You are on page 1of 7

' K.

^aten,4 \4

39" fe .a<evro \^.

d"t*
rn.ed^t:

u'lt

' ^e: Ko..'.i


Seyyed Hossein Nasr

&U"\**^ )

tqq?

ODGOVOR NA TUruCOV rSEl xnScaNSKo-MUSLTMANSKoU nrialocu

ju u islamskom tumaienju nekih od tih

Zadovoljstvo mi je da mogu odgovoriti na urnjesni esej profesora Hansa Kiinga o islamsko-kr$ianskim odnosima. Isuvi5e bi bilo prekasno u sada5njem trenutku ljudske historije jednostavno preii preko llegovog predavania triCavim napomenama i uCcnom diplomacijom. Zelio bih se, stoga, usmjeriti na probleme koji su izneseni, s punom svije5iu o te5kodama kojepostoje na ovom podruCju i o potrebnoj hrabrosti da se izravno suprotstavimo nejasnoCama koje postoje i koje je Kring potcrtao. Imaju, k tome, i vrlo vaZne razlike koje egzistirataCaka. Hans

Kiing je jutros

zapoeeo s iednim aristotelijanskim silogizmom, naime

-da mir nije mogui bez mira medu religi jama -da mir nije moguC bez dijaloga, -da dijalog nije mogui b ez razumijevanja.
zifta. Zata (u ja zapoCeti ove svoje napomene govoreii s ovog polaAko je mir cilj religijskog dijaloga - teza koja je po sebi, naravno, diskutabilna zato Sto istina dolazi prije mira i mir slijedi iz istine onda se moramo baviti islamom kakav on jeste, kakav je prihvaden od svojih pribliZno milijardu sljedbenika, a ne onakvim kakvog bismo Zeljeli da bude e da bismo mogli obaviti dijalog s njim. fa i danas, kao i uvijek, svoje mjesto smjeStarn r-r tradicionalni islam i govorim iz te
tradicionalne islamske perspektive.

646

SEYYE

HOSS

N_l!_A

gg__

_aaGovoRNAKUNGOVEStrJ _

647

,Na sva ova pitanja na koja iu odgovoriti, naime pitanja koja se bave Kur'anom, prirodom Poslanika, i -tako dalje, bit ie dati odgovori na takav nadin kao da se oni podastiru u Lahoreu, Kairu, Marake5u, ili nekom drugom mjestu u muslimanskom svijetu. Ti bi odgovori privrrkli paZnju udenih ljudi u tim gradovima i veiina bi branila pozicije sadrZale u njina. I{ema sr-rmnje da je Kring napr;rvio korak naprijed ka razumijevanjtr islama i da je iskoraiio iz poziclje koja je definirana od strane katoiiikih i vefine protestantskih pristupa islamu joS od Ivana Segovanskog i Nikole Kuzanskog, velikil-, i slavnih kardinala iz petnaestog stoljecal koji su se vratiii razodarenju nakon Florentinskog koncila. Taj ppislsp nije bio ni$ta drugo doii ugladena diplomacija vis-a-vis islama, prristtrp koji se nastavio odrZavati gotovo pet stotina godina, i prcmcla je doveo do pojedinadnih prijateljstava, nikada nije rijeSio bilo koii ocl dubliih te.olo5kih problema stvorenih susretom kr$ianstva i islama. Sjeiam se da sam Llpravo prije devet godina, jednoga krasnop;a iJana, i:nao ,-iirdovoljstvo precivoditi iednu grr-rpr-r muslimanskih teologir u Rim i-r svrhlr kr5iansko-islamskog dijaloga. eak smo bili odvedeni i u Assisi. Bilo mi je dozvoljeno da obavim podnevni namaz sa jo5 dv.r druga iovjeka upravo na miestu gdje je sveti Franjo Asi5ki primio s./(ie sveiaeko znakovlje. To je bio zapaZen tin sa strane na5ih domaiina, ali on nije rijefio krStansko-islamske teoloSke probleme. A problenti su upravo oni na koje je, ustvari, ba5 aludirao Hans Kiing. Dozvolite mi da zapoinem, priie svega, time da mi je drago da je I lans Ki.ing shvatio islam teoloSki ozbilino. Ali, ustvrdujuii ovu iinjenicu o Ktingovom teoio$kom zanim;urju za stvarnost islama, ja sam ip;rk kritiian spram njegovog odredenja isiarna, kako je, naime, od samog podetka "islam stalno promjenljivi element stoljedima". Vrlo je vaZno nc izjeduatavati dana$nje krSiansko osjeianje promjene unutnr njihor,,e viastite tradicije s naiinom kako muslimani zamiSljaju Sta jeste islarn, bez obzira na to kako moderni zapadni naudnici razmatraju i-ristoriju islama.
To 5ta zapadna utenost koja se bavi islamom smatra da jeste islamski svijet nije uopde ekvivalentno vlastitom muslimanskorn poimanju svoje tradicije i svoga historijskog razvoja, a Sto je dakle ne5to Sto konstituira nuZni osnov za plodorrosan dijalog. U islamu, naime, imadu nepobitni dokazi stalnosti i trajnosti, i ta stalnost jeste ono Sto sadrZava srediSnji realitet islama. Kaba je joS uvijek Kaba, hadZ je ono Sto je Poslanik vr$io, dnevni namazi jesu ono Sto je on klanjao, Serijat kako je kodificiran ria temeljima Kur'ana i poslaniike iradicije jo5 uvi-

jek omeduje stvarnost vjerskog Zivota muslimana. eak su se i najmanji detalji svakodnevnog Zivota kojima vlada Sveti Z,akon, a Sto je mnogo vaZnije od teologijskih formulacija u islamu, odrZaii stoljeiima u svom najvedem dijelu. |a ne tulim kazati da postojijedan monolitni islam, ja sam protiv te teze. Sto vi5e uiimo o divergentnim tumadenjima i Skolarna u islamu - time bolje, tako da barem neiemo opet podiniti gre5ku jednoil diplomiranog studenta sa ove sarne Harvardske teolo5ke Skole koji je, prije pet godina, letio svake dvije sedrnice u Teheran i vraiao se sa "dubokim poznavanjem" Siizma i jedinst'-'a revivalistidkog islama. ]a ne velim da ima iedan monolitni islam, ali ono Sto ja hoiu kazati jcste to da ideja trajnosti u islamu proZima cijelu islamsku svijest o sebi, usprkos ovoj raznolikosti tumacenja. To je ono s Cim se moramo suoiiti, a ne naprosto nadati da ie muslimani postepeno steii historijsko iii iristoricistidko poirnanje svoga vlastitog teoloSkog i religijskog razvoja na nadin modernog Zapada, e da bi se tako dijalog udinilo mogucirn. Uciniti nesto takvo u stvari zn;rii dopustiti da dijalog rla samom po{etku cloZivi neuspjeh. l{aciuje me da Kiinp; potr.rduje da je islam cjelokupan nacin Zivota. 'Ia je iinjenica uveliko dockan ponovljena na Zapadu, naime, za mnoge muslimane to reii postalo je praznom taufologijom. eak i oni koji nisu Bog zna kako poboZni i koji ne poznaju sasvim dobro svoju vlastitu tradiciju, iznova potvrduju ovaj navod koji je fundamentalan zarazumTjevanje islama. Kiingova kritika nadela extra ecclesiam nulla salus (izvan Crkve nema spasenja), o kojemu je sada ras pravljao jedan broj krSc'anskih teologa, je vaLna, aii kad Kiing dolazi do pitanja redovnih i vanredniir puteva spasenja tek srno tada zagazi1t u vrlo duboku vodu. Mislim da se sve od Zaka Maritena (Jac<1i.res Maritain) medu savremenim katolidkim misliocima, podinfe s pokuSajima da se islam i druge nekr5ianske religije shvate "ozbiljno", i pritom se govori o prirodnom i natprirodnom misticizmu (mystique naturelle et mystique supernatureile ) te takoder redovnom i vanrednom spasenju, kao novoj vrsti "diplomacije" koja moZe biti dragocjena za one koji se bave spoljnim poslovima, ali ne i teolozima koji su se upustili u ekumenska raspravljanja. Ja mislim da treba ostaviti postrani takvu vrstu lijepe i udene diplomacije, koja izvrdava temeljne probleme istine i laZi, ukoliko se tu hoie, naravno, imati ikakav ozbiljan dijalog. Ili su mu5karci i Zene spaseni od Boga i to vanredno - jer, u svakom sludaju, biti ljudsko biie jeste vei vanredna dinjenica - ili nisu uopce spaseni! trsiarn, naravilo, na kategoridan nadin odbacuje suprotstavljenost izmedu redovnih i vanrednih puteva spasenja.

648
'EYYED

H.RSEIN NASr(

Sreiom, Hans Kting je imao hrabrosti pristupiti pitanju liinosti -To Poslanika. Sto je u sredi$tu islamsko-kr5ianskog pogreSnog rarumijevanja nisu samo doktrine, koje se mogu teoioski i metafizieki shvatiti, negoli hiljadugodiSnja mrZnja kr5fana prema osnivafu islama. Jedan Kringov zemljak, Enriko od Majnca (Enrico of Mainz), koji je 1i42. napisao djelo Vita Mahometi na latinskom, djelo koje je Citano di]iem Evrope, predstavlja jednu vrstu polemidkog stava piotiv posianika Muhammeda a.s., stava koji je vladajuii na Zapadu-nekih devet s-tgfina godinal eak i danas, ur' ,uu frazeologifit, ugladene tvrdnje, diplomatske izjave i eak ljudske geste prema isiamu, lak je i Vatikanska deklaracija iz godine 1962. poianiki islama ostavila postrani, kako to i Kting thdno naznadava. Ne postoji, medutim, moguinosti za dijalog osim ukoliko se ne razumije posianikova licnost. u prvoj porovi'i woga eseia Kiing je u izvjesnom smislu otvorio ta vrata, dok ih je u drugoj polovini za muslimane zatvorio. Frije negoli dodem do tog pitanja, dozvolite mi da se za trenutak vratim Kur'anu i potom Poslaniku. Kr_ing veli da Kur,an ni na koji nacin ne predcidreduje razvoj islama. Ja bih rekao da Kur'ar-r predodreduje razvoj islama s v a k i dan. I iakosu musiimanioduvijeki zauvijek shvatali realnost tsozije Rijeci. sve sto se razvilo iz Kur'ana u forrni komentara, koji se nrogu, sa stanovista moderne zapadne udenosti doimati kao vanjski priljepci i kasniji dodaci koji su po svojoj naravi tudi tekstu, sa islamskog stanoviSta se, medutim, smit alu tt"lim sto izrasta -i Sto buja iz same supstance Kur'ana, iz samih korijena kur'anske objave komeniari koje su njezino produZenje. prema tome, ukoliko hoiemo da shvatimo sredisnjr-r uicgu Kur'ana, vaZno je shvatiti kako n"ruslimani vide da Kur'an oiireduje cijeli njihov islamski zivot. vratit fu_se ovorn pitanju iznova: neisli-rmske zapadne aiiatrize, koje su utemeljeng na odvajanju Kur'ana i njegovil', traclicionalnih komentara koji su nastajali vijekovima, ne ide za tim dh pomogne dijalogu sa muslimanima, jer, po islamskoj perspekiivi, rast i razvoj svih razlititihaspekata tradicije kroz vijekove je utemeljen na Kur,anu. To me dovodi do jednog drugog pitanja koje je vrlo znadajno u ovom kontekstu, naime, dovodi me do pitanja uloge Poslanika u vezi s Kur,anom. - Moguie je kazati da cjelokupni put islama, od ekstremnih Siija do damasianskih hanbeiija, od najezoteriekijih sufija do najezoteridkijih prawnika, uzimajr-rii, dakle, uobzir cijeli spektar pravovjerne islamske teologije i mi5ljenja, niko od njih nikad ne bi prihvatio bilo koje drugo stanovi5te doli da je islamski poslanik primio Kur'an izrijekom ocr -Ovdje Boga. Kur'an je llijee Bolija! Kur'an nije rijei Poslanikoval ra-

muslimanskog udenjaka. Citirat Cu Kringa: "Medutim, Zeli li se utvrditi islamsko pitanje o porijeklu Kur,ana, j:. v1Z,yo da je_Kur'an kao rijei BoZiji smatrana u isto vrijeme i 1?trT rijedju ljudskog poslanika. cvakvo gledanje dijeli i n'rusrimansko nauino razmi5ljanje (kao sto je djelo pakistanca Fazlur Rahmana)."
Doista je Zalos'o ukazivaii na jedan usamljen slucaj, iak i kad je to eminent*i nauinik, i prer.'iclati vjerovanja milijarde musrimana koja se tidu narar.i Kur'ana i odnosa Kur'ana i poslanika. To je Zalosno zato Sto na samome poietku razaramoguinost razumijevanja i stvaranja mira. Nekoko jr: *a drugoj strani dijaloga ne moze prih'atiti stanovi5te koje nije prihvatljivo strani sa kojom vodi razgovJr, stanoviSte koje je (kao u sluiaju Fazlur Rahmana) anomalija i teJko da bi bilo

prijatelja Fazlur Rahmana, ali, buduii da je Hans Kung'-to udino, nuZno je da mu odgovorim osvriuii se na sludaj tog dobro poznatog

;;;*-,;#;

omoguii dijalog sa krsianskim svijetom, opfenito, ne odgovara stvarnosti situacije.


ugladenosti

prihvaieno od biio kojeg ozbiljnog atrtoriteta u islamskom sviieru, bez obzira kojern dijeiu politiikog ili teoloskog spektra mogao r.ril,adati Prerna tome, prihvatiti takvo jedno misljenje kao mop;uinori .iu ,*

ili sa

zapadnir:r s'ijetom

ne Zelim vodiii raspravu utemeljenu na diplomatskoj tritarijama, vei radije Zelim iznijeti esencijaina teoloika pitanja koja su ovdje posrijedi. |a *e poznajem niti jed'oga musiima. li, itk ni onoga koji vi5e ne Zivi unutar islamskog svij"eia (daru l_ islam), iiji_zu spisi prihvafeni u bilo kojojislamskoj ".^tii, koii ne prihvata cia je Kur'an Rijei Bozija. Morarno na ovoj tiek ultl sasvim iasni, kao i spram uloge lloslanikzr u procesu objavrjivanja svetoga teksta. To velimo zbog nedvojbenog islamskog vjerovanja * .o.ui Kur,ana kao-direktnu Rijee Boziju, Le .a bilo koji'adin smatrati da je islamski svoj pogled na svetti povijest i kristologiju iz foslani]< yelo levrejskih i krSianskihizvora jeste na jvLCu-Ulasf em"ija u'musli_ rn a n s k i m o d i ma. Dozvolitemi da budem sur,ri* jasan o ovom pita'ju. ovo moZe biti dobar trenutak da se iznova oZivi onaj nearijevski, tj. s e m i t s k i element kr5ianstva koji je oCiglednopostupno potarnnjen na zapadu usljed toga sto je krscanstvo imalo sudbinu da spasava cijeli kontinent_kojirn su vladali nesemitski narodi. usprkos tinjenici da imademo svedane i Nijemce koji imaju imena david, kr5ianska Eyropa je mnogo manje semitska poorijentaciji od nearaps_ t<og 'lijgta- islamskog svijeta. Jeclan perzijunuCl" bliii svijeiu Abrahama uegoli ieda^ svedanin, premda su'bojica Indoevropliani, obojica su

_ ,jir uopie

650

SEYYED HOsSEIN NASR

ssclya&N4xqNqryEgEl____

6sl

je poslanike o stvarima, i moguie je da Bog udi dvjema razlititim verziiama jedne iste "stvarnosti" unutar konteksta dvije razli(ite religio

Arijevci, obojica pripadajuistoj porodicilezika i etniCkihzaleda. Ako biste htjeli odrije5iti pitanje procesa evrcpeiziranja kr5ianstva, to je onda jedna stvar; no, ona ostaje posao kr$Canskih teologa, i s tim se ja neiu ovdje baviti. Ali to pitanje nema ama baS niSta sa relativiziranjem kristologije Kur'ana kao da je to bio puki historijski dogalaj. To bi muslimanu bilo nemoguie prihvatiti. Moramo se uvijek prisjehti da, premaislamskoj doktrini o poslanstvu, poslani\ nikome niSta ne duBuje; Bog je onaj koji uei Sv-

,e.

Cijelo pitanje kristologije, koje je sredi5r"rje za dlanak Hansa Kiinga, sa muslimanske tacke motriSta dolazi do sljededeg problema: Zar je moguie da je Bog htio da dva iovjetanstva, dva ljudstva na zcmiji razumi;u jedan vrlo vaZan dogadaj na dva raziidita nadina, ili nije htio? To je srediSnje pitanie. Ila ii je Krist trio raspret ili nije? Kur'an kaZe ne; on nije bio raspet. i s tim negiranjem slijede sva druga pitanja i svi drugi problemi koji nastaju kao posljedica vjerovanja u trsusovo raspinjanje na kriZu, naime, takvi problemi kao Sto je pitanje dvaju priroda Kristovih kako ih je interpretirala zapadna teologija, i tonre slitna pitanja. Llkoliko prihvatimo kur'ansku verzTju, kr$Canska verzija o Kristu mora biti odbalena. A ukoliko prihvatimo kr$Cansku verziju, Cak i judeo-krSiansku verzlju, kur'anska veruija se onda ne bi mogla prihvatiti. Nadalje, sugerirati da je Kur'an imao pogre5nu kristologifu dini apsolutno nemoguiim biio koji dijaiog sa islamom. To je isto kao redi r-1a je jedan dio Krisia roclila Djevica Marija i da je taj dio Logos, a cla je drugi dio "prirastak". [Jvijek.se ffroramo prisjetiti da je za muslimane Kur'an, cijeli Kur'an a ne samo njegovi dijelovi, Rijed BoZija. Muslimani nikada ne mogu prihvatiti vjerovanje da su dijelovi Kur'ana neka vrsta indirektno, posredno nadahnutih tekstova, niti prihvatiti da su vrlo uzvi$eni, dok su drugi dijelovi samo "priljepci", "prirasci" onih pogleda koji su preovladavali u zajednicama Mekke ili melu hodotasnicima koji su dolazili sa sjevera, ili su preovladavali kod Vereke ibn Neufela,
rodaka Poslanikovog, o kojem on govori.

videna na dva razliaita nadina a da to ne prouzrokuje da moderni um u onom Sto se pritom pojavljuje ne uvidi logidke kontradikcije. sa stanovi5ta tradicionalnog filozofskog gledanja, moguie je da jedna stvarnost - posebno ona koja spada u red pitanja kakav je bio lGstov konadni kraj (na zemlji) - bude videna na dva nadina od dva razliiita svijeta ili iz dv_ije razliaite perspekti'e, abez toga da bude unutarnje kontradikciie. stvaranjem suglasja jedan naprama jedan izmedu percipirane stvarnosti i znanja o toj stvarnosti, pritom negirajuii mnostvo razina iii hijerarhiju bica" moder'a filozofija negira moguinost da Bog u svojojbeskrajnoj moii i mudrosti moze stuoriti dvije gla'ne svjelske zaiednice koje se pridri.avaju dvaju razlicitih gledanja na zemaljski Kristov kraj. MoZe se protumaciti krscansko Trojstvo kao determiniranje Bozanske ]edinosti, ili kao BoZanska Imena u trinitarnoj formi, ili se, pak, mogu obezbijediti druge teoloske interpretacije kako bi se zadovoljili i muslimani i krsiani, ili barem oni koji razumiju rnetafizicku perspektivu i koji shvataju ezotericko sta.oviste. No, kid dijaiog

clole do pitanja Kristovei Livota, onog historijskog Zivota, na razini


dinjenica se moZemo pridrZavati

verzrje. Naime,
temologije.

pridrZavati obje verzije istovremeno, barem ne u okviru moderne epis-

na empirijskoj ravni jedan se dovjek ne

ili

samo kr$ianske

ili sarno islamske


moZe

Vrlo je vaZno iznijeti ovaj problem, i mislim da u buduinosti, ukoliko bude ozbiljnog islamsko-krsianskog dijaloga o pitanju kristologije, taj ie se dijalog rnorati baviii pitanjem da li moderna epistemoiogija i moderna filozofija dopuStaju, ustvari, da jedna stvarnost bude

Dakle, islam nikada nede prihvahti da je njegova kristologija lazna. Rekavsi to, mcze se sa sigurnoscu tvrditi da Ju musli*unipo tome vrlo razliditi od neimenovanih krscana u koje ih neki krsianski teoiozi guraju. Odgovorit iu na pitanje koje je Hans Kting postavio muslimanu, ukoliko ja to ponizno mogu uraditi uime svojih iuvjernika, tvrdeii sljedece: Reii da neki krsianski teolozi trpaju musliinane u neimenovane krsiane nije isto kao i tvrditi da muslimani trpaju Krista u neimenovanog muslimana. Islamski je dogovor da to s Kristom ne rade muslimani, Bog je to uradio s Kristoml Bog je taj koji je muslimanima objavio islamsko udenje o Kristul Ako su neki stavci Kur'ana kao oni iz sure'Merjema', kako vele krSdanski teolozi, netatni, o.da po kojem i kakvom kriterijumu mogu muslimani prihvatiti ostatak Kur'ana?! Ako se neki stavci Kur'ana odbace usljed bilo kojeg vanjskog argumenta ili razloga, kao Sto je sticanje prijatelja medu kr$canima, ili postizanje svjetskoga mira ili ulaZenje u ujedinjene nacije,, ili zbog drugog ovosvjetskog razloga ma koliko on po jebi mogao biti hvale vrijedan, onda se i ostatak Kur'ana mora takoder odbaciti kao Bozija R.ijeilll Ja sam vrlo ostar u kritici takvog razmisljanja, zato sto je ova kritika apsolut'o bitna. Kakva bi svrha bila u svemu

652

__.

SEYYED HOSSEIN NASR

1l_agqvoR NA KUNCov

ESEI

___ *_

653

tome ako bi lidnosti kao Sto je Hans Kiing i narednih deset godina provele u svojim naporima da pokuSaju razviti model za dljalog sa islamom koji ne odgovara nikakvom realitetu na isiamskoj strani?

Cijelo pitanje Poslanikove uloge u vjeri, prema tome, povezano je za islamsko razumijevanje Boga kao izravne religijske istine, koji sam upuiul'e svoje poslanike. Prema torne, rnoguie je da jedna jedinstvena zemaljska stvarnost ne iscrpi svu realnost svog boZanskog ili nebeskog prototipa, te da jedna druga zemaljska stvarnost moze reflektirati jedan drugi aspekt ove bitne arhetipske stvarnosti koja je posrijedi. Ovdje iu se ja izloltti riziku kao musliman i kazati sljedeie: Kad Kur'an tvrdi da Krist nije bio raspet, to nuZno ne znadi da Bog nije htio da jedan drugi segment Covjedanstva vidi taj sam realitet na drugadiji nadin. Ono $to kur'anska tvrdnja znadi;'este to da islamski naCin giedanja na Krista iskljuduje rnoguinost njegovog raspinjanja. Ova je Cinjenica bila teolo5ki raspravljena i o njoj se diskutiralo vijekovima. Veiika je tragedijir da je islamska tradicija usporedivanja religije tako malo poznat;r r-t zapadnorn svijetu. Moj prijatelj iz Indije, Veena Das, aludirao je na neSto takvo kad je posriledi veza izmedu islama i irinduizma.

ovim pitaniem od srediSnje vaZnosti. Ali, stvarno pitanje je r_r tome da se dvije strane ne mogll uskladiti. Cantwell smith tvrdi da bi zapadni nauinik morao dati malo od sebe, a da bi i islamski naudnik morao dati malo od sebe, i onda ie se oni negdje na sredini mofi susresti!!! Zapadni bi naucnik kazao da je vjerovatno Kur'an Bozija Rijet, a musliman bi, u ovakvoj Smithovoj shematici, mogao redi da je Kur,an nadahnuta rlje{ bez toga da je (iz)diktirana BoZija Rijef . Ali, ovo lllu nltt koji je djelotvoranl Pitanje je naprosto u tome da li je Kur,an Rijed Bozija ili Kur'an nije Rijec BoLlja! u bilo kojem dijalogu mislim da je sasvim vaZno iznijeti muslimanske stavove o ovom pita.ju. Bio neko sunnija, ili giija, ili vehabija, ili sufija, ili iak pripadao mal_ ^ekoj oj Skoli kao Sto su neki ogranci isrnailizma, o ovom pitanju, u ituari, nema razlike uopie medu muslimanima. A sada da se vratim onom mjestu gdje Kring govori o zajed_ nidkim elementima izmedu isiama i krsfanstva. prem.li to nije u cijeiosti po logicnom rdu, *rorat du se vratiti ovom pitanju o Kristu i Kur'an* zato Sto to pitanje siijedi ono sto sam ja kazao o samonl Kur'arru. Kti.g sporni*je ceiiri temeij.e taeke. prije svega, o. kaZe da

U konfrontaciji izmedu islama i kr5ianstva, problem je u sljededem: ono Sto Bog kaZe u Kur'anu o Kristu obieni muslimani shvaiaj'-r kao jedini nadin da se vidi Krist, i to se mora primarno uzeti u obzfu, kao Sto mora i dinjenicu koja glasi "Ja sam put, Livot, i istina" obiaan
kr5irrnin shvatiti da znadi kako je

ni teoloSki islamski niti teoloSki kr5Canski pogled ne iscrpljuje moguinosti stvarnosti koja se zove "isa Mesil'r'' r: jednom ,-lrugom univerznrnu kakvog ieli Bog. Fitanje ovdje nije u tome da se shvati islan-rska kristologija kao, eto, nekakvi sakupljeni ostaci pogleda nekoliko istoinih kriianskih zajednica koje je, kao eto, isiamski Poslanik napabirtio, sakupio i stavio u kur'anskr-r kristologiju kakvu vidimo. Kur'anska kritologija, kako je Hans Kiing rekao sasvirn ispravno, jeste u savrSenoj skladnosti sa ukupnom teologijom islama i to je, zapravo, onaj nadin na koji je Bog htio da muslimani vide Krista. To je naprosto tako. Da Ii to gledanje na Krista iscrpljuje stvarnost Krista nije odgovoreno u Kur'anu, Sto ostavlja otvclrena vrata na takav nadin da omogufi slaganje izrneclu dvije religije bez, razaranja znadenja teksta i slova Kur'ana.
se sl'rvatiti da

Zivot, i jedina istinal Mora

Krist kr5ianstva jedini put, jedini

Isto je i sa pitanjem da li je Kur'an Bozija Rijed. Wilfred Cantwell Smithov poznati dlanak, "Da li je Kur'ern BoZija Rijet?", Lrio je, naravno, vrlo izazovan esej za zapadnu uienost i za zapadne teologe koji se bave

se tide teslisa ili rrojstva. To nije opie muslimansko turnadenje krsianskog Troistva i ne moZe biti tako historijski. Ali, krsfansko Trojstvo kako se ono uobidaje'o razurnije, koje se sastoji od Oca, Sina i l)uha svetoga, premda je kritizira^o od strane dovjeka kao sto je elCazali, koji je bio i teolog i sufija, shvadeno je od mnogih sufijskih metafizidara kao tri hipostaze koje ne razarajujedinost Boziju. cvo pitanje, u svakorn sludaju, nije glavni problem izrnedu islama i krsianstva. Ima mnogo referentnih rnjesta medu najveiim religijskim misliocima obje Skole islama, sunnijskoj i siijskoj, koja tretira=ju ovo pitanjb. Postoje brojne pjesme na perzijskom i na arapskom koje u divnorn poetskom jeziku iznose dinjenicu da krsiansko frojstvo odgovara trima razliiitim boZanskim aspektima. Ja ne velim da se ovakva navodenja Trojstva savrseno podudaraju sa, recimo, avgustinskom ili tomistitkom interpretacijom Trojstva. Ali bih se sloZio si Kungon-r da je pojam jednoga Boga dominirajuia i sredi5nja tadka slaganja izmedu
ove dviie religije.

islam i kr5ianstvo sudjeluiu u ideji jednoga Boga. sloZio bih se s tirn- sasvim, usprkos dinje'ici cla je postojalo islamskih teologa, iak izuzetne naravi jednoga Gazalija, koji je u svojoj pr:znatoj knjizi o Evandeljima protumadio krsiansko Trojstvo kao tri boZanstva. Muslimani r:biano ne vjeruju da se krscanski Bog sastoji od Bclga, r,tfarije i Krista. |a ne znam ko je medu islamskim naudnicirna kazao to Kiingu. Bilo kako bilo, ovo je doista manjinsko misljenje koje

654

SEYYED HOSSEINNASR

,
se dovjek

opcovo_Livn

rUNqo-y_E_qEJ

655

Ali, na Kiingovu tvrdnju da i krSiani i muslimani vjeruju u Boga kao historijskog Boga, ja bih odgovorio negativno. Mnogi zapadni naudnici uznastojali su u pisanju da je islam, poput iudaizma i krSianstva, jedna historijska religija. Ako se misli pod tim da islam ima pocetak u historiji, onda je odgovor da; ako se misli na to da li je isIam zainteresiran za religijsku historiju, opet ie odgovor - da; ukoliko se cilja na to da ono Sto iinirno u historiji odreduje na5u svrhu, na3 konaCni kraj, odgovor je opet - da, jer svaki musliman vjeruje da ie sve ono Sto radimo ovdje utjecati na nas u dasu smrti i poslije, na buduiem
svijetu.

Ali, o svemu ovome vei je mnogo redeno, i moramo se prisjetiti da tu ostaje i vrlo velika razlika. Prije svega, u islamu se povijest ne zarni5lja kao djelujudaBolljanarav. Bog ne postaje inkarniran u povijesti. Allah se ne mijenja. Ono Sto se dogada u historiji povezano je s Voljom BoZijom i ne djeiuje na BoZiju Prirodu- Prema tome, znaeenje i snisao historije u islamu nije uclpfe isti kao u kr5ianstvu. eak i sveLa historija koja je zajedniCka islamu, kr5ianstvu i judaizmu, tre.tirana je na sasvirn raziiiit natin u Kur'anu. Kur'an je viSe indiferentan prema historijskom znaCenju svete povijesti negoli je Biblija; Kur'an je mnogo viSe zainteresiran za moralno znaCenje dogadaja koji se iznova nabrajaju u toj historiji. Kur'an spominje kazivanja o drevnim poslanicima radi nas, e da bismo izvukli moralnu pouku. Kur'an nije toliko zainteresiran za to ko je bio prije a ko je do5ao kasnije. Ovo je vaZna taika u danaSnjem dijalogu izn-redu islirma i krSianstva. Dok krSiar-rstvo, iii barem dana5nje zapaclno kr5ianstvo, ima strogu svijest o nekon-r posebnom trenutku u svojoj vlastitoj historiji i pridrZava se svojih "vremenar" vrlo ozbiljno, islam to ne uzima uopie ozbiljno, barem ne kacl je posrijedi teolo5ko znadenje historije. To je jedan od razloga za5to su se mnoga proroianstva o buduiuosti islama, spravljena na ovorn slavnom (Harvardskom) univerzitetu prije trideset godina, kad sam ja ovdje bio student, a koja su izrekli najistaknutiji poznavatelji islama u zapadnom svijetu, pokazala sva odrecia do posljednjega - pogreS-nim. Takva su proricanja bila utemeljena na nekoj vrsti historijskog ekstrapoliranja koje je, jednostavno, bez bilo kakve veze sa stvarno3iu vremena i historije u islamskom svijetu. Prema tome, ja morart insistirati u pogledu ovog drugog pitanja da postoje vaZne razlike u znadenjtr "historijskog" u islamskom i krSianskom kontekstu. Kad je posrijedi treia taika, naime da i u kr5ianstvu i u islamu jeste onaj kome se iovjek moli naravno, ovdje ja F''od iovjekom tsog mislirn na homo (iovjeka uopie) a ne na vir (muSkarca); dakle, bilo da

ili zena moli, sloZio bih se potpuno sa Ktingom uz iedno kvalificiranje. U sada5njem kontekstu ove dvije religije, kad biste me pitali kakva je razlika u pristupu, uzev5i u obzir ono Sto muslimani i kr5iani mole, ja bih rekao da su na razini individualne molitr.e iste svrhe, iste namjene. Naime, i kr5iani i muslimani se mole, i krSianstvr: nagla5ava molitvu, islam nagla6ava namaz pojedinca pred Bogom, kao ito nagla5avaiu i to da Bog tuje na5e molitve i namaze. A Sto se tite obaveznih zajednidkih namaza, oni, uglavnom, igraju istu ulogu kod muslimana kao i misa kod krsiana. sve su to zapravo iznadpojedinadrri obredi koji hanscendiraju razinu pojedinadne molitve Bogu. postoji, medutim, jedan tip molitve koji ove clvije vjere u ovom sada5njem trenutku historije ne dijele, premda je nekada ona bila poznata na Zapadu kao i na Istoku. Ta se molitva moze nazvati unutra5njorn molitvorn, molitvom srca ili najbitnijom molitvorn koja je takc znadajna u islamu. Ona pravi veliki dio raziike u pristupu ka namazu i nadin njegova obavljanja integriran je u cjeiodnevni Zivot. Ovo sam strrno htio usputno spomenuti. Na kraju, postoji i pitanje o Bogu kao mikrsti i drago mi je da je to Kring iznio. Bitno je prisjetiti se da Bog u islamu nije samo Bog pravde, o Cemu je mnogo reCeno, nego takoder i Bag rnilosti. [_J ovom konteicshr je jako vaZna tadka koja je vei spomenuta, a to je <ia i Arapi krsdani, koristeii arapski, upotrebljavaju ime Allah. Ime Allah ieste ime koje je posveCeno kur'anskom objavom, ali to ime ne iskljuCuje kr5Cansku koncepciju Boga, kao Sto bi vam svaki Arap krsCai-rin rekao. UCeni tom.ovi knjiga koji su napisani na evropskim jezicima c, isiamlr priznaju da islam naglailava samo pravdu BoZiju. U stvari, medutini, muslimanl nagia5avaju cla je Qn takoder miiost i samilost prije pravc-ie, te da je Olr izvor sve ljubavi, tako da kr5iani mogu kazati "Ailah" i misliti o Kristovim udenjima o Bogu. Prije negoli zavr5im, Zelio bih se osvrnuti na jedan vaZan problem. Ima mnogo taiaka iduii ka kraju Ktingova eseja, za koje sam kazao da ih niti jedan musliman ne bi nikada prihvatio, a bududi da sam obeiao biti otvoren, moram napomenuti samo neke. Jednu od tih taCaka posebno treba naglasiti, a to je pitanje da li Kur'an sadrZi prijevarna predanja. U svjetlu onoga Sto sam kazao o znaCenju Kur'ana za muslimane, nijedan musliman ne bi nikada prihvatio takvu tvrdnju niti bi bio u stanju da nastavi dijalog. Drugo je to da se moZe neki pasaZ Kur'ana tumaiiti razlitito na nekoliko naiina. Kur'an imade mnoge razine znatenja. Eto zbog iega je mogao rrajveii od peripatetidkih filozofa u Srednjem vijeku" Avicena, napisati komentar o jed-

olsgl(ItN4
flom sta'ku koji se naziva Stavak o Svjetlosti (ajetu n-Nur), koji je Avicena protumaiio po prvi put u historiji islamske filozofije), ali je i elGazali, Avicenin kritidar, taj isti stavak protumadio, ah suprotstavljajuii se Aviceni. Medutim, bilo kako bilo, stvarnost koju su njih dvojica tumaiili naziva se Kur'anom. Pitanje o prijevarnim predanjima u Kur'an' je pogrcsno ilaZno, i nijedan musliman, nije bitno iz kakve Skole poticao, ne bi prihvatio takvu tvrdnju. i cijele ideje o predegzistentnom l-ogosu iz detvrtog Evadelja po lvanu. To je samo uditavanje u neke narodite aspekte islamskog misijenja. Naime, doktrina da sve preegzistira r_r BoZijim "rukama', potvrdena-je u stavku Kur'ana "bi jedihi melekutu ktrlli Sej,in" ("u Ruci Njegovoj je carstvo stvari svake!"| tj. u Njegovoj ruci su arhetipski realiteti svih stvari, oclnosno, ako vei hoiete, rijed melekut se moZe prevesti i kao ariretipi, korijeni, ili porijeklo svih stvari. ovu je doktiinu preuzela kasni,ir: islarnska metafizika, onako kako ju je razvio sufizam ,, koj".r-t., je ideja o predegzistentrlom l,op;osu nagla5e.a. Doista, claieko je i ocl pomisii da ie ova ideja sirana islamskorn rnisljerrju, blago reeerro. Kung nagiasava jevrejsko-krsianski element kr$ianstva kao ono sto je nuzno u bilo kojem dijalogu sa abrahamsko-semitsko-arapskom formom islama. Medutim, cijeli evropski razvoj krsianstva, germanski i latinski, i teologija koja odito mora odgovarati nekoj potre6i (jer, inate, ne bi se razvila i kr5Cani ne bi zivjeli sa njom dvije hiljade godina) ima svoje sugiasje u Sirokom teoloskom razvoju islama u sltreaju Arapa ari i drugiir naroda, kao sto su indo-evropski. posebno je to vidijivo u sluta;'u I:'erzi;'anaca i Indijaca, koji pripaclaju istom etnickom stablu kao i Evropljani i irnadu istu vrstu spekulativnih moii koje su viciljive u islamskoj filozofiji i teologiji. Zelimo da i druga polovina krsfanstva sa kojom se identificira Hans Kring smogne snage voditi dijalog sa islamom,
Druga se taCka tide ideje o odbacivanju predegzistentnoga Krista

KUNGov ESEL

___6jf

manskim otima znaienje zak'na na njegovoj vlastitoj razini. Jedan od glavnih problema dijaloga izmedu krsiana i islama jeste upravo velika te5koia n-rnogih krscanskih naudnika u shvatanju cinienice d.a zakon nije samo formalizam koji je Krist napao, te da u izvjesnom smislu islam kombinira mozaik pristupa ka zakonu upravo sa "Isa.vskim" pristupom raskidanja ljuske zakona "odozgo" dok duboko po5tuje zakon kao svet, nepovrjediv i nepromienljiv na svojoj razini. Na ovaj su natin, naime, mogudnosti dijaloga produbijene. Ali, napact protiv S-erijata, protiv njegovog for*alizma, dak protiv Serijatskih propisa, doista je te5ko muslimanu prihvatiti, kao sto bi bilo tesko i tradicionalnom Jevreju kada bi neko napao propise zakona koje on srnatra svetim. Ustvari, propust da se shvati stvarnost Tore kao vjedne Tore i vjeinog zakona tradicionainog judaizma smatra se velikom greskom, kao sto i inuslimani smatraju velikor, greskom propust da se sirvate vjecne intencijc $erijahr. vrijen-re mcije cliskusije izmier:, Usprkos svim ovim kritikania koje Kringu sto je iznio na vidjelcr vrio krucijalner pitanj;i, premda se sa njirn u nekim temeijrrim pitanjim.-. sasvim razilazim. Nadarri se da ce ovo biti prvi korak koji je posu_ izreiene, ja sarn ipak zarhvalair !.Iansu

dija) sufija.

ukljutujuii i dijalog o pitanju predegzistencije Kiista kao Logosa, a takoder i o pitanju Muhammedovske Zbilje (el-hakikatu i-muGrnme-

duzet nakon 1460. godine, da bismo izasli iz formalizma dipromatske izmjene fraza, uglade*osti i tridarija, i da bismo imari ozbiljnu razmjenu dijaloga za koji se nadarn da. ie potaknuti piianja sa kojima se moramo iskreno suoditi i rijesiti ih. Zelim zavrsiti fvrdnjom koju sam duo od jednog mog drag<ig prijatelja krSianina, koju je izrekao kacl je zapodeo ovaj sada5nji ekurnenski pokret. Rekao je: "Skupimo se svi zajeclno i stvorimo motto:'C. sve anli-ekumenske sile svijetal Ujedinite se!," Dakle, jedini religiiski dijatog vrijedan u odima BoZijim jeste dijalog koji se i're Zrtvuje u ime bii<,r kakve sebidnosti na ljudskoj razini, pa bio to iak i ovosvjetski mir, kojeg je Bog objavio u svakoj religiii.
Preveo Enes

Karii

Nl samom kraju Zelio bih zakljuiiti ovo pitanje o legalizmu i zakonu o kojima govori Kting. Islam je vei * Krirtn priznlo posranika ljubavi, poslanika koji je suprotstavljen legalizmu. to nije n-epoznato islamu. svako ko je imao makar i najmanji dorlir sa, naprimjer, Hafizovim Divanom, kojeg * svojoj kudi posjeduje svaki tovjek koji govori perzijski, znade sve stihove ovog Divana o Kristu kao poslaniku'buha, kao posla.iktr Puta, kao otroga ko je r.rzbio zakonski kalup. To nijt: nesto strano muslimanima. Meclutirl, ta istina ne umanjuje u mnsii-