POLOŽAJ DJECE U BOSNI I HERCEGOVINI

Analiza položaja djece bez roditeljskog staranja i/ili djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja zasnovana na pravima djece

Izdavač: SOS Dječija sela Bosna i Hercegovina www.sos-ds.ba Autori: mr.sc. Jasmina Selimović Jasna Sofović, nacionalna savjetniza za zastupanje prava djece, SOS Dječija sela Bosna i Hercegovina Prevod: Snežana Vukadinović Lektor: Naida Pekmezović, studentica Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik, smjera lektor, Filozofskog fakulteta u Sarajevu Idejno rješenje korica: Saida H. Mujezinović, akademska slikarica Dizajn: Triptih Tiraž: 300 primjeraka

Dokument je štampan uz finansijsku podršku Ambasade Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini.

POLOŽAJ DJECE U BOSNI I HERCEGOVINI
Analiza položaja djece bez roditeljskog staranja i/ili djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja zasnovana na pravima djece
Sarajevo, avgust 2010. godine

SADrŽAJ
SOS Dječija sela Bosna i Hercegovina - Topli dom za svako dijete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 SAŽETAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.1. Svrha i cilj Analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.2. Opis tima koji je učestvovao u izradi Analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.3. Proces analize i metodologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 1.3.1. Metodologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 1.3.2. Proces izrade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 1.4. Akteri uključeni u proces konsultacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 2. PREGLED OPĆE SITUACIJE - OSNOVNE INFORMACIJE ZA DRŽAVU . . . . . . . . . . . . . . . . 11 3. PROFIL, BROJ I ZAŠTITA DJECE U CILJNOJ GRUPI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 3.1. Djeca bez roditeljskog staranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 3.2. Djeca kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 4. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA I NJENA PRIMJENA U BOSNI I HERCEGOVINI . . . . . 17 4. 1. Pregled kršenja dječijih prava u ciljnoj grupi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 4.1.1. Nediskriminacija (član 2 Konvencije o pravima djeteta) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 4.1. 2. Prava iz oblasti opstanka i razvoja djece (članovi 6, 7, 8, 23, 24, 27, 28, 29 Konvencije o pravima djeteta) . . . . . . . . . . . . . 21 4.1.3. Prava iz oblasti zaštite djece (članovi 5, 9, 19, 20, 37 Konvencija o pravima djeteta) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 4.1.4. Prava koja se odnose na učešće/participaciju djece (članovi 12, 18, 23 Konvencije o pravima djeteta) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 5. NADLEŽNOSTI NOSILACA ODGOVORNOSTI I NJIHOVE STRATEGIJE . . . . . . . . . . . . . 36 5.1. Nosioci odgovornosti, njihove nadležnosti i ograničenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 5.2. Strategije državnih nosilaca odgovornosti na polju dječije zaštite . . . . . . . . . . . . . . . 39 5.2.1. Glavne strategije i dokumenti na polju zaštite djece i porodice . . . . . . . . . . . . . 39 5.2.2. Europske integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 5.3. Saradnja između nosilaca odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 6. ZAKLJUČAK I PREPORUKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 6.1. Opći zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 6.1.1. Zaključak koji se odnosi na djecu bez roditeljskog staranja . . . . . . . . . . . . . . . . 42 6.1.2. Zaključak koji se odnosi na djecu pod rizikom razdvajanja od porodice . . . . . . 42 6.2. Opće preporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 6.2.1. Preporuke za SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 PrILOG 1: Lista dokumentata korištenih tokom izrade analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 PrILOG 2: Akteri uključeni u proces konsultacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 PrILOG 3: Ustanove i udruženja hranitelja u BiH u kojima su smještena djece bez roditeljskog staranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

U svakom SOS selu postoje i programi za mlade koji im pomažu da u sigurnom okruženju izgrađuju samopouzdanje. Goraždu i Mostaru pokrenuli program jačanja porodice. ekonomsko i zdravstveno stanje koji nudi aktivnosti na različitim mjestima: u školama. međunarodnim i lokalnim nevladinim organizacijma. obezbijedi dom i sigurnost. vrtićima. Superbus tim također je osposobljen za pružanje treninga profesionalcima i paraprofesionalcima o kreativnom radu sa djecom. materijalno. ljekar. kada su sa radom počeli prvi dječiji SOS klubovi. Zato smo u Sarajevu. danas SOS Kinderdorf radi u 132 zemlje u svijetu. ƒ Superbus je mobilni program za djecu oba spola. SOS Kinderdorf radi u duhu Konvencije o pravima djeteta. koji je želio da djeci koja su tokom Drugog svjetskog rata izgubila roditelje. ƒ Programi jačanja porodice Vjerujemo da je biološka porodica najbolje mjesto za odrastanje djece. od kojih je oko 50% visoko obrazovanih. bezbjedno je mjesto za kreativni. stavove. na festivalima. ples. Uz pomoć donatora i dobrih ljudi. upotrebu računara. Naši programi ƒ SOS Dječija sela U dva SOS Dječija sela. ponašanje i vještine potrebne za potpuno osamostaljenje. u 28 porodica živi oko 250 djece. sa mnoštvom besplatnih aktivnosti. do danas. Goraždu i Mostaru. godine. ali i udaljenim mjestima u BiH na kojima djeca imaju male mogućnosti za organizovanu igru. Tada je izgrađeno prvo SOS Dječije selo u gradu Imst. po savremenim metodama i uz najviše standarde. bolnicama. u austrijskoj pokrajini Tirol. svih uzrasta. profesionalcima. Organizacija je svoj rad orjentisala na dugoročnu porodičnu brigu za djecu bez roditeljskog staranja i na programe podrške porodicama u nevolji i djeci pod rizikom od gubitka roditeljskog staranja. ƒ Edukativni programi ƒ U SOS vrtićima u Sarajevu. djecom i mladim. ƒ SOS Društveni centar „Hermann Gmeiner“ u Sarajevu. kao i djece izložene opasnosti od gubitka roditeljskog staranja. Osnovao ju je 1949. muziku.SOS DJEčIJA SELA BOSNA I HErCEGOVINA TOPLI DOM ZA SVAKO DIJETE Nastanak SOS Kinderdorf SOS Kinderdorf International jedna je od najvećih svjetskih nevladinih organizacija koja se bavi pitanjima dječije zaštite. edukativni i socijalni razvoj djece od 3 do 19 godina. Programi SOS Dječijih sela razvijaju se i provode u saradnji zajednicom: vladinim institucijama. u Sarajevu i u Gračanici. 5 . godine u Austriji Hermann Gmeiner. u cilju da djeci. predškolska djeca savladavaju osnovne i dodatne programe: engleski jezik. bez obzira na njihovo socijalno. SOS Dječija sela postala su prepoznatljiva organizacija širom Bosne i Hercegovine. koja su pod rizikom da izgube staranje svojih porodica omogućimo da nastave život sa svojim roditeljima. svih etničkih skupina. roditeljima i starateljima. SOS Dječija sela odgovara na različite potrebe preko 2500 djece. Za djecu predškolskog uzrasta koja žive u udaljenim krajevima organizuju se besplatne igraonice u njihovom mjestu stanovanja. Kroz svoju programsku politiku SOS Dječija sela pružaju podršku bosansko-herčegovačkim vlastima u zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja. SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini Od 1994. parkovima. na pet kontinenata. Sa svojih preko 180 uposlenika. ritmiku.

sa pojedincima i kompanijama. ƒ Zagovaramo i borimo se za poštovanje prava sve djece bez diskriminacije. ƒ U realizaciji svih programa sarađujemo sa mnoštvom partnera iz vladinog i nevladinog sektora. aktivno učestvujući u procesima reforme u oblastima socijalne zaštite i obrazovanja. što podrazumijeva direktan rad sa djecom po najsavremenijim metodama i razvijanje instrumenata.Uspješni smo jer: ƒ Slušamo i uvažavamo mišljenje djece. uključujući ih u donošenje odluka o pitanjima koja su važna za njih i njihovo odrastanje. sa međunarodnim organizacijama. ƒ Sav rad organizacije SOS Dječija sela usmjeren je na dobrobit djece i stvaranje trajnog poboljšanja u okruženju i uslovima u kojima djeca žive! Sav rad organizacije SOS Dječija sela usmjeren je na dobrobit djece i stvaranje trajnog poboljšanja u okruženju i uslovima u kojima djeca žive! 6 . ƒ U radu koristimo savremene pristupe. standarda i smjernica za rad sa djecom i porodicama.

Prema rezultatima nekih istraživanja. ali je znatan broj djece napuštene odmah po rođenju u većini slučajeva radi se o djeci maloljetnih majki i djeci iz vanbračnih zajednica. Zajedničkim 1 Kapaciteti institucionalnog smještaja u BiH su znatno povećani u odnosu na stanje iz 1991. djeca u BiH se veoma malo uključuju u važna pitanja koja se tiču njihovih života. Iako se prema relevantnim dokumentima (Konvencija o pravima djeteta. Iako ne postoje pouzdani podaci o porodicama pod rizikom i djeci kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja. već prema postojećim raspoloživim kapacitetima za pojedine usluge. život i razvoj. u velikom broju slučajeva su izložena raznim oblicima diskriminacije. U BiH postoje kršenja gotovo svih prava djece. a i zakonske definicije koje određuju kategoriju djece bez roditeljskog staranja su nejasne. Posebno je zabrinjivajuća činjenica da veliki broj djece uzrasta do 3 godine boravi u institucijama. Tačan broj nije poznat jer nedostaju statistički podaci i jedinstvena baza podataka. Dodatno. od čega je oko jedna trećina djece. 7 . uključujući državni nivo. Prema zvaničnim podacima. procjenjuje se je da je njihov broj u BiH dosta veliki. kao i prosjačenja. Procjenjuje se da je oko 2 000 djece bez roditeljskog staranja. u prosjeku oko 30-40 djece u toku jedne kalendarske godine. Preporuke UN Komiteta za prava djeteta. među kojima ima i djece bez roditeljskog staranja.SAŽETAK U Bosni i Hercegovini (BiH) zadnji popis stanovništva urađen je 1991. 1 250 000. Jedina smo zemlja u regiji Jugoistočne Europe koja nije pristupila deinstitucionalizaciji i transformaciji velikih institucija i strateškom razvoju porodičnih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja i djece pod rizikom od razdvajanja. u Bosni i Hercegovini živi 3 828 397 stanovnika. Neki od ključnih uzroka ovakvih kršenja prava su diskriminacija i neuključivanje.. što je posebno primjetno u područjima prava na nediskriminaciju. tako da i dalje nema statističkih podataka o broju i situaciji u kojoj se nalaze djeca. Najveći broj djece bez roditeljskog staranja dolazi iz porodica sa različitim socioekonomskim problemima. ali nezvanične procjene govore o broju između 3 000 i 4 000 djece. Danas ima 11 institucija i 4 porodična oblika brige. državni nivo gotovo da nema nikakve nadležnosti ni obaveze za osiguranje usklađenog i održivog sistema socijalne zaštite. poslije čega je demografska slika stanovništva u znatnoj mjeri izmijenjena. fiskalne politike. Mali broj djece ide na usvajenje. žrtve su organizovane trgovine djecom. Brčko Distrikt. zaostavština rata. zaštitu i učešće. a ova kategorija obuhvata oko petnaest različitih grupa djece. Zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja često se ne provodi prema individualnim potrebama djeteta i njegovim najboljim interesima. u praksi se i dalje daje prednost institucionalnom smještaju djece. kao i drugim konvencijama i smjernicama koje su donesene posljednjih godina. uz još 10 institucija koje zbrinjavaju druge kategorije djece. kada je bilo 5 velikih institucija za smještaj djece bez roditeljskog stranja. Prisutnost međunarodne zajednice i dalje je značajna u Bosni i Hercegovini. Europskom socijalnom poveljom. posebno onim koje se odnose na zaštitu djece bez roditeljskog staranja. dva entiteta. U sistemu zaštite djece u BiH postoji čitav niz nosioca dužnosti koji često ne sarađuju dovoljno. politike i strategije za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja na entitetskim nivoima) preferiraju porodični oblici zbrinjavanja. neuređeni sistemi obrazovanja. neusklađenost zakonodavstva sa međunarodnim propisima i konvencijama. Aktivnosti razvoja hraniteljstva uglavnom se sprovode u saradnji sa nevladinim organizacijama. deset kantona i 137 općina/opština sa više od 30 nadležnih ministarstava i institucija i sa preko 20 različitih zakona koji regulišu oblast dječije zaštite. godine. što je za psihofizički i emotivni razvoj djece pogubno1. oko 113 600 djece. raznih vrsta nasilja. kao i nesprovođenje zakonskih odredbi zbog neefikasnosti sistema. obrazovanja. Na nivou BiH ne postoji ni jedan zakon koji reguliše dječiju zaštitu. socijalne i zdrastvene zaštite. tako da se ne može govoriti ni o naznakama harmonizacije sistema socijalne zaštite na nivou BiH. Brojni nivoi vlasti nadležni su za pitanja socijalne i zdravstvene zaštite. Akcioni plan za djecu BiH 2002-2010. ekonomska i društvena tranzicija. a upitni su i njihovi kapaciteti i odgovornost. godine. a postojeći zakoni nisu u potpunosti usklađeni sa odredbama Konvencije o pravima djece. Sve to dovodi do različitog položaja i zaštite djece u BiH i čest je uzrok kršenja njihovih prava.

najčešće pravo na životni standard. nedostatak političke volje. Time je stvorena osnova za zvaničnu saradnju dva sektora i demokratizaciju društva u cjelini. U periodu januar . urađeno je i usvojeno više strateških dokumenata i politika koje se odnose na zaštitu djece. te prosjačenje. odnosno uopće za sprovođenje reformi u oblasti socijalne i dječije zaštite u BiH. zdravstvenoj zaštiti i drugim oblastima. Evidentna je pojava nemogućnosti primjene postojećih zakonskih odredbi. godine Sporazum o saradnji između Vijeća ministara BiH i nevladinog sektora u BiH. koji se uglavnom odnose na zlostavljanje i zapostavljanje djece. ali još nema službene inicijative da se slična institucija uspostavi na državnom nivou. obezbijede novac za propisane oblike zaštite djeteta i ponovo stave u funkciju sve institucije koje su bile namijenjene djeci i zaštiti njihovih prava”. čime su često uskraćuju brojna prava djece. onemoguće segregaciju i diskriminaciju djece u obrazovanju. kao institucionalni roditelj. razvoj. često zastupanje interesa političkih vladajućih stranaka. (elektornski mediji. godine) Nevladine organizacije preporučuju vlastima u BiH ‚“da uvaže jasne ciljeve u realizaciji obaveza proisteklih iz potpisanih međunarodnih protokola. 11. kao i na zaštitu djece bez roditeljskog staranja. često se pokazuje kao zanemarujući roditelj.djelovanjem vladinog i nevladinog sektora2 u posljednjih nekoliko godina urađena su značajna istraživanja u ključnim oblastima poštovanja ljudskih i dječijih prava. rast. Sarajevo. 2009. decembar 2009. Neusklađenost zakonske regulative na nivou države. jer ljudi koji čine sistem dječije zaštite nisu dovoljno osnaženi i podržani kako bi mogli djelovati u najboljem interesu djeteta. decentralizovane strukture vlasti koja za posljedicu ima nedostatak odgovornosti. nestandardizovan rad ustanova socijalne zaštite.oktobar 2009. provedba državnih politika i postojećeg zakonodavstva i dalje predstavlja značajan izazov zbog rascjepkane. zdrastvenu zaštitu i obrazovanje. godine ombudsmeni su primili 25 predmeta u vezi sa kršenjem prava djece. što ima negativne i dugoročne posljedice na sveukupnu situaciju. Država. 3 8 . realizuju preuzete obaveze u pogledu osnivanja i funkcionisanja institucija za zaštitu prava djeteta. Nedostatak finansijskih i ljudskih resursa takođerr je velika prepreka za implementaciju pravnog okvira i strateških dokumenata. nepostojanje definisanog minimuma socijalne sigurnosti i redovnog monitoringa poštivanja prava djece3 ne stvaraju uslove za kvalitetnu zaštitu djece. potpisan je 2007. Uspostavljen je Odjel za dječija prava u okviru Institucije ombudsmana u rS. socijalnu. niti je poznato da neka druga institucija ima isključivu nadležnost za zaštitu i monitoring poštovanja prava djece. godine) 2 U okviru građanske kampanje zagovaranja. (neformalna grupa nevladinih organizacija koje se bave zaštitom djece. Ocjena je ombudsmana za ljudska prava BiH da se prava djece najčešće krše zbog loše ekonomske i socijalne situacije u državi. Određeni pozitivni pomaci u BiH vidljivi su kod kreiranja strateških dokumenata koji uključuju i prava djece znatno više nego što to čini postojeće zakonodavstvo BiH. a u cilju uspostavljanja zajedničkih aktivnosti bosanskoherčegovačke vlasti. Međutim. nevladinih i drugih organizacija civilnog društva u BiH na promociji i jačanju institucionalnog dijaloga i saradnje. kao i na položaj i zaštitu djece u BiH.

UVOD 1. a posebno na djecu bez roditeljskog staranja i djecu pod rizikom gubitka roditeljskog staranja. sarađivala je i koordinirala procesom izrade ovog dokumenta. namjera je i da se na neki način senzibilira građanstvo u BiH o problemima i statusu prava djece bez roditeljskog staranja i djece pod rizikom ostanka bez roditeljskog staranja. I na kraju. od 1996. u avgustu 2010. godine pristupljeno je ažuriranju spomenutog dokumenta. o nivou trenutne zaštite. godine. što je imalo značajan efekat na bolje razumijevanje situacije u zemlji u ovoj oblasti i pristup u izradi Analize. vođenog od strane vlade.1. zaposlena je kao savjetnica za zastupanje prava djece u organizaciji SOS Dječija sela Bosna i Hercegovina. analiza položaja djece bez roditeljskog staranja i/ili djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja zasnovana na pravima djece. zadužen i odgovoran za ažuriranje dokumenta Položaj djece u Bosni i Hercegovini. angažovana je kao supervizorica u oblasti psihosocijalnog rada. Pored toga.1. autorica je većeg broja priručnika i vodiča iz ovog područja. 1. 9 . kao i o najčešćim oblicima kršenja prava djece bez roditeljskog staranja i djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja. UNICEF-a i Save the Children UK u prethodnim godinama. prvenstveno u cilju zbrinjavanja koje je bazirano na osnovnim principima i načelima Konvencije o pravima djece. godine pristupila izradi analize koja sadrži opis položaja djece bez roditeljskog staranja i djece koja su pod rizikom razdvajanja od roditelja. magistrica nauka socijalnog rada i supervizorica u psihosocijalnom radu. organizacija SOS Dječija sela je prvi put 2008. ovaj dokument ima ulogu da informiše širu stručnu javnost i predstavnike vlasti na svim nivoima koji se bave socijalnom i dječijom zaštitom o položaju. na ranjive kategorije djece. trenerica za prava djeteta. iz 2008. Od 2007. Namjera je također da profesionalce koji se bave zaštitom djece potakne da preispitaju svoje pristupe u zbrinjavanju djece. S obzirom na važnost teme. bio je. kao i u praćenju i izradi izvještaja o primjeni i kršenju odredbi Konvencije o pravima djeteta u BIH. Posjeduje dugogošnje iskustvo u razvoju porodičnih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog u BiH i Jugoistočnoj Evropi. OPIS TIMA KOJI JE UčESTVOVAO U IZrADI ANALIZE Amir Omanović. Jasmina Selimović. Učestvovala je u većem broju istraživanja u oblasti zaštite djece bez roditeljskog staranja. autorica i saradnica na izradi dokumenta su bile aktivno uključene u proces izrade dokumenta politike za zaštitu djece bez roditeljskog staranja. Također. godine angažovana je na razvojnim programima dječije zaštite i zaštite djece bez roditeljskog staranja koje je implementirala međunarodna nevladina organizaciji “Save the Children UK” u partnerstvu sa vladinim i nevladinim sektorom u BiH. Osnovni cilj je da nalazi Analize posluže organizaciji SOS Dječija sela u usklađivanju postojećih i kreiranju novih programa na osnovu potreba djece i porodica. godine bila angažovana na standarizaciji usluga u oblasti dječije zaštite u BiH. Autorica je brojnih priručnika i materijala iz oblasti zaštite djece. nacionalni direktor SOS Dječijih sela Bosna i Hercegovina. Ima značajno radno iskustvo u vladinom i nevladinom sektoru na raznim pitanjima koja se odnose na djecu. kao i monitoring kršenja dječijih prava. diplomirana psihologinja. trenerica je u oblasti hraniteljstva. kao supervizor. SVrHA I CILJ ANALIZE U cilju što boljeg uvida u položaj i zaštitu djece u BiH. ali i novine koje su se u međuvremenu dogodile. Jasna Sofović.2.

