You are on page 1of 14

Sonet

Izvor: Wikipedija Skoi na: orijentacija, trai

Rukopisni original soneta sa akrostihom autora Josipa Vidovia posveenog Magdaleni Tomi Sonet je pjesnika forma talijanskog porijekla koja je sastavljena od etrnaest stihova (jedanaesterakih, dvanaesterakih, osmerakih ili drugaijih) koji su u osnovnom obliku podijeljeni u dva katrena i dva terceta. Sam je naziv sonet stvoren prema talijanskoj rijei sonetto. Rije sonet je prijevod talijanskog naziva sonetto za koji se pretpostavlja da je nastao od rijei suono (glas, zvuk) kao njezin deminutiv, ili da je posuenica iz provansalskog gdje je oznaavala jednu vrstu pjesme. Prvi se teorijski spisi o sonetu kao pjesnikom obliku javljaju ve 1332. godine, odnosno sto godina nakon nastanka soneta. Autor tog prvog teorijskog spisa (Summa artis rithmici) koji predstavlja svojevrsni zahtjev za klasifikacijom tipova soneta, jest Antonio da Tempo. U njemu on nabraja ak esnaest vrsta soneta (sonnetus simplex, duplex, dimidiatus, caudatus, continuus, incatenatus, duodenarius, repetitus, retrogradus, semilitteratus, metricus, bilinguis, mutus, septenarius, communis, retornellatus). Najpoznatija su tri tipa soneta: talijanski ili Petrarkin, francuski ili Ronsarov i engleski ili Shakespearov. U hrvatskoj knjievnosti kao majstor soneta istie se Antun Gustav Mato.

Sadraj
[sakrij]

1 Nastanak soneta

2 Struktura soneta 3 Talijanski sonet 4 Engleski sonet o 4.1 Tematika soneta 5 Sonetne knjievne forme o 5.1 Sonetni vijenac o 5.2 Sonetna glosa o 5.3 Sonet s repom 6 Moderni sonet 7 Primjeri soneta

Nastanak soneta [uredi]


Smatra se da su se prvi soneti pojavili oko 1230. godine na Siciliji, na dvoru Friedricha II. Smatra se da su bili inspirirani (barem djelimice) jednim pukim sicilijanskim oblikom. Ne zna se tono tko su bili autori tih prvih soneta, ali se kao tvorac soneta kao posebnog pjesnikog oblika spominje Jacopo da Lentini, biljenik (pravnik) u Friedrichovoj slubi. Pronaeno je, takoer, da su prvi soneti bili obiljeeni alternirajuom rimom okteta, ali je vrlo brzo obgrljena rima postala klasini model i poinje se osjeati kao bolja struktura sonetne forme. Tercine su pak bile povezane sljedeom shemom rima: CDE/EDC, CDE/CED. Bili su pisani u jedanaestercu (endecasillabo). U prvo se doba sonet cesto smatrao strofom i kao takav se pojavljivao u spjevovima. Tek se postupno udomauje kao lirski oblik. Novonastali se pjesniki oblik vrlo brzo irio i ubrzo osvojio cijelu Italiju. Savrenim su ga uinili pjesnici talijanskog takozvanog slatkog novog stila(dolce stil nuovo), a kao najbolja nam se ostvarenja prezentiraju soneti Cavalcantia (1250 -1300), Dantea (1265 -1321) i Petrarke (1304 -1374). Meutim, u djelima je Cavalcantia i Dantea sonet pjesniki ivio gotovo stotinu godina prije Petrarke. Tek je Petrarkina poezija dala najznamenitiji stilski peat toj strogo smiljenoj pjesnikoj formi. Tome uzrok nisu bili samo brojni petrarkisti u Italiji, ve i injenica da je pojava soneta u drugim europskim knjievnostima nerazdvojna od utjecaja Petrarke i petrarkizma.Tako u 15. stoljeu Petrarkin Ijubavni sonet ulazi i u panjolsku knjievnost (Gongora). U Francuskoj, u koju dospijeva u 16. st., sonet je s obzirom na prethodni utjecaj provansalske Ijubavne lirike na talijane lako bio prihvaen u svom petrarkistikom vidu (Ronsard). U sve druge europske knjievnosti sonet je prodro s neposrednim ili posrednim petrarkistikim utjecajem. Naravno, jednom ustoliena u domaoj tradiciji, sonetna je forma bila sve manje pod pritiskom onog peata koji joj je dao njen prvi veliki predstavnik. Unato tome, sonet i dalje uva neka svoja prvobitna stilska obiljeja. I taka se do kraja 16. st. sonet proirio cijelom Europom. Prodro je ak i u knjievnosti Azije. Tada slijedi zastoj (ili samo moda prezasienost sonetom). Vei se interes javlja ponovno u razdoblju romantizma. Tako opstaje do danas.

Struktura soneta [uredi]


Osim vanjske forme sonet ima i svoju unutarnju formu. Knjievni teoretiari su dugo raspravljali o tome iziskuje Ii takva forma sama po sebi unutarnji smisao i raspored, odnosno: koliko je vanjska forma ovisna o onoj unutarnjoj te u kojoj mjeri sonetna struktura strofe i sonetno rimovanje sugeriraju odreen raspored grade i njezinu sintaktiku ralanjenost.

Vladimir Nazor u svojim objanjenjima govori o "dusi i sadraju" soneta. On spominje ne samo vanjsko nego i unutarnje suzvuje rima. Bilo je i oprenih miljenja, ali je veliki broj teoretiara ipak prihvatio miljenje Vladimira Nazora, uz poneka odstupanja. Opi je stav da pravi sonet mora imati tono odreen vanjski i unutranji red; da sonetna struktura ukljuuje neku polaznu toku ili uvod, te razvoj, kulminaciju i rasplet. Postoje i tvrdnje da sonet mora imati unutranju dramsku organizaciju:

a) tezu - prva katrena, b) antitezu - druga katrena, c) sintezu - tercine

Dvolana struktura soneta podrazumijeva da je izmeu katrena i tercina uspostavljen odnos oekivanja i ostvarenja, napetosti i oputanja, pretpostavke ili zakljuka. Ako se dijalektika struktura soneta vizualno pokazuje u rasporedu strofa, onda se to akustiki jasno pokazuje kroz raspored rima. Drugi opel tvrde da u sonetu moraju biti pauze (toka na kraju svake strofe); da se nijedna znaajnija rije ne smije dva pula upotrijebiti; da posljednji stih mora biti klju za cijelu pjesmu; da posljednja tercina mora sadravati smisaonu bit soneta, a ostale su strofe samo priprema; da zakljuni stihovi moraju iznenaditi itaoca itd. Tu su, nasuprot ovima, i neka manje rigorozna miljenja po kojima unutarnji red mora postojati, ali on je slobodan i raznolik, a ne strogo odreen. Neki pak misle da smisaoni slijed nije uope vaan za ovaj oblik. Vanjski oblik nije sam sebi svrhom. On utjee na kompozicijsku organizaciju koja, bez obzira je Ii strogo odreena ili ne, mora imati svoj slijed, razvoj, povezanost, zgusnutost, teinu i zaokruenost. I bez obzira na razliita gledita pjesnika sonetista, pravim se sonetima smatraju samo ani koji odiu istinskom pjesnikom i stvaralakom snagom. Dakle, misli se uvijek na ona ostvarenja koja posjeduju taj unutranji red. Talijanski su soneti najee bili pisani u jedanaestercu (endecasillaboI), jer je to bio talijanski nacionalni stih, a ako se javljao neki kraci stih, poput osmerca ili esterca, tada je bilo rijeci o takozvanom manjem sonetu (talijanski: sonetto minore). U Francuskoj je pak nacionalni stih bio aleksandrinac, pa je i sonet bio, mahom, pisan tim stihom. U Engleskoj je tu funkciju imao petostopni jamb, u Njemakoj dvanaesterac, u Poljskoj trinaesterac, te kod nas, preteno deseterac. Jedino su panjolci i Portugalci, preuzevi u 16.st. so net, stvorili i svoju verziju jedanaesterca (sto je njima bilo lako s obzirom na injenicu da su njihovi jezici srodni talijanskom), a do tada su se koristili osmercem. Analogno stihovima u sonetu koji su se mijenjali od jedne do druge nacionalne knjievnosti, mijenjala se i rima.

Italija

Alternirajuca struktura okteta i dva rasporeda sesteta ABAB/ ABAB/CDC/DCD ABAB/ABAB/CDE/CDE Obgrljena rima okteta i dva rasporeda sesteta ABBA/ABBA/CDC/DCD ABBA/ABBA/CDE/CDE

Francuska

Obgrljena rima okteta i dva rasporeda sesteta ABBA/ABBA/CCD/EED ABBA/ABBA/CCD/EDE

Engleska

Tri katrene s alternirajuom rimom i jedan par rima ABAB/CDCD/EFEF/GG Nai stariji pjesnici prevodili su talijanski endecasillabo svojim popularnim dvanaestercem (premda je u repertoaru postojao i jedanaesterac), a prvi prevodioci Dantea u 19. st. prenosili su endecasillabo desetercem. Moda je razlog tome injenica da u 17. st. , razdoblju velikih promjena u versifikaciji, izmeu ostalih promjena, zamiru stihovi gdje je prvi lanak neparnosloan a drugi parnosloan (5+6 odnosno jedanaesterac). Deseterac se, u prvotnom obliku ili preobraen, tj. s oitom pravilnou naglaska , trohainou, dugo smatra repertoarski ravnopravnim nekim popularnim stranim stihovima, tako heksametru, ali posebno endecasillabu, jampskom pentametru, petostopnom jambu.

