181

SUMMARY
Food production, that is to say agricultural production begins independently
in three different geographical areas: the Near East, the Far East and Central
America. From the Near East agriculture spread to the entire Europe.
Locations of domestication and spreading routes of Triticum dicoccum,
Triticum monococcum, sheep and cattle enable us to establish directions
of the spread of agriculture. Growing precision of
14
C method by which
date of biological material is determined makes it possible to determine the
beginnings of agricultural production in specific areas and the rapidity of
its spreading.
Food production created the conditions for significant population growth
and rapid social development.
Discovery of human genome and development of a new interdisciplinary
science of arhaeogenetics led to knowledge about dates of appearance
of certain human haplotypes, from which the spread of agriculture by
demographic diffusion or by acquiring food production know-how can be
inferred.
In the period between 7000 and 5000 BC developing pottery cultures were
spreading simultaneously with agriculture. For the understanding of spread
of agriculture to Croatia and its further advance, archaeological data on the
Impresso, Starèevo, Korenovo (as a part of Linear Pottery complex), Danilo
and Lengyel – Sopot cultures are of great importance.
KEY WORDS
Croatia, Origins of agriculture, Emmer, Einkorn, Starèevo and Impresso
Cultures, Linear Pattery complex
ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER
Agriculturae Conspectus Scientificus, Vol. 67 (2002) No. 4 (181-193)
The Origins of Agriculture Production
in the Area of Croatia
Faculty of Agriculture, University of Zagreb
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Croatia
E-mail: ijuric@agr.hr
Received: May 21, 2002
Ivan JURIÆ
182 IZVORNI ZNANSTVENI RAD
Agriculturae Conspectus Scientificus, Vol. 67 (2002) No. 4 (181-193)
Poèeci poljoprivredne proizvodnje na
hrvatskom povijesnom podruèju
Agronomski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, Hrvatska
E-mail: ijuric@agr.hr
Primljeno: 21. svibnja 2002.
SAŽETAK
Proizvodnja hrane, odnosno poljoprivredna proizvodnja zapoèela je neovisno
na tri geografska podruèja: Bliskom istoku, Dalekom istoku i Srednjoj Americi.
S podruèja Bliskog istoka poljoprivreda se proširila po cijeloj Europi.
Mjesta domestikacije i širenje Triticum monococcum, Triticum dicoccum,
ovaca i goveda omoguæuju da se utvrde smjerovi širenja poljoprivrede. Sve
toènije metode
14
C kojima se utvrðuje starost biološkog materijala omoguæuju
da se odredi kada je poèela poljoprivredna proizvodnja na konkretnom
geografskom podruèju i koliko se brzo širila.
Proizvodnjom hrane stvaraju se uvjeti za pojaèani prirast stanovništva i
ubrzani razvoj društva.
Otkriæem ljudskog genoma, i razvojem nove interdisciplinarne znanosti
arheogenetike spoznaje se kad su se pojavili odreðeni haplotipovi ljudi pa
kako se širila poljoprivreda seljenjem ili usvajanjem spoznaja o proizvodnji
hrane.
U razdoblju od oko 7000 – 5000 godina prije Krista razvile su se keramièke
kulture koje su se širile istovremeno s poljoprivredom. Da bi se razumjelo
kad je poljoprivreda pristigla na hrvatsko povijesno podruèje i kako se dalje
širila važni su arheološki nalazi impresso, starèevaèke, korenovske (kao dio
kompleksa kulture linearnotrakaste keramike) danilske i lenðelsko – sopotske
kulture.
KLJUÈNE RIJEÈI
Hrvatska, poèeci poljoprivrede, emmer, einkorn, starèevaèka kultura, impresso
kultura, kultura linearnotrakaste keramike.
Ivan JURIÆ
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 183
UVOD
Poljoprivredna proizvodnja ima poèetke na tri
geografska podruèja, kako to pokazuje Sherrattova
(1996) karta na slici 1. Na Bliskom istoku, Dalekom
istoku i Srednjoj Americi – razvile su se tehnologije
proizvodnje hrane, èime se stvaraju uvjeti za veliki
prirast stanovništva i brzi razvoj društva kroz
nove društvene odnose. Zato æe iz podruèja gdje
je zapoèela proizvodnja hrane djelovati na razvoj
vrlo udaljenih podruèja. S podruèja Bliskog istoka
proizvodnja hrane, odnosno poljoprivreda proširila
se na podruèje jugozapadne Azije i cijele Europe
i Afrike. U anglosaksonskim radovima podruèje
poèetaka poljoprivrede na Bliskom istoku se èesto
naziva i Srednji istok (Middle East), ali u Hrvatskoj i
veæem dijelu Europe prihvaæen je pojam Bliski istok,
kako ga definira i Opæa enciklopedija (1977). Pšenica
je najprije domesticirana u dolini rijeke Jordan oko
8000 godine prije Krista (Zohary, 1999), pa se može
smatrati da su naselja u dolini rijeke Jordan najstarija
poljoprivredna naselja.
Šireæi se s Bliskog istoka poljoprivreda je do podruèja
Nizozemske stigla oko 4900. godine prije Krista.
Širenje poljoprivrede s Bliskog istoka analizirano je
u brojnim radovima i knjigama (Harlan 1971, Gregg,
1988, Renfrew 1987 i 1996, Gronenborn 1999, Price
2000, Kuijt 2000, Zilhao 2001).
Podruèje Hrvatske imalo je veliko transmisijsko
znaèenje u pristizanju poljoprivrede s Bliskog istoka
i daljem širenju na sjeveroistok i sjeverozapad, ali
vjerojatno i u širenju iz podruèja Istre u sjevernu
Italiju.
Radovi hrvatskih i maðarskih autora s podruèja
keramièkih kultura publicirani u posljednjih
dvadesetak godina Europi (Minichrajter 1992, 2000,
Markoviæ 1995, Kalicz 1993, Kalicz i sur, 1998,
Težak- Gregl 1993, 1998, Krajcar Broniæ i sur, 2002)
omoguæuju da se nadopune i isprave tumaèenja koja
su u svjetskoj literaturi prihvaæena o poèetku i širenju
poljoprivrede po jugoistoènoj i srednjoj Europi.
Nove spoznaje o mjestima domestikacije, odnosno
moguænost da se utvrdi diversifikacija genoma bilja,
životinja i ljudi pomažu da se razumije smjer širenja
poljoprivrede i odnos izmeðu širenja poljoprivrede
seljenjem i širenja znanja bez seljenja. Neke procese,
koji do sada nisu bili protumaèivi, pomažu protumaèiti
i spoznaje o ishrani, odnosno razumijevanje problema
adaptacije pretpoljoprivrednog stanovništva na
ishranu s velikim udjelom cerealija. Prelazak s
ishrane u kojoj se veæina potrebne energije (oko 80%)
podmirivala hranom životinjskog podrijetla, kako su
se hranili pretpoljoprivrednici, na ishranu u kojoj se
najveæi dio energije koristi iz škroba, kao kod ranih
poljoprivrednika, zahtijevao je dugotrajnu adaptaciju,
koja vjerojatno još nije završena (Maun, 2000).
Razumijevanje širenja poljoprivrede omoguæava i
razumijevanje nastanka sadašnje genetske strukture
stanovništva Europe, pa su radovi koji istražuju ovu
povezanost brojni, a kao posebna interdisciplinarna
grana znanosti oformila se i arheogenetika (Renfrew i
Boyle, 1999). Povezanost proizvodnje hrane i genetske
karte Europe postala je razumljivija kad se spoznalo
da je za ishranu lovom i sakupljanjem bilo potrebno
oko 25 km
2
površine po stanovniku, a usvajanjem
poljoprivrede, odnosno proizvodnje hrane, bio je
moguæ rast stanovnika do 20 stanovnika po jednom
km
2
(Haywood i sur, 2000).
Dokazi o poèetcima domestikacije i
poljoprivrede na Bliskom Istoku i smjerovima
pristizanja poljoprivrede na podruèje
Hrvatske
Moguæe je tvrditi da postoji šest vrlo èvrstih dokaza o
mjestu poèetaka domestikacije i širenju poljoprivrede
s Bliskog istoka. Ti su dokazi:
Slika 1.
Podruèja poèetaka poljoprivrede
(po Sherrattu, 1966)
Figure 1.
Area of the origins of agriculture
(after Sherratt 1996)
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
Ivan JURIÆ 184
1. Spoznaje o domestikaciji Triticum dicoccum;
2. Spoznaje o domestikaciji Triticum monococcum;
3. Spoznaje o izvornom obliku udomaæene ovce;
4. Spoznaje o mtDNA goveda;
5. Spoznaje o genomu ljudi;
6. Spoznaje o otkriæu izrade keramike i razvoja
keramièkih kultura.
Navedenih šest podruèja istraživanja i dokazi
upotpunjeni analizama sve toènijih rezultata starosti
dobivenih metodom
14
C omoguæavaju da se precizno
odredi vrijeme i utvrde smjerovi širenja poljoprivrede.
Meðutim, zbog duboke prošlosti i moguæih i malih
razlika u analizama izmeðu pojedinih laboratorija, još
uvijek su vjerodostojnije usporedbe rezultata analiza
14
C samo istih laboratorija.
Spoznaje o domestikaciji Triticum dicoccum
Veæ Harlan i Zohary (1966) utvrdili su da je Triticum
dicoccum (emmer) u divljem obliku i to kao
dominantna èlanica biljne zajednice, rastao u dolini
rijeke Jordan, kako to pokazuje i karta arheoloških
nalaza divljeg emmera (The Times 1995). Na podruèju
koje prikazuje citirana karta (Kanaan) naðena su prva
stalna naselja (Belfer-Cohen i Bar-Yosef, 2000; Kuijt,
2000; Baryoset, 1998). Prije no što su poèeli uzgajati
emmer oni su izumili srp, mlinsku napravu, pekli su
kruh i pravili piæe koje se smatra preteèom piva. Sve
radne operacije za proizvodnju pšenice postavljene
su na divljem samoniklom emmeru, naravno, osim
sjetve. Vjerojatno su Natufijci prije prve sjetve stekli
iskustvo da se na površini samoniklih divljih žitarica,
na kojoj se pred razdoblja kiša dogodio požar, može
posijati sjeme i sljedeæe ljeto dobiti urod. Uništavanje
drugih biljnih zajednica požarom i bacanjem sjemena
po opožarenim površinama smatramo poèecima
proizvodne hrane. Još uvijek je otvoreno pitanje zašto
je, od vremena kada su se zajednice divljih žitarica
poèele koristiti kao izvor hrane što je omoguæilo
sjedilaèki život, trebalo oko 1000 godina da se poènu
širiti odnosno sijati. Zašto se Natufijci 1000 godina
nisu sjetili (kako to piše Thomas, 1995) baciti sjeme i
na površine gdje emmer nije rastao kao divlja biljka?
Na ovo pitanje tek se nasluæuje odgovor, prvenstveno
kroz spoznaje problema prelaska s ishrane s mesom
na ishranu cerealijama (Mann, 2000).
Za naše razmatranje važno je da je emmer domesti-
ciran samo u dolini Jordana, odnosno kako se to
struèno kaže da je domesticiran samo jedanput
(Blumler, 1996).
Poslije spoznaje da je emmer domesticiran samo
jedanput, i to na poznatom podruèju, svako nalaženje
pougljenog sjemena emmera i utvrðivanje njegove
starosti metodom
14
C dokaz je da je na tome loka-
litetu postojala poljoprivredna proizvodnja u
utvrðenom vremenu, a postojanje emmera jest i
dokaz izvora s kojega je pristigla poljoprivredna
proizvodnja.
Spoznaje o domestikaciji Triticum
monococcum
Iz Galileje i Palestine (Kanaana) poljoprivreda se širi
podruèjem gdje su tada rasle zajednice divljih žitarica.
Ovo podruèje brojnim istraživanjima postalo je dobro
poznato i prikazuju ga Hillmanove karte (1996). Ipak,
veæ u poèetku širenja razlikuju se dva smjera, kako
to pokazuje karta u atlasu The Timesa (1995). U
Anatoliju (jugoistoèna Turska) æe iz podruèja Kanaana
pristiæi domesticirani emmer i ovca. Nalazi æe pokazati
da se javlja i nova domesticirana pšenica (Triticum
monococcum; Einkorn), a njezino podruèje nalaza
kao divljeg oblika dosta je rasprostranjeno. Meðutim,
veæ zarana Harlan i Zohary (1966) ustanovljuju da
je einkorn pojavio u veæ udomaæenom obliku u
najstarijim poljoprivrednim naseljima u Grèkoj,
Makedoniji i Bugarskoj. Ujedno se utvrðuje da je i
einkorn domesticiran samo u Anatoliji. Znaèi samo
jedanput (Blumler, 1996) i to oko 7000. godine prije
Krista (Heun, 1997), odnosno oko 1000 godina
poslije emmera.
Spoznaje o domesticiranom obliku ovce
Uz nalaze emmera i einkorna i nalazi kostiju ovaca
na podruèju Europe su dokaz da je poljoprivreda
pristigla s Bliskog istoka. Tu tvrdnju je bilo moguæe
izreæi tek kad je razjašnjena i odbaèena moguænost
da je postojala Ovis musimon, kao izvorni oblik
kratkorepe ovce. Možda treba istaknuti da bi na
temelju današnjih spoznaja bilo moguæe tvrditi
da je domaæa ovca na podruèje Hrvatske i srednje
Europe pristigla s Bliskog istoka i da je Ovis musimon
uistinu postojala, ali tada bi bilo teže objasniti širenje
poljoprivrede zapadnim Mediteranom, posebno
njeno pojavljivanje u Liguriji (priobalje Genovskog
zaljeva).
Nesporno je da je, naroèito na podruèju Ligurije,
naðeno dosta kostiju koje su se pripisivale divljim
ovcama, a potjeèu iz vremena prije poèetaka poljo-
privrede, a kosti domaæe ovce naðene su i na
nalazištima koji nisu bila staništa poljoprivrednog
stanovništva, nego naselja starosjedilaca pretpo-
ljoprivrednika.
Razvojem toènijih metoda identifikacije pripadnosti
kostiju nekoj vrsti utvrðeno je da sve u Europi naðene
kosti, koje se datiraju prije poèetaka poljoprivrede,
pripadaju kozorogu. Zato je opæenito prihvaæeno da
su prve ovce i na podruèje zapadnog Mediterana
podrijetlom s Bliskog istoka, kako to tumaèi Binder
(2000), navodeæi istraživanja Helmera (1984, 1992)
i Puslina i sur. (1986). Ujedno je utvrðeno da je
pretpoljoprivredno stanovništvo u sjevernoj Italiji
bilo brojno i da su lokaliteti boravka pristiglih
poljoprivrednika i starosjedilaca bili izmiješani i tako
opstojali dosta dugo. Nepoljoprivredno stanovništvo
na neki je naèin dolazilo do ovaca i koristilo ih u
ishrani, jer je na lokalitetima gdje je ono boravilo
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 185
naðeno dosta kostiju ovaca (Binder, 2000). Otvoreno
je pitanje jesu li nepoljoprivrednici (starosjedioci) do
ovaca dolazili kraðom, otimaèinom, razmjenom ili su
možda usvojili uzgajanje veæ domesticiranih ovaca
prije no što su poèeli uzgajati i proizvoditi žitarica.
Poslije navedenih otkriæa smatra se da nalaz
ovèjih kostiju na podruèju Europe potvrðuje da je
doselilo poljoprivredno stanovništvo, odnosno, da
su starosjedioci eventualno usvojili uzgoj ovaca,
pokazavši ranije interes za proizvodnju mesa negoli
žitarica. To izgleda logiènim kada se zna povijest
ishrane pretpoljoprivrednog stanovništva (Maun,
2000) i problemi koji su nastajali prelaskom s ishrane
proteinima na ishranu prvenstveno cerealijama.
Buduæi da kosti domesticiranih ovaca naðene u
poljoprivrednim naseljima u dolini Jordana pa i na
samom lokalitetu Jerihona, koji se smatra najstarijim
poljoprivrednim lokalitetom, oèito je izvorište
domestirane ovce na Bliskom istoku, odakle se
proširila cijelom Europom.
Spoznaje o mtDNA goveda
Veæ je ranije bilo podataka koji su išli u prilog
pretpostavci da je veæ domesticirano govedo u
Europu stiglo s podruèja Anatolije (Meðugorac i
sur, 1994, Loftus i sur, 1999). Meðutim, buduæi da
su u Europi postojala divlja goveda, bilo je mišljenja
da je govedo domesticirano i u Europi. U najstarijim
naseljima poljoprivrednika u Europi nalaze se kosti
domesticiranih goveda uz nalaze emmera, einkorna
i kosti ovaca. Najnoviji nalazi pokazuju da 392
analizirana uzoraka goveda iz srednje i zapadne
Europe te Anatolije i Afrike veæinom imaju mtDNA
divljih goveda koja su naðena u Anatoliji (Troy i sur,
2001). Ove analize samo pojaèavaju dokaze o širenju
poljoprivrede Europom i upuæuju na moguænost da se
pristiglo domesticirano govedo iz Anatolije nije više
križalo, ili se vrlo rijetko križalo s divljim govedima
Europe.
Spoznaje o genomu ljudi
Sykes (1999) prikazuje tablicu s udjelom genoma
predaka današnje populacije stanovništva Europe.
Svi Europljani potjeèu od prvih modernih ljudi
Homo sapiens sapiens (Sykes, 1999, 2001, Semino
i sur, 2000), koji su u razlièito vrijeme pristizali u
Europu. Udio u razlièito vrijeme pristiglih modernih
ljudi Homo sapiens sapiens u genomu Europljana po
Sykesu (1999) prikazuje tablica 1.
Oèito je da je spoznajom genoma èovjeka moguæe
postaviti realnu hipotezu o izumiranju neandertalca.
Naime, prema Ridleyu (1999) drugi kromosom ljudi
sadrži gene dva kromosoma primata, pa èovjek ima 46
kromosoma, a primati 48. Mutacija koja je dovela do
spajanja dva kromosoma u jedan i to drugi kromosom
èovjeka dogodila se u Africi, a posljedica ove mutacije
jest pojava modernog èovjeka Homo sapiens sapiens
koji se javlja prije oko 100.000 godina. Zato Sykes
(2001) pretpostavlja da neandertalac ostaje sa 48
kromosoma, pa s modernim èovjekom Homo sapiens
sapiens koji je u Europi prije oko 45000 godina, ili
ne može dati potomstvo, ili je takovo potomstvo
neplodno. Ovu hipotezu Sykes (2001) obrazlaže
dosta detaljno i kao primjer takve biološke pojave
navodi križanca konja i magaraca. Manje prilagodljivi
neandertalac nestaje prije 30.000 godina, a to znaèi
da oko 15000 godina, sada veæ smatrane dvije vrste
ljudi, obitavaju u Europi jedna pored druge.
Ujedno po neutralnoj teoriji Kimure (1989), kako
to opisuje Falconer i Mackay (1996), nastaju aleli
na istom lokusu pa na y kromosomu na najbolje
istraženom lokusu ima vjerojatno 22 haplotipa.
Danas je za veæinu tih haplotipova mutanata
poznato geografsko podruèje nastanka, odnosno
to je najstarije utvrðeno podruèje nalaza svakog od
haplotipova.
Brojne su analize populacije Europljana (Barbjani i
sur, 1998, Casalotti i sur, 1999, Cavalli Sforza, 1996,
Cavalli-Sforza i Cavalli Sforza, 1996, Cavalli – Sforza
i sur, 1993, Chikhi i sur, 1998, Renfrew i Boyle,
1999, Richards i sur, 19996, Simoni i sur, 2000,
Semino i sur, 2000) i veæ su dosta dobro poznati
postoci udjela svakog od haplotipova u populacijama
pojedinih zemalja i regija. Za naše analize važno je da
haplotipovi Eu4, Eu9, Eu10 i Eu11, imaju izvorište na
Bliskom istoku, te da se u Europi javljaju s pojavom
poljoprivrede, pa je moguæe tvrditi da su nosioci
ovih haplotipova doseljenici i na podruèje Hrvatske,
kamo pristižu oko 6000 godina prije Krista. S ovim
doseljavanjem pristiže i haplotip Eu7, baš kao što bi ga
mogli nositi i današnji doseljenici s Bliskog istoka, ali
ovaj haplotip s Bliskog istoka u Europu pristiže i prije
ledenog doba i smatra se da su ti doseljenici nosioci
Granettian kulture, te dugo paralelno egzistiraju s
nosiocima Aurignac kulture, (Semino i sur, 2000) koji
su u Europu prvi doseljeni potomci Homo sapiens
sapiens pristigli najvjerojatnije iz smjera Urala.
Spoznaje o otkriæu keramike i nastanku i
širenju keramièkih kultura.
Proizvodnja keramike zapoèeta u Anatoliji (The
Times, 1995) zajedno s poljoprivredom širi se
Europom. Izrada keramike u društvima koja nisu
poznavala pismo imala je mnogo veæe znaèenje,
Tablica 1. Udio u sadašnjem genetskom pulu Europljana
Table 1. Contribution to modern gene pool of Europeans (po
Sykesu, 1999)

