MSŠ“Hasan Kikić“ Elektrotehnika-računarska tehnika i automatika

Referat iz Bosanskog jezika: „Crna maslina“ Autor: Vesna Parun

Profesor: Subašić Sadeta

Radili: Piragić Almasa Kurbašić Nerma Taletović Mujo Ivančić Mario Subašić Almir

Bilješke o piscu: Vesna Parun je rođena u Zlarinu 20 aprila 1922. god. – Stubičke
Toplice 25 oktobra 2010.god. Vesna Parun pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Ona stvara dulje od pedeset godina i već pripada književnoj povijesti. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku "Pjesme" (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku "Crna maslina" (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman "Mačak Džingiskan i Miki Trasi" (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka "Zore i vihori" (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije. Vesna Parun rođena je 10. aprila 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s otoka Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac - Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama. Ondje je još krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga. Samoću i

"otpadništvo" od sadašnje kulture izabrala je sama, ne želeći se nikome klanjati. Neizvjesna i nesigurna sudbina velike poetese u 80-om godinama života sigurno nam ne služi na čast. Možda bismo odgovor na takvu nepravdu mogli pronaći u Vesninoj tvrdnji da se "u školi moglo naučiti mnogo, i u osnovnoj i, kasnije, u srednjoj, i o gramatici i o prirodopisu; manje o povijesti i o zvijezdama na nebu, a o čovjeku i životu - gotovo ništa". Sve u svemu, po njenim vlastitim riječima, provela je vrlo težak život, od djetinjstva nadalje, te je okušala više patnje i stradanja nego radosti. Vesna Parun potpuno se predala književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost. Umrla je 25. oktobra 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini života.

Najznačajnija književna djela: Vesna Parun počela je pisati vrlo rano, svoju prvu
pjesmu "Pramaljeće", napisanu na otoku Visu, objavila je već s deset godina (1932.) u listu"Anđeo čuvar". Slijedi pjesma "Zov" objavljena 1938. godine u časopisu "Sjeme", glasilu muške klasične gimnazije kojem su urednici bili Jure Kaštelan i Živko Jeličić. Već ta pjesma nosi u sebi dah temeljne ideje vodilje: himnu životu, radu i hrabrosti. Osim poezije, piše dječje i satiričke pjesme, prozu i drame. Njezina su djela prevođena na mnoge jezike.

Nagrade i priznanja: Maslinov vijenac i titula poeta oliveatus nakon ovjenčanja na
manifestaciji "Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani" 1995. u Selcima na otoku Braču;nagrada "Tin Ujević" 2003., za zbirku soneta "Suze putuju""nagrada Vladimir Nazor",1959. godišnja nagrada,1982. za životno djelo;povelja Visoka žuta žita 2002. na Pjesničkim susretima u Drenovcima za sveukupni književni opus i trajni prinos hrvatskoj književnosti 2010. Europska književna nagrada (KOV).

„ Ti koja imas nevinije ruke“
Analiza pjesme: „Ti koja imas nevinije ruke“ je lirska ljubavna pjesma koju je Vesna Parun napisala potkraj ljeta 1953.godine, po izlasku sa psihijatrije. Ova pjesma je zapravo pismo koje je autorica uputilasvojoj suparnici, ali joj ga nikada nije poslala. Ona se svojoj suparnici obraca puna razuma i sa molbom da usreci muskarca kojeg ona nije mogla. U ovoj pjesmi se ni u jednom trenutku ne osjeca ljutnja, mrznja, a ni prezir, dok je u svakom trenutku prisutna topla ljudska rijec koja je prevazisla sebicnost i ponos. Muskarac o kojem se govori u ovom pismu-pjesmi je Vesnina gimnazijalska ljubav Pjer, kojega je ona voljela punih 17.godina. ovaj nastali trokut nestaje onoga trenutka kada pjesnikinja u potpunosti ispise retke ovoga pisma. Pjesma „Ti koja imas nevinije ruke“ predstavlja trijumf hrvatske ljubavne poezije i jednu od najljepsih ljubavnih pjesama ikada napisanih. Pjesma se sastoji od devet strofa, a broj stihova se krece od 3 do 10. Stih je slobodan,bez rime, a duzina mu je neujednacena. 1.strofa : Pjesnikinja se sa licnom zamjenicom „TI“ i nizom opisnih pridjeva obraca nekoj trecoj osobi ciji identitet ne otkriva u potpunosti. Vec u ovoj ovoj strofi mozemo uociti trokut koji se stvorio, zasada iz neobjasnjenih razloga. Pjesnikinja se toj trecoj osobi obraca s maksimalnom tolerancijom i razumijevanjem ne iznoseci razloge zboj kojih joj pise. 2.strofa:ovdje se postavljaju uvjeti, koji ukoliko se ispune opravdavaju vec ucinjena djela od strane pjesnikinje i te osobe kojoj se ona obraca. 3.strofa:je zapravo dio druge strofe. U ovoj strofi pjesnikinja koristi imperativ (zapovijedni nacin) – OSTANI pokraj njega..., a li u isto vrijeme iznosi i upozorenja – „boj se jeka sto se priblizavaju neduznim posteljama ljubavi“ 4.strofa: Pjesnikinja ohrabruje tu trecu osobu, i porucuje joj da nema cega da se boji jer joj je ona „ocistila“ put do tog mladica. Gusteri i zmije su zavidni ljudi. 5.strofa: U ovoj strofi pjesnikinja nesebicno poklanja svoga dragog drugoj zeni, pored koje ce on biti sretniji. 6.strofa:Pjesnikinja je sjetna zbog proslosti, i zbog onoga sto se nije dogodilo. Njoj je zao jer nije docekala da stupi u intimni odnos sa svojim dragim. Iz ove strofe saznajemo i to da je ona veoma izazovna zena jer su njeno tijelo pustosili pogledi drugih muskaraca. 7.strofa:sada izrazava zaljenje jer svoje pripremljene price nikada nece moci ispricati djeci koju je zamisljala da ce imati sa muskarcem koji je sada sa zenom kojoj ona pise ovo pismo. 8.strofa: u ovoj strofi pjesnikinja moli odabranicu svoga dragog da joj dopusti da ga barem gleda dok on bude stario, i da je na taj nacin „spasi od sramote“ koja bi se na pjesnikinju obrusila ukoliko bi strance i susjede pitala za njega. 9.strofa: Pjesnikinja ponavlja sustinu onoga sto je vec rekla. Jos jednom moli svoju suparnicu da ostane kraj njega i da mu pruzi srecu koju zasluzuje.U pjesmi je prisutno mnostvo epiteta: ruke nevinije, spore sjenke, proljetni vjetar, nevidljiva planina, ozaloscene pliskavice, prijezni gusteri, zedne zmije, crna suma...U pjesmi su prisutna ponavljanja stihova sa ili bez inverzija: Ti koja imas ruke nevinije od mojih – 1, 8 i 9 strofa. Blaga budi njegovu snu – 3, 8 i 9 strofa

„Djevičanstvo“
Analiza pjesme: Vesna Parun – za nju je rečeno da je više tradicionalna nego moderna, ali ona je u svojoj tradicionalnosti bila i snažnija i životnija od većine pisaca. Osnovne izvori su joj ljubav, ljepota prirode, vječno pitanje života i smrti. Iz njezine poezije izvire lik žene kojoj je ljubav majčinstva kao skrbi, zaštite i žrtve, te djevičanstvo kao odricanja, vjernosti i pokloništva, to je nesebično prepuštanje bližnjem, ona štiti i objavljuje ženski duhovni identitet. Pri tome se služi i tjelesnošću, ali tjelesnost u toj poeziji nije svrha samoj sebi. Tajnovitost koja struji iz dalekih „vrtova vječnosti“ kojima su, svaki na svoj način, okrenuta oba puta ljubavne žudnje, jamac je neprestane svježine i privlačnosti poezije Vesne Parun. Prva strofa predstavlja slobodan stih,koji se sastoji od 5 stihova,stihovi su u razmaku od 13-15 terca i nema rime.Preneseno značenje: Prva dva stiha - Objašnjenje: Topot I dim koji se približavaju vrtu mogu se poistovijetiti sa korakom u noći(tami) i dahom koji ce rastaviti sklopljene usne.U četvrtom stihu nepoznati čovjek je svaki čovjek onom drugom jer nikada ljudi ne vide u dušu i misli jed. (Objašnjenje : Mi zapravo ne znamo ko se krije iza maske koju ljudi nose jer ju nikada u potpunosti ne skidamo) 2.Vrsta stofe: Katren ( 4 stiha) ,nema rime .Dužina stiha je 11-13 terac Personifikacija (davanje osobine živog onome sto je neživo) - “ …kući koju grli paprat”Četvrti stih – preneseno značenje: “Cestama umorni konjanici idu.” Objašnjenje: Konjanici su ljubavnici koji su previše umorni od čekanja da djevojka otvori svoja ‘’usnula vrata ‘’.. 3.Vrsta strofe: Katren ( 4 stiha ) ,slobodan stihDužina je 11-16 teracU trećoj strofi se iskazuje želja nekog mladića da osjeti toplinu njenih ruku i miris njene kose u dugim neispavanim noćima.4. Vrsta strofe: Septima (7 stihova)Nema rime, dok je dužina stihova od 6-12, moguće je da je i ovaj stih slobodan.Četvrta stih prikazuje mladića koji žudi za djevojkom koja ga ne primjećuje,on ju kradom zove i prati njene korake i želi da joj pokaže da ne treba da se plaši ljubavi.Preneseno značenje: “potrči otvorena srca” ( prepusti se uzitku zivota ) 5.Vrsta strofe: Tercina,nema rime…slobodan je stih,duzina je 12-16 terac Epiteti – “razvaljena vrata”; “Svjetlucavi koralji”; “Zlatni kanarinci”Presonifikacija – “priče su se u tisinu razisle”.Iako se u ovoj strofi već na prvi pogled jasno uočava značenje napisanih riječi,ispod se krije drugačija slika. (Cijela strofa je jedna presonifikacija ).Objašnjenje : Razvaljena kuća može predstavljati njen uzaludno istrošen život,a grobari sve one ljude koji su uzeli od nje, sve ono sto je vrijedno dok su potom nestali kao i sve njihove priče. 6.Vrsta strofe: Tercina,nema rime.10-14 duzina stiha - slobodan.Ne treba žaliti u zivotu za onim što se desilo u ljubavi,treba prihvatiti život i sve ono sto on nosi sa sobom pa čak i bol koja je neizbježna. ( Ukoliko nešto želimo promijeniti ,trebamo pokušati promijeniti ali samo da ne naštetimo drugima i sebi.) Simbolika naslova : Djevičanstvo prestavlja čistoću i neokaljanost od grijeha.Vrsta pjesme : Lirska ljubavna ( lirska zbog prisutnosti osjecanja,a ljubavna zbog pomena ljubavi)

„ Usnuli mladić“
Analiza pjesme: Čitajući ovu pjesmu da se primijetiti da je u centru opisivanja mladić, koji se na neki način sviđa pjesnikinji a u isto vrijeme ga želi zadržati na distanci. Pjesma je prožeta jakim akustičnim, kao i vizuelnim elementima. Sintagma „usnuli mladić“ nosi, kao naslov ove pjesme veoma je simboličan. U spomenutoj pjesmi pjesnikinja sanja da se nalazi na plaži, promatra mladića koji je u dubokom snu na žalu, budi ga grmljavina. Osjećanje : žudnja (želja za blizinom, promatranje iz daljine) Kompozicija pjesme: Pjesma se sastoji od 5 strofa. Analiza strofa: 1. strofa - oktava (8 stihova) 2. strofa – nona (9 stihova) 3. strofa – katren (4 stiha) 4. strofa – distih (2 stiha) 5. strofa – 11 stihova U cjelokupnoj pjesmi uopšte nije zastupljena rima. Stih: Slobodan Lirske slike: „na žalu sjenovitog zatona“, „lice ljupko je i ozbiljno“, „u žutim oblacima“, „u žutim oblacima“, „more je posivjelo“, „svoje blistave ruke“, „u modrim gudurama oblačnim“, „šumor mora i samoću trava“... Motivi: Akustični motivi: tutanj grmljavine, šuštanje žala, šumor mora... Vizuelni motivi: mladić na žalu, posivjelo more pred oluju, bijele ptice... Sveukupna lirika Vesne Parun, je ustvari ogledalo njenog života, ona je kao dijete dosta propatila, morala je povremeno živjeti sa tetom i tetkom. Pratila ju je nesretna ljubav, poezija je za nju predstavljala mir u kojem se mogla opustiti.

„Da si blizu“

Analiza pjesme: Kompozicija strofa: 1. strofa –(5stihova) 2. strofa –(5stihova) 3. strofa – katren (4 stiha) 4. strofa – katren (4stihova) 5.strofa—(6 stihova) U prve tri strofe imamo ponavljanje „Da si blizu“. Osnovni motiv: Neuzvraćena ljubav Vrsta lirske pjesme: Ljubavna Osjećanja: bol, ceznja, samoca, žudnja... Epiteti : ni na valu morskom, na na ljiljanima, kisni oblak, krik galebova sto odlijece, vecer punu briga, bijelim pokrovom snijega, cvijet sto spava zatvorenih ociju, neveselim vrtovima mojim,, uvrijedjenu zemlju zaborava, neznano ime ljubavi... Poenta:" sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeđenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi" Simbolika naslova: Vesna Parun ovim naslovom navodi kako zudi za blizinom covjeka kojeg voli, ali on nemoze biti u njenoj blizini... Da si blizu Moje misljenje o pjesmi i zbirci: U ovoj pjemi Vesna Parun izrazava svoju bol, tugu, patnju za covjekom kojeg voli, ali koji nemoze biti njen jer pripada drugoj zeni. On zapravo pripada njenoj najboljoj prijateljici. Ona kroz cijelu svoju zbirku pjesama " Crna maslina" pati za tim čovjekom, čezne za njim, mašta o njemu iako zna da joj ta ljubav nikada nece biti uzvraćena. Svjesna svega toga Vesna Parun mu poklanja sva svoja osjećanja, sve svoje lijepe trenutke koji su se desili dok je maštala o njemu. Vesna Parun, velika hrvatska pjesnikinja uz sav svoj trud i sva svoja mastanja nikada se nije udala i jako je patila zbog toga što sa tim čovjekom koga ona voli nikada nece imati djecu. Vesna P. se cijelog zivota boji, prkosi i sve se to prenosi kroz njeno knjizevno djelo. Ona je opsjednuta mistikom ljubav.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful