Posluživat će neka jela prema poznatoj recepturi starih Rimljana. Originalne amfore dočarati će ambijentalni ugođaj. dobrostojeće ljubitelje antičke grnčarije. Uslijedili su dani lova na zainteresirane.Ne galami! Obojica ćemo oprati cijeli gumenjak. Vlasnici će jedan separe preurediti u stilu antike. posvetiti se upoznavanju susjeda. Ma. Zaradu je krčmar skrio u najljepšu amforu… . Na primjer. ma gdje ne bi malo dao . kroz koji se ulazi u Arheološki muzej Istre u Puli. ostaje ti ista plaćica. u ono doba imućni vlasnik tridesetak amfora (toliko su ih iskopali) lijepo se opernatio krčmeći traženo vino. SMS ne sadrži riječ bonus. Dugovrata je skrivala još tri podjednako patinirana novčića. Toni ima još dodati to – da je vlasnik nekako zametnuo svoju antičku kasicu-prasicu.Kad se vratimo u Pulu odmah ću tvoje nalaze tretirati HCl-om! Kad kiselina otopi tamnu prevlaku vidjet ćemo – ukazuju li se novci kao zlatni. Sutradan je opaka bura skrenula u podnošljivi vjetar od levanta. da… Ako ne možeš promijeniti jučer. ovih pet nećemo dijeliti. Krčmari su se i u antici bogatili na žednom pučanstvu. Direktor Latin Bender je najuspješniji. Ili su ga nezadovoljni gosti pomeli iz svijeta živih pa zatrpali zemljom zajedno s vinskim amforama. Gotovo istovremeno skinhead brko je kratkim esemesom s nepoznate lokacije promaknuo svog šefa gradilišta u nadzornika izvedbenog projekta. prvi put će zakoračiti ispod autentičnog rimskog slavoluka. S levantom u krmu Yamaha na pola snage mora za sat i pol doploviti u okrilje lučice u Premanturi. A ide ovako: U prvom stoljeću stare ere neki rimski kolonist. Skrati svoju bajku. .MILAN OSMAK 97 Negovetić odmah nastavlja svoju ambijentalnu priču. Dvije italske vinske amfore Toni je bez puno prenemaganja kombijem odvezao u hotel Valsambbion. imati više slobodnog vremena (nemoj me još. Tri ure kasnije. što još možeš? Novoimenovani nadzornik gradnje Prigorčeve garažne kuće može odlučiti dobro živjeti – danas. da ne kažem prosto – što) i neka se ozbiljno posveti neobavljenom svom poslu. Šifra: sondažni iskop. Koji god kesten još pronađem – pripada tebi. Toni preostali sadržaj dugovrate amfore istresa na plastične podnice glisera. U Valsambbionu sve mora biti izvorno… Ugovorni Molohov izvođač betonske gradnje jednog je jutra dovukao u Kandlerovu ulicu pred ulaz u gradilište dva krana u dijelovima. Potaknut vlastitom maštom. S druge strane Kandlerove ulice.

njegov četrdeset i nebitno koji rođendan. govorit ću polakše.Eto nam sranja! Karlo. Gospođa su navratili izvršiti stručne izvide. Što ćeš ti sad? Uvedi dr. ili manje jutro je zaiskrilo na blijedom marčanom suncu. na finom našem gradilištu neka postave almeno-bar polovnu tibo-kućicu za portu. ča se usidrila kod vratnica! Govoril sam šefovima. Jutros prigodno može i tude. Hitro naočale na nos. Prije dvije ure. čekaj. . I. odavde. čuješ me! E. Mladac poziva ubitačno je precizan. Jel’ ta? Ona ti je uručila ovaj dopis. beton. Mjesecima mu se nije dogodilo da dva puta u jednom jutru uživa u komunikaciji s atraktivnim komadom. od danas će na ovom gradilištu zavladati civilizirano ophođenje. Zakonodavac na koji se dr. Nije zdravo.Ne pokazuj prstom! Ona visoka crnka? U trapkama i šljakerskom prsluku. . Badave govorin. S. Šminku na korijenu nosa. Prisutni armirači ne moraju ga znati. Zanimljivo! Negovetić smalaksalo potvrđuje glavom. rejbanice. šefe! Viš’ ti to. Ulazi se kao u seoski vrt.Šefe..98 KNJIŽEVNA RIJEKA ruku dečkima koji ankeriraju postolje za kran posred gradilišta. . rukopis joj. vidi mi se… jel’ tako ti zboriš. poklonila mu je za posljednji u dvoje proslavljeni. Eno je. uopće frenda. Ambijent gradilišta (nije nalik Valsambbionu). građevinski strojevi. Neka će već sutra drugim svojim dopisom ta dama privremeno obustaviti sve građevinske radnje Moloh PZ ulaganja na lokaciji u Kandlerovoj broj tri. kao da je još u osnovnjaku. Eto. Ne. armature. ona dižgracija-nesretnica! Ona. kako si je izvolio imenovati. Ženska nije dižgracija. Alenka Mladac. na dnu ovog papira lijepo je boldirano: dr. Tu je žig i njen potpis. Uspio je zamahnuti rukavicama pred njegovim pilotskim rejbanicama. Investitor u posjedu građevnog zemljišta i urbanističkih suglasnosti dužan je omogućiti . Dolaze mu godine kad bi se trebao manje uzbuđivati.Jebem ti sve..Dragi dečko.prostači poput nekoliko preostalih Benderovih fizikalaca… . Ono. A. Naša susjeda od preko. Ali. ja ću to bolje… Leonard Cohen će ga razumjeti. sci. Jebem ti koji te opsuje na radnom mjestu kad god mu dođe. viši kustos. Eto ti – na! Oćeš li vidit na papiru? Nećeš. baš neće! Sve dok hrapavi bariton Leonarda Cohena (mrak ženski vokali upotpunjuju glas starog momka) ne dovrši Democrasy is comin’ to the U. Zurka joj do pola uha. dobro ja ću ti sve – brže. sudski već umrla bivša supruga. Iz Muzeja. cool komad. ukopao pred njega i hvata dah. pogubno utječu na ljude. odmah čupaj slušalice iz oba uha. Ni nalik takvoj. a sve prema zakonu. . Odvjetak tisućljetne mediteranske uljudbe – njegov prijatelj . Alenku.

Dok izgovara posljednju mučnu rečenicu. Koliko je Bender razumio. Oni u Muzeju očekivali su da će ih Grad službeno obavijestiti o otvaranju našeg gradilišta. Oni tamo posjeduju… to inženjer Smoljan već zna. Naravno da nije bio na odmoru. Also. Devastiran još prilikom savezničkog bombardiranja u 1944. Sve izrečeno Latin Bender podcrtava sumorno kostrešeći sijedi brk. Mladac odmah počinje s vlastitim sondažnim iskopima. ovaj put Iz Splita. Još je rekla. . inženjer Smoljan i njegov pomoćnik (napreduješ mi. . ja se pak bojim da Prigorec ima ovih dana daleko veće probleme od ovih u Puli. I neće mu sad jedan Smoljan (samo si nadzornik na projektu) tumačiti ovlasti županijske arheološke ustanove. . Iako priznaje – rano proljeće na Hvaru je umilnije od istarskog. on nije rekao uhoditi. brate Karlo? . I automatski češe izbrijani zatiljak.Ta dr. U njegovu rječniku ne postoji riječ odmor. Ovo gradilište. zagleda svom direktoru u oba oka.Dragi inženjer Karlo. . Do boljih vremena.MILAN OSMAK 99 arheološkim stručnjacima (on hoće) predhodno ispitivanje terena ukoliko se predmetno gradilište nalazi unutar postojeće urbane jezgre. stoti put pita Toni. čim se uvjeri da ga dižgracija ne može čuti. ha? . pretrpana je poslom. prepustio je potpuno mom nadzoru. Zadrti kvarnerski bodul pri tom ne propušta optužiti voditeljicu arheoloških istraživanja na budućem gradilištu kao uzročnika nenadane nesreće što je snašla Molohove uposlenike. neka u ime direktora ispiše trenutne otkaze ( višak radne snage zbog obustave radova). što se ovo događa.Karlo. nadobudne arheologe. je li vas ispitivala o našim iskopima? Mi ovdje nismo naišli ni na kakvu antičku grnčariju! Je li to jasno? Kakvom vam se čini na prvi pogled. ne budi radoznao. tijekom Drugoga svjetskog rata. No dr. Uredno mora odjaviti njihove radne knjižice.Razmahala se batina. nikako neće svidjeti vašem generalu. . A to se. godini. Naravno. Oprezno to čini. Alenka. Po vašem nalogu ja sam dao prikupiti desetak kamiona kojekakvog smeća. Ali. Negovetiću) imaju zadatak pomagati.Normalna. Ostalim šljakerima. Sve to u svezi s negativnom medijskom klimom koja se stvara oko generalovih projekata. Bender neće nikavih komplikacija oko toga. Nije li novovjeka Pula sazdana na povijesnim slojevima unatrag tri tisuće godina?! Direktor Latin Bender sletio je u Pulu. možda Prigorec kani čak prodati Pulu. iza svega stoji bijedna konkurencija.Koja batina. a činilo joj se normalnim da prije početka radova mi počistimo teren. da je kanila navratiti do nas ranije.

to ti je unutar koloseuma. . Arena. Arheološko preliminarno ispitivanje terena dr. a mogle bi je brojem opako iznenaditi. Sad se ne vidi od redova metalnih stolica za kino. Uokolo ekipe nadrmane irskom kavom. .100 KNJIŽEVNA RIJEKA .Dragi dečko. Ženska se ponadala kako će Joycea to napokon razgaliti da se prestane mrštiti na Pulu. Pravi je trenutak da se on i Toni upute u turističko razgledanje Pule. Koja nam je ova? . Alenke Mladac (izblijedila plava kuta na žalost skriva njene ženske atribute) odvija se jako sporo.Znam.Da imamo skipe i kameru vidio bi s moje desne strane slavoluk neumrlim veteranima rimske obitelji Sergijevaca. za tebe više ne naručujem irsku kavu. Kad bi nas mogao vidjeti generalov žbir Brko Smrdljiva Cigara! . Italsko više od istarskog. Deset minuta kasnije sidre se na glavnom trgu Giardini. . Uprava Muzeja vapi za pomoćnom radnom snagom u svakom istraživanju. amico mio. Latin Bender se prevario. . Poslože se neke silnice… Uskoro ću ti sve objasniti. pa tko će koga. . Žele ih tamo privremeno skloniti. Na ljeto očekuju ovdje ekipu studenata arheologije iz Zagreba. . ne smiješ reći: Arena! Ona je zove stručno Coloseum cara Vespazijana. Od neke Puležanke jutros je dobio svježi crveni karanfil u brončani zapučak. Hoće to u Puli.Šššššttt! Tiho Karlo! Ne spominji na otvorenom šifru sondažni . Ona kaže – prvo pravilo struke glasi: Ne brzaj! Arheolog mora uočiti najsitnije detalje u raskopanom terenu. Gospođa Alenka je već otkrila cijele tri i poneku napuklu. poklen čvrgne prljavim prstima. ja sam obećao – ti ćeš joj dati malo ruku. studentima će iskapanje biti priznato kao seminarska radnja.Bidan čovik! I ti bi se jadio-ljutio da te svaki gost ki ovdi konzumira irsku kavu. Kad se malo uhoda… . ali za početak neka samo razgledaju kako napreduje njen sondažni iskop. Našim kombijem prevozit ćeš amfore u katakombe Arene.Radno je vrijeme a nas dvojica na tekućoj marendi. Sjeti se koliko smo ih ti i ja spasili iz naše zatrpane vinarije za Latina Bendera. Ako hoćeš biti pred njom faca. Posao će se razmahati. Ono. Kad se ona Alenka domogne prve veće količine amfora. ajmo sad o poslu. ono kružno borilište. Inženjer Smoljan i gospodin Negovetić dobrodošli su. Tebi s lijeva bistu starog Jamesa Joycea i njegov uglačani nos. Nogu pred nogu.Toni ako ćeš ti braniti ovdje nasađeni kip kao da je živo stvorenje.Batina izašla iz mitologije. tebi i meni ovo je treća. dva lava protiv zdruga dečkih s kopljima. u ono vrijeme najviše se konzumiralo vino. I danas govorimo – istočna i zapadna tribina sportske arene.Nije loše.Šefe. naravno da je gnjila. Gdje drugdje nego u prestižnom caffe baru Uliks. Ako je suditi po broju amfora.

Okupatorskim Cezarovim i Oktavijanovim legijama. Izglednijim mu se činio Trst. Je li Joyce htio. Zaposlili se ovdje. pametnome sto puta dosta reći. Naruči još jenu rundu… Blaženi plam pali jednjakom. potrošio je na Pulu samo nekoliko rečenica. je li… Privređujemo plaćicu. Hoćeš li priču kako Irci delaju čuvenu kavu? . Ćapa se boce šibenske loze s kljunastom cjevčicom u čepu i krene točit u onu kavu. Manje u želucu.Već si dva puta. za reć a ne slagat. Domaći su u tome priča za sebe. svoje spoznaje .Slavni se naš ukipljeni susjed nije baš iskazao. moreš mi opet. Ako iz tebe govori irska kava. Ali. Tetki Josephini u dalekoj zemlji kišne trave Joyce piše: „… Pula je uzmorska Siberija…“ Drugdje je zapisao kako je Pula „.. Mirisu bijelog oleandra ne bi odolio ni bračni par Joyce. prenijeti recepturu irske kave znatiželjnim austrougarskim mornaričkim časnicima. Nora svoja zapamćenja nije zapisivala ili nije stigla objaviti uz sve one muževljeve tiskane tomove. Ukuha nam duplu. Pitao sam ju – nedavno je postala punoljetna. neka. Ti i ja smo drugo.. Cvatu na obroncima kaštela iznad caffe bara. Marljivi znastvenici iz Beča. kraću. Nora Barnacle i James nisu dočekali u Puli mjesec svibanj. Hoće to kad se zabunom nađeš u nepoznatom i nevoljnom mjestu. na školskom engleskom. Pula u dosluhu s prpošnom Norom Barnacle zasigurno je unaprijed amnestirala budućeg književnog klasika. iza onih vrata na kojima piše da su klimatizirana. Negovetić i on upravo guštaju na Giardinima zarobiti se svibanjskim ljubavnim mirisima ružičastih i bijelih oleandera. Nisam rekao rimski zlatnik! .cura na šanku i ja u šalice – ne vidi se pet lipa! Sad je na nju red. U svojim djelima. Ili su se u Berlitzovoj školi strogo držali programa. Piščevoj supruzi pružila je uzbudljive plesne epizode s neumornim mornaričkim potporučnicima u Mornaričkom kasinu.Šššššpst! Sad ti. Više se pali na dio priče o tajanstvenim magnetskim zračenjima kojima čarobnica Pula noću obuzima namjernike. U današnjoj Puli igra vješto napisan kazališni komad o Joycevima.Okej. Pula u damskoj maniri oprašta kroz povijest. To će se manje dojmiti Tonija Negovetića. nebeskim površnim posjetiteljima koji su za nju imali tek čelične sagove uvezanih 200kilogramskih bombi. Nije Đojstik? Kako ga čitaš s pločice – Đojis… . što si počeo. Čuje te se do Arene! . koliko sam ja čitao. A na Unijama još malo podebljamo tu plaću. parnim topovnjačama. stisne na šanku Gaggiu. Kad opet oboje ugledamo pet lipa (da nemaš još koji novčić?) irska kava je pripravljena za konzumirat ju.dosadno vojno naselje zaboravljeno od Boga i ljudi“. Vidi dalje: Gledamo . Naučio sam: Ona mala. šefe. o onom Đojstiku.MILAN OSMAK 101 iskop. Tada ja za probu hitim u irsku kavu novčić od naših pet lipa.

Romeo i Julia voljeli su se u Veroni. je . terru incognitu. Koja naša gajba u privatnom smještaju? Da smo zajedno kliknuli.More bit. One tvigi i dugovrate.Daj se rastrijezni. .Ja mislio da si svoju?! A. nakon nepunih pet mjeseci zaluđenosti Pulom. Kao još jednu pulsku vojnu tajnu. proučavahu Dante. . je li. hvala na komplimentu.Igra.102 KNJIŽEVNA RIJEKA o tom zračenju pomno su skrili u bunkere arhiva Bečkog Novog Mjesta. . Baš ono jutro kad je trebalo početi betoniranje generalove garaže. prijatelju.Stari.Gradiš mi se šegljiv. Alenka i ja popili smo irski caffe. Pokazao sam joj naš probni drenažni iskop za betonski nosač. batinu? Uh jebote. Suženim vidnim poljem ne mari gledati najveću bečku ratnu luku.Da privremeno zatvori gradilište! . U Puli turiste vabi stari James. . Reljef.Ti. lijepo ne stave ploču: James Joyce nije volio Pulu. Naš gazda trži amfore koje da su iz podmorja lošinjskog arhipelaga.Super! Budaletino. Mladac sam diskretno pokazao gdje bi bilo zgodno da ona započne s… . otišli ste u naš privatni smještaj? Mogal sam si mislit. Meni je Pula okej. tajnu svoje trudnoće odnosi u Trst. Jules Verne i Branko Fučić. a ne kažeš zašto si pozvao dižgraciju? . Stvarno si stoka Negovetiću.A koja je tvoja igra s arheologicom iz Muzeja? Nećeš mi sad prodavati priču da ju je na gradilište dopelalo magnetsko zračenje. ako je trznula na… Batinu govoriš? . odveo bih arheologicu na objed i dnevni boravak u hotelu Riviera. Ti si prez žene leto dan. baš tu. . Malo smo se. ne batinu – u kamenu!… . kužiš ti mene? Dr. Za reć a ne slagat dr. Tko bi ovdje pio irsku kavu. na jednom lijepo obrađenom kamenu uklesana je velika batina. zagrijali pa sam joj pokazao batinu. Jesi li koju frknuo za bonus? . Za uzvrat dama je previdjela što i koliko si ti roštao uz zapadnu stranu gradilišta. A zašto ovdje. Istru. Muzealki sam diskretno ukazao na mjesto gdje smo mi otkrili španjolske amfore. U takvoj vizuri nad pulskom Arenom nadvijaju mu se mitski Finnegani. ono vickast. Svaki dan mi priča svoja prva stručna otkrića. Nećeš ih zapamtiti. Sjeti se. A ja baš jutros gurnem prljave čarape pod krevet. Niste ih videli. na zidu iza moje škine. tamo smo najprije napipali kamene temelje i opet amfore. Gospođa Nora. dragi dečko. pokraj Jamesa. Tamo. da nije Joycea? Sve je to igra. ostat ćemo bez dela! Jesi prolupao bez seksa. ni ženu Noru. Poslije si ti po mom nalogu s dečkima ovlaš sve zatrpao. Joyce u Puli plaća spisateljski danak velikom dioptrijom naočala.Nisi ti Bender.

a mi glumimo dostavljače. Bender će opet iskemijati građevnu dozvolu i… .Prolupao sam čim mi je liftom iz dupeta došlo u glavu da će svi ti benderi i prigorci uništiti značajno arheološko nalazište usred Pule ne bi li okrenuli desetak milijuna. Alenki ona batina na zidu kazuje kako teren što ga je od grada kupio moćni general.I mi smo privremeni na svijetu. Slušaj dalje. Počeo filozofirati o prolaznosti života! Novom pričom izvući će ga iz alkoholizirane bedare. Jednu uspješnu si i ti. kao i ti. A opet. prevažni simbol Herkula. Morali smo reći – Herkul? . pa gradske terme. Uostalom. Legenda hoće da su zbog Herine kletve Zemljanke našem Herkulu rađale samo djevojčice. jesi li od brke vidio ijedan bonus. svako jutro treba imati za marendu i nešto poslati doma… Eto zadnje faze djelovanja irske kave na Negovetića.Prestani! Graditelji kolonije Pule u kamenu su klesali batinu.Slavnog Herkula progonila je božica Hera.Nisu čuli da batina mora imati dva kraja. Ukopane grlom dolje. Amfore jesu bile za italsko vino (imaju takve žigove) ali su ih antički graditelji koristili kao građevni materijal. vidio. to je privremeno.Kažeš – velejebač. On frkava na crno ovdašnje pokretne spomenike kulture. Herkul je tom batinom po nalogu odozgo imao izvršiti dvanaest nemogućih misija. . otkrilo joj se još nešto. Herkula su još častili atributom – bog velike plodnosti. Alenka već pronalazila po Puli. em si pomorac. ha? Nismo ni ti. Herkulova batina pravde u rukama inženjera . naišla na redove amfora. sva čuda koja otkriva dr. špicom gore. sve sloj na sloj. Molim te. A ja im u tome pomažem. ha? Mi smo u školi. za dečka kojem se posrećilo u mladim danima. ni ja. Lijepo me poučila – cijela rimska kolonija Pola Herculnea – Pula – bila je Herkulov grad. Alenka je. govorili – jebe ko’ Hektor. Pri kraju priče Toni je suglasan. skriva osim kupališta i vile još i ostatke svetišta Herkulovog kulta.MILAN OSMAK 103 li? . Kad Alenkina ekipa znanstveno istraži nalazište. Kad je otkopala reljef batine. . Od jednog je ostao današnji Gibraltar. .Slušaj dalje.Neka je za tebe palica. Ona konta kako je na tom mjestu izgrađena vila. Takvih je batina dr. . Za drenažu temelja svojih gradnji. Mladac ne smije prekriti Benderov beton. Jesi li navigavao izvan Sredozemlja? Jesi! Herkul ti je na krajnjem zapadu Sredozemlja rastavio Afriku od Europe i na svakoj strani probijenog morskog tjesnaca zabio svoje stupove. Na onom kamenu videla mi se više kao palica za starinski bejzbol. nas dvojica nismo prvi u svijetu otkrili starorimsku vinariju.Ženske u batini vavek vide još nešto… Hoćeš dječje doplatke ili alimentaciju… . toljaga. Prema njenom dosadašnjem iskustvu. . Važnog frajera među rimskim božanstvima.

Dečki poslušno izvršavaju njen nalog: Ne brzati! Direktor Bender otkriva svom decimiranom osoblju humanu stranu lica. U podne Radio Pula. . Zasad ga izvlače debelo preplaćeni odvjetnici.104 KNJIŽEVNA RIJEKA Smoljana u zadnji je čas očuvala značajno civilizacijsko otkriće. Vole se doskitati s podnožja dalekih Alpa .Dragi Smoljan. Takvog nesretnog dana zatvorsku ekipu nisu dežurni policajci dopratili na gradilište.“ . na povratku se. To se ima dati zatvorenicima.Ako mene pitaš. Što prije sve prekopaju – prije će se svi pokupiti. Njegov nadzornik će kupiti dva prijenosna hladnjaka. Jer. Sve češće ga pozivaju na informativne razgovore. Sretna pronalazačica obećavajućeg arheološkog otkrića. Amfore iz kombija imaju diskretno završiti kao dragocjeni suveniri. dr. Tada mi nastupamo… Nije toliko prolupao da mu odgovori: Mutimir Prigorec s razlogom blagonaklono gleda na rekreativni rad zatvorenika na svom gradilištu.baš u dane filmskih festivala. mediji izvještavaju – u Austriji mu nije lako. smještena ni sto metara zračne linije od Moloha PZ ulaganja (u nedostatku snimljene mjuze njegov mobač se našao na toj frekvenciji) daje obavijest: „Službenici pulskog zatvora su kod zatvorenika koji su se juče vratili s vanjskog radilišta pronašli 296 tableta amfetamina. pa čak i pritvaraju. Negovetić neka ih svakog dana napuni Fantom. Mladac tvrdi – ukopali su se već u treću razinu nalazišta. Dr. Sportski raspoložena arheologica traži da joj se pomogne u razvlačenju najlona preko još svježih iskopa. Toni je uvjeren kako na najnoviji tijek događaja utječe božanski otac nebrojene ženske djece. to nam ide na ruku! Informacija će se svidjeti gazdi Prigorcu. Latin Bender nadmašio je sebe još jednom genijalnom idejom. Upravitelj zatvora Tihomir Mraović je dvanaestoricu nabildanih zatvorenika primjerenog ponašanja odabrao da budu ispomoć Arheološkom muzeju. jedan ispravan mobitel i dva punjača. Alenka ne skriva oduševljenje. Sve to skriveno između plastičnih obloga u prijenosnom hladnjaku. Za čudnu pojavu zna i ćelavi brko. Sunce ovih dana opako pali duž iskopanih rovova nalik razbucanom labirintu. Izvidi su u tijeku a uzorni zatvorenici zadugo neće na vanjske radove. Colom. na suvozačevom mjestu. Svaki put kad kombijem preveze iskopane amfore u privremeno sklonište. nađe jedna takva keramička posuda. Usred ljeta Pula hoće se našaliti olujnim pljuskovima. batina pravde onega rimskog božanstva dela reda. Pažljivo zamotana u crnu vreću za smeće. . Uz hinjeno zdvajanje brko njima dvojici potpisuje platne liste za poslovnicu Fine. Arheološka istraživanja pogurala je ekipa nabildanih momaka iz gradskog zatvora. čim god što nije alkoholno piće.

______ *U Puli arheolozi su otkrili i tijekom tri godine znanstveno istražili najveće nalazište amfora na svijetu. pomogni mi. Latin Bender ih također može zaboraviti. . Njima dvojici preostaje – čekati. Privremeno su izmještene da vlasnici gradilišta izgrade garažu.Za rata služili smo u istoj bojni. kako se ono zove. Herkul ili Hektor? Objasnit će on dragom Karlu. Uz žuju. u baraki za alat. . Potječu iz 1. prije Krista. Učestalo pojavljivanje zagonetnih amfora* u svom kombiju i zlatne novčiće zaboravio je spomenuti. Nisu uzalud dvadeset let kao – prst i nokat.MILAN OSMAK 105 Karlo. off the records. st. Nije mi zato bilo drago da ih magarče. Toni je susreo nekolicinu prijatelja policajaca koji prepraćuju zatvorenike na gradilište. on im je. Glede i u svezi žeđanja dečkih na arheološkim iskopima. Ukupno 2117 amfora bile su upotrebljene kao građevni materijal u rimskoj koloniji Pola. ispričao svoje sumnje o prirodi iznenadne velikodušnosti direktora Moloha.

Baš tolika je trebala u tom nevelikom mjestu. Strašne muke pretrpjelo je prepolovljeno stanovništvo. onako ogromna. Slijedile su teške i tužne godine. Onda tamo najdalje. koja se ne mogu sagledati ni proći sva u jednom danu. neka ode u vinograd na brijegu. zanatlijske radnje. Tako ga i sada. Stapaju se glasovi novinara s radija sa slikama dalekog zavičaja. majčin grob i grobovi svih naših predaka. a u daljini beskonačna polja. skrivam se po dvorištu. kao mali gradić. za liječnika i veterinara. već unaprijed vidim kao pobjednika. u Fruškoj gori. trgovine. Žedno cvijeće. No uzaludna je moja borba sa srcem. dignuti do neslućenih visina gdje ne stiže ljudski jad. . Sigurna sam da me čeka sve što je tamo ostalo. uživam u mekoći prašine i čekam prve snjegove. Lijepo je moje rodno mjesto. pravilno složenih ulica. kad se već i konji umore od naizmjeničnog kasa i laganog hoda. nego Nečija viša. i onu fotografiju. prva za učenike do četvrtog i druga od petog do osmog razreda. zavirujem u svaki kutak u kojemu se skriva moja dječja radost. ljepota od koje se čovjeku steže u grlu pa ne znaš je li pjesma ili vrisak u svakom izdisaju. Moja kuća i crkva.106 KNJIŽEVNA RIJEKA LJUBICA KOLARIĆ DUMIĆ Kuća na prodaju K 1 ad bih već jedanput mogla zaboraviti i kuću i zavičaj. Oko kuća vrtovi s povrćem i cvijećem. koja mi neprekidno stoji pred očima. Uvijek me je pobjeđivalo. srušen krov i veći dio tornja. berem zeleno voće. dva velika doma. ili u dol među najviše drveće. dvije škole. koji je nikada nije ostavljao samu. jesen u vinogradu. što se za suncem k nebesima uzdiže. Pred sam kraj drugoga svjetskog rata crkva je minirana. što ne može biti obična ljudska odluka. Velebna. uvenule trave. onako sjedinjen sa zemljom kroz sokove stabla. Crkva. prazna i tužna crkva. stoga još u vrijeme Austro-Ugarske dade je izgraditi carica Marija Terezija. a ja bosonoga trčim svojim livadama. Mlađi muškarci ostali na ratištima. A tko nije čuo jeku u planini. a selo dobilo udovice i gladnu djecu. Tako će se. mirisi i boje proljeća. hrvatska čitaonica. Tražim izgubljeno. ambulante. a onako veliku podigoše vrijedne ruke na radost narodu. Neka pusti srce da se uplete u granje. U koju više ne dolaze ljudi! A nekad puna.

LJUBICA KOLARIĆ DUMIĆ 107

Ne znam je li itko uspio opisati i naslikati onaj Srijem, koji smo mi ponijeli u srcu. Jutro ili podne. Pjesmu sutona ili čežnju noći. Proljeće ili jesen. Prašinu ili snijeg. Umor i radost na licu u isti tren. Je li itko ugledao sliku koju stvara suza? Poluotvorenim očima zaustaviti ljepotu, a da bol ne raspolovi srce! Može li se tako nešto? Ej, moj tužni, prežalosni, Srijeme! Koje li sreće što otac ne može vidjeti onaj oglas o prodaji kuće. Prevrćem u crkvi riječi kao zrnca krunice u molitvi. Uskoro će Uskrs. Korizma je i mnogi će se ljudi nečega odreći da bi učinili kakvo dobro djelo bližnjemu. Čega ću se ja odreći? - Ponijet ću kući današnju propovijed ne bi li mi ona pokazala na koju ću stranu. Kako ćemo se ponašati kad nas sotona dođe iskušavati? Možemo li se ponašati poput Isusa? Bez opraštanja život se pretvara u pakao. Odlazim iz crkve razmišljajući, što bih mogla učiniti u ove korizmene dane? Ali kako misliti o nečem drugom kad je preda mnom stalno ista slika. Kuća mojega oca. I natpis. Prodaje se! Zašto su mi uopće morali donijeti tu fotografiju? U glavi mi tutnji poput jake grmljavine. Borba riječi s obavijesti o prodaji naše kuće i svećenikove propovijedi. Oprostiti! Oprostiti! Kad bih bar znala je li otac oprostio onima koji su ga istjerali iz kuće, s njegove zemlje, iz zavičaja? Kako mogu znati i kako njemu mogu učiniti neko dobro? Do posljednjega daha bio je ljut i nesretan. I što ja sada mogu učiniti ako im on nije oprostio? Kamo me to vode riječi s fotografije? - Ti si, oče, znao sva rješenja, pomozi mi i sada! Što bi učinio da su Tebi umjesto meni donijeli vijest o prodaji Tvoje kuće? No Tebe već dugo nema, a ja iz ove tame ne vidim izlaza. Pa kao da mi nije bilo dosta muke i bola zbog vašeg protjerivanja, morala sam dobiti i pismenu obavijest, kao presudu, o prodaji naše kuće. Kao da je to nešto jednostavno i obično, da si Ti, kao oni seljaci krumpire, stavio svoju kuću na cestu pa je nudiš prolaznicima. Na što me sve nisu podsjetile ove tri riječi. Potiskujem osjećaje koji mi već mjesecima ne daju zaspati. Pa kao što sam u mladosti zbog neznanja i straha stavljala aspirin na bolesni zub, tako sada odgonetam pravilnost napisanih riječi da bih otjerala misli, koje mi je nametnula fotografija moje rodne kuće s natpisom o prodaji. Da nema te nenadane obavijesti, bila bi to obična mala sličica i ja bih je stisnula uz ostale uspomene iz zavičaja. Da se zavaram i otjeram riječi koje su me udarile poput groma, pokušavam analizirati sve čega se sjetim. Rješavam tobože pitanja jezika, dat ću i ja svoj prilog. I sve tako. Reći ću novinaru što je pravilnije, čak donosim zaključke kao da sam na simpoziju o jeziku. Pravim se hrabra, a dobro znam da se od straha ne ću ni pomaknuti s mjesta. Ostat ću blokirana, kao oduzeta, kako govori moj brat kad se ljuti na moje slabosti.

108 KNJIŽEVNA RIJEKA

Kome je uopće važno jesu li pravilno napisane te, za većinu slučajnih prolaznika, beznačajne riječi, ali misli poput disanja dolaze same, nameću se bez mojega pristanka. Kuća na prodaju! Prodaje se kuća! Poruka je ista, a moglo bi pisati samo prodaje se, jer je objekt vidljiv. Tako seljaci uz cestu umornim putnicima nude razne proizvode, vreće krumpira za zimnicu, raznovrsno osvježavajuće voće i sve što im je dobro rodilo te godine. Svašta može zatrebati na putovanju. Znaju to ljudi dobro, pa onako na suncu koje im prži mozak, dok znoj lijepi odjeću za iscrpljeno tijelo, poredaju sve što imaju, s nadom da će baš pred njih stati većina vozača, te onako žedni i umorni kupiti i ono što im ne će trebati. Može li itko na onom uzavrelom danu, na iskrivljenim slovima, što je napisala nevična ruka, tražiti jezična pravila? Ona moja nesretna rodna kuća, kad me nepravda zapekla jače od ljetne žege, podsjetila na izvrnutu seljakovu muku, tamo na nekom kilometru autoputa, gdje ponižen i zgažen moli za žeđ onih, što često u bjesomučnoj jurnjavi ne vide ni auto iz drugog smjera, a kamoli svu patnju maloga čovjeka. A on bi od stida i umora najradije sve ostavio tu na cesti pa neka onaj tko je ožednio, uzme i tako riješi obojicu, svakoga svoje muke. Sebe žeđi, a njega, jadnika sa ceste njegove vječne patnje. Samo treba smanjiti brzinu. Ne bi li baš to trebalo učiniti? Razbistriti glave koje su blizu usijanja od ludosti i pakosti, bezosjećajnosti i nerazumijevanja mnogih, potpuno jasnih i nedvojbenih pitanja. Ali komu reći da smanji brzinu i zastane, makar na trenutak? Da se okom pravde osvrne oko sebe. Možda bi u takvom času naglog otriježnjenja nestala i ona neutaživa žeđ za tuđim, što neprekidno stvara novu i sve jaču, radi koje čovjek zauvijek ostaje žedan pa juri bez zaustavljanja do samouništenja. 2 Budem li se upuštala u raspravu o svemu na što me podsjete ove riječi, zauvijek ću ostati na istom mjestu. - Ako želiš stići, moraš krenuti, često mi je govorio otac, a ja ne krećem, nego se vrtim oko nevažnog pitanja je li obavijest o prodaji kuće dobro napisana, kao da je to najvažnije pitanje na svijetu. A zavaravanje mi danas dobro ide. Oduvijek sam bila i ostala strašljivica. No u svojoj sobi i u svojoj osami, bez straha mogu prebacivati riječi, vrstu i značenje, piše li se ovako ili onako, što treba biti sastavljeno, a što rastavljeno. Na kojoj je riječi rečenični naglasak, što je važnije, i je li u samoj biti, u ovoj mojoj situaciji važno isticati neku riječ, koja ide na prvo, a koja na drugo mjesto. Opet su mi noge nečim nevidljivim svezane. Ne mogu se ni pomaknuti

LJUBICA KOLARIĆ DUMIĆ 109

niti bilo što učiniti. I dalje uspoređujem prodaju krumpira i luka s ponudom kuće nepoznatu kupcu, koji nikada ne će otkriti tajnu graditelja, rađanja i umiranja, snova o budućim kolijevkama i prvom glasnom plaču djeteta, koji sanjaju o stvaranju, a ne o nestajanju i odlascima. Kolika je i zašto bila vaša patnja? Jedna za drugom, sve tužnije slike, nižu mi se pred očima. - Ajde, Mikola, požuri, kiša će nas potpuno smočiti do sela, govorila je davno majka ocu, na tuđoj njivi, dok je zaostajao za njom i za bratom, jer ih sa svojom ranjenom nogom nije mogao stići. I tada, poslije drugog svjetskog rata uzeli su zemlju, jer je kulacima trebalo sve oduzeti. Sve osim nas djece koja nikomu nisu trebala. Bili su darežljivi pa su im pored djece ostavili i kuću. Iako su dobro znali da se bez zemlje ne može živjeti. No, imali su oni valjda neki svoj plan. A kad su onako kao štakori tražili je li ostalo još koje zrno brašna ili soli, odlazili bi na tavan i vikali da su sigurni kako je negdje nešto skriveno, a baš to još njima treba. Uzeli bi nam sve, a mi smo ostajali gladni i bosi. Bila sam malena i jako voljela kruh. Pa kad bi baka do iznemoglosti tužnim glasom ponavljala da kruha nema, onako nerazumna i gladna govorila sam, neka ona meni samo da, pa makar ga i nema. Dugo poslije ta moja dječja žalost zbog gladi prepričavala se kao anegdota. Čak ih je i nasmijavala. Može li itko razveseliti ljudsku tugu? Dugotrajnu i punu straha, tugu kojoj se ne vidi kraj, mogla su nasmijati jedino ta gladna dječja usta koja je trebalo nahraniti i zbog kojih se moralo živjeti. Poniženo preko svih pravila ljudskih i nepisanih zakona prirode. Kuća na prodaju! Ili: Prodaje se! Svejedno. Kada je Srijemac prodavao kuću? To je ono što me grize, a kako je napisano, meni je ovoga časa uistinu svejedno, ali uporno ponavljam. Imenica, prijedlog, glagol. Ili samo povratni glagol. Prodaje se! Sama pomisao na značenje povratnih glagola izazva u meni novi osjećaj. Nadu. Nadu u povratak! Vratiti nekome nešto. Ono što je bilo njegovo. Pravedno i pošteno. I djeca kažu: Vrati mi moje igračke! Djeca su u svojoj biti pravedna, a ovdje je itekako riječ o pravdi. Može li se kupiti rodna kuća? Čudnog li pitanja. Ako se prodaje, onda svatko može biti kupac. Pa i onaj tko se u njoj rodio. Tako bi jedino postao dvostruki vlasnik. Prvo mu je pravo stečeno rođenjem, a drugo bi dobio kupnjom. Vrlo zanimljivo. I pravedno! Imenice i glagoli, njihova značenja, pravo i pravda, tko može biti kupac, pravopis i želje, sve mi se izmiješalo u glavi, zapetljalo i zakompliciralo, i moram priznati da ne vidim rješenje kao ni za onu moju zubobolju iz djetinjstva. Lakše je staviti aspirin nego otići zubaru. Iako znamo da su posljedice često teške i trajne.

110 KNJIŽEVNA RIJEKA

3 Kao za slamku i sada sam se uhvatila onoga što mi ne će izliječiti ranu, a noć je puna mraka, niotkud glasa, koji bi me ohrabrio i šapnuo da dignem ruku, da već jedanput i ja dignem ruku i progovorim. Valjda mi nitko ne će zamjeriti. Ponovno čitam obavijest, bolno zagledana u fotografiju rodne kuće. Kome da kažem ovu ludu želju? Da želim kupiti očevu kuću. U noći me nitko ne će čuti pa mogu i vikati koliko hoću. Dok me glas ne izda ili dok mi se ne zavrti u glavi. - Željela bih kupiti očevu kuću! K u p i t i o o č e e v uu kućuuu! Ovako ljudski slaba molim za oprost i oca i majku, što su na tuđim njivama po blatu, mokri od kiše i ozebli od tuge i hladnoće, žurili da zarade dnevnicu koju bi meni poslali u grad za moje školovanje. Kolika je to žrtva i kakva ljubav bila. Uzeti od sebe sve, ne ostaviti ni toliko da kupe nova kola i drugog konja da ne idu pješke na tuđu njivu. Zbog njihove ozeble tuge kupila bih našu kuću. Da mi je bar čuti očevo mišljenje. To je ionako njegova kuća. Ja sam se u njoj samo rodila, a on ju je gradio i dograđivao. I imao je divne planove u mladosti. Napravit će svojoj djeci novu, veliku kuću. Nabavio je sve potrebno za gradnju i radovao se. Onda je počeo rat. Sve su mu odnijeli, a on se na kraju vratio teško ranjen. Koju bih riječ smjela uporabiti, a da ne bude prejaka, preoštra, preteška, ima li uopće riječi u rječnicima koje bi mi pomogle da izliječim očeve rane. Hoće li me netko ukoriti, ustvrditi da mi se pomutilo u glavi, da mi ništa nije jasno i kako ne razumijem da nemam pravo na kuću u kojoj sam rođena. A otac bi, već ga vidim onako dostojanstvenog, kao što je uvijek činio kad osjeti opasnost, značajnim pogledom i snažnim glasom uzviknuo: - Ti se ni u što ne miješaj! Je li obavijest o prodaji kuće pravilno napisana? - Prestani zanovijetati o pisanju, ljutim se na sebe. Moram skinuti ovaj kamen što me pritisnuo i postao toliko težak da ga više ne mogu nositi. Hoću li se usuditi bar jedanput podignuti ruku? Hoću li moći izgovoriti što želim i, što je još važnije, hoće li me itko čuti? Hoću li ikada više otići kući? Koliko godina još mora proći da se usudim prijeći granicu, a tako bih otišla majci na grob. Ako odem, kako ću ući u naše dvorište, koje sada nije naše. Tko će mi otvoriti vrata? Kako ću pitati: - Mogu li kupiti ovu, vašu, našu, moju kuću? - Moraš otići. Bit će ti lakše. Samo trebaš čvrsto odlučiti. Nagovaraju me dvadeset godina, ali korak ne će na onu stranu. Ne usuđujem se. Kukavica sam i bojim se susreta sa svim što sam tamo ostavila. Ni otac, dok je bio živ, nikada nije rekao da želi vidjeti svoju kuću. Jedino je do kraja života bio ljut i nesretan. Strahovito nesretan. Ljutio se

LJUBICA KOLARIĆ DUMIĆ 111

na one koji su ga staroga istjerali. Gledala sam starca kako plače i slušala kako proklinje. Kletve su strašne i vraćaju se kao jeka. Mojemu se ocu ionako više ništa ne može dogoditi pa se nisam morala bojati. Za njega je sve završeno. Ni kiše ni vjetrovi ne mogu ga zaustaviti na mokroj zemlji. Ni ljetna prašina ni snježne oluje nikada mu ne će zakloniti pogled na njive otetoga zavičaja. Ne može vidjeti čak ni oglas da se prodaje njegova kuća.

Osjetila funkcioniraju: njušim vonj automobilskih plinova izmiješan s. Kupujem i . Živim. Pojma nemam kakvih sve vrsta ima. oba se krila razmakoše. konačno puštena na slobodu. a nisu me naučili kakve sve cigarete i žvake postoje. Malo me začuđeno gleda. Pita trebam li upaljač. . žustrije.Molim vas kutiju cigareta i pakovanje žvakaćih guma . Svačemu su me naučili. svilenu mekoću svoje duge. kuće. sasvim solidno razlikujem primarne i sekundarne boje. crne kose. Bit će to dovoljno za početak. Dobro su me skrpali. mirisima biljaka koje se bude. pod prstima mogu osjetiti hrapavost fasada i glatkoću vlastite kože lica. kako bih mogla nastaviti život kao svako drugo ljudsko biće kad napusti slične sterilne prostore. Osjećala sam se savršeno: tek rođena.Bilo koje . proučavana. dotjerivana. nedostaje mi nekakvoga okusa u ustima. al’ ne marim. zidove. svako u svoju stranu i iziđoh na danju svjetlost. Toliko sam vremena provela zarobljena u tom staklenom zatvoru. Mislim da sam gladna. Osjećam se tužno. Živa sam.112 KNJIŽEVNA RIJEKA ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ To nije . Živa sam. Živim.pita me. obgrljena sunčevom svjetlošću. a potom sa sve manje straha. sve brže.Koje cigarete želite i koje žvakaće gume? . Kad nagazih niti metar od staklenih pregrada koje su dijelile moj dosadašnji svijet od onoga koji me je čekao s druge strane.to P olaganim koracima krenula sam prema vratima. Kupit ću žvake. Ja živim! . bježi što dalje od ovog zatvora! Praćena njihovim pogledima punim ponosa nastavila sam koračati najprije polagano. Ne znam. kao da mi nevidljive ruke ulijevaju sigurnost preko daljinskog upravljača. obrazovana od strane gospode u bijelom. Ja živim! Daje mi žvake i cigarete. nosnicama jedva nadolazećim.kažem ljubazno bljedunjavoj prodavačici na kiosku. Prva pomisao: bježi. .kažem s osmijehom. Bilo kakvoga. oblike i figure ljudi. I cigarete. kao pod staklenim zvonom. Trebam. pa čak tu i tamo u sivilu asfalta poneko zalutalo stablo. visoka zdanja.

I gasim je u pepeljari pa posežem za žvakom. Osjećam miris papira tek izišlog iz tiskare. danima. Mislim da sam i ja njega zbunila.ustajem.Prelijepi ste . Mmmmmm. godinama. . buditi se uz meku kožu ovog čovjeka… . osjećam ubrzano . kao da nema dvije nego dvadeset ruku. Plaćam svježim novčanicama. no osjeća se buđenje proljeća već i kroz to malo sunčevih zraka koje se prolamaju kroz oblake. Utrobom prolazi neobičan osjećaj. Malo je prohladno. komešanje glasova učas postaje mojim ušima sasvim razumljiva hrpa razgovora. . Jecala bih. Dobar okus. istovremeno se ogledajući u blještavim izlozima: lijepa sam. Pratim ga.Kamo? .u njegovim očima neki čudan sjaj. Odlazim.promucam. Sjedam u prvi kafić i naručujem kavu. Osjećam se divno. želim ga milovati. to neću. Niz noge mi klizi nekakav ljepljiv znoj.Htjela bih ležati pokraj vas i dodirivati vas . Podižem pogled. Polazim za njim. nikad korištenim. Nenadano me prožima neobjašnjiv osjećaj: tisuće i tisuće trnaca struji mojim tijelom. To nije ukusno. Živa sam. Prekrasno se osjećam. Grizem mu rame kroz raskopčanu košulju. oslanja me o zid i zadiže moju suknju. Ovo je predivno. ali ćeš me moći dirati . Stenjem.upita ugodan bariton. Gledam ga istodobno zbunjeno i opčinjeno.uzvraća. Ima nevjerojatne moći. Kad li će me konačno pustiti na miru? Samo želim miran život.kažem. kao da je savršeniji od mene. . Probada me dio njegova tijela i gibam se u ritmu njegova kretanja kao kad su me učili plesati.Nekamo gdje možda nećeš moći ležati pokraj mene. Ne. Palim prvu cigaretu. . Srce mu divljački udara. Prate svaki moj korak. Zanimljivo: svaki od njih mogu pratiti i jednako se koncentrirati na sve njih istovremeno. još savršenije od plesanja. ništa drugo. Onda upita: . Pozdravljam. Imam osjećaj da me oni i dalje prate. Želim ga zagrliti.Slobodno? . Dah mi je ubrzan i drhturim. Hvata me za ruku. Živa sam! Ja živim! Miris njegove kože budi želju da je zagrizem. Ovako lijepo biće nikada nisam vidjela. Osjećam njegove čvrste i spretne ruke po cijelome svom tijelu. uranjati u njihove dubine. Kašljem. Uvodi me u mračno stubište. želim gledati ove prekrasne zelene oči satima. Terasa je puna.I vi . I on.ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ 113 njega. Na tren muk.Idemo? .

Trčim. Jakna je ostala na tlu prašnjava stubišta.I pomislio sam da nije baš normalna. Bol. ali sam baš zato njega najviše voljela.114 KNJIŽEVNA RIJEKA pulsiranje naših grudnih koševa sljubljenih jedan uz drugi. Pomisao: bježi. . oprostite . Hladna i proračunata. Htjela bih ponovno osjećati ovo što sam maloprije osjetila s prelijepim čovjekom zelenih očiju. opipa i okusa. Trčim. kako mi prilaze. Iza njega u tamu stubišta ulaze Drugi i Treći.Trebala je ostati s nama još neko vrijeme . Biti obrazovana. odijeva hlače i gura košulju u njih. Škripa automobilskih kotača. valjda stoga što su odjeveni u bijele mantile. inteligentna i vrlo lijepa. Hladno je. Prvi. I ništa više od toga .Prestanite! . Mogla bih nekoga ubiti. . Trebala je samo imati kvalitetan osjet njuha. Bol. Dali su mi previše emocija. samo me ubada. ali nisam svoja. a oni me svugdje prate. . On je uvijek nešto prigovarao.Drugi će. Nije smjela osjećati ni ljubav ni strast. čas razarajuću. ljubazna. Nije me želio pustiti u svijet boli. Padam. Odjednom udarac. podižem s tla odbačenu bluzu i nagih grudiju bježim. Vidim ih. Tužna sam. Nisam ni slutila što sve može ovo moje tijelo. Čini mi se da vidim bolni grč na licu Trećega. Bol. čas pulsirajuću.kaže Prvi. prodornu. Samo dišem i uživam. rekao sam vam.Ipak je bilo prerano pustiti je samu . Navala bijesa. . No. . Nisam ni sanjala kako se sve mogu osjećati. Ne uspijevam prikriti grudi bluzom. rječita. Živa sam. . u primarnim i sekundarnim bojama. Pokušavam otvoriti teške kapke. Spuštam suknju preko bedara. Istrčim na ulicu.čujem glas Prvoga. ali mu se otimam. . Trčim. zabljesne me danja svjetlost kao kad sam prošla kroz staklena vrata tek nekoliko sati ranije. Trčim. Bogme. prema njemu nikad nisam osjetila to.čujem Prvoga. Ni ja ništa ne govorim. vida. u svim njihovim oblicima i likovima. On me je jedini volio. I ljuti. bježi što dalje od ovih zlotvora! Trčim. Prelijepi čovjek koji me je dirao i ubadao odmiče se. tuge i jada ovako nesavršenu. sluha.Loše odrađen posao. Jako ljuti. Drugi me pokuša zgrabiti za ruku. Bol. Bol. nije smjela imati emocije.buni se Treći. Ništa ne govori. Tu i tamo ispustim neobičan glas.ispričava im se. A osjećam i bol. To strašno rastužuje.Dodaj mi daljinski . Vriska. Uspijevam. dobro su me skrpali. pokušavajući se u jurnjavi ogrnuti bluzom. Drugi i Treći su tu. Metež. Snažnu. Htio je da budem doista savršena.

.primjećuje Drugi.Izvoli.Sljedeća će biti bolja . čujete li me!?! Ne čuju. onaj koji je prijatelj. Umrijet ću. Poseže za maramicom u džepu bijelog mantila i briše mi suze. Jer više ne mogu izgovoriti niti jednu jedinu riječ.Treći.Završimo s tim…. .kaže moj Treći. . Za to sam htjela živjeti. Sljedeća će biti bolja? Ali ja sam biće! Biće. Plačem.Dodaj mi daljinski. čekaj! . Isključi.glas će Drugoga. To sam najviše željela.Nemoj. Zbog toga sam nesretna. Bojim se. topline i nježnosti. . Ali to nije to.Plače? . Bojim se. Oni se muče?! Isključit će me. onaj kojega volim.Plače . . Umrijet ćuuuuuuuuuuuuussssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssssss……….uvjeren je Prvi. Čini mi se da i u kutku njegova oka nazirem jednu. Nisam stigla postati majka. Nema potrebe da se dalje mučimo s njom. izmiješan s nevjerojatnim tjelesnim i emocionalnim bolom. .ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ 115 . Nema više. To je samo osjećaj ugode. saginje se i miluje mi lice. O tome sam najradije učila. Godi mi nježnost. .

desetak žena sjedilo je u prednjim klupama. umočio je prste desne ruke u svetu vodicu s kamene posude pored vratiju. Čovjek bi povjerovao da je osvanuo pravi proljetni dan. zateturao i morao se uhvatiti za najbližu klupu. Negdje u pola koraka kojim je krenuo preko kućnog praga. Žena koja je upravo za njime ušla u crkvu. Odmahnu je glavom. kao da želi odagnati neke misli. ma kakova si ti to Pomoćnica. Već refleksno. požurila se da ga uhvati ispod ruke. ali je zbog gubitka ravnoteže. moja draga. Zastao je na tren. popravio je gusti vuneni džemper i pogledao u nebesko plavetnilo. U crkvi. Mare… a ne. Negdje na pola njegova puta začuje se zvonjava. . Natuknuvši kapu.Marija Ausilia.Pusti. a onda lagano teturajući krenuo uz strmu. prevarene suncem. koje je ovako slučajno ugrijalo usred siječnja.Stavi dve – tri hostije više i neka knjiga bude otprta na oltaru. Iza njega čuli su se koraci. Ona malo bolje poteže konope – njurgao je poluglasno i negodujući odmahivao glavom. kratkih vlasi. vratio se natrag i s ormara na ulazu pograbio kapu koju je natuknuo na gologlavu lubanju s nekoliko posve bijelih. zateturavši. otresao ju je kao napasnog kukca i oštro u pol glasa izustio i ne pogledavši je: .116 KNJIŽEVNA RIJEKA TEA MAYHEW Don Bartol i njegove žene U hvatio je za kvaku i uz glasno cviljenje vrata propustio snop jake jutarnje svjetlosti u zamračenu prostoriju. došao do sredine crvenim tepihom prekrivenog prolaza i pokleknuvši. Događalo to da se tako sred zime prevari jedan proljetni dan i zavara cijelu prirodu. Bez okretanja izustio je naredbu: . . okrenuo se naglo: . a i ljude.Mare. prihvatio se za oronuli zid kuće i pogledao uzbrdo kud se penjala ulica kojom mu je bilo proći. Dume! Uputio se ravno u sakristiju i krenuo s oblačenjem crkvenog ruha. povukao vrata za sobom i okrenuo ključ u bravi. popločenu ulicu put zvonika. ovo je Kate. Važgi sveći kako i vavek. one druge treba važgat. Kako nije bilo ni glasa niti pokreta. Ptice su već od ranog jutra pjevale u sav glas. prekrižio se. Pridižući se. no i ne don Bartola. još uvijek onako s otvorenim vratima kuće. ali ti poslušaš ča ti ja govorin! Ne te sveći.

Dohvativši kalež. Dume. Žene su kao zborni pjevači. kao da očekuje nešto. no mlada žena u zadnjoj klupi nije se pomakla. lagano pognutih leđa od uznapredovale osteoporoze. ali je ostala u klupi moliti zajedno sa svojim drugaricama. Uzdahnuo je s olakšanjem kad ju je ugledao. . On je poluljutito zastao. a ona je odmah kao pokrenuta daljinskim upravljačem. Zatim je primijetivši da mu je pogled zamagljen. Dvadesetak minuta obreda uglavnom se svelo na njegovo mumljanje pokušavajući zaustaviti zubalo da mu ne ispadne jer ta nova zubarica u gradu. duge plave kose spletene u pletenicu. monotonim i unison glasom odgovarale uobičajene formule. otišla u zvonik potegnuti konope.Dobili smo obavijest da nas je sinoć napustila naša draga Agneza. a ona je taj trenutak iskoristila i prišapnula mu. Običnim danom.TEA MAYHEW 117 Žena kratko ošišane sijede kose. Zatim je strogi naređujući pogled uputio prema Kati. također ostarjela žena. Pomolimo se za pokoj duše drage pokojnice.A to si ti. začuo je iza leđa korake. Skrušeno je klečala pognute glave. vjerojatno vrlo važnu obavijest. Desne klupe. Zastao je još trenutak nakon što je i posljednja starica dobila hostiju. koja je neuspješno prikrivala svoje sijede jarko crvenom bojom. kako je rekao. Marija se malo trgnula. zbunjeno i skrušeno ga je gledala. pet starica u prvoj i pet starica u drugoj klupi s lijeve strane. Zjapila je prazna. To su za njih obavljale njihove supruge. a zatim se pomolila djevojačka glava. kao da bi to bila njezina uloga. a zatim pogledom obuhvatio crkvu. . Pokop će biti najvjerojatnije sutra u Chicagu. Muškarci nisu smatrali potrebnim moliti se Bogu. kako je to bila dobra žena… kako je ona bila dobra… .Velečasni. ne vrijedi ni pipu vode. a zatim se bez pogovora složile u red i primile od njega hostiju. pa nije niti napravila svoj posao kako treba. Pažljivo je odložio kalež. bile su prazne. ali mu se na vratima sakristije ispriječila krupna. moje saučešće. Zvono se oglasilo još jednom. Agneza. skinuo naočale i obrisao ih rubom svog rukava. krenuo je prema oltaru. Vratio se na oltar i odmjerenim glasom čovjeka koji drži sve pod kontrolom izustio: . Ah. otirući oči i brišući nos bijelom muškom maramicom. brižna. to je bilo tako. Ona je ubrzano sjela u zadnju klupu s desne strane kao da daje znak da misa može početi. On je potvrdno klimnuo glavom i konačno krenuo do oltara. Zatim je dohvatila kutiju šibica i izašla iz sakristije. pregledao rastvorene knjige. Dok je sa sebe skidao crkveno ruho u sakristiji. Jako mi je žal za vašu dragu kužinu.izustila je Dume. okrenuo se i pomalo razočarano izustio: . rezervirane za muškarce. Uto su se otvorila crkvena vrata i propustila jako sunčevo svijetlo. Duboko je uzdahnuo i još jednom pregledao oltar.

Ante. . Antica se smijala sramežljivo kao da joj je udijelio najljepši kompliment i šutke ušla u mračnu prostoriju. samo odmahujući energično rukom. Ante? Antica se opet osmjehnula kao da je dobila najljepši kompliment i krenula prema izlazu. Ča sad tu moremo? Bila je dugo bolna i to se moglo očekivat. kamo je stavila?! Kuliko puti san rekal da mi ne diraju harti! – njurgao je. Čim je zasobom zatvorio vrata. . Ali ča će to tebe. . rukom napipao prekidač i upalio svijetlo. dobro. crni. Kako si to oblečena danaska. on je užurbano prebirao po hrpi papira u jednom od ormara iza pisaćeg stola. Ča ćemo za obed? A skuhaj… . neka me čeka ispred župnog ureda. Umetnuo je sličicu u malu omotnicu i nervozno se okrenuo tražeći pogledom Anticu koja se još uvijek zabavljala podupirući teške škure. senza dolore.Ma ona van je sjutra bila na maši – usudila se Antica primijetiti. a s druge strane slušalice dopirao je piskutavi ženski glas. pokušavajući ih poduprijeti drvenim gredama. Ala sad hodi doma da te muž ne čeka – rekao je pokroviteljski. ali se ni došla javit.A ti si već tu. Ovo ćeš dat onoj maloj.odgovorio je pomalo . Si kapila. Si kapila? Pred onim istim škripavim vratima župnog ureda na koje je jutros don Bartol izašao stajala je niska žena obučena u crno i glave pokrivene crnim rupcem s diskretnim bijelim točkicama. . znaš? – pogledao ju je strogo dok joj je povjerljivo pružao omotnicu – I pričekaj da vidiš ako će ti dat ča za mene! Si kapila? . a onda s olakšanjem uzdahnuo – Eccola! – pronašavši malu sličicu na kojoj je bila crvena ruža i ispod nje je pisalo Non c’è amore. don Bartol dao znak da ode. kako da su maškare. bakelitni telefon. dobro. Emilija.Ma kamo. Kade si našla takov zakrpani travers. . . ti gledaj svoja posla i ovo gledaj ča pre da joj pride va ruke. Zadovoljno je pogledao napisano i onda dodao D. bez boli. mene – odmahivao je don Bartol otključavajući vrata župnog dvora. Ante je na trenutak zastala. ali joj je bez riječi.Ti si. U tom je času nostalgičnim zvrndanjem zazvonio starinski. Ante. . B. Dok se žena zabavljala očigledno preteškim drvenim škurama na terasi sa stražnje strane kuće. gurajući je rukom lagano prema vratima – I pošalji mi Anticu.Hodi otpri škure – izdao joj je kratku naredbu. Ajme.Alo? – upitno se javio na telefon. mrak je posve zavladao prostorijom.118 KNJIŽEVNA RIJEKA - Ala. Hod’ vamo. Okrenuo ju je i na bijeloj pozadini napisao: Nema ljubavi. trda glavo. te je onako po nahođenju. bila je.Je. Crninu njezine oprave remetila je smeđa pregača sa šarenim zakrpama. pusti sada to.

Na vratima se začulo kucanje. Površina masivnog pisaćeg stola bila je obasjana sunčevim zrakama koje su prodirale u sobu. Pogledaj malo ča je ovo na tloh! – don Bartol nije oklijevao s naredbama. ala sad hodi z imenom Božjin i da ne čekan obed! – odložio je slušalicu iako je u njoj još uvijek piskutao ženski glas. nikad ni znala potegnut konop kako rabi! Ben. Ona malo bolje poteže konop. ribu i juhu. ala. Uzbuđeno cvrkutanje ptica dopiralo je u sobu i skoro na rubu iritacije narušavalo tišinu. skuhaj onput malo blitvi na lešo i te ribi. hodi nutra. Još jednom je uzdahnuo. a ne da čekan kako oni prvi dan! I reci Katarini da ona zvoni polne. ta ženska.Avanti! – rekao je makinalno – Slobodno. – Ko ulje – glasno je izustio. duša je moja samo ljudska. iako nosim božje ruho. obavezno! Žena je nastavila piskutati u slušalici. Don Bartol jednako je tako spretno pronašao knjigu koju je pošao tražiti i vratio se za pisaći stol. Otvorio je prvu praznu stranicu. rekla je s olakšanjem kao da je došla do velikog otkrića – trebalo je prvo čistit. al’ samo ako su friške. kao ni žena s poslom. Prašina se sjajila u zraku padajući prema podu.Ala. Za mene. ča nismo? . od danas. a onda ustao. I na polne i pol da bude pronto. posve mirno. Vrškom papuče trknuo je lešinu. Dobro je da si došla. Ovako već od Božića nisan niš taknula. vrlo kratku posvetu: Za sve nesporazume oprosti. smo se dogovorili. a don Bartol nervozno je cupkao nogom ispod stola: . blitvu.TEA MAYHEW 119 nervozno i zastao da čuje ženin prijedlog za ručak. naprijed! . Negdje na pola puta od stola do police. Okrenula je vršak metle i trknula ostatke ostataka zgaženog kukca. jednu i basta. D. Zadovoljno . A za vičeru!? Ćemo se dogovorit po obedu. Marija je slaba.Ben. prošao energično dlanom po hrptu kako bi ispeglao stranice i krenuo pisati. brzokrećuće na drvenom podu sobe. Normalno da se sakakoro blago zaleže va ovoj šporkariji. Kroz prozor se pružao pogled na more. Tjelesna tekućina stvora razlila se i zalijepila ga za drveni pod. Tako smo se dogovorili. I napravi juhu. – Škorpion. Blagoslovljena Marija da i ti jedanput pogodiš pravi momenat. Ah. pa ga ne bi bilo va kuće. More je bilo istinski plave boje. . Protrljao je umorne oči ispod naočala i glasno uzdahnuo.Dobar dan – na vratima je stajala žena s metlom i kantom u ruci – danas je dan od čišćenja. ali bez puno uspjeha da je pomakne. krenuvši prema polici prepunoj knjiga. – Ben. B. Bez oklijevanja nagazio je stvorenje petom i čulo se pucketanje. gotovo baš na sredini sobe presreo je nešto tamno. odmarajuće. Negdje u daljini čulo se meketanje ovaca. Dok je žena spretno brisala prašinu s polica.

ponovno je pograbio kapu. a nos je ionako bio crven od stalnog brisanja. jarko namazanih usnica i oteklih očiju. kapila san – odgovorila je Marija pomirljivo unoseći kantu vode.izustila je Aurora i u istom trenu shvatila da se još . kako i zadnji put! – podrugljivo je dometnuo don – Koliko mi je trebalo da najden onu maticu krštenih kad si je zadnji put maknula sa stola. Dobro da ste došli.Ali vi ste stari… .Bog nas pomiluj. Prema stilu njezine haljine i frizure. . a onda se brzo okrenuo kao da provjerava gleda li ga Marija i usputno dodao: . Ma ča ovo piše? . izustio je tiho i žalosno.Hvaljen Isus. prepunjen knjigama. Sunce je udaralo u prozore. a i okvira njegovih naočala od kornjačevine bilo je to prije tridesetak godina. Prije nego je izašao iz kuće. – Ono crvenilo s njezinih usana u istom se trenu proširilo po njezinim obrazima.I da si zgotovila to čišćenje dok san nazad iz pošte! Si kapila?! U pošti je bilo zagušljivo. Po zvuku vode iz slavine. – Agneza. – Nahlajena san. . a u uglu je svom snagom sjajila električna pećica: .Ejla. Bravo.Dajte da vidin – prihvatila je omot Aurora – A piše Župni ured. zaboravivši na svoje zubalo koje ga je moglo izdati pri svakom naglom otvoru usana: – Ben. odve je neč zalepljeno i piše… Poduprite siguran seks. Si kapila? . pomolila je glavu kroz drveno okno poštarskog šaltera brišući nos maramicom. gren do pošte. Pogled mu je pao na sliku u okviru. Žena je negodujući uzdizala obrve izravnavajući leđa nakon što je odložila kantu s vodom. ča ti je zima! – uzviknuo je Don Bartol čim je otvorio vrata pregrijane prostorije. Marija. Da vidin. Aurora! . bio je siječanj. ima pošte za vas. ali nje nije bilo. dobro. to ćemo zet. Don Bartol šutke je pregledavao svežanj koji mu je predala poštarica dok je ona glasno ispuhivala nosnu tekućinu.Ma si kapila.Dobro.120 KNJIŽEVNA RIJEKA je odložio knjigu i pogledao prema Mariji. olovkama. don Bartole – izustila je kao da prikuplja posljednju snagu. Da nisi dirala niš na stolu. shvatio je da je u kupaonici pa je podviknuo: . Da nisi niš dirala. izrazito crno obojene kose. Don Bartol se gromoglasno nasmijao.A ča je ovo? Ča si mi ovo dala – oštro je izustio don Bartol držeći u ruci omot – ti si se smutila. čak i bombonima. Aurora. Ipak. . papirima. vedrog osmijeha. upravo iste boje kao današnje more. držala ga je pod ruku. u plavoj haljini. Žena srednje dobi. Ja točno znan kade mi je ča – rekao je strogo gledajući na stol koji je bio na rubu nereda. Žena pedesetih godina.

velečasni – pozdravila je s osmijehom – Donesla sam francuz koji ste neki dan naručili. . don Bartol smijao se veselo. ma šta će mi tak’i!? Eno ga leži doma. . moj velečasni. vozi okolo. spuštajući se ulicom prema župnom dvoru. a on se blago zateturajući uhvatio za njezina pognuta leđa i otro cipele prije nego što je zakoračio u dvor. . Sreća moja nesretna što imam vozačku i ovu krntiju. nisam Bosnu već odavna vidjela! – tužila se žena.Che donna! Povera! Brižna! – uzdahnuo je s polu-uzdignutom rukom kao da će odmahnuti i zatvorio za sobom škripajuća vrata. Iz susjedne ulice dopirao je zvuk automobilske sirene. Na plavoj površini mora . don Bartol tražio je novac u džepovima i govorio – Brava. Don Bartol se i dalje smijao i ponavljao – Brava. Već iz daljine ugledao je Mariju kako izlijeva vodu na prag župnog dvora i riba ga metlom. hodi doma – vikao je na Mariju koja je i dalje ribala prag. kad ga zovu u birtiju. povrće. Sa zvonika začulo se podnevno zvono.Ma basta.E jeb… oprostite. velečasni. hodi doma.ponavljao je don. brižna… . Povremeno je dizao glavu s knjige pri okretanju kad je u mehaničkom hodu stizao do prozora.Sada se malo fermajte i obrišite postoli na ovoj krpi – zapovjedila mu je prostirući mokru krpu ispred njega. onda ga ne bole! Već mjesec dana sama radim. . Bog s tobun! – rekao je okrenuvši se prema Mariji koja je završnim potezima vukla metlu po pragu i dohvativši krpe koje joj je bacio. hodajući po netom očišćenom drvenom podu bez tragova škorpiona. polne je. Aurora! Viva la posta! Brava! Izlazeći na vrata oronule trokatnice na kojoj je stajao znak HP.A brižna. Bosnijaka. a onda ženski glas koji je izvikivao: -Kruh. Dok je žena turala preveliki kruh u premalu plastičnu vrećicu.A kade ti je on tvoj muž? – raspitivao se don. Odložio je kruh u vrećici na onaj isti gotovo zatrpani pisaći stol i dohvatio brevijar u kožnom omotu. krenula uz ulicu. Emina. Emina mu je mahnula iz crvenog oguljenog karavana. Zatim je dohvatio krpe koje su stajale sa strane i bacio ih van – Ala. goredolje. brava! Ti si jedina šesna ženska! Bosniaca. ma brava! . Djeca bi nam gladna bila pored tak’og oca! . Idi u nabavu.A. . ča još nisi finila! Ala basta. voće! Ispred oguljenog tamno crvenog karavana stajala je još jedna sredovječna žena neprirodno crne boje kose s vidljivim bijelim izrastom posred glave. Noge su ga izdavale na neravnoj kaldrmi. da ga bole leđa. – Dobar dan.TEA MAYHEW 121 više zakopala u neugodnost. te na označenoj stranici započeo čitanje s glasnim mljackanjem riječi Anđeo je gospodnji….

A bolje da je vama to prenijela nego svima okolo po mjestu.Ne budi povedala. ali ne i bez rezerve. Ali molim vas. Ja se zaljubljujem u prvog čovjeka na kojeg naiđem. To smo raspravili – prekinuo ju je don. Sve je jasno – umirivao ju je blago milujući njezinu ruku čim je ona sjela na ponuđenu stolicu. . . Nemoj mi niš reć.Don Bartole – rekla je tiho.Hvala Bogu! Aleluja! Došla si! – odahnuo je vidno razdragan. ali je i dalje zadržala strogost lica s blago zbliženim vijugavim obrvama. Činilo se kao da je spremna slušati.Ne. Mea culpa! Ali zaboravimo to sada. Ona nije micala ruku ispod njegove. . Bio sam strog prema tebi… . – ponovio je on tiho – Ja sam pogriješio. Doista nije u redu. Budite pažljiviji prema onima koji vas služe i vole. Bili ste svećenik. ali odlučno – Meni je jako žao zbog onoga sinoć. Pa vi ste ovdje uglavnom prepušteni sami sebi. koja treba pomoći ljudima. Ja sam ovdje došla kao stažista.Dobro. Ono što me povrijedilo je vaš izljev ljutnje na jadnu Anticu koja vam je samo prenijela ono što je vidjela. Hoćeš da mi popijemo jednu rakijicu. – Imaš pravo. . – Sedi ovdeka – gurnuo je stolicu dalje od stola kako bi joj napravio mjesto. Što se mojeg postupka tiče… . a doma me čeka zaručnik. jadni i nemoćni. Nema nikoga mlađeg od 70. imaš pravo – rekao je skrušeno don i pustio joj ruku. Pogledajte te ljude oko sebe. Liječnica. Jadna Antica. škripala su. Morala sam joj uvečer doći izmjerit tlak i dati joj nešto za smirenje. I hvala vam zbog toga. razmislite malo kako se ponašate prema svim tim ženama koje se brinu o vama. kao da joj je invalidna.Ššššš… ne budi to govorila. Vrata su se sporo otvorila. Io mi pento. ali bez obzira na to.Avanti! Naprijed! Slobodno! – viknuo je odlažući brevijar i premještajući stolicu. a njega čekaju žena i djeca. ali… . Ne ćemo sada o tom. . Osvijestili ste me.Ne – prekinula ga je oštro – bili ste samo ono što ste trebali biti. Ja imam posla preko glave. . a čime se ja bavim. Imali ste posve pravo.Ne budi niš rekla. Jako se kajem.122 KNJIŽEVNA RIJEKA ukazala se linija broda na horizontu ispred sivkastih planina čiji su vrhovi bili prekriveni snijegom. ne… moram to reći zbog sebe. a ne zbog drugih. – Amen – završio je glasno molitvu i u tom trenu začulo se kucanje na vratima. U kontra svijetlu pojavila se figura mlade žene s dugom plavom kosom ispletenom u pletenicu. .

da vas što prije obnovimo plastičnim – rekla je veselo i ustala. godine u Rijeci. 63. – A vi se grlite s doktoricom. Istovremeno upisuje magisterij kojeg završava na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2004. ispili čašicu na nogama i ona je krenula. rujna 1971.zastao je u pol riječi piskutavi Emilijin glas. 2008. Viella. . godine doktorirala je na Doktorskoj školi. . istražujući izvore za kulturnu povijest mletačke Dalmacije i Istre. posebno izdanje Krčkog zbornika. godine s temom diplomskog rada Posredovanje Mletačke Republike u razmjenama struktura svakodnevice na Sredozemlju 16.Don Bart… . stoljeća. Roma. ustvrdila je rezignirano. godine u tadašnjem CUO Mijo Mirković. . Dohvatio je onu knjigu s posvetom od jutros. nazdravit ćemo za vaša nova koljena. U travnju 2008. Osim znanstvenim radovima. godine. Povijesno društvo otoka Krka i Centar za kulturu grada Krka. kad je on zaustavi – Čekaj. - Tea Mayhew. a iza njezinih leđa zaškripala su vrata. godine.TEA MAYHEW 123 Može. Po završetku studija boravila je deset mjeseci na Sveučilištu u Trentu na specijalizaciji. 2008. Ona je pomalo zbunjena uzvratila zagrljaj. Odsjeka za povijest Sveučilišta u Padovi. U Rijeci je završila srednjoškolsko obrazovanje 1990. Diplomirala je filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine s temom Rapska biskupija u vizitaciji Agostina Valiera 1579. imam nešto za tebe. rođena je 5. Objavila je knjige: Dalmatia between the Ottoman and Venetian Rule – Contado di Zara 1645-1718. Danas radi kao kustos-povjesničar u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.I za tvoje zdravlje i tu pamet koju imaš da te služe. kao stipendista organizacije Alpe-Adria. pružio ju je i zagrlio je. Kucnuli su se. kao stipendista u sklopu projekta prekojadranske suradnje Interreg III InterAdria i stekla status Dottore di ricerca. u slobodno vrijeme bavi se i pisanjem u književnom stilu. i Krčka komuna u doba Lepantske bitke 1571. sv. djevojačko prezime Perinčić.

Dok je bio na visini zadaće. ona ništa jače nije rovala površinom nego li onda kad je jarbol bio potpuno okomit na površinu. Kod Obinuškog boka NW Šolte već sam jahao na krjestama. nizvalice. zorom. koja je zviždala burom. silazio dolinama i tražio prvi krat glavnog te sâm zamatao flok. prekrasan Oceanis. L . Doka stalo znatno nervirati.. zažalit ću. Ljusku. Privukla nas je moderna. da smo hitro izletjeli vanka na neviđeno.. prvi je svibnja i jako je sunce. put Šolte i Maslinice. Nisu nam mrzli prsti. nadomak pličine Mlin.. nagnula se i mahovito krenula laćajuć se značajne putne brzine. I svakoga bi. Kliktali smo. a koja bi se smučila svakome. jer mu se smučila jedna jedina zimska plovidba previše. pa pred Čiovom odmah razvukli sva naša jedra. uz lunge bordade te obilato zapljuskivanje po palubi. kao Ivanu i meni.. Moj prvi Oceanis. zimi u ledenoj buri (a da kakva bi inače bila) brazdao je noću sigurno. svaki put kad bi iza bordade ova ljepotica. u splitsku smo se luku spustili Dok. Kad je. čije je podvođe pravilan dio velike lopte. i mi smo nadobudno maštali kako ćemo jednoga dana zajedno kupiti baš ovakvu. to je značilo da ma koliko se jedrilica naginjala. Oceanis je i opet dao sve od sebe. Barka je prekrasno ulegla klizeći u brazdi silovito razrezujući visoko more. Ivan i ja smijali smo se oduševljeni i kao ludi. potpuno zaboravio kako moj Dok nema više od trideset sati jedrenja.. odmah. staru barku i urediti je kao da smo ju sami sagradili. početnika. i s proljećem ijepa nas je francuska barka čekala u Trogiru. orcajući prema Šolti i spuštajući se nizvjetrice od nje. Ovako je silovito naginjanje.. ukrcavši se ovoga puta na već vrlo umoran Oceanis 350. tako je krasno propuhivala moćna burica. Najveća mi je grješka bila što po valusinama... a zatim smo se Ivan i ja igrali do zore u bordadama. Nisam mnogo brod ni pregledavao. od gotovo jedanaest i po metara. jedne godine. I ja sam.124 KNJIŽEVNA RIJEKA JAVOR NOVAK I zimi. polijegali prekrasan. koje su se ubrzo stale dizati. Smirivao sam Doka. nekoliko godinica kasnije. nisam dao Doku kormilo.. Od razme do razme. francuska. Za svoj gušt šarali smo pučinom. Dorian i ja. na nepregledano. Krmeni val jedva je stvarala. Ivan zauvijek digao ruke od jedrenja. jer je sutradan ujutro. silovito jedrima čupnula.. po bistru nebu.

pučinskim kursovima. Naš transfer. Kvarova o kojima nam vlasnik. uspio obmotati crijevo iz kojega je liptala nafta i obojicu nas častila svim svojim gustim smradom u odurnim preljevima boja.. za to vrijeme.. Ne možemo stalno popravljati. i pogledati se oči u oči s onim što imam: star. koji je za ovog hladnog proljeća... kako je to nekada za mene i za sebe sjajno radio Ivan. u splitskome akvatoriju. otvoren kurs pučinom u svim našim najvećim jedrima.. čistili cjedilo oko kaljužne crpke. koji je . Kabinom. birali smo sidrišta noću. onoliko koliko se dalo. obalna veza. Za ludu što jedra lete. Brzo sam shvatio kako žurno trebam Maslinicu. kako je išao (i) ovaj savršeni Oceanis. točili naftu i shvatili kako je ovo jedan sasvim nemogući transfer i kako popravljen palubni okov rađa slijedeći kvar. Uz Drvenik Veli.. urlajući da otpadne od vjetra. ne može stati. U Rogoznici smo. i odmah je pukao palubni okov razletjevši se u komada sto. napokon sam shvatio kako se osobno trebam unijeti brodu u njedra.. Bura je jačala.JAVOR NOVAK 125 kako je ovo toliko dobro.. a ujutro ustanovili.... osim što bogovski jedri. na kojem gotovo ništa ne radi. što ljuska više liže pučinu više nego je brazda. sigurno i uz poseban užitak. da se sada ne smije. Krpali smo se do Rogoznice zamijenivši ga dobrom škotom ali Dok je bio već umoran od popravljanja nemogućih kvarova... petoga uz Žirje i šestoga na Kornatima. Nisam htio čuti. Kad mi je skrenuo pozornost kako nešto kabinom lupa kod svake bordade. jedreći u goloj orci. pomirili s tim što imamo – krnju jedrilicu na kojoj ni plina za kuhanje nije bilo. Davši kormilo Doku. kako više nemamo nijedan od dva akumulatora.. a ja kako sam umoran brod. koji su zaplivali. i upravo nam je sada započela istjecati nafta. postao je upitan već ovdje. ne bih li ja. nisam mu povjerovao. uglavljen u jednom od sanduka. Tek kad je sišao u kabinu. pri primopredaji. Za ludu progliseravanje nizvalice pri najjačemu refulu. Bože. Masan i znojan. Iz sanduka s motorom kao iz kašete za ribe. i nastojali otkriti odakle se odljuštila tanka gumi-plastika i neprekidno krpicama čepila crpku zaustavljajući je.. Zbog tog odurna posla. u jednoj prejakoj orci.. U širokim. ponovno sam se bacio na teži. po orkanskoj buri. Do ponoći smo popravili kvar. i uplovljenje do sigurna. A nije pala ni noću. Treći smo se dan. čarterom islužen brod. Doku sam davao naputke kako da sporije jedri. Do kraja dana špaljavali smo debeo sloj mora iz kabine. Dok se mogao hvaliti kako je oko rta Bonaster borbeno jedrio u pjeni. trebao okončati uplovljenjem u Pulu. jednostavno: ne možemo samo jedriti. a taj treći zove četvrtoga. okliznuo se na pajolima. priveo sidru u pješčanoj vali otoka. sâm mi se prebacilo flok. sam. nisam primijetio kako bura u predvečerje nije pala. nije bio kazao ni riječ. pajoli nisu plivali.

Elementu nad Istom. Bura je toliko puhala da sam Doka morao. Dok je prvi pojeo i da će video kamerom snimati urlajuću buru. jedva. kakvi su mornari često za nevremena. sutradan. kao s radija. U Istu smo. Eto nas s ovom podrtinom u Puli! Pa nek je popravlja ki hoće! Mi tad. već ne ćemo morat. pa jeli s mirom. obuhvatiti s leđa. rtu Kok. Jer mi ćemo sutra s burom letjeti za Lošinj i Unije te hop preko Kvarnera.126 KNJIŽEVNA RIJEKA tlocrtom leptir.. Jutrom smo pošli po vruću štrucu kruha u selo. i stali se namještati ko dva pijana. na silu nagnuti naprijed.. U buri... Izvukli smo se bajbotom. i tek je tada mogao zumirati te šarati kamerom po hudome elementu vale. prema onome najsjevernijem rtu Ista. Pošli smo euforični. po užetu na rivu. U bistrini. vale u zaljevu i sve otklone usidrenih jarbola.. Odnekud je dopirao glas.. . objema rukama.

Na potvrdi je pisalo da može nazvati obližnji poštanski ured iz kojeg će mu službenica. Izvolite! -Radi se o brzojavu kojeg sam trebao primiti. Nekoliko dana nije se nikom javljao… Potom se oprezno vratio kući. Otvorivši vrata. telefonskim putem. ovakav problem nije zanimao. -Halo. godine tijekom kojih su stizali bezbrojni brzojavi s pozivima za mobilizaciju u jedinicu policijskog voda Jugoslavenske narodne armije. iako je takva mogućnost naglašena na potvrdi? To ga je podsjetilo na ’90. Tekst ovog brzojava nije za javnost i ne mogu Vam ga pročitati… Morat ćete doći osobno po njega. On ga podigne i pogleda ga. rekao ponešto o svom iskustvu u Vojnoj policiji. Jednom zgodom uspio je dva namrgođena policijaca nagovoriti da ostanu ispred vrata. dok je Brankova obitelj sjedila pred televizorom. uspio je doći do jednog brkatog službenika. gospodine. a sam je pobjegao preko balkona i protupožarnim stepenica izašao iz nebodera. On ustane i ode do ulaznih vrata provjeriti svoju sumnju. Nakon višestrukih pokušaja da ga netko primi na razgovor. niti ih je želio primiti i potpisati. učinilo da čuje nekakav zvuk koji naprosto kvari melodičnost glazbe s malog ekrana. Tko šalje brzojav koji se ne smije pročitati putem telefona. Nekoliko puta tražila ga je i Vojna policija. Branku se. slabašan zvuk zvonca nije se uopće razabrao. Prisjetio se dana kad je bio na razgovoru u policijskoj postaji. očito. da ne moram dolaziti k Vama. kojeg. naglasivši da bi P . zavaljen u udobnu i mekanu fotelju. godine. osim jednog žutog papirića. koji je do tad mirno sjedio. Zamolio bih Vas da mi pročitate poruku. koji je prilikom otvaranja pao na pod. Više nikad nisu došli.. ne zatekne nikog i ništa. je li to pošta? -Da. i ’91.127 BRANKO KRIŽNJAK Sjećanje na rat (ulomak iz romana) rvih dana siječnja ’92. ali ipak je uspio izbjeći mobiliziranje. -Žao mi je. prenijeti sadržaj poruke. Branko se predstavio. oglasi se zvonce na ulaznim vratima. Nije se nikad odazivao na njih. Od zvukova pjesme koji su dopirali iz preglasnog TV prijemnika. Bila je to obavijest o neisporučenom brzojavu.

tridesetogodišnji Istrijan. Službenica je zatražila potpis o primitku brzojava. već je uvijek bio vojni prometni policajac. kako bi mogli ostaviti civilna odijela i oprostiti se s obiteljima. I to je želio i ostati. Nakon što je promrljao da ima četrdesetak godina. kojije imao problema sa zdravljem.128 KNJIŽEVNA RIJEKA se htio pridružiti pričuvnom sastavu policije. Drugi je bio Adnan.iz koje će biti poslan u jedinicu koja se nalazi na Ličkom ratištu. U nedjelju ujutro krenuo je do Vojnog ureda. No. Na kratko su se zaustavili na prijevoju s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na Jadransko more i obližnje otoke. on mu je iz skladišta dobacio odoru samo njemu znane veličine. da se radi o zabuni. sve se to na ratištu može zamjeniti oduzimanjem od neprijatelja. Bio je to poziv Zbora narodne garde Hrvatske vojske da se javi u postrojbu. Branko je bio osposobljen za vojnoprometnog policajca i dobio VES 12704. Vasko. rekao mu je Janko. smještenog na riječkoj rivi. vjerujući da će ga ipak poslati u jedinicu koja ima veze s vojnom policijom. Presvukli su se u maskirne odore. također vozač kamiona. Odšetao je do poštanskog ureda. a zatim zmijolikom cestom uz Velebit. koju će zadužiti. Zašto ga šalju među vozače. Treći. Po završetku lutanja gradskim ulicama. prošli Baške Oštarije . da bi mu tek potom dozvolila da ga otvori. nastanjen u okolici Rijeke. krenuli su Jadranskom magistralom do Karlobaga. omanjeg. koji je bio u blizini nebodera u kojem je stanovao. niti se tom djelatnošću bavio profesionalno. U tijeku obuke položio je i sve kategorije za upravljanje motornim vozilima. brkati veseljak. pak. vozač i automehaničar u jednom riječkom poduzeću. brkonja ga je naprosto izjurio iz ureda. U duhu nekih prošlih vremena. Brojevi i veličine nisu bili važni jer ionako. Nastavili su vožnju ravnim dijelom ceste. Tamo je. nikad nije bio vozač. čarape i potkapu. Potom se pokušao pridružiti teritorijalnoj obrani. On ga je samo odmjerio i dobacio mu opremu. debeljuškastog čovjeka. Jedan od njih bio je Slavko. obučenog u maskirnu odoru hrvatskog vojaka. već su stavili na nekakvu listu za čekanje. Naglašeno mu je da će tamo preuzeti kamion i zamijeniti jednog vozača koji odlazi kući na odmor. nakon što je prošao obuku u regrutnom centru u Titogradu. Potom ih je vozač kombija odvezao kućama. bio je tek diplomirani mladi doktor kojem je taj odlazak u Liku značio i prvi doticaj s pacijentima. starijeg. no ni oni ga nisu odmah uzeli. U skladištu vojarne susreo se s još trojicom novih vojaka koji su bili svi zajedno upućeni u isto mjesto na Ličkom ratištu. Pred nešto više od dvadeset godina. nije mu bilo sasvim jasno jer on po VES-u nije bio vozač. dobio nalog da ode do vojarne na Trsatu . Dobio je i čizme. Pomislio je. U vojarni na Trsatu prvo je susreo Janka.

koji je meko vrijeme živo u Rijeci kao konzul. gdje je u osnovnoj školi bila stožer Hrvatske vojske. molim vas. Priredio je za novopridošle goste-vojake svoj specjalistički show imitiranja radio-reportera s nogometnih susreta. a smijeh se nije skrivao. Na vašem pozivu piše da odlazite u jedinicu kao zamjena za odsutnog vozača. iako teški. On ih odveze do neke trošne seoske kućice. vidio sam da je ovdje i vojna policija. pripremite se za novi odlazak. Pridružili su se toj maloj skupini vezista u kući u kojoj je bilo dovoljno za odmor sviju. Doći će po vas vozilo s vozačem. Brankove oči sjale su nekim čudnim sjajem. Tko zna što bi Tesla rekao de je kojim slučajem živ na ovu ratnu situaciju u rodnoj mu Lici? Vožnja kombijem završils je u noćnim satima u mjestu Klanac. a polako su dobijale vampirsku crvenkastu boju. – Zašto ne mogu ostati u toj jedinici? . nedugo zatim i oprostili s mladim doktorom čiji je put završavao u gospićkoj bolnici. obratite se svom zapovjedniku. ali pod velikim stresom očni kapci.upadne u razgovor Branko. Branka podsjeti na uvaženog Fiorella la Guardiu. Prva ratna noć nije nikom dopuštala san. ne mogu vam pomoći. Oni su se danonoćno brinuli o održavanju radio-veza i radio-uređaja u komandi.Oprostite. potom kraj odvojka za mjesto Smiljan. koja je svoj protok usjekla između bijelih velebitskih stijena. A tko bi smijeh i mogao zabraniti? U tom veselom čavrljanju prednjačio je Pili. Uveseljavao je i svoje . na svoj radni zadatak. u kojoj su već otprije bili smješteni vezisti. Sjećanje na Teslu. I prošao kraj odvojka za glavni grad Like. izuzev dvojice snuždenih mladića koji su se pripremali za odlazak u komandu. Ovo ih mjesto podsjeti na slavnog učenjaka Nikolu Teslu. čovjeka koji je bio ponosan na svoj srpski rod I domovinu Hrvatsku.Vas trojica. Gospić. Cesta je dalje krivudala uz bistru rijeku Novčicu. pritom stavljajući poneki komad drva u nju. vojak koji je zbog svog civilnog posla ovdje dobio takav nadimak. a daleke 1943. . gradonačelnika New Yorka. grijući se pokraj stare peći. nisu se uopće spuštali. godine pročitao dirljiv nekrolog na grobom Nikole Tesle. I ja sam po VES-u vojni policajac .BRANKO KRIŽNJAK 129 pokraj motela Velebno. teško oštećenog raketama jugoslavenskih zrakoplova i potom stigli do slikovitih Brušana. Društvo je bilo prilično veselo. koje će vas prebaciti do privremenog smještaja . Možda vam on uspije pomoći. Kad budete stigli u tu jedinicu. čuveni ekonom riječkog nogometnog kluba. Osjećao je umor. Po trojicu novaka dođe ubrzo Pinz kojim je upravljao Dimnjačar. Sjedio je u polutami s ostalim vojacima. . Prešavši preko mosta kombi je nastavio ravnicom uz plodna polja.rekao im je službujući časnik. Pričali su se vicevi. Tu su se okrijepili u školskoj kuhinji.Na žalost.

uz izgovaranje svojih imena. Zajednički nazivnik ovih mojih preokupacija je sport. što će se ranije desiti: svršetak rata ili prestanak njegovog uvijek istog igrokaza?! Niti jedna. domar i Katica za sve riječkih nogometaša. . Kažu da je to zbog sreće. Čini mi se da sam te primijetio kako kradeš magarcu posao. ekonom.130 KNJIŽEVNA RIJEKA kolege.Mi se poznajemo? . pišeš o sportu? . Nakon neprospavane noći. Koko. oružar.Bog. Umjesto sreće dosad je bilo savim sigurno da ovaj dimnjačar donosi sljedovanje hrane. U toj napuštenoj kući smjestila se nekolicina minera. Prolazili su pokraj malih obiteljskih kuća s dvorištima.Donosim vam sljednovanje hrane . Dolazili su uskom asfaltiranom cestom. sa sigurnošću.Na koji to način? . . .Da. bog! .upita ga Branko. koji nisu ničim pokazivali da su taj show čuli barem tisuću puta.Znači. uređenjem igrališta i tako što god koš. niti druga pretpostavka nije obećavala tako skori svršetak. tko bi znao?! Poželjevši isprobati sreću. .Privremeno ste raspoređeni kod minera u Perušić. Branko povuče jedno dugme na svojoj maskirnoj jakni sasvim pažljivo. odmjeravajući ga. da ga ne otkine. stigla je naredba o njihovom daljnjem putu. Nije baš bio siguran da li se to odnosi i na vojnog dimnjačara.Sad se sjećam. Ja se krećem jedino između posla komercijaliste i pisanja u novinama. . . Tako je čuveni Pili.rekao im je Dimnjačar veselim tonom pri ulasku u kuću. . . trojici novih vojaka.Možda. da bi. s bezbroj rupa.To mi ti reci. vučeš valjak za ravnanje nogometnog igrališta. . . Obično kad ljudi vide dimnjačara. njihov zapovjednik.A od kuda? . riječka legenda. u malenu drvenu kućicu tko zna gdje u Lici. .odgovorivše mu.Šišanjem trave. U blizini vojarne bila je nova jednokatnica. Prvi susret s Perušićem nije bio očaravajući. momci! Ja sam Koko i zapovjednik sam ove minerske grupe.upita Pili Branka. Da li je to istinito. onako kroz maglu. A to je trebalo znati cijeniti. Jedino im je mučilo pitanje. uhvate se za dugme na jakni ili kaputu. zaključili da li donosi ikom sreću. – A vas trojica novih. te je izašao kako bi ih dočeka.Bog. uzmite stvari i pođite sa mnom. Naime. prepoznao Branka već na prvom koraku ličkog ratiša. . znao je za dolazak trojice novaka. .Gdje ćemo sad? . a ponekad i naređenja iz komande. pred kojom se Pinz zaustavio.I ja na neki način radim u sportu. Bili su prekratko s njim.

BRANKO KRIŽNJAK 131 Zapovjednik Koko bio je visok. a i podučavaju naše vojake u borilačkim vještinama .dvije stvari najviše zanimaju vojake.. rijetkih vlasi. našem.. One te neće izdati. Jedino je Slavko oborio pogled. prave premet preko.. a ne samo kao strojevi koji će pucati na neprijatelja. Nisu bili uređeni kupaonica i WC. Smjesitli su se u kući odbjeglog Hrvata. Svi su i ranije bili u vojsci isključivo mineri.kaže im Koko. Godinama je privremeno radio u Njemačkoj. Sve mora ostati kako je i bilo.. vježbaju po cijeli dan. mine su najpouzdnaiji stražar. Početkom rata jednostavno su nestali. Na travnatim terenima unutar vojarne bilo je mnoštvo vojaka preplanulih lica. Osim toga. promatrajući. Ako vas zanima tamo su tuš i telefon .. Većina ih je iz Surinama. vježbe Nizozemaca. Gledali su kako jedan za drugim preskaču postavljene prepreke. da je upoznate i ostanete dežurati. nije mogao vjerovati da su ovi istrenirani Nizozemci njegova generacija. Jedini problem u tom. Sagradili su jednokatnicu. Tu spavamo. brzinom i preciznošću tamnoputih Nizozemaca. Vidjevši svoj ispali trbuh.Što zapravo radite? Što vam je konkretan posao? . Vratio se sa suprugom krajem osamdesetih. odvest ću vas do škole. poslu imamo zbog ranije postavljenih mina koje su postavili domaći.. ali su svi elementi i pločice bili tu. U kući je ostao gotovo sav namještaj. stražariti u rovu ili bunkeru. ali ih nigdje nisu označili. . Izvrsni su vojnici. Pripravni smo. dežuramo u školi od osam ujutro do četiri poslije podne. kroz žicu.. da zajedno otiđu u Novi Lički Osik kod njezine rodbine. Cesta se probijala između reda obiteljskih kuća i ogradnog žičanog zida vojarne. Bili su zadivljeni vještinom. nekadašnje nizozemske kolonije.To su Nizozemci. neraspakirani. stasit čovjek. . Na trenutak su zastali.. Tko zna da li će jednom vlasnik poželjeti vratit se u svoj dom?.Ranije smo velik broj prilaza i prolaza minirali. ostavivši sve. Pranje i telefoniranje omogućuje vojacima da se osjećaju kao ljudi. Doručak je bio obilan… Potom je Koko iznajmio svakom po pušku od minera koji su ostali u kući i odveo ih do škole. Nitko ništa ne smije uzeti ili razbiti. i čekamo poziv. uloživši u nju svoju ušteđevinu. dragovoljci.. . Ostali su bili mlađi. kuhamo i pazimo na stvari.. To njihovo neobilježeavanje točnog ukopa stvara nam velike poteškoće! Što će biti ako pri postavljanju naših mina naletimo na njihove? Poginut ćemo zbog nečije nemarnosti i gluposti!!! Sad se odmaramo.. . a nakon toga bacaju nož. Ljudi govore da mu je supruga bila njihova i uspjela nagovoriti muža.. Imao je oko četrdesetak godina i bio je Brankova generacija.upita ga Branko. Zbog mogućih iznenađenja. Nisu je dovršili. zbog čega se doimao starijim. Čim pojedete.

nije ga mogao prekinuti.Puška. no branitelje . mimoišli su se sa starčićem. Većina prozora bila je. dječji vrtić s tuševima i spavaonicom. Lanac je bio ipak prečvrst. Osim nekoliko manjih skladišta i Caritasa. . koji je bio dio njihove postrojbe. a drugi sasvim prazan. koji je na svom ramenu imao obješenu neku čudnu pušku. prema novoj osnovnoj školi. Bila je to neka stara trofejna puška. Na kraju vojarne je raskrižje. stigli bi do zdravstvene stanice. bila je jedna dugačka. U prizemlju. ispred škole. te kotlovnica.. Bilo je i nekoliko ureda. U prostranom predvorju upadala je u oči ogromna rupa na stropu. ali ovaj sigurno neću.prilikom dolaska veće skupine riječkih vojaka krajem ’91. Pod tupim kutom spaja se cesta koja je zaobilazi s druge strane s ovom cestom i nastavlja se ravno prema centru Perušića. U dvorištu su se primjećivali ostaci pojedinih rasprslih projektila i krhotina stakla od uništenih školskih prozora. Ispred škole nalazila se s desne strane velika zgrada s brojnim oštećenjima od minobacačkih projektila. nakon nekoliko manjih prostorija. ali je zato ogromnim čeljustima i oštrim zubima glodao deblo. nalazila se dvorana za vježbanje. vjerojatno skrivena na tavanu još iz turskih vremena. momci. ali s telefonom. a nešto dalje i do groblja. Nastala je eksplozijom velikog minobacačkog projektila. S desne strane od glavnog ulaza. spojena sa školom u obliku slova L. snažan. godine. Trenutno je ta dvorana bila pod ključem i izvan uporabe. u vojarni je bio ogroman pas. Zbog njegovog prijetećeg izgleda i oštrih zubi nitko mu se nije usudio približiti . Prednji dio bio je niži. ipak. s četničkog Tamića . koja se nastavlja do raskrižja puta za Otočac i Gospić. trojica novaka predvođenih Kokom.132 KNJIŽEVNA RIJEKA Podalje od vježbenika. Jedan je bio u funkciji prometa vojnih vozila. skrenuli su desno. S lijeve strane. ispaljenog iz blizine. niska zgrada. Želio se pridružiti u vježbi.Što ti je to stari? . Nova osnovna škola imala je fasadu od cigle nakojoj se vidjelo tek nekoliko manjih oštećenja.osim Nizozemaca. po čitavoj dužini bila je provizorna kino dvorana. Perušić je već bio raketiran više puta. U tom potezu bio je i glavni ulaz u vojarnu. sa stepeništem koje je vodilo na kat. s lijeve strane. S glavne ceste.. Ogroman. Ono se jednom dijelu potpuno stanjilo od njegovih ugriza i bilo je pitanje dana kad će se ta zvijer osloboditi.upitaše ga. Nastavivši pješačenje. pas želio se otrgnuti od stabla za koje je bio vezan lancem. Vodili su ga sa sobom u svakoj akciji izviđanja i u borbu. bila je kuhinja. Puška koja mu je ostala pri srcu još iz njegovih mladih dana. zastakljena. Kad bi krenuli lijevo tom cestom. Svi ostali izbjegavali su susret. prostran. . Ovom sam puškom jedan rat izgubio.