Xeandertalac 0 º
+RPRVDSLHQV 100 º
kani gornji paleolitik Larly Ipper Palaeolithic 10 º
hasni gornji paleolitik later Ipper Palaeolithic 70 º
Xeolitik Xeolithic
20 º
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
Ivan JURIÆ 186
jer su prikazi na keramici znaèili i “zapisivanje”
tadašnjih znanja, kako je to navedeno u radovima
Van der Waerden (1984), Durman (2000) i Juriæ i sur.
(2000). Odreðene keramièke rukotvorine i odreðeni
simboli na njima imali su znaèenje poruka kakve
danas imaju napisani tekstovi. Tehnologije izrade
odnosno peèenja keramike u analiziranom su se
razdoblju takoðer mijenjale, pa i to postaje osnova
za razlikovanje meðu kulturama. Zato su arheolozi
na osnovi keramike mogli odreðene razlike definirati
kao razlike kultura, odnosno u odreðenom vremenu
na odreðenom podruèju utvrditi postojanje odreðene
keramièke kulture. U vremenu širenja poljoprivrede
širenje odreðenih keramièkih kultura znaèilo je
i širenje poljoprivrede. Ova tvrdnja, za podruèje
Hrvatske i razdoblje širenja poljoprivrede, vrijedi za
razdoblja starèevaèke, impresso, korenovske, danilske
i lenðelsko-sopotske kulture.
KULTURE U KOJIMA PRISTIŽE
POLJOPRIVREDA NA PODRUÈJE HRVATSKE
Poljoprivredu na podruèje Hrvatske donose nosioci
dviju kultura: impresso i starèevaèke. Impresso
kultura pristiže na podruèje Hrvatske jadranskim
priobalnim pojasom i otocima, s prodorima u
unutrašnjost samo uz tokove rijeka, poglavito
Neretve. Impresso kulturu u priobalju smjenjuje
danilska kultura, nosioci koje æe se pomicati na
sjever i pristizati u Panoniju (Gimbutas, 1996).
Najstarija naselja starèevaèke kulture naðena su u
Slavoniji (Krajcar Broniæ i sur, 2002), a na podruèju
Moslavine i u bjelovarskom podruèju starèevaèka
kultura transformirala se u korenovsku kulturu, koja
je dio kompleksa linearno trakaste keramièke kulture,
širenjem koje se širi i poljoprivreda sve do podruèja
Nizozemske na sjeverozapad i sjeverne Ukrajine na
sjeveroistok (Težak-Gregl, 1998).
Smjer širenja poljoprivrede u impresso
kulturi uz jadransku obalu
Južni smjer pristizanja poljoprivredne proizvodnje,
na podruèju Hrvatske, u impresso kulturi, dokazuju
nalazi od podruèja ušæa Neretve do Istre. Forenbaher
(1999) ostavlja otvorenim pitanje smjera pristizanja
i smatra da su moguæa dva smjera: s Apeninskog
poluotoka i obalom Jonskog mora. Kartu s utvrðenom
starosti nalaza po Forenbaheru (1999) prikazuje karta
na slici 2.
Vjerojatnijim se èini smjer pristizanja obalom
Jonskog mora. Naime impresso kultura na južni
dio Apeninskog poluotoka pristiže s prostora
sjeverno-zapadne Grèke, gdje se protosesklo kultura
transformira u impresso kulturu. Impresso kultura
širi se i obalom Jonskog i Jadranskog mora do ušæa
Neretve gdje je utvrðena oko 6000. godine prije Krista
(ali vjerojatno je stigla i nešto ranije) te se obalom i
otocima vrlo brzo širila do Istre, gdje je datirana veæ
oko 5700. godine pr. Krista. U novijim istraživanjima
u Albaniji (Xhuveli i Schultzemotel, 1995), su u
impresso kulturi naðeni emmer, einkorn i kosti ovce,
što dokazuje da se poljoprivredna proizvodnja širila
iz Grèke (Halstead, 1996, Harris, 1996, Pappa i sur,
1999) pa onda i albanskom obalom. Taj smjer širenja,
obalom Jonskog i Jadranskog mora, ide brže nego
pomicanje po Apeninskom poluotoku jer u Apuliji i
središnjoj Italiji ima puno više plodnog zemljišta nego
uz jadransku obalu. Zato je malo vjerojatno da su u
Dalmaciju poljoprivredu donijeli doseljenici iz južne
Italije, kako to pretpostavlja Müller (1994). Na obali
Genovskog zaljeva razabire se veliki utjecaj jadransko
– balkanskog smjera impresso kulture, kako to
pokazuju istraživanja Bindera (2000). Suprotno
pretpostavci da su se prvi poljoprivrednici doselili
na jadransku obalu Hrvatske iz Apulije, logiènije je
pretpostaviti da je bilo seljenja s jadranske obale na
Apeninski poluotok, jer postoje importi starèevaèke
kulture iz Panonije preko doline Neretve, Visa,
Palugruže sve do Apulije, kako to prikazuje i Müller
(1994). Nepobitno je da je veæ oko 6000. godine pr.
Krista postojala komunikacija izmeðu doline Neretve
i Apenina, ali pomicanje stanovništva odvijalo se u
smjeru postojanja slobodnog zemljišta, kojega je
uz jadransku obalu manje nego na Apeninskom
poluotoku. Ujedno je nedvojbeno da za vrijeme
impresso kulture u priobalju i starèevaèke i
korenovske u unutrašnjosti Hrvatske nije bilo
pristizanja stanovništva s juga na sjever. Stanovništvo
s jadranske obale pristizat æe u centralnu i sjevernu
Bosnu te Panoniju tek za danilske kulture, utjecajem
koje æe se formirati kakanjska pa i butmirska kultura
(Batoviæ, 1979, Benac, 1979), a kasnije i lenðelska
(Gimbutas, 1996).
Slika 2. Najranija radiokarbonska datiranja (C14) za impresso
kulturu na istoènom Jadranu (po Forenbaheru, 1999)
Figure 2. The earliest radiocarbon dates (C14) for Impresso
culture in the East Adriatic (after Forenbaher, 1999)
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 187
Smjer pristizanja poljoprivredne proizvodnje
na podruèje sjevernoistoène Hrvatske u
starèevaèkoj kulturi.
Poèetke poljoprivrede i naèine proizvodnje u
starèevaèkoj kulturi detaljnije smo opisali (Juriæ i
sur, 2001).
Pojava Triticum dicoccum, kao biljke koja ima veliki
prinos zrna, u dolini rijeke Jordan, omoguæila je
stanovništvu na podruèju od Sredozemnog mora
do doline Jordana i oko Galilejskog jezera, da stvori
trajna naselja, da s ishrane prvenstveno mesom
prijeðe na ishranu zrnom emmera.
Meðutim, za daljnji razvoj bit æe važno što su
sakupljaèi i lovci trebali prosjeèno oko 25 kvadratnih
kilometara da ulove i sakupe dovoljno hrane za
ishranu jednog stanovnika. S poèecima poljoprivrede
po kvadratnom kilometru proizvodi se hrane za oko
20 stanovnika, što omoguæava rast populacije ljudi
za oko 50.000 posto. Moguænost velikog porasta
broja stanovnika poslije usvajanja proizvodnje hrane
utvrdili smo i u radu Juriæ i sur (2001). Èini se da se
uz veliki rast poljoprivrednog stanovništva javljala
se potreba za seljenjem na nova zemljišta prije nego
što je stanovništvo okolnih nepoljoprivrednika bilo
u stanju usvojiti novi naèin života, što obuhvaæa i
novi naèin ishrane.
To objašnjava arheološke nalaze koji pokazuju
da se poljoprivreda prvo proširila na podruèje
gdje su postojale biljne zajednice divljih žitarica,
pa su pretpoljoprivrednici veæ usvojili ishranu s
poveæanim udjelom škroba. Tako se u Maloj Aziji prva
poljoprivredna naselja nalaze samo na podruèju gdje
su ranije bila staništa divljih žitarica, a ne i na sjeveru
gdje takvih staništa nije bilo (The Times, 1995).
Ipak, sve do nedavno bilo je teško objasniti zašto
se poljoprivreda nije proširila iz južne Turske
na obale Crnog mora u Bugarskoj pa i Ukrajini,
nego je preko Grèke dolinom Vardara pristigla na
centralni Balkan i u Panoniju, a tada se iz podruèja
zapadno od Dunava proširila do Nizozemske, prešla
u Englesku, te na istok do sjeverne Ukrajine te odatle
do Urala i prema obali Crnog mora. Ovakav smjer
širenja poljoprivrede današnji arheološki nalazi èine
neupitnim. Èini se da je modifikacija, a možda i
mutacija pšenice u dolini Vardara i kasnije pronaðena
tehnologija držanja goveda, imala odluèujuæi utjecaj
na ovakav smjer širenja, što smo veæ ranije istraživali
i opisali (Juriæ i sur, 2001), a smjer širenja prikazali
kako pokazuje slika 3. Istraživanja Krajcar Broniæ i
su. (2002) pokazuju da se poljoprivredna naselja u
dolini Vardara i Pelagoniji javljaju istovremeno kada
i u južnoj Hrvatskoj, pa doseljenici u jadranskom
priobalju ne raspolažu pšenicom koja bi mogla
uspijevati u unutrašnjosti.
Nalazom pšenice, na lokalitetu sopotske kulture u
Otoku, istoèno od Vinkovaca, za koju je u Institutu
za genetiku u Uppsali James Mac Key utvrdio da je:
Triticum aestivum (L.) Thell. ssp. vulgare Vill MK, uz
odbacivanje moguænost da bi to eventualno mogla biti
ssp. Spelta (L.) Thell. Martiniæ-Jerèiæ (1999) suglasan
je s nalazom Mac Keya. U Institutu «Ruðer Boškoviæ»
utvrðena je starost ove pšenice kako prikazuje slika 4.
Ovaj nalaz omoguæava hipotezu o naglom mijenjanju
svojstava pšenice sjeverno od vardarskog podruèja
i interesu za novije tipove (uvjetno reèeno sorte)
pšenica.
Promijenjene pšenice omoguæavaju prelazak na
proljetnu sjetvu. Na Bliskom istoku sjetva je, zbog
Slika 3.
Širenje poljoprivrede i seljenje
stanovništva iz Anatolije u Europu
Figure 3.
Spread of agriculture and population
movement from Anatolia to Europe.
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
Ivan JURIÆ 188
klimatskih uvjeta, morala biti obavljena u jesen, a
sjeverno od doline Vardara prelazi se na proljetnu
sjetvu (Haywood i sur, 2000); uz jadransko priobalje
vjerojatno ostaje jesenska sjetva.
Na podruèju Hrvatske poljoprivredna proizvodnja
u starèevaèkoj kulturi dosegla je na zapad do linije
Garešnica, Bjelovar, Virovitica.
Starèevaèka kultura širit æe se i na sjever zapadno
od Dunava. Vrlo opširna arheološka istraživanja u
Maðarskoj pokazuju da su se obrada zemlje i širenje
starèevaèke kulture odvijali s juga na sjever (Kröltö i
Bartosiewiez, 1988).
Opæenito je prihvaæeno da je u dolini Vardara, kao
i u impresso kulturi, glavna domaæa životinja ovca,
a da pomicanjem na sjever raste brojnost goveda.
Naša istraživanja to potvrðuju (Juriæ i sur, 2001) jer
su naðene kosti goveda najbrojnije, i što je važno,
sve su naðene kosti od odraslih goveda. Vjerojatno
je (Balasse i sur, 1997) da se u razdoblju širenja
poljoprivrede Europom goveda nisu muzla i da
je za sigurnost u ishrani bila potrebna svojevrsna
zaliha mesa u živim, odraslim govedima. Zato su
nalazi kostiju teladi izuzetno rijetki, a na lokalitetu
Dužine pored Sl. Broda uopæe ih nije bilo (Juriæ i sur,
2001). Odnos nalaza kostiju u prvim poljoprivrednim
naseljima u dolini Vardara, okolici Slavonskog Broda
i okolici Kölna u Njemaèkoj prikazuje tablica 2.
Ova promjena u gospodarstvu, odnosno rast znaèenja
govedarstva, bila je uzrok da se poljoprivreda iz
zapadnog dijela Panonije širila sjeverno od Alpa
