John Ruskan

EMOCIONALNO PROIAVANJE
Prirunik za integrativni postupak

- Sarajevo -

Posveeno svima, koji posvuda tragaju za duhovnou

ZAHVALE
elio bih izraziti svoju najsrdaniju zahvalnost ljudima, koji su mi po mogli u kristaliziranju ove knjige... Tradiciji Kriya Yoge i duhovnom majstoru Babajiju, koji me prvi poveo na put do samoostvarenja. Obiteljima Gurudeva Amrita Desaija i Kripalu Ashrama, jer su mi pokazale, kako da zavolim - samog sebe. Terapeutima, koji su prikupili materijale neprocjenjive vrijednos ti, potrebne za ovu knjigu: Marthi Crampton, Terryju Huntu, Richardu Mossu, Sharry Rose, Hazel Stanley. Robertu Hallu, za pisanje nadahnute i misaone uvodne rijei. Stanu Wattu, koji me beskrajno podravao, i koji je prvi izueni terapeut s dozvolom za rad po Integrativnom postupku. Izdavaima Peteru Gaultu, Tonyju Hoffmanu i Marjorie Partch, za pomo pri oblikovanju rukopisa u knjigu. Za pomo, koju su mi pruili Asha Golliher, Suzie Kunz, Claude Roberts i Jeremy Youst. Pokusnim itateljima, Patriceu Aairesu i Debori Wyatt.

UVODNA RIJE

Rana u ljudskoj psihi, koja proizvodi strah, ljutnju, pohlepu, ne povjerenje i nasilje - najtee je izljeiva. Pa ipak, upravo je ova rana odgovorna za mnoge tisue naina, na koje svi mi patimo. Na neuspjeh u oslobaanju samih sebe od bolesti koja je zahva tila i zarazila cjelokupnu ljudsku rasu vidljiv je posvuda u svijetu. Unitavamo vlastitu okolinu svojom pohlepom i nepanjom. Vie energije troimo na proizvodnju oruja za masovno unitenje, no to radimo na pruanju pomoi jedni drugima, kako bismo poboljali kakvou ivljenja. Bojimo se intimnog druenja s drugom osobom. Naa prva reakcija na pristup naoj vlastitoj vrsti je nepovjerenje. Ubijamo svoju djecu u strahovitim ratovima. Ugnjetavamo i muimo one meu nama, koji su na bilo koji nain drukiji od nas samih. Vrlo ubrzano postajemo ovisni o svemu, to nam doputa kratak predah od strahovitog bola, uzrokovanog naim stanjem. Tko uope eli uti neto o ovome? - mogli biste upitati. To se opisuje u svim medijima. Ne treba nam jo vie tmine i zle kobi! Mo gue da je i tako; no, mi moramo bolje razumjeti same sebe i nae stanje, da bi se ikad ukazala makar i mogunost nastajanja zdravog drutva. Posve je mogue ostvariti iscjeljenje srca. Svatko od nas po sjeduje snagu, kojom rascijepljene dijelove svog vlastitog tijela i uma moe ujediniti u cjelinu. Mi ratujemo jedino sami sa sobom. Bolna ozljeda, uzrokovana cijepanjem obaju dijelova, strah i mrnja kojima ta podjela rezultira, pojavljuju se samo u svakom pojedinom od nas. Stvarno izljeenje poinje tek, kad iskusimo istinu o toj rani, i kad joj pogledamo u oi. Moramo duboko osjetiti svoju vlastitu bolest. Pri pravnost da osjetimo svoju vlastitu patnju i strah jedna je vrsta predaje

ba ovom ivotu, predaje upravo ovog tijela, ba u ovom trenutku. Izljeenje u ljubav i cjelovitost nikad nije bilo nita vie, no - preda vanje samom sebi, predavanje sebe tijelu to osjea. To je put za prihvaanje samog sebe. Jednostavan je, no nikako i lagan. Izljeenje e nastupiti samo uz nau suradnju. U medicinskoj smo praksi otkrili, da bolesnik mora eljeti ozdravljenje. enja za cjelovitou mora u nama biti dovoljno jaka i dovoljno svjesna, da bi mogla izdrati teko iskuenje iscjeljenja. Nai duhovni demoni i glavni vjerski pokreti, koji su izrasli iz osobnog nadahnua, tisuljeima su nas uili uvijek istoj poruci. Ne tako davno, i naa je psihologija doprla do istih ovih istina. Nae pu tovanje je pobuivanje prihvaanja samih sebe. A da bi se to uinilo, moramo biti pripravni osjetiti - to je to, to je istinito za nas same, bez ikakvih ograda, i to ne samo sveukupnost radosti, ve i patnje. ivimo koristei nae potencijalne inteligencije u tako maloj mjeri samo stoga, jer odbijamo u potpunosti biti ovdje - upravo u ovim osjeajima, i u ovom tijelu. Na ovim je stranicama John Ruskan ostvario veliko djelo. Napi sao je knjigu, koja objedinjuje mudrost pradavnih duhovnih vjebi i nae moderno psiholoko razumijevanje. Uinio je to vrlo vjeto. Pa ak i ono, to je jo znaajnije za ovo doba svjetske krize, opisao je u praktinim pojedinostima takav postupak iscjeljenja, koji moe do vesti do mentalnog, emocionalnog i fizikog zdravlja. Korak po ko rak, razjasnio je metodu samopomoi, koja uistinu moe otvoriti puteve za dobrobit, Mudrost, te obnavljanje ljubavi prema samom sebi, ali i prema svijetu. Koncepti opisani u ovoj knjizi toliko su jednostavni, da ih je po esto teko shvatiti. A jo ih je tee priopiti. Cijenim to, to je John Ruskan uspjeno postigao oboje. Kad se udubite u stranice ove knji ge, uinite to polagano i otvorena uma. Upamtite mudrost koju u nji ma nalazite, a zatim sa znatieljom i zanimanjem otkrijte iskustvo is tine na koju ukazuju. Dr. Robert K.Hall, Lomi School Foundation Tomales, California

PREDGOVOR
Tijekom svih godina u kojima sam bio ukljuen u duhovne i iscjeliteljske zajednice, primijetio sam neto, to je ubrzalo pisanje ove knjige: mnogi ljudi, koji najustrije tragaju za duhovnim rastom, obino nisu upoznati s metodama ili vanou rada na emocionalnoj komponenti psihe. Oni pristupaju unutarnjem rastu - kao to sam i sam radio u prolosti, i to itav niz godina - samo usredotoenjem na vie idealistike aspekte meu kojima je i ljubav, za koje se nadaju da e ih dosei, dok zanemaruju onaj neugodniji, emocionalni aspekt samih sebe. Uistinu, esto postoji ogroman raskorak izmeu svijesti o emocionalnom Ja i pretpostavke, da emocije i nisu uistinu vane. U isto vrijeme, svi ukljueni u psiholoku terapiju, kojoj je glavna zada a emocionalno iscjeljenje, esto ne mogu otkriti nain za usklaiva nje duhovnih umijea i svog unutarnjeg rada. Premisa ove knjige bila bi, da se do stvarnog rasta u viu svijest ne moe doprijeti tako dugo, dok rad s emocijama ne postane sredi nji dio unutarnjeg rada. tovie, nadam se da u pokazati kako rad s emocijama, kao i s osjeajima uope, moe postati najvaniji ili ak i primarni obrazac za samoostvarenje, jer nam omoguuje osloboenje od onih unutarnjih snaga, koje nas blokiraju i udaljuju od punine na ih mogunosti. Ova je knjiga proizvod povezivanja dviju kulturnih, intelektual nih i duhovnih tradicija. Tijekom rada na njoj, osjetio sam susret ovih dviju crta tradicije u svojim mislima, a zatim njihovo pretapanje u pisani oblik, kao kod obrnute prizme. Kao ensko i muko, majka i otac, Yin i Yang, svaki je od tih elemenata bio potreban, da bi se onaj drugi ostvario u potpunosti. Najire shvaeno, Istok predstavlja majku - povezanost s hranom, odnosno s unutarnjim izvorom duhovne ispunjenosti, iscjeljenjem i

rastom. Zapad prikazuje oca - intelekt, organiziranje, pragmatina naela koja daju oblik i strukturu iscjeliteljskoj snazi. Ono, do ega je to dovelo, nije bila usporedba ili analiza ovih dvaju puteva, ve sinteza. Imao sam namjeru pokazati kako se oba ova obrasca mogu ujediniti u jedinstveni pristup, koji e omoguiti sustav rada na samom sebi, za kojim zatim moe uslijediti intelektu alni rad, a to e opet zajedniki dovesti do otvaranja srca. Osjeam da bi ovakav pristup mogao biti od ivotnog znaaja za nas na Zapadu, dok tragamo za duhovnom cjelovitou i oslobaanjem od nepreki dno prisutne egzistencijalne patnje. Ako e vam ova knjiga - moj poklon vama - biti od bilo kakve vrijednosti, znajte da ste zauzvrat i vi pomogli meni, kao i svima na ma ostalima, jer bol koju osjeate nije samo vaa; to je bol svijeta. Izdvojenost je iluzija. Kad iscjeljujete sami sebe, iscjeljujete i svijet. elim vam neprestanu puninu u svakom podruju ivota. elim vam mudrost, da ostvarite one bezgranine mogunosti - najvie od sviju - koje vam ivot prua. I najvanije, elim vam snagu, da u svo me ivotu pobudite ljubav i iscjeljenje; jer, oboje moemo u njemu uvijek nai - toliko blizu. John Ruskan New York, 1993.

Shvaam, da je moja ljubav prema samom sebi - najvea imovina, koju u ikad stei. Ljubav prema samom sebi rada se samo onda, kad prihvaam i doivljavam svoje osjeaje onakvima kakvi uistinu jesu, upravo u ovom trenutku - i ugodni, i neugodni. I dok dobrodolicom pozdravljam svoje Ja koje pati, to iscjeljuje. Voljeti samog sebe daje mi snagu za preobrazbu.

UVOD UMIJEE LJUBAVI PREMA SEBI

Ponekad ljudi zavide umjetnicima na njihovu ivotu. Misle da je ivot umjetnika uzbudljiv, te da izraava instinkt slobode. Umjetnika se doivljava kao borca protiv sutinskih problema ljudskog postoja nja, koji se tim pitanjima bavi iznutra, a zatim ih iskazuje kroz kon kretan umjetniki izraz. Cijeni se njegova hrabrost da se bavi unu tarnjim sukobljavanjima. Znam, da sam tako i sam mislio prije no to sam odluio posvetiti mnogo svog vremena razumijevanju i praksi umjetnosti. Bio je to, uostalom, i jedan od razloga, zbog kojih sam postao umjetnikom. Pravi umjetnik - onaj, koji uistinu istrauje pitanja samoizraavanja, a ne samo iskoritavanje tehnike - djeluje na visokom stupnju spoznaje. Umjetnika izraajnost dolazi iz Stvaralakog sredita svi jesti, koje u istonjakoj psihologiji zauzima poloaj ak i vii nego srce, i pripisuje se neuobiajeno intenzivnom iskustvu umjetnika. Meutim, i umjetnici mogu naii na probleme u svom radu. Oni esto zapoinju kad umjetnik pokuava izgraditi osjeaje drutvenog identiteta i prihvaanja kroz svoju umjetnost. Motivacija se tada po mie od istog samoizraavanja na ono, to se dobiva za svoj rad. Pomicanje motivacije moe biti i jedva zamjetljivo, pa ipak - i to moe dovesti do poremeaja u njegovu stvaralatvu, a ponekad i do poraza nad samim sobom. Iako su me snano i gotovo istovremeno poele privlaiti i um jetnost i pitanja unutarnjeg rasta - odmah po zavretku studija, ezde setih godina - duhovna naela koja sam prouavao nisu sprijeila

moj pad u vrtlog, koji u vam opisati. Uili su me, da srea ne izvire iz rezultata neijeg rada, ili iz odobravanja onih oko nas, ve iz rado sti, koju osjeamo dok ga obavljamo. Sloio sam se s time, te sam u svom osobnom radu kao umjetnik osjeao, da dolazim iz srca, bez traenja odobravanja. Za mene je umjetnost znaila poniranje u unu tranjost i iznoenje pronaenog na svjetlost dana. Stvaralaki izriaj bio je radostan i ekstatian. Osjeao sam, da razvijam sposobnost pokretanja nevjerojatnih energija, koje sam u sebi zapaao. Jer, za mene je sr stvaralakog ina i bilo opaanje (percepcija). Mogao sam dospjeti do ekstaze i jednostavnim promatranjem slike, plesa, arhitekture, ili sluanjem glazbe. Tek sam kasnije shvatio, da snaga lei u promatrau. Umjetniko je djelo samo okvir u koji proji ciramo nae umjetniko iskustvo, slino kao i ivot openito. Uinilo mi se prirodnim, da iz ina percipiranja krenem u stvarno stvaralatvo. No, zapravo i nisam bio ja onaj, tko je stvarao. Ja sam samo rkao, dok je iz mene u stvari izbijala neka druga stvaralaka snaga. Moja je uloga kao umjetnika bila da zapazim, da me pokrene ono to bih ugledao. A moja vjetina kao umjetnika sastojala se u tome, da svoju svjesnu misao uklonim s puta, kako bi proces mogao nastupiti. Ako bi se u tom procesu pojavilo neto to bi me pobudilo, tada bih proizveo djelo umjetnosti, neto to bi bilo dovoljno zanimljivo da podijelim s ostalima. Jer, dijeliti - to je bilo upravo ono, to sam i elio initi. Naime, sve dok sam bio svjestan zamke uporabe umjetnosti kao sredstva za privlaenje pozornosti na sebe, inilo mi se prirodnim da sve to bih stvorio poelim podijeliti s drugima. Doputao sam, da nisam savren, te sam u granicama drao odreeni stupanj privre nosti ega prema vlastitim djelima. Ako mi je bio potreban minimum priznanja, osjeao sam da bih trebao prihvatiti tu potrebu zajedno sa svim ogranienjima koja bi ona sa sobom mogla donijeti. Dogaaj, koji mi je pomogao da spoznam taj destruktivni krug u koji sam upao, dogodio se tijekom mog sudjelovanja u Radionici za mudrost tijela, koja se odravala krajem tjedna. Niti treeg se dana u grupi nije pojavilo ba mnogo proienja. Na voditelj nas je uvodio u proireni stav joga-poloaja, u Planinu. Kako taj poloaj predsta vlja velik napor za tijelo, mnogi su se od nas u grupi poeli tresti i drhtati. Konano smo zavrili s tom pozom, te nam rekoe, da se mo emo kretati prostorijom na bilo koji nain, koji odaberemo.

Tek to sam se pokrenuo, odjednom sam poeo osjeati energiju u svom tijelu. Ta je energija uzimala oblik razliitih pozicija iz klasi nog baleta, koje nisam znao imenovati. Mada se nikad nisam bavio bilo kakvim uenjem baleta, oduvijek sam osjeao prirodnu privla nost prema plesu, a i mnogi moji prijatelji bili su iz krugova plesaa. Oduvijek sam slutio, da sam nekad i negdje u prolosti - ukoliko uistinu postoje proli ivoti - morao biti plesa. No, nikad nisam kre nuo dalje od ove intelektualne pretpostavke. Samo, ovo iskustvo nije bilo intelektualno. Energija u mom tijelu nastojala je izvoditi savrene pozicije klasinog baleta, tjerajui moje nesavrene pokrete tijela da im odgovaraju to je mogue vie. Unu tarnje vienje i osjeanje energije koja je zauzimala arhetipske balet ne pozicije, poimanje da se uistinu radi o tim arhetipskim pozicijama, te ekstaza zbog te unutarnje percepcije - bilo je neodoljivo. Proao sam kroz prekrasno i dirljivo umjetniko iskustvo. Usprkos tome, u uskoj vezi s ljepotom koju sam posvjedoeno osjetio u sebi, pojavio se i osjeaj patnje, bol zbog osamljenosti. Shvatio sam, da sam oivio svoju patnju iz prolog ivota, kao plesa a. Stupio sam u glavno proienje emocija. Znao sam, da - kad god se proienje povee s onim, to bi se moglo nazvati prisjeanjem na proli ivot - postoji i dobra doza vjerojatnosti, da je to prisjeanje stvarno, a ne samo zamiljeno. Znao sam, da sam dodirnuo svoju potisnutu patnju iz prethodnog ivota, te da se ona oslobodila. Uvidio sam, da je velik dio mog sadanjeg ivota bio jednak pret hodnom, samo to sam se sad uglavnom bavio glazbom. Opet me obuzela stvaralaka ekstaza i patnja zbog osamljenosti, a da nisam shvatio da je oboje - barem za mene - neodvojivo, te da se radi o dualistikim dopunama (komplementima). Potisnuta patnja iz pret hodnog ivota bila je izvor mog sadanjeg obrasca. Nevjerojatno iskustvo stvaranja, na koje su se umjetnici usre dotoili, ne nailazi bez svojih komplemenata. Stvaralaki in donosi sa sobom osjeaj izolacije i unutarnje praznine zbog posjedovanja iscrpljujuih energija. Patnja dovodi ekstazu u ravnoteu. Nakon spoznaje o dualistikoj prirodi svog stvaralakog isku stva, u aritu se naao moj ivot. Velik sam dio ivota proveo oduzi majui si ekstazu, i ne razumijevajui zbog ega se ta patnja poja vljuje. Patnja zbog odvojenosti - i od sadanjeg, i od prethodnog ivota - bila je motiv, prikriven eljom da podijelim svoje radove s

drugima, ali i jaka, dijelom podsvjesna motivacija za utvrivanje svog drutvenog identiteta kao umjetnika. Osjeao sam, da bi ta stra hovita patnja zbog osamljenosti mogla biti olakana, samo ako us pijem doprijeti do drugih svojim djelima. A to, to nikad nije uistinu i bila olakana, samo je doprinijelo mojoj zbunjenosti, jer ak i kad su moja djela doivljavala prihvaanje, kad bih dobio poneko priznanje, patnja bi i nadalje ostajala prisutna. Postao sam zbunjen i povrijeen. I priznanja su mi postala besmislena. Posumnjao sam u vrijednost onoga ime sam se bavio, te sam postao samo-destruktivan i to vjero jatno na vie naina, no to sam ih ak i danas svjestan. Problem se pojavio kad sam dopustio da me ta patnja zbog osam ljenosti motivira; kad sam je pokuao olakati kroz priznanja, za koja sam mislio, da se radi o elji za dijeljenjem svojih radova s ostalima. Na sline naine svi mi pokuavamo izbjei svoju patnju, bez spo znaje o tome, da - kad smo motivirani eljom da izbjegnemo negativnosti, tada od njih vie ne uspijevamo pobjei. Tako sam znaajan dio svoga ivota proveo nesvjesno zatvoren u krug ovisnosti prema stvaralakom radu. Od ekstaze do stvaralatva, padao bih neprekidno u njihove komplemente, u osamljenost stva ratelja. Tragajui za nainima na koje bih pobjegao negativnim aspe ktima, radije bih se iznova vraao na dijeljenje svojih djela s ostalima, kao protulijeka osamljenosti, ili bih, ako tamo nije bilo olakanja, opet krenuo u stvaralako iskustvo, samo da izbjegnem patnju. Postao sam i prisiljen na stvaranje; ono mi je sluilo kao sredstvo za bijeg od izolacije, koja bi nailazila zajedno sa stvaranjem. Sve bez eljenog olakanja, jer bi osamljenost tako bila tek suzbijena. Narasla bi sve do toke, kad bi se prisila javila i u drugim podrujima moga ivota, primjerice - u mojim vezama. I na kraju, suzbijena je patnja postala toliko velika, da sam bio prisiljen prestati s radom, dospijevajui do toke sagorijevanja. Proienje koje sam iskusio u Radionici, pomo glo mi je da shvatim, da se radilo samo o nadograivanju suzbijene patnje - i one iz sadanjeg, i one iz biveg ivota, to je doprinijelo mojoj blokadi i zastoju. Kako se rijeiti osamljenosti koja nailazi s inom stvaranja, ali i drugih emocionalnih problema koje bismo mogli imati? Upravo o tome govori ova knjiga. Prvi je korak - integrirati se; upotpuniti se, obratiti, te prihvatiti osjeaje kojima smo obuzeti. Kad se neto inte grira, tada ne nestaje, ve se naprosto vie ne doivljava kao smetnja.

Tu se nailazi i na najvei dio patnje, jer osjeaji nisu upotpunjeni. Integracijom zapoinje postupak izljeenja i proienja. Svi aspekti ivota, ne samo oni stvaralaki, imaju svoje i pozitivne, i negativne komplemente. Moramo samo nauiti, kako one negativne integrirati, a ne kako ih izbjegavati. A u tome se poneto moe nauiti i od umjetnika. Umjetnici su zabavljeni i onom runom, a ne samo onom lijepom stranom ivota. esto portretiraju runou, disharmoniju, sukob; stvarno, mnogi dananji umjetnici ive u getu svojih gradova. ini se, da su na neki nain privueni onoj otrcanoj, blatnoj strani ivota, to nadilazi njihovo poslovino traganje za niskim najamninama. To je zato jer umjetnik prihvaa, slavi i izraava i negativan aspekt egzi stencije, kako u vanjskom svijetu, tako i u unutarnjim osjeajima. Umjetnik to prvenstveno ini stoga, da bi dosegao svoju osobnu inte graciju jednog i drugog, ali i zato da nam pokae kako ne moemo izbjei odgovornost za integriranje naeg osobnog iskustva. Kad nastojimo pobjei, zapravo samo suzbijamo; i ma to to bilo od ega bjeimo ili s ime se sukobljavamo, ono time samo nastavlja rasti. Sklonost bijegu je problem, koji se gotovo nerazdvojno spominje uz Novo Doba (New Age). Kad nas po prvi put privue bilo to ve zano uz New Age, moemo tome pristupiti s enjom za postizanjem sklada i smirenja. To moe biti onaj vaan prvi korak, naroito ako smo neim uzdrmani, no nita neemo uistinu shvatiti, ako nepre stano jedino nastojimo izbjei negativno u korist pozitivnog. Mora mo nauiti kako da integriramo ono to pokuavamo izbjei, i to hrabrou jednog umjetnika. Svi mi moemo postati umjetnici; jer, umjetnost ne ovisi o teh nici, ve o osjetljivosti samog promatraa. Moete izmijeniti svoj na in percipiranja tako da ivot vie ne doivljavate kao neto to se odvija izvan vas samih, kao neto s ime se valja boriti i upravljati. ivot postaje odraz vas samih, a taj odraz moete prihvatiti ili odba citi, prihvaajui ili odbacujui zauzvrat - sebe samog. Kad promatrate s prihvaanjem, omoguavate zapravo da zapo ne stvaralaki proces. Upravo, kao kad se umjetnik radei na slici odmakne u stranu, kako bi propustio drugu snagu da prodre u njegovo stvaralatvo, tako i vi moete koristiti isti takav pristup u svom sva kodnevnom ivotu. Postajete umjetnikom, a ivot vaim slikarskim platnom. Postajete svjedokom stvaralake preobrazbe. Proivljavate

iskustvo radosti stvaralakog ina, te pronalazite ljepotu i u najbjednijim djeliima svog postojanja. Kad promatrate s prihvaanjem, ostvarujete jo neto. Tako ui te, da je prihvaanje zapravo ljubav, te u prihvaanju samog sebe i vlastitih osjeaja takvih kakvi jesu, gradite iskustvo ljubavi prema sa mom sebi na jedan nain, koji se ne bi mogao ostvariti nikakvim dru gim sredstvima. Ljubav prema samom sebi postaje iscjeliteljska sna ga, koja preobraava va unutarnji svijet. Voljeti samog sebe postaje najvie umijee.

1. DIO EMOCIONALNO PROIENJE

Kad prihvaam sebe i svoje osjeaje onakvima kakvi jesu, postajem cjelina. Nisam vie rascijepljen - nisam onaj dio sebe, koji se bori ili proklinje. U meni raste snaga prihvaanja i ljubavi prema sebi. Postiem sposobnost da iscijelim i sebe, i uvjete svoga ivota. Potiem snagu za preobrazbu.

1. PRIHVAANJE OSJEAJA
Svi mi elimo biti cjelina. eljeli bismo imati pristup koji bi nam u tome mogao pomoi. Isuvie smo bliski s osjeajem rascijepljenosti, radei sami protiv sebe usprkos naim najboljim namjerama. Put do unutarnjeg rasta, koji nas poziva da prihvatimo sami sebe kako bismo postali cjelina - mogao bi se uiniti razumnim. No, kad tono nauimo to je ono to bi trebalo prihvatiti, iskrsavaju zbunjenost i sumnja. Prihvaanje radosti ini se prirodnim; no, moe ostati nejasno zbog ega valja prihvatiti i ljutnju, ili strah. Osjeaji koji su negativni kao ovi upravo i predstavljaju ono, to bismo eljeli izbjei. Uobia jeno je, da o negativnim osjeajima razmiljamo kao o neemu to prijei ili ometa na osjeaj sree. Svi mi imamo i neki stav o tome, kakvi bismo eljeli biti - bez poneke mane, ogranienja ili emocionalnih problema. Borimo se protiv takvog stanja, oekujui da emo biti sretniji im se uspijemo rijeiti svojih negativnih aspekata, im se uspijemo usavriti. Borimo se protiv samog osjeaja nesree. Usprkos tome, suvremena psihologija nauava, da postoji mjesto za prihvaanje negativnih osjeaja i stanja. U stvari, upravo njihovim neprihvaanjem ovjekovjeujemo negativnosti, umjesto da ih se os lobaamo. Prihvaanje je teko shvatljiv koncept, jer su nas nauili da se opiremo i borimo protiv onoga to nam ne odgovara. Uistinu, razumjeti prihvaanje je osjetljivo pitanje, koje za sobom ostavlja i ona ostala: kako? Kako prihvatiti svoju ljutnju? Sto to znai - prihva titi svoj strah? Kako mogu rijeiti svoj problem, ako ga prihvatim? Osjeaji su bolni i pretvaraju se u probleme samo stoga, to nisu prihvaeni, ili integrirani. Oblikujemo svoju patnju otporom i

neprihvaanjem. Da bismo je nadili i mogli uivati u cjelini, mora mo nauiti integrirati one dijelove ivota, koje smatramo bolnima i koje bismo rado izbjegli. A kad se oni jednom integriraju, prestaje patnja. Umjesto toga, dodaju se nove dimenzije naem postojanju. Ove se nove dimenzije ne mogu unaprijed predvidjeti. ivot po staje bogatiji, iskazuje se u stvarnom - a ne pseudoduhovnom i ma terijalnom napretku svijesti. Stvaralakom je doputeno da se izrazi. Radost postaje beskrajna. Postajemo umjetnici ivota, i shvaamo da se ono emu smo pruali otpor zapravo nalazilo u nama samima, a ne u svijetu oko nas. Integrativni postupak je metoda unutarnjeg rada, koja e vam omoguiti da jednostavno i djelotvorno preobrazite svoje osjeaje i svoj ivot. Nauit ete tono zbog ega je prihvaanje vano, te kako prihvatiti na jedan nain, koji ne znai da morate pokuati zavoljeti neto to ne volite. Sutina postupka nalazi se u prihvaanju svojih osjeaja, ma kakvi oni bili, pa i svojih osjeaja odbojnosti. Problem je, to ste se obino opirali tim osjeajima i odbacivali ih, uzrokujui time vlastitu patnju. Istrait emo koncepte, koji vam se mogu uiniti novim i izazov nim, no koji su od ogromne vrijednosti. Nauit ete konanu i jasnu metodu rjeavanja bilo kojeg psiholokog ili materijalnog problema. tovie, nauit ete i vrlo praktian pristup ivotu, koji vam omogu ava koritenje svih dosadanjih iskustava - i negativnih i pozitivnih, i to na najdjelotvorniji mogui nain. Razbudit ete svoje uspavane sposobnosti za ljubav i stvaralatvo, i time zapoeti svoj osobni rast. SUSRET S TERAPEUTOM Psiholoka terapija bila je posljednjih pedesetak godina najuobi ajenije sredstvo koje je ljudima na Zapadu prualo pomo u stres nim emocionalnim stanjima, ili jednostavno omoguavalo da posta nu senzibilniji prema sebi. Prije no to se terapija uvrijeila, mjesto koje je nudilo ovu vrstu pomoi bila je crkva. Danas se psiholoko velikim dijelom odvojilo od duhovnog. Duhovnost esto zanemaru ju, ili je barem ne smatraju poeljnom one osobe, koje se u traenju pomoi okreu psihologiji. Terapeutski napor je, kao prvo, posveen razotkrivanju - ili pre tvaranju u svjesno onih osjeaja i obrazaca, koji podsvjesno djeluju

na osobu u nepoeljnim oblicimaJiDrugo, terapija je upravljena na oslobaanje pohranjenih negativnosti razliitim pristupima, ovisno o koli koja se primjenjuje. Terapeut prihvaa tienika Bez obzira na pristup, uspjeni terapeuti imaju jednu zajedniku osobinu: prihvaaju tienika, ne postavljajui mu pritom nikakve uvjete. Bezuvjetno prihvaanje moe biti poetno i preobraajno, jer problem se ne nalazi tamo, gdje tienik obino misli da se nalazi. Pravi je problem u tome, da tienik ne prihvaa samog sebe, a poesto ak nema niti bilo kakvo znanje o samoprihvaanju. Uz pomo tera peuta on ui kako prihvatiti sebe, nadvladavajui negativne obrasce. Tijekom terapije, razotkrivaju se i ublaavaju prepreke, a tie nik postaje svjestan svojih sklonosti ka samoograniavanju. To se prvenstveno dogaa zahvaljujui stavu prihvaanja od strane terape uta, a ne zbog nevjerojatnih sposobnosti pronicanja, ili moda izvan redno djelotvornih tehnika rada. Terapeutsku uporabu prihvaanja moe razumjeti i primijeniti samo osoba, koja je na dubokoj razini i sama ovladala vlastitim samoprihvaanjem; pogreno bi bilo pretpo staviti da bi netko, tko i sam nije cjelovit u svojoj nutrini, mogao ikad s uspjehom ponuditi ovu vrstu iscjeljenja drugoj osobi. Uspjean zavretak terapije postignut je, kad tienik vie ne osjea potrebu za podravajuom energijom terapeuta, ve je uspi jeva pronai kroz prihvaanje samog sebe. Time on ne postaje savr eno ljudsko bie, no podravajui sebe postaje sposoban izgraditi vlastiti sustav obnavljanja i izljeenja iznutra. Uloga terapeuta na Zapadu posve odgovara tradicionalnoj ulozi gurua na Istoku. Guru ostvaruje istu vrstu obnavljajueg odnosa kao i terapeut, i to iz istih razloga. On uenika prihvaa bezuvjetno, zna jui da je prihvaanje od strane drugog ono to ueniku treba, te da ga valja nauiti samoprihvaanju, kako bi izrastao kao ljudsko bie-. Meutim, na Istoku je uloga gurua sveobuhvatnija, jer ukljuuje ne samo psihologiju, nego i filozofiju, religiju i fiziku kulturu, pri e mu se sve te znanosti bave pitanjima duhovnog rasta. Sveobuhvatnost ovakvog promatranja, ne ini ni najmanje, zbog te svoje odlike, na zapadnjaki psiholoki aspekt povrnim ili neprouenim. Jer, istonjako poimanje uma temelji se na tisue godina staroj povijesti i tradiciji. Ve su i pradavni ljudi Istoka uistinu bili

majstori psiholozi. Zapadnjaka psiholoka misao svojim najveim dijelom dosee starost od tek nekoliko stotina godina, i jo se uvijek oblikuje; istonjaka se misao oblikovala u cijelosti, pa nam nudi mnogo toga, to tek trebamo nauiti. Spona psihologije i duhovnosti je presudna Na Istoku, psihologija ima ugraenu sponu s duhovnou. Nasu prot tome, zapadnjaka psihologija postaje ograniena, i to upravo stoga to obino ne raspolae takvom povezanou. Sad ve i mnogi psiholozi dolaze do tih spoznaja, pa pokuavaju utvrditi duhovnu povezanost. Za neke od njih, to bi moglo znaiti ak i okretanje pre ma organiziranoj zapadnjakoj religiji, za to osobno smatram da bi bio jedan korak naprijed i dva unazad. I neke bi se religiozne insti tucije Istoka mogle smatrati dogmatskim i zastarjelima, no kad naiemo na jogu ili budizam, nailazimo i na prilagodljiv, inteligentan pristup kako prema psihologiji, tako i prema duhovnosti. U ovoj se knjizi neemo izravno baviti raspravom o duhovnosti. No, naela psihologije o kojima e ovdje biti govora odnose se na razvijanje sposobnosti za postizanje duhovnih iskustava. Ogroman doprinos istonjake misli je taj, da prodirui u nju sve dublje, otkri vamo Boga. I nita vie od toga ne treba rei o duhovnosti. Neki za padnjaki mislioci doli su do slinih zakljuaka, a posebno Jung, no na njega je duboko utjecala istonjaka misao. Molim da ovo upam tite, jer kad ja spominjem duhovnost, mislim na onaj unutarnji su sret sa samim sobom, a ne na sjaj i ukrase to rese bilo koju od organiziranih religija na Istoku ili Zapadu. Ukratko smo progovorili o ulozi terapeuta ili gurua u pobuiva nju snage koja se nalazi u prihvaanju sebe, kod tienika ili uenika. Vrijedi napomenuti, da se na Istoku ovakvo voenje uenika tradicio nalno smatra uobiajenom obrazovnom potrebom; na Zapadu je ono obino u priuvi samo za one, koji se nau u stresnim ili nesigurnim okolnostima. No, da na Istok ne bismo gledali romantiarski, valja priznati da se tamo u moderno doba samo malen postotak ljudi bavi tradicionalnim uenjima, jednako kao to je i na Zapadu tek mali broj ljudi obuhvaen psihoterapijom. Ipak, iznova bi trebalo razmotriti konzervativni stav, da je terapija prvenstveno namijenjena mentalno bolesnim osobama. Zbog njega je osjeajan i misaoni pojedinac koji brine o osobnom rastu preputen vlastitom odabiru neke od moguih

vrsta terapije. Student Istoka u toj temeljnoj vjebi za ivot ui ogro man i profinjen sustav spoznaja, ukljuivi ovdje i discipline za jaa nje i proienje uma i tijela. Proienje ima istu svrhu kao i u zapadnjakoj psihologiji, a to je - izvlaenje na povrinu i ublaava nje podsvjesnih blokada, koje se isprepliu s produktivnim uicima ivota. Bilo kako bilo, postoji spoznaja o tome, da se tehnike za osobni rast pokazuju najdjelotvornijima onda, kad se uenik nalazi u izrav nom kontaktu s guruom. I to ne stoga, to mu jedino guru moe dati ispravna uputstva vezana uz tehniku, ve zato to upravo kroz taj oso bni odnos uenik ui prihvatiti samog sebe. Koncept prihvaanja nala zi se tako u samoj jezgri obiju psihologija - istonjake i zapadnjake. PRIHVAANJE Zbog ega prihvaanje ima takvu snagu i sposobnost za ostva renje preobrazbe? To emo pitanje istraivati kroz itavo ovo djelo. Jer, nikakvo se kratko ili krnje objanjenje ne bi moglo nadati po stizanju konanog razumijevanja. Ipak, mogu ve sada natuknuti poneto, da biste se upoznali s predmetom. Prihvaanje znai otvaranje prema vaim osjeajima Prihvaanje ne znai automatsko odobravanje svakog dogaaja, bilo da se radi o unutarnjem osjeaju, o odnosu s nekom osobom ili dogaanju u vanjskom svijetu. Prihvaanje bi prije znailo, da smo otvoreni iskustvu vezanom uz taj dogaaj. Moemo sauvati svoju intelektualnu diskriminaciju, elei da neto - to se upravo pred nama dogaa - bude drukije; meutim, ne doputamo da te nae e lje utjeu na iskustvo. To je mogue stoga, to se iskustvo dogaa na razini osjeaja, a ne na intelektualnoj razini. I dok se otvaramo puni ni iskustva vezanog uz neto na razini osjeaja, mi to i prihvaamo. Sposobnost osjeanja je pritom od najvee vanosti. Osjeaji su naa veza sa ivotom; bez njih smo tvrdi, prazni i odsjeeni od istin skog ispunjenja. Samoblokada se javlja na osjeajnoj, a ne na men talnoj ili intelektualnoj razini. A ponajee nismo svjesni upravo ove osjeajne razine. Ljudi koji su ostvarili samoprihvaanje, razvili su i sposobnost dubokog osjeanja, bez opiranja, ma to se dogaalo u

njihovu unutarnjem ivotu. Mnogi od nas ne ine to, nego oblikuju blokade kako osjeaji ne bi preli u svjesno, to dovodi do emocio nalne neravnotee i zbunjenosti. Kad naiemo na osobu koja prihvaa samu sebe, osjeamo da se odnos s njom nekako razlikuje od veine ostalih. Osoba koja prihva a samu sebe ima sposobnost prihvatiti i druge, biti otvorena prema njima, i primiti njihovu energiju bez otpora. Osoba koja sebe ne pri hvaa, ne moe niti prihvatiti, a niti se otvoriti prema drugima. Kako rijetko susreemo ljude koji su se prihvatili, nemamo stvarni uvid u to, kako bi mogla izgledati veza zasnovana na prihvaanju. A kad susretnemo osobu koja nas prihvaa, koja nam podsvjesno ne prua otpor, osjeamo pravo otkrivenje. Moemo osjetiti da smo prihvaeni na dubokoj energetskoj razini. Razoruani smo. Nema razloga za nepopustljivost. Osjeamo ljubav. Ljubav nije nita drugo, no prihvaanje. Beskrajna ljubav je beskrajno prihvaanje, bilo sa mog sebe, bilo druge osobe. Kad je beskrajno prihvaanje dio terapeutskih susreta, ono priba vlja snagu za preobrazbu. Iscjeljenje nastupa zbog snage ljubavi. Psi holoke blokade nestaju; nema potrebe da se s njima borimo. I odnos prema terapeutu postaje snaniji, pa uvijek postoji opasnost od jav ljanja mogue ovisnosti o njemu. POBUIVANJE PRIHVAANJA SAMOG SEBE Kako smo ve spomenuli, stvarna i krajnja svrha terapeutske po vezanosti je poticanje klijenta da zapone prihvaati sebe. To se na a roban nain dogaa u susretima terapeuta i klijenta, i to kroz neku vr stu odziva. Ishod je ono, to na Zapadu nazivamo samoaktualizacijom, a na Istoku samorealizacijom. U oba sluaja, ono to se time zapravo pobuuje je sposobnost, da zavoli samog sebe. Osoba dobiva mo da u sebi pronae snagu za ozdravljenje, zahvaljujui ljubavi prema sebi. Nema vie zaklinjanja ili traganja za ljubavlju izvan samog sebe; ovjek je potpun onakav kakav jeste, osjeajui ljubav iznutra. Osje ajnim vezama se pristupa kao sredstvu, kroz koje se izraava ta unutarnja ljubav, a ne kao okruenju u kojem osoba zahtijeva da bude voljena. ivot postaje smislen, udesno izmijenjen. No, morate li pronai terapeuta ili gurua, da biste nauili kako djelotvorno voljeti sebe? To je kontroverzno pitanje; strunjaci na

tom podruju zagovaraju obje strane. Nema sumnje da vrsta povezanosti koju sam opisao moe postati sredstvo za pobuivanje ljubavi prema sebi. Ipak, ponekad je teko pronai takvu povezanost, pa se o njoj obino razmilja kao o sluajnosti, a ne kao o njenu pronalaenju zahvaljujui djelatnom traganju. Kroz svoje vlastito iskustvo, a i kroz iskustva drugih, uvidio sam da svatko moe uiniti znaajan, ako ne i posve odgovarajui, eljeni napredak posve sam. Zbog toga sam i oblikovao sustav integrativnog postupka; to je samoterapija posveena buenju snage prihvaanja samog sebe i ljubavi prema sebi, ali i viim sreditima svjesnog, te samoostvarenju. I vi ete nauiti kako pokrenuti sami sebe kroz intelektualni pristup, i bez osobnog utjecaja uitelja. Meutim, imate li ve svog osobnog iscjelitelja, terapeuta ili gu rua s kojim radite, ostanite samo i nadalje uz njega, ako to elite. Ovaj postupak nije dogmatski, i moe se uskladiti s bilo kojom od humanistikih psihologija u koje biste mogli biti ukljueni. Proua vanjem ovog postupka moete ovladati tehnikim znanjima - i teo retskim i praktinim - monih psiholokih naela. A ako nemate oso bnog uitelja, pretpostavite naprosto da vam u ovom stupnju on nije niti potreban. Posve sigurno ete u svoj ivot privui nekoga kad za to stigne pravo vrijeme, ako je takav odnos ono to e vam tada biti potrebno. RADEI SAM SA SOBOM Mnogi ljudi nisu nikad bili u dodiru s terapeutom ili guruom. Ipak, doslovno bi svatko od nas trebao nauiti kako potaknuti odliku samoprihvaanja i ljubavi prema sebi. Mislim da je to nevjerojatan duhovni izazov naeg vremena. ivot je neprekidno razvijanje, a mi svi smo u njemu djela koja napreduju. Svrha ivota je poticanje i irenje naih sposobnosti za ljubav, stvaralatvo i inteligenciju, no za pruanje podrke tom bue nju potreban je program. Kad se uskladite s tim prirodnim nagonom za razvijanjem, vie niste bez cilja. Radost koja izvire iz samog razvi tka dovoljna je da vam zadri zanimanje za ivot. Tragati za osobnim razvitkom podrazumijeva, da morate raditi sami na sebi. Veina ljudi shvaa da je za to potreban napor, pa mu se podvrgava sa arom. Nitko - pa ak niti va terapeut, ne moe obaviti

taj posao za vas. Morate se nai na toki, na kojoj ete shvatiti da rad na samom sebi ima prvenstvo; da ste se ve umorili djelujui (ili ne djelujui) na nain, na koji djelujete. No i tada, mnogi su ljudi skloni pogrekama kad zaponu s ra dom na sebi. Prirodno je da istraujemo svoj ivot, da moda donese mo odluku kako su u njemu potrebne promjene, no istraivanje bi nas moglo odvesti u neuinkovitu naviku prekomjernog razmiljanja o tome. Raditi na samom sebi ne znai i neprekidno razmiljati o sebi Presudan je predmet o kojem se bez prestanka razmilja. Raditi na sebi ne znai prije svega analizirati samog sebe i svoje motive, ili postati misaono okrenut u sebe (introspektivan), ili pokuavati nad zirati sebe i nastojati initi bolje, ili biti ono to niste. Koritenje vla stitog uma na taj nain dovodi do poraza nad samim sobom. Potrebno je nauiti, kako razmiljanje zamijeniti osjeajem. Morate nauiti osjeati ono to jest kroz svoje osjeajno sredite, a ne proji cirati to ja oekujem kroz svoje misaono sredite. Mnogi ljudi koji misle da rade na sebi zapravo se zavaravaju, jer nemaju tonu predodbu na to se, u stvari, pri tome misli. Provode svoje vrijeme u neprekidnom procjenjivanju sebe, to ih uglavnom pretvara u opsjednute samima sobom. Nakon itanja ove knjige, u potpunosti ete razumjeti kako trebate raditi na sebi. INTEGRATIVNI POSTUPAK Integrirati znai oblikovati u cjelinu; vratiti, prihvatiti i ukljuiti ono, to je prije toga bilo odvojeno. Postupak je psiholoki pojam, koji se odnosi na koncept prihvaanja i ostajanja uz iskustvo takvo kakvo ono jeste, doputajui mu da se razvije samo od sebe, ovdje i sada. Integrativni postupak je naziv kojim sam oznaio sustav samoterapije, proizaao iz mog vlastitog rada na sebi. Ukljuuje ve spome nuta naela, a izvire iz tradicionalne mudrosti Istoka i modernih psiholokih spoznaja Zapada; oboje sam prouavao vie od dvadeset godina. Pokuao sam povezati najjae i najbliskije elemente iz obje tradicije.

Integracija znai prihvaanje sebe i svojih osjeaja takvima kakvi jesu Integracija je stanje prihvaanja i ukljuivanja, prestanak pru anja otpora nekim dijelovima nas samih ili naim iskustvima. Kad neto nije integrirano, oblikuje osnovu za konflikt. Pruamo otpor neemu - primjerice, osjeaju - jer vjerujemo da je on lo za nas. Zbog njega se ne osjeamo ugodno. Borei se s njim, produbljujemo rascjep izmeu sebe i osjeaja, i time samo uveavamo konflikt. Otpor raa patnju Pruanjem otpora konfliktu koji je nastao, uzrokujemo osobnu patnju. To je kljuni stav. Ono to uzrokuje najvie patnje je na otpor osjeaju, a ne sam taj osjeaj, pa ak i ako se radi o nega tivnom osjeaju. Negativni osjeaji sadre odreen stupanj patnje koja im je priroena, no mi esto umnoavamo, pretjerujemo i produavamo tu patnju upravo svojim pruanjem otpora. Nauiti kako prihvatiti neko iskustvo je sredstvo, kojim se patnja svodi na naj manju moguu mjeru. Proivljavanje se dogaa u datom trenutku Meutim, nakon to ga nauimo prihvatiti, iskustvo jo nije u ci jelosti integrirano. Na odreeni se nain ono mora proraditi; to nazivam izravnim proivljavanjem, kroz koje se iskustvo u potpuno sti upija ili ga se oslobaamo. Uei kako da uemo u izravno proi vljavanje, poinjemo razumijevati i ono, to je poznato pod nazivom postojati u datom trenutku. Postojati u datom trenutku - to je tajnovit doivljaj. Svjesno je aktivirano, a mi sami djelujemo na novoj i vioj razini. Ishod je osje aj zadovoljstva i oduevljenja, te prizivanje u igru onih sila koje djeluju meu osobama, onih koje je sve do sada blokiralo vlastito Ja. Ove sile djeluju na vrlo praktinim razinama, izazivajui preobrazbu u situacijama, u kojima smo nekada pruali otpor. Prihvaajui ih, mi ih nadilazimo. Dodirujemo duhovno kroz svjetovno. Otkrivamo du hovno u svjetovnom. Bitno je nauiti kako se otvoriti na osjeajnoj razini. Moda mi slite, da svoju patnju osjeate upravo sada. Meutim, problem je u to me, da nastavljate pruati otpor patnji podsvjesnim odbacivanjem

samoga sebe. Samoodbacivanje je in uma, koji prvo raa patnju, a zatim onemoguava da se ona oslobodi. Razvijanje sposobnosti pri hvaanja dovodi nas do izvornog osjeaja, do proienja i osloba anja od patnje. Mogue je osjeati samo onda, kad um prihvati sa mog sebe. Postupak se sastoji od etiri stupnja, od kojih svaki odgovara pojedinom zadatku nae osobnosti. Stupnjevima se prolazi da bi se postigla integracija bilo koje vrste dogaaja. Jer, dogaaj moe biti unutarnje osjeanje ili emocija, ili neto iz vanjskog svijeta. Postupak se moe koristiti naroito prilikom stresnih okolnosti, ali i kao pri stup ivotnim dogaanjima, kako onim pozitivnim, tako i nega tivnim. Kad se jednom integriramo, vie ne izbjegavamo proivjeti neki dogaaj u njegovoj potpunosti. Energija dogaaja se oslobaa, bjei u svoj prirodni tok, umjesto da ostane zarobljena, i tako nastavi utjecati na nas. Stupnjevi integrativnog postupka 1. 2. 3. 4. STUPANJ SVIJEST PRIHVAANJE IZRAVNO PROIVLJAVANJE PREOBRAZBA SVRHA Intelektualna: Saznanje Mentalna: Razmiljanje Tjelesna: Osjeanje Duhovna: Prevladavanje

1. SVIJEST Intelektualna svrha: osnovna svijest o dogaaju, bez obzira na to radi li se o osjeaju, ili vanjskom dogaaju. Svijest ukljuuje i prepo znavanje, da se dogaaj podudara s projekcijom suzbijene energije, koja se zadrava u podsvjesnom; drugim rijeima, to je posjedova nje dogaaja. Svijest takoer ukljuuje i razumijevanje osnovnih naela i naina rada na samom sebi, te donoenje svjesne odluke da se oni i primijene. 2. PRIHVAANJE Mentalna svrha: prestanak pruanja otpora dogaaju. Uobiaje no, proivljavanje je podsvjesno blokirano zahvaljujui naim razli itim manevrima, uzrokovanim samoodbacivanjem od strane uma. Prihvaanjem samih sebe, ovi mehanizmi postaju svjesni i odbacuju

se. A time se opet pobuuje ljubav prema sebi i otvaraju vrata do izravnog preivljavanja osjeaja. 3. IZRAVNO PROIVLJAVANJE Tjelesna svrha: nai se u sreditu osjeaja, ili u datom trenutku s tim dogaajem. Osjeanja ulaze u cijelosti, bez pruanja otpora, analiziranja ili krivnje. Dogaaj se proivljava na razini tijela, sve dok se energija ne oslobodi. 4. . PREOBRAZBA Duhovna svrha: svjesno je aktivirano, pa vii transpersonalni ra zum vodi energije, to dovodi do neoekivane stvaralake vanjske promjene i unutarnjeg proisenja. Struja ivota nije ometena. Do prilagodbe dolazi spontano i bez svjesnog nadzora. Dakle, prolazimo kroz razliite razine preivljavanja prema logi kom redoslijedu, a vrhunac se nalazi u duhovnom. Mnoge bi moglo iznenaditi to se do duhovnog dospijeva kroz tijelo ili osjeajno sredite, a ne umom ili razumom. Razumije se, ne govorim pritom o osjetilnoj prirodi tijela, ve o viim sreditima svjesnosti, do kojih se dopire jedino kroz osjeaj. Uvrijeeno je pogreno shvaanje da ispunjenost, smirenost i sreu moemo dosei znanjem, nekim postignuem ili posjedova njem. No, im se osvrnemo na dvadeseto stoljee, postaje posve oe vidna iskrivljenost ovog stava. Prava je srea beskrajna; ona se posti e kad koristimo razum za shvaanje vanosti znanja, samo to nam to ne donosi ispunjenje u cijelosti; postiemo je kad nadvladamo usmjerenost na same sebe i posesivnost uma; kad prodremo u izravno proivljavanje samih sebe i Svemira; ili, kad uvidimo, da mi sami zapravo i jesmo Svemir.

Razumijem da, kad ne prihvaam sebe ili svoje osjeaje, stvaram dug prema samom sebi. Osjeaji ne nestaju, ve ostaju prikriveni u mojoj podsvijesti, samo da bi kasnije iznova izbili. Kad prihvaam svoje osjeaje takve kakvi jesu, prestajem stvarati dug. Proivljavam ivot u punini, i doputam da zapone moj rast.

2. OBLIKOVANJE PODSVIJESTI OPIRANJE ISKUSTVU

U prirodi ljudi lei udnja za osjeajem ugode i blagostanja. Po sve osnovano, imamo sutinske potrebe za utoljavanjem gladi, pro nalaenjem zaklona, za druenjem, ljubavlju i samoizraavanjem. Radimo zato, da bismo stvorili okolnosti zadovoljenja ovih potreba. Djelujui s ciljevima koji su nam na umu, postajemo selektivni u nainu na koji troimo svoju energiju, te u ishodima svog rada. Misli mo da je prirodno prihvatiti neke od dogaaja, a nekima pruiti otpor. Naa selektivna orijentiranost u odnosu na iskustva postaje sve vie vezana uz ugodu ili patnju. Razvijamo prirodnu predispoziciju za odabir onih stanja, koja su ili sama po sebi ugodna, ili dovode do ugodnih ishoda, a pruamo otpor bolnim okolnostima ili onima, kojima je ishod patnja. to bi moglo biti pogreno u tome? Gotovo da bi to mogao biti osnovni opis onoga, od ega se ivot sastoji. No, filozofi su stoljeima bili prisiljeni baviti se smislom ivota utemeljenim na traganju za zadovoljstvima i izbjegavanju patnje, jer je iskustvo pokazalo, da takav ivot ne predstavlja i put do sree. Upravo su filozofi i postali tvorci drugih sustava vrijednosti ili uvje renja, koja bi mogla biti od vee pomoi u ostvarenju osjeaja pu nine, za kojim tragamo. Naravno, na stupanj zrelosti uvelike je u vezi s onim, to smatra mo dovoljno vrijednim da bismo slijedili. Kako odrastamo, nadila zimo odreene ue potrebe i prihvaamo - barem se tako nadamo one ire, manje usmjerene na same sebe. Ipak, osnovne potrebe si gurnosti, osjeaja, moi i ljubavnih veza su ono ime se veina nas pozabavila, mada su neki od nas uspjeli svoje potrebe protumaiti profinjenije, na sofisticiranijoj razini.

Mnoge od naih potreba rezultat su drutvene uvjetovanosti. One su umjetne - nastale zahvaljujui naem agresivnom drutvu, usmjerenom prema postavljenim ciljevima. Meutim, te potrebe do ivljavamo kao da su sutinski vane za nau dobrobit. Osjeamo istu onu bojazan, vezanu uz postizanje umjetnih potreba, kakvu bismo osjetili u trenucima pravih ivotnih opasnosti. Ova je pogreka rezul tat nae razine svijesti, na nedostatak raspolaganja vizijom. Ali, ne ma svrhe da vam razjanjavam to bi ove tobonje potrebe mogle bi ti. Jer, moje miljenje niti najmanje nee izmijeniti bilo iji osobni stav - a niti ne treba. Svi se mi, naime, nalazimo na svojoj osobnoj, nama svojstvenoj razini rasta. UVJERENJA Potrebe proizlaze iz uvjerenja. Uvjerenja su proistai, filteri kroz koje mi doivljavamo stvarnost. Zanemarimo li instinktivna uvjerenja, kakvo je ono o osnovnom preivljavanju, stekli smo po grena vjerovanja ovisna o drutvenim okolnostima u kojima ivimo. Takoer smo razvili i uvjerenja, utemeljena na vlastitim obrascima. Mnoga su od njih iracionalna, ograniavajua i destruktivna. Kad jednom postanemo svjesni njihove neproduktivne prirode, moemo poeljeti izmijeniti ih - samo to je takvu namjernu promjenu vrlo teko ostvariti. Uvjerenja se odravaju zahvaljujui suzbijenim energetskim obrascima Uvjerenja su uvjetovana stanja svijesti, koja uglavnom nastaju na podsvjesnoj razini. Teko je iznova i izravno programirati ono, to bi moglo biti ograniavajue uvjerenje, pa ak i uporabom takvih tehni ka kakve su afirmacije, jer se ono zadrava na mjestu pomou suzbi jenih energetskih obrazaca. U naem radu ne pokuavamo postii izravnu promjenu uvjerenja. Prihvaanjem samih sebe prihvaamo i svoja uvjerenja, takva kakva jesu. Prihvaanje osjeanja oslobodit e energiju koja se nalazi iza uvjerenja, i koja ga podrava. Ogrania vajue ili destruktivno uvjerenje nadilazi se prirodnim putevima, a ne prisilnim nainima. Mnogo od onoga to smatramo vanim, vano nam je samo zato, jer mi mislimo da je tako. Na e se stav s vremenom i pojavom rasta izmijeniti, no za sada emocionalnu vrijednost pripisujemo sklopu

okolnosti koje su izazvale nae uvjerenje te izbjegavanju svega onoga, to bi moglo zaprijetiti tim okolnostima. Dakle, tinejder koji kupuje svoj prvi automobil opsjednut je pitanjem - koji bi model trebao odabrati; znanstvenik je opsjednut ishodom svog rada. Obojica su zabrinuti za svoje ciljeve, ali na razli itim razinama rasta. Pa ipak, obojica mogu doivjeti posve nepotre bnu tjeskobu (anksioznost), i to zbog pogrene, prisilne vezanosti uz ishod svojih nastojanja, podsvjesno vjerujui da njihova vlastita vri jednost ovisi o odobravanju njihovih nadreenih. S tim u vezi, obo jica se ipak nalaze na psiholoki slinoj razini rasta. Stoga bi se moglo pretpostaviti, da pojedinac ima ekstenzivni ili intenzivni, na sebe samog projicirajui sustav uvjerenja, koji on ili ona poinje smatrati primarnim za postizanje sree. Sustav uvjerenja stvara potrebe. Uobiajena usmjerenost procjenjivanja - koji e se ele menti preivljavanja dopustiti, a kojima valja pruiti otpor, prenose se i u unutarnji ivot: na osjeanja, emocije i stavove. Razvija se snana prosudba u smjeru unutarnjeg proivljavanja, kao i vanjskih iskustava. Upali smo u zamku. Moramo pruiti otpor odreenim okolnosti ma da bismo preivjeli, no nehotice proirujemo ovu logiku i na ona podruja, na kojima je otpor neumjesan; to opet dovodi do ispreplitanja energija, do smetnji i bolesti. Otpor iskustvu javlja se na finoj, no ipak monoj razini, i oznaava poetak onoga to nazivamo suzbijanjem. SUZBIJANJE (SUPRESIJA ) Suzbijanje je psiholoki mehanizam, koji dovodi do emocio nalnih i duhovnih smetnji i disfunkcija, nazvanih neurozama. Suz bijanje je neto, to ini svatko od nas. Ljudi koji dospijevaju u toku u kojoj vie nisu sposobni djelovati ili uspostaviti odnos s drugima, samo su u suzbijanju otili dalje od prosjene osobe; isto tako, ljudi koji slove kao dobro uravnoteeni, samo suzbijaju manje, no to to ini prosjean ovjek. Prema tome, razina emocionalnog zdravlja u naem drutvu da leko je ispod mogunosti koje se pruaju ovjeanstvu, no to je na prosto u svezi s naim trenutnim stupnjem evolucijske razine rasta. Svrha svih terapija rasta bila bi proiavanje suzbijenog mate rijala, to na nas djeluje upravo suprotno, ili nas ini neurotinima. Vano je stei jasan uvid u naine na koje suzbijanje zapravo djeluje.

Suzbijanje zapoinje s otporom Kad neemu pruamo otpor, u nama se oblikuje stanje, koje duboko utjee na nas. Elektromagnetsko polje koje okruuje pojedin ca, poznato je kao aura; ona i u stvarnosti postaje napetija, te ne doputa ulaz bilo kojem vanjskom iskustvu, kojemu se opiremo. Kao ishod toga, na otpor gradi pravi tit protiv promjene energije na psi hikoj razini, pri emu iskustvo zauzima prvo mjesto. Taj je tit po sve opipljiv na psihikoj ravni, a psiha ga moe ne samo vidjeti, ve i osjetiti. ak i osoba koja raspolae uobiajenim, tek poneto suptilni jim sposobnostima promatranja, moe pokatkad osjetiti kako se podi e tit ili zid oko ljudi, koji su naroito podloni suzbijanju. I kod unutarnjih osjeaja otpor ima slian uinak. Energetski tit izgrauje se oko sredita osjeaja, pa se osjeajima ne doputa pri stup u svjesno. Iskustva nastaju, a nastaju i otpori na njih; pri tome se energija osjeaja sudara s izgraenim titom. Energija nema sposob nost oslobaanja, jer je - moglo bi se rei - prije blokirana, no upije na; ne moe doi do njenog pranjenja u svijest. Ono to mi ne shva amo je injenica, da - kad se energija ili osjeaj ne oslobaa - ona ne nestaje, ve ostaje s nama, u prikrivenom obliku, prianjajui uz nae psihiko energetsko tijelo. S vremenom, navika pruanja otpora dovodi do kroninog blokiranja svih sredita. Kao motiv koji lei iza otpora prema neugodnom dogaaju na vodi se, da radije ne bismo iskusili patnju koju on sa sobom donosi. Izbjegavanje osjeaja podrazumijeva i izbjegavanje odgovornosti za njih; no, to ne inimo uvijek zato jer je to na odabir, ve stoga, to nam nedostaje znanje o nainu izravnog suprotstavljanja ivotu. Ne znamo kako da ga u cijelosti proivimo tako, da se u njemu ne naemo s nepotpunostima, ili zaostacima, ili neosloboenim energi jama. Nakon blokiranja energije osjeaja uz pomo otpora, udaljujemo svijest od blokirane energije, upotpunjujui time suzbijanje. Prema tome, ne uspijeva nam izbjei osjeaj kako to elimo, ve samo spri jeiti ulaz energije u podruje nae svijesti. Energija osjeaja ostaje s nama u prikrivenom obliku.

Suzbijanje djeluje i izvana i iznutra Suzbijanje je in odbacivanja iskustva iz podruja svijesti. Izvana gledano, suzbijamo svijest o drugim ljudima, o dogaajima ili okolnostima koje nam nisu ugodne. Zatvaramo se prema mnogim podrujima ivota, osuujemo, i usmjeravamo se sami na sebe. Neto e nam se uiniti zlim ve i samo zato, jer je dolo u sukob s nekom od naih potreba. Istovremeno u svojoj nutrini suzbijamo svijest o bolnim osjea jima, ukljuujui i sve ono to nam se ne svia na sebi, i to smatra mo svojim manama, slabostima ili negativnim obrascima. Vanjsko suzbijanje moe nas uiniti ogranienima ili ak i zatucanima; no, posljedice ovog unutarnjeg suzbijanja mogu biti mnogo ozbiljnije. Mislimo, kako je mogue jednostavno zatvoriti vrata patnji, i ta ko zadrati svoj mir. Silom pokuavamo iskljuiti patnju iz vlastite svijesti, bilo kojim od brojnih izgovora. Ali ono, to time u stvari radimo, to je - da odbacujemo sebe, jer patnja i jeste jedan dio nas samih. Problem kod suzbijanja osjeaja nalazimo u tome, da se oni na taj nain ne rjeavaju, ve samo prikrivaju. Kad je neto potisnuto, pretvoreno je privremeno u nesvjesno, no samo zato da bi se dograi valo, a zatim iznova iskrslo u nekom kasnijem trenutku. Ljutnja, pri mjerice, ne nestaje kad je suzbijena, ve ostaje jednako snana kao i u trenutku nastajanja, samo to se vie ne nalazi u podruju svjesnog. Kad suzbijamo neki osjeaj neugode, prekidamo prirodan tok ener gija. Ne doputamo osjeaju da se proisti, da se oslobodi, te time postigne i svoju prirodnu ravnoteu. Tako energija pada u zamku, te se zadrava pohranjena u statikom stanju. Gdje se energija pohra njuje? Zadrava se u onom, to nazivamo podsvijest. Suzbijanje stvara podsvjesnu karmu Prema tome, mehanizam suzbijanja oblikuje velik dio (ako ne i cjelinu) one tajanstvene podsvijesti koja je zbunjivala, ali se i veli ala jo od vremena Freuda. Podsvijest nije nita drugo, no izgradnja energija, monih sila koje lee uspavane, jer se nikad nisu na odgova rajui nain oslobodile, sve od trenutka svog nastajanja. Odbacujui

svoje iskustvo, izgraujemo spremnik za podsvjesno. A istonjakim jezikom reeno, izgraivanje ovih podsvjesnih sila naziva se karma. PODSVIJEST Podsvijest nije neka udaljena i odvojena jedinka, koja nuno raspolae vlastitim neovisnom postojanjem. To je samo onaj dio nas kojemu smo okrenuli lea, u koji vie ne gledamo. Sposobnost uma da postigne udaljavanje od svjesnog, te sadraj podsvijesti sastavljen od energija vrlo je znaajan; iako se ini da uglavnom nije za nae dobro, navika suzbijanja i utjecaj koji ono ima na nas bili su glavni imbenici u oblikovanju naeg ivota i povijesti. Odabrali smo okretanje lea; no, samo ako to elimo, vrlo je lako iznova se okrenuti svojim osjeajima, zapretenim u podsvijesti. Unu tarnji zid koji se izgradio da bi nas razdvojio ba i nije toliko vrst; vie nalikuje sivoj zoni, gdje se ipak uvijek mogu zamijetiti estice ledene sante. Naprosto smo hipnotizirali sami sebe, kako ne bismo u cijelosti vidjeli ili osjetili ove prikrivene stvari. Potekoa s potisnutim osjeajima je u tome, da se oni ne udaljuju, ve bez prestanka utjeu na nas. Doprinose, ali i sami nesum njivo stvaraju dogaaje, ostavljajui nas tako pod vlau prikrivenih sila - sila, koje ponekad nije mogue nadzirati, i koje kao da imaju svoj vlastiti um i logiku. Postajemo voeni neurotinim, podsvjesnim nagonima koji vode do iracionalnog, a ponekad i samorazarajueg ponaanja. Privlae nas pogreni ljudi, odbacujemo one koji su za nas pravi, poinjemo osjeati prisilu i ovisnost, postajemo nepouzdani usprkos naim naj boljim namjerama. Nai su nagoni jaki, i teko im se oduprijeti. Za pravo, otpor je i nemogu, jer suzbijena energija mora konano izbiti prema van. Zadravanje bi samo dovelo do jo razornijeg osloba anja, ali neto kasnije. Prolazimo kroz ivot ostavljajui za sobom vie ili manje zbrke, gomilajui sve vie neosloboenih energija, i dodajui ih svojoj karmi. Energija je ono, to postaje suzbijeno Osjeaji neugode i nerijeena stanja su ona vrsta osjeaja koja se suzbija, no kad potiskujemo, energija je ona koja se pohranjuje u spremnik. Emocije nas mogu duboko obuzeti, a emocije nisu nita

drugo nego energija, koja se kree kroz sredita svijesti. Kad se ljudi drue, izmeu njih dolazi do razmjene energija. Energija je i ona, koja nam omoguava da imamo iskustva. A iskustva su one vrste energije, koje nae tijelo obrauje. Naravno, mislim na psihiku energiju, koja jo nije openito prihvaena od strane znanosti. Bez obzira na to, podsvjesna energija moe prerasti u vrlo veliku snagu. Postaje dio na e osobnosti, utjeui ne samo na nas, ve i na one koji nas okruuju. Budui da suzbijamo na dosljedan, a ipak osobeni nain, u stvari se bavimo izgradnjom vlastitog spremnika negativne energije, i to specifine vrste. Neki ljudi uglavnom suzbijaju strah; neki - srdbu ili seksualne impulse, na primjer. Tada suzbijena energija oblikuje obrasce: podsvjesne, osobene naine, na koje se sukobljavamo sa i votom. Sami obrasci i ne bi bili problem, osim to su esto negativni, pa nam onemoguuju da djelujemo u ivotu na stvaralaki nain. Ka ko su obino i podsvjesni, mi ne znamo zbog ega ograniavamo sa mi sebe, ili ak nismo niti svjesni da to uope inimo. Suzbijanje dovodi do ovisnosti Suzbijanje zahtijeva psihiku energiju. Potrebna nam je energija, da bismo suzbili energiju. Zahtjev za energijom dovodi do smanjiva nja naih izvornih sposobnosti, stvarajui okolnosti kojima se ohra bruje ovisniki ciklus. Kako ovisnost pribavlja energiju uzimajui je bilo iz vanjskih izvora, bilo iz unutarnjih priuva, ona olakava suz bijanje. Kad ove dodatne energije nema dovoljno na raspolaganju, ne moe se lako suzbijati, pa se suoavamo sa svojom patnjom. Dakle, kad suzbijamo, energija potrebna za to se pribavlja u naem pozitiv nom i stvaralakom dijelu; postajemo rascijepljeni, radimo sami pro tiv sebe, i ostajemo nesvjesni onoga to se s nama dogaa. Potiskivanje (represija ) Sindrom suzbijanja postaje nesvjestan kad dospijeva do toke potiskivanja. Potiskivanje je isto to i suzbijanje, osim to ovdje ne postoji svijest o osjeaju, ili o njegovom izbjegavanju. Primjerice, ako ste ljutiti, ali svjesno ne prepoznajete svoju ljutnju, ona postaje potisnuta. Odgovarajue oslobaanje je nemogue, i ta se ljutnja pod svjesno pohranjuje. Potiskivanje je, na alost, uobiajeno u svijetu

dananjice. Freud u svom djelu Civilizacija i njena nezadovoljstva tvrdi, da je potiskivanje neizbjeno. Njegova je tvrdnja ak jo toni ja u suvremeno doba. Potiskivanje se javlja zbog sve one bezosjeajnosti, kojoj smo svakodnevno podvrgnuti. ivot je toliko uurban, tjeran tjeskobama, naa je pozornost toliko neprekidno usmjerena na ono izvanjsko, da vie ne prepoznajemo svoje prave osjeaje. Izgu bili smo dodir sa svojim Ja. Neprestano potiskivanje dovodi do neuroza i sve vee blokade ljudskog organizma. Na emocionalnoj razini, ishod toga je tjeskoba, ovisnost, bijes, te nesvjesni destruktivni obrasci, a na fizikoj razini bolest. Zaprijeena energija moe lako dosei onu razinu na kojoj poinje utjecati i na fiziko, a to je bolest drugo, no - blokada? Os vrnuvi se na bolesti koje su vladale dvadesetim stoljeem, kakve su srane bolesti i rak, ne mogu se oteti dojmu da je njihov glavni cilj morao biti izgraivanje podsvjesnih negativnih snaga, koje suvreme ni nain ivota samo podrava. Meutim, ne bi trebalo zaboraviti da su ljudi oblikovali svoju podsvijest tijekom itave svoje povijesti, pa ne bi odmah trebalo osuditi dananji nain ivota. Prosjena osoba, danas kao i u prolim vremenima, oduvijek je imala osobne blokade i obrasce s kojima se borila. A da svi mi imamo i svoju karmu, to je naprosto razumna po zadina, kojom se predstavlja i zapoinje bilo koji sustav rada na sa mom sebi. Gledani iz daljine, svi smo mi zapravo toliko slini. Svi mi ima mo ona podsvjesna, a ipak pojedinana stremljenja, koja nas zadra vaju od postizanja maksimuma naih mogunosti. Rijetko u cijelosti razumijemo onu viu stranu vlastite prirode, ljubav i svoja stvara laka sredita. Rijetko se izravno druimo s ostalima ili samima sobom, a i tada nikad bez velikog iskrivljavanja naih vlastitih poje dinanih proistaa suzbijene energije. Moramo prepoznati istinu, ne postajui pritom pesimisti. Takvi smo kakvi jesmo, jer se i ivot i svijest neprekidno razvijaju, evoluiraju. Rastemo i napredujemo. Na e sposobnosti samo odraavaju nae razine rasta do kojih smo trenu tno doprli. Pogledajmo pojedinano, koje se vrste osjeaja uobiajeno suz bijaju ili potiskuju, te ostaju zakopane u podsvjesnom. Nai su osje aji obino zabavljeni sljedeim podrujima:

1. PREIVLJAVANJE: strah, tjeskoba (anksioznost), nesigurnost zbog zdravlja, novac, imovina, smrt. 2. UZBUENJE: seksualni osjeaji, udnja za hranom, alkoholom, puenjem, drogama. 3. SNAGA: ljutnja, neprijateljstvo, agresivnost, bespomonost, beznaajnost. 4. ODNOSI: osamljenost, ljubomora. Ograniavajui obrasci ponaanja uzdiu se iz kroninog suzbi janja osjeaja. Razliiti se osjeaji mogu i povezati, oblikujui tada sloen sustav suzbijanja i blokada. Prema tome, seksualna pitanja mogu se u jednoj osobi neskladno povezati s pitanjima sigurnosti, te s pitanjima moi. Ishod gomilanja ovih negativnih energija je stres. Kad bismo znali kako da razrijeimo i izbjegnemo nadograivanje negativnih energija, mogli bismo izbjei i stres. Izgraivanje suzbijene energije moe biti razliito, tijekom kraih ili duih razdoblja. Na kratkotrajno emocionalno suzbijanje moemo naii kod straha, seksualnih pobuda, ili bilo kojeg osjeaja koji se ne moe odmah razrijeiti. Primjerice, netko moe osjetiti ljutnju u svom radnom okruenju, i ne zna kako da je se oslobodi, pa zatim stie u svoj dom, i istresa je na obitelj. Pokuaj da se energija oslobodi njenim pranjenjem na neutralnu osobu poznata je kao pomicanje. Pomicanje je vrlo rasprostranjeno, samo to uvijek zavrava povrijeenim osjea jima, nesporazumima i pogoranjem meuljudskih odnosa i veza. Dugorono izbjegavanje osjeaja izgrauje posve drukiju stru kturu, i to u neoekivanim veliinama. Moe izrasti sve do stupnja u kojem zasjenjuje itav ivot neke osobe, i oblikuje ga unutarnjim snagama o kojima sama osoba nema nikakvih svjesnih spoznaja. Okolnosti iz prolosti koje su ostale nerazrijeene imaju svoje puteve za ponovno pojavljivanje, samo s novim licima ili kao nove okolno sti; tada imamo pravo odabira - preuzeti odgovornost i proivjeti ih, ili ih izbjei i jo jednom suzbiti. Podsvijest se prenosi iz prethodnih ivota Nekome se moe uiniti neobinim, da se takvi sloeni sustavi izbjegavanja, suzbijanja i blokiranja mogu oblikovati tijekom samo

jednog kratkog ljudskog vijeka. Moj je stav - da to i nije tako, ve da su se nai obrasci oblikovali tijekom mnogo duih razdoblja, u naim ranijim postojanjima. Stvar je osobnog odabira, hoete li vjerovati u reinkarnaciju ili ne. to se mene tie, ini mi se oevidnim da postoji neka vrsta pretpostojanja, koje je prethodilo naem fizikom roenju. Pogledajmo samo, koliko brzo i odreeno djeca oblikuju svoje osob nosti; ve i to je dovoljno, da me uvjeri u postojanje ranijeg ivota. Vjerujem da se karma, podsvijest, prenosi iz naih prethodnih ivota. Tada se ivotna dogaanja oblikuju i odigravaju zahvaljujui podsvjesnim silama. Nije neophodno sloiti se s doktrinom reinkar nacije da bi se uspjelo u integrativnom postupku, no spoznaja o rani jem postojanju moe vam pomoi u razjanjenju ponekih stvari veza nih uz vas. Kao prvo, uvidjet ete koliko je laganije preuzeti odgovornost za sebe i za mjesto do kojeg ste danas dospjeli, te prestati traiti krivicu u svom djetinjstvu i roditeljima. Shvatit ete, da su rani dogaaji u obitelji - ma kako bolni, bili samo katalizatori koji su vam osvijestili ono, to je ve skriveno lealo u vama. U stvari, sami ste odabrali upravo takve okolnosti za upravo ovu mogunost. Budui da obino ne raspolaemo svjesnim sjeanjima na svoja protekla postojanja, i kako se uzroci veine emocionalnih obrazaca nalaze upravo u njima, teko je izravno prstom uprijeti u izvor bilo koje od trenutnih okolnosti. Meutim, razumijevanje uzroka nije niti potrebno. U naem radu, teite je na sadanjim osjeajima, a ne na uzrocima. Dananja se psihologija u najveem dijelu suglasila s ispraznou dubinske analize. Prihvaanje mogunosti prijanjih postojanja podrazumijeva ta koer i neprekinutost ivota nakon smrti. Ova mi ideja pomae barem intelektualno - u radu sa strahom od smrti, koji je u stvarnosti onaj primarni strah. Mediji su nam iznijeli mnogo dokumentacije o ivotu na drugoj strani. Osobno mislim da su njihova izvjea, u cjelini gledana, primjereni dokaz za ono, to postoji iza ovog naeg zemaljskog oklopa. PROJEKCIJA Projekcija proizlazi iz nagomilavanja energije koju proizvodi suzbijanje. To je automatski, nesvjesni mehanizam, koji pripisuje

subjektivnu vrijednost i identitet osobama ili dogaajima iz vanj skog svijeta. Ona omoguava da nae suzbijene osjeaje proivimo neizravno, kroz druge osobe ili dogaaje. U projekciji, vlastite se suzbijene osobine pripisuju drugima, ili se doivljavaju kao stvorene od drugih, i kao da stiu od drugih. Druge obino kritiziramo zbog onih istih osobina, koje smo na njih projicirali., U projekciji pokuavamo izbjei odgovornost za odreene osjeaje Kad projiciramo, nesvjesno pripisujemo odgovornost za svoje osjeaje drugim osobama ili situacijama, mislei da su one uzroko vale nae iskustvo. Openito govorei, toliko vjeto odabiremo oso be ili situacije, da se to ini opravdanim kako drugima, tako i nama samima. Ne uviamo da taj drugi u sebi samo iznosi suzbijeni materijal, koji je prikriven u nama. On nije uzronik naih osjeaja, iako se moe rei da je bio njihov pokreta., Da to osjeanje ili reakcija nije ve prikriveno lealo u nama, ne bismo odgovorili upravo na ba taj odreeni nain. Pomislite samo, koliko razliito reagiraju razni ljudi na posve istu situaciju. U proji ciranju, kroz iskrivljene proistae vidimo nae vlastite suzbijene energije. Ne vidimo stvarnost onakvom kakva ona jest, i uvijek rea giramo na neodgovarajui nain., Primjerice, ako ste suzbili svoju ljutnju, vidjet ete druge kao one, koji su odgovorni za nju, i to zbog naina na koji rade. Okri vljujete njih. Doivljavate druge kao one, koji su ljuti, pa svoju ljutnju usmjeravaju prema vama, i to ba onda, kad se vi sami uope ne ljutite. Vjerojatno ete ih i osuditi zbog njihove ljutnje. Ako ste suzbili svoje seksualne osjeaje, posvuda ete vidjeti kako vam drugi upuuju niim izazvane seksualne pozive, zbog ega ih moete i otro osuditi. Ako ste suzbili svoje osjeaje odbacivanja prema drugi ma, mislit ete da oni odbacuju vas, pa ete ih stoga optuivati. Slino tome, nakon to ste suzbijanjem vlastitih energija bloki rali svoju snagu, tu ulogu pripisujete vanjskim uvjetima, mislei da su oni odgovorni za vau blokadu. init e se, da ste posve u pravu u tom pripisivanju krivice. ak bi se i nepristran promatra mogao su glasiti, da se borite s nekom vanjskom silom. No, istina je, da vanjska sila ne postoji. Zaudo, projiciramo svoje podsvjesne energije na ono, to se ini vanjskim svijetom,

zasnivajui na tome cjelokupni doivljaj. Ali, mi smo doslovce sami odgovorni za naa vienja, kao i za sve ono to nam se dogaa. Ne zgode koje se dogaaju ba nama, na nesreu su samo sluajevi krajnosti negativnih sila, koji su prikriveni i pohranjeni unutar grae vine u toki, s koje ve mogu na nas i fiziki utjecati. Zapamtite, energija je ono to se pohranjuje u podsvijesti, a energija moe i stra hovito narasti, ako se ne oslobodi, Nikad ne vidimo ono, to jest. Vidimo samo ono, to smo sami projicirali. Zbog prikrivene veliine izgraene podsvijesti, stupanj i znaaj suzbijanja i mehanizma projiciranja ne moe se jasno raza znati. Da biste uspjeli u postupku, morate na intelektualnoj razini pri hvatiti stanje suzbijanja-projekcije kao radnog aksioma, pa ak i kad to inite samo na temelju povjerenja koje imate prema postupku. Kad jednom zaponete integrirati materijal koji je prethodno bio suzbijen, istina e postupno postajati sve oitija, a vi zaprepateni, ali isto toliko i opinjeni. Do sada smo govorili o suzbijanju negativnih osjeaja i njihovu meusobnom djelovanju. Meutim, i pozitivni se dogaaji suzbijaju, a zatim projiciraju na vanjski svijet. tit, koji se izgradio kako bi se izbjegli negativni osjeaji, blokira takoer i pozitivne osjeaje, pa projekcija postaje jedino sredstvo za povezivanje s osjeajima. Vai najdrai doivljaji, netko za koga ste mislili da vas je zaista volio, bi la je tek ljubav koja se ve nalazila u vama. A netko tko vam je po mogao - bili ste vi, koji ste pomogli sami sebi. Da biste uspjeli u toj samopreobrazbi, morate uiniti skok od poimanja svemira kao zbirke razdvojenih pojedinaca i predmeta koji djeluju na vas, na njegovo doivljavanje kao polja za razvitak vaih energija koje prvo projicirate, a zatim ih doivljavate kao da se radi o objektivnom vanjskom svijetu. Nevjerojatno, jer i drugi pojedinci takoer imaju tono istu sposobnost stvaranja svojih vlastitih svemi ra, u isto vrijeme kad i vi. Pokuajte odmah, ovaj tren, sljedeu vje bu, da biste razvili svoju sposobnost osjeanja: VJEBA Osjetite vae energije kad izlaze u svijet. Pretpostavimo da svemu oko sebe to zamjeujete, pripiete odreenu vrije dnost i osobnost. Va dojam vanjskog svijeta stie do vas kroz vae proistae suzbijene energije, a vaa vam suzbijena

energija ocrtava odgovarajue dogaaje. Pretpostavimo, kad se neto dogodi, da se to nije dogodilo samo od sebe, ve da ste to sami nesvjesno stvorili kroz projekciju, ili na isti nain privukli sebi. Ako se ini da se osoba ponaa na odreeni nain, to je vaa percepcija. Usmjerite svoju svijest na svoje energetsko polje, i osjetite povezanost koju imate sa svojim percepcijama i reakcijama. Ne govorim pritom o intelektual nom razumijevanju, ve o osjeaju. Jednostavno, osjetite svo ju povezanost s onim, to inae zapaate kao odlike drugih. Dok ete njegovati svoj smisao odgovornosti za vlastite osjeaje i iskustva, ni u kom sluaju ne smijete pretpostaviti vlastitu krivicu, ili poeti optuivati samog sebe. Grinja savjesti samo je drugi oblik odbacivanja sebe. Zapamtite da su, na kraju krajeva, i drugi jednako toliko odgovorni za ono to im se dogaa, iako nas to ne opravdava to im nismo pomogli. S konceptom suzbijanja projekcija krenuli smo dublje no to psihologija uobiajeno ide. Uli smo u tajanstveno carstvo u kojem se ne moe upotrijebiti prosuivanje i razmiljanje. To je potrebno da bismo dosegli na cilj unutarnje integracije. Ispunjenje se nikad ne moe pronai kroz analitike sile uma; ispunjenje dolazi kroz sredite osjeaja. Kad projiciramo, svijet postaje ogledalo koje nam odraava i vraa nae vlastite odlike. Naravno, velik dio neovisnog djelovanja uistinu i izlazi iz nas prema van, dok drugi identiteti imaju osnovu neovisnog karaktera. Kad projiciramo, pozorno odabiremo odgova rajui ekran - osobu ili okolnost s nekim elementima onoga to projiciramo, pa nae doivljavanje njih optereujemo svojom vlasti tom energijom. Pokuamo li analizirati koliki je dio nae percepcije projiciran, a koliko je od toga stvarnost, postajemo udaljeniji od svog rada na sebi samima. Ionako nije mogue izvriti nikakvu objektivnu procje nu, s obzirom na to da ni mi sami u sebi nismo jo sve razjasnili. I zato, kad koristimo tehnike postupka, treba pretpostaviti da projicira mo cjelokupne sadraje nae percepcije. Vrlo je vjerojatno da emo, nakon izvrene integracije tih pitanja, spontano moi tono prepo znati koji je onaj dio, koji su doprinijeli drugi, a to mi sami doprino simo datoj situaciji.