. Jeo bi sve što mu se našlo pri ruci. Telefonska linija u osnovnoj školi bila je stalno uključena. Nedostajalo mu je kretanje i trošenje kalorija i zbog toga nije osjećao glad. i manje količine hrane s češnjakom ostavljale bi dugotrajan miris… Na kuhanje mladog kuhara nije bilo većih prigovora. platio bi sasvim normalnu cijenu. Zato je pošta uvijek zjapila prazna. U ratu se ništa ne plaća! No. no nije bilo gunđanja. A kad bi je osjetio. onako napamet. Da nisu pobjegli kao mnogi drugi. Slavko je imao najveći tek i vrlo teško je odolijevao izazovnim mirisima. Cijelo vrijeme četnici su mirovali. telefonom. Slijedio je odmor uz obilan ručak. Požurite na ručak. Okretali su sve brojeve kojih su se. .. Glavni kuhar bio je iz okolice Rijeke… Svako jelo pripremao je na pirjanim komadićima češnjaka.. Prije toga provjerite vodu kod tuša i WC-a.jer su tu u školi policijski i sanitetski vod. tu vam je radno mjesto . Bogu hvala! Prvi ratni rad na Ličkom ratištu.BRANKO KRIŽNJAK 133 to nije pokolebalo. koji je postao zaštitni znak minera. u minerskoj četi s posuđenim puškama i dežuraju u školi. Impulsi su se nizali. kao i u mirnodopskim vremenima..Evo. .kaže im Koko. izbjegavajući razgovore. niti se sakrili da ne bi bili pozvani na ratište. miris češnjaka osjećao se gotovo u svim prostorijama. Branko i Adnan bili su sasvim drugačiji. nitko nije ni spominjao njihovo plaćanje. Tu su. pokazujući na uredski stol kraj samog glavnog ulaza.U šesnaest sati slobodno zatvorite i ponesite ključ. nešto poslije šesnaest sati. suprugama. Ipak. nije bio previše izbirljiv. Pojedini vojaci ispričali su im da se napadi četnika obično zbivaju prilikom stizanja novih vojaka iz Rijeke ili odlazaka vojaka s ratišta.. Stajanje u redu nije bilo ugodno. da se netko želio javiti iz obližnje pošte. sasvim sami. Nakon nekog vremena. Pritisnut nelagodom zbog dolaska u jedinicu s kojom nije imao nikakve veze. prijateljima. Trojica jednodnevnih prijatelja javila su se kući tek nakon zatvaranja ulaznih vratiju osnovne škole. Rijeka vojaka slijevala se u školu. Bez gužve. uniforme su poprimile taj miris. mogli sjetiti i obavještavali sve poznanike da su na ratištu. Brojčanik telefonskog aparata okretao se bez prestanka. Za ostalo ne brinite . Osim u jelu. Branko je uglavnom šutio. Branko nije puno jeo. . Svi su se željeli.. ali u malim količinama. protekao je bez većih problema. Između dolaska i odlaska vladao je relativan mir. proveden na dežurstvu u osnovnoj školi. To je bio njegov način obrane od vampire-četnika i prehlade. djeci. u Lici. Vojaci su uspostavljali vezu javljajući se svojim roditeljima. razgovor i poneku partiju karata. braći sestrama. javiti svojim najmilijima. a oni imaju svoje ključeve. djevojkama. mogli su opušteno razgovarati.

Ulazna vrata bila su podbočena daskama i gredama. Sve su to bile mjere predostrožnosti od mogućeg iznenadnog dolaska neprijatelja. slušajući tihu glazbu s tranzistora. shrvan umorom.. ne bi li nekako primjetio i čuo šuljanje neprijatelja prije no oni njega. ali ako ga budu napali bradati stvorovi dok vrši nuždu. nikad se ne zna. da se vrati u kuću i pokuša zaspati. . koji je. Silazeći s kat stepeništem morali su koračati oprezno. Čvršće je stisnuo pištolj u ruci.Kad se budeš vraćao . Ovako zabravljena vrata i mnoge prepreke to su moguće iznenađenje svele na minimum. već nakon prvog dana na ličkom ratištu. to ne bi mogao provariti.budućim pokoljenjima za uzor.kaže mu miner koji ga je dopratio do vratiju . koji je. Oni što su igrali karte ometali su ih.. Za dolazak i odlazak iz kuće i u kuću moralo se obaviti čitav niz predradnji.. Oko njih naguralo se nekoliko znatižečjnih promatrača. Tak bi vjerojatno njegovi suborci na spomen upisali drugačiji tekst: Ovdje leži Branko. Njih dvojica dremuckali su na improviziranim ležajima. Razrogači oči i naćuli uši. nije bilo problema da Branka do izlaza doprati jedan od njih.134 KNJIŽEVNA RIJEKA Adnan bi ponešto pojeo. Uz činjenicu da su pojedini mineri bili i dalje budni i igrali poker. prevrnuo jednu Ličanku i podlegao ranama kao jebač! Ono jebač trebalo bi napisati velikim slovima . pomisli. a vrata zaključana i dobro zabravljena čavlima. Beskrajno kartanje na kratko bi se prekidalo tijekom večere.... Noćna nužda stvorila mu je nove probleme. odlučan da skupo proda svoju kožu.. otišao je u drugu sobu. popeo se na krevet i zavukao se u vreću za spavanje. no potom se nastavljalo dugo u noć. jer moram biti siguran da si to ti. a slušajući Slavkove neuvjerljive viceve i prenemaganja . što bi mogli tada njegovi suborci napisati na spomen ploču: Ovdje leži Branko. koji su tijekom igre dijelili savjete.. ako na to bude primoran. jer su se često prepirali. Biti će ipak najbolje.. bilo bi najbolje da ga četnici iznenade dok vodi ljubav s kakvom mlađahnom Ličankom. Bio je sasvim sam. osvjetljavajući put baterijskom svijetiljkom. U kući nije bilo nužnika i jedina mogućnost bila je izlazak u dvorište. Branko. Bila bi to velika sramota koja se s ničim ne bi mogla opravdati.katkad bi se i nasmješio. Branko uze pištolj i ode potražiti mjesto u dvorištu. Uzmi ovaj pištoj. kako bi izbjegli prazne limenke ostavljene namjerno po stepeništu. Ako već mora umrijeti. dugokosi Čedo. . nakon prvog dana boravka na ličkom ratištu. Tko je to mogao lutati noću? Jedino izgladnjeli psi. Ili možda koji bradati. Ako se bude dogodilo da ga Čede iznenade i ubiju. Pasa se nije bojao. odvojen od buke i bezrazložne vselosti minera.pokucaj dvaput dugo i jednom kratko. ponešto promrljao. poginuo kao seronja! Takvo si nešto ne smije dopustiti..

Branko je šetao praznim hodnicima. Bila je to knjiga Hrvatske povijesne gradjevine Emilija Laszowskog.. Zagledao se i primijeti jednu staru knjigu. kupanja. Dok su Slavko i Adnan dežurali. Vidjevši da je u toj knjizi i opis Perušića. zatim zabravio za njim vrata i uzeo pištolj. blesavim vojničkim razgovorima i igranju karata. Noć je postala dublja. ali ne i upoznati. tri takozvana vozača. U prostoriji blizu kuhinje bila je polica knjigama. ostao bi zauvijek ovdje ratujući. . otišli su u školu na dežurstvo. godine... ali ne jako. A stariji borci su uvijek na cijeni. Gledajući ih poželjeli su biti bolesni. Od pojedinaca koje su uspjeli zapamtiti. Na prvoj stranici pisalo je: Mjestopisni i povijesni opisi gradova. kula.. požutjelih listova i oštećenih korica. . potražio ga je i počeo čitati. Branko protrlja oči i izvuče se iz tople vreće za spavanje.. samostana. pomisli. Nakon doručka. što im je automatski donosilo status starijih boraca .prodrma ga Adnan. izdana u Zagrebu 1902. telefoniranja kući.BRANKO KRIŽNJAK 135 Pokucao je dvaput dugo i jedanput kratko što je bilo dovoljno da se ulazna vrata lagano otvore. Uzeo ju je u ruke. Dežurni miner pustio ga je unutra. sjedeći za stolom u školi.u odnosu na one koji će tek doći. Bili su već dva dana na ratištu. Ubrzo su dani prolazili ravnomjerno – u pravilnoj izmjeni dežurstava. isticale su zgodušne djevojke iz sanitetskog voda.Sedam je sati! Moraš ustati! .. Novi dan učinio ih je ponosnima. crkava i drugih povijesnih gradjevina domovine Hrvata. Da mu je samo tako ležati i dalje.

jaka da jača ne može biti. I tako moje mi ime muke zadavalo pa smišljah stalno kako ga promijeniti i sebi pravo. pitao nisam jer odgovora nisam želio. a ja onako se bojažljivo osvrćem pa kažem: Oprostite pod nogu sam vam stao. Jer kad tužan čovjek ratuje. pa nešto zabavnije smišljaju sve dok se ne dosjete. drugi mi ga dali. Imao sam svoje drugo. Kada ste Tugomir. pa se ljuti što mu svoje stopalo pod njegovo stavljam. jer kad vas ono na tugu i rat podsjeća. a dječica zaigrana. naći. pa Tugomiru petardu pod noge bace. onako uvrijeđen s visoka me gleda. pa mi inat stvaralo i u neprilike me vodilo. a ime sam si sam nadjenuo. Samo ono o ratniku zbori. ime koje vas odmah prizemlji. kao da je moje nezadovoljstvo osjećalo. I crnim mačkama kada preko puta prijeđem. samo što vam se ne sprdaju. o osobi borbenoj koja se boriti znade i kojoj se na put stati ne može. i igra im dosadila. pa tko će do mene s takvim imenom držati? U busu mi nogu nagaze. nestašna. Tugorat da sam se zvao. koje će potvrđivati ono što ja jesam. Samo što mu ruke ne ljubim i ne klanjam se. učiniti što kome na um padne. Zamislite. dječice. a on. pa čuvajte svoje oči. Ili ulicom s takvim imenom prolazite. miran da mirniji i tužan da tužniji biti ne mogu. pa čuvajte petarde za Božić. pa samo što ne kažu: Baš si baksuz. pa i žena prigovara: Baš si sada Tugomire morao doći. vidiš da samo smetaš. Što zapravo netko ima s mojim imenom kad ga sebi sam izabrati i nadjenuti mogu. ime nikada mijenjao ne bih. I kad kući dođem. a one na mene zube iskezile. . a on kao vatrogasac najprije svoje opožarene hlače ugasi pa dječici tepati stade: Čuvajte svoj sluh. dječice. bolje mu se s puta skloniti. Kakve li tragedije! Ime koje na tugu i mir asocira. baš si sada morao naići. Tugomire. a ja ga čitava života unatoč tome moram nositi. svatko vam svašta reći može. kao da nisi mogao proći prije ili kasnije. Zašto su me tako nazvali. jer svatko zna da ste tužni i mirni i da uzvratiti nećete. pa ljudi kad za njega saznaju. kao da nisi mogao još malo ostati tamo gdje si i do sada bio. A ja. a kako nezadovoljan sam njime bio. Tužan i miran. Tugomir.136 KNJIŽEVNA RIJEKA IVO KAJZER Roman za nagradni natječaj Z ovem se Maksimilijan Bombardirović Hiljadarski. a ono buka usisavača. zvao sam se Tugomir. i konačno se odlučih ali lako nije bilo. onda je to nešto sasvim drugo.

osim sinu pučkoškolcu. načisto sam bio. unatoč mislima da me obrlatio zbog sitne love od svega dvadeset tisuća. pa joj novo zubalo koje danima skinuti nije mogla. pa ne mogu vjerovati. profesora jezika. valjda briga i tužno raspoloženje sinu mudrost iznjedri. ti i nitko drugi. što mu napisah prije puno godina. Evo. čas u majku svoju pogledava. a kad učitelju otkri tko ga napisa. nego nikada. Ha! Očito je da bi napeta bila kao guma u iznošenim gaćama. peticu zaslužio. nije me valjda pamet ostavila. jer mu ocjena iz njega vrlo slaba bila. ali sebe. odluka mi na mjestu bila. izletjelo iz usta kao da je krila dobilo. sada se pokaži. napisat ću. takav je moj sin Radovan.hodao sam po kući i govorio . sve do trenutka kad mi prije odlaska na spavanje prizna. Naposljetku.Ti ćeš napisati roman i poslati ga na natječaj. . Tugomire. bez posla si ostao. kad smo proračun kućni sređivali. Kao šalu njegov prijedlog shvatih. pa kako bude. jer ne kažu ljudi uzalud da. životna priča Tugomira. da je onaj uradak. Zaspati nisam mogao kad saznam za svoje spisateljske sposobnosti pa se već piscem počeo osjećati. . Za pravo im budi. koliko nagrada iznosi. O drugima priču treba pisati. svoju maštu u zreloj dobi rabi za korist pa smisli priču da svima zanimljiva bude. koji je u životu najviše prevodio sa srpskog na hrvatski i s hrvatskog na srpski. dogodilo tako da bih roman o tome napisati mogao. jer kome bi ona i zanimljiva bila? Zamislite. ne daj sebe razgolititi. drži i ne miče. kad on zbog bolesti nije mogao. No kad jutro svane. a ne o sebi. . A onda jednog dana. sin ju je s takvim prijedlogom do suza nasmijao i korist napravio. i to nezaposlenog. Žao mi nije bilo što od mene nikada takvo nešto više ne zatraži. mnoge su godine prošle. i značajno me pogleda. a to se. i tako vremena na pretek imaš.sada svoju fantaziju materijaliziraj. s neba pa u rebra. ne znaš kuda bi sa sobom. A vidim ni Radojka nije vjerovala. Makar u poslovice narodne ne vjerujem. pa da o sebi pišem. najviše pričaš o sebi. a fantaziranje ti nije strano i otkad za sebe znam. ono je jedino što je kod tebe stalno. pa vidjeli da nam uvijek pet do šest tisuća nedostaje. dragi čitatelju. Ali opreza nikad dosta. pa dok se za promjenu imena odlučih. Kad ono. prevoditelja. dok on prst na cifri od dvadeset tisuća kuna. Evo ti. za tako maleni iznos prodati svoju intimu i izložiti se posljedicama može samo čovjek koji ne vodi računa o sebi. jedinicu dobije. pa mi na novinski oglas pokaza.reče. kada pričaš o drugima. a ja ga gledam i razmišljam što ja s time imam. novac za najbolji roman godine tko napiše. ja da romane pišem. pa čas u mene. Zbrku mi u glavi moj Radovan stvori i skoro nagovori da se počnem baviti s nečime što niti u snu sanjao nisam . -Tata! . ali kako narod kaže: Bolje ikada. Pa mi novine s natječajem pod nos stavi.IVO KAJZER 137 Nije meni Tugomiru nikada lako bilo. daju. Ali kako kad u životu ne napisah niti najkraće štivo.

nikada niste bili sigurni da će pasti na zemlju. A sazna. nikada se ne bih oženio. Mladi ljudi znadu trezveno razmišljati. ali novac bi dobro došao jer mnoge neugodnosti zbog manjka novca nas pogađaju. a nema boje koje nema. samo ne smetnite s uma: danas . pa imati puno ili ništa. Ne zvao se ja Tugomir ako se razgolitim. ostaje vama za prosudbu. ima ona svoje mišljenje o meni kao zavodniku. diplomu bi već imao. koliko god se ja opredjeljivao.pa i pogled na njega. u autu se miluje. a kamoli spomenuti. nisam ja estradna zvijezda pa da iznosim pikanterije iz svog života. iz usne prava alka visi. dragi moji. Samo. profesorica iz biblioteke. pa s novcem problema ne bismo imali. kao nekada Komunistički manifest. ni u oporbenoj stranci. Davno je diplomirati mogao i službu svoju imati. Pravi dečko kakav se tražiti treba. . I oni što . pirsinzi joj obraze krase i blješte nadaleko.138 KNJIŽEVNA RIJEKA tko jamči da ću nagradu i dobiti. pa prirodni i fizikalni zakoni skoro da i nisu vrijedili. Ali bolje o tome ne zboriti. službu dobiti nije lako ako ministra za strica nemate. bilo je i prošlo. Evo. kad sam mlad bio. pa tako kaže da nje nije bilo. a danas neka druga vremena . udavana i rastavljana po nekoliko puta. a djevojke – lijepe li se za njega kao i za mene nekada. Kada ste bacili kamen u zrak. Ma puna mi je kapa opredjeljivanja. Eh. neće on svojeg taticu osramotiti. Ni pomisliti ne smijem. a oni ni slutiti neće da su prevareni. a s jednim .mijenjali smo države kao Romi konje. jer otprilike stotinu rukopisa bude poslano na natječaj. nisam ja ni u vladajućoj. prava je momčina. S nama starijima uvijek su opite radili . pa me na isti način sumnjičavo gleda. stavio je on mene pred gotov čin. a rođeni smo i odrastali u zemlji gdje je puno toga bilo naopako. pa da onda kakvi perverznjaci čitajući se . moraš biti stranački opredijeljen . prevarit ću ih na sebi svojstven način – končić neću skinuti. Životopisni roman se traži.i to uglavnom za vladajuću stranku. Kakva vremena i kakav svijet. šanse su mi jedan prema sto ili i znatno više. da nije. a ja ne volim razgolićavanje. nikada nisam bio dovoljno opredijeljen . pa kad je alkar vidi. i moderna i avangardna. principijelni i čvrsto na zemlji stoje.Komad. Realistični su. da na Radojku sliči i oči poput njenih ima. želja ga spopadne da u sridu pogodi. a mi stariji skloniji smo fantaziji nego oni. Jedna od njih je i Beba. samo lijen. pravi komad. I tako.pogotovo danas! . a za službu dobiti.ne vrijede nikakvi zakoni.i svijet .i društvo i pojedinci . ali pred Radojkom to i ne govorim.vidim. da se smrzneš! Kosa kratka. ili na stupu srama ili u zatvoru završiti.i to dobrim .ili sam pak krivu stranu odabrao. Inače i komade on zove argumentima. da su članovi ocjenjivačkog suda tri dame. iz važnih izvora. pa jadnik svaki dan s novim argumentima izlazio pred mene. moj Radovan bojao se da ne odustanem. Mogli ste vrijedno i marljivo raditi.naslađuju. pravedni i pošteni biti da vas svi uvažavaju. kako mi je rekao.

u svojim domovima.Pa zašto ne biste. pa koju ćete si želju ispuniti i još mnogo pitanja vam postavljaju. a vi se važno osjećate. pa onaj s otiskom prstiju. kao i moj susjed koji godinama živi vani i vječito mi prigovara i savjete daje. samo što mi se ne rugaju i ne kažu da sam u vukojebini rođen. video?! Kakvi bakrači?! Mebl ovakav pa onakav. ili na Kanarske otoke. pa super moderni s potpisom. zanima ih kamo ćete putovati. . da ste im iz ruke oteli ono što su i oni imali pokazati. po zvonjavi pirsinga znaju da je u službi. A tek da vidiš napravu za skidanje sala i dodavanje kala. Kada nekome kažem da je moj rodni grad udaljen četiristo kilometara. Imam ja i svojih još od prve plaće. cijeli ih život gradim u zraku. ne smijem ni reći na koje je mjesto stavila…kaže Radovan. a za daleki Pariz ili nekakve otoke gdje kanarinci žive. lijepo bi bilo laureatom biti. pa sve do homo sapiensa. pa da teško stečeni novac na nekakvo putovanje Mediteranom troši i da se na brodu tiska. gospodine Tugomire. . Tri tisuće kilometara daleko putovanje mi zacijelo na pamet ne pada. da je cijela obitelj u njemu spavala. Pa kao onako. na tri čeka. predivne dame pa čuveni toranj?! Dosta je meni svega. Ma vidite li vi mojega mudraca. pa misle da ste ih samo za pet minuta pretekli. držimo mi svoju starudiju i čuvamo.Zašto. to neće reći. a kreveti su nam tako veliki bili.a posebno kule stražara. Imamo mi namještaja itekako starih i vrijednih. Pa Radojki bi trebao kupiti . A tek da se zna da bijele tange nosi i jedan pirsing. znam da putovati neću. A muzeje imamo mi. pa cipele od Luja prvog pa do Luja stotog. a kako i neće kad vidim kako mi ozbiljno teren priprema. Tugomire. pa njihovom prodajom i dodatno zarađivati? . ma koliko on znamenit bio. Što će meni njegovi trgovi i bulevari. nije Tugomir s Marsa pao.Tako će mi govoriti. muzeji i svekolika raskoš.IVO KAJZER 139 na brajici čitaju. onaj klasični s patinom iz doba bidermajera. od neandertalca prvog do kromanjonca drugog. ne nabaviš sprave za razgibavanje i skidanje kilograma? Sobni bicikl dobro bi ti došao. pa avioni i jadne ptice u njih udaraju i zbog toga neprilika sam često imao. otputovali u Pariz kad ste već umjetnik. u to sam siguran. pa nagradu u džep strpam. Ne damo mi zbog besparice civilizaciji da nas takne. koji se u mom domu nalazi. pa onih na otplatu. pogotovo tornjeva . pa da ga još i gusari otmu. Nagrada mi stalno na pameti bila. pa kada je dobijete.i pariških i babilonskih! . kako on samo uspijeva sve bitno saznati. Kakva televizija. Neki se pak onako kiselo smiješe. pa niti tricikl ti ne bi škodio. Ma vidite kako ljudi nisu objektivni i zato u Pariz ići neću. onih od Bate i onih od tate. Ako mi se posreći. Ljudi misle da se samo u inozemstvu može nešto vrijedno vidjeti. što će mi nekakvi kineski i egipatski ćupovi. Niti za muzeje ne marim. niža klasa. ljudi vam čestitaju. gdje bi kanarince mogli loviti.

Njemu je on nešto posebno. tamo kod nas u inozemstvu. a ja mu odmah ime smrdljivac dadem. Tugomire. A sebe možeš nagraditi robotom za škakljanje. pa nam umjetni smijeh preporučuje. pa onaj njemački što kao afrodizijak djeluje zvani švaler. toliko smo se otimali za bolji komad hrane. Samo sireve zapamtiti. a da im imena zapamtim. Za Dan žena ili za rođendan možeš joj pokloniti i stroj za brisanje i usisavanje. . . od svih sireva najlakše mi je ovaj zapamtiti. koje on nabroji. . . kao da si netko izuo čizme s bosih nogu nakon tjedan dana. a kad ga na stol stavite.Znaš. Nekakav sladunjavi ementaler. pa jela razna nabrajati. da bez grane u majčinoj ruci obrok nije smio započeti. s osebujnim okusom. ovaj Grana padano. je problem. Donio on jednom prilikom pa nam dade da kušamo pljesnivi. i onaj crvljivi. jer znam da bez grane niti jedan obrok u našoj kući nije započeo.140 KNJIŽEVNA RIJEKA miješalicu za kuhinju i stroj za pranje jer ruke su joj jako smežurane. Tugomire. na tečaj bih morao ići. kao da smo u šumi. A gorgonzola? Bože me sačuvaj. pa grana ona.Pa grana ova.Probaj.počne mi pametovati. a svi mi odveć ozbiljni. A da budem iskren. a i kineska se obožava . . jato ptica na crve navali.Razumijem ja njega. vidi on da je Radojka mrzovoljna. a mi smo ga u doba nestašica godinama kusali. uglavnom je bečka kuhinja.

11.141 ESEJ Razgovor s CZESŁAVOM MIŁOSZEM O drugoj obljetnici smrti Czesława Miłosza Dziennik se domogao jednog od posljednjih razgovora što ga je s poljskim nobelovcem vodio hinduski pjesnik Ašok Vadžpeji (Prema poljskom prijevodu s engleskog Renate Czekalske na hrvatski preveo Pero Mioč. a ne gromoglasni manifesti ili kričave mode. samo individualnosti ostavljaju trajni doprinos. posve sigurno.jedan od najvažnijih stvaralaca u suvremenoj hinduskoj književnosti . Warszawa. u pjesnikovom krakovskom stanu. godine taj. u indijskom tromjesečniku The Little Magazine objavljen je engleski prijevod razgovora (u verziji koju je godinu dana ranije autorizirao Nobelovac). Calcutta. op. U listopadu 2004. 1415. stoljeća. 2006. X. u Šibeniku. 08. 10.susreo se s Czesławom Miłoszem 28. avangardnih pokreta. ali. jedan od posljednjih razgovora s Nobelovcem. godine. S. Eliota i . stoljeća. dva mjeseca po smrti najistaknutijeg poljskog pjesnika 20. Poljski prijevod objavljen je u glasilu Dziennik. Razgovor se nikada prije nije pojavio izvan Indije. AŠOK VADŽPEJI: Kako biste ukratko sumirali pjesničko iskustvo 20. Doputovao je tu neposredno prije izlaska prvog izdanja izabranih Miłoszewih djela u Indiji (u prijevodu Vadžepeija). svibnja 2003. U listopadu 2003. na hindu jeziku. P: Biste li mogli navesti imena nekoliko takvih individualnosti? O: Wydawnictwo Literackie (Književnička naklada. vaše osobno. izišao je u časopisu Wagarth. O drugoj obljetnici Miłoszewe smrti Dziennik kao prvi u Europi objavljuje zapis neobičnog susreta dvojice velikih pjesnika.) Ašok Vadžpeji . prev. 2006.) pripremilo je izdanje dva pjesnička djela u mom prijevodu: Pustu zemlju T. kao i opće? CZESłAW MIłOSZ: Bili smo svjedoci brojnih eksperimentalnih pravaca. predstavnika Istoka i Zapada.

a skupa s tim uvjerenjem svoj izravni odnos s besmrtnošću? O: Ha. mislim kako smo u 20. prema vašem sudu dovele do situacije u kojoj ljudsko trpljenje postaje u najmanju ruku nevažno. izgubila vjeru u ljudsku veličinu. Ta djela držim trajnim doprinosom svjetskoj književnosti. a to djelomično od mene čini heretika. Jesu li rasprostranjene i iznimno teške strukture. ruskog ili francuskog? O: Poljski. Mislim kako je katolicizam neobično antropocentričan. Toranj i Jedreći prema Bizantu. pod nacističkom okupacijom u Warszawi. ako ne i posve lišeno značenja? O: Trpljenje jest središte mog svjetonazora i moje poezije. kao što je. P: Je li poezija u stanovitom smislu zagubila svoju ljudsku dimenziju. proširenje pojma trpljenja na sva živa bića. P: U stoljeću tako prepunom užasa. Pa vi ste prevodili Różewicza. napisao sam . To je pogled koji kršćanska tradicija drži manihejskim.. vaša poezija.142 KNJIŽEVNA RIJEKA dvije poeme Williama Butlera Yeatsa. protiv smrti. znate na što mislim. bivala pod pritiskom nužnosti stvaranja novih načina prikazivanja ili izražavanja trpljenja? O: Za vrijeme rata. P: O vama se govori kako ste se u svojoj poeziji kušali nositi sa zlom i trpljenjem. Uvijek je sjedinjena sa životom i nadom. Kako bi mogla spasiti vrijednosti. stoljeću bili svjedoci stalne borbe s očajem i u tom je procesu poezija zagubila stanovite elemente ljepote svijeta. kakve je u naše vrijeme uspjelo izgraditi zlo. to je osobna stvar. a iz ruskog Osipa Mandeljštama. poezija. kao recimo poljskog. Iz drugih jezika… Mislim kako bih iz francuskog izabrao Blaisea Cendrarsa. Ne bih se ipak usredotočivao isključivo na ljudsko trpljenje. morala je eliminirati neke sastojke koji svijetu dodaju ljepotu. kakvo je bilo 20. P: Je li u obličju raznovrsnih oblika koje je okrutnost poprimala u naše vrijeme. P: A iz drugih europskih jezika. što je prema vašem sudu omogućilo poeziji da preživi? O: Mislim kako je poezija jednostavno na strani života. recimo. U mom su poimanju stanovite orijentalne zasade.

nije li i sama ideja ljepote danas postala pomalo upitna. totalitarno zlo i duhovnu pustoš? O: Kada nisam mogao objavljivati pjesme.143 ciklus pjesama pod naslovom Svijet. Napisao sam dakle Pjesme nevinosti u središtu hitlerovske okupacije. Je li vam situacija emigranta dopuštala da sve možete dovoditi u pitanje. mogla biti religijska poezija .visokog stila. to je bio moj ulog. spoznavati tiraniju i liberalnu demokraciju. Kao što su neke Różewiczeve pjesme. P: Iz nepodatne materije / Što se da izvući? / Ništa. Pokušavao sam dakle sudjelovati u kaosu 20. makar u stanovitom smislu. ali je bila bliska njegovoj viziji. P: Dugo ste živjeli u emigraciji. Tada to nisam razumio. ispitivati stvari s distance. u borbi s totalitarnim sustavima. mogu to reći. morao sam posegnuti za prozom. stoljeća. ali to je moj ideal. Napisao sam tada antitotalitarističku knjigu Zasužnjeni um. Posebno poštujem pjesnike koji znaju pisati religijske tekstove i možda sam baš zbog toga radio na prijevodu fragmenata Biblije. Ideja se nije nužno rodila pod utjecajem Williama Blakea. tvori li poezija u našim turobnim vremenima svojevrsni red i ljepotu? Na koji način? O: Da. poput remedija.usuđujem se tvrditi . P: Vaša poezija nastoji zrncu ljudske čestitosti osiguravati pripadajuće mjesto. kao knjige za djecu. sacrum jezikom. kada sam bio u Francuskoj. tragao sam za pravim jezikom. ali je ipak ideja bila kao u Blakeovim Pjesmama nevinosti i u Pjesmama iskustva. povratiti ljepotu? . zapravo nepoznatu i neočekivanu u svjetskom etosu? O: Rješenje bi. možda ekvivalent antinacističkoj antologiji koju sam objavio za vrijeme rata. ali dokazuje kako nisam ostajao neosjetljiv prema događajima koji su me okruživali. koji je svojevrsna dječja vizija svijeta. Općenito uzevši.to ne znači da ju znam stvarati. Taj akt vraćanja čovječnosti ljudima donosi li poeziji važnost i duhovnu dimenziju. mislim. Najviše ljepota . Mislim čak i ona poezija koja se priklanja očajanju. Bio je to čin otkupljenja svijeta dječjom vizijom . P: U jednoj svojoj pjesmi napisali ste kako u nesreći dobro dođe malo reda i ljepote. No to ne znači kako je to najvažniji dio mog stvaralaštva. ako ne i posve lišena značenja? Je li poezija u stanju. jezikom . traženje puta oslobođenja usred opće poljuljanih vrijednosti.poema je bila napisana katrenom.

desničarska nikada. pjesnici su bili izloženi kušnji zavođenja čitatelja. više bih volio moraliziranje nego čistu. ako bih trebao birati. Mladi je pjesnik osjetljiv na to što o njemu misle. idejama hegelijanskim. Oduševljeno su prihvaćane jer ih je bilo lako razumjeti. P: Jeste li kao pjesnik ikada bili skloni. Sâm sam to iskusio kao mlad pjesnik kada sam pisao revolucionarne pjesme.ili na koji je način stvorila . objektivnu ljepotu. P: A što s Marxom? O: A što. uvijek sam držao pomalo sumnjivom. sadržaj im je bio dosta očit. to je komplicirano. P: Danas. Stoga sam više bio socijalist. morao napisati roman o mom djetinjstvu. na koji način poezija može stvoriti . komunist nikada. . Govori se kako je vaše pisanje velika diskusija s Hegelom i Marxom. citirajući Nadježdu Mendeljštam.prostor u kojem su vrijednosti uvijek bitne i mogu djelovati bez ograničenja? O: Molim vas.144 KNJIŽEVNA RIJEKA O: Cijeli sam se život borio protiv esteticizma. kako bih se spasio. Mislim kako je to rastakanje vrijednosti danas svojevrsni kliše i o tom bih se pitanju izjašnjavao vrlo oprezno. U stanovitom smislu. Poeziju koja je podlijegala ljepoti. kada promatramo potpuno rastakanje vrijednosti. Vrlo sam rano stekao spoznaju o Sovjetskom Savezu. Jedno sam vrijeme bio toliko opsjednut tim idejama. nikada nisam bio pristalica takozvanog postmodernizma. Taj vražji mamac poprima formu udvornosti. moje su sklonosti prema marksizmu dakle bile ograničene. Svejedno sam ih se kasnije sramio i više se nisam pokušavao baviti tom vrstom zavođenja. Bilo je trenutaka u kojima sam se radije priklanjao Hegelu nego Marxu. nisam baš uvjeren u to rastakanje svih vrijednosti. da sam. zavoditi čitatelja i svojim ga talentom nagovarati na vjerovanje u neku od velikih ideologija? O: Da. P: Ideološki gledano. Slažete li se s tom tvrdnjom? Biste li ju htjeli proširiti? O: Privlačila me ljevičarska ideologija. koji s ideologijom nije imao ništa zajedničko. o neljudskim uvjetima koji su vladali u toj zemlji. čini se da ste se podjednako odmjeravali s hegelijanstvom kao i s marksizmom.

Situacija. predodređenosti. Možda je to vrlo loš utjecaj. trpljenju i otkupljenju. u velikoj mjeri zahvaljujući vašim nastojanjima. Kada sam imao šest godina.. u ovakvom ili onakvom smislu. o sudbini. posvjedočili ste kako je na dubljoj razini vaša poezija ostajala trezvena i u mračnom vremenu izražavala čežnju za Kraljevstvom Mira i Pravednosti. Mislim kako ni jedan poljski pjesnik nije posve oslobođen utjecaja romantizma.145 P: Erotika u sjeni grijeha i erotika bez svjesnosti grijeha . stoga ne mogu i nisam mogao u potpunosti odijeliti ljubav od svjesnosti grijeha. poljsku pjesničku školu u kojoj je uspio spoj individualnog iskustva s povijesnim iskustvom. U poljskoj poeziji vidim proces destilacije. pa je pojam grijeha u meni uvijek bio duboko ukorijenjen. destilacije povijesnih iskustava do tog stupnja da su čak i najneangažiranije pjesme Szymborske. ali je baš tako bilo. Dakle očito je da san ostao zaražen romantizmom… P: Suvremena je poljska poezija priznavana kao najvažnija poetska pojava 20. P: Vaša je poezija u dubokom značenju duga meditacija o ljudskoj kondiciji. Zbog čega je u kratkom vremenu. bio sam . bilo još troje pjesnika koji su stvarali na najvišoj svjetskoj razini: Zbigniew Herbert. O: Preživio sam dva totalitarna sustava. I baš na takav način neki američki kritičari vide tzv. Držite li sada kako ta čežnja ostaje neispunjena kao i prije. To se odnosi na imena koja ste spomenuli. Sve su to klasične potke.jesu li to dvije faze vaše ljubavne poezije? O: Baštinio sam katolički odgoj. u svezi je s poviješću poljske poezije kao i s povijesnim iskustvom. koje pomaže objektivizirati naše iskustvo. posebice u Mickiewiczu. koje nemaju ničeg zajedničkog s ratom ili uopće s iskustvom trpljenja. o kojoj govorite. st. ili se barem u poeziji ispunila. Moje korijenje je u romantizmu. Tadeusz Różewicz i Wisława Szymborska? Sličan se fenomen nije dogodio u književnosti nijednog drugog jezika… O: Vrlo zanimljivo pitanje. tim unutrašnjim iskustvom obilježene… Iskustvom koje pomaže da se poezija desubjektivizira. (podcrtao Pero Mioč) P: U izlaganju koje ste iznijeli prigodom primanja Nobelove nagrade. Zbog čega se katkada misli kako u naše vrijeme vraćate romantizam? O: Romantizam je u poljskoj poeziji vrlo moćna tradicija. osim vas. trpljenja povijesnog.

U našoj je poeziji pronašao nešto što mu je pomoglo prevladati irske probleme. On se sam nosio s problemom građanskog rata u Sjevernoj Irskoj i kod mene je našao. tragičnim pitanjima s distance. imao sam vrlo snažan osjećaj ukorijenjenosti u moju vlastitu tradiciju. i ne samo kod mene. Biste li se složili s tom tvrdnjom? O: Da. gdje sam rođen. svojevrsni način odnosa prema teškim. njihova tradicija… Nedavno sam na primjer dobio preslik župnih knjiga iz 19. st. Uistinu mi je baš to pomoglo ustrajati i ne podlijegati različitim modama i ideologijama koje su me okruživale. uopće u poljskoj poeziji. . čak i u tradiciju omanjeg područja. To je još jedna dimenzija moje vezanosti za moju prošlost i prošlost moje obitelji. Ali nisam kanio moralizirati. Moji predci. Bio sam svjedok pada oba ta sustava. To je vjerojatno proisteklo iz svojevrsne hijerarhije. u mjestu mog rođenja. Tijekom brojnih godina proživljenih u emigraciji. Moja je snaga proistjecala baš iz te ukorijenjenosti u maleno područje Litve. čak i u prijevodu. Stari je štagalj preuređen i u njemu je danas dvorana u kojoj se održavaju sastanci i seminari posvećeni poljskolitavskim odnosima. postoji Czeslaw Milosz Birth Place Fundation. P: Mislite li kako nije dostatno pozornosti posvećeno ljudskim patnjama koje vi u svom stvaralaštvu obuhvaćate tako duboko i rječito? O: Ako bilo što sebi predbacujem. ispunjava drevna očekivanja. to je upravo to što u svojoj poeziji nisam uspio uhvatiti više iz ljudskog trpljenja. njihovi grobovi. godine. Eto to je ukorijenjenost u tradiciju. Je li to bila vaša svjesna nakana? O: Seamus Heaney je moj dobar prijatelj i drago mi je što je u mojoj poeziji našao nešto za sebe. u ruskom gradu. i koji je do danas dio moje zbilje. Hijerarhije nametnute našim povijesnim iskustvom. nudi estetsku ugodu i istodobno poučava.146 KNJIŽEVNA RIJEKA svjedok ruske revolucije. s upisima koji se odnose na moje pretke. Hijerarhije pitanja i odgovora… P: I opet Heaney dalje tvrdi kako vaše stvaralaštvo implicira koliko je kulturološko pamćenje nužno za očuvanje ljudskog dostojanstva i za opstanak vrste. a to je dostatno da bi se bilo barem malo optimistom. P: Seamus Heaney drži kako vaša poezija. to osjećam vrlo snažno. Možemo se vratiti prethodnom pitanju o tradiciji… U ovom trenutku u Litvi. Bio sam također svjedok početaka nacizma 1933.

moralnog tereta? . Poezija ne može zamijeniti religiju. mislim.147 P: I nikada više ne ću kleknuti nad rijekom u malenom kraju / Kako bi se u meni nešto kamenito razuzlalo / Kako ničeg više ne bi bilo osim mojih suza. i ima naslov Livada. Slabljenjem vjere rađala se tendencija smještanja poezije na mjesto određeno religiji. Mislim kako su poezija i teologija međusobno povezane. U pjesmi sam opisao moje duboko ganuće. Ne znam kakvo je stanje bilo u Indiji.) čini se kako sugerirate da za razliku od poezije teologija ne može izražavati ono što je najdublje i što je najdublje u vlastitom životu doživljeno. naziva Livada. mislite li kako se to kamenito razuzlalo i kako nema ničega osim suza? O: Poslije 52 godine izbivanja vratio sam se u mjesto rođenja… Vidio sam trave i cvijeće pored rijeke i o tome napisao pjesmu. M. suza. stoljeća sakupila je prema vašem mišljenju činjenice o konačnim stvarima za ljudsku kondiciju. o tome svjedoči… Pripada ciklusu Povratak poslije 52 godine. Sada u zreloj dobi. I ta pjesma koja se. Ipak smo od početka 20. u prijevodu P. Postoji čak posve velika knjiga o meni. Bila je dakle tendencija zamjene religije poezijom. Osjećate li iz tog razloga neku vrstu moralnog pritiska. O suzama je… P: U fragmentu pjesničke proze u Usputnom psiću (Piesek przydrożny. jer ona poeziji priznaje vrlo visoko mjesto… P: T. U svakom slučaju tako se događalo u europskoj poeziji. ali kako poezija može otvoriti put teologiji. koju je napisao svećenik. To isto odnosi se i na vas. ako se tako može reći. Mislim kako je takva supstitucija opasna za samu poeziju. Eliot rekao je o W. koji su dio svijesti epohe i bez njih ju se ne bi moglo razumjeti. S. u kojoj je dokazan značaj moje poezije za teologiju… P: Je li poezija u bilo kakvoj važnoj i trajnoj dimenziji zamijenila tradicionalnu religiju? Barem u priznavanom joj pristupu istinama ili mogućnosti pružanja utjehe pa i izazivanja moralne promjene? O: Ne. stoljeća svjedoci takve zamjene. Je li to poetska osuda čitave suvremene teologije? O: Ne. Također mislim kako je teologija malo previše apstraktna. B. Poezija 20. Yeatsu kako je on bio jedan od tih malobrojnih koji je vlastitom poviješću povijest njihovog vremena. Nakladni zavod Matice hrvatske.

Stvar predstavljam pomoću gotovo stenografskog zapisa onoga što brojni ljudi danas osjećaju. stoljeća dokazala svojom moralnom snagom. Svejedno.148 KNJIŽEVNA RIJEKA O: Bili su trenutci . Ali ne stoga što sam se osjećao odgovornim za povijest. nedaleko se okretao vrtuljak na kom su sjedile djevojke… Napisao sam tada pjesmu Campo di Fiori. svatko na svoj individualni način. jer u njemu predstavljam podjednako za i protiv. okarakterizirao vašu poeziju. papa mi je tako rekao. kako znate. budući ste i sami pjesnik. Trenutci u kojima sam osjećao moralnu odgovornost nisu trajali dugo.tako je papa Ivan Pavao II. Poezija 20. jer su prepuni proturječnih dojmova. Ritam jezika.kada sam sebe doživljavao kao pisca odgovornog za vrijeme u kojemu živim. stoljeću na bilo koji ini način? P: I što je odgovorio? O: Nasmiješio se… Takav je moj Teološki traktat. Bi li takva karakterizacija mogla biti odgovarajuća definicija duhovne uloge poezije u našem sekularnom vremenu? Nije li to jedina religijska funkcija priznata suvremenoj poeziji? O: Da. Bio je to akt najčistijeg moralnog prosvjeda. P: Ako poezija treba biti posljednjim predziđem. jest sredstvo spasa… P: Korak naprijed i korak natrag . citirajući vas. Mislim kako ritam jezika možemo nazvati tim posljednjim predziđem. neovisno jesu li katolici ili nevjernici. Što ako uzmemo Becketta kao pisca pesimista? U njegovom pesimizmu sadržano je također izbavljenje ritmom. stoljeća potvrdila je svoju postojanost i poslije moje smrti još će uvijek trajati. u napast dovodi vjera… . One koji ne vjeruju. hrabrošću i ustrajnošću da to uistinu jest? O: Ne kanim biti pesimist kada je riječ o budućnosti poezije. a ja sam mu odgovoriO: Oče Sveti.već smo govorili o kušnjama . Na primjer 1943. pisca koji je dužan ispunjavati zadana mu očekivanja. mislite li kako je poezija 20. zar je moguće pisati religijsku poeziju u 20. kada je gorio varšavski geto. srećom sam star i ne podliježem kušnjama te vrste. nalaze se između vjere i nevjere. godine.

.no za Sjedinjene Države. časne horwatske zemlje? . 2-3.u kojoj te nema 15 godina .. osim po internetu i u Tijuani. 2011. bivši. napišeš nešto za Književnu Rijeku – priču. Latković: Ma gle njega . glodur Književne Rijeke. budući sam tijekom tih godina. pa da moraš posegnuti. već i za starčićima koji tamo ne žive? No kako te se uvijek sjećam s dragošću.) koji je izazvao priličnu pažnju među polupismenim Hrvatima.iz crnog se je mraka javio... P: Bilo bi mi zanimljivo da ti.... Latković: Pitam se. s ili bez priskrbljene vječnosti i pamtim da si često znao kazati pravu riječ u pravo vrijeme. Kako sam sada glavni urednik Književne Rijeke bilo bi zabavno dobiti nešto od tebe za idući broj. ne samo za starčićima koje navodiš u svojoj Riječi u br. Tamo si me navodno teško izvrijeđao. gdje te još Napisao sam i objavio. esej. Mogu ti poslati pdf Književnu Rijeku br.. No drago mi je vidjeti tvoje ime. prijatelju... Netko mi je kazao da su se neki ljudi pitali koji ti je kurac bio i gle te sada. čak i kad ti objavljuju pisma u Wall Street Journal-u o Obami. zar su stvari s mladuncima tako grozne u pradomovini da više ne nose pjesme uredniku na uvid. na svoj osebujan način.. 1 i 2-3. časnih muževa. dragi. he he he he. bivši prijatelju. iskreno i želim čuti tvoje mišljenje. A što je to književno u Rijeci. he he he. pet mi je ujutro i malko sam pospan.tamo? Ne samo da ne vjerujem da bi ti moje ime/ kakvo moje pitko štivo pomoglo obratiti se većem broju ljudi već mi nije jasno zašto bih se pojavljivao negdje.149 ROMAN LATKOVIĆ Iz Kalifornije. što će to meni? Objavljivanje bilo čega ... bez ljubavi. (fragmenti e-mail prepiske) ima? P: Dragi. odbijao svaku ponudu za javnu riječ na istom svetom tlu. pismo.. to ti meni kaži? Ajde. svojevremeno jedan ozbiljan tekst o tebi u zagrebačkoj Republici (10/2007. a ne vidim te kao backera :)))) Šalji ako ti se da.. ulomak autobiografije. Vjeruj mi da ti i danas više postojiš za Hrvatsku . pitam te.