prema Sjevernom moru, te prostorom na kojem
je prevladavao spoj šumskog i stepskog sustava
na istok prema Uralu, a kasnije rijeènim obalama
na jug prema Crnom moru. Uspješna govedarska
proizvodnja u tome vremenu bila je moguæa samo
na podruèju bjelogoriènih prvenstveno nizinskih
šuma. Tek poslije domestikacije konja u porijeèju
Dnjepra oko 4250. godine prije Krista (The Times,
1995) poèinje se stvarati gospodarska osnova za rast
brojnosti stanovništva ukrajinskih i ruskih stepa.
Podruèje tih stepa u poèetku naseljava poljoprivredno
stanovništvo iz sjevernijeg šumskog pojasa, kamo se
poljoprivreda proširila dolaskom poljoprivrednika iz
Panonije, kao nosilaca linearno-trakaste keramièke
kulture.
Stanovništvo Körös kulture istoèno od Dunava imalo
je drugaèiji tip stepskog gospodarenja, koje se nije
širilo u podruèje šumskih biljnih zajednica na sjever
i na istoèno podruèje obronaka Karpata.
Širenje poljoprivrede u središnju Hrvatsku u
korenovskoj kulturi
Kako je veæ navedeno, starèevaèka kultura na zapad
doseže do linije Garešnica, Bjelovar, Virovitica.
Na lokalitetima Malo Korenovo (po kojem je kultura
dobila naziv korenovska) južno od Bjelovara te
Kaniška Iva južno od Garešnice naðena je keramika
koja pripada i starèevaèkoj i korenovskoj kulturi.
Brojni nalazi pokazuju da je korenovska kultura
nastala na supstratu starèevaèke (Dimitrijeviæ, 1979,
Težak-Gregl, 1991, 1993, 1998). U Kaniškoj Ivi u
jednoj nastambi naðeno je 1038 komada keramike,
od kojih je 61,80 % svrstano u starèevaèku, a 38,2 %
u korenovsku kulturu, a u drugoj nastambi od 695
komada keramike 82,58 % svrstano je u korenovsku
kulturu, a 17,41% u starèevaèku kulturu. Korenovska
kultura pripadala je linearno trakastom kompleksu, i
u njoj je korišten nov postupak redukcijskog peèenja
keramike, a u starèevaèkoj kulturi na podruèju
Hrvatske koristio se oksidacijski postupak peèenja.
Arheolozi nisu suglasni o nalazu Ždralovi (istoèno
Slika 4.
Rezultat
14
C analize za Triticum
aestivum L. Thell. ssp. vulgare
Vill MK iz naselja Otok u sopotskoj
kulturi
Figure 4.
Result of
14
C analyse for Triticum
aestivum L. Thell. ssp. vulgare Vill
MK on settlement Otok at Sopot
culture.
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 189
od Bjelovara). Meni se èini logièniji stav Dimitrijeviæa
(1979), koji smatra da je ovaj nalaz dokaz o poèecima
kulture linearnog kompleksa.
Vjerojatna je moguænost da se poljoprivredno
stanovništvo od prostora Slavonskog Broda i Nove
Gradiške pomicalo na zapad, i to nekom prosjeènom
brzinom koja je od Anatolije do obale Sjevernog mora
bila oko 3 km godišnje.
Starèevaèka kultura na podruèju Vinkovaca i
Slavonskog Broda javlja se nešto kasnije nego impresso
kultura u dolini Neretve, vjerojatno oko 6000 godina
prije Krista, a poljoprivrednici na podruèje Garešnice
i Bjelovara vjerojatno pristižu oko 5700 godine prije
Krista, kada vjerojatno zapoèinje i korenovska
kultura. Najzapadnija nalazišta korenovske kulture
u Hrvatskoj jesu u Turopolju i Zagorju. Korenovska
je kultura u Hrvatskoj iznimno slabo istražena, nema
utvrðivanja starosti ove kulture, nije upotrijebljena
metoda ispiranja u utvrðivanju pougljenjenih
bioloških nalaza, pa je zato ova kultura izuzetno slabo
poznata izvan Hrvatske. Zato ne iznenaðuje da radovi
o širenju poljoprivrede na podruèje srednje Europe
ne navode podruèje Hrvatske kao podruèje koje daje
u najstarije nalaze linearno trakaste kulture (Renfrew
1996, Gronenborn 1999, Tringham 2000).
Razlika izmeðu starèevaèke i korenovske kulture u
naèinu poljoprivredne proizvodnje vjerojatno nema,
nema ni razlika u naèinu gradnje naselja i stambenih
objekata (Težak-Gregl, 1993). Dimitrijeviæ (1979)
pokazuje i posve logièni razvoj i prijelaz iz starèevaèke
keramike u korenovsku kulturu. Zato oèekujem da æe
analize starosti nalaza poèetaka korenovske kulture
(naravno ako se usporede analize istih laboratorija)
pripadati najstarijim nalazima linearno trakaste
kulture, pa se može pretpostaviti da je poljoprivreda
na najzapadnije podruèje sjevernozapadne Hrvatske
pristigla otprilike u isto vrijeme kad i u Istru, ili
možda i nešto ranije. Ovakvom mišljenju ide u
prilog i nalaz importa korenovske kulture u Ravnim
kotarima u danilskoj kulturi, koja prema Gimbutas
(1996) zapoèinje oko 5300 godina prije Krista, a
moguæe je da je zapoèela i ranije.
Danilska kultura i utjecaj ove kulture na
podruèje Panonije
Na jadranskom priobalju impresso kultura
transformirala se u danilsku, vjerojatno i pod
utjecajem starèevaèke i korenovske kulture.
Na osnovi radova Gimbutas (1996), Batoviæa
(1979), Benca (1979) moguæe je zakljuèiti da se
pretpoljoprivredno stanovništvo integriralo s
doseljenim poljoprivrednicima impresso kulture, te
je tako nastala danilska kultura, na èije formiranje
utjeèe i starèevaèka iz sjeverne Bosne, pa i korenovska
iz centralne Hrvatske.
Predstavnici danilske kulture pomièu se na sjever
i prema pretpostavci Gimbutas (1996) naseljavaju
Posavlje i zapadnu Panoniju sve do podruèja Alpa.
U tablici 3. vidljivo je da je osnovica linearnotrakastog
kompleksa kulture mogla biti samo starèevaèka
kultura, te da je danilska kultura utjecala na
formiranje kultura centralne Bosne, a poslije toga
i na formiranje kompleksa lenðelske kulture unutar
koje obuhvaæam i sopotsku kulturu. Nalazi potvrðuju
da se unutar sopotske kulture u istoènoj Slavoniji
nalaze importi vinèanske kulture pa postoji utjecaj
ove kulture na formiranje sopotske kulture (Krznariæ
- Škrivanko 2002).
Naselja prvih poljoprivrednika doseljenih u Europu i
staništa starosjedilaca su u pravilu izmiješana (Harris
1996, Price 2000) i èini se da dosta dugo ove dvije
grupe stanovnika žive u odvojenim zajednicama,
ali mirno i bez sukoba. Starosjedioci su pokretni
i mijenjaju stanište tijekom godine, pa i to otežava
usvajanje tehnologije proizvodnje hrane. Zato tek
u pozadini vala širenja poljoprivrede dolazi do
integriranja tih grupa stanovnika. Danilska kultura
integrirana je kultura takvih grupa, a utvrðenost
naselja kompleksa lenðelsko–sopotske kulture
pokazuje da je poèelo dolaziti do sukoba razlièitih
grupa stanovništva. Prema Mumfordu (1988) tijekom
ovoga integriranja starosjedioci odnosno bivši lovci i
sakupljaèi znatniji su u formiranju utjecajnijeg sloja,
možda bi se moglo reæi neke vrste vladajuæeg sloja,
i njihovom prevlasti zapoèinje izgradnja utvrðenja
odnosno utvrðenih naselja i mijenjanje društvenih
odnosa uz zapoèimanje patrijarhata. Utvrðena naselja
kompleksa lenðelsko–sopotske kulture obièno, a
prema Krznariæ – Škrivanko (2002) redovito, nisu
izgraðena na lokalitetima starèevaèke kulture, nego
su to potpuno novi lokaliteti.
Na osnovi nalaza na Starom gradu u Ozlju, Težak-
Gregl (1998) pretpostavlja da je postojala regionalna
kultura lenðelskog kulturnog kompleksa, što se
podudara s mišljenjem Gimbutas (1996).
Tablica 2. Postotak kostiju u naseljima u dolini Vardara, kod Slavonskog Broda i Kölna
Table 2. Bone percentage in settlements in Vardar valley, around Slavonski Brod and Köln
\ardar Slavonski ßrod holn
Coveda Cattle 11 35 52
uvce Sheep 81 33 25
Svinje Pigs 8 32 23
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
Ivan JURIÆ 190
Širenjem utjecaja danilske kulture i raseljavanjem
stanovništva iz zaleða jadranske obale po
unutrašnjosti cijelog podruèja Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Slovenije, kao i zapadne Maðarske,
cijelo ovo podruèje bit æe obuhvaæeno integracijom i
meðusobnim utjecajima prvotna dva smjera (impresso
i starèevaèkog) doseljavanja prvih poljoprivrednika na
podruèje Hrvatske, uz integriranje sa starosjedilaèkim
pretpoljoprivrednim stanovništvom, kojega je bilo
više uz jadransku obalu nego u Panoniji.
FREKVENCIJA I PODRIJETLO HAPLOTIPOVA
STANOVNIŠTVA HRVATSKE
Pri završetku danilske kulture i u poèecima
kompleksa lenðelsko-sopotske kulture na cijelom
podruèju Hrvatske velika veæina stanovništva
usvojila je tehnologiju proizvodnje hrane. Prvi
poljoprivrednici na podruèje Hrvatske pristigli
su nešto prije 6000. godine prije Krista, na cijelo
podruèje Hrvatske poljoprivredna se proizvodnja
proširila do 5700. godine prije Krista, a zateèeno
pretpoljoprivredno stanovništvo starosjedilaca
integriralo se s poljoprivrednicima u razdoblju od
5300. do oko 4700. godine prije Krista.
Prema Semini i sur. (2000) prva istraživanja
frekvencija haplotipova na Y-kromosonu sadašnjeg
stanovništva Hrvatske dala su ove rezultate: Eu4
(6,9%), Eu7 (44,8 %), Eu9 (5,2 %), Eu11 (1,7 %), Eu16
(1,7 %), Eu18 (10,3 %), Eu19 (29,3 %).
Haplotipovi Eu4, Eu9 i Eu11 u Europu su donijeli prvi
poljoprivrednici podrijetlom s Bliskog istoka. Haplotip
Eu7 prvi je poznati mutant iz Eu10, koji je nastao na
Bliskom istoku i veæ oko 22000 godine prije Krista
pristiže u Europu donoseæi goretijensku kulturu.
Ovaj haplotip mogli su imati i poljoprivrednici koji
pristižu oko 6000. godine u Hrvatsku. Haplotip Eu16
vjerojatno je srednje azijskog podrijetla i pristigao je
prodorima stepskog stanovništva. Eu18 haplotip je s
velikim udjelom u populaciji stanovništva zapadne
Europe, pogotovo Baska i Iraca, i u Europu su ga
donijeli prvi doseljenici Homo sapiens sapiens.
Haplotip Eu19, koji možemo uvjetno nazvati
slavenskim, jer ga u velikom postotku imaju Slavenski
narodi, poglavito Ukrajinci i Poljaci, mogao je
postojati u Panoniji i prije seobe naroda, a mogli su
ga u veæem postotku imati nosioci Körös kulture.
Naravno, stanovništvo su stalno kreæe i seli, i
današnji postoci odreðenog haplotipa su posljedica
svih seljenja od pristizanja Homo sapiens sapiens
do danas.
Tablica 3. Kronološka tabla kompleksa kultura (Korišteni podaci Gimbutas, 1996, Gronenborn, 1999, Krajcar-Broniæ i sur, 2002)
Table 3. A Chronological table of the cultural complexes (Data used from Gimbutas, 1996, Gronenborn, 1999,
Krajcar-Broniæ et al, 2002)
Prije
hrista
}XÞkXXShX
ußXlX
CLX1kXlXX
ßuSXX
lS1uČXX
Ek\X1ShX
CLX1kXlXX
Ek\X1ShX
IXPXÞXX
MXĈXkShX
Skßl}X l }IC
\u}\uÞlXL






h
u
M
P
l
L
h
S

l
L
X
Ĉ
L
l
S
h
u

S
u
P
u
1
S
h
L

h
u
M
P
l
L
h
S

l
L
X
Ĉ
L
l
S
h
u

S
u
P
u
1
S
h
L


5000.

S
u
P
u
1
S
h
X

l

h
u
M
P
l
L
h
S

l
L
X
Ĉ
L
l
S
h
u

S
u
P
u
1
S
h
L


h
X
h
X
X
}
S
h
X

P
X

ß
I
1
M
l
k
S
h
X

\
l
X
ý
X


Þ
X
X
l
l
S
h
X

E
\
X
k
S
h
X


5500.

l
l
X
L
X
k
X
u

-

1
k
X
h
X
S
1
X


l
l
X
L
X
k
X
u

-

1
k
X
h
X
S
1
X

(
h
u
k
L
X
u
S
h
X
)



S1XkýL\u
6000.
S
1
X
k
ý
L
\
u



S
1
X
k
ý
L
\
u

l

l
M
P
k
L
S
S
u



l
M
P
k
L
S
u


S
1
X
k
ý
L
\
u



PkL1Pul}uPkl\kLÞXu kXIÞußl}L




Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 191
Meðutim, kako to smatra i Sykes (1999), a prikazano
je u tablici 1, te Cavalli Sforza (1996), Richards
i sur. (1996), te Semino i sur. (2000), veæina
stanovnika Europe pa tako i Hrvatske ima iznimno
dugu autohtonost. Ipak, nužno je, pri tumaèenju
autohtonosti, uzimati u obzir i sve moguæe posljedice
mutacija protumaèivih neutralnom teorijom, kao i
ulogom proteina pri repliciranju genoma, kako to
tumaèi Cummins (2001).
Uzimajuæi u obzir navedene moguænosti može se
pretpostaviti da veæina nosilaca haplotipova Eu4,
Eu9 i Eu11 ima pretke na podruèju Hrvatske od
vremena prvih poljoprivrednih doseljenika. Odreðeni
postotak haplotipa Eu7 vjerojatno je pristigao zajedno
s tim doseljenicima. Potomci pretpoljoprivrednog
stanovništva nosioci su haplotipova Eu18 i dio Eu7,
koji su vjerojatno u veæem dijelu pristigli u Panoniju
iz jadranskog priobalja iz podruèja danilske kulture.
Haplotip Eu19 pristizao je iz podruèja Karpata, ali
gotovo je sigurno bio starosjedilaèki element u
Panoniji i za vrijeme starèevaèke kulture. Na osnovi
tih prvih spoznaja o genetskoj strukturi stanovništva
Hrvatske oèito je da u toj strukturi postoji znatan
postotak onih haplotipova koji su u Europu pristigli
s Bliskog istoka kao nosioci širenja poljoprivrede.
Sadašnje, još uvijek vrlo skromne, spoznaje o
podrijetlu stanovništva Hrvatske mogu se u znatnoj
mjeri protumaèiti pristizanjem poljoprivrede u
Hrvatsku, ali i obrnuto, prve spoznaje o frekvencijama
haplotipova sadašnjeg stanovništva Hrvatske jesu i
dokaz smjerova širenja poljoprivrede na podruèju
Hrvatske.
Tek usvajanjem poljoprivredne proizvodnje od
pretpoljoprivrednog stanovništva stvaraju se uvjeti
da naraste brojnost ovog stanovništva.
LITERATURA
Adams, J., M. Otte, (1999), Did Indo-European Languages
spread before farming? Current Anthropology 40 (1):
73-77. .
Anikater, Y., (2001), Host-parasite relations in a population
of wild emmer in eastern Galilee. Israel Journal of Plant
Sciences. 49(Suppl S):S37-S41.
Balasse, M., Bocherens, H., Tresset, A., Mariotti A., Vigne, J.
D. (1997), Emergence of dairy production in the Neolithic
contribution of isotopic analysis of cattle archaelogical
bones. Comptes Rendus de 1 Academie des Sciences Serie
II Fascicule A-Sciences de la Terre et des Planetes. 325
(12): 1005-1010.
Barbujani, G., Bertorelle, G., Chikhi, L., (1998), Evidence for
Paleolithic of Neolithic Gene Flow in Europe. (Letters to
the Editor) Am. J. Hum. Genet: 62: 488-491.
Baryoset, O., (1998), The natufian culture in the Levant,
threshoed to the origins of agriculture. Evolutionary
Anthropology 6, 159-177.
Batoviæ, Š., (1979), Jadranska zona. U Praistoriji jugosloven-
skih zemalja, II. Neolitsko doba, str. 473-634, Svijetlost,
Sarajevo.
Belfer – Cohen, A, Bar-Yosef, O., (2000), Early Sedentism
in the Near East, u Life in Neolithic Farming Communi-
ties. Social Organization, Identity and Differentiation.
Kluwer Academic/Plenum Publishers. New York, Boston,
Dordrecht, London, Moscow, str. 19-38.
Benac, A., (1979), Prelazna zona. U Praistoriji jugosloven-
skih zemalja, II. Neolitsko doba, str. 363-470, Svijetlost,
Sarajevo.
Benac, A., Garašanin, M., Srejoviæ, D., (1979), Uvod. U Pra-
istoriji jugoslovenskih zemalja, II. Neolitsko doba, str.
11-31, Svijetlost, Sarajevo.
Benac, A., Garašanin, M., Srejoviæ, D., (1979), Zakljuèna
razmatranja. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja, II.
Neolitsko doba, str. 635-667, Svjetlost, Sarajevo
Binder, D., (2000), Mesolithic and Neolithic interaction in
southern France and northern Italy: new data and cur-
rent hypotheses, u Price DT, Europe’s First Farmers .
Cambridge, University Press, str, 117-143.
Blumler, M. A., (1996), Ecology, evolutionary theory and
agricultural orgins, u The Origins and Spread of Agri-
culture and Pastoralism in Eurasia, edited br. D.R.Harris,
str. 25-50.
Brown, T. A., (1999), How ancient DNA may help in under-
standing the origin and spread of agriculture. Philosophi-
cal Transaction of the Royal Society of London -–Series
B: Biological Sciences. 354 (1379).89-97.
Brukner, B., (1979), Körös – grupa. U Praistoriji jugosloven-
skih zemalja, II. Neolitsko doba, str. 213-226, Svijetlost,
Sarajevo.
Casalotti, R., Simoni, L., Belledi, M., Barbujani, G., (1999),
Y-chromosome polymorphisms and the origins of the
European gene pool. Proc.R.Soc.Land. B. Biol. Sci. 266,
1959-1965.
Cavalli – Sforza L. Luca, (1996) The spread of agriculture
and nomadic pastoralism: Insights from genetics, lin-
guistics and archaeology, u The Origins and Spread of
Agriculture and Pastoralism in Eurasia, edited br. D. R.
Harris, str. 51-69.
Cavalli – Sforza, F. Cavalli Sforza (1996), The Great Human
Diasporas, The History of Diversity and Evolution. Helix
Books.
Cavalli - Sforza, Menozzi, P., Piazza A., (1993), Demic Expan-
sions and Human Evolution. Science, vol. 259, str. 639-
646.
Chikhi, L., Destro-Bisol, G., Bertorelle, G., Pascali, V., Barbu-
jani, G., (1998), Clines of nucleat DNA markers suggest
a largely Neolithic ancestry of the European gene pool.
Proc Natl Acad Sci USA 95:9053-9058.
Cummins, J., (2001), Mitochondrial DNA and the Y Chro-
mosome: parallels and paradoxes. Reprod. Fertil. Dev.,
13, 533-542.
Dimitrijeviæ, S., (1974), Problem stupnjevanja starèevaèke kul-
ture s posebnim obzirom na doprinos južnopanonskih
nalazišta rješavanju ovog problema. X. Simpozij praisto-
rijske sekcije SADJ – Subotica 1972., str. 59-93. Srpsko
arheološko društvo, Beograd, 1974.
Dimitrijeviæ, S., (1979a), Rani neolit– Starèevaèka kultura.
Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Neolitsko doba.
Sarajevo, str. 235-260.
Dimitrijeviæ, S., (1979b), Sjeverna zona. U Praistoriji jugo-
slovenskih zemalja, II. Neolitsko doba, str. 363-470,
Svijetlost, Sarajevo.
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
Ivan JURIÆ 192
Dimitrijeviæ, S., Težak – Gregl, T., Majnariæ–Pandžiæ, N.,
(1998), Prapovijest, Naprijed – Zagreb.
Durman, A., (2000), Vuèedolski Orion, Zagreb: Arheološki
muzej i dr.
Ember, C. R., Ember, M., (1996), Anthropology, Prentice Hall,
Upper Saddler River, New Jersey 07458.
Falconer DS, Mackay TFC, (1996), Introduction to Quantita-
tive Genetics Edit. Longman group Ltd.
Forenbaher, S., (1999), The Earliest Islanders of the Eastern
Adriatic, Collegium Antropologium, 23, 2; 521-530.
Garašanin, M., (1979), Centralnobalkanska zona. U Praistoriji
jugoslovenskih zemalja, II. Neolitsko doba, 1979., str. 79-
212. Svijetlost, Sarajevo.
Gimbutas, M., (1996), The Goddesses and Gods of Old
Europe, University of California Press. Berkeley, Los
Angeles.
Gregg, S. A., (1988), Foragers and Farmers: Population Inter-
action and Agriculture Expansion in Prehistoric Europe
(Prehistoric Archaeology and Ecology). University of
Chicago Press.
Gronenborn, D., (1999), A Variation on a Basic Theme: The
Transition to Farming in Southern Central Europe, Jour-
nal of World Prehistory, vol. 13, br. 2, str. 123-209.
Halstead, P., (1996), The development of agriculture and
pastoralism in Greece: when, how, who and what? in
Harris: The Origins and Sped of Agriculture Postavilism
in Euroasia. Univ. Press London, str. 296-309.
Harlan, J. R. and Zohary, D., (1966), Distribution of Wild
Wheats and Barley. Science Vol 153, str. 1074 – 1080.
Harlan, J. R., (1971), Agricultural Originas. Center and Non-
ecenters. Science, Vol. 174, str. 468-474.
Harris, D. R., (1996), The Origins and Sped of Agriculture
Postavilism in Euroasia. Univ. Press London.
Haywood, J., Freeman, C., Garwood, P., Toms, J., (2000),
Historical Atlas of the Ancient World. Barnes&Noble
books, New York.
Helmer D., (1984), Le parcage des moutons et des chèvres au
Néolithique ancien et moyen dans le sud-est de la France.
In J. Clutton-Brock and C. Grigson (eds.), Animals and
Archaeology, 3: Eatly Herders and their Flocks, pp 39-
45, Oxford: British Archaelogical Reports International
Series 202.
Helmer D., (1992), La domestication des animaux par les
hommes préhistoriques. Paris: Mason.
Heun, M., Schäfer-Pregl, R., Klawan, D., Castagna, R., Accerbi,
M., Borghi, B., Salamini, F., (1997), Site of Einkorn Wheat
Domestication Identified by DNA Fingerprinting. Science,
vol. 278, str. 1312-1313.
Jaradat, A. A., (2001), Spatial and temporal genetic structure
of wild emmer wheat in Jordan. I. Phenotypic traits. Israel
Joournal of Plant Sciences, 49 (Suppl S); 53-64.
Juriæ, I., Bogunoviæ, M, Ðikiæ, M, Balen J., (2001), Znaèajke
poljoprivredne proizvodnje u naseljima starèevaèke
kulture na podruèju izmeðu Vinkovaca i Slavonskog
Broda u Hrvatskoj, Društvena istraživanja, vol. 9, br. 46
(2-3), str. 347-365.
Juriæ, I., Ðikiæ, M., Petrièeviæ, P., Balen, J., (2000), Ishodište
Pitagorinog pouèka u Vuèedolskoj kulturi na prostoru
Hrvatske, Društvena istraživanja, vol. 9, br. 46 (2-3), str.
347-365.
Jurišiæ, M., (1992), Lokaliteti brodskog posavlja, Osteološka
analiza. Rukopis.
Kalicz, N., (1993), The early phases of the Neolithic in west-
ern Hungary (Transdanubia). Poroèilo raziskovanju
paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji XXI, Ljubljana,
str. 85-103.
Kalicz, N., Virág, Z. M., Biró, K. T., (1998), The northern
periphery of the Early Neolithic Starèevo culture in
south-western Hungary: a case study of an excavation
at Lake Balaton. Documenta Praehistorica XXV Poroèilo
raziskovanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji XXV,
Ljubljana, str. 151-187.
Kimura, M., (1989), Neutral theory. In WG Hill and MFC
Mackay: Evolution and Animal Breeding, 13-16, CAB
International.
Költö L, Bartosiewicz (1998), Archaeometrical research in
Hungary II. Budaapest-Kaposvár-Veszprém.
Krajcar Broniæ, I., Minichreiter, K., Obeliæ, B., Horvatinèiæ,
N., (2002), The oldest early Neolithic (Starèevo cul-
ture) settlements in Croatia: Zadubravlje – Dužine and
Slavonski Brod – Galovo.
14
C and Archaeology: Fourth
Symposium. St. Catherine’s College, Oxford, England,
U.K. 9-14 April 2002-05-09 (submitted for publication
in proceedings).
Krznariæ – Škrivanko, M., (2002) Peta i šesta sezona sus-
tavnog istraživanja gradine Sopot (godina 2000 i 2001).
Obavijesti br. 1, str. 36-45.
Kuijt, I., (2000), Life in Neolithic Farming Communities.
Social Organization, Identity and Differentiation. Kluwer
Academic/Plenum Publishers. New York, Boston, Dordre-
cht, London, Moscow.
Loftus, R, T., Ertugrul, O., Harba, A, H., El-Barody, M, A.,
Machugh, D, E., Park, S, D, E., Bradley DG (1999), A
microsatellite survey of cattle from a centre of origin: the
Near East. Molecular Ecology. 8(12):2015-2022.
Maier, U., (1996), Morphological Studies of Free – Threshing
Wheat ears from A Neolithic site in southwest Germany,
and the History of the Naked Wheats. Vegetation History
& Archaeobotany. 5(1-2):39-55.
Maier, U., (1999), Agricultural activies and land use in a
Neolithic village around 3900 BC: Hornstaad Hornle
I. A., Lake Constance, Germany. Vegetation History &
Archaeobotany. 8(1-2): 87-94.
Mann, N., (2000), Dietary lean red meat and human evolu-
tion, Eur J Nutr 39:71-79.
Mannion, A. M., (1999), Domestication and the Origins of
Agriculture: an Appraisal. Progress in Physical Geogra-
phy. 23 (1), 37-56.
Markoviæ, Z., (1994), Sjeverna Hrvatska of neolita do
bronèanog doba. Doktorska disertacija. Muzej grada
Koprivnice, Koprivnica.
Martiniæ-Jerèiæ, Z., (1999), Osobni kontakti.
Medjugorac, I., Kustermann, W., Lazar, P., Russ, I., Pirchner,
F., (1994), Marker–derived phylogeny of European cattle
supports demic expansion of agriculture. Animal Genet-
ics, 25, Suppl.1, 19-27.
Minichreiter, K., (1992), Starèevaèka kultura u sjevernoj
Hrvatskoj; Arheološki zavod Filozofskog fakulteta,
Sveuèilišta u Zagrebu – Zagreb.
Minichreiter, K., (2002), Slavonski Brod, Galovo, sustavna
istraživanja naselja starèevaèke kulture u godini 2002;
Hrvatsko arheološko društvo, Obavijesti, br.3, 45-52.
Müller, von J., (1994), Das Ostadriatische Frühneolithikum.
Prähistorische Archäologie in Südosteuropa. Band 9.
Berlin.
Agric. conspec. sci. Vol. 67 (2002) No. 4
POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 193
Mumford, L., (1988), Grad u historiji. Naprijed – Zagreb.
Nevo E., (2001) Genetic resources of wild emmer, Tritiii-
cum dicoccoides, for wheat improvement in the third
millennium. Israel Journal of Plant Sciences. 49 (Suppl
S): 77-91.
Noy-Meir I., (2001), Ecology of wild emmer wheat in Medi-
terranean grasslands in Galilee. Israel Journal of Plant
Sciences, 49 (Suppl S): 43-52.
Njos, A., (1994), Future land utilization and management for
sustainable crop production. Soil & Tillage Research 30
(1994), 345-357.
Pappa, M., Besios, M., (1999), The Neolithic settlement at
Makriyalos, northern. Greece: Preliminary report on
the 1993-1995 excavations. Journal of Field Archaeol-
ogy. 26(2):177-195.
Poplin, F., Poulain, T., Meniel, P., Vigne, J, D., Geddès,
Helmer, D., (1986), Les dèbuts de l’élevage en France.
In J.P. Demoule and J-Guilaine, Le Néolithique de la
France, pp 37-51. Paris:Picard.
Price, T. D., (2000), Europe’s First Farmers. Cambridge,
University Press.
Renfrew, C, K., Boyle (1999), Archaeigenetics: DNA and the
population prehistory of Europe. McDonald Institute
monographs. Cambridge.
Renfrew, C.. (1996) Language families and the spread of
farming, u The Origins and Spread of Agriculture and
Pastoralism in Eurasia, edited br. D. R. Harris, str. 70-
92.
Renfrew, C., (1987), Archaelogy and Language. Cambridge
University Press, London.
Renfrew, C., (1996), Language families and the spread of
farming, u The Origins and Spread of Agriculture and
Pastoralism in Eurasia, edited br. D.R.Harris, str. 70-92.
Richards, M. R., Côrte-Real, H., Forster, P., Macaulay, V.,
Wilkinson-Herbots, H., Demaine, A., Papiha, S., Hedges,
R., Bandelt, H. J., Sykes, B. C., (1996), Paleolithic and
Neolithic lineages in the European mitochondrial gene
pool. Am. J. Hum. Genet. 59, 185-203.
Ridley, M., (1999), Genome the autobiography of a species
in 23 chapters. Fourth estate. London.
Semino, O., Passarino G., Oefner P. J., Lin, A. A., Arbu-
zova, S., Beckman L. E., Benedictis, G., Francalacci,
P., Kouvatsi, A., Limborska, S., Marcikiæ, M., Mika, A.,
Mika, B., Primorac, D., Santachiata-Benerecetti, A,. S.,
Cavalli-Sforza, L. L., Underhill, P. A., (2000), The Genetic
Legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant
Europeans: A y Chromosome Perspective. Science, vol.
290, str. 1155-1159.
Sherratt, A. (1996) Plate tectonics and imiginary prehistories:
structure and contingency in agricultural originas, u The
Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in
Eurasia, edited br. D.R.Harris, str. 130-141.
Simoni, L., Calafell, F., Pettener, D., Bertranpetit, J., Barbu-
jani, G., (2000), Geographic Patterns of mtDNA Diversity
in Europe. Am. J. Hum. Genet. 66 : 262-278.
Starost pšenice – analiza Ruðer Boškoviæ (2000), Zavod za
opæe stoèarstvo, broj 3/00.
Sykes, B., (1999), The molecular genetics of European ances-
try. The Royal Society 354, 131-138.
Sykes, B., (2001), The seven daughters of Eva. Norton &
Company and Company New York, London.
Težak–Gregl, T., (1998), Neolitik; u Dimitrijeviæ, S., Težak
– Gregl, T., Majnariæ – Pandžiæ N., Prapovijest, str. 58-158.
Naprijed – Zagreb.
Težak-Gregl, T, (1991), Naselje korenovske kulture u Kaniškoj
ivi. Opusc arhaeol. 15, 1-23.
Težak-Gregl, T, (1993), Kultura linearnotrakaste keramike u
središnjoj Hrvatskoj. Disertacije i monografije. Arheološki
zavod Fiziološkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.
The Times, (1986), Atlas svjetske povijesti, Cankarjeva
založba, Ljubljana, str. 378.
The Times, (1995), Past Worlds, Atlas of Archaeology; Times
Book London.
Thomas H., (1995), An Unfinished History of the World,
Papermae London and Basingstone.
Thomas, J. T., (1996), The cultural context of the first use
od domesticates in continental Central and Northwest
Europe, u The Origins and Spread of Agriculture and Pas-
toralism in Eurasia, edited br. D.R.Harris, str. 310-322.
Tringham R, (2000), Southeastern Europe in the transtition
to agriculture in Europe: bridge, buffer, or mosaic, u
Price DT, Europe’s First Farmers . Cambridge, University
Press, str, 19-56.
Troy CS, Machugh DE, Bailey JF, Magee DA, Loftus RT,
Cunningham P, Chamberlain AT, Sykes BC, Bradley DG,
(2001), Generic evidence for Near-Eastern origins of
European cattle, Nature, 410 (6832), 1088-1091.
Van der Waerden, B. L., (1983), Geometry and Algebra in
Ancient Civilizations. Springer - Verlag, Berlin, Heidel-
berg, New York, Tokyo.
Van Zeist, W., (1978), Ugljenisani biljni ostaci na višeslojnom
nalazištu Gomolava, str. 5-17. Rad vojvoðanskih muzeja.
Novi Sad.
Van Zeist, W., Deroller, G. J., (1995), Plant Remains from Aikli
Hoyuk, a Pre-Pottery Neolithic Site in Centar Anatolia.
Vegetation History & Archaeobotany. 4(3):179-185.
Wassmuth, R, Hiendleder S, Mendel C, Erhardt G, (2001),
Biochemical polymorphisms and major mtDNA
haplotypes in Bergschaf breeds and Waldschaf as
contribution to descent of domestic sheep. Journal of
Animal Breeding&Genetics-Zeitschrift fur Tierzuchtung
und Zuchtungsbiologie. 118(5):327-340.
Xhuveli, L., Schultzemotel, J., (1995), Neolithic cultivated
Plants from Albania. Vegetation History & Arhaeobotany.
4(4): 245-248.
Zadubravlje prapovijesno naselje, 6000 godina prije Krista.
(1994), Muzej Brodskog posavlja, veljaèa – ožujak.
Zilhao, J., (2001), Radiocarbon evidence for maritime pioneer
colonization at the origins of farming in west Mediter-
ranean Europe. Proceedings of the National Academy of
Sciences of the United States of America. 98(24):14180-
14185, Nov 20.
Zohary, D., (1999), Monophyletic vs. polyphyletic origin
of the crops on which agriculture was founded in the
Near East. Genetic Resources & Crop Evolution 46 (2):
133-142.
Zvelebil, M, Lillie, M., (2000), Transition to agriiculture
in eastern Europe, u Price DT, Europe’s First Farmers.
Cambridge, University Press, str, 57-92.
acs67_20