Konvencija o pravima djeteta i druge konvencije i uredbe UN.3. strategije i politike relevantne za ovu oblast.4. PrOCES IZrADE U ovoj Analizi navodi o uzrocima i oblicima kršenja prava dati su specifično za djecu bez roditeljskog staranja i djecu kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja. primjeri iz svakodnevnog života koji su direktan odraz situacije sa kojom se djeca suočavaju. prava iz oblasti zaštite djece i prava koja se odnose na učešće/participaciju djece. zatim informacije i podaci dobiveni putem intervjua sa predstavnicima vladinog sektora i nevladinih organizacija. U okviru svake grupe prava navedeni su relevantni članovi Konvencije o pravima djeteta. uzroci kršenja i ilustracije. Nešto više informacija dato je o kršenju prava marginaliziranih grupa djece.1. centara za socijalni rad. 1. prava iz oblasti opstanka i razvoja djece.3. Posebnu poteškoću činilo je to što su objavljeni podaci na području BiH o pojedinim grupama djece.1. godine. institucija za smještaj djece.2. preporuke UN Komiteta za prava djeteta. Izradu Analize dodatno je otežavala činjenica da kroz do sada provedena istraživanja ili kroz vođenje evidencije podaci nisu bili posebno izdvojeni za ove dvije kategorije djece. Institucija ombudsmena za ljudska prava. AKTErI UKLJUčENI U PrOCES KONSULTACIJA U cilju dobivanja što relevantnijih i novijih podataka obavljene su konsultacije i intervjui sa ključnim predstavnicima vladinog i nevladinog sektora. te samim tim u ovom materijalu je bilo nemoguće navesti precizne ili navesti sve one podatke koji su objavljeni na različitim mjestima. kao i sa djecom i mladima kroz implementaciju projekata koje je provodila organizacija “Save the Children UK” sa svojim partnerskim organizacijama tokom 2010. PrOCES ANALIZE I METODOLOGIJA METODOLOGIJA U izradi ovog dokumenta korišteni su statistički podaci nadležnih zavoda za statistiku koji se odnose na djecu. Lista dokumenta koja su korišteni tokom izrade Analize nalaze se u popisu korištene litarature (Prilog 1). međunarodne i domaće vladine i nevladine organizacije.3. (Prilog 2) 10 . zakonska i podzakonska regulativa u BiH. Prava djece bez roditeljskog staranja i djece pod rizikom razmatrane su kroz četiri velike grupe prava: nediskriminacija. 1. sa predstavnicima entitetskih i kantonalnih ministarstava. pregled trenutne situacije. dat je opis najčešćih oblika kršenja prava. kao i informacije objavljene u pisanim i elektronskim medijima. stanovnika. rezultati istraživanja koja se odnose na zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom koja su sprovele UN organizacije. pojavama i problemima različiti u različitim izvorima. 1. s obzirom da je vrlo vjerovatno da su skoro sva djeca iz tih grupa također i djeca kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja.

kao i ona sa statusom izbjeglih i raseljenih lica. bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika 2008. kao i domaćih političkih struktura. problem održivog povratka je prisutan u oba entiteta. Bošnjaci. Iako siromaštvo u djetinjstvu uzroke i manifestacije dijeli sa siromaštvom kojeg trpe odrasli. zdravstvenu zaštitu. ispod 5%. Prema procjenama međunarodne zajednice. Pridruživanje Europskoj uniji je ključni cilj za BiH. Prema Svjetskoj banci. Bosna i Hercegovina uspostavljena je kao država ograničene centralne vlasti i nadležnosti za socijalnu.2. Prema nekim procjenama. osoba romske nacionalnosti. godine iznosi 2. Država se trenutno priprema za proces pridruživanja Europskoj uniji. fizički. Domaćinstva sa tendencijom siromaštva su ona sa troje ili više djece. odnosno provođenja UN odredbi i poštivanju smjernica za pridruživanja Europskoj uniji. U BiH postoje tri konstitutivna naroda. socijalni. Nadležnost je podijeljena na brojne nivoe vlasti i uprave.15 KM (ili 1 497. hrvatski i srpski. te Brčko Distrikta. Bosna i Hercegovina se i dalje bori sa poratnim političkim strukturama i socioekonomskom tranzicijom. građani posjeduju velike količina oružja. Uz kontinuiranu pomoć međunarodne zajednice. Siromaštvo posebno velikog uticaja ima na djecu. Izdaci za socijalnu zaštitu su visoki. Premda su minimizirani lični sigurnosni rizici. postoji 17 manjina. ali nisu ciljano usmjereni. koji su u najvećoj mjeri slični jezici. od kojih je romska populacija najbrojnija i najugroženija. Stopa nezaposlenosti je i dalje visoka. Hrvati i Srbi. pogotovo ženama koje su glave porodice.68 $) po glavi stanovnika. sigurnost građana je pogoršana na cijelom području BiH. Prema podacima iz jula 2010. ženama. i u fazi je pregovora oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. kulturni. Nadalje. popis državne imovine. U BiH je i dalje prisutna međunarodna zajednica i država funkcioniše pod nadzorom visokog predstavnika/specijalnog predstavnika Europske Unije. siromaštvo u djetinjstvu može imati posljedice za cijeli život. BiH je napravila male pomake u cilju uspostavljanja tržišne ekonomije i napretka u procesu evropskih integracija. u BiH je povećana nacionalistička retorika. kao i udio zaposlenosti na crno. pa tako od 680 000 siromašnih u zemlji. kao što su popis stanovništva. itd. 11 . preko entitetskih nivoa republike Srpske (63 općine) i Federacije Bosne i Hercegovine (10 kantona i 74 općine). bosanski. od državnog. godine u BiH je 511 000 radno sposobnih stanovnika nezaposleno. a pokrivenost stanovništva novčanim nadoknadama se razlikuje od jednog upravnog područja do drugog. dok trećina živi blizu same granice siromaštva. složeno institucionalno i političko okruženje omogućuje političke opstrukcije reformi na gotovo svim poljima. osoba iznad 50 godina starosti. koji se prevashodno razlikuju po svojoj vjerskoj pripadnosti (muslimani. Privredni rast iznosi 5%. U BiH zavnično se u govoru koriste tri jezika. Što je najvažnije. Siromaštvo proživljeno tokom djetinstva je siromaštvo pretrpljeno u fazi života koja je presudna za razvoj djeteta. 18. obrazovanje i fiskalne politike. te ugroženim i marginaliziranim grupama poput osoba ometenih u razvoju.56% stanovništva živi ispod utvrđene linije siromaštva od godišnjih 2 223. Oko 80% siromašnih stanovnika živi u ruralnim područjima. Bosna i Hercegovina spada u zemlje nižeg srednjeg dohotka. situacija je dodatno pogoršana jer i dalje nema dogovora oko ključnih stvari. a stopa inflacije je niska. Unatoč pokazateljima o smanjenju siromaštva. Trenutno. i dalje se evidentiraju stradanja građana i djece od ostataka kasetne municije. Prema procjenama. katolici i pravoslavci). postoje neke bitne različitosti u uzrocima i efektima. resursi iz okruženja).OSNOVNE INFOrMACIJE ZA DrŽAVU Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu. Siromaštvo u djetinstvu označava odrastanje bez pristupa različitim resursima (ekonomski. podjele u društvu su i dalje prisutne. što dodatno usporava reformske procese. koji su od vitalnog značaja za dobrobit djece i ostvarivanje njihovih punih potencijala.280 USD. što zahtijeva uređivanje brojnih upravnih i zakonodavnih nivoa i odredbi. Najveća stopa nezaposlenosti je prisutna među mladima. oko 50% je korisnika socijalne zaštite. PrEGLED OPćE SITUACIJE . koji nadgleda provođenje Mirovnog sporazuma.

3% 13. Smanjenje siromaštva je i dalje najproblematičnije područje u Bosni i Hercegovini. Poratna pomoć i obnova u BiH u prethodnim godinama prvenstveno se bavila humanitarnim i razvojnim potrebama djece i žena. Osnovni podaci o Bosni i Hercegovini. 16.Obrazovni sistem je izuzetno rascjepkan. „Dvije škole pod jednim krovom“ je očigledan primjer nacionalne i vjerske podijeljenosti. Ovakav neefikasan sistem često podložan političkim uticajima nerijetko umjesto edukacije u duhu tolerancije i prijateljstva među narodima postaje mjesto predrasuda i netrpeljivosti prema drugima.6% 422 950 511 000 50.02% 51. 10. 22.9% 2.00% 27. 20. 7. a ombdusmeni ukazuju da vlasti ne čine dovoljno da ove osobe ostvaruju svoja prava. 8. 61% 10. realizacija socijalnih i ekonomskih prava ostaju i dalje ograničena. Broj stanovnika Broj dječije populacije Procenat djece mlađe od 14 godina u odnosu na ukupan broj stanovništva Procenat stanovnika ispod linije siromaštva na državnom nivou Pocenat siromašne djece u Federaciji BiH Procenat siromašne djece u rS Broj siromašne djece Distrikt Brčko Indeks životnog očekivanja (vitalni indeks) Procenat radne snage u odnosu na ukupno stanovništvo Procenat ukupne stope nezaposlenosti u odnosu na radnu snagu Broj zaposlenih Broj nezaposlenih Prema općem indeksu socijalne isključenosti (HSEI) društvo u BiH je na neki način marginalizirano (u % u odnosu na ukupan broj stanovnika) Stopa smrtnosti djece u BIH Stopa smrtnosti novorođenčadi u FBiH (u odnosu na 1000 stanovn. 14. 3. 23. 4. 0% 41. 6. kao zemlja srednjeg dohotka u tranziciji.32% 13. Iako je napravljen veliki pomak u poštovanju ljudskih prava u obrazovnom sistemu. godine. a posebno u Federaciji BiH. Može se reći da Bosna i Hercegovina.00% 1.50% 28. U BiH još uvijek postoji 37 ovakvih škola. U prethodnom periodu većina troškova u oblasti obrazovanja odlazila je na plate uz minimalne investicije u školsku infrastrukturu i obuku nastavnog kadra.00% 42. dosta dobro stoji u smislu milenijumskih razvojnih ciljeva. 12. 5. Zavod za statistiku BiH 1.) Stopa smrtnosti djece u rS (u odnosu na 1000 stanovnika) Maloljetni korisnici socijalne zaštite u FBIH Maloljetni korisnici socijalne zaštite u rS od 0-14 godina Procenat stanovništva sa neosposobljenjem u odnosu na broj stanovnika Procenat obrazovanja stanovništva u BiH Broj djece bez roditeljskog staranja Broj djece koja su registrovana kao korisnici socijalne zaštite u BiH Broj djece koja su korisnici socijalne zaštite u FBIH 3 828 397 1 250 000 18. 19. ali se nije učinkovito bavila diskriminacijom i socijalno isključenom djecom. 50% od ukupnog broja korisnika su djeca) . 13. 21. u školskim programima inkluzija djece sa posebnim potrebama u obrazovni sistem je i dalje na niskom nivou. 33% 18.00% 1995 750 000 (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2010) (2010) (2007) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2009) (2010) (2010) 12 12 685 (13.56 % 18. 9. prije svega između entiteta. 2. juni 2010. 17. raspoloživi podaci upućuju na pozitivne trendove za sve milenijumske razvojne ciljeve. 15.00% 8. 18. Ukupno je 13 ministarstava obrazovanja u BiH.00% 20. 11.

Ne postoje indikacije o značajnim odstupanjima brojki u odnosu na spol. djeca smještena u institucije uspostavljene od strane vjerskih zajednica i NVO-a itd. uključujući i djecu bez roditeljskog staranja i djecu kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja. ona je implicirana odredbama o razlozima za stavljanje djece pod starateljstvo: roditelji koji su umrli.). rad u inostranstvu. djeca iz obje kategorije mogu biti smještena u institucije ili u hraniteljske porodice. mada ne postoji jasna razlika između ove dvije kategorije. kao ni djeca na hraniteljstvu. niti prema vrsti smještaja. čije tačne brojke nisu utvrđene. Sva djeca koja su smještena u institucijama pri vjerskim i nevladinim organizacijama nisu evidentirana. oko 90% djece bez roditeljskog staranja živi u pet kantona: Tuzlanskom kantonu. čijim roditeljima su oduzeta ili spriječena roditeljska prava. ne postoji jedinstvena definicija u zakonskoj regulativi. roditelji bez pravnog svojstva. Dakle. tu su i djeca koja su odvojena od svojih roditelja bez znanja nadležnih vlasti (djeca prepuštena na brigu svoje šire porodice i prijatelja. većinu čine djeca samohranih majki (koje su najčešće mlade ili maloljetne).1. određene nejasnoće u statistikama uzrokovane su neusklađenim pravnim odredbama. nedostatak poslovne sposobnosti. Od posljednje dvije kategorije.3. zbog nesređenih porodičnih odnosa ili finansijskih problema. Statistički izvještaj o socijalnoj zaštiti u BiH navodi broj od oko 4 000 djece pod starateljstvom. zlostavljanje i zanemarivanje i dr. sa jedinstvenim standardom prikupljanja. djeca koja žive/rade na ulici. U Federaciji BiH. gdje je smještaj urađen od strane roditelja bez posredovanja centara za socijalni rad. Za dvije institucije u Federaciji ne postoje podaci. te samim tim se nameće zaključak da je broj djece na institucionalnom smještaju mnogo veći. najveći broj djece bez roditeljskog staranja su djeca iz socijalno ugroženih porodica koja su trenutno bez roditeljskog staranja. čiji su roditelji nepoznati. U ovom izvještaju nisu navedeni podaci o djeci smještenoj u institucijama za djecu ometenu u razvoju (po dvije u oba entiteta). Nedostatak funkcionalne jedinstvene baze podataka o korisnicima socijalne zaštite. Porodični zakoni nemaju posebnu definiciju djece bez roditeljskog staranja. a čiji je gubitak roditeljskog staranja uzrokovan socioekonomskim razlozima. značajno otežava registraciju i monitoring u pružanju usluga i zaštiti njihovih prava. kao ni o djeci smještenoj u Prihvatni centar Duje. BrOJ I ZAŠTITA DJECE U CILJNOJ GrUPI 3. zatvorska kazna. roditelji koji su zanemarivali dijete. te oni koji bi mogli biti privremeno odvojeni. zatim djeca iz jednoroditeljskih porodica. obrade i distribucije podataka. Zeničko-dobojskom. Najveći broj djece bez roditeljskog staranja čine djeca bez oba roditelja. ali ih ne razlikuje prema vrsti starateljstva (da li od strane Centara za socijalni rad ili fizičkih lica). napušteno od strane roditelja. Pored kategorije djece registrovane u sistemu socijalne zaštite. Nešto više od 882 djece u BiH smješteno je u 15 institucija za djecu bez roditeljskog staranja (14 institucija u FBiH i jedna u rS). Unsko-sanskom. nisu u mogućnosti da obezbijede djetetu normalne uslove za odgovarajuće odrastanje. Sarajevskom i Srednjebosanskom kantonu (u ovim kantonima ukupna dječija populacija je također najveća). godine ostala bez roditelja. roditelji kojima su roditeljska prava oduzeta. U ovu kategoriju spadaju i djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama (roditelji.). Također. u koje se također u posljednje vrijeme smještaju djeca bez roditeljskog 13 . Naime. Također. nedostaju i podaci o razlozima odvajanja djece od roditelja. DJECA BEZ rODITELJSKOG STArANJA Neprecizni podaci iz 2010. većina njih su stariji po godinama. godine ukazuju na oko 2000 djece bez roditeljskog staranja u BiH (od čega je oko dvije trećine u Federaciji BiH). nestali ili nepoznati. Stoga. djeca žrtve trgovine ljudima. i djeca koja imaju roditelje. PrOFIL. procjenje se da je broj djece bez roditeljskog staranja mnogo veći i da se kreće od 3 000 do 4 000 djece. roditelji su odsutni ili nisu u mogućnosti da vode redovno brigu o svojoj djeci. Sljedeća velika kategorija su djeca napuštena od svojih roditelja. jer su najčešće u ratu 1992 . te fizički i mentalni razvoj). Međutim. Definicija djece bez roditeljskog staranja data je u odredbama entitetskih Zakona o socijalnoj zaštiti: dijete bez roditeljskog staranja je dijete bez oba roditelja. ali su njihova roditeljska prava ograničena iz različitih razloga (bolest. Međutim.1995. pa su podaci nepotpuni i nepouzdani.

prije svega što nije imao adekvatne uslove za zbrinjavanje djece. rješenjem Federalnog ministrastva pravde od 4. godine „Dječija sela Sarajevo i Gračanica permanentno zbrinjavaju djecu bez roditeljskog staranja do osamostaljivanja kroz porodični smještaj“. najčešće zbog nedostatka nadzora i pristupačnosti školama. Međutim. godine usvojeno je 71 dijete. SOS Dječijih sela. To bi mogao biti rezultat činjenice da su djeca. a oko 50% djece boravi u ovim institucijama duže od tri godine.). i dr. djeca na smještaju u dječija sela (SOS Dječija sela5. Podaci o broju djece u hraniteljstvu su nepotpuni. 5 14 . stopa je i dalje niska: u FBiH tokom 2008. Najmanje 20% djece u institucijama ostaje do punoljetstva. što je u suprotnosti sa procesom deinstitucionalizacije. što se posebno odnosi na djecu koja žive u širim porodicama i u ruralnim sredinama. kuća na pola puta u Sarajevu i Tuzli. odnosno hraniteljske porodice. ali je veoma mali broj djece od 2 do 5 godina uključen u predškolsko obrazovanje ili projekte ranog razvoja. Od postojećih institucija. Srednjebosanskom kantonu (11) i Tuzlanskom kantonu (10). a 20% djece je u dobi od 0 do 5 godina. Srednjebosanski kanton. 3. Prema procjenama. a u ovoj godini zatvoren je i Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Kiseljaku kod Zvornika. Dječije selo ‘’Selo mira’’ Turija) smatraju se smještenim u nevladine organizacije porodičnog smještaja. i 2009. pet su vrlo velike. Tabelarni pregled oblika zbrinjavanja i broja djece bez roditeljskog staranja u BiH Djeca bez roditeljskog staranja u BiH. zatim stara i iznemogla lica koja ne mogu da žive sama. Zeničko-Dobojskom kantonu (15). juni 2010. Stopa pohađanja škole u ovoj kategoriji je niža. a neka od djece posljednjih godina kroz različite projekte dobijaju smještaj i podršku i nakon 18 godina kako bi nastavili sa školovanjem (projekti nevladinih organizacija. Oko 80% kapaciteta ustanova je iskorišteno. u republici Srpskoj oko 80% djece bez roditeljskog staranja smješteno u hraniteljske porodice. lošeg materijalnog stanja. u najvećem broju postala su punoljetna. godine ukazuju na neznatan pad broja djece koja su smještena u hraniteljske porodice u BiH. do 2010. sa smještajnim kapacitetima za 100 i više djece. a tri institucije imaju kapacitet za smještaj od 50 do 100 djece. U pravilu. otvorena je Ustanova za prihvat i odgoj djece “Mala škola“. koja su roditelje izgubila u ratu i koja su odrastala u svojim širim porodicama. Analizom raspoloživih podataka došlo se do zaključka da je u posljednje dvije godine povećan broj djece u institucijama. podrška mladim nakon 18 godina u okviru programa zbrinjavanja djece u Dječijem selu “Selo mira’’ Turija. godine u Varešu. Unsko-sanskom kantonu (11). oko 30% djece u institucijama je u dobnoj skupini od 15 do 18 godina. Najveći broj usvajanja zabilježen je u Kantonu Sarajevo (24). Uporedni podaci za period od 2006. Prema podacima dostavljenim od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. osobe sa invaliditetom i dr. godine transformisan je Dječiji centar “Most’’ u Zenici. 2006. sva djeca u institucionalnom smještaju redovno pohađaju školu.90%). tokom 2009. Što se tiče usvajanja djece bez roditeljskog staranja. ne postoje tačne evidencije u centrima za socijalni rad niti u nadležnim ministarstvima.stranja zajedno sa odraslim (koji su tu zbog duševnih oboljenja. godine Oblik zbrinjavanja Institucionalni smještaj Porodični smještaj Ukupno FBiH 760 612 1372 RS 118 432 550 Brčko Distrikt 4 30 34 Ukupno 882 1074 1956 4 U Prilogu 3 dat je popis porodičnih oblika brige.).4 Sredinom 2008. Većina djece u hraniteljstvu smještena je kod svoje šire porodice (85% . institucija i udruženja hranitelja u BiH u kojima su smještena djeca bez roditeljskog staranja.

stavovi 3. godini 6 172 u 2006. Država treba osigurati da porodice ostvaruju pristup oblicima podrške namijenjenim za njihovu starateljsku ulogu. s jedne strane. da se jedna porodica. 14. njegov puni potencijal. Ipak. koje se razlikuju prema etničkoj i vjerskoj pripadnosti. pružiti djetetu adekvatno staranje. 14. a sa druge strane. godini 0. 7. Svako dijete i mlada osoba treba živjeti u poticajnom. Imajući u vidu da klasifikacija porodica pod rizikom niti intervencija u porodicama nisu jasno definisani i nadgledani. jedno dijete. broji više puta jer najčešće pripada u nekoliko kategorija. godini 5 435 u 2006. godini oko 11 000 u 2006. kao i redovne provjere radi utvrđivanja prikladnosti pruženog aranžmana zbrinjavanja. 6% od ukupnog broja rođenih u 2005.2. godini 4 442 u 2006. godini oko 27 400 u 2005. čak ni uz odgovarajuću podršku. 11. invaliditetu. godini 11. godini oko 500 u 2006. neki pokazatelji govore da se radi o oko 113 600 djece. 4. dalje. Djeca koja žive u ekstremnom siromaštvu Djeca ometena u razvoju Interno raseljena djeca Djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama Djeca izložena zanemarivanju i zlostavljanju Djeca društveno neprihvatljivog ponašanja Djeca sa ozbiljnim stambenim problemom Djeca u sukobu sa zakonom Djeca civilne žrtve rata ili članovi porodica civilnih žrtava rata Djeca ulice Djeca ovisnici o alkoholu Djeca ovisnici o drogama Djeca pogođena razvodom Vanbračna djeca Djeca čije majke imaju ispod 20 godina preko 46 000 u 2009. 9. napore treba prvenstveno usmjeriti na omogućavanje djeci da ostanu ili se vrate na staranje svojim roditeljima. 6. zaštitničkom i brižnom okruženju koje promoviše njegov odnos. sačinjenoj od niza kategorija i podkategorija djece. okvir UN-a. koja su obuhvaćena sistemom socijalne zaštite iz različitih razloga. Djeca sa neadekvatnim roditeljskim staranjem ili bez roditeljskog staranja su posebno izložena opasnosti da im bude uskraćeno takvo obiteljsko okruženje. godini oko 1 000 u 2006. postojeći statistički podaci o uslugama socijalne zaštite ne navode da li je prevencija odvajanja djece od roditelja adekvatno zastupljena u aktivnostima centara za socijalni rad u BiH. Prema raspoloživim podacima iz ranijih godina. dobrobit i zaštitu djece. 12. godini oko 4 000 u 2006. spolu ili ruralnoj/urbanoj podjeli.“6 Ne postoje pouzdani podaci o djeci u BiH kojoj prijeti odvajanje od roditelja. dobrobiti i razvojem svakog djeteta smještenog u neki oblik alternativnog zrinjavanja. ili dijete zanemaruje i odriče se ga. situacija je sljedeća: Djeca kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja u BiH 1. Jedan od razloga tome je da je riječ o vrlo heterogenoj populaciji. god. 4 i 5 15 . 13. Pretpostavke na osnovu podataka dobijenih iz intervjua sa profesionalcima su da se. Na osnovu svih raspoloživih podataka nameće se zaključak da se do sada u Bosni i Hercegovini nije sistemski ulagalo u razvoj kvalitetnih i djelotvornih ranih intervencija u porodicama koje u nekom periodu nisu u stanju pružati odgovarajuću zaštitu djeci.8 na 1 000 djece u 2005. 8. 5.2% od ukupnog broja rođenih u 2005. U slučajevima gdje djetetova vlastita porodica nije u stanju. godini oko 7 000 u 2006. DJECA KOJOJ PrIJETI GUBITAK rODITELJSKOG STArANJA U Smjernicama za alternativno zbrinjavanje djece. kojih često u jednoj porodici ima više. država je odgovorna da štiti prava djeteta i osigura odgovarajuće alternativno zbrinjavanje. odnosno. 2. godini oko 500 u 2006. godini oko 1 500 u 2006. 6 Smjernice za alternativno zbrinjavanje djece. sa ili preko nadležnih lokalnih organa i ovlaštenih organizacija civilnog društva.3. ne evidentiraju sva djeca. Uloga države je da kroz nadležne organe osigura nadzor nad sigurnošću. evidentiraju se porodice. 3. navedeno je: ‘’S obzirom da je porodica temeljna grupa društva i prirodno okruženje za razvoj. 10. a ne djeca. godini Postoje dokazi da mnoga siromašna i ranjiva djeca dolaze iz ugroženih grupa.

došla je do informacija da se u okviru redovnih poslova centara za socijalni rad nedovoljno radi na ranom otkrivanju porodica pod rizikom. odnosno intervencije i usluge koje treba obezbijediti djeci i porodicama u kojima će doći do kratkoročnog izdvajanja. od poslodavaca. svjesnost porodica o stigmatizaciji. procjene o vlastitioj nepodobnosti za roditeljstvo. kao i postojanje malog broja nevladinih organizacija koje se bave prevencijom i podrškom porodicama koje su u stanju socijalne potrebe. nedostatak sredstava. podršku i vještine koje im omogućavaju da oblikuju i ostvare svoje želje i nade za razvoj svoje djece i svoj vlastiti razvoj. a skoro nikako na implementaciji programa prevencije i podrške porodici koja je u stanju socijalne potrebe. 2007) 16 . U općini Doboj rađeno je na ranom otkrivanju djece pod rizikom.Kroz implementaciju različitih projekata iz oblasti dječije zaštite. kroz isti projekt organizovan je trening pod nazivom ‘’Porodica pod rizikom u sistemu socijalne zaštite u BiH’’.” (Daly. (podaci iz projekta Save the Children UK) Krajem 2007. Štaviše. Na osnovu informacija dobijenih na terenu urađena je baza podataka svih porodica pod rizikom i djece kojoj prijeti gubitak od razdvajanja na osnovu čega se radi program podrške porodici. Mobilni tim uposlenika iz Centra za socijalni rad Doboj je uz podršku nevladinih organizacija obišao preko 200 porodica u kojima je evidentirano više od 100 djece pod rizikom. godine Vijeće Europe objavilo je preporuke zemljama članicama o načinima podrške pozitivnom roditeljstvu i odgovarajuće izvještaje koji polaze od konstatacije da “zahtjevi prema roditeljima ubrzano rastu. zadatak roditelja je danas historijski jedinstven. Zbog tih i drugih razloga. javna politika i javno mnijenje sebi ne mogu dozvoliti da budu neproduktivni u pitanjima od značaja za roditeljstvo. bilo da dolaze iz medija. u periodu od 1996. godine organizacija Save the Children UK u BiH. javnih službi ili samih članova porodice. za oko 40 profesionalca. posebno savjetovališta kojih ima samo u većim gradovima. na kome je potvrđena upotrebljivost instrumentarija koje se primjenjuju za procjenu i rad sa porodicama u Hrvatskoj. a 20 njih urgentno. odrasli su pred zadatkom da nađu nove puteve roditeljstva i vođenja djece i mladih. Kao razlozi navode se nedovoljni kapaciteti institucija sistema. od čega je 40 djece procijenjeno da treba izdvojiti iz porodice. Stoga oni koji su danas uključeni u roditeljstvo trebaju specifične informacije. nerazvijena svijest građanstva o važnosti podrške porodici. posebno zaštite djece bez roditeljskog staranja i djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja. strah od oduzimanja djece. zbog značajnih promjena u normama i zakonima. Također. do 2010.

Ustav BiH delegira pitanja socijalne zaštite na nivo entiteta i ne ističe posebno pitanja porodice i dječije zaštite. a nakon toga svakih pet godina. izvještavaju Komitet UN-a o promjerama koje su donijele. 7 Za detalje pogledati dokument Preporuke UN Komiteta za prava djeteta. prvenstveno velika podrška državama i profesionalcima u razumijevanju odredbi Konvencije. Ističe se neophodnost pružanja sve vrste podrške kako bi porodica mogla ispuniti svoj zadatak. i o napretku koji je postignut u uživanju tih prava u roku od dvije godine od stupanju na snagu Konvencije u toj državi. ne postoji državno zakonodavstvo. ostvare međunarodnu suradnju. KONVENCIJA O PrAVIMA DJETETA I NJENA PrIMJENA U BOSNI I HErCEGOVINI Konvencija o pravima djeteta usvojena je na generalnoj skupštini UN 20. 2005. preduzmu mjere ‘’do krajnih granica. a njima dostupnim sredstava’’ u cilju ostvarivanja kulturnih. kao i odgovornosti za njihovo kršenje. Bosna i Hercegovina redovno podnosi izvještaj Komitetu UN za prava djeteta o promjenama. kako djeci.4. te je dostavio preporuke s obavezom da se radi na napretku u pogledu implementacije Konvencije. a koje djeluju na prava priznata u Konvenciji. upravne i druge mjere u cilju implementacije prava priznatih u Konvenciji (član 4). 17 . što dovodi do velikih razlika u njenoj implementaciji unutar BiH. stav 4). odnosno izvještaje o kršenju i napretku u tom pogledu. ni o prvenstvu u slučaju neusaglašenosti sa domaćim zakonodavstvom. novembra 1989. Međutim. Bez obzira na brojne zakone koji regulišu oblast socijalne i dječije zaštite u BiH. kao i razvijanju alternativnih porodičnih oblika zbrinjavanja djece. Od posebne je važnosti činjenica da ne postoji podzakonska regulativa sa konkretno razrađenim kriterijima za ostvarivanje prava djeteta. Na osnovu podnesenog izvještaja Komitet je procijenio da je urađen veoma mali napredak. godine. Iz tih razloga važno je raditi redovni monitoring primjene Konvencije. Ustav BiH ne govori ni o načinu primjenjivanja Konvencije (neposredno ili putem donošenja domaćih zakona). na odgovarajući i adekvatan način. prvi je sveobuhvatni dokument kojim se garantuju prava djece u svim oblastima života i jedini je međunarodni instrument koji je dostigao univerzalnu ratifikaciju. psihološkog i funkcionalnog liječenja djeteta sa invaliditetom. obezbjeđivanje podrške djeci i roditeljima u cilju što kraćeg odvajanja u slučajevima kada je to bilo neophodno. Smjernice su okvir djelovanja u zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja. može se konstatovati da u njima nisu dovoljno razrađeni mehanizmi koji obezbjeđuju zaštitu djece uz poštovanje odredbi Konvencije. medicinskog. već je na snazi više zakona (preko 20) na različitim nivoima vlasti koji uređuju zaštitu djece. socijalnih i ekonomskih prava (član 4). tako i odraslim (član 42). objave principe i odredbe Konvencije. razmjenu odgovarajućih informacija na polju zdrastvene zaštite. godine formalno pozdravila izdavanje dokumenta Smjernice za alternativno zbrinjavanje djece. 7 UN Komitet za prava djeteta je prepoznao značajne praznine u implementaciji Konvencije o pravima djeteta. novembra 2009. kao i praktičnom radu u alternativnom zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja. (član 23. te da odredbe Konvencije nisu u potpunosti implementirane u sve grane prava. Države ratifikacijom Konvencije preuzimaju odgovornost da: provedu odgovarajuće zakonske. a istovremeno alternativni izvještaj podnose i nevladine organizacije iz BiH. Genaralna skupština UN-a je 20. Konvencija o pravima djeteta uključena je u Aneks I Ustava BiH (Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini). pa je uputio poziv međunarodnoj zajednici da razvije međunarodne smjernice za alternativno zbrinjavanje djece. Dakle. To se posebno odnosi na dio koji reguliše pravo djeteta da živi sa svojim roditeljima.

Njih se često odriču i najbliži srodnici. Stigmatizacija i odbacivanje novorođenčadi česta je kod maloljetnih majki i vrlo mladih roditelja. prisutne su predrasude i stereotipi. „siročadima“. Neke su procjene da je kod djece zbrinute u ove institucije zastupljen veći stepen socijalne isključenosti. godini kada je u institucije za djecu u Tuzli. što obuhvata. krijući to od okoline. Evidentirano je kršenje osnovnih prava ove djece: da učestvuju u organizovanju života. gdje nerijetko ostaju dugi niz godina. izbor jelovnika. godine) Diskriminacija u instucionalnom smještaju Djeca smještena u institucijama ne uživaju podjednaku zaštitu države. NEDISKrIMINACIJA (čLAN 2 KONVENCIJE O PrAVIMA DJETETA) Najčešći oblici. siromašna djeca. istakao je Amir Zelić. 18 . izraženi su kulturološki i tradiconalni uticaji. Banja Luci i Zenici smješteno preko 70 male djece. na primjer. sticanje samopouzdanje i sl. Iz prakse je poznato da su djeca bez roditeljskog staranja sa posebnim potrebama i djeca romi u najvećem broju slučajeva smještena u institucijama u kojima. Trenutno. romska. da djeca dugo borave u njima. uskraćuje pravo na život u porodici. ostaju i do punoljetstva. PrEGLED KrŠENJA DJEčIJIH PrAVA U CILJNOJ GrUPI 4. Najveći broj napuštenih beba zabilježen je u 2009. zatim nedovoljan je broj stručnog kadra za rad sa djecom. posebno u ruralnim područjima. izolirana od vršnjaka i društva. te nije poznato koliko se krše prava djece koja su zbrinuta u njima.. kao na primjer. 1. česti su slučajevi da samohrane majke ne žele dati pristanak da djeca idu na usvojenje nego godinama održavaju povremen i površan kontakt s njima. prije dva dana stigla nam je ostavljena beba stara svega 5-6 dana. od čega je 50% napuštenih beba.1.opet nam dolazi sve više novorođenčadi. ostele neophodne vidove podrške). Institucije osnovane i finansirane od strane vjerskih organizacija i stranih donatora u većini slučajeva nisu dio državnog sistema socijalne zaštite. djeca sa posebnim potrebama.“ . ili čak i kasnije. s jedne strane. Na taj način djeci se. Za ovu djecu teško je naći hraniteljske porodice ili potencijalne usvojitelje. djeca žrtve seksualnog iskorištavanja. društvo nije u mogućnosti obezbijedi sve neophodne uslove za samostalan život samohranih roditelja (zaposlenje. mogućnost da stiču osnovne životne vještine. s obzirom da im je u najvećem broju slučajeva potrebna i dodatna podrška.. april 2010. prije svega jer ne postoje standardi institucionalnog zbrinjavanja. djeca smještena u institucijama socijalne zaštite. najčešće prava na privatnost. Uzroci pojave diskriminacije u instiucionalnom smještaju su višestruki: velike institucije su neprilagođene potrebama i pravima djece. prosjaci. Države imaju obavezu da štite djecu od svih oblika diskriminacije i da preduzimaju pozitivne akcije u cilju promocije njihovih prava. U dječijem domu u Sarajevu trenutno boravi 103 štićenika. kao što je priprema hrane. direktor (Dnevni avaz. nisu pod direktnim nadzorom vlasti i ne podnose redovne izvještaje o svom radu. Stigmatizacija Najčešće su stigmatizirana djeca iz manjinskih skupina. siromaštvo u državi. Sarajevu. a sa druge strane ništa značajno se ne dešava u cilju njihovog trajnog zbrinjavanja. odjeće i obuće. djeca u sukobu sa zakonom.“. Djeca bez roditeljskog staranja koja borave više godina u institucijama u lokalnoj zajednici su stigmatizirana i nazivaju ih „domcima“. ovisnici. a očekujemo još dvoje tek rođene djece. Ta djeca najčešće budu smještena u institucije. osposobljavanje za samostalni život. koji se odriču svoje djece odmah po rođenju. često su izvrgnuta podsmijehu svojih vršnjaka u školi. 14.1. itd.4. Mediji preko svojih poruka često doprinose stigmatizaciji i drugim oblicima kršenja dječijih prava. uz sav teret stigme koju nose sa sobom. raseljeni i povratnici.. stambeno pitanje. izbjeglice. problemi sa kojima se djeca suočavaju i uzroci kršenja prava (2) Sva prava primjenjuju se na svu djecu bez diskriminacije. u većini slučajeva. nedovoljna je informisanost i senzibilizacija javnosti o položaju i problemima djece bez roditeljskog staranja.

nastavni planovi i programi još uvijek promovišu nacionalne podjele. udžbenika i stipendija. stidljivost. Udruženja roditelja ove djece suočavaju se sa nedostatkom financijskih sredstava i često nisu dovoljno podržana iz općinskih i kantonalnih budžeta. psihički problemi. Diskriminacija u sistemu obrazovanja Isključenost iz sistema obrazovanja je prisutna na osnovu mjesta stanovanja. nema adekvatnih programa za integraciju djece povratnika. Diskriminacija kod usvajanja Ograničenje kod usvajanja djece diktiraju relevantni zakoni: postoje prepreke za usvajanje djece od strane lica iz drugog entiteta (Porodičnim zakonom rS-a predviđa da samo državljanin rS-a može biti usvojitelj). invaliditeta. evidentirano je zaostajanje u psihofizičkom razvoju. Prisutan je negativan odnos prema inkluzivnoj nastavi od strane djece. Neke institucije pružaju obuku životnih vještina samo za djevojčice. U većini slučajeva roditelji sami obezbjeđuju sredstva za prevoz i nadoknadu za podršku od strane druge osobe. Diskriminacija na osnovu spola Diskriminacija na osnovu spola je česta pojava kod zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. izbjeglica i raseljenih osoba. nemaju adekvatan prilaz za učenike sa fizičkim onesposobljenjem. kao i nedostatak adekvatne tehnologije za podučavanje djece sa posebnim potrebama. Djevojčice su često žrtve komercijalnog seksualnog iskorištavanja. kod smještaja u patrijarhalnim hraniteljskim porodicama. čiji su rezultati ukazali na postojanje velikih razlika u BiH i različitih mišljenja o svim važnijim pitanjima u pogledu obrazovanja.Posljedice za djecu su također brojne: problemi u ponašanju. Veoma rijetko se usvajaju romska djeca i djeca sa smetnjama u razvoju od strane građana BiH. statusa povratnika. a prisutan je i nedostatak razumijevanja ravnopravnosti spolova od strane stručnog osoblja. škole u povratničkim mjestima često ne postoje. teško postižu potpunu samostalnost i samoaktuelizaciju. suicidalne predispozicije. zbog čega su ove grupacije dodatno diskriminiraju. većina romske djece i djece sa smetnjam u razvoju ne završavaju srednju školu ili fakultete što vodi prema manjim mogućnostima za zaposlenje i samostalan život. kao i prema brojnim drugim problemima (osjećaj manje vrijednosti. Evidentna je neefikasnost u rješavanju problema vezanih za pojavu diskriminacije na nivou škola. Nedostatak jedinstvene baze podataka i saradnje između centara za socijalni rad na svim nivioma u državi također utiču da mali broj djece ide na usvajanje. prepreke u odnosu na uzrast djeteta (djeca starija od 10 godina u FBiH. najčešće. ovisnosti. Lični asistent je privelegija samo malog broja ove djece. Djeca ometena u razvoju su mahom isključena iz redovnog sistema obrazovanja. odnosno od 5 godina u rS nemaju pravo na potpuno usvojenje. Veliki broj djece ostaje izoliran iz sistema obrazovanja. a najmasovnija je u predškolskom obrazovanju. Pojava je izraženija u ruralnim područjima. u nekim slučajevima. Predškolsko obrazovanje je još uvijek dostupno samo djeci u urbanim sredinama čiji su roditelji zaposleni. iako većina usvojitelja preferira ovaj oblik). 19 . djece sa smetnjama u razvoju na institucionalnom smještaju. maloljetničko prestupništvo. školski programi i pristup školama nisu prilagođeni njihovim potrebama a školski objekti. agresivnost. roditelja i nastavnika. Dokazano je da su djeca koja borave duži period u institucijama nedovoljno osposobljena za samostalan život. “Podijeljene škole u BiH” bila je tema UNICEF-ovog istraživanja. emotivna preosjetljivost. nedovoljno korištenje mogućnosti oduzimanja roditeljskog prava u slučajevim gdje je prisutno zanemarivanje djece. Stereotipi u obrazovnom sistemu i feminizacija siromaštva je realnost u BiH. Posljedice za neku djecu su trajne i nepopravljive. Situacija je dodatno otežana za djecu i porodice iz ruralnih područja. Istraživanje koje podržava UNICEF naglašava nevolje nekih 3 500 djece bez roditeljskog staranja u BiH i identifikuje pojavu nasilja zasnovanog na jednakosti spolova. depresivnost. neujednačeni su budžetski prihodi i izvršenje obaveza isplata za naknade troškova prevoza. nesigurnost). na smještaju u internatima pri vjerskim zajednicama i. pripadnosti manjinskim narodima.