Moj prijatelj Predsjednik Brazila. sjećam se ja čoknja do čoknja. Tijuana. Da. Naravno .i zauzet sam . Iskreno. O tome poslije. kao Urednik moraš raditi kompromise. sex i marijuana. To bih ti mogao napraviti. u stavu mirno. i možemo sve to protkati literaturom. ni sam Maksim Gorki ne bi smislio nesto tako gordo.i to ti ide dobro! Zašto mislim da bi bilo zanimljivo da nešto napišeš? Jednostavno . Kako prodati scenarij Hollywoodu. imam vjevericu koja skuplja što već ne i ta mi slika daje ideju. na časnom horwatskom jeziku. da ta vječnost ne dobije previše slobode. čak mi je to i idejicu dalo. trebao nešto nažvrljati tek da nažvrlja. na Pelourinho u Salvadoru. Na sve .150 KNJIŽEVNA RIJEKA P: Veliki korak naprijed je što si se raspisao . ako hoćeš. no van konteksta je nekako patetično (pisac koji je izgubio jezik) i nisam siguran da mi se to dijeli s bitangama. Jedino što imam. Kako sam sreo riječkog odvjetnika u Brazilu. pa bi trebao od vremena do vremena nešto objaviti na hrvatskom! Mislim da bi tekstovi tipa: Tragom Bukowskog.jer si ti hrvatski pisac. ne da mi se pisati.000 ispada iz džepova) na kome ću. Pod pisati mislim na pisanje literature. Mračna strane Twittera i tome slične teme nešto što bi čitatelji Književne Rijeke vrlo rado pročitali. Književna Rijeka je ozbiljan časopis koji treba ozbiljne suradnike! All around the World! Ne seri. No. Romane Latkoviću! -je dobar naslov (jedan odvjetnik. to je tak’ nekako monumentalno da mali čovječuljak pod zvijezdama poput mene nekako ne misli da može među velikane pisane riječi samo tako.a ne mislim da bi čovjek kome se Urednik sam obratio. i što sve ne. sjedni i napiši ponešto onom što te muči!!! Latković: Hrvatski pisac? Jebote. umjesto da poradi na uradku za Urednika. dva čoknja i tvojih sklonosti šereta & šejtana i kada to skupim na hrpicu. kao marljiva vjeverica raznih policija.Nitko te neće voljeti kao kurva u Lagosu. nisam pretjerano glup da to ne bih shvatio. zericu previše podataka o meni. Mada me brine da skupljaš. Brazil urlajući meni dok mu $20. ništa se ne mijenja. Napa Valley za početnike. kao i na autorizaciji razgovora inzistirati. no usprkos priskrbljene mrvice vječnosti kojom si me počastio time da me izvrijeđaš manje no onog Jergovića. dnevno ili u neko . ti imaš privilegiju i rečene sentimentalnosti radi razmislio sam o ovome što pričaš. ozbiljno i s respektom. pa ne znam da li da se rastopim od milošte ili salutiram svojoj sjeni. Forma postaje zahtijevna i što sve ne. pun respekta? Ja sam stari sentimentalac i da mi je netko drugi došao s ovom ponudom stavio bih mu e-mail na blocked e-mails list nakon što bih mu kazao to fuck off and die. u izmjeni e-mailova. pa te ovo možda neće privući. je Otvoreno pismo Vladimiru Nabokovu. inače bi te tamo pokopali.

već nepoznavanja činjenica. jelte. postavi si pitanja o onom što te muči i daj odgovore koji te vesele! Latković: Ajme. pa ajde da sam i to vidio. Problem je ovaj – zanimaju me tvoje opaske i razmišljanja o Americi danas.. Ne znam za te glasine o mome ocu. intelektualno. No rekosmo. Meni to ne treba.no drago mi je vidjeti da imaš muda i šalješ mi to dok teško pregovaramo o mogućoj suradnji. Faktualne pogreške ne smatram da su posljedica zle namjere.ROMAN LATKOVIĆ 151 određeno vrijeme da to izmijenimo brže i u manje dana. nepoštenje toga eseja u prešućenome. no ako jesu.. Ako će ti biti lakše napravi auto-interview. odluku glede pisanja. sjećam se jako dobro jednog razgovora u kome ga je neki kvazi . ne polemiziram i znam da te boli kurac za to što ja imam za kazati. Granted. no radovalo bi me izmijeniti sjećanja s tobom. tek da ti obratim pažnju na nekoliko krivo predočenih činjenica. da ti ja velim svoju. ispravi me. ne zanima pisati literaturu za objavljivanje.a vidim. i Vice (Vukov) nešto što moj otac nikada nije nabijao na nos nikome. Dozvoli mi da budem last word freak i zaokružim ovu epizodu s par komentara.dojam kojega imam . sve što se kaže ili napiše može i hoće biti upotrebljeno protiv mene . proživljavajući vrijeme za koje sve do večeras/noćas nisam niti znao da je tako svježe u sjećanju. i prije mene. vjerojatno ovo pišem samome sebi. neke tvoje procjene su čak i zastrašujuće točne. koje čudovište je taj Latković. posljednjeg čovjeka na Zemlji koji je znao što se zaista događa! Praćenje je nedavno potvrđeno. ono. Ima nešto neobično u tome . for the old time’s sake (iako Tassio to kaže u času kada ga vode na galge gangsterske. no o tome poslije). Mene. Sada mi je jasno zašto mi je rečeno da si me teško izvrijeđao. no ono što znam jest da je on proveo dvije godine u zatvoru radi slavljenja Božića i da su prijatelji naše obitelji. meni je svejedno. Naravno da nije na meni da polemiziram . Iako. Dodatno.da je nepoštenje. pa ti odluči i reci svoju. Sve što mogu reći je da nisi bio posve nepošten u tome sto si natrabunjao (osim uspio sebe prikazati kao žrtvu. budući nije bio kao ja. ja radim na Netu pa vidim svaki e-mail u roku smjesta. P: Imaš volje – nemaš smjera! Upravo sam čitao nešto o tome kako je Hemingway bio paranoičan posljednjih godina života jer je tvrdio da ga svuda prate! To što si paranoičan ne znači da te ne prate! U konkretnom slučaju pratili su ga agenti FBI-a dobrog starog Hoovera. pa danger uvijek preuzima oblik Damoklova mača) no isto mi je tako jasno da takva zabava možda nije idejom zabave za tebe i možda koncepcija ne odgovara časopisu kojega želiš uređivati. Ne sada. i Miko (Tripalo). Ja sam sretan ovako ili onako. bili i Savka (Dapčević). pak. takav neki razgovor.

dodatno. naslušao priča tko je namlatio para od te knjige i da je. devet godina nakon odlaska u USA mi je došlo cijelih $1. Da. Ja od Vilinske Istre nikada nisam dobio ili zaradio ni dinara (zapravo jesam. Nisam bio mali od kužine. Praćenja. No mi nismo prodali zapravo ništa. neću ti reći što sam bio. nikada. inventura.000 navedenih. Fora je što sam se. Jednoga sam dana tako saznao da se draga grupica ljudi uputila na Trsat. no sada me je trta. Šušku i još nekim idiotima . broje komadi. pištolj na čelu.cca 2000 poziva.000 knjiga (ili došlo do distributera) od tih 14. Ja jedva da sam čitao Kamova i nikada nisam dijelo fascinaciju njime.152 KNJIŽEVNA RIJEKA intelektualac zajebavao radi toga što je bio član socijalističkog saveza. u USA otišao u travnju 1996. Na sve. primitivni. zamlatiti me. tada već odavno u USA. Ja sam. ispalo da je tiskano manje od 3. vječni naš Franjo. dok ju prerana mamina smrt nije razorila. tako se je to nekako zvalo.i našli smo Schrank ili kako se to zvalo. no neka njih dvoje lijepo počivaju na miru. tko zna gdje bi to završilo. bolji i pametniji) da će biti sve gore i gore budući će budale i poltroni preuzeti sve u svoje ruke. dakle točno je reći da nisam zaradio ni kopjejeke dok sam bio tamo). Nije mi se dalo istraživati i zaboravio sam na to. bilo je lijepih stvari u našoj obitelji.. Ja se nisam uživljavao u ulogu Kamova. odmoriti se od napada . ogromni prislušni uređaj na stupu koji je vezao žice za telefon. kako se to kaže.. Jež kao moj intelektualni guru? Come on. mnogi prijeteći mi smrću. u ulozi za izdavača sredio tiskanje koje je trebalo platiti od prodaje knjige. Rekao bih ti u što sam se uživljavao.. Cijeli je projekt bio nesretno osmišljen i proveden i Franjo je. ono kada se računa. jer ako nešto više kažem tko da zna kako bi to završilo. tako da je vjerojatno svatko u tome lancu imao malko putra na glavi. Otac mu je odgovorio da ako nitko nece u SS (budući smo mi koji nećemo. k vragu. sam primio u nekoliko dana nakon sto me je HTV napala . jebote? Razlozi mojeg naprasnog odlaska nisu bili dugovi prema talijanskoj tiskari. a ja sam uz pomoć nekih Net based uređaja bio u stanju monitoring što se zbiva u svijetu svih tih silnih prisluškivača. tako da tamo nije bilo apsolutno nikakvih dvojbi. doslovce ništa nije došlo do mene. man!? Surađivao sam s Diegom Sobolom? Ma gdje si iskopao Malu Odesu.000 za neke prodane primjerke. prijave Tuđmanu. pa sam bježao preko ograda tako da to sve to što se zbivalo tih dana nije bilo baš tako jako nevino kao što ti možda misliš. Pošta mi je stavila lovca kojega su onda lovili i oni. dok mi nisi dao svoj rad na uvid.

dolazile od ljudi na položajima i isto su igrale ulogu. HTV me je napala u siječnju) kada sam napokon otišao vo vjeke vjekova.? U svakom slučaju tekst . a ljudi uglavnom ne krive sebe. pa što da sam sebi postavljam pitanja? Tko je lijen. taman kada su optužili Viktora Ivančića i proveo u Hrvatskoj vrijeme do kolovoza 1996. neovisno o faktualnim pogreškama koje navedoh. kokošinjac . R.) ja sam se vratio. A što se suradnje tiče? Sam sebi da postavljam pitanja? Jebiga. Ne sjećam se toga u Morskom psu na način na koji si to opisao? No valjda ti znaš bolje. stotine i stotine pročitanih knjiga i skoro pa i opsjednutost fasicinantnim američkim tonućem u srednjovjekovno ludilo. Postoji i film o tome. su isto tako bile na djelu. No sada već idem u detalje za koje te boli kurac. svatko ima svoja sjećanja i ljudi o istim događajima imaju posve različite verzije.samo da ti kažem da se nitko nije vratio ogorčen mnome. zahvaljući vizama koje sam im omogućio. A da pišem o svojim dogodovštinama? Možda bi ti to mogao napisati bolje? Ovo prvo o dogodovštinama tamo ti nije išlo tako loše. časnim čitateljima književnog časopisa u Rijeci. tako da su ti fakti doista posve pogrešni u tome dijelu priskrbljene mrvice vječnosti. Valjda mi je trebalo to ti kazati mada nema nikakvog smisla.ROMAN LATKOVIĆ 153 čijih se imena ne sjećam.. od kompjuteraša su se vratila jedna pička. Što ono još? Aha. naravno. zar ne :)) P: Sada si.. prijateljske su poruke. O tome pisati ljudima koji ne znaju ama baš ništa ni o čemu. A što se tiče toliko su svi Hrvati koji su radili za njega ostali razočarani i vrlo brzo. jebote? Amerika je teško čudo i ja se bavim njojzi na način na koji bi se ti možda bavio njome. kako bi to on rekao. no to je ubio Tajni Agent Pacov sa svojim denuncijama na sve strane. nisam sam sebi napisao tekst između politike i čega već ne. hmm??? Budimo ozbiljni. jedan dosadnjaković i jedan Srbin. No toliko o tome. gotovo. no valja znati da je nakon 11/9 Amerika potonula u crni fašizam i dečki ili nisu imali posla ili su našli druge poslove.. tako da je svašta moguće (u smislu priča i pričica o kojima ne znam ništa). nakon cca mjesec dana u USA i Mexicu (taj travanj 1996. privatne i ozbiljne. ako se vratiš iz Amerike podvijena repa netko za to mora biti kriv. Dokumentarna serija je bila potpisana sa V. tako da mi Vilinska Istra nije bila ni na kraju pameti. (sjetiti ćemo se.. na dobrom putu! Pismo je maestralno i to je otprilike ono što bi me zanimalo! Žestoko! Serija laganih udaraca i potom aperkat! To. tako da ništa nije bilo naprasno.. ogorčeni su se vraćali u. zar ne.! Dakle. U biti. jebala me takva vječnost..

sluša i proganja. vodeće zemlje slobodnog zapodnog svijeta i koja te od trinaest tajnih i najtajnijih službi trenutačno prati? Latković: Kakvih crnih trinaest tajnih i najtajnijih službi? Ne valjda hrvatske? Ako su u pitanju američke.What the fuck is this? Ti to zoveš pitanjima?? Dakle. ako ti se da. imaju. Dakle. the U. Ja ne znam što želiš u smislu forme za tu tvoju jebenu Književnu Rijeku.. natrabunjati ću nešto pa onda ti to razbij i postavi kakvo suvislo pitanje. s kim ja imam posla. NSA i ostalih preko filmske propagande organizacija znanih i u časnoj Hrvatskoj zemlji. pazi se kada im gradove zoveš vukojebinama da ti ne ..000 ljudi. s odvjetnikom Perićem jednom zgodom sam satima pričao tebi i bilo je beskrajno zabavno. sada znam zašto sam uvijek odbijao interviews. emailiraj i ja ću ti odgovarati. Ono što mene zanima upravo je tvoja istina o tebi! Inače. ni STASI ne bi znali tko sve koga ovdje prati. po zadnjem brojanju The Washington Posta. CIA. a sada i s malim Epilogom u Književnim esejima. Stoga.. ima pristup (clearance) ka top-secrets. pa zacijelo netko od njih. no postoji još jedna verzija i zove se istina. To je. slabo ti brojevi idu. Ovo je gore i od onog tvog teksta za vječnost ili kako ga već nisi krstio… P: U kojoj si vukojebini. ako imaš što za pitati. ni James Bond.želiš da dosadom ubijemo tvoje čitatelje? Jebote. naravno. i piši! Inače.. povjesničar kojega falsificira umjetnik u tebi. najpošteniji je tekst o tebi u Hrvatskoj. u ovom trenutku? U dnevnom boravku nekog uglednog redatelja ili u kući zaboravljene glumice? Beverly Hills ili neka prikolica nedaleko Tijuane? Latković: Da. gdje si uopće.154 KNJIŽEVNA RIJEKA koji je izašao u Republici (Roman Latković – između književnosti i politike).. samo u Washington D... od mene? Jasno mi je da možeš i vjerojatno hoćeš upotrebiti i ove e-mailove. 1. koji anti-climax. prvo me izvrijeđaš kao šugavo pseto s tim nekim kvazi esejem. Nije ni tebi lako. osim FBI. čita i ovu tvoju Književnu Rijeku.271 vladinu organizaciju i 1.S..931 privatnu organizaciju koje se bavi raznoraznim obavještajnim poslovima. moja istina o tebi. osvrni se gnjevno.. kada sam se već dao namamiti u tvoju klopku. 854. kao Robert Redford u Three Days of the Condor. No hajde. No. potom odbiješ pikantnu analizu kulturološko-političkih zbivanja iz davnina koja su na koncu i dovela do moje Amerike i kao najveći grijeh .C. . Pitaj.

odrubljenih glava.) P: Što sada čitaš na e-Book-u? Da li postoji stvarnost izvan interneta? Da li je ikad postojala? Latković: Definiraj stvarnost. P: Kakva je zabava u Tijuani? Da li imaš ikakav pravi cilj ili se samo zabavljaš? Kako je izronila tvoja snimka na You Tube? Latković: Tijuana je pakao kotrljajućih. valjda citirajući samoga sebe: Kada nisam mogao da živim. životu? Latković: Definiraj čistu književnost. Therefore [individual citizens] have the duty to violate domestic laws to prevent crimes against peace and humanity from occurring. Cash and carry. Da li se planiraš ikad vratiti? Latković: Ne.. u kojoj bi trebali sanirati grčki dug od smiješnih 350 milijardi dolara. primjenjivog na sve zemlje: Individuals have international duties which transcend the national obligations of obedience .. .. vi koji dolazite.. 1950. kad je bilo toliko događaja u tvom prilično kaotičnom.. evo ti citata za pouku i upozorenje svijetu.. Danilo Kiš mi je jednom kazao.ROMAN LATKOVIĆ 155 bi kakav dron zazujao nad nebom iznad Filodrammatice i zatamnio ti svijet.. No umjesto kakvog moga odgovora. ja sam pisao. da ne kažem uzbudljivom. I’m in Hell! What else God can give me? P: Što radiš kad treba zaraditi neki dolar za plaćanje stanarine i. P: Što možeš poručiti naivcima koji su spremni napustiti kokošinjac i pokušati živjeti u SAD-u? God bless America i 16. Latković: Ostavite svaku nadu. što će mi pisanje? P: Andrej Urem se u tišini vratio iz New Yorka i skriva se od bivših prijatelja po Rijeci. u njegovome smislu riječi. a kako ja još uvijek živim. P: Zašto ne pišeš čistu književnost.. nedaj Bože. (Nürnberg War Crimes Tribunal.000 milijardi dolara državnog duga – kojeg će sanirati Kinezi. poreza? Latković: None of your damn business. usput kupujući i Europu...

Smallwoodom). Twitter: The Dark Side (sa Robertom LaQueyem).). .). novinar i pisac. godine u Rijeci. SEO: Facts and Fiction (sa Robertom F. Vilinska Istra. Po odlasku iz Hrvatske objavio je Taoci njihove Hrvatske.1992. te Santa Monici u Kaliforniji. roman (Rijeka. New Jerseyu. politički članci (Heidelberg.). Jules i Jim. Početkom devedesetih godina postao je velika zvijezda Novog lista. Nekoliko mjeseci potom emigrirao je u Sjedinjene Države i nastavio s neurednim životom u New Yorku. Meksiku. engleskom i njemačkom). Završio je ekonomsku školu i potom živio prilično neuredno.1990. 2003. siječnja 1996.156 KNJIŽEVNA RIJEKA Napomena: Roman Latković. Dva dana kasnije bio je na središnjem televizijskom dnevniku kao državni neprijatelj broj jedan. travnja 1960. posebna izdanja i na talijanskom. zbirka priča (Rijeka. godine. 2009. Autor je knjiga: Koh-i-Noor za Kraljicu Margot. Vrhunac te karijere predstavlja legendarni tekst Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator od 8. Brazilu. Pavana za umrlu djevojčicu. 1993. 1994. 1991.. rodio se 10. foto-monografija/ zbirka eseja (Rijeka. pišući vrlo oštre političke komentare. 2009..). roman (Rijeka-Osijek.

„Moj je otac ugledao sveta u zapadnoj Mađarskoj. biće odvedeni u Aušvic. U mojoj četvrtoj godini (1939. dodirujući glavom visoki strop. posle novosadskog pokolja. međutim. roditelji su me krstili u Uspenskoj crkvi u Novom Sadu u pravoslavnu veru. koji će se opismeniti u svojoj pedesetoj godini i slavi svoga mača dodati slavu pera. Uznemirujuća različitost. S tojeći na vrhu aluminijskih stepenica. zauvek nerazjašnjene. Sve ove godine bio sam siguran da će se ukazati prava prigoda za njegovo ponovno iščitavanje. u svojoj devetoj godini napisao sam prve pesme. što mi je spaslo život. kao i jedna amazonka. Od svoje majke sam nasledio sklonost ka pripovedačkoj mešavini fakata i legende. mnoge pojedinosti iz porodične hronike ostaće. najvažnijih tekstova – Kratka autobiografija. gde smo pobegli 1942. sa mnom. godine. Radio sam kao sluga kod bogatih seljaka. godine 1944. više od polovice tog dvobroja bilo je posvećeno netom preminulom Danilu Kišu.157 IGOR ŽIC Književni trag Dimitrija Popovića Povodom njegove zbirke priča Smrt Danila Kiša. koja je iz osvete posekla glavu turskom nasilniku. odakle se skoro niko od njih neće vratiti. potražio sam. Među mojim precima sa majčine strane nalazi se jedan legendarni crnogorski junak.). ukratko. Tu je otisnut i jedan od njegovih najsnažnijih. kao i svi naši rođaci. 2011. jedna je govorila o gladi. a od svog oca patetiku i ironiju. Zagreb. moj otac. Za moj odnos prema . Mislim da je izvesna liberalna politika Franje Josipa I kao želja za integracijom navela moga dedu da svom još maloletnom sinu mađarizuje prezime. druga je bila ljubavna pesma par excellence. dakle. Etnografska retkost koju predstavljam izumreće. a u školi sam slušao katehizis i katoličku biblijsku egzegezu. ono što Frojd naziva Heimlichkeit biće mojim osnovnim književnim i metafizičkim poticajem. negdje iza najviše reda knjiga na mojoj kućnoj biblioteci. najcitiranijih i. postati slavni Leopold Blum. na mađarskom. Naime. u vreme donošenja antijevrejskih zakona u Mađarskoj. Do svoje trinaeste godine živeo sam u Mađarskoj. milošću gospodina Džojsa. u očevom rodnom kraju. a završio je trgovačku akademiju u mestu rođenja izvesnog gospodina Viraga koji će. dvobroj 4-5 beogradskog časopisa Vidici iz 1990.

Dve godine sam učio violinu u muzičkoj školi. latinski. Trebalo je da sačekam godinu-dve kako bih mogao imati potrebnu gimnazijsku spremu. Tada sam nastavio da sviram bez nota. a iz kola parkiranih pod mojim prozorom sa kasetofona trešti harmonika. biograf i komentator Njegoša. koji su. koji već desetljećima uspješno povezuje Cetinje i Zagreb. gde je živeo moj ujak. valjda zbog mojih drugih radova. Poslednjih godina živim u Parizu. da su romani izmišljotina i odbacila ih je jednom zauvek. Ruski su nam predavali beli oficiri. poznati istoričar. koga smo prozvali Paganini. Bordou i Lilu. cigansku muziku i mađarske romanse. u desetom arondismanu i ne bolujem od nostalgije. kada je shvatila. Ipak sam bio primljen. kad se probudim. ruske i francuske pesnike. Ta njena averzija prema pustim izmišljotinama prisutna je latentno i u meni. Za to vreme odlučio sam da ipak završim maturu. čujem kako se našijenci dozivaju. ne samo zbog izgleda. Posle mature upisao sam se na Beogradski univerzitet. Kao lektor za srpskohrvatski jezik i književnost boravio sam u Strazburu. gde mi je predavao Simonuti stariji. a na školskim igrankama tango i inglišvalcere. U ispitnoj komisiji bili su Petar Lubarda i Milo Milunović. gde sam diplomirao kao prvi student na novootvorenoj katedri za Uporednu književnost. 12-13) Ovaj brutalno iskren i opor tekst dobar je kao sjetni prolog za razumijevanje proznog traga uglednog grafičara Dimitrija Popovića. Danilo Kiš bio je pokretač različitih zbivanja i nije loše još malo pojasniti njegovu ulogu u nekim davnim. Moja je majka čitala romane do svoje dvadesete godine. posredstvom Crvenog krsta repatrirani smo na Cetinje. sivim vremenima. Upravo kad sam bio stigao do druge pozicije. prepunim dima jeftinih cigareta i mirisa . Volterova bista koju smo crtali – gipsani odlivak Hudonove portretne statue – ličila mi je na jednu staru Nemicu koju sam poznavao u Novom Sadu. hemija. Odmah po dolasku polagao sam ispit za likovnu školu. fizika. U gimnaziji sam nastavio da pišem pesme i da prevodim mađarske. francuski. tako sam ga i nacrtao. muzička se škola odselila u Kotor. spremao sam se za pesnika i izučavao književni zanat. ne baš bez žaljenja.158 KNJIŽEVNA RIJEKA književnosti nije bez značaja činjenica da je moj otac bio pisac međunarodnog reda vožnje: to je čitavo kosmopolitsko i književno nasleđe. u prvom redu radi stilske i jezičke vežbe. emigranti iz dvadesetih godina. Godine 1947. ponekad ne znam gde sam. zamenjujući odsutne profesore držali s jednakom spremom predmete kao što su matematika.“ (str. nego i zato jer je obožavao tremola.

. ovo nisu moje cipele!. onda bi valjalo dodati da je to Danilu pogodovalo barem kad je u pitanju mir za pisanje knjiga. Pio je čaj sa rumom.koji posljednjih dvadeset godina živi u Rovinju . prijatan glas i neku lakoću u ophođenju. uzeli smo male jeftine sobe za kurve i umetnike. U Strazburu je napisao Baštu.). U Beogadu je pisao Peščanik (1972. ako pisac uopšte može imati mira. ali se to beše oduljilo. U jednom je trenutku razvezao šal i zavalio se na naslon.. što veli američki književnik Edmond Vajt pišući o trilogiji Danila Kiša. Peščanik je remek-delo pisano očaravajućim stilom koji se nadima i odjekuje vox humanom velikih orgulja. Ugledni hrvatski... u Parizu Enciklopediju mrtvih (1983.Čudno je. u beogradskoj galeriji . koji su se tek povremeno križali. tako se izdvajao kao da nije od ovog sveta..). pa smo zajedno otputovali na Bled. Sam naslov Smrt Danila Kiša.. . To je završni akord trilogije.“ (str. bezmalo pohotno. Prstima obeju ruku povremeno bi pročešljao gustu i bujnu kosu. Sada se prisećam tog visokog vitkog mladića za mramornim stolom u Ruskom caru.. „Nakon otvorenja moje izložbe ciklusa Judita. I Popović je prizvao neke od tih dragocijenih trenutaka. na poslednjem spratu staroga hotela Park.. „Poznavali smo se tridesetak godina. Tu je dovršio roman. 76-82) Danilo Kiš nikad nije ulazio u uži krug meni zanimljivih pisaca – uvijek mi je nešto izmicalo u njegovom proznom iskazu. priložio je Nekrolog. ali nikada ga nisam povezivao s nacijom. No moramo znati širi kontekst kako bismo shvatili na pravi način Popovićevo prizivanje Kiša u njegovoj posve nedavno izašloj zbirci priča. ukazuje na emocionalnu – i estetsku! – povezanost dvojice Cetinjana posve različitih životnih puteva. tu krunu porodičnog ciklusa-cirkusa. Onih pedeset odsto jevrejske krvi u njegovim žilama kao da su mu davali pravo da citira omiljenu Hajneovu rečenicu da je jevrejstvo – Familienungluck (porodična nesreća). kako je to Danilo voleo reći... srpski i crnogorski pisac Mirko Kovač . pokop lutajućeg oca. taj baršunasti roman. Imao je azurno plave oči. u Bordou Grobnica za Borisa Davidoviča (1976. Blago se osmehnuo i rekao: Ovo nije moj mantil. iako je prirodno sve to imao..u već spomenutom dvobroju Vidika. pepeo. od toga smo najmanje dvadeset i pet bili bliski prijatelji. a i onih preostalih pedeset odsto ne beše bogzna kakva sreća! Često je isticao kako mu je ideal da se svuda oseća tuđincem ili barem izgnanikom. Pušio je tako sladostrasno.Kad sam već spomenuo izgnanstvo i tuđinu.. Tako je izmicao kanonima. kako smo govorili.).IGOR ŽIC 159 još jeftinijeg alkohola. poreklom. velika misa nad pepelom holokausta. S njime me upoznao Glavurtić u kafani Ruski car. porodicom..

nametnula mi se slika simboličnog značenja. Postao je vlastita živa nemoćna sjena. Danilo je uzeo daljinski upravljač i pojačao ton. Danilo je sjedio na sredini dugačkog stola sastavljenog od nekoliko malih restoranskih stolova. On. odabrala za svog suputnika!“ (Popović.. Ostala je stvarnost bolesnog pisca. da ju je otkrio. pisac na vrhuncu slave. jer mu se čini da je nakon Kiša ostala jedna neugodna literarna i kulturološka praznina. Između ostalog prisjeća se kako ga je. koja je tek neupadljiva literarizacija stvarnih događaja. ugodna glas u kojem se osjećao onaj nikotinski timbar. Htio bih vidjeti i čuti kako sam nekad izgledao i kakav mi je bio glas. teško bolesni književnik. posjetio u Cetinju. koji je u djetinjstvu bio otkrio njenu tajnu. Možda je tu večer među nama za stolom sjedila i smrt. Dugim koščatim prstom svoje mršave ruke. gledajući sebe kao u nekom magičnom ogledalu. 2011. njegovim riječima kazano hvaljen i osporavan. stvarnost tijela koje stradava od bolesti. pun vitalnosti. D. živ. Kao da sam u tom momentu osjetio njegovu smrt. 72) Dimitrije Popović daje središnje mjesto u svojoj zbirci upravo ovoj priči. sjedio je u fotelji. bolešću iscrpljeni Danilo. Snažan. i njega. Promatrao sam njegov lik. Nije li taj dugački stol za kojim je sjedio s prijateljima bio stol njegove posljednje večere pred nadolazeću smrtnu bolest. godine. sjedi po sredini dugačkog stola među prijateljima i znancima u dobru zdravlju i dobru raspoloženju. koji egzistira u toj dokumentarnoj stvarnosti svijeta televizijske iluzije. priređena je večera za uzvanike. Učinilo mi se da je ovaj Danilo što sjedi blizu mene sav predan onome Danilu na ekranu. Danila.: Smrt Danila Kiša. Odjednom je napetu tišinu sobe ispunio Danilov glas. pritisnuo je daljinski upravljač i sam sebe ugasio.160 KNJIŽEVNA RIJEKA Grafički kolektiv. Glasom kao da šapće rekao je: Sad će biti repriza jedne misije u kojoj ja sudjelujem. Imajući pred očima na cetinjskom ručku bolesnog Danila i onog u mislima nekoliko godina unazad. Pušio je. od raka pluća. lišeno svake nade za mogući . „Danilo je zamolio Jagodu da uključi televizor. Iluzija je nestala. Nasuprot te žive iluzije vlastitog lika. već. kao da upravlja svojom sudbinom. ispijao čašice rakije i duhovito komunicirao s prisutnima. Popović ispisuje jednu diskretnu posvetu zajedničkim trenucima. Zagreb. Čekali smo s nestrpljenjem i pažnjom kad će se na ekranu pojaviti njegovo lice. Kako je crnogorski dio Kiševe složene i bolne obiteljske kronike ostao nekako potisnut židovstvom i srpstvom. ili mislio dječje naivno. Ta živa slika s ekrana doimala se poput nekog elektronskog sarkofaga koji čuva u memoriji književnikov lik. str. tijekom ljeta 1989. Činilo se da je u tih nekoliko minuta duboko proživljavao sjećanje na samog sebe. To mirno blijedo lice po kojem je titrala umjetna svjetlost tv ekrana.

kao isposnički ratnik duha. U svojoj podjednako važnoj. potom. Samac.. Zanimljivo je da je niz naslova sveden tek na jednu riječ: Raspop. postala je on sam. poovskih. godine zbog tumora na glasnicama. Osveta. „Potreba da napišem priču Smrt Danila Kiša javila se u Parizu.. ogromnu rajsku dvoranu boga Odina. godine.. no znatno kraćoj Priči o priči Popović je ponešto zapisao o motivima koji su bitno utjecali na nastanak Smrti Danila Kiša.. Ona misao o smrti koja je Danila mučila od dječačkih dana postala je njegova realnost. povodom dvadesetogodišnjice smrti. Poslije tih ledenih. Kiš. Danilo Kiš je umro u Parizu.“ (str. To bi čitatelju pružilo nešto drugačiji pogled na Valhalu.. Oklada. To su bile prve stranice priče koju sam naslovio Smrt Danila Kiša. rezultiraju važnim umjetničkim djelima. br. Porođaj . 2011. u kojoj Valkire poslužuju preminule ratnike. gotovo hladno. ogoljeno..kao da je riječ o slikama. uhvatio je Dimitrija Popovića za ruku i postao njegov Vergilije na putu kroz Pakao malog. 15.. 5-7) Ponekad je teško razdvojiti život od književnosti. str.. I dobar dugi dokumentarni film Dragomira Zupanca snimljen 2009.IGOR ŽIC 161 oporavak. Upravo zbog Kišove pokretačke snage zbirka od petnaest priča trebala je biti otvorena Pričom o priči. I elegična posveta Dimitrija Popovića. Arkanđeo. u pratnji Vječnog Kosca. te kiparom Matijom Vukovićem. Za njim su ostala imena ulica.Nakon četrnaest dana napustio sam bolnicu Fosh. na koju bi se nadovezala Smrt Danila Kiša. U tamnošnjoj bolnici Fosh bio sam operiran 14.. te beogradska grobnica koju dijeli sa slikarima Petrom Lubardom i Stojanom Aralicom. knjižara u Beogradu.. Hermafrodit. . svakodnevnog života. A Popović bi.“ (Književna Rijeka. od vremena do vemena. listopada 1989. a ne pričama! Ta škrtost ima u sebi nešto spartansko. a iz koje vodi 540 monumentalnih kapija. 02. 82-83) Samo dva mjeseca poslije. Danilo Kiš. 2007. U kartonski plavi fascikl uz otpusno pismo s iscprnom medicinskom dokumentacijom stavio sam i pet listova ispisanih sitnim rukopisom mjestimično iskrižanih i prepravljenih rečenica. skromna spomen ploča u Parizu. Natalija. fragmenata zbirku je trebalo . 2-3. mogao otvarati različita vrata i odvoditi znatiželjnog čitatelja putevima tragičnih stradanja svojih neherojskih junaka. Mali događaji pokreću složene procese koji. Noć prije operacije proveo sam u nekoj čudnoj mirnoći. Hladnoću čelika davno iskovane damašćanske sablje. sigurno bi zaslužio svoje mjesto u tom izrazito elitističkom društvu.. Sada je smrt mogao istinski osjetiti i vidjeti u svojoj duši i na svom tijelu. Putovanje. godine. Bez napetosti i straha.

ubrao je majci tri grančice jorgovana i stavio ih. Rodio se u Cetinju 1951. no završni dio ispita prošao je samo u Zagrebu. svog života od rođenja osovljenog naopako. simbolički je vidio prizor svoje kazne. čiji je cijeli život bio težak. 65-66) Sam stil Dimitrija Popovića na neki način sličan je njegovim grafikama: jak utjecaj nerijetko odviše pedantnog realizma. Zagreb je bio . U mučenikovom bolnom pogledu zakrvavljenih očiju. Pred njim je u jutranjoj blijedoj svijetlosti što je padala s otvora visokog stropa na oltar. uz uplitanje finog.162 KNJIŽEVNA RIJEKA zatvoriti Bijelim jorgovanom. u staru katedralu gdje je zapalio svijeću za pokoj majčinoj duši. Po završetku srednje škole poslao je radove za prijemni ispit na akademije likovnih umjetnosti u Beogradu i Zagrebu. Shvativši da je cvijeće ubrao u vrtu vrlo neugodne susjede . Na crnim trakama lakiranog papira. drvena oslikana skulptura svetog Petra na križu. u nabreklim venema na sljepoočnicama. godine. str. u napetom licu od navrele krvi u glavi. okrenutog naglavce. stajala kao živi prizor mučenja. do katastrofalnih posljedica. majka.“ (Smrt Danila Kiša. jer se svojim grafikama. Očuh mu je ispunio želju. Izrazio je želju da po sredini umjetnog cvjetnog aranžmana i florealnih ornamenata stave buket svježeg bijelog jorgovana. Kao student Likovne akademije mogao se naknadno prebaciti.koja je odmah došla prigovarati! . Izašao je iz crkve i otišao pronaći najbližu poštu. Na obje je bio primljen u uži izbor. koji je krenuo u osnovnu školu. na njen noćni ormarić. gdje je diplomirao 1976. stradava u saobraćajnoj nesreći.banalnim nesporazumima među likovima koji dovode. bilo je pozlaćenom bojom krasopisom napisano: Mojoj majci.majka ga je nekontrolirano izudarala. U Bijelom jorgovanu zaplet je vrlo jednostavna: dječak bez oca. pun ljubavi. godine. zabijenim u kamenu podlogu. koji se izdiže užarenom emocionalnošću. Svetu tišinu hrama osjećao je kao blago olakšanje tuge što ga je ispunjavala. no ostao je u Zagrebu. barem u najkraćim crtama iznijeti i ponešto o njegovom likovnom tragu. U toj priči Popović se bavi svojim omiljenim literarnim motivom . nije otišao majci na pogreb. ispunjen nesporazumima i promašajima. prije ili poslije. Snažno ga prože prizor svečevog martirija. U svakom slučaju za razumijevanje Popovićeve književnosti nužno je. Sjeo na klupu. Dugo je razgovarao s očuhom: zamolio ga je da u njegovo ime kupi najljepši i najveći vijenac. Kad se brod usidrio otišao je u grad. što su se valovito spuštale s obje strane vijenca. no morbidnog nadrealizma. Puno godina kasnije. skulpturama i slikama nametnuo kao jedan od najvažnijih hrvatskih i crnogorskih umjetnika. „Premda je mogao stići na vrijeme.

Zagreb. Blud i svetost (Naklada Ljevak. likovnog kritičara. 2007.“ (Popović. str. kamenoklesari. Zagreb. uspomenama i prosudbama. Naime. Corpus Mysticum (Prometej. Zagreb. stalno razapet između svojih različitih poziva .kojoj je doprinos dao i sam Michelangelo koji je za Tiziana rekao da će biti dobar slikar kad nauči crtati – na neki način . u kojem je Tizian bio najveće ime. jer se rade rukama. Ali iz povremenih životopisnih. dok su slikarstvo i kiparstvo bili znatno lošije rangirani. čak opsesivnom bavljenju ishodištima umjetničkog izraza. a ponajprije nenadmašni crtač Dimitrije Popović prihvaća se ovaj put olovke ili pera da bi iskazao svoja viđenja. velikanima antropomorfne tradicije i tako reći nositeljima prometejskog plamena patetičnog humanizma. roman Raspeće strasti (Naklada Ljevak. poezija i filozofija. razmišljanja i uvjerenja potaknuta velikom povijesnom baštinom medija kojim se i sam bavi. 2010. U tu drevnu raspravu . Tako je napisao u predgovoru Veronikinog rubca: „Slikar. D. Do sada je priredio šezdeset osam samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao na dvije stotine skupnih.od početka je pratio s dosta entuzijazma Popovićev likovni.).: Veronikin rubac.). pa su zlatari. 2005. 2008. Tu sam osnovao obitelj. O njegovom likovnom djelu objavljeno je trinaest monografija i snimljeno osam dokumentarnih filmova – ne smijemo zaboraviti na fascinantnu vizualnu privlačnost njegovih zastrašujuće-lijepih umjetničkih djela! Posljednjih petnaestak godina intenzivno je zaokupljen prozom. Neumorni i neuhvatljivi Tonko Maroević. autopoetskih zapisa ili iz učestalih odgovora na novinarska pitanja tek se razabirao sustav mišljenja. Smrt u slikarstvu (Matica hrvatska. 1996. a o slikarima i kiparima da i ne govorimo. u Firenci sve je bilo znanost i linija. Zagreb.povjesničara umjetnosti. 5) Prije ili poslije svaki višestruko talentirani umjetnik mora se saplesti o stoljetnu svađu renesanse Firence s renesansnom Venecijom. pa se umjetnošću smatralo sve ono što se radi umom. drvorezbari i puhači stakla uživali visok ugled.). 2001. dakle matematika. 1996. potom Priče iz Arkadije (Exlibris. dok prilozi sabrani u ovoj knjizi govore o trajnom. a pogotovo je nezatajivo njegovo nagnuće prema likovnim klasicima. 2011. Tako se i Leonardo da Vinci predstavljao prvenstveno kao vrhunski graditelj utvrda i izumitelj oružja. Zagreb. ali i literarni trag. Znali smo i dosad da je sklon riječi i književnosti.). Zagreb.IGOR ŽIC 163 moj izbor. obrtnici su oduvijek bili visoko cijenjeni. Zagreb. u Zagrebu je započela moja karijera. kipar i grafičar. te izdaje knjige eseja Veronikin rubac (Matica hrvatska. a tek na kraju je za sebe navodio da slika kao i bilo tko drugi! S druge strane u gradu svetog Marka.) i knjigu priča Smrt Danila Kiša (VBZ. Zagreb.).). esejiste i pjesnika .

kaže Barthes. a ne kao stvarna apstraktna kompozicija konkretno realizirane slike.. U osnovi dijelim mišljenje Roberta Reya da se apstraktne kreacije u biti svode na dekorativnu umjetnost. jer svaka od umjetnosti ima svoja pravila. 93) No. pričama i romanom. na štetu slikarskog u sebi. on istražuje ljudsku dušu i preko Kiša ulazi u sve složene dileme suvremene književnosti. naravno ovdje je nužno navesti da se pet stoljeća stara rasprava Firence i Venecije na razini suvremene umjetnosti razdvojila na geometrijsku apstrakciju (pseudo Firenca) i lirsku apstrakciju (pseudo Venecija). Zvuči pomalo paradoksalno. „Moj umjetnički izraz dominantno se artikulira kroz ljudsko tijelo. Budući da je analitičan.. kao ovom prilikom. Postoji još jedan problem kod višestruko talentiranih umjetnika – često ih brine da li će biti barem podjednako uspješni na posve različitim umjetničkim poljima?! Na žalost. S druge strane ja sam izraziti Venecijanac. ipak je poželio drugi tip priznanja i svoju višestruku talentiranost nadograditi esejima. prenijeti u riječi nešto od te fascinacije tijelom. tu dvojbu nije uvijek jednostavno razriješiti.164 KNJIŽEVNA RIJEKA se uključio i Dimitrije Popović. Cjelovito tijelo je izvan jezika. To važi i za pisanje u kojem je ponekad odviše crtač. tako i sklonošću boji i velikom štovanju svakog obrtničkog umijeća.) Popović iznosi i slijedeće promišljanje: „Moj odnos prema apstraktnoj umjetnosti nikada nije bio radikalno negativan... No i uz to razdvajanje u svih tih pet stoljeća slikarstvo je u prvom redu bilo dekoracija! Kako Popović nije zadovoljan svojim položajem dekoratera. to jest kao moguće slikarstvo. kako davnašnjim krčkim porijeklom.Kompleksnost tijela istražuje se u slikarstvu i skulpturi. jezik može govoriti o tijelu samo ako ga razbije na dijelove.. to jest govorom. Koliko god bio dobar crtač. odnosno na nemogućnost da se sveobuhvatnost tijela dokuči jezikom. Ono je mijenjalo sebe ili se preobražavalo iz sebe samog. . tada se prisjećam jedne misli Rolanda Barthesa u kojoj se upozorava na problem. Kada nastojim. Popović ponekad i odviše pripada racionalnom svijetu Firence i gotovo se može reći da bježi od raskošne slikovitosti grada na lagunama. Ono postoji kao izazov umjetničkome stvaranju.“ (str. Od Villendorfske Venere do hiperrealističkog . a duh vremena zna multitalentiranost vrednovati na vrlo neobične načine! Između ostalog u knjizi Priče iz Arkadije (2005.. ali apstraktni slikarski jezik više me intrigirao kao intelektualna disciplina. Dakle. Pisati se može samo o dijelovima tijela. U stvari uvijek ga u prvom redu zanima ljudsko tijelo – i njegova sudbina.

str. sa slikom nekog starog jedrenjaka iznad nje..i u glini. blokova i knjiga nalazila se u dnu sobe. Slikarski stalak stajao je nasred sobe.. na višim godinama. 31. poslije obilaska svjetskih muzeja i iščitavanja brojnih monografija. od Rodinovih bronci do živih tijela body arta. je odsutna. „Kad sam počeo studirati tijelo u profesionalnom smislu. Lijevo od ulaznih vrata u širokom udubljenju bila je na podu uredno zastrta svjetlom plahtom prostirka za ležanje. str. Napokon. no nema prostora za sreću jer su im se ispriječili i provincijski duh i saobraćajna nesreća u kojoj pogiba slikar. To su bile žive skulpture. od Botticellijeve Venere do Roualtove prostitutke. Prozori su gledali na strme sivoplavičaste litice s gradskim zidinama. do Michelangelove Pieta Rondanini. bio je smješten nasuprot velikoj komodi. od Ingresovog portreta do Picassove Žene-maske. a sam model. Potom. „U toj prostranoj sobi smeđega obojanog daščanog poda nalazila se velika komoda smještena između dva prozora. prelijepa cetinjska Magdalena. Na njemu je bilo pričvršćeno bijelo glatko platno što je čekalo prve poteze od kojih će nastajati Magdalenin lik. od Belvederskog torza. čiji je oblik i izgled već ispatinirao život. Visoka polica puna uredno složenog slikarskog pribora. 100) Slikar Salvatore i prekrasna Magdalena plešu svoj ples na glazbu vremenu.“ (isto. nastoji esejima proniknuti u tajnu likovnosti tijela. Ostarjela tijela bila su zanimljivija za crtanje od mladih. Tijela starih modela bila su izražajnija. elegantne bijele ručke što je podsjećala na labuđi vrat. Također između dva prozora iznad umivaonika visjelo je staro nagriženo ogledalo. 35) U svom ugodno staromodnom romanu Raspeće strasti (Zagreb. želi tom tijelu dati dušu i sudbinu i zapisuje neobične priče.). on promatranje dovodi do krajnosti – opisuje prostor. 2008.“ (isto. na Akademiji sam posebno volio raditi prema starijim modelima.“ (isto. On se ponaša poput beskrajno ambicioznog studenta likovne akademije koji proučava goli model i oblikuje ga crtežom .IGOR ŽIC 165 akta. str. s nataloženim životnim iskustvom.dobiva mračne tonove upravo zbog kumulativne tragičnosti malih nesporazuma. Za njim ostaje tek oltarno remek- . Starinski umivaonik sa širokim i dubokim lavorom s ornamentiranim porculanskim bokalom. Praznina života .koja i u tom poetičnom ali odviše linearnom dijelu! .32) Dimitrije Popović povezuje sve svoje umjetničke interese preko likovne umjetnosti.

zna biti i odviše pričljiv zbog strahu da ga čitatelji ne shvate krivo. slika veća od života – na kojoj je Magdalenino lice prekrivenog dugom kosom! Popović. S druge strane pjevačica Severina Vučković kao Popovićeva Saloma u zagrebačkom Muzeju Mimara 2010.“ (isto.. odviše narativnosti. Slijedeći linearnost . Po okrvavljenom čelu sitnim trnjem zabadalo se nekoliko prepletenih bodljikavih grana divlje kupine. Magdalena je plačući pala na Salvatorea ljubeći ga po licu i očajničkim pokretima podizala njegove opuštene beživotne ruke. kao i svaki ozbiljan umjetnik. Cjelokupni njegov prozni trag proizlazi iz njegovog likovnog opusa. nova sagledavanja stvarnosti.166 KNJIŽEVNA RIJEKA djelo. Judita. no njegovo pisanje nešto je arhaičnije od onog njegovih uzora. a njegov nadrealizam uglavnom vezan uz snove i sudbinu. hvata kukac Franz Kafka. Umjetnik mora poučavati. istraživanja. od jakog udarca vrata su se otvorila i Magdalenin i Salvatoreov prijatelj je ispao van zadobivši lakše povrede s puno ogrebotina. kojeg nadograđuje novom prostornošću. uz. izgleda kao filmska verzija ovog ključnog ulomka romana! Različiti mediji se isprepliću i tvore zamršenu.. godine! Literarno je Dimitrije Popović nesumnjivo fasciniran Franzom Kafkom i Danilom Kišom.Popović sjajno vratio nevoljenog Kafku (tog Židova koji je pisao na njemačkom!) u Prag izloživši svoja djela u galerija Dea Orh. očajna je sjela na jednu iskošenu glatku stijenu i krupno Salvatoreovo tijelo naslonila na svoja krvava prsa. ponekad patetičan.. Kada je shvatila da je mrtav. Dolje. lupala ga po obrazima u nadi da će mu povratiti svijest. napokon. finu paukovu mrežu u koju se. Vozač kamiona priskočio je u pomoć i s vozačem limuzine pažljivo su Magdalenu izvukli van. Koliko god škrtari riječima. a ne smije biti didaktičan! Ponekad je upravo non finito ono konačno rješenje! „Kad se limuzina počela prevrtati.. piše o onom što najbolje poznaje i zato vrlo oprezno osvaja nove prostore slobode. Ne smijemo zaboraviti da je nedovršenost umjetničkog djela često neusporedivo življa od blistave poliranosti jer tjera um na nove izazove. povremeno. str. Bila je u šoku. pobjegao iz Preobražaja! Nevjerojatno je kako je uz svu biblijsku metaforičnost jakih žena . iz slupanog automobila okrvavljena Magdalena zapomagala je vrištavim glasom. detaljan. Tijelo joj je bilo izudarano s mnogim posjeklinama po rukama i nogama. Nedaleko od olupine nepomično je ležalo Salvatoreovo tijelo u bijeloj poderanoj košulji natopljenoj krvlju. 145) Okrvavljena Magdalena s mrtvim Kristom-Salvatoreom izgleda kao opis Popovićeve grafike. Njegov realizam je oprezan.Saloma. Magdalena (poput tri Valkire!) .. iste 2010.

i nekako mračnog uma! . vanvremensko blještavilo?! Ipak. kao morbidna zanimljivost. Taj je mračni okvir pridonio popularnosti slike. Prostrijelna je rana znatno oštetila ženino oko. koji još gradi svoj zamršeni svijet stvarnosti i odraza. str. A ta književnost sva je izašla ispod ogrtača Vječnog Kosca. još je daleko. pažljivo je podignuo i prislonio lice mlade žene uz svoje lice. Kletva maslačka kojim se poigrava vjetar! ..zna dohvatiti razinu ozbiljne književnosti.. u predjelu ženine glave. očaravajuće. jer Smrt je jedini pravi motiv ozbiljne umjetnosti! Dobar primjer za rečeno kraj je priče Portret mlade žene. Povlačio je oružjem po poleđini platna. gdje su uz neobuzdanog Odina i nesuporedivo tiši Kafka i Kiš. Sjeo je na rub kreveta i odložio pištolj. Sada je portretu mlade žene. konačnog obračuna. Dimitrije Popović zaslužuje punu pažnju na samotnom i iscrpljujućem usponu ka Valhali.. Ili upravo zbog te krhkosti?! Trenutak Ragnaröka. Zatim je uzeo pištolj i stavio ruku iza slike.“ (Smrt Danila Kiša. 28-29) Kao i svaki mladi autor. Krv žrtve je bila prodrla u gusto tkanje lanenog platna. uho i sljepoočnicu. „Uputio se prema spavaćoj sobi: otvorio je lagano vrata i upalio svjetlo. Možda je problem u tek nešto uredničkog laka. sve dok nije osjetio pritisak cijevi na svojoj sljepoočnici: potegnuo je obarač.. jer na vrlo malo prostora sabija velik broj Popovićevih opsesija. kao da s leđa grli lijepu mladu ženu. obraz. Od novog se muzejskog čuvara moglo čuti kako je jedan poznati književnik uzeo lik mladog gospodina S. *** Nakon stručnog restauriranja slika je ponovno obješena na isto mjesto odakle je bila ukradena. pridodana priča o duševno poremećom mladom muzejskom čuvaru. koji bi svemu dao raskošno.. nagnuo se nad sliku i poljubio mladu ženu u usta. i portret mlade žene za siže svog novog romana. kad zapisuje nestabilne misli svog razigranog . Prišao je krevetu..IGOR ŽIC 167 svojih vizija ponekad mu nedostaje malo boje da bi mu književnost zablistala u punoj raskoši. dvije melankolične figure mračnih pisaca koji su stigli neočekivano daleko unatoč krhkosti vlastitog tijela. Okrenuo se prema slici.

Autor je filma Non e Resurrezione senza morte (Nema uskrsnuća bez smrti). poklonio Lazaru Popoviću kao odanom Crnogorcu. Obavljao je funkciju maršala dvora. je od strane knjaza Danila poslan u Rusiju na školovanje. CID. U Njegoševom muzeju na Cetinju izložen je križ kojeg je Njegoš. Film je financijski potpomagao Gabriele D’Annunzio. Žena mu je bila rodom iz obitelji Petrović. Podgorica. Autor je i knjige Crna Gora u velikom ratu. prikazanog prvi put u Rimu 1922. njegov savjetnik.168 KNJIŽEVNA RIJEKA Biografske napomene. Lazarove zapise koji su sačuvani koristi crnogorska historiografija. siva eminencija. Njegov bratić Risto Popović bio je ministar financija u Kraljevini Crnoj Gori.što je također imalo i određenu političku dimenziju. Njegošev brat i pop Lazar Popović koja je služila kao han (svratište). Knjiga je posvećena njegovom prijatelju. bio je ministar Crne Gore u egzilu i prvi crnogorski sineast. 2003. diplomatu Marie Rene Alexsis Saint-Legeru – poznatijem kao Saint-John Perse (dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1960. godine. koje je zapisao Dimitrije Popović. godine. Lazarev sin Mišo. Prvu privatnu kuću na Cetinju podigli su Pero Tomov.). oca moga pradjeda Lazara Popovića Jabučanina (brdo Jabuka blizu Cetinja) kojeg je Njegoš primio u službu 1831. „Moja je obitelj u crnogorskoj društvenoj hijerahiji zauzimala visoko mjesto od mog pretka. spisima i svjedočenjima bio je najpovjerljivija osoba kralja Nikole. Glavnu ulogu je igrala Helena Sangro. do moga djeda Mitra Popovića mnogi su članovi moje obitelji bili u diplomatskovojnim dužnostima dinastije Petrović Njegoš. sina kralja Nikole. a smatraju se prvom memoarskom literaturom u Crnoj Gori (Memoari Popa Laza Jabučanina. izdane u Parizu 1918. Bio je ađutant knjaza Mirka. godine. Posredovao je u prosidbama i vjenčanjima kraljevih kćeri na europskim dvorovima . Moj djed Mitar Popović završio je vojne akademije u Moskvi i Beču. Vladimir Popović. Do svoje smrti je u službi kralja Nikole i po brojnim dokumentima. s ugraviranom posvetom. Drugi bratić moga pradjeda. Kralj mu je bio kum na vjenčanju.). moj pradjed.“ .

odnosno na tekstove koji prate našu svakodnevicu (recepti peciva. rodbine i znanaca. Dr. što do sada nije nitko uradio. branje krumpira ili svatovi. To što je započela 1996. obiteljska pisma. nastavila je i dalje te proširila na živi govorni jezik.169 ŽELJKA LOVRENČIĆ Dvije knjige o Gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj birka Knjiga Gradišćanskih Hrvata koja pripada u Odsjek Inozemne Croatice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu ovih je dana obogaćena dvjema knjigama Gradišćanske Hrvatice iz Mađarske. pisma prijatelja. kad je Z .. Na ovo istraživanje potaknulo ju je hodanje po prisičkome groblju na kojemu je čitala nadgrobne natpise i stihove te zaključila da ih mora proučiti i zabilježiti kako im se ne bi izgubio trag. godine i Studije o Gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj objavljenome 2009..) njezin je doktorski rad koji je obranila na Sveučilištu u Budimpešti 2001. Građu vezanu uz svoj materinski jezik prikupljala je kod svoje majke. Pozorno je pratila njihove razgovore kod običaja i zajedničkih radova kao što su čihanje perja. hrvatskim. dr. Napominje da je pristigla u zadnji čas kako bi ulovila ono što nestaje jer je gradišćansko-hrvatsko narječje u Mađarskoj zbog asimilacije podložno promjenama. Knjiga Govor Prisike (372 str. etnografski materijal). Bernadett Zádrovich je profesorica ruskoga jezika i doktor lingvistike (slavenske). Zádrovich napominje da joj je u istraživanju pomoglo poznavanje ruskoga jezika koji je u svojemu stručnome djelovanju često uspoređivala sa svojim materinskim jezikom. godine. djeda i bake. Autorica je prikupljala jezičnu građu i analizirala je. dr. Radi u Institutu za slavensku filologiju u Szombathelyju. Radi se o djelima Govor Prisike objavljenome u Szombathelyju 2006. To je selo u kojemu većinom žive Gradišćanski Hrvati. Mijo Lončarić koji je 1997. U izradi njezinoga doktorskog rada pomogao joj je i prof. Bernadett Zadrovich. Prema riječima autorice u njoj predstavlja morfološko i leksičko blago ča-narječja Prisike u Zapadnoj Mađarskoj. u Szombathelyju. berba grožđa.

te sociolingvistici i istraživanju narječja. Slažem se s mišljenjem doktorice Zádrovich da se radi o vrijednome filološkome doprinosu slavistici. izvanrednim svećenicima prisičke vjerske zajednice i njihovome djelovanju. U tome poglavlju piše o doseljavanju Hrvata u Prisiku. glavnim obilježjima pojedinih narječja. o mirovnome ugovoru u Trianonu te o posljedicama istoga. Zaključuje da bi se tek onda mogla napraviti sveobuhvatna analiza srednjomađarsko-gradišćanskohrvatskih govora. Hrvatski Židan. Knjiga je podijeljena na tri glavne sadržajne jedinice. U prvome poglavlju autorica govori o povijesnome razvoju. Nakon terenskoga istraživanja i filološke analize govora stanovnika sela Prisike u zapadnoj Mađarskoj u kojemu već gotovo 500 godina žive Gradišćanski Hrvati. dok su u rječniku neznatna odstupanja (uspoređuje govore u četiri mjesta – Prisika. geografskome razmještaju. U zaključku dr. obrađivala je govor pojedinoga sela. autoričine rodne Prisike. Za stanovnike Prisike bilo je vrlo važno da je u njoj četrdeset godina djelovao Jože Ficko. prema njezinim riječima. bio pročelnik Instituta za jezik u Zagrebu i koji joj je dao upitnik s pitanjima za morfološku analizu jezika. U drugome poglavlju daje najznačajnije podatke o prošlosti i sadašnjosti prostora o kojemu govori. Napominje da joj je od osobito važnosti bilo prikazati geografsko i jezično razvrstavanje kao i višejezičan prostor i sociolingvističku problematiku. o.170 KNJIŽEVNA RIJEKA prikupljala građu. veliki obnovitelj gradišćansko-hrvatskoga jezika u 19. Zádrovich predlaže ostale zadaće koje bi trebalo obaviti da bismo mogli napraviti sažetak suvremenog stanja govora gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj. Tek nakon detaljne analize pojedinih narječja zapadno mađarskoga gradišćansko-hrvatskoga govora bilo je moguće dobiti njihovu potpunu sliku i dr. regionalnome i književnome jeziku te navodi dosadašnje rezultate u istraživanju narječja. U istraživanjima narječja prvo je krenula s monografskom obradom to jest. U trećem dijelu knjige autorica prelazi na prikaz čakavskoga jezika prisičke inačice i ukazuje na fonetske i fonološke posebnosti jezika svojega sela. . Plajgotr i Unda). Zádrovich mogla se posvetiti istraživanju morfološke i leksičke posebnosti suvremenoga govora jednoga sela to jest. zaključuje da uopće nema razlika u razini morfologije u ča-narječju na tome području Mađarske. stoljeću. Smatra da su u budućnosti potrebna istraživanja na polju sintakse i analiza jezične uporabe jednoga naselja kao i posao na otkrivanju razlika u cjelokupnom jezičnom području Dolinaca na polju fonetskih razlika.