Dalekom istoku i Srednjoj Americi. Da bi se razumjelo kad je poljoprivreda pristigla na hrvatsko povijesno podruèje i kako se dalje širila važni su arheološki nalazi impresso. KLJUÈNE RIJEÈI Hrvatska. 10000 Zagreb. Proizvodnjom hrane stvaraju se uvjeti za pojaèani prirast stanovništva i ubrzani razvoj društva. starèevaèke. i razvojem nove interdisciplinarne znanosti arheogenetike spoznaje se kad su se pojavili odreðeni haplotipovi ljudi pa kako se širila poljoprivreda seljenjem ili usvajanjem spoznaja o proizvodnji hrane. ovaca i goveda omoguæuju da se utvrde smjerovi širenja poljoprivrede. 67 (2002) No. Mjesta domestikacije i širenje Triticum monococcum. Agriculturae Conspectus Scientificus.182 IZVORNI ZNANSTVENI RAD Poèeci poljoprivredne proizvodnje na hrvatskom povijesnom podruèju Ivan JURIÆ SAŽETAK Proizvodnja hrane. odnosno poljoprivredna proizvodnja zapoèela je neovisno na tri geografska podruèja: Bliskom istoku. impresso kultura. Triticum dicoccum.hr Primljeno: 21. Otkriæem ljudskog genoma. S podruèja Bliskog istoka poljoprivreda se proširila po cijeloj Europi. korenovske (kao dio kompleksa kulture linearnotrakaste keramike) danilske i lenðelsko – sopotske kulture. kultura linearnotrakaste keramike. Sve toènije metode 14C kojima se utvrðuje starost biološkog materijala omoguæuju da se odredi kada je poèela poljoprivredna proizvodnja na konkretnom geografskom podruèju i koliko se brzo širila. Agronomski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Svetošimunska 25. Hrvatska E-mail: ijuric@agr. poèeci poljoprivrede. einkorn. U razdoblju od oko 7000 – 5000 godina prije Krista razvile su se keramièke kulture koje su se širile istovremeno s poljoprivredom. svibnja 2002. Vol. starèevaèka kultura. 4 (181-193) . emmer.

U anglosaksonskim radovima podruèje poèetaka poljoprivrede na Bliskom istoku se èesto naziva i Srednji istok (Middle East). Radovi hrvatskih i maðarskih autora s podruèja keramièkih kultura publicirani u posljednjih dvadesetak godina Europi (Minichrajter 1992. sci. 1998. Neke procese. Kuijt 2000. kako su se hranili pretpoljoprivrednici. Markoviæ 1995. 4 . 1988. Težak. zahtijevao je dugotrajnu adaptaciju. odnosno proizvodnje hrane. 1999). Kalicz 1993. Razumijevanje širenja poljoprivrede omoguæava i razumijevanje nastanka sadašnje genetske strukture stanovništva Europe. na ishranu u kojoj se najveæi dio energije koristi iz škroba. Dalekom istoku i Srednjoj Americi – razvile su se tehnologije proizvodnje hrane. pa se može smatrati da su naselja u dolini rijeke Jordan najstarija poljoprivredna naselja. odnosno razumijevanje problema adaptacije pretpoljoprivrednog stanovništva na ishranu s velikim udjelom cerealija. Širenje poljoprivrede s Bliskog istoka analizirano je u brojnim radovima i knjigama (Harlan 1971. conspec. 1999). odnosno moguænost da se utvrdi diversifikacija genoma bilja. Vol. koja vjerojatno još nije završena (Maun. Gregg. kako ga definira i Opæa enciklopedija (1977). Pšenica je najprije domesticirana u dolini rijeke Jordan oko 8000 godine prije Krista (Zohary. 2002) omoguæuju da se nadopune i isprave tumaèenja koja Slika 1. ali u Hrvatskoj i veæem dijelu Europe prihvaæen je pojam Bliski istok. Ti su dokazi: Agric. Dokazi o poèetcima domestikacije i poljoprivrede na Bliskom Istoku i smjerovima pristizanja poljoprivrede na podruèje Hrvatske Moguæe je tvrditi da postoji šest vrlo èvrstih dokaza o mjestu poèetaka domestikacije i širenju poljoprivrede s Bliskog istoka. èime se stvaraju uvjeti za veliki prirast stanovništva i brzi razvoj društva kroz nove društvene odnose. Gronenborn 1999. Podruèje Hrvatske imalo je veliko transmisijsko znaèenje u pristizanju poljoprivrede s Bliskog istoka i daljem širenju na sjeveroistok i sjeverozapad. Na Bliskom istoku. Šireæi se s Bliskog istoka poljoprivreda je do podruèja Nizozemske stigla oko 4900. 2000). Povezanost proizvodnje hrane i genetske karte Europe postala je razumljivija kad se spoznalo da je za ishranu lovom i sakupljanjem bilo potrebno oko 25 km2 površine po stanovniku. kako to pokazuje Sherrattova (1996) karta na slici 1.POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 183 UVOD Poljoprivredna proizvodnja ima poèetke na tri geografska podruèja. 2000). pa su radovi koji istražuju ovu povezanost brojni. pomažu protumaèiti i spoznaje o ishrani. Price 2000. Krajcar Broniæ i sur. Kalicz i sur. 67 (2002) No. Zato æe iz podruèja gdje je zapoèela proizvodnja hrane djelovati na razvoj vrlo udaljenih podruèja. bio je moguæ rast stanovnika do 20 stanovnika po jednom km2 (Haywood i sur. S podruèja Bliskog istoka proizvodnja hrane. odnosno poljoprivreda proširila se na podruèje jugozapadne Azije i cijele Europe i Afrike.Gregl 1993. 2000. Area of the origins of agriculture (after Sherratt 1996) su u svjetskoj literaturi prihvaæena o poèetku i širenju poljoprivrede po jugoistoènoj i srednjoj Europi. Prelazak s ishrane u kojoj se veæina potrebne energije (oko 80%) podmirivala hranom životinjskog podrijetla. godine prije Krista. ali vjerojatno i u širenju iz podruèja Istre u sjevernu Italiju. a usvajanjem poljoprivrede. Zilhao 2001). Renfrew 1987 i 1996. 1966) Figure 1. kao kod ranih poljoprivrednika. životinja i ljudi pomažu da se razumije smjer širenja poljoprivrede i odnos izmeðu širenja poljoprivrede seljenjem i širenja znanja bez seljenja. a kao posebna interdisciplinarna grana znanosti oformila se i arheogenetika (Renfrew i Boyle. Nove spoznaje o mjestima domestikacije. koji do sada nisu bili protumaèivi. 1998. Podruèja poèetaka poljoprivrede (po Sherrattu.

Zašto se Natufijci 1000 godina nisu sjetili (kako to piše Thomas. koje se datiraju prije poèetaka poljoprivrede. 2000. Spoznaje o domesticiranom obliku ovce Uz nalaze emmera i einkorna i nalazi kostiju ovaca na podruèju Europe su dokaz da je poljoprivreda pristigla s Bliskog istoka. Ipak. odnosno oko 1000 godina poslije emmera. veæ zarana Harlan i Zohary (1966) ustanovljuju da je einkorn pojavio u veæ udomaæenom obliku u najstarijim poljoprivrednim naseljima u Grèkoj. a njezino podruèje nalaza kao divljeg oblika dosta je rasprostranjeno. kako to tumaèi Binder (2000). 1998). Vjerojatno su Natufijci prije prve sjetve stekli iskustvo da se na površini samoniklih divljih žitarica. Zato je opæenito prihvaæeno da su prve ovce i na podruèje zapadnog Mediterana podrijetlom s Bliskog istoka. Možda treba istaknuti da bi na temelju današnjih spoznaja bilo moguæe tvrditi da je domaæa ovca na podruèje Hrvatske i srednje Europe pristigla s Bliskog istoka i da je Ovis musimon uistinu postojala. 6. pripadaju kozorogu. Makedoniji i Bugarskoj. 1996) i to oko 7000. Još uvijek je otvoreno pitanje zašto je. 4 . jer je na lokalitetima gdje je ono boravilo Agric. Navedenih šest podruèja istraživanja i dokazi upotpunjeni analizama sve toènijih rezultata starosti dobivenih metodom 14C omoguæavaju da se precizno odredi vrijeme i utvrde smjerovi širenja poljoprivrede. Vol. Za naše razmatranje važno je da je emmer domesticiran samo u dolini Jordana. od vremena kada su se zajednice divljih žitarica poèele koristiti kao izvor hrane što je omoguæilo sjedilaèki život. kako to pokazuje i karta arheoloških nalaza divljeg emmera (The Times 1995). posebno njeno pojavljivanje u Liguriji (priobalje Genovskog zaljeva). Einkorn). 5. Nepoljoprivredno stanovništvo na neki je naèin dolazilo do ovaca i koristilo ih u ishrani. Baryoset. veæ u poèetku širenja razlikuju se dva smjera. naðeno dosta kostiju koje su se pripisivale divljim ovcama. svako nalaženje pougljenog sjemena emmera i utvrðivanje njegove starosti metodom 14C dokaz je da je na tome lokalitetu postojala poljoprivredna proizvodnja u utvrðenom vremenu. Nalazi æe pokazati da se javlja i nova domesticirana pšenica (Triticum monococcum. još uvijek su vjerodostojnije usporedbe rezultata analiza 14C samo istih laboratorija. Na podruèju koje prikazuje citirana karta (Kanaan) naðena su prva stalna naselja (Belfer-Cohen i Bar-Yosef. prvenstveno kroz spoznaje problema prelaska s ishrane s mesom na ishranu cerealijama (Mann. Spoznaje o domestikaciji Triticum dicoccum. naroèito na podruèju Ligurije. Ovo podruèje brojnim istraživanjima postalo je dobro poznato i prikazuju ga Hillmanove karte (1996). Spoznaje o domestikaciji Triticum monococcum Iz Galileje i Palestine (Kanaana) poljoprivreda se širi podruèjem gdje su tada rasle zajednice divljih žitarica. zbog duboke prošlosti i moguæih i malih razlika u analizama izmeðu pojedinih laboratorija. 1997). navodeæi istraživanja Helmera (1984. a potjeèu iz vremena prije poèetaka poljoprivrede. 2000). rastao u dolini rijeke Jordan. 1996). Spoznaje o domestikaciji Triticum dicoccum Veæ Harlan i Zohary (1966) utvrdili su da je Triticum dicoccum (emmer) u divljem obliku i to kao dominantna èlanica biljne zajednice. a postojanje emmera jest i dokaz izvora s kojega je pristigla poljoprivredna proizvodnja. Znaèi samo jedanput (Blumler. nego naselja starosjedilaca pretpoljoprivrednika. ali tada bi bilo teže objasniti širenje poljoprivrede zapadnim Mediteranom. Razvojem toènijih metoda identifikacije pripadnosti kostiju nekoj vrsti utvrðeno je da sve u Europi naðene kosti. Spoznaje o izvornom obliku udomaæene ovce. Spoznaje o otkriæu izrade keramike i razvoja keramièkih kultura.184 Ivan JURIÆ 1. Spoznaje o mtDNA goveda. 3. Ujedno se utvrðuje da je i einkorn domesticiran samo u Anatoliji. Poslije spoznaje da je emmer domesticiran samo jedanput. a kosti domaæe ovce naðene su i na nalazištima koji nisu bila staništa poljoprivrednog stanovništva. može posijati sjeme i sljedeæe ljeto dobiti urod. conspec. 2. mlinsku napravu. osim sjetve. kao izvorni oblik kratkorepe ovce. Spoznaje o domestikaciji Triticum monococcum. Meðutim. kako to pokazuje karta u atlasu The Timesa (1995). i to na poznatom podruèju. Ujedno je utvrðeno da je pretpoljoprivredno stanovništvo u sjevernoj Italiji bilo brojno i da su lokaliteti boravka pristiglih poljoprivrednika i starosjedilaca bili izmiješani i tako opstojali dosta dugo. godine prije Krista (Heun. Nesporno je da je. U Anatoliju (jugoistoèna Turska) æe iz podruèja Kanaana pristiæi domesticirani emmer i ovca. 1992) i Puslina i sur. Kuijt. 2000. (1986). na kojoj se pred razdoblja kiša dogodio požar. Prije no što su poèeli uzgajati emmer oni su izumili srp. 1995) baciti sjeme i na površine gdje emmer nije rastao kao divlja biljka? Na ovo pitanje tek se nasluæuje odgovor. naravno. 4. odnosno kako se to struèno kaže da je domesticiran samo jedanput (Blumler. sci. Spoznaje o genomu ljudi. Uništavanje drugih biljnih zajednica požarom i bacanjem sjemena po opožarenim površinama smatramo poèecima proizvodne hrane. 67 (2002) No. Sve radne operacije za proizvodnju pšenice postavljene su na divljem samoniklom emmeru. trebalo oko 1000 godina da se poènu širiti odnosno sijati. pekli su kruh i pravili piæe koje se smatra preteèom piva. Meðutim. Tu tvrdnju je bilo moguæe izreæi tek kad je razjašnjena i odbaèena moguænost da je postojala Ovis musimon.