pa su u većim gradovima i centrima. krši se na brojne i različite načine u BiH. U nekim slučajevima djeci se čak onemogućava da pohađaju nastavu. što predstavlja kršenje osnovnih sloboda i vodi do razdvajanja djece na osnovu različite vjerske pripadnosti. povratnika i izbjeglica je i dalje prisutna. uz podršku međunarodnih organizacija. tako da u BiH još uvijek postoji 37 škola koje funkcioniraju na principu „dvije škole pod jednim krovom“. jednoroditeljskim porodicama. Prema istraživanju organizacije Save the Children Norveške na temu „Diskriminacija djece u BiH školi”. Vlasti su do unazad par godina oklijevale da se bave problemom djece koja žive i rade na ulici smatrajući to dijelom romske kulture. povratnici. patrijarhalno i neprosvijećeno stanovništvo. Najčešći oblici kršenja prava ogledaju se kroz stigmatizaciju. kao i diskriminaciju zbog pripadanja marginaliziranim grupama (interno raseljena lica. Nepostojanje sveobuhvatnih programa za integraciju interno raseljenih lica. nedovoljan monitoring zbrinjavanja djece. rasprostranjena je diskriminacija romske djece. koje je proveo Fond otvoreno društvo BiH na uzorku od oko 2 000 roditelja i učenika širom BiH. nedovoljan broj stručnog kadra koji radi na zbrinjavanju djece koji nije u stanju da ih zaštite od raznih vidova diskriminacije. uz predrasude i netoleranciju. nesankcionisanje kršenja prava i neodgovornog ponašanja itd. vjeronauka je obavezan predmet u osnovnom obrazovanju. Najčešći uzroci koji dovode do kršenja su: nedovoljna briga i ulaganje države u zaštitu djece. posljedice dugotrajne institucionalizacije. djelimično i zbog tradicionalnog i patrijahalnog odnosa prema samohranim majkama. djeca sa smetnjama u razvoju). nedovoljna informiranost o pravima djece. diskriminaciju kod usvajanja. Učenici iz manjinskih grupa (djeca iz jedne vjerske ili kulturne grupe koja pohađaju školu u sredini u kojoj većina učenika pripada nekoj drugoj vjerskoj ili kulturnoj grupi) često se suočavaju sa neprijateljskim okruženjem u školama. pokazuje da ciljevi obrazovanja. Diskriminacija na nacionalnoj osnovi Političke i administrative podjele na nacionalnoj osnovi ogledaju se kroz odvajanje i segregaciju u obrazovanju. diskriminaciju po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. nastavnici su daleko više od učenika svjesni štetnosti diskriminacije. geografija i vjeronauka. pokrenuti projekti otvaranja dnevnih centara za ovu djecu. nisu pretočeni u praksu. historija. vanbračnim porodicama i marginaliziranim grupama stanovništva. 20 . u nekim školama.Diskriminacija na osnovu vjerske pripadnosti Ovaj vid diskriminacije naročito je izražen u obrazovnom sitemu. U nekim dijelovima naše zemlje postoji ozbiljno pitanje vjerske i kulturne podjele obrazovnog sistema. Odvojenost sistema obrazovanja prema nacionalno određenom nastavnom planu i programu promoviše i podržava nacionalne podjele. U bosanskohercegovačkom društvu i dalje su evidentne razne vrste predrasuda i stereotipa. U posljenje vrijeme napravljeni su značajni pomaci. nedovoljno obučeni. Za prekršitelje dječijih prava iz ove oblasti rijetko se izriču kazne. Pravo na nediskriminaciju. posebno kroz djelovanje medija. i u sklopu kojeg je analizirano 146 udžbenika za osnovnu i srednju školu iz predmeta maternji jezik i književnost. prisustvo predrasuda i stereotipa. a čak u postupku dokazivanja krivice dodatno se nanosi šteta djeci. sadržani u zakonima. Zabilježeni su slučajevi diskriminacije djece od strane nastavnika na osnovu imena. Istraživanje na temu „Obrazovanje u BiH: Čemu učimo djecu”. izbjeglice. definisano članom 2 Konvencije o pravima djeteta. neusklađeni zakoni koji se često ne primjenjuju. Zatim. ali je dva puta manje primjećuju nego učenici. pripremljeni i podržani biološki i zamjenski roditelji. Rezultati pokazuju da svaki osmi učenik izbjegava aktivnosti sa učenicima drugih nacija. dok je svaki deseti nastavnik mišljenja da treba formirati posebne škole za pripadnike različitih nacija. kao i djece povratnika od strane svih slojeva društva. Ovaj oblik diskriminacije zastupljen je i kod djece bez roditeljskog staranja koja su smještena u velikim institucijama.

kao posljedica velikog broja nezaposlenih. U BiH je i dalje veliki broj interno raseljenih lica koji se nisu vratila u ranija mjesta prebivališta. Dijete ima pravo na sticanje državljanstva. (23) Dijete sa fizičkim ili mentalnim smetnjama u razvoju ima pravo na posebnu njegu. Pravo na opstanak i razvoj Veliki uticaj na poštovanje prava na opstanak i razvoj ima posljeratna situacija u zemlji.4. 28. ukoliko je moguće. obrazovanje i osposobljavanje za rad. To uključuje ime. problemi sa kojima se djeca suočavaju i uzroci kršenja prava (6) Svako dijete ima neotuđivo pravo na život. (7) Dijete ima pravo na ime od rođenja. (24) Dijete ima pravo na najviši mogući standard zdravlja i društvene zaštite. od kojih je 70% na granici preživljavanja. državljanstvo i porodične veze. (28) Dijete ima pravo na obrazovanje. a država ima obavezu da obezbijedi njegov opstanak i razvoj. podstiče različite oblike srednjeg obrazovanja dostupne svima i omogući pristup višem obrazovanju u skladu sa sposobnostima djeteta. 2. mentalnom. a saradnja relevantnih sektora. tranzicijom i recesijom. i ukoliko je potrebno obezbijedi ponovno uspostavljanje svih bitnih aspekata djetetovog identiteta. pravo da zna svoje roditelje i da bude čuvano od strane roditelja. Roditelji imaju primarnu odgovornost da djetetu obezbijede adekvatan životni standard. talenata i mentalnih i fizičkih sposobnosti do njihovih krajnjih mogućnosti. Obaveza države je da pomogne i osigura da roditelji tu svoju odgovornost ispunjavaju. Države će posvetiti posebnu pažnju primarnoj zdravstvenoj zaštiti i prevenciji. 8. To su osnovni razlozi zbog kojih mnoga djeca nemaju uvjete za pravilan rast i razvoj. Problem siromaštva. (27) Svako dijete ima pravo na životni standard koji odgovara njegovom fizičkom. prije svega politička i ekonomska. snažno utiče na ne poštovanje prava djece. 24. 7. u ekonomski nerazvijenoj državi. (29) Obrazovanje će imati za cilj razvoj djetetove ličnosti. PrAVA IZ OBLASTI OPSTANKA I rAZVOJA DJECE (čLANOVI 6. 23. prije svega 21 . zdravstvenom prosvjećivanju i smanjenju smrtnosti odojčadi i djece.1. opterećenoj posljedicama rata. koji će mu obezbijediti potpun i dostojan život i postizanje za njega najvišeg stepena samostalnosti i socijalne integracije. 27. U tom smislu države će se uključiti u mđunarodnu saradnju i težiti da nijedno dijete ne bude lišeno mogućnosti efikasne zdravstvene zaštite. (8) Država ima obavezu da štiti. ali i veliki broj povratnika. 29 KONVENCIJE O PrAVIMA DJETETA) Najčešći oblici. Sistem socijalnih usluga nije modernizovan. Ova obaveza države može uključivati materijalnu pomoć roditeljima i djeci. moralnom i socijalnom razvoju. Država je obavezna da osigura besplatno i obavezno osnovno obrazovanje. duhovnom.

rat. u 2008. 6. Bosansko-podrinjskom i Zapadno-hercegovačkom.5% djece iz opće populacije u dobi od 2 do 9 godina imaju poteškoća u razvoju. kao i učešće u kulturnim aktivnostima. godine . čije kuće nisu obnovljne. školi. Posavskom. sačinjenom krajem 2009. Samo 3% trudnih žena pohađa savjetovanja organizovana u institucijama zdravstvene zaštite. (Mirhunisa Zukić. nedovoljno su informisane. Od 2001. roditeljima često nedostaju vještine za podizanje djeteta. do 2008. i to u Livanjskom. Prenatalna dijagnostika je nedovoljno razvijena ili nekim trudnicama nedostupna jer nisu zdrastveno osigurane. Djeca u institucionalnom smještaju zaostaju u razvoju jer u većini slučajeva nemaju mogućnosti da uspostave bliske odnose i privrženost sa jednom osobom. U RS je također u posljednjih godina smanjen natalitet i prema izjavama zvaničnika prisutna je bijela kuga. neriješeno pitanje održivog povratka. što nekada dovodi do socijalne isključenosti porodica i djece. 70% povratnika živi na granici preživljavanja. Među njima je 143 000 beskućnika. nije zadovoljavajuća. Slobodana Loge. Između 6 i 9% djece pohađa predškolsko obrazovanje. 15. Hercegovačko-neretvanskom. Negativan prirodni priraštaj zabiljezen u pet kantona. U BiH djeca rađaju djecu. postoji još 16 000 neidentificiranih porodica. godine) Pravo na životni standard Loši životni uslovi ozbiljno ugrožavaju uslove življenja djece u porodici. juni 2010. žive u udaljenim područjima. (Elektronski mediji. prisutno je nezadovoljenje emocionalnih potreba. socijalne zaštite i obrazovanja. a prema podacima za period 2004 . godine. godine) U Univerzalnog periodičnog pregleda o stanju ljudskih prava u BiH. Misaona je imenica da su se povratnici vratili na svoja radna mjesta. godine rođeno je 1765 djece. Za sedam godina porodilo se 49 djevojčica mlađih od 15 godina. u 5 556 slučajeva djevojke stare od 15 do 19 godina postale su majke.zdravstva. spor ekonomski oporavak. Nedostatak programa rehabilitacije u zajednici za ovu djecu ima negativan uticaj na njihov rani rast i razvoj. a umrla su 1732 stanovnika. prema riječima dr.2008. godini udalo se 79 djevojčica sa 16 godina i 3 djevojčice sa 15 godina. kompleksna politička situacija. Monitoring održivog povratka koji je sproveden u 106 općina rezultirao je poražavajućim podacima upravo na temu kvaliteta života. nedostatak kontakta sa roditeljima i srodnicima i dr. 22 . a nemaju ni podrške bračnog partnera za posjetu zdrastvenoj ustanovi. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. godine u Federaciji BiH porodilo se 49 djevojčica mlađih od 15 godina. te je prirodni priraštaj iznosio 33. U porodicama koje su siromašne opremljenost domaćinstava nije odgovarajuća za razvoj i odgoj djece. Nedostatak povlastica i programa zapošljavanja za mlade bez roditeljskog staranja nakon 18 godina utiče na loše njihov status i standard. potvrđuje da brak kao institucija više nije izražen u patrijahalnom smislu kao ranije. Dnevni avaz. (Dnevni avaz. kao i broj djece rođene iz tih brakova. broj brakova maloljetnih lica je znatno povećan. socijalna isključenost. Evidentiran je porast broja brakova djevojčica ispod 18 godina sa znatno starijim muškarcima. Kod djece koja borave u institucionalnom zabilježeni su izraženiji problemi u ponašanju nego kod djece koja žive u porodicama. 6. maj 2010. Prema nezvaničnim podacima iz 2010. godine. Porast broja vanbračne djece u našoj zemlji. navodi se da je BiH zemlja sa najizraženijim izbjeglčko-raseljeničkim problemom u Europi. februar 2010. godine) Smanjenje natalita je veliki problem i direktna posljedica opće situacije u državi: u Federaciji BiH u martu 2010. ne podržava djecu i njihove potrebe i ne štiti njihova prava. glavni su uzroci takvog stanja. zapostavljanje. odnose sa vršnjacima.

godine) Dječiji doplatak u FBiH se ne ostvaruje u svim kantonima.„U skladu s članom 27. Prema sprovedenom istraživanju nevladinih organizacija. anemije. 29. dječiji doplatak pripada svakoj porodici koja živi u stanju socijalne potrebe. Siromaštvo djece u BiH je znatno jače izraženo nego siromaštvo opće populacije. Uprkos visokog procenta domaćinstava sa djecom koja su siromašna. godine) U RS egzistira 19 kolektivnih centara u kojima živi oko 100 djece u neadekvatnim uslovima. Primjeri: kolektivni smještaji u Zenici. U aprilu 2010. kao što su dijabetes. dok je jedan paket pelena 35 KM. Preporučuje državama članicama da poduzmu sve potrebne mjere za podizanje životnog standarda među porodicama koje žive u siromaštvu. Papić. (Dnevni avaz. što znači da pokrivaju pola potrošačke korpe. godine) Socijalna pomoć nije ciljano usmjerena na porodice kojim je najpotrebnija.) Posljedice siromaštva su sve veći broj oboljele djeca sa hroničnim oboljenjima. godine) 23 . mart 2010. samo 10% domaćinstava sa djecom u BiH dobijaju neki vid socijalne pomoći (osim dječijeg dodatka). Prosječna neto plaća u FBiH iznosi 809. i 2. Domaćinstva sa troje ili više od 4 djece imaju veće šanse za dobijanje socijalne pomoći (15%. djeca ometena u razvoju. između ostalog kroz uvođenje strategija za smanjivanje siromaštva i kroz razvoj lokalne zajednice. obrazovanje i odgovarajuće stanovanje.romska naselja u prigradskim naseljima Tuzle.70 KM. a u RS 1 605 KM.“ (preporuka Komiteta UN za prava djeteta) Mlade majke i djecu od 2 do 3 godine dovoze kombijima na raskrsnice i tjeraju ih da prosjače ne samo za potrebe vlastite porodice. 25. nego i za organizatore tog prosjačenja. stručni savjetnik u NVO Naša djeca. navodi Ladislava Hamzić. Dnevni avaz 1. bez infrastrukture i osnovnih uslova za dotajanstven život.05 KM. uključujući i sudjelovanje djece u tim procesima. Sarajeva i dr. Odbor zahtijeva od država članica da povećaju napore za osiguravanje materijalne pomoći i podrške djeci i njihovim porodicam. U Zeničko-dobojskom kantonu bio je 9. a koje žive u socijalno i/ili ekonomski nepovoljnijim uvjetima. 2009. rahitis. maj 2010. Lukavca. 19. bolesti siromaštava. Frapantna je činjenica da mnoga interno raseljena lica i romska djeca žive u naseljima i kolektivnim centrima u teškim životnim uvjetima. (Analiza siromaštva djece u BiH. zatim u Republici Srpskoj. Konvencije. a tamo gdje se isplaćuje iznos doplatka u 2009. u RS 786 KM. Odbor za prava djeteta UN poziva države članice da osiguraju uvjete u kojima siromaštvo kao takvo ne vodi do donošenja odluke o izdvajanju djeteta iz porodice i do izvanporodičnog zbrinjavanja. pravo na dječiji doplatak ostvaruju samo određene kategorije djece: djeca bez roditelja. maj 2010. godine četveročlanoj porodici za život u FBiH trebalo 1 765 KM.7 do 42 KM. Prema zakonu. maj 2010. godini je bio vrlo neujednačen i kretao se od 9. (Dnevi avaz. odnosno 14%) i dječijeg dodatka (12%). države članice trebaju osigurati da su djeci koja žive u siromaštvu omogućene i dostupne socijalne i zdravstvene usluge. (Dnevni avaz. Povrh toga. (Tomić Višnja. Banovići. u Tuzlanskom kantonuMihatovići.

iako često nemaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti. 77. kod 55. čime su im uskraćena osnovna prava. godine) Arif Smajkić. te ih efektivno isključuje iz sistema zdrastvene zaštite. također nisu pokrivena osiguranjem. nedovoljno promoviše odgovarajuće prakse brige za dijete i zdravi život.7% djece u BiH ima zdravstveno osiguranje. odnosno da učestvuje u participaciji za lijek.4% djece nije redovno vakcinisano. te je na taj način smanjen broj neupisane djece. (Elektronski mediji. Treba izgraditi dobru bazu pouzdanih podataka na svim nivoima koja bi mogla koristiti ljudima. a najčešća posljedica je njihovo isključivanje iz sistema zdravstvenog osiguranja. 77. osiguranje nemaju ni njihova djeca. 90% romske djece nema zdrastveno osiguranje. juli 2010. (Dnevni avaz. zavisno iz kantona iz kojeg dolazi. ističe alarmantne podatke o problemima korištenja zdravstvene zaštite:¨50. Regionalni direktor UNICEF-a Stiven Alen je izjavio: Znatan broj djece u BIH nije upisan u matične knjigu rođenih. maj 2010. kantonu su im uplaćivani doprinosi. 14. Zdravstveno osiguranje djece vezano je za osiguranje jednog od roditelja: ako roditelji nemaju osiguranje zbog nezaposlenosti ili nemaju stalno boravište. što je obavezno u tom značajnom periodu. Zdravstveni sektor nedovoljno naglašava prevenciju. Prema procjenama UNICEF-a.Žene iz RS i FBiH nemaju isto pravo na novčanu nadoknadu za vrijeme porodiljskog odsustva Prema Zakonu o plaćama i nadoknadama u institucijama BiH. zaposlenice to pravo ostvaruju različito. savjetnik ministra za zdravstvo Ministarstva civilnih poslova BiH. Jedan od problema s kojima se ova zemlja i ranije suočavala jeste to da je sistem sa statističkim podacima uništen. zavisno od toga kojem entitetu. godine ) Upis u matične knjige rođenih Znatan broj djece u BiH nije upisan u matične knjige rođenih. godine) Pravo na zdravstvenu zaštitu Prema dostupnim podacima. tako da određeni podaci i ne postoje. dok su majke još uvijek u bolnici.7% djece se ne prati rast i razvoj. upišu sva novorođena djeca. UNICEF procjenjuje da 50% interno raseljenih lica i povratnika još uvijek plaća zdrastvene usluge za svoju djecu. to je izuzetan rizik za buduće generacije. 75. (Podaci UNICEF-a iz 2010. da redovno i besplatno kontrolišu trudnoću i obave porod. (Dnevni avaz. obrazovanja i socijalne zaštite. Zdravstvena zaštita nije dostupna djeci i ostalom stanovništvu i zbog neravnomjerne teritorijalne raspoređenosti zdravstvenih objekata. a ni djeca nezaposlenih roditelja ili onih koji rade bez beneficija. februar 2010. Posljednjih godina uložen je dodatni napor da se u matične knjige. a među njima je najveći broj romske djece.1% ispitanika odustaje od liječenja zbog nemogućnosti da plati.1% trudnica nije u mogućnosti. Zaposlenica u institucijama BiH iz RS ostvaruje nadoknadu u 100% iznosu prosječne plate koju je primala u posljednja tri mjeseca. Također. Ombudsman za ljudska prava u FBiH i UNICEF izdali su upute o realizaciji prava na zdravstvenu zaštitu u svim slučajevima (publikacija Putokazi). odmah po rođenju. Nedostatak edukacije o planiranju porodice i pristupa kontracepcijskim sredstvima imaju za posljedicu visoku stopu pobačaja i trudnoće kod tinejdžera. dok uposlenica FBiH tu nadoknadu uopće ne ostvaruje ili je ona različita. godine) 24 . govorim o povratnicima i raseljenim. 6. Time su djeci uskraćena osnovna prava.

Situaciju u oblasti obrazovanja usložnjava nepostojanje standarda za školske udžbenike. te samim tim građani koji su lošijeg materijalnog stanja nisu u situaciji da uz predaju plave koverte obezbijede pravovremeno zdrastvenu zaštitu u slučajevim kada je potrebno čekati na zdrastvenu intervenciju. tako da znatan broj romske djece ostaje neupisan. Srednjoškolsko obrazovanje nije prilagođeno tržištu rada i tek od 2010. dijagnosticiranje ili operativni zahvat. To samo doprinosi povećanju procenata djece koji ne završe osnovnu. potpuno besplatna je zdrastvena zaštita za svu djecu od rođenja do 18.2%. (Elektronski mediji. a pogotovo srednju školu. (Dnevni avaz. godine usvojen novi Zakon o zdrastvenoj zaštiti. Stopa upisa u srednju školu iznosi 76. godine) U BiH pokrenuta incijativa za uvođenje obaveznog srednjoškolskog obrazovanja. godine) 25 . djeca romske nacionalnosti su u najvećem procentu isključena iz osnovnog obrazovanja. Škole ne prate porodičnu situaciju djece ili to rade veoma malo. juni 2010. (Elektronski mediji. Ako se uzme u obzir i zanemarivanje djece od strane roditelja. Šteta koju država ima nezavršavanjem srednje škole za samo jedno dijete može se mjeriti milionima. odnosno za studente do 26. sekundarnom i tercijalnom sektoru. Prema novom Zakonu. 6. (Dnevni avaz. neredovnost i prestanak pohađanja škole često ostaju neprimjećeni na vrijeme. 22. juni 2010. godina. U BiH samo 9% djece pohađaju predškolsko obrazovanje. kako je zakonom definisano. i to u primarnom. To je specifičan model koji će se odnositi isključivo na djecu koja bi inače bila isključena iz obrazovanja. Sva djeca koja nisu upisana u matičnu knjigu rođenih ne mogu biti upisana u školu. Stopa upisa djece u osnovno obrazovanje u BiH iznosi 97. maj 2010.2% a samo 54% učenika završi srednjoškolsko obrazovanje u propisanom roku.Korupcija i uzimanje novca je prisutno u zdrastvu. godine postalo je obavezno u nekim dijelovima BiH. godine) Na području FBiH u junu 2010. U praksi je prisutno kršenje prava djece na besplatno obavezno osnovno obrazovanje. Suštinski razlozi zbog kojih bi srednjoškolsko obrazovanje trebalo biti obavezno je što oni koji prekinu školovanje često završavaju na biroima za zapošljavanje. tako da o prisustvu djece na nastavi ne izvještavaju ni roditelje ni nadležne institucije koje bi trebalo da se uključe u ovu problematiku. njihov udio u strukturi nezaposlenih je oko 60 posto. godine) Pravo na obrazovanje Prema informacijam sa kojima raspolaže nevladin sektor u BiH. 22. godina. maj 2010. procjenjuje se da 80% uopšte ne pohađa školu. dok 20 000 djece iz generacije ne završi srednju školu.

Ministarstvo je pripremilo pet ključnih zakona iz oblasti obrazovanja na svim razinama. iako je zakonom predviđeno postojanje ličnog asistenta. Iako se zakonima predviđa inkluzivna nastava i integracija u redovni sistem obrazovanja. mora se napomenuti da djeca sa poteškoćama u razvoju koja borave u institucijama za djecu bez roditeljskog staranja u pogledu obrazovanja imaju povoljnije uslove u odnosu na drugu djecu. Nepostojanje planova i mreže podrške za djecu koja izlaze iz javne brige od strane državnog sektora u velikoj mjeri utiče na nastavak obrazovanja na fakultetima. nezamjenjiv ključ za stabilnu budućnost”. niti je u skladu s načelima jednakosti i demokracije. Ipak. veleposlanik Norveške u BiH. na prezentaciji studije ‘’Obavezno srednje obrazovanje u BiH’’ 26 . Prema riječima Esme Hadžagić. UNICEF i Fond otvoreno društvo BiH. s ciljem harmonizacije obrazovnog sistema i ujednačenog i kvalitetnog pristupa reformskim procesima u ovoj oblasti. Kroz UNICEF-ove programe ‘’Bolnica prijatelj djece’’ sve više se radi na stvaranju uslova za obrazovanje djece koja se nalaze na dužem bolničkom liječenju zbog čega nemaju pristup redovnoj školi. u praksi. Evidentan je i nedostatak stručne pomoći roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju. koja je upriličena u Sarajevu. zaključeno je da obrazovanje u BiH ne priprema mlade ljude za život u multikulturalnom društvu u duhu ljudskih prava i pripadništva BiH.Na konferenciji pod nazivom “BiH na putu ka EU: Obrazovanje.). one su rijetko dostupne djeci. kako u obrazovanju tako i svakodnevnom životu (nabavka odgovarajućih pomagala. Također. Djeca sa fizičkim poteškoćama prosječnih intelektualnih sposobnosti često su na u dugotrajnom bolničkom smještaju gdje im obrazovanje najčešće nije dostupno. a često zbog izostanka finansijske i drugih vrsta podrške ne zavšavaju fakultete. lijekova koji često nisu na esencijalnim listama. Dobar primjer eksterno organizovane nastave u bolnicama je na području grada Sarajeva koja je zastupljena u posljednjih nekoliko godina. mart 2010. u praksi je drugačije. ovom je prigodom iznio ocjenu da je obrazovanje u BiH sektor u kojem su najmanje provedene reforme. godine. Nema individualnog pristupa u nastavnom procesu. godine. iako često nemaju priliku da učestvuju u izboru srednjeg obrazovanja. zajedno sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja i sindikatima. u sistematizacije radnih mjesta u školama nisu uvršteni diplomirani defektolozi. Za najveći broj djece iz ruralnih područja nema organizovanog prevoza ili nedostaje novac za prevoz. Djeca i mladi sa smetnjam u razvoju često su diskriminirani i stigmatizirani. kao njihovoj političkoj zajednici. Jan Braathu. Međutim. uz nedostatak pažnje društva prema toj oblasti. Pravo djece sa poteškoćama u razvoju na obrazovanje Djeca sa poteškoćama u razvoju imaju ograničen pristup školama. što dodatno otežava uslove življenja i dovodi do kršenja njihovih prava. predstavljeni su poražavajući rezultati tri odvojene studije o stanju u BiH obrazovanju. poseban režim ishrane i dr. no priznala je kako njihova provedba u praksi ide jako sporo uz određene probleme. dok se u školama stvara i podučava selektivna nacionalna povijest. koje su od 2006. prilagođeni udžbenici i obučen kadar. Udžbenici su se usredotočili na učenje kulture samo jednog naroda. što je. do 2008. djeca se ne ohrabruju da stiču univerzitetsko obrazovanje i prisiljeni su da napuste instituticiju ubrzo nakon što napune 18 godina. rezultiralo brojnim problemima u obrazovanju kojeg veleposlanik drži ključem stabilnosti i razvoja svakog društva. Meliha Alić. dijete bez roditeljskog staranja ima pravo na smještaj u institucije socijalne zaštite do osamostaljivanja ili završetka redovnog skolovanja. Između ostalog. a samo je na zavodu za zapošljavanje Tuzlanskog kantona registrovano preko 200 stručnjaka ovog profila. kao i nekoliko strateških dokumenata. 2009. Pravo na visoko obrazovanje djece bez roditeljskog staranja Prema zakonu. a nedostaju im odgovarajuće prostorije. Federalno ministarsvo obrazovanja i nauke. federalna ministrica 22. godine proveli Save the Children. pomoćnice ministra civilnih poslova BiH. pokrenulo je inicijativu za donošenje pedagoških standarda i normativa obrazovanja u FBiH.

povlače svoju prijavu. Direktna posljedica ovoga je uskraćivanje prava djetetu na odrastanje u porodičnom okruženju i povećavanje broja djece u institucionalnom smještaju. zbog čega veliki broj djece živi u veoma lošim materijalnim uslovima. 15. posljednjih godina napravljeni su značajni pomaci. igrališta i centri za mlade se sve više privatizuju. Prema procjenama stručnjaka. ili aktivnosti udruženja roditelja ove djece.Pravo na učenje o životnim vještinama Nedostatak odgovarajuće edukacije djece i mladih na polju životnih vještina je posebno prisutan u institucijama. Djeca sa smetnjama u razvoju na institucionalnom smještaju nemaju priliku za učenjem u cilju samostalnog održavanja higijene. rekreaciju i kulturne aktivnosti Specifični problemi sa kojima se suočavaju djeca u ostvarivanju ovog prava su nedostatak lokacija za igru. Posebno je teška situacija u slučajevima kad se djeca tek smjeste u hraniteljsku porodicu jer su porodice prinuđene čekati nadoknadu i po par mjeseci. čime se hraniteljske porodice dovode u tešku situaciju jer su prinuđene da iz svojih porodičnih budžeta izdvajaju sredstva za potrebe djece na smještaju. roditelj i/ili centar za socijalni rad ne podnose tužbu sudovima za obezbjeđivanje sredstava za izdržavanje djece nakon razvoda braka ili napuštanja. Nepostojanje vanškolskih aktivnosti također dovodi do kršenja prava. Neriješena imovinska pitanja osoba koja imaju status interno raseljenih lica i povratnika također utiču na kršenje prava djece.8% domaćinstava žive u neodgovarajućim životnim uslovima. kroz projekte nevladinih organizacija. Uspostavljanjem dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju. razvoj i prihvatljiv životni standard. a djeca u hraniteljskim porodicama. Jedan od razloga je i uspostavljena organizacija života u institucijama koja uskraćuje mogućnosti za učenje. ili nema dovoljno finacijskih sredstva. mada je. Pravo na izdržavanje Veliki broj djece rastavljenih roditelja. imaju najmanje aktivnosti ovog tipa. te je samim tim zbrinjavanje djece neadekvatno. Pravo na odmor. ishrane. Prostorije nekih institucija u koje su smještena djeca bez 27 . tj. nastavnici nisu motivisani da ih organizuju. koja bi se trebala plaćati iz općinskih/kantonalnih budžeta kao što je u slučaju institucionalnog smještaja. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da u ovom kantona nadlažna vlast vjeruje da je najbolji oblik zbrinjavanja djece institucionalni smještaj. zatim djeca iz siromašnih porodica često se ne mogu uključiti u razne spotske klubove jer je potrebno plaćati članarinu. Pravo na odogovarajući smještaj Prema dostupnim podacima. ili je snosi samo dijete na smještaju. te da se sva djeca mogu zbrinuti u Dom porodica u kojem je cijena smještaja nekoliko puta veća u odnosu na iznos koji se izdvaja za porodični smještaj. Nedostatak organizovanih sportskih i rekreativnih aktivnosti djece dovodi do zdravstvenih problema. oblačenja i dr. posebno sigurnih lokacija. kao i konzumiranje opijata. roditelje djece sa smetnjama u razvoju koji nisu dovoljno obučeni ili nemaju ostale uslove u porodici također djecu ne uče osnovnim životnim vještinama. posebno iz ruralnih područja. a djeci nedostaju odgovarajući uslovi za rast. naknada obaveza države za egzistencijalne troškove djece. u gradovima. sa niskim životnim standardom. Neredovne isplate nadoknada za egzistencijalne troškove djece na porodičnom smještaju su i dalje prisutne. mjesečna cijena smještaja za jedno dijete u instituciji kreće se od 700 do 1200 KM. u suštini. U Zeničko-dobojskom kantonu srodničke hraniteljske porodice primaju mjesečnu novčanu pomoć za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja u iznosu od 136 KM. kao i djece napuštene od roditelja. rizik je za probleme u ponašanju. što je najniži iznos na području BiH. Naknada za potrebe djece u hraniteljskim porodicama se plaća iz iznosa izdržavanja koju isplaćuju biološki roditelji/odgovorna osoba. ne prima izdržavanje niti od roditelja niti od nadležnih centara za socijalni rad. Veoma često porodice nemaju dovoljno sredstava. Ovo su ujedno i razlozi zbog kojih potencijalne hraniteljske porodice odustaju od hraniteljstva.

Ukupno socioekonomsko stanje snizilo je nivo zadovoljenja osnovnih životnih potreba gotovo svakog djeteta. nemogućnost sprovođenja sudskih odluka za izdržavanje djece nakon razvoda braka i dr. sigurnost i zaštitu od vršnjačkog i drugih vrsta nasilja. Velika podrška u realizaciji brige za mlade nakon 18 godina u BiH se realizuje uz podršku nevladinih organizacija i donatorskih sredstava. Najizraženije je kršenje prava na opstanak. često ovu situaciju prati i loša materijalna situacija zbog nezaposlenosti ili malih primanja. Jedan broj djece i mladih bez roditeljskog staranja koji žive u srodničkim hraniteljskim porodicama nema adekvatne uslove življenja zbog malih stambenih jedinica. Kategorija djece bez roditeljskog staranja je zaboravljena tokom procesa sprovedbe imovinskih zakona i povrata imovine. Uzroci kršenja prava su posljedice rata. rascjepkan i neorganizovan sistem obrazovanja. ili nisu opremljene prema potrebama djeteta. tako zbog tih propusta jedan broj djece bez roditeljskog staranja nakon sticanja punoljetstva nema riješeno stambeno pitanje. kuće na pola puta. Prava iz navedene grupe prava se prema svim članovima Konvencije o pravima djeteta krše. kao i velikog broja donatora i nevladinih orgnizacija koje pomažu u obrazovanju i osposobljvanju djece za samostalan život. novoizgrađenih stambenih privatnih objekta u ranijem mjestu življenja koji nisu do kraja završeni i na odgovarajući način opremljeni pokućstvom. Djeca su usljed poslijeratne situacije i siromaštva izložena pojavama nasilja u porodici. stanovanje uz podršku ili produženi smještaj u ustanovama za mlade koji studiraju. razvoj i životni standard. Obrazovanje je posebno nedostupno marginaliziranim grupama djece. Nepovoljan je položaj djece u institucijama. kompleksna politička situaciju. Veliki broj porodica i djece živi ispod linije ili na samoj liniji siromaštava. U nekim ustanovama nije obezbjeđeno poštivanje prava na privatnost. neravnomjerna teritorijalna raspoređenost zdravstvenih objekata zbog čega zdrastvena zaštita nije dostupna svom stanovništvu i djeci. Problem smještaja za djecu koja napuštaju institucionalnu zaštitu nakon 18-te godine je prisutan i pokušava se riješiti kroz otvaranja kuća za mlade. Imovinska prava djece bez roditeljskog staranja često nisu zaštićena. i dalje je veliki broj djece koja nisu upisana u matične knjige rođenih. 28 . te nemaju osnovne uslove za život dostojan čovjeka. Pravo djece bez roditeljskog staranja na obrazovanje nije toliko ugroženo zahvaljujući podršci države. u nekim slučajevim bez infrastrukture. eksploataciji i drugim vidovima iskorištavanja. kao i nesigurno okruženje. rast. kao što su romska djeca i djeca sa posebnim potrebama. neodgovorno i nekompetentno roditeljstvo. izložena su zloupotrebi opojnih droga. neriješeno pitanje održivog povratka. Također. vođenog od strane međunarodne zajednice. koji su u nekim slučajevima živjeli od imovine djece jer su također bili u lošoj finasijskoj situaciji. Porodica u BiH koja je u stanju socijalne potrebe u sistemu socijalne i zdrastvene zaštite je malo ili nimalo zaštićena. spor ekonomski oporavak. Nivo uključenosti u sistem obrazovanja i broj učenika koji završe srednju školu je nezadovoljavajući.roditeljskog staranja nisu adekvatne površine. najčešće srodnika djece. bilo je pojava zloupotrebe imovine ove djece od strane staratelja. predškolsko obrazovanje je na niskom nivou.

Prava i obaveze roditelja i pravo na život sa roditeljima Iako je porodičnim zakonima regulisana obaveza roditelja da brinu od djeci. nisu u stanju da obezbijede adekvatne uslove za njihovo odgajanje... 37 KONVENCIJA O PrAVIMA DJETETA) Najčešći oblici. posebno kod mladih neudatih majki koje su.5% djece su bez jednog ili oba roditelja. Djeca često nemaju priliku na utiču na odluke koje se tiču razdvajanja od roditelja i svog daljeg zbrinjavanja.. Dijete ima pravo da održava kontakt sa oba roditelja ukoliko je odvojeno od jednog od njih ili od oba roditelja. zbog patrijarhalne ruralne sredine i izostanka podrške porodice i lokalne zajednice. (9) Dijete ima pravo da živi sa svojim roditeljima. shodno njegovim razvojnim mogućnostima. zanemaruju ih. da napuštaju svoju djecu. Uočena je potreba da je za roditelje neophodno uvesti dodatnu obuku u cilju osposobljavanja za adekvatniju brigu o djeci. Mom ocu nisu dali izaći iz kancelarije direktora centra za socijalni rad dok nije pristao da se smjestim u ovu instituciju. također... problemi sa kojima se djeca suočavaju i uzroci kršenja prava (5) Države moraju poštovati prava i odgovornost roditelja. odnosno proširene porodice. uočeno je da nadležne ustanove ne ulažu dovoljno napora da ponovo spoje porodicu i dijete.ljut sam što sam ovdje smješten. Ponovo ću pokušati da odem odavde.1..4% djece ne živi sa svojim biološkim roditeljima. a 4. (Izjava dječaka od 12 godina na institucionalnom smještaju) 29 . 19.. 0. (19) Država će zaštititi dijete od svih oblika maltretiranja dok je pod brigom roditelja ili drugih osoba koje se o njemu brinu i uspostaviće odgovarajuće programe prevencije i pomoći žrtvama zlostavljanja. (37) Nijedno dijete ne smije biti podvrgnuto mučenju. osim u slučaju kada se u odgovarajućem postupku ocjeni da je odvajanje od roditelja u najboljem interesu djeteta.da pobjegnem odavde. rat je. 20. Brojna djeca su izgubila roditelje u ratu. U zbrinjavanju djece lišene roditeljskog staranja dužna pažnja će biti posvećena djetetovom kulturnom porijeklu. Mene niko ništa nije pitao. prisiljene da napuste djecu.. Prema dostupnim podacima. Prisutna je visoka stopa napuštanja djece. patim zbog svega. uzrokovao veliki broj razvoda u nacionalno miješanim brakovima. da usmjeravaju i savjetuju dijete u vezi sa njegovim pravima. (20) Država je obavezna da obezbijedi posebnu zaštitu djeci lišenoj roditeljskog staranja i da osigura smeštaj takve djece u odgovarajuće alternativne porodice ili ustanove.. Nakon što dijete smjeste u instituciju ili ga zbrinu na drugi način. PrAVA IZ OBLASTI ZAŠTITE DJECE (čLANOVI 5. 9. nego su me samo stavili u kola i ovdje dovukli.4. želim da živim sa ocem i sestrama . u praksi je česta situacija da se roditelji neodgovorno ponašaju. Kako mi je majka umrla sve se promijenilo .3. okrutnom postupku ili kažnjavanju niti nezakonitom hapšenju i lišavanju slobode.

Generalno. u praksi je to u većini slučajeva prvo rješenje. Zaštita djece bez roditeljskog staranja cjelovito je prikazana kroz kršenje prava na nediskriminaciju i prava iz oblasti opstanka i razvoja djece. čime se krši pravo djece na odrastanje i život u porodičnom okruženju. a toga nema u hraniteljstvu. da imaju kumove. postoje nove kategorije korisnika....“ 30 .. do različitih opstrukcija od institucija po pitanju izmještanja i odlaska djece. procedure usvojenja su dugotrajne i složene. a ovdje su istaknute samo ključne stvari.Pravo na porodično okruženje i zaštita djece bez roditelja Iako se prema odredbama Konvencije o pravima djeteta institucionalni smještaj smatra kao posljednje rješenje zbog negativnih posljedica na psihofizički rast i razvoj djece. više je novca za instituciju. Stopa usvajanja djece u BiH je i dalje niska. Često u prva 2-3 mjeseca hraniteljske porodice moraju same pokrivati troškova boravka djece jer procedure za izdavanje rješenja i novčanu nadoknadu traju po nekoliko mjeseci“ „Većina mojih kolega iz Centra i drugih centara imaju mišljenje da je djeci bolje u institucijama jer imaju podršku tima stručnjaka. U Centru trebam biti stručnjak za sve jer je zastupljen polivalentan rad. iako je u Smjernicama za alternativno zbrinjavanje djece navedeno da siromaštvo nikada ne smije biti jedini razlog za razdvajanje djece od roditelja. počevši od pokretanja postupka za oduzimanje roditeljskog prava.!“ “Centri za socijalni rad bi radili na razvoju hraniteljstva kada bi nas bilo dovoljno zaposlenih.. u Italiju. S druge strane. obezbijeđene odgovarajuće nadoknade za rad hranitelja ili profesionalno hraniteljstvo. Preteško je baviti se različitim pitanjima i slučajevima u toku jednog dana. odlaska na godišnji odmor. civilne žrtve rata. Sve je učestalije da zbog loše materijalne situacije i siromaštva porodice napuštaju djecu ili nisu u stanju da se na odogovarajući način staraju o njima.. siromašni.. Konvencije. U praksi su rijetki slučajevi nepotpunog usvojenja. kao što su izbjeglice. veliki broj donatora. koje nije dovoljno promovisano u smislu njegovih prednosti za djecu bez roditeljskog staranja. kumova.. jer javno podržavaju porodične oblike zbrinjavanja djece. da bi ugodili donatorima. ali i neuređen sistem javne porodične brige. preko nepostojanja jedinstvene baze podataka potencijalnih usvojitelja i djece koja ispunjavaju uslove za usvojenje. da bi pokazali da podržavaju reforme. Imamo zainteresovane porodice.. donacije. Evidentna je nedovoljna podrška siromašnim i drugim porodicama pod rizikom. a u rS do 5 godina) ili nepotpuno (do 18 godina) usvojena.. ali one nemaju dovoljno vlastitih sredstava da mogu pokriti sve troškove djece na smještaju od boravaka u obdaništu. da finasiraju troškove školovanja.. jer što je više djece na smještaju. nasilje. Poslije rata povećan je broj djece bez roditeljskog staranja. prognanici.a u praksi izvan kamera i javnih skupova rade potpuno suprotne stvari. sa velikim brojem onih koji traže pomoć od nas. a u rS oko 600 zahtjeva za usvajanje. znatan je broj djece na institucionalnom smještaju koja mogu biti potpuno (u FBiH do 10 godina.“ “Ono što mi posebno smeta i nervira je licemjerstvo kod ljudi koji vode ovaj sektor. kolega. “Zbog prevelike administracije i obima posla nemam dovoljno vremena za rad sa porodicom i djecom. iako je od strane građana u FBiH podneseno preko 1100. potkrepljene izjavama socijalnih radnika iz BiH. redovno finansiranje. Silna donatorska sredstva koja idu i institucije treba preraspodijeliti i omogućiti da neka djeca iz hraniteljskih porodica odu na more. da bi pokazali da su za promjene.

veoma su ograničavajuće.. Kroz zakone se ne pridaje dovoljno pažnje ovom pravu jer nema jasne definicije ni detaljnih mehanizama realizacije i zaštite prava djeteta na kontakt sa bližom rodbinom. za šta postoje različiti razlozi: migracija stanovništa. Evidentirani su i slučajevi djece-žrtava seksualne eksploatacije i trgovine ljudima. mnoge sudske odluke se ne provode u praksi. vjeruju direktorima domova . promjene i unapređenja za koja sami moraju odvojiti sredstva. a znam i druge direktore centara.‘’ Pravo na redovne lične kontakte sa roditeljima Centri za socijalni rad donose odluku da li će dijete bez roditeljskog staranja imati kontakt sa roditeljima i srodnicima. Zakonima se ne predviđa dužnost staratelja da obezbijedi uslove za posjete djeci u institucijama. nezakonitog suživota sa djecom.. Moj direktor. ići u školu. imati krevet. izbjegavanje odgovornosti prema djeci. Žalbe od srodnika djeteta zbog kršenja prava na kontakt nakon raspada bračne zajednice teško se rješavaju u praksi.3% djece od 5 do 14 godina su uključeni u radne aktivnosti (3. zbog udaljenosti. Ne znam kada će naša ministarstva i općinske vlasti shvatiti važnost ulaganja u kadrove. moj direktor ne prihvata nego ga šalje u dom.6% djece od 2 do 14 godina bili su izloženi zlostavljačkim oblicima kažnjavanja od strane roditelja/staratelja/članova porodice). nemogućnosti roditelja/ staratelja/srodnika da plate prevoz i sl. Pravo na zaštitu od zlostavljanja. zanemarivanja. nasilja i iskorištavanja Sve veći broj djece je izložen nasilju u porodici (50%). Direktori su kolege i prijatelji i dobro surađuju. posebno među 31 . Primjer dobre prakse su aktivnosti Doma za djecu iz Tuzle. a posjete.. studijskih posjeta. Evidentirani su brojni slučajevi kršenja prava očeva iz razvedenih brakova na kontakte sa djetetom. da se dijete smjesti u hraniteljsku porodicu. Trenutno. ne vodeći računa da se oboma roditeljima da pravo na kontakte sa djetetom i učestvovanje u podizanju djeteta. a ne samo čekati na donatore..2% u urbanim i 6. a i to se često ne zna dovoljno cijeniti . iako je to u najboljem interesu djeteta.njihova budućnost. te se iz državnih budžeta pokrivaju troškovi za njihov život. Centri za socijalni radi i sudovi. Dodatne aktivnosti na uspostavljanju kontakta djece sa roditeljima ili srodnicima nedovoljno su zastupljenje..“Kad i dam preporuku o obliku smještaja koja je zasnovana na sveobuhvatnoj procjeni situacije i djeteta i biološke porodice. Neka djeca. U većini slučajeva roditelji se ne obavezuju da izdržavaju svoju djecu i u slučajevima kada imaju dobra primanja.. koji u posljednih nekoliko godina kontinuirano radi na pronalasku i uspostavljanju redovnog kontakta djece sa roditeljima i njihovim srodnicima. pogotovo romi. a ima pojava da jedan roditelj ometa pravo drugog roditelja da posjeti dijete. često donose odluke da se djeca nakon razvoda braka povjeravaju majkama. kao i o učestalosti takvih kontakta. zbog uvreženog tradicionalizma. odjeću. a djeca se smještaju u neki od oblika javne brige.“ ‘’Da nije bilo nevladinih organizacija ne bi bilo ni projekata promocije i razvoja hraniteljstva. manje su važna djeca. “rani brakovi“. Većina direktora Centara ne podržava porodični smještaj.. ako su i dozvoljene. odricanje djece zbog sklapanja novih bračnih zajednica i mnogi drugi. odnosno bolnicama. uglavnom mlađa od 14 godina. npr.znaju ih dobro i sigurni su da će djeca tamo biti sita. seksualnom zlostavljanju i ekonomskom izrabljivanju (35. Prepreka redovnom kontaktu postoji i u slučajevima gdje članovi porodice žive u različitim državama. Jedan broj roditelja nakon razvoda braka i sklapanja nove bračne zajednice napušta djecu i prekida svaki kontakt sa njima. Još jedna poteškoća u ostvarivanju prava djeteta na kontakt sa roditeljima je nedostatak podataka o roditeljima.4% u ruralnim područjima). prisiljeni su od strane svojih roditelja/srodnika da rade na ulici umjesto da pohađaju školu. a 5. seminara. tzv. sumnjaju u osposobljenost hranitelja i njihov rad.

9% . Isključivanje djece iz sistema obrazovanja i rekreativnih aktivnosti doprinosi pojavi ovisnosti ili drugih vrsta asocijalnih ponašanja. BiH još nije ratifikovala Hašku konvenciju o zaštiti djece i saradnji kod slučajeva usvojenja između zemalja iz 1993. rehabilitacijskih usluga za djecu žrtve nasilja. zabilježeno je 50 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. godine) Gender centar FBiH saopćio je da je evidentan trend porasta nasilja u porodici u FBiH. godine) “U RS u 2009. od čega mali broj sporazumno. te da je prošle godine. Pravo na zaštitu od posljedica oružanog sukoba U BiH su još uvijek prisutne posljadice rata. Velike površine su pod minama. Fokus. Skoro 1% djece u dobi 5-14 godina uključeno je u neki oblik ekonomskog rada van kuće (plaćeni ili neplaćeni). sigurnih kuća koje država uglavnom ne finasira. U praksi nedostaju institucije. država ne plaća tretman ovisnika u terapeutskim centrima. 12. S druge strane. Oko 5% djece u istom uzrastu uključeni su u neki porodični posao. jun 2010. gdje su dječaci značajno više uključeni u rad (7%) nego djevojčice (4%). Značajna je razlika i između starosnih grupa: djeca u dobi 5-11 godina više su uključena u rad (8%) u odnosu na stariju djecu od 12-14 godina gdje je uključenost manja od 1%. 2. škole. službe. „Svako treće dijete ili četvrto dijete u BiH je zlostavljano“. centri za socijalni rad i policija ne nadgledaju i ne izvještavaju o slučajevima iskorištavanja djece i zloupotrebe dječijeg rada. jer mnoga djeca zbog straha i stida ne žele da progovore. nekada organizovanog od strane roditelja radi naknade. (Elektronski mediji. 32 . a djeca su i dalje. dok je taj postotak u gradskim sredinama niži (2%). Krivični sistem se uglavnom ne bavi slučajevima seksualnog iskorištavanja djece na odgovarajući način. Zakonska regulativa koja reguliše oblast nasilja u porodici i nad djecom u BiH. godine. zatim slučajevi nezakonitog usvojenja djece izbjeglica u inostranstvu. jul 2010. a u onim slučajevim gdje jeste ostaje mrtvo slovo na papiru. podaci su na osnovu istraživanja raznih nevladinih organizacija. ombudsmen za djecu RS. dok su u 95% žrtve žene i djeca. Niti jedno dijete nije imalo 28 sati rada u kući sedmično. izuzev kada ih se sumnjiči za nezakonite radnje. (Nada Grahovac. nije adekvatno regulisano. (Dnevni avaz. juni 2010. Nedovoljno je preventivnog rada i podizanja svjesti među građanstvom o opasnosti i štetnosti raznih vrsta narkotičkih sredstava. svake godine.maj 2010. 15. Evidentan je nedostatak mehanizma za proslijeđivanje slučajeva nasilja. godine) Skoro 6% djece u dobi 5-14 godina uključeno je u neku aktivnost dječijeg rada. savjetovališta. Inspekcije rada. koje su potencijalna opasnost za cjelokupno stanovništvo i svu djecu. što direktno dovodi do ugrožavanja prava djece“. prema podacima kantonalnih MUP-ova. Uprkos tome. Djeca čije majke nemaju završen niti jedan stupanj škole su najviše uključena u rad. kako kažu iz Institucije ombudsmena za ljudska prava. zabilježen 1631 nasilja u porodici. (Dnevni avaz. a pretpostavlja se da je ovaj broj mnogo veći. stručni timovi koji bi implementirali zakon. žrtve neeskplodiranih mina i kasetnog naoružanja. U posljednje četiri godine razvedeno je 1 800 brakova. godine) Zaštita od droga Podaci i praksa govore da je povećan stepen zloupotrebe droga među adolescentima. U ruralnim sredinama djeca su značajno više uključena u rad (8%).izbjeglicama.

4. kapaciteta i službi za zaštitu i brigu o djeci. problemi sa kojima se djeca suočavaju i uzroci kršenja prava (12) Dijete ima pravo na slobodno izražavanje sopstvenog mišljenja i pravo da se njegovo mišljenje uzme u obzir u svim stvarima i postupcima koji ga se neposredno tiču. zapuštena. Švedske i UNICEF-a.obrazovanje i osposobljavanje za rad. izložena raznim vrstama nasilja. ulici. jun 2010. (23) Dijete sa fizičkim ili mentalnim smetnjama u razvoju ima pravo na posebnu njegu. tako da je djeci uskraćeno pravo na odrastanje u porodičnom okruženju. Konstatuje se da su djeca u BiH sve više izložena nasilju u porodici. te Švicarske. nasilju i nepoželjnom seksualnom materijalu na internetu u stalnom porastu. Zaštita i podrška države prema porodici koja se nalazi u stanju socijalne potrebe je nedovoljna. nesređeni su odnosi u porodici. 4. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.Pravo na mjere u sistemu maloljetničkog pravosuđa U BiH je i dalje prisutan nedostatak alternativnih mjera i programa rehabilitacije za djecu u sukobu sa zakonom. pornografiji.1. 4. 23 KONVENCIJE O PrAVIMA DJETETA) Najčešći oblici. narkoticima. djeca su zanemarena. mehanizme i resurse da obezbijedi adekvatnu zaštitu djece u cilju obezbjeđivanja poštovanja prava navedenih prava u ovoj grupi. pravne usluge i mehanizmi proslijeđivanja uglavnom su nedovoljni i ne funkcionišu u skladu sa zaštitom djeteta i njegovog najboljeg interesa. Zaštita djece bez roditeljskog staranja nije u skladu sa Konvencijom o pravima djece: znatan broj djece smješten je u institucije. Kao rezultat lošeg djetinjstva i odrastanja mladih. porocima narkomanije i alkoholizma. dok su izloženost pedofiliji. Uzroci prije svega leže u neusklađenosti zakonskih odredbi sa odredbama Konvencije o pravima djeteta i Smjernicama UN Komiteta. najveći broj djece bez roditeljskog staranja nema srodnike koji su spremni preuzeti brigu o njima niti ima osposobljenih hraniteljskih porodica. 33 . a djeca nemaju odgovarajuću zaštitu i brigu od strane svojih roditelja . gdje borave godinama. školi.žive u lošim materijalnim prilikama. mala je zastupljenost usvojenja. Sva djeca zbrinuta u sistemu javne brige nemaju kontakt sa roditeljima i srodnicima. (18) Oba roditelja imaju zajedničku odgovornost za podizanje djeteta. Siromaštvo postaje jedan od glavnih uzroka za odvajanje djece od roditelja. u skladu sa međunarodnim standardima. koji će mu obezbijediti potpun i dostojan život i postizanje za njega najvišeg stepena samostalnosti i socijalne integracije. Država će pružiti pomoć roditeljima u ostvarivanju odgovornosti za podizanje djece i objezbijediti razvoj ustanova. trgovini. PrAVA KOJA SE ODNOSE NA UčEŠćE/PArTICIPACIJU DJECE (čLANOVI 12. prosjačenju. Država nema zakonsku regulativu. uz podršku resornih ministarstava i institucija. (Oslobođenje. veliki je broj razvedenih brakova. godine) Kršenje svih prava djece navedenih u ovoj grupi je evidentno. 18. realizira projekat „Zaštita djece izložene riziku i djece u kontaktu sa pravosudnim sistemom u BiH“ u cilju pružanja podrške reformi sistema maloljetničkog pravosuđa i unapređivanja pravosuđa za djecu u BiH. ali i u nezastupljenosti savremenih pristupa u radu u oblasti javne brige o djeci bez roditeljskog staranja i djeci pod rizikom od razdvajanja od roditelja. BiH se suočava as velikim problemima maloljetničkog prestupništva.

Ne postoji mehanizam za žalbe djece. nedostataka svjesnosti i znanja o pravima i postojećim uslugama. u konačnom.Pravo na izražavanje mišljenja Uz napomenu da je o odgovornosti roditelja. koja u velikom broju žive izolovana od zajednica i bez potrebne podrške.’’ (Djevojčica. kontrolirati uslove smještaja. Na osnovu istraživanja Udruženja hranitelja Tuzlanskog kantona o participaciji djece. niti im profesionalci centara za socijalni rad pružaju dovoljno podrške. elektornski mediji 2010. nadležan je za donošenje odluka a takođerr ima nadležnost razmatranja žalbi. Pravo na učešće Generalno govoreći. jer oni to stvarno jesu. godine) ‘’Djecu treba bolje informirati. Još uvijek ne postoji specijalizovani ured za prava djece na nivou države. 34 . što dovodi do sukoba interesa. što ukazuje na nedostatak usluga dnevne brige/obdaništa za djecu. Djeca koja su na smještaju u institucijama često su socijalno isključena. u proceduri žalbi. ali rijetko promovišu učešće u nastavi. te biti iskren prema njima. Porodice i škole ulažu napore da zadovolje osnovne potrebe djece. To će im omogućiit ostvarivanje prava koja im Konvencija garantuje. najčešće zbog zastarjelog sistema socijalnih usluga. oko 8% djece iz opće populacije uzrasta od 0 do 5 godina ostaju sami ili sa braćom i sestrama kod kuće tokom radnog vremena roditelja. u Porodičnom zakonu rS nije regulisano ni prepoznato pravo djece da izrazi svoje mišljenje i učestvuju u svim postupcima koji se njega neposredno tiču. To se najviše odražava na djecu sa smetnjama u razvoju. (Nada Grahovac. Profesionalci ne uključuju djecu u dovoljnoj mjeri jer za to nisu dovoljno obučeni i nemaju dovoljno izgrađenu svijesti o važnosti uključivanja djece prilikom donošenja odluka koje se tiču njihovog zbrinjavanja. 2008. zatim za postavljanje staratelja nije potreban pristanak djeteta. 15 godina. djeca ne učestvuju u dovoljnoj mjeri pri donošenju odluka koji se tiču njihove budućnosti i života. Uslovi zbrinjavanja djece se nedovoljno provjeravaju. igri i rekreaciji. mnoga djeca ne znaju ko im je socijalni radnik i/ili ga rijetko viđaju. ohrabrivati za iznošenje svog mišljenja i uopće više ih pitati za mišljenje. Nažalost. Centar za socijalni rad. bude u najboljem interesu djeteta“. ombudsman za dječija prava RS. može se konstatovati da naše zakonodavstvo ne daje dovoljno smjernica i jasnih propisa za uključivanje djece u proces donošenja odluka o njihovom zbrinjavanju. godina. kod smještaja u hraniteljsku porodicu samo zakon FBiH naglašava potrebu pristanka djeteta starijeg od 15 godina. Prema postojećim podacima. Djeca nisu dovoljno informisana o postupcima prilikom poduzimanja određenih radnji po pitanju njihovog zbrinjavanja. kao organ starateljstva. niti se prilikom provjere uzima u obzir mišljenje djece. njihovoj ulozi u podizanju djeteta i zaštiti od svih vrsta iskorištavanja i diskriminacije već bilo riječi u prethodnim poglavljima. opće prisutna je pojava da se mišljenje djeteta često ne uzima u obzir pri donošenju odluka koje se na njega odnose: nema pravnih odredbi o pravu djeteta mlađeg od 10 godina da izrazi mišljenje tokom postupka usvojenja. To je posebno izraženo kod djece smještene u institucijama i djece mlađe od 12 godina. “Izmjenama i dopunama zakona djeci će se omogućiit da budu subjekti u porodičnim odnosima. 2008. godina) Pravo na korištenje usluga za djecu Veliki broj opće dječije populacije nije pokriven ni jednom vrstom usluge. Djeca se nedovoljno ohrabruju da iznose svoje mišljenja i tome se poklanja malo pažnje. istraživanje Udruženja hranitelja Tuzlanskog kantona o participaciji djece. ali ne uzima u obzir mišljenje mlađe djece. doprinijet će boljem i kvalitetnijem radu Centara za socijalni rad i uključiti da odluka suda.

Uzroci kršenja su nedovoljna obučenost i razumijevanje prava na učestvovanje. kada sam ostala bez roditelja bila sam mala. djeci se često nude forme pasivnog učešća. ipak. 2008.„Tada nisam znala da je to moje pravo. djevojka. Ali su nas na kraju. u kojima nema predškolskih ustanova. niska svjesnost o pravima djece. Naša želja je bila da nas ne razdvajaju. odvojili od tetke i smjestili u dom. godina. slabi kapaciteti državnih institucija. 35 . nerazvijene lokalne zajednice. često se ne informišu i nemaju uticaja na odluke odraslih. nemaju pristupa raznim uslugama. zbog nedostatka usluga u zajednici. ne da idemo u različite domove. kolektivna naselja. zakonska regulativa.“ (Istraživanje Udruženja hranitelja Tuzlanskog kantona o participaciji djece. odgovarajućih sportskih i zabavnih sadržaja. povratnička mjesta. Djeca. Ja imam tri brata. porodice. kao što su ruralna područja. što se posebno odnosi na djecu sa smetnjama u razvoju i svu djecu koja žive u nerazvijenim sredinama. 19 godina) U ovoj grupi sva prava djece se krše. nedovoljno informisani i obučeni roditelji. nedovoljno učešće porodice i mladih u razvoju politika i programa u zajednici. ali ipak sam htjela da svi živimo zajedno sa tetkom. Kod donošenja odluka o zbrinjavanju djeca ili uopšte ne učestvuju u tom procesu ili ne učestvuju u dovoljnoj mjeri.

izrada i provođenje državnih politika i zakonodavstva su stalni izazov. uključujući i inspekciju. Uslijed rascjepkane i decentralizovane strukture vlasti. strategija i standarda. Ne postoji zakon na državnom nivou koji se odnosi na tretman djece bez roditeljskog staranja i minimum standarda zaštite djece i porodice. kao i stručnih aktivnosti institucija uspostavljenih od strane FBiH. U nadležnosti Federalnog ministarstva je donošenje politika. zbrinjavanje djece ometene u razvoju. nedovoljni su financijski resursi.5. monitoring i nadzor različitih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. I dalje ne postoje budžetska izdvajanja za dječiju zaštitu na državnom nivou. nadziru rad institucija i finansiraju dječiju zaštitu i obrazovanje. dodatak za majčinstvo. etnička struktura vlasti i uposlenih u državnim službama često za rezultat ima nedostatak profesionalizma. Javni fond za dječiju zaštitu prikuplja (2% poreza na plate i doprinose svih uposlenika u rS-u) i vrši raspodjelu finansijskih sredstava za određena 36 . kao i za uspostavljanje pravnog okvira. kao i za nadzor i monitoring u prevenciji razdvajanja porodica i mladih. NADLEŽNOSTI NOSILACA ODGOVOrNOSTI I NJIHOVE STrATEGIJE 5. nadzor različitih oblika zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. omladinu i sport ƒ Javni fond za dječiju zaštitu ƒ Savjet za djecu Nadležnosti navedenih Ministarstava ogledaju se u uspostavljanju pravnog okvira koji definiše sistem socijalne zaštite.1. korisnika i finansijske pomoći. preko kantonalnih zakona. nadgledanja i zaštita prava djece. Na nivou Republike Srpske glavni nosioci odgovornosti za zaštitu prava djece i pitanja zaštite su: ƒ Ministarstvo zdravlja i socijalne politike ƒ Ministarstvo za porodicu. Iz entitetskog budžeta finansiraju se naknade za platu tokom porodiljskog odsutsva. dječiji doplatak. Iako je finansiranje u nadležnosti kantona. detaljnije regulišu aktivnosti na polju socijalne zaštite. Federalna vlada i kantoni imaju zajedničku nadležnost za pitanja socijalne zaštite i obrazovnih politika. Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine glavni nosioci odgovornosti za zaštitu prava djece i pitanja zaštite su: ƒ Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike ƒ kantonalne vlade Prema Ustavu FBiH. Kantonalne vlasti. a stalne tenzije između entitetskog i kantonalnih nivoa vlasti u najmanju ruku dovode do nejednakog položaja i diskriminacije djece koja žive u različitim kantonima. ova Ministarstva su odgovorna za donošenje politika. Glavne prepreke u ispunjavanju navedenih odgovornosti su: nepostojanje jedinstvenog sistema prikupljanja javnih prihoda koji bi osigurao minimum socijalne sigurnosti. strategija i standarda. Ograničeni kapaciteti ljudskih resursa. NJIHOVE NADLEŽNOSTI I OGrANIčENJA Na nivou Bosne i Hercegovine glavni nosioci odgovornosti za zaštitu prava djece i pitanja zaštite su: ƒ BiH Ministarstvo civilnih poslova ƒ BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ƒ Institucija ombudsmena Bosne i Hercegovine Njihove osnovne nadležnosti odnose se na koordinaciju i nadgledanje sektora obrazovanja. NOSIOCI ODGOVOrNOSTI. Također. predškolsko obrazovanje za djecu bez roditeljskog staranja. kao i promovisanje. zdravstva i socijalne zaštite. nedostatak centralizovane baze podataka i strateškog i konzistentnog pristupa u izradi politika. Ustavom BiH nadležnost za socijalna pitanja data je entitetima.

odgoj. pripremu djeteta za samostalan život i rad. da se stara o ličnosti djeteta. od registracije. žive sa djetetom ili održavaju redovne kontakte. njegovim pravima i interesima. privremeno povjere dijete trećem licu ili instituciji uz odobrenje Centra za socijalni rad. Na nivou općina u oba entiteta Centri za socijalni rad imenovani su kao glavni nosioci odgovornosti u zaštiti djece bez roditeljskog staranja i porodica i djece koja su pod rizikom razdvajanja. kao i nedovoljno umrežavanja. Prepreke u ispunjavanju odgovornosti uglavnom nastaju zbog nedostatka profesionalnog nadzora i praćenja nakon smještaja kod šire porodice. Staratelj djeteta je dužan. obrazovanje. kao i nedovoljni prateći resursi. Centri još uvijek rade polivalentan rad (po mjesnoj nadležnosti). i da daje odobrenje za usvojenje djeteta i smještaj u hraniteljsku porodicu. kadrovski. kao što je. Primjećeno je da su veća novčana izdvajanja za institucionalni smještaj djece u odnosu na alternativne oblike i prevenciju. na primjer. zakonska regulativa nije usaglašena sa odredbama Konvencije o pravima djeteta. pružaju mu podrška. Staratelj mora imati odobrenje Centra za socijalni rad za poduzimanje mjera u odnosu na dijete. nasilje u porodici. stambeni problemi. pogotovo za zdravlje djeteta. evaluaciji i odgovornosti osoblja. odlučiti o zaposlenju. stručnoj obuci. zatim nedostaje kontinuirana stručna obuka osoblja. povjeriti dijete trećem licu na brigu. bez saglasnosti roditelja ili organa starateljstva. opet. revizije planova. medicinski tretman). Evidentirani su brojni nedostaci: sveobuhvatne odredbe o upošljavanju. raspodjele novčanih naknada i zaštite djece od nasilja. već samo ograničenja: hranitelji ne mogu. što je. ƒ Staratelji mogu biti članovi šire porodice. finansijski i infrastrukturni.pitanja dječije zaštite (dječiji dodatak. poduzeti mjere od važnosti za dijete. Centar za socijalni rad je organ starateljstva sa širokim funkcijama u donošenju odluka i nadzoru na polju zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja (usvojenje. zdravstveni problemi. a njegova je uloga. nezaposlenost. hraniteljstvo. redovno pohađanje nastave. između ostalog. Kao nosioci odgovornosti u zaštiti djece navode se i: ƒ Roditelji. prekinuti školovanje. savjetodavnog rada sa porodicom. kao što su vođenje slučaja (case management) i individualni planovi zaštite. On je pravni zastupnik djeteta. ƒ Hraniteljske porodice: Specifičnost je što se zakonima ne predviđaju odgovornosti za hranitelje. oprema i prostor. Brojna su ograničenja koja se odnose na hraniteljstvo: nedostatak standardizovanih postupaka. Kao glavna ograničenja i prepreke u ispunjavanju odgovornosti navode se: povećan obim posla nastao zbog većeg broja i kategorija korisnika. angažmana. usvojenja. roditelje. čija je osnovna odgovornost da brinu za razvoj i odgoj. dok se u savremenom socijalnom radu preferira specijalistički pristup. Oba roditelja imaju jednake odgovornosti. U zakonu se navodi samo jedan član hraniteljske porodice kao strana u ugovoru sa Centrom za socijalni rad. hranitelje. drugim smjernicama i savreme- 37 . licenciranju. a posebno specijalistički rad u oblastima hraniteljstva. pristup obrazovanju u skladu sa godinama i sposobnostima) djeteta. zdravlje i školovanje (upis u školu. supervizija i programi za zaštitu od stresa i očuvanje mentalnog zdravlja profesionalca. prekid školovanja i sl. jednako kao i roditelj. povezanosti i razmjena iskustava Centara. privremena odvojenost djece) i jačanja porodice. Ne primjenjuju se moderne metode rada. rekreacija za ugroženu djecu. nizak stepen obrazovanja i mnoga druga. Savjet za djecu je međuministarsko i međusektorsko koordinacijsko tijelo pod pokroviteljstvom Ministarstva za porodicu koje nema izvršna ovlaštenja. direktori institucija ili uposlenici Centra za socijalni rad. monitoring pružanja usluga. Nigdje se ne navodi da li hranitelji imaju status staratelja. akreditovani programi obuke za profesionalce. obuke. promijeniti školu. starateljstvo. štite dijete od nasilja i zlostavljanja. da zadovolje njegove potrebe. na primjer. Brojna su ograničenja i prepreke u ispunjavanju ovih odgovornosti: siromaštvo. paket za bebe. štite njegova lična i imovinska prava i interese. podrške i stručnog nadzora hranitelja. institucije. upravljanje imovinom uz poštovanje mišljenja djeteta. uslovljeno nedovoljnim resursima i velikim brojem djece koju staratelj ima dužnost da prati. smještaj u instituciju ili kod treće osobe. rad i usluge nisu standarizovani.

o privremenoj odvojenosti. ƒ Međunarodne nevladine organizacije uglavnom rade na pitanjma zagovaranja. što vodi prema diskriminaciji djece. glavne prepreke čine zastoji u u postupku zbog obima posla i nedostatka stručnog kadra. ƒ Donatori: među glavnim donatorima u oblasti zaštite djece i porodica su Svjetska banka. već finansiranja. učešću u radnim grupama pod pokroviteljstvom vladinih i međunarodnih organizacija. izvještavanju. 38 . nema akreditovanih programa obuke za profesionalce i za hraniteljske porodice. ƒ Sudovi imaju osnovnu nadležnost pri oduzimanje roditeljskih prava. nedovoljna su budžetska sredstava za razvoj hraniteljstva. Međutim. Prisutan je i nedostatak standarda. implementacije projekata o transformaciji dječijih institucija. ne postoji baza podataka hraniteljskih porodica niti djece na porodičnom smještaju i djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja. UNHCr. pravne reforme. što bi trebalo da doprinese održivosti projekata i inicijativa. Kao prepreka identifikovana je nedovoljna koordinacija i usklađenost programa koje podržavaju. prikupljanja i analize podataka. dajući vlastima sredstva a da za uzvrat nisu tražile odgovornost. ƒ Međunarodne vladine i UN organizacije (UNICEF. zagovaranja. jačanju kapaciteta. nadoknade za angažovanje hranitelja. Ograničenja i prepreke ogledaju se u ovisnosti o donatorskom finansiranju. jer su međunarodne organizacije radile posao vlasti. ali i za nadoknade za egzistencijalne troškove djece . nisu regulisane propisima ili se ne provode u praksi. Ograničenja i prepreke: vlasti najčešće ne gledaju na međunarodne organizacije kao izvor stručnosti. posebno za hranitelje koji zbrinjavaju djecu sa posebnim potrebama. kao i nedovoljna transparentnost u aktivnostima organizacija. pomanjkanju povjerenja od strane vladinih organa. razvoju standarda. jačanju profesionalnih kapaciteta. Europska komisija i CIDA. donošenju odluka o smještaju djeteta nakon razvoda. pružanju socijalnih usluga.iznosi naknada i dječijeg dodatka se razlikuju u entitetima i kantonima. a što je rezultat politika međunarodne zajednice generalno u proteklih 15 godina u BiH. obezbjeđenja njihove saradnje sa vlastima. ƒ Organizacije civilnog društva uglavnom rade na zagovaranju. jačanje porodice. koji često oklijevaju da angažuju organizacije civilnog društva kao pružaoce usluga. o izdržavanju djeteta. OSCE): Osnovne nadležnosti su vezane za pružanje tehničke i finansijske pomoći vlastima po pitanju razvoja politika/strategija. Osnovno ograničenje je nedostatak čvrstih sporazuma sa vladinim organima. istraživanja. jačanje kapaciteta. monitoringa i evaluacije. razvoja ekspertize ogranizacija civilnog društva. hraniteljstvo u zakonu nije regulisano kao profesionalno zanimanje.nim metodama.

(usvojena 2006. Premda pitanja socijalne i dječije zaštite trenutno nisu preduslov za partnerstvo BiH u Europi. kao i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za njihovu primjenu. Priprema se novi dokument za naredni vremenski period. Kao što se vidi. Politike. Ono što je upitno je njihova implementacija. godine od strane Vlade i Parlamenta FBiH. Srednjoročna razvojna strategija BiH 2004 .2010. STrATEGIJE DrŽAVNIH NOSILACA ODGOVOrNOSTI NA POLJU DJEčIJE ZAŠTITE 5. EUrOPSKE INTEGrACIJE Europske integracije i dalje predstavljaju ključni faktor koji dominira domaćom politikom. b) Strategija unapređenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja. za republiku Srpsku 3. ƒ Akcioni plan borbe protiv trgovine djecom (usvojen 2005. Nije provedena u potpunosti jer nije bila usklađena na odgovarajući način sa godišnjim budžetima i zakonodavnim procesom.2014.-2013. godina. Ostale relevantne strategije: ƒ Državna strategija za borbu protiv nasilja nad djecom 2007 . (usvojena 2006. godina. Priprema se novi dokument za naredni vremenski period.2. 2. godine. ƒ Strategija protiv maloljetničkog prestupništva za BiH 2006. usvojena u januaru 2008. . 2006 . godine). Politika zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica kojima prijeti razdvajanje u BiH. Planira se razvoj novog državnog razvojnog plana i Strategije socijalne inkluzije za period 2008. godine od strane Vijeća ministara). GLAVNE STrATEGIJE I DOKUMENTI NA POLJU ZAŠTITE DJECE I POrODICE 1. sa prioritetnim zadacima (urađen kao interni akt Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite 2006. Trenutno se vrše pripreme za izradu plana za naredni period.2. usvojena od strane Vijeća ministara BiH i entitetskih vlada (ne predviđa dječija prava kao prioritet). razumijevanja važnosti pitanja koja bi oni trebali da potaknu i riješe. relevantni dokumenti postoje. godine). pravni okvir je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici usvojen u Federaciji BiH i rS-u 2005. Oni su mahom nastali kao rezultat rada i saradnje vladinog i nevladinog sektora. odnosno postojanje političke volje. 5. 4. do sada su se reformske 39 .2. Državni Akcioni plan za djecu u Bosni i Hercegovini 2002 . ministarstva u oba entiteta i na državnom nivou su počela uviđati da je reforma postojećih sistema socijalne zaštite i sistema socijalne pomoći neminovna. profesionalizma. (MTDS-PRSP): revizija urađena 2006.5. To je područje na kome još puno treba raditi. U toku je izrada izvještaja o rezultatima implementacije. 5.2016.2010. godine) ƒ Akcioni plan o obrazovnim potrebama roma i ostalih nacionalnih manjina u BiH (usvojen 2004. sa akcionim planom.2010. godine). bez akcionog plana djelovanja.2007. godine. organizacija i perspektive razvoja sistema socijalne zaštite u Republici Srpskoj. Međutim.1. godina Dokument je bio osnova za izradu entiteskih dokumenata: a) Politika zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica kojima prijeti gubitak roditeljskog staranja u FBiH.2. godine od strane Vijeća ministara) ƒ Strategija za rome u Bosni i Hercegovini (usvojena 2005. (usvojen od strane Vijeća ministara BiH u 2002). 2009 .

evaluacija. razvoj kapaciteta kreatora politika i pružaoca usluga. modeliranje metodologije analize troškova u pružanju usluga. u skladu sa relevantnom zakonskom regulativom. prevaziđenih pristupa u radu. izvještavanje. Također. pojedinačna zaduženja. 2007. preko nadležnih ministarstva (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. finansijski i budžetski pregled: finansijski okvir na makro nivou. bez volje za njenim unapređenjem. što je često posljedica neefikasnog sistema.3. nedostatka političke volje. uspostavljanje funkcionalnog sistema proslijeđivanja u socijalnim sektorima. U cilju udruživanja resursa. efikasnog i održivog sistema socijalne zaštite. u okviru kojih su postignuti značajni rezultati. birokratije. Osnovni cilj programa SPIS je doprinos nacionalnom cilju kako je to predviđeno Srednjoročnom razvojnom strategijom. SIDA i Vlada Norveške). 40 . Kroz djelovanje mreža dječije zaštite realizovani su akcini planovi na unapređenju zaštite različitih kategorija djece u navedenim lokacijama. 5. na izradi i usvajanju strateških dokumenata i politika koje se odnose na zaštitu djece. razvoju fiskalno održive i efektivne socijalne sigurnosne mreže i uspostavljanju usklađenog. SPIS program će uskladiti i sistematizirati postojeće strategije i akcione planove koji postoje zasebno u različitim sektorima. kao i podnosilac izvještaja o njihovoj primjeni. U praksi često dolazi do nedostatka i/ili nedovoljne saradnje. posljednjih godina pristupa se i uspostavljanje koalicija. neadekvatne tehničke opremljenosti. Prema uspostavljenom ustrojstvu države predviđena je saradnja različitih sektora čiji je zadatak zaštita građana. kao i sa relevantnim vladinim organima na svim nivoima. a kako bi ih se strukturisalo u integrisane politike socijalne zaštite i inkluzije djece u BiH. ulogama i odgovornostima sektora za reformu na različitim nivoima vlasti. uspostavljene su mreže dječije zaštite u opštini Doboj i Gradu Mostaru. nadležnih ministarstva i drugih nevladinih organizacija u okviru projekta SPIS. na primjer. U okviru građanske kampanje zagovaranja. kantona i lokalnih zajednica. Posljednjih godina sve češće se potpisuju protokoli i sporazumi o saradnji vladinog i nevladinog sektora kojima se reguliše predmet. SArADNJA IZMEđU NOSILACA ODGOVOrNOSTI Ustavom BiH sistem socijalne zaštite je decentralizovan i u nadležnosti je entiteta. vrijednosti. nekompetentnog kadra. nevladinih i drugih organizacija civilnog društva u BiH na promociji i jačanju institucionalnog dijaloga i saradnje. prije nego na ispitivanje načina pružanja usluga i jačanje postupka proslijeđivanja. postoje primjeri uspostavljanja mreža: kroz projekt Save the Children UK ‘’Osiguravanje prava na kvalitetnu socijalnu zaštitu za kvalitetniji život ugroženih kategorija djece u BiH’’. pregled zakonodavstva. intersektoralnog i multiidisciplinarnog pristupa. Sadržaj navedenih protokola i sporazuma često je i međusobna promocija. period trajanja. SPIS program obuhvata vetrikalni i horizontalni funkcionalni pregled uz pregled nedostataka u nadležnostima. Ministartstvo civilnih poslova BiH) potpisnik i garant provođenja različitih konvencija i drugih dokumenata i smjernica. a u cilju uspostavljanja zajedničkih aktivnosti vlasti. koalicije za suzbijanja nasilja u porodici. UNICEF trenutno implementira program „Osnaživanje sistema socijalne zaštite i inkluzije za djecu“ (SPIS) u strateškom partnerstvu sa Europskom komisijom i bilateralnim donatorima Europske unije (DfID. monitoring socioekonomskog položaja djece. Time je stvorena osnova za zvaničnu saradnju dva sektora i demokratizaciju društva u cjelini. Primjer su protokoli o suradnji potpisani između UNICEF-a. Socijalna politika provodi se na državnom nivou. odnosno država je. raspodjelu budžetskih sredstava na mikro nivou. vidljivost. ciljanog. odnosno. finansijska i druga ulaganja. očekivani rezultati. godine potpisan je je Sporazum o saradnji između Vijeća ministra BiH i nevladinog sektora. kao. Zajedničkim djelovanjem vladinog i nevladinog sektora u posljednjih par godina napravljeni su značajni pomaci i snimljena je situacija u ključnim oblastima poštovanja ljudskih i dječijih prava. principi rada. kao i za unapređenje zaštite djece bez roditeljskog staranja u BiH.inicijative mahom fokusirale na novčana izdavanja i budžet. svrha i područja zajedničkog rada.

uspostavljanje stalnog i otvorenog komunikacijskog kanala između vladinog i nevladinog sektora. kako je preporučio Komitet UN-a za prava djeteta. još uvijek nije do kraja realizovano i zahtjeva stalnu saradnju i jačanja povjerenja obe strane. Bez obzira na ove i druge primjere uspješne saradnje. 41 .Određeni pozitivni pomaci u BiH vidljivi su kod kreiranja strateških dokumenta koji u značajnoj mjeri uključuju prava djece. znatno više nego što to čini zakonodavstvo BIH.

Evidentno je da je u svijetu došlo do značajnih promjena u zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja. 6. razdvajanje djeteta od njegove porodice. te osiguravanje osnovnih prava propisanih u Konvenciji o pravima djeteta. ZAKLJUčAK KOJI SE ODNOSI NA DJECU BEZ rODITELJSKOG STArANJA Ne postoje pouzdani podaci koji govore o broju djece bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini. a veliki broj djece u institucijama nosi se sa posljedicama dugotrajene institucionalizacije. međutim domaće zakonodavstvo u potpunosti nije usklađeno sa njenim odredbama. Također. zloupotreba opojnih sredstava. koja je u stanju potrebe. malo je ili nikako materijalno i na drugi način zaštićena. Država također treba usvojiti i provoditi politike koje osiguravaju podršku porodicama u ispunjavanju njihovih odgovornosti prema djetetu i promovišu pravo djeteta da održava odnose sa oba roditelja. Djeca su zbog i pored siromaštva izložena pojavama kao što su nasilje u porodici. prije svega prava na upis u matične knjige rođenih. obezbejđivanje adekvatnog prostora za stanovanje. Porodica u BiH. Ključna pretpostavka za unapređenje položaja djece je osiguravanje institucionalnog okvira za provođenje usvojenih politika u oblasti socijalne zaštite kao i donošenje novih. diskriminacije. Također neprestano treba raditi na promovisanju mjera suzbijanja siromaštva. a specifično govoreći o djeci u sistemu javne zaštite. eksploatacija i drugi vidovi iskorištavanja djece. odnosno da institucionalno zbrinjavanje treba biti posljednje i nužno rješenje. ZAKLJUčAK I PrEPOrUKE 6. govori se o oko 2 000 djece. 6.1. bilo što su bili direktne žrtve rata. Okvirno. mada se pretpostavlja da je stvarni broj veći i da se kreće od 3 000 do 4 000 djece. u većem ili manjem obimu.1. Također. u zavisnosti od područja u BiH u kome porodica i djeca žive. u ostvarivanje osmišljenog djelovanja kako bi se poboljšali životni uslovi u interesu razvoja djece i poštovanju njihovih prava. o štetnosti boravka djece u institucijama. porodica i pojedinaca. Siromaštvo. godine. kao prateća pojava u našem društvu. Područje rada s djecom i mladima je danas u posebnom fokusu. To podrazumijeva intersektoralan i multidisciplinaran pristup i osmišljavanje društvenih akcija i mjera koje će biti usmjerene na poboljšanje položaja djeteta u BiH. važno je i uključivanje svih segmenata društva. sprovedenog 2004. OPćI ZAKLJUčAK Veliki broj djece u BiH živi u nedakvatnim uslovima. Jedan od razloga za to je da se radi o heterogenoj populaciji sačinjenoj od niza kategorija 42 . ne postoje mehanizmi postupanja u slučajevima kada se krše odredbe Konvencije. govore o značajnim oštećenjima mozga i zaostajanju u psiho-fizičkom razvoju.2. marginalizacije. mehanizmi nadgledanja primjene. Evidentno je kršenje svih prava djece. ali se procjenjuje da je preko 100 000 djece pod rizikom od gubitka roditeljskog staranja.1. svih raspoloživih resursa vladinog i nevladinog sektora. nego kad je ušlo u sistem javne zaštite. pristup zdrastvenoj i socijalnoj zaštiti i obrazovanju. uzrocima zbog kojih su ostali bez roditeljskog staranja. Ovim politikama treba rješavati temeljne uzroke napuštanja djeteta. stigmatizacije. Odluke. tranzicioni proces i proces reforme odražavaju se i na položaj djece.6. Ovi i mnogi drugi nalazi ukazali su da su neophodne značajne promjene u pristupima zbrinjavanja djece. bilo zbog posljedica socioekonomskog stanja koje je snizilo nivo zadovoljavanja osnovnih životnih potreba gotovo svakog djeteta. ZAKLJUčAK KOJI SE ODNOSI NA DJECU POD rIZIKOM rAZDVAJANJA OD POrODICE Ne postoje pouzdani podaci ni o djeci u Bosni i Hercegovini kojoj prijeti odvajanje od roditelja. posebno djece do 3 godine starosti.1. naglašava se da je bitno osigurati kvalitet zaštite koji omogućava da dijete ima bolju poziciju kad izlazi. kao i sankcionisanje prekršioca. te korištenja opojnih droga. rezultati DAFNE istraživanja. u sistemu socijalne i zdravstvene zaštite i u oblasti obrazovanja. Konvencija o pravima djeteta je pravni dokument koji garantuje bolji život djece. svih vidova nasilja. načinima zbrinjavanja i praćenju po izlasku iz javne brige. principi i pristupi u zbrinjavanju trebalo bi da u potpunosti ispoštuju djetetovo pravo da bude konsultovano i da se njegovo mišljenje uzme u obzir u skladu sa uzrastom i na osnovu uvida u sve neophodne informacije. seksualnog zlostavljanja.

ƒ Uspostaviti nezavisni mehanizam za monitoring poštovanja prava djece na nivou države i na nižim nivoima uprave. ƒ Uvesti redovne obavezne stručne edukacije osoblja koje radi sa djecom. 6. 6. ƒ Zabraniti osnivanje novih institucija za zbrinjavanje većeg broja djece na trajnoj ili dugoročnoj osnovi (prema EU standardima. uz promovisanje pristupa zasnovanog na dječijim pravima i inkluziji kao suprotnosti isključivanju i sažaljenju. ƒ Obezbijediti primjenu razvijenih minimalnih standarda usluga u zbrinjavanju djece bez roditeljskog staranja uz redovan monitoring. evaluaciju i neophodne izmjene u cilju unapređenja. ƒ Obezbijediti implemetaciju usvojenih politika i strategija za zaštitu djece bez roditeljskog staranja uz godišnju reviziju napretka. nepostojanje saradnje između ključnih aktera. ƒ Stvoriti uvjete za primjenu postojećih zakonskih odredbi. godine. razlozi za takvo stanje su nedostatak kapaciteta institucija koje se bave socijalnom zaštitom. ƒ Pristupiti preusmjeravanju sredstava za zbrinjavanje djece na način da sredstva prate dijete. kao i redovnu superviziju. ƒ Uspostavljanje partnerstva u zagovaranju sa UNICEF-om i organizacijama civilnog društva u oblasti dječije zaštite djece bez roditeljskog staranja i djece pod rizikom od razdvajanja. Preporukama UN Komiteta za prava djeteta iz 2005.i potkategorija djece. ƒ Dalje promovisanje statusa organizacije koja pruža porodično zbrinjavanje za djecu bez roditeljskog staranja do njihovog osamostaljivanja.2. OPćE PrEPOrUKE ƒ Uskladiti domaći zakonodavni okvir koji reguliše zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja sa odredbama Konvencije o pravima djeteta.1. 43 . dokumentom Kvalitet za djecu: Standardi za brigu o djeci bez roditeljskog staranja (Q4C) u Europi. svaka institucija za smještaj preko 12 djece smatra se velikom). protiv stigmatizacije djece. ƒ Pristupiti deinstitucionalizaciji i trasformaciji velikih institucija za smještaj djece. što omogućava održivost novog znanja i promjene. a da je prevencija razdvajanja krajnje zapostavljena. ƒ rad na kampanjama podizanja svijesti o pravima djece bez roditeljskog staranja i djece pod rizikom od razdvajanja. Novi pristupi usmjereni su na pomoć porodici a ne na kaznu. U cilju unapređenja zaštite porodice pod rizikom i djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja neophodno je krenuti od uvođenja novih načina razmišljanja i provođenja socijalnog rada kao procesa planiranih promjena u zbrinjavanju djece u kojima učestvuje i sama porodica. nedostatak finansijskih sredstava te manjkava zakonska regulativa. koja su obuhvaćena sistemom socijalne zaštite iz različitih razloga. Na osnovu svih raspoživih podataka nameće se zaključak da se do sada u Bosni i Hercegovini nije sistemski ulagalo u razvoj kvalitetnih i djelotvornih ranih intervencija u porodicama koje u nekom razdoblju nisu u stanju pružati odgovarajuću zaštitu svojoj djeci. Smjernicama za alternativno zbrinjavanje djece. PrEPOrUKE ZA SOS DJEčIJA SELA U BOSNI I HErCEGOVINI Opće preporuke ƒ Uspostavljanje saradnje i partnerstva sa predstavnicima vlasti na različitim nivoima u cilju aktivnog provođenja politika i reformi u oblasti dječije zaštite djece bez roditeljskog staranja i djece pod rizikom od razdvajanja.2. kao i na promovisanje novog načina razmišljanja u procesu brige o vlastitoj djeci.

ƒ Superbus aktivnosti su dobra podrška ostalim programima SOS Dječijih sela. rano otkrivanje problema u ponašanju. Preporuke za zaštitu djece bez roditeljskog staranja ƒ Uvođenje fleksibilnosti u pravno uređenje porodičnog zbrinjavanja u okviru SOS Dječijih sela uz moguće uključivanje elemenata hraniteljstva kroz uvođenje oba roditelja/ hranitelja. žive udaljena od centara. ƒ razvoj obuke. orjentisati ih prema marginalizovanim grupama djece. rano otkrivanje poteškoća u razvoju djece. tako i u novim lokacijama u BiH. obrazovno su zapuštena. a aktivnosti proširiti i na rad sa roditeljima u skladu sa njihovim potrebama (roditeljske vještine. ƒ Dalji rad na jačanju sveobuhvatne podrške i integracije u društvo djece koja napuštaju SOS smještaj. Preporuke za obrazovne programe ƒ Nastaviti sa aktivnostima vrtića i mobilnih igraonica kako u dosadašnjim. Unsko-sanski kanton. 44 . kao prilično izolovan. kako u dosadašnjim. i Hercegovačko-neretvanski kanton i Grad Mostar. i sl. programske aktivnosti SOS Dječijih sela svuda su dobrodošle. uz uspostavljanje saradnje i partnerstva sa vladinim i nevladinim sektorom. zasnovane na modulima obuke za SOS majke. a posebno obratiti pažnju na rad sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju.). posebno u onima u kojima nema dovoljno resursa. Superbus aktivnosti mogu biti dobra podrška ranom otkrivanju porodica u kojima prijeti razdvajanje djece od roditelja.ƒ Programe razvijati u skladu sa programskom politikom Dijete na prvom mjestu. savjetovanje. Što se novih lokacija za rad tiče. ƒ S obzirom da su prava djece ugrožena u cijeloj zemlji. zdravstveno prosvjećivanje. posebno djece pod rizikom od razdvajanja. obrazovanje djece i odraslih. posebno u onima u kojima nema dovoljno lokalnih resursa. za hranitelje u saradnji sa vladom. ƒ Postepen pomak u zbrinjavanju djece: sa dječijih sela ka mreži hraniteljskih porodica integrisanih u zajednicu. Preporuke za podršku porodicama i djeci pod rizikom razdvajanja od porodice ƒ Nastaviti sa aktivnostima podrške porodicama pod rizikom od razdvajanja. žive u ekstremnom siromaštvu. trebalo bi razmotriti u skladu sa kapacitetima i strateškim pravcem razvoja. u ponašanju. ƒ repliciranje modela rada sa djecom bez roditeljskog staranja i mladima u novim lokacijama u BiH. ne pohađaju školu. u kome je situacija ekstremno nepovoljna za rast i razvoj djece. kao i djece koja imaju teškoće u razvoju. trpe nasilje i sl. posebno po konceptu koji predviđa programska politika Dijete na prvom mjestu. ƒ Dalji rad na osnaživanju redovnih kontakata između djece na smještaju u SOS Dječijim selima i njihovih bioloških porodica u saradnji sa nadležnim centrima za socijalni rad. uz uspostavljanje saradnje i partnerstva sa vladinim i nevladinim sektorom. tako i u novim lokacijama u BiH. ƒ Aktivnosti u okviru Društvenog centra modernizovati i uskladiti sa potrebama djece. S obzirom na mobilnost. manjinske su grupe u zajednicama.

M. Konvencija o pravima djeteta 8. Politika zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica kojima prijeti razdvajanje u Bosni i Hercegovini 2006 . usvojene na 27. svjetskoj konferenciji Međunarodnog vijeća za socijalnu skrb (ICSW-a) u Hongkongu. magistarski rad 5. Sarajevo (2005). 8/96 i 110/03) 13. Zakon o osnovama socijalne zaštite. 9. analiza položaja djece bez roditeljskog staranja i/ili djece kojoj prijeti gubitak roditeljskog staranja zasnovana na pravima djece 4. Komitet za prava djece (2005). J. SOS Dječije selo u Bosni i Hercegovini. 1996. (2008). Selimović. Kvalitet za djecu. A. Sindrom sagorijevanja socijalnih radnika i direktora u djelatnosti socijalne zaštite. Pandžić. http://www. (2008). Zaključci UN Komiteta za prava djeteta: Provedba preporuka Komiteta za prava djeteta u vezi sa primjenom Konvencije o pravima djeteta u Bosni i Hercegovini 3.quality4children. Haška konvencija o nadležnosti. i radočaj T. Standardi za brigu o djeci bez roditeljskog staranja u Europi www. 2004-2008. (2006). Ajduković. br. Supervizija stručnjaka angažovanih na porodičnom zbrinjavanju djece. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. (2009). godina 18. Pravo djeteta na život u obitelji 2. Pravo djeteta na odrastanje u obitelji: Smjernice za praktičan rad na državnom i međudržavnom posvojenju i porodičnom zbrinjavanju. br. br.iss-usa. Porodični zakon FBiH (Službene novine Federacije BiH. republika Srpska. 83/02) 14. 30. Porodični zakon republike Srpske 11. (2009) Strategija unapređenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja 15. zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (Službene novine Federacije BiH. Pravilnik o učešću u izdržavanju korisnika prava u socijalnoj zaštiti (Službeni glasnik republike Srpske.org/What/research. te o suradnji s obzirom na roditeljsku odgovornost i mjere dječije zaštite. Položaj djece u Bosni i Hercegovini. Hag. Zakon o socijalnoj zaštiti rS (Službeni glasnik republike Srpske.htm 17. UNICEF.info 16. 36/99 i 54/04) 12. Odjel za prava djeteta. br. septembar 1996. Institucija ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine. (2008). magistarski rad 6. (2009). Save the Children UK i UNICEF. 5/93. Smjernice za alternativno zbrinjavanje djece. Istraživanje o položaju djece u ustanovama socijalne zaštite 7. Lučić. Participacija djece bez roditeljskog staranja u donošenju odluka koji se tiču njihovog zbrinjvaanja (Istraživanje u okviru projekta SC UK Promocija i razvoj alternativnih oblika zbrinjavanja djece u BiH.) 45 .PrILOG 1: LISTA DOKUMENATA KOrIŠTENIH TOKOM IZrADE ANALIZE 1. prihvatanju i izvršenju odluka. E.2016. 35/05) 10. godina 19. primjeni.

godina 46 . Kombinovani drugi. godina 25. ICVA. primjena Europske socijalne povelje kroz praksu u BiH. 2008. godina 23. Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH (2009). Analiza usklađenosti zakonske regulative sa odredbama Konvencije o pravima djeteta 21. juni 2009. septembar 2009. Godišnju izvještaj o radu obdusmana rS u 2009. Banja Luka. Izvještaj neformalne Koalicije nevladinih organizacija za izvještavanje o ljudskim pravima u BiH. Sarajevo. 2009. treći i četvrti periodični izvještaj BiH o provođenju Konvencije o pravima djeteta. godina 24. godina 22. mart 2010. Izvještaj nevladinih organizacija i djece o stanju prava djeteta u BiH. godini.20.

ba sturkic@unicef.PrILOG 2: AKTErI UKLJUčENI U PrOCES KONSULTACIJA Ime i prezime Asim Zečević Ljubo Lepir Fatima Fazlović Ljiljana Zita Selma Turkić Ivanka Krizmanić Munir Babić Suada Selimović Zorica Dujmović Branka Ostojić Jasminka Begović Mirsada Poturković Indira Mehić-čejvan Borka Vukajlović Slobodan Mitrović Vladimir Nakić Asim Pandžić Osman Pozderović Munevera Arslanagić Miroslav Šmitran Djeca i mladi bez roditeljskog staranja Hranitelji/pomajke Organizacija FBiH Ministarstvo rada i socijalne politike Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite rS Pododjel dječije zaštite Distrikta Brčko NVO UNICEF BiH Ministarstvo zdravstva.ba 030 654 106 csrjajce@yahoo.com 065636422 - 47 .familija@bih.lepir@mzsz. TK Centar za socijalni rad Mostar Centar za socijalni rad Laktaši Centar za socijalni rad Gračanica JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo Centar za socijalni rad Jajce Centar za socijalni rad Banja Luka Centar za socijalni rad Doboj Doboj Udruženje hranitelja Tuzlanskog kantona Familija Dječije selo Selo mira Turija Udruženje hranitelja Kantona Sarajevo Perspektiva Udruženje hranitelja Banja Luka Tuzlanski kanton.gov. ZDK Ministarstvo za rad i socijalnu politiku.zecevic@fmrsp.com 051535605 035 703 144 033 524 543 mirsada@ks. Doboj.ba 032 244 618 035 275 295 selimovic_suada@hotmail.com 036 335 900 zorica.net.org 037 227 783 Fax 037 226 082 ivanka1krizmanic@net.nakic@yahoo.gov.com 051 348516 BOrVUK@BLIC.ba 051 339 652 lj.dujmovic@gmail.com 035 254 055 asim.vladars. Kanton Sarajevo. socijalni radnik direktor direktor predsjednica predsjednik uključeni kroz projekte SCUK uključeni kroz projekte SCUK Kontakt telefon/email 033 661 782 asim.net 065 607 978 vladimir.ba 035 564 191 selomira@gmail.com 033273820 arslanagicm@gmail. socijalnu politiku i izbjeglice. Mostar Tuzlanski kanton. rada i socijalne politike.net 049 215 164 063 284 665 ljzita@ombudsmen.NET 053242171 socrdob@teol. Pozicija pomoćnik ministra pomoćnik ministra voditeljica odjela dječije zaštite službenik za dječija prava referent za dječiju zaštitu pomoćnik ministra pomoćnik ministra stručna savjetnica za zaštitu porodice i djece direktorica direktorica direktorica direktorica direktorica direktorica direktor dip.gov. USK Ministarstvo za rad.

vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Sarajevo Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo Udruženja hranitelja Udruženje hranitelja Kantona Sarajevo “Perspektiva“ Udruženje hranitelja tuzlanskog kantona “Familija“.PrILOG 3: USTANOVE I UDrUŽENJA HrANITELJA U BIH U KOJIMA SU SMJEŠTENA DJECE BEZ rODITELJSKOG STArANJA Porodični oblici brige Dječije selo “Selo mira” Turija Socijalno-pedagoška životna zajednica Bihać SOS Dječije selo Gračanica SOS Dječije selo Sarajevo Institucije Centar za djecu bez roditeljskog staranja “Duga” Kulen Vakuf Centar za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja “Duga” Gradačac Dječiji dom “Mostar” Mostar Dječiji dom “Egipat” Sarajevo Dječiji dom “rada Vranješević” Banja Luka Dom za djecu bez roditeljskog staranja Sarajevo Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla Dom-porodica Zenica i u okviru njega Mali porodični dom kao porodični oblik brige Obiteljski centar “Ivan Pavao II” čitluk Ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb “Majčino selo” Međugorje Ustanova za prihvat i odgoj djece “Mala škola” Vareš Institucije koje primarno zbrinjavaju druge kategorije djeca među kojima ima i djece bez roditeljskog staranja u malom broju Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Sarajevo Zavod za vaspitanje muške djece i omladine Sarajevo Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica “Drin” Fojnica Prihvatni centar “Duje” Doboj Dječiji dom “Al Walidein” Sarajevo Centar za djecu i omladinu s poteškoćama u razvoju “Duga” Novi Travnik Centar za obrazovanje. koje okuplja i hranitelje iz Mostara i Doboja 48 Udruženje hranitelja iz Banje Luke .