You are on page 1of 195

Isabel Wolff - Loe ponaanje

ZAHVALE Kao i uvijek, mnogo dugujem svojoj briljantnoj agentici Clari Conville i svojoj predivnoj urednici Lvanne Drew. Takoer bih se zahvalila i Rachel Hore za njenu dodatnu pomo. Bez ove tri ene ne bi bilo ni knjige. Veoma sam zahvalna i bihevioristima Rogeru Mugfordu, Emmi Magnus, Fioni Redworth, arah Whitehead te eliji Haddon, ija mi je web stranica celiahaddon.co.uk znatno pomogla. Na podacima o ivotu veterinara zahvalila bih Russellu Hortonu iz veterinarske stanice u Canonburvju; takoer bih zahvalila Meg Henry, koja me tamo pozivala na zabave za tence. Steve Waxman iz The Main Eventa ljubazno me upoznao sa ivotom organizatora zabava, a Richard Simmonds iz Golflnternationala odgovarao je na pitanja o golfu. Za moje iroko istraivanje o ljamama osobito sam zahvalna Steveu Youngu iz Southdown Llama Trekkinga, a na iscrpnom objanjavanju o umjetnosti fotografije eljela bih zahvaliti Joeu Cornishu i Davidu Mossmanu. Za politike teme zahvalna sam Georgeu Jonesu, uredniku politike rubrike u Daily Telegraphu, i Patriciji Constant. Sve su pogreke iskljuivo moje. Geoff Finchlev, A & E savjetnik iz bolnice Barnet, dao mije korisne informacije 0 konim transplatacijama i opeklinama. Zahvalna sam 1 Benu Buttervju iz Londonskoga zoolokoga vrta te Joy i Martinu Cummingsu iz dvorca Amberlev, koji su eljeli da naglasim da psima nije doputen ulazak u hotel, iako su oni ljubitelji ivotinja. Kao i obino, eljela bih zahvaliti svom ocu Paulu na njegovim savjetima tijekom moga pisanja; takoer zahvaljujem Louisi Clairmonte, Ellie Haworth i Kathy Gardner koje su mi pomogle na razliite naine. Svima u Harper Collinsu veoma sam zahvalna na njihovom radu, divnom prijateljstvu, bezuvjetnoj potpori i njihovom dirljivom entuzijazmu prema mojim knjigama. Posebno bih htjela zahvaliti Amandi Ridout, Nicku Saversu, Fioni Mclntosh, Maxini Hitchcock, arah Walsh, Johnu Bondu, Venetiji Butterfield, Jane Harris, Martinu

Palmeru i Jamesu Prichardu. Osobito me zaduila Jennifer Parr, koja je velikim umijeem i senzibilnou dotjerala moju prozu. Na kraju, zahvalila bih se Gregu koji mije pomagao i ohrabrivao me dok sam pisala knjigu to je, s mnogo ljubavi, posveujem njemu. Hrabrost je cijena koju ivot plaa jer uzima mir zdravo za gotovo. AMELIA EARHARTH Prvo poglavlje - Miranda, jpe li sada sve u redu? Miranda...? Polako sam se probudila iz sanjarenja. -to? - Pitao sam Je li sada sve u redu - ponovio je Clive, moj graevinski racdnik. Hoe li sve biti u redu? Razmiljala sam o tom pita nju. Nisam bila sigurna. - Stvar je u tome to moram biti kod Barnesa do pet - objanjavao je dok je sakupljao svoje papire poprskane emulzijom. - Onda, ako je tebi svejedno... Otjerala sam bolne misli i pokuala se usredotoiti.. - Oh. Da. Dakako. eli ii. Gledala sam svoj novi radni prostor - svoj tnovi radni prostor i svoj novi dom. Za tri tjedna Clive je St. Michael's Mews preuredio iz zaputene kue u funkcionalan ured iznad kojeg je bio mali prostor za boravak. Posrednik za prodaju nekretnina predloio je razumnu najamninu - razumnu za standarde na Primrose Hillu - pod uvjetom sama uredim kuu. - Hvala, Cliv-e - rekla sam. - Izgleda predivno. Skupio je us ne kritiki, a onda na vrat stavio zguvani rupi. - Da... pa, ja sam prilino zadovoljan. Provjerio sam struju - rekao je, dok sam ja otvarala svoju torbicu - ponovno sam provjerio krov i sada je u redu. Trebam li jo to uiniti? Napisala sam ek, bolno svjesna da sam potroila cijelu uteevinu. - Ne, mislim da ne treba. Sve izgleda... odlino. Pregledavala sa.m svjee obojene zidove i sjajne podne letvice, te ukljuivala i iskljuivala prekidae. Najprije sam podignula, a onda spustila zelene venecijanere i isprobala ladice na svom novom stolu. Pregledala sam spojeve na novom drvenom podu i provjerila rade li sigurnosne brave na prozorima. Prvo poglavlje - Miranda, je li sada sve u redu? Miranda...? Polako sam se probudila iz sanjarenja. -to? - Pitao sam je li sada sve u redu - ponovio je Clive, moj graevinski radnik. Hoe li sve biti u redu? Razmiljala sam o tom pitanju. Nisam bila sigurna. - Stvar je u tome to moram biti kod Barnesa do pet - objanjavao je dok je sakupljao svoje papire poprskane emulzijom. - Onda, ako je tebi svejedno... Otjerala sam bolne misli i pokuala se usredotoiti. - Oh. Da. Dakako. eli ii. Gledala sam svoj novi radni prostor - svoj novi radni prostor i svoj novi dom. Za tri tjedna Clive je St. Michael's Mews preuredio iz zaputene kue u funkcionalan ured iznad kojeg je bio mali prostor za boravak. Posrednik za prodaju nekretnina predloio je razumnu najamninu - razumnu za standarde na Primrose Hillu pod uvjetom sama uredim kuu. - Hvala, Clive - rekla sam. - Izgleda predivno. Skupio je usne kritiki, a onda na vrat stavio zguvani rupi. - Da... pa, ja sam prilino zadovoljan. Provjerio sam struju - rekao je, dok sam ja otvarala svoju torbicu - ponovno sam provjerio krov i sada je u redu. Trebam li jo to uiniti? Napisala sam ek, bolno svjesna da sam potroila cijelu uteevinu. - Ne, mislim da ne treba. Sve izgleda... odlino. Pregledavala sam svjee obojene zidove i sjajne podne

letvice, te ukljuivala i iskljuivala prekidae. Najprije sam podignula, a onda spustila zelene venecijanere i isprobala ladice na svom novom stolu. Pregledala sam spojeve na novom drvenom podu i provjerila rade li sigurnosne brave na prozorima. - Ima li dovoljno polica za knjige? - pitao je spremajui svoje kistove. Klimnula sam glavom. - Onda dobro, ako si zadovoljna, ja idem. Ponovno sam pogledala svoj zadnji ek. - Zapravo, ima jo jedna stvar - znak. Podignula sam keramiku plou to sam je dala posebno izraditi. - Hoe li ga staviti? - Naravno. Izili smo i rukom zatitili oi od ljetnoga sunca. - Ne moe poeti novi posao bez ovoga, zar ne? - rekao je Clive ljubazno. Uzeo je olovku koju je drao iza desnog uha i brzo nacrtao oznake na zidu; onda je poeo buiti - slaba lavina praine iz crvene cigle padala je na ljunano tlo. - Ima li dovoljno klijenata? - pitao je, dok je privrivao znak. Osjetila sam nervozu. - Ne ba. - Ne brini - uvjeravao me. - Imat e. Eto! Dakle, to je to. Zavrili smo. Napravio je korak unatrag dok smo se divili znaku. Iznad crtea psa na psihijatrijskom kauu pisalo je 'Savreni ljubimci'. A ispod, manjim slovima: 'dipl. bih. Miranda Sweet, bihevioristkinja za ivotinje'. Clive je otvorio vrata svoga kombija. - Znam nekoliko ljudi kojima trebaju tvoje usluge rekao je dok je ubacivao svoj alat. - Na primjer, moji susjedi. Imaju labradora. Divan je, ali laje kao lud. Zavrtio je glavom. - Doslovce!. Laje kao lud. Samo to radi itav dan. - Jadniak! Vjerojatno ga dugo ostavljaju sama, pa ih on doziva. - Ne znam to on radi - slegnuo je ramenima otvarajui vrata. - Samo znam da emo moja ena i ja poludjeti. Dakle, Miranda, nazovi me bude li imala nekih problema, inae... - sjeo je za upravlja - ... elim ti sreu. uvaj se - dodao je brino, pa upalio motor. - Ostaj mi dobro. - Hvala, Clive - nasmijala sam se. - Pokuat u. Clive je skrenuo iz Mewsa u Regents Park Road, a onda je dvaput veselo zatrubio za oprotaj. Bacila sam pogled na sat - bilo je deset do etiri. Uskoro e doi Daisy s Hermanom. Ona se brine za njega ve skoro mjesec dana. Bila je divna prema meni nakon 'onoga'. Ne znam to bih uinila da nije bilo nje... Dok sam brisala ostatke boje s prozora, pitala sam se kako e Herman reagirati kad me opet vidi. Malokad sam ga viala, pa e vjerojatno biti hladan i nepristupaan. Dat e mi do znanja da sam ga zanemarila, to je i bila istina. Alija se nisam mogla nositi sa svim tim. Doivjela sam ok. Takvo to nisam oekivala. Ne samo kraj svoje veze, nego nain kako je zavrila - sama spoznaja da sam se prevarila u Alexanderu. Biheviorist za ivotinje moe proitati i ljude, ali oito mi je kod njega promaklo neto veliko. Dok sam palcem strugala staklo, gledala sam druge urede u Mewsu. Na samom kraju nalazio se sakralni terapijski centar, a na broju dvanaest aromaterapeut. Sto metara nie bio je osteopat, a na broju deset hipno-terapeut. Tono nasuprot bio je kiropraktiar, a na broju devet kineski herbalist. St. Michael's Mews je oaza za alternativnu terapiju i idealno mjesto za moj posao. Otkrila sam je krajem travnja. Mark, televizijski direktor, pozvao je Alexandera i mene na veeru da proslavimo kraj Kopna Ahoj!, raskone drame - neto poput Hornblowera - u kojoj je Alexander odigrao svoju prvu glavnu ulogu. I sada sam razmiljala kako e se

uskoro prikazati na televiziji. Hou lije moi gledati? Hou li moi gledati njega? Ne! Od same pomisli na to pozlilo mi je ... Dakle, Mark je rezervirao stol u Odettesu na Primrose Hillu, a Alexander i ja smo doli ranije, pa smo proetali. Dok smo ili prema breuljku, drei se za ruke, razgovarali smo kako bi Kopno Ahoj! moglo promijeniti njegovu karijeru, a kada smo se vraali, razgovarali smo o mojem poslu. Razmiljali smo gdje bih mogla otvoriti svoju bihevioristiku praksu, a onda smo odjednom skrenuli u St. Michael's Mevvs. Iznenadio me miran ugoaj; izgledala je boemski, i pomalo zaputeno kao mnoge druge nekadanje londonske konjunice. Zatim sam, iznad vrata na broju est, vidjela znak Iznajmljuje se'. Osjeala sam daje to znak sudbine. - Ovo bi mjesto bilo savreno - rekla sam dok smo virili kroz razbijeni prozor u prasnu unutranjost. - Slae li se? - Pa, lokacija je dobra. - Preko puta se nalazi trgovina ljubimcima, mnogi ljudi iz ovog kraja imaju kune ljubimce, a Hill je udaljen samo nekoliko metara. Ovo je savreno mjesto za moju novu praksu - sretno sam zakljuila. - Onda bi je trebala nazvati 'Savreni ljubimci'. - U redu - hou. Dok sam pregledavala prostor i zapisivala broj trgovca nekretninama, nisam ni na trenutak pomislila da e ovo postati moj dom. Tek sam nedavno poela ivjeti s Alexanderom i bili smo vrlo sretni - tako sretni da smo se zaruili. Planirali smo zasad ostati u stanu na Archwayju, a poslije zajedno kupiti neki stan. Ali, prije mjesec dana dogodilo se 'ono' i preko noi se sve promijenilo... Vratila sam se u kuu i udisala kiselkastu aromu svjee boje te nastavila s raspakiran]em. Nemam mnogo stvari. Nemam namjetaja jer nikada nisam imala vlastiti stan; sve to imam je moja odjea, neke stvari za kuhinju i knjige. Iz jedne kutije izvukla sam Izraavanje emocija kod ljudi i ivotinja Charlesa Darwina i klasian Lorenzov tekst O agresiji; ivotinjska psihologija Justina Lylea te Zato moj zec...?, autorice Anne McBride. Raspakivala sam svih svojih tridesetak knjiga o ponaanju ivotinja i sve svoje stare veterinarske knjige; dok sam ih slagala na policu, razmiljala sam koliko sam sretna to vie nisam veterinarka. Uvijek sam to eljela biti - od svoje osme godine - nikada nisam htjela biti neto drugo. Studirala sam veterinarsku medicinu u Bristolu i radila kao veterinarka pet godina, ali ubrzo sam se razoarala. Ne znam tono kada je to poelo, ali uuljalo se u moju duu kao magla i ja sam shvatila da me ostvarenje moga sna iz djetinjstva nee ispunjavati onako kako sam mislila. Razlog nije bilo samo dugo radno vrijeme - bila sam dovoljno mlada da izdrim - nego neprekidni emocionalni stres. Dakako, divno sam se osjeala ozdravljajui bolesne ivotinje. Vidjeti maku u loem stanju i obitelj u suzama, a moi im pomoi. Ali, nije uvijek bilo tako. Ljudi su od mene traili uda, upuivali mi histerine pozive usred noi - nisam mogla spavati. Uasno je vidjeti kako se neki ljudi - osobito bogati - ale na trokove. Ali najgore od svega je bilo to nisam mogla uspavati ivotinje. Ne toliko one stare ili one kojima vie nije bilo pomoi - na fakultetu su me pripremili na to. Ne, bilo mi je teko kad su ljudi traili da uspavam mlade, zdrave ivotinje - to nisam mogla podnijeti. Tako je i Herman zavrio kod mene. Radila sam u East Hamu na zamjeni; jednoga jutra u ordinaciju je dola ena od

etrdesetak godina, izrazito tamne puti, s minijaturnim jazavarom - mujakom tamne, glatke dlake, starim oko godinu dana. Izgledao je zabrinuto, ali jazavari uvijek izgledaju tako - to im je u prirodi - izgledaju kao daje upravo dolo do sloma na burzi. Ali ovaj jazavar je izgledao kao daje kraj svijeta, to se zapravo i trebalo dogoditi. Kad sam ga podigla na stol i pitala u emu je problem, ena je rekla da je 'napao' njeno dijete i da ga eli uspavati. Sjeam se da sam okirano gledala u nju i da sam je pitala to se tono dogodilo, a ona je odgovorila da se njena petogodinjakinja 'jako' lijepo igrala s psom kada ju je on odjednom 'jako' ugrizao za ruku. Kad sam je upitala je li dijete trebalo ivati ranu, priznala je da nije, ali je rekla daje 'zloesti mali prokletnik' 'pustio krv'. - Je li prije napravio takvo to? - pitala sam, dok je pas stajao na stolu predosjeajui tragediju koja e se dogoditi. - Nije - priznala je. - To je bilo prvi put. - I elite da ga ubijem? - Da. Ako to ne uinite, to bi se moglo ponoviti i slijedeega bi puta moglo biti gore. Mislim da ne mogu zadrati bijesnog psa, zar ne? - rekla je. - Ne gdje ima djece. Moglo se to dogoditi i nekom drugom djetetu, a ja bih zavrila na sudu. - Razumijem va strah, ali jeste li vidjeli to se dogodilo? - Pa, nisam. Mislim, ne tono. ula sam kako je Leah kriknula i zaplakala te rekla da ju je pas ugrizao za ruku. Samo je napao - dodala je arko - 'iz ista mira'! - pucnula je prstima da bolje demonstrira. - Vjerojatno ima neku lou stranu. Nisam ni eljela psa, ali gaje moj mu dobio od prijateljeva prijatelja. Platio je stotinu funti za njega - gorko je promrmljala. - Zakleli su se da su jazavari dobri s djecom. - Pa, oni su u veini sluajeva dobri s djecom. Jako su dobri. - Gledajte, ja ne elim riskirati, i to je to. Vie nee napadati moju djecu i proi nekanjeno - dodala je ljutito. - Ali, postoje utoita, mislim daje nepoteno... - Ali, tko bi elio nasilnog jazavara? Odluila sam - rekla je i naglo otvorila torbicu. - Samo mi recite koliko to kota. Upravo kada sam mislila otii do ravnatelja i posavje-tovati se s njim, primijetila sam da je pas tiho cvilio i tresao glavom. Podigla sam njegove ui i pogledala unutra. U njegovo lijevo uho bio je zaboden slomljeni vrh djeje igle za pletenje. - Isuse! - uzdahnula sam. vrsto sam drala psa, paljivo je izvadila i podigla gore. - Evo zato je ugrizao vau ki. ena je bez rijei zurila u iglu. - Oh. Pa... kao to sam rekla, ona se igrala s psom, zar ne? Ona se samo igrala. Ima samo pet godina. - Ali, moete li zamisliti koliko je to boljelo? - On je svejedno nije smio ugristi, zar ne? Stisnula sam zube. - to je drugo mogao uiniti? Napisati pismo njenom odvjetniku? Nazvati slubu za zatitu ivotinja? On je pas. To bi svaki pas napravio. - Da, ali - Nita ali\ To je ponaanje pasa. Ako ih naljutimo, oni e vjerojatno ugristi. to biste vi uinili da vas tko ubode u uho? Kako biste reagirali? - elim da ga uspavate - ustrajala je upirui nakienim prstom u mene. - To je moj jazavar i elim da ga uspavate. - Ne - rekla sam odluno. - Neu! Odbijam ubiti vaeg psa - dodala sam ljubazno.

Izgledala je vrlo uvrijeeno i rekla da e ga u tom sluaju odvesti drugom veterinaru. Ali, ja sam bila jedan korak ispred nje. Rekla sam da nema potrebe da 'okua svoju sreu negdje drugdje'jer u ga ja rado zadrati. Oklijevala je, a onda mi uputila pogled u kojem su se mijeali neprijateljstvo i sram - neobina kombinacija - pa je otila. Nije mi ni rekla kako se pas zove. Zato sam ga nazvala Herman. Herman the German. To je bilo prije etiri godine. Najtunije je bilo gledati Hermana kako ali za njom - neutjeno se tresao. Moda se on ne bi toliko uzrujao da sam ga mogla potedjeti grozne istine. - Ne troi svoje suze - rekla sam mu. - Ona te nije zasluila. Bit e ti bolje sa mnom. Za tjedan dana Herman se sloio sa mnom: bio je zahvalan za moju brigu, poeli smo se zbliavati te smo otad postali nerazdvojni. Upravo me spaavanje Hermana od prijevremene smrti natjeralo da ozbiljno razmislim o promjeni karijere. Ve sam primijetila da u veini sluajeva nisu problem 'ivotinje', nego ljudi - i shvatila sam kako bi bilo zanimljivo baviti se time. Tjedan dana kasnije otila sam na predavanje veterinara koji je postao biheviorist i odluila sam da u i ja to raditi. Opet u raditi sa ivotinjama, ali bez velikog pritiska i stresa. Tada nisam imala ozbiljna financijska zaduenja, pa sam iskoristila svoju uteevinu da se vratim na fakultet. Otila sam s Hermanom na godinu dana u Edinburg - na magisterij za ponaanje ivotinja, iako smo uili i o mnogim drugim vrstama. Uili smo o ponaanju primata, o domaim ivotinjama, pticama i jelenima; imali smo predavanja o morskim ivotinjama i ivotinjama iz zoolokog vrta. Nikada neu zaboraviti ono to smo nauili. Na primjer, da su polarni medvjedi ljevoruki i da kokoi vie vole pop glazbu nego rock. Ako ugodno avrljate s kravom, ona e dati vie mlijeka; kada maka sike, ona imitira zmiju; mravi prakticiraju neki oblik agrikulture, a gavrani su pametni kao impanze. Kada sam se vratila u London, poela sam raditi tri dana u tjednu u klinici za ponaanje u veterinarskoj stanici u Highgateu, gdje sam neko jednom radila. Zaudila sam se kako se brzo proulo za nas - ubrzo je poelo dolaziti mnotvo dobermana s poremeajima i iivciranih sijamskih maaka . Ila sam i u kune posjete te otvorila web stranicu, gdje su me ljudi besplatno mogli pitati za savjet. Zatim sam, prije godinu dana, dobila ovu divnu priliku. Potraio me TV novinar koji mije ponudio sudjelovanje u novim serijama aavih ivotinja; testirali su me i dobila sam posao. Traila se mlada, pametna, fotogenina enska osoba, a ljudi ljubazno govore da ja odgovaram tom opisu. Nije da sam glamurozna; za poetak, previe sam niska, malokad se minkam i nosim djeake frizure. Ali, mislim da sam uspjela jer sam imala samopouzdanja - znala sam o emu govorim i u svakom sam programu imala dvije serije, u kojima sam analizirala problem, a deset dana nakon toga bih se vratila da vidim je li moj savjet bio uspjean. Imala sam zanimljive sluajeve: policijskog psa koji se bojao grmljavine, maku koja bi podivljala kada bi se upalila televizija. Bila je jedna razdraena iguana - imala je ljubavnih problema, i poni kojega nitko nije mogao uhvatiti. 18 Na moje iznenaenje, mnogo se govorilo o seriji. Netko je napisao lanak o meni u Mailu opisujui me kao 'gicu Dolittle', to je bilo pomalo smijeno. Ja ne razgovaram sa ivotinjama - ja samo razmiljam kao one; slian se lanak pojavio i u The Timesu. No, publicitet mi je donio nove klijente, stoga sam odluila otvoriti vlastitu praksu

- tako sam i nala St. Michael's Mews... Izvana sam ula kripu guma dok se neki auto zaustavljao na ljunku. uo se zvuk zakljuavanja centralne brave, a zatim brzi koraci. - Mi-r-an-da! To sam samo jaaaa. Spustila sam lanac i otvorila vrata. - Boe! - Daisvine velike smee oi sjajile su od uzbuenja. - Kakvo divno mjesto! Poznajem Daisy ve petnaest godina - dijelile smo stan u Bristolu, i ono to volim na njoj je to to je uvijek puna energije. - Ovo izgleda odlinol - ponovila je dok je ulazila nosei Hermana kao bebu preko lijevog ramena. - Prostrano je, zar ne? I tako svijetlo! Tvoj graevinski radnik napravio je odlian posao! -Da. - A preureene konjunice su predivne. - Jesu. - Izgleda vrlo toplo. - Da. Aromaterapeutkinja i osteopatkinja ve su se predstavile, a i drugi me pozdrave. - Uvijek sam eljela ivjeti u Mewsu - ba si sretna. Ovdje e se osjeati sigurnom dodala je i stavila iza uha jedan pramen sjajne, tamne kose. Klimnula sam glavom. - Je li ono Herman na reklamnoj ploi? - Dakako. - Veoma si mu nedostajala, zar ne, Hermane? Pozdravi svoju mamicu, lutkice. Herman me alosno pogledao. - Bok, Hermane - rekla sam, a Daisy ga je stavila u je. - Jesam li ti nedostajala? Dvije su se mrljice njegovih oiju skupile i pretvorile u duboke bore, a daje proizveo udan uzdah. - Ljut je na mene - rekla sam, dok sam ga gladila. - Sve se poremetilo. Brzo e se oporaviti. ao mi je to sam te zanemarila, Hermane - dodala sam tiho. - Ali, vidi... stvar je u tome - osjetila sam da mi glas podrhtava - ... bilo mi je vrlo teko ovih dana. - Jesi li dobro? - pitala je Daisy njeno. Kimnula sam, ali Hermanovo malo lisije lice se namrtilo. - Ne brini, Miranda - ula sam Daisy kako mrmlja kad sam sjela na stolac. Ona je otvorila svoju torbu. - Ne smije se brinuti, iako je sve bilo uasno. Doivjela si grozan, grozan ok, ali ja jednostavno znam da e biti dobro. Zar ne, Hermane? - dodala je veselo i gurnula rupi u moje ruke. Obrisala sam oi, nekoliko puta duboko uzdahnula i osjetila da se panika polako povlai. Na Hermanovom se licu oitovao uobiajen izraz pretjerane tjeskobe. - Daisy, hvala ti. Ispuhala sam nos. - I hvala ti to si se brinula o njemu - dodala sam i spustila Hermana, a on je poeo njukati novi pod. - Oh, on je bio dobar. Veinom je iao na posao sa mnom. Diasy radi za tvrtku 'Pomo pri zabavi' - organizira dogaanja i vjenanja u Bloomsburvju. - Klijenti su ga oboavali; kad se nisam mogla brinuti o njemu, odvela bih ga svojoj mami. Uivala je u njegovom drutvu, i bilo joj je jako ao za... Pa, bilo joj je jako ao. - Nisi joj valjda rekla? - Ne. Naravno da nisam. - Dobro. to si joj ispriala? - Samo sam joj rekla da si prekinula s Alexanderom i da ovdje kampira, dok se radovi zavre te da prolazi... teko razdoblje.

- U redu. Ti si jedina osoba koja zna - dodala sam tiho, dok je ona sputala svoje torbe. - Ne brini, tvoja tajna je sigurna sa mnom. Ali, zar nisi rekla svojoj majci? - pitala je i sjela. Zavrtjela sam glavom. Ima toliko stvari - bitnih stvari - koje joj nikada nisam rekla. Sramim se, pa sam ih potisnula. - Ali, zato nisi? - pitala je Daisy ne shvaajui. - Ona ima negativan stav prema braku, pa sam znala to e rei. Samo sam joj rekla da smo razvrgnuli zaruke. Bilo joj je drago to nee morati gledati oca na vjenanju. - Je li eljela znati zato ste prekinuli? - Nije. No, ona je uvijek tako zaposlena - zna kako je to. Ima tri tinejderke, a da ne govorimo o djeacima. Daisy je diplomatski kimnula glavom. - Dakako... djeaci... - Uostalom, to manje ljudi zna, to bolje. - Ali ti nisi uinila nita loe. - Nisam, ali... - Ali, to? Zurila sam u romb suneve svjetlosti na zidu. - Zbog cijele stvari osjeam neki... sram. Sama pomisao da sam napravila takvu pogreku. - No, ti nisi mogla znati. Nisi mogla znati daje Alexan-der... takav - rekla je. - Izgledao je tako, pa... - bespomono je slegnula ramenima. - Savreno. - Da - rekla sam tiho. - Tako je. - Dakle, otada ti se nije javljao? - upitala je i skinula vestu. - Nije - rekla sam ogoreno. - Ali koja je svrha toga kad oboje znamo daje gotovo? - Ne krivim te - sloila se. - Neke se stvari mogu preboljeti - rekla je brino. No, zbilja ne znam kako bi to mogla preboljeti. Danas je ljetni solsticij - nastavila je - a to je nov poetak, ovo je i nov poetak za tebe. Miranda, upravo zapoinje nov, zaposlen, sretan ivot i znam da e biti dobar. Dobro, hoe li mi pokazati to si sve napravila ovdje? Ustala sam. - To nee dugo trajati - dobro je to smo Herman i ja mali. Ja sam visoka metar i pedeset pet (ovih je pet centimetara na toj visini vrlo bitno) i mrava sam. Ljudi esto kau da sam 'siuna' ili 'malena'. Za razliku od mene, Daisy je visoka metar i sedamdeset i prilino je zaokruena. U Bristolu su nas zvali Mala i Velika. Daisy se divila sobi za savjetovanje i njenom blijedom be podu i, dakako psihijatrijskom kauu praktine be boje. Zatim smo ule u malu kuhinju. - Lijep vrt - primijetila je dok smo gledale kroz prozor u maleno dvorite. - Izgledat e odlino kad ga napuni lonanicama. Onda smo se popele uz uske stepenice. Nosila sam Hermana jer jazavari imaju probleme s leima. - Svia mi se nebo iznad kreveta - rekla je. - Vrlo romantino. Moe ovdje leati i gledati zvijezde. V- Ne osjeam se romantino - odgovorila sam. - Hajde, hajde. Ali bit e. Jednoga dana. Stisnula mije ruku. - Miranda, preboljet e ovo. Ima samo trideset i dvije godine. - Osjeam se kao da imam pedeset i dvije. To je zbog stresa. I ne samo zbog Alexandra, iako to nisam rekla Daisy. Kao to sam rekla, ja uvijek skrivam neke stvari od drugih. - Hvala Bogu to vai planovi za vjenanje nisu u uli u zadnju fazu - rekla je virei u garderobu. To je bila istina. Tek smo se zaruili i nismo to svima rekli. Samo smo izabrali prsten. Daisy je gledala malenu kupaonicu.

- Moram priznati da je radnik napravio dobar posao. On moe unititi sve predrasude koje imamo o njima. - Znam. Sve je napravio na vrijeme i nije traio vie novca. Takoer je uinio mnogo drugih stvari, samo da mi pomogne. Sastavio je moj krevet i stol, ak je prikljuio moj kompjutor. Oito se saalio nada mnom. - Je li znao da si... - Daisy je oklijevala. - Pa... bio je previe pristojan da komentira, ali mislim da je primijetio. - I kako se... osjea? - upitala je i sjela na krevet. Bolno sam uzdahnula. - Mnogo bolje nego prije. Uzela je moju boicu s tabletama za spavanje. - Jo uvijek ih uzima? Kimnula sam glavom. - Pa... pokuaj bez njih. Mora vie jesti, premrava si. - Aha. Trenutno imam etrdeset i pet kilograma, a trebala bih imati pedeset. Zanimljivo, Alexandera je najprije privukla moja visina, jer on ima metar i osamdeset i vrlo je dobro graen. Svialo mu se to sam tako mala i djeaki tip - rekao je da se zbog toga osjeao kao 'muko'. Svialo mu se to sam mu do ramena. Volio me privui i zagrliti. Osjeala sam se kao da se skrivam ispod ogromne stijene. - Bilo je... nevjerojatno - ula sam Daisy kako mrmlja dok smo silazile. - I koje razoaranje - dodala je ljutito. Slegnula sam ramenima. Cijeli moj ivot mukarci su me ostavljali. - Dakle, donijela sam ti jaja, kruh i nekoliko rajica i natjerat u te da pojede neto. Dok je otvarala kutije i traila lonac i licu, ja sam se pitala, to esto radim - ne mogu si pomoi - to Alexander radi u ovom trenutku. Ako smo prekinuli, to ne znai da mi ne nedostaje; znala sam da u i ja njemu nedostajati. Ako nita drugo, postali smo dobri prijatelji; vodili smo ugodne, otvorene razgovore. Upoznala sam ga prije godinu dana, nedaleko odavde, u otvorenom kazalitu u Regent's Parku. Tamo sam s Daisy i njenim dekom Nigelom ila pogledati Oluju, dramu koju volim. Bila je jedna od onih arobnih ljetnih veeri, nebo je bilo vedro, a mjeseina srebrna; i dok se sputao sumrak, lampe na pozornici su poele svijetliti i sjati. Kada se Alexander pojavio kao Ferdinand, publikom je proao lagani amor. Izgledao je tako, pa... predivno - on ima lijepo lice, s punim usnama koje poeli dotaknuti prstima, lijepe jagodice, tamnu kosu i plave oi. Sjeam se da je glumica koja je glumila Mirandu rekla da je on boansko stvorenje. A on je nju nazvao Divna Miranda! Ti si vrijedna divljenja, kao daje ona neko rijetko umjetniko djelo. Iako godinama nisam gledala predstavu, jo uvijek sam se sjeala nekih dijaloga. Primjerice, Ariela kako oaravajue pjeva Punih pet hvata, Mirandino ekstatino hrabri novi svijet i na kraju predivan trenutak kada se Prospero kaje. Umjesto da se osveti svom zlom bratu, kao to se zakleo, on mu je oprostio jer je to bila najhrabrija stvar to ju je mogao uiniti. - Bolji je vrline, no osvete in - rekao je jednostavno. Od toga sam se najeila. Onda je razbio svoj tap, rairio ruke i sam zatraio oprotaj: Kao to elite da vam grijesi budu oproteni, Tako i vi meni darujte slobodu. Bili smo toliko oarani da je deset sekundi vladala potpuna tiina, a onda je zapoeo pljesak; kada je napokon prestao, nakon tri ponovna poziva, Daisy je rekla da eli estitati redatelju Johnu kojeg je poznavala. Tako smo otili do pozornice: Daisy i Nigel su avrljali sa redateljem, a ja sam stajala u blizini, grevito drei program, te sam, na

svoje iznenaenje, odjednom poela razgovarati s 'Ferdinandom'. Da budem preciznija, on je poeo razgovarati sa mnom. I ne znam zato se uope trudio jer sam bila tako malena - mislim da me nitko ne moe primijetiti, a kamoli biti zainteresiran za mene; stoga sam samo rekla da mi se svidjela njegova gluma, to je bila istina. - Hvala ti - rekao je i nasmijao se tako da sam se za-crvenjela. - Ti bi bila dobra u ulozi Ariela - odjednom je rekao. - Izgleda kao vila. - Oh! Osjetila sam da ponovno crvenim. - To je... predivna drama... zar ne? - mrmljala sam pokuavajui prikriti svoju nelagodu. - to misli, o emu je u njoj rije? Uzeo je paketi Gitanesa iz svog depa i ponudio mi jednu cigaretu. Odbila sam. O emu se radi u drami? Zato bi moje miljenje bilo vano? Ponovno sam bila zateena. - Pa... - zapoela sam paljivo, dok je on lupkao cigaretom po kutiji. - Rije je o pokori i pomirbi, zar ne? Radi se o potrazi za oprotenjem. O nadi da e nam grijesi biti oproteni. Na to je sporo kimnuo glavom. Prije nego sam se snala, svi smo ili na pie - sjeam se ugodnog mirisa njegove cigarete dok smo etali parkom; iako nas je bilo puno, u gostionici sam se nekako nala odmah do Alexandera. Jo smo malo razgovarali o predstavi, a on mi je rekao da je zapravo Shakespeare izmislio ime 'Miranda' posebno za 'Oluju', to prije nisam znala. Uvijek sam znala znaenje svog imena- znai Vrijedan divljenja' od latinske rijei mirare - ali, ovu informaciju jo nisam ula. I, dok smo Alexander i ja pijuckali pivo, zaboravili smo na ostale ljude, a on je elio znati neto vie o mom poslu i mojoj obitelji i rekao mi je neto vie o svojoj: njegovi su roditelji su lijenici pred mirovinom, a djed mu je, ba kao i ja, bio veterinar. Pola sata kasnije imala sam osjeaj kao da danima razgovaram s njim. Kada me otpratio do podzemne eljeznice - ja sam onda ivjela u Stockwellu - zatraio je moju posjetnicu. - Nikada me nee nazvati - rekla sam samoj sebi dok sam se vozila prema jugu. Zaboravi. Samo je bio ljubazan. Ali, nazvao je. Na moje uenje, dva dana kasnije pozvao me na veeru u nedjelju u restoran Joe Allen's i onda je sve poelo. I da, dakako - Alexander me privlaio fiziki, i da -laskala mije njegova panja, ali istina je da mi se uistinu sviao. Tako je lako bilo biti s njim; bio je vrlo inteligentan i, stoje najvanije, nasmijavao me je. Imao je trideset i pet godina, studirao je povijest na Oxfordu, a onda je upisao poslijediplomski u koli za glumu. Poeo je kao pomaga u Strafordu, deset godina je radio kao predstavlja te imao bezbroj manjih uloga na televiziji. - Ali, nikada nisam dobio neku veu ulogu - rekao je skromno. - Za razliku od nekih svojih kolega kao to je James Purefov - on je uspio. Kao i Paul Rhys. Oni stalno rade, dok ja jo uvijek veslam po pliaku slave. - Sigurna sam da e i ti uspjeti. Slegnuo je ramenima. - Moda. Tko zna...? - Samo ti treba jedna dobra prilika. - To je istina. Jesi li se ikad udavala, Miranda? -odjednom je pitao. Klecnula su mi koljena. - Pa... Nisam. Ne jo. Mislim, nisam nikada. Mislim, nikada. Nasmijao se. - A ti? Zavrtio je glavom. Rekao mi je da je njegova zadnja veza zavrila prije tri mjeseca, ali daje

jo uvijek u dobrim odnosima sa svojom bivom. Srce mije lupalo kada sam ga pitala zato je prekinuo, a on je samo slegnuo ramenima i rekao da jednostavno 'nisu bili jedno za drugo'. Kada je zavrio prvi sastanak, bila sam uzbuena; bila sam na sedmom nebu, bolje reeno - na sedamdeset i sedmom, dok smo ili Strandom prema podzemnoj. Osjeala sam se tako apsurdno sretnom, smijeila sam se strancima. Alexander je rekao da e me opet nazvati - i nazvao je. Kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da uivam u njegovom drutvu. Voljela sam njegovu toplinu i njegov osjeaj za humor. Svialo mi se to zna priati; nije bilo udnih tiina - uvijek je imao to rei. Nije bio egoistian niti se hvalio to je glumac, iako je imao muiavu stranu. Ponekad je bio pomalo nagao - bie instinkta - odjednom bi neto iznenaujue rekao ili napravio. Na primjer, prvi put kada je rekao da me voli bili smo pored polica s mlijenim proizvodima u Sainsburvju. Upravo sam uzimala grki jogurt, kada je on rekao: - Miranda, volim te. Zna li to? - Stvarno? - zaueno sam ga pogledala. Nasmijao se. - Da. Stvarno. Bila sam, dakako, oduevljena, ali, to mi je rekao na tako udnom mjestu. - Ti si predivna - ime ti potpuno odgovara. Nedugo nakon to smo se zaruili, na prstenje ugravirao Divna Miranda! Ali vie ga nemam... - Stoje s klijentima? - ula sam Daisy, koja je razbila dva jaja u pyrex zdjelu. - Sutra otvara, ima li ve dogovore? - Samo dva. - Zato tako malo? - Zato to nisam imala vremena razglasiti da se nalazim na novoj adresi - trebat e mnogo vremena da mi uspije praksa. - Shvaam. - Ali sutra ujutro mi dolazi deprimirani irski seter, zatim mi se javila jedna ena koja se zove Lily Jago... -Oh, da - prekinula me Daisy, dok su joj se oi rairile. - Urednica asopisa Moil Izgleda kao Naomi Campbell i esto se ponaa kao ona. Jedan je moj prijatelj radio za nju - trebalo mu je est mjeseci da se oporavi. - To je ona. Uostalom, poslala mi je histerian e-mail zbog svojega i-cua - rekla je da on ima 'ivani slom', pa u otii k njoj u etvrtak poslijepodne. Ali to je sve to imam zasad. - teta je to ivotinjska psihijatrija nije kao ljudska - dodala je Daisy i poela tui jaja. Kimnula sam glavom. Daje barem tako. Ljudi mjesecima idu psihijatru, ako ne i godinama, ali sa ivotinjama nije tako. One ne dolaze iz tjedna u tjedan i ne bulje u strop leei na kauu, dok ja pokuavam otkriti u kakvom je stanju njihov id i ego, a onda ih ispitujem o njihovoj majci. Ja ih jednostavno promatram, odreujem problem i savjetujem potrebne mjere, to znai da ih obino vidim samo jednom. - Koliko e naplaivati? - upitala je Daisy i ukljuila plin. - Stotinu funti za sat i pol konzultiranja ovdje, ali - ako idem k njima, naplaivat u sto trideset zbog putnih trokova. Nastavit u davati besplatne savjete e-mailom jer je to znak dobre volje i ne traje dugo. I odravat u zabave za tence - dodala sam - pa e mi to pomoi. No, trebat u mnogo novih klijenata da sve

isplatim. Osobito stoga to otvaram praksu s mjesec dana zakanjenja. - Zapravo, ja moda imam novog klijenta za tebe - rekla je Daisy, dok je otvarala mlijeko u tetrapaku. - Nekoga koga sam srela na dobrotvornoj zabavi. Caroline... kako joj je ono prezime? O, da Mulholland. alila se na svog vajmarskog ptiara. Rekla je da se ponaa kao 'totalni kreten'. Budui da nisam znala tvoj novi broj, rekla sam joj da te kontaktira preko web stranice. - Hvala. Nadam se da e to uiniti. Kako ti je na poslu? - pitala sam rasprakiravajui tanjure. - Tamo je ludnica - rekla je vedro i uzela liicu. - Organiziram djevojaku veer Abbe Tribure u Hammer-smithu u srijedu, sibirski roendan s kozakim plesaima u subotu i oajniki pokuavam nai nekoliko akrobata za "Stazu prema Timbuktuu" ekstravagancu u Thames Dittonu sljedeega mjeseca. Plus sva vjenanja - alila se. - Imamo est vjenanja, a tri organiziram ja. Morala sam nai neke bioloki razgradive konfete za vjenanje u Holland Parku u listopadu - nastavila je, dok je tukla jaja. - Uspjela sam nai neke preko interneta. Osuene granice i latice kokotia u pet boja, doista predivno. Moram priloiti mirisne vreice sa svakom pozivnicom -njih dvjesto. Zvui divno, zar ne? - mrmljala je strastveno. - Dvije stotine uzvanika... Holand Park... osuene latice kokotia... - Da - rekla sam tiho. - Zvui divno. - Miranda, oprosti - rekla je sabirui se. - To nije bilo lijepo od mene. - U redu je. - Zapravo, ja sam mislila na sebe. - Znam. Zar on nije nita rekao? Odmahnula je glavom. - Ba nita? - Ne - rekla je gorko. - Apsolutno nita. - Pa, zato ga ti onda ne zaprosi? Prestala je tui jaja, a njene smee oi su se zaueno rairile. - Zato to je to tako neromantino. - Neromantino je to te nije zaprosio. - Da - rekla je ljutito. - Znam. Uzela je mlinac za papar i nekoliko puta ga bijesno okrenula. - Zar nikada ne razgovarate o tome? - upitala sam i sjela za stol. Odmahnula je glavom. Ne elim sve pokvariti. - Shvaam. - Vjerojatno se brinem da neu dobiti odgovor koji oekujem, pa radije ne elim nita poduzimati. Ali, on me definitivno voli - dodala je optimistino. - Ja mu kaem: - Nigel, ti me voli, zar ne?, a on uvijek odgovori: - Da, Daisy, naravno da te volim. - Onda je bolje da to dokae. Ve ste dugo zajedno. - Aha! To i moja mama kae. Mislim, Alexander nije okoliao, zar ne? Uzdahnula sam. - Nije. Bio je vrlo brz. Kad je o prosidbi rije, ona je bila udna, ali - kao to sam rekla - Alexander je impulzivan ovjek. Bili smo zajedno devet mjeseci i vrlo sretni; tek sam poela ivjeti s njim i sve je ilo dobro. Jedne subote ujutro, dok smo zajedno prali zube u kupaonici i smijali se jedno drugom u zrcalu, on je - usred etkanja - zastao i jo uvijek gledajui me u zrcalu rekao: - Miranda, ho'es se 'dat' za m'ne? -to?

Izvadio je etkicu za zube iz usta, uzeo vodu iz ae i lijepo pljunuo u umivaonik. Rekao sam: 'Miranda, hoe li mi uiniti neopisivu ast i postati mojom enom?' Upravo sam, ove minute, odluio da se elim oeniti s tobom. Pogledala sam ga zaueno. - Zato? - Pa, dok smo stajali ovako i prali zube, odjednom sam shvatio kako sam sretan s tobom, vjerojatno zbog toga. Radije ne bih kleknuo, ako nema nita protiv, zbog problema s hrskavicom - dodao je kao daje to bila najnormalnija stvar na svijetu. - Ali, pristaje li? Ha? Zapljusnuo me val emocija, kada sam shvatila da to ozbiljno misli. - Hoe li? - ponovio je. Njegove plave oi boje bazena gledale su u mene. - Pa... jesi li siguran? - mucala sam. - Mislim... - Nikada nisam bio sigurniji - rekao je tiho. - Onda... da - rekla sam zbunjeno. - Hou. A zatim sam rekla, jer sam bila toliko sretna -Hvala ti - i zaplakala. On me zagrlio. - Ne. Hvala tebi. Ne plai, Miranda. Nema potrebe za tim. Volim te. Uvijek u te voljeti. Ja sam obrisala suze, nae usne s okusom mente su se spojile i to je bilo to. Neu lagati kada kaem da sam bila sasvim iznenaena jer zaista nisam oekivala da u se zaruiti. Moda zbog toga to su se moji roditelji ve davno razveli - i otad nisu bili u dobrim odnosima - nikada nisam gajila takve nade. Meni je bilo dovoljno to sam bila u sretnoj vezi i da sam dovoljno sretna to sam nala ljubav. Ali Daisy je drukija od mene - ona je konvencionalnija. Ona eli vjenanje u crkvi, vjenanicu, cijeli paket. - Frustrirajue je organizirati sva ta vjenanja kada me Nigel ne eli zaprositi - rekla je alosno s vilicom u zraku. - Mislim da u se udati za njega - nastavila je. Ona to esto kae. - Ali mislim da nema smisla da sve pourujem. Zapravo, Daisy se boji pourivanja. To znam jer ivi s Nigelom ve pet i pol godina, a zadnje tri godine vodimo ovaj razgovor. - Ne smijem ga pritiskati - rekla je ozbiljno. - To pie u svim knjigama. - U knjigama pie da se ti mora malo udaljiti. Nemoj mu uvijek biti na raspolaganju. Mora mu nedostajati. Budi tajnovita. Odseli se iz grada, ako je potrebno. Ili ak iz zemlje. - Uuuu - to je vrlo opasna igra. - Zato? - Zato to - rekla je strogo - ako se odjednom povuem i ponaam nedostino, on e moda pomisliti da ga ne volim. A to e dovesti do katastrofe, zar ne? Pogledala sam je. - Nisam sigurna. Mislim da e mu dobro doi ako se osjea manje sigurnim. - Ne, mislim da e se sve dogoditi u svoje vrijeme - dodala je pomalo nesigurno. - Hmmm. Dobro, to je tvoj ivot. Ipak, mislim da je udno to se Daisy toliko boji zaprositi Nigela, bez obzira eli li se on oeniti njome ili ne, jer je u svim drugim sluajevima nevjerojatno hrabra. Ona, primjerice, ide na bungee-jumping, paragliding, jedrenje i penjanje po stijenama - prije nekoliko tjedana prvi put je sama skoila padobranom. - Bilo bi grozno kad bih ga prisilila da odabere datum, pa da me napusti - rekla je

razborito. - to u onda uiniti? Gotovo est godina svog ivota uloila sam u vezu s Nigelom i elim da mi se vrati uloeno. Stoga ne elim sve upropastiti na ovom krajnjem - i vrlo osjetljivom - stupnju jer nisam dovoljno strpljiva. Kimnula sam glavom kao da sam eljela rei da sam tu reenicu ula ve mnogo puta. - elim imati djecu - Daisy je nastavila mirno - a sada imam trideset i tri godine, pa - ako Nigel i ja prekinemo - malo se stresla - trebat e mi barem dvije ili tri godine da doem do istog stupnja s nekim drugim, a do tog vremena... - ulila je smjesu s jajima u tavu - ...to bi bio kraj moje anse da zatrudnim. Nikad ga ne bih namamila u brak - dodala je. - Mukarci to preziru, a ja elim da on osjeti potrebu da se oeni sa mnom. - Zato se ne bi oenio tobom? - pitala sam ljuti to. - Oh, on je oprezan tip. Tono. Nigel je vrlo oprezan; ide sporo kao troprsti tipavac. Oni se kreu tako sporo da bi im bio potreban jedan dan da prijeu nogometno igralite - na svojem krznu sakupljaju zemlju. Dakle, bojim se da je, kad je rije o ljubavi, Nigel ba takav. A ta se njegova sporost oituje u njegovom hobiju - uzgajanju bonsai drvea. Jednom je u Chelseau dobio medalju za jedan od svojih japanskih javora - uzgajao ga je dvadeset godina. Iskreno, nikada nisam mogla vidjeti to on i Daisy imaju zajedniko, ali ini se daje ona slaba na njega. Daisy ima maleni stan u Tootingu, a on ima veliku kuu u Fulhamu; jednom je priznala da ju je djelomino privukao njegov 'dobar status'. Ali, s druge strane, njen otac je poginuo u nesrei kad je imala devet godina, pa je ona uvijek traila nekog tko je 'miran' i 'dobro situiran'. Nigel odgovara tom opisu. On je gradski odvjetnik - partner u Bloomfieldsu. Sposoban prije nego briljantan, radi naporno; iako sam sigurna da voli Daisy, mislim da ne vidi razlog zato bi se urio. Ima trideset i devet godina i nikada se nije enio, pa zato bi sada odjednom uskoio u brak? ak je nije pozvao da ivi s njim. Daisy je to nekoliko puta predloila u ali, ali je rekla da mu nikada nije bilo drago - mislim da ne eli da mu ona dira njegove stvari. Prilino je neuredna i moe biti vrlo buna, ali to mislim na najljepi nain. Nije da ona vie, ili da glasno izraava svoje miljenje, samo, ona se jako puno smije - ima lijep, glasan hihot - i uvijek ima to rei. Nigel voli provoditi svoje veeri sa svojim bonsai stablima, imati tihe veere i igrati partije brida. Nemojte me pogreno shvatiti. Svia mi se Nigel - ugodan je i velikoduan, ali je takoer sebian jer Daisy uvijek mora sluati njega. Ali, ako je to ono to ona eli, i meni je dobar. - Mislim da e mi biti dobro s Nigeom - rekla je ponovno, ne ba uvjerljivo, dok sam jela omlet. - Nadam se. Ali mislim da e ga jednoga dana morati pritisnuti, Daisy. Ako treba, zalijepiti mu glavu na sag. - Hmm... - odgovorila je tjeskobno - moda si u pravu. Kad je otila, Herman je uao u svoju koaricu, sklupao se kao preni indijski orai, a ja sam opet poela razmiljati o poslu. Uz sav taj stres i prekide nisam se uspjela usredotoiti na njega, ali sada sam se opet prisilila da razmiljam. Ukljuila sam raunalo i proitala e-mailove. Jedan mije poslao moj otac, koji ivi u Kaliforniji, u Palm Springsu, gdje radi kao upravitelj golf kluba. Samo je elio znati kako sam. Onda sam otvorila svoju web stranicu 'Savrseniljubimci.com', gdje sam nala mnogo molbi za savjet. "Moja pudlica terorizira potara, pisalo je u prvoj. Nakon njegovog zadnjeg pokuaja da nas 'obrani' (na pismima je stvarno bilo krvi), rekli su nam

da emo ubudue morati sami ii u potanski ured po svoju potu - moete li nam pomoi?" "Mislim da moja maka ima shizofreniju", pisalo je u slijedeoj. "Jedne minute sklupa se u mom krilu, prede i trai da je mazim, a u drugoj me grize - zato?" "Moete li mi rei zato moja koker panijelka uporno pokuava dizati svoju nogu?", pisalo je u treoj. Tu je takoer bilo uobiajenih albi, na primjer: zato psi skau ili hvataju svoj rep, a kuni zeevi napadaju noge svojih vlasnika? Bila je tu i vesela gvinejska svinja, saluki koji mjeseari, hrak koji je pojeo svog partnera. Na svako sam pitanje poslala odgovor i predloila odgovarajuu literaturu, a, dok sam to radila, stigao mi je jo jedan e-mail. Poslala ga je ena koju mi je spomenula Daisy, Caroline Mulholland. "Draga Miranda, prije nekoliko dana upoznala sam vau prijateljicu Daisy na dobrotvornoj zabavi i sluajno sam spomenula da imam mladog vajmarskog ptiara koji mi zadaje mnogo problema. On zlostavlja naa dva druga, mnogo manja psa, a mi ne znamo kako da ga zaustavimo. Biste li bili toliko ljubazni da me nazovete, pa emo se dogovoriti kada ete doi do mene.'"'Tu je takoer bio telefonski broj nekog mjesta izvan Londona i ja sam je nazvala. Javila se i rekla da ivi u blizini St. Albansa, pa smo se dogovorile da u je sutra posjetiti. U meuvremenu sam se morala pozabaviti potitenim irskim seterom. Slijedee jutro oistila sam ordinaciju, a onda otila iza ugla - zaustavila sam se da odgovorim na pitanje kiropraktiara o tome kako sam se snala, pa sam kupila kekse i cvijee. Potom sam stavila Hermana u kuhinju - on se ne drui s klijentima, zatim su se u deset i pol pojavili Fiona i Miles Green. Bili su mojih godina, zgodni, lijepo odjeveni i oito uspjeni, jer su ivjeli u Notting Hill Gateu. Skuhala sam im kavu, a onda sjela za stol, promatrajui psa koji je izgledao prilino alosno, dok su oni sjedili jedno do drugoga na kauu. - Mi smo veoma zaposleni - objanjavala je Fiona grickajui okoladni keks - ali... vidite, Sinead je na ponos i radost... Sinead je leala na sagu, a glavu je naslonila na ape - ...i mislili smo da bi joj dobro dola psiholoka podrka. - Ona zaista izgleda potiteno - rekla sam i zapisivala biljeke. - Irski seteri su inae vrlo ivahni. - Kada je ovakvo ponaanje poelo? - Prije tri mjeseca - odgovorila je ga Green. - Ne, malo kasnije - ispravio je njezin mu njeno. - Mislim daje poelo prije est tjedana. - Ne, nije - planula je. - Poelo je prije tri mjeseca. Misli da ne bih primijetila takvo to na svom vlastitom psu? Diskretno sam zapisala 'zamjena za dijete' i 'brane napetosti'. - Na naem psu - rekao je. Sinead je podignula glavu i tjeskobno ih pogledala. - U redu je, duo - rekla je Fiona i nagnula se da je pogladi. - Sve je u redu. Mama i tata nisu ljuti. - Koliko je stara? - pitala sam. - Dvije godine? - Malo manje. Imamo je oko godinu i pol. - Je li doivjela neke odreene traume? Je li se, na primjer, potukla s nekim drugim psom? Moda ju je zamalo udario auto? - Ne. Nita od toga - rekla je Fiona. - Ja radim kod kue, pa sam s njom cijeli dan. Samo znam daje stalno utuena i da samo lei u svojoj koarici. Slama mi se srce - dodala je, a glas joj je iznenada zadrhtao. - Gospoo i gospodine Green, ne elim ulaziti u va osobni ivot, ali... Ima li u vaem obiteljskom ivotu nekih stresova na koje bi ona mogla reagirati? Ovo je bilo retoriko

pitanje. Oito ih je bilo. - Pa, ne, ne... zapravo - Fiona je odgovorila i u obranu prekriila ruke. Vidjela sam daje njezin mu zakolutao oima. - Ma daj, Fi - rekao je arko. - Zna da imamo problema. Mislim da je to vano. Govorim to cijelo vrijeme. Pogledao me. -Vidite ... - Ne elim razgovarati o tome! - viknula je. - Ali, moglo bi biti vano - protestirao je Miles. - Ali, to je osobnol - U redu je, go Green - umijeala sam se. - Ne morate mi rei nita to ne elite. Ali, moram vam rei da mene vee kod povjerljivosti, to znai da u sve to mi kaete ponijeti sa sobom u grob. - Onda u redu - uzdahnula je. Otvorila je svoju torbicu i izvadila rupi, mu joj je stisnuo ruku u znak ohrabrenja. - Ve godinama pokuavam zatrudnjeti - tiho je objanjavala. - Zbog toga smo kupili Sinead, da nas odvue od stresa. Ove godine napravila sam umjetnu oplodnju, ali naa prva dva pokuaja nisu uspjela. - Pa, to bi izazvalo napetosti u svakoj vezi, ma koliko bila sretna - rekla sam. Oboje su kimnuli glavom. - Psi su iznimno osjetljivi na promjene i ja mislim da se to dogaa sa Sinead. Mislim da biste je trebali pokuati zatititi od emocionalnog stresa tako da se malo manje svaate kad je ona u istoj prostoriji s vama. - No, ona nije samo potitena - rekla je Fiona. - Ona se udno ponaa. Na primjer, poela je krasti stvari. - Zbilja? - Da. Jako udne stvari, primjerice Milesove koulje iz koare za rublje. - Moda u tome nalazi utjehu kad on nije kod kue. - Ali, ona krade i stare kutije za jaja. Prije nekoliko dana uzela je pet praznih plastinih lonia za cvijee iz vrta, jednog po jednog, i stavila ih u svoj krevet. Slagala ih je tako paljivo. Skoro njeno, kao da ih je voljela. To je bilo udno. Nismo znali to da mislimo. Ah! Ustala sam i otila do Sinead, njeno je okrenula na bok i podigla njenu dlaku. Njezin je trbui bio pomalo zaobljen i ruiast. - Je li bila u blizini drugog psa? - Nije. - Jeste li sigurni? - Da, sigurni smo. Kada se zadnji put tjerala, drali smo je u kui. - Onda ona ima fantomsku trudnou. Zato je toliko potitena. enke koje se nikada nisu parile mogu postati vrlo udne. Umire se, ostaju u svojim krevetima, koje paljivo urede jer, zapravo, grade gnijezdo. Onda trae predmete koje mogu staviti u svoj 'dom', a 'majka' uzima kutije za jaja i lonie. One ak pokazuju neke simptome trudnoe, kao to je to sluaj s njom. Pogledajte njezine bradavice. Fiona je otvorila usta. - Moj Boe! - Da ima kratku dlaku, vi biste to primijetili, ali ona ima dugu dlaku koja sve to pokriva. O tome je rije. Fantomska trudnoa. Viala sam to radei kao veterinarka. - Shvaam. - Dakle, nemojte misliti da ona ima psiholokih problema ili neku vrstu depresije, jer nema. Ona samo eli biti mama.

Gospoa Green je protrljala oi. - Moda ona tako suosjea sa mnom. - Mi smo je planirali sterilizirati - rekao je Miles. - Mogu li vam neto predloiti? Oboje su se sloili. - Nemojte to uiniti. Ili, nemojte jo. Zato joj ne dopustite da ima tence? - Zapravo... to je dobra ideja - rekao je Miles polako. Odjednom se nasmijao. - Nismo se toga sjetili. - Lijepo je da enke barem jednom imaju tence - rekla sam - inae, pa... - slegnula sam ramenima - mogu biti pomalo tune. - Oh - rekla je Fiona - shvaam. Mogli bismo imati tence. To bi moglo biti zabavno, zar ne, dragi? Miles je kimnuo glavom. - Moda neemo imati dijete, ali emo imati nekoliko slatkih malih tenaca. - U redu - dodala sam - to bih ja uinila da sam na vaem mjestu. - Pa, to je vrlo dobar savjet - rekla je Fiona i ustala. - Osjeam se prilino zateeno. Nasmijala mi se u suzama. - Hvala vam. - Nema na emu. I mene su nekako preplavile emocije. Drugo poglavlje Moda je Sinead zbilja bila pod utjecajem Fioninih frustracija, razmiljala sam, dok sam se pripremala da odem do Caroline Mulholland. Moda je ak pokuala imati dijete za nju, tko zna. Mislim, psi oponaaju ljude jer nas vole - oni ele raditi iste stvari kao i mi. Mi sjednemo - oni sjednu. Mi pjevamo - oni zavijaju. Mi sjednemo za volan - oni odmah uskoe. Ako smo potiteni, moda i oni postanu potiteni...? To znai biti biheviorist: morate saznati to se dogaa s vlasnikom prije nego dokuite to se dogaa s ljubimcem. Pogledala sam se u zrcalo, prekrila modricu ispod oka - sada ne trebam to tako esto raditi - poeljala se i otila. Daisy je bila u pravu rekavi da su moji susjedi ljubazni jer mije Joy, osteopatkinja, veselo mahnula. Caroline Mulholland je ivjela u selu Little Gateley, pet kilometara od St. Albansa; mislila sam da e mi trebati jedan sat i dvadeset minuta da doem donde, ako ne bude previe prometa. Dok sam vozila kroz Archway, prola sam Alexan-derovom ulicom, srce mi je lupalo, a usta se osuila. Mazohistiki sam pogledala na Harberton Road - prvi put nakon to se 'ono' dogodilo - i osjetila sam val tuge. Ali uskoro, kad sam prola guvu u Finchleyju i Barnetu, vozila sam bujnim seoskim cestama; otvorivi prozor, vidjela sam intenzivnu utu boju repe i polja zelenog kukuruza, pa sam se opustila - Daisy je bila u pravu. Ovo je bila prekretnica: poetak nove faze u mom ivotu i ja sam vrsto odluila uspjeti. Petnaest minuta nakon toga stigla sam u St. Albans te ubrzo opazila znak s nazivom sela. Prola sam pored zelenila i divljih kestena, prepunih blijedoljubiastih cvjetova, a onda sam, ba iza crkve, ugledala vrata. 'Rezidencija Little Gateley' - pisalo je na jednom znaku i ja sam skrenula. Kua je bila ba kao to sam je zamiljala - kao iz Country Lifea. Georgijska, bijele boje, s krunim prilazom to vodi do predivnih vrata prekrivenih ruama. Kad se moj auto zaustavio na ljunku, ula sam dubok lave, ugledala srebrni odsjaj i vajmarac je poeo skakati. Zatim se pojavila ena koja je trala za njim, oito frustrirana. - Oh, Trigger! Tako si zloest! Doi ovamo] Dobar dan, ja sam Caroline - rekla je i skoro ostala bez zraka, dok sam ja izlazila iz auta, a pas je skoio na mene. - Toliko sam vam

zahvalna to ste doli. Kada upoznam koga, obino sam oprezna, ali ona mi se odmah svidjela. Imala je oko trideset godina, tamnoplavu kosu svezanu u rep i bila je nenametljivo privlana. - Tako sam vam zahvalna - ponovila je. Dok smo se uspinjale stepenicama, udisala sam miris rua. - Skoro sam izgubila strpljenje. Vidite, ja oboavam Triggera, ali oko njega imam mnogo posla, a posebno je grozan prema mojim vestijima - Tavishu i Jocku. Pogledala sam ih, a oni su se sakrili iza nje u hodniku poploanom bijelim mramorom, uplaeno gledajui veeg psa. - Oni su ovamo doli prije njega, zar ne? - Da. Imala sam ih prije nego sam se udala. Tada je moj mu odluio nabaviti 'pravog mukog psa' -zahihotala se - i tako sam mu za roendan darovala Triggera, ali ponekad mislim da sam pogrijeila. - Stvarno je lijep - rekla sam, pa pola za njom u veliku sobu za primanje. - Oni su iznimni, zar ne? Gledala sam njegovu dlaku boje blijedog kositra i njegove neobine, intenzivne oi boje jantara. - 0, da - sloila se. - To su predivni psi. - Ali, takoer su tvrdoglavi i treba im vrsta ruka. Caroline se nasmijala. - Pa, ba smo tu zakazali. Sjela je u sofu, a Trigger se pokuao popeti u njeno krilo. - Prestani, ti zloesti psu! Spusti se dolje! Spusti se ve jednom! Jedan od vestija je skoio na nju, a Trigger gaje zlobno ugrizao. Njena je ruka poletjela, pa ga je udarila po stranjici. - Prekini, ti zloesti, zloesti deko! Vidite li na to mislim? - uzdahnula je. Ne pretjerujem, zar ne? Nema svrhe. Dobro, najprije emo popiti alicu aja. Kad je otila, tri psa su otrala za njom klizei mramornim ploicama, a ja sam promatrala sobu. Bila je predivna - s ogromnim ukraenim stropom: u jednom kutu bio je stolac za dijete; dvije Knole sofe boje marelice, stolovi od mahagonija i ogroman kamin s mramornim okvirom. Na zidovima su svijetlile uljne lampe, a na kaminu su bile slike u srebrnim okvirima, ukljuujui i sliku Caroline na dan njezina vjenanja. Pogledala sam je, a onda svrnula pogled na vrt pun cvijea. Usamljena je svraka sletjela na travnjak i glasno brbljala. - Jedna za tugu - rekla sam u sebi. Onda sam opet pogledala fotografiju... Carolinein mije suprug bio neobino poznat, ali nikako se nisam mogla sjetiti odakle. Izgledao je kao da je u kasnim tridesetima, a njegova je kosa bila prorijeena i ve prilino sijeda. Ali, bio je zgodan - bili su lijep par. Poela sam se pitati to radi. Vjerojatno je uspjean bankar, ili vlasnik tvornice - moda sam ga vidjela u vijestima. Da... vjerojatno je to neto kao deja vu. Vjerojatno sam ga vidjela ili u novinama ili na televiziji. Caroline se vratila s pladnjem, a onda predloila da aj popijemo vani, da mogu vidjeti Triggera 'u akciji'. Ali ja sam ve otkrila u emu je problem - on je bio razmaeni mujak. Osjeao je da mora biti voa opora. Netko gaje morao obuzdati. - On oajniki eli dominirati - objanjavala sam, dok smo sjedile na terasi s druga dva psa. Caroline je spustila alicu. - Stvarno? - Da. Ovo e vam moda zvuati grubo, ali njega trebamo skinuti s pijedestala. - Stvarno? - rekla je. Ja sam kimnula glavom. - Ali, kako? - Ne smijete mu vie poklanjati toliko puno panje. On se kronino pravi vaan - ako zadobije vau panju, presretanje. A to vie viete na njega, to mu se vie svia - tada zna da ste zaokupljeni njime. Vi zapravo nagraujete njegovo 'loe' ponaanje jer

reagirate na njega. - Zaista? - Da, vi mu nesvjesno udovoljavate. - Oh, shvaam. - Svaki put kad viete na njega, on misli da ga hvalite, pa e zbog toga postati jo gori. - Shvaam - ponovila je zamiljeno. - Ja ne volim antropomorfizirati ivotinje - nastavila sam. - Ali, recimo to ovako. Daje Trigger ovjek, vozio bi se u crvenom BMW-u, to ste mu ga vjerojatno kupili za roendan, te bi tjerao ljude s ceste, zadirkivao djevojke kroz prozor, a onda otiao na neku zabavu i napio se kao svinja. - Kako uasno - rekla je podrugljivom ozbiljnou. - Kao neki bedasti djeak. - Tono. - On bi nas osramotio - nastavila je prihvaajui igru. - Osramotio bi obitelj - dodala je ozbiljno. - Stalno bi upadao u nevolje i tukao se. - Bojim se daje tako. Izbacili bi ga iz kole te bi teko zadrao posao i, ne elim vas zabrinuti, ali vjerojatno bi uzimao drogu. - Stvarno? Izgledala je zaista iznenaeno. Pa - dodala je, dok je Trigger veselo skakao i lajao moramo poduzeti neto u svezi s tim. -1 hoemo. Ja ga neu moi 'izlijeiti' danas - naglasila sam. - No, mogu vam pokazati kako sluajno potiete njegovo negativno ponaanje, a onda ete moi sami raditi s njim. Ali, trebat ete se posvetiti tomu. Pogledala me ozbiljno. - U redu. Recite mi to moram uiniti. Objasnila sam daje za Triggera najbolja kazna ne vikati na njega, nego ga potpuno ignorirati. - Psi to ne mogu podnijeti - nastavila sam. - To je najgora kazna, uskratiti panju ljudi, ali, to morate uiniti. A, ako se ponaa uistinu neprimjereno - ako, primjerice, ugrize drugog psa - zaveite ga. Ako je zavezan, a druga su dva psa slobodna, to e stvarno utjecati na njega. - Razumijem. Trigger je odjednom ugrizao jednog vestija i bacio ga na pod. - Zvijeri jedna! Caroline je potrala prema njemu i zgrabila ga za ogrlicu. - Ne, nemojte nita govoriti - rekla sam. - Samo ga negdje zaveite. - Da ga zaveem? - Da, znam da zvui runo, ali vjerujte mi. Caroline je nestala na trenutak, a onda se pojavila s Triggerovom uzicom. Onda gaje zavezala za vrata, u hladovini, s posudom vode. - Sada emo ga ostaviti tamo, dok se mi budemo etale s drugim psima. On to nee moi podnijeti. Kada smo ga pet minuta poslije odvezale, pas se tresao i drhtao. - Pogledajte kako se njegov govor tijela promijenio - rekla sam. - On ne moe shvatiti zato ste mu to uinili. To je za njega bilo poniavajue. Uznemirenje i pokoran. Pogledajte, on je zbilja ponizan. I bio je. Doslovno je sjedio na Carolineinoj nozi i gledao u nju zbunjeno, njeno drhui. - Odlino - rekla je. - Shvaam na to mislite.

- Ako doista elite da mu se ponaanje popravi, morate uiniti da se on osjea manje sigurnim. U osnovi, on je nasilnik - rekla sam - i, kao svi nasilnici, on je kukavica; ako ste odluni, pokazat ete gdje mu je mjesto. Morate mu oduzeti mjesto glavnoga psa u oporu - rekla sam. Kimnula je glavom. - Nikada nisam imala ovakvog psa, pa to nisam primijetila. - Onda, ima li vam sve ovo smisla? -Da. Izgledala je iznenaeno. - Ima. - Dakle, sada morate nastaviti s programom smanjivanja dominantnosti i u kui i izvan nje. Kad smo opet ule u kuu, podsjetila sam je da su psi ivotinje koje ive u oporu i da moraju zauzimati neko mjesto u hijerarhiji, inae su nesretni i zbunjeni. - Oni su kao mala djeca - nastavila sam. - Djeca su sretnija kada tono znaju to smiju, a to ne smiju i to morate uiniti s njim. Ne smijete mu dopustiti da sjedi na sofi - dodala sam. - Ili da se penje na krevet - to znai daje na vaoj razini. Nemojte mu dopustiti da proe kroz vrata prije vas i prisilite ga da jede nakon to vi pojedete. Zapravo, najprije nahranite druge pse. - Stvarno? - Da. Pokaite mu da njegov status nije onoliko visok koliko bi on to elio. - Koliko e mu trebati da sve to naui? - Pa... on je vrlo inteligentan, pa e moda trebati nekoliko tjedana. Ali, morate se strogo drati programa - rekla sam kada smo se vratile u primau sobu. - Znam da ga volite, ali prisiljavanje da se ponaa dobro je zaista korisna stvar. Ako je agresivan prema drugim psima, zaveite ga na nekoliko minuta, a on e ubrzo sve shvatiti i prestati. - Sada se osjeam mnogo bolje - rekla je Caroline, dok je pisala biljeke. - Sve ste vrlo dobro objasnili. Sada vam moram platiti. Kad je otila potraiti torbicu, opet sam pogledala njezinu fotografiju s vjenanja. Nisam vidjela njenog mua na televiziji. Ja sam ga upoznala. Definitivno... Tu nije bilo dvojbe. Ali gdje? Odjednom je zazvonio telefon i ja sam ula Caroline kako se javlja. - O, ba sam razoarana - ula sam. Hodnik je bio tako velik daje njen glas odzvanjao. Pa, ne brini. Razumijem. Ne znam koga u nai za tako kratko vrijeme, ali takva je situacija da ne moemo nita uiniti. Hvala ti to si mi se javila - alosno je rekla. Zaula sam njene korake; kad se pojavila, inila se zamiljenom. - Kakva gnjavaa - rekla je. - Sljedee subote imamo seosku proslavu u dobrotvorne svrhe za bolesne ivotinje. U sklopu toga odrat e se izloba pasa, a Trinnv i Susanah su pristale biti sutkinje - to ukljuuje i natjecanje za najbolju odjeu - ali, Trinnv me je upravo nazvala i rekla da toga dana snimaju film, pa nee moi doi. Grozno - gunala je, dok je vadila knjiicu za ekove i poela pisati. - Teko u nai koga drugoga, a tako sam zaposlena i... - zastala je i odjednom pogledala u mene. - Moda biste vi mogli? -Ja? - Da. Daisy mije rekla da ste bili na televiziji. Kao bihe-vioristkinja za ivotinje, imali biste ogroman autoritet plus iskrenost - napravila je grimasu - nemojte me pogreno shvatiti, ali ja sam oajna. Hoete li? - molila je. -Pa... - Jednostavno nemam vremena potraiti koga jer imam toliko drugih obveza i... u svakom sluaju znam da ete biti odlini, Miranda, i sve je za dobrotvorne svrhe. To je bila istina. - Bit u presretna, ako pristanete. Zato ne, pomislila sam. - to elite da uinim? - Da sudite u tri od etiri razliite kategorije. Imat emo kategorije "Najljepi rep', 'Pas

koji najvie nalikuje svom vlasniku', natjecanje za najljepe odjevenog psa i, na kraju, psee karaoke... Dala mije ek. - Psee karaoke? - Da, to je zbilja ludnica. Doslovce - dodala je s grimasom. Nasmijala sam se. - U redu. Zato ne? Ali, mogu li dovesti svog jazavara? - Dakako! Puno vam hvala! - uzviknula je, nasmijala se, a onda stavila ruke na grudi. - To je takvo olakanje. Poinje u dva i pol i mi oekujemo mnogo ljudi, pa bi bilo dobro da doete pola sata prije. - U redu. - Ustala sam. - Morala bih krenuti. U trenutku kad sam uzela svoju torbu, zaula sam zvuk guma na prilazu. - To je moj mu. Rekao je da e doi ranije. Doite da vas upoznam. Dok smo silazile stepenicama, tamnoplavi jaguar se zaustavio do moje stare astre i iz njega je izaao Carolinein mu. Trigger i druga dva psa su pojurili prema njemu, uzbueno lajui. Sagnuo se da ih pogladi, a onda se uspravio. Dok je iao prema nama, shvatila sam zato mi je toliko poznat. Osjeala sam se kao da me je tko gurnuo s litice. - Bok, draga - rekao je Carolini, poljubio je u obraz i zaueno pogledao u mene. - James, ovo je Miranda Sweet. Sada je gledao ravno u mene, s ljubaznom radoznalo-u, a njegovo liceje bilo ugodna, nedokuiva maska. No, u njegovim sivim oima vidjela sam znak prepoznavanja. U tom trenutku vratila sam se esnaest godina unatrag. - Miranda je upravo napravila udo s Triggerom - ula sam topli Carolinein glas. Nemojte se crvenjeti - nasmijala se. - To je istina. Moje lice jest bilo crveno, ali ne od skromnosti. - Dragi, zahvaljujui Mirandi sada znam kako zaustaviti njegovo loe ponaanje. - Zbilja? - rekao je. - Pa, to je... odlino. - Oito on ima problem dominantnosti - rekla je i zahihotala. - Ima li? - Moramo mu skresati status. - Shvaam. - Ne smije se osjeati tako sigurnim. - Ma daj. - Vie ne smije biti najvaniji pas u oporu. -Aha. - Pa., moram ii... na drugi sastanak - lagala sam. A moje srce je lupalo toliko jako da sam se bojala da ga ne uju. - Bolje da krenem. - Hvala vam to ste doli - rekla je Caroline, dok sam kopala po svojoj torbi pokuavajui nai kljueve. - Onda se vidimo u subotu? Osjetila sam muninu. - James, Miranda e suditi na izlobi za pse. Uskoila je jer su Trinitv i Susannah iz Stvari koje ne smijete nositi morale otkazati. Zar to nije lijepo od nje? Ja sam sada gorko, gorko zaalila to sam pristala. - O... da - rekao je s jedva vidljivim smijekom. - To je odlino. - Dakle, vidimo se oko dva sata - Caroline je ponovila veselo, dok sam ulazila u auto. Mahnula mi je, a ja sam joj slabo uzvratila pozdrav; onda sam se, uznemirena, odvezla. Moje su se ruke tresle kao lie dok sam drala upravlja. Jimmy, Jimmy Smith - ne James Mulholland. Promijenio je svoje ime. A, to se tie njegovog izgleda, bio je drukiji. Nije ni udo to ga nisam mogla prepoznati na slici s vjenanja. Mogla sam proi pored njega na ulici i ne prepoznati ga. Plave kovre i svijetla brada koje je imao prije esnaest godina

nestali su, sada je bio obrijan, proelav i sijed. Popunio se, a blijedi traper i demper zamijenio je odijelom Savile Row i prugastom kouljom. Jedino je njegov glas bio isti: lijep, ugodan glas i drzak izraz u oima boje granita. Kada sam prola kroz vrata, srce mi je bjesomuno udaralo, pa mi se zavrtjelo pred oima. Sjetila sam se Daisvinih rijei: - Ovo je poetak novog poglavlja u tvom ivotu i znam da e biti dobro. Ali, kako je moglo biti dobro, mislila sam tuno - kako je moglo biti dobro, kad me prolost zaskoila? Prisjeajui se, primijetila sam boje krajolika i osjeala dubok sram. To se dogodilo prije mnogo godina, ali je ostalo urezano u mom pamenju kao oiljak. Jo se uvijek jasno sjeam svakog detalja toga proljetnog jutra, iako sam manje na to mislila kako su godine prolazile. To ni u kom sluaju nisam mogla sprijeiti i nitko nije primijetio, pa sam sve jednostavno potisnula i nastavila sa ivotom. Budui da sam morala mnogo uiti, uspjela sam zaustaviti bol - ali, proganjalo me godinama, i danas. udno, nedavno sam razmiljala o Jimmvju, gotovo opsesivno - a sada... on se pojavio kao grom iz vedra neba. Danas je oito bio utjecajan i ugledan ovjek. Gorko sam se nasmijala. Dok sam vozila kroz sive ulice sjevernog Londona, pitala sam se to radi. Vjerojatno neto pokvareno - kako bi se drukije mogao obogatiti? Razmiljala sam o njegovoj eni i pitala se je li joj ispriao to je - to smo mi - neko uinili. Kad sam se vratila u Mews, Hermanu je bilo drago to me vidi - znala sam to jer je mahao repom i nije izgledao toliko tjeskobno. Njegovo je malo lice bilo neutralno. Odvela sam ga u etnju i, dok smo ili po uzbrdici i ljubazno se zaustavljali kraj drugih vlasnika pasa - O, pogledajte psa kobasicu! Kako slatko! Govori li on njemaki? -odluila sam to u uiniti. Nazvat u Caroline i rei da mije ao, ali ipak joj neu moi pomoi, i rei u joj da mije ao stoje ostavljam na cjedilu, jer mi se svia, ali nikako neu moi doi. I, kad sam otkljuala prednja vrata, pokuavajui smisliti koja e od moje tri isprike - mama, bolestan pas ili pokvaren automobil - zvuati bolje, vidjela sam svjetlo na telefonskoj sekretarici, pa sam pritisnula 'Play'. - Imate... tri... poruke. - govorio je enski glas na automatu. - Prva poruka je dola... danas u... esnaest sati... i etrdeset pet minuta. - Bok, duo! - To je bila mama. - Samo sam te eljela uti. Nemoj me zvati jer u biti zauzeta s djeacima. Nazvat u te opet poslije. Klik. Brrr. Tajnica je nastavila. - Bok, Miranda! Srce mije zalupalo. - Ovdje Caroline. Samo bih vam eljela opet zahvaliti to ete nam pomoi na izlobi - spasili ste me. Ali takoer sam vam htjela javiti da sam rekla svojim prijateljicama za vas, a one su obje ule za vas preko aavih ivotinja. Dakle, ne biste trebali biti skromni - vi ste oito poznata osoba. Uostalom, mi se svi zaista veselimo to ete nam doi u subotu. Bok, za sada! Klik. Prokletstvo! - Dobar dan, gice Sweet - uo se muki glas. - Ovdje detektiv, narednik Cooper. Detektiv narednik? Na tren me uhvatila divlja panika, adrenalin je jurio mojim venama, a onda sam se sjetila tko je on i smirila se. - Samo vam javljam da emo vam poslati one obrasce to sam ih spomenuo - ispriavam se zbog zakanjenja - trebali biste ih dobiti do kraja tjedna. Da. Dobro. Obrasci! Potpuno sam zaboravila. - Ovo je previe - apnula sam Hermanu, dok sam otvarala stranja vrata i pustila ranu veernju sunevu svjetlost u kuhinju. - Imam dovoljno briga i bez ovoga. Sjela sam i

disala duboko da se smirim, ali samo sam osjetila probadanje meu rebrima. Onda sam otila do kompjutora i nestrpljivo ekala dok sam se spojila na internet, a onda sam u trailicu Google upisala 'James Mulholland'. Pokazao se velik broj podataka. - Dobrodoli na web stranicu Jamesa Mulhollanda - itala sam. - James Mulholland je lan parlamenta za Billington od svibnja 1997. ... Moj Boe, on je lan parlamenta! Osjeala sam se kao da me pogodio grom. Na vrhu stranice je pisalo: Veze/ Borba za Billington/ Laburistika stranka Billingtona/ Vijesti/ James Mulholland roenje 1965. i studirao je na Sveuilitu Walton u Peterbouroghu... Dok sam itala, srce mi je lupalo kao ludo - tu je bila i fotografija nasmijeenoga Jimmvja. 'Kliknite ovdje da saznate neto vie o Jamesu Mulhollandu.' Ponovno sam kliknula. 'James Mulholland radi kao lan parlamenta za Billington od 1997. Za vrijeme vlade iz 1997. - 2001. bio je lan Odbora za obrazovanje i zapoljavanje te Odbora za drutvenu sigurnost. Sada je ministar dravnog obrazovanja (Uenje cijeloga ivota).' Boe, on je mlai ministar! itala sam dalje. 'Prije nego je uao u politiku, radio je kao radio producent i reporter... Dakle, time se bavi. 'kolovao se na Sveuilitu Walton Comprehensive, u Peterborough i Sussex sveuilitu... gdje je diplomirao biokemiju. U 'stvarnom ivotu' - itala sam James uiva u etnjama Hertfordshireom i oputa se u svom domu sa suprugom Caroline i njihova tri psa. Ali, kako je kupio onu predivnu kuu? On je bio novinar, a ne bankar, a ministri nisu bogati. Letimice sam itala druge podatke, veinom promotivne gluposti; onda sam kliknula na stranicu Guardian Unlimited. Tu je bila anonimna biografija. Naslov 'Glas njegovog visoanstva' nije ba laskao. - Sin prodavaa osiguranja... u ranoj mladosti nije pokazivao ambicije kao poslije... Walton Comprehensive, Peterborough... Sveuilite Sussex... 1993. intervjuirao Jacka Stravva... bio je impresioniran, pozvao ga je da bude njegov pomonik - istraitelj u parlamentu... brzo se uspeo na ljestvici. S 37 godina, Muholland brzo napreduje... dobro izgleda, armantan je, komunikativan... prelazi s radikalne ljevice na desni centar. 1995. bio je glasnogovornik Alana Milburna, onda je izabran da se bori za vrstu fotelju Billingotna u Lancashireu... U ljeto 2000. eni se s Caroline Horburv, nasljednicom imanja Hourborv ... Ah... esto imaju zabave na svom seoskom imanju... imaju lijepu kuu u Billingtonu... elegantan stan u Westminsteru... sada ide samo gdje ima novca... Dakle, tako je doao do kue. On nije zaradio novac, nego se bogato oenio. Sve je imalo smisla. Kao i prijelaz s radikalne ljevice na desni centar. Opet sam se sjetila Jimmvja kojeg sam poznavala i pokuala ga povezati s njegovim dananjim izgledom ljubaznog stupa establishmenta. Sjeam se kako je bio karizmatian i - ironino - principijelan. Kako sam se samo prevarila, ogoreno sam razmiljala. Ba sam bila lakovjerna. Iako sam imala samo esnaest godina, a on pet godina vie od mene, bila sam vrlo naivna. Sada sam se pitala je li ga ikada pekla savjest zbog one uasne stvari koju je uinio. Uvijek sam znala da je izbjegao zatvor jer, da su ga uhvatili, on bi izdao i mene. Sjeam se njegova glasa toga groznog oujskog jutra, dok sam u njegovom stanu pokuavala doi do daha zbog napora i oka - cijelim putem sam trala. - Upravo sam... saznala - uzdahnula sam. - Upravo sam saznala. - Osjetila sam kako mi se lice gri od bijesa. - ula sam kako netko govori o tome na autobusnoj stanici. Kako si mogao!! - planula

sam, a grlo me zaboljele - Kako si mogao! Ti... ti... licemjeru! poela sam plakati. On je prekriio svoje ruke, onda se okrenuo i pogledao kroz prozor na ulicu. Vidjela sam grenje i oputanje miia na njegovom licu. - Ja bih utio da sam na tvom mjestu - rekao je. Iznenadila me njegova pribranost. - Da utim? - jecala sam. - Da utim? Toliko sam plakala da su me ui poele boljeti. - Ne, neu utjeti! Svima u rei to si napravio! Okrenuo se i pogledao u mene. - Ne, Miranda. Ono to si ti uinila. Ipak si to bila ti. Zar ne? - rekao je tiho. - Ne, nisam - jer nisam znala. Bezbrino se nasmijao. - Policiji to nita nee znaiti. U svakom sluaju, oni ve imaju tvoj broj, zar ne? Nakon tvog izgreda s mesarom prije nekoliko mjeseci. A tu je i ona tvoja mala pustolovina u prodavaonici krzna. Oni ti nee vjerovati. Ne misli li tako? Osjeala sam muninu. - U svakom sluaju - nastavio je - ako me oda, ja u im rei da si znala. Rei u da smo to zajedno uinili. U tvom je interesu da dri svoja lijepa, slatka usta zatvorenima. Osim ako stvarno eli ii u Holloway, dakako. Osjeala sam se kao da me tko stavio u kadu s ledenom vodom i shvatila sam, to me zastrailo, daje on u pravu. Zato sam utjela - esnaest godina - na svoju sramotu, i vie ga nikada nisam vidjela. Sve do danas... Leala sam na krevetu vie od jednog sata - Herman je bio pored mene, kao maleni jastuk - i samo sam gledala kako toplo, plavo veernje nebo postaje ruiasto, pa svijetloljubiasto, a onda tekui indigo, i u mojoj glavi se poeo stvarati plan. Ii u ove subote u Little Gatelev i pokuati nasamo razgovarati s Jimmvjem. Tiho u se suoiti s njim i natjerati ga da napokon prizna daje uinio neto uasno loe. Natjerat u ga da mi se ispria za ono stoje uinio, jer je unitio dio moje mladosti. Bog zna koje druge, fizike rane je nanio, razmiljala sam ogoreno. Nikad nisam imala hrabrosti saznati. I tako sam otila na spavanje i sanjala vatru, dok je Alexander potpuno nestao iz mojih misli. Tree poglavlje Sljedeeg sam dana imala sastanak s Lily Jago i njenom enkom i-cua, Jennifer Aniston. Opet sam proitala e-mail. - Vie je ne smijem voditi na posao... oito ima ivani slom... u kui sve rui... ne mogu to sprijeiti... Pomozite!!! To mi je izgledao kao sluaj tjeskobe zbog razdvojenosti. Dogovor je bio u etiri i pol. Zbog toga sam odagnala negativnost to me paralizirala zadnja dvadeset i etiri sata i prisilila se da radim. Jutro sam provela piui letke koje u poslati lokalnim veterinarima. Nazvala sam i Camden Neiv Journal, da ih pitam jesu li zainteresirani za kratak lanak o meni - sve samo da privuem klijente. Napisala sam i pismo Greenovima o njihovom irskom seteru, a onda me nazvala Clare, producentica aavih ivotinja. eljela je dogovoriti slijedei raspored snimanja te rekla da su nove epizode upravo dobile dobre kritike u TVLifeu! Otila sam u trgovinu i kupila asopis, a u njemu je bila fotografija voditeljice Kate Laurie sa shetlandskim ponijem i jedna moja mala slika. Mi volimo svoje ljubimce, ali izluujemo li ih? - pisalo je. To e Katie Laurie pokuati saznati u novim epizodama 'aavih ivotinja' uz pomo nae psihijatrice za ivotinje Mirande Sweet. Ocijenili su nas s pet zvjezdica i napisali 'obvezno pogledati'. Osjeala sam zadovoljstvo i olakanje. Prelistavala sam ostatak asopisa i ugledala Alexanderovo lice. Njegova je slika bila na osmoj stranici, u rubrici 'Novi zgodni talenti'. Zaustavila sam

dah. Bio je veoma zgodan u mornarskoj uniformi iz osamnaestog stoljea. Alexander Darke u novoj pustolovnoj drami 'Kopno Ahoj!', pisalo je u najavi. Otra bol je prola kroz moju duu. Alexander Darke posjeduje arobnu kombinaciju staromodnog arma i ljubaznosti stajalo je u prvoj reenici. Iako nije naviknut na intervjue, on ljubazno odgovara na pitanja i ak sam eli postaviti neka pitanja. No, morat e se naviknuti na medijsku panju jer - nakon dvanaest godina sporedne glume - 'Kopno Ahoj!' od njega e napraviti zvijezdu. Oito je da se svidio novinarki. Ona je hvalila njegov buronovski izgled......kao mladi Richard Chamberlain, i njegovo atletsko tijelo. Osjetila sam jo jedno probadanje. Ovaj divan tajnoviti mukarac je inspiriran ulogom hrabrog, ali bezosjeajnog mornara, oduevljeno je pisala. Dobro, tajnoviti mukarac je bila istina. Glavnu ensku ulogu u 'Kopno Ahoj!' dobila je divna Tilly Bishop, 25, koja je nedavno glumila u popularnoj komediji 'Realitv Cheque'. Osjetila sam muninu. Ve je prolo tri sata; nakon to sam smjestila Hermana, otila sam do podzemne eljeznice. Uhvatila sam vlak za Embankement, a onda drugi za Sloane Square, pa sam pjeaila do King's Roada. Daisy me upozorila to mogu oekivati od Lily Jago. - Ona je kronian sluaj kraljice drame - rekla je. Znala sam da Lily fanatino voli ivotinje i daje nedavno upala u nevolje jer je odbila zaposliti jednu Koreanku uz objanjenje da ona dolazi iz zemlje u kojoj se jedu psi. Lily su odveli na sud, a izdava asopisa Moi\ morao je platiti odtetu. O tome su pisale sve novine. Sauvala je posao samo zato stoje prole godine podigla prodaju asopisa za pedeset i pet posto. - Hvala Bogu to ste doli! - rekla je i otvorila vrata svoga stana u Glebe Placeu. Na njenoj kosi je bilo perja. - Proivljavam apsolutni pakao! Ula sam unutra i vidjela ptiji trag stoje vodio iz hodnika do dnevne sobe. - Samo pogledajte to je malo udovite napravilo! enka i-cua je sjedila na sofi izmeu ostataka pokidanih jastuka, a u njenim izboenim, smeim oima oitovali su se bijes i stres. - Vratila sam se prije deset minuta i naila na ovo... ovo... razaranje! - Lily je jecala. Ovo nije pravo razaranje. Vidjela sam neke kue u kojima su psi potrgali zidne tapete. - Mala vandalka! Ne znam to da radim! Tree poglavlje Sljedeeg sam dana imala sastanak s Lily Jago i njenom enkom i-cua, Jennifer Aniston. Opet sam proitala e-mail. - Vie je ne smijem voditi na posao... oito ima ivani slom... u kui sve rui... ne mogu to sprijeiti... Pomozite!!! To mi je izgledao kao sluaj tjeskobe zbog razdvojenosti. Dogovor je bio u etiri i pol. Zbog toga sam odagnala negativnost to me paralizirala zadnja dvadeset i etiri sata i prisilila se da radim. Jutro sam provela piui letke koje u poslati lokalnim veterinarima. Nazvala sam i Camden Neiu Journal, da ih pitam jesu li zainteresirani za kratak lanak o meni - sve samo da privuem klijente. Napisala sam i pismo Greenovima o njihovom irskom seteru, a onda me nazvala Clare, producentica aavih ivotinja. eljela je dogovoriti slijedei raspored snimanja te rekla da su nove epizode upravo dobile dobre kritike u TVLifeu! Otila sam u trgovinu i kupila asopis, a u njemu je bila fotografija voditeljice Kate Laurie sa shetlandskim ponijem i jedna moja mala slika. Mi volimo svoje ljubimce, ali izluujemo li ih? - pisalo je. To e Katie Laurie pokuati

saznati u novim epizodama 'aavih ivotinja' uz pomo nae psihijatrice za ivotinje Mirande Suieet. Ocijenili su nas s pet zvjezdica i napisali 'obvezno pogledati'. Osjeala sam zadovoljstvo i olakanje. Prelistavala sam ostatak asopisa i ugledala Alexanderovo lice. Njegova je slika bila na osmoj stranici, u rubrici 'Novi zgodni talenti'. Zaustavila sam dah. Bio je veoma zgodan u mornarskoj uniformi iz osamnaestog stoljea. Alexander Darke u novoj pustolovnoj drami 'Kopno Ahoj!', pisalo je u najavi. Otra bol je prola kroz moju duu. Alexander Darke posjeduje arobnu kombinaciju staromodnog arma i ljubaznosti stajalo je u prvoj reenici. Iako nije naviknut na intervjue, on ljubazno odgovara na pitanja i ak sam eli postaviti neka pitanja. No, morat e se naviknuti na medijsku panju jer - nakon dvanaest godina sporedne glume - 'Kopno Ahoj!' od njega e napraviti zvijezdu. Oito je da se svidio novinarki. Ona je hvalila njegov byronovski izgled......kao mladi Richard Chamberlain, i njegovo atletsko tijelo. Osjetila sam jo jedno probadanje. Ovaj divan tajnoviti mukarac je inspiriran ulogom hrabrog, ali bezosjeajnog mornara, oduevljeno je pisala. Dobro, tajnoviti mukarac je bila istina. Glavnu ensku ulogu u 'Kopno Ahoj!' dobila je divna Tilly Bishop, 25, koja je nedavno glumila u popularnoj komediji 'Realitv Cheque'. Osjetila sam muninu. Ve je prolo tri sata; nakon to sam smjestila Hermana, otila sam do podzemne eljeznice. Uhvatila sam vlak za Embankement, a onda drugi za Sloane Square, pa sam pjeaila do King's Roada. Daisy me upozorila to mogu oekivati od Lily Jago. - Ona je kronian sluaj kraljice drame - rekla je. Znala sam da Lily fanatino voli ivotinje i daje nedavno upala u nevolje jer je odbila zaposliti jednu Koreanku uz objanjenje da ona dolazi iz zemlje u kojoj se jedu psi. Lily su odveli na sud, a izdava asopisa Moi\ morao je platiti odtetu. O tome su pisale sve novine. Sauvala je posao samo zato stoje prole godine podigla prodaju asopisa za pedeset i pet posto. - Hvala Bogu to ste doli! - rekla je i otvorila vrata svoga stana u Glebe Placeu. Na njenoj kosi je bilo perja. - Proivljavam apsolutni pakao! Ula sam unutra i vidjela ptiji trag stoje vodio iz hodnika do dnevne sobe. - Samo pogledajte stoje malo udovite napravilo! enka i-cua je sjedila na sofi izmeu ostataka pokidanih jastuka, a u njenim izboenim, smeim oima oitovali su se bijes i stres. - Vratila sam se prije deset minuta i naila na ovo... ovo... razaranje! - Lily je jecala. Ovo nije pravo razaranje. Vidjela sam neke kue u kojima su psi potrgali zidne tapete. - Mala vandalka! Ne znam to da radim! Pokuala sam je smiriti i upitala kad su poeli problemi. - Prije mjesec dana - odgovorila je. - Vidite, Moi! je dobio novu upravu - objanjavala je, drhtavom rukom palei cigaretu - a novi vlasnik ne doputa ivotinje na poslu. ak ni zlatnu ribicu! - dodala je ljutito. Zabacila je glavu unatrag i dvije linije plaviastog dima izale su iz njenog elegantnog nosa. - Sada mi nema druge nego da ostavim Jennifer kod kue. Ali stvar je u tome to ona nije naviknula na to, jer je zadnje dvije godine stalno ila sa mnom. Jedno vrijeme je ak ureivala svoju rubriku. - Zbilja? - Da. Ona je imala stranicu o izgledu pasa. Dakle, njoj oito nedostaje ivot u uredu, pa je vjerojatno zato tako divlja.

- Mislim da nije rije samo o tome. - Mislim da mi se eli osvetiti - rekla je Lily, zatvarajui oi dok je ponovno povukla dim cigarete. - Zato to je ostavljam samu. Uzdahnula sam. Naalost, ovo esto zavarava ljude. - Gice Jago - poela sam umorno. Mahnula je elegantnom rukom. - Zovite me Lily. - Lily - pokuala sam ponovno. - Dopustite da vam kaem da psi nisu sposobni stvoriti apstraktni pojam 'osvete'. Ovo je klasian sluaj tjeskobe zbog razdvojenosti. Ne radi se o tome da njoj 'nedostaje ured' ili da se 'pokuava osvetiti'. Ona jednostavno zbog samoe osjea stres. - Pa, po nju svaki dan dolazi jedna osoba koja je izvodi u etnju za vrijeme ruka, tako da ona moe... znate - Lily je stiala glas - obaviti sav posao. - Hmm. Shvaam. Ali, izuzev toga, ona ostaje sama... koliko... tri ili etiri sata? Lily je kimnula glavom s izrazom krivnje. - Pa, to je dosta dugo. - Nemam izbora! Ja sam ustala. Lily se zabrinula. - Boe, nije valjda da ve idete? - Ne, ne idem. elim da mi pokaete svoje navike kad odlazite na posao. Zamislite daje jutro i da upravo odlazite na posao. - Mislite, da vam to odglumim? - Da. Sve. Kako odijevate kaput, uzimate torbu, pozdravljate Jennifer i zakljuavate vrata. Molim vas pokuajte to napraviti to realistinije i pretvarajte se da nisam ovdje. Pogledala me sumnjiavo. - U...u redu. Ila sam za Lily do kuhinje od sjajna elika i crnoga granita, gdje je Jenniferinu posudicu napunila Dogbixom - vjerojatno je bila od porculana. Zatim je Lily, dok ju je Jennifer slijedila reei dugim hodnikom po sagu krem boje, uzela svoju jaknu i torbicu. Jenniferino se tijelo odjednom ukoilo. - U re-du, dra-ga - pjevala je Lily. - Vrijeme je da mamica ode na posao. Jennifer je poela zavijati. - Ne, duice, nemoj plakati. Mamica mora ii na posao, da bi mogla kupiti mnoge lijepe stvari. Poput one lijepe Gucci ogrlice koju eli, sjea li se? A onda onu srebrnu posudicu Thea Fennella? Zato ja... idem van... Jenniferje mahnito trala oko Lilyinih nogu, drui i hvatajui zrak - samo na kratko... Kad smo Lily i ja izale, Jennifer je poela zavijati kao duh. Lily je okrenula klju, a onda se sagnula i otvorila otvor za potu. - Pa-pa, moja slatkice -zvala ju je kroz otvor - pa-pa, ljubavi - a onda se uspravila. Pogledala me, a njezino se lice skupilo kao prazan dep. - O, Boe, ne mogu to podnijetu Opet je otkljuala vrata, podignula Jennifer u naruje i nekoliko puta poljubila njeno ukoeno lice. - Jennifer, budi dobra. Budi jako dobra za mamicu, u redu? Onda ju je spustila i otila. Iz stana smo mogli uti bijesno zavijanje. - Radite li to svako jutro? - Da. - U redu. Lily je otkljuala vrata i uletjela unutra, rairenih ruku. - Draga, evo me opet - mamica se vra-ti-la! Jennifer, koja je dosad bila oito zbunjena, odgovorila joj je ekstatinim lajanjem. - Jesam li ti nedostajala, srce? - tepala je Lily, podignula je i pogladila. - Jesam li? Dobro, i ti si meni veoma nedostajala. Ja volim svoju malu bebu Jennifer i ne volim je ostavljati, zar ne, draga? Ne, ne, ne - ne volim! Spustila je psa.

- Tako ja to radim. - Hmm. Vratile smo se u dnevnu sobu i ja sam joj objasnila u emu je problem: toliko je preuveliavala dolaenje i odlaenje da je dovodila Jennifer do ludila. - Morate biti malo smireniji - savjetovala sam. - Budite leerni. Ujutro se nemojte tako dugo opratati, to je za nju traumatino i zbog toga ona dolazi u grozno stanje. Savjetovala sam joj da promijeni svoje navike pri odlasku i daje ponekad neoekivano ostavi samu. - Samo izaite, bez da joj ita kaete. - Da joj ne kaem? - Da. Onda se vratite, mirno kako elite. Tako e se ona naviknuti na vae dolaske i odlaske i nee paniariti, dakle, nee biti destruktivna. A kada naveer doete kui, budite ljubazni prema njoj, dakako, ali nemojte pretjeravati - napokon vi ste bili samo na poslu, a ne na putu oko svijeta. Svemu pridajete previe znaaja, pa uzrokujete velik emocionalni stres. - Oh - rekla je Lily sporo. - U redu. Pogledala sam kamin koji se bijelio od pozivnica. - Ostavljate li je naveer samu, na primjer, kad idete na zabave? - Ne, ona uvijek ide sa mnom. - Shvaam. Uzela je pozivnicu i dala mi je. - Ova je za primanje u francuskoj ambasadi. U gornjem lijevom uglu pisalo je 'Gica Lily Jago i gica Jennifer Aniston'. - Jennifer je vrlo popularna - rekla je Lily ponosno. - Mi svugdje idemo zajedno. ak je putaju u Ivy, to se ne moe rei za i-cua Geri Halliwell. - Dakle, ona nikada prije nije ostajala sama, ni danju ni nou? - Ne. Nikada. - U tom sluaju - rekla sam - imam drugi prijedlog. Ako ete posluati moj savjet, mogli biste postupno navikavati Jennifer da ostane sama, ali - s obzirom na problem prevelike privrenosti koji ona ima, tj. koji obje imate - mislim da e to potrajati. Po mom miljenju, bilo bi bolje da nabavite tene koje e joj praviti drutvo. Lily je zurila u mene kao da sam poludjela. - tene? - ponovila je. - Mislite, drugog psa? Kimnula sam glavom. - Drugu Jennifer? Opet sam potvrdila. Ona se odjednom nasmijala. - Kakva divna ideja! Bi li to voljela, draga? - rekla je i podigla psa u svoje krilo. Popravila je dijamantni ukras na njenoj dugoj, bijeloj dlaci. - Bi li eljela malo, slatko tene da se igra s tobom? Jennifer je zareala. - Malo drutvo? Hoe? Ona kae 'da'! - obavijestila me sretno. - Pa, mamica e ti pronai jednog. To je odlina ideja - rekla je. -Vrlo pametno. Ja se nikada ne bih toga sjetila. Vi ste genijalka, Miranda. Zapravo, tako ste genijalni da u pisati o vama u Moiu!. -Oh! - Hou - rekla je. - Poslat u svoju najbolju novinarku Indiju Carr da vas intervjuira imam li vau posjetnicu? Da, evo je...i unajmit u fotografa da napravi neke lijepe slike. Kako u nazvati lanak? 'Bijesno lajanje' ... ne...'Gospoica bihevioristkinja'! Da!! 'Gospoica bihevioristkinja'! to kaete na to? Znala sam da Lily nee napraviti intervju - ona je samo bila ljubazna, ali kad sam se vratila kui, nazvali su me iz Camden New Journala i rekli da bi voljeli napisati lanak o meni. Bila sam zadovoljna - lokalni publicitet e mi dobro doi.

- Koliki e biti lanak? - pitala sam novinara Tima slijedeegjutra, dok je vadio notes iz svoje torbe. Izgledao je kao osamnaestogodinjak, ali vjerojatno je imao dvadeset i pet godina. - Oko stotinu rijei - to je skoro cijela stranica, ja ih piem prilino lagano. Naglasit emo otvaranje vae prakse - 'Psihijatrica za ivotinje dolazi u Primrose Hill' - i spomenut u aave ivotinje. - Hoete li spomenuti i moje zabave za tence? On se nasmijao. - Dakako, ali... kakve su to zabave? Ja nemam psa. - To je neka vrsta pseeg vrtia - objanjavala sam. - Oni su veoma vani za socijalizaciju mladih pasa, tako da ne dobiju poremeaje ponaanja kasnije u ivotu. - Super - rekao je i skinuo poklopac kemijske olovke. - Zabave... za tence - mrmljao je, biljeei u svoj notes. - Trebaju li za to pozivnice? - pitao je izravno. - Pa, da. Mislim, njihovi se vlasnici moraju upisati. - Dakle, potrebna je rezervacija. Moraju li vlasnici neto donijeti? - Ne - rekla sam sa smijekom. - Imate li pravila odijevanja? - Leerno. Ali, ogrlice se moraju nositi. - Vrijeme i mjesto? - Sedam poslijepodne, svake srijede, ovdje. Petnaest funti p. . - To je po tenetu? -Tono. Prijevoz je u devet. Zabave poinju slijedeega tjedna i jo uvijek imam nekoliko slobodnih mjesta. On je brzo pisao, kemijskom olovkom je as pisao preko cijele stranice, a as mala slova. - Nekoliko... slobodnih... mjesta. To je odlino. Onda me zamolio neke osobne podatke. Tako sam mu ukratko rekla o svom odrastanju u Brightonu, o pet godina provedenih u Bristolu i objasnila zato sam odustala od veterinarstva. - Ali, to nije bilo samo zbog stresa - nastavila sam. - Veterinar popravlja samo jedan dio ivotinje - ispisuje recepte, radi operacije ili namjeta kosti. Ali, biheviorist radi s cijelom ivotinjom, to je meni mnogo zanimljivije jer tako pokuavam ui u njihove misli. - Pripadate li Jungu ili Freudu? - pitao je sa smijekom. Nasmijala sam se. - Nijednom. - Ozbiljno - rekao je - treba li zaista ivotinjama psihijatar? Zar to nije pretjerivanje? Na primjer, aroma-terapija za neiju perzijsku maku ili ureivanje kuice za pse po naelima feng-shuija? - ivotinjski biheviorizam je nova znanost, to je istina -odgovorila sam. -Ali, nije prolazna moda, on e se odrati; mi znamo da bolji pogled u ivotinjsku psihologiju znai da moemo imati uravnoteene ljubimce. Oni se vie nee ponaati 'nepristojno' ili 'nedolino'jer su sretni, a sretni su jer ih razumijemo. Onda sam mu ispriala kako sam dobila Hermana. - Jeste li znali da glavni uzrok smrti pasa na Zapadu nisu prometne nesree ili bolesti - nastavila sam - nego eutanazija do koje su doveli bihevioralni problemi. Mislim da je to veoma tuno. injenica je da bi se veina ovih bihevioralnih problema mogla sprijeiti, kada bi vlasnici znali zbog ega se njihovi ljubimci tako ponaaju.

- Na koje probleme najee nailazite? - Agresija, stres zbog razdvojenosti, strahovi i fobije, opsesivno ponaanje, traenje panje... - A to je sa ivotinjama? Nasmijala sam se. - One zapravo nisu daleko od toga; esto ne moramo promijeniti ponaanje ivotinja nego ponaanje ljudi, iako se ljudi ne slau s tim. - Jeste li uvijek bili ljubiteljica ivotinja'? - nasmijao se. Slegnula sam ramenima. - Pa, da... vjerojatno jesam. - Zato? - Zato? Pa., ne znam tono. Mislim, mnogi ljudi oboavaju ivotinje, zar ne, i misle da su one zanimljive, pa sam vjerojatno i ja jedna od njih. Timov mobitel je odjednom zazvonio i - kada je izaao da moe razgovarati - ja sam shvatila da ono to sam rekla nije bila istina. Mislim daje pravi razlog to sam se poela zanimati za ivotinje bijeg od svaa mojih roditelja. Oni su se mnogo svaali, pa sam ja postupno sagradila svoj mali zooloki vrt da zaboravim na stres. Imala sam zalutalu kornjau Misty, dva zeca Pinga i Ponga, i Pandoru, gvinejsku svinju. Imala sam mia, pa dva hrka, koji su stalno imali mladunad koju bi, na moj uas, ponekad pojeli. Imala sam tridesetak insekata kojima sam hranila susjedove kaline i velik broj tek izleglih ptica koje sam sama othranila. Jednom sam izraunala da sam u kui imala, ukljuujui ljude, 207 pari nogu. Mama i tata su mislili da sam opsjednuta, ali su me ipak pustili da nastavim s tim. Ponekad su me pokuavali pridobiti na svoju stranu. - Tvoja mama... - mrmljao bi tuno moj otac . - Tvoj otac...- mama bi govorila. Ali, ja nisam eljela znati. Nou bih leala u krevetu, ukoena kao daska, irom otvorenih oiju sluajui kako se oni dolje svaaju. Uvijek su se svaali oko jedne stvari - golfa - sporta to gaje otac strastveno volio, a majka prezirala - i jo uvijek ga prezire. Tata gaje poeo trenirati nedugo nakon to su se vjenali i za tri godine postao je vrlo dobar. ak su mu govorili da postane profesionalac, ali mama nije htjela uti za to. Rekla je da bi se trebao drati raunovodstva, no on se nije slagao. Na kraju su se razveli. Onda je mama godinu dana nakon razvoda upoznala Huga, arhitekta, i ubrzo su dobili troje djece. Mislim da sam zbog toga postala 'nezgodna' - jer sam tada ivjela u veoma nestabilnoj obitelji. Nisam puila ni drogirala se kao neka djeca koju sam poznavala, nisam probuila obrve ili bojila kosu. Umjesto toga, panju sam usmjerila na ivotinje. Postala sam vegetarijanka - skoro fanatina - i izluivala mamu; ukljuivala sam se u svaku dobrotvornu organizaciju. Protestirala sam protiv izvoza ivotinja i protiv izlovljavanja. Tako sam upoznala Jimmvja. Stajala sam pored ograde jedne hladne subote u prosincu s drugim prosvjednicima dok je trajao lov. Nisam nita bacala, jer je to bilo nepristojno i mogla sam ozlijediti konje, pa sam samo stajala i drala poster na kojem je pisalo: 'Zabranite lov odmah!!', kada se iznenada pojavio jedan zgodan mladi. S gustom, kovravom plavom kosom i svijetlom bradom izgledao je kao aneo, Gabrijel. Onda je tiho poeo pjevati. 'Ovo je prokleta sloboda, a ne graanska sloboda! Ovo je prokleta sloboda, a ne graanska sloboda!' Njegov je glas polako postajao jai; onda nas je pozvao da mu se pridruimo, to smo i uinili.

'Ovo je prokleta sloboda, a ne graanska sloboda! Ovo je prokleta sloboda! Ne graanska sloboda!' Zatim je mahao prema nama kao da dirigira Beethowenovu devetu simfoniju. - OVO JE PROKLETA SLOBODA! A NE GRAANSKA SLOBODA! OVO JE PROKLETA SLOBODA! A NE GRAANSKA SLOBODA!!!Tada sam imala esnaest godina, a Jimmy dvadeset i jednu. Trebalo mi je pet minuta da se zaljubim... Tim se pojavio i zaklopio mobitel. - ao mi je zbog ovoga. To je bio moj urednik. Gdje smo stali? O, da... - pogledao je u svoje biljeke. - Jeste li udani? - pitao je. - Ja... ivim sama. Molila sam se da ne spomene Alexandera, ali on za to nikako nije mogao znati. - Koliko imate godina, ako vam ne smeta to pitam? - Ne smeta mi. Imam trideset i dvije godine. - I na kraju jedno smijeno pitanje, koje svakomu postavljam. Koja je vaa najdublja i najmranija tajna? - Moja najdublja i najmranija tajna? - Da. Nemojte biti tako okirani. To nije za ozbiljno. - Ah, tako. Na trenutak me izbacio iz ravnotee. - Pa... - on bi bio uasnut kad bih mu rekla istinu. - Meni se... pomalo svia Barry Manilow - uspjela sam izgovoriti. - Barry... Manillow - mrmljao je. - To je odlino. Onda je rekao da ima dovoljno materijala i da e me na brzinu slikati, pa otii. - Kada e lanak biti objavljen? - pitala sam, a on je otvorio ruksak i izvadio mali fotoaparat. - Sutra. - To je brzo. - Morali smo u zadnji tren popuniti jednu stranicu, jer su neki oglasi povueni, pa moram ovo predati oko dva sata. Svi su nai fotografi danas zauzeti, pa u vas ja snimiti digitalnim fotoaparatom. Ako biste mogli stati pored vrata i drati psa, da se vidi natpis iza vas. Izili smo. Podignula sam Hermana i nasmijala se Timu mirkajui. Odjednom je spustio aparat. - Nadam se da mi neete zamjeriti kad vam kaem da imate modricu ispod lijevog oka. - Modricu? - ukoila sam se. - O, da! - Oprostite to sam to spomenuo, ali mislio sam da ne biste eljeli da se vidi na fotografiji. - Paaa, ne... ne elim. Mora da se moja minka skinula zbog topline - dodala sam. Ula sam i pogledala se u svoje malo zrcalo. Bio je u pravu. Bila je ukasta sa svijetloljubiastim rubom, kao daje na mome licu procurio crni flomaster. Bila sam neoprezna - vjerojatno sam nehotice zaboravila. Stavila sam jo malo korektora, a onda puder. - Da - odobravao je. - To je u redu. Jeste li imali nesreu? - pitao je. Zadrhtala sam.-Nisam... to je... samo... jedna od onih stvari. Ja... sam se zaletjela... u rasvjetni stup... po noi. Oni nikada ne gledaju kamo idu, zar ne? Nasmijao se. - U redu, zadrite taj poloaj. Ptiica! Dakle, to je bio moj posljednji intervju za Camden Netu Journal - rekao je i spremio aparat. - ekaju me drugi izazovi. - Zaista? Kamo idete? - U The Independent on Sunday.

- To je dobro. U koju rubriku? - Najnovije vijesti. Za poetak, ali ono to zaista elim je izvjetavanje o politikim dogaajima. - Pa, estitam vam, nadam se da ete uspjeti. - Kako bilo, drago mije to sam vas upoznao. Uzmite! Dao mije svoju posjetnicu. Nikada se ne zna, nai putovi opet se mogu sresti. Javite se ponekad, osobito ako ujete neki zanimljiv tra. - Hvala - rekla sam. - Hou. Kada je objavljen intervju u asopisu, bila sam vrlo zahvalna Timu. Ne samo da je bio toan i duhovit, nego su me est puta zvali i raspitivali se o zabavama za pse i dobila sam jo tri klijenta: inilu, papigu i bengalsku maku osteopatkinje Joy - zbog ega sam bila zaposlena do kraja tjedna. Nazvala sam Daisy nekoliko puta, ali i ona je bila zauzeta klijentima. No, u petak me nazvala. - Oprosti to ti se nisam ranije javila, kod mene je ludnica. Onda, kako sve kod tebe napreduje? - Pa, prilino sam zaposlena, imam sve vie posla. Rekla sam joj za lanak u Camden Neiv Journalu. - To zvui dobro. A., to misli o Lily Jago? Nasmijala sam se na samu pomisao. - Kao to si rekla, kraljica je drame. - A to je s Caroline Muholland? Je li te nazvala? - Jest. Otila sam k njoj kui. Bila je ljubazna. - Oito je vrlo bogata...i udala se za zgodnoga lana parlamenta. - Da - rekla sam - srela sam ga... nakratko. Zapravo, ponovno idem tamo sutra - suditi na njihovoj izlobi za pse. - Doista? Kako ti je to upalo? Objasnila sam joj. - Ti e to napraviti mnogo bolje od Trinny i Susanah rekla je odluno. - Moe zamisliti kako bi bile bezobrazne! 'to taj kotski ovar ima na sebi?'- rekla je imitirajui Trinnv. V tome izgleda kao etka za ribanje podova! 'A onaj staroengleski ovar izgleda staromodno u onim ruiastim dokoljenkama, zar ne, Susannah?' 'Da, Trinnv, uas, a stranjica onog lovakog psa prevelika je za onu suknju.' Ti e biti taktinija - Daisy se zahihotala. - Pokuat u. No, nikada prije nisam to radila. - Vjerojatno e dobiti neke nove klijente - rekla je. - Barem radi toga otii. - To je glavni razlog to idem - lagala sam. - Plus injenica daje za dobrotvorne svrhe. Dakle, to planira za vikend? - Pa... sutra imam predivan dan. Ujutro idem na tirolsko prelaenje. - Ide... kamo? - Na tirolsko prelaenje. To je metoda koju koriste planinari kada prelaze pukotine, a mi emo to napraviti na staroj stijeni u Kentu. - Na kojoj visini? - O, samo trideset metara ili tako neto. - Ti si luda. - Nisam. - Jesi, Daisy, ti si luda. Ve sam ti to mnogo puta rekla. - Ali, ini se daje to vrlo zabavno. Ukratko, privrste se konopci preko pukotine, nekim

klinom, a onda trei skoi preko ruba... - Uini to? - No, onda se ue zategne i - umjesto da se strovali na tlo, ostane visjeti na ici kao lutka na koncu. Bit e odlino. - Ve pri pomisli na to osjetim muninu. - ula sam da je zabavnije od jedrenja po zraku, jer dobije onaj divan osjeaj da pada u prazan prostor. - Uas! - U subotu naveer Nigel me vodi van, ali...- napravila je teatralnu pauzu - ne eli mi rei kamo. Rekao je da e to biti 'posebna veer'. Vrlo posebna - dodala je sretno. - Tako je rekao. - Hmmm - rekla sam. - Misli li da bi moglo biti... neto? - Pa, da! Mislim da bi moglo. Uostalom, uivaj u svojoj zabavi - rekla je veselo. - Potrudit u se. Sljedeeg jutra probudila sam se s groznim osjeajem jer sam spavala vrlo loe. Sanjala sam veoma udan san. Radnja se dogaala u kazalitu - ne znam u kojem, ali bilo je vrlo veliko - a zastori su se upravo podignuli. Ja sam glumila Dorothv u arobnjaku iz Oza, Herman je bio Toto, Daisy dobra vjetica Glinda, a moja mama teta Em. I Alexander je bio u snu. On je glumio Lava. 'Moj Boe, koliku paniku stvara. Ti nisi nita doli velika kukavica!' 'Upravu si. Ja sam kukavica. Nemam nimalo hrabrosti. ak se bojim samoga sebe.' Onda se Nigel pojavio kao Limeni. 'Misli li da bi i njemu mogao pomoi arobnjak?' *Ne vidim zato ne. Zato ne poe s nama? Idemo do arobnjaka iz Oza, da njemu da srce, a njemu mozak, i siguran sam da e tebi dati malo hrabrosti.' Zaista smo otili do arobnjaka, kojega je - na moje uenje - glumio moj tata. Onda sam odjednom shvatila da Lava vie ne glumi Alexander, nego Jimmy, a to me je zbunilo. U snu sam se pitala kamo je nestao Alexander i je li mu smetalo to gaje zamijenio Jimmy, jer je uloga Lava vrlo dobra; nadala sam se da publika to nee primijetiti i poela sam se osjeati veoma loe zbog toga - i u tom sam se trenutku probudila. U mojim je mislima bio Jimmy. Osjeala sam se loe pri pomisli na na razgovor na zabavi. Da ne mislim na to, provela sam jutro odgovarajui na e-mailove - stalno se udim to me sve ljudi pitaju. "Pitam se je li moja maka opsesivno kompulzivna jer se neprestano lie", pisalo je u prvom. Ne, nije, to je prirodno. "Kako mogu dresirati svoju tarantulu da postane ljubaznija?"-pitali su u drugom. Bojim se da se tarantule tako ponaaju - ne moete. "Moja afrika siva papiga mi stalno govori 'Jebi se'". Misli li ona to zaista? Ne. Ponekad mi ljudi ele rei neto o 'smijenim' stvarima to ih ine njihove ivotinje. "Moj magarac rie unatrag - 'Ha-nji'." "Moj konj zna brojati do deset." "Moja perzijska maka svira klavir - tri gore-dolje po tipkama." "Moja papiga zna pjevati 'Heartbreak Hotel'." Odjednom je doao jo jedan e-mail - od tate. Pisao je o uobiajenim stvarima, o vremenu u Palm Springsu (odlino), poznatim osobama koje je vidio, dok je igrao golf (mnotvo), i o trau iz Hollywooda to gaje uo (skandalozno). Rekao je da se nada da je moja praksa dobro zapoela. Onda sam dola do zadnje reenice i zaprepastila se. "Jo sam ti elio rei da sam prije nekoliko dana donio odluku koja e te nesumnjivo zaprepastiti - vraam se u Veliku Britaniju. Ponudili su mi izazovan posao u East Sussexu

- East Sussex!! - vodit u novi golf klub, koji je - sreom ili sudbinom, kako god hoe blizu Alfristona. Alfriston? Mama e poludjeti. "Bio bih ti zahvalan kada bi priopila ove tragine vijesti svojoj majci to je njenije mogue." Poslala sam mu odgovor. "Pokuat u!" U jedan i pol - jo uvijek pod dojmom tatine poruke - uzela sam uzicu, a onda otila u Little Gatelev. Ovoga puta putovanje mi je bilo lake, jer sam poznavala put, i stigla sam malo poslije dva sata, jo uvijek nervozna. Na vratima je bilo zavezano mnotvo balona, koji su izgledali kao zrani buketi, te poster na kojem je pisalo ljetna zabava! Nisam vidjela Jimmvja Jaguara - vjerojatno me izbjegavao. Dok sam parkirala auto ispod stabla, vidjela sam veliku aktivnost u vrtu, gdje su bili postavljeni mnogobrojni stolovi. Herman i ja preli smo travnjak po sunevoj svjetlosti i ili prema tandovima s knjigama, domaim kolaima i antikvitetima. Tu su bili tandovi na kojima su se prodavali mjesni suveniri, igrake te otvoreni ator s natpisom 'pia za osvjeenje', a u blizini se uvjebavao orkestar limene glazbe. Tu se crtalo na licu, kuglalo i igrala se tombola, a netko je organizirao sporu biciklistiku utrku. Izmeu drvea bila je postavljena ogrlica od ukrasnih zastavica - sve je izgledalo vrlo sveano i veselo. Odjednom sam ugledala Caroline kako izlazi iz kue, a Trigger i dva vestija su je slijedili. - Bok, Miranda, drago mije to vas vidim - nasmijala se. - Kakav sladak jazavar - rekla je zadivljeno. - Ne, Triggeru. Nemoj mu to raditi, ti zloesti deko! Danas u ga vrsto zavezati. - Ima li ikakvog poboljanja? - pitala sam je, dok je Trigger skakao oko gredica s cvijeem i hvatao pele. - Pa... radimo na tome. No, ne elim izazivati sudbinu. Izazivati sudbinu! - zahihotala se. Nadam se da e ljudi biti izazvani. James e zakasniti - dodala je. - On vozi iz Billingtona nakon tjednog posla, on je politiar. - Zaista? - rekla sam. - Trebao bi doi za dvadeset minuta, nadam se da e se pojaviti na vrijeme. Dakle, tamo e se odrati izloba pasa - pokazala je prema areni u blizini teniskog igralita. - Poet emo poslije tri. Poite i uzmite aj - predloila je ljubazno - dok ja budem pozdravljala goste. Barem nas je vrijeme posluilo - rekla je i pogledala u nebo. - To je blagoslov, zar ne? - dodala je sretno i otila. - Aha - rekla sam. - Jest. Sada su ljudi poeli dolaziti, mnogi su vodili djecu i pse. Orkestar je svirao 'Daisy, Daisy...' i ja sam gledala knjige na tandu, kad sam zaula Jimmvjev glas. - Dobrodoli na zabavu u Little Galley! - okrenula sam se i vidjela ga kako stoji na bali sijena u pamunim hlaama i plavoj polo majici, drei megafon. - Moja supruga Caroline i ja nadamo se da ete se dobro provesti. Sve je ovo za vrlo dobru svrhu ambulantu za bolesne ivotinje. Dakle, molim vas da potroite to vie moete! Ljudi su izgledali zahvalni i paljivo su sluali. Kakvu dobru osobu je glumio, pomislila sam. Dakako, ve sam ga vidjela s megafonom. Ali izgledao je drukije nego onda kada je vikao 'Sramota!' prema uplaenoj djevojci na crnom poniju, a crte njegova lica bile su zgrene od bijesa. I sada - evo ga opet - ljubazno razgovara s ljudima i pozdravlja ih, miluje djecu i tipa ih za obraze. Sudjelovao je u sporoj biciklistikoj utrci i sportski se povukao jer su na njega bacali mokre spuve u Aunt Sallvju. - Ma dajte, ljudi! Kada e vam se pruiti prigoda da to napravite politiaru?! On je bio u

svom elementu - dobroduni seoski vlastelin, koji zabavlja mjesno stanovnitvo. Nijednom nije pogledao u mene. Znala sam to radi, dakako. Pokuavao mije dati do znanja da, bez obzira na sve to se dogodilo u prolosti, moja prisutnost ne utjee na njega. Odluila sam da ga jo neu potraiti - ekat u. Kada je orkestar zasvirao poetne taktove 'Scar-borough Fair', ula sam crkveno zvono koje je oznailo tri i petnaest. - A, sada - Caroline je najavila megafonom - poinje vrhunac poslijepodneva - izloba pasa u maloj areni na kraju travnjaka. eljela bih vam rei da e danas suditi bihevioristkinja za ivotinje iz aavih ivotinja, Miranda Sweet. Dakle svi koji ele gledati 'Najbujniji rep', moi e to uiniti za pet minuta. - Hvala vam na lijepom predstavljanju - rekla sam, dok smo s Hermanom ile prema areni. - Ne - rekla je - hvala vama. Dobro, sada emo imati beine mikrofone da nas svi mogu uti. U ovoj je kategoriji sudjelovalo desetak pasa, a njihovi su vlasnici drali brojeve. Publika je sjedila na stolcima ili na balama sijena, a psi su hodali u krug. U pozadini se uo orkestar koji je svirao 'Mad Dogs and Englishmen'. Caroline je udarala po oba mikrofona i onda rekla: - Dakle, sada se mjeri kvaliteta repa, zar ne, Miranda? -rekla je ozbiljno, dok je pored nje prolazio bernardinac. - Da - rekla sam. - Tako je. Na primjer, onaj irski seter ima lijep, bogat rep - moete njime ulatiti pod. I retriver takoer ima lijep, snaan rep. - Slaem se, mogu osjetiti povjetarac to ga stvara sve dovde! - Zanimljivo, imamo dva psa koji nemaju repove - boksera i velkog ovara, koji su njihali svojim stranjicama, ali bilo bi nepravedno da ih diskriminiramo naspram drugih vrsta. - Da. Bernardinac ima vrlo spor, veliki rep, zar ne? - dodala je Caroline. - Moram rei da mops izgleda kao da uope ne mae repom. - Pa, oni ne mogu dobro mahati repovima jer su im sklupani preko lea. No, on daje sve od sebe. - Da! Eno, ushieno mae jedan nortfolki terijer, a tamo pomalo upav rep kotskog ovara. Moda je malo nervozan - rekla je s osmjehom. Vidjela sam da se vlasnik nasmijao. - U redu, gospodo - rekla sam. - Hoete li jo jednom proetati s psima? - Jeste li odluili? - Caroline je pitala minutu kasnije. Ja sam zapisivala u svoj notes, a onda uzela mikrofon. - Jesam. Obrnutim redoslijedom, pobjednici u ovoj kategoriji su: na treem mjestu bokser; na drugom mjestu - engleski seter s brojem est. A na prvom mjestu je broj devet - nortfolkki terijer, iji rep zaista ini psa. Svi su pljeskali, dok sam vlasnicima uruivala povelje. I sada sam, krajikom oka, mogla vidjeti Jimmvja, koji je stajao prekrienih ruku i promatrao. - Sada slijedea - najavila je Caroline - vrlo popularna kategorija: pas koji je najsliniji svom vlasniku. Molim sve natjecatelje da uu u ring. Neki su uistinu zauujue nalikovali svojim ljubimcima. Bio je tu ovjek s podbratkom i

njegov lovaki pas, visoka aristokratska ena s ruskim hrtom i pudlica koju je vodila ena bijele, kovrave kose. Ostali su se posluili drugim sredstvima - poput djeaka koji je nacrtao crni povez preko oka, da bi nalikovao svom raselovom terijeru, a djevojica i njezin jorkirski terijer imali su jednake frizure. Neki su imali vrlo dobar osjeaj za ironiju: elavi ovjek s afganistanskim hrtom, debela ena s malim hrtom, malen, mrav ovjek s velikim buldogom, te ena moje visine s velikom dogom. Dok su paradirali oko arene, razmiljala sam kako bi, kad bi se na natjecanju nagraivalo tko je sliniji po temperamentu, to zasigurno bili Trigger i Jimmy. Sada je Jimmy stajao nasuprot ringu. Mogla sam osjetiti da je gledao u mene. Odjednom sam primijetila njegov pogled, a on je okrenuo glavu ulijevo i poeo avrljati s nekim ovjekom. Proglasila sam pobjednike: prvu nagradu su osvojili ena aristokratskog izgleda i njen ruski hrt, a onda je uslijedio izbor najljepe odjee. - Ovo je uvijek vrlo popularna kategorija - rekla je Caroline - i zbog toga se odrava na velikom polju. Molim sve natjecatelje da proeu s psima. Tu je bio bion poput francuskog prodavaa luka i bokser kojeg smo upravo vidjeli, sada u boksericama sa slikom amerike zastave. Rotvajler je bio odjeven kao aneo sa zlatnom aureolom, a maarski je ovar imao rastafarijansku kapu. Bila su tu i dva pekinezera u baletnim suknjicama, velki ovar s maramom na glavi te elderski ovar sa alom od ljubiastog perja zbog kojeg je kihao. Doveli su i vujaka obuenog u Crvenkapicu. Na kraju, tu je bio jazavar preruen u sjajni boini bombon, a nos mu se jedva vidio. Pogledala sam na mjesto gdje je stajao Jimmy, ali ve je otiao. - Hoete li sada proglasiti pobjednike? - pitala je Caroline. - Hou. Tree mjesto dijele...broj sedamnaest - velki ovar koji izgleda kao car, i broj dvanaest - jazavar obuen kao boini bombon. Na drugom mjestu je...broj osam galski bion. Ali prvu nagradu za najbolje odjevenog psa dobiva - aneoski rotvajler. Svi su zapljeskali. ini se da su se sloili s mojim izborom. - I na kraju - rekla je Caroline - dolazimo do 'Pseeg idola', natjecanja u pseim karaokama, a vi ete odluiti tko je najbolji. Hvala Mirandi Sweet na divnom suenju. Budui da sam obavila svoju dunost, povukla sam se. Ovo je bila prigoda da naem Jimmvja dok je zabava jo uvijek trajala. - Ovdje imamo izbor pjesama -nastavila je Caroline - molim da doe prvi od tri natjecatelja - Desmond dalmatiner. Desmond i njegov vlasnik popeli su se na pozornicu, a Caroline im je dodala mikrofon. Onda je stisnula gumb na zvunom sistemu. Poela je poznata pjesma: 'Ebony and ivory... Pas je zabacio glavu. Vaaaav-av-avww-ooo' 'Live together in perfect harmonv...' 'Ooooo- vauuuuu-au-au-au....' 'Side by side on my piano keyboard...oh Lord...' 'Av-av-aaaaaav...' ' Why don't we-ee?' 'Avvvuvvvvavauuuuuuu....' - To je prilino dobro - ula sam kako netko govori, dok sam prolazila kroz mnotvo. - Da, vrlo lijep ton. - Ali lo izbor pjesme.

- No, izgovor je dobar. - Hmm...skoro moete uti rijei. Pjesma je trajala jo minutu, a onda je Caroline utiala glazbu. Desmond je siao s pozornice praen pljeskom, a popela se enka jazavara odjevena kao boini bombon. - Sada - rekla je Caroline, dok sam ja stajala pored konopca i gledala u ljude -je na redu Pretzel. Vjerojatno se sjeate - prologodinja pobjednica. Ove je godine Pretzel izabrala teku klasinu skladbu, ariju kraljice noi iz arobne frule! - To je hrabar izbor - ula sam kako je netko govorio. - Veoma teko. - Hmm - rekao je njegov prijatelj. - Nadajmo se da ima dovoljan opseg glasa. -1 disanje, dakako. -Da. Orkestar je poeo kreendo i pas je zapjevao: 'Av, av, av, av, av, av, av, aaaavV 'Av, av, av, av, av, av, av, aaaavV 'Av, av, av, av, av, av, av, av, av, av, av, av, av, av...' - Nije loe - odobravao je poznavatelj. - Dobro hvata visoke note. - Ipak moramo priznati da nije koloraturni sopran. - Oh, ja se ne bih sloio. 'Av, av, av, av, av, av, av, aaaavl - Ako se mene pita, zvui pomalo kao Maria Callas. - Vie kao Leslev Garret. 'Av, av, av, av, av, av, aaaavl Pretzelina je izvedba bila dobro prihvaena, a onda je zadnji natjecatelj, ovarski pas, poeo zavijati na taktove pjesme 'Danny Boy'. 'Av au au au auuuav...' - Boe, zar to nije predivno? - Dolaze mi suze na oi. Vav vav vav vaaav, vav vav vav vav vav vooooov...' - Ima li tko papirnatu maramicu? Vav vav av VOOOOOOOOVAAAV. - S takvim glasom mogao bi snimiti plou. Vav vav vav vav vav vav vav vav vav vaav v&vvaaavvvv! Na trenutak je zavladala tiina, a onda se prolomio pljesak. - Molim - rekla je Caroline - da vidimo kako ste glasali! Jimmyja nisam nigdje vidjela. Pogledala sam na sat - bilo je etiri i etrdeset pet, a zabava e uskoro zavriti. Osjetila sam kako mi srce ubrzano radi. Gdje je on? - Mogu li vidjeti glasove za Desmonda i njegovu verziju Paula McCartneyja? - ula sam Caroline. Dok je brojala, vladala je tiina. Moda je uao u kuu. - Sada dignite ruke za Pretzel i njenu odlinu interpretaciju Mozarta... jedan, dva... pet...osam, u redu... Pogledala sam prema vrtu. - I na kraju, vai glasovi za ovara Shepa i pjesmu Danny Boy... - O, to je veoma dobar rezultat! S ponosom vam objavljujem daje dobitnik ovogodinjega Pseeg idola ovar Shep. Hoemo li ga zamoliti da nam opet otpjeva pobjedniku pjesmu? - DAAAA! Dok je Shep reprizirao svoj nastup, ugledala sam Jimmyja kako ljubazno avrlja sa enom koja je vodila tombolu. - Ba vam hvala - ula sam ga, dok sam prilazila. - Mi to

zbilja cijenimo. Stresla sam se na trenutak, jer sam znala da me vidio krajikom oka, ali uporno mije bio okrenut leima. Onda je otiao do grupe ljudi pored atora s osvjeavajuim piima. Nisam ga mogla prekinuti. - Da - ula sam ga kako govori. - Ovo je bilo predivno poslijepodne, zar ne? Ne, nama je drago to se to ovdje odrava. Pravila sam se da gledam u suvenire. - Tako smo sretni to nas je posluilo vrijeme, da - a kako su vaa krasna djeica? etvero ili dvoje? Lijepe godine. Kako slatko! Kad je pun samopouzdanja iao prema kui, zaustavljajui se svakih stotinjak metara da razgovara s nekim, diskretno sam ga slijedila, dok mije srce lupalo. Sto u mu rei kad se suoim s njim? Koje moje rijei mogu probuditi njegove osjeaje o uasnoj stvari to ju je jednom uinio? Dok je iao prema francuskim prozorima, slijedila sam ga, osjeajui se kao vreba, a krv je bubnjala u mojim uima. Ui u u kuu i razgovarat u s njim. Prvi put poslije esnaest godina izgovorit u njegovo ime. - Gospoice Sweet? Oprostite. Gospoice Sweet? Okrenula sam se. Smijeio mi se stariji ovjek s raselovim terijerom. Pogledala sam prema kui - Jimmy je otiao. - Samo sam vam elio rei koliko volim vau emisiju. - O - rekla sam - hvala vam. - Gledao sam sve epizode i jedva ekam nove. - Pa, to je lijepo - nasmijala sam se, a onda se okrenula da odem. - Zapravo, htio sam vas zamoliti savjet. Osjetila sam razoarenje. - Za Skipa. - Da. Dakako. Kako vam mogu pomoi? - On stalno kopa u vrtu. To izluuje mene i moju enu. - Znate to - rekla sam, poela kopati po torbici i izvukla svoju posjetnicu - zato mi ne poaljete e-mail, pa u vam ja odgovoriti. - Pa, ako vam sada kaem, neu vam oduzeti puno vremena, a ja sam vas elio uhvatiti prije kraja zabave. Dakle, mi smo dobili Skipa prije est mjeseci iz Battersea i zaljubili se u njega na prvi pogled... Stajala sam s ljubaznim izrazom lica, dok je ovjek priao o Skipovim iskopavanjima povra, ruinjaka i travnjaka. - Mi ga volimo, ali kakvu tetu nam je samo napravio! - Vama treba prostor gdje e on moi kopati - rekla sam pomalo iznervirana. - Terijeri su prirodni kopai. Zbog toga su i uzgojeni, pa on to nikada nee prestati laditi. No, moete mu omoguiti da obavlja svoje prirodne instinkte, a da ne unitava va vrt. Predlaem da mu sagradite neki prostor, neto poput pjeanika, napunite ga drvom i pustite Skipa da kopa do mile volje. Tamo moete odnijeti neke njegove omiljene igrake, da ga ohrabrite - rekla sam, sada mu pokuavajui pomoi. - Dobro, hvala vam. To je dobar savjet. Jama za kopanje - ponovio je. - Ja se nikada ne bih sjetio toga. - Da - rekla sam. - Jama. Pogledala sam ulijevo. Svi su naputali arenu; zabava e uskoro zavriti. Ljudi su se spremali. Moram biti brza. - Dobro, hvala vam - rekao je ovjek opet. - Bilo mije zadovoljstvo - odgovorila sam. I upravo kada sam namjeravala otii, vidjela sam da Caroline ide prema meni s Triggerom, smijeei se i maui. Prokletstvo! Sada ga ne mogu potraiti. - Sve je proteklo izvanredno- rekla je. - Mislim da smo prikupili vie od etiri tisue funti. Hvala to ste bila tako odlina sutkinja. Evo malog znaka moje zahvalnosti - dala mije bocu ampanjca. - Zapravo, veoma je dobar. Berba 1987. ini se daje to bila vrlo dobra

godina. - Zaista? - rekla sam tiho. Ne za mene. - James u podrumu ima dobre stvari. - Shvaam. Pa, hvala vam - rekla sam. Nisam ga namjeravala popiti. - Nadam se da ete dobiti jo klijenata. - Tko zna? Drago mi je to sam vam mogla pomoi. ini se kako se sada sve stiava dodala sam. - ini se. Ljudi su prelazili preko travnjaka i ili prema kolnom ulazu. - Moda emo se opet vidjeti neki drugi put - dodala je ugodno. - Javit u vam kako napreduje 'obrazovanje' ovog mladia - nasmijala se, pokazujui na Triggera. Bila je tako prirodna i ljubazna. Voljela bih da nije takva. Zbog toga je situacija gora. - Da. Javite mi. Voljela bih to. Krenula sam prema svom autu demoralizirana. Nisam uspjela u onom to sam namjeravala. Znala sam da neu opet imati prigodu mirno i tiho pribliiti se Jimmvju, kao to sam mogla danas. Kad bih mu pisala u Donji dom, on bi rekao da je zauzet, ili bi me jednostavno ignorirao. Poznavala sam Jimmvja. Znala sam kako razmilja. - U redu, Hermane - uzdahnula sam. - Idemo. Otvorila sam vrata auta i zapljusnuo me je vru, ustajao zrak. Usprkos sjeni ogromnog kestena, unutra je bilo kao u penici. Morali smo priekati. Kad sam otvorila vrata na suvozaevoj strani, pogledala sam kuu i odjednom vidjela Jimmvja kako stoji na prozoru i gleda dolje. Stajao je tako nekoliko trenutaka, a onda nestao. Zbunjena, stavila sam Hermana u auto i ula u nj. Otvorila sam sve prozore, privezala pojas i odjednom ugledala sjenu na upravljau. - Dobar dan, Miranda. Pogledala sam i vidjela Jimmvja. Stajao je tako da je sunce bilo iza njega. - Mislio sam da me ignorira - rekao je. Trudio se zvuati smireno, ali pomalo je bio bez daha. Oito je trao niz stepenice. - Mislio si da ja ignoriram tebe? - rekla sam tako mirno da sam iznenadila samu sebe. - Ja sam stekla drukiji dojam. - Oh, to nije tako - odgovorio je. - Bio sam vrlo zaposlen, morao sam razgovarati s mnogo ljudi, ovaj... samo sam ti htio zahvaliti to si nam pomogla. - U redu je - rekla sam hladno. - Nema na emu. Pogledala sam u njegove sive oi, pokuavajui odgonetnuti to je u njima... - I, dakako, to je u dobrotvorne svrhe - dodala sam hrabro, dok mije srce lupalo. - Aha - rekao je. - Tono. Naslonio se na auto do mojega i prekriio ruke. - I ti si Miranda bila vrlo dobra - rekao je ljubazno. - Prilino fanatina. - Ne bih tako rekla. Sada sam shvatila to je namjeravao. Pokuavao je saznati kakav je moj stav. - Razmilja li ikad o onim danima? - pitao je onako usput. Pogledao je na trenutak nekamo drugamo, a onda ponovno u mene. To je, u biti, elio znati. - Razmiljam li ikad o onim danima? - ponovila sam sporo. On se nadao da u rei: 'Ne. Nikada. Sve sam zaboravila.' - Da - rekla sam. - Zapravo, razmiljam. Tonije, u zadnje vrijeme esto razmiljam o njima. - Zbilja? Ali, to je bilo tako davno. - Istina. No, ponekad se osjeam kao da se to dogodilo juer. A ti? - Ne - rekao je odluno, ali u njemu se nazirala tjeskoba. - Izgleda sasvim jednako,

Miranda - rekao je pokuavajui promijeniti temu. - Ti izgleda drukije, jedva sam te prepoznala. - Pa - rukom je dodirnuo glavu i nasmijao se - nemam vie onoliko kose. Zapravo sam te samo htio pozdraviti. Onda... dovienja Miranda. Drago mije to sam te vidio. Krenuo je prema kui. - Jimmy, mogu li te neto pitati? - zazvala sam ga. Lagano se ukoio. - Ja se zovem James - ispravio me. - Zaista? U redu, James - pokuala sam ponovno. - elim znati... - usta su mi se osuila. Je li ti ikada ao zbog onoga to si uinio? Zurio je u mene nekoliko sekundi, a zatim trepnuo nekoliko puta. - Zar tebe nikada ne pee savjest? - Ne znam o emu govori. - Zna ti dobro! Nema smisla da se pretvara. Stvarno nema. Ne sa mnom. - Oh. Dobro... - stavio je ruke u depove, a onda uzdahnuo. - Kao to sam rekao, to je bilo prije mnogo godina. Mislim daje najbolje... da sve zaboravimo. - Ne slaem se. Trenutak smo gledali jedno u drugo i tada sam primijetila da se diskretno premjetao s noge na nogu. - Jesi li ikada... to ispriala... - pitao je tiho - ... nekomu? - Jesam li ikada to ispriala nekomu? - ponovila sam. Htjela sam da eka moj odgovor. Desnom je rukom proao kroz kosu, a ja sam primijetila crnu mrlju ispod njegove ruke. Nisam - konano sam odgovorila. - Nikada nikomu nisam ispriala. Skoro sam mogla namirisati njegovo olakanje. - Nisam ni mislio - nastavio je blago. - Dakako, tako je najbolje. Miranda, ja bih to na tvome mjestu zaboravio. Zaista. - To mi je uvijek bilo teko. - Pa, ja bih to napravio - ustrajao je. - Inae, pa... mogla bi upasti u nevolje. Zar ne? Sledila sam se. - Je li to prijetnja? - Prijetnja? - Izgledao je uvrijeeno. - Naravno da nije. To je samo... - slegnuo je ramenima - ... prijateljski savjet. Ima dobru karijeru na televiziji i kao strunjak za ivotinje, a ja sam vrlo zaposlen ovjek, pa ono to se onda dogodilo... - Ne! Ne ono to se 'dogodilo' - ljutito sam ga prekinula. - Ono to si ti uinio. Whiteovima. Opet se premjestio s noge na nogu, pa pogledao nekamo drugamo. - Pa, to je bio rezultat... - zamirio je kao daje pokuavao pronai pravi termin... - mladenake nesmotrenosti. - Tako to, dakle, naziva? Opet je prekriio ruke, a onda pogledao u pod. - Pa... moda smo se ... loe ponaali. Loe ponaali? - Ali mi smo bili uspaljeni zbog svojih uvjerenja, zar ne? - nastavio je. - I vrlo mladi. - Ja sam bila mlada, imala sam samo esnaest godina. No, zanimljivo je to na to gleda kao na loe ponaanje. Nemilosrdno sam se nasmijala. - Zar uistinu tako gleda na to? Na trenutak nije nita govorio.

Zavrtjela sam glavom. - Bilo je to mnogo, mnogo vie. Lice mu se odjednom smrailo, a kutovi njegovih usana su se spustili. - Stari jarac je to zasluio - promrmljao je- Zato? Nije odgovorio. Zurila sam u njega ne shvaajui ga. - Zato? - ponovila sam. - to je on uinio? Nikada to nisam shvatila. - Oh... mnogo stvari. Mnogo - ponovio je, a njegovo lice se odjednom zacrvenjelo. Onda se sabrao. - Ali... koja sluajnost - rekao je ljubazno. - Tvoj susret s mojom enom. - Da - sloila sam se. - Tako je. No, ja nisam odmah sve povezala jer si se onda preivao Smith. - Mulholland je djevojako prezime moje majke objanjavao je. - Promijenio sam ga kada sam postao novinar da budem malo vie... prepoznatljiv. To nije zloin, zar ne? - Ne. To nije zloin - sloila sam se. - Zacijelo si se okirao kad si me vidio. Slabo se nasmijao. - Pa... jesam. No, s druge strane, svijet je malen i oekivao sam da bi se mogla pojaviti jednoga dana. Zapravo... - pogledao je prema kui. - Ne smijem te zadravati. I Caroline e se pitati gdje sam. Lupio je po krovu auta kao znak da je na razgovor zavren. - Drago mi je to sam te opet vidio, Miranda. Zbogom. - Zbogom, Jimmy - rekla sam i upalila motor. Njegov je osmjeh nestao. - James - rekao je strogo. - Sada sam James. etvrto poglavlje - To je moj odgovor - rekla sam Hermanu, dok sam vozila natrag sa irom otvorenim prednjim prozorima. - On ne pokazuje ni trunke kajanja. Samo se brine hou li komu rei. Vjerojatno se brinuo zbog toga svih ovih godina. Zato je odluio razgovarati sa mnom. Oito ga je to zabrinjavalo, unato izvanjskoj mirnoi, a onda je u zadnji tren odluio. Vidio je kako se spremam ii, nekoliko trenutaka oklijevao, pa odluio riskirati. Jimmy oito moe mnogo toga izgubiti. On je znao da ak i sada - poslije esnaest godina - mogu sve upropastiti. Mogla bih otii u Scotland Yard i dati izjavu, a njega bi izbacili iz Westminstera prije nego kae Iceks'. No, to bih postigla time, pitala sam se vozei kroz St. Albans. Pravdu, dakako. Ali, tko e izvui korist iz toga? Mislila sam na Jimmvjevu enu. inila mi se iskrenom, ljubaznom, dobrom osobom i ja joj nisam eljela sve pokvariti. Oito nije znala nita o tome to je njezin mu uinio - da joj je rekao, ona bi se zaprepastila. Moda se ne bi udala za njega. Znam da ja ne bih, da sam na njenom mjestu. Dok smo prolazili kroz Potter's Ban, pitala sam se koliko Caroline zna o Jimmvjevoj prolosti. Vjerojatno joj je samo rekao da je bio pomalo radikalan. To bi bilo dovoljno. Daje iao na demonstracije u mladosti i daje ak sudjelovao u udnim pobunama, ali to nee utjecati na njegov javni ivot. Ili, moda nee sve dok ne uini togod nezakonito. No, Jimmy jest uinio neto nezakonito. Mnogo sam se puta pitala to bi bilo sa mnom da sam nekomu rekla. Oito je da se Jimmy oslanjao na to. Na injenicu da u upropastiti karijeru. Sada bi bilo gore nego da sam to uinila prije - zbog Jimmvjeve titule. To bi se nalo u svim novinama - stresla sam se zamislivi naslove - a to bi bio kraj za mene. ak i kad ne bi bilo suenja, ja bih bila upropatena. TV kompanija bi me otpustila. Tko bi me elio gledati u aavim ivotinjama znajui da sam

uinila takvo to? Jedno je stvar rasprivaem pisati po krznenim kaputima. Za razliku od... opet sam zadrhtala pomislivi na to. Da... To su dvije razliite stvari. Ali, jedna bi osoba mogla izvui korist iz cijelog sluaja. Znala sam samo njegovo ime. David White. Te noi nisam mogla spavati. Bilo je toliko vrue da sam cijele noi drala otvoren prozor. ula sam viku majmuna u zoolokom vrtu i povremenu riku lava - moda sam zbog toga sanjala arobnjaka iz Oza. Takoer sam mogla uti, to je bilo manje romantino, automobilske alarme i brujanje prometa s Marvlebone Roada. Misli su mi se rojile glavom, onda sam neko vrijeme zadrijemala, pa se probudila. Svih ovih godina pokuavala sam potisnuti taj uasan dogaaj, ali sada sam ga eljela podijeliti s nekim. No, s kim? Sigurno ne sa svojim roditeljima. Nikada ne bih eljela do oni saznaju. Sada sam se pitala - kao to sam esto radila - hou li se povjeriti Daisy, ali nisam eljela ugroziti nae prijateljstvo. Kada je moj zidni sat otkucao tri i pol sata, pomislila sam da bih mogla napisati pismo nekoj savjetnici u asopisu. Moda onoj ljubaznoj eni u Daily Postu, koja ima onog psa Trevora? Vidjela sam je na televiziji nekoliko puta. Zvuala je pametno i suosjeajno. Pitala sam se kakav savjet e mi dati. Dok su se prve ptice poele buditi i cvrkutati, ja sam u mislima sastavljala pismo za nju. Draga Beverlg, nadam se da mi moete pomoi jer imam grozan problem. Prije esnaest godina bila sam umijeana i namamljena, ne svojom voljom, u neto uistinu uasno - neto to je prouzrokovalo mnogo tete i boli potpuno nedunoj osobi. No, stvar je u tome...uzdahnula sam, a onda se okrenula na drugu stranu. Nisam to mogla uiniti. Vidjela sam svoj ivot, ve uzdrman krizom s Alexanderom, potpuno upropatenim. ak i kad bih koristila pseudonim, ona bi nekako mogla otkriti da sam to ja i prijaviti me policiji. Pitala sam se bi li mogla o tome razgovarati sa savjetnikom ili psihijatrom; no nisam ih imala - i to ako i oni otkriju moju tajnu? Sjela sam dok je Herman pored mene hrkao i povremeno uzdisao - ak i u snu izgleda kao da je pod stresom. Kada su se tragovi ruiastih oblaka poeli mijeati s plavetnilom odlazee noi, sinula mi je druga, jo bolja zamisao. Postojali su on-line terapeuti i psihijatri - takozvani 'cyber- psihii'. Bacila sam plahte i spustila se dolje. Ukljuila sam raunalo, ula u Google 'on-line savjetovanje' i otvorilo se oko dvije tisue stranica. Tu su bili 'Podijelite osjeaje' ili 'Pomo da izaete iz problema' i jedan kalifornijski 'Blue.com', koji je tvrdio da nudi lijek' za sve vrste psiholokih problema za 'deset minuta'. Bila sam sumnjiava, pa sam kliknula na slijedeu. Stranica se zvala Terapija polja miljenja' i tvrdili su da koriste 'napredne psiholoke metode' za 'bilo koji osobni problem'. Ti su problemi bili navedeni na tragikomian nain, kao lista za kupovinu: od zlostavljanja, afera i alkoholizma do hrkanja, transseksualaca i stresa. Na koji da kliknem? To je lako. Na 'Krivnju'. Ona je u mom ivotu predstavljala velik teret. Tu su bile i druge stranice sa slikama izlaska sunca ili duga i vedrog neba. Sve su izgledale privlano, ali... kako da izaberem? Onda sam naila na australsku web stranicu 'BezBriga.com' za ljude koji bi htjeli anonimno razgovarati o svojim problemima iz kue u totalnom povjerenju. Dok sam surfala stranicom, ula sam umirujuu klasinu glazbu, vidjela slike trepereih svijea i poruke u bocama. Budui da me privukla njihova jednostavnost, odluila sam na njoj ostati. Pisalo je da mogu zatraiti savjet e-mailom, telefonom ili licem u lice. Odluila sam se za e-mail savjetovanje od pedeset minuta standardna psihijatrijska satnica. Kada da to napravim? Mogla sam se predbiljeiti za bilo koji termin, pa sam kliknula na prozori 'Sada'. Upotrijebila sam svoju adresu s Hotmaila jer je anonimna, a onda poela upisivati broj svoje kreditne

kartice. Samo malo.... Nisam pri sebi. Na kreditnoj kartici pie moje ime. Teka srca, kliknula sam na 'Odustani'. Vratila sam se u krevet, samo leala i gledala u nebo pokuavajui smisliti kako da se rijeim ovoga tereta. I ba kad sam mislila da bi bilo najjednostavnije da odem u najbliu katoliku crkvu i sve ispovjedim sveeniku, zazvonio je telefon. -Halo? - Oprosti to te zovem ovako rano - rekla je Daisy. Zvuala je alosno. - U redu je. Upravo ustajem. to nije u redu? - Oh... nita - rekla je tiho. - Ja sam... -glas joj je zadrhtao - ...dobro. - Ne zvui tako. Kako je bilo sino? - Pa, da budem iskrena, ne tako 'posebno' kao to sam se nadala. - Kamo te odveo? - U Opera House. - Ali, to zvui divno. - Pa... da. Bilo je divno. Sjedala u prvim redovima. ampanjac prije i poslije. Ali... - On nije... Zauo se zvuk priguena jecanja. - Nije. Iako sam se ponadala kad sam ula da idemo na Figarovpir. Na kraju su svi pjevai bili zasuti konfetima, a ja sam tamo sjedila i razmiljala... Pa... zna o emu sam razmiljala. -Aha. - Poslije me Nigel odveo ujedan predivan mali francuski restoran i ja sam bila sigurna da e to uiniti - napokon. No, mi smo samo avrljali kao i obino i uope nije izgledao ivano; onda gaje nazvao partner, pa je iziao. Za susjednim je stolom sjedio jedan par i ja sam ula kako je taj deko zaprosio svoju djevojku. - Zbilja? - ula sam ga. Ona je zraila od sree, a onda je zaplakala. Konobar je, shvativi to se dogaa svima rekao, a mi smo zapljeskali i podigli ae - Nigel je sve propustio. Kad se vratio, rekla sam mu to se dogodilo; umjesto da kae: 'Kako romantino' ili 'Kako divno', 'Daisy, hoe li se ti udati za mene', on je samo rekao: 'Kako neobino'. Samo tako. Kao daje uistinu bio zauen. Onda je cijele veeri govorio o operi. -Hm. - Budui da je morao uhvatiti rani let za Bonn, ja sam dola kui. Mislim da se to nikada nee dogoditi! -jecala je. - Pa, tu je jo uvijek njegov etrdeseti roendan, zar ne? Kad je to? - Slijedeeg mjeseca. - Moda e ga uplaiti spoznaja da ulazi u srednje godine. - Ali njegov se otac oenio kad je imao etrdeset i sedam godina. - Ne znai daje Nigel isti kao otac. - Moda, no ja ne elim ekati jo pet i pol godina da saznam. Isuse, Miranda, tada u imati trideset i devet godina! Imat u bore i sijedu kosu. - Ne budi smijena. - Imat u vie bora nego kora drveta. - Nee. - Nosit u anatomske papue...imat u grbu - i artritis. - Govori gluposti, Daisy. - Vjerojatno neu moi hodati. Morat e me gurati u prokletim kolicima do oltara!

- Zbilja postaje smijena. - I neu moi imati djecu. - Hoe! Iskreno, Daisy - nastavila sam, a njezini su jecaji napokon prestali. - Mora se pribrati. Ve si to mnogo puta prola s Nigelom, zato si sada toliko uzrujana? - Zato to... - mrcnula je. - Uinila sam neto prilino... blesavo. -to? Nije nita rekla. - Daisy, to si uinila? - Doi na ruak, pa e vidjeti. Kada sam u podne pozvonila na Daisvina vrata, oekivala sam da e mi ih otvoriti crvenih oiju i nateena, no, umjesto toga, izgledala je kao daje opet pronala onaj svoj stari elan. - Nigel me nazvao iz hotela - rekla je - pa sam sada malo veselija nego sam bila. Ooo, kakvo lijepo cvijee! Jesi li dola autom? - dodala je. - Ne. Podzemnom. - Dobro, jer sam upravo pronala bocu ampanjca za koju nisam znala daje imam. Ve je sat vremena drim u zamrzivau. Dosad se ve trebao lijepo ohladiti. - Odlino. Ila sam za Daisy uskim hodnikom u kojem su bile raznolike stvari: velika naprtnjaa, dvije kacige, tri ruksaka, nekoliko smotuljaka uadi, sjekira i izme za penjanje. Na zidu je - pored neega stoje izgledalo poput ogromnog zmaja - bio par skija. - Oprosti zbog nereda - rekla je. - Nemam mnogo mjesta. - to je ona stvar tamo? - To je moja jedrilica. - Oh. A ova mrea? - To je oma. - Oma? - Visea mrea. Za spavanje kad si na pola puta prema vrhu litice. -Ah. -To je vrlo korisno, zna... samo zabije nekoliko klinova, privrsti je i popne se u nju. Vode za Hermana? - Da, molim. Otila je do sudopera i pustila hladnu vodu. - U redu - rekla sam, a ona je stavila posudu ispred njega. - Reci mi. - Oh - uzdahnula je i ispravila se. - Dobro... u zadnji tren sam ipak odluila da te neu zamarati time, no, dobro, evo to se dogodilo... U tom trenutku sam to ugledala. Na stolcu. vrstu, skupocjenu vreicu s natpisom 'Svadbena zvona'. Zurila sam u vreicu, a onda pogledala u nju. - Oh, Daisy. - Pa... vidi - poela je. - Juer sam se vraala s tirolskog prelaenja. Vozila sam kroz Rochester i vidjela jednu divnu prodavaonicu vjenanica, a bila sam toliko sretna, pa sam mislila samo malo pogledati... - Pokai mi. Otvorila je vreicu i izvukla nekoliko slojeva papira, a onda dugi veo, lagan poput pauine i ukraen ljokicama. - Oh, Daisy.

- Znam - slegnula je ramenima. - No, bila sam toliko uvjerena da e me Nigel zaprositi, a u trgovini je bila rasprodaja. Ba sam dobila plau i bila sam tako sretna... - Koliko kota? - Devedeset i pet funti. Ali uz popust od dvadeset posto - dodala je. - Pa, hvala Bogu to nisi vie potroila. Sada sam primijetila vrlo udan izraz na njenom licu. Poput onoga to ga imaju psi kad upadnu u nevolju. - to jo? Uzdahnula je, a onda otila do svoje spavae sobe. Ja sam je slijedila; otvorila je vrata i mi smo ule. U poetku nisam vidjela nita neobino. Onda je zatvorila vrata, pa sam ula lagano utanje i udarac. Okrenula sam se. Na vratima je visjela ruiasta zatita za odjeu, onakva kakva se koristi za haljine za balove. Otvorila sam usta. - Nisam mogla odoljeti - Daisy je zavijala. - Bila je u izlogu. I bila je tako... tako predivna. Pogledaj! Povukla je vrpcu, a zatitni je omota skliznuo na pod i otkrio zaista divnu vjenanicu. Bila je iz kolekcije Vilinskih princeza', od bijele svile, s postavljenom suknjom, sa satenskim steznikom iznad toga, na kojem su sjajili maleni, runo ivani kristali. - Tako je lijepa... - opet je mrcala - ...pa sam je odluila isprobati. I... Miranda, izgledala sam fantastino u njoj. Zbilja jesam. I znala sam da tako neu izgledati ni u jednoj haljini. Pa sam je jednostavno morala kupiti. Moe li me razumjeti? - Ne. Koliko? - pitala sam zurei u vjenanicu. -Tisuu? - Tisuu i dvjesto...ali snieno petnaest posto. - Tisuu i dvjesto funti! Time bi tri mjeseca mogla plaati svoju hipoteku! Daisy, molim te, nemoj misliti da sam okrutna, ali moram te podsjetiti da jo nisi ni zaruena. - Znam to - zavijala je. - Ali, bit u. Prilino brzo. Hou rei, Nigel e me zaprositi, sigurna sam u to. Pa, mislim da e mi... posluiti...- njezin je glas nestao. - eli li vidjeti cipele? -Ne\ - Ne ljuti se, Miranda. - Nisam ljuta - ja sam zabrinuta. Opet je zamotala haljinu. - Bolje daje sakrije - dodala sam. - Daje Nigel ne bi vidio. - Aha, to je istina. Iako on ovamo ne dolazi toliko esto. - Daisy - rekla sam, dok je vjeala vjenanicu u ormar. - Razgovarajmo o ovom. - U redu, ali moemo li najprije ruati? Umirem od gladi - i doista trebam au ampanjca. Kad je otvorila zamrziva, pogledala sam slike na njenoj ploi u kuhinji. Na jednoj smo bile nas dvije u Bristolu, u naem stanu, zagrljene i nasmijeene, te na zajednikom odmoru u Grkog. Tu je bilo nekoliko Nigelovih slika - dobro je izgledao na njima, i nekoliko fotografija njezine mame. Bilo je mnogo slika koje prikazuju Daisy u akciji: u slobodnom padu, kako skae bungee-jumping s mosta, ili na raftingu na brzim vodama kao voa s podignutim palcem. Na toaletnom je stolicu bio uokviren portret njenih roditelja - Daisy izgleda kao njezin tata. On je poginuo sa samo etrdeset i dvije godine jednoga nedjeljnog jutra kada je prelazio cestu i iao po novine. Shvatila sam da je tu klju njezine dvojbe. Ona zna kako je ivot prolazan, pa eli riskirati...ali je u isto vrijeme toliko nesigurna i treba 'zatitu'. - Daisy - rekla sam, dok je ona otvarala bocu - mora izazvati Nigela. Nesigurnost te

oito dovodi do ludila. To dokazuje prerana kupnja vjenanice. Zamislila sam je kako ulazi u prodavaonicu s kacigom i opremom za penjanje. - Da - uzdahnula je i uzela dvije ae. - U pravu si. Potpuno si u pravu. - Mora razgovarati s njim. Vrijeme je. - Da, krajnje je vrijeme - uzdahnula je. - Znam to. - Naposljetku, ti si bila veoma strpljiva. Kimnula je potvrdno. - Jesam. Strpljiva Griselda, eto to sam bila. No, sada se osjeam vie kao 'Grisly', a manje kao 'Elda' - dodala je i ironino se nasmijala. - U redu, definitivno u ga pitati. - Dobro - rekla sam. - Kada? Blijedo me pogledala. - Oh, pa ne znam ba. Ali... ubrzo. Kimnula sam glavom. - Odlino. Hrabro se nasmijala, a onda se na njezinom licu pokazala tjeskoba. - Ali, ako ga pitam, a on mi negativno odgovori? - Izgledala je zabrinuto. - to u onda? - to e onda napraviti? Pa, iako e to biti uasno...-jedno vrijeme - mislim da e na kraju biti dobro. Daisy, ako ta veza stvarno ne uspije, moda ti je sueno da upozna nekog drugog. Gledala me pokuavajui shvatiti o emu govorim. - Jesi li ikad o tome razmiljala? - upitala sam je. - Da negdje tamo postoji netko komu nee trebati est godina da pone ivjeti s tobom? - Ne - rekla je, nelagodno se vrpoljei. - Nisam. Razlog je u tome to ja elim biti s Nigelom. - Ali, eli li Nigel biti s tobom? Daisy, to je grozno pitanje s kojim e se morati suoiti, eli li biti neto vie od njegove djevojke; ako postane jasno da to nee postii, morat e biti hrabra i nastaviti ivjeti dalje. Pogledala je u mene, a onda svrnula pogled. - Znam da je to istina. Dakako da znam. Zaista u morati biti hrabra - uzdahnula je. - No, moda e se, s druge strane - podignula je au - sve srediti s Nigeom. Dakle, in-in, Miranda. - in-in - odgovorila sam. - I glavu gore! - Mislim, ti si bila hrabra - nastavila je paljivo. - S Alexanderom. Spustila sam au. - Hrabra? Misli da sam hrabra? - Da. Kad se sjetim to ti se dogodilo...ili, bolje reeno, to ti je on napravio - ispravila se. - Ali, da... ti si bila nevjerojatno hrabra, ak si i sada hrabra. - Ja uope nisam hrabra - rekla sam tiho. - Daleko od toga. Daisy me je upitno pogledala. Sjedile smo na njenoj verandi, na toplom suncu izmeu lonia okantno ruiastih pelargonija, sa sendviima od dimljenog lososa i pjenuavim Bollingerom i samo smo avrljale. Osjetila sam kako moja napetost polako nestaje. - Ne znam to bih bez tebe - rekla je Daisy i popila velik gutljaj ampanjca. - Jedino s tobom mogu razgovarati o Nigelu... - sa svojom majkom ni u kom sluaju, jer ona ve ima negativan stav o njemu. Uvijek govori da se on loe ponaa'. -Aha. - Ti si jedina osoba s kojom mogu razgovarati o svojim problemima - nastavila je i popila jo jedan gutljaj. - Ti si moj.amac za spaavanje. Jedina si osoba kojoj se mogu otvoriti - nasmijala se i aom pokazala prema meni. - Mislim... komu se doista mogu otvoriti, a da ne budem oprezna ili da moda zaalim zbog neega to sam rekla. S tobom ne moram pokazivati samo svoju 'dobru' stranu, nego i svoju lou stranu.

- Ti nema loe strane - rekla sam, dok sam gledala pele koje su zujale oko lavande, a na njihovim nogama se uhvatila pelud. - Mislim na svoju neprivlanu stranu. Kad se osjeam loe i potiteno, kao jutros - ili oajno. Svi drugi misle da sam uvijek vesela - Daisy, vesela djevojka za zabave. Ali, pred tobom mogu pokazati svoje prave osjeaje. - Moe. - Mislim da nikada nee loe misliti o meni, bez obzira to ti kaem. Igrala sam se stalkom svoje ae. - To je tono. - Znam da ti mogu rei bilo to i da me zbog toga nee osuivati. - Ne - rekla sam tiho. - Neu. Mali, plavi konjic je proao pokraj nas, prelijevajui se u duginim bojama. - Ti nisi tako otvorena sa mnom - primijetila je i popila dugi gutljaj - no meni to ne smeta. Nikada mi to nije smetalo - znam da ti uvijek voli sve zadrati za sebe. Kimnula sam glavom. To je bila istina. - Inae - rekla je vedro. - Kakva je bila zabava? - Oh... bila je... debra. Izloba pasa je bila zabavna. - A kua? - Fantastina je. Kao manja verzija Gosford parka. - Pa, kau da mnogo vrijedi. A to je s njim? Muiem? - Mui... - Vidjela sam fotografije. On elavi, ali je prilino zgodan. Oito puca visoko. Jesi li ga upoznala? Zurila sam u ploice. Kolonija mrava izlazila je iz pukotine i ulazila u beton. - Zapravo, srela sam ga... Da. Znam da ti mogu rei bilo to i da me zbog toga nee osuivati. - Oito je armantan - ula sam Daisy. - Jo ampanjca, duo? Nagnula se drei bocu. - On jest armantan - rekla sam. - Nevjerojatno je armantan. On je jedan od najarmantnijih mukaraca. Mislim da nikada nee loe misliti o meni, to god ti kaem. Onda sam je pogledala - i donijela odluku. - On je i govno. Daisy je spustila bocu. - Zbilja? - O, da. - Pa, takvi su mnogi politiari - slegnula je ramenima tjerajui osu. - Takav im je posao. - Mislim daje tu posrijedi neto drugo. - Kako zna? - Jednostavno znam - rekla sam gorko. - Ali kako? utjela sam. - Kako to zna? Duboko sam uzdahnula. - Zato to sam ga prije upoznala. - Zaista? - rekla je. - Kad je to bilo? - Prije esnaest godina. - Dok si ivjela u Brightonu? Kimnula sam glavom. - On je tamo studirao. - Oh, shvaam - rekla je, a oi su joj se rairile. - On je bio tvoj deko. Je li to? -Tako nekako. Recimo da sam bila...zaluena. - Zaboga! Kako je svijet malen - rekla je u jednom dahu. - A, on se loe ponaao prema tebi? - upitala je i opet popila malo ampanjca. - Prokletnik!

Nasmijala sam se zbog njezine odanosti. - Daisy, on se prema meni ponaao veoma loe - ali ne onako kako ti misli. - to je onda napravio? - pitala je oito zainteresirana. - Pa... on je napravio neto... veoma... okantno i upleo me u to... i sada me to progoni. Daisy me gledala kao zaarana. Zurila sam u pod. - Pa, to god to bilo - ula sam je kako govori - sjeti se da si onda imala samo esnaest godina. Bila si veoma mlada. Uzdahnula sam. - To je istina. No, bez obzira na to, osjeam sram svaki put kad se sjetim. Spustila sam au. Osjetila sam bol izmeu oiju. - Uostalom, sigurna sam da se nije dogodilo neto toliko loe. Svi radimo stvari koje poslije zaalimo - nastavila je taktino. - Blesave stvari. Neljubazne stvari. Nemoj biti preotra prema sebi, Miranda. Osjeala sam otru bol u grudima. - Ja nisam otra prema sebi - to je bilo vrlo loe. Zapravo, bilo je uasno. Bilo je apsolutno uasno. Odjednom su mi se oi napunile suzama. - Daisy, rekla si da sam hrabra, ali nisam. Rukama sam pokrila lice. - Da sam bila hrabra, davno bih poduzela neto, ali nikada nisam. Osjetila sam kako se topla suza sputa niz moj obraz. - to je to bilo? - pitala me njeno. - Moe mi rei. Zavrtjela sam glavom. - Prezirat e me, ako ti kaem. - Neu, Miranda. Ti si mi najbolja prijateljica. - Hoe, osudit e me. To e biti jae od tebe. - Obeajem da te neu osuivati, Miranda, ma o emu se radilo, kao to znam da ti mene ne bi osuivala. Dlanovima sam pritisnula oi. - Nikada to nisam zaboravila - zajecala sam. - Nekoga sam veoma povrijedila. - Ti si nekoga povrijedila? Kimnula sam. - Misli, fiziki? Opet sam kimnula. - Ali, koga? -Jednoga... djeaka - odgovorila sam. - Dobro, mladia. Onda je imao dvadeset godina. Zvao se David. - Kakav je bio? Odmahnula sam glavom. - Ne znam. - Ne zna kakav je bio? Opet sam odmahnula glavom. - Kako to? - Nikada ga nisam upoznala. Izgledala je zbunjeno. - Nikada ga nisi upoznala...ali si ga povrijedila. -Da. - Ne razumijem. Je li to bilo sluajno? - Moda. To jest, nije... nije bilo sluajno. To nije bila nesrea. Daisy je zurila u mene kao da sam govorila na nekom stranom jeziku. - To je bio zloin - apnula sam. Zavladala je tiina koju je prekidalo samo povremeno brujanje aviona u daljini. - Zloin? - ponovila je tiho. Maknula sam pogled jer je vie nisam mogla gledati u oi. - Bio je to... - uzdahnula sam - ... grozan zloin. - Je li se radilo o drogi? - Daisy je tiho upitala nakon nekoliko trenutaka - Jesi li komu dala drogu? - Ne. Nikada nisam imala posla s drogom. Nastala je pauza. - Onda... je li se dogodilo neto slino kao s mojim ocem? Miranda, je li

to bilo... netko je nekoga pregazio, pa pobjegao? - Pregazio i pobjegao? - ponavljala sam. - Ne. Iako... da, bilo je tako... na neki nain... da osim to tu nije bilo auta. Zamutio mi se pogled na Daisyino zaueno lice, jer su se moje oi opet napunile suzama. - Ne razumijem - rekla je. Sada sam duboko uzdahnula kao da sam se spremala zaroniti. - Onda u ti rei - apnula sam. - Rei u ti. Moram ti rei. Ali ne smije nikom ispriati. - Kunem se da neu. Pogledala sam na susjedna vrata. - Moe li nas tko uti? - Ne. Moji susjedi su na putu. I tako sam promukla glasa ispriala Daisy to se dogodilo prije esnaest godina. - Boe - promrmljala je kad sam zavrila. Onda je zavladala tiina. - Boe - opet je rekla tiho. - Rekla sam ti da je okantno, zar ne? ula sam kako je uzdahnula. - Da. - Opet je uzdahnula. - Jesi. - Jesi li sada promijenila svoje miljenje o meni? Odmahnula je glavom. - Ne, nisam. Jer ti nisi bila kriva. On je zbilja govno - rekla je kao da je to upravo shvatila. - On je to uinio, a ne ti, Miranda. - Alija se nisam trebala uplesti u te......stvari. Nisam se trebala spetljati s njim. Bila sam naivna. No, tada bih uinila sve za njega...prije sam mu pisala tonu jadnih ljubavnih pisama - on je iskoristio moju opsesiju, a onaj deko... David je nastradao. - Nije ni udo to te to mui toliko dugo - rekla je. - Kakav teak kri! Stavila je svoju ruku na moju. - I nikada vie nisi vidjela Jimmvja? - Ne. Sve do prologa tjedna. - Jesi li se zbog toga opet poela prisjeati? - Djelomice... zbog oka to sam ga opet vidjela, ali, zapravo, Daisy, to nikada nisam ni zaboravila. Uvijek me proganjalo. A iz nekog sam razloga u zadnje vrijeme stalno na to mislila - i onda zbog neke udne sluajnosti... ili sudbine -opet sam srela Jimmvja. I sada ne mogu to izbaciti iz glave. - Znam to se dogodilo - rekla je Daisy tiho. - Mislim da si se prisjetila stoga to te Alexander nedavno povrijedio. -Ipak si i ti bila rtva. I zbog toga si postala svjesna boli to si je jednom prouzrokovala. - Moda - aputala sam. - To je mogue. Samo znam da je to utjecalo na velik dio mog ivota. Ponekad razmiljam da bi bilo bolje da su nas uhvatili i kaznili, barem bih onda mogla nastaviti sa ivotom. - Ali, da su te uhvatili, moda bi otila u zatvor, Miranda. - Jo uvijek to'mogu - rekla sam. - Kao i on. - On bi zasigurno mogao izgubiti svoje mjesto. I mislim da ga nikada ne bi izabrali da su znali za to - to je vrlo ozbiljno. - Sigurna sam da si u pravu. - I zato je razgovarao s tobom - rekla je sada mnogo sabranije. - Sve ove godine to je skrivao, a onda si se ti odjednom pojavila. Koja nona mora za njega, Miranda. Veoma je riskirao uavi u politiku, a ti si prijetnja. Vjerojatno misli da e ga pokuati ucjenjivati.

- I ja mislim da je tako razmiljao. Rekao je da bih mogla upasti u nevolju, ako bih komu rekla, to je oito bila prijetnja. Eto - apnula sam. - To je moja uasna tajna. Sada zna. Drago mi je da zna - dodala sam tiho. - Toliko dugo me mui, a nikomu drugomu nisam mogla vjerovati. Daisy je opet stavila svoju ruku na moju. - Sada su mi jasnije neke stvari u svezi s tobom - rekla je nakon nekoliko trenutaka. - Sada shvaam zato si bila toliko rezervirana kada smo se prvi put vidjele. Morala sam se dobro potruditi da se sprijateljim s tobom. Izgledala si, da... prilino tajnovito, kao i uvijek. Sada znam zato. - Da. Zato to sam imala tajnu. Doista uasnu.. i bojala sam se da e je tko otkriti. ivjela sam u stalnom strahu da e je jednoga dana netko otkriti - i da e moj ivot biti upropaten. Jo uvijek bi se to moglo dogoditi - dodala sam uplaeno. - Voljela bih da si mi prije rekla. Bolno sam uzdahnula. - Mnogo, mnogo puta sam ti eljela rei. Ali ti si bila moja jedina i najbolja prijateljica, pa to nisam eljela ugroziti. - Ali ja ne mogu zamisliti kako si sama mogla nositi takav uasan teret. Zbog toga sam tuna. Zbog njezine suosjeajnosti moje su se oi ponovno napunile suzama. - Vjerojatno si se osjeala... usamljenom - dodala je. - Jer nisi mogla nikomu rei. - Da - promrmljala sam. - Jesam... - Pa... drago mi je to si mi rekla. Ali pitanje je... to sada? Pogledala sam je zbunjeno. - Uistinu ne znam. - eli li kazniti Jimmvja? Je li rije o tome? - Ne. Iako sam bijesna kada vidim da se on ne srami zbog onoga stoje uinio. - to onda eli napraviti? Nekoliko sam trenutaka u tiini zurila u tlo i razmiljala o tom pitanju. - elim... elim se pokuati iskupiti. - Misli, eli da ti bude oproteno? Moje je srce snano zalupalo. - Da - rekla sam. - elim. elim da mi bude oproteno. elim se... osloboditi grijeha. Prije esnaest godina uinila sam neto loe i sada to elim ispraviti. - Ali, zato eli ba sada to ispraviti? - Zato jer mi je bilo sve gore kako su godine prolazile. Nikada nisam imala mira. elim to izbaciti iz glave...a mislim da neu moi, ako napokon neto ne poduzmem. - to misli da bi mogla napraviti? Zavrtjela sam glavom. - Ne znam. Samo znam da elim... sve popraviti. - Znam to bi mogla uiniti - rekla je Daisy tiho nakon nekog vremena. - No, vjerojatno si i sama pomislila na to. Pogledala sam je, a onda svrnula pogled. -Jesam. Razmiljala sam o tome mnogo puta. Matala sam - uzdahnula sam - da to napravim. Ali, samo je na tome ostalo - samo na matanjima, jer nikada nisam imala dovoljno hrabrosti da ih ostvarim. Pogledala sam u nebo na kojem je avion u daljini ivao glatki, bijeli trag po plavetnilu. - Onda budi hrabra sada - ula sam Daisy, dok sam gledala prema gore. - Miranda, budi hrabra. - Zar nije prekasno? - upitala sam plaho. - Ne, nikada nije kasno. Pogledala sam je. - Nai ga, Miranda. Moje srce je zalupalo. -

Nai Davida. Nai Davida. - Ali to u mu rei? - to e mu rei? - ponovila je. - Pa... 'oprosti', pretpostavljam. Gorko sam se nasmijala. - Mislim da 'oprosti' nee biti dovoljno. Bok, Davide. Ja sam Miranda. Sjea li se onog paketa to si ga dobio prije esnaest godina? Onog stoje eksplodirao u tvojim rukama? Tono. Da, ba taj. Uostalom, vjerojatno se dobro sjea toga. Pa... osoba koja ti je to dostavila bila sam ja!' Mislim da 'oprosti' nee biti dovoljno ponovila sam, a oi su mi zasuzile. - Moglo bi biti dovoljno - rekla je. - Barem to moe rei - i to je najvie to moe rei. Zapravo, kad malo bolje promisli, jedino to moe rei. - Aha - rekla sam promuklo. - To je istina. - Miranda, potrai ga - rekla je tiho. - Onda e moda napokon moi nastaviti dalje. Zar to nije ono to eli uiniti? Ono to si oduvijek eljela? - Da - apnula sam nakon nekog vremena. - Jest. Ja elim to uiniti. Uvijek sam to eljela. Uvijek sam htjela nai Davida Whitea. I hou. Peto poglavlje Kada sam nekoliko sati kasnije otila od Daisy, osjeala sam se slomljeno, ali mirnije. Podijelila sam svoj teret, Daisy me nije osuivala nego mije dala veoma dobar savjet. Zbog same pomisli da u potraiti Davida osjeala sam se bolje. Napokon u to uiniti. Ali, gdje da ga potraim? On bi mogao biti u Parizu ili Peruu ili Prestatynu. Mogao bi biti bilo gdje na svijetu. No, znala sam gdje u ga najprije potraiti. Stigavi kui, nala sam broj i nazvala. - Dobrodoli na Sveuilite Sussex - rekao je snimljeni glas. - Centrala radi od devet sati do pet i trideset. Od ponedjeljka do petka. Ako znate broj... - morat u priekati. Onda sam na internetu potraila 'Profesora Dereka Whitea'. Nije bilo niega. Iako sam znala da e biti uzaludno, potraila sam i 'Davida Whitea'. Tu je bilo oko etiri milijuna ulaza: David White koji prodaje optike instrumente; David White koji otkupljuje stare knjige; David White koji nudi aparate za grijanje; David White, glumac u filmu Opinjen. Tu su bili alati Davida Whitea i namjetaj Davida Whitea, ak i rap pjeva David White. Moda je 'moj' David White postao znanstvenik kao i njegov otac. Moda se ispisao s fakulteta. U devet sati slijedeeg jutra ponovno sam nazvala sveuilite. - Ne elim da me spojite s njim - rekla sam oprezno. - No, moete li mi rei radi li tu jo uvijek prof. Derek White? - Samo trenutak, molim... ula se brza verzija nekog Vivaldijeva djela. - Ne mogu pronai to ime, ne. Na kojem je on odjelu? - Paaa... nisam sigurna. Vjerojatno na biologiji. Ili moda biokemiji. - Opet u provjeriti. Ne. Nemamo nikoga pod tim imenom. elite li da vas spojim s nekim drugim profesorom na odjelu znanosti? Uspaniila sam se. - Ne, hvala. Oni bi me mogli pitati tko sam i zato zovem. Morat u promijeniti taktiku. Onda sam nazvala informacije i pokuala nai kuni broj. - Imate li adresu? - Imam. - Nikada je neu zaboraviti. - West Drive br. 44 u Brightonu. - Priekajte molim... na toj adresi nema prof. D. Whitea - rekla je operaterka. - ak ni kao prijanjeg vlasnika?

- Nemamo to ime na toj adresi - automatski je ponovila. - elite li neki drugi broj? - Ne, hvala - spustila sam slualicu i uzdahnula. Ovo nee biti lagano, ipak je prolo mnogo vremena - moda su odselili ili je on umro. Zacijelo sada ima vie od ezdeset godina, pa je vjerojatno u mirovini. Moda e njihovi susjedi znati kamo su otili ili e mi dati neki drugi podatak. Budui da nisam imala drugih tragova, odluila sam otii tamo. Mogla sam usput posjetiti i mamu. Pogledala sam u dnevnik. Srijeda mi je bila slobodna. Nakon to zavrim sa svojim njukanjem, mogle smo otii na ruak. - To bi bilo lijepo - rekla je kad sam je nazvala. -Djevojice nisu ovdje, kola im je zavrila. Onda emo se narazgovarati u miru. A moe vidjeti djeake. Ve ih dugo vremena nisi vidjela, zar ne? - Ne, nisam. To bi bilo odlino. U srijedu ujutro Herman i ja smo rano krenuli prema Brightonu. eljela sam stii prije devet tako da netko bude tamo kada ja nazovem. Nisam trebala gledati u kartu - vrlo sam dobro poznavala put. Najprije sam krenula kroz grad, preko Blackfriarsa, potom kroz A23, pored Hurstpierpointa, a onda sam vidjela oznaku za Brighton. Osjeala sam vor u elucu dok sam se vozila sreditem grada prema Queens Parku, pa sam skrenula desno u West Drive. Mnogo sam puta bila na tom mjestu u svojim snovima - i nonim morama. Kua je bila na kraju, naslonjena na drugu, u stilu kralja Edwarda, s lijepim vrtom kojeg je titila niska ograda. Dok sam sporo prilazila, nisam vidjela da je netko unutra, ali jo je bilo rano - osam i petnaest. Na kraju sam se okrenula i parkirala nekoliko metara dalje, osjeajui se kao privatni detektiv koji prati neku nevjernu enu. Dok sam sjedila, gledala i ekala, Herman je povremeno tjeskobno uzdisao. U osam i trideset doao je potar, ali u devet nije bilo ni traga ivota. Moda su nekamo otputovali - trava je bila prilino visoka. U devet i petnaest izala sam iz auta. Duboko sam uzdahnula, otvorila vrata, a onda krenula stazom prisjeajui se, s osjeajem munine, kada sam zadnji put to napravila. Zatim sam pozvonila, a srce mi je lupalo. udno, nisam mnogo razmiljala to u rei. Dok sam ekala, vjebala sam u sebi: 'Dobar dan, zovem se Miranda. Samo elim da znate da sam to bila ja. 1987. To sam bila ja. Ja sam to uinila. Ali... nisam htjela. Samo sam vam htjela rei koliko mije ao.' Nitko nije otvarao. Virnula sam kroz prednje staklo, ali nisam mogla vidjeti ima li koga unutra. Jo jednom sam pozvonila, ali jo uvijek je sve bilo tiho. Morat u ostaviti poruku. Dok sam se vraala prema autu, sjetila sam se da sam mogla pitati potara ive li oni jo uvijek ovdje. I upravo kad sam iz pretinca vadila svoj notes to sam ga ponijela sa sobom, netko je zalupio vratima. Podignula sam pogled. Iz susjedne kue izlazio je jedan mukarac s crnim koker panijelom. Izala sam iz auta i prela ulicu. - Oprostite! On me je pogledao, a ja sam se ljubazno nasmijeila. - Oprostite to vam smetam. Moete li mi rei ive li Whiteovi jo uvijek na broju 44? Zbunjeno me je pogledao. - Whiteovi? Oni Whiteovi? - rekao je ponovno. - Oh, Boe, ne. Odselili su se prije mnogo godina. Mnogo godina - ponovio je. - Oh - rekla sam razoarano. - Znate, mi ovdje ivimo dvadeset godina. Dvadeset godina sam ve ovdje... ini se da ovaj ovjek voli sve ponavljati dvaput. - Onda ste ih poznavali? - pitala sam. - Whiteove?

Kimnula sam glavom. - O, da. Dobra obitelj. Vrlo dobra obitelj. - A kada su se odselili? - Ooo, oko '87 ili '88. Da. Mora daje tako. Nedugo nakon... Pa... oni su doivjeli neto. Loa sudbina, to je bilo - zavrtio je glavom. - Loa sudbina. Zagonetno je pogledao u mene. - Zato elite znati? - Pa, ja sam... stara prijateljica njihova sina. - Michaela? - Ne - rekla sam oprezno. - Ovaaj... Davida. Osjetila sam nagli polet adrenalina. - Ah, David. Da. Dobar momak. Bio je veoma dobar momak. - Bio? - Da. Mislim, sjeam ga se kao dobrog deka. Onda, kako ga poznajete? Iznutra sam se tresla, ali ve sam imala pripremljenu la. - Bili smo zajedno na fakultetu. - Shvaam. Pa pokuavate opet doi do njega. Ponovno nalaenje prijatelja i neto slino. - Da - rekla sam vedro. - Tono. - No, zar nijedan drugi prijatelj s fakulteta nema njegov broj telefona? - Pa... ne. Svi smo izgubili vezu s njim. - Dakako, kad je rano napustio fakultet, da... sada se sjeam. -Zbilja? - Osjetila sam slabost. - Mislim... naravno da jest. - Nakon tih zlih dogaaja. - Da, to je... tono. Ali... ovaj... sjetila sam se da su njegovi roditelji ovdje ivjeli nastavila sam dalje zamuckujui - pa sam mislila da jo uvijek ive ovdje. Vjerojatno ne znate njihovu sadanju adresu, zar ne? - Bojim se da ne znam. - Pucnuo je jezikom, a onda odmahnuo glavom. - Ne, bojim se da ne znam. - A moda e znati ljudi koji sada tamo ive? - Oni su na odmoru, a ovdje ive samo dvije godine. Otkad su Whiteovi otili, stanari su se mijenjali triput. Sumnjam da e itko znati njihovu sadanju adresu. - Oh - rekla sam tuno. - Shvaam. Onda ne znate kamo su otili ili kako da stupim u vezu s njima? - Ne ba. - Razmiljao je i kripao zubima. - Moja bi supruga mogla znati - dodao je - ali ona je otila u posjet svojoj sestri. Mogao bih je pitati kad se vrati. - Biste li t uinili? Bila bih vam zahvalna. Zapisala sam mu broj svog mobilnog telefona i do njega jednostavno 'Miranda'. - Ako vaa supruga ima bilo kakvu informaciju, bila bih vam zahvalna ako biste mi se javili. Ja bih... ovaj... zbilja voljela vidjeti Davida... opet zavrila sam. - Prolo je mnogo vremena, zar ne? - Da - rekla sam. - Prolo je mnogo vremena. Sada je ve bilo devet i etrdeset. Kod mame sam morala biti u dvanaest. Mogla sam je samo nazvati i rei da u doi ranije, ali sam htjela neto obaviti prije toga. eljela sam posjetiti svoje stare kue duhova. Vozila sam se kroz Pavilion i smijala njegovom apsurdnom sjaju, a onda se parkirala blizu Palae Piera. Galebovi su vikali i kriali, dok smo Herman i ja etali uz obalu, a valovi se sjajili kao glatki metal na suncu. Onda smo proli kroz The Lanes. Pronala sam East Street u kojoj je - tono na uglu, pored kioska - bio Jimmvjev stan. Sada je tu bio tajlandski restoran. Onda sam otila natrag prema autu i vozila se Kings Roadom, skrenula desno u Brunswick Place, pa se parkirala izvan

Brightona i srednje kole Hove. Dok sam sjedila i zurila u kvadratnu zgradu iz osamnaestog stoljea krem boje, ula sam kroz prozor enske glasove, onda zvono, a zatim iznenadnu kripu stolaca. Razmiljala sam koliko sam mrzila ovo mjesto. Odmah na poetku oznaena sam kao 'tvrdoglava' i 'nespremna na suradnju', ali nakon incidenta s Whiteovima promijenila sam se. Pokorena zbog oka - ili zbog straha da me ne uhvate - otada sam bila pristojna. Napustila sam borbu za prava ivotinja, radila kao rob i nakon toga dobivala same petice. Sada sam se sjetila da mije zadnjega dana kole ravnateljica estitala kada sam se popela na pozornicu. - Ti slui za primjer ovoj koli - rekla je i vrsto mi pro-tresla ruku. - Ti si takoer primjer drugim, pa... buntovnim djevojkama - dodala je s ponosnim osmjehom. Daje znala istinu, nikada to ne bi rekla. Poslije mature otila sam u Bristol, mama se odselila, a ja sam napustila Brighton i mrana sjeanja. - Miranda - uzviknula je mama kada je, etrdeset minuta kasnije, otvorila vrata. - Tako si mrava! - Zaista? - rekla sam odsutno, dok me grlila. - Da, vjerojatno jesam. - Ne moram pitati zato - rekla je i otila do kuhinje. - Kada je Hugh pobjegao, ja sam izgubila gotovo dvanaest kilograma. Vjerojatno je Alexander napravio isto? - nastavila je. - Jednostavno je pobjegao? -Pa... - Mukarci te uvijek iznevjere - rekla je vrtei glavom. Nisam joj proturjeila. - Ali ivotinje ne. To je bila istina. - Trebala si me nazvati - dodala je. - Vjerojatno si se uasno osjeala. - Pa, ne ba. Samo se osjeam... Kako se osjeam?... Razoarano. No, radije ne bih o tome, ako nema nita protiv. Uzdahnula je. - U redu. Zna, Miranda, nikada nisi razgovarala sa mnom ni o emu. Nisi mi se povjeravala. Nita. To me razoaralo. Slegnula sam ramenima. - ao mije, mama. Ja sam... takva. - Znam. Uostalom, reci mi to si radila u Brightonu. - Oh! Pa... imala sam posla. To je bio vrlo... problematian... magarac. - U emu je bio problem? - Stalno je... - Bjeao? - rekla je. Mama to esto radi - to me ivcira. - Da, a... - Kako opasno!. Moe ga netko ubiti, jadnika, ili moe prouzrokovati groznu nesreu. Dakle, to si savjetovala? - Ja... sam im rekla da nabave bolju... - Ogradu? Kimnula sam iivcirano. - Pa, to su mogli i sami shvatiti. Ipak, dobila si novac - dodala je vedro, dok je otvarala zamrziva. - 'Savreni ljubimci' idu dobro? - pitala je preko ramena. - Ide polako. Gdje su djevojice? Imam tri polusestre: dvadesetogodinju Gemmu, te Annie i Alice - osamnaestogodinje blizanke. - Otile su k ocu. Vjerojatno e tamo provesti cijelo ljeto. - Smeta li ti to? - Ne. Ne vie. To je dobro za njihov francuski i ja ih doista ne mogu kriviti...tako divno mjesto. U svakom sluaju - slegnula je ramenima - takav je bio dogovor, pa se ne mogu

buniti. - Dakako. Hugh je ostavio moju mamu prije etiri godine. Dobio je posao ureenja okolia malog dvorca u Burgundiji. Vlasnica, privlana, mlada udovica uspjeno ga je nagovorila da ostane. Mama je dobila farmu, pod uvjetom da dopusti Hughu da via djecu. No, to nije farma nego velika koliba sa stajom i nekoliko polja. Mama je ostala jer joj je tako odgovaralo, a i djevojkama se sviala. Ipak je mnogo godina zamjerala Hughu. On je mlai od nje deset godina i vrlo zgodan, pa je rekla daje negdje duboko u srcu uvijek znala da to nee dugo potrajati. - Znala sam da e otii - opet je danas rekla, dok sam postavljala stol u kuhinji. - Uvijek sam znala da e otii kada djevojice narastu. Bilo je, dakako, grozno kada se dogodilo, ali da to nije bila francuska chatelaine, bila bi neka druga. - I zbog toga si to tako dobro prihvatila? - pitala sam, dok je stavljala vegetarijanske lazanje na stol. - Djelomino, ali to nije bio jedini razlog. Glavni je razlog u tome to, da me Hugh nije ostavio, ja nikada ne bih dobila djeake, zar ne? - To je istina. Mogu li ih vidjeti? - Svakako. Ostavit emo Hermana unutra. Kroz francuske smo prozore prole u vrt i odjednom sam u daljini, kroz grane stabla jabuke, vidjela osam pari uspravnih uiju. Visjele su u zraku poput naopako okrenutih zareza, a onda su polako krenule prema nama. - San-cho! - zvala je mama, udarajui u vr pun kruha. - Ba-sil! Carlos! Sada su preko trave galopirali prema nama. - Miranda nam je dola u posjet! Zar to nije lijepo? Hajde, Pedro! Doite, momci! Doite i pozdravite Mirandu! Mogu razumjeti maminu strast prema ljamama. One su tako umiljate. Dovoljno je da ih vidim i ponem se smijati. Nita na ovoj Zemlji ne izgleda kao one -ili, bolje reeno, one izgledaju kao mnoge stvari zbijene zajedno. Sa svojim magareim uima, konjskim licima, vratovima irafe i stranjicama antilope, zejim njukicama i velikim srneim oima sa smijenim, dugim, glamuroznim trepavicama te sonim usnama deve. Kao daje ova vrsta rezultat genetike zabune: to je nevjerojatna, ali na neki nain ipak elegantna mjeavina. - Dalai Ljama! - mamaje uzviknula. - Jo-se!!! Dole su posrui s izrazom intenzivne, inteligentne radoznalosti. Ljame vole ljude. Zapravo, lude su za njima. A ove oboavaju moju mamu. Kada je ljudi pitaju za obitelj, mama esto kae da ima 'etiri cure i osam djeaka'. Kada je Hugh otiao, dola sam brinuti o sestrama, - koje su izgledale sablasno neuznemirene, a mamaje s prijateljicom otputovala u Peru. Bila je u uasnom stanju i to je putovanje trebalo pridonijeti oporavku, ali kada se vratila i mene je zaudila promjena na njoj. Imala je smijean, zagonetan mali osmjeh na licu te je iz nje zraila neka udna vrsta radosti. Kada smo je pritisnuli, zagonetno je objasnila da se 'zaljubila', no nije htjela rei u koga. Pretpostavila sam da se zaljubila u vodia ili u nekoga iz grupe. Ali nisam bila ni blizu. - Zaljubila sam se u... ljame - napokon je objavila sa smijekom. - One su tako... prelijepe. Zbog njih se osjeam sretnom - uzdahnula je. - Nain na koji hodaju pored tebe, pjevuckajui.. .to one rade - pjevuckaju, kao da razgovaraju s tobom i nevjerojatno ih je lako voditi. Tako su mekane - nastavila je rapsodino. -1 tako su osjeajne i pametne. To je bila neka vrsta Bogojavljenja - uzviknula je. - Prije nego sam otila u Peru, nikada

nisam vidjela ljamu i sada elim biti s njima cijelo vrijeme! Mislili smo daje poludjela i da e je to proi, ali ubrzo je kupila dva mujaka. est mjeseci kasnije kupila je jo dva, a onda jo etiri - i nedavno Henrvja koji je malo nezgodan - te odluila voditi kolu jahanja ljama. To sada radi, veinom vikendom. Ide u South Downs s jo esnaestero ljudi - dvoje po ljami - a 'deki' nose stvari za piknik u posebnim ruksacima za ljame. Vrlo popularna aktivnost. - Bok! - rekla sam, kad je jedan od njih doao blizu mene. - Mi se jo nismo upoznali, zar ne? Ti si vjerojatno Henry. Pogladila sam njegovo areno runo, meko kao kamir. - Hej hihotala sam se. - Prestani! On me ljubio, stavljajui svoje debele, pokretne usne na moj obraz. Sada me opet poljubio. - Hej! - smijala sam se, izbjegavajui njegova usta. - Ne mogu ga zaustaviti - rekla je mama. - Stalno to ini. esto tri za mnom po polju i trai poljupce, zar ne, Henry? Ne smetaju mi jedan ili dva poljupca - priznala je - ali neprestano ljubljenje mi pomalo ide na ivce. - Zato to radi? Jesu li ga razmazili? - Pa... tako nekako. Kada je bio beba, stalno je bio u kontaktu s ljudima. Povezao se s njima jer nije bio dovoljno socijaliziran s drugim ljamama. No, radim na tome. Moe li ga iskoristiti za 'aave ivotinje', Miranda? Publicitet e mi dobro doi, jer trenutno nemam mnogo gostiju. - Pa... pitat u, ali sumnjam da e pristati, jer si mi mama. Znai, nema mnogo posla? Slegnula je ramenima. - Imamo vikendom, ovisi o vremenu, no tijekom tjedna ne. Zaista mislim da bih trebala raditi s njima neto novo, ali ne znam to. - Jo uvijek se bavi dobrotvornim radom? - Da, svakog utorka vodim Carlosa u bolnicu East-bourne, a on razveseljava pacijente. No, trebam dosta novca. Prologa je tjedna Pedro bio na audiciji za reklamu za pivo, to bi bila dobra zarada, ali mislim da nije proao; dosad bi nas ve nazvali. Odjednom je moj mobitel zazvonio, a ui ljama okrenule su se kao satelitski tanjuri, te su zakoraknule unaprijed i napeto sluale. - Je li to Miranda? - pitao je poznat muki glas, kada me je Henry jo jedanput poljubio. -Da? - Ja sam Bili McNaught iz West Drivea. - Dobar dan. Oh, prestani, hoe li! Oprostite, ne mislim na vas. - Hmmm... pitali ste me za Whiteove. - Tono. - Pa... supruga me nazvala prije nekoliko minuta i ja sam joj ispriao o naem susretu. Ona ima neke informacije o njima. - Zaista? To je odlino. posrui s izrazom intenzivne, inteligentne radoznalosti. Ljame vole ljude. Zapravo, lude su za njima. A ove oboavaju moju mamu. Kada je ljudi pitaju za obitelj, mama esto kae da ima 'etiri cure i osam djeaka'. Kada je Hugh otiao, dola sam brinuti o sestrama, - koje su izgledale sablasno neuznemirene, a mamaje s prijateljicom otputovala u Peru. Bila je u uasnom stanju i to je putovanje trebalo pridonijeti oporavku, ali kada se vratila i mene je zaudila promjena na njoj. Imala je smijean, zagonetan mali osmjeh na licu te je iz nje zraila neka udna vrsta radosti. Kada smo je pritisnuli, zagonetno je objasnila da se 'zaljubila', no nije htjela rei u koga. Pretpostavila sam da se zaljubila u vodia ili u nekoga iz grupe. Ali nisam

bila ni blizu. - Zaljubila sam se u... ljame - napokon je objavila sa smijekom. - One su tako... prelijepe. Zbog njih se osjeam sretnom - uzdahnula je. - Nain na koji hodaju pored tebe, pjevuckajui.. .to one rade - pjevuckaju, kao da razgovaraju s tobom i nevjerojatno ih je lako voditi. Tako su mekane - nastavila je rapsodino. -1 tako su osjeajne i pametne. To je bila neka vrsta Bogojavljenja - uzviknula je. - Prije nego sam otila u Peru, nikada nisam vidjela ljamu i sada elim biti s njima cijelo vrijeme! Mislili smo daje poludjela i da e je to proi, ali ubrzo je kupila dva mujaka. est mjeseci kasnije kupila je jo dva, a onda jo etiri - i nedavno Henrvja koji je malo nezgodan - te odluila voditi kolu jahanja ljama. To sada radi, veinom vikendom. Ide u South Downs s jo esnaestero ljudi - dvoje po ljami - a 'deki' nose stvari za piknik u posebnim ruksacima za ljame. Vrlo popularna aktivnost. - Bok! - rekla sam, kad je jedan od njih doao blizu mene. - Mi se jo nismo upoznali, zar ne? Ti si vjerojatno Henry. Pogladila sam njegovo areno runo, meko kao kamir. - Hej hihotala sam se. - Prestani! On me ljubio, stavljajui svoje debele, pokretne usne na moj obraz. Sada me opet poljubio. - Hej! - smijala sam se, izbjegavajui njegova usta. - Ne mogu ga zaustaviti - rekla je mama. - Stalno to ini. esto tri za mnom po polju i trai poljupce, zar ne, Henry? Ne smetaju mi jedan ili dva poljupca - priznala je - ali neprestano ljubljenje mi pomalo ide na ivce. - Zato to radi? Jesu li ga razmazili? - Pa... tako nekako. Kada je bio beba, stalno je bio u kontaktu s ljudima. Povezao se s njima jer nije bio dovoljno socijaliziran s drugim ljamama. No, radim na tome. Moe li ga iskoristiti za 'aave ivotinje', Miranda? Publicitet e mi dobro doi, jer trenutno nemam mnogo gostiju. - Pa... pitat u, ali sumnjam da e pristati, jer si mi mama. Znai, nema mnogo posla? Slegnula je ramenima. - Imamo vikendom, ovisi o vremenu, no tijekom tjedna ne. Zaista mislim da bih trebala raditi s njima neto novo, ali ne znam to. - Jo uvijek se bavi dobrotvornim radom? - Da, svakog utorka vodim Carlosa u bolnicu East-bourne, a on razveseljava pacijente. No, trebam dosta novca. Prologa je tjedna Pedro bio na audiciji za reklamu za pivo, to bi bila dobra zarada, ali mislim da nije proao; dosad bi nas ve nazvali. Odjednom je moj mobitel zazvonio, a ui ljama okrenule su se kao satelitski tanjuri, te su zakoraknule unaprijed i napeto sluale. - Je li to Miranda? - pitao je poznat muki glas, kada me je Henry jo jedanput poljubio. -Da? - Ja sam Bili McNaught iz West Drivea. - Dobar dan. Oh, prestani, hoe li! Oprostite, ne mislim na vas. - Hmmm... pitali ste me za Whiteove. - Tono. - Pa... supruga me nazvala prije nekoliko minuta i ja sam joj ispriao o naem susretu. Ona ima neke informacije o njima. - Zaista? To je odlino. - Kae da je, iako ne zna gdje oni sada ive, ula od prijateljiine prijateljice da je Derek White umro - to bi bilo prije osam godina, i da je ga White otila ivjeti u Norfolk, blizu Michaela. to se tie Davida...

Moje se bilo ubrzalo. - Da? - ini se daje postao fotograf. U Londonu. Nita vie nita nije znala, ali mislim da sada imate od ega krenuti. - Da. On je fotograf ? Pa, sad imam od ega poeti. Puno vam hvala to ste me nazvali. Zbilja sam vam zahvalna. - O emu je rije? - pitala je mama kada sam iskljuila mobitel. - Ah, samo pokuavam nai... starog... prijatelja. - Koga? - Jednog momka Davida. - Davida? To mi ime nije poznato. Jesam li ga ikada srela? - Ne. Nisi. Nisam ni ja. - Dobro, idemo ruati. Krenule smo prema kui. - Mama, moram ti neto rei - oklijevala sam, dok je otvarala vrata. - to? - pogledala me sumnjiavo. Uasavala sam se ovoga trenutka. - Pa... radi se o... - Tvom ocu? - pretpostavila je. - Zar ne? - Da, tako je. Prologa tjedna mije poslao e-mail. - Zaista? to je rekao? Iako je prolo dvadeset godina, moja je mama jo na ratnoj nozi s tatom. To je smijeno. - Rekao je da odlazi iz Palm Springsa. - Ah! Je li to sve? - rekla je s olakanjem. - A kamo ide? Opet na Floridu? Na Bermude? Ili u neki drugi raj za golfere? - Ne. Nita takvo. On se... ovaj... odluio vratiti ovamo. - Ovamo? Naglo se zaustavila. - Da, ovamo. - Ovamo, u Veliku Britaniju? Kimnula sam. Na njezinom se licu oitovala nevjerica. - Zato? - Zbog posla. - Pretpostavljam da e voditi jo jedan glupi golf klub - rekla je i brzo krenula prema kui. - Pa, da - rekla sam. - Tono. - Samo se nadam da je to u John O'Groatsu - rekla je ljutito. - Pa... malo je blie... Opet je stala. - Gdje? - Udaljeno je otprilike pet kilometara. Pogledala me pomalo zaprepateno i lagano zinula. - Ne misli valjda pet kilometara odavde? - Da-a. Upravo tako mislim. - Ne misli valjda na onaj novi, sjajan klub to ga grade u Lower Chalvingtonu? Kimnula sam glavom. Zakolutala je oima. - Oh. Sranje. - Gledaj - rekla sam, kada je ponovno krenula, tiho psujui. - Tata mi je rekao da ti kaem kako ne bi bilo neugodnih situacija, zna, na primjer da naletite jedno na drugo u supermarketu ili takvo to. - To bi bilo uasno! - Pa, to bi se moglo dogoditi, mama... stoga je bolje da zna.

- Samo bi mi jo to trebalo. Za vrijeme ruka pokuala je objasniti svoj stav prema tati. - To je udno - rekla sam umorno. - Osobito kad si tako oputena u svezi s Hughom. Hugh te je ostavio zbog druge ene. - Da - rekla je mirno. - To je tono. Hugh me ostavio zbog druge ene. Privlane, bogate - i, kako djevojice kau, vrlo armantne plavue, petnaest godina mlae od mene. Moj uroeni osjeaj za pravdu mi kae da ja ne mogu nita protiv toga. - Ali bili ste u braku i imali ste troje djece. Mislim da te uope nije trebao ostaviti. - Oh, ne znam - uzdahnula je. - Ve smo se bili udaljili...jedva smo razgovarali, a djevojice su rasle. No, tvoj otac me napustio zbog igre. To je jo gore! Kao da nije volio biti sa mnom. I igrao je dvanaest sati dnevno - jedva smo ga viale. Nismo imali obiteljske praznike jer je on uvijek igrao. Sjea li se toga, Miranda? - Da - uzdahnula sam. - Sjeam. Sjeam se da ga nismo mnogo viali. Ali... - Zna li zato smo ti dali ime Miranda? - prekinula me. Uzdahnula sam. - To si mi ve mnogo puta rekla. Nazvali ste me Miranda jer je tata esto bio odsutan pa je bilo... - ...udo to si se rodila. Pa, to je bilo tako! Umorno sam kimnula glavom. - Zapravo, stvarno je bilo udo. A ja nisam voljela tu igru - dodala je ljutito. - Shvaam, da je bio tenisa, sve bi bilo u redu, zar ne? - Tada to ne bih toliko mrzila. Ali, golf je tako glupa igra - mrmljala je otvarajui hladnjak. - Udaranje loptice; unitavanje okolia. Povraa mi se ve pri pogledu na one pretjerano ureene terene. Uskoro vie neemo imati prirodu - sve e to biti ravni, zeleni tereni i staze za vozila. Jesi li znala da je mogue obii planet, a da ne napusti golfske terene? dodala je ljutito. - Ne. Nisam to znala. - Dobro, kada taj blesavi ovjek dolazi? Rekla sam joj. Skoro su joj ispale lazanje. - Slijedei tjedan? Vrativi se u London, najprije sam tati poslala e-mail da mu javim da sam priopila vijesti mami. 'Dobro je to prihvatila' - lagala sam. 'Samo je bila malo iznenaena'. Onda sam se okrenula pravom poslu. Zgrabila sam 'ute stranice' i potraila fotografe. Bilo ih je najmanje etiri stotine, no samo jedan David White, kojega su naveli kao Whyte'. Na istoj stranici vidjela sam broj Udruenja fotografa. Nazvala sam ih. - Postoje tri Davida Whitea u naoj evidenciji - rekla je recepcionarka. - Kojeg trebate? - Pa, ne znam... - rekla sam nervozno guvajui omotnicu. - Ne znate? - ponovila je. - Zato ne znate? Gledala sam kroz prozor na Mews, gdje je etala predivna plavua. Pitala sam se tko je ona. - Zato to ja... nisam sigurna kakvom se vrstom fotografije on bavi, eto zato. - Treba li vam treba za reklame, urednitvo, reklamnu ili modnu fotografiju? - pitala je. - To je problem. Nemam pojma. Samo znam da radi u Londonu. Ilije radio. - Prema naim podacima, sva trojica rade u Londonu. - Zovu li se svi David White? - Da. Ali, jedan je David M. White, drugi D. J. White, a trei samo Dave White. Kojeg elite? Srce mi je udaralo. - Zapravo nisam sigurna. Biste li mi mogli dati sve brojeve?

- Samo ako ete ih zvati zbog posla. Inae ne dajemo njihove brojeve. ula sam kako je Herman uzdahnuo. - Zovete li zbog posla? - Ne. Rije je... o osobnoj stvari. On je stari prijatelj - lagala sam. - ao mije, u tom sluaju vam ne mogu pomoi. Ipak - nastavila je - mi imamo web stranicu - the-aop.org, moda su stavili svoje podatke na nju. Brzo sam zapisala adresu. - Hvala. Otvorila sam tu stranicu i vidjela da su sva tri fotografa stavila brojeve svojih studija i mobitela uz njihova imena, te da su i sami imali web stranice. Pogledala sam njihove fotografije. David M. White je bio modni fotograf; D. J. White je bio fotoreporter; dok je Dave White radio reklame. Zapisala sam detalje o njima. Dok sam birala broj jednoga, u sebi sam vjebala to u rei. Nisam htjela odjednom sve rei telefonom. Morala sam saznati jesu li ikada ivjeli u Brightonu. Kada budem sigurna da sam nala pravog Davida Whitea, pronai u izgovor da odem u njegov studio, a onda... a onda...? A onda... Sve u mu ispriati. Ali - kako? Opet sam zurila kroz prozor. Kako da zaponem takav razgovor? Spustila sam slualicu. - Hermane, ne mogu to uiniti. On je izgledao zaueno. - To je velika stvar. Trebam vie vremena. I dok sam postavljala sjedalice za zabavu sa tencima, pokuala sam zamisliti kako on izgleda. Moda kao njegov otac. Sjetila sam se slike profesora Whitea, to se pojavila dan poslije u The Timesu. Otila sam do svog stola i nala dosje na dnu ladice te izvadila novinski isjeak. Nosio je datum je bio 22. oujka 1987., bio je lomljiv, ut i zguvan. Znanstvenik primio bombu-pismo - pisalo je. Tu je bila i fotografija Dereka Whitea, a ispod naslov: Meta boraca za prava ivotinja. Opet sam proitala lanak. Derek White, 58, profesor biokemije na Sveuilitu Sussex bio je meta fanatinih boraca za prava ivotinja. Juer su mu poslali pismo-bombu u Oueens Parku u Brightonu. Sprava, koja je bila skrivena u video kaseti, a ne u torbi kakve borci za prava ivotinja esto koriste, osobno je dostavljena u ranim jutarnjim satima. Bila je namijenjena profesoru Whiteu. On je uspio izbjei ozljede, ali njegov dvadesetogodinji sin David, student, koji je zabunom otvorio paket, zadobio je ozbiljne ozljede ruku. Zacrnjelo mi se pred oima. Profesoru Whiteu prije nitko nije prijetio - itala sam dalje. Njegove su kolege rekle da je napad doao iznenada. I sada, dok sam spremala isjeak, sjetila sam se Jimmvjevih rijei. Rekao je daje Derek White to 'zasluio', ali nije htio rei zato. Opet sam pogledala tri telefonska broja. Zvat u sutra poslijepodne, kad ne budem imala posla. eljela sam se najprije emocionalno pripremiti. Pogledala sam na sat. Preostalo je pola sata do zabave, pa sam proitala elektronsku potu. 'Moja maka je upravo dobila maie - pisalo je u prvoj. 'Ne mogu si pomoi, ali ljubomorna sam -svu panju to ju je prije davala meni, sada je usmjerila na njih. Je li normalno da se tako osjeam?' 'Nedavno sam dobio kotskog ovara, pisalo je u slijedeoj - ali se bojim da on misli da sam ja intelektualno inferiorniji'. 'Moj zec se ne eli pariti'- alili su se u treoj. Odjednom je zazvonio telefon. - Miranda? Ovdje Lily Jago. Samo sam vam eljela javiti da u veeras doi na zabavu za tence. Upravo sam to vidjela na vaoj web stranici. - Ve ste nabavili tene? - Da. Jo jednog i-cua. Juer smo je dobili. - To je bilo brzo.

- Samo je jedan ostao u leglu. Ona je apsolutno prekrasna - ima skoro dvanaest tjedana. Jennifer i jaje elimo to prije socijalizirati. - Pa... problem je u tome to nemam mjesta. Vidite, Lily, ja primam najvie osam klijenata, a sada mi je sve popunjeno. -Ali, ona je tako malena. Stvarno, Miranda. Nee zauzeti puno mjesta. Vidimo se poslije! - Osam ljudi - rekla sam, a ona je ve prekinula. Sada je netko pokucao na vrata i prvi tenac je stigao: tibetanska terijerka Maisie sa svojom vlasnicom Phyllis, koja ima osamdeset i tri godine. Radei kao veterinarka u Highgateu, viala sam Phillys s njenim starim psom Cassie. Kada je prole godine Cassie uginula, Phillys je bila shrvana. Savjetovala sam joj da kupi drugog psa. - Ne mogu - rekla je u suzama, kada sam je posjetila. Gledala je u ogroman Cassiein portret iznad kamina. - Jednostavno ne mogu. - Zato ne? - pitala sam. - Moda se brinete hoete li moi imati jo jednog psa u vaim godinama, ali ja sam sigurna da e vam vaa ki pomoi, ako bude potrebno. - Ne, nije zbog toga. To je zbog Cassie - objanjavala je. - Kako to mislite? - Pa, zato to e Cassie znati. Miranda, ona e znati. Phvllisne svijetloplave oi su drhtale od suza. - Veoma e se uzrujati. - Mislim da ona... nee znati - rekla sam. No, Phillvs je odbila nabaviti zamjenu za svog psa. A onda je, odjednom, promijenila miljenje. Nazvala me proli tjedan i rekla daje nabavila jo jednu tibetansku terijerku te daje eli dovesti na zabavu. Bila sam presretna... - Bok, Maisie - rekla sam gledajui u psia. - Kako si slatka! Drago mi je to ste odluili nabaviti jo jednoga psa, Phvllis. Sigurna sam da bi i Cassie bilo drago. - Oh, njoj je drago - rekla je Phvllis. Oi su joj sjale. - Zapravo, veoma je sretna. - Stvarno? Kako to mislite? - Pa... - poela je apui u povjerenju - Maisie nije zapravo Maisie. - Nije? Odmahnula je glavom. - Samo je tako zovem da ne zbunim ljude. Maisie je zapravo Cassie - objanjavala je ozbiljno. Zurila sam u nju. - Zaista? - Da. Vidite - rekla je i stavila svoju smeuranu ruku na moju - Cassie se vratila. Nasmijeila se. - U tijelu drugog psa. Kimnula je prema Maisie. -Ah. - Sada je sve u redu - zakljuila je sretno. - Pa to je doista... divno - rekla sam. Opet je netko pokucao - doao je prilino ivahan, zgodan mukarac, koji se zvao Marcus, sa svojim jednako ivahnim tencem raselovog terijera zamotanim u svoj demper; onda je dola ena koja se zvala Sue sa svojim engleskim seterom. Do sedam i deset psi su se igrali, grizli jedan drugoga za ui, hvatali se i prolijevali vodu iz posude, dok su se njihovi 'roditelji' zadovoljno smijeili. - Je li primila sva cjepiva? - ula sam kako je neko pitao za vrijeme buke u stilu Mickevja Mousea. - O, da. Uope nije plakala. Vrlo je hrabra. - Moja je ve istrenirana za kuu.

- Zbilja? To je odlino. - Brzo ui. U svakom pogledu. U sedam i petnaest poela sam ih prozivati. - Roxi? - rekla sam. - Ovdje. -Alfie? - Ovdje. -Lola? - Prisutna, gospoice - njezin se vlasnik zahihotao. - Maisie? Da, tu si. Sooty? Je li Sooty ovdje? Ah, tu si Sooty. Upravo su stigli. - A Tvviglet? -Da. - Cosmo? - Ovdje je. - I na kraju... Bentley. Oh, bok, Lily. Ona je stigla u oblaku parfema, nakienom rukom stiui tene a drugom vukui Jennifer. - Sjednite. Sada bih eljela da se svi predstavite i objasnite zato ste izabrali ba tu vrstu psa. Sally, vi ponite, a onda emo nastaviti u krug. - U redu. Dobar dan svima - poela je -zovem se Sally, radim u uredu za javne odnose, moja Roxy je labrador, a oni su tako divni, zar ne? - Da, oni su slatki - rekao je Marcus. Svi su se nasmijali. - Slijedei, molim - rekla sam. - Ja sam John, radim u telekomunikacijama i izabrao sam afganistanskog hrta jer sam uvijek volio eksplozivne pse. - A gdje mu je fitilj? - opet je zadirkivao Marcus. Dobro. Barem je probio led. -Ja sam Suan, a ovo je Lola- rekla je ena s tamnim podonjacima. Izgledala je zbunjeno. - Ilije obrnuto? Ne. Ja sam definitivno Suan, pouavam jogu i uvijek sam voljela engleske setere jer oni... - Piju mnogo aja -ispalio je Marcus. Ve je postao pomalo iritantan - oito je vrlo energina osoba. - Ja sam Jane, a ovo je Sooty. Odrasla sam na farmi i znala sam da u jednog dana imati ovara. - Ja sam lan i dizajner sam interijera, a ovo je moj mops Bentley. - Ja sam Lily Jago. Uredujem asopis Moi!, a moje malo tene je i-cu... - Nazdravlje! - rekao je Marcus. Ljudi su se smijuljili. Lily gaje ljutito pogledala. -Onaje i... cu-ponovilaje sporije. -Kao njezina teta Jennifer Aniston. - Zato ste je tako nazvali? - upitao je Marcus znatieljno. - Zar ne vidite slinost? - Pa, nisam siguran - rekao je pomno promatrajui. - Nos je neto drukiji. - Lilyje izgledala uvrijeeno. - Ne. Ne lice! Dlaka. To je zbog toga to ima dugu, svilenkastu dlaku i jer to zasluuje, zar ne, psiu? Jennifer je reala. - A tene se zove Gwyneth Paltrow zbog istog razloga. - Ne moete je tako zvati - rekao je Marcus. - Svi znaju da se Jennifer Aniston i Gwyneth Paltrow ne slau. -To je istina - rekla je Jane. - Oito je jo bijesna zbog Bena Affiecka. Jeste li vidjeli onaj lanak u Hellou!? - Gledajte, moemo li ozbiljno shvatiti ovu zabavu? - rekla sam.

- U redu - rekao je Marcus. - Dakle, ja sam Marcus Longman i radim u filmskoj industriji. - O, zaista? - svi su rekli. - to radite? - Jeste li redatelj? - pitala je Lily. - Ne. Ja sam kaskader. - Kako fascinantno-rekla je. - Dakle, vi ste kaskader? Kimnuo je glavom. To je imalo smisla jer je bio u formi i miiav kao daje mnogo vjebao. - Moramo o tome pisati u Moi! U kojem ste filmu radili u zadnje vrijeme? Neto poznato? - 'Kopno Ahof! Osjetila sam muninu. - ula sam da e biti odlian - rekla je Phillvs. - To je.. .to je.. .sjajno - rekla je Lily. Osjetila sam vor u grlu. - Vidjela sam neke scene. - Marcus, zato ste izabrali Twigleta? - ustrajala sam, oajniki pokuavajui promijeniti temu razgovora. - Jer su raselovi terijeri inteligentni, ivahni i hrabri. I zato to sam mislio da emo zajedno raditi neke zabavne stvari. - Kakve stvari? - pitala je Lily. - Skakanje s padobranom, kajak, moda planinarenje. Lily je zakolutala oima. - Ali psi ne rade takve stvari. - Rade. Moj zadnji raselov terijer je surfao...to je oboavao. Imao je svoje ronilako odijelo. Iao je sa mnom i na vonju skijama. Nije, dakako, bio sam - privezao bih ga za sebe. Ali, naalost, prole godine je imao nesreu. - to se dogodilo? - svi smo upitali zabrinuto. - Ozlijedio je lea izlazei iz kreveta. Ipak, to je bio pas moje djevojke, a ona ga je zadrala kada je otila. Zato sam nabavio Twigleta. - Viate li jo svojega starog psa? - pitala je Phyllis. - Nadam se da viate. Vjerojatno mu nedostajete. - Imam pravo na posjete. Nije to toliko loe. - Moemo li, molim vas, prestati lajati...mislim, razgovarati - rekla sam pokuavajui vratiti autoritet. - Jo imamo mnogo posla. Svi su se poeli stiavati, a ulo se lajanje tenaca. - Dakle - nastavila sam - svrha ovih zabava je rana socijalizacija tenaca kako bi kasnije u ivotu bili sretni. Najprije emo igrati 'Dodaj tene'. elim da dodate svoje tene osobi lijevo od vas, te da potom pogledate u njihove ui kao to bi to uinio veterinar i da dodirnete njihove pande, pogledate u njihova usta i njihove oi, pogladite njihovu dlaku i trbuh, koji je najranjivije mjesto. Kada vaeg psia tako budu promatrali stranci tijekom pet tjedana, on e biti na najboljem put da postane ugodan, odgovoran i prilagoen psei graanin. Dakle, molim vas, dodajte pse... - Oh, zar nije sladak? - Ne, molim vas, ne drite je tako...nego ovako. - Uuu...otri mali zubi. - Oprezno! Nemojte ga ispustiti! - Neu ga ispustiti! - Pa-pa, zlato. Vidimo se uskoro! Onda smo razgovarali o ugrizima, raspravljali o uobiajenim problemima ponaanja i kako ih izbjei; zatim smo razgovarali o prehrani, a na kraju je svatko priao o svojim problemima. - Ima li tko odreene potekoe? - pitala sam.

- Kuno dresiranje nije lako - uzdahnula je Sue. - On ne eli doi kada ga zovem - rekao je John. - Toliko se iscrpim nou - rekla je Jane - Sooty se budi barem triput. - Bently takoer. - Osjeam se toliko nedorasla zadai - mrcala je Sue. Odjednom su joj se pojavile suze u oima. - Osjeam se tako bespomonom. Ovo maleno bie ovisi o meni i toliko je volim-jecala je. - Osjeam se potpuno...uh-uh... preplavljena emocijama. - Imate poslijetenaku depresiju - rekla je Lily i dala joj rupi. - I ja sam to proivjela s Jennifer. To nee potrajati. Moda biste trebali otii svom lijeniku - rekla je u znak pomoi. - To je zbog toga to vam je prvo tene - rekao je John. - Veina ljudi se tako osjea kada dobije prvo - dodao je suosjeajno. - Da, i ja sam se tako osjeala - rekla je Phvllis. - Ne brinite, Sue. Sigurna sam da ste vrlo dobra majka. - Da, ne brinite - rekli su svi. - Bit ete odlini. U devet su se poeli spremati za odlazak i dogovarali se za zajedniku igru psia. - To je bilo zabavno - rekao je Marcus toplo. - Twigletu se svidjelo, zar ne, Twigletiu? Nasmijala sam se. Markus je moda dosadan, ali je veoma otvoren. I vrlo je privlaan. - Koga ste zamjenjivali u 'Kopno Ahoj'!? - pitala je Lily. - Alexandera Darkea? On je predivan. - Ne. Bio sam dvojnik Joea Fentona, ovjeka koji igra prvog asnika. Veinom su me na snimanju bacali s palube - u Sjeverno more, a ne u Karipsko. Ipak, za to sam plaen. Dao mi je letak formata A5. Na njemu je pisalo Moete se obraniti. - Marcus, stoje ovo? - Sljedeeg u mjeseca voditi teajeve za samoobranu u crkvi blizu Tottenham Court Roada. Ako znate koga tko je zainteresiran, moete li to prenijeti? - Da, naravno, hou. - Dakle, trebao bih poi. Opet je Twigleta zamotao u svoj demper. - Vidimo se slijedei tjedan. - Vidimo se - rekla je Lily. Otila je do prozora i gledala kako odlazi biciklom. - Kakav armantan ovjek - rekla je, a ja sam poela micati stolce. -1 dobro izgleda. Osim slomljenog nosa. Uistinu moram neto napisati o kaskaderima - dodala je i otvorila svoju torbu. - A to moemo uiniti za vas, Miranda? - Uiniti to? - Intervju za Moi! - Izvadila je svoj planer. - Nisam mislila da ste govorili ozbiljno. - Dakako da sam ozbiljna. Napisala bih ga sama, da imam vremena. Kada? - 0... Pa... - Bila sam oduevljena. - Bilo koji dan, osim petka jer tada snimam seriju. - to kaete na slijedei utorak? Pogledala sam svoj kalendar. - Utorak e biti savren. Moemo li staviti poslije etiri, jer imam zadnjeg klijenta u dva i trideset. - To je u redu - Lily je zapisivala. - Rei u Indiji Carr da doe ovamo u etiri i trideset, a onda u rei fotografu da vas nazove. Kojega da uzmem? Da vidimo... - Grizla je vrh kemijske olovke. - Johnnvja van der Veldta? Hmm, mislim daje na putu. Jakea Greena? Preskup. Hamisha Cassela? Ne, on radi za Vogue, mali izdajnik.

Prestala sam slagati stolce. - elite fotografa? - Da, oprostite, samo sam razmiljala glasno. Ne brinite se - spremila je planer. - Sve e to srediti urednik. Pogledala sam je. - Moram ii, eka me voza, a moram bebicu spremiti u krevet. Uzela je Jenniferinu dijamantnu uzicu, pa se nasmijala. - Vidimo se slijedei tjedan. - Lily, mogu li vam neto predloiti? Okrenula se. - U svezi s fotografom? - Da? Adrenalin je jurio mojim venama. - to kaete na... Davida Whitea? - Davida Whitea? - ponovila je. Dvaput je trepnula. - Da-a. - Mislite na D. J. Whitea? Tog Davida Whitea? - Paa, da - rekla sam nesigurno. - Njega. - Ovoga? Uzela je moj primjerak asopisa Guardian G2. Na naslovnoj stranici bila je slika pakistanskog djeaka - nije imao vie od pet godina - za tkalakim strojem. U gornjem desnom uglu pisalo je Fotografija: D. J. White. Ali, on je fotoreporter - rekla je Lily. - On radi ovakve stvari. - Oh. Da, dakako. Dobro...nema veze. Zapravo, ne znam mnogo o fotografima - rekla sam. - Mislim... ne znam nita o njima, ali sam nedavno ula za njega, pa sam pomislila, znate... zato ga ne bih spomenula za svaki sluaj, da vam pomognem i... - Ali da! - Lily je uzviknula. - Veoma si mi pomogla svojim prijedlogom. Zapravo,- to je apsolutno briljantno. Da! D. J. White - poznati fotoreporter, radi portrete za modni asopis. To bi moglo privui panju. to vie razmiljam o tome, sve mi se vie svia. D. J. White radi za modni asopis. Vrlo skandalozno. Miranda, jesam li vam rekla da ste genijalni? - dodala je leerno. - Da, jeste... zapravo. - Dobro. - Izala je. - Zato to jeste. esto poglavlje No, je li to pravi David White? Sljedeega jutra, dok mi je srce lupalo, nazvala sam preostala dva fotografa. Iako su zvuali pomalo sumnjiavo, rekli su mi da nikada nisu ivjeli u Brightonu. - To je on - rekla sam Hermanu spustivi slualicu nakon drugog poziva. - Mora biti. On je pravi. Pravi White - nepovezano sam govorila. Osjeala sam se neobino sretnom. - Onda si sredila upoznavanje - rekla je Daisy kad me, deset minuta kasnije, nazvala na putu za posao. Mogla sam uti lupanje njezinih potpetica po asfaltu. - To je bilo hrabro. - Samo sam odluila riskirati u sluaju daje on taj i, kako je ispalo, vjerojatno jest. - Sada e ti sve biti lake - rekla je, dok su se uli automobili. - On e te fotografirati, pa ete se upoznati, stoje mnogo bolje nego da ga iznenada nazove. Moe li dobiti jo informacija o njemu prije utorka? - Pogledala sam njegovu web stranicu i na njoj nema osobnih podataka. Samo pie daje roen 1967., to se uklapa; kolovao se u City Polyju i deset godina radio za Reuters, prije nego je postao slobodnjak. - to misli o susretu s njim? Susretu s njim. Moj se eludac preokrenuo. - Uasno. No, takoer sam udno vesela - dodala sam.

- Skoro uzbuena. - Zato to zna da postupa ispravno. Pitala sam se kakve e biti posljedice - mogle bi biti katastrofalne, ali sada ne mogu brinuti o tome. - to je s Nigelom? - upitala sam. Mogla sam uti kako trube automobili na raskriju. - Sino se vratio iz Bonna. Nisam htjela razgovarati s njim o tako osjetljivoj stvari jer je bio umoran. Ali hou! Ubrzo - rekla je. - Definitivno. Samo ga moram uhvatiti u dobrom raspoloenju. - Aha! Naravno. - No, neu ga pitati ovoga vikenda, jer je odluio rotiljati dok je jo lijepo vrijeme... zapravo, hoe li doi? Zato sam te najvie i nazvala. - Da, u redu. Vidjela sam potara u blizini. - Uostalom, moram ii. Moram organizirati vjenanje - dodala je rastreseno. - Primanje je u Savovju. Stotinu gostiju. est djeverua. Medeni mjesec na Galapagosu. Vidimo se u subotu naveer. Izvadila sam tri omotnice iz potanskog sanduia. Tu je bio zahtjev za porez i raspored snimanja aavih ivotinja te na kraju obrazac to mi gaje obeala policija. Brzo sam ga ispunila i poslala. Koliko je ve prolo vremena? est tjedana. Pogledala sam se u malo zrcalo - modrica je nestala, a rebro me boljelo samo kada sam kaljala. Na neki nain sam bila vrlo sretna - za razliku od Davida, koji e nositi oiljke do kraja svog ivota. Provela sam jutro sa srameljivim hrkom u Hampsteadu - maleni je bio uplaen jer nije volio da ga se dri u ruci; potom sam ila vidjeti rastresenoga papagaja Tweetija u Crouch Hillu. Iupao je toliko perja sa svojih prsa da je izgledao kao daje spreman za peenje. - Pokuava li on napraviti samoubojstvo? - pitao je stariji ovjek, vidljivo uzrujan. - Ne, on je samo veoma nesretan. Jo je jedno uto perce palo na pod. - Ali... on ima lijepu veliku krletku, sipinu kost i mnogo igraaka. - Da. No, treba mu neto drugo. - to to? Izgledao je zaueno. - Jo jedna papiga. Oni nikada ne bi trebali biti sami. U divljini ive u jatima, pa trebaju drutvo. - Oh - rekao je zaueno. - Nisam to znao. - Onda vam preporuujem da mu nabavite prijatelja to je prije mogue i ja u se veoma iznenaditi ako se on ne razveseli. - U redu. - Ali, molim vas, javite mi to se dogodilo. - Da. Hou. Danas u otii do trgovine ljubimcima. Sada vam moram platiti. - Zaboravite - rekla sam. - Ovdje sam samo pet minuta i bila sam u susjedstvu. Mogla sam vam ovo rei i telefonom, ali bila sam malo... zauzeta. Zapravo, zauzeta sam veinu vremena. - O, dobro - nasmijao se. - Hvala vam. No, elio bih vam dati neto. Otiao je do ormara i otvorio vrata. - Ne, zbilja - protestirala sam - nema potrebe. Onda je izvadio malu knjigu. - Sam sam je izdao prije nekoliko godina. Dao mi ju je. Zvala se Mudrost za jednu minutu. - To je samo knjiga o maksimama koje su mi pomogle kroz ivot. Da budem

iskren, nisam ih mnogo prodao, pa ih sada samo poklanjam. - Pa... to je veoma ljubazno od vas - rekla sam. -Hvala. Na brzinu sam je prelistala - bila je puna kunih mudrosti i utjenih klieja. Oekujte najbolje, planirajte najgore; znanje je prvi korak do zadovoljstva. - Ima dobrih savjeta. - Da - rekao je. - To mi je i bila namjera. Otila sam kui sretna to sam mogla pomoi ovjeku, ali sam bila ljuta na prodavae to mu nisu objasnili kakve su papige ivotinje. Dok sam se parkirala, pogledala sam u retrovizor i opet vidjela lijepu plavuu koja je izlazila iz Mewsa. Imala je plavu, skoro bijelu kosu, svijetlu put i ogromne plave oi. Izgledala je kao daje sila s reklame. Vidjela sam je toliko puta, pa sam pretpostavila da radi tako neto, ali ona se nikada nije smijala. Otvorila sam vrata i, kada se Herman dogegao da me pozdravi, po obiaju, spojenih obrva, vidjela sam svjetlo na telefonskoj sekretarici. Stisnula sam play. - Bok, Miranda. Ovdje tata. Iako koristi amerike izraze, zvui kao Englez. - Doi u u nedjelju, ali samo sam ti htio rei da odmah idem u Sussex. Za nekoliko dana dolazim u grad poslovno, pa se nadam da emo se uskoro vidjeti. Onda je vrpca uz Vrrr' zvuk nastavila dalje. - Bok, Miranda - rekao je nepoznat muki glas. Tko je to? Bio je Amerikanac. Moda je on moj novi klijent. - Ovdje David White. Srce mi je stalo. - Zovem vas da se dogovorimo za snimanje slijedeega tjedna. Znam da ete imati intervju u utorak u etiri... Izgovorio je to tako ameriki. - Mislio sam doi do vas poslije toga. Uostalom, evo mojih brojeva, pa me, molim vas, nazovite. Opet je zvuao ameriki. Pritisnula sam play, pa jo jednom. Kad sam peti put presluala poruku, znala sam da sam pogrijeila. To nije bio isti David White - nije mogao biti. David White kojeg sam traila definitivno je Britanac. Osjetila sam razoaranje, a onda olakanje. Nazvala sam broj koji mije ostavio i kratko razgovarala s njim - zvuao je ugodno, ali pomalo otresito. - Vidimo se, dakle, u est sati. - Bok! - rekla je Daisy otvorivi vrata Nigelova stana u subotu naveer. - Dola si prva. - Dobro, dola sam ranije da razgovaram s tobom. Pogrijeila sam - rekla sam tiho. - On je Amerikanac. Ili moda Kanaanin. Izgledala je zateeno. - O, to je problem. David White je prilino esto ime. - A David White kojeg ja traim moda vie nije fotograf. Ta informacija je vrlo stara. On je sada moda pilot, ili osobni trener - ili pijanist. Ne, vjerojatno nije pijanist - ispravila sam se ogoreno. Daisy se trgnula. - Onda emo morati promijeniti taktiku. Moda bi mogla unajmiti privatnog detektiva. - To je skupo, a ja nemam novca. Bok, Nigele! On je odjednom doao iz podruma. Neto je vii od Daisy i ima kratku, svijetlu kosu, to se prorjeuje na vrhu, i svijetloplave oi. Privlaan je, ali malo trbuast ili, bolje reeno, 'solidan'. - Lijepo je vidjeti te - rekao je. Kao to sam rekla, Nigel mi se svia. Uvijek mi se sviao. No. bio bi mi drai kada bi zaprosio moju prijateljicu. - Daisy eli znati namjerava li se ikada vjenati s njom - rekla sam, dok je iao prema meni. - Ipak je s tobom pet godina. Zapravo, pet i pol godina, stoje dovoljno dugo i postaje kritino, jer bi ona eljela imati djecu. Dakle, ne

eli li podijeliti ostatak svoga ivota s njom, bilo bi lijepo da joj to kae jer je ona, naalost, previe romantina - i previe uplaena - da te sama zaprosi. Nisam to uistinu rekla; rekla sam samo: - I meni je drago to te vidim, Nigele. Bratski me poljubio. Spustili smo se u podrum, u veliku kuhinju od lipe i keramikih ploica s funkcionalnim produetkom za blagovaonicu, gdje je izloio raznoliko bonsai drvee. Dok je Daisy pripremala Pimm's, ljubazno sam im se divila. Nigel se nasmijao sa skoro oinskim ponosom. - Moram rei da dobro napreduju - rekao je. - Osobito sam ponosan na libanonski cedar. Pogledala sam ga. Bio je savren: sa svojim crnozelenim liem i lijepim niskim granama bio je visok oko dvadeset i pet centimetara. Bila sam tuna. - 'Multum in parvo', pretpostavljam - rekla sam alosno, prisjeajui se fraze to sam je proitala u Mudrosti za jednu minutu. - O, tono. To je privlanost. Izgleda tono kao u prirodi, osim to je... - Zakrljalo - rekla sam. Nisam si mogla pomoi. - Minijaturno. - Koliko je staro? Nasmijao se. - Pa, zapravo, nije pristojno pitati koliko su stara bonsai drvca. - Nije? - Ali, budui da ti pita - trideset i tri. - Boe, toliko mi imamo godina - Daisy je rekla reui krastavac. - Dobio sam ga kada sam imao sedam godina. - Reci mi kako oni rastu - rekla sam. Nigel je popravio svoje naoale pripremajui se za izlaganje o svom najdraem predmetu. - Klju je u tome da ih se dri u stanju djelominog stresa. Zato su ovdje, u konzervatoriju, jer jaka suneva svjetlost utjee na veliinu lista. - Oh - alila sam ih. - Shvaam. - Bonsai stabla koja se uzgajaju na ultraljubiastom svjetlu ostaju manja -nastavio je Nigel ushieno, a Daisy je izila ubrati mentu. - Radi se o kontroliranju njihova razvoja. Koristei razne tehnike, dajui im, na primjer, malo vode - samo malo im uskratiti ono to im treba - tako jednostavno dobije ono to eli. -Aha. - Glavna stvar je izbjegavanje velikog rasta. Ovaj kineski brijest je bio velik uspjeh... Dok je Nigel i dalje govorio o 'skraivanju korijena', 'muenju' i 'ispravljanju dizajna', razmiljala sam kako on sputava i Daisy - spreava je da raste. Dri je u stanju djelominog stresa. Oglasilo se zvono - Nigelovi su prijatelji poeli dolaziti. Pozvao je petnaestak ljudi: neke stare prijatelje, susjede i nekoliko drugih odvjetnika. avrljali smo na travnjaku u lijepom vrtu okruenim zidom i - kada se poelo dimiti s rotilja i kada je Pimm's poeo tei - svi smo se opustili. Jedan ili dvojica su me pitali za aave ivotinje, pa sam im prepriala jueranje snimanje; morala sam dovesti u red maku koja se penjala ispruenih panda na vlasniinu glavu svaki put kada bi ona dola kui. - Sletjela bi na nju kao avion - rekla sam. - Vjerojatno ju je tako i nazvala! - netko je zaviknuo. - Ona - objanjavala sam - sjedi na vrhu ormara u hodniku i eka je, a onda napada. Vlasnica je poela nositi kacigu.

- A zato to radi? - Iz dosade, zato to je cijeli dan u kui. Samo pokuava slijediti svoje lovake instinkte. Tako je s mnogim bihevioralnim problemima - nastavila sam. - U veini sluajeva, ivotinja uope nema bihevioralnih problema, ona se samo prirodno ponaa, to se ne svia vlasnicima. - Dakle, kakav je bio odgovor? - Malena prostorija za maku sa konopcima, mjestima za grebanje i igrakama, pa sada vlasnica radi jednu. Opet emo to snimiti za nekoliko tjedana da vidimo je li uspjelo. Zatim se razgovor okrenuo prema pravu. Jedan tip, Alan, odvjetnik za kriminalno pravo, iao je u kolu s Nigelom i tuio je nekoga za ubojstvo. - No, zanimljivo je to - rekao je - to je prijestup napravljen prije dvanaest godina. U to vrijeme nita se nije moglo dokazati, ali sada smo ga uhvatili zahvaljujui DNA. Dvanaest godina - ponovio je, dok je vakao pilei batak. - Boe - rekla sam, a srce mije udaralo. - Kako fascinantno. I... je li istina da zloin nikada ne zastarijeva i da se poinitelja uvijek moe optuiti za zloin? - Tono - rekao je. - Dakako, da bi policija ponovno otvorila sluaj, on mora biti ozbiljan. - Koliko ozbiljan? - Pa, ubojstvo, oito; pokuaj ubojstva, pale ili neki drugi ozbiljan napad. Moj se eludac preokrenuo. - No, ako policija ne optui poinitelja, rtve mogu zahtijevati svoju pravdu na civilnim sudovima. - Zbilja? Spustila sam svoj vegetarijanski ranji. Nikada nisam razmiljala o tome. - A, to oni mogu dobiti? - Financijsku odtetu ili samo emocionalnu zadovoljtinu - osjeaj daje sve svreno. To je obino najbitnije. Dok je razgovor trajao, pitala sam se hoe li me David - ako ga ikada naem - tuiti. Moda hoe. U tom sluaju, morat e optuiti i Jimmvja. Uskoro u otvoriti Pandorinu kutiju. - Ne idi tamo - rekao mi je mali glas. - Ostavi to na miru. Ostavi na miru. -Ne - rekla je moja savjest. - Reci istinu. Reci istinu i napokon zavri sa svim. Onda e moi ponovno zapoeti svoj ivot. Kada sam se vratila u stvarnost, shvatila sam da se tema razgovora promijenila. Pridruila nam se Nigelova kolegica Mary; mrava plavua, izraajna lica, njegovih godina. Daisy mije rekla da radi u istom odjelu kao i on - na komercijalnim sudskim sporovima. Znala sam da joj se svia Nigel, ali osjeaji nisu bili obostrani. - Uskoro e Nigel proslaviti etrdeset godina, zar ne? - rekla je i vilicom prebirala po tanjuru. - Da - rekao je Alan. - Nadajmo se da e imati proslavu. - Da, nadajmo se da e napraviti zabavu! - rekao je jedan od njegovih prijatelja, Jon. Moramo biti sigurni da hoe! - Nadajmo se da e se vjenati - rekao je netko drugi. uo se kolektivno buu. Potraila sam pogledom Daisy, ali ona je bila u konzervatoriju i nije nas mogla uti. - Vjenanje? - uzviknuo je Alan. - Nigel? Ma dajte, deki! Jon se guio od smijeha. - Ja znam - Mary se ukljuila sa zadovoljnim podsmijehom. - Vidjela sam ih kako dolaze i odlaze - nastavila je s razmetljivim gaenjem. - On je vrlo zloest kad je o tome rije. Vjerojatno e i Daisy otii na kraju. Mislim, Nigel je divan, ali doista... - slegnulaje

bespomono ramenima - ...tko bi je mogao kriviti? Osobito nakon toliko vremena. Da. - Daisy se ne eli udati - rekla sam. - Sretna je i ovako. - Kako zna? - Zato to je moja najbolja prijateljica. - O, tako mi je ao - rekla je Mary s pretjeranom ljubaznou. Prijetvorno se i lano nasmijala. - Vjerojatno je to osjetljiva tema. - Nije uope - odgovorila sam. Otila sam od njih, a lice mije gorjelo. Daisy je oito predmet zabave i aljenja. Vidjevi je kako izlazi iz kue s jo jednim vrem Pimm'sa, avrljajui veselo sa svima, smijui se i alei, brinui se da Nigelova zabava dobro proe, veoma sam se naljutila na njega. Kako je zloesto od njega to je tako dri i ohrabruje samo da ostane s njim. No, ona se uz njega nikada nije osjeala sigurno. I kako smijeno to mu je ona to dopustila, mislila sam. Ona je Luda Daisy u mnogim sluajevima. Pitala sam se to bi Nigela moglo natjerati da se promijeni. Nisam vjerovala da ga Daisy moe obuzdati; ona se jo dri svoje nade da e je zaprositi. No, on oito nema tu namjeru jer ne mora - i ja ne vjerujem da on eli - dijeliti svoj ivot. A to ako ga ostavi? to bi se onda moglo dogoditi? Vjerojatno ne mnogo. Nigel bi neko vrijeme bio pogoen, a onda bi upoznao neku drugu i istu stvar napravio s njom. Sada mu je Daisy ulijevala Pimm's u au, gledajui ga zadivljeno. - Samo reci kada, Nige - ula sam je kako govori. Da, Nige, mislila sam ljutito. Samo reci kada. Ostatak vikenda proao je ugodno, iako sam eljela povratiti kada sam u nedjelju sluala The Westminster Hour i ula Jimmyja. Govorio je o izvjetaju iz Gornjeg doma u svezi s financiranjem sveuilita. Morala sam ugasiti radio. Bila sam zauzeta cijeli ponedjeljak, a onda sam u utorak ekala Lilyinu poznatu reporterku Indiju Carr. Znala sam da dobro pie - proitala sam neke njene lanke, a kada se pojavila, izgledalaje otvorena i ljubazna. Prvo je radila biljeke o kui, a onda me ispitivala o mom poslu: o najteem sluaju s kojim sam se susrela; o najzanimljivijem; o najeim pogrekama to ih ljudi ine sa svojim ljubimcima. Razgovarali smo o razvoju ivotinjske psihijatrije i doli do osobnih stvari. eljela je znati tko je moj najdrai dizajner. Nasmijala sam se. - Nikada ne kupujem dizajnersku odjeu. Veinom nosim traperice i staro odijelce ako elim biti sofisticirana, ali nisam opsjednuta odjeom, niti fanatik! alila sam se. - Vi ste prilino niski - rekla je s osmjehom. - Koju veliinu nosite? - Trenutno 34. Ponekad kupujem na djejem odjelu - to je jedna od prednosti kad ste niski - djeje stvari su jeftinije. - A na romantinom polju... - rekla je. - Vi ste sami. U pravu sam, zar ne? - Da - rekla sam i poela se mekoljiti. - Jesam. Iako to nije ba vano - dodala sam s izvjebanom leernou. - Pa, mislim da to jest vano. - Zato? - Zato to ste bili zarueni s Alexanderom Darkeom. O, sranje! Njene su velike, zelene oi gledale u mene. - Zar ne? - rekla je.

Uzdahnula sam. - Oito ste se dobro pripremili. - Dakako, to je moj posao. - Pa... radije ne bih govorila o svom privatnom ivotu, ako nemate nita protiv. - Ali, ja to moram pitati. - Zato? Gledala sam u pod. - Koga e to zanimati? - Rekla bih mnogo ljudi. Jer kada ovaj lanak u kolovozu bude objavljen, Alexander Darke e biti poznato ime. Onda e se initi udnim to nisam spomenula vau vezu s njim. Gledala sam kroz prozor. - Dakle, to se dogodilo? - pitala je. Osjetila sam muninu. Provjerila je kasetu u svom kasetofonu. - to se dogodilo? - ponovila je tiho. Mogla sam zaustaviti intervju, no trebao mije publicitet. - Jednostavno...- uzdahnula sam - ...nam nije ilo. Podignula sam Hermana kako India ne bi vidjela da mi drhte ruke. - Vjerojatno tu ima neto vie? - Nema! Mislim... nema - rekla sam. - Zaista. Nemam to rei. - Ali, Alexanderov prijatelj mi je rekao... - o ne -.. .da su zaruke naglo raskinute. Samo sam se pitala zato. Rekao je da Alexander nikada nije objasnio. Kladim se da nije. - Samo im je rekao da ste se 'premiljali'. Rekao je da su svi bili zaueni jer ste izgledali tako sretni. Sigurna sam da bi itatelji voljeli znati zato ste prekinuli vezu. Nevoljko sam shvatila da u morati rei neto. - Pa... - poela sam - doista sam se premiljala - to je istina. Jer sam dola do... vrlo tunog... zakljuka da naa veza nee funkcionirati na due staze. India me sumnjiavo pogledala. - Zato ne? Iz petnih sam se ila trudila ostati mirna. Ako se uzrujam, ona e nanjuiti priu, a u svojem sadanjem stanju ja bih se mogla slomiti. - Shvatila sam da smo... nekompatibilni. Da smo drali do... razliitih vrijednosti. O, Boe, to je zvualo tako dvolino. - Je li bio nevjeran? - pitala je. - Jeste li na to mislili? Postoje glasine o njegovoj kolegici u filmu. Tilly Bishop. Preplavio me val ljubomore. - Ne, doista nije bilo nikoga drugog. Pod 'razliitim vrijednostima' mislila sam... da nismo imali iste ivotne stavove. Ponekad vam treba mnogo vremena da to otkrijete - nastavila sam razumno, oporavljajui se. - A, ako je o tome rije, bolje je prekinuti. - Dakle, niste posvaani? - Ne - lagala sam. - Jeste li ostali u prijateljskim odnosima? Da sam rekla 'ne', ona bi eljela znati zato. - Jesmo - opet sam lagala. - Ostali smo prijatelji. Alexander je... divan. On je sjajan glumac, a njegova karijera je oito u usponu... pa mu ja... elim sve najbolje. inila se zadovoljna ovim i to e jedino i dobiti. Nisam joj namjeravala rei istinu. Iako je ono to je uinio bilo, kao to je Daisy rekla, 'neoprostivo', nisam eljela izgledati kao da se elim osvetiti ili kao rtva. to je jo gore, znala sam, kada bi se proulo, mediji bi me do kraja ivota povezivali s njim. Ne bi bila 'Miranda Sweet, bihevioristkinja za ivotinje', nego 'Miranda Sweet, jadna ena koju je povrijedila televizijska zvijezda Alexander Darke'. Odluila sam se zatititi. - Pretpostavljam daje to sve - rekla sam gledajui na svoj sat. - Sigurna sam da sada imate

dovoljno materijala. U svakom sluaju, sada bi trebao doi fotograf. Iskljuila je kasetofon i stavila ga u torbu. - O, da, dobili ste D. J. Whitea. Lily mi je rekla da ga je unajmila. Pa, sretno! - uzviknula je, dok je uzimala svoju biljenicu. Pogledala sam je. - Kako to mislite? - Jednom sam ga srela - on je prilino teak. - U kom smislu? - Prilino je udan. Dobro izgleda, to se mora priznati - i odlino radi svoj posao, ali...- na licu joj se pojavio neki udan izraz - on je samo... udan. - O, dobro - slegnula sam ramenima. - Moe biti udan koliko eli. Neu ga opet vidjeti. Kada je otila i kada sam maknula alice od kave, osjetila sam olakanje to to nije bio pravi David White. Sama pomisao da e me on fotografirati, bila je zastraujua. Odjednom je zazvonio telefon. Upravo dok sam objanjavala novom potencijalnom klijentu kako radim i koliko naplaujem, Herman je odjednom zabacio glavu i zalajao. Okrenula sam se i ugledala tamnokosog mukarca na vratima. - O, priekajte malo, molim vas - rekla sam. - Dobar dan - mahnula sam mu da ue. - Dakle, elite li zakazati sastanak, samo mi javite spustila sam slualicu. -Oprostite zbog ovoga rekla sam. - Vi ste vjerojatno David. Kimnuo je i nije se nasmijao. ini se daje India bila u pravu. Ma dobro. Nije bio toliko visok, moda metar i sedamdeseti pet ili metar i osamdeset, ali je imao iroka ramena. Macho tip. Neto poput Marlona Branda. Da, na njega me podsjetio - na mladoga Marlona Branda. Kada sam pogledala u njega shvatila sam, uz neku udnu sigurnost, da mije bio privlaan. I sada, kada je zakoraknuo prema meni, primijetila sam malen oiljak na njegovoj jagodici, odmah ispod desnog oka. Pomislila sam kako je to intrigantno i da izgleda kao polumjesec, a onda je odjednom ispruio ruku. A kada je to napravio, vidjela sam da je koa na njegovim rukama smeurana i pomalo sjajna. Osjeala sam se kao da me tko gurnuo iz aviona. - Dakle, vi ste D. J. White - ula sam samu sebe. - Vi ste D. J. White - ponovila sam. Odjednom sam osjetila da su u mom grlu zastali izrazi aljenja koji su prijetili da me ugue. - D. J. White je moje profesionalno ime - rekao je nehajno. - Da se razlikujem od drugih Davida Whitea u ovom poslu. - Shvaam. Kada je stavio svoju torbu na pod i poeo je otvarati, opet sam pogledala njegove ruke. Na nekim mjestima koa je bila rastegnuta i pomalo smeurana. Pogledala sam njegovu lijevu ruku. Bila je ista. - Dakle, vi ste David White - ponovila sam. Sada, dok sam gledala u njega, jo uvijek imajui osjeaj da padam u provaliju, osjetila sam da mi naviru suze. Ti si David White i ja sam ozlijedila tvoje ruke prije esnaest godina - to sam bila ja, to sam bila ja, ja sam to uinila, ali nisam htjela, i veoma, veoma mi je ao, molim te, oprosti mi. Uzdahnula sam. - Onda, vi ste... David White. - Da. Zagonetno me je pogledao, a obrva mu se nakrivila. - To je... tono. Mislim da smo dosad uspjeli zapamtiti kako se zovem. Kimnula sam glavom, zbunjena, jo uvijek zurei u njega, svjesna dubokog osjeaja dislokacije, kao da sam imala izvantjelesno iskustvo, ili moda iskustvo tree dimenzije. - Jeste li vi Amerikanac? - Ne, nisam.

- Ali tako zvuite - rekla sam odsutno kad je izvadio fotoaparat. Odmahnuo je glavom. - Ja sam Britanac kao i vi. Opet je to izgovorio kao Amerikanac. - No, imate ameriki naglasak. Ne razumijem. - Pa - uzdahnuo je, oito iznerviran - postoji veoma jednostavno objanjenje. Odrastao sam u SAD-u. - Oh. Oh, nisam se toga sjetila. - Zato? Pogledao me. - to zato? - Zato ste odrasli tamo? Uspravio se i prodorno me pogledao. - Vi ste veoma... znatieljni, ako mogu tako rei. - ao mije. Ali... samo sam se pitala... to je sve. Na njegovom se licu oitovala kombinacija iznerviranosti i uenja. - Zato ste ivjeli tamo? - ponovila sam. - Zato elite znati? - Pa... - slegnula sam ramenima. - Pa... jednostavno... elim. - U...u redu-rekao je i podigao ruke kao da se predaje. - Moj je otac tamo radio. - Gdje je radio? Sada je zurio u mene kao da sam poludjela. - Isuse! - rekao je tiho. - Koliko pitanja. U New Havenu, ako ba elite znati. - Nalazi li se tamo Yale? - Tono. - A to je radio? Je li radio na fakultetu? - Sluajte... - ula sam kako je uzdahnuo s jedva prikrivenom nervozom. - Nikada se prije nismo sreli, ali ja sam doao ovamo da vas fotografiram - ne da me ispitujete, ako vam to ne smeta. - Ja se... ispriavam. - pribrala sam se. - Samo sam se... iznenadila. Znate, mislila sam da ste Amerikanac. - Pa, ja nisam Amerikanac, u redu? Sada, kad ste se u to uvjerili, elio bih poeti sa snimanjem. Izvukao je rolu filma i stavio je u aparat. - Slikat u vas tamo - gledao je po sobi, dok je namjetao film. - A onda vani, mislio sam da bismo mogli proetati do Hilla. Dok je drao objektiv ispred mog lica, opet sam pogledala njegove ruke. Koa na dlanovima je bila udno blijeda i proarana. Na njegovim su prstima bile male bijele linije, kao minijaturne, ravaste munje. Davide, ja sam ti to uinila. To sam bila ja. To sam bila ja. Primijetio je da gledam u njegove ruke. Skrenula sam pogled. - Jeste li za kavu? - upitala sam, a glas mi je sada zvuao normalnije jer je poetni ok polako prolazio. - Ili biste togod pojeli? Ri bih ti mogla dati sav svoj novac, nakit - sve to imam. To bih drage volje uanila... - Ne, hvala - rekao je. - Ne treba. Odjednom je zavladala tiina. Onda je David pogledao u Hermana. - Lijep pas - rekao je odjednom ljubaznije. - Kako se zove? Rekla sam mu. - Herman the German - rekao je. - Tono. Kleknuo je i pogladio Hermanovu sjajnu glavu. - Volim jazavare - dodao je. - Uvijek izgledaju kao da se dogodilo - ili e se dogoditi neto uasno. - I ja ih zbog toga volim. Izgledaju tako akutno... zabrinuti. Kimnuo je glavom i prvi put se nasmijao. - ao mi je zbog ispitivanja - rekla sam, sada mirnija.

Slegnuo je ramenima. - U redu je. To je vjerojatno zbog nervoze. 7jest. - No, ne brinite Miranda... - kako on to misli 'ne brinite'? - ...potrudit u se da izgledate odlino. A, to! Sada sam primijetila kako su tople njegove oi i kako lijepa usta ima te sam vidjela zlatnocrveno svjetlo u njegovoj kosi. Izvadila sam svoje ogledalce i brzo provjerila kako izgledam. Modrica je nestala. - Hou li staviti make-up? - pitala sam. - Obino ga ne stavljam. Nagnuo je glavu na jednu stranu i pregledavao moje lice kao da sam slika koju je procjenjivao. - Ne, boja vae koe je jednaka - mislim da e to biti dobro. Snimam crnobijele fotografije, pa vam minka ne treba. U boji se sve vidi. Izvadio je fotoaparat iz torbe i objesio ga oko vrata. Potom gaje usmjerio prema meni, fokusirao i stisnuo okida. Trepnula sam. - Nisam bila spremna. - Jeste. - Ali... nisam se smijala. - Ne elim da se smijete. Smijeak sve prekriva. -Da? -O, da. Smijeak je esto maska. Sada, samo... - priao je blie; osjetila sam limunast miris njegova losiona. - ...Da-a. Lijepo. Vrlo lijepo. Opet je stisnuo okida. Bio je toliko tih da sam ga jedva ula. - Sada... moete li sjesti na kau tamo... tako je... s psom. Podignuo je Hermana i maknuo dva stolca. - Sada elim da pogledate na suprotnu stranu od njega, samo nagnite malo glavu i... da. Odlino! Hermane, ti me pogledaj, u redu? ula sam lagani klik, a onda je premotao film. Jo me dvaput slikao, a onda pet puta za redom. Zatim je iznenada stao. - Znam daje ovo teko - rekao je i spustio fotoaparat - zato to koristim velike lee, ali moete li se pokuati malo opustiti? Ne, ne mogu. Jer si to ti. I ne mogu se nikako opustiti. - Znate, izgledate malo napeto. - Oh. I jesam. - Sada, Miranda, pogledajte u mene... - Tamo? - Da, ovamo, prema prozoru... to je dobro. - Opet je stisnuo okida, pa spustio aparat. Stajao je tamo bez rijei, pomno me gledajui. Osjeala sam se nelagodno. Mislila sam da moe vidjeti moju krivnju. - Vi ste veoma fotogenini - odjednom je rekao ponovno podignuvi aparat. - Imate lijepe crte lica i dobre jagodice. Ne, nemojte se smijati. elim vidjeti pravu Mirandu. Nee. Nee. Vjeruj mi. - Zar ne koristite bljeskalicu? - upitala sam kada je stisnuo okida. - Ne, vie volim prirodno svjetlo. To je lijepo, da - prema prozoru, podignite bradu. Dobro. S fotoaparatom u rukama izgledao je manje opako, kao da gaje titio, davao mu zaklon. Stavit emo Hermana pored vas; elim da gledate jedno u drugo. - Da...ostanite tako - to je odlino. Sada emo vas slikati pored vrata. - Mislila sam da ete koristiti digitalni fotoaparat - rekla sam, dok je mijenjao film. - Za ovakav posao vie volim svoju staru Leicu. Znam da ne idem u korak s vremenom dodao je lijepei ceduljicu na novi film - ali ja sam pomalo puri tanac i volim sam

razvijati filmove. Obino ne radim portrete - dodao je. - Zapravo - nastavio je sa zauenim izrazom lica - nisam ba siguran zato su mi rekli da ovo napravim. Zbog mene - eto zato. Zato to sam te eljela upoznati. - Ali Moi! je dobar asopis i, uostalom, sve je to posao. - Vi ste fotoreporter, zar ne? - pitala sam. - Nisam vie. Radio sam na ratitima za Reuters, ali to vie ne volim raditi. Sada sam slobodnjak. - to fotografirate? - Svata. Ono to mi kau i stvari koje elim fotografirati, koje smatram bitnima. Uostalom, ovdje smo gotovi -izaimo! Stavila sam Hermana na uzicu, jo uvijek se osjeajui nervozno i ukoeno, a onda smo otili do Primrose Hilla. - Miranda, odakle ste? - pitao je, dok smo se uspinjali stazom. - Ako vam ne smeta da ja vama postavim nekoliko pitanja! Sada je bio mnogo oputeniji, zapravo - na moje iznenaenje - gotovo ljubazan. - Ja sam iz Brightona. - To je sluajnost. To nije sluajnost. - Moja je obitelj ivjela tamo jedno vrijeme. - Zaista? - rekla sam neiskreno. - U kojem dijelu? - U Cjueens Parku. West Driveu. Na broju 44. Kua koja se naslanja na drugu, dva broja od kraja ulice. Bila sam tamo prije nekoliko dan i traila te. - Gdje ste vi ivjeli? - pitao je. - U Sandown Roadu. - Oh. To nije daleko od nas? - Ne - nervozno sam mrmljala. - Nije toliko daleko. - Nikada se nismo sreli? - dodao je. - Na nekim mladenakim zabavama? Moje je srce ubrzalo na samu pomisao. - Da smo se sreli, mislim da bih vas se sjetio - dodao je zamiljeno. - Ne - rekla sam. - Mislim da se nismo sreli. - Vjerojatno zato to ste malo mlai od mene i to sam ja bio u internatu. Moj je otac radio na fakultetu. Znam to. - Zaista? - No, onda, pa... odluio se preseliti. Da budem iskren, nemam lijepe uspomene na Brighton. Ja sam kriva za to. Doista mi je ao. - Petnaest godina nisam bio tamo. Lijep pogled - mrmljao je. Stigli smo do vrha. Tu su djeca putala zmajeve, ljudi su trali i etali s psima. - Sada sjednite na klupu - rekao je. - To je savreno. Nainio je jo nekoliko snimaka. - Svjetlo je sada predivno - stvarno je mekano i zbog vjetra nema magle. Sjedila sam tamo, a londonski su oblaci prolazili iznad nebodera u Docklandu do dimnjaka na Battersea Power Stationu, prozori ureda blijetili u zlatnoj boji na veernjem suncu. Sada kada sam ga upoznala i razgovarala s njim, znala sam da mu moram rei. Tu nije bilo dvojbe. Ali kada? - Sada eite s Hermanom - ula sam ga kako govori s moje lijeve strane. - Samo me ignorirajte i nastavite hodati. - Tako. Udaljavala sam se od Davida, pomalo svjesna sama sebe, jer su ljudi gledali u mene i smijali se dok me on slijedio fotografirajui ili hodajui unatrag. ula sam da je na satu odzvonilo sedam. Znala sam to u uiniti. Zamolit u ga da se vrati sa mnom do kue,

pa u ga pozvati unutra, ponuditi mu pivo i... - Gotovo - ula sam ga kako govori. Opet me sustigao, a onda smo se sputali niz brdo u savrenoj harmoniji ispod stabala jednake visine, zatim kroz ogradu u St. Michael's Mews. Otvorila sam ulazna vrata, a David je premotao film, brzo ga oznaio i stavio fotoaparat u torbu. - Ispucao sam dva filma, pa bi trebalo biti dobrih slika - bacio je svoju torbu na rame. Reci sada. Pitaj ga. Pitaj ga. - Hoete li... - poela sam, ali ve mi je pruio ruku. - Drago mije to smo se upoznali, Miranda. Sad idem. Oprostite, to ste htjeli rei? Kada sam ga pogledala, osjetila sam probadanje u prsima. - to ste htjeli rei? - Samo sam vas kanila pitati... hoete li... pivo ili neto? - Pivo...? - Da. Mislila sam da biste... htjeli popiti jedno. To je sve. Jer ubrzo... pada no. Mislim, ne morate - mucala sam - ali... samo sam mislila... da biste htjeli jedno. - Pa, to bi bilo odlino... - izgledao je zbunjeno. - Ali, uri mi se. - Shvaam. Dakle, morate se pouriti - ponovila sam kao automat. Sporo je kimnuo glavom, a onda je zavladala udna tiina. Davide, moram ti neto rei. Neto to e promijeniti tvoj ivot. - Ja... ao mi je to smo tako runo poeli - rekla sam. Opet je kimnuo glavom. - Da. I meni isto. - Ja sam kriva. Vjerojatno ste mislili da sam vrlo udna. - Ne, ne...to jest, jesam. Odjednom se nasmijao. - Zaista sam to mislio. No, znam da mogu biti teak, pa ste vjerojatno bili nervozni zbog toga. Zbilja sam bila nervozna, ali ne zbog toga. - Dobro - pogledao je na svoj sat. Moram ii. Posegnuo je desnom rukom u svoj stranji dep. - Dat u vam svoju posjetnicu. Kada mi ju je pruio, opet sam primijetila oiljke na njegovim rukama i osjetila kako mi naviru suze. - Ako vam ita bude zatrebalo, samo me nazovite. Doista mi neto treba. Moram ti rei to sam ti uinila i zamoliti te da mi oprosti. - Je li sve u redu? - upitao je. Prodorno me gledao. - Je li sve u redu? Izgledate malo... uznemireno. - O... Ne. Ne. Dobro sam. Dobro sam - ponovila sam. -Toje... - Alergija? Kimnula sam. - To je prava gnjavaa, zar ne? Opet sam kimnula. - U redu - rekao je i podignuo svoju torbu. - Pa, to je to. Miranda, drago mi je to smo se upoznali. Vidimo se - rekao je i izaao iz kue. Nasmijala sam se. - Da. Vidimo se. Ali kako? Ako u ga opet vidjeti? Samo sam znala da u ga morati vidjeti. On mora saznati tko sam ja. Sedmo poglavlje - Zovem te na brzinu - rekao je tata sljedee veeri, dok sam se pripremala za jo jednu zabavu za tence - da ti kaem da sam se smjestio - manje ili vie. - Kakva je kua? - Nije velika, ali je, osim uasnih smeih zidnih tapeta, dobra. - A to je s klubom? - Pa, na divnom je poloaju, s pogledom na more, a prostorije kluba su odline. No,

oito imaju velikih financijskih problema. - Zar ti nisu prije rekli za to? - Ne. Neugodno sam se iznenadio. Samo su mi rekli da u se morati 'pobrinuti za neke stvari'. Danas sam pregledavao knjige - situacija je uasna. Imaju samo stotinu lanova, a treba im pet stotina. Ipak - dodao je i uzdahnuo - uvijek sam znao da e ovo biti velik izazov nakon Palm Springsa. - Zato si onda prihvatio posao? - elim ivjeti ovdje, Miranda. Ovdje elim umrijeti. - Ali, ima samo pedeset i osam godina! - Znam, no dosta sam ivio u Americi. I teko mije to nemam stalno boravite. - Onda si se trebao oeniti nekom lijepom Amerikankom. - Nikada to nisam htio - uzdahnuo je. - Nije da nisam dobivao ponude zbog svog vrlo armantnog engleskog naglaska. Da ne spominjemo njegov dobar izgled. On je jo uvijek privlaan ovjek. - I klub je, dakako, bio vrlo lijep... Lijep? The Hyatt Golf Resort je palaa. - No, ti luksuzni hoteli nakon nekog vremena izgube svoju osobnost. Ljudi odlaze i dolaze; ti ih ne uspije upoznati - poelo mi je nedostajati drutvo koje ima u klubu. Onda sam upoznao nekoga odavde, poeli smo avrljati i on je spomenuo da hitno trae glavnog direktora; slijedei tjedan su mi ponudili to mjesto. Kada sam pogledao na kartu, shvatio sam da lokacija nije ba idealna - nastavio je nervozno. - Ali siguran sam da e se tvoja majka civilizirano ponaati kada se sretnemo. Ja sam sigurna da nee. - Sigurna sam da hoe - rekla sam. Nakratko je zavladala udna tiina. - Zapravo, ve sam je vidio. - to? - Vidio sam je. Tvoju mamu. Proao sam pored nje na pauzi za ruak. Vodila je dvije ljame. - Je li te vidjela? - Ne. Ja bih se zaustavio...elio sam to, ali izgledala je tako bijesno, pa nisam htio riskirati. - Vjerojatno su Jose i Pedro pobjegli. Ponekad lutaju. Uvijek nastane kriza kad se to dogodi. Ili 'ljama drama', kako mama voli rei. - teta. - Ne, u redu je - ona ih uvijek uspije vratiti. Ljudi je nazovu. - Rekao sam armantno. - O, da, one su armantne. Ljame su prelijepe ivotinje. Opet je nastala kratka, udna tiina. - Ne, ne ljame - rekao je zamiljeno. - Tvoja mama. Jadni tata, mislila sam, dok sam u sobi za sastanke postavljala stolce u krug. Njemu je razvod teko pao; znam to jer mije rekao prije nekoliko godina. Tada je napokon odluio ispriati mi svoju priu. Nikada nije shvaao zato su se morali razvesti. Rekao je da gaje mama prisilila da izabere izmeu njihova braka i njegova sna da postane profesionalni golfer. Samo je nastavio igrati, nadajui se da e se ona smiriti, ali to se nije dogodilo. Ona je promijenila brave. Tata je jedno vrijeme igrao profesionalno - pobijedio je na nekoliko manjih europskih natjecanja. No, nikada nije postigao neki vei uspjeh; stoga je odluio ui u upravu kluba. Ostao je u kontaktu s nama, dakako, ali njegovi su povremeni posjeti bili uzaludni jer je mama bila vrlo neprijateljski raspoloena - jo uvijek je tako. Potom se udala za Hugha, a

tata je otiao u SAD. Kada je dolazio ovamo, uvijek bi me nazvao i otili bismo na veeru. Pitao bi me za moj studij ili posao ili za neto drugo to sam radila u to vrijeme, a onda rekao: - A, tvoja mama, Miranda? Kako je ona? Pritom je izgledao vrlo tuno. Osjeala sam da - zbog potovanja prema njegovim osjeajima - mogu rei samo najosnovnije. Rekla sam kako je Hugh otiao, i za ljame; inae nisam puno govorila o mami... - Jadni tata - rekla sam Hermanu, dok sam mu punila posudicu s vodom, spremna za zabavu sa tencima. Na Hermanovom je licu bio izraz lice divne suosjeajnosti. Tada je zazvonio telefon. To je bila ona. - Smijeno, ba sam razmiljala o tebi. - Zaista? Samo sam te na brzinu htjela pitati dvije stvari. Prvo: to misli o ideji o stroju za proizvodnju novca? Nastala je dramatina pauza. - Psihoterapija s ljamama. Psihoterapija s ljamama? - Pa... mama, najprije bi ih morala obrazovati, a to je vrlo skupo...i dugo traje. - Miranda, ne rugaj se! Mislim... mogu organizirati dane kada bi nervozni poslovni ljudi mogli doi ovamo i provesti vrijeme s ljamama. Oni ih mogu timariti i razgovarati s njima - zna kako su osjetljive, te uz njih zaboraviti sve probleme. - Hmmm, misli 'zaboravite brige sa zvijerima' - tako neto? - Ne, mislila sam na neto poput 'Budite spokojniji s ljamama'. - To je dobro. Zato ne bi pokuala? - Mislim da hou. Vidi, djeaci moraju zaraditi za svoju hranu - nastavila je. - Blizanke u rujnu idu na fakultet, a ja im to ovako ne mogu priutiti, i... Pedro nije dobio onu reklamu. Svi smo veoma razoarani. - Bojim se da neu moi dovesti Henrvja u aave ivotinje. Iako im se svidjela njegova ovisnost o ljubljenju, mislili su da bi to bilo nezgodno, budui da si mi ti mama. Zar ne moe ii u lokalne novine, da napisu priu o njemu? Na primjer, 'Ljama armer'? - Ne, oni uvijek piu o meni,- svaki put kad su oajni piu o 'Gospoi ljama', a ja trebam nacionalni publicitet. No, dobro - uzdahnula je. - I... jo bih eljela znati novu adresu tvog oca. - Zato? Hoe li ga posjetiti? To bi bilo odlino, mama. Sigurna sam da bi on bio oduevljen. - Ne. Neu. Samo elim znati, da ga mogu lake izbjegavati. -Ah. - Dakle, gdje ivi? Iz ladice sam iskopala posjetnicu to mi ju je tata dao. - ivi u The Old Laundrvju, Weaver's Line, Lower Chalvington. - Boe, to je samo nekoliko kilometara odavde. - Znam. Zar ne eli znati nita o njemu? - dodala sam, jer sam ula kako zapisuje adresu. - Nisi ga vidjela od moje promocije prije osam godina - tada si bila toliko hladna da smo svi dobili ozebline. - Ne, Miranda - rekla je. - Nisam znatieljna. Prilino sam bijesna. Hou rei, zastoje morao doi ovamo? Nitko ne bi elio da mu bivi suprunik bude praktiki susjed... od svih golf klubova... - I gradova na svijetu. Znam, mama. Nema veze. Uostalom, stiu moji tenci. Oprosti, ne mogu vie avrljati.

Samo toliko mogu podnijeti vrijeanje svog oca. Uskoro je Sooty, ovar, pokuavao otjerati sve druge psie; Alfie i Roxy su traili stvari koje e ukrasti; Gwyneth Paltrow je gledala svoj odraz u posudi s vodom, a Twiglet je skakao sa stolaca. - On je neustraiv - rekla je Phvllis Marcusu zadivljeno. ini se da joj se svidio. - Oito je na vas. Moram vas pitati - dodala je - zato to me veoma zadivljuje va posao - koja je najopasnija stvar to ste je ikad uinili? -Pa... Pogledala sam ga - vjerojatno ga to stalno pitaju. - Skakanje s visoke zgrade? - pitala je ljubazno. - Ne ba, sve dok nije via od dvadeset katova. - Moda ste gorjeli od glave do pete? Odmahnuo je glavom. - Nosimo odijelo otporno na vatru. - Vonja biciklom preko ogromne provalije? - pitala je znatieljno. - To je u redu. Samo morate dobro vrtjeti pedale. - Plivanje u bazenu punom piranja? Gol. Slegnuo je ramenima. - U redu je, ako su ruale. - to onda? Najstranija, najuasnija, najopasnija stvar koju ste ikada napravili u svom ivotu? Njezine su svijetloplave oi sjajile od iekivanja. - Pa... - rekao je - znate one velike crne pauke koje imate u kadi? Nehajno je slegnuo ramenima. - Jednom sam jednog izvadio. - Zadirkujete me - hihotala se ijednom rukom pokrila usta. - Ne, to je istina. Zbilja sam to uinio. Ako mi ne vjerujete, moete pitati moju bivu. - U redu, svi - rekla sam nakon to sam ih prozvala. - Dobrodoli, sada emo igrati 'Dodajte tene'. - Stalno mislim da bismo to trebali raditi uz glazbu - rekla je Lily, dok je dodavala Gwyneth koja je lajala. - Vidim, Alfi je narastao. - Mislim da Cosmu izbijaju sjekutii. - Bentlv se popikio na mene. - On to obino ne radi. - Gdje su ubrusi? Razgovarali smo o vanosti prepoznavanja i skupljanju izmeta, a onda smo opet razgovarali o problemima. - Sue, kako napreduju stvari s Lolom? - 0, ona sada puno bolje napreduje - rekla je. - Mislim, imam dobre i loe dane... Svi su suosjeajno kimnuli glavom. - Ali nisam ni blizu toliko nervozna. - Morate ih naviknuti na rutinu - rekla je Phvllis, stavljajui Maisy u svoje krilo. - To je klju svega. - To je tono - svi su mrmljali njiui svoje psie. - Morate ih naviknuti na rutinu. - U redu, onda se vidimo slijedei tjedan - rekla sam. - urim - rekao je Marcus i svima mahnuo. Zamotao je Twigleta u demper. - Twiglet i ja imamo spoj. - O, to zvui uzbudljivo - rekla je Phillvs. - Nova djevojka? Marcus je kimnuo.

- O, dobro. Otvorio je lisnicu i pokazao joj fotografiju. Nisam eljela ispasti znatieljna, pa nisam pogledala, iako me zanimalo. - to mislite? - pitao je. - Vrlo je lijepa - rekla je Phvllis odobravajui. - Da. Predivna je. Ona je dizajnerica nakita - objasnio je i spremio fotografiju. - Izrauje ogrlice od stakla. Rade se od malenih kuglica. Ona ih sama nie - dodao je ponosno. - Stvarno? - Veoma je uspjena. Prodaje ih u Libbertusu. - Odlino. Kako sije upoznao? - U ljekarni pored podzemne eljeznice Chalk Farm. Kupovao sam Strepsils i poeli smo avrljati. - Kako romantino. - I bilo je. To nije moja mjesna ljekarna jer ivim u Camdenu. Svratio sam tamo jer me boljelo grlo, a ona je bila unutra. Kao vizija. - To je lijepa pria - rekla je Phvllis. - Ne smijemo te zadravati, Marcus. Maisie, reci papa Twigletu-Maisie je proizvela zvuk izmeu krianja i lajanja. Kada je Marcus otiao, Lily je dola do mene. - Nisam znala da ste bili zarueni s Alexanderom Darkeom - aputala je, a njene velike smee oi su se rairile. Kimnula sam. - To je apsolutno briljantno - rekla je. Pogledala sam je blijedo. - Mislim, za lanak. Fantastian je. - Ah. Dobro - rekla sam odsutno. - I kakav je bio veliki D. J.? - Bio je... dobar. - On moe biti vrlo nezgodan - dosta odrijeit. Je li takav bio s vama? - Malo. - Srela sam ga samo nekoliko puta, ali mislim da je veoma nekomunikativan. Vie biste rijei mogli zvui iz mrtvaca. Mislim da se njemu neto dogodilo - nastavila je u povjerenju. - Sigurna sam da ste primijetili njegove ruke. - Ja, nisam, ne ba, ja... - Jadniak je imao uasno iskustvo. Prije mnogo godina, njegovom su ocu luaci za prava ivotinja poslali pismo-bombu - nije da se ne slaem s njima - ali D. J. je otvorio pismo umjesto njega i - boom] Njezine su se oi otvorile irom poput prozora. - Odatle oni grozni oiljci. Kau da vie nikada nije bio isti. Osjetila sam muninu. - Pa ni vi ne biste bili isti, zar ne? eljela bih da umukne. - Rekli su daje njegov brak zbog toga propao. Pogledala sam je. - Bio je oenjen poznatim modelom iz Poljske. - Stvarno? - Zaista je bila predivna, ali nakon godinu dana njoj je svega bilo dosta. Tvrdila je da je jedva razgovarao s njom. Mogu zamisliti. Uostalom - stavila je Gwyneth u koaricu za tence i uzela Jenniferinu uzicu - Miranda, voza me eka. Bok! Te noi nisam mogla spavati. Lilvine su rijei zujale po mojoj glavi kao zarobljene pele koje stalno udaraju o prozorsko staklo: 'otada vie nikada nije bio isti - pa, ne biste ni vi, zar ne? - nikada vie nije bio isti - BOOM!' Naposljetku sam zaspala oko est, a probudio me telefon - to je bila Daisy na putu za posao.

- Napokon mogu razgovarati s tobom - rekla je dok su brujali automobili. - imala sam ludnicu. Organiziramo Bollywood bal i pokuavala sam nai dva slona. Onda, kako napreduje potraga? - Nala sam ga - rekla sam. - Nala si ga? - Da. Onaj fotograf... za kojeg sam rekla da nije pravi David. Sjela sam. - Pa, ispalo je daje pravi. Zvui kao Amerikanac jer je odrastao u SAD-u. - Isuse - uzviknula je. - Vjerojatno si se okirala. - Jesam, kao da me streslo deset milijuna volti. -1 kakav je? - Bio je pomalo... teak - rekla sam. - No, to je bio vrlo stresan susret...iako on nije znao zato. Na mom nonom ormariu je bila njegova posjetnica. Uzela sam je i okrenula. Ali, isto je ... dobar. - Kako izgleda? - rekla je, a ja sam ula kako zvono bicikla agresivno zvoni u pozadini. Opisala sam joj ga. - Boe, zvui kao daje vrlo privlaan. - I jest. Iako je prilino mraan i zatvoren - sigurno ti nita ne olakava. - Je li ti bilo udno kada te fotografirao? - Bilo je grozno. Za poetak, brbljala sam kao luda. Ali... kada je jednom bio iza fotoaparata, promijenio se i poeo oputati. Kao da je onda mogao razgovarati sa mnom. - Koliko dugo je bio s tobom? Podignula sam rolete, a sobu je ispunila suneva svjetlost. - Oko sat vremena. - I je li... vidljivo...? - taktino je pitala. - O, da! Ima oiljke. Mogu se vidjeti. Ali, Isuse, Daisy.. .-pogledala sam kroz prozor i moj vid se odjednom zamaglio zbog suza - ... mogao je izgubiti prste - ili neto gore. Mogao je oslijepiti. To je uvijek bila moja nona mora - nisam znala koliko je ozbiljno bio povrijeen. Njegove ruke su u redu, ali su pune... - nisam mogla govoriti... -oiljaka. A to sam mu ja uinila - plakala sam. -1... to je bio tako velik ok... kada sam svojim oima vidjela tetu to sam je uzrokovala. - Onda mu nisi... rekla. Obrisala sam oi rukavom pidame. - Ne. Ne jo. Ali hou! Sada, kada sam ga upoznala, ne mogu da mu ne kaem. Uskoro u ga nazvati. No, najprije se moram ohrabriti. Nee biti lako - mrcala sam. - Zapravo, bit e vrlo teko. - Zvui kao ja - rekla je alosno - s Nigelom. - Dakle, jo nisi razgovarala s njim? - Ne. Kao to sam rekla, imala sam mnogo posla, kao i on. U ponedjeljak je izlagao svoja bonsai stabla, ja sam imala penjanje u dvorani u utorak, a sino sam bila u Trailu na Timbuktu ekstravaganci, a on je radio do kasna jer uistinu eli dobiti partnerstvo. Ali razgovarat u s njim. Definitivno. Za koji dan... -Aha. - A ti nazovi Davida. Kad odlui. Kad osjeti da si spremna, nazovi ga, Miranda. Nisam morala jer je, na moje veliko iznenaenje, on nazvao mene. Toga sam dana bila kod klijenta u Kingstonu - problem je imao kuni kuni s velikim uima. - Kako se zove? - pitala sam vlasnicu, kad mije dodala keks. Otresla je mrvicu s odjee.

-Bob. - Kratica od bobtaila? Izgledala je iznenaeno. - Ne. Od Roberta. - O, dakako. Otvorila sam svoj notes i poela zapisivati. - Kuni Bob - pisala sam. - Ima etiri mjeseca? - Da. I uglavnom je vrlo ugodan i pristojan mladi zec - rekla je odobravajui, dok je pijuckala aj. - No, nedavno je postao veoma zahtjevan, zar ne, Bobe? Prstom je mahala prema njemu, a on je sjeo do nje i poeo umivati svoje lice. - Kako? - pitala sam, dok se on ureivao. Polizao je svoje ape, a onda nekoliko puta njima obrisao oi i nos. - Pa... tijekom dana bjei iz kue - objanjavala je. - On je naviknut na kuu. Spava u svojoj prostoriji za igru. A kad ujutro siem, obino ga nahranim prije nego napravim bilo to drugo i malo se poigram s njim. U zadnje vrijeme primijetila sam da - ako to ne uinim odmah, zbog telefonskog poziva, ili ako me treba moja djevojica - on potpuno poludi. Pogledala sam Boba. Sada je prao ui, paljivo ih povlaei prema svom licu. - Poludi? - ponovila sam. - Kako? - Napravi veliki nered. Zgrabi reetke svog kaveza, pa ih trese ili ode do svojih igraaka i baca ih uokolo. Ima neke drvene ploice, pa ih hita svugdje. Zbilja je zastraujue. - Aha. Mogu zamisliti - zamislila sam na dvorinoj ogradi obavijest: uvaj se zeca. - To je jedna vrsta histerije - primijetila je. - Ponekad mislim daje to kao da prolazi kroz 'uasne trenutke'. - Pa... niste puno pogrijeili. On ima napade bijesa, ili neki zeji ekvivalent toga - jer on samo ui, na svoj uas, da svijet ne funkcionira uvijek kako bi on to htio. okira se kada ne dobije mrkvu ili maenje tono kada eli, pa pati ili iskazuje svoje frustracije na fiziki nain. To zovemo 'preusmjerena agresija'. - Shvaam. Upravo kad sam joj objanjavala da e ga to brzo proi i da se nema zbog ega brinuti, zazvonio je moj mobitel. - Miranda? -Da? - Ovdje David. Moj se eludac preokrenuo. - Miranda? Jeste li tamo? - Da-a. Da. Bok. - Jeste li sada zauzeti? - Pa... da...s klijentom sam. Pogledala sam u enu koja je sada traila svoju torbicu, a Bob se koprcao ispod njene lijeve ruke. - Koja vrsta? - Pa...orictolahus cuniclus. - Kuni - rekao je. - Vrlo dobro - nasmijala sam se. - Imao sam jednoga kad sam bio dijete. Bio sam vrlo ponosan to sam to znao izgovoriti. Na trenutak je zavladala tiina. - Dakle... jesu li dobro ispale? - pitala sam. - Fotografije? - Ah. Ne znam. Jo ih nisam razvio. Nisam vas zato zvao.

-Ah. - Ne, nazvao sam vas jer... Jo jednom je nakratko zavladala tiina. - Da? - Pa... bilo mije... ao... to nisam popio ono pivo u utorak. Ah. - Ne brinite, Davide, u redu je. - Ja sam... se pitao biste li eljeli izai sa mnom na pivo. On me poziva van? Srce mi je jako zalupalo. - U redu... - Zapravo, pitao sam se jeste li slobodni sutra - nastavio je. - No, pretpostavljam da imate posla - dodao je leerno. - Uhvatio sam vas na brzinu i vjerojatno imate planove. - Ne, ne radim nita sutra. To bi bilo... lijepo. Pa, to ste imali na umu? - Mogli bismo otii nekamo blizu vas ili, ako biste mogli doi do Clerkenwella, tamo je restoran St. John. Imaju dobru ponudu. - Da, mogla bih doi tamo. Dakle, veera? - dodala sam nesigurno. - Da, na to mislim. Nadam se da veerate? - Da, veeram. Veera je u redu. Onda, kad budemo jeli puding, rei u ti uasnu istinu o sebi... - To je odlino. I ti e me prezirati do kraja svoga ivota. - Rezervirat u stol - rekao je - nazvat u vas samo ako ne uspijem, a nai emo se tamo oko... recimo, sedam i trideset? Adresa je John Street broj 26. - Nai u. - Odlino. Vidimo se tamo. Pomisao da u vidjeti Davida imala je na mene udan utjecaj. Sjedne sam strane osjeala olakanje, a s druge sam bila prestravljena, no to mije barem skrenulo misli s Kopna Ahoj! Ve sam se tjednima uasavala prve epizode, ali mogla sam je gledati. Te noi sam leala u krevetu - mali je prijenosni televizor bio na komodi - i stezala Hremanovu naboranu apu. Kad je odsvirala uvodna glazba, preko cijelog se ekrana ukrasnim slovima pojavilo ime 'Alexander Darke'. Igrao je zapovjednika broda Francisa Flavella. I vidjela sam ga. To je bio Alexander. Bilo mi se ubrzalo kad mu se kamera pribliila. Izgledao je tako dostojanstveno dok je hodao po palubi snano i glasno zapovijedajui, a njegovo je lice sjajilo od spreja i kie. - Gospodine Tree, kako stojimo s kursom? - Idemo ba kako treba, sir! - Okrenite ga prema vjetru, gospodine Tree! Prema vjetru, rekao sam! Sada je brod kripao i naginjao se dok su mornari vukli konopce. - Sir, brod se nasukao! - Ljudi na palubu! Za vrijeme reklama nazvala me Daisy. - Gleda li? - pitala je. - Da - rekla sam sumorno. - Jesi li dobro? - Osjeam se... udno. Stalno mislim da sam se skoro udala za tog ovjeka. - Pa, moram rei da mi je drago to nisi. Uostalom, to misli? - Objektivno govorei, mislim da izgleda fantastino. Daisy, nema sumnje u to, postat e zvijezda. - Nadam se da nee - rekla je - jer emo ga stalno gledati, a to ne elim, nakon onoga to je uinio. Da ljudi samo znaju... - dodala je ljutito. - O, opet poinje...

Oluja je jo uvijek bjesnjela i jedno se jedro pokidalo na dva dijela kao papirnati rupi, a onda je ovjek pao u more. - ovjek u moru! - vikao je jedan mornar. - ovjek u moru! Gospodin Fenton je pao! - Poznajem tog momka - rekla sam Diasy. - Tog ovjeka koji je upravo pao u more. On je kaskader. Dolazi na moje zabave za tence. - Zaista? - On takoer vodi satove samoobrane. - Zbilja? Pa, Miranda, moramo ii tamo. Hoemo li? - U redu - rekla sam odsutno. - Zato ne? Sada se kamera okrenula prema Alexanderu, koji je bacio kaput i skoio u more da spasi svog prvog asnika. - Pogledaj to! - Daisy je kriknula. - Alexander skae za njim. Moe li vjerovati?! - To zapravo nije Alexander. To je takoer kaskader. - Pa, oito - rekla je. - Nisam sigurna da mogu ovo podnijeti - dodala je kad su izbliza snimili Alexandera kako se bori u moru. - Mislim da u povratiti. - Daisy, to je samo drama - rekla sam nervozno. - Znam to. U svakom sluaju, gasim televizor. Uspjela sam odgledati do kraja i - dok su ekranom prolazila imena glumaca - sjetila sam se koliko sam bila oduevljena kad je Alexander dobio ulogu. Skoro je nije dobio jer su se producenti bojali da nije dovoljno poznat. Imao je pet audicija, cijeli muan proces trajao je vie od mjesec dana. No, direktor reije, koji ga je primijetio u Oluji, ustrajao je da mu se dodijeli uloga. Nakon dugo vremena, nazvao ga je agent i rekao da je dobio ulogu. Sjeam se da sam vikala od sree. Osjeala sam se sretnom zbog njega - to je bila velika prilika koju je ekao - bila sam veoma ponosna. esto sam nas zamiljala kako naveer zajedno gledamo Kopno Ahoj!; vjerojatno bismo organizirali malu zabavu za najblie prijatelje. Ali sada sam bila ovdje i gledala s Hermanom, a Alexandera nisam vidjela ve skoro dva mjeseca. -Drugu epizodu Kopna Ahoy! moete vidjeti slijedei tjedan - rekao je spiker kada je zavrila odjavna glazba. Ugasila sam televizor. - Ne, hvala. Jednom bi bilo dosta. Sljedeega dan sam ila na snimanje aavih ivotinja; morala sam voziti do Oxfordshirea da snimim par gusaka; bile su zloeste - jedna mi je zamalo slomila ruku. U susjednom polju netko je radio na traktoru, to je bilo frustrirajue: svaki put kad bih poela snimati, traktor bi poeo raditi. ,. Producentica Claire je imala primjerak The Timesa i, dok smo tamo ekale, proitala sam kritike. Naslov je glasio Alexander Veliki. IzAlexandera Darkea je zraio heroizam, objavio je kritiar. Osjetila sam muninu. On je sada bio javna osoba. Kad smo zavrili s guskama, odvezli smo se do Bicestera da snimimo kozu koja je imala krizu identiteta. Bila je uvjerena da je konj. Na kraju, kad sam u est i trideset s Hermanom dola kui, bila sam iscrpljena i razmiljala 0 ostatku veeri. Ostavila sam Daisy poruku i rekla joj da u se nai s Davidom. Otvorila sam ormar. to da odjenem? Odluila sam se za jednostavnu bijelu haljinu 1 zelenu vestu od kamira te stavila malo pjene na kosu. Ula sam u podzemnu, jer sam eljela popiti pie - ako ne i nekoliko pia - jedina hrabrost koju bih imala, morala bi biti nizozemska. Potraila sam restoran. Bio je blizu Farringdona. U sedam i etrdeset ula sam u nj.

David je ve bio za barom, lijepo odjeven u traper, bijelu majicu i plavu lanenu jaknu. Ugledao me i mahnuo. Naruili smo au ampanjca - ja sam svoju popila prilino brzo, a onda smo otili do stola. Prostorija je bila poput studentske menze s bijelim zidovima i jednostavnim drvenim stolovima. - Evo nas - rekao je kada smo sjeli. - Evo nas - ponovila sam. - Lijepo je. Konobar nam je donio jelovnik. - Ovdje imaju neka odlina jela - rekao je David, dok nam je konobar ulijevao mineralnu vodu. Pogledala sam jelovnik i odjednom osjetila muninu. Rolada od svinjee slezene. itala sam dalje. Pirjana guteraa... preni telei mozak... crni puding... peena kotana sr... kuhani volovski rep... - Svia li ti se to? - pitao je. - Davide... - to su tripice? - pitao je. - Svinjea crijeva. Davide... - Ha? - rekao je i nastavio promatrati jelovnik. - Moram ti neto rei. - Da? - podigao je pogled. - Je li to ozbiljno? - Ja sam vegetarijanka. - Oh. O, Boe! Oprosti. Tako mi je ao - dodao je i napravio udan izraz lica. - Onda je ovo najgore mjesto na koje sam te mogao dovesti. - Nisi ti kriv. Trebala sam te upozoriti. No, nisam znala da se u restoranu posluuje preteno meso. Nema veze - rekla sam. - Mislim, prije sam bila veterinarka. Vidjela sam dosta tripica i slezena, ali obino u ivim ivotinjama koje sam operirala. - eli li otii? - Ne, u redu je. Mogla bih naruiti... - pogledala sam jelovnik - velki preni sir. - To nije mnogo. - Bit e mi dosta. - Pa, ja neu naruiti nita previe sablasno. Uzet u zvidaru - to je patka, zar ne, hoe li me moi gledati kako jedem? - Da. Ne drim se tako strogo toga. Obino mi u restoranima to ne smeta, jer mogu naruiti tjesteninu ili riu, ali ovdje je gotovo samo meso. - Da, a njihovi specijaliteti su neobine iznutrice. Zapravo, restoran posluuje samo iznutrice - alio se. Ja sam se nasmijala. - Zato si postala vegetarijanka? - upitao je nakon to je pozvao konobara. - Je li to zbog dobrobiti ivotinja? Igrala sam se rubom svoje ae. - Da. Tako je. - Onda si ti veterinarka s psom kobasicom! Nasmijala sam se. Konobar se vratio i, dok je David razgovarao s njim, opet sam pogledala u njegove ruke to ih je drao na stolu i morala sam se boriti s iznenadnom potrebom da zaplaem. - Miranda, je li bijelo vino u redu? Kimnula sam. Konobar se vratio s bocom dobrog chablisa. Popila sam veliki gutljaj. Onda je dolo predjelo - salata s mozzarelom za mene i kampi za njega -primijetila sam da je David nekako udno drao vilicu, kao da je ne moe dobro uhvatiti. Sada se raspitivao o mom poslu. Zbog toga je

razgovor tekao dobro, jer ja uvijek imam mnogo dobrih pria. Onda je doao red da je njega neto pitam. - Jesi li uvijek htio biti fotograf ? - pitala sam, dok mi je srce snano udaralo. - Ne. Zapravo sam htio biti lijenik. - Zaista? Hou rei, studirao si medicinu? -Da. - Gdje? - U Cambridgeu. - Iao si na Cambridge? - rekla sam. Iao si na Cam-bridge i morao si odustati - zbog mene. - Ali odustao sam od medicine - objanjavao je i spustio svoj no. - O - rekla sam nevino. - Zato? - Pa, morao sam napustiti fakultet na polovici svog studija. Sada sam se sjetila da je njegov susjed rekao da je morao rano otii. - Imao sam... nesreu - rekao je. Pokazao je na svoje ruke. - Vjerojatno si primijetila. -Ne. Ja... - Zbog toga sam nekoliko mjeseci morao pauzirati. Na fakultetu su imali mnogo razumijevanja i rekli da mogu ponovno odsluati godinu. S vremenom... menije bilo... pa... bolje - ako je to prava rije - i vie nisam bio siguran daje medicina za mene. - Zato ne? - tiho sam upitala. Osjetila sam kako mi udara srce. - Jednostavno nisam elio biti doktor nakon toga. Moda zato to sam proveo mnogo vremena u bolnici. Imao sam transplantacije koe. To dugo traje - ti zna sve o tome dodao je. Odjednom nisam mogla disati. - Kako? Kako bih mogla znati? Izgledao je pomalo iznenaeno. - Pa... zato to si bila veterinarka. - O... da... dakako. - To je bio veliki... korak unatrag. Morao sam se prilagoditi. Osjetila sam da sada bez skrivanja mogu gledati u njegove ruke jer je govorio o tome. eljela sam ih staviti u svoje, milovati ih i pomoi mu. - Tako mi je ao - mrmljala sam. Tako mije ao. - Ne brini - rekao je. - Mislim, nisi ti kriva. Ali, ja jesam kriva. - Nisu osobito lijepe nastavio je - ali barem rade. Nadam se da ti to, ovaj... ne smeta - dodao je. Da, smeta mi. - Ne, dakako da mi ne smeta. - Uostalom, to je bilo prije mnogo godina. - esnaest godina. Trepnuo je. - Dobro ti ide matematika. - Pogledala sam ga, okirana. - To si brzo izraunala. - O... pa... rekao si da si bio na pola studija, pa si onda imao vjerojatno oko dvadeset rekla sam, a srce mi je skoro iskoilo iz grudi - i... u utorak si rekao da ima trideset i est godina. - Jesam li? - Izgledao je zbunjeno. - Ne sjeam se da sam ti to rekao. - Da. Mislim da jesi... Prilino sam... sigurna da... jesi. Miranda, umukni! - Pa, moda jesam. Uostalom, neko vrijeme sam se oporavljao. Onda sam otiao u San Francisco, kod prijatelja iji su se roditelji tamo preselili - jesam li ti rekao da smo ivjeli u SAD-u kad sam bio dijete? Kimnula sam. - A starija sestra mog prijatelja radila je kao fotograf za San Francisco Examiner. Ona je snimala tako nevjerojatne fotografije i radila

je cijelu no na razvijanju - imala je strast za svoj posao - a onda bismo ih sutradan vidjeli u novinama. Imao sam slobodnog vremena napretek, pa me nauila raditi s fotoaparatom te mi dopustila da uem u njezinu tamnu komoru i gledam kako razvija i tako sam se, da skratim priu, zaljubio u fotografiju. I zato sam odluio napustiti Cambridge... - Kakva teta - rekla sam. - Rano si napustio Cambridge. - Pa, nije bilo smisla da se vraam. Onda sam otiao u City Poly i upisao fotografiju, a, na sreu, moje ruke su do tada zacjeljivale. Dobio sam i neku financijsku naknadu za svoje ozljede, neto kao isplatu osiguranja. Onda sam kupio veoma dobru polovnu Leicu - onu kojom sam te slikao. I, na sreu, mogao sam je drati. Stisak na lijevoj ruci nije dobar dolo je do ozlijede tetive - no desna mi je bitnija. Mislim da ne bih uspio - barem ne tada - da sam imao problema s fokusiranjem i premotavanjem. Uostalom, dobio sam diplomu i nekoliko godina radio kao pomoni fotograf, a onda poeo raditi za Reuters, to je bila vrlo dobra prilika. - Zatim si postao fotoreporter? - rekla sam. - Zato nisi htio postati, primjerice, fotograf prirode ili modni fotograf ? - Pa... zaista volim slikati pejzae i razmiljao sam da se bavim time; no, injenica je da sam se odjednom poeo zanimati za politiku. Kada sam bio tinejder, politika me nije zanimala, ali u ranim dvadesetim, postao sam...-slegnuoje ramenima - ... pretpostavljam, zainteresiraniji za politiku. Tono sam znala zato. - Zna, s tobom je lako razgovarati rekao je s dozom iznenaenja. - Obino nisam ba razgovorljiv, ali osjeam da bih s tobom mogao razgovarati satima - nisam siguran zato. Izgleda kao veoma suosjeajna osoba. - Zaista? - Da. Izgleda vrlo... samilosna. Hou rei, kako si samo reagirala kada sam ti rekao za svoju... nesreu. To mije bilo vrlo dirljivo. I ja sam se pitala to u, zaboga rei, ali pojavio se konobar i uzeo nae tanjure. - Nisam bio siguran da e pristati izai sa mnom veeras - dodao je David. - Bojao sam se da e misliti da sam nepristojan. - Ja sam se bojala da misli da sam luda. - Zbilja smo loe zapoeli, zar ne? Kimnula sam glavom. Onda je zavladala tiina. - eli li znati zato sam te pozvao van? odjednom je rekao. Pogledala sam ga u oi i primijetila da ima mrlje zelene boje i boje jantara. - U redu - promrmljala sam. - Zato si me pozvao? - Zato to si izgledala tako razoarano kada sam ti rekao da neu moi ostati na pivu. Igrao se licom. - To je bilo slatko. Tvoj izraz lica. Izgledala si tako... razoarano, ako ne laskam sebi, to vjerojatno radim. Zapravo, izgledala si prilino uznemireno. To me doista dirnulo, pa sam odluio da ja pitam tebe. Odjednom se nasmijao. Kada je to napravio, pojavio se maleni oiljak u obliku polumjeseca - koji sam zasigurno ja uzrokovala - ali je nestao s linijama njegovog lica. Sada, za vrijeme glavnog jela, razgovor je postao osobniji. Shvatila sam, sa sreom i nekom vrstom straha, da sam mu se svidjela, ali to nee dugo trajati. Rekao mi je da se razveo. - Koliko si dugo bio u braku? - pitala sam kao da nisam znala.

- Malo vie od godinu dana. - Dakle, ne dugo. Odmahnuo je glavom. - To je bila pogreka. Nismo imali mnogo zajednikog - nastavio je. - Ujedno sam mnogo putovao, kao i ona. - to je ona radila? - pitala sam nevino. - Ona je model. Mnogo fotografa hoda s modelima - rekao je. - Kreemo se u istim krugovima, pa se tako upoznamo i vodimo vrlo stresan ivot. Katya i ja smo odmah osjetili privlanost, ali pogrijeili smo to smo se vjenali - to je trebao biti samo flert. - Jesi li ti prekinuo s njom? - Ne. Ona je mene ostavila. Rekla je da se ne ponaam dobro prema njoj, stoje tono. Rekla je da nisam dovoljno razgovarao s njom i da sam bio sebian - to vjerojatno jesam. Fotografi su esto sebini, jer nam je takav posao. Ulio mi je jo vina. - Miranda, to je s tobom? Ti nisi udana, zar ne? Kimnula sam. - Je li ikada postojao gospodin Miranda? - Ne. Ne... ba. - Ne ba? Igrala sam se aom. - Jedno vrijeme bila sam zaruena. - Zbilja? Kada? - Prekinuli smo u svibnju. - Ne tako davno. ao mije. To ti je vjerojatno bilo vrlo teko. - Da. Zapravo, jo uvijek je. - Grizla sam usnicu. - Ali, znam daje tako najbolje. - Zato? Je li bio...? - Nevjeran? Ne. - Odsutno sam slagala svoj ubrus. - Nije bio nevjeran. - Onda se niste... slagali? Odmahnula sam glavom. - Vrlo smo se dobro slagali. - U emu je onda bio problem, ako ti ne smeta to te pitam - ali, vjerojatno ti smeta? Pogledala sam ga. - On... on se loe ponaao prema meni. - Je li bio agresivan? - Agresivan? - Nasmijala sam se. - O, ne. Samo je... uinio neto to mu nisam mogla oprostiti. No, ako ti ne smeta, radije ne bih o tome razgovarala jer se ne elim prisjeati. - Dakako. Razumijem. To je jo svjee. Moda si zato u utorak bila malo napeta. Ne, nisam zbog toga. Igrala sam se vilicom za puding. - Da. Moda. - Jesi li sada za desert? - upitao je David, kad se konobar opet pojavio. - Mislim da ne mogu, a oni vjerojatno ne rade male kolaie s kavom? - Nisam siguran. Mislim da ne. Ali, zna to - kod kue imam belgijsku bombonijeru, pa bismo - ako si dovoljno hrabra da poe sa mnom - mogli tamo popiti kavu. To je samo dvije minute odavde i obeavam da ti neu pokazati svoj portofolio! Nasmijala sam se. Kava i bombonijera? U njegovom stanu? Da. Onda u mu moda rei ono to moram. Pogledala sam druge ljude koji su veerali i tiho avrljali. Bilo bi mi mnogo lake uiniti to tamo nego ovdje. - Bi li to voljela? Kimnula sam glavom. David je platio raun, a onda smo izali na topli, noni zrak. Preli smo u St. John Street, a onda skrenuli desno u Benjamin Street, gdje su se nalazila skladita od smee cigle. - To je stara tvornica dema - objasnio je. - Kupio sam je prole godine nakon razvoda.

Ja sam na zadnjem katu. Uli smo u slabo osvijetljeno dizalo, a onda je otkljuao vrata. Oekivala sam velik prostor, neto kao u umjetnikoj galeriji, s izloenim eljeznim gredama i staklenim ciglama, ali stan uope nije bio takav. Bio je prostran, ali lijepo razdijeljen, a sobe proporcionalne. Pod je bio od svijetlog drva. - Lijepo je - rekla sam. Na zidu do mene nalazila se crno-bijela fotografija dvaju malih djeaka koji rade na plantai banana. Privuklo me neto u njenoj kompoziciji i izrazu tragine rezignacije u njihovim oima. Nisam mogla skinuti pogled s nje. - Jesi li ti ovo fotografirao, Davide? - Da. Sjedni dok skuham kavu. Sjela sam u njegovu veliku primau sobu to je izgledala kao studij. Police iza mene bile su natrpane tekim knjigama o fotografiji. Okrenula sam se i pogledala autore. Robert Capa, Sebastiao Salgado, Cartier-Bresson i Irving Penn. Martha Gellhom, Ansel Adams, Inge Morath i Man Ray. Na stolu je bila zbirka Magnum, biografija Leea Millera i kutija s dosjeima nazvana 'Negativi u boji' te 163 uokvirena nagrada fotoreportera i slika plavue u kasnim dvadesetima, koja se zavodljivo smije. Onda se David pojavio s pladnjem. - Je li ovo tvoja ena? - pitala sam. - Da. Biva ena. - Prelijepa je. - Da. Ona je Poljakinja. Iako to nije predstavljalo problem u naoj komunikaciji, jer ona govori mnogo jezika. Hoemo li popiti kavu vani? - Vani? Ima balkon? - Ne. Pokazat u ti. Doi sa mnom. Slijedila sam ga kroz hodnik, pa uz bijele spiralne stepenice, na vrhu kojih su bila plava vrata. Otvorio ih je i izali smo na blijedo svjetlo stoje osvjetljavalo ogromnu krovnu terasu. - Doi u moj vrt - rekao je. Bio je elegantno namjeten i napunjen cvijeem kao djeji vrti u proljee. Nekoliko vrsta bijele loze se omotalo oko ograda. Iz svakog lonia su se vidjele pelargonije. Petunije su visjele iz korita i koara, a na fuksijama su provirivali ruiasti i crveni balerinski pupoljci. Tu je bio i ljetni palir od jasmina. Mirisalo je boanstveno. - Boe! Jesi li ti napravio sve ovo? - Da bar. To sam dobio sa stanom. Odravam ga koliko mogu, ali nemam ba zelenu ruku. Samo zalijevam i nadam se najboljem. Usput, nemoj se spotaknuti preko cijevi za polijevanje. Otili smo do limenog stola s etiri stolca. Sjedili smo i gledali u svjetla Londona te raspoznavali oblike poznatih zgrada. - Tamo je Barbican - rekao je David okreui se u stolcu - a tamo toranj Nat West; s njegove lijeve strane je Gerhkin s onim zelenim svjetlima; zatim 0X0 toranj i u tom pravcu moe vidjeti Eye. Dok smo sjedili i pijuckali kavu, bila sam svjesna nonog nesklada zvukova glavnoga grada: udaljena brujanja automobila, kripe konica na cesti, stalnoga zavijanja sirena i automobilskih alarma. Onda smo uli zvono oblinje crkve koje je odbrojilo deset sati. -To je St. John malo dolje niz ulicu. A, tamo... upravo poinju zvona St. Paula. Ovo je

lijepo, zar ne? - rekao je sretno. - Ja uivam. Pogled je puno ljepi kad se dijeli. Na trenutak je izmeu nas zavladala tiina i ja sam mu htjela rei sve to znam, ali... rijei su mi zastale u grlu. Onda mije poeo govoriti o svom zadnjem dokumentarnom projektu u Indoneziji, gdje je, za agenciju koja se bavi okoliem, fotografirao ilegalnu sjeu ume. Takoer je fotografirao prisilni rad djece. - Fotografirao sam etverogodinjake u Gvatemali kako sijeku eernu trstiku - rekao je. - Njihove su sablje bile vee od njih. Oni bi trebali biti u koli, a ne robovati na vruini. - Zacijelo si vidio uasne stvari - rekla sam. - Da. Jesam. Uasne. I u isto vrijeme udno fascinantne. Zle stvari koje ljudi rade jedni drugima. Zapljusnuo me val srama. - Koja je bila najgora stvar? - pitala sam. - Znam da je to glupo pitanje, ali sam znatieljna. - U redu je. To me esto pitaju. Mislim daje to povlaenje iz Basre 1991. Posljedice Omagha. I na Kosovu je bilo odvratno, kao to moe zamisliti - bio sam tamo godinu dana. Jo uvijek imam none more iz Ruande. Prole godine sam otiao u Izrael. I tada sam odluio prestati. - Zato? - Zato stoje netko poinio samoubilaki napad bombom u kafiu u Jeruzalemu i ja sam otiao tamo i poeo fotografirati. Na drugoj strani ulice jedna je ena vikala od tuge. Poeo sam je fotografirati, a ona me ugledala. Dotrala je ravno do mene i udarila me. Jako. Zbilja me odalamila. I ne krivim je. Tada sam znao da je vrijeme da prestanem. To je bilo najgore od svega - nastavio je gledajui grad. - Nain kako te fotoaparat udaljuje i emocionalno otupljuje. Oko tebe mogu leati ljudi s uasnim ozljedama, ili ih ak mogu upucati ispred tvojih oiju...ipak, tvoja ljudska suosjeajnost je privremeno suspendirana. Ti samo misli 'to je odlian pucanj... tamo... onaj... i onaj.' Pravi okvir, fokusira i fotografira jer u tom trenutku misli samo na to. Na sliku - ne na ljude. No, poslije te obuzme gaenje prema samom sebi. - Ali slike su vrlo vane. - Dakako da jesu. To i pokuava postii - vanu sliku. Onu koja nadilazi svoj kontekst i postaje duboka metafora. Ali fotografi plaaju visoku cijenu. Mnogi pate od depresije. Neki poine samoubojstvo. Radio sam to deset godina i morao sam prestati. - Onda si se zbog toga prebacio na dokumentarni posao? - Da, i kako bih sam mogao birati teme - bolje nego da jurim i traim leeve. - Uiva li vie u dokumentarnoj fotografiji? - Da, ali nije toliko unosna, pa moram napraviti i neke komercijalne stvari da mogu plaati raune. Na primjer, izvjetaje za kompanije - sve dok su unosne. Nedavno sam radio nekoliko snimanja za asopise. Napravio sam nekoliko razvojnih pria za Mane Claire i onda me nazvala Lily Jago. Zaueno je zavrtio glavom. - Jo uvijek ne razumijem zato je mene zvala da te slikam. - Pa... moda je mislila... da e to biti... briljantno. To je, zapravo, rekla. Da e biti briljantno. - Pa, moje fotografije imaju odreen izraz. U njima ima mnogo pokreta, pa joj se moda to svidjelo. Kako si je upoznala? Ispriala sam mu. Smijao se. - Mogu zamisliti. Ona je luda za ivotinjama. - Rekla je da te srela jednom ili dvaput. Kimnuo je. - Doista je bezobzirna. Mislim da su takve ene stvarno naporne.

- Onda, hou li izgledati briljantno? - pitala sam. - Izgledat e lijepo. Sutra u ih razviti. - Gdje? - Ovdje. Imam svoju tamnu komoru. Nee dugo trajati. - Kako to radi? To nikada nisam vidjela. - Zbilja? Najprije odabere negative koje eli razviti, a onda... - odjednom je spustio svoju alicu. - eli li to vidjeti? - upitao je. - Mogu ti pokazati. - to, sada? - Da. Mogu razviti tvoje fotografije dok si ovdje. Bi li to voljela? - dodao je. - Pa, da. Da... voljela bih to. Koliko dugo e to trajati? - Oko etrdeset i pet minuta. Nazvat u taksi da doe u jedanaest i petnaest. Je li to u redu? Kimnula sam. - Onda doi sa mnom. Pokupio je pladanj i vratio se unutra. Nazvao je taksi, a ja sam dotle kroz napola otvorena vrata provirila u njegovu spavau sobu. Bio je prilino uredan; bijeli prekriva bio je uredno namjeten, a uokolo nije bilo odjee. U uglu sam vidjela palicu za hokej. - U redu - rekao je - taksi je sreen. Skinuo je jaknu, bacio je na stolac i gurnuo vrata do kuhinje. - To je ovdje. im smo uli u tamnu komoru, osjetila sam miris kiseline. - Oboavam ovo raditi - rekao je. - Volim proces razvijanja. Na konopcu su visjele male trake negativa i etiri ili pet slika. Imao je boce i kutije s oznakama Ilford i Kodak. David je napunio jednu posudu, a onda mi pokazao neto stoje nalikovalo na veliki mikroskop. - Ovo je aparat za poveavanje. Moram samo... to je to. U redu. Tako. Spremna? Nagnuo se preko mene, povukao kabel za svjetlo, pa smo se odjednom nali u mraku. - Za trenutak e moi opet vidjeti - rekao je tiho. Ubrzo su se poeli nadzirati mutni obrisi jer je slaba crvena svjetlost ispunila sobu. Pogledala sam u Davida - sada sam ga mogla vidjeti. - To je zatitno svjetlo - objasnio je. - U ovome su tri negativa koje najvie volim. U njegovoj sam ruci jedva mogla razabrati malu crnu kutiju, neto poput kutije za CD. Otvorio ju je, izvadio prvi negativ, puhnuo na njega, stavio ga u aparat za poveavanje i upalio malo svjetlo. -Tamo je sigurnosni filtar-objanjavao je. - titi papir od svjetla za vrijeme fokusiranja. Dok je to radio, prepoznala sam svoje obrise, jo mutne, ali postajali su sve jasniji. - To je to. Sada u ga izloiti... U redu. Izvadio je filtar i pogledao na sat to se nalazio na polici ispred nas. Oboje smo utjeli, dok je velika kazaljka otkucala oko dvadeset sekunda. Onda je iskljuio povealo, maknuo papir i stavio ga u posudu za razvijanje. Sada je njeno ljuljao posudu gore-dolje. ula sam kako tekuina zapljuskuje po rubovima. - Ovo e trajati oko tri minute. Stavio je ruke unutra i njeno micao papir, dok se nisu poele pojavljivati smee mrlje. - Inae se koriste klijeta - rekao je - ali ja volim umoiti ruke. To je za mene vano. Nije dobro za kou, no u mom sluaju to nije bitno. Opet je zavladala tiina. - Davide. Srce mi je htjelo iskoiti iz grudi. -Da? - Moram ti neto rei... - Stvarno? to? Duboko sam uzdahnula. Pogledao je u mene, a onda opet u posudu to ju je ljuljao. - to je? Izgleda tako ozbiljno.

- Pa... za veerom sam rekla da si mi rekao da ima trideset i est godina. No, to nije istina. - Da. Znam da ti nisam rekao. - Nisam tako saznala. - Kako si onda saznala? - Pa... - Gledala sam u njegov profil dok je micao pladanj. - Pa... - ...vjerojatno izgledam kao da imam trideset i est godina. - Ne. To nije razlog. Pa, ja sam... - Srce mi je lupalo. - Ja... sam to proitala na tvojoj web stranici. Pisalo je da si roen 1967. Eto... tako sam saznala. - Ah! - smijao se. - Mislio sam da e mi rei neto strano! Je li to sve - proitala si moju web stranicu? - Da - odgovorila sam. - Da, jesam. - Pa - opet se smijao. - Drago mije. Zapravo, prilino sam polaskan. Onda, je li to kraj tvoje 'ispovijedi? - Pa, ja... - O, pogledaj - rekao je. - Evo te... Zurila sam u papir koji je poeo tamniti i dobivati pigment. Vidio se obris moje kose, mojih eljusti, usana i sada mog nosa. - Volim ovaj dio - rekao je. - Kako se slika pojavljuje ispred tvojih oiju, a maloprije je bila nevidljiva. Kao kad ukljui radio i uje glazbu. To je bila jedna od fotografija koju je snimio u kui. Stvarno sam izgledala uznemireno. Neudobno. Smeteno. To se moglo vidjeti. U mojim oima. Mogli ste vidjeti krivnju koju sam nosila toliko dugo. Osjeala sam se kao da sam bila... -da - ...otkrivena. - Davide... - Izgleda predivno - odjednom je rekao. - A tvoj izraz lica je fascinantan. Izgleda malo uznemireno. Kao da se neto prilino sloeno dogaa u tvojoj glavi. Ilije to moda samo posljedica tvog raskida zaruka - dodao je tiho. Nisam odgovorila. Onda je podigao fotografiju, jer je to sada i bila, iz razvijaa i stavio je u drugu posudu. - Ovo je kupka za stopiranje - objanjavao je njeno ljuljajui. - A ona tamo za fiksaciju. Ostavit u je ovdje, a ja u razviti drugi negativ. Opet sam se pojavila na fotografiji, ovog puta eui s Hermanom po Primrose Hillu; iza nas su visoko letjeli zmajevi, a ispred nas je upravo protrao neki pas. Na slici je bilo toliko pokreta kao da je to bio zamrznuti trenutak iz neke drame to se odvijala. - Izgleda lijepo - rekao je. - Izgleda zabrinuto - dodao je. - No, zbog toga je slika zanimljivija. Odjednom smo zauli zujanje na njegovim vratima. -To je tvoj taksi. Prokletstvo... uranio je. David je ljuljao ovu drugu fotografiju u fiksativu, paljivo je gledajui, a ja sam bila svjesna njegova pravilnog disanja. I shvatila sam da sam s njim provela tri i pol sata, a da nisam rekla to sam eljela rei. Sada to nisam mogla uiniti jer je doao taksi. Stoga u ga morati opet vidjeti. Da, to je bilo to. Jednostavno u ga morati opet vidjeti, a onda u mu rei. Rei u mu i sve e biti gotovo... - Volio bih te opet vidjeti - odjednom je rekao. Jo uvijek je gledao u moju fotografiju kao da se njoj obraao, dok ju je micao na jednu , pa na drugu stranu. - Volio bih te opet vidjeti - ponovio je jo uvijek razgovarajui s mojom slikom. Opet smo uli zujanje, sada malo jae. - Jer... vidi - sada je okrenuo glavu i pogledao u mene - mislim da si vrlo dobra. Slae li se, Miranda?

Osjeala sam se kao da naglavce padam prema strmoj provaliji. - Da - apnula sam. Slaem se. David se nasmijao, a onda se nagnuo prema meni i na trenutak sam pomislila da e me poljubiti. No, potom je povukao icu iza mene i bijelo je svjetlo je ispunilo cijelu prostoriju. Podigao je fotografiju. - Dobro. Osmo poglavlje - Ila si na veeru s njim? - aptala je Daisy u nedjelju poslijepodne. Rairila je oi u uenju. - Veera? Kao sudar? Sjedile smo u Primrose Patisserie i govorile veoma tiho da nas tko ne bi uo - ili je barem Daisy to inila. Ja sam jednostavno kimala glavom, to sam u tom trenutku - zbog svog emocionalnog stanja - jedino mogla. - Onda si imala sudar s njim? - ponovila je iznenaeno. Opet sam kimnula. - Ali u poruci si rekla da e se nai s njim, pa sam pretpostavila da si ti nazvala njega. No, zapravo je on tebe izveo? Kimnula sam. Naslonila se na stolac. - Boe! Onda je spustila alicu s ajem i opet se nagnula. - Svia mu se - aputala je. Slegnula sam ramenima. - Da. Svia mu se. Inae on to ne bi uinio, zar ne? Uzdahnula je. - Moj Boe! To znatno komplicira stvari, zar ne? - dodala je. Opet sam kimnula. -As druge strane - razmiljala je i zamirila dok je razmatrala situaciju - moda e sve biti lake, jer je oito da mu se svia. Je li te opet nazvao? Odmahnula sam glavom. - Ali, rekao je da eli? Kimnula sam. - Onda sam sigurna da e nazvati. Samo ne eli ispasti nestrpljiv. Smola - uzdahnula je. Potom se zahihotala. - Kakav preokret! Popila je gutljaj Earl Greyja. - Dakle, u tim okolnostima, pretpostavljam da nisi nita rekla... - Ne - promrmljala sam i opet mi se vratila sposobnost govora. - eljela sam to. Oito. Zapravo, pokuala sam. Ali, u restoranu je bilo mnogo ljudi, pa to, dakako, nisam mogla uiniti tamo, a onda me pozvao u svoj stan i ... - Ila si u njegov stan? to se dogodilo? - Pa.... Bilo je vrlo lijepo. Sjedili smo na njegovoj krovnoj terasi, gledali svjetla Londona i avrljali, ili, bolje reeno, uglavnom je avrljao on. Rekao je da nikada nije bio osobito razgovorljiv, ali da zbog nekog razloga voli razgovarati sa mnom. A ja sam ga rado sluala - on je zanimljiv - i, dakako, bila sam zabrinuta. Bilo je nekoliko trenutaka kad smo sjedili i kad sam mu mogla rei i htjela sam... - uzdahnula sam. - Zbilja jesam.... - Zato nisi? - upitala je tiho. Zato nisam? - Zato to... Da, onda smo otili u njegovu mranu komoru i, dok je razvijao moje fotografije, da... skoro sam mu rekla. Znala sam da bi tamo bilo lake - samo proaptati to u tami, ali... -Ali... to? Zurila sam u nju. - Nekako su mi rijei zastale u grlu. Naruio je taksi za mene, pa sam znala da nemam mnogo vremena, a stvar je u tome, Daisy, da se takve stvari ne mogu rei na brzinu, zar ne? Dakle, ne... nisam to uinila, ali... Daisy me prodorno pogledala. - Znam zato nisi - rekla je. - To je oito. Upravo sam shvatila. Nisi mu rekla...zato to ti se svia, zar ne? Igrala sam se posudicom za eer. - Uistinu... ne znam.

- Zna - insistirala je i zahihotala se. - To vidim. Miranda, ne moe sakriti to od mene. Predobro te poznajem. - U redu. Svia mi se. Ili, bolje reeno - privlai me. I, u redu, priznajem, nisam eljela to izbrbljati i pokvariti divnu veer... - Ili mogunost da ga opet vidi...? Pogledala sam je. - To je to, Miranda. Zar ne? Slegnula sam ramenima, duboko uzdahnula i onda polako kimnula. - Da - rekla sam. - U pravu si. Zbog toga sam se uplaila. Znala sam, ako mu kaem, to e biti kraj. Daisy je grizla donju usnicu. - O, Boe! Nisi oekivala ovo kad si ga ila traiti, zar ne? - Ne, nisam. Trenutak smo obje utjele. - Pa... mislim da e u odreenom trenutku morati riskirati. - Aha. Suoiti se sa svim. - Osobito ako misli da bi se mogla... upustiti u vezu s njim. Upustiti u vezu s njim. Srce mije zalupalo. - Dakle, moda slijedei put? Odjednom sam se osjetila sretnom, skoro euforinom. - Da. Moda slijedei put. Tono. Samo da bude slijedeeg puta. - A, sada, to je s tobom? Sjetila sam se Daisvine vjenanice, zamotane u onu ruiastu zatitu poput leptira u kukuljici. - Jesi li razgovarala s Nigelom? - Ne... ba. - To vjerojatno znai da nisi. - Pa... juer sam morala raditi cijeli dan na zabavi za pedeseti roendan jednog ovjeka on eli temu iz Arapskih noi s devama i trbunim plesaicama; onda je sino Nigel iao na natjecanje u bridu. Jutros je otiao na posao jer ima novog efa odjela i eli ga impresionirati; kao to sam rekla, eli dobiti partnerstvo i tako... -glas joj se izgubio. Ali... hou - rekla je. - Ubrzo. Izmeu nas se spustila udna tiina i ja sam ula udaljeni lave. Daisy je pogledala pored mene, preko mog lijevog ramena. -Tamo stoji jedan ovjek i mae ti. Dri ogroman buket cvijea. Moda e ti ga dati. Okrenula sam se. - To je Marcus. Mahnula sam mu, a on je doao. - Bok, Miranda. Drao je ogroman buket ljiljana, dok mu je Twiglet, kao i obino, bio u demperu, a njegove su apice virile kroz V-izrez. - Najprije te opazio TVigleti i poeo lajati. Samo je elio pozdraviti svoju uiteljicu. Pogladila sam Tvvigleta, on me poljubio u nos, a onda je odjednom skoio u Daisvino krilo. - O, pogledajte, Tvviglet je naao novu prijateljicu. - Ovo je Daisy - rekla sam, dok ga je Daisy gladila. - Daisy, ovo je Marcus. Marcus i Tvviglet dolaze na zabave za tence. Vidjele smo te u Kopnu Ahoj! - nastavila sam, a Tvviglet je Daisy brzo oprao ui. Daisy je podigla pogled. - O, ti si momak koji vodi teaj za samoobranu - rekla je. - Sada sam se sjetila. Miranda mije to spomenula. - Tono. To su samo kratki teajevi, za svakoga - bilo koje godite, spol, etniku grupu ili vjeroispovijest - svi su dobrodoli. - Mi bismo eljele doi. Zar ne, Miranda? Intenzivno me je gledala.

Uzdahnula sam. - U redu. Samo da ti udovoljim. - Pa, u tom sluaju - posegnuo je u svoju torbu i izvadio jedan letak - dat u vam jedan letak. Nalazi se blizu Tottenham Court Roada. - To je blizu mog posla - rekla je Daisy. - Radim u Bedford Squareu. - Prvi sat je ovog etvrtka u sedam. Cijena je petnaest funti po satu; radimo u parovima, pa bi bilo vrlo dobro da vas dvije budete par. - Hoemo - rekla je Daisy i dala mu natrag Tvvigleta. - Zapisi nas. Stavila je letak u torbu. - Hoe li popiti aj s nama? - upitala sam ga. - Ne, hvala. Nemam vremena. Idem k djevojci. Ona ivi u Princess Roadu. - Zbog toga nosi cvijee? - rekla sam. On je potvrdio. - Svidjet e joj se. - Nadam se. Onda se vidimo na sljedeoj zabavi za tence. Nasmijao se i otiao. - Isuse, mora daje veoma zaljubljen - rekla je Daisy. Tvviglet je ostavio nekoliko dlaka na njenoj vesti. - To je cvijee platio najmanje etrdeset funti. Uostalom, i ja 174 moram ii - rekla je i ustala. - Rekla sam mami da u je posjetiti. Vidimo se uskoro, Miranda. - Zagrlila me. - I ne brini. Sporo sam popila aj i potom otila. Ba kad sam namjeravala prijei ulicu, dva su mladia dola do mene. Srce mi je poelo ubrzano kucati. Znam da je to ve tradicionalno, ali ne mogu si pomoi. - Oprostite - rekao je jedan od njih . Pripremila sam se. - Moete li nam rei kako da doemo do podzemne eljeznice? Uputila sam ih, ali sam im zamjerila zbog upita, jer mi se to dogaa cijelo vrijeme. Moda zato to sam niska i ne izgledam prijetee, i, a ono to najvie mrzim jest da me obino zaustavljaju mukarci. Dakle, vratila sam se kui, nasmijeila se aromaterapeutkinji koja je upravo zakljuavala vrata, a onda sam pregledala e-mailove. 'Moj ovar tri za zlatnom ribicom u jezercu. Pokuava li je uhvatiti?' Ne. Pokuava je vratiti u stado. 'Moja gvinejska svinja vrlo je srameljiva'. 'Moj zec stalno klima glavom ispred mene kao da je omamljen. To je znak bolesti - mora veterinaru. U tom trenutku mi je stigao jo jedan e-mail. 'Bok, Miranda. Samo sam ti htio rei da sam u Barceloni na snimanju nekoliko dana, ali se vraam u petak, pa sam se pitao mogu li te rezervirati za subotu naveer? David x. P. S. Mislio sam da bismo mogli raditi neto zabavno. Ovaj je tjedan prolazio sporo poput agonije. Prva epizoda aavih ivotinja prikazana je u utorak - izgledala je dobro, iako mi je bilo udno gledati sluajeve to sam ih imala u oujku: opsjednuta papiga, zahtjevan hrak, pasivno-agresivna trbuasta svinja. U srijedu sam imala zabavu za tence. Svi su bili vrlo ljubazni, kao i obino, a na kraju me Marcus podsjetio na sat samoobrane sljedeega tjedna. - To se odrava u crkvi St. Luke u Howland Streetu, izvan Tottenham Court Roada. Odjeni neto udobno. - U redu - rekla sam. - Doi u. - Lily, zato i ti ne bi dola? - dodao je. - Samoobrana je vrlo korisna. - Ne - rekla je - ne treba mi to. - Ali to to si visoka ne jami ti da te nikada nitko nee zadirkivati. - O, ne radi se o mojoj visini - znaajno se nasmijala, a onda spustila glas i apnula -u torbici imam malen, ali uinkovit pitolj.

- U redu. Dobro. Dakle... - stavio je Twigleta u demper. - Moram ii. Idem k Natalie. - K djevojci? - upitala sam. - Tono - odgovorio je sretno. - to je bilo s cvijeem? Vjerojatno je bila oduevljena. - Pa, da... mislim daje bila - rekao je zamiljeno. Pogledala sam ga. - Problem je u tome to zbog ljiljana kie. Pa... na njima ima mnogo peludi, zar ne? Ovoga puta sam joj kupio bombonijeru. Pokazao je ogromnu kutiju Bendicksa. - Boe, koja sretnica. Vjerojatno mu nije bilo lako. - Vidimo se sutra, Miranda. - Da, vidimo se. No, ipak nisam otila. Bila sam spremna - ak sam u sedam i pet iz ladice izvadila svoje hlae za tranje - kada mi je zazvonio telefon. To je bio tata. - U gradu sam - rekao je. - Mogu li te izvesti nekamo da zajedno veeramo? -Ah. Pa... - Mislio sam te nazvati ranije, ali morao sam ii knjigovoi, a onda na sastanak dioniara. No, mislio sam da bi te bilo lijepo vidjeti prije nego odem natrag. Ako nisi previe zaposlena. - Da. Dakako. Zvui dobro. Nije bitno ako propustim jedan sat samoobrane. Nazvala sam Daisy na mobitel i objasnila joj. - Nadam se da se ne ljuti - rekla sam. - Nisam vidjela tatu ve dugo, jer je bio u SAD-u. - O, ne brini - odgovorila je. - To je mnogo vanije. Znam daje mislila na svog oca. - Rei u ti to sam radila, pa moe doi slijedei tjedan. Tata je doao poslije osam. Njegova je kosa bila malo sjeda, ali jo uvijek je izgledao kao da ima etrdeset i osam, a ne pedeset i osam godina; njegovo lijepo, zgodno lice potamnjelo je u Palm Springsu. Naslijedila sam njegove zelenosive oi, ali, na alost, ne i njegovu visinu. Tu sam na mamu. - Mews izgleda vrlo lijepo - rekao je, kad je uao. - Da. Kao da ivi u minijaturnom selu. Pokazala sam mu kuu. - Prilino je Tardis - rekao je s odobravanjem. - Vea iznutra nego izvana. Pokazala sam mu kat, a kada je namjeravao sii, sluajno je trknuo daljinski upravlja s komode. Odjed_ nom se upalio televizor. Na njemu je bio Alexander s teleskopom. - Prema kopnu, gospodine Tree! Pribliite se koliko se usuujete! - Aj, aj, kapetane. Sada je tu bio krupni plan glavne glumice Tilly Bishop, koja je s oboavanjem gledala u Alexandera. Osjetila sam iznenadnu, nekontroliranu potrebu daje probodem. - O, oprosti - rekao je tata. Podignuo je upravlja, a onda pogledao na ekran. - O, zar to nije...? Tata je jednom vidio Alexandera kada je bio u Londonu prije est mjeseci. Drhtavom sam rukom iskljuila televizor. - Da, jest. Ali... poimo u kafi. Kada smo ili kroz Glouchester Avenue do The Engi-neera, bila sam malo mirnija. Dok smo jeli juhu, pitala sam tatu kako je u klubu. Odmahnuo je glavom: - Ne ba dobro. Duboka se bora urezala iznad njegove obrve. - Zbog problema s lanstvom? - Da, prihodi od upisnina kronino su niski. Stvar je u tome stoje to komercijalni klub, amerikog stila, a zato su mi i dali posao. To nije lijep, tradicionalan neprofitni klub kojeg vodi umirovljeni brigadir. Dioniari su imali velika ulaganja i sada ele povrat novca.

- A ako ga ne dobe? - Onda ja ispadam. Imam ugovor na tri mjeseca i moram postii neki rezultat. - Zar ne moe sniziti cijene? Tako da ue u konkurenciju. - Ve to radimo. - enski lanovi? - Dakako. S pristupima na svim podrujima. - Plati i igraj? Kimnuo je. - Da, nevoljko su se sloili, za stotinu na dan. - to je s reklamom? - Ve smo premaili proraun. Sastanak je bio vrlo stresan - nastavio je. - Dioniari su dali do znanja da od mene oekuju spektakularnog zeca iz eira, ali ja ne znam kako da to uinim. Hou rei da sam veoma uspjeno vodio klub u Palm Springsu, ali nikada nisam morao pomaknuti klub s mrtve toke. - A tamo ve ima dosta klubova. - Tono. Zato moramo ponuditi neto novo. - Da, da ti barem mogu pomoi. Kad otvarate? - Sredinom kolovoza, malo prije tvog roendana. - Kako si inae? Prilagoava li se ivotu u Velikoj Britaniji? - Malo. Barem je sada vrijeme lijepo. - Da. Imali smo lijepo, dugo proljee. to ti nedostaje iz Palm Springsa? - Moji prijatelji, dakako - i parkiralite; danas mi je trebalo etrdeset i pet minuta da naem mjesto za parkiranje. - Jesi li ve poeo upoznavati ljude? Odmahnuo je glavom. - Ne ba, za to e mi trebati mjeseci. Samo bih volio da tvoja majka bude ljubaznija - dodao je. - Lake bih se ovdje snaao. Igrao se svojim kruhom. Zapravo, opet sam je vidio. - Zbilja? - Na benzinskoj crpki prije dva dana. Ne znam je li me vidjela, ali pretpostavljam da jest jer se vrlo brzo odvezla. No, pomislio sam da bih ja trebao napraviti prvi potez, pa sam... Izgledao je pomalo plaljivo. -to? - Nazvao sam je. Naao sam broj East Sussex Llama Treksa u mjesnom telefonskom imeniku, ostavio joj poruku i rekao da mi se ponekad javi. -I... je li? - Ne. Onda sam pokuao ponovno sutradan, ali je blokirala moj broj. Barem sada zna gdje sam. Samo bih volio daje... razumnija. - Pa... - uzdahnula sam. - Zna kakva je ona. Trenutno i ona ima problema. - Zaista? - S ljamama. Treba mnogo vie posla. Zarauju samo vikendom jer tada ljudi idu u etnju. Trenutno nemaju mnogo posla u tjednu i to je brine. - Shvaam. - Moda e biti drutvenija kada joj posao krene. - Nadam se - uzdahnuo je. - Mislim... znam da nisam bio najbolji mu na svijetu, Miranda. Znam da se tvoja majka osjeala zapostavljenom. - Zato to sije zapostavljao, tata, kao i mene.

- Da - uzdahnuo je. - To je istina., Bio sam mlad i sebian. Odluio sam slijediti svoj san. No, ovjek bi pomislio da e se nakon dvadeset godina drukije ponaati. - Aha. Znam na to misli. - Dakle - pogledao je na sat - moram ii. eka me duga vonja. Dok sam mu mahala, zazvonio je telefon. To je bila Daisy, upravo se vratila sa sata samoobrane. - Bilo je fantastino - uzviknula je. - Osjeam se snanije! Zbilja mora doi. Radili smo na reduciranju mogunosti da postanemo rtve, a onda smo procjenjivali koliko su opasni neki pojedinci i odluivali koje emo od tri akcije upotrijebiti: 'Povlaenje', 'Zastraivanje' ili 'Sukobljavanje'. On je uistinu dobar uitelj - rekla je. - Doi e ovamo slijedei tjedan, zar ne? -Da. - Obeava? - Obeavam. - Jesi li se opet ula s Davidom? - Jesam. -I? - Vidjet u se s njim u subotu. - Dobro. I, Miranda, razmiljala sam o tome - to ga bolje upozna, lake e mu rei, zar ne? - Moda. Nisam bila sigurna u to. - to ete raditi ovoga puta? - Ne znam. No, kazao je da eli raditi neto 'zabavno'. - Klizanje na ledu - rekao je kada me nazvao u subotu ujutro. - to kae? Zato ne bismo otili na klizanje? Razoarala sam se. Izgledala bih nesposobna i neele-gantna. - Klizanje na ledu? Ljeti? - Zato ne? Bolje je jer nema guve. I kladim se da to nisi radila godinama. - Nisam. Kad sam zadnji put bila na klizanju, imala sam devet godina. - Dakle, idemo li? Mogli bismo u Queensway Ice Bowl, a onda na veeru. Grizla sam donju usnu. - U re-du. - Odlino. Naimo se ispred dvorane u sedam i pol. Kad sam izala iz podzemne u sedam i dvadeset pet, David je ve bio tamo. Odjenuo je traperice, svijetloutu koulju i drao je torbu. Kada me vidio, nasmijao se i poljubio me u obraz; kad me privukao u zagrljaj, opet sam osjetila njegov ugodan, limunast miris. Dok smo silazili niz stepenice, ula sam prigueno lupanje iz dvorane za kuglanje i udarce iz zabavnoga parka. - Bit u grozna u klizanju - rekla sam, dok je kupovao karte. - Neemo biti dugo - samo jedan sat. Ovdje je malo neuredno, no barem je dvorana prilino velika. Sada vam, gospoice Bihevioristkinjo, trebaju klizaljke. - to je s tobom? Nasmijao se, a onda iz torbe izvukao par crnih klizaljki i zeleni demper. - Ima svoje? - Prije sam dosta igrao hokej. Kad smo ivjeli u SAD-u. -Ah. Sjetila sam se palice za hokej to sam je vidjela u njegovoj spavaoj sobi. - Onda si ti profesionalac u ovome. - Nisam lo. Kliem s vremena na vrijeme i mislio sam da bi bilo zabavno s tobom. Na recepciji sam predala svoje cipele i dobila par tamno-plavih klizaljki koje su vie sliile

skijakim izmama -jedva sam ula u njih. - Daj da ti pomognem - rekao je David. Osjetila sam crvenilo na licu dok je drao moj lijevi zglob i dok sam se pridravala o njegovo rame. - Kako mala stopala ima, bako rekao je kad je zatvorio remen. Onda je obuo svoje klizaljke, navukli smo svoje dempere i oprezno stali na led. - Samo da naem ravnoteu - rekao je. - Ostani tu. - Ne brini. Ne idem nikamo. Dok sam se s obje ruke drala za rukohvat, pomalo drhtei, David je pod svjetlom reflektora u boji odjednom uhvatio brzinu i otklizao od mene kao strijela te za manje od dvije minute dvaput obiao klizalite. Onda je proao pokraj mene tako brzo da sam mislila da e se zabiti u mene - zatim je zakoio uz kratak paralelni okret. - Boe! Ti si doista profesionalac. - Pa trebao bih biti, kliem ve godinama. No, nije teko. Pokazat u ti. Doi! Pruio je desnu ruku, ali nije nosio rukavice - ja sam nevoljko pruila svoju lijevu. Napravila sam mali korak, a onda skliznula, pa sam zbog velike navale adrenalina objema rukama zgrabila rukohvat. - Ne mogu ja to - rekla sam, dok mi je srce lupalo od oka. - Jednostavno ne mogu. Bojim se da u pasti. Osjetila sam otru bol u rebrima. - Nee pasti. - Hou. - Bit e ti lake ako mi da ruku. udno sam se okrenula prema njemu. - Daj mi ruku ponovio je njeno. - U re-du. - Sada sam se drala za rukohvat svojom desnom rukom, a lijevom rukom se uhvatila Davida. Krenuo je i ja sam se poela micati. - To je dobro. Da, tako. Samo emo ii sporo oko dvorane nekoliko puta. - Uhhhh - mrmljala sam, dok su tri tinejdera projurila pored nas ostavljajui tragove elika na ledu. - Grozna sam. Ohh! Desna klizaljka je opet pobjegla od mene, ali me David uhvatio ispod ruku. Smijao se dok me pridravao, a onda me podignuo. - Oprosti. - Ne brini. Neu pustiti da padne. Ali, Miranda, nemoj hodati po ledu. Pokuaj kliziti. - Ne mogu. - Da, moe. Samo guraj naprijed sa svakom nogom - ovako. Sada je iao ispred mene, uzeo obje moje ruke i klizao unatrag dok me lagano vukao. - Tako je bolje. Malo se uspravi. - Ne mogu. Opet u pasti. - Nee. Drim te. - Hou - rekla sam panino. - Izgubit u ravnoteu i tebe povui sa sobom. - Tako si lagana, pa nee. Tako. Sada savij koljeno, a onda gurni ulijevo, sada desno. To je to - da - dobro - hej, pa ti klie! Smijala sam se od olakanja i iznenaenja. - U poetku mora ii vrlo polako. Klizali smo u krug petnaestak minuta. Polako sam dobivala samopouzdanje i pogledala u druge klizae. Neki su djeaci kruili po klizalitu, a njihove su jakne vijorile; bio je tu i sredovjeni par koji oito klie godinama. U sredini klizalita mala je djevojica radila piruetu, a ruke je drala iznad glave; oito je vjebala. Sada me David polako okrenuo u svojim rukama i ja sam postala svjesna glazbe. Pjevala

je Cindy Lauper. Ako si izgubljen, trai i nai e me. Uvijek. Ako padne, ja u te uhvatiti, ekat u te... - Nee pasti, zar ne? - rekao je David. - Neu - nasmijala sam se. Ili, bolje reeno, hou. - Nee pasti - rekao je njeno. - Zato to u te ja drati. ... Uvijek. Pribliio me k sebi. Uvijek... - nee pasti - opet je apnuo dok me lagano okretao. - Misli da sam te doveo ovamo kako bih se pravio vaan, zar ne? - dodao je. - Pa... to nije istina. - Nije? - nasmijala sam se. - Nije. To je bila isprika da te mogu drati za ruku. U redu - nastavio je, a ja sam osjetila da crvenim. - Hajdemo neto pojesti. Dakle, je li bilo zabavno? - pitao je dok smo se penjali uz stepenice. - Da. Zbilja sam uivala. - To je dobro. to bi voljela pojesti? Ili smo kroz Queensway. - Mogli bismo otii do marokanskog restorana i puiti hukah ili da odemo u kineski restoran tamo preko? Proli smo pored stanice Bayswater; na ploniku je bilo mnogo ljudi, a ispred nas je svijetlio plavi svod Whiteleyja. - Tamo je malezijski restoran - David je pokazao - ili maharadin. Znam da je malo nie dobar libanonski. to misli o onom talijanskom? - Da. Talijanski - odjednom mi se jeo riot. Restoran je bio ugodan, tih i bez dima cigareta. - Kako ti je bilo u Barceloni? - upitala sam kada smo sjeli. - to si radio tamo? - Snimao sam za knjigu o ETI. -Oh. I... zato su te zvali? Slegnuo je ramenima. - Zato ne? Mene takve stvari fasciniraju. - Kakve stvari? Baskijski separatisti? - Ne. Ekstremisti. Konobar je donio dvije ae crnoga vina. - Politiki ekstremizam bilo koje vrste. Fascinira me to ti ljudi misle kada rade ili postavljaju bombu za koju znaju da e ozlijediti i ubiti nevine ljude. Zar tebi to nije zanimljivo? - dodao je. - Zato bi mi bilo zanimljivo? - pitala sam ljutito. David me pogledao pomalo iznenaeno. - Mislim, ja radije... ne razmiljam o tim stvarima. - Pa, ne krivim te. U tiini smo prouavali jelovnik. Reci mu. Reci mu. - Davide? - Mislim da u ja lignje. Da? Sada reci. - Moram ti neto rei. Pogledao me. - to? Moje je srce tako jako lupalo da sam podignula ruku na prsa. - O Boe - rekao je s podrugljivom grimasom. - Opet mi mora rei neto 'uasno', zar ne? Kao i proli put. Vidim ti to na licu. U redu. Pucaj. - Pa... ja... - Pogledala sam ga. Ne mogu to uinitii, jednostavno ne mogu. Nikada ga vie neu vidjeti. - Boli me... zglob. Nasmijao se. - Miranda, jo jedna grozna ispovijest - bolni zglobovi! Za to postoji samo jedan lijek. Morat emo opet ii na klizanje. Ja kliem cijelo vrijeme - na tankom ledu. - Ima jedna dvorana na otvorenom u Broadgateu. Mogli bismo zimi ii tamo - ako jo bude razgovarala sa mnom. Ne, ne - ako ti bude razgovarao sa mnom, a mogu jamiti da nee. Onda je poeo govoriti o hokeju na ledu i objanjavati pravila. - Volio bih igrati ovdje, ali to je nemogue - sada ga samo gledam na kabelskoj televiziji;

kada sam bio tinejder, mnogo sam igrao. Bio sam u juniorima New Haven Allstarsa rekao je ponosno, kad je stiglo nae glavno jelo. - Moj najvei trenutak je bio kada smo osvojili turnir New England za djecu ispod esnaest godina. To je bilo na moj petnaesti roendan. Nikada to nisam zaboravio - rekao je i uzeo vilicu. - Dvadeset i prvog oujka 1982. - Tvoj roendan je dvadeset i prvog oujka? - ponovila sam. - Da. Zato? - Nita... - Znai li ti taj datum to? Toga dana se dogodilo... - Ne, ne ba, pa... to je prvi dan proljea. - Da. A kada je tvoj? - Sedamnaestog kolovoza. - O, to je brzo. Izvest u te na veeru. Ne, nee. Jer e me dotad ve mrziti. - Miranda, fascinira me - odjednom je rekao. Osjetila sam da mi se lice zarumenjelo. - Osjeam da se u tvojoj glavi mnogo toga dogaa. Osjeam da tu ima neto - ne mogu ba tono rei - ali, ima neto intrigantno u svezi s tobom. Da. Ja sam intrigantna. Tako smo se sreli. - Mislim da si... - zamirio je... - zagonetna. A, ipak tako je lako razgovarati s tobom nastavio je. Volim razgovarati s tobom. Vjerojatno ti dosaujem, kad ovako brbljam, ali kad sam s tobom, ne mogu si pomoi. Igrala sam se jednom utom ruom u maloj vazi. - No, volio bih znati neto vie o tebi. O tvom ivotu. to je s tvojim prijateljima i obitelji? Tako sam mu, dok smo jeli, priala o razvodu svojih roditelja, o Hugu, svojim polusestrama, Daisy i o povratku svog oca. - Jesi li bliska s roditeljima? - pitao je, a ja sam spustila vilicu. - Da, sada jesam, iako prije nisam bila. Prolazila sam kroz prilino... lou fazu kad sam bila mlaa. Nemoj rei nita vie - neka ostane na ovome. - to...imala si burnu mladost? Osjetila sam kako mi bilo ubrzava. - to si radila? - O, pa bila sam malo.... buntovna. - Zbog nekog posebnog razloga? - Mislim... daje to zbog toga to roditelji nisu bili uz mene. Moj se otac preselio u SAD i da budem iskrena - osjeala sam da me iznevjerio, a moja mama se ponovno udala i nije imala vremena za mene. Ali, sada... -slegnula sam ramenima. - Dobro se slaem s njima. Iako im se ne povjeravam. - Nikada? - Ne. Nikada im ne govorim nita osobno. - Zato ne? - Vjerojatno nikada nisam stekla tu naviku. Mislim... oni ak ne znaju da sam raskinula zaruke. - Zaista? Zbilja taji bitnu stvar. No, oito je to bilo vrlo bolno za tebe, a neke stvari jednostavno elimo zaboraviti. To je posve prirodno. Pogledao je kroz prozor. - Razumijem te. Pogledala sam u njegov profil - njegov kukasti nos, snanu, ravnu bradu i njenu izboinu Adamove jabuice. - To potpuno razumijem - ponovio je tiho. Onda je zavladala tiina. Preko Davidova sam ramena vani vidjela tri tinejdera kako prolaze s rukama u depovima.

- Bili smo u kazalitu - rekla sam. - Te noi. Bili smo u Plavhouseu i gledali Tri sestre. - U redu je - mrmljao je David, okreui se prema meni. - Ne mora mi rei. - Znam da ne moram - odgovorila sam. - Ali, upravo sam, sjedei ovdje, shvatila da ti elim rei. Nakon predstave otili smo ujedan kubanski bar u Strandu i Alexander je odmah popio nekoliko pia. No, to ne opravdava ono stoje uinio. Otili smo oko jedanaest, zbog Hermana. Uhvatili smo Northern Line do Archwayja. Alexanderov stanje bio udaljen deset minuta hoda od podzemne, a proveli smo lijepu veer i bili smo dobro raspoloeni. Mislim da smo priali kakvo e nam biti vjenanje u rujnu. - Uzdahnula sam, pa izdahnula. - Iako mi je sve u magli, teka srca se sjeam koraka iza nas, dok smo ili kroz Holloway Road. Ba kad smo skretali prema Alexanderovoj ulici, Harberton Roadu, odjednom su se pojavila tri ovjeka, bolje reeno - mladia. Iako e misliti da je to ludo, ja sam pomislila da e me upitati za neki smjer, jer me ljudi to uvijek pitaju - ak i kad sam u inozemstvu i kad nemam pojma gdje sam. No, brzo sam shvatila da nisu to htjeli -jer sada su ili za nama. I onda... onda... - Stiskala sam ubrus u ruci. - Onda su poeli govoriti: - to imate za nas? to imate za nas? Tako. Nekoliko puta. - to imate? Potom je jedan zgrabio moju torbicu. Vukao ju je kao i ja, pokuavajui je zadrati, a ja sam vikala. Sjeam se boli u ramenu, a remen mi je ozlijedio zglob. Nazivali su me 'jebena kurvo' i rekli da e mi prerezati grlo. Jo sam se uvijek borila i bila odluna da je nee dobiti, kad me je jedan od njih udario. Upravo ovdje. Dodirnula sam lijevi obraz. - Pala sam. Leala sam tamo i plakala od oka, a moja je torba nestala, kao i oni. Ili, bolje reeno, dvojica su otila. Zaustavila sam se, a Davidovo lice je bilo kao maska. - Trei je jo uvijek bio tamo. Pokuavao je skinuti moj zaruniki prsten, ali sam vrsto zgrila aku. Pokuavao mije razdvojiti prste - mislila sam da e ih slomiti - jo uvijek se sjeam njegova dahtanja. Onda sam osjetila uasnu bol meu rebrima, a zatim tiho lomljenje i nisam mogla disati - to je bila agonija. Zatim sam osjetila da je skinuo prsten. Poslije toga sam ula korake i nedugo nakon toga policijsku sirenu. Zaboljelo me grlo. - Oprosti. uta rua mi se zamaglila pred oima. - Oprosti. Zavladala je tiina. - A gdje je bio Alexander? - njeno je upitao David. Osjetila sam val srama. - Pa... o tome je rije - sada su mi suze tekle niz lice. - Nije bio tamo? Nisam mu odgovorila. - Pobjegao je? Kimnula sam. David je poloio svoje ruke na moje, a suza je tiho pala na njih. Iz depa je izvadio rupi i dao mi ga. Nastala je pauza. - Kada si ga opet vidjela? - U bolnici. Hitna me dovezla u Whittington. Leala sam na kolicima, ozlijeena, i nisam mogla disati zbog rebra, a zatiljak me veoma bolio, jer sam - kad sam pala - udarila glavom o rub plonika. Dali su mi jak lijek protiv boli, o kojega sam osjeala muninu. Onda se rastvorila zavjesa i tu je bio Alexander. Nikada neu zaboraviti izraz na njegovom licu. Bio je okiran, dakako - jer je moje lice bilo uasno. No, istovremeno sam mogla vidjeti da se sramio, ali nastojao je da to ne pokazati. - Isuse! to je rekao? - U poetku nita. Onda je rekao 'Ah, Miranda', samo to. Zatim je pokuao drati moju ruku, ali ja mu nisam dopustila. Samo sam ga pogledala, a onda skrenula pogled. U tom

trenutku oboje smo znali daje gotovo. - Je li pokuao objasniti? - Rekao je da mi je vikao da potrim i da je mislio da trim iza njega. - Sjea li se da je vikao? - Ne. Ali, bila je zbrka. Moda jest, ne znam... - No, u svakom sluaju...- mrmljao je David vrtei glavom. - Trebao je provjeriti. - Da - jecala sam. - Trebao je provjeriti. Rupiem sam obrisala oi. - Ali nije! On je jednostavno... pobjegao. To je bio onaj ivotinjski instinkt - bjei ili bori se; a Alexander je pobjegao. Za nekoliko sekundi shvatila sam daje otiao. Zna li to sam stalno mislila? Mislila sam kako je udno to je uspio tako brzo pobjei, jer je imao ozbiljne probleme s tetivom. Eto - mrcnula sam - zbog toga sam raskinula zaruke. - Kakva uasna pria - rekao je David. Opet je uzeo moju ruku i drao je u svojima. Zbog toga to si tako mala. Ali dobro si se borila. Bila si hrabra. - Nisam bila hrabra - rekla sam. - Samo Ijutita. A ironino je to nisam htjela da mi uzmu zaruniki prsten...zato to mi je puno znaio. Iako je Alexander ve otiao. Njegovo ime znai 'Branitelj' - dodala sam. - "Branitelj ljudi' i o tome sam dosta razmiljala. - Onda, je li ti se... ispriao? - Nije. Jer bi tako morao priznati stoje uinio. Zato sam tako duboko povrijeena. Daje samo rekao da mu je ao i daje priznao da me iznevjerio, moda bih mu oprostila. Ne bih ga potovala, ali mogla bih to zaboraviti. No, on je samo izmiljao isprike pokuavajui rei da sam ja uasno zabrljala i da je on mislio da sam ja dobro i da se moda zbunio u tom trenutku jer je vie popio. - to je rekao policiji? Gorko sam se nasmijala. - U bolnici je dao izjavu. U poetku im je rekao istu priu - da je mislio da sam s njim. Onda je rekao daje, kad je shvatio da nisam, odluio potrati do svog stana i napraviti uzbunu. Ali stvar je u tome... - Daje imao mobitel? Kimnula sam. - On je nazvao policiju, ali netko je ve nazvao 999. - I to sad osjea prema njemu? Uzdahnula sam i zavrtjela glavom. - Svata. Najvie bijes, ali takoer osjeam i neku teku tugu i razoarenje. Pokazala sam na grudi. - Evo ovdje. Kao neki teret. Zato to sam mislila daje Alexander divan. Na njemu mi se sve svialo. Ali, onda sam ga morala vidjeti u sasvim novom svjetlu. - Zar prije nisu postojali neki znakovi? - Jesu, ali u to vrijeme im nisam davala previe vanosti - to je bila moja pogreka. Bio je vrlo impulzivan - odjednom bi napravio neto iz ista mira. Mislila sam daje to ljupko - sve dotad. Nije bio... solidan tip ovjeka, pretpostavljam. Ali, bio je zabavan i zaljubljen u mene i ja sam zamislila da sam zaljubljena u njega. Doista sam bila sretna to sam s njim. Vidi, nisam imala mnogo veza. David me pogledao u oi. - Pa... vrlo malo. - Zato? Slegnula sam ramenima. - Ne znam - slagala sam. - Izbjegavala sam ih... zbog raznih razloga. Cijeli svoj ivot kao odrasla osoba sam

preputena sama sebi. A moja veza s Alexanderom bila je za mene velika stvar. - Jesi li sad u vezi s njim? - Ne. Ne elim ga ponovno vidjeti. A ni on ne eli mene vidjeti, jer se previe srami. Sljedeeg smo dana Daisy i ja otile u njegov stan po Hermana i moje stvari. Od te noi vie ga nisam vidjela. - Nije mu smetalo stoje veza zavrila? - Ne, iako je oito bio okiran to se to dogodilo tako brzo. Pretpostavljam da je mislio da emo razgovarati o tome, ali menije sve bilo kristalno jasno. Velik, snaan ovjek koji je rekao da me voli napustio me i dopustio da me opljakaju. Poslije mi je pisao i rekao da mu je ao i...to ono jo?...Ah, i da 'se osjea kao i ja'. Kao da sam ga ostavila zbog nekog manjeg, trivijalnog razloga. No, nije rekao da mu je ao. Samo je rekao da ne spominjem 'incident u Archwayju' jer je bio zabrinut da se to ne prouje. Uostalom, posluala sam ga. Zna samo Daisy - a sad i ti,- ali ja znam da nee nikomu rei. David je odmahnuo glavom - Ne. Neu. U svakom sluaju, nisi mi rekla njegovo prezime pa i ne znam tko je on. Miranda, samo ti elim rei da ga ne mora tititi. - Ne titim ga - titim sebe. - Ali zato? -Jer se zbog cijele stvari sramim. Poniena sam. Zar ne vidi? Kao da nisam bila vrijedna da me se obrani. Pogledao me. - Ja bih te obranio. Do smrti - dodao je s melodramatinim osmjehom. Ozbiljno, Miranda, bih. Ja bih te zatitio. Slabo sam se nasmijala. - Vjerujem ti. - Da budem iskren, veina bi mukaraca to uinila. Mislim daje ono stoje on uinio veoma... neobino. - Da - mrmljala sam. - Zbog toga mi je grozno. - Koliko si dugo bila u bolnici? - Samo jednu no. Barem moje ozljede nisu bile ozbiljne: slomljeno rebro, nekoliko runih modrica na licu i voruga na glavi. Uostalom, sada je sve zacijeljelo. - A psiholoki? To mnogo tee zacjeljuje od fizikih ozljeda. Znam daje govorio iz iskustva. - Prvih mjesec dana nisam mogla spavati. Imala sam none more i stalno su mi se pojavljivale scene tog dogaaja - jo uvijek je tako. I vrlo sam napeta na ulici. Ne podnosim kada mi tko prie ili ak hoda blizu mene. Moram se boriti protiv potrebe da viem. - Pa, nitko to danas nee napraviti, jer u te ja odvesti kui. - Zbilja? - Da. Doao sam autom. Izali smo iz restorana i preko Queenswayja doli do Moscow Roada, gdje je David parkirao svoj crni saab. - Vjerojatno zbog toga ne vjeruje mukarcima - David je rekao, kad je upalio motor. - Ve nisam vjerovala mukarcima. - Zato? - Zato to su me oni koji su mi bili bliski - od mog tate nadalje -iznevjerili ili izdali na neki nain. Sada sam se sjetila svog sna o arobnjaku iz Oza, s Alexanderom i Jimmvjem - obojica su igrali lava kukavicu.

- Tuno je to se tako osjea - rekao je tiho, dok smo vozili kroz Sussex Gardens. - Ne mogu si pomoi. - Jesu li uhvatili pljakae? - Ne. Nali su moju torbicu u smeu sljedeeg dana. Uzeli su kreditnu karticu, lisnicu i mobitel. I, dakako, zaruniki prsten. Policija mi se javlja s vremena na vrijeme, ali jo se nita nije otkrilo. Nije bilo identifikacija ili neega slinog, iako ih ne elim opet vidjeti, ak ni u postaji. Samo elim zaboraviti. - Vjerojatno ih mrzi - rekao je tiho, dok smo ekali da skrenemo desno u Marvlebone Road. ula sam hipnotiko kuckanje njegovog indikatora; kao taktomjer. - Ne, ne volim ih ba. - Teko je zaboraviti takvu vrstu fizikog napada - rekao je kad smo ponovno krenuli. - Znam to jer sam i ja to proao. Vidi, ono to se dogodilo s mojim rukama... Pogledala sam u njegovu lijevu ruku, dok je mijenjao brzinu - ...nije bila nesrea. Moj se eludac preokrenuo. - Nije? - ula sam samu sebe. Proli smo Planetarium, a onda skrenuli lijevo u park. - Ne. Rekao sam ti daje bila nesrea jer to inae govorim ljudima - ne volim govoriti o tome. Ali, uope nije bila nesrea. - Nije? - rekla sam jedva ujno. - To je bilo pismo-bomba. Netko iz pokreta za prava ivotinja poslao gaje mom ocu, ali ja sam otvorio... - Jer je bio tvoj roendan...- jer je bio moj roendan. Osjetila sam da mi naviru suze. - Obino sam oprezno itao omotnice jer smo tata i ja imali iste inicijale - on se zvao Derek - Da, znam to. - no oekivao sam neke pakete taj dan. Prvi sam siao i tu je bio jedan paket. Onda sam ga odmotao, a unutra je bila video vrpca. I sjeam se da sam mislio kako je udno to mije netko poslao video kasetu jer onda nismo imali video; takoer se sjeam daje imala pomalo udan miris. Ali, nisam imao razloga biti sumnjiav, pa sam je otvorio. Zauo se pomalo tutnjajui zvuk - zanimljivo, ne bum, nego tutanj - i zabljesnulo je plavobijelo svjetlo - kao oksiacetilen - i plamen, a onda nisam mogao vidjeti. Tada su svi dotrali, moj otac i brat, a ja sam osjetio bol, borio se za zrak i... bilo je jako puno krvi, i taj uasni kaustian miris... - O, Davide... - Onda je dola hitna. Dali su mi sredstvo za umirenje, pojurili u Brighton Hospital i bio sam na odjelu za opekline mjesec dana. A onda je poela duga agonija s transplatacijama koe. - O, Davide. Ne mogu to podnijeti. Osjetila sam vor u grlu. - To je tako uasno. Tako mi je ao. To je tako uasno. Na trenutak je stavio svoju lijevu ruku na moju. - U redu je, Miranda, ne mora se uzrujavati zbog toga. Moram. Moram. - To je bilo davno. I barem mi je s oima sve u redu, hvala Bogu. Samo sam dobio geler u lice imam ovaj malen oiljak, ovdje - dodirnuo je svoj obraz - vjerojatno si ga primijetila. Dakle, da skratimo priu, znam kako je to kada te fiziki napadne stranac, pa mogu suosjeati s tobom.

- Da, ali ti si doivio sto puta goru stvar. Ja sam doivjela samo obinu pljaku, Davide; nije bilo ugodno, ali mogu to preboljeti. Ali ti...ti... Zurila sam kroz prozor, a moje su oi bile pune neprolivenih suza. - Mogao si poginuti. Mogla sam te ubiti. - Bomba nije bila dovoljno velika...iako ne znam jesu li to oni znali, jer je policija rekla da nisu ba vjeti. Ali, da, mogao sam poginuti; ili moj tata jer je njemu bila namijenjena. Zna, to je bilo vrlo udno, jer on uope nije sudjelovao u eksperimentima sa ivotinjama. U svom je laboratoriju imao ljubimca - takora Ruperta kojeg je zapravo spasio od seciranja. No, veinu svog istraivanja obavljao je na biljkama. Zato to uope nije mogao razumjeti. Sve do dana kada je umro to ga je zbunjivalo. Uvijek je pretpostavljao da je bio meta zbog neznanja. Zato je Jimmy to uinio, opet sam se pitala. Zato? - I nikoga nisu uhvatili - mrmljala sam. - Ne, nisu. Kako zna? - Ne, ja.. .ne znam to - samo sam te pitala. Nikoga nisu uhvatili, zar ne? - Ne. Nije bilo svjedoka. Sprava je oito bila dostavljena. Nitko ne zna tono kada. U pet ujutro. - Mljekar je rekao daje vidio mravu osobu koja se odvezla na biciklu. - Zbilja? - No, ini se da je to bila djevojica koja je raznosila novine. -Ah. - Istraga se nastavila nekoliko mjeseci. Svi zagrieni ekstremisti su bili isti, jer su imali alibi. Mislim daje to bilo veoma teko. Davno sam prebolio fizike ozljede - bio sam mlad, pa su ozljede brzo zacijeljele. Ali psiholoki efekt me nikada nije naputao, djelomino zbog toga to nisam mogao nikog okriviti. Toga je jutra potpuno nepoznata osoba okrenula moj ivot naglavake - detonirali su ga. Doslovce. Ni danas ne znam tko je bila ta osoba ili to ih je motiviralo. Opet se spustila tiina, prekinuta samo zujanjem motora. - Bi li elio znati? Mislim, kada bi bilo mogue saznati? Bi li elio znati tko je to uinio? - Pa... to nije ba mogue, jer se dogodilo prije mnogo godina. - Ali, kada bi nekako mogao saznati - bi li to volio? - Da, bih. Dakako da bih. Volio bih se nai oi u oi s tom osobom. Osjetila sam da mi se grlo stee, kao daje tko okretao velik avao u mojim prsima. - A to onda? - apnula sam. - to bi onda uinio? - to bih uinio? - ponovio je. - Doista ne znam. - Bi li im mogao oprostiti? - Oprostiti im? Moe li ti oprostiti ljudima koji su te opljakali? - Pa... ako bi rekli da im je zbilja ao to su to uinili i ako bi mi vratili moje stvari -da, vjerojatno bih. Ako se tko iskreno kaje, moramo mu oprostiti, zar ne? Zar ne? - ustrajala sam. - Reci mi! - Miranda, to su teka pitanja. Ne znam. - Alija elim znati bi li ti, osobno, mogao oprostiti osobi koja... koja je gurnula tu bombu kroz vrata? Dok sam ekala odgovor, gledala sam njegovo lice na kojem su se odraavala ulina svjetla. - Ne - rekao je. Srce mi je stalo.

- Ne bih mogao. Bar mislim da ne bih mogao. Neke se stvari ne mogu oprostiti. Zato bih ih trebalo oprostiti? Miranda, fotografirao sam previe neoprostivih stvari. Sada je skretao desno u Mews. - Uostalom drago mije to sam ti rekao. Htio sam ti rei proli tjedan, ali mislio sam da je to preozbiljno za prvi sastanak. Mislio sam da u te preplaiti - dodao je. Da, to me uasava. Da... Stigli smo. Zaustavio se tono ispred kue. - Hou li te dopratiti do vrata? - upitao je. Nasmijala sam se. - U redu je, Davide. Mislim da ne moemo biti blie nego jesmo. Uzeo je moju ruku i nagnuo se naprijed. - Pa, zapravo mislim da moemo. Sada je rukama obuhvatio moje lice, a zatim sam osjetila njegove usne na svojima, najprije njeno, onda malo jae, a potom sam osjetila da mu uzvraam poljubac. - Ti si lijepa, Miranda - mrmljao je. Bi li to govorio kad bi znao tko sam ja? - Intrigira me. Uhvatila me panika. Ne mogu ovo raditi dok on ne sazna. Otkopala sam pojas i otvorila vrata. - Ja...-David je vidio moj izraz lica. - Znam - rekao je tiho. - Prebrzo je, Miranda, zar ne? - Da - tiho sam odgovorila. - Mislim daje prebrzo. Deveto poglavlje - Poljubio te! - Daisy je viknula u ponedjeljak. - , Daisy, molim te - stiavala sam je. Sjedile smo u kafiu Heals, gdje smo se dogovorile za brzi ruak. Bila je guva, ali smo uspjele nai stol u uglu. - Poljubio te - ponovila je, zaueno apui. - Smola. Jo to? -Ne. - Misli, to je bio samo poljubac? - Da. Poljubac za laku no. To je sve. - Gdje? - U njegovom autu. - Ne. U obraz ili u usta? - Ah. U usta, kad ve pita. Osjetila sam da mi eludac podrhtava ve od samog sjeanja. - Smola - rekla je ponovno. - to se zatim dogodilo? - Onda sam mu zahvalila na ugodnoj veeri, otvorila vrata i izila. - Zar ga nisi pozvala unutra? - Ne, nisam mislila daje to pametno. - Zato? - Zato to sam bila smetena nakon naeg razgovora. Ali opet u ga vidjeti. - Kada? - U petak. Nazvao me sino i rekao da nita ne planiram za petak. - Kladim se da te nije htio samo poljubiti - Daisy je rekla iskusno, pijuckajui kavu. - Da. Mislim daje tako. Znam daje tako...iako je prebrzo. Mislim, srela sam ga samo triput, Daisy. A on misli da sam ja suzdrana jer jo uvijek nisam preboljela Alexandera. - Zar ga nisi preboljela? - Pa, jesam - i nisam. Nije mi slomljeno srce zbog njega, samo sam ljutita i razoarana. - Dobro. Sigurna sam daje bio uasnut. - Da, bio je.

- Jesi li mu se pribliila? - Jesam. - Stvari s tvojim fotografom se razvijaju - zahihotala se. - Jesi li dobar model? Zakolutala sam oima. - Jesi li oijukala s njim? - Ne, to je nemogue - spustila sam glas do jedva ujnoga apta. - Mislim... kako oijukati s nekim komu si jednom donijela bombu? - Aha. To bi bilo prilino... runo. -1 jest. No, smatram da mu se dijelom i stoga sviam, jer misli da sam 'zagonetna'. Ali nisam. Samo sam tamo sjedila u agoniji razumijevanja. No, ironino, ja ga zbog toga privlaim. Jer misli da sam... kako ono? 'Intrigantna'. Daisy je zavrtjela glavom. - Ti ga privlai jer ga privlai, Miranda. Vratimo se na glavnu stvar. Kako mu rei... Kako e mu rei? Tiho sam zagunala. - Ne znam. to ga vie gledam, to mu vie elim rei - a, ipak, u isto vrijeme, ne elim jer ga vie nikada neu vidjeti. A ovoga je puta govorio o tome, Daisy. O onome to se dogodilo. Zatim sam ga upitala bi li mogao oprostiti osobi koja je to uinila i odgovorio je da misli da ne bi mogao. - Ali, kada bi znao da si to bila ti...moda bi mogao. - Ne znam. Ne mogu to pretpostaviti. To je tako velika stvar. No, on mi mora oprostiti jer seja... - Zaljubljuje u njega? Zurila sam u nju. - Moda. Da, moda jesam. Mislim daje vrlo privlaan. - Onda priekaj dok se on zaljubi u tebe. Pijuckala sam svoj cappuccino, razmiljajui, a onda spustila alicu. - Ne mogu. To bi bilo nepoteno. - Da - uzdahnula je. - U pravu si. Naravno da si u pravu. Mislio bi da si ga prevarila. Pa... mora se suoiti s moralnom dilemom. Opet je zavladala tiina, a onda nam je konobarica donijela raun. - Zna li to je jo David rekao? - nastavila sam, poseui za svojom torbicom. - Da se njegov otac nije bavio eksperimentima na ivotinjama. Ne znam zato je Jimmy to uinio. Jednostavno ne razumijem. A stvarno moram. - Pitaj ga - rekla je jednostavno. - Pii mu u Donji dom. - Ali, netko e proitati to pismo. - Onda ga poalji na kunu adresu. - Mogla bi ga vidjeti njegova ena. - Onda otii k njemu na posao i razgovarajte u etiri oka. - Znam to bi se dogodilo kad bih to uinila. On me ne bi primio, a - ako bih insistirala optuio bi me da ga pokuavam ucijeniti. Daisy, on ima mone prijatelje. Mogao bi to iznijeti u javnost i rei da ga uznemiravam - potpuno bi me ocrnio. Rekao bi da sam prije bila opsjednuta njime - to je istina. I da sam mu pisala ona patetina pisma u kojim sam napisala da bih uinila bilo to za njega. - Ali, Miranda, tada si imala samo esnaest godina! - Pa to? Tabloidima to nita nee znaiti. Stvar je u tome, Daisy, da ne elim opet vidjeti Jimmyja. Ovdje je rije o mojoj savjesti, a ne o njegovoj. Iako se ini da je on nema sretni prokletnik. Vjerojatno mu je zbog toga laki ivot. - Miranda, veoma si stroga prema sebi - Daisy je odjednom rekla. Pogledala je lijevo pa

desno da nas tko ne bi uo. - Mislim, nisi ti napravila tu bombu, zar ne? - apu tala je. - Nisi ni znala da postoji. Doista si mislila daje to video kaseta. - To mi je Jimmy rekao. Rekao je da je to kaseta o neurolokim eksperimentima na majmunima, namijenjena da utjee na savjest prof. Whitea, a ja nisam imala razloga za sumnju. - Razumijem da se osjea uasno jer si bila umijeana u to - Daisy je nastavila - ali ti nisi odgovorna za ono to se dogodilo, pa ne znam zato se osjea toliku krivnju. - Zbog jednostavnog razloga to to nikomu nisam rekla. Znala sam da bih trebala rei nekomu - roditeljima, nastavniku ili policiji, ali da bih se zatitila, utjela sam - i zato se toliko loe osjeam. A zbog moje utnje, Davidu je bilo mnogo gore jer se sluaj nikada nije rijeio. Jo uvijek. To je oito. Dale smo konobarici svoje kreditne kartice. - No, zato je Jimmy mislio da se moe izvui iz toga? - Zato to je znao da ne sumnjaju na njega. - Zato? - Zato stoje mnogo puta javno osuivao nasilje. Pisao je lanke u lokalnim novinama o tome da je to pogreno i napadao je ALF, pa su svi mislili daje on principijelan i hrabar. I meni je to prije govorio. Rekao je da e bolje ponaanje prema ivotinjama doi samo kroz duu i um kampanje. - On je, dakle, mislio daje iznad svih? - Da. Ali ja nisam, zbog svoje prolosti. Bojala sam se da e me policija potraiti - stalno sam ekala da mi zakucaju na vrata. No, nisu doli - moda zato to su znali da nisam nikada napravila neto nasilno. U svakom sluaju, bilo je mnogo pravih ekstremista na koje su sumnjali, ali nikoga nisu uhitili. - to bi se dogodilo kada bi nekim novinama rekla za Jimmyja? - Automatski bih otkrila sebe. elim najprije rei Davidu da vidim kako e reagirati. Odlui li angairati odvjetnike, ja ga neu moi zaustaviti. Ali to mora biti njegov izbor. - Ti si hrabra - Daisy je rekla, dok smo ustajale. - Ovo bi moglo imati uasne posljedice za tebe. - Da - rekla sam tiho. - Znam. Ali takoer znam da jednostavno moram rei Davidu. I to elim - i ne elim. To je kao da dri jednu nogu na konici, a drugu na gasu. To je psiholoki mrtva toka. - Sigurna sam da e ve pronai nain. Ali kada? - Uostalom - Daisy je nastavila moemo li samo pogledati dolje prije nego odjurim u ured? Moram pronai poklon za Nigelov etrdeseti roendan. Spustile smo se niz drvene spiralne stepenice u najdonju etau. - Moda u mu kupiti lijep sag. Zna, imat e proslavu - dodala je, dok smo prebirale po hrpi sagova. - Sjea se onog njegovog starog prijatelja, kojeg si upoznala na rotilju? Tuitelja? Nazvao me u petak da razgovaramo o Nigelovom roendanu. Kazala sam mu da u odvesti Nigela na veeru nekamo, ali rekao je da misli da bi Nigel trebao imati pravu proslavu - zabavu iznenaenja - te da e to srediti s jo jednim prijateljem, Jonom. Onda sam ja pristala, a Alan me jutros nazvao i rekao daje rezervirao mjesto. - Gdje? - U zoolokom vrtu. - U zoolokom?

- Da, oito se tamo mogu odravati zabave. Nikada nisam tamo bila - nastavila je, dok smo gledale staklene predmete. - To e biti drugog kolovoza. Imali su sreu to su mogli rezervirati taj prostor u tako kratkom roku. - Hoe li ti srediti sve? Odmahnula je glavom. - Sve e napraviti zooloki, to je odlino, jer ja nemam vremena. Samo u poslati neke pozivnice - ukrala sam Nigelov adresar. Pozvat u oko sedamdeset ljudi. - Nadam se da nee morati pozvati njegovu kolegicu Mary. Na rotilju je bila vrlo neugodna - dodala sam, iako nisam namjeravala rei Daisy zato. - Bojim se da u je morati pozvati - Daisy je odgovorila. - Oni su bliski suradnici, a ini se da je dobra s novim efom, pa Nigel mora biti dobar s njom - ali... slaem se, ona je krava. Moe pozvati Davida ako eli - dodala je, dok smo gledale lampe. - Mogu li? - Dakako. Nigelu nee smetati, a to e biti bolje i za tebe jer u biti prilino zauzeta i voljela bih ga upoznati. Zapravo...Isuse, Miranda, pomisli samo: ja znam stvari o Davidu, koje ak ni on sam ne zna. - Onda u ga pozvati - rekla sam. - Hvala. Ipak, da nije bilo tebe, Daisy, ja ga ne bih upoznala. - Zbilja? - Da, jer si me preporuila Carolinei - Triger je bio povod, odjednom sam shvatila - i tako sam opet srela Jimmyja. A onda si me ohrabrila da potraim Davida. - I nala si ga! - Da. - Srce mi je bre zakucalo. - Jesam. Uostalom, drago mi je to e Nigel imati proslavu - bilo bi teta da je nema. -1 oito je da neu spominjati brak prije toga -nastavila je Daisy iznenaujue mirno. Jer... pa... to bi pokvarilo njegov roendan, ako bismo imali krizu. - Ti odluuje. - Ma to znae jo dva tjedna, kada bolje razmislim? -Aha. Zavrile smo razgledavanje i krenule prema izlazu. - Tamo se odravaju satovi samoobrane - rekla je, dok su automobili prolazili pokraj nas. - Tamo prijeko, u Howland Streetu. Doi e ovoga tjedna, zar ne? - Da, sigurno. - Marcus je odlian uitelj. Mislim daje dobro znati te tehnike. Moram uriti. Moram organizirati zabavu s temom podmorja i nai neke repove sirena za konobarice. - A ja se moram pobrinuti za maku nimfomanku. aave ivotinje su imale veliku gledanost - sedam milijuna, stoje odlino za posao. Do srijede poslijepodne dobila sam est novih klijenata. Ako ih budem imala sedam tjedno, sve e biti u redu. S osam ostvarujem dobit. Devet - i smijat u se. Moje su se novane brige poele smanjivati. No, to se ne moe rei za moju majku. - Zaraujemo vrlo malo novca - rekla je kada me nazvala u est sati. - Zato sam odluila da u definitivno zapoeti s psihoterapijom uz pomo ljama tijekom tjedna. To u nazvati 'Ljama karma'. Ve sam to stavila na svoju web stranicu i isprintala nekoliko letaka. Juer sam ti neke poslala potom. - Koliko e naplaivati? - Stotinu po danu, a to ukljuuje ruak. Ljudi s mjesnog radija e me intervjuirati, ali

meni treba nacionalni publicitet. Zna li koga iz tog kruga? - Bojim se da ne znam. Ne kreem se u tim krugovima. No, znam jednog mladia koji radi za Independent on Sundau - odjednom sam se sjetila. - On radi na vijestima, ali rei e ti komu bi se mogla obratiti za lanak. - Jesi li sigurna da ne mogu biti u aavim ivotinjama? - pitala je tuno. - Zna da ne moe, mama. Da budem iskrena, ne elim ih stalno ivcirati time. - Pa... ako zna koga tko je stvarno pod stresom - bilo koga -reci da me nazovu, onda mogu doi ovamo i provesti dan s dekima. Deset minuta kasnije nazvao je tata - smijeno je kako on i mama zovu u slino vrijeme. Moda su povezaniji nego to misle. Tata je zvuao potiteno. - Predsjedajui mi je oprao ui zbog troka ureenja parkiralita i zapoljavanja osoblja za brigu o travi, a ovoga smo tjedna dobili samo pet lanova. Uz to je i golfer profesionalac dao otkaz, jer misli da klub nee opstati. Poslao sam tvojoj majci prijateljsku estitku, a ona ju je vratila, neotvorenu. - O, Boe. -Ja jednostavno ne razumijem. Rekla si da joj ne smeta to sam doao ovamo. No, oito nije tako. ak je ne mogu natjerati da me prepozna, a kamoli da bude pristojna. Pretvara se da me ne poznaje. To je apsurdno. - Zato onda jednostavno ne ode k njoj kui? - Boe, ne! Vjerojatno bi nazvala policiju. Nisam oekivao da e za mene objesiti natpis 'Dobrodoao', ali nisam mislio da e biti ovako otvoreno neprijateljski raspoloena prema meni. - Pa... ona ne oprata ba lako. - Priaj mi o tome. Zna, Miranda, moda sam napravio veliku pogreku to sam se vratio - nastavio je. - Mislim, ovdje sam manje od mjesec dana i ve sam tako izbezumljen. Ba sam pod stresom - dodao je ljutito. Ah... Do sedam sati doli su sudionici zabave za tence. Lily je ula ponosno s dvije boce ampanjca, da proslavi nagradu za najbolji asopis godine to ju je sino dobio MoU. - Napravimo pravu zabavu! - rekla je. - Ne smeta ti, zar ne, uiteljice? - Ne - rekla sam. - Nemam nita protiv. Otila sam do trgovine iza ugla te donijela neke grickalice i masline. Onda smo svi sjeli i pijuckali Laurent-Perrier i igrali se 'Dodaj tene'. - Zar ne bismo mogli izai s njima? - odjednom je pitala Lily. - Da - sloila se Phyllis s drugim velikim gutljajem. Njeni su zguvani obrazi ve bili prilino ruiasti. - Zar ne bismo mogli ii van? - Da, Miranda, molimo te, molimo te, molimo te - moemo li izii? - govorili su ujedan glas. - U redu - rekla sam. - Zato ne? Jo je uvijek dan i mogli smo raditi na osnovnoj neposlunosti. - Zar ne bismo trebali raditi na poslunosti? - rekla je Sue. Meni se malo ljuljalo u glavi kad sam otila po Her-manovu uzicu. - Da. Poslunosti. To sam rekla. Kad smo izali iz Mewsa, kiropraktiar nam se nasmijao ulazei u auto. - To je tenaka grupa! - viknula je Lily. - Sada mi reci neto vie o svojim vratolomijama u filmovima - Phvllis je rekla Marcusu, dok su ili ispred mene. On joj je ponudio svoju ruku. - Ne, Phvllis - protestirao je. - Predosadno je razgovarati o poslu.

- Ali, tvoj posao uope nije dosadan. Molim te, reci nam - ustrajala je. - Da, Marcus - rekla je Lily. - Uostalom, moram znati jer bih mogla napisati lanak o tebi. - U emu najvie uiva? - pitala je Phyllis, a jedan se djeak zaustavio da pogladi tence. U vratolomijama s konjima? - Ne, nisam ba vjet u jahanju. Moji najdrai poslovi su zrane akrobacije: skakanje padobranom, letenje, skokovi, paragliding - bilo to takvo. Volim padove niz stepenice i skokove s motociklom; i uivam u dobrim sudarima automobila. Primijetila sam da je djeak udno pogledavao Mar-cusa. - Prilino uivam kad me raznesu, ako dobijem prigodu - dodao je. - Zrani topovi su najbolji za to. - to su to zrani topovi? - pitala je Phyllis oarano kad smo etali dalje. - To su platforme na bazi duika. Samo ue u jednu i oni te ispucaju ravno u zrak. Koristili smo ih u Spaavanju vojnika Ryana - imali smo neke odline eksplozije. Phyllis je uzdisala od sree. - Koja je najbolja vratolomija koju si napravio? - pitala je Lily, dok smo prolazili pokraj kafia The Queens. - Moram li ti rei? - gunao je. - Da, mora - zapovjedila je. - U redu - uzdahnuo je. - Ali samo zato to ti pita. To je bila tunjava na velikoj visini koju sam jednom radio. - Koliko visoko? - pitala je Phvllis. - Pa, znate onaj kip Krista izvan Ria de Janeira. - Isuse! - Lily je uzviknula. - Da - taj. Morao sam se popeti do glave kroz malu rupu i drati se za krunu od trnja. Onda sam izaao na ruku - tisuu metara iznad grada, i morao se boriti s jo jednim kaskaderom. Phvllis je od silnog straha stavila svoje ruke na grudi. Mislila sam da e se sruiti. - Jesi li imao sigurnosne konopce? - Lily je pitala irom otvorenih oiju. - Nisam. - Jesi li pao? - pitala je Phyllis. - Jesi li tako slomio nos? - Phyllis, da sam pao s tisuu metara, uvjeravam te da ne bih slomio samo nos. Ne, uzetom me podigao helikopter i spustili su me na plau Copacabana. - Jesi li uvijek bio tako odvaan? - zanimalo je Phyllis, kada smo prolazili Primrose Hill Road. - Ne, zapravo sam bio slabi. Bio sam vrlo srameljiv i esto su mi se rugali. Tako sam slomio nos - na igralitu. Moda sam zato uao u ovaj posao - da pobijedim svoje strahove. - Kako je tvoja nova djevojka? - Phyllis je pitala pomalo zajedljivo. - O, ona je... dobro - odgovorio je. - Ona je savreno. - Vjerojatno je bila oduevljena bombonijere - rekla sam. - Pa, bila je - odgovorio je. - Osim... pa, naalost, od okolade Natalie dobije migrenu. - Zbilja? O Boe! - Da. - Slegnuo je ramenima. - Nisam to znao. Za nju je to vrlo ozbiljan problem, stvarno pati od migrene, ali - hej - eno je! S nae strane ulice prema nama je dolazila vitka, prelijepa plavua. To je bila ona - kao iz oglasa. Djevojka koju sam vidjela u Mewsu. Dakle, ona je nova Marcusova vatra.

- Veoma je lijepa - divila se Phvllis. - Da, predivna je - Marcus joj je apatom odgovorio. Mahnuo joj je, a ona se zaustavila kao ukopana u svojim tenisicama, a onda prela na drugu stranu ulice. Potom je izvadila svoj mobitel i birala broj. Odjednom je zazvonio Marcusov mobitel. - Bok, Nats! - rekao je. - Kako si? Dobro. Da, ja sam dobro - osim to imam laganu prehladu. Kamo ide? U ljekarnu? Piriton? Za tvoju alergiju? O, shvaam. Pa... mi samo idemo na Hill s psiima. - Zato ona to radi? - apnula je Phillvs Lily. Lily je slegnula svojim mravim ramenima. - Nemam pojma. Moda tako glumi neosvojivu. - U redu - rekao je Marcus. - Onda se vidimo poslije. Sklopio je mobitel i mahnuo Natalie koja mu je slabano uzvratila, a onda nastavila niz Regents Park Road. - to se dogodilo? - pitala je Lily. - O, naalost, Natalie je alergina na pse. A kada je vidjela pse, znala je da e cijela natei. - O, Boe - rekla sam. - Da, zapravo, to moe biti vrlo runo - nije htjela riskirati. Jo je gore s makama. Dobije groznu reakciju. - Ali... zar ti to ne predstavlja problem? - pitala je Phyllis. Pokazala je prema Twigletu. - O, ne... ba - rekao je, prebacujui teinu na drugu nogu. - Ne, ne, ne bih rekao daje to problem. - Viala sam je u Mewsu - rekla sam, dok smo skretali prema ogradi. - Zapravo dosta esto. Pretpostavila sam da radi ovdje. Nisam znala daje ona tvoja djevojka. - Pa, jednom na tjedan ide na aromaterapiju da se oslobodi stresa, a onda ide kod homeopata zbog alergija i kod kiropraktiara zbog bolova u leima. Svaka dva tjedna ide na masau glave zbog migrena i koristi kineske biljne preparate da joj poboljaju ying i yang. Tako sam saznao za tebe - rekao je. - Ona je vidjela tvoj natpis na zidu, kada si otvorila ordinaciju. - Shvaam. Pridruili smo se ostatku grupe. - Dakle, sada emo vjebati naredbe 'sjedni' i 'ostani'. Skinite uzicu i poredajte ih ovdje do Hermana. Zatim, koristei signale rukama, ovako neka vas ekaju dok izbrojite do pet, onda rairite ruke, a oni e doi. Ako to naprave kako treba, nagradite ih s mnogo pohvala i hrane - imam hrane u torbi - ali nemojte ih nagraditi dok to ne naprave. - Ostani, Benteley. - Ostani, Lola. - Oooostani, Sooty. - Maisie, oo-sta-nii! - Ostani tamo, Gwineth draga, nemoj se ni milimetar pomaknuti. - OSTTTTTAAAANNNNI!!!!! - Ni milimetar, Gwineth, uje li me? Svi su psii izgledali zbunjeno, ali na kraju su uspjeli sve shvatiti. - O, draga, bravo, to je bilo briljantno - ti mala geni-jalko! - Dobra cura, Roxi! - Dobar deko, Cosmo! - Bravo, Twigletiu. Daj mi pet. Odjednom je zazvonio Marcusov mobitel. - Bok, Nats! - rekao je sretno.

Svi smo podignuli pogled. Natalie je stajala s druge strane Regents Park Roada, a njena plava kosa se pomalo podizala na povjetarcu. - O - rekao je Marcus. - O - Izgledao je razoarano. - Pa to je samo mala prehlada. Stvarno, to nije nita. Nisam to trebao spomenuti. To je samo ljetna prehlada. Ne, ne, ne, siguran sam da nije zarazno. Streptokok? Sumnjam. Virus? Ne... Dakako da sam siguran. U redu - uzdahnuo je. - Ako tako misli. Onda dobro. U redu. Nazvat u te poslije. Sklopio je mobitel, a onda se gorko nasmijao. - Mislim da ti je otkazan sastanak - Lily je rekla, dok smo gledali kako Natalie odlazi. - Da - rekao je. - Odluila je da me ne eli vidjeti da ne bi uhvatila moju prehladu. Vrlo je osjetljiva, vidite. - Onda je ona osjetljivi tip - rekla je Phvllis. - Da - rekao je - ona je vrlo osjetljiva. - Krhka. - Da - sloio se s pomalo idiotskim osmjehom. - Ona je krhka. - Onda pretpostavljam da nije ba sportski tip, zar ne? - pitala je Phvllis. Nasmijao se obzirno. - O, ne, uope nije sportski tip. - Onda nije tip za aktivnosti na otvorenom. - Daleko od toga. - Onda je veoma drukija od tebe? - ustrajala je Phyllis. - Da. Ali, suprotnosti se privlae. Nije li tako? - Da - odgovorila je. - Ponekad. I nastupila je udna tiina. - A... ide li na satove samoobrane? - pitala sam ga. Odmahnuo je glavom. - Pokuao sam je nagovoriti, ali kae daje to pregrubo. I jest grubo; radimo dosta napada, bacanja i padanja - jako je fiziki, oito. Uostalom, dolazi li sutra? -Da. Pogledala sam na sat. Bilo je devet sati. - U redu, poelo se smraivati, pa mislim da bismo trebali prestati. Vidimo se sljedeega tjedna u isto vrijeme, a mi se, Marcuse, vidimo sutra naveer. - Vidimo se - rekao je s osmjehom. No, kad sam se vratila, na sekretarici je bila Davidova poruka. Pitao je bismo li mogli pomaknuti dogovor na etvrtak, jer je morao odletjeti za Stockholm na neka snimanja. ono - Ali volio bih te vidjeti - rekao je kad sam ga nazvala. - Osobito stoga to u zadnje vrijeme dosta putujem. Mislio sam da bismo mogli otii do Fotografske galerije - moj prijatelj ima izlobu. Poslije bismo mogli gledati film ili ii u kineski restoran, kamo god eli. Kako ti to zvui? Jesi li slobodna sutra? Sjetila sam se sata samoobrane i osjetila krivnju. - Da-a - rekla sam. - Jesam. - ao mi je to u te opet iznevjeriti - rekla sam Daisy nekoliko minuta kasnije. - Ali, vidi, David ide u vedsku u petak ujutro i tamo e ostati nekoliko dana, pa sam samo... - Ne brini - rekla je. - To je u redu. Nazvat u Marcusa sutra ujutro i rei mu da ipak nee doi, ali ovaj tjedan e biti zbilja dobro. Nauit e nas obranu laktom i zahvat zgloba. Onda emo nauiti kako onesposobiti jednog nenaoruanog napadaa. Marcus e odjenuti podstavljenu odjeu, napravljenu da odoli jakim udarcima. Saznat u kako je to stvarno udariti nekoga! - Odlino.

- Jesi li zapisala kad je Nigelova roendanska zabava? - Jesam. Drugog kolovoza. - I nemoj zaboraviti - on ni na to ne sumnja. - Ne brini. Moja su usta zapeaena. Sljedeeg jutra potom je stigao letak mamine 'Ljama Karme'. Na prvoj stranici bila je slika Carlosa i Josea - izgledali su zabrinuto i suosjeajno. Sjetila sam se svoje zamisli. Uzela sam telefon i nazvala tatu. - Moe li ikako uzeti slobodan dan? - pitala sam ga. - Pa, trenutno je to malo nezgodno jer imamo mnogo posla oko otvorenja. - No, moe li barem uzeti, recimo, slobodno jutro? Ili barem nekoliko sati? - Moda bih mogao. Zato pita? - Brzo u ti objasniti, ali... eli li zaista vidjeti mamu? ula sam kako je uzdahnuo. - Da, elim. Mislim... kada bih samo mogao razgovarati s njom, moda bih mogao neutralizirati njezino neprijateljstvo i njezin stav prema meni bi se mogao promijeniti. Samo bih elio da budemo ... uljudni - nastavio je. - Ali ne znam kako to postii. - Mislim da ja znam. Rekla sam mu za dane 'Ljama Karma'. - Zato se ne bi upisao? - Ali kako? Blokirala je moj broj telefona. A, ako se prijavim pismom, prepoznat e rukopis - i vidjet e moje ime na eku. - Hm. To je istina. Gledala sam kroz prozor. - Mogao bih joj platiti gotovinom - nastavio je. - Ali, onda e me ona lako odbiti. Pogledat e me jedanput i zatvoriti vrata. - Znam kako emo to izvesti - rekla sam. - Poslati u joj ek i pretvarati se da si moj prijatelj. Rei u da ti dugujem stotinu funti i da ti plaam terapiju s ljamama. Njoj je trenutno teko, pa e odmah unoviti ek, to znai da e te morati upisati. - Zar nee eljeti znati tko sam ja? - Hoe - ali ja u joj rei pseudonim. - Na primjer? Pogledala sam na policu s knjigama. Charles Danvin... Konrad Lorenz. - Lawrence Danvin - rekla sam. - Je li on jedan od Danvina? - pitala je mama kad je pola sata kasnije zapisivala detalje. - Da, mislim da jest. - Kako zanimljivo. A kako si ga upoznala? - On je prijatelj od... - Daisy? - pitala je. -Da. - Da, dakako, Daisy poznaje mnogo ljudi - rekla je. - Jer organizira mnoge zabave. Ali zato ti plaa? - Jer... mi smo ili na... - Bal? - pitala je. - Da-a. - Tako mi je drago to si se opet poela druiti, draga. On je platio tvoju kartu, zar ne? - Tono...pa sam mu rekla da u ja platiti ovo. - Pa, to je lijepo od tebe. A to on radi? Ah. - On je... glu... - Ne jo jedan glumac - prekinula me. - Nadam se da nije.

- Ne. Slubenik. U... - Osiguravajuoj kui? - Da-a. - Onda ne udi to je pod stresom. Sve to raunanje je vjerojatno iscrpljujue. -Tono. On je zbilja pod stresom. Upravo je promijenio posao, a ljudi nisu ba ljubazni i, osim toga, mora dugo raditi jer su u pitanju milijarde i on se pita je li sve to vrijedno njegova truda - zapravo, on je blizu... - ivanog sloma? Mislila sam rei 'da digne ruke od svega'. - Da, ivani slom. Tono. Moja je majka proizvodila zvukove suosjeanja. - Pa, ne brini - ja u paziti na njega. Hranit emo i timariti ljame, onda u ga ostaviti samoga s njima. Mislim da u mu dati Sancha - nastavila je. - Sancho ima mnogo razumijevanja. Onda Lawrence moe ii s njim u dugu etnju i razgovarati s njim o svojim problemima. Jamim da e se na kraju dana osjeati drukije. Nadam se. - To zvui... odlino. - Kada eli doi ovamo? - Za tjedan dana, ako ti to odgovara. - etvrtak, trideset i prvoga - rekla je. - To u zapisati. Hvala, Miranda. To je moj prvi klijent! Ostatak dana je proao ugodno. Nazvali su me iz aavih ivotinja i rekli da nam je gledanost porasla deset posto. Onda su me nazvali iz tvrtke Pet Wise, osiguravatelja koju su sponzorirali natjecanje 'Najvitkiji ljubimac godine' i podsjetili me da sam pristala suditi u finalu za tri tjedna. Poslijepodne sam imala sastanak s parom tvorova koji su se stalno tukli, a u est i petnaest smjestila sam Hermana u njegovu koaricu i uhvatila Northern Line do Leichester Squarea. Galerija fotografa nalazila se u Great Newport Streetu. Uavi u uski prostor u obliku tunela, osjetila sam jak miris alkohola pomijeanog s dimom. Pogledom sam traila Davida, ali ga nisam vidjela. Zatim sam, na svoje iznenaenje primijetila Caroline Mulholland, koja mi je bila okrenuta leima i razgovarala sa enom u zelenom kinom kaputu. to ako je Jimmy ovdje? Uspaniarila sam se i pregledala more lica, ali ga nisam vidjela. Onda je David izaao iz guve. - Hej! Poljubio me, a dodir njegovog obraza na mom uinio me gotovo slabom od elje. - Doista mi je drago to si uspjela doi. Hajdemo po pie. - ija je ovo izloba? - pitala sam, dok smo prolazili kroz mnotvo. - Arnieja Noblea, mog starog prijatelja. On je ranije takoer bio fotoreporter - radio je za agenciju Sygma. Upoznat u vas. Na moje olakanje odveo me u stranji dio galerije, dalje od mjesta gdje je bila Caroline. Da me vidjela, mogla sam se nai u grotesknom poloaju, pa bih morala upoznati Davida s Jimmyjem. Od same pomisli na to bilo mi je loe. - David i ja smo bili u istim uasnim mjestima -objasnio je Arnie dok smo se rukovali. Imao je kosu boje pijeska te oko etrdeset i pet godina. Njegovo lice puno pjegica, iako zgodno, bilo je naborano i upalo. -To je tono - rekao je David i dao mi au ampanjca. - Iznad nas su letjeli isti meci. - Jesu - rekao je Arnie sa smijekom. - Borili smo se da dobijemo najbolje fotografije i ponekad najbolje ene

- nasmijao se i udario Davida po leima. - Ne sluaj ga - rekao je David s osmijehom. Pogledala sam zidove. Bili su pokriveni pejzaima. - No, ovo nisu nove fotografije. Arnie je odmahnuo glavom. - Kao i David, ostavio sam se toga. Sada fotografiram samo pejzae. To je mirnije. A rat je igra za mladie. Kada je netko drugi priao da estita Arnieju, David me povukao i njeno vodio kroz guvu; njegova je ruka bila oko moga struka. - Ove su tako dobre - rekao je. Zaustavili smo se ispod fotografije kanjona u Arizoni. - Nikada nisam vidio njegove pejzae. Kompozicija je fantastina. - Veoma su dramatine - rekla sam. Dok je David gledao sliku, ja sam diskretno bacila pogled na ljude da budem sigurna da Caroline nije u blizini. - One jesu dramatine - uope nisu idealizirane. U njima ima mnogo tame - David je zadivljeno dodao. Pogledala sam ogoljena stabla i sive oblake izmeu kojih se nazirala blijeda svijetlost. - Atmosfera je prijetea. - Da. Ta planina izgleda kao uspavani zmaj. A pogledaj kako vjetar prolazi kroz travu ovdje na poetku. Uhvatio me je za ruku. - Pogledajmo ostale. Ja bih bila vrlo sretna da odemo iz galerije to je bre mogue, ali David je jo uvijek bio oduevljen Arniejevim slikama, pa smo gledali fotografije. - Duboko...- ula sam ga kako govori, dok sam diskretno gledala preko ramena da vidim je li Jimmy ovdje. - Prijetee... crno-bijela tehnika je savrena... ali boje Ansela Adamsa... pejza nije toliko velianstven koliko je prijetei... nasljee dvadeset godina provedenih u ratnim zonama... neizbjeno utjee na njegov pogled. Odjednom je Davidov mobitel zazvonio, a on se javio. - Oh, bok! Da, priekaj. Moram se javiti - rekao je. - Neu dugo. Kada je otiao u prednji dio galerije, odluila sam ostati na mjestu. Dok sam zurila u fotografije, mogla sam uti dijelove razgovora drugih ljudi. - Odlian kontrast! - Jeste li vidjeli pejzae Dona McCulina? - Zar to nije Quantocks? - Tamo, Issey Mivake. - Izgleda vie kao Dorset nego Somerset. - Miranda? Okrenula sam se. Caroline je stajala pored mene i smijeila se. Iznenadila sam se to je izgledala pomalo napeto. - I mislila sam da si to ti, Miranda. Njene plave oi su sjajile, a njihova boja jo vie dolazila do izraaja. - Kako si? - Oh, bok, dobro sam. Hvala - tjeskobno sam pogledala preko njenog ramena, no nigdje joj nisam vidjela supruga. - Ba mi je drago to te vidim - rekla je naglaavajui rijei kao to to inae rade ljudi koji su malo vie popili.

- Odakle poznaje Arnieja? - upitala je i pruila au konobaru koji je prolazio pored nas. - Ne poznajem. Tek sam ga veeras upoznala. Ovamo sam dola s... njegovim prijateljem - objasnila sam. - S prijateljem fotografom. - Dobro. I ja sam ovdje s prijateljicom. Pokazala je u smjeru gdje je stajala ena u zelenom kaputu. - To je Arniejeva agentica, Jessica. Mi smo stare prije, pa me pozvala sa sobom, a budui da James mora na vrlo dosadnu veeru, mislila sam da bi to moglo biti zabavno. Osjetila sam val olakanja. Jimmy nije ovdje. Bilo mi se usporilo. - Zna - odjednom je rekla s hihotom. - Mislim da sam popila previe ampanjca. Konobari su bili vrlo usluni, naalost, a. fatalno je piti na prazan eludac, zar ne? Kimnula sam suutno. - A nema kanapea. Ni mrvice. No dobro - slegnula je ramenima i popila jo jedan gutljaj. - Napravila si udo s Triggerom - dodala je toplo. - Taj dan sam gotovo izgubila strpljenje, ali nevaljalac je skoro promijenio karakter. - Zaista? - nasmijala sam se. - Pa... to je odlino. - On se vie ne ponaa tako loe. Tvoja prijateljica Daisy mije uinila veliku uslugu preporuivi mi te - nastavila je. - Alija... nisam... znala. inilo se da oklijeva. - Niste znali to? - Pa kakva je to bila... sluajnost. Zurila sam u nju napeto. - Na to mislite? - Pa - opet se hihotala. - Mislim...to to se vas dvoje ve poznajete. Osjeala sam se kao da me je netko lansirao u Sunev sustav. - Pa, ja ga ne poznajem. - Ali si ga prije poznavala? Pogledala sam je. - Zar ne? On mi je rekao. Osjeala sam se kao da mi je tko niz vrat spustio kockicu leda. - Vidjela sam kako ste razgovarali poslije zabave, pa sam ga, dakako pitala, to bi uinila svaka ena... - O, dobro - rekla sam oporavljajui se. - Jesam... poznavala sam ga, da, tono, ali to je bilo... prije mnogo godina. - Ne brini - rekla je i stavila svoju ruku na moju nadlakticu u znak solidarnosti. - Potpuno razumijem. - Razumijete ...to? Jo uvijek sam se smijeila da prikrijem svoju nelagodu. - Pa, zaro mi nije prije rekao. Sada sam se odjednom zacrvenjela kao paprika. - To je tako tipino za Jamesa - nastavila je. - Njegov obzir prema osjeajima drugih ljudi. - Molim? - Pa, on nije htio da tebi bude neugodno, Miranda. Kad se samo sjetim svojih velikih mladenakih ljubavi. Dlanovi su mi se poeli znojiti. - Ja znam daje James bio vrlo zgodan kad je bio mlai - one plave loknel - uzviknula je sa smijehom. - Miranda, vidjela sam fotografije - sigurna sam daje bio neodoljiv. - Ja... sam ga jedva poznavala - slegnula sam ramenima. - To je bilo veoma... leerno poznanstvo.

- Ah! Ali on nije tako rekao! On je rekao da si bila opsjednuta njime - nastavila je s oitom iskrenou. - Samo sam ti htjela rei daje sve u redu. Ja sam sretno udana i ne bih eljela da misli, ako nas ikada sretne zajedno, i da ti bude... - rekla je s odreenim izrazom lica- ...udno. Zbog alkohola je postala netaktina i neoprezna. - Veoma sam sretna to poznajem Jamesovu bivu djevojku - zakljuila je toplo. Opet je stavila svoju lijevu ruku na moju. - Samo sam ti to htjela rei. - Hvala - uspjela sam izgovoriti. - Jo moram rei, mislim da si veoma hrabra- nastavila je i popila jo malo ampanjca. - Molim? - Pa - rekla je i irom rairila oi. - Rekao mije to ste sve radili kada ste bili zajedno. Zurila sam u nju, a srce mije lupalo. - Kad ste bili u Brightonu. Rekao je da si bila vrlo... zloesta - nasmijala se. - Nema veze, ja mislim da je pisanje grafita po trgovinama krznom prilino hrabro. Bravo, Miranda. Voljela bih da ja imam hrabrosti za takve stvari, ali moj bi me otac ubio! - Caroline - rekla sam. - O, tu si, Miranda! Bio je to David. - Oprosti zbog ovoga. Gledao je u mene. - Jesi li dobro? Crvena si u licu. Vjerojatno je ovdje malo klaustrofobino. Sad emo ii na veeru. Odjednom je primijetio Caroline. - Bok, ja sam David White - rekao je i pruio ruku. Primijetila sam da je pogledala u njegove oiljke, a onda u njegovo lice. - Ja sam Caroline Mulholland - odgovorila je sa smijekom. - Drago mi je. Lijepo je to smo se vidjele, Miranda. Uistinu se nadam da emo se opet vidjeti. Slabano sam joj se nasmijeila. - Dakle, hoemo li poi? Kimnula sam. - Dovienja, Caroline - uspjela sam rei. - Tko je to bio? - pitao je David, kad smo izali iz galerije. To je ena ovjeka koji je odgovoran za tvoje oiljke. - Ime Mulholland mi je nekako poznato - dodao je kad smo skrenuli desno. - Ona je samo moja klijentica. - Zar se jedan politiar ne zove Mulholland? - Da... mislim da da. No, ona je imala vrlo problematinog. .. vajmarskog ptiara. - U emu je bio problem? - Bio je potpuni nevaljalac. - Bio je to? - Htjela sam rei... prema drugim psima. Bio je vrlo... dominantan i u osnovi mu je trebalo ograniiti status. - Je li uspjelo? - Oito jest. Upravo mije govorila o tome. Kad smo preli Charing Cross Road, shvatila sam zato Jimmy nije rekao Carolini ono to je uinio. Da, ona nas je vidjela kako razgovaramo i, da, vjerojatno se pitala - osobito stoga jer nije znala da se ve poznajemo. No, Jimmy nije htio samo umiriti sumnje svoje supruge. On je zadao prvi udarac. Time to joj je rekao da sam bila 'oarana' njime i da sam bila 'zloesta' - on bi me definitivno diskreditirao u sluaju da izbrbljam nekomu. Njegovo pretvaranje da me titio od neugodnosti ispunilo me je bijesom.

- Voli li kinesku hranu? - ula sam Davida, dok smo ili Cranbourn Streetom. - Volim. - Ima jedan dobar restoran u Lisle Streetu. Ve je padala no i ja sam vidjela oblak voraka u cik-cak letu preko neba koje se smraivalo. Skrenuvi u Leicester Square uli smo glazbu. Na istonoj strani odravao se sajam, sa staromodnim karuselom i vonjama. Pogledali smo gore, u njegove ogromne mehanike ruke to su se okretale i njihale s ljudskim teretom koji je vritao, glava baenih unatrag, dok im je kosa treperila. - EEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!! - uli smo uz muziku. - AAAAAAHHHHH!!!! - ISPOVIJEDITE GRIJEHE I BIT ETE SPAENI!! Nekoliko metara dalje stajao je ovjek u vojnikoj jakni i drao jaki mikrofon. Mala grupa ljudi skupila se u polukrug - sluali su ga sa zanosom. - ISPOVIJEDITE SVOJE GRIJEHE I BIT ETE SPAENI!! -vikao je. - ZAR NE PIE U EZEKIJI, POGLAVLJE OSAMNAEST, TRIDESETI STIH: 'POKAJTE SE I OISTITE OD SVIH SVOJIH POGREAKA. NEKA NEPRAVDA BUDE VAA PROPASV.V. - Hajdemo - rekao je David. Zgrabio me za ruku. - Moemo i bez paklene vatre. - JER BOG SE RADUJE S ONIMA KOJI SE KAJU -vikao je ovjek. - KAO TO JE NAPISANO U EVANELJU PO LUKI, PETNAESTO POGLAVLJE, STIH SEDAMNAESTI: 'KAEM VAM, NA NEBU E BITI VIE RADOSTI ZBOG JEDNOGA GRENIKA KOJI SE POKAJE NEGO ZBOG DEVEDESET I DEVET PRAVEDNIKA KOJIMA NE TREBA KAJANJE!! - Ipak, ovo je slobodna zemlja - David je mrmljao. - TAKO VAM OPET KAEM, MOJA BRAO I SESTRE, ISPOVIJEDITE SVOJE GRIJEHE I POKAJTE SE!! Moram priznati Davidu, mislila sam gorko dok smo hodali kroz Leicester Place. Vie nije bilo isprika da to ne uinim. U poetku sam mogla govoriti da ga dovoljno ne poznajem; ali ve smo se sreli etiri puta, pa to vie nije bio sluaj. Rei u mu. Veeras u to napokon uiniti.- Stigli smo - rekao je. Zaustavili smo se ispred restorana Feng Shing. - Ovdje imaju dobre okruglice od jastoga. to misli o ribi? - Ponekad je jedem. Odveli su nas do stola u stranjem dijelu. - Umirem od gladi - rekao je David. - Prena lignja? Kimnula sam. - Jakobove kapice u umaku od crnoga graha? - Zvui dobro. - Hoe li ti smetati ako naruim piletinu? - Ne, kao to si rekao, ovo je slobodna zemlja. - I jo emo naruiti povre s bambusom. Pozvao je konobara i naruio. -1 voljeli bismo mijeano predjelo, hrskave morske alge i dva Tsinhao piva? Kimnula sam. - Odlino - rekao je. - Lako te zadovoljiti. Odjednom mi se nasmijao, a ja sam primijetila da je njegov mali oiljak nestao. - Lijepo te opet vidjeti, gospoice Bihevioristkinjo. Da zna

kako loe sam se ponaala, ne bi to govorio. Otvorio je tapie i opet se nasmijao. Mislim da se navikavam na tebe. - Zaista? - nasmijala sam se. - Onda, to si radio ovih dana? - Bio sam par dana u Glasgowu, da snimim nekoliko slika za Udrugu protiv ovisnosti, a onda sam proveo dosta vremena u mranoj komori; moram razviti mnogo filmova prije nego odem u Stockholm. - A to e raditi tamo? - Snimat u za lanak o etiopskim traiteljima azila za Neivsiveek. - Etiopljani u Stockholmu? To mi je nekako teko zamisliti. - Pa, sada je to globalno selo. Zatim moram fotografirati za Nobelovu zakladu. A to je s tobom? Rekla sam mu za zabavu za tence i za majinu psihoterapiju s ljamama - nasmijao se na to - i za svoju i tatinu prijevaru. - Dakle, ona ne zna daje rije o njemu? - Ne. Ona misli daje to Lawrence Danvin, moj navodni prijatelj, pa e se blago okirati. Ali, ako je moram prevariti da razgovara s tatom, onda neka bude tako. - Svia li se tvom ocu jo uvijek tvoja majka? - upitao je David, dok smo pili pivo. - Mislim da da. Sigurna sam daje zato otiao u SAD, kad se ponovno udala. To nije mogao podnijeti. - No, nije se ponovno enio? Odmahnula sam glavom. - Imao je djevojke. Uvijek su bile glamurozne i eljele su me impresionirati. Sjeam se jedne Sherrvl - darovala mije srebrnu narukvicu, jo uvijek je imam. Onda je dola Nancy, trenerica tenisa. Veoma mi se sviala. Odvela me jedan vikend u Seaworld u San Diegu, dok je tata radio - inilo se daje luda za njim. Ali ni s jednom se nije dugo zadrao, pa pretpostavljam da jo uvijek uva mjesto za mamu. - to misli, kako e ona reagirati kad se on pojavi? - Bit e ljuta. To bi moglo pogorati situaciju, ali mislila sam da vrijedi pokuati. Mislim, ti si ostao prijatelj s svojom bivom enom, zar ne? - Da. Razgovaramo s vremena na vrijeme i meu nama nema zamjerki. Ako je odluila da vie ne eli biti moja ena, ne znai daje moram mrziti do kraja ivota. - Oprostio joj, dakle? - to me ostavila? Da. Ako je bila nesretna sa mnom, zato bi ostala? - Ali, rekao si da ne bi mogao oprostiti osobi koja te ... povrijedila. - Rekao sam da mislim da ne bih mogao. No to je preopenito pitanje, jer ne poznajem tu osobu - ili ljude; kako moe oprostiti nekomu koga nikada nisi sreo? A budui da ja to vjerojatno neu napraviti, pitanje je nebitno. Nikada neu saznati tko je to uinio rekao je. - To sam prihvatio ve davno i nastavio ivjeti. Lijepo je od tebe to se toliko brine o tome, Miranda, ali ja sam to prebolio prije mnogo godina. - Davide - rekla sam tiho - neto ti moram rei. Pogledao me i nasmijao se. - Opet! Vrijeme za ispovijest. Zurila sam u njega. - Ti zacijelo ne eli jesti plodove mora...je li to? Odmahnula sam glavom. - eljela si neto vegetarijansko umjesto ovoga? - Ne, ne. To je neto ozbiljno, zapravo... ja... Odjednom se pojavio konobar s naim predjelom, ali je

zaboravio morske alge, pa se to moralo srediti prije nego smo mogli nastaviti razgovor, a kada se sve sredilo, vie nisam mogla. - Davide - pokuala sam ponovno, dok sam se igrala sa svojim tapiima. - Prije nego mi kae, mogu lija tebi rei neto ozbiljno? - U redu. - Pitao sam se bi li mogla otputovati sa mnom za tjedan dana. Moje je srce ubrzano zakucalo. - Znam da se nas dvoje jo ne znamo dobro. Igrao se sa svojom aom. - Ali mislio sam da bi to bilo... lijepo. Pogledala sam ga. - Kamo? - West Sussex. Moram fotografirati Petvvorth i Arundel za Engleski turistiki odbor. Unajmili su mi sobu u predivnom hotelu i mislio sam da bi bilo zabavno da i ti doe. Doputaju i male pse - nastavio je prije nego sam mogla odgovoriti - pa nee biti problema s Hermanom. A ti moe ii sa mnom dok radim ili moe ostati u hotelu i itati. Ne elim te pourivati - dodao je ne gledajui u mene. - Trenutno dosta putujem, pa sam mislio, ako bi ila sa mnom taj vikend, mogli bismo provesti zajedno neko vrijeme. No, ne mora mi sada odgovoriti. Moe razmisliti. Igrao se svojim tapiima. - Moe se ak odluiti i toga dana. - Voljela bih ii. Pogledao me. - Zaista? Na njegovom se licu oitovalo iznenaenje. - Da. To bi bilo vrlo lijepo. Nasmijao se. - Pa, to je dobro. Zapravo, to je... odlino. Uzeo je moju lijevu ruku i pomilovao je. - Ali... moemo li uzeti odvojene sobe? Tako bih se osjeala... udobnije. Sporo je kimnuo. - Razumijem. U redu. Vjerojatno jo nisi preboljela Alexandera. Na neki nain, ali to nije pravi razlog. - Onda, reci mi - dodao je tiho - Koju si mi to 'ozbiljnu' stvar htjela rei? - Ah - stisnula sam svoj ubrus. - Dakle... - Hajde! to je ovoga puta? - Pa, radi se o tome da...- duboko sam uzdahnula, a onda osjetila da me hrabrost naputa kao pijesak kroz pjeani sat. - Ja... ja... sam se pitala bi li iao sa mnom na roendansku zabavu u subotu? - Je li to sve? - smijao se. - To je sve. - Ti si smijena. Pa, hvala. Nagnuo se preko stola i poljubio me. - Da, iao bih. Deseto poglavlje - Pozvao te da ide s njim na vikend - zaprepastila se Daisy sutradan. Ja sam bila u Stroudu i snimala maku koja je usvojila dva zeia koje je njen vlasnik pronaao u ivici. Snimili smo kako ih maka mirno isti kao da ih je sama okotila. Onda sam govorila o drugim primjerima usvajanja: o ovaru koji je hranio etiri praia, lavici koja je usvojila mlado gazele, njemakom ovaru koji je othranio dvije male lisice, majmunu koji je usvojio janje. Zatim sam, dok se ekipa spremala, nazvala Daisy. - Vikend? - ponavljala je, dok sam sjedila u parkiranom autu s Hermanom. - Boe! Stvari se zbilja kompliciraju. Kad e to biti? -Vikend poslije Nigelove zabave. David ide u Stockhoom, a nakon to se vrati kui na tri

dana, ide u Pariz. No, plan je da se odvezemo u Petvvorth u petak osmoga. - Dakle, ide li s Davidom? Nasmijala sam se. - Da, idem. Tono. - Je li se to dogodilo sino...to bi moglo biti povod ovom? - pitala je i zahihotala. - Ne. Otpratio me do taksija, a onda otiao kui. - Jadan momak - uzdahnula je. - Oito mu se svia, to je sigurno. - Mislim daje tako - rekla sam alosno. - No, ne pouruje me. Veoma je dobar. Morao je rano jutros uhvatiti let. - Ali... zar ne eli... ui malo dublje u to? Zurila sam kroz vjetrobran. - Da, zapravo, elim. Tako me privlai. - Zato to onda ne uini? - Zato to se nikako ne mogu upustiti u vezu s njim, osim ako ne sazna tko sam zaista. neko vrijeme. No, ne mora mi sada odgovoriti. Moe razmisliti. Igrao se svojim tapiima. - Moe se ak odluiti i toga dana. - Voljela bih ii. Pogledao me. - Zaista? Na njegovom se licu oitovalo iznenaenje. - Da. To bi bilo vrlo lijepo. Nasmijao se. - Pa, to je dobro. Zapravo, to je... odlino. Uzeo je moju lijevu ruku i pomilovao je. - Ali... moemo li uzeti odvojene sobe? Tako bih se osjeala... udobnije. Sporo je kimnuo. - Razumijem. U redu. Vjerojatno jo nisi preboljela Alexandera. Na neki nain, ali to nije pravi razlog. - Onda, reci mi - dodao je tiho - Koju si mi to 'ozbiljnu' stvar htjela rei? - Ah - stisnula sam svoj ubrus. - Dakle... - Hajde! to je ovoga puta? - Pa, radi se o tome da...- duboko sam uzdahnula, a onda osjetila da me hrabrost naputa kao pijesak kroz pjeani sat. - Ja... ja... sam se pitala bi li iao sa mnom na roendansku zabavu u subotu? - Je li to sve? - smijao se. - To je sve. - Ti si smijena. Pa, hvala. Nagnuo se preko stola i poljubio me. - Da, iao bih. Deseto poglavlje - Pozvao te da ide s njim na vikend - zaprepastila se Daisy sutradan. Ja sam bila u Stroudu i snimala maku koja je usvojila dva zeia koje je njen vlasnik pronaao u ivici. Snimili smo kako ih maka mirno isti kao da ih je sama okotila. Onda sam govorila o drugim primjerima usvajanja: o ovaru koji je hranio etiri praia, lavici koja je usvojila mlado gazele, njemakom ovaru koji je othranio dvije male lisice, majmunu koji je usvojio janje. Zatim sam, dok se ekipa spremala, nazvala Daisy. - Vikend? - ponavljala je, dok sam sjedila u parkiranom autu s Hermanom. - Boe! Stvari se zbilja kompliciraju. Kad e to biti? -Vikend poslije Nigelove zabave. David ide u Stockhoom, a nakon to se vrati kui na tri dana, ide u Pariz. No, plan je da se odvezemo u Petvrorth u petak osmoga. - Dakle, ide li s Davidom? Nasmijala sam se. - Da, idem. Tono. - Je li se to dogodilo sino...to bi moglo biti povod ovom? - pitala je i zahihotala. - Ne. Otpratio me do taksija, a onda otiao kui. - Jadan momak - uzdahnula je. - Oito mu se svia, to je sigurno.

- Mislim daje tako - rekla sam alosno. - No, ne pouruje me. Veoma je dobar. Morao je rano jutros uhvatiti let. - Ali... zar ne eli... ui malo dublje u to? Zurila sam kroz vjetrobran. - Da, zapravo, elim. Tako me privlai. - Zato to onda ne uini? - Zato to se nikako ne mogu upustiti u vezu s njim, osim ako ne sazna tko sam zaista. -Aha. - To ne bi bilo u redu, Daisy. Mnogo sam razmiljala o tome. - Razumijem. Ali, to onda sve komplicira. - Da, to je velik problem. No, bar me spaava itava pria s Alexanderom. - Moda bi mu mogla rei kad odete zajedno tog vikenda. Osjetila sam kako mi se eludac prevre od tjeskobe. - To sam odluila uiniti. Tada u ga poznavati ve est tjedana. Ne mogu vie odgaati. Nema vie premiljanja. Uostalom, kako je bilo na satu samoobrane? - Bilo je divno - odgovorila je. - Radili smo mnogo scenarija napada. Jesi li znala da kada te tko napadne s lea - ne smije zakoraiti naprijed i pokuati pobjei; mora koraati unatrag i jako ga probosti laktovima ili zabosti potpeticu u nogu. Vjebali smo to na Marcusu. Bio je zatien i 'napadao' nas je, a mi smo se morali braniti. Ba je bilo zabavno. - Nadam se da ga nisi ozlijedila. - O, ne! Marcus je neunitiv, Miranda. On je tako vrsta osoba. Koliko je stvari samo preivio! Poslije sata smo ga u kafiu ispitivali o njegovom poslu. - Samo se nadam da nikada nee morati koristiti to to te nauio. - I ja se nadam. Zbog same spoznaje da se znam obraniti, imam vie samopouzdanja. Obeava li da e doi sljedeega tjedna? - Obeavam. A to radi ovoga vikenda? Hoe li se vidjeti s Nigelom? - Nisam... sigurna - rekla je nevoljko. - Sutra e raditi cijeli dan, a naveer moram biti na jednoj od svojih zabava. Vjerojatno u morati ostati tamo do deset, potom u zacijelo kui na spavanje. - to radi u nedjelju? Moda bismo mogle otii na aj? - Oprosti, ali neu moi. - Bit e s Nigelom, dakako. Ne brini. Mora provesti neko vrijeme s njim jer ste oboje veoma zaposleni u zadnje vrijeme. - O, ne, nije to. Idem na mikroletenje. - Mikroletenje? - Da. Nikada prije nisam to radila. To je velik zmaj s motorom od motocikla. Navodno vraa romantinost ranih dana avijacije jer dosta bruji. I nedavno... dobila sam poziv da to uinim, pa sam pomislila - zato ne? Mislim... ivot je tako kratak, Miranda - nastavila je. - Mislim da treba iskoristiti svaku prigodu koju dobije. A to ti radi ovoga vikenda? - brzo je nastavila. - Pa, ne mnogo. Imam nekoliko klijenata u subotu, a onda se radujem oputajuoj nedjelji. No, nije bilo tako. Sve je poelo vrlo tiho. Dorukovala sam u Primrose Patisseriji, sjedila na suncu i itala novine, kada sam vidjela Natalie na ulici. Izgledala je krhko i njeno kao njezin stakleni nakit. Moda se zato sviala Marcusu. Sada je stala, izvukla stolac, sjela za susjedni stol i

naruila aj od brusnica. Nasmijala sam joj se, no nije me prepoznala. Odjednom joj je zazvonio mobitel. - O, bok, Marcuse - rekla je. Vjerojatno se morao nai s njom. - Kako je u Bedfordshireu? Ne, nisu se morali nai. - O, dobro. Odlini uvjeti? Ne, uope mi ne smeta... Znam da sam mogla doi. Ali, nisam htjela. Zvui uasno opasno... Veeras? U redu. Ali, nemoj rezervirati negdje gdje je doputeno puenje. Zna da to ne podnosim... Pa, ne mogu... Marcuse, nije me briga ni ako je hrana dobra. Neu sjediti meu ljudima koji pue metar od mene. Imam astmu... Da, ve sam ti to rekla... Pa, to je njihov problem, zar ne? Ba dok sam se pitala -Aha. - To ne bi bilo u redu, Daisy. Mnogo sam razmiljala o tome. - Razumijem. Ali, to onda sve komplicira. - Da, to je velik problem. No, bar me spaava itava pria s Alexanderom. - Moda bi mu mogla rei kad odete zajedno tog vikenda. Osjetila sam kako mi se eludac prevre od tjeskobe. - To sam odluila uiniti. Tada u ga poznavati ve est tjedana. Ne mogu vie odgaati. Nema vie premiljanja. Uostalom, kako je bilo na satu samoobrane? - Bilo je divno - odgovorila je. - Radili smo mnogo scenarija napada. Jesi li znala da kada te tko napadne s lea - ne smije zakoraiti naprijed i pokuati pobjei; mora koraati unatrag i jako ga probosti laktovima ili zabosti potpeticu u nogu. Vjebali smo to na Marcusu. Bio je zatien i 'napadao' nas je, a mi smo se morali braniti. Ba je bilo zabavno. - Nadam se da ga nisi ozlijedila. - O, ne! Marcus je neunitiv, Miranda. On je tako vrsta osoba. Koliko je stvari samo preivio! Poslije sata smo ga u kafiu ispitivali o njegovom poslu. - Samo se nadam da nikada nee morati koristiti to to te nauio. - I ja se nadam. Zbog same spoznaje da se znam obraniti, imam vie samopouzdanja. Obeava li da e doi sljedeega tjedna? - Obeavam. A to radi ovoga vikenda? Hoe li se vidjeti s Nigelom? - Nisam... sigurna - rekla je nevoljko. - Sutra e raditi cijeli dan, a naveer moram biti na jednoj od svojih zabava. Vjerojatno u morati ostati tamo do deset, potom u zacijelo kui na spavanje. - to radi u nedjelju? Moda bismo mogle otii na aj? - Oprosti, ali neu moi. - Bit e s Nigelom, dakako. Ne brini. Mora provesti neko vrijeme s njim jer ste oboje veoma zaposleni u zadnje vrijeme. - O, ne, nije to. Idem na mikroletenje. - Mikroletenje? - Da. Nikada prije nisam to radila. To je velik zmaj s motorom od motocikla. Navodno vraa romantinost ranih dana avijacije jer dosta bruji. I nedavno... dobila sam poziv da to uinim, pa sam pomislila - zato ne? Mislim... ivot je tako kratak, Miranda - nastavila je. - Mislim da treba iskoristiti svaku prigodu koju dobije. A to ti radi ovoga vikenda? - brzo je nastavila. - Pa, ne mnogo. Imam nekoliko klijenata u subotu, a onda se radujem oputajuoj nedjelji.

No, nije bilo tako. Sve je poelo vrlo tiho. Dorukovala sam u Primrose Patisseriji, sjedila na suncu i itala novine, kada sam vidjela Natalie na ulici. Izgledala je krhko i njeno kao njezin stakleni nakit. Moda se zato sviala Marcusu. Sada je stala, izvukla stolac, sjela za susjedni stol i naruila aj od brusnica. Nasmijala sam joj se, no nije me prepoznala. Odjednom joj je zazvonio mobitel. - O, bok, Marcuse - rekla je. Vjerojatno se morao nai s njom. - Kako je u Bedfordshireu? Ne, nisu se morali nai. - O, dobro. Odlini uvjeti? Ne, uope mi ne smeta... Znam da sam mogla doi. Ali, nisam htjela. Zvui uasno opasno... Veeras? U redu. Ali, nemoj rezervirati negdje gdje je doputeno puenje. Zna da to ne podnosim... Pa, ne mogu... Marcuse, nije me briga ni ako je hrana dobra. Neu sjediti meu ljudima koji pue metar od mene. Imam astmu... Da, ve sam ti to rekla... Pa, to je njihov problem, zar ne? Ba dok sam se pitala to Marcus radi u Bedfordshireu da je bilo toliko 'uasno opasno', zazvonio mi je telefon. Preusmjerila sam pozive na mobitel. - Je li to Miranda Sweet? -Da. - Ja sam Keith Biglev i zovem iz Oxforda zbog svog maka, Alija. - U emu je problem? - Pa, mislimo daje lud. Moja supruga i ja prilino smo zabrinuti za njega. Gledali smo vas u aavim ivotinjama i znamo da je vikend, ali smo se pitali moete li doi do nas? Eto, toliko o mojoj nedjelji za odmor - mislila sam tuno. Ipak, novac e mi dobro doi. Platila sam doruak i otila. Keith je rekao da se maak 'igra s vodom'. 'Fatalno ga je privlaila' - tvrdio je. Ve sam pretpostavila o emu je rije, ali morala sam se uvjeriti. Stoga sam stavila Hermana u auto i krenula. - Hvala Bogu to ste doli - rekao je Keith otvorivi mi, sat i pol kasnije, vrata. - Ovaj nas maak zbilja izluuje. Zatvorili smo Hermana u blagovaonicu, a onda sam slijedila Keitha kroz kuhinju, gdje je njegova ena prala posue. Uz sudoper je stajao veliki utobijeli maak, koji je pokuavao smoiti glavu u mlazu vode. - Kod nas je samo etiri dana- objasnio je. - Dobili smo ga iz mjesnog centra za spaavanje ivotinja. No, ima taj problem s vodom. Sino sam se kupao, a on je pokuao ui u kadu sa mnom. Pokuava ui i u zahodsku koljku. Zabrinuti smo jer bi se - ako jednoga dana zaboravimo spustiti dasku - on mogao utopiti. Odjednom je maak skoio sa sudopera, otrao u vrt i, uz velik pljusak, uletio u bazeni. - Vidite - rekla je Keithova ena. Slegnula je ramenima. - udno. Mi ne izlazimo iz kue, da ne bi upao u nevolje dok nas nema. - Dakle, pazite ga poput spasilaca? Kimnula je glavom. - Naruili smo pokrivalo za bazen - objanjavala je - ali nee stii jo tjedan dana. Moda bismo mu trebali nabaviti rukavice za plivanje - alila se, a njezin mu je iziao u vrt. - to nije u redu s njim? - upitao je, dok smo stajali pored bazena i gledali kako maak snano pliva prsnim stilom izmeu ljiljana. - Je li lud? Moda ima tumor na mozgu ili takvo to?

- Sve je u redu s njim - odgovorila sam. - Ali koja se to maka kupa? - Turska maka - odgovorila sam. -to? - To je turska maka - objanjavala sam, kad je maak iskoio iz bazena i stresao se. - Ta vrsta potjee iz jugoistone Turske, u blizini jezera Vana, i ima tu neobinu fascinaciju vodom. Kad ste me nazvali, najprije sam pomislila na to, ali morala sam provjeriti. Mislim da je on krianac... - pogledala sam ga, dok je leao na travi predui poput traktora i liui vodu s dlake. - No, ima vie karakteristika turske make: visoke ui, utu i bijelu boju, dugo, iroko tijelo. - Mislio sam da je velik momak. -1 jest. Mogu dosei duinu od metra i vrlo su pametne. Moete ih nauiti trikove i odvesti u etnju. Koliko dugo je bio u centru za spaavanje? - Samo pet dana. Netko ga je ostavio tamo. Osoblje nije znalo koja je to vrsta. Samo su rekli da izgleda kao kornjain oklop. - To je zato to nije istokrvan - ima ove smee mrlje na trbuhu. A, ako su ga drali u obinom kavezu, nisu ga vidjeli u akciji, pa zato nisu ni mogli prepoznati koja je vrsta. Vjerojatno se oduevio kad je doao ovdje i dobro se okupao. - to da radimo? - Nita - rekla sam - nemojte pokrivati bazen - osim zimi, zbog leda. Nemojte drati ribe, zbog oitih razloga. O, da... i nemojte mu dopustiti da pliva punog eluca, da ne bi dobio greve. Pogledao me. - O! Dobro! Je li to sve? Kimnula sam. - To je sve. Nemate ludoga maka, samo neobinog - dodala sam kad smo uli u kuu. - Moda bismo ga trebali odvesti na plau - rekla je njegova ena. Dok sam vozila natrag, iz svog hotela u Stockholmu nazvao me David. Priao je o snimanju, a onda sam mu rekla za svog klijenta. - One su poznate kao make plivaice - objasnila sam. - Veoma su rijetke. Nikada ih prije nisam vidjela. - Kako neobino! A ima li pasa koji se penju na drvee? - Ne, koliko ja znam; iako stafordski bulterijeri to rade, drai su im tapovi. - Dakle, dan ti je bio zanimljiv? - Da. A sada u provesti tihu veer, uhvatiti se papiro-logije i moda malo gledati televizor i... - Misliti na mene? - rekao je i nasmijao se. - Da. Misliti na tebe. Davide, ja razmiljam o tebi. - Lijepe stvari? - Vrlo lijepe stvari. I stvari koje nikada ne bi pogodio. - Treba li mi sada, prije nego prekinemo razgovor, priznati to ozbiljno? - upitao je podrugljivim tonom. - Obino ima. - Ne, Davide, nemam. Barem ne danas. - Pa... ja moram tebi neto priznati. -Sto? - Da mi... nedostaje. Misli li da sam tjeskoban zbog razdvojenosti? Nasmijala sam se. - Zvui kao da jesi. - Onda si ti savrena osoba da me izlijei, zapravo, ti si jedina osoba koja to moe.

Nadam se da u te uvijek poznavati - dodao je. Moje je srce bre zakucalo. - Nadam se da hoe - odgovorila sam. aave ivotinje su se prikazivale u utorak, a sljedeeg jutra nazvao me novinar londonskog F.M.-a i zamolio da sudjelujem u emisiji o ponaanju ivotinja. - Nazvat emo je 'Ljubimci koji se ludo ponaaju' - rekao je. - To je sutra naveer od sedam do osam. ao mije stoje tako brzo. Pristala sam, iako sam se loe osjeala zbog toga to u opet propustiti sat samoobrane; no, znala sam da bi mi emisija mogla donijeti nove klijente. Nazvala sam Daisy - nije zvuala previe ljutito; zapravo, zvuala je malo smeteno, ali oito joj se mnogo toga motalo po glavi. Na upit o mikroletenju odgovorila je daje bilo divno. - Bilo je tako romantino - rekla je. - Samo zuji po nebu, a zemlja je ispod tebe. Tako je oslobaajue - osjeala sam se slobodno. - Koliko visoko si ila? - Ne previsoko. Samo tristo metara. - Zvui zastraujue. - Ne - sigurno je jer, ako motor prestane raditi, nastavi jedriti. Slijetanje je bilo malo nezgodno - nastavila je. - Mora ii ravno prema tlu, a onda se podignuti u zadnjoj minuti. Oito je trik u tome da spusti letjelicu, a da je ne zakopa. - Nisi letjela sama, zar ne, Diasy? - Oh, ne, nisam. - Nadam se da si imala iskusnog instruktora. - Pa, da. Jesam. Rekao je da e mi pomoi da dobijem dozvolu - mora skupiti samo dvadeset i pet sati. Dakle, kako su prole aave ivotinje? - nastavila je brzo. - Mislila sam gledati, ali sam zaboravila. - O, u redu je. Bilo je dobro. - aave ivotinje su bile odline - rekao je tata, kada me nazvao tog istog dana. - Kako si samo obuzdala onu hiperaktivnu kornjau. - Bila je prilino temperamentna. - A oni agresivni zeevi! Starskv i Hutch. - Radije Stropski i Bitch. Ti zeii su zbilja bili loe raspoloeni. Kad smo ve kod toga, jesi li spreman za sutranji sastanak s mamom? - Spreman koliko mogu biti. Ii u naoruan cvijeem i samo u razgovarati s njom, Miranda. Ve godinama nismo normalno razgovarali. Ima li kakav savjet? - Da. Pokai veliko zanimanje za ljame. Samo reci da su lijepe, osjetljive i inteligentne itd., itd., itd., a ona e ti jesti iz ruke. U etvrtak ujutro pripremila sam se za bijesan poziv svoje majke ali - na moje iznenaenje - nije zvala. Onda sam morala ii na nekoliko sastanaka i nisam se vratila kui do pet sati. Mislila sam da mi je moda ostavila ljutitu poruku na sekretarici, no nije bili niega. Kada sam odlazila u London F.M., poruke jo uvijek nije bilo. Pokuala sam nazvati tatu iz taksija, ali je njegov mobitel bio iskljuen. Moda je zaista preivio dan. Ili gaje moda mama ubila, pa se pokuavala rijeiti tijela. - Hvala to ste doli - rekao je producent Wesley doekavi me na recepciji u est i etrdeset i pet. - Emisija traje sat vremena - objasnio je, kad me je upisao. - Izabirat emo

pozive, jer elimo obuhvatiti razliite probleme u ponaanju, kao i neke prie to ih sluatelji ele podijeliti s nama. elimo biti informativni, ali i oputeni - rekao je i pozvao dizalo. - Trudit u se. U studiju me toplo doekala voditeljica Minty Malone, potom sam stavila slualice, reiser je odredio razinu, a u est i pedeset i sedam poeli su pozivi. - Sada...- rekla je Minty i nagnula se prema mikrofonu. - Je li va ruski hrt labilan? Je li vaa iguana srameljiva? Jesu li vae tropske ribice psiholoki nestabilne? Ako je tako, nazovite nas jer veeras razgovaramo o kunim ljubimcima - i njihovim osobnostima. Naa posebna goa je bihevioristkinja za ivotinje Miranda Sweet iz televizijske emisije aave ivotinje. Miranda, elimo vam toplu dobrodolicu u emisiju. Minty je nekoliko minuta avrljala sa mnom, a onda je primila prvi poziv. - Na liniji imamo Pam iz Penge, a Pam eli znati zato njezina maka puno spava. -To je tono - rekla je Pam. - Ona spava cijelo vrijeme. A ima samo pet godina, dakle nije stara. elim znati ima li ona gradski stres... ili je samo lijena? - Nijedno - odgovorila sam. - Ona se samo ponaa kao svaki grabeljivac. Make - kao i lavovi - spavaju i do esnaest sati na dan zbog ouvanja energije, da bi imali maksimum snage za lov. - O, u redu - rekla je Pam. - Onda se neu brinuti. Hvala. - Hvala na pozivu, Pam - rekla je Minty. - Sada je na vezi Patrick; ima pitanje o svom ovaru Murphyju, koji je lud za automobilima. Patrick, hoete li nam rei to on radi? - Pa... on je super pas, ali se vrlo lako uzbudi - odgovorio je Patrick. - Zbilja. Vrlo se lako uzbudi. Vrlo lako. I Patrick je zvuao uzbueno. - Voli sjediti na stranjem sjedalu, a glavu provue kroz prozor. - To nije dobra ideja - prekinula sam ga. - Ja mu to ne bih dopustila. - No, uistinu iritira to stalno zapitkuje: 'Jesmo li ve doli?', 'Jesmo li ve doli?'. Cijelim putem. Mogu vam rei da me izluuje. Minty je vrtjela prstom po elu pokazujui mi da je lud. - Pa... to moe... ii... na ivce. - A sada na liniji tri imamo gospou Edith Witherspoon, koja je zabrinuta za svog buldoga Archija. - O, to je tono - rekla je ga Witherspoon. - Doista sam vrlo zabrinuta. On se ponaa veoma... - oklijevala je - ...nedolino. Minty je irom otvorila oi, ali ja sam znala to slijedi. - Dakle, u emu je problem? - rekla sam. - Pa... on je dobar kada sam sama. No, kada mi dou prijatelji na aj - ili kad je moj red da ugostim lanice enskog instituta - on se ponaa vrlo loe. Izvedem ga, a on pone lajati da ga pustim, pa popustim. Ako ga ignoriram i usudim se razgovarati s prijateljima, on... on... o Boe... jedva to mogu izgovoriti. - Je li rije o neprilinom penjanju, go Wither-spoon? - O, ne, ne. Jo je gore. - Vue li svoju stranjicu po podu? Je li to? -Ne, ne, ne. Pa... radi se o tome da on, pa... on... - sada se njen glas pretvorio u jedva ujan apat. -Da...?

- On se igra sa sobom. - O Boe! - Dobar je ako mu pruam panju - nastavila je. - Ako ga uzmem u krilo i hranim ga keksima i govorim da je predivan, dobro se ponaa. Ali kada ponem avrljati sa svojim prijateljima, povue se u ugao i pone... - Mogu zamisliti - ubacila sam se. - Kako odvratno. On trai panju na najgori mogui nain. Ne udi to to elite zaustaviti - vjerojatno vam je veoma neugodno, go Witherspoon. - O, to nije moja glavna briga. - Nije? -Ne. - A to je? - Pa...bojim se da ne oslijepi*. Imali smo pitanja o kleptomanskim tvorovima i zaljubljenim guterima. Bio je ijedan poziv o labradorici koja je zaljubljena u televizor. - Svaki put kada ga ukljuimo, ona sjedne ispred i zalijepi njuku na ekran - rekao je Kevin na liniji dva. - Ona to radi upravo sada... U pozadini smo mogli uti glazbu iz Eastendersa i povike: Goldie, makni se s puta! Makni se, uje li? Mii se!!! - ... Nitko ne moe nita vidjeti od nje. - Predlaem vam da stavite televizor na vie mjesto, tako da svi moete lijepo gledati. Moda ga moete privrstiti na zid. - O, u redu - rekao je. - Dobra ideja - nasmijao se. - Nisam se toga sjetio. Da, pokuat emo. - Miranda, znate li to o papigama? - upitala je Minty. - Na liniji tri imamo bivu savjetnicu Rose Costelloe. ula sam za nju. - Rose ima velik problem sa svojom papigom, zar ne, Rose? - Da. Imam petomjesene blizance, koji trenutno mnogo plau. No, to nije problem. Problem je to ih moja ptica Rudolph oponaa. - Kako runo - rekla sam. - Da...ali stvar je u tome da to radi kada oni spavaju. - Vjerojatno ste iscrpljeni - rekla je Minty sa suosjeajnim hihotanjem. - Jesam. A ako bebe ne viu, to radi Rudolph. Moda Miranda ima kakvu ideju? - Boe, to je teak sluaj. Mogli biste mu cijeli dan putati uspavanke, pa e moda njih nauiti oponaati. - U redu, pokuat u. Zatim su ljudi poeli nazivati i govoriti o smijenim stvarima to ih ine njihovi ljubimci. - Moja sijamska maka radi stoj na nogama. - Moj zec radi salto unatrag. - Moj konj oboava Picassa. - Moja amazonska papiga zna pjevati ljubavne pjesme. - Moja gvinejska svinja voli klasinu glazbu - rekao je Bili iz Totteridgea na liniji etiri. Onda joj ukljuim Klasini F.M. Malo Vivaldija - to ona voli. - Vivaldija? - rekla je Anita iz Stoke Newingtona podrugljivo. - Moja gvinejska svinja voli Mozarta. - Moja gvinejska svinja voli Schoenberga - rekao je Malcom iz Weyebridgea. - Najnovije

stvari. - Pa, moja gvinejska svinja voli Harrisona Birtwistlea - rekao je Roger iz Hanwella na liniji pet. - Bio je u Festival Hallu. - Moemo primiti jo samo jedan poziv - rekla je Minty, pregledavi bljeskava svjetla na svom stolu. A tema je... o, imamo neto potpuno drukije - ljame. Nisam znala da ljudi dre ljame kao kune ljubimce. - O, dre - rekla je moja mama na liniji jedan. - I samo sam mislila da bi vai sluatelji moda eljeli znati neto o terapeutskim dobrobitima to ih moete dobiti provedete li vrijeme s ovim divnim stvorenjima. Vodim etalite ljama u Sussexu svaki tjedan - nai ete to na Ljamatreks.com - ali takoer nudim psihoterapiju s ljamama tijekom tjedna. Pa... ako je neki va sluatelj pod stresom ili utuen, mogao bi razmisliti o 'Ljama Karmi' - to je ekvivalentno plivanju s dupinima. Gurnula sam joj poruku preko stola. To je moja mama, oprostite. - To zvui odlino - rekla je Minty. - Da, jest. Ljame ine uda za ljudsku psihu - nastavila je mama bez zaustavljanja, a ja sam zakolutala oima. - Na primjer, doao mi je danas jedan klijent koji je bio pod stresom i iscrpljen i sve to mogu rei jest da je bio potpuno nova osoba na kraju dana. Ah. - Pa... hvala vam na tome - rekla je Minty. - Telefonski broj je 01473 289340. - Hvala vam. - Dakle, 01473 289340. Ako nisam tamo, ostavite poruku na sekretarici. - Hvala vam - Miritv je ponovila ljubaznim naglaskom. -1 to je bio zadnji poziv. Hvala na vaim pozivima i hvala Mirandi Sweet to nam se pridruila; moete je kontaktirati izravno preko njene web stranice Savrseniljubimci.com. - Hvala, mama - rekla sam iznervirano na mobitel, dok sam se taksijem vraala kui. Ba lijepo. - Pa... Miranda, ti si meni danas priredila iznenaenje i ja sam ti to vratila. Kao to sam rekla, treba mi je nacionalni publicitet. - Kako si znala da sam na radiju? - Nazvala me prijateljica i rekla da si poela. - Pravedno. Onda, kako je prolo s tatom? - Kako je prolo s tvojim tatom? - ponovila je. ula sam da je povukla zrak kroz zube, pa sam se pripremila. - Zapravo, bilo je... dobro. Bila sam veoma ljuta na tebe, da se razumijemo, ali onda sam shvatila da sam unovila ek, pa ga nisam mogla odbiti. A na kraju je ispalo daje on prilino... - napravila je smijean zvuk dok je pokuavala nai pravu rije - ...zanimljiv. - to ste radili? - Ponaala sam se prema njemu kao prema svojim klijentima. Timario je ljame i hranio ih - vrlo je paljiv s njima, moram rei. A on i Sancho su se dobro slagali, pa da... bilo je vrlo... pristojno. - Koliko je ostao? - Do tri i pol, a onda je morao na posao. I ja sam otila s njim i pogledala klub. - to si uinila? - Otila sam i pogledala golf klub. Zinula sam. - Ali, mama, ti mrzi golf. Prezire ga. Oduvijek. Rekla si da to nije sport

nego uvreda za travu. - Jesam li? - Rekla si da bi ih trebalo pretvoriti u javne parkove. - Pa, dobro... - Ima i majicu s natpisom 'Mrzim golf. - Hm... To je istina. No, valjda mogu promijeniti miljenje. Zapravo, mislim da klub tvog oca ima ogroman potencijal, pa se uistinu nadam da e uspjeti. - Kako si, do vraga, uspio tako armirati mamu? - pitala sam tatu deset minuta kasnije. - Dosta lako - odgovorio je. - Bila je prilino grozna u poetku - da si samo vidjela izraz njenog lica kad je otvorila vrata! Ali znala je da se nije mogla izvui, pa me odvela do staje, aja sam napravio ono to si mi savjetovala i hvalio ljame. Zaista su slatke, moram rei. Onda sam ih timario i razgovarao o njima, i onda... ne znam, poela se smirivati i mi smo... razgovarali - o svaemu. Na kraju sam joj se ispriao to nisam bio najbolji mu... i pitao moemo li biti prijatelji. Onda sam joj rekao za svoje potekoe u klubu i kako sam zabrinut, pa... -to? - Bila je iznenaujue suosjeajna. - Znam. Rekla je daje ak ila s tobom do kluba. - Da. Zapravo, vodili samo vrlo zanimljiv razgovor o klubu. Vrlo zanimljiv. I prije nego sam ga mogla pitati to je mislio time, dobila sam drugi poziv - od Daisy - pa sam rekla tati da emo o tome sljedei put. - Veeranji sat samoobrane bio je najbolji dosad! - Daisy je uzviknula. - Morala sam baciti Marcusa - i uspjela sam. Bio je tako zadivljen dodala je sa smijehom. - Takoer smo nauili udarac u goljenicu i zbilja ubojit udarac potpeticom. Ima jo jedna stvar koju moe napraviti ako te tko uhvati s lea, samo ga jako ugazi po nozi. - ini se da je bilo dobro. - O, bilo je! Rekla sam Daisy o udnom razgovor sa svojim roditeljima. - No, vjerojatno si sretna - uzvratila je. - Pretpostavljam da jesam...ali sam istovremeno zbunjena. Zato bi moja mama ila pogledati tatin golf klub? - Ne znam. Misli li da... -to? - Pa... da joj se opet svia? - Ne ba. - Zacijelo je neko bila zaljubljena u njega. Sada je sama i nije ga vidjela godinama, a tvoj je otac zgodan mukarac. Moda se opet zapalila stara vatra... - Ne vjerujem. Zato bi se ona odjednom tako osjeala, nakon to gaje zadnjih dvadeset godina mrzila? Doista ne shvaam, Daisy. - Pa... ja se ne bih alila. Ti si utjecala na roditeljski sklad, a nisi mislila daje to mogue. - Da, ini se daje tako. Uostalom, kako je kod tebe? -upitala sam. - Jesi li se spremila za Nigelovu proslavu? -Valjda jesam. Sada aljem pozivnice. Hoe li dovesti Davida? Moje je srce napravilo bungee-jumping. - Da. - Dobro. Stavit u ga na listu. Bit e nas oko pedeset. Alan i Jon ele da svi dou

najkasnije do sedam i trideset, da Nigel ne opazi da dolazimo. - U koji dio zoolokoga moramo ii? - To mi nisu rekli. Samo su mi rekli neka svima kaem da slijedite znakove. Nigel i ja doi emo taksijem poslije osam, a dotad e maknuti znakove. Nama e zatitar koji e se pretvarati da je uvar u zoolokom pokazati kamo moramo ii. - Onda je to dobro razraeno. -Da. - A to Nigel misli da e raditi u subotu? - Misli da idemo na vatromet i koncert u Kenwoodu i nakon toga na veeru u Hampstead. Vjerojatno e doivjeti ok. - Ima i majicu s natpisom 'Mrzim golf. - Hm... To je istina. No, valjda mogu promijeniti miljenje. Zapravo, mislim da klub tvog oca ima ogroman potencijal, pa se uistinu nadam da e uspjeti. - Kako si, do vraga, uspio tako armirati mamu? - pitala sam tatu deset minuta kasnije. - Dosta lako - odgovorio je. - Bila je prilino grozna u poetku - da si samo vidjela izraz njenog lica kad je otvorila vrata! Ali znala je da se nije mogla izvui, pa me odvela do staje, aja sam napravio ono to si mi savjetovala i hvalio ljame. Zaista su slatke, moram rei. Onda sam ih timario i razgovarao o njima, i onda... ne znam, poela se smirivati i mi smo... razgovarali - o svaemu. Na kraju sam joj se ispriao to nisam bio najbolji mu... i pitao moemo li biti prijatelji. Onda sam joj rekao za svoje potekoe u klubu i kako sam zabrinut, pa... -to? - Bila je iznenaujue suosjeajna. - Znam. Rekla je daje ak ila s tobom do kluba. - Da. Zapravo, vodili samo vrlo zanimljiv razgovor o klubu. Vrlo zanimljiv. I prije nego sam ga mogla pitati to je mislio time, dobila sam drugi poziv - od Daisy - pa sam rekla tati da emo o tome sljedei put. - Veeranji sat samoobrane bio je najbolji dosad! - Daisy je uzviknula. - Morala sam baciti Marcusa - i uspjela sam. Bio je tako zadivljen dodala je sa smijehom. - Takoer smo nauili udarac u goljenicu i zbilja ubojit udarac potpeticom. Ima jo jedna stvar koju moe napraviti ako te tko uhvati s lea, samo ga jako ugazi po nozi. - ini se da je bilo dobro. - O, bilo je! Rekla sam Daisy o udnom razgovor sa svojim roditeljima. - No, vjerojatno si sretna - uzvratila je. - Pretpostavljam da jesam...ali sam istovremeno zbunjena. Zato bi moja mama ila pogledati tatin golf klub? - Ne znam. Misli li da... -to? - Pa... da joj se opet svia? - Ne ba. - Zacijelo je neko bila zaljubljena u njega. Sada je sama i nije ga vidjela godinama, a tvoj je otac zgodan mukarac. Moda se opet zapalila stara vatra... - Ne vjerujem. Zato bi se ona odjednom tako osjeala, nakon to ga je zadnjih dvadeset godina mrzila? Doista ne shvaam, Daisy. - Pa... ja se ne bih alila. Ti si utjecala na roditeljski sklad, a nisi mislila daje to mogue.

- Da, ini se daje tako. Uostalom, kako je kod tebe? -upitala sam. - Jesi li se spremila za Nigelovu proslavu? -Valjda jesam. Sada aljem pozivnice. Hoe li dovesti Davida? Moje je srce napravilo bungee-jumping. - Da. - Dobro. Stavit u ga na listu. Bit e nas oko pedeset. Alan i Jon ele da svi dou najkasnije do sedam i trideset, da Nigel ne opazi da dolazimo. - U koji dio zoolokoga moramo ii? - To mi nisu rekli. Samo su mi rekli neka svima kaem da slijedite znakove. Nigel i ja doi emo taksijem poslije osam, a dotad e maknuti znakove. Nama e zatitar koji e se pretvarati da je uvar u zoolokom pokazati kamo moramo ii. - Onda je to dobro razraeno. -Da. - A to Nigel misli da e raditi u subotu? - Misli da idemo na vatromet i koncert u Kenvroodu i nakon toga na veeru u Hampstead. Vjerojatno e doivjeti ok. U subotu naveer David je doao po mene u est i etrdeset. im me poljubio, izmeu nas je odmah zaiskrio elektricitet. - Bok. Mogu li te opet poljubiti? - upitao je. Kimnula sam. Osjetila sam njegove ruke oko svog struka i njegove usne na svojima. - Kakav lijep poetak veeri - mrmljao je njiui me s jedne strane na drugu. Mogla sam osjetiti losion za brijanje na njegovom vratu. - Onda... idemo u zooloki vrt, zar ne? - Da. Ali, moram umotati dar za Nigela, pa... bi li mogao... staviti prst... ovamo? Odgrizla sam komad ljepljive vrpce. - I ovamo... gotovo! Onda sam izvadila estitku. - eli li da i tebe pot-piem? - Nisam ga upoznao, ali zato ne? Potpisao se do mog imena. Miranda i David. Kada sam vidjela naa imena, jedno do drugoga, osjetila sam neizmjernu sreu, kao da mi je netko javio dobre vijesti. - Ovo je lijepo - rekao je David, dok smo ili cestom i drali se za ruke. Kad smo preli preko kanala i uli u Regent's Park, vidjela sam poster za Kazalite na otvorenom i sjetila se Alexandera. Unato svojoj ljutnji, osjetila sam udnu zahvalnost zbog onoga stoje uinio. Da me te noi nije napustio, ne bih sada bila ovdje s Davidom - pola svoga ivota eljela sam nai Davida. - O emu razmilja? - O, samo mi je drago to sam te upoznala. Stisnuo mi je ruku. - I meni je drago. Vjerojatno je to bila sudbina. Ne, nije. - Mislim da nam je bilo sueno da se sretnemo. I jest. - Dakle, reci mi tko e sve veeras bit na proslavi. Rekla sam mu sve o Nigelu i Daisy. - Pet i pol godina? To je dosta vremena. - Da. Daisy se eli udati. Dosta joj je ekanja. - Voli li ona njega? - Mislim da voli. - Samo misli? - Pa... s njim je ve dosta dugo... i naviknula se na

njega. - Je li to prava ljubav? - Mnogi se ljudi vjenaju bez nje. I mogu je razumjeti to ne eli poeti iz poetka s nekim drugim, nakon toliko vremena. Ona bi se eljela udati. Nigel je malo udan, ali je u osnovi dobar... - Je li tebi drag? - Da, ali... - Ali to? - Vrlo je sebian. Iskoritava injenicu da ga ona nikada nije prisiljavala na brak jer se boji da ne prekinu. Preli smo na Inner Circle i vidjeli lijepo odjevene ljude koji su ili prema ulazu u zooloki vrt Albert Gate. - Samo slijedite znakove na svojoj lijevoj strani - rekao nam je lan osoblja i zabiljeio naa imena. Zbilja, tu su bili veliki znakovi s balonima na kojima je pisalo Nigelov 40. - Ovim putem. Proli smo pored kaveza u kojima su bile velike, plave papige, giboni i Dijanini majmuni. Blizu sada zakljuanoga glavnog ulaza vidjela sam zadnji znak. Veliku strelicu s privezanim utim balonom, to je pokazivala prema Kui gmazova. Ispustila sam uzvik iznenaenja. - To je u Kui gmazova? - Jadniak - rekao je David i nasmijao se. - Kanjava li ga Daisy tako? - Ne,ona nije imala nita s tim; sve su sredili njegovi prijatelji Alan i Jon. - Shvaam, to je, dakle,ala. - Vjerojatno. Drugi gosti su se smijali zbog izbora prostora. Prepoznala sam Nigelovu majku, njegova brata i nekoliko ljudi koji su bili na rotilju, ukljuujui njegovu kolegicu izraajna lica, Mary, koju sam ignorirala. Alan, odvjetnik, pozdravio nas je. - Molim vas, krenite desno, prema kraju sobe i stanite pored sredinjeg znaka. Proli smo kraj osvijetljenih akvarija, gledajui kineske aligatore, kornjae, zmije i egrtue; onda smo se svi skupili pored ogromnoga gutera i aputali kao urotnici. - Veoma e se iznenaditi. - Misli li da zmije hrane ivim ivotinjama? - Hoe li se naljutiti? - Siguran sam da u se poeti smijati. - Ja znam da u se poeti smijati. - Jednom sam vidio crnu mambu. - Nigel e doi za pet minuta - rekao je Alan. - No, umjesto da ga zaskoimo i viknemo 'Iznenaenje!', elim da svi ponemo izlaziti, mirno po dvoje ili troje, kao da je to neto potpuno normalno. To e ga zbilja zbuniti. Odjednom mu je zazvonio mobitel. - Jesu li? U redu. Rei u im. Ljudi, oni stiu, molim vas da budete tiho. Svi smo se nasmijali u polutami, a napetost je rasla. Pogledala sam u ogromnoga gutera koji se sporo kretao u svojem akvariju izbaenih laktova i lijeno plazio jezikom. Onda smo uli korake, pa kripanje vrata. - Daisy, jednostavno ne razumijem - ula sam Nigela. Njegov je glas odzvanjao preko kamenog poda. - Zato ne bismo sutra ili ovamo? Zakasnit emo na koncert. - To e biti samo kratko zagledavanje - odgovorila je. - Samo elim vidjeti... ovaj... nosatu

zmiju. Gledaj, Nige, otrovna aba. Ooo, pogledaj ovu zelenu mambu, ovdje pie da moramo biti 'oprezni'. - Siguran sam da je tako. Ali koncert upravo sada poinje. - O, nema veze ako malo zakasnimo. - Ali, ne elim propustiti Beethovvena. Sada sam iz naega skrovita vidjela kako je Alan zakoraio naprijed sa svojom suprugom Jane, a onda, nekoliko sekundi kasnije, i Nigelov mlai brat, Jack. uli smo lupkanje njihovih koraka po podu. - Nigel, jesi li vidio ovu kobru? - ula sam Daisy. - A tamo je zbilja lijepa kornjaa. - Alane...?- ula sam kada je Nigel odjednom rekao. -to...? Ispustio je udan zvuk, neto izmeu smijeha i tucavice. - I Jane! to vas dvoje, do vraga, radite ovdje? - Samo smo ti doli poeljeti sretan roendan, Nigele - odgovorio je Alan. - Jack! - uzviknuo je Nigel. - to ti...? Christine? Jon? Sada smo svi izlazili iz svojega skrovita po dvoje ili troje. - Edvvard? Mary! Mama? - Sretan roendan, duo - rekla je Nigelova mama. - Miranda? to...? - Nigel je bio potpuno zaprepaten. - Sretan roendan - nasmijala sam se. - Ovo je David. - Sretan roendan, Nigele. - SRETAN ROENDAN - svi smo rekli. Nigel je pogledao u Daisy, onda zakolutao oima, pa se opet nasmijao i zavrtio glavom. Znai zbog ovoga ne idemo u Kenvrood - nasmijao se, a Daisy je kimnula. - Pa...to da kaem? Moj Boe! - Nigele, nije ti svaki dan etrdeset godina - rekao je Alan. - Pa smo se svi sloili da ga mora proslaviti. - To je kao u seriji Ovo je tvoj ivoti Sada su konobari s pregaama proli kroz vrata i donijeli pladnjeve sa ampanjcem, tanjure kanape sendvia i zabava je poela. Dok je pozdravljao goste, na Nigelovom se licu jo uvijek odraavao ok. - Ne mogu vjerovati - ponavljao je. - Jednostavno ne mogu vjerovati. Uskoro je zgradom odjekivao razgovor i smijeh. - Jesi li vidio onu anakondu - vjerojatno ima est metara? -1 vie! - Jesi li ti ila u kolu s Nigeom? -Tamo je zmija koja proizvodi dovoljno otrova da ubije pedeset tisua mieva. - Tono. - Zbilja? Koliko je onda to ljudi? Zatim smo svi izali i stajali na niskom, jakom suncu pored kaveza ibisa sluajui udaljeno tuljenje majmuna i sova te krikove impanza. Alan je Nigelu objanjavao zato su izabrali ba ovaj prostor. - Mi smo zapravo eljeli Lavlju terasu, ali ve je bila rezervirana za drugu zabavu. I ne bi se svi mogli tamo sakriti, pa smo se odluili za Kuu gmazova. - Drago mi je da je to razlog - Nigel se smijao i popio velik gutljaj ampanjca. - Zabrinuo sam se! Koliko dugo ste ovo planirali? - Oko tri tjedna. Daisy je napravila listu. Daisy se nasmijala.

- Pa... divno je - rekao je Nigel gledajui gomilu. Rukom je proao kroz slabu kosu. Kakvo divno iznenaenje! Popio je ampanjac, a onda uzeo jo jednu au. Zaista, pie je dobro ilo, primijetila sam, kada sam upoznala Daisy s Davidom. - Ba mije drago to sam te upoznala - rekla je. - ula sam mnogo stvari o tebi. Mnogo vie nego to bi eljela. - Samo lijepoga, dakako! David se nasmijao. -1 menije drago to sam te upoznao, Daisy. Donio sam sa sobom svoj mali fotoaparat - rekao je. - Bi li eljela da idem okolo i snimim koju sliku? - Ne mora to raditi - rekla je. - Nisi na dunosti. - Nije mi nikakav problem. - Pa, to bi bilo divno - rekla je. - Ali prvo u ja slikati tebe s Mirandom. David joj je dao aparat, a onda stavio ruku oko moga struka. Naslonila sam se na njega. - Izgledate savreno zajedno - Daisy je rekla. -1 jo jednu. David me ekstravagantno poljubio u obraz. - To je divno! - hihotala je Daisy. Onda mu je vratila aparat. - On je vrlo privlaan apnula je kada je David otiao u guvu. - I oito je lud za tobom. - Doista tako misli? - Boe, da. To se vidi. Kako te samo gleda. Dri se njega, Miranda. - Hou... ako budem mogla. Sam Bog zna da to elim. Kada sam krenula za Davidom, prola sam pokraj Mary. - O da, on je vjeiti neenja - ula sam je kako govori. - Ali jako dobar. O, ne, nikada me nije zanimao. Nasmijala sam se. - Boe, ne - nije moj tip. Gledala sam Davida kako fotografira. Bio je toliko neprimjetan da nitko nije znao da to radi. Kretao se izmeu ljudi, mirno se namjetao i fotografirao, potom bi se pomaknuo, a nitko ga nije primijetio. Njegovo je fotografiranje bilo koso, prikriveno. Razdvojenost mu je vjerojatno psiholoki odgovarala, shvatila sam. Kao daje najprije trebao filtrirati ljude kroz svoj objektiv. - Samo sam ih elio slikati dok ima svjetla - rekao je kada sam ga sustigla. - Hoe jo jednu au ampanjca? - Da, molim. Kada sam krenula prema najbliem konobaru i ula Nigelove prijatelje, oboavatelje bonsaija, koji su se divili stablu eukaliptusa. - Bilo bi odlino da ima deset centimetara, zar ne? - Ah. Ali eukaliptusi su vrlo nezgodni. - No, vrijede truda. Mora ih stalno drati na hladnom mjestu da ne bi rasli. Kad sam uzela au ampanjca za Davida, primijetila sam da je Nigel iskapio svoju u dva gutljaja. On inae ne pije puno, pa sam pretpostavila da je to vjerojatno uzbuen zbog zabave. U isto vrijeme, mislila sam da Daisy izgleda ukoeno. - Zabava je odlina - apnula sam. - Uiva li? - O... da. Uspjela je. U daljini smo mogli uti njene note gudakog kvarteta. - To je vjerojatno s druge zabave - rekla je. - I mi smo mogli imati takvu glazbu, ali svi su

bili protiv. - A to radi sutra? - Pa... idem na mikroletenje. - Opet? - Da. Vidi, uivala sam prologa tjedna. Jednostavno sam... uivala. - Zar ne eli biti s Nigelom? Slegnula je ramenima. - Pa, ja bih to voljela. Ali on mora raditi. Zna kako je s njim. Pogledala sam ga. Posebno u ovom trenutku. - Barem se veeras dobro zabavlja. - To je istina, ali... previe pije. Ponovno sam ga pogledala. Doista je bio malo crven u licu. - Pa... moe se ljutiti to navrava etrdeset godina, zar ne, Diasy...? - Neu ga nita pitati za B - apnula je. - Zbilja? - Da. - Zato? Slegnula je ramenima. - Ja... ne znam. Upravo sam odluila - que sera, sera. Odjednom se pojavio David. - Daisy, mislim da sam sve slikao. Poslat u fotografije emailom Mirandi, a onda ih ona moe proslijediti tebi. Usput, moemo li malo lutati po zoolokom? - Mislim da ne moemo ii ba daleko. Alan je rekao da moramo ostati u ovom podruju jer ne ele da uznemirimo ivotinje. O, moram razgovarati s konobarom, ispriavam se. Tako smo David i ja otili u kratku etnju. I upravo dok smo gledali medvjede na Planini medvjeda, uli smo brze korake iza sebe. - Gdje je prokleti izlaz? - pitao je poznati glas. Okrenula sam se i ugledala Lily -bila je elegantna, ali iivcirana. - Kako u, do vraga, izai odavde? - Lily? - Miranda! - Bok. Ti nisi na ovoj zabavi, zar ne? - Ne. Ja sam bila na onoj u Lavljoj terasi - priredila ju je Nancy de Nobriga - i izgubila sam se pokuavajui pronai izlaz. - Jesu li lavovi bili zabavni? - Ne, spavali su - lijeni prokletnici, ali vidjeli smo risa. Odjednom je primijetila Davida i iznenadila se. - D. J. White? Dobri Boe! - Bok, Lily. - to ti radi ovdje? - Pa, ovdje sam sa... - pokazao je na mene, a Lily je elegantno podignula obrve za dva centimetra na svom visokom, glatkom elu. - A ta/co-rekla je udnim glasom. - Onda vi...'hodate', je li tako? - Moglo bi se rei - David se nasmijao. - Pa, Miranda, ti si vragolasta - rekla je Lily. - Nisam imala pojma. Jeste li se poznavali prije... - Ne - odgovorila sam. - Nismo. - Zapravo smo se upoznali zahvaljujui tebi.

- Zbilja? -Da. Bilo mi je ubrzalo. - Jer da me nisi unajmila da fotografiram Mirandu, nikada je ne bih upoznao. - Dakako. Sada sam se sjetila. Osjetila sam trnce u rukama. - Ne znam zato si se sjetila ba mene za taj posao - David je nastavio. - Ali mi je veoma drago to jesi. - O, ali to nije bila moja ideja! - Lily je uzviknula. - Kako to mislite? - To je bila Mirandina ideja. Osjeala sam se kao da sam upala u minsko polje. - Mirandina?-David je ponovio. Pogledao me zaueno. - Da - rekla je Lily. - Ona je to predloila, zar ne, Miranda? I moram rei da je to bila sjajna ideja. Uostalom, ne mogu stajati ovdje i traati. Moram ii na druge zabave, a voza me eka, pa ... moete li mi, molim vas, rei gdje je izlaz? David je pokazao desno, a ona nam je poslala poljubac i otila. - Ti si zamolila Lily da me angaira? - rekao je David. Zaueno je podigao obrvu. - Da - rekla sam. - To je tono. - Ali zato? Nisi nita znala o meni, Miranda. O, da, jesam. - Ne razumijem. - Zato to... Vidjela sam tvoju fotografiju... onu na naslovnoj stranici Guardiana G2. Bore na Davidovom licu su se poele ispravljati. -1 ja... sam mislila daje... vrlo dobra. U tom trenutku sam bila s Lily, a ona se pitala kojeg fotografa da unajmi - i tako... - slegnula sam ramenima - ja sam predloila tebe. David je zaueno zavrtio glavom. Onda se nasmijao. - Onda si me u biti eljela upoznati? O, da. - Da, jesam. - Zato to ti se svidjela moja fotografija? - To je... tono. - Dakle, sve si ti smislila? Kimnula sam. Nasmijeio se, a onda se poeo smijati. -Pa, ti si puna iznenaenja. Ali, zato mi nisi prije rekla? Skrenula sam pogled. - Ne znam. - Pa... ja sam... prilino polaskan. Dakle, htjela si posebno mene za fotografa? Kimnula sam. - I... Lilyje mislila daje to dobra ideja, pa te nazvala i ti si doao toga dana k meni i slikao me. David je na trenutak zadrao dah, a onda izdahnuo i prasnuo u smijeh. - Ti si duhovita, gospoice Biheviori-stkinjo. Oito mije povjerovao. Moja je tjeskoba nestala. - Jesi li mi zbog toga ponudila pivo te veeri? Ne, to nije bio razlog. - Da - odgovorila sam tiho. - Tono. - Ti si intrigantna ena, Miranda Svveet. Da, jesam. Ja sam intrigantna. Zbog toga se uasno osjeam. - Ponekad ne znam to da mislim o tebi - rekao je. - Ja... o... to se sada dogaa? Alan je zapljeskao. - Dame i gospodo! Molim vau panju... molim vas. Glasovi su se stiali, a onda je iz mraka izaao konobar s ogromnom tortom u plamenu. - Sretan roendan ti - pjevao je Alan. - Sretan roendan ti - svi smo se pridruili. - Sretan roendan, Nigel.

- Sretan roendan TIH!!! Svi su zapljeskali dok je Nigel krenuo ili, bolje rei, posrtao do torte i buno puhnuo. - Oprezno, Nige! - Ugasi ih iz prvog puta! - Neka netko donese protupoarni aparat! - O, bravo! - svi smo pljeskali. - Govor! - Gooovor! - Hajde, Nigel. Reci nam koju rije. Nigel je teko uzdahnuo, a onda lijevom rukom proao po kosi. - Dakle...- poeo je. ak se i u polutami moglo vidjeti da mu je lice bilo prilino crveno. - to 'a kaem? to 'a kaem? Osim da sam potpuno iznenaen. - I potpuno pijan! - uzviknuo je Jon. - Da - Nigel se hihotao. Namjestio je naoale koje su bile malo nakrivljene. - Vjero'atno jesam. Ali ovo je bila... posebna veer. I... dakle - sporo je treptao kao to inae rade ljudi kada pretjeraju u piu. - Samo bih htio... z-zahvaliti... Alanu i Jonu i Daisy... to su sve 'redili. Odlino. I htio bih zahvaliti svima vama... to ste mi 'omogli da 'roslavim. Nisam imao pojma... da u p'ovesti veer ovako nastavio je. - Nisam imao pojma. Mislio sa' da idem na koncert s Daisy i po-slije na... veeru. - Da bu-dem iskren .... -Izgledao je kao da oklijeva. Oima je preao po ljudima. Da budem iskren, ja sam planirao... iznen'enje za nju. Daisy, gdje si? - Sada je gledao u sve nas, kao da se nije mogao koncentrirati. - Tamo je, budalo! - rekao je Jon. - O. Da-a. Tu s'-pogledao je Daisy, koja je stajala kraj mene, a onda jo jedno duboko uzdahnuo. - Vidi, htio sam ti dati neto. Evo. Lijevom rukom je posegnuo u dep i dvaput ga promaio, ali iz treega je pokuaja izvadio malu, crvenu kutiju. - Daisy, pit'o sam se bi li... - Nigel se sada pomalo njihao - mi... uinla... ast... vrlo vellcu ast... i postala... mi enom? - to? - apnula je. Nigel je napravio nekoliko koraka prema njoj, a onda otvorio kutiju. Uinio je to prejako i odjednom je neto zlatno i bljetavo odletjelo u zrak, a onda palo na pod uz tihi 'cin'. - O, prokletstvo! Nigel se spustio na jedno koljeno i lijevom rukom dohvatio prsten, a onda ga dao Daisy izmeu palca i kaiprsta kao neku poslasticu. To je bio veliki safir s dva dijamanta. Daisy je kao paralizirana zurila u prsten. - ... 'oe li mi uiniti... ast... ena? - Nigel je opet mrmljao. - eli da se udam za tebe? - rekla je tiho kao da nikada nije pomislila na to. Izgledala je iskreno iznenaeno i -u isto vrijeme - malo uplaeno. Vidjela sam da je bacila pogled na okupljene goste. Nitko se nije micao. Onda je opet pogledala Nigela. - Da-a - odgovorio je Nigel. - elim. - O, Boe - rekla je Daisy tiho. Nigel joj je zgrabio ruku - po mome miljenju, vie da smiri sebe - i stavio prsten na njezin prst. Onda je netko poeo pljeskati, pa se netko pridruio i sada, odjednom, svi smo pljeskali. -Napravio je to! - Alan je uzviknuo, a Nigel je nespretno ustao i obrisao prainu s koljena. - On je napokon to napravio! Podignimo nae ae - ne samo za Nigelov

etrdeseti roendan - nego za njegove zaruke s Daisy! Za Nigela i Daisy. - Za Nigela i Daisy. Pogledala sam joj lice. Plakala je. Jedanaesto poglavlje - Vjerojatno si se okirala - rekla sam joj kad me nazvala sljedeeg jutra. - Da - rekla je promuklim glasom. - okirala sam se. - Nisi to oekivala, zar ne? - Moe to ponoviti! udna stvar je to sam odluila da priekam prije nego se suoim s njim - rekla sam ti. Bila sam nekako... manje opsjednuta nego prije. - No, zbog toga se to i dogodilo. Kada neto jako elimo, esto to ne dobijemo, a tek kada to pustimo, dobijemo. - Kako ironino - rekla je tiho. - Molim? - Vrijeme. - Na to misli? Nastala je udna, kratka tiina. - Mislim... kada sam postala malo oputenija, on me napokon zaprosio. Zvuala je malo razdraeno, skoro iznervirano. -Ali, to je diuno-rekla sam. Nastalaje jo jedna udna tiina. - Zar ne? - Da - rekla je tiho. - Vjerojatno. - Sretna si, zar ne? - ula sam kako je uzdahnula. - Mislim da jesam. Ili bolje reeno, dakako da jesam. Mislim, Isuse, napokon sam dobila to sam htjela; ili to sam... ali... u isto vrijeme... - stala je. - Ne znam... Ne znam kako se osjeam - dodala je smeteno. - Zato to su ti osjeaji veoma zbrkani. To je prirodno - zaruke su vrlo velika stvar. - Ne, nije samo to. - Onda je moda antiklimaks. - Nije. - Dakle, u emu je problem? Trebala bi skakati od radosti. - Znam to. - Zato onda nisi sretna? Uzdahnula je. - Zato to...- poela je. - Zato to...-Nastala je teka pauza tijekom koje su se uli udni zvukovi. - Zbog naina na koji je to uinio? - pretpostavila sam. Opet pauza. - Je li to razlog? - Da-a - odgovorila je. - Zato stoje bio pijan? - Tono. Zato to je bio pijan. Zato se ovako osjeam. Bilo je tako... razoaravajue. Zaprosio me, pijan kao letva, pred svim tim ljudima. To je trebala biti osobna, intimna stvar. - Pa, imao je prsten kod sebe, znai da te namjeravao zaprositi u restoranu, to bi bilo osobno i intimno, ali bio je malo zateen. - Da - uzdahnula je. - To je rekao. - Zato se vjerojatno i napio - nastavila sam. - Od nervoze. - Nema sumnje. Dvaput je povratio na putu kui. Pa, ako zvuim pomalo tuno, to je zbog toga to... moje zaruke nisu bile romantine kako sam se nadala. - No, barem te zaprosio, Daisy. A to je najhitnije, jer je Nigel ovjek kojega eli. - Da, vjerojatno je tako - rekla je tuno. - Mislim... da. Da... dakako da jest.

- A prsten je divan. - Jest. - I moi e nositi vjenanicu. Zamislila se trenutak. - Da. Moi u odjenuti vjenanicu. Iako... Nigel je planirao vjenanje za prosinac. Prije nego je jutros otiao na posao, pogledao je u svoj planer i predloio dvadeseti prosinca. - Nema veze, moe nositi ogrta ili zlatnu pasminu ili moe dati ivati jaknu. - Nisam na to mislila. - U emu je onda problem, Daisy? Ne razumijem. - Pa ne misli li daje vjenanje u prosincu malo... prebrzo? - To su ivci - rekla sam Davidu kasnije toga dana, kada smo analizirali zabavu. Otili smo na ruak u vegetarijanski restoran Manna u mome kvartu. - Ve tri godine Daisy eli da je Nigel zaprosi, kao da cijela njezina srea ovisi tome, a sada - kad je to napokon uinio - ona je uzrujana. To je zbog veliine obveze - rekla sam pojevi zadnji komad svoje savijae s nadjevom od tikvica. - Iznenadila se. Oporavit e se za nekoliko dana. - Ali, Miranda, zar nisi primijetila? - Primijetila to? - to je rekla kad ju je Nigel zaprosio? - to je rekla kad ju je Nigel zaprosio? - ponovila sam. - Pa... ne sjeam se daje ita rekla. Spustio je vilicu. - Tono. - Kako to misli? - Mislim... nije rekla 'da'. Pogledala sam ga. - Nije? Odmahnuo je glavom. - Ne. Pokuala sam se prisjetiti. - Oh. U pravu si... Mislim daje to bilo zbog oka. Vjerojatno joj je bilo teko gledati neobine formalnosti u toj situaciji. David je slegnuo ramenima. - Moda. - I bilo ju je sram jer je bio pijan. Nikada prije nisam vidjela Nigela pijanog. - A to rade danas? - pitao je kada je konobar odnosio nae tanjure. - Otila je na mikroletenje. - S Nigelom? - Zacijelo se ali. On nikada ne radi takve stvari. Otiao je u ured. - To je prilino udan nain provoenja vikenda za tek zarueni par. - Znam, ali to je za njih normalno. Njihovi su se interesi uvijek ... razlikovali. - Poslao sam ti fotografije e-mailom, pa ih ti poalji Daisy. Ima vrlo dobrih. - Hvala. Bit e joj drago. - Bilo je smijeno to smo vidjeli Lily, zar ne? - David je nastavio s osmjehom kada sam ja zatraila raun. Zavrtio je glavom.- Ne mogu to zaboraviti. Stalno sam mislio o tome kad sam sino doao kui. Zato si bila tako udna kad smo se prvi put sreli. Cijelo vrijeme si me htjela upoznati... elim te upoznati ve esnaest godina. -Da-rekla sam oprezno. - Tako je. Da sam znala kako si divan, Davide, jo bih te vie htjela upoznati. Meni se samo... zbilja svidjela ta fotografija u The Guardianu. Pa sam Lily predloila tebe. - Veoma mi je drago zbog toga. Inae mi ne bismo sjedili ovdje, zar ne? Osjetila sam njegovu bosu nogu na svom zglobu. - Vjerojatno ne bismo. - I ne bismo ili na put slijedeega vikenda.

- To je istina. - Bit e nam lijepo - rekao je kada smo odgurnuli stolce. - Jedan od mojih ljepih zadataka. - Veselim se tomu - rekla sam kad me je uhvatio za ruku. Zato to e David napokon saznati istinu. Znala sam da ovako vie ne mogu. Moje je srce poelo ubrzano kucati. Sljedeega tjedna on e znati... - Trebao bih krenuti - rekao je kada smo izali na sunce. - Koliko je sati na tvom Eurostaru? - Tri i trideset. Imam etrdeset i pet minuta da odem do Watrelooa i prijavim se. Poljubio me, aja sam u elucu osjetila leptirie. - Nazvat u te kada doem. Vidimo se, gice Biheviristkinjo. Otiao je prema podzemnoj eljeznici. A onda se okrenuo i mahnuo. - Vidimo se - rekla sam. Dok sam ila kroz Regents Park Road, vidjela sam Natalie, koja je sjedila ispred kafia i razgovarala mobitelom. Ovo poslijepodne nije bila s Marcusom. Zbog nekog razloga bilo mije drago. Iako me se Marcusov ljubavni ivot nije ticao, ona je bila prava gnjavatorica. Vjerojatno ga nije ni poljubila jer se bojala da ne dobije bacile. -1 donio mije jagode, mamice - ula sam njezin njean, ali nekako prodoran glas. - Da... uasni osip. Znam. On nita ne zna... Veeras. Htio je doi po mene u osam, ali ja sam insistirala u sedam... rekla sam mu da moram biti u krevetu do deset, inae neu dobro funkcionirati. Da, mislim da bi to mogla biti prehlada. U mislima sam je nazvala Bljakalie jer se stalno na neto alila. Jadni Marcus, mislila sam skreui u Mews. Kada sam se vratila, isprintala sam Davidove fotografije za Daisy. Na prve dvije smo bili David i ja kada nas je Daisy fotografirala. Bila sam zapanjena kako smo sretno izgledali. Izgledali smo kao pravi par. Ako mu ne bih rekla, vjerojatno bismo to i postali. Nitko me nije prisiljavao da mu kaem istinu. - Toliko sam pod iskuenjem da mu ne kaem - povjerila sam se Hermanu. Okrenuo je svoje malo, zabrinuto lice prema meni, a obrve su mu poigravale. - Ali, ne bih mogla ivjeti sama sa sobom. Herman se popeo u svoju koaricu s traginom rezignacijom. Dok su se fotografije printale, otvorila sam glavne stranice Sundau Telegrapha. U njemu je bila Alexanderova slika i naslov Hollywood Ahoj! Preletjela sam lanak, dok mije srce lupalo. Prije nego su stigle pohvale za prvu epizodu Kopno Ahoj!, Alexandera Darkea su primijetili najvaniji agenti Tinseltowna. Slijedei mjesec on ide u Los Angeles...ini se da Reese Witherspoon eli raditi s njim u svom novom filmu...Darke kae daje vie nego sretan to e Archway zamijeniti Beverly Hillsom. - Sretno mu bilo - rekla je Daisy poslije. Neoekivano se pojavila se u est sati i rekla da njezin prijatelj s mikroletenja ivi u blizini i daju je prebacio do Chalk Farma. - Mislila sam da bi bilo lijepo da navratim na nekoliko minuta - objasnila je s prilino napetim smijekom, a to sam pripisala poslijezarunikom stresu. - Budui da sam bila u blizini. Opet je pogledala novine, a onda ih bacila. - Sretno Alexanderu - ponovila je ljutito. - Hollywood ga moe zadrati. Tebe i tako nije briga. - Ne, nije. Barem... ne mnogo. Mislim da ga vie nikada neu vidjeti. To je udno, zar ne? - nastavila sam.

- Jedan dan ljudi mogu biti zarueni, a drugi dan stranci... Uostalom, kako je bilo na mikroletenju? Daisyinim licem je proao udan izgled oduevljenja i aljenja. - O, bilo je... divno - rekla je gotovo tuno. - To je najbolja stvar koju sam ikada radila. Daje ti odlian osjeaj, Miranda, ozbiljno mislim. Osjea euforiju. Tamo sam tristo metara u zraku, a polja i brda ispod mene, avrljam s kopilotom i sve je prilino... intimno, na smijean nain. - O emu razgovarate? - Ooo, o svaemu - odgovorila je. - O ivotu. O ljubavi. O svemiru. Jedrenju. Paraglidingu - uzdahnula je. - O ronjenju... - Odjednom se pribrala. - O ...svaemu. -As kim to radi? - Oh... - zacrvenjela se. - S jednim, pa... momkom. Njegovo ime je... Mar-n'n. I upravo je kupio pola mikro-letjelice, a njegovu djevojku to ne zanima, pa... me je pitao bi li ila ponovno jer je udvoje zabavnije. A budui daje Nigel opet radio cijeli dan, pristala sam. Odjednom sam primijetila njenu lijevu ruku. - Boe! Nisi valjda izgubila zaruniki prsten? - to? O, ne. Ne. Nisam ga stavila jutros. Ja, pa..., nisam ga htjela izgubiti. Malo mi je prevelik - rekla je. - Morat u ga smanjiti. - I... kako se osjea? - Dobro sam - odsutno je odgovorila. - Je li ti sve sjelo? - O, jest - uzdahnula je. - Ja sam... dobro - ustrajala je. - Ja sam... zaruena - nastavila je pomalo tuno. - Miranda, napokon sam se... zaruila. - Pa, hvala Bogu na tome. Bolje je daje to napokon napravio na svoju ruku nego da si ga ti morala prisiliti. Opet je zavladala tiina, zujao je jedino moj kompjutor. - Smijeno, zar ne? - rekla je tiho. - Toliko sam se toga bojala, ali sada kada sam dobila odgovor koji sam prieljkivala, nisam sigurna kako se osjeam. Primijetila sam nekoliko kratkih bijelih dlaka na njezinom modrom demperu. - Pitam se zastoje to uinio - rekla je, zurei kroz prozor. - Zato? Zato to te voli, eto zato. - Stvarno misli tako? - Da. Samo to Nigel ne zna to ba pokazati...- nastavila sam. - Moe to rei opet. - Ali sigurna sam da je iskren. Daisy je slegnula ramenima. - I bit e zabavno napokon organizirati vlastito vjenanje. Mislim, koliko si dosad organizirala vjenanja za druge ene? - Ne znam... pedeset ili ezdeset - moda i vie. - Pa sada je tvoj red. Kad sam to rekla, na trenutak se razvedrila. - Da. Da. Moj je red. - Hoe li to objaviti u novinama? Zbog ovog se uspaniila. - Oh. Pa... vjerojatno neu jo, ne. Mislim... nema urbe, zar ne? - Hoe li zbilja imati proslavu zaruka? - Nisam ba... sigurna. Zapravo, Miranda...--Da?

Odjednom je zazvonio telefon. To je bio mogui klijent. Nakratko smo avrljali. - Oprosti, Daisy. Gdje smo stale? Ah, da! Jesi li ve odluila u kojoj crkvi e se vjenati? - Oh. Ne. Nisam. To me iznenadilo. Mislila sam da bi netko tko je kupio vjenanicu bez zaruka vjerojatno ve isplanirao i druge dijelove mogueg Velikog dana. - Koju god da odabere, morat e to napraviti brzo ako eli vjenanje u subotu. S druge strane, moda nee biti problema u prosincu. - U prosincu? - ponovila je. - Doista mislim da je to prebrzo. Mislim... htjela bih se naviknuti na zaruke, prije nego to se zapravo... vjenam. Dok nas smrt rastavi i sve to dodala je tjeskobno. - Vjerojatno e se brzo preseliti k njemu? - Ah. Da. Nisam se sjetila toga... - Zbunila se. - Da se preselim k njemu? Nisam sigurna... 0 Boe, Miranda... - Zbog toga voli ovo, Daisy. Iako si to emocionalno veoma eljela, zna racionalno da brak ukljuuje i gubitak slobode. Zbog toga si tako zbunjena. Uzmi - dala sam joj sinonje fotografije. Brzo ih je pogledala i malo se namrtila. - Izgleda tako sretna s Davidom - rekla je tuno. - Izgleda sretnija nego ja s Nigelom. - O, mislim da to nije istina. Dok je pregledavala fotografije, vidjela sam daje napeta i da je neto mui. Njezin se osmijeh nije odraavao i u njenim oima. - Miranda - rekla je. - Da? - Miranda... - zurila je u mene tako intenzivno da me je to zaprepastilo. - to je, Daisy? - Pa... zapravo, htjela sam te pitati neto, ja... ovaj... Odjednom je opet zazvonio telefon. David je zvao iz Pariza. - ao mi je zbog ovoga, Daisy, ali to si mislila rei? - Pa samo sam se pitala...- Opet je zurila u mene. - Samo sam se pitala... - Neto nije u redu, Daisy? Moe mi rei - zna to. inilo se kao da oklijeva, a onda je odmahnula glavom. - Ne. Sve je u redu - bolno je uzdahnula. - Samo sam se pitala kada e rei Davidu, to je sve. - Oh. Kako je to ona rekla, izgledalo je jednostavno. - Ovoga vikenda. Definitivno. Odluila sam - ali mislim da sam ti to rekla - Jesi. Ali koji dan? U subotu ili nedjelju? Kakvo udno pitanje. - U nedjelju - odgovorila sam. - On radi u subotu, a u nedjelju e biti lake. Kimnula je. - Pa... mislim da e sve biti u redu. Sada, kada sam ga upoznala i vidjela te s njim, mislim da se ne treba brinuti. Prihvaanje neega tekog uvijek je mnogo gore nego sama stvar, zar ne? - To je istina. - To je kao teak test to ga mora proi. Dakle, kako e to uiniti? - Jednostavno emo sjesti poslije doruka i tiho mu rei cijelu priu. - Hoe li mu rei daje to bilo Jimmy? - Ne znam. Nadam se da u to izbjei. - No, David e eljeti znati. I imat e pravo saznati, Miranda.

- Da, vjerojatno je tako. Ali zbog toga u ja izgledati kao da se elim osvetiti - i ne elim povrijediti Caroline... ovdje nije rije Jimmyju, nego o meni. Moj cilj je jednostavno to rei. Vei problem je to e David htjeti znati zato je Jimmy to napravio, a ja mu neu moi rei - jer zbilja nemam pojma. - Dobrodoli u Vrijeme za pitanja - rekao je David Dimblebv u etvrtak. - Ovoga se tjedna javljamo uivo iz West Yorkshire Plavhousea u Leedsu. Nai poznati gosti su ministar zdravstva, Liam Fox, nezavisni lan parlamenta, Martin Bell; londonski biskup Richard Charteris; komiarka Jenny Eclair; i na kraju - ministar obrazovanja, James Mulholland, lan parlamenta. elimo svima toplu dobrodolicu. Scenaristica sa slualicama na glavi rairila je ruke i zapljeskala, a mi smo posluno slijedili njen primjer. - Nae prvo pitanje postavit e ga Kay Spring, umirovljena nastavnica biologije. Vidjela sam kako mikrofon prolazi iznad naih glava sve dok je doao do ge Spring u redu iza nas. - Misle li gosti daje vlada pogreno protumaila javno miljenje o GM hrani? - pitala je. - Misle li gosti daje vlada pogreno protumaila javno miljenje o GM hrani? -ponovio je Dimbleby. Pogledao je preko svojih naoala u Liama Foxa. - Dr. Fox? Hoete li nam, molim vas, rei svoje miljenje o ovome? Kada je Liam Forth poeo govoriti, zurila sam u Jimmyja koji je sjedio na desnoj strani stola, ruku vrsto sklopljenih ispred sebe; bio je besprijekoran u svojem odijelu po mjeri sa utom svilenomj kravatom. S vremena na vrijeme ispustio bi neki udan zvuk, popio gutljaj vode ili zamirio dok je razmiljao o Foxovom stajalitu. Znala sam da me nije opazio jer sam nastojala sjesti iza neke visoke osobe. Kad sam pogledala karticu s pitanjem u svojim drhtavim rukama, u mislima sam zahvalila Daisy to je nazvala svoju prijateljicu Jo, novinarku koja me ubacila u emisiju. - Potreban je velik oprez...- ula sam Liama Foxa. - Znanstvenog miljenja jo nema... Mogue opasnosti tek se moraju otkriti... Vidjela sam da je Jimmy zavrtio glavom. Onda smo pljeskali Liamu Foxu i sada je doao red na biskupa, koji je izrazio svoje neslaganje s 'hranom za Frankensteina' i 'pohlepom korporacija' - to su uinili svi gosti, s manjim varijacijama. Onda je doao red na Jimmvja. - James - rekao je David Dimblebv - vi ste studirali biologiju, zar ne? Jimmy je kimnuo. - Zapravo, moji podaci kau da ste bili najbolji u svojoj generaciji. Jimmy se skromno zacrvenjeo. - Dakle, kakvo je vae miljenje o ovome? - Moje je miljenje da jo uvijek nema dokaza da je genetiki modificirana hrana tetna poeo je pouzdano. - Zaista, protivnici GM-a, koji ive na bogatom zapadu, zaboravljaju na mnoge dobrobiti GM za svijet u razvoju. Ria s umetnutim genom moi e rasti u slanoj vodi; krumpiri e biti otporni na bolesti; modificirano ito e sprijeiti rijenu sljepou... Glas gospodara. Sjetila sam se lanka u Guardianu o Jimmvjevoj lojalnosti vladi. Govorio je strastveno i moralno - kao da je vjerovao u ono to je govorio - moda i jest. Ali ja sam znala da bi on to radio s istim arom kada bi slubenici bili protiv GM-a. Jimmy je dobio lijepi pljesak; nekako se alosno nasmijao, kao da ga je boljelo to je dobio priznanje iz publike zbog ovakvih jednostavnih, ali nedvojbenih injenica. Usta su mi se osuila kad je voditelj preao na slijedee pitanje. - Treba li se politika o

prenapuenosti proiriti i na ostale gradove? Zatim su tu bila pitanja o zatvorima, azilima i zloinu, te pitanje o graanskoj slobodi ugroenoj teroristikim prijetnjama. Znala sam daje doao red na mene, a srce mije lupalo. - I nae zadnje pitanje postavit e Miranda Sweet, bihevioristkinja za ivotinje. Gdje ste, Miranda? - David Dimbleby je pitao gledajui po publici. - O, tu ste, iza onog vrlo visokoga gospodina u plavom demperu. Vidjela sam kako ton-majstor ide prema meni s mikrofonom i bila sam svjesna daje iza njega Jimmy ivano popravljao ovratnik. Duboko sam uzdahnula. - Vae je pitanje o izvozu stoke? - Dimbleby je poeo, itajui svoj scenarij. Bila sam svjesna kamere koja se pribliavala. - Ne - rekla sam. - Nije. Trebalo je biti, ali bih voljela pitati neto drugo, ako nemate nita protiv. Dimbleby se mrtio, ali ja nisam mislila popustiti. - Pa... u redu, pitajte. - eljela bih pitati Jamesa Mulhollanda zato je u oujku 1987. kao diplomant biologije poslao bombu-pismo Dereku Whiteu, profesoru biokemije na Sveuilitu Sussex, zbog ega je njegov sin David vVhite dobio teke tjelesne ozljede? U studiju su se, poput meksikoga vala, prolomili uzdasi. Drugi su gosti zaprepateno zurili u Jimmyja. On je problijedio. - Pa... ovo nije po propisima - rekao je Dimbleby. - No, budui da imamo jo tri minute, moda biste pokuali odgovoriti na pitanje, Jamese. - Da, odgovorite na pitanje - rekla je Jenny Eclair. - Da - rekao je biskup. - Svi bismo eljeli znati zato ste napravili neto tako uasno - ako ste zaista to napravili. - O, jest! - viknula sam. - Nema sumnje u to. - Kako je onda postao lan parlamenta? - Kako grozno! -rekao je netko iza mene. - Zbilja uasno! - Ne bi se to reklo na njemu, zar ne? - Ne, ini se tako dobrim. - Tiina, molim - rekao je Dimbleby. - Dopustite Ja-mesu da odgovori na pitanje. - Pa... - Jimmy j e poeo. Mogla sam vidjeti kapljice znoja iznad njegove obrve. - Pa, ja, ovaj... apsolutno poriem nevjerojatnu optubu gice Sweet. - Nema smisla da porie! - vikala sam. - Zato to sam voljna zakleti se da si to napravio, jer sam ja bila tamo u to vrijeme - i sigurna sam da se sjea, Jimmy. - Ja se zovem James - rekao je. - A ovo je potpuno neutemeljena optuba. Miranda, tuit u vas zbog klevete! - Hajde, ali nee pobijediti! - Ali, mi elimo znati je li to istina - rekao je Liam Fox zurei u Jimmvja. - Da - insistirao je Martin Bell. - Ono to ste uinili - ako ste uinili - uasan je zloin. - Tako je! - vikala sam. - Izvukao se iz toga prije esnaest godina, ali sada nee proi nekanjeno. Hajde, Jimmy, samo odgovori na pitanje i reci nam svima zato si to uinio. U pozadini sam ula zvonjavu. - Bojim se daje ovo kraj ovotjedne emisije Vrijeme za pitanja - rekao je David Dimbleby.

udno, zvono je jo uvijek zvonilo. Osim to to nije bilo zvono, shvatila sam - nego telefon. Zato se nitko ne javlja? - Onda nas gledajte u isto vrijeme sljedeega tjedna, kada se javljamo iz Swansea. Do tada, dovienja. Telefon je jo uvijek zvonio - nisam ga mogla podnijeti. Sada sam ispruila lijevu ruku, a u glavi mi je jo sve bilo mutno jer sam se probudila. San me uznemirio, ali bila sam i neobino sretna. Kad bih mogla tako otkriti Jimmyja u stvarnom ivotu! - Halo - rekla sam promuklim glasom u slualicu, a usta su mi bila suha. - Je li to gica Sweet? -Da. - Ovdje detektiv narednik Cooper iz policijske uprave. ao mije to vas zovem ovako rano. Pogledala sam na sat - bilo je osam i trideset. - Ali, dolo je do pomaka u vaem sluaju. Bacila sam prekriva. - to se dogodilo? Jeste li ih uhvatili? - Bojim se da nismo. Ali mislim da smo nali va zaruniki prsten. - Zbilja? - Izbacila sam noge iz kreveta. - Gdje? - U zalagaonici u Kilburnu. - Jeste li sigurni daje moj? - Prilino smo sigurni. To je jedan dijamant s osamna-estkaratnim zlatom . A na njemu je ugravirano Divna Miranda! - O, da - rekla sam. - To je moj prsten. - Vjerojatno vam je drago to ete ga dobiti natrag - rekao je. - Moete doi do nas i uzeti ga kada god elite. elite li doi danas? Dignula sam rolete i zurila kroz prozor. - Ne. - to kaete na sutra? - Ne, ni sutra. Zapravo, uope neu doi. - Molim? - Ne elim taj prsten. - Ne elite ga? - Tono. - Jeste li sigurni? - Jesam. - Ali, gice Svveet, prstenje vrijedan. Ne meni. - Da. - Pa, to da onda uinimo s njim? - elim da ga poaljete mom bivem zaruniku Alexan-deru Darkeu. Napisat u vam svoju autorizaciju i potvrditi njegovo ime i adresu, ali vjerojatno to ve imate iz izjave koju vam je on dao. - Pa, dobro, gice Sweet, ako ste sigurni. - Sigurna sam. Ali hvala vam na obavijesti. Nisam eljela opet vidjeti prsten i gorke uspomene to ih je nosio. Alexander moe izbrisati gravuru i prodati ga -ili ga moe dati nekoj drugoj. Divna Miranda!- mislila sam gorko. Bila sam sve osim divna. A to e David otkriti. Slijedea su dva dana sporo prolazila. David me zvao mnogo puta, a u srijedu je bila peta, zadnja zabava za tence. Nedostajat e mi grupa, mislila sam, dok sam slagala stolce u krug - jedna je od najboljih koje sam ikad imala. Ostavila sam prednja vrata otvorena, da mogu odmah ui, bez kucanja, a onda je zazvonio telefon. To je bila mama - zvuala

je sretnije nego obino. - Duo, toliko sam oduevljena Daisvinim zarukama i samo sam eljela da joj preda poruku. Mislila sam da bi voljela imati djevojaku zabavu s ljamama - zar to ne bi bilo zabavno? Upravo sam se toga sjetila. - To zvui kao neto novo. - Dakako, bit e besplatno - ja u napraviti piknik, a jedino to e ona morati nabaviti jest ampanjac. No, mislim to razviti kao komercijalnu ideju, pa je pitaj bi li eljela pokusno jahanje. - U redu. - Moda mogu nabaviti neto iz asopisa Mladenka - rekla je. - Ili ak iz Harpers and Oueen. A kako se zove onaj momak to radi za Independent on Sunday? - Tim... priekaj - izvukla sam njegovu posjetnicu iz ladice. - Tim Charlton. On radi u redakciji dnevnika, ali e te uputiti nekomu. ula sam kako je zapisivala. - Druga stvar koje sam se sjetila, u svezi s vjenanjem, jest da bi Daisy mogla posuditi Carlosa za taj dan. On bi bio savren vratar. Reci joj da e on stajati ispred crkve prije i poslije obreda, s vijencem cvijea oko vrata te e izgledati slatko i prigodno. to kae na to? - Pa... moglo bi lijepo izgledati, osobito stoga jer je bijel, ali - Osjetila sam iznenadni povjetarac na mojim nogama jer su se vrata otvorila. - Daisy e se vjerojatno udati u prosincu, mama. Okrenula sam se i vidjela Marcusa s Tvvigletom te mu mahnula. - Da, to je tono. Ako bude mokro, Carlos bi mogao izgledati grozno. Ali rei u joj da si to predloila, u redu? Dobro, ne mogu sada avrljati, poinje moja zabava za tence... Da, u redu... aha... ujemo se uskoro. - Oprosti zbog ovoga - rekla sam Marcusu. Gledao me nekako udno. - Jesi li dobro? upitala sam. -Ovaj, da. Ja sam... dobro. Menije, ovaj... ao... nisam mislio prislukivati, ali nije bilo teko uti razgovor. Jesam li... dobro uo da se... ovaj... Daisy udaje? - Da. Upravo se zaruila. Sporo je kimnuo kao da gaje ova vijest nekako zabrinula. - Ah! Nije mi to rekla. - Pa, nije znala proli etvrtak - objasnila sam. - To se dogodilo u subotu, pa ti nije imala prilike rei. - U subotu? - ponovio je. -Da. Njegovo je lice odavalo iznenaenje i razoaranje. - Onda se zaruila u subotu? - Aha. U subotu naveer. - Za... ovaj... Nigela? - To je... tono. Oito ti je rekla za njega. - Da... tako je. - Uostalom, sigurna sam da e ti ona sama rei na satu samoobrane. Kad smo ve kod toga, ni sutra neu doi. ao mi je, ali malo je blesavo da idem na zadnji sat kada nisam bila na prva tri. Moda e odrati jo koji teaj - nastavila sam i stavila posudu za vodu. - Da - rekao je odsutno. - Moda, hou rei... vjerojatno. - Onda u doi na slijedei. Daisy kae da su satovi odlini. - Zbilja? - rekao je. - O da, veoma su joj se svidjeli.

Zbog ovoga se na trenutak razveselio. - Pa... samo mi se javi. Zatim je uletjela Lily, pa Sue i Lola, a u est i pedeset svi smo dodavali psie kao i obino. - Nije ba laka, zar ne? - Ne, oni su zbilja narasli. - Bentlev se udvostruio. - A Roxy je prava mala prasica... zar ne, draga? - Ne brini, to je samo djeja mast. - Bili ste divna grupa - rekla sam na kraju. - Nedostajat ete mi srijedom naveer. - Pa, i nama e nedostajati dolasci - rekla je Phillys. - Znam da e Maisie biti vrlo tuna, ali sada mora ii u veliku kolu, zar ne, Maisie? - Da, svi moraju u veliku kolu - svi su rekli. - Tono. Ali imat emo Olimpijadu tenaca na Primrose Hillu poslije Boia, onda emo se svi opet nai. No, molim vas, svratite kada budete u blizini. - Vidimo se, Marcuse - rekla sam kada je stavio Twig-letovu uzicu. - Pa... vjerojatno emo se vidjeti, zar ne? Pogledao me s nerazumijevanjem. - Da? - Da. Zbog tvoje... djevojke. Sigurna sam da u naletjeti na tebe ovuda. - Oh... da - odgovorio je tjeskobno. - Tono. Kasnije te noi nazvala sam Daisy i prenijela joj majinu poruku za djevojaku zabavu s ljamama. - Marcus je bio udan veeras - dodala sam. - Kako? - O, uo je kad sam razgovarala s mamom o tvom vjenanju i bio je prilino... udan. Zavladala je udna, kratka tiina. - Zaista? - apnula je- Doista mi se svia, ali mislila sam daje to udno. - Miranda...? -Da. - Miranda? Znam da si trenutno vrlo zaposlena, ali... sjea li se kad smo razgovarale u mom vrtu prije mjesec dana? -Da. - Pa... onda si mi rekla neto o emu mislim ovih dana; zapravo, dosta mislim o tome; ne mogu to izbaciti iz glave... O, oprosti, Nigel je upravo stigao. Ne mogu razgovarati. Nazvat u te sutra. No, nije me nazvala. Nije me nazvala ni poslije sata samoobrane. Onda je doao petak i jo uvijek se nismo ule. Ostavila sam joj poruku, a onda spakirala torbu za vikend, a moj eludac je skvrao i brujao poput suilice. David je trebao doi po mene u est. U deset do est poela sam se osjeati napeto. U est i petnaest je nazvao. - Ovo je uas - rekao je. Odmah mi je srce potonulo i ja sam se pripremila. Vikend je otkazan. - Ali, ne mogu pokrenuti auto. Imam uasan osjeaj da ima veze sa strujom. Bismo li mogli ii tvojim autom? Nasmijala sam se. - Naravno da moemo. - Odlino. Doi u do tebe do sedam. Pojavio se u deset do sedam, irokog osmijeha i zagrlio me. - Mi-ran-da - rekao je slovkajui. - Oboavam to ime. Mi-ran-da - poljubio me, a onda njihao u svojim rukama. - Tako mi je drago to ide sa mnom. Imat emo odlian vikend. Da, osim zadnjeg dijela.

Pogledao je u mene. - Hej, nemoj biti tako tuna. - Nisam tuna, Davide. Samo sam uasno zabrinuta. Podigao je moju torbu. - Hajde. Krenuli smo prema jugu, David je vozio kroz Vauxhall, Battereseau i Putenev, a onda izaao na A3. Zatim smo vidjeli znakove za Petvvorth i Pulbborough. - Stii emo tamo ba na veeru. - A kakav je hotel? - pitala sam kada smo vidjeli znak za Amberlev. - Pa... malo je staromodan. - To je u redu - imala sam viziju seoske kue u stilu Lutvensa s okomitim stupovima i izblijedjelim namjetajem. - Volim staromodne stvari. - Dobro, jer je vrlo staromodan. -Zbilja? - Aha. Posve. - Kako to misli? - Pa... pogledaj! Pogledala sam. Ispred nas su bila dva tornja s ogromnim eljeznim vratima. - To je dvorac? - Da. Dvorac Amberlev. U biti je to utvrda, ali krunita su ogromna. Sada smo dolazili pred njega. - Predivan je. - Svake veeri sputaju vrata. - Koliko je star? - Devetsto godina. Ispred glavnog ulaza prostirao se ogromni travnjak. Na desnoj strani bilo je jezero, na kojem smo mogli vidjeti par crnih labudova u sumraku. Parkirali smo se, odveli Hermana u kratku etnju, a onda proli kroz kruno dvorite do hotelske recepcije gdje su stajala dva oklopa i zastraujua koplja. - Vi ste u Arundelu, gospodine White - rekao je vratar i dao mu klju - a gica Svveet u Amberlevju, vrata odmah do vaih. Kada biste eljeli veeru? David je pogledao u mene. Slegnula sam ramenima. - Za pola sata? - Devet i trideset? U redu. Ili smo za vratarom uz iroke, drvene stepenice, na vrhu kojih su se nalazila dva bronana topa. Vrata spavaih soba bila su poput crkvenih i - kad je vratar otvorio moja - iznenaeno sam pogledala. Unutra je bio ogroman krevet od mahagonija, pokriven baldahinom sa zavjesama od baruna boje kestena. David je tiho zazvidao. - Vrlo lijepo - rekao je spustivi moju torbu. Provirio je u kupaonicu. - Hej, ovdje ima jacuzzi. Koji luksuz - dodao je. - Ne zasluuje nita manje. Davidova soba, odmah do moje, bila je slina, s ogromnim krevetom i ukastim platnom, ali je namjetaj bio plavkast. - Na brzinu u se okupati, jer je ovo ist vikend - objavio je. - Pokucat u ti na vrata za dvadeset minuta. Dok sam raspakiravala torbu, osjetila sam olakanje to sam ponijela najbolje stvari. etkom sam prola po kosi, odjenula bijelu lanenu haljinu i vestu od ruiastog kamira, a onda na zglobove trcnula malo Femmea. U devet i dvadeset pet David je pokucao na vrata. Njegova je kosa jo uvijek bila mokra, a izgledao je predivno u zelenom lanenom odijelu i bijeloj majici miriui na kupku. - Vrlo lijepo - rekao je s odobravanjem kad je uao. Pogledao je na stol do prozora. - Hej, ima ah! Hoemo li igrati poslije veere? - Moe. Proli smo preko vrta do restorana u Cjueens Roomu. -Vjerojatno smo malo iznenadili

recepcionara - aputao je, dok su nas vodili do naeg stola pored ogromna kamenog kamina. - Doao je privlaan par, ali spavaju u odvojenim sobama. Mislim da se to ne dogaa esto. - Mislim da to drugi gosti ne bi povjerovali - aputala sam gledajui u bavast strop. - Da ih pitamo? -Ne. - ampanjac, gospoice Bihevioristkinjo? - To bi bilo divno. Dok sam gledala jelovnik, stresla sam se. - Davide, plaa li ovo doista tvoj klijent? upitala sam tiho. - ao mi je - odgovorio je. - Ne ujem dobro veeras. Mislim da imam jo vode u uima. - Samo se nadam da ne ide sve na tvoj raun. - Nisam te uo. - Molim te, mogu li ja platiti veeru? - Nemam pojma o emu govori. Uzaludno je. - Lijepo je ovdje - rekla sam. - Hvala ti to si me doveo. - Hvala ti to si dola. Nisi morala. - Aha. Posve. - Kako to misli? - Pa... pogledaj! Pogledala sam. Ispred nas su bila dva tornja s ogromnim eljeznim vratima. - To je dvorac? - Da. Dvorac Amberlev. U biti je to utvrda, ali krunita su ogromna. Sada smo dolazili pred njega. - Predivan je. - Svake veeri sputaju vrata. - Koliko je star? - Devetsto godina. Ispred glavnog ulaza prostirao se ogromni travnjak. Na desnoj strani bilo je jezero, na kojem smo mogli vidjeti par crnih labudova u sumraku. Parkirali smo se, odveli Hermana u kratku etnju, a onda proli kroz kruno dvorite do hotelske recepcije gdje su stajala dva oklopa i zastraujua koplja. - Vi ste u Arundelu, gospodine White - rekao je vratar i dao mu klju - a gica Sweet u Amberlevju, vrata odmah do vaih. Kada biste eljeli veeru? David je pogledao u mene. Slegnula sam ramenima. - Za pola sata? - Devet i trideset? U redu. Ili smo za vratarom uz iroke, drvene stepenice, na vrhu kojih su se nalazila dva bronana topa. Vrata spavaih soba bila su poput crkvenih i - kad je vratar otvorio moja - iznenaeno sam pogledala. Unutra je bio ogroman krevet od mahagonija, pokriven baldahinom sa zavjesama od baruna boje kestena. David je tiho zazvidao. - Vrlo lijepo - rekao je spustivi moju torbu. Provirio je u kupaonicu. - Hej, ovdje ima jacuzzi. Koji luksuz - dodao je. - Ne zasluuje nita manje. Davidova soba, odmah do moje, bila je slina, s ogromnim krevetom i ukastim platnom, ali je namjetaj bio plavkast. - Na brzinu u se okupati, jer je ovo ist vikend - objavio je. - Pokucat u ti na vrata za dvadeset minuta. Dok sam raspakiravala torbu, osjetila sam olakanje to sam ponijela najbolje stvari. etkom sam prola po kosi, odjenula bijelu lanenu haljinu i vestu od ruiastog kamira, a onda na zglobove trcnula malo Femmea.

U devet i dvadeset pet David je pokucao na vrata. Njegova je kosa jo uvijek bila mokra, a izgledao je predivno u zelenom lanenom odijelu i bijeloj majici miriui na kupku. - Vrlo lijepo - rekao je s odobravanjem kad je uao. Pogledao je na stol do prozora. - Hej, ima ah! Hoemo li igrati poslije veere? - Moe. Proli smo preko vrta do restorana u Cjueens Roomu. -Vjerojatno smo malo iznenadili recepcionara - aputao je, dok su nas vodili do naeg stola pored ogromna kamenog kamina. - Doao je privlaan par, ali spavaju u odvojenim sobama. Mislim da se to ne dogaa esto. - Mislim da to drugi gosti ne bi povjerovali - aputala sam gledajui u bavast strop. - Da ih pitamo? -Ne. - ampanjac, gospoice Bihevioristkinjo? - To bi bilo divno. Dok sam gledala jelovnik, stresla sam se. - Davide, plaa li ovo doista tvoj klijent? upitala sam tiho. - ao mi je - odgovorio je. - Ne ujem dobro veeras. Mislim da imam jo vode u uima. - Samo se nadam da ne ide sve na tvoj raun. - Nisam te uo. - Molim te, mogu li ja platiti veeru? - Nemam pojma o emu govori. Uzaludno je. - Lijepo je ovdje - rekla sam. - Hvala ti to si me doveo. - Hvala ti to si dola. Nisi morala. - eljela sam to. - Zbilja? Nasmijala sam se. - 0, da. Nakon veere smo bili siti i pomalo pripiti te smo etali s Hermanom. Mjeseina je bila toliko jaka da smo mogli vidjeti svoje sjene. - Ovo je divno - rekla sam, dok smo gledali u tornjeve prema modrom nebu. Otili smo do jezera i promatrali sjaj mjeseine na vodi. Onda smo se vratili u moju sobu i igrali ah. - Ja u igrati s bijelima - rekao je David. - Dakako. - Jesi li dobra u ovome? - pitao je pomaknuvi svog pjeaka za dva polja. - Nisam. Pobijedit e me za pet minuta. Strategijsko razmiljanje nikada nije bilo moja jaa strana. - Aha. Shvaam na to misli. Ja uistinu jo ne bih pomaknuo tog konja, Miranda. - Ne? U redu, onda u napraviti... ovo... - Da... Mnogo bolje. Hm... - rekao je poslije nakon nekoliko poteza. - Bolja si nego to si rekla. Ali... moemo li zavriti ovo sutra...? - Ustao je. - Zato to moram u krevet moram rano ustati. - Mogu li ii s tobom? - U krevet? - nasmijao se. Osjetila sam crvenilo na licu. - Ne. Ne, ja... - Dakako da moe. Zapravo, volio bih to. - Mislila sam... mogu li ii s tobom na posao. Sutra ujutro? - Ako eli, ali idem u pet. - To je u redu.

- Zbilja? To bi bilo odlino. Moda bi mi mogla i pomoi. - Svakako. Sagnuo se i poljubio me, a onda na trenutak drao svoje lice ispred mojega. Toliko me privlaio da sam morala odoljeti potrebi da ga privuem. - Lijepo sanjaj, gospoice Bihevioristkinjo. - Pokuat u. Malo prije pet David je pokucao na vrata moje sobe. Stajao je u bijelom ogrtau sa alicom aja. - Ako eli ii, kreem za deset minuta. - U redu - aptala sam. Oprala sam zube, odjenula se i stavila Hermana na uzicu. Onda smo ukrcali Davidovu opremu u auto i brzo krenuli prema Petvvorthu. Uskoro smo vozili pored zidova imanja. - Pustit e me na ulaz u pet i petnaest - rekao je. - A to e fotografirati? -ele jednu odlinu fotografiju kue i parka. No, mora biti savrena jer je namijenjena reklamnoj kampanji Engleske turistike zajednice. - Kako si dobio taj zadatak? Mislila sam da ne radi pejzae. - I ne radim, ali sam ih uvijek volio fotografirati kad sam imao vremena. Najprije su pitali Arnieja, a budui daje morao otputovati, ljubazno je preporuio mene. Sve je to posao dodao je. - Zanimljivo je i veoma je dobro plaeno, pa sam rado pristao. Parkirali smo se pored istonih vrata, kad je prvo svjetlo poelo provirivati na nebu; onda smo ili kroz tamu koja je nestajala. Ispred nas je bilo jezero ukraeno vrbama i okrueno maglom. David gaje pregledao, provjerio kutove, drao ruke kao da fotografira da bi naao najbolju poziciju; onda je blizu otoka postavio stalak. - Ovo je pravo mjesto - rekao je privrujui kameru na stalak. Bila je velika i etvrtasta. - Zar nee koristiti svoju Leicu? - Ne. Za ovo u upotrijebiti Hasselbald. Ovako dobijem vee negative koji daju vie detalja i kvalitetu tona. Moe li mi dodati Polaroid iz one torbe? U sredini. - Ovo? - podigla sam ga. - Da, to je. Dodala sam mu ga, sretna to mogu pomoi i to me ukljuio u svoj posao. - To je dobro - rekao je. Stavio ga je na pozadinu fotoaparata. - Ima li broja sekundi na svome satu? - Imam. - Onda mi mjeri vrijeme, moe? ula sam duboki klik okidaa. Onda je izvadio Polaroid i dodao mi ga. - Stavi to ispod pazuha, hoe li? - Zato? - Da ga zagrije - bre e se razviti. Onda ga oguli za tono... dvije minute. Pogledala sam na sat. -To je kiselina - upozorio me je - pazi da ne opee ruke. Napravila sam tono to je David traio. - Aha -mrmljao je odobravajui. - Da... To e biti dobro. - Poet emo snimati za deset minuta, kad pone arobni sat. - arobni sat? - Sat tono nakon izlaska sunca, ili prije zalaska, kad je svjetlo najbolje. Ne eli da ti sunce bude visoko - eli da bude nisko i pogodno jer to daje dubinu i teksturu, a boje su tople i njene. Dok je David gledao u nebo, povremeno provjeravajui svoju opremu, ili isprobavao razliite objektive, vidjela sam koliko je strastven u svome poslu te kako je usredotoen

da ak iskljuuje sve drugo. - Voli ovo, zar ne? - rekla sam tiho. - Da - odgovorio je, a da nije pogledao u mene. - Volim. Za to ivim. Drago mi je to si ovdje da to podijeli sa mnom - dodao je opet pogledavi kroz trailo. - I meni je drago. I bilo mi je drago. Uivala sam gledati ga kako radi. Voljela sam taj intenzitet. Dirnula me njegova strast. Mislila sam daje... da... vrlo romantino. Odluno. ak seksi. I sada - dok je nebo prelazilo iz mjeseeva kamena u osvijetljenu modrinu - vidjela sam da se David ukoio od iekivanja kada se pribliavao pravi trenutak. Dok smo ekali da svjetlo postane savreno, osjeala sam se kao ovjek iz bronanoga doba koji je ekao izlazak sunca kroz Stonehenge. Sjedili smo nepomini na irokom travnjaku i sluali guske na jezeru i glasanje sarka. Onda smo opazili krdo jelena koje je dolazilo preko brda. - To je to - apnuo je David. Sada je svjetlo bilo blijedo zlatno, a zrak toliko bistar da se inilo kao da svjetluca. - Kada bih i njih mogao snimiti, to bi bilo to - dignuo je desnu ruku. - Ne mii se - apnuo je. - Dolaze ovamo. Doista, doli su pedeset metara od nas i sagnuli svoje glave da popiju vodu. Odjednom je ispod moje noge pukla granica, a najvei je jelen podigao glavu i gledao ravno prema nama otprilike pet sekundi. ula sam tihi rad okidaa, pa opet, i opet. Onda se jelen polako udaljio. David je prekriio lijevi palac i kaiprst. - Savreno - apnuo je. - Prokleto savreno. - Hvala ti to nisi zalajao - rekla sam Hermanu. Sljedeih pola sata David je proveo fotografirajui s istog poloaja, ponekad je micao kameru naprijed ili nazad; onda je stao blie kui. Kad je potroio film, dao gaje meni; zapeatila sam ga i oznaila, a onda ga stavila u poseban pretinac njegove torbe. Do osam i petnaest je bio gotov. - To je... to - rekao je. - Kakvo fantastino jutro. Stavio je svoj zadnji film u torbu. Znam da ovdje imam etiri ili pet zbilja dobrih fotografija. Vratit emo se u hotel na doruak, a onda u slikati Arundrel kasno poslijepodne. Mislila sam da e rani posao iscrpiti Davida i da e, kao i ja, biti umoran. Umjesto toga, izgledao je pun energije; dok smo se vozili natrag, stalno je govorio o svom poslu - bio je oduevljen. - Uzbuenje koje osjea kada zna da e sve poklopili i da e nastati odlina fotografija rekao je kad smo se pribliili Amberlevju. - Nema nieg boljeg od toga. Edward Weston, ameriki fotograf zove umjetnost fotografije Vrhuncem emocije' jer je tu rije o pronalasku te jedne sekunde, kada se svjetlo, ono to vidi kroz trailo i tvoj vlastiti umjetniki instinkt spoje da uhvate jedan trenutak u vremenu - jedan neponovljivi trenutak za vjenost. To je bit fotografije. I to je uzbuenje to sam ga osjetio jutros kada je onaj jelen pogledao ravno u objektiv. Dorukovali smo u hotelu, a onda iscrpljeni otili u sobe i spavali dva sata. Volim biti s Davidom. Molim te, molim, te, samo da ovo nikada ne zavri. Za vrijeme ruka proetali smo do Amberlevja i pogledali seosku crkvu, a onda nekoliko minuta lutali grobljem i itali natpise. U sjeanje na arah Hunt... U sjeanje na Richarda

Freemana...\ jedan natpis koji mi je posebno zapeo za oko: U sjeanje na Williama Galpina, koji je otiao s ovoga svijeta 10. svibnja 1873. i na njegovu ljubljenu enu Alice, koja je umrla 19. listopada 1875. Ujedinjeni za ivota etrdeset i pet godina, i sada zajedno do kraja vremena. I odjednom mi se javila morbidna, ali i udno utjena misao, da bih voljela biti pokopana s Davidom. No, poznajem ga samo est tjedana. Vratili smo se u hotel i zavrili partiju aha, a zatim u etiri i trideset otili u Arundel. David se namjestio tono ispod dvorca. - Koristim irokokutne lee- objasnio je - tako da mogu kompenzirati pomalo maglovitu perspektivu. Svjetlo je sada prilino dobro - dodao je i zamirio kad je pogledao nebo. Ima neku ruiasto-zlatnu boju. Vidi li? - Da, vidim. Je li poeo arobni sat? - Skoro. Onda je pogledao kroz trailo. - Priekat u. elim da to dobro uhvatim. Opet je pogledao u nebo, a onda sagnuo glavu prema kameri. - U redu, kreemo. Odjednom je poletjelo jato vrana i ula sam okida. - Da - rekao je, dok je opet fotografirao - da... da. Boe, to je bilo fantastino - uzviknuo je tiho. - Let ptica, sav taj pokret nasuprot usamljenosti kamena i ta sjajna crna boja nasuprot zlatnoj. Potroio je cijeli film na istom mjestu, a onda skinuo fotoaparat sa stalka, pa smo krenuli nizbrdo da naemo jo jedno mjesto. Opet sam mu dala Polaroid. - Vrlo si dobra asistentica. - Uivam u tome. - Zato? - Zanimljivo je. I zbog tebe vidim stvari koje inae nikada ne bih primijetila. Na primjer, koje je boje svjetlo, ili oblik oblaka, ili smjer kojim pue vjetar. - No, u fotografiranju ima dosta ekanja - rekao je, kada je pogledao kroz trailo. - Zar ti to nije dosadno? - Ne, nije. Zato to sam s tobom. Nije me pogledao, ali sam vidjela da se nasmijao. Ve je dolo sedam i trideset i David je bio zadovoljan jer je napravio dovoljno fotografija. - Potroio sam etiri filma na tri razliita mjesta. Sada se moemo vratiti. Kad bi eljela jesti? - Ne znam. U osam i pol? Voljela bih se najprije na brzinu okupati. - U redu. Vrativi se u hotel, napunila sam jacuzzi, ula u nj, ulila malu koliinu kupke i pritisnula dugme za masau. Bilo je pomalo komplicirano - elektronika ploa s crteima koji su ilustrirali razliite funkcije, ali sam naposljetku pronala pravu. I upravo kada sam se namjeravala nasloniti u uzburkanoj vodi koja mije masirala ramena, ula sam svoj mobitel. - Prokletstvo! - zatvorila sam vodu, otila do mobitela i otvorila ga. - Miranda! To je bila moja mama. - Radi se o ljamama, - Rekla sam Daisy za djevojaku zabavu, mama. Ona samo mora razmisliti o tome - nazvat e te za nekoliko dana. - Ne, nisam te nazvala zbog toga. Samo sam ti htjela rei da sam rijeila problem s

djeacima na due vrijeme, ima neto i, ako to uspije, djeaci bi mogli biti zaposleni preko tjedna. -1 stoje to? Rekla mi je. Zakolutala sam oima. - Zvui blesavo. Zbilja, mama. Tko je ikada uo za takvo to? Jedna stvar su djevojake zabave s ljamama, ali ovo je doista smijeno! - Ne, mislim daje to divna ideja. Tako misli i tvoj otac i... oh - kakva je to udna buka u pozadini? - odjednom je upitala. - O, to je jacuzzi. - Ali, ti nema jacuzzi. - Znam, ali sada sam u hotelu. - Zbilja? Gdje? - U Amberlevju. - to? Dvorac Amberlev? Kako divno, duo, ali zato mi nisi rekla - mogla si svratiti ovamo. Nije daleko. - Oh, ovaj, ja... - nisam joj eljela objanjavati. - Morala sam vidjeti klijenta... i tako... pogledala sam prema kupaonici. - Oh... prokletstvo... - Miranda? Miranda? Plima bijelih mjehura je dolazila po podu. Otrala sam u kupaonicu - dok je jacuzzi radio, mjehurii su se dizali i u velikoj koliini izlijevali preko ruba kade, kao pjena u ai ampanjca. Oajniki sam traila prekida, ali bio je pod vodom i kada sam ga napokon nala, nisam znala to moram pritisnuti. Jo uvijek se ula buka motora, mjehurii su skakali preko ruba i prekrivali pod, izlazili iz kupaonice i sada preko saga u spavaoj sobi kao veliki plimni val. - O, sranje! - u panici sam opet stisnula prekida i opet, ali motor je jo uvijek radio, podiui ogromnu koliinu bijele pjene. Zgrabila sam runik, omotala ga oko sebe i pokucala na Davidova vrata. Za nekoliko trenutaka pojavio se u svom ogrtau. - to je? - Jacuzzi - rekla sam. - Ne mogu ga iskljuiti. Uao je u kupaonicu. - 0 prokletstvo! Gdje je prekida? - Tamo! Na onoj strani - rekla sam. Nekoliko sekundi ga je pritiskao, kao to sam i ja pokuavala, uzalud, da sprijeim napredovanje mjehuria preko sobe. - Ne znam kako ga zaustaviti - nije kao na mojoj kadi... o... sranje, ovo je uasno... Ah! Odjednom je nastala tiina. Stavila sam ruku na grudi u znak olakanja. - Hvala Bogu! - Isuse - rekao je gledajui ogromnu koliinu svjetlucave pjene. - Kakav nered... - Stavila sam samo malo kupke - rekla sam plaho. - Samo toliko je i potrebno. Jesi li ga ostavila bez nadzora? - Nazvala me je mama. ao mije. Tako me je sram. - Nema veze. Zgrabio je drugi runik i poeo skupljati vodu po podu, a ja sam izvukla kabel iz utikaa. - Zao mije - rekla sam opet. - Obino se znam ponaati u hotelima. Pogledao me je i nasmijao se, a ja sam odjednom shvatila da na sebi imam samo runik. Prekida je elektroniki, a ne mehaniki, pa ga je bilo nezgodno iskljuiti, ali moj Boe... - gledao je bijelu movaru. - Kakav nered...

Odjednom smo se poeli smijati dok smo rezervnim runicima sakupljali pjenu i cijedili ih u umivaonik. Oboje smo se smijali, ramena su nam se tresla, a onda smo odjednom pogledali jedno u drugo i prestali se smijati - David je rukom dotaknuo moje lice. Pribliio me k sebi; sada su mu usta bila na mojima i osjetila sam njegovu vrstinu kroz ogrta, a onda je otvorio moj runik koji je pao na pod. Odvezala sam mu pojas ogrtaa i spustila ga s njegovih ramena, pa smo napola hodali, a napola padali prema krevetu po pjeni, a onda je gol stao pored mene, milovao moje lice i grudi, ljubio me i stalno izgovarao moje ime. - O, Miranda - stenjao je. - Miranda. Potom se podigao iznad mene i ja sam vidjela glatke oiljke na njegovim rebrima, odakle su vjerojatno uzeli kou da poprave njegove ruke. Rekla sam sebi da neu ovo napraviti dok David ne sazna - dok ne sazna - ali nikako se nisam mogla zaustaviti. Sada je bio u meni, njegove otvorene oi spojene s mojima i na kraju je svrio s velikim trzajem. - Miranda... Mi-ran-da - stenjao je. Dvanaesto poglavlje U nedjelju sam se probudila, a Davidova me ruka okruivala kao obru bave. Kad sam pogledala prema prozoru gdje je svjetlo probilo rupu u zastorima, osjeala sam se uzvieno... i u isto vrijeme smeteno. Jer -uinila sam tono ono to sam rekla da neu. No, danas e David doznati tko sam ja. Prestraena, gledala sam njegovo lice dok je spavao i sluala njegovo lagano, pravilno disanje. Onda sam vidjela da mu kapci poigravaju i otvaraju se. - Miranda Sweet - nasmijao se. Pribliio me k sebi i zagrlio tako snano da sam jedva disala. - Ti jesi slatka... I mislim da sam se zaljubio u tebe - mrmljao je gledajui u mene. Nisam siguran sto posto - dodao je dok mi je milovao lice - ali sam devedeset i devet posto siguran da jesam. - Samo devedeset i devet? - upitala sam. Kimnuo je. - Alija sam sto dvadeset posto sigurna da sam zaljubljena u tebe. - To je nemogue. - Ljubav ne slijedi matematike imperative. - To je istina. - Njegova je ruka skliznula s mog lica na moju lijevu dojku, a onda mu se izraz lica promijenio. - To je udno - rekao je tiho. -Sto? - Tvoje srce. Ubrzano kuca. Nisi uznemirena, zar ne? Da, jesam. Vrlo sam uznemirena. - Ne... to je samo pokazatelj kako djeluje na mene. Pribliio je moju desnu ruku svojim prsima. - Osjeti moje. Njegov je puls bio spor, ujednaen i jak. - Osjeam se neunitivim - rekao je i raskono se rastegnuo, a onda stavio ruke iza glave. - Osjeam se kao da me danas nita na ovom svijetu ne moe povrijediti. Dugo u se sjeati ovoga dana. Hoe. Hoe. Sjeat e ga se zauvijek. Dok mi je srce jo uvijek lupalo, izala sam iz kreveta. Obukla sam ogrta i otvorila prozor. U vrtu ispod uglate zgrade ukrasno je drvee na jutarnjem svjetlu bacalo duge sjene u obliku romba. Bijeli paunovi prolazili su travnjakom, a na susjednom krovu na suncu se grijalo jato grlica. - to radi? - upitao je njeno David. - Vrati se, Miranda. Vrati se ovamo. elim opet voditi ljubav s tobom.

Pustila sam ogrta da sklizne na pod... Poslije toga zajedno smo se okupali, a onda sam se, dok se brijao, odjenula i izvela Hermana. - To je danas - apnula sam mu tiho, kad smo prelazili preko suhog jarka prema jezeru. To je danas. Herman je pogledao u mene s izrazom prave zabrinutosti. Kad smo se vratili, David je stajao na recepciji i prouavao letak. - to bi htjela raditi? - pitao je kada smo ili na kat. - Prema ovome letku, mogli bismo ii u Goodwood u Parham House, ili ii u, citiram, 'predivne obalne gradove Chichestera, u Worthing i... Brighton'. Brighton - ponovio je s iskrivljenim osmijehom, dok sam otvarala vrata. - Petnaest godina nisam bio u Brightonu. Nikada se nisam htio tamo vratiti - rekao je kada sam stavila Hermana na njegovu dekicu - nakon onog to se dogodilo; ali... mislim da bih htio tamo otii. Sada, kada sam te sreo, i kada znam da si i ti povezana s tim mjestom, nekako mislim da bih mogao izdrati. Hajdemo u Brighton sada - rekao je kad smo otili u blagovaonicu na doruak. - Imam tu neobjanjivu potrebu da ga opet vidim. Slae li se? Ne, ne, ne. Slabano sam se nasmijala. - Slaem...-rekla sam. - To e biti dobro. Nakon doruka popeli smo se na ruevine tornjeva i gledali kako se South Down ispod nas protee preko horizonta. Onda smo otili u sobe po svoje stvari. I upravo dok sam stavljala svoje stvari u torbu i sjedila na krevetu ekajui Davida - Davide, moram ti neto rei - zazvonio je moj telefon. To je bila Daisy. - Jesi li dobro? - upitala sam. - Ja sam... dobro. Nije tako zvuala. - to se dogodilo? - Pa samo... trebala sam danas ii na mikroletenje, ali je moj prijatelj otkazao, pa... sam malo... razoarana. - O Boe! A kad ste se dogovorili? - Proli tjedan. - Je li rekao zato je otkazao? - Ne. Samo je rekao da mu ipak ne odgovara danas. - ao mi je, Daisy. No, trebala bi provoditi svoje slobodno vrijeme s Nigelom. - O, i provodim - odgovorila je. - Odluio je da danas nee ii na posao, pa idemo na ruak s njegovim prijateljima... ukljuujui i onu uasnu pijavicu Mary. - Ona jest uasna. Suosjeam s tobom. Njezin je ugriz gori od lajanja. -To je istina. Inae, kakav je hotel? - Boanstven. To je dvorac u ruevinama. - Dvorac u ruevinama - ponovila je. - Kako romantino. U glasu joj se ula duboka udnja. - Jesi li ve rekla Davidu? Osjetila sam da mi se bilo ubrzalo. - Nisam. Uinit u to danas. Ne elim to napraviti ovdje i pokvariti sjeanje na ovo divno mjesto. Ali, on eli ii u Brighton na ruak, pa u nai neko tiho mjesto, a onda u mu rei. - Pa... mislit u na tebe - sretno. Ali, ne brini, Miranda. Oito ti je vrlo privren, sigurna sam da e sve biti u redu. Odjednom sam vidjela Davida kako stoji na vratima. - Rei mi to? - pitao je, kad sam spremila mobitel u torbu. Moje je srce lupalo. - Koliko sam ti neodoljiv?

Kimnula sam. - Da. Mislim da si uistinu neodoljiv. Mislim da si... - Odjednom sam se zatrala prema njemu i objesila mu se oko vrata. - Mislim da si vrlo dobar, Davide, i tako predivan, i tako mi je drago to sam te nala. I moram ti rei neto zbilja uasno. A to bi moglo sve pokvariti. Potekle su mi suze. - Hej - rekao je utjeno. - Ne plae valjda? Pogledao me. - Nema potrebe za suzama. O, ima. Ima. - Nemoj mi rei da su to suze radosnice? - Da - mrcnula sam. - Jesu. Suze radosnice i akutna napetost. Dao mi je rupi. - Ne plai. Hajde, Miranda. Molim te nemoj. Sada - dodao je nakon nekoliko trenutaka - odvezimo se ravno do tamo i etat emo obalom. Onda moemo pronai neko lijepo mjesto za ruak - moda Beachv Head? Kimnula sam. - Ja u voziti. Zato mu ne bih rekla sada? Ove sekunde. Da to napokon obavim. - Davide, ja... Odjednom mu je zazvonio mobitel. - O, mama, bok. Vratio se u svoju sobu i razgovarao s mamom nekoliko minuta, a onda se pojavio s torbama. - Oprosti zbog ovoga, mi obino avrljamo nedjeljom ujutro. Ona kae da bi te voljela upoznati. Ne bi, ne bi. Ne kada sazna. Dok smo se po zavojitim cestama obrubljenim plaom i zelenilom vozili kroz sela Sussexa, pokuala sam zamisliti kako e David reagirati. Brighton je bio udaljen samo petnaest milja, pa u saznati za manje od sat vremena. Stigli smo do njegova predgraa i vozili kroz Hove uz Promenade, pored hotela. Ja sam gledala u more, bijela jedra na sjajnoj vodi i kupae na ljunanoj plai. - Ti zna to ja elim raditi, zar ne? - ula sam Davida. Pogledala sam ga. - Prije ruka? - Ne. Sto? - elio bih ti pokazati gdje sam ivio. Odjednom sam se stresla. - Da vidimo mogu li pronai put do svoje kue. Vozili smo se pored VVest Pierea u ruevinama, zatim Palae Pierea, onda kroz Marine Parade, pa je skrenuo lijevo. Sada smo prolazili ulicama Brightona sa ivopisnim Regents vilama obojanim u blijedoruiastu, zelenu i plavu boju, pa smo se uspinjali iznad grada. - Egremont Place - rekao je. Mislim daje to ono to traim. - Da, jest - rekla sam prije nego sam se mogla zaustaviti. Osjetila sam Davidov znatieljni pogled na sebi. - U pravu si - rekao je. - A ovdje je slavoluk pobjede. Boe, sjeam se ovoga. Proli smo ispod njega i stigli u West Drive, a Queen's Park je bio na naoj desnoj strani; do nas su dopirali krikovi djece koja su se igrala na ljuljakama i mekano lupkanje teniskih loptica. David je vozio sporo do kraja ulice i ja sam vidjela kako vre stee upravlja kad se zaustavio nasuprot svojoj staroj kui. - Isuse, Miranda - uzdahnuo je. Srce mi je lupalo. -Odjednom se osjeam prilino... udno. Ovo je vrlo... emocionalno za mene, ovaj mali put mojih uspomena. I menije. I meni je. Zavrtio je glavom, aja sam vidjela da su se miii oko njegovih oiju zgrili. Okrenuo se i pogledao u mene. - O, i ti izgleda uznemireno. - Stavio je svoju ruku na moju. -To je lijepo od tebe, Miranda, ali to je bilo prije esnaest godina i odavno sam ve to prebolio. Samo je... - slegnuo je ramenima - ...kad opet vidim kuu.... Sama injenica da sam ovdje.

Vraaju mi se uspomene - to je sve. Bili smo vrlo sretni ovdje, sve dok, pa...- bolno je uzdahnuo - do... toga. Bilo je veoma lijepo ivjeti ovdje. Nai su susjedi bili dobri - odjednom je dodao. - McNaughti. Pitam se ive li jo ovdje. Osjetila sam muninu. - Volio bih ih ponovno vidjeti. Zapravo... NE! NE! Molim te, NEMOJ! Njegova ruka je sada bila na vratima. - Samo u pozvoniti. Ne smeta ti, zar ne? DA! SMETA MI!! - Ne, dakako da ne - ula sam samu sebe. - Moe doi sa mnom, ako eli. -NE! David me udno pogledao. - Mislim... ne - ponovila sam. - Ja... ne elim to. - Zato ne? - Pa... ako oni ovdje vie ne ive, novi bi se vlasnici mogli prestraiti kad vide nas dvoje na vratima. David je kimnuo. - To je istina. U redu, ti ostani tu. Ja u samo pokucati, a ako oni jo uvijek ive ovdje, mahnut u ti, a ti moe doi i upoznati ih. Molim te, dragi Boe - samo neka nisu kod kue. Gledala sam Davida kako prelazi ulicu, a srce mi je ludaralo kao bubanj. Vidjela sam kako je na trenutak gledao broj etrdeset i etiri, potom je otvorio ogradu broja etrdeset i est, poao kratkom stazom, a onda pozvonio. Samo neka nisu kod kue. Molim te, molim te. Onda sam vidjela da je opet pozvonio. Pa trei put. Sada je David gledao u prozor na katu, a onda je jo jednom pozvonio, okrenuo se i vratio u auto. - Oito nisu kod kue. Boe, hvala ti. - Ili su na putu. Jesi li dobro, Miranda? - Dakako. - Izgleda pomalo... uzrujano. Ijesam. - Ne, nisam. - Hoe li da prodemo pored tvoje stare kue? Nije daleko odavde, zar ne? - Ne. U Sandown Roadu je, ali ja se ne bih zamarala time. - U redu, onda neemo. Ili smo do obale i proli kroz The Lanes, a onda doli do Pierea, gdje su se odravale vesele zabave. - Neko smo voljeli ovo - David je rekao, dok smo etali kroz arkadu zabave. - Michael i ja smo se ovdje igrali kad smo bili djeca. Sjeam se da sam se ovdje nalazio s djevojicom. Bio sam lud za njom - povjerio se sa smijehom. - Bila je studentica francuskog jezika, Chantanelle. Izgubio sam nevinost s njom 1982. A s kim si ti izgubila svoju nevinost? S Jimmujem. S Jimmujem. U oujku 1987. - O, ao mi je, Miranda. Neugodno ti je. Ignoriraj to potpuno neumjesno pitanje. - Skinuo je svoju lanenu jaknu. Vrue je, zar ne? Proeimo malo uz more. etali smo prema istoku, prema marini, drei se za ruke, a lagani povjetarac nam je mrsio kosu. Pogledao je na svoj sat. - Jedan je sat. Hoemo li ii na ruak za pola sata? Ili si sada gladna? Nisam nimalo. Prenervozna sam. - Dobro sam - odgovorila sam. Nae su cipele ukale preko ljunka, a onda sam, u prilino tihom dijelu plae, ugledala praznu klupu. - Davide - rekla sam, a bilo mije jurilo. - Moemo li sjesti nekoliko minuta? - Dakako da moemo. Sjedili smo jedno pokraj drugoga, naa su se bedra dodirivala, nai su prsti bili

isprepleteni i sluali smo povike djece, krikove galebova dok su letjeli iznad nas te jurnjavu i povlaenje valova. Zatvorila sam oi. Naprijed... Nazad... Zvualo je kao disanje giganta. Uskladila sam svoje vlastito disanje s valovima, da smirim ivce. Ovo je trenutak. Sada. - Davide - rekla sam. - Moram ti neto rei. Nasmijao se. - Ne opet ta igra. Mislio sam da si odustala od toga. Zurila sam u komadi osuene morske trave pored svoje noge. Bila je crna i krhka. - Ovo nije igra. Zaista ti moram neto rei. Neto ozbiljno o sebi, to sam ti trebala rei kad smo se prvi put sreli. Njegovo je lice sada , kad je napokon shvatio da se nisam alila, postalo napeto. - Ali razlog zato to nisam uinila jest da se dogodilo neto sasvim neoekivano. Zaljubila sam se u tebe. I kada se to dogodilo, bilo mi je teko, ako ne i nemogue rei ti. Borim se s tim jo otada. David je zbunjeno zavrtio glavom. - Miranda, izgleda tako ozbiljno. - To jest ozbiljno. Trepnuo je. - O emu je rije? Nisam odgovorila. - Ima dijete? - Nemam. Kada bi bilo tako jednostavno. Zurila sam dolje, u ljunak, primjeujui modre kamenie meu be bojom. - Ne moe imati djecu? Je li to? Ali, ako je tako, nema veze. Postoje drugi naini... Odmahnula sam glavom. - Nije ni to. Kad bi barem bilo - bilo bi mi puno lake rei. Iza nas je, uz vedru, melankoninu zvonjavu, proao kombi sa sladoledom. - Ti si bolesna...- rekao je David odjednom. - Molim te, Miranda, nemoj mi rei da si bolesna. - Ne. Nisam. Olakanje je prolo njegovim licem. - Dakle, stoje? Ta ozbiljna stvar? - To je neto to sam uinila - objasnila sam tiho - ... kad sam bila mlada. Neto veoma loe. - Oh - rekao je tiho. - Shvaam. Na trenutak nije rekao nita vie; samo smo sjedili svjesni zvuka valova to su zapljuskivali plau, a onda se povlaili s njenim utanjem ljunka. - Je li to bila droga? - Nije. - Pogledala sam na puinu gdje je udaljeni motor ostavljao pjenu iza sebe. -Ti si... opljakala banku? Je li to? Poinila si zloin? Jesi li bila u zatvoru? - Sada si blie - rekla sam tuno, a moj je pogled jo uvijek bio na horizontu. - Iako ne, nikada nisam ila u zatvor, ali mogla sam i vjerojatno sam trebala. - Kako to misli? Udahnula sam, a onda izdahnula, isputajui zrak iz plua. - Kako to misli, Miranda? to si uinila? Trenutak je doao. Evo ga! - Ozlijedila sam nekoga - apnula sam. Moje je srce udaralo. - Ozlijedila si nekoga? Boe! Koga? - Dakle... Ovo je uasna stvar... - David? - odjednom smo uli. - David VVhite? David je podigao pogled, a onda se odjednom poeo smijati u znak prepoznavanja.

- Ne mogu vjerovati! - njeno je uzviknuo. - Gospodin McNaught. I gospoa McNaught. Dobar dan. - Mislio sam da si to ti - rekao je Bili McNaught. Njihov je crni koker panijel sada bio vrlo blizu Hermana, a njihovi su se repovi ivano trzali. - Rekao sam Shirlev, to je mladi David, na susjed. Nisi se mnogo promijenio, mome - pruio je svoju ruku. - Drago mi je to smo se opet vidjeli. - I meni je. Zapravo sam ba bio na VVest Driveu - objanjavao je David. - ak sam vam pokucao na vrata, ali nitko nije otvarao. - Mi uvijek eemo plaom nedjeljom ujutro - rekao je gospodin McNaught. - I po kii i po suncu. - I po kii i po suncu - sloila se njegova ena. - I po kii i po suncu - ponovio je. - Onda se vraamo kui na ruak. Sada je, na moj uas, gledao u mene i smijao se. Nemoj to rei! Nemoj to rei! - Dakle, vidim da ste nali svog mladia. Kad je David ovo u djeliu sekunde shvatio, glava mu se, kao u usporenom filmu, okrenula prema meni. - Zar to nije smijeno, Shirlv? - nastavio je Bili McNaught sretno. - Ovo je Miranda. Mlada gospoica koja je traila Davida prije nekoliko tjedana. - Oh - rekla je ugodno iznenaena. - Bok. Drago mije to smo se upoznale. - Bok - odgovorila sam tiho. - Dakle, Shirlevina informacija je oito pomogla -nastavio je. -1 nije vam trebalo puno da pronaete Davida. Rekao sam joj da si fotograf - objasnio je Davidu, koji je sada zaprepaten gledao u mene. - Rado sam joj pomogao. Silno te eljela pronai, zar ne? Ali, ipak je vrlo lijepo nai se ponovno s kolegama s fakulteta. Davide, kako je tvoja mama? uli smo da se preselila u Nortfolk. - Da - rekao je tiho. - Da bude blizu Michaela i njegove obitelji? - Tono. - Pa, tako mi je drago da ste se vas dvoje opet nali - rekao je neduno. - Ponovni susret prijatelja i sve to. Dakle, na ruak e se vjerojatno pokvariti, pa moramo krenuti, ali veoma je lijepo to smo te opet vidjeli. Pozdravi majku i Michaela. Tako mi je drago to ste se vas dvoje uspjeli nai. Dovienja zasad. Slabano sam se nasmijeila. - Dovienja. Stajali smo i gledali kako se udaljavaju vukui psa za sobom i penjui se uz stepenice. Osjetila sam Davidov otar pogled na sebi. Njegova su usta bila malo otvorena. - to je to sada bilo? - upitao je tiho. Nisam odgovorila. - Ne razumijem - nastavio je. - Tko si ti, Miranda? Tko sam ja? Dobro pitanje. - I odakle poznaje McNaughte? I zato si im, do vraga, rekla da smo ili zajedno na fakultet? Sjela sam na klupu i pogledala ga. - Zato to sam te pokuavala pronai, eto zato. Ve godinama sam te eljela pronai, ali previe sam se bojala. Onda, prije nekoliko tjedana, napokon sam sakupila hrabrost. Stoga sam otila u West Drive i pitala gospodina McNaughta gdje ivi. On nije znao, ali je rekao da e pitati svoju enu, koja je bila na putu. Tako sam mu rekla da smo bili zajedno na fakultetu, jer mu ni u kom sluaju nisam mogla rei pravi razlog. - Ali... koji je razlog? I kako si znala da sam jednom ivio u West Driveu? Dok sam gledala u njega, njegov se obris poeo savijati i mutiti pred mojim oima. - Hoe li mi,

molim te, rei, Miranda? Ja ne razumijem. - Znala sam - odgovorila sam promuklo - zato to sam tamo ve bila. Zurio je u mene. - Bila si u naoj kui prije?- ponovio je tiho. - Ali kako? Nisam odgovorila. Odjednom kao da je poeo shvaati. - Jesi li poznavala Michaela? - pitao je. Radi li se o tome? Imala si aferu s Michaelom, ali mi nisi htjela rei? Odmahnula sam glavom. - Ne. Ne. Nikada ga nisam upoznala. - Kako si onda znala za mene? - Pa... pa... zadnjih esnaest godina ti i ja smo uasno povezani, iako ti toga nisi bio svjestan; rei u ti o emu je rije. I tako sam, napokon, to i uinila. Kad sam zavrila, David je bio toliko zaprepaten da nije mogao govoriti. Njegovo je lice bilo blijedo kao ljunak ispod naih stopala. - To sam bila ja. Ja sam to uinila. Ali nisam znala to je u paketu. Zaista sam vjerovala daje video vrpca - zato to mi je to Jimmy rekao. No, nije bilo tako... bilo je to pismobomba... - i ti si ga otvorio, i ozlijedio se i menije veoma, veoma ao. - Ja... - nije mogao nai rijei, a na njegovom se licu oitovala bol. - Ali, elim da zna da - koliko god si ti patio, toliko sam patila i ja. Patila sam esnaest godina jer to nikada, nikada nisam zaboravila. Nosim to kao neki veliki, prokleti kamen. Pritegnuo me. Unitio me. - Ali trebala si rei nekomu. - Znam. No bojala sam se da u otii u zatvor ako to uinim. To mije Jimmy rekao. Imala sam esnaest godina i bila sam pod njegovim utjecajem... i toliko uplaena... pa sam utjela. Onda sam ga, prije nekoliko tjedana, sluajno, opet srela - i to je napokon razbilo moralnu paralizu koja me sputavala toliko dugo. Dok je David bez rijei gledao u mene, osjeala sam se kao da sam se pretvorila u neko odvratno udovite - meduza i harpija spojene u jedno. - Onda si to bila ti? - apnuo je. Zavrtio je glavom zbog zateenosti - i nevjerice. - Ti? ponovio je. Kimnula sam. - Ti si odgovorna za ono to se dogodilo tog dana? Odgovorna? - Neizravno - jecala sam. - Da. Jesam. I bila sam tako... uasnuta kad sam saznala. ula sam neke ene koje su govorile o tome na autobusnoj stanici. Tada sam prvi put saznala. Onda sam otrala do Jimmvjeva stana i suoila se s njim, ali mi je on rekao da u zavriti u Hollowayju ako kaem komu. I ja sam mu povjerovala. Zato sam utjela. - utjela si sve ove godine? - Da. Zbog kukaviluka i straha. Ali, onda... prije est tjedana, odluila sam napokon biti hrabra i nai te - ako mogu - i rei ti istinu. Davide bilo je tako teko. Osjetila sam vruu, slanu suzu kako tee preko mog obraza prema kutu mojih usana. - Zato to si se jo uvijek bojala? - Da. No, to je vanije, zbog onoga to sam osjeala prema tebi. Zbog toga mije bilo jo gore. I svaki put kad sam ti pokuala rei, rijei su jednostavno zastale u mom grlu. David vie nije gledao u mene. Gledao je prema moru, trepui polako, kao daje poeo shvaati sve to sam mu rekla. - Dakle, to nije bila igra - rekao je tiho. - Nije. - Zbilja si imala uasnu ispovijest. Kimnula sam. - Pokuala sam ti rei mnogo puta. Ali, hrabrost me iznevjerila, a onda si

se poeo aliti u vezi s tim, zbog ega mi je bilo jo tee. I dalje je utio, onda se okrenuo i pogledao u mene, s izrazom neizrecive tuge. - Ne znam tko si ti - rekao je tiho. - Mislio sam da znam. Ali ne znam. Uope te ne poznajem - osjeam da si mi sada stranac. Moje je srce potonulo. - Koliko si lai rekla - nastavio je. - Kako si lagala McNaugtima da me poznaje. Kako si me planirala upoznati prije est tjedana. No, Lily te odala, zar ne? Prolog tjedna. To je vjerojatno za tebe bio teak trenutak, kad se pojavila u zoolokom. Izletjelo joj je daje bila tvoja ideja da me uzme za fotografa, a ne njezina. Kimnula sam. - Ti si rekla da si se divila mojoj fotografiji iz Guardiana, no to nije bila istina, zar ne? - Pa... bila je istina - protestirala sam. - Doista se divim tvojoj fotografiji. Ali, ne... razlog zato sam joj rekla da angaira tebe je taj stoje gospodin McNaught rekao da si postao fotograf. Onda sam potraila tvoje ime u Drutvu fotografa i pokuala smisliti kako da te upoznam; zatim je Lily dola kao dobra prilika. Opet je zavrtio glavom. - Isuse, osjeam se kao da me je tko - uhodiol Osjeam se kao da me je tko... da... lovio. Ulovljen. Osjetila sam muninu. - Ne udi to si bila tako udna kad smo se prvi put sreli - nastavio je. - Sada to shvaam. To je bilo zbog onoga to si uinila. Zato si me pitala sva ona udna pitanja, gdje sam odrastao i gdje je radio moj otac. - Nisam znala da si to ti. Zbog tvoga naglaska, pretpostavila sam da nisi David White kojeg sam traila. Ali kada si se pojavio, odmah sam znala da si to ti. - Zbog mojih oiljaka. - Da - odgovorila sam oajniki. Pogledala sam njegove ruke koje je drao na koljenu kao da se pokuao obraniti od bola. -1 bila sam tako... okirana. Ali ponaala sam se udno jer sam shvatila da, ak i tada, tih prvih minuta, da me veoma privlai. Bila sam u bunilu. - I zato si mi ponudila pie? - Tono. Zato to sam ti htjela rei tamo i tada. No, nisam znala kako zapoeti taj uasan razgovor. Onda sam odluila da u te ubrzo nazvati i smisliti neto da te opet vidim. Ali, onda si, na moje uenje, ti nazvao mene. I otili smo na veeru. - Otili smo na veeru - ponovio je, aja sam se okirala. Vidjela sam mu suze u oima. Ili smo na veeru i proveli smo tako lijepu veer. - Da - rekla sam, a grlo mi se stezalo. - Tako je. - Ali ja nisam znao tko si ti...- rekao je promuklim glasom. Vidjela sam da mu usta podrhtavaju. - Ne, nisi. Namjeravala sam ti rei te veeri, ali bilo je nemogue u restoranu, a onda sam ti pokuala rei u tamnoj komori, ali jednostavno... nisam mogla. eljela sam to, ali u isto vrijeme nisam eljela zato to si mi se veoma svidio. Hrabrost me iznevjerila. Opet. - To je smijeno - mrmljao je, sada gutajui suze. - Bio sam toliko zapanjen tvojom brigom za ono to mi se dogodilo. Mislio sam da je tvoje suosjeanje uistinu dirljivo. Kao da te je osobno diralo. I sada znam da jest - ali ne zbog razloga na koje sam ja mislio. Kako ironino - dodao je gorko. - Mislio sam da ima dobro srce. Ali, zapravo je to bila samo krivnja. - Da. Bila je krivnja... bilo je uasno... kad sam vidjela to ti se dogodilo, znajui koju

ulogu sam ja imala u tome. - Ah - rekao je kimajui. - Sada razumijem tvoja pitanja o mom stavu prema osobi koja je to uinila. Kako udno - dodao je. - Rekao sam ti da bih elio sresti tu osobu. Da se elim nai s njom oi u oi. Okrenuo se prema meni. - Ali bio sam oi u oi s njom itavo vrijeme. Opet je pogledao u daljinu. -1 htjela si znati bih li ikada mogao oprostiti toj osobi. Zato to si, sada shvaam, bila osobno zainteresirana za to pitanje. - Da, istina je... bila sam. eljela sam uti da mi moe oprostiti jer sam ve znala da sam se zaljubila u tebe. - Jesi li znala to, Miranda? -Da. - Jesi li sigurna? - Dakako da sam sigurna. - Ali ja mislim da to nije istina. - Istina je! - Ne. Ti si samo pobrkala ljubav s krivnjom. Zbog toga si osjetila ono to si osjetila prema meni ovih nekoliko tjedana. Nadoknaivala si zlo koje si mi neko napravila. No, ja sam prilino siguran da to nije ljubav. - To jest ljubav. - Kako zna? - Zato to znam. - Ali kako? - Kad smo juer gledali u onaj grob u Amberlevju, odjednom sam shvatila da bih voljela da me pokopaju s tobom. Tako znam! Mora mi vjerovati, Davide. - Ne - uzdahnuo je. - Tu si u krivu. Uope ti ne moram vjerovati. - Ali govorim istinu! - Kako da ja to znam? Ti si oito strunjak za prijevaru. -1 nisam ba. - O jesi - koje si samo smicalice koristila! - Samo zato to sam morala da bih te nala i upoznala... ali ja uope nisam takva. No... da, znam da to ne izgleda dobro i da sam te prevarila. -1 jesi. Koliko te lai dovelo do ovog trenutka, Miranda. Gotovo te alim. Morala si nastaviti s laima. Pokuala si izbjei da te otkrijem. Kako je to bilo veoma iscrpljujue za tebe... Ali to me dovodi do druge stvari - koja je vanija od bilo ega - a to je: kako da ti povjerujem da zaista nisi znala da ona video kaseta nije bila obina kaseta? Sledila sam se. - Zbog toga stoje to istina. Doista nisam znala. Da sam znala, nikada, apsolutno nikada je ne bih dostavila, bez obzira koliko sam bila zaluena. - Moda si jednostavno samu sebe uvjerila u to. - Ne. To je istina. injenica je da sam vjerovala Jimmvju, jer nisam imala razloga da mu ne vjerujem. Nikada prije nije napravio neto nasilno. - Ali, ti bi to inae rekla - rekao je. - Zar ne? Zurila sam u njega bespomono. - Kako ja to mogu znati? Savreno je mogue da ste ti i taj... Jimmy, uzeli mog oca za metu, zajedno, zbog svojih udnih razloga. Ali sada, esnaest godina kasnije, sada se eli predstaviti kao neduna nasamarena osoba. -To sam i bila! Zato je Jimmy meni rekao daje dostavim. Zato stoje bio prevelika

kukavica daje sam dostavi. David je zurio u mene, a onda opet pogledao more i treptao zamiljeno. - Ona je ubaena kroz vrata u ranim satima. To je znailo da si brinula da te tko ne vidi. - Dakako. Zato to nisam eljela da me netko otjera prije nego to dostavim propagandu boraca za prava ivotinja, a vjerovala sam da je to upravo to. Znala sam da je rije o zlostavljanju, ali mislila sam daje bilo opravdano, zbog onoga to su radili ivotinjama u laboratoriju; i povjerovala sam Jimmvjevim laima o tvom tati. - Dakle, ustala si rano samo da to dostavi, zar ne? - Ne, ja... ne - uzdahnula sam. - Nisam. Nije se tako dogodilo. Ja... ja... sam bila zaljubljena u Jimmyja. Rekla sam ti to. I te noi u oujku... te noi... bila sam u njegovom stanu u East Streetu i mi smo prvi put... - O, potedi me - zastenjao je. - To je bila velika stvar za mene - mrmljala sam. - Nikada nisam ni s kim prije toga spavala... i bila sam zaarana Jimmyjem do toke opsesije... a meni je to bio dokaz da me voli. No, bojala sam se da e moja mama otkriti da nisam u svojoj sobi, pa sam znala da se moram vratiti kui prije nego se probudi; ona je tada ustajala vrlo rano zbog mojih sestara, pa sam otila od Jimmvja u etiri i etrdeset. Dok sam odlazila, on je uzeo jedan paket sa stola u hodniku - sjeam se da sam primijetila taj paket ve prije - i predao mi ga rekavi da ga ubacim kroz vrata profesora Whitea. Pitala sam zato eli da ba ja to uinim, a on je rekao da mi je West Drive uz put. A to je bila istina. Tako sam pristala. - Ali, zar nisi pitala to je u tom paketu? -Jesam. Rekao mije daje to kaseta protiv seciranja majmuna, jer je tvoj tata bio umijean u neuroloke eksperimente. David je tiho zastenjao i odmahnuo glavom. - Ali, ja sam mu vjerovala. Do toga trenutka Jimmy nikada nije bio nasilan. Bio je ovjek za mir. Junak, borac za prava ivotinja, javno se izjasnio protiv nasilnih akcija... pa nitko nije mislio daje on ekstremist. Nisam imala razloga za sumnju i jo sam ga eljela impresionirati, pa sam rekla da u to dostaviti za njega - i jesam. On je rekao da e se tvoj otac 'malo okirati'. Tek sam sljedeega dana saznala istinu i shvatila na to je mislio. - Ti si bila na biciklu, zar ne? -Da. - Onda si ti bila niska enska osoba koju je vidio mljekar? Kimnula sam. - Isuse Boe - rekao je tiho. - To si bila ti. To si bila ti. Proao je rukom kroz kosu. - Pa, hvala ti to si mi napokon rekla. Koliko dugo ti je trebalo, Miranda? est tjedana? Sada elim da mi kae neto drugo. Bila sam razoarana. - Tko je Jimmy? - pogledao me. - Tko je on? Htio bih znati njegovo ime i prezime i to radi. Rekla si da si ga nedavno srela, pa e mi moi rei. - Ne mogu - rekla sam oajno. - Moe. - U redu, da... mogu. Mogla bih. Ali ne elim. - Ali imam pravo znati. - To je istina. Ali i ja imam pravo ne rei ti. I veoma mi je ao zbog toga, Davide. Voljela bih da ti mogu rei, ali ovdje se nikada nije radilo o Jimmvju - ovdje je rije o meni. Izdaja Jimmvja - ma koliko uasan je bio - za mene e biti neto podmuklo i pogreno. I

poznajem njegovu enu, a to bi moglo unititi njihov brak. Sigurna sam da otada nije uinio nita uasno i da ne predstavlja prijetnju ni za koga. - Dakle, zato je napravio ono to je napravio? - Kad bih barem znala! Ali ne znam!. Nikada nije objasnio svoje motive, a vidjela sam ga jo samo jednom - dan poslije. Onda sam nedugo nakon toga ula da je napustio Brighton i vie nismo bili u kontaktu. Sjedili smo sluajui otre krikove galebova koji su letjeli zrakom iznad nas. - Kako udno - rekao je David nakon nekoliko trenutaka. - Ti i ja na razliitim stranama u istom uasnom dogaaju. - Da - mrmljala sam. - Tako je. Zadnjih esnaest godina mnogo sam razmiljala o tebi. Pokuala sam zamisliti to ti se dogodilo i koliko teko si bio ozlijeen. Samo sam znala ono to sam proitala u novinama dan poslije. Osjeala sam se uasno zbog toga, Davide... cijela stvar je bila uasan ok. - To samo tako kae. - Pa... kaem zato to je istina. Pisala sam ti pisma u kojima sam napisala cijelu priu i ispriala se. No, uvijek bih ih poderala zato to sam se bojala da ne ode na policiju, a onda bi moj ivot bio upropaten. - Jadna Miranda - rekao je. - Jadna Miranda... Djeliak nade pojavio se u mome srcu. Zbilja mi je veoma ao zbog tebe. Zbilja. I moda je ono to govori istina - slegnuo je ramenima. Ne znam. Samo znam da - ustao je - ipak neemo zajedno ruati. Moemo li otii do tvog auta? - Zato? - elim uzeti svoje stvari. Vratit u se vlakom u London. - O, Davide, molim te, nemoj ii. Moemo razgovarati o ovome koliko eli, samo, molim te, nemoj ii - ne sada. - Ali vie nemamo to rei. Napokon si mi rekla istinu. Ne elim biti s tobom, Miranda. Ne zbog svojih ozljeda. Ne zbog utjecaja koji su te ozljede imale na moj ivot. Nego jednostavno zbog toga to je ta bomba bila namijenjena mom ocu. Oprosti mi ako se ne elim druiti sa enom koja ju je gurnula kroz moja vrata. Uzeo je jaknu. - Osjeam se... drukije prema tebi. Uope ti ne vjerujem. Kad smo igrali ah, rekla si mi da strategijsko miljenje nije tvoja jaa strana, ali ini mi se da jest. ak sumnjam da si manipulirala mnome da se zaljubim u tebe, tako da ti oprostim. Ali neu. I da, iako sam se zaljubio u tebe, ti osjeaji su bili za neku drugu... za osobu koju sam mislio da si to ti. Dakle, moemo li sada otii po moje torbe? - dodao je tiho. U tiini smo otili do auta. Otvorila sam prtljanik, a on je podigao svoju torbu za fotoaparat i svoj stalak. Onda se okrenuo i otiao; ja sam stajala, zurila u njega dok je odlazio, pa sam vidjela samo tokicu, onda mrlju i na kraju je nestao. Trinaesto poglavlje - Voljela bih da se naljutio na mene - plakala sam vrativi se u London. - Ali bio je okiran. - Jadna Miranda - rekla je Daisy. - Mislila sam da e to bolje prihvatiti. - Pa... Isuse, to je tako velika stvar. Nisam imala pojma kako e reagirati. Samo sam se nadala da e se moi suoiti s tim, ali oito ne moe. - to si uinila kad je otiao?

- Sjedila sam u autu sat vremena i plakala. Onda sam otila k mami. - Nisi joj rekla, zar ne? - Nisam. Vidjela je da sam uznemirena, ali je pretpostavila da je to zbog Alexandera, a ja je nisam pokuala razuvjeriti. I moj tata je bio tamo. - Zbilja? - Zajedno su ruali. - Dobri Boe! - Znam - rekla sam, a moji su se jecaji smanjili. - Sve je bilo pristojno. No, imaju jednu ludu ideju za ljame - doista blesavo. - 0 emu je rije? Obrisala sam oi. - Tako je ludo, da se sramim rei ti... uostalom, o tome su razgovarali. Ostala sam oko sat vremena, a onda se odvezla natrag u London. - I David ti nije ostavio poruku? - Nije. Ali ja sam znala da nee. - Dakle, to e uiniti? to u uiniti?- Kad bih barem znala, Daisy. Osjeam se uasno. - to eli uiniti? - Samo elim uvjeriti Davida da govorim istinu. No, to e biti nemogue jer on sada misli da sam manipulatorica i prijetvorna - to sam i bila. - Samo zato to si morala. - Znam. Ali on oito misli da sam takva cijelo vrijeme. - Da te dobro poznaje, znao bi da nisi. - Upravo je u tome problem. On me zna manje od dva mjeseca. Daisy, nisam mu mogla prije rei istinu. Pokuala sam, ali nisam mogla i sada sam se uvalila u velike nevolje. Rekao je da moji osjeaji prema njemu nisu pravi, da je to krivnja, a ne ljubav. Daisy je oklijevala. - Ima li istine u tome? - Nema. Zaljubila sam se u njega zato to sam se zaljubila u njega. Ljubav ne nastaje iz grinje savjesti - za razliku od mrnje. - To je istina. I vjerojatno je htio znati tko je Jimmy? - Da. No, nisam mu rekla. Ma koliko je Jimmy zao, mislila sam daje to... pogreno. U svakom sluaju, Jimmy je za mene nebitan u svemu ovome. - No bitan je Davidu. Uzdahnula sam. - Znam. Ali nije mi bilo druge. David je takoer htio znati zastoje Jimmy to napravio - dakako, i ja sam mu eljela rei, ali nisam mogla jer ni sama ne znam. - Onda ja doista mislim da bi trebala saznati. Barem to Davidu moe kazati, pomoglo bi mu. Vjerojatno se uasno osjea, Miranda. - Da. Osjea se uasno. Daisy, on je plakao. Plakao je. Osjetila sam da mi se grlo stee. - Pa... nisam iznenaena. Mora opet kroz sve prolaziti, a jo uvijek nema zavretak. Sada sve opet bolno proivljava, a nema kraja - i jo je saznao da si ti bila umijeana. Mora otkriti zato je Jimmy to napravio - rekla je. - Kako u to uiniti? - Pa... pitaj. - to? Da pitam Jimmyja? Samo tako? -Da. - Nikada mi nee rei. To je preopasno. - Kao i ako ti ne kae.

- Kako to misli? - Pa, mislila sam da bi mu mogla, pa... zaprijetiti. Zar ne? Zurila sam u nju. - to? - Sluaj, Miranda, Jimmy moda jest, a moda i nije lo ovjek, ali prije esnaest godina uinio je neto zaista loe. Budui daje tebe upleo u to, duguje ti barem objanjenje. Predlaem ti da zahtijeva da ga vidi, a onda mu reci da si rekla Davidu. - Poludjet e. - Hoe. On se oslonio na tvoju utnju, a sada si je prekrila. No, reci mu da Davidu nisi rekla njegovo pravo ime. Zatim mu reci da to nee uiniti - ako - i samo ako - pristane objasniti zato je to napravio. - Ali, Daisy, to je ucjena. - Jest!! Te veeri napisala sam Davidu pismo u kojem sam ponovila sve to sam mu rekla u Brightonu. Kad sam ga poslala, odluila sam posluati Daisyin savjet. Sutra u otii k Jimmyju. Neu ga unaprijed nazvati; samo u otii do Gornjeg doma - javnost ima pristup - i ekat u u predvorju koliko god je potrebno. Parlament moda ima ljetnu stanku, ali zastupnici jo uvijek rade, a Jimmy je ambiciozan - on nee ljenariti. No, to ako je nekamo otputovao? Pogledala sam njegovu web stranicu. Pisalo je da e ii na dvotjedni odmor u kotsku od esnaestoga kolovoza, pa e vjerojatno biti tamo i pospremati svoj stol. Ali to u s Hermanom? Ne mogu ga povesti; stoga sam nazvala Daisy, a ona je pristala povesti ga sa sobom na posao. - Sutra dolazim ranije na posao, pa ga dovedi u devet. Tako mi je drago to e to napraviti, Miranda - dodala je. - Ne mora samo David saznati - i ti mora. - Da - mislila sam oajno - moram. Sljedee jutra ustala rano, lijepo se odjenula, a onda otila s Hermanom preko mosta do podzemne eljeznice u Tottenham Court Road. Daisy me ekala na recepciji. - Blijeda si. Zar nisi spavala? Odmahnula sam glavom. Dala sam joj Hermana, a ona mije onda pruila neto. - Stavi ovo u svoju torbu - rekla je tiho. - Mislim da e ti dobro doi. Lako se rukuje s tim... i diskretno je. Stresla sam se. - Nije ilegalno? - Nisam ba sigurna - apnula je. - No, znam da slanje pisma-bombe jest! Jimmy bi mogao odbiti da te vidi - nastavila je. - Ali, ako pristane, mislila sam da bi moglo biti korisno da snimi razgovor. Da bi ga nagovorila da ti kae, samo zamisli da je on problematian, dominantan pas kojega eli obuzdati. Ako treba, ponesi sa sobom novine. Sretno! Potom me zagrlila i otila. Uhvatila sam vlak do Charing Crossa, a onda pjeaila do Whitehalla prema Westminsteru. Kad sam ugledala Big Ben i ula njegovu zvonjavu, bilo mi se ubrzalo. Bilo mi je zlo od straha i bila sam tuna zbog Davida, ali morala sam to uiniti - za njega. Prola sam kroz mnotvo turista do ulaza u St. Stephen, a koljena su mi klecala. Kao to sam i oekivala, osiguranje je bilo strogo. - Koga ste doli posjetiti? - pitao je uvar na vratima. - Jamesa Mulhollanda. - Oekuje li vas?

- Da -- slagala sam. - Molim vas, ispraznite depove i stavite svoju torbicu na pokretnu traku. Kad sam prola kroz detektor metala, prilino jasno sam na monitoru vidjela maleni kasetofon. No, to nikomu nije smetalo; vjerojatno su pretpostavili da sam nebitna. Uzela sam torbu i krenula prema hladnom koridoru, pored Westminster Halla do Glavnog predvorja. - Htjela bih vidjeti Jamesa Mulhollanda - rekla sam, i pokuavajui zvuati to uvjerljivije, iako su mi koljena klecala. - Imate li zakazan sastanak? - pitao je slubenik. -Da. - A kako se zovete? Rekla sam mu. - Molim, priekajte. - Nazvao je nekoga, no nije bilo odgovora. - Sada je ukljuena telefonska sekretarica. Molim vas sjednite, aja u pokuati ponovno za nekoliko minuta. Nakon dvadeset minuta otila sam do stola, dok je slubenik ponovno pokuao dobiti Jimmvja na telefon - ovoga je puta uspio. - Njegova privatna tajnica kae da nema upisano vae ime. - Mogu li razgovarati s njom, molim vas? Dodao mi je slualicu. - Gospodin Mulholland e doi ovamo u deset i trideset - objanjavala je. -No, ja nemam vae ime u svojim podacima. Mogu li vas pitati o emu je rije? - Rije je o... Sveuilitu Sussex - rekla sam. - Gospodin Mulholland vam je vjerojatno zaboravio to spomenuti, ali - ako mu kaete da bi Miranda Sweet htjela hitno razgovarati s njim o odjelu za biokemiju Sveuilita u Sussexu - mislim da e se sjetiti. - Dobro, rei u mu, no danas je veoma zauzet. Ako pristane, pozvat u vas. - Hvala vam - izdahnula sam s olakanjem. Dok sam ekala, prouavala sam osmerokutno predvorje i ukraen strop. Tu su bile grupe stranih studenata i radnici koji su polirali mozaiki pod. Do deset i etrdeset i pet jo uvijek mi se nije javljao. Onda sam u deset do jedanaest ula svoje ime. - Gospoice Sweet - slubenik je ponovio, a ja sam pourila do stola. - Molim vas, ovdje napiite svoje ime i detalje, a onda e vas netko odvesti do ureda gospodina Mulhollanda. Zapisala sam svoje ime u registar, te potom slijedila drugog slubenika kroz dugi koridor sa zelenim sagom, zatim se penjala tri kata dok sam dola do tekih hrastovih vrata s Jimmvjevim imenom. Pokucala sam i ula. Njegova tajnica, ugodna ena od otprilike pedeset godina sjedila je za stolom u uredu. Jedva vidljiv, u drugoj prostoriji bio je Jimmy. Razgovarao je na telefon. - Da - ula sam ga. - Slaem se da se to treba dodati u Nacionalni curriculum. Dakako. Primijetivi me ljubazno je ubrzao razgovor. Kad je krenuo prema meni, izgledao je mirno i pribrano, sa svojim pomalo razmetljivim hodom, no bila je tu i mrvica napetosti to sam je i prije uoila. - Bok, Miranda - rekao je ugodno. - Kako je lijepo vidjeti te. Jesi li za alicu kave? - Da, molim. - Pogledala sam po sobi. Tu su bili dosjei naziva 'Prva razina', 'GCSE', 'Odbori za ispitivanje' i 'Standardi'. Kao i dva lijepa pejzaa, elegantan starinski sat i ista fotografija s vjenanja kakvu sam vidjela u kui. - I ja bih kavu, arah - rekao je tajnici. - Zapravo - dodao je, dok mu je ulijevala kavu u au - pitao sam se biste li mi mogli uiniti ogromnu uslugu i donijeli mi sendvi - jutros

sam propustio doruak. - Dakako - rekla je dodajui mi alicu. - Kakav biste eljeli? - Bilo kakav. Nije vano. Dao joj je novanicu od deset funti, a onda me pozvao da sjednem u dubok stolac od crvene koe nasuprot njegovu stolu. ekao je dok su se vrata zatvorila, a izraz lica mu je postao stroi. - U redu - rekao je. - O emu se, do vraga, radi? Spustila sam kavu. Nisam je eljela. - Rekla sam Davidu Whiteu. Jimmvjeve su se sive oi na trenutak rairile, a njegove usne stisnule u tanku liniju. - Rekla sam mu - ponovila sam. - On zna. - Ti... Glupa.... mala... kravo - rekao je tiho. Zavrtio je glavom od oka i bijesa. - Zato si, k vragu, to napravila? - Zbog jednostavnog razloga to sam se grozno osjeala zadnjih esnaest godina. - Trebala si to zaboraviti! Rekao sam ti na zabavi. - Znam da jesi, ali ja ne primam naredbe od tebe. I eljela sam pokuati sve ispraviti uvijek sam to pokuavala, pa sam odluila pronai Davida Whitea. - Potraila si ga? - rekao je zaprepateno. -Da. - Misli, ti si namjerno opet ovo pokrenula, kad je ve bilo mrtvo i pokopano? - Nije bilo tako za mene. - Ali... zar ne shvaa kakvu bi tetu mogla nanijeti sebi ako se prouje za ovo? Kimnula sam. - O, da. Shvaam to vrlo dobro. Ustao je i otiao do prozora. Mogla sam vidjeti trzaje miia na njegovoj bradi, dok je virio kroz venecijanske rolete. - eli li novac, Miranda? Radi li se o tome? - upitao je tiho. - Ne budi smijean. Okrenuo se i zurio u mene. - to onda eli? Mislim, koja je tvoja stvarna namjera otvaranja ovoga - bespotrebno - osim ako me ne pokuava unititi? - To uope nije razlog. Samo elim pravdu za Davida. Njegov je ivot uniten toga dana zahvaljujui tebi. I svaki put kad pogleda svoje ruke, sjeti se to se dogodilo. Na trenutak je utio, a onda sam vidjela da se premilja. - Jesi li mu rekla moje ime? Samo sam ga pogledala i prisilila da eka nekoliko trenutaka, uivajui u njegovoj tjeskobi. - Jesi li? - ponovio je. Pogledao me strogo, ali se premjestio s noge na nogu. -Ne. Njegovo je lice skoro malaksalo od olakanja. - Pitao me, dakako, no odluila sam da mu ne kaem, zasad. - Pa nemoj! Samo dri jezik za zubima, kao to sam rekao! - Rekla sam mu - nastavila sam prilino mirno - da, iako sam dostavila video kasetu, nisam imala pojma o emu je rije. A to je istina, zar ne? Opet je nastala tiina. - Da - predao se. - To je istina. Bila sam svjesna vibracije malog kasetofona i molila se da dobro radi. - Prijevarom si me nagovorio da sudjelujem u kriminalnom inu koji je mogao rezultirati smru ili Davida ili njegovog oca ili majke ili brata, i sada u te pitati - zato? A odbije li

mi rei, obeavam ti da u rei Davidu tvoje pravo ime. Jimmy, ima otprilike tri minute prije nego se tvoja tajnica vrati, zato je bolje da pone priati sada. - Prestani me zvati Jimmy; ja se zovem James - planuo je. - Pozvat u osiguranje i izbaciti te. - Ako to uini, otii u u novine. - Oni to nee moi objaviti. - Zato ne? - Zato to u ih tuiti, eto zato! Mogu si to priutiti, Miranda - i pobijedit u. - Ali, Jimmy, bit e obiljeen. Zamisli naslove u novinama. Nee ih se nikada moi rijeiti. - Bit e to tvoja rije protiv moje. Rije ene koja je bila oarana mnome... i koja je u ono vrijeme bila dobro poznata policiji zbog svojih malih pustolovina u borbi za prava ivotinja. Nitko ti nee vjerovati, Miranda - dodao je samouvjereno. - Na kraju e unititi sebe. Uostalom, sauvao sam sva tvoja pisma. Razoarala sam se. - Mogla sam i misliti. - Pa... ja sam pretpostavio... i pokazalo se tonim, da e mi jednoga dana prouzroiti nevolje. Ta pisma dokazuju da si bila opsjednuta mnome. - Da. Bila sam. Na svoju sramotu. - I sada, kad si me opet srela i vidjela da sam veoma uspjean i... da-sretno oenjen, odluila si mi se osvetiti. Tako e izgledati kad odvjetnik zavri s tobom. Kao ogorena ena stjerana u kut, koja eli unititi uglednog ovjeka. - Nije me briga kako u izgledati. Samo elim da David sazna istinu. I zato elim da mi kae. Ako mi ne kae, nazvat u ga sa svog mobitela ovoga trena i rei mu tvoje ime. Izvadila sam mobitel iz torbe. - Jednom kad sazna tko si ti, imat e pravo otii na policiju, a onda e biti u sreditu sluaja s velikim publicitetom. David ima pravo na nadoknadu, jer si mu ozlijedio ruke, i mogao bi je traiti. Jimmvjevo je lice posivjelo. - I ti e biti obiljeena - mrmljao je. - To e biti kraj tvoje televizijske karijere. - Znam. No, to je rizik kojeg u prihvatiti. - Ali jo uvijek ne razumijem - cvilio je. - Zato si, do vraga, ila traiti tog momka? - Ve sam ti objasnila: zato to vie nisam eljela ivjeti s krivnjom. A ako mi za dvije minute ne kae zato ti je meta bio Derek White, Jimmy, ja u nazvati Davida. - Rekao sam ti da se zovem James - siktao je. - James Mulholland, shvaa? - ao mi je. No, teko mi je to zapamtiti, jer si - kad sam te poznavala, bio obian Jimmy Smith. Stoje vanije, bio si borac za prava ivotinja koji je prezirao nasilje. Iako... sada kada razmislim o tome... sjeam se to si prije govorio. Obiavao si govoriti daje nasilje neprihvatljivo jer 'privlai negativan publicitet na pokret za prava ivotinja' - a ne, zanimljivo, to nasilje nije dobro. Bez obzira na to, nisam imala pojma da si sposoban uiniti onakvo to. Moda si ak i ranije to inio. - Nisam - rekao je umorno. Opet je sjeo. - Nisam. - Dakle, zato si to uinio? Vidjela sam kako se mii pored njegovih usta trza i poskakuje. - Zato si pokuao ubiti Dereka VVhitea? - Nisam ga pokuao ubiti - gunao je, a glava mu se pomalo spustila. - Samo sam...slegnuo j e ramenima - ga htio malo... okirati. Ipak, bio je grozan prema meni. - Zaista?

-Da- rekao je ljutito. - Jest. Najeila sam se osjetivi da e mi napokon rei istinu. - Dakle, to je on uinio? - upitala sam tiho, skoro suosjeajno. - O, mnogo stvari - odgovorio je. - Mnogo - ponovio je stisnutih zuba. Opet je zavrtio glavom. - Da nije bilo njega, ja bih... - zaustavio se, a onda duboko uzdahnuo kroz nos. - Da nije bilo njega - ti bi to? Na trenutak je zavladala tiina tijekom koje sam ula samo kuckanje sata. - Okomio se na mene - Jimmy je nastavio gorko. - Zbilja se okomio na mene. Sada, dok su mu gorke uspomene opet navirale, inilo se kao daje zaboravio da sam u njegovom uredu. - White me nikada nije volio... zapravo, mrzio me. To mi je pokazivao od samog poetka. - Bio si jedan od njegovih studenata? - upitala sam. - Nikada to nisam znala. Kimnuo je. - Bio sam na njegovim predavanjima iz mikrobiologije. I to god sam ja napravio, nikada nije bilo dovoljno - rekao je. - Iako sam mnogo uio, on bi mi uvijek davao loe ocjene. Onda me, na mojoj zadnjoj godini, zeznuo. Doista me zeznuo. Zato? Zato to mu se nisam sviao. Trebao sam se aliti. Jer da nije bilo toga, sa mnom bi bilo sve u redu; ja bih dobio... Odjednom se pribrao. - Dobio bi to? - O, nema veze - mrmljao je. - No, stvar je u tome da mu nisam htio nauditi; samo sam ga htio zaplaiti. To je bio samo... vatromet - nastavio je. - Vatromet s malo sumpornog nitrata. Oito sam pogrijeio koliinu. Onda sam uo to se dogodilo, i da... to je bilo...- slegnuo je ramenima...- alosno. Nasmijala sam se. - Zvui kao Gerry Adams. - Sluaj, nisam elio nikoga ozlijediti. - David White je imao ukupno trinaest operacija - pet na lijevoj i osam na desnoj ruci. Morao je napustiti Cambridge, gdje je studirao medicinu. Godinama je imao none more. Nosit e fizike i psihike oiljke cijelog svog ivota. Jimmy se trznuo. - Nemoj mu rei moje ime, Miranda. Molim te, nemoj. To nije potrebno. Pogledala sam ga. - U redu. Neu. Ali ako me odlui tuiti na civilnom sudu - to je mogue, morat u rei, pod zakletvom, da si to bio ti, pa mora biti spreman. Jimmy je odjednom izgledao izgubljeno i usamljeno poput malena djeaka. - Bojao sam se toga - rekao je tiho. - Bojao sam se godinama. - Sigurna sam da jesi. Hvala ti to si mi napokon rekao istinu. Odjednom su se vrata otvorila i pojavila se Jimmvjeva tajnica s papirnatom vreicom. - Kupila sam vam sendvi s jajima, je li to u redu? Je li to u redu? - ponovila je. - Jaja? Kimnuo je odsutno kad mu je pruila vreicu. - Da - apnuo je. - To je... u redu. - Pa, hvala vam to ste mi posvetili svoje vrijeme - rekla sam i ustala. - Doista mi je pomogao ovaj sastanak. Ne brinite - James - ne morate me ispratiti. Idui prolazom, osjeala sam se euforino. Napokon sam saznala istinu. Sada u moi rei Davidu i, iako ga to moda nee vratiti, moda e me barem shvatiti. Ve je bilo jedanaest i etrdeset, a kad sam dola do Daisy ak dvanaest i trideset, pa smo

na brzinu ruale u njenom uredu. Zatvorila je vrata i, dok smo jele sendvie, pustila sam joj dijelove kasete. Ne samo da je kasetofon radio -snimka je bila vrlo ista. - Onda je to bila osveta studenta - rekla je i dodala mi bocu vode. Pogledala sam njezine dosjee s udnim nazivima: 'Unajmljivanje deva', 'Helikopteri za vjenanje', 'Alpska udesna zemlja' i 'Moulin Rouge'. - Osveta studenta... ali zato? - Oito zbog pada na ispitu iz mikrobiologije. - Ali... to ne razumijem. Jimmy nije pao. - Kako to misli? - Obrisala je ruke rupiem. - Bio je najbolji. - Zbilja? - Da. U biokemiji -zato bi onda napao Davidovog oca? Daisy je zurila u mene, oito zbunjena kao i ja, a onda se odjednom nasmijala. - Ja znam zato - rekla je. - Zato? - Zato to to nije istina. Pogledala sam je. Toga se nisam sjetila. - No, prilino sam sigurna da jest. Pie na njegovoj web stranici. On to ne bi tvrdio da nije istina. - Ne bi? Nisam ba sigurna. Mnogi politiari lau. - Ali velik je rizik rei da si bio najbolji student. Daisy je slegnula ramenima. - Politiari itavo vrijeme riskiraju. Sjeti se stoje skrivao Jeffrey Archer. Uostalom, nitko ne provjerava diplome, pa i ne udi stoje mislio da e mu to uspjeti. - Moda si u pravu - rekla sam. - Da... a moda mije to Jimmy namjeravao rei. Rekao je da bi... da nije bilo profesora Whitea, dobio... neto. Onda se zaustavio. Dobio bi diplomu najboljega studenta. Mislim da je moda to htio rei, ali se na vrijeme zaustavio. Isuse - nasmijala sam se. - U pravu si. Kakav rasplet dogaaja! Sada sve ima smisla. - Pitam se koju diplomu je dobio - alila se Daisy. - Ne znam. - to ti je rekao kad si ga upoznala? - Ne mogu se sjetiti da mije ita rekao. Samo znam da je diplomirao ljeto prije toga i daje malo ostao u Brightonu, dok je traio posao. - to je tada elio raditi? - Prijavljivao se za svata - menaderskog savjetnika, za BBC. Sjeam se da je polagao i ispite na stranom jeziku. - Bio je, dakle, vrlo ambiciozan? - Da, iako ga nisu ni pozvali na mnoge razgovore. - Moda zato to je bio borac za prava ivotinja. - Sumnjam, bio je iznad toga. Uvijek je davao intervjue u lokalnim novinama i bio protiv nasilja. Bio je prihvatljivo lice pokreta, rjeit i privlaan, a ne ruan i agresivan. - Onda je moda imao preloe ocjene. - Vrlo vjerojatno. Da. I tako, osjeajui se prevareno i zamjerajui, okrivio je profesora i... boom! Derek White je dobio stoje zasluio. Ili, bolje reeno, David. - Dakle, to je Jimmy radio? - U biografiji na internetu kau da je postao novinar na lokalnom radiju u Yorku. ini se daje to radio barem pet godina.

- Onda nije planirao ui u politiku? - Ne. Da je planirao politiku karijeru, nikada ne bi napravio ono stoje napravio - to je bilo previe riskantno, koliko god da je mrzio Dereka Whitea. Politika karijera dogodila se sluajno, kad je intervjuirao Jacka Strawa - ponudili su mu posao pomonika, a onda je sve ilo svojim tokom. Onda je uao u politiku znajui daje imao taj uasan kostur u svojem ormaru. -Boeuzdahnulaje. -Vjerojatno se uasno bojao da to ne izae na vidjelo. - Da. To je upravo sada priznao. - I vjerojatno se molio da te vie nikada ne vidi. - Vjerojatno se nadao da sam umrla. Izvadila sam kasetu iz malog kasetofona, oznaila je i paljivo stavila u torbicu. - Nemoj je izgubiti - rekla je Daisy. - Neu. - Hoe li je pustiti Davidu? - Nisam... sigurna. - Ali to dokazuje da si govorila istinu. - Problem je u tome to je Jimmy na njoj rekao svoje ime, pa ne elim. Morat u razmisliti. Vratila sam joj kasetofon. - Hvala, Daisy - na svemu. - Bilo mi je zadovoljstvo. Zguvala je papir od sendvia i bacila ga u koaru. - Voljela bih da Jimmy dobije kaznu kakvu zasluuje. - I ja, ali mislim da nije na meni da ga kaznim - nego na Davidu. Vidjet emo to e on uiniti. - Jo uvijek ti se nije javio? Srce mi je stalo. - Nije. A kako si ti? - upitala sam, kada mije Daisy dodala Mars okoladicu, a onda odmotala jednu za sebe. - Stoje s djevojakom zabavom s ljamama? Mama jedva eka to napraviti. - Znam, ali ja nisam sigurna... - Zar nee imati djevojaku zabavu? - Vjerojatno - rekla je odsutno. Jo uvijek nije nosila svoj zaruniki prsten. - A... jesi li odluila u kojoj e se crkvi vjenati? - Oh. Nisam. Ne jo - rekla je tjeskobno. - Nigel eli da ja odluim, ali... ne znam...zastala je. - Stoje, Daisy? Nije mi odgovorila. - To nije samo nervoza poslije zaruka, zar ne? - upitala sam tiho. - Pa, ja... - uzdahnula je, a Herman se doteturao do nje sa suosjeajnim izrazom na licu. Samo se osjeam malo... uznemireno, to je sve. - Podignula gaje i pogladila ga. - Zato mije teko planirati vjenanje. - Kako udno, a tako odlino planira tua vjenanja. - Znam. Ali kao to si rekla - jo ne mogu prihvatiti injenicu da sam se zaruila. Osjeam se udno... praznom. Plus... - Plus to? - Pa, neto se dogodilo juer, Miranda. Neto to mi se nije svidjelo. Spomenula bih ti sino, ali bila si uzrujana zbog Davida. - A to je to bilo?

- Pa za rukom, Mary je bila tamo. U kafiu. - Da. Rekla si mi da e biti tamo. I...? - Netko je spomenuo vjenanje, a ona je rekla Nigelu: 'Pa sada bi trebao dobiti partnerstvo.' Rekla je to na neki aljiv, neuvredljiv nain, ali je skriveno znaenje bilo oito. Nigel e profesionalno napredovati kad se oeni. - Glupost! Danas to nije vano. - Ali Bloomfields je tradicionalna tvrtka, pa je moda istina. - Da, no ne mogu ne unaprijediti nekoga samo zato to se ne slau s neijim ivotnim stilom. - Ali njegov novi ef odjela je iz stare kole. A Nigel veoma dugo pokuava dobiti partnerstvo - zato je tako mnogo radio. Ako bi se biralo izmeu Nigela i drugog slinog kandidata koji je oenjen i ima djecu, oenjeni bi pobijedio. Nigel je vrlo ambiciozan, kao to zna, pa zna za ovo. To je Mary insinuirala. - Ja ne bih obraala panju na Mary - ona eli sve pokvariti jer se Nigel nikada nije zanimao za nju. - No, kad je to rekla, zacrvenjeo se i odmah promijenio temu. - Sluaj, Daisy, Nigel te voli i zato se eli oeniti tobom. Ja mislim da se radi samo o tome. - Aha - rekla je. - Moda si u pravu. Ne znam. Ali, u svakom sluaju, nije rije samo o tome. Tu je neto... vee - duboko je uzdahnula, zbog ega je Herman ispustio suosjeajan lave. - O, Isuse, Miranda, osjeam se tako blesavo to u ovo rei, ali... - to? - Pa... sjea li se kad smo avrljale u mom vrtu i kada sam rekla da se osjeam kao da ti mogu rei bilo to - bilo to - i da me nikada nee osuivati? - Da. Sjeam se, dakako. - Pa... zapravo neto me zaista mui i voljela bih ti to rei, iako e zvuati potpuno blesavo i mislit e da sam posve poludjela...- zastala je. - Moe mi rei, Daisy. O emu se radi? - Stalno mislim o onome to si mi rekla... tada - igrala se posudicom za kemijske olovke. - U zadnje sam vrijeme zaokupljena time. - Zaista? A to sam rekla? - Rekla si, ako ne uspijem s Nigelom, to je moda zbog... Odjednom mi je zazvonio mobitel. - O, oprosti, Daisy, samo da se javim. Rei u im da me nazovu kasnije. Kopala sam po torbi. - Halo? - Je li to Miranda Sweet? - rekao je nepoznat enski glas. -Da. - Ovdje Karen Hali. Tko? - Iz natjecanja za Najvitkijeg ljubimca godine. - O, sranje! - ustala sam. - To je danas, zar ne? - Da. Jest. Pa... gdje ste? - Tako mi je ao! - uzdahnula sam. Toliko sam se uspaniarila da sam mislila da u dobiti srani udar. - Oekujemo vas od jedanaest i pol. Ruak je skoro gotov. U pozadini sam ula lupanje tanjura i amor glasova. - Tako mi je ao - ponovila sam. - Zaboravila sam. - Pretpostavili smo da se to dogodilo, ali nismo mogli nai broj vaeg mobitela, a onda ga

je netko naao na vaoj web stranici. Biste li mogli, molim vas, nekako doi ovamo to je bre mogue, jer morate objaviti rezultate u dva i petnaest, a novinari su ovdje. Pogledala sam na sat. Bilo je jedan i dvadeset. - Pozvat u taksi. Gdje je to? - U hotelu Meridien na Piccadillyju - rekla je nestrpljivo. - Kreem. Sklopila sam mobitel i uzela Hermana. - Kriste, tako sam rastresena, Daisy, zaboravila sam da moram proglasiti najvitkijeg ljubimca godine. ini se da se u ovom trenutku ne mogu usredotoiti ni na to drugo osim na svoje probleme. - Primijetila sam to - rekla je kolutajui oima. - ao mi je, ali ovo su teka vremena za mene. I... o Boe, nastavit emo ovaj razgovor poslije, u redu... ali moram juriti. Hvala Bogu da sam bila lijepo odjevena, shvatila sam kad sam istrala van i pozvala taksi. Dok smo jurili kroz Soho, pokuala sam se sjetiti to znam o natjecanju. Poslali su mi tone letaka o dalmatinerima na dijeti i debelim makama, no nisam ih proitala. Jednostavno u morati improvizirati. Kad smo se vozili kroz Charing Cross Road, zabiljeila sam nekoliko reenica za svoj govor. - Debeli ljubimac nije sretan ljubimac... bolje biti mrav nego debeo... redovita vjeba... vanost zdrave prehrane... mnogi zdravstveni problemi uzrokovani debljinom. Napokon sam stigla. Platila sam vozau, dok mi je srce snano udaralo i otrala unutra, gdje su me uputili na gornji kat do apartmana Edwardian. Popravila sam frizuru, nekoliko puta duboko udahnula, nasmijeila se i ula. Karen Hali je vidjela da sam stigla, pa je ustala. Ila sam prema njoj do stola gdje je bila posluena kava. - Tako mi je ao - apnula sam i sjela. Lice mi je bilo crveno. Dala mije akreditaciju koju su mi ve bili poslali, ali ja je nisam pogledala. - Ovdje imamo pet regionalnih finalista - objanjavala je. - U vaoj sam odsutnosti izabrala pobjednika, ali morate to objaviti, jer novinari oekuju da to vi uinite. - Dakako. Nije me briga koja ivotinja je pobjednik, shvatila sam dok sam brzo gledala natjecatelje. Tu je bila Dixie, jazavarka iz Stratford-upon-Avona, koja je smanjila teinu s uasnih devetnaest na dvadeset kilograma. Pogledala sam fotografije 'prije' i 'poslije'. Bila je toliko debela da joj se trbuh vukao po podu; a sada je izgledala lijepo i vitko. Zatim je tu bila Delilah, labradorica - ili radije flabradorica - koja je imala velikih osamnaest kilograma, ali je izgubila devet kilograma. Zatim perzijska maka koja je s dvanaest kilograma smravjela na est. etvrti je bio zec Fluffv: teio je nevjerojatnih devet kilograma, a kroz vrt su ga prije nego je izgubio na teini - morali voziti u takama. I na kraju, mi zvan Maurice uspio je sa 168 grama smravjeti na veoma dobrih pedeset grama. Govorilo se o suenjima i procesima kroz koje su natjecatelji morali proi da smrave. Labradorica Delilah je dobro napredovala, ali je u trenutku slabosti ukrala janjei kotlet s kuhinjskog stola i sve pojela. To je bio veoma lo trenutak, rekla je njena vlasnica Brenda. Dobila je jedan kilogram i nakon toga mnogo kritika! Sweety, debeli perzijski maak, dobio je na teini kad gaje petogodinja ki njegove vlasnice hranila sardinama u ulju. Bilo je pitanje hoe li uspjeti na vrijeme, rekla je njegova vlasnica Julia. No, obitelj se sada njime veoma ponosi.

Trebali bismo zapljeskati snazi volje i odlunosti svih naih natjecatelja, rekla je voditeljica. Oni su divan primjer da moemo neto postii ako se doista potrudimo! Popila sam svoju kavu, a Karen Hali je ustala. - Dame i gospodo, doao je trenutak kojeg ste svi ekali. ulo se nekoliko uzbuenih lajanja iz stranjeg dijela prostorije. - A pobjednika - najvitkijeg ljubimca 2003. godine proglasit e Miranda Sweet iz popularne televizijske serije aave ivotinje! Ustala sam, a koljena su mi klecala. Mrzim javne govore. - Hvala vam to ste doli danas - poela sam. - Prije nego otvorim zlatnu omotnicu, htjela bih rei da su svi ovdje prisutni ljubimci pobjednici. Njihova odlunost za mravljenjem veoma je impresivna i pokazuje nam to sve moe snaga volje, zajedno s paljivo kontroliranim hranjenjem, dakako. A sada, da skratimo...- palcem sam odlijepila peat s omotnice...- veliko mi je zadovoljstvo proglasiti daje najvitkiji ljubimac 2003. godine... zec Fluffy! Ljudi su ljubazno pljeskali dok je vlasnik nosio Fluffvja do podija. Na ekranu iza mene pojavila se Fluffvjeva prijanja fotografija. Bio je toliko debeo da su mu se oi jedva vidjele. Izgledao je kao Nevjerojatni Hulk. Bljeskalice su se ukljuile dok sam Fluffvju i njegovom vlasniku davala nagradu jednogodinje besplatno osiguranje PetWise i godinju zalihu suene hrane. - Ovamo, Fluffy, molim te! - vikao je fotograf. - Ne, nemoj gledati u njega, gledaj u mene. - Velik osmijeh, Fluffy. Pokai nam svoje zube. - Miranda, poljubite ga! Nisam mislila da e se mediji toliko zanimati za ovaj dogaaj - paparazzi su bili posvuda. Kad su zavrili fotografiranje, ula sam prepirku meu drugim natjecateljima. - U redu, zeje bio debeo, priznajem - rekla je vlasnica perzijske make - ali Sweetie je bila toliko velika da se njezina ogrlica morala proiriti - za dva i pol centimetra! - Pa, Delilah je bila prava debeljuca, a pogledajte je sada. Izgleda kao Kate Moss! - Mislim da to nije pravedna usporedba. - Maurice je izgubio vie od deset dekagrama. To je ezdeset i pet posto njegove ukupne tjelesne teine. - Zaista? Pa... moda je on trebao pobijediti. Diskretno sam zakolutala oima - upravo to mrzim kod natjecanja ove vrste. Nezadovoljne gubitnike. Kad sam bacila pogled na sobu, ugledala sam novinara Tima Charltona, koji me intervjuirao za Camden New Journal. Oito je pisao lanak za Independent on Sundau. Primijetio me i nasmijao se. - Bok - rekao je kad sam sila s podija. - Bok, Time. Kako vam ide u Sindieju? - Dobro, hvala. Mogu li dobiti izjavu od vas? - Dakako. Razgovarali smo o nekoj prii kako su britanski ljubimci nacija krznenih debeljuca. - Moda bi Fluffv trebao snimiti kasetu za fitness? - dodala sam. - Mislim, ako Vanessa Feltz moe, zato Fluffv ne bi mogao? - To je razumno - rekao je ozbiljno zapisujui. -Zapravo, htio sam vas pitati neto drugo. - to to? - Pa... znate da se elim baviti politikim novinarstvom?

- Da, sjeam se da ste to rekli. - U zadnje vrijeme sam napisao jednu ili dvije anonimne biografije za otvorenu stranicu. Prologa sam vas mjeseca vidio u Fotografskoj galeriji - na izlobi Arnieja Noblea. - Jeste li? Nisam vas primijetila. - Pa, bila je guva, ali bio sam tamo. I zapazio sam da ste avrljali sa suprugom Jamesa Mulhollanda, Caroline Horburv. - D-da - rekla sam sporo. - To je tono. - A jutros mije urednik rekao da napiem biografiju Jamesa Mulhollanda za nedjeljno izdanje, jer je kandidat za kabinet na slijedeim izborima. - Zbilja? - rekla sam tiho. - Pa sam se pitao imate li neki zanimljiv detalj kojeg bih mogao iskoristiti - nema veze koliko je nebitan - samo da malo oivim lanak. - Neki zanimljiv detalj? - ponovila sam. Borila sam se sa svojom savjesti manje od sekunde. - Da - odgovorila sam. - Zapravo, imam. etrnaesto poglavlje Te sam noi nazvala Daisy, ali bila je kod Nigela i nisam mogla razgovarati s njom. Oito je imala velikih problema, a ja sam bila toliko zaokupljena svojima da se nisam mogla usredotoiti na njene. Zbog te sam se spoznaje osjeala kao daje zanemarujem, osobito stoga to je ona mene podravala. A to je ono rekla - o neemu to sam joj ja rekla prije nekoliko tjedana? Uz sve napore, nisam se mogla sjetiti. Ostavila sam joj poruku, te otila u postelju, ali sam zadrijemala tek neto prije zore. Probudila sam se tri sata kasnije sa spoznajom da e David ovoga jutra primiti moje pismo. Ako mu je pota dola ranije, moda ga je ve proitao. Ve na samu pomisao srce mije poelo lupati. Ipak, znala sam da ga ni pod kojim okolnostima ne smijem zvati - on mora nazvati mene. No, do deset sati jo nije nazvao i znala sam da nee. Zamislila sam svoje pismo u smeu, poderano na komadie. Opet sam pustila kasetu. Sve je bilo na njoj. Zato si opet sve namjerno pokrenula?...osjeam se uasno zadnjih esnaest godina.. .trebala si to zaboraviti... eli novac, zar ne?...Jesi li mu rekla moje ime?...Nisam znala to je bilo u paketu...To je istina...Zato si ila potraiti momka... Nazvat u sada Davida...To je bio samo vatromet.. .alosno. To je bila eksplozivna stvar, razmiljala sam - bez ironije. To je bio dinamit. Mogao bi raznijeti cijeli njegov ivot. Kako blesavo od njega, mislila sam. Iako je Jimmy bio manipulator, nijednom mu nije palo napamet da ja moda snimam na razgovor. Vratila sam kasetu u ladicu, a onda izila po novine. Upravo dok sam odluivala da li da uzmem Guardian ili Independent, primijetila sam novo izdanje asopisa MoU. Kupila sam jedan primjerak i -jo uvijek sam se loe osjeala zbog neprospavane noi - naruila utjenu kavu s mlijekom u Pattiseriei te sjela ispred nje, na sunce, i itala asopis. lanak 'Gospoica Bihevioristkinja' bio je u sredini i zauzeo dvije stranice. Glavna fotografija bila je ona to ju je David prvu razvio. Uhvatila me tuga kad sam je pogledala i sjetila sam se kada ju je slikao. - Nemojte se smijati. Smijeak sve prekriva. Onda, kasnije, kad sam vidjela kako nastaje slika: - Izgleda pomalo zabrinuto. Kao da se neto sloeno odvija u tvojoj glavi. Zaista. Sada je David znao to. lanak je bio ivahan i dobro napisan, a usprkos svojim iritantnim pitanjima, India nije puno napisala o mom privatnom ivotu - moja suzdranost i utljivost su se oito

isplatile. Znala sam da e lanak privui mnogo klijenata, pa sam odluila poslati Lily cvijee. Popila sam svoju kavu s mlijekom i prela ulicu do cvjearnice te upravo izabirala neke rue, kada sam ugledala Bljakalie kako dolazi prema meni i razgovara na mobitel, po obiaju. - Ne, mamice - ula sam kako govori, dok je prolazila iza mene. - Mislim da me uope ne razumije. Mislim... sladoled? Pa, tono... on zna da ne smijem jesti laktozu... Da... Doista mislim daje sebian... Aha. S druge strane, privlaan je i duhovit... i, dakako, lud je za mnom... da... vidjet u ga veeras. Zato? Pitala sam se birajui bijele gerbere. Zato e ga vidjeti veeras? Ili bilo koje noi? Zapravo, zato bi ga uope viala, ti... kravo? I kako si nelojalna! Izlazi s njim, dok ga stalno gadi pred svojom mamom. To je zbilja sluaj dvolinosti, mislila sam ljutito dok sam se vraala kui. - Marcus je dobar momak - rekla sam Hermanu. - On zasluuje bolju, zar ne? Herman je suosjeajno uzdahnuo. Imala sam dogovor u Islingtonu u dvanaest, a onda se urno vratila natrag nadajui se da mi je David ostavio poruku, ali nije; ni do tri sata, jo uvijek nita. U etiri i pol primila sam klijenta dana - neposlunog krianca ovara. Njegova vlasnica je rekla da nita ne eli raditi. - On je tako zloest - govorila je dok smo etale na Primrose Hill, a pas se zaplitao i vukao uzicu. - Uz nogu\ On je tako zloest - ponovila je. - Tono zna to ja elim da uini, ali jednostavno nee. - Psi nisu zloesti - rekla sam. - Kada bismo to rekli, pridali bismo im ljudske osobine koje oni ne mogu imati. Psi nemaju osjeaj za 'dobro' ili 'loe' - objanjavala sam. - Oni to ne razumiju. Oni nemaju savjest ili pojam krivnje - sjetila sam se Jimmvja - psi rade samo ono to ih nagrauje. Prola sam s njom osnovna pravila: ignoriranje 'loeg' ili neeljenog ponaanja i pozitivno poticanje 'dobrog' ili eljenog ponaanja. Onda smo se vratile u kuu, da za nju potraim termine za satove treninga . Dok sam sjedila za stolom, vidjela sam da su stigle dvije poruke. Jedva sam ih ekala presluati. Zbog emocionalnog stresa, moj se eludac preokrenuo. - Hvala vam - rekla sam kad mije dala ek. -1 sretno s njim, sigurna sam da e biti dobro. Ispratila sam je do vrata i, upravo kad sam namjeravala posluati poruke, zazvonio mi je mobitel. To je bila moja mama, uzbuena zbog novog idiotskog projekta s ljamama. Napokon je prekinula vezu i, ba kad sam napokon namjeravala presluati svoje poruke, zaula sam lagano kucanje na vratima. Moja se ruka zaustavila. Onda jo jedanput, neto jae. To je David! Potrala sam do vrata. -Oh! To je bilo kao metak u prsa. - Bok, Miranda. - Alexander - promrmljala sam automatski. Osjetila sam muninu i slabost. Takoer sam bila ljutita. On se smijao ispriavajui se i odjednom sam se osjetila uasno tunom. - ao mi je to sam ovako iznenada doao - rekao je plaljivo. - Ostavio sam ti poruku malo prije, ali pomislio sam da me ignorira, pa sam odluio... svratiti. - O, pa... nisam te... ignorirala. Samo nisam stigla presluati poruke. Imala sam mnogo posla.

Zurila sam u njega. Zaboravila sam - ne, potisnula sam sjeanje na to kako dobro izgleda. - Mogu li ui? - Oh. Da - rekla sam tiho. - Ui... Kad je Alexander preao prag, Herman se dogegao do njega i mahao repom. - Bok, Hermane - kleknuo je i pogladio ga. - Bok, maleni. Podignuo gaje, a Herman mu je polizao uho. - Nedostajao si mi. - Ovaj... jesi li za alicu aja? - pitala sam jer nisam znala to bih drugo rekla. Krv je pulsirala u mojim uima, a lice mi se zacrvenjelo. - To bi bilo lijepo. Ili, moda, ako ima pivo? - Dobro. Zato si doao? - Otvorila sam hladnjak. Zato? - Budvveiser? - Hvala. Nadam se da e mi se pridruiti. - U redu. Iako bi mi sada dobro doao valium. - Smeta li ti ako zapalim cigaretu? - pitao je. - Ne - rekla sam tiho. - U redu je. Sada je stajao na kuhinjskim vratima, bio je toliko visok da je njegova glava skoro dodirivala okvir vrata. Iz jakne je izvadio je paket gitanesa, uzeo jednu cigaretu, a onda je zapalio drhtavom rukom. Poznat je miris uao u moje nosnice i skoro me uhvatila nostalgija. - Odlino si sredila kuu - rekao je, a ja sam mu dodala pepeljaru. - Sjeam se da je bila u neredu kad smo...- oklijevao je - kad smo je prvi put vidjeli. Kad smo bili zajedno. Onda praksa ide dobro - rekao je ivano otpuhnuvi dim. - Vidio sam lanak u asopisu Moi! o tebi. Lijepa fotografija - dodao je kad sam mu dala pivo. Kad bi znao to se nalazi iza te fotografije. - Jedna je tvoja fotografija i u dananjem The Timesu. - Zaista? - Sa zecom. - Oh! Natjecanje za najvitkijeg ljubimca? Kimnuo je. - Naslov je Teki ljubimci'. - To je dobro. I ja sam vidjela mnogo lanaka o tebi. On se nasmijao, a onda pogledao u pod. - Gledala sam prvu epizodu Kopna Ahoj!. - Zbilja? - izgledao je zaista iznenaeno. - Mislio sam da moda nee htjeti. - O... ne - protestirala sam. Zapravo, u pravu si, ali sam se prisilila. - Bilo je vrlo dobro. Izgledao si... odlino. Dobio si odline kritike, zar ne? Sjeo je na kau jo uvijek pokuavajui biti pristojno udaljen od mene, aja sam izvukla stolac metar od njega. - Da - odgovorio je povlaei dim cigarete. - Doista sam dobio dobre kritike. Bilo je vrlo dobro. To je bila zbilja...-izdahnuo je srebrnkasti dim - ...sretna odskonica. Opet sam kimnula. Onda smo samo zurili jedno u drugo, dok smo pili pivo kao tinejderi na prvoj zabavi. - Kako si, Miranda? - upitao je tiho. - Kako sam? Ne ba dobro. U uasnom sam stanju. - Ovaj... dobro sam. Hvala. Sve je... u redu. - to je s tvojim roditeljima? I Daisy? - paljivo je iz usta izvadio komadi duhana. - Oni su dobro. Rekla sam mu za povratak svog tate u Veliku Britaniju. ak sam mu rekla za majinu ludu ideju s ljamama. Njegove su plave oi sjale od smijeha.

- Nevjerojatno! - Ne, zaista. Stvarno to ozbiljno misli. To je ludo. Sada se atmosfera opustila. ak sam se uspjela nasmijati. - Ide li u Hollywood? -Da. - Kad odlazi? - Sutra. Sutra? Odjednom mi se grlo stegnulo. - Let mi je u podne. Zato sam i doao - dodao je tiho. - Vjerojatno si se pitala. - Pa, jesam... da. - Nisam htio otii, a da te ne vidim jo jednom. - Oh - zurila sam u zraku sunca na podu. - Samo sam htio vidjeti jesi li... dobro. - O, ja sam dobro - mrmljala sam. Ne, nisam. Oajna sam! Sada vie nego prije. Zato si, do vraga, doao, Alexandere? - Zato to sam se htio oprostiti. Oprostiti? - Zvui kao da se vie nikada neemo vidjeti. - Vjerojatno neemo. Planiram ostati tamo. - Zaista? - To je lijep ivot. Ima mnogo Britanaca. Mnogo sunca... - I mnogo posla - ako ima sree. Slegnuo je ramenima. - Imam nekoliko audicija. Mnogi se zanimaju za mene jer se Kopno Ahoj! trenutno prikazuje u SAD-u. - Reese Withrespoon - mrmljala sam. - itala sam da bi mogao raditi s njom. - Da. Postoji mogunost. Ona je odlina. - Svidjela mi se u Sweet Home Alabama. -1 meni. - Pa... vjerojatno e postati velika zvijezda. Opet je slegnuo ramenima. - Ne znam. Nadam se da u... uspjeti. Zna - dodao je s pomalo prisiljenom vedrinom - vjerojatno je dobro to smo prekinuli, zar ne? - Nasmijao se kao daje traio moje odobrenje. - Mislim da ti ne bi voljela ivjeti u Los Angelesu. - Da, mislim da ne bih. Vidjela sam ga kad je tata tamo ivio. - S druge strane, bila bi veoma zaposlena - rekao je. - Tamo ima mnogo neurotinih ljubimaca. Nasmijala sam se. - Bolje reeno, neurotinih vlasnika. Ali u pravu si - L.A. doista nije za mene. Pa, da... vjerojatno naa veza ne bi uspjela, pa je bolje da smo... Da si me napustio. - Pogledala sam kroz prozor. Da nisi, sljedeeg bismo se mjeseca vjenali. Nekoliko trenutaka je zavladala tiina. - ao mije - odjednom je rekao. Pogledala sam ga -sada su se, na moje uenje, u njegovim oima pojavile suze. - ao mi je, Miranda - ponovio je. - To sam ti zapravo doao rei. Bila sam previe zaprepatena da bih mu odgovorila, tiina izmeu nas je bila toliko napeta da sam ula vlastito disanje. Onda je Alexander odjednom ustao. Mislila sam da e otii. Umjesto toga me podignuo i povukao u udan zagrljaj. - Ponaao sam se tako... loe - rekao je, a glas mu je podrhtavao. - No, nisam mogao otii iz Londona, a da ti ne kaem koliko mije ao. Moda mi nee vjerovati, ali osjeao sam se... uasno ovih prolih tjedana.

- U redu je. - I meni su poele tei suze. - U redu je, Alex... - Ne znam to se... dogodilo te noi. Pretpostavljam da sam se... uspaniio. I onda si ti bila...- njegov se glas izgubio. U bolnici. - Samo se nadam da mi moe... oprostiti. - Da. Da, dakako da mogu - i opratam ti. Zaista ti... opratam. - Rekavi to, osjetila sam da je neto mrano i sjenovito napustilo moju duu. - Znam da me nisi namjerno...zaustavila sam se. Napustio. - Sve se dogodilo tako brzo. - Znam. Sada smo sjeli na kau, jedno do drugog i drali se za ruke. - No, to me muilo, Miranda. Sama spoznaja da si bila ozlijeena. I da sam te trebao zatititi - ali... nisam. Iznevjerio sam te. - Gledaj, sada mije mnogo bolje. Nije mnogo trajalo. Zaboravila sam to i... mnogo gore stvari se dogaaju ljudima svaki dan. - li kada su mi vratili zaruniki prsten, osjeao sam se tako loe. Mislio sam da me mrzi. Odmahnula sam glavom. - To nije istina. Nisam ti ga vratila da te kaznim. Samo... nije mi se inilo... pametnim da ga zadrim. - Prodao sam ga - promrmljao je. - Zaista? - Dao sam novac u dobrotvorne svrhe. - To je bilo lijepo od tebe. - I pokuavao sam skupiti hrabrost da te nazovem otkad sam saznao da odlazim u SAD; no, mislio sam da me nee htjeti vidjeti, zbog ega sam se osjeao jo gore. Ali, kad sam dobio prsten, znao sam da ti se moram javiti. Nisam mogao napustiti ovu zemlju znajui da me prezire. - Ne prezirem te. Barem ne vie. - Znao sam da ne mogu ivjeti s tim teretom. Pa sam morao doi i rei... ono to sam rekao. - U redu je - mrmljala sam, a grlo mi se stegnulo. - Sada je sve zaboravljeno. I to na udan nain - nastavila sam. - Moda neto dobro izae iz svega toga. Mislila sam na Davida i moju potragu za oprostom. - Kakve stvari? - Ne znam... tono. No, moda u ti jednoga dana rei. Uzdahnuo je, a onda opet ustao. - Pa... bolje da krenem. Nisam se sasvim spakirao. - to e biti s tvojim stanom? - Iznajmit u ga. - Hvala ti to si doao, Alexander. Tako mi je drago zbog toga. Hoe li mi javiti kako ti ide? - Da - rekao je. - Dakako da hou. Ako naiem na to veliko, poslat u ti e-mail. To bih volio. Dala sam mu svoju posjetnicu. - Nadam se da e uspjeti... stvarno dobro. - Hvala. I ja to tebi elim. Tako mi je drago to sam te vidio. Njegove su plave oi opet podrhtavale, a onda se sagnuo i poljubio me u obraz. - Mogu li te samo neto pitati? - dodala sam, kad je uhvatio kvaku na vratima. - Dakako.

- Kojoj si dobrotvornoj organizaciji dao novac? Na trenutak je zastao, a onda se zacrvenio. - Pa... Samaritancima. Mislim da to zasluuju. Kad je Alexander otiao, sjedila sam na kauu i zurila u pod u mislima ponavljajui posjet, scenu po scenu. Onda sam stavila Hermana na uzicu i mi smo etali po Primrose Hillu, a onda kroz Regent's Park. Otili smo do Inner Circlea i proli pored kazalita. Veeras nije bilo predstave. Bilo je tiho. I sada dok se ljubiasta boja neba pretvorila u svijetloljubiastu pa u tamnomodru, sjela sam na klupu te su mi se vratila sjeanja na dan kad sam prvi put vidjela Alexandera. - Preklinjem te... da te mogu spomenuti u svojim molitvama - kako se zove? - Bit u tvoj... - Divna Miranda! Ti si vrhunac divote! Ustala sam i krenula natrag. - Bolji je vrline, no osvete in... To je bilo tako..., tako istinito. Htjela sam se osvetiti Alexanderu; htjela sam ga kazniti ali oito je patio. I bilo mu je lako oprostiti - tako lako - a mislila sam da e biti nevjerojatno teko. - Kao to elite da vai grijesi nestanu, tako i vi meni darujte slobodu! Kada sam se vratila kui, vidjela sam svjetlo na automatskoj sekretarici i shvatila da nisam presluala poruke. Alexanderov me posjet toliko smeo da sam zaboravila na njih. Prva je poruka bila njegova, ljubazno me upitao da mu uzvratim poziv. Druga je bila Daisvina. Zvuala je uznemireno. Odmah sam je nazvala, ali joj je mobitel bio iskljuen. Moda je ila nekamo s Nigelom ili na jednu od svojih zabava, a jedva sam joj ekala rei za Alexandera i eljela sam znati to se dogaa sa njom. to je ono rekla juer? Spomenula je neto to sam ja rekla kad smo sjedile u njenom vrtu prije nekoliko tjedana - ali nikako se nisam mogla sjetiti to je to bilo. U deset sam joj ostavila jo jednu poruku da me nazove u bilo koje doba dana ili noi. Ali nije! Ni sutradan se nisam ula s njom, niti dan nakon toga. Nije bila na poslu, recepcionarka je rekla da nisu sigurni kad se vraa - nitko nije znao gdje je ona. Sada sam ve bila zabrinuta i, upravo kad sam namjeravala nazvati Nigela ili njenu mamu, u petak mi se napokon javila. Telefon je zazvonio u sedam ujutro. To je bila ona. - Miranda - njezin se glas gubio. - Ja sam. Bila sam budna cijele noi. Mogu li doi k tebi na doruak? - Dakako. Kupit u kroasane od okolade. Dola je sat kasnije, blijeda i iscrpljena. - Samo sam te eljela vidjeti. Prola tri dana su bila uasna. Pogledala sam njezinu lijevu ruku, a ona je to primijetila. - Vratila sam ga. - Molim? - Neu se udati za njega, Miranda. Odluila sam u utorak. - Isuse - rekla sam tiho. - Zato? Zbog naina na koji te zaprosio? - Da - uzdahnula je - jednim dijelom. Bilo je uasno. Osjeala sam se... ponienom. Nije to mogao napraviti na manje romantini nain ni daje pokuavao. I zato to sam otkrila daje ono stoje rekla Mary istina. Pitala sam ga za to u ponedjeljak naveer i, kad sam ga pritisnula, na kraju je priznao. No, glavni razlog to se neu udati za Nigela jest stoje to jednostavno... pogreno-i to znam ve neko vrijeme. - Zato si onda...?

Podignula je ruke. - Zato to sam bila slabi! Drala sam se Nigela jer sam mislila daje on moja najbolja prilika - i zato to sam se bojala zapoeti novu vezu s nekim drugim. Samo sam se naviknula biti s njim i to je sve - a on je izgledao tako pogodan i siguran. No, to Nigel i ja imamo zajedniko, Miranda? Nital - nastavila je prije nego sam mogla odgovoriti. - I manje od toga, i... vidi, stvar je u tome...- glas joj je nestao. - Stvar je u tome...- Sada su u njenim oima bile suze, a brada joj je drhtala. Dok sam ila po papirnate maramice, odjednom sam se sjetila to sam joj rekla nekoliko tjedana ranije u njezinom vrtu. Ako tvoja veza s Nigelom ne uspije, moda ti je sueno da upozna koga drugoga. - Stvar je u tome...-pokuala je ponovno, a onda sjela na stolac - da sam ja... - Upoznala nekog drugog... Zar ne? O tome je zapravo rije? Kimnula je glavom, a onda je spustila. - Ah, Daisy. - Mislila sam da si i prije sumnjala - plakala je. - Bilo je prilino oito... ali ti si bila tako zaokupljena svojim problemima. - Znam da jesam - odgovorila sam i dodala joj rupi. - ao mije. Bila sam tako zaokupljena svojim problemima. No, misli li... da bi moglo uspjeti... s tim momkom? - Ne! Ne... nee uspjeti - plakala je. - Zato ne? - Zato to on ve ima nekoga, ali nije stvar u tome. Stvar je u tome da ga znam samo malo vie od mjesec dana, no za to vrijeme bilo mije deset puta zabavnije s njim nego est godina s Nigelom. I zbog toga sam se napokon suoila s injenicom da bi bilo pogreno da se udam za Nigela. Prije nego mi se to dogodilo, bila bi sretna s iluzijom daje Nigel u redu. Da e on biti dobar za mene. Ali nee; zato to mu je trebalo dugo da se obveze, a kad je to uinio, bilo je iz potpuno pogrenih razloga... a, Miranda, to nije dovoljno dobro - elim viel - To je momak s mikroletenja, zar ne? Progutala je suze. - Da. Mislila sam da si prije primijetila. - Nisam ba, zato to te stvari radi ve godinama, Daisy, sa svim ljudima, pa tomu nisam pridavala velik znaaj, osobito stoga to si se upravo zaruila. No, zar mu ne moe rei kako se osjea? - Ne! - plakala je. - Sramim se. On ima nekoga. Rekla sam ti. - Koliko dugo? - Oko tri mjeseca. Ali potpuno je opsjednut njome, to je jasno. No, zbog same injenice da sam upoznala nekoga i da prema njemu imam jake osjeaje, shvatila sam da se jednostavno ne mogu udati za Nigela. Obrisala je oi. - Vratila sam i vjenanicu. Vratili su mi novac - minus deset posto zbog zakanjenja. - To je bilo lijepo od njih. - Znam. Oito sam im se smilila. I zbog toga nisam ila na posao. Morala sam raditi takve stvari - vratiti prsten Nigelu. Vratiti vjenanicu. Vidjeti neke ljude... I morala sam odnijeti neke stvari iz Nigelove kue - a to je duga stvar - tamo je bilo tako malo mojih stvari. - Znam. Uvijek sam to primjeivala.

- Zna li stoje bilo tamo? Moja spavaica, moja koara za rublje, moj pribor za tenis i nekoliko kuharica. Nakon pet i pol godina to je sve. On nije elio dijeliti svoj ivot sa mnom - sve dok nije saznao da e to za njega biti korisno. No, vjerojatno je znao kako sam se osjeala. - Sigurna sam da je znao. Ali nikada ga nisi tjerala ni na to. - Znam da nisam - i kakva budala sam bila! Dopustila sam mu da se izvue! Bila sam previe...- uzdahnula je previe uplaena da to spomenem, da ne bismo prekinuli. Ali... kad sam susrela tog drugog momka, postala sam hrabra. Dakle, ne! Neu se zadovoljiti Nigelom. A to se tie djece, to moe ekati. Imam samo trideset i tri godine - jo imam vremena. Samo znam da se neu udati za nekoga s kim se ne osjeam...zastala je - ...bitnom za njegovu sreu. Da mu zaista nedostajem kad me nema - mislim da Nigelu neu nedostajati, barem ne zadugo. No, ovaj drugi momak... O, Miranda, s njim sam se tako zabavljala. Imamo mnogo zajednikih stvari - i pun je ivota. Odjednom sam opet primijetila kratke, bijele dlake na njezinom demperu. I sada sam s iznenaenjem shvatila da su pripadale Twigletu. Kako sam mogla biti tako slijepa? - To je Marcus - rekla sam tiho. Zakolutala je oima. - Bravo, Sherlock. - ao mi je, ali nisam... razmiljala. Kao da sam u zadnje vrijeme ivjela u tunelu i -da budemo poteni, Daisy - nisi nita rekla. - Zato to sam se osjeala poput idiota. Toliko sam lovila Nigela i napokon se zaruila za njega - i to se dogodilo? Odmah sam se zaljubila u nekoga drugoga... nekoga tko ak nije slobodan! Znam da smo najbolje prijateljice, Miranda, ali nisam ti mogla rei to se dogaa jer sam se osjeala kao budala! I bila sam doista zbunjena, jer sam jedno vrijeme osjeala da se Marcusu zaista sviam... kada sam ila na satove samoobrane. - Zato si im se toliko veselila. - Pa, da... bilo je tako zabavno. I budui da nikako nisi dolazila, morala sam raditi s njim jer su svi drugi imali par. I onda sam osjetila da... mu se sviam. No, onda me, na moje zaprepatenje - Nigel zaprosio. On me zaprosio... ba kad to nisam eljela. Sve je bilo kaotino. Ali, sada, pa... nema veze. Ako opet vidi Marcusa, nee rei nita, zar ne? Stavila je glavu meu ruke. - Osjeam se tako... apsurdno. - Ne. Dakako da neu. Ali to je rekao o svojoj djevojci? Daisy je uzdahnula. - Ne mnogo. Samo joj znam ime i da izrauje nakit, daje veoma uspjena i vrlo lijepa. Osim toga, nije nita rekao. - Dakle, nikada nije rekao nita negativno o njoj? - Boe, ne! - Daisy je izgledala okirano. - Kako je on dobar ovjek! I vrlo lojalan. Ja se ne bih brinula za Natalie, Daisy. - Kako to misli? - Tako. Zaboravi je i nastavi se viati s Marcusom. -Ali u tome je problem - jecala je. Ne mogu. Zato to su satovi samoobrane zavrili i odjednom je rekao da vie nema vremena da me vodi na mikroletenje. Odjednom sam se sjetila Marcusove udne reakcije na Daisyine zaruke. Ona mu se zaista svia. Dakako. I sam je bio zbunjen. - Ako mu kae da vie nisi zaruena, on e te opet odvesti na mikroletenje. Zagonetno me pogledala.

- Samo u ti to rei, Daisy. Samo... zaboravi na Natalie. Sprijatelji se s Marcusom kao to si i radila. Napokon, sada si slobodna raditi to hoe - s kim hoe. - Da - rekla je s uzdahom olakanja. - Jesam. Subotnje jutro provela sam odgovarajui na e-mailove. Jedan mi je poslala Lily i zahvalila na cvijeu zajedno s portretom Jennifer i Gwyneth; jedan mije poslao ovjek s papigom, koji je rekao da je drutvo znatno pomoglo Tweetiejevu raspoloenju. Jedan su mi poslali Greenovi, vlasnici crvenoga setera, koje sam vidjela krajem lipnja. 'elimo da znate da se nedavno Sinead parila s lijepim irskim seterom Fergusom - i sada je vrlo sretna budua majka.' Nasmijala sam se. 'I tako - itala sam dalje - i ja sam! Kad smo doli k vama nisam imala pojma da sam trudna etiri tjedna, upravo sam ula u trei mjesec. Odgovorila sam im da se radujem zbog njih. Stvari zbilja ispadnu dobro na neki udan nain, mislila sam dok sam itala druge poruke. 'Svaki put kad pokuam poljubiti svoju djevojku, njezin pas me napadne - molim vas, pomozite mi!' 'Mislite li da je moj zec perverzan? Stalno pokuava voditi ljubav s makom?' Tu je bio jo jedan email ovjeka iji se zec nije htio pariti. 'Ona je vrloo lijepa angorska zeica - i dosad smo je upoznali s tri mujaka, koji su svi, po naem miljenju, bili veoma prihvatljivi... ali apsolutno nita se nije dogodilo. Mislite li da je zbunjena - ili mi u emu grijeimo?' Poslala sam mu odgovor i savjetovala strpljenje. 'Zeevi su individualci...' - tipkala sam. Ba kad sam namjeravala detaljnije objasniti seksualnu psihologiju zeeva, zazvonio je telefon. To je bila moja mama - na mobitelu. - Duo, mora gledati veernje vijesti. Na televiziji smo! - Mama, ne mogu vjerovati da je otvorenje golf kluba nacionalna udarna vijest. - Samo gledaj, Miranda, intervjuirali su nas cijelo jutro - i, da, oprosti, ne mogu avrljati... mae mi ovjek iz London Tonighta. U pet sati sam upalila televizor. Prole su glavne vijesti, a onda su doli do dijela 'i na kraju'. - I na kraju - rekao je Trevor McDonald - danas je u East Sussexu otvoren novi golf klub. Moda ete pomisliti da u tome nema nieg zanimljivoga. Ali Lower Chalvington Golf Club u blizini Alfristona u East Sussexu nudi lanovima potpuno jedinstvenu uslugu, stoje saznala naa novinarka Lucy Bowels. Prilog je poeo prikazom terena i kluba - doista je izgledalo privlano - a onda su prikazali igrae. - Jedan od osnivaa kluba, Tom Williams...- govorila je novinarka. Sada je kamera pokazivala neto drugo - i ja sam uzdahnula. - Uz pomo toplog, krznenog prijatelja. Iza igraa je strpljivo stajao Pedro; njegova je dlaka lagano vijorila na njenom povjetarcu; te nosio je tapove za golf. - Upoznajte nosaa tapova - ljamu Pedra. Zbilja su to uinili. Nisam vjerovala da misle ozbiljno. Mislila sam daje cijela stvar ala. - Ljame su tisuama godina ivjele u krdima u Andama - objanjavala je Lucy Bowles, dok je Tom Williams vodio Pedra do slijedee rupe. - No, zadnjih petnaest godina postali su popularni u Velikoj Britaniji. Ljame se obino dre kao ljubimci, ali Pedro i njegovi prijatelji vole raditi. Vikendom nose jahae po stazi u South Downsu, posjeuju bolnice i ponekad snimaju reklame. Ali odsad e tijekom

tjedna pomagati lanovima Lower Chalvingtona. Vlasnica je Alice Ingram. Ona kae da ljame nisu samo pogodne za posao, nego su savrene za njega. Sada je kamera pokazala mamu koja je bila oduevljena. - One su zaista savrene - rekla je. - Ljame imaju vrlo lagan hod, nemaju kopita, pa ne ostavljaju tragove na travi. Veoma su iste - koriste samo zajednike toalete, stoga ne rade nered. Vrlo su strpljive, osjeajne i blage ivotinje. Sretno e stajati koliko god vam udarac traje, mislei lijepe misli i uivajui u pogledu. Sada su pokazali Toma Williamsa na treoj rupi. - Dakle, to mislite o Pedru kao pomagau? - Pa, vrlo je dobar - odgovorio je. - Igram s njim cijelo jutro i bolji je od nekih ljudskih pomagaa koje sam imao. Ponajprije, ne tui se to mora nositi tapove; ne komentira to nisam dobro odigrao. Takoer se zbog njega osjeam udno smireno, pa stoga bolje igram. Nije ba dobar u odabiru tapova - dodao je Williams. - No, ne moete imati sve, zar ne? Hajdemo, Pedro. Dao je Pedru mrkvu, a onda ga odveo. Kamera se vratila na Lucy. - Nosai ljame zamisao su glavnog voditelja kluba Teda Sweeta - objanjavala je. I sada je tu bio tata sa irokim osmijehom. - Kako ste doli na tu ideju? - Dvadeset godina sam radio u klubovima u SAD-u - poeo je. -1 znao sam da postoji jedan klub u Sjevernoj Karolini, koji je imao nekoliko ljama. Sluajno sam to spomenuo gospoi Ingram u prolazu, prije mjesec dana. Na moje iznenaenje, ona je predloila da to uinimo ovdje. Onda smo pokrenuli svoj plan - za vrlo kratko vrijeme. Morali smo hitno naruiti posebne nosiljke za tapove to ih nose ljame. Stigle su juer, na vrijeme za otvaranje i ljame su ih dobro prihvatile. Sa svake strane nose dvije torbe, zbog ravnotee. - Ali... zar to nije samo ala? -upitala je novinarka. - Moda i jest. No, novi klub je traio neto doista zanimljivo, a to su ljame. One takoer pomau u sniavanju napetosti. - Dakle, jesu ii ove ljame prvi nosai golf tapova u Velikoj Britaniji? - Jesu. Zapravo, vjerujemo da su jedine u cijeloj Europi. Sada je kamera pokazivala druge ljame koje su njeno tapkale po terenu ili stajale pored rupa, a onda opet Trevora McDonalda. - to je slijedee? - rekao je s osmijehom. - Ljame nogometni suci? elimo vam ugodnu veer ekipa ranih veernjih vijesti i ja. - Briljantno - rekla sam u jednom dahu. - Jednostavno briljantno. Zato je mama postala ljubazna prema tati - vidjela je dobru poslovnu priliku za ljame. Ako klub uspije, ona e biti na dobitku. U trenutku kad sam je namjeravala nazvati njezin je mobitel bio stalno zauzet - zaula sam kucanje na vratima. - Gospoica Svveet? -Da? Pred vratima je stajao ovjek s ogromnim buketom. - Ovo je za vas. Molim vas, potpiite se. Zurila sam u ogroman buket rua i tigrastih ljiljana. Tko mi je to poslao? Dok sam drhtavom rukom otvarala malu bijelu omotnicu, nadala sam se da su moda od Davida. No, ja bih njemu trebala slati cvijee. Mislila sam da bi mogle biti i od Alexandera, za moj roendan. Ali, na moje iznenaenje, poslao ih je Tim. Proitala sam karticu. To je bila odlina informacija, Miranda - nikada vam neu moi dovoljno zahvaliti!

U nedjelju me mama probudila u sedam i pol. - Sretan roendan, duo. - Hvala - rekla sam promuklo. - Zar nije malo rano? - Oprosti. Ja sam ustala u est. Jesi li gledala mene i tatu sino? - Jesam. Bilo je odlino. - Bacila sam prekriva sa sebe, potom zijevnula. - 2ao mije to sam sumnjala u vas. - Pa, napravit e i neke odline lanke o nama u novinama. Kupi Sundau Independent, mi smo na etvrtoj stranici - lanak je ogroman! Brzo sam se odjenula, a onda krenula iza ugla, do kioska. Ugledavi Independent, uzdahnula sam. 'MULHOLLAND JE LAGAO' - pisalo je, a ispod toga: 'PRIJEVARA MINISTRA OBRAZOVANJA. lanak je bio oznaen rijeju 'Ekskluzivno', ali i druge novine su o tome pisale. 'MINISTAR OBRAZOVANJA VARAO NA ISPITIMA' pisalo je u Sundau Telegraphu iznad ogromne Jimmvjeve slike. 'NIJE KVALIFICIRAN ZA POSAO' - stajalo je u Mailu. Dok sam itala prvu stranicu Independenta, pored koje je velikim slovima bilo Timovo ime, bila sam toliko zadubljena da sam skoro izila iz trgovine ne plativi. Nasumce sam dala novac, a onda, pogledom jo uvijek na prii, otila kui, pokuavajui se ne zabiti u rasvjetne stupove. Drhtavih ruku sjela sam za stol. Ministar obrazovanja, koji je trebao biti kandidat za vrh, upravo je doivio obrat u karijeri. Istraivanje ovih novina otkriva da je diploma s najboljim ocjenama, za koju je tvrdio da ju je dobio na Odsjeku za biokemiju Sveuilita Sussex 1986., zapravo bila trea. Ova uasna neistina - navedena i na njegovoj web stranci - nije se provjeravala godinama. Ministar, koji se nalazi na odmoru u kotskoj, tvrdio je, kad smo ga nazvali, da je to bio samo 'nesporazum', iako je poslije ispravio to u 'pogreku'. Njegovi su kolege ostali okirani i rekli da su se 'razoarali'u Billingtonu. Zasad nije bilo izjave premijera i - umjesto da na jesen doivi promaknue - predvia se da e ambiciozni gospodin Mulholland biti poslan u zadnje klupe. Tu je bio i drugi lanak, preko cijele stranice, pod naslovom Uspon i pad Jamesa Mulhollanda, koji je takoer ukljuivao injenicu da je promijenio svoje ime. I otra kritika na njegov raun. Kao ministar za doivotno uenje, gospodin Mulholland je sada nauio dvije bitne lekcije: aj da je iskrenost uvijek najbolja politika, i bj da e istina, neizbjeno, izii na vidjelo. Njegove su se ministarske ambicije sada rasplinule. Spustila sam novine, osjeajui da mi se usta razvlae u osmijeh. Jimmvjeva je politika karijera bila upropatena. I ja sam se radovala. - Hvala ti, Daisy - aputala sam. - Hvala ti to si se toga dosjetila - ti, pametna, pametna djevojko. Nazvala sam je, ali nije odgovarala i mobitel joj je bio iskljuen. Moda je bila s mamom. Onda sam okrenula etvrtu stranicu, koja je bila posveena djeacima: Krdo ljama unajmljeno je da rade kao nosai golf tapova za golf klub iz Sussexa... ideja Teda Svveeta i njegove bive supruge Alice Ingram...osam ljama... posebne torbe za tapove... osjeajnosti i inteligencija ine ih podobnima za posao, navodi ga Sweet. Klub, koji se borio da privue nove lanove, prologa je tjedna - otkad su poeli s radom - primio stotinu novih lanova. Na pola stranice bila je fotografija Henrvja s torbama za golf pod naslovom Henry Ljubi. 'Zanimljivo je da vas Henry - rekla je jedna lanica, arah Penrose - poljubi svaki put kad

udarite - bez obzira je li udarac bio dobar ili lo!' 'Zar ljame ne pljuju? - upitao je novinar. - Neodgovorna je mama. - Samo ponekad, jedni na druge - ako se svaaju. I zato pjevue? - To je lako - rekao je tata. - Ljame pjevue zato to ne znaju rijei. - Dobre vijesti, Hermane - rekla sam. - Vrlo dobre vijesti. Barem na dvije stranice. Trudio se da izgleda sretno. - I danas imam trideset i tri godine. To e biti udan roendan jer nikoga neu vidjeti. Daisy se ponudila da provede dan sa mnom, ali nekako sam htjela biti sama. Dok sam radila, ukljuila sam London F.M. morala sam napisati najmanje osam izvjetaja. Velik pritisak na gospodina Mulhollanda...-ula sam, dok sam tipkala. Gospodin Mulholland jo uvijek nije dao izjavu... Nema potpore kolega ministara... Njegovo priznanje da je lagao uzdrmalo je njegovu poziciju ministra obrazovanja... Nije pitanje hoe li otii, nego kada... Ministar obrazovanja James Mulholland dao je ostavku vladiula sam na vijestima u etiri sata. Toplina mi je obavila srce. Jimmy je, kao i Trigger, bio je dominantan pas kojemu je status umanjen - napokon. Stavila sam Hermanu uzicu, pa smo se popeli na Primrose Hill. Sunce je jo uvijek bilo visoko, a e us_ koro poeti nestajati. Trkai i djeca sa zmajevima bili su u punom pogonu. Na vrhu sam sjela na klupu i prisjeala se prologodinjega roendana. Provela sam ga s Alexanderom. Odveo me u Pariz. A sada sam bila ovdje - sama. No, dogaale su mi se i gore stvari, razmiljala sam zatvorenih oiju. Mnogo gore... Mislila sam kako je Daisy hrabra stoje ostavila Nigela. Za to je potrebno mnogo vie hrabrosti nego za pedeset skokova padobranom. Sluala sam udaljene krikove djece i buku automobila. Onda sam krenula natrag. I dok sam zurila u pod, izgubljena u mislima, Herman je odjednom zalajao. Pogledala sam gore, onda se zaustavila, a srce mi je udaralo o rebra. On je dolazio gore, prema meni. Je li stvaran ili mi se priinjava zbog iscrpljenosti? Bio je udaljen pedesetak metara. Sada dvadeset. Pa je doao do mene. - I mislio sam da u te nai ovdje. Bio je neobrijan i izgledao je umorno. - Onda, zar me nee pozdraviti? - Bok... - promrmljala sam. Nasmijao se. - Bok, Miranda. - Ali... zato si doao? - Zar ne pogaa? - Ne. Ne... ba. - Pa, zato to ti je roendan. Zar se ne sjea? Rekao sam da u te izvesti na veeru. - Ah... da. Sjeam se. Ali ne treba...- moj je glas nestao. - Uvijek drim obeanja. Osim... ako nisi zauzeta veeras? - Ne. Ne. Nisam zauzeta. - I... kako si? - Dobro - odgovorila sam tiho. - A ti? - Ja sam... isto dobro. No, zna li to? Cijeli dan sam bio u mranoj komori i doista bi mi prijalo pie. - Bi li volio pivo? Nasmijao se. - Da. Pivo dobro zvui. Zajedno smo sili s brda u savrenom skladu, a naa su stopala su udarala po stazi.

- Sada mi reci kakav ti je bio roendan. - Prilino dobar, zapravo. A postaje sve bolji. Skrenuli smo u Mews i sada sam otkljuavala vrata, a meu potom su bile novine. David ih je podigao. - To je zanimljiva vijest, zar ne? - Da - odgovorila sam. - To je odlina vijest. - Zamisli da krije takvo to. Ali on je krio mnogo vie. - Zbilja eli pivo? - upitala sam. - Mogao bi popiti din i tonik umjesto toga ili au vina ili... Otvorila sam hladnjak i ugledala Jimmvjevu bocu ampanjca. - Mogli bismo popiti ovo podigla sam je, a David ju je pogledao. - Pol Roger 1987.? Ne eli li to sauvati za neku posebnu prigodu? - Ovo je posebna prigoda. Nema pojma koliko posebna. Uzela sam dvije ae i otvorila limenku maslina, dok je David otvarao bocu. Dok je ampanjac lagano prelazio preko ruba, vidjela sam opet poplavu u jacuzziju i odjednom poeljela Davida, zbog ega me je dua boljela. Podigao je au. - Za tebe, Miranda. Sretan roendan! Lijepo te opet vidjeti. - I tebe je lijepo opet vidjeti. Nisam mislila da... e to htjeti. - Nisam ni ja - u poetku. Trebao sam... - zaustavio se, a onda slegnuo ramenima. Trebao sam vremena. To je sve. Da razmislim o svemu. To je bio ok, blago reeno. - Znam... - Vjerojatno sam to trebao analizirati. Otii u svoju mranu komoru i sve razviti, dok se razbistri. Dvije su mi stvari u tome pomogle. eli li znati koje su to stvari? - Samo ako mi eli rei. - Dobio sam tvoje pismo... i zbog toga sam se zamislio. A onda me, nekoliko dana kasnije, posjetila Daisy. - Zaista? Nisam znala da je to uinila. - Znam da nisi. Nala je moj broj na web stranici, nazvala me, pa smo se nali na piu. I rekla mije daje sve to si mi ispriala stopostotna istina. Rekla mi je koliko si se muila. - Jesam. - I rekla mi je koliko sam ti bio drag. - Da, bio si. - Bio? Nasmijala sam se. - Jesi. - Onda je rekla neto o emu sam poslije stalno razmiljao. Rekla je daje stvar u tome da me nisi morala pronai. Nitko te nije prisilio. Mogla si to zaboraviti - osobito nakon tako mnogo vremena. Tada sam poeo shvaati koliko je to istinito i kako je tebi bilo uasno. I koliko te je kotalo... cijela pria... a onda se moj stav promijenio. Zurila sam kroz prozor. - Shvatio sam koliko si patila. Osjetila sam suze u oima. - Jesam, Davide. Patila sam. A... je li ti Daisy rekla tko je odgovoran za sve? - Nije. Pitao sam je, ali je rekla da mi to ne moe otkriti bez tvoga pristanka. Bacila sam pogled na novine. - eli li jo uvijek saznati? - Dakako da elim. elim to ve esnaest godina.

- I to e uiniti kad ti kaem? - to u uiniti? Da... to bih uinio? Zakon mi ne doputa da odem do njega i prebijem ga. - Ne. Ali mogao bi ga tuiti, ako eli, ak i sada. Iako je on u zadnje vrijeme kanjen - na druge naine. - Zaista? - O da. - Zbilja? Onda... tko je to bio? - U redu. Rei u ti. To sam i uinila. - James Mulholland - rekao je David zaueno gledajui u novine. - Ovaj ovjek? Ti se alil -Ne. Proitao je stranicu. - Ovdje pie da je studirao biokemiju na Sussexu. - Da. Tada se zvao Jimmy Smith. - Dakle, poznavao je mog tatu? - Sluao je njegov predmet. O tome se i radilo. Tvoj gaje otac sruio na dva ispita, a kao rezultat toga... pa... nije uspio onako kako se nadao. Onda se odluio osvetiti. Rekao je da nije namjeravao ozbiljno ozlijediti tvog tatu - samo ga je elio dobro uplaiti. No, lagao je o svojoj diplomi - zato stoje letio visoko - i nije mogao podnijeti da ljudi saznaju pravu istinu. I zato su ga sada otpustili. - Zato to su ga otkrili? - Da. Uz moju pomo, zapravo. David me zagonetno pogledao. - Poznajem novinara - objanjavala sam - i prije nekoliko dana, dala sam mu malu... informaciju u svezi sa Jimmvjevim kvalifikacijama, a on se oito poeo raspitivati. Otvorila sam ladicu i izvadila kasetu. - Ovo je snimka mog sastanka s Jimmvjem prologa tjedna u Gornjem domu, gdje je, svojom voljom, sve priznao. Moe je uzeti, ako eli. Dala sam mu je. On je slegnuo ramenima, a onda je stavio u dep. - Zar je ne eli posluati? - Ne sada. Moda poslije. U redu je. Ovo je dobar ampanjac - dodao je. - Da - nasmijala sam se. - A danas je savren dan da ga popijemo. Zato to smo danas i ti i ja slobodni. Slobodni smo od onoga to se dogodilo. Osjeala sam se toliko slobodnom da sam eljela zabaciti glavu i smijati se. - Dakle, kamo emo ii? - rekao je David. - Da proslavimo nau slobodu... i tvoj roendan? - Doista ne znam. - to kae na Odettes? Ili Lemoniu? Ili eli otii nekamo blizu mene? Ne opet u restoran St. Johna, dakako. Osim ako ti se ne sviaju svinjei testisi. Opet sam se nasmijala. - Ne mogu rei da mi se sviaju. - Ili bismo mogli imati veeru na mojoj terasi - u hladnjaku imam dimljeni losos, mogli bismo kupiti salatu i kruh. - Ustao je. - Onda, kamo bi ila? - Hajdemo u The Engineere. Nije daleko odavde, a imaju lijepo dvorite s plinskim grijaima u obliku kiobrana. Prilino je romantino. - Zvui dobro. Smjestila sam Hermana u njegovu koaricu, a onda smo krenuli. Dok smo etali Mewsom, moj je mobitel zazvonio.

- Miranda! Sretan roendan! - To je bila Daisy. - ao mi je to te nisam prije nazvala. Ali danas sam bila tako zauzeta i signal nije dobar. - Linija doista kri - jedva te ujem. - Zato to sam tristo pedeset metara u zraku! U pozadini sam mogla uti zvuk motora mikroletaa. - Ja letim). - vikala je. - Visoko sam! Zalazak je predivan - pogledaj gore! To sam i uinila. I bio je predivan. Blaga je crvena boja obeavala sljedei sunani dan. Sada sam mogla uti udaljeno lajanje u pozadini. - Laje li to laje pas na kojega ja mislim? - Da. I Twiglet je u zraku. U mojoj je jakni, dok Marcus upravlja. On ovo oboava - zar ne, Tvvigletiu? - Vau, vaul - On ima svoju vlastitu opremu - izgleda tako slatko. Hvala ti na savjetu, Miranda hihotala se. - Bila si u pravu. Natalie je ostavila Marcusa. - Zaista? - bila sam oduevljena, ali ne i iznenaena. - No, Marcus kae da mu to ne smeta jer je ona alergina na njega... ali ne znam to misli pod tim. - Ja znam. Rei u ti neki drugi put. I hvala tebi na tvom savjetu - rekla sam sa smijehom. - Pozdravi Davida! - Hou. Hej... kako zna daje ovdje? - Zato to... pa... nekako jednostavno znam. Sada me David uhvatio za ruku i otili smo prema Glouchester Avenue, pored eljeznikoga mosta na ijem sam kraju vidjela zeleni kamion za smee to se sporo kretao cestom, a njegova su crvena svjetla bljeskala. David je odjednom krenuo prema njemu. - to radi, Davide? Nije mi odgovorio. Umjesto toga, iz depa je izvadio kasetu koju sam mu dala, zamahnuo rukom i ubacio je u kamion. - Jesi li siguran? - pitala sam ga. - Siguran sam. Bolji je vrline, no osvete in. - Koja je svrha kazniti tog ovjeka? ini se da je dovoljno patio - i u svakom sluaju, ja sam imao dobar ivot zbog njega. Nikada ne bih postao fotograf da on nije uinio ono stoje uinio. Postao bih samo jo jedan lijenik ope prakse. Umjesto toga, proputovao sam svijet i vidio nevjerojatne stvari, Miranda, to je promijenilo moj ivot - u poetku na gore, a onda na bolje. I sada sam opet pomislila na Alexandera. Moda je injenica da sam mu oprostila nekako vratila Davida meni - kao da je jedan in pomirbe zapoeo drugi. I kao to elite da vai grijesi nestanu... David me drao za ruku. ...tako i vi meni darujte slobodu. - Morat emo raditi neke lijepe stvari - rekao je. - Odsad neu putovati toliko puno. - To je dobro. - Moemo putovati vikendom. -Aha. - Moemo igrati tenis. To bi bilo zabavno, zar ne? - Da, iako nisam ba dobra u tome.

- I mogli bismo opet ii na klizanje. To bi voljela, zar ne? - Da, ali... - Ali to? - Past u. - Ne, nee - rekao je David. - Nee pasti. Zato to u te ja drati, Miranda. Drat u se tebe. Pogledala sam ga, popela se na prste i poljubila ga u obraz. - Da - rekla sam tiho. Mislim da hoe. Svi mukarci su zvijeri... ...ili barem u to vjeruje Miranda Svveet. Kao bihevioristkinja za ivotinje, ona moe ui u misli zaluenih dalmatinera i introvertiranih iguana, ali ne moe shvatiti zato se mukarci u njezinom ivotu ponaaju tako loe. ivotinje su hrabrije, ljubaznije i pouzdanije - stoga je Miranda odustala od ljubavi, kako bi otvorila svoju kliniku i uspjeno lijeila neurotine ljubimce i njihove zahvalne vlasnike. No, moe li zauvijek tako razmiljati o mukarcima? Njena najbolja prijateljica Daisy, neizljeiva romantiarka i organizatorica vjenanja, ne misli tako. Kad na scenu stupi zgodan fotograf, Miranda se poinje pitati je li pourila sa zakljucima. Zatim je, upravo kad se opustila, poinje progoniti prolost. Sada se mora suoiti sa svojim vlastitim ponaanjem, koje nije bilo uvijek tako dobro...