Klijent projicira na terapeuta U svjetlu nae rasprave o projekciji, sad emo moi potpunije razumjeti vrijednost meusobnog odnosa s prosvijetljenim terape utom. Kao suprotnost odnosu s prosjenom osobom, u kojem obje osobe obino projiciraju jedna na drugu, takav terapeut ne projicira podsvjesne energije na svog klijenta, ili barem ostaje bez reakcija na njegove projekcije. Ovo ukljuuje i nepostojanje ikakvih zahtjeva ili oekivanja. Osim toga, terapeut ne reagira niti ne odbacuje, ve pri hvaa klijentove projekcije. To je sutina terapije, a i katalizator za iscjeljujuu preobrazbu. Klijent moe postati svjestan svojih projek cija jasnije no u odnosu s drugim ljudima, jer mu je ogledalo izvanre dno oieno. Usprkos tome, nemojte se obeshrabriti ni kad isti po stupak primijenite na meusobne odnose s ljudima openito. Uvijek kad snano reagirate na poticaj kojim na vas djeluje druga osoba, moete pretpostaviti da na povrinu izlaze suzbijene energije unutar vas samih. Da ste ih raistili u sebi, na vas ne bi tako utjecale negativnosti drugih. Vae reakcije ne bi bile toliko burne, niti toliko ocjenjivake. Tada biste naprosto iskusili uobiajen stupanj negati vne emocije, kao odgovora na odreene okolnosti. No, i tada tehnike postupka nadalje ostaju izvrstan pristup za proienje takvih osjeaja. PROIENJE Na psihikoj razini, glavna svrha projiciranja uvijek je proie nje. Prirodno je da se nae psihiko tijelo, koje pohranjuje suzbijene emocionalne energije, eli proistiti ili rijeiti tih negativnosti.. Do pro jekcije automatski dolazi zato, da bi se energija iznijela na svjesnu ra zinu. Ako se ovaj postupak proienja ne prepozna, sve je bilo uzalud. Pruili smo otpor svojim projiciranim iskustvima i iznova ih suzbili, a koliina negativne energije u podsvijesti, samo je narasla jo vie. Iz gubili smo mogunost, da kroz projekciju nauimo poneto o sebi. Osjeaji se moraju iskusiti da bi se proistili Proienje suzbijenog materijala dogaa se samo kad sami sebi konano dopustimo ono iskustvo, koje smo do sada izbjegavali. Energija ili osjeaj se mora u svijesti pojaviti bez opiranja, kako bi se integrirala. Kod bolnih dogaaja, ta se patnja mora iskusiti i prihva titi, ali ete nauiti i kako je svesti na najmanju moguu mjeru i

neutralizirati, gledajui na nju s toke Promatraa. Sposobnost preo brazbe u Promatraa dovodi do neidentificiranja s bolnim osjeaji ma, te omoguava da se energije lake integriraju i oslobode. Suzbijena energija oslobaa se kroz svjesno proivljavanje doga aja. im dopustite sami sebi da osjeate, osjeaj e se izmijeniti. Patnja poputa, i postaje neutralizirana. Suoavanje s osjeajima je sve to je potrebno za proienje suzbijene negativnosti, a jednom kad se s neim suoimo, moemo to proistiti u iznenaujue krat kom razdoblju. Problem je samo, to nae nesvjesno odbacivanje se be onemoguava istinsko suoavanje s vlastitim osjeajima, pa ak i onda, kad to stvarno elimo. ivot postaje va terapeut Kako ivot protjee, nailazimo na razliite susrete u kojima se nae podsvjesne energije bude i pretvaraju u svijest o njihovu postoja nju. Ove energije izbijaju na povrinu kad nastupe okolnosti podesne za njihovo oslobaanje. Uspijete li nauiti kako integrirati ove ener gije im se pojave, susrest ete se sa ivotom na stvaralaki nain. Vi ete tada koristiti vae okolnosti, umjesto da one zlostavljaju vas. Upravo se zbog ove mogunosti i inkarniramo na povrini Zemlje. Zaudo, ivot svakog pojedinca oblikovanje tako, da mu osigu rava upravo one okolnosti, koje su potrebne za proienje njegovih unutarnjih negativnih sila. Ispravnim koritenjem tih okolnosti moete vrlo uinkovito raditi na sebi i bez terapeuta. ivot postaje va terapeut; uistinu, ivot i jeste najbolji, a na kraju i jedini terapeut. Vae okolnosti su u ovom trenutku tono onakve, kakve su vam potrebne. Ispoljavaju one negativne energije iz vae podsvijesti, koje trebate proistiti. Kad ih integrirate, odnosno - kad ih prihvatite i proivite bez pruanja otpora, dolazi do proienja. Projekcija se moe smanjiti ako vjebate stupanje u izravan dodir sa svojim osjeajima, kao u meditaciji. Meutim, nemojte oekivati da ete posve prestati projicirati, jer je projiciranje prirodni nain proienja. Morate nauiti kako da ga postanete svjesni. Razumije vanjem onoga to vam se dogaa, nasmijat ete se sami sebi. Vie neete biti spremni kupiti pomisao, da je onaj drugi odgovoran za vae iskustvo; jer, vi ete posjedovati vae iskustvo, to znai da ete preuzeti odgovornost za ono to se pred vama dogaa. inei ta ko, postiete nadzor nad svojim ivotom, za kojim i tragate.

Uzimam na znanje da je u prirodi ivota ravnotea, te da u uvijek proivjeti i uspon i pad Ako se borim i pokuam izbjei pad, borim se protiv samoga ivota. Ako oboje prihvatim na razuman nain, usklaujem se sa ivotom i sa samim sobom.

3. IGRA SUPROTNOSTI
Projekcija se moe razraditi jo dublje, ako se stavi u odnos s kon ceptom dualnosti. Dualnost je teorija; nema naina kojim bi se po uzdano dokazala. Za mene, dualnost je ono emu se okreem kad pro matram i uim od ivota. To je koncept, koji koristi kad se osvremo na svoje uspone i padove u ivotu; to nije dogma ili pravilo koje treba slijepo prihvatiti, prema kojem pokuavamo podesiti svoj ivot. Ipak, osjetite li bliskost s tom idejom, ona vam moe pruiti nove obzore. Moete zadobiti uravnoteeniji uvid u prirodu vlastitog postojanja. DUALNOST Teorija dualnosti tvrdi, da se svijet koji vidimo sastoji od su protnosti. Meutim, to nisu stvarne suprotnosti, kakvima se mogu priiniti, ve zapravo one koje se dopunjuju, koje su komplementar ne. Postojanje svakog dijela od parova s komplementarnim odlika ma, ovisi o postojanju onog drugog dijela; niti jedan od njih ne bi mo gao postojati sam za sebe. Primjeri ovih parova su: dan i no, toplo i hladno, iznad i ispod, tvrdo i mekano. Kad bi neto postojalo bez svog komplementa, ne bi bilo naina da se to prepozna, jer je potre bno imati iskustvo o objema odlikama, da bi se prepoznala svaka po jedina od njih. Nemogue je predoiti dan, ako nismo upoznali no. Odreene stvari nisu oevidne, jer su njihovi komplementi pri kriveni. Stoga nismo obino svjesni postojanja atmosfere, ali bismo postali kad bi nas netko uputio u svemir. Nikad do sada nismo bili bez atmosfere, pa ipak - moemo je postati svjesni samo s tekoama, a i tada najee bez ikakvog emocionalnog sadraja. Dualnost se najlake razumijeva i prihvaa kad govorimo o fizi kim primjerima. Kontroverza poinje kad se radi o osjeajima, jer se

posve ista naela primjenjuju i na na unutarnji ivot: dan i no emo cija, toplo i hladno u meusobnim odnosima, biti gore ili dolje u ono me to obino zovemo sreom, neprekidno ispreplitanje zadovolj stva i patnje. Ne bismo prepoznali zadovoljstvo, da nae iskustvo nije ukljui valo i patnju istog stupnja, i to otprilike u istoj vremenskoj toki. Sto smo gladniji, utoliko vie uivamo u obroku. Sto smo usamljeniji, to nam je znaajnija bliskost s drugom osobom. Prepreka na naem putu omoguava nam i radost, kad je uspijemo prevladati. Patnja u ljubav noj vezi proporcionalna je ljubavi. Nae vrhunce ekstaze uravnoteuju naa isklizavanja u depresiju. Um stvara dualnost Zbog ega to mora biti tako? Dualnost je jednostavno priroda percepcije ili osjeaja; to nije neki oblik kanjavanja. Um prepoznaje osjeajui par komplemenata. Kad na um utjee bilo to, on ve mora prepoznavati iskustvo slinog intenziteta s komplementom - ne ba istovremeno, ali svakako vremenski blisko - kako bi mogao postati svjestan toga. tovie, mi smo oni koji nesvjesno pripisujemo pozitivne ili ne gativne vrijednosti svakoj strani iskustva, ponekad ak i na gotovo odsudan nain. Um stvara oboje - i zadovoljstvo i patnju. Stoga e se dualistiko iskustvo razlikovati od pojedinca do pojedinca. Uzmite bilo koje iskustvo, i um e ga zaas razdvojiti na dijelo ve: jedan dio zadovoljstva, i jedan dio patnje. Obino nismo ak niti svjesni toga, koliko iroko um kategorizira nae iskustvo. ini se kao da je dogaaj izvorno sloen od pozitivnih i negativnih eleme nata. Ne shvaamo da smo mi oni, koji neto inimo bolnim, ili jo bolje - da mi pripisujemo bol nekom aspektu tog dogaaja samo da bismo postigli zahtijevanu ravnoteu iskustva. Dakle, patnja u stvar nosti i ne postoji, samo to je, naravno, mi doivljavamo kao stvarnu. Dualnost takoer znai, i da e se emocionalna vrijednost ma ko jeg iskustva promijeniti, im se ono ponovi. Neto vam se moe svi djeti, no kad to ponovite (elei iznova osjetiti onaj izvorni osjeaj), utvrdite da se on izmijenio. Prolazite kroz neoekivano bolne stup njeve, uravnoteujui pozitivno i negativno, i bez svijesti o tome, da ste vi onaj koji stvara promjenu tog iskustva i pripisuje mu emocio nalnu vrijednost.

Dualnost utjee na sve ono to je vama najvanije Ne bih od vas traio da bespogovorno prihvatite teoriju dualno sti, ve samo da se pokuate osvrnuti na svoja iskustva s ovog stanovita, a zatim da sami prosudite ima li u tome ikakve vjerodo stojnosti. Vjerojatno ete se sloiti da ima barem poneto, a naroito kad tako istraite pitanja od kojih oekujete da daju svrhu vaem ivotu, kakva su pitanja ljubavnih odnosa ili karijere. Svima su nam vana upravo ona pitanja, u kojima se najsnanije budi dualistiko iskustvo. Romantine su veze pritom notorne, zbog svojih aspekata ljubavi i mrnje. One poinju s onim najboljim od osjeaja i namjera u nama, no nee proi dugo da se ukae i njihova negativna strana. Uvijek e postojati i negativna strana, jer ne moemo osjeati ljubav na razini ovisnosti bez mrnje. U stvari, mi smo sami projicirali oboje - i svoju ljubav, i svoju mrnju. Obje odlike pripisujemo aspektima druge osobe, i to onima, koji najbolje prihvaaju nae projekcije. Ako objektivno u stvarnosti ne postoji nita za to bi se naa mrnja prihvatila, poet emo neto pretjerano uveliavati, ili emo poneto ak i sami izmisliti. Uspjeh u karijeri, ili openito ostvarivanje Ja-potreba - sigurno sti, osjeaja ili moi - uvijek se proivljava dualistiki. Doivljenom uspjehu uvijek slijedi doivljeni promaaj, ili je barem praen njime. Promaaj se moe dogoditi na istom podruju kao i uspjeh, ili na pri vidno uza nj nevezanom odsjeku ivota. A ako se ne dogodi nita to bismo mogli protumaiti kao neuspjeh, tada ili projiciramo promaaj, ili postajemo samodestruktivni u tolikoj mjeri, da sami uzrokujemo stvarni neuspjeh. Tako e osjeaj neuspjeha biti izjednaen s uspje hom, na bilo koji od ovih naina. Molim da uzmete u obzir, da ne opisujem mehanizam dualnosti samo da bih vas ohrabrio u izbjegavanju negativnosti. Jer, negativnost se ne moe izbjei: moe se samo suzbiti. Postoji duboka i neutaiva potreba u nama, da ivimo kroz negativno; ne moemo se smiriti sve dok se ta potreba ne zadovolji. Udaljujemo se sa svog puta da bismo stvorili negativne, komplementarne okolnosti. Shvaanje naina na koji dualnost djeluje na nas, moe nas od vui u pretjerani pesimizam, koji se ak moe uiniti i opravdanim,

jer svaki na pokuaj u smjeru sigurnosti, zadovoljstva ili uspjeha neminovno ukljuuje i svoju suprotnost. Ljudi postaju cinini iako nikad nisu niti uli za postojanje teorije dualnosti, jer su upoznali uspjeh koji je bio praen neuspjehom. Zato odluuju izbjei promaaj tako, da izbjegavaju uspjeh, to na kraju zavrava nedostatkom pu nine ivota. Ovaj stav izbjegavanja sukoba podosta je uobiajen, i to najee podsvjesno. Neto pozitivnija reakcija na razumijevanje dualnosti bio bi stav, da si sami nepotrebno oteavamo ivot usmjeravajui se pod prisi lom na ono to smatramo uspjehom, to je toliko prisutno u naem drutvu, okrenutom ispunjenju zadanih ciljeva. Svakako, i nadalje treba brinuti za svoje osnovne potrebe, no razlika nastaje upravo ovdje - to je to, to smatramo osnovnim. Jo jednom, vano je uoiti razliku izmeu stvarnih i percipiranih ili ovisnikih potreba. Ovisnost preuveliava dualnost Ono, to treba shvatiti u svezi s dualnou, bilo bi sljedee: pod loni smo njenim zakonitostima najvie tada, kad smo jako ovisni o zadovoljenju bilo koje udnje. Kao ovisni, djelujemo pod prisilom; moramo imati objekt o kojem se radi. Kao ovisnima, ispunjenje je dualistiko, i koleba se izmeu zadovoljstva i patnje. Nai su sustavi potreba umjetno izgraeni, prisilni, ovisniki, i postavljaju nas pred vrlo snana dualistika iskuenja. Ako pak nismo ovisni o ishodima, tada ne prolazimo kroz isti intenzitet dualistikih kolebanja ve i samo zato, jer ne oekujemo da e nam nae djela tnosti omoguiti intenzivno zadovoljstvo. Oputeniji smo, i ne treba nam toliko mnogo da bismo bili sretni. Izrastanje je postupni proces; uimo da nam ne treba ovo, a zatim ono. Uklanjanje prisilnih potreba, ili svega onoga za to sada mislimo da naprosto moramo imati, vaan je dio oslobaanja osobe. No, kako se tono takav rast postie? Prisilnih se potreba ne moete osloboditi samo snagom svoje volje. Ve i postupak opaanja takvih potreba ima kao ishod njihovo polagano i prirodno nadrastanje. Ne prisilja vajte se da budete ono to niste; nemojte eljeti da budete neto dru go, no ono to jeste. Prihvaajui sebe upravo takvima kakvi jeste, doputate da nastupi va osobni rast.

DUALISTIKA PROJEKCIJA Vratimo se na odnos dualizma prema projekciji. Govorili smo o nainu na koji um projicira, kako bi razjasnio podsvjesno. No, dok projicira, um mora stvoriti ravnoteu izmeu pozitivnog i negativ nog, da bi to uope mogao zapaziti. Jedan od polova dualistike pro jekcije e iznijeti suzbijenu energiju; drugi nee, jer e nastati samo zato, da bi doveo do ravnotee. Primarna projekcija iznosi suzbi jenu energiju. Sekundarna projekcija stvara se spontano, kako bi uravnoteila doivljavanje energije, i ne predstavlja proienje pod svjesnog. Sekundarna projekcija moe se internalizirati. Pokaimo stoga na nekoliko primjera, kako djeluje dualistika projekcija. Ljutnja / Velianje ovjek tijekom dana dospije s nekim u sukob. Projicira svoju srdbu, i doivljava tu drugu osobu kao onu, koja se bezrazlono ljuti na njega, ili sam postaje ljutit i vjeruje, da je za to kriva druga osoba. Nakon toga, odlazi u svoj omiljeni kafi, gdje razgovara sa svojim prijateljima opisujui im prizor o kojem se radi. Nadvladavaju osje aji drugarstva, te svi u grupi slono utvruju, da je druga osoba kriva, uravnoteujui tako itav dogaaj. Poetni argument bio je pri marna projekcija, utemeljena na suzbijenoj energiji koja se pokuava osloboditi, dok je vrijeme provedeno u kafiu - sekundarna projek cija, stvorena zbog izjednaavanja. I naravno, prije no to je krenuo u kafi, mogao je navratiti kui i udariti svog psa, pokuavajui tako razrijeiti jo uvijek neosloboenu ljutnju. Ljubav / Odbacivanje Uzmimo jo jedan primjer. Pretpostavimo da neka ena suzbija svoje osjeaje, kojima odbacuje ljude iz svoje okoline. Tradicionalna bi psihologija mogla rei, da eli odbaciti druge zbog odbacivanja i nedostatka ljubavi koje je i sama, kao dijete, osjetila. Meutim, ako prihvaamo utjecaj karme iz prethodnog ivota, rekli bismo da je u ovaj ivot ula s takvim neizmijenjenim podsvjesnim sklonostima, te da joj je djetinjstvo posluilo samo kao katalizator za njen problem. Ona podsvjesno suzbija osjeaj odbacivanja drugih zato, jer se on ne uklapa u njen doivljaj same sebe. Stoga ona projicira, pa smatra dru ge hladnima, i onima koji odbacuju nju. Ovo je primarna projekcija, i

doivljava se vrlo bolno. Sekundarna projekcija stvara oblik njene ljubavi za jednu osobu. Ona idealizira lik svog partnera, traei od govarajuu osobu koja e se u njega uklopiti, dok zapravo trai odgo varajuu osobu ili zaslon, na koji e moi projicirati. Ako naie na takvu osobu, njen e ljubavni doivljaj biti ekstatian u jednakoj mje ri, u kojoj je i opaeno odbacivanje od strane drugih bilo bolno. Ona svoju ljubav nee vidjeti kao stvarnu osobu, ili e stvarnoj osobi pokloniti tek povrnu pozornost, jer - zaljubljena je zapravo u svoju projekciju. Njena ljubav, koja je prije svega bila ovisnika i nestvarna, takoer e se i mijenjati u skladu s dualnou, pretvarajui se u strah i zlovolju, to opet prua nove prilike za suzbijanje. Ona je takoer mogla internalizirati sekundarnu projekciju, gleda jui na samu sebe, na primjer, kao na muenicu, nekoga tko voli i rt vuje se ovjeanstvu, ali nailazi na nerazumijevanje i odbacivanje. Iz tog internaliziranog doivljaja same sebe izvlai podrku i zadovolj stvo, i to do stupnja da osjea patnju, proizalu iz primarne projekcije. Neprijateljstvo prema autoritetima / Pobunjeniko samoodreenje Ili, obradimo sljedei primjer. Dijete raste u vojniki nastrojenoj sredini, i snano joj se opire. Tradicionalna bi psihologija moda rekla, da je razvilo suzbijeno neprijateljstvo prema autoritetima zbog svog djetinjstva. Na bi stav bio, da je ve stiglo u ovaj ivot s proble mom odnosa prema autoritetima, odabirui ve zarana okolinu koja e mu posluiti kao katalizator za ovo pitanje. Ono odrasta, i postaje pjeva rocka, koji se svojim porukama obara na autoritete i eli ih unititi. Njegova percepcija autoriteta kao zla zapravo je projekcija suzbijene energije. Da je u poetku bio u stanju osloboditi to neprija teljstvo, umjesto to ga je suzbijao, prikrivena energija za oblikova nje ove projekcije ne bi vie postojala. Izvorni uzrok suzbijanja energije nije poznat, no mogue je, da je do tako snanog suzbijanja dolo zbog tekoa, nastalih jo u pretho dnom ivotu, i to u slinoj okolini. On je tamo mogao biti u situaciji, u kojoj je njegovu osobnu mo ograniavao lik prepun autoriteta, pa nije bio u stanju osloboditi time uzrokovanu mrnju; no, to bi samo po sebi bio ishod karme iz ivota, koji se proivio i prije tog prethodnog. Mo gue je, i da nikad nije postojao nikakav vanjski autoritet, ve je on sam sebe ograniio vlastitim blokiranjem, projicirajui odgovornost za

to na vanjski autoritet. Pokuaj otkrivanja pravih tragova unazad, sve do izvornog uzroka, teak je i jalov posao, a isto je toliko i nevaan. Njegova primarna projekcija pretpostavlja oblik neshvatljivog, iracionalnog neprijateljstva prema autoritetu automatski, kroz njegov dojam da ga nadziru. Njegova sekundarna projekcija je internalizirana. Svoj doivljaj samog sebe oblikuje onako, kako inae doivlja va slobodnog agenta: kao nesputanog, spontanog, drskog, pobunjeni kog - zvijezdu rocka. Njegov uitak u sekundarnoj projekciji ovisi o, i izjednaenje s patnjom iz primarne projekcije. On uistinu podli jee stvarnoj patnji u primarnoj projekciji. On jednako tako pronalazi stvarno zadovoljstvo u liku kakvim doivljava samog sebe u sekun darnoj projekciji. Obje projekcije su izjednaene. Njegovu publiku sainjavaju uglavnom ljudi, koji dijele slian sukob autoriteta. Oni se poistovjeuju s jednom i drugom stranom pro jekcije - smatraju se rtvama autoriteta, dok se istovremeno podsvje sno s njim poistovjeuju, jer mu pripisuju funkcije vlastite samoblokade. Tijekom izvedbe predstave, raste njihov osjeaj sudionitvo (parti cipacije) kroz dramatian prikaz obaju polova energetske projekcije. Na gotovo posve slian nain i mi prolazimo ivotom, projicira jui i izjednaujui nae doivljaje. To nije neto, to rade samo ne urotian, ve to radimo mi svi, itavo vrijeme. Neki se dogaaji od mah uravnoteuju; neki poinju diktirati smjer cjelokupnih naih ivota. Veliki pisci bavili su se upravo ovakvim okolnostima i tema ma, a iz tih se razloga u ivotima njihovih glavnih junaka i moe pro nai tolika mjeavina ispunjenja i frustracija. Uistinu, neizbjenost dualnosti je znaajan dio poruke, koju nam pokuavaju odaslati. Kakvo znaenje dualnost ima za nas? Oevidno, da ne moemo samo slijepo slijediti ono to se uobiajeno smatra zadovoljstvom, sreom ili ispunjenjem, nadajui se pritom da emo doprijeti do pozi tivnog, bez da iskusimo i ono negativno. Mislimo da emo pronai smisao kroz djelatnosti vrijedne truda, kroz karijeru ili ljubavnu ve zu, no susreemo jednaku koliinu bola i patnje, koliko i ostvarenog zadovoljstva. Da li bismo zbog toga trebali prestati teiti za sreom? Kao ljud skim biima, u prirodi nam je udnja za sreom, ma kako je svatko od nas pojedinano doivljavao. Usprkos tome, dualnost se uveala u toj mjeri, da smo postali ovisni o pozitivnom, te pod prisilom izbjega vamo negativno.

Moete li prihvatiti, da e vai vrhunci uvijek biti izjednaeni s vaim padovima, ili da vrhunce ak ne biste niti znali prepoznati kad ne bi bilo padova - tada ete se moi opustiti kad stvari postanu neugo dne, umjesto da vas obuzme panika. Prihvaajui nesreu, vi je nadi lazite. Paradoksalno je, no time postiete vii, bezuvjetniji oblik sree. INTEGRIRANJE DUALNOSTI Klju za rjeenje problema dualnosti nalazi se u integraciji. Poku avajui izbjei negativno, dualnost se suzbija, te postaje dio nae podsvjesne karme. Ako je teorija dualnosti valjana, oevidnom posta je uzaludnost neprekidnog izbjegavanja negativnosti. Pokuavamo iz bjei neizbjeno, stvarajui time dug, koji ipak mora biti plaen. Ako danas odaberemo izbjegavanje negativnog, jo emo razornije biti njime pogoeni u budunosti, ostajui i nadalje vezani uz iracionalne i destruktivne nagone podsvjesnog, koje oblikuje suzbijanje. Integracija znai prihvaanje i ukljuivanje negativnog Umjesto pokuaja da razdvojimo jedan dio ivota od drugog, po stajemo svjesni da je i negativno dio tog ivota; da iskustvo ne moe biti bez njega; te konano, da smo sami sebi podsvjesno pripisali ne gativnu vrijednost, kako bismo izjednaili sile. Prihvaamo i preda jemo se doivljavanju negativnog. im prestanemo bjeati od negativnog, neminovno se javlja suz bijena patnja s kojom se valja suoiti. Patnja koju smo u prolosti iz bjegli ostala je u nama, suzbijena u naoj podsvijesti. Nema drugog naina da je oslobodimo, nego da je iznesemo na povrinu i iskusimo. To je ono, to se radi tijekom terapije. To je neophodan dio postupka integracije. Meutim, susret s vlastitom patnjom je laki kad ga pro ivljavamo sa stanovita Promatraa, to emo objasniti u nastavku. Integracija donosi osloboenje od patnje Na cilj nije samo da patnju izdrimo, ve i da je nadiemo. Inte gracija ne znai neprekidno i beskonano sukobljavanje s patnjom. Jednom kad suzbijenu patnju oslobodimo, ona nestaje zauvijek. Inte grirane dualnosti nisu vie bolne, jer su se oba pola izjednaila.

Kad se dualizam integrira, ivot postaje cjelovit ili holistiki. Integracija obaju polova iskustva, kao i zamke zadovoljstava i patnji oslobaaju nas dualnosti. Mi sve to nadilazimo; vie niti ne zvonimo, niti pomamno lupamo na vrata pozitivnog, bojalivo pokuavajui izbjei negativno. Odjednom sami sebe pronalazimo s novom svije u i slobodom; mi rastemo; srea je manje uvjetovana. Integracija ne znai, da je nestala bilo koja negativna strana bilo kojeg od dualistikih iskustava, ve da se izmijenila naa percepcija negativnog tako, da nas ono vie ne uznemirava. ivot i nadalje susreemo u pojmovima dualnosti, ali ne vie na prisilan nain, ve kao prirodan pad i tijek. Upravo kao to niti izmjenu dana i noi, vru eg i hladnog ne smatramo nikakvim problemima, tako i polove osjeaja doivljavamo kao osloboene svih problema. Kada dualnost nije integrirana, strahujemo i suzbijamo jednu njenu stranu, a to nas ini prisilno ovisnima o drugoj strani. Kad se dualnost integrira, obje se strane izraavaju bez prisile. Sad ono ne gativno koristimo na produktivan nain. To je ujedno i cilj ovog postupka, kao i ostalih terapija rasta. Dobar primjer jedne od osnovnih dualnosti, koji se odnosi na svakog od nas, bila bi ljubavna veza. Neintegrirani, osjeamo polove osamljenost / ovisnost. Integrirani, uivamo u polovima samostalnost / povezanost. Neintegrirani, strahujemo od samoe. Usamljeni i preplaeni, u dimo pobjei od osjeaja izolacije kroz ljubavnu vezu. Tjerani stra hom od usamljenosti, pouzdajemo se u nekog drugog, tko e prekinu ti nau samou. Postajemo ovisni o drugome. Ako je i taj drugi izgubljen, osjeamo i pokazujemo simptome, koji su prisutni prili kom lijeenja bilo koje vrste ovisnosti. Integrirani, uivamo u svojoj samoi. Kad smo sami, postajemo stvaralaki nastrojeni, iznova se ispunjavajui vlastitim energijama, ak se i radujui samoi. Zatim uivamo druiti se s ostalima, ali ne na ovisniki nain, ime im nae drutvo postaje jo ugodnije. Nae izraavanje ove dualnosti postaje ujednaeno. Svaki aspekt ivota moe se razgraditi i shvatiti u pojmovima njegovih dualistikih komplemenata. Tako integracija dualistikog doivljavanja postaje umjetnost sama po sebi.

Moje mi je tijelo najvaniji prijatelj kojeg imam. Uvijek je uza me, da me podrava i da mi slui. Ono je sredite mojih osjeaja. Ako volim svoje tijelo, volim i sebe. Ako sam svjestan svog tijela i ako ga prihvaam, svjestan sam i sposoban prihvatiti i svoje osjeaje. Rastem, i postajem cjelina.

4. OSJEATI KROZ TIJELO

Do sada se naa rasprava bavila onim, to bi se moglo nazvati djelatnostima uma. No, sad bih elio vau pozornost usmjeriti na je dan drugi aspekt nae osobnosti, na tijelo. U naoj kulturi, na tijelo se obino gleda ili kao na posluitelja uma, ili kao na instrument zado voljstva ili tatine; samo, time mu se ne daje onaj poloaj, koji ono zasluuje. Trebamo li razvijati osjetljivost prema samima sebi, mora mo to uiniti kroz oba pristupa - kako onaj tijelu, tako i umu. Prouavanje obaju aspekata, tijela i uma, dovodi do zakljuka da oni nisu nai nepovezani dijelovi ve da meu njima postoji dubok uzajamni odnos. Svaki od njih djeluje na onog drugog, svaki se dio moe promatrati i shvatiti uz pomo onog drugog, i oba se meuso bno toliko stapaju, da se gotovo ukidaju razlike meu njima. Stoga je vaan dio rada na samom sebi i ovladavanje znanjem o pristupu sebi kroz svoje tijelo. Kad bi se preskoio njegov znaaj, bio bi to velik nedostatak u naim naporima da se integriramo. Mislim da bi jednako tako ozbiljan nedostatak imala svaka terapija ili vjeba unutarnjeg rasta, koja ne bi ukljuila i rad na tijelu. Vanost tijela u psiholokoj terapiji dolazi do izraaja na sljedee naine. POHRANJIVANJE NEGATIVNOSTI U prethodnim smo poglavljima ve nauili, kako se suzbijanjem pohranjuje neosloboena negativna energija. Pohranjivanje se oba vlja na psihikoj razini, kad se energija povee s emocionalnim tije lom; no, energija se pohranjuje i u fizikom tijelu. Do njenog pohranjivanja u fizikom tijelu dolazi zato, jer ne po stoji tono izraena granina crta izmeu fizikog i psihikog. Samo su naoko fiziko i psihiko toliko razliiti, jer nai fiziki osjeti mogu

primati vibracije unutar odreenog ogranienog raspona - kad neprihvaene vibracije poinjemo nazivati psihikima, ne osjeajui vie njihov neprekidni slijed. Na fiziko tijelo moglo bi se gledati i kao na predstavnika nae suzbijene psihike energije. Tijelo je - ve i iz praktinih razloga - ono mjesto, za koje bi se moglo smatrati, da se u njemu pohranjuju takve negativnosti. Suoavanje fizikog i psihikog postalo je poznato pod nazivom korelacija tijela / uma. I iako je taj koncept tijela / uma osnovni dio istonjake psiholoke teorije ve tisuama godina, relativno je nov na Zapadu. Wilhelm Reich se openito smatra zaslunim za to, to je kao prvi unio ovaj koncept u suvremenu psiholoku praksu. Dvojica Reichovih sljedbenika - Alexander Lowen i John Pierrakos - ute meljili su bioenergetiku, terapiju zasnovanu na radu s tijelom u cilju oslobaanja suzbijenih i zadranih osjeaja. Osobno sam sudje lovao u Radionici voditelja Johna Pierrakosa, koji je nastavio s obli kovanjem energetskih jezgri; bio sam zadivljen njegovom briljantnou prilikom izvlaenja suzbijenog materijala na povrinu, i to uglavnom zahvaljujui radu na tijelu, te uporabom verbalnih, manipulativnih i intuitivnih tehnika. Nai stavovi prema tijelu utjeu na nas i vie, no to smo toga svjesni. Naueni smo o tijelu razmiljati kao o svom posilnom, kao o sredstvu za postizanje ciljeva. Postajemo orijentirani na um, jer ciljevi koje pred sebe postavljamo su djelo uma, umjesto da budemo orijentirani na osjeaje. Ne obraamo pozornost na osjeaje, jer nam ne pomau mnogo u postizanju naih ciljeva. Okreui se tako od osjeaja, okreemo se i od svijesti o svom tijelu, jer - osjeaj je tjelesna funkcija. Postajemo nesvjesni u svojim tijelima, i doputamo izgraivanje negativnih energija. Stoga istraimo, zbog ega se sma tra, da je osjeaj blisko povezan s tijelom. MISLI I OSJEAJI Oni koji se bave radom na podruju psihologije obino tvrde, da tijelo odraava um; samo, to nije posve tono. Tijelo se uistinu podu dara s psihikim sposobnostima osjeanja, to ukljuuje i osjeaje. Os jeaje se osjeaju u tijelu. I zapreke u osjeajama stvaraju se u tijelu. S druge strane, um ima poneku od oprenih funkcija prema osje ajima. Um se sastoji od misli. Misli nemaju u sebi emocionalne vri jednosti, osim kad djeluju na osjeaje. Misli su hladne: sastoje se od

prosuivanja, usporeivanja, procjena, opravdanja, planova i tako dalje. Zajednika osobina svih misli bila bi, da se temelje na prolosti - na nauenim i upamenim vrijednostima. Zatim, misli tako zasno vane na prisjeanju, obrauju i budunost, oblikujui ciljeve. Um djeluje kao neosobno raunalo, koje u sutini ui kako povezati zado voljstvo ili patnju s pamenjem, tj. memorijom. Meutim, um nema sposobnost preivljavanja. Jer, ovu djelat nost obavlja sredite osjeaja. Nali bismo se u neprilici, kad bismo pokuali proivljavati umom. Umjesto preivljavanja, na bi pokuaj zavrio usporeivanjem s onim, to se dogodilo u nekom slinom sluaju kojeg se sjeamo od ranije, ili s pretpostavljanjem slinog do gaaja u budunosti, ali nikad ne bismo u cijelosti mogli proivjeti stvarni dogaaj, koji se upravo odvija pred nama. Sredite osjeaja je djelatnost, prikladna za uporabu u doivljavanju U izravnom proivljavanju nije prisutna misao, nema usporei vanja ili procjenjivanja - postoji samo svijest o onome to se dogaa. A to, to se dogaa, moe biti neki unutarnji dogaaj ili meuodnos s nekom stvari ili osobom iz vanjskog svijeta. U bilo kojem od ovih sluajeva, doivljaju doputamo da se pojavi kao osjeaj, bez opi ranja ili blokada. Ili, doputamo sami sebi jednostavno biti s doivljajem. Sredita osjeaja podudaraju se s akrama. akre su psihika sredita, smjetena unutar tijela. One su sredita energije, svijesti i osjeaja. Kad sami sebe blokiramo u doivljavanju - a to se dogaa kad dogaaj pokuavamo doivjeti umom - zapravo sebe blokiramo od ovih sredita svijesti, a time i od tijela. Osjeaji otuenosti nastaju iz tijela. Ova tenja moe biti i obrnuta, a osjetljivost na vlastite osjeaje moemo uveati uspostavljanjem odnosa sa svojim tijelom. Dakle, ako se isuvie nalazite u umu, a nedovoljno u tijelu, osje at ete se otuenim, ili bez pravog dodira sa samim sobom. Obuzet e vas osjeaj da ste neki identitet s tijelom, umjesto osjeaja da vi i jeste to tijelo. Zbog nedostatka dodira sa sobom, osjeate da niste u dodiru niti s onima, koji vas okruuju. Kad poveavate svoju pove zanost s tijelom, poveavate i svoju sposobnost osjeanja, ljubavi prema sebi, ali i mogunost da volite druge.

Tijelo se uvijek nalazi u ovom trenutku Dok se um uvijek nalazi u prolosti ili budunosti, tijelo je uvijek u sadanjem trenutku zbog svoje osjeajne prirode - jer, osjeaj je u tijesnoj vezi s trenutkom. Biti u ovom trenutku je stanje, koje trebate nastojati to vie razvijati, jer se i ivot dogaa u ovom trenutku. Kad ste zatvoreni samo u umu, u oekivanju budunosti zasnovane na prolim doivljajima, ne suoavate se sa svojim ivotom, i ne doi vljavate ga. Ne nalaziti se u ovom trenutku doprinijet e osjeaju, da ste samo jedno izolirano Ja, samo ego. Ako od nas zatrae da odredimo gdje se fiziki nalazi to nae Ja, tipino je da ga osjeamo negdje iznad svog vrata, bez dodira s tijelom koje smatramo samo priglupim oklo pom naeg Ja. To se izraava i u nainu odjevanja dananjeg mu karca, koji oko vrata nosi tvrdi okovratnik i kravatu, a oko struka remen. Znaajno je napomenuti, da enska moda doputa znatno slo bodnije kretanje, nesputane oblike, to nam sugerira da su ene ope nito vie u dodiru sa svojim tijelom i osjeajima, nego mukarci. Mu karci nastoje odvojiti svoj um od tijela, dok su ene sklone osjeati u svakoj situaciji. Netko, tko osjea svoju povezanost s tijelom, nee se osjeati kao izdvojeno Ja, kao zaseban ego, ve e tu povezanost osjeati duboko u sebi - i onu sa samim sobom, ali i onu s drugima. Jer, po vezanost s tijelom osjea se kao zadovoljstvo na dubokoj razini; na ime, tako se stupa u dodir s energijama koje su izdvojenoj osobi po sve nepoznate. Osjeaj izolacije, taj Ja ili ego, od sredinjeg je znaenja u istonjakoj psihologiji. Jedan je od njenih ciljeva da ego proiri sve do toke, u kojoj se opaa stvaralako jedinstvo. Meutim, ne smi jemo pokuavati biti ono to nismo, ve trebamo prihvatiti i slaviti sami sebe ovakvi, kakvi jesmo. I dok razvijamo svoju svijest, o kojoj se uinkovito moe razmiljati i kao o razvijanju dodira sa svojim tijelom i njegovim sreditima osjeaja, prirodnim emo putem uve avati i svoj osjeaj za opaanje. Zapadnjaka psihologija koristi pojam ego na drukiji nain. O egu se vie razmilja kao o jezgri individualnosti, a ne o neemu to bi trebalo nadrasti. Zapadnjaka je psihologija tradicionalno

posveena osnaivanju ega i njegovu skladnom djelovanju, bez ima lo trzanja. Ovakav pristup moe se zasnivati na nedostatku dodira s duhovnim vrijednostima koje sam ranije spomenuo, ili jo vjerojat nije - na hitnosti sluajeva s kojima se mora boriti, kao i na odrazima nae kulture. Istonjaka psihologija priznaje, da je snaan ego zahtjev koji treba ispuniti prije no to se mogu poduzeti vii stupnjevi rada na sebi; ipak, vie se bavi razvitkom naih evolucijskih mogunosti, nego samo time da nas uini djelotvornima. Razvijanje viih osobina nuno ukljuuje i slabljenje ega. Ali, nema potrebe usmjeravati se na rasprave ili tenje vezane za ili protiv ega. Jednostavno bismo trebali sebi dopustiti, da zapone na prirodni rast. OSLOBAANJE NEGATIVNOSTI Negativnost, koja se pohranjuje u tijelu, postaje zarobljenikom miia, akri i organa. Rad na spomenutim podrujima prva je briga svih oblika rada na tijelu. A rad na tijelu se obino obavlja na jedan od dva naina - manipuliranjem, ili istezanjem. Manipuliranje Manipuliranje se sastoji od terapeutske masae. Uinkovito ma siranje pospjeuje oslobaanje zarobljene energije, dok su na stolu za masau istovremeno uobiajena i emocionalna oslobaanja. Postoje mnoge raznovrsne tehnike i kole za rad na tijelu; mislim da sve one mogu poneto ponuditi. Jedina im je zamjerka, to se kod svih njih zahtijeva prisutnost praktiara, osim jo i odreenog stupnja neudo bnosti i trokova, no, omoguiti sebi rad tijelom kad god je to mogu e, pokazuje se uvijek dobrim. Ostale nemanipulativne tehnike rada na tijelu - kakve su akupunktura i polarnost - ukljuuju ujednaa vanje djelatnog tjelesnog energetskog sustava, te takoer mogu imati kao ishod osloboenje suzbijene energije. Istezanje Otkrilo se, da je istezanje miia uinkovito u oslobaanju blo kirane energije, pa e svi oni koji se bave radom na tijelu koristiti i istezanje, jednako kao i manipulaciju. Meutim, tehnika oslobaanja pohranjene negativnosti istezanjem najtemeljitije se i najljepe ve

odavno primjenjuje u prastarom sustavu razliitih poloaja joge, pa emo se osvrnuti na nju drukije, i na novi nain. Velika je prednost joge u tome, da vjebati moemo i sami; to je ini jeftinom i prikladnom, ali i vrlo uinkovitom metodom za posti zanje zadanog cilja. Napetosti svakodnevnog ivota i dugotrajno suz bijanje zadravaju se u miiima, a vjebanje joge nam moe znatno pomoi da se oslobodimo negativnosti i stresa. Osim istezanja miia, poloaji joge izravno djeluju i na sustav akri, oslobaajui tako blokade koje smo izgradili. Odrava se savitljivost kime, a stanje kime je vrlo vano za dobro zdravlje; kad je odravamo savitljivom, omoguavamo protjecanje energije u tije lu. Pospjeuje se rad arterija, to onemoguava pojavu ovapnjenja ila i navale krvi (kongestiju). Zglobovi olabavljuju. S naeg je sta novita najvaniji uinak raznih joga-poloaja - njihova sposobnost da oslobaaju ono suzbijeno u nama. Kad se oni kombiniraju s tehni kama disanja, kao ishod nastaje fiziki pristup nenadmaan za ubrza no oslobaanje od suzbijenih negativnosti pohranjenih u tijelu. Redo vito vjebanje joge pomoi e vam da se opustite, istovremeno njeno razotkrivajui pojedine velove s vae prekrivene podsvijesti. Osloboenje suzbijenog materijala doivljava se kao prodiranje negativnih osjeaja u svijest, uz pomo ili bez pomoi nekog poticaja izvana. Kad osjeanja zaponu nadirati, vi se neete uznemiriti, ve dobrodolicom pozdraviti mogunost da proistite i obradite pridoli materijal tehnikama koje ete nauiti. Rad na tijelu izravno proiava negativnost Prednost uporabe bilo koje tehnike rada na tijelu zbog postizanja proienja, ukljuujui ovdje i jogu, nalazimo u tome, da se do neuravnoteenih mjesta dopire duboko, i to izravno na odreenu energetsku razinu. Proienje se pospjeuje radom na blokadama u psihikom tijelu, ali kroz fiziko tijelo. Smanjuje se potreba za pro jekcijom na druge osobe ili na dogaaje. Postajemo uravnoteeniji u svojim odnosima s onima oko nas, jer se proienje odvija naim vlastitim vjebanjem u osami. Tada takoer razvijamo i osjeaj pove zanosti sa svojim tijelom, i sreditima osjeaja. Pa ipak, rad na tijelu nije sve, to je potrebno za postizanje lakeg osobnog rasta. Dok radite na sebi, morate si pristupiti i iz nekih

drugih smjerova. Ovi drugi pristupi ukljuuju integrativni postupak, psihoterapiju, meditaciju, duhovnost, grupni rad, ili bilo koju tehniku rasta koja razvija osjetljivost na osjeaje, donosei suzbijeni mate rijal u svijest. Prisjetite se, psihoterapija ne bi trebala imati prven stveno analitiku, misaonu prirodu. Mora se razvijati osjeajna stra na. Upotrijebite svoje intelektualne i misaone djelatnosti da biste shvatili koja su naela ovdje ukljuena, a zatim napustite svako raz miljanje dok uvjebavate, kako treba osjeati. Vjebanje, openito uzevi, nema isti uinak kao joga ili druge vrste rada na tijelu. Naporne vas vjebe mogu odrati u dobroj formi, a moda vam i pomoi da ispuete poneku nervozu, no time neete osloboditi napetost nakupljenu u miiima. U stvari, vjebe kao to je dizanje utega ili body-building djeluju upravo suprotno tome, steui miie i potiskujui u njima suzbijenu energiju samo jo dublje, po veavajui tako neosjetljivost prema osjeajnoj prirodi tijela. Uistinu, joga poloaji nisu vjebanje ove vrste, i o njima se ne smije misliti kao o zamjeni za vjebanje. Oba su oblika oslobaanja miia - manipuliranje i istezanje - pasivni, a ne aktivni oblici. Omo guiti si odlazak na masau oevidno je pasivna radnja; no, i jogi se mora pristupiti na slian nain. O poloajima joge trebate razmiljati kao o nainima oputanja, a ne kao o nekakvoj kazalinoj predsta vi ili o neemu, u emu je potrebno istaknuti se. Joga ukljuuje odlijepljivanje energije unutar tijela. Morate njegovati sposobnost da dopustite osloboenoj energiji da protjee tijelom kako sama eli, a ne kako bi joj to nalagao va svjesni um. Morate se predati razumu tijela roenom u njegovoj nutrini; naprosto se predajte mudrosti tijela. MUDROST TIJELA Odluite li upotrijebiti jogu kao pristup radu na tijelu i kao oblik vaeg samostalnog rada na sebi, uinite to s ispravnim spoznajama o svemu to se zahtijeva od vas u smislu stava prema njoj. Jer i ovdje, kao i u drugim podrujima ivota, stav postaje jedan od najutjecajni jih imbenika. Poloaji joge moraju se izvoditi pasivno. U njih se ulazi namjer no, ali s osjeajem, da tijelo samo ve pretpostavlja i predvia po loaj, da ga pritom ne usmjerava um. Jedino to smijete initi umom je - jednostavno gledati. Promatrajte, i osjetite to se dogaa u tijelu

kad prolazite pojedinim dijelovima, fazama poloaja, ne pokuava jui se umijeati ili ga izmijeniti. Za viu spoznaju obvezatna je svijest bez mogunosti odabira Svijest bez mogunosti odabira je sposobnost izravnog osjeanja onoga to se dogaa, bez ikakvih misli i elja da se bilo to odvija drukije. Mi prihvaamo; ne blokiramo; proivljavamo. Postajemo Promatra, koji se ustee od biranja ili nadziranja. Kako se svijest bez mogunosti odabira neprekidno odrava tije kom rada na tijelu, sve vie dolazimo u dodir sa svojim tijelom i svojom osjeajnom prirodom. Idui sve dalje, osjeamo prisutnost inteligencije, koju do tada nismo poznavali. Ova inteligencija nije ver balna, ni mentalna, a niti dualistika; moe se usporediti s instinktom, ali se nalazi na viem stupnju ljestvice evolucije no svjesna inteli gencija, dok je instinkt smjeten na niem stupnju. O toj inteligenciji koja se aktivira kroz osjeaj, a ne razmiljanje, govorimo kao o Mu drosti tijela. Postajemo svjesni djelovanja mudrosti tijela kroz uzbuenja. Uzbuenja su osjeaji koji ne moraju uvijek biti ugodni, no njihovo pojavljivanje ukazuje na to, da tijelo uravnoteuje samo sebe. Kad ne poimate da i neugodno uzbuenje moe biti za vae dobro, moete postati uznemireni, i pokuavati ga suzbijati, nastojei da se osjeate bolje. No, kad spoznate da pojava neugodnih uzbuenja moe biti znak da vae tijelo njima iscjeljuje samo sebe, moi ete se opustiti i omoguiti, da se taj tjelesni proces pojavi kad god eli. Kad osjeaje prihvaate s ljubavlju, doputate da nastupi samoizljeenje. No ako zaponete borbu protiv osjeaja, borite se u stvari protiv svojih vla stitih energija iscjeljenja. Dopustiti mudrosti tijela da djeluje i radi, predstavlja osnovu holistikog iscjeljenja na fizikoj razini, ali je vano i za lijeenje na psiholokoj razini. Jake emocionalne reakcije su pokuaji fizikog tijela da proisti u sebi nakupljenu suzbijenu negativnost. Ako pri hvatite osjeaje, zapoinjete i svoje psihiko izljeenje. Kad prihvaate i proivljavate svoje osjeaje, doputate mudrosti tijela da vas izlijei. Mudrost tijela istovjetna je sa snagom to se budi u posljednjem stupnju postupka, kad vae vie Ja upravlja preobra zbom koja se poinje dogaati u vama.

VOLJETI SVOJE TIJELO U suvremenom drutvu vlada ogromna usmjerenost na kultivi ranje tijela. Obino mu pristupamo s predodbom o tome, kakvo bi tijelo trebalo biti - ili tonije, kako bi trebalo izgledati -jer se najvei dio nae zabrinutosti vezane uza nj oblikovao sa stajalita kozmetike. Mislimo da nam je tijelo isuvie debelo, previe mravo, da bi trebalo biti u boljoj formi, ili bi mu bilo potrebno vie miia. Estetska razmi ljanja imaju svoje opravdanje u zabrinutosti za zdravlje, no - ope nito govorei, isuvie smo povrni kad se radi o pravim ciljevima. Iza zabrinutosti vezane uz izgled tijela stoji osjeaj odbojnosti, koji moe prerasti i u pravu mrnju. Mrziti svoje tijelo postalo je uobiajeno. To je ono, to nas motivira da toliko tekim radom poku amo izmijeniti tijelo. Plan za planom, vjeba za vjebom, dijeta itd. - sve se to uvodi, kako bi se tijelo prisililo da postane onako idealno, kako smo ga svojim umom zamislili. Ova prisila postaje i neka vrsta silovanja, koje vrimo sami nad sobom. Kad pokuavamo prisiliti tijelo na promjene, djelujemo iz sredi ta uma, a ne iz sredita osjeaja. Jer, taj se cilj, taj ideal, ta slika onoga to elimo biti, onoga za to mislimo da e nam donijeti sreu - raa u umu. Prema tijelu se odnosimo kao prema predmetu, koji treba izgledati tako, da nas uini zadovoljnima. Stoga doivljavamo svoje tijelo s dualistike toke gledita, nikad ne ulazei u ambivalenciju, u podvojenost pojmova privlanost - odbojnost; time sami sebe onemoguujemo da ikada konano i postanemo zadovoljni svo jim tijelom. Mi smo otueni od svog tijela Razlog zbog kojeg nam se nae tijelo ne svia ne nalazi se u tome kako ono izgleda ili kakvo ono jeste, ve u tome to nismo povezani s njim, nismo s njim u dodiru. Ne nalazimo se u sreditu osjeaja; i stoga, otueni smo i od tijela. Tako otueni, ili smatrajui ga odboj nim, mislimo da je tijelo ono koje je krivo za to, te se oajniki tru dimo izmijeniti ga. Samo, pogled smo usmjerili na pogreano mjesto. Jer, krivnja lei u naem stavu prema tijelu; a ako taj temeljni stav nije ispravan, nikad neemo biti sretni sa svojim tijelom, ma kako ono izgledalo.

Kad se promatra iz sredita osjeaja, tijelo vie nije samo pred met to ga posjedujemo kao bilo koju drugu imovinu. Naprotiv, tijelo se doivljava kao cjelina sa samim sobom. I iako tijelo odgovara onom niem, a ne viem Ja, razumijevanje da je tijelo zapravo Ja, vrlo je snano i prepuno znaenja. Nadvladavamo sklonost da o tijelu razmiljamo kao o predmetu. Nadilazimo dualistiku percepciju i doivljavamo ga kao energiju. Opet nailazimo na vanost koju u sebi nosi stav. Teko da emo ikad uspjeti shvatiti, u kolikoj posvemanjosti nai stavovi oblikuju nae ivote. Stavovi raaju energetske potencijale u auri, privlaei tako odgovarajue okolnosti. Kad nam se nae tijelo ne svia i kad ga pokuavamo promijeniti samo zato jer nam je odbojno takvo kakvo je, tijelo u samoj svojoj sri osjeti da ga odbacujemo. A na to odbaci vanje odgovara jednako onako, kako bi nam bilo to, ili bilo tko odgovorio; postaje jo gore, umjesto da postane bolje. Rezultati mno gih dijeta i vjebanja posve su nevani u odnosu na emocionalnu poruku, koju time aljemo vlastitom tijelu. Naravno, postoji mogunost da se tijelo do odreenog stupnja zbije u onaj toliko eljeni oblik, no to je bitka to se vodi na neravnu terenu, a mi je vodimo uzbrdo, i s rezultatima koji nisu trajni. Jo gore, ostajemo u onom osnovnom neurotinom stanju, rascijepljeni protiv samih sebe, u borbi sa sobom, jer naa tijela - to smo mi sami. Otuenost, te iz nje proizala odbojnost prema tijelu, dolaze iz dubokog mjesta. Iz nae podsvijesti. Odbacivali smo svoje tijelo kroz jedno dugo razdoblje, pa smo dospjeli izgraditi i vrlo jake podsvjesne obrasce, koji na nas djeluju. Nije mogue razotkriti i proistiti svu tu negativnost preko noi. Uistinu, nauiti voljeti sebe je zadaa, za koju je potreban itav na ivotni vijek. Nali smo se u strahovitom, zaaranom krugu. Vlastito nas tijelo odbija, a kako se s tom odbojnou ne nosimo na pravi nain, zapravo odbacujemo sami sebe. To odbacivanje biljei naa podsvijest, i stvara jo negativnije okolnosti - takve, u kojima se pretjerano de bljamo, ili nam zdravlje slabi, pa se odbacivanje sve vie produbljuje. ,Uz to, ovakav se obrazac nadograuje tijekom mnogih naih ivota.

Mrnja prema svom tijelu esto se projicira Mrzimo sami sebe, no suzbijamo i projiciramo tu mrnju na dru ge. Mrzimo ih bez nekog pravog razloga, osim onih koje sami izmi ljamo, da bismo opravdali svoje osjeaje. Ili, osjeamo da drugi mrze nas. Kako bi do odreene mjere to i mogla biti istina (ako nam je tijelo stvarno u looj formi), projekcija se pojaava. Ulazimo u od bacivanje, percipirajui sebe gorima no to jesmo. Nasuprot tome, zamislite samo koliko bi drukiji bio na doi vljaj kad bismo iskreno voljeli svoje tijelo, upravo takvo kakvo ono jeste. Ljekovita snaga ljubavi moe dovesti do udesnih spontanih promjena. Tijelo se tada samo eli uravnoteiti, a raspolae i mudro u kojom e to uiniti. Samo, do sada je bilo osakaeno naim poru kama o odbacivanju. No, ak i ako elite voljeti sebe i svoje tijelo, ostaje pitanje - ka ko to uiniti. Ne moete voljeti sebe intelektualno. Nije ba jednosta vno natjerati se na razmiljanja o sebi u slikama za koje podrazumi jevate da su misli ljubavi prema sebi, ili pak tetoiti sami sebe i smatrati da se na taj nain volite, iako bi takve djelatnosti mogle proistei iz umijea ljubavi prema sebi. Jer, to umijee nije osobina uma. Ljubav prema sebi dogaa se razvijanjem sposobnosti za osje anje. Morate nauiti kako prihvatiti i doivjeti svoje osjeaje o vlastitom tijelu, pa ak i ako se radi o osjeajima mrnje. To je ono, to prihvaanje i znai. To je nain, na koji treba voljeti sebe. To je ono, to donosi proienje. Kad nauite kako prihvatiti i doivjeti bilo kakve osjeaje mrnje koju biste mogli gajiti prema sebi, doputate da zapone proienje i stvarna preobrazba, te uite umijee ljubavi prema sebi. Jer opiranja, nijekanja, napori da se fiziki izmijenimo ili motiviranost negativnim osjeajima mogu, kao jedini mogu ishod, imati suzbijanje. Nauiti voljeti sebe podrazumijeva prije svega pronalaenje od govora na pitanje, to je ljubav. Za sada, otvorite se svom tijelu sa spremnou i otvorenou da ga oslunete, a ne sa zahtjevima koje preda nj postavljate. Sluanje srcem ili osjeanje pokrenut e vas u smjeru ljubavi prema sebi.

DISANJE U naem radu koristimo tehnike disanja, da bismo potpomogli integriranje i oslobaanje suzbijenog materijala. Osim unoenja kisika za disanje, udisaj istovremeno prodire u jo jedno svojstvo, poznato pod nazivom prana. Prana je univerzalna ivotna sila, ona temeljna energija koja podrava sva iva bia. Od govarajuim se tehnikama dio prane koju uzimamo moe i uveati, te usmjeriti na obavljanje odreenih funkcija. Prana ima osobinu elektrinosti te uzajamno djeluje s energetskim tijelom i aurom; svjesna usmjerenost prane uinkovita je kod proiavanja energetskih blo kada nastalih unutar tijela. Znanstvenici su priznali vezu izmeu disanja i psiholokog stanja. Fritz Perls, osniva Terapije oblija, ustvrdio je: Anksioznost je doivljaj oteanog disanja tijekom bilo kojeg blokiranog uzbuenja. Postajemo nesposobni odrati ispravan nain disanja, i to ba kad se potreba za kisikom u nama poveava zbog nevoljnog stezanja miia. Usput, psihologija oblija vrlo je snano usmjerena na tijelo. Nemogunost disanja moemo opaziti i u sebi. Susreemo se s izazovnom situacijom, i odgovaramo na nju suzdravajui dah, a upravo to ne bi trebalo uiniti. Moete nauiti kako se prevladava podsvjesna tenja susprezanja daha, i to jednostavnim nadziranjem sebe i podsjeanjem, da treba udisati punim pluima kad god se na ete u stresnoj situaciji. Disati u stres Disati u znai svjesno i namjerno usmjeriti pranu, ivotnu energiju, na bilo koju stresnu okolnost do koje je dolo. Ova vrsta okolnosti moe biti negativna, kao to je neki neugodan dogaaj ili osjeaj, ali i pozitivna, kao kad se naemo u blizini voljene osobe; jer obje - i negativne i pozitivne situacije - mogu biti stresne, te uzro kovati potrebu za integracijom. Stres se moe definirati kao nesposobnost da uemo u sredite osjeaja ma ega to se upravo dogaa, bez obzira na prirodu samog dogaaja; sredite osjeaja je tada naprosto blokirano. Izbaeni iz sredita osjeaja, dospijevamo u um, odvajajui se tako od onoga to se ispred nas odvija. Disanjem u blokirano sredite iznova emo ga aktivirati, doputajui time i energiji da se opet uravnotei.

U blokirano sredite diete tako, da zaponete duboko udisati, kao da elite zadrati te osjeaje ili taj dogaaj u svojoj svijesti. Prana, koju uzimate disanjem, ima vlastitu inteligenciju - vrlo slinu onoj koju imaju i stanice naeg tijela; a ona e pronai i ustaliti, stabi lizirati nastalu energetsku neravnoteu. Stresno stanje moe biti fizika ili emocionalna patnja, sukob s nekom osobom, u sutini sve ono sa ime se susreete i to morate savladati, ukljuujui ovdje i uitak. Kad ne diete u dogaaj - ili jo gore, kad suspregnete dah stvara se tjeskoba, to onemoguava vau sposobnost da odgovorite na stvaralaki nain. U sutini, zadaa suzbijanja i oslobaanja je ruenje blokada energije. I disanje moe biti uinkovito u obavljanju ovog zadatka, iako, kao i kod rada na tijelu, tehnike disanja ne mogu same izvriti cijeli posao. Kad se disanje ugradi u rad na tijelu i svjesnu psiholoku metodu rada na sebi, moe se postii napredak u samointegraciji koji je vie no zadovoljavajui. Tijekom rada na svom tijelu, proistit ete suzbijenu energiju. Razliiti e osjeaji navrijeti u vau svijest u obliku vrlo jakih osje aja, oslobaajui tako dogaaje iz prolosti. Glavna e vam pomo u integriranju ovog materijala biti upravo - disati izravno u njih. A neto kasnije emo obraditi i posebne tehnike disanja.

U mom su tijelu moja sredita svijesti. Dok uim osjeati u tim sreditima, dolazim u dodir sa svojim pravim Ja. Ako izbjegavam osjeati u ovim sreditima, blokiram sam sebe. Moja ljubav prema sebi raste dok radosno ulazim u ova sredita, i s ljubavlju motrim sve to u njima pronalazim.

5. SREDITA SVIJESTI I OVISNOSTI

AKRE Prije no to zaponemo raspravljati o samom integrativnom po stupku, morate se upoznati s istonjakim psihofiziolokim sustavom akri. Sustav akri upotpunjava prazninu u suvremenoj psihologiji, pruajui nam matricu koja se moe koristiti da bi se razvrstale ener getske potrebe koje su u nas, kao ljudska bia, programirane. Kori tenje sustava akri pri tome nam je uistinu od velike pomoi, jer nam daje sutinske odredine toke i pojmove koji nam omoguuju da lake prepoznamo blokade stvorene u nama samima. Svjesnost, prvi stupanj u postupku, postaje time znatno olakan. akre su energetska sredita, no moete ih zamisliti i kao sredita svijesti, osjeaja, potreba ili doivljavanja. One su pokretai kojima se psihologija bavi u najirem smislu. Svako sredite ili akra, kao naziv pod kojim su jo poznata, prua odreeni okvir kroz koji nam dolazi naa osobna percepcija svijeta to nas okruuje. Dok rastemo, mijenjamo nau glavnu usmjerenost s niih sredita na ona via. Mijenja se na pogled na svijet, drukije ga doivlja vamo. Razvijamo one vie sposobnosti ljudskih mogunosti. U tijelu ima mnogo energetskih sredita, no obino ih se samo sedam smatra onima od glavnog znaaja. Svi mi imamo barem minimum djelatnosti u svakom od tih sredita, samo to e se neka od njih snano razviti, dok druga nee, a to ovisi o samoj osobi. Osobnu uravnoteenost razvitka kroz sredita odreuje naa razina svijesti. Razumijevanje sustava akri pruit e nam uvid u nain nastajanja blokada u energetskom sustavu, te nam pomoi da ih prepoznamo i uinkovitije se pozabavimo njima unutar sebe.

akre se nalaze tamo, gdje su smjetene nase blokade Zbog nae osobne povijesti suzbijanja, sami smo uzrokovali blo kiranje energije, i tako je sprijeili da skladno i nesputano tee sredi tima. Svrha svake psiholoke terapije je naa promjena, kojom emo dopustiti energiji da nesmetano protee kroz sredita. Kao sredita energije, akre su smjetene u energetskom tijelu. Energetsko tijelo, koje jo nazivamo i astralnim, emocionalnim ili psihikim tijelom, svojim je oblikom zapravo istovjetno naem fizi kom tijelu i postoji podudarajui se s njim, iako se od njega moe i odvojiti pod odreenim uvjetima - primjerice, kad spavamo. Pri uobiajeno budnoj svijesti najee ne osjeamo razliku iz meu naeg energetskog i fizikog tijela. Osjeanja i osjeaje, koje se u stvarnosti pojavljuju u akrama energetskog tijela, doivljavamo kao da se dogaaju u naem fizikom tijelu. Tada, iz posve praktinih razloga, u svom djelovanju poinjemo stapati ova svoja dva tijela, odnosei se prema njima kao prema zadai, djelatnosti koju tijelo ima - biti dom naim sposobnostima osjeanja; zbog toga i naglaa vamo da treba doi u dodir sa svojim fizikim tijelom, putem kojega emo zatim dospjeti i do osjeaja. akra je rije, koja na sanskrtu znai kota. Ovaj naziv po sve odgovara, jer se akre uistinu neprekidno nalaze u vrtlonim kretanjima. Doslovce su sastavljene od energije, a psihikom vizijom gledane, imaju i svoj oblik i boju. Kako one same i jesu energija, akre bismo trebali smatrati opipljivima u prirodi; istina, mnogo pro finjenijima od fizikog, no ipak dovoljno stvarnima, da ih ne bi trebalo smatrati samo mentalnima. Upravo zbog ove njihove opipljivosti, za akre se kae da su psiho-fizioloke. Predstavljaju stanja svijesti za koja se esto po greno smatra da su tek mentalna; no, kako imaju energetsko fiziku osnovu, moe ih se obraivati kroz tijelo, to je dokazala sva ka od poznatih tehnika rada na tijelu, ostvarujui i znaajne rezultate u poticanju i pobuivanju svijesti. Trebate shvatiti, da su upravo ova sredita od sutinske vanosti, jer izravno utjeu na vae svakodne vno ivotno stanje: i na to kako se osjeate, i na ono to osjeate, na ono ime se bavite, i tako redom. Stvarno zdravlje sredita jednako je njegovoj sposobnosti da prihvati i izrazi univerzalnu energiju u svijest, i to kroz funkciju

osjeanja. Zdrave akre vibriraju. Bolesne akre su blokirane i nepo kretne; energija njima ne tee lagano, to dovodi do negativnih stanja kakva su depresije, ovisnosti ili slabo zdravlje. Kad se sredita potaknu i uravnotee - bilo disanjem ili radom s tijelom - blokirana se energija oslobaa. Ishod je emocionalno proienje, koje se moe pretvoriti u silnu katarzu; tek tada postaje bjelo dano, koliko dubinski ovo energetsko tijelo utjee na nae psiholoko stanje. Uravnoteenju energije moe se pomoi i iscjeljujuim krista lima. Njihova atomska vibrirajua struktura omoguava im da stupe u dodir s aurom, energetskim tijelom i akrama, te da proiste posto jee blokade i time pospjee protok energije. akre su smjetene na posve odreenim mjestima u tijelu akre su u tijelu rasporeene od baze kime do vrha glave, u uzlaznom poretku svijesti. Iako se obino ne mogu izravno osjetiti, poveavanjem osjetljivosti prema vlastitom tijelu omoguit ete si da i osjetite ta sredita, kao da su smjetena u vaem fizikom tijelu. Ova sposobnost pomae da se stupi u dodir s blokiranom ener gijom, ali i da se ona pokrene. Joga poloaji naroito razvijaju osjet ljivost na akre, kao i na kretanja prane u tijelu. Postoji sedam glavnih akri, smjetenih od baze do vrha tijela: Slika na str. 84. AKRA Duhovno (kruna) Intuitivno Stvaralako Srce Mo Uzbuenje Opstanak POLOAJ Vrh glave elo Grlo Grudi Solarni pleksus / pupak Nii abdomen / slezena Baza kime

7. 6. 5. 4. 3. 2. 1.

Prva tri sredita - Opstanak, Uzbuenje i Mo - su aktivna, no u veine ljudi dananjice ne i integrirana sredita. Iako nam pribavljaju onu sirovu snagu potrebnu za djelovanje u naem materijalnom svijetu, ona su prvenstveno sebini oblici svijesti, koji iskazuju

mnoge negativnosti upravo stoga, to su obino suzbijeni i neintegrirani. etvrto sredite, Srce, raspolae sposobnou da ne bude sebi no, ali se obino oslanja na tri nia sredita. Tada ljubav tei posesivnosti. Posljednja tri sredita - Stvaralako, Intuitivno i Duhovno - ja snije obiljeavaju usmjerenje prema onom nesebinom, i vioj svijesti u nama. Samo, ova tri sredita nisu aktivna kod najveeg dijela suvre menih ljudi. Oslonjena na ova tri sredita, ljubav postaje nesebina.
DUHOVNO INTUITIVNO

STVARALAKO

SRCE

MO

UZBUENJE

OPSTANAK

AKRE

Zbog ega je bolje biti nesebian, no sebian? Iz jednog vrlo se binog razloga: da budemo sretni. No, to je uzrok naoj sebinosti? Problem zapoinje s nedostatkom sposobnosti da osjeamo, sa zatva ranjem prema vlastitim energijama i odbacivanjem sebe. OSJEAJ ODVOJENOSTI Nedostatak dodira sa samima sobom dovodi takoer i do doi vljaja separacije, izdvojenosti od svijeta koji nas okruuje. Osjeaj odvojenosti je osnovni uzrok sebinosti, anksioznosti i nesree. Ne prestano teimo njegovu nadvladavanju svojim nesvjesnim, samoporaavajuim ponaanjem, u koje ubrajam i zlouporabu stvari, konfor mizam, potroako ludilo, masovne zabave, ovisne ljubavi, nesebina rtvovanja, udnju za priznanjima, te openito bilo koju vrstu ovi snosti; no, naporno ostvarenje ovakvih tenji donosi nam samo pri vremeno olakanje. Upravo je ovaj osjeaj odvojenosti i izolacije ono, na to se misli pod istonjakim konceptom ega. Kad se o sebinosti govori u duhovnom ili psiholokom smislu, ono na to se pod tim uistinu misli, je osjeaj odvojenosti od ostalih. Ponekad nas sebinost zbunjuje, jer je izjednaujemo s nedostatkom dareljivosti i velikodunosti. Trebalo bi shvatiti, da nadvladati sebi nost znai mnogo vie, no naprosto zapoeti njegovati osjeaj veli kodunosti prema drugima. Naravno, velikodunost e biti rezultat vie svijesti, no takoer je mogue biti velikoduan i iz posve sebinih razloga, ili bi osoba koja traga za duhovnim mogla svjesno odabrati davanje samo zato, jer se to uklapa u duhovni lik koji o sebi stvara. Ono to uistinu podrazumijevamo pod nesebinou je promjena osnovnog zapaanja - da smo odvojena, izolirana bia - dakle, per cepcija potpuno suprotna onoj, koja je danas toliko uobiajena. Dok se ova promjena svijesti ne dogodi, nema svrhe pokuavati glumiti nesebinost. To nas samo ini licemjerima, iako bi moda i iz naeg jednostavnog, i toboe neto obzirnijeg stava, moglo proizai i po neko dobro. Nia sredita odvode u izolaciju Nikad neete moi nadvladati sebinost i izolaciju dok ste uronjeni u tri nia sredita - Opstanak, Uzbuenje i Mo - jer, takva

je naprosto njihova priroda. Pogled s njihove toke moe biti jedino usmjeren na sebe, izoliran i nesretan, pa ak i kad se na tim razinama postigao uspjeh. Nia sredita pojaavaju izolaciju koja se doivljava zbog openitog nedostatka osjeanja. Moete dosegnuti nesebinost i neizoliranost aktiviranjem svojih viih sredita, kroz razborit rad na samom sebi. Nadalje, u tri nia sredita vrlo snano djeluje zakon dualnosti. Ni u kakvom dostignuu ili posjedovanju osoba ne moe pronai ono pravo i trajno zadovoljstvo, zbog promjenjivog stava prema zado voljstvu / patnji. Zadovoljstvo joj postaje providni zaklon, koji nikad u cijelosti ne prekriva njenu jalovost, izolaciju u nutrini; patnju pak doivljava kao stvarnost, kojoj ne moe pobjei. Kad konano spoznamo da velik dio ljudi oko nas i u svijetu nastoji djelovati, ali takoer iz niih sredita, te da je jednako tako prepun suzbijanja i blokada na istim razinama kao i mi, tek tada poinjemo nazirati sliku o stvarnom stanju stvari. FUNKCIJE OSOBNOSTI akre ne smijemo smatrati s djelatnostima osobnosti. Osim Tje lesne, postoje i Mentalna, Intelektualna i Duhovna djelatnost. A sva ka od ovih djelatnosti odgovara pojedinom stupnju postupka. akra oblikuje spone i povezuje sve navedene djelatnosti. Mogu e je nalaziti se u nioj akri, te usprkos tome odailjati sve svoje mentalne i intelektualne sposobnosti za usluivanje onih viih sredi ta. Nae sposobnosti mogu biti briljantne, a moe se initi i da raspo laemo nevjerojatnim vjetinama, no ako smo usmjereni na nia sre dita, djelujemo na razini egocentrinosti, ili na kraju ak i porazno po same sebe. Ovo je znaajno shvaanje, i treba ga uvidjeti. Naa razina men talnih i intelektualnih sposobnosti nije ni u kakvoj svezi s razinom svijesti na kojoj djelujemo. U naoj se kulturi naglasak pogreno stavlja na mentalne sposob nosti i osobnost. Ako smo pametni, pretpostavlja se da nam nita vie niti ne treba. itavo je nae obrazovanje i vjebanje intelektualno. Teko da postoji ikakva svijest o potrebi emocionalnog rasta, do kojeg dolazi razvijanjem sredita osjeaja. A zbog ega je to vano? Zato, to zbog svoje usmjerenosti prema niima, i neznanja o postojanju onih viih sredita, nikad neemo pronai sreu i ispunjenje.

RAZVIJANJE Okomit raspored sredita u tijelu simboliki ukazuje i na rela tivne razine svijesti, i na redoslijed njihova razvijanja. Teoretski, bu enju svakog od sredita trebao bi prethoditi uravnoteen i skladan rad onog ispred njega. Meutim, sredita se ne razbuuju uvijek pra vim redoslijedom, doprinosei tako neravnotei energija, a time i psi hikoj neuravnoteenosti, kako onda to doivljavamo. Buenje pojedinih akri stvar je evolucije. Mi kao jedinke tije kom vremena rastemo, i sazrijevamo. Evolucijska shema postat e ja snija, kad ukljuimo pojam reinkarnacije. Tada se s vie smisla moe odgovoriti na pitanja kao to su - zbog ega rast traje toliko dugo, zato se pojedinci nalaze na toliko razliitim razinama, zbog ega nije nikad kasno zapoeti raditi na samom sebi, i zbog ega je glupo to ne uiniti. Jer, rastemo polagano, od ivota do ivota. tovie, i vot nam je kao pojedincima oblikovan tako, da nam osigurava upra vo one okolnosti koje pospjeuju na rast, iako nam se one ponekad mogu initi tekima. Budite paljivi, da ne biste prerano probudili Srce akre se moraju buditi korak po korak. Naa se vrsta, gledano u cjelini, nalazi upravo u trenutku razvijanja sredita srca. Meutim, nije mogue krenuti naprijed, prema Srcu, usmjeravajui se jedino na samo Srce, zanemarujui pritom suzbijene materijale i kaos, koji vla da u prva tri sredita. Sredita nazvana Opstanak, Uzbuenje i Mo moraju se integrirati prije no to Srce moe uistinu zapoeti djelovati. , Oni to tragaju za duhovnou esto ine pogreku, pokuavajui integrirati Srce prije niih sredita. Nastojanja da se Srce probudi to prije, makar i prerano, vode doivljaju kolebljivosti u Srcu, s pri mjesama jo uvijek nerijeenih negativnosti iz niih sredita. No, napredovanjem integracije i proienjem niih sredita, to se moe postii tehnikama koje uite, izmijenit e se osobina ovih sre dita. Do ove promjene ne moe doi namjerno, niti se njome moe upravljati, ve se odvija automatski. A kad se jednom integrira, sredite e se samo ponaati drukije, na jedan - moglo bi se rei - zreliji, odrasliji nain. Doi e pod nadzor; bit e manje orijentirano na sebe. Bit e i manje problema s izraavanjem dualnosti, pa e samo sredite osigu rati snagu potrebnu onom sreditu, koje se nalazi iznad njega.

Ako je nie sredite integrirano, ono sljedee koje se nalazi iznad njega spontano e proraditi, prirodno i postupno. Razlog zbog kojeg ne napredujemo polagano i njeno u sredite Srca nalazi se u tome, da nam nia tri sredita jo uvijek nisu integrirana, iako su aktivna. Kad e se integrirati, tri e nia sredita postati pravi pokretai, gene ratori snage, podupirui spontano buenje Srca. Ako nastojimo pro buditi svoje sredite Srca bez ove potpore, vrlo je vjerojatno da za to neemo nai dovoljno potrebne energije. INTEGRIRANJE I OVISNOST Sredite se smatra integriranim kad doivljavanje dualistikih osobina tog sredita postane uravnoteeno. To znai, da smo nauili prepoznati i prihvatiti oba polariteta dualnosti - i pozitivan i ne gativan, ukljuujui ih u naa naelno pozitivna iskustva. Vie nema velikih izbjegavanja ili mnogih suzbijanja, a nekad suzbijene ener gije su sada proiene. Pa i kad ne moemo iskreno rei da smo na uili doivjeti negativan pol na usklaen i harmonian nain, barem smo nauili kako da ga prihvatimo, te stvaralaki obradimo - primje rice, integrativnim postupkom. Neintegrirani, postajemo ovisni na razliitim razinama iskustva. Ovisni smo o pozitivnoj strani bilo kojeg dualistikog doivljaja, jer ne elimo iskusiti negativnu stranu njegove dualnosti. Pokuavamo pobjei na pozitivnu stranu, esto ak i ne primjeujui, da obje strane svoje postojanje duguju jedna drugoj, i ovise jedna o drugoj. No, zbog prirode dualizma, to se vie trudimo doivjeti jedino onu pozitivnu stranu, utoliko vie stvaramo onu negativnu. Postaje mo frustrirani. Pokuavamo suzbiti negativno sa to vie pozitivnih iskustava, a time samo narasta ciklus ovisnosti. Jer, ovisnost se ne javlja samo na razini Uzbuenja, gdje je obino prepoznajemo, ve i u svih pet sredita iznad njega. Razvijamo duboku glad za nekom odreenom potrebom, no, ma to mi radili da je zadovoljimo, glad je prisutna, ili se ak i uveava. Ovisniko ponaanje poznajemo i pod nazivom prisilno ili kompulzivno. Ovisnost zahtijeva psihiku energiju Svaka se ovisnost moe povezati s odreenim sreditem svijesti. Ovisnost je rezultat neuravnoteenosti energije u tom odreenom

sreditu. Sredite je blokirano, i vie ne doivljava uobiajeno protje canje energije iz sredita zdravlja. A blokirano je zbog naeg suzbi janja. Izbjegavajui da osjeamo u tom sreditu, mi sami uzrokujemo nastajanje blokada. Da bi se blokada i odrala, potrebna joj je energija, a ovu joj energiju alje upravo ovisnost. udnje, koje se u nama javljaju za nekim odreenim predmetom ovisnosti su nauene. Doivljavanjem uimo da se do energije moe doi iz odreenih izvora, te je zatim iskoristiti za odravanje naeg blokade. Kad blokada zapone slabiti jer se smanjuje energija suzbi janja, na trenutke emo ugledati trake onoga to se suzbijalo, pa po injemo osjeati neugodu, anksioznost, depresiju i tako dalje. Tada iznova jurimo u potragu za ovisnikim iskustvom, da bismo zadobili energiju potrebnu za blokiranje naih osjeaja. Osjeaji se ponovo suzbijaju, pa opet iznova...i uvijek nanovo. Kako suzbijeni osjeaji nastavljaju rasti, i energija suzbijanja mora takoer nastaviti s uveavanjem, a to dovodi do ogromnih koli ina energije i izvanrednih sredstava, koja moramo svaki put upotri jebiti da bismo pronali toliku energiju. Ulazimo u proireni ciklus ovisnosti. U njemu cjelokupna ovisnost pribavlja naknadne koliine energije, uzimajui ih bilo iz vanjskih izvora, ili iz unutarnjih tje lesnih priuva. Uobiajeno je, da postajemo ovisni o komplementu negativnog iskustva tog sredita. Meutim, moemo pobjei i u drugo, najee ono vie sredite, iz kojega emo uzimati energiju. Tako e vie sre dite suzbiti patnju nieg sredita. Prema tome, doivimo li anksi oznost proizalu iz neintegriranog prvog sredita, moemo je poku ati suzbiti postajui prisilno ovisni o sigurnosti i bogatstvu, ali je moemo suzbiti i prisilnim traganjem u viim sreditima - traganjem za seksom, moi, ljubavlju, pa moda ak i za stvaralatvom. Prvi korak u slamanju ovisnosti je razumijevanje naina, na koji itav ovaj sustav djeluje. Kad jednom spoznate zbog ega kompulzivno ili prisilno djelujete, oslabit ete mo koju ima ovisnost. Morate prestati uzmicati u doivljaj ovisnosti. Obradite nagon za ovisnou, jednako kao to trebate obraditi osjeaj koji ste suzbijali tom ovisnou. Obrada moe biti glavni pristup, no i ostali pristupi isto tako pomau - bila to terapija, podrka dobivena u grupi, ili medicinska pomo u sluajevima ovisnosti o razliitim kemijskim sredstvima.

Kad se suoite s osjeajima koji su vezani uz vau ovisnost, susreete se oi u oi sa svojim demonom. Morate shvatiti da proi avate nagomilanu negativnost: samo nastavite, ali strpljivo i njeno, to osjeajnije. Ne zahtijevajte previe od samog sebe, ali nemojte niti tek tako umaknuti s poprita. Morate ostvariti profinjenu ravno teu, osjeaj da ste uinili jedan trajni pomak na bolje. Dok uite kako raditi na sebi, zatrebat e vam i poneki novi alat, koji e vam nevjerojatno mnogo pomoi. Bit ete sposobni proistiti negativnost, koja vas je prije nagonila da djelujete na ovisniki nain. SREDITA SVIJESTI 1. Opstanak Sredite nazvano Opstanak najhitnije je ne samo svim ljudskim biima, ve i svim drugim oblicima ivota. Ovo energetsko sredite smjeteno je odmah ispod baze kime. Bavi se fizikim preivljava njem, sigurnou, zdravljem, novcem, a dom je veine naih primar nih strahova, ukljuujui ovdje i strah od smrti. Uistinu, sve ime je zapravo sredite Opstanak motivirano, podupire upravo strah od smrti. No, toga obino nismo ni sami svjesni, mislei da smo zaba vljeni mnogim drugim, trenutanijim i povrnijim okolnostima. Biti usmjeren, ali ne i integriran u sreditu Opstanka, znai da na svijet gledamo kao na dunglu u kojoj se moramo boriti za goli ivot. Poinjemo brinuti samo za vlastite osnovne potrebe, i prije svega razvijamo osobinu sebinosti. Pritom postoji i vjerojatnost pojave ovisnosti o bilo emu to predstavlja sigurnost. Ovisnost znai, da bez obzira koliko mnogo sigurnosti uistinu ostvarili, neprekidno osjeamo nesigurnost i strah; to e se i nastaviti, jer ovo sredite ima vrlo snano izraenu dualistiku prirodu. Kad je strah glavni motiv za jurnjavom i postizanjem materijalnih ciljeva, on ne nestaje ni kad ih jednom u cijelosti ostvarimo. Naprotiv, to vie ih postiemo, mislimo da i trebamo vie, i taj se krug nikad ne zatvara. Svakako, osnovne fizike potrebe moraju se zadovoljiti, ali ono to je pritom vano, to je na osjeaj diskriminacije. Nepostojanje integriranosti znai, da emo nerealno gledati na vlastite potrebe, da nikad neemo biti dovoljno zadovoljni i sigurni, bez obzira koliko imali. Djelovat emo zbog straha, a taj se strah nee priguiti naim

postignuima ili posjedovanjem bilo ega, za to mislimo da nam je neophodno kako bismo se osjetili sigurnima. Ono to zapravo radimo, je traenje novih situacija na koje emo projicirati svoj strah. Pobrinemo se za jednu od potreba, i ini se da je strah nestao, no on se pojavljuje na povrini na nekom drugom mjestu, to nas tjera na pomisao, da sad moramo rijeiti ovu drugu potrebu. Ove se potrebe ine stvarnima i opravdanima. Ne uvia mo, da nam ih zapravo donosi na suspregnuti strah. Ciklus se nastavlja, jer se nikad ne suoavamo sa samim strahom, niti ga ne integriramo, a upravo on se nalazi iza svih ovisnih nagona sredita Opstanka. S tim se strahom izravno suoavamo kroz na postupak. Ishod je integracija i proienje, a ne samo njegovo privremeno suzbijanje. Ako nismo integrirani na razini Opstanka, to je stoga to se opiremo strahu od gubitka, i suzbijamo strahove od neimatine, fizike boli ili bolesti, no uglavnom je strah od smrti. Rezultat toga je, da se suzbijeni strah neprekidno pojavljuje kao tjeskoba (anksioznost). Po stajemo progonjeni tjeskobom, nalazimo se u zamci i neprekidno nas opsjeda sredite svijesti Opstanka. Tjeskobu projiciramo na odreene, samovoljno i despotski oda brane situacije; postajemo sumnjiavi, nepovjerljivi i paranoidni. Osjeamo izolaciju, jer je ovo prvo sredite svijesti usmjereno samo na sebe vie od sviju ostalih. Zamiljamo da bismo bili sretni i sigurni imajui u svom posjedu jo samo ovo, ili jo samo bolji posao, neto vie novca, ili bilo to drugo. Ovakve uobrazilje (fantazije) nailaze zato, jer smo usmjereni jedino na prvo sredite, ali ne i integrirani u njemu. Moda ste ve i sami zamijetili - upravo bi ovdje veina ljudi danas mogla pronai sebe. Osjeaji vezani uz ovo sredite, koji e ipak spremno odgovoriti na postupak, bili bi: strah - openito uzevi, no da budemo toniji, strah koji nastaje zbog prijetnje od materijalnih gubitaka ili nedostat ka sredstava, od tjelesnih povreda i bolesti, od smrti; opa tjeskoba, posesivnost, sebinost, nesigurnost, paranoja; osjeaj ograniavanja ili kanjenja, osjeaj napada na vlastite fizike ili psiholoke granice, te elja za zatitom, sigurnou i u osnovi - za preivljavanjem. Ako ste integrirali ovo sredite, onda su vaa via sredita ve aktivirana. Tada sredite Opstanka doivljavate na pozitivniji nain. Ve shvaate da su promjene u ivotu neizbjene, te da vas tenja za

posjedovanjem bilo ega - ako je proizala iz straha - zatvara u opi sani krug ovisnosti. Ako samo prihvatite, da je nesigurnost neodvo jivi dio postojanja, neete vie osjeati da morate biti prisilni straar protiv bilo kakvih nedostataka ili manjaka. Poklanjajui svoje povje renje struji ivota, utvrdit ete da ipak imate sve to vam je potrebno. Paradoksalno je, no prihvaanjem nesigurnosti i neizvjesnosti ostva rujete osjeaj sigurnosti, postojanosti i utemeljenosti. Sredite Opsta nak e vam odsada sluiti kao osnova za jedan znatno vie HUMA NISTIKI pogled na svijet. 2. Uzbuenje Sredite Uzbuenja, smjeteno u donjem abdomenu, sljedee je glavno sredite koje se aktivira tijekom nae evolucije. To je sredite osjetljivosti i seksualnosti. Svijet - gledan s poloaja sredita Uzbu enja - postaje izvor zadovoljenja uitaka, a na ljude gledamo kao na predmete, koje treba iskoristiti. I iako se najraznovrsnije potrebe za uzbuenjem prvenstveno iskazuju kroz seks, one mogu preuzeti i oblik enje za dodirom, za hranom, piem, drogama, puenjem, zabavljanjem, televizijom, glaz bom, luksuzom, ili bilo kojim drugim osjetilnim zadovoljstvom. Sve ove djelatnosti pospjeuju razvitak ovog drugog sredita, i sve one mogu postati arite ovisnosti, ako to sredite nije integrirano. Spo menute udnje se stoga na razini Uzbuenja vrlo esto meusobno isprepliu, pa zato - kad ste seksualno frustrirani - zadovoljtinu moete pronai troei energiju na hranu, ili zabavljajui se. Kako je Uzbuenje sljedee sredite, smjeteno odmah iznad Opstanka, ono moe posluiti za pruanje olakanja tom sreditu. Ako niste integrirani u prvom, moete pobjei u drugo sredite. Dje lujui tako s vie razine, moete ak i zaboraviti svoje nesigurnosti i strah, te za neko vrijeme ak osjeati da ste ih uspjeli staviti pod nadzor. U naem su drutvu upravo zabavljanje i seks postali neobi no vani za suzbijanje tjeskobe zbog preivljavanja. Neintegriranost se ovdje obino izraava i bavi seksualnim pita njima. Postoji temeljno i podsvjesno odbacivanje seksualnog nagona, to kao ishod ima seksualno potiskivanje. To dovodi do seksualne ovisnosti, a njen je rezultat, da je nemogue ostvariti potpuno zado voljenje. Seksualna ovisnost moe se pojaviti u jednom od sljedea dva oblika:

Prvi je onaj, u kojemu - ma koliko esto vodili ljubav - ne moemo pronai olakanje koje traimo, ve nastavljamo traiti jo vie. Seksualne potrebe postaju prisilne. Pritom ak moemo misliti da nemamo nikakvih seksualnih problema, i to upravo zbog nae sposobnosti da se u tolikoj mjeri uputamo u odnose. Drugi Oblik seksualne ovisnosti dovodi do nesposobnosti da se stvarno upustimo u seksualni odnos zbog samoblokade. No, ako je sredite Uzbuenja integrirano, seksu pristupamo na uravnoteen i razborit nain. Osjeanja koja se mogu obraivati u ovom sreditu ukljuuju osjeaj seksualne elje, frustracije, prisile, nasilja, nesposobnosti, gnuanja; udnje i frustriranih elja za dodirom, hranom, alkoholom, drogama, puenjem, zabavljanjem, televizijom, te svim drugim fizi kim uzbuenjima, koja bi takva jedna frustracija mogla iznjedriti. No, ovo drugo sredite je i sredite drutvenosti, pa svi mi osjea mo potrebu za igrom, kao i za sudjelovanjem u zajednikim sveano stima i umjetnosti, koja takoer moe djelovati na ovoj razini. Uspje na integracija ovog sredita dovodi do razvijanja KULTIVIRANOG drutva. 3. Mo Trea je glavna akra - Mo, a smjetena je u solarnom pleksusu / slezeni. Ovo sredite je psiholoki dom naeg ega, a bavi se potre bama za agresivnou, natjecateljskim duhom, priznanjima, slikom koju imamo o sebi, statusom, te openito - znaenjem. Pokuavamo zadovoljiti ove potrebe izjednaujui ih s imovinom, kupovanjem, talentima, postignuima, ili bilo ime za to nam se ini da uveava nau vanost. Mogue je pobjei od straha iz prvog sredita ili seksu alnih potekoa drugog sredita u Mo, ali samo zato da bismo se zatekli u njenoj zamci. Ako smo izrazito neintegrirani na razini Moi, tada nismo ni svjesni koliko duboko udimo za priznanjem onih koji nas okruuju, a niti stupnja do kojega emo sami sebe izmuiti, samo da bismo to priznanje i dobili. Postajemo ovisni o uspjehu ili postignuima zbog te strahovite gladi za priznanjima. Meutim, i kad ih postiemo, nikakva nas primljena priznanja ne mogu zadovoljiti. Neprekidno osjeamo da trebamo jo vie, i pod unutarnjom prisilom nastavljamo svoju jurnjavu za nedostinim. Ovo je sredite, u kojem postaje najvanije da nauimo: Mi smo dovoljni upravo takvi, kakvi jesmo.

Moemo i u stvarnosti postati uspjeni na materijalnoj razini, no teko da emo osjetiti onu prazninu, koja vlada u naoj nutrini. Pra znina je dualistiki aspekt sredita Moi. Praznina je ona, koja nam apue da nismo nimalo vani, da ne znaimo nita. Ne moemo to prihvatiti, i postajemo progonjeni. Umjesto da nas podsvjesno moti vira i da je bez prestanka moramo suzbijati, valjalo bi nauiti kako da obradimo taj osjeaj, i kako da ga integriramo. Poremeaj potrebe za znaenjem moe se pojaviti na bilo kojoj razini naih djelatnosti. Intelektualci, znanstvenici, umjetnici, pa ak i (a moda bi zapravo trebalo rei: naroito) oni koji trae duhovno sve njih moe podsvjesno tjerati ova ista glad za uvaavanjem: da bu du vie. Dok govorim o radu sa sreditem Moi, morate shvatiti da ja ne osuujem postignua, uspjeh, imovinu ili priznanja, kad se dogaaju kao ishodi stvarnih doprinosa neke osobe. Samo pokuavam ukazati na vanost nadziranja onih prisilnih i destruktivnih nagona za prizna njem, koji se stvaraju iz neintegriranog sredita Moi. A veinu nas upravo ono i pokree, i to mnogo vie no to smo toga svjesni. Poremeene potrebe za priznanjima i vanou mogu poprimiti oblik potrebe za prisilnim ubrizgavanjem Moi. Osjeamo svoju va nost i utjecaj koji imamo na druge zbog poloaja koji smo dosegli, a koji zauzvrat ovisi o onome to imamo, o naim znanjima, vjeti nama itd. Ove injekcije Moi mogu biti duboko i posvema prodirue, naroito nekome tko na njih nije naviknut. Njima se zapravo hranimo energijom drugih. Pozornost koju su nam oni prisiljeni iskazivati, ili su uvjereni da nam je trebaju ukazati, u stvari je pravi prijenos njihove energije u naem smjeru. To se vrlo ivopisno moe vidjeti kod bilo kojeg izvoaa ili nekoga, tko se nalazi pred gledateljstvom, dok se mnogo manje dramatino dogaa prilikom susreta u dvoje. Postajemo ovisni o tom prijenosu energije moda je to i najjaa ovisnost, koja se moe odvijati u bilo kojem od tri nia sredita. Problem se kod ovisnosti o Moi nalazi u tome, da se ona na prosto mora iskusiti dualistiki. Nevjerojatne vrhunce uravnoteuju jednako toliko nevjerojatni depresivni padovi. Amplituda tih kretanja, a to se posebno odnosi na osobe izloene svjetlima pozornice, postaje unitavajua. Ovisna osoba obino ne razumije to se dogaa, pa esto razvija ovisnosti vezane uz drugo sredite, samo da bi prebrodila

razdoblja tog pada, napredujui tako u svom kretanju spiralnom silaznom putanjom. Sredite Moi odgovara tradicionalnom poimanju uloge mu karca. Mukarci su naroito podloni toj estokoj jurnjavi ako im nedostaje integracija u ovom sreditu, jer ga doivljavaju kao ugro avanje svog mukog identiteta. Ukoliko pritom mogu stupiti u dodir s onim hermafroditskim dijelom sebe, ipak e neto laganije podni jeti svoje neintegrirane osjeaje sredita Moi. enama je pak potre bno razvijanje ovog sredita, kako bi uravnoteile svoju unutarnju muko / ensku polarnost. To ne znai da bi stoga trebale nastupati agresivnije, ve integrirati svoje osjeaje u ovo sredite, doputajui da se pojavi njihova izvorna, nedominantna snaga. Kad se identificiramo s projiciranim potrebama Moi, a zatim doivimo frustrirajue situacije, u njima ispoljavamo osjeaj koji po znajemo kao srdbu. Za srdbu se smatra, da nastaje u sreditu Moi, no osjeamo je i pohranjujemo u sva tri nia sredita. Integracija ovih sredita zapoinje svijeu o jalovosti naih po kuaja da zadovoljimo ono, to nije integrirano - sve vrste naih po treba za Moi, te da odbijemo da nas one i nadalje tjeraju i pokreu. Obradom tih nagona Moi postiemo ravnoteu u potvrivanju vla stite vrijednosti i nae uloge u drutvu, pa oni prestaju biti na neprekidan motiv djelovanja. Osjeaji vezani uz ovo sredite, koji e nam odgovoriti tijekom postupka, ukljuuju: srdbu, agresivnost, neprijateljstvo, frustraciju, osjeaj bezvrijednosti, nedoraslost, bespomonost, slabost, prazninu; osjeaj da nas blokiraju oni oko nas ili okolnosti, da smo iskorita vani, izmanipulirani ili prevareni, da smo okrivljeni ili zlostavljani; da nam ne odaju priznanja koja smo zavrijedili; elju za postizanjem vlastitog znaaja ili vanosti, elju za priznanjima, odobravanjima i panjom, elju da vladamo i utjeemo na druge, elju da nadziremo; osjeaje vezane uz oca i openito muku stranu karaktera; patnju, jer od oca nismo primili sve to nam je trebalo. Postajui integriraniji u sreditu Moi, poinjemo uviati da u svakom ljudskom biu postoji potreba za ispunjenjem, no da je ona takve vrste, da nije neophodno nalijepiti ba svoje ime na neko djelo, da bismo osjetili ispunjenost. Vie ne traimo prvenstveno priznanja, osim za svoje znaajne doprinose. Meutim, uvijek e u nama po stojati ona ljudska strana, koja e traiti i trebati priznanje drugih. Ne

bismo se trebali opirati ovom svom osjeajnom aspektu, iako nas ne bi trebao motivirati. U obradi tijekom postupka, pokuajte nita ne mijenjati. Prihvatite se naprosto takvima kakvi jeste, s bilo kojim od spomenutih privjesaka koje u sebi prepoznajete, no - ne djelujte na njih. Integracija sredita Moi dovest e vas sama do uravnoteenijeg izraavanja vlastite SNAGE. 4. Srce akra Srca nalazi se u sreditu prsnog koa. Kao prvo od onih viih sredita, Srce je mjesto na kojem se poinje razvijati naa spo sobnost za stvarno, iskreno ovjekoljublje. Postajemo svjesni svoje povezanosti s drugima. Srce je sredite bezuvjetne ljubavi. Veina bi se nas sloila s time, da je bezuvjetna ljubav uistinu ono najpoeljnije, no tada bismo obino zavrili u samokritici, smatrajui da nismo sposobni ivjeti u skladu s takvim idealom. Ali, nije problem u tome to mi to ne bismo mogli, ve u tome, da je na pojam ideala pogrean. Moramo proiriti svoje shvaanje onoga, to se podrazumijeva pod bezuvjetnom ljubavlju. Pretpostavljamo da voljeti nekoga znai, da nam se ta osoba jako svia. Takva naklonost obino u sebi ukljuuje i to, da nam se ona ne bi sviala, kad ne bi bili ispunjeni odreeni uvjeti. U sentimentalnim vezama imamo itave spiskove uvjeta koje bi ona trebala ispunjavati, ili vie neemo u nju biti zaljubljeni. Ovo se naziva ovisna lju bav, jer ovisi o mnogim uvjetima, ali i zato, jer njome postajemo psiholoki ovisni o drugoj osobi. Ovisna ljubav usko je vezana uz nia sredita svijesti, i izrazito je usmjerena na samu sebe. Doivljava se dualistiki, i upravo zbog toga nikad ne traje dugo. U stvari, vjerojatno niti u naim najbliskijim odnosima s drugima nikad ne uspijevamo nadrasti odreenu mjeru ovisne ljubavi, ali tijekom rada na vlastitom rastu ova ovisnost po staje sve manja, a time i naa dualistika iskustva. Postajemo svjesni sami sebe, i naina na koji pristupamo vezi. to je onda prava ljubav? Ljubav je prihvaanje, a bezuvjetna ljubav je bezuvjetno prihvaanje. Voljeti nekoga bezuvjetno znai, da smo u stanju prihvatiti ga, ak i ako nam se moda ne svia nain, na koji ga trenutno percipiramo. Bezuvjetno voljeti samog sebe znai, opet, da smo u svako vri jeme spremni prihvatiti svoje osjeaje, bili oni ugodni ili neugodni.

Prihvaanje vlastitih osjeaja takvima kakvi nailaze odvodi nas u ljubav prema sebi, to se posve prirodnim putem iri i prerasta u pri hvaanje i ljubav prema drugima. Prihvaanje samog sebe je sposob nost koju prvo valja razumjeti, a zatim i razvijati. Ono je rezultat rada vie svijesti, no moe se dogoditi i obrnuto: da nas samo odvede do vie svijesti, jednom kad se razvije. Moda e vam se na prvi pogled uiniti nejasnim, zbog ega biste, zaboga, uope i eljeli takvu nekakvu viu svijest? Sve to vam na to mogu rei, bilo bi, da morate imati intuiciju koja vam go vori, da je via svijest mogua, te da vam moe pruiti odgovor na probleme s kojima se danas suoavate. Via svijest vas moe dovesti do jednog oblika sree koji ne moete niti zamisliti prije no to do njega ne doprete, ali koji postoji u stvarnosti. Upravo to je ono, to nam pjesnici i proroci oduvijek pokuavaju poruiti. : Srce je sredite enstvenosti. ene mnogo lake osjeaju i izraa vaju onaj brian i njean aspekt vieg Srca, no mukarci. U isto vrije me, moda su ranjivije kad se radi o niim aspektima Srca - ovisnosti i emocionalnosti. Mukarci trebaju nauiti pokrenuti i integrirati upravo ovo sredite, i to kao najvaniji i prvenstveni dio svog rada na sebi. Sredite Srca je mjesto, gdje se osjeamo osamljeni. Moramo shvatiti da je samoa samo dualistiki dodatak osjeaju ugode, koji crpimo iz ovisne ljubavi. Uspijete li integrirati osamljenost, natkrilit ete ovu dualnost (ovisna ljubav / samoa), i time postati spremni za doivljaj stvarne ljubavi. Neete li, pak, moi integrirati osamljenost, ostajete vezani uz ovisniki ciklus i uz ovisnu ljubav. Osjeaji koji se odnose na Srce, a koji se u postupku obrauju, su: osamljenost, izolacija, tuga, stid, slomljeno srce, ljubomora; duboka alost zbog gubitka drugih; osjeaj naputenosti, zanemarenosti, neuzvraanja ljubavi koju zasluujemo, odbaenosti i neprihvaanja od strane drugih; osjeaja da nas mrze ili nae mrnje prema drugima; elja za ljubavlju, prihvaanjem, pripadanjem; osjeaji vezani uz maj ku i nedostatak majinske ljubavi kad nam je bila potrebna. Tijekom integriranja Srca, doivljavate bezuvjetno prihvaanje samog sebe. Vie ne ovisite o drugima i njihovu prihvaanju, cjelovi ti ste u svojoj nutrini. I kako u vama raste ljubav bez nekog vanjskog uzroka, ljubav proiena od ovisnosti, tako sve vie u sebi osjeate buenje elje da pomaete drugima. Dajete bez oekivanja; niste emocionalno ovisni o ishodima tog davanja. Razvijate sposobnost da

njegujete. Oni oko vas e osjetiti, da ne dajete imajui na umu bilo kakve uvjete. Doivljavate iskustvo BEZUVJETNE LJUBAVI 5. Stvaralako Stvaralako sredite predstavlja petu akru, smjetenu u grlu. Ona je sredite naeg izraavanja. injenica, da Stvaralako sredite dolazi nakon sredita Srca, ukazuje na to da je onaj na iskreni, istin ski samoizriaj mogu tek nakon to smo integrirali Srce. Pa ipak, mnogi ljudi - primjerice, iz javnog ivota - raspolau izrazitim vje tinama izraavanja; samo, one ne dolaze iz Srca. To je mogue stoga, to i nii aspekti Stvaralakog mogu imati veliku snagu. Neintegrirano, Stvaralako sredite e posluiti prvim, niim sreditima, a naroito sreditu Moi. Rezultat toga su moi izraavanja, ali usmjerene na sebe. Kad je Srce aktivno i integrirano, Stvaralako sredite poinje djelovati na svojim viim razinama. A kad smo motivirani ljubavlju, djelujemo na nesebian nain. Ne inimo tako zbog sebe, pa ak niti zbog onih profinjenih zadovoljstava koja nam donose naa mnoga nesebina djela. Motivirani ljubavlju, prenijeti smo u novi odnos sa svemirom; i upravo stoga to to ne inimo zbog sebe, vraa nam se ono to radimo, i to - umnoeno. Dobivamo, bez da smo to oekivali. Pokreemo Zakon Blagostanja, viu funkciju Stvaralakog sredita. Zakon Blagostanja je aspekt izraajnih snaga Stvaralakog sredita, a glasi: sve ono sto daje, uveano e ti se i vratiti. Da bismo doivjeli istinito iskustvo svijesti Blagostanja, pretho dno trebamo integrirati Srce. Ljudi uju za Blagostanje, i pokuavaju ga u sebi probuditi. No, njihov je problem u tome, to dolaze iz stra ha, pa time samo pokuavaju zadovoljiti svoju ovisnost. Ne dolaze iz ljubavi nastale u integriranom Srcu, a Blagostanje se ne moe pobu diti strahom, ve ljubavlju. Blagostanje je via funkcija Stvaralakog sredita, i ne moe se upotrijebiti za osobne dobitke, kao to se mogu mnoge od niih osobina tog sredita. Zapravo je ovakvo ograniavanje za nae vlastito dobro. Kad bismo mogli iskoristiti naelo sadrano u Blagostanju sada, na ovoj razini rasta na kojoj se nalazimo, prizvah bismo na sebe sve mogue vrste nevolja. Naglaavali bismo uglavnom strah i ostale negativnosti koje bi nam se zatim, uveane, i vratile. Da bi se Blagostanje potaklo,

prvo moramo raditi na svojim niim sreditima, jer se Srce ne moe integrirati bez prethodne integracije triju niih sredita. Osjeaji ovog sredita, koje moemo obraditi, mogu biti: nespo sobnost da se izrazimo ili druimo; unutarnja praznina nastala inten zivnim stvaralakim radom; stvaralaka blokada; elja da stvaramo, ili da se izrazimo. Umjetnici i kreativni ljudi najveim dijelom rade iz svog Stvara lakog sredita. Meutim, da bi neko djelo bilo nadahnuto, mora ga podravati integrirano sredite Srca. Umjetnou se moramo baviti zbog ljubavi koju osjeamo, radei je. Ako je motiviranost ispreple tena s niim sreditem, vezanim uz potrebe za preivljavanjem ili pri znanjima, onemoguen je istinski umjetniki doivljaj. Moe po stojati i mjeavina svega onoga od ega se sastoji motivacija - tada e se u skladu s time izmijeniti i stvaralako iskustvo. Kad dolazite iz Srca, razbuujete onu istu radost pravog stvara lakog ina. A kad dolazite, na primjer, iz Moi, strmoglavce padate u dualistiko iskustvo, u osjeaj zadovoljstva to primjeujete da do bivate priznanje za svoj rad, ali i patnje - jer, vaa glad za prizna njima ipak ostaje nezadovoljena. Tada ograniavate svoju sposobnost za istinsko IZRAAVANJE. 6. Intuitivno esto sredite poznato je kao Intuitivno, ili sredite Promatraa. Nai emo ga na elu, odmah iznad obrva - klasinu toku Treeg oka. Ovdje se openito pobuuje sposobnost za intuitivne spoznaje i osjeaje. Toka Treeg oka predstavlja harmonino sjedinjenje lijeve i de sne modane funkcije. Sposobnosti lijeve polutke iskazuju se kroz na logian, razborit, racionalan um koji obino koristimo. Desna po lutka je naa intuitivna, stvaralaka i osjeajna strana, koja je u naoj kulturi poesto uspavana. Kad se ona potakne na rad zahvaljujui djelovanju Treeg oka, razbuujemo desnu modanu polutku, te nam doputa pristup. Razmiljanja i nadalje ostaju i imaju mjesta u naim ivotima, ali sad moemo koristiti uravnoteenu koliinu misaonosti i osjeaja u naem vienju ivota. Ne pokuavamo vie mudrovati tamo, gdje bismo trebali biti intuitivni. Osjeanja ovog sredita, koja moemo obraditi integrativnim postupkom su, openito govorei, intuitivni osjeaji.

Sposobnost postajama Promatraem estog sredita naroita je osobina, koja oznaava poetak onoga, to se moe nazvati i trans cendentalna svijest vieg Ja. Nadilazimo percepciju samoga sebe kao izoliranog ega. Ne doivljavamo se vie kao netko tko nekome ini, ili kome neki ine neto, ve samo kao inimo. Vritelj radnje i sama radnja postaju jedno. Ovo se moe uiniti udaljenim od bilo koje svjesne misli koju ste iskusili ili do koje vam je stalo, no sredite Promatraa postaje zapravo vanije od svih ostalih sredita, dok smo zabavljeni radom na sebi. Toka zapaanja u ulozi Promatraa postaje naa glavna pred nost; samo je prvo trebamo probuditi, prije no to krenemo u suzbi jene sadraje, skrivene u niim sreditima. Jer, materijal iz niih sre dita mnogo emo lake obraditi i integrirati upravo zahvaljujui sposobnosti neidentifikacije i iscjeljujuoj snazi koja se ostvaruje kroz probueno sredite Promatraa. Otkrit ete da, im vam jednom naela o kojima se radi postanu bliska, ukljuivanje poloaja Promatraa nije neka udaljena tajanstve na mogunost, ve vrlo konkretan, praktian, ostvariv oblik svijesti, koji se jednostavno i lako moe koristiti u svakodnevnom ivotu. Buenje Srca omoguuje nam da volimo sebe, no preuzimanje uloge Promatraa oznaava pravi poetak TRANSCENDENTNOSTI. 7. Duhovno Duhovno sredite ili kako ga jo nazivamo - krunska akra, na vrhu je glave, odmah izvan tijela. To je sredite kozmike svijesti, u kojoj pojedinano Ja spoznaje svoje sjedinjenje s univerzalnim Ja. Da biste prili Duhovnom, morate biti integrirani u svim niim sreditima, i u cijelosti ivjeti u ovom, sadanjem trenutku. Bilo koja elja dostatna je da vas izvede iz trenutka, i vrati u vae postojanje, utemeljeno na vremenu. Smatrajte se sretnikom, uspijete li doivjeti kozmiku svijest, makar i na tren. Jer, ona je za veliku veinu nas jo uvijek samo bu dunost, a pokuavati opisati ono to je u samoj svojoj sutini neo pisiv doivljaj, bio bi posve uzaludan trud. Dovoljno je znati, da takva svijest postoji, te da oznaava vrhunac evolucije ovjeka iskustvo SJEDINJENJA.

2. DIO INTEGRATIVNI POSTUPAK

STUPNJEVI INTEGRATIVNOG POSTUPKA

I. SVJESNOST USMJERITE SE NA SADANJOST NE TRAITE RAZUMIJEVANJE ODRAVAJTE SVIJEST DJELATNOM PREPOZNAJTE SVOJE OSJEAJE PREPOZNAJTE DUALISTIKE OBRASCE POSJEDUJTE SVOJE ISKUSTVO POTVRDITE DA GA OBRAUJETE

II. PRIHVAANJE PRIHVATITE SAMI SEBE PRIHVATITE SVOJE OSJEAJE PRIHVATITE SVE IZVANA NEMOJTE REAGIRATI PREPOZNAJTE ODBACIVANJE SEBE PROBUDITE SVOJE SREDITE SRCA

III. IZRAVNO ISKUSTVO UITE U OSJEAJ KORISTITE DISANJE I RAD S TIJELOM INTEGRIRAJTE OSJEAJE IZNAD OVISNOSTI DOIVITE OSJEAJE KROZ MEDITACIJU IZVUCITE NERIJEENA PITANJA IZ PROLOSTI DOVEDITE SVOJE OSJEAJE DO KRIZE PROMATRAJTE SVOJU TOKU TOLERANCIJE

IV. PREOBRAZBA PROBUDITE STAV PROMATRAA UNESITE ISCJELJUJUU ENERGIJU DOPUSTITE URAVNOTEENJE PSIHIKIH ENERGIJA OTVORITE SE PREOBRAZBI POVJERENJE RAZUMIJEVANJE PSIHIKOG PROIENJA PREPOZNAJTE PREPREKE UZMITE UEA U GRUPNOM RADU

Ulazim u potpunu svijest o svojim osjeajima. Shvaam da su mnogi moji osjeaji negativni i bolni. Preuzimam odgovornost za svoje osjeaje, razumijem da je svrha dogaaja u mom ivotu samo da me uine svjesnim ovih osjeaja koje nosim u svojoj podsvijesti. Sam odabirem da u raditi s ovim osjeajima onako kako nailaze, i da ih neu iznova suzbijati.

6. SVIJEST
Svijest je sposobnost koja nadilazi um, a moe promatrati oboje - i misli, i osjeaje. Svijest, kao prvi od etiri stupnja integrativnog postupka, dio je one djelatnosti pojedinca koju nazivamo intelekt. Mnogi pogreno doivljavaju djelatnosti uma i intelekta, ne i nei meu njima nikakvu stvarnu razliku. Um je onaj dio nas, koji misli i umuje na podosta neosoban nain, gotovo poput stroja. Inte lekt je onaj na dio, koji zna. Intelekt je blii naem stvarnom identi tetu, iako bi bilo pogreno bilo koju od ovih djelatnosti svojom stvar nom osobom. Svijest ne oznaava sama po sebi kraj, kako to poneki vjeruju. Moete biti svjesni svojih stvarnih osjeaja, no ako ne znate to biste uinili s tom svijeu, opet se moete zaplesti u odbacivanje samog sebe i suzbijanje, ne doputajui osjeajima da dovre svoj ciklus i oslobode se. Svijest je samo intelektualna funkcija. Intelekt se ne po vezuje sa ivotnim iskustvima. Nema sposobnost da bude u ovom trenutku, zapaajui i spontano odgovarajui. Pa ipak, ne moete uiniti nikakav stvarni napredak na sebi, sve dok ne postanete svje sni. To je prvi korak. USMJERITE SE NA SADANJOST Tradicionalna se psihologija velikim svojim dijelom bavi po vratkom u prolost, nastojei u njoj otkriti suzbijene osjeaje; no, u naem postupku, prolost postaje sekundarna u odnosu na rad sa sadanjou. Na je trenutni osjeaj, naime, oblikovan prolou. Naa prola podsvjesna uvjetovanost je ono, to odreuje kako percipiramo sve to nam se sada dogaa, i to pomou mehanizma projekcije: suzbijene

osjeaje projiciraju se na trenutne situacije. I zato, promatrati sadanjost znai i zaviriti u podsvijest. Kad ovo spoznate u svoj svojoj dubini, svijet e postati zadivlju jui, jer ete shvatiti da se vai podsvjesni programi nalaze tik pred vama, upravo ovaj tren. Nema potrebe za pokuajima poniranja u podsvijest. Naprotiv, ne moete je izbjei. Nain na koji se odnosite prema svijetu, pa ak i prema sebi, slui kao pokreta za podizanje vaih blokada. Doivljavate svoje energetske obrasce u sadanjosti. Naravno, te su se blokade taloile u prolosti, no nema potrebe anali zirati njihove izvorne uzroke. Na integrativni postupak je samoterapija usmjerena na sadanjost. I iako sa svojim trenutnim osjeajima moete raditi i na prolim dogaajima, nije neophodno da pritom analizirate i same dogaaje. NE TRAITE RAZUMIJEVANJE Nekad se u psihologiji vjerovalo da je razumijevanje uzroka za nastajanje blokada u osobi onaj pravi klju za njihovo uklanjanje. Prihvaanje se smatralo sutinskim za rjeavanje takvog stanja, a smatralo se da je prije svega neto potrebno razumjeti, da bi se moglo prihvatiti. Bile su osnovane itave kole psihoanalize, u kojima se godinama i godinama istraivalo podsvjesno. Ljudi koji se prihvate analize postaju intelektualno nastrojeni, artikuliraju i posjeduju zna nje o svojim blokadama, ali ostaju blokirani i nadalje, jer su izbjegli rad na osjeajnoj razini, na kojoj dolazi do integracije. Zapravo su time i analitiar i pacijent postajali beivotni i nespontani. Razumijevanje nije uvjet za prihvaanje Mnoge suvremene kole psihoterapije suglasile su se u tome, da za oslobaanje osjeaja nije potrebno razumjeti uzroke nastajanja blokada u psihi. Psihologija se razvila u ono, to zovemo humanisti kim i transpersonalnim kolama. Ove se postojee kole mnogo ma nje bave analizom, iako je jo uvijek pomalo koriste; ipak, prven stveno se usmjeravaju na druge oblike terapije. Ovom se terapijom na povrinu iznose i doivljavaju suzbijene osjeaje, bez da se neophodno razrauju i njihovi uzroci ili podrijetlo. Razumijevanje uzroka ne smatra se sutinskim za prihvaanje os jeaja. Moda moete misliti da razumijete zbog ega ste nesposobni

voljeti, samo - time ne inite nita, da biste rijeili svoj problem. Na protiv, integracija s onim neprijateljskim i mrnjom koju nosite u sebi uzrokovat e proienje, i omoguiti vam da prevladate svoje bloka de na razini ljubav / mrnja. Ipak, jo uvijek mnogi pogreno misle, da bi im samo obraiva nje vlastite prolosti, bilo one daljnje ili blie, moglo pomoi u razu mijevanju onoga to se upravo dogaa. Nagon za razumijevanjem toliko je prihvaen u naoj kulturi zato, jer se naglasak neopravdano stavlja na intelekt, ali i zbog nedostatka spoznaje o znaenju osjeaj ne strane. ak i onim povremenim putnicima u duhovno moe jo uvijek biti nejasna stvarna uloga razumijevanja. Nemojte zamijeniti razumijevanje sa svjesnou. Svijest znai znati da osjeaj postoji; ne ukljuuje nuno i znanje o njegovu podri jetlu i povijesti, niti njegovo razumijevanje. Razumijevanje se pritom ne smatra bezvrijednim, ve samo ne i sutinskim za integraciju i izlijeenje. Integracija se pojavljuje kao rezultat prihvaanja, a ne razu mijevanja. Razumijevanje se obino javlja spontano, bez nekih doda tnih napora, u pravo vrijeme, ali tek nakon to se ve postigla integracija, zajedno s proienjem blokirane energije. Uvidi e se pretvoriti u svjesnost, meusobne povezanosti se razjanjavaju i po staju oite, a osjeaja koja prati proienje e vam pokazati, da se suzbijena energija oslobodila. Tada se razumijevanje moe upotrije biti za obavljanje bilo kakvih promjena koje su potrebne, ili za stjeca nje sigurnosti da prole pogreke vie neete i ponavljati. Kako bilo da bilo, ne biste trebali oekivati da integracija proiz lazi iz razumijevanja, niti biste izravno trebali traiti iije razumi jevanje. Ve sam taj napor toliko obuzima um, da ne moe doi do integracije. Ustrajui na razumijevanju, um bi na sebe samo preuzeo ogroman i jalov teret. Nadalje, kad nastojite razumjeti, vae vam predrasude onemo guuju jasan uvid. Pretpostavimo da pokuavate razumjeti uzrok bilo kojeg trenutnog psiholokog stanja u sebi. Moete se vratiti u svoje djetinjstvo; ali, kako traite neku tono odreenu sponu, iz svih ete uspomena koje iz djetinjstva uvate odabrati upravo one, za koje se ini da pruaju tu uzronu vezu. Vjerojatno ste imali i mnogo drugih, jednako snanih doivljaja koji nisu rezultirali vaim trenutnim stanjem. Zato ste onda traumatski reagirali na samo neke od njih? Za nemarujete mogunost da bi se moglo raditi o latentnom, prikrivenom

stanju, koje je taj dogaaj samo probudio. A ako se za uzrocima mora jo tragati u naim prijanjim postojanjima, to obino ne tvori dio naih svjesnih sjeanja, moete i sami ocijeniti potekoe vezane uz razumijevanje izvornih uzroka. Vaa trenutna osjeanja posve su jednaka onima, koja ste u prolosti suzbijali, a proiruju se moda ak i na vae prole ivote. Pojavljuju se iznova, naoko u drukijim okolnostima, ali suzbijena energija koja se na ovaj nain nastoji pro istiti, posve je ista. Nema potrebe zalaziti u prolost zbog analize, istraivanja ili razumijevanja onoga, to se dogaa sada. Ako ste u dodiru sa svojim osjeajima sada, tada imate sve potrebne podatke kojima moete zapoeti svoje izlijeenje; do toga e doi ako se sa mo natjerate prihvatiti i proivjeti te osjeaje. ODRAVAJTE SVIJEST DJELATNOM Dok radimo na sebi, glavno arite su nam nai osjeaji. Djelatna svijest je naprosto naa sposobnost da budemo u dodiru s osjeajima koji nas obuzimaju, da budemo svjesni onoga to se dogaa u naem unutarnjem svijetu, na isti nain kako to inimo i u odnosu na vanjski svijet. To je priznavanje osjeaja, onakvih kakvi nadiru. Biti djelatno svjestan moe se uiniti vrlo jednostavnim, ali se pokazalo, da je mnogim ljudima upravo ovo teak korak. Ba na ovom mjestu znatno pomae i dolazi do izraaja objektivnost terapeuta. Svijest o samom sebi mora imati prvenstvo Jedan od razloga koji nam uzrokuju tekoe s djelatnom svijeu je na osjeaj za prioritete. Nain ivota prosjene osobe je takav, da odvaja malo raspoloivog vremena za otkrivanje sebe, i svijesti o sebi. ini se da su nai ivoti toliko uurbani jer smo uhvaeni u bes konanu jurnjavu za zadovoljenjem svojih ovisnosti, a to zahtijeva vrijeme, energiju i novac. Ili, moda osjeamo da imamo posve op ravdane odgovornosti, kakva je obitelj. U svakom sluaju, i kad samo izgleda da djelujemo zbog zadovoljavanja svojih potreba, i tada po stajemo orijentirani na ciljeve. Obuzetost ciljevima nuno nas ini manje svjesnima onoga to se dogaa u nama; svijest o sebi postaje sekundarna. Moda ete po misliti, da je mogue zadrati usmjerenost na ciljeve, i usprkos tome biti svjestan svojih osjeaja, no uvjetuje vas prioritet koji pridajete

ciljevima, a ne osjeajima. U duem razdoblju e to umanjiti vau sposobnost da osjetite ono to upravo osjeate. Osjeaji jednostavno ne ulaze preko praga svijesti uma. Postajete nesvjesni svog unutar njeg stanja, jer vam je ono prestalo biti vano; prodire vas jurnjava za rezultatima. Tako se osjeaji potiskuju. Javljaju se, ali vie ne postoji svijest o njima. Moramo izmijeniti stav o svojim prioritetima, i postati osjet ljiviji na osjeaje u vlastitoj nutrini. esto to nauimo tek nakon sloma kakav predstavlja srani napad, alkohol ili ovisnost o drogi, a upravo su to esto rezultati ove vrste zapostavljanja svoje nutrine. Tek tada do nas konano dopire poruka. Skreui pozornost na osje aje, dajui im prvenstvo koje zasluuju, otkrivamo mnogo vie no to smo oekivali, te koliko je duboko emocionalna zapreka bila zapretena u nama. No, nije samo ova usmjerenost na ciljeve ona, koja nas ini neo sjetljivima na vlastite osjeaje. Jednostavna, a esto i nesvjesna navi ka izbjegavanja neugodnih situacija, postupno podriva i nau elju, a i sposobnost, da budemo u dodiru sa sobom. Sljedei razlog zbog kojeg doputamo biti bezosjeajni prema sebi je injenica, da ne znamo to da uinimo s negativnim osjea jima, kad ih jednom i postanemo svjesni. Moemo misliti da smo ih dobro i jednostavno nadvladali zanemarivanjem, ili bijegom u bilo kojem pravcu; no, umjesto toga, mi ih suzbijamo. Neki ljudi misle da bi bilo sebino osvrtati se na svoje osjeaje; mogu se, svjesno ili nesvjesno, ponositi sobom zbog svoje nesebi nosti i time, to ne vode brigu o vlastitim osjeajima. Roditelj, na primjer, moe tako na prvo mjesto staviti djecu ili branog partnera, i ne smatrati vlastite osjeaje jednako vrijednima. Ova vrsta muenitva ponekad je i podsvjesno manevriranje snagom, proraunato da bi se u drugima izazvao osjeaj krivice, ali ne i uvijek. To jednostavno moe biti i drugi nain za izbjegavanje vlastitih osjeaja. Osjeaji se poinju nijekati Nijekanje je uobiajeno, i jedna je od prvih prepreka s kojom se terapija i emocionalni rast susreu, bez obzira na to da li je provodite sami, ili s terapeutom. Kod nijekanja naprosto niti ne znate da imate odreene osjeaje. Oni su potisnuti, i ne pripadaju krugu svjesnog. Morate biti vrlo oprezni da ne biste nijekali vlastite osjeaje. Postati

svjestan svojih osjeaja prava je vjetina, koja e se vjebom sve vie razvijati, samo - morate zapoeti s tim vjebama. Valja oekivati da ete, kad se suoite s njima, susresti vlastitu patnju i kaos. Meutim, znanje o tome kako ih nadvladati, donosi vam pouzdanje kojim ete se s njima suoiti hrabro, umjesto sa sum njom. Kad se patnja pojavi i vi je ovaj put proistite, a ne vie suzbijete, iskusit ete oduevljenje koje dolazi iz oslobaanja zakopanih i traumatinih napetosti. Ono to je potrebno naglasiti, to je svakako osjeaj prioriteta. Kad ukaete prvenstvo osjeajima nutrine, zapoinje integracija; po stajete usmjereni na osjeaje, umjesto na ciljeve. Ovaj pomak u vrijednostima moete smatrati i poetkom svog duhovnog ivota, te odmicanja od materijalistikog gledanja na svi jet. Nauite da je najvanije ono, to se nalazi duboko u vama; da ima naina za oslobaanje od prisile i patnje koju ste u prolosti potiski vali, ali nikako nije nestajala iz vaeg ivota. PREPOZNAJTE SVOJE OSJEAJE Osjeaji se obino pojavljuju u vezi s dogaajima ili okolnostima u naem ivotu. Bilo koji osjeaj, koji u poetku tek srameljivo navire ili odmah snano izbija, navjeuje da nailazi suzbijeni mate rijal, te da se moe zapoeti s postupkom. Posebno nas zanima neko liko oblika osjeaja: isti osjeaji Osjeaje Raspoloenja Stavovi Impulsi / elje Ovisnike prisile Tjelesni dojmovi Uvijek se morate prvo pobrinuti za to, da prepoznate osjeaje koji stoje iza samog dogaaja. Ako se susreete s nevoljom i teko ama, morate integrirati osjeaje koji to izazivaju u vama. Moete osjeati bol zato, jer ne posjedujete odreene potreptine, no iza njih lei strah zbog opstanka. Ovdje treba obraditi oboje - i nedostatak i strah.

Kad zaponete s obradom najuoljivijeg osjeaja vezanog uz dogaaj, tek to ga uspijete integrirati, obino se pojavljuju i drugi, uza nj vezani osjeaji. Vano je da uspijete zadrati tragove svih tih spojenih osjeaja, koji se javljaju iza svakog dogaaja. Meutim, spoj osjeaja obino ne moemo otkriti intelektualnim putem. Njima se mora dopustiti da se razotkriju tijekom rada na sebi. Primjerice, ako ste se s nekim posvaali, moete biti nestrpljivi i ljutiti, no iza ovih se osjeaja nalaze oni drugi, temeljniji. Time je mogao biti izazvan va osjeaj vlastite vrijednosti, pa se pojavljuje osjeaj nedoraslosti koji treba obraditi. A iza njega se mogu nalaziti i sljedei, jo temeljniji osjeaji. Svi se oni moraju integrirati. Nije uvijek lako pronai sve tragove osjeaja prikrivenih iza onih na povr ini, izazvanih nekim dogaajem. Ali, poznavanje osobina pojedinih akri o kojima smo govorili u petom poglavlju, pruilo vam je alat, kojim ete prepoznati, a ne vie zanijekati osjeaje onako, kako se pojavljuju u bilo kojem doivljaju. Osjeaji nisu uzrokovani vanjskim dogaajima Obino pretpostavljamo postojanje uzrone veze izmeu unutar njeg i vanjskog; stoga i mislimo da vanjski dogaaj uzrokuje nae osjeaje. I dok napredujemo s radom na sebi, postaje oevidno da je ta pretpostavljena uzronost pogrena, ak i ako to trenutno nije vid ljivo. Jer, unutarnje i vanjsko pojavljuju se istovremeno; jedno ne uzrokuje drugo. Razumijevanje ovoga olakava prihvaanje samog sebe, a naroito odbacivanje krivnje koju pripisujemo sebi. Nauite razlikovati izmeu misli i osjeaja No, vanjski dogaaji ne prate uvijek osjeaje koji se bude. Umje sto toga, neki osjeaj moe pratiti misao, a ponekad moemo i na mjerno iskoristiti odreenu misao, samo da bismo izazvali osjeaj zbog njegove integracije. Misao tada slui kao poticaj za osjeaj, na isti nain kao i neki vanjski dogaaj. Ali, ni sada misao nije ona, koja se obrauje kao prva, ve je to osjeaj. Znatno pomae ako uspije vamo razlikovati izmeu misli i osjeaja, te razumjeti, da zapravo radimo s energijom koja se izraava u osjeajima. Misao, koja nije nabijena osjeajem povezanim uz nju ne bi nam niti bila zanimljiva.

Osjeaji su utemeljeni na energiji. Pojavljuju se u akrama, blokiraju se u njima, pa je stoga krajnja svrha svih terapija rasta i postala oslobaanje energetskih blokada. Nauite prepoznati svoje osjeaje isti osjeaji su oni, koji nisu prosijani kroz sito osobnog susta va uvjerenja, a mogu biti fiziki, fizioloki ili psiholoki. Moete biti umorni, uzrujani, gladni ili ispunjeni; mogli ste doivjeti gubitak, odbacivanje ili dobrodolicu. isti osjeaji nemaju emocionalni sadr aj. Oni su stvar injeninog osjeta, doivljenog objektivno / sub jektivno. Ako ste svjesni istog osjeaja, nema potrebe obraivati ga; ve se nalazite u istom trenutku sa svojim osjeajem, i neete doi vjeti stres. Osjeaji nastaju kad se isti osjeaji filtriraju kroz uvjerenja. Zato to vjerujete da ba sada ne biste trebali biti umorni, postajete depresivni; kad vjerujete da ne biste trebali biti odbaeni, postajete nesretni. Ako se pojave svom silinom, osjeaje ukazuju na postojanje uvjerenja na kojem se temelje. Mogu se proistiti njihovim poveziva njem sa sreditem Svijesti, koja ih i proizvodi. Vrste osjeaja kojima se bavimo ukljuuju: strah, tjeskobu, seksualne nagone, ovisnost o hrani i drugim supstancama, ljutnju, snane prisilne radnje, tugu, de presiju, usamljenost, posesivnost, bespomonost, dinamiku odnosa, i bilo koju drugu osjeaju, koju u sebi uspijete prepoznati. Ako vam je uope mogue shvatiti nain na koji proizvodite osjeaje, filtrirajui iste osjeaje kroz vlastita uvjerenja, to e vam znatno pomoi pri likom integriranja vaih osjeaja. Meutim, to obino nije mogue, jer su i uvjerenja velikim dijelom podsvjesna. Tijekom naeg rada na sebi, kako smo ve spomenuli, mi se ne trudimo intelektualno suoiti s uvjerenjima i izmijeniti ih, jer se ona odravaju zahvaljujui suzbi jenoj energiji i teko ih je izmijeniti s namjerom. Umjesto toga, inte griramo osjeaju koju je proizvelo nae uvjerenje. Integriranje osje aje dovodi do proienja suzbijene energije, ime se na miran nain rjeavamo i samog podsvjesnog uvjerenja Raspoloenja su neodreeni osjeaji neugode ili nevolje, koji se ne pojavljuju dovoljno esto da bismo ih smatrali svojim glavnim problemima, no ostaju uz nas gotovo kao teme koje se neprekidno ponavljaju. Moete imati osjeaj da ne izgledate dobro, da se nikad

ne osjeate ugodno, ili ste nesigurni u sebe, niste oputeni s drugima, mrzite troiti novac, abnormalno ste gladni, nervozni, nikad zado voljni, i tako redom. Naoko bezazlena raspoloenja predstavljaju druge, temeljnije energetske obrasce. Raspoloenja se ne smiju zane marivati. Openito se mogu slijediti sve do svojih poetaka kroz etvrto energetsko sredite, a odnosit e se na suzbijena pitanja kakva su nesigurnost, seksualna neravnotea, pomanjkanje samopotovanja, usamljenost itd. Rad na raspoloenjima vjerojatno e jednako onoliko doprinijeti integraciji samog sebe, kao i rad s tekim emocionalnim dogaajima u vaem ivotu. Meditacija je najbolje vrijeme za rad s onim raspoloenjima, koja nam se uestalo vraaju. Stavovi su utemeljeni na energiji, pa se mogu i obraivati na isti nain. Stavovi predstavljaju nae ograde, miljenja, i openito govo rei - nae suzbijene obrasce. Poticaji i elje odnose se na motivaciju; to je unutarnja prisila da se zadovolje zamijeene potrebe. Umjesto to ih pokuavamo ostva riti jurnjavom za iluzijom ili zadovoljenjem, moe se raditi na oslo boenju i obradi njihove energije. Openito su poticaji iracionalniji nego to su to elje. Kod elja mislimo da razumijemo zbog ega nam je neto potrebno, pa ak i kad su mnoge od naih elja prisilne, i nikada se u zbilji ne mogu zadovoljiti. Ovisnika prisila je poticaj vezan uz neku ovisnost. Naprosto moramo tragati za predmetom svoje ovisnosti, da bismo izbjegli druge osjeaje, no obrada postupkom ipak nam prua i alternativnu, drugu mogunost. Rad s osjeajem koji se nalazi iza prisile moe dovesti do olakanja i osloboenja, ak i bez povratka na ovisniki obrazac. To je na temeljni pristup u radu s ovisnou. Primjerice, doivljavate li kroninu tjeskobu kad ste sami pa vas to navodi na po ticaj da budete s drugim ljudima, moete taj poticaj smatrati prisilnim i ovisnikim. Radite li na sebi obraujui tjeskobu, umjesto da vas ona motivira, na kraju se moete posve osloboditi svoje ovisnosti. Tjelesni dojmovi sami za sebe oblikuju posve odreenu vrstu osjeanja. O njima se moe misliti kao o fizikim osjeajima, iako se oni u stvari dogaaju u naem energetskom tijelu. Zbog toga tjelesni dojmovi i mogu ukazati na na energetski status, a dojmovi koji se ponavljaju, na energetske blokade. Kad doivljavamo pojedini dojam

tijela, nazivamo ga simptomom. Vano je da sluamo vlastito tijelo, kako bismo dojmu omoguili da stigne u svjesno, i to jo prije no to dostigne razinu svrstavanja u simptome. Dojmovi se mogu obraivati postupkom, i dovode do neoekivano velike koliine proienih osjeaja, jer je upravo energetsko tijelo izvorite osjeaja. Svjesnost o vlastitom tijelu sredinja je za odreene meditativne discipline, u kojima se vjebe sastoje u mirnom sjedenju i raanju svijesti o tjele snim dojmovima. Rad s njima je od velike pomoi prilikom razvijanja sposobnosti za osjeanja, jer se ona pojavljuju u tijelu. Postajui sve osjetljiviji na sebe, otkrit ete da se osjeaje i dojmovi javljaju za jedno. To je uzrokovano ispreplitanjem dvojca tijelo / um, o emu smo govorili ranije. Poetak obrasca zamjeujemo prvo ili u osjeajama, ili u tijelu. Usredotoiti se na jedno od njih, i postati ih svjestan, znai zapravo dozvati u svijest i onaj drugi aspekt. Nakon to ste izdvojili osjeaje koje elite obraditi, trebate znati odrediti o kojima se od navedenih radi (valja ih izraziti u najjedno stavnijim pojmovima), kao i koje su akre pritom ukljuene, primje rice: osjeam ljutnju u solarnom pleksusu kad dospijevam u odree nu situaciju. Ili, osjeam se osamljen u Srcu, kad me odbacuju. Ili osjeam tjeskobu zbog novca u sreditu Opstanka, kad u potanskom sanduiu ugledam nove raune. Ili se osjeam seksualno frustrira nim u drugom sreditu pod odreenim uvjetima, ili moda ak i ne prekidno. Pokuajte proistiti osjeaj ili dojam, te ga povezati s odgovarajuim okidakim poticajem, ako ga ima - to jest, s vanjskim dogaajem ili unutarnjom milju. Pritom je vano, potraiti osjeaj koji se nalazi iza dogaaja. Pozornost trebate prvenstveno ukazati svim onim dogaajima koji imaju emocionalni naboj. Ponekad moete postati svjesni nekog osje aja, no zatim ga zanemariti, mislei da je nevaan. Ali kad se zapone te pribliavati sami sebi, uvidjet ete da su ovi osjeaji, koje vjerojatno imate ve due vrijeme, stvarni problemi koji zahtijevaju vau pozornost. Samo nikad do sada niste shvatili njihov znaaj. Ako se na njima ne zaustavite, te ih ne iskusite i oslobodite, iznova ih potiskujete. Mnogi osjeaji predstavljaju pokuaje podsvjesnog da se pro isti. Nema beznaajnih osjeaja. Kad se oni pojave, pokuajte se natjerati i nauiti da se automatski zaustavite i razaznate, da se u vama upravo dogaa neto to je vrijedno vae pozornosti. Postupak obrade ne zahtijeva nuno mnogo slobodnog vremena; moete

nauiti kako obraditi osjeaje u kratkom roku, da ih vie ne biste suzbijali. Na poetku vam i terapeut moe biti od velike pomoi, posebno prilikom odreivanja vrste vaih pojedinih osjeaja i obrazaca, no uope ne postoji potreba da se uz njega veete na bilo koji vremenski rok. Jer, ovdje uite gledati na svoj ivot kao da ste vi sami terapeut. A ivot sviju nas tako je oblikovan, da s apsolutnom tonou na povrinu iznosi sve ono iz vae podsvijesti, s im se trebate suoiti. To je svrha naeg postojanja na Zemlji. Sve to trebate nauiti bilo bi - kako iskoristiti okolnosti to nas okruuju, da sebi olakamo put do terapeutskog ishoda. PREPOZNAJTE DUALISTIKE OBRASCE Temelj emocionalnog stresa je nedostatak integracije. Postajemo ovisni o jednoj strani bilo kojeg dualistikog iskustva u pokuaju da izbjegnemo njegovu drugu stranu, utvrujui tako svoj obrazac pona anja. Obrasci su skloni tome, da djeluju na podsvjesnoj razini. Bez obzira na to, bitno utjeu na nas, ometajui nam percepciju stvarno sti, i openito nas navodei da djelujemo na nain kojim sami sebe ograniavamo. Uz svaki na negativan osjeaj koji se vraa, usko je vezan i od reeni obrazac naeg ponaanja. Vai i obrnuto; iza svakog obrasca nai emo neko svoje uvjerenje. Obrasca ili uvjerenja ak niti ne mo ramo biti svjesni, ali smo zato obino svjesni osjeaja, ukoliko nije potisnut. U naem postupku zapoinjemo raditi s onim ega smo svjesni, a to je osjeaj. Kad se osjeaj obradi, postiu se dva ishoda. Prvo, proiava se suzbijena negativna energija koja se izraavala kao osjeaj. Drugo, dualistiki obrazac, koji proizvodi osjeaju, konano se oslobaa. To e se dogoditi spontano, im obrazac integriramo, i nema potrebe na tome svjesno i aktivno raditi. U stvari, traganje za obrascem moglo bi se iskoristiti kao bijeg od samog osjeanja. Prepoznavanje obrazaca pomae, ali nije i sutinsko Nakon to ste obradili svoje osjeaje, moete postati svjesni nekih od obrazaca koje ste koristili, kao i uvjerenja, na kojima su se oni temeljili. Jo ih se uvijek niste posve oslobodili, ali se nalazite na

putu integracije. Meutim, prepoznavanje obrazaca nije neophodno da bi postupak bio uinkovit, a moe se dogoditi i tek nakon to se obavi znatan dio proienja. Pretpostavimo, primjerice, da ovjek ima problem s autoritetima. On se neprekidno uputa u situacije u kojima dolazi u sukob s razlii tim osobama od autoriteta, i to stoga, to podsvjesno trai ili privlai upravo takve situacije, a moda ih, opet podsvjesno, sam i stvara. On e esto parkirati automobil u zoni, u kojoj je to zabranjeno, postajui srdit i neraspoloen kad na njemu pronae kaznu za prekraj. No, ozbiljniji znakovi ukljuivali bi ponavljane sukobe na rad nom mjestu, kad bi on postajao kivan na suradnike im se za to ukae prilika, mislei da ga nadziru, manipuliraju njime ili ga iskoritavaju. Snaga uma da projicira okolnosti koje lee u podsvijesti je tolika, da e mnogo puta sukob imati i stvarnu osnovu. Podsvjesna energija postaje dovoljno snana, da uistinu i moe stvoriti ugnjetavake okolnosti. Rjee bi se moglo dogoditi da je ugnjetavanje samo vie nje (percepcija) te osobe, to bi tada bilo i manje izraeno u objektiv noj stvarnosti. Sukob s autoritetom je njegova nedaa, uzrokovana sreditem Moi. Podsvjesno i iracionalno uvjerenje, koje se nalazi na dnu tog sukoba, moe biti - da su svi autoriteti negativni, manipulativni i ograniavajui. Takvo uvjerenje pobuuje u njemu dualistiki obra zac ovisnosti o odreivanju samoga sebe kao pobunjenika, zbog nje gova preziranja svih autoriteta. On pokuava pobjei u slobodu, odbacujui sve autoritete. Integriranija percepcija ove dualnosti bila bi razumna samostalnost, uravnoteena s potovanjem autoriteta kao predstavnika suraivake prirode, koja u drutvu prevladava. On osjea, najvjerojatnije, bijes zbog toga to njegov ivot nad ziru drugi. Osoba pritom obino nema uvid ili znanje da sama prepo zna ovaj sukob, i stoga se moe lako dogoditi, da itav svoj ivot ostane nesvjesna izvorita svoje patnje. Vjerojatno je suzbijala mno go srdbe, to je i dovelo do kroninog stanja. Usput, srdbu mogu uzrokovati i drugi obrasci. Kronina prisutnost ove osjeaje ne uka zuje nuno ili iskljuivo na problem s autoritetima. No, ako takva osoba savlada uinkovitu metodu za proienje svoje suzbijene ljutnje, moe ostvariti njene terapeutske prednosti i bez uputanja u razumijevanje izvorita opisanog obrasca, koji zapra vo i uzrokuje njenu ljutnju.

Za nju, naime, spoznaja o postojanju obrasca sukoba s autorite tom nee imati nikakvo znaenje, sve dok ne dopre do odreene toke u proienju. Moemo joj objasniti o emu se radi i ranije, no, nee shvatiti. Svijest o obrascu postie se prirodnim putem, a to moe trajati sve dok traje i postupak terapije. Pa i kad jednom prepozna svoj obrazac, nee se odmah osjetiti osloboenom od njega. Terapija proienja mora se nastaviti, iako e sad vjerojatno napredovati zna tno bre, jer se konano moe poeti raditi i na samom obrascu. Na slian nain trebate postupiti i sa svijeu o samom sebi. Dok integrirate osjeanja, inite stvarni, opipljiv napredak u svom radu na sebi. Kad stigne pravo vrijeme za to, postaje oevidan obrazac koji se nalazi ispod, a na kraju i uvjerenje, prikriveno tim obrascem. Kad jednom postanete svjesni obrazaca svog ponaanja, nad nji ma moete poeti meditirati. Time se uveava vae znanje o obrascu, i oslobaa suzbijena energija. Osjeaje naviru, samo da bi se to prije integrirale. A moete krenuti i dublje - u svijest o nainu, na koji otkriveni obrazac utjee na vae ponaanje, te zatim umanjiti njegov utjecaj, prihvativi ga takvim kakav jest. Na poetku spoznaje o svojim obrascima, moi ete osjetiti na dolazeu osjeaju i prije, no to se ona izgradi. Svijest o njoj pomoi e vam da je neutralizirate, ako to elite. Postupak sad ve postaje ne potreban, jer se ne stvara energija, a suzbijena osjeaja nije prizvana na povrinu, ili je ve proiena. Pa ipak, morate pripaziti da ne biste postali isuvie intelektualno nastrojeni, mislei da nadzirete svoje emocionalne reakcije samo zato, jer sad poznajete svoje obras ce. Bolje je obraivati svaki osjeaj koji se poinje izgraivati, nego tek pretpostaviti da smo ga neutralizirali prepoznavanjem njegova obrasca. Obrasce odraava astroloka karta roenja Kako raspolaem znatnim iskustvima vezanim uz astrologiju, uvijek u radu s klijentom koristim i njegovu astroloku kartu roenja; ona mi pomae u prepoznavanju obrazaca, koje je potrebno integri rati. Poloaj planeta u trenutku roenja predstavlja energetske poten cijale nae nutrine, i vrlo dobro odgovara odnosima energija izmeu akri. Tako mogu odmah prepoznati blokade u pojedinim akrama, a zatim s njima izravno raditi, pomou disanja i rada na tijelu.

Astroloka karta roenja prua uvid koji nadmauje, ali i uklju uje okvirne dogaaje sadanjega ivota, a posebice odnose s rodite ljima. Ona takoer moe potkrijepiti neije iskustvo. Ako osoba ima, na primjer, potencijal za prisilne seksualne probleme ili problem ljut nje, to se jasno iskazuje u psiholoki obraenom tumaenju karte. No, astrologija ne daje rjeenja - ona samo moe prepoznati postoja nje problema. Na je sredinji cilj integracija obrazaca, a ne njihovo uklanjanje. Naravno, integracija se moe obavljati i bez pomoi astrologije. Kad se ne koristi karta roenja, naprosto poinjemo s radom bez nekih znanja o postojeim obrascima, radei sa stvarnom energijom koja se osjea. Obrasci e se pojaviti tijekom vremena. U praksi, velikim dijelom inimo to isto kad koristimo kartu, samo to nam ona prua poetnu toku intelektualnog prepoznavanja obrazaca. Raamo se s nekoliko glavnih obrazaca. Naa je ivotna zadaa upravo rad na integraciji tih obrazaca, koji nam uzrokuju toliko pat nje. Moramo shvatiti da emo u tome napredovati tek postupno i po lagano. Polagan, no stalan napredak zapravo je najsnanija vrsta pre obrazbe, jer kad postiemo neke rezultate preko noi, oni nestaju jednakom brzinom kakvom su se i pojavili. POSJEDUJTE SVOJE ISKUSTVO Jedno od najvanijih naela postupka je potreba, da posjedu jemo neko iskustvo. Suzbijanjem smo u prolosti stvorili vlastitu karmu - podsvjesni spremnik naih negativnih energija, koje projici ramo prema van. Zatim sve tumaimo na izokrenut nain, doivlja vajui negativnosti od strane druge osobe ili neke okolnosti kao usmjerene prema nama. Ovi izvanjski uinci djeluju kao zrcalo, odra avajui nam tako nae vlastite negativnosti. Oni su samo glumci u predstavi, koju reiramo mi sami. Djeluju upravo na takav nain, da mogu iznijeti na vidjelo one suzbijene osjeaje, koje u sebi nosimo. A to je zadaa, koju smo im podsvjesno i zadali. Ovo razumjeti, te preuzeti odgovornost za bilo koju od negativ nosti s kojom smo suoeni, znai posjedovati svoje iskustvo. Nikuda se ne dospijeva s preobrazbom bilo kojeg osjeaja ili iskustva, sve dok ga ne posjedujemo u cijelosti. A kad ga dobijemo, otkrivamo kako esto moe biti prepuno izazova i teko. Moete biti uvjereni da prema

vama nepravedno postupaju; moete osjeati ljutnju ili gorinu zbog toga, no ako za to ne preuzmete odgovornost - promaili ste. Morate pretpostaviti da ste vi sami stvorili svoje negativno iskustvo, i to projiciranjem vlastitih suzbijenih energija. Prepoznajte da upravo projicirate Najvaniji aspekt svijesti je shvatiti, da upravo projicirate. Sve dok to ne postignete, vi spavate. Naslijepo reagirate na svoje projekci je. A kad postanete toga svjesni, prestajete reagirati; posjedujete svoje iskustvo, umjesto da ga odbacujete, ili doputate da vas ono pokree. U stvari, kad se naete u prvom stupnju postupka, neete biti u stanju uiniti bilo to drugo, osim pretpostaviti da posjedujete; to neete gotovo niti osjetiti, jer se jo nalazite u intelektualnoj fazi, pa e va osjeaj o posjedovanju nuno biti puka intelektualna pretpo stavka. Morate teoriju vezanu uz posjedovanje iskustva shvatiti u njenoj punoj dubini, da biste mogli nastaviti, imajui u nju povjere nja; posebno se to odnosi na razdoblja emocionalnog stresa, kad ba i nije jednostavno zadrati jasana uvid. Uvijek kad zapoinjete s postupkom, krenite od pretpostavke da ste sami odgovorni za ono, to se dogaa pred vama. Drugim rijei ma, nemojte za to okrivljavati druge osobe, neku stvar ili situaciju. Ali, ne okrivljujte niti sebe. S obzirom na to, da je posjedovanje od sutinskog znaaja za rad na samom sebi, jo jednom tono utvrdimo kako stvaramo negativnosti, s kojima se susreemo. Moemo rei da se to dogaa na etiri sljedea naina. 1. Dualnost U jednostavnom dualistikom iskustvu nije na djelu podsvjesna karma. Uoena negativnost tek je sastavni dio uoene pozitivnosti - i znamo, da oboje treba iskusiti. Primjerice, zadovoljstvo ubrzo gubi svoje bljetavilo i sjaj. Ono ne traje, i ini nam se da sa sobom donosi i negativnosti koje nismo predvidjeli. Stoga stvaramo i druge aspekte, pripisujui im nega tivne vrijednosti, da bismo uravnoteili meusobno djelovanje. To je dualistika projekcija; nije utemeljena na proienju prethodne karme.

Dualistika projekcija se znatno pojaava kad smo privueni, ili, suvremenim jezikom reeno, kad postanemo ovisni. Kad smo ovisni o neemu, to znai da smo uz to vezani prisilom. Moramo to imati zbog naih pogrenih uvjerenja. Svoje smo potrebe odabrali na taj nain, da postajemo ovisni o izmjeni energije s predmetom nae ovisnosti, bilo da se on javlja u obliku sigurnosti, ili neke supstance, moi ili osobe. Kad ne bismo bili ovisni o iskustvu, ne bismo niti prolazili kroz naizmjenina stanja zadovoljstva ili patnje. Prije svega, ne bismo pronalazili istu vrstu zadovoljstva u njemu, kao kad smo ovisni. Svoje zadovoljstvo u ljubavnoj vezi nali bismo, na primjer, u dije ljenju i uzajamnoj podrci, i ne bismo u njoj bili samo zbog straha ili osamljenosti. Ovisni, prestajemo biti slobodni; moramo biti uz pred met svoje ovisnosti, i moramo ga nadzirati. Kad nismo ovisni, dopu tamo drugoj osobi njenu slobodu i uivamo u zajedniki provede nim trenucima, ne osjeajui ikakvu prisilu. Ista razlika postoji i u nainu na koji se odnosimo i prema drugim stvarima. Moemo ih zloupotrijebiti, ili ne zloupotrijebiti. Naravno, ovisnost nije svjesni odabir, ali moramo upoznati nain, na koji ona djeluje. 2. Projekcija - proienje Na ovom se stupnju, podsvjesna energija i obrasci projiciraju na stvarnost, pa se tako zapaaju stvari, koje jednostavno ne postoje. Vidimo ono, to nosimo u sebi - ono, to i ne znajui projiciramo sa mo stoga, da bismo to proistili. Dogodi se nesrea. Posvjesno prepoznaje, na to je i ekalo; pro jicira na nesreu, doivljavamo suvie burni osjeaj. Iracionalni smo. Projekcije se mogu kretati od jednostavnih i zabavnih, tek pogreno vienih dogaaja, pa do izofrenine paranoje. Va susjed iznosi svoj otpad iz kue na smetlite, a vi postajete ljutiti, jer je pri tom suvie buan, ili to ini u krivo doba dana, ili je uprljao hodnik, itd. Vi projicirate i proiujete ljutnju, utemeljenu moda na vaem uvjerenju, da bi vaa kua ili ulica morala imati po sve odreen izgled. Da reagirate bez optereivanja ove nezgode pod svjesno suzbijenom ljutnjom, vjerojatno biste se nasmijali susjedu jer je bio tako nespretan (moete ga voljeti iako ste mu se zbog toga na smijali), i to bi bilo sve.

Ili, kupili ste novi automobil, ali odjednom smatrate da je to ipak pogreno odabrana marka, ili da neto s njim nije u redu, ili da su vas prevarili. Projicirate, i proiavate vlastitu nesigurnost. Osjeate da vas nikad nitko ne bi mogao voljeti, da ete zauvijek ostati sami i osamljeni, i da vas ak niti va partner nikad nee razu mjeti, ve i zbog onoga to je upravo ona ili on uinio. Projicirate, i proiavate osamljenost. Ove se osjeaje proiavaju zato, jer su prije toga bile suzbijane. Na povrini se pojavljuju kad okolnosti postanu podesne za to, to jest, kad naie dogaaj ili negativna strana dualistikog iskustva, koja e podrati vau projekciju. Susjed je moda zaista i bio neobziran, i tako redom, ali je i vaa reakcija bila preuveliana. Vi pretjerano reagirate. U jae uznapredovalim sluajevima, podsvjesno izazivamo dru ge, a zatim reagiramo na njihovu reakciju. Va susjed ne vodi brigu o svom otpadu zato, jer ste vi takva cjepidlaka; uistinu ste kupili pogre nu marku automobila, iako vam je prodava drukije savjetovao; postavili ste nerazuman zahtjev svom partneru, a zatim reagirali ne raspoloenjem i oajem kad vas je ona ili on odbio. Sami padate u vlastitu zamku. Sluajevi kakav je ovaj teko se mogu prepoznati u vrijeme kad se dogaaju. Upravo stoga morate uvijek krenuti od pretpostavke: im se pojavi neka potekoa, vi to projicirate sami, i tako proia vate negativne osjeaje. 3. Projekcija - izraavanje (manifestacija) Sljedei stupanj stvaranja naeg iskustva manje je oevidan, no jo mnogo obimniji od prva dva. Podsvjesno suzbijene energije ne vjerojatno su narasle, i zaista mogu i u stvarnosti stvoriti uvjete koje susreemo u, kako se ini, vanjskom svijetu. Kad neprekidno suzbi jamo osjeaje koje se javljaju u drugoj fazi, tada stiemo i u ovu, u kojoj se veina nas ve i nalazi, i to na mnogim podrujima. O stanju projekcije - ispoljavanja, vrlo se mnogo govori u radovima vezanim uz New Age. Siguran sam da ste ve uli ono: Ti si ono, to misli, ili primjerice Izmijeni svoja razmiljanja, i tvoj e se ivot izmijeniti. Naa uvjerenja stvaraju na svijet. Meutim, problem se javlja zato, jer velik dio onoga to mislimo ostaje na podsvjesnoj razini, a osim toga, teko se zamjeuje i mijenja, pa ak i bilo kojom od tehnika reprogramiranja, za koju ste mogli uti.

Ono to zapravo izlazi u svijet, to oblikuje nae iskustvo te nam se potom vraa, nisu naa uvjerenja, ve suzbijene podsvjesne ener gije, nastale kao ishodi tih uvjerenja. Privlaimo upravo onu istu energiju, koju i suzbijamo. To radimo zato, da bismo dozvali svoje podsvjesne energije u svijest, a zatim ih proistili. Jako razljuena osoba moe suzbiti svoju ljutnju ak do te mjere, da sama postaje rt vom iracionalnog ispada neke druge osobe, napada nasilnika, ili ak prometne nezgode. A injenica, da se suzbijena energija prenosi i iz naih prolih ivota, pomoi e nam pri objanjenju - zbog ega naoko posve neduna osoba doivljava takve nevolje. Ovo je ujedno i sutina teorije o karmi; odnosi se na dogaaje, koji se na nas sruuju bez nekog vidljivog razloga. Biti roen u siro matvu, trpjeti nevolje, osamljenost, lou sreu, i tako dalje - sve ove okolnosti imaju svoje ishodite u energijama koje nismo oslobodili na pravi nain, ve smo ih nosili u svojoj nutrini. Ljubavne veze osobito su podesne za karmiki prijenos. Moe se pretpostaviti, da glavne potekoe koje nas u njima snalaze proizlaze zbog nepotpune razmjene s istom tom osobom u prethodnom ivotu. Odravamo nau meusobnu povezanost jer smo meusobno privu eni, dualistikim aspektima ljubavi / mrnje, nastojei ponoviti di namiku odreenog odnosa sve dok se njegova energija ne oslobodi na pravi nain. Terapijom prolih ivota danas se uistinu i bavi ve nekolicina psihoterapeuta. Sjetio sam se Rogera J. Woolgera, iju bih izvrsnu knjigu Drugi ivoti, drugi mi preporuio svakom, tko se eli upoznati sa stvarnostima utjecaja naih prolih ivota. Glavna bi pretpostavka terapije prolih ivota bila, da e ponovno doivljavanje suzbijene patnje iz prolog ivota uzrokovati ruenje sadanjih blokada. Terapija prolih ivota je logina i uinkovita, ali osobno mislim da ne trebate nuno ii u prolost, da biste oslobodili suzbijene osjeaje. U nju je ukljuena vaa prolost kako iz djetinjstva, tako i iz ranijih ivota. Prolost je oblikovala sadanjost, a problemi i osjeaji s kojima se suoavate danas posve su isti kao i oni, s kojima ste se sukobljavali nekada. Stvar je u tome, da trebate shvatiti energije kroz njihovo prihvaanje i doivljavanje, te prestati s odbacivanjem sa moga sebe, jer to onemoguava njihovo oslobaanje. A to se vrlo djelotvorno moe postii i radom s negativnim osjeajima, onakvima kakvima ih sagledavate danas. Naprotiv, vi moete otii u svoj proli

ivot, zadrati pritom odbacivanje samog sebe, i time jo uvijek ne postii pravi cilj - osloboditi ili integrirati vlastite osjeaje. 4. Spontano proienje Posljednji nain na koji stvaramo vlastito iskustvo nije potaknut nikakvim vanjskim djelovanjima, nego se javlja tijekom meditacije, ili rada s tijelom, ili u bilo koje vrijeme. Jer, im jednom zaponemo s radom na sebi, postavljamo pozornicu i za spontano proienje. Spontano proienje uzima oblik negativnih osjeaja, koje izne nada poinju navirati bez nekog posebnog razloga. Tuga, ljutnja, de presija, seksualna osjeanja, raspoloenja, bilo to - svi se ovi osje aji mogu privremeno ak i pogorati, prije no to shvatite, da valja zapoeti s radom na sebi. To je uobiajeno za sve one, kod kojih je dubok unutarnji rad ve potaknut. Treba se pozitivno protumaiti, jer je znak da se oslobaate svojih psihikih otpadaka i neistoa. A kad se svega toga oslobodite, morate to i proivjeti; ako se suprotstavite, samo ete iznova sve suzbiti. Koliko dugo traje proienje? Jednom kad shvatite to ste zapra vo radili sami sebi, i to vjerojatno itav svoj ivot, ali i u prolim ivo tima, te kad uinite pomak prema duhovnom ili orijentaciji na vlastite osjeaje, ne moete vie biti ista osoba. Postajete nemirni u svijetu koji vas okruuje, jer vas vie ne privlae oni stari, materijalistiki ciljevi, a ipak ste jo uvijek pod opsadom zbog oslobaanja psihikih otrova iz vae nutrine. Nadalje, neete imati neku stvarnu predodbu o tome, kako e va ivot izgledati ubudue, kad se razvije i vaa via svijest. Ovo je buenje uistinu vrlo osjetljivo razdoblje, pa budite vrlo njeni i vodite brigu o sebi. A- koliko dugo? Koliko god vam za to treba. POTVRDITE DA OBRAUJETE Intelekt je dom nae sposobnosti za donoenje odluka. Vana djelatnost intelekta je i vaa svjesna odluka da nastavite s postupkom, te da vie ne ponirete u nesvjesno i odbacivanje sebe, to bi onemo guilo integraciju Kad potvrdite da nastavljate s postupkom, automatski u rad uvo dite sve vjetine koje ste dosad nauili. Nije potrebno razmiljati o to me, to treba uiniti slijedee; jednostavno promatrajte, dok vai problemi mijenjaju svoj izgled i perspektivu iz koje ih doivljavate, jer vas to vodi do integracije.

Prihvaam sebe, svoje osjeaje i svoje ivotne okolnosti takvima, kakve jesu. Ne okrivljujem nikoga, shvaajui da sam ja sam stvorio ono, to opaam. Prestajui izbjegavati svoje iskustvo, omoguujem konanu preobrazbu. Moja ljubav prema samom sebi raste zbog hrabrosti, koju iskazujem prihvaajui sebe i suoavajui se sa sobom - takvim, kakav jesam.

7. Prihvaanje
Prihvaanje je drugi korak u Integrativnom postupku. U ovoj toki, ve smo postali svjesni negativnog osjeaja ili stanja, i stvorili smo intelektualnu pretpostavku da smo sami za to krivi. Moda jo uvijek ne razumijemo njenu dubinu i znaaj u cijelosti; pa ipak, svje sni smo da postoji neto bolno, to treba rijeiti. Bolni osjeaji se jo nisu proistili; oni i nadalje ostaju snani, jer smo ih iz navike nastavili odbacivati. Odbacivanje svojih osjeaja za pravo je odbacivanje samog sebe, jer - na odreenoj razini, mi i je smo nai osjeaji. Otkrivamo da se vrtimo u beskonanom krugu pat nje i odbacivanja sebe, to je suprotno ljubavi prema sebi. Odbacivanje osjeaja takoer je njihovo suzbijanje. Patnja ostaje suzbijena, i kad god uspije prodrijeti do nae svijesti, mi je iznova suzbijamo kroz odbacivanje samih sebe. U ovom emo poglavlju istraivati naine na koje odbacujemo, pa ak i kad to ne elimo. Odbacivanje samog sebe zaista je kritino pitanje, pa emo ga istra iti u svim pojedinostima. U nama postoji neto, to je sklono gotovo automatskom odba civanju sebe, ili pak - suzbijanju. Radilo bi se o istim nagaanjima kad bismo pokuavali potraiti razloge za to, no ini se da je to dio ljudske prirode. Suzbijanje je zahtjev koji pred nas postavlja nae postojanje, onakvo kakvo mi poznajemo. Kad ne bismo imali svoju karmu, svoje suzbijeno u podsvjesnom, ne bi bilo niti razloga za postojanje svijeta u metafizikom smislu. Svijet je naa projekcija, a projekcija mora sadravati suzbijene sadraje. Mogli biste pomisliti, da je ovakvo poimanje posve nevano za rad sa samim sobom, no meni osobno bilo je od velike pomoi; zahvaljujui njemu, postalo je lake zadrati perspektivu na odreenoj razini, i ne obeshrabriti se samo zato, jer u podsvijesti ima toliko toga kroz to valja proi.

Odbacivanje sebe je djelatnost uma Um - to su dveri koje se otvaraju ili zatvaraju, doputajui ili onemoguujui time izravno iskustvo. Bilo kojom djelatnou uma, kojom blokiramo izravno iskustvo, odbacujemo sebe; i obrnuto, bilo kojom djelatnou uma, kojom se izravno iskustvo doputa, prihva amo sebe. Prihvaanje sebe vie je pasivna, nego aktivna ili agresivna oso bina. Do njega dolazi kad se prekine mehaniko reagiranje uma ili odbacivanje sebe. Tada nije potrebno uiniti nita vie, osim obustav ljanja bilo kakvih radnji. Ustrojeni smo tako, da smo agresivni pri likom traganja za svojim ciljevima u svijetu. esto se i unutarnjem rastu okreemo s istom vrstom agresivnosti, nestrpljivi da to prije postignemo pravi ishod. Ve i sam ovakav stav predstavlja - odbaci vanje sebe. Prihvaanje se dogaa kad nema aktivnog traganja, kad nema oekivanja ili nastojanja, kad dopustimo umu da miruje. Kad se neto prihvaa, rue se prepreke uma na putu do izravnog iskustva i do osjeanja dogaaja. Kad osjeate, ne suzbijate; nalazite se upravo u tom trenutku i dogaaju. Ili intelektualno radije elite da taj trenutak bude takav kakav jeste, te da to nema nikakve veze s vaim prihvaanjem. Ako prihvaate sebe, va um vie ne blokira va e osjeaje. Intelekt ostaje slobodan da sam odabere, to mu se vie svia. Ne morate neto voljeti da biste to prihvatili. Vaa elja da se dogaaj pred vama odvija drukije, mogla bi vas natjerati da ga aktivno po kuate izmijeniti, no takav odabir nee utjecati na vae prihvaanje dogaaja. PRIHVATITE SEBE Kad sam se tek zapoeo zanimati za rad na sebi, privlaili su me oni uitelji i metode, koje su mi nudile pristup i pomo za mijenjanje sebe u bolju osobu, bez mana koje sam smatrao prijepornima. Takoer sam pokuavao razviti sposobnosti koje bi mi pomogle dosegnuti ono, za to sam smatrao da e me uiniti sretnim. Tako su me privukle terapije rasta - kao sredstvo za vlastito napredovanje. Jo uvijek me privlae, ali sad ve iz drugog motiva. Sad traim prihvaanje i integriranje, a ne mijenjanje. Prihvaajui, postajem

svjestan dijelova sebe koje prije toga nisam poznavao; moja se osob nost proiruje i obogauje; obrasci se uravnoteuju; nastupa rast. Nadam se, da sam vam do sada uspio uspjeno pribliiti misao, da je pokuaj izbjegavanja ili promjene svega negativnog to opaa mo, nastojanje da budemo bolji i da vie volimo, na kraju zapravo po raz nad samim sobom. Moete pokuati izmijeniti sebe, ali - kad se borite protiv negativnoga, time ga samo osnaujete. U borbi s nega tivnim, borite se protiv sebe, i ne moete pobijediti. Samo uspijevate suzbiti negativne energije kroz odbacivanje sebe. Time se ne rjeava ju podsvjesni konflikti, i okolnosti se vraaju, samo na drugome mje stu, u drugo vrijeme. Svakako, to nam ne daje pravo da zbog toga na stavimo djelovati na negativnosti, ve jednostavno, da ne pokua vamo silom ostvariti promjene. Rast se javlja kroz integraciju, a ne promjenu. Ne moete za rastom izravno tragati. Ne moete izravno tragati ni za promjenama na samom sebi. Integracija se dogaa nakon to iskreno prihvatite tko ste i to ste upravo ovaj tren, bez nastojanja za promjenom bilo kojeg dijela samih sebe. Upravo je traganje za promjenom ono osnovno stanje uma, kojim odbacujemo sebe. PRIHVATITE SVOJE OSJEAJE Da biste se integrirali i rasli, morate prihvatiti i iskusiti svoje osjeaje, ma kakvi oni bili. Ako vam neto nije uspjelo, pa ste razoa rani, tada prihvatite i iskusite svoje razoaranje. Ako se zbog neega ljutite, prihvatite i doivite svoju ljutnju u cijelosti. Ako ste pod nekom prisilom, prihvatite i proivite svoj osjeaj prinude. Upamtite, time vam ne elim rei da trebate djelovati na bilo koju od ovih osjeaja ili biti njome motivirani; samo vam kaem, da se ne smijete opirati da tu osjeaju i osjetite. Do odbacivanja sebe ne dolazi zato, jer imate negativne osjeaje - Odbacivanje sebe dogaa se, kad te osjeaje odbacujete Drugim rijeima, osjeaji nisu nikad oni koji odbacuju sebe ili se prihvaaju, pa ak i osjeaj mrnje prema sebi. Stav prema osjeaji ma je onaj, koji prihvaa ili odbacuje. Ako u sebi otkrijete podsvjesne osjeaje negodovanja, nezado voljstva ili mrnje prema sebi, morate s njima postupati vrlo oprezno.

O takvim se osjeajima svakako moe misliti kao o odbacivanju se be, ali - paradoksalno, to nije tako, ako ih samo moete prihvatiti. Jedino kad odbacujete osjeaje, tada odbacujete i sebe. Osjeaji mr nje prema sebi su ono, to mi projiciramo na svijet. Mrzimo sebe, za tim to suzbijamo te projiciramo. To doivljavamo kao da drugi mrze nas, ili mi njih. Proganjanje samog sebe predstavlja pohranjenu suzbijenu ener giju, jednaku svim drugim negativnim osjeajima. Treba je nekako proistiti. Kad svjesno prihvatite i iskusite energiju, dolazi do proienja. Dopustite osjeajima mrnje prema sebi da postoje bez imalo osjeaja krivnje zbog toga. Dopustite im da uu u podruje svjesnog, te da obave svoje energetske cikluse. Dok prihvaate ove osjeaje i ulazite u njihovo izravno doivljavanje, oni se proiavaju. Do ivjet ete proienje zarobljene energije, koja je na vas toliko utje cala. Spontano ete shvatiti povijest svog osjeaja, i kako su nastali obrasci iza te mrnje, odlazei moda ak i u okolnosti iz prolih ivota. No, sve e se ovo dogoditi tek kad zaponete s njihovim pri hvaanjem. Prihvaanje - to znai prihvatiti, da ete ponekad biti i nesretni Nesreu je mnogo lake prihvatiti kad uspijete shvatiti duali stiku prirodu postojanja. Dualizam znai, da srea i nesrea uvijek nailaze zajedno, ruku pod ruku. Ako moete prihvatiti obje strane tog dualizma, tim ete prihvaanjem oznaiti i poetak svoje prave preo brazbe. Poinjete rasti i nadilaziti ovo pitanje. Paradoksalno, poi njete doivljavati drukiju, nedualistiku vrstu sree, one sree koja ne ovisi o okolnostima. Srea postaje bezuvjetna i beskrajna. Ovo je obrazac za pravu promjenu. Pravu i trajnu preobrazbu po stiemo kad integriramo ono dualistiko iskustvo u svojoj nutrini. Vie ne kucamo samo na jedna vrata bilo koje dualnosti, te se opiremo drugoj i suzbijamo je, odbacujui tako same sebe. Koncept integracije dualnosti vjerojatno je prvi u suvremenu psi hologiju uveo Jung. Oblikovao je tu ideju tako, da je tvrdio kako moramo prihvatiti svoju mranu stranu, onaj tamni i negativni aspekt koji suzbijamo zbog njegove bolne prirode. Njegovo je miljenje bilo, da svi mi imamo takvu prirodu. Sklapanje mira s njom bio je

jedan od sredinjih ciljeva u njegovom radu. Ovaj postupak ima takav pristup, da e vam to i omoguiti. Ako ve trebate prihvatiti svoju negativnu stranu, ili svoju bijedu ako tako elite, kako moete biti sigurni da ete se uspjeti osloboditi njenih okova? Ve i postavljanje ovog pitanja u sebi ukljuuje motiv izbjegavanja. A taj motiv zaustavlja prihvaanje i integraciju. Toliko je krhka priroda prihvaanja. Ne moete prihvatiti, da ete se toga osloboditi; no morate prihvatiti, kako bi to postalo dio vas samih. Predajte se Prihvaanje je samo suvremeniji naziv za ono, na to se u klasi noj terminologiji mislilo pod predati se. Predaja je sloen predmet, a ve sam susreo ljude koji ga, prema mom skromnom miljenju, po greno shvaaju. Znai li predaja slijepu poslunost prema guruu, po svemanje predavanje vanjskim dogaajima i osobama, oajavanje nad osobnim okolnostima, pokuaj unitenja ega neke osobe njenim razotkrivanjem, ili jednostavno - nezainteresiranost? Ili pak znai potpuno pristajanje uz nae vlastite poticaje? Ne, to nije nita od sve ga navedenog, jer su to samo zamke koje nam stoje na raspolaganju. Predaja je osobni koncept, koji raste i mijenja se dok se bavite aktivnim duhovnim vjebanjem, kakvo je ovaj postupak. U osnovi je to prestanak opiranja onome to postoji u svezi unutarnjih osjeaja i vanjskih dogaaja. Opiranje uklanjamo na duboke razine, ni zbog kakvog razumnog razloga. Otkrio sam, da mi je lake zapoeti njegovati predavanje na ra zini tijela. Postajui svjestan fizikih osjeta, koji su u stvari doivljaji energije, i prihvaajui ih bez ikakva izbora, nauio sam kako pri hvatiti i osjeaje. Predavanje osjeajama postupno e postajati sve lake, kako ete nastavljati s radom na sebi. Prisjeam se, da sam doao do jedne to ke, u kojoj sam priznao i prihvatio neizbjenost bolnih iskustava. I dok sam se predavao mogunostima svoje ljutnje -jer, ljutnja je bila osjeaj na kojem sam radio - oslobodio sam svoj otpor na dubljoj razini, pa je onaj prosuujui, analitiarski, zatitniki postavljen ego konano popustio. Vie se nisam bojao svoje ljutnje. Vie mi nije bilo toliko stalo do toga jesam li ljut ili ne, te sam uvidio da bi to savreno stanje - kad ti nije stalo - znailo osloboenje. Nije bilo nuno potre bno da ljutnja nestane, ve da se pojavi osjeaj da zbog nje nisam

zabrinut, da vie nisam vezan uz nju. Tako sam dospio u odgovaraju e stanje za mogunost konanog proienja, no nisam se mnogo oslanjao na to, znajui za postojanje mogunosti da se to nikad i ne dogodi. Konano stanje predavanja je ono, u kojem vie nema nikakvog unutarnjeg otpora ni unutarnjem niti izvanjskom dogaaju kad se pone odvijati. Svi koncepti, koji nam nareuju kako bi stvari trebale izgledati, odbaeni su; ne postoji ono kritiko ja, koje procjenjuje sve to nam se dogaa u ivotu, pokuavajui izbjei njegove odreene dijelove i privijajuii se uz druge. Svakako, jo uvijek imamo svoj osobni identitet, ali nai osjeaji nisu vie ometani; doputamo im da budu takvi kakvi jesu, i ne moramo na njih utjecati ni na koji nain. Mi smo stvarni. Postati stvaran sadri znaajan dio emocionalnog prihvaanja sebe. To znai taktino omoguiti svojim osjeajima da se ukau ka da treba - znai biti ono to jeste, umjesto da budete ono to vi sami mislite da biste trebali biti, ili ono to drugi od vas oekuju da budete. Biti stvaran postaje mogue samo kad u cijelosti preuzmete odgovor nost za svoje osjeaje. Sve do tada, drugi e postajati otueni ili pri jetei raspoloeni kad pokaete negativne osjeaje, osjeajui da kri vite njih ili okolnosti izvan vas samih za svoje stanje. Kad preuzmete odgovornost za svoje osjeaje, drugi vam se nee uiniti prijeteima, ve e dobrodolicom doekati i potovati vau iskrenost. Nikome neete trebati jasno i glasno objaviti, da ste preuzeli tu odgovornost. Jer, oni e to osjetiti i sami. PRIHVATITE OKOLINU Iskustvo se, u irem smislu, moe podijeliti u dvije vrste: unutar nje i vanjsko. No, esto se sastoji i od oba elementa. Moe nam se i niti, da je unutarnje uzrokovano vanjskim. Neto se dogodi, a mi na to odgovaramo osjeajom. Meutim, i unutarnje i vanjsko odvija se istovremeno; jedno ne uzrokuje drugo. Nadalje, mi sami stvaramo svoja iskustva mehanizmima, o kojima smo ve govorili. Neprekidno prekrivamo jednostavnu stvarnost svojim projekcijama, stvarajui tako vlastito vienje ili tumaenje onoga to se dogaa. Kako projiciramo na odgovarajue ekrane, neki od elemenata koje smo projicirali uvijek uistinu i postoji u osobi ili okolnosti, koja nam je posluila kao ekran. Prije postupka neemo to pokuati

izdvajati; osim to bi to bilo teko izvedivo u naem trenutnom stup nju rada, zadralo bi nas u umu, sprijeivi tako integraciju. Stoga emo pretpostaviti da je sve ono, to smo percipirali, naa projekcija. Kasnije, kad integracija nastupi, objektivnije emo shvatiti sve ono, to je svaka od strana pridonijela dogaaju. Prihvaanje vanjskog ujedno je prihvaanje samog sebe Sve ono to percipiramo u vanjskom svijetu, stvorili smo sami projekcijom, prihvaajui njene rezultate kroz prihvaanje sebe. Pri mjerice, kad u drugima zapazite neke osobine koje vam se ne sviaju, velikim ih dijelom projicirate vi sami. Moete li te osobine prihvatiti bez nastojanja da izmijenite njih ili svoje osjeaje o njima, vi pri hvaate sebe. Kad to uinite, moi ete prihvatiti i sve ono to ne volite. Drugim rijeima, nemojte se prisiljavati na to da vam se neto svia, samo zato da biste to prihvatili. Sjetite se, prihvaanje znai otvaranje svojim osjeajima, ma kakvi oni bili. Prihvatite svoje osje aje takvima kakvi jesu, prihvatite ono emu niste skloni, ali nemojte na to djelovati. Budui da je vaa nesklonost rezultat vae projekcije, ne bacajte krivicu zbog nje na drugu osobu. Moete li preuzeti odgo vornost za ono to ne volite, moi ete se odnositi prema toj drugoj osobi stvaralaki, nadilazei svoju nesklonost. Slino tome, kad se radi o bilo kakvom stvarnom dogaaju ili okolnosti koja na vas utjee, sebe prihvaate ako prihvatite i taj doga aj. Ne krivite druge, i nemojte bjeati u razmiljanja da se to dogo dilo vama. Vae podsvjesne psihike sile oblikuju okolnosti, koje tono odgovaraju vaim potrebama. Svoju suzbijenu energiju proji cirate na svijet, a zatim je doivljavate kao da izvana dolazi prema vama. Iz toga proizlazi da - ako se opirete onome to se dogaa, ili jednostavno, onome to jeste - zapravo odbacujete sebe. Borite li se protiv dogaaja, borite se protiv samih sebe. Razumijevanje navedenog smjeta sve nae potekoe u drukiju perspektivu. Jer, ako smo sami stvorili dogaaj vlastitom projekci jom, boriti se protiv njega u sebi nosi odreen aspekt poraza nad samim sobom. Kad se borimo protiv sebe, tko moe pobijediti?

Prihvaanje ne podrazumijeva samodopadnost Ne biste trebali biti isuvie zadovoljni i ponosni na sebe, to ste se konano uhvatili u kotac sa stanjima koja zahtijevaju stvaralaki odgovor. Prihvaanje znai jedino to, da prihvaate stanje kakvo je sada; prihvaanje se ne odnosi na budunost. Stoga prihvatite odgo vornost za ovo stanje, pa i patnju povezanu s njim, ali takoer i poduzmite neto, da biste poboljali ili izmijenili okolnosti, ako je to potrebno. Velik je dio nae karme takav, da su sukobi i promjene neophod ni. Poklonjeni su nam stvarni problemi koje moramo rjeavati na do miljat i stvaralaki nain. Tekoa je u tome, da - ako ne proistimo podsvjesno - uvijek iznova nastavljamo stvarati ili privlaiti jednake okolnosti u svom djelovanju. Ako tom problemu pristupimo s pri hvaanjem, do potrebne e promjene doi bez velikih tekoa. Stoga morate napraviti razboritu ravnoteu izmeu djelovanja i prihvaa nja, pri emu se naglasak mora staviti na prihvaanje. Napomenuo bih i neto, to mnogi oito ne shvaaju na pravi nain. Misle da se - ako ele prihvaati - moraju posve predati nega tivnim okolnostima, a zatim prisiliti same sebe da u tim okolnostima pronau neku dra. To je posve pogreno. Intelektualno, vi ste i nadalje slobodni da imate svoje vee ili manje naklonosti. Jer, ono to trebate prihvatiti su vai osjeaji, takvi kakvi jesu, koji se povezuju s tim okolnostima. Ako prihvatite bolna osjeanja vezana uz odreeni dogaaj, prekidate s odbacivanjem samog sebe, ak i kad bi vam bilo drae da ne osjeate nita. Taj vam se dogaaj i nadalje ne mora sviati, to bi esto moglo biti mogue u mnogim sluajevima i okolnostima. Meutim, kad prihvatite osjeaje koji se tiu vanjskog dogaaja, na odreeni nain prihvaate i sam dogaaj, to e vas na kraju i dovesti do integracije tog dogaaja. Nailazite i na proturjeja, da vam se neki dogaaj istovremeno i svia i ne svia. Ne svia vam se na intelek tualnoj razini; prihvaate ga na mentalnoj razini; osjeate ga na razini tijela; ali, ipak poduzimate odreene korake da doe do potrebnih promjena. Ovaj visoko metafiziki poloaj trebao bi biti toka do koje na kraju stiete prilikom prihvaanja sebe, a posebno kad se radi o dogaajima koji su oevidno destruktivni.

Primjerice, ako ste kao dijete bili zlostavljani, tada se uope ne trebate niti truditi da intelektualno prihvatite zlostavljanje. Umjesto toga, trebate prihvatiti svoje osjeaje vezane uz zlostavljanje. Tada ste osjeali patnju, bijes, ponienje, naputenost, tugu; to su osjeaji, koje trebate prihvatiti. Svi su se oni prikrili u vaoj podsvijesti jo od ranije, a svrha vaeg iskustva bila bi samo da ih dozove u svijest, ka ko biste ih proistili. Obradite li ove osjeaje vraajui se u prolost, moete ih osloboditi. S dogaajima koji nisu toliko destruktivni, ve samo neugodni ili uznemirujui, otkrit ete da prihvaanje osjeaja koje oni pobuuju, zapravo mijenja vae miljenje o samim dogaajima. O njima neete vie razmiljati kao o problemima. Vae e se miljenje izmijeniti na prirodan nain, i to u vrijeme oslobaanja negativnih energija dok radite na sebi; to nije neto, to biste mogli sami izravno pobuditi. Drugim rijeima, svialo se vama neto ili ne, to nema nikakve veze s vaim prihvaanjem osjeaja, vezanih uz to. Sklonost ili ne sklonost je posve nevana za osjeaj. Prihvatiti svoje osjeaje takve, kakvi oni jesu - to je sve, od ega se prihvaanje samog sebe i sastoji. NEMOJTE REAGIRATI Nuan dodatak prihvaanju je, ostajanje bez reakcija. Ne moete prihvatiti negativne osjeaje, a zatim misliti da imate slobodu djelo vanja na njih, ili ih na bilo koji nain proiriti u beskraj. Bila bi to ozbiljna pogreka. Prihvaanje ima smisla samo kad vi prestanete reagirati. Biti bez reakcije znai, ne uzbuivati se zbog negativnih osjeaja i osjeaja, te ne biti njima motivirani. To ne znai da se prije svega trebate pokuati opirati, ograniavati, nadzirati ili prestati doivljavati osjeaje. Jer, osjeaji se pojavljuju spontano, a pokuaj da ih se obuzda dovodi do suzbijanja. Trebali biste dopustiti da se i osjeaji, i bilo koji fiziki izraaj koji ih prati pojave, jer je to dio unutarnjeg oslobaanja (kakvo je i smijeh ili pla), no zatim na njih ne bi trebalo reagirati. Kad ne reagirate, to vas ne odvodi u suzbijanje, jer doputate osje aju da se u cijelosti izrazi u vaoj svijesti, uavi u njegovo izravno doivljavanje. Sve to je potrebno za uklanjanje suzbijanja je izravno doivljavanje osjeaja. Niste prisiljeni djelovati na osjeaj da biste izbjegli suzbijanje. Kad se osjeaje pojave, nalazite se u nesigurnom poloaju. Jo niste integracijom oslobodili niti jednu od napetosti u

osjeajima. Javlja se iskuenje da djelujemo na osjeaj, kako bismo se oslobodili ove napetosti. Nemojte to uiniti. Ne dopustite osjeaju da vas motivira. Ne proirujte negativnost u beskonano, inei ili izraavajui bilo to, to bi se vjerojatno na dui rok pokazalo samodestruktivnim. Nauite sofisticirane tehnike koje e vam omoguiti da razrijeite negativne osjeaje bez izravnog djelovanja na njih; no, tada prije svega trebate vjebati snagu volje i samodisciplinu. Volja je vana djelatnost inte lekta koji se sada mora koristiti. Nereagiranje je od sutinskog znaaja s obzirom na aktivne osje aje, kakve su srdba, posesivnost, ljubomora ili neodgovarajui seksualni nagoni; no, ono je vano i na radu s pasivnijim osjeajama kao to su strah, tuga ili osamljenost. Kad poputamo negativnoj osje aji, kad nas ona motivira, tada ojaavamo snagu koja nama vlada, kao i negativni obrazac. Kad ne reagiramo, oslobaamo se obrasca. Najtee je ne reagirati kad nas netko napada, dok se mi branimo. Ako ste vjebali nereagiranje u svoje slobodno vrijeme, meditiranjima, stekli ste sposobnost da izdrite i tijekom najstresnijih raz doblja. Tada se moete mnogo djelotvornije izboriti za svoja prava, jer vam osjeaje ne stoje na putu, iako moda jo uvijek osjeate njihovo naviranje. Kad prestanemo reagirati, to ne znai da emo ostati pasivni na neiju agresivnost; to samo znai, da vie ne svaljujemo krivicu na njega. I iako vam se na ovom stupnju to jo ne ini oevidnim, vi ste sami stvorili ili privukli ono, za to vam se ini da se na vas obruava iz smjera druge osobe. Sve to trebate intelektualno priznati, ali zbog toga nemojte odustati od obrane svojih prava. Dakle, kad vam se ini da vas druga osoba blokira, u stvari blo kirate sami sebe. Osjeat ete srdbu, jer je vae sredite Moi fru strirano, no nemojte niti pomiljati da vas je razljutio onaj drugi. Preuzmite odgovornost za svoju srdbu, i oslobodite je se pomou ovog postupka. Tek zatim moete nastaviti i s radom na odnosu s tom osobom, kako biste uinili potrebne stvaralake promjene s ob zirom na situaciju. Bit ete iznenaujue djelotvorniji u primjenji vanju ove promjene, jer mu se vie neete pribliavati s osjeajem ljutnje. No, vrlo je vjerojatno da e se situacija ionako automatski iz mijeniti, ve i zbog vaeg prihvaanja sebe.

Izraavanje okrivljavanja ne oslobaa negativnost Psiholozi su se danas openito suglasili, da je nekontrolirano ispoljavanje negativnih osjeaja neproduktivno za njihovo oslobaa nje. Pod time mislim na sukobljavanje s drugima, svaanje, optui vanje i prebacivanje krivnje na njih, vikanje ili ak i urlanje, i slino. Uzimajui u obzir openite uinke nekontroliranog ispoljavanja osje aja, nema sumnje da je ono zapravo destruktivno, i to najvie prema samom sebi. Kao prvo, time se ojaava pogreno uvjerenje, da je drugi onaj koji je zapravo kriv; i zato se u takvim prilikama postavljate u svijest rtve. Drugo, ono to dajete, vratit e vam se, i to najee uveano. Toliko je velik broj ljudi koji nesvjesno lutaju uokolo u potrazi za onima, s kojima bi mogli izmijeniti svoju negativnu energiju. Tree, time se u zbilji ne dogaa nita to bi uspjelo zaista i osloboditi osjeaju, jer ona i nadalje ostaje u vama, tek neto umirena. I etvrto, napadajui druge vi ih ranjavate; oni se otuuju od vas, vrlo esto i na kasnije nepopravljiv nain. Pod znak pitanja stavio bih ak i vrijednost takvog energetskog pranjenja u terapijskim seansama, kad klijent djeluje iz osjeaja, udarajui po jastucima i slino. Primjerice, u sluaju srdbe usmje rene na roditelje, obino mu se ne moe razjasniti da roditelji nisu krivci za sve one patnje koje je kao dijete podnio. Kao to smo ve rekli, dijete samo odabire uvjete koji e potaknuti one njegove karak terne osobine, koje su u skladu s njegovom potisnutom podsvijeu. Ova mu terapija moe stoga posluiti tek za utvrivanje i jaanje njegova osjeaja krivice, to bi i mogao biti onaj prvenstveni razlog, zbog kojeg se potisnuta srdba ne moe osloboditi. Pa ipak, nakon energetske terapeutske seanse u kojoj se postie proienje, oslobaa se i krivnja. No koliko se esto uspijeva doi do stvarnog proienja, i do ega tada prije dolazi - do proienja, ili pak do odbacivanja krivnje? Nemojte zamijeniti spontanost s emocionalnou Prvi korak u izbjegavanju problema prisutnih kod nekontrolira nog ispoljavanja osjeaja bio bi nauiti, kako prestati s reagiranjem.

Posve je pogreno zamiljati, da ete zbog toga postati manje spontani, ili biti ogranieniji, ako tako postupite. Jer, biti spontan znai, biti u stanju odgovoriti na pozitivan i stvaralaki nain na sve ono to se dogaa, a ne biti vezan lancima uz bilo koji ve unaprijed utvren emocionalni odgovor - kao robot to skae ovisno o tome, koji emo gumb pritisnuti. Biti toliko izgubljen u svojoj osobnoj drami da nema nadzora nad izvanjskim izraavanjem svojih nega tivnih osjeaja nije nita drugo, nego nesvjesni emocionalizam. Kad takva osoba vjeba nereagiranje, zapravo se privikava na preobrazbu u onu vrstu osobe, kakva bi eljela biti. A kad ne uspije izdrati bez reakcije, tada iznova odbacuje sebe. PREPOZNAJTE ODBACIVANJE SEBE esto postanemo svjesni nekog odreenog osjeaja, ili se suo avamo s dogaajem koji nam se vraa, no nemamo naina na koji bi rijeili to pitanje. Ostajemo zapleteni u iste osjeaje, bavei se njima moda i godinama. Naprosto, ne znamo kako ih se rijeiti. Ova osjeanja i dogaaji ostaju uz nas stoga, jer nisu proieni. Kad imamo izravno proivljavanje i iskustvo neega, tada to odmah i proiavamo. Ciklus energije se oslobaa i dovrava. Izravno proi vjeti dogaaj znai, dovoljno dugo i na pravi nain ostati s osjeajem, da bi se proienje moglo obaviti. Meutim, takvo je izravno iskustvo esto onemogueno naim odbacivanjem sebe, pa se osjeaj moda nikad niti nee proistiti. Guimo se u svojoj bijedi i nevolji, u odbacivanju sebe. Osjeaj se bez prestanka vraa i vraa, a mi ga uvijek nanovo suzbijamo. Morate pozorno nadzirati svoj um Odbacivanje sebe dogaa se zbog djelatnosti uma. Mentalno rea giramo na svoja osjeanja, umjesto da se odreknemo svake reakcije. Naravno, ne dovodi svaka djelatnost uma do suzbijanja, ali mi toliko esto volimo zloupotrijebiti svoje mentalne moi u podsvjesnom na stojanju da izbjegnemo osjeaje! Kako je odbacivanje sebe proizvod naeg uma, na intelekt - via djelatnost - to moe prepoznati, i donijeti odluku da prestane s time, koristei pritom svoju diskrecionu mo. Tada prestajemo odbacivati sebe jednostavno zato, jer smo ko nano donijeli svoju svjesnu odluku da emo tako i uiniti.

No, da bi se odbacivanje sebe uistinu i zaustavilo, prvo moramo postati svjesni naina na koji taj mehanizam djeluje, i to nam zapra vo radi. Morate postati vrlo oprezni, pratei nain rada svog uma. To je ona poznata punina uma iz budizma. Odbacivanje sebe samo je dio nae osnovne uvjetovanosti, i moe se izmijeniti obrazovanjem i svijeu o sebi. Kad postanemo svjesni naina na koji se odbacuje mo, ta, zbiljska svijest postaje pokreta osloboenja i nadrastanja na eg mehanizma odbacivanja sebe. Potvrivanje (afirmacija) Veliku nam pomo u ruenju tog mehanizma odbacivanja sebe moe pruiti uporaba potvrivanja. Da bismo shvatili nain djelo vanja potvrivanja, dopustite da prije toga nakratko objedinim na pristup samoterapiji. Integrativni postupak je tehnika za razotkrivanje, integriranje i nadzirano oslobaanje traumatskih i negativnih osjeaja koje smo u prolosti suzbijali, a nastavljaju nas muiti i danas. Suzbijeni osjeaji sastoje se od energija, koje ostaju zarobljene u tijelu, u prikrivenom obliku. Meutim, odbacivanje sebe nije osjeaj koji se temelji na ener giji; on dolazi od uma, a ne iz tijela. Odbacivanje sebe je stanje uma, sredstvo kojim um iskljuuje nae iskustvo. Tehnike postupka kojim se osjeaje oslobaaju stoga nee pomoi u promjenama tih uvjeto vanih stanja uma, kakva su odgovornost i krivnja. U stvari, pokuaji da se postupkom obradi odgovornost ili krivnja nee proi, a zadra vanje odgovornosti ili krivnje u vaoj svijesti dok radite na tim osje ajima samo e jo uveati va dojam odgovornosti ili krivnje. Pot vrivanja se ovdje mogu iskoristiti da bi se izmijenila ova uvjetovana stanja uma, te da bi ih se dovelo u ispravno stanje. S druge strane, potvrivanja se ne mogu koristiti da bi integrirala ili izmijenila suzbijene osjeaje. Bez obzira na to koliko ete puta sami sebi rei da se osjeate odlino, ostat ete depresivni, ako je depresija osjeaj s kojim se suoavate. Ako e uope i imati bilo kakav uinak, tada e potvrivanje posluiti samo novom suzbijanju negativnog osjeaja. Osjeaji se moraju iskusiti, proivjeti. U sljede em emo poglavlju govoriti o ispravnom nainu uporabe potvri vanja, te istraivati naine na koje treba mijenjati podsvjesni um, da bismo prihvatili sami sebe. Za sada, dovoljno je upamtiti:

Integrativni postupak integrira osjeaje; potvrivanja mije njaju um dovodei ga u ispravno stanje. Naela, o kojima emo govoriti s obzirom na odbacivanje sebe oduvijek su bila sredinja na tradicionalnom putu prema prosvijetljenosti. U suvremenom drutvu ova naela ostaju ista, samo se moda naglasak izmijenio u odnosu na ono, to se smatralo odgova rajuim u ranijim vremenima. Ipak, ostaje jedan problem koji se ne mijenja, i koji postojano dri da se naela po svojoj prirodi smatraju negativnima. Izravno i tono ukazivanje na naine kojima odbacujemo sebe moe postati i pomalo muno. Nadalje, kad jednom upadnemo u na viku odbacivanja sebe, kao da smo skloni postati ovisni o mentalnoj uvjetovanosti koja nas zadrava uz suzbijanje. A kad bacimo rukavi cu izazova toj uvjetovanosti, postajemo tjeskobni, moda ponekad ak i toliko, da se ogluujemo na sve to nam o tome govore. Prua mo otpor ve i samom sluanju o tome, jer se na ego osjea ugroe nim u svojim temeljima. A mi se zaustavljamo na poricanju, nijeka nju. Nema nikakve veze to se duboko u sebi osjeamo jadno, jer smo sami dozvali svoj jad. Bojimo se da vie neemo biti ili znaiti nita, kad nam jednom oduzmu nae samodestruktivno stanje. Ovo i nije ba posve iracionalno. Podravaju nas nae navike odbacivanja samog sebe; i ograniavaju nas, no ipak s njima nekako guramo dalje. Kad nam se one oduzmu, vie nemamo mehanizam suzbijanja da bismo se obranili od mogue navale negativnosti koja nam je toliko blizu, u podsvjesnom. Osjeamo kao da se ispod nas uruava tlo, nai vezovi vie ne pomau i ne dre nas uz obalu, i postajemo na neko vrijeme izgubljeni, sve dok ne uspostavimo nove okvire koji su nam od znaaja. Odrite duh kojim prekidate odbacivanje sebe Opiranje oslobaanju uvjetovanih stanja uma postaje sekundarni problem kad zaponete sa svojim unutarnjim radom. Ako radite s terapeutom, on smatra razumljivim samim po sebi da ete se suoiti s tim otporima; rijeit e ih upravo on, svojim znanjima i vjetinom. Moete zauzeti obrambeni stav i postati kivni na svog terapeuta, ili bilo koga drugog tko bi vam ukazao na vae odbacivanje sebe. A ako

radite sami, morate se prisjetiti da vas taj va podsvjesni otpor moe sprijeiti u ostvarenju napretka, te da morate odrati svoju vrstu na mjeru da sruite taj zid i probijete se kroz vlastitu uvjetovanost odba civanja sebe. Kad jednom shvatite da vas upravo ove navike odbaci vanja sebe zadravaju u vaoj bijedi, zadobit ete onaj ratniki duh, potreban da biste nastavili istraivanje vlastite unutranjosti. Moglo bi se dogoditi da pomislite, kako naa rasprava o naini ma ponaanja kod odbacivanja sebe nema nikakva znaaja za onu vrstu rada, koju biste u stvari eljeli poduzeti na sebi. Moda smatra te da bi vama zapravo vie pomogao dublji rad odreenog tipa na odreenom problemu, ili slino. Moda ste i u pravu kad tako mislite, a moda ste samo pronali novi nain opiranja radu na sebi. Naini ponaanja, makar na neki nain i ovozemaljski, ipak duboko djeluju na nas. Stav koji se moe nai iza ponaanja je onaj, koji zapravo djeluje na nas, dok smo mi sami esto skloni tome da previdimo po-, naanje, mislei da je ono nevano. Tada zbog drvea ne uspijevamo vidjeti umu. Niti ne primjeujemo, da sami sebe odbacujemo gotovo svake minute u danu, poev od svog jutarnjeg ustajanja iz kreveta. Uvjeto vani smo, i nastavljamo se iznova uvjetovati, i naprosto ne shvaamo zbog ega smo toliko jadni. Moete zamiljati da vam neki odreeni stav, koji ste usvojili, ne predstavlja nikakav problem, da moete s njim ivjeti, da ste ipak samo ovjek, no zapamtite: zapravo ne moe te prihvatiti ideju, da odbacujete sami sebe. Prihvaanje sebe ne znai, da moete nastaviti s popustljivou prema odbacivanju sebe Odbacivanje sebe mora se shvatiti, te mijenjati njeno i s puno ljubavi prema sebi. Mora se slamati sve to podupire odbacivanje sebe, a pritom se poesto moe doivjeti i zbiljska patnja. Morate razumjeti to vam se to sve dogaa, ne smijete biti niti suvie koleb ljivi da se rijeite svojih potpornja, a niti preotri prema sebi dok promatrate strukture svog ponaanja. Budite njeni sa sobom, kao i s onima oko sebe. I iako smo pokuali razraditi predmet odbacivanja samog sebe u svim njegovim pojedinostima, ponekad moe biti vrlo teko gledati na samog sebe objektivno. To je drugo podruje, na kojemu nam struni terapeut, a moda ak i osjetljiv prijatelj, moe znatno pomoi u radu.

Kad smo govorili o odbacivanju sebe, zapamtite da sve to smo o tome rekli nije negativno, pa ak ni kad govorimo o negativnim obra scima ponaanja. Mnogi od koncepata mogu za vas biti novost, ili pak teki za prihvatiti. Dok nastavljate razmiljati o ovim idejama, zasigurno e vam se razjasniti njihova logika. Postoji itav niz naina, na koje odbacujemo sami sebe i suzbi jamo svoje emocionalno iskustvo: Potiskivanje (represija) Potiskivanje je podsvjesno suzbijanje. U suzbijanju uvijek po stoji dio nas koji je svjestan injenice da upravo suzbijamo; tada naprosto ne znamo reagirati ni na koji bolji nain. Kronino suzbi janje pretvara se u potiskivanje, u kojem se gubi svijest i o osjea jima, i o injenici njihova izbjegavanja. Potiskivanje je najozbiljniji oblik odbacivanja sebe, jer pritom posve gubimo dodir sa samim sobom. Jer, neprekidno nadograivanje negativnosti na kraju zavr ava u takvim neurotinim ponaanjima i samodestruktivnosti, kakvo je kronina depresija ili neprijateljstvo, bolest, i slino, ili pak u fizi kim nevoljama, kakve su nezgode ili napadi. Veina je nas zabavljena odreenim koliinama potiskivanja, i to naroito ako vodimo aktivan ivot. Tada osjeamo da nema razloga za uzbunu, no to vai samo tako dugo, dok radimo na sebi. Kad se za ponemo baviti pitanjima i osjeajima koji su svjesni, postupno mijenjamo na prag svjesnoga, pa se poinje pojavljivati i onaj ranije potiskivani materijal, samo da bi se to prije integrirao. Opiranje Oprijeti se osjeajima koje doivljavamo, prvi je nain svjesnog suzbijanja. Naa nesklonost patnji je instinktivna, pa nije teko uvi djeti zbog ega nastojimo izbjei negativno iskustvo. Ne znajui to drugo uiniti, pretpostavljamo da patnju moemo jednostavno izbje i, okreui se od nje. Otpor je vjerojatno osnovni uzrok suzbijanja, a njegov je rezultat stvaranje podsvjesnog. To je jedna od onih zamki prirode, koja nas tjera da stvaramo vlastitu karmu, kako bismo kroz nju sagledavali svijet. Jednostavno moramo biti svjesni posljedica opiranja svojim osjeajima, pa se nadam da je to poneto razjasnila i ova naa ras prava. Ne trebate sad zamisliti da bolest neprekidno eka na vas u

zavjetrini, niti trebate ustraeno ekati sljedei trenutak, u kojem ete iznova poeti suzbijati. Samo trebate ostati svjesni svoje sklonosti opiranju, te se postupno pripremiti na to da se tom opiranju i suprot stavite, te prihvatite i proivite svoje osjeaje, barem kad se radi o onim vanijim ivotnim pitanjima. I dok se pripremate na konano suoenje sa svojim osjeajima i prestanak odupiranja, vae osobne mogunosti i granice se ire i rastu. Prihvaanjem patnje umjesto njena izbjegavanja, uvidjet emo da se mijenja i njena priroda, te da se patnja neutralizira. Podiui svoj prag patnje, vrlo uinkovito smanjujete koliinu patnje u svom ivotu. Ako od nje bjeite, taj prag se smanjuje, a vi uspijevate otkriti jedino to, da se od nje nikada ne moe pobjei. Okrivljavanje Okrivljavanje je sljedei od onih najuobiajenijih naina odbaci vanja sebe. Okrivljavamo zato, jer elimo izbjei odgovornost za ono to nam se dogaa. Kad okrivljavamo bilo koju osobu, predmet ili okolnost za svoja iskustva, postajemo na kraju slijepi u odnosu na stvarnost. Prihvaanje sebe postaje nemogue, pa zapadamo u odba civanje sebe. To ukljuuje i okrivljavanje samoga sebe, to se onda naziva grinja savjesti, koja predstavlja poseban oblik odbacivanja sebe. U osnovi je okrivljavanje isto to i optuivanje. Okrivljavanje je toliko uestalo, da se njime rijetko bavimo i istraujemo ga. Kod pojedinih ljudi postalo je gotovo neki oblik obveznog obreda, i to tako, da gotovo svaki put kad progovore, okri vljuju nekoga za neto. elite li podrati svog prijatelja, podrite ono, za to on okrivljuje. Ljudi okrivljuju svoj posao, razne osobe od autoriteta, vladu, gospodarstvo; spisak je beskonaan. Okrivljavanje bi moglo biti ona zajednika spona, kojom su brani partneri, ljubav nici ili roditelji meusobno povezani. Kad naiem na osobu koja je duboko zala u okrivljavanje, gotovo se osjeam kao kad pratim neku dobru, kominu predstavu. Inteligentni i obrazovani ljudi vjeruju, da njihovi partneri na mjerno ine stvari koje njih toliko ljute. Ili, njihova djeca. Ili njihovi zaposleni, ili nadreeni. Sve su to sluajevi projiciranih osjeaja. Nema svrhe pretpostaviti da je uzrok, ma koji on bio, ba ono, to je trznulo okida vaih osjeaja. Samo prihvatite tu priliku, i obradite svoje osjeaje.

Rad na samom sebi nije mogu kad postoji okrivljavanje U istonjakoj se filozofiji na osobu koja okrivljava gleda kao na nesvjesnu; svjesnom postaje tek kad ukloni sva ranija okrivljavanja, te dopre do pravog razumijevanja i uzroka problema. No, kako smo ve opirno objasnili tijekom ove rasprave, uzrok je sama ta osoba. No, kad ovo jednom i shvatite, to vas nee dovesti do uklanjanja pro blema; to samo znai, da moete zapoeti s radom na sebi. Preuzima jui odgovornost za svoje osjeaje, zapoinjemo sa znaajnim napret kom ka svom unutarnjem iscjeljenju; potekoa je u tome, da ak i kad intelektualno posjedujemo svoje iskustvo, i nadalje nastavljamo podsvjesno okrivljavati. Ostajemo zarobljeni u odbacivanju sebe, onemoguujemo iskreno i pravo prihvaanje, integraciju i oslobaa nje svih tih negativnosti. Jedan od najveih izazova tijekom bilo koje od terapija uvijek je - oslobaanje od podsvjesnog okrivljavanja. Moete pokuati ui u izravno proivljavanje svojih osjeaja mi slei da ste nadvladali okrivljavanje, no energije se jo nisu oslobo dile zato, jer na nekoj dubokoj razini u sebi, jo uvijek okrivljujete druge. Zaustavljate slobodno protjecanje energije. Umjesto integri ranja, zurite u svoju negativnost. Predlaem da ovu mogunost uzme te naroito u obzir, i to posebno radei na osjeajima u vezi vae lju bavne veze. Na kraju, otkrit ete da ne dospijevate nikud s inte grativnim postupkom, sve dok konano ne postanete svjesni svoje pogreke, te dok se hotimice i svjesno ne oslobodite okrivljavanja koje je zadravalo energije. Odbaciti okrivljavanje postaje sve lake, to vie napredujete u samoj integraciji. No, i tada okrivljavanje usporava integraciju, ali ste ve u stanju intelektualno ga ukloniti u stranu, kako biste dopustili ulaz izravnom proivljavanju osjeaja. Nesvjesno okrivljavanje nije dio nae podsvjesne karme, kao to su to suzbijene energije. Okrivljavanje je stanje uma, a ne osjeaj ute meljen na energiji. Stoga okrivljavanje ne trebate nastojati prihvatiti ili obraivati, da biste ga se rijeili; to bi ga samo uvrstilo, a ne uklonilo. Okrivljavanje trebamo namjerno i svjesno odbaciti. Meu tim, osjeaji koji su se pritajili iza okrivljavanja bez sumnje su karmiki, pa e njih trebati integrirati. Nesvjesno okrivljavanje mora se dovesti u podruje svijesti, jer ono utjee na nae vienje stvarnosti, stvarajui istodobno krug okri vljavanja / suzbijanja. Opaamo osjeaju, nesvjesno okrivljujemo,

prihvaanje sebe postaje nemogue, pa odbacujemo sami sebe. Isti takav scenarij postoji i za grinju savjesti. Velikim je dijelom nesvje stan, to znatno oteava da se do njega dopre. Ovo su osjetljiva i teka pitanja, kojima se bavi psihoterapija. U tradicionalnoj terapiji, pretpostavlja se da e okrivljavanje nestati tijekom napredovanja terapije. Poznajem terapeute, koji svog klijenta nisu ak niti upoznali s potrebom da sam treba preuzeti odgovornost za svoje osjeaje i sve ono to mu se dogaa, znajui da bi on to od bio, i pruio im otpor. Umjesto toga, savjetuju mu - opratanje. Opratanje je spoznaja, da je okrivljavanje pogreno Opratanje je, naravno, vrlo poeljna osobina, samo se esto pogreno shvaa to to zapravo znai. Opratanje je konana spo znaja o tome, da druga osoba nije u stvarnosti odgovorna za ono, za to smo mislili da je dolo od nje. Ponekad se pokuavamo prisiliti da oprostimo, mislei da smo tako duhovniji ili puniji ljubavi, ili na taj nain jednostavno elimo izbjei vlastitu patnju. Nastavljamo vjero vati da je onaj drugi odgovoran za ono to nam se dogodilo, ali smo mu udijelili oprost za njegovo ponaanje. Takvo je opratanje intelektualno, tek pseudo-opratanje, i nji me samo zavaravamo sebe. Tako postajemo jo udaljeniji od dodira sa svojim unutarnjim iskustvom. To ak moe utjecati i na na ego, jer o sebi poinjemo misliti kao o osobi dovoljno velikodunoj za pratanje. No, istinsko opratanje znai spoznati, da je ono poetno odabiranje krivca bilo pogreno; to nije oprost nekome, za koga smo grekom smatrali da nam je neto uinio. Okrivljavanje je naroito vano u dinamici roditelj / dijete, na koju se tradicionalna terapija snano usmjerava. Tada nas ohrabruju da oprostimo svojim roditeljima, esto ne shvaajui da mi moramo posjedovati svoju vlastitu prolost. Ova vrsta terapije moe biti uspjena na dui rok, no pitanje je: ne bi li drukiji pristup, blii stvarnosti bio uinkovitiji? Ve smo govorili o tome kako mi sami odabiremo svoje roditelje i odgovarajuu okolinu za svoje rano dje tinjstvo, da bi nam posluilo kao katalizator vlastitog karaktera. Dogaaji iz djetinjstva pokreu ono, to se ve prikriveno nalazi u podsvijesti djeteta, a to je stanovite o kojem danas raspravljaju i podravaju ga transpersonalni psiholozi.

Mi esto ne elimo napustiti okrivljavanje i zbog vlastitog po nosa. Nesvjesno, ipak negdje u sebi shvaamo istinu, da smo sami odgovorni za vlastita iskustva. Meutim, na svjesni ego eli okriv ljavati druge, jer se na taj nain brani. Ne eli znati za to, da je mogao biti toliko glup i nauditi samom sebi. Priroda ega je takva, da uvijek eli biti u pravu (to se posebno odnosi na izrazito egocentrine lju de), pa nastoji ostaviti takav dojam zadravajui okrivljavanje. Okrivljavanje samog sebe ili grinja savjesti je u stvari jedan od oblika osnovne dinamike okrivljavanja. Okrivljujui sebe, zapravo se titimo na dubljoj razini, isto kao to e okrivljavanje drugih zatititi ego od spoznaje o vlastitoj odgovornosti za svoja iskustva. Okrivljavanje sebe nije isto to i preuzimanje odgovornosti Ovo je vrlo vano shvaanje. Kad po prvi put shvate da su sami odgovorni za vlastita iskustva, svi oni koji tragaju za duhovnou mogu upasti u zamku, i zapoeti radije okrivljavati sebe, no druge. Ali, ishod je opet - odbacivanje sebe, to im zatim onemoguava na predovanje u daljnjem radu na sebi. Morate shvatiti da se vaa karma upravo i oblikovala iz neznanja, a ne iz hotimine namjere. Okrivlja vati samog sebe nije pravi nain; postoji drugi mehanizam, kojim se izbjegava posjedovanje i osjeanje na dubljoj razini. Ako osjeate grinju savjesti jer mislite da ste odgovorni za stanje u kojem se nala neka druga osoba, trebate shvatiti da ne reagi rate na pravi nain. Odnosi meu ljudima uvijek su uzajamni, to znai da meu njima postoji obostrani pristanak. Drugi imaju svoju karmu, a odnos s vama su odabrali zato, da bi sebi pribliili vlastito iskustvo. Naravno, pod time ne mislim i na namjerno zlostavljanje drugih, no grinja savjesti se javlja na pogrenom mjestu, pa vjero jatno slui nekim vaim vlastitim potrebama. Grinja savjesti moe zapoeti time, da elimo okriviti nekog drugog, ali se to iz nekih razloga moe pokazati neizvedivim. Nema jui drugi izlaz, ona se preusmjerava na samog sebe. U Oblijima se to naziva retrorefleksijom, a moe se takoer pojaviti i zajedno s drugim agresivnim nagonima. Na primjer, ako je dijete nevoljeno, ono se moe osjeati krivim zbog toga, to nije dovoljno ljupko da bi ga roditelji voljeli. U njemu se oblikuje uvjerenje: To je moja greka. Nadalje, ono se osjea

frustriranim jer nije voljeno, i eljelo bi za to okriviti roditelje. Meutim, isuvie je opasno baciti na njih krivicu, jer bi se oni mogli razljutiti i otkazati mu i materijalnu podrku u ivotu. Stoga dijete opet preusmjerava krivnju na sebe, stvarajui tako jo vei teret kriv nje pod kojim se lomi. Ono to se zapravo dogaa je to, da je dijete nesvjesno stvorilo i iskoristilo krivnju kao tit od dublje spoznaje prave istine, da u stvari ono samo ne voli, i ne osjea ljubav prema ostalima. Da bi tu spoznaju izbjeglo, dijete se zakljuava u svoj karmiki obrazac iz prethodnih ivota, koji se sastojao iz ovisnosti / nesklonosti. Nesklonost je podsvjesna jer je suzbijena, ali je ujedno i jedan od imbenika koji je dijete i doveo u odnos upravo s ovim odreenim roditeljskim parom. Dijete projicira nesvjesnu nesklonost na roditelje, te zatim njih doivljava kao one koji ne vole njega, ili ga ak i mrze. Pojedincu koji se rodio s takvom karmom shvaanje o karmi je tee prihvatljivo, negoli ideja da mu roditelji ne pruaju svoju ljubav. Ako dijete moe osjeati da ga roditelji mrze, tada je njegov ego zatien od spoznaje da mrnja zapravo stie iz njegove vlastite nutrine; svijest o toj unutarnjoj mrnji ostaje suzbijena. Ego djeteta hvata se za ideju, da mu roditelji nee pruiti potrebnu ljubav, pa stoga odabire roditelje koji e toj ideji i odgovarati, ili se ponaa na takav nain, da mora izazvati njihovo negodovanje. Dijete projicira da ga oni ne vole, pa tada izbjegava odgovornost za to, osjeajui sebe kao krivca. Isti e ovaj obrazac proiriti i na svoje odnose s drugim ljudima, koje e oblikovati jednom kad odraste. Intelektualnim je terapijama uvijek bilo potrebno naroito mno go vremena, da bi uspjele osloboditi podsvjesno okrivljavanje dru gih, ili vlastitu grinju savjesti. A kako se to obrauje tijekom inte grativnog postupka? Krivnja svijesti treba se dovesti u ispravno stanje, dakle - preuvjetovati, a ne prihvatiti. Ovdje se vrlo djelotvor no moe iskoristiti naelo potvrivanja. Konana, a vjerojatno i najvanija spoznaja o okrivljavanju bila bi, da kad nekoga okrivljavamo, zapravo se odriemo svog prava da budemo samostalni. Postajemo rob drugome, ako je taj drugi uistinu odgovoran za ono to osjeamo; nismo samoodreeni u onom najhit nijem smislu. Ali, kad jednom konano preuzmemo odgovornost za vlastite doivljaje i sve ono to nam se dogaa, oito nas vie ne moe nadzirati nita izvan nas samih. Prestajemo drugima odailjati

vlastitu snagu. Preuzeti odgovornost znai - imati nadzor nad svojom sudbinom. Ili jednostavnije reeno, prestati biti rtvom. Izraavanje okrivljavanja Nekontrolirano izraavanje prijekora drugima ne oslobaa nega tivna osjeanja koja nosimo u sebi. Staru ideju o tome, da se time skida sa srca teret koji nosimo u sebi, veina terapeuta danas sma tra pogrenom i tetnom, izuzev moda kad se to odvija unutar terapeutske seanse, iako je jo samo prije nekoliko desetljea psihologija podravala izraavanje unutarnjih osjeaja kao sredstvo za proienje negativnih osjeaja. I iako sam in izraavanja i vraanja nae boli onome, koga sma tramo njenim izvorom, i moe prividno izgledati kao posve prirodan impuls, to je samo stoga, to djelujemo iz svoje podsvijesti. Kad ko nano jednom shvatimo da taj drugi nije odgovoran za nae iskustvo, postaje oevidno da je istresanje naih osjeaja na njega posve nepri kladno. Moete osjeati da vas netko ljuti, no nadam se da vam je sada, kad bolje razumijete ono to se u stvari dogaa, ipak postalo jasnije da je okrivljavanje zapravo izvrtanje istine, a bacanje krivnje na druge, naprosto smijeno. Meutim, znamo da u svojoj strasti mo emo esto izgubiti sposobnost da budemo objektivni. Sukobljavanje, vikanje na druge, djelovanje samo iz osjeaje da treba okriviti druge, posve je pogreno, i nee vas nikuda odvesti Sve vam to nee pruiti ak niti zadovoljstvo oduka. Pokuati si dati oduka emocionalnim suprotstavljanjem nekome, istina, uzro kuje neke pomake energije, pa vam se moe uiniti da ste privremeno osjetili olakanje, ali krajnji rezultat nekontroliranog izraavanja je daljnje suzbijanje, a ne oslobaanje energija. Moda ste to osjetili i na sebi ili drugima, primjeujui, da kad jednom zaponu, emocio nalni ispadi postaju sve jai, intenzivniji, pa ak i kad se izraavate na tih i miran nain. Osim toga, loe utjeu ne samo na odnose s tom osobom, ve i na vas same. Kad izraavate svoju negativnost okrivljujui i optuujui, okrnjujete povjerenje koje postoji u svakom bliskom odnosu izmeu dvoje ljudi. Druga je osoba povrijeena, ponekad i duboko, traumati no. Moda i nema drugog izbora, no da se povue od vas, a potom i

da ostane udaljena, ako je vae izraavanje prema njoj neprekidno puno prijekora i grubosti. Moda ona moe vidjeti i ono, to vi ne moete: da ste vi onaj koji stvara, a zatim i reagira na svoju vlastitu iskrivljenu percepciju stvarnosti. Sve zavrava tako, da od sebe odbi jate sve one koji vas vole. tovie, kad takvim oblicima izraavanja oslobaate svoju nega tivnu energiju u svemir, postavljate i preduvjete za to, da vam se vrati uveana, to i hoe. Stvarno fiziko izraavanje je ono, to zapoinje s pokretanjem ovog ciklusa. Prije no to je izrazite, negativnost po stoji vie u potencijalnom obliku, pa se moe lake obraditi. Izraa vanjem okrivljavanja potvrujete negativnost. Ako je osoba na koju ste je istresli takoer podsvjesno i osvetoljubivo nastrojena, negativ nost e vam se vratiti kroz tu osobu. Ako ona nije osvetoljubiva, energija e pronai drugi nain da vam se vrati, i to esto iznenauju e brzo. To se naziva instant ili trenutanom karmom. Svakako, svoje osjeaje moete iskazati i bez okrivljavanja ne koga, tko e biti dovoljno spreman na razumijevanje i nee se odmah osjetiti ugroenim i napadnutim, no to se jako razlikuje od motiva koji trai djelatno izraavanje, prepuno okrivljavanja drugih. Jer, to je in osvetoljubivog napada. Na fizikoj razini pri tome odailjemo neprijateljsku energiju; ona treba probiti auru osobe, koju napadamo. Zbog toga je srdba, na primjer, osjeaj s kojim se toliko neugodno boriti. Ono to pritom ne shvaamo, bilo bi sljedee: da bismo neko ga povrijedili napadom kojim ga okrivljavamo, prvo trebamo povri jediti sami sebe. Napad isto onoliko oslabljuje svog poiljatelja koliko i napadnutu osobu, pa zato osvetoljubive osobe zavravaju unitavajui same sebe. Ipak, esto bi nam se moglo uiniti lake izraziti okrivljavanje, nego li odustati od bilo kakve reakcije; jer, kad ga izraavamo, iz bjegavamo stvarno suoavanje i proivljavanje svojih osjeaja, mi ih naprosto suzbijamo. To je ujedno i onaj pravi motiv za izraavanje okrivljavanja, te razlog zbog kojeg izraavanje moe naoko doni jeti osjeaj olakanja. Meutim, negativna se energija time samo tjera dublje u podsvjesno. Moete li uoiti kako to djeluje u vama samima, poduzet ete znaajne korake da biste obuzdali svoje osjeaje. Kad osjeate snane osjeaje, znai da je dolo do pomicanja energija u naem energetskom tijelu; naime, to je ono, to osjeaja i jeste. Ako izraavanje negativnosti na kraju zavrava porazom nad

samim sobom, kako bi onda trebalo ispravno odgovoriti na ovo komeanje energije? Snane osjeaje trebaju se osloboditi njihovom obradom Uporabom disanja i rada na tijelu, te ulaenjem u izravno proi vljavanje ove energije; prestankom izbjegavanja, ve jednostavno njenim osjeanjem, moe se proistiti bilo koja od osjeaja koje se pojavljuju, umjesto da se nastavi suzbijati. Postoje vremena u kojima to i ne mora biti ba lako, no upravo iz takvih vremena moemo izvui najvie: kad duboka podsvjesna patnja izviruje na povrinu. U tim se trenucima mogu poduzeti znaajne promjene u samom sebi. Ovdje nailazimo i na jednu kritinu toku: ako nastavite okri vljavati mentalno, pa ak i kad odustanete od glasnog izraavanja svojih osjeaja i okrivljavanja, jo uvijek ete suzbijati, a ne proi avati. Bit ete opsjednuti okrivljavanjem, pa vam rad na sebi nee biti mogu. Drugim rijeima, nastavite li s okrivljavanjem, posve je svejedno hoete li to izraziti ili ne. Na bilo koji nain, jo uvijek suz bijate, i jo uvijek time odbacujete sebe. Tek kad postanete sposobni uvidjeti prolost tih okrivljavanja i shvatiti destruktivne ishode neobuzdanog izraavanja okrivljavanja drugih, moi ete sebe i pri hvatiti. Izraavanje prema van To znai, da se negativne energije ire u svemir tako, da se na kraju ukljuuju u nau osobnu dramu. Umjesto da ih budemo svjesni, da prihvatimo i ne reagiramo na svoje negativnosti, mi potvrujemo i njih, i njihovu snagu kojom utjeu na nas time, to ih izriemo prema van. A pri tome i dalje ostajemo nesvjesni njihova postojanja, jo uvijek odbacujemo sebe, i - reagiramo. Na primjer, izraavate li svoj strah, doputate mu da ima na vas utjecaja. Bespotrebno projicirate taj strah, bojei se potom onih pred meta na koje ste ga sami projicirali. Stoga reagirate na ove predmete, ne primjeujui da zapravo reagirate na samog sebe. Svijest o svemu tome pomogla bi vam u prepoznavanju inje nice, da taj strah izvire iz vae unutranjosti, te da ga zatim nesvjesno projicirate. Prihvaanje bi vam omoguilo, da vie ne pokuavate

izbjegavati taj strah jednostavnim bjeanjem od njega. A prestati rea girati znailo bi nastaviti s ojaavanjem vae sposobnosti za integri ranje, te na kraju stii do neosjetljivosti na strah, i njegovo posvema nje proienje. Motivacija / Utjecati na U motivaciji utjeemo na negativne nagone, pokuavajui ih zadovoljiti, umjesto da im se suprotstavimo i rijeimo ih. Motivacija prua vrlo iroko polje za istraivanje, oteano time to je njen velik dio smjeten u podsvjesnom. Obino nismo ba naroito svjesni ono ga to nas prisiljava da uinimo upravo ono to inimo, iako bismo to mogli postati ve i kad bismo sami sebe gledali iz blizine, ili kad bi nam netko pomogao da razjasnimo svoju motivaciju. Motivacija prekriva iroko podruje ljudskih potreba koje naje e u sebi saimaju energije iz prve etiri akre: sigurnost, uzbuenje (seks, mo), znaenje i potrebu za sentimentalnom vezom. Ono to je zajedniko svim tim motivacijama bilo bi, da do njih dolazimo iz osjeaja nedostatka. Osjeamo da nam neto nedostaje, pa se toga nastojimo domoi. Pretpostavka je, da e osjeaj ravnotee ili sree biti postignut kad pronaemo to neto, to nam nedostaje. Uzimajui ga sa svim njegovim loginim zakljucima, ishod ovak vog usmjerenja bio je potroako drutvo. Motivacija koja se temelji na osjeaju nedostatka ne postaje upitnom; ne pitamo se niti jesu li nae potrebe valjane, ili nisu. Naravno, svi imamo one osnovne po trebe kojima se mora udovoljiti, no - kako sam ve naglasio - mnoge su od njih narasle sve do toke, u kojoj smo postali umjetni i djelu jemo kompulzivno, pod prisilom. Osjeaj nedostatka nikad se ne moe zadovoljiti, ve samo nadvladati Kako se motivacija odnosi prema prihvaanju? To je vrlo osjet ljiv odnos, pa e moda biti potrebno da neko vrijeme odlei u vama, prije no to ga usvojite. Kad ste motivirani da zadovoljite bilo koju od elja to se stvara iz osjeaja nedostatka, u sutini odbacujete sebe, jer pokuavate izbjei taj osjeaj. Priroda dualistikog iskustva je takva, da nikakva zadovoljena koliina elje nee biti i zadovo ljavajua, pa se nedostajanje potvruje i iznova javlja, umjesto da se

konano jednom i nadvlada. Pokuaj izbjegavanja tog osjeaja nedostajanja kroz njegovo zadovoljavanje u bilo kojem obliku esto nam nije posve oevidan. Pretpostavljamo da djelujemo uobiajeno, mi slimo da imamo odreene potrebe, racionaliziramo svoje ponaanje, ali je prava istina, da odbacivanjem sebe jedino pokuavamo izbjei sam osjeaj. Nakon okrivljavanja, pogrena motiviranost je sljedee veliko podruje koje nas zadrava uz suzbijanje. Ova vrsta motivacije se u klasinoj literaturi naziva problemom udnje. Smatra se da nas zarobljenima dre mnoge nae udnje. Osloboditi se udnje, ali ne i zadovoljstva koje nam ueno prua, predstavlja ve samo po sebi velik dio naeg osloboenja. Do oslo baanja od udnje dolazi prilikom obrade impulsa udnje integra tivnim postupkom, pa nas on vie ne moe motivirati. Velik dio nae motivacije je nesvjestan, ali ga moemo postati svjesni ako zaponemo rad barem s onim dijelom, kojega smo ipak svjesni. A dok prihvaamo i proivljavamo te svjesne impulse, po inju se razotkrivati i one nae druge, dublje motiviranosti. Navest u za ovo jedan primjer: pretpostavimo da ste usamljeni i depresivni. Ako je va uobiajeni odgovor na ovaj osjeaj, ili vam je ak ve preraslo u pravu naviku da ga suzbijate jurnjavom za novim odnosima i zabavom, tada vas motivira vaa depresija ili osjeaj, da vam nedostaje srea. Traei naina da izbjegnete depresiju, vi je odbacujete, no time odbacujete i sebe. Integracija ovih osjeaja nije mogua, a na ovaj nain neete se rijeiti niti depresije, osim moda samo privremeno. Zatvoreni ste u krug depresije / zabave. elite li se suoiti s depresijom i zapoeti s njenom integracijom, ona e postu pno nestajati. Vjerojatno nee nestati odmah, jer ste zasigurno ve toliko suzbijali osjeaje koji su se zapravo trebali proistiti, da se taj materijal stigao nagomilati, ali na kraju ete ipak uspjeti u svom proiavanju. Ista se logika moe primijeniti i na sva sredita svijesti. Poku avamo izbjei nesigurnost, nastojei se domoi psiholokih i mate rijalnih sredstava za to. Pokuavamo izbjei bespomonost, jurei za moi i ugledom. Seksualne napetosti izbjegavamo bezumno tragajui za seksom. Svoje osjeaje nedoraslosti izbjegavamo traei prizna nja. Samo, nai napori u sebi sadre i na vlastiti poraz, jer tek potvr uju i iznova nam vraaju upravo ono, to toliko nastojimo izbjei. Pokuaj se sastoji u tome, da jednu krajnost dualistikog iskustva

izbjegavamo bijegom u njegovu drugu krajnost. Integriranje ovih nagona je ono, to e ih na kraju dovesti u ravnoteu. Kad smo motivirani udnjom da se rijeimo onih tjelesnih uzbu enja koja nazivamo patnjom, takoer odbacujemo sebe, iako e vam to biti moda neto tee razumjeti. Nai fiziki simptomi odgo varaju naoj psihikoj neravnotei, a i naoj emocionalnoj neravno tei. Stoga su emocionalni problemi povezani sa svim uzbuenjima, koja doivljavamo u tijelu. Prihvaate li tjelesna uzbuenja, ve inite sve to je mogue da biste integrirali psihiku neravnoteu, prikrivenu iza nelagode. Pri hvaanje i proivljavanje patnje dovodi do uravnoteenja energija. Ali kad se toj patnji opirete, time je samo ojaavate, odailjui joj dodatnu energiju. Odbacujemo sebe i kad nas motiviraju raspoloenja nesigurnosti, nemira, iritiranosti, i druga slina ovima. Postajemo motivirani za sve vrste neodreenog, samounitavajueg ponaanja. Jednostavno postanite svjesni svojih negativnih raspoloenja; prihvatite ih, i isku site. Dopustite da se razrijee, a to znai, nemojte im se opirati, niti dopustiti da vam i nadalje budu glavni motiv. Shvatite li da ne moete izbjei negativno, ono e vas prestati motivirati. Prihvatit ete ga, i time okonati njegov prisilni utjecaj, kojim vas je prisiljavalo na djelovanje. Zabrinutost Zabrinutost je stanje u kojem razmiljamo o osjeajima, umjesto da ih osjeamo. esto je pritom prisutna i snana komponenta okrivljavanja. Zabrinutost uzima vrlo mnogo od nae psihike energije, na taj nas nain i troi, a istovremeno ohrabruje nae ovisnike sklonosti da uskoe i zamijene nau pravu energiju. Moete i prestati biti zabrinuti, i to tako, da prvo postanete svje sni svoje zabrinutosti oko neega, a zatim svjesno odbacite misli i okrivljavanje vezano uz ove osjeaje. Prigrlite osjeaje i uite u njih, ma kako vam to teko bilo. Kad prestanete razmiljati o svojim osje ajima, prestajete i s odbacivanjem samog sebe, jer vam je razmi ljanje prijeilo da izravno preivite svoje osjeaje. Tako inite prvi korak u njihovu proienju.

Aktivnost / Uzbuenja Potrebna nam je uravnoteena koliina aktivnosti, ukljuujui ovdje i fizike vjebe, kako bi sprijeila nau energiju da postane letargina; samo, ponekad se uputamo u razliite aktivnosti ni iz kojeg drugog razloga, no da izbjegnemo sami sebe; ishod toga nam je ve poznat - odbacivanje sebe, te suzbijanje. Jednostavan in nepre kidnog bavljenja neim odvlai nau pozornost na okolinu, to dalje od nae unutarnje svijesti. A budui da tamo nema nekih stvarnih ciljeva, biti zabavljen neim se oblikuje u nama kao stalna i prava prisila. Ili zacrtavamo pred sobom besmislene i nepotrebne ciljeve; postajemo radoholiari. Uranjamo u razliite aktivnosti, a kad nji hova dra i novina izblijedi, osjeamo da nam je potrebna nova aktiv nost. Tada trimo od jedne zanimacije do druge, no u zbilji bjeimo od samih sebe. Uzbuenja nas takoer odvlae od unutarnje svijesti. Pretvaramo se u traitelje nagona. Zbog snage suzbijanja koju uzbuenja imaju, naa patnja ili tjeskoba nestaje. Treperimo od ushita. Uzbuenje mo e prijei i u ovisnike cikluse. Neprekidno se nalazimo izmeu vrhunaca ushienja i dubokih padova kad iscrpimo svoju energiju, pokuavajui se izvui s tog dna, kroz jo vie novih uzbuenja. Jer, staro nas vie ne uzbuuje toliko, pa smo prisiljeni potraiti neto novo; postajemo gotovo oajniki tjerani u svom traganju. Zapravo smo ovisni o glasnoj rock-glazbi, opasnim sportovima, divljim tulu mima i slinom. Sami sebe dovodimo u strahovite opasnosti zbog povienja adrenalina, i ushita koji nam uzbuenja pruaju, postajui tako sve vie samodestruktivni. Kad pogledamo suvremeni ivot, teko emo izbjei zakljuku da se velik dio onog toliko uobiajenog frenetinog kretanja oko nas izvanredno uklapa u ovo, upravo opisano. Stvarno smo izgubili spo sobnost da naprosto sjednemo, i ne radimo nita, a upravo je to ono, to meditacija i jeste; barem naoko. Pokuaj da smireno sjednemo odmah podie lavinu tjeskoba ili drugih osjeaja, esto prikrivenih onim, to nazivamo dosadom. Suoavanje s ovim osjeajima je prva od prepreka na svakom duhovnom putovanju, koju mnogi ljudi nikada ne uspijevaju preskoiti. Ako je va problem prisilna aktivnost ili uzbuenje, morate shva titi da su osjeaji koje pokuavate izbjei ishod vaih suzbijanja iz

prolosti. Neprekidno daljnje suzbijanje zavrit e na kraju stagna cijom, i vie vam nee moi pomoi nikakva zabava, u ma kojim koliinama. Stoga, ne postoji neki drukiji put da iznova stupite u dodir sa sobom; trebate se poeti suoavati s ovim osjeajima, pri hvatiti ih i izravno proivjeti. Ambicija Ambicija je jedna od najuobiajenijih osobina izdvojenog ega. Osjeamo patnju zbog izolacije, i pretpostavljamo da e ona nestati kad postignemo neki osobni uspjeh, bogatstvo, posjede ili slavu. To je ujedno i sutina materijalizma, te jo uvijek vrlo esto snivan ame riki san. Ambicija je u naem drutvu vrlo prihvatljiva osobina. Jo nas od djetinjstva navikavaju da odbacimo sebe i nae tre nutano stanje, ma kakvo ono bilo, te da elimo vie. Ulazimo u trku prema zemlji Nedoiji, ponekad se ak niti ne budei iz svog ludila. Ambicija je jedan od akutnijih oblika odbacivanja sebe, jer se velik dio energije troi na postizanje zacrtanih ciljeva. Zatim nam ista ta energija slui da bismo suzbijanjem izgradili zatitu od naih osje aja. Postajemo snano usmjereni na svoje ciljeve, i bez imalo dodira sa svojom nutrinom. Napominjem da ambicija ne obuhvaa stvaran, teak rad na os tvarenju tih ciljeva; sastoji se u tome, da mi te odreene ciljeve na prosto moramo ostvariti, da bismo uope opstali. Ambicija je ovi snost ega o postizanju zadanih ciljeva. Ego misli da se time uveava, ako se ciljevi postiu. Tada ciljevi prestaju biti humanistiki. Posta jemo sebini i izdvojeni. Pa ipak, ini se da je ambicija i dio naeg odrastanja. Moemo se zavaravati da smo nadili ambiciju, kad se pomaknemo s mjesta prema ciljevima i ostvarimo ih. No, mi samo prestajemo biti ambiciozni u odnosu na svoje materijalistike ciljeve, postajui sad ambiciozni u odnosu na umjetniko izraavanje, pri znanja ili duhovni rast. Za sve navedeno, ambicija ima isti, esto spominjani uinak - odbacivanje samog sebe. Odbacivanje ambicije ukljuuje posebno uenje; treba nauiti kako da budem sretan upravo ovakav kakav jesam, u ovom trenutku, bez nekih projekcija u budunost. Srea proizlazi iz prihvaanja sve ukupnosti ivota - ivota, koji bi trebalo proivjeti u svoj njegovoj punini.

Nestrpljivost Nestrpljivost je drugi oblik odbacivanja sebe, koji gotovo i ne zamjeujemo. Jer, ona podrazumijeva odbacivanje svega onoga, to se dogaa upravo sada, u ovom trenu. A kako je ono to se dogaa za pravo naa projekcija, ishod joj je, odbacivanje sebe. Ako ste nestrp ljivi, nikada se ne moete nalaziti upravo u trenutku koji se dogaa, i koji biste trebali proivjeti izravno. Nestrpljivost je isto to i uurbanost. Spoznaja o tome, da veinu svoga ivota provodimo u jurnjavi za postizanjem ciljeva koje smo zacrtali prua nam drukiji pogled na razinu odbacivanja sebe, koja je pritom uobiajena. Biti uurban znai, ne biti oputen; ne prihvatiti ono to se dogaa. Kad neprekidno urimo da bismo negdje stigli, postupno gubimo sposobnost da budemo u samom trenutku, a to je jedino mjesto na kojem ostvarenje uope i moe postojati. Gubitak sposobnosti da se uiva upravo u trenutku u kojem se nalazimo naroito se iskazuje u naim stavovima prema poslu. Ideja o uivanju u radu danas gotovo da i ne postoji. Uivanje u radu po stalo je zapravo gotovo i nemogue, zbog svih oblika pritisaka s ko jima se pritom suoavamo; ali opet, koliko je od tih pritisaka, u stva ri, nae vlastito djelo? Iza nestrpljivosti i uurbanosti lee suzbijeni osjeaji ljutnje, nezadovoljstva ili frustracije. Ti nas osjeaji opsjedaju, podsvjesno mislimo da emo ih izbjei samo ako dovoljno pourimo, no neizbje no moramo nauiti, da to naprosto nije mogue. Sekundarna reakcija Ako pozorno promatrate sami sebe kad god vas obuzima neko negativno osjeanje, zapazit ete da se dogaa neto, to bismo mogli nazvati sekundarnom reakcijom. Prva reakcija je sam osjeaj s kojim radite - va podsvjesni ma terijal, vaa karma koja izlazi na povrinu, a potakle su je na to raz liite okolnosti s kojima se susreete. Nad prvom reakcijom nemate nikakav nadzor, i ne biste joj se trebali niti pokuati oduprijeti. Prva je reakcija - reakcija tijela, a nastaje u naim blokiranim akrama. Sekundarna reakcija je reakcija naeg uma. Postajete uzne mireni zbog osjeaja, koji nailaze. Ako osjeate srdbu, postat ete jo bjesniji i nestrpljiviji zbog produenja vremena, koje vam sad

treba za obradu i nadvladavanje prve rakcije, ili moda zbog same situacije, i slino. Postajete ljuti zbog svoje ljutnje, ali zbog istog do gaaja moete jednako tako postati i depresivni, ili tuni. Slino tome, postajete prestraeni zbog straha koji se u vama javlja, tuni zbog tuge, i tako redom. Sekundarnom reakcijom, zapravo u svojoj nutrini reagiramo na svoje osjeaje, i odbacujemo sebe. Kad si dopustite reagirati na svoje osjeaje, odbacujete sebe zato, jer ne omoguavate slobodno izricanje osjeaja i njihovo probijanje u svjesno. Zato ne moe nastupiti proienje. Kad um postane obuzet osjeajima koje zamjeuje, on poinje procjenjivati, pa odluuje da mu se ne svia ono to je zamijetio. Um se tome opire, i ne doputa osjeajima da dopru do izravnog proivljavanja. Osim toga, kad se razljutite, a zatim postanete jo i dodatno ljutiti na sebe zbog te srdbe, ova druga ljutnja usmjerena je na vas osobno. Sad se ljutite na samog sebe to ste si uope dopustili da se razljutite. Pogreno vjerujete, da moete i morate nadzirati svoje osjeaje, a ljutnju doivljavate kao lo osjeaj zato, jer je i muan. Obrada integrativnim postupkom zasniva se na pretpostavci, da nemamo stvarni nadzor nad svojim osjeajima. Oni spontano nailaze i nestaju, dok mi podsvjesno projiciramo i stvaramo svoj svijet. Pre dati se nepostojanju nadzora nad svojim osjeajima jedan je od su tinskih dijelova vaeg rada na prihvaanju sebe. elio bih biti posve siguran da prihvaate ovu spoznaju - da se sekundarna reakcija odnosi zapravo na vau reakciju na vlastite osjeaje, a ne na same izvorne osjeaje. Ne elim time ustvrditi da nemate osjeajne odgovore na dogaaje, koji vam u ivotu nailaze. Osjeaji su oni, o kojima uimo kako ih integrirati. Biti bez reakcija, znai dopustiti da se vai osjeaji spontano pojave i nestanu, a da vi pritom ne reagirate na njih. Prihvatite svoje osjeaje bez pogovora i odabira, te posvjedoite njihovo razvijanje, i to aktivno (a ne pasivno), kroz njihovo izravno proivljavanje. Pozorno pripazite na svoje osjeaje. Nauite razlikovati izmeu poetnog osjeaja i sekundarne reakcije. Budui da nju potie um, ona se moe svjesno nadzirati, pa tu nije ukljueno nikakvo suzbi janje. Ova bi tehnika, ve i sama za sebe, mogla postati dovoljna da nauite kako prihvatiti samoga sebe. Ako otkrijete da ne moete ba lako odustati od sekundarne reakcije, primjerice - ako se i dalje nastavite ljutiti na sebe zato to

ste se razbjesnili - tada ipak ovim postupkom obradite i nju. To e je djelotvorno integrirati, jer ste sad svjesni dinamike onoga, to inite sami sebi. Dopustiti da na nas utjee sekundarna reakcija takoer bi se moglo nazvati i porazom samog sebe. Njegujete li sposobnost da ne reagirate na svoje osjeaje, te im naprosto dopustite da ostanu onakvi kakvi jesu, zapoet e njihova integracija. Otvarate vrata mogunostima njihova izravnog proivljavanja, ali i svojoj konanoj preobrazbi. Nadzor Nadzor je veliko pitanje za mnoge, jer je povezan sa samostalno u osobe i njenim samopotovanjem, te sreditem Moi. Osjeamo da volimo imati nadzor nad svim onim, to se dogaa. A kad stvari izmaknu nadzoru, postajemo tjeskobni. Podruja koja bismo eljeli nadzirati mogla bi se u grubo podi jeliti na unutarnje osjeaje i vanjske okolnosti. Veina se ljudi usmje rava na nadziranje vajskih okolnosti, no time zapravo pokuava utje cati na ono unutar sebe. Izvana gledano, pokuavamo nadzirati sve ono, to se ne uklapa u nae mentalno vienje o tome, kako bi stvari trebale izgledati. To zatim zavrava u odbacivanju sebe, jer kao to smo ve rekli, per cepcija onog vanjskog uvijek je, u stvari, naa projekcija; a odba civati svoju projekciju znai, da odbacujemo i sebe. Ljudi kojima je potreban visok stupanj nadzora nad okolinom uvijek suzbijaju, i osjeaju se ugroenima im dogaaji ponu otkrivati svoju suzbijenu energiju. Iznutra, teko je prihvatiti da nemamo pravi nadzor nad svojim osjeajama, raspoloenjima ili udnjama. Pokuavamo nadzirati svo je osjeaje jer su puni bola ili nisu usklaeni s naim sustavom uvje renja, s naim konceptima, vienjem samog sebe te postavljenim ciljevima, iako su svi zapravo samo uvjetovana stanja uma koja nam onemoguuju pristup doivljavanju samih sebe onakvima, kakvi uistinu i jesmo. Odbacujemo se kad nastojimo nadzirati svoje osjeaje. Odba cujemo se kad cenzuriramo svoje osjeaje, mislei da bismo odreeni osjeaj trebali imati ili ne, ili na neki drugi nain pokuavamo osigu rati nadzor nad vanjskim okolnostima ili ljudima.

Na kraju, mjera nae potrebe da nadziremo oboje - i ono izvana, i ono u nama - vrlo dobro ocjenjuje i mjeru naih ovisnosti. Jer, ovi snim je ljudima potrebno da osjeaju, kako ipak mogu nadzirati svoje ovisnosti. Pritom do ovisnosti moe doi samo na odreenim pod rujima. Lako je zavarati samog sebe ili druge miljenjem da niste ovisni ni o emu, iako ste u stvari posve ovisni o nekoj stvari: o nekoj odreenoj imovini, o osobi ili vienju samog sebe, na primjer. Mno go puta smo posve nesvjesni vlastite ovisnosti, ve i zbog njena velikog znaaja koji za nas ima. Prosuivanje Uobiajeno je da svoje percepcije i osjeaje prosijavate, proi avate kroz neku vrstu procjenjivake mree. Za neto pretposta vljamo da je dobro, a neto drugo loe. Nauili smo prosuivati uglavnom zahvaljujui svojim instinktivnim nagonima za opstanak, no ta se sklonost prenosi i na one stvari, nad kojima se ne nadvija ni kakva opasnost po nae preivljavanje, iako nam se, zbog naeg sustava uvjerenja, neke takvima i mogu uiniti. Kad god razvrstavamo stvari kao dobre ili loe, u sutini odbacu jemo sebe, jer ve i sama aktivnost uma prilikom razvrstavanja blo kira izravno proivljavanje. Pritom nije vano da li smo za neto pro sudili da je dobro; jer, smo izravno proivljavanje uspkos tome ve sprijeili. Kad neku stvar procijenimo kao dobru, bilo da se pritom radi o vanjskom ili unutarnjem dogaaju, tada potvrujemo njenu dualisti ku prirodu, a sebe pripremamo za njenu suprotnost, za komplemen tarno loe iskustvo. Time potvrujemo svoju ovisnost. Prosudbama takoer potvrujemo i ojaavamo svoje izolirano ja. Obino prosuujemo za svoje vlastito dobro. U naoj je Kulturi to posve neupitno, no poveanje vlastite izdvojenosti mogli bismo iz bjei poveanjem svog osjeaja ja, u koji bismo ukljuili i ostale. Prosuivanje, procjenjivanje i usporeivanje, sve je to zasno vano na osjeaju izdvojenog ja. Izdvojenost nas odvodi u uvjerenje da se trebamo boriti, samo da bismo preivjeli. Osjeaj izdvojenog ja ujedno je i osnovno pogreno shvaanje, koje obrauje veina duho vnih vjebi.

Koncepti (shvaanja) / Oekivanja Koncepti i oekivanja poinju djelovati uvijek kad se u nama raa ideja o tome, kako bi neto trebalo izgledati, umjesto da to pri hvatimo onakvim, kakvo ve jest. To se obino odnosi na uvjete u vanjskom svijetu, no ovakva pogrena shvaanja zadravamo jedna ko tako i o svom unutarnjem ivotu. Osjeamo da bismo uvijek tre bali biti sretni, pa odbacujemo sebe kad smo nesretni. Tako naa shvaanja - umjesto da nam pomau - u zbilji obli kuju nae granice. Iskljuujemo stvarnost zato, jer ne odgovara naim ve ranije zamiljenim pretpostavkama. No, ivot je spontan i nepre kidno se mijenja; zato se nai koncepti nikada ne mogu odrati, pa poinjemo odbacivati sam ivot jednostavno zato, jer se ne uklapa u sve ono to poznajemo, ili oekujemo. Dakle, ako smo duboko urasli u svoja shvaanja, postajemo uko eni i nepokolebljivi u njima, i u svom ponaanju. Postajemo uski, nezanimljivi onima oko nas, jer neprestano analiziramo sve to vidi mo, hoe li to za nas biti dobro, ili loe. Usredotoeni smo na sebe, umjesto na stvarnost. Koncepti se uvijek temelje na ovisnostima. Na primjer, ovisni ste o pitanjima vezanim uz prvo sredie svijesti Opstanak, pa e se vaa shvaanja ticati sigurnosti. Osjeat ete da morate posjedovati stvari koje vam slue kao zatita pred opasnou to vam prijeti od neimatine. Vaa je sigurnost usko vezana uz posjedovanje raznih predmeta. Postajete uasnuti i pri pomisli da biste ih mogli izgubiti, i opsjednuti njihovim posjedovanjem. Vienje samog sebe Shvaanja koja se tiu tree akre, Moi i nagona za znaenjem, oblikuju posebnu vrstu vienja samog sebe. To je i osnovni ego-koncept koji se poneto oteano prepoznaje, jer je toliko esto smjeten u podsvijesti. Oblikujemo mentalna miljenja o sebi, i o onome kakvi bismo trebali biti, a odbacujemo svaki onaj dio sebe koji tome ne od govara. Vienje samog sebe odvodi nas na put stavljanja krinki i maski, koje toliko rado nosimo pred drugima. Utjecaj vienja sebe moe se osjetiti na svim osnovnim razinama. Osjeamo da bismo morali biti snani, pa se odbacujemo kad utvr dimo da smo slabi. Zatim se osjeaji slabosti suzbijaju, ne doputa im

se da postoje i pronau svoju integriranu ravnoteu. Stvaramo neu rotinu potrebu za time da budemo snani, da uravnoteimo suzbi jeno, ali usprkos tome podsvjesno osjeamo svoju slabost. Osim to ga, stav o sebi vrlo tono utvruje to to znai biti vrstog ponaanja, a to znai biti slabi, iako se to razlikuje od pojedinca do pojedinca, a ovisno je i o kulturi u kojoj on ivi. Slino tome, nae vienje sebe moe zapoeti sa zahtjevom po stavljenim sebi, da moramo biti nadmoniji od ostalih. Tada suzbi jamo, potvrujemo i zadravamo svoju potinjenost. Moemo misliti da smo nadmoni zbog bilo kojeg od niza razloga - zbog onoga to posjedujemo, ili naih sposobnosti, drutvenog identiteta, sposo bnosti za ljubav, zbog svog svetakog ivota, ili uspjeha. Na stav o sebi moe nas naroito ograniavati kad pokuavamo utvrditi ciljeve svog osobnog rasta. Mislimo da bismo uvijek trebali biti sretni i uspjeni, pa suzbijamo vlastitu zamijeenu nesreu i neu spjeh. Time onemoguujemo slobodno protjecanje energije. Ograni avamo svoju sposobnost uoavanja onoga to jest. Za one to tragaju za duhovnou, velika je zamka uestalo mi ljenje Ja u uvijek biti preplavljen ljubavlju. Jer, kad nismo obuzeti ljubavlju, osjeamo se kao da smo doivjeli neuspjeh. Ljubav postaje obina usiljena sentimentalnost, koje se oslobaamo im je iskusimo kao dopunu. Problem se nalazi u tome, da je naa ideja koju imamo o ljubavi, samo jo jedna konstrukcija naeg uma; to nije prava ljubav. Ne kaem to stoga, da biste se vi koji tako osjeate oneraspoloili. Radi se samo o tome, da vi sami, kao oni koji ste obuzeti duhovnim vrijednostima uvidite, koliko je lako upasti u naviku odbacivanja samog sebe ili prosuivanja svojih osjeaja, a zatim postajati sve uznemireniji kad razotkrijete u sebi negativnosti za koje mislite da ih ne biste trebali imati. A to nije nita drugo, no suzbijanje; vidio sam dosta duhovno razvijenih ljudi, koji su nastavljali odbacivati sebe ak i kad su se godinama kretali u duhovno nastrojenim krugovima. Ishod je bio taj, da nisu nimalo napredovali; postali su pravi hipokriti mislei da vole, iako su neprekidno odailjali upravo suprotne po ruke svoje suzbijene podsvijesti. Oni se pokuavaju prilagoditi idealu duhovnog, ali samo na onoj razini, do koje su uspjeli doprijeti. Kad god pokuavate biti slini bilo kome ili bilo emu, ma kako lijepom ili uzvienom - odbacujete sebe. Pokuavate se ugurati u kalup neega ili nekoga drugog, a to nikada ne uspijeva. Ako je osoba

kojoj se divite uistinu velika, zasigurno nije postala takvom opona ajui bilo koga drugog, ve time, to je ostala svoja. Biti svoj je upravo to o emu i govorimo, ne pokuavati se prisiljavati na usklai vanje s konceptom koji nam je nametnuo vlastiti um. Time se kao pravi problem pojavljuje potreba, prepoznati samog sebe i ono to stvarno jesmo, a ne prepoznavati ono, to nam nameu naa vienja. To je samo drugi nain opisivanja prirode duhovnih tra ganja. Koncepti vienja samog sebe dio su nae podsvjesne mentalne uvjetovanosti. I dok nastavljate sa svojim naporima da shvatite ono to zapravo i niste, na povrini e se pojaviti neka druga uvjetova nost, koju e takoer trebati oslobaati. Integrativni postupak oslobaa vas svih koncepata koji vas spu tavaju. Poetak rada s bilo kojim od negativnih osjeaja, kojega po stanete svjesni, postupno vas dovodi do onih shvaanja koja se na laze ispod. Moete povui koni na bilo kojem mjestu, i na kraju e se ukazati i razjasniti cjelokupni obrazac. Poistovjeivanje (identifikacija) Identifikacija nalikuje vienjima samog sebe. Jer, ona se tiu za miljenih ili stvarnih osobina koje uzdiu i tite ego, dok se pojam identifikacije - kad se koristi za sebe - odnosi na pokuaj da oslo bodimo sebe, i to udruivanjem s neim ili nekim izvan nas. A to ne to moe biti gotovo sve - neka organizacija, osoba, ideja, svrha, karijera, uloga, umjetniko djelo ili neka imovina. Iako je veini od nas vjerojatno dobro poznat koncept identifi kacije, to je jo uvijek jedan od najuobiajenijih naina odbacivanja sebe. Izjednaavamo se s neim zato, jer elimo pobjei od sebe. Pokuavamo izbjei patnju koju osjeamo; ili jo tonije - patnju zbog odvojenosti, usamljenosti ili praznine koja u nama vlada. Neto nas tjera da pronaemo znaenje u sindromu poistovjeivanja, samo - u tome nikada ne uspijevamo. Kad nas privue neto izvan nas, osjeamo se veima no to jesmo. Vie ne moramo voditi rauna o sebi i svojim unutarnjim pat njama. Vjerujem da se tada dogaa i prijenos energije, te se ovisniki hranimo predmetom naeg poistovjeivanja, ak i kad smo ga sami stvorili. Primjeri za to bili bi, naa privrenost nekom od udruenja, grupa ili ak i vlastitom malom poslovnom carstvu; svako od njih

ima svoju zasebnu egzistenciju kao jedinka s vlastitim energetskim potencijalom i sponama. Poistovjeivanje izgrauje laan osjeaj vlastitog znaenja, a odnosi se na sredite Moi. Govorimo: moja ena ili mu, moja karijera, moja kua, moje spoznaje. Sve ono to na bilo koji na in prijeti ovim ciljevima, doivljava se kao napad na nas same. Ako netko kritizira va rad, osjeate se napadnutim. A ako neki posao ne uspije, doivljavamo kao da nismo uspjeli mi sami. Poistovjeivanje zavrava odbacivanjem sebe, jer kad god se poisovjeujemo s neim, pokuavamo zapravo pobjei od sebe. Pri tom takoer odbacujemo i sve to je izvan predmeta s kojim se po istovjeujemo. A budui da obino strahovito projiciramo na sve ono to je iz toga iskljueno, ma to to bilo, iznova odbacujemo sebe. Ovo moe dovesti i do ekstremnih oblika ponaanja kakvo je rasizam, kod kojega se vlastite unutarnje negativnosti projiciraju na grupu, koja se napada i odbacuje. U poetnim stupnjevima poistovjeivanja, mogue je osjeati pravu euforiju koja moe zatamniti objektivnu svijest o razvijanju ovisnosti. Euforija postaje utoliko vea, ako je netko dosad vodio besciljan ivot, jer mu se sad ini da je konano pronaao neto, to daje znaenje njegovu ivotu. Dualistiko iskustvo, koje ga pritom oekuje, jo se ne osjea. Jer, upravo ono i jeste glavni problem kod poistovjeivanja; tek se na kraju pokazuje, koliko je izrazito dualistiko. Vezani smo i ovi sni o predmetu s kojim smo se poistovjetili, i bojimo se da emo ga izgubiti. Stvorit emo vlastito negativno iskustvo, na isti nain na koji smo stvorili i pozitivno. Vezali smo se uz taj objekt, a na se rast zaustavlja i miruje. Odbacivanje sebe se ipak nastavlja, jer se ne suo avamo sa sobom, onakvim kakvi jesmo; pokuavamo izbjegavati sebe, stapajui se s predmetom s kojim se poistovjeujemo. Jednom kad postanete svjesni mehanizma poistovjeivanja, moi ete ga otkriti i u sebi. U ovom stupnju ga morate smatrati ovisnou. Prekid s poistovjeivanjem povlai za sobom i patnju, jer ete se osje ati kao da gubite dio samog sebe. Osjeate se izgubljenim i praznim. Raniji negativni osjeaji koje ste suzbijali poistovjeivanjem, od jednom naviru na povrinu. Valja ih sve obraditi integrativnim postup kom, kako biste konano uspostavili potrebnu ravnoteu.

Pojam identifikacija (poistovjeivanje) takoer opisuje i sklonost, da o sebi razmiljamo kao da smo isti kao i nae osjeaje - i one pozitivne, i one negativne. Cilj duhovnih vjebi ili terapije odu vijek je bio, prekinuti ovu emocionalnu identifikaciju. Paradoksalno, jer tek tada posjedujemo vlastite osjeaje, iako se vie s njima ne po istovjeujemo. Osjeaje doivljavamo kao da stiu iz naeg nieg Ja, dok istodobno na osjeaj identiteta prelazi u vie Ja. Usmjerenost na budunost / Nada Naa je kultura oduvijek ohrabrivala vjerovanje i djelovanje u pravcu nadanja, ideala i ciljeva. Ponekad uistinu postoji stvarna po treba za poboljanjem uvjeta, no ako neprekidno sanjarimo o budu nosti, postaje oevidno da zapravo elimo izbjei sadanjost. Neu godna se sadanjost izbjegava sanjarenjem o budunosti, pa ak i kad nas motivira ono, za to moemo biti uvjereni da su najvii ideali koji uope postoje. Takoer je mogue sanjariti o tome, koliko bi strana budunost mogla biti, to posve otvara prostore naem strahu. Stvar je u tome to smo odluili usmjeriti se na budunost samo zato, da bismo po bjegli od sadanjosti koja se sastoji od svih naih osjeaja, takvih kakvi ve jesu. Nada vas udaljuje od trenutka u kojem se nalazite Odreena vrsta snage mogla bi se izvui iz sanjarenja i nadanja vezanih uz budunost. Imate li pred sobom neki znaajan cilj, moete izdrati i tekoe koje bi vas inae posve onesposobile. No, upravo vas nada tjera naprijed. Mogue je otrpjeti bijedu ivota, jer mislite da radite za neto to e vama, ili ak i nekome drugom u budunosti donijeti sreu. Meutim, snaga koja izvire iz nadanja je lana snaga, nastala moda vie od napetosti nego iz usredotoenosti na neto. Stvaranje navike koritenja ove vrste energije dovodi nas do neprekidne usmjerenosti na budunost, te do nesposobnosti da bu demo sretni sada, u ovom trenutku. Postajemo zarobljeni u vreme nu, i uvjetovani na to, da za ispunjenjem tragamo jedino kroz oe kivanja i u budunosti. Postajemo nemirni, neprekidno ovisni o toj djelatnosti, uvijek zamiljajui da se eljeno ispunjenje nalazi odmah

tu, iza ugla; no, usmjerenost na budunost nikad nam ne doputa da uistinu doivimo zadovoljstvo (ili patnju) u ovom trenutku. A kad konano i stignemo u tu svoju toliko sanjanu i oekivanu budunost, opet razmiljamo o sljedeem cilju u budunosti, pa nam sadanjost iznova ostaje promaenom. Privrenost buduim ciljevima, idealima i nadama toliko nas proima, da postaje nae podruje neprestanog otkrivanja sebe. Pronalazimo uvijek nove ciljeve kojima se predaje mo, a koje ranije nismo zamjeivali. Pa ipak, mogu naii i ona vremena u kojima se i potrebno osloniti na nadanje, kako bismo ih uope prebrodili; oduzeti sebi ili drugima svaku nadu moglo bi biti besmisleno, a poesto i okrutno. I dok se tako u stvari bavimo odbacivanjem samog sebe, zahtijeva se njenost i procjena, da ne bismo prekoraili toku svoje tolerancije. Usmjerenost na prolost/ Idealiziranje ivjeti u prolosti, razmiljati o tome koliko su prole stvari bile dobre ili loe, vezati se uz ljude ili situacije iz prolosti - sve su to putevi koje koristimo da bismo blokirali svoju svijest o sadanjosti. Izuzet emo proivljavanje prolih dogaaja, da bismo ih integrirali. U tom sluaju, sa sadanjim osjeajima radimo na nekom prolom dogaaju, a to su esto isti oni osjeaji koje smo suzbijali u trenutku, kad se dogaaj odigravao. Ako neprestano razmiljamo o ugodnim vremenima i trenucima iz nae prolosti, izbjegavamo sadanjost; ponekad ova motivacija moe biti i jo suptilnija. Obino je ugoda, koju smo doivjeli u pro losti, ipak bila dualistike naravi, samo to smo u vrijeme naeg doivljavanja suzbijali njenu negativnu stranu. No, ona je ostala u nama, i stalno izvire na povrinu kroz nae misli, koje nas bez pre stanka vraaju tom proteklom doivljaju. Ne uviamo da se time eli proistiti naa podsvijest, te se i nadalje bavimo pozitivnim dijelovima tog iskustva, koji su bili projicirani. Suzbijanje je pritom zadrano. Sve se ovo dogaa kad idealiziramo nekoga iz svoje pro losti; roditelja, partnera, ili dijete koje smo proglasili svetim. Pri vueni smo toj projekciji, i izbjegavamo se suoiti sa svojim pravim osjeajima.

Trauma S vremena na vrijeme otkrivamo, da ne moemo zaboraviti neke negativne, traumatine dogaaje iz svoje prolosti. Zadravamo se na tome to se dogodilo, oivljavamo ih i ograniavamo svoju sponta nost upornim razmiljanjem o tom dogaaju. To se moe dogoditi rtvama zloina, zlostavljanja ili napada, koje su pretpjele dubok psi holoki ok ili patnju. Trauma je, u stvari, suzbijanje u kojem se osjeaji nehotice odbacuju, blokirajui tako oslobaanje energija. ini se da je ovaj mehanizam dio nae instinktivne obrane. Rad s traumatinim reakci jama oduvijek se nalazio u aritu tradicionalne psihoterapije. Trau ma nastaje zbog patnje ukljuene u dogaaj, s kojom se nismo suoili i proivjeli je. Umjesto toga, zadravamo se u umu, neprekidno se dogaajem bavei u mislima. U tome ima i ironije, jer bi nam nae misli trebale biti tit od vlastitih osjeaja. I iako smo u mislima stalno zabavljeni dogaajem, osjeaji nisu integrirani, ve nas poinju pro goniti. Nema drugog naina da se traumatini osjeaji proiste, osim onoga, da im se prestanemo opirati, te ih iskusimo, dakle, da uinimo ono to smo izbjegli kad nas je dogaaj zadesio. Prestanak opiranja traumatskim osjeajima dovodi do integra cije. Morate pozorno pratiti nain na koji odbacujete i opirete se svojim osjeajima; naprosto im dopustite da postoje, da prou kroz svoj vlastiti ciklus, te da se konano i oslobode. Pokuajte uoiti razliku izmeu svojih misli i osjeaja. Vrlo esto se u mislima javlja i vrlo snana komponenta krivnje. A to je sve to je uope i potrebno, da bi se sprijeilo prihvaanje. Tada ostajete nes posobni za proienje osjeaja, dok oni ostaju i nadalje zarobljeni u vaem energetskom tijelu. Traenje razumijevanja / Traganje /Analiziranje / Razmiljanje Traenje neijeg razumijevanja moe vas sprijeiti u izravnom proivljavanju vlastitih osjeaja, pa se stoga moe smatrati i odbaci vanjem sebe. Veina ljudi toga nije svjesna. Misle, da traei razumi jevanje, poinju bolje razumijevati i upoznavati sami sebe, te da e se tako bolje suoiti sa svime to im budunost nosi. Ishod je nepre kidna mentalna aktivnost, poznata i kao razmiljanje. Obuzetost mislima oduvijek se smatrala preprekom na putu do duhovnog prosvijetljenja, ili do mentalnog i emocionalnog zdravlja,

ako vam se vie svia da tako gledate na to. Prvenstveni cilj medi tativnih disciplina je smirenje uma, a ne pronalaenje raznih odgo vora. Kad se um smiri, odgovori e stii i sami, no to nee biti odgo vori uma. Um nikada ne moe nadrasti ono to je poznato, a poznato nam ne prua ono, to trebamo. Drugim rijeima, kad je um smiren, moe doi do izravnog proivljavanja. Nalazimo se upravo u trenutku koji doivljavamo, pa odgovori nailaze spontano. No, ima ovdje poneto, to bi trebalo dobro shvatiti. Klju je u ispravnom koritenju uma i razuma, a ne u njihovoj zloporabi. Tre bamo razumjeti nain rada svojih energetskih sustava, a to ukljuuje i spoznaju njihovih granica. Na kraju bismo trebali postati svjesni svo jih obrazaca, uvjerenja i motivacija. Potrebno je spoznati kako pri stupiti svojim problemima, i kako raditi na sebi. Jer, zloupotrebljavamo svoj um kad tragamo za onim odgo vorom, koji e iznenada sve staviti na svoje mjesto. Takvog odgovora nema, i nee sve uvijek biti u redu. Zatim, dolazi i do integracije. Pretjerano analiziranje postaje i naa vrsta obrana, i na bijeg od nje. Bijeg od stvarnosti / Dosada Kad uronite u djelatnosti sa svjesnom ili nesvjesnom namjerom izbjegavanja osjeaja, zapravo pokuavate bjeati. Za taj bijeg nam moe posluiti bilo to. Najvidljiviji je nain za bava: televizija, filmovi, vijesti, radio, knjige i glazbeni proizvodi svih vrsta - sve ono, to nam u izobilju nudi naa kultura. No, pobjei se moe i u svoj posao, u seks, mijenjanje partnera, humanistike ciljeve, umjetnost, u bilo to. Pritom nije sama djelatnost ono, od ega se bijeg sastoji, ve je to nain, na koji se njome sluimo. Svakako, s vremena na vrijeme svi mi osjetimo posve razumljivu potrebu da pobjegnemo od pritisaka svakodnevne rutine. Kad je takav bijeg svjestan i umjeren, nema nikakvih posljedica. No, o od bacivanju sebe poinjemo govoriti kad se takav bijeg od stvarnosti pretvori u pretjeranu i prisilnu potrebu. Dosada je jedan od onih osjeaja, od kojih obino nastojimo po bjei. Ona je tek maska velikom broju negativnih osjeaja koji se do sadom samo prikrivaju: na primjer, tjeskobi, depresiji, seksualnoj frustriranosti, te strahovima svih vrsta. Kad na dosadu reagirate

pokuajem bijega od nje, odbacujete sebe. Nastavljate suzbijati nega tivne osjeaje, koji se nalaze tik iza dosade. No, ona je i znak, da se upravo u tom trenutku odvija neko veliko suzbijanje. Dosada se esto pojavljuje u meditaciji, ili prilikom vjebi disa nja. To znai, da tada uznemirujete suzbijene energije, pa se podsvje sno elite od njih obraniti dosadom. Ne dopustite da vas dosada pobi jedi, nego vi izmijenite nju. Obrada dosade integrativnim postupkom moe donijeti svoje plodove; omoguava da se dopre do onih osjea ja, koji su se njome prekrivali. No, ne trebate zbog toga osjeati niti prisilu, mislei da se onda niti ne treba baviti bilo kojom djelatnou, kad ete ionako zavriti bjeei od nje. Stoga pokuajte u tome zadr ati umjeren i uravnoteen okvir djelovanja. Dobro bi bilo upitati se, bavimo li se nekom djelatnou zato da bismo u njoj pronali sreu, ili da bismo izrazili sreu koju iznutra, u sebi osjeamo. Najee je malo od onoga to radimo takve vrste, da bismo mogli ustvrditi kako izraavamo sreu. Stoga ostajemo u zam ci dualistikog svijeta, zaboravljajui onu duhovnu istinu, da srea mora doi iznutra, kroz pomirenje i nadilaenje dualnosti. Ovisnost o tvarima Alkohol, droga, puenje ili hrana su sve ei i napredniji oblici bjeanja. Ovisniki krug prua psihiku energiju, koja se koristi za odravanje suzbijanja, ali i onu, koju trebamo naprosto zato, da bi smo uope djelovali. U to stanje stiemo zbog naeg uobiajenog bijega od stvarnosti. Neprekidno okretanje od samih sebe izgrauje u nama blokade koje nas udaljuju od vlastitih izvora energije; ishod toga su snano i ekstremno odbacivanje sebe, te stvarna ovisnost o tvari, koju smo odabrali. Energija, kojoj dobivamo pristup zahvaljujui ovisnikom krugu u koji ulazimo, moe se podijeliti na dvije osnovne vrste: onu koja izvire iznutra, i onu izvana. U svim oblicima zloporabe bilo koje od navedenih tvari, omogu en nam je pristup unutarnjoj energiji. Meutim, ono to unutra nalazimo ima narav priuvne energije. Iskoritavamo svoje priuve, i na kraju zavravamo psihiki i fiziki posve iscrpljeni. Ovisnost o alkoholu, isto kao i nezakonite ili od strane lijenika preporuene droge i lijekovi bujaju u naoj kulturi, iako pritom mnogi ne misle da

su ovisni, jer je razina koju dnevno troe tek neto via od uobiajene. Piju, ili se drogiraju samo u drutvu. Popijete li tek jedno ili dva pia uveer kad stignete kui s posla, moda ete se bolje zamisliti nad time, da li se to (ili jo moda nije) ve pretvorilo u ovisnost. U drugim oblicima ovisnosti, energiju traimo izvan nas samih. Nalazimo je u moi, ili seksualnim ovisnostima, primjerice, posvuda gdje su ukljueni i drugi. Ovisnost o romantinoj vezi je posebna vrsta ovisnosti, kad u drugome traimo energiju onih osobina, koje smo u sebi blokirali sami. Sve ovisnosti imaju jednu te istu varljivu osobinu. Mislimo da iz ovisnosti izvlaimo korist za sebe jer se osjeamo oputenijima, ili djelotvornijima kad smo na vrhuncu. Zaboravljamo da krugu iste te ovisnosti takoer pripadaju i duboki klanci, nastali izmeu tih vrhunaca. Odnosi Romantine veze mogu takoer biti djelotvoran oblik odbacivanja sebe. Mogue je pobjei od samog sebe u novinu i uzbuenje neke tek zapoete romanse, naputajui je im se to uzbuenje istroi. Ovaj oblik odbacivanja sebe i udnje za vezom u naoj se kulturi pretvorio gotovo u epidemiju. Naravno, ne kaem time da ne bi trebalo ulaziti u ljubavnu vezu. Potreba za vezama svih vrsta naa je izvorna i oprav dana potreba. No, kad se romantian odnos poinje koristiti za bjeanje od sebe, tek se tada poinje pretvarati u odbacivanje sebe. O lju bavnim emo vezama kasnije govoriti mnogo vie, i u pojedinostima. AKTIVIRAJTE SVOJE SREDITE SRCA Svi mi patimo od mnogih gore spomenutih oblika odbacivanja sebe. Ponekad emo na mnogim od tih podruja biti i poteeni, ali emo zato posve odbacivati sebe na onim drugima. To se dogaa tamo, gdje sebe branimo od samih sebe. A to je ujedno i ono, to nam onemoguuje probijanje naih pravih puteva, koje smo si do sada zatvarali sami. Prihvaanju sebe treba pristupiti polagano. Radite redom na svakom pojedinom od navedenih podruja. Pripazite pritom da, dok se uspijevate prihvatiti na jednom, ne prenostite odbacivanje sebe na neka druga podruja.

Prestati s odbacivanjem sebe zahtijeva najveu zamislivu hrabrost. Jer, uistinu se pribliavate poslu vaega ivota, za koji e vam biti potrebna sva snaga koju moete prikupiti. Meutim, sad to ve znate - glavni posao koji tek treba obaviti je, prihvatiti samog sebe. Hrabrost za suoenje s vlastitim pravim osjeajima donijet e vam prvo svjetlo ljubavi prema sebi, roenje pravog i iskrenog samopotovanja. Ljubav prema sebi stie iz sredita Srca, a moete ga nastaviti aktivirati usredotoivi se na njega i diui u Srce tijekom itavog razdoblja prihvaanja sebe, i svojih osjeaja. Znajte da ljubav prema sebi ne ovisi ni o kojem objektu. Ovisi samo o vaem prihva anju sebe i drugih, koji su odraz vas samih. Ljubav prema sebi moe postojati i dok prihvaate bilo koje od vlastitih negativnih stanja. Ili, jo tonije, ona e se javiti jo dok se vi suoavate s tim stanjima. Znat ete, da to to radite ima onu pravu vrijednost, vrijednost koja e uz vas ostati zauvijek, dok god ivite. Izgraujete svoje duhovno tijelo, a ono je jedino koje uzimate sa sobom kad naputate ovu zemlju. I dok e vae potovanje samoga sebe rasti zbog hrabrosti koju iskazujete u suoavanju sa sobom, cijenit ete vie i druge, jer se tu radi o produetku vaeg vlastitog potovanja prema sebi. Jednako tako, porastom vae ljubavi prema sebi raa se i vaa ljubav prema drugima - ona prava ljubav. Prava se ljubav ne moe misliti, ne mo emo se na nju prisiliti, niti je moemo svojom matom pretvoriti u zbilju; ona nailazi jedino zahvaljujui naem prihvaanju.

Ulazim u izravno proivljavanje svojih osjeaja. Razumijem da se u cijelosti moram suoiti sa svime to sam u prolosti izbjegavao, da bih dospio u ravnoteu. Proivljavam osjeaje iza svojih ovisnosti i prisilnih djelovanja. Ulazim u svoje osjeaje tijekom meditacije, promatrajui svoju toku tolerancije.

8. IZRAVNO PROIVLJAVANJE
Kad se konano oslobodite odbacivanja sebe, zavravate s men talnom djelatnou koja se dosad uplitala u jasna vienja kako vaih unutarnjih, tako i vanjskih dogaaja. Poinjete prihvaati sebe, a podrazumijeva se da va um naizgled postaje providan; jo je ovdje, ali budui da je smiren, moete vidjeti i kroz njega. Vaa percepcija nije vie njime obojena. Ulazite u izravno proivljavanje. Ono to sad moete proivjeti jasno i izravno, ima narav energije onoga, to smo dosad nazivali osjeajima i osjeajama. Obrasci ener gije i razmjene ine nae postojanje. Kad se otvorite energiji, otvarate se i ivotu. Izravno proivljavanje postaje mogue, jer ste uli u trenutak. To je stanje do kojeg se dolazi kad um prestane sa svojim djelatnostima, vezanim uz odbacivanje sebe. Ado tada, uvijek postoji osjeaj za vrijeme, gledali mi unaprijed ili unazad. Um je onaj, koji stvara vrijeme. Ui u trenutak znai, stoga, da um vie nije vezan uz svijest o vremenu, ve je zadovoljan i onim susretima sa ivotom koji se odigravaju upravo sada. Nema opiranja ili elje da se pobjegne od onoga to jest. Upravo tada integracija stvarno i zapoinje. Integracija znai da je um prihvatio, a da se vi sami nalazite upravo u ovom trenutku s va im osjeajima i iskustvima. Biti u trenutku zavrna je toka svih psiholokih, duhovnih ili pravih religioznih uenja. Naziva se jo i sljedeim imenima: vrhunac iskustva, kozmika svijest, samorealizacija, ili Boja svijest, no sva se ova imena odnose na iskustvo onog vjeitog Sada. Trenutak je do krajnosti jednostavan, a upravo stoga nam i moe vrlo lako pobjei. U trenutak moete ui u svako doba, odbacujui dje latnosti uma kojima vas tjera na odbacivanje sebe, elei neprekidno

istraivati, prosuivati, uzbunjivati i izbjegavati. Trenutak je stanje svijesti, novo osjeanje, i ne podrazumijeva da biste trebali prekinuti sa svojim pripremama za budunost; samo trai, da ne ivite u budu nosti. Budite oprezni, kako ne biste pomijeali pojmove ivjeti u trenutku i ivjeti za trenutak. Jer, to bi vas vjerojatno moglo dove sti i do toga, da postanete neodgovorni, popustljivi prema sebi, ili da se posve prestanete zanimati za prava drugih ljudi, onih koji vas okruuju. UITE U OSJEAJ U osjeaje se ulazi tako, da ih zadravamo u svojoj svijesti bez imalo opiranja, te ih u cijelosti proivljavamo, ne pokuavajui pri tom utjecati na njih na bilo koji nain. Doputamo pojavljivanje pri rodnog protoka energije osjeaja. Ako osjeaje izbjegavamo ili im se opiremo, oni se suzbijaju. Jednostavnim ostajanjem u trenutku sa svojim osjeajima, omoguavanjem da budu ovdje, ma koliko to bilo potrebno, oslobaamo emocionalni naboj. To se moe uiniti ili u aktivnosti, ili meditacijom. Jer, dopustiti osjeajima da postoje bez pruanja ikakva otpora, kao krajnji ishod ima upotpunjivanje njiho vog energetskog ciklusa. Uite u tjelesno proivljavanje osjeaja, u trenutak Ui u bilo koji osjeaj znai - obratiti pozornost na dogaaje u tijelu, dakle tamo, gdje se nalazi i podrijetlo svih osjeaja. Umom usmjerenim prema prihvaanju osjeaji se mogu uoiti jasno i osjeajno. Moi ete osjetiti svoje tijelo u dubinama, do kojih vam nikada do sada nije bilo mogue doprijeti, jer ste jo odbacivali sebe. Prihvatite osjeaj. Otvorite mu se. Proivite ga bez pruanja otpora. Dopustite da budete bez izbora s obzirom na to, elite li imati taj osjeaj, ili ne elite. Ostanite u proivljavanju osjeaja sve dok ne osjetite promjenu, dok ne doivite prodor u njegovu energiju. I imajte povjerenja u to, da e vae suoavanje s osjeajem zavriti konanom integracijom, te nadvladavanjem tog pitanja. Osjeaji se mogu pojaviti u akrama, kao i u bilo kojem drugom dijelu tijela. Pokuajte se usredotoiti na ono fiziko podruje, u kojem osjeaj i nastaje. Ne moete li povezati osjeaj s nekim odreenim

mjestom, uite openito u svoje tijelo. Osjeaji znaju biti i sloeni, a ponekad su rezultat meusobnog utjecaja dviju, pa i vie akri; moglo bi biti teko tono odrediti gdje se nalazi toka vrhunca nekog odreenog osjeaja. Na kraju e se vaa osjetljivost na osjeaje poveati, a vi ete biti u stanju odrediti vrstu osjeaja o kojoj se radi, ve i prema mjestu u tijelu na kojem se pojavio. Ako je osjeaj koji obraujete povezan s nekim vanjskim doga ajem, primjeric, uzajamnim odnosom s drugom osobom, zadrite u svojoj svijesti taj dogaaj zajedno s osjeajem. Onemoguite sve oblike odbacivanja sebe, kao to je, na primjer, okrivljavanje te druge osobe. Jednostavno sauvajte prizor, koji se pred vama dogaa u svojoj svijesti, otvarajui mu se i proivljavajui osjeaje koji pritom nadiru u svojoj punini. Ne pokuavajte analizirati osjeaj Trebali biste zapamtiti, da u osjeaj ne ulazite s namjerom da ga analizirate, ili moda razumijete. Ne pokuavajte shvatiti zbog ega je do nekog dogaaja dolo, zato ste uinili ili osjeali ono to jeste, kakvu bi pouku iz toga trebalo izvui, i slino. Na sve ete ove od govore naii spontano, kao na ishod integracije, do koje e vas dove sti izravno proivljavanje. Za sada, iskusite tek u potpunosti osjeaje pobuene tim dogaajem. Trudite li se i nadalje analizirati ih, onemoguit ete njihovu integraciju. Ne mislite da morate izraziti osjeaj, da biste ga oslobodili Kad osjeaju doputate da ue u vau svijest bez ikakva opiranja, on se poinje proiavati. On se ne treba izraziti govorom ili pona anjem, da bismo ga oslobodili. Oslobaanje esto prate zvuci, pokreti tijela ili suze, to je posve u redu, no nemojte misliti da osjeaje treba izrei naglas da bi se oslobodili. Oslobaanje nailazi kad osjeaju do pustite da ue u vau svijest, i to prihvaajui ga. Dovoenje suzbi jenih osjeaja u svijest uz njihovo prihvaanje u potpunosti je sve, to je od njihova izraavanja uope potrebno za njihovo oslobaanje. Smatram pravom nezgodom to, to mnogi psiholozi jo uvijek nastoje stvoriti dojam, kako se oslobaanje suzbijenih osjeaja mora

na neki nain jasno i glasno izraziti u svijet oko sebe. Jer, terapija bi tada mogla ukljuivati pravu psiholoku dramu i glumce s tono odreenim ulogama. Ovo i moe ponekad biti prikladno da bismo klijenta doveli u dodir s njegovim osjeajima, ali mislim da nije onoliko uinkovito, kao unutarnje posjedovanje osjeaja i suoava nje s njim. No, izraavanje prema van moe ponekad biti i jedini na in rada, ako klijent nema naroitu sklonost unutarnjem, meditativ nom pristupu. Kako bilo da bilo, razvijanje meditativnih sposobnosti osnovni je zahtjev za postizanje unutarnjeg rasta, pa niti terapija to ne bi trebala zanemariti. Dijeljenje je jo jedna vrsta izraavanja osjeaja prema van. Naravno, time se nimalo ne protivim tome, da svoje osjeaje podi jelite bilo s terapeutom, bilo sa svojim bliskim prijateljem. To moe znatno pomoi u pravo vrijeme, no nemojte misliti da ih uvijek mo rate podijeliti s nekim, kako bi uope dolo do integracije. Jer, osje aji podijeljeni s nekim, mogli bi biti i zloupotrijebljeni, ili se pre tvoriti u ovisnost, odnosno, samo u drukiji oblik izbjegavanja. Jasno razlikujte izmeu osjeaja i misli o odbacivanju sebe Ako ste i uspjeli napustiti misli o odbacivanju sebe kad ste se zapoeli prihvaati, vjerojatno se jo uvijek kolebate izmeu odba civanja sebe, i prihvaanja. Na primjer, pretpostavimo da integrirate bolan osjeaj koji ste ranije odbacivali, jer ste okrivljavali drugog, mislei da ga je on uzrokovao. Vjerojatno ete tijekom rada na tom osjeaju i nadalje upadati u okrivljavanje, i iznova se izvlaiti iz njega. Sve dok u svom umu zadravate okrivljavanje, niste jo uli u izravno proivljavanje. Ne, tek ste iznova zapali u odbacivanje sebe. Pokuavate obraditi krivnju drugoga zajedno s osjeajem, no zapam tite, takvo odbacivanje sebe kakvo je okrivljavanje, ne moe se obraditi. Odbacivanje sebe je djelatnost uma, a ne energetskog tijela. A postupak se primjenjuje jedino na suzbijenu energiju. Kad shvatite da opet zapadate u odbacivanje sebe, morate izvriti namjeran pomak, da bi vam u aritu zanimanja i nadalje ostao osjeaj, te se to prije udaljiti od misli o odbacivanju sebe. Nastavite obraati svoju pozornosti s okrivljavanja na osjeaj kad god je to

potrebno. Nastavite razlikovati okrivljavanje od osjeaja. Svoju biste pozornost mogli usmjeriti na samo jedno od njih, no kad se usmjerite na osjeaj, u vaoj svijesti vie nee biti okrivljavanja. Ovu spo sobnost moete razviti i uz vrlo malo vjebanja, pa ete moi ostati integrirani sa stvarnim dogaajem, izbjegavajui odbacivanje sebe. KORISTITE DISANJE I RAD TIJELA Ako radite na integraciji nekog ozbiljnog pitanja, eljet ete neko vrijeme provesti i u radu s disanjem i tijelom. Njih nismo spominjali jo od etvrtog poglavlja, no to ne znai da su od sporednog znaaja; u stvari, mogu vam biti od velike pomoi upravo u trenucima integriranja. Rad s tijelom dovodi nas u blii odnos s osjeajima Osjeaji se sastoje od energije, i pojavljuju se u tijelu. Kad se energija zaglavi u tijelu, u akrama, poinjemo osjeati emocionalne probleme. Rad s tijelom moe ovdje posluiti kao sredstvo, kojim e se energija osloboditi, i sprijeiti na um da nas i dalje odbacuje. Preporuio bih neke osnovne i rutinske joga poloaje kao vrlo uinkovit i podesan pristup radu s tijelom. Mogle bi se dodati i ostale tehnike rada s tijelom koje ukljuuju i nazonost praktiara, ako vam to odgovara, no ne mislim da bi to bilo od sutinskog znaaja. Odreeni joga poloaji djeluju na razbijanje blokada u nekim akrama, pa ako moete prepoznati akru o kojoj se radi, moete izvesti i odgovarajue poloaje u razdoblju dok proivljavate osje aje, poveavajui njima djelotvornost proienja. Vae joga vjebe mogu trajati do desetak minuta, ali i sat-dva, no ak e i ona najkraa biti od neprocjenjivog znaaja za va laki ulazak u vlastito tijelo. Pritom nemojte zaboraviti da vjebe openito ne slue niti ciljevima rada s tijelom, niti samoj jogi. Nakon oslobaanja protoka energije pomou joge, disanje e vam pomoi u slamanju energetskih blokada. Disanje u akru je ovdje naroito podesno i uinkovito. I dok udiete, nastavljate inte grirati dogaaj, nalazei se neprekidno u njemu bez imalo opiranja. Prana, koju stvarate svojim disanjem, kree se ravno prema energet skim blokadama.

Ovo e posluiti u dvije svrhe. Prvo, pravilno e disanje olakati, da do svijesti dopru suzbijena pitanja, doputajui vam tako da ih spoznate i zaponete s njihovom svjesnom integracijom. Drugo, di sanje e pripomoi i samoj integraciji pitanja na kojem radite, iako se to ne mora dogoditi uvijek, niti jednakom brzinom, samo zato to ste zapoeli prihvaati sebe. INTEGRIRAJTE OSJEAJE IZA OVISNOSTI Suoavanje s vlastitom ovisnou sredinje je u unutarnjem radu na sebi. Prvo, morate shvatiti da ste stvarno ovisnik. Moda ete misliti da imate tek poneto vee potrebe od ostalih, no postoji vrlo osjetlji va razlika izmeu potreba i ovisnosti. Ovisnost je prisilna; vezani ste uz objekt svoje ovisnosti. Bjeite u njega, postajete tjeskobni kad ga nema u blizini, radilo se pritom o osobi, posjedovanju neega ili ne koj tvari. Prave potrebe mnogo su vie usklaene s prirodnim ciklu sima postojanja. Izvrimo pregled postojeih vrsta ovisnosti, onako kako se ve iskazuju unutar pojedinih sredita: PRVA / Sigurnost: Sve ono, to predstavlja sigurnost i slui da bi prikrilo strah ili tjeskobu. Bogatstvo, materijalni posje di, rad, djelatnosti. DRUGA/Uzbuenje: Tvari, ukljuujui alkohol, droge, ta blete za smirenje, puenje, hrana. Osjetima uzbuenja, uklju ujui seks, luksuz, zabavu. TREA/Mo: Poloaj, vienje samog sebe, znaenje, utje caj, vanost, uspjesi, odobravanja. ETVRTA/ Srce: Ovisnost u ljubavnoj vezi PETA / Stvaralako: Stvaralako izraavanje Imate li bilo koju od spomenutih ovisnosti, bit e mnogih raz doblja u kojima ete osjeati, da ste prisiljeni zadovoljiti ih. To se dogaa ak i kad uspijevate u pokuaju da ih se oslobodite. Na alost, nema drugog naina da se nastavi s iscjeljenjem, nego se suoiti s patnjom i tjeskobom koje se tada pojavljuju.

Doli smo do trenutka, kad moemo iskoristiti naela o kojima smo do sada tek raspravljali. Iskoristite to znanje i prihvatite svoju tjeskobu, depresiju i patnju. Oduprite se daljnjem odbacivanju sebe tako, da i nadalje odbacujete svoje osjeaje. Uite u njih i iskusite ih dok se integriraju i oslobaaju. Koristite tehniku Promatraa da biste obradili svoje negativnosti, i nemojte ustuknuti pred njima ili ak njima postati toliko motivirani, da bi lako mogle prijei u ovisnost. Nauite razlikovati izmeu impulsa da zadovoljite ovisnost i osjeaja iza same ovisnosti Na primjer, pretpostavimo da ste ovisni o hrani. udnja za hra nom va je nagon za zadovoljenjem svoje ovisnosti. Iza ove se ovisnosti nalaze osjeaji, koje suzbijate upravo ovisnou. Njih ak ne morate biti ni svjesni. Moete, primjerice, biti prepuni nekog pod svjesnog straha, koji suzbijate pomou ovisnosti o hrani. S radom poinjemo na samom nagonu za zadovoljenjem ovi snosti. To je zapravo odreeni oblik energetske napetosti, koji e od govoriti na tehnike to ete ih nauiti. Snana usredotoenost na nagon smanjit e ga, i nee biti potrebe da na njega djelujete. U slu aju udnje za hranom ili neim drugim, dopustite udnji da postoji, i ne utjeite na nju. Ne borite se protiv navale osjeaja; borba protiv njih daje samo jo veu snagu toj udnji. Ne pokuavajte pobjei od nje tako, da nastojite ne primijetiti je, ili se zabaviti neim drugim. Naprotiv, suoite se s njom i integrirajte je, koristei snagu i pomo koju vam pruaju disanje i rad s tijelom. udnju moete pobijediti tako, da je prihvatite. Ona je ciklina. Moete li joj pogledati u oi makar i nakratko, ona e se povui, do sljedee prilike. Vrijeme izmeu njenih napada postajat e sve due, a vi ete je zapoeti sve ee pobjeivati. Ako je nagon prejak da biste mu se oduprli, vjebajte njegovo prihvaanje nagona neko vrijeme prije no to mu popustite, postupno poveavajui vrijeme njegova izravnog proivljavani a. Izvrite zamjenu tvari o kojoj ovisite neim manje tetnim. Imate li nekoliko ovisnikih problema, rad u grupi bi vam bio od neprocjenjive vri jednosti, no i tada je ono, na to nailazite na kraju - neki oblik suo avanja sa svojom ovisnou. Uvijek moramo stati okom u oko sa svojim osjeajima.

Na kraju, postat ete svjesni i onih osjeaja, koje nastojite suzbiti ovisnou. Kad se to dogodi, znajte da ste napredovali. Ponekad i samo spoznavanje tih osjeaja moe dovesti do eljenog priienja, potrebnog za prekidanje s ovisnou, no obino ipak treba nastaviti s daljnjom integracijom tih osjeaja. Suoavanje s vaom ovisnou nije lagana zadaa, no upamtite - to je va sutinski i glavni posao. Jer, tako radite na vlastitom razvijanju u viu svijest. PROIVITE OSJEAJE TIJEKOM MEDITACIJE Izravno proivljavanje osjeaja moe se najbolje postii tijekom meditacije, iako se moe odvijati i dok se bavimo drugim djelatno stima, ili kad se dogodi neto vezano uz to. Ako se inae redovito ba vite meditacijom, predloio bih vam da integrativni postupak napro sto pridodate ostalim tehnikama koje koristite. A ako ne meditirate, ovaj je postupak izvrstan nain da zaponete razvijati meditativne vjetine. Jer, razumijevanje postupka je od sutinskog znaaja i u bilo kojoj drugoj meditativnoj disciplini. U meditaciji, djelatnost modanih valova se usporava na alfa razinu. Ovo stanje potie oputanje i iscjeljenje. Radite li na sebi dok se nalazite u alfa stanju, imate nevjerojatnu prednost. Tada se integra cija odvija gotovo sama od sebe, a Promatra se u vama ukljuuje bez ikakvih tekoa. Vaan dio meditacije je i proienje, koje se pritom dogaa. Jednostavno, mirno sjedenje daje priliku podsvijesti da svoj suzbijeni sadraj dovede u svjesno. A dok se podsvijest proiava, nadiru u nama najrazliitiji osjeaji. Ne vjebate li meditaciju, kao jedino drukije rjeenje nudi vam se mehanizam projekcije, ali sad ve dobro znamo da on kao ishod ima - iskrivljen pogled na svijet. Nemojte iznova suzbijati osjeaje koji nailaze tijekom meditacije Kad osjeaji navru dok meditirate, s njima se mora raditi na odgovarajui nain, elimo li da proienje bude uspjeno. Kad sam prvi put zapoeo s meditiranjem, nisam to shvaao. Namjera mi je bila da meditacijom smirim svoj um, proirim svoju svijest i uem u ona ljepa, svjetlija stanja. Drugim rijeima - da pobjegnem. Uvijek kad bi navalili uznemirujui osjeaji, pretpostavio bih da nisam dobro meditirao. Pokuavao sam ih izbjei, iznova obraajui

pozornost na predmet meditacije. Postao bih uznemiren, postajao ljutit i zatim jo bjesniji zbog svoje ljutnje, prestraeniji zbog svog straha, i tako redom. Meditacija mi se pretvorila u borbu, u kojoj sam nastojao nadzirati svoje misli i osjeaje. Sad tek shvaam da je ono, to sam zapravo radio, bilo ponovno suzbijanje ve ranije suzbijanih negativnih energija, koje su nailazile zahtijevajui svoje proienje. Nisam jo raspolagao shvaanjem o integraciji, o kakvoj smo dosad govorili. Mislio sam, da u na kraju prebroditi svoje negativne uljeze iz prolosti, no nikada u tome nisam uspio, pa je moj stav prema meditaciji postajao pesimistian. I ne znajui za nju, uvjebavao sam ono to se naziva suzbijajuom meditacijom. Na kraju, poeo sam spoznavati da se problem nalazi u mom pri stupu. Ta je spoznaja usko povezana i s mojom odlukom da se prihva tim pisanja knjige, jer znam da i mnogi drugi rade jednaku pogreku u svom radu, koju sam i ja inio. Razvijanjem integracije i proienja moda moete izbjei klopku suzbijajue meditacije. Integrativni postupak se stoga moe smatrati sutinskom pret postavkom za duboku meditaciju. Kad naie negativni materijal, bilo dok se bavimo nekom djelatnou ili meditiramo, to u stvari znai da se naa podsvijest pokuava proistiti. Naite dovoljno vremena da biste je prihvatili i proivjeli, o emu god se radilo. Iako sam meditiranje vjebao ve dui niz godina, tek sam ovih posljednjih godina od njega izvukao najvie, nakon to sam shvatio mehanizam proiavanja, i prestao se boriti sa svojim negativnim osjeajima. Pouzdano znam, da sam od ove terapije primio mnogo dobra. Znam da sam se integrirao, i napustio svoje negativne i prisil ne obrasce. Kad danas zauzimam sjedei poloaj za meditiranje, prvo ulazim u alfa stanje, te aktiviram sebe kao Promatraa. Ulazim u svoje tijelo. Poinjem lagano disati, i promatram sve osjete i uzbuenja koja bi se mogla pojaviti u mom tijelu. Za bilo kakvu patnju koja nailazi, pret postavljam da se radi tek o negativnim energijama koje se osloba aju. Promatram ih, i svjedoim o njima. Ako osjetim neku osjeaju, ulazim u odgovarajue sredite, diui u njega da bih oslobodio tu energiju. Ostavljam da se osjeaja ili osjeaj izgrauje samostalno, i ne reagiram na sve to - naprosto promatram, i osjeam. Uskoro, taj e odreeni osjeaj biti rijeen, pa e se neto novo pojaviti na povr ini. Nakon nekog vremena, bit e da se osjeaji i osjeaje uspijevaju

istroiti do kraja. Poinjem gubiti spoznaju o svom tijelu i ulazim u druge stupnjeve meditacije. Nema borbe, nema nadziranja, nema namjera, nema oekivanja. Dobro se osjeam sa svime, to god da se dogaalo. DOZOVITE PITANJA NERIJEENA U PROLOSTI Iako je glavnina nae pozornosti usmjerena na nae osjeaje, takve kakvi su upravo sada, ponekad pomae raditi i s osjeajima koji su postojali u svezi s tim proteklim dogaajem. Mnoga bolna, nerije ena pitanja danas moemo bolje sagledati. U prolosti smo bili po vrijeeni i doivjeli gubitak, i ta se osjeanja moraju proistiti. U stvari, bavimo se sadanjim osjeajima, no kako su oni vezani uz pro lost, mogu se i ubrzati ako odemo u prolost. To je jednostavna terapeutska tehnika, i ne znai da poinjete ivjeti u prolosti. Moete se vratiti bilo kojem bolnom sluaju, bliem ili udalje nijem, i dovesti ga u svoje podruje svijesti dok sjedite meditirajui. Gledajte na dogaaj s poloaja Promatraa. Pojavljuje se podsvjesna patnja, to je bila uhvaena u klopku. I dok se osjeaji javljaju, do ekajte ih dobrodolicom. Postoji li neko odreeno pitanje koje biste mogli smatrati isuvie bolnim da ga dozovete, oito je da pripada upravo onima, kojima bi se trebala ukazati najvea pozornost. A vje rojatno na vas utjee i danas, i to na naine o kojima ne biste mogli niti sanjati. Sjetite se - ne vraate se u prolost zato, da biste neto iz nje po kuali razumjeti. Dozivate osjeaje zato da biste ih prihvatili, proivjeli i integrirali. Stoga dopustite da njihovo razumijevanje postane ishod njihove integracije. Traganje za razumijevanjem tijekom medi tacije sputava vas da uope meditirate, da uope uete u alfa stanje i zauzmete stav Promatraa. Prisjetite se i toga, da morate ostati svjesni razlika izmeu osje aja i odbacivanja sebe, jer to ih je zapravo i suzbilo. Namjerno odustanite od odbacivanja sebe. Nemojte tek sjesti i iznova suzbijati te osjeaje, oivljavajui time i odbacivanje sebe. Kako smo ve raspravili, ne bi trebalo okrivljavati roditelje za traume iz djetinjstva. No, ako to i inite, oivljavanje dogaaja iz dje tinjstva moe vam posluiti kao vrijedno lovite za dozivanje i lov na suzbijene energije, ako tako elite. Rad s onim povrijeenim djetetom

u sebi moe za neke ljude biti vrlo vaan dio iscjeljivanja samog sebe, iako to ni u kom sluaju nije i jedini pristup. Druga podruja nae prolosti razjasnit e vam se takoer. Pokuajte povezati prole dogaaje sa sadanjim problemima. Moete se upitati, je li uope dobro za va sadanji ivot - vraati se u prolost na ovaj nain. Dobro je, jer nam prolost tako postaje simbol za ovo to nam se dogaa danas. Na neki nain, ak nije niti vano je li vae pamenje posve tono, ili nije; ionako iznova dozi vate samo svoj nekadanji subjektivni pogled, koji bi se mogao jako razlikovati od sjeanja neke druge osobe na te iste dogaaje. No, ipak je vrlo djelotvorno, jer se vae pamenje pretvara u simbolinu dramu, u metaforu, koja oslobaa ono podsvjesno. U stvari, ovom tehnikom obavljate terapiju nad samim sobom. Nemojte se bojati dublje zai u traumatina pitanja. Proli su doga aji najobiniji kalup, koji se tijekom meditacije poinje ispunjavati osjeajima. Ne odupirite se sjeanjima koja se pojavljuju - to samo znai, da neto u njima vapi za osloboenjem. Prihvatite to sjeanje, pa bilo ono i prepuno patnje, i ostanite uza nj dok se ne oslobodi sva njegova negativnost. Moete pretpostaviti da se to uistinu i dogodilo onda, kad u svezi s tim sjeanjem ne postoji vie bilo kakav emo cionalni naboj. Ako vam se s neim bilo izrazito teko suoiti, tada to za vas predstavlja jedno od onih najvanijih pitanja, i djeluje na vas ak mnogo vie, no to i sami mislite. No, upravo rad s ovakvim te mama integrira obino znatno vie, no to se i oekuje. U terapiji, ova je vrsta pristupa slina onome, to poznajemo kao desenzibilizaciju, koja se koristi kod raznih fobija, opsesija i kompulzija (prisila). Postupno i njeno poveavajte svoju izloenost nekom od ovih prijeteih pitanja, i otvoreni doekajte bilo kakve osjeaje to se pritom pojavljuju. DOVEDITE SVOJE OSJEAJE DO KRIZE Uete li u iskustvo neke negativne osjeaje, i ne popustite li nagonu da je glasno izreknete ili na neki drugi nain pokuate izbjei osjeaj koji u vama buja, moete zapoeti drhtati, osjeajui energiju kako se kree vaim tijelom. Moete se izgubiti u osjeaji; va se osjeaj identiteta moe izmijeniti; moete poeti plakati. Kad osje aju ne izbjegavate, kad je prihvatite, doputate joj da se izgrauje

sve do svoje krizne toke. To je kriza iscjeljenja. Krizi ne bismo trebali teiti isuvie aktivno, no ako do nje doe, morate znati to tada uiniti. Doputajui osjeaju da stigne do krize ne znai da time ne doputate oslobaanje svog osjeaja. Naravno, osjeaji se moraju osloboditi, i ne smije im se dopustiti da se i nadalje nagomilavaju u energetskom tijelu. Meutim, ono to se zapravo dogaa je to, da ma koju metodu odaberemo za oslobaanje osjeaja, ona obino ukljuuje i odbacivanje sebe. Tada se osjeaji iznova suzbijaju, te se u stvarnosti nimalo ne oslobaaju. Kad osjeaje prihvaamo, tada oni vie nisu suzbijeni. Sam in njihova zadravanja u svijesti znai, da su ve proieni. Mogu li se u svijesti zadrati sve do stupnja potrebnog za izgraivanje krize, doi e do proienja, i iscjeljenja. Stoga dopustiti nastajanje krize zahtijeva od nas podosta ratnikog duha. Pokuajte to, ako vam se ukae prilika. Uvjeravam vas, da ete tako pobijediti poneko od vaih osobnih ogranienja. Uete li u krizu, meditacija bi mogla biti najbolji okvir za nju. Kriza se ne bi smjela produavati izvan vremena u kojem traje meditiranje, ali bi vas mogla natjerati da zauzmete neki drugi joga poloaj osim sjedeeg, koji e bolje djelovati na akru o kojoj se radi, ili na neki drugi ukljueni dio tijela. Tada naizmjence koristite sjedenje i taj poloaj. Sada postaje vaan i nadzor nad disanjem. Koristite integrirajue disanje, koje prouavamo u jedanaestom poglavlju. Takvo e vam di sanje omoguiti upravljanje energijama. Pomoi e vam i da lake zauzmete poloaj Promatraa, koji osigurava da mirno pratite krizu to se pred vama dogaa, najee u prve etiri akre. Pritom disanje ne mora biti ni ubrzano, niti duboko, nego samo pravilno. Kriza e uvijek proi, a proi e i bilo kakvo drhtanje ili trzanje. Znat ete da ste proistili znaajan dio negativnosti iz svoje podsvi jesti, jer sad se posve drukije osjeate. Nikada nisam doivio nika kvu ozljedu doputajui svojim osjeajima da dosegnu krizu, niti po znajem ikoga drugog kome se tako neto dogodilo. Nai strahovi od emocionalne krize obino nisu utemeljeni, no sami ete morati doni jeti odluku bi li vam ovakav nain intenzivnog rada odgovarao, ili ne. Ako ste ve imali nekih problema mentalne prirode ili doivjeli emocionalnu neravnoteu, vjerojatno ne bi bilo preporuljivo da se

upustite u doivljavanje krize, a prije ulaska u integrativni postupak trebali biste se posavjetovati s vaim terapeutom. Moda elite biti oprezni u dovoenju svojih unutarnjih osjeaja do emocionalne krize, posebno ako radite na nekoj od aktivnih osjeaja, kakva je srdba. Jer, ona proizvodi adrenalin koji tijelo priprema na borbu ili na bijeg. Fiziko olakanje, kakvo sa sobom donosi udaranje po jastucima, sportske aktivnosti, teak fiziki rad i slino moglo bi vam pomoi, ako jo niste razvili svoje sposobnosti za unutarnje oputanje. Meutim, otkrio sam da aktivne osjeaje nisu pod nekim dubo kim utjecajem fizikog opustanja, ve da se njime dodiruju samo oni najpovrniji aspekti energije. Mnogo sam vie fiziko-emocionalnog oputanja postizao kroz poloaje joge. Znatan sam dio svog vremena za meditiranje posvetio upravo osjeaju srdbe, pasivno mu doputajui da izgradi krizu, i dospio do posvemanjeg proienja. Adrenalin se pritom uvijek uspijevao raspriti, makar bio i u veim koliinama, to bih osjetio kao slamanje nakupljene energije u akri solarnog pleksusa. Druge, pasivnije osjeaje - strah, seksualni nagoni, usamljenost, te ovisnosti - nemaju jednaku motivirajuu snagu kao srdba, pa se posve mirno i sigurno mogu dovesti do svoje unutarnje krize. PROMATRAJTE SVOJU TOKU TOLERANCIJE Iako smo upravo govorili o integraciji koju nam moe osigurati i kriza iscjeljenja, morate postati svjesni i svoje osobne, vlastite toke tolerancije. Kad jednom napustite svoju naviku odbacivanja sebe, otvarate prostor svom stvarnom rastu; ali, do njega se ne moe doprijeti bez nekih odreenih stresova. Kad zavirite unutra, vjerojatno ete postati svjesni kaosa, koji tamo vlada. Strah, srdba, seksualni nagoni, usa mljenost - sve ono to ste suzbijali odjednom navire na povrinu da bi se integriralo. Moda ete ak pomisliti da vam postaje i loije no to je bilo, a ne bolje; to je uobiajen dojam na putu do samoindividualizacije. Ne postaje vam gore, ve samo zamjeujete sve ono, to ste dosad prikrivali u svojoj podsvijesti. Vie se ne moete vratiti u bla eno stanje nepoznavanja sebe; morate naprijed, kroz sve one negativnosti koje ste dozvali na povrinu.

Kad prestanete s odbacivanjem sebe, ostajete oi u oi s negativnou, koju biste inae suzbili odbacujui sebe. Tek uite kako integrirati ovu negativnost, no kako ste jo uvijek u fazi uenja, moda neete moi integrirati onoliko brzo, koliko bi trebalo da se obradi sve ono, to nailazi. Tada doseete toku preoptereenosti. Ova se toka doivljava dosta stresno, pa, da biste pronali put za bijeg od energija koje vas zasipaju, ponovo ete ui u odbacivanje sebe, i to vjerojatno na drukiji nain od onoga, koji ste upravo napustili. Nemojte zamijeniti jednu vrstu odbacivanja sebe drugom Uzmimo, na primjer, da ste postali svjesni kako ste sebe odbacivali tako, da ste okrivljavali druge. Tada radi bijega moete izvriti pomak i prijei na okrivljavanje samog sebe, da biste iznova suzbili narasle energije koje se ne mogu integrirati. Ili, moete pomak izvriti kroz naglaene aktivnosti kakve su zabava, filmovi, knjige, itd. Metode pomaka odbacivanja sebe uobiajene su, ali esto nesvjesne. Doseete svoju toku tolerancije u integraciji, i kompenzirate to stvarajui nove navike odbacivanja sebe, koje samo stupaju na mjesto starih. Saznanje o postojanju ovog sindroma znatno e vam pomoi da ga i izbjegnete. Trebali biste nastojati prepoznati svoje pribliavanje toki tolerancije, i ne dopustiti da je prijeete. Moda ete zbog toga trebati zaustaviti svoj unutarnji rad, pa tako iznova pasti u stare navike odbacivanja sebe, no i to je bolje nego da iznova podsvjesno stvorite nove oblike odbacivanja sebe. Ve i sama spoznaja o ovom obrascu odbacivanja samoga sebe pomoi e vam da ga se oslobo dite. Postupno, poveavat e se vaa sposobnost za integriranje. Nemojte osjeati nestrpljivost dok radite na sebi zbog ovih ograda koje sami sebi nameete. Ako ih prihvatite i radite unutar njih, stva rate temelje koji e za vas imati veliku vrijednost.

Dozivam iscjeljujuu snagu i ljubav prema sebi iz svijesti Promatraa. Osjeam njenu prisutnost dok ishode svog iskustva predajem svom viem Ja. Doputam viem Ja da radi za moju dobrobit. Nastaje preobrazba koju ne mogu predvidjeti, i odnosi me na viu razinu postojanja. Nadvladao sam. Narastao sam.

9. PREOBRAZBA
Preobrazba je etvrti stupanj integrativnog postupka. Da biste dospjeli do ovog stupnja, morate proi kroz stupnjeve prije njega; po stati svjesni svojih osjeaja vezanih uz bilo koji dogaaj ili stanje, i preuzeti odgovornost za njih; prekinuti s bilo kojim oblikom odbaci vanja sebe, vezanog uz vae osjeaje, te ui u izravno proivljavanje svojih osjeaja. Preobrazba ukljuuje duhovnu komponentu individualnosti, ili ono, to u suvremenoj psihologiji nazivamo transpersonalnim. Ne dopustite da vas zavede miljenje, kako je transpersonalno neto, to se nalazi izvan vas samih. Za mene, transpersonalno naprosto ozna ava onaj moj dio, koji se nalazi iznad one obine, nie spoznaje o sebi. Moje vie Ja je ono, to je transpersonalno. Kad se ne nalazimo u izravnom dodiru sa svojim viim Ja, sve projiciramo i doivljavamo kao snagu, koja lei negdje izvan nas. U tome nema nita loe; to naprosto odgovara naem stupnju razvoja. Meutim, vaan dio samorealizacije je svijest o tome, da ova snaga zapravo lei u nama. Upravo ta unutarnja snaga vieg Ja je ona, koja upravlja naom preobrazbom. Postoji razlika izmeu promjene i preobrazbe. Promjena podra zumijeva namjerno, voljno i odluno pokretanje, pomak na bolje. Ovdje intelektom odluujemo da neto treba biti drukije no to jest, pa se poduzima hotimino djelovanje u tom smjeru. Ima ivotnih raz doblja, u kojima su promjene ove vrste zaista i nune. Pa ipak, ima i onih drugih vremena, u kojima ova agresivnost namjernih promjena nee biti (a i ne moe biti) djelotvorna. Ovdje intelekt na kraju spoznaje, da iskustvo mora postati novo, te da mora dopustiti da u na ivot ue i neto nepoznato, kako bi dolo do

ispunjenja. Naime, ovdje vlastitom voljom donijete odluke zakazuju, jer intelekt moe zacrtati smjer samo u skladu s onim to mu je ve dobro poznato. Preobrazba tako postaje pravo utoite. Ona podrazumijeva pri rodni prijelaz itavog spleta okolnosti u jedan drugi splet, voen snagom vieg Ja. Nema neke prisile da budemo ono, to nam se ini poeljnijim, ili vrijednijim. Predavanje sadanjosti bespogovorno vas vodi u preobrazbu u budunosti. Rast se dogaa bez nekih posebnih napora; Srce se otvara i bez spoznaja; dolazimo do preobrazbe, a da je niti ne traimo. AKTIVIRANJE PROMATRAA UNOSI ENERGIJU ISCJELJENJA Promatranje je tradicionalni naziv koji se koristi za opisivanje odvojenosti, koja se postie pri aktiviranju este akre, ili takozvanog Treeg oka. Odreene tehnike meditacije, o kojima emo govoriti u jedanaestom poglavlju, ukljuuju usredotoenost na ovu toku, da bismo probudili svoju sposobnost Promatraa. Promatranje znai upravo ono, to i sam pojam govori. Njegu jemo pasivan stav prema onome to se pred nama odvija. Postajemo ravnoduni gledatelj, koji bez ikakva izbora ili primjedaba mora gledati rijeku osjeaja to tee pokraj njega. Promatranje se pritom primjenjuje na unutarnje osjeaje, ali i na vanjske dogaaje, stva rajui tako dojam da jeste s bolnim osjeajima, umjesto da ono samo bude taj osjeaj. Promatra postoji samo u tom trenutku Djelatnosti uma vezane uz odbacivanje sebe, moraju se prekinuti prije no to krenu na buenje svog Promatraa, no i pomicanje na djelatnosti Promatraa takoer moe zaustaviti djelatnosti uma. Neki uitelji govore, da bismo trebali promatrati i svoje misli, no ono to time zapravo ele rei znai, po mom miljenju, da bismo trebali pro matrati svoje osjeaje. Oduvijek sam nalazio da misao koi i sputava pojavu stanja Promatraa. Sredite Promatraa moe se i svjesno pokrenuti na djelovanje, da bi pomoglo pri integraciji. Dovedite svoju svijest do sredita

Treeg oka. Sebe dovedite upravo u ovaj trenutak. Pomicanje prema poloaju Promatraa je sposobnost, koja e s vremenom rasti. U po etku moda neete biti ni sigurnije li ono to osjeate uistinu svijest Promatraa ili ne, no uskoro ete poeti razaznavati taj osjeaj, jer se radi o gotovo fizikom osjeaju. Svijest Promatraa prekida poistovjeivanje s onim to proma tramo. To bi vam se moglo uiniti u suprotnosti s onim o emu smo govorili ranije: o potrebi, da posjedujemo svoje iskustvo. Ali, nema nikakvih suprotnosti, jer se ove djelatnosti odvijaju na razliitim razinama naeg bia, koje nazivamo niim i viim Ja. Nie i vie Ja Nie Ja je onaj na dio, koji nam je blizak, o kojem smo govorili, na osobni ego. Ovom Ja moemo pristupiti kroz psihologiju i tehni ke rasta. Nie Ja mora konano i neopozivo preuzeti odgovornost za sve ono to osjea, i to iskazuje prema van, u svijet. Vie Ja je neto drugo - to je ono, to otkrivamo kad uronimo u sebe. Kad psihologija ukljuuje vie Ja u svoj rad, tada ono postaje transpersonalno. Vie Ja se ne moe opisati, barem to meni ne polazi za rukom. Rei u samo da ono odgovara Promatrau. To je onaj na pravi iden titet, kojeg smo izgubili iz vida, jer se poistovjeujemo s niim Ja. Prekid identificiranja s niim Ja i njegovim udnjama kojima nas progoni zapravo je cilj svake duhovne vjebe. Upamtite, da pritom ne nastojimo unititi ili izmijeniti nie Ja. Samo pomiemo svoj osjeaj za identifikaciju samog sebe. I dok uimo kako pomaknuti to nae Ja s nieg na vie, sve se vie oslobaamo svih materijalnih spona. Kad se naemo u poloaju Promatraa, vie nas ne ometaju ovisnosti tako usko povezane s dualnostima, niti imamo ikakvih dualistikih tenji. Shvaamo da se zadovoljstvo i patnja uvijek mogu nai jedno uz drugo. Ne moemo ostvariti jedno bez onog drugog. I prihvaamo oboje. Nie Ja moe jo uvijek djelovati u svijetu dualnosti, dobivajui i gubei, no Promatra u nama je zadovoljan i samim tim, da moe pratiti sve to nam se dogaa.

Priroda Promatraa je euforija Promatra ne postavlja nikakve zahtjeve, niti trai da neto mora biti na posve odreen nain; njemu je dovoljno i samo biti. Poticanje Promatraa na rad je jedno od osnovnih ezoterikih uenja. Kad ivimo u ovom euforinom sreditu svijesti, osjeamo transcenden talnu ljubav. Naprosto nas preplavljuje osjeaj svih blagodati, a niti oni koji nam se nalaze u blizini ne mogu odoljeti da s nama ne podijele taj osjeaj. Nema pritom nikakva truda u tom naem nastoja nju da volimo, niti donoenja neke svjesne odluke. Iskreno smo od vojeni od svih pitanja usmjerenih jedino na samog sebe, koja potiu od naeg nieg Ja. Razumijevanje spoznaje o Promatrau od strahovitog je znaaja. Veliki psiholozi, kao to su Jung ili Perls, uvijek su govorili da mo ramo patiti elimo li postati cjelina. Time su zapravo priali o istom onom, o emu govorimo i mi - o potrebi da integriramo onaj suzbi jeni, bolni dio sebe. Meutim, koncept Promatraa sve odvodi na drugu, novu razinu. O da, mi razumijemo sada da bismo trebali pod nijeti patnju koju smo suzbijali, no na razini nieg Ja. A kad uklju imo stav Promatraa, ulazimo u vie Ja, te promatramo svoju patnju bez prave bliskosti s njom, ali zato s ljubavlju, pa ak i euforijom. To je ono, to i ini prihvaanje. Nema nikakvih arolija ukljue nih u jednostavnu patnju. Ona ima snagu preobrazbe kad je prigrli mo, a ne vie odbijamo ili suzbijamo; kad na nju gledamo s poloaja Promatraa, i kad je proivljavamo s ljubavlju. Prihvaate li s ljubavlju? Jedan od testova prihvaanja bio bi, da sebi razjasnite obavljate li prihvaanje s ljubavlju, ili ne. Pritom nije vano s kakvim se okolno stima suoavate; moete pokrenuti via sredita, Srce i Promatraa, te ui u iskustvo sa stajalita vie svijesti. No, ako ne prihvaate s ljubavlju, jo niste dosegnuli svoje pune mogunosti i uinkovitost. To se ne odnosi na ljubav nieg Ja koja je obvezujua i dualistika, ve na ljubav vieg Ja, a ona ne obvezuje, niti njeno postojanje ima ikakva izbora. Moete osjeati takvu ljubav ak i kad integrirate neki bolan dogaaj. Ovo vam se moda moe uiniti nemoguim, jer

obino u jednom trenutku osjeamo samo jednu osjeaju. Pa kako onda netko moe osjeati i takvu ljubav, ali u isto vrijeme i patnju? Ljubav koja izvire iz vieg Ja u stvari i nije osjeaja. To je stanje naeg bia, koje se otvara Svemiru i kozmikom Sada, to se vjeito mijenja. Euforina narav stanja Promatraa je istinsko iskustvo ljubavi. Zasniva se na naelu prihvaanja, a ne odabira. Nije ovisna ni o kojem objektu, nego naprosto postoji. Kad probudite sredite Promatraa, pobuujete i iscjeljujuu snagu ljubavi, koja buja iznutra. Tada se moete obratiti bilo kojoj od akri, ili bilo kojem stanju. Nemojte nijekati negativnost s kojom se suoavate, nego pokuajte osjetiti kako ta ljubav vaeg vieg Ja otapa onu patnju, nastalu u vaem niem Ja. Ova e vas ljubav i dovesti do preobrazbe. DOPUSTITE PSIHIKIM ENERGIJAMA DA SE URAVNOTEE Izravno proivljavanje negativnih energija u stanju Promatraa stvara najbolje uvjete za proienje i stvaranje ravnotee. To se do gaa automatski, pod upravljanjem nesvjesnih aspekata vieg Ja. Ne trebamo posveivati svoje misli proienju nita vie, nego to obino razmiljamo o takvim fizikim sustavima svog tijela, kakve predstavljaju probava ili cirkulacija. Uistinu, zaustavljanje svih misli o tome zapravo i omoguava integraciju. Misao zaustavljamo kad naputamo odbacivanje sebe, te kad ulazimo u stanje Promatraa. A sve do tada, misli e i nadalje sputavati pojavu prirodnog iscjeljiteljskog ciklusa. Klju za iscjeliteljski stav Promatraa je ne-identificiranje to god se pojavilo - osjeaja, udnja, ovisnost ili neki fiziki simptom, iako pripada naem niem Ja, ipak to u stvarnosti nismo mi. Mi se samo pogreno poistovjeujemo s osobinama naeg nieg Ja, iako smo mnogo sliniji svom viem Ja, onom dijelu koji upravo pro matramo. Njegujemo li osjeaj ne-identificiranja s negativnom stra nom svog nieg Ja, doputamo da raste naa osjetljivost na vie Ja. Dok naputamo poistovjeivanje s negativnim okolnostima, jo uvijek im doputamo da postoje u naoj svijesti. Proivljavamo te

okolnosti, ali s ljubavlju prema njima. Osjeamo kao da smo s njima, upravo u samom tom trenutku, a ne vie da smo mi sami te okolnosti. Postoji element vremena koji je ukljuen u integraciju, iako je osjeaj za vrijeme drukiji kad se nalazimo na poloaju Promatraa. Integracija se obino ne dogaa odmah. Ako shvatite da radite na materijalu koji treba integrirati, a koji ste vjerojatno suzbijali itav svoj vijek, pronai ete vie strpljenja s tim imbenikom vremena. Obino nam naa karma stie u pojedinim dijelovima. Dogaat e se sluajevi, pojavljivat e se osjeaje i raspoloenja uzrokovana nesvjesnom energijom koju zadravamo u sebi. Svako takvo poja vljivanje je nova prilika za integriranje, ili - novo suzbijanje negativ ne energije. Svaki put uspjeno kad integriramo pojavu negativnog obrasca, jo malo otkrivamo na podsvjesni teret, no trebat e mnogo takvih sluajeva, prije no to se tog tereta posve oslobodimo. ak se i itava razdoblja naeg ivota mogu provesti u susretima sa samo jednim odreenim suzbijenim vlastitim aspektom. Meutim, svaki put kad takav dogaaj uspjeno integrirate, od mah ete osjetiti i rezultate. Vae e se granice proiriti. Osjeat ete se slobodnijima. Neete vie biti toliko pod prisilom, kompulzivni. Neete vie onako lako reagirati, niti e vas vie motivirati negativni obrasci. Ovisnosti e se poeti stavljati pod nadzor. Pitanja, s kojima ste se ranije teko nosili, nee vam vie predstavljati toliki problem. Sad projicirate onoliko u dogaaje, koliko se oni esto pojavlju ju. Opaate da vam ivot kree na bolje, ili da vam drugi vie ne uzro kuju toliko nevolja. No, vi ste oni, koji ste se promijenili. Dok nastavljate integrirati dogaaje, postii ete jasniji pogled objektivne prirode na meusobno djelovanje. Mnogo ete lake vi djeti i stranu, koju zastupaju drugi. Vidjet ete i pozitivnu stranu onoga to se odvija, dok ste to ranije optereivali svojim negativnostima. Situacije e se spontano nai u novim uoblienjima. Stvaranje novih uoblienja je zapravo tehnika, koja znai pro nalaenje ispravnog sadraja za bilo kakav dogaaj, i to tako, da na njega radije gledamo pozitivno, nego negativno. Kad se do novih uoblienja dolazi automatski, to je znak, da je dolo do integracije; samo, morate biti paljivi kad se bavite svjesnim, namjernim novim uobliavanjem. Jer, ono bi vam lako moglo posluiti kao drukiji

nain, na koji ete nastaviti suzbijati svoje osjeaje. Nemojte se nikada dati odgovoriti od vlastitih osjeaja. OTVORITE SE PREOBRAZBI Kad doputate energijama da se uravnotee, pozivate zapravo preobraajnu snagu svog vieg Ja da radi za vas, i za vae dobro. Toj se sili ne moe nareivati, niti je moemo nadzirati ili predvidjeti. Ona je milost, koja nailazi i kad je ne traite, kad je va um smiren i u stanju oekivanja. Vie Ja ulazi i usmjerava se na ishod kako vaih osjeaja, tako i okolnosti kojima se predajete. Ovo se dogaa automatski, kad prihvatite svoje iskustvo onak vim, kakvo ono i jeste. Vie Ja je drugi dio nas samih, koje je do sada moglo biti i posve u mirovanju, nedjelatno. Obino nismo svjesni svog vieg Ja, ali se ova inteligentna mo nalazi iza svih iscjeljenja, bila ona fizike ili psiholoke naravi. Vie Ja, koje je vie nadsvjesno no podsvjesno, radi za nas na psihikim razinama, djelujui zauzvrat i na nau mate rijalnu razinu. Preobrazba se postie na naine, koji nam se mogu uiniti i udesnima i arobnima. Povezujemo se jedni s drugima na psihikoj razini Zbog psihike povezanosti meu nama, ne morate se izravno suprotstaviti nekome kad se bavite integrativnim postupkom. Kad integrirate osjeaje koje ukljuuju i drugu osobu, spontano se doga aju promjene u vaem odnosu. Druga e osoba biti njima obuhva ena, i izmijeniti svoje ponaanje prema vama, vrlo vjerojatno i ne znajui zbog ega. Kad prestanete okrivljavati, vie ne irite oko sebe negativnu psihiku energiju koju drugi nesvjesno osjeaju. Vie ne prihvaate njihovu igru. Ali, vie ne prihvaate niti svoje vlastite projekcije. Prestajui se sukobljavati s drugima, upijate njihovu energiju onako ka ko je i primate. I vie im je ne vraate optereenu svojim vlastitim neprijateljstvom, to samo dolijeva gorivo plamenu njihove agresije. Ne doputate drugima da vas iskoritavaju, no vie im niti ne vraate njihovu negativnost jo veim negativnostima. Negativna energija, koju morate upiti od drugih, odgovara karmikom dugu prema vama samima; ona je tek dio vae projekcije.

Nemojte odbijati da je upijete u sebe. Nemojte se razljutiti zbog svoje srdbe. Kad otplatite ovaj dug, nestat e i negativnosti te druge oso be, koju sada doivljavate kao da se neprekidno ustremljuje na vas. to se tie vanjskih okolnosti, inteligencija vieg Ja zapoinje preobrazbu na vaim psihikim razinama, a ona se nastavlja odra avati na vau fiziku razinu. Oblikovanjem dogaaja upravlja se sad na vjet i stvaralaki nain, koji se ne moe predvidjeti. Dolazi do preobrazbe, a njome zapoinje jedna posve drukija mijena vaeg ivota. Morate odrati poloaj u kojem nemate izbora u svezi s ishodima Jedan od zahtjeva za preobrazbu je i onaj, da ne smijete imati neki svoj osobni stav, niti elje vezane uz ishod. Kad imate bilo kakva oekivanja, shvaanja, vienja sebe, ili sebian interes da sta nje odrite takvim kakvo jest, zapravo sputavate svoj rad na uravno teenju sila. Meutim, iz vlastitog iskustva mogu rei da su ishodi uvijek zadovoljavajui, iako esto i na naine, koje nikako nisam mo gao predvidjeti. Nadiao sam dualnost koja je bila u pitanju integri rajui negativno, i ne zvonei vie uzbueno na vrata pozitiv nog. Tako sam uspio ukloniti onu odreenu sputanost o kojoj se radilo. Kad se pribliavate problematinoj situaciji s odreenim rjee njem koje ve imate na umu, proputate priliku za nastupanje stvar nog rasta. Vae se rjeenje temelji na onome to ve znate, i vjero jatno je tek zadovoljavajui dualistiki komplement u odnosu na ono, to biste eljeli izbjei. Da biste to nadvladali, morate se uputiti na vama posve nepoznato mjesto. Tek kad odustanete od svih vaih shvaanja o tome, kakav bi ishod svega trebao biti, doputate vioj inteligenciji da vam donese odgovarajuu preobrazbu. Tako pripre mate prostor za ono novo, to se treba dogoditi, pa dolazi do stvarnog rasta. Mnogi vjeruju, da ovdje u igru zapravo ulazi religiozna mo. To ostavljam osobnim uvjerenjima, no moj je dojam uvijek bio, da zapravo pristupam onom drugom dijelu svoga ja i svojoj novoj sposobnosti. To ne znai nuno da za nas odjednom radi neka mo koja se nalazi izvan nas samih; moda bi bilo tonije rei, kako se radi o naem proirenijem shvaanju o sebi, o tome tko smo mi u

zbilji. No, bez obzira kako gledali na to, suvremena psihologija sve vie dolazi do uvjerenja, da je za svako izlijeenje ovaj transpersonalni element od sutinske vanosti. POVJERENJE Tek kad poinjemo djelovati u svijesti vieg Ja, shvaamo da je povjerenje, ili vjera, jedan od najvanijih stavova kojih se uope i moemo pridravati. Kad vjerujemo, sumnja je odsutna. Jer, sumnja je negativna usmjerenost uma koja oteava svaki na unutarnji rad. Kad sumnja mo, postajemo ogranieni kao i kod svakog drugog oblika odbaci vanja sebe. Sumnja ima utjecaja na nau psihiku energiju i zatvara nas, umjesto da nas otvara naem viem Ja, kako to ini povjerenje. Ako elite imati povjerenja, u to ga tono trebate imati? Na mnogo naina zapravo i nije vano u to imate povjerenja, i to sve dok objekt vaeg povjerenja predstavlja u sutini pozitivnu silu. Kad vjerujete neemu iznad svoga svjesnog ja, otvarate se vodstvu inteli gentnog voditelja i energije iz one vrste izvora, koju jedan svjesni ego ne bi nikada mogao osigurati. Ako ste pak religiozne naravi, moete odabrati da vjerujete Bogu. Pronaete li pak pravog gurua, moete imati povjerenja u taj odnos s njim, koji e se na kraju proiriti i na unutarnjeg gurua, kojeg nosite u sebi. Ako vas privlai ovo shvaanje o viem Ja, moete svoje povjerenje pokloniti toj inteligentnoj sili da vas vodi, ili moda shvaanju primanja milosti. Moete vjerovati i inteligentnom Svemi ru, koji vas podrava. A ako vam se ne svia nita od ponuenog, tada vjerujte barem u znanstvena naela integrativnog postupka, te u psihologiju openito. Osjeate li da vam je potrebna neka stvar u koju biste imali povjerenja, ma to odabrali kao objekt svog povjerenja, on e ostati tek vaa projekcija. To ne znai neko nuno nazadovanje, jer moe oznaiti jedan, za vas znaajan i plodonosan stupanj rasta. Poklonite svoje povjerenje emu god elite, tako dugo dok vjerujete u to. No, ako sami stvarate objekt kojemu ete povjerovati, tada je bolje smi sliti neki apstraktan pojam, nego projicirati svoje povjerenje na neku osobu, osim ako ona nije vrlo struna, te zna na koji nain valja pri hvatiti vae povjerenje.

Osobno, kad sam kroz vlastito iskustvo osjetio da naela o ko jima govorimo uistinu i djeluju, posve mirno svoje povjerenje pokla njam i njima, i svom viem Ja. Osjeam kao da se sve to opaam na ovoj naoj Zemlji dogaa samo zato, da bi proistilo moju podsvijest, te da osobno sudjelujem u tome ve i samim svojim predavanjem onome to jest. Imam takoer osjeaj, da je Svemir ogroman, inteligentan, te da e mi pomoi, samo ako mu to dopustim. Imam osjeaj unutarnjih razina postojanja, pa mi je dovoljna ve i sama spoznaja o njihovu postojanju da bi se probudilo moje povjerenje u ivot. Vjerujem da je Zemlja u svom prirodnom stanju zapravo hranjiva energija prepuna ljubavi, s kojom mogu uvijek stupiti u dodir. Vjerujem da razvitak pojedinca dovodi do buenja viih spo sobnosti za ljubav i stvaralatvo. Kako sam i osobno to iskusio, elim nastaviti u tom smjeru, pa ak i ako nemam posve jasno vienje onog mjesta, na koje e me to odvesti. Vjerujem da iznad mog svjesnog Ja postoji neka beskonana sna ga, koja e raditi u moju korist, ako joj to dopustim. Odabrao sam razmiljati o njoj kao o onom dijelu samog sebe, s kojim jo nisam posve ostvario puninu jedinstva kao o svom viem Ja. I na kraju, imam povjerenja i u sebe; u svoju sposobnost da pre ivim, da budem sretan, i to ne zbog onoga to posjedujem ili zbog neega to se dogaa, ve naprosto zbog toga to JESAM. SHVATITE PSIHIKO PROIENJE Moramo shvatiti da se ono u to smo ukljueni naziva psihikim proienjem. Pa ak i ako to nije oito na prvi pogled, ovu priliku nam upravo i prua injenica, da se nalazimo u svom fizikom tijelu. Kad ne stvaramo neugodne osjeaje ili im se prestanemo odupirati, te ih umjesto toga integriramo, doputamo da nastupi eljeno proienje. U proienju, psihiki otrovi se oslobaaju u svijest, postajui privremeno pojaani Ako proiavate ovisnike prisile, osjeat ete tu kompulzivnost jo i jae no prije, kad se niste bavili njenim proiavanjem. Kad proiavate srdbu, osjeat ete se jo srditijim. Kad proi avate svoju ovisnost, osjeat ete se bespomonijim i usamljenijim

no ikad prije. Proivljavanje ovakvih osjeaja snanije nego inae, samo po sebi pokazuje, da se proienje poelo odvijati. Ovo razdo blje zavrava prije ili kasnije, ovisno o tome koliko se suzbijene ener gije nalazi u podsvjesnom. Sada trebate postupati njeno sa samim sobom, jer ste postali krhki u odnosu na svoje prijanje stanje, kada ste moda bili i agresivni, i grubi. Ulazite u razdoblje psihikog posta. Uklanjajui i zatvarajui svoje uobiajene izlaze za bijeg od svoje patnje, dovodite tu patnju na samu povrinu. Morate okusiti i proivjeti sve psihike otrove dok se jo oslobaaju, kako biste ih se uspjeno rijeili. Ako ste pokuali s fizikim postom, tada znate da postoji razdoblje neugode, kad se svi fiziki otrovi poinju izluivati u krvotok. No, kako bilo, ishod je dobar, i nakon takvog se posta osjeate bolje. Slino je i s psihikim postom. Budite stoga strpljivi i njeni sa sobom. Moe se poeti odvijati emocionalno i fiziko osloboenje Zbog odnosa tijelo / um, i u fizikom tijelu moe doi do istih oblika oslobaanja, koji e odgovarati onima u psihikom tijelu. Mo gu se pojaviti fiziki simptomi razliitih vrsta. Meuodnos izmeu fizikih i psihikih razina ne bi se trebao opisivati kao da je jedan uzrokovan drugim; do njih dolazi istovremeno. Prihvaanje simp toma je osnova holistike medicine. Tijelu se doputa da iskazuje simptome proienja, jer se pritom i uravnoteuje. Iako su fiziki simptomi prihvaeni, moda e biti potrebno izvriti i neka pode avanja na fizikoj razini, kao to su promjene dijete koju koristite, koritenje zamjenskih prehrambenih proizvoda, promjena okoline, vjebanje i slino. Obino se otkrie nekog kroninog fizikog stanja i njegova obrada na fizikoj razini dogaaju istovremeno s osloba anjem psihikog karmikog tereta. Oslobaanje suzbijenog materijala moe dovesti i do pro ienja, to jest - emocionalnog proienja podsvjesne patnje i na ih blokada. Proienje esto prati plakanje. Ako se pla ikad pojavi, bilo kod vas ili kod nekoga s kim se nalazite, nikada ga ne poku avajte sprijeiti ili zaustaviti. Ono to tada treba uiniti je, da jedno stavno podrite i utjeite sebe ili drugu osobu zagrlivi je, ili naprosto ostajui uz nju. Njeno je ohrabrite da ostane uz svoju patnju, ili da ak uroni u nju jo i dublje. Nemojte je ohrabrivati da je izbjegava,

emu smo obino svi skloni. Kriza e na kraju proi, i na njenom e se mjestu javiti temeljito proienje. U radu sa sobom, dok razotkrivate svoje nekadanje bolne osje aje, ukljuujete ih i proivljavate ne nastojei vie da ih izbjegnete. Upravo je taj stav o njihovu ukljuivanju onaj, koji omoguuje nastu panje proienja. Energija se u akrama sama uravnoteuje i pode ava, pa u zavrnici dospijevamo do proienja; meutim, proia vanje ne moete izazvati namjerno. Ono se dogaa jedino spontano, kad prestajete izbjegavati, i kad se konano suoite s negativnim. PREPOZNAJTE PREPREKE Budistiki tekstovi spominju ono, to nam je poznato pod nazi vom Pet Prepreka. Kad zapoinjete s radom na sebi, poinjete se sudarati sa svojim starim ogranienjima. To se moe doslovno protu maiti i tako, da vae polje aure osjea utjecaj dodatne prane koju uzima zajedno s predodbama (vizualizacijama), disanjem i radom na tijelu, ali pritom nailazi na stare, samodestruktivne obrasce ener getskog tijela, koji su se zbog te prane uskomeali. Ovi obrasci, koji zapravo predstavljaju razne oblike energije, imaju svoju vlastitu pseudo inteligenciju, pa osjeaju da je njihovo postojanje ugroeno. O njima moete ak razmiljati kao o predstav nicima svoje podosobnosti, ako e vam tako biti lake predoiti nji hovo mjesto u vaem vlastitom biu. Ove podosobnosti (obrasci) po stoje samo zato, jer ih niste eljeli svjesno prihvatiti. Opiranje obrazaca promjeni odvija se u obliku ve spomenutih Pet Prepreka, ali moda i nekih drugih, koje biste sami mogli dodati tom spisku. Stvar je u tome, da neminovno nailazite na otpor kad za poinjete sa svojim unutarnjim radom. On se moe nadvladati inte grativnim postupkom, kao i svaka druga negativnost. Nemate dru gog naina za prevladavanje ovih zapreka, osim da nastavite s onim to radite, te ih unitite njenim prihvaanjem. Otpori se smanjuju ve dok ih pokuavate integrirati, a ne samo dok pokuavate ukloniti obrasce. Navodimo Pet Prepreka: 1. JA ELIM. udnje bilo koje akre mogu biti pospjeene, ukljuujui i postojee ovisnosti.

2. JA MRZIM. Odbacivanje se moe i pojaati, iako je moda posve nerazumno, iracionalno. 3. TROMOST. Tromost je energetsko stanje iznenadne pospanosti, koje se moe pojaviti tijekom rada s disanjem, ili u meditaciji. 4. UZNEMIRENOST. Moe se poveati opa tjeskoba (anksioznost). 5. SUMNJA. Sumnja u odnosu na metodu, na uitelja ili terapeuta, na ostvareni napredak. Vjerojatno uviate da bi prosjenu osobu mogla obeshrabriti pojava ve i samo jedne od navedenih prepreka. Vjerojatno upravo zbog neke od njih mnogi ljudi, koji tek zakorae na svoj unutarnji put, nikada i ne dospiju daleko. Prepreke su slubeno oblikovali budisti, i to prije tisua i tisua godina, uvidjevi sve potekoe pri likom unutarnjeg rada. Stoga dobro iskoristite njihovo upozorenje, i zahvalite im u sebi, to su vam ukazali na njih. SUDJELUJTE U RADU GRUPE Rad na sebi moe biti vrlo djelotvorna samoterapija, no svojim naporima dodajete i jednu novu dimenziju, sudjelujui u sastancima grupe. Jer, u okviru grupe se stvara snana energija, koju moete preuzeti i korisno upotrijebiti. A to se pokazuje kao vrlo istinito kad se grupa sastaje u zdravom okruenju, kao to su mjesta posveena unutarnjem ili duhovnom radu - ashrami, ili mjesta u smirenoj pri rodnoj sredini. S druge strane, morate pripaziti da ne postanete ovisni o grupi, te zapostavite rad na razvijanju svojih vlastitih vjebi; jer, energija gru pe moe vas bez sumnje pretvoriti u ovisnika. Podijeliti sebe s gru pom moe biti prepuno znaaja, no nemojte pomiljati da je takvo dijeljenje sve to je potrebno za integraciju. Na kraju se ipak morate suoiti sami sa sobom, a grupa moda nee biti u blizini kako bi vam pruila trajniju podrku. No, ako radite na sebi posve sami, tada vam grupa moe dati jo i dodatni poticaj, koji e vam moda ponekad zatrebati da biste okon ali neko od pitanja, na kojima radite. Najbolji bi oblik rada bio,

izgradnja snanih temelja redovitim osobnim radom, koji biste zatim nadopunjavali tjednim, mjesenim ili ak i rjeim sastancima s gru pom. Rad u grupi se moe sastojati od rada na tijelu, upravljanih predodbi (vizualizacija), rada na susretima s drugima, rada na sno vima, te emocionalnog oputanja.

3. DIO VOLJETI SEBE

Spoznajem da je ljubav koju osjeam u nutrini jedino pravo izvorite ljubavi. Odgajam sebe tako, da dopustim rast ljubavi u sebi. Vie ne ulazim u vezu da bih pronaao ljubav, ve da izrazim onu ljubav, koju u sebi osjeam. Sposobnost da volim sebe narasta zato, jer emocionalno prihvaam sebe. Proivljavanjem svojih bolnih osjeanja i prestankom njihova izbjegavanja izvrio sam stvarni rast i preobrazbu.

10. LJUBAV IZ NUTRINE

BESKRAJNA SREA Svi smo mi ukljueni u potjeru za sreom. Nae traganje za onim to e nas ispuniti kree se od onih najosnovnijih nagona za preivljavanjem, od najotmjenijih ukusa vezanih uz umjetnost, pa do intelektualnosti i ljubavi. ini se, da smo prirodno nastrojeni ta ko, da za svim tim tragamo izvan sebe. Moda nas je tako uvjetovalo nae djetinjstvo koje je ovisilo o drugima, i u kojem smo samo pri mali ljubav i njegu izvana, te nas tako dovelo do shvaanja da je srea neto izvana, to se mora progoniti i postizati. Moda je to sa mo jo jedna od onih zamki majke Prirode, koja nas na ovom svijetu zadrava sve dok ne postanemo dovoljno mudri, da zadau nauimo bolje. Potraga za ispunjenjem izvan nas samih predstavlja materijali stike nazore o srei. Bez obzira na to, je li naa briga preivljavanje, osjeaji, mo i priznanja, ljubav ili stvaralake potrebe, srea postaje uvjetovana postizanjem, pribavljanjem ili posjedovanjem neega to je izvan nas samih. Jer, ak i stvaralake potrebe ovise o uspjenom izvoenju i priznanjima, prije no to se u njima moe postii punina za kojom se traga. Uspjeno zadovoljenje ovih potreba pretvara se u uvjet za sreu. Branimo svoje vlasnitvo nad sredstvima kojima zadovoljavamo svoje potrebe, bila ona vezana uz karijeru, neku osobu, mjesto na ko jemu emo ivjeti, ili uz vienje samog sebe. Postajemo ovisni o toj imovini, neprekidno strahujui da emo je izgubiti. Postajemo tjeskobni, odbijamo sva ukazivanja na svoju ovisnost, jer smo je esto sami posve nesvjesni. A na kraju nauimo i mrziti upravo ono, to bi

nam trebalo donijeti toliko uenu sreu, jer osjeamo da zapravo posjeduje i nadzire nas, umjesto da bude obrnuto. Svakako, postoje opravdane potrebe kojima moramo udovoljiti, no - ovdje govorim o neem drugom. Izgradili smo itav sustav ovisnikih, neurotinih i umjetno stvorenih potreba. Nae su potrebe daleko nadmaile one jednostavne i osnovne ljudske zahtjeve, no mi jo uvijek tragamo za zadovoljenjem tih preuvelianih potreba za sreom. One nam postaju ak i izvoritem sree. Prava je nesrea to toliki dijelovi stavova vezanih uz New Age naglaavaju uenja o tome, kako to djelotvornije dospjeti do onoga za to mislimo da nam treba, kako bismo postali sretni; ili, drugim rijeima, kako da bolje zadovoljimo svoje ovisnosti. A zapravo je ono, to bismo trebali nauiti. Kako se tih ovisnosti osloboditi. Openito govorei, svrha duhovnog ivota bi bila, da nas dovede do toke u kojoj vie ne pretpostavljamo kako bi izvor sree moglo biti ita od onoga, to se nalazi vani, oko nas. Mogue je i nadalje imati svoje djelatnosti, odnose ili imovinu, no umjesto da na njih gle damo kao na izvorita, smatramo ih izraajima sree. Kad jednom doemo do stupnja u kojem smo to u stanju, osloboeni smo svake ovisnosti, svijesti o siromatvu i dualistikog proivljavani a. Kad znamo da nam nita izvana ne moe znaajnije i trajnije pomoi da pronaemo sreu, oslobaamo se i osjeaja nedostajanja. A kad nam nita ne nedostaje, osjeamo se potpuni takvi kakvi je smo, i ulazimo u ono, to je poznato kao svijest o izobilju. Ovo sta nje nema nikakve veze s naim imovnim stanjem, niti ovisi o njemu, jer je to stanje uma. Spoznaja izobilja slui privlaenju sretnih okol nosti u na ivot, i to upravo stoga, to ne osjeamo da nam ita nedo staje. Dospijevamo do materijalnih sredstava i skladnih odnosa, no vie o njima ne ovisimo, niti se bojimo da emo ih izgubiti. Samo smo ljudi; stoga niti ne smijemo oekivati da emo odmah, ovaj tren, poeti ivjeti u skladu s opisanim savrenstvom, spozna jom o izobilju, ali ne trebamo niti prezreti sami sebe kad uvidimo da to jo nismo postigli. Patnju, koju osjeamo kao ovisnici, moramo prihvatiti i proivjeti. Unutarnja snaga e nam priskoiti u pomo, i dopustiti nam da pobijedimo ovisnost. No, ako se srea ne moe pronai izvan nas, gdje ili kako se onda ostvaruje? Ponekad nam kau da je potraimo u sebi. esto tome ne

dodaju nita vie, pa znaenje moe ostati pomalo nejasno. Fraza potrai sreu u vlastitoj nutrini zapravo zavarava, i klopka je u koju mnogi upadnu kad ponu razmiljati o duhovnosti. Okreu se od zemaljskih ciljeva i konanih razoaranja njima, pa pokuavaju pribaviti sreu iz drugog izvora, koji bi se sad trebao nalaziti unu tra. Uviate li pogreku? Naime, pristup im je ostao posve isti, samo se sada zamilja da e se srea pronai u nematerijalnom izvoru, takvom kakva je vlastita projekcija Boga, ili gurua. Nastavljaju biti agresivni, prepuni za htjeva, usmjereni na vlastite potrebe i privreni svojoj naopakoj ideji sree. Ne postoji izvorite sree. Ve i samo poimanje sree pod od reenim uvjetima je pogreno i zavarava. Jo uvijek zvonimo na vrata dualistikog shvaanja sree / nesree, poseui za jednim, a odba cujui ono drugo. Moete li uvidjeti ovu istinu, shvatit ete da su svi ovakvi napori na pogrenom tragu. Na taj je nain mogue jedino stvoriti novi izvor, u ili izvan, novi pronalazak podsvjesnog, od ko jega zapravo oekujemo sreu. inei to, uvijek iznova upadamo u dualistiko proivljavanje, i nadalje projicirajui oboje, i sreu i nesreu. Pa ako su svi napori za pronalaenje sree uzaludni, to se onda uope i moe uiniti? Kad uistinu shvatite ispraznost takvih napora, jednostavno ete prestati kompulzivno progoniti sreu, tra ei je ma gdje bilo - u karijeri, odnosima, posjedovanju ili samoizraavanju. Zaustavljanje ovih napora prvi je korak prema oslobo enju. Uslijedit e osloboenje od tjeskobe, i popustiti pritisak da budemo, ili uinimo bilo to na ovisniki nain. Meutim, veina je nas nastrojena tako, da smo usmjereni na odreena postignua, i to u tolikoj mjeri, da je obino gotovo ne mogue zaustaviti spomenute napore. Prisjetite se, ne kaem time da zato treba postati posve neaktivan. Time vie mislim na motive, koji se podrazumijevaju u naim aktivnostima. Mi tragamo za sreom, umjesto da sreu izrazimo kroz tu aktivnost, ili kroz svoju romanti nu vezu. rtve smo ukorijenjenog pogrenog vjerovanja: ja sam nisam dostatan. Morate shvatiti da vi jeste dostatni, upravo ovakvi kakvi ste. Nije vam potrebno nita izvan vas da biste bili sretni, potrebno je samo da jeste.

Prestanete li tragati, ostat ete zarobljeni u strahovitoj praznini, koja vie nije prevuena krinkom lane nade da e traganje donijeti svoje plodove. S ovom se prazninom mora raditi kao i sa svim drugim zamijeenim negativnostima. U stvari, ona predstavlja i ono glavno pitanje, s kojim se svi jednom moramo suoiti. Zbiljski rad na sebi poinje, kad krenete u integriranje i prestanu vas motivirati bilo kakvi oblici, ije bi likove praznina mogla na sebe navui, pa bila to udnja za sigurnou, seksom, moi ili ljubavnom vezom. Obeavam vam, na kraju ete postati proieni, te iskusiti takvu slobodu i radost, za koju niste niti znali da uope moe postojati. Znam da vam ovo moe zazvuati kao neto to se nikada ne moe postii, a moda se i pitate, da li je uope potrebno ii sve do ovakvih krajnosti. Jer, napokon, ono to veina od nas eli je tek proivjeti onaj svoj osnovni, jednostavan ivot. Zbog ega se onda uope i optereivati takvim apstrakcijama? Ovaj pojednostavnjeni pogled na sreu zanemaruje na osnovni poloaj. Ne razumijemo dualistiku prirodu postojanja, i nastavljamo odbacivati velik dio svoga ivota, ukljuujui ovdje i same sebe. Naa nas podsvijest ne naputa zbog suzbijenih energija koje u sebi nosimo, tjerajui nas da djelujemo samodestruktivno. Srea nam tako uvijek ostaje ono neuhvatljivo. ...... Psihoterapija je bila sredstvo, kojim su mnogi stigli do svog iscjeljenja i rasta, proizalog iz prihvaanja sebe takvima kakvi ve jesu. Pa ipak, ponekad ona moe biti nedostatna pri postizanju naj veih moguih koristi. esto je njena namjera samo to, da klijent postane djelatan, da profunkcionira, to se na kraju moe svesti i na to, da mu se samo probudi zanimanje za lov na postavljene ciljeve, umotane u legendu o tome, kako se do sree moe stii u budunosti, i to zahvaljujui nekim vanjskim izvorima. Pravom pitanju - pitanju samozavaravanja u ivotu, takvom kakvog vodimo - pritom se uope niti ne pribliava. Meutim, mislim da se i to polagano mijenja. Osnivanje transpersonalne psihologije, koja priznaje duhovnu komponentu psihe, uklju ilo je i shvaanja o kojima smo govorili. Namjera nije vie samo staviti zakrpu na problem, ve shvatiti zbog ega se on ponavlja, te pomoi klijentu da taj duhovni koncept unese u svoj svakodnevni ivot.

Tako se sada, na primjer, o pitanjima ovisnosti u ljubavnim veza ma ve posvuda i nairoko raspravlja. Oblikuju se i okupljaju ovisnike grupe, gotovo na isti nain kao i grupe alkoholiara ili narkoma na, pa ljudi poinju shvaati da je pravi probem pitanje njihove ovisnosti, a ne druga osoba koju su zavoljeli na ovisniki nain. U svojoj osnovi, ovo je ona vrsta ovisnosti, u kojoj za sreom tragamo izvan sebe, u okolini. Preporuio bih vam stoga, da se pretvorite u pravog bojovnika, te da nemilosrdno napadnete upravo ovo sredinje pitanje; odustanite od svih svojih ovisnosti o materijalnoj sigurnosti, uzbuenjima, moi i ljubavnom odnosu. Jer, sve dok to ne uinite, nastavit ete se susretati s bijedom to ulazi upravo na ista ona vrata, kroz koja se nadate da e se pojaviti vaa toliko uena srea. Ako, dakle, vie ne treba tragati za sreom, to onda uiniti sa sobom? U ovoj toki zapravo i zapoinje rad na samom sebi. Treba mo osjeati. Jednostavno osjeati sve ono, to nam nailazi ususret na naem ivotnom putu. Kad neto ne osjeamo, postojimo bez spo znaje o sadanjem trenutku, o tom trenutku koji traje vjeno. I nadalje emo biti podloni odreenom stupnju dualizma, jer to je valjda u prirodi samoga svijeta, ali vie neemo zvoniti samo na jednu stranu, i posve odbacivati onu drugu. Dualnosti proivljavamo kao integrirane nadopune, a ne vie kao suprotne, meusobno nepri jateljski nastrojene strane. A ako i naie neto neugodno, mirno to prihvaamo, i vie ne odbacujemo daleko, daleko u same sebe. Shvaamo da su naa iskustva velikim dijelom projicirana, te ih posjedujemo, ne okrivljujui za njih vie nikoga. Postaje nam sveje dno na kojoj se strani dualnosti trenutno nalazimo, jer znamo da su obje neizbjene. Imamo povjerenja u protok, doputajui negativnim iskustvima da se apsorbiraju i oslobode bez pruanja ikakvog otpora te tako pretvore u pozitivna, kao i obrnuto. Potiemo svoju unutarnju, viu inteligenciju, koja nas vodi do preobrazbe energija. Nismo vie emocionalno ovisni o pojedinim ishodima, jer u njima vie ne gledamo ovisniki izvore vlastite sree. I dok integriramo svoja dualistika iskustva, otkrivamo euforino, transcendentalno stanje iznad uvjetovane sree / nesree, koje nije daleko od nepristupanog, pa ipak nama lako dostupnog. Ovo stanje beskrajne sree, bez ikakvih postavljenih uvjeta, naziva se ljubav.

OVISNA LJUBAV I iako naa potraga za ispunjenjem moe preuzeti mnoge i razno rodne oblike, moe se rei da je ono - to zapravo posvuda traimo ljubav. To je naroito istinito kad govorimo o vezama, naravno, no tie se i naih ostalih traganja za sigurnou, uzbuenjima ili moi. Ljubav, koja stie iz vieg sredita, zadovoljit e i emocionalne aspe kte niih sredita. Upravo kao to postoji razlika izmeu nieg i vieg Ja, tako postoji i razlika izmeu ovisne ljubavi i ljubavi prema sebi. Ovisna ljubav stie iz nieg sredita Srca. Dualistika je, jer se zasniva na osjeaju nedostajanja. U sebi osjeamo prazninu. Pokua vamo izbjei patnju od izolacije, ujedinjujui se s drugom osobom. U poetku doivljavamo pravu ekstazu zbog sjedinjenja s drugim, a na roito ako je ono i seksualne naravi, no time stvaramo i razliite pro bleme, koji na kraju mogu potkopati itav odnos. Prvi je problem u tome, to je ovisna ljubav visoko uvjetovana. Za poetak, vrlo pomno odabiremo partnera, a kad se veza jednom ustali, postajemo strahovito uznemireni kad on ne ispunjava naa oekivanja. Ta su oekivanja u stvari ovisnosti, koje racionaliziramo kao potrebe. Odnos, koji se zasniva na meusobnom zadovolja vanju potreba, zapravo je poslovna suradnja; dajemo, kako bismo dobili. Teko je odnjegovati stav prepun ljubavi, dok se prije svega bavimo zadovoljenjem vlastitih potreba. Ovisnike potrebe poneto su razliite, ovisno o spolu; mukarci obino na vrh svog popisa stavljaju seks, dok su ene vie zaoku pljene materijalnom sigurnou. Ova razlika sama po sebi mnogo do prinosi onoj beskonanoj borbi, koja, ini se, postoji meu spolovi ma. Tada se javljaju nesvjesne potrebe koje su nas i nagnale u odnos, kada u drugome poinjemo traiti sve ono, to smo sami blokirali u sebi. Moglo bi se rei, da e uzajamno zadovoljenje potreba uvijek i ostati dio svake ljubavne veze. No, moje je miljenje, da - to vie potreba, oekivanja i zahtjeva u sebi nosite, to e vie vaa veza pa titi, da bi se na kraju i pretvorila u vae glavno izvorite patnje, umje sto ljubavi. Gledate li u drugu samo osobu da biste zadovoljili svoje po trebe, znajte da e doi i vrijeme, kad e ona pasti na vaem ispitu ponekad i nenamjerno. Ako ste nastrojeni tako, da osjeate veliko zadovoljstvo kad va partner udovolji vaim potrebama, osjetit ete i

nezadovoljstvo jednake jaine kad on to ne uini. Sve dok ne oslobo dite ovo nezadovoljstvo, primjerice, integrativnim postupkom - vrlo brzo moete postati prepuni zlovolje, pa poinje djelovati dualistiki sindrom ljubav / mrnja. Drugi je problem taj, da se osjeaj nedostajanja ne moe uope niti ukloniti, ako smo motivirani ovisnikom ljubavlju; on se moe samo suzbiti. Tada poinje i ovisniki ciklus. Uzbuenje zbog same veze na neko vrijeme uspijeva prekriti prazninu, ali se ona nastavlja izgraivati u naoj podsvijesti. Trebamo sve vie i vie energije do bivene unutar veze, kako bismo je suzbijali, postajui kompulzivni, na primjer, u seksu. Na kraju, odnos dosee toku iscrpljenja, pa iznova poinjemo osjeati prazninu, jer vie nema dostatnog izvora energije kojim bismo je suzbili. Postajemo razoarani, mislei daje uzrok tome na partner. Moda emo ak na njega projicirati svoj osjeaj izolacije, emu e ishod biti samo jo vee udaljavanje. Mogue je da ovisne veze i potraju, ako samo moemo prihvatiti da e u njima neprestano postojati ravnotea bliskosti i meusobnog otuivanja, udaljavanja. Umjesto optuivanja partnera za tjeskobu ili patnju koju osjeamo, to bi valjalo prihvatiti, i na tim osjeajima zapoeti s radom. Ovisna je ljubav i sama nadopuna neintegriranoj praznini, izo laciji i usamljenosti. Odbacujemo sami sebe kad odbacujemo ove svoje unutarnje osjeaje, traei utoite od njih u ljubavnoj vezi. No, takvim se bijegom praznina ne ispunjava; on je samo suzbija, te po tvruje njeno postojanje. U sutini, tako nasjedamo, pa praznini dajemo doputenje da traje i dalje, dok mi postajemo zatvoreni u krug ovisnosti / praznine, nikako ne primjeujui da postojanje prve ovisi o onoj drugoj. Traei bijeg u romantinoj vezi, moemo lako postati kompul zivni glede naih odreenih potreba. Neke od njih se mogu usmje riti na seks, nadajui se da emo u njemu pronai izlaz. Postavljen je obrazac za kompulzivno (prisilno) seksualno traganje. Budui da jedino novost nekog odnosa moe posluiti tome da se prikrije unu tarnja praznina, seksualna privlanost vrlo brzo isparava. Takva oso ba nastavlja svoju potragu za zamiljenim zadovoljavajuim partne rom, ne uspijevajui razumjeti zbog ega joj nikada nije mogue postii trajnu ispunjenost. Isti ovakav scenarij postoji i kad je vezan

uz sigurnost, ili bilo koju drugu prisilnu potrebu, koju se trsimo zadovoljiti putem ljubavne veze. Ovisnost stvara i druge probleme. Kako ovisimo o drugom radi izbjegavanja praznine u vlastitoj nutrini, bojimo se da emo tu osobu izgubiti. Strah prelazi u neprekidnu tjeskobu i posesivnost. Po svaku cijenu nastojimo nadzirati partnera, sve iz straha da ga ne izgubimo, pa ak i kad je tek privremeno odsutan. Oneraspoloit e nas i sama pomisao da smo ovisni, i ne moemo pomoi sami sebi da tu zlovolju ne projiciramo na partnera. Sam strah moe se takoer projicirati na partnera, tako da ga se svjesno ili nesvjesno poinjemo bojati, pa u njegovoj blizini posta jemo prestraeni i tjeskobni. Sada strah postaje glavni dio negativne strane ovakve veze; strah od gubitka te osobe upravno je proporci onalan naoj ljubavi. Pritom je velik dio straha jo i suzbijen, to napokon prerasta i u znaajan izvor dodatnog neraspoloenja, esto nesvjesnog, ime se upotpunjuje sindrom ljubavi / mrnje. Neraspoloenje iskazano na opisane naine postaje motivacija sukobima, koji su uvijek prisutni u ovisnim vezama. Izgrauje se negativna napetost, a obrasci je nastoje proistiti kroz borbu. Partneri se sukobljavaju, svaki od njih okrivljuje onog drugog, mislei da bi sve bilo u redu kad bi se onaj drugi ponaao na ispravan nain. Kako oboje okrivljuju, borba ne rjeava ovu napetost, ve je samo suzbija. Sukobi se nastavljaju, postaju svaki put sve gori jer se ranija suz bijena napetost iznova nastoji proistiti, zajedno s novim napetostima koje su se u meuvremenu nagomilale. I na kraju, razina suzbijene zlovolje postaje tolika, da nema drugog izlaza, no da takva ljubavna veza propadne. Integriranje ovih negativnih raspoloenja i nastalih napetosti, umjesto to se neprekidno reagira na njih okrivljavanjem drugoga, bilo bi ovdje od velike vrijednosti. Ne elim time nagovijestiti da biste trebali izbjegavati intimne veze - tek elim ukazati na njene zamke ove vrste. Nemojte misliti da je va partner koji je prouzroio vau patnju, pa makar se ona iska zivala u obliku seksualne frustracije, financijske nesigurnosti, srd be, neugodnosti, ili na neki drugi nain. Obradite taj negativni osje aj, umjesto da na njega reagirate. Ovisna ljubav teko se prebolijeva, ako netko ne postane svje stan toga to ona zapravo znai, i zbog ega je pretvaramo u onu

neprolaznu, vjeitu. Pa ak i u naim odnosima koji nisu romantine naravi, i u kojima moda ak mislimo da djelujemo iz bratske ljubavi ili vlastite duhovnosti, esto moemo naii na dobar dio ovisnosti, koji vlada naom motivacijom. Znamo da je ljubav odgovor na sve nae probleme, svi udimo za njom i pokuavamo je sauvati, ali nam to ne uspijeva usprkos naim najboljim namjerama. Mnogi od onih ljudi prepunih rijei o duhov nosti neprekidno nas ele natjerati da se ispunimo ljubavlju, kao da se to moe uiniti hotimice, vlastitom voljom. Pokuavamo, doivlja vamo neuspjeh, i osjeamo se krivima. Razvijamo negativan stav prema ljubavi, mislei da nije ostvariva. No, moramo shvatiti, da se u stvari prema njoj ne odnosimo ispravno. Jer, um nikada ne moe proizvesti ljubav. Ma koliko se mi trudili prisiliti se na osjeanje ljubavi, neemo nikada uspjeti; kao da se na prosto programiramo na neprekidan neuspjeh. Takva bi naa lju bav bila proizvod uma, i ne bi bila utemeljena u samom naem biu. Stvorili bismo svijet mate, moda ak i zasnovan na duhovnim idealima, i - suzbijali, te ostali posve razdvojeni od svojih pravih osjeaja. Ovakve osjeaje neprekidno bismo proiavali kroz razli ite projekcije, te zavrili kao pravi licemjeri. Moete se osloboditi iz zaaranog kruga ovisne ljubavi obrau jui integrativnim postupkom usamljenost i izolaciju, koju osjeate u sreditu Srca. Prestajui biti motivirani tim osjeajima, napokon ete dospjeti do ravnotee. Umjesto da se bojite izoliranosti, i umjesto to doputate da vas ona tjera u ljubavne odnose koji su vrlo esto de struktivne prirode, integrirajte patnju uzrokovanu tom izolacijom, i dopustite joj da se raspline. Izolacija e se pretvoriti u sigurnost u sebe, zadovoljstvo sobom, samoindividualizaciju i ljubav prema sa mom sebi. A patnja, koju ste dosad osjeali, postat e tek poroajna patnja vaeg vieg Ja. VOLJETI SEBE Kad se po prvi put zauje izraz voljeti sebe ili ljubav prema sebi, mogla bi nastati zabuna oko toga, to se pod tim stvarno pod razumijeva. To se dogaa stoga, to pri tome mislimo na pojmove vezane uz onakvu ljubav, kakva je nama poznata i bliska - na ovisnu ljubav. Pokuamo li voljeti sebe, mogli bismo i tome opet pristupiti

na nain, slian onom koji rabimo u ovisnoj ljubavi, koristei za pravo sami sebe kao objekt svoje ljubavi. Moemo pokuati pobjei i u sebe, kao to inae bjeimo u druge. A moemo postati i samo dovoljni, stavljajui vlastite potrebe uvijek na visoko prvo mjesto. No, motiv svega jo je uvijek bijeg. Jo uvijek odbacujemo nesreu, a inei to, odbacujemo i same sebe. Ljubav prema sebi nema nikakve veze s koritenjem samog sebe kao objekta svoje ljubavi. Ljubav prema sebi znai, da naa ljubav stie iz nutrine, da se stvara iz nae unutranjosti, a ne iz ljubavi prema bilo kojem objektu samo zato, jer nam moe pruiti ogromno zadovoljstvo, bio to netko drugi ili mi sami. Ljubav prema sebi je stanje svijesti, nain promatranja stvari, stav koji ima kao ishod inte grirano vienje svijeta. Umijee ljubavi prema sebi zapoinje prihvaanjem sebe. Ili, oboje je u sutini jedno te isto. Poinjemo voljeti sebe kad se presta nemo odbacivati. A kad uvjebavamo prihvaanje sebe, doivljava mo stvarne promjene u vlastitoj svijesti. Vie se ne pokuavamo po igravati ljudima ili posjedovanjem neega iz vanjskog svijeta da bismo pronali ispunjenje. Ispunjenost nalazimo u vlastitoj nutrini, jednostavnim integriranjem suprotnosti svojih iskustava. Nemojte potcjenjivati vanost prihvaanja samog sebe. Ono mo e zavriti u emocionalnoj patnji koju ete osjetiti, ili vas dovesti do duhovnog iskustva koje elite doivjeti. Zapoevi sa zemaljskim, doprijet ete do najvieg stupnja unutarnjeg ostvarenja. Doekujui dobrodolicom sve svoje osjeaje, postajete cjelina; va ivot postaje cjelovit, holistiki. Proivljavate cjelovitost. Vie je ne traite pod prisilom u svijetu izvan vas samih, u drugoj osobi ili nekom dosti gnuu. Prihvaate se, i volite sami sebe. Odnosi s drugima dramatino se mijenjaju kad jednom doete u dodir s unutarnjom ljubavlju prema sebi. A bez toga neete niti moi iskusiti onu pravu ljubav prema drugoj osobi. ak i ako se trenutno nalazite s osobom koja vas nastoji iskreno voljeti, odbacivat ete njenu ljubav, ukoliko niste u dodiru s vlastitom ljubavlju iznutra. Jer, njena se ljubav nee uspjeti probiti do vas. Ljubav mora dolaziti iz nutrine: Ljubav koju opaate kao da vam dolazi od drugoga, samo je odraz vae vlastite unutarnje ljubavi. Ljubav postaje prije svega odnos sa samim sobom. To znai da smo sposobni ivjeti sa sobom, a vjerojatno ak i za samog sebe.

Znai pronalaenje ispunjenja iznutra, a ne iz bilo kojeg od drugih izvorita ili osoba izvana. Okrenuti se svojoj nutrini kad god se po javi patnja - to je oduvijek bila glavna poruka velikih uitelja; inte grativni postupak je specifina metoda, kojom se to moe i postii. Shvaanja koja imate o ljubavi vjerojatno su, kao kod veine, po grena. Trebali biste napustiti sve koncepte, i priekati sve dok se va a sposobnost ne razvije, i ne izgradi u vama. Pokuaji prisiljavanja vlastitih osjeaja na uklapanje u pogrena shvaanja stvaraju tje skobu. Dopustite misao, da ljubav moda i nije ono, to vi ovaj tren zamiljate da jest. to je ljubav? Ljubav je doivljavanje svog vieg Ja. Ljubav je ona euforina narav Promatraa, koji jednostavno prati sve to se dogaa. Ljubav je osjeajne prirode, a osjeaji nam stiu iz tijela, ne iz uma. Ljubav je prihvaanje bez postavljanja ikakvih uvjeta, i doivljavanje svih svojih osjeaja. Ljubav drugog postaje bez uvjetno prihvaanje nae vlastite percepcije tog drugog. Ljubav dru goga znai, i da smo tog drugog uinili zbiljski otvorenim, jer se ne moe obraniti od nas - prihvaamo ga takvog kakav jeste, isto kao to i same sebe prihvaamo takvima, kakvi ve jesmo. Nemamo vie prikrivenih sebinih motivacija, ili spiska kojemu bi drugi trebao udovoljiti po svakoj pojedinoj od toaka. Nita vie ne prikrivamo niti titimo, jer dobrodolicom prihvaamo i ono pozitivno i nega tivno. U okruenju posvemanjeg prihvaanja, ljubav e ui u vau svijest. Sebe i drugog vidite onakvima, kakvi oboje i jeste u zbilji. Vie nita ne oekujete, niti stvarate usporedbe, jer vie ne procjenjujete kroz svoj um - opaate drugog izravno. Osjeate da vi i jeste taj dru gi, da smo svi mi jedno. Ovo je emocionalna spoznaja. elite razmi jeniti energije zato, jer vam je stalo, i dok vam je god stalo, njegujete svoj osobni rast. Dajete, jer time uveavate sebe. Nadili ste ograni eno osjeanje osobnog ega. Kljuno je za shvaanje i postizanje ljubavi prema sebi - ivite li sad, ba u ovom trenutku. Kad izravno proivljavate svaki svoj trenutak u ulozi Promatraa, nalazite se ba u samom tom trenutku. Vie ne djelujete udei za buduim zadovoljenjima. Zadovoljstvo dolazi od postojanja u onome to jest. Svakako, uvijek e postojati izvanjska svrha neke vae djelatnosti, no kao Promatrau, zadovolj stvo ete uvijek crpsti iz same te djelatnosti, a ne vie iz njenog

krajnjeg ishoda. Odabirete one djelatnosti, koje omoguuju uivanje u njima i sada, ali i u njihovim buduim ishodima. Ipak, ne ograniavate svoja iskustva samo na ugodne dogaaje. Ako vae iskustvo krene i na svoj drugi pol, pa se naete u nekim ne ugodnim situacijama ili poloajima punim izazova, jednako zado voljstvo pronalazite u preuzimanju odgovornosti za njih i u njihovoj integraciji, imajui uvijek na umu svoju toku tolerancije. Tako i pri hvaanje negativnosti postaje izvorite vaeg ispunjenja. Pronalazite sreu naprosto sudjelujui u svemu to bi se ovaj tren, upravo sada moglo odigravati u vaoj svijesti. Ispunjenje se pro nalazi u trenutku; niste vie onoliko zabrinuti, hoe li ishodi vaeg rada zavriti onako, kako ste oekivali. Jo uvijek vrite izbor o onome to elite, i odabirete smjer kojim ete krenuti da to i ostvarite - drukije ne bismo niti mogli ivjeti svoj ivot. Meutim, zahva ljujui prihvaanju sebe, vie niste ni pod kakvom prisilom vezanom uz ishode svog rada. Vie niste privreni bilo kojem od moguih rezultata jer moete prihvatiti i sve mogue i drukije ishode. Ne govorim ovdje toliko o materijalnim uspjesima, koliko o osjeajima, vezanim uz njih. Ako ste razoarani ili frustrirani, inte grirajte ove osjeaje. Jer, tada ih kao Promatra vie ne guite, ve im doputate da budu ono to jesu, ne irei nikakve negativnosti u svijet to vas okruuje. Unutarnja staloenost postaje osnova za ljubav prema sebi. Niste vie zabrinuti jeste li pronali pravi objekt svoje ljubavi. Preplavljuje vas ispunjenje, a svatko tko se nae u vaoj blizini, osjetit e va utjecaj. VIE JA KAO UITELJ U prvom smo poglavlju vidjeli, kako nam uitelj moe pomoi da zavolimo sebe. Ulogu uitelja mogla bi preuzeti bilo koja prosvi jetljena osoba, bio to guru, terapeut, roditelj, prijatelj, va partner, ljubavnik, pa ak i dijete. U svjetlu svega o emu smo dosad govorili, pokuajmo proiriti svoje shvaanje tog odnosa. Dok uimo ljubav prema sebi, na kraju uspijevamo probuditi i svog vlastitog uitelja u sebi. On zapravo odgovara naem viem Ja i Promatrau. Dolazimo do intuitivnih spoznaja, a u svojoj nutrini pro nalazimo prihvaanje i ljubav; no, kako jo nismo ostvarili dodir sa

svojim unutranjim uiteljem, gradimo odnos s nekim uiteljem izva na, da bismo potakli na buenje i svoje unutarnje osobine. Osobine koje sad proivljavamo uz pomo koju nam prua uitelj izvana, ka snije e nam se vjebanjem javiti i iznutra. Kad se oblikuje na odnos s uiteljem izvana, osjeamo ga emo cionalno. Stvorena je veza, i moglo bi biti podosta teko opisati kako, ili zbog ega se to dogaa. Moda bismo mogli tek pretpostaviti, da u razliitim tokama svoga ivota postajemo sposobni ui u takav od nos, ili ak i sami posluiti nekome kao uitelj. Kad se ova spona uspostavi, zapoinje i jedan iscjeljujui odnos. S uiteljem proivljavamo sve nae najrazliitije osjeaje. U po etku postoji jaka pozitivna privlanost, koja odgovara stupnju me denog mjeseca, no uskoro poinju isto tako nadirati i negativne osjeaje. Gdje ima ljubavi, ima i straha, i nezadovoljstva; naa je lju bav prema uitelju - ovisna ljubav, iako nam moda nee biti drago o njoj razmiljati na ovaj nain. Uitelj nam se ini odgovornim, to je izazvao pojavljivanje na ih osjeaja, i pozitivnih i negativnih. Meutim, mi u zbilji samo pro jiciramo svoje vlastite osjeaje na njega. Uitelj djeluje na nas kao neko naroito zrcalo za proienje, odraavajui nam sve ono, to smo suzbili u svojoj podsvijesti. A to se moe dogaati upravo stoga, to on nema nikakvih oekivanja vezanih uz nas. Zadrimo li svijest o samom sebi dok djelujemo unutar tog odnosa, moemo jasno sagle dati i sami sebe. Uitelj nas naprosto prihvaa, ne postavljajui nam nikakve uv jete; upravo to i uzrokuje stvaranje naeg odraza u ogledalu. On pri hvaa sve osjeaje usmjerene izravno njemu ili njoj - i nau ljubav, ali i na strah ili srdbu. Obino, kad volimo druge, oni nam odgo varaju tako da svoju ljubav neim uvjetuju. A kad odbijamo druge, oni nam vraaju nae odbijanje, ne prihvaajui ga. Oito je, da u oba sluaja nismo iskusili bezuvjetno prihvaanje. Naprotiv, uitelj prihvaa nae odbijanje, kao i nau ljubav. Jer, upra vo je prihvaanje klju jednog iscjeljujueg odnosa. Prihvaanje nas ini svjesnima toga, da projiciramo. Spoznajemo nain, na koji zapravo sami oblikujemo svoja iskustva. U isto vrijeme shvaamo i da se prava, stvarna ljubav proiruje i na nas kroz bez uvjetno prihvaanje. Osjeamo, vjerojatno po prvi put, bezuvjetnu ljubav. Uimo, da prihvaanje i jeste ljubav.

Uitelj postaje surogat za obradu naih nedovrenih emocionalnih pitanja. U odnos s njim unosimo i sve svoje obrasce. Projiciramo sta vove vezane uz autoritete, sigurnost, odobravanje, ljubav, i tako re dom. Obraujemo vlastitu karmu u terapeutskom odnosu s tom je dnom osobom. Odnos s uiteljem se pojaava, postaje intenzivniji, iako je uiteljev stav i nadalje bez ikakvih reakcija; on ne kupuje ba sve, ma to mi radili, ali niti ne reagira na nau ljubav ili na strah, on sve to naprosto prihvaa. Naravno, nama e se uiniti da uitelj reagira na nau ljubav, no ljubav koju mu mi nudimo, nije na istoj razini kao i ljubav koju od njega primamo. Mi tek mislimo da nudimo ljubav, dok je to zapravo mjeavina svih naih pozitivnih i negativnih karmi. Prihvaanje izaziva na dubinski odgovor na energetskoj razini, a upravo je zbog toga i toliko uinkovito kao terapija. Uitelj zna, kako valja prihvatiti sve ono to se usmjerava prema njemu ili njoj, a to mogu biti i ogromne koliine najrazliitijih energija. Metoda prihvaanja nimalo se ne razlikuje od svega, o emu smo dosad raspravljali. Uitelj jedino ima proirenu sposobnost za prihvaanje energija kojima ga obasipamo. Jednom kad smo iskusili doivljaj uiteljeva bezuvjetnog pri hvaanja, i sami moemo razvijati sposobnost da sebi pruimo to iskustvo. Uitelj je posluio kao uzor za nain, na koji se trebamo od nositi prema samom sebi. Nae vie Ja, onaj Promatra u nama, pretvara se u naeg unutarnjeg uitelja. Ova je vrsta odnosa takoer i temelj psihoterapije. Ovdje se pro jiciranje klijenta na terapeuta naziva prijenosom. Za ovo otkrie trebamo zahvaliti Freudu. Njegovo je i Jungovo miljenje bilo, da do terapije ne dolazi sve dok ne zapone prijenos. Do tada se naprosto stvarni meuodnos izmeu terapeuta i klijenta nije mogao ostvariti. Analitike bi kole analizirale prijenos, kako bi klijent postao svje stan obrazaca koje koristi; no, humanistiki ga terapeut jednostavno prihvaa. Stoga je prihvaanje snaniji oblik terapije, jer suptilno i izravno djeluje na one razine energije, u kojima blokade nastaju. Kao to sam ve rekao, ne vjerujem da je bitno stvoriti odnos s nekim od vanjskih uitelja, da bi se probudilo nae vie Ja, iako nimalo ne sumnjam od kolike to pomoi moe biti. Odluku morate donijeti sami. U suvremenim kratkotrajnim terapijama, u kojima se naglasak stavlja jedino na ishod, ionako nije uobiajeno razvijanje takvog jednog odnosa.

Veliku veinu svog unutarnjeg rada obavljao sam posve sam, koristei pritom naela o kojima vam upravo govorim. Dva puta sam imao ast, da uem i u odnos s uiteljem. Pristup koji vam opisujem u ovoj knjizi oblikovao je i same temelje za moj rad, s pojavljivanjem uitelja izvana tek u odreenim razdobljima moga ivota. Moda bi takav pristup mogao odgovarati i vama. VOLJETI TIJELOM Prvenstvo u razvijanju ljubavi prema sebi svakako treba dati bu enju sposobnosti osjeanja. Naime, sredite osjeaja postalo je umrtvljeno, jer osjeaje zamjenjujemo mislima. Kreemo se u umu, dok bismo se trebali nalaziti uz svoje osjeaje. Jedan od najboljih naina za razvijanje sposobnosti osjeanja prua nam i rad na svom tijelu, to ukljuuje disanje, rad s tijelom i meditaciju na akre. Moete zapoeti s ljubavlju prema sebi prihva anjem i proivljavanjem tjelesnih osjeta, dok nailaze tijekom vre mena u kojem se posveujete sebi. Tako ete stupiti u dodir sa samim sobom. Jer, svoju sposobnost za osjetljivost razvit ete tako, da prije svega postanete osjetljivi na svoje tijelo. Priroda osjeaja narasta tako, da svoje tijelo poinjete doivljavati kao samog sebe, ali i kao svog prijatelja. I to onog, koji je oduvijek bio s vama, i koji je uvijek nastojao pomoi vam, i podrati vas. O odnosu prema samome sebi moe se razmiljati i kao o poetku odnosa s vlastitim tijelom. Nara vno, imate i druge dimenzije, osim ove vidljive i materijalne, no ova materijalna odraava i predstavlja i one druge vae aspekte, do kojih se moe doprijeti kroz tijelo. Otkrio sam, da je rad s vlastitim tijelom onaj put do mog vieg Ja, koji me najvie ispunjava. Dok njegujete tijelo, nemojte postati isuvie popustljivi prema sebi. Jer, sada ne pokuavate doprijeti do nekog zadovoljstva putem svog tijela, ve opskrbljujete vlastito tijelo najboljim uvjetima da bi doseglo ono ope i temeljno stanje, u kojemu ete se dobro osjeati. Fiziki se osjeati dobro moe postati osnova i za nae emocionalno zdravlje, s obzirom na to, koliko su nae tijelo i osjeaji usko povezani. Zapoinjemo s osnovama koje se odnose na sve, to naem tijelu treba: pravilna prehrana, vjeba, zdrava i ista okolina, te stav. Stav o ljubavi prema sebi je zapravo stav o prihvaanju svih aspekata svoga tijela. Kada fizika uzbuenja prihvatite kao proienja koja na preduju, volite svoje tijelo. Kada prihvaate i proivljavate osjeaje

koje imate o svom tijelu, bili oni pozitivni ili negativni, poinjete zapravo proiavati one osjeaje, koji na vas podsvjesno toliko sna no djeluju. Nemojte pokuavati voljeti svoje tijelo kao predmet. To bi samo dovelo do irenja ideje o ovisnoj ljubavi. Prihvatite i proivite sve osjeaje koje imate vezane uz vlastito tijelo, ma kakyi oni bili, bez pokuaja da ih mijenjate ili nadzirete; to e vas dovesti do prevla davanja dualistikih osjeaja, i poetka ljubavi prema samome sebi. Dok ulazite dublje u svoje tijelo, postajete sve svjesniji i jednog novog osjeaja. Osjeate svoje emocionalno postojanje, neku novu povezanost sa ivotom. Postajete jedno sa svojim tijelom, a isto vremeno i jedno sa svojim iskustvima. Jer, emocionalni rast odvija se istovremeno kad i vae povezivanje s vlastitim tijelom.

4. DIO RAD NA SEBI

Svaki dan redovito posveujem odreeni dio vremena vjebanju. Shvaam da su rad s tijelom, meditacija i rad s disanjem orua, koja me dovode do samointegracije. Radosno iekujem vrijeme odreeno za vjebu, kao vrijeme oputanja i mog ponovnog punjenja. Osjeam da moje snage rastu, dok svjesno rabim ove naroite tehnike.

11. TEHNIKE I RAD S DISANJEM

VJEBANJE U ovom emo poglavlju raspraviti neke posebne tehnike, koje bi vam mogle pruiti veliku pomo tijekom rada na sebi. U svim tra dicionalnim pristupima prosvijetljenju, naglasak se uvijek stavljao na vjebanje. Vjebanje je redovito rutinsko obavljanje odreenih radnji, kojima se aktivira vaa sposobnost integriranja i osobnog rasta. Vjebe dovode u ravnoteu energetski sustav i rue blokade u akrama. Njihov uinak osjeamo na svim razinama, ukljuujui fi ziku i psiholoku. Stres isparava. Osjetljivost se uveava. Bude se nae psihike sposobnosti, i ulaze u igru. Osjeaji i osjeaje se inte griraju. Ovisnosti se nadilaze. Vjebanje je sredstvo za proienje podsvijesti. Negativne osjeaje pojavljuju se u svijesti kad se oslobaaju iz tijela tijekom vjebanja. Moete oekivati da e se nastaviti vaa naklonost projici ranju, ili se ak privremeno i poveati, za vrijeme u kojem se duboko zakopani osjeaji oslobaaju. Vjebi se mora pristupiti sa spozna jom, da e biti potrebna integracija suzbijenog materijala kad se on jednom oslobodi. Meutim, upravo e vam vjebanje biti orue kojim ete izvriti integraciju tog materijala. Prihvatite li se ozbiljno rada na sebi, trebali biste pronai odre eno vrijeme u danu, koje e biti posveeno vjebi i potom vam prerasti u naviku. Redovito e vjebanje razviti vae sposobnosti mnogo bre, no samo intelektualno upoznavanje s radom na sebi. Vjebanje tako postaje znanstveni nain za pokretanje, proienje, integriranje.

Vjebe pomau i stoga, to uz njih uite naela rada na sebi, i to u nadziranom okruenju. Tako postajete mnogo sposobniji i za njihovo primjenjivanje tijekom obavljanja ostalih svojih svakodne vnih obveza. Rutinske vjebe ne bi vam trebale oduzeti isuvie vaeg dnevnog slobodnog vremena. Ali, vrlo je vano da se rade svaki dan. Kratke dnevne seanse znait e vam mnogo vie, nego dugako, ali neredo vito vjebanje. A kad zaponete u svojim vjebama i uivati, auto matski e se poveati i vae vrijeme za seansu. Radovat ete mu se kao svom tajnom nainu za posvemanje oputanje. RAD NA TIJELU Postoje dvije osnovne vrste rada na tijelu, i obje su podjednako vane. Prva je - vjebanje. Bilo koja vrsta vjebi je dobra: fiziki rad, aerobik, plesna kinetika, sport, doging i drugo. Vjebanje ove vrste i tek nekoliko puta tjedno odrat e vas u formi, i postati osnova za odranje vaeg tijela zdravim. Druga vrsta rada je rad na tijelu. To ne biste trebali pomijeati s vjebanjem, jer slui u druge svrhe. Vjeba slui oivljavanju tijela, dok rad s tijelom ima psihofiziku narav, kojom utjee na vae akre i svijest. Postoje mnogi naini rada na tijelu, no osobno mi se ini da su joga poloaji (asane) meu najboljima. elio bih vas ohrabriti da se poblie upoznate s naelima joge, ukoliko to ve niste uinili. Na po etku svoje vjebe ukljuite i jednu kratku joga seansu. Istezanje i oputanje tijela djeluje vrlo oslobaajue i oputajue, otvara sredita osjeaja i tako omoguava laki ulaz u meditativno stanje, koje je po eljno za unutarnji rad. Oputenost tijela izravno djeluje na energet ski sustav prane, a time i na osjeaje. Stagniranje energetskog sustava dovodi do stagniranja osjeaja, a to pogoduje poveanju depresivnosti i kompulzivnosti. Trebate li poneki tehniki podatak o izvoenju joga poloaja, gotovo se posvuda mogu nai knjige i teajevi o tome. No, esto onaj osnovni pristup joga vjebama ne objanjavaju dovoljno ispravno, ili se barem ne razumijeva kako treba; mislim da upravo zbog toga na staje ona razlika izmeu osrednjosti i izvrsnih rezultata u kasnijem

radu. Ako ste se pokuali baviti jogom, te osjeali da vam ba ne uspijeva, moda ste previdjeli ono sutinsko u njoj. Preporuujui vam ovdje da svakako pokuate iznova, elim vam ukazati na moje predavanje o razliitim vrstama joga kola, koje su se tijekom godina razvile, na moje osobne vjebe, te na iskustvo koje sam stekao kao uitelj joge. Odrite unutarnji stav bez naroitog napora O joga poloajima nemojte razmiljati kao o vjebama, ve kao o meditaciji. U njih se ulazi s meditativnim stavom; odbacuje se svaka namjera ili trud. Predmet naeg meditativnog arita postaju svi oni osjeaji, koje moete doivjeti u svom tijelu. Kad isteete svoje miie i oputate akre, usredotoite se na osjeaje koji pritom nai laze. Jer, osjeaji e biti i emocionalni i fiziki. Osjetite fizika uzbu enja, prihvaajui ih bez ikakve mogunosti nekog drugog izbora. Trebali biste napregnuti svoje tijelo sve do toke, u kojoj doivljavate ugodan napor; to moe uistinu biti puno radosti i oputanja. Tako se uvjebavate za prihvaanje samog sebe, ulazite u sredita osjeaja u svom tijelu i izlazite iz mentalnog odbacivanja sebe. Drugi osjeaji, koji nailaze, imat e emocionalnu narav. Moete proivjeti razliite negativne osjeaje, ali i njima pridruena razmi ljanja. Ove biste osjeaje trebali pozdraviti dobrodolicom, jer vas oni proiuju. Budite sa svojim osjeajima u stavu Promatraa, ne reagirajui na njih, niti ih odbacujui. Opustite sve dijelove svog tijela, osim onih miia koji su napeti zbog samog poloaja koji ste zauzeli. Nemojte misliti da svaki od tih poloaja morate izvesti savreno, ili da se takmiite u tome s nekim. Nemojte se ocjenjivati, i ne sudite o sebi ni dobro, a niti loe. Duboko se opustite u odabranom poloaju. Zadrite poloaj Nauite kako se zadrati u odabranom poloaju, i to u odreenom, neto duem razdoblju. Ono je subjektivno, no veina ljudi ne zadrava svoj poloaj dovoljno dugo. Naravno, pripazite da ne iza zovete neko fiziko oteenje, no ostanite u poloaju sve dok ne osje tite da nastupa, ili emocionalno ili fiziko oputanje. Proi ete kroz

nekoliko stupnjeva oputanja. Mislit ete, da ste se istegnuli i opustili, no odjednom ete osjetiti zategnutost miia koji vas odravaju u joga poloaju. Tada moete svjesno opustiti i taj dio svog tijela, te se iste gnuti jo jae. Nastavite pratiti dogaaje u svom tijelu dok se nalazite u poloaju, traei prava podruja kojima je oputanje potrebno. Obino e vam za svaki od poloaja biti dovoljno od jedne do pet minuta. Meutim, elite li zbiljski poraditi na odreenom dijelu tijela, za koje mislite da se u miiima nakupila suzbijena energija, ili na odreenoj blokiranoj akri, moete ga obraivati i petnaest mi nuta, pa i due. Pokuajte i nadalje zadrati stav neoptereen ikak vim posebnim naporima, pa ak i ako vam se odreeni miii vjero jatno nalaze pod velikim stresom. Promatrajte ga. No, prije no to zaponete s produenjem svojih poloaja, uvijek prije toga dobro zagrijte tijelo izvoenjem osnovnih poloaja za zagrijavanje ili nekih drugih poloaja, i uvijek budite oprezni. Ne biste se trebali uputati u produeno ustrajanje u poloajima dok ne uznapredujete u jogi openito. Ne napreite svoje tijelo do toke, u kojoj bi moglo doi do kakve ozljede, ali budite svjesni i toga, da tijelo obino moe podnijeti mnogo vie, nego to mi mislimo. Morate koristiti svoj unutarnji osjeaj, da biste pronali pravu ravnoteu. Stres pod koji se stavljate tijekom odravanja joga poloaja potreban je, da bi doveo do osloboenja. Produeno odravanje poloaja moe znaajno ubrzati nastupa nje krize. Tijelo vam se moe zapoeti tresti i drhtati, a vae se osje aje mogu pojaati kad nastupi duboko proienje u akrama. Zadrite poloaj onoliko dugo, koliko mislite da je to razumno, no nakon to ga prekinete, nastavite se otvarati osjeajima sve dok ne doe do njihova osloboenja. Bio sam svjedok mnogih ozdravljenja, do kojih je dolo tijekom produenja stavova u joga poloajima. Odrite disanje Nastavite disati dok se zadravate u poloaju. Ne zadravajte dah. To je vanije od svega. Dok diete, arite svoje svijesti usmje rite na ona podruja tijela, koja su napeta i istegnuta. Diite u ta pod ruja. Sirite i skupljajte tijelo u tim podrujima dok diete u njih, ako vam je to mogue. Iscjelitelj ska energija e se tada usmjeriti u njih, te dovesti do osloboenja svih negativnosti koje su leale zarobljene u

tim podrujima tijela. Koristite njeno Integrativno disanje, o kojemu e biti rijei u nastavku. Radite na odreenim akrama Odreeni poloaji djelovat e na odreene akre, oslobaajui suzbijeni materijal u tim sreditima. To je ujedno i kljuna zadaa joge, koja se obino ne cijeni dovoljno. I bioenergetiari koriste ista ova naela. Nadalje, osim uravnoteenog odabira poloaja, moete odabrati i one poloaje koji vam naroito odgovaraju. Osjeate li da ste jednim od njih rijeili odreenu vrstu suzbijene negativnosti, ra dite njime na odgovarajuoj akri. Zadrite poloaj i nastavite disati u tu akru. Navest u odreene joga poloaje, koji djeluju izravno na pojedine akre: Prvi (Opstanak): Naginjanje naprijed, Heroj, Okret kime Drugi (Uzbuenje): Most, amac, Paun Trei (Mo): Kobra, Deva, Luk, Paun etvrti (Srce): Luk, Deva Peti (Stvaralatvo): Stoj na ramenima, Plug esti (Promatra): Stoj na ramenima, Plug, Stoj na glavi Sedmi (Duhovnost): Stoj na glavi INTEGRATIVNI RAD NA DISANJU Disanje je glavno orue u psihofiziolokom obliku vaeg rada na sebi. Disanje ima i dvojaku sposobnost. Prvo, umiruje, oputa i po boljava iscjeljenje. Drugo, donosi suzbijeni materijal u svijest, i znatno pomae pri njegovoj integraciji. Psiholoke terapije radom na disanju mogu biti neintelektualne i neagresivne, a ipak e njeno i spontano dovesti do iscjeljenja. Rad s disanjem je oduvijek bio sredi nji dio joge. Taj mistini put joge doveo je znanstvenu disciplinu disanja do vrhunca, i to jo prije nekoliko tisua godina. Prvi put sam se s jogom i disanjem susreo 1968. godine, kad sam bio iniciran u Kriya joga tradiciji, kod duhovnog uitelja Babajija. Kriya znai - proienje. Ono to sam zapravo nauio, bila je jo ga proienja, no nisam shvatio puno znaenje pojma proienje sve dok se kasnije nisam bolje upoznao sa shvaanjem podsvjesnog, i

potrebom da se njegovi sadraji iznesu na danju svjetlost. Kako moete pretpostaviti, proienje se odnosilo na suzbijene energije. Osnovni uinak joga disanja bio bi, da iznese, a zatim i integrira ono to smo podsvjesno suzbili u sebi. Sada upravo u disanju gledam najmonije orue i za pojedinani rad, ali i za rad terapeuta s klijentom. Kad uemo u stanje svijesti koje je podobno za dubok emocionalni rast, elimo da se to odvija u dubokoj oputenosti. Stanje duboke oputenosti naziva se i alfa stanje, ili ak i hipnotiko stanje. Kad danas radim s klijentima, uvi jek tijekom teaja zapoinjem integrativni postupak - radom na disa nju, pri emu diem zajedno s klijentom sve do dubokog, mirnog mjesta. Vjerujem da se time u sutini postie isto ono, to bi uinilo i hipnotiko uvoenje; i zaista, uvoenje u alfa trans koji opisujem, smatram u stvari snanim uvoenjem u hipnozu, s jedinom razlikom u tome, da na cilj pri tome nije da reprogramiramo klijenta, ve da dopremo do njegove podsvijesti i integriramo je. Postoji i Kundalini aspekt ovakvog disanja. Kundalini je razvoj na sila, koja lei uspavana u prvoj akri, a moe se aktivirati joga vje bama. Ova sila, kad se jednom probudi, upotpunjuje buenje ostalih akri. Meutim, ne trebate strahovati da bi mogla izmaknuti nadzoru, jer bi trebalo vrlo revno i naporno vjebati jogu, da bi se sila Kundali ni na taj nain u cijelosti aktivirala. Ono to vi moete oekivati od nje, je njeno buenje akri, proienje i iscjeljenje emocionalnih pitanja, ojaavanje vae aure i energetskog tijela, te trajno pobolj anje vaeg subjektivnog stanja i vaeg opeg zdravstvenog i psihi kog stanja. Govorili smo ve o prani, nevidljivoj energiji koja je sadrana u samom zraku to ga udiemo. Prana je zapravo ono, ime se sluimo dok radimo na disanju. Kad udiemo, udiemo i pranu. Vizualizacije se koriste da bi se ona razaslala u razliite dijelove naeg fizikog / energetskog tijela, gdje e raditi za nas na proienju i iscjeljenju. Kad redovito obavljate svoje vjebe disanja, stvarate okolnosti u ko jima nakon nekog vremena nastupa proienje i iscjeljenje. Razgovarat emo o dvije osnovne vrste disanja, o DISANJU PROIENJA te INTEGRATIVNOM DISANJU.

DISANJE PROIENJA Disanje proienja obavlja se tijekom meditativnog sjedenja, i pripada grupi redovitih vjebi. Zapreke u disanju odraavaju zapreke koje postoje u akrama Kad vjebate ovu vrstu disanja, trebali biste promatrati sebe dok diete. Gledajte svoje tijelo. Sjedite posve mirno. Postanite Proma tra. Trebali biste pokuati disati na vrlo miran, neprekinut nain, no vjerojatno ete uvidjeti kako vam to nije mogue. Vae e se tijelo trzati, a disanje vam nee biti ujednaeno. Moete ak osjeati i lagan bol ili neugodu u odreenim dijelovima tijela. Ove nelagode u vama bude blokade, zarobljene u tim akrama. Dok osjeate svoja plua od njihovih vraka pa sve do dna, svaka nejednolikost ili nelagoda s kojom se susreete, odgovara nekoj od zapreka. Nita ne moete uiniti s tim osjeajima, nego da ih primite na znanje, te prihvatite, i iskusite. Nastavite s disanjem, i pripazite da diete u sve dijelove svog torza, a naroito u ona podruja, u koja bi moglo biti teko disati, ili ak u ona podruja u koja nikada do sada niti niste disali. Vrijeme provedeno u vjebama disanja smanjit e ovu neujednaenost i nelagodu, to e znaiti da smanjujete i zapreke izgraene u tim akrama. I dok se vae proienje nastavlja, iskusit ete i razliite osjeaje, koje e nailaziti da bi se integrirale. Zijevanje Tijekom dugog i obnavljajueg disanja, moete osjetiti i potrebu da zijevate. Zijevanje je psiholoki odgovor na pranu, koju disanjem primamo u sebe. Nemojte se dati zbuniti ovim nagonom, ve na nje ga gledajte kao na znak ponovnog punjenja, do kojeg dolazi. Do pustite si stoga ovo zijevanje, no pokuajte pritom odrati ritam disa nja. Lake je ako zijevate prilikom izdisaja. Nemojte izvoditi vjebe disanja odmah nakon nekog od obroka; priekajte sat ili dva, dok se ne dovri probavljanje hrane. Disanje proienja sastoji se od nekoliko elemenata: 1. Disanje na nos 2. Poloaj

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 1. Disanje na nos

Postupno punjenje Pozicioniranje jezika Guenje Unutranji zvuk Vezano disanje Odnos Mjera Dubina Izmjena nosnica

Diite jedino kroz nos. 2. Poloaj Najkritiniji aspekt poloaja vezan je uz kimu. Ona mora biti u posve uspravnom, oputenom poloaju. Ne bi se trebala nastojati pod prisilom drati je apsolutno ravnom, ve biti u skladu s njenom pri rodnom zakrivljenou, tako da postignete doivljaj fine ravnotee. Moda ete trebati pomaknuti kraljenicu, pomiui se malo prema naprijed ili unazad. Glava se dri oputeno i ravno. Ramena, kao i miii, svjesno su oputeni. Ispravno zauzimanje poloaja vano je, jer se akre povezuju jedna s drugom kroz ivce koji prolaze kimom. Ve i mali pomaci u poloaju kime mogu dovesti do elektrine razmjene izmeu akri, djelujui tako na protok energije i osjeaja. Najbolja pozicija za postizanje ispravnog poloaja je sjedenje, i to bez ikakvih oslonaca straga, bez oslanjanja na bilo to, ukljuujui ovdje bilo kakve zidove ili naslone. Razlog zbog kojeg je to mno gima od nas teko uiniti, nalazimo u tome, da im sjedimo neoslonjeni ni na to, poinju se stvarati oputajue napetosti oko same kime. Ako uspijete prihvatiti bolove i napor koji tada nailazi, proi avate blokade u svojim akrama. Sjedenje na opisani nain tijekom rada s disanjem i za vrijeme meditacije uglavnom se koristi u budi stikoj tradiciji Vipassana. Tijekom godina, moja se sposobnost da sjedim na ovaj nain znatno poveala, pa osjeam da izmeu toga i mog unutarnjeg proienja postoji duboka unutarnja veza. Ako ste poetnik, bilo bi dobro

kad biste u obavljanju svojih svakodnevnih poslova zapoeli sjediti bez oslonaca, to god due moete. Kad osjetite da ste postigli svoju toku tolerancije, oslonite se na naslon, a onda pokuajte nastaviti. Tako ete postupno razviti svoju sposobnost.

Osobno sam naviknut sjediti u tradicionalnom poloaju s prekri enim nogama. Mislim da mi prua mnogo vie osjeaja blizine s podlogom, nego sjedenje na stolcu. Opi obrazac energije tijela obli kovan je na najbolji mogui nain, i ne dolazi do istjecanja energije u tokama ruku ili nogu. Prana, koja protjee naim udovima, iznova se vraa u tijelo. Cirkulacija u nogama je smanjena, pa vie krvi do spijeva u mozak. Sjedenje prekrienih nogu najlake je u takozvanoj laganoj pozi, u kojoj noge nisu u stvarnosti i prekriene. Nema potrebe na prezati se, da bi se ulo u polu ili potpunu lotus poziciju. Sjedenje na rubu tvrdog jastuka, sa zdjelicom lagano nagnutom prema naprijed, uinit e vam ovo jo udobnijim poloajem. Ako su vam noge isuvie ukoene da biste ih stavili u ovaj polo aj, moete koristiti kleei poloaj u kojem sjedite na svojim noga ma i zglobovima, stavivi moda ak i jastui izmeu stranjice i zglobova. Ovaj je poloaj jednako dobra, iako se smatra da ne omo guuje jednak dotok energije kao lagani poloaj, a i tei je za odra vanje u duim razdobljima. Osim toga, povezanost prve akre s pod logom takoer nije ba najbolja u ovoj poziciji. Ako vam ne odgovara niti jedna od opisanih poloaja, moete koristiti i stolac. Samo pazite da sjedite na njegovu rubu, te da se ne oslanjate ni na to straga. U svim ovim poloajima, ruke vam se tre baju nalaziti na koljenima ili sklopljene u krilu. 3. Postupno punjenje Kad uzimate dah, prvo njime ispunite donji dio tijela, napredujui prema gore sve dok se zrakom ne ispune i sami vrci plua. To se ispunjavanje mora obavljati u pojedinim stupnjevima, od kojih svaki stupanj odgovara pojedinoj od prvih pet akri: Poloaj na tijelu 1. Analno podruje 2. Donji abdomen / slezena 3. Solarni pleksus / pupak 4. Sredite grudi 5. Gornji dio grudi / grlo akra Opstanak Uzbuenje Mo Srce Stvaralatvo

Naravno, zrak se ne alje stvarno u donje dijelove tijela, no - i njih moete prilikom disanja proiriti, zbog pomicanja dijafragme. Dijafragma je vodoravna miiava membrana, koja se nalazi ispod plua. Dok gurate zrak u donje dijelove plua, oni djeluju na pomica nje dijafragme, te izazivaju irenje abdominalnog i analnog podruja prema van. Osjeate uistinu kao da u ta podruja aljete zrak, no zapravo je velik dio onoga to stvarno osjeate -prana. Kad ispunja vate plua, morate sprijeiti da vam se abdomen ne bi naduo; jer, u abdominalnim miiima mora ostati jedan dio napetosti, koja e omo guiti abdomenu da se lagano izbaci kad se donji dio plua ispuni. Gornji dio grudi odgovara onom dijelu plua, koji se stvarno po die prema ramenima prilikom disanja, dakle tamo, gdje obino ne ispunjavamo plua. Ovaj dio morate ispuniti vrlo savjesno i svjesno, te ga zatim povezati sa sreditem grk. Nakon to su se plua postupno ispunila, poinjemo izdisati obrnutim redoslijedom. Prvo praznimo gornji dio grudi, njihovu sredi nu, solarni pleksus, podruje pupka te donjeg abdomena, kontrahirajui svako od tih podruja tijekom izdisaja. Tada trebamo u igru ukljuiti drugu tjelesnu dijafragmu, perineum. Ovo obino ne ue poetnike, no mislim da bi vam ova spoznaja mogla biti od znaaja i koristi. Perineum (per-i-ne'um) se nalazi na donjoj strani abdomena, proteui se izmeu analnog i genitalnog podruja, tono u predjelu prepona. Ako isprobavate, otkrit ete da ovu dijafragmu moete ste zati neovisno o drugim dijelovima tijela. Tada osjeate podizanje i stezanje miia prepona. Jednako onako, kako se stee perineum, tako se moe stezati i analno podruje. Ono se stee i podie, a to se moe initi odvojeno od perineuma. Nadzor nad ovim podrujima je dio napredne joge, i vrlo je korisno kad se aktiviraju i proiavaju nie akre. Analno stezanje odgovara prvoj akri, sreditu Opstanka. Stezanje perine uma zajedno s donjim abdomenom odgovara drugoj akri, sreditu seksa. Ako vam se sve ovo ini isuvie za vas, moete preskoiti poje dinano stezanje ovih niih podruja, te stezati donji abdomen kao cjelinu. Na ovaj se nain disanje obino i prenosi, i ui s poetnicima. Meutim, odvojen rad vrlo dobro proiava i djeluje na obje donje akre.

Da bi se zavrio izdisaj, treba stegnuti perineum, a zatim i analno podruje, ime se istiskuje i posljednja sadrina plua. Sada biste u donjem dijelu tijela trebali osjetiti ugodan osjeaj vrstine. Dok iznova udiete, oputaju se stezanja u donjem dijelu tijela, pa se ono iri i doputa zraku da prodre u nj. Nakon ispunjavanja analnog podruja i perineuma, donji se abdomen ispunjava, potom slijedi pod ruje pupka, solarnog pleksusa, sredine grudi i gornjeg dijela grudi. 4. Poloaj jezika Jezik se ponaa kao prekida u energetskom krugu tijela. Kad je pritisnut uz krov usne, koliko je god to mogue da biste jo uvijek smatrali ugodnim, prekida je zatvoren, a energija e protjecati. Ova bi se pozicija trebala zadrati itavo vrijeme dok se bavite Disanjem proienja. Ovakva pozicija jezika pobuuje dotjecanje sline, to se smatra dobrim, i pomae cirkuliranju energije. Pokuajte razviti sposobnost da je progutate kad god je to potrebno, a da pritom ne prekidate dotok zraka. Ovo je najlake pokuati pri kraju izdisaja, prije no to doete do toke, kad treba zapoeti s udisajem. 5. Guenje Kad se jezik nae na svom mjestu, moete nadalje podeavati miie vrata, to dovodi do djelominog smanjenja prolaza kojim se zrak kree. Istraujete li miie svoga grla, a posebno one oko glasni ca, na kraju ete pronai odgovarajui poloaj za njih. Znat ete da na odgovarajui nain steete grlo onda, kad ete biti u stanju da ono obavlja dvije zadae: guenje i unutarnji zvuk. 6. Unutarnji zvuk U isto vrijeme, stezanje grla (guenje) uzrokuje, da zrak proiz vede zvuk dok se kree kroza nj. Taj zvuk ima vibrirajue, djelovanje na energetski sustav, podiui i proiavajui vibracije. U nae je doba ovo naelo iznova otkriveno, i naziva se toniranje. Kad disanju dodajete element toniranja, dodajete i novu di menziju uinkovitosti svojih vjebi. Prilikom udisaja, podesite miie grla tako da proizvedu dubok zvuk aah. Kod izdisanja, zvuk koji se dobiva izgleda kao ee. Ovi

zvuci proizlaze iz samog sredita podruja grla, a ne iz usne ili nosne upljine. Uspijete li proizvesti ove zvuke, steete prolaz zraka na ispravan nain. Zvuk ne bi trebao biti isuvie glasan, ali niti posve neujan. Moe se mijenjati tijekom vaeg uvjebavanja disanja, ovisno o tome, da li ga naglaavate. Ponekad se moete poeljeti usredotoiti samo na proizvodnju zvuka, poveavajui time koristi koje izvlaite iz vibriranja. Pokuajte i fiziki osjetiti ove vibracije visoke frekvencije, dok one putuju sve do vaeg energetskog tijela. Poaljite ih i akrama na kojima radite, tako da vizualizirate kako se upravo to dogaa. Zvuk udisaja ohrabruje ulazak prane u to podruje, dok zvuk pri izdahu obiljeava i izlazak stagnirajue energije iz tog podruja. 7. Vezano disanje U vezanom se disanju udasi i izdasi povezuju tako, da izmeu njih nema nikakve stanke. Udah slijedi odmah nakon izdaha, a izdah odmah po udahu. Nema odmora za plua izmeu irenja i stezanja. To ne znai da treba uurbavati udahe i izdahe, ba naprotiv, udasi se izvode polako i ravnomjerno. Radi se samo o tome, da nemate osje aj stanke u meuvremenu. Zbog ega vezano disanje ima uinak kakav ima, ostalo je s psi holokog stajalita prikriveno misterijom, no povezivanje udaha i izdaha odvest e vas do jo dubljeg, gotovo mistinog iskustva s disanjem. Fiziko disanje, sa svojim pokretima dizanja i sputanja prsnog koa, predstavlja Yin i Yang - dualistiku prirodu Svemira. Povezivanje udaha i izdaha slui integriranju naeg iskustva dual nosti, povezuje nau lijevu i desnu modanu polutku te vae iskustvo ini cjelovitim. Ima takoer jo neto, vezano uz povezivanje udaha i izdaha, to uveava djelotvornost proienja. Naime, to je ujedno i jedan od najvanijih dijelova itavog ciklusa disanja. To je podruje, na kojem e nastaviti rasti vaa strunost i ostvarenje. Moe biti i arite vae meditacije. Povezivanja udaha i izdaha neprekidno e za vas popri mati nova znaenja i donositi vam nova iskustva. 8. Omjer Omjer disanja bavi se relativnom duinom udaha i izdaha. Pri izjednaavanju tog omjera, udah dolazi uvijek kao prvi, a izdah kao

drugi. U Disanju proienja taj se omjer kree 1:2, to znai da je izdah dva puta dui od udaha. Da vam bude lake, udisaje moete raditi i tako da brojite do osam, ali izdahe tako, da stignete nabrojati do - esnaest. 9. Mjera Kad brojite, duina svakog brojanja trebala bi biti oko jedne se kunde, iako ne trebate mjeriti satom tono vrijeme za svoje disanje. Zaponite s bilo kojim duinama ciklusa s kojima to i elite, no pri tom odravajte omjer 1:2. Moete zapoeti, primjerice, sa 4:8, to jest, udiui etiri sekunde a izdiui osam sekundi. Zatim moete krenuti na 5:10 sekundi, na primjer. Postupno ete vjebom stii i do 8:16 sekundi, kao do krajnjeg omjera. Tijekom izdaha, suzbijene se energije oslobaaju iz akri. Budite strpljivi tijekom dugakog izdaha, i pozorno motrite kako osjeaji mogu navrijeti u svijest da bi bili integrirani; ne opirite im se. Mislim da sam dobio bolji smisao za postojanje u trenutku koji se upravo dogaa ba u onom vremenu u kojem radim izdah, ako ponekad za mislim da zapravo zadravam dah, umjesto to ga istjerujem iz sebe iako, naravno, nastavljam s izdahom. Izdah je toliko polagan, da mi se ponekad ini da ga uistinu i zadravam. 10. Dubina Dubinu disanja nadzirete obimom zraka koji uzimate. Dubina e se mijenjati od vrlo cjelovitog, punog disanja, pa sve do vrlo kratkog i povrnog, ovisno o tome gdje se nalazite u svom radu s disanjem. Na poetku vae seanse s disanjem, vjerojatno ete eljeti kori stiti dubok udisaj koji iri sva podruja torza. Ispunjenje plua do maksimuma sposobnosti unosi i maksimum prane, no budite oprezni da se pritom isuvie ne napregnete. Bit e dovoljno da postignete ugodan osjeaj ispunjenosti. Dok nastavljate s meditacijom, vai e se zahtjevi vezani uz disa nje mijenjati, i nauit ete im se automatski prilagoditi. Vae disanje moe postati vrlo povrno kad kreete dublje u meditaciju disanjem. To moete doivjeti kao prekrasan i poseban, te vrlo delikatan osje aj, dok osjeate pokrete energije u akrama, iako je fiziko disanje gotovo zamrlo.

11. Izmjena nosnica Jedna od vanih joga tehnika je disanje promjenom nosnice, kroz koju udiemo. Iako nije prvenstveno namijenjena proienju, povre meno koritenje ove tehnike pomoi e pri integraciji lijeve i desne strane mozga, te postizanju osjeaja smirenosti. Nosnice moete mijenjati dok se bavite svakim pojedinim, ili svim gore opisanim stupnjevima Disanja proienja, uveavajui korist koju dobivate vjebanjem. Koristite se prstima da zatvorite jednu nosnicu, dok diete kroz drugu. Zaponite udisanjem na lijevu nosnicu. Zatim izdah propu stite kroz desnu nosnicu, pa idui udah izvedite takoer kroz desnu. Ovaj e izdah ii kroz lijevu, a sljedei udah takoer kroz lijevu. Udahnite na desnu, izdisaj uinite kroz lijevu, i tako redom. INTEGRATIVNO DISANJE Integrativno disanje je druga vrsta disanja, koju emo prouiti. Koristimo ga na dva naina: prvo, ovo se disanje koristi kad god suz bijeni osjeaji snano nailaze, pa postoji potreba za veom koliinom prane koja e pomoi u njihovoj integraciji. To se moe dogoditi tije kom samog vjebanja, ili prilikom nekih stresnih dogaaja. Drugo, ako snanije potiskujemo ovu vrstu disanja, moemo ga iskoristiti kada elimo naroito duboko krenuti u emocionalno pro iscenje i integraciju tijekom vjebanja. Kisik i prana ispunjavaju tijelo, dramatino donosei u svijest suzbijene osjeaje, te u isto vri jeme primjenjujui integraciju. Seansa moe dospijeti sve do toke, u kojoj se svijest radikalno mijenja, pomiui se ubrzano kroz nekoliko razina unutranje svijesti. Emocionalna se pitanja integriraju, pojaa va se ljubav prema sebi, kao i iscjeljenje tijela / uma. Proienje se moe postii gotovo po vlastitoj elji. Kad se koristi na ovaj nain, integrativno disanje je alternativa neto njenijem iscjeljenju putem disanja proienja. Moete oda brati jedno ili drugo disanje, na koje ete se usredotoiti u svom radu s disanjem, prema tome koje vam je ugodnije. Tijekom odreenog vremenskog razdoblja, njenost disanja proienja e vam pruiti posvemanji i odgovarajui pristup unutarnjoj integraciji. Integra tivno disanje je aktivniji pristup, koji nastoji uoiti iscjeliteljske krize o kojima smo govorili. Nema nikakve opasnosti u uporabi

Integrativnog disanja, jedino to ono zaista zahtijeva neto vie vaeg borbenog duha. Ovdje imamo sljedee vane toke: 1. Nos ili usta: Pokuajte disati uglavnom kroz nos, ali moete disati i na usta, ako vam je potreban vei obim zraka. Nemojte disanje kroz nos promijeniti disanjem na usta tijekom jednog te istog ciklusa disa nja; na primjer, ako udiete kroz usta, tada i izdiite kroz usta. 2. Poloaj: Nije vaan. Integrativno disanje obino se izvodi leei, ali je doputen i bilo koji drugi poloaj. Moete tijekom seanse poe ljeti promijeniti poloaj, pa ak i prijei u neki od joga poloaja, koji bi ovdje mogli biti naroito od pomoi prilikom uklanjanja zapreka i oslobaanja blokirane energije. 3. Progresivno ispunjenje: Nemojte se obazirati na progresivno i postupno ispunjavanje plua. Umjesto toga, diite izravno u akru ili u akre o kojima se radi, irei i steui prije svega upravo taj dio tijela, ako vam je to mogue. Primjerice, moete disati u abdominalno podruje, ili u solarni pleksus, u gornji dio grudi, ili u sve to zaje dno. Istraujte ovo na razliitim podrujima, da biste vidjeli, kakav to uinak ima na osjeaje koje izbijaju na povrinu. 4. Poloaj jezika: Pomae ista ona pozicija, kakva je opisana i u disanju proienja, ali nije i obvezna. 5. Guenje: Nema ga. Ne zatvarajte grlo. Umjesto toga, doivite osjeaj oputanja prilikom izdaha. Neka vam se tijelo u cijelosti opusti, a dahu dopustite da sam pronae svoj put prema van. Oputanje prilikom izdaha kritina je toka u ovom nainu disanja. Ne pokuavajte nadzirati izdah na bilo koji nain. Tek jednosta vno opustite sve miie na grudima, i omoguite njihovoj teini da istjera zrak prema van. 6. Unutarnji zvuk: Ne koristite ga. 7. Vezano disanje: I ovo je jedna od kritinih, ili ak i najkritinija toka ovog naina disanja, pa morate biti vrlo oprezni prilikom njena promatranja. Osnovna svrha vezanog disanja u ovom nainu bila bi izgradnja posve odreene razine kisika i prane u tijelu. Kad biste uinili stanku izmeu udaha i izdaha, omoguili biste kisiku i prani da se raspre tijelom, pa se ne bi prikupilo dovoljno energije, koja omoguava disanju da izvri svoju zadau.

8. Omjer: Ne obazirite se na bilo kakav utvreni omjer. Dok isputa te izdah, dopustite mu da sam pronae svoj ritam - a on moe biti i bri, ili sporiji od brzine kojom ste udisali. 9. Mjera: Moete koristiti bilo koju mjeru disanja, u rasponu od spore (6 do 8 sekundi) pa do brze (1/2 sekunde ). Istraujte, da biste vidjeli kakve utjecaje pojedine od tih razliitih mjera imaju na vas, jer se to razlikuje od pojedinca do pojedinca. Ne pokuavajte nadzi rati mjeru izdaha, ve dopustite da se dogodi - sama po sebi. 10. Dubina: Razlikuje se od povrnog disanja, pa sve do punog. 11. Izmjena nosnica: Ne koristite je. Tipina seansa s integrativnim disanjem potrajat e moda oko sat vremena. Kad zaponete s njom, elite koristiti puno i brzo di sanje, da biste u tijelo unijeli koliko je mogue vie kisika i prane. Dok nastavljate s radom, izmijenit ete brzinu i dubinu disanja, kako biste mogli nadzirati svoje iskustvo. Disanje na ovaj nain uzrokuje pokretanje energije u vaem tijelu. Osjeat ete razliita psiholoka uzbuenja, kao i osjeaje. Prvo je od njih obino to, to postaje teko odrati brzi ritam disanja koji je potreban da bi disanje imalo bilo kakav uinak. Osjeat ete, da se morate jako naprezati; no, budite oprezni, da ne biste usporili svoj ritam sve do toke, u kojoj e disanje postati nedjelotvorno. Moete postati pospani, te ak i utonuti u san, zaboravljajui na disa nje u nekom kraem vremenskom razdoblju. To nije opasno, jer ete se uvijek probuditi, kad e vam zatrebati vie zraka. Drugi osjeaji bi mogli biti: bockanje u rukama i tijelu, osjeanje energije koja se ubrzano kree vaim tijelom, pritisci ili bolovi u nekim dijelovima tijela, te slini doivljaji. Sve su to uzbuenja uzro kovana energijom, i samo vam dokazuju da postupak obavljate na ispravan nain. Negativne osjeaje zapoet e intenzivno nailaziti, i moraju se obraditi. Trebate biti spremni i na one osjeaje, s kojima se nikada do sada niste suoavali. Iz tih razloga, trebali biste prvo stei neto is kustva u unutarnjem radu, prije no to se upustite u teke seanse s ovim nainom disanja; moda ete ak poeljeti imati uza se terapeu ta ili nekog drugog strunjaka za disanje, kakvi su oni koji se bave Preporaanjem ili Oivljavanjem.

Nakon proienja negativnih osjeaja, pojavljuju se ona rado snija stanja svijesti. Osjeaji univerzalne ljubavi, oceanskog sjedinje nja, uzviene i proirene svijesti - sve vam to postaje mogunost koju valja iskusiti. Ovo vas disanje moe uistinu dovesti do promijenjenih stanja svijesti. U stvari, jedan od pionira na ovom polju, dr. Stan Grof, istraivao je mogunosti stvaranja istih onakvih vrsta doivlja vanja, kakva uzrokuje LSD, i to pomou postupnog disanja. Postupno disanje, kao jedan od oblika integrativnog disanja, isuvie je snano i intenzivno, da bi se koristilo kao redovita vjeba, uspr kos tome to su koristi koje se njime postiu zaista velike. Lake ete se osjeati koristite li neto njenije naine, ne napreui se toliko, a isto e tako dovesti do integracije, kao uostalom i Disanje proienja. U svoju biste vjebu trebali ukljuiti po mogunosti obje vrste disanja; jer, svaka od njih slui da bi vas pobudila, ali na drukiji nain. Hiperventilacija Pri koritenju Integrativnog disanja, jedina mogua fizioloka potekoa na koju biste mogli naii je hiperventilacija. U hiperventilaciji, odnos kisika i ugljinog dioksida u tijelu postaje neuravnote en, pa vam u krv dospijeva previe kisika. Simptomi ukljuuju ne voljno stezanje miia, vrtoglavicu, osjeaj lebdenja u glavi, ubrzano ili prisilno disanje, te u rijetkim sluajevima, i nesvjesticu, iz koje se, budite uvjereni, uvijek vraate svijesti. Do hiperventilacije dolazi jer se izdah vrio pod napetou i nad zorom, umjesto da je bio oputen i nenadziran, spontan. Osjetite li nailaenje hiperventilacije, nastavite udisati ali znatno sporije - uobi ajenim ritmom; budite oprezni pri izdasima, kako bi dolo do posvemanjeg oputanja tijela. Opustite sve miie i dopustite da njihova teina istjera zrak prema van. Kad se onesvjestite, to se dogaa instin ktivno, no zatim odmah zapoinje oporavljanje. DISANJE U AKRE Disanje u akre, jedna je od najvanijih tehnika koje nam uope stoje na raspolaganju. Jer, ona je jednako djelotvorna i kad se ukljui u disanje proienja - dok se nalazite u tihoj meditaciji sa eljom da iscijelite neku odreenu akru, a i kad se koristi u Integrativnom di sanju, dok na povrinu izbijaju snani osjeaji.

Kod disanja u akre die se izravno u akru, na kojoj radite. Bez obzira na to o kojoj se akri radilo, a koja je smjetena u torzu, irite i steete podruje tijela, koje odgovara toj akri. Jo uvijek moete osjeati i progresivno ispunjenje plua. Vizualizirajte iscjeliteljsku energiju kako ulazi u akru dok vi diete; nemojte odbacivati osjeaj koji e se potom pojaviti. Primjerice, pokuajte disati u svoj solarni pleksus. Dok diete u taj posve odreeni dio tijela, pozorno osjeajte pokretanje koje se ja vlja u vama. Osjetite kako vam se tijelo njeno proiruje pri udisaju, a stee prilikom izdaha. Koristite omjer 1:1 pri disanju. Kad osjetite ekspanziju i kontrakciju posve jasno, tada diete izravno u samo sredite. Nakon to neko vrijeme diete na ovaj nain, smanjite obim zra ka, osjeajui i dalje pokretanja u tijelu. Nastavite smanjivati obim disanja do najmanje mogue mjere, a zatim i do toke, kad zapravo zrak vie niti ne ulazi, niti ne naputa plua, ve se samo radi o - naz nakama disanja. Jo uvijek ete biti sposobni osjeati veliku ekspan ziju i kontrakciju u podruju solarnog pleksusa, pa ak i ako na vaem fizikom tijelu nee biti nekih vidljivih pomicanja. Ono to sad osje ate, to je pomicanje akre. Ili tonije, energije akre, budui da je akra i sastavljena od energije. Smanjili ste obim zraka gotovo na nulu, upravo zato da biste ovo i osjetili tijekom te vjebe; kad diete u akru na uobiajeni nain, odreena koliina zraka ipak ulazi i izlazi iz nje. Sad moete na isti nain osjetiti i Tree oko, a i krunsku akru. Naravno, ne moete proiriti svoje tijelo sve do ovih sredita, ali jo uvijek moete osjetiti pomicanja same akre. Da biste se izvjetili u izravnom osjeanju akre, potreban vam je visok stupanj osjetljivosti. Ako u tome uspijete, moete za sebe rei da ste ve ovladali znaajnom koliinom psihikih vjetina. A ako ne moete osjetiti rad akre, ne brinite. Ova se sposobnost ionako raz vija vjebanjem. Kad meditirate, moete odabrati koja vam je vjeba i koji odnos potreban pri tome. Ako nailaze snani osjeaji, krenite s integrativnim disanjem, diui u odgovarajuu akru. Pomoi e vam i da napustite sjedeu pozu, te da zauzmete takav joga poloaj, koji e jo ubrzati otvaranje te akre. Moete i znatno poveati svoj omjer disanja. Pro mijenite poziciju, prelazei u neki drugi poloaj, ili se vratite na sje denje. Nastavite, sve dok ne integrirate osjeaj.

Takoer moete bilo koju od akri povezati s univerzalnim energetskim izvorom iznad nas, te s tlom ispod nas dok diete u nju, o emu emo uskoro neto rei. Vizualizirajte jako bijelo svjetlo koje nailazi odozgo, ulazi u akru dok vi udiete, te raspruje sve negativnosti i satjeruje ih u tlo, dok vi polagano radite izdah. INTEGRATIVNO VJEBANJE Odvojite redovito dnevno vrijeme, ma koliko ono kratko bilo, za obavljanje svojih vjebi. Njih moete zapoeti radei na tijelu, zatim s disanjem, a zatim ete prirodnim putem stii do meditiranja, pri e mu vie ne obraate pozornost na disanje. Razmotrimo ukratko me ditaciju, za one kojima ona nije ba poznata. Meditacija Sutina meditacije je u tome, da svaku djelatnost uma dovodi u stanje mirovanja. Za misli se smatra, da blokiraju meditativno isku stvo. U naem radu bitno razlikujemo misli i osjeaje. Doputamo da misli nestanu, kako bismo mogli prihvatiti i proivjeti vlastite osje aje. A kad se energija osjeaja raspri, meditacijom se moe krenuti i u dublja podruja unutarnjeg iskustva. Iako elimo posve ukinuti aktivnosti uma, pokuaj da se voljno djeluje na um pokazao se jalovim. Najbolji nain za meditiranje je razvijanje sposobnosti Promatraa, bez nastojanja da se hotimice i izravno zaustavi djelovanje uma, Jer, ukljuivanje Promatraa do vodi ionako do smirenja misli i prestanka odbacivanja samih sebe, jer je to ono to i izvire iz naeg uma. Tada se moe ui u izravno proiv ljavanje svojih osjeaja. Zaponite svoje vjebanje meditacijom. Mirno sjednite u pozi ciju, koju ste nauili u disanju proienja. Posve se umirite, pri premite se da postanete Promatra te da pobudite vlastitu iscjeljujuu energiju. No prije svega, morate nauiti kako se vizualizira. Vizualizacija Da biste uspjeno obavljali unutarnje vjebe, u igru morate doz vati neke nove vjetine. Vizualizirate zato, da biste energiju usmjerili na odreene puteve kroz svoje tijelo. Kreete se u svom energetskom tijelu, no osjeaji su stvarni, fiziki. U stvari, vizualizacija ima dvije komponente: traganje i osjeanje.

elite li da se prana kree ba nekim odreenim putevima, vi vi dite kako se dogaa upravo to. To je razliito od stvaranja predodbe, koja je slika, proizvedena radom uma. Umjesto toga, pvdje se koristi na unutarnji vid. Primjerice, elite li vizualizirati svoje sredite pup ka, moete okom uma predoiti i stvoriti njegovu mentalnu sliku. Meutim, mnogo je bolje vidjeti pred sobom da vam se oi nalaze unutar tijela, na pupku. Unutarnji vid se razvija tako, da se u poetku koristi predodba, no sve vie i vie e vjebama jaati i postajati stvarnijom vaa sposobnost unutarnjeg vienja, o kojoj govorimo. /Kad jednom uspijete gledati iznutra, na isti ete nain moi po eti i osjeati. Osjetite pranu u svom fiziko-psihikom tijelu. Mogli biste je osjetiti kao struju, toplinu, irenje / stezanje, pritisak, vakuum ili kao neki drugi osjeaj. Moete imati svoj vlastiti nain osjeanja, vano je samo da neto osjetiti. I jo jednom moete zapoeti s pre dodbom, no nakon nekog vremena, osjeaji e postati stvarni. Na kraju, vaa namjera je ono to vam omoguava usmjeravanje prane. Ako namjeravate pomou prane obaviti odreenu zadau, ona e je i uiniti, osjeajui vau namjeru. Ne trebate posumnjati da li do voljno dobro vizualizirate. Sumnja bi sprijeila djelotvornost vjebi. Naa se vjeba sastoji od tri dijela: I. II. POBUIVANJE ISCJELITELJSKE ENERGIJE MEDITATIVNI RAD S DISANJEM

III. SPECIFINI POSTUPAK

I. POBUIVANJE ISCJELITELJSKE ENERGIJE Nauiti kako probuditi iscjeliteljsku energiju isto je, kao i pro buditi Promatraa i ui u alfa razinu svijesti; uza sve to, dolazi se do iskustva ljubavi prema sebi. To je najvanija vjetina, koja prua snagu za proienje, ali i preobrazbu negativnih energija koje izbi jaju na povrinu. Trebali biste ukljuiti iscjeliteljsku energiju Promatraa prije, tijekom, te na kraju svake seanse. Osjeaj da ste Promatra postat e vam tako blizak, i tono ete znati kad ga valja iznova ukljuiti da biste odrali energiju i osjeaj neidentifikacije, koji je toliko vaan kad se radi s osjeajima, a posebno onima vezanim uz nie akre. Dvije vrste iscjeliteljske energije Postoje dvije vrste iscjeliteljske energije: pozitivna (yang) i ne gativna (yin). No, obje se vrste smatraju u osnovi pozitivnim iscjeliteljskim silama. Kad se neto bolje upoznate s njima, automatski ete izvui onu, koja vam je u tom trenutku potrebna za neko odre eno iscjeljenje; nema potrebe da se o tome donosi svjesna odluka. im ukljuujete svoju iscjeliteljsku energiju, ulazite u alfa-stanje. alfa oznaava stopu elektrinih vibracija mozga. Uobiajena stopa, kad se nalazimo u beta stanju, iznosi od 13 do 30 ciklusa u sekundi. U alfa stanju, modani valovi se smanjuju na 8 do 12 u sekundi. Moe se ak ii i dublje, kad steknete veu strunost u meditaciji, i kad ete moi ui u teta stanje, od 4 do 7 ciklusa u sekundi. Alfa stanje se dugo i cjelovito istraivalo. Iscjeljenja se u njemu dogaaju posve prirodno. Svjesni um je u njemu oputen. Tijelo je takoer oputeno, i doivljavamo ga nekako drukijim. Meditacija zapoinje: vie Ja i Promatra poinju djelovati. Nae se psihike sposobnosti bude. Osjetljivost na protok energije - to znai, osjeaja - raste. Vizualizacije i afirmacije su mnogo uinkovitije. Proienje zapoinje, i to gotovo spontano. Integracija je olakana. Postoje tri stupnja, kojima ukljuujemo iscjeliteljsku energiju: 1. Ojaavanje aure 2. Povezivanje s podlogom (uzemljenje) 3. Ulazak Promatraa

1. Ojaavanje aure (energizacija) U ovoj vjebi izvlaite i poveavate svoj muki dio u sebi, koji nazivamo yang, iscjeliteljskom energijom svemira. Ovu energiju is koritavate, da biste ojaali svoju auru. Aura je elektrino polje, kojim je okrueno nae tijelo. Velikim je dijelom sastavljena od sloene energetske svjetlosti iz pojedinih akri, te svojim velikim dijelom odraava nas same, tko mi zapravo je smo. Ako nam je aura slaba, nalazimo se na slabom stupnju vital nosti. Potrebno je imati snanu auru dok vjebamo; jer, samo takva aura moe sprijeiti da do nas dopru negativne vibracije iz okoline.

VJEBA Zaponite s njenim disanjem proisenja, brojei otprilike 2:2, uspravljene kime, jezika u pravom poloaju. Nastavite disati neko vrijeme, prije no to zaponete s vizualizacijom. (2 minute) Vizualizirajte svoju auru kako vas obavija sa svih strana. Ugledajte je u ovalnom obliku, koji se prua nekih 60 cm pa i vie oko vaeg tijela, sa siunim srebrnkastim elektrinim esticama u sebi. Dok radite udah, vizualizirajte zraku svjetlosti, srebrnkastobijele estice svjetla, koje sjaje i padaju na vas s neba, ulazei u vas na vrhu glave, sve do solarnog pleksusa, gdje se saku pljaju u jednu veliku loptu promjera gotovo 30 cm. Vizu alizirajte to svjetlo kao blistavo i sjajno, snano i dominirajue, kako unitava sve negativnosti koje susree pred sobom. Dok radite izdah, vizualizirajte estice kako se rasprene, razlijeu iz one lopte u vaem solarnom pleksusu prema van, da bi ispunile prostore unutar vae aure. Vizualizirajte kako se estice ire i proteu sve do ruba vae aure, gdje oblikuju gotovo oblik koljke. Vizualizirajte (to znai - vidite i osje tite) vanjske rubove vae aure, kao snane i neprobojne. Vizualizirajte vibracije izvan te koljke, koje nastoje prodri jeti kroz nju, ali su uspjeno odbaene. (2 minute)

OJAAVANJE AURE

Udah - Unoenje yang iscjeliteljske energije odozgo

Izdah - Vizualiziranje energije koja ojaava auru

2. Povezivanje s podlogom (uzemljenje) U ovom dijelu uspostavljate svoju osnovu - povezanost s tlom, sa zemljom koja e upiti negativne energije dok ih se vi oslobaate. Ovo se uzemljenje odvija kroz snanu, ensku yin iscjelitelj sku energiju zemlje. Bez obzira na to kojeg ste spola, trebate postii ra vnoteu obiju ovih energija, yin energije zemlje, i yang energije sve mira. Svjesnim izvlaenjem one energije koja je suprotna vaem spolu u prirodi, mogli biste smanjiti kompulzivnu potrebu da je pri bavljate neizravno od suprotnog spola. Bit ete zaprepateni kad uvidite, koliko ovo moe izmijeniti vae stavove i ponaanja s obzi rom na ljubavne veze.

VJEBA Nastavite disati na isti nain. Prisjetite se da, dok vizualizirate, morate istovremeno i vidjeti i osjeati. Vizualizirajte sponu, koja se protee od samog sredita zem lje do vae prve akre, do sredita opstanka smjetenog na bazi kime. Dok udiete, vizualizirajte plavozelenu energiju zemlje, kako prodire du te spone iz sredita zemlje dodirujui vau prvu akru, a zatim ispunjavajui i vae itavo tijelo. Vizu alizirajte ovu energiju kao vibrirajuu, toplu, brinu, punu ljubavi. Dok radite izdah, vizualizirajte plavozelenu boju koja u sebe upija sve negativnosti, pretvarajui se stoga u crvenkastocrnu boju; kao takvu, zemlja je poinje snano privlaiti kroz vau prvu akru, pa poinje istjecati prema dolje, u samo sredite zemlje, gdje je zemlja zatim neutralizira. (2 minute)

UTVRIVANJE OSNOVE

Udah - Unoenje yin iscjeliteljske energije iz zemlje

Izdah - Napetost istjecanja u zemlju

3. Uvoenje Promatraa Ako ste osjetljivi, ili ako ste se ve bavili vjebanjem, ve e vas i one prve dvije opisane vjebe dovesti barem u djelomino alfa stanje. A ova e posljednja vjeba posve dovriti taj va put.

VJEBA Nastavite disati kao i do sada. Drei oi zatvorenima, svojim fizikim oima pogledajte prema gore, prema toki svog Treeg oka. Ova se toka nala zi izmeu, i to tek neto iznad obrva. Oi biste pritom trebali samo neznatno naprezati, dok gledate prema gore to je vie mogue. Pogledajte u crninu svojim fizikim oima. Vizualizirajte obje energije, yang energiju kako stie odo zgo, i yin energiju, koja se penje odozdo; obje se susreu u toki vaeg Treeg oka, za vrijeme vaeg udaha. Dok radite izdah, moete obje energije zamisliti kako se vrte u toj toki, i to u smjeru kretanja kazaljki na satu, ili naprosto miruju u njoj, to god vam od toga vie odgovara. Moete poeljeti da iskoristite samo jednu od ovih energija, ovisno o tome, koja vam je od njih u tom trenutku potrebnija. Nastavite disati u Tree oko. (2 minuta)

ULAZAK PROMATRAA

Udah - Unoenje obiju energija, yin i yang

Izdah - Zadravanje energija u Treem oku

Ulazak Promatraa na scenu uz koritenje opisanih stupnjeva moe biti uvod za ulaenje u dublje meditacije. Kao to smo poka zali, ukupno vrijeme koje je potrebno za to iznosilo bi osam minuta, no moete ga podesiti na ono vrijeme koje vama najbolje odgovara, to moe biti i manje vremena, ili ga pak i produiti tako, da se uisti nu do kraja posvetite daljnjem vjebanju. Dok vjebate, trebali biste poeti cijeniti osjeaj koji u vama pobuuje poloaj Promatraa. To je neobian osjeaj odvojenosti od svega to se oko vas dogaa, ali i istovremene povezanosti sa svim tim, no vjerojatno na nekoj dubljoj razini. Pritom se moe izmijeniti i va osjeaj za fiziku perspektivu. Osjeate iscjeljujuu snagu, i duboku radost vlastite ljubavi prema sebi. Ovdje opisane vjebe radite u sjedeem poloaju, istom onak vom u kojem i meditirate. Pomoi e vam i ako moete osigurati smi renu okolinu, te mir u sebi. I prethodno tuiranje ili kupanje oistit e vau auru od negativnih vibracija i drugih utjecaja koje ste taj dan mogli u sebe upiti. Koristite njeno disanje proienja, ali u omjeru 1:1 tijekom sva tri opisana stupnja rada. Omjer 1:1 je udobnije koristiti na samom po etku seanse, jer vam prua i toplinu. Nakon to osjetite da ste utvrdili svoj poloaj Promatraa, nastavite s disanjem proienja, ali prijeite pritom na uobiajeni omjer 1:2. II. MEDITATIVNI RAD I DISANJE Sljedei dio naeg vjebanja je meditativni rad s disanjem, koji se sastoji od specifinih tehnika, to pomau pri oslobaanju suz bijenog materijala u svijest. Do oslobaanja dolazi u veini razliitih vrsta meditacije, koje sve ove tehnike ine jo uinkovitijima, osim ako se ne bavite supresivnom meditacijom (meditacijom suzbija nja). Tehnike postaju arite meditacije. Tehnike su tehnike naravi, ve po samoj svojoj prirodi. Nisam ovdje ukljuio upravljane meditacijom kada vas stavljaju u zami ljene situacije, da bi se pobudilo proienje osjeaja, jer nisam e lio ukljuiti isuvie tema u ovo djelo. No, moda ete poeljeti uklju iti i ovo kao dio svog rada na lijeenju samog sebe. Morate se neprekidno podsjeati na osnovno naelo prihvaanja. Iako se vjebe izvode kako bi se postigli odreeni rezultati, ne trebate

zbog toga postati prisilno usmjereni na ostvarenje postavljenih cilje va. Najbolje je ne osvrtati se na rezultate, ne ivjeti u budunosti, ne postajati uznemireni zbog pitanja da li vjebate na ispravan nain. Odravajte neprekidno svoj smisao za postojanje u ovom trenutku. Moete koristiti disanje proienja, ili integrativno disanje. Za ponite s pobuivanjem iscjeliteljskih energija, alfa stanja i Proma traa u sebi. Moete mijenjati omjere i dubine disanja onako, kako osjeate da vam najbolje odgovara. Dok nastavljate s meditacijama, zapoet e i proienje. Fiziki, emocionalni, intuitivni i psihiki osjeaji izbijaju na povrinu. Obi no e biti uznemirujue prirode; pa, upravo zato ste ih i suzbijali od samih poetaka. Nemojte ih stoga iznova suzbiti svojim odbaci vanjem, opiranjem ili pokuajima da te osjeaje nadzirete, ve ih pri hvatite takve kakvi jesu, proivite ih, i ne pokuavajte djelovati na njih ni na koji nain. Moete povremeno iznova poeljeti ukljuiti i Promatraa. Na kraju, otkrit ete da moete obaviti bilo koju medi taciju, te se usredotoiti i na svoje Tree oko. Meditacija s radom na disanju moe potrajati od 15 minuta do punoga sata, ili jo i due. U odreenoj toki moete posve prirodno iskljuiti svijest o disanju, te ui u jo dublje meditiranje. U nastavku emo opisati est naina rada s disanjem. Predlaem vam da ustalite redovitu tjednu naviku, te da svaki dan u tjednu odre dite za pojedini odreeni rad s disanjem. Sedmi dan moete iskoristiti da upotrijebite sve njih zajedno, ili ak da se odmorite od vjebi. Svaki taj element na drukiji nain pobuuje proienje, doprino sei raznolikosti naih vjebi. I dok nastavljate vjebati, razliite e meditacije postati dijelom vaeg podsvjesnog uma, pa e se odje dnom poeti ak pojavljivati i same, gotovo automatski, im sjednete da biste zapoeli s vjebama disanja.

MEDITACIJE S RADOM NA DISANJU Koristite njeno Disanje proienja (s omjerom 1:2) ili Inte grativno disanje za sve sljedee vjebe, koje opisujemo u nastavku: 1. Poloaj / Tjelesni osjeti Koritenje poloaja kao arita nae meditacije unosi nas u vlastito tijelo. I dok se namjerno isteemo da bismo ispravili kimu, moramo pratiti, koji se dijelovi naeg tijela tome opi ru. Bit e stezanja, bolova, te osjeaja ranjivosti u akrama, organima i miiima koje je potrebno osloboditi. Prihvatite i iskusite sve ove tjelesne simptome, zajedno s osjeajama ko je su uz njih vezane, i koje vam pristiu do svijesti zbog pro ienja. 2. Disanje u akre U ovoj meditaciji, prana se usmjerava na bilo koju od pojedi nih, ili na sve akre u nama. Dok uvlaite u sebe svaki poje dini dah, vizualizirajte kako prana ispunjava upravo to sredi te. elite li pak raditi sa svim akrama, zaponite s prvom od njih, sreditem Opstanka, te zatim redom radite na njima sve do one najvie, krunske akre, na vrhu glave. Dok radite izdah, vizualizirajte kako se svaka pojedina prazni obrnutim redoslijedom. 3. Unutarnji zvuk / Guenje (samo uz disanje proienja) Koristite unutarnji zvuk kao arite za meditiranje, osje ajui vibracije dok odjekuju kroz vae tijelo. U isto vrijeme, budite svjesni efekta guenja, do kojeg dolazi zbog stezanja grla. 4. Vezano disanje / Omjer Usredotoenost na vezani aspekt disanja vrlo je djelotvorna tehnika proienja, koja moe takoer dovesti i do dubljih stupnjeva meditacije. Ako radite disanje proienja, osta nite svjesni svog brojanja, dok odravate omjer 1:2. Na kraju svakog udaha i izdaha, posebnu pozornost posvetite laganom

i smirenom prijelazu u sljedei izdah ili udah, bez ikakve stanke izmeu njih. 5. Kruenje po putanji (orbitiranje) Orbitiranje je jo jedna energetska vjeba, koja pomae da se oive (vitaliziraju) i uravnotee odjednom sve akre koje utjeu na nae osjeaje. To je jedan od najboljih naina za staloen, ravnomjeran, smiren i meditativni rad s disanjem. Pretpostavite da postoji putanja koja kree od baze vae kime sve do vrha vae glave, na stranjem dijelu tijela tik uz kimu. Pretpostavite da postoji i druga putanja na prednjoj strani tijela, od vrha glave prema dolje, sve do baze kime. Ove dvije putanje predstavljaju orbitu. Vizualizirajte energiju kako se kree prema gore tom puta njom na vaim leima dok udiete, a zatim putanjom na prednjoj strani tijela prema dolje, dok polagano radite izdah. I jedno i drugo trebate i vidjeti i osjetiti. Vizualizirajte ovo kao svijetlu, bljetavu, plavu loptu energije. 6. Tree oko Usmjerite svoju pozornost na toku Treeg oka tijekom cije log vremena meditiranja, kao kad ulazite u alfa stanje. Pobu ivanje Treeg oka na ovaj nain uzrokuje i buenje Proma traa u vama.

III. SPECIFINI POSTUPAK Krajnji stupanj vjebanja ukljuuje rad na bilo kojem odreenom i specifinom problemu, koji bi vas trenutno mogao titati. To bi, pri mjerice, moglo biti bilo koje od emocionalnih pitanja. Moete posve titi odreeno razdoblje, od moda nekoliko tjedana, lijeei svoj strah, srdbu ili usamljenost. Obradite osjeaje ili situaciju kako ste to do sada nauili. Diite u odgovarajuu akru, pojaavajui tako proienje i uinak integraci je. Koristite i rad na tijelu s joga poloajima, kad god vam to odgovara. Unesite u sebe iscjeljujuu energiju i ljubav prema sebi stavljajui se u poloaj Promatraa i prije, i tijekom, i pri kraju svake seanse. Moete koristiti i bilo koje upravljane meditacije, ako mislite da vam pomau razrjeavati protekle situacije, ili naprosto raditi na sve mu onome to se upravo dogaa oko vas i u vama. Saetak vjebi Vjebanje ima tri glavna dijela: Dio I: Pobuivanje iscjeljujue energije. Izvodite ovo svaki put kad sjednete, da biste obavljali svoje vjebe. Dio II: Meditativni rad s disanjem. Koristite razliite meditacije zasvaki dan u tjednu na redovitoj osnovi. Dio III: Specifini postupak. Koristite disanje u akre dok radite s bilo kojim od tekuih pitanja. Moete zapoeti tako, da podjednako vrijeme posvetite svakom od navedenih dijelova, no kad se jednom budete udobnije osjeali u svojim navikama, osjeajte se slobodnima da vie vremena posvetite bilo kojem dijelu tijela, za koji se vam se uini da je potrebno. Opisivanje cjelovitih naina vjebanja, koji bi trebali prerasti u vau svakodnevnu naviku i rutinu moda vam se moglo uiniti i pre dubokim uplitanjem. Meutim, kad jednom uete u njih, svi e vam ovi raznoliki naini rada pomoi, da zadrite svoje zanimanje za sa me vjebe, ali vam i pruiti mnogo cjelovitiji pristup. Nemojte misliti, da ste sve navedeno odjednom i dobro savladali. Osjeajte se slobodnima da krenete u ovaj rad postupno, korak po korak.

Bilo bi najbolje da vjebate i dva puta na dan, i to svaki put od 20 minuta do sat vremena. Ili bi vam moda vie odgovarala jedna kra a, te jedna dua seansa dnevno. Gore opisane vjebe nastale su spajanjem tradicionalne joge, budizma i drugih ezoterikih disci plina. Pridravajte ih se, i bez imalo sumnje dospjet ete i do njihovih pozitivnih rezultata.

Svjestan sam da se bavim iscjeliteljskim radom. Odravam pozitivan stav, dok dobrodolicom pozdravljam i proivljavam sve dijelove svog ivota, a ne samo one ugodne. Koristim afirmacije ne stoga da bih izbjegao svoja iskustva, ve da ih ojaam, te da mi pomau u prihvaanju samog sebe. Svjestan sam i svoje okoline, te kako bi ona mogla djelovati na mene. Vie ne ulazim u takve situacije. Koristim svoje snove kao jo jedan nain rada na sebi.

12. Primjena unutarnjeg rada

ISCJELJENJE Integracija se bavi iscjeljivanjem. U vaem bi ivotu mogao po stojati neki emocionalni stres, koji bi trebalo staviti pod nadzor; za preke, ovisnosti i negativni obrasci mogu vas odravati u neprekidnoj patnji, a ta se patnja moe i mora izlijeiti; mogu postojati i neki fiziki simptomi koji su se pojavili zbog unutarnjih neravnotea; ili tek moda osjeate potrebu za pristupom, kojim biste pobudili rast i osjetljivost na samog sebe. Sve ovo, ime ste zapravo obuzeti nije ni ta manje, nego iscjeljenje. Nekoliko je elemenata, koje bih elio spomenuti kao sredinje i sutinske za iscjeljenje; bili bi to brinost, razumijevanje, strpljenje, njegovanje i hrabrost. Moda ete ovima i sami dodati poneki vlastiti element. Brinost znai da vam je dovoljno stalo do vas samih, da ete pro nai i odvojiti vrijeme za istraivanje svega to bi se moglo uiniti da unaprijedite i primijenite samoiscjeljenje, i to posve otvorena uma. Razumijevanje se svakako zahtijeva, no vidjeli smo da postoji ispravno i neispravno razumijevanje. Morate upoznati granice jed nog i drugog razumijevanja. Strpljivost je potrebna za ono neophodno proienje i uravnote enje energetskog sustava. Zloupotrebljavali smo i suzbijali same sebe tijekom dugih razdoblja svoga ivota. Stoga niti ne moemo oekivati promjenu preko noi, ako smo imalo realistiki nastrojeni. Njegovanje je stav, koji primjenjujemo na samog sebe, a o njemu se moe razmiljati i kao o prvom koraku u razvijanju ljubavi prema sebi. Njegujemo sebe potiui na rad svoje sredite Srca.

Hrabrost nam treba kako bismo se suoili s vlastitim negativnostima, umjesto da ih i nadalje odbacujemo. Ratniki e se duh probu diti u nama im osjetimo prve rezultate uspjenog rada na sebi. Izlijeenje vaeg fizikog zdravlja je podruje, koje smo do sada tek povrno spomenuli. Ista ona naela, koja se koriste prilikom inte gracije osjeaja ili dogaaja, mogu se koristiti i za to. Prvi je korak uvijek, postojanje svijesti o bolesti. Toliko smo negativnosti dosad suzbijali u sebi, da se naprosto negdje morala, u obliku bolesti, iska zati i na naem fizikom tijelu. Trebali biste posjedovati svoju bolest, umjesto to krivicu za njeno pojavljivanje bacate na neke vanjske uzronike, kakvi su virusi ili saobraajne nezgode. Ovakve okolnosti privlaimo sami, i podlijeemo im zbog vlastitih suzbijenih negativ nih energija koje uvamo u svojoj nutrini. Sljedei korak, prihvaanje tih fizikih simptoma bolesti, ne znai da ste se pomirili s time, da ete i ubudue u svom tijelu odra vati negativna stanja. To samo znai, da se prestajete odupirati ener getskoj neravnotei koja je upravo prisutna u vama. Jer, sve dok joj se opirete, ne moe doi do iscjeljenja. Iscjeliteljska mo vieg Ja ne moe prodrijeti u vas. Izravno proivljavanje energetske neravnotee i fizikih simpto ma, naravno, s poloaja Promatraa, doputa iscjeliteljskoj snazi da zapone sa svojim djelovanjem. Uite u alfa stanje, i unesite u svoje tijelo obje energije - univerzalnu energiju yang odozgo, te zemaljsku energiju yin odozdo. Iskusite osjeanje neravnotee u kojem se tre nutno nalazite, i nemojte ga iznova nijekati. Osjetite iscjeljujuu mo vieg Ja, kad jednom ue u vae tijelo, i u njemu zapone obavljati svoj posao. Iscjeljujua e preobrazba naii nakon to redovito izravno pro ivljavate sve ono oko vas i u vama, i to tijekom odreenog vremen skog razdoblja koje vam je ve potrebno. Morate vjerovati u snagu djelovanja svog vieg Ja. Do iscjeljujue e preobrazbe doi nakon to se pridravate izravnog preivljavanja u razdoblju, u kojem vam je to potrebno. Morate imati povjerenja u djelovanje vieg Ja, koje vam radi obrade i proienja moe poslati jo i vie suzbijenih negativnosti i fizikih simptoma, to due napreduje samo iscjeljenje. I na kraju, moete doprijeti i do iscjeliteljske krize, nakon koje se moe rei da je proienje nastupilo u cijelosti.

POZITIVAN STAV O pozitivnom stavu se esto govori i kao o postavljanju zahtjeva za iscjeljenjem openito. Slaem se s tim, no isto tako osjeam da se ovaj predmet ponekad posve pogreno shvaa. Mnogi ljudi misle da imati o neemu pozitivan stav zapravo znai - nikada ne priznati da imaju ikakvih problema, bilo psiholoke ili fizike naravi. Misle, kako je nijekanje postojanja negativnih okol nosti ono, to se pod pozitivnim stavom podrazumijeva, te ako barem naoko zadre posvemanju pozitivnost u svom umu, taj e se dojam i materijalizirati. No, problem ovakvog pristupa je u tome, da dovodi do suzbijanja negativnih okolnosti, umjesto do njihove integracije i potom osloba anja. Ako neprekidno sami sebi tek ponavljate da se izvrsno osjea te, ne ostavljate nimalo prostora za opaanje one negativne strane ivota, koja zasigurno nee nestati samo zato, jer je vi pokuavate zanijekati. Vae poimanje pozitivnog tek je shvaanje, i nije ni u kakvom odnosu s prirodnim uravnoteenjem energija u tijelu koje osjea. Uistinu, ustrajanje u zapaanju samo onoga to doivljavate kao pozitivno zapravo e ojaati postojanje negativnog, budui da jedno ovisi o drugome. U naem smo radu ve nauili, da moramo priznati postojanje negativnog. Pa ipak, odravanje ispravnog pozi tivnog stava moglo bi vam biti od velike pomoi u ivotu. Za mene je pozitivan stav ishod ispravnog razumijevanja svega onog, o emu smo do sada raspravljali. Kad shvatimo da se bavimo proiavanjem dugo zadravanih i dugo stvaranih negativnosti; kad osjetimo svoj vlastiti rast, pozitivan stav nailazi sam po sebi, pri rodnim putevima. Postaje istinski pozitivan s obzirom na prihvaanje i proivljavanje negativnog. Postajemo pozitivni i prema ivotu u cjelini, a ne samo prema onome to nas je uspjelo zadovoljiti u ovom trenutku. Onaj na krajnji um predaje se svemu, to mu vie Ja donosi na uvid, a mi sami se pretvaramo u Promatraa vlastitih iskustava. Takav pozitivan stav moe nam pribaviti energiju i entuzijazam, to bi nam omoguilo da se uspjeno suoimo s vlastitom karmom.

AFIRMACIJE Afirmacije su odreena vrsta pozitivnog stava. Mogu nam biti od velike koristi kad se ispravno koriste, ali nas i znatno unazaditi ne koristimo li ih kako treba. Afirmacije ispravno koristimo kad elimo preobratiti svoj podsvjesni um, kako bi postao spreman za prihva anje. Kao i pozitivni stavovi, neispravno se koriste kad im namjera postaje - izbjegavanje svega onoga, to doivljavamo kao neugodno iskustvo ili osjeaj. Mislim da se u dosad znanim i objavljenim radovima, vezanim uz New Age, isuvie naglaavalo afirmiranje i vizualiziranje, te da se posve zanemarivala potreba za pravim i ozbiljnim radom na samom sebi. Afirmacije privlae zbog toga, to senzacionalistiki obeavaju da ete postii sve ono to mislite da vam je potrebno, i to ve jedno stavnim potvrivanjem same te injenice. Pa ak i kad bi afirmacije uistinu djelovale na nain, na koji bi nas neki eljeli uvjeriti da dje luju, ipak postoje i neke granice njihove uporabe. Um je sklon tome da ustraje na odbacivanju sebe Kad pokuavamo unijeti neto u svoj ivot, obino zapoinjemo s idejom o tome, zbog ega mislimo da nam je upravo to potrebno to je shvaanje naeg uma. Meutim, upravo je taj na um izvor svih problema s kojima se suoavamo zbog odbacivanja sebe. U skladu s time, ne moemo se oslanjati na svoj um, niti vjerovati da nam on moe pruiti pravo rjeenje. Ono ime nas um moe openito obda riti, bili bi bolji naini za izbjegavanje iskustava ubudue, nasta vljanje odbacivanja sebe te odravanje naih ovisnosti. Priznajemo, ponekad se i to mora uiniti, kako bismo odrali svoju razinu tole rancije, ali pritom moramo uvijek biti svjesni naina, na koji na um djeluje. Bilo koje rjeenje uma bilo bi dualistiko. ak i ako se rjeenje postigne, ne bi osiguralo sreu koju oekujemo. U poetku se tek moe javiti oito olakanje, no novi e ga postavljeni uvjet ili neki drugi, to ga prati - obezvrijediti. Primjerice, pokuavate li afirmirati svoj bolji materijalni poloaj i bogatstvo, takoer ete odrati i svoj osjeaj straha radi opstanka. Bogatstvo koje vam treba stii, uravnoteit e se s poveanim osjeajem nesigurnosti. Oboje je dualistiki meuzavisno, i jedno bez drugog ne moe postojati.

Pokuavajui zadovoljiti svoje ovisnosti, mi ih ne nadilazimo. Proivljavamo samo vodoravnu djelotvornost; nema narastanja svi jesti prema gore. To e uvijek i biti sluaj, kad god nas motivira nedostatak neega. U takvim sluajevima stvaramo takva rjeenja i prikupljamo takve stvari u svoj ivot, o kojima zatim postajemo ovi sni. Nimalo ne napredujemo u svom nadilaenju, niti postajemo ima lo slobodniji od problema koji nas tite. A to je s uporabom afirmacija, kojima pokuavamo zadovoljiti ono to smatramo svojim pravim, izvornim potrebama, a ne ovisno stima? Na alost, teko je kod toga odrati objektivnost. Mislimo da zadovoljavamo svoje stvarne potrebe, no u stvarnosti, tjerani smo prisilom. Uporaba afirmacija da bi se postiglo zadovoljenje prisilnih potreba naeg ega je ono, to bi se moglo nazvati niskom razinom raznih New Age djelatnosti. To je samo blagi oblik magije, koji do vodi do produbljivanja osjeaja izdvojenosti kod svakog pojedina nog ega. Nasuprot tome, kad se situacija obradi postupkom, inteligencija naeg vieg Ja poinje raditi za nae dobro, pruajui nam rjeenja kojih se um ne bi nikada dosjetio. Takva e rjeenja biti zbiljski stva ralaka i izvorna, te e dovesti i do okolnosti, kojima e ishod biti, naputanje naih ovisnosti. Afirmacije ne mogu izmijeniti uvjerenja niti mogu proistiti suzbijene osjeaje Kad koristimo afirmaciju da bismo pokuali izmijeniti okolnosti u kojima ivimo, u naelu se zapravo bavimo pokuajem da iznova stvorimo neko novo uvjerenje, jer dobro znamo da su upravo naa uvjerenja odgovorna za privlaenje raznih dogaaja upravo nama. Na nesreu, uvjerenja se ba i ne mogu tek tako olako mijenjati. Jer, uvjerenja podravaju i odravaju nai suzbijeni osjeaji. A zauzvrat, osjeaje nam stvaraju upravo naa uvjerenja. Izmeu njih naprosto postoji meusobna ovisnost. Primjerice, moete iskusiti strah, ako se dogodi da se neko vae uvjerenje vezano uz sigurnost osjeti ugroenim, pa ak i ako je to uvjerenje tek umiljeno, iracio nalno. Strah se tada suzbija, a uvjerenje ostaje. Uvjerenja ne moemo naputati, izmijeniti ih ili preobraziti tek tako, sve dok ne proistimo one suzbijene osjeaje koje smo njima prekrili. Ovo zadire u ve ranije reeno, da se sustavi uvjerenja ne

smiju napadati izravno, ve treba zapoeti rad na samom sebi s ma kojim sustavom uvjerenja koji imamo, nadrastajui ih kroz integrira nje osloboenih osjeaja. Afirmacije ne mogu djelovati niti na suzbijene osjeaje. Jer, oni nee jednostavno ispariti samo zato to ih pokuavamo rastjerati pot vrivanjem (afirmiranjem). Suzbijeni osjeaji sastoje se od iste energije, dok su afirmacije proizvodi uma. Ovo se dvoje naprosto na lazi na razliitim razinama postojanja. Um ne moe ukinuti osjeaje jednostavnim koritenjem afirmacija. Osjeaji se moraju proistiti, a zatim i proivjeti, kad su ve proieni. Suzbijeni su osjeaji izvorite one snage, koja privlai u na ivot negativne dogaaje. Osjeaji se uvijek nalaze tamo, gdje se nalazi i snaga a ne uvjerenja. Samo po sebi, uvjerenje ima relativno malo snage. Stoga nije ba blizu stvarnosti kad pretpostavljamo, da u na em ivotu moe doi do nekih znaajnijih promjena obinim preina kama samih uvjerenja, dok je podsvjesna energija odgovarajueg osjeaja jo uvijek suzbijena, ime i nadalje podrava to uvjerenje, i nastavlja na nas privlaiti odgovarajue dogaaje. Ne, naprosto mora doi do proienja osjeaja. Pa ipak, afirmacije nam mogu pomoi da bi preusmjerile neke nae negativne skopove uma, kako bi postali skloniji prihvaanju. Pokuajmo zato istraiti, kako da ih uinkovito koristimo.; Uporaba afirmacija moe se podijeliti na tri oblika: na prihvaanje osjeaja, prihvaanje okolnosti, te promjenu okolnosti. Prihvaanje osjeaja Um, nae sredite misaonosti, drukiji je dio nas, nego nae sre dite osjeajnosti. Iako meu njima postoji odreeno podudaranje, esto se znaju nai u sukobu. Moete se osjeati umornim, i eljeti je dino odmor i oputanje, no va ambiciozni um moe natjerati tijelo na daljnji rad, samo da bi postigao cilj koji si je zacrtao. Takvo odba civanje sebe tipino je za um. Jer upravo je um, a ne naa osjeajna priroda, dom u kojem odrasta odbacivanje samog sebe. Um se afirmacijama moe preusmjeriti, kako bi postao skloniji prihvaanju. Nasuprot njemu, afirmacije ne mogu djelovati na osje aje, osim da im pomognu pri daljnjem suzbijanju. Morate uoiti ovu bitnu razliku kad oblikujete vlastite afirmacije.

U stvarnosti se esto dogaa, da kad pokuavamo koristiti afir maciju kako bismo promijenili neki osjeaj, time samo taj neeljeni osjeaj dovodimo blie svijesti. Ako ste ga nesvjesni, pokuat ete ga iznova suzbiti jednim od oblika odbacivanja sebe o kojima smo ve govorili. Meutim, ako ste svjesni tog osjeaja, moete ovu priliku iskoristiti, da biste ga i integrirali. Primjerice, ako ste ljutiti, ali pokuavate odbaciti svoju ljutnju (a time i samog sebe) sljedeom afirmacijom: Nalazim se u ugodnom i zadovoljnom raspoloenju, vaa e se ljutnja samo poveati. A ako vam se ini da je nestala, zapravo ste je samo suzbili. Isto bi se dogo dilo s bilo kojim drugim negativnim osjeajem, koji biste pokuali ukloniti afirmacijom - sa strahom, tjeskobom, gladi za seksom ili hranom, odbijanjem ili usamljenou. Afirmacije bi se trebale koristiti za to, da lake prihvatimo svoje osjeaje, a ne da ih izbjegavamo. Tako na primjer, elite li upotrijebiti afirmaciju da vam pomogne nadvladati svoje odbacivanje sebe veza no uz srdbu, moete je oblikovati ovako: Posve je u redu to pri hvaam i proivljavam svoju srdbu. Time biste izbjegli ne samo da se dodatno razljutite zbog svoje srdbe, ve i vrlo vjerojatan strah i depresiju koji bi se zbog toga pojavili. Morate biti oprezni i s nainom, na koji primjenjujete afirmacije. Trebate jasno razlikovati izmeu misli i osjeaja, prihvaajui osje aje i koristei afirmacije da izmijene va misaoni sklop u svezi pri hvaanja. Um je izvorite naeg miljenja o osjeaju. A upravo je nae miljenje ono, to bismo i trebali izmijeniti. Prihvaanje okolnosti Kad preusmjeravate svoj misaoni sklop na to da zapone prihva ati okolnosti, pod time se ne misli da sebe trebate uvjeravati kako valja izdrati sve one okolnosti, koje bi trebalo izmijeniti; prihva anje znai samo, da ste se prestali opirati onome, to je vae iskustvo sada. Prihvaanjem sadanjih okolnosti, doputate da nastupi rast. A kad im se opirete, samo obnavljate iste one okolnosti protiv kojih se borite. Pretpostavimo da vjerujete, kako ste siromani. To je, naime, sa mo po sebi vrlo subjektivan osjeaj, pa nailazimo i na ljude koji se smatraju siromanima, iako raspolau milijunima dolara na svojim

bankovnim raunima. Uvjerenje o tome da ste siromani ne moete izmijeniti izravno, zbog svojih suzbijenih emocionalnih energija kao to je nesigurnost, strah ili tjeskoba, koje podravaju takav stav. Ako potvrujete: Ja sam bogat, na povrinu e nadrijeti vaa suzbijena tjeskoba zbog siromatva. Koristilo bi vam prihvatiti i proivjeti je, no obino je iznova suzbijamo. Tako afirmacija ak moe raditi i protiv vas, pribliavajui vam samo jo vie neeljene okolnosti, i to zbog sve dubljeg prikrivanja suzbijenih negativnosti. Ako na svoje osjeaje, vezane uz siromatvo i tjeskobu (koja ih neminovno prati) reagirate tako da mislite, kako je loe biti siroma an i tjeskoban, tada odbacujete sebe. Upamtite da ono vae izvorno uvjerenje o tome da ste siromani, te njemu pridruena tjeskoba, nisu sadravali odbacivanje sebe. Mogue je preobraziti svoje miljenje o vlastitom siromatvu. Jer, moete ga prihvatiti zajedno sa suzbijenim osjeajama koje ga prate, bez obzira na to je li vae miljenje opravdano, ili ne. Jer, vae miljenje, da je loe biti siromaan, tek je jedan va misaoni sklop. Kad prihvatite da ste siromani, moete zapoeti s integriranjem osjeaja o siromatvu koje ste suzbijali, te nastaviti i s prihvaanjem okolnosti, vezanih uz svoje siromatvo. Kad usmjeravate sebe na prihvaanje svog siromatva, poduzi mate u stvari prvi korak prema stvaralakom rjeavanju takve situaci je. Postat ete oputeniji u svezi s tim. Jo uvijek e vam biti drae imati vie novca, i to je u redu; no, napustit ete prisilni aspekt suz bijenih osjeaja. Upamtite da trebate afirmirati u sadanosti. Afirmacija Posve je u redu biti siromaan nema nikakve naznake razmiljanja o budu nosti. Jednostavno podrazumijeva da je to u redu, da nije nikakva tra gedija, da nije toliko loe sada biti siromaan. Namjera joj je, da olaka trenutne okolnosti, a ne da ih odbaci, to bi vas dovelo i do odbacivanja sebe. Moete pokuati potvrditi sve te okolnosti upravo sada. Uzmite bilo koju od negativnih okolnosti, s kojom se suoavate. Potvrdite je s: Posve je dobro za mene da sam /da imam/ da osjeam . Recite to sami sebi u mislima, i to deset puta. Osjeate li trenutano olakanje to ste sami sebi dali doputenje da budete /da imate/ da osjeate ono, to ste prije toga osuivali? Osjeate li olakanje u

tijelu, u svojim sreditima osjeaja, dok se suzbijene osjeaje proi avaju? Ili, pretpostavimo da imate neku ovisnost. Potvrivanjem da je posve u redu to je imate, ne znai da sebi dajete doputenje za nastavljanje s ovisnou. Time samo potvrujete njenu prisutnost; da je to u redu, da nije nesrea, da niste bezvrijedni, da niste krivi za to to je upravo sad imate. To se opet nimalo ne odnosi na budunost. Budunost e biti takva, da vie neete djelovati pod utjecajem svojih ovisnikih nagona, ve ete napetosti oslobaati kroz tehnike inte grativnog postupka; primijetit ete, da vie ne reagirate kao nekad. Prihvaajte, ali vie ne reagirajte, niti nemojte iriti svoje negativnosti u svemir. A to ako ste bolesni, ili osjeate pravu fiziku ili emocionalnu patnju? Morate vjerovati da je do takvih ekstremnih okolnosti dolo zbog neprekidne nadogradnje suzbijenih energija, te da e vam na ela prihvaanja i buenja vaeg vieg Ja pomoi da ih i prebrodite. Kad se borite protiv okolnosti, prekidate protok energija koje se pokuavaju uravnoteiti. Potvrivanje tih okolnosti pomoi e vam da ih i prihvatite. Promjena okolnosti Ako ste dosegli toku prihvaanja i integriranja trenutnih osje aja i okolnosti, moete upotrijebiti potvrivanja, da bi vam pomogle pri oblikovanju buduih okolnosti. Pretpostavimo da ste jo uvijek siromani, barem prema svojim sustavima uvjerenja, ali ste uspjeli integrirati siromatvo. Smirili ste se, pa i pomirili sa siromatvom, mislei kako, sve u svemu, i nije toliko loe. Mogli ste za to koristiti afirmaciju, koja bi vam pomogla da izmijenite svoj misaoni sklop, vezan uz siromatvo. Ili ste moda jo uvijek nesigurni zbog njega, ali ste prihvatili tu nesigurnost. Vie je se ne bojite, ve ostajete u njoj, i to u ulozi Promatraa. Vie ne odbacujete sebe samo stoga, jer ste siromani. Sada e vam potvrivanja biti vrlo korisna za mijenjanje okolno sti koje vas okruuju, jer ste njihovim integriranjem oslobodili pod svjesne energije osjeaja koje su i stvarale vae siromatvo. Vie nije prisutna energija koja bi se usprotivila vaim afirmacijama, kao to je to bio sluaj ranije.

Drugim rijeima, moemo izmijeniti stvari tek nakon to pri hvatimo sadanjost; kad vie nismo motivirani na traenje promjena samo zato, da bismo od te sadanjosti pobjegli. Jer, sadanjost se sastoji od okolnosti i osjeaja koje proivljavamo, te uvjerenja koja ih stvaraju takvima kakva ve jesu. Kad se afirmacije koriste za mijenjanje, njima pretpostavljate da okolnosti koje elite ve postoje, kao primjerice Ja sam bogat, ili Postajem svakim danom sve bogatiji. Afirmacija se treba pona vljati u sebi, mentalno, ili ispisujui je na papir. Shvaam da je ovo vrlo osjetljivo, a moda i zbunjujue pitanje, no ne elim vam ostaviti pojednostavnjen i nestvaran dojam onoga, to se afirmacijama moe postii. Moda ste ve i pokuali s njima, ali bezuspjeno. A moda vam je i neto od gore navedenog ukazalo na razloge, zbog kojih do sada niste uspjeli. Koristite afirmacije da bi ojaale vae iskustvo, a ne da bi od njega pobjegli Ako ste prihvatili, pa integrirate okolnosti i osjeaje, bi li vam afirmacije uope i trebale, da vas dovedu do promjena? Vjerojatno je da vam ne bi trebale. Naime, dok se predajete onome to jest, i do zivate svoje vie Ja da u tome sudjeluje s vama, situacije e se mijenjati spontano. Ali, jo uvijek moe preostati potreba za pokojim finim podeavanjem koje bi trebalo obaviti. U ovom bi stupnju afir macije i vizualizacije ipak mogle biti od znatne pomoi. Njima se vie ne sluimo iz oaja, ili zato jer nam neto nedostaje, niti da se pokuamo usprotiviti suzbijenim energijama, ve jednostavno zato, da bismo iskusili razboritost po kojoj se stvari u naem ivotu poi nju odvijati. Je li mogue da ostvarimo uistinu trajne, zbiljske i znaajne pro mjene pomou afirmiranja? Na ovo vam moram odgovoriti s da i ne. Ne stoga to i sve velike religiozne filozofije, koje sam proua vao, bio to budizam, joga, taoizam, ili ona razumnija strana kran stva, u samoj svojoj osnovi sadre i uenje o prihvaanju nega tivnog. Ovakav su stav, uostalom, podrali i psiholozi. Prilikom rada na sebi, arite je na oslobaanju energija koje suzbijamo. Da afir macije uistinu mogu promijeniti ove energije i dogaaje koje nam ivot donosi, siguran sam da dosad ne bi bile toliko zanemarene ili zaboravljene.

tovie, iako sam godinama bio aktivan u duhovnim, psiholo kim i New Age krugovima, ne mogu rei da sam ikada susreo neko ga, tko je uistinu u svom ivotu ostvario pravi, trajan uspjeh bilo materijalne, bilo psiholoke naravi, koristei se jedino afirmacijama. Naprotiv, susreo sam ljude koji su afirmacije koristili da bi samo jo dublje suzbili svoje neeljene osobine, to je bilo oito vidljivo i u njihovim osobnostima; naime, njihove bi suzbijene negativnosti iskoile kad god bi se za to ukazala prilika. Takvi su ljudi obino pre puni shvaanja i hipokrizije, koju su sami sebi nametnuli. Do stvar nih promjena, koje sam uoio, dolazilo je samo kroz tradicionalnije pristupe prihvaanju, kroz meditaciju, terapiju i duhovne vjebe. S druge strane, da; jer, afirmacije imaju svoje zaslueno mjesto u radu na sebi, ali samo ako ih koristimo na ispravan nain. Veina ljudi, koja ih zloupotrebljava, nije niti svjesna ovih osnovnih naela o kojima sam upravo govorio. Potvrivanja mogu biti dobro orue koje nam pribliava prihvaanje samog sebe ili, drugim rijeima, poetak ljubavi prema sebi, kao i ostvarenje materijalnih promjena, ali pona vljam, jedino kada se ispravno koriste. Stoga bih vas ohrabrio da ih u svojim vjebama koristite na pametan i razborit nain. U nastavku u zato navesti ona tipina potvrivanja, koje pomau kod svih na vedenih oblika: 1. prihvaanja osjeaja, 2. prihvaanja okolnosti, i 3. promjene tih okolnosti. Prvo sredite (Opstanak): 1. Posve je u redu biti nesiguran. 2. Nema nita loe u tome da sam siromaan. 3. Svakim danom postajem sve bogatiji. Drugo sredite (Uzbuenja): 1. Posve je u redu imati seksualne nagone. 2. Udobno mi je i s nezadovoljenim seksualnim udnjama. 3. Pruaju mi se mnoge prilike za seksualno ispunjenje. Tree sredite (Mo): 1. Posve je u redu to me obuzima srdba. 2. Nema nita loe u tome, to sam / to imam (Ovo se tie vienja samoga sebe).

3. Ugodno mi je u situacijama koje me sputavaju. Moja osobna snaga dnevno se poveava. etvrto sredite (Srce): 1. Posve je u redu biti usamljen. 2. Prihvaam svoje otuivanje. 3. Volim sebe zato, jer sam prihvatio svoju . (neka od naih slabosti, koju smo na sebi zapazili). Vrlo lako oblikujem odnose pune ljubavi. elio bih naglasiti jo neto vezano uz afirmacije. Moda se pita te, ne bi li zadravanje negativnih osjeaja u svijesti tijekom Integra tivnog postupka moglo posluiti i daljnjem privlaenju negativnih dogaaja u na ivot. No, to nije sluaj. Naelo afirmacije obino se tumai kao da mislima, koje zadra vamo u svom umu, privlaimo njima sline dogaaje. Meutim, nisu misli ono to prvenstveno privlai te dogaaje, ve su to osjeaji koje nosimo u sebi. Osjeaji su oni, u kojima lei snaga. Podsvjesni nega tivni osjeaji ve odavno aktivno rade na tome, da nam privuku doga aje s kojima se susreemo, iako ih pri tome nismo ak niti svjesni. Njihovo jednostavno dovoenje u svijest ne uveava njihovu sklo nost da to rade i nadalje. Ba naprotiv, kad zaponemo raditi s tim osjeajima, smanjuje se njihova snaga privlanosti, i to iz nekoliko razloga. Prvo, dovoenjem osjeaja u svijest postajemo svjesni i njihova podsvjesnog sadraja. A ve i sama svijest o tome smanjuje njihovu privlaost. Nadalje, kad ulazimo u njihovo izravno proivljavanje s poloaja Promatraa, zaustavljamo svoje poistovjeivanje s osjeajima. Neidentificiranje uruava snagu negativnih osjeaja, koji privlae takve dogaaje u na ivot. Tek kad se identificiramo s negativnim osjea jima, oni dobivaju snagu za privlaenje dogaaja, a s njima se moe mo poistovjetiti bez obzira na to, jesmo li ih svjesni ili nesvjesni. I dok integriranje napreduje, negativna se energija oslobaa, a privla na se snaga nae podsvijesti posve raspruje.

OKOLINA Pitanje okoline zaista je teko pitanje. Jer, nema nimalo sumnje da naa okolina itekako djeluje na nas. Ve smo gotovo posve navikli biti izloeni negativnim utjecajima koji ukljuuju buku, zagaenost zraka, guve, stresove na radnom mjestu, kao i stvarno opasne okol nosti ili osobe. Ovi su imbenici znatno izraeniji u gradskim sre dinama. U sebe upijamo sve te negativnosti, i one moraju djelovati na nas. Tako se i tijekom Integrativnog postupka ponekad pitamo, radi mo li sa svojim vlastitim energijama, ili moda s onima, koje su na nas djelovale izvana. Dodatni imbenik vezan uz urbane sredine je i nedostatak prane; u gradovima imamo nedovoljnu koliinu prane. Stoga i ivot u gradu nosi sa sobom kronini manjak prane. Veina ljudi nije niti svjesna od kolikog je to znaaja. Nedostatak odgovarajue prane znai i nedostatak iste psihike energije. Osnovne se ovisnike sklonosti i razvijaju upravo zato, da bi barem postojeu energiju natjerale na djelovanje. Postajemo ovisni o razliitim poticajima - stimulansima, koji se kreu od kave i eera pa sve do televizije, droge i seksa. Kad se naem u gradu, odmah poinjem osjeati vie stresa, a moja nia sredita odmah poinju pokazivati svoje negativne strane. Postajem tjeskoban, zabrinut zbog raznih pitanja opstanka (ugla vnom novca). Postajem i seksualno pobuen, a u isto vrijeme i fru striran. Postajem i ljutit. Sve je to uzrokovano zajednikim djelova njem onih osnovnih negativnih imbenika ve spomenutih ranije, i povezanih s nedostatkom svjee prane. Jer, bez dovoljno prane, nae akre doslovno umiru. U negativnim okruenjima postaje vrlo lako dospjeti do toke preoptereenosti. Suoeni smo s isuvie negativnosti, i prelazimo svoju toku tolerancije. Zatvaramo se. Zapoinjemo suzbijati svu onu negativnost koja nas okruuje i zavravamo tako, da na kraju suzbijamo i sami sebe. No, ovo pitanje nije ba toliko jednostavno. Upotrijebio bih sljedeu usporedbu: kad vas na otvorenom zate kne kia, pa vam postane hladno i odjednom se naete posve promoeni i jadni, kao odgovor na ovakvo stanje, moete obraditi tu situ aciju. Moete posjedovati, prihvatiti, proivjeti i preobraziti svoj doivljaj jada, ali vrlo vjerojatno zaraditi i upalu plua, prijeete li svoju toku tolerancije. Ili, moete odjuriti do najblieg zaklona i

skloniti se pred pljuskom. Preporuio bih vam da odaberete ovaj zaklon, i preporuio bih vam ovakvu odluku, kad god je mogua. Integrativni postupak koristite samo onda, kad nije mogue pobjei i skloniti se pred kiom. Svi smo mi zateeni tim pljuskom na jedan, ili na drugi nain. No, ne uoavamo da nam se tako prua i prilika pronai i neki zaklon od kie, ali je ne koristimo. U stvarnosti, svi mi odabiremo i dalje ostati na pljusku. Do toga dolazi zato, jer se negativnost izvan nas podudara s negativnou u nama; privueni smo joj, posve nesvjesno. Uvueni smo u njen vrtlog, odraava se na nas, identificiramo se s njom i ona postaje nae vlasnitvo. Pa konano, vjerojatno smo je sami i stvorili. Prosvijetljena osoba jednostavno se sklanja s kie. Neprosvijetljena ostaje na pljusku, bori se protiv njega, obnavlja okolnosti. Tako se pitanju okoline pripisuje i druga uloga. Jer, ako je naa okolina takva kakva jeste, a istovremeno odraava i nas same, moda nam je upra vo iz tih razloga toliko teko okrenuti joj lea i napustiti je. Privlaimo i upijamo energije koje se ve nalaze u nama Valja prihvatiti negativnost za koju nam se ini da stie izvana, pa ak i kad se radi o izrazito negativnom okruenju. Naa reakcija na vanjske okolnosti odgovara naoj karmi - ona je tek dio naeg mehanizma projiciranja. Ako naa okolina djeluje na nas tako da nas ljuti ili ini depresivnima, ovi se osjeaji gomilaju i komeaju u naoj podsvijesti. A trebali bismo samo prihvatiti ove negativnosti. U takvom sluaju, problem negativne okoline odjednom doiv ljavamo kao preveliko optereenje. Iako bismo osjeaje koji naviru trebali integrirati, preplavljuje nas lavina negativnosti koja se na nas obruava; poinjemo suzbijati, a na rast stagnira. Stoga moramo na stojati nadzirati svoju okolinu barem u onoj mjeri, u kojoj nee pri jei nau toku tolerancije, i tako dospjeti do toke preoptereenosti. U isto vrijeme, moramo shvatiti i da bi, kad bismo oko sebe izgradili zatitne bedeme od svih vrsta uoenih negativnosti iz okoline, moglo doi i do posvemanjeg odvajanja od vlastite projicirane podsvijesti. Morate takoer upamtiti koliko je vano otvoriti se pozitivnim utjecajima i energijama, te primiti blagoslov koji su nam takvi izvori

u stanju pruiti. Stoga morate pronai pravu ravnoteu u suoavanju sa ivotom, i to tako, da njegujete sebe i suoavate se sa svojim pro jekcijama, ne dozvoljavajui da vas pritom preplavi jo i negativnost svijeta. Meutim, nalazite li, da se od neke posve odreene negativne osobe ili okolnosti nikako ne moete zatititi, budite uvjereni da ste se susreli s jednom od onih svojih karmikih zadaa, koju valja obra diti integriranjem. PRISTATI NA Mi pristajemo na neto onda, kad se izjednaavamo s time, ili jednostavnije, kad odluimo, da neemo bjeati pred kiom. Takve situacije uzimamo vrlo ozbiljno, niti ne sanjajui da smo ih velikim dijelom stvorili sami, kroz vlastite projekcije. Kad naiu takve situa cije, moete pokuati sljedee, da biste dobili bolji uvid u ono to se u stvari dogaa. Pokuajte si predoiti, da su oni ljudi, za koje vam se ini da vam uzrokuju problem, u stvari, nainjeni od izrezane papirne ljepenke. Ugledajte ih pred sobom kao plone, jednodimezionalne, bojama obojene i premazane, nacrtane likove. Pogledajte zatim i iza njih, i ugledajte tamo drvene drke, koje pridravaju te likove da bi stajali uspravno, ustoboeni pred vama. Kad vizualizirate ove likove, gle dajte ih kako ine sve ono, to vas je toliko potreslo. Sagledajte ih u njihovom nepominom poloaju koji se ne mijenja. Shvatite, da ste vi sami stvorili takve likove, tek da biste iskuali i istraili sami sebe. Ovo e vam oduzeti samo tren; ne elite zadrati ovu predodbu toliko dugo, da vas uspije posve izbaciti iz dogaaja. No, ovakva vam vizualizacija moe pomoi, da im se ak i nasmijeite - i to u jeku samog sukoba. Moe vam se uiniti, da na ovaj nain drugim ljudima oduzimate njihovu osobnost, da ih depersonalizirate, sagledavajui ih tek kao likove iz crtanih filmova, ali nije tako. Vi ih samo dramatizirate, i tako umanjujete svoju sklonost da pristanete na svoju vlastitu projekciju. Jer, depersonalizirate druge upravo kad pristanete na igru koju vam oni nameu; upravo ih tada gledate kao izrezane. Svoje projicirane uloge pripisujete njima. Ne vidite ih onakvima kakvi uistinu jesu. Otkrio sam koliko mi ovaj mali trik pomae da bih pre kinuo bilo kakvu reakciju na moje vlastite projekcije, te da mi je omoguio objektivniji odnos prema svim osobama iz moje okoline.

RJEAVANJE PROBLEMA Tehnike integrativnog postupka mogu se openito koristiti za rjeavanje problema, kao i za obradu osjeaja i raznih ivotnih situ acija. Problem moe biti posve praktine naravi, pitanje neke osobe ili odnosa, ili bilo koji drugi. Zadrite u svom umu situaciju s problemom koji obraujete, bez ijedne misli o njegovu moguem nainu rjeavanja. Predajte taj pro blem inteligenciji vaeg vieg Ja. Rjeenje, koje e vam ona dati, bit e jedinstveno i stvaralako. Svi stvaralaki nastrojeni ljudi koriste slian pristup, ak i ako ga moda nisu svjesni. A koraci, koje bi trebalo poduzeti, su sljedei: SVIJEST: Jasno rijeima u svom umu oblikovati problem, ali ne i njegovo rjeenje. Moete ga ak i zapisati PRIHVAANJE: Prihvatiti injenicu da ne znate rjeenje. Ui u stanje zena nazvano Ne znam. IZRAVNO PROIVLJAVANJE: Zadrati problem u svo joj svijesti, u ulozi Promatraa. U sebi ga predati svom viem Ja, a zatim na njega zaboraviti. Ova prva tri koraka mogu vam oduzeti nekoliko minuta, ili ak i manje. PREOBRAZBA: Priekajte da se rjeenje samo pojavi, bilo tako da vam izravno sijevne umom, bilo da se pojavi u obli ku sna, ili vam se predstavi na neki drugi simbolian nain. To se moe dogoditi odmah, ili tek nakon izvjesnog vremena. RAD SA SNOVIMA Snovi su sredstvo kojim naa podsvijest dojavljuje svoje sadraje naem svjesnom umu. Kad zaponete s radom na sebi, postoji velika vjerojatnost da e i va ivot u snovima postati mnogo ivlji, a za vas i mnogo znaajniji. Tijekom snivanja odvija se i spontano proienje. Uobiajen se psiholoki i analitiki pristup snovima sastoji u tome, da se pokuava dokuiti to oni, u stvari, predstavljaju. Iako analiza snova moe ponekad biti prikladna, u naem radu snovima pristupamo kao i bilo kojem drugom dogaaju. San se smatra dramatiziranom

metaforom, koja izaziva bujicu svih osjeaja to ga prate. Dovoenje osjeaja u svijest smatra se osnovnom svrhom sna; njegov se intelek tualni sadraj pritom smatra sekundarnim, a vrlo vjerojatno i onim, koji nas samo eli zavarati. Primjerice, moete sanjati o nekom naroito runom sukobu sa svojim partnerom, te o tome, kako ona ili on izraava svoju mrnju prema vama. Razmislite li o ovom snu prema njegovoj nominalnoj vrijednosti, pomislit ete da vas je elio upozoriti na neto, vezano uz vaeg partnera. Moete postati paranoini. Moete se izgubiti u ana lizama, posve zanemarujui sam osjeaj kojeg vam je san dojavio. No, obradite li ovaj san sa stanovita Integrativnog postupka, razmislit ete o tome, da vam je taj san na povrinu onio suzbijene, dopunjujue osjeaje vezane uz va odnos s partnerom, ili ak i uz vas samog, samo to ih projicirate na partnera. Tako neete dopustiti snu da ugrozi va odnos s voljenom osobom. Prihvatit ete i proi vjeti taj osjeaj, proiujui ga. Snovi koji su znaajni za vas bili bi zapravo svi oni, u kojima se javljaju snani osjeaji. Jer, osjeaji su onaj sutinski dio snova, koji se lako moe zanemariti u potrazi za njihovim znaenjem. Ako ne shvatite da se kroz san u stvari proiavaju vai vlastiti osjeaji, tada im se opirete i iznova ih suzbijate. Nemojte odbacivati sami sebe, odbacujui vlastite osjeaje koji vam se razotkrivaju u snu; ne traite intelektualno znaenje, kojeg vjerojatno u tom snu niti nema. Integrirajte osjeaje ili odmah nakon to se probudite, ili tijekom vae redovite meditacije. Rad s osjea jima to se javljaju u snovima, moe postati samo jo jedan moan pristup vaem radu na sebi.

Shvaam da je sukob kojem sam podvrgnut zapravo ishod moje ovisnosti o samo jednoj strani nekog dualistikog iskustva, dok nastojim izbjei njegovu drugu stranu. Znam da me nikakva koliina pozitivnog nee nikada posve ispuniti, te da za iscjeljenje samog sebe moram izravno integrirati negativnu stranu, prihvativi je i iskusivi. inei to, nadilazim emocionalni val koji me dosad nosio. Pronalazim istinsko ispunjenje. Izrastao sam.

13.

Integriranje

U radu na sebi, integriramo obje strane bilo kojeg dualistikog iskustva. Jer, na je problem to, to neprekidno odbacujemo jednu njegovu stranu, a ovisniki se veemo uz onu drugu, oblikujui tako vlastitu patnju. Razumijevanje ovoga u bilo kojoj od bolnih ili stre snih situacija postaje dijelom nae svijesti, i prvim korakom prema njenoj preobrazbi. Nae vienje negativne strane dualizma jo se i pogorava naim projekcijama. Projiciramo suzbijene osjeaje, mislei da ih je uzro kovalo neko stresno iskustvo. Primjerice, odbacujemo nesigurnost, a zatim svoj strah projiciramo na neku nesigurnu situaciju, mislei da je ona odgovorna za na strah. Odbacujemo sebe, jer ne prihvaamo svoj strah. Postajemo kompulzivni; udnja za zadovoljenjem naih potreba daleko nadmauje ono stvarno mjesto, koje bi ta potreba tre bala imati u naem ivotu. Ono to moramo spoznati, bilo bi sljedee: kakve god mi krajno sti poduzimali da bismo zadovoljili svoje kompulzivne potrebe, nikada nam nee biti dovoljno, zbog njihove dualistike prirode. Suzbijene osjeaje ne mogu se zadovoljiti nikakvim vanjskim sred stvima; to je tek lano obeanje materijalizma. Suzbijene se osjeaje mogu zadovoljiti jedino svojim unutarnjim proienjem, a time i svojim iscjeljenjem. Kad su osjeaje suzbijene, ishod je blokada. Blokada prikriva sva ona osjeanja koja smo izbjegavali, no istovremeno stvara i kompulzi vne udnje za njihovim dualistikim dopunama. Na primjer, suzbija mo usamljenost, pa prisilno nastojimo biti neprekidno okrueni ljudi ma; no, ma koliko se mi kretali meu njima, to nam nee biti dostatno, niti nas zadovoljiti. Usamljenost se naprosto mora integrirati izravno.

Prisilne elje mogu se osjetiti u bilo kojem od naih sredita svi jesti. Ono to bi nam zapravo trebalo nije zadovoljenje tih elja, ve uklanjanje ove prisile, i to integracijom obiju strana dualnosti o kojoj se radi. Tek se tada protok energije u tom sreditu uspijeva normalizi rati, a prisila razrijeiti. Svakako, ma s kojom se situacijom suoavali, ona je neto, to smo sami sebi privukli svojim suzbijenim energijama, svojom kar mom, neto s ime smo trebali zapoeti ovaj ivot. Prihvaanje i pro ivljavanje energija, koje na povrini opaamo kao osjeaje, uklonit e podsvjesni uzrok za takve okolnosti, i spontano e nastupiti preo brazba. Prisjetite se da u radu s osjeajama prije svega trebamo po buditi iscjeljujuu energiju, te ui u stanje Promatraa. inei to, dobivamo snagu i mogunost za suoavanje s naim snanim osjea jama. Kad se u tome usavrite, moi ete u ulogu Promatraa ui ve za nekoliko sekundi, ili ak i manje. Bit e dovoljno tek prisjetiti se da to trebamo uiniti. U svijest Promatraa moe se ui i tijekom bilo koje djelatnosti ili tijekom meditacije; na kraju e odravanje Proma traa budnim postati naa druga priroda. Obino svatko od nas pronalazi podruja osobnog izazova u je dnoj od prve etiri akre, ili u vie njih: u Opstanku, Uzbuenju, Moi ili Srcu. U ovom emo poglavlju u pojedinostima obraditi integraciju svakog od ova etiri sredita, no prije toga, recimo neto o jednom opem i uestalom stanju - o stanju depresije. INTEGRIRANJE DEPRESIJE Depresija je stanje energetske iscrpljenosti. Do nje moe doi u jednoj, ili u vie akri istodobno. Mogue je izgubiti perspektivu, pa depresiju projicirati i na ona podruja ivota, koja s tim nisu ni u kakvoj vezi, mislei da smo depresivni zbog ove ili one okolnosti, umjesto da prepoznamo njen pravi uzrok: vlastitu energetsku ispranjenost. Ako ste navikli na traganje za izrazitim uzbuenjima ili nekim naroitim poticajima, kao dopunu tome iskusit ete depresiju, i to im se iscrpe sve vae priuve energije. Moete pokuati i pobjei od depresije, traei jo vie tih uzbuenja ili poticaja, ili ak krenuti u zlouporabu lijekova i droga, no time samo jo bre upadate u ovisniki ciklus.

Budui da smo svi mi aktivna bia, odreena mjera depresije je gotovo neminovna. Jer, ona je dopuna aktivnosti. Moete li prihvatiti depresiju i otvoriti joj se, iznova ete napuniti svoje energetske priu ve, umjesto to je i nadalje suzbijate, odbacujui tako i sami sebe; a to e vas samo dovesti do toga, da postanete jo depresivniji, i to zbog depresije u koju ste zapali. Odbacivanje sebe moe biti glavni uzrok energetske iscrpljenosti Neprekidno odbacivanje sebe moe nas odvesti i do kronine depresije. Kad se odbacujemo, bilo kroz grinju savjesti, okrivljava njem drugih, ili pak matajui o svijetloj budunosti ili prolosti, optuivanjem, reagiranjem na osjeaje, nadziranjem, a naroito kad smo motivirani vlastitim negativnostima, tada smo prisiljeni troiti velike koliine energije. Ona nam je prijeko potrebna za blokiranje odgovarajuih akri, ali i za izgradnju titova prema onim naim dijelovima koje suzbijamo. Kad uistinu duboko uronimo u odbaciva nje samog sebe, osjeamo ak i privremeno olakanje, zbog naglog dotoka energije; samo, nakon toga nailazi reakcija. Da bismo depresiju integrirali, prvo moramo shvatiti da je to osjeaj potpune energetske ispranjenosti. Nemojte reagirati pokua vajui pobjei od njega, ili ga nadomjetajui nekom drugom aktiv nou. Ne okrivljujte okolnosti, dogaaje ili druge osobe za svoju depresiju. Umjesto toga, prihvatite je i iskusite. Kad zaponete raditi s osjeajem depresije, ubrzo ete osjetiti kako dolazi do punjenja energije. Vae vie Ja automatski e vam oda iljati energiju, kako bi nadopunilo vae iscrpljene priuve. Moete mu u tome i pomoi tako, da pobudite energiju iscjeljenja ulazei u alfa stanje, koristei energizaciju te meditacije vezane uz energiju dobivenu od zemlje, a naroito izravnim disanjem u same osjeaje depresije. Kad jednom integrirate depresiju, ona se pretvara u prirodnu dopunu za koritenje naih energija. Preobraava se u vrijeme koje nam treba za novo punjenje energijom, te za konano izljeenje. Mo e postati prepuna radosti i oputanja, kad joj se konano predamo. Fizike neravnotee, koje bi se mogle pojaviti zajedno s energetskom iscrpljenou, takoer e ubrzo doi na red.

Depresija se moe i suzbiti, a zatim pohraniti u energetskom tijelu; ali, tada iscrpljenje postaje sveobuhvatnije, ak toliko da vie nemamo snage za prihvaanje novog punjenja. Imate li neki obrazac kojim se sluite da biste izbjegli depresiju, vjerojatno u sebi ve nosite veliku koliinu suzbijene depresije. Morat ete poraditi na njoj, i to na vrlo razborit nain, ne prekoraujui svoju toku toleran cije. Ne reagirajte na svoju depresiju i nemojte joj dopustiti da vas motivira. Jer, kad je prihvatite, na kraju ete stii do toke, u kojoj ete svoju depresiju iskusiti na uravnoteen nain, i doivjeti je kao prirodno punjenje novim energijama. INTEGRIRANJE STRAHA Strah potjee iz prve akre, iz Opstanka. U naoj se svijesti poja vljuje kao tjeskoba, nesigurnost, bojazan, nervoza ili paranoja. Po stajemo opsjednuti pitanjima posla, novca, zdravlja, fizike zatite, samog ivota. Odreena koliina straha gotovo da je i nuna da bi se preivjelo u ovom naem svijetu. Taj nas strah titi. Kad se strah integrira, oprez i temeljitost dolaze u ravnoteu s njegovim uzrocima, to rezultira naom razumljivom potrebom da se pobrinemo za osnovna sredstva za preivljavanje. Nai su poticaji tada umjereni, a mi sami postaje mo osjetljiviji. No, ako smo neintegrirani, bojimo se i samog straha. Ne doputa mo mu, da postane dio nae osobnosti; odbacujemo ga i opiremo mu se. Smatramo ga nepoeljnom osobinom, neim to bi trebalo uklo niti, a ne pronai za nj uravnoteeno mjesto u naim ivotima. Tako motivirani na uklanjanje straha, mi ga, naravno, suzbijamo. Suzbijajui strah, ulazimo u ciklus odbacivanja sebe. Strah se gomila u naoj podsvijesti, sve dok nas posve ne obuzme. Zapoinje mo ga projicirati na neodgovarajue situacije. Postajemo paranoidni, zamiljajui prijetee okolnosti posvuda, pa i tamo gdje one uope ne postoje. Svoju osobnu stvarnost podeavamo i podreujemo borbi protiv straha. Strah se ne moe pobijediti manipuliranjem stvarnosti Moe prohujati mnogo godina naega ivota, prije no to shva timo da, ma to mi radili da pobijedimo strah, to nikada nee biti i

dostatno. Strah e uvijek ostati prisutan, jer ga nosimo u sebi. Neki ljudi to nikad ne uspijevaju nauiti. Utroe itav svoj ivot motivirani njime, i ne znaju kako ga unititi. On nee nestati samo zato, jer smo mi unijeli neke promjene u svoj ivot. Istina je da ponekad, u odree nim podrujima, moemo doivjeti i izvjesno privremeno olakanje, samo, odmah e se pojaviti na nekom drugom podruju. Tek smo uspjeli izmijeniti objekt, na koji emo ga ubudue projicirati. Primjerice, iznenada vas mogu zatei neke hitne potrebe finan cijske prirode, no vi projicirate na tu situaciju, i poinjete zbog nje osjeati bezuman, znatno preuvelian stres. Proivljavate svoje suz bijene tjeskobe, jer su one zapravo te, koje su se projicirale. Postajete sve zbunjeniji i tjeskobniji, a posebno kad otkrijete, da ne postoje mogunosti za zadovoljenje tih potreba, ma koliko novca priku pili. Va se dohodak moe i poveati, no na psihikoj vas razini vai suzbijeni strahovi nastavljaju tjerati u sve vee trokove. Nikako da krenete naprijed. Ovdje nije trenutna situacija ona, koja je uzrokovala nastali stres, ve su to uinili vai dugo vremena suzbijani osjeaji. Ako se ovi osjeaji proiste, omoguujete sebi da radite sa stvarnom situacijom na mnogo razumniji i uinkovitiji nain. Nadalje, kada dopustimo sebi da nas motivira strah, postajemo ovisni o svemu onome to uspijemo pribaviti. To moe biti radno mjesto, pozitivan bankovni raun, trite dionica, gospodarstvo, a to opet dovodi do jo vie nesigurnosti i nemira. Koristiti druge ljude kao sredstvo za suzbijanje straha koji osje amo u sebi tjera nas u nezdrave i ovisne meuodnose s njima. Ljutimo se zbog svoje ovisnosti, pa nam postaje nemogue odrati i zadrati ljubav. Na nesreu, strah je i jedan od glavnih uzronika kakvoe dananjih ljubavnih veza. Jer, njima se okreemo upravo u pokuaju da unitimo strah za vlastitu sigurnost ili bogatstvo, strah od usamljenosti ili brige za vlastito samopotovanje, strah od po manjkanja seksualnih zadovoljstava. Moramo nauiti da mu ipak nikada ne uspijevamo pobjei, jer je na strah kompulzivne prirode, pa ga valja integrirati, a ne boriti se protiv njega. Jeste li motivirani strahom, ili ljubavlju? Moramo biti svjesni toga, koliko je nevjerojatno lako biti pod svjesno motiviran strahom. Da bismo provjerili vlastitu motivaciju.

upitajmo se jednostavno, motivira li nas strah ili ljubav. Jer, to su dvije glavne vrste motivacija. Kad nam je glavni motiv strah, zanima nas samo ishod naih djelatnosti; u samoj djelatnosti zapravo i ne na lazimo nekog uitka. A kad nam je motiv ljubav, radimo ono to radi mo ve samo i zbog radosti koju pritom osjeamo. Svoju ljubav izra avamo kroz svoj rad. A bilo koja vrsta nagrade postaje nam manje vana, sekundarna. Mogue je ivjeti svoj ivot utemeljen na motivaciji ljubavi, samo, mnogi se od nas ba i ne mogu time pohvaliti. Jer, svi smo mi gotovo u cijelosti motivirani svojim strahom. Strah, koji se javlja na razini sredita Opstanka, obino se na povrini i u naoj svijesti iska zuje kao tjeskoba, vezana uz novac i sigurnost; to je put, kojim se sti e do pohlepe, pa i sebinosti. Naravno, novac nam je potreban da bismo preivjeli, ali ako nas motivira ljubav, stii e i novac. Moda ete poeljeti sami utvrditi, vlada li vama strah, ili ljubav. Kad biste samo svaki dan mogli dodati tek mrvicu ljubavi u motive to vas pokreu, va bi se ivot ubrzo posve izmijenio. No upamtite, to ne znai da zato trebate postati motivirani strahom zbog neposto janja, ili od gubitka svoje ljubavne veze. Problem je u tome, to ne moemo postati motivirani ljubavlju sve dok u sebi zadravamo suzbijeni strah. Da bismo postali motivi rani ljubavlju, prvo moramo proistiti strah, jer e se inae nepre kidno prikradati naim motivacijama. Jedino nas suoenje sa strahom i njegovo integriranje dovodi i do konanog i uenog osloboenja. Prihvatite i iskusite svoj strah Strah se integrira kao i svaka druga osjeaja. Kad osjeate tje skobu ili nesigurnost, ili se nalazite tik pred donoenjem neke vane odluke, ili ste neim motivirani da konano unitite strah koji vas izjeda - zaustavite se, i prvo ga obradite. Prihvatite svoj strah; uite zatim u stanje Promatraa, te ga izravno iskusite. Osjetite svoj strah, ne pruajui mu ni najmanji otpor. Otvorite mu se pod budnim okom Promatraa, sve dok ne osjetite promjenu u samoj energiji. Mui li vas problem kroninog straha, morat ete ovo ponavljati tijekom od reenog razdoblja. Radite sa svim osjeajama koje naviru iz sredita Opstanka, kao to su tjeskoba zbog gubitka neke imovine ili posjeda, naputanje od strane onih o kojima ovisite, ili openito - nesigurnost

bilo koje vrste. Nemojte nikoga okrivljavati za nastalu situaciju, ukljuujui ovdje i sebe. Uvijek se prisjetite, da valja disati izravno u osjeaju. Diite ra vno u sredite Opstanka. Koristite i rad na tijelu, da biste oslobodili one energetske sunjeve - osjeaje, zgrene u akrama. Unesite svje tlost u ta podruja, i proistite vlastite negativnosti satjeravi ih u sa mo tlo, u sredite Zemlje. Naroito naglaeno radite na sreditu Ops tanka tijekom vaih vjebi, ako vam upravo strah predstavlja naroit problem. Time ete stvoriti okolnosti, u kojima e vam motiv postati ljubav. INTEGRIRANJE SEKSA Kad suzbijamo i blokiramo svoju drugu akru, sredite Uzbue nja, osjeamo prisilne i poremeene udnje za seksom, hranom, alko holom, puenjem, lijekovima ili drogama, ili bilo kakvim drugim fizikim uzbuenjima. Otkrio sam, da se s tim udnjama moemo uinkovito obraunati radei s njima na energetskoj razini, prihvaajui ih i proivljavajui, bez ikakvih pokuaja da na njih i aktivno djelujemo. Nemojte svoje udnje proklinjati ili prezirati, pokuavati se boriti protiv njih, unititi ih ili bjeati pred njima. One su vrlo jake, pa biste tako samo upali u dodatno suzbijanje. Oslobodite energiju u drugoj akri Prilikom rada na sebi, glavni nam cilj postaje, osloboditi zapri jeenu energiju u drugoj akri. Krenite s osnovnim, poluredovitim fizikim vjebama. Zatim nastavite sa svojim redovitim vjebama rada na tijelu i jogom, naglaeno se bavei upravo drugim sreditem. Koristite stezanja perineuma i donjeg abdomena da biste pospjeili oslobaanje; to moe biti od velike pomoi. Sluite se meditacijom i radom na disanju, da biste u drugu akru unijeli svjetlost i pranu, a zatim navrle negativnosti protjerajte kroz prvu akru u tlo, u zemlju. Druga se akra moe pokazati tekom za obradu, jer su naa seksu alna potiskivanja jako dobro zatiena pravim bedemima - toliko vrstim, da mislim kako su to i glavni razlozi za sve probleme s ko jima se uope susreemo na ovom podruju.

Dok radimo s ovim sreditem, nae e se elje pojaati, a na povrinu e isplivati nevjerojatno razliite vrste osjeaja. Niti jednu od svojih elja ili osjeaja ne trebamo prezreti; upravo to ih je i natje ralo da se toliko duboko prikriju i zatite. Moramo ih prihvatiti i isku siti, ne djelujui na njih, jer su u ovom stupnju jo uvijek prisilne. Prihvatiti, ali ne djelovati na njih - u tome postoji profinjena razlika, ali zato i - kritina. Prihvatite, ali ne utjeite na svoje prisilne seksualne nagone Ve smo postali gotovo pretplaeni na pomisao, da se seksualni nagoni moraju zadovoljiti odmah, taj tren. Meutim, stvarnost, pa ak i u najboljim okolnostima, ne doputa uvijek trenutano zadovoljenje naih seksualnih potreba. Tada se osjeamo prevarenima. Osjeamo da ne dobivamo ono, to je nae prirodno i normalno pravo. Razvijamo procjenjivaki stav o seksualnim pobudama, podsvjesno ih prezirui, jer nam se ini da sa sobom nose vie frustracija, nego uitaka. Poi njemo ih suzbijati ve i pri prvim njihovim nagovjetajima, suzbijajui istovremeno i osjeaj seksualne frustracije. Na taj se nain suzbijeni materijal gomila, a mi postajemo - blokirani i kompulzivni. Mogu postojati i drugi naini, na koje zapoinje suzbijanje seksu alnih pobuda, ovisno o naoj osobnoj povijesti. No, ono to je pritom vano nije pitanje, zbog ega to radimo, ve je vano priznati da je upravo to ono, to nam se dogaa. Intelektualno razumijevanje uzroka ovih suzbijanja malo e nam pomoi da konano izmijenimo obrazac suzbijanja. Taj se obrazac ustalio na naoj podsvjesnoj ra zini, a odrava ga energija svega dosad suzbijenog. Dosegao je toku potiskivanja, onu na kojoj suzbijamo posve nesvjesno, niti ne znajui za to. Rad na osjeajima frustracije dozvanima u svijest, dovest e i do njihove konane integracije. Ono to valja priznati, to je zbilja, u kojoj se seksualno ispunje nje stvara i dolazi u ravnoteu kroz seksualnu napetost. Odbacujemo i suzbijamo ovu napetost, stvarajui blokade. Dio naeg odbacivanja uzrokovan je snanom prirodom seksualnih nagona, posebno kod mukaraca. Odbacujui svoju seksualnu napetost, zapravo joj poku avamo pobjei. Srljamo u potjeru za seksom zbog njega samog, umjesto da u njemu gledamo sredstvo kojim emo podijeliti i spojiti vlastitu energiju s energijom voljene osobe.

Ako ste prihvatili i iskusili seksualnu napetost ne utjeui na nju, sposobni ste i za sutinske promjene u vlastitoj energiji i osobnim obrascima rasta. Moe vam se uiniti da se time mnogo trai od vas, a i trai se. Samo bi oni, koji su se posvetili osobnom rastu i vjebama, eljeli proiriti svoja iskustva i na takav pristup, koji dovodi do logi nog zakljuka, da su u to ukljuena i znaajno duga razdoblja seksu alne apstinencije. Majstori Istoka vrlo su dobro shvatili ezoteriku psihologiju celibata. Oni nauavaju, da se energija seksualnog nagona (budui da je on sam prihvaen, ali se na njega nije djelovalo ni na koji nain) gomila sve do toke, u kojoj prelazi u ostale akre, te im slui za podsticanje njihova pobuivanja. Tako se seksualno sredite inte grira, i postaje glavno izvorite energije potrebne za cjelovitu osobnu preobrazbu. Ova promjena seksualne energije osnova je svih napre dnih teajeva joge, no ne bi se trebala primjenjivati sve dok osoba ne bude spremna za to, kad joj se otvore svi putevi u tijelu, tako da ener gija uistinu moe krenuti prema gore, umjesto da se ukotvi u drugoj akri. Obinim rijeima reeno, prihvatiti, ali ne i djelovati na, znai, da doputamo seksualnoj pobudi da postoji, da ak i sudjelujemo u seksualnom inu, ali ne doputamo da doe do orgazma. Na prvi se pogled ini, da je guenje orgazma najvei problem u svemu tome, no nije tako; jer, nagomilana se seksualna mo ipak oslobaa, ali - u vis, prema drugim, viim akrama, umjesto prema van, kao uobiajeni orgazam. U grani joge poznatijoj pod nazivom Tantra, u aritu je nadziranje i preoblikovanje seksualne snage u energiju Kundalini. Preoblikovanje se olakava posebnim za to namijenjenim vjebama, koje ukljuuju joga poloaje, disanje i zahvate. Glavni zahvat, kojim se razbija i raspruje seksualna energija je stezanje perineuma, pa se zatim iz drugog sredita usmjerava u ostala, via sredita. U svojim je nadahnutim djelima i knjigama uitelj Mantak Chia ovaj predmet dobro pribliio svima, koje je to zanimalo. A iz njegove slave i omiljenosti zakljuujemo, da je bilo mnogo vie zainteresiranih, no to se uope i moglo oekivati. U svemu je tome najvanije, da osjeaj prvo treba prihvatiti, a tek potom donijeti odluku da se na njega ne djeluje. Mislim da mnogi. koji se bave duhovnou, ine sljedeu pogreku: u ime celibata su zbijaju svoje seksualne nagone, pa ak i kad ne misle da to ine.

Nagone moramo prihvatiti namjerno i svjesno, ak ih i veliati, samo ne i pokuavati utjecati na njih. Prisilni se seksualni nagoni rjeavaju kao i bilo koji drugi integrirani osjeaj. Nakon nekog vremena, vjerojatno e se energija podii na viu razinu u tijelu i bez da je na to prisiljavamo. Ako se nagoni ne prihvate, energija se nee podii u vi e akre. Jer, suzbija se i zadrava u drugoj akri. Znam da ova promjena, preoblikovanje seksualne energije, nije neto na to biste ve sad mogli biti spremni, no i sama spoznaja o tim mogunostima moe utjecati na va stav o potrebi trenutnog zadovoljenja seksualnih pobuda im se pojave. Dodat u tome i slje dee: kad se seks jednom integrira te se uspostavi celibat, seksualna frustracija kao da isparava, nestaje. Nema vie osjeaja neprekidne frustracije, a pogotovo se ne javlja potreba za uobiajenim seksual nim oputanjem. Umjesto toga, nastupa osjeaj prepun radosti zbog osloboenja od robovanja seksualnim napetostima. S druge strane, jo se uvijek moemo uputati u seksualne aktivnosti bez postizanja uobiajenog orgazma, ali bez imalo prisile. To je kao kad biste posje dovali sve ono najbolje iz obaju svjetova, o kojima govorimo. Iz vlastitih iskustava i istraivanja vezanih uz ovo podruje, otkrio sam da mi je trebalo svega nekoliko tjedana da bih nadiao po etnu frustraciju zbog toga, to se sakupljena energija nije oslobaala uobiajenim putem. Jer, ona bi tada krenula sve do vrha moje glave, gdje bih osjetio stvaranje pritiska, a zatim bi se vratila na nie, u moje tijelo. Nakon nekoliko sam mjeseci ve osjeao posvemanje, ogro mno osloboenje seksualne napetosti u donjem abdomenu, u pod ruju druge akre. No, to se dogodilo tek nakon to sam dopro do toke potpunog prihvaanja svojih seksualnih pobuda, koje bih osjetio. Prije toga, bio sam uvjeren da sam ih ve prihvatio, ali - nisam; nesvjesno sam se opirao ovom prihvaanju. Do osloboenja je dolo jednog dana dok sam izvodio joga poloaje, i kao Promatra istovremeno pratio ra anje svog seksualnog nagona. Tada sam doivio potpuno prihvaa nje, proivio itav taj osjeaj, gotovo istodobno osjeajui i oslobaa nje svoje suzbijene seksualne napetosti. U njoj su bile sadrane i one seksualne napetosti, ijeg postojanja do tada nisam niti bio svjestan. Olakanje, koje sam u tom trenutku osjetio u akri, bilo je golemo. U tom sam jednom jedinom iskustvu proistio velik dio suzbi jenog materijala, koji se prikrivao u mojoj drugoj akri. Za mene je

poelo ono glavno, veliko iscjeljenje, kroz koje je seksualna energija potakla na rad moja via sredita. Tada sam krenuo i u razdoblje pro iavanja solarnog pleksusa, a zatim se nastavio probijati kroz suz bijene negativnosti tog sredita. Veina nas je nagomilala suzbijene materijale u drugom sreditu. Stoga ga je teko obraditi bez uobiajenog seksualnog olakavanja. Pa i suzbijanje samo po sebi blokira energiju da se podigne, te krene u vie akre; zato nam kao jedini izlaz i preostaje njeno oslobaanje putem orgazma. Zaponete li s radom na ovom sreditu, vae e se iskustvo sa seksom postupno mijenjati. Uveat e se vaa sposobnost uivanja u seksu, i to bez imalo prisile i onih bivih prisila, ali e se isto tako uveati i sposobnost uivanja u ostalim, s drugom akrom povezanim podrujima - u hrani, alkoholu ili drogama. Obraujete li neku od navedenih supstanci, moete se njome baviti na posve isti nain kao i sa seksom. INTEGRIRANJE SRDBE Srdba je nain izraavanja neintegrirane tree akre, sredita Moi. Istovremeno postoji i velika vjerojatnost, da je to i osjeaja koju najee projiciramo. Jer, neprekidno izbjegavamo vlastitu od govornost za ljutnju koju osjeamo, mislei da su je uzrokovali oni oko nas. Neprestano okrivljavamo druge, odbacujui time sebe. Ne pokuavajte mislima rastjerati svoju srdbu Za srdbu ne postoji neka razumna osnova. Ona se ne moe nad zirati tako, da prvo intelektualno utvrdimo to je to, to nas je raz ljutilo, te da zatim pokuamo izmijeniti svoju reakciju reprogrami rajui bilo sebe, bilo one oko nas. Razumne vrste terapije, u kojima nastojite izmijeniti sadraj svojih reakcija i poticaje za njih, mogu biti provjereno opasne. Koristite li razuman pristup, pa vam se ini da je i uspjean, znajte da ste tek iznova suzbili svoju srdbu, te da e se iznova pojaviti, ali u neko drugo vrijeme. Neuobiajene koliine neije srdbe prepoznajte uvijek kao suz bijenu energiju. Ona se mora osloboditi na energetskoj razini. Odgo vor ne lei u reprogramiranju. Jer, ono zapoinje pretpostavkom, da se srdba - mora izbjei; stoga je ve od poetka osueno na pro past. Srdbu moramo prihvatiti, da bismo je mogli i proistiti.

Moda ste takoer ve iskusili i ono, to bismo mogli nazvati uobiajenim koliinama ljutnje; to ne ukljuuje suzbijene energije, pa nije onako snaan osjeaj, kakav je suzbijena srdba. Integrativni postupak je najbolje sredstvo koje poznajem za rjeavanje obiju vrsta - uobiajene ljutnje, i neuobiajene srdbe. Ve smo govorili o tome, koliku nedjelotvornost i samodestrukciju sadri u sebi ideja o istresanju srdbe na one, koji nam se ine njenim uzronicima. Integrativni postupak, disanje i rad s tijelom oslobaaju srdbu vrlo djelotvorno, a da pritom ne otuuju od nas osobe koje nas okruuju. Koristio sam srdbu kao primjer tijekom rada na ovoj knjizi zato, jer predstavlja toliko rasprostranjen problem za sve nas. Prijeimo stoga stupnjeve integracije, s posebnim osvrtom na srdbu: 1. SVIJEST. Posjedujte svoju srdbu. Shvatite da vam ono, to vas je razljutilo, naprosto donosi vaa vlastita suzbijena srdba. Nema nekog objanjivog razloga zbog ega odabire mo da budemo bijesni, ali naa podsvijest koristi ovu priliku da bi se projicirala, i proistila samu sebe. 2. PRIHVAANJE. Prekinite s unutarnjim opiranjem svojoj srdbi. Nemojte misliti da ste je uspjeli izbjei. Prihvatite je, ali ne djelujte na nju, i nemojte je okrivljavanjem drugih ras prostirati daleko izvan sebe, u sam Svemir. Ako okrivljujete ili napadate druge za koje vam se ini da su vas razbjesnili, odbacujete sami sebe, i iznova samo suzbijate srdbu koju osjeate. 3. IZRAVNO PROIVLJAVANJE. Predajte se iskustvu ljut nje. Osjetite je u svom tijelu, osjetite pokretanja te snane energije. Ako je mogue, iskoristite one joga poloaje i rad na tijelu kojima se djeluje na solarni pleksus. Osjetite svoju srdbu, u trenutku u kojem nastaje, bez ikakvih misli o tome kako da je promijenite. NASTAVITE DISATI. 4. PREOBRAZBA. Ukljuite u rad svog Promatraa tako, da se usredotoite na svoje Tree oko. Dopustite energiji srdbe da pronae svoju vlastitu ravnoteu. Dopustite da vam ishod usmjerava vae vie Ja. Dopustite da se dogodi promjena na

unutarnjim psihikim razinama, bez vae svjesne namjere ili znanja o tome. Ljutnja e se ovaj put razrijeiti a ne suzbiti, pa e spontano doi do stvaralake promjene. Predstavlja li srdba i vama problem, morate prihvatiti da e vam trebati neto vremena kako biste sebe iznova doveli u ravnoteu. Nauite kako raditi sa srdbom tijekom meditacije; stei ete sposob nost da to uinite i tijekom samog sukoba. U jednom sam razdoblju svoga ivota, osjeao nailazak nevjerojatnih valova srdbe kad bih sjeo i meditirao. To mi je ak ometalo meditaciju, pa bih zbog toga postajao ljutit. Tada sam shvatio da se to moja podsvijest proiava, te da jednom, kad se pripremim za meditiranje, neu vie pokuavati promijeniti bilo to u svojoj okolini, sve dok se moja meditacija ne dovri. Sjeo bih. Telefon bi zazvonio, a automatska tajnica ne bi bila ukljuena. Susjedi bi zapoeli glasno sluati glazbu dok su moji pro zori zjapili irom otvoreni. Moja bi maka stala grepsti po vratima, i zahtijevati da je pustim van. Tapetar iz mog susjedstva zapoeo bi svoj svakodnevni rad - eki bi stao odjekivati, i tako redom. Sve se to dogaalo nakon to sam se preselio na obalu mora, da bih pronaao svoj mir, udaljen od gradske vreve. Tijekom tih meditacija, oslobaao sam ogromne koliine srdbe. Mnogo mi se puta tijelo poinjalo ak i tresti, drhtati, no ne bih odu stajao od njena proivljavanja. Kriza bi ponekad potrajala i do dese tak minuta, dogaajui se i vie puta tijekom nekoliko mjeseci. Shvatio sam, da ja osobno privlaim ovakvu vrstu dogaaja, a zatim reagiram na njih kako bi se proistili. Nije mi bio potreban stres gradskih ulica, da bi me izazvao; sam sam se pobrinuo za dovoljno izazovnih situacija. Srdba se proiavala jer se ipak vie nisam nalazio u stresnom, ve u zdravom okruenju. Postupno se moja meditacija poela smirivati. Moda ete i vi morati proi kroz neko slino razdoblje, u kojem ete moi zapoeti s proienjem srdbe, ili neke druge snane osjeaje. Obradite li ono to se proistilo, mo ete postii trajnu promjenu na tom podruju. Srdba nam dolazi iz sredita Moi. Ljutimo se zato, jer nismo integrirali nadopunjujue strane podvojenosti Moi; nau sposobnost nadziranja, i nau bespomonost. Odbacujemo bespomonost i lju timo se kad naa mo - u stvarnosti naa djetinja, nedozrela udnja

da budemo svemoni - postaje ugroena. Moramo prihvatiti da u na ma postoji ta udnja, ali i da smo najvei dio vremena naprosto bes pomoni i bez mogunosti ikakva upliva na toliko toga to nas okru uje; jer, u stvari je upravo ova bespomonost osnova za na osjeaj moi. Zbog svega toga se ljutimo, pa u naem trenutnom stupnju rasta niti moemo, a niti znamo kako to rijeiti. Kad se sredite Moi jednom integrira, jo uvijek ete doivlja vati bljeskove ljutnje dok ete uvjebavati svoju volju. Ona e se rijeiti i brzo protutnjati ako joj se ne opirete i prihvatite je. Kad inte gracija u tom sreditu sazrije, osjetit ete osobnu mo, uravnoteenu s predavanjem svojem viem Ja, jer kad svjesni ego nije sposoban djelovati, tada nae vie Ja preuzima nadzor. Shvativi to, uspjet ete integrirati izraavanje i svoje osobne, a i one vie volje. No, ne poku avajte intelektualnim putem doprijeti do ove spoznaje. Obradite svoju ljutnju, i proistit ete se. Druga pitanja, takoer usko vezana uz sredite Moi, bila bi pita nja vienja samoga sebe, samopotovanja; openito, potrebe za nad ziranjem, te potrebe za pruanjem znaaja vlastitom ivotu. Osjeate li pritisak na ovim podrujima, nemojte dopustiti da vas taj osjeaj prisilno motivira. Obradite ove pobude, pribliite ih razumnim razi nama, a svoje odluke donosite imajui na umu svoje stvarne, a ne prisilne potrebe. Zatim, nemojte preispitivati je li vae trenutno sagle davanje vlastitih potreba onoliko stvarno, koliko bi to moglo biti. Jer, vae se potrebe ipak mijenjaju tijekom ivota. Ima mnogo stvari koje bismo tek trebali uiniti, izlaui se mogunostima da iz njih poneto i nauimo. inimo ih, pa ih potom nadilazimo. Pronaite svoje prave, istinske ciljeve, i nemojte se bojati slijediti ih. INTEGRIRANJE ODNOSA Odnosi potpadaju pod sredite Srca. Imamo izvornu potrebu za odnosima svih vrsta: da budemo dio zajednice u kojoj ivimo, da ra dimo s drugima, da budemo intimni. Odnosi su vani i zato, jer dru gima slue kao zrcalo, odraavajui nae suzbijene osobine i potiui na rast. U naem smo drutvu naroito razvili prisile vezane uz jednu zasebnu vrstu odnosa - romantinu ljubav. Tragamo za partnerom; gladujemo za intimnom vezom, no zadovoljenje te gladi i preesto nam izmie. Moe li se ova potreba uope ikada i istinski ispuniti?

Vjerujem da moe, ali tek ako joj pristupimo na pravi nain. Postoji stvarna potreba da budemo s nekim, ali i potreba da budemo sami. Meutim, kad postanemo kompulzivni tragajui za takvim od nosom, sami sebe sputavamo pri ostvarenju jedne iskrene i cjelovite veze. Kad su nai osjeaji vezani uz ljubavni odnos neintegrirani, po kuavamo izbjei samou na sve mogue naine. Jer, tada se osje amo depresivno, prepuni smo straha i tako redom. Tragamo za uenim odnosom, uvjereni da e on predstavljati pravo rjeenje za nae osjeaje koji nas ine nesretnima. Postajemo ovisni o njemu, pa ak i kad nam ne prua ono to smo oekivali. No, ako je potreba za odnosom integrirana, tada je naa samostalnost u ravnotei s njom. Nema prisila; jednako cijenimo i vrijeme koje provodimo sami, kao i vrijeme provedeno s drugima. Vjerojatno nije pogrena pretpostavka, jer jo uvijek ni sami nismo do kraja prosvijetljeni, da e veina naih ljubavnih veza imati ovisniku narav, usprkos naim najboljim namjerama. To i nije neki naroit problem, moemo li prihvatiti i patnju koju ovisnost sa so bom neminovno donosi. Jer, patnju osjeamo uvijek kad se javi bilo kakva opasnost koja ugroava predmet nae ovisnosti, pa ak i kad je on tek privremeno odsutan; to je ujedno i najjednostavniji nain za utvrivanje posto janja ovisnosti. Moete uvjeravati koga god elite da je vaa patnja opravdana, zato jer se radi o vaoj posve uobiajenoj potrebi, ili zato jer je va partner bio neuviavan. Moete do beskraja racionalizirati svoje potrebe, no na kraju se sve svodi na to, da ste ipak postali ovisnik. Nadalje, tako privlaite upravo onu vrstu osoba koje e iza zvati posvemanju uzburkanost svih vaih nesigurnosti. Takva je sutina karme. Nai ete se vezani upravo uz one, koji e vas uiniti svjesnim vaih ovisnosti; zato ste ih, uostalom, i odabrali. Uvijek kad osjeate patnju u svom odnosu, bila ona u obliku nesigurnosti, seksualne frustriranosti, srdbe ili usamljenosti, morate se prisjetiti da ste vi sami odgovorni za tu patnju, jer se radi o vaim vlastitim suzbijenim energijama koje tako izbijaju na povrinu. A izbijaju uvijek, kad vam partner uskrati sve one osobine ili ponaanje o kojem ste ovisni i koje vam omoguuje da nastavite suzbijati svoju patnju. Uspijete li se toga prisjetiti, omoguit ete svojoj vezi da se odri, i neete vie druge okrivljavati zbog nje.

Koristite svoj odnos kao sredstvo za rast Iskoristite li odnos da biste utvrdili o emu ste u stvari ovisni, on e se pretvoriti u najmonije sredstvo vaeg osobnog rasta. No, ako pritom okrivljavate drugu stranu, do rasta ne dolazi, a sam odnos propada i umire. Ovdje nam pomae i malo filozofskih nazora, te shvaanje da svoj ivot i ivimo zato da bismo uili. Takoer e pomoi i svijest o tome, da je ivot i vie no samo jedno putovanje ovim svijetom u na em sadanjem tijelu. Zapravo, primijetio sam da je obino velik dio vremena koje pro vodimo u naim odnosima - skladan, osim jednog manjeg postotka koji se, recimo, kree izmeu 10% i 30%. Ako i va odnos odgovara ovom opisu, moete smatrati da je savren. Bit ete sretni veinu vremena, a kad se pojave ona druga, runa vremena u njemu, moete se povui u sebe i radom na sebi pronai prave razloge za njih. Tada e vaa veza postati va glavni zgoditak. Na ovaj se nain veza moe i odrati i sauvati. Nema savrene veze, jer niti mi nismo savreni. Odnos nam slui kao zrcalo za vla stite nedostatke i nesavrenosti. Kad se u njemu pojavi nesklad, moramo ga poeti obraivati postupkom. Trebamo postati svjesni, i preuzeti odgovornost za svoju reakciju - radi se samo o naim vla stitim ovisnostima, koje se osjeaju ugroenima. Moramo prihvatiti svoju patnju bez opiranja i bez okrivljavanja. Moramo je iskusiti, shvaajui da tako radimo na proienju vlastitog suzbijenog mate rijala. Doi e do preobrazbe. Drugi e bez greke otkriti i osjetiti koliko smo se izmijenili, pa e se i sami zauzvrat izmijeniti. Nema po trebe za bilo kakvim borbama, raspravama, razjanjavanjima, svaa ma ili uvjeravanjima. Sve nas to vodi tek do poraza nad samim so bom, jer i ako pobijedimo - izgubili smo; a naa se ovisnost nastavlja. Meutim, teko je odrati savrenstvo prihvaanja, kad se nae mo oi u oi sa stresovima koji se tijekom odnosa neprekidno pona vljaju. ak i kad za to preuzmemo odgovornost, i kad obraujemo, nailazimo na toku kad moramo rei dosta. Moramo povui ra zumnu granicu ravnotee izmeu obrade postupkom i sukobljavanja. Ne smijemo iskoristiti integrativni postupak kao izgovor za odrava nje jednog loeg odnosa, za podnoenje neke loe situacije ili kao

opravdanje za vlastite nesigurnosti. Ako obrada postupkom nije dovela do preobrazbe, a naa je toka tolerancije sve blie, moda treba raspraviti o svojim osjeajima, ukoliko to ve niste uinili, bez meusobnog okrivljavanja, otprilike ovako: Kad ti uini to i to, izaziva moje osjeaje . Bi li to mogao uiniti na neki drugi nain? Ako nam partner nije u stanju izai u susret, a uistinu smo dosegli svoju toku tolerancije, ili nas nastavlja okrivljavati, iako smo ve preuzeli vlastitu odgovornost, takvu bi vezu moda va ljalo okonati i ostaviti iza sebe. Ovisnost o odnosu moe se javiti na bilo kojoj razini naeg bia, kao na primjer u Sigurnosti, kad ovisimo o drugima radi njihove materijalne podrke; u Moi, kad nadziremo ostale, jer tako od njih pribavljamo energiju; u Srcu, kad nastojimo pobjei usamljenosti. Od svih tih ovisnosti, ini se da je najopravdaniji bijeg od samoe. Moda e vam biti teko shvatiti, zbog ega elju za odnosom s nekim, da bismo olakali svoj osjeaj usamljenosti, nazivam ovisno u, kad to nije ono emu odnosi slue? Pitanje samoe je ono, s kojim se svi mi moramo suoiti. Treba to i shvatiti, jer ovisni jesmo, i ma koliko vremena proveli s drugima, pa ak i s onima najvoljenijima, time ne uspijevamo ukloniti svoju usamljenost. Novosti i uzbuenja koja sa sobom donose nove ljubavi i veze, posebno ako su i seksualne naravi, privremeno uutkavaju tu samou u nama. No, ve nakon nekog vremena vie nemaju isti ui nak, i usamljenost se vraa u na ivot na velika vrata. Tada moemo krenuti u potjeru za sljedeim odnosom, ali nastavljamo suzbijati svoju usamljenost, postajui u svojim vezama sve povrniji, sve sklo niji iskoritavanju drugih. Na kraju, naa e nam karma sama pri rediti situaciju namijenjenu tome, da nas jednom zauvijek naui kako se od usamljenosti ne moe pobjei. Ako niste razvili svoju sposobnost za ljubav prema sebi, bit ete usamljeni bez obzira s kim se trenutno nalazite. Neete znati kako prihvatiti ljubav koju vam drugi nude, pa ak i kad vas iskreno vole. Moda ste i sami to iskusili, u obrnutom smjeru - moda ste ve voljeli nekoga tko nije znao prihvatiti vau ljubav, jer sam nije stupio u dodir s ljubavlju u samom sebi. Integriranje samoe jedini je put, za koji pouzdano znam da izvr sno djeluje na sve ovo. Integriranje patnje, osjeaja izoliranosti, od vojenosti koju osjeate - sve e vas to na kraju dovesti i do konane

preobrazbe, pa svoju ljubav vie neete doivljavati kao bolnu. Bolna je sada, jer smo razvili naviku suzbijanja tih osjeaja. Kad se oni jed nom integriraju, dobivate osjeaj osobne snage, u svojoj se nutrini osjeate cjeloviti, odabirete boravak meu drugima zato da biste s njima podijelili sebe i svoju radost, a ne vie u nadi da ete meu nji ma pronai svoj spas, sreu i mir. Osloniti se na samog sebe - to je zadaa, koju i sam moram s vremena na vrijeme iznova nauiti. Kad se god osjeam tuan, pa potraim prijatelja zbog podrke ili da bih se osjetio sretnijim, nikada u tome ne uspijevam. To me uvijek pod sjeti da moram uroniti u sebe, i dobrodolicom pozdraviti sve osje aje na koje tamo naiem. U sreditu naeg Srca nalazi se ogromna potisnuta tuga. Gura nas u prisilne odnose svih vrsta. Moramo pronai vremena i spustiti se u to svoje podruje tuge, proivjeti je, prestati je izbjegavati ili joj se opirati. Tugu obraujemo samo iz poloaja Promatraa. Tako moe mo iskusiti emocionalni vrhunac u samoj njenoj preobrazbi; ulazimo u ekstazu emocionalne patnje. Njoj treba pristupiti na nain, vrlo slian onome kojim se obrauje depresija - kao mogunosti za vlasti to iscjeljenje i unoenje energije. Kad se posve predamo izlijeenju, pobuujemo ekstazu. Moda emo neto bolje shvatiti prirodu usamljenosti, posta nemo li svjesni dinamike seksualne cjelovitosti. Obino se osjeamo nepotpuni, ako nismo u bliskoj vezi s nekom osobom suprotnog spola. Kad ostvarimo takvu vezu, u nama se javlja osjeaj pseudo cjelovitosti, potpunosti. No, pravi osjeaj potpunosti je upravo ono, to moemo pronai u svojoj vlastitoj nutrini, zahvaljujui osobnom rastu koji na kraju postiemo duhovnim vjebama, o kojima smo dosad raspravljali. Znam da je to mogue, i to ne samo zbog svog osobnog rasta koji sam njima uspio dosegnuti. Nisam vie onoliko kompulzivan u ljubavnim vezama koliko sam to nekad bio. Imam mnogo vee sposobnosti da se osjeam potpunim i zadovoljnim, pa i kad ostanem posve sam. Unutarnju seksualnu cjelovitost doseemo integriranjem polari teta suprotnog spola u sebe. Svi mi u sebi nosimo svoj enski i muki dio. No, uvjetovali smo se tako, da u sebi zatomljujemo onu stranu koja je suprotna naem spolu, pa sada u vanjskom svijetu tragamo za njom ili njim. Privui e nas one osobe, koje mogu nositi nau pro jekciju mukog ili enskog, koju nosimo u sebi. Jung je ovo nazivao

pitanjima onime i animusa. Mislim da je to jedno od glavnih podru ja, u kojima se napreduje prilikom rada na sebi. Integriranje tog drugog spola koji nosimo u sebi, od sutinskog je znaaja, jer nas naa projekcija na partnera nikada ne zadovoljava do kraja. On nikad ne postaje slian onom idealu; uostalom, na bi se osobni rast ograniio kad bi mu partner bio posve slian. Kad uoimo raskorak izmeu onoga to projiciramo i stvarnosti, prestajemo biti zaljubljeni. Sami smo stvorili objekt svoje ljubavi, reagiramo na svo je vlastito djelo i osjeamo veliku patnju kad doe do tog loma, koji je neizbjean. Prihvatimo li patnju, rjeavamo se svoje sklonosti da projiciramo na drugoga. Stupamo u dodir sa suprotnim spolom pri krivenim u sebi. Pronalazimo cjelovitost i ljubav prema sebi. Otkri vamo, da se toliko opjevana i sanjana, naa srodna dua, nalazi u na oj nutrini.

Dok se otvaram sebi, gledam dublje no to sam gledao ikada ranije. Preuzimam odgovornost za osjeaje te prihvaam i one koje sam oduvijek odbacivao, jer su bili isuvie bolni. Ulazei sve dublje u samog sebe, predajem se svom viem Ja, te zapoinjem duboku i trajnu preobrazbu.

14. Otvaranje prema sebi

Prilikom savladavanja bilo koje od vjetina, postoji vrijeme u kojem nam pomo osobnog uitelja moe biti od velike pomoi. Iako sam se trudio predstaviti vam osnove integrativnog postupka na ta kav nain, da bih vam omoguio njegovu primjenu u obliku samoterapije, moglo bi se pokazati korisnim, kad biste pronali savjetnika upuenog u naela o kojima smo govorili, kako bi vam pomogao barem u samim poecima rada na sebi. Ovo se posebno odnosi na sve one, koji ranije nisu bili izloeni iskustvima s unutarnjim radom. A ako ve posjedujete ranija iskustva, tada vam vjerojatno nee biti potrebna nikakva pomo izvana. Rado bih se osvrnuo na neke primjere iz svog rada s klijentima, da bih vam pruio uvid u pristup koji imam prema savjetodavnom odnosu, te dublji uvid u sam Integrativni postupak. Mislim da e vam biti dovoljno pouni i od pomoi, a naroito kad zaponete ulaziti u svoja osobna pitanja. U radu s klijentom, moj se pristup poneto razlikuje od onog uobiajenog u praksi terapeuta. Naime, pokuavam djelovati vie kao savjetnik a manje kao terapeut; nastojim posve smanjiti emocionalnu ovisnost klijenta o meni. Ne nalazim se s njim zato da bih prvenstve no na sebe primio njegove projekcije, iako dobro razumijem mo ovog pristupa, pa i to, da je ak do odreenog stupnja i neizbjean. Minimalizacija emocionalne ovisnosti klijenta takoer mi pomae u smanjenju protuprijenosa, kojim bih se i sam vezao uz rezultate te rapije i postao ovisan o njima (sluaj, za koji mislim da se dosta esto pojavljuje meu terapeutima). Umjesto toga, ve od samog poetka uim klijenta da svog terapeuta, gurua ili uitelja, te prihvaanje, pronae u svojoj nutrini.

Moja mu energija izlazi ususret, podupirui njegovu usredotoenost na osobna unutranja dogaanja. Naime, smatram da bi ohrabrivanje njegove emocionalne ovisnosti dovelo uglavnom i jedino do same emocionalne ovisnosti, a to bi znatno usporilo i uspjeh same terapije. Ne mislim pritom da je emocionalno ovisna terapija u cijelosti pro maaj, jer za mnoge je upravo ona sutinski korak. Radi se samo o tome da je moj rad, kako ga nastojim oblikovati, usmjeren na upui vanje u samoterapiju, samoiscjeljenje i samopomo, a ne prvenstve no na to, da klijentu prui podrku u bilo kojem drugom smislu. U sluajevima koje u vam opisati u nastavku, ukratko sam saeo i one astroloke imbenike, koji su mi znatno pomogli da bih postavio dijagnozu, te za svakog pojedinog klijenta mnogo bre utvrdio kojim se zapravo obrascima slui; namijenjeno je onim itateljima koji se razumiju u astrologiju i zanimaju za nju. A ako ne pripadate takvima, moete naprosto zanemariti stranice koje e uslijediti. SANDY Sandy ima 32 godine, vrlo je privlana ena s osobnou prepu nom arma i velikim darom za lako i brzo sklapanje prijateljstava. Nije se uspjela skrasiti niti u jednoj vrsti posla koji je iskuala po zavretku studija, a uzdrava se obavljajui administrativne uredske poslove. Na traganje za savjetovanjem, natjerao ju je itav niz kriza koje je doivjela u svojim romantinim vezama. Dolazila je na tera piju jednom tjedno otprilike tri mjeseca, te nakon toga jednom mje seno sljedeih osam mjeseci, a i danas se pojavi, ali mnogo rjee. Jednom sam se sreo i s Richardom, ovjekom s kojim je bila najdue u vezi; gotovo 6 godina. Sandy je bila prepuna emocionalnih suzbijanja i teak ovisnik. Troila je velike koliine alkohola i droga, a bila i oito sklona seksu alnim lutanjima. Nije imala pojma o tome da se radi o ponaanju uzrokovanom odbacivanjima same sebe, te da je u sve opisano uro nila titei se zapravo od vlastitih bolnih osjeaja. Velik dio naeg vremena, proveli smo nadvladavajui njene otpore prema ideji da neto nije u redu s njenim ponaanjem. Jer, smatrala ga je tek dobrom zabavom, gotovo rekreacijom. Sandyna astroloka karta pokazala mi je sljedee stresne ele mente: Saturn gotovo dodiruje Mjesec (vrlo blizu) u dvanaestoj kui. To mi je odmah predstavilo njenu depresivnu i emocionalno blokiranu

prirodu, kojoj je ishod bio - velik strah od intimnosti, bliskosti. Sa turn, planet straha i ogranienja, blokirao je planet osjeaja, Mjesec. injenica da su se oboje nali u dvanaestoj kui, jo je vie uveala podsvjesnu prirodu njenih osjeaja, ukazujui na snano potiskivane okolnosti. Strah od osjeaja, kao i sami osjeaji, kakav je bila i njena depresija, zahtijevali su urno integriranje. Nadalje, odnos Venere i Marsa pridonio je njenom seksualnom magnetizmu, ali i ukazao na nedostatak integracije izmeu njene seksualne strane i one strane pune ljubavi. Zatim, Juno Presjecite u petoj kui pokazalo mije da, kad god bi zapala u ponaanje kojim bi zapravo poraavala samu sebe, ili u izbjegavanje vlastitih osjeaja, potraila bi izlaz i bijeg u ljubavnoj vezi, zabavi ili jednostavno u nedozrelom ponaanju, kao pravo dijete. U njenu odnosu s Richardom, podsvjesno je odabrala ovjeka koji nije isuvie iskazivao svoje osjeaje, tako da se uz njega nije mo rala osjeati ugroenom. Jer, osoba koja bi previe pokazivala svoju emocionalnost, bila bi za nju u intimnim odnosima stresna, ukazujui joj na njen osobni nedostatak emocionalnog dodira sa samom sobom. U jednom razdoblju njihove veze, doivjela je iznenadnu potrebu da pobjegne, pa je to i uinila; upustila se u seksualnu avanturu koja je potrajala tjedan dana, s momkom kojega je tek upoznala. No, usko ro ga je i odbacila, iako joj je on postao iskreno privren, uzrokujui mu time patnju i razoaranje. Kad smo istraili ovaj dogaaj, a ja se potom susreo i s Richardom, na danjem su se svjetlu pojavili doga aji koji su uzrokovali takvo njeno ponaanje. ini se, da je oduvijek eljela ostvariti iskrenu i trajnu vezu s Richardom. O tome su razgovarali ve 6 godina, to je ukljuivalo i razgovore o djeci. No, Richard se nije bio sposoban obvezati ni na to, i ostajao bi emocionalno udaljen. Ona nije shvaala da je i sama ovisna o uzdranosti. Kad se Richard, koji je radio u vlastitoj tvrtki, konano poeo otvarati prema Sandy, govorei joj da mu je uistinu duboko stalo do nje, ona je zapala u paniku. Nije mogla podnijeti izraze stvarnih i iskrenih osjeaja zbog svojih unutarnjih zapreka i straha od intimnosti, pa je nestala na tjedan dana, gotovo s prvim na koga je naila, to joj uostalom i nije bio prvi izlet tijekom njihove veze. Kada je saznao za njenu aferu, Richard je odluio zauvijek okonati njihovu vezu, duboko povrijeen to je Sandy na takav nain reagirala na njegovo konano otvaranje u neemu, za to je sam

smatrao toliko znaajnim korakom za sebe - bacivi se u naruje prvom strancu u prolazu. U tom je trenutku njihove veze, Sandy i potraila nae sastanke i terapiju. Iako nije dosad aktivno radila na sebi, Sandy je bila upoznata s meditacijom, i inila se dovoljno motiviranom da poduzme neke pro mjene u svom ivotu. to ju je zapravo motiviralo na to, ne znam niti danas, no inilo se da je konano shvatila, kako njen ivot ide pogre nim smjerom, te da u njemu nedostaje neto vrlo vano. Dosta smo vremena proveli razgovarajui o nainima prihvaa nja sebe, te koliko je za nju samu vano da prihvati i proivi svoje osjeaje, umjesto da im pokuava pobjei kroz alkohol, drogu ili div lji seks. Jednom kad je shvatila i sloila se s tim konceptom, mogli smo zapoeti i s radom. A on se sastojao od dovoenja njenih osjeaja na povrinu, tako da bi ih pod nadzorom mogla integrirati. Njen osnovni problem bio je nevjerojatan strah od samih osjeaja. Morali smo stoga krenuti u taj osnovni strah, a zatim i u stvarne osjeaje koje je blokirala. Prvo sam joj do svijesti doveo strah openito. Postala je sposo bna osjetiti strah, kojeg do tada nije bila svjesna. Uputio sam je kako da dozove strah, mislei na Richarda, dok to pokuava. Njena je ocje na odmah bila, da bi to izazvalo straan, uasavajui osjeaj straha. Opet sam joj ukazao na njen strah, osiguravi pritom da joj postane jasno kako je posve sigurno i u redu osjetiti ga, da joj se nee dogoditi nita to bi je ozlijedilo, i da se ne treba bojati straha, ve samo biti uz njega i promatrati ga. Uspjela je uz moju pomo ui u svoje tijelo, te neprekidno disati u korijensku akru integrativnim disanjem, pri emu bi ponekad disala njeno i smireno, ponekad s naporom, dozi vajui i izvodei na povrinu svoj strah. S vremena na vrijeme, zatra io bih od nje da zauzme neki od joga poloaja: Nagib naprijed, He roja, Most, Rotaciju kuka. Zajedniki smo uspjeli dozvati i probuditi njenog Promatraa, te doprijeti do straha iscjeljujuom energijom. Kako je sama posvjedoila, uspio sam je dovesti do osjeaja ljubavi prema sebi, do ega je dolo nakon to se uspjela suoiti sa svojim strahom. Sam bih joj pomagao tako, da sam dovodio na povrinu svoje vlastite osjeaje ljubavi prema sebi i prihvaanje sebe. Nakon svega etiri sastanka, Sandy mi je radosno objavila, kako mi sli da poinje shvaati, o emu se radi.

Nakon toga, postupno bi se strah pojavljivao dovodei sa sobom i druge osjeaje: njeno odbijanje i srdbu na Richarda zbog njegove nespremnosti na obvezivanje i podrku. Razmotrio sam s njom nain, na koji je sama privukla upravo ovu vrstu partnera, te na njega sna no projicirala svoju vlastitu nesposobnost da se iskreno i ozbiljno upusti u vezu. Zatim smo, opet postupno, uspjeli i u njenoj prolosti kroz okrivljavanja svih i svakoga - pronai razloge, zbog kojih je poela odbacivati samu sebe, to ju je i sputavalo da oslobodi svoju srdbu. Shvatila je, da je reagirala na vlastiti strah od intimnosti a ne na svog partnera. Doveo sam je do toga da osjeti tu srdbu, usmjeravajui je da izvri pomak s okrivljavanja drugih na proivljavanje samog straha. Rekao sam joj da slobodno koristi svoje misli vezane uz Richarda kao one, koje e u njoj izazvati srdbu, no da intelektualno shvati ka ko je okrivljavanje bila greka, te da s time treba prestati. Tijekom drugog mjeseca naih sastanaka stigla je ve do toke, u kojoj je svom strahu i ljutnji mogla pristupiti bez okrivljavanja, te je zapoeo znaajan dio njena proienja. Sljedea velika osjeaja s kojom smo poeli raditi im se ukazala tijekom tog proienja, bila je njena depresija koja je ujedno sai njavala velik dio njene motiviranosti za bijeg. Depresija je postala arite naeg rada tijekom treeg mjeseca; Sandy je u sebi nosila uistinu ogromne koliine suzbijene energije. Naglasio sam joj kako se i taj osjeaj treba prihvatiti i proivjeti na nadziran i razuman na in. Zapoela je pohaati i teaj joge, gdje se ukljuila u jednu ensku grupu, udaljujui se tako od svojih uobiajenih navika vezanih uz sadraje druge akre. U isto vrijeme, radili smo s tom akrom jo vie, diui u nju i dovodei joj iscjeljujuu energiju. Nauila je kako treba pratiti i promatrati svoju depresiju, umjesto da na nju reagira. Tijekom ovog razdoblja, Sandy je postala ovisna o naim sastancima. Nisam je u tome obeshrabrivao, ve sam je samo nastavljao usmje ravati na pravo arite, na njenu unutranjost. Istraujui dublje njen odnos s Richardom, pojavio se novi as pekt. Prilikom mog susreta s njim, Richard je spomenuo kako osjea da Sandy eli biti isuvie ovisna o njemu u materijalnom smislu i podrci, gotovo kao da eli da se on prema njoj ponaa kao - otac. Taj je dojam bio jo i pojaan razlikom u godinama koja je postojala

meu njima (on je bio dosta stariji), a i znatno boljeg materijalnog stanja. Napomenuo mi je kako se ba ne osjea ugodno u toj ulozi, te da ak ponekad misli, da ga ona samo iskoritava. Kad sam o tome popriao sa Sandy, zapoela je uviati postojanje mogunosti da je na Richarda uistinu projicirala ulogu oca, iako se u poetku bunila i odbacivala i samu takvu pomisao; uostalom, na isti bi nain nepo greivo reagirala i kad bi sam Richard pokuavao s njom naeti ovu temu. Njen je pravi otac bio alkoholiar, te stoga i emocionalno i dje latno neprekidno odsutan. Upravo je zato Sandy i privukao takoer emocionalno udaljen ovjek, koji ju je time podsjeao na biolokog oca, ime je samo potvrdila svoj raniji odabir, birajui kao partnera upravo Richarda, u nesvjesnom pokuaju da sve te osjeaje dovede do stupnja proienja; a ljubavna veza s njim upravo je to i uinila. Istraili smo i ove osjeaje. Od veze je oekivala da se u njoj osjea sigurnom, okruena podrkom, no da mora mirno prihvatiti kad joj Richard ukae na to, kako je neki od njenih zahtjeva nera zuman, ili da ga naprosto ne prihvaa u vezi kakvu on eli i zamilja; no, usprkos tome, ona bi se neprekidno odupirala. Stvorila je i pravu strukturu onoga to se dogaa: njen partner je ne eli podrati. Tradi cionalni psiholozi rekli bi na ovom mjestu, da je naprosto prenijela svoj prezir prema ocu koji je nije podravao - na svog partnera, no mi smo ve naglasili da bi se moglo doi i do jo osnovnijeg uzroka za to, u njenoj karmi iz ranijeg ivota. Zatraio sam od nje da prihvati ove osjeaje prijezira prema ocu, jer joj nije pruao nikakvu podrku. Zali smo u njene osjeaje iz raz doblja posvemanje ovisnosti, kad je jo bila dijete; regresijom u alfa stanju i meditacijom stigli smo do njenih najmlaih dana. Iznova je proivjela svoju ovisnost i iskustvo ogromnog straha koji bi je obu zimao kad bi je ostavljali posve samu, ili kad bi se otac pojavio pijan i zapoeo joj dijeliti pljuske. Tijekom itavog vremena, dok je proi vljavala sve ove dogaaje, neprekidno sam je podsjeao da ne treba okrivljavati niti sebe niti druge, te da bez okrivljavanja promatra i ue u osjeaj; da dozove ljubav prema sebi i iscjeljujuu energiju, kako bi njome obradila patnju zbog svoje naputenosti i samoe, zbog toga to su je kao dijete tukli. Tijekom tri naa sastanka radili smo s regresijom. Trei put, po veo sam je do njenih sanjarija u doba djetinjstva, u vrijeme koje nije

od ovoga svijeta, u svijet snova. Ugledala je sebe kao vrlo mladu dje vojku, obuenu u laganu plavu haljinicu, na mjestu prepunom sivkastoplavih oblaaka. Vidjela je sebe kao nevinu, njenu, otvorenu i punu ljubavi. Zatraio sam da u ovu sliku dovede i oca, kako bi s njim mogla popriati. Ono to se odmah potom pojavilo, bio je oblik koji nije uspjela na prvi pogled fiziki raspoznati, no mogla ga je osjetiti kao Richarda, svog sadanjeg partnera. Oinula ju je spozna ja, da je u njenu ranijem ivotu upravo on i bio njen otac. On sam nije bio u stanju razgovarati s njom, jer su ga vezivali njegovi vlastiti lanci, no ona je mogla osjetiti da je on stvarno voli, te da joj eli iz raziti svoju ljubav, iako je u tome sprijeen. Rekao sam joj da pose gne za njim. U tom je trenutku Sandy ula u neto, to mogu opisati jedino imenom - veliko proienje. Ogromno olakanje zbog osloboenja tih osjeaja, suze koje su joj oblijevale lice punih dvadesetak minuta. Fiziki se tresla i drhtala. Drao sam je, i ostavio da nastavi s raste reenjem, sve dok se nije sama umirila. Ovakvo oslobaanje osjeaja uvjerilo me, da je njena vizija rekla istinu - njen joj je sadanji partner uistinu bio otac u nekom od ranijih ivota. Opet su se nali sada, u ovom ivotu, kako bi razrijeili i iscjelili svoj odnos. Richard je elio prvi poduzeti taj korak, no Sandy jo nije bila za njega spremna, pa je reagirala pokuajem bijega. Kasnije mi je Sandy ispriala, kako je o ovoj naoj seansi razgo varala s Richardom. Ve je i sam taj razgovor bio ogroman napredak za njen rast, jer prije toga nikada nije uspjevala uope progovoriti o svojim osjeajima ni s kim, barem ne na neki smislen nain. Danas ona i Richard vie nisu ljubavnici, ali su i nadalje ostali vrlo dobri pri jatelji, uvijek spremni pomoi jedno drugome. Kad smo Sandy i ja bili pri kraju naih sastanaka, imao sam dojam da je stigla na prekretnicu svoga ivota. Samu je sebe razumi jevala mnogo bolje. Vie nije reagirala na svoje strahove ili svoje projekcije nesvjesno i kompulzivno, a svoje troenje alkohola i droge posve je stavila pod nadzor. Stekla je pristup radu na samoj sebi, duboko uvjerenje, da njime napreduje u svom osobnom rastu. Pro istila je ogromne koliine podsvjesnih negativnosti koje su je drale pod prisilom. Jo se uvijek javi, kad god joj zatreba pomo u proienju nekih dogaaja ili osjeaja.

JIM Jim ima 43 godine. Oduvijek su ga zanimala pitanja vie svijesti, traganje za duhovnim vrijednostima, a povremeno se bavio i medi tacijom. Proao je ve kroz dosta razliitih terapija, posjedovao zna nja iz osnova psihologije i imao vrlo razvijenu sposobnost za objek tivnost prema samom sebi. Njegova se trenutana kriza javila u obliku sukoba u braku koji je trajao etiri godine. Naao se u nepomirljivoj borbi sa svojom partne ricom, i osjeao strahovitu patnju ve i pri pomisli, da bi mogao izgu biti dodir s njihovo dvoje djece. Ta bi misao postajala jo bolnijom, kad bi se prisjetio da se upravo to ve i dogodilo s dvoje djece iz nje gova ranijeg braka, dok je bio u svojim dvadesetim godinama. Usprkos svom duhovnom idealizmu i elji da bude osoba pre puna ljubavi, doivljavao bi strahovitu srdbu ve i u svakodnevnom dodiru sa enom, osjeajui i uvjeren kako ona njime manipulira i nepoteno se odnosi prema njemu. U nekoliko je navrata ak preao i granicu, te je i fiziki zlostavljao. Ovakvo je divljatvo enu jo vie udaljilo od njega - toliko, da je poela osjeati kako mora zatititi i sebe i djecu; njen pokuaj da djecu odvoji od njega samo ga je jo vie razbjesnio. Ovaj se ciklus izgradio u proteklih nekoliko godina braka. Iako su se i na povrini ve nalazile mnoge osjeaje s kojima se mogao zapoeti rad, pogled na Jimovu astroloku kartu pokazao je neke zanimljivosti. Znajui da ga najvie mui pitanje djece, pogle dao sam njegovu petu kuu. Tu se nalazilo samo Sjeverno Presjecite. Ono predstavlja podruje ivota, na koje se moramo usredotoiti elimo li napredovati u svom osobnom rastu, dok Juno predstavlja nae nazadovanje u tome. Jim se, znai, opravdano usmjerio na svoju djecu, kao na sredstvo kojim e postii vlastiti rast, no aplikcija Sje vernog Presjecita ukazivala je da treba proistiti ogromne koliine negativne karme, kako bi i ostvario ono to eli. Nasuprot Presjecitu se nalazilo Sunce, a pod pravim kutem Mjesec i Venera, to je otkrilo njegov osnovni sukob s vlastitom osobnou, emocionalnom prirodom i prirodom punom ljubavi. Djeca su u njemu izazivala pat nju u obliku sukoba koji je valjalo integrirati. ak su mi jo vie o njemu razotkrile usporednice na Presjecite. Primijetio sam da usporednice deklinacije djeluju toliko snano, da

su izgledale gotovo kao konjunkcije. Presjecite je bilo usporedno ili protuusporedno unutar 20 minuta, to je jako utjecalo na planete Pluton, Mars, te Sunce i Veneru. Kako su mu Pluton, Mars i Sunce bili meusobno povezani (usporednicom), to je ukazivalo na monu, a mogue i nasilnu energiju, te teku karmu. Obrasci koje je trebalo integrirati bili su: Sunce povezano s Plutonom - manipulacija, borba za mo. Jim je privukao u svoj ivot enu koja bi se i inae uistinu tako i ponaala, ali je povrh toga jo na nju i projicirao, videi je kao osobu bez imalo srca, opsjednutu nadzorom nad njim; Sunce poveza no s Marsom, Mars nasuprot Ascendentu - ogromne koliine suzbi jene srdbe, koje su se iskazivale kao sukobi s autoritetima; Mars po vezan s Plutonom - mogunost javljanja nasilja, bilo kao rtve ili kao samog nasilnika. Usprkos svim ovim nevoljama, Jim je bio osoba visokih ideala, aktivno se trudei da bude pun ljubavi i duhovnosti, to je pokazivala pozitivna strana njegove karte: Sunce povezano s Venerom; Venera sekstil Jupiteru; Neptun u trojnom aspektu s Ascendentom, sekstil Merkur, sekstil Pluton, trojni aspekt Urana. Meutim, s Junim Presjecitem koje se smjestilo u jedanaestoj kui - kui ideala, znailo je da njegov idealizam nazaduje, da izbjegava pitanja i probleme, te da odbacuje sebe. Tijekom prvog mjeseca, dok smo se jo sastajali jednom tjedno, razgovarali smo o svim stranama integrativnog postupka i primjenji vali ih, no uglavnom bismo se usredotoili na svijest o postojanju njegovih osjeaja. Znao sam da Jim jo nije spreman uistinu zapoeti s radom na svojoj negativnoj energiji, sve dok jasno ne prepozna, a zatim i ne doe u posjed svojih vlastitih osjeaja. No, zbog njega sa mog je bilo vano, da sagleda i onaj idealizam koji ga je ispunjavao. Jim se, naime, esto zabavljao smiljajui razne idealistike ci ljeve, mislei da bi se sve sredilo, samo kad bi ih uspio ostvariti. Jedan je od njih bio - ivjeti u nekoj duhovnoj zajednici. Drugi zapoeti s radom na pomaganju drugima. Pokuao sam mu ukazati na mogunost, da bi to mogli biti ciljevi koje pred sebe postavlja ve integrirana osoba, no da ga oni nee dovesti do integracije, te da za okupljenost njima slui jedino tome, da suzbije njegove stvarne osje aje. Idealizam je, naime, bio nain na koji je Jim odbacivao samog sebe, nain na koji je bjeao iz sadanjeg trenutka i doivljavao sebe onakvim, kakav je jednom moda i bio. Trebalo mu je vremena da

shvati, kako mora napustiti svoju usmjerenost na ideale da bi uspio prihvatiti svoje osjeaje. esto bismo se morali i vratiti na ovo pitanje. S idealizmom je bila povezana i njegova grinja savjesti koju je osjeao stoga, to nije bio u stanju ivjeti u skladu sa svojim ideali stikim naelima. Jim je morao uvidjeti da je grinja savjesti ovdje posve bespredmetna, te da je samo jo jedan oblik odbacivanja sebe njegova znaajna obrana od mogunosti, da uistinu i osjeti svoje tre nutne osjeaje. I o ovome smo proveli dosta vremena u razgovoru. Krenuli smo na pitanje njegove srdbe. Ukazao sam mu na to, da je toliko velika koliina ljutnje mogla nastati jedino suzbijanjima jo iz ranijih vremena, te da su je trenutne okolnosti tek iznijele na povr inu a ne i uzrokovale, ma koliko snana ona bila. Priali smo o tome sve dok nije shvatio ideju o emocionalnoj odgovornosti, te dok nije uspio intelektualno posjedovati vlastitu srdbu. Dok smo istraivali shvaanje posjedovanja srdbe, iznenada je iz Jima izbilo, kako zapravo ima opravdanje za svoju srdbu koju osjea prema eni, te da je pritom posve u pravu, jer je on bio poten u svemu to je inio, a ona to nije eljela prihvatiti. Ova vrsta oekivanja bezuvjetnog emocionalnog prihvaanja od strane partne rice, ini se da je i inae gotovo tipina za mukarce nae kulture. Jednako onako kako je Sandy projicirala svoje neispunjene potrebe od strane oca na svog partnera, oekujui da e je financijski uzdra vati i potpomagati, tako je i Jim projicirao pitanje neispunjenja vlasti tih potreba od strane svoje majke. Njegovo je uvjerenje i oekivanje bilo, da ga ena mora prihvatiti ne postavljajui pritom nikakve uvje te, u svako doba, na bilo kojoj emocionalnoj ili seksualnoj osnovi, pa bi postajao sve zlovoljniji kad bi se ona tome usprotivila. Objasnio sam Jimu da e jednom, kad ostvari prihvaanje samog sebe, prestati biti ovisan o eninu prihvaanju. Mislio sam da se on nesvjesno nastoji rijeiti napetosti uzrokovanih suzbijanjem srdbe, traei seksualno olakanje, (opet jedan uobiajeni i iroko raspro stranjeni obrazac, i to uestaliji kod mukaraca, nego kod ena). Nije bilo naina da se s time radi izravno, ve je valjalo oekivati da e s proienjem osjeaja srdbe doi i do poputanja seksualne prisile. Kad sam nabacio ove ideje, Jim je uvidio njihovu istinitost, i to jasnoom i hrabrou koje e i obiljeiti njegov cjelokupni budui rad na sebi.

Radili smo stoga na proienju srdbe. Osnovno orue za to bilo nam je integrativno disanje. Jim bi legao, aktivirao iscjeljujuu ener giju i uao u stanje Promatraa; odmah bi zapoeo disati ubrzano, glasno i punim pluima. Obino bi se, kao prvi osjeaj, pojavila nje gova srdba. Ohrabrio sam ga da napusti okrivljavanje, te da se po makne na proivljavanje energije. Traio sam da me bez prestanka izvjeuje o svojim osjeajima. Iz njegovih rijei - da proivljava srdbu, i to bez okrivljavanja ikoga - znao bih u kojoj se fazi rada nalazi, te da se proienje obavlja na uobiajeni nain. Radili smo na pristupu ljubavi prema sebi, i to dok je jo osjeao srdbu, cijelo vrijeme radei i na disanju. Jim je lako savladao upravljanje disa njem, pa smo sveukupno imali samo devet sati rada s disanjem. Re kao mi je da se uvijek osjea znatno bolje nakon naeg sastanka, a gotovo je u polovini njih prolazio kroz dramatina proienja. Znao sam da mu oslobaanje osjeaja donosi ogromno olakanje i korist. Jednom mi je opisao i kako vjeba kod kue, te da niti tamo nema nikakvih problema pri aktiviranju Promatraa i osjeanju ljubavi prema sebi. Kod kue bi radio i s integrativnim disanjem i Disanjem proienja, nalazei da je svako od njih vrlo korisno, no ovisno o odreenom vremenu i problemu, koji upravo obrauje. Savjetujui Jimu kako da se odnosi prema eni, neprekidno sam naglaavao nereagiranje; nije smio reagirati niti izraziti svoju srdbu, iako bi ga obuzela ve i u onim najnunijim dodirima sa enom; mo rao bi je pohraniti u svijest, i kasnije je osloboditi kroz obradu po stupkom. To mu je, ve pretpostavljete, bilo teko i u tome nije uspi jevao ba odmah. Tek nakon nekog vremena, kad smo ve u dosta prilika radili zajedno, zapoeo je razvijati vjetinu da zaustavi svaku reakciju. Iza srdbe su se nalazili osjeaji da je manipuliran, iskoritavan, nadziran. Osobno mislim da je Jim i bio u pravu, jer se njegova ena uistinu tako i ponaala. No, morao sam mu neprekidno ukazivati na to, da je on sam privukao ba takvu situaciju zbog upravo jednake ko liine energije, zaprijeene u njegovoj podsvijesti, i to samo zato da bi je konano postao i svjestan. Ovu je mogunost morao prvo inte lektualno prihvatiti, prije no to je mogao krenuti na rad s pitanjem moi. Ako bi uzvratio svau i borbu, dao se uvui u bitku za prevlast nad djecom, ime bi samo iznova suzbijao energiju, i to zbog svog neprihvaanja. Stoga je morao prihvatiti, barem emocionalno, da se

djeca udaljavaju od njega, a morao je prihvatiti i patnju koja bi nailazila s tim u vezi. Naglasio sam mu, da je njegova patnja ve bila prisutna u njemu i prije nego to je dolo do ove situacije, te da je svrha same situacije i bila da se ona ukae na povrini. Spoznaja o tome se pokazala njegovom prekretnicom. Jim ni kada ranije nije preuzeo odgovornost za patnju koju je uzrokovao gubitak djece. Stoga sam mu ukazao na to koliko je bio ovisan o svojoj djeci, smiljajui za njih idealistike planove, pokuavajui kroz njih pronai osobno ispunjenje, gledajui na njih kao na one koji e dati puni smisao njegovu ivotu. A ono, to se zapravo dogodilo, bilo je samo to, da je ivot naprosto pronaao naina pokazati mu, kako ispunjenje trai na pogrenom mjestu - izvan samog sebe. Sama njegova oekivanja i ogromne nade koje je polagao u djecu ve su jednom uzrokovale patnju zbog istog gubitka. Zato se sad trebao suoiti sa samom patnjom zbog tog gubitka, i integrirati je da bi nadiao svoje blokade na ovoj razini. Njegove tenje za vanou i znaenjem u drutvu, koje su se trebale ostvariti kroz djecu, pokazale su se kao sljedei rezultat njego va neintegriranog sredita Moi, u kojem se i nalazio dom njegove srdbe. Morao je prestati traiti zadovoljenje tih svojih prisilnih po treba kroz vlastitu djecu. Jer, prisilna udnja za znaajem bila je sljedei osjeaj koji je trebao integrirati, i prestati se njime motivirati. Radili smo sa shvaanjem prihvaanja, i predavanja rezultatima rada njegovog vieg Ja. Jimu je ovo ve bilo poznato iz njegovih ra nijih duhovnih vjebi, no nikada jo nije radio s takvim osjeajima na toliko osobnoj razini. Postupno je razvio zavidan stav u odnosu na svoju patnju. Predavanje viem Ja postalo je vrlo korisna i vana snaga u njegovu ivotu. U svojim osobnim vjebama, Jim je nastavio primjenjivati na ela o kojima smo govorili. Najee se bavio radom na svojoj srd bi; na bespomonosti i patnji zbog gubitka djece; na svom osjeaju beznaajnosti. Nauio je vrlo brzo aktivirati Promatraa u sebi, te donijeti iscjeljenje tim bolnim osjeajima. Za dovoenje osjeaja ko ristio je misli o svojoj eni i djeci, a zatim bi svjesno odbacio okri vljavanje te krenuo u proivljavanje osjeaja. Ponekad bi samo radio s disanjem, i naao se uz ma koji osjeaj koji bi se tada pojavio. Ra dio je i s jednostavno oblikovanim potvrivanjima, koja su uvri vala njegovo prihvaanje samog sebe: Posve je u redu da sam ljutit;

Prihvaam patnju radi gubitka svoje djece. No, ova bi mu potvr ivanja ponekad i sama posluila da u svijest dozove svoje bolne osjeaje koje bi potom promatrao. Otprilike dva mjeseca nakon to smo se prvi put sreli, Jim mi je s ponosom objavio, da je sposoban suoiti se sa enom i bez reagira nja, te nadzirati svoj osjeaj srdbe prema njoj. Do svega je toga dolo zbog njegova napornog i redovitog rada na vjebama, te stoga, to je posve razvio sposobnost nereagiranja, sjedajui umjesto toga uz svoj osjeaj. U stvarnosti se situacija nije nimalo izmijenila, no Jim je sam shvatio, kako ipak postoji mogunost za odranje veze s djecom, da je ta mogunost stvarna i ostvariva, te da ga njegova ena vie ne moe blokirati kad jednom uspije osloboditi one osjeaje i pobude, koji su ga prisiljavali da itavu situaciju gleda na izokrenut nain i reagira posve neodgovorno. Dok ovo piem, proteklo je ve gotovo deset mjeseci od naeg prvog susreta. Jim je uspjeno proistio velik dio svojih suzbijenih osjeaja i javlja mi da je mnogo smireniji u odnosima i razgovorima sa enom. Ne borei se vie protiv nje, shvaa da do odreenog stup nja ne nasjeda i ne prihvaa njenu igru, to bi joj pruilo opravdanje da djecu udalji od njega. Svojim prestankom reagiranja prisilio ju je da postane razumnija, to je zapravo odgovor na promjenu nastalu u njemu samom, i jer bi se sad ona pokazala nerazumnom kad bi ustrajala na bivim reakcijama. Njegov je odnos s tom enom oito karmike prirode; vjerojatno dijele priu koja se ponavljala, i see u vie ivota. Sve dok Jim zadrava svoj stav nereagiranja prema njoj, te dok integrira patnju za koju mi se ini da je ipak ona uzrokuje, oslobaa sebe negativnih spona koje meu njima postoje. Zbog njegove hra brosti i napornog unutarnjeg rada, te sad ve posvemanjeg razumi jevanja snage koju prua prihvaanje, znam da e nastaviti sa svojim rastom. Mislim da i njegova sadanja situacija dokazuje, da je bio uzoran primjer za pomake, do kojih dovodi unutarnja promjena. ELLEN Sa svojih 38 godina, Ellen vodi prodavaonicu konfekcijske mode u kojoj posljednje dvije godine radi sa svojim poslovnim partnerom, 37 godina, s kojim se ve tri godine nalazi i u romantinoj vezi. Poslo vno ostvaruju osrednje uspjehe, te razmatraju da li nastaviti kao dosad.

ili ipak sve napustiti - i to ne samo trgovinu, ve i njihovu vezu. Razlozi koji su Ellen natjerali da potrai pomo savjetnika, bili bi: neprekidna i nerjeiva tjeskoba vezana uz ostvarenje poslovnih rezul tata, te problemi na koje je naiao njihov odnos. Ellenina astroloka karta pokazala mi je sljedea stresna podru ja u njenom ivotu: Sunce u drugoj kui - kui novca, do njega Sa turn - planet straha i opstanka, u neskladnom odnosu prema Suncu koje predstavlja njenu volju i osobnost. Ona proivljava velik strah, dok pokuava zadovoljiti materijalne potrebe. Zatim, Juno Presjecite u Biku, pokazuje da njena prvenstvena opsesija - traenje materi jalne sigurnosti, za nju znai nazadovanje u osobnom rastu; da bi krenula prema naprijed, trebala bi se usmjeriti na Sjeverno Presjecite koje lei u korpionu i predstavlja duhovnu obnovu. Kad bi to uinila, automatski bi se rijeilo i njeno materijalno pitanje. Ostavljala je dojam da je tjera nerazuman strah od preivljavanja. Neintegriran, taj je strah uporno izazivao i privlaio okolnosti poslovnog neuspjeha i nesigurnosti. Proivljavala je i svoju projekciju - reagirala bi na okolnosti koje je sama stvorila / privukla, proivlja vajui potom jo vei strah, ulazei tako u ciklus koji se sve vie irio. im smo zapoeli razgovarati o ovim glavnim crtama, Ellen je izjavila kako je nekad ranije bila slikarica, te je osjeala da svoju du hovnost izraava kroz svoju umjetnost; no, tada je odluila potraiti veu materijalnu sigurnost. Prilika u svezi trgovine pojavila se zaje dno s njenom ljubavnom priom; osjeala je da ne bi bila sposobna voditi je posve sama. Tako je njen partner vodio posao, a ona se bavila prodajom. No, im su zapoeli sa zajednikim radom, pogor ao se njihov ljubavni odnos. Ellen je mislila kako je razlog tome velik broj njihovih svakodnevnih poslovnih kontakata, zbog ega je oboje postalo izloeno raznim stresovima izvana. Moj je prvi korak u radu s Ellen bio, da je uputim u mogue du bine njenog straha, te joj ukaem na to, koliko je on nerazuman, jer, ne samo to u njenoj prolosti nije bilo nekog vidljivog razloga za nj, ve je ona sama projicirala vlastiti suzbijeni strah, i to na posve neodgovarajue okolnosti u njenoj trenutnoj ivotnoj situaciji. Njena sposobnost da shvati prirodu suzbijanja, projekcije i proienja bit e odluujua za to, hoe li moi ostvariti napredak u svom unutar njem rastu. Bila je sposobna shvatiti sve ove koncepte, a i preuzeti odgovornost za svoj strah.

Kao sljedee, trebalo je krenuti na samo prihvaanje straha. Objasnio sam joj kako doputa sebi da je strah motivira te tako upada u mehanizam odbacivanja sebe. Naslijepo je reagirala na strah. Bo jala se samog straha. Odbacivala je sebe, oekujui da bi budui uspjesi ustaljenog poslovanja razrijeili sve njene strahove - doslo vno je ovisila o ideji buduih ostvarenja i uspjeha. Zaprijeila je svo je osjeaje straha sanjarenjem o uspjehu u budunosti. Radili smo na prihvaanju i izravnom proivljavanju tijekom est sastanaka. im je njeno prihvaanje postalo vee, bilo je mogue i proivljavanje njenog straha. Radili smo tako, da smo prvo krenuli na razdvajanje straha od objekta samog straha. Koristei objekt (pro davaonicu) da bismo joj u svijest dozvali strah, rekao sam joj neka napusti sve misli o poslu, ali da ostane uz strah. Razvila je sposobnost da ostane samo uz svoj strah, a ne i uz svoje projekcije. Krenula je dublje u proivljavanje istog straha. Nakon veine naih sastanaka, osjeala bi se bolje, iako je jednom prilikom spomenula, kako joj proivljavanje straha jako nalikuje odlasku zubaru. Odgovorio sam joj, da joj se divim zbog takve hrabrosti, ali da nam je upravo oboma otkrila klju - da postoji potreba intenzivnijeg rada na njenoj ljubavi prema sebi. Dosta smo vremena proveli pobu ujui njenog Promatraa zajednikim naporima, vjebajui neidentificiranje, te potiui iscjeljujuu snagu vieg Ja. Mogao sam s njom ui u meditaciju da bismo zajedniki izgradili dovoljno energije. Razvili smo i osobni program namijenjen njenom vjebanju kod kue. Nauio sam je meditacije s radom na disanju, o kojima sam go vorio u poglavlju 11, ali joj dao i poneki osobni recept; kako se njena energija blokirala izmeu njene prve (Saturn)i tree akre (Sunce), trebala je naizmjence disati u oba ova sredita naglaavajui ih oba jo i kroz joga poloaje. Ellen se uglavnom koristila Disanjem proienja, jer ga je smatrala mnogo ugodnijim zbog njegove njenosti, umjesto snanim integrativnim disanjem, ali bi ponekad ipak uz odreene joga vjebe koristila i njenije oblike izvedbe Integrativnog disanja. I dok smo napredovali u radu, pokazalo se da je kao dijete, prilikom jednog pada doivela lom trtine kosti, te imala nakon toga velikih potekoa s njenim zalijeenjem. A ta se kost odnosila upravo na prvu akru. Moje je tumaenje bilo, da je ova nezgoda bila rezultat straha koji je ve tada nosila u prvoj akri; tu se energija

izgraivala tolikom brzinom, da se morala osloboditi kroz ozljedu. Zatraio sam da se vrati u to vrijeme, i radio s njom na osjeajima koji su se pojavili u svezi s tom nezgodom. Izvijestila me kako proi vljava jo vie straha, ranjivosti i bespomonosti, ali se u njenom dje tinjstvu nisu mogli pronai bilo kakvi drugi posebni osjeaji u kojima bi mogla pronai uzroke ove bespomonosti, osim ve opisane ozlje de. Radila je na proienju osjeaja, vezanih uz tu traumatsku ozlje du, otvarajui se pritom i svim ostalim osjeajima koji su je okru ivali. Uvijek bi mi iskazivala koliko se bolje osjea nakon sastanaka sa mnom, te koliko je svjesna toga da su se suzbijena osjeanja uisti nu i proistila. Bio sam zadovoljan napretkom koji sam primjeivao da ostva ruje u svom radu. Meutim, nakon otprilike dva mjeseca, ona mi ree kako se njen strah i tjeskoba iznenada pojaavaju i postaju gori no prije, u skladu s nekim problemima koji su se pojavili u poslu. ak je poela puiti i manje koliine marihuane, iako ne redovito. Pogledav i iznova u njenu kartu, primijetio sam da se Saturn u svom kretanju naao u svezi s njenim natalnim Suncem. To je ukazivalo na jedno razdoblje od otprilike tri tjedna, u kojem e se sva pitanja u odnosu na njene strahove pojaati. Rekao sam joj da se radi o kritinom vreme nu, da to pogoranje predstavlja i krizu u njenom iscjeljenju, ali i do bru priliku za velik dio daljnjih emocionalnih proienja; to e proi za nekoliko tjedana, no ona bi to mogla iskoristiti za vlastito dobro ako upravo sada ostane vjerna svom unutarnjem radu i ne zapone odbacivati sve ono to joj se dogaa.. Iz ovih smo se razloga poeli susretati ee - dva puta tjedno. Pokuao sam je ohrabriti da nastavi i samostalan rad na sebi, no osje ala je da joj je upravo sad potrebna moja podrka. Na se rad odvijao na slian nain kao i dosad. Ellen bi sjedila obuzeta radom na svojim tjeskobama, unosei u njih iscjeljujuu energiju i ljubav prema sebi, te radei na disanju. Ja bih radio s njom putem dodirnog rada na tije lu, te na nekim polaritetima izmeu njene prve i tree akre. Uistinu je pokazivala zadivljujuu hrabrost i sposobnost za otvaranje sjena ma koje je nosila u sebi. Ovo se razdoblje pokazalo pravom prekretnicom. Nakon to je ono prolo, Ellen me izvijestila da se osjea bolje no ikada u poslje dnjih nekoliko godina, te da su se i u poslu stvari na neki nain ri jeile. Nakon jo nekoliko tjedana, odluili smo da se viamo tek

jednom tjedno. Ellen se oito posvetila svom osobnom vjebanju kod kue, pa sam osjeao da ve raspolae sposobnostima da nastavi i sama. U tom smo trenutku radili zajedno ve oko etiri mjeseca. Tijekom svih naih sastanaka, nikada nije doivjela nikakve vr hunce proienja, emocionalnog proienja bilo kojeg oblika; nije ak niti zaplakala bavei se svojim strahovima vezanim uz ozljedu u djetinjstvu ili strahovima u svojim prolim ivotima. Pa ipak, inilo se da dovoljno izvorno doivljava proienje svog suzbijenog i ne uobiajeno velikog straha. Na jednom od naih, sad ve prorijeenih sastanaka, izvijestila me o iskustvu koje je proivjela radei sama, kod kue. itala je neku knjigu o uzjamnim ovisnostima, i zapoela raz miljati o svojoj ljubavnoj vezi -je li i ona uzajamno ovisna. Sjedila je tijekom meditacije sa svojim strahom, kad je odjednom osjetila da se boji svog partnera. Istog je trenutka dola u dodir i sa svojom srdbom - srdbom na partnera o kojem je ovisila i istovremeno ga se bojala. Ta ju je spoznaja dovela do pravog proienja ove srdbe. Zahvatio ju je dubok emocionalni stres, i plakala je, uvidjevi tako da je njena duboka nesvjesna mrnja prema partneru bila pravi razlog, koji je uglavnom i doveo do njihovih emocionalnih i seksualnih problema. Povezala je svoju sadanju ljubavnu vezu sa svojim ocem, i injenicom da je u osnovi prema njemu gajila vrlo sline osjeaje. Znala je ve dovoljno kako bi dopustila da se proienje nastavi, pa je nastavila plakati jo gotovo puna dva sata. Naravno, ja sam odmah - jo kad smo se sreli po prvi put uoio, da je Ellenina ljubavna veza duboko uzajamno ovisna. Nisam to tijekom rada elio naroito isticati, jer sam znao da je njen problem sa strahom onaj koji je izvoran, a bilo ga je ionako vrlo mnogo za in tegrirati. Bilo mi je drago to je samostalnim radom naila na pitanje ove svoje ovisnosti. Sada, oko osam mjeseci nakon naeg prvog susreta, Ellen i dalje nastavlja s radom na sebi. Izvjetava me koliko su se dramatino smanjili njeni strahovi i tjeskoba, no da jo uvijek ima tota za inte griranje po tim pitanjima. Rekao sam joj kako joj to moda i jeste ivotna zadaa, pa je prihvatila i da taj osjeaj moda nikada niti nee uspjeti proistiti do kraja. Meutim, bitno je, da je strah vie nije motivirao; dopustila mu je da postoji kao njena podosobnost. Vie ga se niti ne boji, ve njeno brine o njemu. A to su okolnosti

koje e joj dopustiti da nastavi s proienjima, te da sve stavi u okvire normalnog. U njenu se poslu nije nita dramatino izmijenilo; no sada ve misli, kako situacija i nije onoliko loa koliko je ranije mislila; pa ko nano, ona i partner uspijevaju od tog posla posve pristojno ivjeti. Osjea se ornom, spremnom da radi i na sljedeem stupnju svog rasta - na svom odnosu i na onome to sama ulae u njega. Nastavljamo sa susretima jednom mjeseno, no sad se ve posve samostalno bavi velikim dijelom svog unutarnjeg rada. RAD U GRUPI Kako sam dosad govorio o svom radu s pojedinim klijentima, va lja spomenuti i pristup koji imam u radu s grupama. Otkrio sam da se integracija ponekad moe mnogo lake postii u grupi, nego u bilo kojem drugom obliku rada. Jer, grupa postaje izvorite energije ko jom se svaki pojedinac moe posluiti, te je zatim koristiti da bi njo me potpomogao svoj osobni rad. Kolektivna energija grupe moe na rasti i do vrlo znaajnih razina, postajui glavno pomono sredstvo za postizanje preobrazbe. U radionicama koje vodim uvijek volim koristiti rad u manjim, osobnijim grupama zbog bliih meusobnih odnosa polaznika, no prvenstvena mi je namjera iskoristiti energiju grupe za olakavanje njihova pojedinanog rada. Ovo smatram vrlo korisnim, i to iz slje dea dva razloga: Ako je za osobu Integrativni postupak i unutarnji rad neto posve novo, grupna joj energija prua jak poticaj za vjebu; mnogo lake moe nauiti postupne korake u radu, oslukujui um i ritam grupe. A ako je osoba ve stekla neku uvrijeenu praksu, grupna joj energija moe pruiti moan poticaj za integriranje onih pitanja kojima se moda sama opire. Grupni rad obino zapoinjem radom na psihikom oputanju, te s nekoliko joga poloaja. Zatim kao grupa ulazimo u stanje Proma traa, dobivajui time pristup iscjeljujuoj energiji i ljubavi prema sebi. Ve sam za sebe, ovaj korak ima ogromnu mo koja se stvara kad svi zajedno izvode istovremeno iste vizualizacije. Nakon toga, zapoinjem s dubljim radom. Podsjeam polaznike da su osjeaje i pitanja koja iskrsavaju najee povezana s jednom

od etiri nie akre, te da disanjem u odgovarajue sredite mogu znatno ubrzati i ojaati njihovo integriranje: 1. OPSTANAK: Strah, nesigurnost, nervoza, te tjeskoba zbog zdravlja, novca, imovine ili posla. 2. UZBUENJE: udnje za seksom, hranom, puenjem, alkoholom, drogama ili zabavom. 3. MO: Srdba, bespomonost, beznaajnost, ili nedostatak smisla u ivotu. 4. SRCE: Usamljenost, ljubomora, razoaranje u ljubavi, tuga i bol, ovisnost o ljubavnoj vezi. SVE AKRE: Depresija, stres. Na naim sastancima prvenstveno se kao oruem koristimo radom na disanju. To je neintelektualno sredstvo, kojim se proi avaju one podsvjesne osjeaje koje oblikuju osnovu svih problema koje proivljavamo. Sastanci na kojima radimo s disanjem postaju vrlo snani i nabijeni osjeajima, jer ono znatno olakava unutranja oslobaanja. Traim od sudionika da sjednu ili legnu, to im se ve ini udob nijim, te zaponu s integrativnim disanjem, i to punim pluima i pu nom brzinom. Moraju regulirati jainu fiziolokih i emocionalnih aspekata koje proivljavaju, usporavajui ili ubrzavajui stupnjeve disanja, diui u tijelo ili u odgovarajuu akru, te postajui osjetljivi na osjeaje u samoj akri, ili bilo gdje drugdje u tijelu. Dok nastav ljamo s radom, neprekidno pobuujemo osjeaje ljubavi prema sebi i iscjeljujuu snagu vieg Ja, kako bi proistila negativnosti koje izbi jaju na povrinu. To je vrlo intenzivan rad. Kad im se jednom dopusti da imaju i prihvate do tada suzbijane osjeaje, i objasni tehnika kojima te osje aje poinju svjesno obraivati, polaznici znaju doivljavati prava proienja, za njih prepuna znaenja. Ipak, treba spomenuti da ovom nainu rada valja pristupiti oprezno i staloeno. Osobe kojima je unutarnji rad posve nov, moraju ispitati sebe i svoju unutarnju pro cjenu - misle li uope, da bi im ovakav rad i postupak mogao postati

odgovarajui nain za njihov poetak rada na sebi. A osobama koje su doivjele neke velike traume u svom ivotu, ne bih preporuio da se ukljue u nj bez doputenja njihova psihologa.
********

Nadam se, da vam se ovaj opis mog rada uinio zanimljivim. Ponekad je teko sagledati svu dubinu do koje se uope moemo i mo ramo otvoriti sami sebi. Moda sam vam to i uspio razjasniti. Vai svakodnevni osjeaji, problemi i okolnosti s kojima se susreete upra vo su oni, s kojima treba zapoeti rad. Ako se ikad preobraze, jedina osoba koja to moe uiniti - za sebe i u sebi - ste vi sami. esto pretpostavljamo kako uope nema spora o tome, da je nau situaciju uzrokovala neka vanjska okolnost, ili mo izvan nas; reagi ramo naslijepo i nemamo pravu spoznaju o tome. Ako vam je ova knjiga imalo pomogla, tada ste ve shvatili da vi sami oblikujete svo ja iskustva, onakva kakva se iskazuju upravo u ovom trenu. Morate za to preuzeti odgovornost i zapoeti s radom na sebi. Ako to uinite, vie neete ovisiti o tome da li se oni oko vas mi jenjaju ili ne; no, oni e se promijeniti. Osjetit ete vlastitu osobnost na nain, na koji je niste nikada dosad osjetili; a s tom osobnou na ilazi i snaga, smirenost i zajednitvo sa svojim unutarnjim ja. Predat ete svoju svijest svom viem Ja; postat ete ispunjeniji no to ste ikad ranije bili. Nemojte dopustiti da ova velika prilika za va osobni rast tek prohuji pored vas. elim vam ono najbolje od svega. John Ruskan

DODATAK ASTROLOGIJA I INTEGRATIVNI POSTUPAK Otkrio sam da se astrologija vrlo prirodno uklapa u Integrativni postupak. I prije no to sam stekao spoznaje i radno iskustvo s naelima samog postup ka, pristupao sam astrologiji da bi me upozorila na ono to sam smatrao problematinim dijelom svoje vlastite prirode, ili neke druge osobe, i to bi trebalo smanjiti na najmanju moguu mjeru, ili izbjegavati; tada jo nisam imao spoznaja o znaenju prihvaanja. Rezultat toga je bio - suzbijanje osjeaja i vlastitih iskustava. U pristupu svom unutarnjem radu uz ukljuen stav o prihvaanju, astrologija mi pomae vie no ikad u prepoznavanju energija koje je potrebno integrirati, te mi prua uvid u motivaciju i osnovu psiholokih krinki koje esto znamo staviti na sebe. Prijelaz i napredak moe se iskoristiti kao pokazatelj za pitanja koja je potrebno obraditi kad jednom naiu - a to su upravo vremena, u kojima se njima i treba odmah pozabaviti. Razvio sam odreenu sukladnost izmeu planeta i akri, koja se pokazala vrlo korisnom prilikom povezivanja emocionalnih i psiholokih pitanja s naim tijelom. Aspekti izmeu pojedinih planeta predstavljaju zapravo nae zapreke ili usklaenosti energija izmeu pojedinih akri, to ovisi o prirodi samog aspekta. akre, koje su pod tim utjecajem, mogu stoga biti obraivane izravno, disanjem u njih, jogom, masaom, polarnou i stezanjem tih dijelova tijela (kod niih akri). Pripisujui pojedine planete akrama, koristio sam taoistiki sustav akri koji ide dublje u pojedinosti s obzirom na energetska sredita, nego klasini Hindu model. Otkrio sam, da bi nam od koristi u radu na sebi mogle biti ove dodatne toke: PLANETA Jupiter Neptun Merkur / Uran Venera Sunce Mjesec Mars Pluton Saturn AKRA Kruna Tree oko Grlo Srce Solarni pleksus Pupak Donji abdomen Perineum Korijen