Dr. Valent Vnuk

KUĆNI LIJEČNIK DIJAGNOSTIČAR
prim. Poglavlja neuropsihijatrije napisao dr. MLADEN BERGHOFER iz

Digitalizacija knjige: Equilibrium 2007

®

BOL

Bol je simptom bolesti. Praćen osjećajem straha i životne opasnosti, za čovjeka je nesumnjivo najneugodniji doživljaj. Zbog toga je čovjek po­ jam bola proširio da bi označio tešku žalost i patnju. »Duša me boli«, kaže se u narodu. Bol prati čovjeka čitavoga života. Rođenje je praćeno bolom, smrti često prethodi bol, čitav život ispunjen je razdobljima povremenoga bo­ la. I riječ bolest u našem jeziku potječe od riječi bol, koja je uvijek smat­ rana osnovnim znakom bolesti. Unatoč tome bol je saveznik čovjeka: upozorava na opasnosti koje prijete tijelu i javlja se uvijek kada se tkivo ošteti; na bol čovjek reagira nehotično (reflektorno), da bi odstranio uzrok koji je izazvao oštećenje. Na primjer: kad bismo sjeli na vrući predmet, bol bi nas prisilio da ustanemo. Ako bismo predugo ležali samo u jednom položaju tijela, bol bi nas prisilio da se okrenemo, a promjenom položaja tijela sprečavamo oštećenja koja nastaju nedovoljnom cirkulacijom krvi u koži zbog dugot­ rajnog pritiska. Bol u unutrašnjosti tijela prisiljava bolesnika da traži liječničku po­ moć. Mnogi su ljudi ostali živi samo zato što je bol pravovremeno naja­ vio ozbiljnu bolest i tako omogućio hitnu liječničku pomoć. Bol najčešće tjera bolesnika da traži liječničku pomoć. Jakost bola ne odgovara stupnju opasnosti. Bezazlena zubobolja može biti uzrok ne­ podnošljivoga bola, dok rak na želucu u početku bolesti uopće ne boli i izaziva neznatne smetnje. Liječnik, poznavajući vrste i putove širenja bo­ la, može postaviti dijagnozu bolesti već na osnovi toga jedinog znaka bolesti. Bol je posebna, samostalna vrsta osjeta, kao što je zaseban npr. os­ jet topline, hladnoće i dodira. Za osjet bola postoje odgovarajuća osjet­ na tjelešca. To su vrlo osjetljivi završeci živaca smješteni u koži i unut­ rašnjosti tijela. Podražaji se prenose živčanim vlaknima u dio mozga koji se naziva (talamus), a vrlo je važno središte živčanoga sustava. Tu se na­ laze centri autonomnoga živčanoga sustava koji upravlja nehotičnim ali za život čovjeka bitnim funkcijama rada pojedinih organa, žlijezda itd.

Pomoću toga sustava nastaje niz promjena na površini i u unutrašnjosti tijela, koje redovito prate svaki jači bol. Tako nastaje širenje zjenica, stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka, znojenje, povišenje šećera u krvi. U tom dijelu mozga određuje se vrsta bola i smeštanje bola (projek­ cija bola) u onaj dio tijela u kojem je nastao podražaj. Sve što je u vezi s bolom kod životinja završava ovdje, u međumozgu. Jedino u čovjeka živčane niti odlaze u moždanu koru, gdje je sijelo duševnoga života. Tek u kori mozga bol dobiva osobine karakteristične za čovjeka. Tu se bolu ne daje osjetna nego osjećajna podloga patnje, strepnje, potištenosti, straha. Ta duševna, psihička, reakcija na bol svojstvena je samo čovjeku. Budući da čovjek sve osjete osjeća »na svoj način«, tako svaki čovjek na svoj način doživljava bol. Zbog toga se bol i naziva osobnim, subjektivnim osjećajem. To su razlozi zbog kojih postoje velike razlike među ljudima na na­ činu kako doživljavaju bol i kako reagiraju na njega. Muškarci lakše podnose bol od žena, odrasli lakše od djece. Starci ga teže podnose od ljudi srednje dobi. Američki Indijanci lakše podnose bol od drugih rasa. Osjetljivost na bol mijenja se i kod iste osobe u razno vrijeme. Umor, strah, uzbuđenje pojačavaju osjet bola. »Strah od injekcije« poja­ čava osjet bola prilikom uboda igle. Bojazan za zdravlje, koja često prati bolest, povećava osjetljivost na bol. Kao što čovjek različito reagira u različitim životnim prilikama, različito reagira i na bol. Pojedinci koji su strahovali od zubobolje, herojski su podnosili bol u mučilištima. Ali čovjek može osjećati bol u različitim dijelovima tijela a da za to ne postoje stvarni razlozi. To je umišljeni bol, ili bol na živčanoj bazi, neurotski ili psihoneurotski bol. Liječnik će koji put upotrijebiti izraze »konverzivni bol« ili »psihogeni bol«. Za umišljeni bol ne postoji nikakva tjelesna podloga. Dijelovi tijela u kojima se osjeća bol nisu promijenjeni, oni su zdravi. »Signali za bol« ne putuju živcima u mozak jer ne postoji nikakav podražaj koji bi izaz­ vao bol. U takvim osobama postoje samo psihičke promjene. Slika bola stvorena je u mozgu bez odgovarajućega podražaja za bol. Takav bol čovjek doživljava kao stvaran, a popratne su reakcije slične, često i jače izražene nego prilikom stvarnoga osjeta bola. U takvim ljudima postoji osjećaj patnje, straha od opasne bolesti; koji put plačem olakšavaju te­ gobe; svoj bol opisuju teatralno, kao u kazalištu, i to ne samo svom liječ­ niku nego i prijateljima, susjedima, često i potpuno nepoznatim ljudima. Mjesto gdje smještaju svoj bol ovisi o vlastitoj predodžbi koju imaju u svom tijelu. Najčešće su to glavobolje ili bol u predjelu srca. Ali boljeti može svaki dio tijela, ruke, noge, zglobovi, križa, lice, unutarnji dijelovi, pa čak i organi koji su potpuno neosjetljivi na bol. Karakteristično je za umišljen bol da »putuje« tijelom s jednoga mjesta na drugo. Čas postoji glavobolja, da bi nastupili bolovi u zglobovima, kičmi, očima, srcu. Ne-

tko bol osjeća kao pritisak, stezanje, šrafanje, drugi će ga opisivati kao probadanje nožem, pikanje, rezanje ili zabijanje klina. Bolesnici s umišljenim bolovima najčešći su posjetioci ambulanata. Vrlo ih se teško može uvjeriti da je s njihovim tijelom sve u redu. Nepov­ jerljivi su i idu od liječnika do liječnika. Odlaze i nadriliječnicirna, travarima i vračarama, tražeći pomoć za svoj »nepodnošljiv bol«. Koji put iz­ daju velike svote novca za »preglede i lijekove«, a to ih dovodi do mate­ rijalnoga osiromašenja. Psihogeni bol može se javiti i u onih ljudi koji su psihički i duševno potpuno zdravi. Problemi na poslu, bračni sukobi i slično izazivaju krat­ kotrajne osjete bola najčešće u predjelu srca i glave. Rješenjem proble­ ma, bol prestaje sam od sebe. Ako su krizne situacije dugotrajne, ako postoji niz »nerješivih« problema, liječenje takvih bolesnika može trajati duže vrijeme. Liječnik će najprije isključiti mogućnost da bol ne potječe od boles­ ti. Bolesnici se podvrgavaju brojnim pregledima i pretragama. Moguć­ nost da bol koji osjećaju može potjecati i od opasnije bolesti samo je je­ dan od razloga zbog čega je takve bolesnike vrlo teško uvjeriti da su tje­ lesno zdravi, a da je njihov bol samo umišljen.

Bol u odstranjenom (amputiranom) dijelu tijela
Bol u amputiranom dijelu tijela naziva se fantomski bol (fantom je priviđenje, utvara). Nakon operacije bolesnik još dugo osjeća kao da ima dio tijela koji je operacijom odstranjen. Takav osjet najčešće je u amputiranim udovi­ ma, rukama i nogama. Bolesnik osjeća »fantomski ud« kao normalan, osjeća pojedine prste, pa čak i njihove pokrete, toplinu, hladnoću, osje­ ća ga ili kao znatno povećan, ili pak umanjen. Slični osjeti mogu se javiti i prilikom odstranjenja drugih dijelova tijela, npr. dojke, nosa, uha, oka itd. Postojanje fantomskog uda poslije operacije smatra se normalnom pojavom koja može trajati mjesecima, godinama, ponekad i cijeli život, i ne zahtijeva liječenje. Liječenje je potrebno samo ako se u fantomskom udu osjeća jak bol. U većini slučajeva to su stalni bolovi, rjeđe se javljaju u napadima; to su trganja, žarenja, pečenja, stezanja. Bolovi se češće javljaju na nozi nego na ruci, mogu biti tako jaki da se uzimaju najjača sredstva protiv bolova, čak i narkotici. Takve osobe mogu postati narkomani i alkoholi­ čari. Uzroci bolova: neurom, tumor od živčanih vlakana koji je čest na okrajcima presječenih živaca, zatim kožni ožiljci i infekcije. Liječenje

često ne dovodi do poboljšanja. Čak i ponovljena amputacija (reamputacija) ne dovodi do poboljšanja. Smatra se da je osjećaj postojanja fantomskoga uda posljedica toga što je u mozgu sačuvan centar za taj dio tijela koji i dalje funkcionira. Ne­ ki smatraju da su posrijedi psihički razlozi, nesposobnost bolesnika da se prilagodi gubitku dijela tijela. Liječenje: sredstva za smanjenje bolova, blokada živaca, psihotera­ pija, u najtežim slučajevima i operacija na mozgu.

Bolna menstruacija
Menstruacija je prirodna pojava i kod većine žena ne izaziva nikak­ ve ili tek neznatne smetnje. U prvim danima menstruacije može se javiti glavobolja, nadutost trbuha, zatvor stolice, nabrekle i lagano bolne gru­ di, smetnje mokrenja, umor. Kod većeg broja žena jače su izražene psi­ hičke smetnje - praćene lošim raspoloženjem, razdražljivošću, pretjera­ nom osjetljivošću - koje mogu biti uzrok bračnih razmirica. Kod manjeg broja žena menstruacija izaziva bolove u donjem dijelu trbuha i u križima. Bolovi mogu biti različite jačine, od neznatnih, koji prolaze uzme li se tableta protiv bolova, pa do žestokih, nepodnošljivih, zbog kojih se traži hitna liječnička intervencija. Takva je osoba onespo­ sobljena za bilo kakav rad nekoliko dana. Bolovi su grčeviti i zahvaćaju donji dio trbuha, šire se u stranu do križa, koji put i prema bedrima. Donji dio trbuha jako je osjetljiv na sva­ ki dodir. Uz bol se javlja i mučnina pa i povraćanje. Bolovi obično poči­ nju jedan do dva dana prije menstruacije i najčešće prestaju krvarenjem. Koji put mogu trajati i nekoliko dana, do potpunoga prestanka menstru­ acije. Bol se najčešće javlja već s prvom menstruacijom, ali može se javiti i više mjeseci pa i nekoliko godina kasnije. U svakom je slučaju potreban ginekološki pregled, i to što ranije. Kako se bolovi počinju javljati već kod djevojčica od 14 godina, mnoge majke nisu sklone da »tako malo dijete« vode ginekologu. No, liječnik može izvršiti pregled preko debeloga crijeva ne oštećujući djevičnjak (himen). Najčešći su psihički uzroci bolnih menstruacija. Bolovi se javljaju u suviše osjetljivih osoba koje se odgajaju u obiteljima u kojima se najbe­ zazlenijoj bolesti obraća suviše velika pažnja i često se stvara nepotrebna panika. Mnoge djevojčice, mnogo prije nego što su dobile prvu menstruaciju, čuju od starijih žena ili majki kako je menstruacija neugodna i bolna. Stoga dožive prvu menstruaciju a da ih nitko nije obavijestio o toj prirodnoj pojavi i uputio kako da se ponašaju. Budući da se svaka men-

struacija doživljava kao »neugodna pojava«, razumljivo je da će svaki neugodni doživljaj, svaki neugodni osjećaj, pojačati bolove, dok će ih veselje, radost i dobro raspoloženje ublažiti. Sretan brak, naročito rođe­ nje djeteta, gotovo redovito dovodi do nestanka bolnih menstruacija ako su psihogeno uvjetovane. Ako se radi o težim psihičkim poremećajima jake neurotske ličnosti, takve žene »svoju bol« mogu prenijeti na drugi dio tijela (glavobolja, bolovi u predjelu srca i sl.). Osim bolova »na živčanoj bazi«, bolna menstruacija može biti po­ sljedica i drugih poremećaja u tijelu, nenormalnosti u građi zdjelice, upale jajnika, jajovoda i maternice, ciste na jajnicima: dobroćudni i zlo­ ćudni tumori također mogu biti uzrok. Koji put je tome kriv položaj, ob­ lik i veličina maternice, poremećaj u lučenju žlijezda; popratna pojava može biti pothranjenost i slabokrvnost. Liječenje određuje liječnik. Koji put je potreban manji operativni zahvat, nekad su dovoljni savjeti psihoterapeuta. Bol se često smiruje spazmoliticima i analgeticima, tj. lijekovima koji ublažuju ili uklanjaju grčeve i smanjuju osjet bola (Baralgin, Spazmocibalgin, Clofexan). Na kožu donjega trbuha može se staviti topli termofor. Ako to ne pomaže, valja pozvati liječnika.

Bol prilikom spolnoga snošaja
Bol kod žene za vrijeme spolnoga snošaja naziva se dispareunija (dyspareunia). Izraz dolazi od grčke riječi dys, što znači nešto što je po­ vezano s teškoćama, i riječi pareunos, što znači parenje, snošaj. Bolovi prilikom snošaja najčešće su psihički uzrokovani. Psihogeno uvjetovan bol zapravo je svjestan ili nesvjestan otpor žene spram seksu­ alnoga snošaja. Uzroci toga otpora mogu biti različiti: strah od trudno­ će, strah od spolnih bolesti, žena ne želi seksualni odnos jer ne voli par­ tnera, ne sviđa joj se, suviše je grub, nasilan, pijanica. I prva loša iskus­ tva mogu biti uzrok kasnijim smetnjama. Vrijeđanja, brutalnost, nespret­ nost seksualnoga partnera, silovanja, mogu izazvati tako jake psihičke posljedice i takav strah i gađenje spram seksualnoga snošaja da pred­ stavljaju velik problem u liječenju. Prvo loše seksualno iskustvo žena može »plaćati godinama«. Takve smetnje mogu biti i posljedica krivoga odgoja. Pomanjkanje pravoga seksualnog odgoja manje je opasno od krivoga odgajanja i stal­ nog uvjeravanja da je odvratno i grešno sve što je seksualno. Takve oso­ be veoma teško uspostavljaju normalne seksualne odnose. Bolovi za vrijeme spolnoga snošaja nisu uvijek posljedica prvih sek­ sualnih iskustava. Smetnje se mogu javiti mnogo kasnije, često poslije prvih normalnih seksualnih odnosa. Smetnje se javljaju i u braku zbog

bračne monotonije, seksualne dosade, uvijek iste, ukalupljene i banalne seksualne tehnike, bračnih sukoba, stalnih svađa koje dovode do antipa­ tije i osjećaja gađenja prema bračnom partneru. Prva ljubav i stvarna želja za fizičkim dodirom isključuje psihogeno uvjetovan bol. Jakost bola može biti različita, može postojati samo neznatan bol izazvan suhoćom rodnice (vagine), koja nastaje zbog slaboga lučenja so­ kova, sekreta rodnice, a to je posljedica nedovoljnoga uzbuđenja. Ali bol može biti i mnogo jači. Uzrok jačih bolova je stezanje i grčenje mišića rodnice. U najtežim slučajevima javlja se tako jaki grč rodnice i okolnih mišića da se ulaz u rodnicu potpuno zatvori i onemogući ulazak muško­ ga uda (vaginizam). Tada spolni snošaj nije moguć. Grč može zahvatiti i mišiće nogu, koje se tada zgrče, žena sva drhti, osjeća užasan strah i na­ stoji pobjeći. Tako jaki grčevi nastaju uglavnom prije snošaja, a za vrijeme akta vrlo su rijetki. Koji put strah izazvan iznenadnom pojavom neke osobe, paljenje svjetla, iznenadni zvučni podražaji ili hvatanje »in flagranti« može izazvati tako jaki grč da se muški spolni organ ne može izvaditi. Ponekad tek liječničkom intervencijom i davanjem »injekcija« dolazi do popuštanja grča. Bolovi pri snošaju mogu biti uzrokovani i stvarnim bolesnim pro­ mjenama na spolnim organima ili u njihovoj blizini. Bolna nemogućnost izvršenja spolnoga čina može biti posljedica tvrde »neprobojne« djevi­ čanske opne (himena). Uzrok bolova mogu biti ranice na spolnim orga­ nima, tumori, upale i druge promjene, zatim upale u debelom crijevu, hemoroidi, bolesti kože u blizini spolnih organa, promjene na trtičnoj kosti, nenormalan položaj maternice, promjene na jajnicima. Stalan bol pri snošaju nije normalna pojava i takva osoba mora se obavezno liječnički pregledati, najprije kod ginekologa, da se vidi je li »ginekološki sve u redu«. Ako su uzrok bolova tjelesne promjene, liječe­ nje kod ginekologa ili kirurga dovest će do znatnoga poboljšanja ili po­ tpunoga izlječenja. Ako je dispareunija psihogeno uvjetovana, potrebna je psihoterapija. Liječenje može potrajati godinama. Koji put rastava braka ili mijenjanje seksualnoga partnera rješava sve probleme.

Bol u oku
Bolovi u oku posljedica su bolesti oka, ali isto se tako mogu osjećati i kod bolesti koje ne zahvaćaju oko, npr. bolesti nosa, sinusa, krvnih ži­ la, glave, mozgovne opne. Bolovi u oku osjećaju se kao lagan pritisak, bockanje, pečenje, do »nepodnošljivih i neizdrživih«, kako ih opisuju bolesnici.

Liječnik pipanjem prsti­ ma uspoređuje tvrdoću bolesnoga i zdravog oka. jako uzbuđe­ nje. strah od svjetla. svrbež. Slabije bolove mogu izazvati upale: upala rožnice (keratitis). od kojih jedna ide i na oko. a ako napad traje duže vrijeme. slinjenje. i povraćanje. Vrijednost očnoga tlaka mjeri se posebnim aparatom: tonometrom. Oko je crveno. crvenilo lica. obično zahvaća samo polovinu glave i prati je vrtoglavica. dolazi do suženja i otoka očnih kapaka. Takav pritisak ubrzo dovodi do trajnoga sljepila. suženje. oko je tvrdo i jako osjetljivo na pritisak. vrlo često »iz punoga zdravlja«. najčešće je posljedica nagloga povišenja očnog tlaka. kofein i nagle promjene položaja tijela mogu izaz­ vati akutan napad. alkohol. bjelo­ očnice (skleritis). šarenice (iritis). Neuzimanje lijekova. Samo najhitnije liječenje mo­ že spasiti vid. Bolovi u oku javljaju se i kod nekih vrsta glavobolje. osjet stranoga tijela. Naročito jak napad može za kratko vrijeme dovesti do sljepoće oka. može doći do potpunoga gubitka vida. ili lijeka sličnoga djelovanja. nikotin.Nagao. čak i potiljak. da bi se poslije širili na čelo. Bol se najčešće osjeća kao pečenje. bolesti koja se naziva glaukom. napa­ di se mogu ponoviti nekoliko puta dnevno. obično se pojavi u jednom oku. zahvaćajući čitavu polovinu glave. mučnina. Vid postaje zamagljen. pa se po njemu naziva Hortonova glavobolja. tada oni sami sebi uka­ paju u oko kapljice pilokarpina. trgaju. bol u licu. U početku su ograničeni samo na jedno oko. Veći porast tlaka od 3 mm/Hg može izazvati bolove. U najtežim slučajevima tlak poraste više od 80 mmHg. Polovina lica se zacrveni i oznoji. akutan i vrlo jak bol koji se pojavi iznenada u oku. mnogi bolesnici kažu da su »užasni«. Te lijeko­ ve bolesnik mora uvijek nositi sa sobom. Ako se bolovi počnu javljati kod bolesnika koji boluju od kroničnoga glaukoma. Poznata je neuralgija trigeminusa. Zbog toga svaki akutni napad glaukoma zahtijeva najhit­ niji prijevoz bolesnika na očni odjel. Napad jakih bolova češći je kod bolesnika koji znaju da boluju od kroničnoga glaukoma i koji se liječe. popratni znakovi mogu biti suženje. Jaki bolovi u oku povezani su s bolovima duž perifernih živaca (neuralgija). . Jedan njihov oblik prvi je opisao liječnik Horton. »poput groma iz vedroga neba«. nastaju smetnje. nego sije­ vaju. Bolovi su vrlo jaki. bockanje. Javlja se mučnina i povraćanje. trodijelnoga živca koji ima tri grane. Normalne vrijednosti očnoga tlaka nalaze se unutar granica od 15 do 25 milimetara žive (mmHg). najčešće »iz čista mira«. Bolovi su u napadima i po žestini se ubrajaju među najjače. zjenica proširena a očne vjeđe na­ tečene. grč vjeđa. nisu stalne jačine. Ovisno o tome koja je grana za­ hvaćena.

»Zub mudrosti« može izazvati bol koji se širi prema sljepoočnici i u područje iza oka. Bolovi lica Bolovi u licu odraženi su bolovi zbog bolesnih promjena u usnoj šupljini. oku te koštanim šupljinama. Bol u oku zahtijeva obavezan pregled kod liječnika za očne bolesti. Zubo­ bolja se može odraziti vrlo jakim bolovima na površini lica. malim boginjama. tzv. tj. gripom. zaraznim bolestima. Bol u oku može biti povezan sa zuboboljom. »crveno oko«. zbog toga se i nazivaju paranazalni sinusi. Bol lica koji se širi prema sljepoočnici i prema oku može biti izaz­ van i promjenama u čeljusnom zglobu. Sinusi su zapravo šuplji­ ne u kostima oko nosa. nosu. Bolove mo­ že izazvati i zub kojem je izvađena zubna pulpa. česta su iščašenja. I upale sinusa mogu izazvati bolove u licu. sinusima. kao i zubi koji još nisu probili iz čeljusti. šuplji- . tifusom. tada je bol u oku samo propratna pojava bez značenja za dijagnozu bolesti. zglobna gla­ vica donje čeljusti pomakne se iz čeljusnoga zgloba.Točan uvid u visinu očnoga tlaka dobiva se mjere­ njem pomoću tonometra Laganim pritiskom jagodicama prstiju liječnik može grubo ocijeniti visinu očnoga tlaka Strano tijelo izaziva tzv. Jedan od najčešćih uzroka bolova u licu jesu pokvareni zubi. malarijom.

Zubi trgaju. Uzrok takve neuralgije mogu biti bo­ lesti čeljusti. Korijen zuba učvršćen je brojnim vlaknima u koštanim šupljinama gornje i donje čeljusti. često se injekcionom iglom vadi gnojni sadržaj iz sinusa (punkcija sinusa). Zbog toga je njihova površina pokrivena vrlo otpornim slojem. Bolest se naziva herpes zoster i može se pojaviti duž svakoga živca. Žvakanjem hrane započinje proces probave. Takve upale liječe se antibioticima. kratkim valovima. Izrazito jaki napadi bolova u licu. Bolovi oka mogu se proširiti na lice. bolna i otečena. Da bi mogli zadovoljiti svojoj funkciji. Pritisak i bolovi u predjelu lica najčešće su posljedica upale sinusa u gornjoj čeljusti (maksilarni sinus). slinjenje. koji se javljaju redovito iznena­ da. Zubna caklina je neosjetljiva na bol i može izdržati vrlo visok pritisak. tjelesna temperatura se povisi. u najvećem broju slučajeva uzrok je nepoznat. glatka. šupljine su obložene sluznicom i otvorima su povezane s nos­ nom šupljinom. bo­ lest se može izliječiti u kratkom vremenu. naro­ čito u određenom položaju tijela. Dentin obavija zubnu šupljinu u kojoj se nalazi zubna srž ili zubna moždina (pulpa). U zubnoj su srži brojne krvne žile i živci. lice je vrlo često zahvaćeno bolom. Česta je upala poznata pod na­ zivom crveni vjetar ili erizipel. zubnom caklinom. . na koži se pojavljuju vrlo sitni mjehurići. koji čini najveći dio zuba i po građi je sličan koštanom tkivu. Ako se ne liječi. koža na upaljenom mjestu napeta. rešetastoj kosti. grijanjem. režu i me­ lju uzetu hranu. nastaju jaki bolovi i u oku. opće osjećanje je loše. suženje. Zubobolja Zubobolja je samo jedan simptom najčešće bolesti čovjeka: bolesti zubi. mozga. Bolovi se javljaju obično kod osoba iznad 35 godina života. sjajna. Antibioticima. mogu nastati teške pa i smrtonosne komplikacije. uzrok je virus koji kod djece izaziva male boginje (varičele). posljedica su nadražaja trodijelnoga živca trigeminusa. Upalu toga živca mogu izazvati virusi. čeonoj kosti. Ispod cakline nalazi se dentin. U upaljenom sinusu nakuplja se upalna tekućina i vrlo često gnoj. između kutnjaka i više od 100 kg. zubi moraju biti dovoljno tvrdi i neosjetljivi. Od nje boluje više od 90 posto stanovništva u civiliziranim zemlja­ ma. U napadu glaukoma. koji izlazi kroz nos. zubi. lice postaje crveno. Ako je zahvaćena i očna grana živca.ne se nalaze u gornjoj vilici. klinastoj kosti i u tzv. Napadi ne­ podnošljivih bolova u području toga živca nazivaju se neuralgija trige­ minusa. uglavnom penicilinom. bo­ love prati crvenilo lica. Na licu mogu nastati upale i čirevi. inhaliranjem.

tj. može izazvati jaki bol. ima sposobnost da bol prenosi. U rijetkim slučajevima u zubu se može osjećati i srčan bol. Zna se da zube kvari nakupljanje mlječne kiseline u usnoj šupljini.Najčešći uzrok zubobolje je tzv. U početku takve upale postoji bolnost prili­ kom stiskanja i dodirivanja zuba. oka. koja je ujedno i glavna zaštita zuba. stavljaju tople obloge na lice. Nakon izvjesnoga vremena bolovi će prestati jer su bakterije u po­ tpunosti uništile zubnu srž. Uz oteklinu u predjelu bolesno­ ga zuba i okolnog tkiva javlja se povišena temperatura i opća klonulost. U toj fazi bolesnici najčešće sami uzimaju različite tablete protiv bolova. ili pak koriste narodne lijekove: rakiju. bolovi se javljaju samo na »živčanoj ba­ zi« a zubi su potpuno zdravi. Kada je sloj cak­ line probijen. češnjak. otapa caklinu. Jača upala. To su tzv. grkljan i dušnik. Obič­ no se kaže da je »upaljen živac«. Bolovi se javljaju samo na naglu pro­ mjenu temperature. Kroz kičmeni kanal prolazi vratni dio kičmene moždine. Bol u predjelu zuba ne mora potjecati samo od bolesnoga zuba. Poslije se javlja trajan bol. . Bolovi su češći navečer i noću. tj. iako nema živčanih vla­ kana. Zubo­ bolja može biti i umišljena. Liječenje je obavezno kod zubnog liječnika. Ali razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini se nastavlja i one kroz otvor na vrhu korijena mogu prijeći na okolinu zuba. javlja se zbog upale i nadražaja ogranka velikoga moždanoga živ­ ca. kuckajući bolovi (pulsirajući). kiselina se stvara pod djelovanjem bak­ terija iz ostataka hrane koji se nalaze u nevidljivim udubinama na po­ vršini zuba i između zubi. veći­ na nastoji da sama »preboli« zbog straha od zubara. S prednje strane vrata nalazi se donji dio ždrijela. Kao zubobolja može se odraziti i bol koji potječe od bolesti uha. Zub postaje neosjetljiv. Jaki bolovi praćeni su općim poremećajima u tijelu. zubni karijes. sinusa. na tople i hladne nadražaje. Između dušnika i vratne kralješnice nalazi se jednjak. svi živci koji povezuju mozak sa svim organima i tkivima trupa i udova. na dio čeljusti u kojoj se nalazi zub (periodontitis). Bakterije kroz nastali otvor prodi­ ru sve dublje kroz dentin i u zubnoj srži izazivaju upalu (pulpitis). javlja se bol zato što zubni dentin. Pravi uzrok kvarenja još uvijek nije poznat. toplina ih obično pogoršava. jav­ lja se i odražen bol koji potječe iz tkiva i organa koji su dosta udaljeni od zuba. Oštećenje se sve više produbljuje. kiselina nagriza. Manji broj bolesnika javlja se zubaru. kvarenje zubi. Bolovi u vratu Vrat se nalazi između glave i prsnoga koša: to je važan i vrlo osjet­ ljiv dio tijela kroz koji prolaze svi »putovi« što povezuju organe glave s ostalim dijelovima organizma. naročito ako je izazvana uzročnicima gnojenja. nastaje prividan mir.

Mišići se mogu ukočiti tako jako da vrat postaje potpuno nepokretan. fibrozitisom. jače i trajnije psihičke napetosti. Na tim mjestima sam bolesnik može napipati tvrde. Znatno olakšanje nastaje primjenom top­ line (termofor. Pravi uzrok tih promjena još se ne zna. glava se zbog njegova skraćenja naginje na bolesnu stranu. sitne čvoriće i čvo­ rove koji na laganu masažu nestaju (miogeloze). masnom tkivu. vezivnom tkivu vrata. Kada je zahvaćen veliki vratni mišić. preosjetljivosti tijela na bakterije. promjena na kralješnjicima. ali se zna da postoje brojni povodi koji mogu dovesti do promjena. Bol i lagana ukočenost vrata javlja se u mnogih ljudi a da za to ne postoje vidljivi uzroci.Sa svake je strane dušnika glavna krvna žila koja dovodi krv u mozak. topao crijep. Takve bolove nazivaju reumatskim. prekomjerne upotrebe mišića. brojne limfne žlijezde te snažni mišići vrata koji pokreću glavu. vjetru. elektična grijalica). Mišići zahvaćenoga dijela vrata posta­ ju kruti. zbog naglih promjena tempera­ ture. razumljiva je uzrečica koja znači krajnju. U vratu se nalazi štitna žlijezda. To je »krivi vrat« ili tortikolis. Bol i kočenje vrata po­ sljedica su promjena u tzv. u mišićima. mišićnim reumatizmom. Bol je najčešći u predjelu potiljka. tetivama. mialgijom. U blizini su i važni moždani živci. Budući da su u vratu smješteni mnogi životno važni organi. smrtonosnu prijetnju: »zakrenuti vratom«. Trenu­ tačno poboljšanje moguće je uzimanjem lijekova protiv bolova i lijekova koji umanjuju napetost mišića. Liječnik će nastojati pronaći uzrok i odrediti način liječenja. zatim ultrazvuk ili neku drugu meto- . Bol može biti ograničen samo na neke »bolne točke«. vlazi. sluznim vrećama. na stražnjoj strani vrata. nakon manjih ali učestalih povreda mišića. a može se proširiti i na dio ramena. napeti. Liječnik će primijeniti injekcije direktno u oboljeli mišić. »Bolni vrat« može se pojaviti poslije izlaganja hladnoći.

bol se može osjećati na površini. staračkih promjena na hrskavičnoj ploči iz­ među kralješnjaka. dušnik. Bolesnici ih sami napi­ paju. Može biti toliko karakterističan za pojedinu bolest da će liječnik postaviti sigurnu dijagnozu već na osnovi samo toga jedinog . prilikom upale zglobova kralješnjaka. grkljan. Bol u prsnom košu može potjecati od organa smještenih u prsnoj šupljini i tkiva koja sudjeluju u gradi prsnoga koša. Obavezno je liječenje kod liječnika. ali izazivaju strah od zloćudnih tumo­ ra. bol u vratu bit će samo jedan od znakova upale. umišljeni bol. Povrede dovode do naglih bolova i mogu biti poslje­ dica puknuća hrskavične pločice. Upale zahvaćaju potkožno tkivo i sve organe koji se nalaze u vratu: štitnu žlijezdu. bol može biti tup. A danas su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. u stijenci prsnoga koša. mogu osjećati oso­ be s povišenim krvnim tlakom. pritisak. to je onaj predio vrata gdje se najčešće »smješta« tzv. pe­ čenje. Bol u potiljku. Na koži vrata dolazi do gnojnih upala. koji izazivaju jaki bol i mogu ukazivati na šećernu bolest. Kod mnogih bolesti dolazi do povećanja tih žlijezda. Mladi ljudi brzo ozdrave. one mogu biti posljedica bolesti i tada se obično razvijaju postepeno. danima pa i mjesecima. I promjene na kralješnici često uzrokuju bolove u vratu. Zabrinutost je razumljiva jer ljudi svaki bol u prsnom košu povezuju sa srcem. svaku sumnjivu izraslinu u predjelu vrata mora pregledati liječnik. te trajati satima. Bu­ dući da su u ždrijelu vrlo česte upale. kao srčani bol. Žlijezde uglavnom ne bole. žarenje. u stražnjem gornjem dijelu vrata. Bol u prsnom košu U liječničkim ordinacijama sve je više uplašenih pacijenata koji se tuže na bolove u prsnom košu. često bez liječenja. tj. iščašenja u zglobovima. ili se javlja kao paljenje. kao i dugotrajan. mukao ili oštar »poput noža«. bol na »živčanoj bazi«. na šiji se mogu pojaviti veli­ ki čirevi (karbunkuli). ili u dubini u unutrašnjosti prsne šupljine: može biti kratkotrajan. npr.du fizikalne terapije. Zato svako povećanje žlijezda. Kod starijih osoba bolovi mogu biti trajni ako su uzrokovani staračkim (degenerativnim) promjenama na kralješnjacima. U gornjem dijelu vrata osjećaju se bolovi zbog bolesti ždrijela. Iako je taj strah najčešće bezrazlo­ žan. ljudi se ipak drže uzrečice: »Opreznost je majka mudrosti«. obično su u grupama i smještene u površinskim i dubljim dijelovima vrata. povremen i u ponavljanim napadima. U vratu se nalazi gotovo 1/3 svih limfnih žlijezda tijela. prijeloma.

obično nakon tjelesnoga ili duševnog opterećenja. koji nastaje nakon »gutanja«. Bol se najčešće širi u lijevu polovinu prsnoga koša. kao mukli bol. žarenje. Za postavljanje dijagnoze često treba mnogo više vreme­ na. Takav napad bolova praćen je tjeskobom i osjećajem straha od bliske smrti. hodanja. ponekad u desnu polovinu prsnoga koša.Naziv angina dolazi zbog toga što ta riječ na grčkom znači stezati. POVREMEN I KRATKOTRAJAN NAPAD BOLOVA ISPOD PRSNE KOSTI najčešće je uzrokovan bolešću srca. onda je tipi­ čan za bolesno stanje koje se naziva angina pektoris ili stenokardija. između lopatica. Bol opisuju kao da je »te­ ret stavljen na prsa«. npr. zbog na­ gloga izlaska iz tople prostorije na hladan zrak. naročito u lijevo rame. U te­ žim slučajevima i najmanji tjelesni napor izaziva napad. npr. može se javiti i cijelom dužinom ruke sve do maloga prsta. nošenja tereta ili bilo koje druge vrste tjelesnoga napora. da čupa grkljan i jednjak. Karakterističan izgled osobe s napadom angine pektoris Napadi bolova najčešće su poslije tjelesnoga opterećenja: trčanja. u gornji dio trbuha. oblačenje. već se osjeća kao pritisak ili stezanje. šiju. U težim slučajevima postoji osjećaj kao da željezna ruka stišće srce. zbog ulaska u hladnu . Taj bol nema »oštrinu« kao zubobolja. na rame ili lakat. U lakšim slučajevima može se osjetiti kao blag pritisak ili kratkotrajan grč u jednjaku. od nekoliko sekunda do nekoliko minuta. naročito žli­ čicu. lagana šetnja. Bol se širi u vrat. BOL KOD ANGINE PEKTORIS javlja se naglo i traje kratko vri­ jeme. Ako se bol javi iz­ nenada. Bol može biti izazvan hladnoćom. ali mo­ že biti ograničen samo na jedan dio ruke.znaka bolesti. brijanje. Zbog osjećaja pritiska i težine u prsima mnogi se više žale na gušenje nego na bol. pečenje iza prsne kosti. npr. vilicu. različitih pretraga i konzultacija sa specijalistima.

Napad bolova može biti izazvan prejakim emocijama. Iznenadan. ili nakon uzimanja lijeka. I prejako sniženje krvnoga tlaka noću do­ vodi do bolova. uzimanje slado­ leda. Nakon mirovanja bol obično prolazi poslije nekoliko sekunda do najviše nekoliko minuta. zbog pijenja hiadne tekućine.vodu. samo što traje Najčešći put širenja bolova kod angine pektoris i srčanog infarkta . no i tada je uzrokovan du­ ševnom napetošću. postelju. bijesom i prejakom radošću. prostoriju. brigama. vrlo je sličan boli kod angine pektoris. češće noću. srdžbom. uzbuđenjem. Bol je jedan od najvažnijih znakova srčanoga infarkta. jak i dugotrajan bol ispod prsne kosti ili na lijevoj stra­ ni prsnoga koša može biti posljedica nagloga i potpunog prekida krvoto­ ka u jednom dijelu srčanoga mišića. prestaje sam od sebe. zbog hladnoga vjetra. Posljedica je umrtvljenje (nekroza) većega ili manjeg dijela srčanog mišića. s radnoga mjesta ili javne površine. Može se javiti i u potpunom mirovanju. Osoba kod koje se napad bolova javio prvi put. obavezno mora tra­ žiti liječničku pomoć. o srčanom infarktu. Pravovremeno izvršene pretrage mogu spriječiti teške kompli­ kacije. Napad angine pektoris može se prekinuti uzimanjem tablete nitroglicerina koja se stavlja pod jezik. prema tome gdje se bolesnik nalazi. tada se ne radi o kratkot­ rajnim i prolaznim smetnjama. nego o jačem oštećenju srčanoga mišića. U mjestima gdje postoji služba hitne medicinske pomoći treba zvati hitnu pomoć (telefon 94) iz kuće. Ako je naročito jak i traje duže od 15 minuta. Zabranjeno je svako kretanje. Takvo stanje naziva se SRČANI INFARKT (infarkt miokarda).

duže vrijeme. žučnoga mjehura. Zahvati li lijevu stranu. Bol se može širiti u tr­ buh. U blažim slučajevima može imati sve značajke bola prilikom napada angine pektoris. Često se javlja bol u području međurebrenih živaca. rame. pluća. može . Takve osobe smatraju da imaju poremećenu probavu. uzrokuju bolove. Upale živaca koji izla­ ze iz kičmene moždine (spondiloza). zida prsnoga koša. Takvi »reumatski« bolovi često su povezani s promjenom vremena. interkostalna neuralgija. Nitroglicerin. Već i sama sumnja na srčani infarkt zahtijeva potpuno mirovanje i prijevoz u bolnicu na nosilima. Lažna stenokardija. U najtežim slučajevima bol je iznenadan i tako jak da se bolesnik uz vrisak sruši. ali oni nisu veza­ ni uz tjelesni napor. ubod nožem. kašalj. probadanje. Vrlo čest uzrok srčanih smetnji je pojačano nakupljanje plinova u želucu i debelom crijevu. vilicu. a nestaju za vrijeme rada i fizičkoga napora. može izazvati zabrinutost i sum­ nju na srčani bol. bol se ipak osjeća na površini prsnoga koša i pojačava ga duboko disanje. Najčešće mjesto bola pokazuju oko mliječne bradavice na lijevoj strani. najčešće mrtav. već se javljaju nakon dužega ležanja. Infarkt srca može biti praćen i povišenom temperaturom. Mnoge bolesti »imitiraju« bolove angine pektoris i srčanoga infar­ kta. To mogu biti bolesti kičme. poremećenim ritmom rada srca i teškim stanjem šoka. leda. šrafanje. Bolesnici osjećaju pritisak i druge smetnje u predjelu srca. ko­ ji umiruje bol kod angine pektoris. najmanje pola sata. koji tada pritišću na ošit i preko njega na srce. peckanje. Vjerojatnost da se radi o anginoznim bolovima utoliko je manja uko­ liko je veći broj različitih simptoma bolesti. Međutim. uvi­ jek sumnjiva i zahtijeva detaljan liječnički pregled. Međutim. Srčano porijeklo boli ne dolazi u obzir ni onda ako se bol pojačava dira­ njem i pritiskom na površini prsnoga koša gdje se osjeća. Tegobe opisuju kao »ste­ zanje oko srca«. koja se osjeća u prsnom košu. porebrice. tzv. kod infarkta uopće ne djeluje. Takve osobe često imaju i druge smetnje na »živčanoj bazi«: trnjenje ruku i glavobo­ lje. ili lažna angina pektoris. često i nekoliko sati. po­ vraćanjem. Kod žena bolovi nastaju zbog promjene u dojkama. nikada se ne smije zaboraviti da je poremećena probava. kihanje. nesumnjivo je najčeš­ ća smetnja zbog koje ljudi dolaze u ambulantu. nagli pokreti tijela. Bol u lijevom ramenu rjeđe je srčanog porijekla i češće je uzrokova­ na upalnim i drugim promjenama. Na lijevoj strani prsnoga koša mogu se javiti bolovi kao posljedica degenerativnih i upalnih promjena na kralješnici. koji put je glavna smetnja otežano disanje pa se bol gotovo za­ nemaruje. Velikom vjerojatnošću može se isključiti srčano porijeklo tih smetnji ako se javlja­ ju u vrijeme mirovanja. Bolesnici su ustrašeni. često obliveni hladnim znojem.

Takve kile dobiju ljudi pretežno iznad srednje dobi. Liječi se lijekovima protiv bolova. Bolest se javlja i u većim epidemi­ jama i naziva se Bornholmska bolest (pleurodinija). prijelomi rebara. a bol se pojačava dubokim disanjem. može se ja­ viti zbog kile (bruha. tako da i sami bolesnici osjećaju da je to površinski bol. Bolest traje 5 do 10 dana. ako je bez povišene temperature. kašljem ili kihanjem. nego prilikom na­ glih pokreta tijela. Međutim. tumori. kroz koji normalno prolazi jednjak. osjeća se u samoj stijenci prsnoga koša. Bolest se pojavi nenadano i s jakim bolovima u prsima. može biti udružen s ograniče­ nom oteklinom na tom mjestu. Drugih promjena u tijelu nema. zatim upale mišića i porebrice. provuče dio želuca. Mjesto je osjetljivo na pritisak. Jaki bol u prsnom košu može biti udružen i s povišenom tjelesnom temperaturom. Uzrok se još uvijek ne zna. Bolovi mogu zahvatiti cijelu prednju stijenku prsnoga koša. može se javiti na jednoj strani prsnoga koša zbog nagloga prskanja poplućnice i ulaska zraka u prostor između pluća i unutarnje stijenke prsnoga koša (spontani pneumotoraks).biti trajan ili u napadima. Ako je uzročnik virus herpesa. dok se u stojećem smanjuju. točno iza prsne kosti. Najčešće se javlja u trećem i četvrtom desetljeću. Zahvaća jedno ili više rebara. koja nastaje kada se kroz proširen otvor na ošitu. Bolovi se ne javljaju poslije napora i uzbuđenja. poput »reza nožem«. liječi se sredstvima za ublažavanje bolova. na koži duž re­ bara pojave se sitni mjehurići. Disanje je bolno. teže je postaviti dijagnozu. Liječi se tabletama i injekcijama protiv bolova. bol je praćena otežanim disanjem. Iznenadan i jak bol. smatra se da su značajne u nastanku bolesti. Prema njemačkom liječniku koji ju je prvi opisao. Bolovi su jači u ležećem položaju. Nitroglicerin ne pomaže. bol je trajniji. psihičke posljedice zapravo su najteža komplikacija toga stanja. bol često dolazi u pravim na­ padima. ili se razvija i pojačava postepeno. Bolna osjetljivost prednje stijenke prsnoga koša miže se pojaviti i kod ljudi koji su preboljeli srčani infarkt. primjenom topline. bol potječe od porebrice. blokadama živca i fizikalnom terapijom. pretežno kod žena. u predjelu gdje se spaja rebrena hrskavica s prsnom kosti. ali može se ponovo javiti. Bolest nakon više tjedana ili mjeseci spontano nestane. Zbog straha koji izaziva­ ju. bolest se nazi­ va Tietzeov sindrom. Takvi bolesnici pomišljaju na napade angine pektoris. Jaki bol može se pojaviti iznenada. Bolovi nastaju poslije preboljeloga infarkta i mogu trajati mjesecima pa i godinama. kao i svaki pokret prsnoga koša. Budući da su povrede prsnoga koša česte. Bolove u prsnom košu mogu izazvati povrede: prijelom prsne kosti. Česti je uzročnik virus. . hernije). davanjem lijekova iglom direktno u oteklinu. a može i nekoliko tjedana. Bol u donjem dijelu prsnoga koša. Bol u gornjem dijelu prednje stijenke prsnoga koša.

sastoje se od dvadesetak režnjeva i brojnih odvodnih kanalića. lučevina jajnika. a smetnje se pogoršavaju neposredno prije i za vri­ jeme menstruacije. Pretežno se javljaju kod žena oko 40. tzv. što uzrokuje pojačano nakupljanje tekućine u dojka­ ma.Postavljanje dijagnoze vrlo je teško. Poslije završene menstruacije tegobe presta­ juU trudnoći su tegobe mnogo jače izražene. Bila bi najveća greška kada bi po­ jedinac sam postavljao dijagnozu svoje bolesti i sam određivao način li­ ječenja. koje lagano nabreknu. ciste. smetnje nastaju zbog pojačanoga lučenja hormona. Dojka se u potpunosti razvije tek u trudnoći. Bol u dojkama Dojke se počinju razvijati u doba puberteta pod djelovanjem žen­ skih spolnih hormona. koje se mogu izvana pipati kao sitni čvorići: često ih uspoređuju sa »zrnima sačme«. bolne. Bolesnici se moraju podvrći najrazličitijim bolničkim pretragama. Rastom žlijezda u dojci se postepeno nakuplja sve više masnoga tki­ va. Mnogi su takve pokušaje skupo platili. Jače lučenje hormona može izazvati stvaranje manjih šupljina u do­ jkama. Mlječne žlijezde u dojci Lagan bol. Mliječne žlijezde razvijaju se postepeno. to su tvorbe poput mjehura. Takve su do­ jke povećane. godine života. kada postane sposobna stvarati mlijeko. osjetljivost i pritisak u dojkama česte su smetnje nepos­ redno prije i za vrijeme menstruacije. . Pritisak i bol u dojkama javljaju se već u prvim tjednima trudnoće.

ali i znatno ranije. Po završetku klimakterija čvorići se povuku i tegobe prestaju. Naročito jake smetnje mogu imati gojazne žene pred klimakte­ rijem; tada osnovni problem postaje strah od zloćudnoga tumora. Zbog toga što i zloćudni tumori izazivaju slične smetnje, već prilikom prve po­ jave čvorića valja postaviti točnu dijagnozu. Promjene u dojkama nazi­ vaju se cistični mastitis ili cistična dojka. Olakšanje se može postići noše­ njem tvrdih prsluka i, razumije se, lijekovima koje propiše liječnik. Izrazito jaki bolovi u dojkama javljaju se u žena između 20. i 40. go­ dine života; uzrokovani su nadražajima međurebrenih živaca (interkostalna neuralgija), dolaze povremeno i u jakim napadima. Budući da se češće javljaju u lijevoj dojci, mogu se zamijeniti srčanim bolovima. Tak­ vi bolovi nazivaju se bolna dojka, bolna sisa, ili mastodinija. Bol u dojci povezan je i s jakom osjetljivošću kože u predjelu dojke, tako da je i sam dodir dojke jako bolan. Slične smetnje mogu nastati i na psihogenoj osnovi, naročito kod histeričnih žena, za vrijeme trudnoće, dojenja i seksualnih uzbuđenja. Bol u dojci može se javiti i zbog jačega fizičkog naprezanja, naroči­ to fizičkoga rada kada se upotrebljava ruka; tada je zapravo posljedica bolova u velikom prsnom mišiću. I upale dojke uzrokuju jake bolove; upale se uglavnom javljaju kod žena koje doje. Uz bol nastane otok, dojka postane crvena, topla i sve bolnija, tjelesna temperatura je povećana. Potrebno je nastaviti izdajanjem mlijeka. Upaljenu dojku valja zavojem podići i na nju stavljati hladne obloge. Ako je liječenje započelo pravovremeno, napredak boles­ ti može se spriječiti antibioticima. Stvori !i se veća nakupina gnoja, po­ treban je kirurški zahvat. Dojiljama se mogu začepiti žljezdani kanali; tada se stvaraju velike šupljine (ciste), čak veličine šake. U tako promijenjenoj dojci također može doći do upale; zastoj mlijeka ili nedovoljno izdajanje pogoduju razvoju upale. U dojkama se javljaju dobroćudni i zloćudni tumori. Rak dojke, ko­ jega se žene najviše boje, uglavnom raste bezbolno. To je i osnovni raz­ log zbog čega se većina žena prekasno javlja liječniku. Valja se držati pravila da je već sama sumnja na tumor dovoljan razlog za liječnički pregled. Današnja medicina može u kratkom vremenu postaviti sigurnu dijagnozu bolesti.

Bol u trbuhu
Trbušna šupljina je prostor između prsnoga koša i male zdjelice. Mišićna ploča, nazvana ošit ili dijafragma, koja inače služi za disanje; odjeljuje prsnu šupljinu od trbušne. U trbušnoj šupljini nalaze se mnogi

organi. Ispod ošita s desne strane, pokrivena rebrima, nalazi se jetra sa žučnim vodovima i žučnim mjehurom. U srednjem dijelu gornjega trbu­ ha i nešto više prema lijevoj strani: želudac. Na lijevoj strani, duboko is­ pod rebra je slezena. Iz završnog dijela želuca odlazi dvanaestopalačno crijevo, koje prelazi u tanko crijevo. Tanko crijevo ispunjava najveći dio trbušne šupljine i u desnom donjem dijelu trbuha prelazi u debelo crije­ vo. Debelo crijevo ide prema gore sve do jetre, zatim prelazi u poprečno debelo crijevo, koje na lijevoj strani trbuha prelazi u tzv. silazno debelo crijevo. Od želuca do male zdjelice crijeva su pokrivena trbušnom mara­ micom koja služi kao skladište masti i štiti crijeva od ozljeda i upala.
I. Gornji trbuh, II. Srednji trbuh, III. Donji trbuh

Ispod želuca nalazi se žlijezda gušterača. Na stražnjem zidu trbušne šupljine, s lijeve i desne strane, po jedan je bubreg, iznad kojih su nad­ bubrežne žlijezde. Sredinom trbuha prolazi glavna tjelesna arterija, tr­ bušna aorta, iz koje odlaze arterije za pojedine organe. U visini pupka aorta se dijeli u dva kraka, od kojih svaki odlazi u jednu nogu. Osim ar­ terija, u trbuhu se nalaze i brojne vene koje vraćaju krv prema srcu. Na donjem dijelu trbuha, više sprijeda, nalazi se mokraćni mjehur. Kod že­ na se ispod njega nalazi maternica, a u blizini su jajnici i jajovod. Bol u trbuhu (abdomenu) najčešći je i najvažniji znak bolesti orga­ na i tkiva smještenih u trbušnoj šupljini. Sva tkiva i svi organi nisu jed­ nako osjetljivi na bol. Neka su tkiva vrlo osjetljiva, dok su druga gotovo neosjetljiva. To je jedan od razloga što bol u trbuhu može biti različite jačine, od neznatne, do bola koji bolesnici opisuju kao »užasan i nepod­ nošljiv«. Jačina bola ne odgovara uvijek težini i opasnostima koje prije­ te od bolesti koja ih je uzrokovala. Tako će čak i jača razaranja jetre ili bubrega izazvati samo lagan osjećaj neugodnosti, dok će jedva vidljiv kamenčić u mokraćovodu izazvati neizdržljiv bol. Sifilis živčanoga susta-

Organi u dubini trbušne šupljine: 1. Desni bubreg, 2. Nadbubrežna žlijezda, 3. Lije­ vi bubreg, 4. Donja šuplja vena, 5. Trbušna aorta, 6. Desni mokraćovod, 7. Presječen završni dio de­ belog crijeva, 8. Mokraćni mjehur

Organi na površini trbušne šupljine: 1. Desni režanj jetre, 2. Lijevi režanj jetre, 3. Žuč­ ni mjehur, 4. Želudac, 5. Ošit, 6. Slezena, 7. Po­ prečno debelo crijevo, 8. Uzlazno debelo crijevo, 9. Silazno debelo crijevo, 10. Crvuljak, 11. Tanko crijevo

va, kronično oboljenje koje može trajati desecima godina, može izazvati vrlo jake bolove u trbuhu. Ali u trbuhu postoje »potpuno tihi dijelovi« u kojima i opsežna razaranja ne odaju gotovo nikakve znakove bolesti. Bol u trbuhu može biti mukao, tup i dugotrajan, uvijek iste jačine; može biti i grčevit, tj. raste u svojoj jakosti, da bi nakon kraćeg ili dužeg vremena popustio, nestao i ponovo se javio nakon određenoga vremena. Takvi grčeviti bolovi uglavnom zahvaćaju šuplje organe: crijeva, želu­ dac, žučni mjehur, žučne vodove, mokraćne putove. Bol u trbuhu može se javiti točno na mjestu gdje se nalazi bolestan organ. Bolesnici sami pokazuju mjesto na kojem osjećaju najjači bol. Ako bolesnik nije potpuno siguran gdje se nalazi mjesto najjačeg bola, liječnik će to pipanjem trbuha ubrzo ustanoviti. Međutim, postoji i tzv. »prenesen bol«, tj. bol se ne osjeća na mjestu gdje je bolestan organ, ne­ go se širi i osjeća na znatno udaljenim mjestima. Tako se, npr., bol iz žučnog mjehura može osjećati kao bol ispod lopatice ili u desnom rame­ nu, bol zbog bubrežnog kamenca može se osjećati u mudu (testisu), želu­ čana bol u predjelu srca, bol gušterače u leđima. Bol može zahvatiti i ci­ jeli trbuh, tada bolesnik ne može odrediti mjesto gdje ga osjeća; obično kaže da ga boli »cijeli trbuh«. Bol u cijelom trbuhu nije tako čest kao bol u pojedinim, ograniče­ nim dijelovima. Bol u cijelom trbuhu izazivaju ove bolesti: UPALA POTRBUŠNICE (peritonitis), izaziva jaki bol. Potrbušnica je tanka opna koja oblaže čitavu unutarnju stranu zida trbušne šuplji­ ne te potpuno ili djelomično sve organe u trbušnoj šupljini. Nadražaj

potrbušnice izaziva jaki bol. Potrbušnicu mogu nadražiti tekućine i ke­ mijske tvari kao što su želučani sok, žuč, sok gušterače; bakterije mogu izazvati upalu potrbušnice i jake bolove. Do nadražaja i upale potrbuš­ nice najčešće dolazi puknućem šupljih organa u trbušnoj šupljini. Naj­ češći je uzrok upala slijepoga crijeva, u više od 40 posto svih slučajeva upale potrbušnice. Slijede upala žučnoga mjehura, gušterače, puknuće čira na želucu i dvanaesniku, povrede trbuha, upale nastale poslije ope­ racije, ginekološke bolesti, zapletaj crijeva. Upala potrbušnice može biti ograničena na trbuh. Zbog puknuća šupljih organa odmah nastaje reak­ cija cijele potrbušnice; javlja se iznenada vrlo jak bol; trbušna stijenka postaje napeta i tvrda >poput daske«. Pojačan bol izaziva svaki pokret tijela; bolesnik mora mirno ležati sa savijenim nogama u koljenima. Op­ će stanje bolesnika je loše.Takav nalaz liječnici označuju imenom »akut­ ni abdomen«; naziv nije dijagnoza bolesti, već samo ukazuje na hitnost slučaja, tj. da se u trbuhu zbiva nešto naglo i opasno i da je potrebna hit­ na i neodgodiva kirurška intervencija. Do bola u cijelom trbuhu može dovesti i jača upala crijeva: griža, otrovanje hranom. Čak i početak upale slijepoga crijeva može u početku dati sliku bolova u cijelom trbuhu, da bi se bol tek poslije ograničio na mjesto na kojem se slijepo crijevo nalazi. Zapletaj crijeva (ileus) također izaziva bol u cijelom trbuhu; nastaje uvijek kada je spriječen prolaz crijevnoga sadržaja kroz crijeva. Uzrok može biti prestanak valovitoga gibanja crijeva, začepljenje crijeva stra­ nim predmetom, pritisak na crijeva izvana. Osjetljivost na hranu (alergija) može izazvati uglavnom grčeviti bol u trbuhu, praćen povraćanjem i proljevom; prate ga i promjene na koži u obliku »crvenih mrlja«, svrbeža, crvenila. U rijetkim slučajevima bolo­ vi mogu biti tako jaki da daju sliku akutnoga abdomena. Stalan pritisak i bol u cijelom trbuhu može uzrokovati i jače nakup­ ljanje plinova u crijevima (meteorizam). Bolovi u cijelom trbuhu mogu izazvati i zarazne bolesti, šećerna bo­ lest, različite vrste slabokrvnosti, povećanje masnih tvari u krvi, sifilis živčanoga sustava, otrovanje olovom. Svaki slučaj bolova u trbuhu zahti­ jeva liječnički pregled. Pravovremeno započeto liječenje može spriječiti brojne komplikacije, često smrtonosne. Bol u gornjem dijelu trbuha najčešće je posljedica bolesnih promje­ na u organima koji se nalaze u tom dijelu trbušne šupljine. U srednjem gornjem dijelu trbuha, koji se naziva žličica, najčešće se osjeća bol iz želuca i obično zahvaća područje lijevo ispod rebara. Na tom mjestu osjeća se bol zbog gladi, kao i bol zbog pretjeravanja u jelu i piću. Čir na želucu i dvanaesniku također je čest uzrok bolova. Bol je jači na prazan želudac. Uzimanje manjeg obroka hrane obično ga stišava. Al-

koholna pića, crna kava i pušenje pogoršavaju stanje. Bol se kod čira na dvanaesniku javlja oko pupka s desne strane. Rak na želucu može ali ne mora imati bol kao rani znak bolesti. U početku su to blage smetnje koje se obično opisuju kao »smetnje proba­ ve«, osjećaj punoće u želucu uz neznatne bolove. Bolovi mogu biti i jaki i podsjećati na bolove kod želučanog čira. Grčevit ili stalan bol, kod starijih ljudi, u gornjem trbuhu, najjači oko pupka, može biti uzrokovan promjenama na krvnim žilama trbušne šupljine. Sužene krvne žile, najčešće zbog arterioskleroze, ne dovode do­ voljno krvi u probavne organe. Bol nastaje ubrzo poslije jela, najkasnije pola sata, i traje do dva sata. Zbog bolova, koji mogu biti vrlo jaki, bo­ lesnici uzimaju sve manje obroke jer postaju svjesni da bol uzrokuje po­ jedena hrana. Posljedica je postepen gubitak na težini; s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. Takve bolove u trbuhu nazivamo angina abdominalis. Mnogi se tuže na osjećaj pritiska i punoće u želucu, tj. u gornjem di­ jelu trbuha, neposredno poslije jela. Za razliku od abdominalne angine, bolovi nisu jaki, više se osjeća nadutost, tup pritisak, punoća. Uzroci takvih smetnji mogu biti različiti. Želudac zdrave osobe uvijek se raširi (relaksira) prilikom uzimanja hrane, tako da tlak ne prijeđe određenu granicu. Kod bolesnika na »živčanoj bazi« želudac se ne širi; zato nasta­ je osjećaj povećanoga pritiska i punoće. Slične smetnje imaju bolesnici koji boluju od raka na želucu. Uzrok je i povećano nakupljanje plinova u želucu i crijevima. Povećana količina zraka u želucu može nastati kod osoba koje suviše brzo jedu i zbog toga gutaju mnogo zraka. Do pojača­ noga gutanja zraka dovodi pušenje i žvakanje gume. Dio zraka iz želuca izbacuje se podrigivanjem, ili prelazi u crijevo, što se čuje kao »kruljenje u želucu«. Pojačano nakupljanje plinova u debelom crijevu također iza­ ziva osjećaj punoće, pritiska i jačih bolova u gornjem dijelu trbuha. Priti­ sak zrakom napunjenoga debelog crijeva na ošit može izazvati smetnje koje podsjećaju na bolove kod angine pektoris, a može uzrokovati i dru­ ge srčane smetnje.
Normalan položaj želuca (3) s obzirom na ošit, Crtež 1 i 2 prikazuje oblike kile želuca

1

2

3

Čest uzrok bola u gornjem trbuhu je kila (bruh) ošita (dijafragmalna hernija). Ošit ima nekoliko otvora kroz koje iz prsne u trbušnu šupljinu prolaze jednjak, velike krvne žile i živci. Najznačajniji je otvor kroz koji prolazi jednjak. Veze koje na tom mjestu drže jednjak mogu olabaviti, zbog čega se otvor proširi. Kroz prošireni otvor u prsnu se šupljinu može uvući dio želuca ili cijeli želudac, pa čak i dijelovi crijeva. Najčešće pro­ lazi samo gornji dio želuca, i to u određenom položaju tijela. Smetnje se javljaju i pogoršavaju u ležećem položaju, naročito noću, uglavnom ne­ posredno ili najkasnije pola sata nakon lijeganja u krevet. Javlja se priti­ sak i bol u gornjem trbuhu, često ispod prsne kosti, zatim smetnje gutanja, podrigivanje, žgaravica i bol prilikom sagibanja tijela ili nošenja teš­ koga tereta. Tupi bol u gornjem trbuhu može se javiti kod bolesnika kojima je operiran želudac, tj. kojima je djelomično ili potpuno odstranjen želu­ dac. Bol s mučninom i slabošću javlja se nekoliko minuta poslije uzima­ nja hrane. Smetnje mogu nastati i nakon 1 do 2 sata poslije jela, s osjeća­ jem jake gladi i drhtanjem. Takvi napadaji mogu se spriječiti uzimanjem šećera i hrane koja zasićuje. Bol u lijevom gornjem trbuhu, ispod lijevoga rebranog luka, može biti uzrokovan povećanom slezenom. Bol u gornjem trbuhu, s desne strane, mnogo je češći i može potjecati zbog bolesti žučnoga mjehura ili upale porebrice, koja na tom mjes­ tu oblaže ošit (dijafragmalni pleuritis). Nakupljanje gnoja između ošita i gornje površine jetre može dovesti do »začahurivanja« nakupine gnoja tzv. apscesa. Tumori i bolesti jetre također uzrokuju bolove u desnom gornjem dijelu trbuha. Jaki bol, pretežno u sredini trbuha, koji se često širi u razne dijelove tijela, može potjecati od proširene glavne krvne žile (aorte). Takva mjes­ timična proširenja arterija nazivaju se aneurizme. Bol se javlja naglo ili se razvija postepeno, naročito nakon jačega tjelesnog opterećenja, pre­ težno u starijih ljudi. Bol se širi u noge, leđa i vrlo često u debelo meso. Mnogi koji su se tužili na bol u stražnjici imali su proširenu trbušnu aor­ tu. Mlađe osobe tuže se na bolove koji kucaju poput srca. To je tzv. »pulsirajuća trbušna aorta«. Takava bol samo podsjeća na spomenuti bol, ali tu nema nikakvoga proširenja aorte, ne pipa se nikakav »tu­ mor« ; takav se bol uglavnom javlja u neurotičnih žena koje su mršave, pa se aorta može lijepo pipati prstima. Nagao i vrlo jaki bol u području žličice, koji nastaje iz »čista mira«, žestine »poput uboda nožem«, često poslije obilnijega obroka, poslije pijenja tekućine i sagibanja tijela, karakterističan je za puknuće čira na želucu ili dvanaesniku (perforacija čira). Potrebna je najhitnija kirurška intervencija.

Nagao i jak grčevit bol ispod desnoga rebranog luka, često praćen povraćanjem, a zatim i žutom bojom kože, najvjerovatnije potječe od žučnih kamenaca; češći je u gojaznih žena. Nagao jak i grčevit bol koji dolazi »kao grom iz vedra neba«, desno ili lijevo u slabinama i širi se desnom ili lijevom stranom trbuha i u mu­ da, najvjerojatnije potječe od bubrežnih kamenaca. Bol je redovito pra­ ćen povraćanjem, blijedom i oznojenom kožom; opisivan je kao neiz­ držljiv. Nagli, jaki i tupi bolovi u sredini trbuha ili u gornjem dijelu trbuha, koji se šire poput pojasa po trbuhu, često u lijevu lopaticu i lijevo rame, mogu potjecati od nagle upale gušterače.

Upala gušterače (pankreatitis) čest je uzrok jakih bolova u trbuhu. Smještena je ispod želuca i jed­ nim dijelom nalazi se u prostoru koji okružuje dvanaestopalačno crijevo

U donjem dijelu trbuha, s desne strane, nalazi se slijepo crijevo. Upala slijepoga crijeva nije samo čest uzrok bolova u trbuhu nego je i velik problem za prepoznavanje bolesti. Od svih bolesti koje izazivaju sliku tzv. »akutnog abdomena«, upala slijepoga crijeva ne samo što je najčešća nego je i najpodmuklija. Od 700 ljudi jedan će čovjek sigurno u toku godine oboljeti od akutne upale slijepog crijeva. Bol je u početku najčešće ograničen u gornjem dijelu trbuha, oko pupka, i redovito pra­ ćen mučninom i povraćanjem. Kako se javljaju i grčevi s proljevom, mnogi smatraju da su »pokvarili želudac«. Tek se poslije bol ograniči na desni donji dio trbuha. Već i sama sumnja na upalu slijepoga crijeva za­ htijeva najhitniji liječnički pregled. Liječenje: kirurško odstranjenje upa­ ljenoga crvuljka slijepog crijeva. Bol u tom području ne mora uvijek potjecati od slijepoga crijeva. U desnom donjem trbuhu bol može uzrokovati ograničena upala tankoga i debelog crijeva. Kod mladih djevojaka, između dvije menstruacije, poja­ vi se nagao i jak bol, koji ubrzo sam prestane, uzrokovan izbacivanjem jajašca iz jajnika. Uzrok bolova u donjem dijelu trbuha mogu biti bolesti crijeva, lim­ fnih žlijezda; upale živaca i mokraćnoga mjehura, tumori. Valja sporne-

nuti nagao i žestok bol u žena u donjem dijelu trbuha, često u križima, praćen blijedom bojom kože, koja postaje hladna i orošena hladnim znojem (šok). U stojećem stavu nastane vrtoglavica i ubrzo gubitak svi­ jesti. U ležećem stavu bolesnica se bolje osjeća. To može biti vanmaterična trudnoća i jako krvarenje. Potrebna je najhitnija operacija, prema to­ me i najhitniji transport u ležećem položaju. U trbuhu je čest tzv. umišljen bol. U trbuhu se mogu osjećati bolovi koji potječu iz organa izvan trbuš­ ne šupljine, npr. od srca. Bol srca uopće se ne mora osjećati u prsima; u nekim slučajevima osjeća se isključivo u trbuhu, uglavnom u gornjem di­ jelu trbuha. Mnogi mjesecima pa i godinama smatraju da imaju »pore­ mećenu probavu«, da imaju »katar želuca«, a sve njihove smetnje potje­ ču iz srca. Ljudi smatraju da se radi o smetnjama iz želuca, u što su još više uvjereni jer se bolovi javljaju poslije obilnijih obroka, a podrigivanje smanjuje bolove. Poznato je da pravi napadi angine pektoris vrlo često dolaze poslije obroka. Svaka smetnja probave - koja se duže vrijeme i povremeno osjeća u žličici ili u prsnom košu - sumnjiva je na bolest krvnih žila srčanoga mišića.

Bol u ramenu
Sve više pacijenata tuži se na bol u ramenu s otežanim ili onemogu­ ćenim kretnjama u ramenom zglobu. Bolovi se koji put javljaju postepe­ no i bolesnici uzimaju tablete protiv bolova ili griju rame crijepom, termoforom i sl. Mnogo češće bolovi se javljaju naglo, akutno i mogu biti toliko jaki da ih bolesnici opisuju kao neizdržljive, naročito noću. Pod­ ručje ramena jako je osjetljivo na dodir i pipanje, a svako pokretanje ru­ ke je bolno, ograničeno, naročito podizanje ruke u stranu. Nekima je rameni zglob potpuno blokiran. Vanjskih promjena na koži nema. Ruka se obično nalazi u karakterističnom prisilnom položaju, tako da je nadlak­ tica priljubljena uz tijelo, a podlaktica savijena u laktu; bolovi se mogu širiti u vrat i ruku, sve do šake. Mnogi uzroci mogu dovesti do bolnoga ramena. Liječnik će postav­ ljati pitanja: da li je to povreda ramena, kakvo je zanimanje bolesnika, da li je bolesnik vozač. Danas je vrlo čest uzrok bolova u ramenu vožnja automobilom kraj otvorenoga prozora. Rijetko će koji vozač sam na to pomisliti jer se bolovi ne javljaju u toku vožnje, nego tek drugi dan, ili kada dođe u toplu prostoriju. Vožnja sa zatvorenim prozorom i korište­ nje ventilacije koju ima automobil, znatno će smanjiti broj bolesnika ko­ ji se tuže na bolove u ramenu. Međutim, što je s bolovima koji nastaju bez jasnoga i vidljivog raz­ loga. Koji su uzroci tako česte pojave bolnog ramena?

butazolidin. Bolno rame najčešće se javlja između 40 i 50 godina. Tim pokretima čovjek se služi svakodnevno. aspirin. promjene se mogu javiti i u osoba za koje se smatra da ne rade teži fizički posao (daktilografi). U mnogim zvanjima radna sposobnost ovisi o dobroj pokretljivosti ramenoga zglo­ ba. U promijenjenom tkivu može doći do napuknuća ili potpunoga prekida tetiva i mišića. ličioci. to su diri­ genti. Pojavljuje se nakon imobilizacije u gipsanom zavoju. kuglasti. kao i nenormalno optereće­ nje ramenoga zgloba s vremenom dovodi do istrošenja (degeneracije) tkiva. viseći zglob. kod osoba ko­ je jače opterećuju rameni zglob može se javiti znatno ranije. Do sličnih promjena ne dovodi samo prejako opterećenje ramenoga zgloba nego i dugotrajno mirovanje. u kojem se mogu izvoditi pokreti u svim smjerovima. To je tzv. Kako je naročito osjetljiva tetiva mišića koji podiže ruku u stranu. u okolnom tki­ vu zgloba često dolazi do taloženja vapna. Može se . Bolno rame češće je na desnoj strani.Rameni zglob je najviše upotrebljavani i najpokretniji zglob tijela. tesari. Liječenje ovisi o težini bolesti. violinisti. u zglobnoj čahuri i u samom koštanom tkivu. kao što su indocid. Neprekidna. Blaži slučajevi uspješno se liječe protuupalnim lijekovima. često pretjerana upotreba. do promjena u sluznim vrećama koje podmazuju zglobove.

topla i bolna. Ako upala zahvaća samo rameni zglob. Rjeđi je bol u ramenu kod bolesti drugih organa. U desnom ramenu najčešće se odražava bol iz žučnoga mjehura. Injekcije se mogu davati u sam rameni zglob. obično je riječ o gnojnoj upali. blije­ da. otečeno i toplo rame znak je akutne upale. tj. Takve promjene mogu se javiti kod reumatske groznice. Dolazi i do kirurških postupaka da bi se ponovo uspostavila pokretnost zgloba. U više od 80 posto slučajeva bol u ramenu je posljedica promjena u samom ramenu. zračenja. U sve­ ga 15 posto slučajeva bol je odražen. porebrice. npr. Daju se lijeko­ vi koji ublažavaju bol i sprečavaju razvitak upalnih promjena. bolesti želuca. prsti na rukama se koče. Šaka postaje hladna. Šaka je u početku la­ gano otečena. crvena i topla. koža tanka. ili se bolesne promjene razvijaju. Bol ramena i šake može se javiti istovremeno. Smatra se da bolest nastaje zbog živčanih podražaja (refleksa) koji dolaze u rame iz bolesnih. . Bol u lijevom ramenu može se javiti kod srčanih bolesti. Uz otežanu pokretlji­ vost i bol u ramenu. refleksan iz drugih bolesnih orga­ na. angine pektoris i srčanoga infarkta. u nekim slučajevima pomažu hladni oblozi. Naročito je otežano i bolno stiskanje šake. gnojnih upala na ruci. primjenjuje se i rendgensko zračenje i ultrazvuk. prekida se refleksni luk. To može biti posljedica promjena na kralješnici. Takvi podraža­ ji djeluju na krvne žile i izazivaju promjene u prokrvavljenosti. često udaljenih organa i tkiva. Mnoge bolesti mogu odraziti bol u ramenu: upale živca. srčanih bolesti. vrlo rijetko upala slijepoga crijeva. koja može biti posljedica gnojnoga oboljenja u organizmu ili ranjavanja. po­ slije prijeloma kosti na ruci. Liječenje: prekida se prijenos štetnih živčanih podražaja. Poslije otok splašnjava i bolovi se smanjuju. Koža je otečena. važna je i medicinska gimnastika. Nad­ laktica i podlaktica vezane su zglobom koji čine tri kosti: jedna nadlaktična i dvije podlaktične. angine pektoris ili poslije infarkta srca. ali tada su obično zahvaćeni još neki zglobovi. Bol u laktu Lakat obuhvaća područje prijelaza nadlaktice u podlakticu. Opće stanje organizma je poremećeno i redovito praćeno povišenom temperaturom. Lijekovi se često daju injekcijom direktno u bolesno područje. oštećenja mozga. npr. Zato se bolesnici ne smiju liječiti bez upute liječnika. Bolno. gušterače.koristiti toplina u obliku termofora. To se najbolje postiže blokadama živca pomoću lijeka novokaina. može doći do potpunoga oporavka. a time i u ishrani tkiva. dolazi i do promjena na šaci. primjenom struje.

deformacije i gubitak funkcije zgloba. Koji put bolovi mogu biti toliko jaki da onemogu­ ćuju rad. tada se u početnoj. normalna pokret­ nost zgloba održava se vježbama. Neke bolesti izazivaju samo bolove bez drugih uočljivih znako­ va. Ako je bol vrlo jak. Bol praćen elastičnim otokom na samom vrhu lakatnoga zgloba može nastati zbog upale sluzne vreće. Mjesto je na pritisak bolno. reumatske groznice. gnojna upala sluzne vreće. a može se širiti u podlakticu. smanjiti upalu i vježbama održati pokretnost zgloba. npr. Osnovni cilj liječenja: ublažiti bol. najvjerojatnije su znaci akutne reumatske upale. daju se i injekcije koje ublažuju upalu. Sluzne vreće svojom lučevinom podmazuju zglob i sprečavaju trenje između pojedinih sastavnih dijelova. akutnoj fazi zglob učini nepokretnim. u predjelu zgloba i njegovoj bližoj okolini mogu se pojaviti promjene: na­ kupljanje krvi ili tekućine u zglobu. javljaju se manje. prijelomi kostiju. Bol i znakovi upale. Takve promjene na vrhu lakta mogu biti potpuno bezbolne. Kada bolovi popuste. . pa se u sportskoj medicini upotrebljava izraz »tenisački lakat«. znak je upale lakatnoga zgloba. mehaničari. zubari koji pretežno vade zube.Mnoge bolesti mogu izazvati bol u predjelu lakta i u njegovoj bližoj okolini. učestale i neprimjetne ozljede na mjestu gdje se tetiva veže na kost. Bolove u laktu često izazivaju ozljede. udaraca u predjelu lakta. kod ljevaka na lijevoj ruci. Otok nastaje zbog nakupljanja te­ kućine u sluznoj vreći. to može biti gnojna upala zgloba ili okoline zgloba. Bol u predjelu lakatnoga zgloba najčešće se javlja na vanjskoj strani donjega dijela nadlaktice. S obzirom na učestalost tih promjena kod rudara. koji osim lakatnoga zgloba zahvaćaju i druge zglobove. Na tom mjestu završavaju i vežu se na kost te­ tive mišića koji opružaju podlakticu i šaku. Promjene su karakte­ ristične kod sportaša. Bol koji je praćen oteknućem zgloba. Bolesne promjene javljaju se na onoj ruci koja se češće upotrebljava. crvenom i toplom kožom te ograničenim kretanjima. Ovisno o jačini udaraca. npr. Poslije se bol ublažuje injekcijama koje se daju direktno u bolno područje. iščašenje zgloba. Takvi su bolovi kod ljudi koji u svom zvanju češće upotrebljavaju kretnje u lakatnom zglobu: ko­ pači. koljeno ili zglob šake. tj. Bol se naročito pojačava gibanjem u laktu. Zbog stalne. takav se lakat naziva i »rudarski lakat«. promjene boje kože. često pretjerane upotrebe tih mišića. S vremenom na tom mjestu dolazi do upala i taloženja vapna u tetivu (epikondilitis). Ako su takve promjene ograničene samo na jedan lakatni zglob. imobilizira se u gipsanom koritu. kod dešnjaka na desnoj. dok velik broj bolesti prate promjene kao što su oteknuća. Obično nastaju nakon uzas­ topnih ozljeda.

Valja se čuvati hladnoće. a narod je naziva kukac. naziva se Raynaudova bolest. Pro­ mjene nastaju »na živčanoj bazi« u osoba »slabih živaca«. upale su najčešći uzrok bolova u šaci i prstima. šaka i prsti postaju crveni. nepotrebnih uzbuđenja i uzrujavanja. trnjenjem. što sve može biti praćeno drhtanjem ili ukočenošću ša­ ke i prstiju. škaricama. Prsti poblijede i postaju hladni. ili »umrtvljenje« prsta i šake. smetnje se očituju svrbežom kože. mravinjanjem i sl. npr. tako da šaka i prsti ne dobivaju dovoljno krvi. Treba prestati pušiti. ali uspjesi nisu najbolji. Takve upale nazivaju se flegmone. Poznati su . Najčešće na­ staje poslije sitnih povreda. U blažim slučajevima javlja se samo trnjenje. a naročito kod žena između 35 i 55 godina života. Prvenstveno ih uzrokuje hladnoća. trnom. Bol na hladnoću može biti vrlo jak. bockanjem. zbog nedovoljne prokrvljenosti može doći do propadanja tkiva (gangrena). Potrebno je mirovanje šake i hitno liječenje. Ako napad traje duže vrijeme. duševna uzbuđenja. Promjene pretežno zahvaćaju ruke. To su upaljeni limfni putovi. naročito na vršcima prstiju. a bol se pojača. navečer. Postoje lijekovi koji šire krvne žile. Na poslu smetnje obično prolaze. U težim slučajevi­ ma dolazilo je do jakoga i nepodnošljivoga bola. dio nokta mora se odstraniti. Već i neznatna ohlađenja kože mogu izazvati jaka. Gnojno žarište otvara se najčešće kirurški. Prije neko­ liko desetaka godina takve upale bile su čest uzrok smrti jer su bakterije prodirale u krv pa je nastalo »otrovanje krvi« (sepsa). Bolovi uglavnom ne postoje. Od mjesta bola »putuje« crvena pruga duž ruke.Bol šake i prstiju Ako se isključe povrede. pečenje. Takva se upala naziva panaricij. premda se mogu javiti i na nogama. Gnojne upale u šaci i prstima često su praćene kucajućim bolovima. čuvati se hladne vode. da bi se ponovo javile nakon rada. kukac jako boli pa bolesnik dolazi liječniku prije nego što nasta­ nu komplikacije. Takva upala mo­ že i danas dovesti do propasti prsta i šake. Kod muškaraca srednjih godina. ali mogu postojati i dru­ gi uzroci. Ako se ne spriječi dalje širenje. Nakon nekoliko minuta krvne se žile naglo prošire. Prema francuskom liječniku. kao što su ubodi iglom. a ugrožava i život. zimi nositi tople rukavice. pojačane u toplom krevetu. Ozljede koje nastaju prilikom manikiranja dovode do gnojenja i ja­ kih bolova u predjelu korijena nokta. povremena stezanja krvnih žila (arterija). ili su tek neznatno izraženi. U prstu se ubrzo osjeti bol koja »tuče« i postaje sve jača. Gnojne upale mogu zahvatiti i dublje dijelove i proširiti se na veći dio šake te dovesti do opsežnih razaranja tkiva. Prsti su najčešće ukočeni ujutro. Na svu sreću. Danas su komplikacije znatno smanjene zahvaljujući antibioticima.

Bol koji je u početku neznatan. Bol je glavni i jedini znak rijetke bolesti koja se javlja kod ljudi koji rade električnim bušilicama i kompresorima. Lako se liječi. Nagao i jak bol. Javlja se u fizičkih radnika i uz­ rokovana je prejakim naporom šake. praćena laganim bo­ lom. znak je nagloga za­ čepljenja glavne dovodne krvne žile. Smetnje mogu biti poja­ čane alkoholnim pićem. Bol je čest u sredini početnoga dijela šake. često se stvaraju »mali tumori«. a bol je uglavnom jedini znak da postoji. može biti jedan od prvih znakova kroničnoga reumatizma. Bol se osjeća u sredini početnoga dijela šake na suprotnoj strani dlaka. Uz­ rok je propadanje jedne od mnogih malih kostiju toga područja. tjelesnim opterećenjem. od­ mah iza glavobolje. Po učestalosti križobolja se nalazi na drugom mjestu. Oko 70 posto odraslih izjavljuju da imaju ili su po­ vremeno imali bolove u križima (krstima. U predjelu ručnoga zgloba osjeća se bol prilikom pokretanja šake. O minutama ovisi da li će liječnik uspjeti spasiti po­ gođeni dio ruke. uzbuđenjem. Liječenje: tumor se odstranjuje kirurškim zahvatom. ili u blizini. koji može nastati iznenadno u potpuno zdrave oso­ be i zahvaća veći dio ruke. u blizini ručnoga zgloba. . ili. Vrlo je osjetljiv na najmanji dodir.»mrtvi prsti« poslije jačih duševnih uzbuđenja. Na is­ tom mjestu. Jutarnja zakočenost zglobova šake i prstiju. Stiskanje šake postaje bolno. Uzrok je dobroćudan tumor koji je građen od osjetljivih živčanih niti (glomus tumor). Pokreti ručnoga zgloba praćeni su škripanjem. u području ručnoga zgloba. kirurškim zahvatom. Uzroci mogu biti različiti. Takva ruka mora mirovati (imobilizacija). lumbalnom predjelu). zapravo šupljine s čvrstom čahurom veličine zrna graška ili trešnje (ganglion). hladno­ ćom. Tumor nikada nije velik. Danas se liječe davanjem lijekova direktno u sam tumor. što je češće. naročito ispod nokta. koje se može čuti i na ve­ ću udaljenost. donjem dijelu leđa. postepeno postaje jači naročito zbog promjene vremena. To je upala tetiva mišića. Bol se može izazvati pritiskom na nokat. može se javiti bez znakova upale. Bolesniku valja staviti termofor s toplom vodom i što hitnije ga prevesti u bolnicu. Bol u križima Broj osoba koje se tuže na stalne ili povremene bolove u križima ne­ prestano raste. Bol u prstu. Nekada su liječnici takve »izrasline« udarali čeki­ ćem. Dolazi do gubitka snage i umora šake. koja je blijeda i hladna.

Zbog toga se izrazi »imam bolove u križima«.Sve osobe koje se tuže na bol u križima ne daju dojam bolesna čov­ jeka. »bolesni bubreg«. Ljudi bol tumače kao »reumu«. a ne znaju što je to reuma. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela . Za neke je to »išijas«. maloj zdjelici. često onda kada nastanu nepopravljive posljedice. Bol u križima može potjecati iz tkiva koje sudjeluje u gradnji leđa: mišića. Mnogi se sami liječe. kostiju i organa smještenih u blizini. prsnom košu (odražen ili refleksan bol). Liječniku se jave onda kada nastane pogoršanje ili kada izgube strpljenje liječeći se masažama. narodnim lijekovima ili tabletama koje im preporuči susjed. Zbog toga se početak ozbiljne bo­ lesti otkriva kasno. Ali izvor bolova mogu biti i udaljeni organi koji se nalaze u trbuhu. krvnih žila. Blag tok bolesti i povremen nestanak bolova dovode do toga da pojedinci sami postavljaju dijagnozu. živaca. kupkama. »prehlada«. češće čuju u razgovoru sa znacima nego u liječničkoj ordinaciji. »imam križobolju«.

Takvo učestalo opterećenje ubrzo će dovesti do bolesnih promjena i bolova u križima. npr. tjelesna neaktivnost. prvenstveno jaki mišići leđa. slabinski (lumbalni dio) kralješni­ ce podvrgnut je velikom opterećenju. Oslabljeni mišići leđa i trbuha ne mogu više nadoknaditi po­ remećaje na kralješnici. hrskavičnim ploči­ cama između kralješljaka.Bol u križima može se ublažiti ili potpuno ukloniti lijekovima za ublažavanje bola bez obzira na uzrok. tj. Zbog toga je liječenje otežano ili čak onemogućeno. Samo uklanjanje bolova.Na nju se posredno i neposredno vežu sve kosti organizma. uzrokuju slabljenje miši­ ća leđa. dugotrajno sjedenje. naglih pokreta tijela. bol je češće uzrokom pretjeranim mirovanjem i neradom. Neprirodan način života. Da se kralješnica ne bi suviše opte­ retila. Ako se u savinutom položaju nosi teži teret ili obavlja teži fizički rad. Ali takvo liječenje donosi samo kratkotrajno poboljšanje. Bolove u križima dobit će oni koji dižu i nose teške terete u savije­ nom položaju. najveći dio tereta nose mišići. Kralješnica omogućuje uspravan stav čovjeka. Savijanjem tijela pri­ tisak se udvostručuje. Takva neprirodna i dugotrajna opterećenja kralješnice samo ubrzavaju bolesne promjene. Zbog toga se kod sportaša bolovi javljaju tek onda kada su se prestali baviti sportom i kada se počinju debljati. Zbog toga uspravan hod. Naprotiv. bez usta­ novljavanja uzroka. Kod čovjeka prosječne težine pritisak na hrskavičnu ploču između kralješnjaka iznosi oko 80 kilograma. prenosi pretežan dio opterećenja: zato se na kralješnjacima. ginekologa. Zbog uspravnoga stava. Takve tegobe imaju ljudi koji ne rade fizičke po­ slove. naročito na njezin slabinski dio. Kralješnica je glavna osovina i oslonac tijela. Kod fizičkih radnika. dobro razvijeni mišići leđa i trbuha mogu preuzeti velik dio opterećenja. stajanje i kretanje zahtijevaju čvrste i snažne mišiće leda i trbuha. Stoga se na kralješnicu. pritisak u slabinskom dijelu kralješnice može se povisiti i na više od 1000 kilograma. rada. treniranih osoba i sportaša. oblačenja civilizirana čov­ jeka. pronalaženja pravoga uzroka. urologa. Pravo je liječenje nemoguće bez dijagnoze bo­ lesti. dizanja i nošenja tereta na koje čovjek ni- . Mnogi smatraju da takav bol nastaje zbog na­ prezanja i fizičkoga rada. Najčešći je uzrok bolova u križima bol koji potječe iz kralješnice. iza­ ziva takve bolove i »ukočenje mišića« da se čovjek jedva može ispraviti. Gotovo 80 posto gradskoga stanovništva od 25 do 40 godina života ima promjene na kičmi koje su uzrok bolova. S obzirom na mnogobroj­ ne uzroke križobolje. liječnik će zatražiti mišljenje specijalista različitih grana medicine: ortopeda. na mišićima i vezivnom tkivu javljaju bolesne promjene. bit će potrebne i rendgenološke i druge laboratorijske pretrage. Bolesna stanja nastaju zbog ne­ normalnoga opterećenja kralješnice. reumatologa. Bolovi se obično počnu javljati prilikom dužega rada u pognutom položaju. kopanje. Dugotrajniji rad u savijenom položaju. može dovesti do prikrivanja i razvoja bolesti. neurolo­ ga.

dugotrajnoga sjedenja u automobilu. čvrsto i grčevi­ to drži volan. Koji put je dovoljno češće mijenjati stolac na kojem se sjedi. na nepovoljnoj visini stola i u neudobnoj stolici. tuže se na bolove u križima posli­ je dugotrajne vožnje. Uzrok nije manja tjelesna aktiv­ nost žena. Sje­ dala su loše konstruirana. Neispravan način nošenja tereta izaziva bo­ love u križima Ispravan način nošenja tereta jednakomjer­ no raspoređuje pritisak na kralješnicu Liječenje je jednostavno ako se smetnje pravovremeno otkriju. prsni tip disanja. sa »širom otvorenim« očima. prilikom pisanja za pisaćim strojem. a kralješnica je ukočena.je naviknut. drmanja u voz­ ilu na lošim cestama. a manju prsnu šupljinu od muška­ raca. Vozač početnik suviše je nagnut naprijed. Veze između kostiju koje čine zdjelicu u . Zdjelica žene znatno je šira od muškarčeve. tjelesnim vježba­ ma i kretanjem smetnje se mogu ne samo ublažiti nego i potpuno ukloni­ ti. prošetati se i spavati na tvrdoj podlozi. Mnogi vozači. povreme­ no ustajati. Zato žene imaju više izražen tzv. Žene imaju veću trbušnu šupljinu. nego razlika u gradi koštanoga sustava između muškarca i že­ ne. S ob­ zirom na to da je glavni uzrok oslabljena muskulatura. kihanja. Samo skupa kola imaju sjedala koja mogu mi­ jenjati položaj tijela za vrijeme vožnje. Bolovi u križima češći su u žena. zatim zbog kašljanja. naročito početnici. Kod vozača početnika zamor i bolovi u križima javljaju se već nakon kratke vožnje zbog nepravilnoga držanja tijela za vrijeme vožnje.

Bolovi su posljedica suviše us­ pravnoga položaja kojim žena nastoji održati poremećenu ravnotežu nastalu trudnoćom. Neke bolesti maternice. Prejako naprezanje leđnih mišića izaziva bolove i grčeve do te mjere da su mišići potpuno ukočeni. tumori. Jez­ gra diskusa . Poslije poroda bolovi se mogu pojačati zato što oslab­ ljena trbušna stijenka omogućuje spuštanje trbušnih organa.žena mnogo su slabije. prirodna pojava prilagođena nošenju ploda i rađanju. Trnasti nastavak. Oš­ tećena hrskavična pločica s pritiskom na živac Pritisak hrskavične pločice na leđnu moždinu i korjenove živaca najčešći je uzrok išijasa 1. Ravnoteža je opet poremećena. To je normalna. Leđna moždina. Tijelo kralješka 4. II. naročito ujutro poslije ustajanja. dizanje tereta uz istovremeno okretanje tijela. Koji put se potpuno zdrav čovjek sagne. sagibanje. 2. jajovoda i jajnika re­ dovito izazivaju jače ili slabije bolove u križima. nisu tako čvrste kao koštane veze u muškarca. 5. Opisani pokreti do­ vode do vrlo jakoga pritiska na hrskavičnu pločicu koja se nalazi izmeI. Naglom i često nepodnošljivom bolu obično prethodi nagli pokret tijela. To mogu biti upale. i takvi su sve dok ih se »malo ne razgiba«. Bol u križima može nastati naglo i vrlo je jak. Takve smetnje mo­ gu se ukloniti tjelesnim vježbanjem. promijenjeni položaj maternice. Trbušni mišići mogu ponovo postići napetost i snagu koju su imali prije trudnoće. pa se više uopće ne mo­ že uspraviti. Povećanoj učestalosti bolova u križima u žena doprinose i bolesti unutarnjih spolnih organa. premda taj naziv općenito označava bolove u križima. rjeđe pad ili udarac. 3. Takav bol mnogi na­ zivaju lumbago. Normalna hrskavična pločica s jezgrom. Hrskavična pločica (diskus). ili uspravljanje izazove neizdržljivu bol. Žene već u trudnoći osjećaju bolove u križima.

I upale okoline bubrega mogu izazvati jake bolove u križima.đu kralješnjaka. dio te plo­ čice (diska) pritisne živce koji su u neposrednoj blizini. . ni ograničenim znakovima upale na površini tijela. povišenom temperatu­ rom. grčevit bol. Bolesne (degenerativne) promjene na kralješnici češće su u radnika koji rade teške fizičke poslove. To su tzv. ali di­ jagnoza bolesti ne može se postaviti bez detaljnoga urološkog pregleda. ili su izložene vjetru. Bolovi su ograničeni na jednu polovinu tijela. Često se javlja u osoba koje oznojene legnu na vlažnu i hladnu zemlju. promjena na kukovima i nogama. ili se širi duž velikoga živca koji odlazi u nogu. Teži slučajevi zahtije­ vaju blokadu živca. Način liječenja može propisati samo liječnik. koji se uzimaju kao tablete. Mukli i tupi bol. više od 90 je uzrokovano pritiskom hrskavične pločice na početku živca. dovode do pogoršanja bolesti. U najtežim slučajevi­ ma dolazi do operativnog zahvata. iskrivljene kralješnice. polusagnutom položaju tijela. ona se istegne u jednom smjeru ili čak prsne. vlazi. npr. a javljaju se i u osoba čiji rad nije toliko te­ žak. Bol u križima može biti jedan od prvih znakova spuštenoga stopala. davanje lijeka u mišić ili krvnu žilu. najčešće je uzroko­ van bubrežnim kamencima. Liječnik mo­ že propisati lijekove. ali koji rade u neprirodnom. ležanje u krevetu s tvrdom podlogom. Promjene u bubregu mogu uzrokovati bolove u križima. Topli ob­ lozi. a to znači uštrcati lijek injekcionom iglom direktno u bolno mjesto. također može biti izazvan bolešću bubrega. statički poremećaji koji su posljedica slabe leđne musku­ lature. Bol može biti ograničen samo na križa (lumbago. samo su povod za nastanak tih bolesti. povremen ili stalan. To je išijas (pritisak je zahvatio korijene velikoga živca koji se naziva ishijadikus). a mogu se javiti smetnje osjeta i smetnje pokretanja u bolnoj nozi. ili neki drugi pokreti. Diza­ nje tereta. Nagao i jak bol u križima može nastati i zbog upale u mišićima toga područja. Svaki jači nastup bolova u križima zahtijeva mirovanje . Bolesnici obično kažu da su se »prehladi­ li«. ograničen samo na jednu polovinu križa. dok su uzroci već postojali u obliku bolesnih promjena na kralješnici. Bol može biti vrlo jak i praćen povraća­ njem. promje­ ne nisu praćene općim poremećajima tijela. što zapravo znači da su bili izloženi hladnoći. vjetru. tj. koje ljudi sami stavljaju na leda. Uzrok može biti izloženost toga dijela tijela hladnoći. a ne na jastucima i blazinama. ili može odredi­ ti injekcije. Obično je praćen bolovima u listovima i osjećajem težine u nogama. Postoje i metode fizikalne terapije. tj. Nagao. Toplina se primjenjuje u strogo određenim slučajevima kada to odredi liječnik. Obično se širi u trbuh i prema spolnim organima. Svaki slučaj bolnih križa zahtijeva li­ ječnički pregled. bolni lumbalni sindrom). Od 100 slučajeva išijasa. Liječenje može trajati od jednoga do tri mjeseca. čepići.

Karakteristi­ čan je znak jutarnja zakočenost mišića u križima koja obično prolazi na­ kon kraće gimnastike i razgibavanja. a naročito se pojačava sjedenjem. Bol u križima može biti prvi znak rijetke ali dugotrajne i teške bo­ lesti koja obično završava teškom invalidnošću: Behterevljeve bolesti. hodanjem. dječja paraliza. Bol u trtici U predjelu trtice mogu se javiti vrlo jaki spontani bolovi koji nasta­ ju »sami od sebe«. razvija se polagano i podmuklo. Bol u trtici naziva se kokcigodinija. nuždom. može se širiti u debelo meso i križa.Bolovi u križima prate mnoge zarazne bolesti. Bol se osjeća kao probadanje ili pritisak. Najtipičniji su pri­ mjer bolovi kod gripe. malarija. češće u žena. Bolovi obično počinju u prvim danima bolesti i nestaju prije nego što je potpuno izliječena. ili su izazvani sjedenjem. upala pluća. koji bude iz sna u ranim jutarnjim satima i prilikom ustajanja. javljaju se noćni bolovi u križima. Bolest se javlja u 90 posto slučajeva kod muškaraca u dobi od 20 do 40 godina. pretež­ no u osoba srednje dobi. Bolovi u križima u svim tim slučajevima samo su popratna pojava bolesti. pa zahvaćaju mišiće leđa i križa: pjegavi tifus. I druge zarazne bolesti praćene su bolovima u mi­ šićima različitih dijelova tijela. .

Smatra se da je u nastanku bolova važan »psihički faktor« Liječenje: sredstva protiv bolova. Američki liječnici spominju dugotrajno sjedenje pred televizorima. Bol se u početku javlja zbog produženoga napora na koji bolesnik nije naviknut.Bol u trtici prati ozljede trtične kosti. bolovi mogu nastati i prilikom promjene vremena. Lijek koji bi izliječio tu bolest. to stanje traje tako dugo dok se zglob »malo ne razgiba«. U velikom broju slučajeva. Smetnje se javljaju postepeno. Bol nastaje neposredno nakon ozljede ili poslije izvjesnoga vremena. Bol je jedan od prvih znakova degenerativnih promjena koje se nazivaju artroza. injekcije direktno u bolno pod­ ručje. češća je u žena i zahvaća istovremeno oba koljena. Pretjerano opte­ rećenje također izaziva bolove. Bol u koljenu prilikom silaženje niz stepe­ nice prvi je nagovještaj artrotičnih promjena u zglobu. Artroza koljenoga zgloba javlja se poslije 40. time se smanjuje i pritisak na oboljeli zglob. degeneracije zbog dugotrajne preopterećenosti zgloba i naslijeđenih sklonosti. koje najčešće nastaju padom na stražnjicu.ne postoji. Lijekovi koji ublažuju bol i donekle usporavaju razvitak bolesti mogu se davati direktno u zglob. koji bi koljenom zglobu vratio njegovu »mladost« . Još se uvijek ne zna pravi uz­ rok. U rjeđim slučajevima bol potječe od bolesnih spolnih i mokraćnih organa. Dolazi do sumiranja pojedinačnih. neznatnih i neuočljivih ozljeda trtič­ ne kosti nastalih sjedenjem. ali mogu je izazvati i uzročnici gnojenja kao . Upala je najčešće posljedica akutne reumatske groznice. Koji put je potrebna pomoć psihoterapeuta. Stalna upotreba toga zgloba s vremenom dovodi do promjena u zglobnom tkivu. bolovi često ostaju i nakon odstranje­ nja trtične kosti. koje su zapravo posljedica starenja. Uspjeh takvoga liječenja u većini je slučajeva dobar. često jedva primjetno. Najizraženi­ je promjene javljaju se na koštanom i hrskavičnom tkivu. godine života. Ar­ troza koljenoga zgloba ujedno je i najčešći uzrok bolova u koljenu. naročito ujutro poslije ustajanja. Postoji i kirurško liječenje: operacijom se odstrani trtična kost. rendgenskim pregledom ne mogu se naći nikakve promjene na trtičnoj kosti. naročito zbog pada atmosferskoga tlaka. Bol u koljenu Koljeni je zglob bitan za uspravan položaj čovjeka i njegovo kreta­ nje. Upale su čest uzrok bolnoga koljena. Liječenjem valja sma­ njiti tjelesnu težinu. S vremenom ko­ ljeni zglob postaje bolan i ukočen. Međutim.

koje su posljedica nakupljanja i taloženja vapna u sluznoj vreći. a pokretlji­ vost zgloba ograničena i vrlo bolna. danas je vrlo rijetka. ublažava pri­ tisak na zglobne plohe i pojačava rubove lagano udubljene goljenične kosti. do prije­ loma kosti na prednjoj strani zgloba koja se naziva iver (patela) Nagao. Vrlo često upalna promjena na prednjoj i donjoj strani koljena uzro­ kovana je upalom sluzne vreće (burze) koja svojim lučevinama podma­ zuje tkivo i sprečava trenje. Kod reumatske groznice i gnojne upale. Sluznih vreće u tijelu čovjeka ima više od 300. »amortizera«. kronične smetnje. tada se javlja povišena temperatura i opće loše osjećanje. Ako se takve upale ponavljaju često. koljeni je zglob otečen. Najčešći su uzrok ozljede koljena. koža je u predjelu zgloba crvena i topla. meniska. Svaka upalna promjena zgloba za­ htijeva potpuno mirovanje i hitno liječenje. npr. parketari. Na tom mjestu javlja se bol. Tuberkulozna upala razvija se podmuklo. slično kao što propadaju hrska­ vični jastučići između pojedinih kralješnjaka. nalazi se polumjesečasta tvorba građena od hrskavice i čvrstoga vezivnog tkiva i naziva se menisk (polumjesec). Bol u koljenu može nastati naglo. bez promjena na koži. to su profesionalne bolesti radnika koji u svom zvanju mnogo kleče. Mo­ gu nastati i dugotrajne. Prekomjerna opterećenja koljenoga zgloba postepeno dovode do propadanja toga hrskavičnog jastučića. Takve promjene događaju . jak bol u koljenu nastaje i ozljedom tzv. Boles­ no koljeno mora mirovati. otok i crvenilo. Sadržaj se može ognojiti. U kolje­ nom zglobu. sluzna vreća može se kirurškim putem odstraniti. Burze koljena najčešće su podložne upali.i druge vrste bakterija. stavljaju se hladni oblozi. bolan. Upaljeno mjesto može biti jako natečeno zbog povećanoga nakupljanja tekućine u sluznoj vreći. između dvije zglobne površine. Menisk ima ulogu odbojnika. Zbog pada ili udarca može doći do iščašenja i uganuća zgloba.

nespretni pokreti mogu dovesti do uklještenja i pucanja meniska. Mišići potkoljenice ne samo što sudjeluju u pokretima potkoljenice i stopala nego svojom napetošću po- . Liječenje je kirurško. i tanke lisne kosti. dok je najjače razvijena stražnja skupina mišića. npr. bacača diska i kugle). te brojnih mišića. jača bol u potkoljenicama do­ vest će do djelomičnoga ili čak potpunog onesposobljavanja oboljele osobe da hoda i stoji. postepeno se pojačava. Najčešći uzrok bolova je pretjeran napor mišića potkoljenice s kret­ njama na koje mišići nisu naviknuti. skakača. Bol je uglavnom je­ dini znak. ili pad na koljeno (kod nogometaša. Bolovi u potkoljenicama Potkoljenica se sastoji od dvije potkoljenične kosti: debele i čvrste goljenične kosti. To isto može izazvati jak direktan udarac u koljeno. Mišići potkoljenice odgovorni su za pokrete potkoljenice i stopa­ la te pripadaju grupi najaktivnijih mišića tijela. »Injekcija« se može davati direktno u koljeni zglob U području koljena često se javljaju dobroćudni tumori građeni od koštanoga tkiva (osteomi). Ozljede meniska liječe se operativno. Budući da je najveći dio aktivnosti čovjeka vezan za rad tih mišića. Ozljede meniska česte su i kod sportaša. naročito u mlađih osoba. Zloćudni tumori rijetko se javljaju u tom području. kod rudara je to profesionalna bolest (dolazi do spontanoga oštećenja i pucanja meniska). krvnih žila i živa­ ca. Manje mišićne skupine nalaze se na prednjoj strani potkoljenice i postranično. naročito noću. koja se nazi­ va list. Nagli.se zbog dugotrajnoga opterećenja u čučećem položaju. Bolovi u potkoljenicama pretežno se osjećaju u lis­ tovima.

Prije ne­ go što se pojave jači bolovi. duže će šetnje. trčanje. bolovi u listovima mogu se pojaviti iznenada ili postepeno i bez ve­ ćega napora ili opterećenja. To dopunsko opterećenje preuzimaju mišići potkoljenice.tpomažu održavanje normalnoga oblika stopala. Dugotrajno stajanje ili hodanje i nošenje tereta dovodi do spuštanja svo­ da stopala. postoji osjećaj napetosti i težine u nogama. Bol u listovima može biti prvi i jedini znak da je počelo »spuštanje« stopala. koji mogu trajati i nekoliko dana. No. Kod netrenirane osobe. naporniji ples pa čak i dugotrajno stajanje doves­ ti do bolova u mišićima potkoljenice. Kod žena. Ravno stopalo (platfus) često je praćeno bolovima u listovima. Uzroci su različiti. svrbež. Po­ činje se javljati bol i prilikom opterećenja koja ne prelaze uobičajene granice. Proširene vene također uzrokuju bolove u potkoljenicama. osjećaj paljenja. kod kojih su proširene vene mnogo .

tada se mogu javiti i upalne promjene na koži. Olakšanje nastaje podizanjem noge prilikom ležanja i hodanjem. Može doći do stvaranja rana i raspadanja tkiva (ulkus i gangrena). Poči­ nje osjećanjem hladnoće u nogama. Bolest se javlja uglavnom u muškaraca. Operativnim li­ ječenjem presijecaju se živci koji djeluju u smislu sužavanja krvnih žila. često iznenadnim bolovima u potko­ ljenicama. često grčeviti. Za razliku od Buergerove bolesti. zato se bolovi jav­ ljaju poslije dužeg kretanja. Upale površinskih vena redovito izazivaju upalne promjene na koži. »mišićna pumpa«. Hodanjem se uključuje u rad tzv. to su upalne promjene pretežno u arteri­ jama. jaki trgajući i sijeva­ jući bolovi: u napadima kod sifilisa živčanoga sustava. npr. koja se inače javlja prilikom dužega stajanja. Buergerova bolest uzrok je bolova u mlađih ljudi između 20 i 40 go­ dina života. Kod mnogih se stanje pogoršalo kada su nakon prestanka pušenja i poboljšanja ponovo počeli pušiti. oboljeli dijelovi nogu moraju se odstraniti (amputirati). Često ovise o promjenama vremena pa se zamjenjuju reumatskim bolovima. Kod mnogih bolesnika. blagoga je toka. Vrlo su čest uzrok bolova i bolnih grčeva u listovima arteriosklerotične promjene na krvnim žilama. gnojni procesi. Bolovi se mogu javiti prilikom kretanja. Smetnje mogu izazvati neznatna koji put jedva vidljiva proširenja vena. npr. upale kostiju. kod išijasa. Upala dubokih vena izaziva bol u listovima. Uzrok mogu biti upale živaca i mišića. Bol u nogama može pratiti mnoge bolesti.češće bol. na koži nastaju tople crvene mrlje. Zbog toga je prestanak puše­ nja osnova liječenja. tumori. Iako postoje brojna mišljenja o bolesti. kod nekih i za vrijeme ležanja. Uspješno se provodi liječenje visokom tempe­ raturom s pomoću namjerno izazvanih napada malarije. Ako se bolest razvi­ ja. Upale vena praćene su jakim. koje znatno ubrzava njezin razvoj. Bolest se može razvijati vrlo polagano. te prilikom nagloga ustajanja. U žena je vrlo rijet­ ka. postoji jaka osjetljivost na pritisak i stiskanje u listo­ vima. Posljedica je pomanj­ kanje kisika i nakupljanje otpadnih tvari u mišićima. bolest se smirila pošto su prestali pušiti. često se pojačava noću. naročito za menstruacije. Upala dovodi do sve jačega suženja arterija. koji su amputirani po neko­ liko puta. za razliku od bolesti arterija kada hodanje pogoršava bol. danas je sigurno da može biti uzrokovana pu­ šenjem. I bolesti kralješnice mogu dovesti do bolova u potkoljenicama. kao i bol u peti prilikom hodanja. zbog povećanoga napora javljaju se bolovi. iznad 50 godina života. U težim slučajevima može doći do općih poremećaja organizma s povišenom temperaturom. ako se javi. ali nema upalnih promjena na koži. Od lijekova daju se sredstva za proširenje krvnih žila i poboljšanje cirkulacije krvi u nogama. Povremeno se mogu javiti i jači grčeviti bolovi. tak­ ve promjene zahvaćaju uglavnom starije ljude. .

Opisani su slučajevi puknuća mišića u vozača motornih vozila nakon jakoga i naglog kočenja. Stopala se sastoje Kosti stopala 1.Zarazne bolesti također dovode do bolova u mišićima potkoljenice. Jako spušteno sto­ palo 1 2 3 . leđima. bol u listovima karakterističan je za tu bolest. Nagao. može biti uzrokovan puknućem mišića.kretanje. npr. Početak spuštanja stopala. Stopala nose čitavu težinu tijela na svojoj maloj površini. Kod zarazne leptospiroze. bolesna stopala otežavaju ili onemogućuju jednu od osnovnih potreba čovjeka . koja se na čovjeka prenosi s do­ maćih i divljih životinja. Bolovi u listovima javljaju se u sklopu općih bolova u mišićima tijela kod nekih zaraznih bolesti. vratu pa i u glavi. naročito u sportu. gripe. iznenadan bol. 2. Otisak zdravoga stopala. Bolovi u stopalu Ima istine u uzrečici: »Ako boli stopalo. Bolesti stopala zaista mogu izazvati bolove ne samo u nogama nego i u križima. 3. Zato su posebno »konstruirana« i vrlo su komplicirane građe. boli cijelo tijelo«.

U nekim našim krajevima češće se upotrebljava izraz »platfus«. zbog trajnoga i jakog pritiska na brojne kosti stopala. leđima. Mnoge se majke uplaše kada opaze da njihovo dojenče ili malo di­ jete. Sve te kosti. kao i načinu suvremenoga života. hodanju na dvije noge. Kada se svodovi nepovratno spuste.poremećuju kompliciranu građu (arhitektoniku) stopala. snagu i sposobnost da se prilagode uvjetima nerav­ noga tla. loše navike prilikom stajanja i hodanja. prevelika tjelesna težina. mnoštva mišića i ligamenata. nepodesna obuća . Slabost mišića. ma­ nji poprečni i duži uzdužni. dustaban. Kod male djece svod stopala zaista se ne vidi zbog toga što je ispunjen masnim tkivom. nesumljivo najčešći uzrok bolova u stopalu. Poslije se počinje spuštati najprije uzdužni. a stopalo dobiva normalan izgled. Ravno stopalo je bolest civilizacije. masno tkivo postepeno nestaje. Kod takvih su ljudi svi mišići i zglobovne veze stalno aktivne zato što se stopalo hodanjem neprekidno prilagođava uvjetima neravnoga tla. Poznato je da svoju zadaću mogu izvršavati samo ona tkiva i organi koji stalno rade. gipkost. a poprečni se proširuje zbog težine tijela koju stopalo nosi. Spuštanjem i izravnavanjem svodova nastaje poremećaj koji se naziva ravno stopalo. Kada čovjek stoji. dva luka. Svodovi daju stopalu elastičnost. Tek kada dijete počinje hoda­ ti. pretjeran napor. svod stopala počinje se spuštati i tako nastaje ravno sto­ palo. Bol najprije potječe od istegnutih zglobnih veza (ligamenata). sprijeda šire. oni su posljedica opterećenja. stopalo opet poprima prijašnji izgled. Poslije se mogu javiti grčeviti bolovi u nogama. kao i u siro­ mašnim krajevima. naslijeđena slabost potpornoga tkiva. tj. Hod je povezan s bolovima i umorom. . križima i gornjim dijelovima leđa. Na stopalu se koji put prve pro­ mjene primjećuju na peti koja se okreće prema vanjskoj strani. zatim poprečni svod. ima ravna stopala. gdje ljudi pretežno hodaju bosi ili u laganoj kožnoj obući. Kao prvi znak »popuštanja stopala« javlja se bol u listovi­ ma. U težim slu­ čajevima. ravnog stopala nema. posljedica još uvijek nepotpune pri­ lagođenosti uspravnom položaju čovjeka. dugotrajno stajanje. stopalo postaje duže. dolazi do jake unakaženosti stopala. U primitivnim zajednicama. nenormalnosti na kostima. Ravno stopalo (pes planus) naziva se još i spušteno stopalo.od 26 kostiju. pa čak u glavi. cipele postaju preuske i prekratke. mišići i ligamenti formiraju na tabanu stopala dva svoda. »napinjanja« broj­ nih mišića kojima tijelo nastoji promijeniti držanje ili hod u nesvjesnoj namjeri da se smanje bolovi u stopalu. Prestankom pritiska. postoji osjećaj težine u nogama i brzo uma­ ranje prilikom hodanja. č\ rstih veza koje međusob­ no povezuju pojedine kosti i održavaju čvrstoću zglobova. uzdužni svod se spušta. Pogrešno je mišljenje da bol kod ravnoga stopala počinje i ostaje sa­ mo u stopalu. što je povezano s nepodnošljivim bolovi­ ma prilikom kretanja i stajanja.

Postoje i kemijska sredstva za razmekšava- . Ulošci za cipele omogućavaju stvaranje uzdužnoga svoda stopala. specijalnim nožićem. Neizmjenično hodanje na prstima i peti. zbog toga moraju biti rađeni po mjeri za svaku osobu. rjeđe između prstiju. Održavanje ravnoteže na tvrdoj lopti. lat. 2. Cipele moraju biti prostrane. mekane i lagane. Žulj je zapravo posljedica odbrane od djelovanja pritiska i trenja. Mnogi ostaju začuđeni kada dovoljno prostrana cipela kupljena ujutro odjednom postaje preuska navečer. loš uložak samo pogoršava stanje. takav način vježbanja u gradskoj sredini zapravo je nemoguć. Nestručno re­ zanje dovodi do gnojnih upala. Naročito su opasne cipele s visokom i uskom petom. često neprimjetno otečena. Valjanje tvrdih i glatkih valjkastih pred­ meta. Pretežno se stvara na tabanu. Operacija dolazi u obzir samo ako se radi o teškom obliku ravnoga stopala i ako su zatajili svi ostali postupci liječenja. 4. Ali postoji niz druhih vježbi stopa­ la koje valja primijeniti čim se opaze prve smetnje od ravnih stopala. To su vježbe za predškolsku djecu. Žuljevi između prstiju uglavnom su meka­ ni. kada je noga lagano. Hodanje na peti Cipele su veoma važne i u nastanku ravnoga stopala i u sprečavanju njegova razvoja. koja neravnomjerno opterećuje stopalo te izaziva bolove u mišićima no­ gu i leda zbog održavanja ravnoteže u tako promijenjenim uvjetima op­ terećenja. školsku djecu i vježbe za omladinu 1 2 3 4 5 1. Međutim. 5. Tvrde nakupine rožnatih stanica mogu prodira­ ti u dubinu »poput čavla« (clavus. Na takvim mjestima stvara se debeo sloj mrtvih rožnatih stanica. Hvatanje predmeta nožnim prstima.Najbolji je način da se spriječi razvoj ravnoga stopala: hodanje i trčanje bosonog po neravnom terenu. Pretijesne cipele naj­ češći su uzrok nastanka žuljeva. Liječnik ili pediker odstranjuju žuljeve oštrim. 3. čavao) i pritiskivati na živčane završetke izazivajući jak bol. Velike i tvrde žuljeve najbolje će odstraniti stručnjaci. Žulj ili »kurje oko« (klavus) također je čest uzrok bolova stopala. Valja ih kupo­ vati poslijepodne.

također se javljaju upale. Na tržištu se stalno pojavljuju novi preparati za liječenje gljivičnih oboljenja. U rijetkim slučajevima javlja se napad vrlo jakih bolova. kronič­ ne i izazvati znatne smetnje hodanja. Sve češći uzrok smetnji i bolova prilikom kretanja postaju gljivična oboljenja. Liječenje je dugotrajno. kirurško odstranji­ vanje nokta moguće je tek onda kada se upala smiri. Kristali mokraćne kiseline talože se oko zgloba i u jednom trenutku prodiru u sam zglob izazivajući akutnu upalu. Urasli nokat često izaziva upalu. godine života. Na bazi palca može se pojaviti jako koštano izbočenje. Koriste se prašci. u 95 posto slučajeva zahvaća muškarce u dobi od 40. I u takvim slučajevima valja se obratiti liječniku: takve smetnje mogu biti jedan od prvih znakova reumatske upale sitnih krvnih žila na donjim udovima. i stvaraju površinske ra­ nice koje peku i bole. Važno je pravovre­ meno i ispravno liječiti te upale. crvena i bolna. hladno stopalo. Osjećaj pečenja u tabanima. to su napadi bolova kod bolesti koja se naziva podagra ili giht. U toku liječenja koža mora biti suha. koža postaje otečena. bolni. U nekim slučajevima postoje posebni ortopedski ulošci. npr. javljaju se mjehuri. ili ob­ ratno. posebni flasteri. znojenje i vlažna koža omogućava­ ju bolje razmnožavanje gljivica. zglo­ bovi na stopalu su otečeni. mast i tekućine koje sadržavaju ljekovita sredstva što uništavaju gljivice. Uzrok bolova u stopalu mogu biti reumatske i gnojne upale. Ako se gljivice jako razmnože. Riječ je o poremaćaju mijene tvari u orga­ nizmu (poremećaj mijene purina). Napad bolova praćen je otokom. u tijelu se nakuplja povećana količina mokraćne kiseline. koža postaje vlažna. Inače su to zdravi ljudi koji su poznati po tome što vole obilne masne obroke i alkoholna pića. topla i nape­ ta. prsti prelaze jedan preko drugoga. na mjestu gdje se hvata debela i čvrsta tetiva (Ahilova tetiva). . a koža iznad njih crvena. Često će samo promjena cipela biti dovoljna da se žuljevi ne stvaraju. »hodanje mravaca« is­ pod kože. koji pucaju. naročito između prstiju. Takvi deformiteti mogu se liječiti i kirurški. koje također mogu biti zahvaćene upalom (bursitis).nje žuljeva. Nokti se ne smiju rezati preduboko. Na to mjesto može se staviti antibiotska mast. postoji naslijeđena sklonost. a na koži iz­ nad toga izbočenja upala. Urasli nokti »u meso« uglavnom su posljedica nepravilnoga rezanja noktiju. Upotrebljava se i razrijeđena salicilna kiselina i mnoge druge kiseline. tu ima dosta sluznih vreća. inače mogu postati dugotrajne. zglob postaje vrlo osjetljiv i već na najmanji pritisak izaziva nesnosan bol. palac najčešće preko drugoga prsta. naročito u zglobu na bazi palca. Kiseline se miješaju s vazelinom i dru­ gim mastima. U području gležnja. poremećaji su koji mogu biti na »živčanoj bazi«. toplom i crve­ nom kožom i javlja se uglavnom u ranim jutarnjim satima.

iznutrice. znači valja izbjegavati bjelančevine. . topla i crvena koža prate napad bolova kod podagre. Prije sve­ ga treba se držati dijete u kojoj ima vrlo malo tvari koje daju mokraćnu kiselinu. sardele. 2. Normalno stopalo Kristali mokraćne kiseline Najvažnije je smanjiti količinu mokraćne kiseline u tijelu. grož­ đe. mozak. kao i lijekovi koji sprečavaju stvaranje mokraćne kiseline u tijelu. Otok. zatim kelj. breskve. Postoje i lijekovi koji pojačavaju izlučiva­ nje mokraćne kiseline iz tijela.1 2 1. Liječenje se mora provoditi čitav život.

ždrijelo 3.ošit .plućne alveleole 7.dušnice 6. a svega 1 posto svih ostalih plinova.dušnik 5. Preko ždrijela.grkljan 4.mjehurića (alveleola) . Najvi­ še ima dušika (78 posto). dušnika i Organi za disanje: 1. Zrak ulazi u tijelo kroz nos ili usnu šupljinu.nosna šupljina 2. Zrak koji čovjek udiše sastoji se od smjese različitih plinova.na lijevom pl. kisika (21 posto).DISANJE I POREMEĆAJI Disanje je osnovna životna funkcija koja omogućava izmjenu plinova iz­ među organizma i njegove okoline. U dišnim putovima zrak se ugrijava. grkljana. krilu vidi se šematski prikaz dušnice i pl. vlaži i pročišćava. kao konačan produkt mijene tvari u stanicama tijela. a iz tijela se odstranjuje ugljični dioksid. Disanjem se u tijelo unosi kisik.

»glad za zrakom«. Udisanjem se širi prsni koš. Na tom mjestu krv prima kisik na crvena krvna zrnca i ujedno se oslobađa suviš­ noga ugljičnoga dioksida. očiti je dokaz ritmičko disanje u snu. kemijskih i fizikalnih nadražaja. promjena u trbušnoj šupljini. Poremećeno disanje može biti posljedica bolesti pluća i dišnih puto­ va. U plućnim alveola­ ma dolazi do izmjene plinova između krvi i zraka u plućima. povreda prsnoga koša i glave.dušnica dolazi do sitnih mjehurića pluća (alveola). Ritmičkim i nesvjesnim radom mišića odgovornih za disa­ nje upravlja centar za disanje u mozgu. Ki­ sik se krvotokom dovodi do svake stanice ljudskoga tijela. npr. praćeno je pojačanim naporom i naprezanjem mišića za disanje. Stezanjem prsnoga koša povećava se priti­ sak u plućima koji istjeruje plinove u atmosferu. nadraži se centar i udisanje postane brže. Vanjski zrak ulazi u pluća zbog toga što postoji razlika tlaka zraka u plućima i zraka u atmosferi. Otežano disanje Otežano disanje (dispneja) izraz je kojim se označava pomanjkanje zraka. na­ kupljanje kiselina u krvi. Disanja prestaje za vrijeme smijeha. U plućima zrak se razrjeđuje. koji se izdisajem odstranjuje iz organizma. Ritam disanja može se mijenjati svjesno i nesvjesno. Disanje se mijenja kad čovjek govori ili naglo uđe u hladnu vodu. U narodu se kaže: »Zastao mu dah od iznenađenja«. a zrak iz atmosfere pod povećanim pritiskom ulazi u pluća. Ote- . Izdisa­ jem nastaje obrnuta situacija. Poznato je da nitko ne može izvršiti samoubistvo na taj način da prestane disati. želja da se pojačano di­ še. manjak kisika u krvi. srca i krvnih žila. To se najbolje vidi kada čovjek svjesno prestane disati. Na disanje utječu i živčani podražaji. neugodnost u prsima. Osim ugljičnoga dioksida po­ stoje i drugi utjecaji na centar za disanje. Dva su osnovna podražaja koji djeluju na centar i mogu ubrzati ili usporiti disanje. i takva osoba ne diše. Taj stalni ritam disanja odvija se potpuno nesvjesno. Ako koncentracija toga plina prijeđe određe­ nu granicu. on tako jako podraži centar za disanje da se u trenutku isključi utjecaj svijesti i čovjek ponov­ no počinje disati nezavisno od svoje volje. Čovjek udahne i izdahne oko 14 puta u jednoj minuti. Jedno je vrijeme centar za disanje pod kontrolom čovjekove volje. a zajedno s njim šire se i pluća. prosječno 3 sekunde. straha i drugih jakih psihičkih nadražaja. poremećaja u sastavu krvi. Centar za disanje je najosjetljiviji na povećanu količinu ugljičnog dioksida u krvi. dok je izdisaj nešto duži. Svaki udisaj traje oko 2 sekunde. Ali čim se u krvi nakupi veća količina ugljičnoga dioksida. njegov tlak postaje ma­ nji.

Kod milijarne tu­ berkuloze otežano je disanje izraženije i javlja se za vrijeme mirovanja. a naročito upala najsitnijih dišnih cjevčica. može uzrokovati vrlo jake smetnje disanja. ko­ ja zahvaća veću plućnu površinu. mala djeca dišu još brže. Da bi se nadokna­ dio manjak dišne površine. tzv. bronhiolitis. u težim slučajevima i do 40 udisaja u minuti. može se javiti i u potpuno zdravih osoba nakon jačega duševnog uzbuđenja. Iznenadni napadi otežanoga disanja javljaju se kod bronhijalne as­ tme. pritisaka na dišne putove. plućni mjehurići (alveole) ispunjeni su upalnom tekućinom.žano disanje uvijek je svjesno. Oslabljeno srce ne može zadovoljiti potrebe organizma krvlju najprije zbog povećanoga tjelesnog napora. Kronični emfizem pluća dugotrajna je bolest kod koje je velik dio plućnoga tkiva (alveola) razoren. Takvo disanje nije uvijek znak težega oboljenja. Pregrade između pojedinih mjehurića pucaju i mjehurići se spajaju tvoreći veće šupljine ispunjene zrakom. npr. Otežano disanje može biti i jedan od prvih znakova srčane bolesti. ali ga uzrokuju i kronični bronhitis. U određenom položaju tijela takvi boles­ nici iskašljavaju goleme količine gnojnoga ispljuvka i često obole od upale pluća. Bolest prati grčevit kašalj. tj. a taj dio pluća u velikoj je mjeri onesposobljen za disanje. upale grkljana. Rijetko su kada prirođena pojava. zbog toga se pojačano disanje u po- . Otežano disanje ipak je samo jedan od mnogih važnih znakova bolesti pluća. Disanje je otežano. zbog promjena u atmosferi. Prsni koš postaje širok. Plućna tuberkuloza javlja se uglavnom samo povremeno otežanim disanjem. Upala dišnih putova (bronhitis). a povećava se količina zraka koja stalno os­ taje u plućima. poslije pre­ tjeranoga fizičkog napora. u puhača stakla. Teškoće disa­ nja ne ovise uvijek o veličini tuberkuloznoga procesa. najčešće ujutro. krvnih žila i dišnih putova. zatim bronhalna astma. u debelih osoba. srca. bronhiola (bronhiolitis). trubača i sl. najčešće prilikom pojačanoga tjelesnog napora. disanje postaje brže. naro­ čito izdisaj koji je jako produžen. Dišna površina je smanjena. Bolesti pluća i dišnih pu­ tova najčešći su uzrok otežanoga disanja: upala pluća (pneumonija). Bolove naročito izaziva kašalj. Upala porebrice dovodi ne samo do otežanoga disanja nego i do vrlo bolnoga. bačvast. nagloga odljepljenja poplućnice od porebrice. redovito je praćena otežanim disa­ njem. Emfizem je gotovo redovna pojava u starosti. Kod nekih zanimanja redovito se javlja znatno ranije. trudnica. svoje tegobe bolesnik opisuje kao »osje­ ćaj da će se ugušiti«. jak osjećaj gušenja i smetnje u opskrbi krvi kisikom. zbog ulaza stranoga tijela u dišne organe. upala i za­ čepljenje najsitnijih dišnih cjevčica. Mjestimična proširenja dišnih putova (bronhiektazije) posljedica su bolesti pluća i bronha.

i srčana astma. Bronhalna astma je bolest s povremenim napadima otežanoga disa­ nja. . otrovanje. To su tzv. Bolesnik duboko udahne. Postoje dva najčešća oblika astme: bronhalna astma. Valja paziti da se ne uguše vlastitim jezikom ili nekim sadržajem usne šupljine. Napad se uglavnom smiri za jedan sat. odnosno na dišnim putovima. Povremeni napadi otežanoga disanja Povremeni napadi otežanoga disanja nazivaju se astma. zbog čega je izdisaj znatno produžen. Nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini i veliki tumori u trbuhu otežavaju disanje pritiskom na ošit. Mišići koji služe pri izdisanju napeti su. ili još teže stanje . ali ne može izdahnuti. Naročito je otežan izdisaj. bolesnik uglavnom lagano udahne. Nastaje pravi napad gušenja. Neki oblici slabokrvnosti (anemije) također mogu uzrokovati oteža­ no disanje. bolesno stanje koje se naziva srčana astma. S vremenom dolazi do nakupljanja krvi u plućima. sluznica dišnih putova nabrekne. Iznenadna srčana slabost može uzrokova­ ti gušenje zbog nakupljanja većih količina krvi u plućnim krvnim žilama i tekućine u plućnim mjehurićima. psihogene ili histerične astme. sluz se po­ jačano stvara te nastaje kašalj. a lice postaje plave boje. uzrokovana promjenama na plućima. Bolesnik se prevozi u bol­ nicu u sjedećem ili polusjedećem položaju. Napadi otežanoga disanja mogu se javiti i u osoba koje su tje­ lesno potpuno zdrave. naročito prilikom napora. Otežano disanje javlja se i kod onih bolesti koje zahvaćaju mišiće i živce odgovorne za disanje. zatim zbog povreda mozga i kičmene mož­ dine. koma zbog zatajivanja rada bubrega. Zbog otežanoga disanja valja se javiti liječniku. Bolesnici koji u dišnim puto­ vima imaju strano tijelo prevoze se u horizontalnom položaju. izazvana bolesti­ ma srca. da bi se pri izdisanju tegobe po­ novile. postoje i slučajevi kada napadi dolaze jedan za drugim i traju po nekoliko dana. Napadaj je praćen osje­ ćajem gušenja i pritiska u prsima. Takvo stanje li­ ječnici nazivaju astmatični status. na mišić koji dijeli trbušnu šupljinu od prsne. Bolesnici u napadu obično sjede kraj otvorenoga pro­ zora i jako se naprežu da bi izdahnuli zrak iz pluća. koma kod šećerne bolesti. Tek postavljanjem dijagnoze bolesti može se započeti liječenjem. Pošto se zrak izbaci iz plu­ ća.plućni edem. Otežano disanje s naprezanjem mišića može se vidjeti i kod bolesnika koji su u besvjesnom stanju: uzrok može biti povreda glave. suhim kašljem i piskutavim glasovima prilikom disanja.četku javlja samo prilikom fizičkog opterećesa.

Bronhalna astma česta je u dječjoj dobi. sirevi. rakovi. koje može biti različite jačine i može potpuno nestati bilo spontano ili zbog djelovanja lijeka. dolazi do povremenoga i op­ sežnog sužavanja dišnih putova. No. Danas postoji niz drugih ljekovitih preparata koji se uzimaju kao tablete. Kod svega 30 posto astmatične djece astma se javlja i u od­ rasloj dobi. Često se ne zna pravi uzrok. dražeje. Već se u maloga djeteta počinje javljati tzv. pelud. kod velikog broja takve djece. kožnoga testa može se ustanoviti tvar s ko­ jom bolesnik dolazi u dodir i koja uzrokuje napade astme. Ti lijekovi smanjuju os­ jetljivost organizma na tvari koje izazivaju bronhalnu astmu. To su prašina. daju se i kao lijek za prevenciju. Tzv. pod utjecajem tih tvari. astrnatični bronhitis (upala dišnih putova). Pomoću tzv. prašci. tegobe nesta­ ju spontano. čepići. no pravi astrnatični napadi započinju tek poslije druge godine života. Astma nastaje zbog preosjetljivosti na tvari koje u dišne putove do­ laze udisanjem ili krvlju (alergija). Aminofilin je lijek koji astmatičari dobro poznaju. U pubertetu. djeluje vrlo brzo i ne oštećuje srce. Nakon masovne primjene tih sredstava povećao se broj smrtnih slučajeva zbog oštećenja srca. Blaži prepara­ ti mogu se udisati u obliku spreja. različite vrste hrane: jaja. du­ gotrajna i nekontrolirana upotreba takvih lijekova oštećuje srce. jagode. da bi se spriječio napad. Fućkanje produžuje izdisaj i sprečava prejako sužavanje dišnih cjevčica (bronhiola) Snažan izdisaj može postraničnim pri­ tiskom potpuno zatvoriti dišnu cijev i osjećaj gušenja se pojačava . Starije osobe ne smiju primati adrenalin jer štetno djelu­ je na srce. zatim efedrin i slični lijekovi. kortizonski preparati (hormonski preparati) daju se u slučajevima težega astmatičnog napada. naročito ako je dugotrajnom bolešću oštećeno. ribe itd. ujedno ub- Fućkanje prilikom izdisaja može ublažiti napadaj gušenja kod bronhalne astme. Zbog pojača­ ne preosjetljivosti. Poboljšanja nastaju vrlo brzo. Najefikasnije sredstvo za prekid napada je adrenalin. naročito u muške djece. životinjske dla­ ke.

pa se stanje bolesnika pogorša. Napade srčane astme dobivaju osobe koje imaju bolesno srce. Otežano disanje javlja se uglavnom noću. U težim slučajevima bolesnici sjede držeći se čvrsto rukama za krevet kako bi za pojačano disanje upotrijebili i pomoćne mišiće disanja. naglo povećanje krvnoga tlaka ili srčani infarkt. i koji teško povjeruju da je »napad gušenja« bio uzrokovan slabošću nji­ hova srca. mišiće ramena i prsnoga koša. ili bolesne koronarne arterije. Nastaje plućni edem. krv se nedovoljno opskrbljuje kisikom. Zbog toga izdisaj treba da bude bez pretjeranoga napora. normalno su obavljali svoj posao. koje boluju od povišenoga krvnog tlaka. jer se zbog vodoravnoga položaja tijela dio krvi. Stari astmatičari koji boluju godinama obično fućkaju pri izdi­ saju za vrijeme napadaja. Udisaj je teži od izdisaja. tako nastaju veći mjehuri. koje imaju prirođene i stečene srča­ ne greške. Bolesnici obično smatraju da će prije »isprazniti pluća« ako će pritisak prilikom izdisaja biti veći. Zbog toga se napad srčane astme javlja uglavnom noću. pritisak zraka u mjehuru prenosi se na dišne putove. općim izgledom daju sliku teške bolesti. koji se još više suze. Koža bolesnika je blijeda i oznojena. No. opći izgled bolesnika također. zbog čega je ispljuvak crvenkaste boje. Okolina je sklona da im se zbog toga izruguje. Bolesnik se često budi iz sna s jakim osjećajem pomanjkanja zraka. Zbog nakup­ ljanja tekućine u plućima. bolesnici znaju da im je lakše kada fućkaju prilikom izdisaja. U toku napada nikada se ne smije suviše naprezati prili­ kom izdisaja. Duže trajanje astmatičnoga napada. Neposredan povod može biti npr. Gušenje nastaje zbog nakupljanja povećane koli­ čine krvi u krvnim žilama pluća. Mnogi bolesnici ne znaju disati te su im potrebne vježbe disanja. Zbog suviše forsira­ noga izdisaja. koji je zaostao u donjim dijelovima tijela. No. Iz krvnih žila prelaze u plućne mjehuriće i crve­ na krvna zrnca. Struja zraka miješa tekućinu u dišnim putovima i tako nastaje pjena koju bo- . prebacuje u pluća. Srčana astma također nastupa u napadima koji su slični napadu bronhalne astme. Disanje se pogor­ šava. U toku liječenja astmatičnoga napada valja izliječiti upalu dišnih putova. Tlak u krvnim žilama pluća raste. li­ jeva klijetka više nije sposobna da taj suvišak krvi iz pluća prebaci u aor­ tu. srčana astma javlja se i u bolesnika koji su do tada bili zdravi. Naprotiv. U najtežim slučajevima dolazi do pojačanoga nakupljanja krvi u plućima. glavnu krvnu žilu koja izlazi iz srca. To naročito vrijedi za starije osobe i one koje dugo boluju od bronhalne astme.lažuju upalu i smanjuju otok sluznice dišnih putova. U kroničnog astma­ tičara s vremenom dolazi do pucanja pregrada između pojedinih pluć­ nih mjehurića (alveola). kao i pogoršanje bolesti. S obzirom na to što je osnovna bolest već oštetila srce do te mjere da ono nema više nikakve rezervne snage. stanje se po­ goršava. često je posljedica neznanja. tako sprečavaju da se suženi dišni putovi još više ne suze. a krvna plazma sve više ispu­ njava plućne mjehuriće. tj.

no može nastati zbog krvarenja u mozgu. hladna i vlažna zbog obilnoga znojenja. fozgena. zahtijeva najhitniju liječničku intervenciju. Disanje je jako otežano. Napad otežanoga disanja samo je jedan od znakova neuroze. Napad srčane astme. . lijekove za jačanje srca. Ovisi o stanju srca ho­ će li se plućni edem razviti iz srčane astme. Pravovremeno liječenje je uspješno. ili je njegov razvoj tako nagao da nastane u roku od nekoliko minuta. Bolesnici osjećaju smrtni strah. Liječnik će bolesniku davati kisik.lesnik iskašljava. praćeno mnogobroj­ nim hropcima i hropčićima. udisanjem klora. alergični edem pluća. tzv. Udisanje jako nadražujućih plinova oštećuje stijenku krvnih žila u plućima i pluć­ ni mjehurići ispunjavaju se tekućinom. Može se javiti čak i kao reakcija preosjetljivoga plućnog tkiva na neke tvari. Velika količina tekućine i pjene uzrokuje još veće po­ manjkanje kisika u tijelu. Koža posta­ je blijeda. npr. Njihov dišni sustav i krvotok rade bespri­ jekorno. Takve su oso­ be tjelesno uglavnom zdrave. umiriti ga i ne stvarati paniku. bolesnika valja postaviti u sjedeći položaj. naročito plućnoga edema. za pojačano lučenje tekućine iz tijela. Psihogena astma uzrokovana je psihičkim razlozima. morfij. upale i povrede mozga. Tipičan izgled bolesnika sa srčanom astmom Plućni edem najčešće je uzrokovan popuštanjem srčanoga rada. Do dolaska liječnika.

sa šezdesetim dijelom jetre. zato se javljaju otoci na no­ gama. Npr. u koji­ ma se može nakupiti i pola litre krvi iznad onih količina koje se normal­ no nalaze u plućima. samo s jednom polovinom jednoga plućnoga krila. Pregledom pluća i srca potvrđuje pretpostavku. kočenje prstiju. pomažući disanje nesvrsishodnim pokretima tijela. Inače bi se ugušili. uzbuđeni i uplašeni. Histerična astma sa­ mo je gruba »manifestacija ličnoga problema bolesnika koji on ne može prikazati na drugi način«. ubrzano. naročito u nogama. Napadu gušenja obično pre­ thodi sukob u obitelji. Usporeno disanje Usporeno disanje (bradipneja) prati mnoge bolesti. u grlu imaju »kuglu ili knedlu«. često »na vratima«. koje obično prestaje onoga trenutka kada se bolesnik uspravi. dišu otvorenih usta. kratkotrajne nesvjestice i grčevi tijela. Otežano disanje u ležećem položaju tijela Mnogi srčani bolesnici moraju imati povišeno uzglavlje kada spava­ ju. na radnom mjestu. zapravo u sjedećem položaju. Krv zbog toga zaostaje u plućima. kreštanjem. čov­ jek može živjeti samo s jednom trećinom jednoga bubrega. kako se to kaže. nagomilana te­ kućina krvlju se pokrene prema srcu i plućima. neispunjavanje želje. Takvo disanje praće­ no je različitim zvukovima. Svi organi imaju stanovitu »rezervu« potrebnu za izvanredne situacije. Dugotrajno ubrza­ no disanje može dovesti do pretjeranoga gubitka ugljičnog dioksida iz krvi. osje­ ćaju kao da će se ugušiti. Zbog toga bolesnici moraju spavati s nekoliko jastuka pod leđima. nemoguć­ nost rješenja problema. Kada takav bolesnik legne u vodoravan položaj. pa se nakon izvjesnoga vremena zaista javljaju smetnje: vrtoglavi­ ca. To je uzrok otežanoga disanja. Takva se pojava stručno nazi­ va ortopneja.. Kada takvi bolesnici stoje. pod djelovanjem sile teže manji dio krvi zaostaje u donjim dijelovima tijela. nemirni su. Kako oslabljeno srce ne­ ma nikakve radne rezerve. koji put i grčevito. Liječnik postavlja dijagnozu već na prvi pogled. Kronični srčani bolesnici imaju znatno oslabljen srčani mišić. nerijetko i psovkama. Bolesnici se tuže da ne mogu dovoljno duboko udahnuti zrak. Ležanje u vodoravnom položaju izaziva osjećaj gušenja. Ljudski organi rijetko kada rade punim kapacitetom.pa mnogi tu pojavu nazivaju histeričnom astmom. ono ne može lijevom klijetkom izbaciti u krvotok povećani dotok krvi. Češća je u žena. Prema .

zatim na velikim visinama gdje je količina ki­ sika u zraku znatno smanjena. može živjeti i sa svega 3-4 udisaja u minuti. može tako usporiti disanje da postoji svega 1-2 udisaja u minuti. tumori i upale mozga. Stariji ljudi nešto sporije dišu od mladih. Takvo disanje može biti normalna pojava prilikom spavanja novo­ rođenčeta i starijih osoba. Jače sniženje temperature. Brzo i duboko disanje odstrani iz tijela previše ugljičnoga dioksida. prilikom smrzavanja. do gubitka svijesti bolesnika koji boluje od šećerne bolesti. preživjeti može sa svega 1. promjene na zjenicama. krvarenja u mozak. Povremeno ili periodično disanje Takav tip disanja karakteriziran je izmjenjivanjem perioda brzoga i dubokog disanja s periodima veoma slaboga ili prestalog disanja (Cheyne-Stokesovo disanje). Takav način disanja često se susreće kod nekih bolesti. Usporeno disanje nastaje zbog povreda i bolesti koje dovode do po­ većanoga pritiska u mozgu. dijabetičke kome. gubitak svijesti. npr. može nastati kao posljedica otrovanja lijekovima koji se upotrebljavaju kao sredstvo za spavanje ili umirenje živaca. to mogu biti povrede mozga. U takvim uvjetima ne postoje rezerve koje bi omogućile pojačan napor organizma. U tim uvjetima i tako usporeno disanje donosi dovolj­ no kisika u tijelo (pri sniženoj tjelesnoj temperaturi znatno se smanjuju potrebe tijela za kisikom). javljaju se i drugi znakovi oštećenja moz­ ga: glavobolja. naročito morfijum. čak i prestanak disanja. u alkoholnoj komi disanje može potpuno prestati. Tada je umjetno disanje jedini na­ čin da se spasi život otrovane osobe. Razumljivo je da se minimalne količine zraka od­ nose samo na stanje mirovanja. Usporeno disanje može se javiti i kod nekih unutarnjih bolesti koje dovode do gubitka svijesti.5 litre zraka u jednoj minuti. Premda u jednoj mi­ nuti čovjek udahne oko 6 litara zraka. njegov . s obzirom na to što taj plin nadražuje centar za disanje u mozgu. Pad tjelesne temperature također je praćen usporenim disanjem. Teže otrovanje alkoholom također usporava disanje. tj. Jako usporenje disanja izazivaju opijum i li­ jekovi koji se dobivaju iz opijuma. grčevi tijela. povraćanje. Zato se namjerno izaziva sniženje tjelesne temperature bolesnika koji je podvrgnut dugotrajnijem operativnom za­ hvatu na srcu ili na nekom drugom organu.tome. npr. prema tome i povećanu potrebu tijela za kisikom. Jako usporeno disanje.

disanje je zvučno. promukao glas i kašljanje koje podsjeća na lavež psa. uglavnom u prvim noćnim satima. pojava je poznata pod nazivom krup. Pretjerana panika roditelja samo pojača­ va strah djeteta i stanje se pogoršava. Nakon toga što je uvedeno cijepljenje protiv difterije.manjak u krvi dovest će do prestanka disanja. uglavnom u ner­ vozne djece. Zvu- . kreštavo disanje Takav način disanja nastaje kada se u predjelu grkljana stvori djelo­ mična zapreka prolazu zraka u pluća. tj. Takav način disanja mogu uzrokovati i brojne promjene u mozgu: upala moždanih opni. koji je naročito čest u male djece. Takvo disanje može se pojaviti mjesecima prije nego što nastupi pravi napad gušenja kovan srčanom slabošću. koji put već u drugoj polovini prve godine života. glas promukao. Unatoč alarmantnim znakovima. Pojedina faza može trajati i više od jedne minute. Smetnje disanja nastaju samo na »živčanoj osnovi«. Oslabljen rad srca usporuje cirkulaciju krvi od pluća do mozga i ujedno otežava opskrbljenost krvi kisikom u plućima. Svojevremeno je glavni uzročnik krupa bila difterija. teška i često smrtonosna zarazna bolest. Takvo disanje može se vidjeti i u komatoznom stanju. kašlje poput laveža psa. a zvukovi se uglavnom javljaju za vrijeme udisaja. bolest je postala prava rijetkost. neugodnog za slu­ šanje. stanju du­ bokoga gubitka svijesti. Histerija je najčešći uzrok kreštavoga glasa. krvarenja u mozak. kao i manjak kisika u tijelu. temperatura tijela može biti tek nešto povećana. arterioskleroza krvnih žila mozga. bolest ima blagi tok. upala mozga. kašalj nastaje zbog laganoga otoka sluznice neposredno ispod glasnica. Dijete se naglo budi iz sna. tumori mozga. Takvo disanje stručno se naziva stridorozno disanje. Takvi napadi mogu se ponoviti nekoli­ ko noći. ali uvijek su sve blaži. ustrašeno je. zviždajućeg i kreštavog zvuka. dovodi do pojačanoga disanja. koja zahvaća glasnice i početni dio dušnika: nastaje otok i suženje dišnoga otvora. glasno i hrapavo. a posljedica je oteža­ no i zvučno disanje. Glasno. Ponovo povećanje ugljičnog dioksida. U djece do 5 godina često se javlja tzv. Kroz to vrijeme u krvi se nakuplja ugljični dioksid. Danas su najčešći uzročnici krupa virusi i neke bakterije koje uzrokuju gnojne upale. Najčešći je uzrok takvoga disanja slabost srčanoga rada. lažan krup. Najčešći je uzrok upala grkljana. piskajućeg. i tako se opet sve ponavlja. Zbog suženja nastaje mješavina hrapavoga. Bolesnici osjećaju »da ih nešto guši«.

kovi prilikom disanja neobično su jaki. »pravi hrkač« hrče u svim položajima ti­ jela. Veoma je važan tanki mišićni rub nepčanih lukova koji titra . čak i onda kada diše samo na nos. Svako otežano disanje nastalo zbog mehaničke zapreke može biti opasno i smrtonosno. jačina i kvalitet zvuka prilikom hrkanja ne ovise samo o brzini strujanja zraka nego i o napetosti mišića nepca i položaja jezika. Takav alergični otok sluznice grkljana često je uzrok smetnji disanja. u odraslih osoba to je najčešće hrana. Čim se pojave prve teškoće. No.kada uz njega prolazi struja zraka prilikom disanja . hrkanje je jače. parne lokomotive. Prepreka ulazu zraka u dišne putove može nastati i zbog ožiljaka poslije povrede grkljana. Hrkanje nastaje zbog toga što za vrijeme sna omlohave mišići usne šupljine i ždrijela. Hrkanje se čuje kao fućkanje. Ako se skrene pažnja bolesni­ ka. Često je jedini spas hitna traheotomija. pneu­ matskoga čekića. Bilo je smrtnih slučajeva djece kojoj se između glasnica ukliještila tableta lijeka. U nekim zemlja- . a mogu se čuti i u udaljenim prostorijama. Što je san dublji. veći zalogaj može se ukliještiti između glasnica i po­ tpuno zatvoriti prolaz zraka u dušnik. oštećenja kiselinama. Disanje praćeno hrkanjem Hrkanje se javlja u dubokom snu u mnogih zdravih osoba. bolesnika valja što hitnije prevesti u bolnicu. Mehanička prepreka prolazu zraka mogu biti pritisci na dušnik iz­ vana: tumori. često neugodni za slušanje. stenjanje. tj. jezik pada prema straž­ njem zidu ždrijela. Nastaje trenutačna smrt koja se naziva bolus smrt (bolus. piljenje. zbog stranoga tijela. lužinama. povećani limfni čvorovi. upala. zalogaj). ili još niže. Manje je poznato da iznenadno hrkanje osobe. često i reflektorno suženje otvora koji čine glasnice. disanje postaje normalno. stvaranje novoga. umjetnog otvora za disanje na dušniku. Ako se strano tijelo nađe u dušniku. Djeca mogu u igri udahnuti neki strani predmet. U du­ bokom snu ili dubokom gubitku svijesti (koma). sužava prostor i struja zraka postaje brža. Zdvojni slušaoci uspoređuju te zvukove s radom buldoždera. Nagao tok sluznice u grkljanu ili u njegovoj neposrednoj blizini mo­ že nastati i zbog preosjetljivosti sluznice na neke tvari (alergija). nastaje jak kašalj. Iako se hrkanje najčeš­ će javlja u položaju na leđima. Prve bračne razmirice često su posljedica hrkanja jed­ noga bračnog partnera (to ne mora biti uvijek suprug). može biti znak bolesti. koja je do tada imala »bezvučan san«.»poput nezategnutoga jedra na vjetru«. proširena aorta.

iznenada i neočekivano. nema nikakvu osnovu. To se može vidjeti i u male djece koja zbog zatvorenoga nosa dišu na usta i hrču. Uzrok je upala nosne sluznice. prestanak disanja je očekivan a često i prvi znak svršetka života. ozljeda. Zato je s pravom rečeno: »Hrkanje je bolest slušača«. otrovanje. Električni udar nije toliko jak da bi ga probudio. a smanjuje se i napetost mišića nepca.. Disanje može prestati naglo. Jedini savjet koji je djelotvoran: spavajte u odvojenim prostorijama. ili će čak prestati. Prije nekoliko sto­ tina godina pokušavali su pronaći efikasno sredstvo kojim bi se ublažilo ili spriječilo hrkanje. Ako se obraz stavi ispred usta i nosa. uzrok mogu biti i nosni polipi. zatim strana tijela u nosu. ali je dovoljno snažan da hrkanje neko vri­ jeme prestane. Nada da će hrkanje s vremenom postati slabije. Nije problem u tome što milijuni lju­ di hrču. kod do tada zdrave osobe. Hrkanje se može iznenada pojaviti u onih osoba kod kojih se izne­ nada pojavila smetnja u prolazu zraka kroz nos. budite zaljubljeni u svoga bračnog partnera. Tada se i najgrublje hrkanje može doživjeti kao »divna muzi­ ka«. Hrkanje nastaje i zbog paralize mekoga nepca. . Danas su konstruirani elektronski apa­ rati koji prenose električni impuls na tijelo hrkača. Gubitak potkožnoga tkiva uzrokuje mlohavost lica. srčani infarkt itd. Ako to nije moguće. Uzrok može biti vanjski utjecaj. najčešće su to povećane mandule. Patentirane su sprave i aparati. koja otekne tako jako da potpuno zatvori prolaz zraka kroz nos. Nagao prestanak disanja Prestanak disanja očituje se potpunim mirovanjem prsnoga koša i trbušne stijenke. ili tzv. ili naglo oboljenje. Na­ protiv. Svojevremeno je najčešći uzrok takve paralize bila difterija. npr.: udar električnom strujom. I promjene u usnoj šupljini mogu uzrokovati smetnje. krva­ renje u mozgu. nego što milijuni ljudi zbog hrkanja ne mogu spavati. Ne postoji lijek kojim se hrkanje može spriječiti.ma hrkanje je dovoljan razlog za rastavu braka. pod starost se pojačava. ali nijedna aparatu­ ra nije se mogla šire primijeniti. adenoidne vegetaci­ je. npr. zvukom i dodi­ rom ne može se ustanoviti ni najslabije strujanje zraka. Kod osoba u dubokoj starosti kao i onih koji boluju od teških bolesti. nakupine gnoja u ždrijelu (apscesi). Hrkanje i nije problem hrkača. utapljanje itd. Ljudi se vrlo rijetko obraćaju liječniku zbog hrkanja jer znaju da je medicina nemoćna da ga spriječi.

Iako je poznato mnogo načina umjetnoga disanja. grub postupak može dovesti do iščašenja vratnih kralješaka Umjetno disanje .Prestanak disanja od nekoliko minuta sigurno dovodi do smrti.usta na usta Umjetno disanje . najjednostavniji i najbolji jest upuhivanje zraka kroz nos ili usta ozlijeđene ili naglo oboGlavu osobe koja je prestala disati valja pažljivo zabaciti unatrag. Ne­ ovisno o uzroku postupak je uvijek isti: što prije započeti umjetnim disa­ njem. Zbog potpuno olabavljenih vrat­ nih mišica.usta na nos .

treba zatvoriti usta ozlijeđenoga. spasilac mo­ že upuhivati zrak preko rupčića ili tankoga sloja gaze. tako je mnogo lak­ še držati glavu u željenom položaju. Umjetnim di­ sanjem zrak se prisilno uvodi u pluća osobe koja je spontano prestala di­ sati. Uspješnost izvođenja umjetnoga disanja kontrolira se promatra­ njem prsnoga koša u trenutku upuhivanja.upuhivanje zraka ponavlja se u ritmu vlastitoga disanja. . Tom metodom.ljele osobe. potrebno je prstima zatvoriti nos. i zrak iz svojih pluća upuhne u pluća ozlijeđeno­ ga. što se češće događa prilikom upu­ hivanja zraka kroz usta. ali snagu pritiska valja prilagoditi dobi djeteta. Snaga pritiska upuhnutoga zraka ne smije biti prejaka. svojim ustima obuhvati nos ili usta ozlijeđenoga. tj. a čovjek mo­ že živjeti u atmosferi od svega 13% kisika. Bojazan da u izdahnutom zraku nema dovoljno kisika nije opravda­ na zato što izdahnuti zrak još uvijek sadrži oko 16% kisika. . Za umjetno disanje male djece vrijede isti postupci kao i kod odras­ lih. . a posljedica je ulazak povraćenoga sadržaja u pluća. Kada se uz prestanak disanja ne može ustanoviti rad srca.pružilac prve pomoći udahne zrak. a kod malenoga djeteta 20 udisaja u minuti). 12 do 16 puta u jednoj minuti. pritisak je slabiji a ritam disanja brži (kod novorođenčeta oko 40.zabacivanjem glave unazad i podizanjem donje čeljusti postiže se prohodnost dišnih putova. Što je dijete manje. dojen­ četa 30. umjetno disanje mora se povezati s masažom srca zato što će se samo na taj način omogućiti da prisilno dovedeni kisik u pluća dođe umjetno uspostavlje­ nom cirkulacijom do svake stanice u tijelu (vidi: srčane smetnje). Umjetno disanje izvodi se ovako: . . ako se upuhuje kroz nos. tek nešto snažnija nego što je pri normalnom izdisaju. . Bolji je način upuhivanja zraka kroz nos. Širenje prsnoga koša dokaz je da je zrak ušao u pluća. Da bi se izbjegao izravan dodir s ustima ozlijeđenoga.unesrećenoga položiti na leđa. Prestanak disanja često prethodi prestanku rada srca. čak i pri snažnijem upuhivanju zrak ne dolazi u želudac.ako se zrak upuhuje preko usta. Ulazak zraka u želudac redovito izaziva povra­ ćanje.

Zato u liječničkom pregledu važnu ulo­ gu igra ispitivanje spontane ili stalne pojave tresenja. Kod jednih se drhtanje javlja samo prilikom voljnih pokreta. Neki razlikuju drhtavicu. prema brzini možemo odrediti brzo ili polaga­ no stezanje mišića. a to uzrokuju živčani i drugi poremećaji. U narodnoj medicini drhtanje se zove trešnja. To je posebna bolest samo u iznimnim slučajevima. kada se trzaju pojedini dijelovi tijela. cvokotat ćemo zubima. ruke starijih osoba češće tresu. zapravo je podrhtavanje pojedinih dijelova tijela ili čitavoga tijela. tzv. strepnja i nemir. Poznato je da se. od drmavice. a to se na njemu ne vidi. npr. tresu se i mnogo mladima. na hladnoći drhtimo tako dugo dok se ne ugrijemo. straha i napetosti. Postoje vrlo različiti oblici drhtanja. Kod drugih se ruke. multiple skleroze. Prema opsegu kretnji razlikuje­ mo fino i grubo drhtanje.DRHTANJE I TRZANJE Drhtanje je doživio svaki čovjek. ako dršće donja vilica. noge i drugi dijelovi tijela tresu i u mirova­ nju. Stvaran osje­ ćaj bolesnika nije uvijek u skladu s vanjskim izražajem drhtanja. . drhtat ćemo i u toploj prostoriji. a često se udružuju oba uzroka. Drhtanje može prestati kad prestane i njegov uzrok. kao što je alko­ holizam. iako nam je to vrlo neugodno. koje se medicinski zove tremor. mjestu tijela na kome se javlja i prema uzrocima. ponekad se nikako ne može­ mo smiriti. zbog ne­ izvjesnosti i očekivanja. uznemiren je i napet. Poneko osjeća da sav treperi. ili duševni (strah i neke duševne bolesti). Drhtanje. Dru­ gi ima osjećaj da je miran. Kod nekih bolesti. To se događa kod živčane bolesti. Na takvo drhtanje možemo djelovati svojom voljom.. Drhtimo zbog zime. prosut ćemo piće iz čaše. Uzroci tresenja mogu biti vanjski (hladnoća). nesi­ gurno ćemo hodati. drhtanje razlikujemo prema obliku. Drhtanje može nastati zbog tjelesnih i duševnih razloga. Ako nam dršće ruka. Ali ono može potrajati i dulje. a okolina ipak primjećuje da mu pojedini di­ jelovi tijela drhte. kada se stalno tresu ruke i noge. uzbuđenja. ako se tresu noge. Mišići se ritmič­ ki stežu i popuštaju. ako smo se vani uzbudili. unutrašnji (bolest živ­ čanoga sustava).

Zvali su je »Španjolka«. a uzrok je bilo davno oštećenje mozga. a ponekad se izvrši i operacija na mozgu. njihova je sposobnost reagiranja usporena. tresti jedna ruka ili noga. Svi uzroci bolesti još nisu poznati. to se poslije proširuje na drugi ud s iste ili druge strane. Znamo da se može javiti kao kas­ na posljedica preboljele upale mozga. pa mo­ gu i pasti. Iako ne postoji apsolutno sredstvo za izlječenje. nakon desetak godina počeli su pokazivati znako­ ve Parkinsonove bolesti. Sve to uzrokuje trenutačno ili trajnije ošteće­ nje suradnje živaca i mišića. pa je u mnogim slučajevima potrebna liječ­ nička pomoć. Na nagli podražaj takvi se bolesnici počinju ubrzano kretati. Na žalost. Simpto­ mi se mogu pojaviti zbog zakrečenja krvnih žila mozga i otrovanja. a onda se teško zaustavljaju. Od toga se razlikuje grč. Parkinsonova bolest Prije više od stotinu godina engleski liječnik Parkinson točno je opi­ sao tok bolesti od koje je sam bolovao. S tom bolešću može se živjeti više desetaka godina. prividno bez razloga. kada se vrlo jako i naglo ukrute mišići. hoda i jede. koje postaju nagle i mučne. Danas postoje dobri lijekovi. Bolesnici se sve teže koncentriraju. sve teže misle. javljaju se i drugi znakovi. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. i toga su svjesni. za­ to otežavaju kretnje. osim pojave tresenja. a bolesnik sve teže radi. I liječnik Parkinson doživio je duboku starost. iako je i prije bilo sličnih bolesnika. ipak se kom- . u snu potpuno prestaje. Kod Parkinsonove bolesti počinje se. Opisane promjene nisu smrtonosne. To se odražava i na njihovu iz­ gledu: bore na licu se opuštaju. jer se uspjelo odrediti mjesto koje je odgovorno za većinu boles­ nih pojava. ostane u nepri­ rodnom položaju koji boli.Drhtanje je toliko raznoliko da se ne može govoriti o posebnoj bo­ lesti. Trzajevi su kratka grčenja i popuštanja jedne grupe mišića. tremor se pojača. a dio tijela. nego samo o simptomu. Tresenje se postepeno pojačava. kao da ih bolesnik stišće svojom voljom. kao drhtaj koji je naglo prestao. Stariji ljudi sjećaju se teške gripe koja je harala poslije prvoga svjetskog rata i od koje su mnogi umrli. kada je smiren tremor je manji. Često je vrlo napadna ukrućenost mišića (liječnici to zovu rigiditet). najčešće ruka ili noga. Tako se bolesti prozvala njego­ vim imenom. Mi­ šići su tvrdi i stalno napeti. koja je svima vidljiva. Ako se uzbudi. Oni koji su preživjeli. Smrt nastupa najčešće zbog druge bolesti koja napada oslabjeli organi­ zam. lice dobiva izgled maske. Vrlo često bila je to upala moždanoga tkiva.

Ako. čovjek treperi očnim kapcima ili namiguje. nego nastavak iste bolesti. kreću se i nastoje što više raditi. dijete. dijete ga može imitirati. To se događa kada upadaju u san. psihoterapijom i vježbanjem po posebnim propisima. Zato je važno da se liječenje ne prekida tako dugo dok se bolesnik sasvim ne oslobodi prisile. a njegova okolina treba da ga ohrabri i podstiče da ne zane­ mari ono čime se bavio. Trzanje u snu Ima ljudi koji se trzaju u snu. izgledi za rehabilitaciju su bolji. a trza se ruka. s vremenom to postaje navika koju nije lako uk­ loniti. Zabrinuti traže savjet liječnika uvjere­ ni da su živčano oboljeli. a nikada o tumo­ ru mozga. Nesvjesni razlozi trzanja lakše će prestati ako se njima previše ne bavimo. Apatični i klonuli otežavaju i posve onemogućuju liječenje. Liječenje se provodi pomoću lijekova. počne micati nosom ili glavom. U mehanizmu nastajanja simptoma kod djece važnu ulogu imaju navike oponašanja. Svi moraju biti svjesni da je liječenje dugotrajno i da je potrebna liječnička kontrola. noga ili čitavo tijelo.. Bolesnik mora imati povjerenje u liječenje. Za bolesnike i njihovu oko­ linu važno je da ne klonu duhom. To je naro­ čito napadno na licu. Ionako ih svjesnom voljom ne možemo suzbiti. naročito upale živaca i njihovih centara. koje je prestalo trzati očnim kapcima. može se dogoditi da trza nosom. Trzajevi mišića mogu se mijenjati i seliti. Međutim. npr. odmahuje glavom ili trza rukom ili nogom. pogotovo ako su neurotične. Ako se to događa u području očiju. U me­ dicini takve simptome zovemo tic ili tik. U početku roditelji to shvaćaju kao nestašluk ili nepristojnost. da nabire čelo. vjerojatno se zato u narodu ka­ že: »Tica ga spopala«. čak djeluje štetno jer izaziva strah i predbacivanje. Ukorijenjene navike teško je ispravljati. Ako netko u njihovoj okolini ima takvu manu. Ako vježbaju. Uzroci tikova mogu biti tjelesna oštećenja.biniranjem različitih lijekova bolest smiruje. Trzanje pojedinih dijelova tijela Često se trzaju pojedine grupe mišića bez volje čovjeka. često je riječ o konverzionoj neurozi. U tom je slučaju trzanje izraz neurotične reakcije. Opominjanje ne koristi. kutovima usnica. to nije nova bolest. ali kad se kretnje uporno nastavljaju. onda im je jasno da je riječ o posebnom obliku živčanih smetnji. pojedinačna izbijanja živčanih pod- .

drugi teže. Poznato je da djeca oponašaju i usvajaju takve pokrete odraslih. kad nešto hvata. U stanju umora. . neo­ bično miče prstima i rukom. Ali postoje i bolesna stanja koja. Međutim. Ako se to shvati kao nestašluk i kažnjava se. Poznato je da neki ljudi lako utonu u san. drugi maše rukama ili miče tijelom u uzbuđenom stanju. Način spava­ nja ovisi o ličnosti. kad piše na ploči ili u teku. može se dogo­ diti da u snu njima i miče. Kod djece se to može shvatiti kao kreveljenje i zafrkavanje. do neobičnih kretnji ruku ili tijela. dolazi do takvih živ­ čanih i mišićnih reakcija. ili ćemo imitirati neke njene pokrete. onda ni opisane pojave nećemo tumačiti kao opasne znakove. Netko je miran dok govori. Dok je tik bio samo trzaj pojedine grupe mišića. ako ne može sigurno usmjeriti ispruženu ruku kako že­ li. Ako netko vrlo živo sanja da trči. Trzanje u snu neke probudi drugi o tome znaju samo iz pričanja onih koji su ih vidjeli kako spavaju. gotovo se i ne pomak­ ne.ražaja najčešće nisu znak opasnosti. prekinuti i nedovršeni pokreti. ho­ daju i razmahuju se. naročito u početku dovode do smetenosti pokreta. onda će se i njegove noge pokretati. Dijete ne može zakopčati dugme na kaputu. plačlji­ va i razdražljiva. Netko spava mirno čitavu noć. takva nagla ne­ pristojnost može biti prvi izraz bolesti koja se zove korea minor. ako mu ispadaju predmeti iz ruku. ima smiješne pokrete. Iako je karakteristično za pojedine osobe. uzbuđenja ili u raznim stanjima razvoja organizma. ponavljat ćemo riječi koje ona izgo­ vara. Nehotični pokreti tako su česti da postaju izražajna karakteristika ličnosti. Liječnik će nas brzo uvjeriti da je to bolest. vješti i pravilni. To se češće događa djeci i starijim ljudima. ako sanja da nešto radi rukama. Može se zatražiti savjet liječnika. Nehotični pokreti Želimo li prikazati neku osobu. pa i nemir tijela. uklapaju se u običaje sna.onda se nešto zbiva s njegovim živčanim sustavom i potrebna mu je liječnička pomoć. djeca postanu osjetljiva. Ako znamo da osjećaj odmora ne možemo procjenjivati po vanjskim znakovima spava­ nja. to još nije bolesno. ali poznate bolesti živčanoga sustava rijetko se očituju takvim simptomima. Pokreti mlađih i starijih osoba nisu jednako brzi. ako ne može upravljati pokretima udova kako hoće . Ali ako netko u sred­ njoj dobi odjednom počinje zabacivati nogu u hodu. pomicanje tijela. neki ustaju. nakon napetosti. Pojedinačni trzajevi. drugi je tako nemiran da pobaca posteljunu s kreveta. ko­ ji su kod svakog čovjeka drugačiji. Duboka starost i rano djetinjstvo dosta su slični. sada je riječ o kretnjama koje same po sebi nemaju određenu namjeru ili smisao.

mravinjanje. To se može udružiti i s trzajevima i grčevima i može biti vrlo neu­ godno. žari poput koprive. bode ili škaklja. Ovi znakovi uznemirenosti živčanoga sustava najčešće nisu izraz teže bolesti. tj. U tim je trenucima živ­ čani sustav toliko napet da ne razlikujemo jačinu pojedinih podražaja. taj je dio kao odumro. Trnci nas mogu prolaziti i zbog psihičkih razlo­ ga. Dodavanjem organizmu vitamina i lijekova. Zbog prignječenja. Mnogi premoreni ljudi zaboravljaju da je odmor ipak najbolji lijek. po­ krivač im je pretežak. Trnci se naročito javljaju u premorenim mišićima.Trnci Trnce ili žmarce neki opisuju kao mravinjanje. upale i oštećenja dolazi do poremećaja rada živca. U tom času gubi se osjećaj dodira i bo­ la. Krive informacije koje prenosi čine nam se kao da nas nešto pika. pa mnogi ljudi srednje dobi. Protivno njihovoj volji. u nogama osjećaju trnce. Svatko je doži­ vio da mu »zaspi« ruka ili noga. osjećaj kao da na jednom mjestu ili na većoj površini tijela prolaze mravci. Ova pojava može poticati od reumatskih i živčanih smetnji. kada očekujemo nešto ugodno ili neugodno. Pri­ siljeni su stalno mijenjati položaj nogu. a razdražujući ugodno-neugodni osjećaji po­ put struje prolaze mišićima. noge se pomiču. nemir noge. taj se osjećaj može smanjiti. a to ih sprečava da mirno spava­ ju. . naročito noću. Javlja se i tzv. a ako se otkriju postaje im hladno i neugodno. osjećaju to vrlo intenzivno u rukama i no­ gama. toplinu. Kad legnu u krevet.

a mozak je centralni organ koji upravlja ti­ jelom i u kome je sjedište razumnoga života. nego samo simptom. a ipak nisu teška bolest. Neki nam se bolovi čine ma­ nje opasni. sad na drugom. Ali taj zaključak nije to- . Medicinsko vred­ novanje pojedinih oblika glavobolje ne podudara se uvijek s našim osje­ ćajem. Zato ćemo s manje straha podnositi učestali bol u rukama.GLAVOBOLJA Nema čovjeka koga nikad nije zaboljela glava. U vezi s glavoboljom naročito smo skloni i pretjerivanju i potcjenjivanju. Kod drugih se bol seli: javlja se sad na jednom mjestu. korijena nosa. otuda osjećaj da boli čitava glava. a nekad se širi na jednu ili drugu stranu. nogama ili drugdje. čela. Glavobolja nije dijagnoza. mjesto na kome glava boli (lokalizacija). Po mjestu gdje se osjeća bol. ona mogu izazvati osjećaj bola čak i bez direktnoga podražaja živca. Pojedini bolesnici mogu prstom pokazati mjesto gdje ih boli glava. Bol je uvijek znak većega ili manjeg tjelesnog ili duševnog poremećaja. Jaka uzbuđenja i druga duševna zbivanja poveća­ vaju osjetljivost živčanih osjetnih tjelešaca. Da bismo mogli odrediti njeno značenje. a za druge smo uvjereni da su vrlo važni. Područje bola nije ograničeno i bolesnik ne može odrediti gdje je počeo. Bol se uvijek baš tu pojavljuje. Bol u glavi po svom se postanku nimalo ne razlikuje od bolova u drugim dijelovima tijela. dok su neki napadi glavobolje dramatični. Mnogi koje boli potiljak kažu: »Boli me mali mozak«. negoli u glavi. Uz reumatične bolove to je danas najčešći povod da potražimo liječničku pomoć. gdje se na­ laze centri za taj osjet. možemo po­ sumnjati i na uzroke. u potiljku i na tjemenu. Podražaj posebnih živčanih vlakana koja pre­ nose bol ide preko medumoždanih jezgara u moždanu koru. moramo se podrobno upoznati s više različitih podataka: Prvo. U glavi je smješten najveći dio osjetila. No uzročna veza nije uvijek jednostavna. Glavobolja se najčešće javlja u području sljepoočnica. Postoje vrlo opasne bolesti mozga kod kojih bolova nema ili su vrlo slabi.

promjenljivi i nesigurni. Ponekad se na licu i ponašanju čovjeka primjećuje da ga boli glava. Kod iste osobe mogu se javljati različite vrste glavobolje. žarenja. Početak može biti i u snu. Ako je bol jači. Jačinu bolova ne možemo objektivno mjeriti. Mali mozak ne boli jer nema osjetnih tjelešaca za bol. Takvi bolesnici već unaprijed znaju što ih čeka. neugodan osjećaj. ali ni oni. to olakša­ va obradu. Ljudi nejednako trpe bol. S jakim bolovima ne možemo raditi. karakter i jačina glavobolje. na­ kon toga tupi bol. dobiju pod­ očnjake. Bol u glavi može se očitovati na mahove. nekada je to samo neodređen. To čine i kada nemaju bolova. oba­ vezno se moraju izvršiti pretrage da bi se otkrio uzrok. Dok će nekoga i zbog male glavobolje uhvatiti panična reakcija. Ako je bol neprestana (u narodu kažu »razvila se« ). u napadajima koji tra­ ju nekoliko minuta ili više sati. ili kao osjećaj pikanja. Češće se bol pojavljuje iznenada. iz straha da se ne bi pojavili. a onda postepeno ili naglo prestaju. Svaki od spomenutih oblika glavobolje može se javiti kao slabiji ili jači osjećaj. Tako se javlja najprije osjećaj nelagodnosti u glavi. Glavobolja se može javljati u određene sate i dane. Drugo. bez najave. postat ćemo uznemi­ reni i razdražljivi. Nekada možemo trpjeti bol i normalno obavljati poslove. Svaka glavobolja koja se ponavlja napadno često ne smije se potcjenjivati. počinju se tresti. Ljudi koje boli glava obično poblijede. vrijeme i učestalost glavobolje. govori se i o »meglovici«. To je poseban oblik glavobolje koji se zove migrena. Na žalost. jedan oblik može prelaziti u drugi. negdje se kaže »cič«. Ima ljudi koji kažu da ih svaki dan boli glava. vrućine. pa mnogima dan po­ činje glavoboljom. tada se obično zabrinu ako se bolovi počinju javljati češće nego što su navikli. Kod većine glavobolja se javlja samo povremeno. drugi bez prigovora trpe jake bolove. znoje se. teže ćemo se usredotočiti na posao. Ako su znakovi stalno jednaki. a uzroci bol­ nih osjećaja mogu biti u mišićima i živcima toga dijela glave. pritiska. Osjećaj glavobolje nije uvijek isti. može se očitovati kao oštar ili tup bol. Treće. . u manjim ili većim razmaci­ ma. O pulsirajućem bolu govorimo ako se javlja u razmacima kucanja (pulsiranja) krvne žile. nemaju apsolutnu vrijednost. glavobolja i drugi simptomi. Mnogo se češće to događa pred jutro. I oblik i jačina glavobolje otkrivaju uzrok. neki zbog njih ne mogu spavati. zato stalno uzimaju tablete. pa se bolesnik probudi usred noći zbog jakih bolova. a onda nastupa jak osjećaj bola na jednom mjestu.čan. sami za sebe. Četvrto. Ako se ima os­ jećaj presijecanja. oči im upadnu. sječenja. češće su hiroviti. kod drugih bolovi traju čitav dan. nastojimo se uk­ loniti i leći.

ili se nalaze izvan njega. Srećom. Zbog različitih odnosa dosta se čes­ to događa da tumori mozga počinju više ili manje bezazlenim znakovi­ ma. nekada se snimaju i krvne žile mozga. a nisu ni sasvim bezopasne. Uz glavobolju najčešće se javljaju i drugi znakovi: vrtoglavica. bo­ lesniku titra ispred očiju. Mogućnosti za istraži­ vanje mozga i živčanoga sustava sve su veće: ali jedan dio tih pretraga nije bezazlen. u bolnici se ispunjavaju šupljine u mozgu sa zrakom. osjeća bol u očima. skloni smo pomisliti na tumor velikoga mozga. Ako se bol javlja uvijek na istom mjestu. ustrašeni boles­ nici najčešće se varaju. Ako je bol u području čela. To nije zbog štednje. klijenuti pojedinih živaca. Zato ih i određuje­ mo samo ako je to prijeko potrebno. Uz gla­ vobolju mogu se javiti i drugi simptomi. Nakon opširnih informacija o glavobolji.Jake glavobolje prati osjećaj općega lošeg stanja organizma. . Budući da je zatvoren u čvrsti koštani oklop. Bolesnici često traže slikanje glave i razočarani su kad ih liječnik odbije. po­ vraćanje. taj se postupak zove pneumoencefalografija. Nije dobar znak ako ostaju. Kod glavobolje u napadajima obično i drugi simptomi nestaju kada se bol zaustavi. kraniogram je snimka kostiju glave. liječnik određuje pretra­ ge. nekad slova i predmete vidi dvostruko. postoji opravdana sumnja da je riječ o zajedničkom štetnom učinku. Glavobolja je prisutna samo kod jedne četvrtine svih tumora mozga. Najčešće su to smetnje vida. Izvrše se snimanja glave pomoću rendgentskih zraka. slijepoočica i tjemena. smeta ga svjetlo. vidi iskrice. Bol se može javiti samo zbog podražaja živčanih opni ili vlakana koja izlaze iz mozga. Ako se uz glavobolju ustanove i drugi ispadi ili oštećenja pojedinih živaca. Povećanje pritiska unutar lubanje izaziva glavobolju. ako pokuša čitati. Tumor mozga koji raste povećava masu mozgovnoga tkiva. Nikad se ne ispituje samo glava. ne može jasno gledati. ali to je samo kod svakoga četvrtog tumora mozga prvi znak bolesti. nego i mnogobrojne tjelesne i du­ ševne funkcije. one bole. Glavobolja i tumori mozga Strah od tumora u mozgu često je povod da se bolesnik s glavobo­ ljom javi liječniku. kada je već jasno o čemu je riječ. nego ako prodremo u dubinu moždane mase. imamo utisak da je taj dio unutrašnjosti glave bolestan. Pretragu ćemo primijeniti ako znamo što možemo očekivati. a prava se glavobolja razvija tek poslije. to je arteriografija. sum­ njamo na mali mozak. Njegova su osjetila prenapeta i svaki pod­ ražaj može pojačati glavobolju. Znatno više boli ako se upiknemo u prst. buka. Mozak nema osjetnih živčanih tjelešca za bol. mučnina. mozak odrasla čovjeka nema mo­ gućnosti da se širi. ako je u potiljku. nego u njihovu interesu. čak i glazba.

Dobro je da se svaki bolesnik s glavoboljom javi liječniku. Bol se postepe­ no ili vrlo brzo razvija i izaziva mučninu. Bolesnici su otkrili da pulsirajuću bol mogu zaustaviti pritiskanjem na određeni dio glave. Mnogi znameniti ljudi bolovali su od takve vrste bolova. praćena mučninom. Bez obzira kako bio jak i neugodan. nije ni uzrok ni posljedica tumora u mozgu. pa su izigravali paćenike. To mogu učiniti prstom ili povezom. mnoge možemo umiriti nakon pregleda i pretraga. Migrena nije opasna bolest. U mnoštvu različitih glavobolja. nego živaca i krvnih žila koje se naj­ češće nalaze blizu površine. Neki oblici migrene. Kod prave migrene bol dolazi u napadajima. a može se širiti na jednu ili više strana. Današnjim lijekovima ne možemo je uvijek potpuno izliječiti. potiljka ili jednoga di­ jela čela. povraćanjem ili nekim dru­ gim smetnjama. Zato je vrlo važno da se pravovremeno dijagnosti­ cira i da takav bolesnik bude pod stalnim nadzorom liječnika. ušla je u modu i mnogi su smatrali da je otmjeno bolovati od takve glavobolje. presijecajući ili pulsirajući bol s jed­ ne strane glave. imaju vezu s epilepsijom. povraćanje ili druge živčane i vegetativne smetnje. Bol postaje neiz­ držljiv ako bolesnik ne legne u mirnu. Pri­ je nekoliko desetljeća. Ako se javi u mlađim godinama. a mnogi boles­ nici imaju određeni predosjećaj. Za takve slučajeve postoje dosta pouzdani lijekovi. ponekad smatraju da je riječ o ošteće­ nju mozga koje se proširilo na površinu glave. prema laboratorijskim nalazima. Tablete za glavobolju ne pomažu. migrena nije tako česta bolest. posebno u području sljepoočnica. To je bilo zato što je migrena češća u osoba koje se bave umnim radom. takav bol nema nikakve veze s mozgom. koji se moraju trošiti stalno. naročito ako je glavobolja nagla. . Migrena Migrena je najčešće nagao jak. To nije bolest mozga. Bol na tjemenu i u potiljku Velik broj bolesnika ima glavobolje s osjetljivošću na pritiskanje tje­ mena ili na bol prilikom češljanja. kada je otkrivena kao posebna bolest. svako ga svjetlo smeta. Bol može ostati na jednom mjestu. ali može­ mo postići zadovoljavajući učinak time što se glavobolje javljaju rjeđe i napadi nisu tako jaki. obično prolazi u klimakteriju. zamračenu prostoriju. slično kao epileptičari. Stegnute krvne žile zaustavljaju bol i dovode do olakšanja. a ne samo za vrijeme napadaja.

ne možemo izvoditi pokrete koje bismo htjeli. iako mogu biti vrlo uporne. Nesigurnost pokreta pove­ zana je s vidom. Glavobolja i vrtoglavica Glavobolja je često praćena vrtoglavicom. ispruženim rukama i zatvorenim očima pokušava stajati na mjestu. vrti mu se u glavi i siguran je da bi se srušio kada se ne bi pridržavao za zid ili za osobu. pa ima bolesti kod kojih bolesnici mogu dobro hodati otvorenim očima. Ako postoji centralni po­ remećaj. dok zatvorenim očima to nije moguće. češća je u starijih ljudi i posljedica je zakrečenja krvnih žila. ali i zbog psihičkih promjena. tako i vrtoglavica predstavlja samo jedan od znakova bolesti. može doći do zamora mišića i živaca. Valja usta­ noviti promjene na kostima glave i na vratnoj kralješnici. Kao što bol u glavi nije dijagnoza bolesti. neraspoloženja i napetosti mogu izazvati bol u glavi. Vrtoglavica koja je vidljiva posebno je izražena kod nekih bolesti srednjega uha gdje se nalaze uređaji za ravnotežu koji signaliziraju polo­ žaj u prostoru. Osjet bola proizlazi iz živaca koji zbog mišićnih. Bolesniku se či­ ni da je nesiguran kada stoji ili hoda. tu nam poma­ že Rombergov test: bolesnik skupljenim nogama. Ali to se nikada ni­ je dogodilo i nitko to ne opaža. Mali mo­ zak ne boli. Zbog poremećaja rada toga statičnog aparata počinjemo u hodu teturati. Neurotična glavobolja Povremena nagla ili trajna uzbuđenja. To može nastati i zbog neprirodnoga držanja. često je prisutna samo kao subjektivni simptom. živčanih i koštanih okolnosti bolno reagiraju. u kome se odvijaju važna živčana prekapčanja koja registriraju položaj i pokrete tijela.Slično je i s bolovima u potiljku koji mogu biti vrlo jaki. počet će se ljuljati i uskoro će pasti. Ako netko u toku rada mora držati glavu stalno u jednom polo­ žaju. o tome ovisi li­ ječenje. Vrtoglavica ne mora biti znak teže bolesti. Glavobolje na tjemenu i potiljku najmanje su opasne u smislu ugro­ žavanja života. Duševne pojave mogu utjecati na tjelesna zbivanja i izazvati glavo- . Kažemo: »Imam toliko briga da me boli gla­ va«. imamo osjećaj da se predmeti oko nas vrte. Slične smetnje javljaju se i prilikom poremećaja u malom mozgu. javlja se kod svih stanja povišene temperature zbog oštećenja nekih živaca. Izazvan bol može potrajati i onda kad uzrok prestane. teške i neugodne.

a po­ stali su narkomani. Kod neurotske glavobolje važan je psihoterapijski pristup. Dogodi se da bolesnik i sam uzročno pove­ zuje neku situaciju sa svojim bolovima. Kad bis­ mo uspjeli ukloniti sve duševne uzroke. poštovanje drugih. glavobolja može biti sredstvo da nešto postigne: poštedu. U kratkom vremenu može se učiniti vrlo malo. a to čini i žena ako želi da je muž ostavi na miru s intim­ nostima. bolesnik je uvje­ ren da je došlo do tjelesnoga oštećenja i da bolovi nisu umišljeni. Uzalud će­ mo davati i najjača sredstva protiv bolova. Bol je neu­ godan simptom. Lijeko­ vi se ne smiju uzimati nekontrolirano. lijekovima protiv bola. naročito je čest osjećaj pritiska. pečenja i napetosti. ne mogu bistro misliti. . pa moramo vjerovati. treba što prije prekinuti. Ako je taj neugodni osjećaj u krugu oko čitave glave. Mnoga sredstva koja uklanjaju bol nisu najpouzdanija. ili će ga ublažiti. Ne treba se plašiti pojedinačne tablete. Loše je svaki bol suzbijati slabijim ili jačim analgeticima. mnogi na radnim mjestima pribjegavaju tom izgovoru. Zato se psihoterapijsko liječenje povezuje s lijekovima u smislu dugotrajne pomoći boles­ niku. Simulaciju je teško dokazati. ako se ne promijeni životna situacija koja je neposredan uzrok glavobolje. Bolesnici to stanje opisuju slično mamurluku. a ako rade odgovoran posao. Uzroci i povodi nekada su vidljivi i bliži. a ponekad je riječ o slo­ ženim duševnim sukobima. ovu vezu često ne vidi i ne pri­ hvaća čak ni onda ako mu to liječnik pokuša razjasniti. Liječenje glavobolje Ljudi ni za koju drugu bolest ne troše toliko lijekova koliko za gla­ vobolju. Kod neurotičara koji svjesno ne simulira. a može putovati i širiti se u različitim pravcima. glavobolja bi se rijetko kada po­ javila. Bol se može jav­ ljati na jednom mjestu. Mnogi su liječili glavobolju.bolju. Ako učenik želi pobjeći s neugodno­ ga sata. glavobolja se pojačava. Glavobolju se može simulirati. Kod nekih glavobolja sredstva se daju prema potrebi. Migrenu valja liječiti trajno. Izlječenje se može očekivati samo ako se uklone uzroci. Dušev­ ni sukobi najčešće se ispoljavaju kao glavobolja. kaže da ga boli glava. ali je često i saveznik jer upozorava na promjenu. govorimo o »neurasteničnoj kapi«. Između pojedinih napadaja glavobolje valja točno uzimati lijek koji će sprečavati da ne dođe do napadaja. opravdanje za neizvršen rad. ali ako se po­ čne stvarati navika. Neurotična glavobolja nema karakterističnu sliku.

glavobolju dobiva prosječno manje od 10 posto žena ko­ je uzimaju pilulu. glavobolje nisu uvijek na »živčanoj bazi«. i glavobolja prestaje. U rijetkim slučajevima mogu biti izazvane djelovanjem same pilule. javlja se na psihičkoj osnovi. Pokusima je ustanovljeno da su se glavobolje javljale i onda kada su im umjesto pilula davali tablete vitamine. Sve pilule koje se danas upotrebljavaju kao Anovlar. S obzi­ rom na to da i preparati sadržavaju različite količine pojedinih hormo­ na. neke žene počinju dobivati na teži­ ni. vrtoglavica i razdražljivost. ili još opasnije komplikacije grušanja krvi u krvnim žilama mozga (cerebralna tromboza). sastoje se od kombinacija tih hormona. Zbog industrijske proizvodnje postala je pristupačna najširim slojevima. koji put je dovoljno da se promijeni preparat. pa tako i glavobolje. Pilule se mogu uzimati samo pod kontrolom liječnika. mučnina. ovise o količini i odnosu ta dva hormona. U nekih žena javljaju se tegobe koje se inače primjećuju u početku trudnoće: nabreknutost i pritisak u prsima (dojkama). Smetnje su.Glavobolja nakon uzimanja pilula protiv trudnoće Nije prošlo ni 20 godina otkako je američki ginekolog Pincus zapo­ čeo eksperimentima s pilulom.progesterona i estrogena. »Antibaby pilula«. Smetnje. Neoginon. po­ većanoga krvnog pritiska. na sreću. Estrogene luče jajnici žene. To su ženski spolni hormoni koji se u tijelu žene stvaraju u jajniku. Mnogo ozbiljnije valja shvatiti glavobolje koje nastaju nakon duže upotrebe pilule. takve su smetnje obično u prvim mjese­ cima uzimanja pilule i poslije prestaju. Postoje bo­ lesti kod kojih se pilula ne smije uzimati jer dovodi do pogoršanja: tu- . a progesteron luči jajašce desetak dana prije menstruacije. ili potpuni prestanak menstruacije. Eugynon. pa i po­ vraćanje. da bi je danas upotrebljavalo više deseta­ ka milijuna žena. Takve su žene i prije uzimanja pilule imale smetnje na »živčanoj bazi«. Prema statistič­ kim podacima. ili popularno pilula. npr. Ali ta masovna primjena pokazala je da pilule žene ne podnose jed­ nako. Pilula je hormonski preparat i sastoji se od dva tvornički (sintetski) proizvedena spolna hormona . a ne zbog štetnog djelovanja pilule. u nekih je žena glavobolja beznačajna i potpuno neo­ pasna. one mogu biti posljedica ozbiljnih poremećaja. vrlo rijetke i u većini slučajeva nisu opasne po zdravlje. Anacyclin 101. postala je naj­ sigurnije sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće. Glavobolja je također jedna od popratnih pojava. Razumije se. unatoč pravilnoj primjeni pilule mogu se javiti oskudna krvarenja.

može doći do smanjenja glavobolje pijenjem slane vode. koji put prolje­ vom. »Glava kao bačva« sastavni je dio općega po­ remećaja u tijelu koji je nastao kao posljedica blažega ili težeg stupnja otrovanja alkoholom. upala jetre. Budući da sol u tijelu zadrža­ va vodu. mo­ ra na liječnički pogled. Alkohol djeluje na bub­ rege u smislu pojačanoga lučenja mokraće. praćeno je povraćanjem. općim lošim osjećanjem. Čovjek koji mnogo pije. a dijelom zbog povećanog gubitka tekućine i smanjenoga tlaka likvora. gubi mnogo tekućine mokrenjem. . U narodu je od davnine poznat rasol od kiseloga zelja kao lijek pro­ tiv glavobolje i mamurluka.mori na jajnicima. tekućine koja pod određenim pritiskom ispunjava šupljine mozga (moždane ko­ more). Glavobolja uzrokovana alkoholnim pićem Mnogi ljudi znaju za glavobolje koje nastaju nakon uživanja većih količina alkoholnih pića. upale vena. tj. Glavobolja poslije opijanja dijelom je posljedica alkohola kao otro­ va koji direktno nadražuje moždane opne osjetljive na bol. osim glavobolje. Zbog toga svaka žena. Takvo stanje poslije opijanja naziva se mamurluk i. mučninom. Po­ znat je čest odlazak na »stranu« u toku pijanke. prije nego što se odluči na taj oblik kontracepcije (sprečavanja trudnoće). Ljekovita svojstva koja se pripisuju »soku od zelja« zapravo pripadaju kuhinjskoj soli koja se u rasolu nalazi u ve­ ćim količinama.

ugljikohidrate. tjestenina. ugljikohidrati su glavni izvor kalorija u hrani. Taj je postotak u siromašnijim zemljama još veći s obzirom na to što su uglji­ kohidrati najjeftiniji izvor energije: krumpir. potrebno je dnev­ no 2300 do 2500 kalorija. Ta količina hranom unijete i u tijelu oslobođene energije izražava se i mjeri jedinicom za količinu topline koja se naziva kalorija. grah. Isti broj kalorija daju i ugljikohidrati dok će 1 gram masti izgaranjem oslo­ boditi čak 9 kalorija. Hranom čovjek dobiva sav potreban materijal za izgradnju i rast organizma: bjelančevine. tj. U našoj je zemlji i znatan izvor kalorija alkohol. Broj kalorija koje sadržava jedan gram osnovnih hranjivih tvari me­ đusobno je različit. predstavlja sastavni dio obroka. sastojci hrane »izgaraju«. Potreba da se utaži glad za hranom jedan je od osnovnih ljudskih nago­ na.GOJAZNOST Gojaznost. Osobama koje u svom zvanju pretežno sjede ili obavljaju lakši fizički posao. posredstvom kisika razgrađuju se u jednostavnije kemijske spojeve. masti. koji u obliku alkoholnih pića. kruh. adipositas) stanje je povećane tjelesne težine koja nastaje zbog nagomilavanja suvišnoga masnog tkiva. negdje čak i redovito. Neposredan je uzrok unošenje u tijelo više hrane nego što je organizmu potrebno. tjelesno i duševno zdravlje. pretilost (obesitas. Probavom u crijevima i mijenom tvari u stanicama tijela. Hra­ na čovjeku daje i potrebno »gorivo«. osnov postojanja. Život. njiho­ vom razgradnjom u organizmu oslobodit će se u prosjeku 4 kalorije. Oni daju 50 do 70 posto ukupne količine kalorija. Ako se u tijelo unese jedan gram bjelančevina. Jača tjelesna aktivnost zahtijeva oko 3000 ka- . pri čemu se oslobađa energija koja se ispoljava radom mišića. pa tako i za čovjeka. ovise o pravilnoj ishrani. vitamine. tjelesni razvitak. Iako masti sadrže više nego dvostruko količinu energije od ugljikohidrata i bjelančevina. Hrana je za sva živa bića. ostaloga tkiva i organa te tjeles­ nom temperaturom. Dnevne kalorijske potrebe tijela ovise o tjelesnoj aktivnosti i kreću se u granicama od 2200 do više od 5000 kalorija. ugojenost. minerale.

Tako će lagan fizički rad trošiti svega oko 100 kalorija na sat. ako osoba dnevno dobiva samo 500 kalorija iznad svojih potreba. crijeva. U današnjim uvjetima života tak­ vo nakupljanje masnoga tkiva ne samo što je nepotrebno i nesvrsishodno nego je i štetno po zdravlje. to su pobol i smrtnost veći. dok se prilikom najtežih fizičkih poslova (npr. dok će se spavanjem utrošiti još manje. Dokazano je da gojazne osobe žive kraće od osoba s normalnom tjelesnom težinom. Masno tki­ vo prožima srčani mišić. Osnovni je problem loša. Međutim. Umni rad. sjedenje 75 kalorija. Go­ jaznost nepovoljno utječe na rad mnogih organa u tijelu.lorija. Zdrav čovjek potpuno nesvjesno održava ravnotežu između svojih kalorijskih potreba te količine i kalorijske vrijednosti pojedine hrane. ali ne i snažnije. te rezerve masti pretjerane su kod gojaznih osoba. Liječnik je izvršio pokus na sebi i ustano­ vio da »jedan sat umnoga rada ne troši više kalorija nego što ih ima u polovini jednog kikirikija«. Povećan pobol i povećana smrtnost gojaznih osoba nastaju zbog poremećaja koji su direktna posljedica prekomjerne tjelesne težine. bez obzira jesu li to masti. premda su mnogo češće gojazne od muškaraca. Po posljedicama za zdravlje i život. Energija izražena kalorijama troši se neprekidno. Muškarci s tjelesnom težinom koja je veća za 20 posto imaju smrtnost čak do 50 posto veću od osoba koje imaju nor­ malnu tjelesnu težinu. unatoč tome što je vrlo zamoran. drvosječe) utroši i 5000 kalorija. Mogli bismo kazati da organizam koristi vrijeme izobilja da bi stvorio rezervu za »mršave dane«. dolazi do gojaznosti. Što je stupanj gojaznosti veći. gojaznost je slična pothranjenosti ili bolesti nedovoljne ishrane. srca i krvožil­ noga sustava. Kada se u tijelo hranom i pićem unosi više kalorija ne­ go što je organizmu potrebno. Gojaznost znatno opterećuje srce naročito starijih ljudi. To znači. pohranjuje se kao rezerva u masnim stanicama tijela. Tjelesni i duševni poremećaji gojaznih osoba Gojaznost je bolest. rudari. težak fizički rad 4000 kalorija. jetre. troši malo kalorija. U zdrava čovjeka količina kalorija unijetih hranom odgovara količini po­ trošene energije. Težak fizički rad utroši 400 i više kalorija u toku jednoga sata. Na svakih 9 kalorija suvišne energije organizam stvara 1 gram rezervne masti. Sav višak »pojedi­ nih« kalorija. ali ne i jednoliko. Kod žena posljedice nisu tako teške. bjelančevine ili alkohol. pretjerana ishrana. ugljikohidrati. pluća. bubrega. Srce gojazne . Mnoge ugojene osobe imaju po nekoliko stotina tisuća rezervnih kalorija nataloženih u masnom tkivu. kroz tjedan dana povećat će tjelesnu težinu za pola kilograma. srce postaje veće.

Srce ugojene osobe na­ ročito se jako opterećuje kretanjem i povećanim tjelesnim naporom. još više oslabljuje disanje. ) osobe mora podnijeti veći napor ne samo zbog povećane tjelesne težine. Tako se stvara zatvoren krug iz koga nema izlaza bez liječenja. Jako nakupljanje masti u trbušnoj šupljini podiže ošit u prsni koš.Portret najdebljega čovjeka u Americi u XIX stoljeću ( u XXI. pa je njihova radna sposobnost znatno smanjena. takve osobe više sjede.. toga dodatnog tereta. Zbog otežanoga kretanja. naporno i površno. da bi se takvo što vidjelo. Disanje gojazne osobe je otežano. »Oklop mas­ ti« na prsnom košu otežava njegovo širenje. Zbog toga se u gojaznih osoba češće javlja tzv.. Ošit tada pritišće na . Razumljivo je da će uz istu ko­ ličinu hrane. Povišen krvni tlak nekoliko je puta češći u gojaznih nego u osoba koje imaju idealnu tjelesnu težinu.. a može se razviti i srčani infarkt. koji šire prsni koš. tjelesna težina i dalje rasti. trigliceridi (hiperlipidemija). Posljedica su povremeni bolovi u srcu. Širenje prsnoga koša pogor­ šano je i slabošću međurebrenih mišića. što uzrokuje dalje smanjenje potrošnje kalorija u tijelu. U krvi gojaznih osoba povećane su masne tvari: holesterol. Za­ to se gojazni ljudi brzo umaraju. nego i zbog mnogobrojnih novostvorenih krvnih žila koje suvišno masno tkivo opskrbljuju krvlju. dovoljno je izići na ulicu. Visok položaj ošita (dijafragme). koje se talože na stijenkama krvnih žila i ubrzava­ ju razvoj arterioskleroze. koro­ narna skleroza. jer su jako prožeti masnim tkivom. mišića koji ta­ kođer sudjeluju u disanju. Masne tvari talože se na krvnim žilama srčano­ ga mišića i mozga. Promijenjene krvne žile u mozgu dovode do krvarenja u mozak.st.

Nesum­ njivo je da se u vezi s takvom kategoričnom tvrdnjom može postaviti niz pitanja: zašto neki ljudi previše jedu. što dovodi do stalne pospanosti. češće se stvaraju žuč­ ni kamenci. Postoje tzv. čiji nadražaj izaziva osjećaj gladi i potrebu za uzimanjem hrane. podrigivanje. Gojazne osobe sklone su i drugim bolesnim promjenama: šećernoj bolesti. Nedovoljno unošenje hrane dovodi do gubitka tjelesne težine. Zabrinutost za svoj izgled. povučenosti. Zdrav čovjek nesvjesno održava ravnotežu izme­ đu ta dva centra. Ako se ravnoteža poremeti. proljevi. što znatno smanju­ je udisaj. To je ujedno i razlog zbog čega su gojazne osobe kratkog daha i zašto se zapušu već na najmanji napor. Otežana izmjena plinova u plućima do­ vodi do nakupljanja ugljičnoga dioksida u krvi. oštećenju jetre. sve to dovodi i do psihičkih poremećaja: osjećaja ma­ nje vrijednosti. čiji nadražaj dovodi do toga da čovjek prestaje jesti. Prilikom udisaja ošit se ne može dovoljno spustiti u trbušnu šupljinu ispunjenu masnim tkivom. upalama zglobova. može se reći da se čovjek deblja zato što previše jede. dok se drugi uz mnogo manju ko­ ličinu hrane debljaju zašto netko ne može smršaviti unatoč tome što »go­ tovo ništa« ne jede? Centri koji reguliraju uzimanje hrane nalaze se u mozgu čovjeka. grušanju krvi u krvnim žilama (tromboza). Ukupna količina udahnutoga zraka znatno je smanjena (sma­ njeni vitalni kapacitet). »centar za glad«. tako da količina kalorija unijetih hranom odgovara ko­ ličini potrošene energije. . proširenim venama na nogama. pa se s vremenom razvija oštećenje i kronična slabost srca. te »centar za sitost«. Smanjen dovod zraka u pluća otežava i punjenje srca krvlju. potištenosti. Ali sve ove tjelesne promjene gojazne osobe uopće ne povezuju sa svojom prekomjernom težinom. Mnogo ih više zabrinjava tjelesni izgled nego poremećeno zdravstveno stanje. slijepoga crijeva. smanjena radna sposobnost. naročito ako je riječ o mlađim osobama.srce i uzrokuje srčane smetnje. posljedice mogu biti dvojake: 1. s vremenom se razvije stanje pothranjenosti. postoje probavne smetnje kao napuhnutost. upali žučnoga mjehura. tjelesna nepokretnost. zbog čega pojedinci mogu pojesti goleme količine hrane i ostati mršavi. Uzroci gojaznosti Budući da je neposredan uzrok gojaznosti višak kalorija unijetih hranom. iskriv­ ljenosti koštanoga sustava. Oslabljena »plućna ventilacija« također je razlog zbog čega se u gojaznih ljudi mnogo češće javljaju upale pluća nego u osoba s nor­ malnom tjelesnom težinom.

koje zapra­ vo prekomjernom ishranom rješavaju svoje unutarnje probleme i život­ ne situacije za čije rješenje nisu dorasle. rastezanje želuca izazvati osjećaj sitosti. Ako je uništen »centar za sitost«. službeni i neslužbeni ručkovi i večere. Eksperimenti­ ma je dokazano da životinje prestaju jesti ako im je uništen »centar za glad«. uzimanje golemih količina hrane i gojaznost teškog stupnja. Prekomjerno unošenje hrane gomila više kalorija nego što se troši i dovodi do porasta tjelesne težine. Takva stanja nastaju nakon upala i povreda mozga. Posljedica je nagli gubi­ tak tjelesne težine. prekomjerna ishrana u najranijoj mla­ dosti uzrokovala je stvaranje većeg broja masnih stanica. Uzimanje hrane smanjuje »duševnu napetost« takvih osoba. I kod čovjeka se zbog oštećenja toga dijela mozga iznenada može javiti pretjerana glad. nakon neuspjeha da se riješi važan životni problem. Svečanosti. Osim toga. Isto se tako može iznenada pojaviti i potpun gubitak apetita uz osjećaj stalne sitosti. bez obzira na to što je takva osoba desetljeći­ ma imala normalnu tjelesnu težinu. osjetima mirisa i okusa. ili su postali trajni. Ako takvi psihički poremećaji traju duže vrijeme. do gojaznosti. U nastanku gojaznosti nasljednost (genetski faktor) nije tako važna kao što se svojevremeno smatralo. Postoje brojni poznati i nepoznati činioci koji djeluju na te mozgov­ ne centre. poslije nezadovoljstva. Mnoge gojazne osobe odgajane su u obiteljima u kojima je jelo predstavljalo jedino životno zadovoljstvo. Apetit. a posljedica je nakupljanje su­ višnih kilograma. sukoba u obitelji ili na radnom mjestu. Nauci je poznato da se ti centri nalaze u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus. . dok će. živo­ tinja ne prestaje jesti.2. I sama pomisao na neku hranu mo­ že izazvati pojačan apetit. Poznata je neumjerenost u jelu nakon potresnoga do­ gađaja. Navike uzimanja velikih količina hrane iz dje­ tinjstva ostale su i poslije. Čovjekova potreba za hranom nije isključivo određena osjećajem gladi. nasljedne gojaznosti zapravo se krije utjecaj sredine i obitelji. Poremećaji u mozgu mogu izazvati gojaznost ako su nastali u dijelu mozga u kojem postoje centri za glad i sitost. Iza tzv.. npr. to je posebna želja za određenom vrstom hrane. Veliki obroci postepeno su učinili manje osjet­ ljivim centar za sitost. životnoga neuspjeha. nastane suprotna reakcija. nasljednost i psihički po­ remećaji. rijetko zbog tumora u mozgu. užitak u jelu može postati njihovo jedino životno zadovoljstvo i glavna osobina ličnosti. Smatra se da postoje tri osnovna poremećaja koji trajno djeluju na centre: poremećaji u mozgu. zbog grčevitih i bolnih pokreta želuca. Prolazan osjećaj gladi nastat će zbog sniženja šećera u krvi. Osjećajni i drugi psihički poremećaji mogu direktno utjecati na cen­ tre za sitost i glad. Svi ti činioci mogu narušiti ravnotežu i dovesti do gojaznosti. gdje je stvoren kult jela. kada pun stol i atmosfera ugodnoga društva pojačava ape­ tit. dovode do pretjeravanja u jelu i pilu. gozbe. ovisi o iz­ gledu hrane.

ali još više način prehrane u prvim danima. Pretjerana prehrana u mladosti smatra se glavnim podsticajem porasta broja masnih stanica. a s druge se strane hranom unosi u tijelo sve više kalori­ ja. uglavnom visoko kalorična. utjecaj prehrane na broj masnih stanica sve je manji. Takvi slučajevi ujedno su i najteži oblici gojaznosti odraslih. mjesecima i godinama života. Znači. Porast tjelesne težine karakteristika je ljudi civiliziranih i bogatih zemalja. Broj masnih stanica čovjeka može se određivati kao što se može određivati i broj krvnih sta­ nica. U ne­ razvijenim i siromašnim područjima čovjek veliki dio energije (kalorija) troši na radnom mjestu. To . U više od jedne trećine slučajeva gojaznost odraslih samo je nasta­ vak pretilosti dječje dobi. Znači da gojaznost dječje dobi stvara preduvjete za kasniju gojaznost. Sklonost debljanju kao i tjelesna težina ne ovise samo o tome jesu li masne stanice više ili manje napunjene mašću nego i o ukupnom broju masnih stanica u tijelu. i to ne samo navikama u jelu nego i brojem masnih stanica. na proizvodnju i pripremu hrane. Nauka je otkrila činjenice koje ukazuju kako i na koji način naslje­ đivanje i vanjski utjecaji okoline u djetinjstvu djeluju na gojaznost. godine života broj masnih stanica ustaljuje i više se ne mijenja do kraja života. Čovjek se sve manje kreće. na putu do radnoga mjesta. U bogatim se zemljama više od 40 posto kalorijskih po­ treba podmiruje mastima. zbog većega postotka masti.Suvremen način života u velikoj mjeri utječe na gojaznost. Gojaznost djece Gojaznost odrasla čovjeka usko je povezana s gojaznošću iz djetinj­ stva. crvenih i bijelih krvnih zrnaca. Život čovjeka u bogatim i urbanim sredinama takav je da troši sve manje kalorija. a kod kuće brojni kućanski aparati znatno smanjuju potroš­ nju ljudske energije. tako da se oko 23. O tome da li će broj masnih stanica biti veći ili manji odlučuju na­ sljedni činioci. s jedne strane postoji sve manji utrošak ljudske energije. Ukupan broj masnih stanica u tijelu čovjeka iznosi prosječno oko 300 milijardi. naročito prekomjerno hranje­ nje u prvim danima i prvim tjednima života. Tome pridonose moderna prometna sred­ stva. Modernizacija tehnološkoga procesa u proizvodnji dovela je do toga da se i na radnom mjestu sve više »pritišće dugmad«. Način prehrane postao je takav da se sve više koristi polugotova ili gotova hrana. tada ukupna količina masnoga tkiva iznosi oko 40 kilograma. Što je dijete starije. Ako su u gojazne osobe sve masne stanice maksimalno napunjene mašću. Mast se kao »rezervno gorivo« nakuplja u posebnim masnim stani­ cama koje se zovu adipociti.

Tome pogoduju predrasude. Na taj način čuva se zdravlje i smanjuje smrtnost. Na takav raspored utječu hormoni i lučevine nekih žlijezda. a naročito je rasprostranjeno mišlje­ nje da je dijete to zdravije što je deblje. O pravoj gojaznos­ ti govori se kada tjelesna težina djeteta prelazi 20 posto iznad težine koja se smatra normalnom za tu dob. Svega 1 do 2 kg otpada na nakupljenu tekućinu. ne mogu ravnopravno sudjelovati u dječjim igrama. Istina je suprotna: gojazno dijete prije oboli nego dijete s normalnom težinom. imaju osjećaj manje vrijednosti. Glavni su krivci zbog gojaznosti djece roditelji koji ih pretjerano hrane. . Višak kalorija u tijelu nema se gdje taložiti kao »rezervna mast«. a zatim im ništa drugo ne preostaje nego da i dalje pretjerano jedu. pa se stolicom kao neprobavljivi dio hrane odstranjuje iz tijela. Gojaznost trudnica Tjelesna težina žene u toku trudnoće postepeno raste. kod drugih iznosi i više od 20 kg. ujedno smanjuje gojaznost odraslih. pa rezerva masnoga tkiva može iznositi više od 100 ki­ lograma. Porast tjelesne težine u trudnoći ovisi o gradi tijela žene. u najtežim slučajevima i više od bilijun masnih stanica. pa čak i od djeteta koje se smatra mršavije. Samo polovina dobivene tjelesne težine otpada na čedo i ma­ ternicu. nepokretna. kod drugoga »sve ide u trbuh«. Gojazna djeca postaju nespretna. postaju objekt izrugi­ vanja i maltretiranja. Sprečavanje pretjerane ishrane u prvim mjesecima života. koja se izluči mokrenjem. Netko se deblja više u licu. Zato se jedni debljaju više straga. Posljedica je: porast tjelesne te­ žine. U nekih je žena porast tjelesne težine tek nešto veći od težine če­ da. a drugi više sprijeda. načinu prehrane. bolestima trudnice i čeda. Mnogi roditelji kljukaju svoju djecu smatrajući da time iskazuju pravu ljubav.je ujedno i krajnja granica viška tjelesne težine koja se može postići na­ kon dvadeset i treće godine života. Taj porast tje­ lesne težine kod zdrave žene i normalne trudnoće u prosjeku iznosi 10 do 13 kg. sprečava­ nje gojaznosti u predškolskoj i školskoj dobi omogućuje djeci sretnije djetinjstvo. spol i određenu visinu tijela. ostatak je pretežno masno tkivo koje se nakuplja da bi poslužilo kao »skladište« za potrebe dojenčeta i dojenja. Masne stanice nisu jednako raspoređene po tijelu. Zbog toga izbjegavaju društvo ostale djece. povla­ če se u sebe. Kod težih slučajeva gojaznosti broj masnih stanica može iznositi i 500 milijardi. Lakši stupanj gojaznosti djece nastaje onda kada njihova tjelesna te­ žina ne prelazi 10 do 20 posto iznad normalne težine.

Određivanje normalne tjelesne težine za djecu i odrasle Postoje brojne i različite tablice. križaljke i formule po­ moću kojih se može izračunati poželjna. Za određivanje poželjne tjelesne težine djece postoje posebne tab­ lice s obzirom na to što »dijete nije odrastao čovjek u malom«. (Vidi tablice: Preporučena tjelesna težina za od­ rasle osobe prema visini. 4. (Vidi: Preporučena tjelesna težina za dječake i djevojčice prema visini i spolu). Za ženu: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg. spolu i građi tijela). Ova se formula ne može primijeniti na djecu. Za dojenčad i malu djecu vrijede ista mjerila bez obzira na spol. Za svaku visinu i odgovarajuću konstiticiju tijela dat je širok raspon između donje i gornje granice poželjne tjelesne težine. Za veću djecu postoje posebne tablice kod kojih se razlikuju po­ željne tjelesne težine u djevojčica i dječaka. . zbog čega tablice nemaju rubriku: muško i žensko. Kao gruba orijentacija o poželjnoj tjelesnoj težini može poslužiti stara. Za odrasle osobe iznad 25 godina postoje tablice koje uzimaju u obzir i gradnju tijela. a kod že­ na 10 posto. 2. 3. (Vidi tablicu: Preporučena tje­ lesna težina za djecu prema visini). 1. To su tablice američkoga Osiguravajućeg društva (Metropolitan Li­ fe Insurance Company). jednostavna i praktična formula koja glasi: visina u cm minus 100. grafikoni. normalna (idealna) tjelesna te­ žina. Kod muškaraca se od dobivenoga rezultata odbije još 5 posto. Primjer: poželjna težina muškarca i žene visine od 180 cm: Za muškarca: 180 minus 100 jednako 80 minus 10 posto jednako 72 kg.

.

0 PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJEČAKE I DJEVOJČICE PREMA VISINI I SPOLU Dječaci Težina u kg 19. 97 .5 27.1 13.6 22.1 24.5 52.4 30. 81 .5 27.3 30. 52 .1 16.8 12.2 33.6 34.6 14. 57 . 87 .7 42.4 Visina u cm 112 118 124 130 136 142 148 154 160 166 172 Djevojčice Težina u kg 19.7 17.0 24.3 18.0 Visina u cm 82 84 86 88 90 92 94 96 98 100 102 104 106 108 Težina u kg 11. 69 .7 37.2 12. 63 .6 11.PREPORUČENA TJELESNA TEŽINA ZA DJECU PREMA VISINI Visina u cm 52 54 56 58 60 62 64 66 68 70 72 74 76 78 80 Težina u kg 38 .6 16. 75 .7 - . 10.4 11.4 46.0 15. 92 .5 15.2 10.6 13.0 49.0 37.7 22. 43 .0 14.5 59. 48 .4 41.

da »gotovo ništa ne jedu«. a kamoli debljati. Druga trećina pristaje na liječenje. da ne jedu »više od ostalih ljudi«. Zato trećina gojaznih odbija svako liječenje. U većini slučajeva gojazne osobe izjavljuju da »malo jedu«. slatka pića i sl. Tu činjenicu sva­ kodnevno potvrđuju slučajevi ljudi koji zbog neimaštine ili bolesti ne . Nepobitna je činjenica da se rezer­ vna mast ne može stvarati ako kalorijska vrijednost hrane nije veća od kalorijske potrošnje. napor koji većina gojaznih uopće ne može savlada­ ti. čovjek mora raščistiti za zabludama i predrasudama koje otežavaju ili onemogućava­ ju liječenje. Velika je istina sadržana u staroj narodnoj izreci da se od »zraka i vode ne može živjeti«. često i više nego prije. Ali i medu njima ima onih koji počinju ponovo jesti »na stari način«. ali izdrži vrlo kratko vrijeme. Bez obzira na to koliko malo jede. ono u biti predstavlja teško tjelesno i duševno opterećenje. Valja reći da se pod hranom razumijeva svako piće koje u tijelu daje ka­ lorije: alkoholna pića. ugojena osoba jede previše. Redovna kontrola tjelesne težine sastavni je dio liječenja Prije nego što se odluči da skine suvišne kilograme. ili da »ništa ne jedu«. Unatoč tome što je liječenje vrlo jednostavno (jesti što manje). Tek se jedna trećina gojaznih sa­ ma Odlučuje na liječenje i redukcionom dijetom smanjuje tjelesnu težinu do normalnih granica.Liječenje gojaznosti Liječenje gojaznosti težak je problem za liječnika. a još više za oso­ bu koja se želi riješiti suvišnih kilograma.

Kalorije koje čovjek utroši za šet­ nju od 10 kilometara nadoknadi samo sa jednim vinjakom ili kriškom kru­ ha. a da njegova tjelesna težina ostaje normalna. Poduzimaju se dugotrajne šetnje. postaju razočarane. Osoba koja želi smršaviti mora shvatiti da se od vode ne može debljati zato što voda u tijelu ne daje nikakve kalorije. Mnogi smatraju da će pojačana tjelesna aktivnost dovesti do pojačane potrošnje kalorije. kretanjem. a time do pada tjelesne težine. Evo u če­ mu je zabluda: tjelesnom aktivnošću troši se premalo kalorija da bi uz nepromijenjen način ishrane došlo do znatnijega pada tjelesne težine. tako da se sav gubitak tekućine nadoknadi. Jedni uzimaju tablete koje izazivaju proljeve. povreme­ no se trči ili igra neka sportska igra. nego koli­ ko se kalorija smanji u pojedenoj hrani. Pogrešno je mišljenje da je bolje jesti češće i u manjim obrocima ne­ go dva ili tri puta dnevno. Kada takve osobe nakon izvjesnog vremena ustanove da su njihovi ki­ logrami ostali isti. Mnogi smatraju da će prije smršaviti ako »pojačaju« gubitak vode iz tijela. drugi tablete koje povećavaju izlučivanje mokraće. Svi ti postupci dovode do pojačanoga gubitka tjelesne vode. Trčanje od punog sata potroši tek nešto više od 1000 kalorija. Sauna se ne preporučuje stari­ jim ljudima ni osobama s bolesnim krvožilnim sustavom. Zbog toga u »dijeti za mršavljenje« prije svega sma­ njuju količinu tekućine. jer visoka tem­ peratura i vlažnost zraka suviše opterećuju ionako oslabljeno srce. nedjeljom i praznicima se planinari. Neki smatraju da je dovoljno iz prehrane izbaciti masti koje sadrža­ vaju najviše kalorija. Po­ stoje bolesti kada bolesnik pije goleme količine vode. Osim toga. Posljedica je višestruka naknada izgubljenih kalorija. Danas je postalo moderno »ići u sau­ nu« jer je »mršavljenje u sauni« elegantnije od »mršavljenja proljevom«. malodušne i napuštaju svaku nadu da će ikada postati mršavije. Ako bismo htjeli ski­ nuti 1 kilogram masti. Nije bitno što će se iz hrane isključiti.mogu uzimati hranu koja sadrži potreban sastav i dovoljnu količinu ka­ lorija. Nije bitno u koliko se obroka hrana uzima. Nije točno vrlo prošireno mišljenje da se tjelesnim vježbanjem može smršaviti. Kod mnogih takav tjelesni napor samo pojačava osjećaj gladi. U kratkom vremenu čovjek može izgubiti i više od 1000 grama. U za­ bludi su i jedni i drugi. takvi su postupci opasni po zdravlje. naročito šetnjama. provodi se redovna jutarnja gimnastika. ili su ih čak i nešto povećali. nego koliki je ukupan iznos hranom unijetih kalorija u tijelo. morali bismo šetati od Zagreba do Ljubljane. drugi pak da je bolje isključiti ugljikohidrate. U nedavnoj prošlosti to su dokazali i užasi koncentracionih logora. i do 20 litara dnev­ no. uz uvjet da za to vrijeme ništa ne jedemo. Veći broj . to potvrđuju i epidemije gladi koje danas haraju u nerazvijenim zemljama. Ali ubrzo poslije to­ ga javlja se jaka žeđ. ne može se smršaviti. Zabluda je kada mnogi smatraju da se čovjek deblja zbog toga što pije previše vode.

Rockefeller. koje se prži na tavi bez masti. Svojevremeno se smatralo da je čest uzrok gojaznosti poremećaj u radu žlijezda u unutrašnjosti tijela. povra­ ćanje i znatno smanjuju apetit. Ugljikohidrati su »najčešće gorivo« koje najlakše sagorijeva. Neke su dobile ime pre­ ma vrsti hrane. samo su pomoćne mjere osnovnoga postupka. gradova. mlječna dijeta. Svinjsko meso i kobasice ne smiju se . U zabludi su i oni koji gojaznost tumače nepravilnim radom žlijez­ da. Taj tip dijete pretežno se sastoji od nemasnoga mesa. Znači da je dijeta sa smanjenim brojem kalorija. tzv. Iako su masti glavni rezervoar kalorija u tijelu. U posljednje vrijeme piše se i govori o tzv. ali bez ulja. koja se pretežno troši. Te tvari izazivaju mučninu. masna dijeta. redukcione dijete. specijalnih preparata.obroka u toku dana nekome koristi jer zatomljuje osjećaj gladi. Postoje dijete Du Pont. prvenstveno služe za izgradnju tijela. Svi ostali postupci: uzimanje lijekova. npr. Poslije mogu nastati ozbiljne posljedice. Mayo. ostavljajući čistu vodu i ugljični dioksid. Bjelančevine ni­ su »čisto gorivo« i ne sagorijevaju tako brzo kao ugljikohidrati. ketonska tijela. tjelesno vježbanje itd. holivudska dijeta itd. ali u organizmu se nakupljaju štetni produkti pojačane razgradnje masti. Salata se može jesti po volji. Zato bjelančevine izazivaju dugotrajan osjećaj sitosti. bjelančevinasta dijeta itd. Do pojačane razgradnje masti dolazi zbog manjka šećera ili nemogućnost stanica tije­ la da sagorijevaju šećer. Pozna­ to je da su bjelančevine jedina vrsta hrane koja se može jesti u gotovu neograničenim količinama a da ne dovedu do debljanja. Pojačana razgradnja masti nešto smanjuje mas­ nu rezervu tijela. gubitak tjelesne težine postaje uočljiv. Tada će organizam potrebnu razliku nadoknadi­ ti iz »kalorijskog rezervoara« smještenoga u masnom tkivu. samo s limunom ili octom. Na nji­ hovu razgradnju samo tijelo utroši mnogo kalorija. Bjelančevine su manje kalorijski a vi­ še građevinski materijal. Postoje brojne dijete s različitim nazivima. Današ­ nja medicina opovrgava takve tvrdnje. ugljikohidrati imaju prednost u izgradnji pred mastima. Izvjestan uspjeh te dijete moguć je u po­ četku liječenja prvenstveno zahvaljujući gubitku apetita. za rast i nadoknadu mrtvih stanica. pa se na taj način lakše podnosi redukciona dijeta. tj. Holivudska kura liječenja zapravo je bjelančevinasta dijeta. Stari fiziolozi nisu uzalud govorili da »masti mogu izgarati u vatri ugljikohidrata«. Ali pojedinci još uvijek okrivljuju žlijezde. masnoj dijeti. masno se tkivo smanjuje. naročito majke dok kljukaju djecu golemim količinama hrane. Raz­ gradnja ugljikohidrata sprečava pojačanu razgradnju masti. a vrlo malo ugljikohidrata. koja u hra­ ni sadržava pretežno masti.. Mnoge su dijete dobile ime zna­ čajnih osoba. čak do 90 posto. Jedini je koristan način liječenja: da se u hrani smanji broj kalorija ispod tjelesnih potreba. hormonalni poremećaj. institucija. voćna dijeta. tzv. Rezervna mast počinje se trošiti. osnov liječenja gojaznosti. re­ dukciona (hipokalorična) dijeta. tzv.

Razumljivo je da se ne može smršaviti ako se ne ograniči unos kalo­ rija u tijelo. Osim toga. Ali to ograničavanje mora biti takvo da dovodi do postepe­ noga gubitka tjelesne težine. neki ljudi sami kod kuće primjenjuju me­ todu potpunog gladovanja. Postoji i metoda potpunoga gladovanja.jesti. Međuobroci mogu sadržavati samo manje količine voća koje ne sadrži mnogo šećera. već samo 800 kalorija. Prema tome. svega 15 posto. gubi se duševna stabilnost i smanjuje radna sposobnost. te kava ili čaj bez šećera. koliko daje čista mast. Ako se dnevno unosi samo 500 kalorija ispod kalorijskih potreba tijela. uz nepromijenjenu količinu ostale hrane. Čov­ jek koji apsolutno ništa ne jede može izgubiti najviše 200 do 300 grama dnevno. Tih 500 kalorija odgovara količini od 220 grama kruha. Nakon toga prelazi se na kućnu redukcionu dijetu. a tekućine valja piti dovoljno ka­ ko bi se izlučila najmanje litra i po mokraće dnevno. potrošak kalorija bio bi nešto veći. U zabludi su oni koji smatraju da će potpu­ nim gladovanjem u kratkom roku izgubiti velik broj kilograma. Takva je dijeta vrlo skupa. Količina . gubitak tjelesne težine iznosit će oko pola kilograma tjedno. tak­ va je dijeta štetna ako traje duže vrijeme zato što hrana ipak ne sadržava sve one tvari koje su tijelu potrebne da bi normalno funkcioniralo. Ponekad je dovoljno da se iz prehrane is­ ključi kruh. Posljedice su opasnije od koristi koje daje gubitak od nekoliko kilograma težine. Većina je liječnika protiv tih jednostavnih. Za doručak se može pojesti jedno jaje s pola keksa. znatno manje od mi­ šića koji imaju 70 posto vode. ostaju bez učinka i mnogi ih napuštaju već u samom početku. Loša dijeta može poremetiti opće zdravstveno stanje. Ne može se dnevno izgubiti onoliko grama koliko tko želi. Količina ka­ lorija koje se hranom unosi u tijelo treba da iznosi između 800 i 1500 za osobe koje obavljaju fizički posao ili su inače tjelesno aktivne. Za vrijeme glado­ vanja ograničava se tjelesna aktivnost. Gubitak kalorija bit će još veći ako se istovremeno pojača tjelesna aktivnost. pomodnih i drastičnih metoda liječenja gojaznosti. Kako je osobi s prosječnom radnom aktivnošću potrebno oko 2500 kalorija dnevno. Za večeru opet nemasno meso. Svatko tko se odluči da smršavi mora shvatiti da je dnevni gubitak težine ogra­ ničen. taj broj kalorija dat će svega 313 grama masnog tkiva (313 puta 8 jednako 2504). Sve te »kure za mršavljenje«. reklamirane u štampi. 100 grama masnoga tkiva ne daje 900 kalorija. Iako taj postupak li­ ječnici vrlo rijetko primjenjuju. To se može dokazati jednostavnim računom: Masno tkivo sadrži malo vode. Primjenjuje se u rijetkim slučajevima teške gojaznosti. ali tada bi postojala opasnost samootrovanja organizma zbog nakupljanja produkata pretjerane razgradnje masti. najviše pola do 1 kg tjedno. Ako bi se povećao tjelesni napor. onda kada se drugim metodama nije po­ stiglo poboljšanje. Meso je danas najskuplja živežna namirnica. Liječenje obično započinje u bolnici i traje 7 do 14 da­ na.

Najbolji je način pripreme takvih namirnica dalmatinski. ali tijelo mora dobivati određenu količinu bjelančevina ži­ votinjskog porijekla. Oni koji se sa­ moinicijativno na to odlučuju i ne traže liječnički savjet. u neobranom mlijeku. sir i jaja. zelenu salatu. čoko­ ladi. valja pronaći takav način ishrane da čovjek može živjeti čak i nakon toga što je postigao .Masti valja smanjiti jer sadržavaju najveći broj kalorija u najma­ njoj količini hrane. Od ugljikohidrata valja upotrebljavati namirnice koje imaju malu kaloričnu vrijed­ nost. tjesteninu. u sirevima. cvjetaču. voćne sokove i. Kod dijete koja sadrži otprilike 1000 kalorija dnev­ no. Valja voditi računa o tome da u tu količinu ulazi i masnoća koja se nalazi u drugoj hrani. Od masno­ ća koje se upotrebljavaju u našoj zemlji. .Bjelančevine moraju biti zastupljene u dovoljnoj mjeri da pokriju potrebe organizma za »građevnim materijalom«. Ako u hrani postoji obilje zelenila: salate. kruh. Ali ako dijeta traje dulje. koji mogu imati i do 50 posto masnoće. Najveći su izvor bjelančevina: meso. a troše se u velikim količinama. zelje. krto meso. . slatkiše. kolače i hranu koja sadrži mnogo škroba. Mogu se uzimati u obrocima od 200 grama i dva puta dnevno (vidi tablicu kalorijskih vrijednosti povrća). Ugljikohidrate treba eliminirati iz hrane zato što najlakše probavljaju. Unatoč tome što se broj »pojedinih kalorija« znatno smanji. povrća i voća. treba da se drže ovih liječničkih uputa: . u siromaš­ nim je obiteljima njihov kalorijski udio još veći. . Ukupna dnevna količi­ na bjelančevina mora iznositi oko 1 gram na kilogram tjelesne težine. ukupna količina svih masnoća ne smije prijeći 60 grama. Budući da redukciona dijeta traje mjesecima. a daju veliki volumen: blitvu. zatim svinjska mast. bit će podmirene potrebe za najvažnijim vitaminima. grašak. špinat. kelj. npr. najmanje zasićuju. ne lešo. najveću kalorijsku vrijednost ima maslinovo ulje. Budući da su najjeftiniji izvor kalorija. valja uzimati tablete koje sadrže sve vitamine (multivitamini). prije svega.Vodu ne treba ograničavati. npr. rajčicu. bjelanjak od jajeta. alkohol. Uživanje hrane bogate ugljikohidratima najčešće je neposredan uzrok gojaznosti. pokrivaju od 50 do 70 posto svih kalorijskih potreba tijela. Najbolje je jesti nemasno. .kalorija određuje se prema stupnju gojaznosti kao i prema tempu kojim se želi smršaviti. Ugljikohidrati su najveći izvor kalorija.Hrana mora sadržavati dovoljno vitamina i minerala. hrana mora sadržavati sve hranljive sastojke. sir od obra­ noga mlijeka. kuhanje bez masnoća ili s minimalnom količinom ulja.Prije svega valja smanjiti ugljikohidrate: čisti tvornički šećer. mlijeko. Postoje i biljne bjelančevine. najbolje je savjetovati se s liječnikom. Kada se donese od­ luka o mršavljenju. kao grah. već samo tekućinu koja daje kalorije.

ka­ da on 20 godina nije doručkovao. znojenje. a neki ga i ne podnose. Takva su sredstva neškodljiva i pomažu da se lakše podnese dijetalni režim. Statistike zdravstvenih ustanova. normalnu težinu ne postigne niti 5 posto. Stoga ne može postojati kruti propis koji će točno određivati količinu. ali nisu mogle podnijeti neugodan osjećaj gladi. Postoje i neprobavljive tvari koje se dodaju hrani i koje u želucu po­ većaju volumen. Besmisleno je u svim dijetama propi­ sivati mlijeko. Liječnici ih propisuju samo u težim slučajevima gojaznosti osobama koje su već nekoliko puta pokušavale smršaviti. Nema smisla nekoga prisiljavati da jede za doručak kuhano jaje. nemir. U svijetu postoje brojni lijekovi koji se preporučuju kao »lijekovi za mršavljenje«. Postoji samo nekoliko vrsti lijekova koji se primjenjuju u liječenju gojaznosti i djeluju direktno na centar za sitost u mozgu te zatomljuju osjećaj gladi. Onome koji se nije čvrsto odlučio na liječenje dijetom. Možemo se poslužiti i na­ rodnom izrekom: »Mršaviji konji dulje trče«. »vaganu dijetu«. materijalnim mogućnostima i navikama. Na taj se način želudac rasteže pa se smanji osjećaj gla­ di. ili visokim krvnim tla­ kom s jakim smetnjama. Na neke preparate može se stvoriti navika. međusobno se razli­ kuju ne samo po stupnju gojaznosti nego i po naobrazbi. već daju uvid u kalorijsku vrijednost pojedine vrste hrane. pokazuju da od 100 teže gojaznih osoba. a to je strah za život. koje se bave liječenjem gojaznosti. mogu vagati sve ono što će pojesti i iz kalorijskih tablica odrediti ukupnu količinu kalorija. Snažna motivacija. Mnogi će se izne­ naditi kada se uvjere koliko kalorija sadrži njihovo omiljeno jelo. kolače. način pripreme i vrijeme uzimanja hra­ ne. kada znamo da ga mnogi ne vole. Svatko tko želi smršaviti naći će u okviru predloženih mjera najbolji na­ čin. bombone.svoju idealnu težinu. najvažniji je činilac liječe­ nja gojaznosti. Najbolje rezultate postigle su osobe koje je sam organizam »ozbilj­ no opomenuo« bilo napadima angine pektoris. Osobe koje su dovoljno disciplinirane i imaju dovoljno vremena. Neki su isključili pojedinu vrstu hrane koja je bila glavni izvor dodatnih kalorija: kruh. razdražljivost. nikakvi re­ cepti neće pomoći. Mnoge su osobe smršavile jednostavno na taj način što su smanjile obroke. Djeluju samo nekoliko prvih tjedana. Ljudi koji odluče da smršave. pa čak i potpuna ovisnost o lijekovima (narko­ manija). suhoća u ustima. Priložene kalorijske tablice ne služe samo za tzv. srčanim infarktom. lijekove prati nesanica. Medicina većinu tih preparata ne priznaje. koje su se same odlučile liječiti. Zapamtite: liječnik je proračunao da svaki centimetar vi­ še u pojasu znači jednu godinu života manje. šećernom bolešću. slatke napitke. vrstu. .

kiseli Mahune Matovilac Mrkva Poriluk Rajčice Salata Špinat Kalorija Vrsta namirnice Kalorija 256 190 376 317 110 498 783 744 352 352 535 126 298 200 354 107 176 93 241 120 124 74 311 66 70 84 89 173 15 14 42 25 143 340 80 36 34 14 82 22 32 23 40 43 22 15 22 Maslac Margarin Ulje miješano Ulje maslinovo Mast svinjska Mlijeko kravlje Jogurt Vrhnje slatko Sir svježi kravlji (obrano) Sir ovčji. kranjska šunkerica. debrecinka cinkla Salama zimska.KALORIJSKE VRIJEDNOSTI NAJČEŠĆE UPOTREBLJAVANIH NAMIRNICA I PIĆA (Vrijednosti se odnose na 100 grama jestivog dijela namirnice) Vrsta namirnice Govedina srednje masna Teletina srednje masna Svinjetina srednje masna Ovčetina ili janjetina srednje masna Pluća teleća Pršut Slanina suha Čvarci stiješteni Kobasica. kulen i sremska Jelen i srna Kokos Pile Gusksa Riba riječna sitna Šaran Štuka Pastrva jezerska Morska bijela riba Plava riba Oslić Sardine u ulju Ostrige Dagnja Lignje Škampi Jaje kokošje Buča Blitva Cikla Cvjetača Grah svježi Grah suhi Grašak zeleni Gnjive svježe Kelj Krastavci Krumpir Kupus i repa. punomasni Sladoled mlječni Riža Pšenično brašno Makaroni Tjestenina s jajima Kruh kukuruzni Graham Kruh pšenični Kreker Keksi Biskvit Šećer Med Puding Čokolada mlječna Ananas Prženi kikiriki Banane Breskve Datulja Grožđe Grožđe suho Jabuka Jagoda Kesten Kokosov orah Kruška Lubenica Lešnjak Naranča Orah Smokva suha Coca-cola Pivo Vino stolno Rakija (srednje jaka) 716 720 884 930 920 65 62 286 105 477 152 357 365 369 381 207 220 225 429 430 516 385 304 361 520 47 585 94 47 274 67 289 58 37 194 346 61 26 634 49 651 274 39 42 85 228 .

jako i nehotično stezanje mišića koje se javlja u više ili ma­ nje iznenadnim napadima. a u mišiću se nakupljaju kemijske ot­ padne tvari koje nadražuju osjetna tjelešca koja su odgovorna za nasta­ nak bola. Grčevi vrlo često zahvaćaju mišiće i tih šupljih organa u unutrašnjosti tijela. Ako grč traje duže vrijeme. Bol nastaje na isti način kao i kod mi­ šića kojima upravlja naša volja. Takve grčeve bolesnik osjeća kao grčevit bol. tj. Mišići tijela napeti su i za vrijeme mirovanja. satima i danima. žučni vodovi. žučni mjehur. javlja se jaki bol. oni su odgovorni za rad bitnih funkcija orga­ nizma. on je karakterističan po tome što jakost bola raste. oni okružuju krvne žile. sve šuplje unutarnje organe kao što su crijeva. slabi i »ostavljaju dojam kao da vise s kostiju«. Niz takvih kratkotrajnih grčeva dovodi do prisilnih pokreta pojedi­ nih ili svih dijelova tijela. Jednu gru­ pu čine mišići na čiji rad možemo utjecati svojom voljom.GRČEVI Grč je naglo. Napetost mišića ujedno je i odraz njegove sposobnosti i snage. Stručno se kaže da mišići imaju svoj tonus. ukočen i ne­ sposoban za funkciju. Drugu grupu sačinjavaju mišići čiji je rad potpuno nezavisan od ljudske volje. . dosegne maksimum. mokraćovod. Tonus mišića može biti i povišen. Posljedi­ ca je smanjen dovod hrane i kisika. Ta­ ko je u starijih ljudi. a onda se smanjuje. fizički netreniranih osoba. Takvi mišići postaju mlohavi. mijenjanje položaja tijela. zatim mišići za govor. prilikom općega propa­ danja organizma te nekih bolesti. mišić postaje tvrd. želudac. oni su odgo­ vorni za pokret tijela. za rad ruku. da bi se na­ kon izvjesnoga vremena ponovio. zbog čega nastaje smanjen dotok krvi u mišić. Stezanje mišića dovodi do stis­ kanja krvnih žila. Tonus mišića može biti smanjen. To stanje mišića naziva se grč ili spazam. Takav grč može trajati nekoliko sekunda. više minuta. Sve mišiće tijela možemo podijeliti u dvije velike grupe. Grčevi se mogu javljati i u trzajevima. u napadima jedan za dru­ gim. zategnuti su i čvrsti. kretanje. Ako se napetost mišića i njegovo stezanje naglo i nesvrsishodno pojača.

psuje. Kada se osvijesti.Radi bolje preglednosti grčevi su podijeljeni u dvije grupe: na grče­ ve mišića čitavoga tijela i na grčeve pojedinih mišića. često ispušta različite glasove. Histerik se naglo sruši na pod. noge ispružene. uglav­ nom susrećemo u primitivnih osoba. Glava je zabačena. šake stisnute. Broj tak­ vih poremećaja znatno se smanjio zahvaljujući zaštitnim mjerama i stal­ noj zdravstvenoj kontroli trudnica. Javlja se ne samo u toku trudnoće nego i za vrijeme poradanja. ne­ ispunjeni zahtjevi i želje. stenje. Ta­ kav oblik histerične reakcije. mišići za žvakanje u stalnom su grču tako da se usta ne mogu otvoriti. Napadaju obično prethode sukobi. krute. Koprca se po podu. Napad započinje naglim gubitkom svijesti. kada se oponaša napadaj padavice. Nakon toga počinju jaki trzaji čitavoga tijela. bolesnik je još neko vrijeme bez svijesti. Nekada su žene uglavnom umirale . obilna: za vrijeme napada se pomokri ako mokraćni mjehur nije bio prazan. Zbog toga se svaki napad grčeva uspoređuje s tom bolešću. slina postaje krvava. svađe. Pad je praćen snažnim krikom. gotovo redovito ugrize se za jezik. Ta faza traje od pola do jedne mi­ nute. ne sjeća se ničega i zbunjeno promatra oko sebe.Međutim. najduže tri minute. Pošto grčenje prestane. U trudnica je to vrlo ozbiljna bolest i naziva se eklampsija. krikove. bez obzira na mjesto i opasnost koja iz toga proizlazi. Bolesnik se baca po podu. Grčevi čitavoga tijela Napadaji grčeva koji zahvaćaju mišiće čitavoga tijela nazivaju se konvulzije. »okretanjem očima«. može se javiti za vrijeme spavanja i u budnom stanju. do napadaja nikada ne dolazi bez prisustva drugih ljudi. koža postaje plava. Bolesnik se odjednom sruši. Histerična osoba mora imati publiku. Padavica se javlja grčevima čitavoga tijela. zatim još jedno vrijeme poslije poroda. Čitav napad jako podsjeća na padavicu. ali oprezno. Histeričan napadaj može dati sliku koja podsjeća na padavicu. Iznenadno grčenje cijeloga tijela može nastati i u trudnica. Veliki napad padavice (grand mal) najtipičnija je pojava te bolesti. Takvi su grčevi najčešće praćeni poremećajem svijesti. koji put govori. Za okolinu bolesnika takav napadaj predstavlja dramatično stanje. Vrlo se rijetko ugrize za jezik. urlikom. zjenice proširene. Svi mišići tijela maksimalno su napeti. rukama besciljno mlatara. ruke privučene tijelu. započinje ukočenjem čita­ voga tijela. pa­ zeći da se pri padu ne ozlijedi. glavom udara o pod. U ustima sakuplja slinu koju stalno žvače tako da postaje puna mjehurića zraka i bijela poput mlijeka. na­ staje zbog poremećaja u mozgu koji su uzrokovani trudnoćom. stiskanjem zubi i na kraju trzajima svih mišića.

od te bolesti. Mnoge bolesti mozga mogu dovesti do padavici sličnih grčeva tije­ la. Pretežno se javljaju na radnom mjestu gdje proces proizvodnje uzrokuje povišenu temperaturu okoline. Nedovoljan dovod kisika u mozak redovito izaziva gubitak svijesti i grčeve. zatim hladnim oblozima i kupkama. traju nekoliko minuta i ponavljaju se poslije kratkoga prekida. Težina stanja ovisi o težini osnovne bolesti. Važno je da bolesnica dođe što hitnije u bolnicu već nakon prvih znakova bolesti. Povremeno dolazi do pojačanih stezanja mišića. Uzrok mogu biti krvarenja u mozak. Obično započinje grčenjem mišića lica. među kojima i grčevi tije­ la. pa se redovito traži najhitnija liječnička intervencija. Grčevi se mogu spriječiti pijenjem slane vode. javit će se niz smetnji. Do grčeva najčešće dolazi naglo. Ako se gubitak ne nadoknadi pijenjem. gušenja. Do dolaska liječnika dijete valja zaštiti od povreda. strihnin. po­ kušaja vješanja. ili ako se rad srca jako ubrza. . nikotin. Tetanus je karakterističan po grčevima mišića. DDT. promjene u mozgu izazvane sunčanicom. položiti ga na bok da se ne uguši slinom i nastojati što hitnije sniziti tjelesnu temperaturu trljanjem tijela alkoholom. Najčešći su uzrok: ugljični monoksid. preparati koji se upotrebljavaju za uništavanje gamadi. bolesnik prestaje disati i umire od zagušenja. osim nesvjestice može dovesti do pa­ davice sličnih grčeva. Uzrok može biti trovanje ugljičnim monoksidom. Takav manjak kisika može biti posljedica utapljanja. Toplinski grčevi nastaju kad je čovjek izložen visokim temperatura­ ma. tumori i povrede mozga. Ne­ dovoljna opskrba mozga kisikom može biti posljedica poremećenoga transporta kisika krvlju. Ali takvi grčevi uglavnom ne ostavljaju teže posljedice i smrtnost je vrlo rijetka. zatim manjka kisika u atmosferi koja se udiše. kofein. Današnje mogućnosti liječenja znatno su smanjile smrtnost od takvih poremećaja. Kod male djece do grčeva dolazi u stanju povišene tjelesne tempe­ rature (febrilne konvulzije). zatim olo­ vo. Pojačanim znojenjem gubi se mnogo tekućine i soli. koji blokira crvena krvna zrnca i onesposobljuje ih da prenose ki­ sik. Dugotrajniji napad ukoči mišiće za disanje. Takvi grčevi počinju se javljati tek poslije 6 mjeseci života pa do pete godine. benzol. Jače smanjenje šećera u krvi. osim gubitka svijesti redo­ vito se javljaju grčevi koji su u potpunosti slični napadaju padavice. Kada ko­ ličina kisika u atmosferi padne ispod 6 posto. upale. I otrovi izazivaju grčeve. Grčevi će se redovito javljati ako se srčana akcija naglo uspori (srčani blok). Za roditelje grčevi su uvijek alarman­ tan znak. da bi se poslije ukočilo čitavo tijelo. I srčane bolesti mogu oštetiti srce i onesposobiti ga do te mjere da zataji kao »pumpa za tjeranje krvi«.

ili je pokretanje povezano s jakim bolovima. Grčeve uzrokuju poremećaji cirkulacije krvi u pojedinim mišićima.Grčevi čitavoga tijela javljaju se i kod drugih bolesti: . U nepripremljenim mišićima. Pretjerana upotreba pojedinih mišića najčešći je uzrok grčeva. krojača. onih koje češće ponavljaju pokrete za koje nisu uvježbane. grčevi u listovima vozača motornih vozila koji voze duže vrijeme bez odmora. najvjerojatnije su psihički uzrokovani. Ako takvi grčevi traju duže vrijeme. pijanista. U mnogim profesijama javljaju se grčevi u onim mišićima tijela koji se pri radu najviše upotrebljavaju. profesionalni grčevi. Grč zbog zamora prestaje nakon odmora. ot­ padne tvari nakupljaju se brže nego što se krvlju mogu odstraniti. Mnoge bolesti mogu uzrokovati poremećaj cirkulacije krvi u poje­ dinim mišićima i mišićnim grupama. . Grčevi pojedinih mišića tijela Grčevi pojedinih mišića i mišićnih grupa javljaju se znatno češće od grčeva koji zahvaćaju čitavo tijelo.Dugotrajno pojačano disanje u stanju mirovanja (hiperventilacija) osim vrtoglavice može izazvati i padavici slične grčeve. Takvi bolni grčevi poznati su u narodu pod njemačkim nazivom »muskulfiber«. . . Naglo zaustavljanje vozila pritiskom na kočnicu može izazvati puknuće mišića. prebrzi prijelaz iz atmosfere visokoga atmosferskog tlaka (kesoni. Nema čovjeka koji povremeno nije osjetio grč u mišiću. Najčešći je uzrok arterioskleroza krvnih žila. tvrdi. Mi­ šići se tako pripremaju i osposobljavaju bolju opskrbu hranom i kisi­ kom. kao i u netreniranim mišićima. Danas se najčešće javljaju u daktilografa. Smanjen dovod krvi izaziva brže umaranje mišića pa ubrzo nastaje bol. alkoholizmom. Bol se znatno češće javlja u netreniranih osoba.Zatajivanje rada bubrega i nakupljanje otpadnih tvari u tijelu (uremija). a dio tijela koji pokreću ostaje privremeno nepokretan. dugotrajnim visokim tlakom. Ugrijavanje poboljšava cirkulaciju krvi. grčevi mišića ruku ličilaca i postolara. Po­ znati su grčevi u nogama trkača. Takvi mišići iznenada postaju bolni. ronjenje) u uvjete normalnoga tlaka. Poznato je da sportaši prije natjecanja »ugrijavaju« one mišiće koje će u natjecanju najviše koristiti. Već prije nekoliko stotina godina opisani su grčevi prstiju u pisara.Dekompresiona bolest. Arterisklerotične promjene na krvnim žilama izazivaju smet- . Poznati su grčevi vjeda urara. brijača.Oštećenje mozga povredom. uglavnom u posljednjoj fazi bolesti. tj. To su tzv.

Takvi bolesnici znaju da im je mnogo lakše kada ujutro malo promasiraju noge i kada se po­ čnu kretati odmah nakon ustajanja. Tetanički grčevi obično se nazivaju »fraz« ili »fras«. godine života. a mogu se javiti i kao bolni noćni grčevi za vrijeme ležanja u krevetu. Najčešće su zahvaćeni mali mišići prstiju. u koži djeteta naglo se stvara vitamin D. Takvi bolni grčevi. Grčevi mogu zahvatiti i velike grupe mišića. Grčevi najčešće zahvaćaju velike mišiće na potkoljenicama. Obolijevaju uglavnom rahitična djeca. onda je to uglavnom nakon dužeg hodanja. U nekih se bolesnika grčevit bol javlja zbog nagloga ustajanja iz kreveta i traje dok se noga hodanjem ne razgiba. Bolni noćni grčevi posljedica su smanjenoga dovoda krvi u noge za vrijeme ležanja. zatim mišići lica. Grčevi nastaju zbog toga što povećani mišićni na­ por ne prati istovremeno i pojačana cirkulacija krvi. krvnih žila koje dovode krv u noge. tako nastaje akutan manjak kalcija u krvi. Nakon kraćega odmora grč prestane. Grčeviti bolovi u nogama mladih ljudi najčešće su posljedica upal­ nih promjena na krvnim žilama donjih udova. Napadaji bolnih grčeva mogu nastati i zbog nenormalne podražljivosti živčanoga sustava. kao i dvije male žlijezde smještene uz štitnjaču (paratireoidne žlijezde). dolazi do suženja. Pod djelovanjem sunčanih zraka. zakrečenja. Stanje je pogoršano i zato što se noću krvni tlak uvijek nešto smanji. Bol može biti toliko jak da se takva osoba mora zaustaviti. Tetanički grčevi česti su u djece i najčešće zahvaćaju ruke i noge. na­ zivaju se tetanija. U ležećem položaju više ne djeluje sila teža i dovod krvi u noge je otežah. Sprečavanje rahitisa ujedno je sprečavanje tetanije dje­ ce. u noge dolazi dovoljno krvi. Dok bolesnik stoji. ošita i udova. grkljana. Tetaniju djeteta može izazvati po­ remećaj prehrane. poslije 50.nje uglavnom u starijih ljudi. Pretežno se javlja na jednoj nozi. To se odnosi na osobe koje imaju niski krvni tlak. koji odmah počinje taložiti u kosti kalcij iz krvi. Smanjenje lučevina (hormona) tih žlijezda dovodi do pa­ da kalcija u krvi. naročito ako su u poviše­ nom polužaju. zarazna bolest itd. Kalcij u tijelu važan je ne samo za izgradnju kostiju nego i za nor­ malnu funkciju živčanoga sustava i mišića. Manjak može biti posljedica nedovoljnoga unošenja kalcija u tijelo ili prekomjernoga izlučivanja iz tijela mokraćom i stoli­ com. U mijeni kalcija važna je ulo­ ga vitamina D. Kalcija nedostaje trudnicama i majkama za vrijeme dojenja. Pojačana podražljivost javlja se zbog pomanjka­ nja kalcija u krvi. Kod jednih se javljaju samo prilikom kretanja. Bolesnik je uvi­ jek pri svijesti. Hrana . Rahitis i tetanija jesu »brat i sestra«. Smanjena količina kalcija dovodi do grčeva mišića. Grčevi se javljaju kada se u proljeće mala djeca naglo iz­ vedu na sunce. koji se često javljaju u napadima. kod drugih samo pri ustajanju. Ako se grčeviti bolovi javljaju samo prilikom kretanja.

gubitak apetita i nevoljkost. Neki su se ža­ lili na nesanicu. Svaka ozljeda mišića izaziva bol. Čest je i grč mišića za žvakanje. Takva osoba ne može otvoriti usta. na drhtanje i povremeno kočenje prstiju i većih grupa mišića. odakle dolazi. tumor usne šupljine. može spriječiti grčeve u trud­ noći i za vrijeme dojenja. To su tzv. Današnje metode pretrage (elektromiografija) omogućuju da se ustanovi pravi uzrok tetanije. Najčeš­ će je to reflektorni grč. Ma­ njak magnezija nađen je u ljudi koji su se liječniku žalili zbog »mravaca« na pojedinim dijelovima tijela. Do gubitka soli i velikoga gubitka teku­ ćine dolazi zbog pojačanoga znojenja. a govor je otežan. naročito na rukama i oko usana. srčane. smet­ nje koje su psihogeno uvjetovane. i manjak magnezija značajan je za nastanak tetaničkih grčeva. nogu ili čitavu polovinu tijela. Manjak soli također može izazvati grčeve pojedinih mišića i mišić­ nih grupa. Osim kalcija. jetrenih i drugih bolesti. Podražaj boli putuje živcima u kič­ menu moždinu. jezik. kao reakcija. pa se može vidjeti i prilikom iščašenja čeljusnoga zgloba. otrovanja. Prije grčeva javlja se mučni­ na. npr. a može biti po­ sljedica manjka kalcija u krvi. Grč zahvaća i mišiće vrata (tortikolis). ruku. meningitis. Lijekovi su diuretici i liječnik ih propisuje kod nekih srčanih. naročito strihninom. Grčeviti trzaji pojedinih mišića mogu se vidjeti i kod nekih oblika padavice (Jacksonov napadaj). podražaj koji izaziva grč mišića. Takva različitost simptoma najčešće je upućivala na smetnje »na živčanoj bazi«. tetanusa. tzv. Mišići vrata su tvrdi i bolni. Grčevi zahvaćaju mišiće koji se najviše upotrebljavaju. Takvo stanje može nastati zbog pretjerane upotrebe sredstava za »istjerivanje vode« iz tijela.bogata kalcijem. probavne i disajne smetnje. Lijekovi koji sadrže magnezij spreča­ vaju tegobe. prati padavicu. tj. škrip ili trizmus. a glava je malo nagnuta u stranu.grč . U teškim slučajevima dolazi do grčeva čitavoga tijela. Bolesnik je uglavnom pri svi­ jesti. vitamin D. upalu u usnoj šupljini. Tako se zatvara krug bol . . Donedavno se to uopće nije znalo. Jako znojenje nastaje uglavnom onda kada postoji jači fizički napor u uvjetima visoke temperature oko­ line. Grčevi mogu zahvatiti prste na rukama. Grč mišića za žvakanje može biti jedan od prvih znakova teške zarazne bolesti. toplinski grčevi. mlijeko.bol.

Istovremeno se stisnu glasnice i zatvore ulaz u grkljan pa disanje kratkotrajno prestane.njihovu raskrsnicu. Istovremeno podizanje mekoga nepca sprečava ulazak hrane u nos. koji se čitav »zabije« is­ pod stražnjega dijela jezika. koje se vide kao izbočenja na prednjoj strani vrata i poznata su pod imenom Adamova jabičica. Ždrijelo (farinks) pretežno služi disanju. stiskanjem mišića u ždrijelu stvori se vi­ sok pritisak koji snažno ugura zalogaj u jednjak. Samo se za vrijeme gutanja povremeno i kratkotrajno pretvara u put za prolaz hrane. a hrana preko jednjaka u želudac. ždrijelo predstavlja . koji također postane čuvar dišnih putova. Iz ždrijela zrak preko grkljana ulazi u dušnik i pluća. koji se nalazi na dnu ždrijela. gutanjem upravlja poseban centar u moz­ gu. Omeđen je hrskavičnim pločicama.GUTANJE I POREMEĆAJI Gutanjem sažvakane hrane počinje jedna od osnovnih funkcija tijela: probava. Da se gutanjem zalogaja spriječi ulazak hrane u dišne putove. Na ulazu u grkljan nalaze se glasnice. Dok je us­ na šupljina zajednički put za probavni i dišni sustav. nego radom mišića jednjaka. Gutanje je tako podešeno da sprečava ulazak hrane u dišne putove. kako su smatrali stari liječnici. Gutanjem (degluticija) potiskuje se sažvakana hrana iz usta preko ždrijela i jednjaka u želudac. istovremeno jezik snažnim pritiskom priljubi zalogaj uz tvrdo nepce i potiskuje ga u ždrijelo. Na . grkljana i jednjaka. Najopasniji je trenutak gutanja dolazak hrane u ždrijelo. Mišići jednjaka stisnu se poslije zalogaja i valo­ vitim kretnjama potiskuju ga u želudac. Čak sa 5 do 12 moždanih živaca taj dirigent upravlja kompliciranim »voznim redom« rada pojedinih mišića i pazi da ne dođe do sudara na raskrsnici važnih putova: dišnoga i probavnog. što se izvana vidi kao podizanje Adamove jabučice. Gutanje je zamršena radnja. ne sudjeluje samo jezik. kroz koji hrana ne »pa­ da u želudac vlastitom težinom«. nego i svi miši­ ći usne šupljine. grkljan se za vrijeme gutanja podigne prema gore i naprijed. Gutanje započinje stiskanjem čeljusti. Grkljan (larinks) pripada samo dišnom sustavu i na njega se nastav­ lja dušnik. lica. u predjelu vrata. Poklo­ pac (epiglotis) također pokrije ulaz u grkljan.

Gutanje se odvija potpuno nesvjesno. zbog toga hrana ne može ući u dišne putove. Tu kuglu. kada jednom hrana dođe u ždrijelo i jednjak. potištenost. neki imaju teškoća prilikom uzimanja tekući­ ne. grkljanu i jed­ njaku. tj. neki se tuže da im hrana ulazi u dušnik ili nos. gutati. organi koji sudjeluju prilikom gutanja potpuno su zdravi. Pacijenti obič­ no opisuju kao da imaju »kuglu u grlu«. samo početak gutanja čovjek kontrolira svojom voljom. Teškoće prilikom gutanja bolesnik doživljava na razne načine. Zbog toga je potpuna prohodnost nosa bitna za normalnu pre­ hranu dojenčeta. Životinje gutaju mnogo jednostavnije: grkljan je toliko visoko polo­ žen da se jako približuje unutarnjem otvoru nosa. tumori) u usnoj šupljini. Ako osjećaj stranoga tijela nastane iznenada i u zdrave osobe. nego knedla ili sitnije tijelo: koštica. ali samo u prvim danima života. Smetnje opisuju kao svrbež ili pečenje prilikom gutanja. bolovi mogu biti neznatni.taj su način dišni putovi potpuno zatvoreni i hrana slobodno prolazi u jednjak. Najčešće smetnje gutanja nastaju samo na »živčanoj bazi«. ždrijelu. kost. unatoč tome što su dišni putovi potpuno slobodni i čisti. Mnoge bolesti izvan »transportnoga puta za hranu« mogu izazva­ ti smetnje gutanja ako zahvaćaju živce i njihove centre u mozgu koji up­ ravljaju radom mišića za gutanje. slamka. Takve smetnje ljudi obično nazivaju otežano gutanje. . gutanje se odvija potpuno nezavisno od naše volje. Svaki poremećaj transporta hrane iz usta u želudac naziva se disfargija. Smetnje gutanja mogu bi­ ti praćene smetnjama govora. smetnjama je prethodilo uzrujavanje ili sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. krivo smještaju u grlo jer im nije jasna razlika između ždri­ jela i grla. smetnje mogu biti praćene bolovina. Koji put je ta­ ko velika da osoba ima osjećaj gušenja. ili ih uopšte nema. ne treba se previše uzbuđivati. ili se javljaju samo prili­ kom gutanja krute hrane. može nastati zbog promjena (upale. Osjećaj »kugle u grlu« Najčešća je smetnja osjećaj stranoga tijela u ždrijelu. koju zapravo osjeća­ ju u ždrijelu. dlaka itd. Koji put to nije kugla. Slično je kod čovjeka. hrana prolazi pokraj grkljana tako da životinja može istovremeno gutati i disati. disanja. ili u osobe koja je »slabih živaca«. žvakanja. Takva »kugla« obično se ne javlja za vrijeme jela. novorođen­ če ima visoko položen grkljan tako da može istovremeno disati i sisati.

Užasan bol i strah već na samu pomisao da se nešto mora gutati. slične su smetnje kod raka ždrijela i jednja­ ka. bol je različite jačine. praće­ ne jačim ili slabijim bolovima: šarlah. akutne upale ždrijela. infekciozna mononukleoza ili tzv. uz povi­ šenu tjelesnu temperaturu i opću klonulost. bolom i grebenjem prilikom gutanja naprazno. koji put se javlja samo u ždrijelu ili ispod prsne kosti s osjećajem da se »trga« jednjak. zaušnjaci. Kronične upale ždrijela redovito su praćene smetnjama gutanja. strahuju od tumora. često grčevit. a može postojati samo osjećaj kao da se u ždrijelu nalazi strano tijelo. Smetnje gutanja mogu biti toliko ja­ ke da bolesnice odbijaju svaku hranu i mršave. čak i gušenjem. tada je potrebno bolnič­ ko liječenje. Strah od kosti u jednjaku ili ždrijelu koji put je toliko jak da ljudi poslije jela od ribe imaju osjećaj da im je »kost zapela u grlu«. Mnoge pacijentice. Smetnje gutanja praćene bolom Bol prilikom gutanja najčešće je uzrokovan upalama ždrijela i jed­ njaka. žljezdana groznica. to su tzv. kemijske ozljede ždrijela i jednjaka ili kemijske opekline. Jake bolove izazivaju opekline nastale gutanjem vruće hrane ili vru­ ćih tekućina i udisanjem vrućega zraka. može biti uzrok dugotraj­ nih smetnji gutanja i bolova. može potjecati iz srca. Otežano gutanje praćeno bolom stalan je znak gotovo svake na­ gle. takva mogućnost postoji. javljaju se u klimakteriju. Razumije se. praćene su promuklošću. osjećajem stezanja i gušenja u vratu. prvi je znak bjesnoće. ali je mnogo rjeđa nego što se čini. kronične smetnje gutanja praćene bolom javljaju se kod mnogih kroničnih bolesti usne šupljine. Još jači bolovi na­ staju gutanjem jakih kiselina i lužina. može se spriječiti samo pravovremenim cijepljenjem. i to prvih ne­ koliko dana poslije ugriza. upala jezika. nagle upale mogu izazvati smetnje gutanja. Dugotrajne. najčešće su kronične upale ždrijela. ždrijela i jednjaka. I . bolest se ne može izlije­ čiti. javlja se tek 3 tjedna do 3 mjeseca od trenutka ug­ riza bijesne životinje. I mnoge akutne. jačim ili slabijim bolovima. Vrlo jak bol. jezika. naročito ako se tegobe ponavljaju. slično kao čir na želucu. Kada se jave prvi znakovi. krajnika.Takve smetnje monogo češće imaju žene nego muškarci. Čir na jednjaku. gnojna ža­ rišta (apscesi) u usnoj šupljini i ždrijelu. Angina je čest uzrok bola koji se naglo povećava gutanjem. os­ jećajem stranoga tijela. od raka u grlu. u te­ žim slučajevima i smetnjama disanja.

stalnim umorom. poremećajima menstruacije. pogotovo zato što napad bolova traje svega nekoliko sekunda do nekoliko minuta. naročito jezika. smetnje postaju jako neugodne i javljaju se u povremenim napadima. Slabokrvnost (anemija) zbog pomanjkanja željeza izaziva smetnje s osjećajem kao da hrana zaostaje u grlu. hrana ne može prijeći u želudac i zaostaje u jednjaku. Koji put se osjeća pečenje ispod prsne kosti. Ako prilikom gutanja mišić ne olaba­ vi. Koji put lakše gutaju tvrdu hranu od tekućine. naročito . Smetnje gutanja bez bolova Uzrok smetnji prilikom gutanja često je mali mišić koji poput prste­ na obuhvaća jednjak i nalazi se oko 5 cm iznad ulaza jednjaka u želudac. javljaju se upale. na mjestu gdje se u jednjaku zadržava. sukoba. dobro žvaču i svaki zalogaj za­ lijevaju malim količinama tekućine. Kako hrana tek pojačanim pritiskom ulazi u želudac. Smetnje gutanja praćene su upalom u usnoj šupljini. i po­ mažu sebi na taj način što jedu polagano. Takvi bolesnici opaze da hrana teže prolazi kroz jednjak. Najprije se teško guta kruta hrana. smetnje se po­ goršavaju. uzrokovane su psihičkim uzrocima. Izraženiji bol javlja se kada je bolest znat­ no napredovala. ili obratno. Ako traju duže vrijeme. Kada su uzbuđeni. smetnje ubrzo nestaju. obično na­ staju nakon jakih duševnih uzbuđenja. tada je riječ o bolesti koja se naziva kardiospazam. Bolest je mnogo češća u žena nego u muškaraca. vrlo rijetko osjećajem bola. poslije i mekanija. Ovaj kružni mišić uvijek je lagano stegnut. godine života. praćene osjećajem gušenja. takve osobe jedu vrlo polagano i dugo žva­ ču. I neke vrste slabokrvnosti izazivaju smetnje gutanja. tek kada pritisak u jednjaku nadvlada otpor miši­ ća. kao da zaostaje iza prsne kosti. toplu od hlad­ ne. glavoboljom. Mnoge smetnje gutanja. Prvi su znakovi smetnje gutanja. davljenja. obično se javlja poslije 30. Nakon smirivanja. A to je zapravo angina pektoris. Rak jednjaka nije česta pojava. tako sprečava vraćanje sadržaja želuca u jednjak. Takve smetnje mogu nastati zbog suviše brzoga gutanja nedovoljno sažvakane hrane. on olabavi i propusti je u želudac. dolazi do znat­ noga proširenja jednjaka. jakih emocija. Osim željeza manjka i vitamin B-grupe. Takva se smet­ nja javlja poslije sukoba i jakoga uzbuđenja.takav bol ljudi tumače kao nedužnu smetnju gutanja. u tako proširenom jednjaku hrana se može za­ državati duže vrijeme. tan­ kim noktima koji se lome i udubljuju. prelazi u želudac. Kada jednjakom hrana dođe do toga mišića. Često se već progutana hrana vraća iz jednjaka u ždrije­ lo. da bi na kraju bo­ lesnik jedva gutao i tekućinu.

Postoje rijetke bolesti nepoznatoga uzroka za koje još uvi­ jek nema sigurnoga lijeka: progresivna bulbarna paraliza i miastenija gravis. Način liječenja ovisi o uzroku bolesti: ako su uzrok upale. Uzroci smetnji gutanja često su izvan ždrijela i jednjaka. sulfonamidima. tj. kao da im hrana za vrijeme gutanja zaostaje u jednjaku. oko 10 posto otpada na rak jednjaka. vrećasta izbočenja odstranjuju se kirurškim putem. Smetnje gutanja mogu uzrokovati izbočenja stijenke jednjaka (divertikli) i mnogo češće u muškaraca. Slabokrvnost se liječi lijekovima koji sadržavaju željezo i vitamine. u rjeđim slučajevima mogu se davati i lijekovi koji usporavaju njihov rast. mogu biti i neurološke bolesti jer zahvaćaju pojedine živce ili njihove centre u kičmenoj moždi­ ni ili mozgu. druga zahvaća mlade. Slične smetnje nastaju i zbog oštećenja centra u mozgu koji uprav­ ljaju radom tih mišića. Rak jednjaka mnogo je češći u muška­ raca. Zbog toga se zahtijeva liječ­ nički pregled svake osobe koja je prošla srednje godine života. Takva oštećenja mogu biti uzrokovana povreda­ ma glave. Ako su smetnje gutanja uzrokovane tumorima. Osim mišića za gutanje zahvaćeni su mnogi drugi mišići. tada gnoj valja odstraniti. često djecu. Bolesnici se obično žale na pečenje u ždrijelu. pa onda poveća­ nja limfnih čvorova u blizini jednjaka i ždrijela. koji izvana pritišću na jednjak. Mnogi bolesnici namještaju glavu u određeni položaj za vrijeme jela da bi imali što manje smetnji. Mnogima su smetnje smanjene već ti­ me što su bili pošteđeni duševnih uzbuđenja.nakon uzimanja toplih tekućina. Najbolje je rješenje kirurški zahvat kojim se taj mišić prereže. prva se javlja u starijoj dobi. a osjeća makar i najmanje smetnje gutanja duže od tjedan dana. Prilikom smetnji gutanja uzrokovanih kardiospazmom daju se lije­ kovi koji smanjuju napetost mišića. strana tijela vade se pomoću posebnih instrumenata. Koji put se sadržaj te »vreće« noću isprazni na jastuk. ako je smetnja gutanja uzro­ kovana začahurenim nakupinama gnoja. zatim proširena aorta. Postoje i instrumenti za ši­ renje toga dijela jednjaka. glavna krvna žila koja izlazi iz srca. . upalama. ponekad hrana ulazi u dušnik i izaziva jak kašalj. pa se javljaju smetnje žvakanja i smetnje govora. začepljenjem krvne žile koja dovodi krv u to područje mozga (embolija i tromboza). smetnje se javljaju naglo i uglavnom su teška i po život opasna stanja. potrebna je operaci­ ja. Izbočenja izgledaju poput vrećica u kojima se skuplja hrana. tada ih treba liječiti antibioticima. to mogu biti tumori u sredini prsnoga koša.

aspiraciona pneumonija. naziva se još i bolusna smrt (bolus znači zalogaj). Ako je strano tijelo ušlo u dišne putove i kašljem nije bilo izbačeno. Ulazak hrane u nos Ulazak hrane u nos za vrijeme gutanja nastaje zbog klijenuti mekog nepca koje se prilikom gutanja ne može podići. ili arterioskleroza krvnih žila i slabija opskrbljenost mozga krvlju. Gušenje i smrt nastaje zbog toga što se zalogaj hrane. broj žrtava je veći od broja onih koji umiru od vatrenoga oružja ili u avionskim nesre­ ćama. zaglavi u stražnjem dijelu ždrijela ili između glasnica. Nagao gubitak svijesti i nagla smrt prilikom gutanja zalogaja hrane Nagla smrt koja nastaje prilikom gutanja hrane nije tako rijetka po­ java. U SAD gušenje hranom nalazi se na šestom mjestu uzroka zadesne smrti. mogu se razviti teški oblici upale pluća. U takvih osoba poremećen je govor. osobu valja staviti u ležeći položaj. To je naročito izraženo prilikom guta­ nja tekućine. Kada udahnuti manji strani predmeti dođu u dublje dijelove dišnih putova. dublje dijelove pluća. zatvara- . difterija gotovo nestala kao zarazna bolest. »govor kroz nos«. gdje i ostanu. Komadić hrane dolazi na sam ulaz ili ude u dušnik.Ulazak hrane u dišne putove Nema čovjeka koji se u toku života barem nekoliko puta nije za­ grcnuo. Hrana gutanjem ulazi kroz otvorene nosne otvore u nos. Mirnim disanjem strano se tijelo mo­ že održati u širokom. Jak kašalj u većini slučajeva izbaci taj strani sadržaj. glavnom dišnom putu. Ustajanje ili pojačano disa­ nje može pomaknuti strano tijelo u niže. Uzrok je neusklađen rad mišića za gutanje zbog promjena u živčanim stanicama centra za gutanje u mozgu. tzv. Takvu osobu treba prenijeti u bolnicu u ležećem položaju. Stariji ljudi češće se zagrcavaju. Danas su takve smetnje vrlo rijetke zato što je. Nekada je najčešći uzrok takvoj smetnji bila zarazna bolest difteri­ ja. Poslije preboljele difterije ostala je česta posljedica: klijenut (parali­ za) živaca koji su odgovorni za podizanje mekoga nepca. zahvaljujući cijepljenju. ili neki drugi predmet. nastaje tzv.

jući u potpunosti dišni put. izbulji oči ili u pa­ ničnom samrtnom strahu počinje juriti po prostoriji. osim nedovoljnoga žvakanja zbog lo­ šega zubala. spasilo je tek poneku žrtvu od sigurne smrti. donedavno. Prisustvo osposobljenoga liječnika. Žrtva ne može govoriti ni disati. Najčešće se takva osoba u potpunosti ukoči. govor ili jak smijeh za vrijeme jela te alko­ holizirano stanje. važnu ulogu ima oslabljeni zaštitni refleks zatvaranja dušnika. gutanje većih nedo­ voljno sažvakanih zalogaja. Godine 1975. U svim takvim slučajevima. Uzrok takvom stanju je prebrzo gutanje. U starijih osoba. ubrzo počinje plavjeti (cijanoza) te kroz nekoliko sekunda izgubi svijest. postaje bli­ jeda. ali ubrzo pada bez svijesti i pred očima prisutnih umire. opremljeno­ ga specijalnim instrumentima. Danas više ne moramo i ne smijemo bespomoćno promatrati osobu koja se pred nama guši zalogajima hrane. Takva stanja najčešća su u male djece i starijih osoba. američki kirurg Spašavanje u stojećem položaju . kod kojih se gušenje zalogajem hrane ponekad zamijeni srčanim udarom (srčanim in­ farktom). prisutni su bili nemoćni da spriječe tragediju jer nije bilo načina da se ukliješteni strani predmet od­ strani iz dišnih putova.

naglim trzajem prema gore pritisne trbuh žrtve. Zahvaljujući pri­ mjeni Heimlichova zahvata. Žrtva leži na leđima. čep izleti kao na bo­ ci šampanjca. Spašavanje u ležećem položaju Ako žrtva sjedi. Kada se balon naglo stisne. Prilikom spašavanja u stojećem položaju. prema prsnom košu. Naglim trzajem pritisne se trbuh prema go­ re. Spasilac svojim koljenima obuhvaća noge žrtve. licem u lice prema žrtvi. spasilac stoji iza žrtve i obuhvata rukama struk. Šakom jedne ruke obuhvati šaku druge i stavi palac postrance na šaku prema trbuhu žrtve. spasilac stoji iza stolice i izvodi isti postupak. ili kada spasilac nije sposoban žrtvu podići. Zahvat se izvodi primjenom pritiska na trbuh prema gore. Podizanje dijafragme za nekoliko centimetara stvara se snažan tlak u plućima koji se prenosi na dišne putove i izbaci svaki strani predmet što je zatvorio dišni put. ili čak samo teoretsko poznavanje primjene zahvata. to se ponovi ako strano tijelo nije izbačeno prvim pokušajem. tj. To se može usporediti s primjerom napuhnute plas­ tične vrećice ili balona. Zapešće donje šake stavi se na trbuh žrtve. iznad pupka i ispod rebara. Postav­ lja ruke što se vidi na crtežu. . Na taj se način naglo podiže dijafragma. uglavnom na temelju pročitanih uputa u popularnoj štampi. Dovoljno je uvježbavanje od nekoliko minuta. spašene su tisuće života. mišić koji razdvaja trbušnu od prsne šupljine i ima značajnu ulogu pri disanju. nešto ispod pupka i ispod rebara.Heimlich opisao je jednostavan zahvat prve pomoći koju može izvesti svaka od prisutnih osoba. Spašavanje u ležećem položaju izvodi se ako je žrtva u nesvijesti. Snažno. ošit. To se može ponoviti i nekoliko puta ako je potrebno.

Heimlich preporučuje da žrtva obuhvati svoj vrat između palca i kažiprsta jedne ruke. To je razlog zbog čega je nužno poznavati znak kojim će žrtva upozoriti prisutne i dati im do znanja kakav se inci­ dent dogodio. jer su­ više snažan i nepravilan pritisak može oštetiti unutarnje organe. naroči­ to jetru. Znak gušenja hranom Pažnja! Spašenu osobu obavezno treba da pregleda liječnik. prisutni uglavnom pomišljaju na srčani infarkt. stavlja se na bok i očisti usna šupljina kako bi se spriječilo udisanje povraćenoga sadržaja.Ako žrtva povraća. . S obzirom na izgled žrtve i tok događaja (smrt nastupa za 4 do 5 mi­ nuta). Razumljivo je da takvi postupci samo po­ goršavaju postojeće stanje. Pružanje prve po­ moći svedeno je u najvećem broju slučajeva na davanje umjetnoga disa­ nja i eventualno masažu srca. Upoznajte svoje prijatelje i znance s tim jednostavnim i spasonos­ nim postupkom.

. Stanice koje se nalaze na površini dušnika i ostalih dišnih cijevi imaju dlačice. normalna struja zraka. Kod mnogih bolesti dišnoga sustava količina dnevno izbačenoga is­ pljuvka može biti i veća od 1 litre dnevno. Do deset ispljuvaka dnevno. krvav. u sluznici dišnih putova postoje brojne sluzne žlijezde koje neprekidno stvaraju sluz što pokriva i štiti os­ jetljivu sluznicu. sluzavognojan. prebaci sluz u ždrijelo. Ponekad se samo pogledom na ispljuvak može postaviti dijagnoza bolesti. pregled ispljuvka često je nezamjenljiva pretraga. kojim bude izba­ čena. Doduše. Ovisi o bolesti hoće li isplju­ vak biti sluzav. Iskašljan sadržaj može biti čista krv ili čista bistra tekućina »poput izvorske vode«. smeđa. Nekada su liječnici mnoge plućne bolesti dijagnosticirali samo na temelju izgleda ispljuvka. dobro zatvorenoj posudi. npr. Boja ispljuvka može biti crvena. koja nastaje prilikom izdi­ saja. ali ona se normalno odstranjuje bez kašlja. I danas. Liječnik misli uglavnom na onaj sadržaj koji se iz­ bacuje iskašljavanjem iz dubljih dijelova dišnog sustava: iz dišnih cijevi i pluća. normalna je pojava. Snalažljiviji pacijent donijet će sumnjiv ispljuvak u maloj. Liječnik se ne može pouzdati samo u podatke koje mu pacijent navodi. ali nije iskašljana. odakle bude nesvjesno progutana. Tek ne­ što veća količina nakupljene sluzi izaziva refleks kašlja. može biti pljunuta. U normalnim uvjetima čovjek nema potrebe da kašljanjem izbacuje bilo kakav sadržaj iz pluća. u bočici od lijekova ili plastičnoj kutijici. Neki pacijenti opisuju liječniku do pojedinosti »kvalitete« svoga ispljuvka.. trepetljike. crna. gnojan. Kada sluz dođe do glasnica. unatoč brojnim dijagnostičkim mo­ gućnostima. slina. zato se donijeti ispljuvak odmah laboratorijski pre­ gledava. naročito ako postoji bolest dišnoga sustava. pjenušav. izbačenih laganim kašljem. Većina ljudi voli povremeno pogledati vlastiti ispljuvak. zelena. koje se neprekidno i valovito gibaju prema ždrijelu i na taj način pokreću sluz u kojoj se nalaze brojne čestice prašine i bakterije.ISPLJUVAK Ispljuvak (sputum) u svakodnevnom je govoru svaki sadržaj koji se izba­ cuje iz usne šupljine.

čak do 4 decilitra. Sluzav ili sluzavo-gnojan ispljuvak može se naći kod brojnih upala dišnih putova različitoga uzroka (bronhitis). Iz gnojne šupljine gnoj postepeno prodire u dišne putove i kašljem bude izbačen. Krvav ispljuvak Pogled na ispljuvak u kome se nalaze veće ili manje količine krvi često dovodi do nepotrebne panike. glavni je simptom kašalj i izbacivanje velikih količina gnojnog ispljuvka. Najveće količine gnoja iskašljavaju se u određenom položaju tije­ la. Koji put se kašljem izbacuju velike količine gnoja. Gnoj boje čokolade nastaje zbog miješanja krvi s gnojem. ako je sluz nosne šupljine uvučena u usnu šupljinu. Ograničena gnojna žarišta (abscessus pulmonum) mogu se razviti poslije upale pluća i udahnutoga stranog tijela. Ako se sakupi u posudi. Prema tome. mogu se naći i primjese krvi. U dišne putove može prodrijeti gnoj iz gnojne šupljine koja se stvo­ rila između porebrice i stijenke prsnoga koša (gnojna porebrica). Dugotrajno izbacivanje sukrvavoga ili krvavog ispljuvka uvijek za­ htijeva liječnički pregled. pa čak iz pljuvačnih žlijezda. odakle on može doći u dišne putove i biti izbačen kašljem. jezika. Jedan od najčešćih uzroka gnojnoga ispljuvka jesu proširene dišne cijevi. U toj krvi nema sluzi koja se stvara u dišnim cijevima. muškarcima. krv u ispljuvku ne znači da potječe iz pluća. naročito ako je riječ o osobama iznad 40 godi­ na života. U pluća dolaze udisajem s pomoću krvi ili iz bolesnoga susjednog organa. Takav ispljuvak može biti i jedan od prvih znakova raka na plućima. svakodnevno i najčešće ujutro. bolest Se naziva bronhiektazije. pušačima. Pljunuta krv nije uvijek iskašljana krv. Gnojenje mogu uzrokovati mnoge vrste bakterija. bronhi. s vremenom se odijeli u 3 sloja: gore je pjena i sluz. Gnoj je slatkastoga okusa.Gnojan ispljuvak Gnojni ispljuvak uvijek ukazuje na postojanje gnojnoga žarišta u dišnom sustavu. Pljunuta krv pomiješana samo sa slinom obično potječe iz usne šupljine. a može biti i neugodnoga mirisa. Krv koja je pomiješana sa sluzi i mjehurićima zraka potječe iz diš­ nih cijevi i pluća. a dolje istaložen gnoj. Taj položaj bolesnici nauče i uvijek kašljaju u određenom stavu tijela. Krv pomiješana sa sluzi može potjecati i iz nosa. Najčešće je riječ o šupljinama ispunjenim gnojem. u sredini mutna tekućina. Ispljuvak ima neugodan miris. . mogu ga iza­ zivati i virusne upale u trajanju od nekoliko dana. ždrijela.

sumporni dioksid. Kašljem se suvišak sluzi izbacuje kako bi se održala potpu­ na prohodnost i čistoća dišnih putova. Stvaranje sluzi u dišnim putovima može biti pojačano. tekućina iz krvnih ži­ la prelazi u plućno tkivo. Sluzav i više ili manje pjenušav ispljuvak bez mirisa čisti je produkt koji stvaraju brojne sluzne žlijezde u dišnim putovima. Ako ispljuvak dolazi iz samih pluća. hlapljive kiseline. Takvo stanje nastaje zbog zatajivanja rada srca. bez lijekova bolesnik se brzo uguši. . Jako pjenušav. No. sukrvav i obilan ispljuvak nastaje zbog na­ kupljanja tekućine u plućima i može biti uzrokovan bolesnim srcem i ne­ kim plinovima. Nastaje zastoj krvi u plućima i poveća­ nje tlaka u krvnim žilama. u plućne mjehuriće. Ako je ispljuvak iz većih dišnih putova. Pod povećanim tlakom. Količina pjene ovisi o težini stanja. iz plućnih mjehurića (al­ veola). pa je ispljuvak pjenast i ružičaste boje. Takvo stanje u plućima mogu izazvati kemijska sredstva. U najtežim slučajevima bolesnik izbaci toliko pjene da mu se lice gotovo ne vidi. mjehurići zraka su veći. klor. Nadražaji koji mogu izazvati pojačano stvaranje sluzi često su zaraze (infekcije). Uz tekućinu uvijek prođe i nešto crvenih krvnih zrnaca. kratkotrajnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi. Pjenušav ispljuvak Pjenušavost ispljuvka ovisi o količini zraka koja se u njemu nalazi u vidu mjehurića. nagle promjene tempera­ ture. tj. koje je preslabo da svu krv što dolazi iz pluća protjera kroz krvne žile. Sluzav ispljuvak Nakupljanjem veće količine sluzi u dišnim putovima nastaje podra­ žaj na kašalj. Jedino hitna liječnička intervenicija može spasiti život takva bolesnika. najčešće udahnuti plinovi i pare: amonijak. Koji put količina krvi u takvom ispljuvku može biti velika. prašina.Pjenušav ispljuvak crvene boje poput cigle karakterističan je za upalu pluća. Takav ispljuvak može se vidjeti kod opeklina dišnih putova i u ne­ kim slučajevima krvarenja u mozak. upale. fozgen. svi ti uzroci dovode samo do prolaznoga. hladnoća. Tekući i jako pjenušavi ispljuvak nastaje onda kada su dijelovi plu­ ća ispunjeni tekućinom koja iz krvnih žila prelazi u pluća. nadražujući plinovi. tada su u njemu brojni ali vrlo sitni mjehurići.

nastradala u toj »bor­ bi«. tzv. Mrtve bakterije i bijela krvna zrnca. .U rjeđim slučajevima može doći do trajnoga. neprekidnog i pre­ komjernog stvaranja sluzi u dišnim putovima zbog povećane sposobnos­ ti žlijezda da stvaraju sluz i zbog povećanoga broja sluznih žlijezda. Ta­ da organizam učestalim kašljem nastoji održati prohodnost dišnih puto­ va (kronični bronhitis). Čisti gnojni ispljuvak uvijek je vezan za opsežnija razaranja tkiva. bijelih krvnih zrnaca. Sluzavo-gnojan ispljuvak Sluzavo-gnojan ispljuvak nastaje kada se u sluznici dišnih putova razvije borba između obrambenih snaga tijela. daju manju ili veću količinu gnoja u ispljuvku. i bakterija.

Naprotiv. Mnogi bolesnici umiru samo zato što ne mogu kašljati. Međutim. gotovo 10 posto svih liječničkih recepata sadržavaju lijekove za ublažavanje kašlja. Dlačice se neprekidno gibaju. Kašalj je refleksna radnja. Uporan i dugotrajan kašalj remeti san i iscrpljuje organizam. čovjek je nesvjesno proguta. Kašalj se ne smije promatrati samo kao neugodan znak bolesti.KAŠALJ Mnogi ljudi znaju da je kašalj najčešći i najtipičniji znak bolesti dišnih organa. Takva sta­ nja mogu nastati kod nekih bolesti mozga i kičmene moždine. mjesecima pa i godinama. Organizam kašljem odstranjuje iz dišnih putova sve one tvari koje ome­ taju normalan prolaz zraka u pluća. ili se nakupila veća količina sluzi. čak i prijeko potreban za život. Prema statistikama. a nalazi se »pod upravom« centra za kašalj u produženoj moždini. kašalj je koristan. prašina i druge sitne strane tvari. u znatnoj mjeri može poremetiti normalan način života i rada. dugotrajan kašalj. ili se takav čovjek »utopi u vlastitoj sluzi«. Zbog toga je razum­ ljiva velika potrošnja lijekova protiv kašlja. Kašalj je najčešće kratkotrajna i prolazna pojava u svakoga čovje­ ka. U bolesnika koji su izgubili sposobnost kašljanja razvijaju se smrtonosne upale pluća. Osnovni uvjet normalnoga disanja jesu prohodni i čisti dišni putovi. koji traje tjednima. . Kada sluz dođe do ždrijela. No. pa se javlja kašalj. odvija se brzo i nezavisno od čovjekove volje. izbacuju se ne samo strana tijela ne­ go i prekomjerna sluz u dišnim cijevima. povreda moždine. trepere u smjeru prema ždrijelu. koja ispuni sve dišne putove. kao tegoba koja zamara i dosađuje. U normalnim uvjetima dišne se cijevi mogu čistiti bez kašljanja. dlačice su preslabe da to odstrane. Milijuni takvih trepetljika pokreću manje količine sluzi u kojoj se nalaze brojne bakterije. Dušnik i ostale dišne cijevi oblažu stanice koje imaju sitnu dlačicu. Manje je poznato da se može javiti i kod mnogih drugih bolesti kod kojih su dišni organi potpuno zdravi. ako je u dišne putove ušao veći strani predmet. trepetljiku. te prilikom dugotrajnoga i dubokog gubitka svijesti.

»eksplozivno«. Tlak u plućima jako se poveća jer zrak ne može izići s obzirom na to što su »vrata« dušnika zatvorena. centar »izdaje na­ ređenje« za kašalj. dišnih cijevi (bronha). Ni liječnik ne može svaki kašalj smatrati znakom ozbiljne bolesti. svaki kašalj na­ stao zbog ulaska stranoga tijela u dišne putove. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanja­ njem svih vanjskih uzroka. stranim tijelom. prema vremenu kada se javlja. Ali u nekim slučajevima može posumnjati na određenu bolest prema ja­ čini kašlja. Iako je kašalj refleksna radnja. tj. tj. Tek kada primi odgovarajući signal. svaki ka­ šalj kada se iskašljava krvavi ispljuvak. Jedina je vrijednost tak­ voga kašlja izvjesno upozorenje da se u dišnim ili nekim drugim organi­ ma zbivaju bolesne promjene. ka­ šalj praćen visokom temperaturom i bolovima u prsnom košu. može ga svojom voljom kontrolirati. kemijskim i drugim nadražajima. čovjek može svjesno djelovati na centar za kašalj. U ljekarnama postoji nekoliko desetaka lije­ kova kojima se beskoristan kašalj može ublažiti ili čak potpuno spriječi­ ti. Kašlju kao simptomu bolesti većina ljudi ne poklanja naročitu paž­ nju. kašalj s gnojnim ispljuvkom. namjerno izazvati. Većina lijekova djeluje direktno na centar za kašalj tako da ga . trbuš­ ni mišići i mišići rebara. Podražaji mogu biti izazvani upalom. pomanjkanjem zraka. Nakon toga zatvore se glasnice i snažno napnu svi mišići koji sudjeluju prilikom izdisaja. svaki ka­ šalj praćen osjećajem gušenja. njegovoj učestalosti. često i potpuno prekinuti. Liječnički pregled zahtijevaju slijedeći slučajevi: svaki kašalj koji traje duže od tri tjedna izaziva sumnju na ozbiljnu bolest. ublažiti. ili se neke štetne tvari koje nadražuju na­ laze u okolini u kojoj se čovjek nalazi. Beskoristan kašalj nepotrebno zamara bolesnika i mora se ublažiti ili potpuno spriječiti. To je pravi mali orkan: brzina kretanja zraka prilikom jakoga kašlja može iznositi više od 150 km na sat. čak iz uha. grkljana. Liječenje kašlja Kašalj koji ništa ne izbacuje nije koristan. glasnice naglo otvore i zrak izlazi iz pluća pod vrlo jakim pritiskom u snažnom mlazu. izgledu ispljuvka. najednom se »vrata«. jed­ njaka. To se postiže liječenjem osnovne bolesti ili uklanjanjem svih vanjskih uzroka. Nadražaj na kašalj može doći i iz drugih dijelova tijela: iz porebrice.Centar mogu nadražiti podražaji koji živcima dolaze iz sluznice dišnih putova: ždrijela. Kašalj uvijek započinje dubokim udisajem. Razumije se da će taj snažni mlaz zraka odnijeti sa sobom svako slobodno i strano tijelo koje se tamo nađe.

Kašalj se može ublažiti lijekovima koji direktno djeluju na centar za kašalj a dobivaju se iz opijuma. sadržavaju razne sastojke. Hlad­ noća smanjuje sposobnost samočišćenja dišnih putova. pa će topla odje­ ća. selvigon. koja postaje tekuća te se kašljem lakše izbaci. npr. Suh zrak štetno utječe na sluznicu dišnih putova. koja se suši. proširuju sužene dišne putove. druge se namaču u rakiju ili med. uzrokovati prijelom rebara. pa istovremeno mogu djelovati na više strana. kapljice za srce. sulfonamide prilikom upala. ti lijekovi rasta­ paju suviše gustu sluz. divlja rotkva. Koji put će bolje od svih lijekova djelovati provjetravanje zadimlje­ ne prostorije. Zato se danas sve više upotrebljavaju sintetski preparati. Selvigon. Zbog toga će liječnik uz sredstvo za ublažavanje propisati i druge lijekove: antibiotike. Ako se u takvim slučajevima upot­ rebljavaju sredstva za umirenje kašlja. Prejak kašalj mora se smanjiti jer dovodi do opasnih kompli­ kacija. tableta. abehol. pod kožom lica. Ta­ ko isto djeluju i mnogi narodni lijekovi koji služe za iskašljavanje ili. sluz postaje gusta. nadriliječnici preporuču­ ju mlijeko u kojem je kuhana kadulja i bijeli luk. tj. ljepljivu sluz. stanje će se samo pogoršati. krvarenja u mozak u starijih ljudi. . ka­ ko se obično kaže. djeluju na pojačano lučenje sluzi u sluznici diš­ nih putova. Neke biljke služe za pri­ pravak čaja. Pravo je liječenje kašlja liječenje bolesti koja ga je uzrokovala. oni pojačavaju izlučivanje sluzi koja pokriva nadraženu ili upa­ ljenu sluznicu dišnih putova i postepeno smiruje kašalj. jer se pod utjecajem lijeka još više smanjuje sposobnost rada trepetljika. smiruju centar za kašalj u mozgu. pilula. majčina dušica. »za izbacivanje šlajma«: čajevi od bijeloga i crnog sljeza.smiruju do te mjere da slabije ili nikako ne reagira na podražaje za ka­ šalj koji mu živcima dolaze iz tijela. Timotusan. vlaženje suhoga zraka tamo gdje je centralno grijanje. kapljica. rastapaju gustu. npr. ružmarin. a to znači da se ublažuje samo jedan simptom bolesti. Mnogi lijekovi u obliku sirupa. Postoje brojni lijekovi koji beskoristan kašalj mogu pretvoriti u ko­ ristan. Suviše jak i intenzivan kašalj ne samo što je velik napor za orga­ nizam nego može dovesti do krvarenja iz pluća i krvnih žila na površini tijela i u unutrašnjosti organizma. Efekodin. Ipekan. Liječnik će prema vrsti i tipu kašlja propisati onaj lijek koji sadrži najbo­ lju kombinaciju za pojedini slučaj. ljepljiva i prirodno čišćenje pomoću trepetljika nije moguće. Svaki bolesnik koji kašlje treba da shvati kako je ublažavanje kašlja lijekovima samo simptomatsko liječenje. herniju) na raznim dijelovima tijela. Kašalj koji izbacuje ne smije se sprečavati. bruh (kilu. može se ublažiti ako je suviše jak. može doći do navike i ovisnosti bolesnika o lijeku. Poznata su krvarenja u sluznici oka. Ako se takvi lijekovi upotrebljavaju du­ že vrijeme. Jak kašalj može do­ vesti do puknuća porebrice i stiskanja pluća (pneumotoraks). topao čaj ili prženi šećer u napitku biti dovoljni da se sluz u dišnim putovima razrijedi i kašljem odstrani.

u plućima čovjeka stvara mjehurastu i kuglastu tvorbu koja je ispunjena bistrom tekućinom i može biti veća od šake. Iz pluća prodire u dišne cijevi (bronhe) i penje se dušnikom do ždrijela. Bolesnici često ne znaju jesu li krv iskašljali ili povratili. jezika. valja znati da is­ kašljavanje krvi može ukazivati na mnogo teže i neizlječive bolesti dišnih putova i pluća. Ehinokok. ždrijela. može se izbaciti i glista. pjenušava je. provede u plući­ ma dio svoga razvojnog ciklusa. bolesti srca. krv u ispljuvku mnogo je češće samo prolazna pojava manje opasnih i lako izlječivih bo­ lesti. Na sreću. hemoptoa) alarmantan je znak bolesti. Iskašljavanje bistroga tekućeg sadržaja U vrlo rijetkim slučajevima može doći do izbacivanja tekućine. »bistre poput izvorske vode«. Liječnik na temelju iskaza bolesnika ili njegove pratnje ne može uvijek doći do sigur- . kada pukne cista ehinokoka i njen se sad­ ržaj izlije u dišne putove. Iako većina pritom pomišlja na tuberkulozu. jer krv u ispljuvku ne znači uvijek da je iskašljana. gdje obično bude progutana. iz samih plućnih mjehurića.ako je kašalj posljedica srčane bolesti. dok je iskašljana krv izmiješana sa sluzi. Rijetki su bolesnici koji poslije »krvavoga ispljuvka« ne potraže liječnič­ ku pomoć. ili velika bijela glista (askaris). lijekove protiv preosjetljivosti or­ ganizma. Iskašljavanje krvi Krv u ispljuvku (hemoptiza. a ispljuvak je jednoliko obojen svijetlocrveno. pljuvačnih žlijezda. Krv koja ne potječe iz dišnih putova i pluća uvijek je pomiješana samo sa sli­ nom. tada bude izbačena »poput projektila«. naročito u djece. može izaz­ vati jak nadražaj na kašalj. usne šupljine. vrlo često potječe iz sitnih povreda i bezaz­ lenih bolesti nosa. ili pasja trakavica. Velika dječja glista. Nepotreban strah izaziva zabuna i neznanje. ako je kašalj na alergijskoj osnovi. krvi i krvnih žila. Krv koja potječe iz dub­ ljih dijelova pluća. Iskašljavanje glista Naglim i jakim napadom kašlja. koji se kašljem izbaci.

prodorne rane. uljem (tromboza i embolija). kapljicom masti. dolazi do zastoja krvi u plućima. Srčane su bolesti oko deset posto uzrok svih krvarenja iz pluća. ili pregledom »izbačenoga sadržaja«. Ali tuberkuloza može oštetiti. svježa krv u ispljuvku. može postaviti točna dijagnoza. Uzrok mogu biti pritisci na prsni koš. tlak u krvnim žilama pluća naraste i nešto krvi prelazi u pluća. naročito ako se javlja u muškaraca pušača u dobi između 40 i 50 godina. glavna krvna žila koja dolazi iz srca. naj­ češći uzrok krvarenja iz pluća. takav sukrvavi ispljuvak nastaje onda kada su oštećenje sitne krvne žilice. tj. Naj­ češće nastaju zbog tzv. . Tuberkuloza je i danas. ali su praćena jakim kašljem i često naglim jakim bolovima porebrice uz otežano disanje. često iznenadna. i veće krvne žile u plućima. I povrede (traume) pluća mogu uzrokovati krvarenja. »nagristi<. Za rata česta su oštećenja zbog eksplozija. Na tu bo­ lest mora se posumnjati ako se duže vrijeme javlja sukrvav ili krvav is­ pljuvak. redovito dovodi do trenutačne smrti. To se može vi­ djeti kada proširena aorta. Rak na plućima postaje sve češći uzrok iskašljavanja krvi. Snaga eksplozivnoga vala oštećuje plućno tkivo i redovito izaziva krvarenje. srčanih grešaka. tada nastaju jaka krvarenja. Najmanje 30 posto tuberkuloznih bolesni­ ka barem jednom u toku bolesti krvare iz pluća. kronične bolesti pluća i dišnih puto­ va mogu uzrokovati povremeni krvavi ispljuvak. To mogu biti upale s različitim uzrocima (bronhitis i pneumonija). postepeno se s njim »slijepi« i u jednom trenutku nasta­ ne razdor zida pa sva krv uđe u dišni put. prelomljena rebra koja oštete pluća. unatoč znatnom napretku u liječenju. a gubitak krvi može iznositi od nekoliko decilitara do jedne litre. koje nastane iznenada i takvom žestinom da iz usta poteče mnogo krvi. u ispljuvku se može naći tek nešto krvi u obliku vlakanaca ili kapljica. U dišnim putovima ima i dobroćud­ nih tumora. I proširenje bronha (bronhiektazija) često uzrokuje krvav ispljuvak s povremenim iskašljavanjem gnoja i povremenim povišenjima tjelesne temperature. Nagle akutne kao i dugotrajne. Krvarenja nisu jaka. Jako krvarenje. pritište na dišni put. Infarkt pluća redovito je praćen iskašljavanjem manjih količina krvi i nastaje zbog nagloga začepljenja krvne žile u plućima s ugruškom krvi ili nekim stranim tijelom: mjehurićem zraka. prije­ laza iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku (mitralna stenoza).nih podataka o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. tj. Kada nastaju suženje ušća. krvarenje može biti ne­ znatno. koji su češći u žena. takvo je krvarenje ne­ posredan uzrok smrti. Tek se pre­ gledom pacijenta.

prije odlaska liječniku bolesnika valja položiti u krevet da mirno leži. sišu krv iz malih povreda u usnoj šupljini i »tobožnjim kašljem« izbacuju krvav ispljuvak. Takve slučajeve nije teško otkriti. plinova: amonijaka. mučni i iscrpljujući. naročito noću. Bolest započinje postepeno povremenim i blagim kašljem. . Prejako napinjanje može dovesti do još jačega oštećenja u plu­ ćima i pojačanoga krvarenja. bolest u narodu zovu kukurikavac ili magareći kašalj. Poslije jednoga do dva tjedna započinju tipični napadaji. Krvarenje je samo jedan od simptoma bolesti. stoga će se neki pacijenti liječiti na odjelu za unutrašnje bolesti. dugotrajni. Napadaji jakoga kašlja Napadaji jakog kašlja javljaju se uglavnom kod bolesti dišnog sus­ tava. npr. dubok udi­ saj. tj. traju nekoliko tje­ dana i mjeseci. drugi na odjelu za tuberkulozu.Uzrok iskašljavanja krvi može biti i preosjetljivost organizma na neke tvari (alergija). ili se pak udišu minimalne količine zraka. zatim bolesti krvi: nesposobnost krvi da gruša. klora. rak krvi (leukemija). bolesnik se jako napreže. Nakon toga nastaje zviždajući. došli do bolovanja. Napadaj kašlja može trajati od pola minute do dvije minute. Pojedinci. starije osobe vrlo rijetko obolijevaju. inače se krv sakuplja u dišnim putovima pa se mo­ že ugušiti. Liječenje krvarenja iz pluća u bolnici ovisi o uzroku koji je doveo do krvarenja. nos ili na kirurškom odjelu. grlo. lažno iskašljavanje krvi. da bi. nakon dubokoga udisaja snažno kašljanje. potom bolesti jetre i manjak vitamina. mogu biti česti. Svako iskašljavanje krvi obavezno zahtijeva liječnički pregled i po­ vremenu kontrolu. guši. bojnih otrova. nadražujućih. Na prsni koš mogu se staviti hladni oblozi ili led u plastičnoj ili gumenoj vrećici. za to se vrijeme ne diše. U vrlo rijetkim slučajevima liječnik će pomisliti i na simuliranje. Svako naprezanje strogo je zabranjeno. Hripavac ili veliki kašalj (pertusis) bolest je koja je karakteristična po povremenim napadajima jakog kašlja pretežno u predškolske i škol­ ske djece. mogu se dati hladni napici. poslije opet snažno kašljanje. S obzirom na to što udisanje zraka kroz sužene glasnice podsjeća na kukurijekanje ili magareće meketanje. Sredstva protiv kašlja daju se samo ako je kašalj naročito jak. pa i blaga sredstva za umirenje živa­ ca. Ako je krvarenje nešto jače. često u »seriji« od 10 ili više iskašlja­ ja (izdisaja) jedan za drugim. pa na odjelu za uho. Uzglavlje treba da bude povišeno u polusjedeći položaj. Katkada su uz­ rok iskašljane krvi oštećenja plućnoga tkiva zbog udisanja »oštrih«. Boles­ nik mora iskašljavati.

Napadaje kašlja noću ili u rano jutro imaju pušači i osobe s kronič­ nom upalom dišnih putova drugoga uzroka. Napadaji jakog kašlja mogu se javiti i u bolesnika koji imaju srčane greške (mitralna stenoza). praćen gušenjem i plavom bojom kože. Upala . neugodan za slušanje. Ako je strano tijelo ostalo u dišnim cijevima. sukobi u obitelji ili na radnom mjestu. Slične napadaje kašlja imaju djeca koja su preboljela hripavac. ili je to proširena glavna krvna žila koja izlazi iz srca (aorta). Na kraju napadaja izbaci se mnogo gusto­ ga i ljepljivog ispljuvka. »samo što ne ispadnu«. neispunjene želje i si. Čest uzrok jakoga napadaja kašlja može biti strano tijelo u dišnim putovima. Javlja se u osobe koja nema nikakvu osnovu za kašalj. toliko i za njegovu okolinu«. često prethode zaraznim bolestima gripi i ospicama. Uporan kašalj traje tako du­ go dok se iz dišnih organa i putova ne izbaci sav sadržaj. tj. Ali i takav kašalj nije uvijek beskoristan. kašlja na »živčanoj ba­ zi« . jezik je isplažen. Tada je jak kašalj obično praćen guše­ njem i povraćanjem. u težim slučajevima čak nekoliko desetaka puta u 24 sata. obično mu prethodi jako uzrujavanje. jako je otežan izdisaj (astmatični napadaj). kreštav kašalj. koliko za bolesnika. npr. grkljana i dušnika. To su sezonske upale koje prolaze za ne­ koliko dana. Kod osjetljive djece napadaj kašlja može izazvati beznačajna upala ždrijela. grla ili dušnika. Napadi se mogu javljati nekoliko puta dnevno. Napadaji kašlja koji podsjećaju na hripavac mogu biti izazvani i povećanjem žlijezda (limfnih čvorova) koje se nalaze uz dišne putove i pritišću ih. Suh kašalj Kada se ne izbacuje ispljuvak. kašalj se naziva suhim. zabodena kost ili igla. oči se izbulje. Snažna struja zraka veći­ nom uspije izbaciti strano tijelo. Uzrok povećanja limfnih čvorova može biti bacil tuberkuloze i virus. Vrlo često (u manje djece gotovo redovito) na­ pad završi povraćanjem. u rjeđim slučajevima znatno duže. Suh kašalj najčešće se javlja s upalama gornjih dijelova dišnih puto­ va : ždrijela. Poznati su i napadaji histeričnoga kašlja. najčešće udahnuti komadići hrane. Suh je kašalj zapravo bez svrhe zato što ne »čisti dišne putove«.lice postaje plavo. često ukazuje na početak vrlo teških bolesti. Takava je ka­ šalj obično dubok. to je suh. Prije 50 godina opisana je težina bolesti u »kućnom liječniku« slije­ dećim riječima: »Napadaji su vrlo strašni i mučni. to su pretežno noćni napadaji praćeni osjeća­ jem gušenja. Bolest traje 3 do 4 tjedna. Opisane smetnje mogu nastati i zbog toga što tumori pritišću diš­ ne putove. napadaji kašlja sliče hripavcu.

pogoršava se zimi i poslije izlaganja tijela hladnoći. U ne­ kih ljudi kašljucanje postaje nervozna navika (tik). Takav tip kašlja tuberkulozni boles­ nici opisuju kao prvi znak bolesti. Suh dugotrajan kašalj javlja se i kod profesionalnih bolesti pluća. u ljudi koji duže vrijeme rade u kremenoj prašini. uha. slično kao trzanje gla­ vom. I udisanje nadražujućih plinova na radnom mjestu ili u kući može podražiti sluznice dišnih putova. stalno ili povremeno suho kašljucanje može biti i psihogeno uvjetovano. Ka­ šalj često ovisi o promjeni vremena. Kašalj je suh onda kada je samo refleks zbog druge bolesti. u rjeđim slučajevima maternice. u prašini željeza i duha­ na. ili žmirkanje. kašalj je pretežno vlažan.pluća i dušnica (bronhitis) može započeti suhim kašljem. I rak na plućima najavljuje se prvim. Dugotrajno. a dišni sustav potpuno je zdrav. . Kratko suho kašljucanje karakteristično je za početnu upalu porebrice (pleuritis). npr. Postoje i dugot­ rajne kronične upale dušnika i dušnica (kronični traheobronhitis). često i jedinim znakom: suhim. može se javiti kod bolesti jednjaka. napornim i trajnim kašljem. Poznata su kašljucanja zbog osjećaja neugode. ramenom. Dugotrajno i ne suviše jako kašljucanje može ukazivati i na ozbiljni­ je bolesti. tuberkulozu pluća. mnogo je češći suh kašalj zbog pritiska na dišne putove izvana: gušavost. kašalj je praćen oštrim bolom koji se pojačava prilikom disanja na onoj strani prsnoga koša gdje je upala započela (suha porebrica). povećana žlijezda. tu je nadražen samo centar za kašalj. bubre­ ga.

Zbog toga što bezazleno kihanje može najaviti ozbiljniju bolest. dodir. jače strujanje zraka. štiti dišne putove. miri­ si. Zrak iz pluća upravo eksplozivno prođe kroz nosne hod­ nike. odakle opet dolaze »naredbe« koje uključuju u rad brojne mišiće. kroz koja prođe snažna struja zraka pod ja­ kim pritiskom. poput kašlja. Kihanje započinje dubokim udisajem. Kihanje mogu izazvati mnogi uzročnici. U jednom trenutku meko se nepce spusti. koji inače sudjelu­ ju pri disanju i kašlju. npr. plinovi. pa taj snažni mlaz omogućuje da se iz nosa odstrane sve strane i štetne tvari. Tlak u plućima poraste. Istovremeno se napnu mišići koji sudjeluju pri izdisaju. U takvom slučaju kihanje može biti izazvano nadražajima ko­ ji kod zdrave nosne sluznice ne mogu izazvati nikakve promjene. nosni katar. a meko se nepce podigne i zatvori unutarnje nosne otvore. Zvučni »ap-ciha« može najaviti ozbiljniju zaraznu bolest. koji se upućuje osobi koja kiše sa željom da »sve osta­ ne samo na kihanju«. jedan je od prvih znakova gripe. hunjavica. Za razliku od kašlja. podražaj na kihanje ne dolazi iz sluznice dišnih cijevi. kao i nekih drugih bolesti dišnog sustava. u narodu je nastao iz­ raz »nazdravlje«. dimovi. kihavica. Nakon toga disanje potpuno prestaje. prašina. otvore se »vrata« za ulazak u nos. Kihanje se javlja gotovo redovito kod djece u početku ospica. dim. Osim glavobolje javlja se lagano oteknuće nosne sluznice. kako se još naziva. koja postaje preosjetljiva na podražaje. Podražaj odlazi iz nosa živcima u produženu moždinu. a najčešći je prehlada ili. Čest je uzrok kihanja preosjetljivost nosne sluznice (alergija) na ne­ ke tvari koje u nosnoj sluznici izazivaju jak podražaj: cvjetni prah. To je nesvjesna. paprika. nagla promjena temperature. nego samo iz sluz­ nice nosa. Postoje tvari koje gotovo redovito izazivaju kihanje ako dođu u do­ dir s nosnom sluznicom: papar.KIHANJE Kihanje. refleksna rad­ nja koja se odvija nezavisno od čovjekove volje. duhanski prah. .

Kihanje može biti izazvano i nadraživanjem vanjskoga slušnog kanala. na radnom mjestu. »kopkanjem uha«. Histerično kihanje može trajati satima. Takva se sredstva nazivaju kihavcima i mogu uzrokovati salve strahovitoga kiha­ nja. Kihanje se može namjerno izazvati plinovima i prascima. Kihanje može biti i histerična pojava. tjednima pa i mjesecima. zajedno sa suzavcima. Kihavci. parazitima u nosu. može se poja­ čati gledanjem u jači izvor svjetla: u sunce ili žarulju. obično poslije sukoba u obitelji. zbog neispunjenih želja.Nadražaj koji dovodi do kihanja. a nije dovoljno jak. pripadaju grupi bojnih otrova nadražljivaca. . Javlja se češće u žena.

predstavlja dodirnu površinu između čovjeka i njegove okoline. meha­ ničkih i drugih nadražaja. Tako se površinski sloj kože neprekidno obnav­ lja. koža štiti i od drugih vanjskih štetnih utjecaja: prevelike topline.000 kvadratnih centimetara. kemijskih. Koža ima bitnu ulogu u regulaciji tje­ lesne temperature. npr.000 i 19. Koža je i skladište neophodnih tvari za život. poput srca. toplinu. Zdrava i neoštećena koža sigurna je zaštita tijela od napada brojnih i često smrtonosnih klica bolesti. Ispod kutisa nalazi se potkožno tkivo. hladnoću i bol. AH koža nije samo »zaštitni pokrivač tijela«. zaštitne tvari za organizam. U koži se nalaze minerali. Debljina kože različita je na pojedinim dijelovima tijela i iznosi od pola milimetra na očnom kapku do pola centimetra na dlanu i tabanu. koje su na­ ročito brojne na dlanovima ruku i tabanima. Stanice rastu iz dubine prema površini i za trideset dana epidermis se potpuno izmijeni. koža obavlja brojne i za život čovjeka bitne funkcije. Površinski sloj kože (epidermis) nije iste debljine na svim dijelovi­ ma tijela. pa čak i neke tvari koje su štetne i nastaju poremećenom mijenom. antitijela. pritisak. jetre i bubrega. . prhuti.KOŽA I PROMJENE Koža (derma) je organ ljudskoga tijela.: vitamin D. Osim od bolesti. Na površini sloja nalaze se mrtve. tzv. Koža je građena od brojnih i različitih sta­ nica koje sačinjavaju dva glavna sloja. hladnoće. one se neprekidno odstra­ njuju. stvara zaštitni pigmentni sloj protiv štetnoga djelovanja sunčanih zraka. dok se dublji sloj naziva usmina ili kutis. Koža je također važan osjetni or­ gan. Površinski sloj kože naziva se pousmina ili pokožica (epidermalni sloj). proces je brži te dolazi do masovnoga odstranjenja orožnjenih mrtvih stanica. u njoj se nalaze brojna živčana vlakna i posebna živčana tjelešca putem kojih čovjek osjeća dodir. izlučuje masti. u predjelu kose. U koži se za­ država dosta vode. Na glavi. ljušte s površine. Kao »rezervoar«. rožnate stanice. prerađuje ili dogotavlja važne kemijske spojeve. Ukupna površina kože odrasla čovjeka iznosi između 16. ona je i pravi »mali laboratorij« koji proizvodi. koža sadrži oko 10 posto ukupne vode tijela.

4. Udubljenja i ispupčenja prema pousmini karakteris­ tična su za svakog pojedinog čovjeka. Osim masnoga tkiva. Odvodni kanal žlijezde.Usmina graniči s potkožnim tkivom. Krvna žila . vrlo značajne za regulaciju tjelesne temperature. ublažujući udarce kojima je tijelo svakodnevno izloženo. Ispod usmine nalazi se potkožno tkivo s mnogo masnoga tkiva. Žlijezde znojnice. Mnoge uočljive promjene na koži po­ sljedica su promjena u potkožnom tkivu. ujedno djeluje poput »amortizera«. ako je duže vrijeme u vodi. U usmini se nalaze brojne žlijezde lojnice. Pritiskom jagodica prstiju ostavlja se otisak. u njoj ima mnogo elastičnih vlakana i predstavlja najčvršći i najelastičniji sloj kože. a njen najpovršinskiji sloj nepropusnim za vodu. valovita. jer nema zaštitnoga masnog sloja. Masno tkivo. Zbog toga rožnati sloj na tim djelovima na­ bubri. ko­ je poput izolatora sprečava suvišan gubitak topline i predstavlja rezer­ vnu hranu tijela. 1 2 3 4 5 Okomit presjek kože: 1. Površina usmine neravna je. 5. Koža je bogato opskrbljena brojnim živcima. Žlijezda lojnica nema jedino na dlanovima i tabanima. u njoj se nalaze mnogi živčani završeci i posebna živčana tjelešca o kojima ovise pojedini osjeti kože. 3. U tom dijelu kože nalaze se i žlijezde znojnice. siguran znak za raspoznavanje (daktiloskopija). Loj čini kožu masnom i glatkom. 2. Brojne kožne bolesti nastaju zbog promjena u radu žlijezda znojnica i žlijezda lojnica. pod kožom se nalazei brojne veće krvne žile. Rožnati sloj.

Na koži se često vide promjene zbog bolesti nekoga organa u unutrašnjosti tijela. navest će liječnika da pomisli na bolest nadbubrežne žlijezde. Žućkastu primjesu boji daje potkožno masno tkivo koje je u čovjeka žute boje. Postepenim sunčanjem u koži se stva­ ra dovoljno zaštitnoga pigmenta. Zato srčani bolesnici teško podnose visoku temperaturu jer je to znatno dodatno op­ terećenje bolešću oslabljenoga srca. to je gotovo čitav »repertoar« mogućih reagiranja. ljuštenja i izrasline. di­ rektnim odvođenjem ili isparavanjem znoja. mjehuri. smeđu ili potpuno crnu boju kože. Tamna boja kože. mjehurići. krvne žile u koži mogu se maksimalno proširiti. odakle se odstranjuje bilo zračenjem. U slučaju visoke tjelesne temperature. Poznato je da kod nekih bolesti jetre i žučnih putova koža posta­ je žuta. Normalna boja kože je ružičasta i potječe od krvi koja se nalazi u površinskim krvnim žilama. Poremećaj u stvaranju pigmenata melanina ne prati samo neke kožne bolesti nego i niz poremećaja u unutrašnjosti organizma. Iako je vrlo osjetljiv organ. po plavoj boji kože postavit će dijagnozu srčanih bolesti. kod nekih trovanja plava i žarkocrvena. tada kroz čitavu kožu u jednoj minuti može proći gotovo 3 litre krvi. tako da i ljudi »bijele puti« mogu pod­ nijeti jače i dugotrajnije izlaganje suncu. toga pigmenta ima mnogo. U koži postoje posebne stanice koje stvaraju pigment nazvan melanin. Zato što je površinski organ. Tamna boja kože ovisi o količini pigmenata. žutu. Postoje brojne promjene na ko­ ži koje su posljedica smanjene ili pojačane pigmentacije. Potpuno različite bolesti daju iste promjene na koži. na njoj se mogu javiti mrlje. trajnih ili prolaznih poremećaja na krvnim žila­ ma kože. koža je najpristupačnija promatranju. Neke ljudske rase imaju crvenkastu. Krv koja dolazi u kožu ne samo što prehranjuje kožu nego regulira temperaturu. No. u najužoj je vezi sa svim ostalim organima i tkivima u tijelu. Brojnim živcima. Najčešće promjene na koži posljedi­ ca su naglih promjena. tvari koja se taloži u tkivima i ima svoju boju. koža nema velike mogućnosti reagira­ nja. prema vrsti osipa otkrit će zarazne bolesti. U ljudi tamne puti. Krv prenosi toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. Kroz kožu zdrave osobe protječe u jednoj minuti oko pola litre krvi. rane. liječniku nije teško postaviti dijagno- . može mijenjati boju. a stiskanje krvnih žila do blijede boje kože. kraste. Poznato je da nagla navala krvi u koži do­ vodi do rumenila. liječnik zna da ni jedna kožna pro­ mjena nije siguran znak određene bolesti. Količina toga pigmenta ne samo što određuje boju kože nego i boju kose i očiju. Unatoč tome. čvorići. bez sunčanja. kao što i ista bolest može dati potpuno različite promjene kože. limfnim i krvnim žila­ ma.U koži se nalaze brojne krvne žile. zapravo je zaštitna tvar jer štiti tijelo od pro­ dora štetnih ultraljubičastih zraka. naročito crnaca. Koža je vrlo osjetljiv organ. pa se često »unutarnja bolest« otkrije kožnom promjenom kao prvim znakom bolesti.

lokalizacije. da bi po­ slije 50. povraćanjem i proljevom. uz pomoć laboratorija ustanoviti o kojoj je bolesti riječ. Dugotrajno sunčanje ubrzava . godine života opet postala tanja. smežuranu. mišića. go­ dini ima kožu »poput dojenčeta«. Koža novorođenčeta je glatka. ali rijetkima je poznato da u histeričnih osoba može doći do pravih krvarenja u koži samo na »živčanoj bazi«. Pod starost poremećuje se cirkulacija krvi u svim organima i tkivi­ ma. koža je ogledalo psi­ hičkih pojava. rada. Mladenačka je koža glatka. Poznato je da se »staračka koža« ne javlja u istim godinama. mo­ gu se javiti i plikovi. Ali ako je kožna promjena jedini znak. potkožno masno tki­ vo nestaje. prehrane.zu bolesti. mjehurići. Kako dijete raste. Bore na koži Bore na koži. sužavaju i proši­ ruju krvne žile u koži. ima kožu poput starca. Na bore utječe nasljeđe. pogotovu ako su kožne promjene samo jedan od mnogobroj­ nih znakova bolesti. Pod čisto psihičkim utjecajem. živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje. neelastičnu. ili zbog dugotrajne žeđi. samo na »živčanoj bazi«. npr. tanka. suhu. Kod nekih se bore javljaju prije 50. pod očima se stvaraju mlohave kesice. Neke od tih kožnih promjena postale su poslovične u na­ rodu: »pocrvenjeti od stida«. obrazi omlohave. Dojenče koje zbog bolesti izgubi mnogo tekućine. tj. čvorići. Mnogi znaju da postoji psihogena urtikarija. autonomnoga živčanoga sustava. proširenosti. potkožno tkivo dobro je razvijeno. siromašna je vlagom te gubi elastičnost i počinje se smežurati. »naježiti se od užasa«. smanjuje se lučenje loja i znoja. tako i u koži. tada će isku­ san liječnik na temelju »finih detalja« oblika. poput sjede kose ili oslabljenoga vida i sluha. prozirna. godine života. »poblijediti od straha«. Kao vrlo osjetljiv organ. na­ peta. Ti živci upravljaju radom kožnih žlijezda. samo su jedan od znakova starosti. dok poneki starac u 70. Taj autonomni živčani sustav nalazi se pod jakim psihičkim utjecajem. U pubertetu postiže normalnu debljinu. Ishrana kože postaje sve slabija. U njoj se nalaze brojni ogranci živaca tzv. a cirkulacija krvi radi »bez greške«. elastična. Poznato je da se na koži mogu odraziti duševne promjene i raspoloženja. koža postepeno deblja. tj. To se događa i odraslim osobama koje boluju od bolesti što dovode do veliko­ ga gubitka tekućine. u njoj se nalazi dovoljno vode i masti. Poznato je da se »staračka koža« znatno ranije javlja u onih osoba koje je stalno izlažu suncu. koža postaje suha i lagano se ljušti. Na koži se ne odražavaju samo bolesti organa i tkiva tijela nego i psihičke promjene. na licu i drugim dijelovima tijela nastaju bore. način života.

Čak i pretjerano pranje kože sapunom oštećuje kožu jer skida previše masnoće s njenoga površinskog sloja. Pojedine bore. nedo­ voljan san. Nije točno mišljenje da je koža bakrene ili čak crne boje mnogo zdravija od kože koja nije suviše izlagana sunčanim zrakama. . da satima leže »pod najjačim suncem«. hrapava. Pod utjecajem sunčanih zraka javljaju se bradavi­ ce i druge izrasline. Kožu. Na koži koja je trajno izložena sunčanim zrakama javljaju se i druge pro­ mjene: proširenje krvnih žilica. pušenje. mrlje zbog pojačane pigmentacije i depigmentacije. Lijepu bakrenu boju poslije plaćaju preranim starenjem kože. pretjeran rad.Bore na vratu osobe koja je bila izložena dugot­ rajnom djelovanju sunčanih zraka proces sušenja. ponavljanih pokreta mišića. naročito žene. Osim predrasuda. često dubokim braz­ dama podijeljena u rombična polja. Neke osobe vrlo rano dobiju bore na čelu i li­ cu. Na kožu štetno djeluje i neuredan način života. uglavnom na licu. postepeno oštećuje sve ono što remeti dobru cirkulaciju krvi u koži. tamna. To se vidi na vratu ljudi koji stalno rade na suncu i vjetru. mogu nastati i zbog stalnih. i moda tjera mlade. koje više ne može spriječiti ni najskuplja kozmetika. koža postaje suha. koje mogu biti osnova za razvoj raka kože.

Bolest spontano nestaje prestankom puberteta. To se po­ stiže svakodnevim pranjem kože sumpornim sapunom i toplom vodom. vimlice (akne vulgaris) dugotrajna su kožna bolest koja se prvi put javlja u početku puberteta. produkta spolnih žlijezda. tj. Komedoni se istiskuju pomoću posebnih instrumenata. . ponekad je to moguće tek poslije smekšavanja vrućim oblozima ili parnim kupkama. mogu nastati i veći ognojeni čvorovi. tako i manjak nekih vitamina i probavne smetnje. ma­ saža povoljno utječe jer pojačava prokrvljenost. Uzroci koji dovode do akni različiti su i nedovoljno proučeni. U toku liječenja bitno je da se odstrani suvišna mast s lica. Najbolje je da oblik i vrstu kozmetičkoga preparata odredi stručnjak. pojavljuju se i na leđima. ekspresora. ekstrakte biljaka. rožnatih odljuštenih stanica i prljavštine. tj. Od svih preventivnih postupaka najvažni­ je je izbjegavati štetne utjecaje koji izazivaju prerano starenje kože. Po­ znata je važnost spolnih hormona. licu i oko nosa. hormone. Komedon je tamna. Svi ti postupci moraju se primjenjivati pravovre­ meno. Promjene su najčešće na onim mjestima gdje ima najviše lojnih žli­ jezda: na čelu. najčešće uz nos ili na nekom drugom dijelu kože lica i tru­ pa. ali često ostavlja du­ boke psihičke posledice i unakaženo lice. najmanje dvaput dnevno. slatkiši). Valja prijeći na dijetalnu hranu s malo masno­ ća i ugljikohidrata. u predjelu prsne kosti. slatkiše i kolače neko vrijeme ne treba uzimati. Već izražene bore ne može ukloniti nikakva krema niti masaža. a bakterije izazivaju upale i zagnojavanja. javlja se tzv. važan je i način prehrane: stvaranju akni pogoduje previše masti i ugljikohidrata u hrani (šećer. šunka. pospješuje rad žlijezda. To je upalno oboljenje žlijezda lojnica i kanala kojima loj dolazi iz žlijezda na površinu kože. Kao prva promjena. Niti jedna osoba koja je navršila 40 godina života nema normalnu kožu. Bubuljice (akne) Bubuljice. samo odlažu starenje kože. čokolada. gotovo crna toč­ kica koja se sastoji od masnoće. odnosno prvi znak bolesti. To su veći ili manji crveni čvorići s gnojnim mjehu­ rićem.Za njegu kože proizvodi se na stotine kozmetičkih preparata koji sadrže vitamine. zna se da postoji nasljedna sklonost poremećenom radu žlijezda lojnica. tzv. gdje ima mnogo lojnih žlijezda. komedon (miteser). neke vrste sireva dovode do pogoršanja. preparati djeluju preventivno. ramenima. poboljšava elastičnost. poput čepa zatvara ulaz u izvodni kanal žlijezde lojnice.

Na kožu se mogu stavljati oblozi koji sadržavaju blaga dezinficirajuća sredstva. Što su krvne žile jače punjene krvlju. dolazi do poboljšanja. Crve­ nilo nastaje i nakon uboda i trljanja kože. tada cijele bez brazgotine. Ako su čvorići u gornjim slojevima kože.Liječnici preporučuju i vitamine. redovito dolazi do proširenja krvnih žila na tom mjestu i javlja se crvenilo. Zavisno od visine tjelesne tmeperature. a zračenje kvarc-lampom zimi. Ako gnojna žarišta prodiru u dubinu. Crvenilo kože Crvenilo (eritem) kože posljedica je pojačane cirkulacije krvi u koži. 2%-tna borna kiselina. I vrlo kratko­ trajno izlaganje kože suncu može dovesti do jakoga crvenila zato što je koža postala preosjetljiva i jer su u nju došle fotosenzibilizirajuće tvari: sulfanamidi. mogu se stavljati i sredstva koja ubrzavaju ljuštenje kože. mirisna ulja. sredstva za spavanje kao barbiturati. kada popusti. Poslije dugotrajnoga mehaničkog pritiska. antibiotici se daju i po mjesec dana. postupak kojim se po­ tpuno odstranjuje najpovršinskiji sloj kože. odakle se gubi u oko­ linu. naročito ako su prožete mok­ raćom. poduzimaju se i plastične operacije. npr. Opće je poznato crvenilo pri povišenoj tje­ lesnoj temperaturi. ostavljaju ružne brazgotine koje unakazuju lice. naročito ako se naglo i predugo izloži djelovanju zraka. koji put hormonske preparate i antibiotike ako su nastala brojna gnojna žarišta. Sunčanje redovito dovodi do crvenila kože. Uz crvenilo javlja se i otok kože. Danas se često primjenjuje dermoabrazija. I normalna. Dijete mogu nadražiti pelene. Zbog toga se preporučuje sunčanje ljeti. ko­ ža postaje crvenija. naročito na moru. . a zbog duljeg izlaganja i mjehuri (to su opekline II stupnja). ružičasta boja kože potječe od krvi koja se nalazi u krvnim žilama kože i potkožnoga tkiva. svrbež. Poznato je da ljeti. zatim ostatak sapuna i nošenje nepromočivih tkanina koje spre­ čavaju isparavanje. Mala djeca i odrasle osobe do­ biju crvenilo uz osjećaj počenja oko čmara zbog dugotrajnoga trljanja (intertrigo). boje. Blijeda boja kože nastaje zbog stiskanja krvnih žila u koži. jer krv prenosi suvišnu toplinu iz unutrašnjosti tijela na površinu. količina krvi koja protječe kroz kožu može se povećati čak šest puta. Mnogobrojni i međusobno različiti uzroci mogu dovesti do općega ili ograničenog crvenila kože.

Obolijevaju uglav­ nom ljudi koji se loše hrane. pčela. ta »crvena pruga« znači da su bakterije prodrle u limfne putove i da mogu ući u krv. riječ je o boles­ nom stanju nazvanom eritrofobija. Nakon davanja seruma. crljenica. bolest je praćena visokom temperaturom. nastaje otrovanje krvi (sepsa). grloboljom. stida. nastaje zbog upale limfnih putova u koži. čvorići. takva koža podsjeća na opekline od sunca. ubodi insekata praćeni su otokom. poslije čitava koža postane tamna. stjenica. stršljena. javljaju se proljevi i duševne promjene. Unatoč tome što sunča­ ne zrake ne djeluju dugo i nisu jake. često praćenoga drugim promjenama na koži: mjehurima. najčešće iz šake ili stopala. Crvenilo odgraničeno samo na pojedine dijelove kože može biti uz­ rokovano ugrizom insekata: komaraca. različitih vrsta grinja koje žive u šumi. sirevi. otok i mjehuri javljaju se 7 do 14 dana poslije toga. Ako bakterije do­ đu u krv. obrazi su crveni. Potreb­ no je mirovanje i liječenje. Crvenilo se javlja na onim mjestima kože koja su izložena suncu: na glavi. jagode. Neke zarazne bolesti mogu započeti crvenilom kože. buha. hrapava i ljušti se. to je posebna reakci­ ja organizma koja se naziva serumska bolest. vratu. Uz crvenilo javljaju se i druge alergične promjene na koži: plikovi. crvenilo kod šarlaha nastaje zbog sitnoga osipa koji je toliko gust da daje sliku jedno­ ličnoga crvenila. ljuštenjem. Crvenilo obično »putuje« s mjesta upale. I upale vena praćene su crvenom i lagano otečenom kožom. Ograničeno crvenilo u obliku trake. ja­ ja. koje se neprekidno proširuju. mjehurići. Postoje i upale kože koje dovode do jakoga i jednoličnog crvenila. I manjak vitamina može dovesti do crvene boje kože. samo je okolina usana blijeda. osa. očnim kapcima. školjke. U nekih osoba crvenilo li­ ca javlja se svakodnevno i na najmanji psihički podražaj. Poznato je rumenilo lica zbog osjećaja neugode. otok na licu. I mnoge druge bolesti koje su praćene osipom daju dojam jednoličnoga crvenila: ospice. daju se antibiotici. Vrlo je čest uzrok crvenila preosjetljivost kože (alergija) na hranu. rukama. lijekove ili druge tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili su u direktnom dodiru. od lijekova antibiotici. crvenilo kože. tresavicom. Od hrane najčešće su uzrok rakovi. lijekovi protiv bolova i za snižavanje tjelesne temperature. Početna upala od koje polazi »crvena pruga« često je tako mala da se jedva uoči. sulfanamidi. Nedovoljno unošenje u tijelo vitamina grupe B dovodi do pelagre. Pravovremeno lije­ čenje redovito je uspješno. uglavnom penicilin. Takvo crvenilo obično je praćeno osjećajem topline i svrbeža. usnama ili na nekom dru­ gom dijelu tijela. . čvorićima i mjehurićima. Naročito jaka reakcija nastaje nakon uboda ve­ ćih insekata.Psihička uzbuđenja također mogu dovesti do crvenila kože.

gdje počinje kosa. veće promjene nazivaju se čvorovi. To su zapravo čvorići ili čvorovi koji podsje­ ćaju na bradavice. Čvorići i čvorovi mogu biti različitoga oblika i javljaju se pojedinač­ no ili u grupama. Staračke bradavice najčešće su na licu. Na toj osnovi postoje brojni »domaći« postupci uklanjanja bradavica. Bradavica (veruka) kožna je izraslina. potreban je pregled kod liječnika specijaliste za kožne bolesti. površi­ na može biti »iščohana« pa izgledaju kao cvjetača. Oko spolnih organa. imaju tanku petlju. obično su jako mekane. Često se nalazi na čelu. rukama i leđima. tj. osip je bakrenaste boje i može se ljuštiti. kod drugih prelazi u sitne mjehuriće ili u veće gnojne mjehure. Pod pojmom bradavice ljudi često razumijevaju različite kožne izrasline. Čvorići i čvorovi na koži Čvorići (papule) su uzdignuća kože ili kožne izrasline koje ne prela­ ze 1 cm u promjeru. povraćanjem. Osip uvijek započi­ nje kao mali čvorić kod malih i velikih boginja. javljaju se već u 40.Ograničeno crvenilo kože na raznim dijelovima tijela često nastaje kod kožnih bolesti. I sugestija pomaže. Traju li takve promjene duže vrijeme. uglavnom po­ slije spolnoga odnosa sa zaraženom osobom. godini života. dok liječnik smatra da je bradavica samo ona izraslina koju uzrokuje poseban uzročnik. nastaju . virus. Praćeni su ostalim promjenama na koži: crveni­ lom. Sifilitični čvorići veličine su graška ili lješnjaka i blijedoružičaste boje. Bradavice se pojavljuju i na spolnim organima. zatim promjenom temperature. ili u kombinaciji mrlja i čvorića. mjehurićima. Uzročnik je zarazna klica (spiroheta) sifilisa. smrznuti. mogu biti suhe i vlažne. ljuštenjem. obično su sitne. ne postoji opasnost da prijeđu u rak. svrbežom. sifilični osip može biti samo mrljast. Kod nekih bolesti osip ostaje kao čvorić. pojava se naziva »Venerina kruna«. uništiti kemikalijama ili kirurški odstraniti. »mokrenje na mjesečini«. bolni su ili potpuno neosjetljivi. proljevom. javlja se dva i pol mjeseca od trenutka zaraze. javljaju se izrasline koje narod naziva bradavicama. dolaze pojedinačno ili u grupama. blijedožute ili ružičaste. mogu zahvatiti samo ograničen dio kože. ili izbiju na velikoj površini. Mnoge zarazne bolesti koje su karakteristične po osipu započinju sitnim čvorićima. Bradavice se mogu spaliti. mogu biti pomični ili čvrsto srasli s kožom. ili su priljubljene širokom osnovom. Sifilis (lues) također je bolest kod koje se u drugom stadiju javlja osip s čvorićima veličine leće. naročito oko čmara. smetnjama disanja. npr.

od kosti i krvnih žila. mogu biti građeni od masnoga. za razliku od zloćudnih. tularemije. naročito u predjelu nosa i čela. i kao ružičasto. kod tuberkuloze kože i limfnih čvorova. tuberkulozu i druge bolesti. bazaliom. česti su na ožiljcima od opeklina. Potreba da se izvrši detaljan pregled izrasline proizilazi iz činjenice što se i zloćudni (maligni) tumori u početku javljaju kao »nedužni čvori­ ći«. Zloćudni tumor kože. koji put se pipaju kao čvorovi ispod kože. kao biserasto sjajno uzdignuće koje podsjeća na perlu. a drugi znatno veći prolaze bez ikakvih smetnji. kao što je svrab. najčešće su to dobroćud­ ni (benigni) tumori koji. Neki zloćudni tumori javljaju se kao čvorasta izbočenja nepravilne površine i brzo se pretvara­ ju u ranice. prate reumatsku bolest. često i različitih oblika. . Čvorovi pod kožom ne znače da već postoji opasnost od zloćudno­ ga tumora. Točna dijagnoza može se postaviti tek na­ kon liječničkoga pregleda. neki sasvim mali izazivaju jake bolove. mekano uzdignuće slično pločici. ili neka druga nagla promjena. s njihove površine cijedi se vrlo zarazna tekućina. Čvorići i čvorovi pojavljuju se kod mnogih gljivičnih i parazitarnih bolesti. Uzrok mogu biti: manjak vitamina A. Dobroćudni tumori mogu se nalaziti na različitim dijelovima kože i mo­ gu biti različite građe. Postoje bolesti kože koje se nazivaju prekanceroze. rak krvi (leukemija) i rak limfnih žlijezda (Hodgkinova bolest). papa­ gajske groznice. što znači da nakon dugoga vremena mogu prijeći u rak. javljaju se u mlađih osoba i nakon tridesetak dana nestaju. nagao rast. I upalne promjene mogu dovesti do čvorova i kvrga pod ko­ žom. U kožu mogu doći (metastazirati) i zloćudne stanice iz drugih dije­ lova tijela.tamo gdje je koža vlažna i postoji trenje. imaju ograničen rast. Na prednjoj strani potkoljenice mogu se pipati čvorovi veličine lješnjaka do veličine jajeta. gube. npr. česta krvarenja. Sumnjive su i opasne sve one promjene na koži koje traju duže vri­ jeme i na kojima se javlja ranica ili postoji dugotrajno ljuštenje. javlja se kao čvorić. vezivnog i hrskavičnog tkiva. prema tome i tvrdoće. Pod kožom se mogu napipati ciste i povećani limfni čvorovi u predjelu vrata. U čvoriće se ubrajaju i brojni tumori kože.

Dlakavost Dlakavost. pazuho. finije. Na ostalim dijelovima tijela dlake su tanke i najčešće jedva uočljive. U muškarca se pojačana dlakavost. kao kosa. Na jednom kvadratnom centimetru ima prosječno desetak dla­ ka. leđima i prsima. Dlakavost može biti nasljedna ili stečena u toku života. oko spolnih organa. njihove su dlačice slabije razvijene. tanje. poistovjećuje s muškošću. češća je pojačana dlakavost na pojedinim. Jedan od oblika nasljedne dlakavosti. Dlakavost zbog poremećaja u tijelu češća je u žena nego u muškaraca. Kompletna dlakavost dosta je rijetka. zatim ispod pazuha i oko spol­ nih organa. u žena se dlakavost mnogo lakše uočava. Dlake pokrivaju cijelu kožu osim dlanova i tabana. Pojačana dlakavost na ograničenim dijelovima tijela uglavnom se smatra normalnom pojavom. Takve ljude narod naziva »pasji ljudi«. U rijetkim slučajevima javlja se nasljedna dlakavost čitavog tijela pa koža čovjeka podsjeća na krzno životinje. tzv. I dugotrajno uzi­ manje hormonskih preparata izaziva pojačanu dlakavost. kosmatost (hipertrihoza-hirzutizam) označava prekom­ jeran rast dlaka po čitavom tijelu ili samo na ograničenim dijelovima. Za 10 dana narastu 3 mm. a dobro su razvijene sa­ mo na uobičajenim mjestima: kosa. najčešće na ramenima. brada i brkovi. sasvim krivo. ograničenim dijelovima. . ili zbog dužega djelovanja sunčanih zraka. trljanja. »pasji ljudi« Pojačana dlakavost može nastati na mjestima dugotrajnog podraža­ ja. Naročito su raz­ vijene na glavi.

Mali gnojni mjehurići nalaze se u najpovršinskijem sloju kože. dlake. za takve osobe čir na koži znak je da se krv »počela čistiti«. Korijen se uništava elektrokoagulacijom s pomoću tanke igle. bakterije ulaze i u kanaliće kožnih žlijezda i izazivaju upalu. uboda. međutim. koka. kemijskom depilacijom postiže se samo prolazan učinak. Isti uz­ ročnik kod neke osobe može izazvati jačmenac na očnom kapku. Uzročnici gnojenja prenose se od bolesne osobe na zdravu. Postupak je dugotrajan i skup jer se uništava »dlaka po dlaka«. Istovremeno upala kože i mišića (dermatomiozitis) praćena je pojačanom dlakavošću. Liječenje dlakavosti ovisi o uzročniku. korijen dlake ostaje i ona ponovo raste 1/3 mm dnevno. pa i kroz nevidljiva oštećenja kože. pa dlaka postaje svjetlija . U jednom postupku može se spaliti najviše stotinjak dlaka. naj­ prije se javljaju sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. poslije njihove upotrebe dlake ponovo rastu. Postoje različiti postupci odstranjivanja suvišnih dlaka. papile. Najčešći su mehanički: brijanje (uglavnom pazuho) i čupanje dlaka pomoću pincete. gdje ga spali. u kožu dolaze preko manjih rana. Pojačana dlakavost javlja se kod tumora mozga i nadbubrežnih žlijez­ da. anginu ili drugo gnojno oboljenje. hormonalna terapija. takve dlake mogu se pojaviti i na trupu. upotrebljavaju se kao kreme i praškovi. Mnogi su još i danas u teškoj zabludi kada smatraju da čirevi i druga gnojna oboljenja kože nastaju zbog »nečiste krvi«. gljivičnih oboljenja. Dlakavost se pojačava nakon klimakterija ili prestanka menstruacije. . Tamne osobe mogu upotrijebiti i kemijsko sredstvo (superoksid) za izbljeđivanje. Dlakave su i potpuno zdrave žene koje nemaju nikakav hormonalni poremećaj. udovima i licu. a daje se i tzv. igla se uvede uz dlaku u kanal sve do korijena dlake. u žena kod tumora jajnika. tzv. ekcema. valja liječiti osnovnu bolest. Gnojne upale kože Uzročnici gnojnoga oboljenja kože često su zarazne klice kuglasto­ ga oblika iz grupe tzv. koja se po­ stepeno zamućuje i na kraju ognoji. Gnojne upale kože nisu samo problem pojedinaca nego cijele porodice. Ako je to tumor ili neka dru­ ga bolest. Takve su promjene kod malih i veli­ kih boginja.U žena se javlja u obliku tamnih i grubih dlaka iznad usana. kod druge »kukac« na prstu ili čir na koži. Jedini način potpunoga uništenja dlakovsti je uništavanje korijena. primjenjuje se i operativni zahvat. Postoje kemijska sredstva pomoću kojih se dlake odstranjuju (depilatori).

Dođe li do gnojnoga oboljenja kože. Krasta Krasta (krusta) nastaje sušenjem i zgrušavanjem tjelesnih tekućina koje dođu na površinu kožnih oštećenja. otvaranja čira. crvena i topla. tamnosmeđe pa i crne. bez obzira nastaju li zbog bo­ lesti ili povrede. sapunom ili posebnim deterdžentom koji uništava bakterije (cetavlon). . Tjelesne izlučevine jesu krv. kako bi se odstranio gnojni sadržaj. ili samo jedan veliki. Boja kraste ovisi o vrsti tekućine i može biti svijetložute boje poput jantara. smeđe. Mnogi su bolesnici šećernu bolest otkrili samo zato što su se obratili liječniku zbog čireva na koži. Na­ ročito su opasni čirevi na nosu i gornjoj usni. glatka. vrlo je čest na šiji. . Nakon pucanja. . a ne u kadi. naročito su im sklone osobe koje boluju od šećerne bolesti. iz sadržaja mjehurića nastaju kraste (male i velike boginje). valja se pridržavati slijedećih uputa: .ruke je najbolje obrisati u papirnati ručnik ili ubrus koji se poslije toga spaljuje. Kraste nastaju kod svih onih bolesti kada se stvaraju mjehurići na koži. Više manjih čireva po tije­ lu. dolazi do spontanoga prodora gnoja . poslije je potrebna kirurška intervencija. . prati ga visoka temperatura.poslije previjanja dobro oprati ruke u tekućoj vodi.Veće gnojno žarište. tresavica i opće loše osjećanje. vezano uz korijen dlake.posteljno rublje i ručnike valja obavezno kuhati ili prati na najvi­ šoj temperaturi koju podnosi materijal. Smanjenu ot­ pornost tijela na gnojna oboljenja imaju i kronični alkoholičari.upotrijebljenu gazu i zavoje staviti u papirnatu vrećicu i odmah spaliti. ili barem u vlastiti ručnik. naziva se čir (furunkul). kronični bubrežni bolesnici. . na tim mjestima ne smiju se tiskati jer bakterije vrlo lako prodiru limfnim putovima do moždanih opni i izazovu upalu (meningitis).kupa se pod tušem. slabokrvne osobe. zahtijevaju liječenje. preko koje se prenosi zaraza na druge osobe. Veći čir koji se sve više širi u dubinu i širinu naziva se karbunkul i nastaje spajanjem više manjih čireva. Čir na koži kuglasto je izbočenje nad kojim je koža napeta. Kada čir sazre. naročito penicilina. Širenje se može spriječiti davanjem antibiotika. Čirevi se češće javljaju u osoba koje imaju smanjenu otpornost kože ili smanjenu otpornost čitavoga organizma. krvna plazma i gnoj.

koje nastaju kao posljedica preosjetljivosti na neke tvari s kojima koža dolazi u dodir bilo direktnim dodirom ili putem krvi. ili namakanjem u ulju. Brojne i debele naslage krasta na glavi i bradi posljedica su gljivič­ nih bolesti. manjak vitamina B-2 izaziva crvenilo i ljuštenje oko usana i očiju. Ljuštenje kože Neznatno ljuštenje (deskvamacija) normalna je pojava na koži.Kraste nastaju i poslije gnojnih oboljenja kože. sitan. koji često vlaži. tj. te mrtve. u predjelu gdje je kosa. razrijeđenom otopinom vodikovog superoksida. Postoji čitav niz različitih bolesti koje dovode do pojačanoga. mastan. npr. krasta otpadne sama od sebe. blagim dezinfekcionim sredstvom. morfija. Kraste se pojavljuju i kod alergičnih bolesti kože. Odljuštene stanice mogu biti različite boje. Po­ vršina kože pokrivena je mrtvim stanicama koje neprekidno otpadaju. grizlice. no može se proširiti i na cijelu površinu. Mazanje kože jodom također izazi­ va ljuštenje. na nogama i rukama nastaju pucanjem mjehurića. ljuske će imati bijelosrebrnastu boju. lijekovima. a nadomještaju ih nove koje rastu iz dubine kože. Pojačano ljuštenje zahvaća uglavnom samo ograničene dijelove kože. poznato je ljuštenje kože nakon dugotrajnijega sunčanja. manjak vitamina B-grupe izaziva bolest koja se naziva pelagra i karakterizirana je ljuštenjem tamne i suhe kože. aspirina. npr. Odljušten skup stanica može biti suh. uglavnom su pokrivane kras­ tom. I manjak nekih vitamina izaziva ljuštenje kože. Pojačano ljuštenje javlja se nakon upale kože. Kraste se ne smiju nasilno skidati jer su često zaštita ozlijeđene ko­ že od novih štetnih utjecaja. a sušenjem nastaju kraste. od prljavštine potamne. jači gu­ bitak mrtvih stanica s površine kože može se vidjeti na glavi. uvuče zrak. ili jačih dezinfekcionih sredstava. sušenjem gnoja. Takva je bo­ lest alergični ekcem. koje sačinjavaju ljuskice. beladone. a to znači do vidljivog ljuštenja kože. Sve površinske rane na koži. »krpama«. Liječnik je skida nakon toga što je »omekša«. . orožnjene stanice nazivaju se prhut. javlja se i prilikom uzimanja lijekova. ta je pojava jedva uočljiva. ili se koža ljušti u veli­ kim pločama. Kada se ispod kraste stvori nova koža. hranom. bit će žute boje. Koža se ljušti redovito poslije namakanja ili obloga od borne kiseli­ ne. kraste su čvrsto srasle sa svojom podlogom i svako nasilno skidanje uzrokuje nova oštećenja. ako se između rožnatih stani­ ca. Unatoč tome što čovjek dnevno gubi milijune mrtvih stanica. ako su ljuske masne.

Uzročnik toj opasnoj pojavi jesu bakterije gnojenja. to su crvene uzdignute ploče koje su oštro ograničene i pokrivene srebrnastim ljuskicama. koje stvaraju kraste smeđe boje. koža je suha. na taktovi­ ma i koljenima. hrapava. . U najtežim slučajevima rožnati je sloj toliko debeo da koža podsjeća na oklop pokriven brazdama i pukotinama. Takva je koža naročito osjetljiva. U prvoj ili drugoj godini života javlja se rijetka bolest koja se naslje­ đuje : koža svojim izgledom podsjeća na kožu ribe. bolest je praćena i crijevnim smetnjama. a mo­ gu biti i veće. npr. najčešće se javlja u pubertetu kada lojne žlijezde počinju pojačano lučiti. oko pupka. Seboreja je pjačano lučenje loja. Obično su žućkastosmeđe boje i pokrivene sitnim ljuskicama. jav­ lja se naročito kod mladih ljudi u obliku oštro ograničenih mrlja. koja tada pocrveni. Kod novorođenčeta i dojenčeta može se pojaviti jako crvenilo kože i ljuštenje s velikih površina. mala djeca mogu je dobiti u prvom mjesecu života. na tjemenu se stvara­ ju naslage masnih ljusaka koje pucaju te se dobiva izgled pločica. lakta. dolazi do točkastog krvarenja. naročito na prstima nogu i ruku. u krpama. odljuštena koža izgledom podsjeća na opekline. na dlanovima i ta­ banima. kronične bolesti kože koje su karakterizirane ljuštenjem. po­ javljuje se samo na pojedinim mjestima. Ljeti. pahuljasto ljuštenje nastaje poslije ospica i crljenca (rubeole). rijetko kada zahvaća čitavu ko­ žu. Bolesno mjesto pokriveno je suhim ili vlažnim masnim ljuskama. pokrivena sivosmeđim ili srebrnastim grubim ljuskama. uzrok bolesti nije poznat. često se javlja na tjemenu i ši­ ri na čelo. na pred­ nju stranu prsnoga koša. Upala je ograničena na leda. pod djelovanjem sunčanih zraka. Jako ljuštenje javlja se poslije upale kože (seboroična upala kože). koji je često promijenjenoga sastava. koje su Čvrsto srasle sa svojom podlogom. Takve promjene najčešće se javljaju na glavi u predjelu kose. I gljivična oboljenja čest su uzrok ljuštenja kože. Bolest počinje gnojnim mjehurićima ili većim mjehu­ rima. tada dolazi do ispadanja kose. Mrlje su obično pola centimetra u promjeru. zato se i naziva riblja koža (ihtioza). naročito onih ko­ je su praćene osipom. najčeš­ će na vratu i leđima. Gljivična oboljenja na nogama i prstima ruku također dovode do ljuštenja. bolest se uglavnom vraća. pitirijaza. obično nastaju znatna poboljšanja. liječenje je obavezno. narod to naziva tjemenica. koji se šire po koži i pucaju.Ljuštenje se javlja poslije mnogih zaraznih bolesti. poput mekinja. Jedna od najčešćih i najpoznatijih je psorijaza. postoje uspješna antimikotična ljekovita sredstva. Postoje dugotrajne. do sitnoga ljuštenja može doći i na trupu ako je osip bio jače iz­ ražen. kada se ljuskice nasilno skidaju. Fino. Najizrazitije ljuštenje nastaje poslije šarlaha u dru­ gom tjednu bolesti. Takva upala zahvaća kod djeteta veliku površinu kože.

lagano otečenoj i bolnoj koži. može biti sukrvava ili krvava. U dojenčeta se vide sitni mjehurići koji podsjećaju na »kapi rose«. fizikalnih i kemijskih utjecaja. na licu. Mjehurići i mjehuri na koži Mjehurići (vezikule) nastaju kada se uzdigne površinski sloj kože. često i manji. tako da se pojačano znoje. Tu različitost uspoređuju s izgledom »zvjez­ danoga neba«. ali mogu se javiti i na drugim dijelovima tije- . ili sa slikom »astronomske karte«. to su najprije sitni čvorići veličine glavice pribadače. mjehurići su sitni. gljivica i drugih parazita. treći dan se za­ mute. vratu i prsima. osip počinje sitnim mrljicama. Mjehur (bula) razlikuje se od mjehurića samo veličinom. Sadržaj mjehurića i mjehura najčešće je bistra tekućina. mjehurić puca i na tom se mjestu stvori krasta. i pokrivene sitnim ljuskicama. nastaju zbog zastoja znoja u kanalima žlijezda znojnica. ili su u ti­ jelo unijete probavnim ili dišnim sustavom. suviše utopljavaju. mjehurići se nalaze u grupama i ispunjeni su bistrom tekućinom. mjehurić postaje mjehur kada prelazi veličinu zrna graška. tako da se neki već suše. bolest je praćena jakim bolovima duž oboljeloga živca. mjehurići su obično okruženi tankim crvenim rubom i izbijaju na mahove. u muškarca se javlja na mjestu gdje mošnja (skrotum) dodiruje bedro. mogu biti posljedica djelo­ vanja različitih otrova. smješteni su površinski na koži i ispunje­ ni bistrom tekućinom. često veće od 10 cm u promjeru. svega ne­ koliko milimetara u promjeru. Sadržaj mjehurića po­ staje mutan. koja se postepe­ no zamućuje. najčešće istov­ remeno.Postoji gljivica koja se razmnaža tamo gdje ima dovoljno vlage i topline. na tom mjestu vide se crvenosmede mrlje. kada su mjehurići ispunjeni gnojem nazivaju se pustule. Isti virus koji u male djece izaziva male boginje. najčešći su duž rebra »kao pojas«. puknu i nastanu kraste. Mjehurići su popratna pojava zaraznih bolesti i mogu nastati zbog preosjetljivosti na tvari koje dolaze u kožu direktnim dodirom. Bolovi traju još tridesetak dana. a već nakon nekoliko sati stvori se mjehurić. ždrijela grkljana. To je naglo. iz kojih nastane sitan čvorić. u kosi. poslije se na njima jave sitni mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom. javljaju se u djece koju neprikladno oblače. dok drugi tek nastaju. osip se javlja i na sluznici usne šup­ ljine. i koju neredovito peru. osim na koži. jače znojenje izaziva svrbež. u odrasla čovjeka može izazvati bolest koja se znatno razlikuje od bolesti djece i naziva se herpes zoster. a šupljinu ispuni tekućina. na koži se javljaju mjehurići na crvenoj. akutno oboljenje živca i kože. Mjehurići se redovito javljaju kod vodenih kozica ili malih boginja (varičela). u »šubovima«.

na živu. S obzirom na to što bolest sliči na herpes. vrat i leđa odraslih. osnovne pro­ mjene zbivaju se na nogama. Postoji bolest (uzrok se ne zna) koju također prate grupirani mjehu­ rići na crvenoj podlozi. Male nakupnine sitnih mjehurića često se javljaju u kutovima usta. Osip se najprije javi na sluznici usne šupljine i ždrijela. koje postepeno cijeli oko 10 dana i ne ostavlja ožiljak. upalu pluća. a njihov sadržaj stvara krastu. penicilin. Za razliku od malih boginja. Na koži prstiju nogu i ruku javljaju se mjehurići i mjehuri izazvani gljivicama. koji puk­ nu nakon nekoliko dana. na spolnom organu muškarca. Od lijekova daju se sredstva protiv bolova. čvoriće. Velike boginje (variola) često su smrtonosna bolest i počinju mjehu­ rićima. a povremeno se vide i sitni mjehurići koji pucaju. hladnoćom. svaka nova trudnoća daje težu sliku bolesti. sulfanamide. mjehurići se međusobno spajaju u veće mjehure. Razvoj osipa od mrlje do kraste traje oko sedam dana. Zbog preosjetljivosti na podražaje može se javiti dugotrajna. pojavljuju se najčešće između prstiju. koža je crvena. zatim na koži donjega dijela trbuha. zatim mala nakupina sitnih mjehurića. Dugotrajan pritisak poremećuje cirkulaciju krvi u koži i izaziva mjehur. koji puca. kao i dugotrajno trenje kože. valja se mazati cinkovom pastom da se što prije osuše. Do takvih promjena može doći i na spolnim organima. kronična upala kože poznata pod nazivom ekcem. te nastaju rane na koži (dekubitus). su­ še se i ljušte. u žena se javlja u toku trudnoće. gripu. Lijeka nema. naziva se upala slična herpesu (dermatitis herpetiformis). osip dolazi odjednom i nema istovremeno mrlje. Mjehurići i mjehuri javljaju se i zbog preosjetljivosti kože na lijeko­ ve i kemijske tvari: aspirin.la. zatim zahvati cijelo tijelo. Veći mjehuri javljaju se zbog oštećenja kože toplinom. formalin. Lijek koji uništava uzroč­ nika ne postoji. kemijskim i mehaničkim nadražajima. uvijek pošteđuju glavu. a otro- . s čvorićima. javlja se uz još neku bolest. malariju. nazivaju ih groznicom i smatraju više ružnom i dosadnom pojavom ne­ go ozbiljnom bolešću. Najprije se javlja svrbež i pečenje. a bolest se zove herpes simpleks. Opekline i smrzotine II stupnja izazivaju velike mjehure. tako nastaju nepravilna ljuskasta područja. mje­ huriće i kraste. Sitni mjehurići karakteristični su i za svrab. poslije na koži. Sklona je ponavljanju i karakteristična po jakom svrbežu. Mjehurići se brzo zagnoje i pucaju. Svrbež je najrani­ ji znak bolesti. pucaju. npr. Mjehuriće izaziva virus. obično na licu. na mjestu mjehurića pojavi se bolno crvenkas­ to oštećenje. te oštećenje zbog dugotrajnoga pritiska. Tak­ vi mjehuri i rane na koži stvaraju se u osoba koje leže bez svijesti.

. u predjelu kose i u usnoj šupljini. ali se može prenijeti i na čovjeka.vane su. ili se sakuplja u većim količina­ ma u potkožnom tkivu. naziva se pemfigus. po čitavom tijelu. obično po­ činje u trećoj ili četvrtoj godini života i nestaje u pubertetu. mjehuri mogu zahvatiti velik dio kože. Do pojačanoga stvaranja pigmenta melanina ne dolazi samo pod utjecajem zračenja nego i zbog poremećaja u radu žlijezda. to je bolest prije svega životinja biljoždera. ali ne boli. ugljičnim monoksidom. najprije na licu i rukama. sadržaj mjehura vrlo je zarazan. Postoji akutna i kronična bolest (uzročnik je nepoznat). mjehur puca i stvaraju se smedecrne kraste. tada se krv izlijeva u kožu. Mrlje na koži Mrlje ili pjege (makule) ograničene su i mjestimične promjene kože. zbog pore­ mećaja u radu nadbubrežne žlijezde javlja se tamnija boja kože. teška i smrtonosna. naročito na dlanovima i tabanima. Okolna je koža jako otečena. Dolazi do izljeva krvi u mjehur. ta mjesta se vide kao crvene mrlje koje nestaju na pritisak. ako se krvne žile prošire. pucaju i stvaraju kraste. Stoga narod bolest naziva crni prišt (bedrenica). takve mrlje ne nestaju na pritisak. nalaze se u razini kože i od nje se razlikuju samo po boji. mrlja se ponovo javlja. kod koje se na upaljenoj ili naizgled normalnoj koži i sluznici povremeno stvaraju mjehuri. I uzročnici gnojenja izazivaju u male djece i starijih ljudi mjehure veličine golubinjega jajeta. Crni prist (antraks) je mjehur na koži na mjestu gdje je ušao bacil. ubrzo poslije poroda. Bolest je dugotrajna. prosječna je veličina mjehura 1 centimetar. Bistar sadržaj mjehura zamućuje se i postaje gno­ jan. poslije na čitavom tijelu (Adisonova bolest). Mrlje mogu nastati zbog mjestimično povećane ili smanjene količi­ ne obojene tvari (pigmenta) u koži. Najčešće su posljedica promjena na krvnim žilama kože. Mrlje mogu nastati i zbog pucanja krvnih žila. na crvenoj i otečenoj pod­ lozi. npr. Bakterije mogu izazvati veće mjehure na koži. Mjehuri su ispunjeni bistrim ili crvenkastim sadržajem. tabletama za spavanje (barbituratima). najčešće na glavi. kada pritisak popusti. uzročnik sifilisa može uzrokovati mje­ hure na različitim dijelovima tijela. Postoji nasljedna bolest kada je koža tako osjetljiva da već na naj­ manji podražaj stvara mjehure ispunjene bistrim sadržajem. U novorođenčeta i dojenčeta. takvo je stanje uvijek praćeno povišenom temperaturom i tresavicom.

uzročnici djeluju na krvne žile. šarlah. Postoji još jedna zarazna bolest dječje dobi koja je praćena mrljastim osipom i vjerojatno uzrokovana virusom. dolazi i do promjena na unutarnjim organima. uz tamniju boju kože javlja se i pojačano orožnjenje i ljuštenje. crljenice. naročito na dlanovima i tabanima. koje se mjestimično proširuju ili pucaju. često je posljedica upala kože i javlja se na mjestu gdje su bili mjehuri. mrlje se javljaju najprije na licu. osip obično započinje iza uške. Tamnija koža često se vidi na potkoljenicama gdje su proširene ve­ ne. dok se isti lijek može javiti različitim promjenama na koži. zatim na trupu i udovima. Mrlje. malih boginja i pjegavoga tifusa. Ima osoba koje uopće ne mogu stvarati pigment melanin (albinizam). Mrlje nastaju zbog toga što se ne stvara dovoljno pigmenta. takav izgled us­ poređuju sa zemljopisnom kartom. svrab. a kada počinje padati.Žutosmeđe mrlje javljaju se u trudnica. Kod ospica postoje grube mrlje tamnocrvene boje. povišena temperatura. postoje lijekovi kojima se to područje kože maže kako bi postalo tamni­ je i manje uočljivo. Uzročnik dječje bolesti. na koži često prate zarazne bolesti. Na šakama. uzročnik je nepoznat. osip je redovita pojava. kod trbušnoga tifusa. Dugotrajan mehanički pritisak na koži dovodi do promjene boje na tom mjestu. žljezdane groznice javlja se neredovito. dugotrajno crvenilo. pa se preko lica i čela širi na vrat. podlaktici i vratu vide se bijele mrlje omeđene tamni­ jim rubom. crljenac. Tamnija boja kože prati mnoge kožne bolesti. takve promjene nazivaju se vitiligo. različiti lijekovi javljaju se istim osipom. Mrljast osip (mrlje zahvaćaju veću površinu kože) može biti poslje­ dica preosjetljivosti kože na neke tvari (alergija). ili tzv. promjena nastaje zbog poremećene cirkulacije krvi. naročito na čelu i licu. jest vi­ rus. trup i udove. javlja se zbog otrovanja arsenom. a naziva se zarazno crveni­ lo (infekciozni eritem). ružičasto crvenilo. javlja se osip. koje zahvaća trup i udove. Kod osipa. »flekovi«. . javlja se trećega ili četvrtoga dana bolesti. Albinizam može zahvatiti i ograničene dijelove kože. stvarajući bijela žarišta. Vrsta osipa nije karakteristična za pojedini lijek. tri dana traje visoka temperatura. infekciozne mononukleoze. duže upotrebe lijekova u kojima ima arsena. Zarazne boles­ ti kod kojih su mrlje u obliku osipa gotovo redovita pojava nazivaju se osipne (egzantematične) bolesti. koja se naziva trodnevna groznica. glavobolja. Osip podsjeća na zarazne bolesti: ospice. uz alergičan osip javlja se proljev. koje se naročito dobro vide na licu. manje crvene mrlje međusobno se spajaju tako da lice izgleda išarano. I lijekovi izazivaju mrljast osip (medikamentozni osip).

bronhijalna astma. Što ima više kisika. zbog aler­ gije. najčešća je na rukama. naročito prilikom pojačanoga tjelesnog napora. Plava boja kože ovisi i o stečenim srčanim greškama. Poznato je da je arterij­ ska krv svijetlocrvene boje. Plava boja javlja se kod onih bolesti koje dovode do sužavanja dišnih ci­ jevi (otok glasnica. šarlaha. Plava boja kože Plava boja kože (cijanoza) značajan je simptom bolesti srca. boja se mrlje ne mijenja kao onda kada je posljedica proširenja krvnih žilica. u starijih ljudi krvne žile pucaju zbog ateroskleroze. U druge djece plava boja nastaje tek u pubertetu. Dugotrajne. hripavac. Plava boja može zahvatiti čitavu površinu kože. koju uzrokuje ili otežano opskrbljivanje krvi kisikom u plućima. javljaju se sitne pjege (purpura). koja se nalazi u crvenom krvnom zrncu i naziva se hemoglobin. Do krvarenja u koži dolazi i zbog preosjetljivosti na lijekove. najčešći je uz­ rok upala srca. što je manje kisika. kronične bolesti srca i pluća povremeno izazivaju pla­ vu boju kože. ospica. kada se organizam naglo razvija. difterija. Plava boja kože potječe od plave boje krvi. javlja se plava boja kože. koje imaju važnu ulogu u grušanju krvi. naročito u žena za vrijeme menstruacije. naročito reumatska upala. upala grla. takva su krvarenja kod trbušnog tifusa. Kisik u krvi veže se na crvena krvna zrnca. a može biti ograni­ čena samo na pojedine dijelove. Kod jednih plava boja nastaje zbog povećanoga tjelesnog mirovanja. Vrijeme kada će se javiti plava boja kože ovisi o vrsti srčane greške. Poremećaji u radu srca često uzrokuju plavu boju kože. Neke srčane greške mogu se izliječiti operativnim putem. Na pritisak prstom. tu- . krvi. Svijetla boja krvi potječe od kisika koji je u njoj sadržan. po­ staje tamnija. zbog manjka C-vitamina. na jednu boju. Vrijednost hemoglobina u krvi iznosi 16 g na 100 ccm krvi. Ako je više od trećine hemoglobina bez kisika. odražava se točkastim krvarenjem u koži i sluznici. Do plave boje kože dovest će i sve one promjene u dišnim putovima koje sprečavaju normalan prolaz zraka u pluća (plavičasta boja kod te­ žih upala pluća jer su jednim dijelom ispunjena upalnom tekućinom).Mrlje mogu nastati i zbog krvarenja u koži. Manjak krvnih pločica (trombocita). ili kroz ne­ prirodne otvore u srcu dolazi do jakog miješanja venozne i arterijske krvi. usnama i sluznici usne šupljine. i to na jedan pigment. pluća i otrovanja. Neka su djeca zbog srčanih grešaka plava odmah nakon poroda. krv je svjetlija. otro­ vanja krvi (sepse). licu.

Plikovi na koži Plik (urtika). Plik je uglavnom kratkotrajna prolazna pojava. Mogu se javiti i još neki znaci. Izrazito je plava boja lica prilikom epileptičkoga napada (padavice). Neki otrovi djeluju na hemoglobin u crvenim krvnim zrncima tako što ga onesposobljavaju za prijenos kisika (pretvaranjem dvovaljanoga željeza u hemoglobinu u trovaljano. Ta se pojava naziva methemoglobinemija. tablete protiv bolova koje sadrže fenacetin. Liječenje ovisi o uzroku. naročito u proljeće kada je količina C-vitamina u tijelu znatno smanjena. anilin. uši. upalne bolesti liječe se antibioticima i sulfanamidima. koprivnjača. Srčane se greške operiraju. U rijetkim slučajevima postoji i nasljedni poremećaj u krvnom pig­ mentu. Na tamnoj koži cijanoza se teško uoči. tzv. direktno u krv. može biti različitoga oblika i veličine. zatim lijekovi sulfanamidi. do 10 cm u promjeru. Koža postaje sivoplave boje. Plava boja kože može nastati zbog otrovanja.mori). tamo gdje je cirkulacija krvi znatno usporena. za jake hladnoće. Poznata su smrtonosna otrovanja dojenčadi ako su omatana pelenama koje su imale bolničke žigove na­ močene u anilin (koji je ušao u tijelo preko kože). dojenče ubrzo poplavi. pločasto je uzdignuće koje je obično ruži­ časte boje. Posebnim aparatima točno se ustanovljava količina promijenjenoga he­ moglobina. vješanja. Od kemijskih spojeva koji dovode do takvih promjena najpoznatiji su nitriti (umjetna sol). nitroglicerin. vodikov peroksid. tada se jedino može vidjeti na sluznicama. i nastaje zbog nakupljanja tekućine u najpovršinskijem sloju . Nitrita ima i u nečis­ tim bunarskim vodama gdje trune organska materija. davljenja). ali ne na­ ročito jako izraženi: glavobolja. na istaknutim i izloženim dijelovima tijela. tj. Ako pije takvu bu­ narsku vodu. Plava boja može nastati na pojedinim ograničenim dijelovima kože. To se može vidjeti zimi. Od lijekova daje se mnogo C-vitamina i posebna boja. već u toku davanja lijeka dolazi do vidnoga poboljšanja. metilensko modrilo. Čest uzrok plave boje kože jesu povrede dišnih putova i strana tijela u dišnim putovima (prilikom utapljanja. otežano disanje. Zato liječnik stupanj cijanoze određuje prema izgledu sluznice usne šup­ ljine. redovito praćena svrbežom kože. Liječenje plave boje kože zbog »otrovanja u krvi« vrlo je uspješno. kao što su prsti na rukama. oksidirano željezo). nos. srčane slabosti liječe se lijekovima za srce. pa takva djeca obično imaju plavkastu boju. Na pojavu plave boje znatno utječe pigmentacija kože.

daje se i adre­ nalin. po­ vraćanje . u težim sluča­ jevima daju se i hormonski preparati. plikove može izazvati mehanički nadražaj: pritisak.povišena temperatura. Valja se hraniti dijetalno i ne treba jesti prvi dan. zatim fizički napor. hormon nadbubrežne žlijezde. u rjeđim slučajevima pojavljuju se i mjehuri. rakovi. osa ili pčela. stru- . proljev. Soventol. hitna intervencija potrebna je naročito ako su urtike praćene smetnjama disanja. Liječnik daje lijekove direktno u krvnu žilu. takav postu­ pak naziva se desenzibilizacija. insekti. Urbason. razrjedivači. deterdženti. gljivice. Antistin. valja isprazniti probavni sustav sredstvom za čišćenje. mineralna ulja. mogu se primijeniti i antihistaminične masti ili kortikosteroidi). kortikosteroidi (Ultracorten. na manjim površinama. Ako se plikovi javljaju često. zbog nekih kemijskih tvari koža po­ staje osjetljiva na sunce. zatim lijekovi: sredstva pro­ tiv bolova. pa će promjene na njoj nastati tek onda kada je izložena sunčanim zrakama (fotosenzibilne tvari). u posebnim zdrav­ stvenim ustanovama ustanovit će se tvar na koju je organizam osjetljiv. rendgenske zrake. Lokalno mazanje nije djelotvorno i uglavnom služi da bi se smirio svrbež (trljanje octom. Phenergan). Veće nakupljanje tekućine stvara jak otok i pritisak pa se krvne ži­ le stisnu do te mjere da površina plika postaje potpuno blijeda. guljenjem. antihistaminom (Dimidrilcalcium). postoje brojni drugi antihistaminici (Synopen. antibiotici. bakterije. Najčešći uzrok urtike je hrana: jagode.potrebna je liječnička pomoć. Ako je zahvaćena veća površina tijela i postoji opći poremećaj . oblozi mentol alkohola. kalcij daje često u kombinaciji sa tzv. trganjem. Plik je posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje u kožu dolaze putem krvi ili izvana. ima lijekova koji po­ mažu u vrlo kratkom vremenu. školjke. sulfanamidi. a ne zna se uzrok. Avil). ubod većih insekata. Ima mnogo kemijskih spojeva koji mogu izazvati plikove u direktnom dodiru s kožom i koji se upotreblja­ vaju u kućanstvu ili na radnom mjestu: sapuni. tzv. plastične mase. sirevi. tada će organizam na tu tvar postepeno postati neosjetljiv. direktnim dodirom s kožom. Plikove mogu izazvati jake hladnoće i topline. Rana (grizlica) na koži Pod ranom (vulnus) liječnik obično razumijeva ozljedu kože koja je nastala djelovanjem mehaničke sile: rezanjem.kože. tj. trljanje. Pojedinačne urtike mogu se mazati tzv. izaziva pli­ kove s općim lošim osjećajem. antihistaminskim mastima (Synopen. nesnosan svrbež. kada postoje smetnje gušenja. Dexamethason).

manjak vitamina. liječnik naziva grizlica ili ulkus. Ako noga miruje u povi­ šenom položaju. mogu zahvatiti i veći dio potkoljenice. Tak­ vim oštećenjima pogoduje loša ishrana. Velik broj slučajeva može se izliječiti pri­ mjenom kompresivnoga zavoja. Meki čir (meki čankir) javlja se najprije kao bolni čvorić jedan do dva dana poslije zaraze. Da bi se spriječio dekubitus. Šećerna bolest izaziva rane na nožnim prstima. No. gdje se nalazi ispod same kože. a popuštanje napetosti mišića potkoljenice u tom položaju još vi­ še otežava cirkulaciju krvi kroz vene. najpoznatiji oblici nazvani su meki i tvrdi čir. Na čvoriću se ubrzo . no rana ide u dubinu zahvaćajući potkožno tkivo. koja ponekad još više po­ goršava cirkulaciju krvi u venama potkoljenice. on propada i na tome mjestu stvara se rana (ulkus). Mišići lista djeluju poput pumpe. Ne valja sjediti u stolici. koji su nastali zbog bolesti. Prosječno vrijeme liječenja traje 3 mjeseca. tj. a prije svega nedovoljna njega. primjenjuju se i kirurški postupci. De­ fekte kože i sluznica. Tako se ranom ili ranicom. križa. Lije­ čenje kod kuće zahtijeva podizanje noge 15 do 20 cm. rana može zacijeliti bez posebnoga liječenja. Takve rane nastaju u onih bolesnika koji su prisiljeni duže vrijeme ležati u krevetu.ganjem. Ljudi pod pojmom rane razumijevaju sva oštećenja. Rana će se prije svega stvoriti na onom mjestu gdje kost strši. Rane su posljedica dugotraj­ noga pritiska kreveta na meka tkiva. sve defekte koje bez obzira na koji su način nastali. Pritisak na kožu ne djeluje samo izvana nego i iznutra. Najčešće je zahvaćena sa­ mo koža. slabokrvnost. Rane su obično okrugloga ili ovalnog oblika i veličine kovanoga novca do dlana šake. zbog toga se i preporučuje povremeno stiskanje mišića potkoljenice ili lagane šetnje. nakon spolnoga općenja. Rane se javljaju i na spolnim organima. nazivaju i ona oštećenja koja su nastala zbog bolesti. to su spolne bolesti koje se prenose isključivo spol­ nim putem. takvo je liječenje skupo i dugotrajno. Kada jedan dio kože ne dobiva dovoljno krvi. U zapušte­ nim slučajevima može biti umrtvljena (nekrotizirana) i sama kost. Najčešći su uzroci rana na koži poremećaji cirkulacije krvi u koži. što u znatnoj mjeri oslabljuje cirku­ laciju krvi na tom mjestu (dekubitus). Rane sporo zarašćuju tvrdom brazgotinom. Bolesna oštećenja kože najčešća su na donjoj trećini potkoljenice. koštana izbočenja na skočnom zglobu. leđa. Takva se rana naziva varikozni ulkus i u većini je slučajeva praćena pro­ širenim venama. koje nastaju pore­ mećenom cirkulacijom krvi zbog nagloga razvitka ateroskleroze na krvnim žilama. bolesnika valja često okretati i masirati razrijeđenim alkoholom ona mjesta koja su najviše izložena pritisku: petu. a ko­ ji put i čirom.

Zbog toga svaka ranica koja traje duže vrijeme i postepeno se širi postaje sumnjiva pa je liječnički pregled oba­ vezan. Koža je suša zimi nego ljeti zato što zimi žlijezde znojnice rade smanjeno. ili čak pre­ staju radom na vrlo niskim temperaturama. Tvrdi čir (čankir. veličine nokta. psorijaza. ulkus durum) prvi je znak sifilisa. svaki čvorić koji lako prokrvari. Suha koža Suhoća ili vlažnost kože ovisi o radu žlijezda znojnica. Potpuno i sigurno izlječenje sifilisa moguće je samo ako liječenje započne u prvom stadiju bolesti. alergična oboljenja kože. rak kože može se lako izliječiti zračenjem ili kirurškim putem. I uzročnici gnojenja dovode do rana na koži. Već prvi ili drugi dan nasta­ je površinska ranica. Neke kožne bolesti karakteristične su po suhoj koži: riblja koža (ihtioza). rane na vratu (skrofuloza) nastaju prodorom tuberkuloznoga procesa s limfnih čvorova vrata. sumnjiva je i svaka izraslina. neravnih rubova i bolan na pritisak. Nakon početnoga svrbeža jave se sitni mjehurići veličine glavice gumbašnice. površinske rane (her­ pes).stvori gnojni mjehurić. Rak kože u početku može izgledati kao bezazlena ranica. Veći gu­ bitak vode dovodi do potpunoga prestanka rada žlijezda znojnica. Često se razvije i dubok čir sa slaninastim dnom i tvrdim rubom. Smanjen je i rad žlijezda znojnica u starijih ljudi. najčešće se javlja na koži uha. nastaju sitne crvene ranice koje svrbe i peku. I virusi izazivaju na spolnim organima sitne. zbog toga starci imaju suhu kožu koja se često ljušti. naročito na potkoljenici. ali i na drugim dijelovima kože. Rane na koži može izazvati i bacil tuberkuloze. kada puknu. Time je za­ vršen prvi stadij bolesti. bolest se često ponavlja. kao pjega ili Čvorić. Rane nastaju pošto puknu gnojni mjehurići (ektima). Suhoća kože ovisi i o ukupnoj količini vode u tijelu. dok postoji čir. Ako se pravovremeno otkrije. javlja se na spolnim organima muškarca i žene. čela i nosa. tri tjedna poslije zaraze. Počinje naglo. Koža postaje suha. ako se količina smanji. . Uzročnik je bakterija streptokok. pucanjem mjehurića nastaje meki čir plitkoga dna. Takva stanja nastaju kod onih bolesti koje su praćene ja­ kim proljevima i povraćanjem. Bez liječenja bolest se sve više razvija. smanjuje se i količina vode koju luče žlijezde znojnice. često se javljaju u dje­ ce. Nakon tridesetak dana nestaje bez liječenja.

tj. bolest koja nastaje zbog manjka C vita­ mina. Suha koža javlja se i kod šećerne bolesti jer bolesnici gube mnogo tekućine mokrenjem. Bolest zbog poremećenoga rada žlijezda u mozgu naziva se diabetes insipidus. . oteklo lice. bolesnici mogu dnevno izmokriti više od 10 litara tekućine. a time i do pojačanoga gu­ bitka tjelesne tekućine. Neki lijekovi izazivaju suhu kožu jer se blokira rad žlijezda znojnica (atropin. takve tablete daju se bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. od visokoga tlaka.Suha koža prati skorbut. ciroze jetre. Suha koža nastaje i uzimanjem lijekova koji dovode do pojačanoga lučenja mokraće. preparati beladone). bolesnicima kojima se nakuplja tekućina u trbušnoj šupljini (ascites). Smanjena funkcija žlijezde štitnjače (miksedem) odraslih osoba praćena je suhom kožom uz ostale znakove bolesti: osjećaj hladnoće.

ubodne i druge rane. Ne smije se zaboraviti da rana može izvana vrlo malo krvariti. venozno i kapilarno krva­ renje nije toliko značajna s obzirom na to što su prilikom povreda uvijek povrijeđene sve tri vrste krvnih žila. Krvarenja nastaju povredom svih triju vrsta krvnih žila: arterija. Svaki izlazak krvi izvan krvnih žila naziva se krvarenjem. Brzo se i lagano primjećuje čak i kad je prekriveno odje­ ćom. vanjsko ili unutarnje. Prilikom jačih krvarenja mora se primijeniti jed­ na od metoda zaustavljanja krvarenja. Malena. Najčešći su uzrok krvarenja ozlje­ de: posjekotine. npr. Vanjsko krvarenje Vanjsko krvarenje nastaje uglavnom ranjavanjem. Podjela krvarenja na arterijsko. a da istovremeno u tjelesnu šupljinu istječe velika količina krvi. Važnije je uočiti da li je krvarenje jako ili slabije. To je naroči­ to često kod rana na trbušnoj i prsnoj stijenci.KRVARENJA Krv se nalazi unutar zatvorenoga sustava krvnih žila. jer je spontano zaustavljanje ne­ moguće i unesrećeni će stradati zbog gubitka krvi. krvarenja iz pluća kod tuberkuloze. Da bi se zaustavilo vanjsko krvarenje. upotrebljavaju se različite metode. Brz i obilan gubitak krvi od jed­ ne trećine ukupne količine (oko 1. . Nije bi­ tan uzrok krvarenja. nego je bitna ukupna količina izgubljene krvi i vri­ jeme unutar kojega je ta krv izgubljena. Krv može istjecati samo na mjes­ tu gdje je oštećena stijenka krvne žile. krvarenja zbog čira na želucu. neznatna krvarenja zaustavit će se sama od sebe kada se na ranu stavi sterilna gaza. Svaki nagao i veći gubitak krvi neposredno ugrožava život. raka. a izbor ovisi o jačini krvarenja. razderotine. a krv vidljivo is­ tječe iz rane.5 do 2 litre krvi) može izazvati smrt za nekoliko minuta. ve­ na i kapilara. Krvarenje može biti uzrokovano i oštećenjem stijenke krvne žile zbog bolesti.

To je moguće samo na mjestima gdje se arterija nalazi dosta pri površini i priliježe uz kost. Ta mjesta valja poznavati. Prstom se pritisne glavna arterija koja dovodi krv u ozli­ jeđeno područje. . Ako postavljeni zavoj ponovo pro­ krvari. Arterija se pritišće uz kost. a to kontroliramo pipanjem pulsa. između rane i srca. Zaustavljanje pritiskom prsta jednostavan je način da se brzo i bez pomagala zaustavi svako jače krvarenje na bilo kojem mjestu glave. vrata ili udova. Pritisni ili kompresivni zavoj primjenjuje se uspješno na bilo ko­ jem dijelu tijela.U prvoj pomoći primjenjuju se slijedeći postupci zaustavljanja krva­ renja: 1. postavlja se smotuljak na već postavljeni i oprezno se ponovo stegne. namotan povoj i slično. Na ranu se stavlja sterilna gaza ili jastučić prvog zavoja. i tada se povojem čvrsto premota. Smotuljak utisne gazu u ranu toliko da krvarenje presta­ ne. a na njih smotak tkanine. a metodu uvježbati. Kompresivnim zavojem ne smije se prekinuti krvotok na ruci ili no­ zi. Zaustavljanje krvarenja na nadlaktici Mjesta na kojima se pritiskom prstiju za­ ustavlja krvarenje 2.

ne smiju se istovremeno pritiskati obje vratne arterije Zaustavljanje krvarenja na podlak­ tici Zaustavljanje krvarenja na nozi Zaustavljanje krvarenja kompresivnim zavojem. i III.3. rupčićem. kravatom. Podvezivanje udova provodi se samo ako je dio ruke ili noge ot­ rgnut. faza . smrskan ili visi na koži. Nekoliko centimetara iznad rane podveže se trouglom maramom. I. II. Zaustavljanje krvarenja na glavi.

Pospanost. To omoguću­ je da se krvarenje prije otkrije i upućuje na mjesto gdje se pojavilo (vidi: Ispljuvak i stolica). npr. nego tek kada zbog obilnoga gu­ bitka krvi nastaje opći poremećaj zdravlja. mučnina i strah od smrti pokazuju da je stupanj iskrvare­ nja teži. iskrvarenje. No krv često ne dospijeva izvan organizma. ili stolicom kod bolesti i povreda želuca i crijeva. jaka žed. kao i o vremenu unutar kojega je krv istekla. Težina stanja ne ovisi samo o količini izgubljene krvi nego i o ot­ pornosti organizma. pa se na krvarenje ne posumnja dovoljno rano. II. Mjesto krvarenja nije vidljivo i teško se primjećuje. Na ve­ ći gubitak krvi naročito su osjetljiva djeca i starci.Zaustavljanje krvarenja podvezivanjem. faza Unutarnja krvarenja Unutarnje krvarenje nastaje istjecanjem krvi u tjelesne šupljine. i III. Iskrvarenje nastaje ako unesrećeni ili oboljeli izgubi više od jedne litre krvi. vrtoglavicu i šum u ušima. I. Katkada krv dospije izvan tijela. Iskrvarenje je stanje koje nastaje velikim gubitkom krvi. iskašljavanjem kod bolesti i ozlje­ da pluća. . bez obzira na uzrok i vrstu krvarenja. šup­ lje organe i mišiće. Znakovi koji prate iskrvarenje uvijek su isti. Znakovi iskrvarenja: Iskrvareni osjeća opću slabost.

. u unutrašnjost organizma gdje je najpotrebnija. pritisak je obostran. Iskrvarenoga valja utopliti. Položaj osobe koja je izgubila mnogo krvi Iskrvarena osoba uvijek se stavlja u ležeći položaj.transfuzijom. Nos se ne smije brisati i čistiti nekoliko sati poslije zaustavljenoga krva­ renja. Podizanje ruku i nogu postiže se isti učinak kao i davanjem boce krvi. noge iskrvarenoga mogu se podići pod kutem od 10 do 15 stupnjeva. krvarenje obično prestaje. Krvarenje iz nosa može biti posljedica bolesti ili ozljede nosa. Utopljava se pokrivanjem dekama. Disanje je površno. mogu se podići uvis i ruke. Puls je ubrzan razmjerno stupnju iskrvarenja. Autotransfuzija se smije izvesti samo ako je krvarenje zaustavljeno. teško se pipa i broji. postupak je slijedeći: Bolesnika valja staviti u sjedeći položaj s pidignutom i lagano zaba­ čenom glavom. najprije u stojećem i sjedećem položaju. Prilikom težega gubitka krvi dolazi do nesvjestice. Krvarenje se zaustavlja pritiskom prsta na mekani dio nosnice iz koje krvari. Ako je gubitak krvi veći. Disati valja na usta. Ako je krvarenje obostrano. a prili­ kom osobito teškoga gubitka i u ležećem.Na iskrvarenom se vidi blijeda boja kože i vidljivih sluznica. Takav postupak naziva se autotransfuzija. Koža je hladna i orošena znojem. Život iskrvarenih spašava se i liječi jedino nadoknadom izgubljene krvi . Bez obzira na uzrok. ubrzano. ali na tijelo ne treba stavljati termofore ili ugrijane crijepove. povremeno prekidano dubokim udahom (hvatanje zraka). Da bi se mozak i srce što bolje opskrbili »ostatkom krvi«. Nakon toga što pritisak traje 10 do 15 minuta. jer se krv skreće iz perifernih dijelova tijela. Gubi­ tak krvi najčešće nije velik. ruku i nogu. Zbog toga je hitan prijevoz u bolnicu najvažnija mjera prve pomoći.

preko kojih će bo­ lesnik sam pridržavati čeljust i pomagati pritisak ugriza. ozlijeđeni ne smije ništa ni jesti ni piti. zatim na smotuljak stavi pluteni čep koji bolesnik mo­ ra čvrsto zagristi. tipičan je znak bolesti koja nastaje zbog defi­ cita vitamina i naziva se skorbut. Svježa krv u stolici. najčešće potječe od povrijeđene slezene i jetre. komadić tkanine izglačan vrućim glačalom). krv se može nakupiti u manjim ko­ ličinama u samom organu. izaziva sum­ nju na manjak vitamina C. dana pa i tjedna. već se valja javiti u zubnu ambulantu. Takva krvarenja najčešće su uzrokovana tupim udarcem u trbuh ili donji dio prsnoga koša. Tada se krvarenje ne može zaustaviti pritiskom izvana.U rijetkim slučajevima krvari se iz dubljih dijelova nosa. Kad se sumnja na krvarenje u trbuhu. iznad crijeva. rjeđe jetre. često smrtonosno krvarenje. Krvarenje u trbuhu nastaje zbog tupih ozljeda. Povraćanje krvi. nekih bolesti krvi itd. bez nekoga očitog uzroka. u šupljinu izvađenoga zuba stavi se čvrst smotuljak mekane tkanine (sterilne gaze. ne treba poduzimati nikakve postupke. Žeđ se utažuje vlaženjem usta mokrom tkaninom. s brzim i velikim gubitkom krvi. a ovojnica slezene postupno se sve više napi­ nje. unesrećeni se polegne na le­ đa. Krvarenje iz zubnog mesa može biti popratna pojava upala. Bolesnik se stavi u sjedeći položaj (vidi: Krvavi ispljuvak). Zato se tupe ozljede trbuha smatraju podmuklim ozljedama koje obavezno zahti­ jevaju liječnički pregled. Takva krvarenja može zaustaviti samo liječnik. Ako je krvarenje jako. Krvarenje iz pluća posljedica je bolesti ili ozljede. Krv koja se sakuplja u slobodnoj trbušnoj šupljini. Ako je krvarenje slabo. ranjavanja ili bolesti i može biti veoma teško. bez obzira sumnja li se na krvarenje. Kada je oštećeno tkivo slezene. Krvarenje iz zubnog mesa. Kako se ni­ kada ne zna jesu li oštećena crijeva ili želudac. . Povraća­ nje crnog sadržaja koji liči na talog od crne kave). a krv preko ždrijela ulazi u usnu šupljinu. Nakon nekoliko sati. Krvarenje u že­ lucu i crijevima prije se otkriva jer se krv odstranjuje stolicom i povraća­ njem (vidi: Crna stolica. noge mu se skvrče k tijelu (da trbušna stijenka olabavi). Ispod brade stavi se 3 do 4 rupčića. Krvarenje iz zuba najčešće je poslije vađenja zuba. zbog nastaloga pritiska ovoj­ nica može prsnuti te nastaje snažno.

bez komentara. U nastojanju da se djeluje na količinu i sastav krvi. moja krv«).KRVNA SLIKA Krvna slika je medicinski pojam s kojim se svakodnevno susreću brojni pacijenti. potpuna nepoznanica. koje su normalne vrijednosti. nosiocem nasljednih osobina (»Moja djeca. npr. koji slove kao pravi stručnjaci u interpretaciji vri­ jednosti izraženih u postocima. i ono najbitnije: što se može zaključiti ako postoji odstupanje od normalnih vrijednosti? Podaci koji se dobiju pregledom krvi za većinu pacijenata su »tabu­ la rasa«. milijuni ljudi vjeruju da su bolesti posljedica pokvarene.: da je menstrualna krv otrovna. udž­ benike ili pak traži objašnjenja od drugih liječnika. To je potpuno shvatljivo ako uzmemo u obzir činje­ nicu da krv u svom optoku dolazi u dodir sa svim dijelovima tijela. jedinicama. oni su uglavnom. nečiste krvi. miligramima itd. historija medici­ ne puna je primjera upotrebe ljudske i životinjske krvi u svrhu liječenja. Za liječnika je pregled krvi važno pomoćno sredstvo prilikom po­ stavljanja dijagnoze bolesti. da se krv čisti preko gnojnih čireva. Ispuštanje »nečis­ te krvi« pomoću kupica ili pijavica održalo se u narodnoj medicini do današnjeg dana. izaziva znatiželju te pacijenti redovito nastoje što prije dobiti odgovor na pitanja koja ih muče: zbog čega su upućeni na pretra­ gu krvi. Zbog takvoga shvaćanja liječnici su stoljećima puštanje krvi smatrali najvažnijom metodom liječenja. Još od davnih vremena ljudi povezuju krv sa zdravljem. bolešću i smrću. ili su je žrtvovali svojim bogovima. osim straha od uboda. Neki su je pili. Neke bolesti mogu se isključivo dokazati sa­ mo pretragom krvi. drugi su se u krvi prali i kupali. medicinskih laika. ne rijetko i od znana­ ca. U mnogih naroda. To je neophodno jer krv omogućuje život stanicama tijela donoseći im kisik iz . Njihov odlazak u laboratorij radi vađenja i pregleda krvi. Manjina pokuša­ va sama saznati »pravu istinu« čitajući razne medicinske leksikone. koja vrsta pretrage se traži. Još i danas postoje brojne zablude. zado­ voljavaju se zaključkom i tumačenjem svoga liječnika. da se pretragom krvi mogu ustanoviti gotovo sve bolesti itd. Krv su smatrali sjedištem duše.

000. njihov broj u 1 kubičnom milimetru (ccm) iznosi između 4 i 5 mi­ lijuna. obično kod anemije uzrokovane manjkom željeza. šećer vitamini. U sredini su udubljeni te u prosjeku izgledaju poput piškota.200. Da bi udovoljila svim tim funkcijama. Eritrociti su okrugle pločice promjera svega 7 tisućinki milimetara. E r i t r o c i t i : Osnovna uloga crvenih krvnih zrnaca je izmjena pli­ nova u organizmu. krv je neobično složeno sas­ tavljena. U vezi s brojem i oblikom crvenih krvnih zrnaca često se susreću sli­ jedeći medicinski pojmovi: . Sastoji se od krutoga i tekućeg dijela.mikrocitoza . hormoni. sastav. aminokiseline.makrocitoza . Prosječno žive oko 100 dana. mokraćevina. Prema internacionalnoj sta­ tistici. te aktivnost veći­ ne tih supstancija danas se može odrediti laboratorijskim pretragama. U krvi se nalaze i zaštitne tvari (antitijela) protiv raznih bolesti. eritrocit u plućima veže kisik koji donosi tkivima: u obratnom smjeru prenosi ug­ ljični dioksid koji se izdiše plućima. jer njihov broj (uvijek mora biti toliko da osigurava dovoljno dopremu kisika stanicama tijela). Bezna­ čajne varijacije u njihovu broju postoje u toku dana i noći. Crvena krvna slika Određivanje »crvene krvne slike« jedna je od najčešćih pretraga krvi.promjer eritrocita je veći od normale. Tekući dio krvi naziva se krvna plazma i čini nešto malo više od polovine volumena krvi. bjelančevine. To je i određivanje broja i oblika crvenih krvnih zrnaca te količina hemoglobina.000. zatim razni otpadni produkti mijene tvari. Normalno postoji ravnoteža između onih koji se ras­ padaju i onih koji se stvaraju. kao masne kiseline. . Količinu. Donja granica za muškarce je 4. žučne boje itd.500. Crvena krvna slika naziva se zbog toga što se tom pretragom usta­ novljuju vrijednosti onih krvnih elemenata koji svojom crvenom bojom daju karakterističnu boju krvi.prosječan promjer eritrocita je smanjen. Svojim glavnim sastojkom hemoglobinom. Slani okus krvi potječe od otopljene kuhinjske soli. encimi. za žene 4. amonijak. Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. .pluća te hranu iz crijeva a obratnim putem odstranjuje iz tijela otpadne tvari koje stanice izlučuju u krv. kod poseb­ noga oblika slabokrvnosti nazvane perniciozna anemija. U njoj su otopljene razne tvari: minerali. kreatin.

Hemoglobin (Hb) ima važnu ulogu u održavanju slabo lužnate reakcije krvi. ne­ svjestica. a više od polovine nalazi se u hemoglobinu. eritrocit čini sposobnim za prijenos kisika. I u trudnoći postoji povećana potreba žene za željezom. jer dojenče dolazi na svijet s rezervom željeza koju dobiva od majke. vrtoglavica. .pojava retikulocita u krvi.anizocitoza . U žena je potreba za željezom veća jer se menstruacijom povećava gubitak željeza iz organizma čak više od 2 mg dnevno. trnci. Simptomi koji se javljaju ovise prvenstveno o jačini. gubi stolicom. Krvna boja hemoglobina glavni je sastojak crve­ noga krvnog zrnca. Normalne vrijednosti hemoglobina: 14 do 16 grama na 100 kubič­ nih centimetara krvi. Nedovoljna količina željeza najčešći je uzrok slabokrvnosti (anemi­ je). Kada se u krvi pojave kiseli produkti mijene tvari. dojenja ili menstruacije. smetnje gutanja itd. Dnevna potreba za željezom je različita. koja je potrebna radi upijanja željeza u krv. mravinjanje. To su nezreli eritrociti i u krvi se pojave onda kada koštana srž stvara eritrocite velikom brzi­ nom. U tijelu ima ukupno oko 4 grama željeza. stupnju anemije. .eritrociti sadrže manje hemoglobina nego što je normalno. u manjim količinama (0. s još nekim ke­ mijskim spojevima koji se nalaze u krvi.anemija . Javljaju se slijedeći znakovi: umor. klonulost. sudjeluje u njihovom poništava­ nju (neutralizaciji). također sudjeluje u transportu ugljičnoga dioksida iz tkiva u pluća. a ne o njenoj vrsti. gubitak apetita. . Javlja se također u osoba koje imaju smanjenu količinu želučane kiseli­ ne. Željezo se neprekidno. H e m o g l o b i n . Javlja se češće u žena za vrijeme trudnoće. . pa je razumljivo da količina mora biti nadoknađena željezom u hrani.. žmarci u prstima ruku i no­ gu.stanje kada pad broja eritrocita i smanjena količina he­ moglobina umanjuje sposobnost krvi da prenosi kisik. Osim u ne­ kih bolesti. omaglica. te mnogi dospiju u perifernu krv prije nego što sazru. javlja se kao normalna pojava nakon gubitka veće količine krvi. Bitni sastavni dio hemoglobina je željezo. hemoglobin.hipokromija .retikulocitoza .6 mg dnevno). Također je razumljiva povećana potreba organizma za željezom nakon većega gu­ bitka krvi (razna krvarenja).eritrociti su nejednake veličine i mogu se vidjeti kod raznih oblika slabokrvnosti.

Leukociti se označa­ vaju velikim slovom L. Ako je indeks boje veći od 1. Leukopenija označava pad broja leukocita ispod 4 000 u 1 cmm. Normalna vrijednost indeksa boje je 1 (tolerantna vrijed­ nost od 0. Koji put je potrebna transfuzija krvi. Indeks b o j e . Smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca može izazvati izla­ ganje hladnoći.leukocita. povećan broj bijelih krvnih zrnaca ukazuje liječniku samo na či­ njenicu da se u organizmu zbivaju neke. Mnogo željeza ima povrće.1). tekućina te putem injekcija. Prema tome. gripa. neutrofilnih leukocita.hemoglobinometra. što znači da se istovremeno i jednakomjerno smanjuje broj crve­ nih krvnih zrnaca i količina hemoglobina. najčešće upale. meso. a smanjenje ispod 4 000 naziva se leukopenia. udubljeni te često puni sitnih bjeličastih mrlja. zarazna žutica. Određuje se pomoću posebnog aparata . Njihovo povećanje po­ pratna je pojava prilikom otrovanja. Uglavnom su to anemije zbog pomanjkanja željeza. Broj leukocita u perifernoj krvi normalno iznosi između 4 000 do 10 000 u 1 cmm. Indeks boje može biti 1 i kod slabokrvnosti. npr. koji postaju krhki. no javlja se i kod nekih gljivičnih. To su pokretne krvne stanice i njihov transport je uvijek usmjeren u područje prodora bakterija (upala).Osim općih znakova anemije. Željezo se može primati u obliku tableta. U rijetkim slučajevima postoje i zdrave osobe koje imaju stalno smanjen broj leukocita. oblici i vrste bijelih krvnih zrnca . Bijela krvna slika Bijelom krvnom slikom određuju se broj.1. tumora i alergičnih reakcija. žumanjak jajeta. Njihova zadaća je odbrana organizma od različitih vrsta mikroorganizma. suhi. trbušni tifus.9 . Njihovo smanjenje nastaje i djelovanjem štetnih . smetnje gutanja i promjena na noktima. Leukociti se stvaraju u leđnoj moždini i lim­ fnim čvorovima. loša prehrana te neke zarazne bolesti. javlja se upala jezika. Povećanje broja leukocita je nespecifična reakcija organizma i na­ staje kod najvećeg broja raznih bakterijskih infekcija. promjene. Najčešće je riječ o smanjenom broju tzv. Služi kao gruba orijentacija u odnosu količine hemoglobina u promatranom eritrocitu prema količini hemoglobina u normalnom eritrocitu. malarija. Ako je indeks boje manje od 1. iznutrice. Povišenje broja leukocita iznad 10 000 naziva se leukocitoza. znači da se broj eritrocita smanjio više nego što se smanjila količina hemoglobina. parazitnih i rijetkih infekcija. riječ je o smanjenoj količini hemog­ lobina u krvi.

Tako će leukopenija nastati prilikom otrovanja živom. benzolom. tuberkuloza. Najčešći su uzrok povećanja njihova broja bakterijske infekcije. Neutrofilija će se također javiti prilikom raznih otrovanja. prestanak stvaranja bijelih krvnih tjelešaca dovodi do njihova razmnožavanja i do različitih infekci­ ja koje su upravo karakteristične za takvo stanje. Broj bazofilnih leukocita je malen. bijela dječja glista itd. no u takvim slučajevima njihov se broj vraća na normalu za otprilike 1 sat. Neutrofiliju mogu izazvati i neke zarazne bolesti npr. np. svinjska glista. Povećani broj neutrofilnih leukocita može se javiti prilikom težega mišićnog rada. diferencijalnom krvnom slikom (DKS). tr­ bušni tufus. Nji­ hov postotak u bijeloj krvnoj slici tada iznosi više od 4%. Eozinofilija je stanje povećanoga broja eozinofilnih leukocita.tvari na koštanu srž. ci­ roza jetre. naročito onih koja dovode do razaranja tkiva u organizmu. bronhalna astma. Kada u potpunosti prestane proizvodnja bijelih krvnih zrnaca zbog oštećenja koštane srži . Smanjenje broja eozinofilnih leukocita naziva se eozinopenija (kod većine akutnih bakterijskih infekcija). Za liječnika nije značajan samo ukupan broj bijelih krvnih zrnaca. osim nekih bolesti kao što su npr. Smatra se da ti leu- . Blaži porast broja eozinofila uzrokuju i alergične bolesti. nekim lijekovima te radio­ aktivnim zračenjem. S obzirom na to da u organizmu postoje brojne bakterije koje žive u ravnoteži s obrambenim snagama organizma. Povećanje broja neutrofilnih leukocita (neutrofilija) najčešće se kreće od 15 000 do 30 000. srčani infarkt. te se najčešće ne nalaze u diferencijalnoj krvnoj slici. često je važniji nalaz broja i međusobnoga odnosa između pojedinih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Taj odnos određuje se tzv.70% Eozinofilni leukociti 1-4 % Bazofilni leukociti 0-1 % Monociti 4 do 8 % Limfociti 23 do 35% Neutrofilni leukociti uglavnom su povećani u apsolutnom a ne sa­ mo relativnom odnosu na druge vrste bijelih krvnih zrnaca.nastaje stanje koje se naziva agranulocitoza. bruceloza. Može se javiti kod zaraznih bolesti (šarlah) i tumora. Od 100 izbrojenih leukocita prosječni odnos je slijedeći: Neutrofilni leukociti 60 . U normalnoj krvi postoji 5 vrsta bijelih krvnih zrnaca. urtikarija itd. tumori. u kojoj se leukociti stvaraju. rijetko do 100 000. Smanjenje broja neutrofilnih leukocita naziva se neutropenia. Bazofilija je vrlo rijetka pojava. Najčešći uzrok porasta broja eozinofila su parazitarne infestacije i pasja glista.

reumatoidnoga artritisa. odgovorni su za stvaranje specifičnih obrambenih tjelešaca tzv. javlja se kod nekih bolesti kao što su bakterijska upala srčanih zalistaka. Postoji više metoda za određivanje brzine sedimentacije (SE). Limfocitoza najčešće označava samo relativno povećanje broja limfocita u odnosu prema drugim vrstama bijelih krvnih zrnaca. zarazna žutica. supstanciju koja sprečava grušanje krvi. ako je spriječeno zgrušavanje krvi. Normalna je po­ java ubrzana sedimentacria za vrijeme trudnoće. reumatske groznice itd. Kod nekih bolesti dolazi do izvjesnih promje­ na u crvenim krvnim zrncima i krvnoj plazmi. Za određivanje brzine sedimentacije vadi se 2 ccm krvi iz vene. pretežno neutrofila. menstruacije te u stari­ jih osoba. Ubrzana sedimentacija nastaje kod većine akut­ nih i kroničnih zaraznih bolesti i mnogih otrovanja. Normalna je sedimentacija eritrocita manja od 15 mm za 1 sat. Sedimentacija Crvena krvna zrnca. Smatra se da kod nekih bolesti u krvi nastaju specifične bjelančevine ko­ je su glavni uzrok ubrzanja. Povećan broj monocita naziva se monocitoza. malarija itd. Apsolutno povećanje limfocita mnogo je rjeđa pojava koja se normalno može javiti u dječje doba. Tumori izazivaju . u našoj je zemlji uobičajena metoda po Westergrenu.kociti luče heparin. tuberkuloze. Postoje i dvije virusne infekcije koje karakterizira povećan broj limfocita. Limfociti su najznačajnije stanice imunološkoga obrambenog susta­ va. npr. Njihov broj je umjereno povećan kod nekih rijetkih bolesti. uz dodatak supstancije koja sprečava zgrušavanje krvi. to su infektivna limfocitoza i infektivna mononukleoza. ali kao dijagnostičku metodu primijenili su prvi put tek početkom ovog stoljeća. talože se postepeno na dno posude. ne­ ki oblici tuberkuloze. zbog kojih se ta zrnca skupljaju u manje ili veće grupe. najčešće je 3 do 5 mili­ metara nakon prvoga sata 7 do 15 mm nakon drugoga. anti­ tijela. Limfociti su zapravo skupina različitih stanica koje se međusobno razlikuju ne samo po funkciji nego i dužini života. Liječnici su to davno uočili. prili­ kom akutnoga srčanog infarkta. Od bolesti najčešće se javlja kod ve­ likog kašlja (pertusis) i još nekih bolesti izazvanih bacilima. Pravi uzrok ubrzane sedimentacije još nije u potpunosti razjašnjen. Krv se usiše u speci­ jalnu baždarenu epruvetu i taloženje eritrocita očitava se nakon prvoga i drugoga sata. Naročito se javljaju kod onih bolesti kada dolazi do raspadanja tkiva i prodora raspadnutih tvari u krv. zbog toga je taloženje eritrocita ubrza­ no.

za vrijeme trudnoće i u početku infekcija. idiopatska trombocitopenija. imaju važnu ulogu u procesu grušanja krvi i zaustavljanju krvarenja nastalih manjim oštećenjem stijenke krvne žile. Liječnik će tada drugim dijagnostičkim postupcima tragati za mjestom i uzrokom bolesti. Ubrzana sedimentacija ukazuje liječniku samo na činjenicu da se u organizmu zbivaju nenor­ malne promjene. pra­ ćena krvarenjima u kožu i druga tkiva. šećerna bolest. Po­ stoji i tzv. no ne postoji stalan i od­ ređen odnos između broja trombocita i sklonosti krvarenju. Trombociti Trombociti. ili krvne pločice. Određivanjem brzine sedimentacije ne može se postaviti dijagnoza bolesti. slično. Javlja se u toku bolesti kao što su uremija. Do smanjenja broja trombocita (trombocitopenija) dolazi u prvom i drugom danu menstruacije. Smanjenje brzine sedimentacije u mnogih bolesti znak je smirivanja bolesnoga procesa. brojni se trombociti slijepe i kao čep zatvore pukotinu na krvnoj ži­ li. Izrazitiji pad trombocita može biti posljedica alergije.ubrzanu sedimentaciju jedino onda ako su skloni raspadanju ili ako iza­ zivaju upalnu reakciju u okolini. naročito na neke lijekove. . kao prvi znak. Do krvarenja uglavnom dolazi ako broj trombocita padne ispod 70 000. dok njeno ubrzanje znači napredovanje bolesti ili komplikacije. Trombociti su najmanje krvne stanice. Praćenje brzine sedimentacije u toku bolesti ima važno prognostič­ ko značenje. na skrivenu bolest dok ostali simptomi još ne postoje. Prema tome. Povećan broj trombocita(trombocitoza) viđa se kao prolazna poja­ va kod nekih zaraznih i nezaraznih bolesti. Njihov broj iznosi između 150 000 do 400 000 u kubičnom milimetru krvi. bolest nepoznatoga uzroka. postoje i nasljedne. familijarne trombocitopenije. Sedimentacija eritrocita je nespecifična reakcija organizma i javlja se ubrzana kod velikog broja zaraznih bolesti. Ubrzana sedimentacija može ukazati. kao što se ne može postaviti dijagnoza bolesti određiva­ njem visine tjelesne temperature ili određivanjem broja bijelih krvnih zr­ naca. Često se javlja u osoba koji­ ma je izvađena slezena te nakon obilnijega gubitka krvi. određivanje brzine se­ dimentacije samo je pomoćna dijagnostička metoda.

Srce je po funkciji »pumpa«. u tijelu postoje posebni kontrolni sistemi koji reguliraju visinu ar­ terijskoga tlaka. Što su krvne žile manje i što su udaljenije od srca. Krvni tlak nastaje radom srca. mirovanja (dijastole). koja se može registrirati prije novoga stezanja srca. tzv. Svako ubacivanje nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). Visina krvnoga tlaka neprekidno se mijenja prema potrebama orga­ nizma. krvni tlak se počinje smanjivati te se ona najniža vrijednost tlaka. Tlak krvi koji nastaje za vrijeme stezanja srca. Ta se tjelešca nazivaju baroreceptori. U zidu najveće arterije (aorte). što znači na visinu krvnoga tlaka. a ubrzo i u manjim krvnim žilama koje nastaju grananjem. i ima jedinu ulogu da održava kolanje krvi. zbog neznanja i nerazumijevanja. Dva su bitna uvjeta o kojima ovisi njegova vrijednost: količina krvi koju srce ubaci u krvotok u jedinici vremena i otpor koji postoji u krvožilnom sustavu. Svakim stezanjem ubacuje u glavnu krvnu žilu određenu količinu krvi. u njih će doći manja količina krvi i krvni će tlak u njima biti manji. diobom većih krvnih žila. motor krvožilnoga sustava. Za vrijeme opuštanja. Da bi se spriječile suviše velike oscilacije krvnoga tlaka.KRVNI TLAK I PROMJENE Krvne žile čine zatvoren sustav cijevi kojima krv iz srca odlazi u tkiva i ponovno se vraća u srce. i u velikim vratnim arterijama po­ stoje posebna tjelešca koja su osjetljiva na istezanje. a sila koja omogućava i održava krvotok je krvni tlak. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu. 60 do 80 pu­ ta u jednoj minuti. Ako se krvni tlak . steže i opušta. koja mora izvršiti bitne zadatke: dovod kisika i hrane stanicama tijela te od­ stranjenje otpadnih materija koje nastaju mijenom tvari (metaboliz­ mom). nazivaju srčanim tla­ kom. ima naj­ višu vrijednost i naziva se maksimalni ili sistolički tlak. Kolanje krvi (cirkulacija) osnovni je uvijet po­ stojanja života i zdravlja. sistole. naziva minimalni ili dijastolički krvni tlak. Taj dijastolički krvni tlak mnogi ljudi.

nagloga i jakog fizičkog napora. Ako dođe do znatnijega pada krvnog tlaka.. prilikom jakih duševnih uzbuđenja. krvni tlak poveća. Iza riječi koje toliko često upotrebljavamo: »Toliko sam se uzrujao da mi se podigao tlak«. Ako se krvni tlak snizi prestat će lučenje soli koja će zadržati te­ kućinu u organizmu. brinu se za stalnu vrijednost krvnoga tlaka te za njegove promjene kojima se prilagođava momentalnim potrebama organizma. krije se povećana količina adrenalina u krvi. one se stišću i krvni tlak naglo raste. koji se uključuju u slučaju nužde. djelu­ je. nastaje suprotan efekt: stiskanje krvnih žila i porast krvnoga tlaka.naglo poveća.aldosteron. Takva reakcija vrlo je brza (»servoregulatori«) i omogu­ ćuje. da se čovjek iz ležećeg položaja naglo uspravi bez znatnijih promjena u krvotoku mozga. Ako se npr. koji se oslobađaju na okončinama živča­ noga sustava. Kada je simpatikus jako nadražen. is­ tovremeno će se povećati lučenje tekućine kroz bubrege i krvni tlak će se smanjiti. unatoč snažnoj gravitacionoj sili koja djeluje u suprotnom smjeru. Osim tih »uređaja«. zato što ti refleksi u vremenu od 1 do 3 se­ kunde u potpunosti usklade sve one faktore koji utječu na visinu krvno­ ga tlaka i prokrvavljenost mozga. nego regulira količinu tjelesne tekućine. To se dešava prilikom svake jače agresije na organizam. Zadatak bubrega nije samo u tome da izlučuje produkte mi­ jene tvari (metabolizma. Osim baroreceptora postoje tjelešca osjetljiva na manjak kisika u krvi (kemoreceptori). I sam bubreg. na simpatikusu. U toj regulaciji tlaka najvažniju ulogu ima bubreg. periferni otpor ras­ te i krvni tlak se povećava. pod određenim uvjetima. uspori se cirkulacija krvi pa je dovod kisika stanicama tijela manji. u centar koji upravlja krvnim žilama. Pri tom bitnu ulogu imaju kemijske supstanicije noradrenalin i adrenalin. iz koga tada dolaze »komande« za širenje krvnih žila i time do pada vrijednosti krvnoga tlaka. baroreceptori odmah šalju signale u mozak. u tijelu po­ stoje mehanizmi odgovorni za dugotrajnu regulaciju krvnoga tlaka koji nam omogućuje normalan život. osim direktno na krvne žile. Ta tjelešca odmah šalju signale u mozak kako bi centar za krvne žile vratio krvni tlak na normalne vrijednosti. . kao i mnogi drugi više ili manje poznati. luči jednu tvar direktno u krv koja djeluje na kalibar krvnih žila (encim re­ nin). npr. i na srž nadbubrežne žlijezde koja tada luči ova dva hormona u većoj količini. Ako se krvni tlak suviše naglo snizi. Opisani mehanizmi. Pod njegovim djelovanjem krvne žile se sužuju. Hormoni krvotokom odlaze po cijelom tijelu i djeluju na sve krvne žile. Za tu regulaciju odgovoran je hormon nadbubrež­ ne žlijezde . pa pre­ ma tome i cjelokupan volumen krvi.

redovito imaju krvni tlak u granicama prosjeka. Izmišljena je čak i formula »normalnoga sistoličkog tlaka«: 100 + broj godina života. koje su prošle 100 i više godina života. Kod najvećeg broja ljudi krvni tlak raste s godinama života. Krvni tlak je podložan stalnim promjenama u toku dana i noći. Povišenje krvnoga tlaka u starijih osoba valja shvatiti kao nepoželjnu pratnju procesa starenja. gdje je povećanje krvnoga tlaka velika rijetkost. Vrijednost krvnoga tlaka označava se sa dva slova RR. povišenoga i sniženoga krvnog tlaka. dijastolički 20 do 30 mmHg. Done­ davno takvo se povećanje tlaka smatralo normalnim. Automatska mjere­ nja krvnoga tlaka kod velikog broja ljudi pokazala su da sistolički tlak može varirati kod iste osobe čak do 80 mmHg. koji­ ma se pokušava odrediti minimalna i maksimalna vrijednost sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. medicina još uvijek ne može dati zadovoljavajući odgovor na pitanje o tome koja se visina krvnoga tlaka može shvatiti kao početak bolesti. unatoč očiglednoj povezanosti između du­ žine života i vrijednosti krvnog tlaka. u pacifičkoj regiji. Postoje čitave populacije. Danas nema liječnika koji je u potpunosti ne prihvaća. npr. pneumatsku narukvicu. To su prva slova imena talijanskoga liječnika Riva-Rocci. Znači da ne postoji oštra granica izme­ đu normalnoga. Ta je činje­ nica potvrđena brojnim istraživanjima. Dogovorom stručnjaka iz raznih zemalja.Normalne vrijednosti krvnoga tlaka Što je veći krvni tlak. zna­ či da je za osobu od 70 godina normalan sistolički tlak od 170 mmHg. kraća je očekivana dužina života. koja se stavlja na nadlakticu. Prema tome povećanje krvnoga tlaka s go­ dinama života nije ni normalno niti bezopasno. Ostarjele osobe. a bolesnik s hipertoni­ jom može imati normalne ili čak snižene vrijednosti. koji je potkraj prošloga stoljeća prvi primijenio manšetu. rjeđe više. danas općenito prihvaćene u najvećem broju zemalja: Normalan krvni pritisak: manji od 140/90 mmHg Granična vrijednost: od 140/90 do 160/95 mmHg Povećan krvni tlak: veći od 160/95 mmHg. . Osoba koja ima normalan krvni tlak može povremeno imati vrijednosti koje odgovaraju bolesti visokoga krvnog tlaka. To je razlog po­ stojanja brojnih tabela i formula liječnika pojedinaca i institucija. Te vrijednsti odnose se na uobičajene metode mjerenja vrijednosti krvnoga tlaka na smirenoj i opuštenoj osobi u sjedećem položaju. svjetska zdravstvena orga­ nizacija predložila je slijedeće vrijednosti krvnoga tlaka. Danas znamo da postoje zdravi ljudi čiji krvni tlak ne raste s godinama. No.

na živu ili pero. srdžba. kao što su elastičnost i kalibar (periferni otpor). Kod izrazito gojaznih osoba manšeta mora . Sli­ čan učinak ima tjelesni napor. Duševni do­ življaji. U pubertetu obično se javlja lagano i prolazno povećanje krvnoga tlaka. meteorološki uvjeti itd. Za liječnika je važno određivanje sistoličkoga i dijastoličkog tlaka. također mogu dovesti do znatnoga po­ višenja krvnoga tlaka. hlađenje tijela. a od 5 do 15 godina starosti normalan tlak je manji od 120/80. emocijama itd. Krvni tlak najniži je u snu. npr. Krvni tlak varira s periodima dana. tjelesnom aktivnoš­ ću. Dijastolički tlak često je značajniji za procjenu težine bolesti. naročito u starijih osoba. Mnogi liječnici smatraju takva nagla povišenja krvnoga tlaka uzrokom krvarenja u mozak (moždana kap). gojaznost. strah. npr. do pada krvnoga tlaka. jaki zvukovi. Obilniji obrok može ga povećati i za 20 mmHg. uzimanje većih količina alkoholnih pi­ ća. Standardna manšeta široka je 12. što može imati kobne posljedice. navike. dovodi. Kod izrazito gojaz­ nih osoba. Sve te pro­ mjene izražene su pretežno kod sistoličkoga tlaka. Nemirni snovi ili naglo buđenje mogu krvni tlak povisiti u najkraćem vremenu do enormnih vrijednosti. koja nastaju najčešće u toku noći. Upotreba premalene manšete daje veće vrijednosti tlaka. za ispravnu ocjenu potrebna su češća mjerenja duže vrijeme. može se smanjiti za 20 do 40 mmHg. kao radost. S obzirom na to što su vrijednosti krvnoga tlaka jako promjenljive. ozljede. Veličina manšete mora odgovarati dobi.5 cm i upotrebljava se kod osoba srednje razvijenosti. Posto­ ji li mogućnost. Tokom dana raste i postiže najveću vrijednost od 17 do 19 sati. visinu krvnoga tlaka poželjno je određivati i za vrijeme bavljenja redovitim aktivnostima. Mjerenje krvnoga tlaka Mjerenje krvnoga tlaka izvodi se pomoću tlakomjera (sfigmomanometar). Kašalj i kihanje mogu ga povećati za više od 50 mmHg. zbog širenja krvnih žila. Kod djeteta od 1 do 5 godina života krvni tlak od 100/60 smatra se normalnim. a upotreba prevelike manšete kod djece ili osoba gracilne konsti­ tucije daje lažno malene vrijednosti krvnoga tlaka. Izla­ ganje vrućini i toplim kupkama. od 90/60 na 200/110. konstituciji i debljini osobe kojoj se mjeri tlak. obrokom. dijastolički se rjeđe i manje mijenja. oko 3 i 4 sata. upotrebom standardne manšete dobit će se redovito veće vri­ jednosti krvnoga tlaka (10 do 15 mmHg sistolički i čak 15 do 20 mmHg dijastolički). način prehrane. jer vrijed­ nosti dijastoličkoga tlaka najbolje ukazuju na jačinu promjena u stijenkama krvnih žila.Na vrijednost krvnoga tlaka utječu brojni činioci. životna dob.

Manšeta mora biti priljubljena uz kožu jednakomjerno i tijesno. Prvo mjerenje tlaka obavezno se mora izvršiti na obje ruke. Ako je slušalica postavljena suviše nježno. Kada sistolički tlak samo malo premaši tlak u manšeti. to je znak suženja jedne potključne ili nadlaktične arterije. Tlak se mjeri u sjedećem položaju. koji put čak do nule. Ako su vrijednosti približno jednake. Prilikom prvoga mjerenja obavezno se mora izmjeriti na obje ruke. Poznato je. mogu se čuti zvukovi ispod prave vrijednosti dijastoličkoga tlaka. 3. tj. zatim sve mukliji i tiši. dok se kod male djece upotrebljava manšeta od svega 7 cm širi­ ne. a nepreki­ dan tok krvi u širokoj arteriji je bešuman. što obavezno zahtijeva liječnič­ ki pregled. dio zvukova uopće se neće čuti.biti šira. 2 do 3 cm iznad lakatnoga zglo­ ba. 5. pa je razumljivo da se više ne može čuti nikakav šum niti se može pipati puls ispod mjesta pritiska. stetoskopa) stavlja se u lakatnu jamu i lagano pritisne. Ako je ruka spuštena dobit će se. ton. 4. da se mjere- . Zvono ili membrana slušalice (fonendoskopa. Manšeta se stavlja na nadlakticu. stoga tlak treba određivati više puta i za prvu vri­ jednost valja uzeti onu visinu kada su dvije uzastopne vrijednosti bile jednake. Kada tlak u manšeti padne ispod arterijskoga dijastoličkog tlaka. Postepeno se ispušta zrak iz manšete (1 do 2 mm u sekundi) i u njoj se postepeno smanjuje pritisak. Po­ stoji li veća razlika tlaka između lijeve i desne ruke. Zvono slušalice mora biti lagano pritisnuto u lakatnoj jami. Vrijednosti pojedinačnih mjerenja čes­ to znatno odstupaju od bazalne vrijednosti. Osoba mora biti odmorna i psi­ hički smirena. Prilikom mjerenja krvnog tlaka valja se pridržavati slijedećih uputa: 1. Pogrešno je mišljenje da se krvni tlak mora oba­ vezno mjeriti na lijevoj ruci. pri svakom stezanju srca šikne mlaz krvi kroz stisnuto mjesto te se iznad tog mjesta čuje šum. Daljnim snižavanjem tlaka u manšeti ton posta­ je sve glasniji. Ruka na kojoj se mjeri tlak ne smije biti stegnuta odjećom mora biti ispružena u visini srca. više vrijednosti krvnoga tlaka. iz­ nad tlaka koji očekujemo u nadlaktičnoj arteriji. Pomoću balona naglo se napumpa zrak u manšetu tako da tlak u njoj bude otprilike za 20 do 30 mmHg iznad očekivane vrijednosti. Prvo mjerenje obično daje više vrijednosti krvnog tlaka (zbog uzbuđenja pacijenta). Manšeta za dojenčad ne smije biti šira od 2. tlak se zatim može mje­ riti samo na jednoj ruci. Trenutak kada ton u slušalici nestane označava vrijednost minimalnoga (dijastoličkog) tlaka. Ako je zvono ili membrana slušalice prejako pritisnuta. Da se dobije pouzdana osnovna (bazalna) vrijednosti krvnog tlaka potrebna su višekratna mjerenja. npr. zbog djelo­ vanja gravitacije. 2. Manšeta tada pritisne arteriju tako da kroz nju više ne prolazi krv. krv počinje teći neprekidno. Prva pojava tona koji se čuje slušalicom označava vrijednost maksimal­ noga (sistoličkog) tlaka.5 cm.

prirođene greške u razvoju i gradnji glavne žile kucavice. prirođeni poremećaji bubrega i nadbubrežnih žlijezda (kongenitalne malformacije). pilula za sprečavanje trudnoće. hipertonija) stanje je ka­ da vrijednost arterijskoga pritiska na nadlaktici iznosi više od 160/95 mmHg kod odrasle osobe. 20 ima povišen krvni tlak. Unatoč najbrižljivijim i najsuvremenijim pretragama liječnici mogu kod svega 10 od 100 bolesnika pronaći pravi uzrok povećanja krvnoga tlaka.njem krvnoga tlaka u ambulanti obično dobiju više vrijednosti nego u slučaju samomjerenja. Povišen krvni tlak Povišen krvni tlak (arterijalna hipertenzija. zbog čega se takvo povećanje i naziva simptomatska ili se­ kundarna hipertonija. postepen i dugotrajan razvoj te manjak simptoma u početnoj fazi razlog su što bolest najčešće prolazi nezapaženo. s težom hipertenzijom. Povišen krvni tlak pritajena je i najozbiljnija prijetnja zdravlju i je­ dan od najvažnijih i najčešćih uzroka invalidnosti i prerane smrti. pa se takvo povi­ šenje tlaka naziva esencijalna. Nauka još nije otkrila uzrok esencijalne hipertonije. Ako oba rodi- . Zna se da na­ sljeđe ima nesumnjivo značajnu ulogu u nastanku bolesti. Više od 40% svih osoba ispod 65 godina života umire od posljedica povišeno­ ga krvnog tlaka. Od 100 odraslih osoba. uzimanje nekih lijekova. Stručni nazivi samo prikrivaju nemoć medicine da pronađu uzrok jedne od najučestalijih bolesti suvremenoga čovjeka. npr. osoba s umjerenom hipertenzijom. idiopatska ili primarna hipertenzija. Brojni statistički podaci pokazuju da 5 godina poslije otkrivanja ostaje na životu: 97% 85% 50% 28% osoba koje nemaju povišeni krvni tlak. U svim tim slučajevima povećanje krvnoga tlaka samo je jedan znak. poremećaji u radu žlijezda s unutarnjim lučenjem (endokrini uzroci). Uzrok je uzbuđenje. To su najčešće kronične upale bubrega. U 90% slučajeva liječnici ne mogu pronaći uzrok. stres pacijenta koji se pod­ vrgava liječničkom pregledu. simptom odre­ đene bolesti. Nezaraznost. Samomjerenje ima i tu prednost što omo­ gućava mjerenje u uvjetima svakodnevnoga života i rada. neki tumori i upale mozga. osoba s blagim hipertenzijom. a dvije trećine bolesnika uop­ će ne zna da im je povišen.

godina života. No s vremenom se srčana rezer­ va iscrpi i srce počinje popuštati. a ovaj opet ubrzava proces ateroskleroze. često godinama. konstituciji. pa se najčešće razvija nezapaženo. često i godinama. javljaju se prvi znakovi zatajivanja nje­ gova rada. Povišen krvni tlak javlja se obično poslije 30. vjerojatnost da će djeca imati povišen krvni tlak znatno je manja. oka itd. oštećenja krvnih žila mozga. gojaznosti. načinu prehrane. ili će se pojaviti kasnije i u blažem obliku. mozgu i bubregu. Osoba koja sklonost povećanju krvnoga tlaka dobiva kao »nasljedni mi­ raz« naročito je osjetljiva na faktore rizika. S obzirom na postepen razvoj bolesti. Sve kobne posljedice povećanoga krvnog tlaka ne ovise onjenom uzroku. Ateroskleroza je redovna popratna pojava hi­ pertonije. Takvo proši­ reno i povećano srce može izvjesno vrijeme. Samo povremeno mogu se javiti pro- . Tako nastaje vrzino kolo (»circulus vitiosus«) sa svim kobnim poslje­ dicama oštećenja bubrežnih funkcija. na zado­ voljavajući igrati ulogu »krvne pumpe«. o spolu. U početnoj fazi. Povećan krvni tlak u arterijama predstavlja veliko dodatno optere­ ćenje za srce. No. već isključivo o visini i dužini trajanja hipertoni­ je. Povećani krvni tlak kao da brže i snažnije ubacuje (infiltrira) čestice masti i holesterola u stijenku krvnih žila. rijetko ranije. koja postane zadeblja­ na. ne­ koliko puta veća vjerojatnost da će hipertoničar umrijeti od izljeva krvi u mozak. Iako su još uvijek zamagljeni pogledi na uzrok arterijske hipertoni­ je. Ako ih izbjegava. npr. medicina ima jasan uvid u njene opasnosti i posljedice te posjeduje si­ guran način liječenja. Najizraženije promjene javljaju se na najvažnijim organima. »nenajavljenom opasnošću« itd. s obzirom na osobu koja ima normalan krvni tlak. Pod djelovanjem povišenoga krvnog tlaka javljaju se bolesne pro­ mjene na krvnim žilama. »podmuklim ubojicama«. Čovjek od svojih roditelja nasljeduje sklonost za mnoge bolesti. U toj sklonosti zapravo se očituje »bio­ loška nejednakost« medu ljudima. ne pokazuje nikakve simptome. velika je vjerojatnost da će bolo­ vati i njihova djeca. za­ nimanju. hepertonija se ne mora javiti. Ako boluje samo jedan od roditelja. različita otpornost prema bolesti. na srcu. psihičkim stresovima itd. srce se prilagodava tom suvišnom i nepotrebnom teretu na taj način što povećava svoje mi­ šićne stanice i njihovu sposobnost za stezanje (kontrakciju).telja boluju od visokoga krvnog tlaka. Zbog toga je. životnim navikama. To je razlog što mnogi arterijsku hi­ pertoniju nazivaju »tihim neprijateljem«. manje elastična i time manje sposobna da dovodi potrebnu hranu i kisik stanicama tijela. težina oboljenja i trenutak kada će se bolest pojaviti ovise o mnogim činiocima. Aterosklerotički promijenjene krvne žile dalji su uzrok povećanja krvnoga tlaka. na­ ročito srca i krvožilnoga sustava. Razumljivo je da će takvo srce zatajiti to prije što je krvni tlak veći. od srčanog infarkta ili zatajivanja rada bubrega.

zabraniti upotrebu nekih lijekova itd. direktno snižavanje krvnoga tlaka lijekovima na »sigurnosni nivo«. čim se otkrije povišenje krvnoga tlaka iznad normalnih vrijednosti. razdražljivost. hiperto­ nija s komplikacijama. Napokon. To je već druga faza razvoja hipertonije. Pacijen­ ti su se podvrgavali opasnim operacijama presjecanja živca simpatikusa. Kroz sve to vrijeme. Odrediti način liječenja. te po potrebi sprovesti uzročno liječenje. već samo simptomatsko. razviju se bolesne promjene u najvažnijim organima. Liječnik će pokušati najprije pronaći i ukloniti uzrok povišenoga krvnog tlaka. Prva faza razvoja hipertonije može trajati godinama. No takvih slučajeva ima vrlo malo. Prije dvadesetak godina liječenje povišenoga krvnog tlaka nije da­ valo dobre rezultate. naročito prilikom napora. tj. Sa strane mozga javlja se nesanica. oči. . Ako se tim postupcima tlak uspije smanjiti. To je razlog zbog čega liječnik često mijenja količinu i vrstu lijeka. mršavlje­ njem. Sa strane srca javlja se bol ispod prsne kosti. vrtog­ lavica. otežano disanje. npr. češće mokrenje.lazne subjektivne smetnje. lupanje srca. Sa strane bubrega u početku je povećana količina mokraće. Li­ ječnik će. a može se ot­ kriti jedino mjerenjem visine krvnoga tlaka. poduzeti slijedeće: Ustanoviti da li se radi o simptomatskoj. dalje liječenje nije potrebno. koji dovodi do sužavanja krvnih žila i time do povećanja krvnoga tlaka. Ti­ me se rasterećuje krvotok i sprečavaju komplikacije. tiho i bez najave. klimatskim faktorima te lijekovima za »umirenje živaca«. kada se javlja čitav niz znakova bolesti. Liječenje valja započeti što ranije. Odre­ diti stupanj oštećenja organa kao što su srce. U slučajevima esencijal­ ne hipertonije ne postoji uzročno liječenje. Sprovodilo se uglavnom dijetom bez soli. Sve su to razlozi zbog kojih je potrebna povremena kontrola vrijed­ nosti krvnoga tlaka kod svih ljudi. tzv. svega 10%. umor itd. naročito noću. U kasnijoj fazi bolesti bubreg ne može izlučiti sve štetne tvari iz tijela i dolazi do uremije. U liječenju visokoga krvnog tlaka postoji pravilo da je izbor lijeka i njegovo doziranje strogo individualno. pojava otoka na nogama itd. krvarenje u mozak (mož­ dana kap). glavobolja. samootrovanja organizma. visoki krvni tlak postepeno oštećuje krvne žile i vitalne orga­ ne tijela. glavobolja. koji put nakon 10 ili 15 godina. ovisno o organu koji je najviše oštećen. ubrzani i nepravilni ot­ kucaji srca. Mogu se javiti i teže komplikacije. kao vrtoglavica. Ujedno je to i simptomatska faza. bubreg. npr. koji tada počinju pokazivati znakove popuštanja u radu. sprovesti operativni zahvat. tj. kod svakog pacijenta za koga pretpostavlja da ima povećan krvni tlak. Svaki pacijent s arterijskom hipertonijom mora biti svjestan činjeni­ ce da se povišen krvni tlak ne može normalizirati bez liječenja. naročito iznad 30 godina života. sekundarnoj hipertoniji.

Osim toga. što dovodi do pa­ da krvnoga tlaka (hidralazin). 3. često i doživotnog liječenja. Kod najvećeg broja bolesnika liječenje započinje davanjem tzv. potrebno je prilagoditi i način života. kalija. nego se naprotiv povećava (spironolakton).). uz da­ našnje lijekove (salidiuretike) nema potrebe za tako drastičnim smanje- . Toj grupi pripadaju danas najčešće upotrebljavani lijekovi za liječenje arterijske hipertonije (metildopa. Koji put može se samo redukcionom dijetom. Ponekad ni znatno povećanje doze lijeka ne dovodi do izrazitijega sniženja krvnog tlaka. Treću grupu čine lijekovi koji na razne načine »blokiraju«. Smanjenju tlaka nešto doprinosi i povećan gubitak vode uzrokovan gubitkom soli. Povećan nadražaj simpatikusa dovodi do suženja krvnih žila i povećanja tlaka. Ti lijekovi mogu se davati samostalno ili kao dodatak dru­ gim antihipertenzivnim lijekovima. Redukciona dijeta mora se provoditi čitav život. Lijekovi počinju djelovati nakon više dana.No. Uz povremeni liječnički nadzor. nema veće opasnosti prilikom dugotrajnoga liječenja. najtrajnije i najmanje opterećeno nuspojavama. sve su to bili dobronamjerni ali uglavnom bezuspješni pokušaji da se krvni tlak snizi ili svede u normalne granice. krvne žile postaju manje osjetljive na živčane podraža­ je koji dovode do njihova stiskanja. Za uspjeh liječenja važna je suradnja između liječnika i bolesnika. mršavlje­ njem. gvanetidin. Lijekove za liječenje povišenoga krvnog tlaka možemo podijeliti u nekoliko grupa: 1. tako da se u što većoj mjeri izbjegavaju štetni i rizični faktori: Smanjiti tjeles­ nu težinu. Njihova je sposobnost snižavanja krvnoga tlaka ograničena. Veće sniženje soli (ispod 1 gram dnevno) dat će znatno sniženje krvnoga tlaka. npr. rauvolfija. sma­ njuju aktivnost simpatikusa. naročito prilikom dugotrajna sta­ nja ili dizanja iz ležećega u uspravni položaj. Og­ raničiti u hrani količinu kuhinjske soli. tj. Nezgodna strana tog lijeka je što dugotrajno uzimanje dovodi do gubitka drugih potrebnih i korisnih minerala. normalizirati blago povišenje krvnoga tlaka. 2. Bolesnik mora shvatiti važnost sniženja povišenoga krvnoga tlaka. salidiuretika. ali je takva neslana dijeta toliko neugodna da je može sprovoditi mali broj ljudi. Smanjenjem količine natrija u stijenci. Dijetetsko suzbijanje povišenoga krvnog tlaka je najvažnije. a da se količi­ na kalija ne smanjuje. Pod djelovanjem tih lijekova može doći do neželjenoga sniženja krvnog tlaka. Salidiuretici pojačavaju lučenje ku­ hinjske soli (natrijevoga klorida) putem mokraće. živčanoga sustava koji upravlja visinom krvnoga tlaka. Osim uzimanja lijekova. uz dijetalnu prehranu bogatu kalijem (rajčica). beta-blokatori itd. kao i potrebu dugotrajnoga. Ima lijekova koji direktno šire sitne krvne žile. Postoje slični lijekovi koji dovode do gubitka natrija.

Osnivaju se klubovi hipertoničara. često je potrebno i nekoliko tjedana da se. . Bolesnik koji boluje od esencijalne hipertonije mora shvatiti da sa­ ma bolest nije izlječiva. mogu završiti smrću. Smiren način života. koji se redovito sastaju sa svojim liječnicima. Bolesnik mora znati da mu se krvni tlak nije normalizirao zato što je izliječen. Ar­ terijska hipertonija nije problem samo bolesnika i njegove okoline. prema vlastitoj procjeni. U normalnoj trudnoći krvni se tlak nalazi u granicama normal­ nih vrijednosti. danas se ra­ de masovni kontrolni pregledi u poduzećima i ustanovama. nakon sukoba često kažemo: »Digao mi se krvni tlak«. Svejedno se preporučuje manja redukcija soli jer može smanjiti dozu lijeka. Izbjegavati psihičke stresove. Svaki čovjek zna da emocionalni napor dovodi do povećanoga krvnoga tlaka. uzrokovani najvjerojatnije poremećenom hormonalnom ravnotežom (toksemija. Pacijent ne smije. Blago povišenje u početku trudnoće ne mora značiti ve­ ću opasnost. Takvi poremećaji. ali uvijek ukazuje na potrebnu opreznost i obavezu stalne liječničke kontrole. Svaki liječnički pregled valja započeti ustanovljavanjem visine krvnoga tlaka. Prvi su znakovi tog poremećaja (otprilike u 7% svih trudnica) na­ kupljanje tekućine u tkivima (edemi) praćeno oteknućem lica. Da bi se hipertonija otkrila u svom začetku. konflikte u porodici i na radnom mjestu. ne­ go što je pod djelovanjem lijeka. jer je poviše­ nje krvnoga tlaka često u direktnom odnosu s pritiscima koji nas okružu­ ju. Umjerena količina crne kave nije štetna. smanjivati dozu ili prestati uzimati lijek kada mu se krvni tlak vrati u normalne granice. arterijska hipertonija ima šire društveno značenje. ali da se liječenjem može spriječiti njen razvoj. u najtežim slučajevima. Određivanje vrijednosti visine krvnoga tlaka. gestoza). Prestati pušiti. U rijetkim slučajevima. u posljednja 3 do 4 mjeseca trudnoće. naročito dijastoličkog.njem kuhinjske soli. naročito u drugoj polovini trudnoće. ponovno vrati na vrijednosti koje su bile prije prekida liječenja. uz lijeko­ ve. slu­ šaju predavanja i dobivaju upute o liječenju. Borbi protiv visokoga krvnog tlaka posvećuje se velika pažnja. Nakon prestanka uzimanja lijeka krvni tlak se ponovo diže. duševno opuštanje i eventualno blaga sredstva za umirenje mogu znatno pridonijeti liječenju. invalidnosti i smrti. Povišenje krvnoga tlaka u trudnoći Stalna kontrola visine krvnog tlaka za vrijeme trudnoće izuzetno je važna. nogu. ima najveće pro­ gnostičko značenje. Zbog visoke stope pobola. mogu se javiti teški poremećaji u tijelu trudnice.

pri blagoj hipotenziji. malaksalost itd. razdražljivost. vrlo često u mladih. naročito osigurava­ jućih društava. jer same sebi i drugima ne mogu i ne žele priznati emocionalni konflikt kao osnovu njihovih smetnji. a dijastolički ispod 60 mmHg. takvi ljudi mogu biti sretni i zadovoljni jer će živjeti duže od prosjeka. benigni poremećaj. pokazuju da su osobe sa sniženim krvnim tlakom manje sklone bolestima srca i krvnih žila i da žive duže od osoba s normalnim. nisu uzrokovani sniženim krvnim tlakom. Za razliku od povišenoga krvnog tlaka.prstiju itd. a naročito od osoba s povišenim krvnim tlakom. To su najčešće psihogeno uvjetovane smetnje. Do napredovanja bolesti ne mora doći. No takve. smetnja na »živ­ čanoj bazi«. iznosi ispod 110 mmHg. jednom u nekoliko stotina trudnoća. već uglavnom potiču od karaktera ličnosti. Zapravo možemo kazati da esenci­ jalna hipotenzija nije nikakva bolest i da osoba koja ima snižen krvni tlak nije bolesnik. a snižen krvni tlak samo je slučajan nalaz. slično kao i kod povišenoga krvnog tlaka. mršavih žena (astenička konstitucija). povraćanje.. Još uvijek ne postoji pravo objašnjenje zbog čega pojedine osobe imaju snižen krvni tlak. Smatra se da visina sistoličkoga krvnog tlaka.koma (vidi: Grčevi). stanje je kada se sistolički krvni tlak nalazi ispod 90 mmHg. takvo stanje naziva konstitucionalna. Snižen krvni tlak Snižen krvni tlak (arterijska hipotenzija) stanje je kada se visina krvnoga tlaka nalazi ispod normalnih vrijednosti. poremećaji vida itd. Naprotiv. tzv. Brojni statistički podaci. takvo je sniže­ nje dobroćudan. Teži oblik. Velika je vjerojatnost da umor. Sniženi krvni tlak naj­ češće je slučajan nalaz kontrolnoga liječničkog pregleda i velik broj tak­ vih pacijenata nema nikakvih subjektivnih tegoba. idiopatska ili esenci­ jalna hipotenzija. na što se pojedinci tuže. Zbog toga se. psihič­ ki labilne osobe »hvataju« se sniženoga krvnog tlaka kao odlučujućega faktora svojih tegoba. a dijastoličkoga ispod 70 mmHg. Neznatno sniženje krvnoga tlaka postoji u mnogih ljudi. Mogu se javiti glavobolje. ali svi ti znakovi predstavljaju veliku opomenu i ukazuju na mogućnost najteže i najopasnije komplikacije toga poreme­ ćaja u kasnoj trudnoći .na eklampsiju. Dalji znak je pojava bjelančevina u mokraći te povišenje krvnoga tlaka. Iznenada nastu­ pe jaki grčevi čitavoga tijela. na koje se redovito nastavlja dubok gubitak svijesti . ali zato s teškom slikom i ne tako rijetko smrtnim ishodom. što se također očituje naglim porastom tjelesne težine.. . Eklampsija se javlja rijetko. prava hipoten­ zija.

sniženi krvni tlak može se javiti naglo. no mnogo su ćešće u mladih osoba koje gube svijest zbog pogleda u krv. prili­ kom nagloga prijelaza iz vodoravnoga u uspravan položaj. Tako se. Sok je opći poremećaj krvotoka i javlja se prilikom . npr. na vrtoglavicu. Takvo sniženje krvnoga tlaka naziva se simptomatska ili sekundarna hipotenzija. može se javiti u toku trudnoće. Osim umora. javlja kod većeg gubitka krvi i teškog infarkta srca. Nesvijest uspravnog položaja nastaje zbog zastoja i nakupljanja krvi u venama nogu i nesposobnosti organizma da putem živčanoga sus­ tava brzo podigne tlak dovoljan za opskrbu mozga kisikom. Kratkotraj­ no stavljanje takovog bolesnika u vodoravan položaj dovodi do nestan­ ka svih smetnji. zbog vađenja zuba. Sniženje krvnoga tlaka ispod 100/70. Takvo stanje naziva se graviditetna hipotenzija i javlja se u mršavih žena asteničke konstrukcije. U nekih ljudi snižen krvni tlak javlja se samo povremeno. U liječenju sniženoga krvnog tlaka upotrebljavaju se lijekovi iz grupe simpatikotonika (Sympatol. a visina tlaka najbolje ukazuje na težinu poremećaja. Nagao pad krvnoga tlaka osnovni je simptom stanja šoka. prilikom du­ goga stanja. Carnigen itd. Često je kod kronične tu­ berkuloze i nedovoljnoga rada nadbubrežne žlijezde. Samo postojanje sniženoga krvnog tla­ ka. bez ikakve druge intervencije. kao prolazna pojava. kronična sniženja krvnoga tlaka koja prate po­ jedine kronične bolesti. Znatnije sniženje krvnoga tlaka može biti razlog mnogih tegoba. smetnje pamćenja. pacijenti se tuže na smetnje koncentracije. Redovno se javlja uz opće propadanje organizma (kaheksiju). Liječenje simptomatske hipotenzije ovisi o uspjehu liječenja osnovne bolesti. raka.. npr.). potreba za kavom je stvar navike. Postoje i dugotrajna. Nizak krvni tlak valja liječiti isključivo u slučajevima kada postoje jače izražene subjektivne tegobe. Takvim liječenjem subjektivne smetnje najčešće ne­ staju. zbog straha itd. koje nastaje kao posljedica mnogih zloćudnih bolesti. glavobolju i sklonost nesvjestici. Kao prateća pojava bolesti. Crna kava ne utječe na visinu krvnoga tlaka. ne zahtijeva nikakvo liječenje.Blago snižen krvni tlak i poslije pedesete godine života najveća je garancija da će takva osoba doživjeti duboku starost. koji je najstalniji prateći znak. akutno i često predstavlja glavnu opasnost za organizam. U težim slučajevima koriste se i hormoni nadbubrežne žlijezde. Kronična hipotenzija prati neke prirođene anomalije te neke bolesti srca i krvnih žila. Takve smetnje mogu se javiti u starijih osoba s izraženim aterosklerotičnim promjenama na krvnim žilama. npr. U tim slučajevima sniženi krvni tlak samo je je­ dan od simptoma osnovne bolesti. bez smetnji. Liječenje lijekovima poželjno je upotpuniti tjelesnim vježbama. primanja injekcije.

ali je nezainteresiran za sebe i okolinu. velikoga gubitka krvi (hemoragički šok). .teških povreda (traumatski šok). koža je blijeda. teških zaraznih bolesti (infektivni šok) itd. orošena hlad­ nim i ljepljivim znojem. Osim sniženoga krvnog tlaka postoji ubrzani. Bolesnik je pri svijesti. jedva opipljivi puls.

dugi su 10-15 cm i teški oko 150 g. Bubrežna vena. kapilari. imaju oblik graha. koja ujedno od stanice prima konačne proizvo­ de mijene tvari. 2. 5. Bubrežne arterije. 9. Mok­ raćni mjehur. Potrebnu hra­ nu i kisik donosi joj krv. lijevo ili desno od slabinskoga dijela kralješnice. a prolazom krvi kroz bubrege odstranjuje se mokraćom sve os­ talo što je nepotrebno i štetno u organizmu. 4. Prolazom krvi kroz pluća odstranjuje se iz tijela ugljični dioksid. 8. 3. tzv. MOKRAĆA I PROMJENE Svaka od sto bilijuna stanica ljudskoga tijela živo je biće. koje dovode krv u bubrege. Bubrežna vreća. Desni bubreg. čine u bubregu okrugli splet oko kojeg se nalazi čahurica. Velike bubrežne arterije. 7. Čovjek ima dva bubrega na stražnjem zi­ du trbušne šupljine. Shematski prikaz mokraćnih organa: 1. Bubrežne pira­ mide. Mokraćovod. Mokraćna cijev Mokraću izlučuju bubrezi. granaju se u njima u sve sitnije og­ ranke.MOKRENJE. 6. Najmanji ogranci arterija. Taj splet kapilara s čahuricom naziva . Presjek lijevog bubrega.

količina krvi koja prolazi kroz njih može dnevno iznositi čak do 30 posto cijeloga optoka krvi u tijelu. Iako težina obaju bubrega ne prolazi 1 posto tjelesne težine. Početak bubrežne cjevčice.5 litre mokraće. bjelančevine. Glomerul U bubreg dolazi velika količina krvi. Na kraju se mnogo takvih kanalića sakupi i tvori veći odvodni kanal. a svaki nefron može stvarati mokraću. Bubrezi čuvaju tijelo od suvišnoga gubitka tekućine. Dio čahure bubrežnoga tjelešca. Glomerul s kanalima predstavlja osnovnu jedinicu bubrega i naziva se nefron. 2. U procesu stvaranja mokraće. nego se u lučenju mokraće prilagodava potrebama tijela i može izlučivati jako koncentriranu ali i jako razrijeđenu mokraću. Iz te goleme količine dnevno se izluči svega 1 do 1. Izlučivanjem lužnatih i kiselih tvari bitno utječu na normalnu kiselinsko-lužnatu ravnotežu krvi i tjelesnih tekućina. šećer. Svaki bubreg ima oko milijun nefrona. izlučuju vodu. održavaju normalan sastav krvi i ostalih tjelesnih tekućina. 4. npr. Cahurica se sastoji od duple stijenke iz koje odlaze sitne cjevčice koje se nekoliko puta savijaju. . Već ta relativno mala količina mokraće pokazuje da bubreg nije običan »filter«. bubreg ima i druge bitne fun­ kcije. krvna tjelešca. To znači da kroz oba bubrega dnevno može proći i do 2000 litara krvi.se glomerul. Otvor kanala nalazi se na vrhu tzv. Dovodna i odvodna arterija. minerale. 3. piramide i kroz njega mokraća kaplje u bubrežnu vreću. soli i reguliraju krvni tlak. bez čega nema normalnoga rada stanica. U normal­ nom radu ne propuštaju one sastojke krvi koji su potrebni organizmu. Shematski prikaz bubrežnoga tjelešca: 1. Lučenje mokraće nije samo izlučivanje suvišne vode i otpadnih tva­ ri iz tijela.

u muškarca je duga 15-20 cm.. svega 3-4 cm.Ako su bubrezi oštećeni. mokraćovo­ dom (ureterom). Kada se u mokraćnom mjehuru nakupi dovoljno mokraće i postigne određeni tlak. u mokraću propuštaju one tvari koje nor­ malno zadržavaju. Iz bubrežne vreće mokraća odlazi uskom cjevčicom. bakterije lako prodiru u mokraćni mjehur. Uzdužni presjek bubrega: 1. Mokraćni mjehur građen je od mišića koji mogu raditi bez ljudske volje (na neke mišiće ljudska volja utječe). ako je potrebno. šećer. Može biti smanjeno i lučenje vode i soli. tada je lučenje mokraće smanjeno. Najteži je slučaj potpun prestanak funkci­ je bubrega. pa dolazi do na­ kupljanja u tijelu. živci obav­ ještavaju kičmenu moždinu i mozak te čovjek osjeti potrebu za mokre­ njem. U žena je vrlo kratka. Bubrežna arterija i vena. u mokraćni mjehur. Normalno sadržava 200-400 ccm mokraće. skladište za mokraću. Zbog toga su upale mokraćnoga mjehura mnogo češće u žena. kapacitet se može ud­ vostručiti. Bubrežna moždina u obliku piramida Mokraćni mjehur je rezervoar. koji se očituje prestankom lučenja mokraće i nakupljanja štetnih tvari u organizmu. Mokraćovod je dugačak oko 30 cm. tada se u mokraći mogu naći bjelančevine. . Mokraća izlazi iz tijela mokraćnom cijevi. Može se poremetiti kiselinsko-lužnata ravnoteža. krvna tjelešca. Bub­ režna vreća. 3. 2. Zbog kratke mokraćne ci­ jevi u žena.

Noću. ili još češće. U neurotičara već sama pomisao na mokrenje izaziva potrebu za mokre­ njem. kroničnih bolesti bubrega (kronični nefritis) i nekih bolesti moz­ ga. ta se pojava naziva polakizurija. uglavnom danju. Učestalo mokrenje javlja se češće noću zbog nakupljanja većih koli­ čina mokraće u mokraćnom mjehuru. Kada neka osoba mokri znatno češće. Poznato je češće mokrenje zimi. Promijenjen položaj maternice i trudnoća mogu dovesti do učestaloga mokrenja. čak i više od 20 puta dnevno. nakon uživanja prave ka­ ve ili čaja. zbog pije­ nja alkoholnih pića ili većih količina tekućina. I upale drugih organa u trbušnoj šupljini mogu izazvati slične smetnje. Učestali nagon na mokrenje. trajna je pojava kod šećerne bolesti. nema nagona na mokrenje. češće mokre nervozne osobe. Učestalo mokrenje pojavit će se kod svih onih bolesti koje su praće­ ne pojačanim lučenjem mokraće u bubregu. Prolazna je pojava u onih osoba koje uzimaju lijekove za pojačano lučenje mokraće. Upala mjehura glavni je uzrok tegoba. i izluči 1-1. tekućinu u trbuhu zbog ciroze jetre. lijekove uzimaju osobe koje imaju srčane bolesti. Upale su najčešći uzrok učestaloga mokrenja koje nije praćeno ukupnim povećanjem izlučene mokraće. Takvo učestalo mokrenje može biti praćeno i mokrenjem velikih količina mokraće. upala slijepoga crijeva i potrbušnice.5 litre mokraće. npr. visok tlak. Pritisak na mokraćni mjehur u žena mogu pratiti upale jajnika i tu­ mori maternice. naročito žene. gotovo svaki sat. Kamenci u mokraćnom mjehuru također izazivaju podražaj stijenke mjehura i česti nagon na mokrenje. ali samo u toku dana. Osoba koja ima upalu mjehura dobiva jak nagon na mokrenje odmah čim se u mjehuru nakupi i najmanja količina mokraće. Takav zastoj mokraće mogu izaz- . zbog izlaganja hladnoći. I napad bolova zbog bubrežnih kamenaca tjera na mokrenje. kao i za mirnoga ležanja. nemogućnost voljne kontrole mokrenja.Poremećaji mokrenja mogu se očitovati kao učestali nagon na mok­ renje. kao otežano i bolno mok­ renje. može biti praćen i mokrenjem umanjene količine mokraće. pojavit će se samo ako uz kamenac postoji i upala. Tumori mokraćnih mjehura uzrok su učestalog mokrenja. Čest nagon na mokrenje Zdrav čovjek mokri prosječno pet puta u 24 sata. To traje i danju i noću.

Nekontrolirano noćno mokrenje u krevet jedan je od znakova neu­ roze djeteta. Uz pun mokraćni mjehur. dijete nauči svjesno kontrolirati puštanje mokraće. kod gotovo praz­ noga mjehura. tumor mozga. i povremeno. redovno se jav­ lja kod jačeg stupnja duševne zaostalosti. Dugotrajno. otečena i bolna. zbog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini. Povremeno nekontrolirano mokre i potpuno zdrave osobe: u stanju jačega stupnja pijanstva. Nehotično nekontrolirano mokrenje Nehotično otjecanje mokraće. dizanja težih tere­ ta. krvarenje u mozak. Prolazna inkontinencija mokraće nerijetko se javlja u žena poslije poroda. kod staraca zbog gubitka shva­ ćanja i razumijevanja. Od tada je suho i danju i noću. ožiljci u mokraćnoj cije­ vi poslije upala i kamenac. Takav zastoj mogu uzrokovati tumor i upala prostate. može biti neprekidno. Srčani bolesnici češće mokre noću zato što mirovanje oporavi rad srca koje pojačava protok krvi kroz bubrege. koji put »nervozne osobe«. kralješnice i kičmene moždine te bolesti mozga. tumori i upala prostate. zove se inkontinencija mokraće. Uzrok je slabost prstenastoga mišića koji zatvara izlaz iz mjehura. neke duševne bolesti. zbog aterosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma mozga. naročito žene. multipla skleroza. Nekontrolirano neho- . zloćudni i dobroćudni tumori mokraćnoga mjehura i prostate. ako se u mjehuru nalazi veća količina mok­ raće. kihanja. kašljanja. I druga oštećenja mozga ili kičmene moždine mogu dovesti do nekontroliranoga mokrenja: sifilis mozga. jakog smijeha. Nemogućnost da se mokrenje kontrolira izaziva osjećaj ne samo ne­ ugode i manje vrijednosti nego može dovesti do teške duševne potištenosti (depresije). kronično nekontrolirano puštanje mokraće uvijek je znak težih poremećaja. Nekontrolirano noćno mokrenje djece Najkasnije do treće godine života.vati povećana prostata. U male djece to su greške u razvoju mokraćnih putova. takve osobe stalno zaudaraju na mokraću. mokraća nekontrolirano izlazi i »kap po kap«. koje se ne može svjesno kontrolirati. ožiljci na mokrać­ noj cijevi. koja im oš­ tećuje kožu te postaje crvena.

prije nego što legne treba da pusti mokraću. Djetetu se može pomoći i na taj način da se daje hrana koja izaziva manje lučenje mokraće. pohvalama i manjim da­ rovima treba nagraditi nastojanje da ostane suho. zatim bolesti koje dovode do pojačanoga lučenja mokraće: šećerna bolest. krevet mora biti tvrd. to su pretjerani zahtjevi roditelja kada. valja ga uvjeriti da je to loša navika zbog koje će u životu imati problema ako se ne liječi. traže od djeteta da bude su­ ho prije nego što je za to tjelesno i duševno sposobno. pa mokre­ njem u postelju svraća pažnju na sebe.. valja ga učiti da mokraću zadrži što duže kako bi se povećao kapacitet mjehura. Nehotično se mokri najčešće u krevet i noću (enuresis nocturna). Sugestija je osnov liječenja. Smatra se da 10-20 po­ sto djece od 4-10 godina mokri u krevet. dijete mora biti okru­ ženo pažnjom i ljubavlju. bolesti mozga. manji dio takve djece pomokri se i u toku dana. U krevet mokre padavičari i du­ ševno zaostali. može se pojaviti i zbog loše pripreme djeteta za dolazak mlađega brata ili sestre. strah. Polovina uspjeha je postignu­ ta ako dijete pristane na suradnju. mokrenje će izazvati žalost zbog odlaska ili zbog smrti roditelja. čupanjem kose. liječnik anali­ zom ličnosti djeteta otkriva pravi uzrok noćnog mokrenja i nastoji od­ straniti sve one faktore koji štetno djeluju na dječju psihu. Mnogo je češći uzrok noćnoga mokrenja nepravilan odgoj djeteta. koja je praćena neurotskim smetnjama: mucanjem. kao i neke bolesti kičme. a manje soli i oštrih začina. kao i pretjerana briga. tuga. u djetetu valja razvijati samopouzdanje. sramoće­ nje ili ismjehivanja. sisanjem prstiju.tično puštanje mokraće poslije treće godine naziva se enureza i može se pojaviti u djece koja su već bila suha. navečer manje tekućine. da se ne razlikuje od ostale djece. Kada se isključi tjelesna bolest (organsko oštećenje). Isključuju se sve one bolesti mokraćnih putova. Mokrenje u krevet smatra se bolešću na »živčanoj bazi«. U pubertetu smetnje prestaju bez liječenja. zapostavljanje djeteta. preveliki zahtjevi roditelja i škole . Zbog toga su potrebne pretrage i pregledi kod urologa. više suhe hrane.uzro­ kuju stalne duševne sukobe u djetetu. dječjom neurozom. neurologa i psihologa. zlostavljanje. uvjeriti ga da je zdravo. tj. smatrajući da je potisnuto i da je sva roditeljska ljubav posvećena novom članu obitelji. Mokrenje u krevet samo je svjesna ili podsvjesna reakcija djeteta na sve što ga muči i psihički opterećuje. Osnov je liječenja prestanak svakoga kažnjavanja djeteta. neki to nazivaju »plač djeteta kroz mjehur«. Najvažnije je da liječnik ustanovi pravi uzrok. Stalna duševna napetost. a položaj tijela takav da su noge malo povišene kako bi se smanjio pritisak mokraće na onaj dio mjehura koji izaziva potrebu za mokre­ njem. koje mogu dovesti do sličnih smetnji. . ne treba da pije barem 4 sata prije spavanja. npr.

5 litre. poslije napada ubrzanoga rada srca (paroksizmalna tahikardija). Količina mokraće prelazi 3-4 litre dnevno. Žlijezda je veličine i oblika kestena. glavobolje tipa migrene. kod slabokrvnosti zbog pomanjkanja željeza. često uz jako napinjanje trbušnih mišića. Prekomjerno lučenje može se pojaviti na živčanoj bazi. Jedan od najčešćih uzroka takvih smetnji u muškaraca jesu bolesti žlijezde prostate. Uz istu količinu izluče­ ne mokraće. tzv. angine pektoris. spermija. sastav i količina tjelesne vode ostaju nepromije­ njeni. zbog gubitka svi­ jesti. Bćlesnik osjeti jaku žeđ i popije goleme količine tekućine. Dok pije dovoljno vode.Prekomjerno lučenje mokraće Lučenje mokraće u količinama koje su veće od normale naziva se poliurija. trajanje mokrenja je produženo (dizurija). na mjestu gdje cijev izlazi iz mjehura. Teški poremećaji nastaju onda kada prestaje piti vodu zbog toga što tekućine nema ili zato što je ne može uzimati. Pod starost. naročito u pubertetu. zbog smanjene fukcije muških spolnih žlijezda. napada bola u srcu. U pubertetu počinje izbacivati sjemenu teku­ ćinu koja omogućuje prehranu i pokretanje muških spolnih stanica. pa se u narodu na­ ziva žlijezda kestenjača. Takve »dizurične smetnje« praćene su bolovima i pečenjem. temperaturi okoline i jačini znojenja. od 5 do 20 litara dnevno (diabetes insipidus). Bolesnici od šećerne bolesti mokre često i obilno. Pojačano lučenje mokra­ će javlja se nakon pijenja alkoholnih pića i uzimanja prave kave i čaja. što ovisi o količini popijene tekućine. često do 20 litara dnevno. počinje se povećavati i dosegne veličinu jajeta ili . Bolesnik mora čekati izvjesno vrijeme da mokraća poteče. količina se može i udvostručiti. Smještena je ispod mokraćne cijevi. Prosječna količina dnevno izlučene mokraće normalno iznosi 1-1. Razumljivo je da će se pojačano lučenje mokraće pojaviti već 1/2 sata nakon pijenja veće količine vode ili neke druge tekućine. umjesto da se smanjuje. Tako veliki gubitak tekućine izaziva jaku žed. Zbog poremećaja u radu žlijezda u mozgu luče se goleme količine mokraće. Obilnije mokrenje redovito se javlja poslije napada padavice. nakon uzimanja lijekova koji dovode do pojačanoga lu­ čenja mokraće. npr. nakon napada guše­ nja kod bronhalne astme. Mnogi slučajevi šećerne bolesti otkriveni su jer su se bolesnici žalili liječ­ niku da bez vidljivoga razloga osjećaju nepodnošljivu žed i piju velike količine vode. Otežano i bolno mokrenje O otežanom mokrenju bolesnici obično govore onda kada je poče­ tak mokrenja otežan.

bol prilikom velike nužde. Smetnje su u početku jače izražene noću. Hormonski preparati mogu smanjiti prostatu i poboljšati stanje. povišene tjelesne temperature i općega lošeg osjećanja. jela s jakim začinima. tumor otežava ili potpuno onemogu­ ćuje izlazak mokraće. . Kada se razvije do te mjere da ometa mokrenje. Pritisak tumora na mokraćnu cijev može se pojačati do te mjere da je mokrenje nemoguće. Nakon mokrenja postoji osjećaj da se mjehur nije do kraja ispraznio jer se izbacuju samo male količine mokraće. tek nakon jačega napinja­ nja. tada je prekasno za ope­ raciju. Bolesnici osjećaju smetnje i onda kada ne mokre: pritisak u de­ belom crijevu i oko čmara. pravi čaj. bolesnici zadržavaju mokraću zbog straha od bola. Iako se u starijih ljudi javlja često. stoga je razumljiva potreba za ponovnim ispražnjavanjem mjehura. mlaz je često tako slab da »škropi cipele«. Poslije 70. Rak prostate izaziva slične smetnje. ne smiju se uzimati alkoholna pića. bol u krstima. Valja prijeći na dijetu. preparate može propisati sa­ mo liječnik. Počinje se javljati tek poslije 50. stariji ljudi obično umiru od neke druge bolesti. koja se javlja odmah nakon toga što je mokrenje »završe­ no«. u blažim slučajevima urološki čaj. daju se antibiotici. Ka­ da se tumor odstrani operativnim liječenjem. mjehur i prostatu. Ako se pritisak mokraćne cijevi i dalje pojačava. mlaz mokraće je tanak. Ja­ ča upala dovodi do pogoršanja. godine života. slab i nastane kasnije. Zastoj mokraće prenosi se na bubrege i odražava na njihovu funkciju. nego od veličine tumora. Bol i pečenje os­ jeća se u dubini mokraćne cijevi. ponovno se uspostavlja normalno otjecanje mokraće iz mokraćnoga mjehura. blizu mjehura. Zastoj mokraće pogoduje razvitku upale mokraćnih putova i bubrega. Povećanje prostate zapravo je dobroćudan tumor (adenom) prostate. godine više od polovine svih muškaraca ima tumor prostate. neki se uzimaju samo jednom tjedno nekoliko mjeseci. Smetnje se liječe lijekovima ili operativnim zahvatom. smrtnost je mala. smetnje se pogoršavaju. početak mokrenja otežan je i bolan. I upala prostate izaziva otežano i bolno mokrenje. Takvi bolesni­ ci imaju potrebu da češće mokre. jer jako nadražuju mokraćnu cijev. Dođe li do upale mokraćnih putova. crna kava. Na kraju mokrenja može se pojaviti i krv i gnoj. Najčešće su tzv. Budući da se rak razvija postepeno. sulfanamidi i drugi lijeko­ vi. Smetnje koje nastaju najčešće se razvijaju postepeno. Nakon mokrenja u mje­ huru može ostati čak 2 do 3 litre mokraće. Upale mjehura i mokraćne cijevi također izazivaju pečenje i bol pri mokrenju. To je opasna i podmukla bolest. Posljedica je oštećenje bubrega i smanjenje lučenja. kataralne upale. Hoće li nastati teškoće zavisi više od oblika i mjesta gdje se tumor razvije.stisnute šake. teškoće mokrenja nastaju onda kada tumor pritisne na mokraćnu cijev.

Prvi zastoj mokraće može biti ujedno i jedini zastoj. bolesnici često jauču od bolova. Uklanjanjem mokraće iz mokraćnog . Zastoj mokraće vrlo je neugodan. u ambulantu dolaze u savinutom položaju tijela. rak prostate. upala kičmene moždine. povećana maternica zbog tumora ili trudnoće. kamenac se zaustavlja na ulazu u mokraćnu cijev. Vrlo jaku. alkoholnih pića. Pro­ stata se naglo poveća poslije pijenja veće količine vode. neke duševne bolesti. Mokrenje može biti onemogućeno i zbog psihičkih razloga. Potpun zastoj mokraće obično nastaje naglo. najčešće s histeričnom oduzetošću nogu i nemogućnošću hodanja. koji obično nastaju nakon preboljele gnojne upale mokraćne cijevi.Otežano i bolno mokrenje mogu uzrokovati i ožiljci u mokraćnoj ci­ jevi. Potpun zastoj mokraće može izazvati i kamenac ili neko drugo stra­ no tijelo u mokraćnoj cijevi. Ako u mokraćnoj cijevi postoje ožiljci. danas su ožiljci vrlo rijetki i nastaju samo onda kada se bolest ne liječi. najčešće postaju nepokretni. najčešći je uzrok gonoreja ili triper. grčevitu bol pri mokrenju mogu izazvati kamenci u mok­ raćnim putovima. U rijetkim slučajevima zastoj mogu izazvati: povrede spolnih i mokraćnih organa. češće je u histeričnih žena. i sprečava mokrenje. gotovo svi izjavljuju da su »preporođeni« i iskazuju neizmjernu zahval­ nost onome tko im je olakšao tegobe. vrlo često u osoba ko­ je prije toga nisu imale nikakve smetnje. Potpun zastoj mokraće Zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru i nemogućnost voljno­ ga pražnjenja naziva se retencija mokraće. Osim dobroćudnoga tumora prostate. imaju snažan nagon na mokrenje. u donjem dijelu tr­ buha osjećaju strašan pritisak i bol. tumori mokraćnih putova. Ako još mogu hodati. Pošto im se odstrani mokraća iz mokraćnog mjehura. Naročito je opasno pijenje većih količina hladnoga piva ili vina. pre­ plašeni. i alkoholna pića mogu do­ vesti do nagle prokrvavljenosti i otoka sluznice te do potpunoga zatvora ionako već sužene mokraćne cijevi. Pritisak povećane prostate na mok­ raćnu cijev onemogućuje izlazak mokraće iz mokraćnoga mjehura. Tada je zastoj povezan i s drugim histeričnim znako­ vima. u panici. ili u samoj mokraćnoj cijevi. slične smetnje mogu izazvati upale prostate i zloćudan tumor. Takve osobe ne moraju imati više nikak­ vih smetnji. U starijih ljudi uzrokovan je na­ glim povećanjem žlijezde prostate. Zastoj mokraće zahtijeva najhitnije liječenje. Mokraćni mjehur mora se isprazniti u što kraćem vremenu. nakon uzimanja lijekova koji izazivaju pojačano lučenje. a mokriti ne mogu.

mjehura ne samo što ublažuje ili potpuno uklanja bol nego sprečava raz­ voj upale i oštećenje bubrega. U hitnim slučajevima liječnik zabode iglu u mokraćni mjehur preko kože trbuha da bi izvukao određenu količinu mokraće. nastaje zbog preosjetljivosti organizma na bakterije iz grupe strepokoka. Tako mala količina mok­ raće ne može izlučiti sve nepotrebne i štetne tvari koje se nakupljaju u organizmu. tzv. plas­ tičnih ili metalnih cijevi koje se nazivaju kateteri. govori se o dugotrajnoj. Uzrok može biti i zastoj mokraće. najteža ošteće­ nja nastaju od sublimata. mjehur se mora is­ prazniti u bolnici. Smanjeno lučenje ili prestanak lučenja mokraće u bubregu Velike dnevne razlike u lučenju mokraće postoje i u zdravih ljudi. Akutna upala bubrega. Ako se razvija postepeno i traje mjesecima i godinama. to je akutna bubrežna insuficijencija. povraćanjem ili znojenjem. U rijetkim slučajevima mjehur se može isprazniti i kod kuće ako je bolnica daleko. upala potrbušnice. akutni glomerulonefritis. pa se mjehur redovno ispražnjava izvjesno vrijeme. bubrezi nakon izvjesnog vremena znatno smanje lučenje ili potpuno prestanu lučiti. Postoje brojni otrovi koji oštećuju naročito bubrege. Ako je količina izlučene mokraće manja od pola litre dnevno. Najčešći je uzrok upala bubrega. Ako do toga dođe naglo. opeklina. npr. tada je to nenormalno smanjenje lučenja (oligurija). velikoga gubitka tjelesne vode. U okviru normale razlike se kreću između pola litre do 3 litre mokraće dnevno. prolje­ vom. zbog povećane prostate i kamenaca. Akutan prestanak lučenja mokraće nastaje kada naglo dođe do smanjenoga protoka krvi u bubrezima. Teška ošte- . gdje se jedino može osigurati potpuna zaštita od zara­ ze (infekcije). zbog veće­ ga gubitka krvi. teška je i ozbiljna bolest. bolest srca i krvnih žila. Gumeni ka­ teter može se ostaviti u mokraćnom mjehuru. nagona na mokrenje nema. Ako se ne može mokriti. Ako je iako moguće. kronič­ noj bubrežnoj insuficijenciji. U težim slučajevima količina izlučene mokraće iznosi svega nekoliko kubičnih centimetara. ili pak dođe do potpunoga prestanka lu­ čenja. Ispražnjavanje mjehura izvodi se pomoću gumenih. o tem­ peraturi tijela i temperaturi okoline. I mnoge druge akutne bolesti mogu dovesti do znatnoga smanjenja lučenja: zapletaj crijeva. razlike ovise o količini i vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. kemijskog sredstva za dezinfekciju. Mokraćni mjehur ostaje prazan. javlja se u stanju šoka. o jačini znojenja. kada se izgubljena tekućina ne može nadoknaditi. npr.

osim toga. podrigi­ vanje. kronič­ ne bubrežne bolesti.ćenja mogu nastati i zbog otrovanja antifrizom. a preživi je više od 50 posto bolesnika. Otpadnih tvari sve je više u tijelu. u organima. Takvi bolesnici dnevno luče 4 do 6 litre mokraće. javljaju se jake glavobolje. da bi na kra­ ju posve prestalo. usne šupljine. bolest stalno napreduje i ne može se izliječiti nikakvim lijekovima. u težim slu­ čajevima i do 2 mjeseca. dolazi do upale želuca. crijeva. kalija i drugih kemijskih spojeva koji nastaju uglavnom mijenom bjelančevina u tijelu. intenzivan svrbež kože. Oštećenje bubrega nastaje kod svih onih bolesti koje su praćene ja­ kim raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi i kod nekih oblika otro­ vanja krvi (sepse). no takvih aparata ima pre­ malo za desetine tisuća bolesnika. I ta faza bolesti je opasna jer dovodi do pojačanoga gubitka vode i važnih minerala. Na koštanu srž te tvari djeluju tako da se smanjuje stvaranje krvnih tjelešaca i razvija se slabokrvnost. Za takve bolesnike potrebna je po­ sebna dijeta. npr. . Obično tek nakon 6 mjeseci dolazi do potpuno­ ga oporavka bubrega. magnezija. Sve bolesti koje dovode do smanjenoga lučenja mokraće obavezno se moraju liječiti u bolnici. da bi na kraju ležali u polusnu. Smanjeno lučenje mokraće ili potpun prestanak lučenja najčešće je samo prolazna pojava. drhtaji mišića i grčevi čitavoga tijela. U bolnicama se takvi bolesnici u njkritičnijoj fazi priključuju na umjetni bubreg. sulfonamidima. arsenom. Najvažnije je da se iz hrane isključe bjelančevine. jako štucanje. daju se lijekovi i tekućine koje omogućuju bubregu da se što prije osposobi za samostalan rad. Iako se u početku mogu javiti prolazna poboljšanja. Jedini je spas po­ vremeno priključivanje na umjetni bubreg. koji postaje sposoban da luči koncentriranu mok­ raću. U bolnici se vodi posebna kontrola o količini primljene i izgubljene tekući­ ne kako se ne bi narušila ravnoteža. besanica. po­ većava se količina sulfata. gdje se nalaze. poremećaj traje obično 7 do 20 dana. dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. Lučenje mokraće postaje sve manje. podmuklo. opća du­ ševna i tjelesna tromost. nekim lijekovima. Vid oslabi. Teške povrede dovode do oštećenja direktnom ozljedom bubrega ili stanjem šoka poslije teške ozljede tijela. živom. Bolesnici postaju potpuno apatični. Oštećenje bubrega sa smanjenim lučenjem mokraće može se razviti i postepeno. Nagnječenja velikih grupa mišića mogu začepiti sitne bubrežne kanaliće mišićnom bojom (mioglobinom) koja izlazi iz povrijeđenih i znječenih mišića i krvlju dolazi u bubrege. U krvi se nakupljaju štetne i otpadne tvari. Ako bolesnik pre­ živi akutnu fazu bolesti. To je posljednji stupanj u razvitku dugotrajne.

Krvava mokraća posljedica je bolesti ili povreda bubrega. Krv u mokraći nalazimo kada je poremećeno grušanje krvi. povreda. Krvava je mokraća u tom slučaju samo prolazna i javlja se poslije napada bolova. prostati ili mokraćnoj cijevi. tzv. Mnogi bolesnici uopće ne prepoznaju krvavu mokraću. odnosno umanjuje sposobnost krvi da gruša. Ako je broj crvenih krvnih zrnaca toliko veliki da oboji mokra­ ću. tumor i tuberkuloza. prostate i mokraćne cijevi. Liječnik će naročitu pažnju pokloniti tzv. Žene krvavu mokraću povezuju s menstruacijom.Krvava mokraća Zbog krvi boja mokraće postaje svijetlocrvena do tamnocrvena. bez drugih popratnih znakova. Krv u mokraći ne mora se uvijek opaziti prostim okom. Zbog bubrežnih kamenaca krv se javlja gotovo redovito uz jače ili slabije grčevite bolove. ili se može dokazati kemijskim pretragama. liječnik će najprije pomisliti na četiri najčešća uzroka krvarenja: bubrež­ ni kamenac. Manja količina krvi u mokraći javlja se kod upale bubrega. mokraćnih putova. govori se o jakom ili velikom krvarenju (makrohematurija). Iako je krvava mokraća simptom koji se lako primjećuje. Valja znati da su slučajevi s jakim bolovima mnogo bezazleniji od slučajeva kada se krvava mokraća pojavljuje podmuklo. dijelom i spolnih organa. npr. velik broj bolesnika s »crvenom mokraćom« ne dolazi liječniku. Dugotrajno pojavljivanje manjih količina krvi u mokraći. bez dru­ gih smetnji. Naročito su jaka krvarenja kod tumora mokraćnoga mjehu­ ra. tada se uzrok krvarenja nalazi u mokraćnom mjehuru. mokrać­ noga mjehura. Razlog je i poznata činjenica da crvena mokraća ne mora biti uvijek i krvava mokraća. pregledom taloga mokraće u kojem su brojna crvena krvna zrnca. Ako uz krvavu mokraću po­ stoje i smetnje mokrenja. javlja se kod tuberkuloze i tumora bubrega. Manja koli­ čina krvi može se ustanoviti mikroskopom. antikoagulantna terapija. mokraća je ružičasta do tamnocrvena. Tumori bubrega i mokraćnih putova u više od 90 posto slučajeva započinju krvavom mokraćom kao prvim i dugo vremena jedinim zna­ kom bolesti. Prema količini krvi. propisuje se kod nekih srčanih bolesti. Bolesnik se obraća liječniku uglavnom onda kada je crvena mokraća praćena smetnjama mokrenja i jakim bolovima. »podmuk- . zatim kada bolesnici uzimaju lijekove pomoću kojih se sprečava. Liječenje tim lije­ kovima. Iako postoje mnogobrojni uzroci koji dovode do krvave mokraće. kod hemofilije. Krvarenje iz bubrega ne izaziva smetnje mokrenja. ili ne promatraju njenu boju pri­ likom mokrenja.

trčanja. ta boja upotrebljava se kao lijek protiv nekih otrovanja. Svijetlocrvena mokraća postaje tamna. Žutozelenkasta boja mokraće kod žutice nastaje zbog povećane ko­ ličine žučnih boja. naročito malarija. bubrezima ili mokraći. naročito noću za sna. sulfanamidi. koja se luči u golemim količinama. tada mokraća može postati smeđa do gotovo crna. poput vode. arsenom. antibiotici. Plavu boju može dati metilensko modrilo. lijekovi koji se upotreb­ ljavaju prilikom upale mokraćnih putova. koja podsjeća na meso ili crveno vino. zamućena. Neke su osobe osjetljive na izlaganje hlad­ noći. postaje go­ tovo bezbojna. nastaje onda kada se u mokraći nade veća količina krvne boje (hemoglobina). nakon uzimanja jela od boba. otrovnim gljiva­ ma. Bo­ ju mijenjaju lijekovi i kemijske tvari. Crvenu boju mokraće mogu izazvati neki lijekovi. pojava se . Svijetlo crvena boja. aminopirin. dugotrajnoga hodanja. koja podsjeća na gustu kremu ili mlijeko. ako se jedu velike količine šećerne repe i obojenoga zelja. postaje tamnojantarne boje. lijekovi mogu obojiti mokraću u zeleno ili crno. Tamnožutu ili crvenkastožutu boju izazivaju mnogi lijekovi. Gusta je mokraća ako se u manjoj količini vode izluči ista količina otpadnih tva­ ri. pojavljuju se kod većine tumora bubrega i mokraćnih putova. Može se pojaviti u potpuno zdravih ljudi nakon fizičkoga napora. Sličnu boju mokraće uzrokuju otrovanja benzolom. duljim stajanjem postaje tamnosmeđa. Boja mokraće ovisi i o vrsti pojedine hrane i popijene tekućine. naročito ako boluju od sifilisa. Razrijeđena mokraća. Mokraća sivobijele boje. Ako je mok­ raća gusta. Normalno je svijetložuta do tamnožuta. ta boja dolazi u mokraću raspadanjem crvenih krvnih zrnaca u krvi.lim krvarenjima«. npr. koncentriranija. tj. nastaje zbog lučenja masti mokraćom (emulzija). Promjena boje mokraće Svježe izlučena mokraća bistra je i prozirna. kao furadantin. npr. zato je bolest dobila naziv crnomokraćna groznica. hrana. Ako je količina krvne boje vrlo ve­ lika. to su krvarenja bez bolova i drugih smetnji. Crvena krvna zrnca pojačano se raspadaju i kod nekih rijetkih ali teških oblika slabokrvnosti. tada je crvena mokra­ ća tamna prilikom jutarnjega mokrenja. preparati B-vitamina. sredstva za umirenje živaca. Tamnocrvenu boju mokraće mogu izazvati zarazne bolesti.

naziva hilurija i nastaje zbog smetnji u normalnom protjecanju limfe. Može se javiti nakon povreda trbuha. U tropskim je krajevima česta i nastaje zbog zaraze parazitom koji živi u limfnim putovima i limfnim čvorovima. a kao neopasna i prolazna u toku trudnoće. Bolest se naziva filarijaza. . Uzrok mogu biti pritisci na limfne putove zbog tumora i tuberkuloze.

Kad smo uzbuđeni. Oni tepaju.MUCANJE Smetnje govora Govorimo spontano i gotovo automatski. b) Veze (komunikacije). iako se nama čini da je promuklost uzro­ kovana u grlu. Na sve te moždane centre direktno utječu naši osjećaji. U velikom mozgu nalaze se centri koji primaju utiske koje prenose živci. a) Centralna mjesta. Osobe s pri­ rođenim manama. . Svaka po­ greška očituje se nekom smetnjom. Kada se u suradnji s drugim centrima odredi što će se reći. rascjep usne. Čini nam se da je to jednos­ tavno. zečja usna. govorit ćemo nesuvislo ili nerazumljivo. afazije. U primjeru koji smo spomenuli došlo je do ošteće­ nja zbog prekida živčane veze. ili čak ne­ pca . Pa ipak. ako se ne koncentriramo ili ako su nam misli zbrkane. grkljan u kome se nalaze glasnice. c) Izvršni organi. tj. a da ipak do­ đe do smetnji govora. Izvršni su organi za izvođenje govora usna šupljina. doći će do zastoja u radu glasnica i čovjek neće moći glasno govoriti. smetnje razumijevanja govora ili nesposobnosti da se govorom izrazimo. dušnik i pluća. Prilikom povrede ili bolesti tih centara dolazi do tzv. odavde dola­ ze naređenja za potrebne radnje. Postoje uzlazni i silazni (osjetni i motorni) živci te živci koji podražuju. ne mogu izgovarati pojedina slova. inerviraju autonomne organe.ne mogu čisto govoriti. teže govorimo. da bismo izgovorili i jednu jedinu riječ potrebna je su­ radnja više organa i više različitih tjelesnih i duševnih sustava. Ako nas boli zub teško možemo govoriti. Oni su prijenosioci signala podražaja ili naređenja. govor je kao izbrisan i teško razumljiv. Tu se pojedini glasovi prepoznaju kao riječ. kao što je npr. još teže ako povrijedimo jezik ili usnice. Na vratu postoji živac (nervus recurrens) na koji se mora naročito paziti prilikom operacije žlijezde štitnjače. Može se dogoditi da su centralna mjesta posve u redu. tj. Ako ga se povrijedi.

Nema djeteta ni odrasloga koji u životu nikada nije zamucao. Muškarci imaju dublje glasove jer su im glasnice dulje. laringoskopa. Upornim i dugotrajnim vježbanjem pjevači uspjevaju vrlo dobro ovladati disanjem i drugim organima. naročito u dječaka. Stvaranje glasa ovisi o brzini zraka ispuštenoga iz pluća. Roditelji ih stalno uče go­ voriti. stvaranje glasa. Govor se mora naučiti. ritmu govora i na­ činu izgovaranja. Uporedo sa shvaćanjem naziva i pojmo­ va ide i razvoj govora. za­ to je i grkljan više izbočen (tzv. a zbog zakazivanja živca ili mišića koji napinju glasnice. Postoje različiti oblici mucanja koje liječnici nazi­ vaju posebnim imenima. Događa se pod utjecajem žlijezda s unutrašnjim lučenjem (tzv. Kod gluhonijemosti najčešće je riječ o gluhoći. kako bi za­ držali lijep glas. npr disartrija. koje svoje proizvode šalju direktno u krv. U vrijeme puberteta glas se mijenja. Zbog ne­ kog osjećaja. npr. tj. po­ slije smijehom. ali os­ tali su nesretna bića jer je došlo do zastoja u rastu i poremećaja tjelesnih organa. a tek onda o sekundarnom oštećenju govora. Ali o mucanju govorimo kao o navici ili bolesti tek onda kada su smetnje tako . neće naučiti govoriti. Mucanje je česta govorna mana. Govor otkriva osobne i društvene osobine: po govoru i naglasku prepoznat ćemo iz kojeg je tko kraja. čak i kakve je naobrazbe i čime se bavi. tako mogu glasom izvoditi prave vratolomije. a to se nastavlja kroz čitavo školovanje. naročito u srednjem vijeku. dislalija. odavno je poznata. To je mutiranje. gla­ sovi postaju nejasni. Današnjim metodama liječenja i odgoja može se postići da i glu­ ha djeca nauče govoriti. Ova veza. Stalno se pamte i izgova­ raju nove riječi. O njima ovisi tjelesni i duševni razvoj. Novorođenče se oglašava samo plačem. Ako je dijete od rođenja gluho. Djevojčice obično progovore prije dječaka. napete u grkljanu poput struna na violini. strana. naročito sa spolnim žlijezdama. Ti kastrati ponekad su pjevanjem postizali slavu. Adamova jabučica). Čovjek ne može »čisto govoriti« zbog grčeva mišića koji izvode artikulaciju. pa su u staro vrijeme.Prilikom oštećenja glasnica pojavljuju se smetnje izgovora. Mala djeca uveseljavaju okolinu time što pojed­ nostavljuju teže riječi i izmišljaju svoje nazive. u govoru se zastaje. a prethodni ili slijede­ ći slogovi se ponavljaju. Tek potkraj prve godine izgovori prvu riječ. dolazi do poremećaja disanja i neželjenoga ste­ zanja glasnih mišića. trepere kada ih zatrese zrak iz pluća. Dvije ži­ ce. Zbog upale smo promukli. Pri tom je važna suradnja organa za sluh i organa za go­ vor. testise. To možemo promatrati pomoću posebnoga apara­ ta. en­ dokrinih žlijezda). Mnoge osobine poznajemo po boji i jačini glasa. Obično se ne mogu iz­ govoriti neka slova ili slogovi. dječacima u ranoj dobi odstranjivali spolne žlijezde.

Mucanje je tri puta češće u muš­ karaca negu u žena. ni o nemarnosti. tj. postoji osoba koja muca. Dvije su osnovne. iz protesta će griješiti u govoru i činiti namjerne ispade. Kod male djece mucanje brzo prolazi ako ih se na to ne podsjeća. dijete će je opona­ šati i stvoriti naviku. Pod tim utjecajima u djetetu se javlja stid. Nije riječ ni o brzopletosti. ili podmi­ ćuju nagradama. Samo vježbanje često nije dovoljno. pa se smetnje sve jače fiksiraju. dok se uči govoriti. koja se ba­ vi problemima govora. fonijatrija. Mucanje se može sprečavati i liječiti. Dijete često počinje mucati poslije jakoga uzbuđenja.izražene da ozbiljno ometaju rad i život. O postanku mucanja ima više teorija. Nema sumnje da je mucanje djece izraz neurotskoga simptoma. obično nastaje u dobi 3-5 godina. Roditeljima i na­ stavnicima poznato je koliko je truda potrebno da djeca to nadvladaju. Mucavi provode vježbe ne samo govornih organa nego i čitavoga tijela. Jedni tvrde da je mucanje tjelesno oštećenje koje se nasljeđuje. Jedan je od najstarijih načina suzbijanja mucanja uporno vježbanje. na­ ročito straha. poslije prijete. Roditelji u prvo vrijeme opominju. Tada valja potražiti liječnika i stručnjake za govor. gotovo nikad u odrasloj dobi. čak u 80 posto slučajeva. da su slične smetnje postojale u obitelji bolesnika. liječenje psihoterapijom je prijeko potrebno. Ako u blizini djeteta. Valja biti strpljiv i djecu saslušati. stoga je po­ trebna dugotrajna suradnja terapeuta. Zbog duševnih pormećaja boles- . nastojanje da djeca od početka dobro nauče riječi i da ne govore prebrzo. a postoje i stručnjaci. Prvo je pravilo provođenje hi­ gijene govora. Kad opaze da ih odrasli zapostavljaju. Istraživanjima je do­ kazano. Budući da postoji i duševni uz­ rok. slog. Danas postoji posebna grana medicine. koji primjenjuju posebne metode liječenja. odgovorna za stvaranje glasa. Takva djeca rade slične greške i prilikom pisanja (disgrafija). neko slovo. ostala su neoštećena. Drugi stavljaju težište na duševne okolnosti. Školska djeca ponavljaju ili ispuštaju slogove prilikom čitanja (disleksija). teže se liječi. Rijetko se kada ukori­ jenjena navika mucanja može otkloniti u kratkom vremenu. a neke se po posebnim metodama provode u specijaliziranim poliklinikama i zavodima. Jedan dio vježbi može provoditi i sam bolesnik. Važnu ulogu igra navika: što mucanje dulje traje. strah i otpor. roditelja i bolesnika. nego o posebnoj živčanoj smetnji. Oduzetost govora Oduzetost govora nije nijemost. kažnjavaju. Sva tri tjelesna mjesta. Često je potrebna specijalistička pomoć. Jednostavno će ispustiti manju riječ. logopedi. znatno rjeđe u pubertetu.

Kad čovjek opazi da ne može govoriti. uhvati ga još veći strah. panike. hipnozom. Događa se poslije vrlo jakoga uzbuđenja. pa u ponovljenom doživljaju čovjek odjednom počne vikati i govoriti. koji prelazi i na osobe oko njega. potrebno je otkriti uzroke oštećenja. Do­ gađalo se da slučajno ili namjerno izazivanje sličnoga uzbuđenja može probiti duševne otpore. npr. pre­ ma njima određuje se terapija. Ako osoba naglo zanijemi. Tada dolazi do histerične pojave. . To zovemo: mutizam. Poremećaj može biti više ili manje oz­ biljan. Poznato je da su neki ljudi šutjeli godinama. prestravljenosti. Slično se može postići i psihoterapijskim postup­ cima.nik odjednom prestaje govoriti. pa i doživotno.

tj. ne­ ugode. ili tek poslije jela. Izrazi »mučno mi je gledati«. ili jako ledene hrane. slinjenjem. umjesto izraza »muči mi se« upotrijebit će se izraz »povraća mi se«. umorom. . otrovnih tvari. mučnina u teškim. znojenjem. bolovima. povraćanjem. Ako je neugodna situacija naročito jaka. gađenje. do osjećaja mučnine dolazi se nadraživanjem centra za povraća­ nje u mozgu. Najčeš­ ći su uzroci kronična upala želuca (gastritis) i čir na želucu. mučnim situacijama. Poznata je mučnina i povraćanje đaka i studenata pri­ je ispita.MUČNINA Nema čovjeka koji ne poznaje neugodan osjećaj što se iz želuca širi pre­ ma ždrijelu i stvara potrebu za povraćanjem. svrbežom. jači nadražaj dovodi do povraćanja. Mučnina se može javiti i kod tzv. I kro­ nične bolesti želuca mogu izazvati mučnine koje traju godinama. tem­ peraturom. Upala može nastati zbog pokvarene. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu dolaziti iz različitih dijelova tijela. Sve te popratne tegobe ovise o uzroku. mučnina. Manji nadražaj izaziva mučninu. alergičnoga gastritisa. uzimanja lijekova. Mučnina (nauzeja) često prethodi povraćanju i može biti praćena glavoboljom. prije svega želuca. Taj se osjećaj obično opisu­ je kao muka. gubitkom apetita. Riječ je zapravo o istom procesu. Mučnina vrlo često prati psihičke poremećaje i javlja se u vezi s osjećanjem straha. promjenama na koži. vrtoglavicom. vruće. samo je jačina podražaja različita. upale želuca koja nastaje zbog toga što želudac ne podnosi određenu vrstu hrane. Svaka nagla akutna upala želuca redovito započinje mučninom. najčešće potječu iz probavnih organa. nakon uzimanja žestokih pića na prazan želudac. da li je praćena proljevom. Znači. Važno je da liječnik zna da li se javlja ujutro natašte. Mučnina se ne javlja u isto doba dana. strahom. »muči mi se kad ga vidim«. Mučni­ nu može izazvati i naglo širenje želuca nakon preobilnih obroka. ili na prazan želudac. Mučnina prethodi povraća­ nju. uzbuđenja. pokazuju usku vezu osjećajnoga života i mučnine.

tableta za sprečava­ nje trudnoće. nastaje i zbog uzimanja digitalisa. javlja se kada bubrezi zataje. a može ukazivati na komplikacije kod upale gušterače. žučnoga mjehura. kod zaušnjaka. može biti posljedica manjka nekih vitamina i pretjeranoga puše­ nja. kostiju. kod raka na želucu može trajati mjesecima s neznatnim bolo­ vima. redovi­ to se pojavljuje u vezi s bolovima uzrokovanim kamencima u mokrać­ nim putovima.Mučninu mogu izazvati i bolesti drugih probavnih organa. a u tijelu se otpadne tvari koje se ne mogu odstraniti iz organizma (uremija). lijeka za srce. Mučnina se javlja kod srčanih. Podražaji koji izazivaju mučninu mogu doći iz raznih dijelova tije­ la. Mučnina može nastati zbog nadražaja centra za ravnotežu u sred­ njem uhu (morska bolest). jetre. javlja se i kod mnogih zaraznih bolesti. . ona prati mnoge vrste glavobolja i neke boles­ ti mozga. gušterače te upalnih i drugih bolesti crijeva. bubrežnih i jetrenih bolesnika. pluća.

bol s površine i unutrašnjosti tijela. a opasni podražaji dovode do buđenja. Signale koji dolaze u toku spava­ nja. Plod u utrobi majke stalno spava. Danas se zna da ne postoji centar za san. San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od na­ pora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. usporenoga rada srca i disanja. Bezopasne podražaje po tijelo odba­ cuje. Stanice mozga nisu umrtvljene. »Nije čudno što spavamo. do pada krvnog tlaka. »Uzeo sam sredstvo za spa­ vanje«. nego što se uvijek budimo. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u čovjeka teške duševne poremećaje.« Različiti su pod­ ražaji koji nas mogu probuditi i održavaju nas budnima. Sve češće se čuje u svakodnevnim razgovorima: »Muči me nesanica«. »Ne mogu zaspati«. mozak na neki način obrađuje. dok ih nije smetala ni najveća galama u neposrednoj blizini. neznatnog pada tjelesne temperature. Suvremeni čovjek sve više cijeni dubok i zdrav san zato što ga je izgubio. koji se u od­ ređenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. San je normalan. kao zrak i hrana. Čovjeku je san prije­ ko potreban. Centar za bu­ đenje povezan je živačnim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz mišića. Novija su istraživanja poka- . Za sna dolazi do popuštanja napetosti mišića. Zašto spavamo? Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadražen.NESANICA Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna čovjeka. »Nisam se naspavao«. prirodni (fiziološki) gubitak svijesti.« Eksperimentima je dokazano da životinje ugibaju na­ kon nekoliko dana ako im se onemogući san. nego samo centar za buđenje. U narodnoj poslovici se kaže: »Dobar san zlata vrijedi. San je prirođeno stanje čovjeka. San nije samo stanje du­ ševnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona. signali koji »govore« o napetosti mišića i položaju tijela. vidni i slušni podražaji.

na elektroencefalogramu nastaju ka­ rakteristične promjene. elektroencefalografa (EEG).sve to izaziva stalan ne­ mir. kada im nisu dopustili da sanjaju. Kao što kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke. tj. kao i brojni podražaji iz vanjskoga svijeta. koje čovjek prima vidom.« Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. njihovo je spavanje postalo nesvrsishodno. Svaki čovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. po­ trebne zadržava. Navečer čovjek liježe u krevet »zajedno sa svojim brigama«. Najveća je potreba za snom u djece. osje­ ćaj nesigurnosti i nezadovoljstva.duševna i tjelesna is­ crpljenost. mozak ne može srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske. bit će umoran. za vrijeme eksperimenta. Kod nekih se očituje time što navečer ne mogu dugo zaspa­ ti. Rješenjem problema ili smirivanjem situacije po- . sortirati. tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio. budili u toj fazi spavanja. bit će mamuran. Stručnjak je slikovito opisao značenje snova: »Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike. javlja se umor . kao da uopće nisu spavali. njuhom i dodi­ rom. kojim se odvode i bilježe struje iz moz­ ga. straha i nezadovoljstva onemogućuju san.zala da velik dio sna otpada na snove. spava li više. a smanju­ je se sa starošću. o koji­ ma razmišlja i koje mu ne dopuštaju da se potpuno opusti. Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje. Nema čovjeka koji nije loše spavao.nepotrebne kadrove reže i odbacuje. Sanjanje je toliko važno da neki stručnjaci kažu: »Čovjek spava da bi sanjao. treći se nekoliko puta bude. Najčešći je uzrok nesanice stalna duševna napetost suvremena čov­ jeka. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrplje­ nosti. Spava li manje. Nemogućnost postizanja sna naziva se nesanica. čovjek trza očima dok sanja.« San bez snova ne odmara. pokreću se očne jabučice. U toku dana u mozak dolaze milijuni različitih podražaja iz unutrašnjosti tijela. To se dokazalo pomoću aparata. Ta spoznaja sadržana je u narodnoj izreci: »Čista savjest najbolji je jas­ tuk. oni su mogli ispričati sve što su sanjali. sluhom. Netko sa 5 do 6 sati spavanja može biti odmorniji od onoga koji spava više od 8 sati.« Prosječna potreba čovjeka za snom iznosi 8 sati. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su počeli sanjati. San je potreban da bi mozak mogao srediti. »probaviti« sve utiske koje je primio u budnom stanju. Poremećeni međuljudski odnosi na radnom mjestu. Nesanica se javlja u tri oblika. Onemogući li se sanjanje. strah. po­ stoje individualne razlike. brige . Kada su ljude. pa se prerano bude. Svakome je poznato da osjećaji krivnje. u toku spavanja tri do četiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem. a onda obavlja po­ sao sličan montiranju filma . Razumije se. u obitelji. Kada čovjek počinje sanjati.

teško disanje. Po­ tkraj prve godine života potreba za snom iznosi oko 13 sati. Ritam dana i noći uspostavlja se postepeno nakon trećega mje­ seca života. najčešća je zbog koje se pacijenti obraćaju liječniku. . Dan i noć nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novoro­ đenčeta. Mnogi ne mogu zaspati ako prije počinka piju crnu kavu ili čaj. Osjećaj gladi i odlazak u krevet s prepunim želucem također mogu biti uzrok nesanice. Neudobna postelja također može biti uzrok nesanice. često mokrenje. povećanoga krvnog tlaka. često je prvi znak duševne bolesti. jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima. Svjestan ili nesvjestan osjećaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvje­ tima u kojima žive. Loš san može biti posljedica prevelike buke. ona postoji i poslijepodne. povraćanje. Perine i broj­ ni jastuci ne pružaju potpun odmor. Neurotska nesanica. Glad i bol jedini su podražaji koji dovode do buđenja. hladnoće.bolesti koju nazivamo neuro­ zom. Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i ut­ jecajima. npr. I prekomjerno pušenje može djelovati na mozak i održavati budno stanje. bolesti štit­ njače. ili zbog grešaka u odgoju. Školskoj djeci od 6 do 10 go­ dina potrebno je 10 do 11 sati sna. Jako je izražena nesanica u nekih duševnih bolesnika. Nesanica djece Novorođenčetu je san veoma potreban. sparine. prekom­ jerno spavanje i drijemanje navečer ili ujutro. stjenice. svrbež. da bi postepeno opadala. proljev. San ometaju i brojni simptomi bolesti. Bijeg u bolest jedini je izlaz. Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava ka­ da je bolesno. oštećenje jetre. komarci. pun mok­ raćni mehur. Starije školsko dijete ne osjeća potre­ bu za popodnevnim spavanjem. kašalj. kao i nedostatak dnevne fizičke aktivnosti. bol. Osobe koje ne mogu riješiti svoje probleme trajno pate od nesanice. buhe. u rijetkim slučajevim to mogu biti insekti.novo se uspostavlja normalan i zdrav san. vrućine. Razvojem i rastom djeteta opada potreba za dužinom spavanja. U dru­ goj polovini života potreba za spavanjem povećava se zbog pojačane fi­ zičke aktivnosti. temperatura. »nesanica na živčanoj os­ novi«. ono spava neprekidno i bu­ di se jedino kada je gladno. Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremećaja ličnosti . ili kako se još kaže. Škrobljena spavačica i posteljno rublje također ometaju san. Poremećen san imaju ljudi koji boluju od kroničnih boles­ ti: arterioskleroze.

dubokom gubitku svijesti. bračne svađe često oduzimaju san djetetu. Ako roditelji ne skaču na svaki plač. rekla je liječnica. Iako među djecom postoje razlike u dužini trajanja i dubini sna. tj. Prepuštanje brige stranim osobama izaziva strah. nego u tome da zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji«. jesu li oni povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i da potpuno ovise o njima. davanja neodgovara­ juće hrane za određenu dob. Dizanje na ruke. tada je potrebna liječnička pomoć. Ako dijete plače. dijete će brže zaspa­ ti. Bolest redovito poremećuje san: upala uha. ružne riječi. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet pričaju priče. ljuljanje samo remeti san roditelja i stvara loše navike djeteta. Centar za . ako ima udoban ležaj. Poremećen san može biti izazvan i tjelesnim razlozima: glađu zbog manjka majčina mlijeka. Ukupna »količina sna« često je i veća u starijih ljudi. »Problem nije u tome da dijete premalo spava. Prestrogo kažnjavanje. Novorođenče valja navikavati na normalno spavanje. uvi­ jek u određeno vrijeme. bolesni zubi. Njihova blizina i ljubav daju mu osjećaj sigurnosti. Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski pro­ blem. Nesanica starijih osoba Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. grčevi u trbuhu.roditelja. Povremeno buđenje noću i rano ustajanje. presvlačenje navečer. Ako uzrok poremećenoga sna nije bolest. a nije ni gladno ni bolesno. isprekidan i nemiran san. U prosjeku. dijete će imati zdrav i dubok san. često se bude i plaču u kreve­ tu. Ako se roditelj nalazi kraće vrijeme uz krevetić. Ljuljanje u kolijevci valja odbaciti. nije gladno i okruženo je ljubavlju. dijete će nakon nekoliko dana prestati plakati. Treba da po­ stoji red u rasporedu sati: hranjenje. starci nadoknađuju dremuckanjem u toku dana. Takva djeca imaju nemiran san. Izazivanje strana može izazvati dugotrajne i duboke negativne poslje­ dice na ličnost djeteta. ako mu nije pretopio ili prehladno. pravi uzrok moraju usta­ noviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loših ocjena u školi. U osmom mjesecu života dijete postaje svjesno postojanja bliskih mu ljudi . va­ lja pustiti da se isplače. starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. tepanje. kupanje. Plašenje djeteta vješticama i čudovištima ozbiljna je greška roditelja.Ako je zdravo. U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanjivosti slične komatoznom stanju. za poremećen san najčešće su krivi roditelji. nedovoljnoga hranjenja.

Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. čiji bi nas sadržaj održavao budnima. Najbolja je temperatura za spavanje od 14 do 16° Celzijusa. Položaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. sobna temperatura. Liječenje nesanice Liječenje nesanice ovisi o uzroku. Starački svrbež kože. Takve kupke omogućuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije. Tablete za spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvježavajući san. Čovjek koji se u toku dana ne umori. Položaj na des­ noj strani je udobniji. Zbog toga je vrlo korisno povećanje tjelesnoga napora prije spavanja. Čovjek se pod starost postepeno vraća u svoje prirođeno stanje sna. Takve osobe pokazuju umor u toku ci­ jeloga dana. Korisno je čitati knjigu u krevetu. Mnogi su skloni da bez dogovora s liječnikom uzmu sredstvo za spavanje. Prije nego što propiše tablete za spavanje. navečer mnogo teže zaspi. Također su važni faktori okoline.buđenje toliko otupi da samo vrlo jaki podražaji mogu dovesti do buđe­ nja. I pokušaj odvikavanja može dovesti do ozbiljnih smetnji. Velik broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana. Mnogi se tuže da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu za­ spati. ali okretanje u toku noći omogućava svim dijelo- . Razumije se da nesanica koja je uzrokovana bolešću zahtijeva liječenje osnovne bolesti. ne samo duševno nego i tjelesno.također su česti uzroci ja­ čega poremećaja sna. Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica staračkih bolesti. Ponekad će biti potrebna pomoć od psihoterapeuta. otežano disanje . kašalj. U takvom je slučaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenično toploj i hladnoj vodi (pola minute u vrućoj i pet sekunda u hladnoj). zatim popuštanje srčanoga ra­ da. To mo­ gu biti kraće večernje šetnje ili večernja gimnastika. Postoje i neki opći postupci koji omogućuju bolje spavanje. liječnik će nastojati pronaći uzrok nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak liječenja. Poznato je da previsoka temperatu­ ra i hladnoća onemogućuju normalno spavanje. koje se ponekad moraju liječiti u bolnici za duševne bolesti. Valja riješiti problem koji uz­ rokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. Naj­ češći je uzrok skleroza krvnih žila mozga. U krevetu se mora potpuno opustiti. Ako je nesanica na »živčanoj bazi« nastala na osnovi stalne dušev­ ne napetosti. Tada se čov­ jek reflektorno zgrči. ali ne uzbudljivu. Prečesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadrži veliku opasnost od privikavanja. što poremećuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga. sprečava normalnu cirkulaciju krvi i otežava san. uzimanje tableta nije rješenje.

ima tijela slobodnu cirkulaciju krvi. . izgubljeno vrijeme može nadoknaditi spavanjem poslije ručka. Ako se netko mora znatno ranije ustati.

Najopasnije stanje nastaje kada je gubitak svijesti posljedica pre­ stanka rada srca i disanja. propadnu ako se dovod kisika prekine samo 20 minuta. Gubitak svijesti redovito prethodi smrti. Ali sve stanice nisu jednako osjetljive na manjak kisika. Na manjak kisika najosjetljivije su stanice mozga. Za bolesnikovu okoli­ nu nesvjestica je uvijek alarmantan simptom koji redovito izaziva jaka uzbuđenja i paniku. naziva se koma. Kisik u ži­ votu stanica igra bitnu ulogu zato što se potrebna količina energije iz hrane dobiva tek posredstvom kisika.NESVJESTICA Nagli gubitak svijesti najpotresniji je znak bolesti. povreda glave. pretežno uzrokovana prolaznim poremećajima optoka krvi u mozgu. zbog udara struje.. Uzroci koji dovode do takvih poremećaja mnogobrojni su i međusobno različiti. npr. one troše najviše kisika. Najčešći je poremećaj dovoda kisika stanicama mozga. tj. Ruke ili no­ ge mogu biti i jedan sat bez kisika. Gubitak svijesti i smrt često su očekivan i neizbježan završetak teš­ kih i neizlječivih bolesti. tj. Do nesvjestice dolazi tek onda kada nastane poremećaj u centru za svijest u mozgu. Gubitak svijesti zbog prestanka osnovnih životnih funkcija. Ali gubitak svijesti može biti dugotrajan i dubok. ali mozak troši 20 posto kisika koji dolazi u organizam. Prva je reakcija mozga na manjak kisika . naročito ako se pojavi kao »grom iz vedra neba« u mlade i do tada potpuno zdrave osobe. gušenja. Nesvjestica nije uvijek stanje koje ugrožava zdravlje ili život. a bolesnik se ne može probuditi nikakvim podražajima. može doći iznenada u različitim okolnostima unesrećenja. Krat­ kotrajan gubitak svijesti (sinkopa) česta je i bezazlena pojava. trovanja. dok stanice jetre. rada srca i disanja. bez cirkulacije krvi. utapljanja. Gubitak svijesti koji traje duže vri­ jeme. Dramatska slika bit će to izraženija što je gubitak svijesti nagliji. npr. U takvim slučajevima panika i neznanje onemogućuju svrsishodno pruža­ nje pomoći metodama oživljavanja. Težina mozga iznosi svega 2 posto težine tijela.

prilikom otrovanja ugljičnim monoksidom. koža postaje blijeda. Ako se dovod kisika mozgu prekine. opća slabost. oni mogu biti posljedica nedo­ voljnog rada srca.gubitak svijesti. Takvi gubici svijesti nazivaju se još i »običnim nesvjesticama«. I promjene u krvi mogu izazvati gubitak svijesti. To su uglavnom psihogene nesvjestice. ili nesposobnost pluća da prenesu kisik u krv. Gubitku svijesti prethodi vrtoglavica. a mogu se javiti u tjelesno potpuno zdravih osoba. na ulici. Nesvjestica je poljedica na­ gloga pada krvnog tlaka i slabije opskrbljenosti mozga krvlju i kisikom. smanjen tlak u krvnim žilama. za svega 4 do 5 minuta nastupaju takva oštećenja mozga da je smrt neiz­ bježna. Toj grupi nesvjestica pripadaju poznati i česti sluča­ jevi rušenja na javnim mjestima. mračenje pred očima. smetnje dovoda kisika u pluća. hladna i znojna. mučnina. strah od injekcije. Uzrok je nesvjestice ne­ dovoljna količina kisika u atmosferi. Uzrok mogu biti suženja i začepljene krvnih žila. . Najčešće su kratkotrajne nesvjestice u trajanju od svega nekoliko minuta. česte su nesvjestice zbog povećanoga pritiska u mozgu. javljaju se zbog jačih duževnih uzbuđenja. srčani in­ farkt. na pri­ redbama. tumora mozga. Nakon nekoliko sekunda ili minuta dolazi k svijesti. Kratkotrajan gubitak svijesti O kratkotrajnom gubitku svijesti (sinkopa-kolaps) govori se kada nesvjestica traje od nekoliko sekunda do najviše pola sata. jako usporen rad srca. Čovjek bez hrane može živjeti 30 dana. od boli. Najčešći uzroci koji dovode do smanjene dopreme kisika mozgu je­ su poremećaji cirkulacije krvi u mozgu. oštećenja moždanoga tkiva povredom. upale mozga. Uzrok može biti onesposobjjenost crvenih krvnih zrnaca da prenose kisik. Smanjena količina kisika u mozgu već za nekoliko se­ kundi dovodi do nesvjestice.. ubrzo dolazi do pobolj­ šanja. u tramvaju i autobusu. nastaju kao reakcija tijela na strah. koje ne izbacuje dovoljnu količinu krvi u krvni optok. od zubara. bez obzira na kisik. mogu dovesti do kraćega ili dužeg gubitka svijesti: nesvjestica redovito nastaje zbog na­ gloga električnog izbijanja u stanicama mozga kod padavice. npr. bez ki­ sika 3 minute. bez vode 3 dana. Takve su ne­ svjestice češće kod onih koji su inače poznati kao »ljudi slabih živaca«. npr. zbog vrlo maloga broja crvenih krnih zrna­ ca koja prenose kisik. Kada se takva osoba stavi u vodoravan položaj. I druge promjene u mozgu. uzrok može biti i jako ubrzan rad srca. I promjene na krvnim žilama mogu uzrokovati smanjen ili potpun prekid dovoda krvi u jedan dio mozga. Takvo blokiranje crvenih krvnih zrnaca nastaje.

To se događa mladim ljudima kod ko­ jih još ne postoji potpuna stabilnost autonomnoga živčanog sustava. praćenu jakim grčevima tije­ la. Najčešća su otrovanja ugljičnim monoksidom. Slične su nesvjestice prilikom jutarnjega mokrenja u nekih muškaraca. Ne­ koliko jednostavnih tjelesnih vježbi u ležećem položaju spriječit će ne­ svjesticu. jakim pritiskom na oči. Nesvjestice se javljaju i zbog poremećaja u održavanju normalnoga tlaka u uvjetima dugoga stajanja. Smetnje nastaju zbog prevelikog gubitka ugljičnog dioksida. sredstvima za spavanje. Prije ustajanja valja se malo protegnuti. Poznata su »rušenja« u nesvijest vojni­ ka koji dugo stoje na jednom mjestu. takvi slučajevi znatno su rjeđi. Onesvijestiti se mogu i ljudi kojima je oslabljen refleks što sprečava pad krvnoga tlaka zbog naglih promjena položaja tijela. promeškoljiti u krevetu. koji se stvara forsiranim disanjem i češće se javljaju u histeričnih osoba. Otrovanja mogu dovesti do gubitka svijesti. Takve nesvjestice mogu nastati u slabokrvnih osoba. koja može trajati i duže vrijeme.U rjeđim slučajevima nesvjestica može trajati duže vrijeme. mo­ že nastati nadraživanjem ždrijela. uz veliku vlažnost zraka. što onemogućuje isparavanje. Takva nesvjestica može se spriječiti ako se bolesnik stavi u vodoravan položaj već u vrijeme dok se samo tuži na vrtoglavicu. Do toplotnoga udara dolazi u uvjetima povišene tjelesne temperature okoli­ ne. I poremećaj u radu srca čest je uzrok kratkotrajnih nesvjestica. žena u trudnoći. Do nesvjestice može doći i zbog naglo­ ga ubrzanja rada srca. Takve nesvjestice mogu se spriječiti. Vrtoglavica i nesvjestica mogu nastati poslije dubokoga i brzog di­ sanja. ili neku drugu smetnju koja obično prethodi nesvjestici. U starijih ljudi takav kašalj izaziva kronična upala dišnih putova i bronhijalna astma. poslije pretjeranoga tjeles­ nog opterećenja. U djece se javlja s hripavcem. Na­ glo usporenje srčanoga rada ispod 40 otkucaja u minuti uzrokuje ne­ svjesticu. Iz kreveta se ne smije dizati na­ glo. Kratkotrajne nesvjestice mogu nastati i zbog jakoga napadaja kaš­ lja. zbog povišene tjelesne temperature. obično poslije dizanja iz kreveta. Posljedica je nagao i visok porast tjelesne temperature. lijekovima za umirenje živaca. . udarom u prsni koš. Takve nesvjestice mogu biti blažega oblika i javljaju se nekoliko puta dnevno. Naglo usporenje srčanoga rada praćeno je nesvjesticom. prilikom oporavka nakon dugotrajne bolesti. Sunčanica i toplotni udar redovito dovode do gubitka svijesti. Nesvjestice ug­ lavnom nastaju naglim dizanjem iz vodoravnoga položaja u uspravan. rjeđe prestankom rada srca. slično kao kod padavice.

krvarenje u mozak.. Do »gubitka svijesti« dolazi obično nakon sukoba u obitelji ili na rad­ nom mjestu. a može se odnositi i na kraće ili du­ že vrijeme poslije nesreće (amnezija). Najčešće dolazi do nagloga pada. Histerija je jedan od najčešćih uzroka nesvjestice. Potres mozga pra­ ćen je i drugim znakovima: povraćanjem. grčevima tijela. nelagodnost u žličici. dolazi do jakoga pada šećera i nesvjestice. naročito ako su jeli mnogo slatkiša. Prethodi vrtoglavica. drhtanje ruku i znojenje. smetnjama govora i vida koje su uzrokovane poremećajima krvotoka zbog arterioskleroze krvnih žila mozga. Besvjesno stanje prepoznaje se po tome što bolesnik obično mirno leži. ali pad je uvijek tako podešen da ne izazove težu povredu. koji je redovito praćen gubitkom svijesti. otrovanje. naj­ češći je na leđima. Položaj tijela može biti različit. usporenim radom srca. Takve nesvjestice nastaju na psihogenoj osnovi. Najčešće je sta­ nje tzv. Krat­ kotrajne nesvjestice mogu se javiti zbog određenih pokreta glavom. Bolesnici koji uzimaju inzulin uvijek moraju nositi kocke šećera. uglavnom prolazne. bez obzira na to je li uzrok utapljanje. Gubitak pamćenja odnosi se i na samo vrijeme nesreće. mogu se javiti u ljudi koji ne boluju od šećerne bolesti. Nagao pad šećera u krvi također može dovesti do nesvjestice. udar električne struje itd. Histerično grčenje tijela podsjeća na padavicu. Kraće nesvjestice. Ne odaziva se na poziv i ne reagira ni na kakav vanjski podražaj. tzv. ili ako nakon uzimanja normalne doze nije jeo. Histerična osoba mora imati publiku za svoju predstavu. nego uvijek u prisustvu drugih ljudi. U staraca su kratkotrajne nesvjestice obično praćene i drugim zna­ kovima. Češće su u mladih ljudi naročito žena. Nesvjes­ tica može trajati svega nekoliko sekunda do dva sata. gubit­ kom pamćenja događaja koji su prethodili nesreći. slinjenjem.I povrede glave uzrok su kratkotrajnih nesvjestica. Do histerične nesvjestice ne dolazi ako je osoba sama. obično nekoliko sati na­ kon obroka. Jako okretanje glave u stranu ili prema gore i dolje može dovesti do stiskanja već i onako arterioskerotički promijenjene krvne žile koja dovode krv u mozak i prolazi uz samu kičmu. dugotrajnije nesvjestice javljaju se u bolesnika koji boluju od šećerne bo­ lesti. koje treba da uzmu odmah čim opaze prve znakove smanjene količine šećera u krvi (hipoglikemija). U stanju dubokoga gubitka svijesti. Takva pojava može se spriječiti uzimanjem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine. »vučja glad«. »Nesvjestica« je obično praćena dubokim disanjem. potres mozga. Uzroci gušenja kod osobe u stanju dubokoga gubitka svijesti: . vrtoglavicom. na štipanje. urlikanjem. npr. onesviještena osoba uvijek je ugrožena gušenjem ako leži na leđima. često do komatoznoga stanja. Ako bolesnik uzme veću količinu inzulina. jak osjećaj gladi. Teže. npr.

npr. Najprije valja uspostaviti normalnu prohodnost dišnih putova.Kod dubokog gubitka svijesti svi mišići tijela omlohave. Ležanjem na leđima.Opasnost od gušenja povećana je ako zbog dubokoga gubitka svi­ jesti nestaju obrambeni refleksi kašljanja i gutanja. Vrat i trup valja osloboditi svakog pritiska. a njegov korijen pritisne stražnji zid ždrijela i zatvo­ ri ulaz u dušnik. . Gu­ šenje se sprečava tako što se onesviještenu osobu odmah stavi u bočni položaj ili na trbuh. nema­ ju nikakve napetosti. krvarenje u usnoj šupljini i nakupljanje sline dovodi do toga da taj sadržaj ulazi u dišne putove. zubalo ili kruti povraćeni sadržaj. a tekućina iz usne šupljine može otjecati. suvišnu odjeću i opre­ mu valja skinuti.Povraćanje. mlohav jezik padne.. Takav položaj omogućuje da se korijen jezika od­ makne od ždrijela. pod djelovanjem sile teže. U bočni položaj može se postaviti i najteža osoba za svega nekoliko sekundi slijedećom tehnikom: Osobu koja je naglo izgubila svijest valja staviti u bočni polo­ žaj. tj. valja odstra­ niti prstom omotanim u rupčić. Strani pred­ met u usnoj šupljini. Ispravnim po­ stupkom i najteža se osoba može za neko­ liko sekunda staviti u taj položaj . .

Najčešće su kome koje nastaju zbog promjena u mozgu. a vrsta ozljede ili og­ raničen prostor onemogućuju da se stavi u bočni položaj. nekontrolirano vršenje nužde redovna je pojava. što dovodi do krvarenja. . Ostali popratni znakovi ovise o onom dijelu mozga koji je oštećen. Moždana kap. a boja kože nor­ malna. zaraznih bolesti. Najčešći uzrok mozgovne kome je mož­ dana kap (apopleksija).Desna se noga savije u koljenu. često s oduzetošću jedne polovine tijela. težih povreda glave. To su tzv. usporeno. disanje je duboko. Zbog krvare­ nja u mozak. Prihvaćanjem odjeće u predjelu kuka i ramena onesviješteni se preko stopala i šake prebacuje na desni bok. odmah valja primijeniti um­ jetno disanje (vidi: Nagli prestanak disanja). mozgovne ili cerebralne kome. Ozlijede mozga su uzrok cerebralne kome. trovanja. Valja znati da još uvijek velik broj bolesnika u nesvijesti umire kod kuće ili prilikom transporta u bolnicu samo zbog toga što su se ugušili vlastitim jezikom. nastaje zbog pucanja krvnih žila u mozgu. Koma je »posljednji znak«. ili moždani udar. prohodnost dišnih putova uspostavlja se potpunim zabacivanjem glave natrag i podi­ zanjem donje čeljusti. disanje ubrzo postaje spontano. koji traje duže vrijeme. Dubok gubitak svijesti. čovjek će se sigurno ugušiti! Onesviještenu osobu ne ostavljajte samu! Ne činite više nego što se od vas očekuje: pružite minimum prve po­ moći! Dugotrajna nesvjestica Koma je nesvjestica koja traje duže vrijeme i iz koje bolesnika ne možemo probuditi. Ako do spontanoga disanja ne dođe. gušenje nestaje. brutalno. Skvrčena noga i opružena desna ruka osiguravaju stabilnost položaja na boku za vrijeme če­ kanja liječničke pomoći ili prijevoza u bolnicu. posljedica je oštećenja mozga. ko­ načan završetak svih bolesti. a šaka desne ruke stavi se ispod de­ beloga mesa. Uzrok moždane kapi može biti i začepljenost krvne žile mozga (embolija). Koma je stanje organizma koje nastaje kod mnogih unutarnjih bo­ lesti. gubitak svijesti nastaje naglo. Kada se pomoću tih postupaka omogući normalan prolaz zraka u pluća. Nalazi li se onesviješteni u položaju na leđima. Koma je i stanje organizma koje redovito prethodi smrti. Upamtite: Ne podižite glavu onesviještenoj osobi! Ne davajte nipošto tekućinu na usta.

Danas su sve češća komatozna stanja zbog djelovanja različitih ot­ rova. Smrtnost od ugljičnoga monoksida veća je nego od svih drugih otrova zajedno. prekid dovoda kisika u pluća nastaje vješanjem. komu prate grčevi tijela. U našoj sredini najčešći je uzrok dubokoga gubitka svijesti akutno otrovanje alkoholom. prilikom boravka u prostoriji u kojoj ne­ ma dovoljno kisika. Težina otrovanja ne ovisi samo o količini plina u atmosferi koja se udiše. Davanjem šećera direktno u krv bolesnik se u ro­ ku od nekoliko sekundi iz duboke kome vraća punoj svijesti. Mnoge unutarnje bolesti mogu dovesti do dugotrajnoga gubitka svi­ jesti. povraćanja i otežanih pokreta. povraćanje itd. Uz­ rok je prevelika doza inzulina ili gladovanje uz redovno uzimanje inzuli­ na. Nakon početka mučnine. koža je suha. uremičke kome. disanje jako i duboko. Danas ima na stotine različitih preparata koje se mogu uzeti zabunom ili namjerno u samoubilačkoj namjeri. Kome koje nastaju otrovanjem alkoholom često završavaju smrću. To je hipoglikemična koma.Upala moždanih opni često uzrokuje komatozno stanje (meningi­ tis). nego i o vremenu izloženosti tijela otrovu. glavobolja. Zatajivanje rada bubrega i prestanak lučenja mokraće dovodi do nakupljanja štetnih i otpadnih tvari u tijelu. bračnih razmirica. gu­ šenjem. postepeno dolazi do potpunoga i dubokog gubitka svijesti. Mlade osobe posežu za tab­ letama zato da svrate pažnju na sebe. uzroci mogu biti različiti: virusi. do­ lazi do gubitka svijesti. Kome nastaju kada nema dovoljno kisika u plućima: na velikim vi­ sinama gdje je zrak razrijeđen. glad. Lijekovi se mora­ ju čuvati od djece i duševno zaostalih osoba. neispunjenih želja. neuspjeha u školi. bolesnik ponekad ne dolazi svijesti nekoli­ ko dana. Koma prati i padavicu. Tegobe su postepene: glavobolja. otrovanja alkoholom. tumora gušterače. kiseline itd. glavobolje. jakih fizičkih napora. Tako će i vrlo male koncentracije plina izazvati teška otrovanja i nepopravlji­ ve posljedice ako je osoba bila duže vrijeme izložena djelovanju otrova. Osjeća se zadah po acetonu ili trulom voću. gubitku svijesti prethodi znojenje. gljivice. npr. Netočno odmjerena doza može imati kobne posljedice. bakterije. Dugotrajniji manjak šećera u krvi može dovesti do težih oštećenja mozga. jedno je od najčešćih otrovanja ugljičnim monoksidom. naročito u male djece. Bolesnici od šećerne bolesti padaju u dijabetičku komu zbog na­ kupljanja štetnih tvari. uglavnom zbog sukoba s roditelji­ ma. stranim tijelom u dišnim putovima. jetre. do tzv. Količina šećera u krvi smanjuje se i kod mnogih drugih bolesti. Uzimanje većih količina sredstava za spavanje i umirenje živaca uz­ rokuje komu. Do kome može doći i zbog nagloga smanjenja šećera u krvi. . Takvo stanje naziva se ure­ mija. slabost. Štetne materije nastaju zbog poremećene mijene tvari: aceton.

proljev. ciroze jetre. smrzavanja. Addisonove bolesti. a prethodi joj mučnina. Hrane se di­ rektnim davanjem hrane u krv ili pomoću gumene cijevi direktno u želu­ dac. Oči su otvorene. zbog smanjene funkcije štitne žlijezde. grčevi. lutaju bez cilja. toga najrazvijenijeg i najosjetlji­ vijeg dijela mozga. ili upravlja oči prema izvoru zvuka. ne može se privesti k svijesti nikakvim postupcima. sunčanice. ali ne tako dugo da bi nastala smrt. Koma se javlja i kod bolesti koje su posljedica nedovoljnoga rada nekih žlijezda. Bolesnici ponekad mogu živjeti desetak i više godina. Postoje i takva oštećenja mozga kada bolesnik očima prati predme­ te koji se kreću. tetraklorugljikom. Dubok gubitak svijesti s otvorenim očima Komatozna slika ovisi o uzroku kome i mjestu gdje je mozak jako oštećen.Komu može izazvati svaka bolest koja oštećuje jetru (hepatička ko ma). otrovnim gljivama. Dubok gubitak svijesti može biti i posljedica povišene tjelesne tem­ perature. Postoje takva oštećenja mozga kada je bolesnik potpuno nepokre­ tan. Riječ je o oštećenju moždane kore. kod tzv. fosforom. javlja se kod zarazne upale jetre. . ali ima otvorene oči. eventualno mogu re­ agirati samo na grublji podražaj nesvrsishodnim pokretom. zbog smanjene funkcije nadbubrežne žlijezde. oštećenja jetre otrovi ma. Takva oštećenja mozga nastaju zbog toga što je mozak bio suviše dugo bez kisika. npr. glavobolja. Takvi pacijenti ne mogu gutati ni kontrolirati nuždu.

Ta zaštitna sluznica naziva se spojnica. brojni mišići. njegova sreća i zadovoljstvo. rožnicu (kornea). zbog čega je i dobila naziv. U prednjem dijelu oka srednja ovojnica tvori šarenicu (iris). Srednja očna ovojnica naziva se žilnica (horioidea) i sastoji se od velikoga broja krvnih žila. Glavni je dio oka očna jabučica koja ima oblik kugle i šuplja je. koja ide od ruba rožnice i prelazi na unutarnju stranugornje i donje vjedje. . Suzne žlijezde. Naziv mrežnica dolazi od »mreže živčevlja«. Prva ovojnica je bjeloočnica (sklera). zakletvama i kletvama: »Oči moje«. Cijeli vidljivi dio bjeloočnice pokriva tanka prozirna opna. odnosno koliko su mu važne oči. koja u sredini ima jedan otvor što se može suziti i proširiti i naziva se zjenica (pupila). Vidom čovjek prima oko 80 % svih utisaka o svi­ jetu koji ga okružuje.OČNE SMETNJE I SMETNJE VIDA Oko je osjetni organ vida. Od vanjskih štetnih utjecaja čuvaju ih vjeđe. potpomažu i održavaju vidnu sposobnost oka. Koliko je čovjeku značajan vid. lojne žlijezde.Očna jabučica sastoji se od 3 ovojnice. da bog da«. vežnjača (konjuktiva). obrve i trepavice. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji više od svih drugih omogućava čovjeku da upozna da doživi vanjski svijet i da se u njemu snalazi. koja u svom prednjem dijelu ima u sredini okrugao prozračan otvor. Rub šarenice koji tvori zjenicu klizi po leći kada se zjenica širi ili sužava. Između šarenice i rožnice nalazi se prazan prostor koji se naziva prednja očna sobica i koja je ispunjena očnom vodicom. Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi du­ ševni i tjelesni razvitak čovjeka. »Oslijepio. Stražnju stranu sobice osim šarenice čini i jedan dio leće. Unutarnja očna ovojnica naziva se mrežnica (retina) i najvažniji je dio oka. Tako važan organ priroda je dobro zaštitila. krvne žile. Mrežnica je vrlo komplicirane građe i jedini je dio oka koji je osjetljiv na svjetlo i omogu­ ćuje nam da gledamo. Oči su smještene u koštanim udubinama. očnim dupljama. sluznica. njegov odnos medu ljudima. najbolje se vidi u narodnim uzrečicama. »Tako mi očiju«. Gubitak nijednoga organa čovjek ne podnosi tako teško kao gubitak oka.

u najkraćem vremenu. štapiće i čunjiće. koncentriraju u jedno ža­ rište (fokus) na filmu. 1. može se ispupčiti ili istanjiti. Žilnica. leća se uvijek. Vidni živac Rad oka često se uspoređuje s radom fotografskoga aparata. Bez obzira kako se brzo skreće pogled. za »fino podešavanje« gledanja. postoji leća. Rožnica. 8. Staklovina. koji su osjetljivi na svjetlost i boje. . Lom svjetlosnih zraka na rožnici oka uvijek je jednak i ne može se mijenjati s obzirom na gledanje u dalji­ nu i blizinu. prilagodi tako da sve zrake svjetla sakupi u jedno žarište na mrežnici. Mrežnica ima u sebi posebne stanice. Zjenica se poput zaslona sužava i širi ovisno o jačini svjetla. Sakupljanje svjetlosnih zra­ ka započinje već na rožnici oka. Da bi se nadoknadio taj manjak lomne sposobnosti rožnice. tzv. 2. Najjasnije se vidi slika predmeta kada se zrake svjetla sakupe (fokusiraju) na dio mrežnice koji se naziva žuta pjega. Bjelooč­ nica 9. 7. te omogućuje jasan vid u daljinu ili najbliži predmet. »blenda«. Mrežnica. čovjek zapravo ne gleda okom. S pomoću mišića leća može mijenjati svoj oblik. Preko leće zrake se sakupe. i tako pojačati ili smanjiti svoje lomne sposobnosti. leća služi za preciznije lomljenje. dok se u blizini jakoga izvora svjetla sužava. 3. Prednja očna sobica. polutekućom staklastom tekućinom. koja podsjeća na žele ili hladetinu. Zjenica se u mraku proširuje. 4. Naziva se staklovina i oč­ nu jabučicu drži okruglom kako bi zrake svjetla mogle bez smetnji doći do mrežnice. Kod fotografskoga aparata zrake svjetla ulaze u aparat kroz otvor koji čini zaslon. Leća. koja je tako zakrivljena da može lomiti i sakupljati svjetlosne zrake na mrežnici. Žuta pjega je mjesto najjasnijega vida. Šarenica 5. Među­ tim. Za stvaranje slike koja se gleda najvažnija je mrežnica oka. 6.Prostor iza leće ispunjen je prozračnom. Količinu svjetla koja ulazi u oko određuje zjenica. nego mozgom.

koje se mogu vidjeti kao vi­ jugave crvene crte što idu sve do ruba rožnice. U ambulanti se obično obraćaju liječniku riječima: »Oči me peku«. mrlje u vidnom polju. Sluz­ nica bjeloočnice ima proširene krvne žilice. gdje se u potpunosti shvati značenje slike koje je viđena. suženjem i pečenjem u oku. vidi se da je sluznica. Čest je uzrok vjetar. Posto­ je i smetnje vida: nejasan vid. zbog upotrebe ven­ tilatora.Te stanice sadržavaju kemijske tvari koje se razgrađuju kada su izložene djelovanju svjetla. To se može vidjeti prilikom kupanja u bazenima koji su suviše ja- . ne može shvatiti ono što je vidio. svrbež. Promjene u mozgu mnogo su rjeđi uzrok vidnim smetnjama. Nastale kemijske reakcije dovode do stvaranja biološ­ ke struje. Prašina i kemijski nadražaji dovode do »crvenoga oka«. kroz koji mo­ zak gleda«. »Nešto me grebe u očima«. Taj osjećaj pečenja kao i crvenilo oka dva su najkarakterističnija znaka upale sluznice oka (konjuktivitis). gnojno oko. Tek manji dio ljudi s »crvenim okom« traži liječničku po­ moć. Tek razumijevanjem tih činjenica čovjek može shvatiti da ne­ tko može »biti i slijep kraj zdravih očiju«. ali i u nepušača koji se duže vrijeme zadržavaju u za­ dimljenoj prostoriji. da može gledati. Često postoji osjećaj kao da je u oku strano tije­ lo. »Imam očni katar«. ili vož­ nje na motorkotaču. Čovjek sam osjeća bol u oku. oslabljen vid. koja oblaže unutarnju stranu kapka. zbog čega se u narodu kaže: »crveno oko«. čitav vidljivi dio oka daje dojam crvenila. i to u njegov zatiljni dio koji je odgovoran za funkciju vida. škiljavost. sljepo­ ća za boje. Na očima postoje brojne smetnje koje ljudi opažaju na sebi i na dru­ goj osobi. prilikom vožnje automobilom kraj otvorenoga prozora. suženje. obojadisanost svih predmeta. Smetnje su najjače izražene navečer kada se smanji stvaranje suza pa postoji osjećaj kao da je oko »nažuljano«. a ne može vi­ djeti. Tek u tom djelu mozga stvara sliku predmeta: odatle se živcima prenosi u prednji dio mozga. lagano otečena i žarkocrvene boje. prozor. crveni­ lo oka. Kada se donji kapak pomakne prema dolje. kao da su oči pune pijeska. »propuh«. Električni impulsi prenose se preko vidnoga živca u mozak. »Crveno oko« »Crveno oko« može se još nazvati i »oko koje peče«. Mnogobrojni su uzroci koji dovode do »crvenoga oka«. pečenje. zapažaju promjene veličine zjenice. Nagla. Prolazna i kratkotrajna pojava »crvenoga oka« česta je u pušača kojima dim ciga­ rete ulazi u oko. Zbog toga se obično kaže da je oko samo »otvor. akutna upala sluznice oka obično započinje svrbežom. To je najčešća očna smetnja. Najveći broj svih smetnji po­ sljedica su promjena na dijelovima oka.

U narodu se takav kašalj naziva »ma­ gareći kašalj« (pertusis). Uzrok može biti i dugotrajno čitanje pri lošoj rasvjeti ili naprezanje očiju do umora. tj. mogu izazvati ozbiljnija oštećenja rož­ nice. Jako svjetlo također može uzrokovati crvenilo. Tada obično kažu: »Popucale su mi krvne žile u oku«. koje »umrtvljuju oko«. Crvenilo oka u obliku proširenih krvnih žilica nastaje uz sam rub rožnice u širini od pola centimetra. često i grč vjeda. »Crveno oko« vrlo je često posljedica alergije. lijekove dobivene »injekcijom« ili uzete gutanjem. Takvo dugotrajno kronično »crveno oko« najčešće je posljedica fizičkih i kemijskih nadražaja ili alergija oka. Pod »crvenim okom« ljudi razumijevaju i manja krvarenja ispod sluznice. hunjavice itd. ali mnogo brže s pomoću lijekova. s kratkotrajnim poboljšanji­ ma čak godinama. prilikom zavari­ vanja. Teški sim­ ptomi brzo se smire kapljicama. Krvarenja mogu biti posljedica udaraca u oko i . što zahtijeva obavezno liječenje. »Crveno oko« i strah od svjetla redovito se javlja u početku ospica. no­ šenja teških tereta. Oči se zaraze u baze­ nima. crvene boje. uzrokovano je preosjetljivošću oka na neke tvari (u proljeće na cvjetni pelud). npr. pojava je toliko česta da se takva upala naziva »kupališni konjuktivitis«. ili pri upotrebi kućanskih preparata koji sadržavaju klor.ko klorirani. Takva krvarenja mogu se vidjeti poslije jakoga naprezanja. crvenila i glavobolje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba ka­ da čitaju bez naočala ili nemaju odgovarajuće naočale. suženje. prašinu. Može se javiti i zbog preosjetljivosti na hranu. u različitim dijelovima sluznice oka. »Crveno oko« samo je jedan od manje važnih znakova mnogih za­ raznih bolesti. i oblozima. Česta su u djece koja boluju od velikoga kašlja. a posljedica su velikoga naprezanja prilikom učestalih napadaja jakoga kašlja. Upalu sluznice oka izazivaju bakterije i virusi. jako pečenje. jakoga povraćanja. ili autogeno zavarivanje. Znakovi oboljenja ne javljaju se odmah. ili »Imam krvarenje u oku«. Kod nekih bolesti može biti čak i jedan od prvih znakova. kod gripe. To krvarenje vidi se kao oštro ograničena na­ kupina krvi. Crvenilo oka. Sliku »crvenoga oka« mogu dati i mnogo ozbiljnije bolesti oka. Ultraljubičaste zrake kvarc-lampe. »Crveno oko« može trajati i duže vrijeme). nego nakon nekoliko sati poslije izlaganja zrakama. a uzrok je virus koji dolazi u oko najvjerojatnije iz spolnih orga­ na. tegobe mogu nestati same od sebe za 2 dana. To su krvarenja koja nastaju ispod sluznice oka koja je potpuno prozirna. može se javiti zbog upale rožnice i upala dubljih dijelova oka. smetnje se jave i noću. To stanje naziva se fotoelektrična oftalmija. kašljanja. još češće. vidi se prilikom oštećenja oka ultraljubičastim zrakama u snježnim planinama ili. tada je obično povezano s hunjavicom.

u starijih ljudi kojima zbog skleroze krvne žile pucaju na najmanji pritisak. u prostorijama s centralnim grijanjem jako nadražuje oko. Suženje sluznice oka. Valja izbjegavati čitanje pri fluorescentnom svjetlu. u starijih ljudi zbog upale sluzni­ ce oka. budu slijepljeni sasušenim gnojem. Često se vrlo jednostavnim postupcima može spriječiti »crveno oko«: valja izbjegavati sve one činioce koji izazivaju jak nadražaj oka. Alergične upale oka mogu nastati i zbog upotrebe boje za trepavice.mogu pomoći oblozi od kamilice. uglavnom ujutro.sličnih ozljeda. vide se u osoba koje imaju napade padavice. Topao i suh zrak. bilo zimi na snijegu. Najčešće se prenosi ruka­ ma i upotrebom zajedničkih ručnika. tzv. Ako su oči umorne nakon dužega čitanja. zimi. kao i sluznice usne šupljine i grla. Gnoj u sluznici oka stvaraju uzročnici gnojenja. sulfanamide. ako već moraju biti u takvoj prostoriji. sredstva koja sadržavaju lijekove protiv alergije. tako da se koji put »jedva ot- . koje propiše lječnik. u mla­ đih djevojaka za vrijeme menstruacije. tada valja promijeniti sredstvo ako se crvenilo ponovo javi. ili u suviše suhoj prostoriji . tj. kada se prozori rijetko otvaraju. Očni kapci. Da zaštitne naočale moraju nositi varioci ne samo što je razumljivo nego je i zakonom propisano. Osjetljive osobe treba da upotrebljavaju zaštitne tamne naočale ako su izložene djelovanju sunčanih zraka bilo ljeti. Gnojna upala oka zarazna je bolest i može se prenijeti od čovjeka na čovjeka. zatim sredstva koja sužavaju krvne žilice u sluznici oka. Gnoj se najčešće sakupi u kutovima oka. Prema uzroku daju se lijekovi koji sadržavaju antibiotike. treba je češ­ će prozračiti (ventilatori. koje nikako ne treba uvesti u stan: stalno treperenje jako umara oči. pa čestice dima putuju od mjesta više temperature na mjesto gdje je temperatura niža i taloži se na hladniju površinu. antialergika. »Crveno oko« može se uspješno liječiti kapljicama i mastima za oči. propuh otvaranjem prozora i vrata). a plamen svijeće stvara toplinu i strujanje zraka. može se spriječiti tako da se suhi zrak obogati vodenom parom iz posude s vo­ dom. Osobe koje su jako osjetljive na dim ne smiju se zadržavati u prostoriji u kojoj se mnogo puši. a to su posebne vrste bakterija. pomaže plamen svijeće: dim sadrži vrlo sitne čvrste čestice. ili dužega zadržavanja u zadimljenoj pro­ storiji. od bolesnoga oka na zdravo oko. »Gnojno oko« »Gnojno oko« najčešće se nadovezuje na »crveno oko«.

Uzrok je tih promjena u staklovini oka. sjene. Poslije 40. tako nastaje gonoreja oka. Nakon ukapavanja kapljiva u oči novorođenčeta. Gnoj sa spolnih or­ gana najčešće se prenese rukama na oko. koje su obično pokret­ ne. godina života više od polovine svih ljudi vidi pred očima mrlje. To može biti znak ozbiljnije bolesti. Neki smetnje opisuju mnogo slikovitije te vide »munje poput duginih boja«. Kao što u sta­ rosti koža postaje tanka i naborana. »figure koje se kreću«. Uzročnik se vrlo lako prenese na sluznicu oka. Obavezan liječnički pregled potreban je samo zbog onih smetnji koje traju duže vrijeme. Staklovina je hladetini slična tekućina i ispunjava očnu jabučicu. ona je potpuno bistra i prozirna. vrpce ili kao »leteće mušice«. ta bolest kao uzrok sljepoće više nema ni­ kakvo značenje. »tamna mjesta«. Da bi kroz nju mogla proći zraka svjetla. u vezi s očima javlja se staračka dalekovidnost i »mrlje pred očima«. Pravovremeno započeto liječenje u potpunosti sprečava sve kom­ plikacije koje mogu nastati ako se bolest ne liječi. U starijih ljudi staklovina se na pojedinom mjestu može malo . »tamne otoke«. ko­ je je nekoć bila najčešći uzrok sljepoće.vore oči«. tako da gnoj upravo curi iz oka. iskrice. vide mrlje. Neki uzročnici stvaraju vrlo velike količine gnoja. kosa sijeda. krvarenja. Takvu upalu mogu izazvati bakterije koje u čov­ jeka izazivaju bolesti pod nazivom gonoreja. mrlje mogu imati različite oblike i neki ih vide kao točkice. »Mrlje pred očima« u starijih ljudi znak su starosti. »tamni otoci« u jednom dijelu vidnoga polja. točki­ ce. triper. često jedan od prvih simpto­ ma bolesti mozga: tumora. a opisuju ih tako kao da »u oku« ili »ispred oka«. Takve su smetnje najčešće prolazne i neopasne. Da bi se spriječilo »gnojno oko« valja ispunjavati osnovne higijen­ ske propise: Ne upotrebljavajte ručnik koji je koristila neka osoba! Ne trljajte oči rukama! Redovito perite ruke! Potrebna je velika opreznost ako negdje na tijelu postoji gnojni pro­ ces. Mrlje u vidnom polju Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja. ili dok se opet ne kreću u smje­ ru koji je suprotan od pokreta očnih jabučica. naročito ako se pojave »tamna mjesta«. češće prate druge bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo. njihovo kretanje može se pratiti pogledom tako dugo dok ne iziđu iz vidnoga polja. zaraza je nastala u novorođenče­ ta koje se zarazilo za vrijeme rađanja od svoje majke. Svaka gnojna upala oka obavezno zahtijeva liječnički pregled i lije­ čenje. kuglice.

tj. Mrlje pred očima mogu se vidjeti zbog zamućenja u staklovini. može izazvati takve smet­ nje. osjeća se strah od svjetla: smetnje na­ staju u napadima i nestaju prestankom glavobolje. i to u onom dijelu kojim zapravo vidimo. »Mrak« može zahvatiti i čitavu polovinu oka. prilikom pokreta vrata mo­ že doći do jačega sužavanja krvnih žila koje kroz vrat ulaze u mozak. Uz jaku gla­ vobolju. Takvim postupkom liječnik otkriva bolest mozga prije nego što su se pojavili drugi. dugine boje. Osim tih smetnji. mogu se javiti u starije osobe nakon jačih pokreta glave. Nejasan vid na blizinu Kada netko vidi jasnije. pred očima se vide oblici koji se kreću. Najčešće je riječ o krvarenjima i tumorima mozga. koje čovjek sam zapaža. tada će ti malo čvršći dijelovi praviti sjene na mrežnici oka. Takve su upale česte u osoba koje boluju od šećerne bolesti. oštrije i lakše na udaljenost nego što vidi bliske predmete. obično ukazuju na ozbiljniju bolest. kao smetnja na »živčanoj bazi« javlja se u pubertetu i klimakteriju. »Velike mrlje u oku«. . to može biti mjehurić zraka. koja najčešće zahvaća samo polovinu glave. Crne i bijele mrlje pred očima.jače zgusnuti. Tak­ vi »ispadi vidnog polja« nastaju kada se uzrok poremećaja ne nalazi u oku.To je ozbiljan poremećaj koji zahtijeva rano lije­ čenje. može nestati čitava polovina vidnoga polja zbog pritiska na vidni živac. kao du­ gotrajna pojava traje u kratkovidnih i dalekovidnih osoba dok naočalima ne isprave vid. govori se o dalekovidnosti (hipermetropiji). Zbog sta­ račkih promjena na vratnim kralješnjacima. upale mrežnice. makar i kratkotrajno. značajni simptomi. treperenje pa čak i tamni otoci u jednoj polovini oka mogu se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. Smetnje nastaju i zbog promjena u leći. postupkom koji se naziva perimetrija. Slične smetnje može izazvati i strano tijelo ako se nade u staklovini. titranja i iskrenja pred očima nastaje pri­ likom većega gubitka krvi. rožnici ili porasta tlaka unutar očne jabučice. Takve tamne mrlje može otkriti liječnik samo pomoću posebnoga aparata. koje nastaje zbog upale u dubljim dijelovima oka. Smanjenje krvi u mozgu. nego u mozgu. gladi. naročito ako su praćene vrtoglavi­ com. Prolazna pojava mračenja. postoje i »tamne mrlje« koje sam ne može vidjeti. žilnice. dijelovi stanica i si. koje se razvijaju postepeno ili nastaju naglo i ne prolaze. otrovanja nikotinom. zbog umora. Iskrenje.

rjeđi je uzrok suviše tanka ili nedovoljno ispupčena leća koja nema dovoljnu lomnu jakost. ipak je dalekovidnost karakteristična za stariju ljudsku dob. nego iza mrežnice. javlja se mučnina i titranje pred očima te nejasan vid i na blizinu i na daljinu. u jednih brže. Dijete se rada dale­ kovidno. npr. godine života. Posljedica su umora gla­ vobolje. U zablu­ di su oni koji smatraju da će proces razvoja staračke dalekovidnosti biti . Dalekovidnost. pa se zra­ ke svjetla što ih lomi leća ne skupljaju u jednoj točki na mrežnici oka. Zbog dugotrajnoga čitanja ili rada. koja time povećava sposobnost loma svjetlosnih zraka. oko mladih ljudi prilagodi se tako da se mišići leće jače stegnu. I sama je leća s vremenom izgubila elastičnost. Ta sposobnost prilagođavanja (akomodacije) najveća je oko 13. što uzrokuje ispupčenje. 2. Godinama rada mišići leće toliko su se umorili te više nemaju dovoljno snage da jako is­ pupčuju leću. Naočalima ispravljena dalekovidnost Prilikom gledanja bližih predmeta. 1. Najčešće se javlja poslije 40. Staračka dalekovidnost postepeno napreduje. S dalekovidnošću oka u neke se djece razvija škiljavost. Moglo bi se reći da je dalekovidnost prirođeno stanje čovjeka. što zahtijeva rano liječenje. godine života: nakon toga postepeno opada. čitanja. se neprekidno gledaju bliski predmeti. u drugih sporije. Takvo se stanje naziva staračka delekovidnost (prezbiopija). da bi u dubokoj starosti oko izgubi­ lo svaku sposobnost prilagođavanja (adaptacije). Smetnje zahtijevaju pregled kod oč­ noga liječnika. da bi se opet u starijim godinama znatno povećao. Oko pete godine starosti više od 90 posto djece je dalekovidno. Iako se u nekih osoba izraziti znakovi dalekovidnosti mogu zapaziti već potkraj puberteta. umore se mišići koji ispupčuju leću. 3. Tek u pubertetu broj dalekovidnih se smanjuje.Najčešći je uzrok dalekovidnosti prekratka očna jabučica. odebljanje leće. Normalan vid. osjećaj pečenja u oku. Takvo stanje može se popraviti jedino stavljanjem naočala. Stoga stari­ je osobe ne mogu prilagoditi leću ni na udaljene ni na bliže predmete. Dalekovidnih osoba ima mnogo više nego kratkovidnih.

prestankom rasta. godine života. obje leće mogu se izbrusi­ ti na istim naočalima. starenje oka samo će se ubrzati. nego ispred mrežnice. tj. Naočalima ispravljena kratkovidnost Kratkovidnost je najčešće nasljedna. Ali dijete se ne rada kratkovid­ no. naprotiv. a udaljeni se vide nejasno. Vid se postepeno pogoršava. Ka­ ko dijete raste.usporen ako što duže gledaju bez naočala. prestaje pogoršavanja. 2. kratkovidne osobe dovodi do . što ih lomi leća. a to je vrijeme kada je rast djeteta najintenzivniji. ne sakupljaju u jednoj točki na mrežnici. Kratkovidnost se razvija postepeno i usporedo s rastom djeteta. Poslije su potrebne dvije vrste naočala: slabije za gledanje na daljinu i jače za gledanje na blizinu. Vid kratkovidnih osoba pod starost se čak nešto poboljša. Zato se kratkovidnost najviše pogoršava između 10. kratkovidnost se stabilizira. Poslije puberteta naočale iste jakosti mogu se nositi i više od 20 godina. Naočale je ponekad potrebno mijenjati i više puta u godini. godine života redovito odlaze na pregled očiju. Najčešći je uzrok kratkovidnosti suviše izdužena. Staračka dalekovidnost. predugačka očna jabučica pa se zrake svjetla. Kratkovidnost. govori se o kratkovidnosti (miopija). i 14. koja se normalno razvija. a to su zapravo leće. 1. Nejasan vid prilikom gledanja udaljenih predmeta Kada se jasno i oštro mogu vidjeti samo predmeti iz neposredne bli­ zine. takva su da pojačavaju lom svjetlosnih zraka (konveksne leće). Stakla. barem jednom u dvije godine. za čitanje i pisanje. tako se oko izdužuje i postaje sve više kratkovidno. Mnogi će ublažiti smetnje staračke dalekovidnosti ako poslije 40. koje upotrebljavaju dalekovid­ ne osobe. Završetkom puberteta.

Obojen vid može nastati nakon toga što je operacijom izvađena oč­ na leća. Zje­ nica je normalno široka od 2 do 4 mm. koji preko parasimpatikusa zjenicu sužava. digitalisom. Bake koje bez naočala sa 80 godina uvlače konac u iglu. kinin.poboljšanja vida. zjenica se sužava i širi. Suženje zjenice (mioza) imaju ljudi s tamnijim očima. tj. jakoga svjetla. pa vid može biti jednako dobar kao i kada je oko normalno. Obojen vid O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti vide u jednoj boji. . svi ljudi za vrijeme spavanja. Širina zjenice je različita u različitoj dobi života. dalekovidne osobe. Poput »blende« na fotog­ rafskom aparatu. Najčešće je sve obojeno žutom bojom (ksantopsija). Sužavanje i širenje zjenice odvija se bez naše volje jer tim funkcijama upravlja automatski živčani sustav. To se vidi kod žutice i otrovanja »lijekom za srce«. Promjene veličine i oblika zjenice Zjenica (pupila) je otvor u šarenici oka kroz koji ulaze zrake svjetla. Kratkovidnost se može ispraviti nošenjem naočala. Sve obojeno crvenom bojom nešto je češće (krvarenje u staklovini. kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proširuje zje­ nica. da bi pod starost ponovo postale uže. dubokoga izdisaja. leće koje oslabljuju lom zraka svjetla (konkavne leće). snježna sljepoća). U rjeđim slučajevima žuto viđenje može nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima (sulfanamidski preparati. Ponekad se čak i slijepe osobe tuže da vide obojeno svjetlo (najvje­ rojatnije zbog nadražaja centra za vid u mozgu). Stavljaju se stakla. naročito ako se gleda u glatku površinu. u mladosti su bile kratkovid­ ne. Ovisno o jačini svjetla. ponekad i zbog otrovanja DDT-om. u mladosti se prošire. streptomicin). Plus i minus postepeno se poništavaju. zjenica određuje količinu svjetla koje ulazi u oko. U male djece zjeni­ ce su uže. Plavo obojeni predmeti ne vide se često (otrovanje alkoholom. Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva liječnički pregled. sifi­ lis živčanoga sustava). ali može se smanjiti na 1. pri tom su čak obojeni i inače bezbojni predmeti.5 mm i proširiti čak do 8 mm. a preko simpatikusa proširuje.

Otkada je uvedeno pre­ ventivno kapanje u oči lijeka koji uništava uzročnika bolesti. Nejednake su zjenice i kod nekih tumora mozga. Nejednake su zjenice uvijek u znak opasnosti. Zjenice su normalno okrugle. Sljepoća može biti i nasljedna. zjenica je i ukočena. Sljepoća je mnogo češće posljedica bolesti koje nastaju nakon rođe­ nja djeteta. Mnogi lijekovi dovode do široke zjenice. srdžbe. Sljepoća Sljepoća (amauroza) znači gubitak vida. Sužena zjenica česta je prilikom upala oka kada postoji jaka preosjetljivost na svjetlo. U civiliziranim zemljama zarazne bolesti nisu značajan uzrok sljepoće. npr. često kao prvi znak bolesti. Takvi poremećaji mogu nastati ako majka u trudno­ ći preboli neke zarazne bolesti. npr. naslijeđena od roditelja. Nagla sljepoća. broj slije­ pih osoba naglo je opao. Zbog povrede glave nejednake zjenice ukazuju na oštećenje mozga. rubeolu.: otrovanje sredstvima za uniš­ tavanje gamadi (organofosforni preparati). Dijete se može roditi slijepo zbog različitih poremećaja u razvitku oka: manjak oka. atropin. Neka otrovanja ta­ kođer dovode do jako sužene zjenice. Nekada je najčešći uzrok sljepoće bila gonoreja oka. koja dolazi potpuno iznenada. zatim zbog uzimanja lijekova kao što je morfij. ili po­ vreda u glavnoj krvnoj žili koja opskrbljuje krvlju najvažniji dio oka - . u stanju dubokoga gubitka svijesti. slabokrvnosti. U narodu se kaže: »U strahu su velike oči«. nedovoljno razvijeno oko. jakoga bola. sifilis. slijepo može biti i samo jedno oko. Proširene zjenice (midrijaza vide se prilikom jakih emocija kada je nadražen simpatikus. u mraku. pilokarpin itd. manjak pojedinih i za vid bitnih dijelova oka. To je gnojna upala oka s čirom na rožnici. I druge zarazne bolesti bile su čest uzrok sljepo­ će: tuberkuloza. mogu biti nazubljene ako je poslije upale šarenice zjenica srasla s lećom. tj. Potpuna sljepoća je u ko­ jem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka. npr. trahom. na krvarenje u mozgu. Dijete se zarazilo već pri porodu od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera). bijesa i straha. jednako proširene i ravnih rubova. Zjenice su proširene pri slabom osvjetlje­ nju. uglavnom zahvaća jedno oko. Posljedica je povreda oka.prilikom gledanja (fiksiranja) predmeta. naročito one koje su uzrokovane virusi­ ma. kao »grom iz vedra neba«. Zjenice mogu biti i nejednake (anizokorija) i mogu se vidjeti u ja­ čem stupnju pijanstva. beladona. u pija­ nom stanju. osim što je nazubljena.

nakupinama stanica. Postoji tzv. u rijetkim slučajevima mjesecima pa i godinama. tada stanice mrežnice ostanu bez kisika i sljepoća može nastati trenutačno. Poremećaj vida može biti i takav da se mogu shva­ titi pojedinosti. rjeđe akutan glaukom. kroničan. koja nastaje onda kada su oštećeni oni di­ jelovi mozga koji su odgovorni za vid. Nagao gubitak vida može istovremeno zahvatiti oba oka.mrežnicu. kapljicama masti. Može nastati zbog bolesti mozga: tumora. upale pluća. može izazvati naglo po­ višenje tlaka unutar oka. Naglu sljepoću. logičnu cjelinu. difterije. akutni glaukom. vid je normalan.mrežnice (retinitis). može vidjeti predmet. nekoliko sati do nekoliko dana. obično za nekoliko minuta. krvarenja u mozgu. ali ga ne prepoznaje i ne zna njegovo značenje. Oslijepiti se može i zbog bolesti bubrega. može na­ stati i uz potpuno zdrave oči. Sljepoća je najčešće potpuna. to se osim povreda ne zbiva u jednom trenutku. Sljepoća noću Noćna sljepoća (hemeralopija) u narodu se naziva »kokošje sljepi­ lo« . histe­ rična sljepoća može se javiti u djece. Nakon sukoba ili jakoga uzrujavanja može nastati potpuna sljepoća praćena drugim znakovima histe­ rije: grčenjem tijela. Takva osoba ima zdrave oči. tj. To mogu biti gnojne upale dubljih dijelova oka ili upala najosjetljivijega dijela . vid je jako smanjen. u tijelu se nakupljaju otpadne tvari koje organizam ne može odstra­ niti. gubitkom slu­ ha. nego se razvija postepenije kroz više minuta pa i sati. takva oštećenja mozga nastaju kod nekih zaraznih bolesti: šarlaha. ali se ne mogu povezati u razumljivu. Sljepoća često nastaje kao posljedica otrovanja špiritom ili drvenom žestom (metilni alkohol ili metanol). kada ima do­ voljno svjetla. krikovima. Takva sljepoća nastaje »na živčanoj bazi« i javlja se prilikom histeričnoga napadaja. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugruškom ili nekim drugim stranim tijelom kao mjehurićem zraka. a može i potpuno nestati. Nagao gubitak vida na jednom oku. Traje obično kratko. Danas je najčešći uzrok sljepoće dugotrajan. danju. teža otrovanja redovito dovode do sljepoće. Takvo bolesno stanje naziva se uremija. dizenterije. Sljepoća pri zdravim očima ne mora biti samo na histeričnoj osnovi. . mnogo češće na oba. klijenutima ruku i nogu. Kada bubrezi prestaju ra­ diti. Duševna sljepoća nastaje kada je oštećen vidni centar u zatiljnom dijelu mozga (optička agnozija). No. duševna sljepoća.

Postoje i posebni aparati radi točnoga određi­ vanja daltonizma. »razumjeti«. Za raspoznavanje boja odgo­ vorne su posebne stanice koje se nalaze u mrežnici oka. ovisi o tome za koju je boju osoba slijepa.Osobe koje boluju od te bolesti počinju se tužiti na tegobe tek nave­ čer. u proljeće zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani. . Tablice su načinjene od mozaika. ta se boja ne može razli­ kovati. što je češće. koja je u tijelu rezervoar toga vita­ mina. sljepoća za boje naziva se daltonizam. Noćno sljepilo može se izliječiti za nekoliko sati hranom koja je bo­ gata vitaminom A. peršunu i špinatu. engleskom kemičaru i fizičaru koji je prvi opisao tu pojavu. zelenu i plavu. Već su stari narodi upotrebljavali jetru kao lijek za postizanje do­ broga vida i za liječenje drugih bolesti oka. Raspoznavanje boja važno je u mnogim zanimanjima. Najčešći je pomanjkanje vitamina A. npr. vrlo rijetko. noćno sljepilo javlja se uglavnom za vrijeme gladi. Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija. Čitanje brojeva s takvih tablica je različito. samo za pojedine. Sve osta­ le boje koje čovjek vidi nastaju miješanjem tih triju osnovnih boja. prema Daltonu. vrlo rijetko može se ja­ viti kod nekih nasljednih bolesti i otrovanja nikotinom. Postoje posebne tablice da bi se ustanovila sljepoća za pojedine bo­ je. tzv. Najviše vitamina A ima u jetri. S obzirom na to što u normal­ noj hrani ima dosta toga vitamina. ispremiješanih točkica različitih ve­ ličina i boja. Općenito. Osim u jetri. Noćno sljepilo može biti i prvi znak vrlo rijetkoga degenerativnog oboljenja mrežnice (retinitis pigmentoza). zbog pretjeranih i loših dijeta i. da su »žarulje preslabe«. vitamina A ima mnogo u mrkvi. Manjak vitamina A najčešći je uzrok bolesti. Postoje stečene ili nasljedne bolesti praćene sljepoćom za sve boje ili. Injekcijama toga vitamina izlječenje nastupa za neko­ liko minuta. Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat. u prometu. Ako u oku manjkaju čunjići osjetljivi za neku boju. Čunjići »osjećaju« samo tri osnovne boje: crvenu. može se pojaviti i kod nekih oblika zamućenja le­ će. zelene deuteranopija. da »svjetiljka slabo gori«. a plave tritanopija. Sljepoća za boje Oko raspoznaje mnogo različitih boja. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno žale da im je »svjetlo preslabo«. Ta mana oka često se slučajno otkriva prilikom liječničkog pregleda. čak 10 puta više nego u maslacu. čunjići. Mnoge osobe nisu svjesne svoje sljepoće za boju. Najčešća je sljepoća za crvenu i zelenu boju.

komadić metala. ko­ je u oku oksidiraju i dovode do »rđanja« najosjetljivijih dijelova oka: mrežnice i vidnoga živca. osjetljivo na svjetlo.Strano tijelo u oku U oko često upadne sitno strano tijelo: čestica prašine. Teža oštećenja nastaju ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka. u rožnici i spojnici oka. pije­ sak. Naročito su opasne čestice bakra. Na tome mjestu redovito se stvara čir rožnice. nemaju tako jaku probojnu snagu da bi prodrle u unutrašnjost oka. Ovisi o veličini stranoga tijela. suzi i boli. obično se zadrže na površini. Teže posljedice nastaju kada se strano tijelo zabode u rožnicu i kada na vrije­ me nije izvađeno. mušica. Tako se izvodi izvrnuće gornje vjeđe Vađenje stranoga predmeta u do­ njem dijelu oka . Sitne čestice. bockanje koje se pojačava pomicanjem vjeđa. položaju i kemijskom sastavu hoće li doći do gubitka vida. koje postaje crveno. Bol se osje­ ća više kao pečenje. mesinga i željeza. obično manje od 2 mm. Strano tijelo tada izaziva jak nadražaj oka.

zbog podražaja iz nosa. zuba. Suvišak suza sakuplja se u suznoj vrećici. Čest uzrok suženja je upad stranoga tijela u oko. koje upravo »zaliju« oko nastojeći odstraniti strani predmet. hladnoća. Magnetična tijela mogu se izvaditi pomoću elektromagneta. povraćanja. za spavanje. zijevanja. tj.Ako je strano tijelo ušlo u unutrašnjost oka ili je zabodeno u rožni­ cu. Teže je odstraniti stra­ no tijelo ako je ispod gornjega kapka. Ako je strano tijelo malo i slobodno na površini oka. suženje. U oko se ne smiju stavljati ni­ kakve kapi i ne smije se ispirati nikakvim tekućinama. upala šarenice. Kako u starosti očni kapci omlohave. tada se može jednostavno izvaditi. vjetar. U donjem dijelu oka strano tijelo otkriva se jednos­ tavnim povlačenjem donjega kapka prema dolje. nadražujući plinovi. Oko se učini neosjetljivim i tada se strano tijelo može izvaditi jakim mla­ zom tekućine ili pomoću posebnih igala za vađenje. dim. Pojačano stvaranje suza i suženje javit će se kod mnogih bolesti oka. potrebna je najhitnija pomoć liječnika. Suženje izazivaju i drugi podražaji. Suženje oka Suze su bistra. slana tekućina koju luče suzne žlijezde što se nalaze iznad vanjskoga kuta oka. Na oko valja sta­ viti samo gazu i bolesnika odvesti liječniku. oko može jače suziti. prilikom kašljanja. nastat će ka­ da ima mnogo suza. prijelaz preko kapka. jako svjetlo. nadražajima iz dijelova koji su udaljeni od oka. Suženje nastaje kada je stvaranje suza pojačano ili kada suze zbog zapreke ne mogu normalno otjecati u nos. To su prije svega upale koje zahvaćaju površinske dijelove oka: upala sluznice i rožnice oka. Nastaje jak podra­ žaj i reflektorno dolazi do stvaranja veće količine suza. Suze olakšavaju kliza­ nje očnih kapaka i sadrže tvari koje mogu uništiti neke vrste bakterija. kihanja. Može se uvrnuti i rub kapka pa trepavice nadražuju sluznicu oka. . Suze se šire u tankom sloju po oku i omogućuju da rožnica bude glatka i sjajna. Iz dubljih dijelova strano se tijelo vadi s pomoću operativnih zahvata. i upale u dubljim dijelovima mogu dovesti do suženja. npr. Suženje je češće u starijih ljudi. lučenje suza gotovo prestaje. Do suženja može doći refleksno. npr. U toku dana izluči se oko 30 kapi suza. suze ne prelaze kapke jer im to onemogućuje mastan rub očnih kapaka. koja se također nalazi u kutu oka i odakle suze odlaze po­ sebnim kanalićem u nos. U bolnicama se primjenjuju različite metode vađenja stranoga tijela. tada treba izvrnuti gornji kapak. Noću. tj.

osjećajno suženje nazivamo plačem: »plač zbog tuga«. Kako se leća razvija postepeno. Zbog toga što oba oka ne vide jednako. i to onim kojim bolje vidi. nastaje vlažno oko. Međutim. Npr. »plač zbog radosti«. Jače izraženi osjećaji izazivaju suženje. Jaku razrokost roditelji će uvijek opazi­ ti. već u šestom mjesecu života. Vanjski znakovi jedva . s obzirom na to što se dijete rađa kao dalekovidno). razrokost (strabizam) nastaje kada oba oka istovremeno ne gledaju isti predmet. Prilikom gledanja u daljinu. Pojava da jedno oko vidi bolje od drugoga čes­ to je nasljedna. samo svjetlo i tamu. često je vidna sposobnost između jednoga i drugoga oka različita. koji se tada zatvori i suze ne mogu u nos. Škiljenje Škiljenje.. dok će neznatne promjene proći nezapažene. Najčešći su psihogeni uzroci suženja. To su »krokodilske suze«. pa se takvo oko često naziva »lijeno oko«. U prvim danima života kretnje oka nisu usklađene (ko­ ordinirane) jer dijete vidi. poslije trećega mjeseca dijete počinje fiksirati i predmete u neposrednoj blizini oka. pa se istovremeno stvaraju dvije slike. Takve nepravilnosti oka najčešći su uzrok škiljavosti. »za­ nemari«. a drugo dalekovid­ no. Nastaje »zbrka« koju mozak neće »prihvatiti«. prepoznavati i s oba oka fiksirati predmete (najprije one udaljene. Čovjek se rađa razrok. »nasmijao sam se do suza«. a to je čest uzrok škiljavosti. slika predmeta na mrežnici ne stvara se na is­ tom mjestu u oba oka. »osjeća«. odnosno suženje. Dijete se tada počinje služiti sa­ mo jednim okom. nego je jedno oko pomaknuto u stranu.U rijetkim slučajevima suženje nastaje žvakanjem. Upala nosa i sinusa može prijeći na suzni kanal. Koji put je rožnica jednoga oka drugačije zakrivljena od rožnice dru­ goga oka (astigmatizam). Usklađen rad oba oka neobično je važan za normalan vid. Kod novoređenčeta škiljavost je prirodna. Zajed­ ničko gledanje s oba oka moguće je samo onda ako je njihova vidna spo­ sobnost jednaka. fi­ ziološka pojava. To se vidi kod nekih bolesti krvi. Tada će žvakanje istovremeno izazvati i suženje. Drugo oko ne koristi. Takvo psihogeno. kada se živci od­ govorni za lučenje suza »ispremiješaju« sa živcima za žvakanje. Jedno oko može biti kratkovidno. ali može biti izazvana bolestima i povredama. očne jabučice nisu usporedne. Suze mogu biti krvave kada crvena krvna zrnca izlaze iz krvnih žila i ulaze u suznu žlijezdu. Da dijete daje prednost samo jednom oku može se zapaziti dosta ra­ no. jedno oko može biti manje ili više delekovidno od drugoga. Tek sa 6 tjeda­ na počinje uočavati. ali može biti i na »živčanoj bazi«.

Pri jakom svjetlu zjenica oka je sužena tako da srednji. i takva. paralize očnih mišića koji pokreću očnu jabučicu (paralitički strabizam) i ako je škiljavost jako izražena. a tada i najmanja sum­ nja zahtijeva liječnički pregled čak i djece do godinu dana života. ovisno o jačini zamućenja. Vid bolji u sumraku nego danju ') To je tipičan simptom oblika zamućenja leće. Ako liječenje ne počne na vrijeme. Nastaje kada je očna leća zamućena u sredini. ili predmet jednim okom. Operacija je potrebna kada je škiljavost posljedica nemoći. zamućeni dio le­ će propušta manje zraka svjetlosti. škiljavost može biti isto toliko opasna kao »prava razrokost«. to može dovesti do potpuno­ ga sljepila oka. Na tu pojavu valja posumnjati kada dijete suviše okreće glavu da bi gledalo neki predmet.su uočljivi. Rano otkrivanje takve smetnje veoma je važno. Princip liječenja: treba što prije i što više upotrebljavati zanemareno oko. Zbog istoga razloga neki ljudi danju vide bolje kroz tamne naočale. tako da se dijete prisili da što vi­ še upotrebljava oslabljeno oko. Ako se ne započne liječenjem prije polaska u školu. bolesti koja se naziva siva mrena ili katarakta. prekrit. jedva primjetljiva. Da dijete ne pokazuje nikakve znakove nezadovoljstva svojim vidom potpuno je razumljivo. smatra ga normalnim. Poslije druge godine života nose se nao­ čale kod kojih je zamućen. Postoje i posebne vježbe u »školi gledanja« (ortoptičko liječenje). stanje se više ne može po­ praviti. Malom djetetu daju se kapljice u zdravo oko koje zamute vid. Liječenje je jednostavno ali dugotrajno. Liječ­ nik može i u najmanjega djeteta ustanoviti takve smetnje. Slične smetnje mogu imati i roditelji. zanemarivanje slabijega oka sve više pogoršava njegovu vidnu sposobnost. . a drugo je djelomično zatvoreno. upotrebljavaju se kapljice i zakloni za zdravo ili zanemareno oko. Međutim. zrake svjetla mogu nesmetano ući u oko kroz periferne dijelove leće gdje nema zamućenja. Ovisno o vrsti bolesti. onaj dio koji dođe ispred zdravoga oka. Kada se u sumraku zjenica proširi.

Sudje­ lovanjem različitih centara odmah će doći do odluke da se prst pomakne i povuče. izvrši radnja. dolazi do nesvrsishodnih radnji. doći će do ne­ sporazuma. izvršni organi na periferiji ne dobivaju određena naređenja. U medicinskom rječniku prva se zovu: senzibilna i centripetalna vlakna. U pojednostavljenom anatomskom i fiziološkom smislu. npr. Sve je to trajalo nepunu sekundu. Naređenje o tome kreće posebnim ili sličnim živčanim kablovi­ ma. Ako se ubodemo iglom u prst. vrh igle dodirnut će ili povrijediti sićušno klupko živčanih niti. Sada nas naročito zanimaju ova posljednja. Stanje je slično kao u ratu: ako ne mo­ gu stizati izvještaji i ne mogu se prenositi naređenja. Ako. zatim centralna naređenja na izvršne organe. Iako su i mozak i volja potpuno u redu. čovjek nema jednu ili obje noge. pa mišići i druga tkiva ne znaju što da rade. Kad stigne do mišića na prstu. Za izvršenje bilo koje radnje potrebna su dva uvjeta: 1. nare- . Ako se na bilo kojem mjestu u tom uzlaznom i silaznom putu dogo­ di prekid. dolazi do poremećaja. a druga: motorna ili cen­ trifugalna.ODUZETOST DIJELOVA TIJELA Na površini i u dubini tijela granaju se tanje i deblje srebrnobijele strune i niti: živci. Ako je motorni živac prekinut. sposobnost naređivanja i upravljanja tom radnjom. Taj će podražaj proći strelovitom brzinom kroz živac i javit će na određeno mjesto što se dogodilo na prstu. objektivna mogućnost izvršenja radnje. Njihova je uloga jednaka ulozi telefonskih kablova: prenose informacije iz periferije u centar. mozak se može uzaludno napinjati da pokre­ ne taj dio tijela. koji naređuje kakve pokrete valja činiti.. Za postojanje prvoga uvjeta mora biti sve u redu s »izvršnim« orga­ nom ili dijelom tijela. do djelomične ili potpune oduzetosti toga dijela tijela. Ako se na bilo kojem mjestu prekine veza između jednoga dijela tijela i centralnoga živ­ čanoga sustava. 2. ruka se trgne i udalji od igle. U tom slučaju govorimo o oduzetosti. možemo razlikovati živčana vlakna koja provode osjete i živčana vlakna koja su odgovorna za naređenja da se.

oduzetosti pojedinih prsti­ ju. čovjek se neće moći pokretati zbog klijenuti. Da bi se pružila liječnička pomoć važno je ustanoviti da li je došlo do tzv. govorimo o djelomičnoj oduzetosti. Živčani dio često je najvažniji. bez toga i najveća gomila ostaje nepok­ retna. U snopovima živaca često idu usporedo vlakna koja provode osje­ te i vlakna koja prenose motorna naređenja. neosjetljivosti na toplinu i bol u pogođenom predjelu. Poznata je i tzv. Postoje različiti oblici djelomične ili potpune klijenuti. Zato se zbog oštećenja tak­ vog snopa javljaju smetnje osjeta.denje centralnoga živčanog sustava da se hoda neće se moći izvršiti jer izvršni organi ne postoje. I najmanja količina mišića može iz­ vesti rad ako je mišić podražen. Povrede mišića i tetiva lakše se mogu liječiti nego povrede živaca. može doći do klijenuti ruke. npr. S obzirom na to koji je dio tijela zahvaćen. Ako pak živac dulje vrijeme ili trajno ne radi. Dulji pritisak ili istezanje živca također može dovesti do oštećenja. Posljedica je osjećaj mravinjanja ili utrnulosti. doći će do pareze ili paralize čitave ruke ili noge. pregledima može­ mo ustanoviti na kojem je mjestu došlo do oštećenja živca. Za izvršenje radnje potrebna je suradnja mozga. Oduzetost udova Različiti su uzroci oduzetosti jedne ili obiju ruku ili nogu. paralize. Ako nam je noga neko vrijeme u neprirodnom položaju. Zato se ispi­ tuju pojedine kretnje. Ako je ošte­ ćen glavni živac za pojedini organ. u protivnom slabe. a zapravo je zaspao živac. a kod centralne zbog bolesnoga procesa u mozgu. a posebnim aparatima možemo kontrolirati rad ži­ vaca. tetiva i mi­ šića. slabosti i parezi. Prilikom oštećenja pojedinih ogranaka oduzeti su samo ne­ ki pokreti ili dijelovi tijela. ne može se tako spojiti da bi svaka nit našla svoj nastavak. kod periferne klijenuti zbog oštećenja živca. Kažemo da je »zaspala«. Ako pak ti organi postoje. živaca. Poznati su mnogi uzroci oštećenja živaca. koji u sebi ima na tisuće niti. Nekad su ovu klijenut smatrali kaz- . U oba slučaja ne mogu se izvršiti aktivne kretnje. oduzetosti. stopala. Mišići uptrebom jačaju. osjetit ćemo žmarce i nećemo je moći pokrenuti. Prilikom tjelesnih povre­ da živac se može prerezati ili uništiti zgnječenošću. Ako može bar malo micati udovima (ali ne normalno). a prekid je negdje u vezama. To se doga­ đa osobama kojima je oštećen živac. nemoć šake. mišići zakržljaju ako klijenut živca traje dulje. dolazi do slabljenja i nestajanja mišića i drugih tkiva. Spajanjem prekinutoga živca često ne dolaze do uspostavljanja pune funkcije: kabel. peri­ ferne ili centralne klijenuti. »paraliza ljubavnika«: ako dvoje spavaju tako da žena drži gla­ vu na ispruženoj ruci muškarca.

Kod dječje paralize dolazi do upale živčanoga tkiva u kičmenoj moždini. a posljedica je oduzetost ru­ ke ili noge. Radi se o kratkotrajnoj oduzetosti zbog uzbuđenja. Živac mogu oštetiti upale i otrovi. Postoje i tzv. histerične klijenuti. Povrede zahtijevaju operacije. a poslije toga ruka mu je ostala oduzeta. Neki je čovjek jednom nešto ukrao. Ako se mišići ne mogu aktivno pomicati. Do toga je došlo zbog straha. Bez upornosti ništa ne možemo učiniti. Vježbe i druge mjere fizikalne terapije često se provode godinama. Uspjeh se postiže naročito u djece čiji organizam ima mnogo životne snage. učinit ćemo to pasivnim raz­ gibavanjem. Centri koji upravljaju lijevom stra­ nom tijela nalaze se u desnoj polovi­ ni mozga. grižnje savjesti i dušev­ noga nemira. Na lijevoj strani mozga nalaze se centri koji upravljaju des­ nom stranom tijela nom viših sila. inače se daju lijekovi. Stoga valja vježba­ ti. izvrši se električni podražaj živca i sl. Ako se živac ne oporavi u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. pogođeni dio tijela ostat će trajno oštećen.Živčani putovi se ukrštavaju na pu­ tu iz mozga prema periferiji tijela. u nekim slučaje­ vima oduzetost može trajati vrlo dugo. može doći i do trajnih posljedica neaktivnosti. Kod svih oštećenja živaca važno je da liječenje otpočne što ranije. kažemo mu da sjed­ ne. Želimo li nekome nešto uzbudljivo reći. danas znamo da je do nje došlo zbog prenapetosti i pri­ tiska na živac. . Kaže se: »Odsjekle su mi se noge od straha«.

. Ako bolesnik ne može kontrolirati mokrenje. a kada se probudi. Nakon prvih dana mirovanja potrebno je početi pasivnim razgiba­ vanjem oduzetih udova. otvaranje ra­ na na onim dijelovima tijela koji su izloženi pritisku. naročito po lošim putovima. Mjesta na kojima kosti najviše pritišću podlogu valja masirati alkoholom. moždana kap izazvat će u tom predjelu oduzetost govora i djelomično ili potpuno nerazumijevanje onoga što se čuje. Otpor valja obazrivo slomiti: ako bolesnik nepotrebno ostane u krevetu nekoliko tjedana. ne može micati rukom ili nogom. Njega bolesnika zahtijeva mnogo truda i požrtvovanja. Zato je vrlo važna suradnja bolesnika i njegove okoline. povremeno podmetati zračni jastuk. Oduzeta je obično jedna strana tijela. živca koji podražava većinu mišića na licu. spusti se kut usana. bolest se često bolje liječi kod kuće ne­ go u bolnici. uvi­ jek izaziva paniku. Bolest nastupa više ili manje naglo. Moždana kap uvijek je ozbiljna bolest.Moždana kap Moždana kap (apopleksija cerebri) u narodu se još naziva kaplja najčešće je izljev krvi u mozak ili začepljenje krvnih žila. Bolesnik se onesvijesti. Takvog bolesnika ne smijemo voziti u bolnicu ako je udalje­ na. To dolazi u obzir ako se radi o lakšim slučajevima ili ako bolesnik odbija bolničko liječenje. mijenjati položaj tijela. naročito ako se bolesnik može hraniti i njegovati prema savjetima liječnika. brazde na čelu izblijede. Budući da se u lijevoj strani mozga nalaze centri za govor i razumi­ jevanje govora. Bolesnik s moždanom kapi može dobiti dekubitus. Izlječenje često ovisi o du­ ševnom stanju bolesnika i pažnji najbližih. ili ih nespretno pomiče. Preko noći ili u roku od nekoliko sati. bolesniku omlohavi jedna strana lica. To je afazija. U prvo vrijeme najvažnije je mirovanje. sada su tvrdi i napeti. doći će do brzih i trajnih oštećenja. Fizikalna terapija gotovo uvijek poma­ že. tj. Bolesnici pružaju otpor zato što ih to boli i što se boje. Posljedica je skrčenje dijelova ruke i noge. Po tome koji se dio tijela ne pod­ vrgava voljnim pokretima možemo ustanoviti u kojem se dijelu mozga nalazi oštećenje. ali je potrebno mnogo srčanosti i istrajnosti. Dok su kod perifernih klijenuti mišići mlohavi. Klijenut ličnoga živca Paraliza facijalisa. paziti da po­ steljina ne bude naborana. potrebna mu je veća njega jer može doći do inficiranja tih rana.

Na sreću. smijat će se samo polovica lica. Pored lije­ kova daju se i injekcije u sam živac. to je oštećenje živca a ne mozga. Klijenuti drugih živaca i osjetnih organa Svaki od živaca ili njegovih ogranaka može biti ometan u radu ili oduzet. . često se javlja kao prirođena mana. najbolje odmah. bolest najčešće prolazi za neko­ liko tjedana. Zbog upale nabubri i pritiješnjen u kosti prestane raditi. zbog toga nastaju smetnje prilikom uzimanja hrane i u toku govora. to nisu teške bolesti. a takva oštećenja mogu ostati trajna. Oduzetost sluha. U protivnom može doći do upale oka. riječ je o gluhonijemosti. ali se mora čuvati prehlade. Danas se takvim osobama može pomoći. koje je stalno otvo­ reno. a poslije se živac podržava električ­ nom strujom. to će ispasti tužno. oči se ne mogu pokretati. oči »igraju«. roditelji odmah pomišljaju na tumor mozga. dakle.oko ostaje otvoreno. Bolesnik ne mora ležati. čovjek odjednom postaje razrok. Živac izlazi na lice kroz koštani kanal ispod oka u blizini nosa. U starijih se javlja bojazan da je to znak moždane kapi. Naročito je važno da liječenje započne što ranije. oč­ ne jabučice postaju nemirne. i do sušenje mišića. Kad postoji od rođenja. Ako se pokuša nasmijati. Ako se to dogodi djeci. Uočljiva je oduzetost očnih živaca: očni kapci ne mogu se potpuno zatvoriti. Zbog oštećenja očnoga živca može doći do smanjenja vida pa i slje­ poće. gluhoća. Ako se ispravno postupa. isti dan.

Tome u prilog govori i jed­ nostavan primjer iz svakodnevnoga života: svatko je od nas iskusio da je jednom. osim toga fizičkog defekta osjećat će i duševne smetnje. bit će joj neugodno i izbjegavat će društvo. Osjećaj manje vrijednosti ne mora uvijek uzrokovati stvarna nakaz­ nost ili slabost nekoga organa. može­ mo ga proglasiti gotovo normalnom pojavom. Osjećao se nelagodno. Ako. premalo kose. počinje izbjega­ vati društvo. od prvoga časa imao osjećaj da mu dobro ne stoji. a drugi će s mnogo manjim oštećenjem razvijati jak osjećaj manje vrijednosti. koja ima osjećaj da su joj grudi previše velike. Ovaj je izraz prvi upotrije­ bio austrijski psihijatar Alfred Adler. previše tanke noge.onda moramo zaključiti da je riječ o duševnoj reakciji koja nije primjerena i predstavlja njenu životnu za- . ma koliko inače bila zgodna i pamet­ na. Bit će prisiljena nositi hla­ če jer će njena mršavija noga izazivati pitanja i komentare. Pošao je od jasne i razumljive či­ njenice: ako djevojčica preboli dječju paralizu. imat će problema s momkom. Netko se može ponašati sasvim prirodno iako ima i veći defekt. pregrube crte lica. Bitna je naša reakcija na tu više ili manje stvarnu ili umišljenu manu. Osjećaj manje vrijednosti uporan je i proturiječi svim dokazima. nezgrapne ruke. jedna će joj noga ostati slabija. kad je obukao novo odijelo. U nenormalne poremeća­ je ubraja se tek onda kada izazove dalje neprirodne reakcije. Nekome se čini da ima prevelik nos. zadržava se u kući . ako izabire odjeću koja joj ne odgovara. dijela tijela ili duševnih osobina. podvaljak. Suprotna uvjeravanja primao je s nevjericom i odbijanjem.OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI Ako se u nekoj situaciji ili zbog nečega ne osjećamo jednaki drugim lju­ dima. zaostat će u razvoju i tkiva će zakržljati. ne odlazi na ples. Uvjeravanja su gotovo bez učinka jer ga nitko ne može razuvjeriti. Svaki čovjek u toku života. govorimo o osjećaju manje vrijednosti.. drugi je nesretan jer ima velik trbuh. odbija mladiće. Kad odraste. stidjet će se svoje mane. Budući da je osjećaj manje vrijednosti prisutan u svih ljudi. nespretne kretnje itd. povremeno ili trajno. imao je osjećaj manje vrijednosti. djevojka. neće htjeti ići na ples. npr.

ali je u njenim očima narasla do nepremostive zapreke. pokretač i po­ vod za akciju. pa će i osoba s osjećajem manje vrijednosti steći samopouzdanje i uspostaviti tjelesnu i duševnu ravnotežu. iskazat ćemo se kao matematičari ili umjetnici. Napokon se toliko osposobio da je postao je­ dan od najslavnijih govornika staroga vijeka. to je garancija da nešto možemo postići. Njen život krenut će pogrešnim tokom. Valja se posavjetovati sa psihijatrom da bi se promijenile pogreš­ ne reakcije. Taj proces neki zovu kompen­ zacija.preku. razvijat ćemo druge sposobnosti. drugi tek s pomoću okoline ili liječnika. a pozitivne osob­ ne kvalitete neće doći do izražaja. odlazio je na morsku obalu. Neki to mogu postići i sami. pod jezik je stavljao kamenčiće i uporno ponav­ ljao neke riječi i rečenice. Kompenzaciju valja usmjeriti na pravi put. u oba je slučaja riječ o nastojanju da se jedna slabost izjednači i opravda uspjehom u drugoj djelatnosti. Iako to nije jednostavno. Često ne možemo savladati stvarnu ili umišljenu manu tijela ili duše koja je izvor osjećaja manje vrijednosti. svijet bi bio lišen mnogih otkrića i novih ideja. drugi sublimacija. ako to doista želimo! . Ako ne možemo trčati. Mnogi znameniti ljudi patili su od realnih i umišljenih takvih osjećaja. Osjećaj manje vrijednosti nije uvijek negativan i loš. Ne zaboravimo. poruku: dobro je što imamo neki osjećaj manje vrijednosti. Sve životne neuspjehe dovodit će u vezu s manom. dakle. Da ga nema. Dakle. To ga je potaklo da vježba govor. To je bio motor. Ali i u tom slučaju pruža nam se mogućnost da na nekom drugom području razvijemo sposobnosti koje će nadvladati naš negativni osjećaj o sebi. Do uspjeha ih je dovela upornost da nadoknade taj osjećaj mane. u nama postoji jak nagon da prevladamo osjećaj manje vri­ jednosti. nešto se mora poduzeti jer će biti sve nesretnija. Poznato je da je Demosten mu­ cao. nad­ vikivao se s valovima. koja možda i ne zaslužuje to ime.

U stvarnosti. kada se pruža pomoć akutno otrovanoj osobi. ozljeda te zloćudnih tumora. med.. npr. To je jedan od razloga zbog čega se smrtnost od otrovanja nalazi već na čet­ vrtom mjestu smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila. Da se autoritativno odgovori na postavljena pitanja i na taj način pomogne. uspjeh bolničkoga liječenja i rehabilitacioni postupak vrlo često ovise o pravodobnom i pravilnom pružanju prve pomoći. tada je ta pomoć redovito nedovoljna. do bježanja s mjesta događaja. ili pak bilo što drugo. pa se ne tre­ ba čuditi što otrovani koji put više stradaju zbog pogrešnoga nego zbog nikakvog ukazivanja pomoći. Iskonski strah čovjeka od otrova često izaziva efektivnu reakciju oblika i intenziteta koju rijetko vidimo u slučajevima drugih zadesa. soda bikarbona. što valja poduzeti itd. Pri pružanju pomoći otrovanoj osobi zna­ čajni su i psihički razlozi. To je najčešće mlijeko. s obzirom na to da se u toj početnoj fazi otrovanja razvijaju vrlo često poremećaji koji neposredno ugrožavaju život. u njegovoj radnoj i kućnoj okolini.OTROVANJA Oko 300. Mnoge od tih kemijskih tvari nalaze se u neposrednoj blizini čovjeka. samo da otrovani ne­ što dobije. okru­ žuje danas civiliziranoga čovjeka. ukočenosti (emotivni stupor). dileme su uočene već davno u mnogim zemljama. na samom mjestu događaja. kapljice za srce. bolje rečeno nikakva ili loša. kakva su toksična svojstva. o znanju i spremnosti građana da tu pomoć pruže brzo. prvenstveno zdravstve- . više ili manje otrovnih. Koji put panika i duboko uvriježena zabluda da se otrovanom obavezno mora dati neki protuotrov (antidot). tablete za umirenje itd. rakija. na­ ročito u onima gdje je otrovanfh mnogo. Da li je uzeta supstancija otrovna. No valja također napo­ menuti da je mjesto pružanja prve pomoći često »bojno polje« na kojem se odvija direktna i odlučna bitka za život otrovane osobe. dovode do toga da otrovanom daju da pije svakojake »protuotrove« koje nađu pri ruci i za koje znaju iz narodnoga predanja.000 različitih kemijskih spojeva. drugim riječima. od nepokretnosti. u okolnostima kada me­ dicinska pomoć nije dostupna ili je odgođena. Zdravlje i život otrovane osobe.

osobito ako je pomoć zapo­ četa neposredno nakon uzimanja otrova. Odjednom se ne smije popiti više od pola litre vode. 2. 1979. zatim otrovanja ben­ zinom. uspjeh prve pomoći može biti značajan. u sklopu jedne bolnice. osnovan je prije 25 godina u Chicagu. Cilj prve pomoći je što hitnije izbacivanje otrova iz želuca i poduzimanje mjera kojima se onemoguću­ je. Povraćanje i ispiranje želuca ne smije se primijeniti prilikom otrova­ nja jetkim tekućinama. neposredno pošto je otrov progutan. izvodi se tako da se najprije izazove povraćanje. Nakon toga pije se topla voda. To je bio povod da se takvi centri počinju otvarati u mnogim zemljama. kao što su kiseline i lužine. 2. tzv.kada se kod poznatih i točno određenih otrova daju sredstvo za njihovo poništavanje u tijelu. a građani upute u prvoj pomoći. informativni toksikološki centar s bogatom dokumentacijom o svim kemijskim spojevima i komercijalnim preparatima. Ako netko proguta ot­ rov. pro­ tuotrovi (antidoti).nim radnicima. . Odstranjivanje otrova iz tijela Pri odstranjivanju otrova iz tijela valja se po mogućnosti držati pra­ vila da se otrov odstranjuje iz organizma istim putem kojim je u organi­ zam ušao. Ispiranje želuca. U ok­ viru prve pomoći postoje tri osnovna postupka: 1. posebnoga (specifičnog) postupka . otapalima za boje i destilatima petroleja. Odstranjivanje otrova iz probavnoga sustava. općeg postupka . koje može biti i kod kuće. Ispiranje želu­ ca izvodi se sve dok povraćani sadržaj nije bistra tekućina. U osoba koje teško povra­ ćaju. ili bar smanjuje količina otrova koja se upija (resorbira) u krv. Izazivanje povraćanja. nadraživanjem prstom može se udružiti s grgljanjem tople sapunice (ne deterdženta). već na licu mjesta. pa se opet izazove povraćanje.koji obuhvaća sve mjere kojima se otrov što hitnije. Izmjenom pijenja vode i izazivanja povraćanja želudac se ispire bolje nego želučanom son­ dom koju u određenim slučajevima primjenjuju u bolnici. godine počeo je radom (permanentnim dežurstvom) In­ formativni toksikološki centar u Zagrebu: telefonski broj: 217-226 Pružanje prve pomoći prilikom otrovanja provodi se pomoću: 1. odstranjuje iz organizma. koje se postiže nadraživanjem mekoga ne­ pca ili stražnje stijenke ždrijela pomoću prsta. Liječnici su te­ lefonom mogli dobiti sve potrebne informacije.

U posljednjih nekoliko desetljeća njegova antidotska sposobnost dokazana je brojnim eksperimentima. može poslužiti i preprženi kruh (da pougljeni) koji se zdrobi u prašinu. . samo što se prije upotrebe dobro promućka.Povraćanje se ne smije pokušati izazvati u osobe koja nije pri svijes­ ti i u onih osoba koje pružaju otpor. Mnogi su u zabludi kada smatraju da neoštećena koža sigurno štiti od ulaska otrova u organizam. Daje se u 5 do 10 puta većim količinama od količine uzetoga otrova. a poslije i pranje sapunom. stoljeća francuski ljekarnik Thouery dokazao njegovu djelotvor­ nost na taj način što je popio višestruku smrtnu dozu strihnina s aktiv­ nim ugljenom bez ikakvih posljedica. Udisanjem ulaze u tijelo otrovi u plinovitom stanju. veže na sebe većinu otrova bez obzira jesu li organ­ ske ili anorganske prirode. Odmah valja ustanoviti opće stanje otrovanoga. Udahnuti otrovi odmah ulaze u arterijsku krv bez ikakvih zapreka preko velike površine od 80 kvadratnih metara koju čini oko 300 miliju­ na plućnih mjehurića (alveola). i to najopasnijih. prašina i dimovi. a diše. Odstranjivanje otrova s kože. već u okviru prve pomoći treba poduzeti i druge mjere da bi se spriječila dalja resorpcija u crijevima. Odrasloj osobi daju se najmanje dvije velike žli­ ce otopljene u čaši vode. ulazi u tijelo preko zdrave kože i može izazvati smrtonosno otrovanje. održavanje prohodnosti dišnih putova i omogućivanje disanja najvažnija je mjera prve pomoći. valja ga staviti u bočni položaj kako bi se spriječilo gušenje vlastitim jezikom ili povraćenim sadržajem. premda je još počet­ kom 19. iznijeti ga iz zatrovane atmosfere na čist zrak. Budući da se otrov odstranjuje iz organizma di­ sanjem. Već je odavna dokazana protuotrovna sposobnost aktiv­ noga ugljena (Carbo animalis. Ako je otrovani bez svijesti. Odstranjivanje otrova iz dišnoga sustava. Otrovanoga treba što prije ukloniti iz sredine u kojoj se otrovao. ako je uzet dovoljno rano. Aktivan ug­ ljen najbolje veže na sebe otrov u probavnom sustavu i nezamjenljiv je fizikalni antidot. Velik broj otrova. Po potrebi valja provoditi umjetno di­ sanje. Vezivanje (adsorpcija) otrova izvodi se pomoću životinjskoga ili biljnog ugljena. Dobro je kod kuće imati već pripremljenu smjesu: 30 grama ugljena pomiješa se sa 60 ml destilirane vode i ostavi u hermetički zatvorenoj bočici. Ako nema gotovoga preparata u ljekarni. Carbo vegetabile). Budući da nikada nismo sigurni da li je povraćanjem i ispiranjem želuca odstranjen sav otrov. tj. Ugljen ne gubi aktivnost ni nakon dužega stajanja. 3. U prvoj pomoći potrebno je ispiranje što većim količinama vode. Životinjski ili biljni ugljen.

svojom sklonošću (afinitetom) prema fermentu koji razgrađuje sve alko­ hole iz žestokih pića. koja sadržavaju etilni alkohol (vinjak. Ponavlja se svaka 4 sata do do­ laska u bolnicu. korozivnim otrovima (kiseline. Npr. Često nastaju kobne pogreške zbog ne­ odgovarajuće primjene raznih »antidota«. Biljni i životinjski ugljen djelotvoran je u gotovo svim slučajevima otrovanja organskog i anorganskog sustava. najmanje 2 velike žlice ili 2 tablete. soli teških metala). rakija.) daju se kao specifični antidot prilikom otrovanja metilnim alkoho­ lom (metanol. također pomaže prilikom otrovanja vodikovim peroksi­ dom. Protuotrovi koji se obično nalaze u kući: Žestoka pića. drveni špirit) i antifrizom (etilenglikol). Etilni alkohol. To vrijedi i za mnoga druga sredstva narodne medicine. koje mnogi smatraju univerzalnim protuotrovom i daju ga u gotovo svim slučajevi­ ma otrovanja. mravlje kiseline pri trovanju metil­ nim alkoholom i oksalne kiseline prilikom otrovanja antifrizom. Djeluje poput mlijeka. Daje se u obliku praška i tableta u 5 do 10 puta većim količinama od uzetog otrova. sprečava razgradnju drugih alkohola. već se u okviru prve po­ moći mogu dati sredstva za njihovo poništavanje.Protuotrovi (antidoti) Nakon odstranjenja otrova iz organizma. tj. Zbog sadržaja aminokiselina u mlječnim bjelančevinama. lužine. Daje se 1/2 do 1 dl žestokoga pića. mlijeko. Prilikom primjene protuotrova valja se držati osnovnoga medicin­ skog pravila koje je prije 2000 godina izrekao rimski liječnik Galen: »Primum nil nocere«. Daje se 1 do 2 čaše. djeluje korisno samo prilikom otrovanja tzv. mlijeko se ponaša amfoterno. prvenstveno se otrovanome ne smije naškoditi. tj. a time i stva­ ranje otrovnih spojeva (metabolita). Bjelanjak jajeta daje se prilikom gutanja korozivnih otrova. Pravovremena i pravilna primjena antidota može spasiti život otrovane osobe i znatno uzjecati na proces izlječenja. Takva sredstva naziva­ ju se protuotrovi ili antidoti. . Mlijeko je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja kiselinama i luži­ nama te solima teških metala. viski itd. Zbog toga mu se ne smije davati nijedno sredstvo za koje se sigurno ne zna je li medicinski opravdano. u lužnatoj sredini kao blaga kiselina i dovodi do neutrali­ zacije otrova. u kiseloj sredini kao blaga lužina. Prilikom većine drugih ot­ rovanja mlijeko samo pogoršava stanje otrovane osobe jer pomaže bolje upijanje (resorpcija) otrova u tijelo.

u afektu sukoba u kući ili na radnom mjestu. preparati za uništavanje gamadi. kozmetička sredstva itd. Dovodi do neutralizacije kiseline. za ispiranje kože i sluznice kod raznih kiselina. Sok od limuna ili otopina vitamina C s dosta tekućine daje se prili­ kom otrovanja hipermanganom (kalijev permanganat). ljubavno razočaranje itd.Daje se tučeni bjelanjak od 2 do 3 jaja. Ne primjenjuje se prilikom gutanja kiseline zbog toga što oslobađa veliku količinu ugljičnoga diok­ sida koji dovodi do jakoga rastezanja želuca tada postoji mogućnost puknuća (perforacije) želučane stijenke. Nakon ukazane prve pomoći. . kemijski sastav pre­ parata i količina otrova. Pružanje prve pomoći ne isključuje liječnički pregled ili bolničko li­ ječenje. ili barem etiketu na kojoj piše naziv otrova. kao nepromišljen čin. u dječjoj dobi 50% svih nesreća čine otrovanja. Slično djelovanje po­ stiže se brašnom ili. Natrijev bikarbonat (soda bikarbona) služi za vanjsku upotrebu. akcidentalnim otrovanjima. krumpirom u prahu. najveći broj slučajeva do­ gađa se u vrijeme najveće dječje radoznalosti u dobi od 12 do 24 mjeseca života. loš uspjeh u školi. Najčešći je otrov neki lijek ili kemijsko sredstvo koje se upotreblja­ va u kućanstvu (sredstva za čišćenje. još bolje. Škrob je izvrstan protuotrov prilikom otrovanja jodom. Preventivne mjere temelje se na slijedećim činjenicama: . Kod tinejdžera (od 13 do 19 godina života) »pokušaj samoubojstva« pretežno je demonstrativna re­ akcija na neispunjene želje. otrovanu osobu valja što hitnije prevesti do najbliže zdravstvene ustanove ili pozvati službu hitne pomo­ ći. Ocat se daje prilikom otrovanja lužinama. Poslije se može dati mlijeko ili bjelanjak od jajeta. Daje se 1 čaša. Sprečavanje otrovanja Svaki građanin mora poznavati osnovne mjere za sprečavanje otro­ vanja. Najčešći uzrok smrtonosnoga otrovanja je plin ugljični monoksid. U djece pretežno je riječ o zadesnim.Najveći broj otrovanja odraslih izazvan je namjerno. Otrovano sredstvo potrebno je donijeti u bolnicu u kompletnoj am­ balaži. U pola litre vode otopi se 40 grama škroba i popije 1 do 2 čaše.

Lijekovi te jača otrovna sredstva moraju obavezno biti pod ključem u posebnim prostorijama ili pretincima. . npr. nikada u bocama koje inače služe u druge poznate svrhe. boce od vina. Ne smije se uzimati lijek pred djecom jer ona oponašaju postupke odraslih. U kući ne treba držati koncentrirane kiseline. lužine i neke druge jake otrove. piva. mineralne vode itd. podrumu te odstraniti sve što nije neophodno za potrebe kućanstva. Djeci se nikadane smije davati lijek pod izgovorom da su to bom­ boni. čokolada i slično. duševno zaostalih i alkoholiziranih osoba. Djecu privlače kemikalije ugodna mirisa i atraktivne ambalaže.Slijedeći postupci mogu znatno smanjiti broj slučajeva otrovanja: Pregledati valja sve kemikalije u kući. Sva kemijska sredstva koja služe u domaćinstvu valja držati na mjestu koje je izvan dohvata djece. Djeca se ne smiju hvaliti i nagrađivati zbog toga što bez otpora uzimaju lijek. Sve kemikalije moraju se držati u originalnoj ambalaži. garaži.

Ponekad se uka­ zuje potreba da se neko sredstvo. na osnovi stručnih is­ traživanja i međunarodnih sporazuma. u kojima se ne prodaju droge u smislu narkomanskih sredstava. Bit je problema narkomanije u tome da se odrede narkotična sred­ stva. Narkotična sredstva nalaze se pod nacionalnom i internacionalnom kontrolom. Dok se. Zbog toga je propisivanje takvih lijekova komplicirano. uvrsti u popis opasnijih narkomanskih droga. nego preparati i kemikalije. danas takvim sredstvima smatramo i ona koja izazi­ vaju posebna uzbuđenja.OVISNOSTI Naziv narkomanija svatko povezuje s uživanjem jakih sredstava. spedom i drugim lijekovima. . Mnogi ipak ne znaju o čemu je zapravo riječ. npr. Osoba koja uzima ta sredstva zove se narkoman. U novije vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija. droga označava osušene dijelove bilja ili ljekovite tvari koje služe za pripravljanje ekstrakta ili lijekova. droga ili tableta. postoje i trgovine koje se nazivaju drogerije. Naša zemlja usvaja definiciju Svjetske zdravstvene organizacije: na­ rkomanija je kronično i trajno trovanje izvjesnim prirodnim ili umjet­ nim tvarima. uspjela da većina zemalja svijeta prihvati popis narkotičnih sredstava i pristane na posebnu kontrolu. To nije točno. Od trenutka kada je ocije­ njeno da postoji mogućnost opasnoga navikavanja. To se u našoj zemlji dogodilo s meprobamatom. o njima se mora vo­ diti posebna evidencija. takva je praksa u drugim zemljama izazivala strah i otpor. Ako to ne učinimo. Kod nas se često čuje: narkoman je onaj koji uživa drogu. Dok su se pri­ je u tu grupu ubrajali samo lijekovi i sredstva za umrtvljenje živčane i duševne aktivnosti. ili je pretjerano zaokupljen bilo čime. u nekim azijskim zemljama uživanje i pušenje opijuma nikad nije posebno osuđivalo. Prema osnovnom značenju. narkomanom možemo nazvati i onoga koji voli jesti. koje je bilo u slobodnoj prodaji. Narkoticima u medicini nazi­ vamo tvari koje dovode do promjena u živčanom sustavu. Upoznavanje običaja i navika različitih druš­ tvenih sredina pokazala su da je u mnogih naroda uobičajeno uzimanje takvih sredstava i da su društvene reakcije vrlo različite.

Narkomanom se ne postaje preko noći. npr. gdje svatko može živjeti kako hoće. duševne. sve više na nj misli. ipak se i u vezi s njim javlja jednako intenzivna ovisnost čovjeka o kemijskom ili drugom sredstvu. Ni naša zemlja nije izuzetak. nesavladiva potreba za uzimanjem droge. Nekad sporije. koje su posljedica uzima­ nja droge. Narkoman brzo popušta i ne izvršava svoje životne obaveze. o upornoj. ali mnogo je jači i brži. Pri tom nije rijetko razočara­ nje. povraćanje i druge smetnje. Prijelaz između normalnoga života i života narko­ mana naročito se skraćuje u mladih ljudi. Nakon nekoliko ponav­ ljanja učvršćuje se navika. uzbuđenosti ili smirenja. mašta o odlasku u »daleku indijsku zemlju« u kojoj postoji »čisti život«. tj. psihička i fizička ovisnost o djelovanju droge. te skandinavskim i nekim drugim evropskim državama. Ponovljene pokušaje uzimanja sredstva narkoman opravdava time što se neće ponašati drugačije od svojih prija­ telja i što želi dokazati da može raditi što hoće. sklonost povećanom uzimanju. Zato se u novije vrijeme ne govori samo o narkomaniji nego o ovisnosti. 2. naročito u Sjedinjenim Američkim Državama. krađe. nekad brže. kod razočaranih i slabih ličnosti i onih koji su podložni utjecajima. da je »svoj gospodar«. prevare. Iako sve to nije najugod­ nije. 3. pa ni od zločina. Mnogi su uzimali posebna sredstva da bi došli u stanje ekstaze. a kada je bez njega. O uzimanju narkotizirajućih sredstava zna se iz najstarijih povijes­ nih dokumenata. Čovjek je očekivao više nego što se stvarno dogodilo. zapušta posao i porodicu. tjelesne i društvene promjene. Duša i tijelo takvih osoba traže narkotično sredstvo i takav će čovjek uraditi sve što može da bi ga se domogao. Iako alkohol nema iste teš­ ke karakteristike kao neka druga narkomanska sredstva. javlja se želja da se ponovo uzme sredstvo. Alkoholizam nismo spomenuli slučajno. presta­ je učiti. bitnoj i bolesnoj poveza­ nosti čovjeka i opasnoga sredstva. Pogotovo je to izraženo kod onih koji su po prirodi skloni da u sukobu s drugima bježe u nerealnost.Glavne značajke osoba koje uživaju takva sredstva: 1. Dok je to u istočnim zemljama poznato stoljećima. Pogotovo je neugodan osjećaj mamurluka nakon prestanka djelovanja droge. kada se javlja mučnina. čovjek je još uvijek uvjeren da ga to neće »uh­ vatiti«. 4. U tome se ne preza od laži. . hašiš. narkoman sve češće pribjegava uzimanju sredstva. u novije vrijeme narkomanija uzima maha u zapadnim zem­ ljama. prestaje se brinuti o svojim dužnostima i jedini mu je životni cilj blažen­ stvo pod utjecajem njegova sredstva. opi­ jum. Tok privikavanja sličan je alkoholizmu. Prvi je pokušaj najčešće po­ sljedica zavođenja u društvu ili znatiželja.

moramo biti oprezni jer na­ rkotici (kao sve što se zabranjuje) mame. Onima koji se bave sportom poznata je riječ doping. U biti svih psihičkih poremećaja. Strahuju da se ne naviknu. a ponovljeno uzimanje dovodi do trajne narkomanije. Strah od narkomanije Pretjeran strah od narkomanije može izazvati paniku. Iako povjerenje može graničiti s naivnošću nepovjerenje sigurno rađa i produbljuje otuđenost. Svaka je sumnja teška. slabosti i klonulosti. ali poslije toga uvijek dolazi do pojačanoga osjećaja umora. Ta engleska ri­ ječ označava uzimanje uzbudujućega sredstva da bi se pojačala energija i koncentrirala sposobnosti. tj. Pretra­ gom u mokraći i drugim načinima može se ustanoviti da li je netko uzeo takav lijek. Zbog neopravdanih odbojnih reakcija i otpora prema lijekovima može doći do pogoršanja zdravstve­ noga stanja bolesnika. Roditelji i prosvjetni radnici previše sumnjičavo gledaju na svaku tabletu ili cigare­ tu s kojom zateknu mlade ljude. drugi samo na natjecanjima. naročito ako je riječ o lijeku za smirenje. Međutim. Trajno nepovjerenje i sumljičenje samo pogoršava odno­ se narkomana s okolinom. boje se narkomanije. Tabletomanija Usporedo s razvijanjem narkomanije sve je češća tabletomanija. a to se od­ nosi i na narkomanije. koji se stvarno može potvrditi. između njega i bliže i dalje okoline prekinute su spone prijateljstva. Onaj koji doista uzima narkotična sredstva najprije za­ varava sebe. Osim straha za druge. postoje nesporazumi i neusklađenosti odnosa po­ jedinca i društva. Naročito . Ima mnogo onih koji se boje uzeti bilo kakvu tabletu. Neki studenti uzimaju takva sredstva prije učenja ili ispita.Narkomani nabavljaju drogu i kemikalije od preprodavača. a ile­ galni proizvođači zgrću goleme profite. pred drugima taji svoju sklonost i laže. otkriva narušene među­ ljudske odnose. bila prava ili neprava. a pomodan hit može postati tragična navika. Takva sredstva uvijek ošte­ ćuju organizam. da ne posta­ nu ovisni o lijeku. povjerenja i iskrenosti. postoji i strah za sebe. Zabrana dopinga u sportu nije nužna samo zbog lažnih re­ zultata nego i radi zaštite zdravlja sportaša. protiv glavobolje ili za spavanje. Povjerenje prema savjetima liječnika glavni je na­ čin da se prebrode takve teškoće. Normalnu granicu nije moguće jasno odrediti. Sredstva izazivaju osjećaj svježine i sposobnosti. potreba da se povremeno ili stalno uzimaju bilo kakve tablete.

Iako se mnogima čini da tablete uzimaju radi sprečavanja i liječenja tjelesnih simptoma. nego da postane vrijedan i produktivan član druš­ tva. ipak su to gotovo uvijek psi­ hički razlozi. Bitna je potreba za lijekovima koji treba da pomognu održati tjeles­ nu i duševnu ravnotežu. Tako se i izraz narkomanija sve češće upotpunjuje s riječ­ ju ovisnost. naročito na one koji proizvode krvne stanice. liječe se i tjelesne i duševne posljedice otrovanja. Početak se obično pro­ vodi u specijaliziranim medicinskim ustanovama ili odjelima. Zato se liječenje mora usmjeriti rješavanju sukoba unutar ličnosti i izme­ đu pojedinca i njegove sredine. U nekom smislu liječenje zahtijeva i preodgajanje pojedine osobe. On ne može održati obećanje i izvršiti obavezu koju daje u posebnim trenucima. To ne mogu učiniti sa­ mo liječnici sa suradnicima. ako je prisutna dobra volja osoba u njihovoj okolini da pomognu i ako službe socijalne zaštite djeluju kako valja. a ne kao pokvarenjaka. Tabletomanija ne oštećuje tijelo ako se ne uzimaju opasnija sred­ stva. Prividna . a to nije jednostavno. tj. Važno je da narkomana shvatimo kao bolesnoga čovjeka. različite minerale. Liječenje i suzbijanje ovisnosti Iako je liječenje narkomanije teško i dugotrajno. psiho­ terapijom i socioterapijom.se mnogo uzimaju tablete koje sadržavaju vitamine. To se provodi lijekovima. a ako je riječ o narkomanskom sredstvu. soli i ekstrakte. Li­ ječenje se provodi po principima socijalne psihijatrije. Krajnji cilj liječenja nije u tome da bolesnik prestane uzimati narkomansko sredstvo. Potraga za uzrokom narkomanije otkriva da je u najve­ ćem broju slučajeva riječ isključivo o duševnim razlozima i teškoćama. Zato uvjeravanja i popuštanja više štete nego što koriste. jer je neodoljiva strast jača od najiskrenijih odlu­ ka. Zato se ne može odrediti jasna granica između neopasne tabletomanije i prave narkomanije. slično kao kod alkoholizma. Dobri izgledi postoje naročito onda ako na­ rkomani sami pristanu na liječenje. Osim intenzivne terapije protusredstvima. liječenje pojedinačnim i grupnim aktiv­ nostima kojima je cilj da dovedu do zdravstvene i profesionalne rehabi­ litacije. a to znači da se u postupak uključuje uža i šira društvena sredina. Važno je znati da mnogi lijekovi protiv glavobolje imaju sastojke koji mogu dugotrajnim uzimanjem izazvati narkomansku potrebu za po­ većanjem broja tableta. a djeluju štetno i na neke organe. govorimo o narkomaniji. Ako nečiji osjećaj sigurnosti ovisi o bezazlenom ili blaže­ nom sredstvu. U narkomana postoje pojedinačna ili višestruka oštećenja tjelesnih organa i sustava. nije beznadno. govorimo o tabletomaniji.

izdahnutom zraku. Sprečavanje narkomanije vrlo je složen posao i njime se bave goto­ vo sve države svijeta. u znoju. drugi te činje­ nice ocjenjuju kao kronično otrovanje čovječanstva. Alkoholizam Od najstarijih zapisa i iskustava primitivnih naroda do današnje ci­ vilizacije. Razgrađuje se u jetri. čovjek je pronalazio uvijek nove vrste napitaka s različitom koncentracijom alkohola. Narkomanija se može sprečavati prvenstveno stvaranjem takvih životnih i radnih uvjeta da svaki pojedi­ nac u životu postiže priznanje za svoj opstanak. alkohol djeluje podražajno i na druge organe. Prije jela pijemo aperitiv. U manjim količinama uzbuđuje moždane stanice. ali i za to treba vremena. ali može se dokazati u mokraći. zdravstvenim odgojem djeluje se na one koji su skloni toj bolesti. Druge vrste alkohola mnogo su štetnije za or­ ganizam i predstavljaju direktne otrove. Najviše ga ima u krvi. Opet se vraćamo društvenoj sredini. pa se prema tome alkoholi­ zam često naziva: etilizam. Narkomaniju bis­ mo mogli istrijebiti samo onda kada bi svaki član društva bio tako du­ ševno zreo da odbija opijanje kao samozavaravanje i da se potvrđuje u društvu drugim načinima. a samo manje količine dolaze direktno u mokraću. Alkoholno piće veoma brzo prolazi iz želuca u krv i dolazi u sve na­ še organe. Uzbuđujuće djelovanje alkohola izraženo je u narodnoj poslovici: »Vino i starca razigra«. alkoholno piće. Znači da je i prilikom lakšega pijanstva po­ trebno nekoliko sati da se tijelo oporavi. ali druga poslovica kaže: »Vino i mudroga pobudali. oko 8 . u većim djeluje kao narkotično sredstvo koje umiruje ili čak umrtvljuje njihov rad. Ali zakonski propisi ne mogu riješiti jedan po­ rok ili jednu bolest.grubost nagloga odvikavanja od narkomanije opravdana je izgledima za konačno izlječenje. Na to se izdaje više sredstava nego za prosvjetu ili dru­ ge neophodne potrebe. tj. Zadovoljan i sretan čovjek neće postati narkoman. Neki smatraju da je to normalno. Za piće se upotrebljava etilni alkohol. I pored najstrožih mjera. Alkohol se proširuje do svih tkiva. U svijetu se svakodnevno troše milijuni litara alkoholnih pića. Jetra ima veli­ ku sposobnost razgradnje alkohola. Alkohol je izrazit živčani otrov.1 posto.« Osim na mozak. sredstva se mogu nabaviti u svakoj sredini. ako . Pored oštrih i potpunih zabrana proizvodnje i pro­ daje narkomanskih sredstava. a to odgovara koncentra­ ciji alkohola od 0. U današnjem svijetu to se ne događa jer se po­ jedincu i mnogim grupama suprotstavljaju nepremostive zapreke koje ih guraju u osjećaj lažnoga blaženstva.9 grama čistoga alkohola može preraditi na sat.

Nastavi li piti. alkohol će još više podražiti sluznicu želuca i izazvati luče­ nje sokova. Ipak ne valja takvim sredstvima regulirati apetit i probavu. Jačina djelovanja alkohola na organizam ovisi o okolnostima. Pokusi kojima se mjerilo vrijeme i način reagiranja pokazali su da vlastiti osjećaj sigurnosti nije u skladu sa stvarnim spo­ sobnostima. dok će drugi moći popiti i veću količinu bez vidljivih po­ sljedica. 4. Poslovica kaže: »Što trijezan misli. ima osjećaj da je u izvrsnoj kondiciji. Teško ot­ rovanje alkoholom.smo gladni. dotući će i čašica rakije. sporije ako smo siti. pa ćemo imati bolji apetit. Djelovanje ovisi i o kondiciji pojedinca i nje­ govoj navici da pije alkoholna pića. To . iscrpljeni. 7. U nekim je zemljama (npr. Teško pijano stanje. Ali već se u tom stadiju zapravo zavarava. gladni. Pripito stanje. U medicini to zovemo: akutno opito stanje. 3. brže će djelovati ako smo umorni. Alkoholna koma. čovjek će se osjećati oslobođen mnogih stega koje ga u svakodnevnom životu smetaju. Pijano stanje. Onoga tko nikada ne pije.« Izreći će mnogo toga čega bi se stidio u trijeznom stanju. Alkohol tada neutralizira masnoću i olakšava probavu. on još prividno normalno rasuđuje. osjeća se snažan i sposoban. 2. u Francuskoj) običaj da se koncentrirana alkoholna pića služe na kraju obroka. Grafički prikaz znakova (simptoma) koji se javljaju kod određene količine alkohola u krvi izražene u gram promilima 1. Refleksi popuštaju. U prvom trenutku čovjeku se čini da to nije ništa naročito. Gra­ nica dozvoljenoga u saobraćaju Gotovo svaki čovjek bar je jednom u životu bio pijan. 5. Smrt. 6. na­ ročito poslije masne hrane. pi­ jan govori.

Nakon kraćega ili duljeg spavanja dolazi do osjećaja fizičke i psihičke iscrpljenosti. mučno mu je. ali ima zemalja u ko­ jima se s alkoličarima postupa kao s prijestupnicima. tj.može biti neugodno jer gubi osjećaj granice dopuštenoga. Ako je svjesna navika. koju zovemu mamurluk. Mi se priklanjamo deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj se u pojednostavljenom obliku . drugi će se smijati.5 posto.« Čovjek može promijeniti ćud.« Do koje granice ide promjena u alkoholiziranom stanju ovisi o ličnosti i remenju koje je steže. pri većim koncentracijama dolazi do smrti. riječ je o pripi­ tom stanju. valja je liječiti. Ako je bolest. ne može misliti i sav je bolestan. To se provodi u posebnim laboratorijama zato što je potrebna velika točnost. Čovjek se loše osjeća. Ako u krvi ima više od 5 grama čisto­ ga alkohola po litri. slijedi dubok san. poznati šaljivac. Da li je alkoholizam bolest ili samo loša navika? Pitanje je vrlo važ­ no jer o odgovoru ovisi i način borbe protiv alkoholizma. peti. kao i poslije epileptičnoga napadaja. Količinu popijenoga čistog alkohola možemo mjeriti u krvi. kažnjava ih se i upućuje u socijalne i radne ustanove. Mjeri se u gramima čistoga alkohola na jednu litru krvi. koje može biti tako duboko da do­ vede i do smrti. To znači da se rezultat izražava u odnosima na tisuću. Bratimit će se s osobama s kojima se u svakodnevnom životu uopće nije htio susresti.« Ta je izreka samo u izvjesnom smislu točna. Poslije alkoholnoga izleta. bo­ li ga glava. Koncentracija alkohola u krvi u vezi s različitim oblicima ponašanja penje se različito naglo. treći plakati. smatra da je bolest. Narod kaže: »Nije pijanica onaj koji pije. Ako ga ima oko 1. Na nekom se pijano stanje može odmah prepoznati. nego nastavi piti. Istovremeno postaje sve pospaniji. nego buči. nego onaj koji se opije. promile. Trijezan čovjek go­ tovo da nema alkoholau krvi. beskrajno će govoriti. ima alkoholičara koji ne osjećaju mamurluk. neće se moći normalno kretati. valja je zabranjivati i kažnjavati. odnosno njegova »prava« narav sada dolazi do izražaja. Većina medicinskih stručnjaka. Međutim. drugi može biti i teže pijan ali se tako kontroli­ ra da njegova okolina to i ne opaža. otišao bi kući spavati. dok ne zapadne u nesvjesno stanje. Kad bi čovjek u tom trenutku prestao piti. Čak i u jače pijanom stanju neki se odnosi pamte: »I pijana koka zna što je jastreb. očne jagodice nepravilno će se pomi­ cati pa će predmete vidjeti dvostruko. u kome alkohol djeluje kao deprimiraju­ ći otrov na stanice živčanoga sustava. Kaže se: »Vino ne muči. čovjek zapada u komu. pa miran čovjek može postati na­ silan. Doći će do poremećaja rada živa­ ca. Ako čovjek ne ode na spavanje. iako drugi boluju po dva-tri dana. četvrti sje­ diti i šutjeti. zapast će u još dublje stanje alkoholiziranosti. Jedan će postati razdražljiv.

pa se javlja osjećaj krivnje. ili faza prvih simptoma: čovjek može po­ piti mnogo. naročito ujutro. bolesnik će se pobuniti protiv njegova savjeta da prestane piti. a da se to na njemu ne opaža. prodromalna faza. poznati svjetski stručnjak. I u poslu ima neprilika jer izostaje s radnoga mjesta. Zbog neprilika počinje izbje­ gavati prijatelje. on to uzbuđeno odbija. nogama. Osobe s kojima živi i radi primjećuju da s njim nešto nije u redu. Prva. nabavlja veće količine alkoholnih pića. u društvu. Dakle. osoba poka­ zuje smetnje u bolesnom stanju: slabi mu apetit. boli ga u želucu. smatrat će da mu liječenje nije potrebno. U mnogih su prisutne sve tri vrste oštećenja. a da se često ne opijaju. sve češća opijanja nastoji op­ ravdati različitim izgovorima. Ako u ovom stadiju dođe k liječniku. To se odnosi i na čovjeka koji pokazuje posebne duševne poremećaje. Životni interes sve se više kreće oko alkohola. a i na onoga koji zbog pića zapada u sukobe u obitelji. postaje razdražljiv i sukobljava se s okoli­ nom. gubi kon­ trolu nad količinom popijenoga alkohola. a prkos ga . Danas o njima manje govorimo iako je sigur­ no da je oštećen i ovaj organ u kome se alkohol razgrađuje. koja može trajati nekoliko godina. Jellinek. jede sve manje. Ali potreba za pićem pomalo prelazi u naviku. Uvjeren je da njegove smetnje imaju druge tjelesne uzroke. prealkoholna faza: alkohol se uzima povremeno ili redovito. U vinorodnim krajevima piju mnogi stanovnici. dao je vrlo dobru shemu koja pokazuje kako se postepeno postaje alkoholičar. On se time hvali. U razvoju ove faze. bol se smiruje tek ako popije izvjesnu količinu alkoholnoga pića. M. bolesnik od alkohola je onaj koji ima fizičke smetnje i bolesti ko­ je se mogu dovesti u vezu s alkoholnim otrovanjem. postaje sumnjičav. Javljaju se i bolovi u rukama. ponekad postaje svjestan da pretjeru­ je. čovjek se opija. Sve više osjeća da je jadan i napušten. Počinje piti i potajno. jer se javlja strah da neće imati dosta. Druga. Ova faza alkoholizma neprimjetno prelazi u treću. ili zato da se postigne olakšanje. ili ga je već dobio. Zbog povremene impontencije postaje ljubomoran. Ipak mu se sve češće događa da se nakon otrežnjavanja ne sjeća svega što se doga­ đalo. E. Možda mu prijeti i otkaz. iz običaja. Nekada su se mnogo spominjala oštećenja jetre. dakle alkoholičar svatko tko pije i koji se ponekad napije. da to nije otrovanje alko­ holom.kaže da je alkoholizam bolest koja postoji onda ako osoba ima bilo kak­ vih fizičkih. a ako mu nešto kažu. na radnom mjestu. Nije. drhtanje prstiju i nesigurnost pokreta. psihičkih i socijalnih problema u vezi s uzimanjem pića. Dolazi do oštećenja stijenke želucai nepravilnoga rada mnogih organa. ima os­ jećaj mučnine. žali samoga sebe i izbjegava druge. kritičnu fazu: nesretan pojedinac postaje kandidat za pravoga alkoholičara. Pri­ jelaz između normalne i bolesne osobe nije lako odrediti. Kad je sretan i kada je nesre­ tan.

okoline. Dolazi do još većega umnog i moralnog propadanja. To može biti za 2-3 godine. I kod njih. To se. drugi sporije u teža stanja alkoholizma. uznemirenje i depresija. Te procjene nisu točne i ne bismo se iznenadili kad bismo ustanoviti i dvostruku brojku. makar bile ispod njegove lične i druš­ tvene razine. ako se sam ne ubije. jedni dolaze brže. . Otvore­ no priznaje da je alkoholičar. porodične i društvene okolnosti i stoljećima sticane navike. a mnogi koji se kolebaju u prethodnim fazama tješe se da neće otići tako daleko. razvija posebne ideje o životu. prema nekim ispitivanji­ ma. U četvrtoj kroničnoj fazi. četvrtoj fazi bolesnik. ili za 15—20 godina. Oslabljeli organizam nema snage. odnosi samo na teže oblike alkoholizma.000.tjera da nastavi piti. Izgubio je povjerenje u sebe. Takvu tužnu povijest pozna svako iz svoje bliže ili dalje. Opisan put nije jednak u svakoga alkoholičara. To ne znači da stanovnici u krajevima gdje se proizvode alkoholna pića mogu nekontrolirano piti. O velikim količinama vina. nema apsolutnih vrijednosti jer nije od­ lučujuća samo količina alkohola nego i druge lične osobine. dolazi do delirija i drugih fizičkih i psihičkih bolesti zbog alkoholizma. Više ne krije da voli piti. Na kraju. piva.000 bolesnika koji boluju od alkoholizma. a opravdanja su sve površnija. alkoholičar obično umire od bilo ko­ je lakše ili teže bolesti. a da bi mogao piti. smrti i reli­ giji. Sve češće se javlja strah. čak 20 posto alkoholičara tako završi. Sada već može izbiti delirij ili koja druga duševna bolest vezana uz alkohol. gdje ima vrlo malo vode pa su stanovnici prisiljeni piti vina. Nitko ne sumnja da je alkoholičar u posljednjoj. U pomanjkanju uobičajenih alkoholnih pića. Gotovo odjednom kronični alkoholičar postaje preosjetljiv na alko­ hol. u njoj postaje stranac. Spreman je ostaviti sve za čašicu alkohola. Često se postavlja pitanje koliko čovjek smije dnevno popiti a da ne postane alkoholičar. a njegovu smrt okolina osjeća kao olakšanje. rakije ili konjaka. napustio jedno ili više namještenja. alkoholičar (već je jasno da je bolesnik) troši nekontrolirane količine alkohola. približava se bilo kojim osobama. a ako i nije otišao od obitelji. pije sve do čega dođe. U osjećanju bezizlaznosti mnogi pokušaju ili izvrše samoubojstvo. Sada mu je dovoljno čak dva decilitra vi­ na da se opije. Pije stalno. kojima se prije hvalio. ne može biti ni govora. U pijanstvu postaje sve svadljiviji. Njegov je život završen. Ispitivanja koja je prove­ la grupa naših istraživača na malom otoku Susku. pokazala su da nema više du­ ševnih i tjelesnih oštećenja zbog alkoholizma nego u drugim predjelima. dakako. Na žalost. Danas se smatra da na čitavom svijetu ima najmanje 25. kad god se ukaže pri­ lika. kao i drugdje.

Žene manje odlaze u gostionice. zmije. Poslije toga nastupa period smirivanja u kome svaki alkohol izaziva gađenje. koju u medicini nazivamo dipsomanija. drugi piju na mahove. izvanredno je opisao Maksim Gorki. Boles­ nik reagira vrlo malu količinu alkohola. ničega se ne sjeća. prihvaćaju običaje roditelja kao i sva druga djeca. U vezi s nasljeđem alkoholizma postoji nekoliko činjenica. tremens. Dok jedni to čine svakodnevno. Delirantna stanja javljaju se kod raznih bolesti. a kada se probudi. miševi. pij. Sam alkoholizam se ne nasljeđuje. ali ne .Prije više godina u Francuskoj je ocijenjeno da odrastao čovjek mo­ že popiti litru vina dnevno a da ne postane alkoholičar. Osim akutno pijanoga stanja postoji i patološko opito stanje. On se od njih brani. Ali to nije bila znanstvena činjenica. U to vrijeme svuda je ispisivana parola: »Ne više od litre«. Najčešća duševna bolest. ali je najpoznatija slika u alkoholičara: priviđaju im se male životinje. pije u ma­ loj. Ne smijemo se zava­ ravati: i ovaj je oblik alkoholizma jednako opasan kao i svaki drugi. ali to je stanje slično epileptičnom sumračnom stanju. Alkoholizam se pretežno smatra muškim porokom. Ovu pojavu. Takav čov­ jek zapada u sumračno stanje i može počiniti različite ispade. jest delirijum. brate. čak i zlo­ čin. naročito ako se. pa zato u potomstvu alkoholičara ima više tjelesnih i duševnih oštećenja nego u drugih ljudi. nego kompromis između proizvođača vina i organizacija koje se bore protiv alkoholizma. liker. Takvo pijančevanje može tra­ jati jedan ili više dana. što je još opasnije. čak muškom privilegijom. zagušljivoj prostoriji. Alkoholičarke više troše koncentrirana alkoholna pića. rum i vinjak. Duševne bolesti alkoholičara Svi alkoholičari ne piju na isti način i jednako često. Često se događa i suprotna reakcija: djeca izbjegavaju i mrze alko­ hol. Alkoholizam žene više se skriva jer se s većim prezirom gleda na pijane žene nego na pijane muškarce. muhe. Prisutne osobe ponekad nemaju utisak da je čovjek pijan. oli ajde izme­ đu ljudi u ženske. nrp. ali nije rijetkost da i dje­ ca takvih osoba veoma rano počinju piti. već je kas­ no. kada se pokaže da su prevršili mjeru.« Međutim. kao što su raki­ ja. U alko­ holičara češće se nepravilno razvijaju muške spolne stanice. komarci. ali se opijaju same. U Bukovici postoji uzrečica: »Oli. dok muškarci češće piju vino. a zatim se iziđe u hladnu okolinu. Poslije toga zapada u du­ bok san.. Sigurno je da litra vina na dan mnoge osobe može pretvoriti u kronične alkoholičare. sve je više žena koje postaju alkoholičari. koje se boje alkoholičari i kojom se plaši njihova okolina.

uspijeva. po­ stavlja stol kao da očekuje goste. Ova bolest. gubi šansu da će se iz­ liječiti. Još nisu poznati razlozi zašto jedan alkoholičar dobije delirijum. Posebna znanost. ako se na­ glo pije. tada proganja svoju ženu. Alkoholičar je često ljubomoran. Veoma često povrede ili druge bolesti. prebrojava predmete kao na inventuri. Zakonski dozvoljena granica nije u svim zemljama ista. međutim. Ali ako alkoholičar nakon oporavka odbije liječenje. poslije to postaje sve neugodnije. U tome se vara. Neki bolesnici umiru zbog klijenuti srca (6-10 posto). napada prolaznike i susjede i spreman je izvršiti zločin. Nije orijentiran. pijan na 112 m. alkohol se još nije izlučio iz tijela. U Aus- . a mamuran tek na 100 metara. Bolesne ideje proganjanja takav bolesnik iz­ ražava u sumnji da djeca nisu njegova. psihomedicina prometa. Profesionalni vozači ne smiju imati alkohola u krvi. Delirijum je uvijek napadan. U početnom stadiju supruge obično primaju izraze ljubomora svojih muževa kao dokaz njihove privrženosti. Delirijum može trajati nekoliko sati ili više dana. a pridružuju mu se umor i neispavanost. Ako se na proslavi ili zabavi pije dugo u noć i pred jutro malo odspava. ispituje utjecaj alkoholiziranosti na vožnju. u nekim situ­ acijama bolesnik obavlja radnje iz svoga profesionalnog života: pravi pokrete kao da je pri stroju. ako se pije koncentrirani alkohol. ka­ ko neki smatraju. ali zna tko je. Alkohol i promet Porast broja motornih vozila kod nas i u svijetu doveo je do porasta prometnih nesreća. Razvija se ludilo ljubomore. Ustanovljeno je da trijezan vozač vidi prometni znak na 188 metara. uvjeren da ga vara sa svakim. a drugi ne dobije.5 pro­ mila alkohola. naročito ako mu naglo slabi spol­ na sposobnost. refleksi su sporiji. Vozači znaju da je kod nas dozvoljeno imati u krvi najviše 0. naročito s temperaturom. U doživljajima se isprepliću iluzije i halucinacije. Mnoge tragedije tek kasnije otkrivaju sva po­ niženja i mučenja koja su prošli članovi obitelji. Alkohol najjače dje­ luje ako se popije natašte. Pojedinci mogu proživjeti i nekoliko delirijuma. ne zna ni gdje je ni što se s njim događa. Znamo da čovjek u opitom stanju ima osjećaj da dobro rasuđuje i da su mu refleksi brzi. mamuran vozač na cesti opasniji je od pijanoga. a mo­ že prijeći u kroničnu duševnu bolest. nije krajnji stadij alkoholizma. uzbudljiv i dolazi naglo. taj postupak ne može se sasvim sigurno pretvo­ riti u količine pojedinih pića. jer opijenost ovisi o različitim uzrocima. postaju povod da iz­ bije takvo stanje. Međutim. Dakle.

8 promila. duševna i socijalna terapija. nego u tome što alkoholičar odbija liječenje. rada jetre i drugih organa. pa je treba liječiti. Alkohol brzo ulazi u krv. Po­ trebno je da uzima lijekove za uklanjanje posljedica kroničnoga otrova­ nja. Teškoće liječenja nisu u tome što ne znamo način liječenja. u Zapadnoj Njemačkoj i Belgiji čak 1. u Francuskoj 2. a ipak nije. Pilula se mora uzimati svaki dan. alkoholizam je uvijek otežavajuća okolnost. Ako popije makar i manju količinu alkoholnoga pića. koje bi onda alkoho­ ličaru potajno stavljali u hranu. Takvi podaci za našu zemlju iznose oko 5. U Finskoj čak 7.9 posto. znojenje. Tetidis je pomoć koja djeluje refleksom gadljivosti. Ako dođe do nesreće. padanje tlaka. doći će do više ili manje burne reakcije.5 promila. Liječenje alkoholizma Dakle. Uz vitamine i lijekove za psihičke smetnje mora uzimati i sredstva za poboljšanje probave. Tetidis zaustavlja razgradnju alkohola na jednom kemijskom spoju koji izaziva mučninu. sigurnog i djelotvornog lijeka protiv alkoholiz­ ma. Na prvi se pogled čini da je sredstvo idealno. Takvo davanje lijeka ne može se stalno provoditi.8 posto.triji 0. Alkoholičaru je potrebna tjelesna. Svatko je čuo za tablete antabus i tetidis. dovoljno je da pre­ kine jedan dan pa da ponovo počne piti. Supruge ili drugi članovi obitelji često mole liječnika da im dade ove tablete. Ne zaboravlja­ mo da nekoliko nevažnih čašica alkoholnoga pića prije vožnje može promijeniti čitav naš život. Nema apsolutnoga. Alkoholiziran čovjek u prometu predstavlja veliku opasnost. Čovjek koji nije pio ne osjeća njegovo dje­ lovanje. Onaj koji je jednom iskusio dje­ lovanje tetidisa morat će se odreći pića zbog gadljivosti i straha. U Beogradu i drugim krajevima ustanovlje­ no je da su alkoholizirani vozači sudjelovali čak u 23-30 posto promet­ nih nesreća. a sporo se izlučuje iz nje. pa se mnogi sudari izbjegavaju samo maksimalnim naporima drugih sudio­ nika u prometu. u Bel­ giji i Švedskoj 3 posto. Ako čovjek nije motiviran. A kako bi tek reagirao kada bi otkrio tu »tajnu«. Prema statistikama pojedinih zemalja. bljedilo. Ne treba govoriti o onima koji . direktno pod utjecajem alkohola nastaje različit broj nesreća. Ipak se najveći broj zemalja odlučio za 0. povraćanje. alkoholizam je bolest. Bilo bi opasno da netko uzima antabus i uz to pije. slabljenje pulsa. ili zdravstvena služba i društvena pomoć nisu dovoljno razvijene. Ako i ne dođe do nesreće.6 posto. Najmanje u Engleskoj: na 100 ne­ sreća jednu izaziva alkoholizirana osoba.5 promila. on izaziva različite prestupe i kritične situacije.

bolesnici u suradnji sa stručnjacima aktiv­ no rješavaju svoj problem i probleme drugih alkoholičara. O tome svjedoče mnogi povratnici. Najvažniji je pristanak na liječenje. veći broj bolesnika dolazi k liječniku na nagovor ili pod prijetnjama obitelji ili radne organizacije. valja mijenjati ličnost. Ali u metodama rada mnogi pretjeruju i sve zlo svi­ jeta dovode u vezu s alkoholom. čovjek može biti zadovoljan. Alkoholičar ne smije piti ni najblaže alkoholno piće. kao znak svoje odluke. Ako se ne uspostavi suradnja sa zdravstvenim rad­ nicima. Tek nakon višegodišnjega uzdržavanja od alkohola. koju obično okolina prva spontano primijeni. Takve prisile mogu izazvati obratnu reakciju i djelovati kao . šanse za izlječenje vrlo su male. obitelji. Savjeti su potrebni jer i strah od posljedica može dovesti od uzdržavanja.sakrivaju i bacaju tablete uvjeravajući okolinu da ih piju. Proširena je zabluda da se od alkoholizma može brzo izliječiti. a to je uvijek mukotrpan posao. zdravstvenih i društvenih radnika. Uvjeravamo djecu da ne smiju piti jer se mogu dogoditi raz­ ličite tjelesne i duševne neprilike. zatim ambulantno i u klubu. Veoma je važno socijalno zbrinjavanje. I najmanja ko­ ličina djeluje štetno. Opasno je ako se već nakon nekoliko tjedana ili mjeseci zavara osjećajem da je ozdravio. Alkoholičare savjetujemo da se liječe. Sprečavanje alkoholizma Najblaža mjera. počinje puštati bradu. Bolesnik koji je obilazio gostionice treba da počne živ­ jeti na drugi način. Ima bolesnika koji dobivaju jako burne reakcije. tetidis ne djeluje jednako na svakoga. drugi znatno slabije. Ko­ mično djeluju oni koji ubrzo nakon prvih posjeta liječniku traže potvrdu da nisu alkoholičari. jest uvjeravanje. Prije dvadesetak godina tražili su od školske djece usmenu i pisme­ nu obavezu da nikada u životu neće okusiti ni najmanje količine alko­ holnih pića. Ako ponovo po­ čne s jednom čašicom. U klu­ bovima liječenih alkoholičara. Alkoholičaru valja omogući­ ti povratak u radnu i obiteljsku sredinu. pa se priklanjaju fanatičnim programi­ ma. recidivisti. Na žalost. Osim lijekova potrebna je psihoterapija. Radi borbe protiv alkoholizma i svoje zaštite ljudi se učlanjuju u ud­ ruženja trezvenjaka. U nekim krajevima takav alko­ holičar. Osim toga. Uspjeh se može očekivati samo ako postoji široka suradnja bo­ lesnika. Ni dulja apstinencija nije zaštita. mora stvarati nove navike. brzo će završiti s količinama koje su ga dovele do liječenja. pomiriti ga s društvom. Čovjeka koji češće pije savjetujemo da prestane. Alkoholičar se u pravilu mora najprije liječiti u bol­ nici. pojedinačni i grupni razgo­ vori s liječnikom.

ali ako ga nema. Takva bi odluka. Neke zemlje i danas pokušavaju na taj način suzbijati alko­ holizam. Preveliko odricanje može pojačati želju. poslije prvog svjetskog rata. Iako nas svaki slučaj alkoholizma potresa. pa se svaki pokušaj suzbijanja alkoholizma mora ba­ viti čovjekom. ali previše se interesa sukobljuje. a to se i kod nas već godinama pokušava ozakoniti.antipropaganda. Pro­ blem je u čovjeku. pića se ne mogu dobiti u određene sate u toku dana. dakle. Krajnji problem nije u tome da li je alkohol nadohvat ruke. obitelji i društva u kojima bi bilo i drugih izvora za rješavanje problema. zbog dodatnih po­ reza. U nekim se zemljama vino tretira kao hrana. Znamo što bi trebalo. Mnoge zemlje idu blažim putem: ograničavaju potrošnju alkohola. Uzalud ćemo plašiti alkoholom onoga koji ima svoj uzor u nekom filmskom ili drugom liku koji je pijanac i razbijač.alko­ hol vjerovatno ne bi predstavljao takvu opasnost. Narod kaže: »Tko vino pije. uzrokovala: pojeftinjenje vina. Ako je blizu. Ali ni te mjere ne djeluju dalekosežno jer se i pored njih alkoholizam širi. može mamiti. nailaze na otpore jakih industrija. Više puta je pokušavana potpuna zabrana uzimanja alkoholnih pi­ ća. Osobni i društveni stavovi i običaji suviše omalovažavaju kob­ ne posljedice. onda pro­ izvodnja ima zakonske i poreske olakšice jer se ono zaštićuje kao hrana. prodaju i trošenje svih alkohol­ nih napitaka naziva se prohibicija. naročito ujutro. proizvode se bezalkoholna pića. ova je zabrana potakla najrazličitije švercerske i gangsterske grupe da potajno proizvode i prodaju najčešće nekvalitetna i otrovna pića. restorani koji ne služe alkohol­ na pića imaju poreske olakšice. opit će se!« Bilo bi najbolje da se vino uopće ne pije. Ako vino ima takav status. U to nas uvjeravaju mnogi koji tako žive.. Zato su propale mnoge odluke i zavjeti. Alkohol predstavlja stalnu opasnost. Zabranjeno je točenje alkoholnih pića maloljetnicima. U Sjedinjenim Američkim Država­ ma. znači i proširenje alkoholizma. Da nema alkohola. za radost i zadovoljstvo . Propaganda bezalkoholnih napitaka. javno upozoravanje na štetnost alkohola itd. može poten­ cirati želju. svjesni smo da je želja za opijanjem u ljudskoj prirodi i u prirodi društva. Kada bismo mogli stvoriti takve uvjete života pojedinaca. ipak ne bi bio raj na zemlji. povećanje proiz­ vodnje. Proizvodnju i potrošnju alkohola svaka zemlja regulira zakonskim propisima. Mjera koja zabranjuje proizvodnju. . ali to samo pospješuje kriminal. alkohol postaje natprosječno skup.

rezanjem. u prometnim nezgodama. ali mogu biti oštećeni i dijelovi koji se nalaze ispod kože. trganjem. prije svega strada koža. rana je najčešći oblik ozljede. Stavljanje na ranu prvoga zavoja 1 2 Stavljanje na ranu sterilne gaze .OZLJEDE Ozljede (traume) su oštećenja tkiva izazvana mehaničkim. Rana U svakodnevnom životu u kući. organi. mišići. npr. živci. krvne žile. na radnom mjestu. električnim i radioaktivnim djelovanjem. toplinskim. kemijskim. Ozljede su jedan od najčešćih uzroka poremećenoga zdravlja. invaliditeta i smrti. kosti. Rana nastaje djelovanjem me­ haničke sile.

Preko rane u tijelo mogu ući i opasne bakterije koje uzrokuju teške i smrtonosne bolesti kao što su tetanus i plinska gangre­ na. Opasno stanje može nastati i zbog ulaska zraka u prsnu šupljinu kroz otvor rane. Osnovni je zadatak spriječiti ulazak zraka u prsnu šupljinu kroz ra­ nu. ako je moguće i spriječi.Bez obzira na vrstu i veličinu rane. Tek nakon toga rana se zaštićuje od bakterije. Ulazak zraka u prsnu šupljinu dovodi do stiskanja pluća Rana na prsnom košu. pružilac prve pomoći treba da uoči. a nužan je duži transport. na nju se ne smiju stavljati nikakvi prašci ni masti. Na ranu se može staviti čist i izglačan rupčić. Najprije se zaustavlja krvarenje jednim od opisanih načina (vidi: Krvarenje). šok i infekciju. tri opasnosti u vezi s ranom: krvarenje. trna i slično. Duboke rane u predjelu prsnoga koša mogu naglo ugroziti život zbog oštećenja važnih organa. Za tetanus su naročito opasne one rane koje su zagađene zemljom i prašinom i one koje imaju mnogo zgnječenoga tkiva. Tim postupkom ne možemo spriječiti infekciju tetanu­ som zato što je uzročnik ušao u tijelo samim trenutkom ranjavanja (pri­ marna infekcija). Rane u predjelu prsnoga koša nazivaju se pneumotoraks rane. Najčešća je infekcija gnojenje. Rana se ne smije ispirati nikakvim tekućinama. Ozlijeđeni se hitno transpor­ tira u bolnicu u polusjedećem položaju. potrebna je imobilizacija. . Zbog toga se na sterilnu gazu mora staviti materijal koji ne propušta zrak (polivinilska folija. gumirano platno). Pokrivanjem rane sterilnom gazom sprečavamo samo naknadnu (sekundarnu) zarazu rane. Strani predmeti koji su ušli duboko u tkivo ne smiju se vaditi. a da nema značajnih ozljeda organa. Opasne su uske i duboke rane nastale ubodom čavla. krvnih žila i živaca. Ako je rana veća i nalazi se na udovima. Rana od infekcije zaštićuje se tako da se pokriva sterilnom gazom i povije zavojem.

Prsnuće (ruptura). a ozlijeđenoga valja uputiti liječ­ niku. usporen rad srca i glavobolja. Smetnje prolaze bez posljedica nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Ozlijeđeni se transportira u ležećem položaju s lagano uzdignutim uzglavljem. Na mjestima gdje se koža nalazi pri­ slonjena na kost. Naboj (kontuzija). To je zatvorena ozljeda koja pogađa mišiće. Potres (komocija). Na mjestu udarca javlja se boi i modrica zbog podljeva krvi. krvne žiie i organe. Žed se ublažuje vlaženjem usne šupljine. Ako je rana na trbuhu toliko velika da kroz nju iziđe dio crijeva ili trbušne maramice. potkoljenici . ali su oštećeni meki dijelovi ispod kože. potrebna je imobilizacija. kao na glavi. Naboj na udovima zahtijeva mirovanje i hladne obloge. Popratni znakovi su povraćanje. ispali sadržaj ne smije se gurati nazad u trbušnu šupljinu. Ako je podljev krvi veći. To je zatvorena ozljeda uzrokovana tupom silom kod koje nema vidljivih oštećenja organa. Liječnički pregled uvijek je potreban kada je na taj način povrije­ đena glava. To je zatvorena ozljeda kod koje je koža sačuva­ na. Nakon dolaska k svijesti postoji gubitak pamćenja za događaje koji su prethodili nesreći. Ozlijeđeni ne smije ni piti ni jesti.Previjanje rane na prsnom košu Otvorena ozljeda trbuha. a povrijeđeni se stavlja tako da leži na leđima na nadignutom uzglavlju i savijenih nogu u koljenu. Već i zbog sumnje na potres mozga potreban je liječnički pre­ gled. Najpoznatiji je potres mozga. Sve što je »izišlo iz trbuha« pokriva se sterilnom gazom i lagano povije. Znakovi su nesvjestica. Prsnuće krvnih žila u mozgu dovodi do nakupljanja krvi i povećanoga pritiska . koja može trajati od nekoliko sekunda do jed­ nog sata. a nastaje djelovanjem tupe sile na tijelo. Transport u bolnicu mora biti hitan.koža se može odlupiti s vrlo jakim podljevom krvi i stvaranjem bolnih kvrga.

širenje jedne zjenice. a transportira se u ležećem položaju s nogama privuče­ nim tijelu i s podignutim uzglavljem. Prili­ kom zatvorenoga preloma koža nije oštećena i prelomljeni dio nema ve­ ze s vanjskim svijetom.na mozak. povišena temperatura. Prelomi kostiju Prelom kostiju može biti otvoren i zatvoren. kada se nakupi određena količina krvi. Prignječene udove valja što hitnije osloboditi pritiska. Znakovi krvarenja u mozak mogu se javiti i više sati nakon povre­ de. Položaj ozlijeđenoga s povredom trbuha Prsnuće želuca i crijeva dovodi do infekcije trbušne šupljine sa slije­ dećim znakovima: bol. srce i krvne žile. što upozorava da je obavezan liječnički pregled prilikom svakoga jačeg tupog udarca u trbuh. povraćanje. Slezena i jetra mogu prsnuti i više dana pa i tjedana nakon oz­ ljede. stijenka trbu­ ha postaje tvrda. Prilikom otvorenoga preloma koža je iznad mjesta preloma oštećena. imobilizirati i staviti u lagano povišen položaj. Za ozljede je karakteristično da osim promjene na udovima. Pukne li veća krvna žila. postoji rana. Tup udarac u prsni koš oštećuje pluća. eventualno grčevi ili oduzetost pojedinih dijelova tijela. kao što su sleze­ na i jetra. naročito bubrega. koje ne moraju biti naročito jake. nastaju jaki poremećaji u radu važnih organa. . smrt može nastupiti za nekoliko mi­ nuta. Znakovi su krvarenja u mo­ zak gubitak svijesti. To su ozljede koje najčešće nastaju prilikom zatrpavanja u ruševinama i prometnim nesrećama.kraš ozljede (Crush sindrom). Prignječenje udova . tj. Od tupoga udarca u predjelu trbuha mogu nastati teška krvarenja zbog prsnuća velikih krvnih žila i organa bogatih krvlju.

Prilikom otvorenoga preloma bakterije mogu izaz­ vati upalu kostiju i nekih tkiva (infekcija). Prilikom imobilizacije moramo se pridržavati slijedećih pravila: Povrijeđeni dio tijela imobilizira se u prirodnom položaju ako miši­ ći i tetive nisu nategnute. 1. Povrijeđeni dio tijela valja imobilizirati. a naziva se šok. Zatvoren prelom. Znakovi su preloma nemogućnost pokretanja te izmijenjen iz­ gled povrijeđenoga dijela tijela (deformacija). Na mjestu preloma javlja se bol. 2. Imobilizacija sprečava na­ knadna oštećenja tkiva. Dobra imobili­ zacija ujedno je i najbolji način sprečavanja općega poremećaja krvoto­ ka. Ako postoji otvoren prelom. koji se naročito pojačava pomica­ njem povrijeđenoga dijela. Ako je sredstvo kojim se imobilizira tvrdo. sijenom ili nekim drugim priručnim materijalom. smanjuje ili potpuno uklanja bol. Izmijenjen položaj kosti­ ju ili zglobova ne smije se ispravljati. pluća. Prelomljene kosti mogu ošteti­ ti mišiće. S povrijeđenim dijelom valja pažljivo postupati da se ne iza­ zove bol i da ne dođe do novih oštećenja tkiva.Krvarenje je popratna pojava preloma. Otvoren prelom 1 2 . ako je potrebno zaustavlja se krvarenje. Modrica na mjestu preloma znak je krvnoga podliva. živce i važne organe kao mozak. treba ga obložiti tkani­ nom. a prilikom težih preloma može doći i do šoka. na koju se stavlja sterilna gaza. koji može nastati poslije svake teže ozljede. tada se paranjem odjeće po šavu dola­ zi do rane. mokraćne organe.

Ovis­ no o situaciji. Imobilizacija ozlijeđene kralješnice Imobilizacija se izvodi na dasci koja mora biti dugačka kao unesre­ ćena osoba i nešto šira. daska od stola i si. a može doći i do promjene oblika kralješnice. Na mjestu preloma javlja se bol. otok. Daska se ne oblaže. pada s visine. Vidi li se promjena. ili se samo podigne. Oduzetost nogu i ruku te bezvoljno. Stavljanje na dasku ozlijeđenoga s povre­ dom kičme Prijelom kralješnice. zavoj valja popustiti. tupih udaraca u predio kralješnice. Za polaganje unesrećenoga na dasku potrebne su najmanje četiri osobe koje podmeću pravilno raspoređene ruke pod njegovo tijelo. a das- . mogu se upotrijebiti vrata. nekontrolirano mokrenje sigurni su znaci povrede kičme. Ako je stegnuti zavoj poreme­ tio cirkulaciju krvi.. ozlijeđeni se donosi na dasku. to se može uočiti uspoređivanjem vrhova prstiju zdrave ruke ili noge. Na povredu kralješnice treba posumnjati prilikom svih težih prometnih nesreća.Imobilizira se uvijek preko odjeće. Ozli­ jeđenoga se od glave do stopala veže rupcima. Vrhove prstiju nikada ne treba prekriti zavojem jer se po boji kože može vidjeti da li je zavoj suviše stegnut. Smotani dijelovi odjeće ili manji jastuci stave se ispod vrata i pod slabinski dio kralješnice. povojem ili remenjem za dasku. dovoljno ju je pokriti dekom. Već i sama sumnja na povredu kralješnice za­ htijeva postupak kao da je kičma povrijeđena.

Bol se javlja u stidnoj kosti. bolova u kuku te modrica. Prelom zdjelice. Osim općih znakova preloma. Prijelom ključne kosti. U većini slučajeva nepokretna nadlaktica leži uz trup. noge su polusavijene i raz­ maknute u koljenima. Imobilizacija ključne kosti . Imobilizacija prilikom ozljede zdjelice Prelom rebara. mokraćne cijevi i mokraćnoga mjehura. Jedino se za duži transport ozlijeđeno područje poveže širokim zavojem u trenutku kada je ozlijeđeni maksimalno izdahnuo zrak iz plu­ ća. Ozlijeđeni se stavlja na dasku ili nosila. Ako je ozlijeđen vratni dio kralješnice. Ako takvo povezivanje pojačava bol valja ga izbjeći. ozlijeđeni ne može stajati ni podići jednu ili obje noge. Ozlijeđeni se u polusjedećem položaju prevozi u bolnicu. Slomljena ključna kost izaziva bolove u predjelu ramena.ka se stavlja ispod njega. za uč­ vršćenje glave može poslužiti smotani pokrivač. Nemo­ gućnost mokrenja ili krvava mokraća ukazuju na ozljedu mokraćovoda. ku­ kovima i križima.

a podlaktica savijena u laktu pod pravim kutom. prilikom preloma nadlaktice valja učvrstiti zglob ramena i lakta. Prelomljenu ruku ili nogu ne treba »namještati«. Uvijek treba učvrstiti dva susjedna zgloba.Oba ramena treba potegnuti unatrag i učvrstiti pomoću trokutnih rubaca. udo­ ve valja imobilizirati u njihovu prirodnom položaju. šalova ili sličnoga materijala. Kod donjih udova noge su u ležećem polužaju ispružene. Prijelom udova. Imobilizacija šake Imobilizacija podlaktice Imobilizacija nadlaktice . valja ih imobilizirati u polužaju u kojem se nalaze. Ako je moguće. npr. Kod gornjih udova to je položaj u kome je nadlaktica uz prsni koš.

prvenstveno krvotoka. Na osnovu »pravi­ la devetke« može se približno procijeniti površina pojedinoga dijela tije­ la. najmanje 15 minuta do nekoliko sati. dovesti do pothlađivanja. kod većih opeklina. Prilikom opeklina valja se pridržavati slijedećih uputa: Otečeno područje hladiti hladnom vodom. stvaranje crvenila i mjehura te se znatno utječe na dubi­ nu oštećenja tkiva. Sve opekline koje za­ hvaćaju više od 15% površine tijela liječe se u bolnicama. Veće opekline mogu se hladiti čestim mijenjanjem obloga. Opeklina se hladi do prestan­ ka bolova. S obzirom na to što su mala djeca naročito osjetljiva na opekline. Noviji eksperimenti na životinjama pokazali su da se smrtnost eksperimental- . Čovjek koji umire zbog opekli­ ne. Suviše hladna voda ili led mogu. Nadalje. brzim i pravilnim pružanjem prve pomoći smanjuje se bol. Manje opekline stave se u posudu s hladnom vodom ili se hlade pod pipom vodovoda. Primjena hladnoće u pružanju prve pomoći i liječenju opeklina poznata je od davnine. umire zbog općega poremećaja organizma.Imobilizacija potkoljenice Imobilizacija natkoljenice Opekline Težina stanja ozlijeđene osobe s opeklinama prvenstveno ovisi o ve­ ličini opečene površine i dubine oštećenoga tkiva. Cilj je prve pomoći da spriječi infekciju opečenoga područja i da spriječi ili ublaži šok. stanja koje se naziva šok. moraju se liječiti u bolnici i onda ako površina opekline iznosi samo 5%. Najpovoljnija tem­ peratura vode je između 15-20C. Svaka teža opeklina završava šokom.

Smrznuti dijelovi tijela ne smiju se trljati snijegom ili nekim drugim sredstvom. nakon hlađenja. Pretežno nastaju na istaknutim i nedovoljno zaštićenim dijelovima tijela. npr. uši. Odmah skinuti sve predmete koji kružno obavijaju opečene dijelo­ ve. Mjehuri se ne smiju bušiti. Mjehuri se ne smiju bušiti. narukvicu. a smrznute dijelove tijela valja utopliti umotavanjem u deku ili odjeću. . lokalna oštećenja tkiva. Na mjestu oštećenja najprije se pojavljuje bol poput peckanja. stavlja sterilna gaza. mogu izbiti i mjehuri. opečenome valja dati dosta vode ili čaja. prsten. Prilijepljene dijelove odjeće ne treba skidati. Ako je transport do bolnice duži. Na smrzotine se stavlja samo ste­ rilna gaza. koža postaje plavkasta. te na onim dijelovima gdje odjeća i obuća stezanjem poreme­ ćaje cirkulaciju krvi. Opečene ruke ili noge treba imobilizirati ako transport traje dulje vrijeme. Smrzotine Smrzotine su mjestimična. Na opeklinu se.nih životinja smanjuje od 90 na svega 10% ako se opečena životinja od­ mah podvrgne hlađenju. zatim blijedosiva. sat i sl. prsti. kao što su nos. zatim se povi­ je zavojem.

pomno istraživanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada. u Slavoniji kažu »velika bo­ lest« ili »grda bolest«. zato je teško dati savjet ro­ diteljima. neki govore o »mrskoj bolesti«.PADAVICA Padavica je opće poznat naziv za epilepsiju. otrovanja (npr. Kada je i on obolio od iste bolesti. stoga padavica nije dijagnoza bolesti. simptom. da ima duševne sposobnosti ko­ je drugi ljudi nemaju. Padavica je bolest poremećaja rada jednoga dijela mozga. nego povreda glave za vrijeme teškoga poroda. morbus sacer. . Danas nije opravdano upotrebljavati tako teške izraze jer se bolest može uspješno liječiti. Doduše. povrede glave. danas još ne možemo razjasniti uz­ roke svakoga pojedinačnog oblika padavice. u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena. koji ujedno opisuje i glavni znak. Nazivali su je »sveta bolest«. veća je vjerovatnost da će takvih bolesnika biti i u slijedećoj generaciji. Različiti uzroci mogu dovesti moždanu koru u takvo sta­ nje. Vrlo je važno ustvrditi uzrok simptomatske padavice. iako i otac i majka boluju od te bolesti. upale u mozgu i mož­ danim ovojnicama. u Zagorju se govori o »goropadnoj bolesti« ili »velikom betegu«. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija čije uzroke samo djelomično poznajemo. ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljeđe. Padavica je poznata od pamtivijeka. nego samo jedan njen znak. No može se dogoditi da se rodi zdravo dijete. Ako u porodici ima bolesnika od padavice. Na žalost. Nepoznajemo pravilo po kome se padavica nasljeduje. Bilo je više znamenitih ljudi u povijesti čovječan­ stva koji su bolovali od padavice. to se vidi i po našim narodnim nazivima. Zbog prejake nadraženosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i grčeva u tijelu. Uvijek se smatralo da je teška bolest. Napadaje mogu izazvati tumori mozga. posljedi­ ce tih povreda. a to je padanje u nesvijest. Kako je to složeno pokazuje slučaj bolesnika čiji je otac imao padavicu. Prije više od tisuću godina u staroj su Grčkoj smatrali da je čast imati tu bolest. jer se prema tome određuje i liječenje. alkoholom). »goropaštini«.

slična je elektrokardiografiji (skraćeno EKG). pod stroj. pretrazi kojom se snima rad srca. smetnje ponašanja. Usta su plava. Veliki napadaj dolazi iznenada. Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponašanju. Veliki napadaji U napadaju bolesnik problijedi. U ovom stoljeću došlo je do velikoga napretka u ocjenjivanju padavice. Ova pretraga ne boli i nije neugodna. U oba slučaja stavljaju se metalne pločice kao posrednici između tijela i posebnoga aparata koji snima električnu napetost i rad organa. pod auto. Ponekad zaspi tvrdim snom. Budući da se to događa naglo. Kod EKG. Zbog svoje usporenosti i psihičke neelastičnosti smetaju sredini u kojoj rade ili žive. koji traje kratko ili nekoliko sati. To su posebne vrste glavobolje. ili skraćeno EEG. Može i smrtno stradati. Postupak se zove elektroencefalografija. a ako se među njima nađe jezik. ili da se fi­ zički obračunaju. Druga je osobina epileptičara razdražljivost. bolesnik se može ozbiljno povrijediti ako padne na peć. slab. može ga pregristi. Na žalost. Tek poslije toga osjeća se normalno svjež. pločice stavljaju u područje srca. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti. kod EEG u obliku posebne kape na glavu. u svim mogućim okolnostima. Poslije napa­ daja osjeća se izmučen. Može doći na javi. ruku i nogu. Trzajevi tijela i udova više ili manje su ritmički i postepeno prestaju. nije tako. zaškripe zubi. bo­ lesnik isprekidano diše. Takav napadaj može trajati od pola minute do nekoliko minuta. ili neka druga stanja. iznemogao. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogućeno je snimanje tjelesnih električnih valova u mozgu. Istraživanja su otkrila da postoje epileptični valovi i kod bolesti ko­ je se nisu dovodile u vezu s padavicom. osvetoljubivi i neugodni. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. . Teži epileptičari obično su misaono jako usporeni. mogu postati prgavi. tragičan svršetak mogu izazvati dru­ ge okolnosti. govore polagano i opširno.Bolesnici osjećaju strah koji nije bez osnova.Nestručnjaci često smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. drže se jedne teme i »ljepljivi« su do te mjere da je s njima teško razgovarati i slušati ih. Razdražljivost se može javljati povremeno ili trajno. sruši se na zemlju. zapjene mu se usta. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjeća nikakav bol. U tak­ vim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da oštro reagiraju. u snu.

bolesnik kao da proživljava neku scenu. da je bio duhom odsutan. ne ruši se. koji se zovu i »petit mal«. Veliki napadaji česti su oblik padavice. Ako se nižu tako brzo da bolesnik između pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti. govorimo o statusu epilepticusu. Dostojevski u »Idiotu«). zaustavi u pokretu i mislima. Razmaci između pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se može dogoditi i više napadaja u jednom danu. obično se javlja u prisustvu jedne ili više osoba. mogu . pomaže bolesniku. Takav bolesnik mo­ ra hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti. Druge vrste napadaja Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak.Način sprečavanja ugriza jezika prilikom velikoga napadaja Bolesnici doživljavaju poseban osjećaj prije napadaja. kao alarmni signal. tako aura. koji traje ne­ koliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuću svjetlost. ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slična stanja. M. a pokreti su praćeni govorenjem ili vikom. Ako bolesnik ima auru prije nastupa grčeva i nesvijesti. U drugoj krajnosti napa­ daji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina. Mali napadaji. nema osjećaj da se nešto s njime dogodilo. to predosjećanje nazivamo aura (opisao ga je F. Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti. ali se ukoči. histerični napadaj ne dolazi u snu. Međutim. I kod histerije postoje jednako dramatični napadaji sa smanjenom sviješću. jak osjećaj ne­ ugode. imat će vremena da se skloni od opasnih mjesta. mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima. blaženstva. prikaze. grčevi u udovima nisu ritmički. uvijek mogu nastupiti iznenada.

nasvjesno. ali se tu­ mači kao pijano stanje. Frasi u djeteta ne moraju . Kada je vlak zatutnjio prolazeći preko mos­ ta. a ni­ kamo nije namjeravao otići. valja podvrgnuti liječničkom ispitivanju. Napadaj se može očitovati i samo na jednom dijelu tijela. a pogođeni dio tijela ne može se smiriti ni najjačom voljom. Imali smo bolesnika koji se našao u vlaku. Frasi Svakom je roditelju poznat taj naziv. obično ih nazivaju mjesečarima. činjenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice. a ponekad us­ taju iz kreveta. Ponekad se događa da je neobjašnjiv bijeg djece od kuće upravo takav poremećaj. kaže se i frazi. manji broj izlazi iz sobe ili kuće. Bolesnik neće gubiti svijest. Druga najčešća radnja u sumračnom stanju jest potpaljivanje poža­ ra. iskočio je i zadobio teške tjelesne povrede. Najčešće odlazi nekamo na put. pojave nesvijesti. što zna­ či o grčevima za vrijeme visoke temperature. Najčešće su u male djece. neobičnoga ponašanja. sijeno ili kuću onih s kojima je u zavadi. Umjesto takvih napadaja. sve dok se dalje ne razvije. naročito ako zrake direktno upiru u bolesnika. što upada u oči. ali podmetnut će požar i sasvim nepoznatim ljudima. koji se izražavaju tjelesnim znakovima. Neupućenima se to čini kao neobično ili neumjesno po­ našanje. stopala. Kao što utječe na plimu i oseku na moru. bijeg. na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno. nagonski. otpočinje radnje kojih nije svjestan. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore. Događa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu. pa može izazvati podražaje koji se očituju u različitim pokreti­ ma. Zbog toga smatraju da to nije bolest. mogu se javiti i sumračna stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta. Sve trzajeve. lako se u narodu govori o dječjoj padavici. Taj oblik epilepsije naziva se fugue. Mjesec vjerojatno utječe i na centralni živča­ ni sustav. bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus. noge. U medicini ne postoji poseban naziv. Mjesečarima ih zovemo zato što se to najčešće događa za punoga Mjeseca. u tom slučaju doći će do grčenja samo jedne ruke. nesvjestan onoga što či­ ni. ako dolaze ma mahove. nego se govori o febrilnim konvulzijama. U padavičare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji noću ustaju u snu.se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napada­ jima. U medicini se ta pojava naziva somnambulizam. Epileptični bolesnik takve radnje obavlja prisilno. ili čak nekoliko dana. Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete. smiju se ili nešto mrmljaju.

Ako se strahovi ponavljaju. naročito poslije 40. To ne mora biti fras. ako je dijete napao pas. kako kažu li­ ječnici. i 18. ako ga je netko prestrašio ili pretukao. Da bi se pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i boles­ nika. jer grčevi u temperaturi uglav­ nom prolaze bez trajnih tragova. ili dobru prognozu. Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju li­ ječniku radi snimanja glave. Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. najčešće se javlja u dječjoj i mladenačkoj dobi. Liječnička je pomoć prijeko potrebna. Valja spomenuti još i noćni strah. Bolesnik često okrivljuje lijek. pa je panika nepotrebna. kontrole i savjeta. Liječenje je uvijek dugot- . Takvu djecu vrlo je teško umiriti. Ujutro se obično ničega ne sjećaju. Roditelji imaju osjećaj da ih ne primjećuje i vidi prikaze. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno. U najvećem broju slučajeva EEG nalaz je uredan. ali nema pravo jer nije poslušao savjet liječnika. u alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji. Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka. npr. ili padavica. operacija će dovesti do izlječenja. Genuina epilepsija je epilepsija bez razjašnjenoga uzroka. Ako se. Liječenje padavice Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njego­ va suradnja. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci može ustanoviti koji je lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinoga bolesnika.. onda će liječenje al­ koholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do po­ goršanja bolesti.izazvati uzbuđenje ili paniku roditelja. Ako je riječ o posljedicama povrede ili tumora glave. Dječje epilepsije imaju dobar tok. npr. Varav osjećaj da između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida lije­ čenja i pogoršanja. onda je riječ o padavici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje često možemo prepoz­ nati uzrok. godine. valja potražiti savjet liječnika. pa je po­ red uzročnoga liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja. Na žalost. između 13. to nije razlog da se napadaji lako shvate. Takav strah često se javlja prvi put nakon ja­ koga uzbuđenja. Medicinski je izraz pavor nocturnus. s uz­ buđenjem i vriskom djeteta. trzanje u snu ili poslije sna. noćni strah. to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi. Obično prestaju u pubertetu. godine života. Međutim. Dijete se u napadaju straha budi i viče.

sudjelovanje u prometu. radnik na stroju može raditi ako je stroj dovoljno osiguran. Ako postoji dobra su­ radnja između bolesnika. U zapisima. Npr.rajno. sasvim su besmisleni. npr. ali ne mogu na visi­ ni. radne organizacije i zdravstvene službe. na visinama. Bolest se može potpuno ukloniti samo u rijet­ kim slučajevima. Često se postavlja pitanje radne sposobnosti padavičara. On je pokrovitelj tih bolesni­ ka. To se odnosi na rad s nekim strojevima.. jer je i sam. koje se odnose na bolesnike od padavice. često se spominje sveti Valentin. U principu vrijedi preporuka: epileptičari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tuđi život. bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesni­ ke. Ističemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomično sposobni za neka zvanja. razumije se. u prometu. ponekad doživotno. službe­ nik može raditi gotovo na svakom radnom mjestu. navodno. . limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama. U pučkom liječenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadrže i dobre sastojke. Gatanja i zapisi. molitvama i kletvama. epi­ leptičari mogu raditi pun radni vijek.

Sposobnost zapamćivanja jača je u mlađoj dobi. Sredstva koja nas razbistruju. Za zaboravljive kažemo da su »kratke pameti«. zato lakše uče i lakše stiču nova znanja. Naročito lako zaboravljamo ono što nas ne zanima. Poznato je da đaci dobro nauče predmet profesora kojeg vole. Često je to samo slika prisutnih osoba. Pamćenje i zaboravljanje nekada idu usporedno. drugi put odlomak nekog razgovora ili utisak o nekom događaju. treći ono što je iskusio. a ponekad su u raskoraku. kao što je. Netko bolje pamti ono što je čuo. Ono što smo naučili u mladosti. Djeca mogu bolje pamtiti. ubrzo zaboravlja. mo­ gu olakšati učenje. Sposobnost pamćenja ovisi o uvježbanosti naših duševnih sposobnosti.PAMĆENJE I SMETNJE Ima ljudi koji bolje pamte i onih koji više zaboravljaju. Ako i zaborave činjenice. Lijekovima ne možemo poboljšati pamćenje. a nema nijednoga koji bi baš sve zabora­ vio. Sve čega se sjećamo za nas je važno. Pamćenje se ne može narediti. sjećamo iz svoga djetinjstva nekih događaja koji se i ne moraju vezati uz najvažnije datume našega života. ono ovisi o spremnosti onoga koji daje određenu informaciju. iako mnogi đaci tako misle. a drugo zaboravljeno kao da to nikada nismo ni znali. Tako se na najočigledniji na­ čin može potvrditi veza između osjećaja i pamćenja. nezainteresiranu. iako ima lju­ di koji od prirode lakše ili teže pamte. ostaje za čitav život. ne­ zadovoljnu ili ogorčenu osobu. a sposobnosti pamćenja u starijoj. Što star čovjek registrira kao novo. drugi ono što je vidio. kava. ali ne mogu promijeniti lijenu. npr. npr.. Sis­ tem školovanja prilagođen je sposobnostima pa se đaci postepeno privi­ kavaju da rješavaju sve teže zadatke. Pamćenje je sposobnost koja se može izvježbati u toku života. ako ne direktno. Nešto što smo naučili možemo sačuvati kao trajnu vrijed­ nost. Svi se. sprečava. Postoje različite vježbe poboljšanja pamćenja i različiti načini uče­ nja. što nas smeta.. ono po- . Svaki čovjek nešto pamti. to će naj­ češće biti djelomično zaboravljanje: u određenom trenutku sjetit će se mnogih podataka za koje su mislili da su ih zaboravili.

Onaj koji je lud. iako ima sve dušev­ ne sposobnosti. lakše je ili teže duševno zaostala. a nesposobni da se služe duševnim sposobnostima. U narodu postoji razlika između pojma lud i ponorel i pojma be­ dast ili benast. Takva djeca jednostavno ne mogu smjestiti u mozak sve ono što se od njih zahtijeva. jer može pamtiti. Na istovjetan će način takva osoba u raznim životnim situaci­ jama koristiti svoje pamćenje. Pamćenje i zaboravljanje može biti dio naših svjesnih i ne­ svjesnih postupaka s različitim ciljevima. i osoba sa svjedodžbama a s nižom razinom inteligencije. a nastavnici su defektolozi. prepoznati po­ jedina slova.sredno. Njihova nespo­ sobnost doći će do izražaja i kod kuće i u školi. Inteligenciju ustanovljavamo ispitivanjem. Osoba koja nema razvijenu inteligenciju može. duševno je bolestan. npr. To znači da ima neškolovanih ljudi koji su izrazi­ to inteligentni. To znači da je životna dob osobe u skladu s nje­ zinom inteligencijom. jer i najprimitivnija životinjska bića mogu pamtiti. ali ne mogu inteli­ gentno rasuđivati. Pamćenje i rasuđivanje nisu slični postup­ ci. Duševna zaostalost O duševnoj zaostalosti govorimo ako dijete ili odrastao čovjek ne mogu inteligentno rasuđivati. prosječnih osoba kvocijent je izražen u brojci jedan. Liječnici i psiholozi go­ vore o kvocijentu inteligencije. Zato je za njih predvi­ đeno posebno školovanje u tzv. Inteligencija nije sposobnost koja je u direktnoj vezi s pamćenjem i znanjem. specijalnim školama. drugi će se djelomično koristiti svo­ jim razumom. Smanjen je opseg gradiva. U normalnih.. ali ih ne može povezati u smislu riječ ili rečenicu. a dušev­ no su posve normalni. Duševno zaostala djeca ne mogu pohađati redovitu školu jer je za njih propisani nastavni program suviše težak. Danas je taj sistem školovanja kod nas vrlo razvijen.. Poslije te škole mogu se ospo­ sobljavati za različita zvanja. Djeca u 8 godina nauče otprilike gradivo koje je predvi­ đeno za 6 godina redovitoga školovanja. a bedast je onaj koji nema sposobnosti pamćenja i rasu­ đivanja. Tako se. Vrijednost preko jedan pokazuje natprosječnu inteligenciju. npr. kako često misle roditelji. Osoba čija je sposobnost inteligencije manje ili vi­ še ispod jedan. No isto tako vrijedi i pravilo da je za nas značajno i ono što smo zaboravili. Nije riječ o zločestoći ili li­ jenosti. ali se neće moći ponašati kao što želimo. a benasti su oni koji su ili maleni ili normalno razvijeni. zovu kurtaki oni koji su zaostali rastom. ali iz njega neće izvući zaključke za svoje djelovanje. neki neće moći ni čitati ni shvaćati naše preporuke. Budući da postoji različit stupanj zaostalosti. .

čovjek će imati velike smetnje u zajedničkom živo­ tu . ali se vrlo dobro sjeća događaja iz svoga djetinjstva ili mladosti. Ako i imaju smetnje pamćenja. Do sada je samo petina obuhvaćena školovanjem i osposobljavanjem za rad. pa nije rijeć o posebnoj bolesti. 3 posto djece pokazuje znakove duševne zaostalosti. Čak i najteža duševno zaostala djeca i odrasli mogu u odgovarajućim uvjetima postati korisni i zado­ voljni članovi društva. Ima vrlo starih ljudi koji su sasvim svježi i duševno sposobni. zaštitnim radionicama i drugim organizacijama. i društva za pomoć mentalno retardiranima (MRO). a naročito u radnoj sredini. U zavodima mogu steći bar osnovne životne navike i osposobiti se za neke poslove. Duševno zaostalih osoba ima vrlo mnogo.Za djecu koja imaju još veće smetnje pamćenja i inteligencije posto­ je drugi oblici izobrazbe. Oni su izgubljeni. Prije svega centri za socijalan rad. Zaštitne radionice posebne su radne organizacije koje zapošljavaju invalide i omogućavaju osobama koje ne mogu postići radni učinak zdrave osobe da posebnim metodama nauče obavljati određeni zanat ili određene radnje. Potreban je savjet psihijatra. Ta staračka zaboravljivost nije kod svih jednaka. iako nekada znakovi zabo­ ravljivosti. koja svojom nacionalnom i internacionalnom organizacijom pružaju nepos­ rednu pomoć roditeljima. koji djeluju pri svakoj općini. On neće znati što je jučer jeo.000.000 stanovnika naše zemlje ima u obitelji jednoga takvog bolesnika. Prema svjetskim statisti­ kama. školama. njihovo rasuđivanje može biti i te . U Jugoslaviji ih ima oko 600. U starosti se mogu javljati i neke duševne bolesti koje naglo dovode do popuštanja pamćenja i raspada ličnosti.obitelji. Takvih radionica ima sve više i one postaju centri za podučavanje i rad osoba s tjelesnim i duševnim manama. Pomoć duševno zaostalima ne pružaju samo škole nego i različite druge organizacije. a gotovo 2. Staračke smetnje pamćenja Kaže se da čovjek u starosti podjetinji. Tada se sve jače očituje ne­ sposobnost tih ljudi da ravnopravno rade i žive u određenoj sredini. ili kako je proveo dan. domovima. To su posljedice skleroze krvnih žila u mozgu.000. mi pojačavamo nji­ hov osjećaj nesposobnosti. To je zato što stariji čovjek sve više zaboravlja ono što se upravo dogodilo. Ako je jako izražena. Zato na starije osobe ne treba gledati kao na preživjele ličnosti koje više ne mogu kontrolirati što govore. Podsjećajući ih na njihove pogreške. Sta­ rost ne znači uvijek raspad duševnoga života. ali će do pojedinosti opisati svoj doživljaj prije trideset i više godina. smetenosti ponašanja mogu dati sliku duševne bolesti.

Dok mlada osoba ima zanos. ali staračku mud­ rost moramo cijeniti i poštovati. koja se stiče drugim načinima. Pamćenje nije isto što i mudrost.kako živo i vrijedno. starija poseduje kri­ tičnost. Staračke bolesti koje dovo­ de do poremećaja pamćenja i rasuđivanja valja liječiti. Zato se kaže da su stariji mudriji od mladih. .

ref­ leksna radnja. Zrak u želudac dolazi gutanjem. srčane smetnje zbog podizanja i pritiska ošita na srce. U gornjem dijelu želuca postoje veća količina zraka. gu­ me. kao i osoba koje ga stalno namjerno izazivaju. Povećano gutanje zraka samo je jedan od znakova nervoze. bol u gornjen dijelu trbuha. Djeca gutaju veće količine zraka. Podrigi­ vanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela želuca i potiskivanjem zraka kroz jednjak u usnu šupljinu.PODRIGIVANJE Podrigivanje (eruktacija) više je neugodno negoli opasno. najčešće ug­ ljični dioksid. Osim zraka. lošim odgojem. s vremenom postaje »automatizirano«. koji u želudac dolazi pijenjem pjenušavih pića: soda-vo- . nervozan gubitak apetita. namjerno izazivaju. dok se manja količina može izbaciti podrigivanjem. Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. ljudi će namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i odati priznanje izvrsnoj kuharici. naprotiv. Ali u nekih naroda. Podrigivanjem se odstranjuje višak plinova iz želuca. na­ protiv. pa se obično javljaju i drugi poremećaji na »živčanoj bazi«: nervozni proljevi. Najveći je dio plina u želucu zrak. Jedan dio suvišnoga zraka u želucu odstranjuje se prijelazom u tan­ ko crijevo. dugotrajnim žvakanjem. doduše. Ali ako u želudac dođe prevelika količina. Neki ljudi počinju se podrigivati čim sjednu za stol. tj. Podrigivanje za vrije­ me jela izaziva osjećaj neugodnosti pred ljudima zato što se u našim uv­ jetima smatra nepristojnošću. tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh. Gutanje zraka u malim količinama normalna je pojava. odvija se nezavisno od ljudske volje. Debele osobe podriguju se naročito poslije preobilnoga obroka. npr. Javlja se ug­ lavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega. Podri­ givanje osoba koje namjerno neće kočiti taj refleks. neke ga. ali mnoge osobe mogu spriječiti taj refleks. Veće količine zraka mogu doći u želudac pušenjem. »zračni mjehur želuca« koji ublažava nagle promjene pritiska. Podrigivanje je. tzv. brzim gu­ tanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu. podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi.

Takvom neutralizaci­ jom oslobađa se ugljični dioksid. koka-kole. Ug­ ljični dioksid može se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom. Nakon pijenja većih količina takvih pića podrigivanje se javlja i u osoba koje inače nikada ne podriguju. Osoba koja stalno podriguje može s vremenom prestati ako nastoji svjesno spriječiti taj čin.de. koja se inače uzima da bi se poništila kiselina u želucu. Samo u rijetkim slučajevima podrigivanje je popratna pojava ozbilj­ nije bolesti želuca ili jednjaka. mogu se stvarati sumporovodik i metan. koji može uzrokovati napuhnutost tr­ buha. mineralne vode itd. Izlječenjem osnovne bo­ lesti prestat će i podrigivanje. . Podrigivanje nije potrebno liječiti. podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo neugodan miris. kao i zbog nekih bolesti želuca. obično se daju sredstva za smire­ nje. Poremećenom probavom. Liječenje je potrebno jedino ako je podrigivanje posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema.

jer u njihovo vrijeme te i te stvari nisu bile dopuštene. da će drugi­ ma pomagati i neće pretjerano isticati svoju ličnost. dijete se uči živjeti u društvu. pa se od zrele. Očekujemo da je dijete prilikom polaska u školu socijalno zrelo. ustupa mjesto konstruktivnom uklapanju u životnu sredinu. Samoživo i tvrdoglavo ponašanje. Da bi se ustvrdilo kada možemo govoriti o smetnjama. koja se kreću samo u uskom krugu odraslih (što je često kod starijih roditelja ili onih koji ljubomorno čuva­ ju svoju djecu). odnosno o smetnjama ponašanja. Ovaj posljednji izraz služi i kao opisna dijagnoza. Ona su u stranoj sredini ili suviše stidljiva. da nuždu izvrši na određenim mjestima. ili prgava i nasilna. U početku je egoističan tiranin: radi što hoće i svu okolinu prisiljava da se njemu pod­ ređuje i njime bavi. povučeno. normalne. U sukobu s roditeljima dijete stječe pozitivne navike i počinje rasuđivati. odrasle osobe očekuju skladni odnosi. odbojna. To znači sposobno da se brine za sebe: da zaveže cipele. koje je dovodilo i do svađe s braćom i vršnjacima. prosječne osobe očekuje se da će u radu i privatnom životu surađivati s drugim lju­ dima. da neće narušavati opća društvena pravila ponašanja. Zakoni nepi­ sanih običaja postoje i tamo gdje nema pisanih pravila ponašanja. naročito djece i omladine. Za ta iskustva često nije dovoljan samo roditeljski dom. teško se prilagodavaju. potrebno je ocijeniti koje je ponašanje normalno. po­ spremi svoje stvari.PONAŠANJE I PROMJENE Tako reći od časa rođenja. U školi se nastavlja razvijanje suradnje pojedinca i grupe. Pravila ponašanja bitno ovise o običajima jedne zemlje ili čak jednoga kraja. govorimo o napadnom ponašanju. Dječji vrtići su vrlo dobra pomoć u socijalizaciji. Djeca koja ne dolaze u dodir s vršnjacima. da spava prema programu. ali i da se primjerno ponaša prema drugoj djeci i od­ raslima. U interesu njegova života roditelji ga postepeno uče da uskladi neke porive: navikavaju ga da jede samo u određeno vrijeme. da se obuče. Bake se često čude kako se to unuci ponaša­ ju. Ako dijete nije socijal­ no zrelo u školi može imati velikih teškoća. Od zdrave. Ako se netko ne ponaša onako kako očekujemo. Po tome se či- . Pravi­ la se s vremenom mijenjaju.

Nemiran duh postoji u mnogih lutalica. Ima djece i odraslih iz vrlo uglađenih obitelji koji se ne­ odgovorno ponašaju. provosa i dru­ gih odriču sve vrijednosti svijeta koji ih okružuju i skloni su stvaranju novih društvenih pravila. nepristojno. svadljivi. Epilepsija iza­ ziva karakterološke promjene. Na žalost. pa i način reagira­ nja. U školi i na igralištima uvijek ima djece koja silom nastoje biti u središtu pažnje: bit će gruba. takav sin«. izaziva­ ju skandale i sretne su kad se o tome piše. Na žalost. Izrazi protesta protiv odraslih i protiv društva u cijelini dolaze i u vrijeme tjelesnoga sazrijevanja. izgovarati nepristojne rječi. napadno se oblače. Stvaraju se nove zabrane i nove obaveze. namjerni i spontani. Glumice željne slave pojavljuju se u javnosti oskudno odjevene. nametljivo. Mogu ga istući ili drugačije kazniti. može se iživljavati u • školi. ljepljivi. »Jabuka ne pada dale­ ko od stabla. Čudno se može ponašati i onaj koji svjesno skreće pažnju na sebe.ni kao da od generacije do generacije popušta strogost. Dijete se s njima ne može direktno boriti. Pojedinačni ispadi djeteta mogu biti i sredstvo suproststavljanja okolini. uznemireni. a oni koji su odrasli u nesređenim međuljudskim odnosima pokazuju visok stupanj spremnosti za društvenu suradnju. ali im može načiniti neku psinu. ili će od sebe napraviti budalu. kojima se onda pokoravaju. Zato je potrebno ukazati na neke važnije okolnosti: a) Tjelesne bolesti mogu izazvati smetnje ponašanja. Bonton često poistovjećujemo s odgojem.« Ali ima mirne djece od nemirnih roditelja. Način ponašanja u društvu ne možemo poistovjetiti s pojmom du­ ševnoga zdravlja. i obratno. nasilni. S roditelja na djecu prenose se mnoge osobine. što je uglađeno i pažljivo poput starijih ljudi. ili će iz­ vesti nešto neobično. pa za onoga koji se na­ padno ponaša kažemo da je neodgojen. To može postati i moda. puštaju kosu i izazivaji primjedbe i zgražavanje. Takve re­ akcije mogu biti izraz dječje osvete. Ponekad su roditelji zadovoljni što se dijete ponaša pretjerano pristojno. pljuvati. tući se s vršnjacima. Takva djeca i odrasli razdražljivi su. Danas pojedine grupe hipija. tako skučena djeca koja su sputana mnogim zabranama često bo­ luju od neuroze ili druge psihičke smetnje. Uzroci neobičnoga ponašanja mogu biti stvarni i prividni. iako dijete to često ne radi svjesno. a to su zapravo bolesne promjene. pa takvi mladići i djevojke rano počinju pušiti. U narodu se kaže: »Kakav otac. događa se da se takva djeca proglašavaju zločestom i po­ kvarenom. a istovremeno duševno usporeni. Roditelji su jači od djeteta i imaju nad njim vlast. Susreti s ljudima uvjeravaju nas da to nije točno. Bježanje od kuće često je vrsta epileptične bolesti. Nagon u padavičara za naglim odlaženjem u nepoz- . Ako je jedno dijete vrlo živo. ono će se starijim roditeljima ili rođacima činiti kao neotesano. Ali nije tako. Ne shvaćaju da je riječ o normalnom ponašanju.

Takva djeca najprije kradu novac i predmete od roditelja. dijete počinje neobično mlatarati rukama. Simbolično uzimaju od roditelja i »kupuju« sklonost i drugih. odbijajuće ponašanje. b) U duševno zaostale djece dolazi do navika u ponašanju što nasta­ ju zbog otpora prema okolini koja im nešto zabranjuje. pa u školi i kod kuće izaziva sukobe. U djece s tjelesnim nedostacima može se razvijati i neobično. Iako je izvršena na naivan način. Jedan od izraza smetnji ponašanja je i krađa. ukućani shvate da nije riječ o »zločestom« djetetu. onda od drugova u školi. Djeca toga nisu svjes­ na. krađe i drugih radnji koje svjedoče o smetnjama ponašanja. njima se može pružiti pomoć jedi­ no liječenjem. Prestupi djece i omladine u svijetu u stalnom su porastu. Svojeglava su i podložna utjecaju prijatelja. Život ih stalno podsjeća na razliku između njih i osta­ lih ljudi. njihovo izuzetno ponašanje samo je jedan od znakova bolesti.natom pravcu naziva se poriomanija. krađa je važan simptom. a može i dulje. Mnoga djeca podijele ukradeno svojim »prijateljima« ili potroše na bilo što. To izaziva otpor i mržnju. koje su oblik neuroze. a sukobi do kojih dolazi samo ih još više obeshrabruje da na drugi način učvrste svoje mjesto u društvu. Sukob s roditeljima prenosi se na sukob s čitavim društvom. poslije prelaze na organizirane krađe u trgovinama i drugdje. Takva se djeca lako uzbude i postaju vrlo nekontrolirana. koje obično bi­ raju među onima koje roditelji ne prihvaćaju. uznemireno i napeto. Tada će socijalni radnik. »Prijatelje« smo stavili u navodnike zato što su takva djeca često bez pravih prijatelja. često su glavni simptom. stalno se traže novi putovi. Kaže se: »Brada narasla.« Propadaju im godine školovanja. O svojim postupcima ne razmišljaju. život ostaje prazan i bez sadržaja. vrlo je razdražljivo. c) Duševni razlozi najčešće su uzrok smetnjama ponašanja. Oboli li od horeje minor. Takav nadzor obično traje dvije godine. Or­ ganizirani su i sudovi za maloljetnike koji izriču kazne i odgojne mjere. Sve je više prevara. a po potrebi psihijatar i drugi stručnjaci. Kod manjih prestupa određuje se pojačan nadzor roditelja ili centra za socijalan rad. Kradu jer osjećaju da ih nisu dobro prihvatili ni u obitelji ni vršnjaci. a nikako kažnjavanjem. Postupak s ukradenim nov­ cem ili stvarima objašnjava bit motiva. Pojedine od tih mjera ne znače potpun uspjeh u preodgajanju. . a kad dođu u kritičnu situaciju u školi ili kod kuće. pogotovo ako se s njime ne postupa kako valja. čini se da o tome ne vode računa. Kod težih djela određuje se smještaj u odgojni ili popravni zavod. Kad se bolest razvije. a pameti ne donije­ la. Takva djeca pružaju otpor sva­ koj poduci. pomoći djetetu koje je počinilo krivično djelo.

možeš tući dijete koliko hoćeš. lijekovima i odgojnim postupcima. Ne smije se klonuti pred neuspjesima. tj. Ka­ že se da je »batina iz raja izašla«. Vjerojatno na takvim osnovama neki ljudi traže oštre kazne za takvu djecu. Smetnje ponašanja liječe se psihoterapijom. Vjerovalo se da od batina djeca bolje ras­ tu. koji su vrlo česti. rekao učitelju: »Tvoje je meso. . koji je dovodio dijete u školu. Varaju se oni koji smatraju da se huligansko ponašanje može si­ lom suzbiti. Sila zakon mijenja. ali nemoj ga ubiti. ali ne i ćud. Valja izbjegavati nagle i nepromišljene reakcije.Sigurno je da se smetnje ponašanja ne mogu ukloniti kaznama. a svojevremeno je bio običaj da je ro­ ditelj. U ne­ kim našim krajevima bilo je uvriježeno da djecu tuku jedan dan u tjednu bez obzira jesu li kriva ili nisu. a moje kosti«.

Ta navala nove krvi izaziva porast tlaka najprije u glavnoj arteriji (aorti). Tek je on prvi u potpunosti shvatio da je puls odraz rada srca. Pipanjem i određiva­ njem pulsa liječnik se želi na najbrži i najjednostavniji način upoznati s radom i radnom sposobnošću najvažnijega organa ljudskoga tijela srca. Svakim stezanjem srce izbacuje u glavnu arteriju oko 70 cm krvi. rimski i kineski liječnici. koje su vrlo slikovito opisali i na temelju kojih su postavljali dijagnozu bolesti i određivali način liječenja. razli­ kovali su nekoliko desetaka različitih vrsta. U knjizi iz 1628. ipak je čitav postupak određivanja pulsa bio odraz vjerovanja da u tijelu postoje tajanstvene i nevidljive sile koje. Taj val pulsa može se osjetiti kao udarac jagodicom prsta na svim površinskim arterijama ako su dovoljno velike i ako su smještene na tvrdoj podlozi. godine piše »da puls arterija ovisi o impulsu krvi iz lijeve komore može se vidjeti iz pokusa ako se pušta u rukavicu. Puls se ni­ kada ne smije pipati palcem jer se u palcu nalaze dovoljno velike arterije . među ostalim promjenama. pa se svi prsti u isto vrijeme prošire po­ put pulsa«. posljedica ritmičnosti njegova kucanja. slično kao što se šire obruči vode nakon kamena bačenoga na mirnu površinu jezera. Razumljivo je da se može pipati i na mnogim drugim mjestima. sljepoočnoj arteriji. Pipanje pulsa izvodi se jagodicama triju srednjih prstiju. različitih »kvaliteta« pulsa.PULS I PROMJENE Liječnički pregled obično započinje pipanjem pulsa. To se naročito od­ nosi na naglo oboljele ili nastradale osobe. na arteriji stopala. Zbog toga se puls obično opipa na palčanoj arteriji u području ručnoga zgloba ili na velikoj vratnoj arteriji. otkrivač krvotoka. koji se dalje poput vala širi na sve ostale arterije. prije više od 2000 godina. Stari grčki. Unatoč tome što su liječnici već u to vrijeme pretpostavljali vezu između srca i pulsa. uzrokuju i pulsacije arte­ rija. kada je određivanje pulsa go­ tovo redovito prvi postupak liječničkoga pregleda. Poticaj da se puls izučava na znanstvenoj osnovi dao je engleski li­ ječnik William Harvey. na natkoljeničnoj arteriji.

da ih nitko ne opazi. Pritisak prsta mora biti točno određene jačine. . na­ ročito ako imaju srčanu bolest. Takve osobe mogu se vidjeti kako skriveno. ja­ godice prsta neće doći do zida arterije. može prekinuti protok krvi pa se puls neće osjetiti. Neki to čine povreme­ no. unatoč to­ me što su liječnici ustanovili da je nemaju. vlastiti rad srca. jednoličnost ili ritmičnost ra­ da kao i činjenicu jesu li vrijednosti pulsa jednake na obje ruke ili obje noge (simetričnost pulsa). kad osjete smetnje. pipaju svoj puls. Pipanje pulsa na vratnoj arteriji Liječnički pregled često započinje pipanjem pulsa Određivanje pulsa na palčanoj žili kucavici Pipanjem pulsa čovjek može kod sebe ili kod druge osobe uglav­ nom uočiti brzinu i jačinu njegova udarca. ako je prejak. ili ako su uvjereni da je imaju. nekima je to svakodnevna briga. Ako je preslab. tj. Mnogi ljudi sami pipaju i određuju svoj puls.tako da se pritiskom palca mogu osjetiti vlastite pulsacije.

Neki put su uzroci slaboga jedva pipljivog pulsa mnogo bezazleniji. naziva se i mekani puls. slabo pipljiv puls na palčanoj arteriji pipa se i u onim sluča­ jevima kada se ruke jako ohlade. snažan i tvrd. npr. U novorođenče­ ta normalna brzina pulsa može iznositi čak 140 udaraca u minuti. Slab ili mekan puls može biti posljedica smanjene količine krvi koju srce svakim stiskom ubacuje u krvotok. Brzina pulsa ovisi o uzrastu. Što je gubitak krvi veći. slab. Uz­ rok tome može. povećane tjelesne temperature. puls je brži i teže se pipa. Znatno oslabljen puls pipa se na otvrdnuloj. Ubrzan i slab puls redovito prati stanje šoka. otrovanja. od 100 udaraca u jednoj minuti do 40 udaraca u jednoj minuti dobro treniranih sportaša. Jak puls može se osjetiti prilikom svakoga većeg fizičkog napora. npr. žed. Čest je u trudnoći. pa se krvne žile stisnu i pri­ jenos vala pulsa je otežan.. kada zbog pojačane potrebe tijela za ki­ sikom srce ubacuje u krvotok povećanu količinu krvi. često jedva pipljiv puls imamo kad izgubimo mnogo krvi. često »kao grom iz ved­ ra neba«. Neki put je osjećaj pulsa (bila) vrlo snažan. biti jako ubrzan rad srca. Promjene pulsa prate i ostali znakovi većega gubitka krvi: blijeda boja kože. arterija ne prenosi ni­ kakve pulsacije. Puls može biti jak. npr.Brzina pulsa U zdrave osobe vrijednost pulsa kreće se obično između 60 do 80 udaraca u minuti. mekan puls imaju osobe sa sniženim krvnim tlakom. ta­ da se puis jedva osjeti pod prstima i ne može se brojati. skleroznoj arteriji. Jak i tvrd puls imaju osobe s povišenim krvnim tlakom. ali može biti i tako slab da se jedva osjeti. Tako. Postoje bolesna stanja kada srce odjednom. počinje ubrzano raditi. Ubrzan. pa će i količina izbačene krvi biti manja. Slab puls. debele osobe koje imaju mnogo potkožne masti mogu imati tako slab puls da se jedva pipa. Ali normalan puls može varirati unutar mnogo širih granica. zimi. u sportaša. Slab. Ne . Mekan. za jačih duševnih uzbuđenja.. Kada postane »kruta cijev«. pospanost. bolesnici sa srčanom greškom itd. Jačina pulsa Puls se normalno osjeća kao snažan udar na jagodice triju srednjih prstiju. Zbog skraćene srčane pa­ uze (dijastole). čak s više od 200 otkucaja u minuti. koji se obično pipa na palčanoj arteriji u blizini zgloba šake. hladan znoj. srce nema dovoljno vremena da se napuni krvlju.

Gubitak pulsa može nastati ograničeno. mrtvač­ kim pjegama i mrtvačkom ukočenošću. aritmičan rad srca može se odrediti pipanjem pulsa. Gubitak pulsa na arteriji može nastajati postepeno. puls će odražavati i nje­ gov nepravilni rad. tada se uz prestanak pulsa jave jaki bolovi. Ako je začepljenje zahvatilo glavnu i jedinu arteriju koja dovodi krv u određeno područje tijela. puls se uvijek mora pipati na vratnoj arteriji. koji je nastao iznenada kod do tada zdrave osobe. . tzv. kapljicama masti. Svaki nagli prestanak pulsa. Nagao prestanak pulsa na nekoj arteriji znak je nagloga prekida protoka krvi. dolazi do znatnog slabljenja i. Prestanak pulsa Prestanak pulsa na svim arterijama znači prestanak rada srca i smrt. naročito u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti. pa i godina. proširenim zjenicama. zahtijeva hit­ no uspostavljanje cirkulacije krvi postupkom koji se naziva masaža srca. godine života. Uzrok prekida najčešće je začepljenje arterije ugruškom krvi. nakupinama stanica. Uz osjećaj hladnoće i jakih bolova. prema tome i prestanak ra­ da srca. Masaža srca izvodi se bez obzira na uzrok koji je doveo do nagloga pre­ stanka rada srca. na kraju. EKG-aparatom. Dođe li do nagloga gubitka svijesti. Mlađi ljudi obolijevaju između 20. koja je praćena gubitkom svijesti.treba zaboraviti da vrlo visok krvni tlak može biti praćen potpuno nor­ malnim pulsom. Da bi točno ustanovio vrstu nepravilnoga rada srca (srčanu aritmiju). liječnik će se poslužiti posebnom aparaturom. ta­ kav ograničeni gubitak može se razvijati postepeno i nastati naglo. gruba orijentacija. koža postaje blijeda i hladna. i 40. Više mjeseci. Takva se stanja razviju u starijih ljudi zbog razvitka arterioskleroze. puls postaje sve slabiji. Kada srce izgubi svoj normalni ritam. najčešće u nogama. ali ta metoda služi liječniku samo kao prva. do potpunoga nestanka pulsa na arterijama. Nepravilan. puls će kao »vjerna slika« njegova rada također izgubiti svoj takt. da bi na kraju nestao. mjehurićem zraka. samo na jednoj arteriji. Ritam pulsa Budući da je odraz normalnoga rada srca.

jačina i ritam pulsa potpuno su jednaki bilo da se mjere na lijevoj ili u desnoj ruci ili nozi. Svaku promjenu u razlici pulsa na udovima valja javiti liječniku.. kao i neke upale. čak i do potpunoga prestan­ ka. Postoje bolesti koje mogu dovesti do znatno slabijega pulsa. Postoji rijetka bolest koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja je praćena postepenim sužavanjem glavne arterije koja do­ vodi krv u ruku.Simetričnost pulsa Brzina. a time i do različitoga pulsa na rukama ili nogama. mogu postepeno potpuno ili djelomično dovesti do poremećaja prolaza krvi kroz krvnu žilu. Ali i pritisak izvana na arteriju. na jednoj ruci. . npr.

Postoji li trajniji uzrok žalosti. Žalost je osjećaj koji može biti vrlo jak. Žalost je samo jedan oblik potištenosti. dovodi se u vezu s tjelesnom građom. ima »tugu na srcu«. Između građe tijela i temperamenta postoje neki. za jakoga. od­ nosi. mišićavog muškarca otprve smatra­ mo da i u duševnom životu mora biti čvrst. Uzbuđen čovjek. ali potištenost. govorimo o potištenosti. da su mlade djevojke plačljive. ali ne može trajati jednako i du­ lje vrijeme. U njemu je stalno prisutan neki bol koji ga koči i ne dopušta mu da se opusti. osnovno raspoloženje čovjeka. Ako nam umre ne­ tko od bližih. gracilan. Nasuprot tome. Ali ako se pitamo kakve je tko prirode. Potišten čovjek moći će se i nasmiješiti. možemo pretpostaviti da je nježan. nema apetita. U svakodnevnom životu. nizak. što znači da se lako uzbude. Netko je žalostan ako mu ne uspije ono što je naumio. dok muškarci ne smiju po­ puštati svojim osjećajima. i u nauci. Oče­ kuje se npr. ali još se uvijek ne može govori­ ti o zakonitostima. njegov temperament. konstituci­ jom. Medicinski izraz za potištenost glasi: depresija. do­ godi se da se nasmijemo i pomislimo na ljepote života koje nas očekuju. uzrujaju. ne može spavati ni bilo šta raditi. vidjet ćemo da su neki ljudi općenito skloniji život­ nom optimizmu. U koroti nismo uvijek žalosni. Stanja jačega osjećaja žalosti javljaju se u vezi sa svakim . za mršave da su kolerični. visokog. Žalost kao i radost predstavljaju raspoloženja koja u intenzivnom stanju ne traju suviše du­ go. Za debele se ljude govori da su flegmatični i dobroćudni. Osoba je »turobne volje«. ali to neće biti od srca.POTIŠTENOST Nijedan čovjek nije čitav život ni veseo ni žalostan. gubi vezu s vre­ menom i okolinom. osjetljivi. Kao vidljiv znak žalosti nosimo crninu. mogu se javiti u svih ljudi. Takva opaža­ nja potvrđena su mnogim ispitivanjima. dok su drugi povučeni. skloni plakanju. žalostan ili radostan. usplamte. osjetljiv i sklon potištenosti. kao i druga stanja. potišten je ako ima dugotrajan osjećaj da priznanje za njegov rad ne odgovara njegovu trudu. Za onoga koji je slabo razvijen. To razdoblje zovemo korota. gotovo dječjega iz­ gleda. dolazimo u takvo stanje. otporan i stalnih osjećaja.

Ako.. Kako se isti izraz upotrebljava i za stanje potištenosti. netko od najbiliže rodbine umre. kao duševna bolest. U takvim je trenucima rad ljekovito sredstvo. I u tim pričama iznosi se iskustvo da se potištenost ne može ukloniti ni pozivanjem na čovjeka samoga da se silom raspoloži. Ako žalosna čovjeka dovedemo u društvo. tvrdi da je promašio život. a dolaze i sama od sebe. unutrašnja tuga provali i preplavi čitavu ličnost. To će biti razlog da se i dalje povlači u sebe. Depresivan bolesnik iznosi misli o svojoj lošoj sudbini. osjećat će se u svojem bolu još osamljeniji i teže će se boriti s činjenicama i mislima. Depresivnu psihozu nije lako prepoznati. često je potrebno naglasiti da je depresija. rad protuotrov. npr. uvijek ozbiljno stanje. a danas je zovemo depre­ sivna psihoza ili. depresija. Dogodilo se da je poslije takvog pokušaja provoda čovjek digao ruku na sebe.povodom. često leži u krevetu. Jedan od važnih pod­ ataka za razlikovanje odnosi se na uzrok i povod. prije se zvala melankolija. a te­ žak osjećaj žalosti dovodi i do tjelesnoga iscrpljenja. Ako se čovjek oslobodi svih radnih i dru­ gih obaveza. onda njegovi suradnici. onda je riječ o bolesti. Mirovanje je otrov. Bolesnik je ponekad po­ tišten i turoban na sličan način kao i zdrav čovjek. ni priređivanjem zabavljačkih i smiješnih scena. jednostavnije. Ali ako netko nema nikakvoga razloga da se žalosti. U svakodnevnom životu često griješimo prema potištenim ljudima time što ih nastojimo razonoditi na svaki način. potišteno stanje kao poseb­ na duševna bolest. Po izrazu lica i kretnjama vidi se da je depresivan. da se više niče­ mu ne može nadati. Depresija kao duševna bolest Liječnici su otkrili da postoji i žalosno. najčešće će se još više ražalostiti. Razumjet ćemo žalost onoga koje ima stvaran razlog da bude loše volje. često mnogo plače. To je stanje oduzetosti tijela i duše u kome . To je samo povod da ne­ objašnjiva. Ima više narodnih priča o kojima se priča o turobnim ljudima (žalosnu princezu trebalo je naves­ ti da se nasmije). ne može spavati. kažu: »Ostani kod kuće i ne idi na po­ sao!« To je promašen savjet. da se uništio. da je suvišan. Samooptuživanje nema granice. često i liječnik. U narodu se go­ vori da ga je uhvatila mora. Druga je pogreška prema žalosnim i potištenim ljudima sklonost da ih se štedi od napora. Bolesnik malo jede. predbacuje sebi da je upropastio obitelj. Životno i znanstveno iskustvo uči nas da čovjeka u žalosti valja ostaviti na miru. osjeća se malaksao. Ako traju dulje vrijeme. Osjetit će da po­ stoji velika razlika između njegova bola i veselja drugih. Slično je ako ne­ tko preuveličava značenje odnosa ili događaja. riječ je o du­ ševnom poremećaju ili o duševnoj bolesti.

ustanovit ćemo da su slična stanja potištenosti već postojala. Iako nisu razjašnjeni svi uzroci. Bolesnik se rijetko sam javlja na pregled jer ne osjeća da je bo­ lestan. Zato se valja pouzdati u savjete liječnika. u drugima manje. onda je osnovana sumnja na depre­ sivnu bolest. U nekim sredinama ljudi češće dižu ruku na sebe. naročito na depresiju kao duševnu bolest. Ako je netko neočekivano dugo potišten zbog nekog događaja i to objašnjava nerazumnim razlozima. začuđuje osobe oko sebe time što je svu žalost zaboravio. To je potrebno naročito zato što je takav bolesnik sklon samoubojstvu. statistike pokazuju da samouboj­ stva ovise o osobnim i društvenim činiocima. a nekad naglo. Depresivnom bo­ lesniku svakako je mjesto u bolnici. naročito u depresivnih bolesnika. Na žalost. straha i depresije. Depresija kao bolest može trajati nekoliko sati. Na žalost. Prije ne­ koliko desetina godina otkriveno je više lijekova koji djeluju na depre­ sivna raspoloženja. Sliku bolesti otežavaju i druge tjelesne i duševne smetnje. barem u prvoj fazi liječenja. Događa se da odjednom prijeđe u suprotno stanje: postaje neobično aktivan. Ne počinjaju samoubojstva samo duševni boles­ nici. To znači da se pojavljuje u pravil­ nim ili nepravilnim razmacima. Pokušaj i izvršenje samoubojstva Volja za životom jedan je od osnovnih ljudskih nagona. često valja uvjeravati i njegove najbliže da je riječ o opasnoj duševnoj bolesti. Analiziramo li život takvih bolesnika. grižnju savjesti i osjećaj krivnje. neprirodno veseo i uzbuđen. . Uvjeravanja najbližih ne pomažu. Sumnja se pojačava ako za depresivne misli nema stvarne podloge. a njihovu žalost tu­ mače jakim osjećajima. Zabrinutost tih bolesnika nastoje opravdati. prihvaća se posla i normalno se povezuje s drugima. može i pomahnitati. i na­ gon za samoubojstvom. gotovo preko noći. U depresivnih bolesnika nisu oštećene druge duševne sposobnosti. Samoubojstva se događaju od pamtivijeka u svim zemljama svijeta. Kao da mu nešto ne da mira. Iako se događa da depresivno stanje prolazi i bez liječenja. tjedana i mje­ seci. ustaje. Bolesnik pre­ staje iznositi svoje žalosne misli. Često ima periodični karakter. uporedo s tim nagonom javlja se. nego pojačavaju nepovjerenje. dana. poduzetan. Danas postoje vrlo dobri uvjeti liječenja depresije i manije. ipak je prijeko po­ trebno da se svaki takav bolesnik podvrgne liječenju.se miješaju osjećaji uzbuđenja. zato ih njihova okolina ne doživljava uvijek kao duševno poremećene osobe. Prestanak može doći postepeno.

Oboljeli od depresije imaju jak nagon za samouništenjem. To je pogrešno zato što se svaki pokušaj samoubojstva može završiti tragično.Na pitanje zašto netko pokušava sebi oduzeti život. Često kažemo: »Bolje da me nema«. Tako se sređuju situacije koje su izgledale nerješive. U narodu se govori o samoubojstvu kao o bo­ lesti. a ponekad izazivaju i ogorčenje. s čovjekom se događa nešto nenormalno. a sve završi time da dođe u bolnicu. pa govorimo o reakcijama i de­ monstrativnim pokušajima. Samoubojstvo pokušavaju oni koji ne mogu riješiti svoje životne probleme. Nada­ mo se da će se slična služba organizirati i u našoj zemlji jer broj samou­ bojstava neprekidno raste. U času depresivne sumanutosti mogu dignuti ruku i na svoje najbliže. U svim većim gradovima svijeta postoji telefonski broj koji može nazvati svatko tko u očajanju smatra da je samoubojstvo jedini izlaz. Uzbuđena oko­ lina alarmira zdravstvenu službu i dovodi do mnogih uzbudljivih reakci­ ja. javlja se želja da im se uklonimo s puta. Takvi će se bolesnici ubiti i u složenim i prividno nemogućim situacijama. Razlog koji takva osoba navodi ne mora uvijek biti i stvaran razlog. U toj su ustanovi liječnici i ostali stručnjaci spremni pružiti pomoć. Npr. Najveći broj pokušaja nije ozbiljan. da ih namjerno ostavimo da bismo vidjeli kako će im biti bez nas. muž ubija i ženu i djecu. ili se taj pokušaj osujeti u krugu obitelji. Zato se svaki depresivan bolesnik mora liječiti. postoje razni odgovori. Ako smo dublje ozlojeđeni ponašanjem drugih prema nama. Iskustvo je pokazalo da i prividno sređeni depresivni bolesnici mo­ gu izvršiti samoubojstvo. njeni se postupci sve manje cijene. .. režu žile na rukama. žalosti ili beziziaznosti. puštaju plin u kuhinji. majka ubija i dijete i sebe. Sutradan više ne mislimo tako. proširena samoubojstva. Ako osoba u nekoliko navrata pokuša izvršiti samoubojstvo. Poznato je da ljudi pribjegavaju samoubojstvu u trenucima depresi­ je. ili »Najradije bih umro. izvori svjesnih i nesvjesnih razloga koji su doveli do više ili manje tragičnoga događaja upućuju na psihijatra. To su tzv. To je navelo zdravstvene i socijalne institucije u mnogim zemljama da osnuju posebnu službu koja je uvijek na raspola­ ganju. Takva razmišljanja dovode do pokušaja samouboj­ stva.« Tak­ va stanja najčešće su trenutačna. Žene su sklonije takvim reakcijama te uzi­ maju tablete. Svaki pokušaj samoubojstva ozbiljna je opomena.

POVRAĆANJE Povraćanje. potrbušnice. guštera­ če. Nakon toga nastaje poznato neugodno napinjanje. To je simptom koji zabrinjava. proljevom. sluz . strano ti­ jelo.tako se povraćanjem želudac oslobađa nepoželjnoga i štetnog sadržaja. Povraćanje u besvjesnom stanju opasno je po život jer ne postoji zaštita dišnih putova i može doći do ugušenja. To se odvija potpuno nesvjesno. (vomitus) svakome je uočljiv znak bolesti. Kao što se kašljem izbacuje sve što smeta normalnom prolazu zraka: krv. Biljožderi rijetko kada povraćaju. Nakon toga zatvori se ulaz u dušnik. Slab nadražaj centra za povraćanje izaziva samo jedan neugodan osjećaj. U svom gornjem dijelu želudac omlohavi. ulaz u jednjak se otvori. Tražeći hitnu liječničku pomoć. redovna je pojava kod bolova u bub­ rezima zbog bubrežnih kamenaca i kod jačih upala bubrega i mokraćnih . Napnu se jaki tr­ bušni mišići. iz probavnih organa. jetre. Povraćanjem upravlja centar u mozgu koji je odgovaran da se čitav akt odvija točno po »voznom redu«. bljuvanje. Podražaji najčešće dolaze iz trbuha. prvenstveno »stvoren od prirode« da zaštiti tijelo od štetnih tvari koje gutanjem dolaze u želudac. premda za liječnika postoje značajniji simptomi. Nadražaj za povraćanje mogu izazvati podražaji iz raznih organa zato što je centar živcima povezan s gotovo svim dijelovima tijela. članovi obitelji navode povraćanje kao jedini znak bolesti. povi­ šenom temperaturom. Dokaz da je to nesvjesna radnja: čovjek po­ vraća i u besvjesnom stanju. Povraćanje je nesvjestan čin. Povraćanje je karakteristika »svežderača« kojima pripada i čovjek. Povraćanje uvijek započinje dubo­ kim udisajem. koji se iz želuca širi u ždrijelo. a sna­ žan pritisak u želucu izbaci sadržaj preko jednjaka u usnu šupljinu. a meko nepce istov­ remeno zatvori unutarnje nosne otvore da se spriječi izlaz sadržaja kroz nos. zatim zapletaj crijeva. a za mnoge biljne otrove imaju u sebi protuotrove koje čovjek ne­ ma. Oni kao da znaju što smiju po­ jesti. žučnoga mjehura. Povraća­ nje redovito izazivaju: upale slijepoga crijeva. praćeno je bolovima. koji između sebe i ošita čvrsto stisnu donji dio želuca.

S obzirom na to što želučani sadržaj izleti »poput metka«. Kod nekih bolesti u tijelu se stvaraju kemijske tvari koje nadražujuće djeluju na centar za povraćanje (šećerna bolest i uremija). nastaje odmah ili neposredno nakon podoja. Po­ vraćanje je izazvano neugodnim mirisom kao i jačim nadražajem sred­ njega uha. Takva povraćanja. S tekućinom se gube kemijski spojevi i minerali prijeko potrebni ljudskom tijelu. upale moždanih opni. moždanih opni. Svaki pokušaj pijenja vode izazvat će još jače povraćanje. normal­ na su pojava u trajanju od 1 do 2 dana. mogu ga izazvati podražaji iz jajnika i maternice. Kao psihički poremećaj javlja se zbog jakoga osjećaja neugodnosti i straha (povraćanja đaka i studenata prije ispita. Ako je kratkotrajno ili jednokratno. živa. što ugrožava osnovne životne funkcije. Mnogo je veća opasnost gubitak vode i nemoguć­ nost da se izgubljena tekućina nadoknadi. Jakim povraćanjem čovjek može izgubiti do 7 litara tekućine dnevno. zatim okretanjem oko svoje osi. vožnjom u autu i na brodu (morska bolest). To mogu biti lijekovi digitalis. Dugotrajno povraćanje po život je opasno stanje. krvarenje u mozak. sredstvo za uništavanje gamadi.putova. Opasnost počinje tek onda kada postaju češća i traju duže od 2 dana. zbog odvratnih prizora). Tada je redovito praćeno vrtoglavicom i poremećenom ravnotežom. zatim bolesti mozga. velikoga kašlja. težu povredu glave. u početku . Eksplozivno povraćanje Eksplozivno povraćanje ne može se zadržati i nastupa naglo i u ja­ kom mlazu. preparati željeza ili otrovi: olovo.migrene. uglavnom poslije jela. najčešće je u male djece. Rijetki su ljudi koji u životu nisu povraćali. Taj gubitak mijenja sastav i reakciju krvi i ostalih tjeles­ nih tekućina. Naglo povraćanje. To nije povraćanje u luku u novorođenčeta u prvom i eventualno drugom tjednu života. aspirin. Pravo eksplozivno povraćanje može se javiti u dojenčeta od 3 do 5 tjedana života. U odraslih ljudi rijetka je pojava. naročito u djece. Čovjek bez hrane živi tjednima. Kemikalije koje izvana djeluju u krv mogu izazvati povraćanje. upot­ rebljava se i izraz projektilsko povraćanje. glavobolje . Povraćanje prati infarkt srca. može značiti početak zarazne bolesti. Sadržaj želuca može biti izbačen i više od jednog metra u daljinu. Najmanja je opas­ nost gubitak pojedene hrane i nemogućnost uzimanja hrane. al­ kohol. potpuno je bezopasno. Centar za povraćanje u najužoj je vezi s osjetom mirisa i okusa.

samo povremeno, poslije nakon svakoga obroka. Sadržaj želuca eksplo­ zivno se izbacuje na udaljenost od 1 metra. Količina povraćenoga sa­ držaja ovisi o tome koliko je dijete posisalo mlijeka. U povraćenom sadr­ žaju nikada nema žuči. Takvo dojenče počinje gubiti težinu, propada, postaje nemirno i plačljivo, stolice gotovo i nema. Poslije se jave »stolice gladi«. Uzrok je takvoga poremećaja sužavanje mjesta gdje želudac prelazi u dvanaestopalačno crijevo. Sužavanje nastaje zbog toga što je nadebljao kružni mišić na tom mjestu pa djelomično ili potpuno zatvara pro­ laz hrane iz želuca u tanko crijevo. Takvo dijete valja dojiti češće i kraće; mlijeko se može izdvojiti i davati žličicom. Ako je povraćanje uporno i dijete naglo propada, izvršit će se operativni zahvat, koji dojenče vrlo dobro podnosi.

Povraćanje bez mučnine
Povraćanje bez uvoda, bez mučnine i napora javlja se kod nekih po­ vreda i bolesti mozga; gotovo je redovito pojava poslije potresa mozga kao i kod tumora mozga. Nastaje naglo, iznenada i obično ujutro; nije ni u kakvoj vezi s uzimanjem hrane. To mogu biti pravi napadi praćeni glavoboljom, katkad zijevanjem i podrigivanjem. Čim povraćanje presta­ ne, osoba se osjeća sasvim normalno. Povraćanja bez mučnine mogu biti sasvim nedužna, na »živčanoj bazi«, često u mladih osoba, naročito žena. Javljaju se poslije jela, bez gubitka težine.

Povraćanje crnoga sadržaja koji liči na talog od crne kave
Krv koja se kratko vrijeme zadrži u želucu postaje crna; nastaje zbog toga što solna kiselina želučanoga soka pretvara crvenu boju krvi u crnu (hemoglobin prelazi u hematin). Krv iz želuca dijelom se odstranju­ je stolicom kao crna ili tzv. »katranasta stolica«; ako dođe do povraća­ nja, i probavljena se krv nađe u povraćenom sadržaju; crna boja sadrža­ ja uspoređuje se s izgledom sličnim talogu od crne kave.

Povraćanje novorođenčeta i dojenčeta
Neka djeca počinju povraćati ubrzo nakon toga što su se rodila. To je zapravo ispražnjavanje želuca u kojem se mogu naći veće količine pro-

gutane plodne vode, sluzi i krvi od rađanja. Takva povraćanja potpuno nestaju već u prvom tjednu života. Povraćanju novorođenčeta liječnik poklanja naročitu pažnju jer ne mora uvijek biti bezazleno. Učestalo povraćanje nakon poroda može biti znak povrede mozga nastale za vrijeme rađanja ili posljedica prirođenih grešaka jednjaka i želuca. Prilikom prvih obroka hrane primjećuju se cijeđenje mlijeka iz usta, bljuckanje hrane, podrigivanje i povraćanje; to još uvijek ne mora pred­ stavljati opasnost; često je posljedica nenaviknutosti djeteta na nov na­ čin prehrane. Grkljan i ždrijelo novorođenčeta tako su postavljeni da di­ jete može istovremeno disati i sisati. Sisanje mlijeka, gutanje i disanje ni­ su još potpuno usklađeni, pa dolazi do zagrcavanja. Neka djeca suviše pohlepno sišu mlijeko i pritom gutaju veće količi­ ne zraka, ili popiju previše mlijeka. Zbog toga se želudac suviše rastegne pa dolazi do povraćanja. Majka ne smije dopustiti da dijete posiše previ­ še mlijeka u jednom obroku; ako se dijete nagutalo zraka, valja omogu­ ćiti da zrak iziđe iz želuca. To se postiže tako da se dijete za vrijeme ili poslije obroka nekoliko puta postavi u uspravan položaj i lagano lupka po leđima. Bakterije često uzrokuju upale u probavnom sistemu djeteta, a sva­ ku imalo težu infekciju prati povraćanje. Malo dijete ne može ograničiti zarazu samo na jedan dio tijela. Zbog toga svaka zaraza, svaki jači pod­ ražaj izaziva reakciju cijeloga tijela. U dojenčeta povraćanje uzrokuju i sasvim bezazleni faktori. To mo­ že biti loša tehnika dojenja ili nepravilno hranjenje žličicom. Ako se sta­ vi preduboko u usnu šupljinu, žličica izaziva refleks povraćanja. Tako odrastao čovjek namjerno izaziva povraćanje nadraživanjem ždrijela prstom. Djeca mogu povraćati ako se s punim želucem, odmah poslije jela, podižu uvis ili se valjaju po krevetu. Zbog toga se s djetetom poslije jela ne igra.

Povraćanje starijega djeteta
Rastom djeteta povraćanje postaje sve rjeđe. Međutim, i kod starije djece javljaju se napadi povraćanja i mogu započeti već u drugoj godini života, pa povremeno traju do puberteta. Napada povraćanja može biti nekoliko u toku dana. Obično traju dan-dva, katkada i duže od sedam dana. Takva su djeca iscrpljena, blijeda, upalih obraza i žedna. Svaki pokušaj davanja tekućine na usta izaziva još jače povraćanje. Tegobe prestaju naglo, kao što su započele. Miris povraćenoga sadržaja podsje­ ća na miris kiselih jabuka zbog acetona (acetonemično povraćanje). Di­ jete se brzo oporavlja.

Takva povraćanja često su pretjerana reakcija organizma na glado­ vanje. Poznato je da se davanjem jako zašećerene tekućine, čim povraća­ nje počinje, mogu spriječiti dalji napadi. Preosjetljiva djeca ne smiju dugo gladovati; treba da dobiju više ob­ roka dnevno; hrana mora biti bogata ugljikohidratima valja davati što više zašećerenoga čaja. Poznato je da djeca često povraćaju kada imaju anginu, gripu, šarlah, veliki kašalj, zaraznu upalu želuca i crijeva. Povraćanje izazivaju i podražaji iz drugih dijelova probavnoga sustava, zatim osjetljivost na pojedinu vrstu hrane (alergija); tada može, ali ne mora, biti praćeno »flekovima« po tijelu svrbežom, otokom očiju. Povraćanje mogu izazvati duševna uzbuđenja, zatim strahovi: od zubara, putovanja, nepoznatih osoba koje djecu čuvaju; svađe i sukobi roditelja izazivaju povraćanje djeteta. Postoje jednokratna povraćanja zbog pretrpavanja želuca hranom prilikom proslava, povraćanja u toku vožnje, zbog nadraživanja ždrijela. Svako povraćanje, koje ubrzo ne prestaje, zahtijeva liječnički pre­ gled iz dva razloga: 1. Povraćanjem se gubi mnogo tekućine, a na to su djeca naročito osjet­ ljiva. 2. Povraćanje je jedan od prvih znakova ozbiljnih i teških bolesti. Na primjer: povraćanje može biti jedini znak upale slijepoga crije­ va, upale mozga i moždanih opni. Zbog toga roditelji ne smiju sami »po­ stavljati dijagnozu« bolesti i sami »liječiti« dugotrajna povraćanja. Tak­ vo dijete obavezno treba da pregleda liječnik. Roditelji moraju zapamtiti sve one podatke koji su potrebni liječniku: ima li povišenu temperaturu, glavobolju, neke druge bolove, proljev, zatvor stolice, je li povraćanje nastalo naglo ili je prethodila mučnina, je li eksplozivno, postoji li osjet­ ljivost na hranu, što je dijete jelo toga dana, u kojim količinama, kako je izgledao povraćeni sadržaj.

Povraćanje krvi
Krv u povraćenom sadržaju (hematemeza) može biti kao svježa, crvena, ili kao crni sadržaj koji podsjeća na talog od crne kave. Crvene, svježe krvi u povraćenom sadržaju bit će onda ako povra­ ćanje nastaje odmah poslije krvarenja, ili ako krv nije bila progutana, a potječe iz usne šupljine, ždrijela ili jednjaka. Krv koja se se izvjesno vri­ jeme sadrži u želucu postaje crna jer dolazi u dodir sa solnom kiselinom

želučanoga soka. Povraćanjem se nikada ne izbaci sva krv iz želuca, ne­ go se jedan dio poslije odstrani kao »katranasta stolica«. Često je teško dobiti podatke od bolesnika o tome da li je krv bila povraćena ili iskašljana. Krv koja se iskašljava, tj. dolazi iz pluća, uvijek je crvena i pjenušava, puna sitnih mjehurića zraka. Do zabune može do­ ći i onda kada krv, koja potječe iz nosa, ždrijela, zubi, bude progutana, a poslije se kao crni talog povrati. Poneki pacijenti namjerno gutaju krv da bi je »servirali« kao crni talog. Sličan sadržaj može nastati i od pijenja obojenih tekućina, crnoga vina, malinovog soka, nakon uzimanja tableta koje sadrže željezo ili biz­ mut (ulter tablete). Najčešći je uzrok krvarenja, pa prema tome i povraćanja krvi, čir na želucu i dvanaestercu. Smatra se da oko 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu otpada na čireve, a svega 10 posto na sve ostale uzroke. Krvarenja zbog čira može biti vrlo jako, tako da krv »nije imala vreme­ na« doći u dodir sa želučanim sokom, pa će u povraćenom sadržaju biti potpuno svježa. Zbog toga velikog gubitka krvi, na tijelu se pojavljuju znakovi iskrvarenja: bljedilo, hladan znoj, vrtoglavica. Krvarenje iz želu­ ca vrlo je rijetko povezano s puknućem čira, tj. perforacijom. Na drugom su mjestu krvarenja proširene vene na jednjaku; najčeš­ će su posljedica oštećenja (ciroze) jetre. Krvarenja su jaka, često pogi­ beljna i javljaju se obično u ljudi srednje dobi. Rak na želucu u svega je 3 posto uzrok povraćanju krvi; to je vrlo rijetko svježa krv; uglavnom je kao talog od crne kave. I sama sumnja da je riječ o krvi u povraćenom sadržaju zahtijeva hi­ tan liječnički pregled.

Povraćanje nakon uzimanja otrova
Kućanstvo je puno različitih kemikalija koje služe za pripremu hra­ ne i čišćenje. Mnoge su kemikalije više ili manje otrovne. Otrovna je za­ pravo svaka kemikalija, ovisno o količini koja je unijeta u tijelo. Najopasnije su kiseline i lužine. Natrijevu lužinu, »laugenstein«, danas su zamijenili moderni deterdženti. Ali u nekim kućama, naročito na selu, ima koncentrisane octene kiseline kojim se pripravlja ocat. I vrlo male količine kiselina i lužina izazivaju povraćanje; javlja se jaki bol u ustima i ždrijelu; u povraćenom sadržaju ima krvi. Povraćanje izaziva gutanje deterdženata i sapuna. Sapunica je po­ znati stari narodni lijek kojim se izaziva povraćanje. Povraćanje mogu izazvati i sredstva za uništavanje štetočina u ku­ ćanstvu i poljoprivredi, bez obzira jesu li ta sredstva progutana ili su u ti-

jelo unijeta preko kože ili dišnoga sustava. To su preparati DDT, lindan, nuvan, paration, malation, modra galica i si. (vidi: Otrovanja).

Povraćanje poslije uživanja alkohola
Pijenje alkoholnih pića jedan je od najčešćih uzroka povraćanja. U rjeđim slučajevima mučnina i povraćanje mogu nastupiti vrlo brzo na­ kon uzimanja žestokih pića. To se događa osobama koja nisu naviknute na alkohol, naročito kada piju na prazan želudac. Mučnina i povraćanje obično se javljaju tek drugi dan poslije opija­ nja. Povraćanje može biti tako jako i često da bolesnik ne može uzimati nikakvu hranu ni piće. Svaki zalogaj izazvat će još jače povraćanje. U povraćenom sadržaju ima žuči i manje količine krvi. Javljaju se i bolovi u trbuhu, naročito u predjelu žličice. Izbacuje se velika količina tekući­ ne. Nakon povraćanja stanje se kratkotrajno poboljša, da bi se nakon to­ ga povraćanje ponovilo. Zbog velikog gubitka tekućine, bolesnik ima jak osjećaj žeđi i suhoću u ustima. Povraćanje je posljedica nagle, akutne upale sluznice želuca koju izaziva alkohol (akutni alkoholni gastritis). Ne postoje djelotvorni lijekovi. Najbolji je lijek vrijeme: za dan-dva sta­ nje se smiruje. Ima i onih koji pokušavaju tegobe »presjeći jednim gemištom«, uzalud, razumije se. Ako se poslije povraćanja osjeća jako pečenje u ždrijelu, pomoć je čaša obične ili mineralne vode. Time se razrijedi, djelomično poništi, ne­ utralizira, solna kiselina u želučanom sadržaju, koja prilikom povraća­ nja nadražuje jednjak i ždrijelo. Liječnička je pomoć potrebna samo ako zbog velikoga gubitka te­ kućine mogu nastupiti ozbiljnije posljedice.

Povraćanje u trudnoći
U početku trudnoće povraća gotovo svaka druga žena. Povraćanje počinje u prvoj polovini trudnoće, najčešće potkraj prvoga mjeseca. Povraćanju prethodi mučnina. U nekih žena javlja se samo mučni­ na, a povraćanja nema ili je vrlo rijetko; povraća se obično ujutro, na prazan želudac; može se povraćati nekoliko puta dnevno, ali opće stanje trudnice ne mora biti poremećeno; poslije trećega mjeseca trudnoće po­ vraćanje prestaje samo od sebe. Neke trudnice povraćaju češće i jače, gube apetit i oslabe; tjelesna težina opada, javljaju se i mala povišenja temperature. U vrlo rijetkim

slučajevima povraćanje je tako jako da trudnica povraća više od 20 puta dnevno; ne može uzimati ni hranu ni tekućinu; koža postaje suha; ubrzo nastaju poremećaji zbog velikoga gubitka tekućine. Smatra se da je glavni uzrok povraćanja u ranoj trudnoći poremećenost autonomnoga (vegetativnog) živčevlja i prejaka osjetljivost centra za povraćanje u mozgu. Psihički faktori uzrokuju poremećenu ravnotežu živčanoga sustava. Povraćanje je češće u žena koje su inače »slabih živa­ ca«, u prvorotkinja (uzrok može biti prevelika čežnja za djetetom, strah za dijete, neželjeno dijete, sukobi u porodici). Nekada se zbog upornoga povraćanja morao izvršiti prekid trudno­ će. Današnje mogućnosti liječenja isključile su nasilni prekid trudnoće. Blaži slučajevi prolaze sami od sebe, često bez liječenja. U težim slu­ čajevima liječnik će dati sredstvo za smirenje i lijekove protiv povraća­ nja. Koji put je dovoljno da se trudnica pridržava određenoga načina prehrane. Trudnica treba da jede lako probavljivu hranu, češće i u ma­ njim obrocima. Važno je smiriti napetu situaciju u obitelji. Ako se una­ toč tim mjerama stanje ne poboljša, potrebno je bolničko liječenje. Često i promjena okoline djeluje povoljno.

Povraćanje u vožnji
Vožnja prevoznim sredstvom može izazvati mučninu i povraćanje, naročito osoba sa »slabim živcima«. Takav poremećaj nastaje kao po­ sljedica nepravilnoga gibanja tijela za vrijeme vožnje (naprijed, nazad, gore, dolje, u stranu), što dovodi do jakoga i nepravilnoga nadražaja or­ gana za ravnotežu, koji je smešten u unutarnjem uhu. Ovisno o vrsti prevoznoga sredstva, poremećaji se nazivaju: morska bolest, automobilska bolest, bolest jahanja, avionska bolest. Osim povra­ ćanja javlja se i pojačano lučenje sline, koža postaje blijeda, znojna, jav­ ljaju se vrtoglavica, mučnina i glavobolja. Može doći do potpunoga is­ crpljenja. Tada treba prekinuti vožnju. Osobe sklone takvim poremećajima treba da kreću na put odmorne. Prije putovanja ne smiju uzimati alkoholna pića, pušenje moraju smanji­ ti ili potpuno prekinuti. Valja uzeti male količine lako probavljive hrane. Oni koji znaju da ne podnose vožnju, prije putovanja uzimaju tabletu navisana, movibona, longifena. Lijek protiv povraćanja u vožnji može se dobiti bez liječničkoga recepta. Valja uzeti 1 do 2 tablete pola sata do je­ dan sat prije vožnje. U toku vožnje automobilom treba sjediti na prednje sjedalo i usmjeriti (fiksirati) pogledna jedan određeni predmet u daljini. Ako se pogledom prate predmeti uz cestu, koji »jure« pored nas, stanje će se pogoršati.

Povraćanje stolice
Stolica u povraćenom sadržaju ukazuje na teško i po život opasno stanje. Na punu ozbiljnost ukazuje i latinski naziv za to stanje: mizerere; dolazi do latinske riječi miserere mei, što znači: pomozi mi, smiluj mi se. Stolica u povraćenom sadržaju znači da je u želudac došao sadržaj debeloga crijeva u kojem se stolica stvara, oblikuje. Kada više ne može proći kroz debelo crijevo, crijevni sadržaj se sakuplja, često danima, da bi obratnim pokretima crijeva (antiperistaltikom) bio potisnut preko tankoga crijeva u želudac. Iz želuca smrdljiv sadržaj bude povraćanjem izbačen iz tijela. Stolica u povraćenom sadržaju javlja se kod stanja koje se u narodu naziva zapletaj crijeva. To znači da je debelo crijevo zatvoreno i da je kroz njega spriječen prolaz crijevnoga sadržaja. Uzroci takvih promjena u debelom crijevu najčešće su tumori, rjeđe strana tijela.

PREHLADA

U djetinjstvu nam ograničavaju mnoga zadovoljstva s jednom svrhom da se ne prehladimo, u starosti nas zatvaraju u sobe da se ne prehladi­ mo, čitav život nam prolazi u stalnoj bojazni od propuha, vlage, hladno­ će - da se ne prehladimo. A ipak smo svake godine prehlađeni nekoliko puta. Prehlada je vjerojatno najčešće upotrebljavani medicinski izraz u narodu; unatoč tome ljudima nije jasno da li je prehlada samo simptom bolesti ili je njen naziv. Ni o jednom medicinskom pojmu ne postoji toli­ ko različitih tumačenja i zabluda kao o prehladi. Uzrok seže u daleku prošlost, u vrijeme dok se još ništa nije znalo o uzrocima bolesti, dok su se bolesti objašnjavale lošim znakom, otrovnim isparivanjima iz zemlje, uzrocima i božjom kaznom. Neke su bolesti objašnjavane naglim djelo­ vanjem hladnoće na tijelo, što je i dovelo do upotrebe pojmova prehla­ da, nazeba, nahlada itd. U mnogim sredinama ta su se vjerovanja održa­ la do danas. U liječničkim ordinacijama gotovo se svakodnevno čuju »dijagnoze« kojima se brojni pacijenti obraćaju liječniku, npr. »Prehla­ dio sam jetru, bubrege, želudac, crijeva itd.« Danas liječnik prehladom naziva točno određenu bolest, vrstu zara­ ze gornjih dišnih putova; u mnogim je jezicima riječ studen, hladnoća, postale uobičajeni naziv za tu vrstu infekcije (cold - u engleskom; Erkaltung - u njemačkom: prehlada, nahlada, nazeb u nas). Prije prvoga svjetskog rata dokazano je da je uzročnik takve upale virus.To je potvrđeno brojnim pokusima; poznato je nekoliko desetaka različitih tipova virusa koji se svi nazivaju zajedničkim imenom nosni virusi (rinovirusi). Prema tome, liječnik pod dijagnozom prehlade razu­ mijeva isključivo virusima uzrokovanu zarazu koja zahvaća gornje dišne putove, najčešće sluznice nosa i ždrijela. Također je proučavana veza između hladnoće i prehlade. Veza po­ stoji; eksperimentalno je dokazana. Naglo izlaganje tijela hladnoći izazi­ va reflektorno stiskanje krvnih žila u sluznici nosa i ždrijela, što može dovesti do pada temperature i sluznici nosa za nekoliko stupnjeva Celzijusa. Time se znatno smanjuje otpornosti i uz prisutnost rinovirusa dola-

Oči posta­ ju crvene. Prehlada se smatra kapljičnom infekcijom. Budući da rinovirusi u tijelu ne stvaraju dugotrajnu otpor­ nost (imunost). da upotrebljava papirna­ te rupčiće za jednokratnu upotrebu. Ljudi koji izolirano žive u polarnim krajevima neprekidno izloženi djelovanju ni­ skih temperatura ne boluju od prehlada. bol u udovima. Ubrzo dolazi do kihanja i karakterističnoga iscjetka iz nosa. trećina koristi kap joda u čaši vode. upale može zahvatiti i dublje dijelove dišnih putova. Bolest obič­ no traje tjedan dana. Može se javiti umor. Većina pre­ hlađenih bolesnika ne traži liječničku pomoć. Zbog upale Eustahijeve tube. s osjećajem punoće i laganoga bola u ždrijelu. gdje mogu ostati neoštećeni čak nekoliko sati. Jedni se preznojavaju uz lipov čaj. kod glavobolje uzimat će . tj. rinovirusi budu izba­ čeni kašljem i kihanjem i na taj se način šire od bolesnoga na zdravog čovjeka. Opći poremećaji organizma nisu jače izraženi. Kada se prekine izolacija i do­ đu u kontakt s osobama koje boluju od prehlade ili kliconoše. dolazi do bolesti. Važno je znati da ne postoji mogućnost uzročnog liječenja. Važno je da se oboljela osoba ne rukuje. Znači da i prehladu možemo svrstati u bolest »prljavih ruku«. Zbog gubitka osjeta mirisa i okusa apetit je sma­ njen. bolest se pojavljuje. Zato se prehlada ne javlja u obliku velikih epidemija kao neke druge virusne bolesti (gripa). a ne džepne rupčiće koji su upravo »nabijeni« virusima i predstavljaju pravo rasadište bolesti. Razumljivo je da bez rinovirusa nema prehlade. koji su namjer­ no zaraženi. da često pere ruke. Novija su istraživanja pokazala da oko 40% osoba koje boluju od prehlade imaju virusa na svojim prstima.zi znatno lakše do infekcije nego u uvjetima kada tijelo nije bilo izlože­ no hladnoći. U svega 20% dobrovoljaca. može se oboljeti i nekoliko puta godišnje. drugi daju prednost čaju od bijeloga sljeza ili šipka. svaki svo­ jom već davno »prokušanom« metodom. četvrtini pomaže domaća rakija. Liječe se sami. Uz prirodne uvjete postotak je znatno ma­ nji. simptomatsko liječenje što znači da se daju lijekovi koji uklanjaju samo pojedine simptome. disanje kroz nos je otežano. tj. Smatra se da prosječno svaki čovjek barem dva puta godišnje oboli od prehlade. Širenje bolesti može se smanjiti tako da se osoba koja boluje od prehlade ne kreće u zatvorenim prostorima s mnogo ljudi. obično one koji su najjače izraženi. sluh je oslabljen. da bi poslije postao sluzav ili sluzavognojan. Postoji tzv. Bolest nije jako zarazna. pospanost. zasad nema lijek kojim se virusi u tijelu mogu uništiti. Bolest se javlja naglo. Neki »narodni li­ ječnici« preporučuje staru metodu udisaja dima koji nastaje paljenjem kore kruha na žeravici. U rjeđim slučajevima. koji put zbog jakoga otoka sluzni­ ce nosa onemogućeno. kanala koji spaja ždrijelo sa srednjim uhom. u osoba znatno smanjene ot­ pornosti. koji je u po­ četku vodenast. glavobolja.

one djeluju tako što stisnu krvne žile u sluznici nosa i privremeno smanje otok i iscjedak. inhalacija kamilice i slično. Jedan od najčešće upotrebljavanih lijekova jesu kapljice za nos. istraživanja za posljednja dva de­ setljeća opovrgla su Paulingove tvrdnje o velikoj korisnosti toga vitami­ na u liječenju prehlada. čime pogoršavaju stanje. a time i više hrane i zaštitnih tvari koje stvara organizam. Primjena antibiotika nije samo besmislena nego i štetna. Iako znamo da manjak vitamina C može dovesti do brojnih poremećaja u organizmu. dolazi do još jačeg otoka i oštećenja sluznice.se tablete protiv bola. kod jakoga iscjetka daju se lijekovi koji smanjuju izlučivanje. . Došlo je do prave vitaminomanije. Na jednom savjetovanju u farmakoterapiji zaključeno je da »sva sredstva koja dovode do stiskanja krvnih žila treba napustiti jer na upaljenoj sluznici uzrokuju više štete nego koristi«. Na tom se temelji povoljan učinak toploga čaja. Mnogi suviše često i nekontrolirano upotrebljavaju takva sredstva. ko­ je ljudi sami kupuju u ljekarnama. Antibiotici ne djeluju na rinoviruse. Mnogo su bolja ljekovita sredstva koja proširuju krvne žile u nosu i na taj način omogućuju veći dovod krvi. Vitamin C masovno se primjenjuje u sprečavanju i liječenju prehla­ de pošto je nobelovac Linus Pauling objavio knjigu »Vitamin C i prehla­ da«. kod kašlja sredstva za ublaživanje. To je bio pravi »boom« za proizvođače vitamina C.

U takvim stanjima skloni smo pre­ tjerivanju. a mi ga krivo tumačimo. Priče o duhovima u kući počivaju na tak­ vim vidnim ili slušnim doživljajima. onda je jasno da svatko doživljava po­ jedinu situaciju na svoj način. osjeta opipa i mirisa ništa ne bi mogao reći svojoj okolini. naprotiv. Postoje duševne bolesti kod kojih takve iluzije igraju značajnu ulo­ gu. panj može izgledati kao čovjek.. a ruke opipale. što su uši čule. U našem narodu često se govori o priviđenju. važnijim zbivanjima u društvu. »U strahu su velike oči«. odricati pravilno tumačenje doživljaja. drugi drugu pojedinost. ali ti podraža­ ji toliko se pojačavaju i mijenjaju da ih krivo tumači. npr. Ako se uplašimo ili smo uzbuđeni. mislit će da ga je netko napao. vida. u šumi susreli čovjeka. prolaznik će biti uvjeren da se s nekim mimoilazi. O iluzijama se govori ako postoji vanjski podra­ žaj na naše osjetne organe. U višim područjima duševnoga života krivo ih tumači­ mo jer ih nismo sasvim jasno doživjeli.. Osjetila su primila poruke koje nisu dovoljno jasne. Njegova os­ jetila primaju iste podražaje kao i osjetila zdrava čovjeka. zbog toga i dolazi do mnogih greša­ ka. U sumraku. ako ga dirnemo. orao i galeb bolji vid. Događa se da preko osjetila ne dobivamo stvarnu sliku o stanjima oko nas. Razlika između zdravoga i bolesnoga upravo je u tome što će zdrava osoba prihvatiti stvarne razloge koji su doveli do nesporazuma. ponekad o događaji­ ma koji se nisu odigrali. a zvukove koji dopiru s ulice čuje kao jato komaraca. jedan je zapazio jednu. na sudu svjedoci se često razilaze u opisivanju događaja. Ia­ ko svjedok želi govoriti istinu. krivo procjenjujemo ono što su naše oči vidjele. bit ćemo uvjereni da smo. Pucketanje suhih parketa u susjednoj sobi tumači se kao da netko hoda. Naša osjetila nisu savršena. a bolesnik će. Čov­ jek bez sluha. u šumi. . Npr.PRIVIĐANJE Samo ono što osjetimo pruža nam sliku o svijetu koji nas okružuje. Pas ima bolji njuh. i pozdravit će ga. Ako se tome pridruže još i osjećaji i druge duševne pojave. U delirijumu alkoholičar mrlju na zidu pretvara u muhu ili žohara. Riječ je o događajima iz osobnog života. glasi poslovica. nabor na pokrivaču u zmiju.' on je ipak sklon da sve što doživi protu­ mači na svoj način.

potok. netko im govori iako su sami u sobi. Najprije prestaje razgovarati s tim čovjekom. riječima ili fizički napadne susjeda. osjete miris ili smrad koji ne postoji. Tko ne po­ znaje misli takvoga bolesnika smatrat će da je ispad besmislen. zato smišlja obranu. jezerce. a govorimo o njima i onda kada netko maštovito i živo predviđa izvršenje pothvata ili zadatka. a u stvarnosti se to uopće nije dogodilo. To se događa prilikom jake iscrpljenosti kad netko svim svojim psihič­ kim silama nastoji doživjeti ono što želi. Ni­ kakvu kritiku ne priznaje. To je naročito burno u djece. Poznato je da su poneki od tih zanesenih ljudi doista imali dar odličnoga zapažanja. Poznata je tzv. Njemu se ukazuje prizor iz priče. normal­ no začinjena hrana djeluje bljutavo. Čini im se da će odmah doći do oaze. Djelomično rasuđuje kao normalan čov­ jek. iz vjerskih ili drugih sadržaja. ili vide nešto što drugi poriču. njima se bavi posebna nauka parapsihologija. postaje uvje­ ren da mu susjed doista želi zlo. Bolesnik vjeruje u ono što je osjetio kao u stvarnost i pokuša­ va protumačiti što se dogodilo. ili osjećaju da ih nešto do­ diruje. . ili ima čudan okus. posljednjim snagama požure. Poznato je da bolesnik u visokoj temperaturi doživljava iluzije i halucinacije. on će svaku stvarnu riječ ili bilo kakvu gestu procjenjivati na osnovu govora koji je halucinirao. Ali bo­ lesnik je razvio posve drugu sliku stvarnosti i njegova je agresivnost za­ pravo obrana od umišljenoga napada drugih. Na osnovi tako iskrivljenih i nestvarnih doživljaja razvija se dušev­ na bolest. a točna proročanstva pamte. Slično se događa i normalnim ljudima. Može se dogo­ diti da »iz čistog mira«. Ako su halucinacije uzele maha. izbjegava ga i promatra njegovo ponašanje. Takve osobe nešto vide. osjete miris. Halucinacije su najčešće bolesna pojava. ali samo u iznimnim okol­ nostima. Vizije se mogu odnositi na prošle ili buduće događaje. Njihove se greške za­ boravljaju. Duševni bolesnici često doživljavaju osjete koji ih zbunjuju: čuju glasove. iako ničega nema. Svaki narod imao je svoje vizionare i proroke. a to je bila i osobina mnogih učenjaka i pronalaza­ ča. Priviđenja ove vrste mogu se javljati trajno ili povremeno. Vizije su priviđenja koja pojedinac doživljava toliko živo da se od­ jednom nađe u posebnom svijetu. Takve osobe ne možemo razuvjeriti. Učini li mu se da čuje glas svog susjeda koji mu prijeti. ili ima osjećaj da prisustvuje nekom događaju. Pod utjecajem želje i mašte vidi i čuje vile. okus ili dodir. To su umišljaji. Danas još uvijek ne možemo objasniti sve takve pojave.Halucinacije su priviđenja koja nemaju nikakve veze s podražajima koje su uhvatili naši osjetni organi. čuju. a svega toga odjednom nestane. razgovara sa svecima. »fata morgana«: iscrpljeni i žedni putnici u pus­ tinji odjednom vide palmu.

krupa. proljevom se može nazvati samo jedna tekuća ili polutekuca stolica dnevno. To zna­ či : kada bismo iz tijela uzeli jedan odsječak crijeva i stavili ga u posudu vode s nešto malo kuhinjske soli. Za neke ljude pro­ ljev je samo »prehlada«. srećka. različite i duboko ukorijenjene u svi­ jesti ljudi da predstavljaju problem za medicinsko liječenje. za­ tim da li je proljev svaka vodenasta stolica. blijanje. U stijenci crijeva na­ lazi se splet živaca koji su odgovorni za samostalan rad crijeva. tada bi se u toj tekućini crijevo još jed­ no vrijeme gibalo bez obzira što je lišeno svake veze s organizmom. Postoje različita shvaćanja. Pre­ ma tome. a to će biti podražaj za sporije kretanje kako bi se sva hrana mogla raz- . o to­ me što treba nazvati proljevom. često i među školovanim ljudima. Liječnik je koji puti danas nemoćan u borbi protiv predrasuda. Proljev (dijareja) naziva se napoljica. potreb­ no je znati kako rade crijeva. Da bi se mogli shvatiti međusobno različiti uzroci proljeva. ili je bitan broj stolica u toku dana? Proljev je suviše tekuća. driskavica. opći poremećaji u tijelu. Na primjer: veća količina hrane dovest će do rastezanja tankoga crijeva. vodenasta. otvor. dok ni nekoliko stolica dnevno nisu proljev ako su te stolice normalne čvrstoće (konzistencije). driska. Crijeva se mogu samostalno gibati. Za mnoge ljude proljev je samo način na koji se »tijelo čisti«. U skladu s takvim shvaćanjem pogrešno je bilo kakvim lijekovima prekida­ ti to »čišćenje«. Takve osobe obraćaju se liječniku tek onda kada ih nji­ hovo »samočišćenje organizma« onesposobi za rad.PROLJEV Rijetko koji simptom bolesti ima u narodu toliko različitih naziva kao proljev. neformirana stolica koja nastaje zbog brzoga ispražnjivanja sadržaja crijeva. dok ga drugi povezuju s uzimanjem pokvarene hrane. Pučka tumačenja i krive predodžbe o uzrocima nastanka proljeva toliko su brojne. Uzroci proljeva mogu biti različiti: promjene i poremećaji u crijevi­ ma. pokretati. da li samo više od 3 stolice dnevno. podražaj za pokretanje crijeva može potjecati iz samih crijeva.

Proljev može trajati mjesecima i godinama. Akutan. nagao proljev Potpuno neopasni i bezazleni uzroci mogu uzrokovati pojavu neko­ liko proljevastih stolica. potrebno je 1 do 3 dana da progutana hrana prođe čitav probavni sustav i da se kao neprobarljivi ostatak. Razumljivo je da zbog nekoliko proljevastih stolica ne treba juriti liječniku. simpatikusa i parasimpatikusa. Centar autonomnoga živčanog sustava nalazi se u mozgu i povezan je brojnim živčanim niti­ ma ne samo s ostalim dijelovima mozga nego i s ostalim organima u tije­ lu. . može biti nadraženo samo tanko i debelo crijevo. a proljev pre­ stane nakon dijete od lagane i lako probarljive hrane. flekovima po koži. nastaje proljev. hrana u kojoj ima mnogo tvari što djeluju nadražujuće. tj. tankoga i debelog crijeva. biti praćeni i drugim alergičnim smetnjama: svrbežom. U takvim slučajevima govori se o dugotrajnom ili kroničnom proljevu. tada je posljedica ubrzanoga rada želuca. grčevima u tr­ buhu. To su tzv. alergični proljevi. odstrani iz tijela. taj samostalni rad crijeva ipak je ograničen. U većini slučajeva praćen je povišenom tjelesnom temperaturom. Sada će biti razumljivo zašto proljev može izazvati duševno uzbuđe­ nje ili bolesne promjene u žlijezdama tijela. Kada je prolaženje hrane crijevom ubrzano do te mjere da se ne može stvoriti normalna stolica. otokom kože i sluznica. Na crijeva djeluju i živci autonomnoga živčanog sustava. živčevlje koje radi ne­ zavisno od čovjekove volje. glavoboljom. promjenama na koži. Nagao proljev može se javiti i kao posljedica preosjetljivosti crijeva na pojedinu vrstu hrane. No. Proljev može nastati zbog toga što je nadražen čitav probavni sus­ tav. Proljev se može javiti naglo. Uzrok može biti i teško probavljiva hrana. Osjetljive osobe redovito dobiju proljev nakon uzimanja određene vrste hrane. može ubrzati ili usporiti crijevno gibanje. akutno. to mogu biti preobilni obroci. jako kisela i ljuta hrana. Međutim. npr. mučninom.graditi. Brzina prolaza hrane kroz crijeva normalno je takva da omogući razgradnju hrane i upijanje hranjivih tvari u krv. ali ne moraju. jako masna hrana. ili može doći do proljeva samo zbog ubrzanoga rada debeloga crijeva. Nadražaj tih živaca. Način prehrane. povraćanjem. nezrelo voće. Opće sta­ nje organizma uglavnom nije promijenjeno i poremećeno. kao izmet. Kemijski podražaji mogu znatno ubrzati te valovite crijevne po­ krete. mogu. gubitkom apetita. i prestati nakon nekoliko da­ na. hrana s mnogo šećera. kao što je sirovo povrće. Ovisno o vrsti hrane. nagle promjene u prehrani i vrsta hrane česti su uzroci proljeva.

kolera. takve bakterije stvaraju vrlo jak otrov koji je otporan na visoke i niske temperature. nuvan. Neke bakteri­ je. Najčešći su uzrok crijevne zaraze (infekcije). lijekovi ako se uzmu u prevelikim dozama. kao kapljice za srce. dizenterija. Mnoge bakterije i vi­ rusi ulaze u tijelo preko usta i dolaze u crijevo. a nakon toga uzeti lako probavljivu hranu u manjim i češćim obrocima: . medu kojima je najpoznatiji zlatni stafilokok. To mogu biti otrovne kapljice za oči koje upotrebljavaju osobe s visokim očnim tlakom. naročito na mljevenom mesu. Postupak prilikom akutnoga trovanja hranom Često je dovoljno dan-dva pripaziti na način prehrane. jajima. u grlu i nosu. toksinima. preparati željeza. pilokarpin kapi. Otrovi mogu izazvati jake proljeve. Uzročnici tih bolesti mogu pri­ jeći na čovjeka i putem hrane životinjskog porijekla: mesom. mlijekom. Koža bolesnika postane blijeda i orošena hladnim znojem. grčevi u trbuhu i jak proljev. nego nji­ hovim otrovima. Poznati su proljevi đaka i studenata prije ispita. Ubrzo na­ kon uzimanja takve hrane javlja se mučnina. Razmnažajući se. paration. gdje se razmnažaju. U hranu dolazi iz gnojnih žarišta na koži. i proljev će ubrzo prestati. I lijekovi izazivaju proljeve na taj način što ubrzavaju rad crijeva. Toj grupi crijevnih zaraza pripadaju bolesti koje se na čovjeka prenose sa životinja njiho­ vim izlučivanjima. Naročito jak osjećaj straha izaziva nagao proljev koji se ne može kontrolirati. Kuhanjem ili dubokim zamrzavanjem uništit ćemo bakterije. proljev je najočitiji znak crijevnih za­ raza. bilo preko usta. Najteži oblici trovanja hranom (aimentarna intoksikacija) nisu uzrokovani samim bakterijama. izmetom i mokraćom. uz opće loše osjećanje. Uz bol u trbuhu. I drugi otrovi izazivaju proljeve bez obzira na koji su način ušli u tijelo. na pogodnoj se tempe­ raturi brzo razmnožavaju na hrani. ni miris. vo­ dom i prstima ponovo se prenose na zdravu osobu (griža. krum­ piru. tjelesna temperatura pada. kože ili udisajem: živa. Koji put je potrebno izostaviti dva-tri obroka hrane. Uzročnici se stolicom izlučuju iz crijeva. alko­ hol. A taj otrov ne mijenja ni boju. a zagađenom hranom. katkad i povraćanje. najčešće u ljetnim mjesecima. ali ne i njihov otrov u hrani. digitalis. ni okus hrane. u masi za sladoled. To su vrlo često sredstva koja služe za uništavanje nametnika u poljoprivredi i kućanstvu: malation. kolačima s kremom. zatim lijekovi za uništavanje glista i crva u crijevima. Te bakterije najčešće uzrokuju bolesti za koje se obično kaže da su nastale »otrovanom hranom«. povraćanje. fosfor. virusne upale tankoga crijeva). trbušni tifus.Nagao proljev može se javiti i nakon jačega duševnog uzbuđenja.

tada se izmjenjuje kronični zatvor stolice s kroničnim proljevom. Manjak želučanoga soka. parazita. dođu u crijeva i izazovu upalu. Ne treba uzimati. Ako je proljev praćen povišenom tjelesnom temperaturom. prođu želudac. . na nagovor susjeda. žuči i so­ ka gušterače (zbog poremećene razgradnje masti i škroba). Dugotrajan. koje bi bile uništene. Osim laboratorijskoga pre­ gleda stolice potreban je rendgenski pregled želuca i crijeva. npr. kroničan proljev Da bi ustanovio uzrok dugotrajnoga. tj. tada je liječnički pregled prijeko potreban. na »živčanoj bazi«. ili one koje u želucu nemaju dovoljno solne kiseline. liječnik će najprije pregledati stolicu. ostataka neprobavljene hrane. već kod prvih znakova boles­ ti valja izazvati povraćanje kako bi se otrovani sadržaj što prije izbacio iz tijela. Proljev može nastati i zbog poremećaja u radu žlijezda u unutraš­ njosti tijela koje svoje sokove puštaju direktno u krv (endokrine žlijez­ de). Proljeve može izazvati i manjak drugih probavnih sokova. lijekove. pire krumpir. gnoja. Za to vrijeme valja uzimati dovoljno teku­ ćine. Djelomično zatvaranje crijeva može biti izazvano stranim tijelom u crijevima. krvi. Zbog manjka vitamina iz grupe B nastaje bolest pelagra. Liječnika zanima ima li u stolici sluzi. nego i u drugim organima: želucu. Lijekove može propisati sa­ mo liječnik. Uzroci kroničnoga proljeva mogu biti brojni i različiti. npr. solne kiseline uzrokuje proljev time što nedovoljno probavljena hrana iz želuca dolazi u crijeva pa ih jako nadraži. ali bez šećera: čaj sa saharinom. mnoge bakterije. Zbog oslabljenoga rada srca dolazi do otežane cirkulacije krvi u ve­ nama. količina stolice je mala. Uzrok pro­ ljeva ne mora uvijek biti u crijevima. povra­ ćanjem. običnu vodu. stolica je tekuća. stiskanjem crijeva zbog ožiljaka poslije upala ili operacija u trbušnoj šupljini. tumorima. antibiotike. Proljev nastaje i kada je otežano prolaženje crijevnoga sadržaja kroz crijeva.prežganu juhu. što izaziva proljev. Ako se posumnja na trovanje hranom. ili pregled debeloga crijeva s pomoću posebnoga instrumenta (rektoskopija). srcu. kod bolesti štitne žlijezde (tireotoksikoza) i nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). Od kroničnog proljeva vrlo često pate osobe kojima je zbog bolesti od­ stranjen želudac. Zbog manjka kiseline. Svako trovanje hranom zahtijeva bolničko liječenje. grčevima u trbuhu ili nekim drugim znakom. i time do slabije opskrbe crijeva kisikom. Povraćanje se može izazvati nadraživanjem mekoga nepca prstom. žlijezdama. kroničnog proljeva. »prirodnu zaštitnu barijeru«.

Tri četvrti­ ne svih tumora debeloga crijeva nalaze se u dosegu rektoskopa Postoje i nervozni ili neurogeni proljevi. .s mnogo sluzi. a broj stolica može doseći i 20 dnevno. naponima. Du­ gotrajne proljevaste stolice. slabokrvnošću. laganim bolovima u trbuhu. što može izazvati pojačano lučenje sluzi u debelom crijevu. Uzroci mogu biti osjećaji neugode. Krv može biti ispremiješana sa stolicom kao veći ili ma­ nji ugrušak. zatim nastaje poboljša­ nje. mogu biti izazva­ ne rakom debeloga crijeva. Centar autonomnoga živčanoga sustava. ako sadrže krv. sluz i gnoj. jutarnji proljevi. vrijedovima. koji upravlja radom crijeva. U najtežim slučajevima. rijetkom bolešću nepoznata uzroka. straha. Bolest je dugogodišnja i često praćena smetnjama: promenljivim temperaturama. javljaju se tzv. oštećenje zahvaća velike površine sluznice. koji je jedan od najčešćih tumora ljudskoga tijela. takvi bolesnici mogu jesti svaku hranu bez ikakvih posljedica. Pregled završnoga dijela debelog crijeva pomoću posebnoga aparata rektoskopa važna je pretraga kojom se otkriva rak debeloga crijeva. Koji put je krvarenje jedi­ ni znak bolesti. živaca koji ub­ rzavaju rad crijeva. u uskoj je vezi s onim dijelovima mozga u kojima čovjek doživljava svoje osjećaje (emocije). Proljev može biti praćen grčevima u tr­ buhu. Kada nemaju proljeva. bijesa. Napadi »nervoznih proljeva« mogu se javljati povremeno s kra­ ćim ili dužim stankama. slično čiru na želucu. Kroničan proljev može biti izazvan ulceroznim kolitisom. sluz. katkad i gnoj. bola. Napadi proljeva traju 10 do 12 dana. Zbog toga jak psihički nadražaj dovodi do prenadraženosti parasimpatikusa. U stolici se vidi krv. To je upala sluznice debeloga crijeva praćena sitnim oštećenjima. koji put ima i gnoja. na sluznici. tj.

bol u zglobovima. Tuberkuloza crijeva izaziva sluzavo-krvave proljeve i obično je ud­ ružena s plućnom tuberkulozom. dotle se u kravljem mlijeku zbog nehigijenskih navika. žučnoga mjehura. gušte­ rače. mora se prilagoditi uzrastu i težini dojenčeta. To su grizlice na de­ belom crijevu. Koji put pod­ sjeća na dizenteriju. Dok je majčino sterilno. čak s nešto sluzi. nakon čega nastaje zatvor stolice nekoliko dana. može se javiti nekoliko proljevastih stolica zelenkaste boje. Proljev nemaju djeca koja se hrane isključivo majčinim mlijekom. Valja uzeti u obzir da je kravlje mlijeko vrlo često zagađeno. dobro jede i napreduje na težini. tj. majčino je mlijeko najbolja prirodna hrana. Hranjenje kravljim mlijekom često izaziva proljeve naročito ako mlijeko nije dobro pripremljeno. razrijeđeno prema dobi i uzrastu. Ali ako takvo dijete ne pokazuje druge znake bolesti. Proljev traje nekoli­ ko dana. To se postiže razređivanjem kravljega mlijeka ili upotrebom gotovih tvorničkih prepa­ rata u kojima sastav hrane odgovara svojstvima majčina mlijeka (bebiron. prenosi od a bolesnoga na zdravog čovjeka. Već sam naziv dojenčeta uka­ zuje na to da je način prehrane vezan isključivo na sisanje mlijeka. laktacit. Umjetna ishrana dojenčeta mlijekom. pa se u stolici osim sluz i nalazi i krv. u njemu nema bakterija. Na to je naročito osjetljivo dojenče u prva tri mjeseca života. Doduše. Zbog bjelančevina. Zbog toga sustava. Proljevi mo­ gu nastati i zbog prekomjernoga hranjenja. ne treba preduzimati liječenje. kravlje je mlijeko mnogo teže probavljivo te se u crijevima ponaša kao »strano tijelo«. koja se poput drugih crijevnih zaraza. osnovni su uzroci poremećaja. mogu se javiti i drugi znaci bolesti: umor. Proljev dobija i malo dijete koje naglo prelazi s prehrane majčinim mlijekom na kravlje mlijeko. Uz­ ročnik je parazit (entameba histolitika). Proljev dojenčeta Probavni sustav dojenčeta vrlo je osjetljiv zbog toga što probavni organi nisu još potpuno »sazreli«. Želudac i crijeva dojenčeta osposob­ ljeni su za probavu samo majčina mlijeka. potpuno kriva shvaćanja o nači­ nu prehrane maloga djeteta. I mnoge druge upale u crijevima izazi­ vaju kronične proljeve: upala slijepoga crijeva. povećana temperatura. ili mlječnim prerađevinama drugih sisara. laktovit). neredovitih i prečestih obro- . Smatra se da je psihički faktor (emocionalni stres) važan uzrok ove bolesti. Danas 20 posto svih ljudi na svijetu boluje od te bolesti.živčanom razdražljivošću. Sluzavo-krvavi proljevi prate i bolest koja se zove amebijaza. predrasude.

Jak i dugotrajan proljev velika je opasnost za dojenče. Izostane li hitna liječnička intervencija. Najglavniji je uzrok zaraza (infekcija). ali bakterije mogu doći u crijeva i sisanjem nečistih prstiju i dude varalice. gubi se i mnogo važnih mine­ rala. suviše vrućega ili suviše hladnog jela. dati uputstva za prehranu. do stanja šoka. zbog nagloga prelaza na um­ jetnu prehranu. doći će do teškoga općeg pore­ mećaja. obavezno zahtijeva liječ­ nički pregled. na taj način unijet će u crijeva brojne bakte­ rije i njihove otrove. ubrzo će doći do gubitka svijesti i smrti. . Liječnik će odrediti lijekove. Potraje li takvo stanje duže vrijeme. naročito s povraćanjem. Dijete se zarazi bakterijama preko zagađenoga mlijeka. gnoj će kroz tu cijev dolaziti u ždrijelo i dijete će ga gutati. Malo dijete ima vrlo široku cijev koja spaja ždrijelo sa srednjim uhom. dolazi do velikoga gubitka tekućine. Liječenje dječjega proljeva Svaki jači proljev. Ako dođe do upale srednjeg uha. koja se znat­ no povećava ako je proljev praćen povraćanjem i povišenom temperatu­ rom.ka. ili će dijete uputiti u bolnicu.

5 dl na kg tjelesne te­ žine. Poslije se obično prelazi na rogačevu juhu i juhu od mrkve. Način na koji se takva hrana priprema opisan je na paketiću rogačeva brašna. kakao na vodi. Prve i osnovne mjere poduzima majka. prežgana juha. dodaje obrano mlijeko. ili gotovi preparati. Uz čaj se može dati i slana prokuhana voda ( 1 žličica soli na pola litre vode). Poslije se. najbolje ruski ili lipov čaj. prema uputi liječnika. Starijem djetetu daje se i sluz od riže (20 do 30 grama po obroku).Prije dolaska liječnika dijete se ne smije hraniti. bez šećera. Za 24 sata dijete može popiti tekućine u količini od 1. Davati se može sa­ mo tekućina. ili sa saharinom. ribane jabuke. .

III. . .domaći rezanci ili krpice na ulju.DIJETA KOD PROLJEVA Dijeta kod akutnih proljeva školske djece I. i) .banane.kuhana riža na vodi.bijela kava (žitna). . .keksi sa nadjevom. . . .kakao na dvotrećinskom mlijeku.kuhana.svježi kravlji sir bez vrhnja.ribane jabuke. i) . kosana teletina ili piletina. . stupanj: (kao II stupanj. .pire od jabuka bez šećera. stupanj: (kao I stupanj.dvopek.čokolada za kuhanje.mekano ili tvrdo kuhana jaja. .juha od mrkvice s krupicom. stupanj: (kao III stupanj. . stupanj: . II. i) .rižina sluz sa saharinom. . . IV. . .riža na dvotrećinskom mlijeku s čokoladom za kuhanje.pasirana mrkvica.prežgana juha bez masnoće. .bobi štapići. . keksi bez nadjeva.juha od mrkvice.

III.pirjana riža i krupica.tvrdo kuhana jaja.bijela kava i kakao sa saharinom. stupanj: (sve što je uključeno u II stupanj. . teletina i bijela riba.čokolada za kuhanje. .juha od kosti sa zakuhima. i) . . .prepečeni bijeli kruh ili dvopek. . krpice i mlinci. slana.teleći i pileći rižoto. nabujak od dvopeka s jabukama.- jogurt.kuhana piletina.pirjana piletina i teletina.salata od mrkvice. . i) .biskvit. . pire i kompot sa saharinom.svježi kravlji sir bez vrhnja.ruski čaj ili čaj od šipka sa saharinom ili limunom. .rižina sluz. . pasirana variva: mrkvica. Dijeta kod akutnih proljeva I. . i) . pečene jabuke. .kuhani štrukli sa sirom. .palačinke sa sirom. savijača sa sirom. okruglice od sira. cvjetača.banane. stupanj: (sve što je uključeno u I stupanj. IV. okruglice od sira.juha od mrkvice. . .kosani odrezak bez začina. . pirjana mrkvica. . nabujak od riže. grašak. nemasna.pileći i teleći ujušak.prežgana juha bez masnoća.pirjana mrkvica. II. . stupanj: . . . . .domaći rezanci. teleća ili pileća nezamašćena juha s tjesteninom ili žljičnjacima. stupanj: (sve što je u III stupnju. vanili puding na dvotrećinskom mlijeku.tijesto industrijske proizvodnje.

a pri tom tako podešena da ne preopterećuje probavne organe.obroci moraju biti topli i svježe priređeni. .svježi kravlji sir s malo kiseloga vrhnja. ne smije se jesti konzervirana hrana (kompoti. slani krumpir. i) .salata od mrkvice.keksi »albert« ili »petit beurre«.jesti valja uvijek polako. Dijetalna ishrana ne znači oskudnu ili nedos­ tatnu ishranu. tankoga i debelog crijeva. . .Hranu valja uzimati u manjim količinama u više dnevnih obroka. pa im se preporučuje ishrana prema slijedećim uputama: . Dijetalna ishrana osobito je važna za bolesnike koji boluju od upale želuca.. Valja paziti da ishrana bude raznolika i kalorički vrijedna i izbjega­ vati uzimanje veće količine tekućine za vrijeme jela te biljnu hranu koja sadrži celulozu. . mesne konzerve. Ispravna dijetalna ishrana pridonosi otklanjanju mnogih tegoba te omogućuje brže i potpu­ nije izlječenje.štetna su suviše vruća. .najbolje je da svaki bolesnik sam izabere najpogodniju vrstu na­ vedene hrane. . . .miješano pasirano povrće.umak od rajčice. V. Općenito. Pojedini obroci ne smiju biti preveliki da ne preopterete probavni trakt. kiselo mlijeko ili jogurt. cikla. okruglice od kruha ili žemlje. Dijeta kod kroničnoga proljeva Dijetalna ishrana sastavni je dio liječenja bolesnika koji boluju od bolesti probavnih organa. . . .špinat ili pasirana blitva. povrće). bez žurbe.okruglice od riže. suviše hladna i suviše začinjena jela. .jutarnji obroci moraju biti obilniji i kalorički vredniji od večer­ njih obroka.topljeni sir.kakao i kava sa mlijekom i šećerom. stupanj: (sve što je u IV stupnju. a svaku hranu dobro sažvakati. nego takvu ishranu koja je kalorički vrijedna. .

janjetina. 2. morska kuhana riba (bijela). nezašećereni kompot od jabuka. rajčica (pasirana). čaj s nešto mlijeka. nemasni trapist. vrlo male količine naravnoga vina s vodom. 6. češnjak. N a p i c i : voćni sokovi. P o v r ć e : krumpir kuhan u slanoj vodi s peršunom. suviše masna jela. potpu­ no svježe kajsije i breskve. mošt). J u h e : prežgana juha. jaki začini. masnoća u manjim količi­ nama. kašice od krupice. . blitva (manje količi­ ne). svježi kravlji sir. nemasna juha od telećega. limunada. jagode bez šećera. M e s o i bjelančevinaste namirnice: teletina. palačinke s nemasnim sirom. kuhano ili ukiseljeno. travnički i paški sir. luk. biskvit. »petit-beurre«). pečene jabuke i pasirane banane. makaroni. kakao na vodi. drobljenac. jogurt. Zabranjena jela i pića Zelje svježe. slani keksi. dvopek. mesne prerađevine. puding od škroba. riže. mlada govedina. suhi i oštri sirevi. alkoholna pića i ona koja iza­ zivaju vrenje (pivo. mahunarke. kelj. konzervirana i sušena mesa. borovnice. T j e s t e n i n e : bijeli kruh (ne svježi). bademi. krastavci. pasirana mrkvica. špageti. juha od rajčice. 4. keksi (»albert«. jabuke. praška šunka. jetra i mozak. salata. svježi i kiseli. zelena salata i kisela paprika. krupice. 5. jaja. 3. puding od škroba. sok od rajčice. pecivo. radič. omleti. riže. V o ć e : uzimati u manjim količinama naranče. krupice i tjestenine.1. K o l a č i : drobljenac. ulje bez zaprške. 7. goveđeg ili živadskog mesa. mlada ovčetina. piletina. kuhani špinat (lešo). nemas­ no meso purana (bijelo meso). oranžada. 8. okruglice od sira. plućica. nemasno kokošje meso. nemasno kiselo mlijeko. riža. crna kava. proku­ lica. mrkvice i špinata s ma­ njom količinom zakuhanoga jajeta. poriluk. orasi. čajevi (blagi kineski). sirovo zeleno povrće. riblja juha. goveđii tele­ ći nesušeni jezik. Salamurena. bijela kava. Z a č i n i : maslac.

mišići grkljana zatvaraju i otvaraju ulaz u dušnik. Glasnice su nabori sluznice razapeti između hrskavice grkljana. postaje izgovoren glas. nastaje zbog promjene na glasnicama. puhači stakla. dužim govorom. jakosti i boje. vi­ še ili manje. omogućujući ulazak zraka u pluća. prema potrebi. Dugotrajnim kroničnim promjenama naročito su izložene osobe određenih profesija: pjevači. hladnim ili pregrijanim prostorijama. glasa.PROMUKLOST Promuklost (disfonija) najčešća je smetnja glasa koja se očituje u pro­ mjeni visine. boravkom u vlažnoj i hladnoj klimi. Poznata je promuklost kroničnih alkoholičara. pa se javlja promuklost. Grkljan leži u prednjem. čime spreča­ vaju ulazak hrane ili nekoga drugog stranog tijela u dušnik. ili nadražio pretjeranim pušenjem. Pijenje žestokih pića također oštećuje glasnice. nosa i mekoga nepca. Stezanjem i opuštanjem. pjevanjem. mogu nastati na živčanoj bazi. uz pomoć usana. boravkom u zadimljenim. Promjene glasa. te su osim dišne funkcije dobili i govornu. radnici koji rade u atmosferi u kojoj ima mineralne ili metalne prašine. Osnovna zadaća mišića grkljan? je disajna. Grkljan je vrlo osjetljiv i nema čovjeka koji nije promukao zbog toga što je glasnice suviše opteretio vikanjem. jetkih plinova itd. Zdravstve­ no stanje grkljana u najužoj je vezi s radnom okolinom i životnim navi­ kama. štetnim tvarima koje zrakom ulaze u dišne putove i pluća. Mišići grkljana. mijenjajući ujedno njihovu napetost i tvrdoću. Grkljan je »vratar« dišnoga sustava i prvi dolazi u dodir sa svim. grlo može mijenjati ne samo jačinu i visinu zvuka nego i njegovu boju. Mišići grkljana postepeno su se razvili u izvođače zvuka. gornjem dijelu vrata i građen je od hrskavice te više skupina mišića pokrivenih sluznicom. primiču ili odmiču glasiljke prema sredini. . Nakon uzrujavanja ili sukoba počinje se govoriti promuklim glasom a može se ostati i »bez riječi«. pa i promuklost. Grkljanom stvoren zvuk. Zahvaljujući to­ me što je grkljan živ organ. je­ zika.

piti alkoholna pića. za vrijeme puberteta. Na razvoj govornoga organa u znatnoj mjeri utječu i seksualni hor­ moni. može se pojaviti kao kratkotrajna prolazna pojava i za vrijeme menstruacije te u klimakteriju. atropin. javljaju se i druge alergične promjene. nerijetko i promuklost. Po­ stoji i nadražaj na kašalj (suhi kašalj. a u ispljuvku se može naći svježe krvi. ali su mnogi stradali zbog ravnoduš­ nosti i potcenjivanja opasnosti. Zbog toga svaka promuklost koja traje duže od 2 tjedna. smatra sumnjivom na rak. Svaku kroničnu upalu grkljana i dušnika valja liječiti kako ne bi po­ stale podloga za razvitak zloćudnoga tumora (raka). Neliječena bolest vodi u sigurnu smrt. lagan bol i promuklost. nazvani tako zbog izgleda. I zloćudni tumori grkljana dosta su česti (2% svih zloćud­ nih tumora). Promuklost može biti i prvi znak tumora grkljana. U težim slučajevima može doći do potpunog gubitka glasa (afonija). osipa. na hranu. Promuklost se može javiti i za vrijeme trudnoće. deformacija vratne kralješnice. Uz otok glasnica. Uzroci mogu biti strume. javljaju se pretežno u muškarca. Uz promuklost postoji osjećaj stranoga tijela u grkljanu. u obliku crvenila. uzrokovana otokom glasnica. Upale mogu izazvati i druge klice. krva­ renja u mozak. pa se nerijetko javlja i kašalj. Javlja se suhoća. Od kronične upale do raka grkljana obično je dug put. naročito virusnom prehladom. grkljana. gripa. olovo itd. prašinu itd. Za uspješno liječenje važno je što hitnije postaviti dijag­ nozu bolesti. takav bolesnik mora se obavezno liječnički pregleda­ ti. arsen. npr. Tjelesna temperatura može se nešto pove­ ćati. naročito starijih osoba. osjećaj grebanja u grlu. Takva oštećenja mogu izazvati i ne­ ki otrovi. Kako tumor raste promuklost je sve jače izražena.Najčešći je uzrok promuklosti infekcija gornjih dišnih putova (no­ sa. zatim kod rijetkih bolesti drugih žlijezda s unu­ tarnjim lučenjem. Promuklost može biti uzrokovana klijenuti (paralizom) živaca koji kontroliraju rad mišića odgovornih za stvaranje glasa. pušiti. najčešće polipi. ždrijela. tetanus. Promuklost je najčešće prvi znak bolesti. Na glasnicama se dosta često javljaju dobroćudni tumori. upalne promjene i tumori u mozgu. zrak mora biti . koji uz­ rokuje promuklost. tumori jednjaka i ždrijela. npr. diferija. Dijagnozu bolesti i način liječenja treba da odredi liječnik. Promuklost nastaje i zbog nagloga otoka glasnica preosjetljivih na neke tvari. tifus. dušnika) virusima. lijekove. U muškarca. najčešće na koži. zatim zarazne bolesti sifilisa. Ali bez obzira na lijekove bolesnik mora ukloniti sve nadražaje koji pogoršava­ ju bolest: ne smije govoriti. Promuklost blaženog stupnja. svrbeža. zbog pojačane prokrvavljenosti grkljana. pa se promjene glasa. mogu javiti pod hormonskim utjecajem. kašljucanje).

Do dolaska liječnika dijete valja umiriti. kreštavo disanje. grč popuš­ ta. Kad je dijete krajnje iscrpljeno. . naročito kod psi­ hički vrlo osjetljive djece. pomažu topli oblozi oko vrata i inhalacija vodene pare (kamilica). često se nadovezuje na upalu ždrijela i mandula. Na promuklost u toku dana. Promuklost djece Promuklost djece uglavnom je uzrokovana infekcijama gornjih diš­ nih putova. s dosta visokim postotkom vlage.čist. Već od prve godine života često se javlja poseban oblik upale glas­ nica (pseudokrup) koji je karakterističan teškom slikom bolesti i povolj­ nim tokom izlječenja. noću se iznenada javi teško disanje uz jak kašalj i zvučno. temperatura oko 20C. Uzrok je lagan otok i grč glasnica.

Ar­ terije vode krv iz srca prema periferiji tijela i granaju se u sve manje og­ ranke. koji su ta­ ko građeni i postavljeni da krv može teći samo prema srcu. kapilari i vene.PROŠIRENE VENE U tijelu čovjeka postoje tri vrste krvnih žila: arterije. Njihova stijenka nije ta­ ko čvrsta i elastična. Postoje razlike i u unutrašnjosti. Slično kao što nije moguće ni vraćanje vode u vodovodnim cijevima tako dugo dok rade pumpe u crpnim stanicama. ventili sprečavaju vraćanje krvi u obrnutom smjeru prema kapilarima. Ponovnim spajanjem sitnih kapilara nastaju sve veće krvne žile koje odvode krv nazad prema srcu. U unutrašnjosti vena nalaze se zalisci »ventili«. U kapilarima krv daje stanicama potrebnu hranu i kisik te ujedno preuzima otpadne materije stanične mijene tvari. Najmanje krvne žile koje nastaju gananjem arterija nazivaju se krvne kapilare. Zalisci u venama nogu . tj. Vene su znatno slabije građene od arterija. Arterije nemaju zalisaka jer je vraćanje krvi nemoguće zbog visokog tlaka koji stvara srce svojim radom. a zovu se vene. što je razumljivo s obzirom na to što stijenka arteri­ ja podnosi mnogo viši krvni tlak od stijenke vena. »probave« (metabolizma).

U venama je krvni tlak nizak. Svako povećanje tlaka u jednom dijelu ve­ ne usmjeruje krv prema nazad, što zalisci u normalnim uvjetima spreča­ vaju. Proširenje nastaje kada se u venama poveća krvni tlak zbog pritiska izvana ili začepljenja iznutra. Ako je kolanje krvi venom onemogućeno, krv se ubacuje preko »pomoćnih vena« u druge vene. Navala krvi u tim venama izaziva povećanje krvnoga tlaka i vene se šire. Brojne površinske vene nalaze se pod kožom na čitavoj površini ti­ jela. Pojedinačna i manja proširenja mogu se vidjeti gotovo na svim dije­ lovima tijela. Znatnija venska proširenja, koja su posljedica ozbiljnijih poremećaja u tijelu, mogu se vidjeti pod kožom prsnoga koša i trbuha te na nogama.

Proširene vene na nogama
Više od 20 posto ljudi iznad tridesete godine života imaju proširene vene na nogama. Broj takvih žena mnogo je veći od muškaraca. Bolest se smatra ne samo medicinskim nego i socijalnim problemom. Zbog pro­ širenih vena na nogama izgubi se toliko radnih sati kao i zbog gripe. Proširene vene (varice) na nogama možemo nazvati bolešću civili­ zacije. Najčešće se javljaju u civiliziranim zemljama. Tome je kriv način života suvremena čovjeka. Ograničeno kretanje, manjak tjelesnoga vjež­ banja, pretežno stojeći rad, sve to ometa normalan tok venske krvi pre­ ma srcu. Kretanje omogućava normalnu cirkulaciju krvi u nogama. Ka­ da pokrene nogu, ili kada samo napne mišiće na nogama, čovjek pokre­ ne izvjesnu količinu krvi prema srcu i tlak krvi u venama se smanji. To je tzv, »mišićna venska pumpa«. Kod ljudi koji u svom zvanju pretežno stoje, »mišićna pumpa« nije dovoljno iskorištena i u venama stalno za­ ostaje izvjesna količina krvi (prodavači, konobari). I sila teža otežava tok venske krvi prema srcu. Dolazi do zastoja krvi i porasta tlaka u ve­ nama. Zalisci, ventili, u venama popuštaju pritisku i vraćaju manje koli­ čine krvi, a poslije sve veće, što izaziva širenje vena. Dugotrajno poveća­ nje tlaka u venama dovodi do sve većega širenja vena. Vene se postepe­ no izdužuju i postaju vijugave »poput zmije«. Ako se ne liječe, izdužene vene spletu se u klupko i nastanu veliki čvorovi (varikozni čvorovi). Za­ stoj krvi proteže se unazad sve do kapilara. Zvog toga raste tlak u krvnim kapilarima i u njih dolazi manje »svježe krvi«. Koža i potkožno tkivo na tome mjestu dobivaju sve manje hrane i kisika. Koža postepeno postaje tanja, neishranjena, da bi na kraju bila tanka poput pergamentpapira i obojena smeđom bojom. Na kraju se toliko istanji da potpuno nestane, pa se na tom mjestu stvori rana, vrijed ili grizlica (ulcus cruris).

Rad mišića potkoljenice poboljšava cirku­ laciju krvi kroz vene; to je tzv. »mišićna pumpa«

Proširene vene izazivaju upale vena (flebitis). Upala je uvijek pove­ zana s grušanjem krvi, trombozom. Ugrušak krvi može djelomično ili potpuno zatvoriti venu. Takav ugrušak može se i otkinuti te krvnom strujom otići u udaljenije dijelove tijela i izazvati u tkivu ili organu ogra­ ničen prekid cirkulacije krvi (tromboembolija). Mnogo su rjeđi uzrok prirođene greške u venama, naročito na zaliscima, zatim slabija razvijenost vezivnog tkiva, koja je uglavnom nasljed­ na, pa se govori o »slabićima vezivnoga tkiva«. Vezivno tkivo je potpor­ no, kao što su i kosti, samo je mekano te ispunjava prostore između or­ gana, povezuje organe i tkiva te prati krvne žile. I trudnoća može uzrokovati proširenje vena zbog povećanoga pri­ tiska u trbuhu (koji se prenosi na velike vene trbušne šupljine) i zbog op­ ćih promjena u tijelu za trudnoće (hormonalne promjene). Proširene vene mogu uzrokovati tumori, ožiljci, ciste, jer izvana pri­ tišću i otežavaju protok krvi. Proširenje zahvaća uglavnom dvije glavne površinske vene: veliku i malu venu safenu. Te vene dobile su naziv baš zbog toga što se lako uo­ čavaju ako su proširene; naziv dolazi od grčke riječi safenes, što znači vidljiv. Velika vena safena ide unutarnjom stranom noge, a mala vena vanj­ skom stranom. Velika vena safena povezana je s više od 50 ogranaka s dubokim, unutarnjim venama noge. Preko komunikantnih vena poveza­ na je i s malom safenom.

Proširene vene svatko vidi i prepozna već na prvi pogled. Koji put su to neznatna proširenja od svega nekoliko centimetara, ali mogu biti i dugačka te vijugava poput svrdla ili zmije; protežu se od stopala do gor­ njega dijela natkoljenice. Manja proširenja ne moraju izazvati znatnije tegobe. Ženama nagrđuje noge. Ali i neznatna proširenja mogu izazvati bolove u nogama i brzo umaranje. Bol se pojačava noću, naročito za menstruacije. Zbog laganoga oteknuća na potkoljenicama dolazi do na­ petosti, stezanja i težine u nogama. Javlja se osjećaj kao da »mravi idu po nogama«, osjećaj paljenja, žarenja, trnjenja, svrbeža. Povremeno na­ staju jaki i bolni grčevi u mišićima noge. Oteknuće, naročito u području gležnja, javljaju se već nakon kratkoga i mirnog stajanja. Koji put je teš­ ko obući cipelu.

Proširenje zahvaća uglavnom veliku i malu venu safenu

Danas postoje brojni lijekovi za liječenje proširenih vena. U najve­ ćem broju slučajeva to su proizvodi farmaceutske industrije, ali postoje i pučki lijekovi, jedni se piju, dok se drugi stavljaju direktno na onaj dio kože gdje se nalaze proširene vene. Svi lijekovi koji se piju samo su »do­ datna sredstva«. Uzimanjem samo lijekova, proširene vene ne mogu se suzbiti. Postoje samo dva postupka koji mogu dati trajne rezultate: ope­ rativno odstranjivanje oboljele vene i liječenje injekcijama direktno u oboljelu venu, tzv. sklerozaciono liječenje.

Liječenje injekcijama izvodi se tako da pacijentu koji leži liječnik uštrca lijek direktno u oboljelu venu. Vena se zatim povije elastičnim za­ vojem, koji se nosi još nekoliko tjedana od posljednje injekcije. Tim po­ stupkom vena se zatvori i od nje ostaje samo uski tračak tkiva. Ali sve vene ne mogu se sklerozirati. Ako su, npr., duboke vene zatvorene (trombozirane), njihovu funkciju preuzmu površinske vene. Razumljivo je što se proširuju: moraju omogućiti protok mnogo većim količinama krvi. Njihovim uništenjem nastali bi teški poremećaji krvotoka u noga­ ma. Mnogi liječnici nisu pristaše te metode jer se vene u velikom postot­ ku ponovo prošire. Prema nekim podacima, čak do 70 posto. Tim po­ stupkom u veni se stvara krvni ugrušak (tromb), koji se postepeno »ota­ pa«, rastvara i kroz godinu-dvije u ugrušku se stvori kanal i vena opet postane prohodna. Najsigurniji je način liječenja proširenih vena operativni postupak. Prije 1800 godina rimski je liječnik Galen tupom kukom iščupao prošire­ ne vene. Unatoč tome što je ta metoda vrlo stara, u mnogim je slučajevi­ ma nezamjenljiva i još uvijek daje najbolje rezultate. Izvjesno poboljšanje u početku bolesti može se postići kratkim peri­ odima mirovanja s podignutim nogama. Prilikom spavanja noge treba podignuti barem 10 cm. Tim se postupkom poboljšava protok krvi kroz vene, koje su bile izvrgnute velikom naporu zbog dugotrajnoga stajanja ili sjedenja.

Na svaku bolesnu nogu potrebno je staviti barem dva zavoja duga 5 metara. Prvim zavojem ovije se stopalo, drugim potkoljenica

Znatna poboljšanja mogu se postići primjenom elastičnoga zavoja. Elastične čarape nisu tako dobre kao elastičan zavoj. Elastičan (kompresioni) zavoj sprečava širenje vena ako je pravilno primjenjen. Zavoj se stavlja samo ako su duboke vene prohodne. To može ustanoviti liječnik. No i sam bolesnik može to ustanoviti. Ako nakon stavljanja zavoja dođe do pogoršanja bolesti, najvjerojatnije je da su duboke vene zatvorene. U tom slučaju valja se odmah javiti liječniku. Elastičan zavoj se stavlja ujutro, još u krevetu, a skida se prije spavanja. Ne smije biti prečvrsto

stegnut jer može poremetiti dovod krvi u noge, ali ne smije biti ni pre­ malo stegnut da ne dođe do oticanja noge. Povremeno kretanje djeluje povoljno, isto tako kao i povremen odmor stavljanjem noge u povišen položaj; to je tzv. planinarski način odmaranja nogu. Fizičkim vježbama, određenim načinom rada i odmora, koji put čak i prekvalifikacijom, moguće je spriječiti teže komplikacije.

Proširene vene u koži prsnoga koša i trbuha
Svu venoznu krv iz glave i vrata sakuplja svega 5-6 cm kratka i 2 cm debela vena koja se naziva gornja šuplja vena (gornja vena kava). Donja šuplja vena sakuplja venoznu krv iz donjega dijela tijela. Te dvije vene dovode svu venoznu krv tijela u srce. Ako dođe do zapreke protjecanju krvi kroz te glavne vene, krv se iz gornje šuplje vene može prebaciti sporednim venama u donju šuplju ve­ nu, pa tako zaobilaznim putem dolazi u srce. Ista mogućnost postoji i za prebacivanje krvi iz donje šuplje vene u gornju. Jedan od najčešćih uzroka proširenih potkožnih vena na trbuhu, rijeđe na prsnom košu, jest ciroza jetre. Venoznu krv koja dolazi iz crijeva sakuplja vena vratarica (vena porte). Ta venozna krv, koja je bogata hra­ nom, najprije venom porte dolazi u jetru, a tek iz jetre preko tri jetrene vene dolazi u donju šuplju venu. Kada »cirotična jetra« spriječi prolaz krvi kroz jetru, tada ta krv može i preko potkožnih vena doći direktno u šuplju venu. Površinske vene trbuha tada su jako proširene, nabrekle, naročito oko pupka gdje nastaje slika koja podseća na glavu meduze. Uzrok mogu biti i tumori u trbušnoj šupljini, velike ciste, jako na­ kupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Promjene nastaju i u samoj šupljoj veni zbog djelomičnoga ili potpunog zatvaranja vene krvnim ugruškom (tromboza vene). U tom slučaju zastoj je krvi naročito jak i prenosi se do donjih udova koji jako nateknu. Ako je onemogućen prolaz krvi kroz gornju šuplju venu, tada krv teče kroz potkožne vene trupa, koje su ponekad nabrekle do prepone. U prsnom košu uzrok pritiska mogu biti tumori, proširenje aorte, povećani limfni čvorovi različitoga uzroka; može nastati i tromboza gor­ nje šuplje vene. Ograničena proširenja vena mogu se vidjeti na dojkama u trudnica. To je normalna pojava, javlja se već poslije drugoga mjeseca trudnoće i traje tako dugo dok traje i dojenje. Liječenje tako proširenih vena moguće je samo liječenjem osnovne bolesti koja je to proširenje izazvala. Postavljanje dijagnoze i liječenje moguće je samo u bolnici.

SLINJENJE

Svakodnevni rječnik obiluje mnogostrukim značenjima riječi slina. Ka­ da se osjeti miris jela koje nam prija, kaže se »cure mi sline«; želite li ne­ koga omaložavati, kažete mu »slinavac«; ako netko suviše osjećajno priča ili plače, kaže mu se »ne slini«. Svi ti izrazi imaju prirodnu (fizio­ lošku) i bolesnu (patološku) osnovu. Nema razloga da se ne povjeruje iz­ razu »sliniš kao krava«, kada se zna da njene žlijezde slinovnice u jed­ nom danu izluče više od 50 litara sline. Slinu luče žlijezde slinovnice, najviše zaušna, podušna žlijezda (parotis) te podjezične i potčeljusne žlijezde. Osim tih triju glavnih postoji još mnogo malih žlijezda u sluznici usne šupljine koje u toku dana izluče oko 1 do 1,5 litre sline. Usna šupljina dio je probavnog sustava, a slina je probavni sok. Sli­ na natapa i smekšava sažvakanu hranu i omogućava oblikovanje zaloga­ ja sposobnoga za gutanje. Slina otapa mnoge sastojke hrane, koji tada djeluju preko osjeta okusa na reflektorno stvaranje ostalih probavnih so­ kova u želucu i crijevima. Slina razreduje suviše ljutu, kiselu, gorku hra­ nu, a po potrebi ugrijava i rashlađuje. U mnogih životinja, naročito mesoždera, usna šupljina u probavi hrane nema isto značenje kao u biljoždera. Poznato je da pas guta čitave komade mesa, dok biljožderi dugo žvaću izlučujući pri tom goleme koli­ čine sline. Čovjek je svežderač i u usnoj šupljini započinje razgradnju biljne hrane, prvenstveno ugljikohidrata, pod djelovanjem fermenata (encima) ptijalina, koji još jedno vrijeme djeluje u želucu. Naređenja za lučenje sline dolaze iz posebnoga centra u mozgu koji je u uskoj vezi s osjetima mirisa i okusa. Zato je razumljivo da će se više sline stvoriti kada nam miris i okus hrane odgovara. Kada na silu jede­ mo hranu koja nam ne prija, teško je gutamo jer se ne stvara dovoljno sline. Stvaranje sline često započinje prije nego što je hrana došla u usta. Ne samo miris nego i pogled na hranu djeluje na stvaranje sline. Često je dovoljno da samo zamislimo hranu koju volimo pa da se počinje lučiti slina. Najveća količina sline stvara se dok hranu žvaćemo, ali i još neko vrijeme pošto smo zalogaj progutali.

Ako se stvara više od 2 litre sline dnevno i ako se luči bez odgovara­ jućega podražaja, govori se o pojačanom lučenju sline, slinjenju (ptijalizam).

Slinjenje novorođenčeta i dojenčeta
Novorođenče luči malo sline. Dijete počinje sliniti tek poslije neko­ liko mjeseci. Cijeđenje sline preko usta, što se vidi u gotovo svakoga do­ jenčeta, nije znak pretjeranoga, bolesnog lučenja. Malo dijete slini zato što još nije naučilo slinu gutati. Nešto je pojačano lučenje u 6. i 7. mjesecu života; tada probijanje zubi djeluje kao podražaj.

Slinjenje odraslih
Na lučenje sline odraslih znatno utječe način prehrane. Više sline lučit će oni koji jedu suhu hranu; i jako začinjena jela podražuju lučenje, kao i pušenje, nošenje proteze, žvakanje gume. Slinjenje može uzrokovati jaka nadraženost živčanoga sustava. Po­ znato je pojačano stvaranje i gutanje sline zbog osjećaja neugode, srdžbe, straha, histeričnoga napadaja. Histerična osoba slinu ne guta, nego je žvače mljackajući jezikom. Zbog toga se u usnoj šupljini pomije­ ša sa zrakom i puna je mjehurića, bjelkaste je boje, ljepljiva i pjeni se oko usana. Ni ponovljeno brisanje sline ne pomaže, jer je takva osoba ponovo izbacuje iz usne šupljine. Slinom histeričar pokazuje svojoj oko­ lini »težinu svoga stanja«. Slina oko usta padavičara redovita je pojava; često je krvava zato što prilikom epileptičkoga napadaja dolazi do ugriza jezika i krvarenja. Cijeđenje sline iz usta vidi se u duševno zaostalih osoba, »šlagiranih« i onih koji su preboljeli neku bolest mozga. Odijelo i jastuk često su puni sline. Ali to je tzv. lažno slinjenje jer ne nastaje zbog prekomjerenoga stvaranja sline, nego zato što se slina ne može gutati. Slinjenje je gotovo redovna pojava kod nekih živčanih bolesti. Parkinsonova bolest pojačava lučenje: kroz napola otvorena usta slina se ci­ jedi bez prekida, pa su bolesnici »s rupčićem u ruci«. Na pojačano lučenje djeluju i upale u usnoj šupljini. Pojačano lučenje sline redovito prati trovanje živom, nikotinom, jo­ dom, preparatima za uništavanje štetočina u kući ili u poljoprivredi (to su preparati na bazi fosfora: nuvan, malation, paration).

Slinjenje u trudnoći
Slinjenje u trudnoći tako je često da se može smatrati normalnom pojavom (ptijalizam u trudnoći). Nastaje u početku trudnoće i obično prestaje nakon dva do tri mjeseca. Trudnica se čudi kako je slinjenje od­ jednom prestalo, najčešće poslije manjega uzbuđenja. Slina se luči samo u toku dana. U nekih žena stvaranje sline može biti tako jako da poremećuje normalan način života i rada. Slinjenje u trudnoći opasno je onda kada se pojavljuje zajedno s povraćanjem. Uzrok je slinjenju nadraženost živčanoga sustava. Liječi se sredstvi­ ma za smirenje i lijekovima koji smanjuju lučenje. No, ponekad ne po­ mažu nikakvi lijekovi; tada slinjenje prestaje samo od sebe, naglo, isto kao što je započelo.

Iako se vidom pri­ ma više od tri četvrtine svih utisaka o vanjskom svijetu. tanke opne koja čini granicu zvukovoda i unutarnjega uha.SLUH I POREMEĆAJI Uho i oko dva su najvažnija osjetna organa čovjeka. zbog čega je i najbolje čuvano. Povremeno se otvara i propušta zrak u srednje uho kako bi se izjednačio tlak zraka u uhu s at­ mosferskim tlakom. tj. Čekić je pričvršćen na unutarnju stranu bubnjića. bakterije. Vanjsko uho sačinjava uška koja se poput lijevka sužava i prelazi u zvukovod ili vanjski slušni hodnik. Baza stremena ispunjava ovalan otvor na koštanom zidu »prozorčiću« unutarnjega uha. obično se dijeli na vanjsko. . Dok će najmanja smetnja na očima izazvati zabrinutost i traženje liječničke pomoći. tj. Smješteno je u koštanom dijelu. Tu se nalaze tri sitne slušne koščice. Mnogi dolaze liječniku tek onda kada im je sluh toliko oslabio da onemogućava rad i normalnu vezu s ljudima. nakovanj i stremen. Srednje uho mala je šupljina u sljepoočnoj kosti veličine zrna graha. labirintu. Unatoč tome ljudi znatno veću pažnju pokla­ njaju zaštiti organa vida nego organa sluha. zvuk se svjesno doživljava. U srednjem uhu nalazi se otvor cijevi koja spaja srednje uho sa ždrijelom i naziva se Eustahijeva tuba. Unutarnje uho najvažnije je i najosetlljiviji dio osjeta sluha. Nakovanj je smješten i zglobovima povezan između če­ kića i stremena. U koži zvukovoda ima mnogo lojnih žlijezda. koje su zbog svoga oblika dobile na­ ziv čekić. insekte i štite uho od vanjskih štetnih utjeca­ ja. Žlijezde luče masnu žućkastu tvar koja se naziva cerumen. sa smetnjama sluha obično se postupa s manje pažnje. a na njenoj površini nalaze se brojne sitne dlačice. lagano zakrivljen i pokriven tankom kožom. tzv. u slušnim centrima u mozgu stvara se »slika zvuka<. srednje i unutarnje uho. Uho je organ sluha. gluhoću čovjek teže podnosi od sljepoće. Dlačice i masnoća za­ državaju prašinu. Zvukovod je dug oko 3 cm.

Tih niti ima oko 20. Unutarnje uho Čovjek čuje na taj način što od izvora sluha dolaze zvučni titraji zraka zvukovoda na bubnjić. Mogu čuti samo zvukove ispod 10.000. U centru za sluh električni se impulsi »dešifriraju« i stvara se »slika zvuka«. a oni se nitima slušnoga živca prenose u mozak. 2. na tzv. Titranje bubnjića prenosi se preko slušnih koščica na tekućinu koja ispunjava unutarnje uho. Eustahijeva ci­ jev. različite su dužine. 3. 6. čovjek zvuk doživljava svjesno. . Bubnjić. S nitima su povezane osjetne stanice sluha koje titraje pretvaraju u živčane. 1. Zvukovod. U pužnici se nalaze os­ jetne stanice sluha. svaka je podešena na određeni zvuk i titraju slično kao što titraju metalne niti na usnoj har­ monici. znači. Vanjsko uho. ili čak is­ pod 5000 titraja u sekundi. Takva građa unutarnjega uha omogućava čovjeku da čuje tonove samo u granicama od 16 titraja do 20. Stariji ljudi gube najprije osjetlji­ vost za visoke tonove. Mnoge životinje čuju tonove visoke frekvencije koje čovjek ne može čuti. Shematski prikaz triju dijelova čovječjega uha. Više i niže to­ nove čovjek ne može registrirati.000. 5. a polukružni kanali odgovorni su za održavanje rav­ noteže tijela.koji se sastoji od pužnice i polukružnih kanala. osnovnoj mem­ brani. električne impulse. Sposobnost registriranja zvukova visoke frekvencije s godinama slabi. 4. Titraji tekućine nadražuju sitne niti koje se nalaze na opni pužnice.000 titraja u sekundi. Sred­ nje uho sa slušnim koščicama.

Dugotrajne smetnje prolazu zraka kroz nos mogu izazvati osjećaj šumova u uhu. Redovito će se javiti poslije udarca po uhu. Uzroci takvih šumova mogu biti u uhu ili izvan njega. tada su uglavnom kratkotrajna i prolazna pojava. Šumovi u uhu mogu se pojaviti i kod mnogih unutarnjih. Prilikom spavanja. Šumove u uhu ljudi različito opisuju. zvučni titraji mogu se prenositi na unutarnje uho i preko kostiju lubanje. Šumovi u uhu Šumovi (tinitus) najčešća su smetnja koju čovjek osjeća u uhu. Šum je simptom koji prati više od 80 posto svih bolesti i poremećaja organa sluha. gripe. zatvaranja zvukovoda stranim predmetom ili »masnim Čepom«. Izrazito i jako škripanje u uhu može potjecati iz željusnoga zgloba. živčanih i drugih bolesti. govora i žvakanja. šećer- . Postoji osjećaj punoće i pritiska u uhu. u uhu se može čuti kucanje u ritmu rada srca. Čovjek teško prepozna vlastiti glas na magnetofonu. to će isti štetni utjecaj oštetiti ne samo sluh nego i organ za ravnotežu. Osim općega naziva šum u uhu. zaraznih. npr. ali mogu biti i akutne i kronične upale nosa. Uglavnom ih uspoređuju sa zvukovima koje čuju u svakodnevnom životu. Budući da je pužnica smještana u koštanom dijelu sljepoočne kosti. Uz neke zvukove u uhu vezana su i praznovjer­ ja u narodu (o odgovoru na pitanje »u kojem mi uhu zvoni?«. Šumove u uhu imaju i zdrave osobe. Budući da su u unutarnjem uhu smještena dva različita organa slu­ ha i ravnoteže. mumpsa. Uzrok je deformirana. Čest je uzrok zujanja u uhu začepljenje cijevi koja spaja ždrijelo ili unutarnje uho. Najčešći su uzrok upale ždrijela. ovisi da li će se ispuniti nečija želja). Zbog zvukova koje Čuje preko kostiju. iskrivljena nosna kost. To je pulsiranje velike krvne žile koja dovodi krv u mozak i prolazi u blizini pužnice. cvrčanje. zvukovi se opisuju kao fućkanje. za vrijeme vožnje u avionu. nastaje samo prilikom pomicanja donje vilice. zbog jače psihičke opterećenosti.Čovjek ne osjeća samo zvukove koji dolaze u unutrašnje uho preko zvukovoda i srednjega uha. zvonjava. pucketanje. u određenom položaju glave. zbog naglih promjena tlaka zraka. koje pre­ laze na samu tubu te dolazi do otoka sluznice i zatvaranja cijevi. Ispitivanja prenosa zvuka preko kostiju omogućava liječniku da točno ustanovi o kakvom je obli­ ku nagluhosti riječ. zujanja ili praskanja u uhu i oslabljenoga sluha. Jačina i vrsta šumova ne ovisi o težini bolesti. udaranje morskih valo­ va. ili u automobilu nizbrdo. Šumovi se javljaju i kod drugih bolesti kada su slušni organi po­ tpuno zdravi. kroničnog alkoholizma.

valja je liječiti. smanjenje ili gubitak sluha. Najčešće obolijevaju djeca. Šumovi u uhu pojavljuju se prilikom napada Meniereove bolesti. tumora mozga. pojačano znojenje. Šum koji u većini slučajeva ne prestaje i praćen je postepenim i stal­ no napredujućim slabljenjem sluha. U velikom broju slučajeva do­ voljno je ispiranje uha od nakupljene masti u zvukovodu. Djelomično ili potpuno začepljenje . može zahvatiti jedno ili oba uha. arsen. Prolazne šumove može izazvati oštećenje uha bukom. Otrovanja mogu izazvati šumove i oslabljen sluh. Upale srednjega uha također su praćene šumovima u uhu i nešto os­ labljenim sluhom. andol. može biti tek jedva uoč­ ljivo. aspirin. vitaminima. Od drugih otrova dolaze u obzir ugljični monoksid. ako je uzrok preosjetljivost slušnoga organa na neke tvari. Može se stvoriti pravi »masni čep«. probavnih smet­ nji. javlja se kod bolesti otoskleroze. postoje i operativni postupci kojima se liječi uporan i ne­ podnošljiv šum u uhu. živa. antialergično liječenje. gubitak ravnoteže. gubitka krvi. veće doze kinina. Klice bolesti prodiru u srednje uho iz ždrijela kroz Eustahijevu cijev.ne bolesti. U napadu se javlja povraćanje. kronične upale bubrega. Takvi šumovi nakon izvjesnoga vremena nestaju. bli­ jeda boja kože. nastati naglo ili se razvijati postepeno. javlja se gotovo nepodnošlji­ vo zujanje u uhu. redovito se javlja bol u bo­ lesnom uhu. sma­ njenje tegoba postiže se i sredstvima za umirenje živaca. dovoljno je prekinuti uzimanje lijekova. Šumove u uhu osjećaju bolesnici od padavice. Najprije valja pronaći uzrok šumova. aura). koji katkada potpuno zatvori zvukovod jednoga ili oba uha. da bi se ponovo javili onda kada je sluh znatno oslabio. olovo. nagla nagluhost češća je u mlađih osoba. acisal. slabokrvnosti. Često su uzrok ne­ ki lijekovi: streptomicin. ako je uzimanje lijekova uzrok tih smetnji. Uz vrtoglavicu. pa do gotovo potpunoga gubitka sluha. takvi šumovi pretho­ de napadu (tzv. Uz oslabljen sluh postoji i osjećaj punoće i pri­ tiska u uhu te šumovi različite jačine. Oslabljenje sluha Oslabljenje sluha naziva se još i nagluhost. Čest je uzrok nagloga oslabljenja sluha suvišno nakupljanje masti u zvukovodu. Prekomjerno nakupljanje masti (cerumena) u vanjskom slušnom kanalu glavni je uzrok nagloga oslablje­ nja sluha poslije kupanja. Ako je uzrok šumova upala. provodi se tzv. ul­ trazvukom.

tj. prema tome i nagluhost. Takvo čišćenje izaziva nadražaj kože u zvukovodu. živa. prema srednjem uhu. šarlah. Mast se smije odstranjivati samo ako se nakupi na ulazu u zvukovod. čak i jedini.nastaje na taj način što mast u uhu navlači na sebe vodu. i javlja se nagluhost. Smetnje na­ staju jer se zbog otoka cijev toliko suzi da kroz nju zrak ne može doći u srednje uho. To se smije učiniti tek nakon pregleda zvukovoda posebnim aparatima. Upala Eustahijeve cijevi također dovodi do oslabljenoga sluha i smetnji kao što su zujanje. alkohol. lijekovi koji sadržavaju salicilnu kiselinu. ospice. Zvukovod se ne smije čistiti šibicom ili oštrim predmetom. Kratkotrajna i prolazna nagluhost po­ sljedica je razlike u visini tlaka u srednjem uhu i atmosferskoga pritiska. kinin. ali koji put je to glavni. Takvo oštećenje sluha prati gripu. neki ga bolesnici mogu primiti i više od 1 kg a da ne dođe ni do kakvih oštećenja. uzrokuju lijekovi morfij. trbušni tifus. praćeno zujanjem. difteriju. cerumen se osuši. Mnoge zarazne bolesti uzrokuju oštećenje sluha na taj način što iza­ zivaju upalu srednjega ili unutarnjeg uha. znak intoksikacije. Nakon izvjesnoga vremena. Najčešći su uzroci ugljič­ ni monoksid. Nagluhost je najčešće samo jedan od znakova otrovanja. Djeci se to čes­ to događa. Strano tijelo iz uha smije vaditi samo liječnik. Naglo oslabljenje sluha. Događa se da se oštrim predmetom probuši bubnjić. zahtijevaju hitan prevoz u bolnicu jer se po­ većavaju bubrenjem. fosfor. Strana tijela u uhu. bubri i poveća­ va obujam. Najozbiljnije oš­ tećuje sluh antibiotik streptomicin. olovo. smanji. Naglo spuštanje iz visine dovo­ di do toga da vanjski tlak naglo poraste i bubnjić se izboči prema mjestu manjega tlaka. osjećaj pritiska i punoće u uhu. U visinama je zrak rjeđi i ima manji tlak. naročito grah i grašak. nikotin. nastaje i zbog naglih promjena atmosferskoga tlaka. . Naglu­ host traje tako dugo dok se tlak s obje strane bubnnjića ne izjednači. zijevanjem i povećanjem tlaka u ždrijelu (tako da će se prije uspostaviti prohodnost Eustahijeve cijevi i zrak će iz ždrijela brže doći u srednje uho). brzim i jed­ nostavnim postupkom pomoću posebne štrcaljke. Zvukovod se može začepiti ulaskom stranoga tijela. Time je sposobnost bubnjića da titra znatno smanjena. a lojne žlijezde poslije toga pojačano luče masne tvari. Oštećenje slušnoga živca. ili čak onemogućena. a te­ gobe prestaju. Teška oštećenja mogu nastati već po­ slije nekoliko injekcija streptomicina. upale ždrijela. Po­ boljšanje se ubrza žvakanjem. mumps. Suvišnu mast liječnik odstranjuje ispiranjem uha. a bakterijski otrovi oštećuju ži­ vac kojim se slušni podražaji iz uha prenose u mozak.

Bolesnici slabije čuju duboke tonove od visokih. Nagluhost je u većini slučajeva trajna. u tramvaju. vlaku. Zbog toga je osnovna karakteristika bolesti da boles­ nici bolje čuju u buci. Nagla nagluhost nastaje i zbog nagloga povećanja vanjskog tlaka. Slične smetnje mo­ gu biti posljedica naglih poremećaja cirkulacije krvi u unutarnjem uhu. Pri­ likom eksplozije nastaje jaki udarni val koji se prenosi zrakom ili vo­ dom. u kojem je uglavljena baza stremena. nego u prostorijama gdje vlada mir i tišina (sugovornici zbog pojačane buke viču. »Kreč« se taloži naročito na ovalnom otvoru. Bolest redovito prate šumovi u uhu. Jačina zvučnih podražaja mjeri se jedinicom koja se na­ ziva decibel (db). antifonima. npr. najčešće u pu­ bertetu. Nagluhost koja nastaje zbog djelovanja stalne buke razvija se poste­ peno . na »prozorčiću« unutarnjega uha. jaki zvuk zbog pucnja ili detonacije. bolest je posljedica nedovoljne prilagođenosti (adaptacije) čovjeka na uspravan hod. Teža oštećenja zahvaćaju područje dubokih tonova. To je bolest koštanoga labirinta na kojem se pojačano stvara novo koštano tkivo. Danas ih ima i od plastičnih ma­ sa. U petom desetljeću završava teškom nagluhošću ili potpunom gluhoćom. Naziv otoskleroza nema veze s izrazom arterioskleroze ili skleroza krvnih žila. Bu­ dući da sposobnost sluha ovisi o pokretljivosti slušnih koščica. Šercera. Bubnjić puca isto tako kao što prska udarena papirna vrećica napuhnuta zrakom. običan govor 60 db. U mladih ljudi najčešći je uzrok postepenoga slabljenja sluha bolest otoskleroza. uglav­ nom je nasljedna i zahvaća oba uha.Gluhoća može biti i psihogeno uvjetovana. buka je jedan od najčešćih uzroka oslabljenoga sluha. voska i pamuka. Prvi opisi oštećenja sluha bukom dati su prije 800 godina. Bolest se može naglo pogoršati zbog zaraze i trudnoće. u tvorničkim dvoranama. Takva se oštećenja mogu spriječiti zaštitnim mjerama na radnom mjestu. Danas je poznato da ja­ ka buka može izazvati smrtonosna oštećenja na organima eksperimen­ talnih životinja. Šapat iznosi oko 30 db. koriste se čepići koji se stavljaju u zvukovod. a sastoje se od parafina. Nagluhost započinje između 15. upotrebljavaju više tonove koje bolesnik bolje čuje). Uzrok može biti udarac po uhu. srašteni stremen ne može prenositi zvučne titraje na tekućinu unutarnjega uha. Takvi čepići smanjuju buku od 25 db. Životinje nemaju . Trajan je onaj gubitak sluha koji postoji i na­ kon 6 mjeseci poslije prestanka rada u buci. Postoje i ušni štitnici koji po­ krivaju cijelu ušku. Prema istraživanjima prof. i 14. Dolaskom u uho izaziva pucanje bubnjića. Naglo oslabljenje sluha praćeno vrtoglavicom i nepodnošljivim šu­ movima u uhu pojavljuje se kod Meniereove bolesti. godine. Danas se smatra da dugotrajna izloženost buci već iznad 90 db izaziva oštećenje sluha. npr. Jačina zvuka iznad 120 db izaziva bolove u uhu i oštećenje sluha. oni su bolji od čepića.

i gdje je zapravo uzrok staračke nagluhosti. ili ne čuju. Izrazitije oslabljenje sluha počinje tek u trećem i četvrtom desetljeću ži­ vota. Ne postoji lijek koji bi mogao spriječiti staračku nagluhost. Staračka nagluhost Staračka nagluhost je normalna. O tome gdje se odigravaju glavne promjene. godine života. Lijekovi mogu samo usporiti njezin razvoj. stvara se novo koštano tkivo. Ne postoji lijek koji sprečava razvitak otoskleroze. zatim vitamini. Budući da je staračka nagluhost. poput dalekovidnosti i sijede kose. sprečavaju grušanje krvi. Lijekovi mogu samo ublažiti popratne smetnje. upotrebljavaju se uglavnom oni li­ jekovi koji se koriste i za liječenje ostalih promjena u starosti. postoje brojne teorije. Vrlo su korisni aparati za pojačanje sluha (amplifikatori). koji put mole da im se rečeno ponovi. Takve promjene uočavaju samo muzičari. godine profesori Šercer i Krmpotić iznijeli novo mišljenje o nastajanju staračke nagluhosti. Duboke tonove čuje znatno bolje od visokih. Unatoč znatno oslabjelom sluhu. prirodna i fiziološka pojava starenja. Zbog toga se staračka nagluhost može pojaviti već po­ slije 50. Uspjeh se može postići jedino operativ­ nim postupkom. Koštani se otvori su­ žavaju. prof. Proučavajući velik broj lubanja ustanovili su da se glavne promjene odigravaju na onom mjestu gdje niti slušnoga živca prolaze kroz brojne koštane otvore na putu prema mozgu. pjevači. prirodna i prateća pojava starosti. U Zagrebu su 1958. npr. električno zvonce. Čovjek najprije počinje gubiti osjetljivost za visoke tonove. No.otosklerozu. Neki ljudi imaju dobro sačuvan sluh i u dubokoj starosti. . u drugih sporije. Međutim. Šercer uspio je izazvati slične promjene kod eksperimentalnih životinja kada ih je posebnim postupcima prisilio da se iz »četveronožaca pretvore u dvonošce«. nagluhost se razvija toliko polagano da je većina ljudi uopće ne primjećuje. takvi ljudi normalno razgovaraju. Daju se li­ jekovi koji šire krvne žile. U nekih ljudi koštana se tvar taloži brže. njihov broj postaje sve manji jer se na tom mjestu taloži »kreč« tj. ugađači glasovira.

govora i drugih radnji. spolne stanice. Ako se dijete igra sa spolnim organima. Neka živa bića od početka žive samostalnim ži­ votom (amebe. Razvoj novoga bića traje različito dugo. treći provode prvo vrijeme u ut­ robi majke. koja ih svojim tijelom hrani i uzdržava (više životinje i čov­ jek). Gotovo kod svih dolazi do spajanja muške i ženske spolne stanice. Želja i potreba za tom radnjom usađena je u sva bića kao poseban nagon. Spolne sposobnosti usavršavaju se kasno. Neke se osobine razvijaju vrlo rano. iako mnogi ljudi u različito doba godine i u različitoj životnoj dobi pokazuju promjenljivost spolnih potreba i aktiv­ nosti. žabe. a osjećaj stida najčešće je povezan s njihovim funkcijama. Dijete je od rođenja sposobno da se hrani i izlučuje nepotrebne otpatke. ali mnogo češće u majčinu tijelu. Postepeno se razvija spo­ sobnost hodanja. To je i razumljivo jer se dijete rađa sa spolnim organima. a nijedna nagonska aktivnost čovjeka ne nastaje odjednom. jednostaničnih životinja to je nekoliko minuta ili sati. Čov­ jek i životinje imaju i drugih nagona.SPOLNE SMETNJE Razmnožavanje je bitna karakteristika svih živih bića. U čovjeka poslije toga prođe još gotovo dvadeset godina prije nego što je postignuta svestrana životna sposobnost. Kod nekih životinja to se događa izvan tijela oca i majke. kod drugih traje više mjeseci. Kod životinja se javlja u određenim vremenskim razmacima. već sudjeluju i u izlučivanju nepotrebnih tvari iz tijela. Tjelesni i duševni život istovre­ meno se razvijaju. ali spolni je najuporniji i najslože­ niji. Spolni organi ne služe samo za izvršavanje spolnoga odnosa. dok je u čovjeka stalno prisutan. Gotovo svi narodi pokrivaju ove dijelove tijela odjećom. Kod najjednostavnijih. pa dolazi u dodir sa svijetom koji ga okružuje. Ubrzo se izoštravaju osjetila. ili ako dođe do erek- . spolni akt ili snošaj. drugima je potrebna posredna pomoć majke (kokoši koje griju oplođena jaja). Taj čin zovemo koitus. pa i godinama. mnoge ribe). ali pojedine psihičke sposobnosti kasno sazrijevaju. Mužjak uvodi svoj spolni organ u ženku i na određenom mjestu prosipa sjeme. Znamo da postoje mnogo prije nego što nastupi spolna zrelost.

Ako se netko oženi u vrijeme kada se to u njegovoj sredini smat­ ra normalnim. a neće biti svjesna osnovnoga uzro­ ka nezadovoljstva. duševni je različit. Posljedice preranoga upuštanja u spolni život i rađanja djece mogu biti kobne zbog životnih obaveza. Djevojčica od 16 godina sposobna je roditi dijete. ako ne dođe do rastave braka. Dje­ čaka do 15 godina zovu djetić. na seksualne sukobe. Sazrijevanje ovisi o kulturnoj sredini i načinu života. ima djecu i tako živi do smrti . Tjelesno spolno sazrijevanje ne ide uporedo s duševnim sazrijeva­ njem. Zbog nesporazu­ ma spolnoga nagona. Pubertet je najburniji dio života u kome se miješaju nagoni. ali nije sposob­ na da bude majka. Dok je tjelesni izražaj sličan. spolnost ima najveću sposobnost prikrivanja. Zato se zakonima ograničava dob u kojoj se može stupiti u brak. razvija se dlakavost u pazuhu. Stid. dječa­ cima brkovi i brada. O spolnom životu drugih skloni smo presuđivati po vanjskim zna­ kovima. Milijuni sukoba koji se javljaju u međuljudskim od­ nosima mogu se svesti na bitno. Kod djece u južnim zemljama razvija se ranije nego u sjevernja­ ka. neumjes­ nim reakcijama mogu samo odmoći.čije u dječaka. Razvijaju se tzv. sekundarne spolne osobine: djevojčicama počinju rasti grudi. godine života dolazi do intezivnoga spolnog sazri­ jevanja. Za osnivanje braka i obitelji potrebna je duševna zre­ lost. otkrili bismo da postoje mnogi spolni problemi koji nika­ da ne prodiru u javnost. Od svih činjenica o sebi. Kada bismo analizirali pojedi­ načne živote. i 16. djevojčice dobijaju prvu menstruaciju. oko spolnih organa. mogućnosti i sposobnosti. Važno je da roditelji shvate ponašanje djece. što je posljedica jakih zabrana usađenih odgojem. Momak je zreo za ženidbu. Seksualne želje Često se potiskuju. bračna i obiteljska zajednica usklađena. želja. neugodnost i strah sputavaju nas da se izrazimo. . Već se vrlo rano mogu pojaviti spolni poremećaji s dalekosežnim posljedicama. To je izrečeno i u narodnoj mudrosti. najviše sakrivamo svo­ je spolne želje i radnje. Između 10. a tek nakon toga mo­ mak. a dječaci prvu erekciju. od 15-20 momče. ne dolazi samo do svađa nego i do bolesti. I pored članaka i knjiga o ovim problemima. tjelesne i duševne krize. Često čak i partner u dugom bračnom životu vrlo malo zna o spolnim prohtjevima i sklonostima svoga bračnog druga. da je spolna. osjećat će se bolesnom. Tužit će se na najrazličitije smetnje. Pogrešan je strah roditelja zbog nenormalne i izopačene pojave.čini nam se da je njegov spolni život posve u redu. spolno nezadovoljena ženi biti razdražljiva. rijedak je iskren razgovor. svadljiva. To su vanjski znakovi da se u spolnim organima razvijaju posebne spolne sta­ nice čijim spajanjem može nastati nov život. Tako će npr. Od svih na­ gona. to nije ista radnja kao u odraslih.

ponekad tako misle i stručnjaci. internatima. Na žalost. nemoći i straha. Oni koji onaniraju često prekidaju aktiv­ nost prije doživljenoga orgazma. to je odlučan razlog da se povlače u sebe i spolnost doživljavaju u mašti onaniranjem. Onanija je. Rjeđe je to znak povišene seksualne želje i potencije. npr. čini se. Osnov­ ni je problem u duševnom životu. I na mjestima koja su izrazito osjetljiva za spolna uzbuđenja (tzv. taj će mu se način dolaska do orgazma činiti . osjećaja sladostrašća. to je pri­ silni nadomjestak koji je uvjetovan strahom ili realnom životnom situa­ cijom. a ne us­ pijevaju. to nije čin onanije u užem smislu. Orgazam se može doživjeti i tre­ njem stegna ili drugim pokretima. U srednjem vijeku kažnjavali su osobe kod kojih se moglo ustvrditi da su onanirale. a češće posljedica nezadovoljenih ili skrivenih želja koje se ne mogu ostva­ riti. iako je znanstveno dokazano da onanija nije ni uzrok bolesti ni dijagnoza. Genera­ cijama se u mladih ljudi stvarao osjećaj krivnje. Onanira se najčešće tako da se spolne organe nadražuju rukama ili pojedinim predmetima (naročito žene). ali to je ipak ista pojava.Onanija Onanija. vojsci i u sličnim situacijama muš­ karci su silom odvojeni od žena. logoru. jer se uklapaju i razmjenjuju različiti osjećaji koji su drugačiji od onih kad je netko sam. erogene zo­ ne). drkanje. Onanija je spolni akt osamljene osobe. također se može doživjeti osje­ ćaj sladostrašća i ugode. neki to mogu izazvati mislima. samozadovoljavanje. Takva onanija nije bolest. tj. No. S tjelesne strane sasvim je svejedno da li dolazi do orgazma trljanjem spolnih organa dviju osoba ili na drugi način. I danas mnogi ljudi imaju osjećaj da su onaniranjem u jednom razdoblju svoga života manje ili jače oštetili svoje tijelo i dušu. ne mogu naći partnera. Nekad onaniraju i osobe koje imaju kontakte sa suprotnim spolom. bradavice na dojkama. mnogi muškarci i žene. koje žive u braku. usnice. Oni koji to žarko žele. imaju osjećaj da su nesposobni. Zakon i vjera su to zabranjivali. Ako dvije osobe međusobno diraju spolne organe i izazovu orgazam. a liječnici su tvrdili da čin samozadovoljavanja može izazvati teške posljedice i bolesti. čak i u sredini u kojoj ima mnogo pripadnika suprotnoga spola. najčešći su iz­ razi za najrašireniji oblik spolnoga iživljavanja. Ako su još doživjeli neki neus­ pjeh u pokušaju spolnoga odnosa. masturbacija. U zatvoru. nego samo simptom. Tako se ovaj orgazam otkriva kao jedna vrsta protesta i bijeg od partnera koji ne može pružiti potpuno seksualno zadovoljstvo. Onanija može prijeći u naviku kao i sve druge radnje. Pri tom je riječ o radnjama koje pojedina osoba obav­ lja na spolnim organima (izuzetno i na drugima) i koje dovode do orgaz­ ma. opravdana. Ako je netko dugo vremena onanirao.

čak i operacija. pa se njima intenzivno bave u toku dana. Odvraćanje pažnje od seksualnosti ne bi smjelo biti samo sebi cilj. uvjerenja da je to nešto nedostojno i bolesno. kao što to smatraju mnogi roditelji pa nastoje svoju djecu što više zaposliti i umoriti. Svakako je potrebno liječiti osobu koja smatra da se zbog onanije »up­ ropastila« . a toga nema u neograničenim količinama. tek se tada seksualna energija pretvara. lijekova. ili zato što su prebrzi ili odviše polagani. bit će nepotre­ ban svaki akt samozadovoljavanja. Ako takva osoba ima priliku da se nade s partnerom koji mu posve odgovara. Seksualna napetost može se usmjeriti u drugom pravcu. ili do tzv. penis. Osje­ ćaj iscrpljenosti uzastopnim onaniranjem ne potječe samo iz tijela nego i zbog predbacivanja. Muškarac ne može uvesti svoj spolni organ. Zato povre­ de spolnog organa u takvom stanju dovode do vrlo teških krvarenja. Danas kada smo svjesni da onanija nije bolest. Mnogi drugi putovi manje će uzbuđivati zato što ne odgova­ raju njegovim željama. Onome koji je opsjednut spolnim doživljajima i maštanjima to će malo koristiti. Ako mla­ dić ili djevojka imaju neke interese. Žene češće onaniraju od muš­ karaca zato što je u muškaraca osjećaj sladostrašća vezan s izbacivanjem sjemena. U pubertetu često dolazi do onani­ ranja. naročito u muškarca. Onanije ima u svim društvenim sre­ dinama. noćnih polucija (doživljavanje orgazma u snu). ukrućenja.To se u normalnim uvjetima događa automatski. živčanih i duševnih podražaja dolazi do prodiranja krvi u prazne prostore koji se nalaze u penisu. To djeluje samo ako je spontano. sublimira u druge energije. uz vrlo rijetke izuzetke. treba liječiti strah. tj. Ako se susretnu osobe jednakih seksualnih želja i sposobnosti. Pogoto­ vo se to vidi kod onih koji prilikom onaniranja vrlo živo maštaju o situa­ cijama koje su im nedostupne u životu. svaki čovjek ima druge tjelesne i duševne sposobnosti. Najbolje sredstvo protiv onanije je skladan seksualni život. Spolna nemoć Da bi došlo do izvršenja spolnoga akta moraju biti ostvareni poseb­ ni uvjeti. . njihova će se energija manje angažirati u seksualnim maštanjima. Za liječenje onanije nekada su se preporučivala različita sredstva: od jačanja volje do vježbi. Onanirati se može više puta dnevno. takve mjere uglavnom zanemarujemo. Zbog osjetnih. Umjesno je govoriti o sprečavanju onanije zato što taj put zadovo­ ljenja spolnih upotreba nije najbolji. u ženu ako ne dođe do erekcije. onanija obično prestaje. tjelesno uvijek sposobna. Žena je. ta je po­ java vrlo slična onaniji i možemo je zvati onanijom na nesvjesnom ni­ vou. potištenost i samopredbacivanje.najljepšim. Tu se ne mogu stva­ rati norme.

Takav muškarac dođe do orgazma i prosipanja odmah čim njegov spolni organ dotakne spolni organ žene. ili već nakon prvih po­ kreta. Znatno je rjeđa pojava da muškarac normalno izvršava spolni akt. No. Česta je smetnja u muškaraca tzv. muška­ rac pribjegava tzv. jer i frigidna žena može zanijeti i roditi di­ jete. govorimo o spolnoj ne­ moći. Dok je žena i nakon spolnoga odnosa željna nježnosti. možda će moći izvršiti spolni odnos.Ako nema takve reakcije spolnoga organa. impotenciji. I najvatrenija žena ostat će hladna u naručju muškarca kojeg ne voli. Može se dogoditi da muškarcu izlazi sjeme iz spolnoga organa i bez osjećaja sladostrasti. Žena tada ostaje nezadovoljena. bez obzira da li ga želi ili ne želi. Pod time se razumijeva želja za spolnim odno­ som. da se ne može »sastati sa že­ nom«. izraz znači da ništa ne os­ jeća prilikom spolnoga snošaja. Za potpun seksualan doživljaj nije dovoljno da su spolni organi u redu i da funkcioniraju. Osim toga. a vrlo poten­ tan muškarac izvršit će spolni akt. Tada valja potražiti savjet liječnika. izvadi spolni organ. To rađa nesporazumima i netaktičnostima. nego od toga što neće. U žene je i jedno i drugo sporije. Spolni akt mora trajati dovoljno dugo. događa se da nema želje. ali neće oploditi ženu i ne­ će imati potomstva. mokre­ njem ili vršenjem nužde. Od impotencije. Tada oboje ostaju prikraćeni za pun seksualan užitak. U vezi sa ženama govori se o frigidnosti. uigravanjem partnera. a zapreke se mogu ukloniti međusobnim navikavanjem. da je »zavezan«. razlikujemo nesposobnost da se izvrši oplodnja žene (impotentio generandi). drugi put je ravnodušna. tj. Loše je na­ glo prekidanje snošaja. Ako muškarac zbog neke bolesti nema dovoljno sjemenih stanica. Grafikon pokazuje da se muškarac lakše uzbuđuje i da nakon or­ gazma brzo popušta seksualna napetost i želja. Nesposobnost možda i ne potiče od toga što ne bi mogao. čak im . prerano svršavanje (ejaculatio praecox). pa se tako mnoge žene suz­ državaju sasvim nepotrebno. ta je metoda vrlo neprikladna za sprečavanje začeća jer živahne muške spolne stanice ipak mogu naći put do ženskoga jajašca. Potrebni su obostrani osjećaji i želje. prekinutom snošaju (coitus interruptus): u času kad počne izbacivati sjeme. nema potrebe. U uvjerenju da će ženu zaštititi od začeća. nesposobnosti da se izvrši s'polni akt (impotentio coeundi). a nije tako rijetko da se tuži na smetnje i bolove prilikom snošaja. U narodu se kaže da žena koja ne uživa u spolnom odnosu ne može zanijeti. Zato se kod neplodnih brakova uvijek izvrši pregled i žene i muža. ali će ostati nezadovoljen jer mu se žena ne sviđa. ali ne može do­ ći do orgazma ma koliko dugo akt trajao. mnogi muškarci to odbijaju. Nekad joj je to ipak ugodno. U muškaraca je to složenije pa moramo spomenuti i druge smetnje. U narodu se kaže da takav čovjek ne može »spavati sa ženom« (spavanje znači spolno općenje). npr.

pomišlja na samoubojstvo. Izvanredno je rijetka impotencija tjelesno uzroko­ vana. Sve te situacije igraju važnu ulogu prilikom nastajanja i produblji­ vanja impotencije i frigidnosti. Nakon nekoliko neuspjeha partner se povlači. Svojevremeno se mnogo nade polagalo u liječenje hormonima. Kad se to ustanovi. drugi put će se svjesno ili nesvesno pojaviti strašljiva mi­ sao : hoću li uspjeti. sve impotencije i frigidnosti nikad se neće moći liječiti istim metodama. Jedini svestrani pristup moguć je psihoterapijom. želi osloboditi jedne veze koju ne može drugačije prekinuti. Impotentan čovjek ipak priznaje da ne može ostvariti planove. npr. Impotencija i frigidnost uvijek su otpor. Važno je da se impotencija i frigidnost liječe što ranije. Poremećaji su naročito neugodni ako postoje i druge nepovoljne okolnosti: strah od začeća. Isto je tako i s lijekovima koji izazivaju spolna uzbuđenja: obično djeluje kod onih koji nemaju nikakvih smetnjni. teško ga je uvjeriti da je riječ o duševnim uzrocima. a one spolni akt nikad nisu doživjele kao punovrijedan užitak. Nekad je to zasićenje. dok zakazuju kod impotentnih i frigidnih. spolni odnos vani gdje može ne­ tko naići. Ne štrajkaju spolni organi. Da­ nas znamo da ta grupa sredstava ne utječe na psihičku impotenciju. Ima žena o kojima se priča da su strastvene. Impotencija se širi kao lavina. muškarac ima osjećaj da je nešto poremećeno. po­ staje potišten. a osje­ ćaje odglume. Kako se korijen bolesti može odstraniti samo uzročnom terapijom. nego mi sami. Ako smetnje traju više godina i ako osoba nema partnera. kratkoća vremena na raspolaganju. Mnoge već od prvoga spolnog odnosa ništa ne osjećaju i lakše se pomire sa sudbinom jer fizički dio akta mogu izvršiti ili podnijeti. Ako se netko. Neobične spolne radnje Neposredno nakon drugoga svjetskog rata. nego živi sama. strah od ukućana. koja je najčešća. iako toga nismo svjesni. on će postati im­ potentan: tako će se pojaviti »objektivan« razlog. Ako se u nekoj situaciji dogodi nedo­ voljna erekcija. mnogo su manji izgledi za izlječenje. Frigidne žene reagiraju manje burno. Nakon ne­ kog vremena takav čovjek postaje pravi neurotični bolesnik. da je bolestan.smeta svaki dodir. Impotencija je nekad i nesvjestan pomagač da se postigne određen cilj. zatim neusklađenost u osjećajima. Taj strah je dovoljan da se neuspjeh ponovi. američki učenjak Kinsey prvi put je proveo temeljitu anketu o seksualnom ponašanju današ- . izbjegava situacije u kojim bi se »osramotio« (impotencija se u muškaraca smatra sramotom).. dru­ gi put neslaganje. a njegove se smetnje mogu uvrstiti u grupu histeričnih oduzetosti.

češće se to taji. nego o pokvarenosti i izopačenosti karaktera. zavode maloljetne ili poduzimaju društveno opasne sadističke ili druge radnje. usputne okolnosti postaju glavne. Da se to nikako ne može uopćavati pokazuje i strogo vjersko shva­ ćanje da je svaka spolna radnja koja ne dovodi do oplodnje nastranost. ali se kod žena češće govori o lezbijstvu. Rezultati su u prvi mah iznenadili. Cilj je spolnoga nagona stvaranje novoga života. no i njima je mjesto prije u bolnici negoli u zatvoru. jer se mnoge od njih mogu protumačiti kao neuroze. Vrlo je malo seksualnih radnji ko­ je same po sebi možemo ocijeniti kao bolesne. kao dosta raširena pojava. Pogotovo se to odnosi na mno­ ge bezazlenije potrebe spolnoga iživljavanja na koje vrlo često upiru prstom baš oni koji su i sami puni svjesnih ili nesvjesnih sklonosti. Skloni smo da neke spolne radnje označimo kao nenormalne. štetnima i bolesnima. Neki su išli tako daleko da su pojedine položaje prilikom spolnoga sno­ šaja proglašavali nenormalnima. osudivanju i preziranju tih Ijudi. Čak i oni koji se nastoje držati toga pravila imaju toliko problema pa valja upitati jesu li baš toli­ ko »čisti« kako bi htjeli biti.Mnogi ne vjeruju da je riječ o bolesti. Vrlo je teško povući granicu između zdravoga i bolesnog. Broj ljudi koji se mogu toliko obuzdati da otpočinju spolni akt samo onda kada žele zače­ ti dijete tako je malen da ga se može zanemariti. i tada se gubi niz povezanosti s os­ novnim nagonom. to još uvijek ne mora značiti da je ta manjina bolesna. Pri tom nije riječ o posebnim bolestima. Ako nešto ne rade svi. Tako su nekad mnogi završili na lomači. Stvarne spolne želje i spolne radnje često su daleko od onoga što se smatra do­ puštenim i normalnim. lezbijskoj ljubavi. nego manji broj ljudi. Homoseksualnost. a nekada spored­ ne. ali u sklopu zadovoljstva rađaju se mnoge želje. Rjeđe se događa da netko javno govori o svojim naklonostima. a i danas u zakonicima nekih zemalja postoje odredbe o kažnjavanju. Okolina i javnost pokazuju sklonost oš­ trom reagiranju. jeste osjećaj privlač­ nosti za osobe istoga spola. Dok ne- . Is­ kustva iz zemalja u kojima je ukinuto kažnjavanje perverzija govore o to­ me da nije došlo do porasta tih pojava. Homoseksualne osobe mogu biti potpuno normalne i duševno i tjelesno zdrave. Razu mije se da nešto treba poduzeti protiv onih koji npr. Ispitao je oko pet tisuća muškaraca i isto toliko žena o nji­ hovim seksualnim željama i seksualnim radnjama.njega čovjeka. a time mislimo bolesne. Obično uz napadni seksualni simptom postoji i više drugih promjena. zbog čega treba kažnjavati i izolirati. Neobične spolne radnje često nazivaju nastranostima i perverzija­ ma. Pokazali su da u prosječnom stanovništvu ima mnogo više spolnih neuobičajenosti nego što se to općenito smatra. Za objektivnu procjenu moramo uzeti u obzir ne samo ličnosti onih koji ih izvršavaju nego i društvene i druge okolnosti. Izraz se može primijeniti na oba spola.

Osobama koje obavljaju neobične spolne radnje potrebna je liječ­ nička pomoć.ki još i danas smatraju da je riječ o nasljednoj ili stečenoj tjelesnoj osobi­ tosti. nagon da se gledaju druge osobe kako se svlače. Ekshibicionist želi da se pokaže gol. nakita i različitih materi­ jala. odstranji­ vanje spolnih žlijezda. šibanju. Kod onih koji su doista perverzni postoji otpor liječenju. Suprotna želja zove se voajerizam. Fetišist se uzbuđuje gledanjem ili dodirivanjem pojedinih dijelova odjeće. tj. obuće. dok se u masohizmu doživljava orgazam kada se ponižava i muči. To je češće u muškaraca. ili se otkriva drugima da vide kako onanira. pa je znatno poremetilo ličnosti. jer se uopće ne radi o perverziji. kućnoj veži i drugdje. . To je obično dovodilo do gašenja svih seksualnih osjećaja. oni se ne žele osloboditi svojih želja i nagona. čak i kastracija. mnogi seksualni neu­ rotičan imaju osjećaj zdravlja i odbijaju liječenje. ljube ili spolno opće. tjelesnom i duševnom kažnjavanju. tj. Liječenje se provodi psihoterapijskim metodama. veći broj znastvenika skloniji je psihičkim uzrociima. Dok se impotentni osjećaju bolesni i traže pomoć. Jedan dio seksualnih perverzija javlja se u suprotnim parovima. pa žene pričaju o svojim doživ­ ljajima pri susretu s takvim osobama u parku. Liječenje je dugotrajno. Ta­ ko sadizam označava uživanje u mučenju. a us­ pjeh ovisi o ukorijenjenosti pojave i o mnogim drugim okolnostima. ponekad i lijeko­ vima. Nekad su dva-tri razgovora dovoljna da dovedu do smire­ nja. Nekada se preporučivala operacija.

a njegovo mirovanje znači smrt. »U srcu pjesnika zanosna pjesma ni­ če«. rad srca može se osluškivati na prednjoj prsnoj stijenci ili osjetiti pipanjem pulsa. Stoga je srce postalo simbol života. srce još i danas predstavlja simbol ljubavi i hrabrosti. Taj veliki interes za srce razumljiv je s obzirom na to što su bolesti srca i krvnih žila najčešći uzrok smrti. koji je otkrio krvotok u XVII stoljeću. koji dolaze liječniku tužeći se na »srčane smetnje«.« Kao uspomena na vjerovanje u prošlost. čovjek je uočio već u dalekoj prošlosti. Liječnik Harvey. pritisak i bol u tuzi.SRČANE SMETNJE Danas se ni o jednom organu ljudskoga tijela toliko ne govori i ne piše kao o srcu. to je također razlog što mnogi ljudi sami liječe pravu srčanu bolest tako dugo dok ih njihovo samoliječenje ne dovede u tako teško stanje da je potrebna hitna liječnič­ ka intervencija. Po­ jam života vezan je uz rad srca. pa sve do trenutka smrti. No. Srce je šuplji mišićni organ koji se u određenom ritmu steže i opušta i ima ulogu pumpe. Zbog toga su o srcu više pisali pjesnici negoli liječnici. Srce je dio tijela za koji čovjek od davnine pokazuje naročit interes. No. Dok svi dru­ gi organi rade nečujno. Ljudi su počeli vjerovati da je srce centar čitavoga duševnog života. Ubrzanje ritma u borbi. ta mišićna pumpa neprekidno radi izvršavajući svoj jedini zada­ tak : da pokreće krv u kružnom toku krvnim žilama tijela. To je razlog zbog čega više od polovine pacijenata. piše grčki pjesnik Pindar prije 2500 godina. krive predodžbe o gradi. iz kojega proizlazi sva snaga i jakost. izvorište ljudskih osjećaja. Srce je organ koji ima najužu i najuoč­ ljiviju vezu s ljudskim osjećajima. Prije nego što se čovjek rodi. Srce je organ koje se najčešće prinosio kao žrtva bogovima. veselju i radosti. Svaki se čovjek uvjerio kako duševna uzbuđenja utječu na rad njegova srca. srce je i organ o kome još i danas postoje brojne zablude. imaju potpuno zdravo srce. Tek pokreta- . ponekad i čovjeka. piše u uvodu svoje knjige: »Srce je te­ melj života od kojega zavise sve životne pojave. Vjerovalo se da čovjek postaje hrabriji ako pojede srce životinje. Srce je jedini organ tijela čiji rad čovjek povremeno osjeća. značenju i funkciji.

U bazi srca ulaze i izlaze veli­ ke krvne žile. zaštita tijela od bolesti. krv može ispunjavati za život bitne zadaće: prenos kisika i hrane stanicama tijela.njem (cirkulacijom). održavanje stalne temperature. rebra. i 6. dijeli ga od organa koji se nalaze u trbušnoj šupljini. Mišićna ploča. odstranjivanjem štetnih tvari iz organiz­ ma. S obzirom na to što vrh srca udara o lijevu stranu prsnoga koša. između 5. želuca i jetre. Srce je smješteno u sredini prsnoga koša. između lijevoga i desnog plućnog krila. ošit ili dijafragma. arterije i vene. Veličina srca tek je nešto veća od veličine stisnute šake. mnogi ljudi griješe kada smatraju da je srce smješteno u lijevoj polovini prsne šupljine. tako da izgleda kao da je srce o njih obješe­ no.osrčjem . Fizički radnici i sportaši imaju Srce je smješteno u sredini prsnoga koša i obuhvaćeno čvrstom vrećom od vezivnoga tkiva . Donji je dio sužen i vrhom dodiruje prednju prsnu stijenku s lijeve strane prsnoga koša. Težina srca odrasla čovjeka iznosi oko 300 grama. Udarci srca mogu se vidjeti u mršavih ljudi kao srčane pulsacije.

krv dolazi u desnu pretkomoru. Takvo srce postaje ne samo veće nego i snažnije. što znači da u jednoj minuti kroz njega prođe 5 litara krvi. Srčana šupljina podijeljena je mišićnom pregradom na dva dijela. Kroz dvije velike vene sva venozna. osrčjem. govori se o upali srčanoga mišića. Ovisno o to­ me koji je sloj zahvaćen. Srce se prosječno steže i opušta 72 puta u minuti. Ta količina prođe u jednoj minuti čitavim krvožilnim sustavom. odakle se izbacuje. Čitavo je srce obuhvaćeno »vre­ ćom« od čvrstoga vezivnog tkiva. Mnoge srčane smetnje nastaju zbog toga što netrenirano srce ne može povećati količinu izbačene krvi prilikom povećanoga tjelesnog na­ pora. malo je i slabo. upali unutarnje opne. kao što je slab i svaki drugi mišić koji stalno ne vježba. Svakim stiskom izbacuje u glavnu arteriju (aortu) oko 70 ccm krvi. Upalne promjene često ostavljaju trajne posljedice. Tanka glat­ ka opna oblaže i vanjsku stranu srca. perikardom. iz pluća dolazi u lijevu pretkomoru. Takvu rezervnu snagu može imati samo zdravo i dobro trenirano srce. u glavnu krvnu žilu koja odvodi krv od srca prema periferiji tijela (aorta). perikarditisu. endokardom.povećano srce koje teži i više od pola kilograma. Takve promjene na zaliscima nazivamo srčanim greškama. mnogo su češće posljedica bolesti stečenih u toku života: upala i visokoga krvnog tlaka. Sva tri srčana sloja podlož­ na su upalnim promjenama. S unutarnje strane obložen je tankom opnom. zatim u desnu komoru. ili vanjskoga omotača. U prostoru iz­ među »vreće« i srca nalazi se tanak sloj tekućine da bi se izbjeglo trenje. Pro­ mjene na srčanim zaliscima podloga su mnogih srčanih bolesti. Tjelesno vježbanje od nekoliko mjeseci dovodi do proširenja srčanih šupljina i povećanja (hi­ pertrofije) srčane mišićne mase. a najčešća je reumatska upala. srce čovjeka koji fizički nije aktivan. Srce je građeno u tri sloja. miokard. Trenirane osobe mogu u jednoj minuti izbaciti više od 30 litara krvi. U rijetkim slučajevima srčane greške mogu biti prirođene. Za raz­ liku od sportskoga srca. ili mogu biti suviše prošireni tako da »ne dihtaju«. najdeblji je srednji. Srce koje nije u kondiciji. Svaka polovina sastoji se od pretklijetke i kli­ jetke. zatim u lijevu komoru. Zbog tjelesnoga opterećenja raste potreba za povećanom količinom krvi i srce tada podvostručuje količinu izbače­ ne krvi. što omogućuje vraćanje krvi u obrnutom smjeru (insuficijencija). gdje se osvježava primajući kisik. endokarditisu. takvo srce postaje prošireno da bi nadoknadilo nedostatak. Ali i povećano srce može pratiti mnoge bolesti srca i krvnih žila. između kojih se nalaze srčani zalisci što poput ventila usmjeravaju krv samo u jednom smjeru. mišićni sloj. Srčani zalisci mogu biti suviše suženi pa krv teže prolazi kroz srce (stenoza). na lijevu i desnu polovinu. . iz des­ ne komore ide u pluća. »već is­ trošena«. Osrčje onemogućuje prejako rastezanje srca. o miokarditisu.

srce može raditi potpuno nezavisno od ostalih dijelova tijela. Srčane smetnje i poremećaji nastaju zbog kvara u »električnoj cen­ trali«. Iako radi samostalno. Najveći broj srčanih bolesti poslje­ dica su bolesnih promjena u krvnim žilama srčanoga mišića.Brzina kojom srce kuca često pokazuje u kakvom je stanju. U desnoj pretkomori postoje posebne nakupine stanica koje stvaraju električni podražaj što se širi po srcu i izaziva stezanje. Srčani mišić ima svoje posebne arterije koje ga opskrbljavaju krvlju. muče sebe i druge i opterećuju zdravstvenu službu. Zbog toga se promjene u moz­ gu ili u drugim dijelovima mogu odraziti na rad srca preko autonomnoga (vegetativnog) živčanog sustava. tj. To znači da srce može kucati izvjes­ no vrijeme nakon toga što je izvađeno iz tijela i lišeno svih veza s tije­ lom. takvi pacijenti ne žele taj uzrok priznati ni sebi ni svojoj okolini. taj utjecaj odnosi se uglav­ nom na usporenje i ubrzanje srčanoga rada. Netrenirana će osoba i prilikom najmanjega napora jako ubrzati rad srca. S obzirom na to što srce radi neprekidno više desetljeća i što se kroz to vrijeme stisne oko 3 milijarde puta. Zdravo. Iako najveće broj srčanih smetnji zapra­ vo nastaje na »živčanoj bazi«. Koji put jak živčani nadražaj može ubrzati srčani rad više od 200 otkucaja u minuti. Zahvaljujući njoj. stanje zdravlja srčanih krvnih žila bitno je za život čovjeka. čak do potpunoga zastoja. zbog toga što se poremetilo širenje električnih podražaja srčanim mišićem. Uzbuđenje i radost dovodi do ubrzanja rada srca. podvrgavaju se najrazličitijim pretragama. koje radi bez utjecaja ljud­ ske volje. Znatnija usporenja kao i ubrzanja srčanoga rada mogu biti poprat­ na pojava mnogih srčanih i drugih bolesti tijela. specijalističke ustanove. Nema čovjeka koji se sam nije uvjerio u usku vezu između ljudskih osjećaja i rada srca. živčevlja. . Bolest krvnih žila najčešći je uzrok smrti. trenirano srce radi sporije jer pri svakom otkucaju izbacuje više krvi. Podražaji za rad srca dolaze iz samoga srca. oni stalno obilaze ambulante. Da bi dokazali kako je »prava srčana bolest« uzrok njihovim tegobama. živčani sustav u znatnoj mjeri utječe na njegov rad. do osjećaja »lupanja« srca. Ljudi najčešće nisu skloni prihvatiti osjećaj­ ni poremećaj kao uzrok smetnji. dugač­ ka svega 1 cm i široka 3 mm. i koje iz srčanoga mišića neprekidno odstranjuju otpadne tvari. To je srčana »električna centrala«. srce je bogato opskrbljeno živcima. hranom i kisikom. a može ga i znatno usporiti.

Najčešći oblik nepravilnoga kucanja. Rad srca je automatiziran. ne rade u istom ritmu s glavnom centralom. zamire. Mnogi takve smetnje opisuju kao da im srce preskače. neurotičara. stezanje i opuštanje srčanoga mišića. u srčanom mišiću postoje i brojne »rezervne električne centrale«. Vrlo se često javljaju u mladih osoba s potpuno zdravim srcem i uglavnom su bezopasna pojava. Takve ekstrasistole mogu se pojaviti svega nekoliko puta dnevno. »Rezervne elektirčne centrale«. Takav nepravilni rad srca toliko je čest da gotovo i nema čovjeka u kojega se nije ispoljio. otkucaja) u minuti. Koji put traju neko­ liko minuta.Nepravilno kucanje Rad srca. koje tada uskaču. Najčešći su uzrok duševna uzbuđenja koja mogu nadražiti srce do te mjere da ono izgubi takt. ili. koje uskaču ako nastane kvar na glavnoj centrali ili na »električnim vodovi­ ma«. samo što se nov otkucaj osjeti »kao da je u grlu«. ono može raditi bez utjecaja živčano­ ga sustava. i srce se neće stezati uobičajenim redoslije­ dom. bez obzira radi li srce ubrzano ili spori­ je. s prekidima i nekoliko dana. Vozači motornih vozila uspoređuju nepravilno kucanje srca s nepravil­ nim radom motora pa kažu da im srce »trokira«. kojima se električni podražaj prenosi iz srčane pretkomore u ko­ moru. srčane aritmije. više sati. Ekstrasistole mogu postojati a da ih tak­ va osoba uopće ne osjeti. Zbog stalnoga straha od srča­ ne bolesti i trajne duševne napetosti. Nakon kratke stanke opet počinje normalno kucati. njegov rad može postati nepravilan (aritmičan) kada nastane kvar u »električnoj centrali« ili na »električnim vodo­ vima«. Srce može izgubiti takt. koja nastaje u vrijeme dok bi srce moralo mirovati. prerana srčana stezanja (ekstrasisto­ le). odvija se u pravil­ nom ritmu koji možemo usporediti s pravilnim ritmom otkucaja sata. Osim te glavne centrale. kada električni podražaj nailazi na smetnje u prolazu kroz srčani mišić. Mnoge osobe postaju tek tada pravi boles­ nici kada saznaju da postoje ekstrasistole. Nepravilno kucanje srca nastu­ pit će i onda kada istovremeno počne raditi više »električnih centrala«. tj. ekstrasistole se počinju sve češće . Najčešći uzrok nepra­ vilnoga kucanja jesu prijevremena. doći će do nepravilnoga kucanja. Ekstrasistole re­ mete normalan rad i redoslijed srčanoga rada pa nastaje aritmija. jest osjećaj kao da je srce načas prestalo kucati. Pravilan ritam srčanoga rada znači da je vremenski razmak između dva udara (stiskanja) srca uvijek isti. To se događa u ljudi »slabih živaca«. Otkrivaju se slučajnim liječničkim pregledom ili slučajnim pipanjem pulsa. a mogu nestati da se više nikada ne pojave. tj. »Srčana centrala« daje srcu njegov osnovni ritam rada brzinom od 70 do 80 stezanja (udara. kao da je stalo.

rada i odmora. . zbog napuhnutoga trbuha. U starijih ljudi najčešći je uzrok koronarna skleroza. takva osoba juri od liječnika do li­ ječnika. Ali nepravilno kucanje može biti pratilac opasnih bolesti srčanoga mišića. Uzimanje lijekova u većim dozama može izazvati ta­ kav poremećaj. najčešće nisu potrebni nikakvi lijekovi. Koji put valja promi­ jeniti način života: prestati pušiti. teške srčane bo­ lesti.javljati. npr. pravi čaj (tein). od lijekova se uzimaju blaga sredstva za umirenje. sredstva protiv umora. Nepravilno kucanje srca može se pojaviti i poslije obilnih obroka. ili su to samo nervozne smetnje. primjenjuje se i struja visokoga napona. ako je nastalo na »živčanoj bazi«. od pregleda na pregled. Takvu vrstu poremećaja srčanoga ritma mogu izazvati različita nadražujuća sredstva. za održavanje budnosti. izmije­ niti način ishrane. Liječnik će elektrokardiogramom (EKG) ustanoviti da li je srce za­ ista bolesno. naročito »lijeka za srce« (digitalisa). koja ne mora značiti veliku opasnost. smanjiti uzimanje kave ili čaja. giluritmalom. Iako je nepravilno kucanje najčešće bezazlena pojava. Dugotrajni i učestali napadi nepra­ vilnoga kucanja mogu se smirivati brojnim lijekovima: kinidinom. prava kava (kofein). Ako je nepravilno kucanje posljedica bolesnih promjena na srcu. poslije uživanja većih količina alkoholnih pi­ ća. Nepravilno kucanje srca u starijoj životnoj dobi može se shvatiti i kao jedan od znakova starosti. nešto kao »bore na licu i sijede kose na glavi«. ipak je potre­ ban liječnički pregled jer može biti i posljedica ozbiljne. pronestilom. Način liječenja i vrsta lijeka ovise o uzroku. Pacijent mora vjerovati liječniku da je njegovo srce zdravo i tegobe će same nestati. Također se javlja kod upala srčanoga mišića (miokarditisa) i poviše­ noga krvnog tlaka. Smetnje nastaju zbog toga što pove­ ćan pritisak u trbuhu podigne ošit (dijafragmu). Mnogo je češći uzrok pušenje (nikotin). Unatoč tome što je liječ­ ničkim pregledom ustanovljeno zdravo srce i unatoč tome što je liječnik ustanovio da je to beznačajna pojava. Ako je nepravilno ku­ canje srca psihogeno uzrokovano. koji pritisne na srce i nadraži ga. Poremećen ritam javlja se kod srčanoga infarkta i ukazuje na oz­ biljnost stanja i potrebu pravovremene liječničke intervencije na odjeli­ ma koji su opremljeni specijalnim aparatima. nakon pijenja pjenušavih pića. i takva ih osoba tada počinje osjećati. prvenstveno se liječi osnovna bolest.

a uplašeni pacijenti opisuju tegobe kao »udaranje«. ta­ ko se zatvara krug iz kojega često nema izlaza bez liječničke intervencije. Lupanja srca uzrok je nagloga povišenja krvnoga tlaka i jav­ lja se kod nekih slučajeva slabokrvnosti te bolesti žlijezde štitnjače. Osjećaj lupanja može se javiti i prilikom uzimanja sredstava za od­ ržavanje budnosti. često se javlja u astmatičara koji upotrebljavaju sprejeve za prekidanje napada gušenja i u kojima se nalaze lijekovi što nadražuju srce. do njih dolazi naglo. U odrasle osobe normalan rad varira unutar vrijednosti od 60 do 90 udara u minuti u stanju mirovanja. Njihovo inače zdravo srce toliko je »razdražljivo« da pretjerano re­ agira na podražaje. ne treba odmah odjuriti liječniku. U mladih osoba uglavnom nakon duševnih uzbuđenja. Ako ne postoje drugi znakovi. Strah od težega oboljenja toliko je jak da izaziva još jače lupanje srca. Ubrzan srčani rad Ubrzanje srčanoga rada iznad normalnih vrijednosti naziva se tahikardija. »lupanje». Uz jaku uzbuđenost i strah. Osim duševnoga uzbuđenja. Javlja se najčešće u pubertetu i klimakteriju. postoji jače ili slabije izražen osjećaj gušenja. Lupanje je rjeđe znak ozbiljnoga oboljenja. bubrega ili nekoga drugog organa u tijelu. Liječenje smetnji ovisi o uzroku. u najvećem broju slučajeva to je bezazlena pojava. Srce malenoga djeteta kuca znatno brže: u novorođenčeta 120 uda­ ra u minuti. Starenjem djeteta puis se postepeno usporuje. naročito osjećajne. Svjestan osjećaj udara javlja se uvijek kada se naglo promijeni ri­ tam rada srca. Otkucaji srca koje čovjek osjeća i koji su neugodni nazivaju se palpitacijama. Tegobe smi­ renjem nestaju.Osjećaj lupanja Čovjek zapravo ne osjeća svoje srce kao što ne osjeća ni rad jetre. »treperenje« u predjelu srca. Često se javlja u osoba koje imaju i druge smetnje »na živčanoj ba­ zi«. smetnje mogu biti izazvane i jačim fi­ zičkim naporom. tako da u pe­ togodišnjega djeteta iznosi 100. . Takve su osobe česti pacijenti u ambulantama i stanicama hitne pomoći. a češće znak straha. Neki osjećaju lupanje srca tek kada legnu u krevet (nastaje zbog le­ žanja na lijevoj strani kada se vrh srca približi i udara o prednju stijenku prsnoga koša).

snažnije i može uba­ citi u krvotok istu količinu krvi sa znatno manje napora. tuberkulozu. kao i stanja šoka. Srce trenirane osobe je veće. Liječnik će točnije od­ rediti brzinu srčanoga rada slušanjem srca pomoću posebne slušalice. fizički napor može udvostručiti brzinu srčanoga rada. Takva prolazna ubrzanja. . No. pijenja većih količina pića. bolest štitne žlijezde. povećanje krvnoga tlaka. ili na vratnoj kucavici (arteriji). strah. Nekada su liječnici odre­ đivali visinu temperature prema ubrzanosti pulsa jer nije bilo toplomje­ ra. Najčešći je uzrok tjelesni napor. stalno ubrzan puls može ukazivati na ozbiljnije kronično oboljenje srca. premda nisu tako rijetka ni do 150 u minuti. pri temperaturi od 39 stupnjeva Celzijusa imat će puls oko 110. I povišena tjelesna temperatura ubrzava rad srca. Postoje i bolesti kada brzina pulsa ne prati povišenje temperature. povremena ubrzanja mogu se javiti i nakon obilnih obroka. kojima je puls u stanju mirovanja iznad 100 udara u mi­ nuti. dok će izdisaj srčani rad usporiti. u osoba koje svakodnevno uživaju veće količine kave ili pravoga ruskog čaja. to su osjećajne. brzina rada ovisi i o treniranosti organizma. Prolazno ubrzanje srčanoga rada može izazvati i dubok udisaj. veselje. fonendoskopa ili stetoskopa. rad srca počinje se uspora­ vati jer slabi srčani mišić. Takav stalno ubrzani srčani rad često se vidi u strastvenih pušača. normalna su pojava. Kada tjelesna temperatura prijeđe 41 stupanj. Mnogi se bolesnici obraćaju liječniku samo zato što im »srce brzo radi pri povišenoj tempe­ raturi«. U treniranih sportaša i radnika koji rade teške fizičke poslove. Nema zdrava čovjeka kod koga se više puta u toku dana srčani rad ne ubrza za nekoliko dese­ taka udaraca. Povremeno ubrzanje svakodnevna je pojava.Brzina srčanoga rada najčešće se određuje pipanjem pulsa na palčanoj žili kucavici. Kratkotrajna. srdžba. Duševna uzbuđenja: radost. Najčešće su ubrzanja 100 do 120 udara u minuti. zbog djelovanja topline na tijelo. ako nisu pretjerana. Takva prolazna. Zbog povećanih potreba tijela za kisikom. redo­ vito su praćeni ubrzanim srčanim radom. uzimanja atropina i adrenalina. Veći gubici krvi. Liječniku se moraju obratiti one osobe koje imaju stalno ubrzanje srčanoga rada. Najtočnije se može odrediti pomoću elektro­ kardiograma koji se dobije pomoću Ekg-aparata. ubrzanje srčanoga rada znatno je manje negoli u netreniranih osoba ili ljudi koji rade pretežno sjedeći. Srce trenirane osobe radi ekonomičnije. Čovjek koji u mirovanju ima puls 80 u minuti. emotivne tahikardije. za svaki stupanj Celzijusa povećava se broj udara za 8 do 10 u minuti. kratkotrajna i ne naročito jaka ubrzanja srčanoga rada nije potrebno liječiti. mogu ubrzati srčani rad.

vrtoglavica. ili uz pomoć lijekova te nekih postupaka koje takve osobe nauče. Dugot­ rajno skraćivanje odmora remeti normalnu opskrbu srčanoga mišića. tahikardije. Stezanje traje 0. Čak da i nije na­ ročito jako ubrzanje. srce se postepeno umara i s vremenom popušta u radu. napad mo­ že trajati mjesecima. skraćuje se trajanje čitavoga ciklusa.Dugotrajan.5 sekunde. Osobe kod kojih se napad javlja prvi put. Frekvencija. Takvi su napadi često bez vidljivoga uz­ roka. Čitav srčani ciklus. Bolesnici opisu­ ju da je napad počeo »sam od sebe«. ali mu je i vijek trajanja znatno kraći. veća od 250 udara u mi­ nuti. uopće se ne uzbuđuju jer znaju da će napad prestati ili sam od sebe ili pod dje­ lovanjem lijekova. koji ima velik broj okretaja u minuti. srce ima dovoljno vremena da se opskrbi hranom i kisikom i tako prikupi novu snagu za stezanje. broj udara u minuti. Zahvaljujući baš toj vrlo kratkoj stanki. Hitna liječnička pomoć potrebna je uvijek kada dođe do jakoga i naglog ubrzanja srčanoga rada. koji usporava rad srca. napad se može prekinuti. ako je trajno. Ako frekvencija nije visoka. »iz čista mira«. To podsjeća na naprezanje prili­ kom velike nužde. Takve iznenadne napade ubrzanoga srčanog rada. Srce koje u minuti radi samo 100 puta. a za odmor ostaje svega 0. steza­ nje i opuštanje. Napad prosječno traje nekoliko sati. hvata neopisiv strah. Takvi napadi mogu se javiti već u ranom djetinjstvu. Paroksizmalna tahikardija ima iznenadan početak. ubrzan rad srca može biti pogibeljan. i prestati isto tako naglo kao što je počeo. Osobe kod kojih je takav napad »stara stvar«. Bolesnik sam može nadražiti živac ako duboko udahne i zatim pokuša jakim naprezanjem izdahnuti. Vrlo jaka ubrzanja.000 otkucaja više od srca koje ima frekvenciju od 60 udara u minuti. u rijet­ kim slučajevima nekoliko dana. osjećaj gušenja.8 sekunde. Napad u većini slučajeva prestaje spontano. ali usta i nos valja zatvoriti. nazivamo paroksizmalnim tahikardijama. tj. Godišnje je to više od 20 milijuna suvišnih stezanja srčanoga mišića. Baš ta kratka stanka omogućuje srcu da radi neprekidno čitav život. može iznositi od 150 do 300. Us­ poredba s benzinskim motorom: visokoturažni motor. Srčani mišić prilikom ubrzanoga rada nema dovoljno vremena za odmor i ne dobiva dovoljno kisika i hrane. može dovesti do oštećenja srca. Postoje brojni lijekovi kojima bolesnici sami prekida- . u to­ ku jednog dana ima 60. učestalo mokrenje. mogu za nekoliko sati izazvati teška oštećenja srčanoga mišića i uz­ rokovati prestanak njegova rada. Opasnost je to veća što je srčani rad brži. Kada dođe do ubrzanoga rada.3 sekunde. radi znatno brže od niskoturažnoga. najčešće u mladenačkoj i srednjoj dobi. Dužina trajanja napada je različita: može trajati svega nekoliko sekunda ili minuta. a brzina srčanoga rada tako je visoka da se pipanjem pulsa ne mo­ že odrediti. Nadraživanjem živca vagusa. tj. prosječno traje 0. pa tako i vrijeme potrebno za odmor.

Napadi se smire i u toku davanja lijeka (giluritmal. cedilanid). To se postiže pritiskom na očne jabučice. javlja se prilikom izlaganja tijela hladnoći. žutice. Usporen rad srca Usporen je rad srca ako je broj srčanih otkucaja manji od 60 u jed­ noj minuti (bradikardija). Iako srce izvjesno vrijeme može raditi i izvan tijela. isoptin. Usporen puls netrenirane osobe može biti posljedica nadražaja parasimpatikusa. Normalne i zdrave osobe imaju za mirovanja puls čak ispod 60 otkucaja u minuti. npr. ili poslje­ dica srčane bolesti. Prilikom pojačanoga tjelesnog napora prevladava napon simpati­ kusa i srce se može ubrzati više od 200 otkucaja u minuti. time i usporen rad srca. drugi ga počne kočiti. medu njima ipak postoji potrebna ravnoteža. Usporen srčani rad zajednička je pojava za niz bolesti koje izaziva­ ju povećanje pritiska u mozgu: tumori. usporen rad srca sporta­ ša nije isto što i usporen rad srca netrenirane osobe. Dok podražaj simpatikusa ubrzava srčani napad. U sportaša od kojih se zahtijeva naročiti fizički napor. koje ne prestaju na lijekove. Zbog toga se usporenje srčanoga rada za mirovanja ili spavanja smatra normalnom (fiziološkom) pojavom. Nadražaj parasimpatikusa. na njegov rad utječe živčani sustav. simpatikusu. trkači maratona. povrede. Javlja se kod zaraznih bolesti kada padne povišena tjelesna temperatura. npr. npr. druga parasimpatikusu. trbušnog tifusa.ju napade. upale. kod gripe. usporen srčani rad imaju trudnice i žene neko vrijeme poslije poroda. U zaista rijetkim slučajevima upornih napada. Baš ti živci omogućavaju srcu da se brzinom rada prilagodi potrebama tijela. premda svaki od njih djeluje sa suprotnim efektom. zbog nagloga i jakog osjećaja straha. Iako ti živci »vuku svaki na svoju stranu«. Jedna živčana vlakna pripadaju tzv. Liječnik će ih injekcijama uglavnom uvijek prekinuti. Simpatikus i parasimpatikus upravljaju radom srca. Razumije se. krvarenja. čim jedan nastoji prevagnuti. imaju puls ispod 40 u vrijeme mirovanja. zbog smrzavanja. Za vrijeme mi­ rovanja prevladava parasimpatikus i rad srca postaje sporiji. pri­ mjenjuje se udar električne struje u ambulantama koje su opremljene takvim aparatima. nadraživanjem ždrijela kao da se . Duševna uzbuđenja također mogu izazvati nadražaj parasimpatiku­ sa i usporen srčani rad. Zbog nadražaja parasimpatikusa. stiskanjem vrata u predjelu vratnih žila kucavica. može biti i na­ mjerno izazvan. nadražaj parasimpatikusa ga uspora­ va. U srcu su dvije vrste živčanih vlakana autonomnoga živčanog sustava. Osobe koje se bave sportom imaju usporeniji puls.

nesvjestica. Usporen srčani rad predstavlja mnogo veću opasnost ako je poslje­ dica tzv. smrt. 20 ili čak 10 otkucaja u minuti. nije dovoljan za održavanje zadovoljajuće cirkulacije krvi. Ako ne dođe hitna liječnička pomoć nastupa. do smrti. koji nije dovoljno opskrbljen krvlju. npr.izaziva povraćanje. kao i lijekovima za spavanje. npr. otrovanje plinovi­ ma. Jako usporen rad. utapljanje. dolazi do djelomičnoga ili potpunog blokiranja prenosa električnih podražaja. naj­ češće lijekom za srce digitalisom. Elek­ trični kabel povezuje bateriju sa srcem.. uglavnom ne predstaljaju veću opastnost. tj. Osnovni srčani ritam daje »električna centra­ la« smještena u pretkomori. gušenje. lijekovima itd. Tada jako usporen rad srca izaziva smetnje u mozgu. srčane komore trebale bi prestati raditi i nastupila bi smrt. a uzrokovano je potpunim blokom. upotrijebit će se »umjetne elek­ trične centrale«. Nagli prestanak rada srca Najčešći uzroci iznenadnoga i neiočekivanog prestanka rada srca jesu udar električne struje i groma. čija je brzina stvaranja podražaja veća od frekvencije koju imaju »centrale« u samom srcu. u mišiću samih komora. pa dolazi do vrtoglavica. zatim nekim sredstvima za umirenje ži­ vaca. s tom razlikom što je njihov ritam znatno sporiji od ritma »glavne centrale«. »kvarom na dalekovodu«. Ako nastane kvar na »dalekovodu«. srčanoga bloka. Od bolesti je najčešći uzrok srčani infarkt. a može doći i do potpunoga zastoja rada srca. od 10 otku­ caja u minuti. zbog upale ili srčanoga in­ farkta. b) pomanjkanjem pulsa na vratnoj arteriji. Te baterije (pacemakeri) ugrađuju se operacijom pod kožu ili ispod mišića prsnoga koša ili trbuha. Prestanak rada srca uvijek je praćen alarmantnim znakovima: a) Iznenadnim gubitkom svijesti. grčeva sličnih padavici. Ali u srcu postoje i »rezervne električne centrale«. . napinjanjem kao prilikom velike nužde. U slučaju potpunoga prekida (totalnog bloka) prenosa podražaja. koja su vezana za prolazno ili trajno po­ većanje napetosti parasimpatikusa. Srčane komore mogu raditi jako usporeno: 30. Usporen srčani rad može nastati i zbog otrovanja lijekovima. Taj nadražaj može biti toliko jak da izazove usporenje srčanoga rada s vrtoglavicom i nesvjeticu. Ako nastane jako usporenje rada srca. iz nje vodi »dalekovod« građen od specijal­ nih mišićnih stanica koje sprovode električni podražaj iz pretkomora u komoru. Usporenja srčanoga rada.

prsna se kost poput opruge vraća u prvobitan položaj. Uspjeh je mogao biti postignut jedino ako se hitno otvorio prsni koš ili trbuh i rukom obuhvatilo srce između prstiju pa se stiskanjem imitirao normalan rad. srce se stisne iz­ među prsne kosti i kralješnice. e) prestankom krvarenja. Položaj srca u prsnom košu s na­ značenim mjestom gdje se izvodi pritisak na prsnu kost Zbog pritiska povećava se tlak u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile . Pokušaji »lupkanja po prsnom košu«. tlak u srčanim šupljinama pada i uvlači u sebe krv iz vena. Slijedeći pritisak ponovit će isti učinak. straga kralješnicom. a pomicanje u stranu ograničeno je osrčjem. sprijeda je ograđeno prsnom kosti. predstavljali su samo dobronamjeran ali uzaludan napor spasavalaca. Takvu direktnu masažu srca izvodili su kirurzi u operacionim dvorana­ ma. Postupak je nazvan: vanjska masaža srca. kao i davanje lijekova putem injekcija. ako postoji rana. Zasnovan je na jednostavnom načinu: srce je smješteno u sredini prsnoga koša. d) maksimalno proširenim zjenicama. Ritmič­ kim pritiscima dlana ruke na donju trećinu prsne kosti.c) promjenom normalne. srce se širi. Kad pritisak popusti. prvi je put opisan postupak kojim se može uspostaviti prekinuti optok krvi a da se ne otvara prsni koš. Godine 1960. Smrt je bila redovita posljedica takvoga stanja jer nije bilo načina da se na mjestu ne­ sreće ponovno uspostavi prekinut krvotok. ružičaste boje kože u plavkastu (lividnu). a prevoz u bolnicu bio je uzaludan zbog gubitka dragocjenoga vremena. Zbog pritiska povećava se tlak krvi u srčanim šupljinama i krv se prirodnim putem istisne u krvne žile. Prije dvadeset godina svaki slučaj iznenadnoga prestanka rada srca bio je sudbonosan za unesrećenu ili naglo oboljelu osobu.

Po život su opasne komplikacije: oštećenje jetre. Masaža srca kod djeteta Masaža srca kod dojenčeta 4. Prelom rebara smatra se manjom komplikacijom i ne postoji potreba da se masaža srca prekine. najbolje na podu. Unesrećeni mora ležati na leđima. Pritisak se izvodi na donju trećinu prsne kosti. Napipa se vrh prsne kosti u žličici. Do toga dolazi kada masažu srca izvodi ne- . Nemedicinsko osoblje. U tom položaju može se iskoristiti vlastita težina tijela spasavaoca kao pritisak. 3. Masaža srca malene djece izvodi se pritiskom dlana jedne ruke. može oštetiti organe u prsnoj u trbušnoj šupljini. Komplikacije. Otprilike za 3 poprečna prsta iznad vrha prsne kosti je mjesto na koje se stavlja dlan ruke. Masaža srca od­ govoran je rad i može je izvoditi samo dobro uvježbana osoba. prava su tragedija kada se ma­ saža srca izvodi nepotrebno. ta­ ko da utisne prsnu kost za 3 do 5 cm. 2. nerijetko smrtonosne. Brzina kojom se izvodi masaža srca mora iznositi između 60 i 80 pritisaka u jednoj minuti. koje nije dovoljno uvježbano. Ne smije se zaboraviti da »teška ruka na nježnim prsima« može dovesti do gruboga oštećenja tijela. Mjesto pritiska za masažu srca može se odrediti i preko odjeće. na tvrdoj podlozi.Vanjska masaža srca izvodi se na slijedeći način: 1. a u novorođenčeta i dojenčeta samo blagim pritiskom jagodica prstiju na srednju trećinu prsne kosti. slezene i srca. Snaga pritiska za odraslu osobu mora iznositi oko 20 kg.

umjetno disanje mora se povezati s masažom srca. jer je kisik u plućima osnovni preduvjet. Ne gubite vrijeme. Nakon nekoliko umjetnih disanja. »histeričnoj nesvjestici«. Bilo je već slučajeva smrtonosnoga oštećenja jetre žene u tzv.dovoljno instruirana osoba. Zbog toga svako oživljavanje (reanimacija) uvijek započinje umjetnim disanjem. Ako se na­ kon 5 umjetnih disanja ne opaze nikakvi znakovi optoka krvi. Mnogi potpuno krivo smatraju da se masa­ ža srca mora izvoditi na svakoj osobi kod koje je došlo do gubitka svijes­ ti. Upamtite! Ne pokušavajte oživljavati svaku osobu koja je u nesvjes­ tici. ružičastoj boji kože i eventualnom suža­ vanju zjenica. ne prenosite zamrlu osobu na neko dalje »kom­ forno« mjesto. To se pokazuje u pojav­ ljivanju pulsa na vratnoj arteriji. do koje je došlo nakon svađe sa suprugom. srce se koji put oporavi i njegov dotada minimalan i neprimjetan rad (»prividna smrt«) prelazi u normalnu aktivnost. Ako oživljavanje provode dvije osobe. što je znak dopreme kisika stanicama mozga. prven­ stveno u mozak. već samo onu kod koje ste ustanovili prestanak rada srca i disanja. a ne o minutama! Naučite ispravno izvoditi umjetno disanje i masažu srca na tečaju prve pomoći! Prestanak rada srca uvijek je praćen prestankom disanja. postupak je slijedeći: Prilikom prestanka disanja i rada srca oživljavanje se izvodi umjetnim disanjem i vanjskom masažom srca . jer od kisika u plućima nema koristi ako ga se cirkulacijom ne dovede u sve stanice organizma. Radi se o sekundama.

Druga osoba masira srce u normalnom ritmu rada srca (60 puta u jednoj minuti). svako u svom ritmu. prema tome i mnogo više kisika od mišića koji miruju.Jedna osoba upuhuje zrak metodom usta na usta. i to u normalnom ritmu disanja (12 do 16 puta u jednoj minuti). postupak je slijedeći: Najprije se izvode dva umjetna udisaja zraka. Nijedna se radnja ne prekida radi izvođenja druge radnje. te odstranjuje otpadne tvari. zatim ista osoba pre­ lazi na izvođenje masaže srca. I tako stalno naizmjenično 2:15. ponov­ no dva udisaja. Poznato je mišići koji rade troše mnogo više energije. Ako oživljavanje provodi samo jedna osoba. sve do dolaska liječnika. a ulaze u srce direktno iz početnoga dijela glavne krvne žile. aorte. Potrebnu krv dovode dvije specijalne žile koje se nazivaju koro­ narne arterije. Razum- . kao i svaki drugi dio tijela. Glavne koronarne arterije i njihovi ogranci u srčanom mišiću Te dvije glavne koronarne arterije granaju se u srčanom mišiću u mnoštvo sitnih krvnih žilica koje dovode krv do svake srčane stanice. Koronarna bolest Srčani mišić. Sagorijevanje (oksidacija) hrane moguća je samo uz prisustvo kisika. Za svoj rad srce troši kemijsku energiju koja nastaje uglavnom sa­ gorijevanjem masti i šećera. ili metodom usta na nos. Nakon 15 pritisaka na prsnu kost. Um­ jetno disanje i masaža srca provode se istovremeno. opskrbljen je krvnim žila­ ma kojima mu krv donosi potrebnu hranu i kisik.

ne postoje.ljiva je velika potrošnja kisika u srčanom mišiću s obzirom na to što je organ koji bez prestanka radi. srce opominje jedinim znakom kojim se može ogla­ siti . tada one zbog manjka kisika umiru. kada srce u cjelini ili u pojedinim. Srce je samo dio »transportnoga sistema za kisik«. srce radi brže i jače. Smrt jednoga dijela srčanoga mišića konačan je ishod raz­ vitka koronarne bolesti. U srčanom mišiću krvne se žile prošire te poraste protok krvi kroz koronarne arterije. ograniče­ nim dijelovima ne dobiva dovoljno kisika. srčani udar. Dakle.bolom. trava će se na tom mjestu osuši­ ti. Dobar. naziva se stenokardija ili an­ gina pektoris. Da bi moglo zado­ voljiti pojačane potrebe organizma za krvlju. cjelokupna količina krvi koju srce ubacuje u krvni optok može porasti za 4-6 puta. izgorjeti. Ako izvjesno vrijeme dio travnjaka ostane nepoliven. npr. Osnovni uvjet da bi sve stanice srca dobivale dovoljno hrane i kisi­ ka jesu nepromijenjene i zdrave koronarne arterije. Normalan izgled krvne žile. Taj konačni ishod naziva se srčani infarkt. pa tako i u srčanom mišiću. Američki liječnik. uspoređuje srčani mišić s travnjakom koji se redovno zalijeva vodom. Angina pektoris često je prvi znak opasnosti koji ukazuje da su se na koronarnim krvnim žilama javile bo­ lesne promjene. angina pektoris je samo znak da dio srčanoga miši­ ća ne dobiva dovoljno krvi. Rezerve kisika u tije­ lu. 2. nastaje srčani infarkt ili. Ako je koronarna arterija toliko promijenjena da duže vrijeme ne može dovesti kisik srčanim stanicama. Shematski prikaz lumena normalne i aterosklerotično promijenjene krvne žile: 1. Masne tvari u krvi. Stvaranje naslaga masnih tvari u sti­ jenci krvne žile i znatno sužavanje njezinoga pro­ mjera . 3. tj. Tako se srce prilagodava potrebama po­ većanoga napora. kako se u narodu kaže. Svaki pojačani napor. Kad neki dio srca »izgori« zbog toga što nije bio poliven krvlju. za kisikom. Ako su koronarne arterije to­ liko promijenjene da srčanom mišiću u danom trenutku ne mogu osigu­ rati dovoljno kisika. Takvo stanje. kisika. znatno povećava potrošnju kisika u tijelu. radi jednostavnosti i boljeg razumijevanja. efikasan rad svih organa i tkiva moguć je samo u uvjetima dovoljne opskrbljenosti kisikom. fi­ zički rad. O radu srca ovisi i opća opskrbljenost tije­ la kisikom. i 4. trčanje.

Izraz angina pektoris zapravo znači stezanje u prsima. Za posljednjih 10 godina brojna su ispitivanja pokazala da na raz­ voj koronarne skleroze utječu faktori među kojima su najvažniji: .stalna psihička napetost. koronarne bolesti. tj. Iako još nisu poznati svi načini na koje pojedini faktori djeluju u smislu nastanka koronarne bolesti. Poslije se u te ploče taloži kalcij pa nastaju tvrda zadebljanja koja znatno sužavaju promjer krvne žile. angine pektoris.Najčešći uzrok koronarne bolesti je ateroskleroza koronarnih arte­ rija. i to više od 10 komada dnevno). samo je posljedica nedovoljne opskrbe srčanoga mišića kisikom. lipidi. . žari. a to može biti uzrok bolova. . zbog toga se manje krvne žile znatno suze pa kroz njih može proći manje krvi. vrat ili ruku. Ateroskleroza je najvažnija i najčešća bolest krvnih žila. ona je utoliko veća što se u osobe nađe više ugrožavajućih faktora. . odebljanje nastaje zbog toga što se u stijenci krvne žile talože mas­ ne tvari. . najčešće u lijevo rame. Do toga iz­ raza došlo se zbog toga što ljudi svoje tegobe u prsima ne opisuju riječju bol.pretežno sjedeći način života s ma­ lo kretanja.nasljednost (u nekim porodicama javlja se znatno češće).povišenje količine masti u krvi (hiperlipemija). činjenica je da između njih i koronar­ ne bolesti postoji uzročna veza. U mlađih ljudi od 35 do 50 godina javlja se opasniji tip ateroskleroze onda kada se samo na pojedinim mjestima u krvnoj žili stvaraju deblje naslage lipida u obli­ ku žutih pločica. peče. Ateroskleroza je u više od 90 posto slučajeva uzrok angine pektoris i srčanoga infarkta. .pušenje (naročito cigareta. Takva naslaga može se i otkinuti pa slo­ bodan dio krvnom strujom ide do mjesta gdje začepi manju krvnu žilu: nastaje infarkt srca. trga. nego kažu: Steže me u prsima.smanjena tjelesna aktivnost . Tipičan bol koji se najčešće javlja is­ pod prsne kosti i širi u lijevu polovinu prsnoga koša.povišenje krvnoga tlaka. Ateroskleroza često zahvaća koronarne arterije. Karakteristike najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris: 1.povećana tjelesna težina. u lijevo rame i ru­ ku. koje gube elastičnost i gip­ kost. Angina pektoris samo je jedan od znakova bolesti krvnih žila srča­ noga mišića. ateroma. dolazi do odebljanja stijenke arterija.šećerna bolest. Pri­ je mnogo stoljeća taj je bol opisivan kao »željezna ruka koja stišće i guši srce«. . . . Tupa jednakomjerna bol ispod prsne kosti koja se širi na lijevu stranu.

bolesnici se osjećaju dobro i nemaju ni­ kakvih drugih smetnji. znatan pad tlaka noću. nitroglicerin je već 100 godina najbolje sredstvo da se prekine napad. ili na­ kon uzimanja lijeka. nošenja tereta. Kada ne postoje bolovi. gastritisa. npr. Uzrok mogu biti brige o kojima se razmišlja u krevetu. Bol ne mora biti ograničen na prsnu kost. trčanja.2. Bolovi mogu trajati od nekoliko sekundi do 15 minuta. 4. I najmanji napor povećava bol. Ali napad angine pektoris može se znatno razlikovati po svojim karakte­ ristikama. može ukazivati da je srčani mišić već oštećen (srčani in­ farkt). Rijetko se javlja bez vidljivih razloga. Najbolji uvid u stanje koronarnih krvnih žila daje koronarografija. povraćanjem. To su glavna obilježja najčešćih i tipičnih slučajeva angine pektoris. Zbog toga valja ponovo upozoriti: angina pektoris ukazuje na postojanje koronarne bolesti i često je preteča srča­ noga infarkta. Dugotrajniji bol. Za čovjeka je potpuno neotrovan ako se uzima u nor­ malnim količinama. često se javlja samo bol u trbuhu. može se javiti zimi pri niskim temperaturama ili zbog naglih promje­ na temperature. naročito ako je praćen znojenjem. uzrujavanjem. U nekih osoba redovit je poslije obilnijih obro­ ka. Neki ga krivo smatraju jakim otrovom pa čak i ek­ splozivnim sredstvom. Od lijekova koji se uzimaju za vrijeme napada. Pretrage krvi i Ekg-nalaz najčešće su u gra­ nicama normale. Dijagnozu angine pektoris liječnik postavlja uglavnom na temelju podataka koje daje pacijent. Bol može biti izazvan psihičkim naporom. 3. Bol traje najviše 15 minuta i prestaje obično sam od sebe. Smatra se da je to zbog loše probave ili zbog čira na želucu. ili zbog neke druge vrste tjelesnoga napora. gdje se brzo otope. Bol se javlja i u potpunom mirovanju. Liječenje angine pektoris: za vrijeme napada bolova treba potpuno mirovati. nagloga prelaza iz tople prostorije u hladnu. Na srčani infarkt mogu ukazivati i učestali napadi angine pekto­ ris sa sve jačim bolovima. Tek s testovima opterećenja u posebnim laboratorijama mogu se otkriti Ekg-promjene koje pokazuju izraženije promjene na koronarnim žilama. ružni snovi. a preko sluznice usne šupljine lijek se upije u krv. najčešće poslije tjelesnoga opterećenja: hodanja. jakom uzbuđenošću i gušenjem. Na rendgenskoj snimci vide se glavne koronarne ar­ terije i njihovi ogranci nakon toga što su ispunjeni kontrastom. To je metoda koja se primjenjuje samo u određenim i rijetkim slučajevima kada se zbog stalnih bolova pacijent odlučuje na operativan zahvat. brigama. Tablete nitroglicerina stavljaju se pod jezik. Ponekad jak bol budi iz sna. srdžbom. no tome većina ljudi ne poklanja nikakvu pažnju. Nitroglicerin postoji i u . obilna večera. U »vlasti­ tu dijagnozu« uvjerava ih bol poslije jela i olakšanje poslije podrigiva­ nja.

čeljust i potiljak Bol se najčešće javlja ispod prsne kosti i širi se u lijevu ruku Bol se vrlo rijetko širi na desnu stranu i u donji dio tr­ buha . li­ jevo rasne.Bol može zahvatiti trbuh.

gubi­ tak svijesti i pad. ili kada se jave mnogo ozbiljnije smetnje. bolove u trbuhu. Obično se tuže na opću slabost. kao ni poslije uzimanja nitroglicerina. uznemirenošću. Znakovi bolesti u tim slučajevima mogu biti toliko blagi i nekarakteristični da ih bolesnici ne uoče i ne traže liječničku pomoć. . Svaki bolesnik koji boluje od angine pektoris treba da zna da ne po­ stoji lijek čije će uzimanje odmah ili u najskorije vrijeme izliječiti bolest.obliku tekućine (2 do 3 kapi pod jezik). lentonitrat. ali ne popušta u mirova­ nju. Bol je redovito praćen stra­ hom. javlja se užasna bol u prsima. diedi. vrisak. Srčani infarkt ne daje uvijek tako dramatičnu sliku. promijenjen način ishrane . Infarkt srca može se javiti samo s bolovima u trbuhu. Takvi preparati djeluju gotovo trenutačno. Postoje i preparati nitroglicerina koji se gutaju i djeluju duže. Mnogi su skloni da iz inozemstva naručuju skupe lijekove. Valja zapamtiti: nema lijeka koji izaziva čuda.to su najsigurniji načini liječenja i sprečavanja razvoja bolesti. a tada je potrebno bolničko liječenje. Za sada je još uvijek najsigurniji način liječenja koro­ narne bolesti. čestim povraćanjem. To su slučajevi kada se zatvori jedna od glavnih krvnih žila koje krvlju opskrbljuju srčani mi­ šić. U zabludu dovode bolovi u trbuhu. Koža je blijeda i orošena hladnim znojem. ali taj bol koji put traje satima pa i dani­ ma. nakon čega se boles­ nik osjeća dobro. Infarkt srca najčešće se javlja naglo. Bolesnici tada uzimaju sredstvo za umirenje bolova. nitro-retard itd. smetnje u probavi. kao da će im oni donijeti zdravlje i lišiti ih svih tegoba. Ponekad napad bolova može trajati od pola sata do nekoliko sati. naročito u žličici. Bol je nesum­ njivo najsigurniji znak infarkta. Smrt nastupa za nekoliko minuta. dolazi do umiranja (nekroze) ma­ njega ili većeg dijela srčanoga mišića. bolove u želu­ cu. vrlo često sliči na bol kod angine pektoris. čak 10 sati. Njihovom redov­ nom upotrebom mogu se spriječiti bolovi (bykardon. Postoji čitav niz preparata koji se upotrebljavaju za dugotrajno liječenje. smetenošću i dezorijentaci­ jom.). Postoje i kapsule koje se zagrizu zubima. Srčani infarkt najteži je oblik koronarne bolesti i nastaje uglavnom zbog nagloga prekida krvotoka u srčanom mišiću. Promijenjen način života i rada. Tek detaljan pregled može otkriti srčani infarkt. Smatra se da gotovo svaki treći infarkt ostaje nezapažen. Slika srčanoga infarkta ne mora biti tako burna. »iz čista mira«. Ovisno o mjestu i ve­ ličini krvne žile koje se naglo zatvori. Liječničku pomoć zatraže tek onda kada bolovi posta­ ju nesnosni. Koji put dolaze liječniku s tako neodređenim znakovima da bolest ostaje neprepoznata. U najtežim i najdramatičnijim slučajevima. tjelesni trening. smanjena trajna duševna napetost. a time i angine pektoris: borba protiv faktora rizika koji sudjeluju u nastanku bolesti.

može se sprije­ čiti ili odgoditi ponovljeni infarkt (reinfarkt). Prva je mjera stišavanje bolova. lijekovi za smirenje. fizikalnu terapiju. Oporavak. Liječenje u bolnici ovisi o općem stanju bolesnika i eventualnim komplikacijama. Dalja je mjera potpuno mirovanje u krevetu. brzinu disanja. baterijsko stimuliranje rada srca. rehabilitacija bolesnika s preboljelim srčanim infarktom započinje kod kuće. i traje u prosjeku 6 do 8 tjedana. svaki napor. snimaju elektrokardiogram te zvučnim svjetlosnim signalima upozoravaju liječnika na svaku naglu promjenu u radu srca. liječnik upućuje bolesnika u bolnici sanitetskim automo­ bilom. Bolesniku je zabranjeno svako kretanje. Dopušteni su samo najnužniji pokreti rukama i nogama. koja može nastati i kod najmanjeg infarkta u prvim satima i u nekoliko prvih dana. treba ga no­ siti na nosilima. Takvim li­ ječenjem može se ponovo osposobiti za rad i do 80 posto bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. masaža srca. elektronskih monitora. Mnoge osobe s preboljelim infarktom.tada se primjenjuju posebni lijekovi i postupci: udar struje visokoga napona. Fizičkoj aktivnosti poklanja se velika pažnja. U krevetu se leži od 3 do 6 tjedana. Nuž­ da. jer se za sada samo u bolnici može spriječiti »električna smrt«. bez obzira što se osjeća dovoljno snažan da hoda. dijetu. ili u posebnim ustanovama za rehabilitaciju. Rehabilitacija obuhvaća: liječenje kretanjem. Za bolesnika je naročito važno da što prije dođe u bolnicu. pad krvnoga tlaka ili prestanak rada srca . koronarnim jedinicama. pojedinačnu i grupnu psihoterapiju. petantin. a nakon 8 do 10 dana sjedenje. koji stalno prate brzinu rada srca. Kontroliranim fizič­ kim naporom ojačava se srčani mišić. kisik. postepeno se pojačava njegova radna sposobnost i time se čitav organizam prilagodava na napore u svakodnevnom životu. po mo­ gućnosti u specijalnim odjelima. Nakon nekoliko dana do­ pušta se okretanje u krevetu. gdje se njihovo stanje neprekidno kontrolira pomoću posebnih aparata. naglo usporenje ili naglo ubrzanje rada srca. pranje i prehrana provode se u krevetu. za jačanje srca. Već i na sum­ nju na infarkt. Zbog toga se prvih nekoliko dana bolesnici nalaze u posebnim ko­ ronarnim jedinicama ili jedinicama za intezivnu njegu.Zdravlje osobe koja je preboljela »nijemi infarkt« ugroženije je od onih osoba kod kojih je infarkt prepoznat i koje se liječe u bolnici. mjere tem­ peraturu. Ako je bol jak. daju se najjača sredstva: morfij. . Bolesnicima se daju lijekovi protiv grušanja krvi. koje ponovo rade svoj posao. Bol­ ničkim liječenjem mogu se spriječiti brojne komplikacije. Ako nastupe komplikacije: poremećaj u ritmu srca. ostale su na životu samo zahva­ ljujući činjenici što su bile pravovremeno smještene u bolnicu. Prije nekoliko godina ležanje u krevetu trajalo je mjesecima. popuštanje sna­ ge srca. Liječenje infarkta srca uvijek se mora sprovesti u bolnici.

Postepen. Prema težini i veličini infarkta. kretanja postepeno se povećava. Nikakav fizički napor ne smije dovesti do prekoračenja vrijednosti pulsa preko preporučljivih granica. Povremeno je potrebna kontrola u kardiološkoj ambulanti. gdje su vježbe intezivnije i fizički napor veći. unutar kojih se trening izvodi pod kontrolom stručnjaka. ergometrijskim testom. Usporedo sa šet­ njama započinje se i gimnastičkim vježbama. Takvi su bolesnici prepušteni sami sebi. postaju fizički potpuno neaktivni. Najčešće pretjeruju s fizič­ kim naporom i tako dovode do pogoršanja osnovne bolesti. U mnogih bolesnika stvara se pravi kult tjelesnoga napora. Na posebnom biciklu bolesnik se tes­ tira uz istovremeno određivanje pulsa. s kojih se vraćaju s anginoznim bolovima i psihički deprimirani. koje se povećavaju s obzirom na traja­ nje i brzinu kretanja. Nijedna krajnost ne valja. za osobu od 40 do 50 godina 130. oni imaju površne informa­ cije o modernoj rehabilitaciji srčanih bolesnika i uglavnom sami stvara­ ju zaključke kao i svoj vlastiti plan treninga. Svako kretanje ili vježbu treba odmah prekinuti ako dođe do bola u prsima. nepravilnoga rada srca. te granice ovise o dobi bolesnika. Time se dobiva točan uvid u fizičke mogućnosti bolesnika kao i reakcija srca na povećan tjelesni napor. U posebnim zavodima. pretežno sjede u stolici i smatraju sebe bolesnicima koji su već »otpisani«. Takvi bolesnici imaju pravo u izvjesnom smislu jer potpuna fizička neaktiv­ nost predstavlja zaista veliku opasnost za osobu koja je preboljela srčani infarkt. prema fizičkim sposobnostima. Mnogo je veći problem oporavak bolesnika koji nakon preboljeloga infarkta ne dolaze u specijalizirane ustanove jer ih za sada nema dovolj­ no. Program treninga mora biti prilagođen svakom pojedinom bolesniku. maksimalno dopušten puls za osobu od 30 do 40 godina iznosi 140.Trening započinje šetnjama. Bolesnik mora imati stalnu vezu sa svo­ jim liječnikom da bi se s njim dogovarao o jačini fizičkoga opterećenja. pri­ je nego što počne rehabilitacija fizičkim opterećenjem. otežanoga disanja. kontroliran trening dovodi do izvrsne fizičke kondicije. Pojedinci izvode prave planinarske pothvate ili krajnje iscrpljujuće šetnje. a brzina. pacijenti se pod­ vrgavaju obaveznim pregledima. kod specija­ liste za srčane bolesti. Većina bolesnika uspijeva pre­ ći iz niže u višu grupu. bolesnici se svrstavaju u nekoliko grupa. a za starije osobe vrijednost ne smije preći granicu od 120 udaraca u minuti. Opisan je slučaj Izraelca koji je nakon preboljeloga infarkta postepenim treningom postigao takvu fizičku kondiciju da je sudjelovao u najtežoj . suviše usporenoga ili suviše ubrzanog rada srca. šetnje posta­ ju sve duže. Mnogi su ljudi još i da­ nas duboko uvjereni u štetnost fizičkoga napora kod onih bolesnika koji su preboljeli srčani infarkt. Ekg-a. Druga je krajnost strah od fizičkoga napora. krvnoga tlaka. Nakon prvih nekoliko koraka dnevno. Mogućnost fizičkoga opterećenja odre­ đuje se tzv.

nemasno teleće i go­ veđe meso. pluća i mišića. To je ekstreman slučaj. naročito poslije 30 godina života. svako svježe i kuhano povrće. Osim vrste hrane važna je i količina hrane koja se dnevno unosi u tijelo. osjeti potreba za odmorom i održi du­ ševna ravnoteža na radnom mjestu i u privatnom životu«. potrebna je redukciona dijeta. a danas je dokazana veza između ateroskleroze i prehrane. srce se oštećuje. Masnoće moraju biti pretežno biljnoga porijekla: ulje od suncokreta. maratonu. valja izbjegavati slaninu. Najprije se započinje smanjivanjem količine hrane koja se uzima po jednom obroku. i povećano uzimanje hrane dovode do debljanja. treba uzimati obrano mlijeko i jogurt. Ne postoji nijedna metoda koja bi dala dobre i trajne rezultate u kratkom vremenu bez posljedica po zdravlje. povrće. ne­ go i spremnost da se prizna umor. mas­ line. obrano mlijeko i kava bez kofeina. sve vrste riba. Dijeta: način prehrane veoma je važan za sprečavanje novoga infar­ kta. gušću mast. Valja smanjiti hranu koja sadrži mnogo holesterola i masti. zatim punomasne sireve. U više od 90 posto slučajeva infar­ kta. u obliku šećera. količina masti i holesterola u krvi pada jer se probavi (metabolizira). Povećana tjelesna težina značajan je faktor rizika. Poremećena probava (metabolizam) može i u mršavih ljudi dovesti do povećane količine masti i holesterola. soje. Hrana treba da bude mješovita i bogata vitaminima. Ugljični hidrati ne smiju biti koncentrirani. podloga je ateroskleroza. bijelo meso od peradi. Pretjeravanja u tjelesnim vježbama i kult fizičkoga napora nemaju nikakvu svrhu. Ako se u tijelo unosi manje kalorija nego što se troši. dijeta za mršavljenje. loj. od pića se preporučuje sok od rajčice. lešo. brašnate proizvode. Preporučuje se krumpir kuhan u ljus­ ci. svježe voće. masno mlijeko. To su masnoće živo­ tinjskoga porijekla. u kojima se nalaze zasićene masne kiseline. jer »od kretanja ne možemo stvarati rezerve. upozorava liječnik sportske medi­ cine. Za smanjenje masti i holesterola u krvi najvažnija je hipokalorična dijeta. Tjelesna neaktivnost. upropaštava se zdravlje. jednako kao što se ne može najesti za mje­ sec dana unaprijed«. kukuruza. Dobra rehabilita­ cija obuhvaća »ne samo dobro uvježbano stanje srca. . Kod svake osobe čija tjelesna težina prelazi grani­ cu normale. Količina masti i holesterola u krvi ne ide uvijek usporedo s deblji­ nom. putar. a to je povezano s povišenjem mas­ ti i holesterola u krvi. Zatim iz prehrane valja izostaviti šećer i smanjiti masno­ će. Isto tako kao što čovjeka uništava nedostatak kretanja. Mršaviti valja postepeno. Neobično je važan sastav hrane. Ne smije biti zastupljena samo s bjelančevinama i ugljikohidratima. valja ih koristiti kao voće. Uz te mjere mora se preći na pojačanu tjelesnu aktivnost. i pretjerano vježbanje može ga dovesti do groba.atletskoj disciplini.

Stalno osluškuju rad srca. Pacijenti koji su prije infarkta bili osobe pune života. Takve reakcije bolesnika često izaziva naglo izmijenjen način života. Prestanak pušenja. s ve­ likim radnim kapacitetom. U ustanovama za rehabilitaciju postoje posebni stručnjaci-psiholozi koji metodama pojedinačnoga i grupnog rada usmjeravaju bolesnika i olakšavaju mu da prebrodi duševnu krizu.Psihoterapija: najteži je problem rehabilitacija bolesnika nakon preboljeloga infarkta . razmišljaju samo o svojoj bolesti. . a to pokreće nove osjećajne reakcije. promijenjena ishrana. Tako se zatvara krug u kome se povećavaju postojeće i stvaraju nove smetnje. promijenjen ritam rada i odmora. stalno pipkaju puls. poslije bolesti znatno se izmijene. puni su straha od nesigurne budućnosti. svaku novu promjenu tumače abnormalnošću. postaju potišteni. Mnogi su potpuno zaokupljeni svo­ jom bolešću. »U početku rehabili­ tacije bolesnik nije više ona ličnost koja je to bila prije infarkta«.postići duševnu stabilnost. Poneki bolesnici idu u drugu krajnost: smatraju da je »sve gotovo« i da treba uživati »ovo malo života što je preostalo«. sve to izaziva smetnje. Mnogi se povlače u sebe. ambicije.

dijelom već probavljen sadržaj dolazi u crijevo. Često se i sami pacijenti obraćaju liječniku zato što su opazili da s njihovom stolicom »nešto nije u redu«. To je korisno jer se li­ ječnik ne može u potpunosti pouzdati u zapažanja i izjave pacijenta. Saž­ vakana i progutana hrana dolazi jednjakom u želudac. soka gušterače i žuči koju stvara jetra. hrana se stalno miješa sa želučanim sokom u kojem se nalazi solna kiselina i raz­ ni fermenti (encimi) što započinju razgradnju prije svega bjelančevina. Djelovanjem snažnih mišića. U crijevu se nastavlja razgradnja hrane pod djelovanjem cri­ jevnoga soka.STOLICA I PROMJENE Promjene u stolici prate mnoge bolesti probavnih organa. Snalažljiviji pacijent donijet će manju količinu stolice kako bi se li­ ječnik uvjerio u opravdanost njegova strahovanja. što ovisi o vrsti hrane. »suha i mrvičasta« ili »oprostite. Gibanjem crijeva (peristaltika). kao »žele od malina« kod amebne dizenterije itd. Na tom putu hranjive materije upijaju se u krv i krvlju raznose po čitavom tijelu. Upijanje vode i otopljenih minerala najjači je u početnom dije- . »potpuno bijela«. Osnovna je funkcija probavnoga sustava: tijelu osigurati potrebnu količinu hranjivih sastojaka i vode. U debelom crijevu crijevni se sadržaj postepeno skraćuje radi upijanja vode. hrana se postepeno pritiskuje prema debelom crijevu. »crvena zbog krvi«. Takve opise nalazimo i u stručnim medicinskim knjigama u kojima se izgled stolice često opisuje riječima koje kao da su uzete iz jelovnika: stolica kao »juha od graška« kod tr­ bušnog tifusa. a manjim dijelom ugljikohidrata i nekih masti. To se postiže probavom hrane. Pacijenti najčešće opisuju promjenu boje stolice: »crna kao kat­ ran«. Nakon zadržavanja od ne­ koliko sati. Koji put opaze promjenu oblika i čvrstoće stolice koja je »tanka poput olovke«. kao »rižina juha« kod kolere. a znatno je skraćen i čitav postupak pregleda. Zbog toga je pregled stolice vrlo važna pretraga za dijagnozu bolesti. U želucu započi­ nje prvi značajniji čin probave. do svake pojedine stanice. rijetka kao juha«.

Bakterije u crijevima mijenjaju je u druge spojeve. Treći ili četvrti dan poslije dojenja javlja se tzv. zlatnožute je boje i ugodnoga kiselkastog mirisa. Neka djeca mogu imati svega jednu stolicu u 2 do 3 dana. Kako dijete raste. Kada se u završnom dijelu debeloga crijeva (rektum) nakupi dovoljno ostataka. Nastaje zbog nagloga opterećenja crijeva koja još nisu potpuno prilago­ đena na rad. To zapravo i nije stolica u pravom smislu zato što nije ostatak probave. koja se sastoji od mekonija i stolice nastale od mlijeka. u njegovim crijevima postepeno ima sve više bakterija. »prolazni katar«. tj. kada dijete počinje sisati. pa se i boja stolice mijenja (sterkobilin). stolice (feces). Dojenče može imati dnevno 2 do 4 stolice.lu debeloga crijeva. Nekoliko sati poslije poroda počinje se lučiti želučani i crijevni sok. Ta žučna boja u odraslih javlja se u nepromijenjenom stanju samo kod nekih bolesti. Mekonij je zelenkastocrna masa bez mirisa i sastoji se od plodne vode. a mogu se vidjeti i bjelkaste grudice neprobavljenoga mlijeka (do 10 stolica dnevno). prelazna stolica. Crijeva ploda nemaju nikakvo značenje u prehrani. kako ga još uvijek neki nazivaju. pa je probavni sustav djeteta sposoban primiti prvu hranu. . začepljenost. dlačica. Dolazi do izbacivanja izmeta. Jedino što u želudac i crijeva plo­ da ulazi jest plodna voda koju dijete povremeno guta. To je rijetka vodenasta stolica svijetlozelene ili svijetložute boje. Opće stanje djeteta je dobro i stolica nakon nekoliko dana postaje normalna. odljuštenih stanica i žučnih boja. Veći dio mekonija izbaci se već prvoga dana zajedno sa zrakom koji dijete nakon poroda guta u većoj količini. Taj blagi proljev ili. Boja normalne dojenačke stolice (svijetložuta) potječe od žučne bo­ je bilirubina. normalna je pojava. dok završni služi uglavnom kao spremište ostataka hrane. neopasno je i gotovo normalna pojava. Normalan izgled stolice novorođenčeta i dojenčeta Prva stolica novorođenčeta naziva se mekonij. dojenački zatvor. Ako di­ jete dobro napreduje i ne pokazuje nikakve druge znakove bolesti. zato poprima izgled i karakteristike stolice od­ raslih. Dijete u majčinoj utrobi svu potrebnu hranu dobiva putem krvi od majke. što ne treba zabrinuti majku. Poslije osmoga mjeseca ni u dječjoj stolici nema bilirubina. pritisak stolice na crijevo izaziva refleks ispražnjavanja (defekacija). koji se u nepromijenjenom stanju nalazi samo u dojenčeta. Probava za­ počinje 12 do 24 sata poslije poroda. Manji dio izbacuje se i drugi dan nakon poroda.

ništa se nije dogodilo. ulter tablete. Stoga će zbog ishrane mesom stolica mnogo više zaudarati nego kada se hranimo povrćem. žučnih boja koje se stvaraju u jetri. Normalan izgled stolice odraslih Zdrav organizam stolicom izbacuje neprobavljiv dio hrane 8 do 72 sata od vremena kada je progutana. cilindričnoga oblika. Međutim. Stolica je normalno mekana. . Kada se dijete poči­ nje umjetno nadohranjivati dodavanjem povrća. aromatične tvari koje se stvaraju u debelom crijevu i nastaju truljenjem ostataka hrane. od toga polovina ot­ pada na mrtve bakterije). mlječna hrana daje svjetliju. Miris stolice uzrokuju mirisne. Količina dnevno izračene stolice iznosi prosječno oko 100 do 200 g dnevno. promjera oko 2. npr. I lijekovi mogu promijeniti boju stolice. daje tamniju stolicu. špinat zeleno. voće i povrće također utječu na boju stolice. šućkastu boju. Boja stolice ovisi o količini žučnih boja. koje sadržava male količine bjelančevina. Biljna hrana daje mnogo više ostataka nego meso. Nakon rendgenskoga pregleda želuca i gutanja »bijele kaše«. Odrastao čovjek ima 1 do 2 stolice dnevno. Zelena boja na­ staje od žute žučne boje koja se na pelenama spaja sa zrakom (oksidira) i prelazi u zelenu boju. strahuju od crne stolice.Uplašena majka često dojuri liječniku s djetetom jer je vidjela zele­ nu boju na pelenama. »poput kobasi­ ce«. ostaci povrća daju stoli­ ci svoju boju: mrkva je oboji crveno. Pacijenti koji boluju od či­ ra na želucu i uzimaju lijekove u kojima ima bizmuta. cikla daje crvenu boju.5 cm. Mekoća stolice ovisi o količini vode (stolica sadrži 70 posto vode. Na boju stolice može utjecati i način prehrane. Nešto rjeđe ili češće stolice ne znače odmah bolesno stanje. njena osnovna boja potječe od tzv. uglavnom bjelanče­ vina. Na boju utječe sastav hrane: mesnata hrana. Bijela stolica Iako sastav hrane znatno utječe na boju stolice. osim bijeloga mesa. stolica ima izgled i boju gline. Normalno je svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje. svega 30 posto je kruta tvar. krvavice crnu. Razumljivo je da količina stolice ovisi o količini i sastavu hrane.

stolica se ne može obojiti u sme­ đe i ostaje sivobijela. najvjerojatnije zatražiti da sam vidi stolicu i da je pošalje na pregled u laboratorij. Iako su krvarenja iz čira najčešća. smrtnost zbog iskrvarenja najve­ ća je prilikom onih krvarenja koja nastaju iz »malih ranica«. Tada se govori o aholičnoj stolici. iz­ nutra: kamencem. te fermenata i bakterija cri­ jeva. Crna stolica. ug­ lavnom kod ciroze jetre. glistom. erozija na sluznici želuca. u stolici će se pojaviti svježa crvena krv. manji postotak otpada na rak želuca i jednjaka. Jedna do dvije bjelkaste stolice nisu opasne. opekotina. slična ilovači. Zbog te zablude mnogi su ljudi stradali jer nisu pravovremeno upo­ zorili liječnika na promjenu. Crna stolica Tamnija stolica nastala je. zbog određene vrste hra­ ne ili uzimanja lijekova. u katranastosmeđu boju. koja nastaje kada u crijevo ne dolazi žuč. Najčešći je uzrok »prave crne stolice« krvarenje iz čira na želucu i dvanaestopalčanom crijevu. Liječnik će nakon niza postavljenih pita­ nja. čiji se izgled uspoređuje s katranom. to je 90 posto svih krvarenja u probavnom sustavu. povrede glave. te na krvarenja zbog krvnih bolesti. Žuč iz jetre ne može doći u cri­ jevo ako su žučni vodovi zatvoreni. tumorom itd. žuticom i drugim znakovima bolesti. ako netko krvari iz želuca i tankoga crijeva. Ali izjavu pacijenta da ima »crnu stolicu« svaki liječnik prima veoma oprezno. Opreznost liječnika je opravdana jer je crna stolica često prvi i jedini znak koji upućuje na krvarenje u probavnom sustavu. zaštopati. dobroćudnih tumora. upala. ili neki pritisak izvana može zatvoriti prolaz. što je redovito praćeno žutom bojom ko­ že. Krv koja dođe u želudac i tanko crijevo podliježe probavi kao sva hrana. Po učestalosti slijede krvarenja iz proširenih vena jednjaka. Još uvijek ima mnogo ljudi koji smatraju. Opasnost nastaje prili­ kom dugotrajnih bijelih stolica. Bijela. Pravovremeno postavljena dijagnoza može spasiti život bolesniku. najvjerojatnije. . Takve ranice mogu se javiti kao popratna pojava nekih bolesti mozga. ilovači slična stolica javlja se poslije rendgenskoga želuca zbog »bijele kaše« koja se mora popiti. u rijetkim slučajevima javljaju se bez drugih znakova oboljenja.. a oni se mogu zatvoriti. Svijetlocrvena boja krvi mijenja se pod djelovanjem solne kiseline želučanoga soka.Kada u crijevu nema žučnih boja. često i pomnog pregleda. Bjelkasta boja stolice nastaje i zbog većih količina neprobavljene masti. najvjerojatnije je znak krvarenja u probavnom sustavu.

Krv u stolici obavezno zahtijeva bolničko liječenje. Ali ni u gradu nisu rijetkost. Krvarenja mogu biti tako neznatna da se u stolici ne mogu zapaziti nikakve promjene. pipa. u Zagrebu je u jednoj školi pregledano 214 djece. koji put i klupko. hladna i orošena hlad­ nim znojem. gdje dnevno iznese oko 200. trešnje. Konjsko meso ima mnogo mioglobina. a to je mioglobin. Ima ljudi koje crna stolica tjera u paničan strah. tako će i tamna boja nakon jedenja mesa nastati zbog promjene slične boje koja se nalazi u mišićima. puls jako ubrzan i vrlo se teško osjeti. opća slabost. Kao što katranasta boja prilikom krvarenja nastaje zbog promje­ ne krvne boje. naročito dječjoj često se nađu paraziti: gliste. Neki vrlo često upotreb­ ljavani lijekovi mogu oštetiti sluznicu želuca (aspirin. naročito ako se ponavljaju. Oni svaku stolicu smatraju suviše ozbiljnim znakom i odmah pomišljaju na rak želuca ili crijeva. Godine 1972. Gliste žive u crijevima. žeđ. Stalan. a kod 175 nađena su jajašca glista u stolici. Krvarenja mogu biti izazvana i lijekovima. tada se jave znakovi većega gubitka krvi: osjećaj vrtoglavice. dugotrajan gubitak malih koli­ čina krvi može izazvati slabokrvnost.000 . želja za spavanjem. O količini toga mioglobina ovisi boja mesa. hemoglobina. irgapirin). Ako su krvarenja jača i dođe do gubitka veće količine krvi. jagode. Tada je operacija jedi­ ni način liječenja. acisal. Mlađi ljudi mogu se izliječiti i bez operacije. Živi u tankom crijevu. Bizmut se nalazi u nekim tabletama koje se upotrebljavaju za liječe­ nje čira na želucu. Stolicom se ponekad izbaci i cijela glista. Uzimanje životinjskoga ugljena također oboji stolicu crnosmeđe. Najčešći su crijevni paraziti velika bijela glista i mala glista. zijevanje. crvi i traka­ vice. butazolidin. a neuk svijet to smatra normalnom poja­ vom. dok bijelo meso peradi uopće nema mioglobina. kava. Na­ raste do 40 cm. U starijih osoba krvarenja su opasnija. Dolazi do sta­ nja šoka. Glista u stolici ima mnogo češće na selu negoli u gradu. zato je tamno. Tamnu boju stolice izazivaju i lijekovi koji sadržavaju željezo i biz­ mut. Velika bijela glista naziva se još i velika dječja glista (askaris). anemiju. a njihova jajašca izmetom izlaze iz tijela. Crvi u stolici U stolici. U mnogim selima sva djeca imaju gliste. šumovi u ušima. zato i ne daje tamnu boju stolici. slično kao i crno vino. umor. Koža postaje blijeda. Dugotrajno davanje lijekova iz grupe kortikosteroida može izazvati krvarenje u osobe koja ima čir na želucu.Stolica postaje katranasta ako za kratko vrijeme dođe do krvarenja i manje od 1 dl krvi.

odakle dolazi u ždrijelo. Polaže ih uglavnom noću. čmara (anusa). Mala dječja glista dugačka je oko 1 cm i živi u debelom crijevu. gliste mogu zalutati pa izlaze na nos ili usta. imaju mučninu i povraćaju. Djeca su nemirna i ne mogu spavati. Posljedica je smrtonosna upala . Tuže se na neodređene bolove u trbuhu. Progutamo li ih. pa takva djeca postepeno mršave. zatim prodire u dišne putove (bronhe) i penje se do dušnika. Češanje i grebenje izaziva oštećenje kože pa često nastaju upale. Neki je dječak u jednom danu izbljuvao 125 glista. hranom te prljavim rukama doći do usta. što izaziva jak svrbež u predjelu čmara. blijeda. U zaostalim krajevima mogu se vidjeti djeca kako prstima izvlače gliste iz nosa ili usta.000 jajašaca i ugine. Manji broj glista u crijevima ne izaziva smetnje. jako su razdražljiva. Čitav taj put od jajašca do zrele gliste traje nešto više od dva mjeseca. Ali velik broj pred­ stavlja ozbiljnu bolest.jajašaca. slabo spavaju i noću se često bude. postaju slabo­ krvna. Putujući iz pluća u želudac. Ja­ jašca odlaže u nabore sluznice i kože izlaznoga otvora. gdje počinje polagati ja­ ja. uzimaju hranu dječjem organizmu. ona preko stijenke crijeva ulazi u krvo­ tok i dolazi do pluća. gdje se iz njih razvije ličinka. koja se izbacuju izmetom. Nakupine velikih bijelih glista zatvorile su ulaz u »slijepo crijevo«. Gliste se hrane na račun tijela. U ždrijelu izaziva podražaj na gu­ tanje. Ta jajašca mogu zagađenom vodom. bude progutana i ponovo dođe u crijevo. Gliste se mogu naći i u povraćenom sadržaju. dođu u crije­ vo. Ženka iznese oko 10.

pa djeca nepresta­ no trljaju nos. Gliste izazivaju i mnoge ozbiljnije smetnje. i izazvati upalu. upale nosa. Širenje glista u djece sprečava se higijen­ skim navikama: valja prati ruke prije jela. mogu ući u kanale guš­ terače. Povećana količina masti znatno pove­ ćava količinu stolice. to je prolazna pojava. dolazi do napada teškoga di­ sanja (astma). sliči na prevlaku od šećera. te stolica izgleda kao da je kandirana. Zbog visoke temperature mast je u crijevima u tekućem stanju. voće i povrće oprati u čistoj tekućoj vodi. djeluje po- . Masne česti­ ce oblože ostalu hranu tako da do nje ne mogu doći fermenti probave. gdje je počinju raz­ građivati bakterije vrenja i truljenja. Najčešći su uzrok masne stolice bolesti koje poremećuju stvaranje sokova što probavljaju mast. naročito ako je gnojeno ljudskim izmetom. Sok guš­ terače. mogu se uvući u žučne kanale i začepiti žučne vodove te izazvati žuticu. Pri tom najvažniju ulogu imaju sok žlijezde gušterače i žuč. Žuč zapravo priprema mast za razgradnju. U iz­ metu se zbog niže temperature skruti. Tada ne može prolaziti crijevni sadržaj pa nastaje ozbiljna bolest koja se naziva zapletaj crijeva (ileus). Razgradena se mast iz crijeva upije u krv. helmintin. koprivnjača (urtikarija). Povećana količina masti mijenja boju stolice. tzv. To je prije svega bolest gušterače. mogu potpuno zatvoriti crijevo. Vrlo je čest svrbež nosa. tako i žuč. Mast u stolici Mast iz hrane razgrađuje se u crijevima. koristiti higijenske nužnike. a uzimaju se samo prema liječničkoj upu­ ti. u slijepo crijevo. mintezol). sa svojim fermentom lipazom. Takva je stolica često pjenušava i ja­ ko zaudara.Gliste mogu izazvati i preosjetljivost tijela. veoma je značajan za probavu masti. Nakon prelaza na normalnu ishra­ nu. upale očiju. Da bi se netko potpuno izliječio od glista potrebno je da ga se pregle­ da i da se. mast u stolici nestaje. Postoje lijekovi koji sigurno uništavaju sve gliste u ljudskom tijelu (thelmin. Gliste se najčešće dobivaju svježim voćem i povrćem. Svrbež na koži tako je jak da češanje izaziva oštećenje kože. Stolica je obilna jer neprobavljena mast velikim di­ jelom onemogućuje probavu bjelančevina i ugljikohidrata. po potrebi. Ako se gliste skupe u klupko. liječe svi članovi obitelji. pa u stolici postoji samo neznatna količina koja se prostim okom ne može zapaziti (ispod 5 grama u 24 časa). Masna stolica može nastati i nakon uživanja velikih obroka jako masnoga jela. koja postaje blijedosiva. Tada neprobavljena hrana dolazi u debelo crijevo. Na koži se javlja svrbež i crveni flekovi.

koje sada mogu biti podvrgnute djelovanju soka gušterače. U normalnoj stolici ne nalazimo neprobavljenu hranu. zatim u tankom crijevu. Koji put će biti potreban i operativni zahvat ako je spri­ ječeno otjecanje soka zbog neke zapreke (vađenje kamenca. Češći je uzrok pomanjkanja soka u crijevu taj što su kanali zatvoreni ka­ mencem. npr.put deterdženta kojim u kućanstvu odstranjujemo mast. Liječenje može započeti tek onda kada se otkrije pravi uzrok bolesti. kao grah. Liječnički pregled je obavezan ako se masne stolice javljaju duže vrijeme. Hrana koja ima čvrstu celuloznu ovojnicu. jer je završni dio izvodnoga kanala zajednički. bjelkaste i pjenaste stolice neprijatnoga mirisa. U tropskim krajevima postoji kronično dugotrajno oboljenje i naziva se tropska sprua. raspršuje je u vrlo sitne čestice. Ima preparata koji pomažu razbijanje čestica masti i njihovu razgradnju (mexase). Žuč pravi od masti emulziju. zbog upale. ali je onemogućeno upijanje masti u krv. Bolest je vrlo rijetka i naziva se celijakija. javljaju se obilne. javljaju se i drugi znakovi poreme­ ćene ishrane. Ako dođe do upale. grašak. tj. bob. daju se sredstva za pojačano izlučivanje žuči. Javljaju se obilne stolice bjelkastosjajne boje zbog masti. daju se lijekovi koji sadržavaju te fermente (pankreatin. Često je istovremeno spriječen dolazak i žuči i soka gušterače. daju se lijekovi koji ih stišavaju (antibiotici). U krv se može upiti samo ona hrana koja je razgrađena na najjednostavni­ je dijelove. guta se nedovoljno sažvakana hrana. digestal). a nastje zbog toga što takva djeca ne podnose hranu koja se dobiva od pšeni­ ce i raži. Ako bolest traje duže. tumorom. Ako postoji manjak soka i fermenata gušterače. Progutana hrana razgrađuje se u želucu. Od toga boluju mala djeca u drugoj ili trećoj godini života. Raz­ umljivo je da takvo dijete zaostaje u rastu jer je nedovoljno nahranjeno i gubi na težini. Ostaci neprobavljene hrane u stolici Probava hrane započinje u usnoj šupljini žvakanjem i djelovanjem sline. Manjak probavnih sokova u cri­ jevu može nastati zbog poremećaja u stvaranju sokova. Mast u stolici može se javiti i kada je razgradnja masti uredna. neće moći biti probav- . Ostaci ne­ probavljene hrane mogu se naći ako se jedu veće količine biljne hrane i ako se jede brzo. Kada obole odrasli. Nedovoljno razgrađena »probavljena« hrana izbacuje se sto­ licom. Postoje li smetnje probave zbog smanjene količine žuči. tumora. parazitima. stavljanje umjetnih vodova).

Sluz iz debeloga crijeva nalazi se na površini. Uz­ rok može biti potpuno bezazlen. Sluz iz debeloga crijeva najčešće je bezbojna i prozirna. stolica opet postaje normalna. Njena količina može biti toliko velika da takva osoba ima nekoliko stolica u kojima se uglavnom nalazi samo sluz. mutna i gnojna. sluz u čovjeka koji pati od kronič­ noga zatvora. Nadražaj tih živaca zbog jakih duševnih uzbuđenja izaziva pojačano lučenje sluzi. što »podmazuje« crijeva kako bi crijevni sadržaj što lakše prolazio. Ponekad je bijela po­ put mlijeka. Tvrda stolica nadražuje sluznicu debeloga crijeva u tolikoj mjeri da se može izlučiti velika količina sluzi koja oblaže stolicu. solne kiseline. Normalna stolica ne sadržava toliko sluzi da bi se vidjela prostim okom. Sluz u stolici Čitav probavni sustav. Sluz u stolici vidi se kod mnogih crijevnih zaraznih bolesti. živci koji rade bez utjecaja ljudske volje. staklasta sluz i krv nalaze se i kod amebne dizenterije. Sluz u stolici uvijek je znak da s crijevima nešto nije u redu. Kod upale u debelom crijevu (membranozni kolitis). Prozirna. Zbog toga se u stolici kod jakih proljeva mogu naći ostaci samo djelomično probavljene hrane. čestice stolice u čvrstu masu te tako omogućuje for­ miranje oblika. dok je sluz iz tankoga crijeva žuć­ kaste boje i izmiješana sa stolicom. Sluz ujedno štiti sluznicu crijeva od oštećenja grubljim česticama hrane i zaštićuje crijeva od vlastitih probav­ nih sokova. »sljepljuje«. temperatura. Kod gri­ ­e (dizenterije) sluz je često pomiješana s krvlju. Obavljanje nužde vezano je uz jake bolove i izbacivanje velike količine sluzi. Poznate su sluzave stolice uzbuđenih stude­ nata prije ispita i nervozni sluzavi proljevi poslije bračnih sukoba. U debelom crijevu sluz je jedini važan produkt žlijezda i po­ vezuje. tj. Uz sluzavo-krvavu stolicu postoje i ostali znakovi bolesti: proljev. ili samo dijelom probavljenu hranu nalazimo u slu­ čajevima ubrzanoga rada crijeva. Koji put cijelu. npr. ima mnogo žlijezda koje luče sluz. I druge upale crijeva praćene su izlučivanjem sluzi. sluz može imati oblik opne i izgleda kao otisak crijevne sluznice. tada se u stolici nađu čitava zrna mahunarki. grčevi u tr­ buhu.ljena ako ta ovojnica nije razdrobljena žvakanjem. . Neka hrana neće biti dovoljno razgrađena zbog manjka želučanoga soka. tj. Kada se duševno stanje smiri. Može se na­ laziti u tračcima i često se dade odvojiti od stolice. jer nije dovoljno dugo izložena djelo­ vanju probavnih sokova. Na lučenje sluzi u crijevima može utjecati i autonomni živčani sus­ tav. od usne šupljine do završetka debeloga crije­ va.

. Probavljena. ili pukotine na sluznici (fisure). ukazuje na krvarenje iz šuljeva. ne daje u stolici svježu krv. No. dugotrajnog zatvora: sakupljanje većih količina suhe i tvrde stolice dovodi do jakoga pritiska na sluznicu crijeva i do ošetećenja (nekroze) sluznice. ili se nalazi samo na po­ vršini stolice. kao i amebna dizenterija. anusa. griža. Svježa krv javlja se i kod ljudi koji pate od kroničnoga. naročito djece. iz želuca i tankoga crijeva. sluz i gnoj mogu ukazivati na čestu upalu debeloga crijeva koja se naziva ulcerozni kolitis. a može biti po­ pratna pojava glista u crijevima. ako je krv u stolici praćena vrlo neugodnim zadahom. kapanje krvi nakon izvršene nužde. Na tu­ mor će se prije pomisliti ako se prva krvarenja jave u starijoj dobi. Razumljivo je da prava dijagnoza može biti postavljena tek nakon detaljnoga pregle­ da. U mla­ dih ljudi krv. ili u predjelu čmara. Liječenje »domaćim sredstvima« može samo razviti osnovnu bo­ lest. Krv u stolici vrlo se često javlja kao vrsta zapletaja crijeva u mlađih osoba. uz vrlo jake bolove u trbuhu i povraćanje. ukazuje na promjene u zadnjem. hemoroida itd. razgradena krv oboji stolicu crno. Krv u stolici može ukazivati i na tumor u debelom crijevu. većina je pacijenata ozbilj­ no zabrinuta. naročito gnojem. Strah od raka sasvim je razumljiv. Svježa krv u stolici znači da je krvarenje nastalo u debelom crijevu. U današnje vri­ jeme općega straha od raka (kancerofobija). uz proljev i sluz često imaju i krv u stolici. završnom dijelu debeloga crijeva. Svježa krv na kraju stolice. Krv iz želuca i tankoga crijeva podli­ ježe probavi kao i sva ostala hrana. Svježa krv u stolici Kada se pacijent obraća liječniku i kaže da je u stolici vidio krv. Svježa krv u stolici lako je uočljiv znak bolesti.jeva. Bacilarna dizenterija. Čista i svježa krv izmiješana sa stolicom. Sluz i krv u stolici starije osobe može značiti tumor debeloga cri­ Sluz se javlja ako se u crijevu nalazi strano tijelo. Svaka krv u stolici obavezno zahtijeva liječnički pregled. rektumu. Mnogi pacijenti smatraju ga vrlo ozbiljnim. Krvarenja iz gornjih dijelova probavnoga sustava. Dugotrajna pojava sluzi u stolici obavezno zahtijeva liječnički pre­ gled. To mogu biti grizlice (ulceracije). to najčešće znači da je vidio svježu krv. najčešći su uzrok proširene vene nazvane šuljevi ili hemoroidi.

ne vlada sobom. ne može govoriti. Na poslu se bojimo pretpostavljenoga. ali se bojimo obaveza i brige. »noge mu se odsijeku«. može klonuti. Živ­ čani podražaji iz površine tijela i mozga više ne surađuju. muž se boji žene. želje i strahovi. To najbo­ lje pokazuje panika prilikom potresa. pogođen je čitav organizam. panici. uprljamo odijelo ili se kasno vratimo kući. Što se događa kad se čovjek uplaši ? Nije to samo osjećaj ugroženos­ ti. strepnji. U djetinjstvu se bojimo podruma i mraka. Bojimo se prvoga plesa. ponaša se nekontrolirano. plaše nas stvarnim i nestvarnim bićima. nesuvislo. Govorimo o strahu. Zbog nedovoljno krvi u mozgu dolazi do gubitka svijesti. a da o prvom spolnom odnosu i ne govorimo. strah nas je od zadataka i odgovornosti. zastrašivanju. zaplače od nekoga neodređenog osjećaja koji se može tuma­ čiti i strahom od života. Djecu živo želimo. oboje se boje svojih roditelja i rođaka. Žena se boji muža. čovjek doživ­ ljava iluzije i halucinacije. plašnji. nemiru. zeblji. Naroči­ to dolaze do izražaja vegetativni simptomi: crvenilo ili bljedilo lica. Strah pokreće niz tjelesnih reakcija. Poslije se bo­ jimo djece. rječnik je ipak oskudan kada treba da se izrazimo. Tada strah ima karakter šoka. ali se ni u njima ne može jednom riječju rastumačiti o kakvoj se vrsti i ja­ čini straha radi. strah nas je ako razbijemo prozor. napadnutosti i opasnosti. Krvotok se poremeti. Postoje i neodre- . mori. Posli­ je se bojimo loših ocjena. Kad netko čuje neoče­ kivanu vijest. pasti. srce počne užurbano lupati. Strah je toli­ ko prisutan u životu čovjeka da se i mnogi filozofi bave strahom kao os­ novnim problemom egzistencije. Najjače je izražen strah u kritičnim životnim situacijama. njegov tjelesni i duševni dio. I tako se do smrtnoga časa izmjenjuju različiti strahovi od kojih čovjek nikad nije potpuno oslobođen. Ukratko. oblijeva nas hladan znoj. stravi. glas mu podrhtava. Tako se unedogled razvija panorama strahova.STRAH Strah prati čovjeka na životnom putu češće nego radost i sreća. Čim se dijete rodi. Iako je riječ o općoj pojavi. Miješaju se osjećaji. oružanih sukoba i drugih ozbiljnih ili nenadanih događaja. tresu mu se ruke i noge. bojanju. Neki jezici imaju mnogo više izraza.

Strah je prisutan kod mnogih duševnih poremećaja i ponekad je glavni sadržaj bolesti. Jačina osjećaja straha ne ovisi o stvarnome uzroku. Mnoga herojska djela nastala su u situaciji velikoga straha. prestat će se bojati. Kad to bolesnik doživi. To se do izvjesne mjere može i izvježbati tako da se sami izlažemo situacijama koje nas straše. Javlja se u vezi s ispitom ili nastupom u javnosti. Trema obično prestaje ako se po­ navlja ista situacija. Između ta dva krajnja izraza straha postoji velik broj različitih reakcija. strah postepeno ili naglo prestaje. npr. Bez pomoći. razlikujemo ih od umišljenih strahova za koje ne postoje objek­ tivni uzroci. iako to uop­ će nije opasno. mucanje. razumljivi strahovi. apaurin. Ako stvarni ili umišljeni uzroci straha postoje trajno. Najjednostavniji je strah od nastupa: zovemo ga trema. drhtanje prstiju i čita­ ve ruke. povlačit će se u sebe i napustiti posao. Ako se netko uvjeri da nema razloga za strah. Malo dijete ne boji se lava jer ne zna kakva mu opas­ nost prijeti. Poslije to postepeno iščezava. a pridružuju mu se i drugi sim­ ptomi : crvenilo lica. Danas ima mnogo lijekova koji suzbijaju strah. Nije dovoljno da on samo zna da se ne tre­ ba bojati. Potrebna mu je psihoterapij­ ska pomoć. Tada valja što prije otpočeti liječenjem jer se izgledi za izlječenje po­ goršavaju duljim trajanjem straha. a stidimo se da ga pokažemo. Ponekad se događa obratna reak­ cija: strah se svaki put sve više pojačava. takav će se čovjek sve vi­ še izolirati od društva. strah može biti i pozitivan jer tje­ ra na akciju. Ali ta sredstva nisu svemoćna. jako smo uz­ buđeni. Ako strah nije suviše jak. mora se u to uvjeriti. podrhtavanje glasa. . Kad prvi put govorimo pred skupom. Tada je strah saveznik. To znači da će se u suradnji bolesnika i liječnika otkriti pravi razlozi straha. moći ćemo ga savladati. razvijat će osjećaje manje vrijednosti. praxiten. nego isključivo o doživljenome. Iako je glavni osjećaj ugroženosti. Ali to ne može uvijek učiniti sam. O bolesti se govori ako je trema toliko jaka da čovjeka sprečava u normalnom obavljanju radnih zadataka ili u privatnom dodiru s ljudi­ ma. u osjećajima likvidirati umišljen razlog za strah. Strah se može otkloniti samo uklanja­ njem uzroka.deni osjećaji nelagodnosti i bojažljivosti koje se ne usuđujemo nazvati strahom. Odrastao čovjek boji se noću proći kroz groblje. U svakodnevnom životu postoje normalni. dolazi do kro­ ničnih promjena.

ono će se bojati. Klaustrofobija je strah od zatvorenih prostora. a nije oprao ruke: ima osoba koje izbjegavaju rukovanje zbog straha od zara­ ze. na godišnji odmor. Agorafobija je smetnja sa suprotnim sadržajem. Takav fobični bolesnik ne usudi se prolaziti ulicom. u parku. praznog prostora Algofobija . iako nema razloga.strah od otvorenoga. Uvje­ ren je da ima rak koji ili još nije otkriven. neće se usuditi ući u mrač­ nu prostoriju. ili ga lažno uvjeravaju da ga nema. govorimo o karcinofobiji. Takav se bolesnik u stanu može ponašati normalno. Nekoliko takvih pojmova: Agorafobija . uhvatit će ga panika i počet će bježati glavom bez obzira. Ako se netko pretjerano i bezrazložno boji raka. povuče se u sebe. niti će poći na spavanje ako nije upaljeno svjetlo. Takav je čovjek opsjednut tom mišlju.strah od ljudi . Mnogo se govori o raku (karcinomu) i ljudi se podvrgavaju pregledima da se bolest na vrije­ me otkrije. naročito od spolnih bolesti. igralištu. zbog osjećaja tjeskobe.Neuroza straha Ako se netko nade u zoološkom vrtu kad pobjegne lav iz kaveza. polju. Danas se sve češće javlja strah od raznih bolesti. obilazi liječnike. Čovjek se može bojati svega. napetosti i nemira mora se brzo ukloniti. ništa mu se ne može dokazati. neki se odriču pojedine hrane zato što se ne mogu uništiti sve njene opasne klice. Pojedinačnu fobičnu reakciju osobe možemo protumačiti tek kada se dobro upozna­ mo s njenim životom. drugi velikih. Slično je i s fobičnim bolesnikom: jedna situacija u njemu nesvjesno ponavlja strahove kojih se ne može osloboditi. osjeća velik strah ako se nađe na otvorenom prostoru. Fobija ima vrlo mno­ go. Strah koji osjeća može biti toliko jak da napusti posao. Takvi se bolesnici boje ostati sami u sobi. To je normal­ na reakcija. Bolesnik od neuroze straha (fobične neuroze) isto tako po­ stupa. Ako je dijete jednom doživjelo neugodnost u mraku. ali on je zapravo u stalnom kućnom pri­ tvoru jer se ne može prošetati otići na izlet. Čest je i strah od zaraza. ali u situacijama koje ne opravdaju takvo ponašanje. kada saznamo kakav je odnos između simptoma i stvarnih događaja. ili ako ga plašimo mrakom. nikom ne vjeruje.strah od muškaraca Antropofobija . ili se pokuša ubiti. Zabilježeno je više od stotinu naziva. jedni se plaše malih so­ ba.strah od bolova Androfobija . ide na preglede. Svim fobijama zajednički je strah kao bolest. neki se boje i u društvu. Bolesnik mje­ secima tvrdi da se zarazio samo zato što je bio u javnom nužniku.

Duševne smetnje prestaju biti sramota.strah od mraka Farmakofobija . Na sreću.strah od vode i vlage Karcinofobija .strah od zatvorenih prostora Ksenofobija . iako je najčešće neosnovan. tako imaju i svoga psihijatra.strah od grmljavine i sijevanja Bakteriofobija . mnogi to ne taje.strah od zaraze baktrerijama Eritrofobija .strah od toga da ćemo pocrvenjeti Entomofobija . Ako liječnik predloži smještaj u bolnicu radi promatranja.strah pojedinca da bude živ zakopan Termofobija . nego kažu: »Bolestan sam na živčanoj bazi.« Taj pozitivni stav posljedica je zdravstvenoga od­ goja koji je uvjerio ljude da se prava psihijatrijska zaštita ne odnosi sa­ mo na liječenje bolesnika nego i na zaštitu duševnoga zdravlja zdravih. Kao što mnogi imaju svoga stalnog liječnika opće medicine.strah od raka Klaustrofobija .strah od stranaca Musofobija . Mnogi izbjegavaju razgovor sa psihijatrom jer se boje duševne bolnice. psihijatar je gotovo zamijenio svećenika. pretraga ili intenzivnijega liječenja.strah od vrućine Triskaidekafobija . pa mnogi prihvaćaju i psihijatra i činjenicu da imaju duševne smetnje.Arahnefobija .strah od krvi Hodofobija . razvoj medicine sve više umanjuje zastrašujuće predodžbe o duševnim bolestima.strah od insekata Elektrofobija .strah od zaraze sifilisom (luesom) Tefefobija .strah od rada Sifilidofobija .strah od mačaka Hematofobija . bolesnik često kaže: »Bojim se ići u bolnicu! .strah od lijekova Ponofobija .strah od putovanja Hidrofobija . naročito u Ameri­ ci. Često prelazi u otpor protiv liječnika.strah od elektriciteta Gatofobija . koju kod nas još uvijek s nepravom nazivaju ludnica. Taj strah može biti vrlo jak i stalno prisutan.strah od broja 13 Zoofobija . U nekim zapadnim zemljama.strah od miševa Niktofobija . K njemu odlaze da se posavjetuju o svim važnijim pitanjima života.strah od pauka Astrafobija . psihijatra.strah od životinja Strah od ludila U mnogih ljudi javlja se strah da ne polude.

« Takav je strah neopravdan. Kada bismo se prošetali takvom bolnicoma. Uostalom. .Kad vidim one prave duševne bolesnike mislim da će mi biti lošije. Utjecaj duševne bol­ nice ili psihijatrijskoga odjela nikad nije takav da bi mogao pogoršati bolest ili da bi mogao jednostavniju duševnu smetnju pretvoriti u pravu duševnu bolest. po ponašanju većine bolesnika ne bismo mogli odmah ustanoviti da su to duševni bolesnici. Danas izbjegavamo riječ »lud« i »ludnica« zato što su suviše omra­ žene u svakodnevnom govoru i ne odgovaraju stvarnosti. Svaka duševna smetnja ne znači duševnu bolest. Zahvaljujući lijekovima. danas duševne bolnice i odjeli izgledaju kao i drugi bolnički odjeli. da ću tek tada poludjeti. a svaka duševna bolest nije ludilo. nemirni i uzbuđeni bolesnici brzo se smiruju i često se vrlo dobro prilagođavaju zajedničkom životu.

Svrbež cijeloga tijela Najčešći je oblik opći (generalizirani) svrbež koji zahvaća kožu cije­ loga tijela. Postoje različita tumačenja što je svrbež. No.SVRBEŽ Svrbež nije bolest. Svrbjeti može samo koža i površinske sluznice oka. češanjem. Organi i tkiva u unutrašnjosti tijela ne mogu svrbjeti. svrbež čovjek ne doživljava kao bol. javlja se u osoba starijih od 70 godina i poznat je pod nazi­ vom starački svrbež (senilni pruritis). dolazi u na­ padima. crvenila kože i svrbeža. Sigurno znamo da je pratilac različitih bolesti i da se može javiti na pojedinim. spolnih organa i čmara. naprotiv. naprotiv. Neodržavanje higijene kože može pogoršati stanje. Poput temperature. Drugi smatraju da se u koži. tvrde da je nagao dola­ zak krvi uzrok nestanka svrbeža. oslobađaju ke­ mijske tvari koje izazivaju svrbež. ali to nije pravi uzrok jer se javlja i u osoba koje se peru. nastaje podraživanjem živčanih završetaka. koji inače uzrokuju osjet boli. a može zahvatiti i površinu cijeloga tijela. usne šupljine. crvenila i uskoro do smanjenja ili čak potpunoga nestanka svrbeža. izaziva želju za grebenjem. vanjskoga slušnog kanala. ograničenim dijelovima tijela. Dok bolesnik nastoji da miruje onaj dio tijela koji boli. svrbež. vrtoglavice. pod utjecajem živaca. Najvjerojatnije je poremećena . često i za tako grubim postupcima koji dovode do ozljeda. svrbež je samo jedan od znakova bolesti. Prema nekima. što potvrđuje iskustvo da zbog grebenja kože koja svrbi dolazi do širenja krvnih žila. bola. naročito noću. Dakle. do danas još ne znamo što je svrbež i kako nastaje. Postoji i mišljenje da svrbež nastaje zbog nagloga proširenja krvnih žilica u koži i povećanoga dovoda krvi u kožu. češći je u muškaraca. To bi potvrdilo iskustvo da naglim skidanjem čarape koja steže dolazi do nagloga širenja krvnih žilica. uz kraće ili duže prekide može trajati više godi­ na. Drugi.

Svrbež može nastati nakon uzimanja lijekova. limfnih čvorova. deprimirana. Ali svrbež može biti i znak ozbiljnijih poremećaja u organizmu. Stalnim grebenjem takve osobe nastoje ublažiti svoje tegobe. trljanje tijela četkom. neis­ pavana. Na taj način oštećena ko­ ža podliježe zarazi (infekciji). drže stan u pretjeranom redu te postaju teret sami sebi i okolini. bolesti koje se obično nazivaju rak krvi. uzbuđenja. Takav svrbež može. zbog poremećaja u mijeni tvari. kod narkomana koji uzi­ maju drogu na bazi opijuma: morfij. poslije dodira kože s nekim tekućinama ili krutim tvarima. Mnoge teške bolesti prati svrbež kože. U debelih ljudi. Javlja se u tjelesno potpuno zdravih osoba nakon dugotrajnije psihičke nape­ tosti. Među uzročnicima općega. problema u poslu. ali ne mora. lijekova. Svojevremeno je najčešći uzrok svrbeža bila bolest koja je . U nekim našim krajevima još uvijek postoji specijalno izrađen predmet od drva. sukoba. Bubrežni bolesnici u teškom stanju. Neki ljudi mogu dobiti pravi napad svrbeža već pri samoj pomisli na uš. npr. živom i drugim otrovima. tzv. u koži se nakuplja mokraćna kiselina. Hodgkinova bolest). pa se javljaju brojna gnojna žarišta. takve se osobe pretjerano peru. Žuticu prati svrabež zbog nagomilavanja žučnih boja u koži. Uzrok može biti pranje sapunom loše kvalitete. javlja se kod šećerne bolesti. trovanja arsenom. kodein. ili koje s krvlju dolaze u kožu. ali i ograničenog svrbeža valja spome­ nuti parazite. što izaziva jak svrbež (giht). krvotvornih organa. užas naježenu kožu. kada zakaže funkcija organa.funkcija spolnih žlijezda (hormonski poremećaj). djelovanje prašine. U četvrti­ ne svih bolesnika srbež je prvi znak bolesti. rak žlijezda (leukemija. na »živčanoj bazi«. Svrbež je često posljedica preosjetljivosti na neke tvari koje dolaze u dodir s kožom. Upo­ ran i dugotrajan starački svrbež dovodi do očaja. Svrbež čitavoga tijela pratilac je teških i još uvijek neizlječivih bo­ lesti krvi. I trovanja mogu izazvati svrbež kože. imaju jak svrbež zbog nagomilavanja otpadnih produkata u koži. seksualnog neslaganja. češa ili češagija. buhu. Kratkotrajan i prolazan svrbež mogu dobiti svi. koji se ne mogu izlučiti kroz oštećene bubrege. nošenje nekih vrsta odjeće. osoba je blijeda. češće na spolovilu. strah bljedoću. rje­ đe po cijelom tijelu. svrab. I strah od nečistoće izaziva svrbež. slično kao što osjećaj neugode izaziva crvenilo lica. Svrbež može biti i psihogenoga porijekla. javlja se nakon uzimanja nekih vrsta hrane. često se služe grubim i hrapa­ vim predmetima. Zbog toga se ne treba čuditi ka­ da liječnik u vezi s dugotrajnim svrbežom ustanovljava vrijednost šećera u krvi. biti praćen promjena­ ma na koži (urtikarija).

Nakupljanje smegme. jako razrijeđenom otopinom hipermangana. Nakon početnoga svrbe­ ža. tzv. Povremene napade izaziva i virus herpesa. . samo na glavi u predjelu kose. ispod pazuha. za ne­ koliko minuta do pola sata. Upale mogu biti izazvane i mnogo ozbiljnijim uzrocima. najčešće između prstiju. produkta lojnih žlijezda u većim količina­ ma između glavice i kožne prevlake. nego prvenstveno liječenjem osnovne bolesti. U mnogih je ljudi ustanovljena šećerna bolest samo zato što su tražili po­ moć liječnika zbog nesnosnoga svrbeža na spolovilu. Svrbež je jedan od prvih znakova koje najavljuje početak upale (balanitis). bolest je za­ razna i prenosi se spolnim putem. Svr­ bež obično počinje na mjestu gdje je parazit najprije ušao u tijelo. što uzrokuje jak nadražaj i upalu. cijeli nekoliko dana. na primjer. šećerne bolesti. U takvom se sluča­ ju svrbež ne liječi samo higijenskim mjerama i lokalnom primjenom lije­ kova. uz lagan svrbež. Nakupljanje mokraće u »vreći od kožne prevlake« također izaziva nadražaj.i dobila naziv po svom glavnom simptomu. Šećer u mokraći takvoga bolesnika predstavlja do­ bru podlogu za razvoj nekih vrsta gljivica koje izazivaju svrbež i upalu. vrlo rijetko traje duže. zatim se proširi na razne dijelove. upala se može pravovremeno spriječiti. ili zahvaća cijelo tijelo. prtena uš. Svrbež se javlja poslije kupanja. Nestaje ubrzo pošto se čovjek obuče i počne hodati. na donji dio trbuha i spolne organe. na unutarnjoj strani kožne prevlake javljaju se vrlo sitni mjehurići is­ punjeni bistrom tekućinom. npr. poslije nekoliko dana mjehurići puknu i na tome mjestu nastane »mala ranica« (erozija). tj. Ušljivost (pedikuloza) uvijek je praćena svrbežom. Svrbež prolazi »sam od sebe«. s vremenom dovodi do raspadanja. svrbež i upalu. Najčešći je na podlaktici i bedru. izaziva opći svrbež. koja postepeno. svrbež se može javiti ograničeno. naročito ako se kupamo u kadi. koji put »mirovanje« može trajati i nekoliko mjeseci. Ovisno o vrsti uši. Redovnim pranjem i ispiranjem blagim dezinfekcionim sredstvima. šećernom bolešću. a to je svrab (skabijes). Uz svrbež i pečenje postoje i druge promjene na koži i sluznici. Uš odjeće. tj. Svrbež spolnog organa muškarca Najčešći je uzrok svrbeža spolnoga uda muškarca (penisa) neodržavanje higijene. Bolest se povremeno javlja više puta mje­ sečno .

preosjetljivost na sa­ pun ili toaletni papir. Dugotrajan svrbež u predjelu spolovila može biti i prvi i jedini znak šećerne bolesti. Mnoge pacijentice taj svrbež liječe same i različitim mastima. može se razvijati postepeno i trajati dani­ ma. Jačina svrbeža pojačava se za vrijeme menstruacije. Taj uzročnik sve češće izaziva promjene na sluznici spolovila.sve to prido­ nosi razvitku upale. uzročnik svraba. uzrok može biti nepodesna odjeća. osjetljivost na neke lijekove. tjednima i mjesecima. dugotrajan pri- . kožnih bolesti. Pojačano znojenje. Najčešći je uzrok svrbeža nedovoljno održavanje higijene. upale u tom području često izazivaju paraziti: trihonomas. bubrega. alergije. manjka vitamina. Češće se javlja u muškaraca. pretežno u srednjoj dobi. Koji put je to pikantna hrana s mnogo oštrih začina. zbog stalne vlažnosti. trajati kratko vrijeme i nestati. kako nazivaju »male ranice«. krije zapravo virusno oboljenje. Može se reći da gotovo nema čovjeka koji se u tom području nije češao. može se javiti u napadima. Uzroci svrbeža mogu biti različiti. Svrbež u predjelu čmara Svrbež u predjelu čmara najčešći je oblik ograničenoga svrbeža na tijelu. U mnogih bolesnica otkrivena je šećerna bolest zahvaljujući tome što su se obratile liječniku zbog »nesnosnoga svraba« u predjelu spo­ lovila. da se više ne pojavi. sikilj (klitoris). krvne bo­ lesti. crijevni parazit.Svrbež spolnog organa žene Svrbež zahvaća velike i male usne. svrbež može biti posljedica nekih općih bolesti: bolesti jetre. Svrbež mogu izazvati i bolesti unutarnjih spolnih organa. Na tom dijelu tijela. Virus herpesa uzrokuje poznate mjehuriće u kutu usana (ljudi obič­ no kažu da imaju »groznicu«). a svrbež je prvi znak. kojima vlažnost i šećer predstavljaju dobru podlogu za razvitak. Mogli bismo reći da je svrbež jedini znak ove teške bolesti. gljivice. Osim bakterija. najčešće upale. a često i kožu u neposrednoj blizini. Dugotrajan svrbež može biti i prvi znak raka na vanjskom spolovilu (karcinom vulve). Svrbež koji ne prolazi zahtijeva liječnički pregled. neredovito pranje . cijeđenje mokraće. Svrbež u predjelu spolovila često nastaje na psihičkoj osnovi. Mnoge žene ne znaju da se iza »oštećenja papi­ rom«. Zbog velike količine šećera u mokraći bolesnika počinju se razvijati gljivice. razvijaju se promjene. nastaje gljivična upala sa svrbežom kao glavnim simpto­ mom.

Takvi slučajevi mogu se riješiti i jednostavnim operacijama. uništavanje parazi­ ta. koja živi u debelom crije­ vu. naročito poslije nužde. vožnje biciklom. Valja se redovito prati. proljev. Neki se uzroci mogu definitivno riješiti samo kirurškim zahvatom: hemoroidi ili ispadanje sluznice crijeva. To mogu biti upale. zbog sjedenja. bubrezi. nekoliko sati nakon lijeganja. postaju nemirna. Ako traje duže vrijeme. Stalno češanje izaziva oštećenje kože pa nastaju upale. Najbolje je ispiranje čistom hladnom vodom. Liječnik će tek nakon pregleda propisati lijekove i odrediti način li­ ječenja. U muslimana. šuljevi (hemoroidi). Liječnik može već prvim pregle­ dom otkriti promjene koje su izazvale svrbež. Paraziti su čest uzrok svrbeža u predjelu čmara. bez ikakvih drugih promjena u predjelu čmara. pretjerana i nekontrolirana upotreba sredstva za čišćenje. naročito jak svrbež izaziva ženka tzv. naročito ekcem i psorijaza. ozljede. tada se najprije mora liječiti osnovna bolest: šećerna bolest. Koji put će biti potreban pregled i dubljih dijelova debeloga crijeva pomoću posebnih instrumenata (rektoskopija). naročito noću. umorna i razdraž­ ljiva. Ali ako je svrbež posljedica opće bolesti. Dugotrajan i na svako liječenje otporan svrbež. Du­ gotrajan svrbež nikada nije bezazlen. brada­ vice. npr. tada njegov uzrok mora otkriti liječnik. Hladni oblozi stavljaju se samo ako su napadi vrlo jaki. Svrbež se javlja i nakon dugotrajnoga liječenja antibioticima. Koji put će biti dovoljna mast s antibioticima ili kortizonskim preparatima. pojačano znojenje. male dječje gliste (oksiuris). može biti izazvan i psihogenim uzrocima. kojima je pranje vjerski ritual. Djeca loše spavaju. Dugotrajan i uporan svrbež na tom mjestu mogu izazvati kožne bolesti. izaziva svrbljenje. napuk­ line kože i sluznice.tisak. u nabore sluznice i kože čmara. svrbež je vrlo rijetka pojava. . Kod žena je u pred­ jelu čmara povezan sa svrbežom spolnih organa. ali jajašca polaže izvan crijeva. Takav svrbež brzo nestane poslije higijenskih i dijetetskih mjera. neredovito pranje. strana tijela u debelom crijevu. Putu­ jući iz crijeva kroz čmar.

»refleksno« preko živaca. Mišićna ploča izbočena je prema prsnoj šupljini i ima oblik zvona. a nagao ulazak zraka u pluća dovodi do nagloga zatvara­ nja glasnica. Svaki grč ošita prisili čovjeka da naglo udahne zrak. Vruća i suviše . tjednima i mjesecima. Radom ošita upravlja živac frenikus.ŠTUCANJE Štucanje (singultus) česta je i uglavnom bezazlena pojava. bilo s pomoću domaćih lijekova. Javlja se i nakon uzimanja većih količina alkoholnih pića. Uloga ošita u disanju odgovarala bi otprilike Čepu kod štrcaljke. iznenada. povlači za sobom pluća. čovjek se osjeća neugodno. u koja ulazi zrak. Najčešće dolaze iz želuca nakon prebrzoga uzimanja hrane. nastaje grč za grčom. Ošit ili dijafragma mišićna je ploča koja dijeli prsnu šupljinu od trbušne. Niti toga živca izlaze iz kičme­ ne moždine u predjelu vrata i sredinom prsnoga koša dolaze na ošit. zbog čega nastaje poznati zvuk »hik«. Štucanje nastaje zbog grčenja ošita. poslije preo­ bilnoga obroka. ponekad panično. koja nastaje zbog gutanja zraka ili loše probave. Takvo tvrdokorno štucanje velika je rijetkost i obično je popratna pojava teških i neizlječivih bolesti. i tako na­ staje udisaj. Ako podra­ žaj iz samoga ošita. ili iz nekoga organa koji je smješten u prsnom košu ili trbuhu. Čovjek započinje štucati još u majčinoj utrobi. Čest je uzrok i napuha­ nost »želuca i crijeva. može ugroziti život. često u serijama. Zvučni »hik« dojenčeta često budi iz sna uplašenu majku. Stezanje ošita postaje grčevito. I u takvim slučajevima štucanje prestaje samo od sebe. Nema osobe koja nije štucala. to ga zamara i on se prestraši. Ako štucanje traje duže. nakon hrane s oštrim začinima. zapovije­ di koje prenosi frenikus postaju nepravilne. umjesto da se postepe­ no steže i rasteže. Ošit. počinje »divljati«. Postepenim stezanjem. Popuštanjem napetosti mišića nastaje izdisaj jer ošit ponovo poprima zvonolik izgled. ošit se spušta prema dolje. Podražaji na štucanje mogu nastati u različitim dijelovima tijela. ili nakon liječničke pomoći. nadraži centar. Ako uporno štu­ canje traje danima. Li­ jevi i desni živac istovremeno daju signale ošitu da se steže i rasteže po određenom »voznom redu« kojim upravlja centar u mozgu.

a jedan stari pisac preporučuje: »Tri puta čitati očenaš unatrag. Obično prođe pola do jedne minute između dva grča oši- . Izne­ nadan udarac u leda. umor. nastaje na »živčanoj bazi«. da bi odjednom sam od sebe prestao. Već se u zapi­ sima starijim od 2000 godina preporučuje pijenje vode i škakljanje. Štucavica nastala na »živčanoj bazi« obično nestaje nakon primjene takvih postupaka jer je glavni cilj da se odvrati pažnja onoga koji štuca. tada mogu pomoći postup­ ci koje čak i liječnici preporučuju: izazivanje povraćanja nadraživanjem ždrijela. Mnogi postupci liječenja potječu iz davnih vremena. Najpoznatiji je pijenje ili grgljanje vo­ de. koji se i danas rado primjenjuje. tvrdokorno štucanje može biti uzrokovano krvarenjem u mozak ili tumorom u mozgu. Zato sami primijenite jedno od provjerenih domaćih postupaka ko­ jima se prekida napad štucavice. kojima su bubrezi potpuno zatajili. štucanje je uvijek loš znak. stavljanje na vrat vre­ ćice s ledom. kao i osjeća­ njem gušenja. Štucavica je i psihogenoga porijekla. Štucavicu može izazvati i pretjerano pušenje. Izrasline u sredini prsnoga koša mogu pri­ tiskivati na živac i izazvati uporno štucanie. kocku šećera s nekoliko kapi octa i sl. Uporno. Isti učinak postiže se »kopkanjem no­ sa«.hladna hrana može izazvati podražaj već iz jednjaka. Opisane su prave »epidemije« štucanja u jednoj američkoj državi kada se pojavila epide­ mija virusne upale mozga. preporučio je grčki filozof Platon.« Ako nadražaj živaca uzrokuje štucavicu. čir na želucu i druge upalne promjene u tr­ bušnoj šupljini. Hitna liječnička pomoć potrebna je i onda ako je štucanje jako ubrzano. duševna napetost. najbolje je obratiti se liječniku. U bolesnika. Histeričan napadaj može biti praćen upornim štucanjem. Veća je vjerojatnost da netko dobije glav­ ni zgoditak na lutriji nego da iznenadna štucavica najavi opasnu bolest. kao i u bolesnika koji su do­ bili srčani infarkt. disanje u papirnatu vrećicu kako bi se udahnulo što više ugljičnoga dioksida. Opisan je slučaj čovjeka koji je nakon upale slijepoga crijeva štucao. punih 10 godina. s kratkim prekidima. Iskustva su se gomilala stoljećima pa je danas po­ znato nekoliko tisuća postupaka. Grohotan smijeh može je izazvati direktnim nadraživanjem ošita i gutanjem većih količina zraka. Ako štucanje ne prestaje ni poslije nekoliko sati. Štucanje je trajalo po nekoliko tjedana. Štucanje se može javiti u toku zaraznih bolesti. Ako netko dobije iznenadnu štucavicu vrlo je mala vjerovatnost da je izazvana ozbiljnom bolešću. oduzetošću tijela. Napade štucavice može izazvati upala želuca. probadanjem u srcu. dugotrajno zadržavanje zraka u plućima. Naši nadriliječnici preporučuju pekmez od crvenoga ribizla. Tumori jednjaka i želuca štucanjem navješćuje svoju prisutnost.

Ako se štucanje uporno nastavlja. Takvo stanje jako poremećuje disanje i potrebna je hitna liječnička pomoć. što je zaista vrlo rijetko. postoje druge metode. U težim sluča­ jevima injekcijama će se spriječiti prenos nadražaja koji izazivaju grčenje ošita.ta. U izuzetnim slučajevima štucanje može biti vrlo brzo. tada se bolesnik uspava. . injek­ cija se može dati direktno u živac u predjelu vrata i živac se privremeno umrtvi nekoliko sati (novokainska blokada). Živac se može i zgnječiti. a bolesnik se stavi na aparat za umjetno disanje. živac će se na izvjesno vrijeme »uništiti«. Liječnik će dati sredstva za opće smirenje organizma. više od 100 pu­ ta u jednoj minuti. smrznuti ili nožem presjeći. Poslije toga moraju proći dva mje­ seca da bi se živac ponovo oporavio. lijekovima se isključe iz funkcije mišići za disanje. To se radi tako da se u njega uštrca razrijeđena otopina alkohola. Ako se štucanje nastavlja. Ako čak ni obostrano presijecanje ne dovede do po­ boljšanja.

Stalna temperatura unutar normalnih granica bitna je za rad svih tkiva i organa.5 stupnjeva Celzijusa. »termostat« pre- . u tijelu se. Zbog stalne temperature ne zavisi od promjena temperature okoline u kojoj živi. spravom koja automatski regulira i održava stalnu temperaturu u aparatima. Tako. tj. Čovjek može sam. mogu se zbivati samo na toj temperaturi. strojevima. Na sličnom principu. i to u onom njegovu dijelu koji se naziva međumozak (hipotalamus). koji je odgovoran za stalnost temperature tijela. termostat automatski uključuje aparaturu koja snizuje temperaturu. Već neznatno poveća­ nje jako ubrzava procese unutar stanice. nalazi se u mozgu. nezavisno od čovjekove volje. ljeti više od 50 stupnjeva Celzijusa u hladu. dok ih sniženje usporava. Ispitivanja na velikom broju zdravih osoba po­ kazala su da se normalna temperatura može kretati u granicama između 36 stupnjeva do više od 37 stupnjeva Celzijusa. Kada se u tijelu povisi temperatura. Pove­ ćanje ili sniženje tjelesne temperature za samo nekoliko stupnjeva dovo­ di do tako teških poremećaja u radu stanica da one umiru. Rad toga centra za regulaciju topline može se usporediti s termostatom. prema tome i za život čovjeka. samo mnogo kompliciranije. a da toplina njegova tijela ostane nepromijenjena. Da do toga ne dođe. Zimi može podnijeti vrlo niske tempe­ rature. Čovjek. radi »termostat u mozgu« čovjeka. Ako se temperatura suviše snizila.. termostat u hladnjaku regulira njegovu stalnu temperaturu. podesiti termostat hladnjaka da radi na višem ili nižem nivou. tj.TEMPERATURA TIJELA I PROMJENE Temperatura ljudskoga tijela mjerena ispod pazuha iznosi prosječno 36. zajedno sa svim ostalim sisavcima i pticama. Ako temperatura hladnjaka poraste iznad određene vrijednosti. pripada grupi toplokrvnih živih bića. odigravaju vrlo složene radnje kojima organizam održa­ va stalnu temperaturu. npr. prema vlastitoj želji. Smrt stanica tijela znači smrt čovjeka. termostat isključuje rad aparature. Biokemijski procesi unu­ tar stanica ljudskoga tijela »baždareni« su na stalnu i određenu tempera­ turu. Glavni »dirigent«. stanovima.

Ako se temperatura u tijelu snizi. mozak. povećava se priliv krvi koja dolazi na površinu tijela. gubitak topline zračenjem je nemoguć jer tijelo zapravo izvana prima više topli­ ne nego što je gubi. Unutar normal­ nih granica postoje stalne dnevne varijacije. srce radi pojačano i brže. Da bi što više krvi prošlo kroz kožu. U stanju mirovanja najviše topline stvara se radom organa kao što su jetra (20 posto ukupne topline). Lagano je povišena kod žena u drugoj polovini menstrualnog ciklu­ sa. Prije upot­ rebe toplomjer valja »istresti« i kontrolirati nivo žive. tada u tijelu postoji toplinska ravnoteža. npr. što je potpuno normalno. Toplina se neprekidno proiz­ vodi. nešto je niža za hladnoga vremena i rano ujutro. Pazušnu jamu va­ lja dobro obrisati suhim ručnikom (ako je pazuh vlažan. Temperatura tijela nije stalna ni u zdrava čovjeka. Kada je vanjska temperatura veća od temperature tijela. koje se na taj način rashlađuje. tako je i za isparavanje znoja potrebna određena količina top­ line. Isparavanjem znoja u znatnoj se mjeri poveća gubitak topli­ ne iz tijela. Ako dođe do stvaranja povećane količine topline u tijelu. tada gubitak topline zrače­ njem nije dovoljan. Mjerenje tjelesne temperature Mjerenje tjelesne temperature najčešće se izvodi stavljanjem top­ lomjera (termometra) ispod pazuha (aksilarna temperatura). Kao što je potrebna određena količina topline da se ispari voda na štednjaku.ko brojnih živaca šalje naredbe da se smanji stvaranje topline i poveća izdavanje topline iz organizma. U tom slučaju »termostat« daje naređenje za pojača­ no znojenje. Ako je stvaranje topline u tijelu još veće. zbog pojačanoga mišićnog rada. Najniža je od 4 do 6 sati ujutro. a pove­ ćati stvaranje topline u organizmu. ona se uzima iz tijela. Kada je količina stvorene topline u tijelu jednaka količini topline koju tijelo gubi. rezultat mjere- . Najveća količina topline stvorit će se radom mišića kada su u akciji. tada je znojenje jedini način da se tijelo ohladi. Značenje krvnih žila za regulaciju topline mo­ žemo jednostavno usporediti s cijevima za grijanje. odmah stupa u akciju »termostat u mozgu«: šire se krvne žile u koži (zbog toga je lice crveno). nare­ đenja iz centra bit će suprotna. a kožu tijela s površi­ nom radijatora preko kojega se toplina zračenjem gubi u okolinu u kojoj je temperatura niža. Toplina u tijelu stvara se izgaranjem hrane u stanicama organa i tki­ va. srce. ali i neprekidno gubi s površine tijela u okolini. tj. a najviša nave­ čer. smanjit će se odavanje topline. Stvorena se toplina cirkulaci­ jom krvi jednoliko raspodjeljuje po tijelu.

Vrijednost tako izmjerene temperature veća je za pola (0. . Spremište sa živom treba da dođe na kožu pazuha. Mjerenje temperature dojenčeta Mjerenje temperature u debelom crijevu (rektalna temperatura) po­ uzdanija je od mjerenja pod pazuhom. U usnoj šupljini mjeri se temperatura samo u odraslih osoba. ili je to rezultat loše tehnike mjerenja (vlažan pazuh. Dok je toplomjeru ustima. zatim ope­ re sapunom ili deterdžentom i dobro isplahne. postoji mogućnost upale u trbuhu. Tako se mjeri i tempera­ tura male djece. U na­ šoj je zemlji taj način mjerenja veoma rijedak. Taj način mjerenja primjenjuje se prilikom upalnih promjena u trbušnoj šupljini. Temperatura se mjeri najmanje 10 minuta. Toplomjer se stavlja ispod jezika.nja neće biti točan). diše se samo na nos. rad nogama mogu znatno podići vrijednost rektalne temperature.0 stupnjeva Celzijusa. prekratko držanje toplomjera. a spremište sa ži­ vom namaže se vazelinom. nadlaktica se čvrsto priljubi uz prsni koš. i obilniji obrok može podići temperaturu u debelom crijevu. Vrijednost temperature očita se nakon 5 mi­ nuta. Prije mjerenja čmar se dobro obriše. Duže trčanje sportaša može podići vrijednost tempera­ ture u debelom crijevu čak do 40. jer disanje na usta rashlađuje pa rezultat mjerenja ne bi bio točan. toplomjer nije »istresen«). dezinficirati alkoholom. Mjerenje tempera­ ture u debelom crijevu treba da se izvede tek nakon dužeg mirovanja. Duža šetnja. Prije mjerenja toplomjer se mora dobro očistiti.5) stupnjeva Celzujusa od temperature mjerene pod pazuhom. trčanje.2 stupnja Celzijusa. Nakon toga toplomjer se očisti vatom ili suhom krpom. a dlan šake treba da obuhvati susjedno rame. osušiti i tek tada upotri­ jebiti. Ako je tako izmjerena temperatura veća od jed­ noga stupnja s obzirom na pazušnu temperaturu. Vrijednosti tako dobivene temperature u prosjeku iznose 37.

Povišena temperatura nastaje i onda kada je čovjek duže vrijeme u situa­ ciji povišene temperature okoline. gubitak apetita. Suviše visoka tempe­ ratura može sama po sebi postati opasna za organizam. ali i dugotrajne. često delirantnom stanju bolesnici se dižu iz kreveta. ta­ ko visoka temperatura može dovesti i do potpunoga gubitka svijesti. klo­ nulost. Vrući­ ca nije bolest. Manje povećanje tjelesne temperature možemo smatrati normalnom (fiziološkom) pojavom. Duševna uzbuđenja mogu uzrokovati vrlo visoke temperature. tjelešaca koje organizam stvara da bi se borio protiv uzročnika bolesti. Tijelo čini sve da bi održalo temperaturu koju je »termostat« odredio. a ne može se znojiti zbog zasićenosti zraka vodenom parom. smušenosti. sudjelovanje u napornim sportskim disciplinama. Temperature više od 40 stupnjeva mogu do­ vesti do prolaznoga pomućenja svijesti. izaz­ vana namjerno. lice je crveno. Pozitivno djelovanje povišene temperature tijela ovisi i o dužini trajanja. buncanja i napadaja bijesa. skaču kroz prozor s velikih visina. Kada se bolesnik obraća liječniku riječima »imam temperaturu«. raspadnute stanice vlastito­ ga tijela i različiti otrovi. Povećanje tjelesne temperature kod mnogih bolesti djeluje povoljno jer dovodi do bržega stvaranja antitijela. nemogućnosti rasuđivanja. koji održava stalnu temperaturu tijela unutar nor­ malnih vrijednosti. javlja se umor. kronične bolesti. Poviše­ na tjelesna temperatura nastaje uvijek kada je stvaranje topline u tijelu veće od njezina gubitka. temperatura se redovito povisi prilikom jačega fizičkog napora: težak fizički rad.Povišena tjelesna temperatura Povišena tjelesna temperatura (febris) naziva se još i vrućica. disanje i rad srca ubrzani. Lagano povećane temperature do 38 stupnjeva naziva se subfebrilna temperatura. Temperature više od 39 stupnjeva Celzijusa praćene su osjećajem vrućine i iznemoglošću tijela. lutaju. tada zapravo smatra da je temperatura njegova tijela povećana. Bolesnici s povišenom temperaturom najčešći su pacijen­ ti u liječničkim ordinacijama. akutna oboljenja. znojenje jako. To su vrućice na »živčanoj bazi«. U takvom. Na »termostat«. Naglo povišenje često je praćeno tresavicom i os­ jećajem hladnoće. Povišena temperatura tijela. simptom najrazličitijih bolesti. povećava se za 1 do 2 stupnja Celzijusa. Temperaturu od 42 stupnja čovjek može podnijeti samo nekoliko sati. Poput bolova i vrtoglavice samo je znak.Već pri tempera­ turi od 41 stupnja Celzijusa počinju se uništavati stanice vlastitoga tijela. koristi se u liječnju mnogih bolesti. . mogu djelovati bakterije. a još više temperature samo nekoliko minuta. Takve »niske« temperature mogu pratiti mnoga nagla. a može i znatno više. naročito ako se mjeri u debelom crijevu.

Između mnogih bolesti liječnik če posumnjati na tuberkulozu. čak smrtonosne bolesti mogu imati tek neznatna povišenja. To mogu biti dugotrajne kronične bolesti. dok bezazlena stanja ponekad izazivaju vrlo visoke temperature. raspadanje tumora. Težinu stanja može odrediti samo liječnik. infektivne bolesti. Dugotraj­ na temperatura poslije virusne infekcije obično označava bakterijsku komplikaciju. krvnih žila. Žljezdana groznica. Vrućica može biti glavni pa i jedini znak zarazne. Mnoge teške. gdje se postepeno razmnažaju. Bacil tuberkuloze svojevremeno može za­ hvatiti sve organe i sva tkiva. i osim lagano povišene temperature ne moraju izazvati veće smetnje. bubregu. limfnih čvorova i koštane srži. slijepom crijevu. to su začahurene nakupine gnoja u jetri. u plućima. Uzrok dugotrajnih vrućica mogu biti i gnojna žarišta u unutrašnjim dijelovima tijela i organima: žučnom mjehuru. težina bolesti ne može se odrediti prema vi­ sini temperature. Povišena tjelesna temperatura dugoga trajanja Dugotrajnom vrućicom naziva se povišenje temperature koje traje duže od 3 tjedna.Osim rijetkih iznimaka. . dok su starci na njih vrlo osjetljivi. Bakterije gnojenja mogu se naći u mnogim organima tijela. Zarazne bolesti najčešći su uzrok visoke temperature. onda kada postavi dijagnozu bolesti. To su žarišne infekcije koje mogu postati izvor teških i opasnih komplikacija. Česta je tuberkuloza spolnih organa u že­ na. mandu­ lama. kao leukemija. a smatra se da je uzrokovana vi­ rusom. bolesti koje čovjek dobiva od životinja. razumije se. neke vrste »raka«. ispod ošita. Mala djeca mnogo lakše podnose visoke temperature. Kada bolesnik do­ lazi na pregled zbog povišene temperature. Povišena temperatura može biti i simulirana. Virusne bolesti u pravilu ne daju dugotrajne temperature. žučnim vodovima. upale crijeva. liječnik će najprije pomisliti na zaraznu bolest. sinusima. Gnojna žarišta mogu biti u uhu. U rjeđim slučajevima uzrok su paraziti i gljivice. infektivna mononukleoza jedina je bolest s dugotrajnom vrućicom. namjerno izazvana različitim sredstvima. zubima. malarija. zatim reumati­ zam. Najčešći su uzročnici bakterije. mozgu. spolnim organima. tuberkuloza bubrega.

nepromijenjenu temperaturu.3 stupnja do 38. kako se obično kaže. Uzroci tako visokih temperatura ne moraju biti infekcije. U strahu da djetetu ne bude hladno. To su zarazne bolesti ili infekcije. oblače ga pretopio. koža postaje plava zbog pomanjkanja kisika u krvi. grkljana. Takve dugot­ rajne temperature nepoznatoga uzroka uglavnom nisu visoke. Najčešći su uzroci vrućice bolesti uzrokovane bakterijama i virusi­ ma. ako se hitno ne primijene neki postupci rashlađivanja. da se nije mogao pronaći pravi uzrok bolesti. dijete će umrijeti. »otrovanje krvi«. Povišena tjelesna temperatura djece Novorođenčad i dojenčad u prvim mjesecima života jako su osjetlji­ va na promjene temperature okoline.Danas se smatra da je potrebno obavezno bolničko liječenje svako­ ga onog bolesnika kojemu temperatura traje duže od 10 dana. da bi nakon kratkog vremena opet bilo »sve u redu«. kao što je upala pluća. Zato se novo­ rođenče ne znoji unatoč visokoj temperaturi tijela. Ako ne dođe »pomoć izvana«. Novorođenčad i dojenčad još se u potpunosti ne ponašaju kao »toplokrvna živa bića« koja pod raznim uvjetima okoline održavaju stalnu. to mogu biti teške bolesti. još uvijek se poneki pacijenti otpuštaju iz bolnice s dijagno­ zom: stanje temperature (status febrilis). bronha i pluća. dolazi do nakupljanja topline u tijelu. A znamo da se suviš­ na toplina u uvjetima visoke temperature okoline može sniziti u tijelu je­ dino isparavanjem znoja. moždanih opni. zbog toga su bur­ ne reakcije maloga djeteta koje odjednom dobije temperaturu 40 stup­ njeva Celzijusa. još nemaju razvijenu regulaciju topline. koji put gušenje.0 stupnjeva Celzijusa. Rashladivanje i pregrijavanje tijela mnogo je češće nego u starije djece i odraslih osoba. kašalj. prodor bakterija u krv (sepsa). dakle. U dojenčeta i malenoga djeteta najčeš­ će su infekcije dišnih putova: ždrijela. temperatura u takvim uvjetima raste. u starije djece promukli govor. Temperatura tijela raste jer u prvom mjesecu života žlijezde znojnice još ne luče znoj. tj. Upala uha izaziva povišenje temperature. A kako dijete ne može regulirati svoju temperaturu poput odrasle osobe. Unatoč velikom napretku medicine i mnogim dijagnostičkim po­ stupcima. u krevet stavljaju termofore. to su subfebrilne temperature između 37. upale su česte zbog toga što je cijev koja spaja srednje uho sa ždrijelom kratka i široka te bakteri­ je iz usne šupljine i ždrijela lako prodiru u srednje uho. bez obzira na to kakve je lijekove uzimao kod kuće. zabrinuti rodi­ telji pregrijavaju prostorije. što znači da se bolest nije mog­ la objasniti. Javlja se otežano disanje. čega se roditelji najviše boje. gdje se razmna- .

žaju. Dijete je nemirno, plače, ručicom trlja uho, koje postaje osjetljivo na pritisak. Na selu je jedan od najčešćih uzroka vrućice nagao, akutan pore­ mećaj prehrane. Zbog nepoznavanja osnovnih pojmova higijene, u probavni sustav djeteta hranom dolaze brojne štetne bakterije. Takve smet­ nje može izazvati i prekomjerno hranjenje, neredovito hranjenje, prevruće ili prehladno jelo, nezrelo voće, previše masna hrana. Starija djeca redovito obolijevaju od poznatih dječjih zaraznih bo­ lesti: ospica, vodenih kozica, velikoga kašlja. Dijete može dobiti i druge zarazne bolesti: upala jetre, bubrega, mokraćnih putova, žljezdanu groz­ nicu, tifus, dizenteriju. Mišljenje da rast zubi može dovesti do povišenja temperature potpu­ no je pogrešno. Rast zubi može izazvati pojačano slinjenje, možda nemir i loš san. Pogrešno mišljenje nastalo je vjerojatno zbog toga što povišena temperatura može ubrzati izbijanje zubi. Povišena temperatura postaje opasan znak naročito onda kada je udružena s nekim drugim znakovima bolesti: povraćanjem, proljevom, grčevima tijela, ukočenošću šije, pomućenjem svijesti, gubitkom svijesti. Nagao porast temperature u početku mnogih zaraznih bolesti može izazvati trzaje i grčeve tijela (febrilne konvulzije) u djece do 3 godine sta­ rosti. Grčevi prestaju kada se temperatura snizi. Što treba učiniti kada dijete ima povišenu temperaturu? Nagla pojava visoke temperature izaziva strah, često i nepotrebnu paniku zabrinutih roditelja. Dijagnozu bolesti može postaviti samo liječ­ nik. Ali do njegova dolaska roditelji mogu mnogo učiniti za svoje dijete. Različitim postupcima mogu sniziti povišenu tjelesnu temperaturu kako ne bi ugrozila život. Opasnost je utoliko veća što je dijete manje. Do dolaska liječnika valja učiniti slijedeće: - Skinuti s djeteta svu suvišnu i pretoplu odjeću; odjeća mora biti dovoljno široka i prozračna, po mogućnosti od nesintetičnoga materija­ la. - Prostorija u kojoj se dijete nalazi ne smije biti pretopla; može biti oko 20 stupnjeva Celzijusa. Dijete se može prenijeti u hladniju prostori­ ju- Valja upotrebiti »stare i dobre obloge« koje su koristile naše bake. Ako je temperatura do 39 stupnjeva Celzijusa, oblozi se stavljaju samo na ručice i nogice. Ručnici se namoče u vodu koja ima sobnu temperatu­ ru, izcijede se i stave tako da pokriju udove; povremeno se i ostali dio ti­ jela prebriše vlažnim ručnikom. - Ako je temperatura 40 stupnjeva Celzijusa ili viša, dijete se umota u vlažnu iscijeđenu plahtu koja je bila namočena u vodu od 20 do 25 stupnjeva; takav postupak ponavlja se nekoliko puta.

- Pri vrlo visokim temperaturama, čitavo se tijelo obriše spužvom ili ručnikom namočenim u alkohol (pola alkohol, pola vode). Zbog brzoga isparavanja alkohola doći će do bržega pada temperature. - Može se koristiti i stari način kupanja: dijete se stavi u vodu koja je za svega 2 stupnja hladnija od temperature tijela; postepeno se dodaju manje količine hladne vode do najniže temperature vode od 30 stupnje­ va. Kupanje može trajati 5 do 10 minuta; nakon toga dijete se dobro ob­ riše. - Djetetu koje jako žeđa mora se davati dovoljno tekućine. U nekim našim krajevima još uvijek postoji potpuno krivo i za zdravlje djeteta štetno mišljenje da se u vrućici ne smije piti voda. Dijete u vrućici treba da pije dovoljno vode ili čaja kako bi nadoknadilo tekućinu koju je izgu­ bilo znojenjem. - Postoje tablete i čepići za sniženje temperature; svaka majka treba da ih ima kod kuće. Većoj djeci daju se tablete aspirina, acisala, andola, a manjoj se daju čepići u debelo crijevo. Kod proljeva daju se tablete rastopljene u čaju. Napokon, liječnik je došao, pregledao dijete, dao injekciju i propi­ sao lijek. Ali nakon jednoga sata uzbuđeni roditelji ponovo zovu liječni­ ka, ili stanicu za hitnu pomoć, jer njihovo dijete »još uvijek ima tempe­ raturu, a dobilo je lijek«, ili je »poslije dobivanja lijeka« temperatura porasla. Lijekovi koji se ne upotrebljavaju za uništavanje bakterija koje uz­ rokuju bolesti ne djeluju na sniženje temperature tijela. Njihovo je djelo­ vanje dugotrajno i temperatura će pasti tek onda kada su svi uzročnici bolesti uništeni, kada je bolest izliječena. Prema tome, poslije dobivanja penicilina ili bemicina ne treba očekivati pad temperature. Naprotiv, temperatura može i porasti; a to je znak da lijek djeluje. Brojne uništene i mrtve bakterije djeluju na centar za regulaciju topline tako da »termostat« u mozgu podiže tjelesnu temperaturu i više od 1 stupnja Celzijusa.

Što valja poduzeti pri povišenoj temperaturi odraslih osoba
Potpuno je krivo mišljenje da se povišena tjelesna temperatura mo­ ra odmah svesti na temperaturu normalne vrijednosti. Povišena tempe­ ratura samo je jedna obrambena reakcija tijela. Potpunim i naglim nor­ maliziranjem temperature smanjuje se i obrambena sposobnost tijela. Različitim postupcima valja smiriti suviše visoku temperaturu samo on­ da kada postoji opasnost da ona, nezavisno od bolesti koja ju je uzroko­ vala, počinje uništavati vlastito tijelo.

Čitav niz različitih lijekova snižava temperaturu (aspirin, acisal, andol). Sve tablete koje ublažavaju bolove snižavaju i povišenu temperatu­ ru tijela; djeluju tako da »termostat« u mozgu radi na nivou niže tempe­ rature. Tablete ne djeluju brzo, tek nakon pola do jednog sata poslije uzimanja. Ne poznavajući tu činjenicu, uzbuđeni članovi obitelji obraća­ ju se liječniku žaleći se da su prije 10 minuta dali tabletu, a temperatura još nije počela padati. Osoba s povišenom temperaturom treba da miruje. Krevet mora biti udoban, pokrivač lagan; nepotreban je, koji put i štetno, preznojavanje ispod brojnih popluna, deka i tuhica. Topla odjeća i prejako pokrivanje samo onemogućavaju izdavanje topline. Već obično odijelo smanjuje na polovinu onu količinu topline koju gubi golo tijelo. Tek kada bolesnik postane sav mokar od znoja i pošto se otkrije, počinje ohlađivanje zbog isparavanja tekućine. No, mnogo ugodniji i brži rezultat postiže se kada se tijelo namoči vodom. Kada temperatura poraste iznad 39 Celzijusa, bolesniku valja stav­ ljati obloge od ustajale vode, tj. od vode sobne temperature (20 do 25 stupnjeva Celzijusa); ručnici se namoče, iscijede, izmiču i stavljaju na ru­ ke i noge, ili na prsa i glavu. Ako temperatura prijeđe 40 stupnjeva, bo­ lesnika valja umotati u plahtu koja je namočena u vodu i iscijeđena. Ta­ kav se postupak ponavlja nekoliko puta, dok temperatura ne padne is­ pod 39 stupnjeva. Kod još viših temperatura tijelo treba stalno brisati ručnikom namočenim u vodu ili u 70%-tni alkohol. Zbog brzoga ispara­ vanja alkohola doći će do bržega pada temperature. Čovjek koji ima povišenu temperaturu ne smije biti na dijeti koja će ga izglađivati; treba da jede lako probavljivu hranu u manjim količina­ ma i češćim obrocima. Hrana mora biti bogata vitaminima i bjelančevi­ nama.

Tresavica
Tresavica, groznica ili zimnica stanje je praćeno jakim osjećajem hladnoće, drhtanjem tijela, cvokotanjem zubi i naježenom kožom. Osje­ ćaj hladnoće postoji unatoč tome što je tjelesna temperatura povećana. Tresavica može zahvatiti samo ruke i noge, a može se tresti i čitavo tije­ lo. Tresavica uvijek započinje naglo i obično ne traje duže od pola sata. Najčešća je u početku zaraznih bolesti; može se javiti i u toku bolesti, koji put i više dana nakon početka; takve naknadne tresavice mnogo su opasnije, naročito ako se javljaju više puta u toku dana. Tresavica nastaje zbog naglih promjena u centru za regulaciju topli­ ne. Pod djelovanjem bakterija, njihovih otrova ili pod djelovanjem ras-

padnutoga vlastitog tkiva, »termostat« u mozgu odjednom podigne vri­ jednost temperature tijela na 40 stupnjeva Celzijusa. Ako je do tada u ti­ jelu bila temperatura 38 stupnjeva, organizam će mobilizirati sve snage da tijelo postigne što prije onu temperaturu koju je »termostat« odredio. A toplina tijela može se povisiti jedino na dva načina: da se spriječi gu­ bitak topline, ili da se pojača stvaranje topline u tijelu. Gubitak topline organizam sprečava tako da stisne krvne žile u ko­ ži, koja zbog toga postaje blijeda i hladna. Zbog hladne kože postoji os­ jećaj hladnoće. Da bi se u tijelu što brže stvorila što veća količina topli­ ne, nastaje drhtanje. Drhtanje je zapravo vrlo brz rad gotovo svih mišića tijela, pri čemu se oslobađa mnogo topline. Drhtanje bi otprilike odgo­ varalo vrlo napornom fizičkom radu: trčanju, vožnji bicikla. Kada tem­ peratura tijela dostigne vrijednost koju je odredio »termostat«, drhtanje prestaje, krvne žile u koži ponovo se prošire i krv donosi toplinu na po­ vršinu tijela. Osjećaj hladnoće naglo je zamijenjen osjećajem topline. Ni deset pupluna ne mogu za vrijeme osjećaja zimice stvoriti osjećaj topline tako dugo dok samo tijelo ne postigne onu temperaturu koja mu je u mozgu određena. Tresavice su karakteristične za pojedine bolesti; redovito se javljaju kod malarije, upale pluća, upale bubrežne čašice, povratne groznice (rekurens). Kod virusnih su bolesti rijetke, ali se pojavljuju u početku gripe. Tresavica je uobičajen znak kod nekih vrsta angine i tada joj se ne po­ klanja naročita pažnja. Ali ako se pojavi nakon izvjesnoga vremena, to može biti opasan znak; dolazi do prodora bakterija u krv i stanja koje narod naziva »otrovanje krvi«, a medicina sepsa. »Otrovanje krvi« uvi­ jek je praćeno tresavicom i može biti komplikacija mnogih bolesti koje su praćene povećanom temperaturom: upale vena, mokraćnih putova, gnojnih oboljenja kože, unutarnjih organa i tkiva. Osim bakterija, na centar za regulaciju topline s posljedicom tresa­ vice i nagloga povišenja temperature djeluje prašina, pelud, ubod insekta, cijepljenje. Svaka visoka temperatura koja započinje tresavicom ukazuje na oz­ biljniju bolest. Naročito su opasne ponovljene tresavice. Takva stanja za­ htijevaju obavezan liječnički pregled, često i kliničko liječenje.

Visoko i naglo povećanje temperature koje neposredno ugrožava život
Stanja vrlo visoke temperature moraju se brzo uočiti i što prije lije­ čiti. Poznavanje prve pomoći neobično je važno jer se mjerama prije do­ laska liječnika često spašava život. Svako povećanje temperature tijela, mjereno ispod pazuha, u vrijednosti iznad 41 stupnja Celzijusa, naziva se stanje vrlo visoke temperature ili hiperpireksija.

Postoji nekoliko bolesnih stanja kada tjelesna temperatura prelazi vrijednost od 42 stupnja. Toplotni udar naglo podiže temperaturu čak do 43 stupnja Celzijusa i nastaje kada je gubitak topline iz tijela onemo­ gućen (visoka temperatura okoline, zrak je zasićen vodenom parom, ve­ lika vlažnost zraka). Zrak koji je zasićen vodenom parom ne može primi­ ti vlagu koja nastaje isparavanjem tijela, znoja. Tijelo se zbog toga ne može hladiti i temperatura raste sve dotle dok ne nastupi smrt. Smrt se može spriječiti jedino ako se najhitnijim mjerama spriječi porast tempe­ rature. Takva stanja nastaju uglavnom u zatvorenim prostorijama gdje ima mnogo ljudi, a ventilacija je loša ili ne postoji: u autobusima, dvora­ nama, saunama. Uz visoku temperaturu javlja se lagano uzbuđenje, lice postane crveno, koža topla, nastupa opća slabost, na kraju gubitak svi­ jesti i grčevi tijela. Sunčanica može izazvati povećanje tjelesne temperature iznad 42 stupnja Celzijusa. Opekline tijela, koje zahvaćaju veće površine, nakon kraćega vre­ mena dovode do velikoga povećanja temperature. Čest uzrok tako visokih, pogubnih temperatura jesu promjene u mozgu koje direktno poremećuju centar za regulaciju topline tijela. To mogu biti tumori mozga, krvarenja u mozgu, upale mozga. Visoka temperatura koja ugrožava život može nastati i prilikom tro­ vanja sredstvima koja se upotrebljavaju u poljoprivredi za zimsko prska­ nje, za zaštitu voćaka i vinove loze; to su preparati poznati pod nazivom »žuta sredstva«; ovi otrovi povisuju mijenu tvari u organizmu, tj. ubrza­ vaju izgaranje hrane, pri čemu se stvara znatan suvišak topline. Kada jednom temperatura tijela prijeđe 41.7 stupnjeva Celzijusa, »termostat« u organizmu prestane funkcionirati, regulacija temperature totalno je poremećena, znojenje prestaje, temperatura tijela stalno raste. Smrt može spriječiti samo intervencija »izvana«, tj. brzo rashlađivanje. Kada se jednom temperaturom tijela snizi ispod kritične granice, »ter­ mostat« ponovo proradi i organizam sam regulira svoju toplinu.

Snižena tjelesna temperatura
Kada je stvaranje topline u tijelu manje od njezina gubitka, dolazi do rashlađivanja tijela i pada temperature. Ako se koža izloži dugotrajnijem djelovanju niske temperature, krvotok u koži smanji se do te mjere da je poremećena ili gotovo presta­ la svaka ishrana kože; dolazi do ograničenoga oštećenja kože, do smrzotina. Smrzotine se najčešće javljaju na istaknutim i izloženim dijelovima tijela kao što su nos, uši, prsti.

Neki ljudi imaju normalnu temperaturu ispod 36 stupnjeva Celzijusa. No, tako snižena temperatura znak je i mnogih bolesnih stanja. Tem­ peratura tijela često je snižena u vrijeme oporavka (rekonvalescencije), redovito prati stanje šoka kao i stanja dubokoga gubitka svijesti. Tempe­ ratura je snižena kada se gladuje, nakon dugotrajnoga proljeva i povra­ ćanja, poslije dugotrajnoga ronjenja, naročito u djece. Snižena tempera­ tura prati i dugotrajne, kronične bolesti, npr. šećernu bolest, slabokrvnost, tumora mozga, krvarenja u mozak, smanjen rad žlijezde štitnjače. Akutno pijanstvo također snižava temperaturu, kao i trovanja fenolom, sredstvima za spavanje, fosforom, atropinom. Snižena tjelesna temperatura, koja nastaje nakon dugotrajnijega iz­ laganja hladnoći, može dovesti do smrzavanja, gubitku svijesti prethodi umor, pospanost, usporen rad srca i disanje.

UJEDI I UBODI OTROVNIH ŽIVOTINJA

Ujed zmije Od više tisuća različitih vrsta zmija, koliko ih ima na zemlji, oko 200 vrsta su zmije otrovnice. U našoj zemlji, od postojećih dvadesetak vrsta zmija, značajne su kao otrovnice samo poskok i ridovka.

Glava poskoka Riđovka

Poskok je najotrovnija zmija. Prepoznaje se po srcolikom obliku glave i roščiću na nosu. Može narasti i do 1 metar. Riđovka (šarka, šargan) prepoznaje se po karakterističnoj cik-cak šari na hrptu. - Mjesto ujeda na tijelu poveži maramom iznad rane, da bi se spri­ ječilo vraćanje krvi venama. Ne smije se suviše stegnuti, jer se ispod podveza mora osjetiti puls. Noga ispod podveza neizbježno oteče i pomodri. - Ranice ugriza mogu se spojiti najviše 1 cm dugačkim i 2 do 6 mm dubokim rezom. Rez se izvodi spaljenom britvicom ili nožićem. - Poslije toga može se rana isisati, po mogućnosti preko tanke plas­ tične folije. - Ozlijeđenoga valja umiriti, jer je vrlo uplašen, a mora mirovati. - Ugriženu ruku ili nogu valja imobilizirati, tj. učiniti nepokretnima pomoću dijelova odjeće, daske itd. Svaki ugriz zmije mora pregledati liječnik, bez obzira da li ga je ujela otrovna ili neotrovna zmija. Rana nastala ujedom zmije ne smije se spaljivati ni ispirati tekućinama. Ujedenoj osobi ne smiju se davati alko­ holna pića.

Ujedi i ubodi otrovnih riba
U jadranskom moru ima nekoliko vrsta otrovnih riba. Morski pauk (ranj, taranta) ima otrovne bodlje na leđnim perajama i škržnim poklop­ cima. Škrpina (škarpina) otrovne bodlje nosi na hrptenim perajama te na stražnjoj trbušnoj peraji. Kod žutulje i gulubanke otrovna i nazubljena bodlja nalazi se na vrhu repa. Murina unosi otrov ugrizom svojih snažnih zubi.

Škrpina

. kao i slučajevi kada zbog preosjetljivosti organizma dođe do jače reakcije: crvenila i osipa po tijelu.Eventualne ostatke bodlji treba odstraniti. gušenja. a poslije na­ mazati antihistaminskom ili kortizonskom masti. . Toplina razara otrov.Ubodeni dio tijela mora mirovati.Ozlijeđenu ruku ili nogu valja držati u što toplijoj vodi 30 do 90 minuta. vrtoglavice. . povraćanja. njegov ubod zahtijeva obavezno liječnički pregled i lije­ čenje u bolnici . Ubodi insekata . hladnog znoja te poremećaja svijesti. Najhitniju liječničku intervenciju zahtijevaju slučajevi ujeda u us­ noj šupljini. Obavezan liječnički pregled zahtijevaju ubodi više insekata u pred­ jelu glave i vrata.Na mjesto uboda valja staviti hladne obloge ili led.. proljeva.Po potrebi se ukloni pincetom nazubljeni žalac zajedno s otrov­ nom vrećicom. Otrovni pauk »crna udovica«. Voda ne smije biti prevruća da ne izazove opekline. Najpovoljnija je temperatura vode između 50 i 60C.

Zna se da centar za umor može biti nadražen psihičkim činiocima. do osjećaja bezvoljnosti. Takav fizički umor je shvatljiv. npr. osamljenošću.UMOR Umor je. kako bi se oporavkom osposobio za nove napore. koristan je jer organizam umorom opominje da se prekine radom. probave itd. strahom. drugi zbog toga što previše rade. treći su umorni »od svega«. Obiteljski sukobi. Ovi psi­ hički činioci uzrok su kroničnoga umora. premda su najčešće me­ đusobno povezani tako da je teško razlučiti jedan od drugoga. od pojave mišićnoga bola. Kroničan umor bolest je našega vremena. Umor se ne može ograničiti. lokalizirati. Centar također nadražuje smanje­ nje »pogonskoga goriva«. dovode do toga da umor postaje svjestan ili nesvjestan »mehanizam« za izvlačenje iz ra­ da. mrtvo umorni a liječnik nikakvim pregledima ne može ustanoviti fizičke i psi­ hičke uzroke njihovih tegoba. smanjenja funkcije pojedinih organa (vid. poremećenoga sna. gubitak tjelesne vode. nove epidemije suvremenog društva. poremećeni međuljudski odnosi i permanentna frus­ tracija. nezadovoljstvo na radnom mjestu. stalno doživljavanje neuspjeha i razočaranja. nesumnjivo. najčešća subjektivna smetnja na koju se povreme­ no žali svaki čovjek. dosadom. zatim manjak kisika. drhtanja. gubitka apetita. smanjenje nekih minerala. šećera u krvi. Milijuni ljudi u civiliziranom društvu svakod­ nevno opsedaju ambulante tužeći se da su premoreni. amonijak itd. zapravo najznačajniji razlog bolovanja. glavobolje. U mozgu postoji centar odgovoran za osjećaj umora. . tj. iscrpljeni. Umor zahvaća cijeli orga­ nizam i skup je mnogobrojnih duševnih i tjelesnih simptoma. fizičke iscrpljenosti. Današnji čovjek doživljava stalna psihička opterećenja i streso­ ve. bilo kod kuće ili na radnom mjestu. nesigurnošću. nesposobnosti koncentracije. Umor se obično dijeli na fizički i psihički. koji može biti nadražen pro­ duktima razgradnje što se nagomilavaju u tijelu prilikom fizičkoga rada. Manje nam je dokučiv i razumljiv psihički umor. Neki su umorni zbog toga što ništa ne rade. oslabljenih refleksa. npr. mliječna kiselina. sluh). emocionalnom napetošću itd.

npr. dugotrajna i teška bolest nepoznatoga uzroka. Najprirodniji način lije­ čenja fizičkoga umora je odmor. Povremeni umor može najaviti bolesti kao što su povišenje krvnoga tlaka. upala zglobova. pacijenti najčešće svoj osjećaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremećajem. tumačeći umor kao znak organske bolesti . Budući da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti. sjedenje). tada se liječenjem osnovne bolesti uklanja i umor. tjelesno i duševno opuštanje i dobar san redovito dovo­ de do brzoga oporavka. rad na akord. Ispravan aktivni odmor postao je nužna potreba da se ponovno uspostavi poremećena duševna i tjelesna ravnoteža. Suština odmora je da se čovjek osjeća slobodan od svih dužnosti i pritisaka. sportske igre. koji je koris­ tan samo za uklanjanje umora nastaloga fizičkim radom. Aktivan odmor uključuje tjelesne aktivnosti: šetnju. sva­ ka se osoba. zajedno sa svo­ jim brigama. spavanje. koja pati od kroničnoga umora. Kupka. često pod vremenskim pritiskom. često praćen povišenom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom bolesti (trbušni tifus. rad na tekućoj vrpci.Značajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao. Ako je umor samo sim­ ptom neke tjelesne bolesti. mora liječnički pregledati. npr. Razumljivo je da ne može zaspati. Mnoge akutne i kronične bolesti počinju i završavaju stanjem jako­ ga umora.. Budući da umor prati mnoge. umor se neće . uznemirenost itd. često teške i smrtonosne bolesti. Liječenje fizičkoga umora je jednostavno. Ako uz tjelesni umor postoji i stalna briga. Opće je poznato da umor prati kronične bolesti kao što su teberkuloza. zloćudni tumori. Dobar san najbolje oporavlja psihičke i fizičke snage organizma. beri-beri). Brzo umaranje uz gubitak tjelesne težine i tamnu boju kože prati poremećenu funkciju kore nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest). umor redovito najavljuje gripu. Manjak vitamina grupe B dovodi do umora praćenoga proljevom. Osim pasivnoga odmora (ležanje. zarazna žutica. To su razlozi koji dovode čovjeka da legne u krevet »mrtav umoran«. rad bez kretanja. postoji i akti­ van odmor. Nepovoljno djeluje na čitav živčani sustav buka i rad u smjenama koji potpuno poremećuje ritmiku dana i noći. multipla skleroza. Liječenje umora ovisi o njegovu uzroku. masaža.). rad u vrtu. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje. što pojačava osjećaj fi­ zičke i psihičke iscrpljenosti. slabokrvnost. zatajivanje rada bubrega itd. svrbežom kože. Osjećaj opće klo­ nulosti i umora postoji još dugo vremena nakon preboljele bolesti. upala mozga itd. osjetljivošću mišića te živčanim i duševnim smetnjama (pelagra. Tako.»bolesno sam umoran«.

stoljeća riječ se prvi put pojavila u engleskom rječniku i označavala je mješavinu droga koja se davala trka­ ćim konjima radi postizanja boljih rezultata. Zloupotreba takvih sredstava. Ako je umor kroničan. To su razlozi zbog kojih je primjena tih sredstava u svrhe povećanja rad­ nih i sportskih rezultata. Rimljani. Neracionalna upotreba takvih sred­ stava može dovesti do navikavanja i ovisnosti. Tjelesni umor valja shvatiti kao znak upozorenja. ali još uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomoću kojih bi se mogao us­ tanoviti. . narodi Azije ko­ ristili biljne droge i druga kemijska sredstva zato da bi uklonili umor i povećali radnu sposobnost. poznata je pod nazivom doping. Indijanci. zakonom zabranjena. Ostatak od 20% je rezerva koju ne može iskoristiti svojom voljom i naporom. prvenstveno s namjerom pove­ ćanja tjelesnih sposobnosti. U nekim slučajevima. opomene organizmu da se približio kraju svojih fizičkih mogućnosti i da je iscrpio postojeće rezerve za svladava­ nje umora. u svim ljudskim epo­ hama. Čovjek ne može voljom iskoristiti sve svoje tjelesne sposobnosti. naročito u religioznim svetkovinama. fenomen ličnosti. dok problemi ne iščeznu. uzroci su najčešće vrlo složeni i nejasni. najčešće u vrhunskom sportu. u industriji. Maksimalnim naporom volje može moblizirati svega 80% svojih »ener­ getskih mogućnosti«. Ispituju se duševne i tjelesne funkcije. kojem se nazivala loša vrsta alkoholno­ ga pića domorodaca koji su ga upotrebljavali kao stimulans. do iscrpljenosti i smrti. Razni oblici dopinga poznati su u svih naroda. bjega od smrtne opasnosti ili napada o kome ovisi život. iz juž­ noafričkoga engleskog dijalekta. u izvanrednim situacijama životne ugroženosti. Kemijska sredstva za uklanjanje umora Postoje brojna kemijska sredstva koja se upotrebljavaju za uklanja­ nje umora. Egipćani. Lijekove koji djeluju nadražajno. Organizam nesvjesno posiže za tom rezervom samo u slučajevima krajnje potrebe. Već su stari Grci.ukloniti tako dugo dok se ne riješe emocionalni konflikti. a nikako zato da bi se uklo­ nio umor radi postizanja veće radne sposobnosti. psihe paci­ jenta koja najčešće postaje jedini objekt liječenja i glavni faktor ozdrav­ ljenja. U takvim slučajevima potrebna je psihoterapija. liječnik propisuje samo u svrhu kratkotrajne koristi u slučaju hitne potrebe. Naziv doping dolazi od riječi »dop«. Danas se u svrhu dopinga. koriste brojna sintetska kemijska sredstva. mjeriti i definirati »objektivan umor«. Umor je još uvijek prvenstveno intiman. pokušava se raznim mjerenjima ustvrditi stupanj tjelesnoga umora. subjektivan osjećaj. Potkraj 19.

Zbog toga su znakovi otrovanja tim sred­ stvima vrlo slični: ubrzanje pulsa. uopće ne uklanjaju umor. djeluje kao blagi stimulator i u umjerenoj količini ne djeluje štetno. Najčešće se upotrebljavaju kofein u obliku »ruskog« čaja te kava. jakim znojenjem i gubitkom tekućine. pojačano znojenje. Vitamini. na žalost vrlo često preko granica iza koje nema povrat­ ka. pomanj­ kanju nekog vitamina u organizmu. Preparati željeza mogu ukloniti umor samo kad su iscrpljene rezerve željeza u organizmu. Uzimanjem kemijskih sredstava za uklanjanje umora organizam se lišava signala opasnosti.Umor je čuvar te »zlatne« energetske rezerve i opominje organizam da valja prestati s naporom kako ne bi došlo do potpune iscrpljenosti. a drugo su supstancije koje blokiraju živčani sustav odgo­ voran za odmor i oporavak. osim ako je riječ o umoru kao simptomu avitaminoze tj. Shvatljivo je da doping nije samo medicinski nego i moralni i etički problem. Osim doping sredstava postoje kemijske tvari koje su manje opasne i čije je korištenje u svrhu uklanjanja umora vrlo prošireno. Takva sred­ stva poznata su pod nazivom tonici. poremećaji u probavnom sustavu itd. vitali itd. Sva doping sredstva možemo podijeliti u dvije grupe. po­ većanje napetosti (tonusa) mišića. bljedilo.« . Valja znati da sva ta kemijska sredstva ne povećavaju tjelesne sposobnosti čovjeka. Jedno su sup­ stancije koje stimuliraju živčani sustav što sudjeluje u naporu (simpatikomimetici). kako je napisao stručnjak: »Nikakve pilule i nikak­ vi recepti ne mogu čovjeku pružiti radost života. samo je radost lijek protiv ove boljke. Kuhinjska sol (natrijev klorid) olakšava umor izazvan isključivo toplotom. Neka od tih sredstava (strihnim) mogu izazvati grčeve cijeloga tijela i smrt od gušenja. dovodi se u stanje krajnje fizičke iscrpljenosti i smrti od umora. koju najčešće uživamo. Razumljivo je da ostanu du­ boko razočarani jer. U poslednje vrijeme upotrebljavaju se i neki hormonski preparati (anabolički steroidi) koji dužom upotrebom dovode do teških poremećaja zdravlja. unatoč općem mišljenju korisnosti. kava je kroz čitav život bila glav­ ni tjelesni i duševni napitak. već uklanjanjem umora samo produžuju njihovo trajanje. pretjerana razdražljivost. povišenje krvnoga tlaka. roboransi. Naročito se pretjeruje u značenju C-vitamina kao univerzalnoga lijeka za liječenje iscrpljenosti. Također je proši­ rena upotreba kakaoa i kokakole. koji su doživjeli duboku starost. Mnogim lju­ dima. Kava. Veliku grešku čine osobe koje raznim kemijskim sredstvima nastoje ukloniti umor izazvan psihičkim razlozima.

Takvih utopljenika »su­ him plućima« vrlo je mnogo (oko 40%). Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. reflektorni prestanak disanja. Prilikom spašavanja i pružanja pomoći utopljeniku. Ako takvo stanje potraje duže.UTAPLJANJE Nije ispravno uobičajeno mišljenje da prilikom svih slučajeva utapljanja voda najprije ulazi u pluća i da je »gušenje vodom« jedini uzrok smrti. obrambene reakcije popuste i voda ulazi u pluća. Utopljenik počinje gutati vodu. Masažu srca ne treba započinjati u vodi jer se ne može uspješno izvesti. Spašavanje upopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spacioca i poznavanje tehnike spa­ šavanja. Već u vodi valja započeti umjetnim disanjem. . Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem. Često je to sretna okolnost za neplivača koji slučajno padne u vodu i bude pravodobno spašen. ili mu se s obale doda motka. Grčevito zatvaranje grkljana (laringospazam). 3. koji put i rada srca. 2. Čim voda uđe u ždrijelo nesvjesno (reflektorno) budu stisnute glasnice i zatvori se ulaz u dušnik. Pravovremeno spašena osoba uglavnom nema vode u plućima. temperaturom i zagadenošću. jer pomoć kasni. neposredna ugrože­ nost života uvijek je naglo pomanjkanje kisika zbog toga što u pluća ne ulazi zrak. manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti. počinje se u trenutku kada spasilac može stati u vodi. najveći dio te vo­ de ubrzo se (resorbira) u krv. daskom). uzrok su što utopljenik uopće ne reagira. ili zbog nagloga prestanka krvotoka. Za utopljenika je znatno opasnije i neugodnije (jaka bol u prsima. po­ jas za spašavanje. ne traži pomoć i u trenutku nestaje »pred očima«. valja se držati ovih uputa: 1. Iako život osobe koja se utaplja može biti ugrožen vrstom vode (slatka je opasnija). ako je to zbog du­ boke vode nemoguće. smrtni strah) ako još pri svijesti udahne manju količinu vode.

valja prebaciti u bolnicu. Pokušaj da se »isprazne pluća« je nesvrsishodan postupak i nepotreban gubitak dragocjenoga vremena. npr. prebacivanjem utopljenika preko koljena.Vješt plivač može započeti umjetnim disa­ njem još u vodi 4. ne izbacuje se voda iz pluća. utopljenik izbacuje vodu iz želuca. čak i one kojima je bila potrebna minimalna pomoć. Sve žrtve utapljanja. 5. . Pošto se žrtva izvuče iz vode. pa i više dana od trentka utapljanja. Teške komplikacije mogu nastupiti vi­ še sati. To se može učiniti samo ako je žrtva popila preveliku količinu tekućine i proširen želudac otežava disa­ nje i krvotok. prema potrebi započinje umjetno disanje i masaža srca. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća jer je to nemoguće. Uobičajenim postupcima.

To su tegobe pacijenata koje je teško opisati. iza tih riječi kriju se smetnje koje zapravo nisu »čista vrtoglavi­ ca«. ili se on sam okreće s obzirom na okolinu. Vrtoglavica nastaje zbog prejakih podražaja ili oštećenja onih dije­ lova tijela koji su odgovorni za održavanje ravnoteže. vrata. »Osjećam se kao na vrtuljku«. »prava vrtoglavica« praćena je i vanjskim znakom: titranje očiju u jednom rit­ mu prilikom gledanja u jednu točku. povraćanjem. Vrtogla­ vicu prate i smetnje sluha (što je razumljivo jer se unutarnjem uhu nalazi slušni organ). strahom. Osim subjektivnog osjećaja. drugi jednostavno kažu: »Imam vrtoglavicu«. Naročito je dobra veza centra za rav­ notežu s autonomnim živčanim sustavom. smetnja zbog koje se pacijenti obraćaju liječnniku.VRTOGLAVICA Vrtoglavica (vertigo) može biti glavna. Liječnik vrtoglavicom smatra smo one slučajeve kada bolesnik osje­ ća i doživljava da se njegova okolina i predmeti vrte oko njega. Zbog nadražaja tih živaca (simpatikusa i parasimpatikusa). Sistem za ravnotežu povezan je brojnim živčanim vezama s mišići­ ma glave. iskrenje i titranje pred očima. »Imam omaglicu. takve smetnje dolaze s umorom i iznemoglošću. Češće je samo jedan od manje važ­ nih simptoma bolesti. nakon jakoga pušenja. ili mračenje. Promjenom položaja tijela pokreće se tekućina unutar kanala. nestabilnost i nesigurnost u hodu. trupa i udova. vrtoglavica je često praćena mučni­ nom. znojenjem. U kanalima se nalazi tekućina i osjetne stanice. reagiraju ta­ ko da održavaju ravnotežu tijela. nesvjesno. koji put i jedina. pa to gibanje nadraži osjetne stanice.« Me­ đutim. u vezi sa zaraznim bolestima. »Okre­ će mi se u glavi«. koji reflektorno. blijedom bojom kože. Neki svoje tegobe opisuju slikovito: »Sve se vrti oko mene«. to može biti osjećaj slabosti i opće klonulosti. »Osjećam se smušen«. »Aparat« koji je odgovoran za osjećaj tijela u prostoru nalazi se u tri polukružna kanala u unutarnjem uhu što okomito leže jedan prema drugome. koje te podražaje preko slušnoga živca prenose u mozak (gdje čovjek zapravo dobiva osjećaj položaja svoga tijela u prostoru). .

grla i nosa. žene za menstruacije. Najjednostavniji primjer kako se može izazvati nadražaj jest okretanje tijela »oko samoga sebe«. od vrtnje i visine. u vanjskom slušnom kanalu. često bezazleni uzroci mogu izazvati jake napadaje vrtogla­ vice: nakupljanje »smole«. Svaka dugotrajnija vrtoglavica zahtijeva liječnički pregled. kao jedan od simptoma ne­ uroze. oko svoje ose. zatim u ljudi koji osjećaju strah od zatvorenog prostora. ulaz hladne ili tople vode u uho. »nervčika«. alergije.Većina svih vrtoglavica nastaje zbog nadražaja tekućine u polukruž­ nim kanalima unutarnjega uha. gnojna žarišta. uz osjećaj »pritiska« i »punoće u uhu«. pa se uz oslabljeni sluh javljaju i vrtoglavi­ ce. »zvonjenje«. Da bi se ustanovio uzrok dugot­ rajne vrtoglavice. »šum lokomotive« ili »morskih valova«. Pri tom nije važna njena jačina. Napad može biti vrlo . živčane bolesti. ugljičnim monoksidom i drugim otrovima. a može biti i uvod u napadaj padavice. Zarazne bolesti. alkoho­ lom. povraćanjem. internista. žučnog mjehura. tj. cerumena. nastaje na »živčanoj bazi« i javlja se u ljudi »slabih živaca«. u trudnoći. zatim kod bolesti probavnih organa: želuca. pregled rendgenologa. laboratorijski pregled. Jedan od prvih simptoma prilikom otrovanja nikotinom. bez vidljivoga razloga. jetre. Vrtoglavica je i psihogeno uvjetovana. arterioskleroze. koja može trajati mjesecima. često kao »grom iz vedra neba«. u vrijeme klimakterija (valung). za bolesti uha. znojenjem te nepodnošljivim šumovima u uhu. Od visinske vrtoglavice pate osjetljivije osobe. Vrtoglavica se javlja kod nekih bolesti srca. koje takve osobe opisuju kao »pištanje«. povećanoga ili sniženog krvnog tlaka. za očne bolesti. potrebni su brojni pregledi specijalista: liječnik za živ­ čane bolesti. obično iznenada. crijeva. I drugi. Vrtoglavica prati bolesti mozga: tumore. upale uha također mogu izazvati vrtoglavicu. krvi i krvnih žila. Neki lijekovi (streptomicin) oštećuju slušni živac. Često neznatne ali ponavljane vrtoglavice mogu biti opasnije od napada s povraćanjem. Napadi vrtoglavice praćeni zujanjem u uhu i gubitkom sluha Meniereova bolest poznata je po jakim vrtoglavica koje dolaze u napadima. krvarenja. jako ubrzanoga ili jako usporenog rada srca. »zviždanje«. redo­ vito kod slabokrvnosti (anemije). Napad je redovito praćen mučninom. Povrede glave i uha redovito prati vrtoglavica.

čovjeka obara na pod. pa čak i izgubti svijest. U prvoj pomoći takvom pacijentu valja osigurati potpun mir. zbog sile teže teče prema do­ lje. rada i jela. naglo promi­ jeni položaj tijela i može dobiti vrtoglavicu. srce radi us­ poreno. to najprije osjeti mozak. nesvjesticom. kao svaka tekućina. Poznato je da krv. ali koje vam. krvni tlak je niži. Može se presjeći živac koji sprovodi podražaj. koji se tuže na vrtoglavicu kada se dižu ih kreveta. pa takva osoba brzo dolazi k svijesti. Ako postoje jače smetnje. nesvjestica i pad. krv u ležećem položaju lakše dolazi u mozak. napadi glavobolje (migrene) tako­ đer sliče napadu meniereove bolesti. osim što po­ stoji jača ili slabija nagluhost. naročito starijih. rjeđe potpuna gluhoća na jedno ili oba uha. Potreban je liječnički pregled. U starijih ljudi slični napadaji mogu biti uzrokovani slabijom prokrvavljenošću mozga zbog arteriosklerotičnih promjena na krvnim žila­ ma. Poslije napada pacijenti se osjećaju uglavnom dobro. ili da ih se potpuno odrekne. Ako ni jedan od tih načina liječnja ne pomogne.jak. Postoje mnoge teorije. piti alkoholna pića. Kada dođe do pada krvnoga tlaka. Vrtoglavica prilikom naglog ustajanja Ima ljudi. Nakon pada. Boles­ nik mora mirno ležati. istoga trenutka kada malo podig­ nete glas. nagluhost. vrlo rijetko i nekoliko dana. Ako ujutro čovjek naglo ustane. liječnici se slažu da je neobično važno psihičko stanje pa­ cijenta. Vrlo je važno promijeniti način života. Prilikom stajanja. manje sjedenja u autu i za stolom. djelomično ili potpuno uništenje onoga dijela unutarnjeg uha koji je odgovoran za postanak vrtoglavice. treba da smanji uzimanje nadražujućih sredstava. Neki tumori mozga mo­ gu izazvati slične smetnje. jako zujanje u uhu.« Pravi uzroci Meniereove bolesti još uvijek nisu poznati. Padavica. krv dolazi u mozak zahvaljujući krvnom pritisku u krvnim žilama koji tjera krv prema gore. najčešće traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. crnu kavu. Za vrijeme spavanja usporene su sve životne funkcije. kažu da ne vičete jer nisu gluhe. Profesor Jongkees iz Nizozemske ovako je opisao jedan od simptoma: »Javlja se u osoba koje vas dobro ne čuju. po­ trebna je psihoterapija. Tije- . smetnjama govora i gutanja. Bolesnik mora uvesti više reda. fizičkoga napora i vježbi. a gubitak ravnoteže potpun. pa se javlja vrtoglavica. Oštećenje sluha u početku je jače za niže tonove. ne smije pušiti. kao »nužno zlo« preostaje operativan zahvat.

a za to je dovoljno manje od jedne minute. Vrtoglavica ronioca koji upotrebljava komprimiran kisik može biti zanak trovanja kisikom. . razgibati. Vrtoglavica može nastati i prelazom iz toplih u hladnije slojeve vo­ de. Vrtoglavica može biti znak manjka kisika u krvi i povećanja ugljič­ noga dioksida. i obratno. nego nepažnje. Tako nastane vrtoglavica. Naglo skakanje nije znak mladosti. Vrtoglavica ronioca Vrtoglavica ronioca veoma je opasna i često je prvi simptom teških poremećaja koji dovode u opasnost njegov život. Prije ustajanja valja se u krevetu malo protegnuti.lo ne može naglo podići krvni tlak koji bi bio dovoljan za potpunu op­ skrbu mozga. Zbog toga ne valja naglo skočiti iz kreveta.

rastezlji­ vo i može primiti veliku količinu otpadaka. Zbog toga je debelo crijevo široko. često se zdrave osobe same proglašavaju bolesnima u skladu sa svojim vlastitim shvaćanjima o funkciji i radu crijeva. Debelo crijevo (kolon) dugačko je oko 1.5 metar i u probavi hrane nema značajniju ulogu. Netko se opet smatra zatvore­ nim zbog toga što nema »toliko stolica koliko želi«. Kretanje debeloga crijeva djelomično su slične kretnjama tankoga crijeva. Broj stolica u toku dana ovisi o načinu pre­ hrane. usporeno prolaženje stolice debelim crijevom. Liječnik će upotrijebiti stručne izraze opstipacija ili konstipacija. Na takve tegobe danas se tuži gotovo svaki treći čovjek. njihova je zadaća da mi­ ješaju još uvijek tekući sadržaj. Nezavisno od naše volje. Brzina kretanja hrane je velika i iznosi 1 cm na minutu. »Zatvoren sam«. hrana se u crijevima neprekidno miješa i postepeno potiskuje prema debelom crijevu. Zatvor (opstipacija) je zastoj. U nekih bolesnika glavne su tegobe suviše tvrde i suhe stolice. tjelesnoj aktivnosti. dok ostali dio služi samo kao spremište za pohranjivanje nepotreb­ nih ostataka hrane. vrsti i količini uzete hrane. Pokre­ tanje hrane nastaje gibanjem crijeva zbog valovitoga stiskanja mišića ko­ ji se nalaze u zidu crijeva (peristaltika). Čovjek normalno ima 1-2 stolice u 24 sata. dok se drugi žale samo na vrlo rijetko i zakašnjelo pražnjenje. stolice.ZATVOR STOLICE Postoje mnogi nazivi kojima se označava jedna od najčešćih bolesti civi­ lizirana čovjeka. Ako netko ima vlastitu predodžbu u tome da čovjek mora imati dvije stolice dnevno. »Ne mogu se prazniti« itd. Neki ima­ ju osjećaj nepotpunoga ispražnjavanja nakon izvršene nužde. Samo se u po­ četnom dijelu debeloga crijeva nastavlja upijanje vode i otopljenih mine­ rala. »Imam lijenu stolicu« (»tvrdu stolicu«). dok bolesnici svoje tegobe opisuju riječima: »Ne mogu ići na stranu«. Ali i redovno ispražnjavanje svaki drugi dan može biti normalna pojava. Najvažniji dio probave. onda će se smatrati bolesnim ako ima stolicu svaki drugi dan. razgradnja hrane i njeno upijanje u krv od­ vija se u tankom crijevu. Time se omogućuje bolje upijanje vode . Za nekoliko sati hrana prođe 5-6 metara kroz tanko crijevo i ude u debelo crijevo.

Gušterača. Debelo crijevo. 8. To stezanje traje oko pola minute i dovoljno je da velik dio sad­ ržaja potisne prema nižim dijelovima crijeva. Jetra 5. samo nekoliko puta u toku dana. Ali osim tih kretnji miješanja. dva su najčešća uzroka kroničnoga zatvora. Tanko crije­ vo. kao i prečesto i predugo stezanje debeloga crijeva. Povremeno. Čmar preko sluznice debeloga crijeva. istegne i to istezanje izazive osjećaj potrebe za ispražnjavanjem. 10. u debe­ lom crijevu javljaju se i drugačiji pokreti. 4. 9. Gubitak osjećaja za ispražnjavanje (gubitak refleksa). Želudac. Usna šupljina 2. Jednjak. Dvanaestopalačno crijevo. Kada takvi pokreti dove­ du sadržaj u završni dio. Žučni mjehur. crijevo se proširi. debelo crijevo u potpunosti se stisne u dužini većoj od 20 cm.Shematski prikaz probavnoga sustava: 1. 6. 7. 3. .

Budući da se sutradan stolica »opet nije javila«. Zbog otrovanja talijumom. često godinama. promjene klime i mjesta bo­ ravka. ponovno se uzimaju sredstva za čišćenje. dugotrajne vožnje u automobilu. zatim uvrnuće crijeva. Svaka sumnja na otrovanje zahtijeva li­ ječnički pregled. akutan zatvor postaje ozbiljniji problem i opasna pojava onda kada je jedan od znakova teže bolesti ili trovanja. Nakon uzimanja veće količine jačih lijeko­ va dolazi do potpunoga ispražnjavanja i tankoga i debelog crijeva. npr. Valja znati da postoje lijekovi koji djeluju istovremeno na tanko i debelo crijevo. antimonom. Akutan zatvor prati mnoge akutne zarazne bolesti. ako kroz 24 sata nemaju sto­ licu. Teži akutan zatvor nastat će i prilikom otrovanja: olovom. Glavne tegobe često su samo »strah za zdravlje«. Nagao. Ali tada je pra­ ćen mnogo neugodnijim znakovima: jakim bolovima u trbuhu. već pretjeranoga. Prije upotrebe tvorničkih lijeko­ va potreban je savjet liječnika. ili samo . Takve smet­ nje najčešće su bezazlena pojava. Na­ kon toga neznanja vodi u nove greške. od šlji­ va ili smokava. Nagao zatvor stolice na­ stupit će ako zbog neke bolesti ili otrovanja dođe do potpunoga prestan­ ka rada crijeva (paraliza crijeva). povraćanjem. zatim oni koji pretežno djeluju na tanko crijevo. boravka u bolnici. akutan zatvor javlja se u ljudi koji imaju redovnu stolicu. nakupine košti­ ca od trešanja ili klupko glista. Za razliku od kroničnoga zatvora. kada smetnje pražnjenja traju dugo.Nagao (akutan) zatvor stolice Akutan zatvor stolice je nemogućnost ispražnjivanja crijeva. povišenom temperaturom. Zbog toga naknadne tegobe nisu posljedica nikakvoga zatvo­ ra. ugljič­ nim disulfidom. To je posljedica pogrešnoga mišljenja da je za puno zdravlje potrebno svakodnevno ispražnjivanje crijeva. Mnogi ne znaju da probava. ili ako ne onemogućen prolaz crijevno­ ga sadržaja (strano. Obično se za dva-tri dana i bez lijeko­ va ponovo uspostavi normalan ritam pražnjenja. progutano tijelo zatvori prolaz. stolice nema po 10 do 14 dana. pritisak na crije­ va). kompoti. mučni­ nom. nekontroliranog uzimanja kemijskih sredstava. Zbog toga mnogi ljudi. npr. morfijumom. traje 1 do 3 dana. ovisno o vrsti hrane. odmah uzimaju tablete za čišćenje (koje se u ljekarnama mogu do­ biti bez liječničkoga recepta). koja je nastupila naglo i ne traje dugo. slatka sredstva kao med. Nema čovjeka koji nije bio »zatvoren« barem nekoliko dana. Nakon potpu­ noga ispražnjivanja crijeva treba normalno čekati i do 3 dana na redov­ nu stolicu. Po­ znat je zatvor stolice za vrijeme putovanja. Protiv akutnoga i kroničnog zatvora (naročito u djece) često se upotrebljavaju narodna ljekovita sredstva: čajevi.

Djeluje pretežno na tanko crijevo. Unošenje tekućine u debelo crijevo izvodi se na slijedeći način: Posuda (irigator) s gumenom cijevi i plas­ tičnim nastavkom . Postoji niz različitih kemijskih sredstava koja djeluju samo na debe­ lo crijevo.na debelo crijevo. Toj grupi lijekova pripada gorka sol (magnezijev sul­ fat) i Glauberova sol (natrijev sulfat). Zbog toga je važno u kojem se slučaju primjenjuje od­ ređena vrsta lijeka i vrijeme kada se uzima. Ricinusovo ulje vrlo se rijetko upotrebljava. U preporučljivim dozama nisu otrovni ali dugotraj­ nom upotrebom i uzimanjem većih količina može doći do otrovanja. Takve tablete ne smiju uzimati trudnice ni žene za vrijeme mentstruacije jer pojačavaju krvarenje. U posudu se stavi 1/2 litre vode. može se upotrijebiti klizma. klistir. izazivajući pojačano stezanje (grčeve) i potiskivanje crijevno­ ga sadržaja prema van. otopljeno u čaši vode. Klistir se daje pomoću posebne po­ sude i gumene cijevi. Daje se 1 do 2 žlice. Manje su opasna sredstva koja samo razmekšavaju tvrdu stolicu i omogućuju da bolje klizne napolje. a djeluje nakon 1 do 4 sata. zbog pojedine sumnjive ili otrovne hrane. Klistir omogućuje razmekšavanje stolice. Lijekovi djeluju na taj način da navlače vodu u crijeva. povećava volumen u završnom dijelu debeloga crijeva i time izaziva podražaj na ispražnjavanje. Uzima se 1 do 2 žlice i stolica se javi nakon 2 do 4 sata. malo glicerina. To su glicerinski čepići i parafinski ulje. Takvi lijekovi dobivaju se iz biljaka ili su sinteti­ zirani u tvornicama. koje se uzima po 1 veliku žlicu (ali ne duže vrijeme). Kada ne pomažu uobičajeni lijekovi i zatvor stolice traje nekoliko dana. te stolica postane obilna i mekana. mogu izazvati jake napade bolova u bolesnika koji imaju kamence u bubregu ili žučnom mjehuru. ili čaj od kamilice. Lijekovi koji djeluju na tanko i debelo crijevo upotrebljavaju se za­ to da bi se ispraznio čitav probavni sustav. npr.

Ako nastane napon na stolicu. tada cijev valja usmeriti više u stranu. Klistir se može davati i u položaju na ledia sa skvrčenim nogama. Posudu s vodom treba dignuti do 1 metar u visi­ nu. pod­ metne se posuda. Ako napona još nema. Civilizi­ ran čovjek izvršava tu svoju potrebu samo u okolnostima koje društvo prihvaća. popusti se pritisak ili se otvori pipac i pusti da voda polagano curi. često bez obzira na vrijeme i mjesto. Dijete do druge godine života obavlja nuždu kao refleksnu radnju. To je i razumljivo jer su nje­ ni drušveni obziri. Kada se u zadnjem dijelu crijeva nakupi dovoljno sadržaja da izazove reflekse ispražnjivanja. kulturnim prilikama i običajima sredine. Voljna kontrola ispražnjivanja crijeva po­ stiže se stiskanjem kružnoga mišića koji se nalazi na završnom dijelu de­ beloga crijeva i radi pod kontrolom čovjekove volje. dijete nesvjesno izvrši nuždu. a desna mu je noga savijena u kuku. U primitivnoj zajednici čovjek poput djeteta obavlja nuždu čim osjeti potrebu. valja istisnuti zrak tako da se is­ pusti malo vode. Zašto? Čovjek je društveno biće i mora se pokoravati normama koje mu društvo nameće. Kroničan zatvor stolice bez bolova u trbuhu Mnogi bolesnici našli bi se povrijeđeni i posumnjali bi u dobronam­ jernost i znanje liječnika kad bi im rekao da su tegobe na koje se žale po­ sljedice odgoja i načina života. Ako se prilikom uguravanja cijevi oseti otpor. koji su odgovorni za redovno odstranjiva­ nje izmeta. Gumena cijev ili nastavak uguraju se 6 do 8 cm duboko kroz čmar. Nema čovjeka koji takvo »kakanje u krevet« ne smatra normalnom pojavom. To znači da uz normalnu probavu i zdrava crijeva postoji samo ote­ žano ispražnjivanje debeloga crijeva zbog poremećaja u radu živaca (autonomnoga živčanog sustava). odgaja da voljno kontrolira akt nužde. i osjećaj stida. pusti se da curi pola litre teku­ ćine i malo se pričeka. Zbog toga se dijete postepeno nauči da svojom voljom. Tek kada je cijev unutra. ne smije se nasilu gu­ rati . Ali . u više od 90 posto slučajeva samo je funkcionalni poreme­ ćaj. Prije nego što se stavi u debelo crijevo. Ali dijete ras­ te i postepeno se uči. razu­ mom. vrh gumene cijevi (ili plastični nastavak) naulji se ili namaže glicerinom. mnogo veći nego u muškaraca. U ne­ kim se sredinama akt velike nužde još uvijek smatra sramnim činom. Kroničan zatvor je mnogo češći u žena.Bolesnik legne na lijevi bok. uz stijenku crijeva. kontrolira taj akt kako bi bio u skladu sa shvaćanjima. Iako kroničan zatvor stolice može biti posljedica bolesti (organsko­ ga oštećenja). da guši svoj prirođeni refleks ispražnjavanja.

gubitak apetita. ponovo treba ojačati oslabljeni refleks ispražnjavanja. takve osobe uzimaju sve veće doze i posižu za sve jačim sredstvima. često se izbacuju komadići »poput špekula«. Umjesto uzimanja laksativa. čak i »srčane teškoće«. Koji put se može javiti glavobolja. Sva sredstva za čišćenje djeluju protuprirodno jer nasilno podražuju cri­ jeva. često ga prisilja­ vaju da svjesno i nesvjesno odgađa nuždu i time se odvikava od redovnga prirodnog ritma pražnjenja. a tvrda stolica i dalje ostaje u crijevima. pa na tom mjestu nastaju upale. podražiti crijevo. tvrdi sadržaj koji se nalazi u silaznom dijelu debeloga crijeva. napetost u trbuhu. zanimanje. purgativa). Najviše celuloze ima voće i povrće. tvrda stolica ih ozlijedi i izazove krvarenje. Osobe koje godinama pate od kroničnoga zatvora mogu postići za­ dovoljavajuće ispražnjavanje crijeva bez kemijskih sredstava za čišćenje. količina. ali te smetnje odmah prestanu kada se izvrši nužda. nego dugotrajne upotrebe i uzimanja tih sredstava. tvrda. mučnina.i uvjeti života moderna čovjeka. često i duže. jačih bolova nema. a onda se zbog bolova zadržava stolica (razumljivo je da će se stanje još više pogoršati). Ispražnjivanje tvrde stolice prate jaki bolovi. Dugotrajan. mrvičasta. Liječnik napipa prstima izvana. To je hrana u kojoj ima mno­ go celuloze. Na upalu va­ lja pomisliti kada kroz otvor (anus) izlazi tekući. sluzavi i smrdljivi sad­ ržaj. Tada se javljaju smetnje koje više nisu posljedica zatvora. Bolesnici koji pate od kroničnoga zatvora dovode se u opasnost zbog pretjerane upotrebe sredstva za čišćenje (laksativa. U debelom crijevu izmet se sakuplja danima. grčeviti bolovi u trbuhu javljaju se vrlo rijetko. Sirovo voće i povrće da- . u takvom stanju spontano ispražnjivanje nije moguće i liječnik razmekšavanjem i prstima postepeno vadi komadiće stvrdnutoga izmeta. češće su to mukli bolovi u križima te osjećaj pritiska u donjem dijelu trbuha i zdjelici. pa pod­ sjećaju na izgled stolice zeca ili ovce. kada se debelo crije­ vo suviše rastegne. Da bi dobile stolicu u vrijeme kada žele. godinama gušen refleks ispražnjavanja na kraju toliko oslabi da normalni podražaji više nisu do­ voljni. unatoč tako rijetkim stolicama obično nemaju dru­ gih tegoba. Osobe koje pate od te vrste zatvora imaju stolicu svakih 5 do 8 da­ na. Tvrda stolica može »zabetonirati« izlaz iz debeloga crijeva. na lijevoj polovini trbuha. Ako takva osoba ima i šuljeve (hemoroide). Osjećaj potrebe za ispražnjivanjem javlja se tek onda kada količina stolice u crijevima bude toliko velika da prijeđe novi »prag podržljivosti« tj. No. putovanja. Vrlo tvrda stolica može ozlijediti sluznicu debeloga crijeva. Kako? Valja jesti takvu hranu koja daje mnogo ostataka. Takav oslabljeni refleks najčešći je uzrok kroničnoga zatvora. Zbog dugotrajnoga zadržavanja u crijevu stolica postaje suha. čiji će volumen.

špinata. gimnastičke vježbe. Živci koji upravljaju radom crijeva upravljaju i radom os­ talih organa. šljive. vlažne i hladne ruke. utječu na normalan rad crijeva. Bol se najčešće javlja u donjem dijelu trbuha. Poremeti li se ravnoteža u radu tih živaca te prevlada parasimpati­ kus. ali i danima. Mlijeko. Poznato je da od kroničnoga zatvora više pate oni ljudi koji u svom zvanju sjede: činovni­ ci. ili neko drugo voće. parasimpatikus ga ubrzava. nesanica. više na lijevoj stra­ ni. sirupi. Pomažu i svakodnevne šetnje ako traju barem dva sata dnev­ no . kelja. Glavne smetnje na koje se žale takvi bolesnici jesu bol i kroničan zatvor. može doći do prečestoga i dugotrajnog stezanja crijeva. Ravnoteža između tih ži­ vaca omogućuje normalno i svrsishodno gibanje crijeva. Takav oblik kroničnoga za­ tvora zapravo je »nervoza debeloga crijeva« pa se u medicini upotreblja­ va izraz prenadražljivo debelo crijevo (iritabilni. mrkve. sir. »strašne glavobolje«. Fizički rad. Stezanje se osjeti kao grč u trbuhu. Mnogi su ljudi sami pronašli najbolji način redovite stolice. kretanje. Kretnjama mišića debeloga crijeva upravlja živčevlje koje radi nezavisno od čovjekove volje: simpatikus us­ porava rad crijeva. Nadražajno djelujuvoćni sokovi. meso. Često se javljaju nervozne srčane smetnje. Valja jesti mnogo zelja. Dugotrajan (kroničan) zatvor stolice s bolovima u trbuhu Povremeno stezanje debeloga crijeva u toku dana traje svga oko po­ la minute i dovoljno je da sadržaj potisne prema svom završnom dijelu. ujutro pravom kavom ili popušenom cigaretom izazivaju podražaj na veliku nuždu. Nakon vjetrova ili stolice. spastički kolon). jaja i ostala bjelančevinasta hrana daje malo ostataka i ne preporučuje se kao jedini način is­ hrane ljudi koji pate od kroničnoga zatvora. drugi ujutro jedu grožđe.je više ostataka nego kuhano. Neki navečer popiju čašu mineralne vode. Uz to valja uvesti redovito pražnjenje crijeva u određeno vrijeme. vozači. znojenje. Najbolje je to učiniti ujutro. Poznato je da se smetnje . Bolovi koji put traju svega nekoliko sati. učinak će biti mnogo bolji ako se povežu s tjelesnim vježbama u ko­ jima se izvodi pregib u trupu i koljenu. Nakon zatvora od nekoliko dana mogu se ja­ viti proljevaste stolice. blit­ ve. kada refleks iz želuca izaziva najjače giba­ nje debeloga crijeva u toku dana. kava. »Nervoza debeloga crijeva« samo je jedan od znakova opće nervo­ ze bolesnika. Prolaz sad­ ržaja je onemogućen i nastaje zatvor stolice. bolesnik osjeća mučninu i napetost u trbuhu. bol znatno oslabi ili potpuno nestane. Neobično je važno redovito tjelesno vježbanje. suhih šljiva. med.

spazmocibalgin. s mnogo otpadaka. povrtnica. daje se glicerinski čepić ili klistir od pola decilitra čaja od ka­ milice. Jako nadražajno djelu­ ju i tablete za čišćenje. Jedna stolica u 2 ili 3 dana može se smatrati gotovo normalnom po­ javom ako dijete dobro napreduje i ne pokazuje druge znakove bolesti. a hranjeno na umjetnoj prehrani 1 do 2 stolice. Ako takva začepljenost traje duže od 3 dana. celuloze. Najčešći je uzrok nedovoljna količina majčina mlijeka ili ne­ mogućnost djeteta da siše dovoljne količine mlijeka bilo zbog uvećanih bradavica majke. Zatvor stolice obično se javlja u dobi od 1 do 3 mjeseca. disanje kroz nos postaje otežano i dijete prekida sisanje da bi moglo disati.krivca za tegobe. tj. Neke pojave koje bismo u odrasla čovjeka proglasili poremećajima ili bolešću. Takva začepljenost prestaje kada poslije majčina mlijeka dodajemo povrće. Ne liječi se samo debelo crijevo. Začepljenost može nastati i zbog gla­ dovanja. Liječenje takve vrste i kroničnoga zatvora teško je i dugotrajno. pore od povrća. Ne postoje stroga pravila koja određuju normalan broj stolica dnevno.u radu crijeva pogoršavaju nakon uzrujavanja. a premalo ugljikohidrata (šećera) uzrokuje tvrdu stolicu. Najbolje djeluju sredstva za smirenje živaca i lijekovi koji sma­ njuju nadražljivost parasimpatikusa . duševne nape­ tosti. helkamon. koje i inače izazivaju stolicu nadraživanjem debe­ loga crijeva. u djece su normal­ ne. buscopan. Začepljenost se može javiti i nakon odbijanja od prsiju. pa nema dovoljno ostataka koji bi izazvali rastegnuće za­ vršetka debeloga crijeva i izazvali reflekse ispražnjivanja. grah. To je lažni zatvor (pseduoopstipacija) i nastaje zbog toga što dijete u potpunosti is­ koristi mlijeko. prelas­ kom na umjetnu prehranu nakon liječenja proljeva rogačem (ceratoni- . vrsta luka. Zato takvi bolesnici ne smiju uzimati nadražujuće lijekove za izazivanje stolice. Zatvor stolice dojenčeta Dojenče hranjeno na prsima ima prosječno 2 do 4 stolice dnevno. Dojenče is­ tovremeno i diše i siše. nego čitav bolesnik koji je »sav nervozna ličnost«. otečena. Ako je sluznica nosa upaljena. Ali i podražaji u samom crijevu mogu izazvati napad bolova i za­ tvor od nekoliko dana. spazmolitika: baralgin. ili hrana koja stvara veću količinu plina: zelje. to su lijekovi iz grupe tzv. cvjetača. Začepljenost ili tvrda stolica može imati i drugi uzrok. ili zbog promjena u usnoj šupljini djeteta. To može biti hrana koja nadražuje živčane za­ vršetke u sluznici debeloga crijeva. Hrana s previše bjelančevina. a najčešći je pogrešna ishrana. sukoba. Upala nosa čest je uzrok glavobolja djeteta na prsima.

jum). suženje čmara (anusa). može biti i posljedica manjka vitamina. a trbuh velik i napet zbog velike koli­ čine plinova u crijevu. Zatvor stolice javlja se kod svih bolesti s visokom temperaturom jer dolazi do velikoga gubitka vode. ili »tjeranjem bicikla« u ležećem položaju. Zatvor je toliko jak da se stolica može dobiti jedino klizmom. toplina na trbuhu obično ne pomaže. povrća i voća. Ako se dulje vrijeme daju veće količine rogača i mrkve. . Jaka začepljenost javlja se kod bolesti koje se naziva veliko debelo crijevo (megakolon). majka se treba posavjetovati s liječnikom. Koji put se stolica mora vaditi instrumentima na operacionom stolu. stolica je izrazito tvrda. ona djeluje samo kod grčevitoga (spastičkog) začep­ ljenja. Da bi se regulirala stolica djece valja se držati ovih uputa: hrana mora sadržavati dosta otpadaka (balasta). tj. a taj oblik začepljenosti javlja se obično u starije djece. u rijetkim je slučajevima posljedica nenormalnih promjena u crijevima. može doći do zatvora stolice. Ako dijete nema stolicu duže od tri dana. valja masira­ ti trbušne mišiće. naročito iz grupe B. a to se postiže podizanjem trupa iz ležećeg položaja u sjedeći. npr.

a dijelom zbog posebnoga sastava znoja. Miris znoja ovisi o predjelu tijela. u jednom satu može se izlučiti čak 4 litre znoja. uglavnom voda. npr. Za hladnih dana gotovo da nema znojenja. natrijevoga klorida. Znoj je bezbojna tekućina. Ako je pojačan tjelesni napor na vrijeme vrućih dana ili u toplim prostorijama. odrasli više od djece. nekima je vlažno cijelo tijelo. Taj način nagloga gubitka tjelesne težine koriste sportaši.ZNOJENJE Znoj luči 2 do 3 milijuna žlijezda znojnica. ispod pazuha i oko spolnih organa. Izraz »preznojio sam se od po­ sla« označava težak fizički rad. Debeli ljudi znoje se više od mršavih. zbog čega se normalno znojenje gotovo i ne primjećuje. da bi se mogli boriti u određenoj kategoriji. boksači. u znoju će biti više kuhinjske soli. zbog suviše slane hrane. starci manje od ljudi srednje dobi. drugim riječima: u roku od jednoga sata čovjek može izgu­ biti 4 kg. Ne­ kada su crvenom znoju pripisivali natprirodno značenje. dok se za vrućih ljetnih dana ve­ ćina preznojava. Za vrućih dana znojenje je pojačno i može iznositi do 2 litre na sat. nalaze se u koži i nisu jedno­ liko raspredene po tijelu. amonijak. drugi dok su uzbuđeni. jedni više. Na sastav zno­ ja utječe i način prehrane. najviše ih ima na dlanovima i tabanima. treći samo kada spavaju. Svaki se čovjek znoji »na svoj način«. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. i u njemu se nalaze tije­ lu nepotrebne pa i štetne materije koje su nastale mijenom tvari u orga­ nizmu: mokraćna i octena kiselina. Jače se znoji prilikom teškoga tjelesnoga napora. Svi se znoje. Slankast okus znoja potječe od kuhinjske soli. drugi manje. masne kiseline. ali i manje primjese krvi. ili kada na njega izvana djeluje suviše visoka temperatura. Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije. Osnovna je zadaća znoja regulacija tjelesne temperature. tada se u tijelu stvara velika količina topline. Jedni se znoje dok jedu. Na taj se način ohla­ di kada je u njemu višak topline. . Poseban miris ispod pazuha i oko spolnih organa potječe dijelom od posebnih mirisnih žlijezda. Znoj je te­ kućina koja se lako isparuje. ili samo pojedini dije­ lovi.

Ali to su zaista vrlo rijetki slučajevi. Ta­ da suvišak tjelesne topline mora biti odstranjen pojačanim hlapljenjem znoja s velikih površina. Količina izlučenoga znoja ovisi o broju i »radnoj sposobnosti« žlijzda znojnica. gubitak apetita. Manjak soli uzrokuje niz smetnji: umor. glavobolju. na primjer: rad u rudnicima. »toplinske grčeve« koji se često jave iznenada. život takvih ljudi neprestano je ugrožen kada se nađu u uvjetima povišene temperature. Život koji upravljaju radom žlijezda znojnica samo su dio posebnoga autonomnog živčanog susatva. Veći gubitak soli iza­ ziva razdražljivost. Postoji nasljedna bolest kada je razvijen vrlo mali broj žli­ jezda znojnica. . u pekarama. grčevi su jako bolni. jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne ras­ hlađuje. Pod starost. bezvoljnost. količina izlučenoga znoja bit će upravo to­ lika koliko je potrebno za održavanje tjelesne temperature. pojačanoga tjelesnog napora te povišene temperature okoline. Žlijezde znojnice »pod upravom« su posebnih živaca koji rade potpuno samostalno. Cijeđenje znoja po koži u obliku kapljica nije svrsishodno. ili ih uopće nema. aktivnost žlijezda znojnica postepeno opada. Iz toga cen­ tra dolaze naredbe za jače ili slabije lučenje znoja. To se može spriječiti pijenjem vode s dodatkom soli. Zbog nemogućnosti znojenja. To znači da se izluči upravo toliko znoja koliko odmah može ishlapiti. Ako je s tim živcima »sve u redu«. vrtoglavicu.Znojenje nije podvrgnuto volji. U umjerenoj klimi mnoge žlijezde uopće neće proraditi. ali zato teže podnose visoku temperaturu. kod visokih peći. kao što opadaju i mnoge druge funkcije. Prekomjerno znojenje čitavoga tijela Pojačano znojenje čitavoga tijela normalna je pojava samo kod vru­ ćice. a mogu se javiti i u čitavom tijelu. ako funkcioniraju normalno. Zbog toga se stari ljudi manje znoje. To je uvijek nepotre­ ban gubitak tekućine iz tijela. tra­ ju nekoliko minuta i često su praćeni mučninom i povraćanjem. Ako prekomjerno znojenje traje duže vrijeme. Glavni centar toga nevoljnoga živčanog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva medumozak. U težim slučajevima čovjek dnevno izgubi i više od 20 grama soli. Zbog velikih fizičkih napora u uvjetima visoke temperature okoli­ ne. dok će u tropskim krajevima sve žlijezde znojnice raditi »punom pa­ rom«. slabost. najprije se pojave grčevi u mišićima koji su najviše upotrebljivani u radu. Čovjek se rađa sa suviškom žlijezda znojnica. nezavisno do volje. za znojenje čitavoga tijela ili samo ograničenih dijelova. ali postepeno ih »proradi« tek onoliko koliko je potrebno.znojenjem se gubi velika količina soli. rad ložača . može dovesti do težih poremećaja u tijelu.

npr. Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugroža­ vaju život. Mnogo je češće u ljudi koji boluju od šećerne bolesti i koji su uzeli preveliku dozu inzulina. Prekomjerno znojenje djece Novorođenče se ne znoji. Zastoj znoja u kanalićima može dovesti do stvaranja sitnih mje- . kao što je reumatska groznica. Smirivanjem bolova prestaje i znojenje. Povreme­ no se javlja i u zdravih ljudi i obično je praćena osjećajem gladi i drhta­ vicom tijela. U djece koja se prekomjerno znoje. Mnoga se djeca»kupaju u vlastitom znoju« zbog straha roditelja da se ne prehlade. kroničnih bolesti. pretežno na ruke. No. ili su nakon uzimanja inzulina gladova­ li. pazuh. tada dijete lakše regulira temperatu­ ru tijela. klimakteriju. mokaraćnim putovima. tuberkuloze. Njihovo znojenje. Može se javiti i kod dugotrajnih. Znatnije smanjenje šećera u krvi dovodi do gubitka svijesti. Najčešći je uzrok prekomjernoga znojenja dojenčeta pretopio obla­ čenje i pregrijana prostorija. nisu dovoljno razvijene pa ne mogu lučiti znoj. a neredovito se peru. Uzima­ njem šećera ili pijenjem jako zašećerene tekućine nastupa poboljšanje. Ako dođe do gubitka svijesti. noge. malarija. one još nisu potpuno »sazrele«. žučnom mje­ huru. samo je jedan od znakova poremećene »živčane ravnoteže«. javljaju se upale u kanalima žlijezda znojnica. Iako se dijete rodi s punim brojem žlijez­ da znojnica. Često je kod žena »u promjeni«. Znojenje prati i teške. Nagao pad šećera u krvi uvijek izaziva pojačano znojenje. naročito noću. liječnik će dati šećer injekcijom direktno u krv. sitnim crvenim prištićima (miliaria rubra). »otrovanje krvi«.To se najčešće vidi prilikom napada bolova uzro­ kovanih kamencima u bubrezima. ta »nervozna« znojenja ipak su ograniče­ na na pojedine dijelove tijela. Znojenje prati mnoge zarazne bolesti.Prekomjerno znojenje može se javiti i na »živčanoj bazi«. akutne srčane bolesti: hladan znoj od infar­ kta i angine pektoris. Prekomjer­ no znojenjem može biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjećaj­ nih stanja: strave i straha. Stoga se novorođenče ne znoji kada ima vrućicu ili se nalazi u suviše ugrijanoj prostoriji. »Hladan znoj« redovito oblijeva čovjeka koji je izgubio veću količinu krvi. gripa. naročito s visokom tempera­ turom. naročito ako dolaze u napadima. ili se nalazi u stanju šoka. Žlijezde znojnice počinju stvarati znoj potkraj prvoga mjeseca života. redovito su praćeni pojačanim znojenjem. Jaki bolovi.

naročito glave i vrata. Rukama se radi. Tek u pubertetu prorade sve žlijezde znojnice. Na tako promije­ njenoj koži lako se razmnažaju bakterije i gljivice. naročito na čelu za vrijeme sisanja. Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno od­ stranjuje. Znoj miriše na mišju mokraću. pobuđuju sumnju na rahitis.hurića koji podsjećaju na kapi rose. pretopla odjeća ili prevruća prostorija kao uzrok). koža djeteta po­ tpuno je vlažna. Sas­ tav znoja na dlanovima i tabanima drugačiji je od znoja na ostalim dije­ lovima tijela: ima više masnih kiselina. Takvo prekomjerno znojenje može biti znak ozbiljne bolesti (ako se isključi vrućica. Neugodan miris znojnih nogu potječe od raspadanja tih masnih kiselina. Žlijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono značenje koje imaju znojnice na ostaloj površini tijela. Vrlo jako znojenje. Pojačano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oštećuje kožu ko­ ja postaje crvena. koji oni više uopće ne osjećaju. ne mora­ ju značiti opasnost. Znojenje je najjače na rukama. nogama i leđima između lopatica. tako da se znoj prije odstrani nego što bi se počeo raspadati. ruke se stalno brišu i često peru. Koža dlanova i ta­ bana mora biti vlažna da bi se što bolje pripila uz glatku površinu. Kada u takve mjehuriće uđu bakte­ rije. Većina se ipak privikla da živi sa svojim znojem i svojim mirisom. Ako se u djece jave i bolovi u udovima. koji je posljedica pomanjkanja vitamina D. a posteljina se mora mijenjati nekoliko puta dnevno. zbog čega traže liječničku pomoć. Takvo je dijete jako razdražljivo. naročito ispod pazuha i oko spol­ nih organa. neki čak nemogući. ali ga dobro osjeća okolina. Znojenje je naročito po­ jačano za vrijeme spavanja i jela. ne­ mirno spava i često plače. . nagrizena većim ili manjim ranama. Sa su­ him rukama mnogi su poslovi otežani. Znojenje može biti tako jako da je posteljno rublje natopljeno zno­ jem. bolest se naziva akrodinija. Pojačano znojenje pojedinih dijelova tijela Najčešće je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. nastaje gnojenje. Kapljice znoja na licu. Na dlanovima i tabanima ne postoje žlijezde lijnice kone bi kožu »podmazivale« da bude mekana. To je normalno. Znoj na dlanovima i taba­ nima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela. Zbog toga je poznato »pljuvanje u ruke«radnika koji rade lopatama i krampom. nego samo nadoknađu­ je manjak žlijezda lojnica. U pubertetu znojenje je pojačano. Za mnoge je ljude to neugodna pojava.

zato svako žvakanje i pojava sline izaziva i znojenje. Ako je znojenje dlanova. tjelesnoga napora. tada se liječi sredstvima za umirenje. uz »baršunaste« dlanove vide se i druge smetnje: umor. neočekivano. čarape i cipele moraju se pudrati puderom koji sadržava bornu kiselinu kao blago dezinfekciono sredstvo. ko­ ličine i vrste odjeće i obuće. Naj­ veći je problem prekomjerno znojenje tabana. Takve osobe moraju više puta dnevno prati noge. opasno i teško stanje organizma. Znojenje šije i lica može nastati reflektorno prilikom uživanja pi­ kantnih jela. na jak bol. Pojačano znojenje polovine lica nastaje kod nekih vrsta glavobolje i bolesti živaca (neuralgija). ili nekoga drugog tijela. . Izrazom »oblio ga leden znoj« želi se ukazati na neobično jako stanje duševne napetosti. vlažni i mekani dlanovi javljaju se kod bolesti štitnjače (hipertireoze). masirati ih alkoholom te pudrati. naročito izme­ đu prstiju. nesanica.Takve osobe treba da nose vunene ili pamučne čarape koje omogućuju »provjetravanje« i upijaju znoj (čarape od sintetičnih vlakana to ne mogu). Čarape valja mijenjati više puta dnevno. O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika. Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja. tako da im se s dlanova i taba­ na znoj upravo cijedi. srčane smetnje. Liječenje prekomjernoga znojenja često je teško i dugotrajno. strave. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova pore­ mećaja. a jednu minutu u hladnoj. (što će ustanoviti liječ­ nik). Topli. Hladan znoj U narodu hladan znoj uvijek ukazuje na iznenadno. zatim se noge dobro izbrišu. Na »jačanje živaca« povoljno djeluju izmjenične kupke: noge se 3 minute drže u vrućoj vodi. tada je poremećena ravnoteža živaca koji rade ne­ zavisno od čovjekove volje. Noge. samo jedan od znakova poremećaja u radu živčanoga sustava. to se ponovi nekoliko puta. na osjećaj straha. Mekoća dlana uspoređuje se s baršunom.Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najčešće nastaju na »živčanoj bazi«. razdražljivost. . Takvo bolesno stanje naziva se neurovegetativna distonija.Znojenje iza uha i na sljepoočicama za vrijeme jela nastaje zbog to­ ga što su »živci ispremiješani«: isti živci nadražuju pljuvačne žlijezde i znojne žlijezde toga područja.

izaziva brojne obrambene reakcije organizma. bilo tjelesna ili psihič­ ka. upala. Takvo stanje nastaje samo ako se ljudsko tijelo iznenada nađe u opasnosti.Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nade u teškoj i opasnoj situaciji. stanje šoka redovito je praćeno hladnim znojem. . toplija. jak bol. svaka agresija. . Koža tada postaje blijeda i hladna. s regulacijom temperatu­ re. strah . Znojenje može nastati i onda kada su krvne žile u koži stisnute. Znoj koji se luči ima toplinu kože. a znoj koji se luči postaje »leden«. teških opeklina. Hladan znoj nema nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja. . Normanlno je znojenje praćeno neznatnim proširenjem krvnih žila u koži. Svaki napad na tijelo. brutalnih promjena: teških povreda. zbog čega koža postaje lagano crvena. tako i psihička agresija. Hladan znoj vidi se prilikom mnogih naglih. velikoga gubitka krvi.

U normalnim uvjetima čovjek gu­ bi mokraćom oko litru i pol vode dnevno. Ali unatoč tome što voda čini najveći dio ljudskoga tijela. Žeđ. omogućava odvijanje kemijskih procesa. i ispunjava sve prostore kao međustanična tekućina. . Žeđ životinje čisti je nagon. a 7 dl hlapljenjem kroz pluća i kožu. Žeđ uzrokuje ne samo povećan gubitak tekućine nego i stupanj su­ hoće sluznice usne šupljine. a to se postiže pijenjem vode ili nekoga drugog pi­ ća te hranom. da nadoknade samo onu vodu koju su izgubile. Čovjek je vrlo osjetljiv na povećan gubitak vode iz tijela. Čovjek ne zna koliko mora popiti da bi nadoknadio izgubljenu tekućinu. ko­ ji su osnov života. vrstu pića. Životinje imaju tako razvijen osjet žeđi da popiju upravo onoliko tekućine koliko im je po­ trebno. želja da se pije. vrijeme uzimanja tekućine. njene rezerve u organizmu do­ sta su male.ŽEĐ »Ljudsko je tijelo mješina ispunjena vodom«. stoga pije iz­ nad svojih prirodnih potreba. Osjet žeđi u čovjeka znatno se razlikuje od osjeta žeđi životinje. Može se kazati da ljudske stanice plivaju u vodi. stolicom 2 d l . koliko ih ima čovjek. Razumljivo je da će potreba za tekućinom biti veća ako je gubitak vode iz tijela povećan. Sve to ovisi o odgoju i stečenim navika­ ma i običajima. Znači da se izgubljena tekući­ na mora nadoknaditi. regulira i održava stalnu temperaturu. U čovjeka je žeđ zapravo svjesna želja za pićem. pomaže tijelu da odstra­ ni sve suvišne i štetne tvari. duhovito je napisao po­ znati liječnik. Sigurno je da ne postoji čovjek koji ne zna da bez vode nema života. tj. psihički faktori koji određuju količinu popijene tekućine. To znači da na žeđ osim prirodnih. Voda je pretežan i glavni sastavni dio ljudskoga tijela: 60 posto njegove težine: sastavni je dio otprilike 100 bilijuna stanica. znojenjem 1 d l . Voda se iz tijela neprekidno gubi. nagonskih podražaja djeluju i duševni. javlja se onda kada dođe do manjka vode u tijelu. Voda omogućava dopremu hrane i kisika stanicama.

Do gubitka može doći i kod bolesti kada se tekućina nakuplja u šupljinama tijela: u prsnoj šupljini (vodena porebrica). Manjak vode mnogo češće nastaje zbog prekomjernoga gubitka te­ kućine. ljeti. Ako se sve to događa bez stvarnoga razloga. npr. Pojačana žeđ javlja se obično 1 do 2 sata poslije jela. umjetnim dovođenjem tekućine direktno u krv. praćena pijenjem velikih količina vode. ili je previ­ še gubi. Žeđ i prekomjerno uzimanje tekućine u mnogim je slučajevima oz­ biljan i pouzdan znak šećerne bolesti (diabetes mellitus). Prekomjerno. jetre. narod to naziva vodenom bolešću. zbog po­ većane tjelesne temperature ili povećane temperature okoline. izaziva zabrinutost mnogih ljudi. U mnogih bolesnika bolest je otkrivena samo zbog toga što su se žalili liječniku da »bez razloga stalno žeđaju i piju mnogo vode«. potreban je liječnički pregled. Uporna i često nepodnošljiva žeđ. U vezi s uzimanjem velikih koli­ čina tekućine dolazi do pojačanoga lučenja mokraće. Javlja se svrbež u predjelu spolnih organa i pojačan apetit. Proljevom i povraćanjem može se izgubiti vrlo mnogo vode u kratkom vremenu. a on može nastati zbog toga što organizam ne dobiva dovoljno tekućine. često bez vidljivoga razloga. u trbušnoj šupljini (više od 20 litara). takva osoba može za 10 dana umrijeti. Duševni bolesnici namjerno ne uzimaju tekućinu. Žeđ i pre­ komjerno uzimanje tekućine može biti prvi i dugo vremena jedini znak teške bolesti. smrt može nastupiti znatno ranije. ili osobe koje se nadu u uvjetima gdje nema vode.Žed se najčešće javlja kada u tijelu nastane manjak vode. Dovoljno tekućine ne dobivaju bolesnici koji imaju smetnje gutanja. Ako je gubitak tekućine veći. čak do 20 litara dnevno. može biti posljedica promjena u žlijezdi . može biti znak bolesti. Takvo stanje (ascites) može nastati kod nekih bolesti srca. uzimanje suviše slane hrane. obično praćeno pojača­ nim lučenjem mokraće. tj. Čovjek zapravo umire kada gubitkom vode smanji svoju tjelesnu te­ žinu za 15 posto. koji su bez svijesti. Ako se ne intervenira izvana. Pojačana žed. svakodnevno uzimanje tekućine. Bolesti kod kojih je žeđ jedan od glavnih simptoma Nitko neće tražiti liječničku pomoć zbog povremene žeđi koja na­ staje nakon pojačanoga znojenja. Zbog toga sva bolesna stanja praćena jakim povraća­ njem i proljevom zahtijevaju hitno liječenje u bolnici. Velik gubitak vode može nastati znojenjem i povećanim izlučivanjem mokraće.

tj. dugotrajne bolesti bubrega s povećanim gubitkom mokraće. takvi se često propi­ suju bolesnicima s povišenim krvnim tlakom i srčanim bolesnicima. Sol se također štedi lučenjem manje koli­ čine slane. Kada žlijezda prestane lučiti svoje »so­ kove« u krv. Žeđ i pojačano znojenje Uvriježeno je mišljenje da osoba koja se jače znoji mora uzimati ve­ ću količinu kuhinjske soli. Može se javiti vrtoglavica. takvoj osobi više prija slanija hrana. Manjak soli organizam nadoknađuje normalnom prehranom. kod visokih peći. jer kuhinj­ ska sol služi kao »sirovina« za stvaranje solne kiseline.hipofizi koja se nalazi u mozgu. razrijeđene mokraće. Iako se znojem osim vode gubi i kuhinjska sol. puhačima stakla. radnicima u topionicama. histerične osobe piju velike količine vode dnevno. Jaka žeđ može biti i na »živčanoj bazi«. Manjak soli može dovesti do opće slabosti. nastaje diabetes insipidus. Žeđ prati i neke kronične. Neki lijekovi izazivaju osjećaj žeđi zato što suše sluznicu usne šupljine. I samo se tijelo prilagođava tako da u znoju smanji količinu ku­ hinjske soli čak za 3 do 5 puta. nije potrebno nadoknađivati je pijenjem slane vode u normalnim uvjetima života i rada. beladona. a u težim slučajevima i grčevi u mišićima koji se najviše upotrebljavaju u radu. npr. na­ staje gubitak apetita zato što se luči manje želučanoga soka. javit će se i ostali znakovi iskrvarenja. u rudnicima. Ako je gubitak krvi veći. Svaki veći gubitak krvi redovito je praćen osjećajem žeđi. Neki pak lijekovi izaziva­ ju žeđ zato što uzrokuju pojačano lučenje mokraće. Kada toplinski grčevi zahvate mišiće čitavoga ti­ jela. Potreba za uzimanjem soli zbog jakoga znojenja dolazi u obzir samo u rijetkim slučajevima zaista prekomjernoga i dugotrajnoga znojenja. Sol se dodaje radnici­ ma koji rade u teškim uvjetima povišene temperature. sliče padavici.Takva osoba dnevno izluči do 20 litara mokraće. umora i glavobolje. . a žeđ se gasi uzimanjem velikih količina čiste vode. Žeđ se može javiti zbog uzimanja lijekova. Ako je gubitak soli nešto veći. lijekovi protiv bolova). I šok je praćen osjećajem žeđi. sprečavajući lučenje sli­ ne (atropin.

Bol iz jednjaka uglavnom se osjeća kao žarenje. osjećaj je neodređenoga bola na pred­ njoj strani prsnoga koša. nešto slično osjećaju bola prilikom opeklina. Mjesto odakle potječe osjećaj žgaravice uglavnom je jednjak. bolje rečeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjeća se u onom smislu kao što čovjek obično opisuje bol zbog zubobolje ili ranja­ vanja. Istina je da se češće javlja u ljudi koji imaju povećanu količinu želučane kiseline. Žgaravica. u valovima dolazi iz želuca i penje se kroz vrat do ždrijela. ko­ liko zbog utjecaja na nepravilan rad. upalne promjene različitih uzroka. Rijetki su ljudi koji zbog žgaravice dolaze liječniku. Vrsta bola. Poznato je da se srčan bol može osjetiti u gornjoj čeljusti. pečenje. solne kiseline (anacidni želudac). razli­ čite kemikalije. kao što su rijetki i oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od žgaravice. uglavnom iza prsne kosti. za njih je ona samo vraćanje duga za užitke i pretjerivanja u jelu u piću. Bol opisuju kao osje­ ćaj pečenja. Tako se i bol jednjaka odražava na prednju stranu prsnoga koša.ŽGARAVICA Nijedan simptom bolesti ne shvaća se toliko neozbiljno kao žgaravica. Ljudi smatraju da je žgaravica posljedica povećane količine želuča­ noga soka. bol nije stalan. naješće u predjelu prsne kosti. Bol iz svakoga organa može se osjetiti na površini tije­ la. u ždrijelu i donjem dijelu vrata. ali može se javiti i onda kada je količina želučane kiseline smanjena. tj. povećane količine solne kiseline u želucu. Bol u jednjaku može uzrokovati progutano vruće jelo ili piće. gorušica (piroza). Većina smatra žgaravicu svojim »vlastitim problemom«. rjeđe gornji dio želuca. Želučan sok može bi­ ti samo jedan od uzroka žgaravice. Osje­ ćaj žgaravice može se javiti čak i u onih osoba koje u svom želucu uopće nemaju želučane. Ali bol na površini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je or­ gan smješten. i to ne toliko zbog svoje kiselosti. pa i dio nadlaktice. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj . nepravilno stezanje mišića jednja­ ka. žarenja. ali može obuhva­ titi i predio srca. paljenja.

kao kemijski nadražaj. jakim začinima. i time pojačava osjećaj žgara­ vice. Ali takve valovite kretnje jednjaka mogu ići i obrnutim smjerom. gubitkom apetita i povraćanjem. kroničnog gastritisa. naročito kada se pojavljuje na prazan želudac. Po­ nekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela. Već i samo nepravilno gibanje jednjaka može izazvati osjećaj žgaravice. suhim jezi­ kom. trnjenja u rukama. kao »toplina ili nelagodnost iza srca«. redovito na jednjaku. U takvih osoba javlja se grčenje jednjaka. simptom je čira na dvanaestercu. obično i zatvo­ rom stolice kroz 3 dana. na nju se tuže trudnice. akutna upala želuca redovno je praćena žgaravicom. izbjega­ vati jake začine. Javlja se i kod naglih. Žgaravica je vrlo često psihogeno uvjetovana. Što je više znakova. ograničiti pušenje i pijenje crne kave. Koji put se mogu vidjeti mnogo izraženiji zna­ ci nastali na »živčanoj bazi«. Žlijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja čuva sluznicu jednjaka od oštećenja i omogućuje klizanje hrane u želudac. . Čestim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka koji se u povećanoj količini nakuplja u želucu. ždrijela. akutnih zaraza gornjih dijelova dišnih puto­ va. Jači podražaji u želucu izazivaju reflektorno pojačano lučenje sline. alkoholom i drugim samo pojačati po­ ticaj na nepravilan rad jednjaka. koje se osjeća kao žgaravica. Osobe kod kojih se žgaravica javlja samo povremeno i traje kraće vrijeme moraju provesti razumnu dijetu. uglavnom potkraj trudnoće. mučninom.hrane prema želucu. To izaziva podrigivanje. žeđi. Javlja se u nervoznih osoba obično poslije jela. Bolesti kod kojih je žgaravica čest simptom Žgaravica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uz­ rok. Kod dugotrajnoga. to je veća vjerojatnost da su smetnje samo »zbog živaca«. Prevelika količina želučane kiseline djeluje kao poticaj. u ždrijelo dolazi dio želučanoga sadržaja pa se govori o kiselom podrigi­ vanju. grkljana i dušnika. Nagla. rjeđe na želucu. Sigurno je da će želudac nadražen preo­ bilnim obrokom. Može doći i do proljeva. gla­ vobolje. Takva upala želuca praćena je i bolovima u žličici. Takva upala može nastati uzimanjem jako nadražujućih sredstava i alkoholnih pića te otrovanjem hranom. ograničiti ili potpuno prekinuti uživanje alkoholnih pića. Tada će se sadržaj jednjaka i manja količina sadržaja želuca potiskivati prema ždri­ jelu i izazvati osjećaj žgaravice. a postoji i pretjeran osjećaj gladi ili pak odvratnost prema jelu. žgaravica je stalna i gotovo redovita pojava poslije jela.

Najpoznatije je sredstvo soda bikarbona zbog toga što poništava (neutralizira) suvišak solne kiseline u želucu. Plin nadimlje želudac te se javlja osjećaj napetosti i bola u trbuhu.Većina ljekovitih sredstava pomaže samo ako je žgaravica izazvana povećanom količinom želučane kiseline. stalnim povraćanjem. . može biti i opasna prijetnja. naročito ako je udružena s drugim znakovima bolesti: smetnjama gutanja. fosfalugel. tablete alugel. Suvišak plina iz že­ luca odstranjuje se podrigivanjem. Žgaravica nije uvijek samo opomena. povišenom temperaturom. uzimanje sode bikarbone u većim količinama i duže vrijeme može dovesti do teških promjena u tijelu jer stvara velike količi­ ne ugljičnoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. Najbolje je uzeti sredstvo za poništa­ vanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva opće promjene u orga­ nizmu. općim lošim osjeća­ njem. Međutim. jakim bolovima u trbuhu. npr.

u druge kemijske spojeve.2 mg postot­ ka. Svake minute propada više od 100 milijuna crvenih krvnih tjelešaca. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izluči mok­ raćom. Naglo raspadanje dovodi do to­ ga da inače zdrava jetra ne može odmah »preraditi« tako veliku količi- . Zabuna i nepot­ rebno izbuđenje može nastati i ako se žuta boja masnoga tkiva ispod sluznice oka proglasi žuticom. Okolina bolesnika griješi kada »žutu boju« traži pri osvjetljenju električnom žaruljom. Životni vijek crve­ noga krvnog zrnca prosječno traje 4 mjeseca. počinje se opa­ žati žuta boja. Liječnik će određivanjem vrijednosti bilirubina u krvi točno ustvrditi da li se radi o žutici. Bilirubin je izrazito žute boje: stolicu dojenčeta oboji u boju zlata. krvni pigment koji se naziva hemoglobin. Žutica je posljedica povećane količine žute boje bilirubina u krvi. ali na koži se najlakše uočava. najprije na bjeloočnici oka i sluznici tvrdoga nepca.ŽUTICA Žutica (ikterus) je naziv kojim se označava žuta ili žutozelenkasta boja kože i vidljivih sluznica. Žutica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjer­ noga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. Obilnije nakupljanje žučnih boja u koži može izazvati mnoge smet­ nje. Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih krvnih zranaca. a iz hemoglobina raspadnutih tjelešaca nastaje bilirubin. najveći dio izluči se preko jetre u crijeva. Crvena krvna zrnca (eritrociti) obavljaju najosnovniju zadaću krvi: prenose kisik. Iako su uzroci žutice mnogobrojni i različiti. U odraslih osoba pretvara se u crijevima. srčani rad može se usporiti. koja se ne taloži u koži nego u svim tkivima i tjelesnim tekućinama. U crvenom krvnom zrncu kisik se veže za krvnu boju. Pre­ gledavati treba uvijek pri danjem svjetlu. Normalna količina bilirubina u krvi iznosi od 0.2 do 1. Tek kada ta količina u krvi prijeđe granicu od 2 mg%. zbog obo­ jene očne vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u žutoj boji (ksantopsija). pod djelovanjem bakterija. tri su osnovna: 1. javlja se vrlo jak svrbež kože. koji onda daju karakterističnu smeđu boju stoli­ ci.

koja se raspadaju znatno prije nego normalna krvna tjelešca.nu bilirubina. i zatvoriti žučne putove. godine života). Kod nekih bolesti organizam i sam stvara protutijela protiv vlastitih crvenih krvnih zrnaca. pa koža zbog toga ima zelenkastu primjesu. Najčešći su uzrok zapreka žučni kamenci koji se ukliješte u žučovodima. Žutica je glavni i najuočljiviji znak otrovanja tim otro­ vom. Po­ remećena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. Žutica nastaje i zbog zapreke u istjecanju žuči iz jetre u crijeva (uglavnom u osoba iznad 40. S vremenom dolazi do oštećenja jetre i poremećaja u radu ostalih organa tijela. Ugrizom zmija i nekih drugih životinja. Dugotrajan zastoj žuči dovodi do teških promjena u organizmu. Zbog zastoja žuči. Bolesnici se žale da su odjednom požutjeli. Crvena krvna zrnca unište se na sličan način kao što se unište i bakterije koje dođu u tijelo. žučnoga mjehura. žučni kanal može zatvoriti i zabrekla sluznica žučovoda zbog upale. Jako i naglo raspadanje izaziva i uročnik malarije. U žučovod može ući i velika bijela glista. Njihovo raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodikom ili arsinom. to mogu biti i ciste te povećani limfni čvorovi kod upala i zlo­ ćudnih bolesti. tj. dvanaestopalačnoga crijeva. grčevitim bolovima. stolica postaje sivobijela. Razumljivo je da tako nastalu žuticu prati slabokrvnost zbog sma­ njenoga broja crvenih krvnih zrnaca. žuta boja bilirubina nešto se promijeni. uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritišću na žu­ čovod. ali mogu biti i bez bolova. poput ilovače ili »maltera«. praćeni su jakim. Raspadanje mogu uzrokovati i bak­ terije u krvi koje stvaraju otrove. Ako je zapreka potpuna. u tijelo udu otrovi koji raza­ raju krvna tjelešca. npr. Uzrok mogu biti ožiljci poslije upala. ili neki drugi parazit. Uzrok ove hemolitičke žutice može biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca. ali češće uz bolove u gornjem dijelu trbuha. Količina bilirubina u krvi raste pa se on taloži u koži i ostalim tkivima. U po­ vremenim napadima praćenim tresavicom odjednom se raspadne na sto­ tine milijuna crvenih krvnih zrnaca. toksine. Osim kamenaca. zloćudni i dobroćudni tumori jet­ re. a boja kože je »žu­ ta poput slame«. ispod rebara s desne strane. U većini slučajeva žutica nije jako izražena. »Mehanička zapreka« prolazu žuči može se razvijati postepeno. jetra ne može izlučivati bilirubin brzinom kojom dolazi u jetru. žučovoda. »Mehanička zapreka« koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja. bubre­ ga. gušterače. 2. u crijevo ne dolazi ništa žuči. Pojedini otrovi također su opasni za crvena krvna zrnca. . što razaraju crvena krvna tje­ lešca (sepsa). neki put »iz čista mira«.

naročito iz grupe B. konjaka. Sličan je spoj ortodiklorbenzen koji služi kao otapalo za gumu i lakove te služi u kemijskoj industriji prili­ kom stvaranja (sinteze) drugih kemikalija. Oštećenje je pretežno uz­ rokovano zaraznom (infekcijom) virusima. Najveći broj oštećenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u obliku alkoholnih pića. Neke su osobe otpornije i godinama mogu uzimati alkoholna pića. Otpornost jetre smanjuje se i zbog manjka vitamina. Ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac alkohol. . I teška upala pluća može biti praćena žuticom. pothranjenih. a lijekovi doživ­ ljavaju različite promjene. kloroformom. Ovi spojevi uzrokuju tako teš­ ka oštećenja jetre da mnogi bolesnici umiru u hepatičnoj komi (jetra je potpuno uništena). Neki lijekovi dobivaju ljekovita svojstva tek nakon promjena u jetri (oksidacija. pojedini lijekovi imaju umanjena ljekovita svojstva. Do žutice mogu dovesti i mnogi paraziti. Svaka jetra nije jednako osjetljiva na ke­ mijska sredstva. redukcija. bakterijama i parazitima. u težim slučajevim 6 tjedana. javlja se kod leptospiroze. Kod tih upala žutica može trajati samo nekoliko dana. Žutica prati i mnoge opće zarazne bolesti. a zbog jačih oštećenja jetre i duže. talijumom (sredstva za uništavanje glodara). Teška oštećenja jetre nastaju otrovanjem fosforom. kemikalijama koja ko­ riste za gašenje požara (danas je zabranjena) i služi kao otapalo u idustriji (mirisom podsjeća na kloroform). benzolom. kala-azara. rakije. najčešći je uzrok velika bi­ jela glista (askaris). Kad prođu jet­ ru. Oštećenje jetre i žutica glavna su obilježja te bolesti: uzročnik je virus koji prenosi jedna vrsta komaraca. Najčešći je uzrok žutice oštećenje jetre. Postoji i inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi isključivo trasfuzijom krvi ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama. Od svih upala najčešći je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni in­ fektivni hepatitis). Otrovi i uzimanje nekih lijekova mogu dovesti do oštećenja jetre i do žutice. sifilisa. pasja trakavica (ehinokok). U tropskim krajevima Afrike i Južne Amerike česta je žuta grozni­ ca. Alkohol je otrov koji di­ rektno oštećuje jetru. neki povećana. može se javiti kod infek­ tivne mononukleoze. pa oštećenje nastupa brzo. U razgradnji otrova i lijekova u tijelu. Glavni prenosni put virusa: hrana i voda. Od brojnih lijekova i različitih otrova ima ih koji jako oštećuju jetru. jetreni metilj (fasciola). Poznato je štetno djelovanje mnogih lijekova na boles­ nu i već oštećenu jetru. a neki potpuno izmijene djelovanje. Naročitu osjetljivost pokazuje jetra alkoholičara. hidroliza). naročito teška oštećenja nastaju otrovanjem tetraklor-ugljikom. U jetri se uništavaju (neutrliziraju) mnogi otrovi. Jetra nekih osoba naročito je osjetljiva na alkohol. vina. jetra ima najvažniju ulogu.3. bolesti koja je poznata i pod imenom žljezdana groznica. osoba koje boluju od zaraznih bolesti.

lijekova za liječenje tuberkuloze. u kojoj ima mnogo karotina. Peti dan žuta je boja najjače izražena. Osobe kod kojih se češće javlja mogu imati ošte­ ćenu jetru i poremećaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija karotina. Može za­ hvatiti i kožu cijeloga tijela. koja mogu doći u kožu ili krvlju ili su izvana nanijeta na kožu.Kratkotrajne žutice mogu nastati i od nekih lijekova. Uzimanjem većih količina hrane. Da­ nas se upotrebljava vrlo rijetko. normalnom (fiziološkom) pojavom. Do žutice dolazi zbog pojača­ noga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. ne javlja se na bjeloočnicama. Žuta boja kože može nastati ako se u većim količinama uzima lijek atebrin. žuta boja kože brzo nestaje. najčešći su uzrok lijekovi i hrana. Liječenje je oba­ vezno u bolnici. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. kojoj daje karakterističnu žutu i narančastu boju. Karotina ima jako mnogo u mrkvi. npr. neke žene odviše su osjetljive na »antibaby« pilule. tabanima i nosnim krilima. Taj oblik žutice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirod­ nom. zbog uzi­ manja sulfanamida. Žutica novorođenčeta Više od 50 posto novorođene djece dobiva blag oblik žutice drugi ili treći dan poslije poroda. Žuta boja kože nastaje i zbog uzimanja veće količine hrane bogate karotinom. Žuta boja kože može nastati obojadisanjem kože kemijskim sred­ stvima. Koža je boje limuna. tableta za liječenje šećerne bolesti. Današnjim dijagnostičkim mogućnostima liječnik može vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu žutice radi. da bi po­ slije toga postepeno nestajala. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije. U utrobi majke dije­ te ima povećan broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom majči- . Ponekad je potrebna i hitna kirurška intervencija. nekih antibiotika. Za razliku od žutice. dolazi do žute boje najprije na dlanovima. Lažna žutica Lažnom se naziva ona žuta boja kože koja nije uzrokovana poviše­ njem boje bilirubina u krvi. Prestankom uzimanja takve hrane. započinje liječenje. Pošto se postavi dijagno­ za osnovne bolesti koja je dovela do žutice. Svaki slučaj žutice obavezno valja javiti liječniku.

Jetrene stanice još nisu dovoljno sazrele da razgrade i izluče poveća­ nu količinu bilirubina koja dolazi u jetru. Jk. ako je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi. pošto se već rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. Uz­ rok: majčina krv u prvoj trudnoći ne stvara dovoljno antitijela. i prva trudnoća može završiti »žutim djetetom«. U 1 ccm krvi javlja se višak od pola milijuna crvenih krvnih zrnaca. Do takvo­ ga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nađe Rh pozitivan plod (otac mora biti Rh pozitivan). Povreda ili pojačana propustljivost poste­ ljice omogućuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majčinu krv. bolest postaje ozbiljnija. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-pozitivan faktor. I takvu normalnu žuticu liječnik može »skratiti« davanjem li­ jekova koji djeluju na jetru. dijete dobiva znatno više kisika nego što ga je dobivalo krvlju od majke. Naročito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda. Raspadanjem suvišnih krvnih zrnaca naglo se poveća količina bilirubina. Najkasnije za 10 do 12 dana žutica nestaje i kod najtežih oblika. Zbog toga se stalno povećava njegova količina u krvi i dolazi do žutice. Po život opasno stanje nastaje ako se žutica javi u prvim satima po­ slije poroda. Kada počinje disati. tada je bolesti mnogo blaža. svaki slučaj rane žutice zahtijeva najhitni­ ji prevoz u bolnicu. Što se žutica ranije javi. Rh-faktora. U rjeđim slučajevima uzrok može biti i različitost u drugim krvnim grup a m a . majka ta­ da proizvodi »obrambeno oružje« protiv strane krvne grupe. Na isti način kao što je Rh-pozitivan faktor došao u majčinu krv. Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta.nom krvlju slabija od količine kisika koju tijelo dobiva disanjem. Da bi se spriječile neželjene pojave. Nakon 24 sata već je jako izražena. Svako duže trajanje žutice iznad 12 dana znak je poremećaja i zahtijeva bolničko liječenje. ili. K. npr. pa na­ staje pojačana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije poroda. kako se često govori. u grupi AB. porođaj se mora obavezno oba­ viti u bolnici ako je majka Rh negativna. Češće se javlja u kas­ nijim trudnoćama. čak i mrtvim čedom. koju put do stupnja potpune idiotije. . Dolazak tih antitijela u krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog čeda. a otac Rh pozitivan. No. Rh-antitijelo. Prije je umiralo više od 80 posto takve djece. Unatoč tome što dijete inače djeluje potpuno zdravo. a ona koja su preživjela najčešće su zaostala u tjelesnom i duševnom razvoju. pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca više nije potre­ ban. I ranije javljanje žutice znak je bolesnoga stanja. Takav poremećaj ne nastaje u svakoj trudnoći. naro­ čito nepodudarnost Rh-grupe. tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. Današnje mogućnosti dijagnostike i liječenja znatno su smanjile smrtnost i kompli­ kacije.

Osnova je liječenje eksangvinotransfuzija. . Krv se daje iz pupčane vene. To je postupak kojim se zamijeni i do 90 posto krvi novorođenčeta u prvim satima poslije poro­ da. Danas postoji mogućnost da se u određenim slučajevima daje tran­ sfuzija krvi djetetu prije nego što se rodi. daju se i lijekovi. dok je još u utrobi majke.