You are on page 1of 41

IZET KIKO SARAJLIC

(1930. - 2002.)

Izet Sarajlic je roden 1930. u Doboju. Njegova majka, koja tada nije imala ni 18 godina, udala se za zeljeznicara, jer je bila impresionirana uniformom, koja je u to vrijeme bila "statusni simbol", kako ce kasnije zapisati sam pjesnik. Izet Sarajlic je dobio ime po djedu s oceve strane, koji je bio cinovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem ce ostati sve do kraja zivota, 2002. U Sarajevu je pohadao musku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodisnjak, zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar i nikada nije prestajao pisati. Bio je clan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruzenja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Za Sarajevsku ratnu zbirku pjesnik je rekao: "Ovo je jedina zbirka za koju bih mogao reci da bih volio da je nikada nisam napisao." Izet Sarajlic je zivio za objavljivanje svojih zbirki poezije, od kojih su mnoge dozivjele nekoliko izdanja. Vjerovao je da pripada XX stoljecu pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je oznacavao na sebi svojstven nacin: 1999+1, 1999+2… Citajuci njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Ese, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, zivotnom saputnicom, dva najsnaznija pjesnikova zivotna iskustva. U "Volim puno" pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvecoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre zene, koja je zahvaljujuci njemu zauvijek usla u svijet knjizevnosti. Izrasla iz duha vremena u kojem je zivio, uvijek aktualna i bliska, poezija Izeta Sarajlica oplemenjuje svakog svog citatelja. Nije potrebno tragati za estetskim dozivljajem, on je pred citateljem u svakoj Sarajlicevoj pjesmi. Slatko-gorku pjesnicku intonaciju, prepoznatljivu upravo kod Izeta Sarajlica, naci cemo kasnije kod mnogih bh pjesnika. Niko nije toliko utjecao na suvremeno bh pjesnistvo kao Izet Sarajlic. Njegov stih je jednostavan, istinit, bez suvisne dekorativnosti i retorike. Elegicnost kao najizrazitija crta Sarajliceve emocionalnosti, njegovo poimanje zivota uopce i ljubav kao neizbjezni light motiv, cesto upucuju na romanticnu Jesenjinovu poeziju. U svakoj

njegovoj pjesmi ljubav dozivljava svoju punu afirmaciju. siroka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odisu iz svakog njegovog stiha. Izrazito romantican, Sarajlic ne stvara apstraktni romanticarski ideal ljubavi. Naprotiv, njegova ljubav gotovo uvijek je stvarna i ostvarena, a najcesce je istinit i ambijent u kojem govori o ljubavi. Stoga se u najvecem dijelu njegove poezije osjeca idilicna slika ljubavne i obiteljske harmonije prenesene iz svakodnevnog zivota, a to ga opet priblizava poeziji Jacquesa Preverta. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova je poezija dostigla upravo zahvaljujuci jednostavnosti izraza prozetog dubokom osjecajnoscu.

Bibliografija

U SUSRETU, pjesme, Polet, Sarajevo, 1949. SIVI VIKEND, pjesme, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955. MINUTU CUTANJA, pjesme; Svjetlost, Sarajevo, 1960. POSVETA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1961. TRANZIT, pjesme, Veselin Maslesa, Sarajevo, 1963. INTERMECO, pjesme, Bagdala, Krusevac, 1965. GODINE, GODINE, pjesme, Nolit, Beograd, 1965. PORTRETI DRUGOVA, proza, Svjetlost, Sarajevo, 1965. PUTUJEM I GOVORIM, pjesme i proza, Svjetlost, Sarajevo, 1967. IPAK ELEGIJA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1967. VILSONOVO SETALISTE, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1969. STIHOVI ZA LAKU NOC, pjesme, Prosveta, Beograd, 1971. PISMA, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1974. KOGA CE SUTRA VOZITI TAKSISTI, memoarska proza, prvo izdanje Veselin Maslesa, Sarajevo, 1974. drugo izdanje Delta-pres, Beograd 1980., trece izdanje Feral Tribune, Split, 1998. NASTAVAK RAZGOVORA, pjesme, Slovo ljubve, Beograd, 1977. TRINAESTA KNJIZICA POEZIJE, pjesme, Jedinstvo, Pristina, 1978. KNJIGA PRIJTELJA, prevodna poezija s komentarima o autorima, Svjetlost, Sarajevo, 1981. NEKO JE ZVONIO, pjesme, Gradska biblioteka Cacak, Cacak, 1982. NEKROLOG SLAVUJU, pjesme, Prosveta, Beograd, 1987. SLAVIM, pjesme i proza, Udruzenje knjizevnika Crne Gore, Titograd, 1988. OPROSTAJ SA EVROPSKIM HUMANISTICKIM IDEALIZMOM, poezija, Univerzitetska rijec, Niksic, 1989. SARAJEVSKA RATNA ZBIRKA, prvo izdanje Nedjelja, Sarajevo, 1992. peto izdanje Oko Sarajevo, 1995. KNJIGA OPROSTAJA, Rabic, Sarajevo, 1996, drugo izdanje 1997. 30. FEBRUAR, pjesme, Rabic, 1998. V.P., proza, Rabic, 1999.

Nagrade

Dvadesetsedmojulska 1963. Disova plaketa 1982. Zmajeva nagrada 1985. Nagrada Branko Miljkovic 1987. Nagrada ZAVNOBiH za zivotno djelo, 1989. Fund for Free Expression Award U.S.A. 1993. Italijanska nagrada Mediterranneo, 1997. Nagrada ''Erguvan' '- Turska, Istanbul, 1997. Premio Finaleinsieme, Modena, Italia, 1998. Nagrada Alberto Moravija, Italija, 2001. Sestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, 2002. Pocasni gradjanin grada Salerna, Italija, 2002.

Isjecak iz Intervjua: Izet Sarajlic Kada ce covjek biti revolucionar ako ne u dvadesetoj godini Sa pjesnikom Izetom Sarajlicem razgovarao sam u njegovom stanu. Prvo sto sam primijetio bila je pisaca masina. Na zidu su uokvirene slike, a na visecim policama knjige - gotovo sve stare. Jedino sto je iskakalo iz tog enterijera bila je muzicka linija, koju mu je, kako kaze, nedavno poklonilo neko udruzenje zena iz Beograda. Ovo nije cijeli razgovor koji sam s njim vodio i tek poslije, kada sam ugasio diktafon, govorio je nesto opustenije. Bilo je pravo zadovoljstvo razgovarati sa covjekom koji, odbijajuci ucestvovati u ovoj novoj civilizaciji, kaze: Jebes civilizaciju kojoj je Bukowski orijentir. Kada sam tek usao, upitao me za koje novine radim interview, a ja sam mu odgovorio da je to za web-magazin, internet. "A, za to cudo. Ja u to ne vjerujem", rekao je Sarajlic.

LAGANO S TUGOM

U prozorima kisa, kao neki zaboravljeni mars. Ponovo jesen, opsta jesen, klasicno doba elegija. Otici cu malo na stanicu da se priviknem na rastajanje. Ako se ne vratim, ostace moje pjesme da lutaju ovim gradom. Bila je nekad ta mladost, u nekom prastarom juce. U srcu vasem i mom, bila je, ostala i bice. Ja odlazim, ali neki isti ovakvi kao ja ici ce mozda umjesto mene na groblja pogubljenih da uce sintaksu odanosti. Moje pjesme stajace im uvijek na raspolaganju. Ja idem, vrijeme je. Ja sam vec, rekoste, proslost. Pozdrav svemu novom sto je doslo da neznuje i voli.

Mene nikad vise niko ne moze nazvati pocasnim imenom balavac, privilegisanim, kao kad kazes: Proljece! Kako sad zavidim tom balavcu Izetu Sarajlicu iz VIIa, koji je u nasljedjenom vojnickom sinjelu i nesvjestan pogresne upotrebe najdrazeg glagola voljeti polazi u osvajanje svijeta. Ja nikad vise ne mogu da napisem svoju prvu elegiju. Ja nikad vise ne mogu da imam sedamnaest, ni dvadeset pet. Ja idem. Zar vec? Zar sav da predjem u sjecanja? A toliko toga je ostalo sto jos sam zelio da kazem. Ja idem. Ja sam jos tu. Ako dodjete u Tvrtkovu 9/3 casticu vas cajem i uspomenama. Ja sam jos tu. Minutu cutanja za mene!

IZ VOZA Gledao sam kako promicu zene… Sadasnje I buduce… Pejzazi, I telegrafski stubovi, Vidio sam kako se bezglasno Smjenjuju noc I dan. Iskocicu na nekoj stanici Lud od tih promjena boje I linija I javicu ti Da sam te na petstotom kilometru ljubavi Volio jednako kao na prvom…

NE ZNAM ZASTO

Ne znamo zasto, nista ne znamo zasto. Ne znamo zasto pjesnici moraju biti vojnici kad topovi ne znaju pjevati o susretima

. nista ne znamo zasto. Vec nijedan drvored kojim si prosla nije se zvao prosto drvored. prolaze. Premalo sam vremena odvajao za ljubav kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme. dok kraj nas kao neopjevane zene jeseni prolaze. DRUGI PUT BIH ZNAO Premalo sam uzivao u proljetnim pljuskovima i zalascima sunca. S nebom plocnici vec su se u zivot kladili da si tu negdje. dovoljno za susrete. Vec sve oko mene je bilo samo dio opsteg mita o tebi. VEC NAGLAS… Vec naglas su te brezama recitovala moja predvecerja. .ako se vec rastati mora Ne znamo zasto.. dovoljno za rastanke. Drugi put bih znao. Drugi put bih znao neuporedivo vise da uzivam u zivotu. Vec sve je znalo da ces doci. Premalo sam se opijao vinom prijateljstva mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj nisam imao barem dvojicu prijatelja. Vec nista u mom zivotu nije bilo vazno tako kao ti. manje bolna rijec Dovidjenja.ne znamo zasto usta moraju da proplacu Zbogom kad je ljepsa. Ne znamo zasto moraju biti peroni kad ima dovoljno trava za pozar usta i ruku. cekamo poziv granata. Premalo sam se nasladivao ljepotom starih pjesama i setnjama na mjesecini.

svakodnevnu. Kako li je bilo Cabrinovicu bez nje u tamnici! Mi je preklinjemo. Buducnost je vec oponasala tvoje pokrete i tvoj hod. Sutra je nedelja. cak ni svoje ptice. uvijek mognu da se sklone i covjek i pas. obicnu. mozemo i prosetati poslije smrti. psujemo.Buducnost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost. ali. Malu ulicu trazim. TRAZIM ULICU ZA SVOJE IME Setam gradom nase mladosti i trazim ulicu za svoje ime. Pod mostom. kraj "Druge Zenske" nabujala Miljacka tece. Naravno pod predpostavkom da ne pada kisa. psujemo. bucne ulice njih prepustam velikanima istorije. neopazeni od svijeta. Mi je proklinjemo. bjezeci pred hajkom. Velike. Vazno je da u njoj. na kraju. kojom se. ni to nije ono najvaznije. Dosadna duga sarajevska kisa. svjesni da od nje nikad . a ipak dok pada zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju. Sta sam radio dok je trajala istorija? Prosto tebe volio. SARAJEVO Sad nek spavaju svi nasi i besmrtni. Najvaznije je to da u ulici s mojim imenom nikada nikog ne zadesi nesreca. U pocetku ona ne mora imati mnogo zelenila. Bilo bi lijepo da bude poplocana. Uzmite prvi tramvaj za Ilidzu.

Istorija koju. ali u kome i kisa kad pada nije prosto kisa.. koga se to tice. jer. O uticajima ponovo izmislili su citave price. Jutros su opet pisali nesto povodom moje najnovije zbirke.Miljacka nece postati ni Gvadalkivir ni Sena. Najveci uticaj na mene izvrsila je jedna apsolventkinja germanistike. ali u svakom slucaju on je zasluzio jednog neuporedivo vedrijeg mene. mozda ovo i nije grad u kome cu umrijeti. Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i Madagaskar i Meksiko. U Parizu kako da zovem hitnu pomoc kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona? Ovde zovnem li i tople svoje sugradanke. i one cak znace sta je to sto me boli. ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu naci barem nekog od vas koje volim i reci vam da sam tuzan do ocajanja. ali to su precutali. kao vojniku prvi dan mira.. Jer ovo je grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji. klecajuci. Nema te ni u jednoj enciklopediji. ali Jesenjin je mrtav a Jevtusenko siguno negdje u Gruziji. Pa sta? Zbog toga zar manje ce te voljeti i muciti manje kroz stradanja? Zbog toga zar manja bice moja glad za tobom i manje moje gorko pravo da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat i kad jedine rijeci postaju "ne zaboravi" i "zbogom"? Uostalom. krevet i suze i cvijece u vazi. a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti. U Moskvi to bih isto mogao. ni u jednom "Ko je ko" Ali za mene ti si SVE. ovaj grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji. Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon. obidjoh uzduz i popreko. PISI MI NA ZELENU ADRESU LJETA Pisi mi na zelenu adresu ljeta Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti. zaboga. Glava mi je puna nekih divnih soneta. Tvoje oci su mi jedina lektira u ovom danu koji prolazi i odlazi. .

Onaj treci. odrzati tri govora. mi cemo se jos sastajati. Ja sam bio . godina! Jos punih pet godina mogao bih da te gledam i da te drzim za ruku! KAKO CE SARAJEVO BEZ MENE Pa. Onda ce se vratiti u svoju noc i poceti zaboravljati. Ali ovog puta nju ne pominjimo! . godina kada nismo imali niceg sem jedno drugog. Barem da je ta strasna.DA JE BAREM 1993. Htjeti da procitam barem "Oslobodenje". Prve noci pod zemljom jos cu zvati u pomoc. Kad god mom gradu bude potrebna njezna rijec. po ponizenju ni sa cim uporediva 1993. Pustice koju suzu. ta milion puta prokleta 1993. barem "Vjesnik" Poslije cu se vec i sam naviknuti.pjesnik. nekako ce se vec snaci. neka bude sto kraci. GODINA Da je barem ona strasna. Ali. nad rakom. ja cu tu biti. Ja znam ko ce najteze vijest o mojoj smrti primiti.

bilo je nebo koje se gleda posljednji put. izbodena i uspravna.MALA. na Cvjetnim Trgovima i Mostovima Mirabo. koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoce svih svjetskih Robinzona. Bile su noci.. bili su vozovi i makovi. Preko njihovih nedopjevanih marseljeza. Ako se ne vrate. Bilo ih je vise nego sto je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi. Bilo ih je pet hiljada i 28. Preko njihovih neljubljenih godina. na Juznim Bulevarima i kejovima rastanka. Cekale su da se vrate vojnici. Nije bilo tajni u klonuloj ruci s ispustenim ljiljanom.. Preko njihovih streljanih ociju. koji smo nadzivjeli tenkove i nikog nismo ubili mala velika moja. veceras cemo za njih voljeti. mi. Sad ih vise nema. Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi. divne i kad ne ljube. takmicila se njihova krv. i s njima. Sad bi bili ocevi. Sad ih vise nema. bili su vozovi koji se vracaju prazni i pusti. svoja bijela negrljena ramena dace djecacima. Nije bilo tajni u polegnuloj travi. Zanet. I ne pitaj jesu li se mogli vratiti. goreo horizont njihovih zelja. I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put. Nisu se vratili. Bilo ih je 28. Mala velika moja. presla je buducnost ljubavi. veceras cemo za njih voljeti. Sad bi bili ocevi. Nije bilo tajni u raskopcanoj bluzi. Mi. Cekale su Ane. VELIKA MOJA Veceras cemo za njih voljeti. A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima. s tuznim makovima jednog vojnickog ljeta. s divnim smislom podrazavanja. Zoje. crven kao komunizam. Na zbornom mjestu ljubavi sad cekaju kao grobovi. Preko njihovih izresetanih iluzija. bile su zice. .

placem. Sve teze. u tu tugu sto nas oboje steze. da nije bilo ovog juznoslovenskog nacionalistickog ludila. pravis snenokle. placem. ti kao dijete vjerujes u "Vertera". NASI LJUBAVNI SASTANCI KOD LAVA Kako smo ti i ja. Reci cu ti . Odsvirane su njene mazurke i polke. pusis cigarete. Sta mi da radimo sad. a ti izlazis na balkon. I dokle ovako. Ljubavi je objavljen rat. dokle? A ti meni ustipke pravis. sve teze. Totalni. mi koji se od mature spremamo za barde. Gle. mi iz Trebinja? Mi iz avangarde. od citavog naseg zivota ostali su nam jedino ovi nasi tuzni ljubavni sastanci na groblju kod Lava. jer tesko je ljubavi. mila moja provincijalko. i ja placem. mogli divno stariti. A evo. u kolace. za trubadure? Tesko je. tesko je ljubavi. Do istrebljenja. i srednjoskolke od ljubavi bjeze.LJUBAVNA PJESMA SEZDESETIH GODINA VIJEKA Tesko je ljubavi.

de ne kazem i morao. Samo sto on to nece. da napise muslimansku varijantu "Stojanke majke Knezopoljke" to je Matija Beckovic. Uzasno volim da kisnemo zajedno! PO LATICU Po Laticu moj brak ne vrijedi ni prebijene pare. Sta mogu. Vladimirovoj baki. mi Sarajlici smo takvi! RAZMISLJAJUCI O SKENDERU KULENOVICU Jedini koji bi mogao. Osim talenta za takvo nesto je potrebna i Skenderova ljudska sirina. Ni poslije cetrdeset godina ja se nisam umorio od ljubavnih pjesama koje pisem Petrovoj kcerki. Koliko sutra po Laticu morao bih da odem u opstinu i zatrazim razvod. Laticu. . Nece. Tamarinoj majci.i kad sam u svojoj nesreci najsretniji: kad me na groblju uhvati kisa. od strane Sarajlica biti nikakvog razvoda. Nece.

filmova Zerara Filipa? . mogu (zasto ne?) dobiti neki orden (bio bi to prvi orden u mom zivotu) ali sve u svemu sem smrti meni se vec sve dogodilo. koga su Sarajlici zapamtili za citav zivot. gestapovsko olicenje svega neljudskog u covjeku. mogu steci jos kojeg prijatelja. OPROSTAJ S VELIKOM UMJETNOSCU Sjecate li se "Cuda u Milanu"? Sjecate li se prvih. vasih i njegovih. Mogu obici jos koju zemlju. U svakom slucaju u poredjenju s oficirom bivse JNA cak i jedan porucnik Kincl.SEM SMRTI Sem smrti meni se vec sve dogodilo. SJECAJUCI SE PORUCNIKA KINCLA spada tako da se covjek s nostalgijom sjeca drugog svjetskog rata. licio je gotovo na covjeka. To da svojim odlaskom ne ranim one koje volim i one koji me vole jedina je stvar koja me jos drzi za ovaj zivot.

Jurija Kazakova. Evgenija Jevtusenka. Danila Kisa..."? Sjecate li se onog nestrpljenja s kojim ste iscekivali novi broj "Novog svijeta"? s nastavkom Erenburgovih memoara? Sjecate li se kako ste nakon citanja "Strogo kontrolisanih vozova" htjeli da se javite licno autoru i da mu zahvalite na prekrasnoj knjizi? Sjecate li se izlozbi Marija Mikulica Ljube Laha . potom.. Tadeusa Ruzevica Hansa Magnusa Encensbergera? Sjecate li se Pola Enke i Vladimira Visockog? Sjecate li se svoje osamucenosti nakon sklapanja posljednje stranice Davicove "Pesme"? Sjecate li se kako ste. Jozefa Skvoreckog? Sjecate li se tuge koja je izbijala iz romana Venijamina Kaverina i Hajnriha Bela? Vise ste voljeli Belove price? Sjecate li se "Putnice. gutali nove knjige Mareka Hlaska. kad dodes u Spa. Tenesi Vilijamsa i Aleksandra Popovica? Sjecate li se koncerata Leonida Kogana i davida Ojstraha? Sjecate li se knjizevnih veceri Slobodana Markovica.Sjecate li se "Najljepsih godina naseg zivota"? Sjecate li se Simon Sinjore u" Zlatnoj kacigi"? i Tatjane Samojlove u Kalatozovljevim "Zdralovima"? Sjecate li se Modunja i njegove kise? Sjecate li se onog praznicnog raspolozenja na premijerama drama Artura Milera.

a mi jos uvijek ne znamo dovoljno ni da mrzimo. Berliner Ansambla i Ateljea 212? Sjecate li se improvizacije Zorana Radmilovica? Nikada. U PREDVECERJE Na igralistu jedan mladic .Safeta Zeca Ibrahima Ljubovica Emira Dragulja? Sjecate li se Mencelovog "Sela mog malog"? Sjecate li se Tanganjike. Doba velike umjetnosti je proslo. Ja sam barem u njemu zivio! TAKO SMO NESPREMNO USLI U OVAJ RAT .Ismetu Cericu Evo i trideseti je dan rata. Nikada vise One strasti stvaranja. Nikada vise ni onakvog zivota ni onakve umjetnosti. Onog sjaja zvijezda u stihovima mladih pjesnika. One radosti druzenja.

samo mi ostaj ziv. vjeruj mi. sasvim nevazna! SVE MENI Nista njima! Sve meni! Meni smrt "Aurore" i smrt zemlje. a umjetnost. Buduci sarajevski Bulat Okudzava? Mladicu. Meni smrt Raze i Nine. Meni smrt "Cvitkovica".svira na gitari a iznad njega prolijece granata s Poljina. Meni ponovna smrt Ese i Ivana Gorana Kovacica. Meni Verina i Zeljkova smrt. Meni smrt ulice kralja Tvrtka. Meni tvoja smrt prije moje! . umjetnost je. Meni smrt okteta "Prijatelji". koja je meni bila sve.

jos je u usima Doniceti. Spavajte svi moji proljecni. . Svi moji Ljermontovi tihi kao balada zaspite. jos ne znas kako se place. jos se odusevljavas Ducicem. jos nije odslusan Betoven.uskoro. spavajte svi moji Gorani. Dok jos jedan dan nam njeznosti odlazi pod giljotinu proslosti spavajte. Jos skupljas glumce. Beskrajna umire jesen i sta ce tu nasi soneti? Spavajte. Spavajte svi moji umorni. Laku vam noc. prazan. Laku vam noc. Ponoc je i poslijednji tramvaj. pjevace. jos se ne predajes sjeti. Spavajte. Laku vam noc. POKUSAJ ROMANSE Jos si clanica hora. Spavajte svi moji zborani. jos hranis macke ptice. Naucices. Spavajte svi moji grbavi.MALA NOCNA MUZIKA Ivanu Foglu Sad dvorzakovski elegicno u parkovima koncertrira jesen. spavajte svi moji covjecni. Naucices. Sad umiruca bunca tuberkulozna botanika jeseni i poslijednji tramvaj. spavajte svi moji sumorni. jos nikom sem tati s mora ne pises razglednice. poslijednji obilazi krug.a uskoro. poslijednji obilazi krug. Laku vam Laku vam noc. Svi moji Ljermontovi tihi kao balada zaspite. Jos ne dijelis svijet na svjetove. prazan. spavajte sve moje ljubavi.

DRUGA LJUBAV Ako bi se kod mene jednom.bice joj tesko sa mnom. Istu cak adresu. NUIT de PARIS Divna Pariska noc! Ni sarajevskoj. to i ne bi bila moja druga ljubav. jos si clanica hora.javice se i prva bora. javila druga ljubav . Kad imate dvadeset godina. Pjesme? Sta ces od mojih pjesama pisanih jer nisam znao cutati? Sta ces od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube? . svoje zube. Istu boju ociju. moje jedine ljubavi. Isti cuperak. Ne fali nista! LJUDSKA MILOSTA Ljudska milosto. ma kada. gdje si? Zar jedino u knjigama? POSVETA Posvecujem ti svoje oci. U stvari. Isti hod. Ona ce morati da ima isto lice kao i moja prva ljubav. ali sada jos ljetujes pod satorom. Iste navike. Isti prcast nos. To bi bio prosto nastavak moje prve. svoje usne.

Preostaje nam jos toliko toga. jer znali smo. jer zelje nase krvi negdje se moraju nastaviti. na zalost. da ne ranite nase usne. samo tijela nasa lezace pod nijemom zemljom. NA SVE SPREMNA BUDI Na sve spremna budi. poslije tvoje i moje ere. U noci nekoj kao djevojcici pricacu ti bajke i skaske. Posljednje sto nas ceka ne moze biti nasa smrt. prethodno moram da budem Ljermontov. U zivotima nasim tek prvi cin je gotov. Na smijeh i na suze. Na sve spremna budi. Nadzivjecemo sebe. i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade. za snove. na sve spremna budi. a u nasim glavama. tako ce biti i hiljadu godina poslije nase. ti si mala zena. potrazite nas nekad u nekom crvenom traganju. sve moje promejne. njezni i oholi. I nase mrtve poglede da ne zgazite. ne samo u humci svojih grobova. da strahujemo za sunca. znali smo. Buduci. Drugi put cu zazeljeti da odem daleko. za srne. jer u stihu nista se drugo i ne desava sem ljubavi i vjere. Tako je bilo u doba predaka. . Do Aljaske. Ostani s mojim Volim koje ce nadzivjeti sve moje tuzaljke. jer zajedno nam je i da cekamo i da spavamo. daleko. Nekad jednostavno necu ti doci i na stolu uzalud cekace me tvoje ruke i caj. ako zelis da budem taj muzej. ali gazite tiho. Da bih bio muzej. Kraj mojih ociju ostani. mjesta nije samo za stihove.Tako je dobro sto nismo ni ptice ni bogomoljci u predvecerje i sto nemamo krila vec ruke. bjezeci od nozeva i granata ubiti u sebi andele i opet ostati andeli. Prethodno moram da ti napisem stotine ovakvih redaka. U drustvu s brezama setacu u noci a ti ces misliti da je zauvijek prosao nas maj. Ti si zena. Pa ipak. mala.

na suze i na pisma sto preklinju i prijete. tek sto je mozda u podrumu. da si na Barama! U Podlugovima i u Sarajevu svi bifei zatvoreni. ni bijele epolete snijega na tvojim ramenima kad udes s ulice. uz svijecu. Vlado. na psovke i na madrigale. ni Danton. u godinama Rajmona Radigea. i to ja. Cetvoro Tatarevica lijevo od Mikicine humke raznijela je granata dok su rucali. NOVE KOMSIJE Niko od stanara na groblju ne moze biti sretan ako mu je prva komsinica jednogodisnja djevojcica. na koga sam i sam bio ljubomoran. poceo da cita njegovog “Djavola u tijelu”. A Mikicina prva nova komsinica Tara M. Ponekad pomislices da odumirem kao drzava. njoj ovdje nije mjesto! Sad bi joj bilo pet godina. Nekad tvojim cerkama zaboravicu da ispricam "Snjezanu" i "Crvenkapicu" i cetiri zida nase sobe ucinice ti se kao cetiri beznadezna zida tamnice. godine kad je i umrla. Ako je ikom. Na sve spremna budi. U Bosni doci do casice rakije neuporedivo je teze nego doci do sopstvene smrti. ali u ocima Sarajlija koji su prezivjeli ovaj rat ona ce uvijek tu stajati. Mama bi joj citala “Kozu i sedam jarica”. te ruke su svete! VLADI DIJAKU Dobro je. Rupa na zidu njihovog stana kod kina “Tesla” odavno je zakrpljena. s bijelim mermernim grobicem iznad njenog. ni Hajne. Igor Rehar.Nekad mozda necu ni primjetiti bore na tvom licu. rodena je iste 1994. ali ruke koje su mi se jednom predale. ni Goran. koga si za besmrtnog drzala. . Djordevic.

profesorica matematike. Kcerci mu je sada isto toliko godina koliko i njegovoj smrti. Pred Afanom ne pominjite nikad Azice! Tonka Anicic (1899-1992) barem se nazivjela. i nasi. dugo ga je ljubila. bio je nesto kao nas golub pismonosa koji je Razi donosio nasa a nama njena pisma. Sta ako gaje na povratku kuci naslo njegovo parce granate? Svi smo mi imali to “svoje” parce granate. godine? Fata Maslic je jedina komsinka koja nam je to bila i u bivsem zivotu. Sad ga ljubi njegova Dijana. Fatin sin Miko. vidjela u vratima. Zar je morala da doceka i ovaj rat? Osvaldo Moreno umro je samo koji mjesec prije Mikice. Tako sam i saznao da je poginuo u onom masakru na Markalama. da smo je imali. Italijana ozenjenog Bosankom. Danas pod snijegom bas mi ga je. . Mikicin prvi komsija i Ladislav Lenard. cisteci njemacke klozete. prijatelji imali su srecu da pred kucnim vratima poginu od iste granate. obilazi svaki dan. Jedna od Mikicinih novih komsinki do nedavno je bila i Milica (ili Branka?) Bokonjic. Da Fata nije umrla mozda ga ne bi ni docekala. cekala u Minhenu. Dva tri reda vise pociva Damjan Ramic. Izetinu Nadu ono je naslo kod zgrade Predsjednistva. Danilo je i njoj donosio penziju. Prije mjesec-dva njeni posmrtni ostaci su iskopani i. donio bi za Vladimira i koju mrkvu iz svoje ratne baste. do naseg preseljenja na Marindvor. dvije godine ga je dva njihova sina. Stari Razini. sina filmskog reditelja Gojka Sipovca na putu do kuce. sin slikara Affana Ramica. Ne rijetko iz torbe bi izvadio i poneku dascicu nadenu na putu na kojoj bi se. a eto. On je poginuo u dvadeset prvoj godini u bici za Azice. Mikica se u snu ipak stalno trzala. Zbog kakve li je velike Srbije i velike Hrvatske jedan Ceh morao da pogine u Sarajevu 1992. preneseni u Beograd. kako cujem. kao i ja Mikicu. bilo zao. Igora Rehara na Markalama. Ponekad. uz pismo koje je uvijek moglo biti i posljednje. Kad bi ga sutradan. Dijana. Boru Basica u haustoru. Silviju Rizvanbegovic u kolima hitne pomoci.Mama ga. obrijanog i nasmijanog. A mozda je Fata i utekla iz zivota da bi Miku oslobodila tih obaveza sina? Malo dalje i od Fate i od Mikice su Mila i Ivica Bodnaruk. ali u Australiji. Do Mikinog pojavljivanja narednog dana uvijek smo bili u grcu. mogla skuhati i kafa. Miku je mimoislo.

Suze su bile najpouzdaniji znak da smo jos ljudi. medu kojom je bila i jedna prekrasna stofana jakna. Nazalost. Sedamdesetih godina gotovo da smo joj izgubili svaki trag. godine. barem od jednog katolika je morala posuditi skripta iz anatomije ili iz teorije prava. Uz one vostanice u cijem je pripravljanju Mikica bila nenadmasan majstor. najcesce smo i pricali o tim dalekim danima. to jest do groba. koji je negdje oko 1970. a mi bismo nadoknadivali poljupce propustene u njenom prisustvu. buduci francuski slikar. Jedna brezica bas bi nam dobro dosla kad tu budemo pocivali zajedno! Sarajevo. Sad je mjesto na kome je do juce pocivala prazno. Ostao je jedino mladji brat. IZETA Izeti je sva porodica zaklana u Foci za vrijeme cetnickog divljanja 1942. A onda se s promijenjenim ceskonjemackim imenom javila iz Njemacke. Valjda je vec i Njemica. Usput bi pustila i koju suzu. A mozda je tako bolje.Za svojih sedamdeset godina sarajevskog zivota Branka (ili Milica) morala je barem jedan valcer otplesati s nekim muslimanom. jednom cak i na more. godine poginuo u saobracajnoj nesreci. Mikica je posebno voljela da mu oblaci bas tu Izetinu jaknu. Bilo bi lijepo kad bih tu mogao da posadim jednu brezu. 1998-1999. U Mikicin zivot Izeta je najvjerovatnije i usla iz nekog doma za sirocad. Neko iz njene porodice ocigledno nije mogao da se pomiri s mislju da se taj njen multietnicki zivot nastavi i poslije smrti. barem s jednim Jevrejem u drustvu proslaviti barem jednu novu godinu. Mikica je u nekom ruskom romanu nasla rijeci koje je u pismima cesto i sama upotrebljavala: “Volim te do brezice”. Bilo kako bilo. Izeta je s nama svuda isla. U Njemackoj je i sada. U ratu smo posebno bili osjetljivi na godine mladosti. Za vrijeme rata Vladimiru je poslala paket s puno igracaka i divnom zimskom garderobom. ne mogu nigdje da nadem Izetinu adresu da joj javim za Mikicu. Predvece bi se odvojila negdje u stranu. S odlaskom na studij filozofije u Zagreb vidali smo je sve rjede i rjede. ja sam je tako i prihvatio: kao dio njenog zivota. . Neka barem nekog u ovoj knjizi ko jos ne zna da je umrla.

jedan od najvecih pjesnika koje je nasa zemlja iznjedrila.PREMINUO PJESNIK IZET KIKO SARAJLIC Sarajevo. godine. . . izmedju ostaloga. "On je bio Pjesnik kome smo vjerovali.2002. 03. Neka mu je vjecna slava i hvala. Izet Sarajlic ostat ce upamcen po rijetkom osjecaju za humanizam i najvise moralne vrijednosti. Njegova altruisticka orijentacija. Ove godine dobio je i Sestoaprilsku nagradu. jedan plemeniti lik koji je svojom poetikom izgradio trajno obiljezje i svome gradu i svojoj zemlji. zivio je u Sarajevu. pjesnik ljubavi. Rodjen je u Doboju 1930.05. predsjednik FBiH Safet Halilovic uputio je Akademiji nauka i umjetnosti BiH telegram saucesca. Sarajevo.2002. Izet Sarajelic je dobitnik mnogobrojnih domacih i svjetskih nagrada. PEN Centra i Grada Sarajeva bit ce odrzana u velikoj dvorani Narodnog pozorista sa pocetkom u 11 sati. veceras cemo i za njih voljeti' odrastale su poslijeratne generacije.2002.05. Autor je vise od trideset knjiga poezije. 03. "Pored znamenitog pjesnickog djela. kaze se. cije smo pjesme poklanjali onima koje volimo.2002.Povodom smrti velikog pjesnika Izeta Kike Sarajlica predsjedavajuci Predsjednistva BiH Beriz Belkic uputio je saucesce Akademiji nauka i umjetnosti BiH i porodici Sarajlic. velika moja.Federalni premijer Alija Behmen uputio je telegram saucesca povodom smrti pjesnika Izeta Kike Sarajlica.2002. Primite nase iskreno saucesce". prijatelj svih ljudi. Sarajevo. slaveci . Clanovi Predsjednistva duboko saosjecaju s Vama u ovim trenucima bola. Iza Kike Sarajlica ostaju njegovi stihovi i trajno sjecanje na njegovu ljubav i dobrotu. Od 1945.Povodom smrti bosanskohercegovackog pjesnika i clana ANUBiH Izeta Kike Sarajlica. saopceno je iz Predsjednistva. 03. kaze se u telegramu predsjedavajuceg Predsjednistva BiH Beriza Belkica. kao izraze nasih osjecanja. najbolje govore o njegovoj osebujnoj licnosti." stoji u telegramu predsjednika FBiH. Sa Kikinim 'Mala. Sarajevo.Povodom iznenadne smrti pjesnika Izeta Kike Sarajlica dopredsjednik FBiH Karlo Filipovic uputio je telegram s izrazima najdublje sucuti Sarajlicevoj kcerki Tamari. postovanje i ljubav za drugog. . 03. Izet Sarajlic ce biti sahranjen u utorak na groblju Lav u 13 sati. u Filipovicevom telegramu sucuti. Molim Vas da moje saucesce prenesete njegovoj porodici.Sinoc je u Sarajevu preminuo bosanskohercegovacki pjesnik Izet Kiko Sarajlic. te antifasisticki angazman kojemu je ostao dosljedan i tokom agresije na BiH. Zajednicka komemoracija Akademije nauke i umjetnosti BiH. 03. Sarajevo. . "Bosna i Hercegovina je izgubila velikog covjeka i umjetnika.05. Kruga 99. Vas otac nastavlja da zivi na usnama zaljubljenih i u srcima svih nas".05. . priznanje Grada Sarajeva. "Otisao je Izet Kiko Sarajlic. gdje je zavrsio gimnaziju i Filozofski fakultet.05. od kojih su neke prevodjene na 15 jezika.

ostavljajuci nama. moja ti ruka iz daleka mase. za sva vremena. samo cvece. toplu poeziju kao putokaz kako zivjeti. do devetoga. kao najljepsi spomenik svog postojanja". Cijeli njegov zivot i njegova poezija velicali su dobro u covjeku i ljudsku vrlinu. za sve nase 2 Ti ode Sarajlicu u vrtove rajske pred sivi vikend. U ove crne dane. noci majske. I srce moje malu hvalu sapuce za one koje smo voleli. da je smrt mogla da saceka. mir i razumijevanje.prijateljstvo i ljubav. ionako ce celo Sarajevo tih sedam dana donositi cvece. tu gde sada spava i divni deo moje mladosti zlatne na Groblju kod Lava. kaze se u telegramu premijera Behmena. . onda zbog Esa i onih rodenih dvadeset i trece. Veliki pjesnik zivio je tako do zadnjeg dana. tu gde i Siba moj dragi bere smokve rajske o kako samo nedohvatne. Ako ne zbog tebe. majske. ako ima boga. I u najtezim danima za ovu zemlju pjevao je o ljubavi i pozivao na prijateljstvo. zloslutne. RTVBIH NA VEST O SMRTI KIKA SARAJLICA 1 Zar ti se ne cini.

jutros. Sve sto smo bili. s njima vest iz radija i Izet ode. kako li je Maricu u Ekseteru. salivam rime jasne i zvucne kao tvoje ime. slutim. Znali smo sledi vreme placa. kanim sacuvat pesmom. Tope se zivoti kao grudve snega. evo. sto noc sacuva. kako je Stevanu Raickovicu u ova jutra sto crna svicu jer srecem. tuzno i celo Sarajevo. to dan nosi. mozda. Sletece na krov. evo. O. u snu. ja. kap kise trebinjske pala na usnu. Sve nas je manje. u nesnu. dok te ispraca. 3 Crnog li dana za bracu po peru. po kog je posla samo ona zna. kosa kosi. u koju. dve bele rode. Placu mornari s Wester Plate dok noc ispraca crne svate. a nas je stroj proreden dobrano i da se odupremo nije nam dano. 5 I mislio sam da cemo se sresti i kao nekada za sto sesti i dugo cutati i reci pokoju o strahu i o nespokoju. smrt s kosom hita duz crnog brega. dok skupa besmo.dok ti je. . zaludno. mlaka. 4 Ide smrt s kosom crnim bregom sna. evo fasizam ponovo koraca. ranom zorom sve majske dane s crnim florom.

Valjda zato sto je rastanak nemoguc. doci po senku onog sto sam bio. Ali to je nemoguce. Ali nema tu nikakvog rastanka. smesis iz stiha. i sam se topim kao sveca. 7 Izade i ti iz ovog mraka i ode do svojih. rastanak bi bio moguc. u toj knjizi u krvavom Sarajevu. ovaj covek sa kojim treba da se oprostimo danas poklonio mi je knjigu koja se zove Knjiga oprostaja. Pero Zubac Radomir Konstantinovic: In memoriam Izet Sarajlic : Prijatelj nad prijateljima Pri prvom nasem susretu. prozracna leca. iz te istorije da izidemo (ali zaista da izidemo). do Pasternaka. Kad dode vreme za vecna lovista.6 Kad nebo moju bracu uzima i deo mene ode sa njima. Ljudi sa kojima smo ziveli. makar samo za casak. to smo mi sami: mi smo nasa sopstvena istorija. kao sto sam snio. Sve manji bivam. Oprastao se on. I dok se u nama sve vecma rusi tebi je. I na toj zvezdi gde sad snujes znam da i ove reci cujes koje ispisujem gorak i tihan a ti se. i do Seljvinskog i do Nerude. secanje na drugove koji su ga napustili. sa onima koje je voleo. medu ljude. da l ce od mene ostati ista ili ce smrt. slutim. toplo dusi. sa gradovima. Svaku od pesama u Knjizi oprostaja diktiralo je nemirenje sa smrcu. Pogotovo je to nemoguce za Izeta Sarajlica. Kad bismo mogli. posle stravicnog razaranja Sarajeva. u gustu tisinu. neki zato . sa prijateljima. potajno.

na svakom jeziku.sto su umrli a neki zato sto su se prodali . nikad izgovorena. eto. pjesma za kraj svih pjesama sto ih je ispisivao skoro pola stoljeca. a ja iz Beograda koji je. i nocu i danju to Sarajevo u krvi. zaboravljen od najblizih svojih beogradskih prijatelja (od njegovog Beograda.zamisljam . Izet iz Sarajeva. kroz svijest. nismo takode taj Beograd. Ali je . Kao da mi. sam. Je li to bila jos jedna oprostajna elegija? Ili opet jedan jetki.one praznicke veceri u posljednjem bljesku svijesti izgovorio . veliki boemski nas drug. „dok se zadnjim pogledom rastaj‟o od zvijezda‟.da! to je najvjerovatnije! . koji je bio prijatelj nad prijateljima. sjajnog demistifikatora “dubine”. svakodnevnu. opkoljenog. ovde vajlda najvise. Je li to bio jedan od njegovih starih stihova? Mozda jedan iz pjesme “Kako ce Sarajevo bez mene”. konacna pjesma. gluvog i slepog). satiricki prijekor nama koji smo izgubili osjecaj za poeziju i ljubav? Ili neka rezigniranohumorna dosjetka. Izetovog i mog.” A opet .bar jos jedan stih. a sve kao u prolasku. koja ide ‟od mrtvacnice do groblja‟? Ili je. svakim danom sarajevske agonije bivao sve tudiji. To otudivanje bliskog (cak pre svega onog najblizeg). kao ona o „nasoj jos jedinoj Aveniji Fos‟. neki grad u kome kao da sam se zabunom nasao. sveta. Ne mislim ja na drzavu. neopazeni od svijeta.” Ili onu strofu iz pjesme “Trazim ulicu za svoje ime”: “Malu ulicu trazim. oprostajnu pjesmu. zahtevalo je poeziju i u zivotu. pa to kao da se bez tog stradanja Sarajeva Izet i ja nikada ne bismo nasli? Hvala neka je Sarajevu za Izeta Sarajlica. one “zajednicke kuce” u kojoj smo ziveli. ubijano tri i po godine. ne moze jos da dode. Ali ne! Mora da je to bio onaj odlucni. a ne samo u jeziku. u Mariboru. meni to nikad nije rekao). Njegov boemski duh zahtevao je (i to nepopustjlivo) ono sto je najrizicnije: nistenje granice izmedu pesnika i njegove poezije. Na dnu naseg prijateljstva jeste Sarajevo. gladno.morao izgovoriti! . to je bol zbog raspadanja naseg. koji smo bili.sto je (tako on veli u jednoj svojoj oprostajnoj pesmi) isto: umreti ili prodati se.” Ili ono bezuslovno “Drugi put bih znao neuporedivo vise da uzivam u zivotu” iz pjesme “Drugi put bih znao”. u Beogradu. mislim na Izeta Sarajlica. bol zbog tog propadanja (umiranja ili samo prodaje). ali u koji. Ali Beograd. obicnu. u Ohridu. misli na prijateljstvo. u svakom gradu. tog majstora (ili andela) dubine povrsine. krvavo. najdublje (Izet Sarajlic veliki je Beogradanin). mislim. Zdenko Lesic: In memoriam Otisao je akademik Izet Sarajlic. Otisao je Kiko. Nas dvojica sreli smo se prvi put tek po velikom stradanju Sarajeva. bljesnula jedna nova.jos uvijek zamisljam .to bila pjesma-kliktaj sto najzad ide preko . Volim ja tog Izeta. mozda. Otisao je Pjesnik. prkosni stih s kraja “Knjige oprostaja”: “Ne odricem se niceg u svom bivsem zivotu. I hvala neka je Izetu Sarajlicu za Sarajevo. Makar i onaj manjinski. mozemo prosetati i poslije smrti. govorio je (citao sam to u novinama. kojom se. Ili onaj distih iz pjesme “Bluz”: “Bilo bi zanimljivo znati hoce li i dalje kao za nasih zivota hitati jedna drugoj nase duse. ili Cavtatu.mozda mu je tada. . U “Knjigu oprostaja” nije stigao unijeti svoju posljednju.jos uvek. To njegovo boemstvo (u duhu najbojle sarajevske tradicije) odredivalo je i poetiku i praksu njegovoga pesnickog govora. izmedu dva susreta sa prijateljima. odjednom gluvog i slepog za njega . To je ono sto smo gledali.

mi Avde. za nasim kovcegom islo bi samo lisce. Otisao je. i oni kojih vise nema.cijelog zivota volio. na celu sa strijeljanim bratom Esom.ne bez razloga . Tu Pjesmu citali smo kad smo bili mladi i poslije kad vise nismo bili mladi. imali smo samo to nebo i taj zivot sem snova svega drugog lisen. GLAS JAVNOSTI/2001 . vec kao svoju vlastitu sudbinu.. „posljednji veliki evropski pjesnik ljubavi‟. dakle. i oni koje je samo citao. a za njima su morala proci mnoga njegova druga braca. a za njima bezbrojni njegovi prijatelji. mozda se u toj povorci prikrio i po koji zlocudi kriticar. Od neki dan Tamara vise nije dijete. Da smo tada umrli. Otisao je. mi Ivani. Zamisljam da je u tom susretu morao izgovoriti onaj stih iz pjesme “Posljednji tango u Sarajevu”: “Mila. kao svijeca. kako kaze jedan stih iz „Vilsonovog setalista‟.rijeke. u tom magnovenju sjetiti i kako se. zatim. Ali mu se u tom magnovenju moralo javiti i ovo drugo vrijeme. Sarajevski taksisti bez jednog od svojih najboljih musterija. za koje je . S njegovom smrcu mi smo bogatiji za sjecanja. A ipak! Odlazak ljudi kakav je bio Izet Sarajlic ostavlja za sobom nesto cime se i najveca praznina ispunjava. pjesnik Sarajlic. prode i nas zivot velicanstveni!” Ako je istina da covjek na smrtnom casu u magnovenju jos jednom prozivi sav svoj zivot. dakle. Jer. Kiko! Otisao je Pjesnik! Odlasci kao njegov uvijek ostavljaju prazninu. ugasio zivot njegove divne sestre Raze. ali je meni u to tesko povjerovati!). Vladimir vise nema djede. za njim su ostale njegove knjige. Citat ce je i drugi koji su dosli ili koji ce tek doci. strijeljani 42‟. Ostala je za njim njegova poezija I njegov testament: Najvaznije je to Da u ulici s mojim imenom Nikada nikog ne zadesi nesreca. citat ce je ne kao pjesme vecine drugih pjesnika. i svim drugim koji su „rodeni 23. pa mozda i neki kriticki nastrojeni clan CK (imao bi Kiko razloga da i njih sanja u tom „snivanju samrtnom‟. svi pjesnici svijeta. kako su ga . Pjesnik je ostao da zivi kao Pjesma. danasnjoj literaturi. najvece radosti svojih zadnjih godina. PEN Centar BiH ostao je bez jednog od svojih osnivaca i jednog od svojih najuglednijih clanova. i oni koji su jos tu. i oni s kojim je prijateljevao. U tom predsmrtnom magnovenju kroz svijest mu je morala proci i duga povorka ljudi. Krug 99 ostao je bez jednog od svojih pokretaca i jedne od svojih pokretnih snaga.ocijenili talijanski kriticari. na ovoj strani rijeke (po broju prijatelja oduvijek se mjerila velicina ljudske duse!). Morao se. U srcima bliznjih najvecu i najtezu. Jedna kuca u nekadasnjoj ulici Ognjena Price ostala je bez svog najmilijeg gosta. tamo gdje ga na onoj drugoj obali ceka ONA kojoj je posvetio cijeli svoj zivot i sve svoje pjesme i bez koje su mu posljednje godine bile tako gorke. Sarajevo za jednu legendu.. mi Jovani. (Pomisljam da je Kiko u tom posljednjem trenutku pozalio sto nije stigao da primi Kljuceve Salerna!). onda se njemu moralo javiti najprije ono davno vrijeme kad „mi nismo imali gdje da idemo nago na Vilsonovo Setaliste‟: Bili smo (tada) niko i nista. Ali se morao sjetiti i Vladimira. vrijeme velikog priznanja. za legendu o pjesniku i njegovoj ljubavi. Svojom smrcu Sarajlic je usao medu besmrtnike. kada je postajao pjesnik svijeta. Sarajevski pjesnik Izet Sarajlic o nagradi "Alberto Moravija".i umjesto kojih je .

bio sam i velikosrbin i boljsevik i svasta sam bio. Nerude. ali on. neka intimna. nije bio ta velicina. Bez obzira na to sto su mi cijelog zivota lijepili razne etikete . Bio je prisutan uvijek neki fluid izmedu mene i mojih italijanskih citalaca. Ne moze neki pisac. Mi smo kao djeca morali znati barem stotinjak knjizevnih imena. Valjda ce me pravi Beogradani shvatiti. i razumljivo je da se covjek obraduje i sjeti se normalnog doba covjecanstva. vjerovatnije je da vise necu dolaziti. ipak. odnosno Beograd? . Ja sam dijete onog rata. Da li se danas taj stav izmjenio? . koga su mediji izbacili na povrsinu. Rekli ste jednom prilikom da zivimo u vijeku u kojem je teze nositi uticaje i da nema mnogo pisaca koji nesto znace. javljali su mi se ljudi iz cijelog svijeta. cini mi se da je i literatura krenula stranputicom. nema tu sta da trazi literatura. koja je ostala od brodica ili camca.kaze za "Glas" najznacajniji zivi sarajevski pjesnik Izet Sarajlic. Sve je pomjereno. nema tu sta da trazi literatura. Da je neki moj prijatelj bio u takvom logoru. ali. koji su mogli pokretati razne stvari. danas nisam siguran da djeca znaju ista od toga. povodom prestizne nagrade "Alberto Moravija" koja mu je nedavno dodjeljena. gotovo ljubavna veza. U toku ratnih godina bili ste veoma kriticni prema Beogradu. biti zamjena za Stefana Cvajga. bio je jedan od najpopularnijih pisaca ovog vremena. za koji smo mislili da je nas. dok smo bili opkoljeni u Sarajevu. cim su napunile osamnaest godina. Postoje orijentiri. Zvonko Prijovic LICNOST U FOKUSU : IZET SARAJLIC . Valjda ce me pravi Beogradani shvatiti.Otkako je Bukovski postao neka vrsta orijentira za mlade. postoje ljudi poput Moravije. .Beograd je bio nekakav emocionalni dio svijeta. Kamija. ponajmanje iz Beograda. ovu trabakulu. Moram pomenuti Rada Konstantinovica i ljude slicne njemu. citav sam zivot bio antifasista. vjerovatnije je da vise necu dolaziti. Medutim. Postoji li mogucnost da dodete uskoro u Srbiju. u sustini. poput Handkea. dovesti do obale bez nekih velikih zaokreta koji bi me posthumno mogli kostati. Sve sto zelim je privesti ovo tijelo casno kraju. Oni su prema meni gajili neku vrstu plemenitosti. Mada ima ljudi koji su spasili cast Beograda i tih ratnih godina. sestre su mi. meni su Italijani strijeljali brata. S obzirom na moje godine. Sad je toga sve manje.Ne vjerujem vise da sam spreman za Beograd. odveli u logor. To su pravi Beogradani. javio bih mu se makar nebeskom linijom. Nemam nista protiv njega. I normalno je da te raduje nagrada koja nosi ime jednog od najzescih antifasistickih pera koje je Italija imala . zahvaljujuci kojima sam ja imao utisak da nismo skroz zaboravljeni.NISAM SPREMAN ZA BEOGRAD S obzirom na moje godine.

to poznato je cak i cvrcku. Slicno je bilo i sa Sarajlicem . prema obrascima Makarenka i Todora Pavlova.Iako se ova rubrika uglavnom bavi zivima. vjecnim ekstazama. niti njegovim jesenjinovskim nadahnucima. lijeva lijeva. Pjesme koje je pisao tokom agresije na Bosnu izrazavale su duboko razocarenje religijom ciji je cijelog zivota bio fanaticni vjernik. Pocetkom sezdesetih dozivio je prve neprijatnosti s politikom.ekavac i u vremenima kad je bilo jasno da ce tako zamisljeno jugoslavenstvo doci glave upravo njegovu narodu. Pjevalo se tad po ruskome obrascu . DANI 10.cesto nadmase i vrijeme i osobu samoga svoga tvorca. primjerice. koji su ga slavili kao nestora. pa je pjesnik bio javno ukoren od svojih dojucerasnjih drugova . generaciju sinova. zivjet ce dugo poslije njegove fizicke smrti. nalicje toga staljinskog zanosa.revolucionara. njegov duh ce se javljati kroz stihove koji su otisnuti ne samo u skolskim citankama vec i u pamcenju generacija. bio je Sarajlicev rezignirani odgovor generaciji. zapravo. Jedan od tih "pjesnickih" hitaca ranit ce ostarjelog i osamljenog pjesnika usred grada za koji je ponekad anegdotalno tvrdio da se zove po njemu.2002 . Zbog ljubavi prema Rusiji bio je narocito omiljen medu srpskim nacionalistickim piscima. rijeci su antologijske pjesme posvecene Sarajlicevoj generaciji. u sjenci koje ce sam Staljin pobiti preko deset milijuna neduznih ljudi.i nakon Titova raskola sa Staljinom Sarajlic je nastavio marsirati u ritmu Majakovskoga: lijeva.siroka slavenska dusa opijala se. Bio je najprevodeniji jugoslavenski pjesnik.ekstaze su prosle. Grmio je protiv nacionalista. Izet Sarajlic ponikao je u prvoj poslijeratnoj generaciji bosanskih literata. Radovanu Karadzicu. "Antistaljinisticki staljinizam" nije bio odusevljen njegovim stalnim isticanjem bezgranicne ljubavi prema Sovjetima. radije volite Staru Grcku. ostale su rusevine. ovaj put namjerno cinimo iznimku . sad ih vise nema". tek Bosnjaci. no vec je sad jasno da ce oni ostati kao spomenik revoluciji i ljubavi. spominjuci cesto svoje milijunske tiraze u bivsim socijalistickim zemljama. "Sad bi bili ocevi.posvecujemo je covjeku koji je umro. Ostale su samo himere. Vrijeme ce izreci definitivni sud o njegovim stihovima. nastavili su pjevati ode staljinskome komunizmu i nakon otkrica krvavih gulaga. Ostao je Jugoslaven . slaveci pobjedu Velike Ideje. ali ti stihovi i danas zvone kao memento za drugu generaciju. mracna suma. Slavku Leovcu. ruzio suvremene medije. Stihovi su vrazija rabota . Medutim.Aragon i Neruda. kojima je pripadao i Sarajevo. Djelo (1930-2002). pred kojom je satima recitirao. svjedocanstvo o vremenima kolektivnog zanosa kad je izgledalo da se ta dva pojma medusobno ne iskljucuju. zalio za starim i proslim. posvecujuci stihove Rajku Petrovu Nogi. Voleti Rusiju pametno nije. slavljen manje od kritike nego od publike. ciju je smrt autor takoder bolno dozivljavao u svojim poznim godinama. Ostali su. Ljepota je ostala u pjesmama. naime. inspiriranoj idejama komunistickoga internacionalizma i socijalisticke revolucije. nastradaloj u Drugom svjetskom ratu. nije smetala mnogim znacajnim pjesnicima . ni ne sluteci da ce mu ti obozavani subjekti pod kraj zivota tu ljubav uzvratiti granatama i kursumima. koje mu je po drugi put nesebicno dodijelilo svoju najvecu nagradu. Nikoli Koljevicu. U brojnim izjavama i intervjuima nakon rata bio je prilicno dezorijentiran . kao da se nista nije dogodilo. On je tu ljubav uzvracao nestedimice.05. Ako zelite stici do penzije. podsjecajuci na vremena u kojima su pjesnici izlazili na naslovnicama novina. ali ekstaze su se nastavljale.

mada su mnoge ptice iz mog pokoljenja docnije i zasvinjile. koja mi je u meĎuvremenu postala ţena. voljela je tada Jirţi Volkera. Mi smo to činili na Vilsonovom. s jeseni. Laţem! Od Koreje. koja je tad krvarila. uz Baha ili uz Bitlse. Bili smo tad tako bogati. I mada je o našoj sreći govorila i glavna knjiga zemlje – ustav da nije bilo neba naša ljubav ne bi imala ni krova nad glavom. ruke. čitao sam tada Jirţi Volkera. Mojoj dragoj. Sada djeca uzmu kola i prvoj mis svijeta koju sretnu kaţu – Izvolite. Bilo je to davno. neko u De Vinjije. mi Jovani. Dvoje na Vilsonovom. koja mi je u meĎuvremenu postala ţena. bili smo siromaštvo sâmo. Odavde. kad počne da opada lišće. . To je iz Volkera. Moja draga. imali smo oči. mi Avde. nikad toliko pjesma nije bila cijenjena u mojoj domovini. Još nije bilo ni televizije ni sinemaskopa! Zato su na sve strane treštali jambi i horeji. Bili smo niko i ništa. Knjigu stihova je drţao svako. Vilsonovo – naši Čistije Prudi. kao što danas drţi vola. sjede pored svoje Lolite. išli smo. svaki čas i Evropa mogla je da se zakoreji. mi Ivani. neko u ministre. naš Kej Volter. imali smo samo to nebo i taj ţivot sem snova svega drugog lišen. Uopšte.VILSONOVO ŠETALIŠTE Rubrika: PJESME 05 03 2010 Objavi na društvenoj mreţi Facebook31 Mi nemamo Bulonjsku Šumu ni Haj Park ni Vrapčja Brda i što se lirike tiče. u ovoj varoši koja je baš u lirici oskudna i tvrda mi nismo imali gdje da idemo nego na Vilsonovo Šetalište. U suštini. usta. Da smo tada umrli za našim kovčegom išlo bi samo lišće. u prisustvu milicije. dvoje na mjesečini znalo je više Šekspira nego danas cijela jedna škola. Sada svaki maturant takoreći u prilici je da u garsonjeri.

(1968) *** Biti opet autor prve pjesme. Slušati opet: Dječko. sve više je Juče. Čak ni uspomena iz Moskve! I eto baš to je nemoguće. Sve više. Sve manje. Svima širom otvoriti svoju duše.I nije nam smetalo što Miljacka na tom mjestu postaje najobičnija bara ni što milicija tako pomno nad moralom svojih sugraĎana bdije. . Ni u jednoj antologiji nemati svoje mjesto. ja starim. Umjesto memoarâ pisali smo svoje prve elegije. bučne ulice – njih prepuštam velikanima istorije. a ja. ja starim ja starim. Dok je istorija trajala šta sam ja radio? Prosto volio tebe. u našem “Cvitkoviću” pjevati “Kaćušu”! Biti opet bez igdje ičega. Zato i ta tuga iznutra. I naveče. dok se sjećam Vilsonovog i mjesečine. u protivnom – od čega bi ţivjeli istoričari. Petsto! Biti kraj tebe u foajeu pozorišta na tvojoj prvoj premijeri “Toske”. Bilo je to davno. Inače. sve amnje je Sutra. pričekaj! Sad bih čekao. Nemati iza sebe ništa. dok mećave bjesne. 1966 TRAŽIM ULICU ZA SVOJE IME Rubrika: PJESME 07 04 2010 Objavi na društvenoj mreţi Facebook49 Šetam gradom naše mladosti i traţim ulicu za svoje ime Velike. u svijetu uvijek po jedna Koreja gine. Pet godina.

ali. Vaţno je da u njoj. (1992) posveta Pjesniku (kiko. moţemo prošetati i poslije smrti. čak ni svoje ptice. svakodnevnu . na kraju. ni to nije ono najvaţnije. U početku ona ne mora imati mnogo zelenila. Bilo bi lijepo da bude popločana. Ova je s Mrkovića gdje sam prije rata s onom koju volim brao margarete. Najvaţnije je to da u ulici s mojim imenom nikad nikog ne zadesi nesreća. običnu. 1968 GRANATA S MRKOVIĆA Rubrika: PJESME 05 03 2010 Objavi na društvenoj mreţi Facebook Već trideseti sat kako smo sa svih strana zasuti granatama. Jedna upravo ovog časa prolijeće iznad moje pjesme. STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE Rubrika: AUDIO|PJESME 05 03 2010 Objavi na društvenoj mreţi Facebook39 .Malu ulicu traţim. uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas. kojom se.co. bjeţeći pred hajkom. neopaţeni od svijeta.ba) ROĐENI DVADESET TREĆE.

Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi. I ne pitaj jesu li se mogli vratiti. Bilo ih je 28. Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi. na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo. Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona. bile su ţice. Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi. Preko njihovih strijeljanih očiju. Mala velika moja. Preko njihovih izrešetanih iluzija. s divnim smislom podraţavanja. večeras ćemo za njih voljeti. You also need to have JavaScript enabled in your browser. bilo je nebo koje se gleda posljednji put. Bilo ih je pet hiljada i 28. mala velika moja. Nije bilo tajni o polegnutoj travi. svoje bijela negrljena tijela daće dječacima. Ako se ne vrate. A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima. bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti. bili su vozovi i makovi. Nisu se vratili. Download the latest version here . Sad bi bili očevi. Bile su noći. Sad ih više nema. takmičila se njihova krv. Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza. divne i kad ne ljube. gorio horizont njihovih ţelja. i s njima. Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi. crven kao komunizam. Večeras ćemo za njih voljeti. I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put. večeras ćemo za njih voljeti. Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom. Zoje. Sad ih više nema.Recituje: Izet Kiko Sarajlić Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. čekale su Ane. Čekale su da se vrate vojnici. s tuţnim makovimajednog vojničkog ljeta. . Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi. Ţanet. Sad bi bili očevi. na Juţnim Bulevarima i Kejovima Rastanka. mi koji smo nadţivjeli tenkove i nikog nismo ubili.

Koliko sutra po Latiću morao bih da odem u opštinu i zatraţim razvod. Tamarinoj majci. 1977 . Latiću.1953 PO LATIĆU Rubrika: PJESME 05 03 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook Po Latiću moj brak ne vrijedi ni prebijene pare. Neće. Ni poslije četrdeset godina ja se nisam umorio od ljubavnih pjesama koje pišem Petrovoj kćerki. Kako je to divno – doći na groblje a ne morati ići ni za jednim kovčegom. od strane Sarajlića biti nikakvog razvoda. mi Sarajlići smo takvi! ZABUNA Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook Miki Savić Danas sam zabunom ušao u autobus za groblje. Šta mogu. Neće. Vladimirovoj baki.

Po čemu onda znate da ste uopšte ţivjeli?! STRAŠNO JE I POMISLITI Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook Dervišu Imamoviću Koliko krvi da bi svijet postao bolji. nije bilo ni suza ni čeţnje pod brijestovima.U VAŠEM ŽIVOTU Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook19 U vašem ţivotu. Nikada u njemu niste napisali nijedno ljubavno pismo niti ste ikada i pomislili na samoubistvo. A kakva mrţnja svuda oko nas. kaţete. Strašni je i pomisliti ali da bi ljubav ponovo stala na čelo ţivota moţda je zaista neophodno da ponovo prorade peći Aušvica?! NOVI ROMEO I JULIJA Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook4 Kemalu Mujičiću To što porodice Popović i Jovanović zbog spornog parčeta zemlje .

Ja odlazim. Moje pjesme stajaće im uvijek na raspolaganju. u nekom prastarom juče. U srcu vašem i mom. zaključujem nešto drugo: da se mladima danas prosto ne umire. Umjesto otrova Romeo Popović u trećoj sceni petog čina uzima tonik s ledom. Ponovo jesen. Bila je nekad ta mladost. Negdje izvan ove pjesme i Verter vraća Geteu onaj famozni revolver.koje se ispriječilo izmeĎu njihovih vila pogledima već ratuju pogledima i riječima ne smeta ništa njihovoj djeci da neveče zagrljeni uţivaju u zalasku sunca. kao kad kaţeš: Proljeće! Kako sad zavidim tom balavcu Izetu Sarajliću iz VIIa. Ja već sam. prošlost. 1976 LAGANO S TUGOM Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook5 U prozorima kiša. Pozdrav svemu novom što je došlo da njeţnuje i voli. rekoste. vrijeme je. Ako se ne vratim. ostaće moje pjesme da lutaju ovim gradom. . klasično doba elegija. Neki drugi pisac iz ovog bi izvukao zaključak da je doba romantike prošlo. Mene nikad više niko ne moţe nazvati počasnim imenom balavac. koji u naslijeĎenom vojničkom šinjelu i nesvjestan pogrešne upotrebe najdraţeg glagola voljeti polazi u osvajanje svijeta. ostala i biće. naprotiv. opšta jesen. privilegisanim. Ja. bila je. Ja idem. ali neki isti ovakvi kao ja ići će moţda umjesto mene na groblja pogubljenih da uče sintaksu odanosti. kao neki zaboravljeni marš. Otići ću malo na stanicu da se priviknem na rastajanje.

Ljubavi je objavljen rat. I – krikni. za trubadure? Teško je. i srednjoškolke od ljubavi bjeţe. ni dvadeset pet. kad ti budem dolazio samo u trošnom obliku uspomena.Ja nikad više ne mogu da napišem svoju prvu elegiju. OslobaĎam te tuge za sobom. Totalni. Minutu ćutanja za mene! 1959 *** OslobaĎam te tuge za sobom. I dokle ovako. 1964 LJUBAVNA PJESMA ŠEZDESETIH GODINA VIJEKA Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook Teško je ljubavi. Ponekad samo pročitaj moje knjige. Ja još sam tu. dokle? A ti meni uštipke praviš. kad budem odlazio. sve teţe. Gle. praviš šnenokle. Budi vesela ţena kao u doba naših dobrih starih večerinki. Do istrebljenja. Ja još sam tu. ţeno. Ja idem. mi iz Trebinja? Mi iz avangarde. teško je ljubavi. Ja idem. Zar već? Zar sav da preĎem u sjećanja? A toliko toga je ostalo što sam još ţelio da kaţem. Ako doĎete u Tvrtkovu 9/3 častiću vas čajem i uspomenama. Odsvirane su njene mazurke i polke. Ja nikad više ne mogu da imam sedamnaest. ţeno. Šta mi da radimo sad. mi koji se od mature spremamo za barde. .

možda je dotični spori stav izuzetno lep.a ti izlaziš na balkon. daleko od toga. u kolače. Bilo je dobro i lijepo. «Uživljavaj se u muziku!» . a nisam ni bila u takvom raspoloženju. Da stvar bude još gora. ali ima u njemu jedna duga violinska melodija koju prati duboko pulsiranje viole. Pa sad. Sve teţe. plačem. sa sporim stavom. mila moja provincijalko. 1951 Jedne noći stigao je u neuobičajeno uzbuđenom stanju. jer teško je ljubavi. Sve mi je to delovalo usiljeno. u tu tugu što nas oboje steţe. pušiš cigarete. neopisivo smešno. Jesen nas ne moţe raščovječiti. Šubertov kvintet za gudače. »Isključi misli». ali on je želeo da vodimo ljubav. Ko zna kako. ti kao dijete vjeruješ u “Vertera”. ne u liku boga muzike već nekog izmoždenog. tačnije rečeno – izvinite što sam ovako eksplicitna – da usaglašavamo kretnje s muzikom. zašištao je na mene. NA KRAJU JEDNOG LJETA Rubrika: PJESME 16 02 2009 Objavi na društvenoj mreţi Facebook Bilo je lijepo. tražio je. Ne znam koliko vam je poznat taj spori stav. Doneo je neki mali kasetofon i odmah pustio traku. Ne bih to nazvala seksi muzikom. i ja plačem. plačem. i osetila sam kako on pokušava da prati njen ritam. ali na mene nije delovao nadražujuće. nije mi izbijala iz glave slika sa kasete: Franc Šubert. kijavičavog bečkog činovnika. ta moja distanca probila se i do njega.

kontrole i samokontrole emocija. uglavnom. Osećanja koja su cvetala u u Šubertovo doba do danas su. od Herodota do danas. Samo je hteo. Jer muzika je trag. a i umetnosti uopšte. Nisu iste u ranom detinjstvu i kasnije. koja se bavi proučavanjem ljudske prošlosti. u srednjem veku i danas. Kako su lepe noge tvoje u obući. istorija knjiţevnosti. Pogledajmo nakratko nekoliko. zajedno sa moralom i kulturom. Kada filozofija i nauka ne daju odgovore. RaĎaju se u nekom vremenu. tu nam i nisu bili potrebni naročito uverljivi naučni dokazi. menjali načini ispoljavanja. u ljudskoj prošlosti dominirale su emocije mrţnje. zapis o osećanjima. interesantno pitanje . navodno. izumrla. a kako Spinoza ili Niče. to još uvek ne znači da su se i erotska osećanja menjala. odabranih stihova. da su se ţena i muškarac u postelji osećali različito pre nove ere. nije ništa drugo nego istorija ljudskih emocija. pa ako sudimo prema toj humanističkoj nauci. ovlašno evociranje uspomena. hrišćanstvo ili islam. doţivljavaju svoj procvat. Do sada je psihologija pokazala i dokazala da se naše emocije razvijaju i menjaju tokom ţivota. odnosno. mada je istini za volju bilo sporadičnih napora. 1. zatim naprasno umiru ili lagano odumiru. Jedini način da ih ponovo oživimo vodi preko muzike iz tog vremena. da sam pustila da se muzika ulije u mene i da me celu prožme. Kada proučimo opštu istoriju. Pokušao je kasnije da se opravda. sastavci su bedara tvojih kao grivne. kao društvena i humanistička nauka. Naravno. Okrenula sam mu leđa i njegov mali erotski ogled se odmah srušio. gneva i straha. U istoriji filozofije moţemo saznati kako su epikurejci ili stoici tumačili emocije. prevrata i nasilja svih vrsta. Bez sumnje. Spori stav Šubertovog gudačkog kvinteta govori baš o tucanju. gotovo ad hock. Istorija religije nudi odgovore kako je na emocije gledao budizam. Ona je puna ratova.I šta da vam kažem. MeĎutim. neće nam biti teško da zaključimo da se pod uticajima različitih istorijiskih ideja. Da li je navedena hipoteza tačna i kako je dokazati? Istorija. . doživela bi titraje nečeg potpuno nesvakidašnjeg: kako je bilo voditi ljubav u Austriji posle Bonaparte. delo ruku umetničkih. judeizam. Ljubavi gotovo da nije ni bilo. Sasvim je dovoljan kratak introspektivni uvid u vlastitu prošlost. da mi ukaže na istoriju osećanja. nema boljeg načina da nekog izbacite iz takta nego da ga učite šta bi trebao da oseća. Da se nisam operila. društvenih i religijskih pokreta. moramo se osloniti na knjiţevnost. Ni savremena psihologija ne poklanja naročitu paţnju istoriji emocija. malo ili nimalo govori o tome kako su se ljudi u prošlosti voleli. onda se i razlikuju od epohe do epohe. Jer. Pupak ti je kao čaša okrugla.menjaju li se ljubavna osećanja kroz istoriju? Ako se menjaju. istoriju filozofije i religije. kćeri kneţevska.

I blaţena nek je moja prva patnja. kad su moje usne zadrhtale neme. a njene me oči svezale ko roba. čitalac prepoznaje da je reč o ljubavnim. Na poslednjem uglu ulice dodirnuh njene zaspale dojke i odjednom mi se otvoriše kao grane zumbula. osećanja HeleneTrojanske i Parisa. rekao bi Borhes. s kojom me bjese ljubav izmučila. i rane što srcu mome postaše pratnja. trbuh ti je kao stog pšenice ograĎen ljiljanima. bez obzira na vekove koji ih dele. Blaţen bio dan. Dve dojke tvoje kao blizanca srnčeta. Nema ideje koja već nije bila u nečijoj glavi. Stari zavet). druga dva stiha u srednjem veku (6. godina i mesto predeo i vreme. . usudio bih se da dodam. pa ni emocija koje već nisu doţivljene. Ane Karenjine i grofa Vronskog.koja nije nikad bez pića. ledi Četerli i šumara Parkina. I odvedoh je na reku misleći da je devojka. Potpunija analiza knjiţevnih dela nastalih u različitim epohama mogla bi pokazati da se ljubavna. kada je nesrećni Petrarka u Avinjonu sreo madonu Lauru). nema priče koja nije ispričana. a imala je muţa. Bez naročitih poteškoća i bez obzira na vreme nastajanja. Bilo je to u noći svetoga Jaga i kao po dogovoru pogasili su se fenjeri i zapalili svici.g. 3. 2. nisu bitno razlikovala. Neverna žena). aprila 1327. Prva dva stiha su napisana pre gotovo trideset vekova ( Pesma nad pesmama. erotskim osećanjima. pa ni erotska. mesec i doba. a poslednji stihovi nedavno. mi smo samo bore na licu večnosti. u dvadesetom veku (Lorka. i luk i strela što me oborila.

Inače. gnev i strahovi.Ko nije sklon da poveruje ovoj kratkoj analizi. reč je o pasusu iz najnovije knjige “Letnje doba” nobelovca Dţona M. Kucija. U skaldu sa temom bloga ostaje mi još samo da svima zaţelim da u Novoj 2011. novoj dekadi i ostatku 21. . moţe da ponovi erotski ogled iz citiranog dela sa Šuberovim kvintetom za gudače. veka dominira ljubav. a ne mrţnja. za koju kritičari tvrde da je najbolje Kucijevo delo u protekloj deceniji.