Prvi pisani podatci o tome selu potječu iz 1194. dio (glagoli) u kojemu autorica objašnjava specifičan položaj toga mjesta okruženoga mađarskim i njemačkim govornim područjem. U tekstu Natpisi nadgrobnih spomenikov na hrvatskom jeziku u Prisiki autorica navodi da je u tome selu u zapadnome dijelu Ugarske. Uz sažetak na hrvatskome i brojne jezične primjere.-2007. Spominje i druge zaslužne Prisičane kao što su velečasni Štefan Durnović. izabran je za načelnika sela) i koji također njeguje hrvatski duh. Druga knjiga. O selu Prisika govori se i u tekstu Germanizmi u govoru gradišćansko-hrvatskoga naselja Prisika. Govore o svadbenim običajima.ŽELJKA LOVRENČIĆ 171 Knjiga je pisana mađarskim jezikom. naslovljena Studije o Gradišćanskih Hrvatima u Mađarskoj objavljena je u Szomathelyju 2009. a nečitljivih 45. Autorica ponovno naglašava značajnu ulogu Jože Ficka koji je razvio plodnu književnu djelatnost u prvoj polovici 19. Dva su teksta napisana na gradišćanskohrvatskome jeziku. U članku Osam stoljeća Prisike Bernadett Zádrovich govori o povijesti njezinoga rodnoga sela u kojemu. dio (pridjevi). nadgrobnim natpisima. jezično miješanih je 60. Prema njezinim riječima. godine i pisana dvojezično . godine i koji su objavljivani po različitim publikacijama. kad ga je Bela III darovao Boršmonoštorskoj opatiji. nadimcima. godina XIX. prema zadnjemu popisu stanovništva (1990. II. To je zapravo zbornik radova koje je autorica pisala od 1977. osam na hrvatskome. Iz njega saznajemo da je L. udaljenome deset kilometara od grada Kisega. Istu temu obrađuje u članku Germanizmi u govoru gradišćansko-hrvatskoga naselja Prisika.na mađarskome i na hrvatskome jeziku. Posebno je zanimljiv članak Jezik udžbenika na području današnjeg Gradišća od 50. godine. a 152 na mađarskome). Ima 364 stranice s ilustracijama. Tekstovi govore o našoj baštini prikupljanoj po hrvatskim selima i gradovima Gradišća. (1999. Kuzmich sakupio knjige napisane za Gradišćanske . djelo obiluje bogatom biografijom i slikovnim materijalom. Jednojezičnih ima ukupno 253 (od toga 101 na hrvatskome jeziku. O povijesti te opatije pisao je bivši prisički župnik Ignác Kovács. III. stoljeća. kroatizmima. a četrnaest na mađarskome. ti se članci bave živim govornim jezikom. umjetnik Lujo Brigović ili János Vaskó rođeni Mađar koji u Prisiki živi od 1996.) živi 335 Hrvata (ona kaže da ih je u stvarnosti više). uporabi jezika i identitetu. pronašla 358 nadgrobnih spomenika. stoljeća do 1921. germanizmima i hungarizmima u mađarskome i hrvatskome govoru Gradišćanskih Hrvata te o udžbenicima napisanim za Gradišćanske Hrvate.

) Osim germanizama u govoru gradišćansko-hrvatskoga naselja Prisika. župnik u Rosvaru. Autorica kaže da je to izazvano provođenjem jezične reforme u hrvatskim matičnim zemljama (od 1836. napisao je udžbenik Fizika. ali školski udžbenici se i dalje tiskaju u Mađarskoj (Šopron. Posebno ističe ulogu L. stoljeća do 1921. godina XIX. Budim. U razdoblju od 50.-1928. Kuzmicha i Gašpara Glavanića. rođeni Mađar koji je završio Varaždinsku gimnaziju i u Zagrebu godinu dana studirao teologiju te bio župnik administrator i poslije župnik u Židanu. Svoj doprinos u razvoju jezika dao je i Mate Meršić Miloradić (1850. O izdavanju hrvatskih školskih udžbenika u 19. godine javlja se sasvim novo usmjerenje u razvoju gradišćansko-hrvatskoga književnoga jezika. objavio je Gramatiku gradišćansko-hrvatskoga književnoga jezika). Đura. Pešti i Budimpešti u 19. a 1919. Anton Hérics.) i uvođenjem skupnohrvatskih udžbenika izdanih u Schüllbucherverlagu u Beču i kod Hrvata u zapadnoj Mađarskoj. kao i mladi Gašpar Glavinić koji je u početku bio kapelan u Šopronu. Pešta itd. I ova knjiga dr. zatim u Đuri i na kraju župnik u Vorištanu. stoljeću. kulturu i običaje. a također govori o knjigama napisanim za Gradišćanske Hrvate i tiskanim u Budimu. Zádrovich je hvalevrijedna jer donosi niz informacija o načinima na koje su Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj tijekom više stoljeća čuvali svoj jezik. autorica obrađuje i hungarizme. Nakon prvog svjetskoga rata odvajanjem zapadnih dijelova Mađarske veći dio mađarskih Hrvata dolazi pod Austriju i Beč dobiva važnu ulogu u širenju hrvatske kulture.172 KNJIŽEVNA RIJEKA Hrvate od kojih je većina bila prevedena s mađarskoga. . stoljeću posebno su se brinuli svećenik Fabian Hauser. Kiseg.) koji je pisao i udžbenike (1880.

ipak stoji.173 KATICA ČORKALO JEMRIĆ Jubilej. uspostavljajući s nama spontan i jedinstven dijalog. tužnim okom pogledavajući na vile književno sretnijih nacija s obiljem jedrih plodova u krilu. zahvaljujući kojemu čitani pjesnici traju. međutim. a među njima eto i naše Ljerke s Jabuka punim krilom. ako baš hoćemo precizirati. gdje pjesništvo izbija u prvi plan. Ista se ocjena. prvo mi na pamet pada stara latinska izrijeka Non multa sed multum. i to vjerničko povjerenje iz zbirke u zbirku sklada u najrazličitija emotivna . Stoljeća su prohujala. aludira na nepomnju i nehaj jezika hrvatskoga u naših starih pjesnika. Hrvatice su se afirmirale u svim granama umjetnosti. govoreći o njoj. Uopće uzevši. Naša je Ljerka. da bi u što zamamnijemu ruhu stigla do nas. Paradigmatska je formula Ljerkina nadahnuća. zauzete djelatnice na polju hrvatske umjetnosti i kulture Ljerke Car Matutinović. koji nije racionalan ni unaprijed smišljen. pa k tomu još i s Jabukom na glavi. što amnestira i moje uzastopno pozivanje na alegoriju dičnoga romanopisca Planina. u nje se obilje različitog i mnogog potvrdilo kakvoćom izvornosti i izvrsnosti. poetizirani naslovi njezinih zbirki sirenski su zov u osebujan i jedinstven poetski svijet. Uostalom. a oni ponajbolji žive u najviše nas. poetskog obnavljanja i dokazivanja vjera u svemoć ljubavi. prevoditeljice. prebirući u svom krilu uvenule jabuka. već sam jednom iskoristila znakovitu alegoriju iz Zoranićevih Planina. za koju kaže da je nepotrošiva. kako nam sâma sugerira naslovima dviju svojih poetskih zbirki. pripovjedačice. odnosi i na određena polja stvaralaštva. pa nije zazorno reći da i kritika i čitatelji vide u njoj ponajčešće poetesu koja predvodi prvu ligu naših pjesnikinja. nego spontan i pridošao iz tajnovitih predjela bića što nekim silno osjetljivim ticalima gradi estetsko tkanje pjesme. esejistice. maštoviti. jedrih i sočnih. gdje ciklizacija sugerira organski proces stvaranja. koja nam mudro preporuča da je kakvoća poželjnija i važnija od količine i množine učinjenoga. nadasve vrijedan (Djelu Caričinu u pohode) K ad govorim o dugotrajnom i plodnom djelu i djelovanju naše pjesnikinje. gdje vila Hrvatica. uspjela i u jednomu i u drugomu. da se poezijom smije nazvati samo ona koja budi naš doživljaj i provocira misao. Iako do banalnosti ponavljano.

znajući da je u pjesmi sve dostupno i moguće. pa makar bili i maniristički pomodni. I dok propitkuje različita poetska iskustva prebirući po stoljećima pjesništva. koketira sa zaljubljenošću u ljubav. ljepote ni smisla. zanimljiva je crta njezine pjesničke zrelosti. Njezina čežnja za ljubavlju tražila je u prošlosti i izvanjske. bez obzira koliko njezina ženska i ljudska senzibilnost uporno nijekala i odbijala osakaćen i nepotpun život. suočivši se hrabro s čulnom prirodom žene. uvijek je riječ o ljubavi. kao u početcima. koja dopušta da se ne odrekne vjere u magiju ljubavi. kao i s ranjenom intimom mislećega bića. u mnogolike lirske oblike i domišljene poruke nastale u pjesmom posvećenim urama. i kad ju neminovno sustiže vrijeme rastanaka i vilinskog odiljanja.174 KNJIŽEVNA RIJEKA stanja i raspoloženja. gdje se žena našla na pijedestalu. manifestne znakove udvorništva i pažnje. kreirala je pjesme o ljubavi i uranjanju u nju. ali i narcisoidni. danima i godinama stvaranja. nije njezin poetski izum. tragajući za imanentno svojom pjesničkom retorikom. i kad joj se. obožavanoj i voljenoj. pa otuda i brojni njezini modaliteti. iz trivijalne svagdašnjice bježi u emotivno zasićene predjele nesvakidašnjega. kad je povjerenje u nju nagrizeno sumnjom i kad se bori s razočaranjem i tjeskobom. često petrarkističkoga ozračja i barokne kićenosti. o bordižanju unutar sudbinskog mirakula igranog između dvaju bića. Maštovito se poigravajući konvencijom viteštva i trubadurstva. erotskočulni. Neumorno je usavršavala svoj lirski govor i stil. kad je najjednostavnije izbjegnuti . hermetičan. kad je prožet prepoznatljivim književnopovijesnim slojevima. pa i ono nemoguće – biti vječno mlad i zaljubljen. ismijavanja i ironizacije vlastitih osjećaja. u kojem bez inspirativno obnovljivih i hranjivih ljubavnih uzleta nema punine. ali ju razvija do sebi svojstvenog rafinmana u igri imaginativnih obmana i samoobmana. ne bi li otklonila zebnju zbog njezina gubitka i neobnovljivosti u trenutcima gorčine i bola. našla je u njima oaze za vlastite pjesničke paradigme i prakse. Nesputano se prepustila osjećajima. ali i one druge. ili kad je zavičajno narodski intoniran. artificijelan i brušen. pjesme odmaka i uzmaka. Prevažno je za nju bilo zaglušni nesklad svagdašnjice ublažiti i nadomjestiti blagoglasjem i melodijom pjesme. kad već nema blažene opijenosti i opojnosti ljubavlju. Ljubav srca i čula u nje je nasušna inspiracija. analitički i kritički. no omogućuje i to da pobijedi razočaranje i osjeti se nadmoćnom. Stvarajući vibrantan kontrapunkt između maštanja o ljubavi i žudnje s jedne strane i njihova naličja u zbiljskoj realizaciji s druge. Ta sposobnost da se distancira i izdvoji iz svoje ranjive emotivnosti. laskalo i kanconijere skladalo. Bilo kako bilo. Zbog toga s protokom vremena sve češće. Mistifikacija ljubavi i osjećaja uopće. promatrajući je sa strane. Često pritom priziva epohe galantnih muško-ženskih odnosa i manira. intimno-diskretni i spiritualni. permanentno u potrazi za ljubavlju i ljepotom kao usrećiteljskim formulama opstanka i bitka. i tada kad je.

) i Pjesnička riječ Dragutina Tadijanovića (1970. leksikonima i enciklopedijama. Sedamnaest knjiga pjesama Ljerke Car Matutinović bogat je opus. tek slutimo što je pjesnik doista rekao. Posljednjih se godina prihvatila još jednoga izazovnog posla postavši Vijenčevom kolumnisticom. svečarskom slovu nema mjesta. zaokruživši to dvjema knjigama interpretacija: Lirika Dobriše Cesarića i Dragutina Tadijanovića (1964. na desetak svjetskih jezika. Stizale su dakako i zaslužene nagrade. Esejima i kritikama surađuje otpočeta do danas u dvadesetak hrvatskih i talijanskih časopisa i listova. U najboljem slučaju. preciziranju pogotovo. Sedamdesetih godina minuloga stoljeća nezaustavljivo je potekla rijeka pjesničke riječi i sveudilj teče. s vlastita tla i podneblja.KATICA ČORKALO JEMRIĆ 175 istinu i prepustiti se obmani. promjenjiv i fluidan. Pa čak i kad sve to imamo u sebi. poznavanja nacionalnog pjesništava i poezije uopće. Naravno. kad smo tako reći spremni i opremljeni. za pjesme i prozu. od kojih i ona za životno djelo. samo što se oni rječitiji zavaravaju da su se logoreičnom vještinom približili tajni. sve je ispjevano njezina meštrija. pa misle da su je otkrili. tek smo u predvorju istinski velike pjesme. uvrštavana u domaće i strane antologije. Na istoj stranici s . i što ćemo ikada znati i imati. Izazovna sfinga se ne predaje. okovati u značenja. a oholi i nepametni idu i dalje.). no to je samo jedan. predala se dragovoljno slojevitom procesu razotkrivanja osebujnog i intrigantnoga lirskoga temperamenta. u našim hrvatskim čitankama. a to je zapravo sve što imamo i znamo. jer sve to stoji zapisano u njezinim knjigama. uknjiženoga i obznanjenog služi tomu da nas podsjeti na ono spočetka – sadržajno. a bol će poslije već učiniti svoje – pisati pjesme i ispuniti vrijeme. nekoliko talijanskih. naslijedivši dragocjenu vrlinu marljivosti od svojih predaka. Uza sve spomenuto bavila se priređivanjem i uređivanjem knjiga i antologija te prijevodima talijanskih klasika objavljenima u desetak knjiga. Drage Gervaisa i Ljube Pavešića. Shvaćajući cijelog života zov pjesme kao sudbinu. čak dvije iz književno prijestolničke Firenze. a u knjizi Odjeci pjesničke riječi (1991. Nabrajanju u ovom kratkom. obje riječke. odgovor možemo samo naslutiti. najmarkantniji krak njezine kreativnosti. žanrovsko i prevodilačko obilje ove radišne Primorke koja sve stiže i dospijeva. tada tek promoviranim naukom Zagrebačke stilističke škole. teorijskoga znanja. Prevođena je često i ona. no navođenje ponečega od napisanoga. da ga je nemoguće zarobiti u riječi. a dvije s adrese rodne Crikvenice. i uzalud nam je tražiti formulu za dešifriranje. gradeći u dosluhu s polifonijom sadržaja i zvukova vlastitu poetiku. Započela je svoj hod u književnost šezdesetih godina.) sabire svoje razgovore s piscima. ovisno u suptilnosti vlastita doživljaja. doživljaj pjesme tako je časovit. dostatan za više biografija.

Čakavske versade. ona to i čini.). Obdarena pjesmom. Dišući život punim plućima. kao krunu dodaje im uspinjanje. Stavljajući znak jednakosti između ljubavi i života samoga. daruje nas inventivnošću i vitalizmom stvaralačke riječi iz plodonosne svoje i nepresušne riznice stiha i pjesme. 2007.. baš kako je Šeherezada nadmudrila svoga satrapa pričom.1993. standardizirane prikaze. uvijek se iznova vraćati ljubavi i čovjeku. . A kad zaključi da je život meštar od mučenja. odnjegovana ukusa i široka raspona metričkih majstorija i vještina.. moru i milozvučnoj čakavštini (u tri pjesničke zbirke: Kanat slaji od meda. zavičaju. jer stvaralačke uspone treba neprestance svladavati i stizati do vrha. zna da ga također može nadigrati pjesmom. sve može: iznaći mnoga utočišta. a sve skupa upakirano u stilistiku koja brine o našem susretu s lijepom knjigom. toplini i čaroliji djetinjstva.176 KNJIŽEVNA RIJEKA jezikoslovnom eksperticom Nives Opačić i Marušićevom karikaturom svaka dva tjedna čitateljima nudi sažete. 1987. Izabravši hedonizam i život umjesto odricanja i mudrovanja. Pjesmom i maštom čarobnica stiha moderne senzibilnosti. gdje je znalačka informacija začinjena vješto odabranim citatima. Meštrija. naša jubilarka iz puna grla neumorno pjeva i snatri o zvjezdanim emotivnim galaksijama. i ciklusu Litrati 2001.

177 POEZIJA CZESŁAW MIŁOSZ (Szetejna u Litwi 1911. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1980. naramenicu koja klizi. Kraków. Ta ne može se ljudima sviđati Onaj tko poseže za zabranjenim.) PJESME TO Kada bih konačno mogao reći što prebiva u meni. . I priznajem kako su moje ekstatične pohvale postojanju Mogle biti samo vježbe visokog stila. Pisanje je za mene bilo obrambena strategija Zatiranje tragova. Prizivam u pomoć rijeke u kojima sam plivao S gredom u rogozu. Naušnice. Vaše kratke ljubavi i zabave što se u trulež razlažu. TO je slično mislima beskućnika koji ide ledenim tuđim mjestom. . Dok je To tamo stalno. obmanjivao sam vas Govoreći kako toga u meni nema. Kriknuti: ljudi. Premda sam zahvaljujući baš tome Umio opisivati vaše lako zapaljive gradove. A ispod je bilo TO što se ne usuđujem imenovati. Prizore u spavaonicama i na bojišnicama.2004. dolinu U kojoj jeku pjesme prati večernje svjetlo. danju i noću. zrcala.

178 KNJIŽEVNA RIJEKA

I slično trenutku kada opkoljeni Židov vidi kako se približavaju teške kacige njemačkih žandara. TO je kao kad se kraljev sin otisne u grad i vidi svijet Istinski: bijedu, bolest, starenje i smrt. TO se također može usporediti s okamenjenim licem nekog tko je shvatio kako je ostao napušten zauvijek. Ili s liječnikovim riječima o neumitnosti nalaza. Jer TO označuje sudar s kamenim zidom i spoznajom kako taj zid ne će popustiti nikakvim našim molbama. MOJ DJED ZYGMUNT KUNAT Na fotografiji moga djeda, kada je imao šest godina, krije se, prema mom sudu, tajna njegove osobe. Sretni dječačić, vragolasto prepreden, kroz njegovu kožu prosijava duša bistra i vedra. Fotografija potječe iz šezdesetih godina devetnaestoga stoljeća, i, evo ja, u kasnoj starosti, spremam se tamo kako bih sudjelovao u dječakovim zabavama. Iznad poznatog jezera, u koje upravo baca kamenčiće, pod jasenovima, koji su se trebali naći u mojim pjesmama. Kunatove se ubrajalo u kalvinsku šljahtu, što snobovski, bilježim, jer su u nas u Litvi najprosvjećeniji bili kalvini. Obitelj je kasno promijenila vjeru, oko 1800. godine, ali ne pamtim nijednu djedovu sliku u crkvenom brodu u Świętobrości. Ipak nikada nije loše govorio o svećenicima, niti se bilo čim ogriješio o ustaljene običaje. Student Glavne škole u Warszawi, plesao je na balovima i čitao djela pozitivističkog razdoblja.

CZESŁAW MIŁOSZ 179

Ozbiljno se prihvatio pozitivističkog načela rada i stoga u Szetiejnama počeo proizvoditi sukno, igrao sam se tamo u sobama, u kojima su ležali strojevi za stupanje. Bio je blagonaklono uljudan prema svima, velikim i malim, bogatim i siromašnim, pozorno je slušao svakog. Oskar Miłosz, koji ga je upoznao u Kownu, 1922. godine, nazvao ga je un gentil homme français du dix-huitieme siecle, francuskim plemićem osamnaestog stoljeća. Njegovo biće nije određivala samo izvanjska uljuđenost, krila se pod njom mudrost i istinska dobrota. Kada razmišljam o svojim nasljednim tegobama, osjećam trenutke olakšanja kada se sjetim moga djeda, ta morao sam baštiniti nešto i od njega, što znači da nisam posve bezvrijedan. Nazivali su ga ‘’litvomanom’’, nije li sagradio kuću u Legmiadzi, koja je služila kao škola, i zar nije plaćao litavskog učitelja? Voljeli su ga svi, Litavci, Poljaci i Židovi, poštovali su ga u okolnim selima. (U tim selima koja su nekoliko godina poslije njegove smrti iseljena u Sibir i stoga je sada tamo samo pusta ravnica.) Od svih knjiga najviše je volio čitati sjećanja Jakuba Gieysztora, jer je u tančine opisivao našu Niewiażynu3 dolinu između Kiejdana i Krakinowa4. U mladosti me one nisu zanimale, jer što imam od toga što je nekada bilo, ako me se ticala samo budućnost. Danas pohlepno čitam ta sjećanja, naučen kakvu važnost imaju nazivi mjesta, okuke na cesti, brežuljci i skele na rijeci. Kako je vrlo nužno cijeniti provinciju i dom, i nadnevke, i trag bivših ljudi.

180 KNJIŽEVNA RIJEKA

Kalifornijski skitalac čuva talisman, sliku brežuljka u Świętobrości, gdje pod hrastom leže djed Zygmunt Kunat pradjed Szymon Syruć i njegova žena Eufrozina. ISKRENI OPIS SAMOGA SEBE NAD ČAŠOM WHISKYJA U ZRAČNOJ LUCI RECIMO U MINNEAPOLISU Moje uši sve slabije čuju, moje oči slabe, ali su i dalje nezasitne. Gledam njihove noge u mini-suknjama, hlačama ili u lepršavim tkaninama, Svaku promatram posebno, njihove stražnjice i udove, zamišljen, nošen porno maštarijama. Stari požudni djede, vrijeme ti je za grob, ne za igre i zabave mladosti. Nije istina, činim samo ono što sam uvijek činio, slažem scene ove zemlje po nalogu erotičnog umišljaja. Ne žudim baš tâ stvorenja, žudim sva, a ona su kao znak ekstatičnog općenja. Nije moja krivnja što sam tako načinjen, polovica od bezinteresne kontemplacije, a polovica od požude. Ako poslije smrti dospijem u Nebo, tamo mora biti kao tu, samo ću se lišiti tupih osjetila i otežalih kostiju. Pretvoren u čisti pogled, i dalje ću gutati proporcije ljudskoga tijela, boju perunika, parišku ulicu u lipanjski osvit, svu nepojmljivu, nepojmljivu množinu vidljivih stvari. NA MOJ 88 ROĐENDAN Zgusnuti grad skrivenih prolaza, uskih

CZESŁAW MIŁOSZ 181

malih trgova, arkada, niz terase spušta se morskom zaljevu. I ja, zagledan u mladu ljepotu, tjelesnu i prolaznu, njezin razigrani ritam između staroga kamenja. Boje haljina prema ljetnoj modi, lupkanje cipelica staro stoljećima, veseli me svojim obrednim povratkom. Davno sam iza sebe ostavio razgledavanja katedrala i obrambenih utvrda. Kao onaj sam koji vidi, a svejedno sâm ne prolazi, duh krilati unatoč sjedinama i staračkim bolestima. Izbavljen, jer s njim je vječna i božanska začuđenost. Genova, 30. lipnja 1999. VOYEUR Bio sam putujući zavirivač na zemlji. Šumjelo je, mijenjala je boju unutrašnjost galaktičkog mjehurić sapunice. Njezin klobuk s lila cvijećem, nosila je čipkaste gaćice, Svetkovao sam s njom uz ubrus s uzorcima sunčanih pjega. Ili njezine na pol gole grudi u Empire haljini. Presvlačio sam se u frak s odličjem, Samo da bih mogao gonetati njihov ukočeni dodir. Uvijek sam razmišljao o onome što žene prikrivaju: Tamni ulaz u vrt spoznaje U pjeni podsukanja, nabora i sukanja. A poslije umirale su one, njihovi sateni i ogledala. Duždevice, kraljevne, družbenice. Stiskalo me u grlu što se tako lijepe pretvaraju u leš.

182 KNJIŽEVNA RIJEKA

Uistinu nisam tražio ljubavne igre s njima. Žudjele su ih moje oči, pohlepne, vrlo pohlepne, Pozvane na komičnu predstavu U kojoj su se filozofija i gramatika, Poetika i matematika, Logika i retorika, Teologija i hermeneutika, Te sva znanja mudraca i proroka Jatili kako bi skladali pjesmu nad pjesmama O baršunastoj nepripitomljivoj životinjici. NAPUTAK Samo ne ispovijed. Vlastiti život Toliko mi dotužio a da bih našao utjehu Pripovijedajući o njemu. I razumjeli bi me Nesretnici, a koliko njih! Koji se gradskim ulicama Klate, polusvjesni ili pijani, Oboljeli od gube sjećanja i krivnje postojanja. Što me, dakle, zadržava? Sram Što moji jadi nisu dostatno živopisni? Ili prkos? Jadanje je previše u modi, Nesretno djetinjstvo, povrjeda i tako dalje. Čak kad bih dostojan bio jobovske jadikovke, Bolje je ušutjeti, hvaliti nepromjenljivi Poredak stvari. Ne, to nešto drugo Ne dopušta mi govoriti. Tko trpi, dužan je Biti istinoljubiv. A tu, koliko pretvaranja, Koliko komedija, samosažaljenja! Prijetvornost osjećaja poznaje se po prijetvornosti fraze. Previše mi je do stila da bih riskirao. PROBUĐEN U dubokoj starosti, pogoršanog zdravlja, probudio sam se u sred noći i tada sam to osjetio. Bio je to osjećaj sreće tako goleme i savršene od koje su u proteklom životu postojali samo njezini

I jer mi je pisana bila druga vjernost. Spokoj. učinio si ono što ti je bilo namijenjeno i ne moraš više misliti o minulim stvarima’’. sve se zbilo onako kako se moralo zbiti. Oprostite meni. Mjesečarska jalovost.CZESŁAW MIŁOSZ 183 predujmovi. Što sam vas još u školi izdao. Viju se visoko nad livadom. Otiskujući se na vratolomni pohod u strane intelekta. kojom gospodin u klobuku od pluta ide noseći mrežicu za leptire. I ta sreća nije imala nikakvog povoda. U kojima se nad masama vjernih ne ljuljuška nebnica na Tijelovo I vijenci lišća ne rese unutrašnjost župne crkve. Sada je iznenada bila uključena kao nužni dio cjeline. Koji stižete na moj poziv Samo stoga što sam bio obilježen čovjek. UZORCI Uzorci ne znaju da su uzorci. Sreća na ovoj strani bila je kao nagovještaj toga istoga na drugoj strani. Kao da je nekakav glas govorio: ‘’Ne brini. gramzivi vladaru! Maharadžo! . Isključen iz očinskih običaja. Iz godine u godinu zagledani u fotografiju bijeloga dvora I društva u ljetnoj odjeći okupljenog ispred verande. Bio sam svjestan kako primam neočekivani dar i nisam mogao shvatiti zašto je na mene pala ta milost. pobijeđeni i prognani. bio je spokoj svođenja računa i spajao se s mišlju o smrti. gospodičiću iz dobre obitelji. VI. moje sjene. POBIJEĐENI Vi. Nije narušavala prisebnost niti je nestajalo prošlosti koju sam nosio u sebi skupa s mojim jadom. samoća i srdžba Postaju ipak potrebne Kako bih na drugu potenciju mogao podignuti Moj kotar i vas. što sam ga osjetio. Kako uvjeriti leptira da je uzorak? O moćni.

kao da i dalje sudjeluju u našem nečistom balu. u hodnike zrcala odraženih u zrcalima. . I trajati uvijek u popisu uz kraljevstva. Ako su ispale izvan vremena i prostora. u ovom broju objavljujemo kraći. ili lovci bizona otprije dvanaest tisuća godina. Stefanija. prvi ciklus prevedenih pjesama Nobelovca Czeslawa Milosza. nabori. Ali kako se sporazumjeti s carstvom umrlih? Zagledavam u zrcala. ili bjelina nagosti u polumraku. spomenike i hramove.184 KNJIŽEVNA RIJEKA Proroče Ilija! Habakuku! Položi svoja krila na oltar znanosti! O Baziliso! Lady Makbet! Titanio! Lenoro! Umjesto da budeš samo sâm po sebi. možeš postati Predstavnikom vrste. to je prvi savjet u depresiji. Prijevod s poljskog: Pero Mioč Napomena uredništva: zbog ograničenog prostora. morale bi biti tamo gdje i cezar Tiberije. Ali one su stalno u blizini i samo se polako udaljavaju. GODINA 1900 Oteti se mislima o vlastitoj osobi. Zatreperi tamo klobučić s čapljinim perom. Prenosim se stoga u godinu 1900. Ljiljana koje duge češljaju vlasi. Namjera nam je objavljivati ostale prijevode u sljedećim brojevima. godinu po godinu. Mariola. Skupa s gospodinom u klobuku od pluta koji ide livadom tisuću devetstote godine naše ere.

. uz misao na nešto lijepo.. i ne zaboravi – činiš žensko sveto djelo! Poslije ga pečeš u pećnici ražarene duše.. sij i prosijavaj bijelo ne brašno. Pazi da ne izgubiš tajne riječi. Umjesto majke . Da ti bude lako pri srcu. (Silazi Sveta obitelj.185 ELKA NYAGOLOVA PJESME RECEPT ZA KRUH Niji Kruh se radi iz ljubavi. glatko. u sredini . dugo i žedno.dlanom napravi udubinu – lako je. Mijesiš i miluješ tijesto. koje čuvaš samo za taj trenutak. kojom ćeš cijeli svijet omotati. s bijelom nadom. Kuća miriše na kruh.. S majčinim licem u sjećanju.. s ritmom njezine pjesme..dobiješ najljepši doživljaj. Poslije.) Samo da ne propustiš: . nego očekivanje.

molim te! S brašnjavim rukama. Jesu li postojane.. Posljednja crta je visoko – stigla je gotovo do kraja vrata. Crticu po crticu. spuštajući pogled. Podupiremo prozirnu osnovu dok nam se sin penje. mislim budna u tmini s njegovim ocem. dok ti sve ne ispričam.. dijete moje.. u kišu pretvorena. Sin ih točno bilježi olovkom rastežući ih mladenački kroz godine. podjednako neukusan kao i neslan život. pozovi me brzo. (Moj čardak je visok. Mi silazimo. Odletjet će nam ptić vrlo brzo. Ako nešto zaboraviš. izaći će. No kruh će narasti! STUBE mom sinu Iza bijelih vrata. . Zazidana iza sto osmijeha.. skriveno. u stvari. Kao da duša stenje. Gledaj da uvijek ima vatre i soli u kući..) Dugo ću silaziti s oblaka. I žuri po iscrtanim stubama. Šutke. kroz proljeća prolaze svijetli tragovi.186 KNJIŽEVNA RIJEKA kruh bez soli je. A u meni će se ugnijezditi stotinu pjevica. Istog tona.. A on sigurno korača gore. škripe grede od starosti. unutra. Pred nama ih plete kao mjesečevu pređu.

Samo tako izgleda..ELKA NYAGOLOVA 187 Vrata. kojima su oprošteni grijesi.. ne vjerujući još uvijek koliko stuba ima stubište zemaljskog raja. A poslije toga će. cijeli balkon je tvoj. I ona će biti budna umjesto mene. K meni mistično slijeću anđeli – ekipa „Pomoć s neba“ šapuće ptici da odleti.. A ja i njegov otac čekat ćemo svijetlo čudo. sam. . . Dok se provlačim ispod konopca s opranom košuljom u rukama. I dalje... ne prostirem tvoju opranu košulju. napravljene od platna. Ali ptice. gutajući pitanja. za svog sina početi crtati novo stubište. škripat će pod mladićevim dodirom. Vise pored mene. umirit će se i zaspati nad pragom. ličim na onu koju pamtiš: na ševu koja se umorila na nebu i na balkon slijeće samo da se odmori. One samo lepeću krilima i cijelo im se nebo utapa u očima.. vjerojatno su nepravilno skrojene. A ona mi bojažljivo maše krilom pored lijevog ramena. Tako izgleda sa strane. BALKONSKA ETIDA Dok se provlačim ispod konopca.Leti! – kažem joj.

da – orao u visini. A uspomene – herbarij.škropi ih sitna kiša. Posljednje čega se sjećam je kako plačem jer me Bog tu poslao. Osjećaj za trenutak i vječnost.. a danas nepristojno izostaju. Gdje su mi krila? U nekom snu? Ili još dalje? Zašto se ne sjećam? I krotko legoh pod kapak s drugim krilatima. Jedno čudo ili kočija – ali bez povratne karte. I u magli – zaboravljena nada.. sa šatorima na hromim nogama – jedno ljetno pismo. Listopad mršti obrve. Sezona leptira i rastanaka. grubo razderani.188 KNJIŽEVNA RIJEKA ANDANTE U džepu – magla. . Na raskrižju – dvije duše koje se vole.. Duša s dušom zagrlila se kao mladić i djevojka. I oblaci. Obala. Breza s zlatnim kastanjetama.. -.. koji se s njim svađaju. Život je divna ludost.. Ah. No polako. Do horizonta – ništa drugo. I još – tajnovite priče – nižu šturci.

Olabavi čvor okovratnika i tajnih misli. Voli me na trgu. kad su nam duše beznadno sklone. savij je u prsten. (iako je jako teško!) tako mudrog i razumnog mogu te voljeti.. Hajde. Otjeraj sve mačke – raznositeljice crnih magija. dok se nisi probudio! Ako se probudiš. Sutra u tajnosti bit će kasno.. Ukradi od kiše dugu. jedan jedini put. Poželi da me odneseš na vrh planine. Ne ustručavaj se sakriti ni od samoga sebe. Odbaci sve poglede iza naših leđa. . znat ću da je sve drugačije.ELKA NYAGOLOVA 189 OPOMENA Samo danas. budi nerazuman. Klikni da si zaljubljen – usprkos kiši i prognozama! I što ako nam pravo na ljubav bude oduzeto. Samo još koji tren. Otpusti uzde najskandaloznijim riječima. Napravi to.

obaveznom gestom provjeravam nasipe. *** Tvoje ruke – dva vesla barke. u kojoj plovi moj duh. Prevela i priredila Ružica Cindori . Danima i danima tamnim od preglasne šutnje. Stišćem zube da u tvom dlanu ne zaplačem.190 KNJIŽEVNA RIJEKA *** Još uvijek sam bijeli oblačić gore. I – ne bojim se dubine. Pružaš ruku. nad tobom.

. njemački. Pravopis nade. rumunjski i grčki jezik. Mi (na makedonskom). 1990. Pisma od/do brijega. Živi i radi Varni. U tisku je i njezina knjiga na poljskom. Zemaljska igra. Dobitnica je uglednih bugarskih nagrada za književnost Zlatni Pegaz. Mi. Pjesme su joj prevedene i na engleski. Dora Gabe. godine. Belonogin izvor. Stol za troje (na srpskom) i roman Nijema zvona. Završila je bugarsku filologiju na Sveučilištu Sveti Kliment Ohridski u Sofiji. Peta sezona. listopada 2009. Delfin suše. među kojima zbirke pjesama Nisam Pepeljuga. osnovala je izdavačku kuću Nyagolova – Kavalet. Crteži iz jednog grada (na francuskom). Prozori (na ukrajinskom). Glavna je urednica časopisa Znaci i predsjednica Slavenske književne i umjetničke akademije te članica Saveza bugarskih pisaca. Bijeli vlak. Objavila ja petnaestak knjiga. Nagrada za poeziju Hristo Botev. Kesten na dlanu (na ruskom). Nulta grupa.ELKA NYAGOLOVA 191 Elka Nyagolova rođena je u bugarskom gradu Dobrichu. Elka Nyagolova bila je gošća na Tribini Društva hrvatskih književnika 28.

DRUGA ŽURBA (La otra prisa) Budući da je kasno sve požuruje ovaj hod točno usred danā i satovi koji kasne i dječja žurba i žene koje plešu svoja djela vani žurba je drugačija laje: ulice jezici .192 KNJIŽEVNA RIJEKA ZELENE BUENO PJESME Ciklus pjesama iz zbirke Ova kuća koja sam ja ŠETNJE (Andanzas) Šećemo našu kuću kao naše tijelo po gradu dok napuštamo ulice i prostorije čini se da ne primjećujemo da je tijelo kuća s otvorenim pogledom i da nas promatra moli nešto a mi smo nemoguće nenastanjene govorile ova kuća koja nije moja nije ni moje tijelo.

TRENUTAK (Instante) Vidim jezik odsutne poglede balkone s teglama sezonsko cvijeće s pregrštom ruku bez očiju iznad groblja plešu leptiri koji mijenjaju boje kratkovidni od ulica koje se ucrvljuju unutar nepomičnoga trenutka. KAZALJKE KOJE PLEŠU (Manecillas que danzan ventanas) U daljini čuje se kako dolazi kamion za odvoz smeće kuća preko puta nepomična čeka tri nabacane vreće smeća dvije pretrpane velike kartonske kutije .193 neonski oglasi u jednome trenutku moja je žurba stvar sekunde njezino me dnevno zujanje razodijeva a ja se ne mirim sa sudbinom da ostanem budna i da joj ne dam ime idem iz kuće u kuću pišem o pijesku i opisujem ga u najskrivenijem kutku izbrisat ću žurbu i njezinu kuću.

KLUPICA VREMENA (Banqueta del tiempo) Tražio si nastanjuje broj tamo gdje kuća koji prelazi ulicu što miriše po kavi uzaludno si tražio . PJEŠČANA ZRCALA (Espejos de arena) Postoje kuće koje se ujutro isprazne od pogleda od zidova koji dodiruju bijele stolnjake i koje se poslijepodne ukrućene smrzavaju u pješčanim zrcalima i gnjile proklinjući svoje temelje ali ima ih tamo gdje je glazba jedini stanovnik koji se ne odmara u njihovim prostorima makar bestjelesne note zahtijevaju posjedovanje nekoga dijela namještaja ili neko tijelo u kojemu bi oslobodile svoj duh postoji neki strah i slijepa bol koju izazivaju stvari koje miluju dok pleše i tek što čuje rečenicu sastavlja savršenu analogiju mukloga jezika koja iščezava.194 KNJIŽEVNA RIJEKA dvije potrgane lutke staru zdjelu bez drški tavu bez ručke metlu otirač pokućstvo koje su susjedi ostavljali u njoj sat otkucava jedanaest na zidu s golim čavlima. Kazaljke koje plešu snovi nekadašnjih stanovnika u nenastanjenoj kući.

195 krik kroz prozor vrata zvono na stražnjim vratima nitko ne poznaje tvoju kuću čak ni ljubazna susjedina djevojčica ti samo stanuješ na klupici vremena koja se preselila u stoljetnu kuću. SVE SE TREBA NAPRAVITI (Todo está por hacerse) Sve se treba napraviti u našoj kući prostori se udvaraju djevicama na klupici među drvećem djeca koja ne prestaju spaljivati snove zamislila su hrast kao vrata prozor koji vidi izlazak sunca . MIRIS ČOKOLADE (Olor a chocolate) Večer se poput sjene boje duhana rasteže u svojoj kući na njezin rođendan rasprostire svoj plamen prema noćnim zvijezdama razvlači prozore i vrata usmjerava svoju želju prema maloj prljavoj svijeći dok se miris čokolade širi po ulicama koje se razdvajaju a zatim si na uglu pružaju ruku drveće šušti zbog silovitosti igara i dječjih glasova čiji je odjek vrtlog što se prostire poput saga od slatkiša.

196 KNJIŽEVNA RIJEKA nakon tri kišna dana treba se napraviti sve i ništa u onoj hrpi materijala šipkama prijeti oksidacija žive u obrisu slika prije nego što svoja prsa zabiju u zemljište besposlene ruže u vrtu zamišljaju se u vazi a u onoj tegli na prozoru nalazi se metvica bosiljak ublažuje bol u želucu još nenarezan. već mirisom začinjava umak tjestenine koja ti se toliko sviđa sve se treba čuti odjek naših bosih koraka dok šećemo po nekome hodniku jalovost sati u praznini soba glasovir koji si jučer naštimao ovoga je jutra svirao Beethovena nakon udara munja u tvojim rukama sve treba bježati krov koji se sklanja pred kišom u plavetnilo žaluzina i kosi oblici što se vrte. Ciklus pjesama iz zbirke Djevojčica koja žulja 1 I što će biti s onim plodom ako ga svježina u preranu jesen izjede? kada padne lampion kakva će ga zabava lišiti boje i pjesme? koji će vjetar vući trak njegova mirisa ako dječje oči odlučno opišu .

197 sjećanja? 3 Lutka odlučnih očiju plače i smije se okreće se oko jedne točke i iz svojega skloništa promatra prašinu svojom kutijom za igračke nešto mi želi reći. 12 Po bakinoj naredbi majka me napravila . 8 Ispred zrcala nalazi se jedna djevojčica zlobno me nadzire mora mi reći što je smeta mršti obrve i kaže da sam malo gluha malo slijepa da nisam na razini djevojčice koja više ne može biti moje zrcalo ni izobličavati se poput te odrasle osobe koja se ne ide igrati se s njom. 5 Ta se djevojčica rasprsnula na mome boku i zbog toga sam pala u njenu šutnju probudila je moje djetinjstvo nije se mogla preseliti u drugi trenutak koji ne bi bila ona.

198 KNJIŽEVNA RIJEKA od brašna oproštajnoga pozdrava od maslaca vremena od jaja potrebnih za to da šutljiva ustrajavam među okvirima promatrajući kao i drugi 16 Ta me riječ grli vodi me po svim razdobljima život…. ne zar ne? U pokušaju da me spasi malo se smiješi radi bilo što da ne izađe kroz stranice iz tijela. 32 U vrijeme ispijanja čaja napravit ću eliksir od svježega lišća . 22 Prije nego što je majka zasvirala na klaviru a ja se vrtjela oko njegovih tipka prije nego što je baka bila djevojka i pjevala bilo što dok sam se ja rađala i nisam se rađala onaj fijaker što prolazi bio je moja pratnja moji sati koje nisam potrošila plješćući.

Raíces de ciudad (Gradski korijeni. 2001). 2010). Prijevod sa španjolskog Željka Lovrenčić Zelene Bueno je pjesnikinja i plesačica. Sudjelovala na raznim književnim radionicama. Rođena je u Guadalajari gdje je završila studij filozofije i književnosti. u novinama i časopisima.199 kolač s tri vrste mlijeka pitu od jabuke i puno keksa kad izađe Sunce svaka od mojih mrtvih prijateljica doći će do mojega groba prva će stići ona točna i popiti najbolji čaj od bezdana koji sam ja pripremila druga će ispiti tek malene gutljaje čaja zen meditacije slijedeća neće srknuti ništa ostatak ću popiti ja. . Objavila je tri knjige pjesama: Esta casa que soy yo (Ova kuća koja sam ja. 2004) i Niña que piedra (Djevojčica koja žulja. Pjesme su joj objavljene u desetak antologija. Svoje mnogobrojne pjesničke nastupe upotpunila je plesom.

poput stopa nezrelih sjetiš li se uzbune u granama. kao da su svačije i ničije razgovorljive kako nalože vjetrovi što joj se do samih koljena spuštaju Odbijala je prosce. laskavce nije primjećivala. što nas je zanjihalo sad kad si stao. kao šum ŠUM OD SVAKOG ŠUMA Kao da to i nisu ruke od čiste zahvalnosti. kao pelud. stari vjetre. pred nasilnicima bi se .200 KNJIŽEVNA RIJEKA JAKŠA FIAMENGO PJESME STARI VJETAR Sve u svemu. kad si otpao od pokreta spomeneš li se ikad kako smo ono miješali duše. istiskivali svijetle glasove poput otisaka u mahovini. tla u riječima kako se živjelo i kako lijepo nestajalo kao voda. ponovi me vrati mi rečenice koje su nas nekoć zbližile ponudi nam opet ludost mladog vina sve što je treperilo. još uvijek se osjeća da u krošnjama diše onaj stari vjetar nije ga lako izdvojiti od ostalih ne da mu se iz blažene nevidljivosti odrezao nam je sjećanja a još ih se nismo odrekli zabranio nam je sve postojeće izravne poglede dodirujemo se unutrašnjim potvrdama ej.

zdravo zrenje klororofila kojega. siguran od potrošenog tla dovikivali smo se s njime. ni sama nije svjesna SRH Život . oživi . omaslinjena kakva već jest i koliko je to za nju potrebno.rana u nepostojanju Janis Ricos Kroz kosti otoka ponovno je prošao srh svježine.JAKŠA FIAMENGO 201 pokunjila kao žrtva koja unaprijed prašta Ništa joj nisam rekao. na njihova dobra tijela što se okupljaju oko nestvarnog. kroz vrijeme u kojem smo ga doticali kao olakšavajuću činjenicu prošao je i otvorio i naša i okolna morska vrata disali smo ga kao smjesu trava s dobrog kamena pretvorio se u naše ruke. razgovor nerazgovjetni. u cjelovita naša utočišta a onda je opet negdje netragom nestao kao što zna izvjetriti otvorena boca etera kao val kad se sam od sebe povlači u ispražnjeno more RIJEČ IZMEĐU A ima ih koje nestanu i prije nego ih izgovoriš. učinio nam se na svoj posebni način zasićen vlagom i lagan od uzdaha naišao je samotan i gust. oko svakog povoda da se nešto imenuje. ništa mi nije rekla samo sam potihi šum čuo. na sve što pokrivaju svojim dahom. u najbolje što smo doživjeli prošao kroz sve naše živote. protok nepoznatog strujanja. bacali ga u valove ušao je u sva zbivanja. prije nego se pokrenu i izazovu ono što slijedi na riječi mislim.

os koja me iznijela rasporedit ću se u odgovarajuće odaje prizvat se u stanja koje sam ono bio napustio zarad neke osjetne svrhe slabije koristim pojedine riječi sve se češće izmičem od sigurna tla kandidat sam za neku od naprasnih smrti trošim se po svim raspoloživim uzbrdicama to što mašem rukama ne znači da vam domahujem zaboravite me kad osjetite da ništa ne pomaže recite o meni još poneku potrošnu neistinu nisam od riječi sa zapaljivim svojstvima sve što sam izgubio već ću nekako i steći ma hajde. izgovor se od njih odvraća. nije to nikakav bijeg od stare špilje sve je to više manje samo običan povratak kući (PA)DANJE NOĆNO Nismo se pravo ni okrenuli a već je pala noć. izbezumila male lastavice. naprosto se isprazne nepoljubljene uzduhom. potonu u značenjima a uvijek su na vrhu jezik im ništa ne može. na litici riječi čeka se na tvoje odluke POVRATAK KUĆI Nekako ću već uspostaviti kakav takav kućni poredak. ubrizgala se u sve fuge iz kojih nam se javljao dan. muka si od glasanja rekao bi a bolje da ne kažeš na vlastitom si ispitu. u zid i u drveće koje samo što nije prohodalo uz rub mora s utihlim glasom dnevnih zapovjedi i uz sve brojeve i znakove.202 KNJIŽEVNA RIJEKA glagolima i produži u nedogled na riječi mislim. riječi zaustavljene . između svih riječi one su prst na ustima. uskraćeni život ne možeš što možeš.

žuljevi o kojima nismo odveć vodili računa Sve su naše riječi već zabilježene u onima što nam prilaze kao dusi iz Polhuma. upila i ono nepoznato morsko. naučila nas drukčijoj naravi. u zid i u drveće koje samo što nije prohodalo uz rub mora s utihlim glasom dnevnih zapovjedi i uz sve brojeve i znakove. spajanje crta na dlanu.JAKŠA FIAMENGO 203 Pala je noć. znakovi za konačne obračune i nadgledanje mijena po kojima jesmo. snalaženju po mislima. riječi zaustavljene Pala je noć. sve se pale za dobrotu što nas sastavi u uvali čiji smo posljednji pogled. izbezumila male lastavice. rasuti arhipelag i vrijeme što odlazi od nas približujući nam se kao svjetlost koje ćemo se sjećati kao vrijeme u kojem ćemo stalno nestajati (PA)DANJE NOĆNO Nismo se pravo ni okrenuli a već je pala noć. onima što ih raznose slojevi umirućeg neba koje škropeći po zvoniku i vrhovima palmi i samo ostaje bez dobrih riječi OSMATRAČNICA Ustvari. križanje dva ista svijeta. ubrizgala se u sve fuge iz kojih nam se javljao dan. usisala je i naš prah. rastjerala kolebljivu svjetlost. rastjerala kolebljivu svjetlost. proviruje na nas i sve naše. predaje nas vremenu što tamni. naučila nas drukčijoj naravi. onima što ih raznose slojevi umirućeg neba koje . predaje nas vremenu što tamni. snalaženju po mislima. upila i ono nepoznato morsko. sve što kontrolira more. oduvijek je sve oko nas i u nama samo dobro prožimanje živog i neživog. proviruje na nas i sve naše. usisala je i naš prah.

u pužnicu koja me štiti od prezrelosti i brani mi da se razmećem. u glas koji sve slabije prepoznajem među šumovima što navaljuju na moj greben igrajući se mora koje sve na isti način zapljuskuje i odnosi me sobom za neke svoje tamne račune a ja ih i ne pokušavam dokučiti. obasjane nečim unutrašnjim ispunjene svojom naglašenom energijom iskustvom nečega što nedovoljno poznajemo šumovima koji su nadživjeli sve razgovjetnosti ili se pripremaju za neku osobitu jasnoću koju smo zatajili i od koje katkad odustajemo i kao da dišu povlaštenim životima kao more čija se blizina u šetnji te iste noći ne vidi već samo sluti .204 KNJIŽEVNA RIJEKA škropeći po zvoniku i vrhovima palmi i samo ostaje bez dobrih riječi OPORUČNI REZ Jesam li to već počeo odustajati ili sam samo potrošio bolja pitanja pa sam se naumio zaključavati u najmanjim i u najvećim stvarima. samo se unaprijed mirim sa svima koji će doći po mene i odvesti me ekadbihznaogdje u nepoznato NOĆNI TJESNACI Vjerujem da se uvijek nešto osobito dogodi s tijesnim ulicama kad ih obilazimo noću kao da se povećaju za mnoge naše korake i postaju obuhvatnije prisustnostima našim i onima od kojih smo tako silno različiti što isijavaju iz nas a da ih nismo svjesni i postaju nejasnije.

deponije zlatnine. rastrošni od toliko nakupljenog ronilačkog iskustva svjetlamo zelenu broncu. jake struje. plaši izgovorenim i prepušta tamnim riječima. odvajamo od pijeska skupocjeno posuđe. netaknuta od toliko uzaludna protjecanja. istrunulih perika. zatječem se na neizvjesnoj obali. oči nam se već polako navikavaju na djelomičnu svjetlost stoljećā koje smo tu zatekli. odijeljenima od tla. istrgnuta iz redovnih brodskih poslova. rastjerujemo mikroorganizme. oksidirano u dubokom zaboravu. rastočeno drvo. ljuskavo lelujanje taloga podmorja. prhku keramiku. o pijesku koji odbija funkciju vremena i silazećem zenitu. jedini smo mi preživjeli a jesmo li HYPNOSOVO ULJE Da. u onome sam koje mi pod niskim oblacima oduzima snagu i zaustavlja me s ove strane zrcala. rasuto u krhotinama. sluzavu mahovinu. prodiremo u tamna spremišta. plesnih haljina. razdvaja sporim očima. zalazećim zlatnim kišama. u knjige o mačkama i olujnim otocima. lude planktone. nagriženo staklo. da iz mora izvučemo što nije uspjelo posve propasti. izjedenih razgovora. jedino smo mi preostali da to vidimo. sabran u mirisima koji me uspavljuju. što me slabi prema stvarima od kojih sam i što me hvata u mrežu utihlog. već sasvim pouzano mogu reći da sam sve manje u vremenu. crvotočno vrijeme. stružemo nataložene lišajeve. Pod prstima mi sve čime sam protekao. nevidljivima koliko je moguće.JAKŠA FIAMENGO 205 IZVOD IZ MORA Još smo jedino mi preostali od tog zabilježenog brodoloma i sad rujemo po olupini. svime što se pretvara u riječ. salonskog namještaja. .

nesiguran jesu li ovo kristali ili sjene kristala već sam se usuo u se. u vid ravnomjeran poput blage jesenje kiše i gustog namaza slika bez zlih namjera. snovi u meni razlistavaju i ono što se ne izriče. na nepravilnoj ishrani. dirljivi ulazi u preneseni govor. onaj što poput ptice u ime posvemašnje razgovjetnosti slijeće na naše sve čišće oči s kojih tako ustrajno silazi umor kao voda s gorskog izvora. bavi se otvaranjem i zatvaranjem vrata. paralingvistički . u sve što nisam. spravnih da i od nas izdjelaju dan. pomiren sa znacima koji mi nisu skloni. odbjegle ljubavi. u tijesnom i sporom. natapaju nejasne oblike i dovode ih u zorni poredak. oko mene glasovi s ulice. šetaju diljem naše sobe. lebdeći vokali. pomiče sve te prozirne zavjese i nalik je čuvarima vremena koji nam baš u svemu hoće ugoditi. nemoguć za izvod iz neprepoznatljivog pejzaža. ludi okrugli niz i zbilja me više nema u ovome gdje sam. Ne razumijem baš svaku riječ. kao plodovi s drva i riječi sve sabranije i od svih razloga koje znaju što i kako izgovoriti ČUVARI SJEĆANJA Već neko vrijeme kao da svojim boljim dijelom boravim u nekom svom kućnom pritvoru.206 KNJIŽEVNA RIJEKA Plah od svjetlosti koja se okuplja nad rijekama. izmaknute stolice. nema boje i nikad nije posve razvidno pa nam stalno dohodi i odhodi po nekom samo sebi razumljivom ustroju. Oko mene pomične stepenice. ljudi između zrcala. gubi se miris poznatog jezika ili je ovo vrijeme zaista neispravno? DRENAŽA SNA Uredno raspoređeni. Protječe prostor.

sada već i mjera od mlohavog lišća i ostarjela riječ. rat medija i jedan jako brižljivo izglačani zalazak sunca. BILI SMO VEĆ ZAUDOBILI Bili smo već zaudobili da se ima smračiti. BILJE OD SVEKOLIKOG Lako je meni s vremenom u kojem jesam. požutjeli isječci zaboravljenih nadnevaka. duša na jeziku. mjeriti na sve načine. nije mi lako s onim koje je zazidano u zaboravu i tek se gdjegod zazeleni i usudi proviriti iz našeg pootpalog sjećanja. žbuke razlíke. lutke za uspavljivanje. bilje mnogoliko... njegovi puni prstenovi. trebalo bi nas na to povremeno podsjećati. sedla valove. zna sva potrebna svojstva protjecanja. Osjećam se već pomalo starozavjetno: treba znati stariti. govoriti riječi od kojih se i diže i pada Bili smo već zaboravili neke prevažne . Lako je meni s ovim što kroz mene protječe i žubori. u suglasje od kojeg smo već otpali. s preostalim pogledom na svjetlost ili ono što mi se još nije oduzelo. No. zatvarati u naše male zvjezdane menzure. nekad očekujuće biće.JAKŠA FIAMENGO 207 iskoraci. pokreće svjetlost i kišu. puti neizvjesne. posvemašnje stvarno obilje. kako ću s onim s kojim se ni na koji dobar način nisam sastao a određen mi je kao sâm život. sve što se ugrađuje u nasušni naš govorni planetarij. toplina nepoznata podrijetla. uči ptice pjevanju i u križ raznosi vjetrove. dnevna zrcala. ispijati sumrake kao toplo vino i boraviti u svim stvarima od okrijepe.

ribari čiste mreže. a sve je moguće i sve je nemoguće TREĆI ZNAK GEOFIZIČKOG ZAVODA Predivno plavooko jutro. pribrojio usklicima probuđenih lastavica. zadano poput brojeva koji se ne mjenjaju i uvijek se na stari način oplođuju. topli od izgovora. o blagoslovu koji se dijeli poput preporučenih pisama na sve poznate adrese. dobro ti jutro! Sišlo si upravo onakvo kakvim sam te oduvijek zamišljao. kud ćemo ako nećemo? Brodice njuškaju obalu. I ovog mi se časa čini da te oduvijek poznajem. Zbrojio sam te. poput pošiljaka koje se pamte i opominju na sve pravilne i nepravilne izmjene mjera ako ih kojim slučajem zaboravimo. treći znak Geofizičkog zavoda označio je točno to što je označio. pokretima svjetlosti. dao moru da te dovrši. da si mi jednom sve reklo i ukrutilo se u razdjelnici s metalnih kazaljki gradskog sata: kud ćemo ovako osvijetljeni. predivno moje. spremni na rukoljub pod suncobranom od otvorena vremena. da te oboji tihim treperenjem.208 KNJIŽEVNA RIJEKA riječi o dobroti. .

s dobro razrađenim poslovanjem. Otišao je u Čakovec u radnju Vlade Šebalja ali se tu zadržao svega tri mjeseca jer mu je kolega iz škole. Uskoro se Vinko istaknuo svojim umijećem i radišnošću te zadobio najveće povjerenje gazde Polaka. U ugodnom radu Vinku su brzo prošle dvije godine. veljače 1955. Mirko Eleršek. Praktični dio školovanja učio je kod urarskog majstora Jove Romanića. Vinko Zvošec bio je tajnik sekcije urara grada Zagreba. sve do danas u toj istoj radionici popravlja. mušterije gazde Polaka u Zagrebu stalno su pitale kada će se vratiti iz vojske onaj mali.209 BORBEN VLADOVIĆ Urar i poezija eć pedeset i šest godina (dakle od 1955. vratio se Vinko iz vojske svome gazdi Polaku koji je uskoro otpustio druge pomoćnike. Vinko nije bio zadovoljan tretmanom kod majstora Romanića i čim je završio trogodišnje naukovanje tražio je drugu urarsku radnju. Vinkov najbolji prijatelj. a onda je morao ići na odsluženje vojnoga roka. treba mladoga pomoćnika. kao što smo na početku rekli. godine dobio posao.) na istoj adresi u Ilici 66 u Zagrebu. Godine 1961. Vinko postaje poslovođa radnje a poslije dobiva i svoj obrt. Vinko Zvošec rođen je 18. te član Nadzornog V . rihta i prodaje ure.g. Poslalo ga u Novi Sad u padobransku jedinicu pa je Vinko dvije godine proveo kao padobranac vršeći svoje skokove hrabro i vješto. Nakon završene Sedmogodišnje škole u Kotoribi odlazi u Varaždin gdje se upisuje u Školu učenika u privredi na urarskom odjelu. Majstor Polak je imao još dva pomoćnika jer je posla bilo toliko da nisu stizali sve pozavršavati za redovitog radnog vremena. pa tako. te gotovo sav posao prepustio povratniku pripremajući ga za majstorski ispit koji Vinko uspješno polaže. Godine 1959. koji se već snašao u Zagrebu. Vinko je došao na rečenu mu adresu u Zagrebu u Ilicu 66 kod gazde urarske radionice Antuna Polaka i već 1. dobri gazda Polak pogiba u prometnoj nesreći. godine u Kotoribi. javio da jedan izvrstan urar. Dok je Vinko lebdio nebom i relativizirao otkucaje vremena od kojeg će živjeti cijeli život. urarski majstor Vinko Zvošec popravlja ure. srpnja 1937.

Ni jedan sat ne ugrožava ljepotu drugoga. u autora samo zarez. a priredio ju je Šime Vučetić. U drugom stihu iza riječi tužna u knjizi je zarez dok ga kod autora nema. To je jedna od najranijih Gustlovih pjesama Prvu pjesmu koju je bio objavio jest Put kroz noć ( u časopisu Književni jug 1918. presvučen brodskim podom. Unutrašnjost njegove radnje odiše onom starinskom i plemenitom atmosferom gdje se sa zadovoljstvom radi rukama a srce kuca u istom ritmu kao stvari koje više nisu nežive. tu ima najviše satova.). i to je posebnost ove urarske radnje. no ipak najčešće u postojbinu satova. sedamdesettrogodišnjak nasmiješena. Skupe su. tiskanu 1919. Naravno. Tako su dolazili i pjesnici a među prvima i poznati pjesnik Gustav Krklec (1899. U . ali Vinko kategorično kaže da nisu na prodaju. Zašto je Krklec uraru donio svoju pjesmu nastalu prije pedeset godina pored tada drugih svojih poznatih pjesama. Pjesma Uveo cvijet nalazi se i u knjizi izabranih pjesmama Pjesnik u vihorima.godine. Kako je došlo do toga da poezija visi na zidu? Od šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća kod majstora Zvošeca donosili su svoje ure Zagrepčani iz svih društvenih sredina u kojima se Zvošec pročuo kao vrstan majstor ali i kao ljubitelj umjetnosti. na zidovima i u staklenim vitrinama ima tisuću raznih stvari ali ambijent ne djeluje pretrpano. Ne treba napominjati da sve kucaju i da pokazuju točno vrijeme. raznog porijekla. Pjesma se nešto razlikuje od one koju je sam autor zabilježio svojom rukom. teško je odgonetnuti. Vinko se odmah složio s tom idejom i Krklec je donio svoju pjesmu Uveo cvijet nastalu još 1917. na kraju prvog stiha Krklec je stavio tri točkice. Na zidovima vise i umjetničke slike a uz njih. a uvrstio ju je u svoju prvu zbirku pjesama Lirika. kakav se pokazivao i u svojim epigramima. a u knjizi je točka. U petome stihu iza riječi dan u knjizi je točka . No jedan zid. Vinku ne silazi smiješak s usana. Na primjer. tiskanoj 1980. Domišljati Gustl.. u ramu uokvirena poezija. u Švicarsku. Cijelo vrijeme za razgovora s mušterijom.zarez. godine. predložio je da i pjesma osvane na zidu. godine. zaseban je: na njemu vise velike zidne ure s klatnom u prekrasnim starim oplemenjenim drvenim kutijama. Išao je na stručna putovanja diljem Europe. oblika. No pjesmu Uveo cvijet uvrstio je u svoju drugu zbirku pjesama Srebrna cesta tiskanu 1921. prepisanu svojom rukom i potpisanu.) također datiranu 1917. Danas kada uđete u urarsku radnju Vinka Zvošeca. raznih veličina. govori mirno i gleda vas vedrih očiju. raznoraznih proizvodnih maraka. starosti. U nevelikom prostoru. godine.210 KNJIŽEVNA RIJEKA odbora Udruženja obrtnika grada Zagreba. Dobitnik je srebrene plakete za unapređenje obrtništva. kad je vidio grafike i slike koje vise na zidovima radnje. dočeka vas stojeći za pultom. – 1977. mladenačka i ugodna lica. g.

g. a Vinko ju je uokvirio i stavio na svoj zid. a Krklec je stavio crticu. No Šimićevu pjesmu Nađeni Bog donio je neki štovatelj Šimićeve poezije..godine. Al ja ga volim.B. A. Naravno. Miroslava Krleže. U jedanaestom stihu iza riječi ista je točka a kod autora uskličnik. a u knjizi je cvjeta.–1925. nema pjesme Nađeni Bog. Savremeniku . Pa je i pisac ovoga teksta donio svoje dvije pjesme. držao autorove verzije. br. dok ga kod Krkleca nema kao i u osmom stihu iza riječi tako. donijeti svoju pjesmu uraru Zvošecu. stpljeća osobno kao Gustl. Tina Ujevića i Antuna Branka Šimića (1898. U trećem stihu iza riječi kratki u knjizi je zarez. 1923. pa je iza te riječi zarez. Šimić nije mogao šezdesetih godina 20. U jedinoj Šimićevoj knjizi koja je objelodanjena za njegova kratkoga života. Za ovu prigodu napravio sam mali izbor pjesama sa zidova urarske radnje u Ilici 66. 2.). I u zadnjem stihu iza zadnje riječi mladosti stavljena je točka a kod autora su tri točkice.XVII. Pisac ovoga teksta u prepisivanju se.BORBEN VLADOVIĆ 211 šestom stihu autor je napisao cvijeta. Iako samo godinu dana stariji od Krkleca. Evo u trenutku kada pišem ovaj tekst navršava se dvadeset i pet godina kako povremeno dolazim u tu konceptualnu i multimedijsku urarsku radnju. u znamenitim Preobraženjima.g. No objavio ju je u časopisu Društva hrvatskih književnika. naravno.Ura na ruci i Stolna ura i to u travnju 1986. Ona mi ga ubra . pjesma je poslije uvrštavana u razna izdanja Šimićeve poezije. U istom stihu stoji riječ Svaki dok je kod autora Svatko. Pjesništvo Gustava Krkleca javlja se u hrvatskoj književnosti istovremeno kada i pjesništvo Ive Andrića. Gustav Krklec UVEO CVIJET Moj crven cvijet je mrtav zauvijek … Sudbina tužna kao svakog cvijeta i sveg što živi kratki smrtni vijek. tematski vezane uz makinice za mjerenje vremena . Kada su urarove mušterije zamijetili na zidu Krklecove i Šimićeve poticajne stihove i oni su počeli donositi poeziju kako bi se stavljala na zid umjetnosti. tiskanoj 1920.

u praznini u kojoj se miso. lijep i radostan. I volim što ga sada gledam tako gdje leži suh i žut na jednoj knjizi. gubi Uza te Bog je. Sudbina ista! Svatko smrću plaća crvenu raskoš svoje mladosti … Antun Branko Šimić NAĐENI BOG Ne traži Boga mišlju. Otvori sva čula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti . uvijek u blizini U stvarima oko tebe. na jednom odru mojih radosti.212 KNJIŽEVNA RIJEKA u rano jutro. tek svitaše dan. i znam: u duši on još uvijek cvijeta moj crven cvijet. gledaš ga u boji neba Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica i plaši te iz svake stvari: nema tajne Ne pružaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. u zvuku i muku Bog ti je uvijek najbliži od svega Diraš ga rukom. tamna sjenka.

tlak.BORBEN VLADOVIĆ 213 Borben Vladović URA NA RUCI To vrijeme što protječe na vreloj ruci nosim bezazleno kao ukras namijenjen pogledima drugih Taj mali stroj koji radi kao za mene zagovara svoju firmu svoju dušu odan je svome majstoru svojoj struci Fina je to urica kaže trgovac pokazuje vlagu. vjeran kao pas ostat će s vama pa kucati i nakon vas Svi vjetrovi koji na vas pušu na nju se neće primijeniti niti će kao vaša ruka da vene Prepustite se njenim kazaljkama ona će kazivati uvijek isti pravac a što ste mijenjali putove to vas je koštalo klijenuti srca a ne makinica brižno napravljena u radionicama Švicarske ili Japana .

214 KNJIŽEVNA RIJEKA Borben Vladović STOLNA URA Kuće su zamijenjene namještaj prodan obitelj raspršena kao keramička kutijica za nakit bačena na pločnik s prvoga kata Hodaš po staretinarnicama viriš iz sada u nekada prsti požutjeli od diranja medovine obilne za bolesti i kašlja Obilaziš i ne znaš reći što točno tražiš: čaj ili šalicu u kojoj si ga dobivao umivaonik ili nečije lice ručnik ili komodu u kojoj je bilo pohranjeno zajedničko rublje Svih tih noći u groznici stajala je na ormariću stolna ura kućišta od orahovine Brojčanik od mjedi presijavao je zvukove njezina dva zvona koja su izbijala četvrtine i pune sate Ako imam dužnika a žele mi uzvratiti na brojčaniku je signatura: Joseph Heichele. Fiume .

Izgubiti. iako ih više nemaš. ne mrziti. i tetive. I držati te dvije varalice kao da su sasvim iste. Ako možeš prisiliti svoje srce. a da ti čekanje ne dosadi. Ako možeš ispuniti jednu nezaboravnu minutu Sadržajem koji traje šezdeset sekunda. Da te služe dugo. I čak pridonosiš njihovim sumnjama. Izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale. opet ponovo stvaraš. i opet početi iznova. ni neprijatelj. ako si prevaren. Ili promatrati propast onoga čemu si poklonio cijeli život. Ako možeš vjerovati sebi. i živce. iznad svega – bit ćeš Čovjek – sine moj. kada svi oko tebe sumnjaju. ne lagati. Tvoja je Zemlja i sve što je na njoj. Ili ako si omrznut. I nikada ne izustiti ni riječ o tomu svom gubitku. Ako možeš čekati. Ako te ni prijatelj. koju si rekao. Ako možeš staviti na hrpu sve što imaš I to staviti na kocku. a da snovi ne ovladaju tobom. ne mogu uvrijediti. Ako te svi poštuju. Ako se možeš suočiti s uspjehom i neuspjehom. Ako možeš podnijeti da su istinu. a da ti maštanje ne bude cilj. I. I tako izdržati kada ničega u tebi nema Osim volje koja ti dovikuje: «Ustraj!» .BORBEN VLADOVIĆ 215 Rudyard Kipling AKO … Ako možeš sačuvati svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje I okrivljuju zbog toga tebe. pogrbljen. ali ne suviše. dotrajalim alatom. Ako možeš sanjati. . Ili. Ako možeš razmišljati. I da. A pored toga ne izgledati predobar i premudar.

Dan je prekratak da budeš sebičan. Uzmi si vremena da se osvrneš oko sebe. to je povlastica bogova. Uzmi si vremena da čitaš. Uzmi si vremena da se igraš. Uzmi si vremena da budeš ljubazan. to je cijena uspjeha. To je muzika duše. to je izvor snage. to je put ka sreći. Uzmi si vremena da sanjaš. Uzmi si vremena da ljubiš i da budeš ljubljen. Uzmi si vremena da se smiješ.216 KNJIŽEVNA RIJEKA STARA IRSKA MOLITVA Vrijeme Uzmi si vremena da radiš. to je temelj mudrosti. Uzmi si vremena da razmišljaš. to će te dovesti na put zvijezda. to je tajna vječne mladosti. .

Nakon dugih ljeta i teške plovidbe za kruh nasušni sa sedam kora prepečen dojezdi zrakoplovom u metropolu hrvatsku moj stari znanac pomorac. kapetan po zvanju a ja ga zovem morska vučina i nakon dugih ljeta ugovorismo zajedno jutarnju kavu popiti pa onako s nogu za šankom ili u neudobne kineske stolice uvaljeni o svemu i svačemu po običaju starom prodivaniti… … a onda telefonski poziv ponovo čudnim glasom prestrašenim pomorac koji se ničeg na oceanima i nemirnim morima nije bojao zavapi da ne zna gdje je i kamo se to nakon ljeta dugih vratio je li u nekoj luci afričkoj. američkoj ili azijskoj ali je siguran da ovo nije grad u kojem se prije pedesetak i nešto ljeta . ča bi se reklo morski vuk.217 ANDRIJA VUČEMIL Onako snogu III. dio dnevnih zapisa jednog hrvatskog luzera 1.

Zorom restoranom znanim i Slavicom kultnim sastajalištem naše mladosti. pisniče. što bi s knjižarom Naprijed i kako Women’s secret postade a Mačak se u RICH pretvori a Zora u El Rio kako otplovi. zar je to zaista naša sudbina da kad dođem doma nakon ljeta dvadeset ne znam u koju sam to državu došao i što će biti s nama nedostojnim sinovima koji samo želimo skromno biti svoji na svojemu i koji se onog po čemu jesmo. fantastični Reful u CODE bar extra robi & price potonu a što reći za Slavicu koju raščetvoriše pa kao Brasseria AS Belgian Beer caffe i Champagne POMMERY bar tavori a Korzo više nije korzo po kojem ne znam hodati pa te pitam.218 KNJIŽEVNA RIJEKA i ne slučajno rodio pa pita mene kao upućenog u jezik i domovinska pitanja što bi s kafićima Mačkom i Refulom. Tako od kave danas na praznik ili blagdan rada s kapetanom Bepom ne bi ništa… . da što jesmo tako lako ne odričemo? Zatečen rekoh mu da je to samo prolazni hir bezveznih tipova koji ponavljaju griješke očeva i djedova te kao guske u europske magle srljaju u dubokoj nadi da će ih dana jednoga njihovi unuci i praunuci kao i ja danas proklinjati. ako jesmo.

Uđeš li u neki prostor bilo čime ograđen može riječima ili nekim ljudskim zakonom kako možeš biti zarobljen i pragom postati preko kojeg će povlašteni prelaziti i prašinu s obuće na tvojim leđima otresati… … plodove s polja plodnih misirskih kamo si se naivno nakon obećanja (uglavnom onih lažnih) uputio netko će drugi ubirati umjesto nas ako ne shvatimo prostor i vrijeme koji nas okružuju. 3.ANDRIJA VUČEMIL 219 možda nam se san sutra ostvari… 2. . Smijem li vidjeti ono što drugi ne vide je li to dar ako gledam i spoznajem ili prokletstvo koje će me odvesti na neke druge korake i putove zavidnicima nedostupne a nada i strah u meni se nastaniše dok čitah Pismo pa pitam sebe i suputnike tko smo to mi i kamo smo se zaputili a znano je još od Adama da je odgovor tu u nama i da istinu nitko ne može lažnim obećanjima sakriti ako smo istinski sinovi Onoga koji nam se objavio.

5. Kamo su krenule ove riječi pita me šutnja koja bi htjela sve u zaborav pretvoriti da se izbjegnu nesporazumi koji će nas htjeli mi to ili ne u ratnike pretvoriti nakon hoda ispod svoda nebeskog nimalo sklona onima koji manu s neba očekuju… … a o vratima i svim vrstama brava morat ćemo zaista . Jednom kad vremenu dođe kraj kao što svemu ljudskom dolazi stat ću pred otvorenim vratima i krenuti u nešto sasvim novo što je ovim ljudskim mogućnostima neizrecivo… to po ne znam koji put ponavljam i ne mogu se zaustaviti u svojoj nemoći da braći i svojim sestrama koji ste tu oko mene barem jednom riječju utjehe ne pomognem… onako s nogu da ne zaborave da sam tu negdje boravio.220 KNJIŽEVNA RIJEKA zaista ako o sebi kao sinu istinskom ne govoriš ništa nisi izgovorio… 4.

U kojem besmislu tražiš smisao.ANDRIJA VUČEMIL 221 dobro razmisliti… 6. Bit ćeš to što ćeš biti prije nego li udahneš prvi dah. pustiš krik života i spaziš tračak svjetla u oku koje još ni gledati ne zna… Biti ili ne biti nije tvoje pitanje jer već jesi željen ili ne željen nitko nas pitao nije a poći nam je u dan a o noćima koje nas čekaju sa svojim mrakom i mrklinom pojma nismo imali kao ni o riječi po kojoj postasmo i po kojoj nam je bivati… A Zemlja? Zašto se ona oko sunca vrti . imenuj ga i bit ćeš oslobođen svih lutanja po svjetovima koje ne razumiješ niti ćeš ikad razumjeti ako nas zraka svjetlosna nije obasjala u pravom trenutku kad smo zastali da se konačno opredijelimo na koja ćemo vrata pokucati… 7. prijatelju.

222 KNJIŽEVNA RIJEKA i zašto smo baš na njoj nastanjeni i zašto se izmjenjuju dan i noć i što te izmjene znače. ama baš ništa osim odbjeglih misli i nade da se spoznati može zašto je nebo plavo a zemlja uglavnom crna (ona plodna)… . 8. ta užarena masa koja životom zrači i ona vrtiti se mora da bi bila to što biti mora. visoko i ne vidjeh ništa. Onako s nogu popih čaj pa kavu pa punč pa krenuh Korzom i svratih u Robnu Ri kuću onako s nogu kupih čarapa par i jedne pertle jezični čistunci bi rekli vezice za cipele a može i čizme pa onako s nogu čavrljam s prodavačicom novina Suzi kod koje kupujem Vjesnik i Slovo a ona me pita zašto sam tako sam a nebo puno plavetnila a ja onako s nogu pogledah gore. a biti nam je u svjetlu da ne bi prevladala tama. ta vrtnja oko neke nevidljive osi.

klarisa u Splitu .ANDRIJA VUČEMIL 223 rekoh onako s nogu da ćemo se vidjeti sutra a možda dođu i oblaci i obuku nebo po modi pa pokriju golotinju Sunca i Mjeseca pa ja opet sretnem Tebe i ne prepoznam sebe pa onako s nogu kažem doviđenja i odemo svak na svoju stranu a pjesnik davno reče da bi se mogla čak dogoditi ili desiti ljubav desiti velim ali on kao ni ja ne zna da li je želi ili ne želi a ja pomislih onako s nogu da bismo zaista mogli biti bolji nego što jesmo i tako prolaze dani ružni i lijepi kako komu… 9. U sjećanju mi osta da sestra Anka Petričević1 uistinu reče da smo nedopjevana pjesma ljubavi i nade dok molimo duboko u nama ječe prastara zvona bona čitav je svemir postao molitvena vasiona u kojem slutim jeku Njegova glasa… A ja dodah da je i moja snaga – moja pjesma a izbavitelj moj onaj tko mi dar dade 1 * Sestra Marija od Presvetog Srca.

da pripoznam znakove vrimena da uzmognem primiti svoje darove kako one prizemne . Jesam li ja ja dok tragam po zapuštenim tragovima za bilo kojim znakom oprosta što lutah po stranputicama obisemislenih smislova ponuđenih tijelu koje žudi za tijelom ostavljeni u vremenu bez spoznaje čije će to na koncu biti djelo i po čemu ću ja biti ja ti biti ti i ta čežnja da se dodirne nedodirljivo i to ustrajno govorenje da se izgovori neizrecivo i to ide tako dok se sve ne pretvori u prah i pepeo… 11. Na Dan Gospodnji izgovorio bih ovo kao molitvu kao što je moja mati molila: Pomogni mi.224 KNJIŽEVNA RIJEKA da ove riječi izgovorim i dozovem sve one koji još u mraku prebivaju… Ako sam u pjesmi bliži tebi onda sam bliži i Njemu čuh glas i krenuh s riječima za riječju… 10. Bože.

ANDRIJA VUČEMIL 225 tako i one koji se otimlju i strime prema visinama koje još ni jedan ozemnik nije dosegnuo… Pomogni mi da pripoznam tragove onih što hodijaše stolićima prije i poslije nego što rič biše objavljena… i neka ove riči ne budu naricaljka sina izgubljena… .

... Ulje šaptačeva glasa.226 KNJIŽEVNA RIJEKA TOMISLAV KOVAČEVIĆ Snijeg u mojim očima... Ulje šaptačeva glasa smiruje valove na dlanovima sumračnjaka dok more razgovara sa stijenjem o uzroku promašaja nervoznog i neispavanog vala vičnijima prepuštamo traženje svetog graala razuma u teškim i gustim vinima koja se .. Snijeg u mojim očima uredno troši plamen hrapavih cjepanica i oslobađa namršteno čelo neba korak prije ljupke svečanosti na obrazima neposlušnog svibnja kamena noć legla je iznenada između trepavica neverina na pomolu i prastare fotografije u uglu izgrebanog ogledala kao da je netko dao dogovoreni znak odbacili smo s gnušanjem pokušaj da nam pripišu ozbiljnu vezu između suhog lišća i sretnog trenutka erotičnosti slapa i zmije što je teško izvesti i u razumnijem ozračju taj će detalj neprikladno rastezati zbunjeni sveci i remete zapijajući milodare u predvečerjima gradova kojih nema u raskošnim monografijama te planinarskim kartama i vodičima umorni od puta kroz ljekovitu tajanstvenost otočja zabrinuto pogledavamo u zapušteno nebo tražeći predznake pobune nezainteresirani oblaci zarumeniše opsluživajući završetak dana očekivanom koreografijom ..ne znam kako ti ali ja ne bih mogao čak ni iz nehaja živjeti mirnije od ovoga.... Snijeg u mojim očima.

Odzvanja gruba kiša.gotovo da više i nije važno tko će se useliti u zapuštene odaje vremena....... Odzvanja gruba kiša kao limeni tanjur po mramornom podu postaje dok plahi putnici pridošli iz pokrajine cipelare posrnule ciklame i cmizdrave mačuhice tog je dana nepovratno izgubljeno sve ono što je stajalo na putu konačnim odlukama i naprečac zbunilo i pobjednike i poražene prizor je zastrt opsjenom i ušutkan dobrotom vlažne ptice munjevito raznose precizne upute o mjestu dostojanstvene svečanosti koja će me zateći na krivoj nozi a upravo sam htio poreći glasine koje se potajno ali uporno šire o mojoj skorašnjoj i pravednoj smrti mali uplakani štićenici nemoćno sudjeluju u patnji strahujući nad svakim posrtajem zvona i kandila na moje upražnjeno mjesto čekaju neplanirano prekoredni priučeni i neotesani besmrtnici . Sputan obzirom prema obrisu pustinje. Sputan obzirom prema obrisu pustinje ostavljam dojmljive tragove na pepelu svjetlosti razbarušena šuma upozorava rastočene usne leptira na grubu razliku između nejasnoće drevnih zapisa i ludog noža koji nam visi nad umom kao antikni svijećnjak iz prohladnog svitanja kaplje plaha bol .propao je pokušaj da moja sjen ne padne na nečije lice.......TOMISLAV KOVAČEVIĆ 227 tako dobro prodaju na otoku kojeg smo jutros mimoišli vjerujući zastarjelim kartama kupljenim jeftino ispod stola u krčmi zagubljenoj u trnovitom raslinju legitimni baštinici drsko rasprodaju žuljevito naslijeđe i nestaju koristeći povoljne vjetrove u preponama jedrilja odbljesak vatre na vodi ozbiljno računa na zbunjenost naftne mrlje i riblje krljušti u prenapučenom zaljevu neosnovano sigurni u proroke i znanstvenike ponavljamo njihove promašaje u talogu neba i kamenici sna plaču prozori ostakljeni korijandolima lomeći usput tvrdoglavost magarcu a zvijezdi repatici putanju pomno pripremano slavlje može započeti oponašanjem mirisa iz budućnosti i raspamećenog krajolika oblikovanog brzinom usplahirene burnice preko djetinjastog neba .

. Nevrijeme prošarano svitanjem nesigurno ljubi šapat cvijeta i snom o vječnosti najavljuje trag o kojem ni lovci ni zvijeri nemaju pohvalno mišljenje svoju tjeskobu vješto prikrivaju skretanjem naše pozornosti na glasanje promrzlih ptica i ljepotu umiranja lišća pod udarcima hladnih pramenova kiše vrijeme nestaje u pješčaniku kao noćni brod na pučini prevaren nepoznatim podnebljem i samotnim kapetanom koji jedini od posade zna da brodske karte ni približno ne odražavaju stvarnost više ne znaš na kojem boku zaspati koje vrline a koju od mana njegovati kakva iskušenja otrpjeti koju pjesmu zapjevati a koju bez pogovora prešutjeti i koju zastavu na krmi i glavnom jarbolu zavijoriti starci samotnjaci nude oneređena iznenađenja mojoj potrebi za avanturom plača dok mi svijet šalje razumne signale želeći me nagovoriti na crne boje duge na krilima leptira .zatvaram ti oči poljupcima da ne vidiš koliko patim što me ova pjesma izdaje smeteno tvrdeći da je svaka sličnost s vodom i vatrom u cvatu slučajnost na koju se ne trebam osvrtati.proročanstva su se obistinila sad ih treba objasniti...... Nevrijeme prošarano svitanjem....228 KNJIŽEVNA RIJEKA u oči i vraća ovaj sputani grad u putanju oko zvijezde natkriljene rđom i paučinom dok dokoni suci sude moru i proljetnim kišama mi posrćemo pod teretom mirisnih trava i endemskog cvijeća po velebitskim raspućima glad za znanjem opustošio je pristrane pod snijegom bezprizorni truju golubove po razularenim raskrižjima i zapuštenim dvorištima zgrbljenih kućeraka zaštićenih zakržljalim krošnjama trešanja badema i prstolikih oraha u prigradskim naseljima koji su sasvim slučajno izmakli brundanju rovokopača i izbuljenim očima buldoždera kapi kiše vlaže krajičak oka djetinjstvu u dobi smo kad je svaki uzmak unaprijed pažljivo planiran i ima boju i miris koji su – ma koliko to nama čudno izgledalo – mimikrija pobjedničke . ..

... (gospodinu slavku mihaliću) Prolaziš ovim životom kao usputnom stanicom prijatelj konopca i haljine na kiši vlasnik ruku i riječi preko njenih ramena vlasi ti prkose boji vjetra opraštajući ti nehajno nesmotrenost dovršene pjesme slijediš u stopu svoj kaput i dim nedogorene cigarete po nepregledu zrinjevca i vruće kave s malo mlijeka i šećera u splendidu nemirnim pogledom saplićeš užurbane domaćice i studentice treće godine kroatistike i povijesti umijetnosti snijeg se topi pred vatrom izloga u ilici u kojem pažljivo skrivena traju tajna vrata u riječ koja ti nedostaje u pjesmi riječ koja te drži na oku svi su tvoji vršnjaci na vrijeme otputovali u lažne krajolike šaljući ti ošamućene razglednice (užurbano pripremaš na kaminu dostojno mjesto za kutijice od školjaka i iverice koje će ti zasigurno naknadno poslati!) spletom okolnosti pamtiš nepisane zakone lopoča i lopova kako bi ušao u trag pokretima koji te neće razočarati na kraju ove pjesme ... .TOMISLAV KOVAČEVIĆ 229 POSLANICE NJIMA PROLAZIŠ OVIM ŽIVOTOM.ne trebam posebno naglasiti kako se tramvaji vesele tvom neopreznom koraku..

....230 KNJIŽEVNA RIJEKA NEPAŽLJIVO TI UPADAM U RIJEČ.ne znam je li bolje biti oprezan Ili prihvatiti opasnost od slobode.. VEĆE ČUDO OD MORA. (gospodinu tomu durbešiću) Nepažljivo ti upadam u riječ kao susnježica u kolovoz utiskujući u dlan tišine znak nemara vrijeme unosi u našu omiljenu kavanu mirise onih koji nemaju bogzna što izgubiti u žilavim travama krug svjetla označio je prostor sjećanja u kojem se smijemo pretvarati da znamo što radimo usred vitke kralježnice novina polažemo oštećene poglede samo da ne naudimo nemarnim naborima na bluzi bezličnog konobara koji nas iz pristojnosti pita što gospoda izvoljevaju popiti? samo oslonci na nožne prste samo plitke ogrebotine na musavoj koži stolova znali su da smo nepredviđeni nasljednici svemira i tina kamo mi putujemo poneseni dogovorenom šutnjom ne mogu nas dostići ni zemaljske plime ni mjesec u zateturanoj putanji dane začuđenosti preboljeli smo istim pokretima s kojima smo odgurnuli ohlađene krumpire i komadiće kruha na rub tanjura .. (gospodinu voji radoičiću) Veće čudo od mora smioni su mornari ulizičkim kliktajima oponašaju galebovi njihovu oskudicu u vodi i namirnicama i jedne i druge neodoljivo privlače sirene nabreklo jedrilje treptaji konopaca i skliska paluba sna plovidba u mjestu ima svojih prednosti pred krivo odabranim pravcem plova i pobune o kojoj iz pristojnosti nema ni spomena u brodskom dnevniku najsuroviji dršću pretopljeni u boje zastave koju su hrabro porekli u išćekivanju plodonosne zvijezde repatice šapćući zbunjene i neuvjerljive molitve sročene za svaki slučaj dok su još u cilj plovidbe vjerovali ...

..kasnije nastale priče čvrsto se oslanjaju o naše nesigurne istine . TA GLAZBA ONA MENE SASVIM... SJENICA JE TO ILI JESEN... (gospodinu zvonimiru golobu) Sjenica je to ili jesen prostire mrlje ciklama po tvojoj bijeloj košulji u polumraku balkona djevojčice razmazuju more po svojim propupalim grudima i mrmore tvoje stihove kao molitvu jorgovan se bršljani oko tvojih nogu želeći te upozoriti na lavež pasa i trag košute sapletenih o pjesmu koju upravo zapisuješ prateći neku drugu misao zračak sunca na korijenu nosa top s griča i zvona s katedrale oglasiše podne strpljivo te čekaju ohlađena kava smrdljivi opušci odložene rukavice predugačak kaput i servus u prolazu uz osmijeh platiš račun i uputiš se prema čakovečkoj kupivši usput podnevno izdanje večernjaka i upravo pristigli najnoviji broj podravskog zbornika ..to što se potom tebi dogodilo previše je istinito i za odlazak u bezvrijeme... Ta glazba ona mene sasvim ja to eto moram neprešutjeti dok tišina ne prisustvuje ovom pokušaju svečanosti dok lišću dok i meni pomalo jesen nešto duguje (zaboravlja) ona mene koliko vas ne bez onog unaokolo bez pravog razloga bez pardona onako između zidova našeg malog nesporazuma ne niz kupu primorjem nikako (sasvim beztočno bezbolno pristajem i na to: bezbolno) poslije onog dana u ovoj .TOMISLAV KOVAČEVIĆ 231 ....

... (milivoju slavičeku uz nedovršene šetnje .232 KNJIŽEVNA RIJEKA noći pred ono svanuće (ta glazba) ona mene sasvim ona mene stalno ona mene stvarno ona mene radi mene iz zasjede na otvorenoj cesti u ovoj sobi pred ovolikim mnoštvom mene u odsutstvu tebe koja negdje drugdje nekim drugim neporicanjima dokono prisustvuješ ta glazba ona mene sasvim ponavlja... (arsenu dediću.a kiši čakovečkom i končarevom kiši... Ako su te bez lule bez brade ako su te (i bez brkova) pažljivom nemarnošću kose začešljane unatrag ako su te bez posuđene šalice šećera i upute koliko treba da se u pretis-loncu skuha (recimo) grah s buncekom ili slaninom ako su te bez onih kišnih (i onim vjetrovitih također) večeri koje su tako pristojno pristajale tvojim očima i zadignutom ti okovratniku hubertusa davno zastarjelog (ili je moda prekratko trajala?) ako su te dovršenim rečenicama navodili i prevodili ako su te (kažem) tako – krivo su te! opisati te značilo bi dovršiti te a to je velim nedopustivo jer ako su te bez lule.) AKO SU TE BEZ LULE....) ..... a snijeg u kranju snijeg u gospiću.

... Doista nema razloga za modrinu ili nešto slično crkvica koju nisi smio koliko lani ni u ludilu spomenuti ruševno se nazire među čempresima sa balkona (za znatiželjnike: dugačak četiri i širok dva metra) more je pod kontrolom dalekozora kupljenog 1990.. Ovdje je bilo more u ono vrijeme prije odlaska i sve ono što od pamtivijeka ide uz more prozora koji je bio povod rečenici imam prozor i njegov mi okvir moj dio mora omeđuje nema više imam li pravo vjerovati kako se je toliko povećao od mog odlaska (djeca prerastaju nogavice mlade breze one koji su ih posadili) da mu okvir negdje u nedogledu neku drugu veličinu mora omeđuje ovoliko mora pripada meni toliko mora ne mogu odjednom očima obuhvatiti no snalažljiv sam ja: pogledam svoj dio mora i koliko ga obuhvatim pogledom označim olovkom i gledam dalje od te crte do večeri dobit ću pravu sliku o tome koliko mi mora pripada .) OVDJE JE BILO MORE.... (šimi ešiću uz prvo viđenje s morem. a što će na sve ovo prigradica reći?......) .TOMISLAV KOVAČEVIĆ 233 DOISTA NEMA RAZLOGA ZA MODRINU. godine od rusa u harkanyu za 40 črljenih i poneku forintu prekoputni otok lijeno se protegnuo popreko obzorja pažljivo zaobilazim listove biljaka toliko dragih mojoj supruzi uredno odlažući tvoj finski nož na policu za knjige ne zaboravši prethodno nadopuniti bilješku o piscu datumom tvoje prerane smrti (momčilu popadiću..e sad drugo je pitanje što ću ja s tolikim morem?..

.. Ti si moj jedini stanovnik moj predsjednik vlade i ministar financija sva vojska pod oružjem moj turizam i moja oporba ti si moja teška industrija moj rudnik ugljena i nerazvijena područja ti si moja žitnica moja konvertibilna valuta i predstavnik u KESS-u i u Ujedinjenim narodima ti si moj svečani ručak moj državni praznik i ispružena ruka prosjaka ti si moj doček i ispraćaj uvaženih državnika moja zdravica moj atentator i moja dogovorena granica ti si moj hidroenergetski sustav moje sportsko borilište i moj naplatitelj vode struje plina čistoće i stanarine ti si moj grb moja zastava i moja državna himna ti si moja Domovina i ja se s tobom jako ponosim (mileni uz rovinjske kiše i flipere nedaleko brodogradilišta. godine.. ) .... 1972.234 KNJIŽEVNA RIJEKA TI SI MOJ JEDINI STANOVNIK.

osnovno i gimnazijsko školovanje proburnjačio sam u Senju. Rođen sam. Umirovljeničke dane trošim u Crikvenici. slijedi knjiga izabranih pjesama (Kretnja ruke). te zasebna knjiga književnih kritika i likovnih ogleda (Zapisi na vodi). Književnica Ana Horvat je za treće kolo svoje internetske edicije Hrvatska ljubavna lirika složila izbor mojih ljubavnih pjesama i naslovila ga Ulica s balkonom. tom Hrvatskog književnog leksikona. jednu knjigu pjesama. Suvremene me antologije. a u Svjetlosti ognjišta 2 zastupljen sam sa stručkom pjesama Zidovi od vode. Član sam Matice hrvatske. Leksikografski zavod Miroslav Krleža učinio mi je čast uvrstivši me u 7. Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva skladatelja.). na čiji je poetski dio crikvenički slikar-grafičar Zdravko Gržičić-Grža objelodanio istoimenu mapu. Djetinjstvo. tematski izbori pjesama i križaljke uredno zaobilaze.. 1945. otisnut mi je rukovet pjesama Predah. Jugoslavistiku i komparativnu književnost sudirao sam u Zagrebu i Munsteru. Do sada sam objavio četiri zbirke pjesama (Žedne ribe. izboru pjesama hrvatskih pjesnika iz Senja. . kao mlađi od kolovoške braće blizanaca.. U Svjetlosti ognjišta. književnih prikaza i likovnih kritika (Nervozno more). Druga vatra u istoj ruži i Grijači snijega. godine u Osijeku. Dodjeljene su mi neke nerazvikane književne nagrade. rodnom gradu majke Marije.TOMISLAV KOVAČEVIĆ 235 PONEKA RIJEČ O MENI. te još nekih drugih književnih asocijacija. Zadah riječi.

uvijek nešto nedostajalo bi. 2010. bez dvoličnosti. omalovažavanja i sprdnje. Kritike. 22.. sve više kamenja. rušeći mu i ovako krhko samopouzdanje. Gradeći ga. kako god učinio. Rijeka. Sa svakim novim kamenom. Što god učinio. svoj mali običan život. VIII. lomeći ga.236 KNJIŽEVNA RIJEKA ARON BARETIĆ Pjesme Zid Riječi poput kamenja pljuštale su mu po glavi. gradio je sve viši zid oko sebe. . postao je zarobljenik vlastite nesigurnosti. Zašto ne mogu imati.. sve viši zid. Zašto.

čisti strah. . ponižavaju i vrijeđaju. iz njih progovara. zašto ja uopće razgovaram s tobom. Tužni moj prijatelju Tužni moj prijatelju. i lažnih osmijeha? Zašto mi ne dozvoljavaš da razumijem što govoriš.ARON BARETIĆ 237 licemjerja. zasigurno nisi!? Na putu. To samo. kad cijeli život te gaze. Brest-Lorient. govore da nesposoban si i da ništa ne vrijediš. 2011. Tužni moj prijatelju. kad zapravo ni ne znam tko si. kad te ni ne poznajem. jer ono kako se predstavljaš. da išta vrijediš. mogu zamisliti da izgubio si vjeru u sebe. 25. mogu zamisliti kako osjećaš se. bez čitanja između redova? Zašto bih trebao paziti da li se ponašam prihvatljivo vlastitu statusu (što god to značilo)? Zašto ne pokušaš živjeti vlastiti život (umjesto moga)? Konačno. V. da ne možeš prihvatiti da dobar si.

bez stida. Jer. ali i s mnoštvom vrlina. sidro. siguran sam. Zato. mene osuđivati. dobro zagledaj se u sebe. pružiti možeš i moraš. čak priznaješ. (pun pravednog bijesa) . 2010. hrabro. i svojom različitošću. sam i umrijet’ ćeš. IV. i cijelom svijetu. odista o tebi znaju? Sam na rođenju si bio. čovjeka kakav stvarno jesi. 23. sa svim svojim manama i nesavršenostima. gdje.238 KNJIŽEVNA RIJEKA samo drugačiji. Znao si reći. Između crnog i bijelog Sad uviđaš i razumiješ. vidjećeš. da lako ti je bilo mene kritizirati. što sebi. da. dok još ovdje si. šta svi oni. od mnogih drugih si. Donges. i savjete mi dijeliti.

i zašto činio. V. 2010. kad obuo si moje cipele. 2011. Drhtaj Kao da u tuđem tijelu bila je. Rijeka. gdje vrijeme s vrištećim uzdasima stopljeno. što sam. . Sad uviđaš i razumiješ. promatrala je čitavu legiju bezimenih likova što gmizali su nekom drugačijom stvarnošću. sve one nijanse sivog. između crnog i bijelog? Donges. i da ti bi to onako učinio. u eksploziji shvaćanja i prihvaćanja sebe upravo takve. istrošeni osjećaji zapetljani do neprepoznatljivosti. 23. Razaznaješ li sad. 19. ipak je protjecalo. riječi bile su tek drhtavi titraji. VII. lebdeći između nestvarnog i zaboravljenog.ARON BARETIĆ 239 da to sam trebao ovako učiniti. sine moj. dodir vrelih usana na putenom tijelu što ostavlja trag. kako meni je bilo.

sidro. Ambes (Suzak). i da li uopće postojiš? Da li se sjećaš kad izgubio si sebe? Ili se nikad. juriš za razularenom ruljom (istomišljenika). pratiš masu. i kako ću tamo stići! Znaš li ti kamo ideš? Ili samo plutaš nošen plimom. istinski. 2011. . bez vlastitog stava ili mišljenja!? Čiji život.240 KNJIŽEVNA RIJEKA Znaš li ti kamo ideš Ja znam gdje idem. 14. nisi ni imao ... zašto tamo idem. ti zapravo živiš. V.

Lune de janvier Le lapin joue à cache-cache avec les nuages 4. Na dan Isove smrti U štali hrđaju zajedno motika i srp 1. Le vieux chien aphone incapable d’aboyer Lumière d’hiver 3. Siječanjska luna Zec se igra skrivača S oblacima 3. Jour du décès d’ Issa Dans la grange rouillent ensemble’ houe et faucille 2. Zimsko blještavilo Stari pas zanijemio I ne može lajati 2.241 MARINKO KOVAČEVIĆ Haiku 1. Bistrinu planine nemoguće je naslikati… .

gorge qui fouille les mottes 8. Le bruit d’un pétale du bouquet d’anniversaire . Sve sleđeno Na iskopanim gomilama usamljeni crvendać 7. Večernja fešta Artritični stari roker pri kraju karijere 6. Soirée de kermesse Un vieux rockeur arthritique en fin de carrière 7. Mésanges et moineaux qui se disputent des grains Matinée de froid 6. Epaule grippée 5.. Le monde du givre Toujours seul ce rouge. Le clair des montagnes impossible de le peindre.242 KNJIŽEVNA RIJEKA Ukočeno rame 4. Šum latice iz rođendanskog buketa pada na stol 8. Sjenice i vrapci svađaju se oko žita Prohladno jutro 5..

Proljeće dolazi Susjedova marelica baca cvjetove 10. Dolaze ljepši dani Pijetao u kokošinjcu budi se ranije 11. Petits coups de bec du merle dans l’herbe sèche… Un reste de neige 13. U zdjeli s voćem hoće li nar od jantara . Crvendać kljunčićem u suhoj travi kljucka Ostatke snijega 12.MARINKO KOVAČEVIĆ 243 tombant sur la table 9. Bientôt les beaux jours Dans le poulailler le coq s’éveille plus tot 12. les premières fleurs de l’amandier un matin givré de blancheur 10. Le printemps approche L’abricotier des voisins décline ses roses 11. Rano jutro prvi cvjetovi badema prekriveni injem 9.

. Georges Simenon in Je me souviens p. prasak krumpira koji jedan po jedan padaju u kantu punu vode. bruit des pommes de terre qui tombent une à une dans le seau plein d’eau. Nuit de gelée blanche 15.. Još uvijek čujem pjesmu Mjesečina . Ledena je noć 14. Visibaba u cvatu . Dans la nuit le bruit du radiateur au fuel Hiver solitaire 16. Georges Simenon u Sjećam se str. Tijekom noći buka grijača s gorivom Zima u samoći 15. Je l’entends rappel la chanson du Clair de lune ..69 16.244 KNJIŽEVNA RIJEKA preživjeti zimu? 13. Dans le plat de fruits passera.69 17.t-elle l’hiver? La grenade d’ambre 14..

MARINKO KOVAČEVIĆ 245 vrtlarski radovi morali su početi 17. Među smećem jednog zapuštenog polja plava perunika 18. Parmi les ordures d’un terrain vague oublié le bleu d’un iris Prijevod na francuski Vera Primorac . Perce-neige en fleur les travaux de jardinage ont du commencer 18.

Nagrada za poetski niz na Međunarodnom haiku natječaju Tri rijeke Kloštar Ivanić 2009. ( Japan). Nagrada za poetski niz na Međunarodnom haiku natječaju Tri rijeke u Kloštar Ivaniću 2007. francuski. Dvije druge nagrade. Piše još od ranog djetinjstva. Ima četiri zbirke poezije i jednu zbirku priča. Treća nagrada na Međunarodnom haiku natječaju Kusamakura 2006.246 KNJIŽEVNA RIJEKA Vera Primorac rođena je u Mostaru. (Hrvatska). (Slovenija). prema prosudbi američkog i japanskog suca. Pored poezije i proze. u antologijama i u preko trideset zbornika poezije. Irskoj. (Hrvatska). ( Japan). Nagrada Bacho na Međunarodnom haiku natječaju Bacho 2009. Živi u Viškovu (Hrvatska). Ogranak Viškovo . Druga nagrada za poetski niz na Međunarodnom natječaju u Kloštar Ivaniću 2010. Objavljivala je u Hrvatskoj. Poljskoj. Japanu. Nagrade: Nagrada časopisa Apokalipsa 2006. ( Japan).. SAD-u. u svijetu i kod nas. Njemačkoj. Zastupljena je. Prva nagrada na Međunarodnom haiku natječaju Tri rijeke Kloštar Ivanić 2008. na Međunarodnom haiku natječaju Kusamakura 2008. Rijeka Svjetskog haiku društva sa sjedištem u Japanu Svjetskog haiku registra sa sjedištem u SAD-u Matice hrvatske. Indiji.. Članica je: Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Hrvatskog haiku društva Društva hrvatskih haiku pjesnika. engleski i japanski. Sloveniji. Dobitnica je niza prestižnih nagrada za pjesništvo u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevedena je na slovenski. BiH. piše i objavljuje haiku i dječju poeziju. Francuskoj. a objavljuje poeziju već 39 godina u raznim listovima i časopisima.

247 BORIS KAZIJA Pjesme I-X I bičvu skrozbužanu na žarulji krpat bakrorezi od spomini pun kako mogranj na librima poli štelike sedeć domislin se kroz smih malo ča bi ljuti pulicijoti udelali kada bi se recimo večeras Isusuć na kaštelu od trsata pokazal i odozgor kričuć svitu doli malo papra za sve bedastoće dal II glas mi kakov pošaji barba ive pokojni po anđeliću makar ča z sput ovuda pasuje piturat tebe niki ni mogal reci če je za udelat .

ča ti da ćeš mi to va ogjedalu govorit IV kada zajadrin ća jedan dan .248 KNJIŽEVNA RIJEKA z grozjen dozrijenin va sebi od straha tremin ovakov da ga črnimi kosimi va judi maškarani za niš podilin III hodi malo pod špinu glavu hitit otrov je slatke boli od srca govorit je ki pisnik kada ča udelal da ni najebal za jad i žalost svojimi z tičićima skumpanjan biži dimeć ća od pisam svojih kako od hićenoga mojsijevoga šćapa aš va tebi kiklopi za zeusa gromi kuju ča da ćeš ti bogu oganj krast jetru svoju po niš na banak dat nebeska bradavica poskriveć znad tebe leti nacicaj se kako gladni janjčić mlika života ni to svakomu dano hodi malo pod špinu glavu hitit ne daj da ki za ovo zna ča ti tovare.

249 va lipoj noći po škalami ne pasan kvintal ušparane jubavi na vas ću razlit teško onimi ki plavat ne znaju svoje ću sjene poćapivat lišće va buru razdavat na galebiću znad Rike zadnji đir pasat neš ćemo z riti kalat i zakliktat prit će onaj dan potle koga više nikad neću z nogun na trsatsku škalinu stat V kadi se je sada zgubil taj konobar da ga za gut ćapan takov račun od života mi pod nos hitit sramota ki će to platit ča ja zgoren prije nego nagoren maloga i veloga medvida zoven za svidoci buru ča je pod njimi žvižjala mačine na bajami od škovac punih libri ča ja da san toliko polokal i pofumal toliko ženskih duš va plač nagnal duše dežgracijane ka na saku bedastoću suzu tira ni vrag da san sve to za morebit par lumini pasal kadi je već taj konobar da mučeć platin račun .

250 KNJIŽEVNA RIJEKA i sejedno da ga na kraju gol kako od matere rojen z guštun za gut ćapan VI krijancuzo va sebe stišnjeni nonići na jogu španjulet potežu ima u njih force još ki put lakat fundaću od kafa odmirit karijole pune smiha same se voze štelike odvajkada mučeć suze cide nikakov likar med njimi potle pivičine je prošapjal kako je spoznal da se more lokat i fumat ma da je za zdravje dobro mučat VII mir blaženi širom raskriljenih školjki balet morske salate trp bi otel zvizdaču za divojku z visoka je kako listopad dohajal zgubjeni šoldić glava pismo koliko tamo gori vridi čovičić za veća oka od mriže .

251 bolje je bit mići šparić VIII mir vami prove na bonaci va večernje halje od morske njive šoto načinjene va plićinu se spravljaju mrkači kavaliri dobar tanac van želin od sve svoje prašine zlatne va glavi od zvezdic namisto mozga kroz vaši jarboli moleć oranžu od sunca da me potegne sobun zad Učke IX na pol škali se obrnut i počinut zgorun zlatnoga tepiha rike va noći noseć va duši Candida od staroga Voltera va prstih Asturiu na ružinomu drvu pripitomljenu par zrni praha na postolima ćapanih va rimskimi katakombami .

252 KNJIŽEVNA RIJEKA čuda vatikanskih muzeji se spominjat tepla potina na čelu va mrzloj buričini homo naprvo zgorun breme moje lahko srce tanac po škalinah išće a ki me je va zaik ćapal ča ću mu ja i ča bin ja na ovin trsatskimi šlalinami večeras bil da ni onih mićih ki misle da su mali bogi z kimi san danas tamo doli bil X neće krupa nego na dozrijeni trs librimi mobiljan kamaru pržuna života kainajuć kako pasić okolo vruće kaše nedajuć da mi cerot na čunku zalipe životić kako rogi va vrići na otplatu san dobil lipi posal za od muke se važgat znat za onih ki jeni drugima krv cicaju gorin od lipote ne videć da plavan va fonji litrat na ki još samo okvir fali klast vrime ko je prišlo od ki zna kadi na svu gurlu kroz prsti teče pod pojatun zkriveni anđelići ljubavi va sopele pušu na tanko i debelo čekajuć da fini karba babic i cimitiri .

umirovljeni policijski inspektor.253 Boris Kazija rođen 1959. Prozne i poetske radove publicira uglavnom putem blogova i portala. U pjesmama govori o sebi… Diplomirani ekonomist. . sa gitarom obišao ponešto svijeta. Za roman nagrađen nagradom Drago Gervais još za studentskih dana. Bavi se glazbom za klasičnu gitaru. Njeguje neposredni doživljaj glazbe i poezije s publikom. uključujući i Južnoafričku Republiku. godine u Rijeci. sudjeluje na poetskim i književnim događanjima. piše prozu i poeziju.

Nit junačke krjeposti. A duh slobode vodi ratni vihar Tu osveta kiti se svetim ruhom. Koi on probudjen slobodi zakliče!! Čuj od Španjolske. ako je zaman domoljubca trud. ljute Španjolske! Probija hrabra junačka pjesma Kao ranog jutra preumiljni glasi I svakim uzdahom po slobodnih zracih Čini prisegu podartoj Saragosi! I jadnoj nezgodi bojne Gerone! Dok žive karvi u kog Španjola varvi. Al’. koj sve pjesni stvara. Svaki slavu da silnika marvi.254 KNJIŽEVNA RIJEKA ALBERT NUGENT Dvije domoljubne pjesme Boj Španjolske proti Napoleonu Nu budi trubljo! glase tvoje Diži oružja silnih četah. I parvi spjev čovjeka iz uze rješena. Neg što je parvi zvek slomljenih verigah. I ko nebesni grom svuda probija! Nit muzika ima skladnosti Milie po neizmjernom krugu Za uho Onoga. ol talit karvopojni pečat. O vojno! gdje pravo tvu desnicu. nit uma vedrina Nemože razbit. Koj knjigu europskieh pravah zatvorenu darži: Ka pjesma će ond atužno javljati Tlačenu hrabrost i pomračen izgled .

5. Za stvar božju vijek smiona Za slobodu bojak biše! Težki jarmi razpukli se!Ke nam karvnik njegda skova: Nikom moćju da nebi se Vratit mogli opet s nova! Sve propade! .Jur silnika Svem se svijetu slava znači! Ah! da j’ kleta sila i dika. 1842. pod kim klonu lica Slobodi a znanju bistrina. gdje su pali Vjerni hrabri vitezovi. 15.) 1842. lipnja god.ALBERT NUGENT 255 Ukopana ufanja od žive spomene I ugasle vatre i vehnute česti. Siječnja ( Jan. 3. 1. Ka vila će tad pjeti pokojnim vitezom Sladko naricanje neumarle slave? Ka djeva uzdisat nad grobom tvoje Oh Iberio! Slobode!!U Zagrebu 3. br. 6.) . Ka slobodna parsa tlači!Dražji mi je grob. (Danica Ilirska.) Na Kosovo polje (15.) Kaži polje. br. Neg plijen. (Danica Ilirska. Ke su gorko oplakali Jadni sinci u okovi’! Smarti! daj nam sardca ona Ka hrabrosti put umiše. 2. 1842. 1389. tamnica Svjetla imenom domaćina.

grof Albert Nugent. uoči instalacije bana Hallera. U sjemeništu u Zagrebu održao je 7. odnosno Mađarskoj 1848. godine.) bio je najstariji sin feldmaršala Lavala Nugenta. lipnja 1848. posljednju vlasnicu kaštela Trsat. ušao je u Zagreb na čelu svoje privatne vojske od 160 slobodnjaka iz Bosiljeva. Sve grobnice uništene su 1961. veljače 1842. ispred njega je ušao u Zagreb s banskom zastavom.. 1896. Umire u Londonu 1896. napušta Hrvatsku i uglavnom živi u majčinoj vili u Napulju. U to doba smatran je za najvatrenijeg domoljuba u državi. On je osobno štitio Ljudevita Gaja i njegovu tiskaru.” U ožujku 1848..256 KNJIŽEVNA RIJEKA Grof Albert Nugent (Napulj.. demonstrirajući hrvatsku odlučnost u nadmetanjima s Mađarima. Uskoro je Jochmus zapovjednik turske vojske u Sirijskom ratu. a Albert Nugent prvi ulazi u veliku utvrdu St.-1849..Boj Španjolske proti Napoleonu i Na Kosovo polje. Nezadovoljan apsolutizmom cara Franje Josipa I. O njihovom razgovoru sačuvano je svjedočanstvo poljskog agenta Franje Zacha. 25. listopada 1842. Mađari su proširili vijest da je otišao u Srbiju i da želi postati kralj južnoslavenskih krajeva!!! Prilikom postavljanja Jelačića za bana. Dolazi u Hrvatsku krajem 1841. a biva sahranjen na Trsatu u nizu obiteljskih grobnica. 1816. našao se s knezom Aleksandrom Karađorđevićem. U travnju 1844. vatreni domoljubni govor koji mu je donio nadimak Hrvatski lav. u kojoj se tiskala Danica Ilirska. ideju korisnu za sve nas. ali da prema njegovu mišljenju treba zadržati stvar. poznatu još od križarskih ratova. prosinca 1843. Zahvaljujući tome što mu je otac bio najmoćniji ilirac i zapovjednik Vojne krajine.. istaknuvši se hrabrošću i dobivši čin pukovnika. travnja 1844. 31. Zajedno s ocem sudjelovao je u ratu protiv Mađara u Slavoniji. a na Nugentovo objašnjenje da su se Hrvati odrekli tog imena zbog Srba i više ga ni sami ne žele. zajedno s generalom Augustom Jochmusom. u vrijeme dok je bio u Beču. . gdje je razgovarao s turskim pašom. tada sa samo petnaest tisuća stanovnika. a poginuo je njegov vrtlar. opet su njegovi ljudi branili hrvatske interese. Aleksandar Karađorđević “…se izrazio protiv ilirskog imena. dobio kćer Anu Nugent. Kao mladić. dana 5. ali i srpskim knezom Aleksandrom oko položaja Južnih slavena. Govorio je hrvatski dok je većina plemića to izbjegavala. 7. Jean d’Acre. 4. no prepunoj džamija. godine. boravio je u Srbiji. Tu je 1859. 18. 9. U blatnjavoj mahali poznatijoj pod imenom Dar al jihad (Vrata rata) no Beograd. i objavljuje dvije pjesme u Gajevoj Danici Ilirskoj . knez mu nije odgovorio.-London. Prilikom sukoba u Zagrebu 9. odlazi iz Engleske u Tursku gdje stupa u vojsku kao dragovoljac 1838.

u listu El Adelanto objavio je nekoliko tekstova vezanih uz promociju hrvatske književnosti u Španjolskoj. kao i Rudi Brasco. zaslužuje. Brozovic. Navikao sam se slušati prezimena koja potječu iz te zemlje. Osim tekstova.) Hrvatska. U trenutku kad sam iz Zagreba dobio lijepu knjigu naslovljenu El roce de la mariposa koju je prevela hispanistica Željka Lovrenčić i koju je na španjolskome objavilo Društvo hrvatskih književnika. esejist i profesor na Sveučilištu u Salamanki Alfredo Pérez Alencart. Ciurlizza. Vucetic. Tomasevic.hrvatski promotor u Španjolskoj panjolsko–peruanski pjesnik. Sivirich. poznat je po tome što je u njemu pisao i Miguel de Unamuno. Barkovic. Hanza. Balarin. godine. iako to ova lijepa europska zemlja koja graniči s Italijom. Primjerice. Bakula. Cusianovic. Vojvodic. Percovich. Hrvata kojega sam oduvijek smatrao stricem i volio ga. Davora Šukera ili Roberta Prosinečkog… Ali. Njegovi sinovi Mirko i Boris bili su mi školski kolege. a u najvećem broju nakon 1948. hrvatski je jezik poznat još iz djetinjstva zbog useljenika koji su došli u Peru prije više od dva stoljeća. Cesnik. ta vrst globalizacije nije duboki pjev zemlje koju su obilježila mnogobrojna iseljavanja njezinih stanovnika. Aurich…. a između ostaloga. malo su mi zasuzile oči jer sam se prisjetio Tonyja Zlatara. Kojakovic. Pacusic. duboki pjev U Španjolskoj hrvatska književnost još uvijek nije poznata. (Ž.257 SUDBINA K NJIGE ALFRESO PÉREZ ALENCART . nadahnut temom ovogodišnjih Književnih razgovora. ovdje donosimo i pjesmu Vukovar 1991 koju je Pérez Alencart posvetio Društvu hrvatskih književnika. L. Curin. Mađarskom i Slovenijom. sin drugoga hrvatskog useljenika koji se bavio trgovinom drvom. Sokolic. Vujevic. Bielovucic. El Adelanto izlazi već 128 godina. Meni osobno. Tako da se učestalo mogu čuti prezimena kao što su Vukovic. a pripadaju Peruancima drugoga ili trećega naraštaja. Š . Thais. Srambuk. čija je poezija prevedena na 23 jezika. Zimic. Stvari drugačije stoje ako spomenemo neka imena nogometaša.

Posebno izdvajam pjesmu sjajnoga pjesnika Delimira Rešickog kojega smatram bratom po temama koje rabi u svojemu pjesništvu. Budući da sam knjigu pročitao. S deset pjesama svaki od njih pokazuje svoj univerzum na španjolskome. mogu nešto reći i napisati o hrvatskim prijateljima. Dunje Detoni-Dujmić. Stjepana Šešelja. Lane Derkač. Slavka Mihalića. pjesnicima dubokoga pjeva. del fango del río saqué con las manos el hace tanto tiempo escondido remo. Una por una . El perro con su orina señala los límites de su mundo. a objavljena je na stranicama 165-166: Una vez más quisiera levantar la carpa cerca de tu corazón. Diane Burazer. ali i glasovima Zvonimira Baloga. Naslov joj je El templo de Salamón (Šalamunov hram). Milivoja Slavičeka. Pitágoras lo hace con ceniza. un momento antes de Tocar la tierra se transforma en mariposa nocturna abandonada sin piedad a la luz del día. Mile Pavićević. Cada grano. Borisa Domagoja Biletića. posvetimo se izvanrednome djelu profesorice Lovrenčić koja je živjela u Meksiku i Čileu. La invisible Menorah ardía a la luz de agosto a la entrada de templo. Un vez vi esa magia En tus ojos en las tapas de un libro regalado. Dragutina Tadijanovića. Ante Stamać. Luka Paljetka. Borbena Vladovića i Irene Vrkljan. Joje Ricova. Ružice Cindori. Mate Ganze. prije svega o Davoru Šalatu.258 KNJIŽEVNA RIJEKA Ali. El campesino en el campo echa la joven semilla de trigo en el recién arado surco. Ljerke Car Matutinović. Mladena Machieda. Ane Horvat. Lavé todos mis anzuelos en agua bendita antes de bajar hasta el bote. Diane Rosandić. Drage Štambuka.

* Čestitam na ovome uratku kojim se uistinu predstavlja duboki pjesnički pjev. Echar al aire un puñado de polvo y esperar que les caiga en la mente lo que no cayó en sus ojos abiertos de par en par. * Pjesmu sam namjerno ostavila na španjolskome. Todos los que se graduaron en tus versos ahora pueden ir cómodamente al paraíso. (o. Nunca jamás levantaron la cabeza. Sin temor grabar su nombre en la corteza del joven abedul. hispanistica Jasno je da u Salamanki. između ostalih.) Objavljeno u listu El Adelanto iz Salamanke u rubrici Panóptico. Son antiguos las tribus que primerolas vieron como en la neblina láctea nacían en el cielo.ALFRESO PÉREZ ALENCART 259 se apagaban las lejanas estrellas de melancolía. Željka Lovrenčić. .p. 7. obuhvaćajući ne samo Španjolsku nego i sva ostala područja u kojima se govori kastiljski i koja su u prednosti jer imaju puno više govornika (i onih koji misle na španjolskome) od Španjolske u kojoj neslužbeni jezici zbog sitnih političkih kompromisa tjeraju u kut jezik tako raširen u svijetu. to jest one koji u svojim zemljama u najširemu smislu promiču hispansku kulturu i španjolski jezik. srpnja 2011. intelektualnoj domovini Nebrije. poštuju hispaniste. Fray Luisa y Unamuna. Rad hispanista se toliko cijeni da i samo Sveučilište u Salamanki dodjeljuje značajnu nagradu Elio Antonio de Nebrija koju su.

Od autora sa španjolskoga govornog područja piše o Vásquezu Montalbanu. i 2011. Armistead. Mariju Mendozi. . Na hrvatski je prevela prozu Ernesta Sábata. Sebold… Zahvaljujući hispanistima (i ogromnome broju profesora španjolskoga jezika po čitavome svijetu) broj učenika koji dolaze učiti u salamantinske aule ne samo da se održava nego je ovoga ljeta i uvećan. Rivers. Zagreb. biti hispanist je pravi je podvig. 10. Oreste Macri. Francuska. Mladen Machiedo ili Ružica Cindori. ne samo u simboličkom nego i u doslovnome smislu. Elías L.) koji je urednik knjige. koji se održavaju od 20. U njoj je prikupila eseje i članke napisane između 2004. kad se radi o malim zemljama s neznatnim institucionalnim potporama kao što je to slučaj Hrvatske. tu je Željka Lovrenčić koja je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici organizirala veličanstvenu izložbu Cervantes y Don Quijote: stvarnost i iluzije i izložbu Život i djelo Pabla Nerude te uredila kataloge istih. do 23. Tu mi je hispanisticu predstavio dobitnik Nagrade Pablo Neruda za 2001. Španjolskoj. Čileu i Boliviji. Jonathan Brown. godinu. listopada. Uvijek je lakše (usprkos poteškoćama) biti hispanist u zemljama u kojima sveučilište uvelike pomaže (stipendijama za istraživanja. Maxime Chevalier. Ali. nakladničkim kućama koje pronalaze nova tržišta) i u kojima postoji znatna potražnja za studijem hispanistike.). Bit će drugi put! Objavljeno u listu El Adelanto iz Salamanke u rubrici Panóptico. Ona je ovih dana na hrvatskome jeziku objavila knjigu Književni prikazi i drugi zapisi (Društvo hrvatskih književnika.260 KNJIŽEVNA RIJEKA dobili: Peter Russell. 363 str. Günther Haensch. Edward Malefakis ili Russel P. Kažem iz daleka. čileansko-hrvatski pjesnik. U ovome članku pišem o istaknutoj hispanistici i prevoditeljici Željki Lovrenčić. Pierre Vilar. Ante Stamać. John Huxtable. Engleska ili Italija. Margherita Morreale. Miro Gavran. sveučilišni profesor i član Čileanske akademije za jezik Andrés Morales Milohnić. Robertu Ampuera. srpnja 2011. Jardielu Ponceli. Antoniju Soleru. a od hrvatskih o onima čija je djela prevodila i objavljivala u Meksiku. Ali. kao što su Dragutin Tadijanović. Alan Deyermond. Juana Rulfa… Čestitam iz daleka njoj i pjesniku Mati Ganzi (Brstanovo 1936. Lewis Hanke. jer nisam mogao prihvatiti poziv na Književne razgovore koji mi je uputilo Društvo hrvatskih književnika. Carlosa Fuentesa. Samuel G. kao što su Sjedinjene Države. Kažem istaknutoj iz jednostavnoga razloga. Cabreri Infanteu. Njemačka.

/zastaje . Zajedno sa svojim sinom i nećakom (istoga imena) otkrio je Jukatan.). /Zamislim kako tu umjesto njega.. 1508. „Kako iz te sumračnosti da svjedoči o uzbibanim dušama koje grakću u noć?“ ili „Uputi se u mračne / saveze riječi“. 1999. izdvajam nekoliko stihova: „Ja sam taman kao Dunav u siječnju i plovim/nutarnjim koritom u koje te ne mogu povesti“. sve do trenutka dok ne postane čuvarom noći i njezinih tajnovitosti.) koji je također prevela spomenuta hispanistica. Razvidno je da se Novi svijet dojmio pjesnikinje iz Požege: „A ja sam nevjerna Europi kad prepoznam da mi u oko.-1575. “ A što reći o Davoru Šalatu? Prije svega da je studirao komparativnu književnost i španjolski jezik. Hrvat Vinko Paletin (Korčula. iz čovjeka u anđela“. Njegovo najpoznatije djelo napisano je 1559. Tu priči nije kraj jer su Lana i njezin suprug Davor Šalat (Dubrovnik. ostavljaju neke svoje zapise u Meksiku. Autor je pet zbirki poezije. 2008.. 1968. austrijske provincije Družbe Isusove.-1683. također se zbratimljuje s Davorom (autorom pjesme Noćni Isus) kad u drugoj pjesmi zaključuje: Onda konobar donese zdjelu s juhom/ i uhvati grabilicu. rođen je u Salamanki 1459. godine. napisala je pjesmu naslovljenu Jukatan je obnovio plaže po tijelima koju je na španjolski prevela Željka Lovrenčić. preveo je našega Juana Ramóna Jiméneza (Eternidades/Vječnosti. isto kao i Ivan Ratkaj (1647.). Povjesničari tvrde da je u kontingentu kojemu je na čelu bio njegov sin kojega su zvali El Mozo (Dečko) bio i misionar. Osim toga. Njezina je poezija svjedočanstvo postojanja onih malih. i zove se Rasprava o pravu i opravdanosti rata što su ga španjolski vladari vodili protiv naroda Zapadne Indije. svakodnevnih radnji kao i onih koje utječu na duh. „Samo sad mogući su preskoci / iz noći u dan.) u meksičkoj Guadalajari objavili poveći izbor iz svoje poezije naslovljen Murmullo sobre el asfalto (Šapat nad asfaltom./ za mjesečine. padaju sjene Teotihuacana…. Glavni urednik časopisa The Bridge/Most (El Puente) pjesnik je koji se gotovo uvijek vraća u zaklon od sjena. isusovački misionar koji je napisao Izvješća iz Tarahumare. Posljednja je Uspavanka ispod pepela. U zbirci Murmullo sobre el asfalto objavljene su 32 pjesme Lane Derkač. Skoro pet stoljeća kasnije. Sve što čujem je jeka/ – od jutros si runolist. La Zonámbula. Od mnoštva izabranih pjesama.“ Ali. na taj se način otvaraju Novome svijetu. Prvo kaže: „Planinar sam/ koji ne dopušta da budeš izletište tišine/zato te dozivam/ no ne čujem. 88 str. El Adelantado (osvajač novootkrivenih svjetova).). matematičar i kartograf u službi Filipa II. obnavlja se u duhovnome ili u nutarnjoj želji za svetim.ALFRESO PÉREZ ALENCART 261 Otvaranje Novome svijetu Francisco de Montejo. Zahvaljujući tome.). Lana Derkač (Požega 1969. Možda i ne sluteći. jedna njegova zemljakinja.

svojim prolaženjem izazivaju smrti. uplakano dijete im kaže: „To će biti vaša kazna. Prolaze đavoli i destiliraju sumpor. srpnja 2011. Budući da je Miguelu de Unamunu bio potreban Novi svijet (Argentina. Prolaze postavljajući ultimatum. U međuvremenu. primjerice) da postane poznat u Europi. Objavljeno u listu El Adelanto iz Salamanke u rubrici Panóptico.“ (Društvu hrvatskih književnika) Priredila i prevela: Željka Lovrenčić . pucajući u zajedničke grobnice (svojim krvavim prstima) pokapaju raspadajuća tijela nedužnih.262 KNJIŽEVNA RIJEKA Isus i dijeli nam toplinu iz zdjele/ ni ne zagrabivši“. 14. Zaslijepljeni boli i vapajima. ne daju se zbuniti u svojemu ludilu. posvuda narušavaju spokoj onih koji ne traže sukobe i na hrvatskome vape: „Mi nismo vaši neprijatelji. lažući. udarajući. obratite pozornost na ova dva sjajna pjesnika koji mu se predstavljaju zahvaljujući Željki Lovrenčić.“ Prolaze milicajci i postrojavaju se galameći. Vukovar 1991 Krvnici prolaze poput zvijeri. zločinci se umnažaju nasiljem koje neprestano nanovo počinje jer se stalno vraćaju oni koji nemaju milosti.

a zgotovila u tematskoj sveukupnosti 2011. promociju otvorio je urednik knjige Bože Mimica..“ U jeku nepredvidljivih ekonomsko-političkih previranja. autorice Silvije Benković Peratove. Hrvatskoj (4. po uzoru na Malo misto. a riječ je o neuobičajenom liku.. DHK-ogranak Rijeka i Venerus. jer su u književnosti mnogo češći likovi majke i oca. Tom prilikom o djelu nadahnuto je govorila književnica Ljerka Car Matutinović. Tetin luštrin je čitak i dojmljiv čakavski prozni izričaj.. 2011. obilježene značajnim društvenim događanjima u našoj zemlji.. Prvu. „Senj.263 ĐONI BOŽIĆ Silvija Benković-Peratova: Tetin luštrin. Na stranicama projekta TETA susrećemo se ne samo sa pozivom da T .. ali ona je više od toga. Silvijina knjiga predstavljena je javnosti u dva navrata: prvo 16. povijesnomemoarsku književnu vrstu. Žanrovski bi knjigu mogli svrstati u autobiografsku. Tetin luštrin. lipnja u Velikoj dvorani riječke Filodrammatice. godine. naglašavajući kako su Silvijine priče na senjskom idiomu prožete mediteranskim duhom nalik onima Miljenka Smoje... etin luštrin ili Tetina ogrlica nastavak je velike pripovijesti koju je spisateljica započela 2004. riječku. godine. Upravo na tragu tih poruka može se iščitati ovo književno djelo u kojem je uloženi napor istinski polučio vrijedan rezultat.. iz čije recenzije izdvajam: Neposredna i živa sinergija sa bliskim zavičajnim idiomom je aura vitalis ove pitke čakavske proze. osmišljen relevantnim senzibilitetom kojemu ne manjka dobrodošla duhovnost. a potom 2. pa su svi ti događaji podatni za uprizorenje. oduhovljene pjesniinje i bajkovite pripovjedačice. možemo to nazvati i ironijskim odmakom kako je uobičajeno prema teorijsko-književnim postulatima. rekao je Mimica . i 5.„ ovom knjigom dobio je znakovit lik koji simbolizira nezaboravno bogatstvo pučkoga suživota. koji je jedan od naših mediteranskih gradića s prepoznatljivim mentalitetom“. kolovoza u Amfiteatru pred osnovnom školom Silvija Strahimira Kranjčevića u Senju. srž Silvijine proze najviše se oslikava u jednoj od najvažnijih smjernica nedavno ostvarenog pastoralnog pohoda pape Benedikta XVI. kompozicijski je skladno i pokretljivom dinamikom ostvareno djelo te se čini kao da je napisano u jednom dahu. S duhovnom izgradnjom zajednice jačaju moralne i kulturno-identitetske osnove kao zalog normalnog oblikovanja svakidašnjeg života. lipnja) kad se susreo s hrvatskim obiteljima za koje je rekao da su temelj svakog društva.

i ne samo sa melankoličnom potragom za izgubljenim vremenom. prisjeća se običnih ljudi poslovično okupljenih oko vječne hraniteljice i odgojiteljice. njegov zemljopisni položaj. sada umješno nastavlja nadograđujući je kroz 17 pisanih dragulja raspoređenih poput zasebnih cjelina primjereno naslovljenih radi lakšeg poniranje u ukazano bliskije značenje odabrane građe. kako nekada tako i danas. u konačnici postaju raskošna freska baštine za sve one ljude koji grad Senj nose u srcu i koji se žele pohvaliti svojom poviješću. imaju se i s čime pohvaliti. Hrvatski književnik Joja Ricov je za prvu knjigu TETA napisao da je ustoličena pokaznica zavičaja. Svoju meditativnu šetnju zavičajnošću. Silvija zaokružuje nizom analitičkih promišljanja koja. koloplet ljudi u svojim sukobima i skladu. posebice njih kojima pristupa tankoćutno s dubokim razumijevanjem zbog njihove sudbine. te iz poglavlja u poglavlje postupnim otkrivanjem njenih u životnoj kolotečini zapretanih misli. umjetnika. Silvija Benković Peratova.264 KNJIŽEVNA RIJEKA još bolje upoznamo i zavolimo svoje ishodište. A. jer je autorica izvrsni poznavatelj svakog gradskog kutka i detalja. što samom djelu donosi dah i ugođaj jednog vremena. tumačeći s likovno-poetskim nabojem izvornu ljepotu grada. zidara. težaka te iseljenika. ribara. Također. Neprolaznu i stvaralački izazovnu temu. već i sa onim prevažnim što se zrcali u pronicavom tumačenju nezaobilaznih vrjednota koje nam šire intelektualni i duhovni obzor nad značajem baštine kao temelja suvremenosti. Pred očima nam iskrsavaju brojni primjeri materijalne kulture. ali i one koji će doći i potpuno se sroditi s gradom i svojim životom i radom doprinijeti budućemu usponu i rastu. u ovom novom inspirativnom uzletu svjedoci smo obogaćivanju zapisa svježim humorističkim minijaturama. u sudarima i ljubavi. gostoljubivo stanovništvo koje se uspješno othrvalo svom poteškoćama. Tako nas na svoj jedinstveno skladni način kazivanja pronicavo studiozno provodi kroz djelo. hrvatska slikarica i pjesnikinja. Progovarajući o gradu i njegovim ljudima na dijalektalnom izričaju senjske čakavštine postiže dramsku slojevitost psihologije likova. klimatske prilike. kojoj je Silvija već uspješno rastvorila mirisne autobiografske latice u prvoj knjizi. njihove jedinstvene dijaloge što suvremenike podsjećaju na neponovljivu melodiju njihova glasa. otvaranjem obiteljskog albuma zbirkom starih fotografija. prirodu koja ga okružuje. ali i senjskih stručnjaka. znanstvenika. dobroćudne i stoičke hrvatske TETE. Tetin luštrin također nosi u sebi unikatni trag jedne oživljene prošlosti. ikona nepovratne baštine. osvijetljena jedinstvenim stilom. autoričinoj izrazitijoj povijesnoj retrospektivnosti. u ovom libru nesebično nam otkriva brojne do sada nepoznate ili zaboravljene pojedinosti koje inventivno kolažira u čvrstu strukturu s jasnim tragovima . Osim toga. na davne a vječno žive osobnosti i sudbine.

s njihovim bdijenjem nad očuvanjem nacionalnog identiteta i mudroslovljem svojstvenim nepresušnim narodskim izvorištima. nadahnuća i imaginacije sjajne su Kranjčevićeve riječi: …jer sve je prolazno. samo je narod vječan! S podjednako emotivnim nabojem. Općenito govoreći. pa se tako u pojedinim trenucima može osjetiti znakovita povezanost njene umjetnine s umjetničkim djelima i biografijama velikih osobnosti. nesalomljivost svojih ideala i velebnu škrinju velikih nadanja… . autorica je provela svoje djetinjstvo u uljudbi duboko prožetoj kršćanskom duhovnošću. U žarištu autoričine percepcije i fiksacije. u svemu apostrofirajući obitelj kao najvažniju kariku jedne uspješne zajednice. Silvija. A ona je kaljena na obiteljskom ognjištu i uzvišena kršćanskom matricom u čijoj je jezgrovitosti pronašla poticaj svome plodnom intelektualnom i umjetničkom stvaralaštvu.ĐONI BOŽIĆ 265 autorske osobnosti. dodaje svome djelu autentičnost biografije. protkanoj hrvatskom kulturom te ostvarenoj na tradicionalnim obiteljskim zakonitostima.

magistrirala filologiju. doduše prilično velikoj točki . Oba autora u naše malo misto. Čitajući rukopis Knjige o Kini Davora Velnića – koja bi se trebala pojaviti kod Matice hrvatske tijekom iduće godine .ostajem zatečen plamenim stilom kojim se analiziraju tisućljeća svjetske kulture. ipak.. a ona mu se odužila s dva. uz one iz drugih časopisa). Na neki način živi san svakog poštenog Hrvata – posao. te knjigom eseja Nije namjerno. no unutar toga uspostavljaju mostove prema drugima i podižu nas. te ozbiljne književnike koji žive svoj stvaralački život podalje od zarazne žutice. stoljeća! Paraleno s tim rukopisom pročitao sam knjigu Željke Lovrenčić Književni prikazi i drugi zapisi i pokazalo se da je riječ o drugoj slici monumentalnog diptiha: ovog puta analizira se krajnje zapadna kultura. Njihovi tekstovi nisu šuplji intelektualni turizam tipa korčulanske marksističke škole. strast i hobi fokusirani su joj u istoj. koja uključuje 500 milijuna govornika. kao glavni urednik Književne Rijeke. ni eseji o vrhunskom kuhanju škampa koji se serviraju sirovi. a gospodin Velnić četiri u Kini. a sada je na doktoratu Hispanistička Croatica – tri naraštaja čileanskih pisaca hrvatskog podrijetla. na razinu relevantne svjetske kulture. godinama je objavljivao tekstova Željke Lovrenčić – koji su sada prikupljeni u ovoj knjizi (naravno. Kina je jedino.hispanistici. DHK. 2011. već stvarno podizanje mostova prema vitalnim – i nadolazećim! .266 KNJIŽEVNA RIJEKA IGOR ŽIC Željka Lovrenčić: Književni prikazi i drugi zapisi.. Davor Velnić. poput Nives Celzijus ili Miljenka Jergovića. najlipše na svitu unose realne dimenzije naše marginalnosti... Diplomirala je komparativnu književnost i španjolski. zaista ozbiljno. Nobela itd. Gospođa Lovrenčić živjela je šest godina u Meksiku i Čileu. tu ponovno objavljena osvrta. Pozabavila se njegovim vrlo zanimljivim romanom Pola suze. koji se bavi preživljavanjem nekoliko Hrvatica u Italiji tijekom Domovinskog rata.. te obrisima stvari koje dolaze s Dalekog Istoka. U Hrvatskoj je prisutna prilično oštra podjela na književnike Jutarnjeg lista. globalno pitanje XXI. Zagreb. te iznenađujuće izdašne nagrade za književnost. dakle kandidate za Kiklopa. Željak Lovrenčić radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici kao voditeljica Zbirke inozemne Croatice. velik broj pisaca. Svaki ozbiljan pisac treba podjednako ozbiljnog kritičara (i urednika) – i obratno! Za tango je potrebno dvoje. Gospođa Lovrenčić tako piše: ..civilizacijama.

no svatko nosi svoj križ. Antonia Loba Antunesa. jednog od najznačjnijih modernih ukrajinskih književnika.. Te godine Željka Lovrenčić predstavila je knjigu Murmullo sobre el asfalto (Šapat nad asfaltom) s 66 pjesama Davora Šalata (glavnog urednika časopisa Most/The Bridge) i Lane Derkač. bez euforije. Carlosu Fuentesu. Ante Stamaća.“ (str. Daleko najljepši tekst . jer je to tip teksta koji odgovara međunarodnoj razmjeni.. Slijedio je i posljednji potpis da se odriče autorskih prava za prijevod njegove poezije na španjolski jezik koji me posljednje tri godine zbližio s ovim velikim pjesnikom i još većim čovjekom.IGOR ŽIC 267 „Jedan od najvećih međunarodnih sajmova knjiga u Latinskoj Americi. Ane Horvat. što autorica kaže o svojim nakanama u Proslovu? „U knjizi se govori o značajnim piscima španjolskog govornog izričaja koji su već klasici te književnosti – Miguelu Cervantesu. No. 5) O svim tim autorima Željka Lovrenčić piše odmjereno... Jerka Ljubetića. posljednji šapat i posljednji stisak ruke. Dragi moj Tadija. Pablu Nerudi. te onima mlađima s tog područja . Ponekad imam osjećaj da je možda malo i odviše prisutna biblitekarska disciplina i da bi poneki uzlet poetskog bio sretniji od posvemašnje racionalnosti. „Kad sam u četvrtak 21. Neki su prilozi posvećeni djelima naših književnika – Dragutina Tadijanovića.Robertu Ampueru.. Čileanca Luisa Sepulvedu. više nego uspješno ispunivši svoju misiju na zemlji. Na Sajmu su se moglo sresti mnoga značajna književna imena: Carlosa Fuentesa.u čisto literarnom smislu – skriva se pod naslovom Adios. Davora Velnića. Bolivijca Edmunda Pasa Soldana. Lane Derkač. Juanu Mihovilovichu Hernandezu. Diegu Munozu Valenzueli. Federicu Garciji Lorki. a namijenja je čitateljima u Boliviji.. onaj u meksičkome gradu Guadalajari.. Diane Burazer. u snu. Umro je spokojno.. Kena Folleta. lipnja u vrelo poslijepodne došla u sobu na trećem katu Doma za stare i nemoćne osobe obići Tadiju nisam slutila da je to bio posljednji put. U tom toplom nekrologu odbacila je plašt znanstvenice i pustila je osjećaje da joj vode prste po tipkovnici. uvijek naglašavajući ono što je najbitnije. nedostajat će mi tvoj vedri duh koji me je uvijek . jednog od najprevođenijih portugalskih književnika.. održava se već dvadesetak godina. Davora Šalata.. Bez konkretnih prevoditeljskih rezultata sva daleka putovanja ostaju tek lijepe fotografije u obiteljskim albumima.“ (str. Ukrajinca Yurija Andrujuvicha. 129) U ozbiljnom hrvatskom izaslanstvu bio je te godine i Davor Velnić.. Mire Gavrana... Nažalost nije dočekao knjigu Puentes (Mostovi) koja je nedavno objavljena u Zagrebu.Tadija... Gabriela Garciju Marqueza. Ružice Cindori. Za neki budući susret u Gudalajari bilo bi poželjno imati prijevod njegove Knjige o Kini na engleski i španjolski.. Svijet je mali kada ste u njegovom središtu.

. te kvalitetnog maslinovog ulja. dok je sve ostalo tek prenemaganje na pozornici svjetskih – i manje svjetskih! – noćnih klubova u kojima se književnost pretvara u nevještu. krajnje odbojnu striptizetu. sigurnost koju sam osjećala uz tebe jer sam znala da ćeš ti pronaći rješenje za sve. nedostajat će mi tvoj glas i tvoja topla ruka s koje nikad nisi skidao svoj prsten s crvenim kamenom. uvala Mediterana i time nam emocionalno neusporedivo bliža od zamršenih i pomalo ledenih kultura Dalekog Istoka.. predragocijeni. Želim ti vječni spokoj i neka te čuvaju anđeli. . koje se škropi po pečenoj ribi. Samo ozbiljni književnici zaista spajaju narode. ponešto udaljena..“ (str. Jer latino-američka književnost tek je jedna. 86) Knjiga Željke Lovrenčić jedan je od onih mostova koji nas spovezuju s maticom svjetske kulture. te naša veleposlanstva u Južnoj Americi. mlohavu. koju bismo mogli – i trebali! .očekivati od tako predane i sustavne autorice koja nam ukazuje na sve ono što je kvalitetno i važno u jednoj kulturi koju nam je približila na udaljenost dobre čaše vina. priručnik za pismenije Hrvate. Istovremeno su i veliki prvi korak ka knjizi Latino-američka književnost.. ostrajelu. Književni prikazi i drugi zapisi svojevrstan je.268 KNJIŽEVNA RIJEKA znao podići kad mi je bilo teško.

Ogranak u Rijeci i Verba d. Plodna kao zemlja. U osam ciklusa koji. izniknula prva zbirka pjesama pod naslovom Udvoje. a svakog prolaznika kao jednu riječ u pjesmi.269 IVO MIJO ANDRIĆ Željka Kovačević Andrijanić: Grad zatočenih prolaznika. izašao iz te oaze rose i mediteranskoga mirisa da opišem to što sam osjetio dok sam hodio lirskim ulicama toga čarobnog Grada. Modra kao more.o. pa poželim da nikada ne prestane ovo zvjezdano trajanje u vremenu i prostoru što mi je dodijeljeno božjom providnošću i ljudskim nadanjem. Time se ne mogu podičiti mnogi znani pisci koji su zvjezdane uspjehe . Radi pojašnjenja dodajem da sam svaku pjesmu vidio i doživio kao ulicu. Do dvadesete godine života objavila je svoju drugu knjigu Nježni stihovi. čine oktavu kvartova u Željkinom Gradu sazdanom od pjesme. Pomalo čudan i podosta mističan naziv za lirsko štivo izvezeno prefinjenim nitima leksema od govorne svile na svjetlosnoj potki. Nesumnjivi talent i radišnost podarili su joj u to vrijeme vrijedna priznanja na književnim natječajima i literarnim smotrama mladih stvaralaca. na primjereni način. Rijeka ŽELJKIN PJESMOGRAD K ao i svaki odani poklonik lijepe književnosti. Iz njih je. naporan i drag. U trenutku dok zapisujem ove riječi. koliko smo spremni slijediti poznati nam trag. Takve mi slike promiču mislima dok tražim izraze kojima ću. zapravo. označen je put kojega smo prošli ili ćemo proći od rođenja do relativne ljudske vječnosti. DHK . S radošću priznajem kako sam bio jedan od njih i kako sam. već do punoljetstva. Željka Kovačević Andrijanić u ranoj je mladosti zaorala svoje prve lirske brazde na nepreglednom i plodnom poetskom polju. evo. I svih dobrih ljudi do kojih držimo. Taj put je toliko dug. Tada mi se život učini ljepšim. Trag naših majki i naših očeva. sluhom mi odzvanjaju versi pjesnikinje Željke Kovačević Andrijanić uzidane u stihovanu knjigu naslovljenu sintagmnom Grad zatočenih prolaznika. Nalično paškoj čipki u čijoj dubini prebiva povjesna istina. veoma ugodno se osjećam kada pročitam nadahnutu i leksičkim bogatstvom oplemenjenu zbirku pjesama.o. Vedra kao nebo kad zavlada ljeto. a u dvadesetdrugoj treću stihozbirku U njedrima oluje. prenijeti dojmove o Gradu u kojemu obitavaju zatočeni prolaznici.

zaobilazila prepreke i otpore. Oni su su bili i ostali svijetlim točkama u njezinom životu. prošla je pjesnikinja Željka Kovačević Andrijanić. taj najbolje znade koliko je knjiga važna u lijepom i teškom ljudskom bitisanju.270 KNJIŽEVNA RIJEKA spisateljskog stvaralaštva požnjeli u srednjim ili poznim godinama života. unatoč recesiji i tmurnoj književnoj zbilji. No. našla njezina djeca. Uz to je je pomagala u odgajanju tisuća djece kroz djelatnost ustanove u kojoj je radila. Tko piše i čita. kroz razne scile i haribde trajanja. djeda i baka. Boreći se za svoje i opće. a onda i sve drage ljude s kojima je dijelila i dijeli čari ovozemaljskog života. dijelila osmijehe i riječi utjehe. Poetsku zbirku Željka je s razlogom i dužnim poštovanjem posvetila svojim intimnim životnim suputnicima. Podarila je rodu Kovačevića i Andrijanića tri draga nova člana koji će. Nadamo se uskoro. Život je i bol i tuga. makar u nekima stoje upitnici. Paralelno s tim važnim poslovima pisala je pjesme. a prozni radovi će se naći u knjigama koje slijede. O svemu tome bilježila je stihovane zapise koji su. Ostali to vide. život nije samo pjesma. U tome razdoblju pjesnikinja se posvetila osobno i društveno važnim obavezama stvaranja obitelji i odgoju novih generacija. Strpljivo i smjerno podizala je grad u kojega je naseljavala zatočene prolaznike. roditelji. i ne zastajući pred zidom sumnje i plača. ini znanci i prijatelji i mnogo toga što nas veže sa ovom lijepim svijetom nakrcanim mnogim dobrima. Najprije samu sebe. sinovima i suprugu. svatko na svoj način. U pjesmama Željke Kovačević Andrijanić prevladavaju motivi i boje svakodnevlja. od vedrog djetinjeg jučer do oblačnog i zbiljnog danas. Mjesec iza sunca. a među njima i onim stvarima i događajima kojih se ne bismo rado sjećali. otrovnim biljem. Grad zatočenih prolaznika ukazao se čitateljima mnogo godina poslije prvih objavljenih zbirki poezije. a katkad i gorčina. Pozitivna energija zrači iz svake pjesme. skupa s ostalim dobrim i vrijednim ljudima. koprivama pa čak i. u Gradu zatočenih prolaznika. Tako su se na jednom mjestu. Bolujući ono što je ružno i tužno. slaveći sve što je lijepo i trpko. Ali. U njima je racio ispred iracia. suprug. Let ponad padanja. priče i romane. u dugim besanim noćima ili lijepim proljetnim i ljetnim jutrima pretakani u opojne pjesme i dojmljive novele. Pjesme su stavljene na uvid kroz Grad zatočenih prolaznika. Željki je to pošlo za stihom doba mladosti. Glas iznad šutnje. osigurati ljepšu i perspektivniju budućnost ove zemlje. radost i smijeh. a u drugima se nazire tjeskoba. Ispunjen pelinom. Kroz sve to grko bilje i obilje. . Na tome dugom i iscrpljujućem putu proživljavala je zebnje i strahove. ispunjenom napornim radom i relaksirajućim stvaralaštvom.

U njima nema disonantnih mjesta niti nerazumljivih jezičkih akrobacija kakve nalazimo kod nekih suvremenih pjesnika sklonih eksperimentiranju na poetskom polju. Sve te odlike nadograđene su Kovačević Andrijanićevskom senzibilnošću. Fijamengova fonetika. nije li ljudski Bojati se onoga što ne poznajemo? Tako se pjesnikinja obračunava sa vlastitim strahovima i nedoumicama u pjesmi pod naslovom Strah. I koji životu ne okreću leđa. To zna pjesnikinja i svi koji vole. Tematsko i leksičko bogatstvo Grada zatočenih prolaznika kod svakog će ljubitelja sjetne pjesničke riječi probuditi želju da ponovo otvori njegove stranice te da uživa u šetnji inspirativnim ulicama i prostranim trgovima na kojima se događa gibanje vremena. misaonom zrelošću i lirskom nadarenošću kakva krasi samo probranije hrvatske pjesnike. tako da kod čitatelja ostavljaju dojam kakav se javlja dok gledamo radove realističnih slikara. Dragojevićeva funkcionalnost. Jesenjinova melodika. Čak ni onda kad je gorak kao pelin. Poezija Željke Kovačević Andrijanić oplemenjena je bogatom leksikom i snažnim filozofskim porukama. Parunovska zagonetnost. Kamo god krenemo nailazimo na nepoznanice svega postojećeg. Čak ni sami sebe dovoljno ne znamo jer. Tonovi njezinog stihovlja obojeni su melodičnim sazvučjem zavičajnih motiva i pojavnosti. Krpotićevska inovativnost ili Paljetkova milopojnost. što joj pojačava literarnu snagu i uzdiže je iznad prosječnosti. Cesarićeva deskripcija. glas odmjeren i čujan. na mnoga stanja vlastitoga ega nemamo prave niti konačne odgovore. Lirska vizija Željkinog poetskog svijeta odiše bogatstvom raznovrsnih stilskih figura i aforističnih iskaza. Lažno je vjerovati kako mnogo znamo i kako smo opće mjesto na planetu Zemlja. Njezina misao je duboka i jasna. . Daleko je bolje spoznati granice i u njima naći smisao življenja. Iako njeguje osebujan poetski izričaj. a rima tečna i žuborna kao planinski potok ili morski šapat. Tinova ritmika. tražodušje prošlosti i tango cvjetanja. U tom gradu snova živa su sjećanja na sve što je bilo i što vazda traje.IVO MIJO ANDRIĆ 271 Bojim se sebe. Zato je nesuvislo dijeliti lekcije onima koji umišljaju da su mudriji od Sokrata. Uostalom. u nekim se pjesmama mogu prepoznati: Matoševa simbolika. let beskrilih ptica.

a ne dijeli lekcije drugim slušačima i koja. pogotovo kad je izrasla na stihu. bez astronomskih pretenzija. u najmanju ruku. pjeva svoju pjesmu. Da ne bi čitače izložila prevelikom riziku liričarskih očekivanja. pisanju pristupa s golemim očekivanjima i nadama. nego slijediti riječi pjesnikinje koje su vidni i lako prepoznatljivi tragovi njezinih misli i osjećaja. Zadržavši stav pjesnikinje koja sluša.272 KNJIŽEVNA RIJEKA Kristina Posilović: Barcelona DHK-Ogranak u Rijeci i Verba d. U takvom suglasju ega i ekosa pjesma se događa kao čin uzajamne ljubavi svega što postoji. Rijeka. 2009. Znade to mlada Kristina. Otuda je kod njih prisutno čvrsto uvjerenje da je sve što napišu originalno i iznadprosječno. Kristina Posilović se.o. pjesnikinja već u prvim versima otkriva zašto je odlučila krenuti poetskom stazom. Ako je suditi po sadržini uvodnoga citata . Ili. Ti tragovi vode u zanimljiv svijet izatkan od prirodne leksike i nadahnutih emocija što se prelivaju u svim bojama i tonovima svakodnevlja.svojoj trećoj zbirci poezije pod naslovom Barcelona. općenito. makar to bili i pripadnici njihove vrste. Premda je opremljena i osposobljena akademskim znanjem jezikoslovca.o. oprezno zivljući vjerne slušatelje. Mislim da znam čemu mi služe riječi. Skromnost je vrlina koja lakše otvara vrata zbiljnoga svijeta od svakoga ključa i naleta vjetra. Razornu snagu i ubojitost toga oružja ona prepušta inima koji su skloni pucanju u druge. odrekla nerealnih pretenzija glede procjena nebeskog dometa i zvjezdane kvalitete ponuđenih stihova.mota . već u startu. IVO MIJO ANDRIĆ ZAIGRANA POETIKA ZBILJE ećina pjesnika i spisatelja. Kristina Posilović tim se stručnim oruđem i oružjem služi isključivo u mjeri potrebnoj za nužnu obranu pjesničkog integriteta i ljudske samosvojnosti. Za to su joj poslužile odmjerene Lautreamontove misli o još neuštimanoj liri i liriku koji. na osebujan način zapisuje ono što čuje i osjeti. u garnicama dobroga prosjeka koji neće ostati nezamijećen kod čitatelja i inih znalaca lijepe pisane riječi. Nakon toga priznanja. Slava je ionako prolazna i krhka. Sunca što nam nudi svjetlost i toplinu i suncokreta V . Kristina svoje poetske poruke prenosi u treptaju duha i doticaju tankoćutnog bilja i okružja. ne preostaje nam ništa drugo. pa zato ne žuri kroz trnje do ruža.

u mnogim stvarima i pojavama. onda je lako izvesti zaključak. U jednoj se pjesmi tako igra zbrajalicom od jedan do deset. tako da knjiga poprima prepoznatljivi mediteranski izled. hiperbole. Ne mislim na simetriju progutanoga radujem se vlaku smrti u domovini slatkiša euforičan sam na sjedalici maloga armstronga. To je glavna odlika ove inspirativne i. a u nekima se.duh prošloga i novog približi i spoji u jedinstvenu cjelinu koja se zove .i geo. u manjoj ili većoj mjeri. . već odmjereno i pozorno čitanje.IVO MIJO ANDRIĆ 273 koji nas očarava zanosnim nebeskim bojama. unatoč svojoj raznolikosti i prividnoj alogičnosti. nerijetko poseže i za matematičkim izrazima koji joj nekada služe kao mjera za uobličavanje proporcija misli i izričaja. umjesto naslova označene rimskim brojkama. Ako se uzme u obzir činjenica da su pjesme. Većina pjesama u zbirci Barcelona prožeta je mekim nitima ironije i humora. po mnogo čemu zanimljive stihozbirke čija autorica ne očekuje prekomjerne pohvale. u potpunosti ostvarila svoju početnu nakanu da bio. kako je mlada poetesa Kristina Posilović.sadašnjost. izobličene zbilje. snaže njegovu unutarnju leksičku arhikteturu i estetiku stila. dok u drugoj samjerava simetriju neprolaznih dječjih maštarija koja se proteže od nestvarnog sna do kozmičkoga apsurda. odražavaju dinamiku pjesnikinjine misli i njezin osjećaj slobode bez granica duha u zadanome tijelu. Poetesa Kristina Posilović u svome literarnom zanosu viđenim i doživljenim. sarkazma i groteske koje su u funkciji prikaza. Stilske figure što ih pjesnikinja znalački ugrađuje u svoj lirski grad. Dakako i čitateljima koji cijene pjesničku inventivnost te zagonetan i vedar lirski izričaj. Ekspresija zaigranog unutarnjeg svijeta ovdje se transponira u nekoherentne slike koje. Kako i priliči takvoj poeziji. osjeća prisustvo alegorije. a nekada samo kao dekoracija izraza vlastitoga osjećajnog stanja i stremljenja.

BIOGRAFIJA. Za razliku od njih. Za života. obitelj se seli u Zagreb gdje završava osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.274 KNJIŽEVNA RIJEKA IVO MIJO ANDRIĆ Karmen Delač-Petković: IVAN BRAJDIĆ. Pustolov pred vratima. Svoga tela gospodar. čije se ime i djelo nalaze izvan antologija i nacionalnih književnih leksikona. sa približno jednakim književnim učinkom. No. Kada mu je bilo tri godine. Pisac. veliki je broj autora koji su stvorili djela zavidnog opsega i visoke umjetničke vrijednosti. s Mirkom Andrićem i Danom Šijanom osnovao nakladničkog poduzeće August Cesarec gdje obavlja uredničke. U hrvatskoj književnosti i umjetnosti. Toj plejadi zaslužnih velikana. u selu Gornji Kuti kraj Brod Moravica. Za to vrijeme sudjeluje u pripremi i oblikovanju scenarija za filmove: Sudar na paralelama. H-8. gdje nekoliko godina radi kao scenarist i dramaturg. Brajdićevo ime i djelo ostalo je vezano isključivo uz rodni mu gorskokotarski kraj. 2010. Ivan Brajdić je djelovao u sjeni nekih svojih suvremenika koji su. nastavio je objavljivati poeziju i prozu u književnim listovima i časopisima. Među njima je i mnogo sjajnih pregalaca za koje naša kulturna i društvena javnost znade vrlo malo ili gotovo ništa. Po završetku Drugog svjetskog rata u kojem je sudjelovao na pobjedničkoj strani. gimnaziji. Rijeka – Brod Moravice. Književnik i prevoditelj iza koga je ostalo višeslojno djelo čija će se vrijednost valorizirati tek u vremenu koje dolazi. radeći istovremeno kao novinar i urednik u Studentskom listu i Zagrebačkom tjedniku. U poratnom razdoblju završava Filozofski fakultet. Slovenske udruge. pripada i pisac Ivan Brajdić. Još od najranije mladosti počinje se baviti pisanjem i slikarstvom i ta će ga ljubav pratiti do kraja života. Nakon stjecanja fakultetske diplome. sve jači zov spisateljskog stvaralaštva odvodi ga ubrzo u Jadran film. Vlak bez voznog reda. sredinom šezdesetih godina prelazi u status slobodnog umjetnika. Deveti krug. premda je cijeli svoj životni i radni vijek proveo u Zagrebu. Kozara i drugim. da bi nakon kraćeg vremena. Zbog zasićenosti scenarističkim radom. I koji se ne spominju niti u jednom relevantnom izboru umjetnika iz područja na kojem su dali značajan doprinos. lektorske i recenzentske poslove. stekli titule akademika i okitili se brojnim nagradama i priznanjima republičkog i saveznog značaja. neko vrijeme obavlja poslove profesora hrvatskog jezika i književnosti u zagrebačkoj IV. općenito. prevoditelj i slikar Ivan Brajdić rođen je 1924. Čudnovate zgode šegrta Hlapića. koji je trajao osamdesetčetiri godine. Odradivši uspješno i .

Od najpoznatijih proznih knjiga nastalih u tom periodu treba svakako izdvojiti romane Hod po mukama. prvenstveno. godine. dogodilo djelima nekih njegovih prethodnika koji su. Brajdić se početkom sedamdesetih godina ponovo vraća u status slobodnog umjetnika iz kojega je umirovljen 1975. mahom obespravljenih junaka. Autor životne priče svojih. i šire. postali poznatima i priznatima u nacionalnoj literaturi a neki. romana i prijevoda djela slovenskih autora. uostalom. U tome periodu objavljuje dvadesetak zbirki priča i romana sa tematikom iz suvremenog života. Temeljitu valorizaciju književnog stvaralaštva Ivana Brajdića uradit će vrijeme i oni kritici koji cijene tu i takvu vrstu pisanja. Zato oni svjesno prešućuju ili s negativnim konotacijama dočekuju knjige namijenjene širokim narodnim masama. Za nadati se da to neće dugo potrajati. čija su brojna djela ostala izvan domašaja hrvatske književne kritike. prevodilački rad Ivana . Njihov slijed je jasan i predvidiv i otkriva nam pravu stranu života. Ivan Brajdić ispisuje na tisuće stranica pripovjesti. Dio proznog stvaralaštva posvećen je dugoselskoj i zagrebačkoj sredini u kojima je Brajdić proveo najduži i najplodniji dio svoga života. To mu priskrbljuje epitet narodnog pripovjedača koji realistično i uvjerljivo slika hrvatske krajolike i i način života i bitisanja njihovih stanovnika. začinjenu teškoćama i njima pratećim patnjama i tragedijama. Kako se to. Takav način pisanja ne nailazi na odobravanje kod dijela književnih kritičara koji podržavaju lingvističke akrobacije i moderno literarno izražavanje ma o kojoj se vrsti pisanja radilo. jer se bavi ljudskim svakodnevljem i proživljenim tegobama i stradanjima u borbi za osiguranje gole egzistencije. Osjetio je to i Ivan Brajdić. u dobroj mjeri. okupiralo ovovovremensku nacionalnu književnost. Dosta je takvih primjera i ne treba ih posebno navoditi niti isticati. Trešnjevačke noći. tek nakon smrti.IVO MIJO ANDRIĆ 275 tu dionicu vlastitog životnog puta. Bizonsko doba. pretežito ljudi gorskokotarskoga kraja. Za razliku od književnog stvaralaštva. godine. Tek o nekima od njih pisali su autorovi znanci ili pasionirani kroničari domaće literarne produkcije. zbog želje da se cijelim svojim stvaralačkim bićem posveti književnom i prevoditeljskom poslu. one su bliske čitateljima jer u njima mogu pronaći tamne dijelove svoga usuda ili ulomke tragike svojih najbližih. Od dana umirovljenja pa sve do smrti 2008. te da će to vrijedno djelo uskoro pronaći svoje mjesto na vidnom mjestu hrvatske književnosti. U Brajdićevim pripovjestima nema gotovo ničega nadrealnog i iracionalnog što je. Labuđi pjev Filipa Malnara te ratnu dugoselsku trilogiju i ciklus od osam romana pod naslovom Spaljene duše. Ma koliko sudbine junaka tih pripovjesti bile gorke i bolne. Na taj korak odlučio se. kazuje jednostavnim jezikom i na način koji je prihvatljiv širokom čitateljskom krugu. Književno djelo Ivana Brajdića prihvaćeno je sa simpatijama od većine čitatelja.

te izabran za dopisnog člana Slovenske akademije znanosti in umetnosti. U želji da biografiju Ivana Brajdića učini što sadržajnijom. Cirila Zlobeca. knjiga je objavljena dvojezično: na hrvatskom i slovenskom jeziku. obradi i prezentaciji građe o najpoznatijem piscu brodomoravičkog kraja iza koga je ostalo literarno djelo neprocjenjive vrijednosti. Umjetnički interesi i dosezi Ivana Brajdića protežu se i na druga područja stvaralaštva. U tome joj je najviše pomogla Fanika Brajdić. Zahvaljujući njegovom prevoditeljskom radu. Za svoga iznadprosečnog života Brajdić je preveo na desetke poetskih. Edvarda Kocbeka i drugih slovenskih pisaca. fotografija i dokumenata koji na zoran način govore o razvojnom putu ovoga. Tu je i nekoliko njegovih slikarskih radova te uglazbljenih dugoselskih stihova. . koja u svome domu u zagrebačkoj Dalmatinskoj. Otona Župančiča. čitatelji u Hrvatskoj upoznali su mnoga djela Ivana Cankara. Knjiga je tiskana u ediciji Male brodomoravičke zbirke koja je otvorena i za druge zavičajne pisce iz Gorskog Kotara. na pregledan način. Antona Aškerca. Pavla Zidara. proznih i drugih knjiga sa slovenskog na hrvatski jezik i obrnuto. makar malim dijelom. Autorica Karmen Delač-Petković zaslužuje sve pohvale za nesebičan trud uložen u prikupljanju. po svemu. autorica je u njezin završni dio uvrstila više desetaka slika. U toj knjizi autorica.276 KNJIŽEVNA RIJEKA Brajdića bio je zapažen i cijenjen od svih koji poznaju tu vrstu važne kulturne i internacionalne aktivnosti. prezentira biografske i bibliografske podatke o ovom vrijednom piscu i prevoditelju iza koga je ostalo djelo velikog opsega i zavidne literarne vrijednosti. podario brojne slike koje i danas krase dom u kojem živi njegova vjerna suputnica Fanika. Potporu u pripremi i tiskanju knjige pružile su slovenske udruge koje djeluju u Hrvatskoj. Književni i ukupni stvaralački opus Ivana Brajdića sažet je i objavljen dvije godine nakon njegove smrti u biografskoj knjizi koju je napisala Karmen Delač-Petković. Za doprinos u prevodilaštvu nagrađen je nizom slovenskih priznanja. Uz prevoditeljsku pomoć i suradnju Mirjane Mirković. odužile piscu i prevoditelju Ivanu Brajdiću za golem doprinos u promicanju slovenske literature na hrvatskom govornom području. ulici čuva uspomene i književnu ostavštinu svoga neprežaljenog životnog suputnika Ivana Brajdića. U tom dugom razdoblju nastao je impresivan opus koji je trajno obogatio hrvatsku kulturu i književnost kao njezinu najvažniju sastavnicu. Knjiga Karmen Delač-Petković donosi brojne detalje iz života samozatajnog umjetnika koji je stvarao djela u raznim područjima umjetnosti duže od šezdeset godina. One su se na taj način. zanimljivog i primjernog stvaraoca. Tako mu je talent za slikarstvo ispoljen još u ranoj mladosti. Neke od tih slika izlagane su na skupnim izložbama na kojima je za života sudjelovao. a nadograđen u kasnijem radu.

čisto. nalazi svoje mjesto u svemu što radimo s djecom i u svemu čemu ih poučavamo. A i čemu opisivati? Poeziju treba doživjeti. dječja poezija kao dio sveukupne poezije i nosi u sebi dozu pouke. no ne može i ne smije biti ‘produljenom rukom pedagogije’. kad taj stih jednako obuzme najmlađe i one koji to više nisu. djetinje iskreno. tren obuzet ljubavlju. a rijetko kao estetska kategorija (koja bi uvijek i primarno trebala biti)… Istina.tren razigran kao čigra. postoje li riječi kojima opisati što je i kakva je ta poezija? Ne postoje. Zagreb. Takav autor je pjesnikinja Ljubica Kolarić-Dumić. kad se glazba riječi sjedinjuje s grlenim pjevom mališana… ima li načina. K ad iz odrasla čovjeka . elementarnost i naivnost privlači odrasloga. skromno promoli iz zapećka u koji je potisnuta -uglavnom birana kao sredstvo za realizaciju postavljenih odgojno-obrazovnih ciljeva iz različitih odgojno-obrazovnih područja. Također je i činjenica da je poezija . neizbrisiv trag u njima. premda . Srijemski Hrvat. jer njezina jednostavnost. Ona je čas nježni. no na žalost neosporna je činjenica da je dječja poezija . no i uvesti u svijet odrasle književnosti i onu nešto stariju djecu. čas djetinje luckast i nasmijan. ostavljajući trajan. kako to na žalost nerijetko biva u poeziji nekih pjesnika za djecu.stoga jer je čitaju i odrasli.kad se. izabrane pjesme za djecu. koji je i sam jedno u svijetu odraslih zatočeno dijete (ali i roditelj koji ima potrebu natkriliti sve nevolje svojim nježnim zagrljajem). razigrano. 2007. tren lepršav poput maslačka nošenog vjetrom. Takav autor . ali i unutar obiteljskog odgoja djece predškolske dobi. tu i tamo. drugo izmijenjeno izdanje.koji svoje emocije pretače na papir u ritmu dječje igre.277 ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ Ljubica Kolarić-Dumić: Igrajmo se radosti. na najbolji mogući način u stanju je približiti dječju književnost i onima posve malenima. Poezija Ljubice Kolarić-Dumić ne obiluje didakticizmom.u odnosu na ostale vrste dječje književnosti slabo zastupljena u odgojno-obrazovnom procesu u predškolskim ustanovama. lepršavo i obasjano emocijama . …Posebnost dječje poezije ogleda se u tome što u svom totalitetu nosi atribute djetinjstva i traži odjek ponajprije u djetetu (ponajprije . Štoviše. Poezija je prisutna svugdje oko nas. a tren sjetom . već sljedećeg hipa tužan i rasplakan spoj bura dječjih doživljaja i emocija koje progovaraju kroz autora. pružajući mu jedinstvenu sliku svijeta naizgled raštrkanih raznobojnih oblutaka kojima je ponajmanje stalo do ‘savršenog’ mozaika svijeta odraslih ljudi.stihom progovara u srcu udomljeno dijete.

mirisa. podsvjesna emocionalna stanja. sluha. dijete mora imati neposredan kontakt osjetila (vida.278 KNJIŽEVNA RIJEKA dijete na neki način i jest (samo)poučavano kroz njezine stihove (što je neizbježno). snovima.sad već mnogi od njih odavna stasali i zreli ljudi .pamte kao jednu od rijetkih nastavnica koje su ostavile dubok trag u njihovim djetinjim svjetovima. pejzažne. Kolarić-Dumić se prije svega igra riječima. pobuđuje najskrivenija. slike. njegov djetinji svijet i zrcali se kao odraz njegovih iskustava te time biva djetetu razumljiva i bliska. S vjetrom kroz godin’. čežnjama…. neusiljena. domovini. domoljubne. razvoju osjećaja za ritam i razvoju sluha te utječe na razvoj govorne kulture. emocijama. što potvrđuje i činjenica da se brojni stihovi za djecu pjesnikinje Kolarić-Dumić nalaze u školskim čitankama. životu…). gradu. ukupno četrdeset i tri godine. Glazba riječi u poeziji Ljubice Kolarić-Dumić pobuđuje kod djece zvukovne konstrukcije. odnosno tematska ljestvica koja varira socijalne. animalističke… pjesme za djecu neosporno privlače mlade čitatelje. etičke. dodira. provela s djecom. Naime. Ljubica Kolarić-Dumić čitav je radni vijek. domu. okusa) i emocija s onime što mu predočujemo. Njezina poezija budi estetski doživljaj u djece odnosno djeluje na estetsku dimenziju ličnosti.stopljena s autoričinim poetskim ostvarenjima u jedinstvenu cjelinu igre i radosti. htijenjima. poticatelj i usmjeravatelj pa je generacije i generacije bivših učenika . ljubavne. slobodnija rima i polurima. Stihovi bogati ritmom. izgrađuje misaonu osobnost. roditeljima. nego su sastavni dio dječjih iskustava temeljenih na izvornoj stvarnosti i zbiljskim emocijama djece predškolske i osnovnoškolske dobi. a stihovi pjesnikinje Kolarić-Dumić ne baziraju se na apstraktnim slikama i događajima. razmišljanjima. religiozne. svjesna da je igra sastavni i nezaobilazni dio djetinjstva i da djeca upravo kroz igru najviše uče i najbolje pamte. idejama. motivska šarolikost (ljubav u najširem smislu: prema prijatelju. kad se nastoji što je moguće više napustiti ex katedra .čiji je izbor pjesama proistekao iz triju prethodnih zbirki poezije za djecu pjesnikinje Kolarić-Dumić: Od proljeća do proljeća. narativna struktura pjesme. Izašli iz priče . Činjenica da je zbirka izabranih pjesama za djecu Igrajmo se radosti .radeći kao nastavnica hrvatskoga jezika i književnosti. objavljeni su u brojnim časopisima za djecu i školskim listovima. uz djecu i za djecu . Posebna je vrijednost poezije za djecu autorice Kolarić-Dumić u tome što pjesnikinja progovara o svemu što okružuje dijete. a sve su prisutniji i u slobodnoj lektiri osnovnoškolske djece te ih mnogi razredni učitelji i nastavnici hrvatskog jezika preporučuju kao izbornu lektiru. Danas. pridonosi razvoju akustične koncentracije. Prepoznavala je mlade talente među svojim učenicima i bila im prvi kritičar. Bogu.

socijalne i druge kompetencije… . od predškolske dobi do adolescencije. pobuđujući i razvijajući kreativnost.ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ 279 poučavanje te odnos učitelja kao neprikosnovenog autoriteta i djeteta/ učenika kao poslušnika koji ne treba razvijati kritički način razmišljanja približavajući poučavanje na najbolji mogući način igrovnom stilu odgajatelja i djece u dječjem vrtiću. bakama. . Pisane u maniri dječje nevinosti. tatama i svim onim odraslima koji u sebi još uvijek nose atribute djetinjstva i žele obogatiti svoj unutarnji svijet. iskrenosti. poštujući princip korelacije i koncentracije nastavnih sadržaja. pjesme u ovoj knjizi sukus su emocionalnih stanja i događaja kojih se rado prisjete i odrasli. stihovi poetese Ljubice Kolarić Dumić zrcalo su emocionalnih traganja svih generacija. inovativnost. Igrajmo se radosti izbor je pjesama Ljubice Kolarić Dumić koji se ne može svrstati niti u jednu dobnu kategoriju. tako i mamama. Stoga zbirku izabrane poezije Igrajmo se radosti od srca preporučujem kako odgajateljima u dječjim vrtićima i učiteljima u školama u njihovu odgojnoobrazovnom radu s djecom i učenicima. otvorenosti pa čak i naivnosti. Prvenstveno namijenjeni djeci.poezija Ljubice Kolarić-Dumić pokazatelj je koliko je autorica lucidno i s tendencijom suvremenog didaktičara promišljala odgojnoobrazovni rad i puno godina prije tada budućeg Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (2005) i Nacionalnog okvirnog kurikuluma (2009).

Tajane. Gordane i Romana. romana kojemu su tuga i bol glavne odrednice. tj. ljubavnoj. a prvenstveno ljubavnim vezama . Tu je prvenstveno riječ o Malom princu Antoinea de Sainta-Exuperyja i Galebu Jonathanu Livingstonu Richarda Bacha.Filipa. U potpunosti se razlikuju i stilske značajke tih dvaju djela. klasično. ljubavi i zadovoljstva s jedne strane i preteških naplavina nerazumijevanja. fantastičnoj prozi. Zapravo. Ulica neriješenih zagonetki. započinje radnja Ulice neriješenih zagonetki. neočekivana je. Rijeka. ali pritom kreću s drugačijih. Zadnja priča-perspektiva. Ovakvim strukturiranjem romana Željka Kovačević Andrijanić se približava romanu Krik i bijes Williama Faulknera. ona Romanova. Maje. ono je često isprekidano unutrašnjim monolozima i snovima nekih likova koji su odraz autoričine načitanosti. glavni narativni tok . Naravno. a ni imala snage život usmjeriti prema ljubavi i sreći. dijametralno suprotnih polazišta. Unatoč stalnom ispreplitanju realnog i irealnog. Roman je to o raspadu jednog braka i odnosima koji su ga uzrokovali i koji će uslijediti nakon njega. jest čitljiv i pitak roman u kojemu se lako prepoznajemo jer prikazuje životnu neravnotežu sitnih trenutaka sreće. za razliku od Faulknerovog Krika i bijesa. a njome autorica daje potpuno razrješenje priča koje su joj prethodile. nesreće. Iako Kovačević Andrijanić osnovnu radnju stalno vraća na početak. ali i o tome kako djeca doživljavaju činjenicu da više krevet ne miriše i na more i na livadu. U tom trenutku.280 KNJIŽEVNA RIJEKA IVANA PANDŽIĆ Željka Kovačević Andrijanić: Ulica neriješenih zagonetki. uvjetno rečeno. boli i tuge s druge strane. Venerus. Ipak. 2011. Autorica Željka Kovačević Andrijanić vješto gradi fabulu kroz pet priča o istom događaju koje su ispričane kroz perspektive pet likova povezanih obiteljskim i prijateljskim. iako oba romana tematiziraju raspad obitelji. psihološkoj i. dakle kad je brak glavnih likova Tajane i Filipa okončan. tematske usporedbe s Faulknerom nisu moguće. Ulica neriješenih zagonetki jesu priče o svakodnevnici koje povezuje lajtmotiv tragične automobilske nesreće kao vrhunca tragedije jedne nesretne obitelji koja nije znala. Međutim. iznenađuje. ali i posveta književnim klasicima koji su obilježili njezin (autoričin ) život. da je tata otišao privremeno dok se mama ne ohladi. R oman Ulica neriješenih zagonetki Željke Kovačević Andrijanić teško je žanrovski klasificirati jer je istodobno riječ o obiteljskoj. pripovijedanje je linearno.

ljubavnih i prijateljskih zavrzlama. kroz izvanredno karakterizirane likove i njihove nesretne sudbine te kroz uvjerljive i dinamične dijaloge. Ipak. Roman Ulica neriješenih zagonetki Željke Kovačević Andrijanić jest knjiga kojoj ćemo se vraćati jer osvaja jednostavnošću kojom su. . nespremnih i životu nedoraslih izgubljenih ljudi. ostavljajući tako prostor novoj tuzi i boli koja iz nje proizlazi. izrečene neke bolne i tužne životne činjenice koje mogu biti dijelovi i naših života. Pri tom valja izdvojiti Majinu priču-perspektivu kao najljepšu i najliričniju. Treba istaknuti da su snovite dionice ovoga romana vrlo lirične. ali ne i suhoparne već vrlo životne rečenice nabijene neizmjernom tugom. a svi odmaci od njega imaju funkciju zaokruživanja radnje. izdignutog iznad okova društvenih normi i obiteljskih. a koja se opetovano.IVANA PANDŽIĆ 281 Ulice neriješenih zagonetki se nikada ne gubi. Umjetnička vrijednost djela upravo je u njima. a njihova refleksivna poetska ljepota tjera na opetovano čitanje. ali i najbolniju i najtužniju. Na taj način Kovačević Andrijanić literarno ostvaruje ideju vječnog kruga u kojega svaki čitatelj može utkati (ili makar u njemu pronaći) djelić svog vlastitog života. livingstonskoj metafori slobodnog duha. poput Feniksa. Filipova i Tajanina kći. Maja neizmjerno pati i pri tom ispisuje potresne stranice čije čitanje duboko pogađa čitatelja. fabula ostaje otvorena. s lakoćom uspijeva zaokružiti sve priče-perspektive u jedan tok i privesti roman kraju. Autorica Željka Kovačević Andrijanić ovim se romanom dokazala ne samo kao iznimno emotivna nego i kao ozbiljna i zrela pripovjedačica koja kroz jezično i stilski dotjerane. Tragajući za izlazom iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi krivnjom odraslih. impregnirane su dubokom emocionalnošću. Maja. starmalo je stvorenje koje jedino veselje pronalazi u pticama. Naime. rađa iz pepela naše svakidašnjice.

ona se vraća u svoju domovinu. broje samo trenutačne. naslovljene Iskrenost stabala. Ta je kratka poetska forma način na koji pričamo priču vječne mijene naše stvarnosti. postaju umjetnički izraz tog fenomena. pa čak i samom našem okolišu. Čini se da mu njegova bliska povezanost s biljkama.282 KNJIŽEVNA RIJEKA ALAIN KERVERN Marinko Kovačević: Iskrenost stabala ∕ Sincerity of Trees (SKUD Ivan Goran Kovačić. Preciznije rečeno. biljni je svijet bio ‘’drugi svijet’’. njegova spremna dostupnost i neposrednost. otkrivaju temeljni aspekt našeg suvremenog načina života. što znači smirenošću i iskrenošću: Dodirnem ih. dubokog spokoja udahnutog iz ozračja koje nam daje druge percepcije naših veza s drugim bićima i sa svijetom. Marinko se susreće s drugom realnosti zahvaljujući posebnoj vezi s kraljevstvom stabala. kukcima i pticama pruža drugu koncepciju svemira. st. ispunjen duhovima i božanstvima kao što kaže japanska ‘’Priča o sjekaču bambusa’’. Bitka stabala (Cad Goddeu). zahvaljujući tim osobitim vezama sa svijetom stabala: Svijet je jedno: ∕ nitko se više ne vraća ∕ doma umrijeti. Ali on uči i novu percepciju stvarnosti od životinja. glasovitu priču u kojoj legendarni vrač Gwydion pokreće šumska stabla da se bore kao njegova vojska. Kao i Gwydion ili sjekač bambusa. izraz je. kao što čini hrvatski pjesnik Marinko Kovačević na vrlo specifičan način. to jest na Mjesec. pjesnik kao da ima poseban način na koji živi stvarnost. vrlo konciznim stilom. Ta vrlo stara bajka priča je o siromašnome sjekaču bambusa koji pronalazi malu princezu – Kaguyahime. Za čovjeka starih vremena.) U brzane mutacije nekih ljudskih stvarnosti. Uspjeh haikua diljem svijeta. Ali kada je porasla. A Marinkova opčaranost vegetacijskim svijetom možda je povezana s vrlo starom zapadnjačkom tradicijom religijske veze između ljudskih bića i stabala. životinjama. Navedimo primjerice obožavanje stabla kod starih Germana. gdje se. što znači: Sjajna Princeza – u bambusovoj stabljici i usvaja je kao kći. privremene i uvjetne vrijednosti. kao što nam europska srednjovjekovna tradicija govori o tajanstvenom odnosu svetog Huberta i jelena. ∕ sa svakom šetnjom upoznam ∕ novo stablo. Zagreb 2011. ili srednjovjekovnu keltsku poemu sačuvanu iz 14. svetog Antuna i svinje. Originalnost zbirke haikua Marinka Kovačevića. ili irska predaja o pijetlima koji kliču: ‘’Mac na hoighe slan!’’ (Sin Djevice je živ!) kao . čini se.

.-1868. Možemo reći da se ta dva ključa kroz knjigu ponavljaju. ili Nedjelju u rudniku: ∕ prožimaju se tama∕ i tišina..ALAIN KERVERN 283 dokaz Isusova uskrsnuća.. punom gustoće i snage. To su dvije ključne riječi koje nam dušu otvaraju za novootkrivene stvarnosti. ∕ Iz grmlja prate me∕ oči tišine. ili Kakva usamljenost.∕kako je leden dah∕zvijezda. Naslov tog izdanja bio je Anonimna stabla. Poetska forma haikua je vrlo dobro prilagođena Marinkovu izrazu. ∕ Budan je otrov. S druge strane. i Samotni galeb ∕ dubinom krika ∕ mjeri nebo. Marinko ima još jedan talent: zahvaljujući vezujućem slogovnom ritmu i oštroj ekspresivnosti. 2 U svakome Marinkovu haikuu riječ je uvijek o nekom duševnom stanju temeljenom na ‘’tišini’’ izrijekom spomenutoj 14 puta u knjizi. ili Pod suncem ∕ poskok mirno spava. bliska veza između ljudskog bića i životinja u toj je pjesmi očita..∕ Pas na svojoj kućici∕ usred poplave. Navedimo dva njegova haikua: Šuma zime∕ čekajuć nešto ∕ šutljivo. kao ‘’mantre’’ za stvaranje duševnog stanja primjerenog jednom drugačijem opažanju svijeta: Na oštrici∕ trna – neozlijeđena∕ tišina. Svijet je jedno... posljednji veliki pjesnik haikua iz razdoblja Edo (1603. ili U šetnji. daroviti pjesnik Bin Akio iz Japana objavio je lijepu dvojezičnu knjižicu svojih haikua. Godine 2005.. Kod svakog haikua čitatelj uviđa da je pjesnik svjedok nevidljiva svijeta i besprekidne metamorfoze svega.∕ Uz smiješak. On je još poznat kao prvak malih stvari.-1827... I može biti nazočan mnogim čudnim događajima: S pljuskom vala ∕ pade poneki okov ∕ i s moje duše. kao i kod Marinka: Motri me žaba. Japanski je haiku nekada bio kulturna osnova osjećaja godišnjih doba. svaki put postiže pogodak.. Ali je od voda. u duhu vrlo bliskom univerzumu Marinka Kovačevića. i ‘’samoći’’ spomenutoj 10 puta. ili U zimskoj noći . ugođaj Marinkove knjige podsjeća nas katkada na duh Isse (1763. ili S opadanjem lišća ∕ stablo tone∕ u svoju osamu.).). No u našem globalizacijskom razdoblju ta je zajednička baza postala . odlazim∕ iz njenog pogleda. i posljednji iz zbirke: Majska oluja∕ ako ušutim∕ nestat ću. I Marinko nam kaže da Srne -/s ruba šume prate/ pomicanje proljeća.. Bratstvo pjesnika diljem svijeta je nešto čudesno. od djece do kukaca i žaba: Ti mršava žabice∕ još nemoj odustati∕ tu je Issa! Dakle. zmije i galebova saznao i o sakrivenim prijetnjama i katkada čudnom osjećaju muke: Kako jača žeđ ∕ šum slapa u uhu srne ∕ sve jači.

te knjige Bashô et le haïku objavljene 1995. u suradnji sa slikarom Yasseom Tabuchijem. objavljene 1997. jer živimo u stoljeću koje pruža neočekivane mogućnosti”. 1987. snažno prenosi psihološki pokret koji potječe iz pradavnih vremena pa stoga može prijeći preko svake granice. transcendirajući japanski osjećaj godišnjih doba. rekao je pjesnik Natsuishi Ban’ya.) i Le Vent du nord (knjiga V. pod naslovom Le Grand Almanach poétique japonais: Matin de neige (knjiga I). 1992. Suvremeni haiku. La Tisserande et le bouvier (knjiga III. i Livre des âmes abandonnées. Od sada “haiku možemo promatrati s univerzalne točke. Po završetku studija orijentalistike u Parizu. Marinko stvara vlastiti stil koji prelazi sve granice. u kojoj tehniku haikua (kao i renkua) nastoji prilagoditi bretonskom senzibilitetu. objavljuje rad o trajnosti haikua naslovljen Malgré le givre. 1994.. 1990. miješajući japansku formu haikua i svoj iznimni senzibilitet. godine.. kao što je slučaj kod pjesnika Bin Akioa i Marinka Kovačevića.).).284 KNJIŽEVNA RIJEKA tek lokalni fenomen ograničen isključivo na Japan.). Prevoditeljica: Vera Vujović . Nadahnut almanahom japanske poezije Saijiki. Alain Kervern rođen je u Saigonu 1945. À l’ouest blanchit la lune (livre IV. Zajedno s Makotom Kemmokuom preveo je brojne haiku pjesnike klasičnog i modernog izraza za Anthologiju suvremenog japanskog haikua objavljenu 1990. Le Réveil de la loutre (knjiga II. Autor je zbirke Portes du monde objavljene 1992. Tako. počinje predavati japanski te se trajno nastanjuje u Bretagni. 1992. a francuski prepjev japanskog almanaha objavljuje 1988.

Tako autor skreće pažnju da je Svilena cesta već u startu pogrešan termin. kojima dosjetljivi domorodci od Bolivije do Mongolije kopiraju originalni recept. jer je ovaj dragocjeni materijal bio samo dio onoga što se prevozilo ovim putovima. Profil. U hrvatskom jeziku udomaćio se pojam Put svile. ponekad i opasne pustolovine ovog suvremenog hrvatskog putopisca koji potvrđuje da je ovaj žanr danas itekako vitalan. putovali i jantar. jer zapravo nije riječ o jednoj cesti već o seriji putova i prolaza koji su spajali Sjan na Istoku i Mediteran na Zapadu. svila je ipak bila najvažniji kineski proizvod. stoljeću. Zagreb. Premda je naglasak na dokumentarističkom pristupu. Budući da ceste u ondašnjim vremenima nije ni bilo. Boko čitatelja izvještava o svakodnevici i političkoj situaciji zemlje kroz koju putuje. 2009. drago kamenje. u kojoj na više od 400 stranica pratimo uzbudljive. a u svoja zapažanja. već stvarnost zemalja koje je posjetio percipira s izraženim novinarskim nervom. No. što pojačava i popratni fotografski materijal. Prema Kini su.285 KIM CUCULIĆ Jasen Boko: Na Putu svile – Kako nam je lagao Marko Polo. Jedan od rezultata tog globaliziranog svijeta su lokalne inačice Coca-Cole. trast za putovanjima nagnala je splitskog dramaturga. Ovaj naziv je prvi koristio Ferdinand von Richthofen. Jedna od vrijednosti Bokinih putopisa svakako je ispravljanje pogrešaka i određenih zabluda. S porastom ekspanzije europskih pomorskih sila na početku novog S . Kao svjedok s terena. Krivu predodžbu može stvoriti i sâm pridjev svilena. unosi i subjektivnu notu. nije ni suhoparan kao u turističkim vodičima. povezujući na zanimljiv način prošlost i suvremenost ovih prostora koje također nije mimoišla globalizacija. godine. staklo. Dojmove s putovanja Boko je zabilježio u opsežnoj knjizi. Zato bi naziv Svilene ceste sigurno bio točniji. kazališnog kritičara i novinara Jasena Boku da krene stopama Marka Pola i zaputi se Putem svile od Sjana (Xiana) u Kini do Splita. vuna. Nijemac koji je živio u 19. razne biljne vrste i začini. još bi preciznija odrednica bila Svileni putovi. što je naziv za mrežu karavanskih putova čiji je glavni cilj bio povezivanje Sredozemlja s istočnom Azijom. što je neizbježno. autor ne zanemaruje povijesne podatke. naime. Stil pisanja Jasena Boke pritom nije čisto literarni. u razdoblju od svibnja do srpnja 2008. bjelokost. zlato. egzotične vrste životinja za carsku zabavu.

klišejiziranih i kolonijalno iskrivljenih opisa stanovnika. kao da su fontana želja?. u najvećem dijelu izmišljena. na čaj s Ujgurima. U najnovije vrijeme put svile ponovo dobiva na značenju. mistifikacija i legendi koje se pletu oko Puta svile. olakšala je pristup tim neprijaznim. Upravo zato Bokina knjiga poziv je na reviziju nekih stavova. dolinom izgubljenih Aleksandrovih potomaka. potaknuta otkrićem velikih nalazišta nafte u tim područjima. i Boko. Srećom. Da ovakva putovanja mogu biti i opasna opisano je u putopisu pod naslovom koji dovoljno govori sam za sebe: Kako sam zamalo izgubio ovu ludu glavu. Iranom. onda su to Hrvati. a postaju značajni i za turizam. Knjiga počinje evociranjem pustinje Gobi. Spomenimo i epizodu gdje se Boko u srcu Svilene ceste neočekivano susreo s jednim drugim hrvatskim putopiscem – Borisom Veličanom. naročito ako nisu Polove vjere. nemirnih duhova koji dobro znaju da se izvan granica vlastite zemlje krije čitav svijet koji čeka biti uvijek iznova otkriven. Vratimo li se na podnaslov knjige Kako nam je lagao Marko Polo. a putopis čitatelja dalje vodi kroz suvremenu Kinu. . Trgovinu Putem svile zamjenjuju brodovi. Putopisac je posjetio i Homeinijev grob. a tu je i putopis pod intrigantnim naslovom Kako sam postao taliban. kroz proces proizvodnje svile. koja su stoljećima bila ključni izvor informacija o zemljama istočno od Perzije. Bokina knjiga još više dobiva na važnosti. i braća Seljan i dvojac Malnar/Bebek… rijetki su ali vrijedni primjeri Hrvata putnika i istraživača. divljim područjima koja se industrijaliziraju. u najvećem dijelu čista fikcija! Jasen Boko tako odgovorno tvrdi da je ova kombinacija trgovačkog izvještaja. Put svile gubi svoje značenje. Turskom. nabrajanja udaljenosti. jer ukazuje da su Putovanja Marka Pola. upoznaje ga s Pakistanom. Gradnja putova. i Veličan. zapitavši se: Zašto baš svaki narod svoje svece zatrpava novcem.286 KNJIŽEVNA RIJEKA doba. i Stipe Božić. i Davor Rostuhar. i to baš u trenutku kad je konstatirao da ako ikoga rijetko susreće na putovanjima. koji najčešće izgledaju kao čudovišta. Ponovno se otvaraju trgovački putovi. a kineski trgovci džunkama dolaze do Indije i Arabije.

a D . prijeteći. a one su upravo i najzanimljivije u romanu. Vrlo je važan kult ljepote kojega spisateljica vješto provlači kroz čitav roman. teško se miri sa svojim starenjem. mladoliku. Kako odrasta. No da i jednostavne stvari nisu uvijek tako jednostavne potvrđuje nam spisateljica već od prve stranice romana. Marija. tako i sama počinje nalikovati svojoj majci. zanimljivoga naslova Sestra. stegnuta građanskim okovima. Florin odnos s kćeri nije nimalo lagan. stvarajući odnos kojega onda Roza počinje doživljavati kao lezbijski. guši kćer svojim opsesijama. već prelazi u novu krajnost. a kasnije i svoju kćer. ali vrlo kompleksan jer nudi mnogostruka iščitavanja. majka je kćeri Roze i ima korektan odnos s ostalim članovima svoje obitelji. brani joj druženja s mladićima pod krinkom savjeta. Gotovo patološki nadgledava kćer Rozu. u sitnim sukobima i ljubomorama s njezinim dvjema sestrama. 2011.287 KRISTINA POSILOVIĆ Sanja Zorić: Sestra. odnosno treći (ako je prvi odnos Flore sa samom sobom. Roza posjećuje psihijatra i pije lijekove kako bi nanovo pokušala skupiti komadiće svoje razlomljene psihe. Matilda. kao onaj koji ju na kraju dovodi do ludila. Roza. Neda) i temama koje se vole svrstavati pod žensko pismo. Neuspjeh vlastite realizacije Flora je nesumnjivo prenijela i na svoju kćer koja ne može zadržati svoju vezu. nazvali mi taj roman ženskim ili nekako drugačije. rugi po redu roman riječke spisateljice Sanje Zorić. želi joj biti dobra majka i zna da je. upliće joj se u svaki odnos. bijelu kožu. Od samoga početka romana pratimo odrastanje Flore u jednoj tipičnoj građanskom obitelji. a koji je jedna od glavnih preokupacija Flore. Izdavački centar Rijeka. riječ je o romanu koji prati odrastanje i život jedne od triju sestara. svojom vlastitom neslobodom. majčinstvo najvažnija stvar u ženinu životu. Ona čeznutljivo promatra svoje sestre dok odrastaju. a fizička ljepotu i tijelo samo. nevelik je opsegom. živi sputano onoliko koliko to društvo nalaže. brutalni. prenašajući joj svoje obrasce ponašanja za koje i sama zna da nisu dobri. no ne može ga do kraja ostvariti. Roman obiluje ženskim likovima (Flora. Flora naizgled živi u nezanimljivom braku. uredno obavlja posao u jednoj školi. Ukratko. u okruženju hladnoga odnosa njezine majke i oca. gotovo fetišizira svakim novim pogledom na tuđu. destruktivni. Drugi. Flore koja je ujedno glavna junakinja romana. ili barem tako misli.

) koje su vrlo važne za iščitavanje ovoga romana. Ugodan prijateljski odnos Flora komplicira kada od Marije traži više pažnje što joj ona nije spremna pružiti. U jednom trenutku njihovoga druženja Flora priznaje Mariji svoje osjećaje.288 KNJIŽEVNA RIJEKA drugi sa svojom kćeri Rozom) važan odnos u ovom romanu je i odnos Flore s njezinom školskom kolegicom Marijom u koju se ona platonski zaljubljuje i s kojom želi uspostaviti intimniji odnos što Marija odbija. fetišizam tijela. itd. . danas zaboravljenom negdje u uspomenama. no na drugo čitanje se ipak čini kako Flora nikada nije ni verbalizirala svoje osjećaje jer nikada niti nije verbalizirala sebe. Osim spomenutih tema (odnos majke i kćeri. samoostvarivanje. Za kraj se može reći kako je Sanja Zorić svojim drugim romanom pokazala kako znalački barata temama iz psihoanalize te kako zna i može prodrijeti u dubinu svojih likova skicirajući nam svaku i najmanju promjenu njihove ličnosti. Na prvo čitanje čini se kao da je Mariji bilo neugodno odgovoriti na Florine osjećaje koje s njom ne dijeli. Marija predstavlja sve ono što Flora nije. treba spomenuti kako spisateljica vrlo suptilno progovara o onome sloju društva koji gotovo da više ni ne postoji. ona je slobodna da misli i radi što želi. no Marija ju ne čuje i nastavlja voditi razgovor kao da se ništa nije dogodilo što Floru psihološki dotuče. Sam roman završava kada se Flora odluči objesiti na Rozinu tavanu ne bi li ju ona pronašla čim ujutro ustane. Ono što joj mjestimično nedostaje je više hrabrosti kojom bi u potpunosti oslobodila eros svojih junakinja puštajući ih tako da i možebitno (bes)ciljno lutaju stranicama romana u potrazi za novim uzbuđenjima. a to je građanski sloj društva na prijelazu iz pedesetih u sedamdesete godine prošloga stoljeća. I sam jezik romana upućuje da se radi o likovima koji pripadaju upravo tom sloju društva. Zato bi bio interesantan eksperiment kada bi spisateljica još i više inzistirala na ovome momente u svojim sljedećim romanima. Time je samo potvrdila svoj izrazito sadistički odnos prema kćeri koja je potpuno psihološki propala nakon godina majčine emocionalne torture.

Posjetitelji su bili u prilici upoznati i naše članove te članove-suradnike: prof. prof. pjesnikinja i prozaistkinja. Sebastiana Kukavicu. pjesnička večer na Trsatskoj gradini na kojoj su naslupili slikarica. Vanju Michelazzi. Mladi autori koji su se predstavili su: Zrinka Malić. Franju Deranju. *** 15. Silvija Benković Peratova. u Rijeci je održan književni sajam Bookfest na kojem se Ogranak Rijeka predstavio svojom nakladničkom djelatnošću. Udruge Parnas i programskog partnera Gradske knjižnice Rijeka održan je četvrti sajam Kičme pod krilaticom Rijeka ima kičmu!. U organizaciji KUD-a Bašćinski glasi i DHK Ogranka u Rijeci organizirana je III. Ivanu Klovar te mlade autore – sudionike Susreta mladih pjesnika i prozaika: Tenija Bajramovića. zbog nemogućnosti autoričina prisustvovanja predstavila Ratka Višnjić. . travnja do 8.B. Antu Jurjevića. a Ogranak je sudjelovao nakladničkom djelatnošću s preko 80 naslova. Antoniju Martinčić i Ratku Višnić. Ana Emanuela Šimunić te Smiljana Todorović. Teu Kružić. Željku Kovačević Andrijanić.15. svibnja 2011. Dijana Pekić (čiju je poeziju. Ljubica Kolarić Dumić te Giacomo Scotti. predsjednica Ogranka te pjesnik i prozaist Đoni Božić.289 Događanja DHK – Ogranka u Rijeci U Rijeci od 29. Silviju Benković Peratovu. . Ivu Kajzera. Dianu Rosandić. te časopisom Književna Rijeka.Z. *** Od 11. U službenom programu su predstavljeni autori: Vinko Ribarić. svibnja 2011. svibnja u suorganizaciji Nakladničke kuće V. prof.

.

.

KR .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful