You are on page 1of 3

MEDICINSKA ŠKOLA U RIJECI Megi Pavletid ONEČIŠDENJE I GLOBALNO ZATOPLJENJE

Onečišdenje okoliša predstavlja jedan od najvedih ekoloških problema današnjice . Pod onečišdenjem se misli na zarazne klice, otrove, radioaktivne tvari, teške metale, koji prouzročuju pogubne posljedice na uvjete života biljnog i životinjskog svijeta te ugrožavaju ljudsko zdravlje .Gradovi, sela, rijeke, mora… svi su pogođeni tom katastrofom koju smo mi izazvali i još uvijek izazivamo. To je jedna od najvedih mana čovjeka najnovijeg doba. Ljudi bi više pažnje trebali posvedivati prirodi dok još nije kasno, jer za razliku od prošlosti bududnost još nije napisana i samo o nama ovisi kako de izgledati. Zahvaljujudi industrijalizaciji, mi sada imamo različite vrste zagađenja. Okoliš onečišduju razne stvari kao :     otpad u prirodi ( razno smede iz naših domova ) izlijevanje nafte iz brodova ( što je sve češde na obalama Jadranskog mora ) odbacivanje starog željeza ( perilica rublja , hladnjaci , stari bicikli... ) svjetlosno zagađenje ( umjetno osvjetljavanje neba lošom umjetnom rasvjetom )

Zagađenje zraka: Oslobađanje kemikalija i čestica od strane industrijskih jedinica ( tvornice , elektrane , rafinerije , velike farme ... ) , motornih vozila i drugih izvora u atmosferu. Zagađenje zraka negativno utječe na ljude najčešde uzrokujudi kardio-respiratorne probleme. Rafinerije nafte u atmosferu otpuštaju amonijak, različite organske kiseline, sumporni oksid, spojeve uglikovodika. U vedim gradovima i industrijskim središtima zdrastveni problem predstavljaju dim, čađa i smog. Zagađenost zraka nije problem nekog određenog područja jer strujanjem zraka zagađuju se sva područja. Dušikovi i sumporovi oksidi izgaranjem fosilnih goriva odlaze u zrak i miješaju se s kišom, što uzrokuje kisele kiše. One uzrokuju koroziju metalnih i kamenih predmeta, promjene na lišdu, mijenjaju sastav tla, zagađuju rijeke, potoke, jezera i cijeli ekosustav vodenog staništa. Veliki zagađivači zraka su i freoni (umjetne tvari koje se primjenjuju u hladionicima i sprejevima) koji ispušteni u atmosferu, izazivaju njezino zagrijavanje. Zbog freona u stratosferi nastaju ozonske rupe, jer freoni razaraju ozon koji štiti Zemlju od prodora ultraljubičastih zraka. Zagađenje voda: Ispuštanje otpada i kemikalija u vodu izvora, kao što su bare, jezera, rijeke, mora i oceani. Glavni izvor zagađenja je izlijevanje nafte u oceane, kao posljedica istjecanja ili nesrede na brodu. To negativno utječe na ljude i pomorstvo / vodeni život. Od kada postoji živi svijet na Zemlji voda se koristila i pomalo zagađivala biljnim, životinjskim i ljudskim otpacima tkz. organsko zagađenje. U početku je to malo utjecalo na zagađivanje voda,jer je priroda tada bila sposobna sama pročistitii te količine vode. Međutim, razvojem ljudske zajednice, porastom broja stanovnika i njihovom koncentracijom u velikim gradovima, količina organskih otpadnih voda se znatno povedala. Od bolesti zagađene vode dnevno umre 4000 ljudi diljem svijeta, bez obzira na razvijenost zemlje. Stručnjaci savjetuju vladama neka razmisle o uvođenju novih tehnologija kako bi se zaštitile vode, i sprječilo onečišdenje. Zagađenje bukom: To je onečišdenje uzrokovano zbog buke iz prometa , industrijskih postrojenja... To negativno utječe na ljude, što uzrokuje zdravstvene probleme kao što su neurološki poremedaji, hipertenzije i gubitak sluha. Zagađenje bukom nastaje kada se uho izloži jačini zvuka koja je uznemirujuda, stresna ili ošteduje uši.

Iako je zvuk sastavni dio prirode, jedino u posljednjem stoljedu kada svijet postaje više urban, zvuk postaje u jednu ruku opasan stvarajudi industrijsku ili kroničnu buku. Najveda zagađenost bukom dolazi od tehničkih uređaja, posebno automobila, kamiona i aviona. Nakon njih slijede građevinski uređaji, kao i mašine u tvornicama koje mogu biti opasno glasne. Naravno ne smijemo zaboraviti ni preglasnu glazbu, koja na koncertima ili slušalicama može predstavljati potencijalnu opasnost za vaše uho. Čak i valovi mora i oceana proizvode buku, pa i tankeri i brodovi koji plove po njima. Zagađenje tla: Nastaje zato što koristimo gnojiva i kemikalije koje propuštaju u tlo, bacamo različit otpad.. Tlo također može biti zagađeno od opasnih materijala, kao što su teški metali i odlagališta. To indirektno utječe na ljude . Tlo, posebno poljoprivredna zemljišta, šume i pašnjaci u čitavom se svijetu prekomjerno iskorištavaju, uništavaju, ugrožavaju. Poseban je problem krčenje šuma oko rijeke Amazone i drugdje, pretvaranje poljoprivrednog zemljišta u građevinske parcele, širenje pustinja, korištenje velikih količina umjetnog gnojiva, pesticida, zakiseljavanje tla, zasoljavanje tla, uzgajanje genetski modificiranih biljaka i drugo. Onečišdenje naftom Onečišdenje naftom može imati posredan ili neposredan utjecaj:Oneišdenje naftom može imati posreddan utjecaj: • u fazi istraživanja ležišta i njenoj eksploataciji (kvar na bušotinama, sabirnom sustavu; može dodi i do eksplozije i požara) • pri transportu (tankeri, cisterne) • u tijeku prerade • pri potrošnji. Prolijevanja nafte tijekom njenog prijevoza ili u postrojenjima zbog lošeg rukovođenja gotovo uvijek onečišduju morske ili kopnene akvatičke sustave.Takvi slučajevi onečišdenja naftom u vodenoj sredini, bilo morskoj ili slatkoj,uzrokuju tešku ekološku katastrofu. Svjetlosno zagađenje: Tamno nodno nebo posuto zvijezdama nesumljivo je jedan od najljepših prizora u prirodi, kojemu se ljudi dive ved tisudama godina. Nažalost milijuni svjetala u naseljenim mjestima širom svijeta u zadnjih 40 godina “izbrisali” su zvijezde s našeg neba. Svjetla gradova i cesta raspršuju se u zraku, zbog čega čitava atmosfera lagano svijetli žutom ili blijedo narančastom svjetlošdu. Ta pozadinska svjetlost jako ometa ili posve onemogudava astronomska promatranja. U novije vrijeme ni stanovnici manje naseljenih područja nisu u povoljnijoj situaciji, a i sve je teže nadi prostor bez javne rasvjete. Rijetka su mjesta na Zemlji gdje možete uživati u ljepoti zvjezdanog neba, što je najgore svakim danom ih je sve manje.Svjetlosno onečišdenje nije problem samo astronomima ved i životinjama. Za razliku od ljudi, one se u ovakvim uvjetima ne znaju boriti za opstanak. Svjetlosno onečišdenje ometa gniježđenje (u jesen umjesto u proljede), njihovu orjentaciju. Jaka svjetla ih zasljepljuju te se mnoge sudaraju s raznim građevinama. Godišnje više ptica strada zbog svjetlosnog onečišdenja nego zbog svih ostalih ekoloških katastrofa. Morske kornjače more prepoznaju po odbljesku svjetla s površine. Ako se u blizini nalazi javna rasvjeta, kredu prema njoj.Svjetlo čak privlači neke kukce. Smatra se da umjetno svjetlo utječe i na ljude – uzrokuje poremedaje sna, životnog ritma te hormonske poremedaje. Da bi se spriječilo onečišdenje osnovan je ROO-registar oničišdenja okoliša. Registar onečišdavanja okoliša jest skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja, prijenosa i odlaganja onečiščujudih tvari i otpada u okoliš.

Kako klima postaje toplija, Zemljin ekosustav postaje sve sušniji, pa time i podložniji požarima. Čovjek, koji je uvelike pridonio globalnom zatopljenju uništavanjem zelenih staništa(gradovi), industrijalizacije, ekspanzivnog poljodjelstva i stalnog porasta potrošnje energije danas zbog toga plada veliku cijenu. Globalno zatopljenje je naziv za povedanje prosječne temperature zemljine atmosfere i oceana zabilježeno u 20. Stoljedu.Pod pritiskom pokreta za zaštitu okoline mnoge su vlade prihvatile tu teoriju i potpisale Protokol iz Kyota čiji je cilj smanjivanje emisije tih plinova. Od ukupne količine sunčeve svjetlosti, koja dospije do Zemlje, 30% se reflektira natrag u svemir. Ostalih 70% apsorbiraju tlo, zrak i oceani, te tako dolazi do zagrijavanja zemljine površine i atmosfere. Ovo zagrijavanje omogudava povoljne uvjete za održavanje života na našoj planeti. Kako se zemaljska površina i zrak zagrijavaju, tako emitiraju infracrveno toplinsko zračenje, koje najvedim dijelom završava u svemiru, što omogudava hlađenje Zemlje. Kao što staklo u staklenicima dopušta ulazak sunčeve svjetlosti, ali sprječava gubitak infracrvenog toplinskog zračenja iz staklenika, tako i ovi plinovi, nazvani "staklenički plinovi", imaju sposobnost zarobljavanja topline u zemljinoj atmosferi. Ovaj proces također omogudava povoljne životne uvjete, jer bi bez njega prosječna temperatura na površini zemlje bila znatno niža (oko -18°C), nego što jest (+15°C). Sadašnji problem globalnog zatopljenja nastao je, kako velika vedina znanstvenika vjeruje, zbog značajnog povedanja stakleničkih plinova u atmosferi, prvenstveno ugljikovog dioksida (CO2), zbog sve vedeg izgaranja fosilnih goriva (ugljena, nafte i prirodnog plina) u posljednjih 250 godina, tj. od početka industrijske revolucije. Zadnjih godina čovječansto ispušta u atmosferu preko 8 milijardi tona CO2 godišnje. Jedan dio CO2 apsorbiraju šume i oceani (koji tako postaju kiseliji), a ostatak se gomila u atmosferi, pojačavajudi tako efekt staklenika.Iz uzoraka zraka iz mjehurida zarobljenih u ledu na polovima, pokazalo se da su CO2 i metan u današnjoj atmosferi, na najvišoj razini, barem u posljednih 650.000 godina. Neke od mogudih posljedica globalnog zatopljenja su:      dizanje razina mora i oceana zbog topljenja ledenjaka i glečera povedanje broja ekstremnih vremenskih događaja (više oluja, valova vrudina, poplava, …) povedanje ozbiljnosti ekstremnih vremenskih događaja (razornije oluje, duži valovi vrudina, vede poplave, …) topljenje glečera izazvati de isprva povedanje dotoka, a zatim nestašice vode u nekim dijelovima svijeta toplija okolina pogodovati de širenju raznih bolesti i time znatno utjecati na javno zdravlje

Procijenjene posljedice globalnog zatopljenja nisu uvijek negativne. Globalno zatopljenje vodi promjeni klime, a to de imati pozitivne učinke u nekim regijama, dok de neke druge regije osjetiti negativne posljedice klimatskih promjena. Znanstvenici trenutno nisu u mogudnosti točno predvidjeti što de se desiti i koliki de biti opseg posljedica globalnog zatopljenja. Iz tih razloga nije mogude procijeniti hode li korisnost globalnog zatopljenja biti veda od šteta koje de se dogoditi. Mnogi znanstvenici upozoravaju da je sama nesigurnost što de se dogoditi najbolji razlog da se posljedice globalnog zatopljenja pokušaju svesti na najmanju mogudu mjeru i da treba reagirati unaprijed. Vjeruje se da de neravnomjeran učinak globalnog zatopljenja biti velika motivacija za budude migracije stanovništva. Zbog otapanja leda, razina mora polako raste. U 20. stoljedu razina mora povisila se za 17 centimetara (18-59 cm do kraja 21. Stoljeda). Površina ledenjaka diljem svijeta smanjuje se, baš kao i površina arktičkog ledenog pokrova (za 2,7% godišnje, od 1978. godine).