Professional Documents
Culture Documents
Aromatine
Alkani
zasieni ugljovodonici ili parafini (latinski: parum affinis) predstavljaju koren porodinog stabla organskih molekula Prirodni gas Nafta
benzin,
ulja za podmazivanje, vazelinski i parafinski voskovi, katran i smole sirovine za proizvodnju plastinih masa, sintetikih vlakana i gume, alkohola, antifriza i mnogih drugih petrohemijskih proizvoda
Struktura
najjednostavniji alkan, metan, CH4 H
H H
C
109 28'
o
1,1
C H
H
H C H H C H C H C H H
H H
H H
je strukturna
C10 75
Konformacija
Ma koji od neogranienog broja trenutnih prostornih oblika, koje moe zauzimati jedan molekul odreene strukture pri rotaciji oko prostih veza, naziva se konformacija
Predstavljanje konformacija
Razvijenim strukturnim formulama, kod kojih je prosta veza izmeu dva C-atoma oko koje se vri rotacija prikazana dijagonalno i neto je dua nego ostale veze
H H H H H H
H H H H H H
Energetska barijera
Izmeu eklipsne i stepeniaste konformacije postoji energetska barijera od oko 12,5 kJ/mol (~3 kcal/mol) Energija potrebna da molekul rotira oko C C veze naziva se torziona energija
Potencijalna energija
H H HH H H
H H H H H H H H
H H H H
Rotacija
H3C CH3 H H H H
H H
CH3
H H
CH3
Kada se dva supstituenta nau u takvim konformacijama, da je torzioni ugao izmeu njih po apsolutnoj vrednosti manji od 90 (| | < 90), one se nazivaju sin konformacije. U suprotnom, kada je | | > 90, to su anti konformacije
Nomenklatura alkana
Svako organsko jedinjenje mora se oznaiti ili hemijskim simbolima (formulom) ili imenom koje odgovara njegovoj strukturi Ime mora da bude jasno, precizno i jednostavno, i to je najvanije, mora da se odnosi na samo jednu molekulsku strukturu Danas su u upotrebi tri osnovna sistema nomenklature organskih jedinjenja: trivijalna ili obina imena, supstituisana ili izvedena imena i enevska (IUC ili IUPAC nomenklatura) Trivijalna ili obina imena davana su jedinjenjima kojima nije bila poznata struktura i najee su ukazivala na njihovo poreklo ili neku specifinu osobinu Danas se ova nomenklatura koristi za dobro poznata jedinjenja ili za sloena jedinjenja za koja je nepodesno koristiti sistematska imena
Npr. CH3CH2CH2CH2CH3
Prefiks izo- korisi se za alkane koji sadre grupu (CH3)2CH-, a prefiks neo- za alkane sa (CH3)3C- grupom. Upotreba prefiksa neo- je ograniena samo na neopentan i neoheksan
Kod alkil-grupa se sree izomerija kao i kod ugljovodonika. Zavisno od toga koji je vodonikov atom zamenjen (primaran ili sekundaran), razlikuje se n-propil- i izopropil-grupa:
CH3CH2CH2-
CH3CHCH3 |
Postoje 4 butil-grupe, 2 izvedene iz normalnog, a 2 iz ravastog butana: n-butil-, sek-butil-, izobutil- i terc-butil-: CH3
CH3CH2CH2CH2-
CH3CH2CHCH3
CH3 CH3
CHCH2
CH3 C CH3
Navedene alkil-grupe ine osnov za imenovanje velikog broja ravastih alkana Posle butil-grupe, broj izomernih grupa je tako veliki, da ih je nemogue razlikovati prefiksima, pa je ova nomenklatura ograniena na nie ugljovodonike Koji C-atom uzeti kao metanski kod ovakvog jedinjenja? CH3 Najsupstituisaniji: CH3 CH C CH3 izopropil-trimetilmetan
CH3 CH3
IUPAC nomenklatura
Prva dva sistema nomenklature nisu mogla da obuhvate mnoga sloena jedinjenja Stoga je 1892. godine u enevi odran sastanak Meunarodne Unije za istu i primenjenu hemiju (International Union of Pure and Applied Chemistry IUPAC), na kome je usvojena tzv. enevska nomenklatura ili IUPAC sistem nomenklature organskih jedinjenja. U meuvremenu dopunjena i ispravljena, pravila nomenklature organskih jedinjenja objavljena su u 4. izdanju Nomenklature organskih jedinjenja 1979. godine; dopune ovih pravila od 1993. mogu se nai na sajtu IUPAC-a www.acdlabs.com/iupac/nomenclature/
Prva etiri zasiena nerazgranata aciklina ugljovodonika nazivaju se metan, etan, propan i butan. Imena viih lanova homologog niza izvedena su iz numerikog prefiksa i nastavka -an
Ime metan etan propan butan pentan heksan heptan oktan nonan dekan undekan dodekan tridekan tetradekan pentadekan
Formula CH4 C2H6 C3H8 C4H10 C5H12 C6H14 C7H16 C8H18 C9H20 C10H22 C11H24 C12H26 C13H28 C H
Ime
heksadekan heptadekan oktadekan nonadekan ikosan henikosan dokosan trikosan itd. triakontan heksatriakontan tetrakontan pentakontan heksakontan heptakontan oktakontan
Formula
C16H34 C17H36 C18H38 C19H40 C20H42 C21H44 C22H46 C23H48 itd. C30H62 C36H74 C40H82 C50H102 C60H122 C70H142
Ako postoje dva ili vie nizova iste duine, za osnovni se uzima najrazgranatiji niz
CH3 CH2 CH CH CH CH CH3 CH3 CH2 CH3 CH3 CH2 CH3
grupe, koje se izvode iz zasienih nerazgranatih aciklinih ugljovodonika oduzimanjem vodonikovog atoma sa terminalnog ugljenikovog atoma, imenuju se tako da umesto zavretka -an u imenu tog ugljovodonika dobijaju nastavak -il. Ugljenikov atom koji ima slobodnu valencu oznaava se brojem 1 Ovakve grupe klasifikuju se kao normalni alkili, odnosno alkili sa nerazgranatim nizom
Ukoliko je alkil grupa ravasta, primenjuju se ista IUPAC pravila kao i za osnovni niz: trai se najdui niz te alkil grupe, odreuju supstituenti i dodaju odgovarajui nastavci
Ispravno
Ako se dva supstituenta nalaze na istom rastojanju od dva razliita kraja niza, niz se numerie prema abecednom redu supstituenata. Prvi supstituent prema abecednom redu vezuje se za ugljenik sa manjim brojem
CH3CHCH2CHCH2CH2CH2CH2CHCH3 CH3
10
CH3
CH3
vie istih, nesupstituisanih alkil-grupa obeleava se prefiksima di-, tri-, tetra-, itd. Ukoliko se na istom C-atomu nalaze dve iste alkil-grupe, broj tog C-atoma se ponavlja u imenu
2,4,9-trimetildekan
CH3 CH3 CH3 CH3CCH2CH2CHCH3
4-etil-2,3,5-trimetilheptan
2,2,5-trimetilheksan
di-, tri-, tetra- itd., kao i sek-, terc- ne rasporeuju se po abecednom redu, osim ako su deo imena sloenog supstituenta
CH2CH3 CH3 CH2 CH2 CH2 H3C
9 8 7 6
CH CH
2 1
CH
3
CH2
CH3
CH3 CH2CH3
CH2CH3
Fizike osobine
Polarnost
Mala razlika u elektronegativnosti izmeu C i H Veze su usmerene na potpuno simetrian, nain tako da se i mala polarnost pojedinanih veza ponitava. Zbog ovakve strukture molekul alkana je nepolaran ili neznatno polaran
C1 do C4 su bezbojni gasovi, C5 do C17 su bezbojne tenosti C18 i vii su bezbojne vrste supstance
Take kljuanja normalnih alkana pravilno rastu s porastom broja C-atoma. Izuzev za nie lanove, taka kljuanja se poveava za 20-30oC za svaki novi C-atom, odnosno CH2 grupu, koja se uvede u molekul To je karakteristino za sve homologe nizove
izopentan 28
Taka topljenja
ne menja se pravilno kao taka kljuanja, jer intermolekulske sile u kristalu ne zavise samo od veliine molekula, ve i od toga kako se molekul pakuje u kristalnu reetku Ako se take topljenja nanesu na grafikon u zavisnosti od broja C-atoma, dobija se cik-cak kriva u gornjim takama krive su take topljenja ugljovodonika s parnim brojem ugljenikovih atoma (bolje se pakuju u kristalne strukture), a u donjim s neparnim
Tk alkana C1-C20
Taka topljenja, C
o
50
-50
-100
-150
Rastvorljivost
Rastvorljivost
slino
se u slinom rastvara rastvorni u nepolarnim ili slabo polarnim rastvaraima, kao to su npr. petroletar, etar, hloroform, a nerastvorni u vodi i dr. polarnim rastvaraima I sami odlini rastvarai (n-pentan i n-heksan)
Nafta Zemni gas Movarni gas Metode za dobijanje nekog organskog jedinjenja
Industrijske
Dobijanje alkana
1. Hidrogenizacijom alkena
RCH CHR H2/Pt, Pd ili Ni RCH2CH2R
RMgX
RH
RMgX
RH
2Na
R R
2NaX
dobijanje alkana sa veim brojem C-atoma od poetnog RX; Rastvarai: etar ili 1,4-dioksan Metoda je pogodna za dobijanje simetrinih ugljovodonika
2 CH3CH2CH2CH2Br 1-brombutan 2 Na CH3(CH2)6CH3 + 2 NaBr oktan
CaO-NaOH
RH + CO2
1. Halogenovanje
Do reakcije dolazi izlaganjem smee alkana i halogena (najee Cl2 ili Br2) izvoru svetlosti, nekog drugog zraenja, ili toplote Ova reakcija tee slobodno radikalskim mehanizmom sa sledeim fazama:
X2
X.
R.
+
+
E
RH
X2
+ + +
2X
HX
RX
+
+
R.
X.
Zavrne faze
X R R
X R X
X2 R RX R
H C H
H
H H C H Cl
+
HCl
Cl Cl
H C H
Cl
H Cl C Cl H
+
HCl
Nitrovanje je reakcija pri kojoj se vodonikov atom alkana zamenjuje nitro-grupom, NO2 Za razliku od halogenovanja, pored raskidanja C-H veza ovde dolazi i do raskidanja C-C veza Reakcija se moe vriti u gasnoj i u tenoj fazi U tenoj fazi se reakcija izvodi pod pritiskom i na temperaturi od 140C, a dobijaju se polinitro-jedinjenja
2. Nitrovanje
u gasnoj fazi: alkani se zagrevaju sa azotnom kiselinom ili azotovim oksidima na 150 do 475C (zavisno od ugljovodonika) pri emu se dobija smea mononitro-parafina
HNO3 NO2 CH3CH2CH2NO2 + CH3CHCH3 + CH3CH2NO2 + CH3NO2
CH3CH2CH3
Odlini su rastvarai, koriste se kao dodaci gorivu za specijalne trkake i prototip motore, kao intermedijeri u sintezi lekova, insekticida, eksploziva, itd.
3. Sulfonovanje
RH + H2SO4/SO3 R SO3H + H2O
4. Oksidacija
U viku kiseonika ili vazduha, svi alkani lako sagorevaju dajui ugljendioksid i vodu, uz oslobaanje znatne koliine energije
3n + 1 CnH2n+2 + O2 2 nCO 2 + (n+1) H2O + H
Koliina energije koja se oslobodi sagorevanjem 1 mola jedinjenja naziva se toplota sagorevanja Toplota sagorevanja poveava se sa brojem C-atoma i to za oko 649 kJ/mol za svaku -CH2- grupu
Nepotpuna oksidacija
Do nepotpunog sagorevanja alkana dolazi u uslovima nedovoljne koliine kiseonika ili vazduha. Proizvodi reakcije mogu biti ugljen-monoksid ili ak ist ugljenik
2 CH4 + 3O2
CH4 + O2
2 CO + 4 H2O
C + 2 H2O
Piroliza krakovanje
Piroliza alkana razgradnja na visokoj temperaturi bez prisustva vazduha
CH4 1200oC C + 2 H2
C3H8
600 C
C2H4 + CH4
CH4 1200 C
C + 4H
+ CH3 CH3
propan
mogue
Izomerizovanje
Izomerizovanje je proces u kojem normalni alkani prelaze u ravaste izomere zagrevanjem u prisustvu katalizatora
CH3CH2CH2CH3 20% katalizator 27
o
CH3
CH CH3 80%
CH3