 Povijest židova opisana je u Bibliji, posebno

 

u Petoknjižju, poznatom kao Pet Mojsijevih knjiga ili Tora (Zakon). Patrijarsi, Abraham, Izak i Jakov poštuju se kao osnivači židovskog naroda. Pretpostavlja se da je Abraham živio između 2100. i 1500. godine pr.n.e. Nakon progona iz Mezopotamije Abraham se kretao po teritoriju današnje Palestine (Izraela), Egipta i Arabije, da bi na kraju umro i bio pokopan u palestinskom gradu Halilur-Rahman (Hebronu). Dva Abrahamova sina su bila posebno ugledna, Jišmael kojeg je rodila Hagara i Izak kojeg je rodila Sara. Od Abrahamovog sina Izaka vode porijeklo brojni poslanici poput Jakova, Josipa, Mojsija, Salomona, Davida pa sve do Isusa.

 Jakovu je sam Bog, za jednog ukazanja, promijenio ime u 


 

Izrael. Jakov i njegova porodica su se nakon burnog života i čestih selidbi napokon skrasili u Egiptu. Nakon što je sirijsku dinastiju Hiksosa smijenila egipatska faraonska dinastija, potomci Jakova (izraelćani), postali su njezine žrtve. U vrijeme Ramzesa II je najvjerojatnije živio jedan od najvećih židovskih praotaca - Mojsije koji je potomak proroka Jakova. Bog je izabrao Mojsija da izvede Hebrejski narod iz egipatskog ropstva i da ih vodi kroz pustinju do Obećane zemlje (Kanaan). Na brdu Sinaju Mojsije je primio od Boga deset zapovijedi koje su bile uklesane na dvjema kamenim pločama, „Pločama zakona“. Cijeli hebrejski narod obvezao se na savez s Bogom i prihvatio deset božjih zapovijedi.

 Iako je predvodio put, Mojsije nikada nije ušao u

zemlju obećanu Izraelcima.  U početku dolaska u Kanaan za židovski narod su od velike važnosti bili suci i proroci, kasnije je hebrejski narod odlučio imati kralja kao i okolni narodi. Tako je prorok Samuel izabrao Šaula za kralja, a kad je on razočarao Boga, Šaul je izabrao Davida. David (1015975 g. pr. Kr.) je od Jeruzalema napravio glavi grad kraljevstva, a njegov sin Salomon u Jeruzalemu je izgradio Sveti hram u koji je sklonio Kovčeg Saveza.  Slava Salomonova Jeruzalema nestala je zajedno s njim. Plemenske različitosti podijelile su narod i nastala su dva kraljevstva: Izrael na sjeveru te Judeja na jugu.

Salomonov hram

 Uništenje Jeruzalema i Hrama desilo se od strane babilonskog

   

kralja Nabukodonozora 586. godine pr.n.e. Hiljade Izraelaca zarobljene su i odvedene u Babilon. Sedamdeset godina su Izraelci živjeli u progonstvu. Nakon što je perzijski kralj Kir osvojio vlast u Babilonu jevrejima je bilo dozvoljeno da se vrate u svoju domovinu (Jeruzalem). Godine 538. pr.n.e. pojedini su se židovi počeli vraćati u Jeruzalem i počeli su raditi na obnovi svog grada, Hrama i naroda. Kao osvajači Palestine su se smjenjivali Perzijanci, Egipćani i Rimljani. Herod Veliki, vladar Palestine, je ostao zapamćen u historiji po tome što je obnovio Hram u Jeruzalemu, i taj period se naziva period Drugog Hrama, a podignut je upravo na mjestu na kojem je stajao Salomonov Hram. Iako je Herod ponovo podigao Hram, određene skupine židova su se ipak bunile protiv rimske vlasti.

 Sukobi između rimskih vlasti i naroda bivao je sve

veći. Početni uspjeh židovske pobune ,koju su vodili židovi zvani zeloti (pobunjenik na grčkom), završio je velikim porazom. Jeruzalem je osvojen a rimski vojskovođa Tit je 70. g.n.e. razorio i uništio cijeli grad i Hram.
Jedan dio gradskih zidina (Kotel haMa’aravi – zapadni zid ili Zid plača) kojeg su Rimljani ostavili nedirnutog stoji i danas i za brojne židovske hodočasnike je najsvetije mjesto u Jeruzalemu.

 Nakon rušenja Drugog Hrama i propasti jevrejskog

 

carstva, mnogi židovi potražili su spas u tuđini i tako se raselili po cijelom svijetu. Židovi koji su živjeli u srednjoj Evropi nazvali su se Aškenazi (hebrejski izraz za Njemačku je “aškenazi”). Jezik Aškenaza je jidiš, mješavina hebrejskog i njemačkog. Oni koji su, nakon osnivanja muslimanske države u Španiji, pronašli utočište kod muslimana, nazvali su se Sefardi (na hebrejskom “sefarad” znači Španija). Jezik sefardskih jevreja se naziva ladino i nastao je kao mješavina španjolskog i hebrejskog jezika. Godine 1492. Kraljevski par Ferdinand i Izabela iz Španije su protjerali sve nekršćane (muslimane i jevreje). Većina protjeranih židova je utočište ponovo pronašlo u muslimanskom Osmanskom Carstvu, a veliki dio njih nastanio se u Bosni.

Sarajevska Hagada je jevrejski rukopisni kodeks, koji potiče iz srednjovjekovne Španije. Smatra se jednom od najljepših knjiga ove vrste a čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u njegovom posjedu nalazi se od 1894. godine, dok je prije toga pripadala sarajevskoj jevrejskoj porodici Kohen. Sarajevska Hagada je zajedno sa Jevrejima napustila Španiju još u 15. vijeku, a postoje podaci da se još 1609. godine nalazila u Italiji. Nastala je negdje u sjevernoj Španiji, u drugoj polovini 14. vijeka, dakle poslije 1350. godina.

Derviš Korkut i Sarajevska Hagada
Servet, supruga Derviša Korkuta je ispričala da je on Sarajevsku Hagadu donio kući. Istog dana je otišao u Visoko, pa u Treskavicu gdje je kod jednog hodže Hagadu sakrio u džamiji, među Kur’anima. Nakon rata je hodža Sarajevsku Hagadu donio Dervišu, a on ju je vratio u Muzej. Derviš Korkut je u aprilu 1942. godine sa sobom doveo kući djevojku srednjoškolskog uzrasta. Rekao je ženi da je Jevrejka i da se zove Mira Papo te da su joj roditelji odvedeni u logor. Obukli su je kao muslimanku, nazvali Amira i rekli da je Albanka koju su poslali rođaci iz Kosovske Mitrovice da im pomaže u kući. Pošto je u Sarajevu postajalo sve opasnije, Miru su prebacili u Dalmaciju. Kada su se stekli uslovi, pridružila se partizanima. Derviš Korkut je u montiranom sudskom procesu poslije rata osuđen kao saradnik okupatora. Preživio je višegodišnju robiju u Zenici i umro prirodnom smrću nakon izlaska iz zatvora 1969. godine. Iako se nije zbog lične sigurnosti nije pojavila kao svjedok na suđenju Dervišu, Mira Papo je, 1994. godine, odlučila napisati svoju životnu priču, u kojoj je navela kako ju je Derviš spasio i kako je ona propustila da svjedoči u njegovu korist nakon rata. Predala je svoju izjavu Jad vašemu pod naslovom Kako me je Derviš efendi Korkut spasio od sigurne smrti. Mira je umrla 1998. godine, godinu dana prije nego je Derviš Korkut proglašen Pravednikom među narodima.

Derviš Korkut (1888-1969). Bio je bibliotekar i kustos Zemaljskog muzeja, i poznati orijentalista. Studirao je teologiju na univerzitetima u Istanbulu i na Sorboni. Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, Jevrejima (Sarajevski Jevreji u godini 1848., antisemitizam je stran muslimanima u Bosni i Hercegovini) i Albancima. Njegov brat Besim Korkut (1904-1975), arabista, preveo je Kur’an na bosanski jezik.

STARA SINAGOGA U SARAJEVU

Isak Samokovlija (Goražde, 3. 9. 1889. - Sarajevo, 15. 1. 1955.) je poznati bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Rođen u sefardskoj porodici.

 Na prelazu iz XIX. u XX. stoljeće prisustvo antisemitizma

u evropskoj kulturi potaknuo je novi talas progona i iseljavanja jevreja iz Evrope. Theodor Herzl bečki novinar je usljed pojačanog prisustva antisemitizma u Evropi počeo vjerovati da je jedini način za potpunu slobodu, jednakost i dostojanstvo Židova stvaranje židovske države Sion (Cion).  Uz potporu cionističkih organizacija, Židovi iz Rusije i Rumunije počeli su se iseljavati u Palestinu.  U povijesti, najstravičnije progonstvo Židova bilo je za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je 6 milijuna Židova sustavno ubijeno, a organizirao ga je Hitler i nacistički režim u Njemačkoj i svim evropskim okupiranim zemljama.  1948. godine odmah po prestanku britanske uprave nad teritorijem Palestine osnovana je država Izrael u kojoj danas živi više od 4 milijuna Židova. Gotovo 6 milijuna Židova živi u SAD-u.