Cavalli-Sforza i Cavalli Sforza. 2001. 19996. 1995) zajedno s poljoprivredom širi se Europom. bilo je mišljenja da je govedo domesticirano i u Europi. buduæi da su u Europi postojala divlja goveda. razmjenom ili su možda usvojili uzgajanje veæ domesticiranih ovaca prije no što su poèeli uzgajati i proizvoditi žitarica. pa s modernim èovjekom Homo sapiens sapiens koji je u Europi prije oko 45000 godina. 1999) 1HDQGHUWDODF +RPR VDSLHQV 5DQL JRUQML SDOHROLWLN (DUO\ 8SSHU 3DODHROLWKLF . imaju izvorište na Bliskom istoku. Ujedno po neutralnoj teoriji Kimure (1989). Zato Sykes (2001) pretpostavlja da neandertalac ostaje sa 48 kromosoma. Brojne su analize populacije Europljana (Barbjani i sur. Loftus i sur. Buduæi da kosti domesticiranih ovaca naðene u poljoprivrednim naseljima u dolini Jordana pa i na samom lokalitetu Jerihona. conspec. a posljedica ove mutacije jest pojava modernog èovjeka Homo sapiens sapiens Spoznaje o otkriæu keramike i nastanku i širenju keramièkih kultura. pokazavši ranije interes za proizvodnju mesa negoli žitarica. Danas je za veæinu tih haplotipova mutanata poznato geografsko podruèje nastanka. Simoni i sur. Semino i sur. te dugo paralelno egzistiraju s nosiocima Aurignac kulture. a primati 48. 1996. 67 (2002) No. 1999. odnosno. Eu9. 1996. Spoznaje o genomu ljudi Sykes (1999) prikazuje tablicu s udjelom genoma predaka današnje populacije stanovništva Europe. Manje prilagodljivi neandertalac nestaje prije 30. Udio u sadašnjem genetskom pulu Europljana Table 1. 4 . ili se vrlo rijetko križalo s divljim govedima Europe. Ovu hipotezu Sykes (2001) obrazlaže dosta detaljno i kao primjer takve biološke pojave navodi križanca konja i magaraca. Najnoviji nalazi pokazuju da 392 analizirana uzoraka goveda iz srednje i zapadne Europe te Anatolije i Afrike veæinom imaju mtDNA divljih goveda koja su naðena u Anatoliji (Troy i sur. kamo pristižu oko 6000 godina prije Krista. odakle se proširila cijelom Europom. Proizvodnja keramike zapoèeta u Anatoliji (The Times. (Semino i sur. Ove analize samo pojaèavaju dokaze o širenju poljoprivrede Europom i upuæuju na moguænost da se pristiglo domesticirano govedo iz Anatolije nije više križalo. Oèito je da je spoznajom genoma èovjeka moguæe postaviti realnu hipotezu o izumiranju neandertalca. Mutacija koja je dovela do spajanja dva kromosoma u jedan i to drugi kromosom èovjeka dogodila se u Africi. odnosno to je najstarije utvrðeno podruèje nalaza svakog od haplotipova. otimaèinom.DVQL JRUQML SDOHROLWLN /DWHU 8SSHU 3DODHROLWKLF 1HROLWLN  1HROLWKLF      koji se javlja prije oko 100. Renfrew i Boyle. 1998. pa je moguæe tvrditi da su nosioci ovih haplotipova doseljenici i na podruèje Hrvatske. Casalotti i sur. ili ne može dati potomstvo. Contribution to modern gene pool of Europeans (po Sykesu. prema Ridleyu (1999) drugi kromosom ljudi sadrži gene dva kromosoma primata. Cavalli – Sforza i sur. S ovim doseljavanjem pristiže i haplotip Eu7. Izrada keramike u društvima koja nisu poznavala pismo imala je mnogo veæe znaèenje.000 godina. baš kao što bi ga mogli nositi i današnji doseljenici s Bliskog istoka. 2000). sada veæ smatrane dvije vrste ljudi. da su starosjedioci eventualno usvojili uzgoj ovaca. ili je takovo potomstvo neplodno. Meðutim. obitavaju u Europi jedna pored druge. 1999). nastaju aleli na istom lokusu pa na y kromosomu na najbolje istraženom lokusu ima vjerojatno 22 haplotipa. Vol. Cavalli Sforza. ali ovaj haplotip s Bliskog istoka u Europu pristiže i prije ledenog doba i smatra se da su ti doseljenici nosioci Granettian kulture. Udio u razlièito vrijeme pristiglih modernih ljudi Homo sapiens sapiens u genomu Europljana po Sykesu (1999) prikazuje tablica 1. 2001). 2000. oèito je izvorište domestirane ovce na Bliskom istoku. Spoznaje o mtDNA goveda Veæ je ranije bilo podataka koji su išli u prilog pretpostavci da je veæ domesticirano govedo u Europu stiglo s podruèja Anatolije (Meðugorac i sur. 1998. 2000) i problemi koji su nastajali prelaskom s ishrane proteinima na ishranu prvenstveno cerealijama. einkorna i kosti ovaca. kako to opisuje Falconer i Mackay (1996). Tablica 1. 1999. Za naše analize važno je da haplotipovi Eu4.000 godina. a to znaèi da oko 15000 godina. pa èovjek ima 46 kromosoma. Naime. Agric. 2000). Richards i sur. 1994. Semino i sur. Poslije navedenih otkriæa smatra se da nalaz ovèjih kostiju na podruèju Europe potvrðuje da je doselilo poljoprivredno stanovništvo. Chikhi i sur. U najstarijim naseljima poljoprivrednika u Europi nalaze se kosti domesticiranih goveda uz nalaze emmera. koji se smatra najstarijim poljoprivrednim lokalitetom. Eu10 i Eu11. 1993. 1999. Otvoreno je pitanje jesu li nepoljoprivrednici (starosjedioci) do ovaca dolazili kraðom. te da se u Europi javljaju s pojavom poljoprivrede. To izgleda logiènim kada se zna povijest ishrane pretpoljoprivrednog stanovništva (Maun. sci. 2000) koji su u Europu prvi doseljeni potomci Homo sapiens sapiens pristigli najvjerojatnije iz smjera Urala. koji su u razlièito vrijeme pristizali u Europu. 2000) i veæ su dosta dobro poznati postoci udjela svakog od haplotipova u populacijama pojedinih zemalja i regija.POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 185 naðeno dosta kostiju ovaca (Binder. Svi Europljani potjeèu od prvih modernih ljudi Homo sapiens sapiens (Sykes.

1999) pa onda i albanskom obalom. 1996). Zato su arheolozi na osnovi keramike mogli odreðene razlike definirati kao razlike kultura. ide brže nego pomicanje po Apeninskom poluotoku jer u Apuliji i središnjoj Italiji ima puno više plodnog zemljišta nego uz jadransku obalu. nosioci koje æe se pomicati na sjever i pristizati u Panoniju (Gimbutas. ali pomicanje stanovništva odvijalo se u smjeru postojanja slobodnog zemljišta. Kartu s utvrðenom starosti nalaza po Forenbaheru (1999) prikazuje karta na slici 2. a kasnije i lenðelska (Gimbutas. U vremenu širenja poljoprivrede širenje odreðenih keramièkih kultura znaèilo je i širenje poljoprivrede. Nepobitno je da je veæ oko 6000. 1996. godine pr. pa i to postaje osnova za razlikovanje meðu kulturama. gdje se protosesklo kultura transformira u impresso kulturu. obalom Jonskog i Jadranskog mora. Naime impresso kultura na južni dio Apeninskog poluotoka pristiže s prostora sjeverno-zapadne Grèke. utjecajem koje æe se formirati kakanjska pa i butmirska kultura (Batoviæ. Ujedno je nedvojbeno da za vrijeme impresso kulture u priobalju i starèevaèke i korenovske u unutrašnjosti Hrvatske nije bilo pristizanja stanovništva s juga na sjever. Stanovništvo s jadranske obale pristizat æe u centralnu i sjevernu Bosnu te Panoniju tek za danilske kulture. kako to prikazuje i Müller (1994). Krista. Impresso kultura širi se i obalom Jonskog i Jadranskog mora do ušæa Neretve gdje je utvrðena oko 6000. Slika 2. 2002). Durman (2000) i Juriæ i sur. kako to pokazuju istraživanja Bindera (2000). conspec. Najranija radiokarbonska datiranja (C14) za impresso kulturu na istoènom Jadranu (po Forenbaheru. jer postoje importi starèevaèke kulture iz Panonije preko doline Neretve. Vol. 67 (2002) No. Forenbaher (1999) ostavlja otvorenim pitanje smjera pristizanja i smatra da su moguæa dva smjera: s Apeninskog poluotoka i obalom Jonskog mora. kako je to navedeno u radovima Van der Waerden (1984). logiènije je pretpostaviti da je bilo seljenja s jadranske obale na Apeninski poluotok. Vjerojatnijim se èini smjer pristizanja obalom Jonskog mora. poglavito Neretve. su u impresso kulturi naðeni emmer.186 Ivan JURIÆ jer su prikazi na keramici znaèili i “zapisivanje” tadašnjih znanja. što dokazuje da se poljoprivredna proizvodnja širila iz Grèke (Halstead. 1996. širenjem koje se širi i poljoprivreda sve do podruèja Nizozemske na sjeverozapad i sjeverne Ukrajine na sjeveroistok (Težak-Gregl. Taj smjer širenja. Ova tvrdnja. kako to pretpostavlja Müller (1994). Impresso kultura pristiže na podruèje Hrvatske jadranskim priobalnim pojasom i otocima. 1979). korenovske. Pappa i sur. impresso. gdje je datirana veæ oko 5700. Tehnologije izrade odnosno peèenja keramike u analiziranom su se razdoblju takoðer mijenjale. Impresso kulturu u priobalju smjenjuje danilska kultura. Najstarija naselja starèevaèke kulture naðena su u Slavoniji (Krajcar Broniæ i sur. koja je dio kompleksa linearno trakaste keramièke kulture. Suprotno pretpostavci da su se prvi poljoprivrednici doselili na jadransku obalu Hrvatske iz Apulije. za podruèje Hrvatske i razdoblje širenja poljoprivrede. Smjer širenja poljoprivrede u impresso kulturi uz jadransku obalu Južni smjer pristizanja poljoprivredne proizvodnje. 1996). 1995). godine prije Krista (ali vjerojatno je stigla i nešto ranije) te se obalom i Agric. Zato je malo vjerojatno da su u Dalmaciju poljoprivredu donijeli doseljenici iz južne Italije. einkorn i kosti ovce. s prodorima u unutrašnjost samo uz tokove rijeka. 4 . danilske i lenðelsko-sopotske kulture. Odreðene keramièke rukotvorine i odreðeni simboli na njima imali su znaèenje poruka kakve danas imaju napisani tekstovi. Harris. Palugruže sve do Apulije. 1998). odnosno u odreðenom vremenu na odreðenom podruèju utvrditi postojanje odreðene keramièke kulture. dokazuju nalazi od podruèja ušæa Neretve do Istre. 1999) Figure 2. (2000). 1979. Na obali Genovskog zaljeva razabire se veliki utjecaj jadransko – balkanskog smjera impresso kulture. vrijedi za razdoblja starèevaèke. U novijim istraživanjima u Albaniji (Xhuveli i Schultzemotel. Krista postojala komunikacija izmeðu doline Neretve i Apenina. godine pr. kojega je uz jadransku obalu manje nego na Apeninskom poluotoku. Visa. 1999) otocima vrlo brzo širila do Istre. a na podruèju Moslavine i u bjelovarskom podruèju starèevaèka kultura transformirala se u korenovsku kulturu. Benac. KULTURE U KOJIMA PRISTIŽE POLJOPRIVREDA NA PODRUÈJE HRVATSKE Poljoprivredu na podruèje Hrvatske donose nosioci dviju kultura: impresso i starèevaèke. na podruèju Hrvatske. u impresso kulturi. The earliest radiocarbon dates (C14) for Impresso culture in the East Adriatic (after Forenbaher. sci.

000 posto. (2002) pokazuju da se poljoprivredna naselja u dolini Vardara i Pelagoniji javljaju istovremeno kada i u južnoj Hrvatskoj. a tada se iz podruèja zapadno od Dunava proširila do Nizozemske. 67 (2002) No.POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 187 Slika 3. da s ishrane prvenstveno mesom prijeðe na ishranu zrnom emmera. Èini se da je modifikacija. ssp. Nalazom pšenice. a možda i mutacija pšenice u dolini Vardara i kasnije pronaðena tehnologija držanja goveda. zbog Agric. omoguæila je stanovništvu na podruèju od Sredozemnog mora do doline Jordana i oko Galilejskog jezera. za koju je u Institutu za genetiku u Uppsali James Mac Key utvrdio da je: Triticum aestivum (L. Ovaj nalaz omoguæava hipotezu o naglom mijenjanju svojstava pšenice sjeverno od vardarskog podruèja i interesu za novije tipove (uvjetno reèeno sorte) pšenica. uz odbacivanje moguænost da bi to eventualno mogla biti ssp. a smjer širenja prikazali kako pokazuje slika 3. conspec. što omoguæava rast populacije ljudi za oko 50. Smjer pristizanja poljoprivredne proizvodnje na podruèje sjevernoistoène Hrvatske u starèevaèkoj kulturi.) Thell. 2001). Martiniæ-Jerèiæ (1999) suglasan je s nalazom Mac Keya. Ovakav smjer širenja poljoprivrede današnji arheološki nalazi èine neupitnim. Spread of agriculture and population movement from Anatolia to Europe. te na istok do sjeverne Ukrajine te odatle do Urala i prema obali Crnog mora. 4 . Tako se u Maloj Aziji prva poljoprivredna naselja nalaze samo na podruèju gdje su ranije bila staništa divljih žitarica. Poèetke poljoprivrede i naèine proizvodnje u starèevaèkoj kulturi detaljnije smo opisali (Juriæ i sur. Meðutim. To objašnjava arheološke nalaze koji pokazuju da se poljoprivreda prvo proširila na podruèje gdje su postojale biljne zajednice divljih žitarica. pa doseljenici u jadranskom priobalju ne raspolažu pšenicom koja bi mogla uspijevati u unutrašnjosti. istoèno od Vinkovaca. u dolini rijeke Jordan. S poèecima poljoprivrede po kvadratnom kilometru proizvodi se hrane za oko 20 stanovnika. sci. što obuhvaæa i novi naèin ishrane. da stvori trajna naselja. imala odluèujuæi utjecaj na ovakav smjer širenja. na lokalitetu sopotske kulture u Otoku. Promijenjene pšenice omoguæavaju prelazak na proljetnu sjetvu. što smo veæ ranije istraživali i opisali (Juriæ i sur. U Institutu «Ruðer Boškoviæ» utvrðena je starost ove pšenice kako prikazuje slika 4. Pojava Triticum dicoccum. a ne i na sjeveru gdje takvih staništa nije bilo (The Times. sve do nedavno bilo je teško objasniti zašto se poljoprivreda nije proširila iz južne Turske na obale Crnog mora u Bugarskoj pa i Ukrajini. Na Bliskom istoku sjetva je. kao biljke koja ima veliki prinos zrna. Ipak. Moguænost velikog porasta broja stanovnika poslije usvajanja proizvodnje hrane utvrdili smo i u radu Juriæ i sur (2001). Istraživanja Krajcar Broniæ i su. Vol. Spelta (L. za daljnji razvoj bit æe važno što su sakupljaèi i lovci trebali prosjeèno oko 25 kvadratnih kilometara da ulove i sakupe dovoljno hrane za ishranu jednog stanovnika. Širenje poljoprivrede i seljenje stanovništva iz Anatolije u Europu Figure 3. prešla u Englesku. 1995). vulgare Vill MK.) Thell. nego je preko Grèke dolinom Vardara pristigla na centralni Balkan i u Panoniju. Èini se da se uz veliki rast poljoprivrednog stanovništva javljala se potreba za seljenjem na nova zemljišta prije nego što je stanovništvo okolnih nepoljoprivrednika bilo u stanju usvojiti novi naèin života. 2001). pa su pretpoljoprivrednici veæ usvojili ishranu s poveæanim udjelom škroba.

koje se nije širilo u podruèje šumskih biljnih zajednica na sjever i na istoèno podruèje obronaka Karpata. ssp. 1997) da se u razdoblju širenja poljoprivrede Europom goveda nisu muzla i da je za sigurnost u ishrani bila potrebna svojevrsna zaliha mesa u živim. 1995) poèinje se stvarati gospodarska osnova za rast brojnosti stanovništva ukrajinskih i ruskih stepa. starèevaèka kultura na zapad doseže do linije Garešnica. Vjerojatno je (Balasse i sur. kamo se poljoprivreda proširila dolaskom poljoprivrednika iz Panonije. Bjelovar. Vol. Podruèje tih stepa u poèetku naseljava poljoprivredno stanovništvo iz sjevernijeg šumskog pojasa. glavna domaæa životinja ovca. od kojih je 61. 4 . a u starèevaèkoj kulturi na podruèju Hrvatske koristio se oksidacijski postupak peèenja. Odnos nalaza kostiju u prvim poljoprivrednim naseljima u dolini Vardara. klimatskih uvjeta. Uspješna govedarska proizvodnja u tome vremenu bila je moguæa samo na podruèju bjelogoriènih prvenstveno nizinskih šuma.80 % svrstano u starèevaèku. Rezultat 14 C analize za Triticum aestivum L. U Kaniškoj Ivi u jednoj nastambi naðeno je 1038 komada keramike. Tek poslije domestikacije konja u porijeèju Dnjepra oko 4250. Težak-Gregl. ssp. a 17. 2001). a u drugoj nastambi od 695 komada keramike 82. conspec. a 38. vulgare Vill MK iz naselja Otok u sopotskoj kulturi Figure 4. bila je uzrok da se poljoprivreda iz zapadnog dijela Panonije širila sjeverno od Alpa prema Sjevernom moru. sve su naðene kosti od odraslih goveda. odraslim govedima.188 Ivan JURIÆ Slika 4. kao nosilaca linearno-trakaste keramièke kulture. Broda uopæe ih nije bilo (Juriæ i sur. Ova promjena u gospodarstvu. te prostorom na kojem je prevladavao spoj šumskog i stepskog sustava na istok prema Uralu. Brojni nalazi pokazuju da je korenovska kultura nastala na supstratu starèevaèke (Dimitrijeviæ. a sjeverno od doline Vardara prelazi se na proljetnu sjetvu (Haywood i sur. Na podruèju Hrvatske poljoprivredna proizvodnja u starèevaèkoj kulturi dosegla je na zapad do linije Garešnica. morala biti obavljena u jesen. godine prije Krista (The Times. Result of 14 C analyse for Triticum aestivum L. Stanovništvo Körös kulture istoèno od Dunava imalo je drugaèiji tip stepskog gospodarenja. Virovitica. Naša istraživanja to potvrðuju (Juriæ i sur. a kasnije rijeènim obalama na jug prema Crnom moru. 1998). a na lokalitetu Dužine pored Sl. 2000). kao i u impresso kulturi. Starèevaèka kultura širit æe se i na sjever zapadno od Dunava. Korenovska kultura pripadala je linearno trakastom kompleksu. odnosno rast znaèenja govedarstva. uz jadransko priobalje vjerojatno ostaje jesenska sjetva. Thell.41% u starèevaèku kulturu. Na lokalitetima Malo Korenovo (po kojem je kultura dobila naziv korenovska) južno od Bjelovara te Kaniška Iva južno od Garešnice naðena je keramika koja pripada i starèevaèkoj i korenovskoj kulturi. sci. a da pomicanjem na sjever raste brojnost goveda. 67 (2002) No. Thell. i u njoj je korišten nov postupak redukcijskog peèenja keramike. 1988). vulgare Vill MK on settlement Otok at Sopot culture. 1979. 1991. 1993. Vrlo opširna arheološka istraživanja u Maðarskoj pokazuju da su se obrada zemlje i širenje starèevaèke kulture odvijali s juga na sjever (Kröltö i Bartosiewiez. Opæenito je prihvaæeno da je u dolini Vardara. Bjelovar.58 % svrstano je u korenovsku kulturu. Širenje poljoprivrede u središnju Hrvatsku u korenovskoj kulturi Kako je veæ navedeno. Arheolozi nisu suglasni o nalazu Ždralovi (istoèno Agric. 2001) jer su naðene kosti goveda najbrojnije. i što je važno. okolici Slavonskog Broda i okolici Kölna u Njemaèkoj prikazuje tablica 2. Virovitica.2 % u korenovsku kulturu. Zato su nalazi kostiju teladi izuzetno rijetki.

Dimitrijeviæ (1979) pokazuje i posve logièni razvoj i prijelaz iz starèevaèke keramike u korenovsku kulturu. vidljivo je da je osnovica linearnotrakastog kompleksa kulture mogla biti samo starèevaèka kultura. Ovakvom mišljenju ide u prilog i nalaz importa korenovske kulture u Ravnim kotarima u danilskoj kulturi. pa se može pretpostaviti da je poljoprivreda na najzapadnije podruèje sjevernozapadne Hrvatske pristigla otprilike u isto vrijeme kad i u Istru. nisu izgraðena na lokalitetima starèevaèke kulture. ali mirno i bez sukoba. 1993). na èije formiranje utjeèe i starèevaèka iz sjeverne Bosne. nema utvrðivanja starosti ove kulture. Starèevaèka kultura na podruèju Vinkovaca i Slavonskog Broda javlja se nešto kasnije nego impresso kultura u dolini Neretve. te je tako nastala danilska kultura. U tablici 3. Danilska kultura integrirana je kultura takvih grupa. Gronenborn 1999. Bone percentage in settlements in Vardar valley. Vjerojatna je moguænost da se poljoprivredno stanovništvo od prostora Slavonskog Broda i Nove Gradiške pomicalo na zapad. koja prema Gimbutas (1996) zapoèinje oko 5300 godina prije Krista. Batoviæa (1979). Predstavnici danilske kulture pomièu se na sjever i prema pretpostavci Gimbutas (1996) naseljavaju Posavlje i zapadnu Panoniju sve do podruèja Alpa. Nalazi potvrðuju da se unutar sopotske kulture u istoènoj Slavoniji nalaze importi vinèanske kulture pa postoji utjecaj ove kulture na formiranje sopotske kulture (Krznariæ . Starosjedioci su pokretni i mijenjaju stanište tijekom godine. nego su to potpuno novi lokaliteti. ili možda i nešto ranije. Najzapadnija nalazišta korenovske kulture u Hrvatskoj jesu u Turopolju i Zagorju. a poljoprivrednici na podruèje Garešnice i Bjelovara vjerojatno pristižu oko 5700 godine prije Krista. Meni se èini logièniji stav Dimitrijeviæa (1979). Zato ne iznenaðuje da radovi o širenju poljoprivrede na podruèje srednje Europe ne navode podruèje Hrvatske kao podruèje koje daje u najstarije nalaze linearno trakaste kulture (Renfrew 1996. pa je zato ova kultura izuzetno slabo poznata izvan Hrvatske. 67 (2002) No. te da je danilska kultura utjecala na formiranje kultura centralne Bosne. Postotak kostiju u naseljima u dolini Vardara. koji smatra da je ovaj nalaz dokaz o poèecima kulture linearnog kompleksa. Na osnovi nalaza na Starom gradu u Ozlju. 4 . around Slavonski Brod and Köln *RYHGD  &DWWOH 2YFH  6KHHS 6YLQMH  3LJV 9DUGDU    6ODYRQVNL %URG    . Prema Mumfordu (1988) tijekom ovoga integriranja starosjedioci odnosno bivši lovci i sakupljaèi znatniji su u formiranju utjecajnijeg sloja. a moguæe je da je zapoèela i ranije. Agric. Korenovska je kultura u Hrvatskoj iznimno slabo istražena.Škrivanko 2002). nema ni razlika u naèinu gradnje naselja i stambenih objekata (Težak-Gregl. a prema Krznariæ – Škrivanko (2002) redovito. Danilska kultura i utjecaj ove kulture na podruèje Panonije Na jadranskom priobalju impresso kultura transformirala se u danilsku. Utvrðena naselja kompleksa lenðelsko–sopotske kulture obièno. Razlika izmeðu starèevaèke i korenovske kulture u naèinu poljoprivredne proizvodnje vjerojatno nema. TežakGregl (1998) pretpostavlja da je postojala regionalna kultura lenðelskog kulturnog kompleksa. Naselja prvih poljoprivrednika doseljenih u Europu i staništa starosjedilaca su u pravilu izmiješana (Harris 1996. možda bi se moglo reæi neke vrste vladajuæeg sloja. kada vjerojatno zapoèinje i korenovska kultura. a poslije toga i na formiranje kompleksa lenðelske kulture unutar koje obuhvaæam i sopotsku kulturu. a utvrðenost naselja kompleksa lenðelsko–sopotske kulture pokazuje da je poèelo dolaziti do sukoba razlièitih grupa stanovništva.POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 189 Tablica 2. Zato tek u pozadini vala širenja poljoprivrede dolazi do integriranja tih grupa stanovnika. Benca (1979) moguæe je zakljuèiti da se pretpoljoprivredno stanovništvo integriralo s doseljenim poljoprivrednicima impresso kulture. pa i to otežava usvajanje tehnologije proizvodnje hrane. nije upotrijebljena metoda ispiranja u utvrðivanju pougljenjenih bioloških nalaza. vjerojatno oko 6000 godina prije Krista. conspec. i to nekom prosjeènom brzinom koja je od Anatolije do obale Sjevernog mora bila oko 3 km godišnje. Zato oèekujem da æe analize starosti nalaza poèetaka korenovske kulture (naravno ako se usporede analize istih laboratorija) pripadati najstarijim nalazima linearno trakaste kulture. kod Slavonskog Broda i Kölna Table 2. pa i korenovska iz centralne Hrvatske. Na osnovi radova Gimbutas (1996). sci. vjerojatno i pod utjecajem starèevaèke i korenovske kulture. Vol. Price 2000) i èini se da dosta dugo ove dvije grupe stanovnika žive u odvojenim zajednicama.|OQ    od Bjelovara). što se podudara s mišljenjem Gimbutas (1996). Tringham 2000). i njihovom prevlasti zapoèinje izgradnja utvrðenja odnosno utvrðenih naselja i mijenjanje društvenih odnosa uz zapoèimanje patrijarhata.

$1-6. -8* 92-92'.6 /(1 (/6.1($512 ² 75$.$ .$ 3$ %870. Kronološka tabla kompleksa kultura (Korišteni podaci Gimbutas.190 Ivan JURIÆ Tablica 3. 2002) Table 3.-$ . . Gronenborn.$ 623276.$ .$67$ .2623276.672Č1$ +59$76.$ .6 /(1 (/6. 1996. Gronenborn.$ .$  +9$56. Krajcar-Broniæ i sur./6.203/(.$ 2%$/$ &(175$/1$ %261$ . 2002) 3ULMH . 1999. 1999.1( '$1.( &(175$/1$ +59$76.$. Krajcar-Broniæ et al.2  623276.( =$3$'1$ 0$ $56.$ /.ULVWD -$'5$16.203/(.56.( 65%. A Chronological table of the cultural complexes (Data used from Gimbutas. 1996.203/(.25(126.2  623276.$.6 /(1 (/6.

godine prije Krista. Haplotip Eu16 vjerojatno je srednje azijskog podrijetla i pristigao je prodorima stepskog stanovništva. Bosne i Hercegovine. Eu9 (5. Eu18 haplotip je s velikim udjelom u populaciji stanovništva zapadne Europe. i u Europu su ga donijeli prvi doseljenici Homo sapiens sapiens. Ovaj haplotip mogli su imati i poljoprivrednici koji pristižu oko 6000. godine u Hrvatsku. a zateèeno pretpoljoprivredno stanovništvo starosjedilaca integriralo se s poljoprivrednicima u razdoblju od 5300. a mogli su ga u veæem postotku imati nosioci Körös kulture. cijelo ovo podruèje bit æe obuhvaæeno integracijom i meðusobnim utjecajima prvotna dva smjera (impresso i starèevaèkog) doseljavanja prvih poljoprivrednika na podruèje Hrvatske.3 %). Eu7 (44. sci. Eu19 (29. Eu18 (10. conspec. koji je nastao na Bliskom istoku i veæ oko 22000 godine prije Krista pristiže u Europu donoseæi goretijensku kulturu. i današnji postoci odreðenog haplotipa su posljedica svih seljenja od pristizanja Homo sapiens sapiens do danas.1ý$ . Haplotip Eu19. Agric. Eu9 i Eu11 u Europu su donijeli prvi poljoprivrednici podrijetlom s Bliskog istoka. jer ga u velikom postotku imaju Slavenski narodi. Naravno. Vol. 4 67$5ý(92 9. Prema Semini i sur. . Eu11 (1.  67$5ý(92 . mogao je postojati u Panoniji i prije seobe naroda.7 %). Slovenije.035(662  . 67 (2002) No.3 %). kojega je bilo više uz jadransku obalu nego u Panoniji. stanovništvo su stalno kreæe i seli. godine prije Krista. pogotovo Baska i Iraca.95('12 5$='2%/-( Širenjem utjecaja danilske kulture i raseljavanjem stanovništva iz zaleða jadranske obale po unutrašnjosti cijelog podruèja Hrvatske. Eu16 (1.1($512 ² 75$. Haplotipovi Eu4.035(62 67$5ý(92 /. Prvi poljoprivrednici na podruèje Hrvatske pristigli su nešto prije 6000.9%). Haplotip Eu7 prvi je poznati mutant iz Eu10.$67$ 67$5ý(92  35(732/-235. koji možemo uvjetno nazvati slavenskim. do oko 4700.7 %). kao i zapadne Maðarske.2 %). uz integriranje sa starosjedilaèkim pretpoljoprivrednim stanovništvom. godine prije Krista.8 %). (2000) prva istraživanja frekvencija haplotipova na Y-kromosonu sadašnjeg stanovništva Hrvatske dala su ove rezultate: Eu4 (6. na cijelo podruèje Hrvatske poljoprivredna se proizvodnja proširila do 5700. poglavito Ukrajinci i Poljaci. FREKVENCIJA I PODRIJETLO HAPLOTIPOVA STANOVNIŠTVA HRVATSKE Pri završetku danilske kulture i u poèecima kompleksa lenðelsko-sopotske kulture na cijelom podruèju Hrvatske velika veæina stanovništva usvojila je tehnologiju proizvodnje hrane.

B. str. str. Prelazna zona. ali i obrnuto. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja.Harris. 1974. Y-chromosome polymorphisms and the origins of the European gene pool. Neolitsko doba. G. A. str. veæina stanovnika Europe pa tako i Hrvatske ima iznimno dugu autohtonost. (2000). II. Brukner. evolutionary theory and agricultural orgins. Srejoviæ. Barbujani. a prikazano je u tablici 1. (1998). Svjetlost. A. Svijetlost. Körös – grupa. 117-143.89-97... str. 235-260. Svijetlost... 49(Suppl S):S37-S41. F. Early Sedentism in the Near East. Genet: 62: 488-491. Cavalli . prve spoznaje o frekvencijama haplotipova sadašnjeg stanovništva Hrvatske jesu i dokaz smjerova širenja poljoprivrede na podruèju Hrvatske. Bertorelle. Otte. Reprod. Tek usvajanjem poljoprivredne proizvodnje od pretpoljoprivrednog stanovništva stvaraju se uvjeti da naraste brojnost ovog stanovništva. (1979). The History of Diversity and Evolution. sci. Philosophical Transaction of the Royal Society of London -–Series B: Biological Sciences.. . Svijetlost. Baryoset. Social Organization. 635-667. G. Science. D. G.. Neolitsko doba.. A. Cavalli – Sforza. H. M. 11-31. A. Sarajevo. Y. D.. Destro-Bisol. (2000). Brown. threshoed to the origins of agriculture. Evolutionary Anthropology 6.. II. 363-470. kao i ulogom proteina pri repliciranju genoma. Barbujani. Uzimajuæi u obzir navedene moguænosti može se pretpostaviti da veæina nosilaca haplotipova Eu4. kako to smatra i Sykes (1999). Svijetlost. 13. Moscow. Batoviæ. P. str. Mesolithic and Neolithic interaction in southern France and northern Italy: new data and current hypotheses. Benac. Piazza A. (2001). conspec. L. Hum. 1959-1965. 59-93. Helix Books. Sadašnje. edited br. J.. Benac. Balasse. G. S. M. Host-parasite relations in a population of wild emmer in eastern Galilee. (1979). Barbujani. Neolitsko doba. II. S. M. (1999). te Semino i sur. Odreðeni postotak haplotipa Eu7 vjerojatno je pristigao zajedno s tim doseljenicima. Evidence for Paleolithic of Neolithic Gene Flow in Europe.Sforza. Srejoviæ. Beograd. D. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja. Biol. Mariotti A. Vigne. pri tumaèenju autohtonosti.. Boston. 363-470.. M. Richards i sur. Ipak.. Sarajevo. (1996). (1993). 533-542. Belfer – Cohen.. The Great Human Diasporas. Neolitsko doba. A. Svijetlost. edited br. A. A. Sarajevo Binder. The natufian culture in the Levant... R. još uvijek vrlo skromne.. Kluwer Academic/Plenum Publishers. (1979a). Blumler. 213-226..Soc.. (1979b).R. str. Benac. Proc Natl Acad Sci USA 95:9053-9058. Mitochondrial DNA and the Y Chromosome: parallels and paradoxes. (1997). Simpozij praistorijske sekcije SADJ – Subotica 1972. Bar-Yosef. Dimitrijeviæ. 266. 51-69. R. (1979). M.. Dimitrijeviæ. (2000). Garašanin.. Pascali. Problem stupnjevanja starèevaèke kulture s posebnim obzirom na doprinos južnopanonskih nalazišta rješavanju ovog problema. 4 . L. G. str.. (1999). linguistics and archaeology. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja. u The Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia. Dordrecht.. 67 (2002) No. B.. u Price DT. 354 (1379).Land. T. Europe’s First Farmers . 639646. Na osnovi tih prvih spoznaja o genetskoj strukturi stanovništva Hrvatske oèito je da u toj strukturi postoji znatan postotak onih haplotipova koji su u Europu pristigli s Bliskog istoka kao nosioci širenja poljoprivrede. 25-50. Cambridge. u Life in Neolithic Farming Communities. II. Casalotti. Demic Expansions and Human Evolution. Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Sarajevo. 473-634. Neolitsko doba. Luca. Clines of nucleat DNA markers suggest a largely Neolithic ancestry of the European gene pool. str. S. str. vol. Haplotip Eu19 pristizao je iz podruèja Karpata.. Israel Journal of Plant Sciences. O.POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 191 Meðutim. D. Jadranska zona. Belledi. Š. G. (1996).. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja.. Zakljuèna razmatranja. Simoni. Neolitsko doba. Chikhi. Tresset. str. u The Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia. (1996) The spread of agriculture and nomadic pastoralism: Insights from genetics. (1979). Harris. Sarajevo. te Cavalli Sforza (1996). Proc. str. Fertil.. L. Did Indo-European Languages spread before farming? Current Anthropology 40 (1): 73-77. Bertorelle. J.R. II. University Press. str. London. Sarajevo.. Neolitsko doba. 159-177. Sci. Identity and Differentiation. str. (Letters to the Editor) Am.. X. (1998). Emergence of dairy production in the Neolithic contribution of isotopic analysis of cattle archaelogical bones. ali gotovo je sigurno bio starosjedilaèki element u Panoniji i za vrijeme starèevaèke kulture. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja. D.. Comptes Rendus de 1 Academie des Sciences Serie II Fascicule A-Sciences de la Terre et des Planetes. Potomci pretpoljoprivrednog stanovništva nosioci su haplotipova Eu18 i dio Eu7. 325 (12): 1005-1010. V.. nužno je. Eu9 i Eu11 ima pretke na podruèju Hrvatske od vremena prvih poljoprivrednih doseljenika. Dev. Agric. Cavalli Sforza (1996).. How ancient DNA may help in understanding the origin and spread of agriculture. (1974). J. Sarajevo. 19-38. Chikhi. Vol. Dimitrijeviæ. II. kako to tumaèi Cummins (2001). uzimati u obzir i sve moguæe posljedice mutacija protumaèivih neutralnom teorijom. Garašanin. J.. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja. Uvod. (1998). Ecology... D.. (1979). Cummins. New York. (2001). O. LITERATURA Adams... Srpsko arheološko društvo. Anikater. Menozzi.. (1999). Rani neolit– Starèevaèka kultura. 259. M. Cavalli – Sforza L. Sjeverna zona. koji su vjerojatno u veæem dijelu pristigli u Panoniju iz jadranskog priobalja iz podruèja danilske kulture. spoznaje o podrijetlu stanovništva Hrvatske mogu se u znatnoj mjeri protumaèiti pristizanjem poljoprivrede u Hrvatsku. Bocherens.

