P. 1
_MEĐUNARODNO - SUMEDIN

_MEĐUNARODNO - SUMEDIN

|Views: 266|Likes:
Published by Adela Kantar

More info:

Published by: Adela Kantar on May 14, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/07/2014

pdf

text

original

Sumedin

MEĐUNARODNO POSLOVNO PRAVO

1

Sumedin
PITANJA ZA I DIO ISPITA IZ MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
1. Terminologija međunarodnog poslovnog prava Faktori koji međunarodno poslovno pravo čine složenim su: različita nacionalna prava, nesporazumi oko predmeta ove discipline, složenost izvora prava, neizgrađenost njenog metoda i relativna uslovljenost nacionalnim pravnim porecima. Ona složenost utiče i na nazive ove discipline koji su različiti od zemlje do zemlje. Nabrojat ćemo one najvažnije: - «Internationales Wirtschaftsrecht» (njemačko pravo) – međunarodno privredno pravo. Ova pravo objedinjuje prinudnopravne propise domačeg i međunarodnog karaktera i reguliše ekonomske odnose i poslovne transakcije sa elementom inostranosti. - «Droit international economique», «International Economic Law» - međunarodno ekonomsko pravo: To su pravila međunarodnog javnog prava. Subjekti ove grane prava su države i međunarodne organizacije, predmet je ekonomska razmjena, a metod prinudna regulativa. - «Droit du commerce international», « Low of International Trade» - (pravo međunarodne trgovine) se upotrebljava da bi označilo dispozitivne norme kojima se uređuju imovinski privatnopravni odnosi sa elementom inostranosti. - «International Commercial Law» - međunarodno poslovno pravo koristit ćemo i mi jer: 1. Pojam poslovanja širi je od trgovine 2. Ova disciplina je orjentisana prvenstveno na potrebe preduzeća, a ne na ukupnost odnosa u međunarodnoj razmjeni. 2. Objasnite odnose međunarodnog poslovnog prava sa drugim granama Veoma je važno utvrditi odnose međunarodnog poslovnog prava sa srodnim granama, a to su: 1. Međunarodno javno pravo – MJP 2. Međunarodno privatno pravo – MPP 3. Nacionalno poslovno pravo Subjekti MJP su države i međunarodne organizacije i u međunarodnom pravu priznata im je pravna osobnost. Predmet su različiti odnosi tih subjekata uključujući i ekonomske. Odnos međunarodnog poslovnog prava prema MJP karakterišu: Uslovjenost, djelimična podređenost i upotpunjavanje u funkcionalnom smislu. Predmet MPP su pravila kojima se određuje mjerodavno pravo u slučaju da su za uređivanje istog odnosa sa elementom inostranosti zainteresovane bar dvije države (sukob zakona). Metod kojim se to čini je lokalizacija pravnih odnosa. To znaći da MPP samo određuje čije će pravo biti primjenjeno, ali ne određuje konkretno rješenje sukoba. Pravila kojima MPP upućuje tj. određuje mjerodavno pravo nazivaju se koleziona norme. Pravila međunarodnog poslovnog prava se prije primjenjuju prije rješenja MPP, ali između ove dvije grane postoi odnos funkcionalnog nadopunjavanja. Odnos međunarodnog i državnog (nacionalnog) poslovnog prava je najsloženiji. Postavlja se pitanje da li je međunarodno poslovno pravo nacionalno ili nadnacionalno? Svaka država ima svoje međunarodno poslovno pravo kao zasebnu granu zbog toga što: 1. Svaka država svojim prinudnim propisima uređuje režim vanjskotrgovinskih odnosa i svaka država odlučuje da li će da prihvati norme koje se nameću iz međunarodnih izvora 2. Primjena pravila se vrši na osnovu autoriteta država, a ne sopstvene snage međunarodnog prava tj. međ pravo samo po sebi ne znaći ništa ukoliko nema autoriteta države da provede to pravo. 3. Sankcionisanje povreda pravila međ poslovnog prava, vrši se od strane nadležne države Osobenosti međunarodnog u odnosu na nacionalno pravo: - predmet je karakterističan po elementu inostranost

2

Sumedin
- postoje samostalni specifični izvori - metod koji se primjenjuje je saomsvojan Odnosi međunarodnog poslovnog prava i nacionalnog prava dopunjavaju se na osnovu autonomije volje ili kolezione norme. 3 i 4. Istorijat međunarodnog poslovnog prava - objasnite opšti razvoj prava Nastanak i razvoj međ pos prava je dug i složen proces. Regulativa ekonomski odnosa može biti javnopravna i privatno pravna (govori se o imovinskom odnosu). Imovinsko pravo se razvija pod uticajem tri faktora: Prvu predstavlja specifični predmet i metod (stvarno, obligaciono, mjenično, čekovno, autorsko, pronalazačko pravo). Drugi je uvođenje subjekata kao kriterija razlikovanja grana imovinskog prava (građansko, trgovinsko-poslovno, međunarodno trgovinsko-poslovna pravo). Treću skupinu sačinjavaju subjekti sa elementom inostranosti (MJP, MPP i međ pos pravo) Međ pos pravo predstavlja posljedni izdanak evolucije imovinskopravne oblasti 5 i 6. Objasnite sopstveni istorijski razvoj - objasnite Ius gentium Istorijat međ pos prava je dug i složen proces. On po nekim autorima počinje još u starom vijeku i vezan je za babilonsko i asirsko pravo. Tu se prvenstveno misli na Hamurabijev zakon (donesen između 1958 i 1916 pne). On ne razlikuje građansko i krivično pravo, ali uređuje niz tipičnih trgovačkih poslova uključujuči i one koji imaju međunarodnu dimenziju. U 7 vijeku pne Grci preuzimaju trgovačku dimenziju Feničana na Sredozemlju i dovode do stvaranja instituta međunarodnog trgovačkog prava koji se i dan danas koristi, u nešto savremenijoj formi. Tu se prvenstveno misli na: Phoenus nauticum-pomorski zajam koji u sebe uključuje elemente podjele rizika i dobiti. Drugi primjer je Lex Rhodia de iactu-pravilo o podjeli štete prilikom morskih havarija. Najveći značaj u starom vijeku je imalo rimsko pravo. Do 242 godine pne razvijalo se isključivo pravo građana Rima (Ius civile). Međutim ius civile nije bilo primjenjivano ukoliko bi došlo do sporova između građana Rima i ostalih podanika imperije, nego je stvoreno pravo naroda (ius genitum) kao poseban segment rimskog prava. Nama je veoma važno da kod ius genituma zapazimo slijedeće: - radi se o sporovima sa elementom inostranosti - u to doba subjekti koji su najčešče bili u sporovima su trgovci - pojava «preator peregrinus» neka vrsta sudije, je odlučivao o rješavanju sporova služeći se komparativnim metodama. 7. Objasnite Lex mercatoria Neki autori smatraju da istorija međ pos prava počinje u srednjem vijeku. Srednjovjekovno trgovačko pravo (lex mercatonia) se sastojalo od trgovačkog običaja. Postoji više faktora koji su nametnuli legalizaciju i unifikaciju običaja: 1. Običajni karakter cjelokupnog srednjovjekovnog privatnog prava ( riječ običaj i statut bili su upotrebljivani kao sinonimi) 2. Trgovina a posebno međunarodna zahtjeva jednoobraznost postupaka i pravnu sigurnost tako da su pravna rješenja bila zasnovana na interesima trgovaca i gildi prije nego na definisanoj pravnoj politici 3. Veliki uticaj na jednoobraznost srednjovjekovnog prava imala je opšta saglasnost o običajima pomorske plovidbe naslijeđena još od feničana 4. Četvrti faktor je institucionalne prirode i on kaže da je na kreiranje običaja kao izvor prava u srednjem vijeku najviše imala praksa, unifikacija statuta velikih trgovačkih vašarišta a tek onda na red dolazi uključivanje države u rješavanje pojedinih pitanja međ pos prava

3

Sumedin
5. Peti faktor je podudarnost organizacione strukture trgovačke struke u različitim gradovima i državama. 8. Objasnite pojam nacionalizacije i denacionalizacije regulativa U novom vijeku dolazi do procesa nacionalizacije i denacionalizacije. Nacionalizacija predstavlja proces inkorporiranja Lex mercatonije u common law zakone sa modernizacijom rješenja. Uloga države u rješavanju međunarodnih poslovnih odnosa postaje sve jača i to iz tri razloga: 1. Države posredstvom MPP pokušavaju da privuku u nadležnost svog prava što veći broj ekonomski odnosa sa elementom inostranosti. 2. Svaka država intenzivno reguliše režim spoljne trgovine i na taj način postavlja prinudno pravni okvir za međunarodne transakcije 3. Države se kroz bileteralne i multilaternalne konvencije uključuju u regulativu međunarodnih privatnopravnih operacija. Međutim proces globalizacije sve više čini ulogu države neadekvatnom. Ovo dovodi do procesa denacionalizacije koji se odvija na dva kolosijeka: 1. Jačanje starih i stvaranje novih vladinih i nevladinih organizacija koje za cilj imaju uređenje međunarodnih pravnih odnosa. Ovaj proces se odvija na regionalnom i univerzalnom nivou. Ovdje UN ima poseban značaj. Njegove rezducije sadrže tzv. «soft law» (mekano pravo), koje igra sve veću ulogu u međ pos pravu. Najveća razlika između soft i hard low je što soft law ne izriče sankcije. 2. Drugi način denacionalizacije sastoji se od stvaranja novog transnacionalnog prava međunarodne trgovine kreiranog od strane samih trgovaca (novo lex mercatonia), 9. Objasnite predmet međunarodnog poslovnog prava Predmet jedne grane prava je krug društvenih odnosa koje ona normativno uređuje. Predmet međ pos prava u većoj ili manjoj mjeri predstavlja stvar shvatanja odnosno konvencije, zbog toga što je međ. pos. pravo uslovjeno i ciljem definisanja. Predmet može biti u užem i širem smislu, te može biti generalan i prema institutima. 10. Navedite karakteristike predmeta međunarodnog poslovnog prava Postoji pet ključnih karakteristika predmeta ove grane: 1. Ekonomski, privredni karakter odnosa 2. Dominantna privatnopravna priroda transakcija (subjekti u ovim transakcijama djeluju kao vlasnici i na osnovu autonomije volje, pa čak i ako se radi o javnim subjektima) 3. Postojanje elementa inostranosti (u odnosu su vezane barem dvije države i to svaka na osnovu svoje suverenosti) 4. Pojava privrednih subjekata koji u isto vrijeme djeluju na više nacionalnih tržišta –TNC 5. Funkcionalna i suštinska veza ekonomske transakcije sa kogentnim režimom ekonomskih odnosa sa inostranstvom (ta veza postoji sa deviznim režimom). 11. Navedite sadržaj predmeta međunarodnog poslovnog prava Što se tiče sadržaja predmeta u širem smislu to su svi odnosi u međunarodnoj razmjeni robe i usluga koji ispunjavaju gore navedene uslove. U užem smislu sadržaj predmeta predstavlja neposredan i konkretan privredni posao sa elementom inostranosti. Ugovor poslovnog prava sa elementom inostranosti je primaran dio predmeta, međutim najuočljiviji predmet međ. pos. prava je međunarodna poslovna operacija. Ona predstavlja poslovno pravnu konstrukciju koja obuhvata ugovor o prodaji roba i usluga te ujedno i transport sa transportnim osiguranjem i

4

Regulisanje odnosa vrši se: .A posteriori – unazad. Izrada specifičnih kategorija i pravnih tehnika da bi se prevazišle razlike između pojedinih nacionalnih prava. To bi značila izrada posebnih pravnih normi koje bi bile kompatibilne sa drugim nacionalnim pravima koja regulišu istu pravnu oblast na drugi način. od strane nevladinih međunarodnih agencija 3. za konvencije. dok u nekim pravno lice. 12 i 13. koegzistencije različitih pravnih sistema i pravno-tehničkih neujednačenosti. Opšta obilježje metoda su ona koja se pojavljuju u većini nacionalnih grana. Peta karakteristika metoda je liberalizam.A priori – unaprijed. U nekim članovima se spominje fizičko lice kao subjekt.000 KM Četvrto. Drugo. status domaćih fizičkih lica kao subjekta spoljnotrgovinskog poslovanja nije jasno riješen. Prema članu III. Objasnite metod međunarodnog poslovnog prava i navedite opšta obilježja metoda međunarodnog poslovnog prava Metod je način pravnog uređivanja odnosa koji ulaze u predmet jedne grane prava i on mora biti specifičan u odnosu na metode drugih grana. 5 . (Najbolji primjer za unifikatorski način djelovanja je INCOTERMS) 4. Njega primjenjuju države. 5. Unifikatorski koncept djelovanja.000. primjenjuje se kod formuliranja poslovnih običaja. BiH u nadležnosti države su tri politike: spoljnotrgovinska. Karakterišu je jednakost svih svojinskih oblika. Iz ove definicije se vidi da je poslovna operacija mnogo širi pojam od privrednog posla. 14. usluga i prava intelektualne svojine. Odvijanje međunarodnih poslovnih operacija . Koncept korporacije kao osnovnog subjekta međunarodnog poslovnog prava još uvjek je akruelan. T o ne mora značiti da je isključeno uvođenje restrikcija i zabrana. a cilj mu je smanjivanje razlika regulativa koje su nastale uslijed raznoraznih istorijskih. Kontrola organa države nad provođenjem vanjskotrgovinske politike je jača nego politika provođenja stranih ulagnja. I amostalni poduzetnik mora se inkorporirati u trgvačko/privredno društvo kada ostvarni ukupan prihod veći od 1.1. Navedite i objasnite posebna obilježja metoda u Bosni i Hercegovini Međ pos pravo je grana našeg pravnog sistema. različitog institucionalnog okvira. Za povrede odredba zakona o Vanjskotrgovinskoj politici sankcije propisuje Vijeće ministra. Normirana je djelatnost stranih lica u BiH ali i domaćih subjekata u inostranstvu. uključujući i plaćanja je u načalu slobodno.Sumedin plačanje. karakteristična je za međunarodno zakonodavstvo tj. model-zakone i ostale opšte akte koji se odnose na međunarodnom nivou .U oblasti stranih ulaganja je veća ovlaštenost entiteta. prava. Elastično kombinovanje sopstvenih izvora i rješenja sa vrelima i rješenjima drugih grana prava. društveno-ekonomskih promjena. Najvažnija su: 1. elastičnost i težnja ka deregulaciji. pa tako i međ pos. 2. Treće. obuhvaćeno je cijelo vanjskotrgovinsko poslovanje. dominacija autonomije volje stranaka-to znači da stranke mogu same da odaberu koje će pravo biti mjerodavno. polazi od zahtjeva i potreba male otvorene tržišne ekonomije. U regulativu su uključeni promet roba. carinska i monetarna. Prva karakteristika metoda je povezanost regulative države i entiteta. Predmet i metod predstavljaju bitne odrednice svake grane. vladine i nevladine međunarodne organizacije te sami privrednici.

Ovaj proces je samo parcijalno praćen razvojem nacionalnih regulativa. U posljednje dvije grupe izvora česta su pravila koja protivrječe pojedinom nacionalnim pravima. To dovodi do interesnih konflkiata i pravne nesigurnosti. ali karakteriše ih običajno porijeklo i spontanost nastajanja bilo da nastaju a priori ili a posteriori. Kriterij za određivanje savremenog lex mercatoria su složeni. On predstavlja pandan srednjovjekovnom lex mercatoria pa ga naziavaju novim lex mercatoria. Pojam i karakteristike novog lex mercatoria Lex mercatoria (novo) predstavlja skup pravila stvorenih sopstvenim izvorima modernog poslovnog prava koji bili po suštini bilo po formi nemaju državni karakter. Prvo to je postojanje nacionalnih trgovačkih prava prilagođenih sopstvanoj unutrašnjoj trgovini i državnih prinudnopravnih režima ekonomskih odnosa sa inostranstvom. Argumenti protiv ovog «mita» su : proizvoljnost. vremenski razmak između potpisa. Bez novog LM teško je obezbijediti pravnu sigurnost u zasnivanju i odvijanju poslovnih operacija. 17. 16. Proces konvencijskog regulisanja opterećen je brojnim slabostima od kojih su neke na nacionalnoj legislativi: težak postupak revizije. Državna legislativa je taj prostor morala prepustiti običajima i drugim izvorima autonomnog međunarodnog regulisanja od strane privrednika. Grupa autora «antimerkatoristi « novo lex mercatoria ne postoji. Porijeklo – norme u novo lex mercatoria nastaju na razne načine. akti u kojima država djeluje kao stručno – politički i tehnički subjekt i pravna vrela koja nastaju izvan sfere uticaja države. Pripadnici drugogo pravca « merkatoristi» smatraju da se u modernoj globalnoj ekonomiji razvio poseban sistem pravila koji je suštinski a dijelom institucionalno i proceduralno relativno nezavisan od pojedinih unutrašnjih prava. Savremeno društvo stvara i dodatne faktore koji zahtijevaju uspostavljanje novog LM. Objasnite nastanak novog lex mercatoria U izvore MNPP su uključeni akti koje država donosi na osnovu svoje suverene vlasti . mali broj univerzalno prihvaćenih postupaka i običaja. ali najvažniji su: 1. sporost u donošenju. teorijske i praktične prirode. Međunarodno poslovno pravo je grana svakog državnog poretka koja pretežno dispozitivnim normama uređuje režimom spoljnotrgovinske razmjene uslovljene privatnopravne poslovne operacije sa elementom inostranosti. Zbog toga trgovci pribjegavaju jednoobraznom i autonomno stvorenom međunarodnom pravu i arbitraži. izostavljanja državne prinude . insistiranje na ugovoru bez pravnog poretka na koji bi se oslanjao. Nacionalna prava i sudovi se koriste samo ako se ne može naći rješenje u internacionalnom domenu. Definicija međunarodnog poslovnog prava Međunarodno poslovno pravo određeno je svojim predmetom i metodom. Nedovoljno povećanje uloge domaćih izvora kompenzirano je brzim promjenama postojećih i velikim obimom novih aktivnosti. Predmet . 2. Kritike ovog koncepta su ideološke. povlađivanje ideologiji laissez – faire. nepostojnje veze između sistema normi i određenog društva.Sumedin 15. ratifikacije i stupanja na snagu akata. 6 . U takvim uslovima jednoobraznost regulative postaje rezultat svjesne i organizovane pravno – političke akcije najprije međunarodne poslovne zajednice a potom i država.novo lex mercatoria se bavi specifičnim međunarodnim poslovnim transakcijama koje nisu uopšte uređene ili nisu uređene na odgovarajući način u nacionalnim pravnim odnosima. Nerazvojenosti koje spadaju u međunarodno ekonomsko pravo su mnogo brojnije od onih koje regulišu pojedini materijalnopravni instituti. Proširenje trgovine u srednjem vijeku dovelo je do globalizacije svjetske ekonomije.

a to može biti prihvatom. To su kombinacije izvora prava koja nisu državna. državni ili autonomni. te organa u međunarodnim organizacijama (unutrašnji odnosi) Izvori prava preuzeti iz MJP su: . Pored svega ovoga kada se ratifikuje neka konvencija. postavlja se pitanje odnosa te konvencije i nacionalnog prava kojiu reguliše istu oblast. o prirodi poslovnih transakcija i stavovima učesnika . a rješavanje sporova se odvija najčešće putem arbitraže.opšta pravna načela priznata od civilizovanih naroda . odobrenjem ili pristupanjem. Konvencije predstavljaju izvor prava samo u slučaju da sadrže opšte i trajne obaveze i prava. izvori međunarodnih organizacija. Tu su najčešće arbitraže koje regulišu ovo pitanje. U BiH je prihvaćen monistički koncept po kome konvencije koje stupaju na snagu imaju jaču pravnu snagu od domaćih zakona. Navedite izvore međunarodnog poslovnog prava preuzete iz međunarodnog javnog prava MJP predstavlja sistem pravnih pravila kojima se uređuju prvenstveno odnosi između: a) država kao suverenih subjekata b) država i međunarodnih organizacija c) međunarodnih organizacija d) članova. tvrdi.lex mercatonija nije supranacionalno pravo iako se stvara na međunarodnom nivou .opšte ili posebne međunarodne konvencije . kodifikovani. meki itd.sistem sankcije je jako složen. ali ne i cjelovit sistem (uređuje specifične djelimično uređene ili u potpunosti neuređene odnose međunarodnih poslovnih transakcija) . Međunarodne konvencije se prema broju članova dijele na multilateralne i bileteralne. 7 . 18. a po teritoriji na univerzalne i regionalne. Nabrojte i pojasnite vrste izvora međunarodnog poslovnog prava Za nas ekonomiste najbitniji izvori su međunarodne konvencije i akti međunarodnih organizacija čiji su predmet politički ekonomski odnosi između država.samostalan. Konvencije stupaju na snagu čim su stranke pristale da njom budu vezane. Sankcije u krajnjoj liniji mogu biti ostvarene državnom prinudom ali to je rijedak slučaj. Lex mercatoria ima niz karakteristika: .princip pravičnosti 20. ili kada se ispune uslovi koji su uneseni u samoj konvenciji. Navedite preuzete i sopstvene izvore međunarodnog poslovnog prava Svi izvori teorijski se mogu podjeliti na različite načine. 19.autonomija volja stranaka . koji vodi mnogo više računa od nacionalnog prava. Sva tri predhodna kriterija moraju biti primjenjena i zadovoljena kumulativno. Pristanak se daje ratifikacijom. nekodifikovani.sudske odluke .međunarodni običaji . a podvrgavanje presudama arbitraže je najčešće dobrovoljno. Metode – metode koje se koriste u rješavanju sporova su također raznovrsne. stvoreni organizovanom akcijom i spontano.pravna doktrina kao pomoćno sredstvo . Pa tako imamo preuzeti i sopstveni izvori. državni.lex mercatonija ima nomotehničku prirodu (što znači da je to dinamičan i elastičan sistem.Sumedin 3.

ali neodređuje konkretna rješenja spora. Navedite nacionalne izvore međunarodnog privatnog prava BiH Među nacionalnim izvorima najvažniju grupu čine posebni zakoni. nekad moramo poznavati cjelokupni poredak nadležne države da bi mogli ustanoviti koje je pravo mjerodavno. . međutim to mjerodavno pravo ne mora biti primjenjeno. ali samo u slučaju da se one «kose» sa nacionalnim pravnim poredkom. državljanstvo. sjedište). Izvori MJP relevantni su za međ pos pravo i zbog toga što utvrđuju niz političko-ekonomskih odnosa i ekonomskih principa relevantnih za odvijanje međunarodne razmjene. ali ukoliko neka zemlja prekrši neku od rezolucija. Kriteriji vezivanja mogu se grupisati prema subjektu. Suština ovog metoda je određivanje vezivnih tačaka koje upučuju koje će pravo biti primjenjeno. akti država kao i rezolucije nas posebno interesuju.pravna kategorija na koju se norma odnosi (npr. To se postiže na taj način što se kreiraju obavezne norme koje mogu biti ublažene pravom država. Te tačke se od države do države tretiraju drugačije pa stoga postoje i razlike između MPP-a svake države. predmetu i izvoru vezivanja. Tako da iako kolezione norme upućuju na neku državu zbog kompleksnog poredka te države. To znači da MPP određuje samo koje će pravo biti mjerodavno u sukobu zakona dvije zemlje. mjesto zaključenja ugovora. mogučnost prinude uvijek postoji. Naime postoje određeni izuzetci koji će odrediti mjerodavno pravo druge državeiako kolezione norme ukazuju na suprotno (u našem slučaju bit će primjenjeno pravo države B iako kolezione norme upučuju na državu A). Ti akti sadrže ograničeno pravno dejstvo ali glavna karakteristika im je što pravne norme tih akata ne sadrže odgovarajuće sankcije. 24. finansijske mjere i sl). Ukoliko svjesno manipulišu tačkama vezivanja da bi izbjegle određeni pravni sistemnavedeni postupak je zabranjen.ukoliko imamo neku kategoriju koja je predmet kolezione norme.zabrana primjene mjerodavnog prava ukoliko je ona bila u suprotnosti sa osnovnim društvenim principima i državno-pravnom sistemu domaće države. U BiH to je preuzeti zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima – ZRSZ. Metod kojim se koristi MPP je lokalizacija. sjedište činioca karakteristične radnje i sl. a njegov predmet su odnosi koji nastaju u određivanju mjerodavnog nacionalnog prava i nadležnog suda.postoje tačke vezivanja na koje stranke mogu da utiču svojom voljom (npr. 22 i 23. Rezolucije i akti država i međunarodnih organizacija se nazivaju «soft law» dokumenti – mekano pravo. a kolezione norme druge države upučuju na pravo prve.objasnite pojam međunarodnog privatnog prava MPP je grana pravnog sistema svake države. Karakteristike izvora Akti međunarodnih organizacija. Svrha te obavezne prirode je da kreira jedinstven pravni okvir na području više zemalja.tačka vezivanja – poveznica Ukoliko imamo sukob zakona između dvije države. Za međ 8 . . . Oni mogu biti obavezne prirode. ostale zemlje članice EU mogu protiv nje podnijeti sankcije koje su uglavnom ekonomske prirode (blokada. a kolezione norme odrede koje će biti mjerodavno pravo (imamo državu A i B i kolezione norme upučuju da će mjerodavno pravo biti pravo države A). Tako ako uzmemo za primjer zemlje EU vidjet ćemo da tu ne postoji jedinstven organ prisile koji bi regulisao odnose između zemalja EU. Instrumenti putem kojih se vrši «lokalizacija» nazivaju se kolezione norme: .Sumedin 21. prekid ekonomskih odnosa. Međutim iako sankcije ne postoje. Navedite izvore međunarodnog poslovnog prava preuzete iz međunarodnog privatnog prava . bojkot. Ti izuzetci su: . embargo.) .ukoliko kolezione norme MPP-a jedne države upučuju da će se primjeniti pravo druge države. bit će određeno pravo druge države za mjerodavno.

Za međunarodne poslovne operacije naših subjekata najvažnija je Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorene obaveze iz 1968. Pored običaja i zakona postoje i drugi izvori kao što su: ustavi. Tu imamo dva slučaja: a) odmah se primjenjuju kolezione norme (prinudnim putem) b) prvo autonomija volje stranaka. Da bi sve ovo bilo lakše razumjeti pokazat ćemo nekoliko tačaka vezivanja: . opši akti subjekata poslovnog prava. te pravila međ pos prava – kolezione norme. Ona se primjenjuje kada se spor rješava u jednoj od država ugovorenica. Objasnite pojam sopstvenih izvora međunarodnog poslovnog prava 9 . uzanse. krivičnog i procesnog prava. Postoje tri osnova po kojima se državni izvori uključuju u izvore međ pos prava. Kao najznačajniji izvor državnog poslovnog prava su običaji – običaji djeluju kada zakon ne postoji.Za pravnu ili poslovnu sposobnost nekog lica mjerodavno je pravo čije je ono državljanim (tačka vezivanja-državljanstvo). 26. Subjekti ovdje mogu da prvo koriste autonomiju volje u pogledu mjerodavnog prava. mjesto u kojem je krajnje odredište bit će određeno mjerodavno . trgovačkog. Navedite izvore državnog poslovnog prava Oni zavise prije svega od sistema u koji konkretni nacionalni poredak spada. Navedite međunarodne izvore međunarodnog privatnog prava MPP Oni koji su za nas najbitniji su multilateralne konvencije i bileteralne konvencije (o konvencijama je bilo riječi ranije). Ako se stvar nalazi u međunarodnom prevozu. Na prvom mjestu je kodeks zakona o međunarodnom privatnom pravu iz 1928 i obuhvata kolezione norme građanskog.Ukoliko se radi o ugovorima mjerodavno pravo će zavisiti od autonomije volje stranaka i kolezionih normi. 27. Pripadnost će zavisiti od sjedišta ili mjesta gdje je pravno liceosnovano. Ukoliko je lice poslovno nesposobno po pravu države čije državljanstvo ima onda će poslovna sposobnost biti vezana za državu u kojoj je obaveza nastala i pravo te države će da bude mjerodavno (ovo je slučaj za fizička lica) .Tačka vezivanja može biti mjesto gdje se stvar nalazi.Sumedin pos pravo najvažniji domaći izvor je ZRSZ. Međutim bilo da se radi o common law ili kontinentalnom sistemu oni u principu daju isto rješenje datog problema. Ukoliko firma ima sjedište u više država mjerodavno će biti ono odakle se vode poslovne operacije (sjedište menadžmenta) . Nasuprot toga kod kontinentalnih sistema kao izvori državnog poslovnog prava pojavljuju se zakoni. Običaji kao produkti sudske prakse najčešće su zastupljeni kao izvori u common law ili anglosaksonskom sistemu. a tek ukoliko to nisu iskoristili. ratifikovane međunarodne konvencije. podzakonski akti. pa kolezione norme (kolezione norme igraju ulogu dispozitivnih pravila) 25. ugovor će biti podvrgnuti pravu države sa kojom je najviše vezan.Ukoliko se radi o pravnim licima određivanje državne pripadnosti (državljanstva) će biti složenije. autonomija volje stranaka. ugovori. a to su: u slučaju imperativni propisi domačeg prava. običaji.

Međunarodne konvencije Međunarodne konvencije su multilateralni ili bileteralni sporazumi sklopljeni i stupili na snagu u skladu sa MJP-om. Pored ovih bitnih elemenata postoje i nebitni elementi koji u zavisnosti od ugovora do ugovora brojčano variraju. UCP 500-jedinstveni običaji i praksa za dokumentarne akreditive itd. Prema strukama u kojima važe dijele se na: . 33. Tipski ugovori su oni koji se zaključuju na unaprijed formulisanim obrazcima. putem vladinih organizacija) i autonomni (izvori nastali posredstvom nevladinih organizacija kao i izvori nastali aktivnošću trgovaca). zato se često zovu i formularnim ugovorima. zovu se još međunarodno zakonodavstvo jer stupaju na snagu kada su uneseni u nacionalno zakonosavstvo. Transport i prodaja prednjače u tome. U domaćem pravu veću pravnu snagu imaju vertikalni običaji koji dolaze sa užeg prostora. količina i sl). a) 28. To su ustvari pojedinačne klauzule koje se nameću kao alternative ukoliko se ne ispune uslovi iz tipiziranog ugovora. a ne na savremenim ovlaštenjima donosioca.opšte (horizontalne). b) 29. Jedinstveni regimani U bukvalnom prevodu to bi bili pravilnici. 30. Na poleđini ovih tipskih ugovora obično su ispisuju opšti uslovi poslovanja. Nepoštivanje običaja sankcioniše se od strane poslovnih subjekata posredno ili preko njihovih asocijacija te arbitražnim i sudskim odlikama. a nastaju kodifikacijom poslovnih obićaja i uopštavanjem praktičnih iskustava. Oni sadrže sve bitne elemente ugovora kao i ostavljene prazne prostore za popunjavanje bitnih elemenata koji nisu poznati i koji mogu da variraju (npr.domaći izvori: oni najčešće sadrže prinudne norme kojima se uređuju transakcije sa elementom inostranosti. Kao izvor međ pos prava različito su zastupljeni. posebnu ulogu igraju agencije UN-a. autoritet reglama zasnovan je na njihovom stručnom kvalitetu. Oni nastaju kombinacijom organizovanog i neorganizovanog djelovanja privrednika. Nama su posebno interesantni slijedeći izvori međunarodnog poslovnog prava:ovdje se misli na pitanja 28. 31. dok je 10 .običaji koji važe samo u jednoj branši Međ pos pravo akcenat stavlja na sve druge tj one koji nastaju unutar pojedinih struka. običaji imaju svojstvo izvora prava. Upravo zbog mogučnosti prinudnog ostvarivanja posredstvom države.Sumedin Pod sopstvenim izvorima međ pos prava podrazumjevamo pravne akte koji su po svom nastanku i metodu usmjereni na uređivanje poslovnih transakcija sa elementom inostranosti.običaji koji vrijede za sve djelatnosti . Prema vrsti donosioca ovi izvori se mogu podijeliti na: . d) 31. konvencije prema dejstvu mogu biti opšte i regionalne. Stvaraoci formularnog prava su međuvladine organizacije. c) 30. 34. globalne. zato i čine jedinstvenu kategoriju. ali mi se tim terminom nećemo koristiti. 29. To su dakle pravila i upustva koja donose nevladine organizacije. 32. Tipski ugovori i opšti uslovi poslovanja Ugovor predstavlja pojedinačan pravni akt koji uređuje konkretan odnos između tačno određenih subjekata. cijena. Izuzetno značajnu ulogu u stvaranju reglemana ima Međunarodna trgovačka komora u Parizu – MTK koja je između ostalog kreirala i: INCOTERMS-sistematizacija transportnih klauzula.posebne (vertikalne). Međunarodni poslovni običaji Obično su društvene norme koje su nastale kristalizacijom poslovne prakse.međunarodni izvori: oni mogu biti državni (to su izvori koje države kreiraju multilateralnim konvencijama. regionalne. Oni su tako formulisani da u sebi sadrže sve uslove poslovanja. Međunarodni poslovni običaji prema teritoriji na kojoj se primjenjuju mogu se podijeliti na državne. Ali postoje i slučajevi dispozitivnog karaktera .

U BiH prinudni propisi koji regulišu međunarodne ekonomske odnose obuhvataju monetarnu. Državni prinudni propisi Pošto su države posebno zainteresovane za svoje bilanse ekonomskih odnosa sa inostranstvom. 1968 godine završeno je stvaranje carinske unije jedinstvenim evropskim aktom (JEA) koji je stvorio uslove za kreiranje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta. Osnov primjene međunarodnog poslovnog običaja je autonomija volje stranaka. Arbitražna praksa pojmovno je ista kao i sudska s tim da se ona zasniva na različitim sistemima. Odluke arbitraže se objavljuju samo uz saglasnost stranaka. Objasnite karakter evropskog (poslovnog) prava Komunitarno pravo tj. a ukoliko to ne urodi plodom izvršavanje odluke se vrši posredstvom države u kojoj strana koja je izgubila spor ima sjedište. Potpisivanjem ugovora o Evropskoj uniji (TEU). Komisija. razuman. Evropska ekonomska zajednica (1957) i Evropska zajednica za atomsku energiju. Što se i dogodilo u Mastrihtu 1992. f) 33. Osnovna razlika arbitraže i suda je što stranke samovoljno mogu da odaberu koji će arbitražni sud da im sudi. Sudska praksa ima mnogo više uticaja u common law nego u kontinentalnom sistemu. Arbitražna praksa je dala naročito veliki doprinos u afirmisanju novog lex mercatonia.Sumedin u međ pos pravu to suprotno tj. notaran. 3) Evropska unija nema sopstveni subjektivitet. Najvažniji organi su: Savjet. godine. Njegovom realizacijom integracija se mogla proširiti i na ostale domene. Arbitražne odluke se uglavnom provode dobrovoljno a ukoliko to nije slučaj sankcije primjenjuju privrednici neposredno (bojkot). U prilog prve grupe shvatanja ide činjenica da je komunitarno pravo stvoreno klasičnim instrumentima međunarodnog javnog prava – 11 . zajedničko pravo koje se odnosi na Evropske zajednice je veoma složena pojava zbog toga što se tim pravom trebaju zadovoljiti različiti ciljevi unutar Evropske integracije. Svaka od navedenih zajednica je pravno lice i ima svojstvo subjekta međunarodnog javnog prava. prednost imaju običaji sa šireg poticaja tj oni koji važe na svjetskom tržištu. To je najčešće regulisano zakonima. 4) Cijeli politički proces bio je usmjeren na olakšavanje i veću efikasnost poslovnih transakcija na području Zajednice. spoljnotrgovinsku i carinsku politiku. 35. one donose prinudne propise koji uređuje vanjskotrgovinski režim ekonomske razmjene. izvjestan. Sudska i arbitražna praksa Pod sudskom praksom podrazumjevaju se stavovi sadržani u sudskim odlukama. e) 32. Za naša razmatranja su bitne četiri stvari: 1) Svi akti su nastali međunarodim sporazumima najrazvijenijih država Evrope. 2) JEA i TEA su inkorporirani u Rimski ugovor o stvaranju EEZ. Ove zajednice su objedinjene formiranjem jedinstvenog Vijeća i Komisije evropskih zajednica u Briselu 1965. koji su pod snažnim uticajem WTO-a i regionalnih organizacija (npr EZ). a naročito politički domen. Parlament i Sud pravde. Objasnite nastanak i karakter evropskog prava i evropskog poslovnog prava Hronološki posmatrano nastale su: Evropska zajednica za ugalj i čelik (1951). 34. Postoje nekoliko dilema u pogledu komunitarnog prava 1) Komunitarno pravo je dio opšteg međunarodnog javnog prava i predstavlja pojavu između međunarodnog i federalnog pravnog sistema. Da bi običaj mogao da bude izvor međ pos prava on mora da bude opšteprihvaćen.

Javnopravno utvrđivanje okvira privrednih transakcija – ove norme regulišu evropsko privredno pravo ili njem. neke odnose je moguće izdvojiti kao nesumnjiv predmet evropskog poslovnog prava: a) statusno pravo b) ugovorno obligaciono pravo koje je još u fazi razvoja c) pojedini poslovni ugovori naročito oni koji su relevantni sa stanovišta očuvanja konkurencije d) pojedine finansijske transakcije naročito one usmjerene na stvaranje jedinstvenog tržišta u ovom domenu e) pravo konkurencije. Međutim.akti međunarodnog javnog prava kojima su formirane tri zajednice i Unija .Sumedin sporazumima država.tzv sekundarno pravo zajednica b) Po širme shvatanju u komunitarno pravo spadaju i oni dijelovi ”unutrašnjeg prava koje su države članice dužne da donesu radi izvršenja svojih obaveza” 36. Norme orijentisane na uređivanje privatnopravnih odnosa – to se odnsoi na građanske i trgovinske stvari – Handelsrecht Dosadašnja izlaganja pokazuju da precizno teorijsko određenje predmeta evropskog poslovnog prava nije moguće. te proširivanjem predmeta regulative izvršnih putem TEU i JEA. U korist ovog gledišta može se navesti čl. pojačavanjem nadležnosti zajedničkih oragana EZ. Međutim.međunarodni sporazumi koje one sklapaju na osnovu svoje nadležnosti . 5 Ugovora o osnivanju EZZ kojim se članicama nameće obaveza da preuzimaju sve prikladne mjere s ciljem ispunjenja obaveza koji proizilazi iz Ugovora ili djelovanja organa Zjednice. U drugom slučaju bi značilo da je komunitano pravo kao sistem normi nadređen nacionalnim pravima. 12 . federalističa komponenta komunitarnog prava sve više dolazi do izražaja. kada govorimo malo preciznije predmet evropskog prava možemo podijeliti na dvije grupe: 1. Predmet evropskog poslovnog prava Predmet evropskog prava su društveni odnosi komunitarnog značaja u različitim oblastima društvenog života. a) Po užem shvatanju u njega ulaze: . Danas.U prilog ovom gleištu ide činjenica da EZ svojim aktima ne može samostalno proširivati svoju legislativnu nadležnost. 3) Treća dilema tiče se obuhvata komunitarnog prava. Jačanje federalnih elemenata pogoduje izgradnji evropskog poslovnog prava iz više razloga: a) proširuju se mogućnosti direktne regulative prekograničnih poslovnih transakcija b) na području federalnih struktura izjednačavanje trgovačkih/poslovnih prava zemalja članica c) federalni princip vodi bržem ujedinjavanju poslovnih običaja i poslovne prakse na području cijele zajednice d) soft law dobija širi prostor za svoje djelovanje 2) Druga dilema odnosi se na to da li je komunitarno pravo međunarodno javno pravo opšteg tipa ili supranacionalni poredak. Wirtschafsrecht 2. U prvom slučaju to bi značilo da država članica suvereno odlučuje o njegovoj primjeni. Ipak. TEU nije klasični međunarodni sporazum i da je pravna pozicija cijele zajednice bliža federalnim nego međunarodnim organizacijama.

ciljno tumačenje prava kao vrhovni i najjači metod interpretacije. a članice ne smiju donositi kasnije propise kojima se uredbe mijenjaju ili dopunjavaju. Uticaj koji evropsko poslovno pravo vrši na razvoj međunarodnog poslovnog prava uopšte. Metoda evropskog poslovnog prava Metod ima ulogu bitne odrednice svakog jedinstvenog sistema normi. 38. ako je obaveze države članice preuzela EZ. a na regulativu u BIH posebno. primjena naređujućih i zabranjujućih normi. Navedite i objasnite klasifikaciju izvora evropskog poslovnog prava (uključuje 39 i 40) 39. Sekundarni izvori evropskog poslovnog prava Sekundarni izvori su oni koje na bazi primarnih vrela donose organi EZ sa uprvaljačkim administrativnim i sudskim ovlaštenjima. Prema formalno-pravnom dejstvu mogu biti obavezujući. 40. pa i evropskog poslovnog prava. Probelm predstavlja odvajanje metoda evropskog ”privrednog” od ”poslovnog” prava. akte Komisije donesene samostalno ili uz praticipaciju Evropskog parlamenta. kombinacija commen law i kontinentalnih sistema u postupku stvaranja i primjene prava. germanski. prinudni i neobavezujući. Ovi izvori se prema donosiocu mogu podijeliti na: akte Vijeća. zahtijeva da se neke karakteristike ipak posebno istaknu. Postoje sljedeće vrste: a) Uredbe (pravilnici) – su prinudni akti opšteg karaktera koje donosi Vijeće ili Komisija uz učešće Parlamenta. Ovi akti stupaju na snagu na dan objaveštavanja 13 . Na snagu istvovremeno stupaju u cijeloj zajednici. Moguće ih je klasificirati u četiri grupe: 1) Citirani ugovori o osnivanju evropskih zajednica i EU 2) Ugovori koje članice zaključuju između sebe. povezivanje tehnika unifikacije i harmonizacije prava. tu spadaju sporazumi o: * zaštiti i korištenju prava osoba prema kriteriju nacionalnog tretmana * ukidanju dvostrukog oporezivanja * uzajamnom priznavanju trgovačkih društava * pravu koje se primjenjuje na ugovorne obaveze 3) Međunarodni sporazumi koje EZ sklapa sa trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama i 4) Sporazumi koje država članice zaključuje sa trećim zemljama. Za njih je karakteristično da su neposredno ili posredno stvoreni djelovanjem država članica ili samih zajednica i da imaju pisani karakter. Na snagu stupaju 90 dana nakon dana objavljivanja u službenim novinama. skandinavski i commom law). supranacionalno stvaranje i velika uloga rješenja prava konkurencije na sve druge odnose koji su predmet evropskog poslovnog prava. Primarni izvori evropskog poslovnog prava Pod primarnim izvorima podrazumijevaju se oni koji imaju svojstvo akata međunarodnog javnog prava. To su: prevazilaženje pravno-tehničkih razlika između četiri funkcionirajuća pravna kruga unutar zajednice (romanski. b) Direktive/smjernice/uputstva – su akti kojeVijeće ili Komisija donose samostalno i adresirajuih na jednu ili više država članica. te akte Suda.Sumedin 37. Najvažnije osobine metoda evropskog poslovnog prava proističu iz karaktera cjelokupnog poretka zajednice.

Dijele se na izvršne. d) Neobavezujući akti – su oni koji djeluju svojim političkim i fizičkim autoritetom.pravna sigurnost. . Tako da u domenu tužbi fizičkih i pravnih lica Sud pravde postaje drugostepeni organ. Sud je svojim odlukama razvio neka načela koja su karakteristična samo za komunitarno pravo. a ne na osnovu primarnih izvora. a u smislu međunarodnog javnog prava su soft law. Sa teorijskog stanovišta predstavljaju lex imperfecta (pravilo bez sankcije). pa ovim doprinosi stvaranju samostalnog poslovnog prava u zajednici. a jedan od najvažnijih je krug subjekata na koje se odnosi. Ona su brojna i složena.dobre administracije i poštovanje povjerljivosti podataka. Teorija načela dijeli na: opšta i posebna. .supranacionalnost. administrativne i kvazisudske. Komunitarno pravo važi za: a) Građane članica EU b) Pravna lica privatnog i javnog prava sa pripadnošću jednoj od država članica c) Države članice d) EZ i njihove organe Posebno zanimljivo pitanje je uvođenje komunitarnog prava u pravni poredak članica ratifikacijom i neposredno. 41.očuvanje legitimnih očekivanja savjesnih lica. . U članu 189 Rimskog ugovora spominju se samo preporuke i mišljenja. Odlukom Vijeća ova institucija je osnovana i uključena u Statut Suda pravde. Članom 11 JEA kreiran je pomoćni sudski organ nadležan za odlučivanje povodom tužbi fizičkih i pravnih lica.Sumedin adresata o njima. Samo je odluka Suda izvor prava i one imaju neposredno dejstvo i veću pravnu snagu od eventualno različitih odluka sudova država članica. c) Odluke – su pojedinačni akti Vijeća ili Komisije koji mogu biti adresirani državama ili fizičkim licima ili pak pravnim licima. . na osnovu tužbi ovlaštenog lica. . Postoje dvije metode za to: 1) Transformacija međunarodnog u nacionalno pravo 14 . .jednak tretman subjekata u sličnim situacijama. a neka od njih su: .proporcionalnost kazne i prekršaja. f) Načela međunarodnog prava – to su najopštiji pravni principi na kojima je zasnovan pravni sistem Zajednice. Može se utvrđivati po različitim kriterijima. . Evropski sud pravde (Sud) uspostavljen je članvima 164 – 167 Rimskog ugovora kao jedina sudska instanca u to vrijeme.solidarnost.poštovanje fundamentalnih ljudskih prava.privelegovan odnos klijenta i advokata. . Ova vrsta akata se koristi za harmonizaciju i izjednačavanje trgovačkog prava u zajednici. Odluke stupaju na snagu na dan obavještavanja adresata. Važenje evropskog poslovnog prava Važenje prava znači obaveznost njegovih normi.direktna primjena i direktno dejstvo komunitranog prava. . e) Sudske odluke – su specifični izvori komunitarnog prava. Ona se primjenjuju kao supsidijaran izvor onda kada postoji pravna praznina. Pored toga.

4. Pojam subjekata međunarodnog prava 2. Država je primarni i najstariji subjekat međunarodnog javnog prava.Pod vladu se moraju svrstati i samoupravne političko-teritorijalne jedinice(opština. jer se oni ispoljavaju više kod država nego kod međunarodnih organizacija. Definisani teritorij. ”Direktna primjena” – sposobnost komunitranog prava da bude neposredno primjenjeno od sudova članica bez naknadne ratifikacije. 43.obavezujuća priroda ugovora o Zajednici . grad).Kod obavljanja drugih funkcija država djeluje autonomijom volje (iure gestionis). Kod obavljanja političkih finkcija država djeluje suverenitetom (iure imperii). Upravo zbog ovoga. 2. U praksi država obavlja političe i druge poslove. Elementi i funkcije države Primarni zadatak međunarodnog javnog prava je da odredi pravni okvir u kome će se odvijati poslovne transakcije. u sklopu ovoga imamo politički teritorij (granice) i ekonomski koji ne mora da bude isti kao i politički. Nezavisnost ili suverenost-država mora sposobna da ulazi u odnose sa drugim državama i međunarodnim organizacijama. U praksi suverenost je uvjek bila u manjoj ili većoj mjeri ograničena. sastoji se od državljana. subjekti ove grane vrše regulatornu funkciju. Postoje 4 elementa države koja su značajna za međunarodno ekonomsko i poslovno pravo: 1. Ova doktrina od samo početka se koristi za uredbe/pravilnike. Elementi i funkcije države U teoriji se smatra da postoje tri osnovna testa za određivanje subjekata međunarodnog prava. ”Direktno dejstvo” – predstavlja doktrinu kojom je Sud proširio djelovanje prve doktrine i na druge obavezujuće izvore. najčešće je širi zbog izlaza na međunarodno more. Pojasnite pojam imuniteta države 15 .pravo Suda da tumači Ugovor i druge akte Zajednice . 2. nezavisne državne agencije.Sumedin 2) Adopcija – evropsko pravo je istovremeno i sastavni dio poretka svake članice (monistički koncept) Dvije su tehnike kojima se ostvaruje adopcija komunitranog prava: 1. 42. Državljanin je obavezan pravom svoje države i kada se ne nalazi na njenoj teritoriji. 3. Predstavlja pravom uređen sistem državnih organa koji na datoj teritoriji vrše vlast. pa države prema ovom kriteriju možemo podjeliti na zavisne i nezavisne.načelo pravičnosti Stvaranje ove doktrine bilo je potrebno i zbog toga da bi se članicama onemogućilo korišćenje propustom u donošenju akata koje od njih zahtjeva upustvo/pravilnik.javna preduzeća.označava oblast na kojoj se vrši državna vlast. Stalno stanovništvo ili stabilna zajednica. Argumenti koji je Sud koristio za proširenje: . To su :  sposobnost postavljanja zahtjeva zbog kršenja pravila međunarodnog javnog prava  mogućnost zaključivanja konvencija i sporazuma važećih na međunarodnom planu i  uživanje privilegija i imuniteta pred sudovima država. javne korporacije. Za međunarodno poslovno pravo važna su zadnja dva kriterija. Vlada-označava politički stabilnu zajednicu. a ne samo na uredbe i pravilnike.

U ovim uslovima ukoliko ništa nije izričito ugovoreno država se ne može pozivati na svoj imunitet. Elementi međunarodnih organizacija Organizacija i rad MO je uređena ugovorom o osnivanju kojim se regulišu:  ciljevi  domen djelatnosti  međusobni odnosi članica  sistem organa i njihova nadležnost  akti koje organizacija donosi i sl. Pojasnite pojam doktrina o aktu strane države Doktrina o aktu strane države je princip a ne pravno pravilo međunarodnog javnog prava po kome sud jedne države ne može da procjenjuje radnje druge države vršene na teritoriji na kojoj ta država ima suverenu vlast. Ovo važi za poslovne transakcije u kojima je država od ugovorenih strana. Odricanje države od imuniteta (waiver):-predstavlja klauzulu kojom se država odriče ili ograničava svoj imunitet. Imunitet predstavlja pravo države da odbije inostranu sudsku nadloženost. po pravu država članica i međunarodnom pravu.su trajne trgovine država nastale međunarodnim sporazumima. agencija. tj. Subjektivitet mora postojati prema pravu zemlje u kojoj je sjedište organizacije. Ciljevi MO moraju biti u skladu sa međunarodnim pravom. Međutim postoje dva naćina za ograničavanje ili ukidanje suvereniteta: 1. Granice pravne i poslovne sposobnosti direktno zavise od predhodnih elemenata. Pošto djeluju trajno one moraju biti institucionalizirane što predstavlja glavni razlog za njihov subjektivitet. 44. ali se na osnovu njih podrazumjevaju. Obim odricanja se mora precizno tumačiti. 45. vođenje postupka i prinudno izvršenje sudskih odluka od strane druge države. podružnice) b) da se radi o poslu koji je podvrgnut privatnom pravcu i ima trgovački karakter c) da se radi državi tj. Te granice su obično precizno determinisane ovim elementima mada mogu biti protegnute i na poslove koji nisu izričito navedeni u aktima o sonivanju. tako treba da se vodi računa o sljedećim stavkama: a) obimu odricanja od imuniteta b) vrsti sudskih i arbitražnih postupaka za koje odricanje važi c) mogućnost povlačenja izjave o imunitetu d) uslovljavanje važnosti odricanja od imuniteta. 46. Države članice uvijek su 16 . Međutim da bi ovo bilo ovako moraju biti ispunjena 4 uslova: a) postojanje statusnih oblika u zemlji sudske nadležnosti(biro. Pojam međunarodne organizacije Međunarodne organizacije . Odricanje od imuniteta na osnovu objektivnog prava. Najčešći predmeti u kojima se postavlja pitanje upotrebe doktrine a aktu strane države su monopolistički akti i eksproprijacija. Država imunitet crpi iz svog suvereniteta čije je osnovno načelo jednakosti država pa stoga i primjenjuje princip nemješanja u unutrašnje stvari neke druge države.Sumedin Imunitet predstavlja neposredan izraz suverenosti. jednak nad jednakim nemaju jurisdikciju. skupini subjekata koju smo definisali kao Vladu d) država se angažuje u transakciji (iure gestionis). 2. nacionalnih zakona i Bazelske konvencije.

obaveznih uplata i sl. prema vrsti specijalizacije: neekonomske ili političe i ekonomske d. Funkcije i imunitet međunarodne organizacije Pod funkcijom MO podrazumjevamo jedinstvo ciljeva koje ona treba ostvariti. Ovaj angažman ima politički karakter. 47. Pošto ovi akti daju veoma široke i funkcionalne definicije na drugom mjestu hijerarhije nalaze se izvori međunarodnog privatnog prava. Najvažnije funkcije MO su:  stvaranje normi za međunarodna prava  koordinacija članica. BiH određuje ko se može pojaviti kao subjekt vanjskotrgovinskog poslovanja. Oni mogu biti u obliku: udjela. najvažniji u FBiH su:  Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju  Zakon o stranim ulaganjima 17 . ILO. a pošto su entiteti zaduženi za sprovođenje državne politike i njihovi propisi u ovoj oblasti su mjerodavni. dok su operativni poslovi i menadžment povjereni profesionalnim organima i službenicima. Pojasnite izvore prava kod preduzeća Izvori prava vezani za preduzeće su prije svega međunarodne konvencije bileteralnog i multilateralnog karaktera. prema teritoriji: univerzalne (UN. NAFTA) i subregionalne b. Za međunarodno poslovno pravo je bitno da se sredstva MO formirati i iz njihovog tržišnog poslovanja.Sumedin uključene u upravljanje. članarina. prema vrsti članova: međudržavne. po ovlaštenjima u odnosu na članice: koordinativne i nadnacionalne e. ali i sa drugim subjektima  konsultacije  pomoć  efektivno djelovanje na tržištu MO djeluje uglavnom iure gestionis prema članicama i trećim licima. carinske unije) c. Na prvom mjestu se nalaze zakoni koje donosi država BiH:  Zakon o vanjskotrgovinskoj politici  Zakon o carinskoj politici BiH  Zakon o politici FDI Na drugom mjestu su zakoni entiteta koji moraju da budu usaglašeni sa državnim. Kada govorimo o ovom pitanju u BiH to je veoma specifično. WB. mada nije isključivo i djlelovanje iure imperi ukoliko je to predviđeno sporezumom o osnivanju (ovo važi za članice UN-a) 48. i nevladine 49. obaveze MO mada se primjenom principa «podizanje korporativnog vrela» može tražiti i odgovornost država. tako i prema državama članicama. države članice u principu ne odgovaraju za finansijske i dr. Podjele međunarodnih organizacija Podjela koja je najznačajnija sa stanovištva MPP: a. WTO) i regionalne (EZ. EZ) i specializovane (WTO. po odnosu sa nečlanicama: otvorene(učlanjenje bez posebnih uslova UN) i zatvorene (za učlanjenje potrebno ispuniti uslove EZ) f. MO za izvršenje svojih zadataka moraju imati vlastita sredstva koja se također određuju sporazumom o osnivanju. pravnih i faktičkih radnji koje u toj namjeri poduzima i ukupan rezultat koji ostvari prema međunarodnoj zajednici. prema zajednicama: opšte (UN.

policija itd. Domaći subjekti vanjskotrgovinskog prometa Domaći subjekti međunarodnog poslovnog prava smatraju se sva domaća pravna lica.se utvrđuju opštim aktima privrednog društva.. u sudski registar za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa preduzeće se upisuje u okvir djelatnosti koju obavlja 3. tj izjednačavanje položaja stranih i domaćih subjekata 7) povećane nadležnosti i jača integracija državnih organa u osnivanju i djelovnju subjekata međunarodnog poslovnog prava. a mogu biti interni i eksterni. navođenje radnih mjesta čiji izvršioci imaju pravo zastupanja i predstavljanja preduzeća i jasno određenje granica njihovog ovlaštenja 4. Interni . uslove koje moraju ispuniti lica određena za vršenje poslova vanjskotrgovinskog prometa. izvoznik opreme može i bez posebne registracije vršiti montažu svojih postrojenja iostranstvu 3. nego unutar države 6) sistem asimilacije stranaca. upis se vrši u posebne registarske listove 4. Pojasnite pojam «preduzeća» i metod uređivanja njegovog pravnog položaja Pod preduzećem podrazumjevamo sva fizička i pravna lica koja prema mjerodavnom pravu imaju status trgovca i koja su zbog toka podvrgnuta režimu poslovnog prava. Njihovo djelovanje uređeno je posebnim pravilima u odnosu na opšti režim (CORPUS SEPARATUM). određivanje poslova i zadataka koji ulaze u poslove vanjskotrgovinskog prometa 3.uslovi vezani za registraciju: 1. Eksterni .Sumedin  Zakon o deviznom poslovanju  Zakon o privrednim društvima 50. riješenje se obavlja u službenim novinama FbiH Od principa posebne registracije postoji nekoliko izuzetaka 1. 18 . ako obavlja usluge sa stranim subjektima u svojoj zemlji 2. vojska. koje određuje entitet. Za sticanje svojstva pravnog lica koje djeluje međunarodno postoje posebni uslovi. a tek poslije u organizacionom i statusno-pravnom smislu 2) korištenje metoda koorsinacije 3) shvatanje preduzeća kao tehničke kategorije. tj. preduzeća: 1. 51. Pravna lica koja ulaze u sastav države kao što su državni organi. preduzeće može obavljati vanjskotrgovinsku djelatnost i bez posebnog upisa u sudski registar. ne mogu biti fizička lica. Postoji nekoliko principa određivanja subjekata međunarodnog poslovnog prava: 1) poimanje preduzeća najprije u funkcionalnom. određivanje da privredno društvo obavlja vanjskotrgovinski promet kao jedinu djelatnost ili jednu od djelatnosti 2. nezavisne od vlasničkog odnosa na kome se osniva 4) sloboda odlučivanja subjekata o sticanju statusa učesnika na međunarodnim ekonomskom prometu 5) jača statusna intervencija države kod obavljanja privrednih djelatnosti u inostranstvu. izvođaču investicionih radova ne trba posebna registracija za izvoz i kupovinu inostrane robe potrebne za izgradnju i ličnu potrošnju. za upis je nadležan sud 2. također se mogu baviti vanjskotrgovinskim poslovima.

otvaranje predstavništva stranog organa. Ovim ograničenjem se određuje reciprocitet.strano preduzeće sklapa ugovore sa domaćim subjektima vanjskotrgovinskog prometa. iako u izuzetnim slučajevima to može biti ograničeno. zaključivanje ugovora o trgovinskom zastupanju sa domaćim subjektima vanjskotrgovinskog prometa registrovanom za obavljanje ovih poslova. U prvoj grupi se nalaze nacionalni propisi svih država tangiranih djelovanjem MNK. Strani subjekti se mogu pojaviti kao nosioci prava i obaveza u vanjskotrgovinskom prometu direktno i indirektno. djelujući preko svojih ovalaštenih radnika koji se privremeno nalaze u zemlji. državnom ili mješovitom vlasništvu. Najvažniji su: 1) OECD-vodić za multinacionalna preduzeća 2) nacrt UN kodeksa za ponašanje TNC 3) vodić WB o tretmanu FDI 4) UNCTAD-on nacrt kodeksa ponašanja u transferu tehnologije Shodno vodiću OECD. «putujući predstavnici» . 54. Izvori prava vezani za Multi nacionalne korporacije (MNK) mogu se podjeliti na domaće i međunarodne. a u drugom slučaju predstavljeni subjektima koje su za sebe vezali ugovorom ili na drugi pravno dopušten način. a narićito da djele znanje i reszrse sa njima. MNK se može definisati kao kompanije u privatnom. a posebno institucionalno i ugovoreno prisustvo u BiH 3. 3 načina direktnog ostvarivanja subjektiviteta: 1. Multinacionalno preduzeće Multinacionalno preduzeće je relativno stara pojava. Objasnite postupak osnivanje i djelovanje sopstvenih i zajedničkih 19 . Jedna od njegovih najznačajnijih manifestacija jeste porast obima direktnih stranih ulaganja. U drugu grupu spadaju propisi prinudnopravnog karaktera (regulativa EZ) a ostali propisi su u obliku soft low. 53. U prvom slučaju institucionalizirano sami. poslovne jedinice i poslovnice u inostranstvu 55. to je sastavni organizacioni dio stranog subjekta koji radi po nalozima osnivača i nema svojstva pravnog lica 2 načina indirektnog ostvarivanja subjektiviteta: 1. strano prano lice je ovlašteno da usluge u BiH pruža pod istim uslovima kao i domaći subjekti. Otvaranje posredništva. Objasnite načine djelovanja domaćih subjekta u inostranstvu Postoje 2 osnovna metoda neposredničkog djelovanja u inostranstvu: 1. Inostrani subjekti vanjskotrgovinskog prometa Inostrani subjekti . osnivanje sopstvenog ili zajedničkog privrednog društva u inostranstvu 2. Zaključivanje ugovora ili vršenje drugih pravnih radnji u inostranstvu 2. pravom na koje upute kolezione norme. Usluge se onda obavljaju pod uslovima koje propiše vijeće ministara i vlade entiteta.status stranog subjekta je određen njihovim nacionalnim pravom tj. Privredna efikasnost MNK zavisi od kombinovanja i iskorištavanja pravnih režima onih država u kojim MNK posluje. U BiH za ovakav vid aktivnost nije potrebno posebno odobrenje. 2. U ovoj grupi se nalaze izvori međunarodnog ekonomskog prava. uspostavljene u različitim zemljama i tako povezane da jedna ili više njih može da vrši značajan uticaj na aktivnosti drugih.Sumedin 52.

Preduzeće u inostranstvu može prestati sa radom na više načina:  odluka osnivača da ga ukine  statusna promjena  razlog koji propiše domicilna zemlja  odlukom nadležnog federalnog organa U predhodno navedenim slučajevima nadležni organ u roku od 60 dana donosi odluku o brisanju preduzeća iz registra. Organ ima pravo i dužnost da provjeri dali je preduzeće osnovano u skladu s datim odobrenjem. 56.Sumedin privrednih subjekata u inostranstvu Odluka o osnivanju sopstvenog ili zajedničkog preduzeća u inostranstvu investitor donosi samostalno. izjava da će osigurati uložena sredstav u skladu sa propisima zemlje u koju ulaže 3. Osnivač najprije mora nadležnom organu podnijeti: 1. osnivač je dužan u roku od 60 dana tu dobit u vidu robe ili novca vratiti u zemlju u slučaju da ta dobit neće biti iskorištena za pokrivanje gubitaka ili ponovno investiranje. Ministarstvo trgovine entiteta za izdate dozvole predhodnog mjeseca je dužno obavjestiti Ministarsvo vanjske trgovine u roku od 10 dana narednog mjeseca kako bi se to upisalo u državni registar BIH. a kad to uradi dužan je obavjestiti organ o tome koji je izdao dozvolu. Neke zemlje zahtjevaju registraciju strane firme koja otvara svoje predstavništvo (npr. Vladi FBIH koja donosi konačno riješenje na koje nema žalbe. U slučaju da je nadležni organ donio pozitivno riješenje Ministarstvo trgovine entiteta upisuje u registar dozvolu na pravo iznošenja sredstava u inostranstvu. osnivač je dužan u daljem roku od 30 dana da vrati kapital u zemlju. ako to ne uradi odgovorno lice može da bude kažnjeno za privredni pristup. Ako preduzeće ne bude osnovano u roku od 1 god. Objasnite postupak osnivanje i djelovanje predstavništava i poslovnih jedinica u inostranstvu Predstavništva i poslovne jedinice nemaju status subjekta ni prema našem ni prema pravu domicilne zemlje. Osnivač ima da dozvolu da osnuje i registruje preduzeće. VB) time omogućavaju da te firme budu neposredno tužene pred sudom 20 . Ipak postoje i neka ograničenja: a) odluka se mora nalaziti u okviru registrovane djelatnosti osnivača b) za osnivanje preduzeća u inostranstvu osnivač mora dobiti odobrenje federalnog organa uprave nadležnog za poslove ekonomskih odnosa sa inostranstvom kao i dozvolu ministarstva trgovine entiteta za transfer kapitala. izjavu da će preduzeće ( domaći subjekt ) odgovarati samo do visine uloženog kapitala 4. Također u slučaju da uspješno preduzeće ostvari dobit. zahtjev određene sadržine (statusni podaci o osnivaču i preduzeću) 2. Na negativno riješenje se može uložiti žalba u riku od 15 dana. Ako preduzeće nastavi i poslije toga sa poslovanjem. odgovorno lice može da bude kažnjeno za privredni pristup. Preostala sredstva po okončanju likvidacije preduzeće je dužno vratiti u roku od 90 dana u zemlju. izjavu da će obezbjediti uobičajnu kontrolu finansijskih poslovanja u inostranstvu Nadležni organ mora donijeti pozitivno ili negativno riješenje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. Tehnika dobijanja odobrenja je složena. ali ako jeste preduzeće se upisuje u sudski registar izdatih dozvola za iznošenje kapitala u inostranstvo.

licencirana tehnologija.Sumedin domicilne zemlje. međunarodni centar za riješavanje investicionih sporova (ICSID). 59. 21 . politički i pravni sukobi između starih kolonijalnih sila i novonastalih zemalja. Ona se manifestuje u materijalnim pravnim riješenjima i postepenom razvoju institucija koje se bave direktnim stranim ulaganjima. Objasnite opšte određenje direktnih stranih ulaganja Prekogranično kretanje kapitala odvija se u različitim oblicima. Po obilježjama ona se može podjeliti u 3 faze koje se međusobno prepliću: 1) U prvoj su riješeni ekonomsi. Agencija za multilateralne investicione garancije (MIGA). Moderna istorija direktnog investiranja počinje sredinom XX stoljeća sa procesom dekolonizacije. 3) Treću etapu karakteriše globalizacija stranih ulaganja i njihove regulative. Četiri osnovna vida ova pojave: a) Komercijalne transakcije b) Finansijske transakcije kreditnog tipa c) Portfolio investicije d) Direktna strana ulaganja (FDI) FDI predstavlja transfer kapitala u bilo kom obliku iz jedne u drugu zemlju sa ciljem vlasnika da posredstvom poslovnog poduhvata pod njegovom punom ili djelimičnom kontrolom ostvari dobit. 58. Glavni problem u ovoj etapi predstavljao je sukob između TNK i država uvoznica kapitala. Postupak osnivanja je sličan osnivanju preduzeća u inostranstvu pa ćemo ga navesti u osnovnim crtama: a) Donošenje odluke o osnivanju i podnošenje zahtjeva b) Donošenje odluke od strane ministarstva u roku od 15 dana (u slućaju negativnog odgovora 15 dana ima pravo na žalbu) c) Osnivač u roku 30 dana od upisa posredništva u domaćoj zemlji obavještava o tome ministarstvo na nivou entiteta d) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim odobrenjima e) Predstavništvo se briše iz registra po istom principu i uslovima kao i poduzeće 57. obezbjede se potrebni resursi. Preduzeća kao nosioci plasmana su motivisana za strano ulaganje naročito da se poveća prodaja. Te institucije su : UN. i WTO. U to doba se direktno strano investiranje ispoljava kroz ugovore o koncesijama. izbjegnu nepovoljni poreski režimi. Ekonomski značaj i pravno-politički koncepti direktnih stranih ulaganja Strana ulaganja postaju sve važniji faktor globalizacije svjetske ekonomije. razlozi leže i u interesima privrednih subjekata i interesima države. da se proizvodnja učini jeftinijom. Istorijat pravne regulative direktnih stranih ulaganja Direktna strana ulaganja se u XVIII i XIX odvijaju pretežno u okvirima velikih kolonijalnih imperija. Tačke kompromisa su bile priznavanje prava država zbog nacionalizacije stranih investicija i utvrđivanje prava investitora za imovinu. 2) Drugu etapu obilježava nastajanje transnacijonalnih korporacija (TNK) kao glavni nosilac direktnih stranih investicija.

Objasnite zakonsko određenje direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o pravnom određenju FDI. Režim je liberalan osim kod vojne industrije i medija gdje je potrebno posebno odobrenje odgovarajućeg ministarstva) 4) Ulog – on obuhvata svaku ekonomsku vrijednost koja se plasira u BiH Iz zakonskog određenja DSU možemo izvući neke pravne karakteristike BiH: 22 . FDI su korisna za zemlju domaćina i ona zaslužuje punu zaštitu  treći model kaže da su FDI korisne i za TNK i za državu u koju se ulaže podjednako 60. EU)  WTO i pojedinh organizacija Politički-pravni koncept uključuju subjekte koji se mogu izraziti u tri osnovna modela:  prema prvom. moramo imati na umu 4 bitna elemeta: 1) Institucionalizovani ili neinstitucionalizovani poslovni poduhvat (u BiH se vodi širi koncept) 2) Sticanje (povećanje) kontrole nad kompanijom (u BiH se vodi uži koncept) Investitor mora da ima minimalno 10% upravljačkih prava ili 10% učešća u glavnici. Ovakav razvoj sa sobom donio je i brojne probleme.« domaće države»  strano ulagača i države u koju ulaže –« države domaćina»  stranog ulagaća i partnera iz zemlje uvoznice kapitala  pojedinih regionalnih organizacija (NAFTA. Objasnite teorijski koncept direktnih stranih ulaganja Postoje dva osnovna koncepta pri određivanju FDI-a: 1. Uži koncept (tradicionalni) – prema ovom konceptu FDI-om se smatra ulaganje u neku vrstu preduzeća kao institucionalizovanog oblika obavljanja privredne aktivnosti 2.Rizik snosi isključivo investitor 61. Evidencija stranih ulaganja u BIH pokazuje nedovoljno povećavanje.Plasiraju se isključivo u glavnicu ili druge oblike HOV . Ovaj vid prekograničnog transfera kapitala dovodi do suprodstavljenih interesa među tim subjektima:  razvijenih i nerazvijenih zemalja  država izvoznica i država uvoznica kapitala  stranog ulagača i države kojoj on pripada. Najveći se nalaze u oblasti zakonodavstva i funkcionisanja administracije . Karakteristike (portfolio investicije): . Širi koncept – FDI postoji i onda kada u zemlji domaćinu nema institucijalizovanu formu Veoma je važno da FDI razlikujemo od portfolio investicija koje imaju sl. FDI su korisna za TNK kao ulagaće i zato država domaćin zadržava pravne instrumente za zaštitu od njih  prema drugom.Strano ulaganje uključuje brojne subjekte različitog statusa.Vrše se isključivo u novcu . 3) Oblast u koju se ulaže (prema ZPPSV ulaganje se može vršiti u sve privredne aktivnosti tj.Sumedin Ekonomske prednosti kako izvoza tako i uvoza kapitala uslovile su ogroman porast obima stranih ulaganja.

Dolazi do kompromisom utvrđenih odstupanja (zbog sukoba formulara) 23 . To zavisi od pravno-političkog koncepta FDI. Navedite izvore međunarodnog prava kod direktnih stranih ulaganja. Bilateralne konvencije kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o ovim konvencijama potrbno je spomenuti 3 važne stvari: . Arbitraže) dominira drugi pristup. Osnovna podjela izvora je na: a) Nacionalni (prednost ima domaće pravo) b) Internacionalni (prednost daje međunarodnim izvorima i koristi ih kao supsidijarni i kontrolni instrument uređivanja odnosa) c) Eklektički (prednost daje onoj grupi koju su partneri izabrali) Izvori međunarodnog prava nemaju jedinstvenu prirodu.Konvencija o rješavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država . to ukljućuje pitanja 64 i 65 64.Sumedin a) FDI nemaju jedinstven predmet i metod zato nisu pravni institut nego pravna konstrukcija b) Pravni režim FDI je mješavina javnopravnih i privatnopravnih elemenata međunarodnog i domaćeg prava c) Osnovni sukob ovom domenu postoji između suverenosti i vlasništva d) Suverenitetr i vlasništvo se presjecaju u 2 tačke: .Postoje i neki regionalni spotrazumi kao što je ECT – Energy Charter Treaty Pored citiranih konvencija koje su hard law postoji i veliki broj multilateralnih akata u obliku soft law: o ICC vodić za strana ulaganja o Nacrt UN kodeksa ponašanja TNC o OECD vodić za TNC o Guidelines on the treatment of FDI 65.Ulogu e) Definicija FDI nije ograničena samo na pojedine privredne oblasti nego ima generalan karakter 62. Multilateralne konvencije: . Multilateralni akti kod direktnih stranih ulaganja Tu je prije svaga Povelja UN iz 1945. Objasnite uopšte izvore prava kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o izvorima prava za FDI veoma je teško odrediti koji izvori (nacionalni ili internacionalni) imaju primat.Konvencija o multilateralnoj agenciji za garantovanje investicija (MIGA) .Sporazum u okviru WTO-a a) Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS) b) Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRI) . 63.Postoji težnja za unifikacijom (svaka zemlja ima svoj model sporazuma od koga nerado odustaje) .Kompaniji .Bitno je samo reći da u aktivnostima međunarodnih institucija (npr.

javnopravnog su porijekla i prinudnog karaktera. olakšice i povlastice koje je dala ili koje će dati investitorima neke treće države u određenoj oblasti.Ustavi .Zakoni (ZPDSU) polazeći od koncepta Guidelines ovaj akt reguliše o Značenje osnovnih kategorija o Postupak FDI o Prava. pri čemu nije bitno da li se transfer vrši odjednom ili u ratama.“ Sedmi princip je izuzetno značajan i složen. Odnosi se kako na propise države tako i entitete. Transfer mora biti omogućen “slobodno bez odgađanja. Navedite izvore domaćeg prava kod direktnih stranih ulaganja (uključuje i 67 i 68) 67 i 68 . Striktno provođenje nacionalnog tretmana u praksi znači onemogućavanje davanje povlastica stranim investitorima. Specifični principi su: a) sloboda ulaganja kao manifestacija otvorene tržišne ekonomske politike b) mogućnost ulaganja u privredne i neprivredne djelatnosti c) garantovanje najvažnijih ulagačkih prava 24 . Pravo na nacionalizaciju uz obavezu davanja adekvatne naknade za nju je peti princip. Derivira se iz državne suverenosti i nacionalnog tretmana. Treće načelo je nemiješanje u unutrašnje političke odnose zemlje domaćina.Međunarodni sporazumi . zabranjeno je podmićivanje radi ostavrivanja ciljeva stranog ulagača. Deveti princip je primarnost domaćeg sudstva. Prema ovom načelu se država obavezuje da će na subjekte druge strane automatski protegnuti sva prava. Kod ovog principa postoji mogućnost izmjena i dopuna jedanput zaključenih dugoročnih ugovora o FDI. Klauzula najpovlaštenije nacije je osmo načelo. bilateralni sporazumi i međunarodni standardi u ovom domenu. Slobodan transfer je šesti princip. povlasice i obaveze stranog ulagača o Rješavanje sporova o Primjena zakona .Podzakonski akti (moraju biti u skladu sa zakonima jer oni ih samo nadopunjuju) 69. Ustavi i međunarodni sporazumi i Zakoni i podzakonski akti kod FDI Izvori domaćeg prava . Četvrto. Može se definisati kao “nacionalni tretman“. 70. Za transfere koje država domaćin ne izvrši bez odgađanja zahtijeva se plaćanje zatezne kamate.Sumedin Klauzula najpovlaštenije nacije automatski izjednačava pravni tretman svih stranih investitora) 66.Odnosi se na sva sredstva koja predstavljaju FDI. Njena primjena se zasniva isključivo na multilateralnim ili bilateralnim sporazumima. Prvo opšte načelo je poštovanje državnog suvereniteta nad prirodnim izvorima. Navedite i objasnite specifične principe direktnih stranih ulaganja Određivanje specifičnih principa stvar je izbora. Za njegovo ostavrivanje posebno su značajni: regulativa domaće države. Navedite i objasnite opšte principe direktnih stranih ulaganja Opšti principi su pravila koja u oblasti DSU imaju univerzalno važenje. Zbog toga su se Kodeks UN i ECT zadovoljili rješenjem po kome položaj stranih investitora ne može biti “manje povoljan“ od domaćih ulagača. u slobodno konvertibilnoj valuti. Drugi princip se može definisati kao obaveza stranog ulagača da poštuje pravni poredak zemlje domaćina.

djeluje preko državnih agencija ovlaštenih za ovu djelatnost. 72. Privatnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Subjekti su lica između kojih nastaju odnosi povodom FDI. bilateralnim i multilateralnim sporazumima mogu da se pojave kao “investitor“ ili pravna lica koja su nastala investiranjem. To su Agencija za izdavanje garancija od političkog rizika inozemnim investitorima i trgovcima (IGA) i Agencija za unapređenje inostranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA). Unutar posljednje kategorije transnacionalne korporacije (TNK) imaju posebno značajnu ulogu. Na osnovu toga se mogu utvrditi četiri osnovna pristupa postupku ulaganja: 25 . Odvija se posredstvom privrednih i državnih institucija. Stekla univerzalan karakter. Na drugoj poziciji je Energy Charter Treaty. Objasnite postupku ulaganja kod direktnih stranih ulaganja Postupak ulaganja je sistem uslova koje treba ispuniti i radnji koje se moraju obaviti da bi strano ulaganje bilo izvršeno. Prema Zakonu. entiteti su obavezni na saradnju u oblasti poreskih olakšica sa ciljem izbjegavanja diskriminacije domaćih u odnosu na strane ulagače i radi ujednačavanja poreskih olakšica. Postupak ulaganja predstavlja u suštini izraz ukupne političke i ekonomske filozofije države u ovom domenu. Javnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Prvi javnopravni subjekt su države. ZPDSU izričito zahtijeva da BIH i entiteti sarađuju o ostvarivanju ciljeva ovog zakona i da preuzimaju mjere koje su za to potrebne. Četvrta jeste WB. Mogu se podijeliti na regionalne (EZ i NAFTA) i univerzalne (UN – na prvoj poziciji). odnosno u zemlji kojoj je taj kapacitet priznat. Na nivou države postoje i dvije specijalizovane institucije. Fizička lica čine prvu grupu subjekata. oni se svode na ograničene poreske olakšice i mogućnost oslobađanja od carina po propisanim uslovima f) uspostavljanje organske cjeline između sistema države i dva entiteta g) transparentnost režima ulaganja koja se ogleda u dominacije registracije nad odobrenjem i postojanju svega pet taksativno određenih podzakonskih akata na nivou države h) nastojanje da se troškovi investicionih transakcija smanje i pri investiranju i u fazi eksploatacije investicije 71.Također. Međutim. Za sticanje ovog svojstva potrebno je da fizičko lice ima državljanstvo ili trajno boravište u zemlji koja je članica miltilateralnog i bilateralnog sporazuma. To su UNCTAD i Centar za TNK. postoje dvije specijalizovane organizacije od posebnog značaja za FDI. Tu se posebno ističu: a) Agencija za multilateralno garantovanje investicija (MIGA) osnovana posebnim sporazumom u okviru WB 1985.Sumedin d) obezbjeđenje pravne sigurnosti čak u većojmjeri nego domaćim subjektima e) svođenje ekonomskih podsticaja stranim ulagačima na znatno manju mjeru od one u ranijim propisima – uz pravnu sigurnost. To su komapnije i druge organizacije koje djeluju metodom autonomije volje. Pojam kompanije se ravna prema pravnom poretku kome ona pripada. b) Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova osnovan Konvencijom o rješavanju investicionih sporoca između država i državljana dugih država c) Agencija za usluge u stranom investiranju (FIAS). U BiH pored država svojstvo subjekta imaju i entiteti. a na trećem mjestu se nalazi WTO. Privatnopravni subjekti su sva lica koja prema domaćem zakonodavstvu. U oblasti FDI ona djeluje direktno i preko subjekata koji su uključeni u njen sistem. najvažnija skupina su pravna lica. Druga grupa ovih subjekata su međunarodne organizacije. 73.

zapošljavanja domaćih radnika. b) razmatranje zahtjeva i donošenje odluka u roku od 30 dana od prijema zahtjeva. Registracija služi isključivo dobijanju potrebnih podataka o stanju FDI u BiH. registracija nema konsstituitivno dejstvo. To su proizvodnja naoružanja i vojne opreme. Objasnite postupak ulaganja direktnih stranih ulaganja u BiH Postupak ulaganja u BiH je ure]en Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja. ”Prethodna saglasnost” odnosno dozvola potrebna je samo u dvije oblasti koje se smatraju osjetljivim. Za razliku od dozvole. Prijava z aregistraciju svakog pojedinačnog ulaganja se istovremeno podnosi nadležnim organima države i entiteta i to na jenoobraznom utvrđenom formularu. strani ulagač mora ”voditi poslovne knjige i sačinjavati finansijske izvještaje u skladu sa međunarodno prihvaćenim računovodstvenim i revizorkim standardima i načelima kao i zakonima entiteta. domaćih i stranih između sebe je otvoren d) ulaganje je dijelom slobodno. radi se o mješovitom sistemu Brojne su restrikcije kod slobodnog ulaganja koje se mogu podijeliti na ekonomske. (ne)postojanje vojnih saveza. investitor mora o toe biti obaviješten u roku od 30 dana od prijema zahtjeva. U prvu grupu spadaju zahtijevi za određenim procentom izvoza. 75. Drugo. ali nacionalni tretman ne mora biti potpuno zadovoljen c) ulaganje je ograničeno dozvolom – koju daju upravni organi. Ograničenja koja se tiču zsštite okoline postaju sve aktuelnija. a dijelom ograničeno – ograničenja se uspostavljaju zakonom i upravnim aktom. potrebe nacionalne sigurnosti itd i u treći segment spadaju: vrste pravnog sistema transparentnost pravnog sistema. razumno ujednačene i nediskriminatorske u odnosu na domaće subjekte u istoj funkciji. Postupak ulaganja na osnovu dozvole ima više faza: a) podnošenje zahtjeva nadležnom organu konkretnog entiteta. jednak i pravičan tretman svih ulagača. c) ukoliko je dopuna zahtjeva potrebna. 26 .Sumedin a) ulaganje je potpuno slobodno – princip nacionalnog tretmana potpuno ostvaren b) ulaganje je ograničeno zakonskim uslovima – diskriminacija između stranih investitora je isključena. Ovaj liberalan sistem dominira u pravu BiH. Navedite obaveze stranih ulagača prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prva obaveza stranog ulagača je poštovanje zakona i drugih propisa BiH i entiteta.” Ova obaveza je iznuđena stanjem unutrašnje regulative BiH. ostvarivanje deviznog priliva itd. Ta obaveza je olakšana odredbama Zakona koje vode discipliniranju entiteta u ovom domenu. d) nakon dobijanja odobrenja ili isteka rokova od 30 odnosno 90 dana. 74. dosljedna primjena nacionalnog tretmana. investitor podnosi zahtjev za registraciju ulaganja nadležnom organu entiteta i Ministratsvu vanjske trgovine BiH. tada se konačna odluka mora donijeti u roku od 90 dana od prijema zahtjeva. dok s druge strane nameće i sva ograničenja koja su zasnovana na javnom poretku. Zakon zahtjeva da poreske stopebudu stimulativne za stranog ulagača. političke i pravne. Najprije nameće stranim ulagačima iste obaveze koje imaju i domaći ulagači. te (ne)funkcionisanje pravne države. Drugu skupinu čine spoljnopolitički odnosi između domaće države i države domaćina. te restriktivno definisano javno informisanjeUslovi pod kojim se podnosi prijava za dobijanje dozvole moraju biti definisani podzakonskim aktom entiteta i istovremeno objavljivanji u službenom listu entiteta i države. Treće. kupovine domaće robe. Princip nacionalnog tretmana dvojako djeluje na razmatranu dužnost. strani ulagač mora plaćati poreze u skladu sa propisima entiteta. put ka arbitriranju i nejednakom tretmanu ulagača.

Korisnik olakšica je pravno lice u koje su plasirana inozemna sredstva. Ukoliko je kategorija ”oprema” zadovoljena. u koju se ne uvrštavaju SI. uz uslov da ona učestvuju najmanje 20% u trajnom kapitalu firme. Od drugih subjektivnih prava se razlikuju u ekonomskom smislu. Pravo na slobodan transfer se smatra drugim fundamentalnim momentom tretmana stranog investitora u skladu sa međunarodnim standardima. I drugo. strani ulagač ima pravo da u skladu sa nacionalnim tretmanom stiče vlasnička prava na nekretninama. Ograničenja su privremenog karaktera i povlače za sobom obavezu države da plati kamatu. moraju se ispuniti i dva dodatna uslova. isključujući carinsko evidentiranja. raskine ili ima ozbiljnu namjeru da prekrši ili raskine ugovor sa stranim ulagačem. Objasnite prava stranih ulagača prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prvo pravo konstituiše slobodu stranog ulagača da otvori račun kod bilo koje domaće ili strane banke. Četvrto. naročito poreske i fiskalne. Poreska olakšica traje pet godina i srazmjerna je učešću stranog i domaćeg kapitala u glavnici. Treće pravo se odnosi na slobodu stranih ulagača da ”zapošljavaju namješenike iz inostranstva ukoliko nije određeno dugačije zakonima u BIH o radu i zapošljavanju”. Ukoliko je odgođeni transfer praćen konverzijom.Sumedin 76. 27 . izvršen bez odgađanja i u valuti koja se može konvertovati bez ograničenja. u cilju izbjegavanja priliva isključivo špekulativnog kapitala. sredstava koja preostanu nakon likvidacije preduzeća u BIH i naknada u slučaju nacionalizacije i sa njom izjednačenih postupaka BiH. najprije. Povlasticama se stranom ulagaču daje položaj koji je povoljniji od onog koji uživa domaći investitor. Ovim se BiH uključila u opšteprihvaćen trend u zemljama u tranziciji. se tolerišu . ulog starnog lica ne smije biti manji od 30% glavnice. Prvu povlasticu starnom ulagaču predstavlja oslobađanje od carina i carinskih obaveza. te da ne vrše diskriminaciju domaćih i stranih ulagača. da strano ulaganje mora trajati najmanje pet godina. Za DSU su posebno značajni politički rizici. Povlastice se mogu. uobičajno je da se uzima tržišni kurs na dan transfera. pojedinačnim podzakonskim aktom. Prvo. Može biti data individualno. prekši. koji je zasnovan na diskrecionom pravu nadležnog organa ili generalno – po pravilu zakonom. Račun mora glastiti na domaću ili bilo koju drugu stranu valutu. ali se zahtijeva njihova umjerena i nediskriminatorska primjena. Povlastice. osim ako se s tim ino-investitor ne saglasi. Ne definišu se direktno. Pojasnite pojam davanja povlastice stranim ulagačima Povlastice su subjektivna prava stranih ulagača. Objasnite pojmovi zaštite i naknade kod direktnih stranih ulaganja Rizik je inherentan elemenat svakog poslovnog poduhvata. djelujući u stranom ulaganju iure gestionis. 78. Državna struktura BiH je dovela do specifičnog rješenja u pogledu poreskih olakšica. Zaštita stranih investitora predstavlja sistem postupaka kojima se onemogućava ili ograničava nelegalno zadiranje države u svojinu ulagača ili im se obezbjeđuje nadoknada za pretrpljene gubitke u slučaju legitimnog i zakonitog izvlaštenja. dobiti za uvoz ”opreme”. opreme za igru na sreću i putnički automobili. Slučajeve koji predstavljaju oduzimanje ili ograničavanje vlasništva stranog investitora veoma je teško klasifikovati. Obuhvata sve vrste dobiti. Ukoliko se stvar može odrediti kao oprema postavljaju se dodatni uslovi da ona ne bude starija od 5 godina i da odgovara djelatnosti preduzeća za koju se uvozi. Umjesto toga nameću se entitetima obaveze da izbjegavaju konkurenciju u privlačenju direktnih stranih ulaganja kroz poreski sistem. 77. Način na koji se transfer vrši mora biti slobodan. Stabilizaciona klauzula je jednostrano preuzeta obaveza države domaćina da na strano ulaganje neće primjenjivati kasnije donesene propise. Neophodna je analiza dijela na tri osnovne grupe: a) prvu grupu čine slučajevi u kojima država kao partner. Kompatibilan element ovih ovlaštenja je pravo na slobodnu konverziju valuta.

Sumedin
b) drugu skupinu predstavljaju štete izazvane ratom i sa njime izjednačenim događajima, imaju dijelom međunarodnopravni karakter. c) treća grupa je najkarakterističnija za DSU. Čine je različite vrste zakonitih akata država kao što su: konfiskacija, rekvizicija eksproprijacije, nacionalizacija i postupci čiji se efekti sa njima mogu izjednačiti. Naknada je materijalna protuvrijednost koju treba dati stranom ulagaču u slučaju da bude pogođen nekim od događaja iz druge i treće skupine slučajeva uključenih u pravo DSU. Naknada se može pojaviti u dva vida: naknada štete i kao kompenzacija. U osnovi naknade štete leži uvijek protivpravan čin. Kompenzacija se može dati i za štete izazvane pravovaljanim aktima i radnjama. 79. Nabrojte i objasnite pojedine slučajevi od kojih se pruža zaštita kod direktnih stranih ulaganja Zaštita od promjene, raskida ili prijetnje promjenom, odnosno raskidom ugovora naziva se u teoriji ”ponovno pregovaranje”. Ono predstavlja postupak naknadnih pregovora partnera o izmjenama i dopunama ugovora o DSU. Cilj ovog instituta je izmirenje principa zaštite javnog interesa i zaštite svojine stranih ulagača. U domenu stranih ulaganja rat kao pravno-tehnička kategorija se primarno definiše u skladu sa dokumentima UN. Zato BITs u ovu kategoriju svrstavaju ili sve oružane sukobe, revolucije, vanredna stanja, pobune, nemire i demonstracije. Država ima opštu obavezu da u slučaju ”rata” pruži stranim investitorima adekvatnu zaštitu od ratnih događaja, pazeći da se pri tome u konkretnom slučaju ne ogriješi o princip najpovlaštenije nacije. U najširem smislu eksproprijacija se može izjednačiti sa ”uzimanjem tuđeg vlasništva”. Postoji više slučajeva kroz koje se pojam eksproprijacije manifestuje: a) prvi obuhvaćeni slučaj je eksproprijacija kao uža pravno-tehniča kategorija koja označava orginalni način sticanja državne svojine na nekretninama koji se vrši u opštem interesu i uz pravičnu naknadu b) nacionalizacija predstavlja prinudni prelaz u državnu svojinu privrednih preduzeća koja ispunjavaju predviđene kriterije ili građevinskog zemljišta i zgrada. Ranije se mogla vršiti sa naknadom ili bez naknade c) za razliku od prethodne dvije kategorije, konfiskacija je ”imovinska kazna koja se pod uslovima utvrđenim u zakonu izriče učiniocu krivičnog djela, sastoji se u oduzimanju imovine osuđenom licu, bez naknade, u granicama propisanim zakonom” d) zaštita stranim ulagačima se u našem pravu pruža i onda kada je do izvlaštenja došlo rekviriranjem vlasništva, to je način snadbijevanja javnih službi, obično vojnih jedinica potrebnim materijalima. Prema načinu na koji se eksproprijacija vrši ona može bit direktna i indirektna. Prvi oblik eksproprijacija naziva se direktnom ili zakonskom. Sastoji se u legalnom oduzimanju ili ograničavanju vlasništva stranim investitorima. Elementi eksproprijacije su uporedno posmatranos isti: a) javna svrha radi koje se eksproprijacija preuzima b) legalnost eksproprijacije c) postojanje primjerene naknade d) nedikriminiranost kao inherentan princip pravu DSU Drugi oblik eksproprijacije je indirektna ili de facto ili puzajuća eksproprijacija. U čl. 11 MIGA indirektna eksproprijacija je definisana prema posljedicama radnji, odnosno popuštanju državnih organa. Eksproprijacija postoji kada vlasnik bude lišen svojine, kontrole ili koristi od investicije bez obzira na to što formalni čin oduzimanja vlasništva ne postoji. Da bi se postupci

28

Sumedin
oduzimanja kontrole i koristi smatrali indirektnom eksproprijacijom, neophodno je gubitak na strani ino-ulagača bitno utiče na vrijednost investicije ili kontrolu nad njom. U teoriji se indirektna eksproprijacija definiše kao ”spor erozija stranog vlasništva regulatornim mjerama”. Kod indirektne eksproprijacije često nedostaje neki od elemenata direktne eksproprijacije, nediskriminatornost npr. 80. Objasnite pojam kompenzacije kod direktnih stranih ulaganja Kriteriji kompenzacije: Prvi kriterij je adekvatnost naknade. On obrađuje obim naknade i sadrži najviše ekonomskih i pravnih problema. Tri su elementa ovog kriterija: a) cijena po kojoj se mjeri vrijednost eksproprisanog dobra; b) vrijeme procjene koje se u pravilu veže za izvršenu eksproprijaciju. Granična tačka je po pravilu momnet u kome je eksproprijacija postala ”javno poznata”; c) subjekti koji određuju ”fer tržišnu cijenu” . Drugi kriterij je način isplate nadoknade. I on ima više elemenata: a) efektivnost naknade – koja se tiče vrste valute u kojoj se nadoknada vrši; b) naknada mora biti brza, “promtna”, “bez odgađanja” i sl. c) postupak nadoknade 81. Objasni postupak rješavanja sporovi između država kod direktnih stranih ulaganja Sporovi iz oblasti DSU nastaju izmeđuu zemlje izvoznice i zemlje uvoznice kapitala. Najčešći predmet ovih sporova su takmičenje i primjena BITs koga su strane međusobno zaključile. Regulisani su multilateralnim i bilateralnim konvencijama o DSU, opštim konvencijama međunarodnog javnog prava i međunarodnim običajima. Više je načina rješavanja ovih sporova. Prvi i najčešći primjenjivani metod je rješavanje spora diplomatskim putem. Ukoliko se spor ne riješi u periodu od 6 do 12 mjeseci, pogođena strana može pismenim putem tražiti da se problem iznese pred ad hoc tribunal. Na drugom mjestu se nalazi ad hoc arbitraža. Treći metod je povjeravanje spora na rješavanje ovlaštenim organima unutar međunarodnih organizacija. Ovdje najvažnije mjesto zauzima tijelo za rješavanje sporova koje je formirano unutar WTO. Međunarodni sud u Hagu se javlja kao četvrta mogućnost. Predstavlja najopštiji forum za rješavanje sporova svih vrsta između država članica UN i sporova u kojima su stranke međunarodne organizacije. 82. Objasni postupak rješavanja sporovi između stranog investitora i države domaćina Ovo su najčešći i najkarakterističniji sporovi u oblasti DSU. Njihov osnovni predmet su nacionalizacija i ostvarivanje povlastica. Specifičnost ovih sporova leži u tome je jedna strana subjekt privatnog , a druga subjekt javnog prava. Prijateljsko rješavanje sporova stavlja se na prvo mjesto. Po prirodi stvari, strane samostalno odlučuju o svim elementima metoda pregovora i o njihovom ishodu. Pojedini izvori postavljaju rok do koga se rješenje spora pregovorima treba postići. Dalje, jedan od metoda rješavanja ovih investicionih sporova je sud zemlje domaćina. U osnovi ovog pristupa leži Calvo doktrina po kojoj stranci nemaju povoljniji položaj od domaćih subjekata. Član 17. našeg ZPDSU polazi od pretpostavke nadležnosti suda u BIH, ali dozvoljava da se strane drugačije dogovore. Redoslijed metoda je sljedeći: pregovori i savjetovanje, dogovoreni način rješavanja spora, metod predviđen u međunarodnom sporazumu. Calvo doktrina je ovdje negirana. Mirenje ili koncilijacija spadaju u prijateljske načine rješavanja sporova . Koncilijacija je pokušaj da se postigne prijateljsko rješenje spora uz pomoć treće osobe čija je preporuka za rješenje nastalog sporazuma obavezna za stranke ako je

29

Sumedin
one prihvate. U međunarodnim izvorima prava za DSU, ad hoc ili institucionalne arbitraže predstavljaju osnovni metod rješavanja sporova. Obaveza države domaćina da prihvati arbitražni spor sa investitorom kao privatnopravnim subjektom počiva na nekom vidu odricanja od prigovora suverenog imuniteta. Sastav ad hoc arbitraže određuje se ili neposredno u sporazumu ili pozivom na neka arbitražna pravila. Arbitražni sud primjenjuje međunarodne multilateralne ili bilateralne sporazume, opšte prihvaćene principe međunarodnog prava i materijalno pravo države na koje upućuju parvila MPP. Ukoliko su stranke izričito ugovorile, arbitraža može sporove rješavati ne prema mjerodavnom pravu, nego ex aeguo et bono tj. po ”pravičnosti”. Odlučivanje ex aeguo et bono podrazumijeva pravičnu primjenu prava. Ukoliko pravičnost zahtijeva odstupanje od primjene prava tj. djelovanje contra legem, ona ne može da isključi primjenu svih prinudnih propisa kao onih o ljudskim pravima na primjer. Međunarodnim centar za rješavanjeinvesticionih sporova (ICSID) predstavlja specijalizovanu institucionalnu arbitražu za oblast stranih učlaganja osnovanu posebnom Konvencijom o rješavanju investicionih sporova ove vrste zaključenom u Vašingtonu 1965. ICSID je pravno lice međunarodnog prava uključeno u sistem WB. Njegov Administrativni savjet čine predstavnici Administrativnog WB, a predstavlja WB je po službenojdužnosti i presjenik Administrativnog savjeta. Centar je nadležan za svaki spor koji je nastao neposredno iz investicija i ”za koji su se strane u sporu pismeno saglasile da ga iznesu pred Centar”. 83. Objasnite postupak rješavanja sporovi između stranog i domaćeg investitora Ova vrsta sporova nastaje kada je u pitanju zajednički poduhvat. Pošto su oba lica subjekti privatnog prava i budući da je odnos zasnovan ugovorom poslovnog prava sa elementom inostranosti, na rješavanje sporova se primjenjuju opšta pravila za ovu vrstu sporova. Strani partneri iz poznati izbjegavaju sudove zemlje u kojoj sjedište ima njihov partner. Vođenje spora između starnog i domaćeg partnera ne isključuje mogućnost stranog investitora da istovremeno pokrene i postupak protiv države domaćina, ukoliko za to postoji osnov. 84. Istorijat, ekonomske funkcije i određenje slobodne zone Najprije proces dekolonizacije, a potom i globalizacija svjetske ekonomije dovode do sve većeg broja funkcija i organizacionih modela slobodnih zona. Slobodna zona se može definisati kao dio državne teritorije koji može, ali ne mora biti izuzet iz njenog carinskog područja, na kome se korisnicima posredstvom različitih organizacionih, carinskih i pravnih rješenja obezbjeđuje povoljniji carinski tretman i favorizovan režim poslovanja u odnosu na one koji važe unutar carinskog područja dotične zemlje. Najvažnije ekonomske funkcije slobodne zone su: a) olakšavanje transporta robe naročito kroz jednostavnije, brže i jeftinije rješenje svih pitanja tranzita; b) privlačenje stranog kapitala ne samo stvaranje povoljnijih uslova za investiranje nego obezbjeđivanjem povoljnijih uslova da korisnici zone ne plaćaju poreze i doprinose; c) stvaranje uslova za povoljnije poslovanje domaćih eksportskih firmi, a time i povećanje izvoza; d) brže i potpunije upoznavanje domaćih firmi sa stanim tehnološkim i poslovnim dostignućima; e) povećanje zapošljavanja i poticanje privrednog razvoja regije naročito oko slobodne zone – ovo je jedan od osnovnih motiva za formiranje slobodnih zona u FBIH i f) ujednačavanje regionalnog ekonomskog razvoja unutar države. U BIH se slobodna zona posmatra na nivou države i entiteta. Po ZCP Slobodne zone su dijelovi carinskog područja BIH ili objekata smještenih na tom području, ali koji su odvojeni o dostalog njegovog dijela, a u kojima se unesena roba ne smatra i uvezenom. Prijedlog ZSZBIH u čl. 3.

30

Sumedin
definiše slobodnu zonu iz dva ugla. Ona je najprije ”dio carinskog područja BIH kojim upravlja utemeljivač slobodne zone”. Istovremeno slobodna zona ima svojstvo pravne osobe i stječe pravnu i poslovnu sposobnost...upisom u sudski registar znači kao bilo koje drugo trgovačko društvo. 85. Objasnite odnose povodom slobodnih zona Odnosi svih zainteresanih subjekata povodom slobodnih zona mogu se svrstati u četiri osnovne grupe: a) između zainteresovanih subjekata, ako na to upućuju položaj i pravni osnov formiranja zone b) država na čijoj se teritoriji nalazi slobodna zona i slobodna zona c) slobodna zona – korisnici d) skrosnici slobodne zone između sebe. Neki od navedenih odnosa imaju politički, drugi ustavni, a treći čisto privreni karakter. Ako se slobodna zona uređuje međunarodnim sporazumom država, njeno uspostavljanje i funkcionisanje ima javnopravni karakter međunarodne služnosti. Ukoliko se osniva i djeluje isključivo na bazi akata domaće države, SZ se javlja kao specifično samoograničenje ekonomske suverenosti. Druga situacija je karakteristična za BIH. Nadležnosti države potiču iz činjenice da carinski režim leži u osnovi slobodne zone, bez obzira na njenu vrstu i obilježja. Upravo zbog toga je ZCP: a) dao osnovnu definiciju slobodne zone b) specificirao carinski režim rada povodom slobodnih zona i u njima c) odredio osnovne okvire u kojima entiteti samostalno uređuju materiju slobodnih zona. U političkom smislu slobodna zona je dio državne teritorije, dok u carinskom pogledu to mže, ali ne mora da bude. Sa deviznog, poreskog, kreditnog i poslovnog stanovišta SZ nije u cjelini ili velikim dijelom uključena u ekonomski teritoriji države. Otuda su odnosi u slobodnoj zoni podvrgnuti režimu vanjskotrgovinskog rada i za domaće korisnike. 86. Izvori prava države BiH za slobodne zone Ukoliko se slobodna zona osniva međunarodnim sporazumom, na prvom mjestu će se nalaziti vrela međunarodnog javnog prava. Domaći propisi moraće se tada usaglasiti ratifikovanim sporazumom i biti saglasni sa ostalim izvorima međunarodnog javnog prava. Kada zona, kao u BIH, ima karakter samoograničenja suverenosti, mjerodavni će biti najprije sopstveni prinudni izvori međunarodnog poslovnog prava. Značaj suverenosti zahtijeva da se na prvom mjestu nalaze zakoni, a ne niži podzakonski akti i da propisi imaju prinudan karakter. U federalno uređenim državama, u koje se ubraja i BIH, posebne probleme mogu da stvaraju: razgraničenja nadležnosti i rješavanje sukoba lokalnog prava. Složenost državne organizacije i pravnog sistema u BIH nameću velike teškoće u određivanju hirarhije izvora za uređivanje odnosa povodom slobodnih zona. Prvo mjesto među državnim izvorima zauzimaju tri zakona o spoljnotrgovinskim politikama: carinskoj, vanjskotrgovinskoj i onoj koja se odnosi na direktna strana ulaganja. 87. Izvori prava entiteta i njihov odnos sa izvorima države za slobodne zone Na nivou entiteta zakoni o slobodnim zonama nalaze se na prvom mjestu hirarhije. Entitetski izvori moraju biti u skladu sa državnim aktima koji predstavljaju njihov pandan. Objektivne ekonomske i tehničke osobine slobodnih zona, te stanja državnog zakonodavstva prouzrokovali su veliku međusobnu podudarnost zakonodavstva entiteta o SZ. Razlike koje između njih postoje imaju pravo-tehničku, a ne konceptualnu prirodu. Praznine u zakonodavstvu dovele su do konceptualnih razlika između zakonodavstva entiteta i države. One se mogu izraziti kao

31

a u RS isto svojstvo mogu imati i fizička lica. Tako da se može zaključiti da u poslovima koji po svojoj prirodi imaju upravni karakter (kretanje lica. odnosno potpisivanje dokaza koji se potpisivanje ugovora o osnivanju. 89. Status osnivača zone nije uređen jedinstveno. imenovanje ovlaštenog lica za preuzimanje daljih radnji osnivanja c) Registracija preduzeća slobodne zone.Sumedin vršenje uloge države u oblasti vanjskotrgovinske politike od strane entiteta. Pravila djelovanja organa slobodne zone su u tim slučajevima određena mjerodavnim propisima o upravnom postupku. Pojasnite Prestanak slobodne zone Razlike u utvrđivanju prestanka slobodne zone u FBIH i RS postoje kako u poslovnom tako i u administrativno-pravnom smislu. Postoje četiri faze postupka osnivanja: a) Pripremne radnje: utvrđivanje osnivača. Stoga se na njih primjenjuju opšta statusna regulativa. zaštita okoline) preduzeću slobodne zone je povjereno i vršenje nekih javnih ovlaštenja. Dozvola za rad može biti oduzeta ako osnivač slobodne zone ne 32 . Prijedlog ZSZBIH zbog toga ima dva cilja: a) vraćanje poslova vanjskotrgovinske politike vezanih sa SZ u nadležnost države i b) Stvaranje osnova i okvira za ujednačavanje zakonodavstava entiteta. U FBIH to mogu biti jedno ili više pravnih osoba. Slobodna zona se može osnovati na području koje se nalazi uz neko pristanište ili magistralnu međunarodnu komunikaciju. Slobodna zona je nadležna za ostvarivanje značajnog javnog interesa. U FBIH slobodna zona prestaje da postoji ako se utvri da su prestali da postoje zakonski uslovi za rad slobodne zone. dok su uslovi određeni posebnim pravilnikom i odlukom vlade o davanju saglasnosti d) Dobijanje rješenja nadležnog ministarstva u FBIH. kako bi njihove pravnotehničke razlike bile svedene na mjeru poštovanja posebnosti interesa svakog od entiteta. odnosno preduzeće za upravljanje slobodnom zonom su subjekti domaćeg poslovnog prava. rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu. Prestanak slobodne zone u RS ne mora automatski značiti i prestanak preduzeća za upravljanje slobodnom zonom. Slobodna zona može imati jedinstveno područje ili biti sastavljena od više dijelova ”podzona”. odnosno Uprave carina u RS kojim se odobrava početak rada slobodne zone. Slobodna zona kao preduzeće u FBIH odnosno preduzeće za upravljanje slobodnom zonom u RS se mogu osnivati samo na osnovu saglasnosti vlade entiteta. 90. U Federaciji su se slobodne zone do sada osnivale pretežno kao društva sa ograničenom odgovornošću. b) Donošenje akta. Kada ima više odvojenih dijelova slobodna zona kao preduzeće djeluje kao jedinstven subjekt. Slobodna zona kao carinska institucija prestaje da postoji ”ako se u toku rada zone utvrdi da su u tri uzastupne godine na ostavruje godišnji izvoz u inostranstvo od 50% od ukupne vrijednosti proizvedene robe i izvršenih usluga”. obezbjeđivanje sredstava za osnivanje i rad zone. za koju važe opšta pravila. godine uzastopno ne prelazi najmanje 75% od ukupne vrijednosti robe koja napušta slobodnu zonu. 88. Od odluke osnivača zavisi da li će ti dijelovi biti orgaizovani kao poslovne jedinice bez ili sa pravom samostalnog nastupa u pravnom prometu. Status slobodne zone Preduzeće slobodne zone. a ne kao dionička društva. ili sastavljeno od više samostalnih dijelova. ne smatraju se javnim preduzećima. procjena dobiti i izvoznih rezultata zone i pribavljanje dokaza koji se po zakonu moraju podnijeti vladi prilikom podnošenja zahtjeva za davanje saglasnosti za osnivanje zone. Vijeće ministara će izdati rješenje o prestanku rada SZ ako izvoz u roku od 3. Područje zone se može odrediti kao jedinstveno. Usvojen je koncesioni sistem. Objasnite postupak osnivanja slobodne zone Entiteti mogu odrediti dijelove carinskog područja BiH kao slobodne zone i definisati njihovo područje.

neophodno je da zaključi ugovor i obavlja djelatnost u slobodnoj zoni. Najvažnije su: a) korisnik slobodne zone ne može sticati zemljište u zoni b) za izgradnju bilo kakve zgrade u SO mora se imati prethodno odobrenje entiteta. uskladištenje domaće robe. d) entiteti mogu zabraniti ili ograničiti obavljanje pojedinih djelatnosti u slobodnoj zoni. Pojasnite opšti položaj korisnika slobodne zone Potencijalni korisnik zone je svako domaće ili strano pravno ili fizičko lice. c) mogućnost držanja deviznih sredstava kod bilo koje banke ovlaštene za poslovanje sa inostranstvom. uključujući i osnivača zone. b) oslobađanje plaćanja carine na robu uvezanu u zonu . 91. a neke na teret korisnika slobodne zone kao stranog ulagača. kojim se jedna od njih ( prodavac) obavezuje da preda određenu stvar drugoj strani 33 . Nadležno ministarstvo entiteta prati rad slobodnih zona. Ukoliko vlada donese odluku o prestanku zone. predlaže se vladi da donese odluku o prestanku rada zone. Te djelatnosti obuhvataju proizvodnju robe. Tu odluku vlada može. bankarske i finansijske poslove. Da bi konkretni subjekt stekao ovo svojstvo. ona mora biti realizovna u roku od jedne godine od dana donošenja rješenja. d) slobodan transfer i retransfer dobiti i uloga i e) ovlaštenje korisnika da se poziv na stabilizacionu klauzulu. prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Ukoliko se u postupku inspekcije ili na drugi način utvrdi da su se stekli uslovi za prestanak slobodne zone. Neke su postavljene u korist. entiteti moraju unaprijed biti obavješteni o djelatnostima i o njihovom obavljanju. c) korisnik na području BIH ne plaća poreze i doprinose. Ostale djelatnosti obuhvataju usluge. Drugo ograničenja se uspostavlja nabrajanjem djelatnosti preduzeća slobodne zone u odluci o osnivanju i u njegovom statutu.Sumedin uvažava zakonske odredbe o poslovanju zone. Ugovor o prodaji bi onda predstavljao sporazum stranaka. Objasnite pojam korisnika zone kao stranog ulagača Korisnik slobodne zone kao strani ulagač ima sljedeća prava: a) slobodno ulaganje u zonu u okviru djelatnosti koje se u zoni mogu vršiti. PITANJA ZA II DIO ISPITA IZ MEĐUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA UGOVOR O MEĐUNARODNOJ PRODAJI ROBE I POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pajam i definicija ugovora o prodaji Juridički posmatrano. Način na koji korisnik obavlja svoje djelatnosti određen je: aktom o radu u zoni. Neka ograničenja postoje. Postoje i neke značajne razlike u režimu FDI u slobodnu zonu. Treće. poslove osiguranja i reosiguranja i turističke usluge. u slobodnoj zoni se ne mogu obavljati djelatnosti kojima se ugrožava zdravlje ljudi i životna sredina. U obavljanju svojih djelatnosti korisnik može djelovati izvan i unutar zone. osim carinskog evidentiranja. ali ne mora donijeti. Oblici djelovanja mogu biti: neinstitucionalni i institucionalni. 92. Prvo. osim onih na plate. opštim uslovima poslovanja zone i ugovorom sa preduzećem slobodne zone.

Ona se u domenu ove konvencije podudara sa Bečkom konvencijom UN iz 1980. Režim prodaje generičkih stvari je različit od pravila za individualno određene stvari. Zato ćemo se mi zadržati samo na izvorima MPP – a: Konvencija o pravu – koja se primjenjuje za prelaz svojine u slučaju međunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari ( zaključena 15. a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenom drugih kriterija. odnosno zaključivanju tog ugovora. Pored opreme i druge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgovačkom i pravnom režimu: trajna potrošna dobra . ugovor o prodaji dobiva specifična obilježja i predmet je individualno određena. Ona je bila primjenjena u Haškim jednoobraznim zakonima o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari . II IZVORI PRAVA 4. On može biti izražen u : − Subjektu ugovora − Objektu ugovora − Pravima i obavezama U načinu određivanja elemenat inostranosti postoje tri koncepcije: SUBJEKTIVNA – ugovor je međunarodni ako u trenutku za zaključivanju ugovora stranke imaju pripadnost različitim državno – pravnim porecima. 2. Ona još nije stupila na snagu.Sumedin (kupcu) i da mu prenese najjače stvarno pravo na njoj . Nabrojte i objasnite vrste prodaje Ugovore o prodaju moguće je klasifikovati prema različitim kriterijima. Uz ostale garancije prodavač jamči kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. U koliko je predmet prodaje investiciona oprema. koja je nezamjenjiva i nedjeljiva čak i kad se sastoji iz više pojedinačnih stvari. Najvažnije su : FOB i CIF prodaje. god..). Međunarodne prodaje se sistmatizuju i preme upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli. Izvori medunarodnog privatnog prava Uloga MPP je od neposredne važnosti za međunarodnu prodaju za razliku od MJP koje postavlja smao pravni okvir za međunarodnu prodaju i tako posredno utiče na nju. 4. po pravilu buduća stvar. OBJEKTIVNA – ugovor je međunarodni ako u zaključenju ili izvršenju ugovora postoji «dodir teritorija pod raznim suverenitetima» MJEŠOVITA – ovaj koncept polazi od jednog kriterija. generičkih i individualiziranih te prodaja buduće stvari ( npr. Osnovni je mobilnost stvari pa tako imamo prodaju pokretnih i nepokretnih stvari. Subjekti i skup ekonomsko – pravnih karakteristika posla predstavljaju kriterij za podjelu ugovora o prodaji na građanskopravne . a kupac se obavezuje da preda prodavcu određenu sumu novca. Konvencija o pravu reguluše 4 pitanja: 34 . 58 u Hagu). najčešće subjektivnog – kao dominantnog . čvrsta goriva i sl. Investicijske opreme i sl. Pojam prodaje medunarodnog poslovnog prava Prodaja MNPP od prodaje domaćeg nacionalnog prava razlikuje se u postojanju elementa inostranosti. domaćeg poslovnog prava u ugovore o prodaji međunarodnom poslovnog prava 3.

. osim HK uključuje kao predmet prodaje . Osnovni cilj ove konvencije je da bude komplementarna Bečkoj konvenciji i stavljena u njenu funkciju. III – neće se primjeniti nijedno od prethodnih pravila ako je ugovor više vezan za pravo koje nije pravo koje bi se trebalo primjenjivati. pojavi pred sudom neke od države članica konvencije. elektricitet. god. Ako se tužena strana. Tamo gdje postoje posebne konvencije o prodaji HK 85 isključuje svoju nadležnost d. II – kada specijalne okolnosti pokazuju da pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedište više od prodavčevog sjedišta povezano s ugovorom. HK 85 se ne primjenjuje ni na pitanja koja su rješena u Beečkoj konvenciji akoje ova važila u sjedištu prodavca i kupca u vrijeme zaključenja ugovora. Autonomija volje stranaka je osnovni princip u određivanju mjerodavnog prava izbor može biti izvršen izričito. – primjenjuje se na ugovor o međunarodnoj prodaji robe. HK 85 ne sadrži svoju definiciju međunarodne prodaje. Ova konvencije priznaje isključivo nadležnost suda koju su stranke ugovorile i to pismeno. 35 . a običaji mogu biti izvor prava samo u slučaju da ne postoji zakonsko rješenje. smatrat će se da tuženi prihvata nadležnost tog suda. ZRSZ polazi od autonomije volje stranaka. 4. Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa. brodove .1858. Ugovori koji su isključeni u Bečkoj konvenciji su isključeni iz HK 85.04.u trenutku zaključivanja ugovora. ali kao kriterij za njeno određivanje uzima se sjedište stranaka u različitim državama b. Haška konvencija o pravu (skr. u Hagu). a ako ništa nije ugovoreno mjerodavno je « pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište / sjedište prodavca». U posljednja dva volja stranaka mora biti nesumnjiva. Izvori državnog poslovnog prava Oni zavise od vrste pravnog sistema u koji konkretni poredak spada: − Kontinentalni − Anglosaksonski − Sistem tradicionalnih ( vjerskih ) prava U kontinentalnom sistemu kao izvor prava se javlja zakon. god. Anglosaksonskom sistemu kao izvor prava se primarno javlja običaj utvrđen sudskom odlukom sa osobinama presedana. Ova konvencija predstavlja bitno izmjenjenu verziju iste konvencije iz 1964 . 5. Strankama je dozvoljeno da nadležno pravo odrede i za samo dio ugovora (cijepanje ugovora) i da kasnije promjene odluku u pogledu izabranog prava. Konvencija o nadležnosti ugovorenog suda – u slučaju međunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari (15. Bitno je još reći da je najvažniji domaći izvor MPP Zakon o rješavanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ). U slučaju usmenih ugovora mora se dati naknadna pismena izjava. posredno ili prećutnim radnjama. c. avione..Sumedin 1. Potpisale su je evropske države ali nije doživjela nijednu ratifikaciju. HK – najvažnija) 1985. 3. 2. I – ako ništa nije ugovoreno na ugovor će se primjeniti pravila države u kojoj prodac ima sjedište za vrijeme zaključenja ugovora. Momenat do kojeg prodavac ima pravo na plodove prodate stvari Momenat do kojeg prodavac snosi rizike povodom prodate stvari Momenat do kojeg prodavac ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je stvar Vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasništva u korist prodavca Kao trećim licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upućuje pravo zemlje u kojoj se nalazi stvar « u momentu u kojem se daje izjava povodom nje» . što možemo vidjeti. suprotno ugovoru. aukcione. koju je potpisalo 12 zemalja. a.

Konvencija o agenciji u međunarodnoj prodaji robe Ženenva 1983. KOZ – njana namjena je bila da uredi pitanje zastare potraživanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio uređen 1. 9. KOZ ne važi za iste ugovore za koje se primjenjuje i Bečka konvencija npr. januara 1988. Kao izvor državnog poslovnog prava u BiH se javlja ZOO – Zakon o obligacionim odnosima.. god. Jugoslavija nije ratifikovla pa ni BiH. koji počinje teći od dospjelosti potraživanja trenutka pada dužnika u . Unfikatorski metod .god. Konvencija o jednoobraznom zakonu o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari Hag 1964. god ( dalje KoZ) 4. Sopstveni izvori međunarodnog poslovnog prava Ovdje spadaju odgovori pod 7. god. 8. 11 7.Sumedin Postoje 3 osnova po kojem se državni izvori uključuju u sistem vrela MNPP : autonomija volje. kolizione norme.. čekova i drugih obveznica KOZ dakle uređuje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih na neurednom izvršenju ili raskidu ugovora o prodaji. (CISG) 5. 10. Konvencija UN o zastarjelosti u međunarodnoj prodaji robe. Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe Beč 1980. a uloga prvih je veća. Konvencija o jednoobraznom zakonu za zaključivanje ugovora o međunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (ULFIS) Hag 3. Za njih važi jedini zastarni tok od 4 godine. Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju a samim tim i BiH . 2. New York 1974. Haškom konvencijom. 1) U slučaju smrti ili tjelesnih povreda bilo koje stranke 2) Nuklearne štete prouzrokovane predmetom ugovora 3) Zaloga. Karakteristike KOZ: 1) Odredbe konvencije su pretežno prinudnog karaktera 2) Autonomna prava stranaka – vrše se u skladu sa predviđenim pravilima 3) Sud ili arbitraže će uvažiti zastarjelost zahtjeva samo ako se tuženi na to pozove Bečka konvencija UN o međunarodnoj prodaji ( dalje BK ili CISG) je donesena 1980 i na snagu stupila 1.god. Međunarodne konvencije i opšta načela medunarođnog prava Međunarodne konvencije – mogu biti multirateralne i bilatelarne.on je primjenjen u : − Vertikalnom smislu ( međunarodna konvencija – zakon) − Horizontalnom smislu ( zakon – zakon) 6.. – izmjena Protokolom u Beču 1980. Jasno odvojena pravila za građansku i trgovačku prodaju 2. Izvršena je koercijalizacija zajedničkog fonda normi za obje vrste prodaje 3. a prve dvije Haške. hipoteke i drugih sredstava osiguranja 4) Sudske i arbitražne odluke 5) Dokumenata koji su po pravilima nadležne zemlje odmah izvršni 6) Mjenica.. Bitno je da znamo da 5 – ta ne uređuje međunarodnu prodaju direktno.. 36 . U oblasti mađunarodnog robnog prometa ZOO ima 3 bitne karakteristike: 1. dana rakida ugovora. Postoji veći broj konvencija koje uređuju prodaju robe sa elementima inostranosti (multilateralne) : 1. imperativni propisi.

Ova konvencija posvećuje veliku pažnju : 1. Sjedištu tj. 2) Odredbe Konvencije su dispozitivne te ih stranke mogu mijenjati ili isključiti ukoliko to Konvecijom nije izričito zabranjeno 3) Konvencija ne čini razliki između građanske i trgovačke prodaje 4) Konvencija je jedinstveni akt ali se njen dio II ( zaključivanje ugovora) i dio III ( prodaje robe) mogu posebno ratifikovati 5) Ona ne reguliše: . električne energije) Za ovu konvenciju možemo vezati 7 bitnih karakteristika: 1) Ona predstavlja napor za dalje izjednačavanje prava u ovoj oblasti. Obilježjima objekata ( primjena ove konvencije je isključena za : prodaju robe za lučnu potrošnju .prodaje koje su zbog svoga karaktera pod režimom imperativnih nacionalnih propisa . a ako njih nema onda prema pravu koje odredi MPP Nedostaci Bečke konvencije: .ograničenost javnim prinudnim propisima članica . prebivalištu ( ako je fizičko lice u pitanju) 2. aviona. Uređuje odnose između prodavca i kupca. HOV. Slovnija i SCG.punovažnost ugovora .nepotpunost pojedinih pojedinih rješenja .opšti dio obligacionih prava .statičnost . te pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve 6) Postoje zaslike u odnosu na Haške jednoobrazne zakone i na ZOO ( npr dispozitivna pravila o određivanju cijene) 7) Supsidijarna rješenja se zasnivaju na opštim načelima na kojima Konvencija počiva. te stvaranje načela novog međunarodnog ekonomskog poretka.velika upotreba pravnih standarda Na kraju treba reći da je do sad ovu konvenciju ratifikovala 47 zemalja izuzev Belgije i VB.mogućnost različitog shvatanja pojedinih termina . a ne između nekog od njih i vozara 2.Sumedin Ova konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe zaključene između strana koje imaju sjedišta na teritorijama različitih država: a) Kad su te države ugovornice ili b) Kad pravila MPP upućuju na primjenu prava jedne od tih država. Model zakoni ( koje pripremaju pojedine nevladine insitucie i UN) 2. Rješava sljedeća pitanja: − organizacija i troškovi isporuke − troškovi transporta i osiguranja 37 . brodova.deliktnu odgovornost za štete od stvari .prelazak svojine . Jedinstveni reglmani Jedinstveni reglmani – u ovu grupu ulaze reglemani nedržavnog karaktera a najznačajniji su: 1. 8. novca. Akti međunarodne trgovinske komore u Parizu (MTK) – a najvažniji INCOTERMS Najvažnije osobine INCOTERMS – a : 1.pitanja uređena ranijim sporazumima. ali ne i Hrvatska. Od zemalja bivše SFRJ ratifokovala je BiH.

11. Arbitražna praksa funkcioniše kao jedan od najvažnijih stvaralaca novog lex mercatoria. Sudska i arbitražna praksa Kod sudske prakse odluke sudova su jači izvor prava u anglosaksonskim nego u kontinentalnom sistemu. Tipski ugovori( najznačajniji «žanevski ugovor») 2. Državni prinudni propisi Državni prinudni propisi mogu se podijeliti na zakonske i podzakonske akte. Sadržaj pojedinih klauzula je složen i opsežan 5. U prvo slučaju učešće mogu uzeti međuvladine i nevladine organizacije. bilo stređeni u sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavstvu) 3. Značenje pojedinih klauzula u Opštim uzansama za promet i INCOTERMSU se značajno razlikuje 6. Međunarodni trgovački običaji( osobine : razumnost.Tu praznnu nacionalni sudovo nastoje popuniti izjednačavanjem prakse. kao i postupak u vezi dodjeljivanjem tih kontigenata − Odluka za uvoz robe radi izvoza 38 . prilagođena Bečkoj konvenciji 9.Najvažniji izvori ovog vrela su: 1. Međunarodne sudske institucije nadležne za poslovno – pravne odnose ne postoje. Mogu biti formirani na organizovan i spontan način. a metod koji se primjenjuje može biti a priori i a posteriori. Međunarodne uzanse – po predmetu i metodu odgovaraju našim uzansama 5. Međunarodni poslovni i proizvodni standardi 10. Terminologija INCOTERMS 2000. notarnost. Opšti uslovi poslovnja (u obliku spiska ugovornih klauzula. načinu učestvovanja preduzeća u raspodjeli uvoznih i izvoznih kontigenata.Sumedin − izdaci za administrativne procedure − prelaz rizika 3. Osnov važenja u međunarodnoj prodaji je ili izričit pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o prećutnom prihvatanju poslovnih običaja) 4. Poslovna praksa konkretnih stranaka 6. opšteprihvaćenost. Od zakonskih akata najvažnij su: − Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (ZVTPBiH) − Zakon o tržišnoj inspekciji − Od podzakonskh akata moraju se istaći dva: − Pravilnik o kriterijima. INCOTERMS se uključuje u ugovor : − preduzimanjem pojedinih odredbi − pozivom na klauzulu 4. Nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitraža te nacionalnih i nadnacionalnih. Arbitražna praksa vuče snagu iz ovlaštenja stranaka da biraju sudsku instituciju. Međunarodno autonomno poslovno pravo Međunarodno autonomno poslovno pravo – ovi akti postaju glavni izvori prava za regulisanje odnosa učesnika u međunarodnom prometu. izvjesnost.

Ona pradstavlja sintezu prathodnog rada u toku pregovora. da dostave svoje ponude za prodaju određenog objekta robe . a to su : 1. U prvoj grupi su značajna pravila velikih međunarodnih finansijskih organizacija kao što je IBRD. ofertalna licitacija.. Punktacije ( one se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih dijelova ugovora. Posebne tehnike zaključivanja ugovora Posebne tehnike zaključivanja ugovora razvijene su prvenstveno u međunarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. Ponuda) 3. Da bi ova procedura imala 39 . Ova namjera se potvrđuje posebnim dokumentima kao što je «pismo namjere» . a ne namjera koju je imala) b) Autonomija volje ostaje glavni princip ugovaranja ali se sve više ograničava prinudnim propisima c) Razvijanje novih obligaciono – pravnih rješenja (opoziv ponude. Pod njom se podrazumijeva mjesto i vrijeme nastanka ugovora. teletax. licitacije. FBiH je donijela Uredbu o postupku nabavke robe. Njene radnje se u pravilu prepliću sa fazom pregovora.) d) Nove tehnike ugovaranja i dokazivanja (formalni ugovori i opšti uslovi poslovanja) e) Nove procedure zaključivnaja ugovora (. Za ponudu i prihvat važe opšta pravila nedležnog nacionalnog prava . Slijedeći rješenja prava EZ. uslugama i ustupanju radova.Podhvat Ova faza počinje davanjem čvrste ponude ili ponude ultimatuma.. dok se postupci unutar upravnih organa regulišu Zakonom o opštem upravnom postupku III ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI 12. Preliminarni kontakti ( pribavljanje informacija o strankama i budućem ugovoru) 2. stavljanju anaksa ili formulacie termina. Po završetku obavezne faze dolazi do perfekcije ugovora. e – poruke i sl. komercijalnih tehnologija odražava se i na proces nastanka ugovora. Nove tendencije i faze zaključivanja ugovora Evolucija ekonomskih odnosa. Prikupljanje ponuda – upućivanje nejavnog poziva određenom broju potencijanih partnera. I prilikom formulacije ovog pisma potrebno je posvetiti veliku pažnju da ono ne bi bilo protumačeno kao obavezujući dokument – npr. Vrela domaćeg prava mogu se podijeliti na državna i autonomna. Pregovori ( ozbiljno izražena namjera oba učesnika da razgovaraju o zaključenju ugovora. 13. Sastavljanje pripremnih ugovora ( sastavljanje prijedloga ugovora) Nakon eventualnih faza potpisivanja ugovora slijedi i bavezna faza: .) Zbog svega navedenog danas je čest slučaj da ponudi . prihvata prethodne fakultativne ( eventualne) faze u zaključivanju ugovora. Izvori prava u ovoj oblasti mogu biti međunarodni i državni... Najvažnije su: a) Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje ( bitno je kakvo je dejstvo stranaka proizvela . One se svode na tri osnovne vrste: tender. Perfekcija ugovora je veoma važna za međunarodnu trgovinu jer se mjesto i vrijeme nastanka ugovora može koristiti vezivna tačka u slučaju sukoba zakona. tako da se moraju uočiti određene promjene u značenju pojedinih principa te pojava novih rješenja .Sumedin Podzakonskim aktima se regulišu odnosi upravnih organa i stranaka . Stranke mogu samim ugovorom odrediti mjesto i vrijeme nastanka tog ugovora. prikupljanje ponuda . šutnja kao prihvat i sl.Ponuda . 4.

Prevazilaženje razlika između anglosaksonskih i kontinentlanih sistema u ovoj oblasti 3. 40 .Posebnih uslova ugovora ( radi eventualnog prilagođavanja) . To su eksplicitno označavanje robe.Zbirke dokumenata ( uključujući obrazce ugovora i garancija) . 17. Ciljevi Bečke konvencije Dio 1. Bečke konvencije imao je sljedeće zadatke: 1. Tender je detaljno sačinjen obrazac ponude koji sadrži sve bitne elementa ocim cijene. perfekcija ugovora. 18 15. otkup tendera. obično omoraju da se jave bar 3 ponuđena postupka izbora najboljeg ponuđaća učestvuje samo komisija bez prisustva ponuđača. obavljivanja javnog poziva. O n se sastoji od: . te izričito i prećutno utvrđivanje količine i cijene. Prevazilaženje problema koji mogu nastati usljed toga što sukcesivno ponude i prihvata nije važan uslov n astanka ugovora Unutar BK uređena su 3 glavna instituta ponuda.Uputstva ponuđačima .Opštih uslova poslovanja kojima se determiniše sadržaj ugovora . 16.Sumedin međunarodni karakter potrebno je da sjedište pozvanih bude u drugoj državi. izbor ponuđača. 14. Konvencija se kod ponuda javnosti opredjelila za shvatanje da se radi o pozivu na otertalnu licitaciju. Rok i način dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Ovdje umjesto takmičenja ponuđenih u blizini dostave ponude. Ponuda Ponuda – predstavlja prijedlog za zaključivanje ugovora upućen 1 ili više lica koji sadrži ozbiljnu namjeru ponudiocu da se obaveže tom ponudom. Zaključivanje ugovora prema Bečkoj konvenciji Ovdje spadaju odgovori pod 15. razmatranje ponuda.Tehničkih planova sa specifikacijama Postupak ima više faza: odluka o ofertelnoj licitaciji. Ofertalna licitacija – je jednostrani građanskopravni posao kojim kupac kao javni obavezuje da će primiri i zazmotriti sve prispjele ponude koje odgovaraju uslovima javnog poziva te da će preuzet i druge radnje vezane za zaključivanje ugovora. Neutralisanje razlika nacionalnih prava (stvaranjem jedinstvenog sistema zaključivanja ugovora) 4. 16. Integrisnanje 2 Haška jednoobrazna zakona u jedinstven akt 2. davanje odgovora na prigovore drugih učesnika. Bitni konvencijski elementi ponude su: a) Određenost ponuđenog ili ponuđenih (ako je prijedlog upućen neodređenom broju lica. kupac ponudiocima otvara konkurenciju i cijenama i drugim uslovima ugovora. a ne ponudi) b) Sadržaj ponude mora biti dovoljno određen – Konvencija precizira elemente standarda . Da bi se prikupljanje ponuda smatralo uspjelim . javno otvaranje ponuda . prihvat. stavljanje dokumentacija na uvid i dodatno informisanje interesenata.

osim ako okolnosti posla govore drugačije. Konvencija ne određuje način odgovora na ponudu. U slučaju pozitivnog bitno je reći da prihvat proizvodi pravno dejstvo kad je stigao . Sadržaj se može odrediti kao pristanak na klauzule ugovora projektovanog u ponudi. Pored blagovremenosti koja je prvi uslov za urednost prihvata potrebno je spomenuti i sadržaj prihvata koji je drugi uslov. Izričito naznačeno da je ponuda neopoziva (često se navodi i tok trajanja ponude) 2.Sumedin c) Namjera na obavezivanje – Standardi za njeno određivanje nisu uspostavljeni u Konvenciji.prihvat je izjava ili drugo ponašanje ponuđenog koje ukazuje na saglasnost sa ponudom i smatra se peihvatanjem. Bitno je napomenuti da ponuda. Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje . Kada je riječ o pravnom dejstvu ponude (a to je vezanost preduzeća za svoju ponudu) treba reći da postoje razlikeu uporednim pravima u pogledu toga pa je Konvencija morala da ih prevaziđe. prema BK prihvat ponude proizvodi dejstvo od trenutka kada izjava saglasnosti stigne ponudiocu. Izjava mora biti jasna i nedvosmislena. šro može dovesti do problema u praksi jer se radi o unutrašnjem subjektivnom elementu.). Treći način prihvatanja je šutnja. Kada je riječ o dejstvu prihvata. Drugi način davanja prihvata su konkludentne radnje ( u Konvenciji najčešće navedene odašiljanje robe. čak i kad je neopoziva prestaje da važi kada izjava o njenom odbijanju stigne njenom primaocu. Za pisani prihvat postoje 2 rješenja: − Ako ponudilac izrtičito odredi rok. pregovori ranije uspostavljena praksa. prihvat mora stići u roku − Ako ponudilac nije odredio rok. to je prepušteno praksi. ali ako je ponudilac u ponudi odredio način davanja prihvata ona je obavezan za ponuđeno. Prihvat i perfekcija ugovora Prihvat i perfekcija ugovora . Tako usmene ponude moraju biti prihvaćene odmah ( bilo da su direktne. Kada ponuda još nije proizvela pravno dejstvo). ali postoje i druge). Ovo će se desiti kada na šutnju kao prihvat ukazuju okolnosti posla. Povlačenje ponude je slučaj kada izjava o povlačenju stigne ponuđenom prije ili u vrijeme kad i ponuda (tj. te plaćanje cijene . telefonom i sl. a opoziv predstavlja kada izjava stigne poslije prijema ponude. Da uvažava neblagovremeni prihvat) 2) Ponuđeno nije kriv za zakašnjenje – ovdje ponudilac mora obavijestiti ponuđenog i u slučaju negativnog odgovora. a ne kad je trebao stići. prihvat mora stići u razumonom roku Međutim prema načelu dobre volje stroga pravila o blagovremenom prihvatu mogu biti ublažena i to u 2 slučaja: 1) Ponuđeni kriv za zakašnjenje – odluka o sudbini prihvata je u rukama ponudioca i on mora direktno ili pismeno obavijestiti ponuđenog o svom pozitivnom stavu (tj. Ako je ponuđeni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu. Ponuda može prestati na 3 načina: − Opozivom – gašenje ponude izjavom ponudiocu − Odbijanjem − Zaključivanjem ugovora Opoziv ponude nije moguć u dva slučaja: 1. a koji sadrži dodatke 41 . 17. To uveliko zavisi od sredstva komuniciranja stranaka. a prvi uslov za to je da prihvat bude blagovremen. Prema BK «Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutka kada stigne ponuđenom «Konvencija je učinila ustupak anglosaksonskom sistemu praveći razliku između povlačenja i opoziva ponude.

Moguća ograničenja predviđena su u zakonima. Ako postoji više izjava sa obilježjima prihvata. *Pravo BiH (ne nalazi se u postavljenim pitanjima ali u knjizi da)– Osnovni princip Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga.Sumedin ograničenja ili druge izmjene naziva se kontraponuda. Velika Britanija – dozvole ne utiču na punovažnost ugovora. 3. Neblagovremeno pribavljanje dozvole značit će nemogučnost ili zakašnjenje u izvršenju ugovora one strane koja je imala dužnost da obezbijedi dozvolu. 1. a prihvaćeni i u BiH – dozvole ne utiču na nastanak i punovažnost ugovora. 18. Prihvat ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. iako su ona veoma značajna za formu ugovora. Perfekcija ugovora Kada je riječ o perfekciji ugovora BK kaže se da je ugovor zaključen u trenutku kada uredan prihvat stigne ponudiocu. 19. Konvencija uopšte ne sadrži pravila o mjestu perfekcije. da li djeluju na mogućnost njegovog izvršenja. Samim tim ona snosi odgovarajuću vrstu ugovorne odgovornosti. Njemačko pravo – dozvola mora biti pribavljena unaprijed. Vijeće ministara može na prijedlog Ministarstva VT donijeti neku od zaštitnih mjera. Kada je riječ o ovim administrativnim aktima bitno je znati da oni imaju različito tumačenje u uporednim pravima. što ukazuje na njeno retroaktivno dejstvo 2. tumačenjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom slučaju ima to svojstvo. Ako se neki proizvod uvozi u BiH u većim količinama. Vijeće ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenja za uvoz i izvoz. Saglasnost treće osobe može biti data u vidu dozvole ili odobrenja. uključujući i dozvolu za uvoz. a odobrenje se daje naknadno. U Zakonodavstvu BiH postoji 5 instrumenata kojima se može ostvariti uticaj države na robnu razmjenu: a) određivanje količina koje se mogu uvesti ili izvesti b) stavljanje robe na režim dozvole c) zabrana uvoza radi zaštite zdravlja stanovništva d) regionalno usmjeravanje uvoza i izvoza 42 . apsolutno ili relativno u odnosu na domaću proizvodnju i pod uslovima pod kojim prijeti povredom domaće proizvodnje istih ili sličnih proizvoda. međutim ovo pravilo i nije tako strogo pa je moguće dozvolu pribaviti naknadno. Razlika između ovog je što dozvoli daje državni organ prije zaključenja ugovora i ona djeluje u buduće. U uporednom pravu. Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti BiH se pored domaćih propisa moraju pridržavati i GATT/WTO Sporazuma za izdavanje uvoznih dozvola. Uloga države u zaključivanju ugovora o međunarodnoj prodaji Postoje 4 načina uslovljavanja nastanka ili dejstva i ugovora: − Uslovljavanje zastupnika da potpiše ugovor zasnovan na opštem aktu pravnog lica − Ugovaranje uslova između stranaka − Unošenje u registre osnovane na posebnim propisima − Zakonsko određivanje treće osobe kao uslova za zaključivanje ili dejstvo ugovora Mi ćemo se bazirati na četvrtom ograničenju. ali stranke uređuju međusobno koje dužan da ih pribavi pa imam 2 slučaja: − ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole postavlja se pitanje da li se stranka obavezala ili je samo obećala da će uložiti svu dužnu pažnju o pribavljanju dozvole − prodavac oslobođen isporuke ako može dokazati da unatoč poduzetim razumnim koracima nije usio pribaviti dozvolu.

od snošenja troškova kako administrativnih. Naši zakoni ne sadrže odredbe o posljedicama propuštanja da se pribavi potrebna dozvola. 2. Ministarsvo VT je ovlašteno da donese podzakonski akt kojim se utvrđuju subjekti. Ukoliko ugovor sa stranim partnerom. određene sporazumom stranaka i one koje u određeni posao ulaze po njegovoj prirodi. Terminologija ZVTPBiH je različita ( dozvola. zavisi od nacionalnog prava koje se primjenjuje kao sekundaran izvor. ali u međunarodnom prometu može da uključuje i druge elementa: − Troškove robnog prometa − Uvozne i izvozne dadžbine − Carine − Ambalaža. stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu ili može biti određena u novcu i stvarima. vlasti. Cijena je u principu naknada vrijednosti robe. 3. prinudni propisi ili međunarodni ugovori traže da ti dokumenti budu ovjereni od bh. IV ELEMENTI UGOVORA 20. Značenje je u suštini isto. 4. 5. svoja ii tuđa d. generička ili individualizirana c. tako i komercijalnih.Sumedin e) privremene mjere radi otklanjanja poremećaja u VT razmjeni Ministarstva trgovine entiteta su dužna da do desetog dana tekućeg mjeseca dostave Ministarstuvu VT izvještaj o izdatim dozvolama sa precizno određenom podacima. Mora se razlikovati obaveza izvršavanje radnji pribavljanjem dozvole od plaćanja za to. 6. Međutim nisu sve pokretne stvari obuhvaćene BK. ZVTPBiH zahtijeva da Ministarstvo VT to učini suhim žigom i potpisom. Pod robom se podrazumijeva «tjelesna pokretna stvar». 1. Kod nas je usvojen stav da se cijena može odrediti u novcu i stvarima. Predmet – za pradmet BK u naslovu koristi termin «roba» . postojeća ili buduća e. procedure i ovjera ovih dokumenata. pod određenim uslovima 43 . Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o međunarodnom prodaji po Bečkoj konvenciji. predmeti za ličnu i porodičnu potrošnju stvari koje se prodaju na javnoj dražbi ili drugim prinudnim putem HOV i novac brodovi. koja se nalazi u slobodnom ili ograničenom prometu b. a nadležno ministarstvo Entiteta mokrim žigom i potpisom. saglasnost). pod uslovom da vrijednost ne bude veća od polovine cijene. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ugovora se dijele na propisane. avioni električna energija stvari koje tek treba da se proizvedu (a naručilac ne daje materijal) stvari koje se uglavnom sastoje od pružanja usluga dakle. 7. propala Cijena – cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno određena u BK. prethodna saglasnost. predmet ugovora o međunarosnoj prodaji je tjelesna pokretna stvar: a. no on nema isto značenje u smislu opšte ekonomske teorije.

Određivanje se vrši: izričito. Nebitni elementi Količina – u zakonodavstvu pa i u BK sporno je da li je količina bitan ili nebitan element. Upućivanje na ranije ugovore. minimalna i maksimalna ) 2. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvjek ulazi u bitne elemente. tako da u uporednom prava možemo izdvojiti 3 sistema: 1) ugovor ne postoji.smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba promijeniti pravila koja važe za tu situaciju. klizna skala i indeksna klauzula su apsolutno odvojene strane BK. Generalno može se reći da je količina bitan element ako na to upućuju: − Priroda stvari − Okolnosti posla − Sporazum stranaka U svim drugim slučajevima ona je nebitan element. jer nema sporazuma stranaka oko 1 od 2 bitna elementa ugovora 2) (pravo USA) ugovor postoji ako je stranka koja je odredila cijenu to učinila u granicama «razumnosti i poštenja» 3) naš sistem . u rasponu. odrediva smatrat će se da su stranke pristale na cijenu koja se u trenu zaključenja ugovora redovno naplaćivala u odnosnoj trgovačkoj struci pod sličnim okolnostima) . “razumna cijena”. U članu 55 BK potrebno je primjetiti nekoliko bitnih momenata: − Ne zahtijeva se postojanje više argumenata – jedan element ili stav iz pregovora su dovoljni (npr. Bitno je reći da BK ne rješava pitanje ko određuje cijenu principu to rade prodavac i kupac zajedno. 3. fabrička cijena” i sl. Bitno je reći da cjena mora biti obavezna ili bar odrediva. Nacionalnim prinudnim propisima (fiksno. prema trećoj moraju se primjeniti dispozitivna pravila o određivanju cijene (ovdje spada i naše pravo) Na kraju bitno je reći da ukoliko se radi o promjeni cijene. Također BK ne sadrži pravila šta će biti ako treće lice koje si odredile stranke neće ili ne može da odredi cijenu. Ugovorom ( preciziranjem svote ili korištenjem tehničkih termina kao npr “tekuća cijena”. Ovo pitanje također zavisi od nacionalnih izvora koje ponovo možemo podijeliti u tri grupe: 1. 21.Sumedin Ako cijena utvrđena samo za neto težinu robe. prema prvoj ugovor ne postoji 2. prihvatanje cjenovnika) − Redovna cijena se utvrđuje objektivno (stanje cijena u datoj struci i konkretna obilježja transakcije – npr količina. Dispozitivni propisi sadržani u BK čl. 55 (ako cijena nije određena. Količina u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. cijena ne obuhvata vrijednost ambalaže. mjesto isporuke. Postoje 3 načina određivanja cijene: 1. vagoni) 44 . od-do) i upotrebom tehničkih termina (cisterne. približno (cirka. prema drugoj treće lice imenuje predsjednik suda 3. ali u slučaju sukoba te cijene sa «svjetskom» posljednje će imati prednost. Ako je samo jedan subjekt odredio cijenu pravna valjanost ugovora će zavisiti od nacionalnog prava koje služi kao sekundarni izvor. način plaćanja i sl) − Mjesto utvrđivanja cijene nije određeno (mora se voditi računa o mjestu zakljlučivanja ugovora.

Odvojeno se reguliše distanciona i nedistanciona isporuka. kao i svaki drugo vid zaštite te iste robe. Isporuke kao obaveze prodavaca Pojam isporuke .propisani standardi).Sumedin Kvalititet – predstavja skup fizičkih. običanim dispozitivnim propisima. a ako ne onda je dužan obezbijediti srednji kvalitet. 2. hemijskih i funkcionalnih osobina koje tu stvar čine upotrebljivom za svrhe za koje se ona uobičajno koristi. a u ostalim slučajevima ona se određuje ugovorom. Iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra izvršenom i kad u svemu ne odgovara ugovoru. Rješenja nacionalnih prava pa i našeg se ne primjenjuju automatski u pogledu prethodnog. U ostalim slučajevima ambalaža je obaveza prodavca. Tu se prije svega misli. Bitno je reći da obaveza ovdje nastaje po osnovu nacionalnog propisa. Prodavac mora obavijestiti kupca o specifikaciji.Prema haškom Jednoobraznom zakonu isporuka se sastoji u predaji stvari saobrazne ugovoru Bečke konvencije u 3. ali i o cijeni (da transport ne bude preskup) Kada je riječ o samom plaćanju ambalaže zavisit će od toga šta je ugovoreno. pa se toga nećemo više dotocati. smatra se da ambalaža nije uračunata u cijenu. Tako ako je roba određena po težini (neto). 45 . V OBAVEZE PRODAVCA 23. Ovako rješenja praktikuje i BK) 22. a ako on u razumnom vremenu ne da drugu prodavčeva ostaje važeća) − mustra − tip − standard − tehnički termini (viđeno – odobreno i sl) 3. Ambalaža se u nacionalnim pravima samo izuzetno određuje prinudnim propisima. 3. Transportne klauzule i ambalaža Ambalaža i transportne klauzule – ambalaža predstavlja zaštitu omot robe. Ako je izričito ugovoreno ili ako na to ukazuje priroda stvari ili posla kvalitet može biti bitan elemenat u svim ostalim slučajevima on je nebitan elemenat. tačke odstupa od haškog Jednoobraznog zakona: 1. Da bi postojala odgovornost prodavca za nesaobraznost robe prinudnim propisima potrebno da ga je kupac o tome obavijestio pa makar i bilo prećutno (dajući mu na znanje u kojoj zemlji će se roba koristiti) 2. Dispozitivnim propisima (u nacionalnim pravima važi pravilo da ukoliko je prodavac znao za namjenu robe dužan je obezbijediti odgovarajući kvalitet. Ugovorom – postoji veliki broj načina za to: − uzrok ili model − opis robe − specifikacija (sačinjavanje specifikacije prema BK je obaveza kupca ali u slučaju da on to ne uradi ili ne uradi na vrijeme to će uraditi prodavac. Nacionalnim prinudnim propisima (np. Ukoliko prodavac želi vraćanje ambalaže je potrebno izričito ugovoriti. Ne daje se definicija isporuke već se isporuka navodi samo kao obaveza prodavaca. Kada je riječ o transportnim klauzulama i INCOTERMS – u – o tome je bila tiječ u poglavlju «B»(izvori prava). Prema BK ako ambalaža nije ugovorena prodavac je dužan da obezbijedi uobičajnu ambalažu koja je podobna da sačuva i zaštiti robu. da se treba voditi računa o uslovima transporta (roba treba da prođe neoštećena prilikom prevoza).r minimalni kvalitet. Kvalitet može biti određen: 1.

Za mjesto isporuke se veže: prelaz rizika.Sumedin Iako Bečka konvencija 1 ne definiše isporuku. Također. Vrijeme isporuke predstavlja trenutak ili period u kojem sve radnje vezane za isporuku treba da budu završene. To podrazumijeva tri stvari: a.. Ono može biti određeno: ugovorom i to prema BK na dva načina (fiksno određenim ili iz ugovora odredivim datumom i određenim ili iz ugovora odredivim vremenski periodom – u prvom slučaju tačno se određuje datum. Isporuku možemo podijeliti: Prema načinu kako se kupcu stavlja na raspolaganje: simbolična. mi ćemo ipak spomenuti njenu teorijsku definiciju: Isporuka predstavlja sistem pravnih i faktičkih radnji koje prodavac mora da izvrši. Mjesto isporuke se prvenstveno uređuje ugovorom bilo izričito ili prečutno. Kada je riječ o dejstvu isporuke onda se ona očitava kao prijelaz rizika sa prodavca na kupca. te buduće stvari isporučuju se u mjestu u kojem se nalaze. dokumentarna i realna. Izričito se vrši transportnim klauzulama. a tradicionalni sisitem za generičke. Mješoviti sistem (švicarski) – translativni sistem se primjenjuje za individualizovane stavri.  ostali slučajevi distancione prodaje i nedistancione prodaje – mjesto isporuke je mjesto u kome je prodavac u trenutku zaključenja ugovora imao sjedište. pa imamo: nedistancirana prodaja (prodaja na mjestu). prelaz troškova. gdje će rok isporuke ukoliko nije ugovoren zavisiće od okolnosti posla. a u drugom period) i dispozitivnim propisima. Kada je riječ o isporuci potrebno je spomenuti i tri bitna modaliteta a to su: mjesto. c. generičke stvari koje se moraju izdvojiti iz mase. distancirana prodaja (prodaja sa otpremom) i prodaja u mjestu opredjeljenja. Prema vremenu predaje cijele količine: jednokratna i sukcesivna. Generička roba  distanciona prodaja – stvar se predaje u mjestu u kome prvi samostalni prevoznik djeluje ako to zahtjeva priroda transporta. istovar). Isporuka se mora sastojati barem iz jedne pravne i jedne faktičke radnje. mjesto isporuke određuje i tip prodaje. način i vrijeme isporuke. da bi kupac mogao steći u posjed stavri i najjače stvarno pravo na njoj. pakovanje. Način isporuke obuhvata sve vrste radnji koje prodavac mora da preuzme da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu (pregled. Faktičke i pravne radnje moraju biti izvršene dobrovoljno. Za isporuku je dalje bitno reći da predmet isporuke ne mora biti identičan predmetu ugovora (on može biti širi te obuhvatati i plodove i koristi od tog predmeta). Tradicionalni sistem (germanski i naš) – isporuka je vezana za . b. a ako u ugovoru ništa nije rečeno primjenjuju se najprije običaji i praksa.. kojima često predhode običaji i praksa. b. Faktiče radnje se najčeše sastoji u stavljanju robe u posjed kupca.. Individualizirane. c. Rok počinje teći od ugovorenog datuma početka perioda ili od zaključenja ugovara. U pogledu ovih propisa BK je preuzela izvore anglosaksonskih prava. a tek onda dispozitivna rješenja BK: a. Još je bitno reći da se kontinentalnim pravima pravni karakter isporuke različito tumači: a. Translativni sistem (romanska prava) – svojina prelazi na kupca zaključivanjem ugovora. U slučaju da je kupac ovlašten da odredi datum 1 dalje u textu BK – Bečka konvencija 46 . b. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje vezane za isporuku moraju biti završene.

). između kupca i trećih lica (upustva upotrebe. 2. a još nije dospjela.Sumedin isporuke. docnju sa isorukom ili isporuku stvari sa fizičim (to su isporuke sa neodgovarajućim kvalitetom ili količinski nedostatak) ili pravnim nedostacima. 26. Mjesto i vrijeme predaje dokumenata najčešće se ugovara. komercijalni dokumenti . Bitno je napomenuti da su rokovi za predaju dokumenata jako kratki. nego prema značaju za ostvarivanje ugovora. prodavac je dužan da odmah obavjesti kupca o obustavljanju isporuke. Anglosaksonski sistemi slučajeve neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora ne dijeli prema faktičkim obilježjima. 4. Robni ugovori se dijele na: 1. Postoji još jedna situacija u kojoj prodavac bez štetnih posljedica može da zadrži isporuku: 1. prodavac može da zadrži robu dok ne dobije pare. Prenos svojine kao obaveza prodavaca Prenos svojine – ovdje je samo bitno reći da BK uspostavlja obavezu prenosa svojine na kupca.). 27. Koje robne dokumente treba predati u BK nije precizirano. Predaja dokumenata kao obaveza prodavaca Postoji veći broj dokumenata vezanih za ugovor o međunarodnoj prodaji koje možemo podijeliti na one koji proističu iz državne intervencije i one koji interesuju samo stranke. uvjerenje o porijeklu robe i sl. a u slučaju da to nije učinjeno prodavac prije svega treba voditi računa o prinudim propisima. ali ne reguliše način na koji će se to izvršiti.Upredno pravni pregled Kada je riječ o ovome postoje razlike u pravnim sistemima. On je definisan mjerodavnim nacionalnim pravom. 2. 2. on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca u suprotnom prodavca može dokazivati da ne odgovara za eventualnu docnju. očito se vidi da će kupac izvršiti povredu ugovora nemogućnost plaćanja. Pojam saobraznosti u Bečkoj konvenciji 47 . Bitno je reći da će se sva izložena pravila primjenjivati samo pod uslovom poštovanja principa istovremenosti isporuke i plaćanja tj. to je prepušteno ugovoru i trgovačkim običajima. tako: 1. Ako su dokumenti koji su predati nesaobrazni ugovoru (a potom su predati prije isteka roka) prodavac može da do roka ispravi nedostatke. kao na primjer između stranaka. obaveza nastala iz ugovora. a ako to nije moguće važiće mjerodavno nacionalno pravo. Kontinentalni sistem pod ovim podrazumijeva neizvršenje ili neuredno izvrešenje tj.olakšavaju promet robe između stranaka. dokumenti koji sadrže pravo vlasništvo na robi i služe njegovom prenosu (tovarni list. kupac ne može da izvrši bitan dio svojih obaveza iz ugovora. 24. U slučaju sukcesivnih isporuka izložena rješenja se primjenjuju za pojedine obroke. ali samo u slučaju da se time kupcu ne prouzrokuju dodatne nepogodnsti i troškovi (pored svega ovoga kupac će i dalje imati pravo na naknadu štete ali ne i na raskid ugovora). skladišnica i sl. a tek poslije toga o ostalim. te prinudim nacionalnim propisima. Privatnopravne dokumente moguće je dalje podijeliti na finansijske i robne. Garancije saobraznosti isporučene robe sa ugovorom kao obaveze prodavca . 3. 25.

Nedostaci u količini (kvantitativni nedostaci). tako da je moguće izdvojiti sljedeće nedostatke: 1.Garancije saobraznosti robe se definiše kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je ugovoreno. Garancija nije ugovorom isključena.potrebno je da garancija saobraznosti robe nije u ugovoru izričito ili prećutno isključena.radi se o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje BK .  onemogućavaju nastank prava kupca prema ugovoru. 3. Čuvanje robe kao obaveza prodavaca Prema BK i uporednom pravu to je zajednička odgovornost obje strane i leži na svakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snošenje rizika na njoj podijeljeni.savjesnost kupca .održavanje garancije saobraznosti robe sa ugovoram na snazi . Na osnovu ovoga garancija za pravne nedosttke bi značila jamčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nijedan od navedenih nedostataka. Predaja druge stvari ili stvari drugog roda. Tako da pravni nedostatak prema BK postoji i kada:  spriječava nedostatak prava kupca.  spriječavaju nesmetano korištenje prava prenesenih prema ugovoru. Nesavjesnost prodavca (isključivo ukoliko je riječ o pravu industrijske svojine).nedostatak saobraznosti mora postojati u času prelaska rizika prodavca na kupca . 2.Sumedin Kada je riječ o saobraznosti prema BK. slični uslovi postoje i u BiH. 29.  spriječava nedostatak prava kupca u određenom obimu. da bi obaveza garancije saobraznosti robe postojala moraju biti ispunjeni uslovi dati Konvencijom. Kvalitativni nedostaci (fizičke mane robe). Prema Konvenciji nepoštivanje ovog sa sasobom odgovornost prodavca iako možda to nije njegova krivica. Postojanje uredne reklamacije. 2. da bi mogli svrstati koji to nedostaci spadaju u ”nesaobraznost isporuke”. . 28. postoje istovremeno. 4. Nesaobraznost u pakovanju ili zaštiti robe (nije upakovana ili zaštićena na ugovoreni način). • poseban tretman prava industrijske svojine. Garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) kao obaveze prodavaca Kada je riječ o pravnim nedostacima BK poznaje dvije vrste: • prava ili potraživanja trećih lica (suprotno većini nacionalnih prava ne odgovara se samo za postojeća subjektivna prava trećih lica već i samo ozbiljna potraživanje kupca može da znači pravo korištenja garancije). Garancije saobraznosti robe ima ugovoreni karakter. Da bi obaveza za postojanje garancije postojala moraju biti ispunjena sljedeći uslovi: 1. Ovi uslovi imaju kumulativan karakter zj. Stvar nije prodata prinudim putem. Ti uslovi su: . 3. izričito ili prećutno ugovorenu svrhu  nesaobraznost sa uzrokom ili modelom 4. potrebno je sistemsko tumačenje Konvencije. Prodavac je prema BK dužan u dva slučaja čuvati stavri: 48 .  nepodobnost stvari za uobičajne svrhe  nesposobnost za naročitu.

Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i pravilima osiguranja. Davanje specifikacije kao obaveza kupca Specifikaciona prodaja je posebna vrsta prodaje. Prodavac o prodaji prema BK može. Čuvanje robe prodavac može da obavi na više načina: sam čuva robu pažnjom dobrog privrednika. 30. a ako to slučaj slijede dispozitivna pravila BK: 1. a njen pravni režim u BK i ZOO je gotovo identičan. prodaja robe koja se vrši u dva slučaja. Pod specifikacijom se podrazumijeva ugovorni uglavak ili jednostrana izjava jedne od stranaka kojom se bliže određuje ”oblik mjere i druga obilježja robe”. Provjera saobraznosti kao obaveza kupca Pojam i značaj provjere . naime. i to: roba podložena brzom kvarenju i ako njeno čuvanje iziskuje nerazumne troškove. prevoz se organizuje do mjesta opredjeljenja (mjesto gdje prelazi rizik). na tošak i rizik kupca. Ako on nije označen u ugovoru onda do isteka razumnog roka koji zavisi od okolnosti posla. 4. dužan da kupvu dostavi sve potrebne dokumente da bi on to mogao izvršiti VI OBAVEZE KUPCA 31. prodavac mora zaključiti sve potrebne ugovore za prevoz (ugovor o špediciji.  transportno osiguranje. Docnja kupca sa preuzimanjem isporuke.  obavještavanje druge strane o relevantnim činjenicama. 2. 2. Prema BK ova obaveza je uslov za valjano reklamiranja i jedna od pretpostavki očuvanja prava na naknadu štete.  otprema robe. Ostale obaveze prodavca Najčešće se navode sljedeće:  pakovanje robe. dati robu nekom trećem na čuvanje u skladištu (Konvencija ne određuje kome.Sumedin 1. vrsta prevoza zavisi od okolnosti posla. 32. Nepoštivanje ove obaveze daje pravo prodavcu da sam sačini specifikaciju te da o pojedinostima specifikacije obavijesti kupca. Obaveza osiguranja leži na prodavcu ako je izričito ugovorena ili na nju upućuju transportne klauzule. Kupac je dužan da specifikaciju obezbjedi do ugovorenog datuma. uslovi ugovora moraju biti uobičajni za tu vrstu prevoza. ali se to radi ako su troškovi čuvanja manji). sladištenju). iako BK ne govori o obimu i tehnici određivanja obilježja robe. Otprema robe se ugovara ili rješava transportnim klauzulama. Ako kupac ne pošalje izmjenjenu ili novu specifikaciju i nakon ovoga smatra se da je prodavčeva specifikacija važeća. Zato je BK regulisala samo obaveze prodavcaako nije dužan da robu osigura. 3.Provjera (ne)saobraznosti je sistem pravnih i faktičkih radnji kojim se utvrđuje da li isporučena roba odgovara onome što je ugovoreno. Provjera saobraznosti sadrži sljedeće modalitete: 49 . On je tada. osiguranju. Kada kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (kod istovremene isporuke i plaćanje). ali ne mora obavijestiti kupca. ali oni moraju biti detaljniji od obične ugovorne klauzule kojom se bliže definiše predmet posla.

Kod reekspedicije pregled može da se odgodi ”da prispjeća robe u novo mjesto opredjeljenja” c. Kada je riječ o prinudinim propisima regulativa velikog broja zemalja zahtjeva da se roba provjeri prije otposlenja. Analiza texta BK težište stavlja na mjesto opredjeljenja. U vezi sa načinom provjere postoje tri bitna momenta: 1. konačna destinacija kod reekspedicije i mjesto gdje se stavri nalaze (kod skrivenih nedostatak). stranke mogu vrijeme pregleda uvijek ugovorno regulisati. Istovremenost isporuke i plaćanja – pregled se može odgoditi dok prodavac kupcu ne stavi na raspolaganje dokumenta na osnovu kojih se može raspolagati sa robom. Međutim. a ako njih nema kupac treba da ispita robu na razuman način. 50 . a on ih nije otkrio kupcu) – tada vrijeme provjere nije ničim ograničeno. pa mu BK ne posvećuje posebnu pažnju. Kada je prodavac nesavjestan (nesaobraznost mu je bila poznata ili nije mogla biti nepoznata. ugovorom. Kod skrivenih nedostataka provjera se može izvršiti u krajnjem roku od 2 godine računajući od dana stvarne predaje robe kupcu.Sumedin Vrijeme provjere – može biti određeno prinudnim propisima. 2. Kod načina provjere treba razlikovati tehničke do društvenih procedura. mjesto predaje prvom prevozniku (distanciona prodaja generičke robe). Mjesto provjere prema BK ono direktno zavisi od vremena provjere. b. Sve vrste prinudnih propisa su pod snažnim uticajem GATT/WTO. U postupke obavezne kontrole robe spada i granična kontrola. ali zbog toga što je međunarodna prodaja najčešće distancionog karaktera veoma je prisutno da bude mjesto predaje robe prvom prevozniku. mjesto opredjeljenja. izuzev kada je taj rok nesagčasan ugovorenim garantnim rokom. tako da ono može imati: mjesto isporuke. Prodavac je bio savjestan – u sklopu ovoga moguće je razmatrati dva slučaja: Nedostatak bio vidljiv u vrijeme pregleda robe – prema BK pregled je potrebno izvršiti u što je moguće kraćem roku u zavisnosti od okolnosti posla. a u praksi BK najčešće vrijeme provjere veže za vrijeme isporuke. sistemskim tumačenjem BK se može utvrditi da su za način pregleda prvenstveno mjerodavni poslovni običaji. odnosno dispozitivnim propisima. ako nije ugovoreno kupac ima pravo izabira opcije mjesta i vremena pregleda i posljenji momenat je da kupac ima obavezu da umjesto opredjeljenja pregleda robu ”u što kraćem roku”. Vrijeme provjere koje se određuje ugovorom i dispozitivnim propisima moguće je razmatrati sa dva stanovišta: 1. Način pregleda zavisi od vrste stavri i sporazuma stranaka. Ovdje je neophodno spomenuti nekoliko momenata: razlikovanje pregleda o izvršenju ugovora o prodaji od pregleda kod ugovora o prevozu. i to: a. Međutim BK ima nekoliko specifičnih rješenja u ovom pogledu. Kod distancione prodaje pregled se može odgoditi do stizanja robe u mjesto opredjeljenje (vrijeme pregleda se odgađa za period transporta te kupac mora dokazati da nedostatak nije nastao za vrijeme prevoza već prije). Način provjere predstavlja sve vrste radnji koje je kupac dužan da preuzme radi provjre saobraznosti isporuke.

pa imamo dvije situacije: 1. Postupak provjere se danas često koristi kao način isključivanja ili ograničavanja odgovornosti prodavca. naročito u pogledu toga da li je to pravo ili obaveza kupaca. Ako je način provjere utvrđen ugovorom ili prinudnim propisima. Sastoji se od jedne faktičke i jedne pravne radnje. Kao specifičan instrument plaćanja pojavljuje se plaćanja robom gdje se otvara niz pitanja: 51 . Način plaćanja – on obuhvata instrumente plaćanje. 34.  preuzimanje i čuvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne troškove. Najčešći instrumenti plaćanja su: nalog. a ako ne onda dispozitivno pravilo glasi da je kupac mora da obavi sve radnje koje se razumno od njega očekuju. Prijem isporuke kao obaveza kupca To je sistem pravnih i faktičkih radnji koje kupac mora obaviti da bi omogućio prodavcu da izvrši isporuku te da bi on sam preuzeo robu. Bitno je naglasiti da Zakon o deviznom poslovanju zahtjeva da se platni promet sa inostranstvom odvija putem banaka. devizno zakonodavstvo i podzakonski akti. Da bi prodavac došao u posjed novca.  prodavac nema u mjestu opredjeljenja lice ovlašteno da preuzme robu. 33. Pored ovoga kupac treba da zadovolji i propise zemlje u koju se plaćanje vrši (npr pribavljanje dozvole za plaćanje. ako su ispunjeni uslovi iz BK. potom bilateralni ugovori. kupac mora izvršiti niz radnji uređenih prinudim i dispozitivnim propisima. Specifičnost ipak postoji. Čuvanje robe kao obaveza kupca Već je navedeno da je to obaveza i jedne i druge strane te za ovu obavezu važe ista pravila kao i za prodavca. Druga. dokumentarni akreditiv i izdavanje i prijenos mjenice i čeka. Prva ima opšti karakter – kad god je kupac ovlašten da odbije robu koja se već nalazi u njegovom posjedu. a u BK nije konkretno regulisan. Od izvora vezanih za plaćanje na prvom mjestu je BK. pa se primjenjuju međunarodna regulativa i mjerodavno državno pravo. Koje su to radnje koje kupac mora obaviti često su naveden u ugovoru ili u drugim izvorima. Predstavlja (obavezu kupca da plati cijenu) preuzimanja mjera i ispunjenja formalnosti predviđenih ugovorom ili zakonima i propisima da bi se omogućilo izvršenje plaćanja. Plaćanje cijene kao obaveza kupca Pojam plačanja i izvori prava . U uporednim pravima pravna priroda preuzimanja isporuke je sporna. kod distancione prodaje – kupac je u mjestu opredjeljenja dužan da preuzme robu za robu prodavca. i to sljedeći:  preuzimanje robe moguće bez plaćanja. Kod nas u BIH prihvaćeno je drugo mišljenje. a vezana je za pravo kupca da odbije robu. a na poslijednjem mjestu je mjerodavno domaće pravo. 3. 35. izdaci robnog prometa i troškovi plaćanja. 2. U obavezu plaćanja ulaze: cijena predmeta prodaje. Ako ništa nije ugovorenomjerodavni su propisi zemlje iz koje se plaćanje vrši.  preuzimanje i čuvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne nepogodnosti. dužan je da preuzme sve mjere da je čuva.To je glavna obaveza kupca i prema BK. otvaranje akreditiva i sl. onda se to mora striktno poštovati.).Sumedin 2.

Troškove plaćanja u principu snosi kupac.B. Klauzula kojima se to čini (C. Mjesto plaćanja to je lokacija ili lokalitet na kojem sve radnje vezane za plaćanje moraju biti završene. 2. dok prodavac snosi povećane troškova usljed premještanja svog sjedišta. Taj zadatak je kod nas povjeren ministarstvima trgovine entiteta.D. ako je takvo plaćanje unaprijed ugovoreno. Ako domaće lice vrši ovako plaćanje ZDP od njega zahtjeva da preuzme robu u roku od 90 dana. onda je to mjesto gdje banka (koja je odobrila akreditiv) ima sjedište. nacionalna prava u pogledu ovoga nisu saglasna (da li se to može ili bar djelimično).  vezana je za princip uzajamnosti ispunjenja.se koriste. Sistemskim tumačenjem BK mjesto plaćanja je sjedište prodavca koje je imao u trenutku zaključenja ugovra. Ako se informacije i pravne posljedice u obavještenju odnose samo na obavezu naknade štete u slučaju nedavanja ili neblagovremenog davanja istog. a postupak uređen posebnim upustvima Vijeća ministara. Ovo možemo posmatrati dvojako: 1. Obavještenja i prigovori zbog nesaobraznosti Na samom početku je veoma važno da razlikujemo obavještenje od prigovora. VII PRIGOVORI ZBOG NESAOBRAZNOSTI 36. Izuzetak ipak postoji: kada se dan plaćanja utvrdi ne samo ugovorem nego i na osnovu izloženih rješenja konvencije. Preduzeće je dužno u slučaju ovakvog posla obavjestiti ministarstvimo trgovine entiteta (o vrsti .  nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i načinu plaćanja. Vrijeme plaćanja se najprije određuje ugovorom. Rješenja BK u pogledu ovoga su analogna nacionalnim pravima. 2. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno onda to znači da kupac plaća kad mu se roba stavi na raspolaganje ili dokumenti vezani za robu. Kada je plaćanja ugovoreno uz isporuku ili predaju dokumenata onda je to mjesto urečenja robe. Ako plaćanja obavlja nakon isporuka onda je preduzeće dužno prema ZDP da to izvrši u roku od 90 dana. Cash before Delivery). Vrijeme plaćanja predstavlja trenutak ili period kada sve radnje vezane za plaćanje moraju biti završene. onda govorimo o obavještenju. Kod distancione prodaje ovo će biti slučaj samo u ako prevoznik ima ovlaštenje da naplati potraživanja od kupca. Posebno je interesantno ako se plaćanje vrši prije isporuke.Sumedin 1. U uporednom i našem pravu dominiraju tri principa određivanja mjesta plaćanja:  obaveza je donosiva. vrijednosti robe). Ako se plaćanje vrši dokumentarnim akreditivom.. Prema BK postoji više ovakvih slučajeva: a) obavještenje kupca da je roba otpremljena radi isporuke b) obavještenje jedne strane drugoj da će odgoditi izvršenje svojih obaveza jer se vidi da druga strana neće izvršiti bitan dio svojih obaveza 52 .. kupac je dužan platiti bez posebnog zahtjeva ili neke druge formalnosti od strane prodavca. Bitno je reći da su spoljnotrgovinski efekti zahtjevali da se barter evidentira.. postoji specifičan posao – razmjena (barter ili kompenzacija).

Sadržaj reklamacije – on je određen BK. Ovaj rok je prekluziran pa ne podliježe produživanju i prekidu. U osnovi njegovog koncepta leži izjednačavanje prigovora o postojanju materijalnih nedostataka sa ovim prigovorom. te da se u pogledu namjerava koristiti svojim pravima. Kada je prodavac savjestan vrijeme reklamacije zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili ne. a to su: 1. može sniziti cijenu ili zahtjevati naknadu štete.Sumedin c) obavještenje jedne strane drugoj da će raskinuti ugovor iz istih razloga kao pod b) d) obavještenje jedne strane drugoj o nastupanju više sile koja je onemogućila ispunjenje obaveze Kada je riječ o prigovoru pod njim smatramo izjavu ugovorenog povjerioca kojom on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim ili pak djelimično izvršenim. ali u suštini tada relamacija nije ni potrebna. Način reklamacije također nije posebno regulisan. sjedište kupca određeno kao mjesto reklamacije. dakle. već ukoliko je to moguće navesti i treće lice koje osporava kupčeva prava. kao i od poslovnih običaja i prakse. Propuštanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje znači gubitak tog prava. Vrijeme reklamacije – ako je prodavac bio nesavjestan. što nije poslao reklamaciju. Prema BK reklamacija mora da sadrži prirodu pravnog nedostataka. Izostavljanje prigovora ili 53 . Nedostatak. ali i ne samo to. Prigovor/obavještenje o pravnim nedostacima To je izjava kupca kojom obavještava prodavca da pravo koje se odnosi na prenesene stavri nije u potpunosti ili nikako konstituisano. ako kupac ima ”razumno” opravdanje. Prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka 37. BK odstupa od rješenja poznatih u nacionalnom pravima. te se u skladu s tim namjerava koristiti svojim pravilima koja mu po osnovu toga pripadaju. BK poznaje dva slučaja prigovora. Subjektivnom – razumnom roku po otkrivanja ili kad ih je trebao otkriti b. izuzev izgubljene dobiti. Reklamacija/obavještenje o nesaobraznosti robe Prigovor ili reklamacija je pomoćni pravni posao kojim kupac obavještava prodavca da ispručena roba po njegovom mišljenu i nalozima ima materijalni nedostatak. BK ne traži da kupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka. Objektivnom – najkasnije dvije godine od dana predaje robe. 38. Prigovor mora biti upućen prodavcu u razumnom roku pošto je kupac saznao za postojanje takvog prava. kao što to čini naš ZOO. a zavisi od vrste prodaje i njenih modaliteta (distanciona i nedistanciona prodaja). Mjesto reklamacije – BK ne sadrži rješenja o ovome ali se sistem tumačenjem može utvrditi da je to u skladu sa teorijom odašiljanja. Vidljiv nedostatak mora biti reklamiran u razumnom roku od trenutka kada ih je kupac otkrio ili trebao otkriti. te obuhvata prirodu nedostataka što znači da nije dovoljna samo izjava o postojanju nedostataka iako je dovoljno česta i sama izjava ako je potkrepljena odgovarajućim izjavama i dokumentima. Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije je očuvanje prava na popravljanje štete. mora biti označeno po vrsti. Skriveni nedostaci se reklamiraju u dva roka: a. Međutim. kupac može reklamaciju poslati bez vremenskih ograničenja. Prigovor o nesaobraznosti robe 2.

nevina strana može raskinuti ugovor. Povrede ugovora dijelimo: 1. Prekršaj se pojavljuje u tri oblika: 1. 2. 2. ili na naknadu štete ali ne i izgubljene dobiti. 4.Sumedin njegovo neblagovremeno slanje znače gubitke prava kupca. Najvažniji kriteriji su obim i način povrede. Ako druga strana izričito izrazi da neće ispuniti obaveza ili ako je prekršaj “vitalan” za ugovor. VIII SISTEM ODGOVORNOSTI U BK 39. Određivanje zastarjelosti je prepušteno državnom poretku na koje uputi MPP. Naime. Anglosaksonski sistemi koriste termin “prekršaj ugovora” koji se dešava kada strana odbije ili propusti da izvrši jednu ili više obaveza. odnosno njegovog prekršaja. 3. Nesavjestan prodava odgovara za nedostatke bez obzira što je reklamacija izostala. Ona može nastati povredom ugovora ili bez prethodne postojanja imovinskog odnosa (građanski delikti). kupac ima pravo na snižavanje cijene srazmjerno nedostatku. osim ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja čini povredu. Povreda ugovora u Bečkoj konvenciji Kontinentalni sistem pa i naš dijele povredu ugovora prema faktičkim obilježjima. Za ovo nacionalna prava imaju niz posebnih rješenja: 1. a često i značaj povrede. za docnjenje. neispunjenje ugovorene obaveze u roku. dovođenje dužnika u situaciju da ne može ispuniti ugovor i to sopstvenim radnjama. zbog toga što se pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni. Odgovornost za deliktne štete je prepuštena nacionalnim pravima. Pojam i principi odgovornosti u Bečkoj konvenciji Odgovornost predstavlja jednostrani obavezni obligacioni odnos gdje jedno lice (oštećeni ili povjerilac) ima pravo da od dužnika tražiti radnju popravljanja štete (u novcu ili u naturi). Prema BK odgovornost ima ugovornu prirodu. potpuno neizvršenje ugovora (prepuštanje neke ili svih ugovornih obaveza). Pri određivanju da li je prekršaj vitalan ili ne sudska praksa je niz metafora kojim se ovo utvrđuje (prekršaj koji sprečava bitno izvršenje ugovora je razlog za raskid – u svim drugim slučajevima prekršaj nije vitalan za ugovor). 40. BK svoje polazište zasniva na anglosaksonskom sistemu te povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne. U slučaju ovih prekršaja nevina strana može da ostane pri ugovoru i traži naknadu štete. izričita izjava da se ugovor neće ispuniti data od dužnika . i bitno je reći da u slučaju pravnih nedostataka ne postoji ni dvogodišnji prekluzivni rok. Prema BK povrede ugovora je bitna ako se njome prouzrokuje zakva šteta drugoj strani da je lišava onog što je opravdano očekivala od ugovora. Prema BK u osnovu sistema odgovornosti leži prekršaj ugovora. a druga strane ima obaveze da to učini. a druge na oštećenom. 3. 54 . neuredno izvršavanje dužnosti ugovorene strane (povreda modaliteta). a da nije poslata raklamacija. ali samo prema savjesnom prodavcu. 2. Ako se ugovor ne ispuni i uz naknadni rok može se tražiti raskid ako već po zakonu nije uslijedio. Razlike između ove dvije nije samo akademska već i ta što teret dokazivanja leži na dužniku (štetniku). Bitno je reći da kupac ne gubi sva svoja prava u slučaju da se radilo o savjesnom prodavcu. djelimično neizvršenje ugovora (prepuštanje neke ili izvršenje svih ugovornih obaveza). Kontinentalni sistem usljed ovakvih povreda smatraju da nevina strana može tražiti naknadno ispunjenje (uz naknadni rok) ili naknadu štete.

isporuka može biti fiksna ili nefiksna. Prema članu 45 BK. kupac za bilo koju povredu obaveza prodavca može: . Zahtjev za izvršenje isporuke u naknadnom razumnom roku 2. analodno važi I za prodavaca. isporuka može biti jednokratna i sukcesivna. 55 . karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom. Odgovornost za docnju sa isporukom kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom Docnja sa isporukom je neisvršenje svih radnji predaje robe u ugovorenomroku ili roku određenom BK (Bečkom konvencijom). 6.Sumedin 3. a znači propuštanje pažnje koja se očekuje od stručnjaka ili zanemarivanjem pažnje koja se razumno očekivala od dužnika. Na ostale obaveze se primjenjuju opšta pravila sadržane u zajedničkim odredbama o odgovornosti obje strane. Uvijek je potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane. Oni se mogu sastojati u novcu i naturi – što je ustupak kontinentalnim sistemima. Obeštećenje se vrši kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidova naknade. sa stanovništva odgovornosti kvalifikuje se kao štetna radnja povrede ugovora.zahtjevati naknadu štete predviđene članovima 74-77 . Po kriteriju vremena isporučivanja cijele količine isporuke. ako postoje neke zajedničke odredbe. BK u posebnim odsjecima uređuje sredstva kojima raspolaže kupac u slučaju povrede obaveze od strane prodavca. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje izazvan štetnom radnjom.zahtjevati naknadu štete «iako se poslužio drugim sredstvima» Rješenja BK su veoma slična u uporednom pravu kada je riječ o ovom pitanju. tj. Ona se sastoji od elemenata svijesti i volje. Prema načinu predaje stvari isporuka može biti realna. U slučaju povrede ugovora se ne raskida po samoj Konvenciji. IX ODGOVORNOST PRODAVCA 41. I kontinentalni i anglosaksonski sistemi odgovornost ugovorenog dužnika zasnivaju prema krivici. Raskid ugovora 3. 5. Sistem prava kupaca u slučaju docnje sa isporukom zavisi od: a) vrste isporuke b) Karakter roka. Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom Prava kupaca po osnovu ovoga mogu se svrstati u 4 grupe: 1. bilo raskidom i 4. dokumentarna i simbolička. Popravljanje štete izazvane bilo docnjom. Prema značaju povrede ugovora docnjom sa isporukom. BK je posebno uredila najvažnije slučajeve povrede ugovora. 7.koristiti se pravom predviđenim članovima 46-52 . Restitucija eventualno plačenih iznosa. 4. Docnja je činjenica.

koja se sastoji u nadoknađivanju proste štete i izgubljene dobiti. raskid je moguć tek poslije poslije bezuspješnog proteka naknadnog roka za isporuku tj prvo davanje naknadnog roka za itvršenje pa tek onda raskid ugovora II varijanta .prodavac izvršio isporuku sa zadocnjenjem. Ukoliko se koristi drugim pravima koja stiče raskidom ugovora. Postoji više uslova za koje ovo važi. Ako je prije datuma izvršenja ugovora jasno da će jedna strana izvršiti bitan prekršaj ugovora. 56 .Sumedin Zahtjev za izvršenje isporuke se podnosi uz davanje dodatnog razumnog roka za izvršenje (to nije cjelovit rok za izvršenje isporuke. Kod naknade štete postoje dvije situacije: docnja i raskid. i ti uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno: a) obaveza druge strane nije dospjela b) postoji bitna povreda ugovora c) buduća bitna povreda mora biti «jasna» d) ako vrijeme dozvoljava. Raskid ugovora je veoma složen i BK predviđa 2 osnovne situacije: Prva je raskid ugovora prije dospjelosti obaveza. raskid odmah slijedi . Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopšte (naročito zbog neblagovremene isporuke). povjerilac mora dužniku dati «razumno obavještenje o namjeri raskida. Ostala prava koja su kupcu na raspolaganju: . odnosno da li docnja sa isporukom obroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora.naknada u razlici u cijeni . Ona se razlikuje prema tome da li je količina bitan ili nebitan element ugovora. Sistem naknade je u BK postavljen sa obštim pravilima reparacije. već vrijeme koje je potrebno urednom prodavcu da isporući već pripremljenu robu).docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora. . Kod raskida ugovora kupac također ima pravo na naknadu stvarne štete kao i izgubljene dobiti kao jedinog reparatornog zahtjeva. bilo raskidom ugovora predstavlaj složen sistem obaveza prodavca. kupac ima pravo na naknadu štete. spominje se restitucija tj.docnja predstavlja bitnu povredu ugovora. Ako isporuka bude izvršena u razumnom roku. Kupac i ovdje može da raskine ugovor ako izjavu o raskidu ugovora da u razumnom roku računajući od trenutka kada je saznao da je isporuka izvršena. kako bi dužnik. Popravljanje štete izazvane bilo docnjom.kupovina radi pokrića Kao posljednja alternativa kupca. Kada je količina nebitan elemenat ugovora: 1. rokovi zastare poćinju teći od onog datuma na koji je izjava o raskidu učinjena drugoj strani. Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom U načelu rješenja za ovu situaciju vezano je sa rješenjima za jednokratnu isporuku mada ima specifičnosti vezanih za raskid ugovora. docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora-kupac može bet davanja dodatnog roka raskinuti ugovor ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji. vračanje koje je moguće samo uz vračanje stvari koje su preuzete i pri tome su stvari nepotrošne ili nepromjenljive. naknadom štete u novcu se koristi samo da bi postigao potpuno obeštečenje. Izjava o odustanku je potrebna. Dvije varijante: I varijanta – Ugovor se raskida prije nego je prodavac isporučio robu. Ako je izjava o raskidu učinjena. mogao da pruži adekvatna sredstva obezbjeđenja urednog ispunjenja e) izjava povjerioca (kupca) o raskidu. druga strana može izjaviti da raskida ugovor. odnosno prava kupca.

prema Bk kupac ima slijedeće opcije: a) zamjena robe b) otklanjanje nedostataka c) srazmjerno sniženje cijena d) naknada štete koja nije pokrivena nekim od predhodnih ovlaštenja. Zato je i sistem odgovornosti isti kao i kod docnje. Pravo kupca na zamjenu robe je ograničeno i pravno i faktički. kupac u razumnom roku može dati izjavu o raskidu za buduće obroke. Uslov za to je neizvjesnost prodavca. I kada je to slučaj. Kada je količina bitan elemenat ugovora (kada postoji međuzavisnost svih obroka). Svi ovi uslovi moraju biti zadovoljeni kumulativno. Kupac može zahtjevati zamjenu samo ako stvari može vratiti u istom stanju u kome ih je i primio. Zamjena se ne može tražiti ako se kupac počeo koristiti drugim odštetnim pravom 2. Rok zastare u slučaju skrivene nesaobraznosti teče od momenta u kome se nedostatak mogao otkriti. ali kupac može osnovano zakljućiti da će «doći do bitne povrede ugovora u odnosu na buduće isporuke». Za vršenje ovog prava prodavca predviđeni su brojni uslovi: a) naknadnu isporuku prodavac mora da izvrši o svom trošku b) potrebno je da kupac nije raskinuo ugovor c) naknadna isporuka mora se vršiti bez nerazumnog odgađanja d) naknadna isporuka mora se vršiti bez nerazumnih nepogodnosti za kupca e) naknadna isporuka ne smije stvoriti neitvjesnost kod kupca u pogledu mogućih budućih troškova. kao i docnja može da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Prava kupaca kada ostaje pri ugovoru Ako kupac ostaje pri ugovoru. BK postavlja brojne uslove: 1. rokovi zastarjelosti zahtjeva za popravljanje štete poćinju teći od momenta isporuke. kupac može izjaviti da ugovor raskida u cjelini (za već primljene i buduće obroke). To je moguće samo za stvari određene po rodu. 42. Nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora 3.Sumedin 2. Obavještenje prodavca o naknadnom izvršenju ugovora sadrži zahtjev kupcu da prodavcu saopšti svoju odluku i on djeluje samo ako ga je kupac primio. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti su: uredno utvrđivanje posrojanja nesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija. Nedostatak nesaobraznosti. bez zahtjeva kupca. docnja sa isporukom obroka nije bitna povreda ugovora. Postoje još tri napomene za zamjenu: 57 . Zahtjev mora biti postavljen blagovremeno 4. odnosno od trenutka u kome je roba ili stvarno uručena kupcu ili od onog u kome je kupac odbio da primi ponuđenu robu. Čišćenje od zadocnjenja Naknadno ispunjenje obaveze od strane prodavca. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraživanja trećih lica kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za nesaobraznost Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti.

a koji se tiče izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvršenja ugovora u ovim slučajevima rokovi zastarjelosti potraživanja po osnovu naknade štete poćinju teći od dana u kome su potraživanja dospjela. Zahtjev za popravku mora biti razuman sa stanovništva prodavca po BK. prema BK ovo pravo se može koristiti i samostalno. X ODGOVORNOST KUPCA 43. kao ni onda kada je odbio da primi isporuku. ako je ugovor raskinut. Najveći problem kod ovog prava je utvrđivanje sniženja cijena. bilo u razumnom roku poslije nje. Popravak mora biti tehnički moguć s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti. i to: razlika između vrijednosti stvarno isporučene robe i vrijednosti naznačene u ugovoru. zamjena se može tražiti kao sekundarno rješenje-onda kada popravak stvari ne uspije 2. izbor kupca se može smatrati nerazumnim ako je otklanjanje nedostataka nesrazmjerno skupo. Također ovaj zahtjev mora biti upućen u reklamaciju. a to znači od dana u kome je izjava o raskidu stigla prodavcu. Uprkos činjenici da je izvršena bitna povreda ugovora. kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje je imao od stvari koja se djelimično ili u cjelini vrača. povoljniji čak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. Prava kupca kada raskida ugovor Ako je nesaobraznost bitan prekršaj ugovora. kupac može zahtjevati naknadu ostalih šteta i kad zamjena bude uredno izvršena 3. Popravak stvari je ograničeno na isti način kao i ovlaštenje na zamjenu. On ga može vršiti samostalno u odnosu na prodavca i sud. U uporednom pravu postoje tri metoda.Sumedin 1. Vremenska ograničenja ne postoje. Srazmjerno sniženje cijene-prema Bk kupca stavlja u izrazito povoljan položaj. taj razuman rok teće: a) pošto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak b) od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za uredno izvršenje obaveze ili pošto je prodavac izjavio da neće izvršiti urednu isporuku c) po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu. Kod translativnih (romanskih prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac može osloboditi obaveze deponovanjem stvari kod 58 . Na ovo sniženje cijena kupac ima pravo i kada je prodavac oslobođen odgovornosti za neizvršenje ugovora i obaveza naknade štete. kupac nema pravo da ugovor raskine. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicionalne. kupac može da raskine ugovor. Ukoliko nesaobraznost nije bitna povreda ugovora. tada se koristi pravima naknade štete. Pravo na naknadu štete je dopunsko pravo za slučaj da se kupac koristio nekim od predhodnih prava. kupac može odustati od ugovora samo pod uslovima sa u razumnom roku izjavi raskid ugovora. Kupac se ovim pravom ne koristi kada je prodavac prije ili poslije isporuke otklonio nesaobraznost.

- 44. ako raspolaže potrebnim dokumentima za to. U tradicionalnim sistemima dovoljna je bilo kakva opomena koju daje prodavac. Slično je i u švajcarskom pravu. prodavac ima pravo na naknadu štete. Vršenje ovih prava nije ničim uslovljeno ukoliko kupac nije platio cijenu. U tradicionalnim sistemima prijem isporuke je obaveza kupca. ali ako je cijena plačena. U slučaju docnje sa prijemom isporuke prodavac ima tri grupe prava: 1. tražiti naknadu štete. sud ili arbitraža ne može kupcu odobriti produženje roka. prijem isporuke 2. Obavještenje se šalje neovisno od toga da li je roba u transportu ili je još kod prodavca. sa ili bez dozvole suda. tj. prodavac gubi pravo na raskid ukoliko to nije učinio kod docnje sa prijemom isporuke. Ako ugovor šuti. Pojedina prava prodavca prodavac kupcu može dati naknadni rok za izvršenje obaveze. 59 . ostati pri ugovoru i tražiti njegovo uredno ispunjenje. tj plaćanje cijene 2. ostati pri ugovoru i tražiti njegovo uredno ispunjenje. Ako je početo sa korištenjem ovih prava. kod bitnih povreda prodavac može odmah raskinuti ugovor. Ovo pravo postoji paralelno sa ostalim pravima. Ako je docnja sa prijemon isporuke nebitna povreda ugovora. a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. Ukoliko se ona pojavi po otpremi robe. a potom ne pravi razlikuizmeđu situacija u kojima kupac nije postao vlasnik robe ili jeste. ugovor se može raskinuti izjavom prodavca tek pošto bez uspjeha protekne naknadni rok razumne dužine. raskinuti ugovor i 3. bečka konvencija usvaja anglosaksonski režim gdje se odbijanje isporuke smatra prekršaj ugovora. BK izjednačava režim odgovornosti povrede sa ostalim povredama kupaca.Sumedin trećih lica. kontinentalnih i anglosaksonskih. raskinuti ugovor i 3. pa čak i privatna. i kod docnje za plaćanje. Odgovornost za docnju sa plaćanjem kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa plačanjem Docnja sa plaćanjem postoji kada kupac ne izvrši svoju dospjelu obavezu isplate cijene. zahtjevati naknadu štete kao dopunski ili samostalni vid obeštećenja. prodavac ima tri osnovna prava: 1. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene različito je uređen u kontinentalnim sistemima. davanjem posebnog obavještenja. Kada se prodavac koristi ovim sredstvima. ni sud ni arbitraža ne mogu odobriti kupcu rok za produženje plačanja. Dok taj rok traje i dok kupac unutar njega ne izjavi da neće primiti isporukum prodavac ne može dati izjavu o raskidu ugovora prodavac ima pravo na raskid ugovora. prije nego je saznao da kupac ipak primio isporuku. Ovo pravo može biti anticipativno ili naknadno. BK odstupa po ovom pitanju od nacionalnih prava. Tada mora obavjestiti kupca o odgađanju isporuke i zatražiti od njega dovoljno obezbjeđenje plačanja. Prodavac može odbiti isporuku ako postane jasno da kupac neće izvršiti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditne sposobnosti. Naknada je determonisana sa dva faktora i to: da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora. Osnovni princip koji dominira obavezom plačanja jeste jednovremnost isporuke i plaćanja. prodavac ima pravo da spriječi isporuku robe. tarnslativni sistem zahtjeva sudsku opomenu za plačanje.

pravo/obaveza na naknadu štete i ostala prava i obaveze predviđeni za slučaj raskida. ovo tješenje predpostavlja da se isporuka vrši u sjedištu prodavca 2. XI PRELAZAK RIZIKA 45. Na snazi su klauzule o rješavanju sporova. Pravo na kamatu potpuno je samostalno (ne zavisi od naknade štete niti utiče na nju). time čini povredu ugovora. Ako je prodavac učinio bitnu povredu ugovora. rizik se prenosi svojinom 3. se rjeđe primjenjuje. Izraz identifikovanje se koristi da se pravilo odnosi i na generičke i na individualizirane stvari. 47. rizik obuhvata one događaje opasne za robu koji s emogu pokriti redovnim (transportim) osiguranjem. iako on nepreuzimanjem ne čini povredu ugovora. Ovde se moraju istači tri momenta: 1. npr u javnom skladištu: i kupcu mora biti poznato da roba stavljena na raspolaganju u tom mjestu. Drugim riječima. koje je posljedica povrede ugovora ili bilo koje druge radnje za koju je kriv prodavac. tj u trenutku kada kupac treba preuzme isporuku 3. a rizik je ipak prešao na kupca. dođe do gubitka ili oštečenja. Prvo. Na prvom mjestu stoje oni akti koji su povezani sa aktima javne vlasti. kada je roba identifikovana. rizik na kupca prelazi u času kada on preuzme robu. BK ne zauzima jasan stav o ovom pitanju. ona se utvrđuje prema mjerodavnim nacionalnim pravima dejstvo raskida su donekle specifična. Ako nakon prelaska rizika na kupca. Rizik je mogučnost nastupanja štete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo kojeg lica ili štetnim događajem za koji niko nije odgovoran. Ostali poslovni rizici nisu uključeni u ovaj akt. prelaz rizika se veže za isporuku 46. Identifikacija se vrši u toku isporuke ili naknadno. roba se najčešće nalazi kod trećeg lica. Opšta pravila o prelasku rizika po Bečkoj Konvenciji BK državinu (posjed) i svojinu potpuno odvaja. i drugo nije precizno na koju vrstu kamate se misli. Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim slučajevima. ako kupac ne preuzme isporuku. rizik prelazi u stvari sa pruzimanjem isporuke. Pravila za distancionu prodaju - 60 . prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. Zbog načela jednovremenosti ispunjenja.Kriterij određivanja stope zatezne kamate prema BK nisu navedeni. kupac ne snosi rizik. Treće. Postoji i posebno uređena situacija u kojij rizik prelazi na kupca u trenutku kada je isporuka trebala da se izvrši. U uporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika: 1. Pojam rizika i uporednopravni pregled Teoretski posmatrano. ali za ovo trebaju biti ispunjena dva uslova. Da bi se rizik mogao prenijeti. rizik prelazi zaključenjem ugovora 2. kupac ima pravo da se koristi sredstvima koja su mu u takvom slučaju na raspolaganju(da zahtjeva izvršenje ugovora ili da raskine ugovor bez obzira što je rizik na njega prešao). rizik prelazi na njega u času kada mu je roba stavljena na raspolaganju.Sumedin Pojedina prava prodavca prodavac ima pravo na zateznu kamatu. ugovor o prodaji može imati tri dejstva: nastanak prava i obaveza. roba se mora identifikovati kao roba namjenjena za izvršenje ugovora. restitucija kao opšte pravilo za sve dato i primljeno.BK pojam rizika vezuje isključivo za propast ili oštečenje robe. i to: Mjesto isporuke nije i sjedište prodavca. Drugo.

Ugovor o distribuciji motornih vozila 6.Treće. rizik prevoza do tog određenog mjesta snosi prodavac. različitom od sjedišta prodavca. Roba mora biti predata nezavisnom prevozniku. U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebno uređene BK. Ugovor o distribuciji 2. . Ugovor o isključivoj nabavi 5. a ne špediteru ili službenicim prodavaca ili kupaca. Pojam i vrste ugovora o distribuciji U ekonomiji se riječ distribucija koristi da bi se označio način na koji proizvođač ili “trgovac” raspoređuju svoju robu na dostupna tržišta. Ugovor o frančajzingu 61 . U suštini predstavlja davanje prava drugoj osobi da u sopstveno ime i račun vrši dalju prodaju robe ili usluga davaoca prava.Prva postoji kada je potrebno izvršiti transport. a prodavac nije obavezan da robu preda prevozniku u određenom mjestu. . Rizik prelazi na kupca kada je roba predata prevozniku. Ugovor o isključivoj distribuciji 3. ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u određenom mjestu. Postoji veći broj ugovora distribucije: 1. ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu.Druga. Ugovor o selektivnoj distribuciji 4. a to je skladište prodavca. rizik prelazi na kupca u trenutku tzaključenja ugovora.Sumedin Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvršenja ugovora. . I ovdje je potrebno da roba bude identifikovana kao roba namjenjena za izvršenje ugovora. Tada je mjesto isporuke i mjesto prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru. UGOVOR O ISKLJUČIVOJ DISTRIBUCIJI 48. rizik prelazi na kupca tek kada je roba predata prevoziocu u tom mjestu.

Specijalizacija proizvođača i distributera za pojedine segmente prodaje 2.distributeta 6. Razvoj pravne regulative Sporazumi o ID nastali su u Sad. Pravna priroda posla u ugovoru o isključivoj distribuciji Pravna priroda ovog ugovora nije potpuno razrješena jer su unutar ovog ugovora a i distribucije uopšte prisutni elementi više drugih imenovanih poslova. Na prvom mjestu tu 2 dalje u textu ID – Ugovor o isključivoj distribuciji (ekskluzivnoj distribuciji) 62 . Omogučavanje konkurencije i na onim tržištima gdje zbog visokih troškova stvaranja distributivne mreže ne bi ni bilo ID ima više relevantnih ekonomsko-pravnih obilježja: 1. Stvaranje integrisanih distributivnih sistema bez nedostataka i ograničenja kao kod vertikalne integracije 4. Stabilnost poslovnih odnosa 5. Glavna razlika između isključive distribucije i frančajzinga sastoji se u predmetu. Stimulisanje konkurencije proizvođača i trgovaca koji rade sa istom vrstom robe 6. Definicija ugovora o isključivoj distribuciji Nepostojanje zakonskih definicija u nacionalnim pravima zahtjeva korištenje Uredbe Komisije EZ. Predstavlja vid vertikalne integracije (i unazad i naprijed) 2. 51. omogučavanje paralelnog uvoza kroz sistem ugovora o ekskluzivnoj distribuciji Prednosti ugovora o ekskluzivnoj distribuciji: 1. Od ugovora o licenci razlikuje se po predmetu ugovora. prodavcima robe istog proizvođača 2. To je sporazum čije su stranke samo dva preduzeća kojima se jedna strana obavezuje drugoj da jedino nju snadbijeva određenom robom radi dalje prodaje unutar cijelog zajedničkog tržišta ili unutar njegove definisane oblasti. ograničavanje konkurencije među postojećim ili potencijalni. Racionalnost snadbijavnja 5. a agent u svoje ime a za račun principala stoga je element povjerenja kod ugovora o isključivoj distribuciji 2 veoma važan. Ugovor o isključivoj distribuciji ima za predmet trajnije pravo za zaključivanje ugovora o prodaji. Rad sa jednim poslovnim partnerom 3. ali se razlikuje od samog ugovora o prodaji nezavisan je od njega. samostalnost subjekata u prodajnom lancu 50. prinudno-pravnom režimu i obavezama stranaka. Manja ili nikakva ulaganja 7. 49. U zakonodavstvu se ovaj posao gotovo ne uređuje. Od samog početka predstavljaju tvorevinu autonomnog trgovačkog prava. 52. Ekonomska obilježja ugovora o isključivoj distribuciji Nedostaci ugovora o ekskluzivnoj distribuciji: 1. Mogućnost ugovaranja isključivosti samo za jednu stranu. jedini aspekt koji je u većoj ili manjoj mjeri uređen jeste antimonopolski. Ugovorni karakter integracije pruža fleksibilnost u dizajniranju i provedbi 3. Pojačan intenzitet i kontinuitet marketing aktivnosti 4. vjerovatnost restriktivnih klauzula u takvim ugovorima koje pogađaju i konkurente i potrošače 3.Sumedin Mi ćemo ovdje pažnju posvetiti samo Ugovoru o isključivoj distribuciji. Odnos između ugovora o isključivoj distribuciji i isključivoj agenciji je to što isključivi distributer djeluje u svoje ime i račun.

Stranke mogu ugovoriti i proširenje teritorije (fiksiranjem uslova pod kojim ove odredebe važe). U pravu EZ i poreci zemalja članica zahtjevaju da se u ugovoru kao stranke pojave samo dva preduzeća. Najznačajnije karakteristike ovog ugovora: 1. 4. i to prvenstveno prava a ne robe. Ako postoji mogućnost zabune robe može se sastaviti posebna lista proizvoda koji ne spadaju u ugovorne. Bitno je samo reći da teritorija ne smije biti jednostrano promjenjena. Teritorija – je područja na kome distributer uživa prava isključive prodaje i on se još naziva ugovorna teritorija. Posao je neformalan. Predmet – ovog ugovora je pravo distributera na isključivu prodaju određenih proizvoda ili usluga dobavljača na ugovorenoj teritoriji. U takvim uslovima on se najčešće koristi kao probni i stranke tada ugovorom preuzimaju obavezu da će ponovo pristupiti pregovorima radi definisanja svog odnosa na duži rok. ali se u praksi uvijek pojavljuje u pisanoj formi 6. Stranke – u ovom ugovoru to su dobavljač i distributer. po pravilu duži od jedne godine dana. Stranke u ugovoru moraju pripadati različitim stupnjevima u komercijalizaciji robe (na primjer proizvođač-veletrgovac. Također je bitno reći da dobavljač može zadržati pravo snadbijevanja određenih klijenata tada je riječ o ”rezervisanoj klijanteli” 5. Cijena robe se ne određuje uvijek u ID. Obje stranke imaju status trgovca. Pristup trećem licu na ugovornu teritoriju ne može biti zabranjen po osnovu ovog ugovora. Ovakav automatizam se ne primjenjuje kod novih proizvoda (njih je potrebno regulisati ugovorom). Ovo je posao trgovačkog prava isključivo 2. dok naše pravo ne sadrži ovo ograničenje. ne smatraju se stvaranjem novog proizvoda. Ugovor je sinalgmatičan (obaveze i prava stranaka su uzajamne) 53. Isto važi i za povezana preduzeća. Ugovor je trajan i zbog toga uvijek ima i okvirni karakter 5. Proizvodi koji se prestanu proizvoditi ili koje dobavljač ne može više da drži bez svoje krivice prestaju da budu ugovorni proizvodi. veletrgovac-trgovac na malo). Tada traje do sporazumnog ili jednostranog raskida. Robe na koje se ovo pravo moraju biti određene ili odredive u ugovoru. 2.Ugovor može biti najprije zaključen na neodređeno vrijeme. Cijena – u ovom ugovoru cijena koja se odnosi na preneseno pravo na isključivu prodaju nije navedena. Ona mora u ugovoru biti precizno određena jer determiniše tržište na kojem vrijedi distribucija ekskluziviteta. Ako se zaključuje na neodređeno vrijeme rok. pa je to često prepušteno naknadnim propisima. Neznatne promjene na proizvodima i pakovanju. tako da dobavljač ne može promjeniti granice ekskluzivnih teritorija bez pristanka distributera. a koje vrši distributer. pa se naknada mora tražiti u odredbama o cijeni robe po kojoj se ona prodaje distributeru. Recipročni i nerecipročni sporazumi o distribuciji proizvođača iste robe su zabranjeni jer imaju značenje horizontalnih monopolskih ugovora. te moraju ispunjavati zakonske uslove za bavljenje vanjskotrgovinskim poslovanjem. a ako je pak kojim slučajem kraći od jedne godine. Orijentacionim utvrđivanjem cijene 63 . 3. Različiti su metodi ugovornog određivanja cijene robe: a. Bitan element ugovora o isključivoj distribuciji 1. ID je uslovljen antimonopolskim pravom 3. Trajanje ugovora – postoje različiti načini određivanja trajanja ovog ugovora. Sa stanovišta teorije obligacije radi se o neimenovanom pravnom poslu 4. osim ako im je zajednički godišnji prihod ispod 50 miliona eura. koje uzrokuju bitne promjene njihovih osobina i funkcija.Sumedin je o prodaji. ovaj (distributer) ne može uvesti novog distributera unutar svoje ugovorene teritorije bez pristanka dobavljača. Ovaj ugovor se može i odnositi i na usluge koje su neposredno povezane za prodaju ugovorenih proizvoda.

Drugi slučaj postoji kada je sporazumno predviđen određeni obim prodaje. Poštivanje isključivog prava prodaje koje je prenio distributeru. Distributer je dužan pažnjom i marljivošću dobrog stručnjaka da konstantno nastoji da unaprijedi prodaju proizvoda na svojoj teritoriji čak i ako to nije ugovoreno 3. pružanje tehničke pomoći) 5. 54. Dužnost koorporacija sa distributerom (promotivne aktivnosti.pravni standardi (najpovlašteniji kupac) b. Obaveze distributera U prvu grupu spadaju one koje štite interese dobavljača. 2. Fiksiranje cijene (bilo na dan zakljčenja ugovora ili neki drugi datum) . a to su: 1. Dobavljač ima dužnost da čuva sve podatke koje je saznao o distributeru. žigovi) 4. Obavještavanje distributera (od liste dosadašnjih klijenata do prestaje proizvodnog. Dobavljač može preuzeti obavezu da neće unutar ugovorenog teritorija prodavati sopstvene proizvode (tada je riječ o ekskluzivnoj distribuciji a ako i on prodaje na tom teritoriju tada je riječ o jedinom ili solo distributeru). a u njemu se po pravilu određuje valuta. obrazovanje kadrova distributera.cijene na određen dan u određenom mjestu . Obavljanje kupovine u skladu sa ugovorom o ekskluzivnoj distribuciji. Provođenje zajedničkih akcija (promotivnog karaktera i slično) 64 .primjenjuje se rijetko . Prenos prava industrijske svojine (znanje firme. sistemu poslovne tajne i to ima trajni karakter Sve prethoden obaveze dobavljača odnose se prema distributeru. Obaveza saradnje sa dobavljačem postoji i na strani distributera: 1. Dobavljač je dužan prihvatiti sve narudžbe distributera koje su u skladu sa ugovorom. Obaveze dobavljača 1. Obaveza koja glasi na negativnu činidbu a sastoji se od uzdržavanja od niza radnji koje jesu ili mogu biti suprotne u skladu sa prve dvije dužnosti 5. umijeća. 2. Može preuzeti obavezu da u određenom periodu i teritoriji ne konkurišu dobavljaču (to može trajati najduže 5 godina) 4. rokovi i mjesto. Plaćanje pojedinačnih narudžbi u skladu sa ugovorom. Može biti precizirano izričito i prećutno. 3. jer se to smatra zloupotrebom monopolskog položaja. preostale imaju javnopravnu prirodu: a) Zabrana zaključivanja recipročnih i nerecipročnih ugovora sa proizvođačima istog proizvoda b) Zabrana ekskluzivne distribucije među povezanim proizvođačima c) Sprečavanje ili zabrana paralelnog uvoza na ugovorenu teritoriju d) Zabrana ekskluzivne distribucije na onim područjima na kojima ne postoji alternativni izvor snadbjevača krajnjih kupaca tim proizvodom 55. koje se odnosi kako na proizvode tako i na teritoriju.i u poslovima sa krećim vremenskim periodom Bez obzira na metod utvrđivanja cijene.Sumedin . njegov ishod ne smije da bude prodaja ugovorenih proizvoda po ”neumejerno visokim cijenama ”. opšti uslovi poslovanja) 6.

Teorijski. odnosno od glagola «to lease» dati u zakup. Korisnik lisinga ili primalac lisinga je lice koje na osnovu ugovora i uz naknadu stiče vremenski ograničeno pravo korištenja predmeta lisinga i druga u vezi s tim povezana ovlaštenja. Međutim u ovom slučaju i interesi dobavljača zahtjevaju da distributer poduzme neke obaveze u pogledu ovoga ka npr. Davalac lisinga ili lising preduzeće je subjekat koji se ugovorom o lisingu obavezuje da će stvar koja je predmet lisinga za naknadu prenijeti drugom licu na vremenski ograničeno korištenje i da će izvršiti druge ugovorene obaveze koje su za to vezane. ugovor prestaje istekom tog roka. obavještenje dobavljača o prigovorima itd. Na ovoj osnovi nevina strana ugovora može raskinuti i bez davanja otkaznog roka. Ovo važi samo u slučaju da stranke u ugovoru nisu predvidjele prešutno produživanje ugovora. dužina raskidnog roka. 65 . bez obzira da li je nedostatak u trenutku preuzimanja od dobavljača bio skriven ili ne. Ako je je ugovoren rok trajanja.Sumedin 2. no oni se mogu utvrditi iz okolnosti posla) 56. Ekonomska teorija smatra da su dva osnovna razloga ta razvoj lisinga: 1. ugovorom se može uključiti klauzula o regresu kojem dobavljač vrši naknadu štetu distributeru. period u kome se mora dati izjava o raskidu. Banka je bankarska ili neka druga finansijska organizacija koja obezbjeđuje finansijsku i finansijsko-servisnu podržku poslu lisinga putem zaključivanja različitih vrsta bankarskih ugovora. Odgovornosti stranaka Američka jurisdikcija nerado dodjeljuje bilo kakvu naknadu za slučaj raskida ugovora o eksklizivnoj distribuciji. Prestanak ugovora Prije svega ovaj ugovor može prestati ispunjenjem. moralno zastarjevanje uslovljeno tehničko-tehnološkom progresu. Pojam lisinga Riječ lising dolazi od imenice «lease» koja znači zakup ili najam. pregled robe prilikom preuzimanja. Kod jednostranog raskida situacija je složenija jer dispozitivna rješenja ne postoje. Međutim. tako da je samim ugovorom potrebno predvidjeti osnove za jednostrani raskid. UGOVOR O LISINGU 58. Ako dođe do naknadne objetivne nemogućnosti ispunjenja ugovora prestaje po sili zakona. Obavještenje dobavljača o svim relevantnim momentima vezanim za ugovor (najvažnije sadržaje o kojima dobavljač mora biti obavješten poželjno je precizirati u ugovoru. dok u kontinentalnim sistemima primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti i naknadi štete. Pitanje isključenja ili ograničenja odgovornosti izričito se reguliše u samom ugovoru (posebno u USA). te način obavještenja druge strane o raskidu. skraćivanje grantnih rokova kupcima. ali s obzirom da je isključenje ili ograničenje odgovornosti u mnogim pravima zabranjeno ili uslovljeno ni izloženi postupak nije bez rizika (ako se klauzula odnosi na običnu nepažnju sud može da je na zahtjev zainteresirane strane isključi). 57. Distributer odgovara krajnjem kupcu ili ”preprodavcu” za postojanje materijalnih pravnih nedostataka. otežan plasman robe 2. to će biti slučaj samo onda kada je sporazumom stranaka određen obim prodaje čijim ispunjenjem ugovora prestaje da postoji. Lising je usko vezan za rent a car djelatnost.

rok prelazi godinu dana i obično se kreće između 3 i 5 godina. Konvencija važi samo za poslovne ugovore i to pod uslovom da davalac lisinga i primalac imaju sjedište u različitim državama.davalac lisinga. lising se dijeli na: a) lising uz obavezu vračanja objekta lisinga b) lising sa odredbom o zaključenju ugovora o prodaji predmeta lisinga po isteku roka lisinga c) lising sa odredbom o prelasku stvari u svojinu primaoca lisinga po isteku roka na koji je ugovor zaključen i po uplati zadnje rate lisinga. uključujući tu i naknade ugovora o pod-lisingu. Podjela prema svojinskopravnim posljedicama zaključenja i izvršenja ugovora (ova podjele je irelevantna sa stanovništva UNIDROIT konvencije-o kojoj će biti riječ). Predmet regulative je finansijski lising opreme i to isključivo u poslovne svrhe. poslovi se dijele na: a) lising potrošnih dobara b) investicioni lising ili lising opreme c) lising postrojenja d) lising pokretnih i nepokretnih stvari e) lising upotrebljivih stvari i lising neupotrebljivih stvari Prema broju angažovanih lica lising se dijeli: a) direktni lising u kome učestvuju samo dva lica b) indirektni lising u kome se pojavljuju tri subjekta: proizvođać/snabdjevač. primalac lisinga i proizvođač imaju mjesto poslovanja u državama koje su članice Konvencije 66 . zove se još i servisni lising b) dugoročni lising. U njemu davalac lisinga finansira proizvođaća opreme. 59. lizing u širem smislu e) proizvodno-finansijski lising ili finansijski lising. odnosno skup stvari povodom koje se zaključuje ugovor o lisingu i vrše druge pravne i faktičke radnje vezane za posao lisinga. različitost mjesta sjedišta je važan ali ne i nužan uslov za važenje Konvencije. Izvori prava za posao lisinga Prvu grupu čine sopstveni izvori MNPP-a koji se mogu podjeliti na domače i međunarodne. najrazvijeniji je tip po svojoj poslovnoj konstrukciji b) koncern lising. shodno ovom mjerilu. a ugovor sa primaocem se zaključuje tek kada primalac odabere robu kod proizvođača. Vrste posla lisinga Lising je vezan za UNIDROIT konvenciju Prema osobinama objekta lisinga. i primalac lisinga Prema kriteriju trajanja lising se dijeli: a) kratkoročni lising. karakterističan po okuplanju više subjekata iz iste branše u kreiranju indirektnog lisinga c) sale and lease back lising d) proizvođački lising. 60. davalac lisinga ili lising ustanova. Konvencija se primjenjuje na operativni lising. zove se još i finansijski i ovaj tip ima obilježja indirektnog lisinga Prema položaju davaoca lisinga dijeli se na: a) lising preko lising društva-lizing u užem smislu. god. Od onih koji imaju međunarodni karakter na prvom mjestu je UNIDROIT Konvencija o međunarodnom finansijskom lisingu. donesena u Otavi 1998.Sumedin Predmet ili objekat je stvar. Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi član 21 Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH i entitetska regulativa. Moraju biti još ispunjena dva uslova: . vrijeme trajanja ne prelazi jednu godinu.

U praksi predmet je gotovo uvijek pokretna stvar. - 62. Ovakvo određenje proizvodi tri posljedice: 1. primalac lisinga može pravo korištenja opreme prenijeti na drugog samo uz saglasnost davaoca lisinga i uz poštovanje prava trećih lica 3. cijena kredita potrebnih za organizovanje lising poslovanja. I ZOO ima neka obilježja: . zbog nužnog vremenskog ograničavanja prava zakupa. sjedište zakupodavca. Prema članu 21 ZVTPBiH ugovor o lisingu mora biti sačinjen u pisanoj formi i sadržavati uslove zakupa.objektivno određivanje zakupnime . U drugu grupu ulaze izvori MPP-a. Cijena-ukupna suma koju korisnik duguje davaocu lisinga kao naknadu za preneseno pravo privremenog korištenja stvari. Pojam. U drugu ulaze odredbe o ugovoru o zakupu. BiH nije potpisnica ove konvencije. Prema njemu za ugovore o zakupu-pa prema tome i lisingu.zakupnina mora biti tačno određena . ZNTPBiH lising svrstava u oblike privremenog uvoza ili izvoza robe. 67 . bit će mjerodavno pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište tj. Prva se tiće opštih pravila obligacionog prava. Ovo znači da je pisana forma bitan element ugovora. odnosno lisingom.zakupnina se posebno ugovara . Bitni elemnti ugovora o lisingu Predmet-to je stvar koju davalac prenosi na ograničeno vremensko korištenje primaocu. tačnije ZOO (zakon o obligacionim odnosima). Pretvaranje pokretne stvari u nepokretnu njenim fiksiranjem ili vezanjem za zemljište UNIDROIT konvencije ne smatra se razlogom za prestanak ugovora i svog važenja. Tri su grupe njegovih odredbi koje se mogu primjeniti na posao lisinga. UNIDROIZ Konvencija zahtjeva da se u kalkulaciju cijene u obzir uzme amortizacija cijele opreme ili njenog bitnog dijela. zaključivanje ugovora o lisingu i povlastice koje se time dobijaju u spoljnotrgovinskom poslovanju Ugovor o lisingu definišemo kao rezultat sporazuma stranaka kojim nastaje obligacioni odnos između davaoca i primaoca lisinga povodom teretnog prenosa vremenski ograničenog prava korištenja objekta lisinga. posebna registracija nije predviđena. U nju su uključeni: zakupnima.zakupnina se isključivo plaća unazad.Sumedin ugovor između snabdjevača i davaoca lisinga. troškovi davaoca lisinga. tako da ona vrijedi kada je to ugovoreno i kada MPP upučuje na to. dobit pojedinih učesnika u poslu itd. Stvar također može biti individualizirana ili određena po rodu. Treća vrsta izvora je pravo BiH nadležno za ugovor. a može biti pokretna i nepokretna. 61. davalac lizinga za vrijeme trajanja ugovora zadržava pravo svojinskog raspolaganja predmetom. U noj ne postoje izvori koja bi imala međunarodno porijeklo. te sam ugovor o lisingu bude podvrgnut pravu jedne zemlje članice UNIDROIT Konvencija ima dispozitivan karakter. a pod njom se podrazumjevaju i pripaci.lising-zakupnina se iskazuje u novcu . Treću grupu čine pravila o pojedinim vrstama ugovora koje su srodne sa zakupm. naknada za usluge lising organizacije. Važan je član 20 Zakona o regilisanju sukoba zakona. s tim da njegove ugovorne obaveze prema primaocu ostaju na snagu 2.

nema običaja. Ostale obaveze primaoca lisinga: 68 . 63. Obaveze davaoca lisinga Prva obaveza davaoca lisinga je predaja predmeta lisinga. primalac lisinga ne smije dirati u suštinu stvari niti preuzimati bilo kakve akte koji bi dovodili u pitanje opstanak ili namjenu stvari. a ostale davaoca lisinga. jedino pravo koje primalac nema prema snabdjevaču je raskid ugovora. kod finansijskog lisinga UNODROIT ima specifično rješenje: Dobavlač postaje direktno odgovoran primaocu lisinga prema ugovoru o snabdjevanju. iako taj ugovor nije zaključen sa primaocem. zbog eventualnih sporova. Obaveze primaoca lisinga Prva obaveza primaoca lisinga jeste da pažnjom dobrog privrednika upotrebljava stvari shodno ugovoru ili namjeni stvari. onda se lising plaća polugodišnje (ZOO). Ako stvar nema nedostatke. Također se mogu ugovoriti različita sredstva plačanja-obezbjeđenja. Druga obaveza primaoca lisinga je plačanje lising-zakupnine. ali teorija polazi od opštih obilježja zakupa i smatra da rok predstavlja bitan elemenat ugovora. Mjesto. Druga obaveza davaoca lisinga jeste dužnost da stvar održava u ispravnom stanju. Uz predmet se predaju i njegovi pripaci. UNIDROIT sadrži posebna pravila: davalac lisinga u slučaju bitne povrede ugovora od strane primaoca. ima pravo da zahtjeva ubrzano plačanje budućih rata. za trajanje lisinga.omogučavanje primaocu lisinga da po isteku ugovora postane vlasnik predmeta. Predaju stvari poželjno je izvršiti komisijski i uz sastavljanje zapisnika. bez pristanka davaoca lisinga. troškove provjere snosi primalac lisinga. Prema ZOO tekuće održavanje je potrebno za redovnu upotrebu stvari i sitnije opravke su obaveza primaoca lisinga. ako to nije ugovoreno. Za lising je bitno da rok predstavlja bitan elemenat ugovora. Ove obaveze se određuju naknadno i posredno. ako to ugovor predviđa. ako drugačije nije ugovoreno. Treća obaveza je uredno vračanje zakupljene stvari u nepromjenjenom stanju. U ugovor se unose i odredbe po kojima troškove snosi ona strana koja ima obaveze da ih izvrši. Stvar je potrbno provjeriti.zaštita od fizičkih i pravnih nedostataka kod operativnih lisinga . Ako se radi o zakupu. nego sa davaocem lisinga. Ukoliko ništa nije ugovoreno. faktičku radnju održavanja stvari može da izvrši treće lice po nalagu davaoca ili primalac lisinga inicijativno. Ukoliko se u toku vračanja predmeta lisinga zapaze veća oštečenja. a UNIDROIT Konvencija je čak smatra dužnošču primaoca.Sumedin Rok-ZOO ne predviđa izričitorok kao bitan elemenat . Troškove snosi primalac lisinga ako je on odgovoran za te nedostatke. Stvar se predaje u ispravnom stanju. Postupak vračanja treba da bude analogan postupku predaje predmeta lisinga. U suprotnom odgovara za naknadu štete. Ovakvo ponašanje ima još jedan pozitivan efekat jer stvara pretpostavvku o ispunjenju obaveze davaoca lisinga da postupa kao savjestan i uredan privrednik. Ostale obaveze davaoca lisinga: . Cijena se najčešće plača u ratama. izdatci naknade i dopunske provjere treba da terete davaoca lisinga. jer 21 članu ZVTPBiH ovaj posao tretira kao slučaj privremenog izvoza i uvoza. a to znači u istom mjestu i prema istim dokumentima. a ništa ne kaže tj. Davaoc lisinga mora ih obaviti samoinicijativno ili na osnovu obavještenja primaoca lisinga. Ako se materijalni nedostatci konstatuju. Ono postoji kada nakon završetka ugovora nije predviđen prelaz vlasnišzva na primaoca lisinga. vrijeme i način plačanja mogu biti uneseni u opšte uslove ili u konkretan ugovor. 64. i stvar mora biti zakva da posluži za upotrebu radi koje je ugovor sklopljen. za njihovo konstatovanje treba predvidjeti poseban postupak (npr komisija ili organizacija koja vrši pregled).

Prirodi lisinga ne odgovara da se ugovorom ograniči ili sasvim iskljući garanciju za pravne nedostatke. pravilima o odgovornosti prodavca. sopstveni izvori međunarodnog prava i mjerodavno nacionalno pravo. Maximalno i intenzivno iskorištavanje predmeta svrha je ovog ugovora. Prenosilac prava je dužan zaštiti primaoca od radnji trećeg lica. ukoliko ti zahtjevi ne proizilaze iz propusta primaoca lisinga. 67. ugovor o zakupu. pa se korisniku predmeta obrati sa zahtjevom za predaju predmeta. ograničava ugovornu odgovornost davaoca lisinga. 66.ako nema svojstva i odlike koje su ugovorene . UNIDROIT dozvoljava ugovorno ograničenje odgovornosti davapca lisinga za evikciju. 68 i 69.nedostatak treba da je skriven . Obaveza zaštite od evikcije nastaje kada treće lice samostalno oduzme stvar ili ako na predmetu vrši neko pravo. stvar će imati nedostatke: . te obaveze davaoca lisinga. Primjena izvora prava u ugovoru o lisingu Ugovor o lisingu je složen pravni posao.ukoliko ne. UNIDROIT Konvencija slijedi praksu međunarodnog poslovnog prava i proširuje pojam pravnog nedostatka. pravna dejstva propusta.nedostatak je postojao u času prenosa rizika na primaoca. UNIDROIT Konvencija razdvaja ugovornu od delikatne odgovornosti. te pravilima o garanciji za ispravno funkcionisanje prodate stvari. te uspostavlja pravila o direktnoj odgovornosti proizvođača prema primaocu lisinga. Odgovornost davaoca lisinga Ovdje spadaju odgovori 67. Odgovornost za materijalne nedostatke Nacionalnim zakonom se određuje kada stvar ima materijalne nedostatke. Ugovorom treba predvidjeti obaveze primaoca lisinga da se za pomoč obrati davaocu.Sumedin primalac treba da čuva oštećeni predmet ili predmet kome prijeti opasnost. pa bi svako isključenje ili ograničavanje odgovornosti davaoca lisinga imalo štetne ekonomske posljedice za oba subjekta. bez obzira na to da li je primalac znao za to ili nije U našem pravu odgovornost na strani davalaca lisinga postojikada su ispunjeni slijedeći uslovi: . Sa stanovništva lisinga. Odgovornost za nedostatke predmeta prema našem nacionalnom pravu treba procjenjivati po zakonskim pravilima određenim za dvostrano teretne ugovore. Odgovornost za neispunjenje usluga vezanih za lising predmet ravna se prema ugovoru o djelu. i izvori ovog ugovora su UNIDROIT Konvencija. odnosno dati garanciju za pravne nedostatke i ona se ne može ugovorom isključiti ili ograničiti zbog prinude ugovora.a svojstva za redovnu upotrebu. 68. dok ga davalac ne preuzme primalac mora da se suzdrži od davanja iznajmljenog predmeta u podlising primalac lisinga može imati obavezu da zakljući ugovor kojim će postati vlasnik iznajmljene stvari primalac mora obavjestiti davaoca lisinga o relevantnim momentima 65. On pored navedene definicije obuhvata i sve zahtjeve trećih lica ili prava koja su zasnovana na odluci suda.stvar koja je predmet ugovorne obaveze ima neki fizički nedostatak . Odgovornost za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) Pravni nedostatak se sastoji od ometanja mirnog posjeda primaoca stvari od strane trećeg lica na osnovu nekog prava koje ono ima na stvari. 69 . Uznemiravanje ne ulazi u pojam evikcije.

ali bit će ništavne ako je nedostatak davaocu bio poznat. Ako je povreda bitna. primalac može da obustavi plačanje rata na koje je obavezan. U BiH primalac najprije odgovara za štete koje nastanu na predmetu zbog njegove uptrebe protivno ugovoru. U slučaju raskida ima pravo na vraćanje unaprijed plačenih iznosa umanjenih za razumne koristi koje je imao od opreme. Odgovornost za docnju U BiH ne postoje posebna pravila o ovome. zato se otkaz koristi kao način prestanka ugovora jednostranim raskidom. Posljedice ovakve propasti stvari. 72. U slučaju nebitne povrede. ali neodređenog trajanja 2. davalac lisinga ima pravo na naplatu dospjelih rata sa kamatom i naknadu ostale štete. a davalac se ne protivi tome. A ako je primalac raskinuo ugovor ovlašten je da traži vraćanje unaprijed plačenih iznosa zakupnine. Trajanje ugovora može biti određeno ne samo sporazumom stranaka nego i zakonom. U slučaju neodgovarajuće stvari. osiguravajućim društvima. dok kod ZOO imaju dva načina: 1. ZOO predviđa dva razloga zbog kojih zakupodavac može jednostrano raskinuti ugovor: 1. propast predmeta uslijed više sile. primalac može da raskine ugovor ili odbije prijem. smatra se da je zaključen novi ugovor sa istim elementima. 69. pa će ona biti regulisana općim pravilima o obligacionim odnosima. tražiti vračanje stvari i naknadu pune štete. vračanje eventualno primljenih sredstava koja nisu iskorištena kroz upotrebu predmeta lisinga. ili raskinuti ugovor. U UNIDROIT Konvenciji ovo pitanje je uređeno isto kao i za predaju nesaobrazne opreme.Sumedin Prema ZOO ova odgovornost se ugovorom može ograničiti ili isključiti. bez krivice primaoca su: raskid ugovora. ugovor o lisingu prestaje protokom vremena na koji je zaključen. upotreba stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni 2. Otkaz Rok je bitan elemenat ugovora. davalac može tražiti ubrzanu naplatu dospjelih rata. Odgovornost primaoca lisinga UNIDROIT Konvencija dijeli povrede ugovora na bitne i nebitne od strane primaoca. te oslobađanje od plačanja budućih rata. odnosno namjeni stvari (prema ZOO). Prema UNIDROIT-u ova odgovornost postoji samo ako se savjestan primalac pouzdao u znanje i vještinu davaoca lisinga pri izboru dobavlača/snabdjevača. Primalac ne odgovara za nedostatke predmeta koji su nastali uslijed redovne upotrebe predmeta ili modifikacija koje su dogovorene između stranaka. Ako primalac lisinga nastavi da koristi stvar i nakon prestanka ugovora. Tako primalac ima pravo da odbije prijem ili da raskine ugovor. radnje utvrđivanja više sile i njenih posljedica po predmetu lisinga mogu biti prepuštene i specijalizovanim organizacijama. 70 . Odgovornost je ugovornog karaktera i subjektivna i važi za neizvršenje drugih nenovčanih obaveza primaoca lisinga. U ovom slučaju davaoc nema pravo na naknadu štete. propuštanje primaoca lisinga da plati u roku od 15 dana od poziva na plačanje. Protok vremena i propast predmeta lisinga UNODROIT Konvencija ne sadrži opšta pravila o prestanku ovog ugovora. Dok ne dobije odgovarajuću opremu. Ubrazna naplata se može zahtjevati ukoliko je primalac obavješten i ako mu je dato razumno vrijeme da otklonisvoj propust. Nepažnja primaoca prilikom utvrđivanja osobina stvari oslobađa davaoca lisinga od odgovornosti za materijalne nedostatke. 70. 71. Za novčane obaveze primalac odgovara objektivno.

Osnovne karakteristike ovog ugovora su: • učešče imaju samo pravna lica • elemenat inostranosti • teretnost • sinalgmatičnost • dugoročnost • postojanje zajedničkih interesa partnera prema trećim licima • okvirni karakter. Pojam ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Posao dugorične proizvodne saradnje (DPS) je rezultat posjele rada i globalizacije svjetske privrede. koje se definiše prema okolnostima posla. kada je predmet lisinga štetan po zdravlje. kada potreban popravak stvari zahtjeva duže vrijeme ili kada ometa upotrebu stvari u znatnoj mjeri 2. proizvodnje i uzajamnog snabdjevanja proizvodima i njihovim sastavnim dijelovima». Primalac posla također u dva slučaja raskinuti ugovor: 1. Definicija Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH glasi: « pod dugoročnom proizvodnom saradnjom podrazumjeva se svaki dugoročni ugovorni odnos u trajanju od najmanje 3 godine između domaćeg pravnog lica koji obavlja proizvodne aktivnosti u BiH i stranog pravnog lica koji se tiču razvoja. 71 . uvođenja proizvodnje. a ako oni ne postoje rok je 8 dan s tim što otkaz ne može biti u nevrijeme.Sumedin Ako u ugovoru ili prinudnom propisu ništa nije rečeno otkazni rok će zavisiti od običaja u tom mjestu. UGOVOR O DUGOROČNOJ PROIZVODNOJ SARADNJI 73. Prema klasničnoj teoriji prava ovaj ugovor spada u neminovne pravne poslove.

Od soft low vrela treba navesti Vodič za sastavljanje međunarodnih ugovora o industrijskoj kooperaciji EEC. a najbitniji su: Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju FbiH Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju RS. Izvori prava o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Za DPS u zakonskom smislu ne postoje obavezujući međunarodni izvor. Ako stranke nisu uredile mjereodavno pravo. Registracija ugovora povlastice Zaključeni i potpisani ugovor o DPS podliježe registraciji ( kao i njegove izmjene i dopune). U BiH se na prvom mjestu hijerarhije nalaze Zakoni. odnosno njegove izmjene i dopune.od preliminarnih kontakata. Pravilo je barem dvojezičnost teksta. to su: a) Zakon o vanjskotrgovinskoj politici b) Zakon o carinskoj politici c) Zakon o deviznom poslovanju Važan izvor predstavljaju i zakoni entiteta. Prijevu za registraciju podnosi domaći partner ministarstvu trgovine entiteta na kome se nalazi sjedište firme. 75. Imamo 3 segmenta ugovora koja dominiraju: • ugovor o prodaji • ugovor o djelu • ugovor o prenosu tehnologije U svakom od ova tri slučaja važi različita koleziona norma. Pisana forma ugovora je obavezna. primjeniće se kolezione norme. Pisana forma je uslov za nastanak posla i predstavlja bitan elemenat ugovaora. Za prodaju je mjerodavno pravo zemlje u kojoj se «u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište. Prijava za registraciju se mora podnijeti u roku od 30 dana od potpisivanja ugovora. pregovora. Najvažniji su: 1) odluka Vijeća ministara o uvijetima registriranje ugovora o DPS 2) odluka Vijeća ministara o klasifikaciji roba na režime izvoza i uvoza 3) odluka Vijeća ministara o uslovima uvoza roba radi izvoza. koje će zavisiti od segmenata ugovora. Domaći sopstveni izvori MNPP utvrđuju spoljnotrgovinski režim ovog posla. uz obavezu se obje lingvističke varijante smatraju autentičnim tj.Sumedin 74. 76. Na drugom mjestu hijerarhije nalaze podzakonski akti. odnosno sijedište prodavca» Kod ugovora o dijelu to je « sjedište poslenika u vrijeme prijema robe» Za ugovor o transferu tehnologije « sjedište primaoca tehnologije». mjerodavnim za tumačenje. Postupak pregovaranja je po pravilu dugačak i prolazi kroz sve faze zaključivanja ugovora. te se potpisuje jedinstveni tekst ugovora uključujući i njegove anekse ( može se nadopunjavati i mijenjati). Zbog toga oni imaju prinudni karakter. sjedište i mjesto obje ugovorene stranke • broj riješenja o upisu u sudski registar domaćeg subjekta Da bi prijava bila uredna moraju biti priloženi: • orginal ugovora i službeni prevod na jeziku BiH • potvrda o saobraznost proizvoda koji su predmet ugovora 72 . punktacije i izrada nacrta ugovora. Zaključivanje i forma ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Procedura zaključivanja ovog ugovora zavisi od karakteristika samog ugovora o DPS. Registracija obavezno sadrži: • naziv. Nepostojanje vlastitih izvora nalaže primjenu izvora domačeg prava.

Cijena predmeta. Ovaj rok može biti produžen do kraja roka ugradnje. Pisana forma ugovora. odnosno subjekta poslovnog prava prema svom nacionalnom poredku. 78. Ako u vrijeme zaključenja ugovora tj aneksa ovih kvota nije bilo onda se one neće primjenjivati do isteka ugovora. Ličnost subjekta. Mogu biti administrativne. Predmet ugovora-to su radnje obje staranke kojima se ispunjavaju njihove obaveze. Rok trajanja. trgovačka društva ili preduzeća koja su registrovana za obavljanje proizvodne djelatnosti. 2. ali gube povlastice iz vanjskotrgovinskog režima. Nebitni elementi ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji 1. Kod ovakvih ugovora treba predvidjeti proceduru sporazumnog i jednostavnog raskida ugovora. Uslovi međusobnih isporuka ( mjesto. i to u slučaju da je to bio privremeni izvoz (do 6 mjeseci). Tehničke garancije i garancije prema trećim licima 5. 4. Može biti ugovor na neodređeno vrijeme ne kraći od 3 godine. Ova roba ne podliježe carinskim obavezama. Dvije su posebno važne: 1. U carinskom smislu radi se o privremenom izvozu i uvozu robe. Ministarstvo može tražiti otklanjanje nadostataka u prijavi u roku od 15 dana od podnošenja njihovog zahtjeva. Ugovorno područje saradnje u geografskom i ekonomskom smislu 6. prelaz rizika. 3.predviđa da oni mogu biti slobodni i zasnovani na dozvoli. Kontrola međusobnih isporuka i način reklamiranja 4. Kada je prijava uredna Ministarstvo ima 30 da donese odluku o upisu ili odbijanju upisa u registar. Roba koja je predmet ugovora po pravili se uvozi radi obrade a izvozi radi ispunjenja ugovora.ugovorene stranke mogu se pojavitikao pravna lica.Sumedin • izvod iz registra stranog partnera. te se potpisuje jedinstveni tekst ugovora uključujući i njegove anekse ( može se nadopunjavati i mijenjati). Bitni elementi ugovora o dugoročnoj proizvodnoj saradnji 1. Način izvora podkooperanata 73 . 8. dugoročnog i okvirnog ugovora za DPS 2. Način odvijanja saradnje u oblasti istraživanja i razvoja 7. U drugom slučaju se postavlja pitanje odgovornosti stranke koja je kriva za raskod.patenti. Pisana forma ugovora je obavezna.Pisana forma je uslov za nastanak posla i predstavlja bitan elemenat ugovaora. Ako se kao partner javlja MNC korisno je predvidjeti koja filijala ima svojstvo ugovorene strane. Korištenje dobara i intelektualne svoine . podrazumjeva se da pravna lica imaju status trgovca. i ugovorne prirode. Nakon što je upisano u registar Ministarstvo entiteta treba da u roku od 10 dana tekučeg mjeseca dostavi izvještaj o upisima za protekli mjesec Ministarstvu vanjsketrgovine kako bi sve bilo evidentirano u zajednički registar.prema zakonu ZVTP BiH vrijednost robe izvezenih na osnovu ugovora mora biti jednaka vrijednosti roba uvezenih na osnovu istog tog ugovora. Pored dozvole zu postoje i kontigenti i kvote za pojedine proizvode. onih koji služe realizaciji osnovnog. U slučaju negativnog riješenja može se uložiti žalba u roku od 15 dana od dana prijema rješenja nadležnog ministarstva. Rokovi za zaključenje godišnjih ugovora.po zakonu je bitan element ugovora. vrijeme i način) 3. intelektualne svojine i usluga. 2. U cijenu u ugovoru ulaze cijene proizvoda. U prvom slučaju stranke ugovor mogu raskinuti i prije isteka roka. robnim i uslužnim žigovima. koje su uređene zakonom o vanjskotrgovinskoj politici. odluka o klasifikaciji roba na režimu uvoza i izvoza. 5. Nakon registracije oba partnera dobijaju značajne povlastice. 77. Strano fizičko lice ne može biti partner u ovom poslu.

zaštite zdravlja. Ako to ne bude učinjeno nadležno ministarstvo mora da donese riješenje brisanja ugovora iz registra. npr. a tu spadaju: a) zajedničko programiranje razvoja u domenu ugovornog proizvoda i sa njim povezanih usluga b) saradnja u usvajanju nove proizvodnje c) razmjena relevantnih informacija. Mnoge zemlje uvode zabranu ovakvih klauzula. ne samo u toku ugovora već i nakon prestanka. Neizvršenje ovih obaveza povlači sa sobom kaznenu odgovornost. Prestanak ugovora iz administrativnih razloga Ugovor o DPS u velikoj mjeri zavisi od vanjskotrgovinskog režima svake zemlje. Ukoliko nadležni organ utvrdi da su prestali da postoje uslovi na osnovu kojih je donio riješenje o registraciji ugovora o DPS dužan je da traži usklađivanje stanja sa propisima. Administrativnopravne obaveze o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Obaveze dijelimo na administrativne i ugovorene. s toga ni brisanje ugovora iz registra ne znači njegov prestanak. pakovanje i označavanje proizvoda na ugovorni način f) isporuka robe koja je predmet kooperacije ( u skladu sa opštim pravilima ugovora o prodaji robe i sa posebnim riješenjima o DPS) g) garantovanje da je roba saobrazna ugovoru i da nema pravnih nedostataka h) plačanje cijene preko kontokorentnog računa i periodičnost vođenja salda i) čuvanje poslovne tajne. Međutim zbog drugih povreda. Ugovorne obaveze o dugoročnoj proizvodnoj saradnji Pojedinačne obaveze i njihovi sadržaji u velikoj mjeri zavise od predmeta kooperacije. Neke tipične se mogu izdvojiti. uključujući i stručno obrazovanje kadrova d) sačinjavanje periodičnih najčešće godišnjih ugovora e) konzerviranje.Sumedin U sklobu nebitnih elemenata često se nalaze i klauzule kojima jači partner ograničava slabijeg. Prestanak ugovora voljom stranaka 74 . može doći do prestanka ugovora po sili zakona. Od zemlje do zemlje se razlikuju. javne sigurnosti. Odgovornost za neizvršenje ovih obaveza ima obligaciono pravnu prirodu i ravna se prema mjerodavnom pravu. očuvanja okoline i sl. Kod nas se ona manisfestvuje kao odgovornost za privredne prestupe i prekršaje. 82. Još jedna karakteristika ugovora o DPS je prijateljsko riješavanje sporova. 79. uključujući i kontrolu kontrokorenta 80. Upis ugovora u registar nije uslov za njegovu punovažnost. Ako način riješavanja spora nije ugovoren bizi će nadležan sud određen prema mjesta tuženog. Riješavanje sporova može biti sporazumno riješavanje i arbitraža. Najvažnije administrativne obaveze se: a) obezbjeđenje pisane forme b) registracija ugovora c) obezbjeđivanje najmanje jednake vrijednosti uvoza domaćeg partnera sa izvozom zasnovanim na ovom ugovoru d) zadovoljavanje carinskih formalnosti e) udovoljavanje svim procedurama plačanja sa inostranstvom. Administrativne obaveze su prinudnog karaktera i postoje paralelno sa ugovorenim. Njihov utjecaj na ugovor je posredan. 81. Naše pravo ni na nivou države ni na nivou entiteta ne predviđa mogučnost prestanka ugovora dejstvom administrativnih akata.

Sumedin Ovdje su mjerodavna opšta pravila obligacionog i drugih relevantnih grana prava. zastupnik i treće lice.prava intelektualne svojine posebno.opšte ili generalno (zastupnik ovlašten da daje neograničen broj izjava) . Posredovanje bi značilo samo dovođenje zainteresovanih strana u kontakt.zasnovano na aktu nadležnog sudskog ili upravnog organa . Zastupništvo prema osnovu na kome nastaje dijeli se na: .zakonsko . od zaključenja davanje državi koja su ušteđena povlasticama moraju se nadoknaditi državi 3) Ugovor može prestati jednostranim otkazom bilo koje od stranaka. Zastupništvco prema obimu ovlaštenja dijeli se na: .posredno ili specijalizovano (broj izjava konkretno određen) 75 . Zastupništvo u kontinentalnim sistemima U kontinentalnim sistemima postoji jasna razlika između zastupanja i predstavljanja (posredovanja). strana koja je kriva za raskid duguje naknadu štete drugoj strani po mjerodavnom pravu. Ukoliko se ugovor raskine iz razloga koji u njemu ne postoje. dok je zastupanje širi pojam i predstavljalo bi trajno predstavljanje komitenta koje u većini slučajeva uključuje i potpisivanje ugovora.stranke to mogu učiniti kada žele i pod uslovima koje dogovore. UGOVOR O AGENCIJI . Prva je raskid iz ugovorom predviđenih razloga i sa posljedicama na koje ugovor ukazuje.u praksi se često pojavljuje odredba po kojoj se ugovor produžava automatski. Ovdje postoje 2 situacije.statutarno .MEĐUNARODNO TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO 83.ugovorno (punomoć). Ukoliko ugovor bude raskinut prije roka od 3 god. ukoliko ne bude otkazan u određeno vrijeme prije njegovog isteka 2) Sporazumni raskid. Postoje 3 slučaja prestanka ugovora voljom stranke: 1) Istek roka na koji je ugovor zaključen. U zastupanju postoje tri subjekta: zastupani. Između svakog od njih nastaje relativno samostalni pravni posao.

86. poslovodstvo bez naloga-koji se vrši kada posao ne trpi odgađanja jer može nastati šteta ili propuštena korist 84. posredovanje. na takav način da je sposobna da utiče na principalovu pravnu poziciju prema strancima sa stanovištva ovog odnosa tako što će zaključiti ugovore i raspolagati svoinom. po pravu bude smatrana da predstavlja drugu. dok principal mora.poslovnu punomoć . Pošto agency obuhvata i obavljanje faktičke radnje za drugog razumljivo je da agent ne mora uvijek bizi poslovno sposobno lice. zastupnik u svom djelovanju može biti neograničen.Sumedin Bez obzira na obim ovlaštenja. Izričiza izjava se daje pismeno ili usmeno.to je ono ovlaštenje koje je principal zaista dao agentu na osnovu ugovora zaključenog među njima ili na osnovu kasnije ratifikacije. špedicija.u njemu ovlaštenik djeluje u svoje ime ali za račun drugog lica. posredovanje kao vršenje faktičkih radnji odnosno dovođenje u vezu dvije strane radi zaključivanja ugovora 4. Ograničenje se tiče načina djelovanja. Agent je onaj koji je zaposlen da nešto uradi umjesto drugog. Može se dati uža definicija: Odnos agencije nastaje kada se dvije osobe dogovore da će jedna (agent) djelovati u korist i pod kontrolom druge ( principal). ZOO poznaje slijedeće vrste zastupništva: . uskladištenje i trgovinsko zastupanje. Ovo ovlaštenje može se dati izričito i prečutno. Zastupništvo u common law sistemima U ovo pitanje spadaju odgovori na pitanja 85. samostalan ili manje.ovlaštenje trgovinskog putnika .ono može postojati i kada zastupnik ne daje izjave volje za komitenta 3. Instrumenti kojima su ova ovlaštenja formirana je Doktrina ESTOPPEL. vremena. dok se prečutano ovlaštenje izvlači iz prirode posla.punomoć . odnosno na njegovom ugovoru sa agentom. U agency postoji tri lica i tri grupe pravnih dnosa.nije zasnovano na volji principala. Prividno ovlaštenje se razlikuje se od prečutng po tome da kod prividnog ne postoji nikakav sporazum koji bi se 76 . Ono piostoji onda kada postupci principala i običaji ukazuju na to da odnos agency postoji i onda kada ga nema. odnosno više ograničen-nesamostalan. posredno zastupništvo ili komision. Osnovna razlika u odnosu na kontinentalne sisteme što agencija obuhvata i niz ugovora koji su u kontinentalnim sistemima posebno uređeni kao što su komision.komitenta 2. prividno. Pojam «Agency» Anglosaksonska prava poznaju sve predhodno navedene vrste zastupstva i njemu srodne institute. za koje je agent zaposlen da ga obavič. Centralnu tačku ovog instituta predsatavlja Agent. Sve ovo je u ovom sistemu obuhvačeno jednim imenom-Agency. Agencija je odnos koji postoji između dvije osobe kada jedna nazvana agent. odnosno agentom se smatra osoba koja u transakcijama predstavlja drugu osobu i djeluje za nju. Vrste ovlaštenja agenta Osnova podjela ovlaštenja je: stvarna. kao i kod kontinentalnih sistema. trgovinsko zastupništvo. 87 85. 86. Sa stanovištva MNPP Anglosaksonska varijanta je važnija i ima veći utjecaj. nazvanu principal.punomoć po zaposlenju U kontinentalnim sistemima od zastupništva treba razlikovati sljedeće srodne institute: 1. teritorije. kruga trećih lica.

. ZVTPBIH ne dotiće spoljnotrgovinsko zastupanje on se zadovoljava što definiše međunarodnu trgovinu uslugama koja obuhvata i zastupanje stranih lica. agency se naziva zatvorena. Tumačenjem obje definicije mogu se utvrditi bitna obilježja ovog posla. To je vid neposrednog djelovanja stranih subjekata na domaćem tržištu. 1. Stvarno i privodno ovlaštenje se mogu pojaviti samostalno ali i da koincidiraju. agent ima pravo regresa prema principalu za sve što je za njega platio d). Spoljnotrgovinsko zastupanje obuhvata i posredovanje i djelovanje po punomoći 5. sigurnost. b). principal trpi prigovor kompenzacije za ono što je treće lice platilo agenti e). 2.Sumedin mogao tumačiti. Vrste «agency» Za MNPP najvažnija je podjela agency na osnovu otkrivenosti principala prema trćem licu. Obična ili del credere 4. usluge se mogu pružati u BIH ukoliko su saglasne principima domaćeg javnog poredka (politika. zaštita ljudi životinja biljaka.. Trgovinska i netrgovinska. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju uređuje najvažnije principe spoljnotrgovinskog režima u djelatnosti zastupanja stranih firmi. U slučaju zatvorene i djelimičnoo otvorene agencije postoji niz specifičnih i zajedničkih riješenja a anjznačajnija za poslovno pravo su: a). Pojam i režim obavljanja spoljnotrgovinskog zastupanja U našim propisima postoje dvije slične definicije o mntrgovinskom zastupništvu (ZOO i federalne uredbe). Redovna ili pod agencija 3. Generalna ili specijalna 2. Najvažnije karakteristike režima BIH za ovo pitanje su: 1. Zastupnik uvjek mora biti pravno lice sa statusom subjekta MNPP shodno domaćem poredku 3. 87. stranaka u odnosu sa trećim licem je uvjek agent. zavisno od trećeg lica c). Ugovor o trgovinskom zastupanju uređen je članovima ZOO. Spoljnotrgovinsko zastupanje je teretan pravni posao Prinudno pravni okvir rada vanjskotrgovinskog zastupnika se razlikuje od onog koji važi za djelovanje trgovinskog zastupnika u unutrašnjem poslovanju. javni moral. 88. principal i agent odgovaraju bilo samostalno bilo solidarno.) 77 . b) Ako treće lice zna da posluje sa agentom ali mu ličnost principala nije poznata agencija je unnamed c) Ukoliko treće lice zna da posluje sa agentom i ko je principal radi se o otvorenoj agenciji Ukoliko agent radi za principala koji ne postoji. 89. principal je uvjek stranka a agent samo ako se to osnovano očekuje na bazi konkretnih okolnosti. Uredba o zastupanju stranih lica u FBIH se razlikuje od ZVTPBIH. Zastupnik djeluje samostalno 4. dok u prečutnom postoji izjava volje o davanju ovlaštenja. a) Ako treće lice ne zna da posluje sa agentom. Izvori prava u BiH Trgovinsko zastupanje u BIH regulisano je izvorima domaćeg i izvorima međunarodnog poslovnog prava. Kod otvorene agencije važe opšte norme o zastupanju i punomoćstvu. aktivnu legitimaciju imaju i principal i agent Druga podjela agencija je po različitim kriterijima: 1.

Konvencija uređuje i svaki akt preduzet od agenta sa ciljem zakljućivanja ugovora ili u vezi sa njegovim izvršenje. Direktiva je upućena svim zemljama članicama osim VB za koju je donesena posebna direktiva čija je osnovna razlika u odnosu na predhodnu mogučnost stranaka ugovaranjem poredka neke države članive EZ iskljući primjenu prava EZ. zaključeni ugovor( izmjene i dopune moraju se u roku od 30 dana od potpisivanja moraju se prijaviti nadležnom ministarstvu.što je učinjeno direktivom Vijeće evropske zajednice. o izvršnom evidentiranju Ministarstvo trgovine u roku od 8 dana mora obavjestiti Ministarstvo vanjske trgovine BIH d).pravo evropske zajednice se bavi trgovinskim zastupanjem sa stanovištva prava konkurencije (Rimski ugovor). i javnosti i zbog potrebe evidentiranja 5. Međudržavni izvori: 1. trgovinski zastupnik mora biti preduzeče registrovanao za spoljnotrgovinsko poslovanje upravo za ovu djelatnost. Konvencija nije obavezujuća. ugovor mora biti zaključen najmanje na godinu dana 6. kao i materialno-pravnim uređenjem ove oblasti. Konvencija važi za odnose u kojima principal i treće lice imaju sjedište u trećim državama. podatke iz ugovora nadležno ministarstvo mora čuvati kao poslovnu tajnu. Sam postupak evidentiranja ima više elemenata: a). b).Sumedin 2. opšti karakter. trgovinsko zastupništvo na nivou FBIH ima generalni karakter 7. Oni se dijele na: Međudržavne i autonomne. ako su ispunjeni uslovi iz zakona i uredbe ministarstvo je dužno evidentirati ugovor u roku od daljih 30 dana od prijema prijave c). Izvori međunarodnog privatnog prava 78 . prestanak ugovora se evidentira kao i njegovo zaključivanje u roku od 30 dana 90. trgovinsko zastupanje. Automni izvori. i servisiranje uvezene opreme i trajnih potrošnih dobara predstavljaju relativno samostalne pravne poslove 3.najvažniji opšti međudražavni izvor je konvencija o agencija u međunarodnoj prodaji robe (ženeva 1993). Konvencija se primjenjuje kod zakljućenja ugovora o prodaji ( agent ima ovlaštenje da za drugu osobu principala zakljući ugovor o prodaji sa trćim licem. ugovor mora biti u pisanoj formi zbog zaštite interese komitenta. Regionalni karakter. konsignacija.a ne generalno 4. 2. Izvori međunarodnog poslovnog prava U ovoj oblast ne postoje izvori MJP zato su izvori MNPP najvažniji. Najvažnije karakteristike direktive su:  orijentiranost na odnosu agent i principal  prinudni karakter normi  dopuštenjem nacionalnim pravima da odstupi od nekih odredbi ukoliko se time poboljšava položaj agenta  orijentisanost na poslovnu agenciju iskljućivo na trgovačku branšu. Ako treće lice za vrijeme zaključenja ugovora ne zna da druga strana djeluje kao agent konvencija se primjenjuje ako su sjedišta agenta i trećeg lica u razlićitim zemljama i MNPP upućuje na to . a sjedište agenta u zemlji članice konvencije ili pravila MNPP upućuju na poredak zemlje članice.Ona se bavi pitanjem kordinacije zemalja članica koje se odnose na agenciju . 91.od ovih izvora bitno je napomenuti vodić Međunarodne trgovinske komore u Parizu za sastavljanje ugovora o trgovinskom zastupanju.

tada odnosi nastaju između agenta i trećeg lica.Sumedin Ovdje je najznačajnija konvencija o pravu koja se primjenjuje na agenciju (Hag 78. kontaktirati sa klijentelom i po ovlaštenju zaključivati ugovore u ime i za račun principala. Pri tome treba znati da je odobrenje dužnost rezidenta ako to drugačije nije ugovoreno. a ne samo na one o prodaji. ) Odnosi se na sve slučajeve agencije.preuzimanje pravnih i faktičkih radnji .prodaja robe u ime i za račun principala . posredovanje. Zaključivanje ugovora o agenciji Za postupak zaključenja ugovora.pretpostavka opštosti naloga. može biti sačinjen na dva jezika.djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun . a ne na ostvarivanju određenog rezultata (osim kod del credere) . 93. Međutim prema Ženevskoj Konvenciji o agenciji iz 1983 postoji jedan izuzetak. 94. Otvaranje ovog skladišta uređuje se carinskim propisima. Od domaćih izvora MPP je Zakon o riješavanju sukoba zakona gdje su posebno date norme za: punomoćstvo.Trgovinski zastupnik (agent) može biti samo subjekt nacionalnog poslovnog prava . a to je ako treće lice nije znalo ili nije moralo znati da se radi o agentu a ne principalu prilikom zaključivanja ugovora.dakle za institute koje obuhvata agencija. a tek onda u obzir dolaze kolezione norme. mjerodavno je pravo zemlje gdje je posao sklopljen. većina zemalja zahtjeva pisanu formu ugovora. Ako je za to potrebna dozvola državnog organa.Njome je agencija definisana tako da pokriva ovaj institut kako u anglosaksonskim tako i u kontinentalnim sistemima. špedicija. Uz tehnički opis poželjno je dati i namjenu robe-usluge. Najvažnije karakteristike ove vrste zastupanja su: .obavezivanje za rad. Uredno potpisan autentičan tekst ugovora. a u ime i za račun principala. pa tako i BiH.Principal (komitent) .trajno djelovanje ta principala .Treće lice-može biti bilo koji subjekt (ne mora biti pravno lice. Ugovor stupa na snagu danom njegovog potpisivanja. Pojam ugovora o agenciji Ugovor o međunarodnom trgovinskom zastupanju je rezultat stranaka koje imaju sjedište u različitim državama. i 79 . U BiH je poželjno da jedna od domaćih verzija bude proglašena za autentičnom. za razliku od agenta) Bitno je samo reći da su stranke u zakljućenju ugovora samo principal i treće lice. 92.relativna samostalnost agenta u djelovanju .postojanje odnosa povjerenja između agenta i principala . Konvencija polazi od načela volje stranaka u izboru nadležnog prava. On može biti zaključen samostalno. Proizvodni program potrebno je precizno odrediti u samom ugovoru ili aneksima. i agent se obavezuje da će istraživati tržište. 95. specijalne naloge principal izričito daje . to znači da konsignar može biti i lice koje nije preuzelo obaveze trgovinskog zastupnika.dužnost agenta da djeluje u dobroj vjeri i u interesu principala Posebnu vrstu ugovora o međunarodnom trgovinskom zastupanju predstavlja ugovor o konsignaciji. komision.držanje i korištenje posebnog konsignacionog skladišta za tu prodaju. Stranke i učesnici u poslu . Predmet ugovora o agenciji Predmet ugovora su radnje pregovaranja i/ili zaključivanja ugovora sa trećim licima od strane agenta. Karakteristike ovog ugovora su: . dobijanje odobrenja je korisno unijeti u ugovor kao uslov punovažnosti.

Izražava se u domaćoj valuti. Ekskluzivitet se može uspostaviti u pogledu klijentele (određuje se kojim kategorijama klijenata. Primjenjuju se adekvatni marketing metodi. BIH) Klauzula EKSKLUZIVITETA je veoma složena i ona obuhvata sljedeća pitanja: a). preduzimanje mjera za očuvanje interesa principala. U našem pravu ugovorno područje može biti samo cijela teritorija BIH. Ovdje se u obzir uzimaju i ozbiljne ponude koje je agent obezbjedio principalu.Sumedin specijalne karakteristike. potencijalnih ugovarača. Ako se radi o ekskluzivnoj agenciji riješenje će biti kao pod jedan. Ona se određuje kao provizija tj. 97. Zavisno od predmeta ugovora kod obračuna provizije se mogu pojaviti posebni slučajevi: 1. provizija za to je znatno veća od uobićajne. uzdržavanje agenta od oduzimanja drugih principala e). a ako ne ne radi o ekskluzivnoj agenciji onda se ugovorom mora naglasiti dali agent ima pravo na naknadu za ponovljne naruđbe od strane 3 lica sa kojim je agent principala doveo u vezu. Kod nas dispozitivna pravili ZOO nalažu da se provizije urede tarifom a ako nje nema onda poslovnim običajem. Ovdje je potrebno spomenuti i ekskluzivno zastupništvo koje se izričito ugovaraju (postoji samo jedan zastupnik nanekom teritoriju. Ekskluzivne agencije. Druga obaveza je trajno posredovanje za svog principala i zaključivanje ugovora za njegovo ime i njegov račun. pa je potrebno u ugovorima sa ino-zastupnikom jasno precizirati teritoriju na kojem zastupništvo važi da ne bi došlo do preklapanja nadležnosti više zastupnika istog principala. Obaveze trgovinskog zastupnika (agenta) Prva obaveza trgovinskog zastupnika je trajna obrada tržišta i nalaženje potencijalnih SAUGOVORAČA. Ukoliko agent jamči za ispunjenje obaveza trećeg lica. a principal ih nije prihvatio. U uporednom pravu to nije uvije slučaj. Kao osnovica kod nas i uporednom pravu se uzima vrijednost ugovora koji je principal zakljućio zahvaljujići djelovanju agenta. Cijena/provizija u ugovoru o agenciji Cijena je naknada za izvršene usluge agenta. pravp ili obavezu agenta da ugovara sa klijentima drugih teritorija d).agent ima pravo na proviziju na sve ugovore koje principal podpisao na njegovom teritoriju ( bez obzira da li je agent zaslužan za to ili ne) 2. Vanredni troškovi se posebno fakurišu principalu. Posebno je značajno navesti i patente i žigove kada je roba njime označena. DEL credere zastupanje. Ukoliko nema običaja onda je potrebno isplatiti razumnu naknadu koja zavisi od okolnosti posla. Određivanje cijene je veoma složeno pitanje. pravo agenta na proviziju za sve ugovore koji su sklopljeni sa klijentima sa njegove teritorije c). u procentu od prometa koji je agent omogućio principalu. npr. za vrijeme trajanja ugovora i nakon njenog prestanka. davanje ijava trećim licima d. agent sarađuje kao jedini predstvnik principala) 96. Bitni je reći da zastupnik ne može naplačivati i primiti potraživanje principala bez posebnog ovlaštenja.ovaj slučaj može biti vezan za ekskluzivnu agenciju ali i ne mora. 80 . pravo principala da sam djeluje na teritoriji agenata b). primanje izjava trećih lica c. U nju su uključeni redovni troškovi poslovanja agenta. uzdržavanje agenta od paralelne prodaje konkurentskih proizvoda. Ponovljene naruđbe. Pored faktičkih obilježja predmet može biti definisan i obimom ugovora koje agent mora da zakljući za principala u određenom vremenskom periodu. sklapanje ugovora na osnovu generalne ili specijalne punomoći b. Prema ZOO to podrazumjeva: a.

naknada za klijantelu 8u slučaju kada principal ima pravo da neposredno ugovara sa partnerima koje nađe agent kao i za gubitak klijantele u slučaju raskida ugovora). Dužnost ima trajni karakter jer važi poslije prestanka ugovora. Šesta obaveza je da principal obavjesti agenta o namjeravanim promjenama poslovne politikeovo se odnosi na promjene cijena. zo je plačanje provizije i izvršava se prema ugovoru i uključujući tu i posebne slučajeve kao što su ekskluzivno zastupdtvo i ponovljene naruđbe. modele.Sumedin Treća dužnost agenta je obavještavanje principala o stanju na tržištu i poslovima. Ako dužnost plačanja postoji ona mora biti izvršena ne kasnije od zadnjeg dana mjeseca koji slijedi tromjesećni period u kome je ona dospjela. mnoga nacionalna prava i prava BIH predviđaju pravo principala da po svojoj volji prihvati ili odbaci sklapanje ugovora od strane zastupnika . Druga. djelovanje po uputama principala Peto je obaveza agenta da djeluje pažnjom dobrog stručnjaka. Ono mora biti precizno. odnosno kada je ona dospjela. Najkritičnija tačka je vrijeme u kome agent stiče pravo na proviziju. Direktiva izjednačava položaj redovnog i del credere agenta. tačno i blagovremeno. suzdržavanje od konkurencije principalu bilo preuzimanjem zastupanja konkurentskih firmi bilo sopstvenim angažovanjem u istoj oblasti c.kada principal zakljući ugovor u čijem zakljućenju nije učestvovao i agent U suštini ne bi trebalo da postoji razlika između vremena sticanja prava na provitiju i momenta u kome se ona može zahtjevati. To podrazumjeva predaju materijala i dokumenata (reklamni materijal.garantovani minimalni prihod agenta ( u slučaju da se agent odriče neke svoje lukrativne pozicije. Obaveze principala Prva obaveza principala da omogući agentu obavljanje posla radi koji je i ugovor sklopljen. Direktiva posebno reguliše prestanak prava na proviziju. ekskluziviteta. Šesto agent mora da čuva poslovnu tajnu. Kod del credere zastupništva provizija se naplačuje po završenju posla. npr klijantele. teritirije). 98. odbijanje prijama mita ili trajnih profita od trećih lica d. pa provizija u oba slučaja dospijeva kada principal i treće lice ispuni svoje obaveze. smanjenje proizvodnje i prodaje na agentovom tržištu. Ova obaveza obuhvata : a. Isplačuje se godišnje. promjene propisa. izmjene uslova poslovanja. Ona je bitna zato što zastupnik samostalno odlučuje o načinu na koji će izvršiti nalog principala i obaveze koje se nanjemu zasnivaju.kada principal zakljući ugovor u čijem je zakljućenju učestvovao i agent . U petu obavezu spada plačanje ostalih naknada koje nisu uračunate u proviziju i ne spadaju u troškove. Četvrta dužnos principala je najvažnija. očuvanja prava intelektualne svojine koja pripadaju principalu b. Sedma obaveza je polaganja računa i trpljenje kontrole. Treće. Osma dužnost agenta je da nakon prestanka ugovora da vrati principalu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za trajanje ugovora. Četvrto agent mora djelovati u interesu principala. Plača se u ugovorenoj valuti. Direktiva 86/653 ima specifična rješenja u pogledu dospjevanja obaveza za plačanje. Postoje tri trenutka kada se smatra da postoje uslovi za isplatu: . 81 . uzorci). .kada agent dovede principala u vezi sa trećim licem . Provizija se plača na ugovoreni račun. . Agent stiče pravo na proviziju i u momentu u kome ga je principal zlonamjerno spriječio da obavi posao. principal mora preduzeti sve mjere za očuvanje ugovorenog ekskluziviteta agenta.

zastupnik treba da djeluje za principjela i po prestanku ovlaštenja ako je to neophodno da bi se spriječile štete 2. Mjerila krivice mogu biti zanemarenje razumne pažnje-pažnje stručnjaka.ova odgovornost se zasniva na nepoštivanju ugovorenih obaveza. prestanak ovlaštenja ne djeluje za treće lice koje nije znalo za to ili za uzroke koji su proizveli prestanak ovlaštenja. To je slučaj kada treće lice nije znalo da agent djeluje bez ovlaštenja.radi se o zakonskoj zalozi ili retenciji . ovaj ugovor se transformiše u obligacioni odnos odgovornosti. 101.Sumedin Sedma obaveza se odnosi na trpljenje agentovog prava retencije ili zaloga. Pored ugovora odgovornost može biti determinisana i aktom ratifikacije (naknadno prihvatanje radnji agenta kao svojih od strane principala). 1. Ovim se pravom agent koristi radi osiguranja naplate svojih dospjelih potraživanja. ali prilikom oslobađanja od nje prilikom formulisanja potreban je poseban oprez. Međusobna odgovornost principala i agenta. naknadni sporazum stranaka o prekidu ugovora) 2. Ispunjenjem ugovora 3. Jednostrani raskid ugovora 82 .nije nužno da stvar bude primljena po osnovu ugovora . Agent i treće lice odgovaraju međusobno kada ne dođe do odnosa principal-treće lice. agenta i trećeg lica je da naknada štete poćiva na krivici. Konvencija o agenciji poznaje još dva slučaja produženog dejstva ovlaštenja poslije njegovog prestanka: 1. Za nepoštivnanje svojih obaveza odgovaraju prema pravilima koja važe za dotični pravni posao. Načini prestanka trgovinskog zastupanja Prestanak ovog ugovora bi u suštini znaćio da nema više odnosa zastupanja i predstavlanja između principala i agenta. Na veličinu štete i njenu naknadu primjenjuju se opšta pravila obligacionog prava. prija pristupanja i ostvarenja odgovornosti potrebno je provjeriti i sapekte MPP. Postoje dvije osnovne odgovornosti principala: • Zaduženje sa plačanjem • U slučaju raskida ugovora-principal duguje zastupniku naknadu izgubljenu za klijentelu Stranke se mogu osloboditi odgovornosti uslijed više sile.pravo zastupnika (agenta) ne uživa prioritet bez obzira na vrijeme nastanka. 99. Bitno je napomenuti: . bez obzira da li je saglasno ugovoru ili ne 102. opoziv od strane principala ili otkaz od strane agenta. 100. Pošto ona nisu upotrebom prava usaglašen. Prema ovoj konvenciji postoje 3 osnovna načina prestanka ovog ugovora: 1. U slučaju prestanka ugovora zbog izvršenja ugovorene radnje jedne strane.Ovdje su važna 3 momenta: • ratifikacija djeluje retroaktivno • ako treće lice nije znalo niti je moglo znati da agent djeluje bez ovlaštenjaovo ne stupa u odnos prije izjave o ratifikaciji • treće lice može odbiti djelimičnu ratifikaciju. Međusobna odgovornost principala i agenta Odgovornost principala. jednog ili drugog. Odgovornost u odnosu sa trećim licem Principal i treće lice su stranke koje treba da potpišu ugovor. slučajevi predviđeni ugovorom (istek roka.

a ako to uradi iz opravdanih razloga tada ne duguje naknadu štete. Bez obzira na razlog raskida agent mora da nastavi da obavlja svoje obaveze dok principal ne bude u stanju da ih preduzme. Otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesećja. Još je bitno napomenuti da Direktiva 86/653 dozvoljava državama da u slučaju neizvršenja obaveza jedne od strane po sili zakona raskine ugovor. 83 . U drugim slučajevima naknada je obavezna. Neosnovani otkaz bez roka. Nalogoprimac u principu nema pravo da raskine ugovor u nevrijeme. Također agent ima pravo na naknadu i po okončanju ugovora ako je principal nastavio da izvlači korist iz poslova sa klijentima sa kojima ga je povezao agent. nevinoj strani daje pravo naknade štete. a ako je zastupnički posao trajao duže od 3 mjeseca onda je rok 2 mjeseca. Ovo važi za sve kontinentualne sisteme. ali nei za anglosaksonske gdje je ovo potrebno posebno ugovarati.Sumedin Regulisan je opštim pravilima koja važe za ugovor po nalogu prema kojem nalogodavac uvijek može odustati od ugovora ali mora i platiti naknadu štete za to. Svaka strana može da da otkaz sa ili bez otkaznog roka.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->