Svi jevreji ne podržavaju cionistički pokret

Sveto pismo jevreja
 Jevrejsko Sveto pismo naziva se Torah nevi’im we ketuwim ili

skraćenoTanah.  Tora je dio Tanaha, što je hebrejski naziv za Stari zavjet. Tanah je skraćenica od početnih slova njegovih sastavnica: Tora – Zakon; Neviim – proroci; i Ketuvim – spisi..  Jevrejski Stari zavjet (Tanah) ima 24 knjige i podijeljen je u tri grupe.
Tora sadrži pet knjiga: Knjigu postanka (Bereshit – Genesis), Knjigu Izlaska (Shemat – Exodus), Levitski zakonik (Vayikra – Levitus), Knjigu brojeva (Ve-Midbar – Numeri) i Ponovljeni zakon (Devarim – Deuternomium).

 Drugi izvor židovstva, koji će se odvojiti od Starog zavjeta i bez koga

 

se ne može primjenjivati Tora, naziva se Talmud („znanje stečeno učenjem“). To je zbirka komentara Tore koja je nastajala nekoliko stoljeća, počev od perioda Drugog hrama pa sve do 500. g.n e. Usmeni nauk se stoljećima predavao i izučavao opetovanjem, ponavljanjem, te je tako hebrejski glagol šana (opetovanje,ponavljanje ), vremenom dobio i smisao „učiti“, a zbornik zapisanih usmenih tumačenja Nauka – Tore naziva se Mišna (Učenje, ponavljanje). Mišna uz pravne i obredne propise, koji se nazivaju halaha, zakon (od hebr.HLH, “ići, hodati”, dakle ono što je uhodano), sadrži i hagadu (od hebr. HGD, “pričati, kazivati”) pripovjedačko legendarni dio. Uporedo sa zapisivanjem usmene predaje Mišne, nastajala su nova, još brojnija tumačenja same Mišne, a zbirka tih tumačenja nazvana je Gemara(upotpunjavanje). Mišna i Gemara zajedno čine Talmud (“znanje stečeno učenjem”). Postoje dva Talmuda: Jeruzalemski (Talmud Jerušalmi) završen oko 450. g.n.e., i Babilonski (Talmud Bavli) završen oko 550.g.n.e.

ZOHAR
 U muslimanskoj Španiji Jevreji

su razvili tradiciju mističnog tumačenja svetih tekstova i knjiga mudraca: Talmuda i Knjige postanka. Ta se tradicija, u kojoj se izučavaju mistička značenja slova hebrejske abecede, naziva Kabala. (hebrejska riječ Kabala znači primati ). Najvažnije djelo Kabale je Zohar (Knjiga zračenja ili Knjiga sjaja), “Talmud jevrejskog misticizma”, nastalo u Španiji u 13. stoljeću.

DESET ZAPOVJEDI
 Propisi iz Tore odnose se na sva područja iz svakodnevnog

života, a najjezgrovitije ih sažimaju Deset zapovjedi iz Starog zavjeta:

1. „Nemoj imati drugih bogova izvan mene! “ 2. „Ne izgovaraj uzalud ime Gospodina, Boga svoga! “ 3. „Sjeti se da svetkuješ dan subotni“ 4. „Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj“ 5. „Ne ubij! “ 6. „Ne učini preljuba! “ 7. „Ne ukradi! “ 8. „Ne svedoči lažno na bližnjeg svoga! “ 9. „Ne poželi… išta što pripada bližnjem tvome“ 10.„Ne poželi žene bližnjeg svoga! “

PODJELA JUDAIZMA
 Ortodoksni: Nastojao je sačuvati tradicionalni

judazam nasuprot novonastalom reformiranom pokretu u istočnoj Europi. Riječi Tore su smatrane božanskim i time potpuno mjerodavnima.
 Reformirani: Nastao je pod utjecajem prosvjetiteljsta

u 18.st. Naglašava kritički pogled na Bibliju.
 Konzervativni: Nastaje u 19. St. kao reakcija protiv

promjena koje su uvedene od strane reformista. Nastojao je istaći pozitivne povijesne elemente židovske tradicije.

Svetišta, hram i sinagoga

 Za patrijarhe Abrahama, Izaka i Jakova

se veže osnivanje nekoliko svetišta po zemlji koja se onda zvala Kenaan. Ta su svetišta obično obilježavala mjesto gdje se Bog očitovao patrijarsima. Takva su svetišta bila Šekem, Betel , Mamre , Beer-Šeba, Gilgal, Šilo, Mispa, Ofra, Dan i Jeruzalem.  Posebnu svetost je imalo prenosivo svetište – tabernakul ili Kovčeg saveza koji je prvobitno čuvan u Šatoru. Kovčeg saveza se na hebrejskom zvao 'aron has'dut (Kovčeg svjedočanstva) i u sebi je čuvao dvije „ploče svjedočanstva“ na kojima je bio napisan Dekalog. Sam Bog je uputio Mojsija kako da načini tabernakul.  Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju, smatran je mjestom božanske prisutnosti i nekom vrstom arhiva u kojem se čuvao Zakon.

Posljednje poznato mjesto na kojem je čuvan Kovčeg saveza je hram kojeg je izgradio Salomon u Jeruzalemu.

Sinagoga
 Sinagoga se ne spominje u

starozavjetnim tekstovima. Postoje različita mišljenja kada su se sinagoge pojavile. Naziv je grčkog porijekla (Syn = zajedno; agein = voditi, nositi). Prema tom nazivu bile su to kuće i mjesta sastajanja gdje su se ljudi okupljali ne na žrtvu nego na molitvu, pobožno čitanje, razmatranje i pouku. Sinagoga vjerovatno potiče iz doba kada su Jevreji bili prognanici u Babilonu, a ona je posebno dobila na važnosti – zbog očuvanja i razvoja judaizma – nakon uništenja hrama 70. godine n.e.  Jevreji sinagogu ne posjećuju svaki dan već što češće. Svaki od njih pripada nekoj sinagogi.  Najistaknutije obilježje sinagoge je kovčeg okrenut prema Jerusalemu.

Sinagoga u Firenci

Molitva
 Kao i sve monoteističke religije

i jevrejska religija pridaje poseban značaj molitvi.  Molitva se sastoji od ispovijedanja vjere, slavlja, molbe i zahvalnosti upućene jednom Bogu. Za javnu molitvu neophodan je kvorum od deset Jevreja muškaraca starijih od 13 godina. Pobožni Jevrej moli se tri puta dnevno: ujutru, poslije podne i navečer, kod kuće ili u sinagogi.

Ishrana
 Jevreji svoj religiozni odnos prema prehrani temelje na

jevrejskim zakonima – halahi, dok način religiozne prehrane nazivaju košer. Kad je u pitanju religiozna prehrana u jevreja, oni su jako slični muslimanima. Ne jedu strv, krv i svinjetinu, što je zabranjeno u svetoj knjizi jevreja Tori, ali ipak konzumiraju alkohol za razliku od muslimana.

Košer – čista hrana kod Jevreja

BLAGDANI
 Pasha (Pesach) Osmodnevno svetkovanje u proljeće, sjećanje na


   

izbavljenje Izraelaca iz egipatskog ropstva. Pedesetnica (Shavuot) (Blagdan sedmica) Svetkuje se sedam tjedana nakon Pashe, kad se slavi svršetak žetve žita; također je povezan i s davanjem Zakona na Sinaju. Sjenice (Succot) Radosna jesenja svetkovina proslavlja berbu plodova. Molitve se izriču za dobru kišu i za umrle. Za te svetkovine odlazi se u prirodu u šatore ('sjenice') koji su napravljeni od grančica, što podsjeća na putovanje Izraelaca kroz pustinju. Posvećenje (Hannukah) (Svjetla) Zimska svetkovina, podsjeća Židove na ponovno posvećenje Drugog hrama koje je poduzeo Juda Makabejac 165. godine pr. Kr. nakon što su ga obeščastili Grci. Purim podsjeće na izbavljenje Židova iz Perzijskog carstva što je zapisano u Knjizi o Esteri. Održava se u rano proljeće, popraćen karnevalom. Nova godina (Rosh Hashanah) Početak vjerskog kalendar u ranoj jeseni, doba kad čovjek treba srediti svoj život. Dan pomirenja (Yom Kippur) Deseti dan Nove godine, najveći blagdan, označen 24- satnom apstinencijom od hrane i vode kao znak kajanja pred Bogom za grijehe pojedinca i cijele zajednice.

HVALA NA PAŽNJI

Priredio: Eldin Suša, prof.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful