You are on page 1of 3

FRAKTALI Fraktali su geometrijski objekti ija je fraktalna dimenzija strogo vea od topoloke dimenzije.

Drugim rijeima, to su objekti koji daju jednaku razinu detalja neovisno o razluivosti koju koristimo. Dakle, fraktale je mogue uveavati beskonano mnogo, a da se pri svakom novom poveanju vide neki detalji koji prije poveanja nisu bili vidljivi, i da koliina novih detalja uvijek bude otprilike jednaka. Oni su (barem priblino) samoslini (sastoje se od umanjenih verzija samih sebe), ali isuvie nepravilni da bi se opisali jednostavnom geometrijom. Tako npr. duina nije fraktal, iako je samoslina (sastoji se od beskonano mnogo duin, a sve su duine sline). Laiki reeno, oni su "naikani" do u beskonanost. OSNOVE Kao jedan od najjednostavnijih i najpoznatijih primjera navest emo Kochovu krivulju. Ona se tvori tako da se duina zamijeni likom prikazanim na prvoj slici lijevo. To se naziva prvom iteracijom Kochove krivulje. Druga se iteracija dobije tako da se svaka od etiri duine iz prve iteracije zamijeni istim likom. Za treu iteraciju moramo zamijeniti svaku od 16 duina itd. Kochovu krivulju dobijemo nakon beskonanog broja iteracija. Na donjoj slici desno vidi se svojstvo samoslinosti - svaki je dio Kochove krivulje slian cijeloj krivulji. Jo je jedan jednostavan primjer trokut Sierpiskog. Kree se od trokuta (nulta iteracija) koji se zamijeni trima trokutima upola manje duljine stranice (prva iteracija). Sa svakim se trokutom postupak ponovi (druga iteracija), i tako u beskonanost. FRAKTALNA DIMENZIJA

Nakon velikog broja iteracija moemo vidjeti da duljina Kochove krivulje tei u beskonanost kad broj iteracija tei u beskonanost. No, cijela ta duljina je i dalje na istoj povrini, samo je "zguvana". Stupanj te "zguvanosti" moemo vidjeti iz fraktalne dimenzije. Drugim rijeima, ona nam daje uvid u to u kojoj mjeri neki fraktal zauzima ravninu (ili openito n-dimenzionalni prostor u kojem se nalazi). Tako Kochova krivulja ima fraktalnu dimenziju priblino 1.2619, a tepih Sierpiskog priblino 1.8928. Iz vrijednosti, kao i iz slika, moe se vidjeti da je tepih Sierpiskog "gui", "naikaniji" od Kochove krivulje, odnosno ispunjava vei dio ravnine. PODJELA FRAKTALA Postoje razni naini klasifikacije fraktala. Jedan je od naina svrstati ih po stupnju samoslinosti. Potpuno samoslini fraktali su oni koji sadre kopije sebe koje su sline cijelom fraktalu. Primjeri su svi geometrijski fraktali, npr. trokut Sierpiskog, Kochova krivulja, Hilbertova krivulja, Cantorov skup itd. Ako fraktal sadri male kopije sebe koje nisu sline cijelom fraktalu, nego se pojavljuju u iskrivljenom obliku, govorimo o kvazi samoslinom fraktalu (Mandelbrotov i Julijin skup i sl.).

Mogue je i da fraktal ne sadri kopije samog sebe, ali da neke njegove osobine (npr. fraktalna dimenzija) ostaju iste pri razliitim mjerilima. U tom sluaju govorimo o statistikoj samoslinosti, a tipian je primjer Perlinov um. Fraktale je mogue klasificirati i po nainu njihova nastanka. Sustavi iteriranih funkcija (Iterated Function Systems IFS) nastaju kopiranjem te homotetijom, rotiranjem i/ili translatiranjem kopije te moguim zamjenjivanjem nekog elementa kopijom. Fraktali definirani rekurzivnim relacijama odreeni su rekurzivnom matematikom formulom koja odreuje pripada li odreena toka prostora (npr. kompleksne ravnine) skupu ili ne. Sluajni fraktali nastaju crtanjem grafova nekih stohastinih procesa, npr. Brownovog gibanja. Zanimljivo je da i prva i druga podjela daje isti rezultat sustavi iteriranih funkcija daju potpuno samosline fraktale, fraktali definirani rekurzivnim relacijama su kvazi samoslini, a sluajni su fraktali samo statistiki samoslini. Zbog jednostavnosti, za te emo tri skupine koristiti redom nazive geometrijski, algebarski i stohastini fraktali. PRIMJENA Najjednostavniji primjer primjene fraktala u raunalnoj grafici jest stvaranje terena, posebice planina. Planina se tvori tako da se horizontalno poloenom trokutu svaki vrh povisi ili snizi za sluajno odabranu vrijednost. Tako dobivenom trokutu spoje se polovita stranica te se tako dobivaju etiri nova trokuta. Srednjemu od njih (omeen trima duinama koje spajaju polovita stranica prvotnog trokuta) povisimo ili snizimo vrhove kao i poetnom trokutu, ali koristimo dvostruko manje vrijednosti. Postupak sada ponovimo za sva etiri trokuta. Planine se mogu napraviti i na drugi nain, pomou Perlinovog uma. Raslinje stvoreno pomou fraktalaPomou sustava iteriranih funkcija u tri dimenzije mogue je kreirati raznoliko raslinje grmove, drvee, busene trave i sl. Ako isto napravimo u trodimenzionalnom sustavu te na kraj svake "granice" dodamo list, rezultati mogu biti zapanjujue slini stvarnim pojavama u prirodi. Nadalje, fraktali se koriste i u kompresiji podataka. Od manje vanih primjena tu je (naravno, vrlo ogranieno) predvianje nekih stohastikih procesa kao to su potresi; slaganje snopova optikih vlakana, oponaanje rada neuronskih mrea za razvoj umjetne inteligencije itd. Za male ureaje kao to su mobiteli proizvode se antene u obliku fraktala koje zbog toga mogu koristiti irok spektar frekvencija ne zauzimajui mnogo mjesta. Uzorak za vojnu kamuflanu odjeu koristi fraktalnu strukturu koja se nigdje ne ponavlja te se stoga mnogo tee zamjeuje u prirodi, gdje nita nije matematiki pravilno. Provode se istraivanja za lijeenje aritmije srca, gdje srce kuca u kaotinom reimu. Vanjskom stimulacijom srca pokuava se postii prijelaz u pravilan reim. Naposlijetku, neke su fraktalne strukture izrazito lijepe te se prezentiraju kao umjetnika djela. Mogunost primjene fraktala lei u injenici da mnogi od njih slie prirodnim pojavama. esto se kao primjer spominje posebna vrsta brokule te paprat. Med kristalizira u fraktalne oblike, a drvee je, kao i paprat, po svojoj prirodi fraktalnih svojstava (deblo se grana na grane koje se granaju na granice...). Zapravo, na neki je nain gotovo cijeli svijet sainjen od fraktalnih oblika. Mandelbrot je koristio primjer obale mora kao fraktal uvale slie zaljevima, rtovi poluotocima... Kad bismo se malo pribliili, svaka bi stijena sliila poluotoku. Vee pribliavanje otkriva izboine u stijeni koje takoer podsjeaju na poluotoke. U tim izboinama postoje

sitne udubine koje imaju isti oblik kao i zaljevi. Takav se postupak moe nastaviti sve do molekulskih razmjera. Mnogo je dijelova ljudskog tijela fraktalne strukture. Oit je primjer sustav krvnih ila, koje u principu imaju istu strukturu kao i drvee. DNA se namata dajui fraktalnu strukturu... Primjeri su nebrojeni. FRAKTALI U PRIRODI Mogunost primjene fraktala lei u injenici da mnogi od njih slie prirodnim pojavama. esto se kao primjer spominje posebna vrsta brokule te paprat. Med kristalizira u fraktalne oblike, a drvee je, kao i paprat, po svojoj prirodi fraktalnih svojstava (deblo se grana na grane koje se granaju na granice...). Zapravo, na neki je nain gotovo cijeli svijet sainjen od fraktalnih oblika. Mandelbrot je koristio primjer obale mora kao fraktal uvale slie zaljevima, rtovi poluotocima... Kad bismo se malo pribliili, svaka bi stijena sliila poluotoku. Vee pribliavanje otkriva izboine u stijeni koje takoer podsjeaju na poluotoke. U tim izboinama postoje sitne udubine koje imaju isti oblik kao i zaljevi. Takav se postupak moe nastaviti sve do molekulskih razmjera. Mnogo je dijelova ljudskog tijela fraktalne strukture. Oit je primjer sustav krvnih ila, koje u principu imaju istu strukturu kao i drvee. DNA se namata dajui fraktalnu strukturu... Primjeri su nebrojeni.