Talijanski sonet [uredi]


Prvi pisac talijanskog soneta bio je Giacomo da Lentini koji je napisao skoro 300 soneta. I drugi talijanski knjievnici tog vremena ukljuujui Dantea Alighieria i Guida Cavalcantia pisali su sonete, ali najpopularniji rani pisac soneta bio je Francesco Petrarca koji je u svom Kanconieru napisao 317 soneta i 4 madrigala, pa se po njemu talijanski sonet naziva jo i Petrarkin sonet. Talijanski sonet se sastoji od dva dijela. Prvi dio su dvije katrene u kojima se obino iznosi problem, a drugi dio su dva terceta u kojima se obino donosi rjeenje. Katrene su povezane jednakim rimama (ABAB, ABAB ili alternirajuom rimom; ABBA, ABBA ili obgrljenom rimom), dok su tercine povezane razliitim sistemima rimovanja, u dvije ili tri rime: CDC, DCD; CDE, CDE; CCD, EED; CDC,EDE; CDC, DEE, itd. Bitno je da se rima iz katrena ne prenosi u tercete, ali terceti moraju biti meusobno povezani rimama. Tipian primjer takvog soneta je sonet XXXIV iz zbirke Kolajna, autora Tina Ujevia u kojem su katrene povezane rimom ABAB, ABAB; a terceti CDC, DEE rimom.

Dubina svijeta munjom tvojih ruku (A) otkriva blago ivim blijeskom kreta; (B) zmija je tajna u svilnome struku, (A) tvoje su oi biser od p svijeta. (B) Znade li biljeg ognja, zna li muku, (A) upropaena carice soneta, (B) kad ludim batom sljepice tuku, (A) a srce plamsa iskrom suncokreta? (B) Prsten je vjean u tim viticama, (C) muzika puna u tom prstu gipkom, (D)

a dok te dragam njenim kiticama (C) ti mene lomi alemom i ipkom; (D) pa kad god lunjam noi svoga uma (E) nada mnom blista sumpor dragih gluma. (E)

Engleski sonet [uredi]


U englesku knjievnost sonete uvodi Thomas Wyatt poetkom 16. stoljea. Njegovi soneti i soneti njegovih suvremenika uglavnom su bili prijevodi Petrarkinih i Ronsardovih soneta. Henry Howard je odredio ritam i strukturu podjele na tri katrene i jedan dvostih koji su danas poznati kao engleski sonet. Najpoznatiji pisac engleskih soneta je William Shakespeare koji je napisao 154 soneta, te se po njemu engleski ili elizabetanski naziva jo i Shakespearov sonet. Engleski se sonet sastoji od triju katrena povezanih unutar sebe rimom (ABAB, CDCD, EFEF) i jednog, dvostiha povezanog sljubljenom rimom (GG), u kojem se iznosi poanta ili dolazi do naglog obrata. Poeta slova soneta itana odozgo prema dolje mogu kazivati neku poruku ili ime osobe kojoj je posveen. Primjer soneta sa akrostihom i tipinom rimom i ritmom za engleski sonet, jest sonet autora Josipa Vidovia posveenog Magdaleni Tomi gdje poetna slova stihova itana odozgo prema dolje kazuju Volim Magdalenu.

Veliku radost pogled na nju daje (A) Oi su njene biseri to sjaje (B) Lice je njeno ogledalo sklada (A) I osmjeh ima koji svjetom vlada. (B) Misli su moje, njome omeene (C) Moje su snage, pred njom pobjeene (D) Amorov dodir, njena njena ruka (C) Glas njen je ista harmonija zvuka. (D) Dobrotu neku pogled joj otkriva (E) A opet isti zagonetku skriva (F) Labirint snova, razuma i puti (E) Ekstaza zvjezda, u njemu se sluti. (F) Nai e ime i nai e enu, (G) U akrostihu nai tajnu njenu. (G)

Tematika soneta [uredi]


Prvi su soneti po sadraju bili iskljuivo ljubavni. Ve se u 13. Stoljeu tematski raspon soneta proiruje, pa se njime mogu izraavati misli i osjeaji (politiki, rodoljubni, satiriki, polemiki, religiozni, filozofski itd.), a sonetnu formu dobivaju i nadgrobnice i pohvale. Neki su ga autori koristili i kao poseban oblik dopisivanja. Arthur Rimbaud u svom slavnom sonetu

Vokali iskazuje uvjerenje da je otkrio tajnu znaenja vokala u jeziku. Baudelaire je pisao sonete jer je smatrao da u ovu formu uistinu sve maze stati (parodija, uglaenost, tlapnja, filozofska meditacija...). Zbog Petrarkinih soneta iz Kanconijera i utjecaja petrarkista kao jedne struje ljubavne poezije, sonet je ostao trajno vezan uz ljubavnu tematiku.

Sonetne knjievne forme [uredi]


Sonetni vijenac [uredi]
Soneti se mogu slagati u nizove i tada je rije o takozvanom sonetnom vijencu koji se u originalu nazivao jo i corona dei sonetti, catene ili ghiritanda di sonetti sto u prijevodu znaci krunica, niz ili vijenac soneta. Sastoji se od petnaest soneta, a posljednji se zove magistrate ili majstorski sonet. Taj se majstorski sonet sastoji od poetnih stihova preostalih etrnaest soneta. Prva slova stihova u majstorskom sonetu, itana odozgo prema dolje, cesto tvore akrostih, koji obino kazuje ime osobe kojoj je sonetni vijenac posvecen. Rime kod majstorskog soneta mogu umjesto odozgo, zapoinjati odozdo, i to taka to prvi od etrnaest soneta poinje posljednjim stihom majstorskog soneta, a zavrava pretposljednjim; drugi sonet zapoinje pretposljednjim stihom majstorskog soneta, a zavrava se treim od kraja, itd. Stoga je vano da rima u majstorskom sonetu, u oba navedena sluaja bude alternirajua, jer bi se inae u oktetima i sestetima soneta u vijencu pojavile iste rime, sto bi proturjeilo osnovnom zakonu soneta (da su u ova dva dijela zastupljene razliite rime).

Sonetna glosa [uredi]


Sonetna glosa je vrlo kompleksna, strogo odreena i zatvorena forma. Posebnom u odnosu na sonet ini je njezina specifina ciklika kompozicija. Ona "glosira" jednu moto-pjesmu najee kroz broj stihova od jedan do etiri, ali ponekad i vise, i to u odgovarajuem broju strofa od etiri do deset stihova duljine. Posljednji je stih svake strofe jedan od stihova mota. Kao mota se u veini sluajeva prerauje neka poznata pjesma.

Sonet s repom [uredi]


Sonet s repom se od klasinog soneta razlikuje po tome to nakon dviju katrena i dviju tercina na kraju ima jo jedan stih ili jednu ili vie tercina.

Moderni sonet [uredi]


Veina se pjesnika, barem jednom, okuala u sonetu. Meu njima se istie Charles Baudelaire. Njegova zbirka Cvjetovi zla, sadrajno i formalno suprotstavljena Petrarkinoj ljubavnoj poeziji, postaje uzor modernog soneta. Baudelairea, kao zaetnika europskoga modernog pjesnitva, smatraju "umjerenim modernistom" ili pjesnikom koji je moderan na staromodan nain. On posveuje pozornost njegovanju tradicionalnih oblika (sonet); na tradiciju se nadovezuje nastojei da novi pogled izrazi originalno, ali putem tradicionalnih strukturno-izraajnih paradigmi. On smatra da retorika i prozodija nisu nikada prijeile originalnosti da dou do izraaja. Svojim prihvaanjem toga temeljnog naela poetike, Baudelaire se svrstava u tradicionalni red pjesnika, ali istodobno prethodi modernoj teoretskoj razradi postavke o potrebi da djelo proizie iz napora za svladavanjem otegotnih okolnosti na

putu od inspiracije do izraza. Ova je bitno s obzirom na karakterizaciju Baudelairea kao vrsnoga sonetista, ali ne u petrarkistikom smislu. Za razliku od onih koji su sonet voljeli i njime se izraavali, sonete su pisali (ali, najee, one bez rime) i protivnici uvoenja ovoga oblika u poeziju. Kad se govori o nerimovanom sonetu, treba napomenuti da u teoriji knjievnosti postoje nazivi za pravilan i nepravilan sonet. Pravilnim sonetom obino se smatra samo izvorni talijanski oblik, sa strogim rasporedom rima. Svi drugi su oblici tako podvedeni pod pojam. nepravilnog soneta. U grupu se nepravilnih soneta, prema nekim teoretiarima, ubraja i engleski ili takozvani Shakespearov sonet. Ako nam je povesti se za pjesnikom praksom, moemo zakljuiti da sonet i ne mora udovoljavati ba svim tradicionalnim uvjetima. Mnoge od tih uvjeta sonet sve vie naputa, a istovremeno uvodi nove i upotrebom ih ozakonjuje. No, raspored strofa i odreena unutranja kompaktnost ostaju nuni uvjet prepoznavanja ove pjesnike vrste. Odnosno, soneti danas nastaju u odnosu prema zadanoj tradiciji oblika s jedne strane, ali u takvu poetikome okruenju koje je po svojoj naravi antinormativno. Stoga sonet reflektira obje sile koje na njega utjeu, traei naine da unutar okvirne pravilnosti ponudi i nepravilnost.

Primjeri soneta [uredi]

Subotnja matineja

Skender, pjesnik iz mrtve itanke


By miljenko | Published: 08/21/2010

Nad mrtvom majkom svojom


Poljubi jo jednom joj elo, kojim te sada gleda ispod kapaka mrtvih: usnom to stid ti je stinu nevjerstva izmjeri svoja na tom elu od leda, i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu. Baci jo jedan joj grumen zemlje koja je prima, da vidi kako se ona sahranjivala u te, da uje kako e pasti tvoja zaludna rima kao to pada sad zemlja na ta usta to ute. Zaustavi tu suzu to hoe da ti ispere taj pelin u omi grla, taj kasni jauk vjere, i humku to raste ko grijeh oblije tugom krina. Ne mii nikud, jer korak korak je zaborava, stoj, gledaj: tako si nico ko to e iz nje trava. Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tiina.

Od svih soneta napisanih u dvadesetom stoljeu na hrvatskome i na jezicima koji se s hrvatskim meusobno razumiju, ovaj je najljepi. Nema u njemu otpora koji jezik prua pred nasiljem stroge forme, po kojemu se prepoznaju na zor soneti pjesnika koji su bez velikog razloga, u ime nekoga svog akademskog komfora, ili kao znak pripadanja nekome viem knjievnom drutvu, uporno, kroz cijelo nae stoljee, pisali sonete. Dok su gorjeli gradovi i dok su nestajali susjedi, dok se Varava pretvarala u nacistiko krumpirite, a u Varavskoj je ulici rastao tumor preporaajueg faizma, oni su, eto, slagali sonete, nevjeto, kao to se od kupovnih kora slae pita od krumpira i mesa, koja nikada nee biti prava, nego e svaki put biti kao prava. Dobar se od loega soneta razlikuje po tome to e, ako ga samo slua, izvjebano uho u njemu sonet jedva i prepoznati. U slabih se pjesnika, pak, forma prepoznaje u hipu, i svaki metar, svako opkoraenje i svaki pravilan srok, jasno e se uti kao nasilje nad jezikom, koji se pokuava utjerati u pjesniku formu tuih i beskrajno udaljenih jezika. Ali kada sluate glas koji vam ita pjesmu Nad mrtvom majkom svojom, niti ujete da se radi o sonetu, niti vam se uope ini da je u njoj jezik uobruen ili zasunjen ikojom vanjskom formom. Velika poezija prepoznaje se po tome to se doima starijom od forme u koju je salivena, i to iz nje jezik izvire i nastaje, umjesto da se ona jezikom slui. Bio je krupan i armantan ovjek, velikih zulufa i lijepog osmijeha. Najveega talenta za jezik od svih poslijeratnih pjesnika. teta to je napisao samo jedan roman, i to u zadnjoj godini ivota Pred posljednju veliku selidbu turista na sjever, u etvrtak, drugoga dana mjeseca rujna, navrit e se sto godina od roenja Skendera Kulenovia, pjesnika koji je napisao ovaj, i jo tridesetak jednako neusporedivih soneta. Koljenovi, iz bogate zemljoposjednike obitelji, osiromaene u agrarnoj reformi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, roen u Bosanskom Petrovcu, kolovao se kao vanjski ak slavne travnike jezuitske gimnazije. Potom je na Zagrebakom sveuilitu studirao pravo, ubrzo postao lan SKOJ-a i Partije, a poezijom se ozbiljnije poeo baviti tek u partizanima. Ve 1942. napisao je Stojanku majku Kneopoljku, poemu posveenu srpskim majkama iji su sinovi stradali u ustakome pogromu i genocidu u Bosanskoj Krajini, koja e se odmah nakon rata uvui u itanke i pratit e nas, vie kao ideoloki znak, nego kao knjievno djelo, sve do pada komunizma, te e u najveoj mjeri zakloniti i pred jugoslavenskim i postjugoslavenskim knjievnostima zatajiti stvarnu knjievnu veliinu Skenderovu. Za tu je poemu vezana i jedna od ilustrativnijih pria o prirodi rata u Bosni i Hercegovini. Nakon to je, u nekoliko paklenih mjeseci u proljee i ljeto 1992. grad Prijedor oien od svoga veinskog bonjakog, te hrvatskog ivlja, na red je dolo i mijenjanje imena ulica. Ono to je krvavo provedeno nad ivim ljudima, trebalo je, dakle, da se dovri na simbolinoj razini, pa je tako nestalo i imena Ulice Skendera Kulenovia. Preimenovana je u Ulicu Stojanke majke Kneopoljke. Fikcionalni je lik zamijenio pisca, mijenjajui tako i vlastitu prirodu i etiko utemeljenje. U ime virtualne Stojanke, koja je do neki dan bila ivi spomen na sve srpske majke, iji su sinovi stradali od ustakoga noa, simboliki je likvidiran njezin pisac, a stvarno su likvidirane tisue njegovih sunarodnjaka. Danas se Stojanka majka Kneopoljka vie nigdje ne recitira. Jednima smeta to ju je napisao Bonjak, drugima to opjeva Srpkinju. Skender Kulenovi cijeloga je ivota (a umro je u Beogradu, sijenja 1978.) ostao vjeran partizan i komunist, ali je osim angairanih pjesama i poema u kojima se, neka i to bude

reeno, takoer osjea njegov golemi pjesniki dar pisao liriku, iji ga dosezi, uz Nikolu opa i Maka Dizdara, stavljaju na sam vrh bosanskohercegovakoga pjesnitva, a ni na cjelokupnom junoslavenskom Parnasu ne bi se nalo puno onih koji bi mu mogli initi drutvo. Meu sastavljaima soneta, ba nijedan. Malo pred smrt Skender je objavio Ponornicu, svoj jedini roman. S tom izvanrednom prozom koju bih uvrstio u svaki izbor najboljih junoslavenskih romana pisac je ostavio svoje itatelje da enjivo fantaziraju o tome to bi bilo, i kako bi povijesti naih knjievnosti izgledale, da je romanima pristupao s onom lakoom kao sonetima, pa da ih je vie napisao. Ne znam hoe li u rodnoj Bosni i u Srbiji, gdje je umro, biti obiljeena Skenderova stogodinjica, ali ovo neka bude spomen na njega u Zagrebu, gdje je studirao, i u jeziku koji je bio i njegov Pjesmu Nad mrtvom majkom svojom ima smisla rainiti, ali samo da bismo joj se divili, jer je nemogue ponoviti ili u pjesniko naelo pretvoriti ono od ega je ovakva pjesma nainjena. Ve u prvome stihu, u tom obiajnom poljupca u mrtvo elo, jedno je udo. iva dua gleda nas oima, a mrtva bijelim elom. To je tako, svojim smo oima gledali stotinu puta, ali se na Skendera ekalo da to znanje pretvori u rijei, i da zatim onaj tko je pjesmu proitao, ili mu je bila proitana, svaki put kada se ubudue s neijim mrtvim elom suoi, pomisli na stih Skendera Kulenovia. Ili: usnom to stid ti je stinu nevjerstva izmjeri svoja na tom elu od leda. Potom slijedi druga katrena, cijela posveena zemlji koja je prima. Ako je prva, posveena elu, predstavljala suoenje sa smru, druga je, na posve genijalan nain, bila sjedinjenje s njom: Baci jo jedan joj grumen zemlje da vidi kako se ona sahranjivala u te. Grobljanska zemlja je metafora zaborava, ili je zaborav metafora zemlje, sad je ve posve svejedno, kada sin njezin biva zemlja u koju se mater pokopava. I vie nema one distance iz prve strofe, niti ela koje ga u oi gleda. U dvije tercine u poeziju je saliven cijeli jedan religijski sustav, i njegov odnos prema smrti i sahranjivanju. Taj kasni jauk vjere jo jednoga, uz Meu Selimovia, uvjerenog ateista, iskazan u kranskoj, pae katolikoj pjesnikoj formi, bez sumnje pripada najljepim literarizacijama islama u naim jezicima, tako tih, njean i okamenjen, bez grijeha plaa, jer su suze nad otvorenim grobom u islamu grijeh, on Skendera ini muslimanskim pjesnikom u najbitnijem smislu rijei. Pritom, druga tercina, sam finale ove pjesme zbog koje strancu i domaemu ima smisla uiniti nae jezike, religijsku ideju dovodi do najvieg poetskog ostvarenja, kada se i Bog pretvara u stih. Dogodilo se to u stihu: stoj, gledaj: tako si nico ko to e iz nje trava. Ne znam to e se dogoditi, i hoe li se ita dogoditi, o stogodinjici Skendera Kulenovia u njegovome rodnom kraju, i ne zanima me, jer je on danas, kao to je bio i nekada, privatni pjesnik, ija je veliina u vjenoj opreci s njegovom drutvenom funkcijom. Tako je bilo nekada, u vrijeme kolskoga terora Stojankom majkom, a tako je jo vie danas, kada je njegovo knjievno i pjesniko djelo, kao u agrarnoj reformi, oduzeto od onih kojima po prirodi stvari i po Bojoj pravdi pripada, da bi bilo dodijeljeno jednome narodu i njegovim narodnim vlastima. A vlasti nikojeg naroda ne znaju to bi s cijelim velikim pjesnikom, pa ga traniraju prema apetitu i potrebi, kao govedo s mesarske kuke.

Kada je Skender Kulenovi iznenada umro, njegov najbolji prijatelj, veliki pisac svih naih djetinjstva, Branko opi, oiju punih suza, za televiziju stigao je rei samo: Ej, Skendere, Skendere, u kolu kokane Ima li nekoga da ne zna to bi to bio u kolu kokan?
Jergovi

''Bonjake i bosanske neminovnosti'' Enes Durakovi: Primarnom snagom ivotnog i pjesnikog vitalizma, doivljajem svijeta i shvatanjem poezije Skender Kulenovi je bio pjesnik ekstaze i apoteoze, obuzeti lirik sveprirodne radosti postojanja. Stoga je pjesma za njega uvijek znaila oblik u kojemu svijet prepoznaje svoju ljepotu. Ve u Ocvalim primulama kasno se uoava silina panerotskog doivljaja svijet ai dinamike slikovitosti jezikog izraza , pa se stoga ini da e svakog trenutka sonet prsnuti i potei silinom slobodnog stiha. Do rasprskavanja soneta doi e u Skenderovim ratnim poemama. Skender se nakon dugogodinje pjesnike utnje 1968 1974. Vratio sonetnoj pjesnikoj formi. Dvije zbirke soneta zasnovane su na dramatinom nastojanju oivljenja presahlog svijeta bioloke ekstaze, oslukivanju posljendnjih i potmulih drhtaja egzistencije to zamire u bljedunjavim treptajima ulnih intenziteta. Stoga je veina soneta zasnovana na pitanju da li j euope moguan pjesniki in ako je iiljelo sve ono to ga je omoguavalo. Nemogunost openja sa svijetom uvjetuje i nemogunost saopenja svijeta. Mrtvo korito zahtjeva sonet kao ''take bogalja'' , pjesam se sada od nitavila brani vrstom i stameno formom steka stiha. Tako e Kuloenovi opravdanje vlastitog pjevanja simboliki saeti u pjesmi Steak . U Kulenovievom pjesnikom opusu koji je nastao u golemom vremenskom rasponu unekoliko se moe sagledati i ira knjievnopovijesna slika razvojnih tendencija naeg pjesnitva.

Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina bosanskohercegovaka poezija doivljava moda i najznaajnije trenutke uspona i pune afirmacije na irim junosalvenskim prostorima ukazujui se raznovrsnou poetskih modela i susticanjem razliitih pjesnikih generacija i afirmacijom izuzetnih pjesniki linosti ija djela vie ne slijede dominanatene, ope obrasce pjevanja, nego trepere vlastitim likomautentine stvaralake geste. ''Rije i svijet'' Enes Durakovi: Pjesniko djelo Skendera Kulenovia pokazuje jasno zamjetljivu logiku unutarnjeg rasta, razvoja i preobraaja, mada je nastalo u irokom vremenskom rasponu od pola stoljea i sa viegodinjim prekidima izmeu pojedinih pjesnikih faza. U vremenu pjesnikog stvaranja Skendera Kulenovia zbivao se buran knjievni razvoj i literarno-historijski preobraaj, zbog toga njegova poezija nosi tragove tih mijena. itavo pjesniko djelo Skendera Kulenovia jeste svojevrsna odbrana ezoterikog jedinstva ivota i pjesme, temeljnog osjeanja da je umjetnost treperenje materije, a lirika samo djeli Spinozine supstance. Ovako posmatrana njegova se poezija otkriva kao greviti dramski solilokvij u kojem nadvladava as epska, as lirska faktura stiha i simbolika znaenja, neka vrsta dovrenog i cjelovitnog romana u kojem pretimo tu unutarnju udnju da se egzistencijalna sudbina i estetska svijest sjedine u humanistikoj ekstazi pjevanja. ''OCVALE PRIMULE'' Ocvale primule su prvi Kulenoviev knjievni rad kojeg aje objavio u III razredu gimnazije. To su pet soneta tematskih povezanih u jednu cjelinu, te ih stoga sam Kulenovi naziva malim sonetnim vijencem. Ocvale primule su parabola prolaznosti ljudske sudbine, simbolino predstavljene u kratkotrajnom ivotu jagorika (primula), u ijoj

sudbini prepoznajemo zebnjom proete drhtaje ovjekovog postojanja, od stidljivog i plaljivog buenja sred tajanstva (vlanih zavjetrina), preko narastanje neutoljive ei i strasti mladosti, do sutonskih ieznua u ravnodunom protoku vremena. Nostalgina udnja za izgubljenim pejzaima radosnog petrovakog djetinstva budi utreptale vizije u sjeanju potonulog svijeta sasvim u duhu ranih pjesama Safet-bega Baagia, Osmana iki i Muse azima atia. Kulenovievi pejzai su oduvijek pa i u Ocvalim primulama ispunjeni dinamikom energijom. Impresionistika zanesenost slikom i personificiranim pejzaem, u kojem se osjea potmulo kovitlanje energije, bitna je konstanta njegove poezije i jedan od vidova u kojima se ostvaruje vitalistiko vienje svijeta. Sonetna forma Ocvalih primula ukazuje se ne samo kao prihvatanje tradicionalnih oblika pjesnikog izraza, nego i kao nain savladavanja dinamike leksike bujnosti, u kojoj se razbukorila ponesena pjesnika senzibilnost Skendera Kulenovia. Utjecaj Matoa i prihvatanje impresionistiko-simbolike poetike postmatoevske generacije, kod Kulenovia, se osjea u nainu konstituiranja pjesnike slike, u posvuda prisutnom nastojanju da se prirodom izabranih detalja, bojom i zvukom sugerira subjektivni doivljaj i utisak to fluidno emanira iz naslikanog pejzaa. On nijansira detalj i rastvaruje kruti, otri obris pojavnosti da bi simboliki izronio unutarnji pejza pjesnikove intime. Ali to nije sljedbeniko usvajanje tradicionalne i tada ve anahrone impresionistiko-simbolike poetike. Rije je o spontanoj silini izraza koji se javlja ontolokom vrijednou rijei, jer izmeu pjesnikog doivljaja svijeta i poetskog oblika u kojemu se ostvarujepostoji puni, poetski autentian kauzalitet semantiko idejnog i stilsko jezikog nivoa u strukturi pjesme. U prvim Kulenovievim sonetima se predmetni svijet pjesme vie ukazuje zvukovima i umovima nego li bojama, te otud i proizilazi ritmiko-melodijska raznovrsnost njegovih

stihova. Otud bi se za njega moglo rei da je pjesnik onomatopeinog stiha kako je to svojevrmeno govorio A.G. Mato. Ocavale primula esu i formalno-strukturalim i semantiko-idejnim zasnovom bliske i kasnim sonetima Muse azima atia, u kojim su se stapala i asimirala artistiko-izraajna iskustva ipresionistikosimbolike poetike sa panteistikim i erotskim doivljajem svijeta muslimanske usmene i umjetnike tradicije. Poput atievih i Kulenovievi soneti svijet predstavljene realnosti ne spiritualiziraju, nego postoje silinom ekstatike potvrde erotskog fenomena, kao najvee potvrde ljudske egzistencije. Pjesnik je strogim zakonitostima sonetne forme stiavao estinu burnih mladikih senzacija. Poslije ratnih poema Kulenovi ponovo pie poeziju tek 1968. Kada se pojavljuje sa zbirkom soneta ''Soneti'' koja predstavlja najvei doseg bh knjievnosti poslije Drugog svjetskog rata. Godine 1974. Se pojavila i druga knjiga Soneta. U njoj se, kao i u nekoliko pjesama objavljenih po asopisima, prirodno nastavlja i u pojedinostima upotpunuje pjesniki svijet koji je ve prvom knjigom jasno omeen i definitivno fiksiran, bez bitnih izmjena i u semantiko-idejnom i u stilsko-izraajnom vidu. Zato se pjesnik iznova vratio SONETNOJ FORMI? Sve do pojave kasnih soneta, bitna karakteristika Kulenovieve poezije bila je impresionistika zaneseenost lirskog subjekta. Predmetni svijet je bio dio ovjekove intime, unutranji pejza ovjekova bia, snanog i vjenog kao i priroda, a takav izraaj je zahtijevao slobodnu formu. Ova organska veza semantiko-idejnog i oblikovno-izraajnog plana pjesme karakteristina je i za jegove dvije posljenje pjesnike zbirke, ali su ivotna saznanja, odnos prema svijetu i prirodi stvaralakog ina bitno drukiji, to je uvjetovalo i promjenu oblika koji te nove sadraje nose i izraavaju. Obje zbirke sonta zasnovane su na tom dramatinom nastojanju oivljenja presahlog svijeta bioloke ekstaze. Zbirke se kao cjeline i neka vrsta

poetskog romana komponiraju upravo na tom dramatskom smjenjivanju doivljaja ulne egzistencije i osjeanja njenog ieznua. U posljednjim sonetima se ivot ne ivi pjesmom, nego se posmatra, oslukuje, i na trenutak sebe prepoznaje u svijetu a potom biljei tu kratkotrajnu radost kako bi je makar u pjesmi ''atkama bogalja'' sauvao od rasapa, pustoi i smrti. ''etiri bosanskohercegovaka pjesnika'' Midhat Begi: Poslije poratnog zastoja u pjevanju Kulenovi se 60ih godina se ponovo oglaava u neoekivanom stilu i oblikui do smrti 1977. je tako pisao. U svakoj od te divje faze pjevanja, on je bio jedinstven, ni na koga nalik, osoben sintetiar tradicije i modernosti. Skender K. je eminentno pjesnik irokog revolucijskog i sveljudkskog obzora, a istodobno duboko bosanskohercegovakog jezikog i emocionalnog izvora i korijena. Cjelina Kulenovieva pjavanja ima na svakoj dionici svoju tonsku, ritamsku, muziki tvoraku osnovu i podlogu. Na poetku (Ocvale prinule) i u zakljuku (Soneti I,II) imaju jednoobraznu muziku stihova, sonetnu, melodijski vie-manje strogo svedenu. Ali u sredinjoj dionici koja nije ni sama jednolina, ve iroko razuena, nalazimo se u punom muzikom stavu i zamahu harmonije i orkestriranja. Ne gubei nikada iz vida ni slikovnu, ni misaonu potku, u rijeima ako prenosnicima svih tih vrijednosti u istom pokretu.