Jaradat. vol. Identity and Differentiation. 123-209. A. In WG Hill and MFC Mackay: Evolution and Animal Breeding. Morphological Studies of Free – Threshing Wheat ears from A Neolithic site in southwest Germany... Germany. str. Suppl. University of Chicago Press. S. Garwood. Osteološka analiza. Z. Ishodište Pitagorinog pouèka u Vuèedolskoj kulturi na prostoru Hrvatske. (1999). Forenbaher. Juriæ. Neutral theory.. Haywood. Maier. Juriæ. M.. Kalicz. Pirchner. Horvatinèiæ. Muzej grada Koprivnice. br. Harris. S. B. 14C and Archaeology: Fourth Symposium.. Kluwer Academic/Plenum Publishers.. 23. Poroèilo raziskovanju paleolita. sci. N. Maier. Barnes&Noble books. Minichreiter. Das Ostadriatische Frühneolithikum. Obavijesti.. O. I. br. M. Site of Einkorn Wheat Domestication Identified by DNA Fingerprinting. (1996).. Agricultural activies and land use in a Neolithic village around 3900 BC: Hornstaad Hornle I. Svijetlost.. Lokaliteti brodskog posavlja. Vegetation History & Archaeobotany.. (1999). Loftus. Salamini. 37-56. (1989). R. Obavijesti br. str. 347-365. how. J. Introduction to Quantitative Genetics Edit. (1992).... Science Vol 153. S. (1992). T. Schäfer-Pregl. P. Z. str.. U Praistoriji jugoslovenskih zemalja. A Variation on a Basic Theme: The Transition to Farming in Southern Central Europe. Mannion.. (1992). (2000). (2000). M. D. The northern periphery of the Early Neolithic Starèevo culture in south-western Hungary: a case study of an excavation at Lake Balaton. Mann. H. I. England.. University of California Press. Helmer D. vol. Krajcar Broniæ. Harba. neolita in eneolita v Sloveniji XXV. (1988). Univ. 45-52... J.. R. Zagreb: Arheološki muzej i dr. (1993). M. M. 1312-1313. Phenotypic traits. 13. 3: Eatly Herders and their Flocks. K.. 19-27.. M. A. Freeman. sustavna istraživanja naselja starèevaèke kulture u godini 2002. Press London. II. Ember. 9. (1997).. (1994)... Harlan.. Kimura.. Doktorska disertacija. Rukopis. str. (1994). (1998). P. Falconer DS.. Science. CAB International. Bradley DG (1999). Sjeverna Hrvatska of neolita do bronèanog doba. A. Foragers and Farmers: Population Interaction and Agriculture Expansion in Prehistoric Europe (Prehistoric Archaeology and Ecology).. A. 174. 278. The development of agriculture and pastoralism in Greece: when. Balen J. (1999).1. Osobni kontakti.192 Ivan JURIÆ Dimitrijeviæ. Anthropology. Starèevaèka kultura u sjevernoj Hrvatskoj.. Ljubljana. 5(1-2):39-55. 2. Agricultural Originas. 151-187. (1966). Agric.. Accerbi. The Goddesses and Gods of Old Europe. 1979. St.. (1996). 4 . Paris: Mason. (1999). Kuijt. Ljubljana. Toms. 521-530. pp 3945. 67 (2002) No. Catherine’s College. Ðikiæ.. P. Oxford. Gimbutas. Halstead. D. 85-103. C. Markoviæ. (2002). Animals and Archaeology. Petrièeviæ. 25. (2001). Jurišiæ. R. The Origins and Sped of Agriculture Postavilism in Euroasia. New Jersey 07458. C. Vol. Los Angeles. (1984). 9-14 April 2002-05-09 (submitted for publication in proceedings). (2001). Le parcage des moutons et des chèvres au Néolithique ancien et moyen dans le sud-est de la France. Park. I. neolita in eneolita v Sloveniji XXI. B.. Molecular Ecology. Neolitsko doba. Moscow.K. D.. vol. J. str. str. Science.. Borghi. Longman group Ltd. U. Social Organization. E. Historical Atlas of the Ancient World. vol. M. Mackay TFC. (1971). (1999). Budaapest-Kaposvár-Veszprém. K.. J. (1996). (1996). Prentice Hall.. Kalicz. Band 9.. Galovo.. The early phases of the Neolithic in western Hungary (Transdanubia).. Lake Constance. Sarajevo. Life in Neolithic Farming Communities. 46 (2-3). 1. 8(12):2015-2022. and Zohary. Archaeometrical research in Hungary II. I. Ertugrul.). Arheološki zavod Filozofskog fakulteta. I. Documenta Praehistorica XXV Poroèilo raziskovanju paleolita. str. Težak – Gregl. 13-16. T. 23 (1).. I. Hrvatsko arheološko društvo. 468-474.. La domestication des animaux par les hommes préhistoriques. M. Klawan. Bartosiewicz (1998). Russ. str. U. (1979). Vuèedolski Orion. (1996). Eur J Nutr 39:71-79. Oxford: British Archaelogical Reports International Series 202. Collegium Antropologium.. T. von J. A. 53-64.. (2000). Vegetation History & Archaeobotany.. N. Prähistorische Archäologie in Südosteuropa. R. F. 36-45. (1994). Sveuèilišta u Zagrebu – Zagreb. Virág. Müller. The Earliest Islanders of the Eastern Adriatic. str. Kustermann.3.. (2002). New York. I. (1998). Machugh. Progress in Physical Geography. Z.. 296-309. 8(1-2): 87-94.. D. Berlin. Upper Saddler River. El-Barody. Journal of World Prehistory. Društvena istraživanja. N. R. who and what? in Harris: The Origins and Sped of Agriculture Postavilism in Euroasia. 2. br. M. Znaèajke poljoprivredne proizvodnje u naseljima starèevaèke kulture na podruèju izmeðu Vinkovaca i Slavonskog Broda u Hrvatskoj. Biró. (2000). 46 (2-3). Majnariæ–Pandžiæ. M. Dietary lean red meat and human evolution. Lazar. (2002) Peta i šesta sezona sustavnog istraživanja gradine Sopot (godina 2000 i 2001).. N. A. A.. Domestication and the Origins of Agriculture: an Appraisal. M. Ember. Költö L... F. str.. Centralnobalkanska zona. 79212. Društvena istraživanja. Dordrecht. Helmer D. 9. D.. M. Obeliæ. P. 1074 – 1080. Slavonski Brod. M. D. E. Distribution of Wild Wheats and Barley. Israel Joournal of Plant Sciences.. Garašanin. Marker–derived phylogeny of European cattle supports demic expansion of agriculture. Koprivnica. Durman. A microsatellite survey of cattle from a centre of origin: the Near East.. Naprijed – Zagreb. Minichreiter. (1996). Center and Nonecenters. Krznariæ – Škrivanko. Clutton-Brock and C. U.. In J. Vol. W. Boston. R. N.. Prapovijest. M. Berkeley. Grigson (eds. Harlan.. and the History of the Naked Wheats. Bogunoviæ.. Minichreiter. 49 (Suppl S)... A... K. Press London. Balen. 347-365.. str. Ðikiæ.. S. Animal Genetics. Medjugorac. Gronenborn. Castagna. R. The oldest early Neolithic (Starèevo culture) settlements in Croatia: Zadubravlje – Dužine and Slavonski Brod – Galovo. New York. London. br. Gregg. Martiniæ-Jerèiæ. Heun.. Univ. conspec.. K.. J. (2000). Spatial and temporal genetic structure of wild emmer wheat in Jordan.

u The Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia. (2001). Semino. str. Future land utilization and management for sustainable crop production. 49 (Suppl S): 43-52. D.. Demaine. sci. Bandelt. (1994). Times Book London. u The Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia.. 4(3):179-185. Sherratt.. V.. Xhuveli.. Mika. Bailey JF.. Springer .. The Royal Society 354. The Times. (2001). Les dèbuts de l’élevage en France.. Francalacci. Hum. London.. Van Zeist. O. Ecology of wild emmer wheat in Mediterranean grasslands in Galilee.R. Cambridge. Neolitik. (1995). Zvelebil. str.. In J. edited br. (2001).. Papiha.. Am. Oefner P. Israel Journal of Plant Sciences. Zadubravlje prapovijesno naselje. J.. edited br. edited br. S. E. Pappa. Demoule and J-Guilaine... Nov 20. 66 : 262-278. T. L. M.. (1999). Simoni. str. Težak–Gregl. 7092. (2000). C. str. Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj. F. Lin. (2001). Noy-Meir I. C.. Meniel. 4 . (1987). J. P. 15.. Paleolithic and Neolithic lineages in the European mitochondrial gene pool. J. Richards.. Radiocarbon evidence for maritime pioneer colonization at the origins of farming in west Mediterranean Europe.. 98(24):1418014185. 6000 godina prije Krista. T. (1988).. D. for wheat improvement in the third millennium. Disertacije i monografije. pp 37-51. Zohary. Zavod za opæe stoèarstvo. J. Hum... Monophyletic vs. Poplin.. Muzej Brodskog posavlja. veljaèa – ožujak. Opusc arhaeol. J. u Dimitrijeviæ. Geddès. The seven daughters of Eva. str... Israel Journal of Plant Sciences. Cambridge. northern. W. Barbujani.. Nevo E. T. Soil & Tillage Research 30 (1994). Pettener. Fourth estate.. R.. Thomas H. S. Berlin. Marcikiæ. Van der Waerden. Côrte-Real. J. Cunningham P. (1983). 67 (2002) No. M. Europe’s First Farmers . Poulain.R. (1996) Plate tectonics and imiginary prehistories: structure and contingency in agricultural originas. T. Bradley DG.. Tringham R.. (1978). 118(5):327-340. Besios. str. Ugljenisani biljni ostaci na višeslojnom nalazištu Gomolava.. The Neolithic settlement at Makriyalos. Genetic Resources & Crop Evolution 46 (2): 133-142. 19-56. The molecular genetics of European ancestry. Grad u historiji. Neolithic cultivated Plants from Albania.. Njos. Science. (2000). Language families and the spread of farming. Atlas of Archaeology. K. (2000). M. (1986). Journal of Field Archaeology. Thomas... Genet.. G. An Unfinished History of the World. Atlas svjetske povijesti. (1999). Renfrew. Sykes. 378. (2000). Renfrew. C. Primorac. 49 (Suppl S): 77-91. Santachiata-Benerecetti. R. Calafell. Archaeigenetics: DNA and the population prehistory of Europe. Bertranpetit. str. W.. Tokyo. str. Paris:Picard. G.. Macaulay. 4(4): 245-248. R. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. J. L. Loftus RT. H. B. L. McDonald Institute monographs. Chamberlain AT. (1995).. Forster. Cavalli-Sforza. 26(2):177-195... D. 59. M.Harris.Harris. London. u The Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia. F.. University Press. a Pre-Pottery Neolithic Site in Centar Anatolia. Lillie.. C. 5-17. Greece: Preliminary report on the 1993-1995 excavations. Arheološki zavod Fiziološkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. 1-23. The Times. A. (1999). Southeastern Europe in the transtition to agriculture in Europe: bridge. (1996). Naprijed – Zagreb. Mika. vol. Passarino G. Geographic Patterns of mtDNA Diversity in Europe. Renfrew.... Sykes. Ridley. The cultural context of the first use od domesticates in continental Central and Northwest Europe. London. 310-322. J. (1994). S.. Price. 1088-1091.. A.Harris.Verlag. Sykes. Kouvatsi. L. (1996). Magee DA. buffer. A. Genome the autobiography of a species in 23 chapters. Ljubljana. Sykes BC. Genet. T. u The Origins and Spread of Agriculture and Pastoralism in Eurasia.. Težak – Gregl.R. Vol.. Europe’s First Farmers. Am. Biochemical polymorphisms and major mtDNA haplotypes in Bergschaf breeds and Waldschaf as contribution to descent of domestic sheep. A. S. Vigne.. 130-141. M. 185-203. Schultzemotel. T. Generic evidence for Near-Eastern origins of European cattle. conspec. broj 3/00. C. Težak-Gregl. Wilkinson-Herbots.. 345-357. Naselje korenovske kulture u Kaniškoj ivi.. Mendel C. Tritiiicum dicoccoides.. (1995).P. str.. (1999). L... (2000). Troy CS. str. Hiendleder S. Europe’s First Farmers. Benedictis. Underhill. Boyle (1999). Transition to agriiculture in eastern Europe. acs67_20 Agric. D. S. Heidelberg. B. J. u Price DT. R. Cambridge University Press. A. Archaelogy and Language. Rad vojvoðanskih muzeja. M. Past Worlds.. (1986). D. (2001). 1155-1159. 58-158. Erhardt G. Hedges.. Harris. Cankarjeva založba. Van Zeist. B.. T. H. Renfrew. 290. Helmer. B. A. Vegetation History & Arhaeobotany. Cambridge. Zilhao. Majnariæ – Pandžiæ N. P. (1998). Wassmuth.. Starost pšenice – analiza Ruðer Boškoviæ (2000). Geometry and Algebra in Ancient Civilizations. Limborska. University Press. Naprijed – Zagreb. D. Nature. or mosaic. Arbuzova. Prapovijest. Cambridge. A. Težak-Gregl. G.POÈECI POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA HRVATSKOM POVIJESNOM PODRUÈJU 193 Mumford. A. B. 57-92. P. (1991).. P.. Journal of Animal Breeding&Genetics-Zeitschrift fur Tierzuchtung und Zuchtungsbiologie. 131-138. D. M. University Press.. Norton & Company and Company New York. L. Vegetation History & Archaeobotany. (2001) Genetic resources of wild emmer.. (1993). polyphyletic origin of the crops on which agriculture was founded in the Near East. Plant Remains from Aikli Hoyuk. D. (1995). 70-92. A.. u Price DT. D. Deroller. Novi Sad. (1996) Language families and the spread of farming. D. 410 (6832). H. (1996). The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant Europeans: A y Chromosome Perspective. J. New York. Le Néolithique de la France. Papermae London and Basingstone.. edited br. Beckman L. Machugh DE.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful