You are on page 1of 288

RAT

III
DOPUNJENO IZDANJE

SADRAJ: 1. 2. 3. 4. RASPAD KOMUNIZMA PRIPREME ZA VOJNI UDAR RAT PRIZNANJE HRVATSKE (osvrt na meunarodne odnose) -Vrijeme nafte -Prvi svjetski rat -Drugi svjetski rat -Rat na prostoru Jugoslavije BOSNA I HERCEGOVINA 5.1. LISABONSKI PLAN PODJELE BiH (Carrington-Cutilierov plan kantonizacije) 5.2. DUBROVAKO RATITE 5.3. RAT U BOSNI 5.3.1. DOLINA NERETVE 5.3.2. POSAVINA 5.3.3. MUSLIMANSKO-HRVATSKI RASKOL 5.3.4. PRVA MUSLIMANSKA OFANZIVA 5.3.5. ORUJE 5.3.6. LONDONSKA KONFERENCIJA 5.3.7. DOLAZAK UNPROFORA 5.3.8. JAANJE HRVATSKO-MUSLIMANSKIH SUKOBA 5.3.9. VENCE OWENOV PLAN (Podjela na tri provincije) 5.3.10. DRUGA MUSLIMANSKA OFANZIVA 5.3.11. TREA MUSLIMANSKA OFENZIVA 5.3.12. ZATIENE ZONE 5.3.13. TOTALNI HRVATSKO-MUSLIMANSKI RAT (etvrta muslimanska ofenziva) 5.3.14. PETA MUSLIMANSKA OFENZIVA 5.3.15. OWEN-STOLTENBERGOV PLAN (Projekt unije triju republika) 5.3.16. WASHINGTONSKI PLAN RAT PROTIV SRBA Drugi dio 6.1. GUENJE MUSLIMANSKIH ENKLAVA 6.2. OBNOVA HRVATSKO-BONJAKE SURADNJE 6.3. BLJESAK 6.4 VOJNO-POLITIKE IGRE ZAPADA 6.5. OLUJA

5.

6.

7.

FINANCIJSKO RATOVANJE 8. LOGISTIKO RAZBIJANJE EMBARGA 9. AMERIKI PRODOR NA ISTOK 10. EUROPSKI INTERESI

11. 12. 13. 14.

SANKCIJE OMEKAVANJE PROSTORA BIVE JUGOSLAVIJE AMERIKI RAT PROTIV TERORIZMA NOVE OPASNOSTI ZA HRVATSKU

PREDGOVOR
Svoja ratna opaanja, posebno opaanja tajnih poteza koji spadaju u podruje specijalnih oblika rata, poeo sam zapisivati ve 1992. godine dok su granate padale po OsIjeku. Vremenom sam i zapaanja drugih poeo analizirati i slagati u jednu cjelinu. Tijekom 1999. godine zapoeo sam traiti po literaturi injenice koje su mi nedostajale, a poetkom 2000. sve sam vie informacija prikupljao putem Interneta. Ova je knjiga stvarana ponajprije kao analiza osobnih doivljaja, postupno se pretvarala u analizu rata na podruju Hrvatske i BiH, a zavrila je kao analiza svih pojavnih oblika rata. Pod razliitim sam se nadimcima ukljuio i u vie politikih foruma na Internetu. Testirajui razliite hipoteze u raspravama s ideoloki suprotstavljenim sugovornicima, otkrio sam mnogo novih podataka koje sam, nakon provjere, uvrstio u svoju knjigu. Pritom sam otkrio kako injenice kojima se dokazuje jedna teza, ako se logiki i kronoloki sloe, mogu dokazati sasvim suprotnu tezu. Ako se injenice sloe na nelogian i nekronoloki nain, njima se moe dokazivati bilo to, pa slijedi da je jedini ispravan nain slaganja kronoloki slijed, a potom logika analiza. Pritom treba odvojiti bitno od nebitnoga, potrebno je razluiti vremensku i prostornu povezanost dogaaja te otkriti ciljeve, motive, sredstva, znanja, sposobnosti i iskustva sudionika dogaaja. Prvo izdanje ove knjige objavio sam 2001. godine u 1.000 primjeraka koje sam podijelio prijateljima i poznanicima. Sluajui njihove komentare, poeo sam pripremati drugo, proireno izdanje. Skupljajui nove podatke za drugo izdanje posebnu sam pozornost posvetio injenicama koje razbijaju teze koje je koalicijska vlast reformiranih komunista u suradnji s meunarodnim imbenicima pokuavala nametnuti javnosti, a to su teze o hrvatskoj krivnji za rat, hrvatskim ratnim zloinima, hrvatskoj agresiji na BiH, te tezu o Hercegovcima kao najveim pljakaima. U razbijanju ovih teza bilo mi je dovoljno istraiti ciljeve, motive i sredstva pojedinih frakcija bivih komunista, ciljeve, motive i sredstva najvanijih sudionika dogaaja, te ciljeve, motive i sredstva najvanijih zapadnih lobija. Jednom rijei, jednostavnu je krimalistiku analizu trebalo primijeniti na politiku i politiare. Nakon toga poeo sam sve vie istraivati podatke o drugim oblicima rata, kao to su obavjetajni, medijski i finacijski rat, te sve te oblike rata prouavati interdisciplinarno, s vie strana, odozdo, odozgo, iznutra, izvana i predstaviti kao jedinstvenu, povezanu cjelinu. Prikupljajui podataka shvatio sam kako je lako doi do informacija, osobito uz pomo Interneta; potrebno je samo znati to se trai te takve informacije provjeriti i kronoloki logiki povezati. Logika analiza vrlo je rijetka pojava kod politiara, pa ak i kod znanstvenika koji se bave empirijskim znanostima. Primjerice, najviu sklonost logikoj analizi imaju fiziari i matematiari, a uprkos tomu velika veina dananjih fiziara vjeruje u teoriju Velikog praska. Iako nedostaje sila koja bi izazvala taj veliki prasak, oni teoriju ire kao nesumnjivu istinu. Dovoljno im je bilo da teoriju prihvati nekoliko svjetskih autoriteta. A kad jednom autoriteti prihvate neku teoriju, tada magistri, doktori i ostali strunjaci i ne pokuavaju razmiljati o logikim nedostacima teorije. ak i kada sumnjaju, u strahu od autoriteta, najee, kukaviki uvaju svoj drutveni status znanstvene nedodirljivosti. A sve injenice koje se ne uklapaju u teoriju proglaavaju za "paradoks", te ih tako skrivaju pod tepih.

AUTOR: TIHOMIR ULJAK

1.

RASPAD KOMUNIZMA

Polovicom 1987. na televiziji se poela vrtjeti reklama. Taman ekran, a dubok muki glas govori: "Vod je stigao". Mislio sam kako je rije o reklami za nekakvu kolonjsku vodu. Dana 23. 9. 1987. na 8. sjednici CK SK Srbije Miloevi je izabran za predsjednika, koji je izjavio kako e brzo rijeiti Kosovsku krizu. Nikada prije nisam uo za njega. Navodno je kao bankarski strunjak dugo radio u SAD-u. Tog dana zadnji puta sam reklamu vidio na televiziji. Dobili su svoga voda, a reklama je nestala sa televizijskih ekrana . Gledajui TV-prijenos s ove sjednice, zapazio sam govor jednoga starog partizanskog oficira, Srbijanca. Rekao je kako Miloeviev govor potie nacionalizam. Sa svih strana zauli su se uzvici: Izdaja, izdaja. Obuzeli su me dvojni osjeaji. S jedne sam strane osjetio radost vidjevi poetak uruavanja SFRJ, a s druge lagani strah od rata i ratnih rtava. Dva mjeseca kasnije ameriki je ambasador u Beogradu Montgomery (strunjak za politika ruenja, bivi pripadnik zelenih beretki iz Vjetnama, diplomirani psiholog i magistar poslovnog menamenta), nakon uspjeno obavljenoga posla, otiao na novi zadatak. Postupak ruenja komunizma i u Jugoslaviji, uz pomo srpskoga nacionalizma, uspjeno je pokrenut. Jugoslavija je bila vienacionalna drava u kojoj je jedini integracijski imbenik bio strah. Ljudi se u zajednice udruuju djelovanjem sila kao to su ljubav, interes i strah. U jednonacionalnim dravama ljubav prema naciji je osnovni kohezijski imbenik. U vienacionalnim dravama te ljubavi nema, pa one mogu opstati ili zbog interesa ili iz straha, a da bi opstale moraju iriti zlo unutar sebe ili oko sebe. Jedini izuzetak su visoko-decentralizirane drave u kojima se veina odluka donosi referendumom. Ovakve drave organizirane su tako da dravna uprava slijedi prirodne osobine, etnike i jezine posebnost, te organizaciju proizvodnje, a pojedine dravne institucije rjeavaju to ue definirane probleme. Pri odreivanju nadlenosti pojedine institucije u rjeavanju probleme slijede pravilo po kojem probleme treba spustiti na najnii nivo drave na kojem se problemi mogu efikasno rjeavati. Npr., uvanje reda i mira moe efikasno rjeavati opinska ili gradska policija, dok lov na organizirane meunarodne kriminalne organizacije uspjeno mogu obavljati samo meunarodne policijske slube. U diktatorskim vienacionalnim dravama vlada strah meu nacijama. Vee se nacije boje secesionizma manjih nacija, a manje se nacije boje asimilacije i pljake od strane veih, to je uzrok stalnog nepovjerenja. Kako bi se odrale, takve drave moraju imati vrlo jake organe represije. U vienacionalnim dravama uvijek postoji vrlo velika opasnost od prevelike koncentracije moi u rukama interesnih lobija, koji svoje lobistike interese nastoje prikazati kao najvee dravne i nacionalne interese, dok je kod jednonacionalnih drava najvei nacionalni interes blagostanje stanovnika, zatita dravnog teritorija i mir sa susjedima. U Jugoslaviji je situacija bila sljedea: Srbi su se bojali albanskoga i muslimanskoga nataliteta, te hrvatske i slovenske ekonomske snage; Albanci su se bojali srpske genocidne politike; Muslimani su se bojali asimilacije od strane pravoslavnih Srba i katolikih Hrvata; Hrvati i Slovenci su se bojali asimilacije i ekonomske pljake od strane Srba, dok su se svi

zajedno bojali komunistike partije, tajnih slubi, vojske i policije. Raspadom Partije poeli su se raspadati i ostali instrumenti straha, ali je naglo porastao strah od ostalih nacija. Kako se partija poela raspadati i ekonomska stega poela je slabiti. Redovi pred trgovinama za kavu, deterdent i sline robe su nestali, kolone automobila na benzinskim pumpama su nestale, sve manje se putovalo u Trst i Istanbul po odjeu i obuu, a zahvaljujui stranim kreditima i "gastarbajterima" ulicama je vozilo sve vie skupih automobila. Uvozne stege su nestajale, sve manje je bilo slobodnih mjesta na parkiralitima, ali je inflacija postajala sve bra i bra, ime su i dotad gotovo nepoznati steajevi poduzea postajali sve ei. Poeli su mitinzi po Kosovu i Vojvodini, te ruenje dotadanjih partijskih kadrova. Prvi miting solidarnosti odran je 9. srpnja 1988. u Novom Sadu kada su Srbi s Kosova sruili vojvoansku vlast. Zatim se ire po drugim gradovima Srbije, Crne Gore, pa i ostale republike (ukupno je do 19.11. 1988. odrano 66 takvih skupova). Savez komunista Jugoslavije poeo se raspadati, a Slobodan Miloevi je protuustavnim smijenjivanjem komunistikih vodstava u Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori, sve vie provocirao nesrpska republika rukovodstva kako bi raspad ubrzao, iako je formalno, bizantinskom lukavou, branio Jugoslavensko jedinstvo. Dana 28.2. odran je u Beogradu veliki protualbanski miting, a istovremeno je odrano dogaanje naroda i u Kninu gdje su govornici optuivali Hrvatsko i Slovensko vodstvo za podravanje Kosovskih albanskih separatista. Ovaj Kninski skup je oznaio zaetak pobune Srba u Hrvatskoj. Isti dan Skuptina SR Srbije je ukinula autonomiju Vojvodine i Kosova. Jedini ozbiljni integrativni imbenici ostali su vojska i savezne obavjetajne slube. U JNA je bilo oko 70% srpskih oficira pa je vojska bila pod potpunim nadzorom Beograda. U nekadanjoj su miliciji u Hrvatskoj veinu inili Srbi i Jugoslaveni. Raan je u vrhu SKH imao svoje ljude, ali su na terenu u mnogim ograncima Srbi bili veina. U takvim je ograncima Miloevi imao punu podrku. U republikim institucijama Srbi i Jugoslaveni bili su vrlo utjecajni i prijetila je opasnost da Miloevi iznutra skine Raana. Raan je te opasnosti bio svjestan pa je sve napore usmjerio na smirivanje situacije i odravanje demokratskih izbora, jer je s pravom raunao da njemu i najbliim suradnicima manja egzistencijalan opasnost prijeti ako izgubi izbore, nego ako ga Miloevi silom srui. U procesu formiranja novih stranaka namjeravao se osloboditi Miloevievih ljudi i na taj nain formirati svoju partiju koju e moi potpuno kontrolirati. Na Kosovu polju kod Gazimestana 28.6. Srbi su organizirali proslavu esto godina bitke na Kosovu. Okupilo se oko milijun Srba, a Miloevi je zaprijetio oruanim bitkama. Na Vidovdan, 8/9. srpnja 1989. kod crkve Lazarica na Kosovu pokraj Knina odran je "skup posveenja" novoizgraene bogoslovije. Na skupu su dominirali etnici s kokardama iz itave Jugoslavije i svijeta. Koncem godine 29. studenoga 1989. srpski mitingai su najavili okupljanje u Ljubljani s parolom objanjenja istine o Kosovu. Slovenci su skup zabranili, a SSRN Srbije je pozvao sva poduzea na prekid poslovnih veza sa slovenskim poduzeima i institucijama. Nakon ovoga dolo je do gospodarske blokade Slovenije. Dana 23. sijenja 1990. nakon 14. izvanrednog kongresa CK SKJ i odlaska slovenske delegacije, nakon ega su i Hrvatski komunisti otili, SKJ se raspao. Miloevi je ovaj raspad izazvao traei bezpogovorno pristajanje na njegove zahtjeve i nepristajanjem ni na minimalno poputanje Slovencima, iako su svi republiki Savezi Komunista bili formalno ravnopravni. Ovime je svjesno isprovocirao raspad SKJ iako je krivicu za to pokuao prebaciti na Slovence. Sve se to dogaalo u trenutku kad je privreda bila u potpunom rasulu. Drava je bankrotirala

ve 1982. ali se to uspjeno prikrivalo tako to su se tiskanim novcam kupovale devize od doznaka iz inozemstva i od turizma. Veina deviza dolazila je od gastarbajtera veinom hrvata koji su radili u inozemstvu i njihove doznake su iznosile vie od cijelokupnog izvoza SFRJ. Osim toga troili su velike koliine novca pri dolasku kui na odmor, a drugi najvei izvor deviza bio je turizam koji je takoer bio uglavnom na Hrvatskoj obali. Gubitci su u poduzeima 1989. bili 2,5 puta vei od dobitka tvrtki, a 1990. ak etiri puta. U 42% poduzea gubitci su bili 50% vei od vrijednosti trajne imovine, a 96% ukupnog kapitala poduzea bilo je u dravnom ili tzv., drutvenom vlasnitvu. Vie od 20% zaposlenih bilo je tehnoloki viak. Dodatni troak za sve republike, osim Srbije, bio je Fond za ulaganje u nerazvijena podruja u koji su svi morali ulagati, te obavezna prodaja deviza Narodnoj banci Jugoslavije koja je devize otkupljivala po izrazito nepovoljnom teaju. Trina cijena stranih valuta bila je nekoliko puta vea od one po kojoj je plaala Narodna banka Jugoslavije. Kako bi izbjegli ovu obvezu veina banaka je odmah nakon titove smrti poela osnivati banke u inozemstvu kao svoje podrunice u kojima su skrivale devize, opravdavajui to potrebama meunarodnog platnog prometa, kako bi preko tih podrunica plaale uvoz svojih komitenata. To je direktorima banaka, takozvanim bankarskim tehnomenaerima omoguavalo velike zarade na temelju inflacije. Devize su drali u stranim podrunicama, a protuvrijednost u dinarima su vodili u knjigovodstvu domaih banaka. Na razlici u teaju mogli su zaraditi onoliko koliko je iznosila stopa devalvacije izazvana stalnom inflacijom. Ovako zaraenim novcem direktori veina banaka na podruju Jugoslavije su kasnije pokupovali banke, koje su prethodno maksimalno obezvrijedili. Ve krajem 1988, u vrijeme najveih Miloevievih mitinga, te sve vidljivijega straha od hrvatske politike neizvjesnosti, pojavila se inicijativa za osnivanje Hrvatskoga demokratskog saveza. Zajedno s prijateljima potpisao sam se na politiki program tog saveza i nastavio daljnje prikupljanje potpisa za njihov program. Ime te zajednice u nastajanju nakon nekog vremena preraslo je u Hrvatska demokratska zajednica. Popis ljudi koji su ve tada skupili hrabrosti potpisati se na takav program objavljen je u broju 1 Biltena HDZ-a. Dio ljudi iz Osijeka koji su aktivno radili na prikupljanju potpisa uspio je prisustvovati osnivakom skupu 17. lipnja 1989. HDZ je okupljao sve koji su bili spremni suprotstaviti se Miloeviu i njegovoj ideji Velike Srbije i u tome je bio najaktivniji. Za razliku od drugih stranaka koje su se pojavile i svoje djelovanje usmjerile uglavnom na intelektualce, te politiki iskusne pojedince HDZ nije birao. Tu su se zajedno nali bivi i tada jo uvijek aktivni komunisti, hrvatski nacionalisti, zagovornici jugoslavenske konfederacije, pa ak i prikriveni zagovornici unitarne Jugoslavije koji su vjerovali kako je jugoslavenske narode mogue pretvoriti u novu jugoslavensku naciju. Svima je protivnik bio Miloevi sa svojim projektom Velike Srbije i on je bio jedini faktor ujedinjenja. Nije mi se svidjelo to je u toj ekipi bio Manoli i nekoliko njegovih udbakih drugova iz bive OZN-e (kasnije UDB-a pa DB, SDS ) kao to su Boljkovac i Degoricija, ali to sam u ovoj fazi razvoja drave drao za opravdano. Manoli kao daleko najinteligentniji od njih bio je neformalni voa ove frakcije HDZ-a, a i ostali su znali dobro odglumiti svoje iznenada probueno hrvatstvo. Bez njih ne bi bilo mogue preuzeti vlast. Ova ekipa je ve tada poela sa pravljenjem kadrovskih krialjki kako bi to vie svojih ljudi ubacila u vrh stranke, a iskljuila pojedince koje ne mogu kontrolirati. Marginalizaciju pojedinaca, ili grupa, Tumanu i ostalim istinskim dravotvorcima objanjavali su kako se radi ili o politikim naivcima koji mogu samo tetiti, ili o provokatorima KOS-a, to tada nije bilo lako negirati kao mogunost. Tek kasnije sam shvatio njihov motiv za suradnju s hrvatskim nacionalistima, a on je bio iskoristiti ih u ruenju Miloevia koji je elio Jugoslaviju pretvoriti u Veliku Srbiju. Tumanov motiv za suradnju s njima bio je iskoristiti ih za preuzimanje vlasti i borbu protiv Miloevieve velikosrpske politike. Hrvatski su se Kosovci i

udbai podijelili na dravotvorce i Jugoslavene, a srpski na Velikosrbe i Jugoslavene. I hrvatski i srpski Jugoslaveni, vjerni Titovi sljedbenici osobito oni iz vrha JNA odmah nakon Titove smrti 1980. godine, a osobito nakon traginih dogaaja na Kosovu godinu dana kasnije, procijenili su kako se JNA mora nametnuti kao nezaobilazan politiki imbenik u Jugoslaviji, bez kojega se nita ne moe i nee moi rijeiti. U tome su glavnu rije imali general Nikola Ljubii, general Kadijevi i admiral Branko Mamula koji su 20 godina postupno kadrovski istili JNA od ljudi koji bi mogli smetati stvaranju unitarne Jugoslavije. Admiral Branko Mamula, u svojoj knjizi Sluaj Jugoslavija, detaljno je objasnio idejni, programski i provedbeni pristup JNA kao politikog imbenika u jugoslavenskoj dravnoj zajednici. Naavi se poetkom osamdesetih godina pred "izazovom unutarnjih nemira i sukoba" armijskih vrh je procijenio da e trebati JNA i TO "postupno osposobljavati za rjeavanje krizne situacije u zemlji. U dvije godine formirani su tzv. gotovi bataljoni spremni odmah stupiti u borbu. Bilo ih je ukupno dvanaest. (Jedan od ovih bataljona bio je smjeten u Postojni, a zapovjednik je bio Tihomir Blaki. Op.a.) Najsporije je ilo sa doktrinom, posebno taktikom upotrebom navedenih i svih drugih sustava. Ve 1985. godine htjeli su izvesti vojnu upravu, ali se partijski lideri nisu dali skinuti. Radilo se o oportunizmu - da se otvoreno ne pokae da se spremamo za unutranje sukobe". (str. 61.) Puno prije negoli je formalno zapoeo krvavi proces raspada Jugoslavije JNA je bila spremna preuzeti vodeu politiku ulogu u SFRJ. Mamula o tome pie: "U drugoj polovini 1986. i poetkom 1987. g. razraene su politike osnove, kriteriji procjena za odluku i poele su operativne pripreme. Pripreme su pokrivale mjere budnosti i poviene borbene gotovosti odravane po zvaninim odlukama Predsjednitva SFRJ i planovima Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu i Generaltaba". (str. 88.) Daljnji razvoj dogaaja, osobito sukobi u komunistikom rukovodstvu zemlje, narastanje velikosrpskog nacionalizma te "separatizam" sjeverozapadnih republika, uvrstili su u vrhu JNA spoznaju o neizbjeivosti vojnog udara. tovie, "? bili smo posve odluni. Osnovni planovi i jedinice su bile spremne" (str. 102.),. Mamula pie kako je namjera "bila da dobijemo vrijeme za minimalno politiko sreenje i odlaganje sporova, a najkrupnija rjeenja zajednike drave odloiti dok ne protutnje turbulencije koje su zahvatile istonu Evropu: ouvati Jugoslaviju, a reformirati je u mirnijim uvjetima." (str. 8.) To znai zadrati "status quo" dok se ne smiri protukomunistiki pokret u Europi, dok nacionalna individualizacija istonoeuropskih naroda ne posustane i dok iznova ne ojaaju suprotstavljanja izmeu Istoka i Zapada. Tada e se Jugoslavija moi nametnuti kao geopolitiki i geostrateki imbenik kakav je bila u razdoblju nakon 2. svjetskog rata. Plan nije realiziran iz doktrinarnih razloga, a ti doktrinarni razlozi su; tko e doi u poziciju odakle se moe vie opljakati. Jugoslavenski komunisti su kao i u svim drugim dravama na vlast doli kako bi od naroda oduzeli sve to mogu, te to podjelili sirotinji, to jest sebi. Parolama o ravnopravnosti i jednakosti uspjeli su privui zavidnu sirotinju koja je povjerovala kako e se nakon pljake sve opljakano ravnomjerno podjeliti. Najprije su opljakali suradnike faizma, kapitaliste, sitnu buroaziju i kulake, pa neprijatelje naroda, klerofaiste, a kad vie nisu imali to pljakati pomeli su tavane i najsiromanijim seljacima. U toj organiziranoj pljaci odredili su jasna pravila tko koliko smije pljakati i prema tim pravilima su kreirali mehanizam unutarstranake selekcije kadrova. Komunisti s dna hijerarhije su se kanjavali i za najmanje krae, ako ih se otkrije, a izuzetak od ovoga su bili oni koji su pristajali raditi za tajne slube kao dounici, provokatori i dezinformatori. Najpoteniji i najsposobniji koji su iskreno vjerovali u komunistike parole o jednakosti i ravnopravnosti mogli su napredovati stepenicu vie i obavljali su ulogu uvara sustava. Na upravljaki vrh proputani

su samo oni koji su bili spremni sudjelovati u podjeli plijena bez suvinih pitanja. Oni koji su sluajno dospjeli u vie strukture, a nisu se prilagodili obiajima tajnog punjenja vlastitih depova vrlo brzo su ispadali iz kadrovskih krialjki. Kad vie nisu imali to pljakati pustili su nezadovoljnike, najvie hrvate na rad u zapadne drave. Oni su slali devize u Jugoslaviju svojim obiteljima, a te devize su troene u trgovinama nakon ega su zavravali u epovima uske komunistike elite. Kako bi mogli neprimjetno poljakati stvorili su jednstveni sustav gospodarstva tzv, samoupravni socijalizam. To je sustav u kojem su poduzea funkcionirala formalno samostalno, pod vlau zaposlenih i zaviu zavaenih radnika, a u stvari sve rukovodee poloaje kontrolirala je partija. Vea poduzea su osnivala svoje fiktivne podrunice u inozemstvu preko kojih su njihovi rukovodioci, najee sinovi visokih partijskih funkcionera, izvlaili dobit za sebe i partijsku elitu. Sva radna mjesta s kojih su se mogle izvlaiti devize po izuzetno povoljnom teaju i ostala gotovina plaale su se viim funkcionerima na hijerarhiji. Na dnu, najvie su se plaala radna mjesta radnika na benzinskim pumpama, te mjesta skladitara i komercijalista. verceri koji su donosili robu iz zapadnih zemalja mogli su to nekanjeno raditi samo ako su suraivali s udbom. U samoupravnim poduzeima oni koji su bili na mjestima gdje se moe dobro krasti profit su morali djeliti s direktorima, direktori sa partijskim rukovodiocima, a najvie su zaraivali lanovi centralnog komiteta SKJ i republiki rukovodioci. Pojedini ortodoksni komunisti koji nisu znali uzimati brzo su sklanjani kao smetnja, kao i naivci koji su povjerovali u komunistike parole, ali su se razoarali kad su vidjeli metode. Ova elita obogaena pljakom putovala je na zapad, te opljakano troila na luksuznu robu, ljetovali su u posebnim polutajnim vojnim odmaralitima, gradili su vile po Jadranskoj obali i nacionalnim parkovima, lijeili su se u najboljim svjetskim bolnicama, djeca su im studirala na najboljim svijetskim sveuilitima, a narod to sve nije ni smio znati. Kad im je ponestalo deviza od gastarbajtera dozvolili su razvoj turizma pa su devize poele stizati u milijardama dolara. Tada su se oko plijena posvaali pripadnici savezne elite s Hrvatskom elitom. Turizam je najvie donosio Hrvatskoj, a devize su ile u Beograd po slubenom teaju koji je bio daleko ispod realne vrijednosti. Jedan od naina pljake otkrio sam prije rata dok sam radio u Osjekom OLT-u kao programer. Jednom prilikom sam dobio zadatak da neto prepravim u programu za materijalno poslovanje pisanom u Asembleru. Analizom programa otkrio sam jednu naredbu kod ispisa inventurnih kartica koja je glasila: ako pie upii +. Ova naredba je svaki otkriveni manjak kod inventure na pisanom izvjetaju pretvarala u viak. Program je bio star najmanje desetak godina i programirano je skrivao krae. U Jugoslaviji je uvijek postojala inflacija izmeu 10% i 15% pa se manjak u financijskom poslovanju nije mogao otkriti skroz dok su privilegirani pripadnici elite krali manje od stope inflacije. Dobar dio od navedenih 10% do 15% je zavravalo u prtljanicima visokih politikih gostiju, a nakon njih su dio sebi mogli zadrati svi ispod njih koji su sudjelovali u punjenju prtljanika kako bi utjeli. Najvie ukupno, a najmanje pojedinano uzimali su mnogobrojni skladitari i njihovi pomonici. Poto su svi u tome sudjelovali svi su i utjeli. Srbijanska komunistika elita je ve poetkom ezdesetih godina postala daleko jaa od svih ostalih republikih komunistikih elita. Postali su prijetnja ak i za Tita, pa je Tito uz pomo Slovenskih i Hrvatskih kadrova uspio smjeniti efa tajne policije Rankovia, koji ga je prislukivao i pokuao zamjeniti, ali su Srpski kadrovi, koji su ak i Titovu enu Jovanku koristili za njegov nadzor ostali stalna prijetnja. (Partizanka Jovanka Broz postala je Titova ena nakon rata kad mu je odgovaralo uzeti srpkinju za enu zbog izgradnje jugoslavenstva. Tito ju je prije

vjenjanja poslao u Veliku Britaniju kako bi se nauila diplomatskom ponaanju i engleski jezik, te je tom prilikom 6 mjeseci boravila u kui Britanskog ministra Antony Edena koji je po funkciji i formalni ef MI6. ) U takvoj situaciji, kad je zbog svae sa Staljinom morao odravati dobre odnose sa zapadom pa nije mogao bez suenja likvidirati sve koji mu smetaju, Tito je jedino rjeenje za svoj opstanak na vlasti vidio u jaanju ostalih republikih elita kao protuteu Srpskoj eliti, te je poeo uvoditi elemente federalizma u partiju i dravu. U tome je imao podrku Britanaca koji nisu eljeli Jugoslaviju pod potpunom dominacijom Srba, bojei se njihove pravoslavne povezanosti s Rusima. Uspio je decentralizirati i slubu sigurnosti, ali mu to u vojsci nikad nije uspjelo, iako je organizirao republike teritorijalne obrane kao priuvne ratne postrojbe. Meutim, ti tabovi TO su uvijek ostali pod potpunom kontrolom JNA koja je odluivala o zapovjednom kadru, o napredovanju, o vojnim vjebama, a poto TO nije imala svoj profesionalni dio, veinu oruja su uvali i kontrolirali vojnici JNA. Tek manji dio oruja bio je u skladitima TO velikih poduzea ili centrima TO. Poto ni srpski kadrovi okupljeni oko oke Jovania, Nikole Ljubiia i Branka Mamule nisu imali dovoljno snage za ruenje Tita stvorena je situacija u kojoj su oni njega nastojali marginalizirati, a on je njih nastojao primiriti uvjerivi ih kako samo uz njegovu pomo mogu sauvati Jugoslaviju. Oni su to prihvatili vjerujui kako e nakon njegove smrti preuzeti potpunu vlast. Josip Broz (Tito) bio je natprosjeno inteligentani psihopat, meunarodni avanturist, viestruki pijun, bandit i masovni ubojica, oelien u konstantnim frakcijskim komunistikim sukobima koji su zapoeli jo u Lenjinova vremena, kad je kao zarobljeni Austrougarski doasnik, poput 300.000 ostalih, po nalogu njemakog zapovjednitva, u sastavu internacionalnih brigada uvao Lenjinov boljevikih sustav od pobunjenih Ruskih seljaka. Kao ovijek bez ikakvih moralnih skrupula vukao je genijalno jednostavne poteze usmjerene jedino njegovim kratkoronim interesima. Dugoroni interesi i ciljevi nikad ga nisu uistinu zanimali. Zahvaljujui suradnji sa Austrougarskom obavjetajnom slubom dobio je in vei nego to mu je porijeklo omoguavalo, a zahvaljujui tom iskustvu kao zarobljenik vrlo lako je stupio u kontakt sa ruskom carskom obavjetajnom slubom Orhanom koja ga je postavila za zapovjednika jednog zarobljnikog logora, ime je u stvari postao njihov suradnik. Prije toga je pokuao pobjei iz zarobljenita u Finsku, pri emu se jedno vrijeme skrivao ispod mosta Neve u Petrogradu, dok su komunisti pokuavali izvesti pu. Nakon dolaska Lenjina na vlast boravio je u Omsku gdje su ga pokuali nagovoriti na ulazak u Crvenu armiju, ali je on pobjegao u kirgisko selo za mlinara. Nakon nekog vremena je ipak morao u Crvenu Armiju, gdje se vrlo brzo svidio i lenjinovim agitatorima, te je postao zapovjednik u internacionalnim brigadama CA. Suradnjom sa svim nabrojenim obavjetajnim i teroristikim slubama postao je viestruki agent spreman suraivati sa svakim tko bi mu mogao pomoi u karijeri, te stjecanju vlasti i moi. Kad je Staljin sve internacionalne brigade raspustio i poslao kui Tito je vrlo brzo gledao kako bi u novostvorenoj Jugoslaviji ostvario svoje vrlo visoke ambicije. Doao je do zakljuka kako bi najboolje bilo otii u obeanu zemlju Ameriku, ali je nakon konatakta sa britanskim obavjetajcima odustao, te se odluio ukljuiti u meunarodni komunistiki pokret, koji su britanci kontrolirali jo od 1901, a njihovi agenti su uspijeli zadrati znatne poloaje ak i nakon dolaska Staljina na vrh komunistikog pokreta. Britanci su mu dali zadatak odranja Jugoslavije kao njihove glavne geostrateke investicije na balkanu. ef Jugoslovenskih komunista Gorki ga je u Moskvu poslao na usavravanje pri emu je napomenuo kako trebaju prema njemu, zbog neobrazovanosti, biti obzirni. Tamo je doao u veljai 1935. kad su poele Staljinove istke, nakon ubojstva Kirova. Dobio je funkciju kadrovika (koji su po funkciji bili usko povezani sa NKVD-om), ovjeka koji je pisao karakteristike drugih komunista, te je tako odreivao njihovu

sudbinu. Bio je povezan sa Karaivanom predstavnikom NKVD-a u IK KI za Balkan. Ovaj ga je ve nakon mjesec dana progurao u sekretarijat IK KI za Balkan, a nakon 5 mjeseci ga je predloio u sam izvrni komitet Kominterne, umjesto eko srpskog komunista Gorkia, to nije prolo. Kako je znao da se treba povezati ba sa ovim NKVD-ovcem mogue je objasniti jedino uputama dobivenim i prije nego li je krenuo u Moskvu. Ova povezanost njih dvojice ostala je trajna, pri emu je Broz bio vrlo vjeran dounik. U prosincu 1937. Gorki je zaduio Broza za nabavku broda za prijevoz dobrovoljaca sa orujem i opremom u panjolski graanski rat, pri emu je Broz napravio vie greaka, pa ga je Gorki kao uvjereni komunist pozvao u Prag, smjenio ga, oduzeo mu novac i posao nabavke broda povjerio drugom. Dali je broz greke napravio zbog nesposobnosti, ili zbog uputa koje je dovio od britanaca, nejasno je, ali je poznato kako su britanci imali znatan broj svojih agenata meu panjolskim republikanskim meunarodnim dragovoljcima. Ovo Broz Gorkiu nije mogao oprostiti, pa je brod sa novcem, dobrovoljcima i organizatorima uhien nakon neije dojave policiji. Nakon toga Gorki je pozvan u Moskvu gdje je uhien. Broz odmah odlazi u Pariz gdje pokuava preuzeti rukovodstvo partijom. Dolazi do borbe unutar CK pri emu je Broz nastojao eliminirati sve uvjerene komuniste, kao i pristalice samostalne Hrvatske Partije direktno povezane sa Moskvom. Za vrijeme panjolskog graanskog rata jedno vrijeme je radio na prvoj crti bojita kao politiki komesar 1. bataljuna Dimitrov u brigadi Garibaldi. (Prema neobjavljenoj knjizi Vladimira Dedijera stvarna uloga Tita je bila likvidacija Staljinovih protivnika trockista, to je vrio kao zapovjednik IV odjela NKVD-a, a lanovi taba su bili Ivan Stevo Krajai, Ivan Anton Srebrnjak, Vitorio Vidali i Veljko Begovi. U toj brigadi upoznao je svoje kasnije najpovjerljivije suradnike uz pomo kojih je osnovao OZNA-u, i koji su u ovoj brigadi nauili zanat potajne likvidacije politiki nepouzdanih suradnika s lea. Prema podacima Morisa Toressa, tadanjeg generalnog tajnika KP Francuske, koja je bila zaduena za prenoenje svih povjerljivih odluka u panjolsku koje su dolazile iz Moskve, Tito je tamo istio ljude.) Nakon povratka u Jugoslaviju Broz o svim protivkandidatima za sekretara u Moskvu alje pisma u kojima ih optuuje za razna antipartijska djela to se pokazalo kao sjajna kadrovska taktika za osobno napredovanje. Glavni protivkandidat Petko Mileti 1939. izlazi iz zatvora u Sremskoj Mitrovici i odlazi u Moskvu, a za njim dolazi i Broz koji tamo stie na dan poetka II svjetskog rata. NKVD Miletia alje u logor, a Broz postaje generalni sekretaj Jugoslovenskih komunista. irei dezinformacije uspio se uz pomo NKVD-a nametnuti Staljinu, istisnuti i likvidirati oko 800 drugih starih jugoslavenskih komunista koji su mu stojali na putu, te postati generalni sekretar Jugoslavenskih komunista. Likvidacije je najee obavljao tako to bi konkurente poslao u SSSR na obuku, a za njima je poslao pismo u kojem je utvrdio kako su to izdajnici, nakon ega ih vie nitko nije vidio. Na IIIV zagrebakoj konferenciji Broz, zajedno sa Hebrangom, pod vidom borbe protiv frakcija, provodi istku partijskih intelektualaca, te dovodi slabo obrazovane radnike jugoslovenskog nacionalne orjentacije spremne na slijepu poslunost kominterni, ime je izvrena potpuna boljevizacija partije i njeno pretvaranje u obinu ekspozituru Moskve, barem formalno. Istovremeno se stvarno okrui ljudima kao to je Aleksandar Rankovi i njegov posljeratni zamjenik Svetislav Jovanovi koji su za vrijeme sluenja zatvorske kazne postali policijski dounici. Jugoslovenski monarhistiki policajci iz antikomunistikog odjela, koji su djelovali u suradnji sa britanskim obavjetajnim savjetnicima na taj nain su svoje ljude ubacivali u meunarodni komunistiki pokret, Kominternu i NKVD. Na podruju Jugoslavije ovako mobilizirani suradnici dobili su za glavni zadatak ouvanje Jugoslavije, te su uz pomo Tita gotovo u potpunost preuzeti KPJ. U Partiji koja je razbijena policijskim akcijama, Tito je uspio uspio ukloniti 90% rukovodeih kadrova i 40% lanstva, pri

emu je na rukovodee poloaje dovodio uvjerene Jugoslovene, dok je iskrene komuniste likvidirao. Na glavna mjesta rasporedio je anglofile poput Ivana Ribara, njegovog sina Ivu Lolu, Vladimira velebita koji su do tada smatrani za HSS ove anglofilske ljeviare. Zahvaljujui tome pred rat je broj komunista pao na oko 2000 lanova. Po nalogu iz Britanije vodi promibu protiv Trojnog pakta i obeava pakt sa Sovjetskim savezom kao zatitnikom malih naroda. A kad je Jugoslovenska vlada to prihvatila Sovjetski savez je odbio. Napadom Njemake na Jugoslaviju svi komunisti su dezertirali i irili defetizam po naputku o revolucionarnom defetizmu, a kad je Njemaka napala Sovjetski Savez Broz je organizirao graanski rat u Jugoslaviji ime je izazvao vei broj rtava nego je u itavom ratu poginulo Amerikanaca i Britanaca zajedno. Tjekom rata, prije njemake ofenzive na Biha, Josip Broz Tito je sve ranjenike iz tajnih sklonita okupio u centralnu bolnicu, pri emu je nastala kolona od 8-10.000 ranjenika, te 60 do 80.000 izbjeglica koja se kretala za partizanima. Za vrijeme bitke za G. Vakuv Tito je naredio rasformiranje centralne bolnice, ali bilo je kasno, vie se nisu mogli sakriti u tajna sklonita. Tito tada politiko - taktiki vrlo lukavo pregovara sa Njemcima i nudi im savez u borbi protiv etnika i protiv iskrcavanja saveznika, a ranjenike ne spominje. Nakon poraza partizana zbog njegovih vojno - taktikih greaka, glavnina njihovih snaga se povlai preko Neretve, dok ranjenike rtvuje ostavivi ih snagama nedovoljnim za prijenos preko rijeke. Oni prenose ranjenike preko mosta, ali na planini Prenj veina ranjenika i pratilaca umire od tifusa i premorenosti. Veina zdravih partizana ve je bila na sigirnom kod Nevesinja, ali bi i tu, zbog njegove loe vojne taktike, uskoro bili uniteni da nije dolo do talijanske kapitulacije. Zahvaljujui takvom predratnom i ratnom iskustvu borbe za iskljuivo svoje i britanske interese, bez obzira na cijenu, na zavretku rata se uspio nametnuti Srbima kao neupitni autoritet masovnim likvidacijama nesrpskog stanovnitva, ponajvie Hrvata. To se za njegovu karijeru pokazalo kao uspio politiko taktiki potez, ali je time u stratekom pogledu pokopao mogunost za dugoroni opstanak Jugoslavije, iako su mu britanci dali upravo taj dugoroni cilj. Da se umjesto ubijanja ideolokih neprijatelja odluio za rusko takozvano "unutranje izgnanstvo" mogao je 500.000 zarobljenih Hrvata i Slovenaca raseliti po Srbijanskim i Crnogorskim selima, zarobljene etnike, ljotievce i baliste mogao je naseliti po Slovenskim selima, a stotine tisua pobijenih i protjeranih Njemaca, Maara, Talijana i ostalih mogao je raseliti irom Jugoslavije i tako svako selo pretvoriti u malu Jugoslaviju. Nakon nekoliko godina zarobljenici bi se poenili sa lokalnim djevojkama, te bi njihova djeca uistinu bili Jugosloveni, nakon ega vie nikom ne bi bilo u interesu ruiti njegovu Jugoslaviju za koju se on navodno borio, iako ga ona uistinu nikad nije zanimala. Time je izgubio strateku mogunost vrstog utemeljenja vlastite drave, ime je poelo njezino dugorono propadanje. Nakon rata i meu partizanima je bilo "prolupalih" osobito meu enama koje su znale padati na tlo, valjati se i coktati ustima kao da piju krv. Kako mu takvi svojim priama ne bi smetali problem je rijeio vrlo jednostavno, Ozna ih je sve po opinama i gradovima pozvala na "sveanu veeru" nakon ega ih nitko vie nije vidio, to je taktiki zbilja vrlo uinkovito, ali moralno upitno, iako se radilo o onima koji su najvie okrvavili svoje ruke. Zbog svoje elje za proirenjem vlasti pokuao je komunizam proiriti i na Grku, orujem koje je dobio od Rusa, pa se zbog toga nakon nekoliko godina sukobio i sa Staljinom kojem je trebao mir sa zapadom, to Tito strateki nije shvaao. Zbog te velike ambicije i loeg stratekog promiljanja uao je u sukob iz kojeg se izvukao zahvaljujui samo brzini; poeo je loviti staljinove pristae prije nego su oni ulovili njega. Veina uhvaenih komunista bili su upravo oni koji su se nekoliko prijanjih godina, po njegovoj zapovijedi najvie nauivali u

ubijanju nevinih Hrvatskih civila. Iako je u Informbirovskim istkama najvie polovio srbijanskih komunista, ta srbijanska komunistika elita je ipak postajala sve jaa, poto su bivi etnici preobueni u partizane, koji nisu imali nikakve veze sa Staljinom postali veina u srbijanskoj komunistikoj eliti. Zbog toga je smislio novu taktiku za ouvanje osobnog monopola na poziciji gospodara Jugoslavije, a taktika je bila vrlo jednostavna i temeljila se na formiranju novih republikih elita koje bi se trebale stalno sukobljavati sa sve jaom srbijanskom komunistikom elitom. Kako bi ojaao republike komunistike elite dopustio je zadravanje sve veeg djela imovine na republikom nivou. Nakon smrti Staljina koji ga je pokuao likvidirati, nastojao je ohrabriti najvie Hrvatsku komunistiku elitu, zastraenu i marginaliziranu nakon poslijeratne likvidacije Andrije Hebranga, a i drugih Hrvatskih komunista koje su Srpski komunisti nakon svae sa Staljinom proglasili za pristalice Staljina, Tito se poeo javno izjanjavati kao Hrvat ve sredinom ezdesetih godina, te ju poticati na to vee zadravanje, od naroda opljakane imovine u vlastitim rukama. Hrvatska komunistika elita je 1971. zatraila ostanak veeg postotka deviza u Hrvatskoj, koje su hrvatski hoteli i hrvatska poduzea morala prodavati Narodnoj banci Jugoslavije po teaju nekoliko puta manjoj od realne, to je sve Tito javno podrao. Ali beogradska Srbijanska elita nije pristajala na ostanak bez turistikih deviza, pa su se pobunili. Imali su iza sebe vojsku, obavjetajne slube i dobre veze sa SSSR-om, dok je hrvatska elita u oruanim instrumentima vlasti bila slaba. Zbog tog su Hrvatski komunisti privlanim parolama o velikim investicijama od nacionalnog interesa, odluili pokrenuti Hrvatski narod i staviti se na njegovo elo, te se na taj nain izboriti za osvajanje deviznog kolaa, ime je nastao takozvani maspok. Kad su studenti na masovnim prosvjedima, navoeni od ubaenih provokatora, poeli ugroavati same temelje SFRJ srpski generali su zaprijetili vojskom, te se Tito uplaio kako bi u sluaju velikih nereda mogao intervenirati SSSR kao u ekoslovakoj i Maarskoj, te bi i on bio uklonjen. Zbog toga se povukao i Hrvatsku elitu predao u Srpske ruke, to je Srbijanska komunistika elita iskoristila i mnoge Hrvate likvidirala. Kako Srpska elita ne bi previe ojaala Tito je godinu dana kasnije dao zatvorio i neke beogradske liberale koji nisu imali zatitu vojnog vrha, ime je vrlo lukavo opet preuzeo inicijativu u svoje ruke, te se tako opet potvrdio kao voa jugoslavenskih komunista. Kako bi vratio udarac previe ojaanoj Srbijanskoj eliti, nakon tri godine, na nagovor Slovenca Edvarda Kardelja uspio je, bez ikakve pomoi nove projugoslavenske Hrvatske elite, progurati novi ustav kojim je ojaao konkurenciju beogradskoj komunistikoj eliti. Pri ovome je Kardelj, (koji je u meuvremenu shvatio kako Jugoslavija ne moe opstati) uspio uvesti elemente konfederalizma u Jugoslaviju kako bi olakao budue osamostaljenje Slovenije. One koji su mu ostali vjerni Tito je nastavio obilno nagraivati, te je pljaka postala jo vea. Poznat je sluaj kad je jedan pripadnik nove Hrvatske elite Jakov Blaevi dao majstorima posao restauracije stana. Majstori su iza ormara pronali neke najlonske vree, te ih bacili u smee. Radnici na smetlitu su poeli loviti ogromnu koliinu njemakih maraka koje je vjetar raznosio kad su se vree raspale. Milicija je vrlo brzo Blaeviu vratila devize, a radnicima je zabranjeno o tome priati, iako se pria ve tada proirila. Znimljiv je i sluaj direktora INA-e Stjepana urekovia koji je otkrio jedan sluaj kako visoki partijski funkcioneri u organizaciji KOS-a pune svoje crne fondove u inozemstvu. Tankere s naftom preusmjeravali su na crno trite pod novim imenom, a INA-i su slani dopisi o nestanku brodova na otvorenom moru. Na ovaj nain je nestalo vie brodova, o emu se u javnosti utjelo. urekovi je to pokuao razotkriti, ali je morao pobjei u SR Njemaku, gdje su ga likvidirali, a kasnije i njegovog sina. Usprkos nastojanju Srbijanskih politiara da uzmu veinu deviza od Hrvatskog turizma, Hrvatski politiari su ipak pronalazili nain ilegalnog skretanja sve veeg djela deviza u svoje

epove, te je Beogradska elita bila sve nezadovoljnija. Podijelili su se oko toga kome e pripasti vie plijena, pa su se zbog toga podijelili i oko pitanja opstanka Jugoslavije.

Sredinom 80-ih Gorbaov je poeo sa zapadom pregovarati o uvoenju demokracije u komunistike drave, pod uvjetom da nitko od pripadnika komunistike elite ne smije odgovarati za svoje pljake i zloine, te da pripadnici te elite moraju postati nova klasa kapitalista. Zapad je na to pristao, te se komunizam sve bre poeo raspadati. To su primjetili i pripadnici beogradske politike elite, te su poeli zagovarati uvoenje elemenata kapitalizma, s tim to bi oni trebali biti najvaniji kapitalisti. Za procijenu svojih mogunosti angairali su Srpsku Akademiju Nauke i Umetnosti (SANU). Akademici SANU su dogovorili suradnju sa Amerikim i Britanskim stratekim slubama, ali im prioritetni ciljevi nisu bili isti. Za SANU cilj je bio stvoriti veliku Srbiju, a za Amerike i Britanske slube cilj je bio sruiti komunizam. U tom trenutku, prema procijeni zapadnih strunjaka Jugoslavenski graani koji nikad nisu radili u inozemstvu, na raunima zapadnih banaka imali su oko dvadeset milijardi dolara, ime se moglo kupiti veinu profitabilne imovine u Jugoslaviji. Veinom tog novca raspolagala je Hrvatska i Slovenska politika elita obogaena pljakom gastarbajtera, turizma i industrije koja je ovdje bila najrazvijenija. Meu srbima manjina elite bila je za centralizaciju Jugoslavije vjerujui kako e oni opstati kao nova jugoslavenska kapitalistika elita. Veina srba, meu kojima i bankar Miloevi, je shvatila kako u uvjetima pravne demokratske drave za to nemaju snage, te je odluila krenuti u prekrajanje republikih granica i stvaranje Velike Srbije do Karlobaga ime bi uzeli veinu Jadranske obale s pripadajuim turistikim kapacitetima. Za ovo rjeenje su se pripremali dvadesetak godina, ekajui da projugoslavenski orjenitirani Srbi obave posao ienja nesrpskih kadrova za njih. Glavnu ulogu u ienju nesrpskih kadrova su imali imali general Nikola Ljubii, general Kadijevi i admiral Branko Mamula, koji su dvadeset godina postepeno istili JNA od nesrpskih kadrova vjerujui kako samo tako mogu ouvati Jugoslaviju. Kad je sve bilo spremno, Srbi su uzjahali na val velikosrpskog nacionalizma i rapad komunizma je poeo, to su poduprli i amerikanci vjerujui kako je mogue nacionalizmom sruiti komunizam, a onda smiriti situaciju i tako ouvati Jugoslaviju. To su iskoristili velikosrbi koji su uz pomo Srpske akademije napravili svoj strateki plan stvaranja Velike Srbije, te su poeli sve vie preuzmati vlast u komunistikoj partiji Srbije. Velikosrbi su samo nakon Prvoga svjetskog rata prihvaali Jugoslaviju (koja je vie puta mjenjala ime: Kraljevstvo SHS, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija) uvjereni kako e politikom mrkve i batine sve narode koji uu u tu britansko-francusku tvorevinu pretvoriti u Srbe. Kada su u Skuptini Kraljevine Jugoslavije 20. lipnja 19028. ubili hrvatskog politikog vou Stjepana Radia i jo dvojicu prvak HSS-a (Pavla Radia i uru Basarieka), a jo dvojicu ranili, Jugoslavija je postala tvorevina koja opstaje samo silom. Poetkom Drugoga svjetskog rata ta se tvorevina raspala, ali su je saveznici opet obnovili. Velikosrbi su uspjeli na vrijeme prijei u partizane te su nastavili kroz Komunistiku partiju ubijati i progoniti sve koji nisu eljeli postati Srbi. Vjerovali su kako e stanovnike iz novosvojenih krajeva uspjeli pretvoriti u Srbe, isto onako kako su to u 19. stoljeu uinili s Cincarima i Vlasima. Ta je politika samo kod Hrvata davala neke rezultate zahvaljujui niskom natalitetu i iseljavanju u zapadne zemlje. Kod bosanskih i sandakih Muslimana, te Albanaca demografski su podatci pokazivali negativne trendove za Srbe, pa su nakon smrti Josipa Broza Tita Velikosrbi krenuli u izazivanje nereda najprije na

Kosovu, pa Vojvodini, a onda po itavoj Jugoslaviji, sve u cilju izazivanja malih puzajuih ratova u kojima e etniki oistiti sve prostore u granicama zamiljene Velike Srbije, dok su Sloveniju i djelove Hrvatske izvan granica Velike Srbije namjeravali istjerati iz Jugoslavije. Na taj nain bi im ostao teritorij bez Hrvata, Muslimana i Albanaca. Sve to su prikazivali kao borbu za Jugoslaviju kako bi kao svoje vojnike mogli iskoristiti i iskrene zagovornike Jugoslavije. Ideja Velike Srbije kao Velikosrpski tajni strateki plan ula je u srpske mitove od Ilije Garaanina i na obiteljskim se proslavama Svetoga Save prenosila s koljena na koljeno. Ovaj plan je tek 1907. javno objavljen, a do tada su samo istaknuti Srbi znali za njega. Srpski akademici su nakon neuspjenog pretvaranja svih u Srbe shvatili kako u slobodnoj trinoj privredi Srbi gube gospodarsku prevlast u Jugoslaviji zahvaljujui tom to su s najvie kapitala raspolagali Hrvatski i Slovenski tehnokrati, te Hrvatska ekonomska emigracija. Dugorono, nakon pedesetak godina Muslimani i Albanci bi, zbog svog visokog nataliteta postali veina u Jugoslaviji, te bi nakon toga Srbi izgubili i politiku vlast, ak i u uvjetima potpuno centralizirane unitarne Jugoslavije. Kako bi to sprijeili napisali su svoj dugoroni strateki plan koji su beogradske Veernje Novosti 24/25. 10. 1986. djelomino objavile kao Memorandum Srpske Akademije. Prema tom memorandumu predvidjeli su ciljeve koji se mogu ostvariti samo ratnom politikom u vie faza. Tom politikom namjeravali su najprije oistiti Liku i Banovinu, te Slavoniju od Hrvata kako bi zauzeli Hrvatsku itnicu i djelove Hrvatske gdje su ivjeli u znatnom postotku, te nakon osvajanja i etnikog ienja BIH i Dalmaciju oistiti od Hrvata ime bi Hrvatskoj oduzeli Jadransko more kao izvor turistikih deviza. Muslimani su tu bili samo smetnja na leitima rudnog bogatstva i na spoju izmeu Slavonije i Dalmacije, te ih je trebalo djelomino istrijebiti, a djelomino protjerati u Hrvatsku gdje bi oni odigrali ulogu koju su Palestinci odigrali u Libanonu. Time bi Hrvatska, s prostalim teritorijem, podjeljena unutar sebe, s viemilijunskom masom izbjeglica, postala potpuno nesposobna izvriti bilo kakav protuudar u cilju naknadnog povrata oduzetog teritorija. Nakon toga na red bi dolo etniko ienje Kosova, im bi granice Velike Srbije bile zaokruene. Za vrijeme obiju Jugoslavija Srbi u obavjetajnim slubama su dobrim djelom prihvaali pretvaranje Jugoslavije u Veliku Srbiju, ali je bilo i onih koji su iskreno zagovarali Jugoslaviju. Zbog toga su i u obavjetajnim slubama postojale razliite frakcije po nacionalnoj i po ideolokoj osnovi. Najvie zagovornika ouvanja Jugoslavije bilo je u JNA i ona je Velikosrbima bila najvea prijetnja. Zato su u projekt stvaranja Velike Srbije morali krenuti pod parolom obrane Jugoslavije. I jedni i drugi najveu opasnost su vidjeli u drugom najbrojnijem narodu Hrvatima, pa su i jedni i drugi planirali problem Hrvata rijeiti silom. Razlika je bila jedino u taktici. Taktika Jugoslavena bila je potpuno razoruati Hrvatsku, te u sluaju pobjede secesionistikih snaga na izborima blic krigom osvojiti kljune toke, uhititi najvanije politiare, te tako spasiti Jugoslaviju. Taktika Velikosrba je bila dopustiti Hrvatima naoruavanje sa neto laganog pjeadijskog oruja kako bi se mogao organizirati puzajui rat u kojem e JNA etniki oistiti dijelove Hrvatske zacrtane u velikosrpskim planovima. Kako bi to mogli bitno im je bilo ne razotkriti svoje prave tenje kako JNA i njih ne bi skinula sa vlasti i pozatvarala. Zbog toga su morali igrati igru kako se bore za Jugoslaviju, uz stalno sprjeavanje JNA u izvoenju brzog prodora prema Zagrebu koji nije bio unutar zacrtanih granica Velike Srbije, te ih nije zanimao. Jedina ansa Hrvatske bila je iskoristiti suprotnosti izmeu ove dvije Srbijanske frakcije. Problem je bila projugoslavenska frakcija koja je u Hrvatskoj vlasti imala vrlo snano uporite o kadrovima koji su stvaranju Hrvatske prili sa figom u depu, te su stalno raznim provokacijama nastojali natjerati JNA na brzu vojnu akciju u kojoj bi JNA zatvorila sve koji su

ruili Jugoslaviju i u Beogradu i u Zagrebu i u Sloveniji. Velika veina pripadnika ove frakcije HDZ-a bili su iskusni pripadnici bive tajne obavjetajno sigurnosne slube OZNA-e koja je kasnije preimenovana u UDBA-u pa u SDS. Najvjernije suradnike pronali su u antikomunistikim disidentima koji su eljeli sruiti komunizam, ali ne i Jugoslaviju, pa su ih zapadne obavjetajne slube uputile na ulazak u vie desnih i lijevih politikih stranaka, u kojima su esto igrali ulogu politikih provokatora, ekstremista koji imaju za cilj ruenje ugleda Hrvatske u svijetu. im je Miloevi doao na vlast u Srbiji 1987., poela je irom Jugoslavije, gotovo otvorena pljaka sve novane imovine raznih mnogobrojnih fondova kao to su mirovinski fond, zdravstveni fond, partijski i sindikalni fondovi, te imovine raznih SIZ-ova (samoupravne interesne zajednice). Mnogobrojni komunistiki rukovodioci, takozvani tehnomenaeri poeli su sami sebi dodjeljivati ogromne kredite preko fiktivnih posrednika, najee banaka. Ova inflacijsko financijska operacija pranja novca i cijeenja imovine iz poduzea i raznih fondova, uz pomo ubrzane inflacije imala je za cilj obezvrijediti svu novanu imovinu. Ove institucije su novac drale na bankama s minimalnom kamatom, manjom od stope inflacije, te je tako realna vrijednost tog novca svaki dan postajala sve manja. Tako steena vrijednost je posredstvom banaka prenoena u inozemne banke na raune nekoliko stotina provjerenih kadrova kojima su odobravani krediti u milijunima dolara. Kako se javnost ne bi bunila, kao maska odobreno je i stotinjak tisua sitnih stambenih kredita, vrijednosti od nekoliko tisua do nekoliko desetaka tisua dolara. Svi ovi krediti po minimalnim kamatama, bez devizne klauzule, u uvjetima visoke inflacije gubili su brzo na vrijednosti, pa ih je svatko nakon nekoliko poetnih rata mogao vrlo lako otplatiti, te su svi koji su ga dobili imali osjeaj kako i oni sudjeluju u pljaki niije imovine. U ovoj fazi banke su odigrale ulogu posrednika u pretvorbi dotadanjeg drutvenog kapitala, pri emu su krile sva bankarska pravila i pravila dobrog gospodarenja. Istovremeno su bankari preko svojih inozemnih podrunica pljakali vlastite banke uzimajui razliku u deviznom teaju na devizama koje su drali u tim podrunicama, a u zemlji su ih knjiili u dinarskoj protuvrijednosti. Ovim operacijama su uspjeli opljakati najveu koliinu plijena, a svima ostalima iz politike i dravnih poduzea su pomagali kako bi jedni druge titili od progona. Pojavom Miloevia Hrvatska komunistika politika elita je shvatila kako se od srpskog nacionalizma moe obraniti samo hrvatskim nacionalizmom, te se vrlo brzo povezala s nacionalno svjesnim hrvatskim intelektualcima vjerujui kako e ih iskoristiti za odupiranje srpskom nacionalizmu i opstanak na vlasti. Tada su se Hrvatski komunisti podijelili u dvije frakcije. Jedni su eljeli stvarati Hrvatsku dravu u kojoj e oni biti nova klasa kapitalista, a drugi su eljeli opstanak Jugoslavije vjerujui kako oni s kapitalom od Hrvatskog turizma i gastarbajtera mogu zagospodariti itavim jugoslavenskim tritem. U ovome glavnu ulogu su imali Britanski plaenici meu hrvatima koji su koristili sve naine i metode potrebne za obranu Jugoslavije. Naime, Britanci i Francuzi su nakon prvog svjetskog rata stvorili Jugoslaviju iz svojih stratekih interesa, ime je nastala nestabilna i nesamostalna, Britanskom i Francuskom interesu podlona drava na sjecitu puteva Berlin Beograd Bagdad, te Rusija Jadransko more, to je za Britance od prvorazredne geostrateke vanosti. U toj dravi Britanci su uvijek mogli nai saveznike meu pravoslavnim Srbima kad je trebalo ogroziti Njemake interese, te meu katolikim Hrvatima kad je trebalo ugroziti Ruske interese, a time je Hrvatski prostor dobio status najvanijeg geoprometnog vorita u junoj Europi. Britanci su za svoje saveznike meu hrvatima uzeli pojedine stare komuniste, svoje agente

jo iz doba kominterne koji su kao mladi aktivisti pristupili komunistima prije II svetskog rata, kao to su Manoli i slini koji su se u startu ubacili meu hrvatske nacionalne intelektualce, te Antu Markovia koji je postao savezni predsjednik vlade. U tom trenutku od svih njih najviu funkciju je imao Ante Markovi i zbog toga je dobio zadatak spaavanja Jugoslavije. Ovaj stari komunist postao je istaknuti komunist i partijski omladinac jo za vrijeme studija na elektrotehnikom fakultetu u Zagrebu, gdje je postao strah i trepet i za studente, a i za profesore. On i njegovi omladinci bi redovito prije ispita obilazili profesore i govorili kako lanovi partije ne smiju padati na ispitu, poto bi to bilo sramota za partiju. Zbog toga su neki profesori ak i pobjegli na zapad. Bio je poznat i po tome to je sa ostalim naprednim omladincima nedjeljom doekivao studente koji su izlazili sa mise i mlatili ih. Tako je zavrio fakultet nakon ega je postao direktor Rade Konara, poduzea koje je imalo svoju teajnu listu koju su slobodno odreivali svakog ponedjeljka, te tako namjetajui tea regulirali svoje rezultate izvoza. Uveo je obiaj izdavanja fiktivnih rauna krajem mjeseca kako bi prikazao lani rezultat prodaje, a nakon prvog u mjesecu te bi fakture storniao, ime je manipulirao rezultatima proizvodnje. Potpisivao je stotine rauna za nabavku namjetaja za istaknute rukovodioce, plaao im je skijanje i sline izdatke, ali je u nove tehnologije ulagao vrlo skromno. Osnovni element zatite na radu bili su mu lanci na rukama radnika koji su sprijeavali da stroj ne moe povui ruke. Skidali su se samo kad je radnik odlazio na doruak, WC, ili kad bi dolazila neka delegacija. Za njegovog direktorovanja bilo je uobiajeno da inventurne komisije na skladitima nau samo 40% od prijavljenog stanja na skladitu, a sve ostalo je bilo prodano na crno, to su inili njegovi skladitari i komercijalisti. Ta roba je obino zavravala u privatnim trgovinama pojedinih podobnih rukovodilaca koje su oni registrirali na tua imena. Istaknuo se i kao estoki mrzitelj crkve, te plaao i sahrane radnicima koji su se sahranjivali bez sveenika. Zahvaljujui takvim poslovnim obiajima vrlo brzo je napredovao u politici, pa se prije raspada Jugoslavije naao na najvioj gospodarskoj funkciji, tj., vodio je Jugoslovensko Izvrno Vijee koje bilo Vlada ove drave u raspadu. U tom raspadu izazvanom od velikosrba, Manoli i njegova ekipa imali su zadatak iznutra to vie radikalizirati hrvatske nacionaliste kako bi se Srbi digli na ustanak, te na taj nain natjerati srpskoj partiji poslunu JNA na vojni udar, pri emu bi nastradali i Hrvatski i Srpski nacionalisti, kao i svi ostali nacionalisti na podruju Jugoslavije. Ante Markovi je od Britanaca dobio ulogu maioniara koji e omoguiti bivoj komunistikoj eliti privatizaciju sve imovine bez novca, kako bi oni postali nova klasa krupnih kapitalista, a za taj zadatak je dobio velike strane devizne kredite kojima je kratko vrijeme uspio drati stabilan devizni teaj. Markovi je vjerovao kako u slobodnoj trinoj konkurenciji Hrvatski tehnokrati mogu preuzeti dominantnu ulogu u jugoslavenskom gospodarstvu, ne znajui kako su istu ulogu Britanci obeali i Admiralu Branku Mamuli, koji je umirovljen dvije godine ranije (1988. godone), ali je u vrhu JNA ostao veliki autoritet. Manoli je meu hrvatske nacionaliste ubacio svoje suradnike koji su bili spremni postati nova klasa krupnih jugoslavenskih kapitalista, ali se nisu eljeli odrei najvanijeg dijela Titoizma i Jugoslavije, vjerujui kako njome mogu zagospodariti uz pomo plijena steenog kroz 50 godina vlasti. Slijedei zakletvu Titu iz pjesme drue Tito mi ti se kunemo bili su spremni upotrijebiti sva sredstva i sve metode kako bi spasili njima najmiliju Jugoslaviju kao svoj budui plijen. Hrvatski su se Jugoslaveni ukljuili dijelom u lijevu frakciju HDZ-a glumei mirotvorce, a dijelom u desnu glumei krajnji ekstremizam s namjerom kompromitiranja Hrvatske u Meunarodnoj zajednici, te izazivanju Generaltaba na vojni udar i tako, u suradnji sa

srpskim Titoistima, obnoviti Jugoslaviju. Kako bi sruili Miloevia, morali su najprije razbiti Jugoslaviju, a poslije za to optuiti njega, te uz pomo vojnog udara stvoriti novu Jugoslaviju. To su namjeravali uiniti uz tajnu suradnju sa starim srpskim partizanskim oficirima koji su se udruili u Stranku Jugoslavena i SK pokret za Jugoslaviju. Institucija koja je trebala provesti to ujedinjenje je SIV(savezno izvrno vijee). Predsjednitvo Jugoslavije se sastojalo od predstavnika Republika i Pokrajina te je njima i odgovaralo. S druge strane SIV je birala Skuptina Jugoslavije i njoj je odgovarao. SIV je vodio ekonomske poslove i nije imao ovlasti nad vojskom, a to je ono to su jugoslavenski orijentirani politiari, Srbi i Hrvati eljeli promijeniti. Kasniji dogaaji su pokazali kako je Manoli viestruko precijenio utjecaj starih srbijanskih partizanskih oficira jugoslavenske orjentacije i potcijenio snagu Velikosrba. On, kao i ostali hrvatski pobornici Jugoslavije, nikada nije shvaao kako su Velikosrbi najvei protivnici bilo kakve Jugoslavije, iako je kao vrlo inteligentan i iskusan obavjetajac povezan sa istonim i zapadnim slubama mogao shvatiti realnost, samo da je bio intelektualno spreman odrei se svojih utopijskih zamisli iz mladalakih dana. Obavjetajno sigurnosne slube obino imaju vie odjela ili mrea iji pripadnici se meusobno ne poznaju. Odjeli su; odjel za mobilizaciju i obuku, odjel za prikupljanje i analizu podataka, odjel za irenje dezinformacija to rade agenti dezinformatori, odjel za provokacije to rade najtajniji agenti provokatori ubaeni u redove potencijalnog protivnika, odjel za planiranje, odjel za teroristike operacije i odjel za unutranju zatitu. Agenti za prikupljanje podataka, tzv., pijuni najee se trae meu vojnim i dravnim slubenicima, te politiarima, dok se dezinformatori najee trae meu nezadovoljnim novinarima i marginalnim politiarima. Najtajniji status obino imaju agenti provokatori koji se mobiliziraju izmeu natprosjeno inteligentnih osoba iji psiholoki profil ukazuje na psihopatski ili izofreniki poremeaj osobnosti s prenaglaenom potrebom za moi, a njihov motiv za suradnju s obavjetajno sigurnosnim slubama je pomo u realizaciji moi. Pojedinci sa znatno oslabljenim biolokim, psiholokim, ili duhovnim mehanizmima obrane od zla, bilo zbog nasljednih osobina, bilo zbog nekog oboljenja, ili oka u djetinjstvu, postaju cilj kadrovika koji ih pronalaze najee meu starijim maloljetnicima iz nesreenih obitelji, izmeu siroadi ili izvanbranom djecom, koja su odrasla bez osjeaja obiteljske ljubavi, te koji su kao takvi odlina sirovina koju je lako pretvoriti u robote programirane za beskrupulozno osvajanje moi. Ovakvi agenti, s dobrom obukom iz podruja psiholoko politikog djelovanja, ubacuju se u protivnike obavjetajne, politike, vojne ili teroristike skupine, gdje glumei ideoloku, nacionalnu ili vjersku iskljuivost i radikalizam nastoje izbiti na vrh organizacija u koje su se ubacili. Pri tome ih se potie na beskrupulozno istiskivanje svih konkurenata za vodee poloaje koristei sva sredstva, a pri tom im pomau agenti dezinformatori koji ire dezinformacije o njihovim konkurentima, pri emu se nastoje stvoriti frakcijske borbe. Dezinformacije se paljivo doziraju, pri emu se umataju u ambalau od mnogo tonih podataka koje se mogu provjeriti, ili koje su ope poznate. U ovakvim kampanjama dezinformiranja agenti dezinformatori najee se slue medijima, novinarima i urednicima koji su, najee, ve i sami protivnici napadnutih politiara, a ponekad i plaaju neke novinare i vlasnike medija. Pri irenju dezinformacija protiv glavnog protivnika namjerno se ostavljaju tragovi kako tu kampanju poluistinama i neistinama iri netko drugi tko je u sukobu s glavnim protivnikom. Kako bi se sukob izmeu razliitih protivnika produbio ire se dezinformacije i o tome drugom protivniku pri emu se ostavljaju tragovi kako to iri glavni protivnik. Ovakva dezinformacijska kampanja moe se provoditi preko medija ili preko mree terenskih dobro informiranih traera, a kad se iri preko medija odvija se obino u tri koraka:

1. dostavljanje medijima istinitih kompromitirajuih podataka o napadnutim osobama, 2. medijski napad podatcima koji su samo djelomino istiniti, 3. otvoreno zagovaranje ruenja pojedinih politiara i stranaka. Kad se ne mogu nai nikakvi argumenti kojima bi se napao protivnik, nastoji ga se otvoreno ismijavati organiziranom kampanjom irenja neugodnih anegdota, viceva, skeeva i satira kojima se omalovaava protivnik, ili netko od lanova obitelji i najbliih suradnika. Ako se kampanja dezinformacijama ne pokae kao uspjena, agentima provokatorima pomau i odjeli za likvidacije koji uklanjaju one koje na drugi nain nije mogue ukloniti. Kad agenti provokatori dou na vrh protivnike mree nastoje tu organizaciju navesti na to radikalnije poteze, koji kasnije napadnutima slui kao povod za protuakcije prema protivnikim organizacijama, njihovim simpatizerima i dravama koje ih tite, a za sve imaju dobro opravdanje pred vlastitim stanovnitvom. Ovakvi agenti provokatori mogu imati i unaprijed pripremljene dvojnike. Ako glavni agent pogine njegovi uvari uklanjaju le, a dvojnik preuzima ulogu glavnog agenta provokatora. Ovakvi dvojnici agenata provokatora ubaeni u protivnike mree u prolosti su imali znatnu ulogu, ali je njihova uloga smanjena razvojem elektronikih programa za prepoznavanje lica, glasa, potpisa i otisaka prstiju. Obavjetajci se mogu podijeliti na profesionalce koji su formalno zaposleni u pojedinim slubama, a samo povremeno, na nekom zadatku imaju nekakvu masku, te na povremene vanjske suradnike, (dounike, spavae, agente dezinformatore i agente provokatore) koji rade na svojim radnim mjestima, a sa slubom samo povremeno kontaktiraju. Profesionalni obavjetajci dobivaju plau u slubi, a povremeni vanjski suradnici se nagrauju na razliite naine. Vanjski suradnici mogu raditi iz uvjerenja, iz interesa, ili stoga to su ucijenjeni. Nagradit ih se moe i tako to ih se, na osnovu lanih dokumenata, poalje u privremenu mirovinu te oni tako zauvijek ostanu vezani uz slubu, mogue im je omoguiti bre napredovanje na radnome mjestu ili karijeri, mogue im je osigurati javnu promociju, potrebite veze i sl. Obino profesionalci razliite razine imaju svoje dounike, ili mreu dounika, s tim to oni na vioj razini znaju dounike svojih podinjenih, dok nie rangirani profesionalci ne znaju dounike svojih pretpostavljenih, ili dounike suradnika iz paralelnih odjela. Agenti spavai, dezinformatori i provokatori obino su na vezi sa samim vrhom obavjetajnih slubi. Dounici, a i ostali vanjski suradnici se financiraju s tajnih rauna koji se pune na razne, najee nezakonite naine, kako bi ostali skriveni od pogleda slubenika u razliitim ministarstvima. Ponekad obavjetajne slube prikrivaju pojedine akcije ak i od vlastitih politikih naredbodavaca, a kako bi prikrili tragove o ovakvim svojim tajnim operacijama zapovjedi su izdaju usmeno, a i izvjetaji o takvim tajnim operacijama se tada takoer podnose usmeno. Pismeni izvjetaji podnose su jedino o legalnim operacijama koje su pod nadzorom politikih vlasti. Poto politiari vole sve znati najlake im je sve kontrolirati analizom financijskih trokova, ali se obavjetajci u nelegalnim operacijama obino obraaju raznim lobistikim, ili masonskim udrugama, koje imaju iste interese i od kojih trae financiranje takvih nelegalnih operacija. Suvremene obavjetajno sigurnosne slube uhoenje protivnika nastoje paralelno izvoditi tehnikim sredstvima, analizom legalno prikupljenih informacija iz sredstava masovnog priopavanja, te irenjem mree informatora u protivnike: vojne, politike, privredne strukture,

patentne urede, znanstvene institucije, humanitarne organizacije, vjerske sekte, te pokrete za zatitu ljudskih prava. U velikim, razvijenim dravama obavjetajno sigurnosne slube su podijeljene na: obavjetajne (prikupljanje podataka), sigurnosne (zatita vlastitih podataka), slube za voenje specijalnog rata, te vojne obavjetajne slube. Amerike obavjetajno sigurnosne slube su tehniki najbolje opremljene, dok britanske imaju najjae analitike pratee institute, te najjae provokatore u protivnikim redovima. Analitika kao najvanija komponenta obavjetajnog rada bavi se u prvom redu analizom interesa protivnikih i prijateljskih drava, te svih bitnih organizacija koje bi mogle postati protivnici, ili znaajni suradnici. Za sve njih prikupljaju se: a) podaci o glavnim financijerima, njihovim osobnim interesima i sposobnostima, te sredstvima i metodama za ostvarenje osobnih interesa, b) podaci o glavnim kadrovima, njihovim osobnim interesima, te sposobnostima, sredstvima i metodama kojima mogu ostvariti te interese. Kvaliteta obavjetajnih slubi najvie ovisi o znanju, inteligenciji, motivaciji i iskustvu analitiara. Ni najbolji podaci ne vrijede puno ako analitiari ne znaju prepoznati vrijednost podataka, a najkvalitetniji analitiari ponekad i analizom novinskih natpisa i ostalih javnih podataka mogu zakljuiti vie nego loi analitiari uz pomo najbolje tehnike. Manoli je karijeru poeo kao SKOJ-evac, pa profesionalni obavjetajac OZN-e, a kao i Tito bio je vrlo inteligentan, te je znao suraivati s raznim slubama, ukljuujui NKVD i KOMINTERNA-u, a u interesu svoje karijere. Obojica su znali igrati na vie karata istovremeno kako bi poboljali svoje karijere i mo. Preko ovih organizacija su se kroz niz frakcijski borbi uspjeli probiti na vrh Jugoslavenskih komunista. Nakon drugog svjetskog rata je uspjeno glumio prohrvatski orijentiranog ljeviara, druio se s proruski orijentiranim komunistima, pa je vrijedio i za ruskog ovjeka (iako je za vrijeme informbiroa napredovao, pa ak u Slavoniji bio odreen i za zapovjednika partizanskih jedinica u zapadnoj Slavoniji, ako Rusi napadnu ), a kasnije je poeo igrati i ulogu pronjemaki orijentiranog ljeviara, ali je po svojim tajnim djelima uvijek branio britanske interese, tj. opstanak Jugoslavije. Nakon obrauna s Maspokovcima, meu koje je bio ubaen, Manoli je umirovljen ali je i dalje na vezi imao vrlo veliku douniku mreu u svim strukturama drutva. Za OZN-u sam uo jo kao dijete od jednog susjeda, partizanskog prvoborca, Srbina s Korduna, majora Duana Macakanje koji je nama djeci volio priati ratne prie. Rado je hvalio partizansku lukavost. Tako nam je jednom prilikom priao kako su partizani vrili mobilizaciju. Jednog dana sa svojom etom uao je u jedno srpsko selo i pozvao seljake na odlazak u partizane. Budui da nitko nije elio odlazak u umu, vratili su se neobavljena posla. Tada ga je neki vii oficir pozvao k sebi i traio popis uglednijih seljaka koji su bili najglasniji protiv odlaska u partizane. Nakon toga taj oficir je jednu grupu svojih ljudi iz drugog kraja poslao u akciju. U crnoj ustakoj uniformi su uli u selo i pobili desetak Srba, upravo one koji su bili najglasniji protivnici odlaska u partizane. Idui dan su lokalni partizani uli u selo i ponovno zvali u partizane. Odaziv je bio stopostotan. Na slian nain partizani su mobilizirali i Hrvate. etnike s kojima su u prvom djelu rata suraivali, slali su u napade na hrvatska sela, nakon ega bi ih partizani dolazili braniti, pri emu bi izvrili mobilizaciju svih koji su se dali mobilizirati. Zahvaljujui iskustvima iz panjolskog graanskog rata najbolje su shvatili temelje partizanske taktike, a to je: na bilo koji nain mobiliziraj sve sposobno za borbu, ali ne da bi se oni osobito jako borili, ve zato da ih protivnik ne bi mobilizirao. U napadne operacije i onako idu samo

najpouzdaniji. A mobilizirani e se i sami braniti kad budu napadnuti. U pojedinim trenutcima rata, u regijama gdje su etnici bili najjai, partizani su znali suraivati i s ustaama kako bi se oduprli prevlasti etnika, a u drugim trenutcima, tamo gdje su bili ugroeni i partizani i etnici znali su zajedno napadati ustae. SDB (sluba dravne bezbednosti - biva UDB-a, koja je nastala od OZN-e) je za vrijeme komunizma pod kontrolom drala velik broj dravnih slubenika, kriminalaca, sveuilinih profesora, sudaca, sindikalista, novinara, politiara i njihovih supruga, a takoer i europski dio politike emigracije. Vojska je imala svoju kontra-obavjetajnu slubu KOS, a u ministarstvu vanjskih poslova postojala je posebna tajna sluba SID (sluba informiranja i dokumentacije) koja je vrila meunarodne politike prosudbe i davala odobrenja za likvidacije koje su obino provodili plaeni kriminalci ili oficirski sinovi iz KOS-a i SDB-a. Najuspjeniji meu njima koji su uspjeli stei in pukovnika imali su pravo stjecanja posebnog civilnog zvanja i zanimanja po vlastitom izboru. Neki su izabrali zvanje akademika, iako su imali samo srednju kolu, neki su izabrali zvanje odvjetnika, iako pravni fakultet nikad nisu ni upisali, neki su izabrali posao direktora velikih uvozno izvoznih poduzea, a neki su izabrali posao istaknutih politiara, lanova centralnih komiteta. Mlai lanovi SID-a morali su prije ulaska u slubu imati ve zavren fakultet i neku karijeru, te su kao masku imali i civilni posao, obino sveuilini profesori, veleposlanici, odvjetnici, komercijalisti ili direktori u uvozno-izvoznim poduzeima, novinari, najee dopisnici iz inozemstva i slino. Posebnu ulogu u komunizmu imale su mnoge supruge istaknutih lokalnih politiara. Doekivale su strane delegacije i bile su im vodii po gradovima, restoranima i hotelima. to su bile uspjenije u prikupljanju informacija, to su njihovi brani drugovi bre napredovali u karijeri. Manoli je kontrolirao i mnoge bive politike zatvorenike. Naime, u zatvorima su udbai, Srbi i Hrvati, igrali ulogu loih i dobrih momaka. Srbi su zatvorenike tukli i pokuavali likvidirati, a Hrvati su ih titili. Tako su stjecali njihovo povjerenje i pretvarali ih u vlastite dounike. Zahvaljujui tomu Manoli je u Hrvatskoj imao velik utjecaj u miliciji i dravnoj sigurnosti, te je mogao omoguiti prijenos vlasti. Poneki Manolievi suradnici, koji su se pokuali osamostaliti, kanjeni su tako to im se dosje o suradnji s Udbom i Kosom vrlo brzo pojavio u medijima. Uz pomo dosjea drao je mnoge u pokornosti i dok je bio u HDZ-u, a i kasnije kada je izgubio izravnu politiku mo. Dobro je pazio kako ne bi izaao u javnosti popis svih komunistikih dounika. Objavljivanjem toga popisa izgubio bi sredstvo ucjene. Manoliev utjecaj poeo je slabiti tek poetkom 1992, kad su kadrovi iznikli u procesu formiranja i naoruavanja HV-a poeli preuzimati veinu funkcija u vojsci, a poslije 1994. i u dravnoj upravi, ali taj utjecaj nikada nije prestao jer su mnogi njegovi bivi suradnici ostali pritajeni u HDZ-u kao viestruki dounici, dounici dravotvornog dijela HDZ-a, dounici projugoslavenskog dijela HDZ-a, a i dounici Miloevieve SDBS. Iza sebe nije ostavio nikakve dokaze svojih podrivakih aktivnosti. Nikad nije potpisao neki sporni dokument, sa tajnim suradnicima je sve dogovarao u etiri oka, a na sastancima sa veim brojem ljudi je obino rije uzimao pri kraju kad je veina iznijela svoja stajalita, te je tako on mogao iznijeti stav koji je veini bio prihvatljiv. Prije promjene vlasti Raan, Mesi i Manoli napravili su dogovor o zatiti najvanijih tehnomenadera iz doba komunizma, te njihovo pretvaranje u novi sloj njihovih kapitalista. Odmah nakon pobjede HDZ-a Manoli je uz pomo Mesia ove kadrove zatitio od progona za ono to su radili u vrijeme komunizma, te ih je instalirao na sve najvanije dravne funkcije, u banke, medije, kulturu, a i meu novoformirane privatne poduzetnike koji su po zakonu Ante

Markovia poeli kupovati poduzea bez novca, uz pomo menaderskih kredita. Ovaj postupak pretvorbe i privatizacije osmiljen je u vrhu SKJ ve 1987. odmah nakon pojave Miloevia, kad se vidjelo da komunizam i tzv., samoupravni socijalizam (u kojem su radnici davali podrku direktorima koji su dozvoljavali svima pomalo krasti, svatko prema svojem poloaju u hijerarhiji) vie ne moe opstati. Smiljen je scenarij po kojem najpouzdaniji komunistiki kadrovi, takozvani tehnomenaderi trebaju postati ti novi kapitalisti u itavoj Jugoslaviji. (U to vrijeme bilo je prijedloga i za vauersku privatizaciju, ali to Anti Markoviu i njegovoj tehnomenaderskoj projugoslavenskoj frakciji komunista nije odgovaralo. U vauerskoj privatizaciji bi uestvovali svi, a ne samo komunistika elita, to je bilo nezamislivo. Osim toga Vauerska privatizacija bi privatizaciju dovela na naslovne stranice medija, to bi istisnulo iz medija teme o nacionalnim sukobima koji su imali ulogu potaknuti vojsku na vojni udar. Na taj nain bi nove nacionalne elite dobile vrijeme za stabilizaciju svoje vlasti to projugoslavenima nije odgovaralo. Vie im je odgovarao mali nacionalni sukob u kojem e JNA pomesti s vlasti nacionalne voe i nacionalne vlade, a istovremeno e u tiini njihovi komunistiki direktori postati nova klasa kapitalista. Kako bi skrenuli panju sa sebe nastojali su iskoristiti staro komunistiko sredstvo vlasti, zavist. im je netko izvan njihovog kruga uspio neto kupiti odmah su mediji poeli brujati o pljaki i bahatosti nacionalista. ) Uz pomo angloamerikih sponzora i MMF-a Anti Markoviu su obeani veliki krediti, te mu je dan zadatak ve ranije napravljen plan pretvaranja niijeg u neije, tj. njihovo. Na izradi plana, ili pojedinih dijelova plana sudjelovali su mnogi istaknuti jugoslavenski, a ponajvie hrvatski tehnomenaderi, te ekonomisti, politolozi i sociolozi sa Zagrebakog Ekonomskog instituta. (Glavni znanstveni strateg u ovom procesu bila je profesorica sociologije zagrebakog filozofskog fakulteta Vesna Pusi koja je proces privatizacije u korist tehnomenaera naznaila ve 1986., u studiji "industrijska demokracija i civilno drutvo". U knjizi "vladaoci i upravljai" iz 1992. zagovarala je koncentraciju upravljake, pa samim time ekonomske i politike moi u rukama menaera koje je opisivala kao "jednu novu autonomnu elitu". Hrvatsku je vidjela u etabliranju elite tehnomenaera, to je kasnije opisano kao model 200 bogatih obitelji, i to je pripisano Predsjedniku Tumanu kao njegova ideja.) Plan je bio: prva faza: pomou inflacijsko financijske operacije pranja novca unititi sve banke i fondove u Hrvatskoj, te taj novac izvui na tajne raune u stranim bankama i vanjskim podrunicama domaih banaka. Tim novcem poeli su osnivati anonimna dionika drutva i banke preko kojih e se kasnije pokupovati hrvatska poduzea i banke. Bankari su ovu prvu fazu pljakanja banaka koje su vodili zapoeli ve polovicom devedesetih, a pojavom Miloevia na politikoj sceni koritenje inflacije za pljaku postalo je sve otvorenije. Druga faza: pomou menaderskih kredita i stranih poduzea u njihovom tajnom vlasnitvu pokupovati hrvatska obezvrijeena poduzea. Trea faza: kupljenim poduzeima odobravati povoljne kredite i tako unititi same banke, kako bi se u postupku sanacije steaja banaka unitili tragovi ove operacije. etvrta faza: nakon sanacije banaka, kad se hrvatsko stanovnitvo uvjeri u tezu kako Hrvati nisu sposobni upravljati bankama, strane banke u njihovom tajnom suvlasnitvu trebaju kupiti i hrvatske sanirane banke.

Plan je kasnije, nakon promjene vlasti prilagoavan trenutnoj situaciji na terenu.

Na Osnivakoj skuptini u Izvrni odbor HDZ-a iz Osijeka su izabrani: Vladimir eks, Ivan Veki i Branimir Glava. eks je nastojao uvui u rad stranke to vie studenata, mlaih intelektualaca i maspokovaca; Glava je ulanjivao uglavnom svoje poznanike, a odvjetnik Ivan Veki je ulanio dosta svojih bivih branjenika koje je iz raznih razloga branio na sudu. Na samoj osnivakoj skuptini nisam mogao prisustvovati zbog obaveza na poslu, ali je prisustvovalo dosta mojih osobnih prijatelja iz Osijeka koji su gotovo svi, osim Vekia, eksa i Glavaa bili bez ikakvog politikog iskustva. Veina je u eksu vidjela vou (osim nekolicine Vekievih kadrova) iako su ga poznavali tek nekoliko mjeseci, poto su znali za njegov boravak u zatvoru, dok su o Tumanu znali samo da je bio nekakav partizanski general. Zbog toga su bili spremni posluati svaku eksovu uputu, te je na samoj skuptini moj brat, kad je uo da e Tuman biti predsjednik, eksu predloio: "A da ja tebe predloim za predsjednika?" eks je odgovorio: "Jo nije vrijeme". Kasnije sam shvatio, eks je ovaj prijedlog odbio iz vie razloga. Prvi razlog je to to su se politiki iskusni organizatori ovog skupa ve ranije dogovorili kako je najbolji kandidat Tuman. Drugi razlog je to eksa nitko osim osjeana ne bi prihvatio pa bi takav HDZ ostao lokalna osjeka stranka. eks je vrlo dobro znao kako bez Manolia i njegovih veza u strukturama dravnih slubi ne moe nita napraviti, te je prijedlog odbio, do bolje prilike. Nakon osnivake skuptine nastavili smo se sastajati u restoranu Olimpija u Donjem gradu, a poslije i u Bendeku. Sastanke je vodio eks, a kada njega nije bilo, Glava. Veki je na sastanke dolazio rijetko, uglavnom kada je mislio kako bi se moglo o neemu odluivati. Ponaao se kao predvodnik osjeke intelektualne elite, a elita su bili pojedinci ija je najvanija osobina bila uivanje u vlastitim verbalnim nastupima. Veki je bio interesantan po svojim nastupima. Pazio je na svaku rije, na dranje glave, obrva, brkova, ramena i ruku. Za vrijeme govora znao je nekoliko puta skinuti naoale s nosa i nakon nekoliko reenica ih vratiti natrag. Imao sam osjeaj kako sve govore uvijebava pred ogledalom. Bio je izvrstan retoriar, a djelovao je kao spretan fikal koji u svakom trenutku zna istaknuti ono to njemu odgovara i zaobii ono to mu ne odgovara. Dana 28. 6. 1989. na Gazimestanu je proslavljena 600. godinjica Kosovske bitke. Miloevi je s govornice poruio kako ni oruane bitke nisu iskljuene. Nakon Osnivake skuptine nastavili smo prikupljati lanstvo. Nas aktivnije lanove eks je upisao u neku meunarodnu humanitarnu organizaciju s tvrdnjom kako e nam to pomoi ako nas uhiti milicija. Jednom prilikom eks je u povjerljivom razgovoru sa mnom, mojim bratom Hrvojem i Gojkom Kvesiem predloio da mi u okviru HDZ-a organiziramo tajnu mreu koja e otkrivati agente KOS-a ubaene u HDZ. Rekao je kako HDZ ima nadzor nad bivom UDBA-om ali ne i nad KOS-om, pa se njih moramo uvati. Nitko od nas nije imao nikakvog iskustva sa obavjetajnim slubama pa nismo znali to bi trebali raditi, ali smo sumnjiavo poeli gledati druge lanove HDZ-a. Primijetio sam kako i nas drugi gledaju sumnjiavo, te sam stekao dojam kako je isti zadatak eks dao i drugim grupicama, pa sad svako u svakog sumnja. Uskoro su svi aktivniji lanovi pozvani na prvu sjednicu Glavnog odbora. Na tom sastanku, izmeu ostaloga,

imenovan je, na iznenadni prijedlog Ivana Vekia, Odbor za Slavoniju i Baranju. Za predsjednika Odbora odreen je Branimir Glava, a dopredsjednici su: Ivan Vuleti, Leticija Drndi Antoli, ja (Tihomir uljak), tajnik Ivan Tabak te blagajnik Zvonko Rogalo. Je li ovaj iznenadni prijedlog, bez dogovora s lanovima odbora iz Osijeka, Veki smislio sam, ili je to uinio u dogovoru s Manoliem nikad nismo uspjeli doznati, ali je poslije bilo oito kako je to uinio s namjerom bacanja razdora meu lanove osjeke grupe koja je bila pod nadzorom eksa. Izlaskom iz dvorane poelo je gunanje o nainu izbora ovog odbora (iznenadni Vekiev prijedlog bez konzultacija s lanovima Odbora iz Osijeka), i o tome tko je ta Leticija. Dolaskom u Osijek moj je brat odluio otii do Glavaa i traiti ponovni izbor odbora, s tim da ga sami lanovi iz Osijeka izaberu. Pokuao sam ga odgovoriti od toga, ali nije ilo. Otiao je do Glavaa i tada su se posvaali. Budui da je veina lanstva traila ponovno biranje odbora, a Glava je to odbijao, napadi su se sve vie okrenuli prema njemu. Na prvom sastanku Odbora u restoranu Lovaki Rog tajnik Tabak je podnio ostavku, a umjesto njega, na Glavaev je prijedlog na mjesto tajnika kooptiran Ivan Cvitkovi, koji se u tom trenutku sluajno zatekao nekoliko metara dalje za ankom. S nekim iz odbora je doao, te je ekao zavretak sastanka. Ivan Tabak je bio dugogodinji Glavaev prijatelj i zajedno su, navodno, osnovali neku tajnu hrvatsku organizaciju koja se nikada niim nije oglasila i koju policija nikada nije otkrila. Bilo mi je udno to on podnosi ostavku. U poetku sam mislio kako o politici voli filozofirati, ali ga tajniki poslovi ne zanimaju. Tek kasnije mi je palo na pamet kako je ostavku podnio vjerojatno zato da bi se mogao ubaciti meu pobunjenike i preuzeti vodstvo pobune. Cvitkovi je bio Tabakov kolega iz pote, gdje je radio kao monter. Nakon ovog sastanka eks je otiao na turneju po Australiji i kad se vratio, nije znao oko ega se svaamo. Koordinacija izmeu odbora za Slavoniju i Baranju i sredinjice u Zagrebu vrila se preko eksa i manje Glavaa, a i Veki je imao stalne kontakte sa sredinjicom. Njegovi kontakti ili su uglavnom preko Perice Juria glavnog terenskog operativca stranke koji se predstavljao kao student koji ima vrlo veliki broj poznanstava irom Europe. Perica Juri je esto obilazio teren, ali je rijetko kontaktirao s izabranim ili imenovanim odborima. Uglavnom je tajno prenosio informacije istaknutim lanovima HDZ-a i s povratnim informacijama upoznavao predsjednika stranke Franju Tumana, te Jou Manolia. U Osijek je esto dolazio kod Ivana Vekia to ostali lanovi Slavonsko baranjskog odbora esto i nisu znali. Iako su svae izmeu Obora za Slavoniju i Baranju te ostalog aktivnog lanstva tinjale, svi smo i dalje radili na irenju organizacijske mree na podruju cijele Slavonije, pa ak i na podruju Bosne i Hercegovine te Dalmacije, uglavnom preko studenata iz tih krajeva. Nedugo nakon izbora Odbora za Slavoniju i Baranju organizirali smo veeru za predsjednika stranke dr. Franju Tumana. Na veeru je doao predsjednik sa sinom Stjepanom i nekoliko lanova stranke iz Zagreba, a nas je iz Osijeka bilo pedesetak. Kada je poela veera priao mi je Vladimir Flaer, Glavaev susjed, i ispriao kako je nekoliko dana ranije vozio eksa i Pericu Juria u Zagreb te kako su oni u automobilu zakljuili da su braa uljak naivna za politiku te ih treba iskljuiti iz svih odbora. Imao sam osjeaj kako Flaer oekuje da u tu pred dr. Tumanom reagirati i napraviti incident. Mogao mi je ovu priu ispriati dan prije ili poslije, ali je odabrao trenutak kada je veera bila na poetku. Dan poslije susreo sam eksa nasamo i pitao ga o onome to je Flaer ispriao. Vladimir eks je sve porekao. Poveanjem broja lanova osjeali smo se sve jai pa smo i sve javnije nastupali. Koncem ljeta 1989. u Studenskom domu organizirali smo prvu javnu skuptinu za izbor Izvrnog odbora za grad Osijek. Pred ove unutarstranake izbore Flaer se ponovno poeo pojavljivati, a eks ga je uzeo u zatitu. Po tom sam zakljuio kako mi je eks lagao. Tada sam poeo razmiljati o

naputanju politike. Na skuptini je izabran odbor koji je imao zadatak osnivati temeljne odbore u opini Osijek, dok je Odbor za Slavoniju i Baranju nastavio rad po drugim opinama. Osjeki odbor je sastavljen 50% od mlaih aktivnijih lanova, uglavnom studenata ili onih koji su tek zavrili fakultet i koji su imali zadatak raditi na irenju organizacije, te 50% starijih ljudi, uglavnom poznatih iz 1971. godine, koji su svojim imenom trebali dati ozbiljnost stranci. Izmeu Odbora za Slavoniju i Baranju s jedne, te aktivnog mlaeg dijela Osjekog odbora nastavljena je svaa koja je od prije tinjala. Osnovana je i studenska sekcija. Rivalitet izmeu Odbora za Slavoniju i Baranju s jedne strane te Osjekog odbora i studenske sekcije s druge strane bio je toliki da se nisu mogli sloiti ni u tome kakav e natpis pisati na vratima kupljenih prostorija u kojima smo se sastajali. Iako smo na terenu suraivali i nastojali svae skriti od javnost, pri susretima sam povremeno sluio kao jedina veza u komunikaciji izmeu Osjekog i Slavonskobaranjskog odbora. Budui da sukobe nismo znali prebroditi, oni su na Prvom opem saboru HDZ-a nastavljeni. Mnogima se nije svialo to je dr. Franjo Tuman jedini kandidat za predsjednika. Iako su svi bili za njegov izbor, smatrali su kako treba imati bar formalnog protukandidata. Jedna grupa je predloila Zdenki Babi Petrievi da se formalno kandidira kao drugi kandidat za predsjednika, ali je ona to odbila. Dr. Tuman je saznao za ovo pa je sam nagovorio Hrvoja Hitreca da mu bude protukandidat. Glavna stvar na kongresu je bila tko e sve biti govornik, a to je odreivao predsjednik Tuman. Iz Osijeka govornici su bili eks i Veki. eks je uspio meu govornike ugurati Branimira Glavaa, a Veki je preko Perice Juria i Manolia uspio ugurati i Leticiju Drndi. api je poeo lobirati kako bi se i on ugurao meu govornike ali nije uspijevao. Dan prije odlaska na kongres doznao sam kako je Tabak nagovarao apia da se na samom kongresu sastavi peticija za rasputanje Odbora za Slavoniju i Baranju. Na kongresu, u kuloarima, neki su lanovi Osjekog Odbora rekli kako nemaju nite protiv mene i da moje ime treba izostaviti. Tada je sastavljen novi tekst peticije u kojemu je traeno izbacivanje iz Odbora za Slavoniju i Baranju svih osim mene. Nisam vidio koristi od takve peticije, ali sam smatrao kako svatko ima pravo na peticije. Kad sam shvatio kako lan kongresa api, koji je skupio 50 potpisa lanova kongresa na peticiji, ne moe izii za govornicu proitati svoj govor, shvatio sam kako je stranka bespovratno otila u smjeru koji nisam elio i kako je moj rad u HDZ-u zavren. Tada sam se pridruio onima koji su napustili kongres. Ivan Veki se nije pridruio iako nas je Tabak uvjeravao kako je to obeao uiniti. Malo kasnije je doao za nama, ali ne kako bi nas podrao, ve kako bi nas nagovorio na povratak. Nakon otprilike pola sata, na nagovor ljudi iz inozemstva, vratili smo se u dvoranu. O ovom incidentu pisale su sve jugoslavenske novine iako im nitko nije htio rei to je uzrok naeg izlaska. Povratkom u Osijek eks je sazvao zajedniki sastanak Odbora za Slavoniju i Baranju te Gradskog odbora. Traio je od svakoga iznoenje svega to znade o peticiji. Kada je doao red na mene, podnio sam ostavku na sve funkcije u stranci, ime je rad u HDZ-u za mene okonan. Nakon toga eks je suspendirao sve potpisnike peticije koji se nisu pokajali. Kasnije smo razmiljali o tomu tko je organizirao peticiju. Jedna je pretpostavka bila da je to bio Veki koji je preko nekoga, navodno Tabaka, peticiju predloio apiu, a cilj joj je bio ruenje Glavaa. Druga je pretpostavka bila da je sam Glava preko Tabaka sve organizirao, a da mu je cilj bio eliminiranje lokalne konkurencije. Znao je kako Tuman ne podnosi nedisciplirane lanove stranke i kako bi peticija mogla zavriti onako kako je i zavrila. Analizom puno kasnijih informacija zakljuio sam kako je ova peticija unaprijed koordinirana izmeu Vekia i Manolia preko Manolievog teklia Perice Juria, a Veki je za protuuslugu meu govornike uspio ugurati

svoju kandidatkinju Leticiju Antoli Drndi. Tabak, api i svi mi ostali bili smo samo neiskusni i nesvjesni suradnici Joe Manolia, te smo posluili samo kao naivni izvrioci, unaprijed osueni na uklanjanje iz stranke. Za peticiju su unaprijed saznali Glava i eks. Kako bi to sprijeio Glava je vjerodajnice za ulazak Osjeana na kongres podijelio akovanima, pa su se Osjeani morali fiziki izboriti za ulazak u dvoranu, ime je njihova odlunost prema apievoj peticiji samo pojaana. Umjesto suspendiranih, u Osjeki gradski odbor su kooptirani novi lanovi, i to je postala redovita praksa u stranci. Osnivai iz Osijeka koji su ostali uz eksa i Glavaa eks je nastojao trajno vezati uz sebe tako da ih je, preko nekog drugog navodio na neto protuzakonito, a pojedinci koji su upali u takve "navlakue" zatitio je od policijskog progona. Prijave i tube je drao u ladici, te ih je tako vezao u posluniki lanac. Isto to radio je i Glava. U politikim dogaajima nakon toga vie nisam sudjelovao sve do demonstracija protiv efa MUP-a, kada je ve postalo oito kako srbijanske obavjetajne slube putem medija vre psiholoke pripreme za rat. Tad sam se ponovno sastao s Glavaem i dogovorio se o tomu kako moe raunati na mene i moje za borbu spremne prijatelje u sluaju rata. U lipnju 1989. Miloevi je raspisao zajam za preporod Srbije i skupljanje je trajalo do kraja oujka 1991. godine. Srbi iz Srbije i svijeta uplatili su Beogradskoj banci oko 87 milijuna dolara, a nakita i zlata u vrijednosti od oko 400.000 DEM. Vei dio spremljen je na Cipar odakle su se plaala lobiranja po svijetu za interese projekta Velika Srbija, a ostalo je uglavnom potroeno na financiranje paravojnih postrojbi u Srbiji i Hrvatskoj. Mnogi su Srbi iz hrvatskih poduzea vikendom odlazili na barikade te su se ponedjeljkom vraali na svoj posao. Povjerljivim osobama su se hvalili zaraenim dnevnicama.

2. PRIPREME ZA VOJNI UDAR


Dana 26. 2. 1990. pojedini neupueni generali iz Generaltaba poinju shvaati kako je Miloeviev plan razbiti Jugoslaviju, pa tako naelnik Generaltaba JNA otro napada srpsku politiku. Smatra kako je Srbija ostala sama, da je protiv nje Slovenija, Hrvatska, BiH, Makedonija i pola Crne Gore (...) za sve je to krivo neinteligentno srpsko rukovodstvo. Dana 26. 3. 1990. godine, dva mjeseca prije smjene vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji, na sastanku rukovodstva Srbije javno je odbaen kurs obrane cjelovitosti Jugoslavije, a usvojeno je njeno razbijanje i stvaranja Velike Srbije. Javno je reeno:Srbija e odbiti konfederaciju jer je ona samo prijelazni trenutak u samostalne drave. Srbija e zajedno s Crnom Gorom, Makedoniju neemo moliti. BiH nee moi opstati kao drava. Mogu je sukob Srba u odcijepljenim republikama, jer oni nee prihvatiti status nacionalne manjine u Hrvatskoj i BiH JNA je mislila drugaije pa je mjesec dana prije izbora na sastanku armijskog vrha s rukovodstvom RH Hrvatske, JNA tada Raanovu vladu otvoreno upozorila kako e oni dovesti ustae na vlast. Prema knjizi Veljka Kadijevia Moje vienje raspada JNA je tada imala plan Strategije upotrebe oruanih snaga Jugoslavije. U tom planu stoji: Trea faza nastupa kada Nemaka preko Evropske zajednice otvoreno preuzima upravljanje Jugoslavenskom krizom, tjera Sloveniju i Hrvatsku na ubrzanu secesiju putem primene nasilja, istovremeno priprema graanski rat u Bosni i Hercegovini i to u dvojakoj funkciji definitivnom razbijanju Jugoslavije na takav krvav i surov nain da se Jugoslavija vie nikada ne povrati na istorijsku scenu; i kao dobar povod za politiki i vojni udar na Srbiju s ciljem da se porazi i ponizi, svede na beogradski paaluk i dobije lekciju za sva vremena. Na poetku te faze zadatak oruanih snaga se bitno mijenja i sastoji se od 1)obrane srpskog naroda u Hrvatskoj i njegovog nacionalnog interesa; 2)izvlaenje garnizona JNA iz Hrvatske; 3) pune kontrole Bosne i Hercegovine s krajnjim ciljem da se obrani srpski narod i njegova nacionalna prava kada to postane aktualno; 4)stvaranje i obrane nove jugoslavenske drave onih jugoslavenskih naroda koji to ele, u ovoj fazi srpskog i crnogorskog naroda. U provedbi zadaa JNA Kadijevi nabraja i tri naela kojih se treba drati. Jedno od tih naela je: Svjesno dozvoliti da neprijatelj prvi napadne i to tako da cijeli svijet jasno vidi ko je agresor i ta hoe. Ovo je kljuni stav zbog kojeg smo bili esto kritikovani, ak nazivani izdajicama i sl., meutim, nama je bilo potpuno jasno da bi radei suprotno, kako su inae neki sugerisali, pored ogromnih politikih gubitaka u datim meunarodnim okolnostima, potpuno upali u zamku brze i razorne vojne odmazde koja bi se u prvom redu sruila na Srbiju Iz ovog stratekog plana se vidi utjecaj velikosrpskih akademika koji su nastojali JNA zastraiti Njemakom koja je tada realno bila zauzeta integracijom svojeg istonog dijela, te

generale iskoristiti za ostvarivanje svojih ciljeva, tj., Jugoslavensku vojsku pretvoriti u Velikosrpsku vojsku. U tom cilju su ih uvjerili kako iza Hrvatske i Slovenske elje za osamostaljenjem stoji tadanji politiki patuljak Njemaka, a politiki nepismeni i komunistikom ideologijom zadojeni paranoini JNA generali su tu priu bez rezerve prihvatili, ne shvaajui kako je meunarodna zajednica sve radila kako bi sauvala Jugoslaviju, a sruila samo komunistiki poredak. Izmeu 22. i 23. 4. 1990. odran je prvi krug prvih viestranakih izbora. Prva hrvatska vlada imenovana je 30. 5. 1990. na elu sa Stjepanom Mesiem, a druga 24. 8. 1990. na elu s Josipom Manoliem. Sve poloaje u vladi dobili su bivi lanovi SKJ iz sastava takozvane HDZove ljevice, dok su pripadnici HDZ-ove desnice dobili vlast u opinama. Ovime je sprijeen strah bivih komunista od promijene vlasti, ime je omogueno preuzimanje vlasti i onemogueni sukobi izmeu bivih komunista i njihovih rtava. Odmah nakon izbora u Hrvatskoj Srbi su po srpskim selima sve vie otkazivali poslunost institucijama Hrvatske drave. Dana 17. lipnja 1990. na sjednici Glavnog odbora HDZ-a - trai se konfederalno ureenje SFRJ, to je za Tumana, kasnije e se vidjeti bila taktika, iako je projugoslavenska frakcija HDZ-a iskreno traila konfederaciju kao maksimalni stupanj dozvoljene dezintegracije Jugoslavije u kojoj su oni eljeli imati glavnu gospodarsku snagu. Iako je i Hrvatskoj i Sloveniji strateki cilj bio samostalne republike pred meunarodnom zajednicom (osobito Velikom Britanijom) Predsjednici Tuman i Kuan zagovarali su konfederativno ureenje, znajui kako e ga Miloevi odbiti. Na taj nain je on postao krivac za raspad Jugoslavije. Miloeviu je strateki cilj bila Velika Srbija, ali je zbog taktikih razloga zagovarao centraliziranu Jugoslaviju. Znao je kako e Tuman i Kuan odbiti njegov prijedlog unitarne Jugoslavije, to je njemu odgovaralo kako bi preuzeo kontrolu nad srbijanskim Jugoslavenima koji su eljeli upravo takvu Jugoslaviju. Dana 17. 8. 1990. Srbi su odrali svoj referendum o Srpskoj autonomiji uz blokadu cesta koje vode prema Kninu, Obrovcu i Benkovcu. Milan Babi je istoga dana u Kninu proglasio ratno stanje. Sve vie komunikacija u Hrvatskoj ispresijecano je barikadama, a Hrvatska se poela naoruavati i pripremati za obranu te je sve odlunije ila prema osamostaljenju. U reorganizaciju zapovijedanja JNA potkraj osamdesetih (vojita umjesto armija) ukljueno je i podinjavanje republikih i pokrajinskih stoera TO zapovjednitvima vojita, ime su republike u znaajnoj mjeri izgubile kontrolu nad TO. U vrijeme izbijanja ope politike krize u SFRJ projugoslavenski orijentirani vrhovi JNA ocijenili su kako je i samo postojanje TO velika prijetnja projektiranoj centralizaciji Jugoslavije, a Kadijevi ju je nazvao objektivno velikom podvalom. Budui da su doktrinarna rjeenja za uporabu JNA u izvanrednim prilikama jo od sredine osamdesetih godina predviala da se u kriznim situacijama sva materijalna sredstva TO smjeste u skladita JNA, JNA je izbijanjem krize pokrenula svoje dugo vremena pripremane i planirane akcije. Na temelju naredbe Generaltaba JNA od 14. 4. 1990. godine JNA je sredinom svibnja, oko prvih viestranakih izbora u Hrvatskoj i u asu konstituiranja nove viestranake vlade u Sloveniji, oduzela oruje TO koje do tada nije imala pod kontrolom (u Hrvatskoj gotovo sve oruje, tj. oko 400.000 cijevi, dok su slovenske vlasti uspjele zadrati oko 30% oruja). Time je JNA ponitila federalizam i znaajno promijenila odnos snaga te su protivnici centralizma ostali bez ikakve obrane. Za vrijeme dok je JNA stavljala pod svoj nadzor oruje TO, SKH je svojim najpovjerljivijim lanovima podijelila oko pet tisua kratkih UZI-ja to je otkriveno tek kasnije kad je saborska komisija istraivala ovaj

sluaj. TO u Srbiji nije nikada bila razoruana, a Miloevi je i 1991. godine obavljao smotre republike TO u Vojvodini. U rujnu 1990. sudjelovao sam u preuzimanju prvih 650 od 8.000 kalanjikova koje je pegelj no prije uvezao iz Maarske, a koji su nou, tajno, istovareni u staroj kui Adama Metrovia u Petrijevcima. Dio kalanjikova isporuen je Merepu za podruje MUP-a Vukovar, dio u Orahovicu, a dio u Baranju, dok smo ostale podijelili po mjesnim zajednicama opine Osijek preko povjerljivih ljudi. Dio oruja koji sam odnio kui za svoje ljude i za studentsku sekciju HDZ-a spremio sam u jedan mali podrumi, te su po njega dolazili pojedinci iduih nekoliko noi autima. Susjedi su primijetili parkirane automobile i dolazak nepoznatih ljudi, pa sam nakon nekoliko dana uo priu po susjedstvu koja je glasila: Evo i braa uljak neto kradu pa njihovi lopovski kompanjoni dolaze nou po to. Oruje iz ovog kontingenta nije dijeljeno preko policije jer ni sama nova hrvatska vlast nije imala povjerenja u veinu njezinih pripadnika. Tek znatnijom mobilizacijom novih policajaca, tzv. specijalaca, ova je institucija postala instrument hrvatske vlasti. U jesen 1990. admiral Mamula posjetio je London, general Blagoje Adi Pariz, a admiral Stane Brovet Moskvu da bi procijenili na koji bi nain Meunarodna zajednica odgovorila na vojni udar u Jugoslaviji. Armija je zakljuila da se Velika Britanija i Francuska ne bi protivile. Rusija je pozdravila plan, iako je jasno stavila do znanja kako takvu akciju nee javno podrati. Englezi su Mamuli obeali kako e ga podrati u ulozi novog Tita, iako su to ve obeali i Anti Markoviu. Na taj su nain eljeli vezati uz sebe i hrvatske Jugoslavene (Manolia, Boljkovca, Mesia, generala pegelja i druge koji su gurali Markovia u ulogu novog Tita), kao i srpske Jugoslavene (Mamulu, generala Aia, Jovia i druge). Istu stvar su obeavali i jednima i drugima, a Markoviu su jedno kratko vrijeme pruili i konkretnu financijsku pomo za stabiliziranje Jugoslavenskog dinara, ime je dinar oko pola godine postao konvertibilan. Time su postigli kratkotrajno uvjerenje graana kako je bankarski sustav stabilan, te su mnogi naivni graani svoje novane zalihe uloili u banke, da bi malo kasnije ostali bez tih uteevina u procesu vrlo naglog jaanja inflacije, ime su im ulozi potpuno obezvrijeeni. Oni koji su uloili novac na deviznu tednju vrlo brzo su shvatili kako taj novac vie ne mogu dii. Na taj su nain europske banke financiravi Markoviev stabilizacijski plan omoguili pljaku neinformiranih graana koji su svojim mukotrpnim radom i u vrijeme komunizma uspjeli neto utedjeti. Svoje utede su uspjeli sauvati samo oni koji su novac uspjeli iznijeti u strane banke, a to su obino bili komunistiki tehnomenaeri i udbai koji su vrlo dobro znali to se sprema, te su imali mogunost iznoenja novca preko granice. Oko mjesec dana nakon prve podjele oruja uvezeno je jo 8.000 kalanjikova koji su prema zapovijedi Josipa Manolia preko policijskih postaja podijeljeni pripadnicima priuvne policije, meu kojima je bilo desetak posto osoba kriminalne prolosti. Na podruju Slavonije podjelu je nadzirao Ivan Veki. KOS je vrlo brzo otkrio podjelu oruja i velik dio ljudi koji su ga dobili, te je JNA izmeu 3. i 4. 12. 1990. godine planirala oduzimanje toga oruja i uhienje svih koji su ga imali i koji su ga dijelili. Kako bi se to sprijeilo, urno smo prebaeni u sastav priuvne policije da bi tako legalizirali posjedovanje oruja, pri emu smo dobili i iskaznice priuvne policije. Time smo preli u nadlenost policije i bilo bi normalno da je policija preuzela nadzor nad nama, tj., da nas je formacijski ustrojila u satnije, vodove, odjeljenja, da su nam odredili zapovjednike, organizirali nekakvu obuku i poeli davati zadatke. Boljkovac kao Ministar MUP-a u cilju ustroja antiteroristikih postrojbi od policijske priuve nije poduzeo apsolutno nita, kao da mu je

odgovaralo stanje anarhije. A anarhija je jedino to se moe dogoditi kad naoruani ljudi nemaju zapovjednike. Upravo to se i poelo dogaati. Pojedine prijateljske skupine su same izmeu sebe izabirali neformalne lidere koji su sami predlagali to e se raditi. U poetku se nije radilo nita, a kasnije su se sve ee poele poduzimati akcije samoinicijativnih pregleda automobila nou na samoinicijativno izabranim punktovima, nadzor sumnjivih Srba, osobito u mjestima oko Srpskih sela nakon to bi se u tim selima primijetile nepoznate osobe sa kokardama i slino. Za razliku od veine tada mobiliziranih pripadnika priuvne policije, od jednog djela tada naoruanih osoba kriminalne prolosti, formirane su poluvojne formacije sa vrlo jasnim formacijskim ustrojem. Organizirani su u posebne skupine sa samostalnim zapovjednicima i djelovali su kao posebna postrojba priuvne policije za posebne namjene, a kojoj je izravno zapovijedao tadanji ef svih obavjetajnih slubi i kasniji Predsjednik Vlade Manoli, te Ministar unutranjih poslova Boljkovac. Vrlo brzo poelo je nono ruenje partizanskih spomenika od strane nepoznatih poinitelja, na to je oficirski kadar JNA bjesnio. Lokalni policijski zapovjednici i ogranci HDZ-a nisu imali nikakvog nadzora nad ovim skupinama. Te posebne priuvne jedinice policije, veliine od voda od satnije, (najee 15 do 40 ljudi, a vrlo rijetko vie) kojih je u hrvatskoj bilo nekoliko desetina dobivali su zapovjedi od Manolia ili nekog njemu direktno podinjenog. Logistiki su bili naslonjeni direktno na centralu MUP-a, tako da pojedini zapovjednici lokalnih policijskih postaja nisu ni znali da ove skupine polukriminalaca pripadaju policiji, pa su mislili kako ih tite pojedinci iz HDZ-a. Istovremeno su i lokalni HDZ-ovci mislili kako s njima zapovijedaju pojedinci iz policije, a sa time su bili zadovoljni kako se ne bi morali petljati sa kriminalcima. Odmah po formiranju, ove skupine su od Manolia i Boljkovca dobili policijske iskaznice sa slikom i vrlo visokim inovima, za razliku od obinih lanova priuvne policije koji su dobili iskaznice bez slike i bilo kakvog ina. O formiranju ove postrojbe Predsjednik Tuman (a kasnije i uak) je znao onoliko koliko mu je rekao Josip Manoli i njegovi kljuni kadrovi; Ministar unutranjih poslova Josip Boljkovac i kasnije Ivan Veki, te Ministar obrane Martin pegelj, a oni su mu najvjerojatnije rekli kako je bolje imati kriminalce uz nas nego da ih netko organizira protiv nas (to je bila uobiajena pria u to vrijeme). A vjerojatno su mu i pridodali kako je najbolje bive kriminalce slati na najopasnije zadatke, poto nema velike tete ako poginu. Zapovjednici pojedinih odreda se nisu meusobno poznavali, a i kad jesu bili su najee u meusobnom sukobu. Veina pripadnika ovih posebnih jedinica imala je iskustva u sukobu sa zakonom. Odmah po formiranju posebne priuvne policije objanjeno im je kako nitko nije dobio dravu bez rata, te kako je potrebno, sitnim incidentima isprovocirati sukobe s JNA i podii borbeni moral Hrvata. Stvarna uloga ovih postrojbi bila je, u poetku, incidentima izazvati JNA na vojni udar, a kasnije, nakon osvajanja vojarni sprjeavanje meunarodnog priznanja Hrvatske. Ove uloge veina njenih pripadnika i zapovjednika nije bila svjesna, te su vjerovali kako rade za dobrobit Hrvatske. Ove skupine su odmah, a osobito od travnja 1991. poele i same nabavljati oruje, te ga prodavati na crnom tritu, gdje se cijena kretala do 3.000 njemakih maraka za jedan kalanjikov, ime je ostvarivana desetostruka zarada. Zahvaljujui ovim postrojbama posebne priuvne policije trgovina orujem naglo je procvjetala. (Osim specijalnih zadataka kao to je ruenje partizanskih spomenika, ove posebne jedinice politiki zatitnici su navodili i na reketarenje pojedinaca koji su nepredvieno pokuavali od sitnih poduzetnika postati kapitalisti, a nisu bili na spisku podobnih tehnomenaderskih komunistikih kadrova koji jedini smiju postati kapitalisti. Ovo reketarenje je znatno smanjeno tek 1992. kad su se razvojaeni branitelji s orujem poeli vraati kui, te su uzeli u zatitu svoje poduzetne poznanike.)

Poetkom 1991. godine Hrvatska je usporila tempo nabave oruja kako bi pridonijela smirivanju situacije i sprjeavanju vojnoga udara. Tuman se suprotstavljao svim ofenzivnijim zamislima vjerujui kako je politiko rjeenje mogue, a u otvorenom bi sukobu s JNA u tom trenutku Hrvatska bila siguran gubitnik, te bi tako izgubila svoj politiki kapital u meunarodnoj javnosti, koja ionako nije bila sklona raspadu Jugoslavije. Pripadnici projugoslavenske frakcije DB-a i KOS-a infiltrirani u HDZ irili su prie kako nitko nije dobio dravu bez rata, te kako rat treba isprovocirati, ako ga sami Srbi ne izazovu. U to vrijeme ak je i Josip Manoli, na zatvorenim skupovima pjevao ustake pjesme kako bi poticao, meu oficirima JNA uvjerenje o ustakoj vlasti u Hrvatskoj i potrebi vojnog udara. Svoje sudjelovanje u pjevanju objanjavao je potrebom dizanja borbenog morala meu hrvatskim narodom. Nabavljeno protuoklopno i protuzrano oruje s vrlo malo streljiva uglavnom je bilo podijeljeno jedinicama koje su titile dravni vrh i kljune toke oko Zagreba, dok je ostalo oruje podijeljeno irom Hrvatske. Istovremeno s Tumanovim pokuajima smirivanja situacije projugoslavenska frakcija HDZ-a poela je irom Hrvatske s akcijama dizanja u zrak srpskih automobila i kua, te telefonskog zastraivanja pojedinih Srba. Izvoai ovih akcija najee su bili infiltrirani u HDZ ili dravne slube, a nakon akcija su obilazili lokale i priali kako pojedini lokalni istaknuti hadezeovci iz dravotvorne frakcije opet neto diu u zrak. U ovom je posebnu ulogu imao Slobodni tjednik, list pod nadzorom projugoslavenske frakcije KOS-a u HDZ-u, koji je svojim tekstovima raspirivao mrnju i organizirani kaos. Istovremeno su rueni i mnogi partizanski spomenici to su vrili uglavnom pripadnici posebne priuvne policije. Ove specijalne operacije KOS-a i DB-a odgovarale su svima koji su eljeli isprovocirati vojni udar, a odgovarale su i Miloeviu koji je elio radikalizirati Srbe, te ih tako mobilizirati na svom programu Velike Srbije. Dana 8. 1. 1991. Skuptina Srbije donijela je Zakon o zaduenju kod Narodne banke Srbije za vie od 18,2 milijarde dinara (1,4 milijarde dolara) bez odobrenja Savezne vlade. Time je Miloevi izvrio monetarni udar na Saveznu vladu i njenu politiku ekonomskih reformi, te su trokovi financiranja paravojnih srpskih formacija i srbijanske administracije prebaeni na sve republike. Tim su novcem poveane plae i oficirima JNA, ime je Miloevi stekao njihovu naklonost, a poveanjem mirovina osigurao je i pobjedu na izborima. Nakon politikog raspada Jugoslavije ovo je znailo i monetarni raspad, te je preostao samo vojni raspad. Ovu vrstu pljake Hrvatska je mogla sprijeiti samo uvoenjem vlastite valute, a pripreme za to su trajale gotovo godinu dana. U to vrijeme je Miloevi pod svaku cijenu nastojao u saveznu vladu postaviti svog ovjeka, ali je Predsjednik SIV-a Ante Markovi sve njegove kandidate odbijao. A tada je Miloevi kao kompromis predloio Petra Graanina, Titovog prvoborca i generala koji nije bio velikosrpske orijentacije, te ga je Markovi prihvatio. Graanin je u to vrijeme bio predsjednik Predsjednitva Srbije. Ovime je Miloevi mislio kako dobiva svog ovjeka na mjestu ministar saveznog MUP-a, ali je u stvari ojaao Markovi, poto je Graanin kasnije u suradnji sa Hrvatskim ministrom MUP-a Boljkovcem poeo krojiti planove kako ukloniti i Miloevia i Tumana. Nakon to je ojaao dolaskom Graanina Ante Markovi je pokrenuo tajne pregovore oko smjenjivanja Veljka Kadijevia, u kojeg nije imao povjerenja, kako bi na njegovo mjesto doveo Generala Antuna Tusa i tako spasio Jugoslaviju. Dana 10. 1. 1991. Predsjednitvo SFRJ izdalo je zapovijed za rasformiranje republikih TO, to je bila priprema za vojni udar. Dana 16. sijenja 1991. godine predsjednik Srbije Slobodan Miloevi prisustvovao je

ruku s ambasadorima zemalja Europske unije. On ih je upozorio kako e u sluaju raspada Jugoslavije Srbija traiti novu srpsku dravu koja nee biti ograniena na administrativni entitet koji je trenutno u vlasnitvu Srbije, nego e to biti otadbina svih Srba. Miloevi je rekao i kako doputa odlazak Slovenaca, a o Makedoniji jo uvijek raspravlja. Bio je vrlo jasan o dijelovima Hrvatske koji su nastanjeni Srbima, o Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini: oni e ostati dio Jugoslavenske federacije. Izrekao je jasno upozorenje ambasadorima: Pozicija koju sam za vas sada skicirao je krajnji kompromis koji je Srbija voljna prihvatiti. Ako se ovo ne moe ostvariti mirnim putem, onda je Srbija prisiljena da upotrebi sredstva sile koja mi posjedujemo a oni ne. Dana 23. 1. 1991. u Beogradu su se sastali Miloevi i Izetbegovi. Poslije sastanka istaknuta je puna suglasnost da se sauva Jugoslavija. Izetbegovi izjavljuje: Srbija uvjetuje suverenitet BiH opstankom Jugoslavije. (Tada se jo uvijek Miloevi trudio Izetbegovia pridobiti na svoju stranu, kako Hrvatska i BiH ne bi sklopile vojni savez, tj. kako on ne bi morao istovremeno ratovati i u Hrvatskoj i u BiH, ali je koncem 1991. kad je rat u Hrvatskoj primiren odbijao Izetbegovieve ponude ostanka BiH u Jugoslaviji). Dan kasnije 24.1.1991. u Beogradu su se sastali predsjednici Srbije i Slovenije Slobodan Miloevi i Milan Kuan postiui sporazum kojim se Sloveniji omoguuje nesmetan odlazak iz Jugoslavije. Zajedniki je konstatirano da se u razrjeavanju krize mora polaziti od prava naroda na samoopredjeljenje (a ne republika), koje ne moe biti niim ogranieno, osim jednakim i istim takvim pravom drugih naroda Slovenija uvaava interes Srpskog naroda da ivi u jednoj dravi i da budui jugoslavenski dogovor taj interes treba potovati. Ovim dogovorom Slovenija je, u svom interesu, pristala na koncepciju Velike Srbije na tetu Hrvatske i BiH. (Slovenske su vlasti sa zadranim orujem od TO, kao i uvozom 5.000 automatskih puaka s 5 milijuna metaka, oko 1.000 protuoklopnih sredstava te desetak prenosivih protuzrakoplovnih sustava, koristei se organizacijskim temeljima TO do proljea 1991. razradile planove obrane i uspjele organizirati snage jaine 12 brigada u koje je ukljueno 20.000 ljudi, obuenih i pripravnih za eventualni napad JNA. Budui da u slovenskoj TO nije postojao znaajniji postotak Srba u zapovjednoj strukturi, to im nije bilo teko napraviti. Slovenske su vlasti izvrile sve pripreme za uspjeno osamostaljenje koje je predvieno za 26. lipnja 1991. Unato vie puta izreenom Miloevievom doputenju odlaska Slovenije iz Jugoslavije, reakcija vojske nije bila jedinstvena. Projugoslavenski dio Generaltaba bio je za prisilni ostanak Slovenije u SFRJ.) Dana 25. 1. 1991. u Virovitici JNA je pod vodstvom generala Vasiljevia uhitila predstavnike gradske vlasti i politikih stranaka Habjanca i Deaka, a kasnije i druge pod optubom za ruenje dravno politikog poretka, a kljuni dokaz im je to to su sudjelovali u uvozu oruja u organizaciji ministra pegelja. Istog dana Predsjednitvo SFRJ izdalo je naredbu o razoruavanju svih paravojnih formacija u Hrvatskoj i Sloveniji, ime je poela operacija KOSa pod kodnim nazivom TIT, koja je planirana za 30.12.1990. ali je odgoena za 25 dana zbog toga to je makedonski lan Predsjednitva Vasil Tupurkovski bio na slubenom putu u Sad, a Generaltab se na ovako veliku akciju nije usudio bez odobrenja Predsjednitva SFRJ. JNA izdaje nalog za uhienje Hrvatskog ministra obrane Martina pegelja, te od Predsjednitva SFRJ trai nalog za nasilno razoruanje hrvatskih paravojnih postrojbi i smjenu Hrvatskog vodstva vojnim udarom. Istoga dana JNA je planirala vojni udar. Tada je pegelju, kao i Boljkovcu

uistinu prijetilo uhienje samo od Miloieve frakcije KOS-a koji su bili upoznati sa njihovom suradnjom u planu ruenja Miloevia, to je planirala projugoslovenska frakcija KOS-a. Taj prvi plan za vojni udar organiziran je nakon tajnog krijumarenja oruja iz Maarske. Tajno snimljen film o hrvatskom ministru pegelju u kojemu on govori o uvozu oruja za potrebe Hrvatske i pripremi za obranu, snimljen je za opravdanje vojnoga udara. U filmu je prikazan razgovor izmeu pegelja i njegova suradnika, pripadnika KOS-a (obavjetajna sluba JNA), pri emu pegelj govori o naoruavanju ustaa i objanjava kako treba pobiti sve srpske oficire u Hrvatskoj ukljuujui njihove ene i djecu. Kako ne bi bilo zabune, nekoliko je puta ponovio: U stomak, u stomak. Ovo je trebalo pred svijetom posluiti kao dokaz genocidnosti hrvatske vlasti koja vlastite policajce navodi na injenje zloina, ime bi vojni udar pred svjetskom javnosti dobio opravdanje. Film je prikazan 25. sijenja 1991. godine, poslije drugog Televizijskog dnevnika. Mesi, kao lan Predsjednitva SFRJ, na iznenaenje svih prisutnih odmah je priznao autentinost filma. U to su vrijeme u Beogradu na sastanku bili predsjednici republika i pokrajina. U Generaltabu je sve bilo spremno za aktiviranje plana po kojem bi JNA uzela stvar u svoje ruke i spasila Jugoslaviju. To je trebalo izvesti na sljedei nain: Predsjednici Slovenije, Hrvatske i BiH, zajedno s lanovima Predsjednitva SFRJ bili bi uhieni i odvedeni na unaprijed pripremljeno mjesto. Bili bi izolirani i bez kontakata sa svojim republikim bazama. Istovremeno, specijalne operativne skupine JNA u glavnim gradovima republika i pokrajina uz pomo lojalnih elemenata osvojile bi najznaajnije administrativne, policijske i medijske punktove. Planirano je aktiviranje plana odmah poslije emitiranja filma o pegelju te poslije informacije za jugoslavensku i svjetsku javnost kako su republiki rukovodioci zadrani u Beogradu zbog osobne sigurnosti. Tada bi vojska predala vlast jedinoj saveznoj instituciji koja je funkcionirala SIV-u koje je vodio Ante Markovi. SIV bi za zapovjednika umjesto neodlunog Kadijevia postavio projugoslovenskog generala Antuna Tusa, te bi se pripremio novi ustav po kojem bi se predsjednitvo marginaliziralo, a sva vlast bi pripala Markoviu. Kada se prilike u dravi stabiliziraju, izbori za Jugoslavensku skuptinu, po principu jedan ovjek jedan glas, pod kontrolom Meunarodne zajednice organizirali bi se u roku od est mjeseci. Time bi federalizam bio poniten, a obnovljena bi bila centralistika Jugoslavija. Velikosrbe to nije zanimalo poto ni u vrijeme kralja Aleksandra nije uspjelo. Stvarni planeri ovog udara bili su Josip Manoli, te Predsjednik SIV-a Ante Markovi i Stjepan Mesi koji su generala Kadijevia nagovarali na vojni udar, a imali su za to i podrku zapada, osobito Velike Britanije i SAD-a. Mesi je raznim provokacijama nastojao isprovocirati generaltab na vojni udar, pa je ak nastojao provocirati i obine graane Beograda. Dok se vozio po Beogradu uveo je obiaj narediti svome tjelohranitelju da kroz prozor auta bejzbol palicom razbija vjetrobranska stakla i retrovizore svim vozilima koji se ne odmaknu dovoljno daleko od njegovog auta. Istovremeno sa projugoslavenskim vojnim planom TIT, velikosrpska frakcija u JNA pravila je svoj plan RAM prema kojem je trebalo postepeno osvojiti teritorij do rame (okvira) gdje bi se trebala uspostaviti granica velike Srbije. (Beogradski tjednik Vreme je 30. rujna 1991. objavilo neke detalje velikosrpskog plana RAM, a mogli su ga dobiti samo od projugoslavenske frakcije KOS-a, kad su ovi zakljuili da njihov plan TIT vie nema anse za uspjeh.) Kako bi olakali vojni udar JNA protiv Hrvatske, Amerikanci su istu veer Tumanu ponudili azil te prijevoz zrakoplovom u SAD za njega i njegovih 400 najbliih suradnika. Tuman je tu ponudu odbio.

(Amerikancima je vojni udar odgovarao poto bi time sruili republike voe, ukljuujui Miloevia, koji je kao agent provokator uspjeno sruio komunizam, te je postao smetnja za daljnje planove koji su ukljuivali koncentraciju vlasti u rukama saveznih institucija. U tom trenutku nekoliko najvanijih poloaja drali su Hrvatski Jugoslaveni kao to su premijer Ante Markovi, Ministar vanjskih poslova Budimir Lonar, a na redu za Predsjednika Predsjednitva bio je Stipe Mesi. Ovo je Amerikancima, a i Britancima dugorono odgovaralo poto su eljeli smanjiti utjecaj Srba u Jugoslaviji. Njima su Srbi bili dobri kao deurni policajci Balkana dok su trebali blokirati transportni koridor Njemaka bliski istok, ali im nisu bili povjerljivi kao uvari koridora Rusija - Jadransko more. Iako je Rusija u tom trenutku bila u raspadu, dugorono, zbog velikog teritorija i velike sirovinske baze ona je ostala veliki protivnik. Za blokadu Rusije pri izlasku na Jadran Amerikancima je trebala Jugoslavija u kojoj bi utjecaj Srba bio znatno manji, a utjecaj Hrvatskih Jugoslavena to vei, te su sve karte ulagali u njih.) O ovome je kasnije general Aleksandar Vaseiljevi u intervju NIN-u rekao: Sve to je Mesi govorio bilo je u sklopu nastojanja da napravi provokaciju i sprei da se donese kakva razumna odluka. Mesi je svakog prekidao, pa i Graanina, narodnog heroja i starijeg oveka, koji je mogao otac da mu bude. Ni na koga se nije obazirao. Kasnije smo ipak uspeli da uspostavimo odnos s Mesiem, koga smo ak jednim delom pridobili za ideju suradnje sa Armijom. S Mesiem sam, kao glavni ovek KOS-a imao dvadesetak sastanaka na kojima smo razmenili informacije i podatke jer smo mislili da moemo da spreimo sukobe i ekstremizme. Mnogo smo upravo od Mesia doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoruavanju HDZ-ovaca. Mesi nam je posluio kao hdzovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podatci koje sam dobijao od Mesia. U jednom naem razgovoru Mesi je rekao kako bi tolerisao hapenje svih funkcionera MUP-a i obrane iz Hrvatske osim pegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zatiti. Sloili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka s Mesiem ipak nam je bila mnogo vanija i nismo hteli da ugrozimo te kanale. Mesi je dao zeleno svetlo za akciju TIT i hapenja. Kad je utvren toan datum, pourili smo, svako na svoje mesto, da obavimo poslednje pripreme. Poslednji dogovor svih uesnika u akciji bio je 30. novembra u Zagrebu. Na tom sastanku je svaki detalj, po ko zna koji put, ponovo proveren. Svesni da je to bio poetak kraja sluaja pegelj, nismo eleli da nam neka mala neopreznost ugrozi ogroman vienedeljni trud. - Tada nastaje veliki obrt. Umesto da u 18. asova krenem u akciju, ja u isto vreme iz Zagreba letim specijalnim avionom za Beograd. Zato za Beograd? Tako je naredio general Veljko Kadijevi, savezni sekretar za narodnu obranu. Pozvao me i rekao da hitno doem na sastanak Kolegijuma koji poinje u 18 asova u zgradi SSNO-a u Beogradu. Avion kojim u poleteti za Beograd ve me je ekao na aerodromu Pleso. to se dogaa s ekipom specijalaca? Njima saoptavam da krenu na teren, ali da nita ne poduzimaju, ve da ekaju nova nareenja. U Beograd odlazim sa zebnjom da e poetak akcije biti odloen. Posle kraeg referisanja, gde posebno istiem da je sve spremno za poetak akcije, Kadijevi odluuje da se saeka jo nekoliko dana. Kae kako je neophodno da se zatrai suglasnost od Predsednitva drave. Moja primedba da u tom kolektivnom efu drave sedi i jedan Stipe Mesi i da Mesi ne sme javno da pristane na akciju, ne menja tok stvari.

Te se veeri, general Veljko Kadijevi koji je vagao izmeu Miloevia, Ante Markovia i admirala Branka Mamule, nije usudio izvesti vojni udar bez odluke Predsjednitva, pa je akcija odgoena za 25. sijenja, kad se dio vodstva HDZ-a iz Osijeka sklonio u podrum osjekog MUPa pod Kirovu zatitu. Glava nije imao povjerenja u Kira, pa se iduih dana na neko vrijeme, sa najbliim suradnicima sklonio u jednu privatnu kuu u Osjekom Vatrogasnom naselju, a preko nekoliko suradnika u koje nije imao povjerenja pustio je dezinformaciju kako se sakrio u selo Stari Perkovci pokraj Slavonskoga Broda. Plan nije aktiviran iz vie razloga. U vojnom vrhu je postojala otra borba izmeu srpske i jugoslavenske struje. Srpska se zalagala za udar u korist Velike Srbije, poto Velikosrbe nije zanimala nikakva Jugoslavija. Na iskustvima iz Kraljevine Jugoslavije su vidjeli kako bi Jugoslavija, bez diktature, mogla postati drava u kojoj oni ne bi mogli dominirati. Oni nisu imali apsolutnu veinu u strukturi stanovnitva, a demografski podatci su pokazivali loa kretanja za njih. Projugoslavenska struja je smatrala kako su za poetak raspada krivi svi te ih treba sve, bez izuzetka, uhititi, ukljuujui i srpsko i crnogorsko rukovodstvo. Npr. miljenje generala Svete Vinjia (zadnji zapovjednik ljubljanske VO) bilo je: U interesu ouvanja Jugoslavije Miloevia treba ruiti svim sredstvima. Kadijevi je procijenio kako Miloevi meu Srbima i niim oficirskim kadrom JNA ima toliku podrku da ga vojska ne bi mogla uhititi, a ako pokua moglo bi doi do raspada same JNA. Zbog toga se odustalo od najradikalnijeg koraka, a u SSNO i Generaltabu je zakljueno kako e JNA biti s onim narodima koji je ele kao svoju. Zahvaljujui neslozi izmeu srpskih Jugoslavena koji su za novog Velikog Jugoslavenskog vou eljeli admirala Branka Mamulu, te hrvatskih Jugoslavena koji su gurali Antu Markovia, sve vei dio Generaltaba se priklanjao Miloeviu. Najvei zagovornik Admirala Mamule bio je predsjednik stranke SK pokret za Jugoslaviju Blagoje Ai, ali mu Kadijevi nije pruio podrku kakvu je oekivao. Kadijevi je vidio da Ate Markovi ima podrku zapada, te da vjerojatno ne bi podrali Branka Mamulu, pa je zbog toga paralelno igrao i na kartu Miloevia. I Miloevi je bio svjestan ovih nesuglasica u generaltabu pa je i sam ispipavao tko je od generala za njega a tko bi bio spreman na vojni udar protiv njega. To je inio ak i na takav nain da je pojedinim generalima nasamo predlagao izvoenje vojnog udara i promatrao reakciju sugovornika i njihovu spremnost na takav korak. Dana 30. 1. 1991. Vojni sud u Zagrebu izdao je nalog za privoenje ministra obrane Republike Hrvatske pegelja. Ovo je organizirala projugoslavenka frakcija KOS-a kako bi se s njega skinula sumnja za reiranje tajno snimljenog filma i kako bi se poveao njegov ugled u hrvatskoj javnosti. U tom su se razdoblju po cijelom Osijeku mogli zamijetiti nepoznati mlai mukarci kako eu po gradu. Jedne sam veeri u jednom osjekom kafiu primijetio za ankom dvojicu kratko oianih visokih mukaraca, po izgledu Crnogoraca. Pola sata prije sam ih primijetio u drugom kafiu u koji sam svratio. Jedan me prijatelj upitao: Dal ti tebe prate?. Izvadio sam iz jakne malokalibarski takmiarski pitolj, koji sam u tom trenutku imao uza se, te sam prijateljima usred gostionice pokazao kako se na pitolj stavlja priguiva. Navedena su dvojica popila pie i nikada ih vie nisam vidio. Od tada vie nisam izlazio iz kue bez oruja, a i uz krevet sam uvijek neto imao. Tijekom veljae JNA je izazivala brojne incidente irom Hrvatske kako bi isprovocirala pripadnike MUP-a i pronala izgovor za vojni udar iz plana TIT. Istovremeno su suradnici na vojnom planu RAM radili svoj posao, te su svakog dana postajali sve jai. Sve vie su naoruavali srpska sela i opine u Hrvatskoj i BiH. Na podruju BiH glavnu ulogu u

naoruavanja Srba imao je general Nikola Uzelac, zapovjednik banjalukog korpusa, koji je bio zaduen i za zapadnu Slavoniju. Naelnik SDB-a Srbije Jovica Stanii i ef KOS-a Aleksandar Vasiljevi (koji vie nije bio siguran kom se prikloniti) dobili su zadatak naoruavanja Srba na podruju Hrvatske. Dana 22. 2. 1991. pripadnici SAO Krajine preuzeli su policijsku postaju u Pakracu, ali su je specijalne postrojbe hrvatskog MUP-a oslobodile 1. oujka 1991. godine. Istog dana 22. 2. 1991. kad su etnici preuzeli policijsku postaju u Pakracu u Sarajevu na sastanku predsjednika svih republika Izetbegovi je predloio asimetrinu federaciju tj., Srbija i Crna Gora u klasinoj federaciji, Hrvatska i Slovenija u konfederaciji prema njima, a BiH i Makedonija jednako blizu i jednima i drugima. Dana 28. 2. 1991. Srpska Krajina donijela je odluko o izdvajanju iz Hrvatske i prikljuenje Srbiji. Dana 9. 3. 1991. beogradski dio projugoslavenske frakcija KOS-a, na ije elo se probio Vuk Drakovi, organizirala je demonstracije u Beogradu na Trgu slobode. Miting je formalno organiziran protiv informativnog monopola TV Bastilje. Stvarni plan bio je: dati vojsci razlog za izlazak na ulice, a kad se Vojska na to navikne postati e politiki faktor. Nakon uhienja studenata vojsku treba navesti na drugi korak, a to su oni protiv kojih su studenti protestirali, kao sukrivce za nerede u glavnom gradu SFRJ Beogradu. Na Trg Republike dolo je oko sto tisua ljudi. Tijekom demonstracija povrijeeno je 203, uhapeno 108 graana i dvoje je poginulo. Na zahtjev Borisava Jovia, lana Predsjednitva SFRJ, na ulice Beograda su izili tenkovi JNA kako bi pomogli miliciji u zavoenju reda. Uhapen je Vuk Drakovi, predsjednik SPO i lider opozicije. Predsjednik Tuman, u strahu kako bi se demonstracije mogle pretvoriti u vojni udar, javno je preko televizije pruio podrku legalno i demokratski izabranom predsjedniku Srbije. Tuman se opravdano bojao kako bi se u sluaju ruenja Miloevia vojni udar proirio na itavu Jugoslaviju, to bi s tadanjim odnosom vojnih snaga bilo obino tehniko pitanje. U tom sluaju od samostalnosti Hrvatske ne bi bilo nita, JNA bi pohvatala 10.000. hrvatskih aktivnih policajaca i oko 20.000. polunaoruanih dragovoljaca iz priuvne policije na nonim straama, te ih veinu osudila na dugogodinje kazne ili likvidirala po raznim Jazovkama. U tom trenutku mi nije bilo jasno zato Tuman daje podrku Miloeviu, ali sam to shvatio kasnija kad sam poeo analizirati tadanja dogaanja. Mediji su tada, a i kasnije potpuno zaobili odgovor na ovo pitane, kako ne bi morali povezati ove dogaaje u Beogradu s onim to se dogodilo petnaest dana kasnije u Karaorevu. Dana 10. 3. 1991. na Terazijskoj esmi, a zbog brutalnosti vlasti prema demonstrantima i naknadnih uhienja, studenti Beogradskog univerziteta organiziraju nove demonstracije traei putanje uhienika i ostavke odgovornih ljudi reima, estorice urednika TV Beograd i ministra policije Radmila Bogdanovia. Doznavi kako je rije o pripremama za vojni udar, Miloevi, uplaen da bi mogao biti uhien odluuje ispitati raspoloenje generala, te ih zavarati. Odmah preko Jovia poziva Kadijevia na sastanak i Kadijeviu predlae da vojska izvri vojni udar i ukloni one koji rue Jugoslaviju. Kadijevi shvaa da time Miloevi pokuava zatititi sebe, pa pred njim negira mogunost da vojska prekri ustav, ali zapovjednik vojske Blagoje Ai nastavlja vui poteze koji imaju za cilj ukloniti sve predsjednike republika, ukljuujui i Miloevia. Miloevi shvaa da njegova varka

verbalne obrane Jugoslavije vie ne pali pa 11. 3. 1991. organizira protumiting u Beogradu na Uu. Miting je formalno organizirao SPS radi podrke Miloeviu i srpskom rukovodstvu i radi pritiska na studente. Okupilo se blizu milijun ljudi, a Kadijevi se javno svrstava na stranu Miloevia, te predlae da demonstranti sa Ua krenu na Studente i obraunaju se s njima, to neki govornici predlau i sa govornice. Ovime je Kadijevi elio izazvati krvoprolie meu Srbima ime bi meu srpskim stanovnitvom, a i meu niim oficirskim kadrom naglo opala popularnost Miloevia, a i Vuka Drakovia. Tada bi vojska stekla mogunost uhienja i samog Miloevia ime bi Vojni udar protiv svih Predsjednika Republika postao realan. A tada bi generaltab na elu sa Kadijeviem proglasio Admirala Mamulu za vvou, a ako bi popularnost Kadijevia zbog uklanjanja anarhije u samoj Srbiji dovoljno porasla velika je mogue je da bi i Kadijevi poelio biti novi Tito. Njega bi i Hrvatski jugoslaveni radije prihvatili od Branka Mamule poto je Kadijevi imao enu Hrvaticu, te je time u oima hrvatskih jugoslavena bio vei jugoslaven. Miloevi je naslutio opasnost od ovoga te je sprijeio obraun demonstranata sa studentima, te mu je popularnost meu Srbima jo vie porasla. Vojni vrh, vidjevi koliko mnotvo Srba slijedi Miloevia, uzmie od samostalne akcije i trai rjeenje u okviru Jugoslavenskog ustava, tj., trai odluku Predsjednitva SFRJ za uvoenje izvanrednog stanja. Idueg dana, 12. oujka 1991. Jovi je nakon demonstracija protiv Miloevia sazvao izvanredno zasjedanje Saveznog Predsjednitva u Beogradu s temom o neizvravanju naredbe Predsjednitva od 25. sijenja, te o razoruanju paravojnih formacija u Hrvatskoj i Sloveniji. Kasno naveer putem Televizije dao je izjavu, pozivajui na taj nain lanove Predsjednitva na sjednicu. JNA je traila suglasnost Predsjednitva za izvanredno stanje, ali su dijelovi vojske jo uvijek bili spremni djelovati i bez te odluke. Kadijevi i Jovi su na sjednici Predsjednitva, koja se odravala u podzemnim objektima JNA, u Uikoj 15. u Beogradu, traili uvoenje izvanrednog stanja. Slijedeeg dana 13. 3.1991. Kadijevi je obrazloio ciljeve vojnog udara B. Joviu i S. Miloeviu. Prema knjizi B. Jovia Poslednji dani SFRJ Kadijevi je rekao: Smjenjivanje Vlade i predsjednitva. Skuptinu neu dirati, ali neu dozvoliti ni sazivanje. Republike vlasti i sve ostalo neu dirati ukoliko podravaju vojni udar. U protivnom skinuu i njih. Cilj: odrediti rok od 6 mjeseci, ili krae, za sporazum o budunosti zemlje, a dotle prekinuti haotini raspad zemlje. Odluka Predsjednitva je ovisila o Bogiu Bogieviu. Razapet izmeu Velikosrba i Jugoslavena on je odbio glasovati, a nakon due stanke je rekao: Ne mogu da glasam. Razjaren, Kadijevi je rekao: JNA je reena da uzme stvar u svoje ruke, bez obzira kakva se odluka ovde donese, kako bi zaustavila graanski rat. Mi emo svoj zadatak zavriti. Kao vrhovni zapovjednik, Jovi je te noi poslao Kadijevia u Moskvu na susret s tvrdokornim sovjetskim ministrom odbrane Dimitrijem Jazovim od kojeg je traio garanciju da Nato nee intervenirati u sluaju vojnog udara, u korist admirala Branka Mamule. Iako su to negirali, vrlo dobro su znali da bi Nato vojni udar podrao, ali u korist Ante Markovia, kojeg oni kao Hrvata nisu eljeli. Jovi je tada varirao izmeu srbijanskih Jugoslavena i Velikosrba, te je nastojao biti dobar savjetnik Miloeviu, ali je dobre odnose odravao i s Aiem kao i Kadijeviem. Kadijeviu Jazov nije mogao dati podrku jer se Jeljcin nije htio mijeati u Jogoslovenske prilike. U tom je trenutku Miloevi bio slab, ali je uspio preko svojih ruskih veza oko Jeljcina onemoguiti Rusku podrku za uvoenje izvanrednog stanja. Dana 15. 3.1991. Predsjednik Predsjednitva SFRJ Borisav Jovi podnosi ostavku zato to poslije trodnevnog zasjedanja predsjednitvo nije donijelo Odluku o izvoenju izvanrednog stanja koju je pripremio Vrhovni tab oruanih snaga. O svojoj ostavci Jovi je najprije

obavijestio Kadijevia i Miloevia. Ostavku je dao kako bi Generaltab JNA imao povoda uvesti izvanredno stanje i bez odluke Predsjednitva SFRJ. Idueg dana, iz istih razloga ostavku podnose lanovi Predsjednitva Kosti i Buin iz Vojvodine i Crne Gore. Iz kasnijih izjava Ante Markovia vidljivo je kao je u to vrijeme on pokuavao preuzeti ulogu glavnog igraa. Shvativi Markovieve poteze Miloevi je zaprijetio neposluhom saveznim organima, te su se njegovi kadrovi poeli povlaiti iz saveznih organ, pa se ak i Jovi povukao iz predsjednitva Jugoslavije. Markovi se tada dogovorio sa Vasilom Tupurkovskim da sazove sjednicu Predsjednitva onih koji nisu pripadali Miloeviu. Odrana je sjednica na kojoj su bili Bogi Bogievi, Janez Drnovek, Mesi, Tupurkovski i Markovi, nakon ega se Jovi vratio. Miloevi je u ovim manevrima Markovia i JNA prepoznao pripremu za njegovo smijenivanje, te je odluio prihvatiti sastanak sa Tumanom, to je Mesi ve ranije nastojao organizirati u svrhu njihove diskreditacije, unaprijed pripremljenom priom kako se njih dvojica dogovaraju na raun Bosne. Iako je Kadijevi uvjeravao Miloevia kako nema nita protiv njega, Miloevi je shvatio kako igru vodi projugoslovenska frakcija KOS-a i Ante Markovi, te koji su pravi ciljevi demonstracija protiv njega od prije nekoliko dana, te je 16. 3. 1991. izjavio kako ne priznaje odluke Predsjednitva SFRJ i nareuje mobilizaciju priuvnog sastava MUP-a Srbije. Ovime je jasno poruio pripadnicima projugoslavenske frakcije u KOS- a i Generaltabu kako je spreman i na graanski rat u Srbiji ako mu se ne pokore, ime je praktino Miloevi izvrio odcjepljenje Srbije iz Jugoslavije, iako se javno zalagao za opstanak Jugoslavije. Istog dana, na skupu u prostorijama Beogradskog sveuilita Miloevi izjavljuje kako e legalno naoruavati Srbe u Hrvatskoj, te da e potovati savezne organe, ukoliko oni dozvole JNA da titi ustavni poredak SFRJ. Time se javno stavljao na stranu JNA, a konkretnim potezima je sve inio kako bi tu JNA podinio sebi. Dana 24. 3. 1991. Predsjednik Tuman je od Alije Izetbegovia dobio faksirano pismo u kojem mu pie kako zna da e mu Miloevi idui dan na sastanku u Karaorevu ponuditi podjelu Bosne, te ga moli da na to ne pristane. Ovu priu kreiranu u redovima projugoslovenske frakcije KOS-a Izetbegovi je mogao dobiti samo od nekog tko je elio diskreditirati Miloevia i Tumana u oima projugoslovena, te uz put zavaditi Tumana i Aliju, a to su bili svi Srpski, Hrvatski i Muslimanski politiari koji su eljeli zavaditi Hrvate i Muslimane u cilju ouvanja Jugoslavije. Po informacijama koje su se kasnije pojavile u raznim intervjuima ovu infomaciju Alija Izedbegovi je dobio od Kire Glogorova, uvijerenog Jugoslovena i jednog od vjernijih istomiljenika Ante Markovia. Idueg dana, tj., 25. 3. 1991. odran je sastanak Tuman Miloevi u Karaorevu. Ovaj razgovor Predsjednik Tuman je inicirao jo od jeseni 1990. preko Mesia i Jovia. Jovi je to prenosio Miloeviu, ali ga je istovremeno, prema priznanju u vlastitim kasnije izdanim knjigama odgovarao od toga. Smatrao je kako bi time ojaali poloaj Tumana, a njima je bilo bitno ojaati pobunjene Srbe i raspored JNA po pobunjenim podrujima. Tek kad je shvatio koliko su jo uvijek jaki projugoslavenski orijentirani generali, koji pokuavaju skinuti i njega, Miloevi je pristao na osobne razgovore s Tumanom. On je kao i Tuman u tom trenutku znao kako bi taj susret mogao ispasti zamka za oboje. Ako ga odbiju projugoslovenska frakcija KOS-a ih moe optuiti da su ratnohukai koji ele rat, a ako pristanu na sastanak moe ih se optuiti za dogovaranje na raun Muslimana. Obojici je u tom trenutku vie stalo do tog da se neupuenim oficirima JNA dokau kao mirotvorci, nego to ih je brinulo saveznitvo sa tada

zbunjenim Muslimanima koji u veini nisu bili svjesni neizbjenosti raspada Jugoslavije. Veim djelom sastanak je odran izmeu dviju delegacija koje su razgovarali o tome kako treba olabaviti vrlo restriktivnu monetarnu politiku savezne Vlade Ante Markovia. Na kraju sastanka Predsjednici Tuman i Miloevi su se odvojili i neko vrijeme razgovarali nasamo, etajui izmeu drvea kako ih prisutni KOS-ovci ni najmodernijim prislunim ureajima ne bi mogli prislukivati. Jedino o emu su mogli razgovarati bilo je otvoreno razmijeniti miljenje o problemu koji ih je muio, a to nije markovieva monetarna politika, ve sam Markovi i kako njega marginalizirati, kako on ne bi pomou vojske njih uklonio. Kasniji dobitnik francuske legije asti Hrvoje arini je bio iznenaen i uvrijeen to su se odvojili od ostalih dok su etali umicom. Na svim je njihovim sastancima, kojih je bilo preko etrdeset, bio uz Tumana i pred njim nikada nisu razgovarali o podjeli Bosne. Kada su krajem 1992. poeli sukobi izmeu Hrvata i Muslimana, poeo je priati kako su samo tada mogli tajno razgovarati o Bosni, pa je time obnovio priu koja je plasirana i prije samog sastanka. Kasnije je teza stalno obnavljana, iako je njima u tom trenutku obojici visio ma vojnog udara nad glavom i malo je vjerojatno da bi u takvoj situaciji dijelili treu republiku. Petnaest dana nakon izlaska tenkova na Beogradske ulice jedina tema o kojoj su mogli razgovarati je kako oslabiti utjecaj projugoslavenski orijentiranih generala, kao i SIV-a s Antom Markoviem koji je imao podrku zapada. Kadijevi je govorio kako eli skinuti SIV, ali protiv Ante Markovia nita nije govorio, poto je Markovi jedini imao javnu podrku zapada, pa je u njemu vidio prijelazno rjeenje, dok je vei dio srpskih generala elio na mjestu novog Tita vidjeti admirala Branka Mamulu (kojeg su Britanci tajno podrali). Zbog toga su Miloevi i Tuman morali nai nain kako smiriti Kadijeviu, Aia i Mamuli naklonjene jugoslavenski orijentirane generale, a i pristalice Ante Markovia, te sve ostale zagovornike vojnog udara, tj. prevariti njihove pijune iz vlastita okruenja. Jedini tajni dogovor koji su oni tada mogli postii je: Ti svojima reci ono to ele uti, a ja u svojima rei ono to oni ele uti, a one suradnike koji nas ele ruiti trebamo postepeno smijeniti. Ja u tebi javiti o tvojim suradnicima koji surauju sa mojim Jugoslovenima o kojima doznam, a ti meni javi o mojima za koje dozna. (ak i da su razgovarali o podjeli BIH dogovor je bio nemogu poto Miloevi nikad ne bi pristao na podjelu bez uzimanja Posavine, poto je ona bila spoj izmeu istonih i zapadnih dijelova BiH u kojima su Srbi veina, dok Tuman nikad bez borbe ne bi mogao prepustiti Srbima Posavinu u kojoj je ivjelo veinski Hrvatsko stanovnitvo.) Odmah nakon sastanka pohvalili su se generalima i lanovima SIV-a, jedinoj instituciji koja je jo formalno funkcionirala na Saveznoj razini, te Anti Markoviu kako su se o svim spornim pitanjima dogovorili, te rata nee biti. Dogovorena pria je upalila i generali su se primirili. Kako bi bili uvjerljivi ak su formirali i posebnu komisiju zaduenu za detaljnu ralambu spornih pitanja. Predsjednik Tuman je iz Izetbegovieva faksiranog pisma, koje je dobio dan prije sastanka u Karaorevu znao kako netko iri prie o tom kako on s Miloeviem dijeli BiH, pa je ciljano, kako bi onemoguio takve glasine s Hrvatske ljevice, u ovaj pregovaraki tim imenovao etvoricu uglednih ljeviarskih intelektualaca za koje je znao kako su protivnici podjele BIH, te kako oni takvu podjelu mogu samo odbiti, ako je Miloevievi pregovarai budu zagovarali. Hrvatskim pregovaraima: entiji, Bilandiu, Lerotiu i Sokolu dao je mogunost da kontroliraju ove pregovore, a time je u HDZ ovoj projugoslavenskoj frakciji stvoren dojam kako e oni moi kontrolirati proces po svome nahoenju. A to je u Karaorevu stvarno dogovoreno u etiri oka moe se odgovoriti samo analizom konkretnih poteza i interesa. Ovaj sastanak u Karaorevu je odran kao posljednji u nizu bilateralnih sastanaka predsjednika jugoslavenskih republika i gdje je dogovoreno da se odri est zajednikih sastanaka predsjednika svih republika.

Prvi sastanak od tih dogovorenih est odran je ve tri dana kasnije 28. 3. 1991. u Vili Dalmacija u Splitu. Analizirajui konkretne poteze nakon sastanka moemo vidjeti kako je Tuman, tek nakon ovih razgovora shvatio kako se rat vie ne moe izbjei, te je odmah po povratku iz Karaoreva ukinuo zabranu uvoza oruja, ali je Josip Perkovi, jedini koji je imao ovlasti otvoriti granice, te nabavke nastojao onemoguiti govorei preko svojih podinjenih kako se oruje moe uvoziti samo preko poduzea Domovina d.d., kojim je upravljao Stjepan Tuman. Time je ostvarivao dva cilja; sprijeavao je uvoz oruja, te istovremeno kompromitirao Predsjednika Tumana. Odmah po tom svi krizni tabovi u Hrvatskoj uspijevali su nabaviti manje koliine oruja, a pripadnici posebne priuvne policije naglo su razvili verc orujem. Od efova kriznih tabova kao najbolji dobavljai pokazali su se u Osijeku eks, u Zadru Boo Jusup, neto oruja je u Maarskoj poeo nabavljati premijer Franjo Greguri, u MUP-u posao nabave preuzeli su eljko Tomljenovi i Ivan Jarnjak, a u posao se poeo ukljuivati Gojko uak i Jozo Martinovi. Dio dobavljaa doao je iz redova biveg DB-a i pripadnika posebne priuvne policije pod punom kontrolom Manolia. U dobavu oruja poeli su se ukljuivati i Hrvatski emigranti samostalno, ali su pripadnici Manolieve mree tu konkurenciju u ovom vrlo unosnom poslu, gdje se kalanjikov nabavljen za 100 DM prodavao po 3000 DM to sprjeavali svim sredstvima, ukljuujui izdaju KOS-u, te likvidacije dobavljaa oruja i isporuitelje novca. Jedini ovjek koji je znao koliko je oruja i streljiva uvezeno bio je Josip Perkovi koji je kao ef SIS-a otvarao granice prilikom ulaska oruja. pegelj koji je kao ministar trebao nabavljati oruje nije uinio nita kako bi poveao broj oruja, nakon to je uvezao poetnih 16.000. komada kalanjikova. Od ovog trenutka pa do uvoenja embarga na oruje mogao je od Rusa iz istone Njemake vrlo jeftino nabaviti desetak tisua protuoklopnih runih raketnih bacaa. Rusi su se povlaili iz Njemake i samo su gledali kako e se rijeiti oruja. Mogao je nabaviti bar 100.000 kalanjikova kako bi se barem brojano izjednaili sa JNA. Mogao je od domaih proizvoaa naruiti 200.000 uniformi. Umjesto neorganizirane priuvne policije, imao je na raspolaganju TO kao snagu koja je bila barem organizirana, iako je bila razoruana. Trebalo je samo mobilizirati sva zapovjednitva, iskljuiti one koji se ne odazovu, postaviti nove povjerljive pomonike svim zapovjednicima, te nakon par mjeseci kad se novi pomonici obue smijeniti nepouzdane stare zapovjednike. Upravo to je napravila Slovenija. Ali od svega nabrojenog nije uinio nita. Umjesto toga stalno je predlagao napad na vojarne neorganiziranim, neopremljenim i neiskusnim snagama. U Srbiji je poelo naglo umirovljenje generala i obavjetajaca koji su bili izvan Miloevieve kontrole, te naoruavanje paravojnih srpskih postrojbi. Poeo je podzemni sukob za vlast u svim Saveznim slubama izmeu Velikosrba i Jugoslovena, pri emu je Srbijanski MUP poeo smjenjivati projugoslovenske kadrove. Mnogi Hrvati u tim Slubama poeli su bjeati iz Beograda procijenivi kako se odavde vie ne mogu boriti za opstanak Jugoslavije. Meu njima je bio i naelnih Savezne slube dravne bezbednosti Zdravko Musta koji je sa velikom koliinom povjerljivih dokumenata pobjegao u Zagreb i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vlasti vjerujui kako se u Hrvatskoj kao Manoliev obavjetajni zamjenik moe uspjenije boriti za opstanak Jugoslavije. U odnosu prema BiH Tuman je odobrio i poticao naoruavanje Alijine SDA, i prijem muslimanskih dragovoljaca u hrvatske centre za obuku. Poticao je i suradnju s Muslimanima na

svim nivoima kako bi ih pridobio za budue ratne saveznike u ratu koji se sve bre pribliavao. Razgovarajui s Miloeviem shvatio je njegov stvarni cilj, a to je ratom etniki oistiti i Srbiji prikljuiti sve teritorije do granica eeljeve Velike Srbije, ukljuujui itavu BiH koja se nalazila unutar tih granica. Kako bi to sprijeio Tuman je morao na bilo koji nain kupiti to vie vremena za nabavu oruja i to vie ojaati Hrvate, a i Muslimane u kojima je vidio budue ratne saveznike. A sve to morao je uiniti tako da ga ne proitaju najblii suradnici iz lijeve frakcije HDZ-a koji su sve inili kako bi JNA isprovocirali na vojni udar. Istovremeno je s druge strane morao smirivati vojno nepismene pripadnike desne frakcije HDZ-a koji su iskreno vjerovali kako Hrvatske postrojbe s 25.000 kalanjikova i dva borbena kompleta streljiva mogu zauzeti vojarne JNA unutar kojih su se nalazila dobro obuena vojska s tisuama tenkova, transportera i topova. Alija Izetbegovi je ve tada nabavljao oruje preko Hrvatske, ali je uporno pokuavao sklopiti saveznitvo s Miloeviem predlaui krnju Jugoslaviju i asimetrinu federaciju, dok je na skupovima SDA zagovarao takozvanu zelenu transverzalu (BiH, Sanak, Kosovo i Albanija gdje bi muslimani bili veina). Iako je rado primao oruje iz Hrvatske sklapanje vrstih obrambenih dogovora je odbijao, to je na svojim stranakim skupovima opravdavao tvrdnjama kako su Tuman i Miloevi ve podijelili BIH i kako su oni jednaka opasnost za Muslimane. ( A gdje je istina o prii iz Karaoreva mogue je otkriti tek analizom faksiranog pisma koje je dan prije Karaoreva Izetbegovi poslao Tumanu, a u kojemu ga moli da se ne dogovara sa Miloeviem o podjeli BiH. Prema njegovim kasnijim kazivanjima tu informaciju je dobio od Kire Gligorova, a Gligorov je nakon toga tvrdio kako je prvi puta za priu iz Karaoreva uo od Izetbegovia. Oito je da netko od njih dvojice lae, a tko lae mogue je otkriti samo analizom interesa. Gligorov je bio projugoslavenski orijentiran Makedonac i evidentirani suradnik KOS-a i njegov motiv za la je mogla biti elja da zavadi Muslimane i Hrvate kako bi JNA lake pobijedila. Alija Izetbegovi je imao vrlo jak motiv da lae o ovom pitanju, a i ako nije lagao odgovaralo mu je da se pravi kako vjeruje u la, te ju proiri meu svoje najblie suradnike. Njegov ivotni cilj je bio stvoriti novu Bonjaku naciju i stvoriti muslimansku dravu na Balkanu. Da bi to mogao morao je one muslimane koji su se smatrali Hrvatima muslimanske vjere, uvjeriti kako su Hrvati prema muslimanima jednaki vragovi kao i Srbi, ako ne i vei. U ovoj homogenizaciji Muslimana morao je igrati vrlo paljivo kako bi krivnja za kvarenje odnosa pala na Hrvate, ali je morao stalno drati otvorena vrata suradnji sa Hrvatskom kako bi preko Hrvatske dobivao oruje i opremu, te kako bi Hrvatska zbrinjavala Muslimanske izbjeglice i ranjenike. Ovu dvostruku igru igrao je vrlo uspjeno sve do polovice 1993. kad je pokuao dolinom Neretve prodrijeti na Jadran. U tome je imao veliku pomo Velikosrba kojima je odgovaralo da se Hrvati i Muslimani to vie izmore kako bi ih oni nakon toga zajedno bacili u Jadran. Veliku pomo Izetbegovi je imao je i od manolieve frakcije HDZ-a koja je od Karaoreva na dalje inila sve kako bi raspirili nepovjerenje izmeu Hrvata i Muslimana, te tako umanjili anse i jednima i drugima na ostvarenje svojih ciljeva. Projugoslavenski novinari u Hrvatskoj poeli su pisali o mogunosti podjele BiH i tako poveavali nepovjerenje Muslimana prema Hrvatskoj, a i sam Manoli je 17.6. 1991. u Bekom magazinu Profil objavio intervju u kojem je obrazlagao kako bi bilo najbolje da opine sa Srpskom veinom u BiH pripadnu Srbiji, a one sa Hrvatskom veinom pripadnu Hrvatskoj. Pri tom je kao najvei problem naveo oko 200.000 ljudi koje bi trebalo mirno preseliti bez rata. Kasnije 1993. kad je poeo slabiti njegov utjecaj, poeo je Tumana optuivao kao autora ideje o Humanom preseljenu i podjeli BIH. Veliku pomo Izetbegovi je imao i od Britanaca, a i Srpskih Jugoslavena koji su vjerovali

kako e nakon meusobnog iscrpljivanja i Hrvati i Muslimani morati priznati poraz i tako omoguiti JNA obnovu Jugoslavije. Britanci su tek 1997. shvatili kako je glavna prepreka u ovom planu bio Miloevi pa su ga tada odluili uhititi i poslati u Haag. ) Tri dana nakon sastanka u Karaorevu 28. 3. 1991. sastala su se estorica predsjednika republika u Splitu. Miloevi trai razrjeenje SIV-a na elu s Antom Markoviem, ali se nita nisu dogovorili, osim da se u slijedea dva mjeseca kriza treba rijeiti. (Kasnije, jedno vrijeme Izetbegovi je tvrdio kako mu je na ovom sastanku Makedonski predsjednik Kiro Gligorov, u povjerenju rekao kako su se u Karaorevu Tuman i Miloevi dogovorili o podjeli BiH, ime mu je potvrdio glasinu koju je on ve dobio preko drugih kanala. Dali je Gligorov kao evidentirani agent projugoslavenske frakcije KOS-a ovu glasinu svjesno plasirao kako bi izazvao oekivani uinak, tj., zavadio Hrvate i Muslimane, ili je tada za nju prvi puta uo i to upravo od Izetbegovia povijest moda nikad nee utvrditi. U tom trenutku Gligorov je imao motiv za la kao i Izetbegovi, ali je vie godina kasnije Gligorovljev motiv nestao, pa nije i dalje imao razloga lagati o tome. Nasuprot njemu Alija je do smrti imao razloga lagati, poto je njegov ivotni cilj bio homogenizirati Muslimane i tako stvoriti novu naciju. Ovakvi Muslimanski nacionalisti pojavili su se nakon 2 svjetskog rata kad su ideoloki Jugosloveni, a i prikriveni Velikosrbi odluili stvoriti novu Muslimansku naciju, u cilju slabljenja Hrvatskog korpusa. Uz pomo tajnih policija i komunistike kadrovske politike vrlo brzo Muslimanski nacionalisti su jaali, osobito meu Muslimanima koji nisu bili religiozni. Tito je polovicom ezdesetih priznao novu Muslimansku naciju, te uskoro vie nije bilo poznatijih muslimana koji bi se izjanjavali kao Hrvati. Iako pravaki orjentiranim Hrvatima ta injenica nije ila u glavu, ona je vrlo lako dokaziva time to meu pripadnicima tzv., Hrvatskog proljea muslimana praktino nije bilo.) Nekoliko dana kasnije, 31. oujka 1991, etnici koje je naoruala sluba dravne bezbednosti Srbije (SDBS), orujem su zaposjeli hotele u turistikom naselju Plitvice. U policijskoj akciji Tigrovi iz Rakitja, predvoeni Josipom Luciem, oslobodili su Plitvice. Tom je prigodom jedan terorist poginuo, nekolicina je ranjena, a mnogi su zarobljeni. Meu zarobljenim teroristima nalazila su se i dva lana najuega vodstva Srpske demokratske stranke, Goran Hadi i Borivoj Savi. U akciji je poginuo i mladi policajac Josip Jovi, a etiri su hrvatska redarstvenika bila tee ranjena. Tadanji ministar MUP-a, Josip Boljkovac, poslao je policajce u napad autobusom. Na svu sreu etnici nisu znali da se s tromblona trebaju skinuti osigurai, jer bi u suprotnom svi u autobusu koji je pogoen tromblonom izginuli. Prije operacije Boljkovac je o operaciji obavijestio Saveznog sekretara (ministra) za unutranje poslove generala Petra Graanina. Za vrijeme operacije ministar Boljkovac napustio je Zagreb, poto je raunao kako e ovo biti dovoljan razlog za vojni udar, te kako ne bi mogao biti optuen za eventualni neuspjeh operacije i kako ne bi osobno doao u opasnost. Na vojni udar je raunao poto nije znao kako su se Tuman i Miloevi ve dogovorili kao sabotirati sve one koji prieljkuju vojni udar. Ubrzo nakon operacije Boljkovac je zarobljenog vou pobune Gorana Haia pustio na slobodu zajedno sa eljkom Ranjatoviem Arkanom, koji je zarobljen na Baniji. To je putanje dogovorio sa saveznim sekretarom MUP-a generalom Graaninom. Osim projugoslavenskoj frakciji HDZ-a navedeni oruani sukobi su trebali i Miloeviu kako bi radikalizirao i one lokalne Srbe koji nisu eljeli ratovati, a usput je i postupno etniki istio osvojeni prostor, te testirao lojalnost terenskih oficira JNA ideji Velike Srbije. U sve otvorenije vojne sukobe je mogao ii poto se sve manje plaio vojnog udara, poto je veinu oficira JNA ve pridobio na svoju stranu. Kako bi to uspjenije radikalizirao Srbe i naveo ih na pobunu, pripadnici njegove frakcija KOS-a i SDBS-a

poduzimali su irom Hrvatske tajne napade na istaknute Srbe, ime su meu njima izazivali strah i poveavali otpor prema legalnoj vlasti u Hrvatskoj. Ti su se potezi podudarali s onima projugoslavenske frakcije KOS-a infiltrirane u HDZ i SZUP, koja je eljela sukobima isprovocirati vojni udar JNA. U to su nas vrijeme pozivali u priuvnu policiju svaki put kada bi se zaotrio politiki sukob izmeu Hrvatske s jedne i Jugoslavije, vojske ili srpskih balvanaa s druge strane. Boravak u priuvnoj policiji najvie je sliio skupini od 50 do 100 naoruanih ljudi koja se na jednom mjestu nala radi izleavanja, kartanja i ljenarenja. Obino bi zapovjednik Rajhl Kir dolazio na poetku mobilizacije i prozivao nas gledajui tko se odazvao. ule su se prie kako je policijski profesionalac, a takoer su se irile prie kako mu je najvanija karakteristika to to je u nekakvim rodbinskim odnosima sa ministrom unutranjih poslova Boljkovca. Takoer se moglo uti kako su Kirova i Boljkoveva ena rodbina. Potom bi nas nakon nekoliko dana raspustili kuama. Nikome nije padalo na pamet podijeliti nas u odjeljenja i vodove, odrediti zapovjednike, izvriti nekakvu obuku i sl. Ponekad su nas, kako bi nas smirili, slali na uvanje nekakvih beznaajnih objekata. U stankama izmeu mobilizacija obavljali smo none strae po gradskim etvrtima i vanijim objektima, koje je najee organizirao HDZ. MUP nije imao nikakva utjecaja na to. Mobilizaciju u MUP doivljavao sam kao Kirov nain da nas skloni s ulica. U razgovorima s dekima iz tadanje takozvane specijalne, a zapravo slabo opremljene i neobuene poluvojne postrojbe, doznavao sam kako Josip Rajhl Kir i s njima postupa slino kao i sa sastavom priuvne policije. Primjerice, jedan je prijatelj skupio podatke o skupini etnika koji uvoze oruje iz Maarske i vercaju ga autobusom koji preko Baranje ide u Vukovar. Znao je tonu rutu kojom ide, mjesto gdje ga istovaruju te vozaa koji ga vozi. Kada je naelniku Kiru predloio zaustavljanje autobusa, zapljenu oruje i hvatanje te skupine etnika, on ga je premjestio na drugi teren. Jednom prilikom, kada su specijalci iz Erduta zaduili kalanjikove, traili su odlazak na strelite i njihovo isprobavanje, ali im je Kir to zabranio. Dvojica su samostalno otila na strelite i ispalila po nekoliko metaka, nakon ega ih je Kir suspendirao. uo sam kako su neki lanovi tadanjega Kriznog taba pokuavali o Kirovu radu izvijestiti predsjednika Tumana, ali je, navodno, Manoli sve takve informacije zaustavljao. Dana 4. i 11. travnja sastala su se estorica predsjednika republika u Beogradu i Brdu kod Kranja. Tema je bila referendumi i modaliteti razdruivanja. Sastanak je zavrio bez rezultata. Dana 5. travnja 11 srbijanskih stranaka formiraju paravojne jedinice i upuuju ih u Hrvatsku na liniju zapadnih granica Srbije. Dana 8. 4. 1991. u Zagrebu su odrane masovne demonstracije pred zgradom Vojnog suda JNA. Vojska je zarobljenim Hrvatima sudila zbog uvoza oruja iako je oruje uvezeno s odobrenjem legalnih hrvatskih vlasti. Time su eljeli hrvatsku vlast prikazati kao agresivnu i militaristiku mada je JNA imala vie tenkova i topova nego Hrvatska puaka. Demonstracije je organizirala projugoslavenska frakcija iz vrha HDZ-a s namjerom izazivanja JNA na ulice Zagreba te uvoenja izvanrednog stanja. General Ai naredio je izlazak vojske na ulice iz vojarne Maral Tito u kojoj se nalazila mehanizirana brigada s tisuama vojnika. Zapovjednik vojarne, general Konrad Kolek, nazvao je predsjednika RH Franju Tumana i objasnio mu situaciju te je on obustavio demonstracije pred Vojnim sudom shvativi kako je to samo psiholoka zamka. Na suenju Virovitianima izilo je na vidjelo kako JNA zna sve injenice o uvozu oruja, a u

razgovoru izmeu ministra Boljkovca i njegova dobrog poznanika, efa KOS-a generala Vasiljevia, Boljkovac je priznao kako je oruje dolazilo bez znanja policije, nadajui se kako bi i to moglo posluiti kao povod za vojni udar. Dana 9. travnja 1991. osnovano je Vrhovno dravno vijee, a predsjednik, dr. Franjo Tuman, donio je odluku o prerastanju redarstvenih snaga MUP-a u oruane formacije ZNG-a. Dan kasnije, tj., 10. 4. 1991. hrvatsko srpski politiki eksperti su se prvi puta sastali u Tikveu gdje su razgovarali o identifikaciji problema i putova za razrjeenje Jugoslavenske dravno politike krize. Pet dana kasnije tj., 15. 4. 1991. ponovljen je susret Tuman - Miloevi u Tikveu. I na ovom sastanku su mogli razgovarati samo o tome kako smiriti generale i lanove SIV-a. Ovom prilikom su stalno bili u drutvu s drugim pratiteljima pa i nisu mogli tajno razgovarati. Nakon razgovora s Miloeviem u Karaorevu i Tikveu Tuman je dovoljno upoznao Miloevia da bi mogao procijeniti njegov karakter. Shvatio je kako on nee odustati od rata za Veliku Srbiju i da se Hrvatska mora urno naoruavati. Shvatio je takoer da meu vlastitim suradnicima ima mnogo suradnika projugoslavenske frakcije KOS-a, te da im ne moe vjerovati. Zato je odluio prekinuti svoju odluku s kraja 1990. o prestanku naoruavanja, te je dao odobrenje svim predsjednicima opina, gradova i kriznih stoera za nabavu oruja. Tako je ovaj posao izaao iz kontrole Manolia, pegelja i Boljkovca. Hrvatski povratnici iz emigracije na elu sa ukom uskoro su organizirali i svoju mreu za nabavu oruja, te je poelo meusobno pijuniranje i borba za ovaj posao izmeu Manolieve i ukove logistike mree. Manolieva mrea je ukovoj vrlo brzo zadala jak udarac otkrivi JNA-i poiljku koja je avionom dopremljena na Zagrebaki aerodrom pri emu je JNA uhapsila ukovog dostavljaa Kikaa. U nastaloj anarhiji nitko osim Josipa Perkovia nije tono znao koliko je oruja uvezeno. Mnogobrojni privatni verceri su oruje preprodavali jedni drugima, te je stvoren dojam kako ga ima puno vie od stvarne koliine. Predsjednik Tuman je meu svojim suradnicima poeo priati razne prie o svojim razgovorima s Miloeviem. Jednu priu priao je pred suradnicima koje je sumnjiio kako rade za jugoslavensku frakciju KOS-a, drugu onima koje je sumnjiio za pripadnost Miloevievoj frakciji KOS-a ili Udbe (SDBS), treu za moebitne zapadne suradnike, a etvrtu za naivce koji su vjerovali kako se lovakim orujem mogu pobijediti tenkovi. Kako bi povijest kasnije mogla provjeriti tko je igrao kakve igre, sve je razgovore sa suradnicima snimao osim razgovora o ilegalnoj nabavci oruja te nabavci deviza za oruje i njihovu odnoenju do isporuitelja. Pregovori s Miloeviem u to vrijeme bili su nalik razgovorima izmeu samouvjerenog diva i patuljka. Miloevi je predlagao, a Tuman je sve potvrivao. Kako bi izbjegao mogui vojni udar, omoguio je Miloeviu ulogu onoga koji pobjeuje, a istovremeno je kupovao vrijeme potrebno za organiziranje vlastite vojske. Svjestan kako rat s JNA, specijalcima srbijanskog MUP-a i srpskim paravojnim snagama vie ne moe izbjei, nastojao je sukobe prebaciti to dalje od Zagreba kako bi srpsko napredovanje bilo to sporije. Dana 12. i 19. travnja susreli su se Tuman, Miloevi i Izetbegovi. Dana 19. i 30. travnja sastala su se estorica predsjednika republika u Ohridu i na Cetinju. Sastanci su zavrili bez rezultata. Miloevi je na ovim, kao i na svim kasnijim sastancima, traio promjenu republikih granica kako bi svi Srbi ivjeli u jednoj dravi, Tuman je traio priznanje dotadanjih republikih granica kao dravnih, a Izetbegovi se zalagao za tzv. asimetrinu federaciju. To bi trebala biti federacija u koju bi ule Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora i Albanija. Na svojim predizbornim skupovima stranke SDA to je nazivao Zelena transverzala, tj. dravom u koju bi uli svi balkanski Muslimani (Slaveni, Albanci i Turci), njih 3,5 milijuna iz

Albanije, 500.000 Albanaca iz Makedonije, 2 milijuna s Kosova, 50.000 iz Crne Gore, 60.000 iz ue Srbije, 100.000 Turaka iz Makedonije te 1.700.000 Muslimana iz BiH i 200.000 iz Sanaka. U toj asimetrinoj federaciji bilo bi oko 8.500.000 Muslimana i 7.500.000 Srba s tendencijom poveanja broja Muslimana, zbog ega Miloevi nije htio ni uti za takvu dravu. Slijedea prilika za vojni udar protiv Hrvatske ukazala se u travnju 1991. godine kad je u Splitu organiziran prosvjed protiv JNA ispred Komande Vojnopomorske oblasti. Kao najradikalniji iskazao se jedan demonstrant koji je skoio na transporter JNA i otkinuo strojnicu, a u Imotskom je do tad bio poznat kao suradnik KOS-a. Tada je ubijen vojnik Sao Geovski, to je trebalo posluiti kao izgovor za JNA. General Kadijevi je bio na bolovanju koje je prekinuo kako bi priopio i Predsjednitvu kako to vie ne moe tako, i rukovodstvu Hrvatske kako e se JNA obraunati s njima ako oni nastave da inspiriu nacionalistiku rulju da napada vojnike JNA. Nedugo nakon toga, od 3. do 12. 5. 1991. na cesti Mostar - iroki Brijeg kod mjesta Polog nekoliko je tisua ljudi blokiralo kolonu od 167 tenkova JNA koja je navodno ila na vojnu vjebu prema Splitu, a stvarno su htjeli zauzeti Split, i pokrenuti vojni udar, pod opravdanjem zaustavljanja nereda. Istovremeno je jedna tenkovska kolona zaustavljena i kod uice na putu prema Splitu. Na intervenciju hrvatskoga predsjednika Tumana, koji je posluao savjet Stjepana Kljuia, kolone su putene prema Kupresu. Tijekom 1991. godine u JNA je pripreman i dvorski pu koji se ticao kadrovske pozicije pojedinih najistaknutijih vojnih rukovodilaca. Nezadovoljna uincima SSNO i generala Kadijevia, skupina mladih oficira iz jedne elitne jedinice organizirala je nasilnu smjenu generala Kadijevia. Oni su ponudili vlast generalu Adiu, ali on nije imao odlunosti i hrabrosti to prihvatiti. Dana 2. 5. 1991. u Borovu Selu ubijeno je 12 hrvatskih policajaca, a 23 je ranjeno. Dana 10. 5. 1991. tenkovi iz Vojvodine ulaze u Baranju. U ovo vrijeme dok se Kadijevi predomiljao i Ante Markovi je vukao svoje poteze u cilju spaavanja Jugoslavije. Poto su ga u Beogradu pratili, tajno je, etajui po zagrebakom Tukancu nagovarao generala Antuna Tusa da preuzme mjesto saveznog sekretara za obranu kako bi sa njim, Graaninom, te Mesiem kao predsjednikom Predsjednitva mogao neutralizirati miloevieve kadrove u Beogradu, te ukloniti Miloevia, Tumana i Izedbegovieva u jednom potezu. Kad je Tus pristao Markovi je pokuao Predsjednika Tumana nagovoriti da podri Tusa za mjesto sekretara SSNO Jugoslavije . Boljkovac je doao do Markovia u svibnju 1991. i iznio mi bojazni o tome kako e sve to zavriti. Markovi mu je rekao kako je sam ve pokrenuo proces Kadijevieve smjene. To se moglo provesti samo u Skuptini Jugoslavije i za to bi mu trebala podrka hrvatskih i slovenskih predstavnika, koji su u Skuptinu prestali dolaziti. Boljkovcu je rekao: "kad bi se slovenski i hrvatski predstavnici pojavili samo na jedan dan, taj dan bih mogao zatraiti Kadijevievu smjenu i izglasavanje novog ovjeka za ministra Narodne obrane". Na makedonske i bosanske poslanike ionako je raunao, a bio je uvjeren da bi mi pomogli i predstavnici Kosova i Vojvodine pa ak i neki predstavnici s juga Srbije, koji se nikad nisu slagali s Miloeviem. Boljkovcu je takoer rekao: "Kada bi me podrao Tuman, otiao bih Kuanu i zacijelo dobio podrku." Boljkovac je ugovorio sastanak sa Tumanom, te je Tuman rekao kako e razmisliti. Predsjednik Tuman to je odmah prepoznao kao pokuaj projugoslovenske frakcije za spaavanje Jugoslavije, te je u cilju razbijanja i te urote Tusa javno imenovao za naelnika Glavnog stoera u Hrvatskoj, ime ga je

diskreditirao u Beogradu i onemoguio njegov odlazak u saveznu vladu. Ovime je Tuman usput uvjerio i zapadne politiare kako ne gradi ustaku vojsku, poto na elne pozicije postavlja jugoslovenske generale. Dana 16. 5. eelj u Beogradu organizira demonstracije protiv Stjepana Mesia, a 17. 5. 1991. prekinuta je sjednica Predsjednitva SFRJ jer su nakon tri dana preglasavanja otili S. Mesi, V. Tupurkovski i J. Drnovek. Po redoslijedu rotacije u Predsjednitvu SFRJ Mesi je, kao predstavnik Hrvatske, trebao biti izabran za predsjednika. Meutim, predstavnici Srbije, Vojvodine, Kosova, i Crne Gore bili su protiv, pa je rezultat glasovanja bio neodluan. Nisu ga prihvaali poto su takve instrukcije dobivali od Miloevia. ( Miloevi je znao za Mesievu prolost partijskog karijerista i Jugoslavenskog integralista. Znao je i za njegovu povijest suradnje s UDB-om koja datira od 1956. godine. Suradnja s UDBA-om mu je omoguavala bavljenje s poslovima sumnjive zakonitosti i putovanja, a dobro je bilo i za karijeru. Pojavom tzv. Hrvatskog proljea i maspoka Mesi se prikljuio tom pokretu 1971. mislei kako e ta partijska frakcija pobijediti, zahvaljujui poetnoj podrci od strane samog Tita. Kad je Tito taktiki ustuknuo i sruio Maspok Mesi je osuen na 2 godine i dva mjeseca zatvora zbog nekih kriminalnih radnji koje su mu ranije bez problema tolerirali. Tada mu je ponovno ponuena suradnja s KOS-om u prislukivanju ostalih politikih zatvorenika, a za nagradu vrhovni sud mu je kaznu smanjio na godinu dana. Dolaskom u zatvor Mesi je odbio potpisati izjavu o dobrovoljnoj suradnji s hrvatskom SDB-om. Svi ostali zatvorenici su, nakon pritisaka i maltretiranja potpisali takvu izjavu, a Mesi je svoje nepotpisivanje pravdao svojom hrabrou i tvrdoglavou, a u stvari se nije imao ega bojati poto je ve imao dogovor direktno s beogradskim KOS-om. Stvaranjem HDZ-a na Manoliev nagovor se ukljuio u zagrebaku podrunicu gdje je izabran za prvog predsjednika gradskog ogranka. Vrlo brzo postao je najvei ustaa pjevanjem do tada zabranjenih pjesama. Kako bi poveao svoje politike karijeristike anse nastojao je skriti svoju prolost. Dobar dio Mesieve biografije bio je poznat Miloeviu, pa je kao takav bio nepoeljan njegovom projektu Velike Srbije. Mesi je bio svjestan kako se ne moe nametnuti kao autoritet srbijanskim zagovornicima Jugoslavije, koji su se pokuavali rijeiti Miloevia i tako spasiti Jugoslaviju. Ni Srpski jugosloveni, a ni hrvatski politiki vrh ga, u legalnoj politikoj borbi ne bi prihvatili kao novog Tita. Odgovaralo mu je da se JNA otme politikoj kontroli i postane samostalni imbenik koji e ukloniti sve njegove politike protivnike, nakon ega bi njegove anse da postane glavni poslije prijelaznog rjeenja, Ante Markovia, znatno porasle. ) Pod pritiskom Meunarodne zajednice treega dana predstavnik Kosova promijenio je stav i glasovao za Mesia. Mesi se tada ustao od stola, digao ruke u zrak (kao da je u ringu) i uzviknuo: Ja sam predsjednik, ja sam predsjednik. Umjesto da se potrudio to predsjedavanje preuzeti, on je otiao na aerodrom i otputovao u Hrvatsku, te je s Beogradom nastavio komunicirati samo telefonski i putem medija. Za njim su otputovali Tupurkovski, te Drnovek jer im nita drugo nije preostalo. Mesia je Tuman poslao u Beograd za lana Predsjednitva znajui kako na Hrvatsku dolazi red za predsjedanje. Znao je kako on uvijek voli biti nekakav predsjednik i mislio je kako e se potruditi preuzeti predsjedavanje Predsjednitvom SFRJ, smiriti Generaltab i tako omoguiti miran razlaz republika iz SFRJ po uzoru na SSSR i ehoslovaku. Vjerovao je kako se na taj nain moe sprijeiti rat te je jedno vrijeme ak prekinuo i nabavu oruja kako bi smirio generale. Meutim, Mesi je vie sluao svog politikog mentora Manolia koji ga je 1989. nagovorio na ulanjenje u HDZ i odmah ga potom instalirao za predsjednika

Gradskog odbora HDZ-a grada Zagreba. im je imenovan za lana Predsjednitva SFRJ, javno je izjavio kako mu je cilj rasturiti dravu. Mesi je u Predsjednitvu stalno priao viceve, djelovao je zbunjeno, preplaeno, neupueno u dravne poslove i svi su u njemu vidjeli lakrdijaa. Zahvaljujui tome, nije ni udo to su ga pojedini generali htjeli i fiziki istui. Zato ne udi to ga zbog takva ponaanja i nakon svih meunarodnih pritisaka Srbi nisu prihvatili. Mesievu je dirigentu Manoliu upravo to i bio cilj - omalovaiti i rasturiti Predsjednitvo SFRJ, te tako natjerati Generaltab na preuzimanje vlasti i predaju ovlasti predsjednitva na SIV. Meutim, Miloevievi generali, iako su time stalno prijetili, ba to nisu eljeli uiniti. Nisu eljeli prenijeti vlast u ruke Hrvata Ante Markovia, bez obzira to je on Hrvat bio samo roenjem, a svime ostalim Jugoslaven. Dana 28. 5. 1991. Predsjednik Tuman je na stadionu NK Zagreb obavio smotru Zbora narodne Garde, kao dijela policije, ime je oznaen poetak formiranja Hrvatske Vojske. Predsjednici Tuman, Miloevi i Izetbegovi trojno su se sastali 12. 6. 1991. u Splitu, u vili Dalmacija, te su razgovarali pet sati. Priopili su kako se razgovaralo o rjeenju dravno politike krize. Neslubeno razgovarali su o mogunosti kantonizacije BiH, pri emu je Miloevi zagovarao podjelu BiH. Tuman kantonizaciju tri ravnopravna naroda, a Izetbegovi unitarnu BiH. Ovo je prvi njihov trojni sastanak, bez predstavnika ostalih republika i prvi na kojem su razgovarali o budunosti BiH. Nakon ovog sastanka bosanski unitaristi su poeli govoriti kako je svaka tenja za kantonizacijom podjela bosne i kako je ta podjela dogovorena jo ranije u Karaorevu. Kako bi pred Meunarodnom zajednicom pokazali politiku volju hrvatskih graana, 19. svibnja 1991. proveden je referendum na kojemu se 94% hrvatskih dravljana izjasnilo za samostalnu dravu i izdvajanje iz Jugoslavije. Ustavnom odlukom od 25. lipnja 1991. Sabor RH proglasio je Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom dravom. Ta je samostalnost bila uglavnom papirnata jer je jugoslavenski politiki i vojni vrh vukao poteze iji je cilj bio njezino onemoguavanje. Dva tjedna nakon trojnog sastanka u Splitu i osam dana nakon referenduma u Hrvatskoj Izetbegovi je u skuptini BiH 27. 6. 1991. iznio prijedlog od 6 toaka, a povodom odluke Slovenije i Hrvatske o razdruivanju iz Jugoslavije. Izjavio je kako je dravnom tajniku SAD-a Jamesu Bakeru predloio da napravi pritisak na Beograd kako bi Mesi bio prihvaen za Predsjednika Predsjednitva SFRJ, a na Hrvatsku i Sloveniju kako bi prihvatile minimum dravnih ovlasti jugoslavenske zajednice. Jaanjem etnike pobune sve je vie ljudi spoznavalo kako je rat neizbjean te je i broj ljudi na nonim straama, naoruanih najee lovakim orujem, rastao. Bilo je sve vie blokiranih srpskih sela. Da e neko srpsko selo pasti u ruke etnicima znali smo po tome to su obino tri dana prije blokade radnici iz tog sela izostali s posla u osjekim poduzeima. Toga bi se dana na Novosadskoj televiziji prikazali autobusi iz dotinoga sela puni ena i djece koji su izjavljivali kako su pobjegli jer se boje da ih ustae ne pokolju. Nakon takve evakuacije ena i djece seoski bi se civili naoruali i blokirali prilazne ceste. Veina sela na velikosrpskom koridoru izmeu Dalja i planine Krndije pala je u srpske ruke i postojala je opasnost presijecanja puta izmeu Osijeka i akova te spajanja Dalja s Orahovicom. Naime, jo za vrijeme

Austrougarske postojalo je vie srpskih sela u Slavoniji, a pogotovo po slavonskim planinama Dilju, Papuku i Krndiji. Nakon Prvoga svjetskog rata Beograd je nastojao ta sela povezati u srpski koridor, pa su naseljavanjem solunskih boraca stvorena itava nova sela kao to su: Vera, Bobota, Petrova Slatina, odolovci, Koprivna, Paulin Dvor, Dopsin, Bela Loza. (Neka od ovih sela su postojala za vrijeme vojne krajine, ali su naputena nakon Srpskih Balkanskih ratova kad se dio srba povlai za Turcima na osloboeni teritorij.) Na taj je nain stvoren koridor koji je iao selima: Dalj, Vera, Bobota, Sila, Staro Tenje, Palaa, Ada, Petrova Slatina, Koprivna, Paulin Dvor, odolovci, Dopsin, epinski Martinci, okadinci, Podgora, Budimci, Bela Loza, Podgora, i dalje preko Krndije prema Orahovici. Na tom su im se koridoru isprijeile elije, selo koje je naseljeno iz Zagorja za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Vuka na pravcu Osijek akovo, te Naice i Donja Motiina. etnici koji su nakon 1945. preli u partizane nastojali su ovaj koridor pojaati Srbima iz BiH, Korduna, Banije i Like koje su naselili u kue pobijenih Nijemaca. elije su prvo selo koje je spaljeno 1991. godine u Hrvatskoj. Zahvaljujui Vuki, Naicama i Motiini Srbi spomenuti koridor nisu mogli uspostavit, ali su jedno vrijeme sela okadinci, Poganovci, Budimci i Bela Loza pala u srpske ruke. Blokadu ceste Osijek-Naice u Budimcima izveli su lokalni Srbi 4. 8. 1991, ali su se zbog potpune opkoljenosti predali etiri mjeseca kasnije, pri prvom ozbiljnijem sukobu. Predali su se istu no kad je u srpske ruke palo Ernestinovo. Naime, epin se naao u sendviu izmeu Ernestinova i epinskih Martinaca pa je zapovjednik epinskog HOS-a Slobodan Tolj nagovorio zapovjednika naikih specijalaca Mirka Pongreca na napad s naike strane na srpsku enklavu i njeno zauzimanje, ili e epin pasti. Pongrec je iste noi, bez znanja Gorineka, dok su Srbi zauzimali Ernestinovo sa svojim snagama izveo napad i zauzeo Belu Lozu, Budimce, okadince i epinske Martince. Na tom je koridoru bio i vei broj pustara i salaa. ezdesetih godina prologa stoljea sve su pustare i salai u Slavoniji srueni osim onih na kojima su ivjeli Srbi. Kako bi ih se sauvalo, uo sam jo na poetku rata, za podruje je Slavonije bio, navodno, zaduen funkcionar Savezne dravne bezbednosti (SSDB) Janko Poua, formalno na nekom drugom poslu u Osijeku. Dana 28. 5. 1991. u Zagrebu, na stadionu NK Zagreb, izvreno je postrojavanje prve jedinice ZNG, ime je oznaen poetak ustroja Hrvatske vojske, tada formalno u sastavu policije. Dana 6. lipnja sastala su se estorica predsjednika republika u Sarajevu. Sastanak je zavrio bez rezultata. Dana 15. lipnja predsjednik Vlade Manoli se sastao s Albanskim ministrom vanjskih poslova kojega je pokuao nagovoriti na napad Albanije prema Kosovu. Da su vojno neopremljeni i za rat nespremni Albanci na toj prijedlog pristali to bi bio vanjski napad na Jugoslaviju, na to bi JNA morala odgovoriti uvoenjem izvanrednog stanja i objavom ope mobilizacije, nakon ega bi vrlo brzo stekli dovoljno autoriteta za uvoenjem vojne uprave u itavoj Jugoslaviji i skidanje republikih rukovodstava. Napad Albanije na Jugoslaviju osudila bi i meunarodna zajednica koja bi zbog takvog napada imala opravdanje za pruanje sve mogue pomoi JNA. Po srpskim je selima poelo jo javnije naoruavanje i nasilno preuzimanje lokalne vlasti. Broj sela u koja Hrvatska policija nije smjela ui sve je vie rastao. Dana 27. 6. 1991. ujedinjuju se kninska i banjaluka krajina. Potkraj lipnja 1991. dolo je do sukoba slovenske Teritorijalne obrane i Jugoslavenske armije koji prerasta u kratkotrajni rat na slovenskom tlu. im su Slovenci donijeli odluku o osamostaljenju i preuzeli carinske prijelaze prema Austriji projugoslavenska frakcija je vidjela posljednju ansu za vojni udar iz plana TIT.

Plan je bio: navui JNA u rat tako to e SIV poslati malobrojne pripadnike savezne milicije na carinske prijelaze. Da bi to uspjelo morat e pozvati u pomo i pripadnike graninih vojnih jedinica. Kad Slovenska policija i teritorijalna odbrana napadnu granine vojne jedinice ostale vojne jedinice e im morati priskoiti u pomo, te e doi do rata izmeu slovenske TO i nekoliko puta jaih jedinica JNA. Tada e Slovenija zatraiti pomo Hrvatske, pa e se i jedinice JNA stacionirane na tlu Hrvatske i oko Hrvatske morati obraunati s hrvatskim postrojbama. Miloevi je doznao za plan pa je preko svoje frakcije u JNA pustio zapovijed da se vojnicima ne dijeli streljivo i granate. Ante Markovi je, u skladu s planom, poslao malobrojne pripadnike savezne milicije na carinske prijelaze, te je zamolio savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) da poalju i pripadnike graninih vojnih postrojbi u pomo. Poto SIV nije imao ovlasti nad vojskom oni su ga mogli i odbiti, ali su mu ipak odluili pomoi. Sve se poelo odvijati po planu dok nisu shvatili da veini vojnika nije podijeljeno streljivo. I Hrvatska nije odigrala igru kako su planirali, poto se Predsjednik Tuman odbio umijeati u sukob, iako su ga pripadnici projugoslavenske frakcije HDZ-a na to nagovarali. Vojska je prije izlaska na Slovensku granicu prema Austriji, to je bio formalni zadatak vojske, dovela velike vojne snage na Hrvatske granice iz pravca Srbije i BiH. Da se Hrvatska u tom trenutku sa svojih 30.000 naoruanih i borbeno neiskusnih policajaca i pripadnika ZNG-a prikljuila obrani Slovenije, to je zagovarao ministar pegelj, oko 25.000 vojnika JNA, plus rezervisti i tzv., teritorijalci iz vojarni u Hrvatskoj kojih je ukupno bilo oko 90.000, te jo oko 100.000 vojnika JNA koje su u pripremi ekale na granicama Hrvatske porazile bi slabo opremljenu Hrvatsku policiju u jednom danu, a to je i bio pravi cilj projugoslavenski orijentiranih generala. Da su u tom trenutku uspjeli poraziti Hrvatsku Slovenija bi kasnije lako pala. pegelj i Mesi su se tada zaloili za napad na JNA, a da se Hrvatska upustila u takav napad sve bi streljivo bilo potroeno u sat vremena. Najvaniji Tumanov strateki potez je upravo odbijanje ovoga pegeljevog plana. U vrijeme napada JNA na Sloveniju i neposredno nakon njega jaaju srpska pobuna i pokreti JNA, a dolazi i do politike krize u Saboru. pegelj, nezadovoljan viekratnim odbijanjem nerealnih planova za osvajanje vojarni, podnosi ostavku i privremeno emigrira. Nezadovoljni time koncem srpnja radikalniji lanovi HDZ-a, predvoeni eksom, Glavaem, Mesiem nesvjesno ili svjesno zavedeni pegeljevim priama o lakom zauzimanju vojarni preuzimaju inicijativu, te Predsjednik Tuman gubi veinu u klubu zastupnika HDZ-a. Ti radikalni desniari, od kojih su neki bili radikalni po zadatku, nezadovoljni Tumanovim popustljivim dranjem trae njegovu ostavku. Tuman je kratko vrijeme i htio dati ostavku, ali se predomilja i trai podrku oporbe, nudei im sudjelovanje u vlasti. Nakon rasprave u Saboru 1. kolovoza Tuman 17. 7. 1991. formira ratnu Vladu nacionalnog jedinstva uz sudjelovanje oporbe i tako uklanja opasnost s desna. Nova vlada s predsjednikom dr. Franjom Greguriem, pukovnikom KOS-a, bivim efom ove slube za podruje SSSR-a. Imao je odline veze u Moskovskim poslovnim i obavjetajnim krugovima, novoobogaenim Ruskim tajkunima, te veze sa njihovom naftnom industrijom. im je vidio kako se Jugoslavija raspada otvorio je privatno poduzee nepoznate djelatnosti i biznis mu je naglo krenuo, tako da se u Hrvatsku vratio kao bogat ovjek. U vrh politike ga je uvukao Manoli koji ga je smatrao svojim ovjekom, ali Greguri se, zahvaljujui vezama sa Ruskim obavjetajcima i oligarsima, uvijek smatrao neovisnim o bilo komu, te mu je osnovni motiv bavljenja politikom bio samo novac. Postao je glavni igra tehnomenaerske struje HDZ-a u to je ukljuio svoje poznanike i suradnike, tzv., deke iz Henesiya, koje je nastojao postaviti na kljuna mjesta vana za privatizaciju i stjecanje nadzora nad privredom.

Odmah nakon neuspjenog napada na Sloveniju projugoslavenski JNA generali su izgubili pojam o vremenu i prostoru u kojem se nalaze. Mentalno ogranieni naelnik generaltaba general Blagoje Ai je 5. srpnja, pred 150 visokih asnika JNA objasnio ciljeve JNA. Ne shvaajui kako je komunizam propao i u SSSR-u on je rekao: Bez obzira na stavove Presednitva, mi emo udariti svom naom snagom, mi ne moemo vie da ekamo, i nee biti vie povlaenja . Izdaja Jugoslavije je oita, i potvrena je Odlukama Hrvatske i Slovenije, a takoer od mnogih oficira i vojnika Izdajice treba ubiti na licu mesta bez milosti i razmiljanja. Trupe pod vaom komandom moraju do kraja da izvre dobivene zadatke, pa makar do toga izginuli do poslednjega. Nije vano ako pretrpimo velike gubitke. Mi imamo prednost u naoruanju, a Rat ne bira svoje rtvegubitke treba ignorisati Od sada strahom moramo da prisilimo neprijatelja na kapitulaciju, a to znai upotrebite sve snage i otvorite vatru na svakoga tko se protivi naim akcijama Konano, drugovi oficiri, ja Vam estitam da ste izabrani za ove poduhvate i zahtevam da u izvrenju ovih zadataka u celosti upotrebite sve svoje znanje i umee u bitkama za ostvarenje ideala Oktobarske revolucije i u borbi za Jugoslaviju. Iz ovog govora mogue je izvui zakljuak o njegovu mentalnom stanju, stanju ovjeka koji nije sposoban ostvariti nikakav svrsishodan cilj, ali je istovremeno imao dovoljno sile da uini mnogo zla Hrvatima, a i svojim Srbima. Miloevi je tada ve bio dovoljno jak, politiki i vojno, te je mogao sprijeiti bilo kakvu akciju JNA prema sebi, pa je odmah nakon povlaenja JNA iz Slovenije odluio oficire JNA, pustiti s lanca. Uvjeti za potpuno otvoreni rat su stvoreni. Predsjednitvo SFRJ je 12. srpnja 1991. izglasalo povlaenje vojske iz Slovenije. Slovenci su se o tomu ve prije dogovorili s Velikosrbima, ali su im problem bili zagovornici centralizacije Jugoslavije. Za povlaenje su glasovali Drnovek, Borisav Jovi, Jugoslav Kosti i Sejdo Bajramovi iz Srbije, Branko Kosti iz Crne Gore i Vasil Tupurkovski iz Makedonije, dok se predstavnik Bosne i Hercegovine Bogi Bogievi uzdrao. Mesi je jedini glasovao protiv zbog toga to je znao kako Slovenija ima Miloevievo odobrenje i kako e bez obzira na stav pojedinih generala ii u osamostaljenje. Na taj je nain Mesi smatrao kako e vojska konano morati izvesti vojni udar. U to vrijeme Mesi je javno poruivao pobunjenim Srbima kako sa sobom mogu ponijeti jedino zemlju koju su donijeli na opancima, a zajedno sa Srbima u Srbiju je otila i njegova sestra. O tom vremenu admiral Branko Mamula u svojoj knjizi "Sluaj jugoslavija" kae: "Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost to nije izvrilo dravni udar. Umjesto toga, ono je dozvolilo da nacionalistike voe i separatistiko ponaanje dviju zapadnih republika gurnu JNA u ruke velikosrpskog nacionalizma, koji je Armiju beskrupulozno iskoristio u meunacionalnom ratu, i na kraju odbacilo" (str. 9.), napisao je admiral Mamula. "Promjene u rukovodstvu Srbije dovele su JNA u nepovoljan poloaj? Nije bilo spremnosti da se organizirano suprotstavi naletu srpskog radikalnog nacionalnog programa za koga je ve tada, na samom poetku, bilo jasno da e poremetiti veoma kritinu ravnoteu vienacionalnog jugoslavenskog drutva". (str. 115.) Zasljepljenosti Miloeviem i otvorenim svrstavanjem najvieg armijskog rukovodstva, na elu s ministrom obrane generalom Veljkom Kadijeviem, na njegovu stranu, JNA - prema Mamulinima rijeima "vie nije imala moralne i politike snage da se odupre. Prihvatila je velikosrpski politiki i vojni koncept i izgubila jugoslavensko tlo pod nogama". (str. 209.) Nakon vojnog debakla u Sloveniji JNA se sve ubrzanije raspadala. Svakim su danom Jugoslaveni u Generaltabu bili sve slabiji, a Velikosrbi sve jai. Prosrpski pukovnici sve bre su

postajali generali, a projugoslavenski su sve bre odlazili u mirovinu. Neki su oficiri prelazili u Hrvatsku vojsku u osnivanju. Neki su u nju preli zato to su eljeli borbu za Hrvatsku, a neki su preli po zadatku. to ih je vie prelazilo, Miloevieva bitka za nadzor JNA bila je sve uspjenija. JNA je definitivno odustala od vojnog udara, te je preuzela ulogu zatitnika Srba na podrujima gdje su uspjeli orujem preuzeti lokalnu vlast. U zapadnom Kninskom djelu osvojenog podruja ulogu zatitnika dobio je 9. Kninski korpus, u istonoj Slavoniji i Baranji 17. Tuzlanski, u zapadnoj Slavoniji i Podravini 32. Varadinski i 5. Banjaluki korpus. Do srpnja 1991. Hrvatska je na razliite naine nabavila oko 22.000 automatskih puaka (kalanjikova), 2.100 pukomitraljeza, oko 40 lansera protuzrakoplovnih raketa tipa strijela-2M i stinger s po 12 raketa, 400 protuoklopnih lansera tipa RPG s 4400 projektila, 40 protuzrakoplovnih topova od 20 mm i isto toliko od 40 mm te odreene koliine mina, sredstava veze i vozila. Ovo je oruje nabavljeno u Maarskoj te u drugim zemljama, a manje su koliine zateene u remontnim postrojenjima i skladitima nad kojima je JNA izgubila nadzor. Dio je oruja nabavljen i u Sloveniji, a dio ak u Srbiji, to je KOS znao, ali nije sprjeavao kako bi Hrvatskoj podigao samopouzdanje i naveo je na otvoreni napad na JNA. S ovim orujem, te lovakim pukama koje su imali hrvatski graani, stvorena je oruana sila od tridesetak tisua policajaca i vojnika, ali bez kvalitetnog i pouzdanog zapovjednog kadra sposobnog za suprotstavljanje JNA. Formalno ZNG je formiran 30. srpnja 1991. godine, ali je zbog bijega zapovjednika pegelja (uplaio se kako bi mogao biti uhapen od velikosrpskog dijela JNA) u Njemaku profunkcioniralo tek nakon dva mjeseca. Zbog nedjelovanja glavnog stoera ustrojeni su na terenu stoeri koji su preuzeli operativno zapovijedanje. Krajem srpnja i poetkom kolovoza 1991. osnovana su zapovjednitva za istonu Slavoniju, za Banijsko Kordunsko podruje, za Liko podruje, za srednju i sjevernu Dalmaciju i za junu Dalmaciju. Tek u kolovozu je osnovano i Zapovjednitvo Zagrebakog korpusa ZNG. Zapovijedno-borbene ovlasti imali su i krizni tabovi koji su osnivani na svim razinama upravne strukture, od mjesnih zajednica i opine do Republike. Do 12. kolovoza su ustrojene etiri brigade, a tim predstavljanjem ZNG-a zaokrueno je ustrojstvo obrambenog sustava Republike Hrvatske. Hrvatske oruane snage su tada imale oko 60.000 pripadnika, od toga 30.000 pripadnika u sastavu MUP-a. Veina tih postrojbi postojala je samo na papiru, ali se unutar njih ni zapovjednici nisu meusobno poznavali niti su znali to od koga mogu oekivati, i na koga mogu raunati. U tom je razdoblju vrijeme bilo najvaniji imbenik rata. U bitci za vrijeme Tuman je pobijedio Jugoslavene uz pomo Miloevia. Neke od tih Jugoslavena upregao je u svoja kola te i uz njihovu pomo etiri godine kasnije pobijedio Miloevia i njegovu Veliku Srbiju. To uprezanje Jugoslavena u vlastita kola uspio je zahvaljujui njihovu uvjerenju kako e u pozadini ratnih dogaanja, neprimjetno pokupovati hrvatska poduzea, te tako postati stvarni gospodari Hrvatske, a kasnije kad pokupuju i poduzea iz drugih republika obnovit e Jugoslaviju. Prve privatizacije najkvalitetnijih poduzea obavljene su po zakonu Ante Markovia, ali zbog promjene vlasti nisu stigli sva poduzea privatizirati izmeu odabranim kadrovima. Dolaskom na elo Republike Hrvatske Predsjednik Tuman je shvatio kako mu po Markovievu zakonu poduzea kupuju nepoznate osobe. On se nije razumio u gospodarstvo, ali je instinktivno osjetio kako bi poduzea mogla iskliznuti iz hrvatskih ruku, te je drutveno vlasnitvo pretvorio u dravno. Time je privatizacija prema Markovievom modelu zaustavljena, pa su pripadnici bive

komunistike elite, infiltrirani u Tumanovo najblie okruenje odluili, preko svojih ranije instaliranih tehnomenadera privatizaciju nastaviti izvlaenjem iz poduzea svega to se moe izvui, a nakon toga unitena poduzea prepustiti sudbini. Pri tom su planirali potroiti i novac tedia u bankama koje su davale kredite gubitaima za isplatu plaa, a kad bi ostale bez gotovine i one su trebale propasti. Kako im se neki novi poduzetnici ne bi mijeali u poslove angairali su reketae, tj., kriminalne skupine iz Manolieve tzv., posebne priuvne policije koja je formirana koncem 1990. a koji su izmeu ostalih specijalnih zadataka trebali onemoguiti konkurenciju eliti. U poetku, svi novi poduzetnici koji nisu pripadali eliti, bili su izloeni napadima reketaa, a tome su se dobrim dijelom uspjeli oduprijeti tek kasnije tijekom rata demobilizirani vojnici koji su se s ratita vraali s orujem.

3. RAT
Pogibijom policajaca u Borovu Selu poeo je rat i u Slavoniji, najprije tajni, a postupno sve vie javni, izmeu Hrvatske policije i naoruanih hrvatskih civila protiv suradnika srbijanskog SDBS-a, KOS-a i naoruanih lokalnih srpskih formacija. Putem medija su se kasnije irile informacije kako je za neuspio autobusni napad na Borovo Selo kriv uak (prvi ministar koji nikad nije bio lan SK), iako je on u tom trenutku bio samo ministar u Vladi zaduen za iseljenike, a stvarnu su vlast imali Manoli kao predsjednik Vlade, Boljkovac kao ministar unutranjih poslova i pegelj kao ministar obrane. (Kasnije, u Hagu, na suenju Miloeviu potvreno je kako je napad na Borovo Selo KOS-ova provokacija. Slian autobusni napad Boljkovac je ve prije organizirao i na Plitvice, kada je poginuo prvi hrvatski policajac Jovi, a veeg broj mrtvih nije bilo zahvaljujui tomu to etnici nisu znali kako treba skinuti osigura s tromblona). uka su Manolievi sljedbenici odmah nakon dolaska u Vladu pokuavali skinuti raznim glasinama, kao to je glasina kako je on suradnik UDBA-e, ime su nastojali protiv njega usmjeriti "desnu" struju HDZ-a, kojima je to jako zasmetalo, a nije im na um palo logono pitanje: Zato to o njemu govore oni koji su bili efovi u UDBA-i? Ustvare te "desniare" i nije zanimalo dali je uak radio za Udbu, ve im je smetalo to to je bio autoritet meu iseljenim dijelom HDZ-a. Ubrzo su ga, i ljevica, i desnica javno optuili kako je on ispalio jednu raketu iz runog raketnog bacaa ambrust na Borovo selo i kako je zbog toga izbio rat. Takvih napada na praznu cisternu i poljoprivredne prikljuke kojima je blokirano Borovo Selo, na predjelu zvanom Savulja bilo je nekoliko, a izvravali su ih pojedini lokalni zapovjednici iz susjednih

mjesta koji su znali doi vidjeti barikade. Nakon takvih izvianja, prije odlaska obino bi nekoliko rafala ispalili prema barikadama. Pri jednom takvom izvianju eks, Glava i Merep (kojeg su zbog neeg ekali da stigne preko poljskih putova), zapovjedili su policajcima iz pratnje, Nikoli Jamanu, Daliboru Krianoviu i Jurici Tolju da prikriveno, odu naprijed i ispale par protuoklopna projektila iz Ambrusta na poljoprivredne strojeve postavljene u barikadi. U uku su vidjeli sve opasnijeg konkurenta za mjesto voe HDZ-ove desnice. Tuman ga je doveo iz Amerike i povjerio mu poslove koji su oni eljeli kontrolirati, te su ga oni, uz pomo HDZ-ovih ljeviara, na sve naine pokuali iskompromitirati. Nastojali su ga predstaviti kao radikala koji eli rat sa Srbima, unato Tumanovoj politici primirivanja i kupovanja vremena za naoruavanje. Nakon ispaljivanja projektila, kako bi potkrijepili sumnje prema uku, jedan od politiara je na mjesto gdje su stajali odbacio ukov rokovnik, novanik i naoale koje su prethodno ukrali iz ukovog odjela u ministarstvu iseljenitva. uak krau nije mogao obznaniti javnosti kako graani ne bi pomislili da u vladi vlada anarhija i strana pijunaa, to bi loe djelovalo na hrvatski obrambeni moral. I sam Jaman je na mjestu ispaljenja ambrusta izgubio pitolj koji je kasnije nala JNA i proglasila kako je to ukov pitolj. Na osnovu ostavljenih dokaza JNA je zakljuila kako je tu bio uak, te je to javila Boljkovcu i tako je krenula pria o tom, pa je ak i Kir poeo govoriti kako su rakete ispalili uak, Vukojevi i Glava. eks, Glava i Merep su proirili priu kako je rakete ispalio uak, te se toliko uplaio da do Slavonskog Broda nije primijetio kako su mu ispale naoale, novanik i rokovnik. Tunama u ovo nisu uspjeli uvjeriti (poto je znao gdje je stvarno bio) pa je uak opstao, ali su izvrioci napada prestali uivati ukovu podrku, te su kasnije u piramidi moi svi pali za najmanje jednu stepenicu. Kako bi se izveo novi pokuaj navoenja JNA na vojni udar organiziran je napad na Borovo Selo, a da ta traljavo organizirana policijska deblokada Borova Sela ne bi sluajno uspjela, Boljkovac je Kiru napad naredio sa zakanjenjem. Sam je toga dana otiao u Austriju kako ne bi mogao biti optuen za neuspjeh, a i kako mu se nita ne bi dogodilo ako vojska konano izvri vojni udar. Je li iz Austrije telefonski razgovarao s Kirom, to samo on zna. Poto nije znao o emu su Tuman i Miloevi razgovarali u Karaorevu i Tikveu, jo uvijek je, kao i Manoli, Mesi, arini i slini, vjerovao u mogunost vojnog udara. Iduih je dana lokalni srpski lider okoanin, vidjevi to se dogodilo, zatraio predaju, ali su ga Srbi upueni iz Srbije likvidirali. Nakon pegeljeve ostavke i formiranja ratne Vlade nacionalnog jedinstva uz sudjelovanje oporbe i HDZ-ova desnica izgubila je znatne pozicije u vlasti, to je iskoristila HDZ-ova projugoslavenska Manolieva ljevica za uvoenje to vie svojih kadrova u sve strukture vlasti, osim onih koje je kontrolirao uak, koji nije nasjeo na pegeljove zamke. Glavni podupiratelj pegeljevih planova sa tzv., ljevice bio je Mesi, a koliko su realni ti planovi vidjelo se u Bjelovaru gdje je samo jedan odluni fanatik digao cijelo skladite u zrak, a da nije bilo pregovora veina skladita tako bi zavrila, bilo od fanatika u JNA bilo od naih projektila ispaljenih prema skladitima. Da je pegelj umjesto 400 uspio nabaviti bar 4.000 protuoklopnih runih raketnih bacaa, mogla bi se postii nekakva blokada tenkova i oklopnjaka i tada bi se moglo realno zaustaviti oklop JNA unutar vojarni. Na pegeljevu mjestu izmjenjuju se ime odan i Luka Bebi, a budui da su se pokazali potpuno nesposobnima za nabavu oruja, 18. rujna za ministra obrane imenovan je Gojko uak koji e na toj dunosti ostati do kraja rata, a i nakon njega. uak je na kljunim mjestima u Ministarstvu odbrane zatekao ljude koje je

postavio Manoli i pegelj, uglavnom bive oficire JNA od kojih su mnogi suraivali s UDBAom i KOS-om, ali nije imao mandat za njihovo smjenjivanje, zbog politike nacionalnog pomirenja, a i zbog toga to nije razumio dijabolinost Manolia i kadrova koje je on i pegelj instalirao na kljune poloaje unutar MORH-a. Umjesto smjenjivanja nepouzdanih on je poeo uvoditi u zapovjednu strukturu hrvatske emigrante s ratnim iskustvom, tzv., legionare koje je postavljao na mjesto instruktora i zapovjednika novoformiranih postrojbi. Manoli ga je od prvog trenutka stalno pokuavao skinuti raznim medijskim podmetanjima. Npr. kada je u Zagrebu minirano idovsko groblje, hrvatski novinari na vezi s Manoliem, ili KOS-om raspisali su se kako je to organizirala ustaka emigracija. Ovu akciju izvela je jedna od vie projugoslavenskih, titoistikih skupina KOS-ovaca pod nazivom Labrador, a djelovala je unutar zapovjednitva Imre Agotia, dok je operativni voditelj bio Slobodan Rakoevi. Ovakvih obavjetajnih projugoslavenskih UDBA-kih i KOS-ovskih, saveznih i republikih frakcija bilo je vie, a poto nisu znali kome mogu vjerovati ove skupine su se meusobno nadzirale i sumnjiile na terenu, pa ak i potajno meusobno ratovale, a samo u vrhu su njihovi elnici razmjenjivali informacije i zadatke. Iako je istraga u aferi Labrador brzo otkrila dio mree kosovaca i udbaa, Manoli je stalno pokuavao istragu skrenuti na krivu stranu. Dao je uhititi hrvatskog dragovoljca iz Amerike Wernera Ilia koji je puten tek nakon ukove intervencije. (Kada je uak kasnije uhiene kosovce razmijenio za ljude vane u nabavci oruja, prikriveni Manolievi ljudi su poeli iriti prie kako je to uinio zato to je i sam suradnik KOS-a i UDB-e, a to su dokazivali i injenicom da iz Ministarstva obrane i vrha HV-a nije maknuo ljude koje je postavio Manoli i pegelj, iako on to nije mogao zbog Tumanove politike nacionalnog pomirenja. Mnogi naivni i neupueni pojedinci su u ovakve dokaze o ukovoj suradnji s UDBA-om povjerovali, te su i sami dalje irili takve dokaze. Kada su kasnije Slobodan Rakoevi i Radenko Radoji iz grupe Opera u Srbiji osuen na viegodinju kaznu zatvora hrvatskim medijima i obavjetajcima nije ni palo na pamet da se zapitaju za koga su oni zapravo radili, ako ih Miloeviev reim alje u zatvor, a on ih je poslao u zatvor zato to su se kao provokatori borili za Jugoslaviju, umjesto za Veliku Srbiju.) Razni, najee plaeni ekstremisti ve su koncem 1990. poeli irom Hrvatske dizati partizanske spomenike, a kasnije i srpske automobile, te kue u zrak kako bi naveli vojsku na vojni udar, a to je odgovaralo i Miloeviu za dizanje straha meu Srbima. Ministar Boljkovac nita nije inio kako bi uhitio potencijalne srpske pijune po gradovima, ali je umjesto toga, uz pomo lista pod nazivom Slobodni tjednik redovito objavljivao imena i adrese navodnih KOSovaca i udbaa kako bi ih susjedi terorizirali. Manoli je za to odmah optuivao lokalne lidere HDZ-a iz dravotvorne frakcije. Poneki hrvatski dravotvorci na bojitu su dobili metak s lea od onih koji su glumili dravotvorce, a njihova smrt je pripisana neprijateljskom bojnom djelovanju. Teroristike skupine poput Labradora izgubili su neupitno dravno zalee pa su se nastojali to vie osamostaliti organizacijski, politiki i logistiki. Nastojali su se organizirati u etiri grupe suradnika: a) teroriste u civilu ili meu pripadnicima vojske, policije, SZUP-a i SIS-a koji su vrili konkretne napade na osobe i imovinu, esto osobe kriminalne prolosti, b) medijske djelatnike i marginalne politiare koji su irili dezinformacije kako su te napade inili pripadnici ekstremne politike emigracije, c) politike zatitnike koji su titili pripadnike prve skupine sa svojih politikih i dravnih funkcija, d) direktore i poduzetnike koji su sve to financirali, u zamjenu za poslovne pogodnosti.

Osim obavjetajnih mrea poput Labradora koji su svjesno radili protiv hrvatskih interesa na istom poslu nesvjesno je djelovala i posebna priuvna policija iji pripadnici su vjerovali kako rade u hrvatskom interesu, a stvarno su bili pijuni u rukama projugoslavenske frakcije HDZ-a, privueni mogunou stjecanja unosnih poslova. Veinu vremena provodili su na bojitu pridodani nekoj brigadi ili operativnoj zoni, a samo ponekad su dobivali neku posebnu zapovijed od Manolia ili nekog njemu podinjenog. Nakon meunarodnog priznanjem Hrvatske postali su smetnja Manoliu te ih se nastojao rijeiti. Koncem veljae 1992. godine i zadnji odredi ove postrojbe su prebaeni u sastav vojske, a zapovjednici pojedinih samostalnih odreda poeli su nestajati, bilo pogibijom na bojitu, bilo u atentatima, bilo u udnim samoubojstvima, ili prometnim udesima. Likvidirani su ponekad i tako to su dezinformacijama i obeanjima navedeni u meusobne obraune, a one koji su to preivjeli likvidirali su profesionalci s iskustvom iz bive UDB-e. U Osijeku su formirane dvije grupe u sastavu ove posebne priuvne policije. Jednom grupom je zapovijedao Pukovnik Mate abi zvani aban i njegov odred je bio u sastavu posebne policijske postrojbe do drugog mjeseca 1992, a drugom Satnik Ivica Rotim zvani Io, koji je poetkom srpnja 1991. sa svojim odredom prebaen u sastav 106. brigade, ali je i dalje povremeno odravao tajne kontakte s Manoliem i Tusom. aban je ubijen 1992. a Io 1993. godine. Osim njih na podruju Osijeka Manoli je imao svog jakog ovjeka Groelja na mjestu naelnika SIS-a koji je vrlo uspjeno glumio ulogu Glavaevog ovjeka, a kasnije je izvrio samoubojstvo. Jedna takva grupa postojala je i u akovu kojom je zapovijedao Ivan uri zvani takoer Io kao i osjean Ivica Rotim. Ovaj Io je sa 46 svojih ljudi sudjelovao u obrano Vukovara kao zapovjednik Luca gdje mu je nekoliko ljudi poginulo ili nestalo, ali se sa veinom nakon pada Luca uspio izvui iz Vukovara provlaenjem kroz kukuruze. uri je u to vrijeme meu krim policijom smatran za neformalnog vou hrvatske mafije, a sve zapovijedi je dobivao od Manolia. Imao je iskaznice svih tadanjih obavjetajnih slubi pomou kojih se mogao kretati gdje god je htio. Sva trojica. abi, Rotim i uri su prije rata pod zatitom udbe "operirali" u Frankfurtu gdje su upoznali Arkana i Ljubu Zemunca. uri je jedini od njih uspio preivjeti rat zahvaljujui tome to je najteii dio rata proveo u Vukovaru, u obrani Luca, te ga u tom periodu nisu mogli koristiti za "specijalne operacije" o kojima bi kasnije mogao svjedoiti. Miloevieva struja Udbe i KOS-a je u suradnji s hrvatskom projugoslavenskom frakcijom tih slubi sredinom 1991. poela i s operacijom ubacivanja velike koliine droge meu hrvatske vojnike i policajce kako bi oslabila borbenu mo hrvatskih snaga. Oni koji su raspaavali drogu, u sluaju da ih uhvati civilna ili vojna policija, imali su uputu rei: Mi smo ukovi ljudi. Ako to nije upalilo tek tada je dolazila intervencija iz vrha MUP-a. im se droga znaajnije rairila meu vojnicima, istrage su ometane priama kako su drogirani vojnici odlini borci i kako zbog toga uak blokira borbu protiv droge. Mnogi su uhieni dileri putani iz pritvora, a policijski zapovjednici koje je imenovao Manoli objanjavali su kako je uak telefonski naredio njihovo putanje. (Ovi dileri u vojnim i policijskim postrojbama bili su vrlo jeftina potrona roba koju se po potrebi moglo odbaciti ili likvidirati, a na vezi su bili obino samo sa pojedincima iz projugoslavenske frakcije HDZ-a, dok su ih se ostali odricali kako ne bi sebe kompromitirali.) Drogirani su im vojnici bili vrlo korisni zato to su ih lako mogli nagovoriti na ruenje srpskih kua i druge akcije pod okriljem noi i bez znanja njihovih zapovjednika. Manolieva struja Udbe i KOS-a je oito jo uvijek mislila kako takvim akcijama poveava ansu za vojni udar i obnovu Jugoslavije, dok je uistinu vrijeme za vojni udar proao, te su ovakve akcije samo pomagale Miloeviu u ostvarenju Velike Srbije. uak je doznao za ovo

prebacivanje droge iz Srbije. Tajno je iz VOS-a izdvojio jednu grupu izviaa, te im je dao zadatak otkrivanja ovih poiljki droge. Poto su glasine tvrdile kako droga dolazi preko Hercegovine ova grupa je tajno nadzirala granine putove iz Hrcegovine. Kasnije, kad su od stranih slubi doznali kako se droga transportira preko Oraja htjeli su tamo otii, ali tada su dobili novi aktualniji zadatak, a to je tajno nadziranje transporta nafte prema Srbima. Iz toga je mogue zakljuiti kako on nije vjerovao svom pomoniku za sigurnost, elniku SIS-a Josipu Perkoviu, pa je zakljuio kako Perkovi tu nije da bi mu pomagao, ve da bi ga nadzirao, ali nije imao ovlasti za njegovu smjenu. Takoer je mogue zakljuiti da ni Tuman jo uvijek nije imao potpuno povjerenje u njega, poto ga nije upoznao o svemu vezanom za trgovinu naftom, a takoer i kako uak nije nikom vjerovao poto je ovoj obavjetajnoj grupi zabranio podnoenje izvjetaja bilo kome osim njemu osobno. Dana 28. 6. 1991. vei dio priuvne policije dobio je poziv za mobilizaciju u ZNG. U popodnevnim satima doao sam na zborno mjesto na Pampas. Do veeri se, kada su doli zapovjednik Zglavnik, te njegov zamjenik imi, skupilo priblino oko 400 ljudi s orujem. Poelo je organiziranje bojne, odreeni su zapovjednici satnija, a ujutro su odreeni i zapovjednici vodova i odjeljenja. Podijeljeno je neto oruja i streljiva onima koji ga nisu imali. Srbi su zauzeli stari dio Tenje. Treega smo dana uli na radiju vijest o pogibiji naelnika PU osjeko-baranjske J.R. Kira na putu prema Tenji, nakon to je bez zaustavljanja proao pokraj kontrolnog punkta. Pomislio sam: Konano je nekom puknuo film. U automobilu je preivio jedino elnik lokalnoga SDS-a koji je organizirao pobunu u Tenju. Gudelj je iz starog Tenja pobjegao preko vrtova par dana ranije, ali su mu roditelji ostali. Na dan pogibije Kira, Zabunije i etnika Tubia, Kir je vrio politike pregovore sa pobunjenim Srbima iako je to bio posao politiara. Dok je bio u Tenji lokalni etnici su ga, na dojavu preko sredstava veze JNA optuili kako njegove Ustae napadaju Tenje dok ih on zavlai pregovorima. Kako bi to opovrgnuo pozvao ih je da sa njim sjednu u auto i to provjere. U Tubievom autu doli su do punkta priuvne policije gdje je bio Gudelj, te su su se zaustavili, nakon ega su nastavili do poljoprivrednog fakulteta. Nakon toga su krenuli natrag. U meuvremenu su policajci na punktu kod ulaza u Tenje preko sredstava veze uli kako se etnici hvale da su Gudeljevog oca objesili na crkvu, a majku silovali. Iako to nije bila istina upitno je jesu li te lai preko radio ureaja namjerno irili suradnici KOS-a kao provokaciju, Graaninovi savezni inspektori, ili su provocirali Gudeljevi srpski poznanici nadajui se kako to Gudelj slua i ivani. (Tko je slao ove poruke preko sredstava veze mogao je preko tvornikog kodnog broja otkriti tadanji ef SIS-a Josip Perkovi, poto je ve tada SIS snimao sve elektronike poruke, ali on to nikad nije napravio, naprotiv uinio je sve da se ne dozna kako se ve tada sve snimalo sredstvima naslijeenim od bive republike Dravne Sigurnosti.) Te provokacije uo je i Gudelj, te je u duevnom rastrojstvu, im je vidio kako se pribliava Tubiev auto izaao na cestu i u ofer ajbu auta koji je samo malo usporio ispalio itavi spremnik od 30 zrna. Veina je zavrila u Kneeviu, a samo dva u Kiru. Unato tome projugoslovenska struja u vrhu vlasti je ovo iskoristila za pokuaj napada na uka, Glavaa i eksa priom kako su oni naruili likvidaciju Kira. Desetak dana prije pogibije Kira uo sam priu kako bi eks, uak i Glava mogli naruiti likvidaciju Kira, ali sam to drao za budalatinu, poto sam imao informacije kako izmeu uka sa jedne, te eksa i Glavaa sa druge strane vlada odnos nepovjerenja, ak su jedni druge sumnjiili za suradnju sa udbom. Priu kako bi Glava mogao likvidirati Kira, ako ne odstupi sa mjesta naelnika policije, prvi puta sam uo jo ranije kad je Osjeki HDZ organizirao demonstracije protiv Kira.

Ovu operaciju likvidacije Kira isplanirali su ministar MUP-a Hrvatske Boljkovac i savezni Ministar SSUP-a Petar Graanin, u sklopu operacije uhienja HDZ - ove desnice; uka, Vukojevia, eksa i Glavaa, nakon ega bi u politikom meteu, uz pomo JNA bio uhien i predsjednik Tuman, a odmah poslije njega i Miloevi u Beogradu. Zbog toga im je trebala Kirova pogibija kao povod za uhienja, a pogibiju nije bilo teko organizirati. Dovoljno je bilo neiskusnog i pomalo priglupog mladog milicajca Kira tjerati da to ee ulazi u rizine situacije prelaska linije razdvajanja, dok nekom ne pukne film i pone pucati. Kako to ne bi uinili etnici bilo je poeljno Kira uvjeriti kako je bolje linije prelaziti u autu nekog etnika, jer bi na slubeni policijski auto etnici mogli zapucati. Plasiranjem takvih savjeta postalo je vjerojatnije kako e na auto zapucati neki Hrvatski policajac u trenucima snanoga stresa. Zanimljivo je kako mnogo inteligentniji gradonaelnik Osijeka Kramari, (iako politiar koji treba voditi pregovore, umjesto jednog policajca) nije pokazivao elju da se preko prvih linija vozika u autu nekog etnika, te je sve takve zahtjeve izbjegavao, znajui kako ljudi slabih ivaca ima i meu hrvatskim neobuenim i neiskusnim priuvnim policajcima, a ne samo meu etnicima. Istovremeno sa kreiranjem ovog novog plana urote, Boljkovac je pustio priu kako su uak, eks i Glava naruili ubojstvo Kira, to se moglo uti danima ranije. Ta je glasina dola do Kira te je on otiao u Zagreb i zatraio premjetaj, ali ga je Boljkovac vratio u Osijek i uputio u nove pregovore sa etnicima, kako bi se poveale anse za njegovu pogibiju. Za Kirovu smrt je najvie kriva njegova vlastita nesposobnost da uspostavi nadzor nad vlastitom priuvnom policijom, to on ustvari nije ni pokuavao uiniti, njegova nesposobnost da shvati kako pregovorima sa lokalnim srbima ne moe ponititi zapovjedi koje su planirane u Beogradi i upuene na teren na izvravanje, te njegova nesposobnost da shvati kako Boljkovcu, odgovara njegova smrt, kako bi za to mogao optuiti pojedince iz suprotstavljene frakcije HDZ-a. im je do Zagreba dola vijest o Kirovoj pogibiji Boljkovac je za idui dan pripremio javnu optubu za naruivanje Kirova ubojstva, (to je on i priznao u svojoj knjizi "Istina mora izai van") te uhienje uka, Vukojevia, eksa i Glavaa, nakon ega bi, u politikom sukobu izmeu HDZ-ove desnice i ljevice, Tuman naredio putanje politiara protiv kojih nema nikakvih dokaza. Tada bi Boljkovevi ljudi proirili vijest kako JNA kree van iz vojarni, na to bi Boljkovaca sve policijske postrojbe poslao u blokadu vojarni. Dok bi oni pojaavali obru oko vojarni Boljkovac bi svoje povjerljive stare milicajce poslao da uhite Predsjednika Tumana zbog "krenja ustavnog ureenja SFRJ", pri emu bi on vjerojatno poginuo. ef Tumanove osobne strae bio je Mio Deveri, kasnije razotkriven kao pripadnik obavjetajne mree "Labrador 2". Odmah potom i Petar Graanin bi u Beogradu ponovio isti scenarij sa Miloeviem. Ovaj scenarij odvijao se u trenutku kad je dio desnice na elu sa eksom i Glavaem otkazao poslunost Tumanu zbog njegovog odbijanja plana napada na vojarne, te je Tuman morao pregovarati sa opozicijom o formiranju Vlade nacionalnog jedinstva koja je formirana 16 dana kasnije. Za ovaj plan policijsko vojnog dravnog udara doznao je taj dan Miloevi od svojih dounika, te je shvatio kako e ministar SSUP-a general Petar Graanin nakon Tumana i njega uhititi pod optubom za izazivanje nacionalizma u Jugoslaviji. Graanin je na terenu imao svoje Savezne inspektore na elu sa Jovanom Vukoviem, a njihov posao je bio prisustvovati svim razgovorima i pregovorima, te su se redovito sastajali sa lokalnim etnicima. Za plan je Predsjednik Tuman doznao kasno te veeri, moda ak i od samog Miloevia, te je istog trenutka, tijekom noi sazvao sjednicu VONS-a na kojoj je donio odluku o smjeni Ministra MUPa Josipa Boljkovca. (Nakon smjene Boljkovca i Miloevi je u Beogradu poeo ubrzano slabiti SSUP, te jaati Srbijanski RSUP.) Slijedei dan Predsjednik Tuman je objavio smjenu Ministra

unutranjih poslova Josipa Boljkovca ocijenivi kako je njegovom krivicom u redovima policije sve vie raste anarhija. Na sastanku dravnog vrha je izalo na vidjelo kako je on pustio uhvaene teroriste Arkana i Gorana Haia, kako je prije akcije oslobaanja Plitvica on o tom obavijestio generala Petra Graanina, te kako je odbio Kira premjestiti u Zagreb, iako je ovaj sam procijenio kako nije sposoban upravljati Osjekom policijom, pa ga je molio za premjetaj. Svakom je bilo jasno da je on kriv za dva neuspjela autobusna napada (iako se u oba sluaja taj dan sklonio u inozemstvo ), te pogibiju naelnika policije od ruke vlastitog policajca, koji je osjetio da nije dorastao situaciji, te je od Boljkovca traio prebacivanje na posao u Zagreb, to je Boljkovac izriito odbio, poto mu je upravo takav neiskusan i situaciji nedorastao, potreban za njegove planove. Da je Boljkovev i Graaninov plan uspio Jugoslavija bi samo naizgled bila spaena. U Sloveniji vojni sukobi bi se odmah rasplamsali poto su Slovenci znali kako je samo Miloevi elio njihov odlazak iz Jugoslavije. U hrvatskim policijskim postajama dolo bi do estokog obrauna izmeu novih policajaca i starih milicajaca, nakon ega bi vojska pokuala poloviti policajce, to bi dovelo do velikog krvoprolia od Pule do Varadina, te od Vukovara do Dubrovnika, irom Hrvatske. U Srbiji bi dolo do oruanog obrauna izmeu Miloevievih pristalica i eeljevih etnika sa jedne, te dijelova vojske i pristalica Vuka Drakovia sa druge strane. Broj poginulih u kratkom periodu bio bi daleko vei nego je poginulo u iduih 4 godine. Dana 3. 7. 1991. Novosadski korpus izlazi iz vojarni i kree prema Hrvatskoj, postupno ulazi u Baranju i pribliava se Vukovaru. Ve 4. 7. vode se uline borbe u Borovu Naselju, a 6. 7. 1991. spaljeno je selo elije koje je smjeteno izmeu srpskih sela Bobote i Silaa. Preivjeli su se civili i branitelji nou kroz kanale probili do Osijeka. Mnogi civili poeli su naputati Vukovarsko podruje, ali ih je Hrvatska vlast ubrzo, nakon prvog smirivanja situacije vratila natrag. Veina roditelja bila je za povratak sa djecom u Vukovar vjerujui kako se situacija smiruje, iako je veina zapovjednika sa prve linije bila protiv toga. Veina viih zapovjednika iz pozadine, kao i veina politiara smatrala je kako bi povratak civila djelovao umirujue na lokalne srbe kojima je tako poslana poruka kako mi ne elimo rat. Vjerovalo se i kako e upravo ene sa djecom sprijeiti mlae, fakultetski obrazovane oficire JNA bombardiranje Vukovara, ako zbog nieg drugog onda zbog tog to su njima vrlo dobro bile poznate enevske konvencije o ratnom pravu. Naalost, vrlo brzo se pokazalo kako obrazovanost i znanje nema nikakve veze sa etinou i mudrou. Na Pampasu se prvih dana vrilo ustrojavanje i nekakva osnovna obuka. Nakon tri dana, popodne, zapovjednik Zglavnik, okruen etvoricom tjelohranitelja, pijan od alkohola i straha, izdao je zapovijed o zauzimanju borbenih poloaja. Moja je satnija zauzela poloaje prema Bijelom Brdu kod ciglane u Sarvau. Zapovjednik satnije rasporedio nas je u strijelce u mladom sirku kao da smo lovci na zeeve, tako da smo cijelu no leali na kii i pazili da nas etnici sluajno ne bi ugledali. Jedan rafal iz oklopnog transportera, koji smo uli kako se voza po njihovim poloajima, mogao bi nas sve izbaci iz stroja. Dvadesetak metara iza nas bila je rupa iz koje se vadila zemlja za ciglanu, pokraj nje je bila desetak metara visoka hrpa zemlje, ali zapovjedniku nije palo na pamet da bismo se trebali skloniti iza zaklona. On je dobio zapovijed za raspored u polju, u strijelce, te nije smatrao kako zapovijed treba prilagoditi stanju na terenu. Nakon cjelonone borbe s oblacima komaraca u osvit sam zore kroz dalekozor ugledao utvren poloaj na vodotornju. Vodi iz Sarvaa potvrdio nam je kako imaju promatranicu i snajpersko gnijezdo na tom tornju s kojega e nas sve poskidati ako nas ugledaju. Polako smo se poeli buniti protiv tako pametno izabranoga poloaja i povlaiti se prema asfaltnoj cesti za farmu

Klisa. Kada smo stigli u blizinu farme, Zglavnik je poslao kurira koji nam je prenio zapovijed da se moramo vratiti na poloaje, ili e nas sve poslati na vojni sud. Uli smo na farmu gdje nam je reeno da se uputimo prema Saponiji. Veina gardista nije bila raspoloena za odlazak prema Saponiji, pa smo se uputili u bazu na Pampas. Doavi tamo, dobili smo obavijest kako je zapovjednik Zglavnik smijenjen, te da je novi zapovjednik Kuduz. Kuduz nam je, vidjevi rasulo, odobrio odlazak kuama kako bismo se oprali, presvukli i idui dan vratili. Drugoga se dana pojavilo dvjestotinjak ljudi pa smo podijeljeni u dvije satnije. Uskoro smo dobili zapovijed za zauzimanje poloaja prema Tenji sa zapadne strane na Seleu, Orlovnjaku i Brcinom bunaru. Pri napadu na Tenju u noi 7. srpnja 1991. na je zadatak bio sprjeavanje neprijateljskoga povlaenja prema Silau i vezanje dijela snaga na sebe. Nakon neuspjelog napada tri su nam tenka JNA sljedeega dana prila s lea te smo morali napustiti poloaje. Povlaenjem u Antunovac i poslije u bazu Pampas preli smo na novi sustav dranja poloaja: dio vojnika bio je na poloajima, a dio u pripremi na Pampasu. Dana 12. 7. 1991. dobili smo obavijest kako se prelazi na novi ustroj po mjesnim zajednicama, pa su ljudi iz Retfale ostali na Pampasu, a ostali su upueni kui s obvezom prijave u svojim mjesnim zajednicama. To razbijanje jedinica u poetku nisam shvaao, ali mi je poslije mnogo toga bilo jasnije. Jedinice koje su sastavljane na papiru i u kojima se ljudi nisu poznavali, raspadale su se nakon svakog sukoba s etnicima i JNA. Zapovjednici takvih jedinica u veini sluajeva pokazali su se kao nesposobni i zaplaeni, a esto i po zadatku ubaeni bivi rezervni oficiri JNA. Prelaskom na ustroj po mjesnim zajednicama ljudi koji se meusobno poznaju uglavnom su sami birali zapovjednike odjeljenja, vodova, a ponegdje i satnija, ime su temeljne jedinice dovoljno kvalitetno oiene od ubaenih Kosovaca. Izabrani prirodni voe iznijeli su glavni teret zapovijedanja vojskom na terenu. U zapovjednitva bojni i brigada najlake su se ugurali rezervni oficiri JNA koji su u civilu radili kao komercijalisti, skladitari ili vozai kamiona. Preko svojih veza nabavljali su uniforme, i u pravilu, to su vie uniformi uspjeli nabaviti, to su postajali vei zapovjednici. Problem s uniformama je bio namjerno izazvan logistiki problem koji je pegelj mogao vrlo lako rijeiti, samo da je htio. Dovoljno je bilo da od neke vee Hrvatske tekstilne tvornice narui 100.000 uniformi i za par mjeseci problema vie ne bi bilo. Dolaskom kui, u Stadionsko naselje, ugledao sam policiju koja je blokirala sve prilaze. Doznao sam kako se Peuli zabarikadirao s grupom etnika u svoj podrum i kako je poginuo pripadnik priuvne policije Repui. Popeo sam se na tribine stadiona, odakle sam promatrao to se dogaa. Uskoro sam doznao kako su deki iz naselja nou primijetili etnike u Peulievu dvoritu, to su dojavili u mjesnu zajednicu. Trojica policajaca koji su doli u provjeru, nisu vidjeli nita sumnjivo, ali su na odlasku, za svaki sluaj, bacili na Peulievu kuu kamen, nakon ega im je uzvraeno paljbom. Do dolaska pojaanja etnici su se izvukli sa stranje strane, a Peuli i njegova supruga ostali su u kui. Pozivani su na predaju, na to su oni odgovarali vatrom. Tek je pogibijom Repuia izvren ozbiljan napad pri kojemu je Peuli ubijen, a njegova supruga ranjena. Tako je rat stigao i u moje naselje. Dana 17. 7. 1991. odran je sastanak F. Tumana i Veljka Kadijevia. U Mjesnoj zajednici nas se okupilo dvadesetak te smo poeli odlaziti na teren u Tenju. Tri dana u Tenji, a poslije tri dana nonog obilaska po mjesnoj zajednici. Prva pisana zapovijed koju smo dobili bila je zapovijed tadanjeg ministra obrane pegelja: Sve nedisciplirane vojnike svezati icom i dopratiti u Zagreb. Nasmijali smo se. Nikada prije odlaska na teren nismo znali tko e se javiti za teren, a kome e vaniji biti odlazak na posao. Dragovoljaca je uvijek bilo, ali bez ikakva oruja. Pri jednom je povratku iz Tenje zapovjednik voda Brozievi ranjen, pa sam ja postavljen

na njegovo mjesto. Premjestio sam Zapovjednitvo iz Mjesne zajednice u prostorije NK Osijek na stadionu. Podijelio sam vod na tri odjeljenja i ukljuivao nove dragovoljce u postrojbu naoruavi ih orujem zaplijenjenim po kuama. U slobodno smo vrijeme obilazili kue za koje smo imali dojavu o posjedovanju oruja. Opremu, kao to su kreveti i slino, nabavljali smo po naputenim gradilitima i tvornicama, a dio po naputenim srpskim kuama. Hrane smo od prvog dana imali dovoljno, a za sve ostalo vaila je parola: Snai se!. Dio je vojnika ostajao na stadionu, a dio je odlazio na teren. U drugo je krilo stadiona uskoro dola i jedna manja jedinica s protuzranim orujem. Poeli smo zajedno s Narodnom zatitom i Civilnom obranom kopati rovove pokraj obilaznice. Jednoga smo dana zaustavili tri oklopna transportera koji su osjekom obilaznicom doli do postavljenog minskog polja. Iz transportera su virile cijevi korpiona koje su se toliko tresle da smo shvatili u kakvu su strahu vojnici koji su bili u transporteru. U tom smo trenutku imali 50% lovakoga oruja, a od protuoklopnoga nita. Mogli su nas sasjei jednim rafalom protuavionskog mitraljeza. Njihov nam je strah, koji su proizveli srbijanski mediji i oficiri irei prie o tome kako smo naoruani do zuba i kako koljemo sve to uhvatimo, iao na ruku. Transportere smo morali po zapovijedi pustiti tamo otkuda su doli. Stvaran je odnos snaga tada bio takav da je JNA jo uvijek mogla izvriti klasian vojni udar i uhititi sve politiare u Hrvatskoj, a potom i svih tridesetak tisua polunaoruanih policajaca i gardista. Tek sam u kasnijim razmiljanjima shvatio zato to nisu uinili. Poslije nekog vremena morali bi raspisati slobodne izbore i u Hrvatskoj bi opet pobijedili Hrvati. Miloevi je taj problem htio rijeiti zauvijek, a to je mogao dopustivi Hrvatima naoruanje s neto lakog oruja kako bi dolo do puzajueg rata u kojem e etnike paravojne postrojbe uz podrku JNA osvojiti selo po selo i grad po grad, te pritom teren oistiti od nesrpskog stanovnitva sve do eeljeve linije: KarlobagGospi-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Tu etniku politiku prihvaala je veina oficira JNA, a samo manjina projugoslavenski orijentiranih oficira bila je za vojni udar koji su zagovarali ameriki predstavnici Baker i Eagleburger, kao i Britanci koji su tada, a i kasnije inili sve kako bi odgodili meunarodno priznanje Hrvatske, kao i njen vojni poraz. Kako bi olakale vojni udar, zapadne su sile na prijedlog SIV-a i Ante Markovia uvele embargo na oruje, ime su Hrvatsku i BiH zapravo prepustile na milost JNA. Uvjet koji su dali Markoviu bio je da se sve zavri za 14 dana i bez puno prolijevanja krvi. Ovaj uvjet nije odgovarao Miloeviu koji nije elio brzi vojni poraz Hrvatske. Vie mu je odgovarao puzajui rat kojim e etniki oistiti sve do zamiljenih granica Velike Srbije. Zbog toga je nastojao usporiti napredovanje JNA. Za to je morao omoguiti Hrvatima da se malo naoruaju, zbog ega je, svojim utjecajem, sprijeio miniranje svih skladita oruja u Hrvatskoj. Takoer je sprijeio napredovanje JNA tenkoprohodnim pravcima prema Zagrebu, te je nastojao JNA uvesti u duge opsade gradova dok ih etniki potpuno ne oisti. Dana 1. 8. 1991. JNA je iz Vojvodine ula erdutskim mostom u Hrvatsku i okupirala Dalj, Erdut i Aljma, a sljedeega dana, 2. 8. 1991, formirana je Vlada nacionalnog jedinstva. Neto ranije nego su tenkovi preli preko Dunavskih mostova Glava je na sastanku sa Manoliem traio ruenje mostova, ali mu je Manoli odgovorio kako mostove treba graditi, a ne ruiti, te ga je dao uhititi na izlasku iz Zagreba i nije ga pustio dok nije dobio obeanje kako mostove nee dirati. To je vjerojatno i bio jedan od razloga zato je Glava sa eksom otkazao poslunost Tumanu, pa je Tuman morao ii u formiranje Vlade nacionalnog jedinstva. Tu zbrku u vrhu vlasti je iskoristio predsjednik Vlade Manoli koji je odluio 103 najmodernija tenka ija proizvodnja je dovrena u tvornici uro akovi isporuiti naruitelju, predsjedniku Vlade Jugoslavije Anti Markoviu, a u stvari JNA koja se spremala na najjae udare po Hrvatskoj.

Dana 24. 8. 1991. poinje napad na Vukovar, a 18 dana kasnije 12. 9. 1991. medijski preueno pada Hrvatska Kostajnica. Agenti DB-a i KOS-a infiltrirani u vrh MUP-a i obrane same Kostajnice uspjeli su dezorganizirati obranu, te grad predati u etnike ruke. Prije pada pomonik ministra MUP-a Milan Brezak sve je podatke o obrani Hrvatske Kostajnice dostavio JNA ukljuujui ime i prezime uglavnom zagrebakih branitelja, ime oca i adresu stanovanja u Zagrebu. Lokalni zapovjednik obrane Podunajac prije pada povukao je veinu branitelja sa okolnih uzvienja u grad ime je omoguio Srbima osvajanje tih kota, te je pad grada postao pitanje trenutka. Preko 350 hrvatskih branitelja je ubijeno ili zarobljeno, te poslano u logor Manjau, a Hrvatski dravni vrh je ovo nastojao preutjeti u strahu od irenja panike i pada borbenog morala u drugim dijelovima drave. Dana 13.rujna primljena je naredba gen. Jankovia iz Tuzle, upuena predsjedniku Kriznog stoera opine Osijek gsp. Sreku Lovrineviu: -Prestati sa napadima na JNA (Dom JNA, kasarna, poligon) -Prestati sa propagandom (zvunici) -Deblokirati putove oko kasarne, Doma JNA, poligona C -Vratiti zarobljene ljude, naoruanje, opremu -Prestati sa uzurpacijom vojnog stambenog fonda -U sluaju neispunjavanja ovih zahtjeva, vojska e po prvi put (?!) otvoriti vatru po svim vitalnim objektima u gradu bez prethodnog upozorenja -Preuzimamo odgovornost za stravine posljedice -Ako ne ispunite zahtjeve idemo u katastrofu Posljedice Ultimatuma generala Jankovia, komandanta Tuzlanskog korpusa, bio je 4 mrtva civila i preko 70 ranjeno. Zapovjednitvo 106. BRG i MUP-a idueg dana blokiraju sve vojarne i neuspjeno napadaju Bijelu vojarnu. Dana 16. rujna 10 tenkova i 2 oklopnjaka, sanitetsko vozilo i Picgauer bijee prema Tenji. Polovicom rujna, 14. 9.1991. u trenutku kada je procijenjeno da su nae snage organizacijski i materijalno spremne za otvoreni sukob s JNA, hrvatski se dravni vrh odluio za blokadu vojarni JNA i zranih luka. Veina protuoklopnog oruja ve je prije odvezena na terene koje su drali Srbi. Veina vojnika JNA se s vozilima i veim dijelom oruja i opreme uspio povui prema podrujima koja su drali srpski pobunjenici ili prema BiH. Povlaenje je, najee, obavljano u skladu s dogovorima postignutim izmeu JNA i hrvatskih vlasti. Jedino se Varadinski korpus predao i ostavio cijelokupno naoruanje. U ovom trenutku, kad je postalo jasno kako JNA vie ne moe lako pobijediti, u HV su se prijavili mnogi nesrbi, vii oficiri JNA koji su do tada ekali razvoj situacije. U glavni stoer Tuman ih je primio prije svega iz politikih razloga, kako bi dokazao zapadu, prije svega Britancima kako on ne stvara novu ustaku dravu. Pojedinci koji su tada rasporeeni na vie zapovijedne poloaje odmah su poeli sa sabotaama. Npr., za vrijeme pregovora Tumana, Izedbegovia i Miloevia koje je u Haagu vodio lord Peter Carington novopostavljeni naelnik glavnog stoera general Tus je zapovjedio napad na Bjelovarsku vojarnu, iako je trebalo samo ekati da se predaju zbog izolacije. Napad je pokrenuo uz pomo HOS-a, to je rezultiralo dizanjem skladita oruja u zrak, a Tumanu je to odmah estoko prigovoreno u Haagu, pod optubom kako ne kontrolira svoje postrojbe. U pet dana, uglavnom pregovorima je osvojeno 36 vojarni i skladita, 230 tenkova i oko 400 topnikih oruja. Problem

je bio u tome to su u mnogim skladitima ostavljene granate, ali su odneseni njihovi upaljai, najskuplji i najsloeniji dijelovi granata. (Prema mojim spoznajama 1991. godine upaljai za haubike granate od 203 mm nabavljani su na crnom tritu po cijeni od 5000 dolara.) Veina je vojarni predana u dogovoru s Kadijeviem. Da su vojarne osvajane bez pregovora, veina bi ih odletjela u zrak, kao ona u Bjelovaru. Tada bi Hrvatska ostala bez ikakve mogunosti obrane, a to ni Miloeviu ne bi odgovaralo. JNA u tom trenutku jo uvijek nije bila sposobna za bezrazlono etniko ienje. Za to je Hrvatskoj trebalo ostaviti neto pjeadijskog oruja kako bi se mogla pomalo braniti, te na taj nain u toku ratnih operacija izazvati bijeg Hrvata s okupiranog podruja. U vojarnama je zarobljeno oko 200.000 dugih cijevi. Oko 50.000 prodano je Muslimanima, isto toliko poslano je BiH Hrvatima, a sa ostatkom je mobilizirano oko 100.000 novih vojnika u Hrvatskoj. Situacija sa streljivom bila je puno slabija. Neobueni vojnici imaju obiaj nou na svaki uanj odgovoriti ispaljivanjem itavog rafala, a tako se streljivo troi dnevno na lepere. Slanje oko 100.000 dugih cijevi u BiH imalo je za cilj razvui srpske snage na to ire podruje. Od toga trenutka Srbi su u BiH morali drati najmanje isti broj naoruanih ljudi koje bi u suprotnom Miloevi mogao uputiti u Hrvatsku. Osim oruja, problem ZNG-a je bio i nedostatak borbenoga iskustva. Sve slabosti Hrvatske vojske Miloevievi su analitiari vrlo dobro predvidjeli mislei kako e vrlo brzo poraziti vojsku bez dovoljno protuoklopnih sredstava. Prevarili su se u dvije stvari. Zanemarili su moral hrvatskih pojedinaca koji su bili spremni goloruki skakati na tenkove i koji su vrlo brzo svojim autoritetom preuzeli zapovjednitvo na terenu. Takoer su zanemarili borbeni moral Srba iz Srbije. 250.000 srbijanskih rezervista je emigriralo u tree zemlje, to je srbijanske tenkove ostavilo bez podrke pjeadije. Umjesto brzih tenkovskih prodora s pjeadijskom pratnjom koja iza njih isti, sami su tenkovi morali istiti jednu po jednu otpornu toku. Time je Miloevi izgubio vrijeme, a Tuman ga je dobio. Do kraja 1991. godine Hrvatska je na ilegalnom tritu uspjela nabaviti i upaljae za ostavljene granate, te dopuniti koliine protuoklopnih sredstava, a i zapovjednici su stekli neophodno iskustvo za voenje rata. Dana 17. 9. 1991. sastali su se u Igalu F. Tuman, Kadijevi, Miloevi i lord Carington, a 15. 10. 1991. u Moskvi su se, u nazonosti M. Gorbaova, sastali Tuman i Miloevi. Tumanov motiv za takve pregovore bio je u prvo vrijeme sprijeiti, a poslije odgoditi, ili makar usporiti, napredovanje JNA i tako dobiti vie vremena za organiziranje i naoruavanje Hrvatske vojske. Miloeviev je motiv za te sastanke bio usporiti generale JNA eljne ratne slave koji su bili spremni na vojni udar i preuzimanje vlasti te omoguiti paravojnim srpskim formacijama i rezervnim jedinicama JNA polagano etniko ienje osvojenih podruja. Miloevi nikada nije planirao osvojiti cijelu Hrvatsku i tako obnoviti Jugoslaviju. Njegov je cilj bila Velika Srbija do granica koje je javno iznosio njegov glasnogovornik eelj. Sve generale koji su pokazivali elju za nasilnom obnovom Jugoslavije Miloevi je postupno umirovljivao, a u njihovu politiku stranku SK pokret za Jugoslaviju ubacivao svoje ljude koji su njegovoj supruzi omoguili preuzimanje vodstva te stranke. Time su projugoslavenski orijentirani srbijanski oficiri potpuno marginalizirani. Paravojne formacije stekle su u Srbiji veliku popularnost pa je generalpukovnik ivota Avramovi, zamjenik ministra odbrane Jugoslavije, ponukan time izjavio: Doprinos koji su ostvarile male (paravojne) jedinice ne moe se mjeriti s operativno-stratekim postignuima jedinica JNA... U stvarnosti, bez JNA, nijedan uvar" ne bi bio u stanju obraniti Srbe od ustakog noa, a jo manje da se odri na frontu..." Tom je izjavom nastojao umanjiti znaaj srpskih paravojnih postrojba. U srpnju i prosincu 1991. Srbijanski je parlament zakonski izjednaio paravojne jedinice s JNA i priznao im regularan status sa svim ostalim pravima. U to

vrijeme sve vidljivija je postajala podjela Vojne obavjetajne slube KOS-a na dvije frakcije. Prva je frakcija bila za obnovu Jugoslavije i suraivala je s udbakom frakcijom HDZ-a, a druga, proetnika frakcija, koristila je podatke koje je dobivala preko prve za ostvarivanje svojih ciljeva - stvaranje Velike Srbije. I u hrvatskoj je vlasti bilo projugoslavenskih generala i strunjaka iz udbake struje HDZ-a koji su eljeli Jugoslaviju bez Miloevia i nacionalnih stranaka. Ni Tuman, a ni uak nikada nisu shvatili razmjere njihovog djelovanja, te su mislili kako se radi o hrvatskim ljeviarima, iako se radilo o ratnim saboterima. Javno su ve otpoetka 1991. poeli zagovarati izravan, istodoban napad na sve vojarne. Da je do toga dolo, policija i ZNG bi u sat vremena borbe istroili sve streljivo, nakon ega bi se mogli boriti kamenjem. JNA izazvana takvim napadom imala bi izliku za izlazak iz vojarni i osvajanje svih velikih gradova. Generali, osokoljeni takvom pobjedom, stekli bi dovoljno politikog kapitala u Beogradu te bi i Slobodana Miloevia mogli zatvoriti. Jugoslavija bi tako bila spaena. Toga su bili svjesni i Tuman i Miloevi, a to se nije uklapalo ni u projekt samostalne hrvatske drave, a ni u projekt Velike Srbije, te su pregovorima obojica nastojala primiriti generale JNA i ojaati vlastite snage. Amerika sredinja obavjetajna sluba CIA (u praksi sluba za specijalno tajno ratovanje) esto na razliitim mjestima u svijetu instalirala ovjeka za isti cilj, koji poslije, kada obavi zadatak, radi po svome. Tako su naoruali mudahedine u Afganistanu, a ovi su se poslije okrenuli protiv njih. Naoruali su i Talibane, a poslije su i oni postali najvei ameriki neprijatelji. Pomagali su mnoge oslobodilake pokrete irom svijeta, a samo su stvarali krizna arita. Da nema kriznih arita po svijetu neki bi ameriki kongresmen mogao predloiti smanjenje prorauna za CIA-u. Oni bi tada mogla ostati bez posla, a i ameriki lobi proizvoaa oruja mogao bi bankrotirati. CIA je imala za cilj sruiti komunizam i u tome je imala mnogo suradnika meu hrvatskim izbjeglicama koji su eljeli sruiti i komunizam i Jugoslaviju. Godine 1991. CIA je pokuavala spasiti Jugoslaviju, ali je nakon priznanja Hrvatske i BiH nastojala uspostaviti mir. Za razliku od CIA-e, Britanska obavjetajno teroristika sluba MI6, iako tehniki slabija ima jae analitiare koji su odmah nakon propasti komunistikog bloka poeli kreirati planove o dodatnoj kontroli naftnih putova prema zapadu i istoku. Na putu prema zapadu bilo im je vrlo vano odrati Jugoslaviju, dok im je na putu prema Kini i Indiji najvanije bilo onemoguiti izgradnju naftovoda prema ovim dravama koje su ule u fazu sve breg razvoja. Za ostvarenje toga cilja nuno je okupirati Irak i Afganistan, a taj zadatak sposobna je samo SAD. Zato im je trebalo SAD nagovoriti akciju, te ih upotrijebiti kao svoje "pse rata". Za to im je bio potreban vrlo jak povod u obliku neke islamistike teroristike akcije na teritoriju SADa, a poto nije postojala organizacija sposobna za takvo djelo trebalo ju je stvoriti. Odluili su angairati biveg odbaenog agenta CIA-e Osamu Bin Ladena koji se je skrivao u Somaliji, te su preko njega poeli dovoditi tisue islamistikih dragovoljaca u BIH gdje im je SAS tijekom 1992. i 1993. pruao teroristiku obuku. Obuku u realnim ratnim uvjetima spojili su sa ciljem izazivanja sukoba izmeu Hrvata i Muslimana kako bi Srbima olakali pobjedu u ratu. Nakon Amerikog zaustavljanja rata Amerikanci su poeli progoniti Muahedine iz BiH ime je njihov bijes okrenut prema SAD-u, te su pripreme za napad na Ameriku poele, to su Britanci promatrali i diskretno potpomagali. Dan nakon zaustavljanja navedenih transportera i mi smo dobili doputenje za sukob s vozilima JNA. Istoga dana na obilaznici smo zarobili oklopno vozilo Prve pomoi u kojemu su se nalazila dva oficira i dva mlada vojnika. Oduzeli smo im oruje, a njih odveli u Zapovjednitvo

grada, odakle su puteni. Nekoliko dana kasnije vojnike je u predveernjim satima zahvatila ratna psihoza. Pod svaku su cijenu samoinicijativno eljeli napast Bijelu vojarnu. Pokuao sam ih smiriti, ali nije ilo. Otiao sam u Zapovjednitvo bojne i tadanjem zamjeniku zapovjednika, Koulu, iznio problem. Rekao mi je kako u skladitu bojne nema zaliha streljiva i da se moram sam snai za nadopunu ako potroimo ono to imamo. Tada sam odluio malo lagati vlastitoj vojsci. Rekao sam im kako sam dobio informaciju o koloni oklopnjaka koja namjerava s Poligona C preko Brijesta pravcem Klajnove ulice ui u Osijek i spojiti se s vojnicima iz Bijele vojarne, te da ih mi pod svaku cijenu u tome moramo sprijeiti. Rasporedio sam ih uz obilaznicu gdje smo ekali tenkove. Poslije ponoi su polijegali na asfalt i pozaspali. Ujutro nitko vie nije bio raspoloen za napad na Bijelu vojarnu. Uskoro smo poeli drati i poloaje na Brijestu radi blokade C-poligona. Tu smo imali nekoliko sukoba s tenkovima koji su se kretali smjerom Cpoligon - Tenja i obratno. Svaki put kad bismo ih zaustavili, dolo je do pregovora izmeu njih i gradskih vlasti, nakon ega smo ih morali propustiti. im bi proli, ponovno bi zapucali na nas. Jednom smo ih morali propustiti dva puta u istom danu. Kada smo taj poloaj drali posljednji put na svoju smo ruku, bez znanja vie komande, postavili etiri protuoklopne mine na izlazu iz Poligona C. Na njih je, nekoliko dana poslije, prilikom bijega s C-poligona naletjela oklopna dizalica. Bile su to jedine mine za koje sam vidio da su napravile koristan posao! Dva puta smo poslani u opkoljavanje Bijele vojarne, ali smo oba puta nakon sat vremena povueni. Nije nam bilo jasno tko pije, a tko plaa. U zauzimanju vojarni i mi smo sudjelovali. Petnaestog rujna 1991. etrnaest tenkova dolo je kroz polje zapadno od pustare Tufek. Nekoliko ih se pribliilo na oko 700 metara od obilaznice te su cijeli dan gaali kue na rubu grada. U Sisakoj je ulici samo kua jednog Srbina, koji je ostao u njoj, a sin mu je otiao u Tenju, ostala itava. Sve ljude sam rasporedio u rovove uz obilaznicu izmeu nadvonjaka kod stadiona i tenjskog nadvonjaka. Skupio sam grupu boraca s protuoklopnim orujem da im kroz Stadionsko naselje priu bono kroz kanale i gaaju ih, ali je njihov odlazak, po zapovijedi odozgo, u posljednji trenutak sprijeen. Tenkovi su naveer otili, ali su se ujutro opet vratili. Drugi smo dan u rovove dobili sve one iz ZNG-a i policije koji imaju protuoklopna sredstva, a koji su do tada bili rasporeeni oko Bijele vojarne i Poligona C. Taj su trenutak oficiri JNA iskoristili za bijeg u Staru Tenju, te produetak kretanja prema Sarvau, koji je pao toga dana. Pri bijegu tenkova iz Bijele vojarne nas smo se etvorica u dva automobila gotovo sudarili s tenkovima na krianju Divaltove ulice kod krme Mosor dok smo sluajno u tom trenutku ili prema Mjesnoj zajednici. Vrlo lako su se probili sve do Tenje poto su nae jedinice bile rasporeene tako da su tenkovi JNA imali slobodan koridor prema Tenji. Tek kada su se probili iz vojarne vojnici iz okolnih postrojbi koji su bili na odmoru uspjeli su dotrati do puta kojim su tenkovi proli, ali su na eljeznikoj pruzi unitili dva tenka koji su krenuli pogrenim smjerom. Tada sam shvatio kako je svrha tenkova pokraj Tufeka bila privui sve protuoklopne snage na sebe i omoguiti deblokadu vojarni. Nakon pada Sarvaa jedinica garde u Nemetinu dobila je zapovijed za povlaenje, ali su oni tu zapovijed odbili. Tek nakon tri dana zapovijed je povuena. Istu su zapovijed dobili i branitelji Podravlja i Tvravice, naselja s lijeve strane Drave, 3. rujna 1991, kad je palo Bilje, baranjsko selo udaljeno etiri kilometra od Osijeka. Oni su takoer odbili zapovijed. Da su se branitelji Podravlja i Tvravice povukli na desnu obalu Drave, etniki bi tenkovi osjeku katedralu mogli gaati s udaljenosti od 300 metara. Nakon nekoliko dana i ova je zapovijed povuena.

Dan nakon bijega tenkova djelovi 106. i specijalne policije uspjeli su osvojiti Vojarnu, pri emu je zarobljeno 226 pripadnika, od kojih oko 100 oficira i podoficira, te oko 100 vojnika dobrovoljaca i etnika. Neto kasnije i moj vod je dobio zapovijed za ulazak u Bijelu vojarnu gdje smo nali gomilu vojne opreme razbacane na sve strane. Gardisti koji su prije nas uli unutra pokupili su neto oruja i streljiva, a mi smo pokupili neto opreme za koju sam mislio da nam moe zatrebati. Sljedeeg je dana palo i skladite Lug pokraj epina. Tu smo uzeli tri kamiona oruja, streljiva, opreme, granata, mina i svega ostalog to smo nali. Iduih dana uo sam prie kako sam tri kamiona zaplijenjenog oruja prodao. Priu su irili neki susjedi koji su se krajem osamdesetih vratili iz njemake praznih depova, a itav dotadanji ivot su proveli tamo na privremenom radu. U tom sam trenutku imao u vodu etrdesetak gardista kojima sam lovako oruje zamijenio kalanjikovima, a u iduih petnaestak dana taj se broj poveao na 80. Tada su mi sugerirali iz Zapovjednitva bojne da u vodu imam previe vojnika i da ih vie ne trebam primati, ali sam ja prijam nastavio, te sam u iduih mjesec vod poveao na 120 ljudi. Dio oruja sam dao jednoj protuzranoj postrojbi koja od osobnog naoruanja nije imala nita, dio sam dao nekim poznanicima iz 3A i 5A brigade, dok sam sa preostalim orujem, streljivom, minama i granatama ratovao do polovice 1992. Nakon to je pao Lug dobili smo nove poloaje: Poljoprivredni fakultet, Tufek, Logor. Budui da su pustare Tufek i Logor bile smjetene u depresiji, okruene kukuruzom, bez preglednosti okolnog terena, na svoju sam ruku postupno preuzeo zapadno dva poloaja, Policer i jedno divlje smetlite. im smo poeli kopati zemunicu na Policeru, sljedeeg su dana pale tri minobacake granate od 120 mm desetak metara od vojnika. Ispaljene su iz grada, iz pravca Policijske uprave. Zabile su se u mekanu zemlju i geleri su otili prema gore te nitko od vojnika nije ranjen. Pokuao sam pronai mjesto ispaljenja, ali nisam uspio otkriti jesu li ispaljene iz dvorita Policijske uprave ili iz pedesetak metara udaljenog dvorita Obnove, gdje je bila smjetena jedna minobacaka postrojba. Dana 21.9. 1991. ubijen je Ante Paraik ratni zapovjednik HOS-a na policijskom punktu. Ubili su ga policajci radio vezom uvjereni kako im se pribliava vozilo s naoruanim Martievcima. Paradik je bio vojno neiskusni zagovornik rata s daleko jaim protivnikom. Petnaestak dana prije njegove likvidacije uak ga je nagovorio da HOS prikljui HV-u, a sam je trebao postati ministar unutarnjih poslova. Predsjedniku HSP-a Paragi, ministru unutarnjih poslova Vekiu i predsjedniku Vlade Manoliu to nije odgovaralo. Paraga se nije htio odrei oruane formacije kojom je mogao utjecati na Hrvatsku politiku, Veki nije elio svoje ministarstvo prepustiti nekom drugom, a Manoli nije elio ostati bez kontrole nad ministarstvom koje bi moglo razotkriti njegove dvostruke igre i prikrivene sabotae. Problem su im rijeili policajci koji su preko radioveze bili uvjereni kako pucaju u grupu do zuba naoruanih etnika. SIS je tada ve snimao sve radio frekvencije, te je mogao otkriti kodni broj motorole s koje je upuena lana informacija policajcima na kontrolnom punktu. Nakon toga mogli su po kodnom broju otkriti i sve ostale razgovore sa tog radio ureaja, na osnovu ega ne bi bilo teko otkriti korisnika ureaja. To ne bi bilo mogue jedino ako se taj ureaj prvi puta upotrijebljen tada i nikad vie. Pitanje je dali su istraitelji traili od SIS-a ove podatke, te dali bi elnik SIS-a Josip Perkovi te podatke elio dati. Paradik je uivao veliki autoritet u HOS-u poto je veinu vremena obilazio svoje jedinice. Paraga je bio predsjednik HSP-a i formalno vrhovni zapovjednik HOS-a, a i api je bio vrlo utjecajan. HOS je formalno osnovan 26. veljae. 1990. ime su postale konkurencija legalnoj Hrvatskoj policiji. Prvih pedesetak dugih cijevi HOS-ovci su nabavili preko apia od

eksa i Glavaa koncem 1990, i preko Paraika od uka u prvom dijelu 1991. ime su eks i uak eljeli osigurati utjecaj na Pravae znajui kako najvei utjecaj na Paragu ima voa HDZove ljevice Manoli. Te grupice HOS-ovaca djelovale su u suradnji sa lokalnim tabovima po mjesnim zajednicama i nisu bile ustrojene kao posebne jedinice. Za vrijeme kratkoronog Slovenskog rata HOS je neto oruja kupio u Sloveniji od Janeza Jane, ali su ih pojedini policijski zapovjednici pri ulasku u Hrvatsku pokuali razoruati. Ministar Boljkovac je to sprijeio, a kako ih ne bi razoruao neki lokalni zapovjednik policije smjestio ih je u poseban centar za obuku koji je osnovao na podruju Karlovca gdje je on sve imao pod punom kontrolom, te ih je i dodatno naoruao. Iako je bio ministar policije svjesno je gradio paralelnu politiku vojnu postrojbu izvan kontrole dravnih institucija koju je on (i Manoli) tajno kontrolirao, a da toga obini pripadnici HOS-a nisu bili svjesni. Nakon pada vojarni manji dio oruja HOS je zarobio, a vei je dio dobio iz policijskih skladita po tajnom odobrenju Boljkovca i Manolia. Nakon Paradikove likvidacije Manoli je nastavio tajno odobravati izdavanje oruja i streljiva Paragi, do 1993. kad je HOS rasformiran i u BIH. Tuman i uak su preutno odobravali naoruavanje HOS-a manjim koliinama oruja kako ne bi hosovce pretvorili u neprijatelje, nastojali su sklopiti to bolju suradnju sa apiem i Kandareom, a ak su i Paragi odobravali da sa vojnim vozilima i vojnom pratnjom obilazi bojite kako bi ga smirili ne bi li se prestao suprotstavljati dravnoj politici i ratnim naporima. Dana 25. rujna 1991. Vijee sigurnosti UN-a, na prijedlog Beograda, donijelo je Rezoluciju o opem embargu na uvoz svih vrsta oruja i vojne opreme u SFRJ, to je u stvari znailo onemoguivanje obrane RH i BiH od do zuba naoruane JNA. Procjene su bile da e JNA sruiti hrvatsku vlast za 14 dana. Embargo je uveden kada su napadi na Vukovar trajali ve mjesec dana. Sedam dana nakon uvoenja embarga napadnut je Dubrovnik, a etrnaest dana kasnije dogodio se i napad na Banske dvore. Dana 7. listopada 1991. MIG-ovi sa Bihakog aerodroma, po nalogu projugoslavenski orijentiranog generala Blagoja Aia raketirali su Banske dvore, tj. pokuan je atentat na Predsjednika, dr. Franju Tumana kod kojeg se tada naao Predsjednik SIV-a Ante Markovi i Predsjednik Predsjednitva SFRJ Stjepan Mesi. Ovo je bio posljednji pokuaj projugoslavenske frakcije KOS-a u spaavanju Jugoslavije. Ai je imao sve informacije to se dogaa u Banskim dvorima zahvaljujui obavjetajnoj mrei Jugoslovanske RV i PVO koja je otkrivena pod imenom "Labrador II". U okviru ove najtajnije mree djelovao je i Mio Deveri, tadanji ef osiguranja Predsjednika republike, koji je smjenjen tek kasnije kad je otkrivena ova projugoslavenska obavjetajna grupa. Da je atentat uspio Srbi bi se rijeili Predsjednika Hrvatske, a usput bi se rijeili i Predsjednika Jugoslavije Mesia i Predsjednika SIV-a Markovia, te bi Admiral Mamula ostao jedini kandidat za mjesto novog efa Jugoslavije. Vlast u Hrvatskoj bi preuzeo Predsjednik Vlade Manoli koji bi sabotirao nabave protivoklopnog oruja i streljiva kako bi sabotirao obranu, te bi nakon nekoliko veih vojnih poraza potpisao bezuvjetnu kapitulaciju, pod uvjetom da se JNA rijei Miloevia. JNA bi tada s jakim ratnim nabojem produila prema Sloveniji, te bi Jugoslavija bila obnovljena, ime bi ugled generala naglo porastao i u samoj Srbiji. Takav razvoj dogaaja nije odgovarao ni Miloeviu, te je atentat zavren neuspjeno. Postoje ak i indicije da je Miloevi u zadnji trenutak saznao za ovu Adievu akciju, te je nazvao Predsjednika Tumana da ga upozori. Ovim je velikosrpski plan RAM jo jednom pobijedio Jugoslavenski plan TIT, to je usput pomoglo i stvaranju Hrvatske drave.

Predsjednik Tuman je 25.10. 1991. na prijedlog Vekia i Manolia potpisao uredbu o putanju iz zatvora 989 kriminalaca iz zatvora, ako se jave u vojne postrojbe. Ovim je legalizirano putanje iz zatvora kriminalaca, to je poelo jo dok je Boljkovac bio Ministar MUP-a. Odmah nakon ovoga generali prebjegli iz JNA procijenjuju kako je HV dovoljno ojaala, te su poele pripreme za manje probne oslobodilake napadne operacije na strateki najvanijim poloajima. Operacija Orkan 91 ( Otkos10) odobrena je 25. 10. 1991. i trajala je do 27.12. a potpuno je otkazana 3.1 1992. kad je potpisano Sarajevsko primirje. I ja sam 1. 11. 1991. dobio pripremnu zapovijed za odlazak u Laslovo zajedno s vodom smjetenim na starom Poljoprivrednom institutu. Njih etrdesetak dolo je na stadion u pripremu i tu smo nekoliko sati ekali zapovijed za odlazak. Odjednom je s nekih 600 do 800 metara udaljenosti ispaljena minobacaka granata od koje je poginuo straar Ivo Ivanovi, a etvorica su vojnika teko ranjena. Tada je zapovijed za odlazak u Laslovo povuena. Imao sam osjeaj kako je svrha ove zajednike pripreme bila stvoriti to veu guva kako bi petokolonai s minobacaima mogli pogoditi to vie ljudi. To mi je bio prvi smrtni sluaj, te prvi i posljednji put da je neka druga jedinica dola u pripremu na stadion. Od tada sam sve slobodne gardiste redovito slao u ulini lov na tzv. minobacalije petokolonae. Jednom su ih prilikom ugledali, ali su ovi uspjeli pobjei. Imali su vozilo i odore gardista. Ti su petokolonai obino prisutnim civilima govorili kako gaaju etnike poloaje. Meutim, minobacaima od 60 mm mogli su gaati nekoliko ulica dalje, s MB 82 mm mogli su dohvatiti neke nae poloaje, a samo s MB120 mm mogli su se dohvatiti blii etniki poloaji. MB 120 mm je prevelik za djelovanje s kamiona. U to je vrijeme veina jedinica poela drati poloaje po sustavu: jedan dan teren, drugi dan priprema, trei dan odmor. Vojnici su bili pod kontrolom dok su bili u pripremi i na terenu. Trei dan, kada su bili na odmoru, mogli su raditi to su htjeli. Meu dragovoljcima je bilo dosta bivih udbaa, kosovaca, Jugoslavena i Srba, pogotovo u viim zapovjednitvima. Neki su se eljeli iskreno boriti za Hrvatsku, neki su se eljeli zatititi od nepovjerljivih susjeda kojima su se zamjerili u vrijeme komunizma, a neki su doli po zadatku. Svi su se oni na terenu i u pripremi trudili prikazati kao najbolji vojnici. to su radili svaki trei dan kada su bili na odmoru, nitko nije kontrolirao. Sigurnosne slube SZUP i SIS, koje su to trebale raditi, bile su najprimamljivija meta za infiltraciju upravo takve vrste dragovoljaca. Cilj mnogobrojnih snajperista i minobacalija petokolonaa bio je organizirati kaos, sabotirati obranu, ruiti borbeni moral, te navoditi vojnike na osvetnike akcije prema srpskim civilima koji nisu bili povezeni s akcijama KOS-a. Time su ruili ugled Hrvatske i umanjivali njezine anse za meunarodno priznanje. Takve su se akcije dogaale do trenutka priznanja Hrvatske, nakon ega su smanjene budui da je opasnost za organizatore postala vea od moebitne politike koristi. Kasnijom analizom prikupljenih informacijama shvatio sam kako je to bila vrlo dobro organizirana mrea kojom je rukovodio netko tko je imao sve informacije o rasporedu punktova i postrojbi, a to je mogao biti samo netko iz vrha osjekog SIS-a. Osim snajperista i minobacalija petokolonaa, problem su bili i navodioci vatre koji su nou svjetlosnim signalima obiljeavali lokacije sklonita s civilima i sline vane objekte. Naime, ako se nou s dvije razliite lokacije meusobno udaljene, primjerice 1 kilometar, odredi pravac iz kojega dolazi svjetlosni signal te izmjeri kut izmeu tih pravaca, svaki topniki rauna vrlo lako moe odrediti lokaciju izvora svjetlosti. Gledano iz polja, juno od Osijeka viao sam nou svjetlosne signale iz svih dijelova grada. Nekad ih se javljalo po desetak istovremeno. Nekoliko puta mi se uinilo kako dolaze iz blizine stadiona, gdje sam imao bazu, pa sam s nekolicinom vojnika krenuo prema njima. Doavi blie, vidio sam

kako su ustvari puno dalje, ali smo idui prema njima uspjeli tono locirati zgradu s koje se javljaju. Svaki se put ispod zgrade nalazilo sklonite prepuno civila. Nekolicinu bismo civila upozorili kako netko meu njima daje svjetlosne signale. Nisu nam vjerovali, ali kada bi ih odveli da pogledaju iz daljega, poeli bi psovati, a mi smo ih ostavljali da svoje probleme sami rjeavaju. Obino je bila rije o umirovljenim Srbima ili jugoslavenski orijentiranim Hrvatima, civilima koji su i sami boravili u sklonitu. Povremeno su odlazili van zapaliti cigaretu. Usput su malo proetali do vrha zgrade odakle bi depnom baterijom malo bljeskali juno prema Tenji, istono prema Sarvau ili sjeverno prema Baranji. Vremenom je broj ovih navodioca vatre bivao sve manji, ali nikada nisu potpuno nestali. Kad mi se dogodio navedeni prvi smrtni sluaj, u vodu sam imao oko 100 ljudi podijeljenih u est borbenih odjeljenja, odjeljenje veze te pozadinsko odjeljenje. Zapovjednik satnije tada je u satniji imao oko 200 ljudi te me je postavio za svog zamjenika. Na mjesto zapovjednika voda postavio sam, u dogovoru sa zapovjednicima odjeljenja, brata. Negdje u to vrijeme dobio sam dojavu o planu napada na Osijek. Jedan moj gardist imao je u Tenji roaka kome je otac Srbin, a tih je dana pobjegao iz Stare Tenje. U njegovoj je kui njegov otac s ostalim etnicima razgovarao o planu napada na Osijek po kojemu je trebalo buiti kue u Tenji do naih poloaja kako bi se to bolje pripremili za napad. Kad napadnu Novu Tenju, treba istovremeno napasti i umu Rosinjaa te Antunovac. Kad osvoje Novu Tenju, napad treba produiti prema Tufeku i Stadionskom naselju. Kad krenu prema Stadionskom naselju, grupa njihovih diverzanata treba, u odorama garde, iz grada ui u naselje i s lea napasti nae jedinice u povlaenju. Osvajanjem Stadionskog naselja, napad treba produiti Klajnovom ulicom u cilju presijecanja Osijeka na dva dijela. To je ispriao svom roaku koji je to prenio meni i jednom asniku SIS-a. Nakon petnaestak dana uo sam kako je taj asnik, navodno, prebjegao na etniku stranu. Nisam imao mogunosti provjeriti je li to istina ili ga je moda progutao mrak. Tada sam gardiste koji su pripremu imali po kuama oko stadiona povremeno slao u pripremu u Stadionsko naselje. Vie sam puta zapovjedio pretres cijeloga naselja juno od obilaznice u svrhu pronalaenja oruja. S civilima iz Narodne zatite iskopao sam rovove oko svih pustara iznad Stadionskog naselja, a kada je pala Nova Tenja, izdao sam zapovijed za evakuaciju svih civila iz junog dijela Stadionskog naselja. Pri zauzimanju poloaja u umi Rosinjaa dobio sam zapovijed za dranje linije izmeu ume i Tenje. Uoio sam kako je uma na najniem terenu i da je okruena kukuruzom. Preglednost prema neprijatelju bila je nikakva, kao i mogunost za protuoklopnu borbu. Ljudi iz tri razliite, nepovezane jedinice, koji su ve neko vrijeme drali ovaj poloaj, nisu iskopali nikakve zaklone i nou su ili u bazu. Na rubu ume iskopao sam jednu zemunicu, a priuvnu iza ume u pravcu zapadno od ulaza u Tenju. Da bi iskopali zemunicu, najprije sam morao vojnike poduiti kako se to radi. Tek kada su vidjeli kako sam kopam, pristali su uzeti aove u ruke i prihvatiti se posla. Tada su vojnici jo uvijek mislili kako ne trebamo kopati obrambene poloaje, ve da JNA treba otjerati juriom. Kasnije, kada su vidjeli kako granate razbijaju slabo utvrene zemunice, nije ih trebalo nagovarati na kopanje. Ljude nisam elio drati u depresiji okruenoj kukuruzom, ve sam ih drao na priuvnom poloaju gdje je preglednost bila mnogo vea. Sredinom studenoga drali smo dva dana poloaj iroko polje, istono od Antunovca prema Tenji. Pustara je bila u prirodnoj depresiji, okruena kukuruzom, 100 metara sjeverno od puta kojim su poslije tenkovi uli u Antunovac, a koji je navodno bio miniran. Vidljivost nikakva i mogunost protuoklopne borbe takoer nikakva. Padom Vukovara 18. studenoga 1991. Osijek je zahvatila panika. Poele su se iriti prie kako su Tuman i uak krivi za pad Vukovara, te kako e i Osijek biti prodan. Najei napadi

na Franju Tumana i dolazili su iz Paraginog Hrvatskog prava koje je tada ureivao jedan od dravotvornih novinara, ali vojno nepismeni Milan Ivkoi. Na prilazima Tenju vidjele su se kolone kamiona koji dovlae nove srpske snage oko Osijeka iz pravca Vukovara. Dio viih zapovjednika koji su dotad u ratu vidjeli dobru priliku za naglu karijeru i stavljanje na stranu pokojeg lepera humanitarne pomoi, postali su vrlo nervozni, te su poeli vrbovati pojedine iskusne izviae za proboj iz Osijeka ako doe do opkoljavanja. Dobio sam zapovijed za mobilizaciju to veeg broja ljudi, iako su mi dvadesetak dana ranije govorili kako ih imam previe. Ali sada se vie nije imalo koga mobilizirati! Obiao sam teren i ustanovio kako izmeu Rosinjae i irokog polja postoji kota Drvarua oko tri metra via od okolnog terena, koju nitko nije drao. Ispred je polegla penica te je pogled pucao na Orlovnjak i na put kojim su tenkovi poslije uli u Antunovac. Dana 20. 11. 1991. odveo sam tamo jedno odjeljenje i naredio iskop zemunice, te utvrivanje poloaja za netrzajni top kojim bi se moglo sprijeiti kretanje cestom Tenja - Orlovnjak i Tenja - Antunovac. Meutim, iste veeri kada smo se vratili s terena ekala nas je zapovijed da idui dan s dva odjeljenja odemo u obranu Antunovca prema farmi Sele, koju je neprijatelj osvojio. Sljedeeg dana, 21. 11, sa 27 svojih ljudi i 20 ljudi sa Sjenjaka koji su mi pridodani otiao sam u Antunovac te smo zauzeli poloaje prema Seleu. Naveer u 22.15 sati dobio sam zapovijed da u 22 sata (netko je loe proraunao vrijeme potrebno za sputanje zapovijedi) krenem u napad na Sele, istovremeno s poetkom napada na Laslovo i Ernestinovo, koji su prethodnih dana pali u srpske ruke. (Ernestinovo i Laslovo su bili opkoljeni s tri strane, meusobno povezali cestom, Ernestinovo je palo tako to su tenkovi JNA nou bono uli s jedne strane preko Divoa i s druge strane iz Petrove Slatine. Branitelji Ernestinova su bili podijeljeni u dvije grupe koje su branile dva kraja sela. Jednu grupu su inili uglavnom Hercegovci i Bosanci dok su drugu grupu inili uglavnom zagorci. Koordinacija je bila slaba pa na spoju ovih jedinica obrane i nije funkcionirala, te su tuda tenkovi JNA preko noi uli u selo. Na taj nain je Laslovo odsjeeno i etiri dana kasnije je potpuno osvojeno.) Preli smo kanal pun vode, desno od asfaltnog puta i kroz kukuruz prili smo Seleu na pedesetak metara te zalegli u nekakav kanal. Tu smo ekali da ostalih 300 gardista s lijevog i desnog krila prijee u napad pa da i mi krenemo dalje. Kako nismo uli nita osim neprijateljskog PAM-a koji je eljao po kukuruzu, leali smo u kanalu do oko 1 sat poslije ponoi, pa smo se vratili na poetne poloaje (nekoliko sam mjeseci kasnije od nekih inenjeraca doznao kako bi uletjeli u nae minsko polje da smo nastavili dalje). Pozvali su me u brigadu u Osijek na podnoenje izvjea o napadu. Zapovjednik Bakarac, bunovan, digao se iz kreveta i kada me je vidio kako sam blatan, povjerovao je da sam bio u napadu. Vratio sam se u Antunovac, a straari su pred jutro kroz gustu maglu primijetili kretanje. Poeli smo pucati i borba je trajala oko dva sata. Vojnici JNA zalegli su u kanal sedamdesetak metara ispred nas i nisu se nikako povlaili. Otiao sam s nekoliko vojnika u tab Antunovca gdje su mi rekli kako se to nama kroz maglu vjerojatno priinja. U garai, na hrpi, naao sam tromblona i zolja. Tek kada smo time raspalili po protivniku, povukli su se. Oko podneva su me pozvali u Zapovjednitvo. Dobio sam zapovijed da sa svojih 27 ljudi i 20 ljudi sa Sjenjaka ponovno krenem u napad na Sele. U 15 sati krenuo sam u napad. Odluio sam ovaj put ii lijevom stranom, pa smo se kroz kukuruze privukli Seleu. Deke sa Sjenjaka poslao sam kroz nekakav kanal prema ulazu u Sele, a sa svojima sam krenuo dalje prema stranjem dijelu. Pribliivi se dvoritu, doli smo do dimnjaka. Tu sam poeo rasporeivati ljude i tada su nas primijetili. Poela je borba s obaju strana. Dvojica su odmah ranjena te sam im rekao da se povuku. uo sam paljenje tenkova: etiri motora u samoj farmi, tri oko 150 metara juno prema Orlovnjaku i tri jugoistono nama iza lea. Puzei, krenuo sam s nekoliko ljudi dalje prema

nekakvim svinjcima pa smo prili na desetak metara od prozora iza kojih smo uli glasove etnika. Budui da nismo imali protuoklopnih sredstava, poslao sam jednog ovjeka da otpue i dovede ostale kako bi se uvukli u dvorite. Kada se vratio, doznao sam kako su se ostali povukli. Ostali smo nas etvorica u svinjcu i ekali neko vrijeme, ali kada smo uli tenk na desetak metara udaljenosti kako preko grmlja ide tono na nas, kroz rupu u zidu pobjegli smo u kukuruze prema Orlovnjaku. Nakon pedesetak metara okrenuli smo prema Antunovcu. Kada smo naili na tragove tenka u kukuruzu, koji prije napada nisu postajali, nije mi bilo jasno to se dogodilo. Dolaskom u Zapovjednitvo doznao sam kako su se ostali povukli im su istroili protuoklopne granate i tromblone. Izbrojeno je 8 teko ranjenih, nekoliko lake te est nestalih. Nakon to smo se nas etvorica pojavili, nedostajala su jo dvojica. Uskoro su deki sa Sjenjaka javili kako su u jednom dvoritu vidjeli dva mrtva gardista. Otiao sam po njih i utvrdio kako su to moji vojnici, mlai Meki i Jugovi. Pogodila ih je minobacaka granata pri povlaenju, a veinu su ranili etnici koji su iz pravca Orlovnjaka krenuli kako bi nas odsjekli od Antunovca. U Antunovac mi je stigao brat s tri nova odjeljenja nakon to je dobio vijest da smo opkoljeni. Preuzeo je nae poloaje, a mi smo se vratili u bazu. Doznao sam kako dvije satnije koje su trebale krenuti s lijevog i desnog krila nisu ni krenule u napad. Sljedeeg sam dana dobio zapovijed za novi napad. Prije samog poetka napada minobacaka je granata pogodila krov nasuprot kue pokraj koje su dvojica sa Sjenjaka sjedila i puila, pa su pogoeni, te je Sjenjak ovaj put odustao od napada. U 15 sati krenuo sam sa svoja tri odjeljenja kroz kanale. Brata sam s dva odjeljenja poslao prema Orlovnjaku kako bi nam titio bok. Interventni vod bojne kroz kanale je zaobilazno krenuo prema stranjoj strani Selea, a ja sam s jednim odjeljenjem krenuo istim putem kao i prethodnoga dan. Priavi neprijatelju na stotinjak metara, PAM je poeo arati po kukuruzu. Najprije je jednom vojniku odnesena peta pa smo mi ostali zalegli na zemlju. Vidjeli su nas po micanju stabljika kukuruza. Svaki pokuaj kretanja novi rafal na nas. Dok sam leao u kukuruzu pogodio me metak u pancirku, u sam preklop na prsima, koju sam toga dana prvi put obukao. Jedna je strana bila probijena, a metak je zadrala druga strana preklopa. Kasnije sam vidio kako mi je krunica koju sam imao oko vrata zdrobljena, a idui mi je dan poplavio desni prsni ko od ramena do kuka. Tu smo leali dok nije pao mrak. Vrativi se u bazu, doznao sam kako lijevo i desno krilo ponovno nije ni krenulo. Moral je pao na nulu, ljudi su posumnjali kako je cilj ovih napada bio da nas to vie izgine te su poeli traiti krivca. Koga treba ubiti? Zapovjednika nae 2. bojne, zapovjednika 1. bojne iji vojnici nisu ni kretali u napad, zapovjednika brigade? Nismo se mogli odluiti. Na Zapovjednitvo zone nismo ni sumnjali. Bili su previe visoko. U to sam vrijeme u Zapovjednitvu sluao razmiljanja o tome kako nas treba to vie izginuti da bi nas Meunarodna zajednica priznala. Drao sam to za glupost iz arsenala ubaenih projugoslavenskih agenata Udbe i KOS-a koji su nas eljeli to vie oslabiti. Zapadne medije zanima smrt djece, ena i staraca. Smrt vojnika ih ne zanima, to je profesionalni rizik u svakoj vojsci. Tek nekoliko godina kasnije, itajui knjigu Slavonska krv vidio sam tko je zapovijedao ovim napadima i tko je izdao pametnu zapovijed o pojaanom dranju depresija Rosinjaa i iroko polje. Zapovijedi je potpisao osobno zapovjednik operativne zone Karl Gorinek. (Jedini vojni zapovjednik koji je kasnije uspio ostvariti politiku karijeru. Kao tajnik HSLS-a istakao se u marginalizaciji Draena Budie. ) Iduih sam dana uspijevao od 127 ljudi, koliko sam ih imao na stadionu, prikupiti jedno odjeljenje za odlazak na teren iza Rosinjae. Jedno odjeljenje, Rebino, poslao sam na obuku za inenjeriju, a ostale sam drao u pripremi. Poetkom prosinca iz Strog Tenja smo sluali razglas preko kojeg su nas etnici

uvjeravali kako je i Osijek prodan kao i Vukovar, te kako nam je najbolje da se predamo. Pratili su nae lokalne radio postaje te su vrlo dobro znali psiholoko stanje u naem medijskom prostoru nakon pada Vukovara. Dana 5. 12. 1991, pri padu Rosinjae, tenkovi su bono napali nae poloaje pa otpor nije bio mogu. U tom se trenutku na koti Drvarua koja se nalazi izmeu depresija Rosinjaa i iroko Polje sluajno nala grupica izviaa iz Antunovca. Nisu imali nita za protuoklopnu borbu i nikakvu radiovezu. Vidjeli su, kroz jutarnju maglu, oklopnjak koji je priao bono naim poloajima u Rosinjai. Tu je stajao dok je trajao minobacaki napad na nae poloaje. Mine su se aktivirale na vrhovima drvea i nitko nije mogao izviriti iz zaklona. Kada se magla poela dizati, minobacaki napad je prestao, a istoga je trenutka oklopnjak krenuo naprijed, bono na nae poloaje. Iz prve se zemunice samo jedan vojnik uspio izvui. Da je postojao protuoklopni punkt na koti Drvarua, to se ne bi moglo dogoditi, 16 vojnika ne bi poginulo, niti bi tenkovi mogli proi cestom Tenja - Antunovac, to je uzrokovalo pad Antunovca. Istovremeno s napadom na Novo Tenje, Rosinjau i Tenjski Antunovac Srbi su tenkovsko pjeakim snagama napali gotovo sve poloaje oko Osijeka, kako bi onemoguili upuivanje pomoi Novom Tenju i Tenjskom Antunovcu, gdje je bio glavni pravac napada. Pri ovim napadima branitelji prigradskog naselja Nemetina su ak uspjeli unititi jedan transporter i jedan tenk. Nakon pada Nove Tenje i Tenjskog Antunovca crta obrane prema njima bila je nedefinirana oko tjedan dana. Vidio sam kako se etniki plan ostvaruje te kako imaju pomo iz naeg Zapovjednitva. Sve raspoloive vojnike smjestio sam po pustarama juno od Stadionskog naselja te sam im naredio da ne putaju nikoga koga ne poznaju. Poloaje lijevo od nas preuzela je Sportska eta, a ja sam poeo ureivati novi poloaj u pravcu Policera. Netko nam je nou redovito sjekao telefonske linije koje su ile kroz Stadionsko naselje, to se nikada nije dogaalo prije pada Nove Tenje. Ponekad su vezisti i dva puta u toku noi morali krpati vodove. Najvaniju crtu obrane prema Ivanovcu i epinu preuzela je borbeno neiskusna zagrebaka 101 brigada, a epinska bojna HOS-a dobila je zapovijed za izmijetanje izvan epina, na odmor. Zapovjednik epinske bojne Slobodan Tolj ovu zapovijed zapovjednika operativne zone Karla Gorineka je odbio. Odbio je i Paraginu zapovijed za odlazak u Vinkovce za navodni proboj, a interesantno je to to je Tolj o ovoj Paraginoj zapovjedi izvijestio Gorineka, te je otkrio kako Gorinek ve ima na stolu izvjee o toj Paraginoj zapovjedi i nareenje da uhiti Tolja, ako ju poslua. Njegova likvidacija kao zapovjednika najvee postrojbe HOS-a projugoslavenskim urotnicima bi dobro dola za radikalizaciju itavog HOS-a. Nakon nekoliko dana Zagrepani su napustili poloaje, a da su epinani izvrili zapovijed o izmijetanju, ili odlasku u Vinkovce, etnicima bi bio otvoren koridor za presijecanje puta Osijek - akovo, te u daljnjem napredovanju potpuno opkoljavanje Osijeka. U tom trenutku epin je bio u sendviu izmeu Antunovca i Ivanovca s istone strane te epinskih Martinaca, okadinaca, Budimaca i Bele Loze sa zapadne strane. Zapovjednik epinskog HOS-a Slobodan Tolj im je osjetio opasnost presijecanja puta akovo Osijek i pada epina nagovorio je zapovjednika naikih specijalaca Mirka Pongreca na napad s naike strane na ovu srpsku enklavu i njeno zauzimanje, ili e epin pasti. Pongrec je iste noi kad je palo Ernestinovo, bez znanja Gorineka sa svojim snagama izveo napad i zauzeo epinske Martince, okadince, Budimce i Belu Lozu. Nekoliko je dana Osijekom kruila pria kako su Ivanovac i epin potpuno prazni, te su se i pojedini vii zapovjednici u Osijeku poeli pripremati za naputanje Osijeka, uvjereni kako je i Osijek prodan. Dolazak 101 Zagrebake brigade primijetili su i Srpski obavjetajci, te su ne znajui kako se radi o borbeno neiskusnim vojnicima, odustali od daljnjeg napredovanja, iako su im KOS-ovci infiltrirani u HV-u nastojali to vie olakati napredovanje.

Na podruju Osijeka jedinice HOS-a su djelovale u sastavu pojedinih jedinica HV-a, ali u veem dijelu Hrvatske HOS je bio paravojna stranaka formacija HSP-a. Naime, na samom poetku stvaranja hrvatske drave Manoli i suradnici nastojali su iz HDZ-a izbaciti to vie dravotvoraca i time unutar HDZ-a ojaati udbaku struju. Kako bi dravotvorce i dalje kontrolirao, meu njih je ubacio Paragu i jo nekoliko svojih svjesnih, ili nesvjesnih dounika. im je postalo jasno kako je rat neizbjean, Manoli je preko ministra MUP-a Boljkovca i Parage poeo organizirati i naoruavati postrojbe HOS-a koje su djelovale, prividno, izvan svih institucija, a zapravo je njima posredno sam upravljao. HOS-ovci su slani svuda gdje se najvie ginulo. Ako neki od njih pogine - odlino - jedan ustaa manje, a ako pogine etnik - opet odlino. Da je kojim sluajem JNA uspjela porobiti Hrvatsku, Manoli bi HOS-ovce i ukove ekstremiste oznaio kao glavne krivce za rat, a on bi politiki opstao. Smetao mu je prvi ratni zapovjednik HOS-a Paradik na kojeg nije imao utjecaj. Nakon likvidacije Paradika Manoli je nastavio tajno naoruavati HOS, a Predsjedniku Tumanu je lano predstavljao snagu HOS-a govorei kako ima 30.000 ljudi (iako ih je realno bilo oko 3.000) i kako Paraga sprema vojni udar, te zbog toga HOS-ovce treba napasti i razoruati. Time je elio izazvati graanski rat izmeu Hrvata slian onom iz drugog svjetskog rata. Paraga je nakon pada Vukovara ak i pozvao sve zapovjednike HOS-a s postrojbama u Zagreb kao pripremu za navodni odlazak u proboj prema Vukovaru, ali su svi oni koji su drali poloaje to odbili. Odazvali su se uglavnom HOS-ovci sa juga Hrvatske vjerujui kako se okupljaju za prodor prema Vukovaru, te pojedini paradni HOS-ovci koji su se u uniformama slikali po Zagrebu i izbjegavali bojite. Poto HOSovci ni nakon niza raznih provokacija, nisu pokazali interes za vojni udar Manoli ih je nastojao radikalizirati stavljanjem Parage u pritvor na mjesec dana, ali ni to nije upalilo. HOS je Manoliu dobro posluio i u meunarodnim odnosima. Mnoge drave su se protivile priznanju Hrvatske upravo zbog postojanja paravojnih postrojbi poput HOS-a. Nakon ovakvih Paraginih poteza Manoli je uvjeravao Tumana kako HOS-ovci imaju veliki utjecaj i u HV-u, te u svakom trenu mogu izvesti vojni udar, a da bi se to sprijeilo, potrebno je u jedinice HV-a uvesti to vie bivih oficira JNA. Tako je udbaka struja i unutar HV-a poela jaati, a time i utjecaj Manolia na HV. Poslije, kada je predsjednik Tuman dobio podatke o atentatu na Paraika, te o realnosti Dedakovieve veleizdaje, Veki je naglo smijenjen. (On je Mati abiu abanu prenio Manolievu i Perkovievu zapovijed za odlazak u Vinkovce i ispitivanje Dedakovia.). On je oekivao kako e ga Manoli zatititi, ali se ovaj povukao. Nakon toga su se Veki i Manoli politiki razili. Nova Tenja i Tenjski Antunovac posljednja su mjesta koja su pala na osjekom podruju. Od prvoga dana rata ni iz jednoga mjesta koje je bilo pred padom nije izvrena planska evakuacija, niti unitenje materijalnih sredstava koja bi mogla posluiti neprijatelju. Nigdje vojnici nisu dobili zapovijed za evakuaciju svega onoga to mogu ponijeti ni za unitavanje onoga to neprijatelju moe borbeno ili ekonomski koristiti. Ostavljeni televizori, HI-FI oprema, bijela tehnika i namjetaj mnogim su etnikim dragovoljcima bili najvei motiv za borbu. Pojedini hrvatski vojnici, koji su pokuavali neto materijalnih sredstava evakuirati, proglaavani su kriminalcima i pljakaima iako vlasnici sredstava nisu nita uinili kako bi ih na vrijeme odnijeli. Uskoro smo dobili zapovijed za prebacivanje na nove poloaje kod vonog rasadnika, istono od Osijeka. Uspijevao sam se tome suprotstavljati sve do Boia, ali sam vojnike u pripremi i dalje drao u Stadionskom naselju. Negdje oko Nove godine jedan mi je vojnik rekao

kako ima vezu u Zagrebu preko koje moemo kupiti oruje. Trebalo mi je jo protuoklopnog naoruanja, pa je nas nekoliko otilo u Zagreb. Po dolasku u Zagreb doznali smo od veze da je oruje u Bjelovaru, ali i to kako oni misle da je oruje za Bosnu jer je vojnik preko kojega je veza ila iz Brkog. Ipak smo ih nagovorili da nas odvedu u Bjelovar. I tamo su se povukli im su nas vidjeli u uniformama HV-a. Poslije nekoliko rundi pia ipak su se povezali s gazdama. Nakon nekoliko sati doznali smo kako od trgovine nema nita. Da smo doli u ime stranke SDA, dobili bismo i policijsku pratnju do Save. Osoba koja odluuje o prodaji navodno je bio glavni operativac MUP-a Bjelovar. Kasnije sam douo kako je tadanji ef MUP-a Manoli prodavao oruje stranci SDA, a uak je naoruavao Hrvate u BiH. (Tek tijekom 1993. kad su poeli najtei sukobi izmeu Hrvata i Muslimana u Bosni oko Mostara, uak se uspio oduprijeti Tumanovoj politici naoruavanja Muslimana, te im je prekinuo dostavu oruja, ime je Manolieva trgovina onemoguena. Tada su zapoeli medijski napadi na Hercegovce.) Dana 23. 11. 1991. u enevi je postignut dogovor o bezuvjetnom prekidu neprijateljstava izmeu JNA i RH (Vanceov plan). Dogovor je potpisan 2. 1. 1992. u Sarajevu. Na osnovi dogovora JNA je prihvatila povlaenje iz Hrvatske. U tom je trenutku JNA imala u Hrvatskoj oko 90.000 vojnika (redovni i rezervisti), 900 tenkova, 700 oklopnjaka, 1.200 topnikih cijevi i drugog orua. Na okupiranom su podruju ostale lokalne srpske jedinice i paravojne postrojbe iz Srbije pod zatitom 10.000 pripadnika Unprofora. Nakon pada Vukovara Predsjednik Tuman je uvidio kako se ne moe osloniti samo na dragovoljce i na diplomaciju u stvaranju drave, te kako u rat treba uloiti puno vie ljudstva i novca. Poetkom prosinca nabavljeni su i upaljai za granate velikog kalibra zarobljene u Varadinskim vojarnama, a nabavljeno je i neto malo protuoklopnog pjeakog oruja, te je napravljena prva vea mobilizacija. Zahvaljujui tome brojnost Hrvatskih oruanih snaga, tj. vojske i policije poveana je na blizu 200.000 ljudi, te je Hrvatska vojska po brojnosti dostigla srpske snage na hrvatskom teritoriju. To je omoguilo organiziranje prvih napadakih operacija na najvanijim stratekim tokama, pa je krajem prosinca izvedena uspjena operacija Hrvatske vojske u Zapadnoj Slavoniji Orkan 91, ime je sprijeeno izbijanje Srba na maarsku granicu, tj. odsijecanje istonoga dijela Hrvatske. Time je onemoguen plan irenja Velike Srbije do Virovitice. Operacija Orkan 91 ( Otkos10) odobrena je 25. 10. 1991. i trajala je do 27.12. a potpuno je otkazana 3.1 1992. kad je potpisano Sarajevsko primirje. U to vrijeme 12. i 13. prosinca 1991.na Baniji je izvreno i forsiranje rijeke Kupe pod nazivom operacija Vihor. Akcija je napravljena svojevoljno od strane biveg oficira JNA generala Basarca, bez znanja Tumana. Zbog neusklaenosti u zapovijedanju postrojbe topnitva koje su trebale davati podrku nisu djelovale, a uprkos uspijenog prijelaza rijeke preko pontona, pri povlaenju poginulo je 17 vojnika 102 brigade i etiri tenka. Poginuli su ponajvie zbog tog to je ponton skinut nakon prijelaza, iako na njega zbog magle nitko nije djelovao, pa se tenkovi nakon povlaenja nisu mogli povui. ( Zanimljivo je da su neki bivi JNA oficiri, a tada generali u Hrvatskoj vojsci, nakon pada vojarni, irom Hrvatske koili sve manje izvidnike lokalne napadne operacije na Srpske poloaje dok je trajala bitka za Vukovar. Suprotno od toga, nakon enevskog sporazuma u studenom i nakon Tumanovog sastanka s lordom Caringtonom 18. prosinca 1991. kad je u Gracu meunarodna zajednica odluila umijeati se u sukob slanjem meunarodnih snaga Unprofora, generali poput Stipetia i Tusa forsiraju nastavak napadnih operacija u sklopu operacije Otkos, kao to je i Basarac samostalno krenuo u operaciju Vihor. Primirje je u tom trenutku bilo nuno kako bi dobili meunarodno priznanje, a upravo tada su Tus i Stipeti eljeli

pokazati svoje napadake sposobnosti na podruju zapadne Slavonije i protjerivanje Srba preko Save, iako je to, zbog realnog odnosa snaga, osobito naoruanja i streljiva bilo nerealno. Manje napadne operacije tipa nasilnog izvianja bile bi korisne za vrijeme napada na Vukovar bile bi korisne, ali su ih sprjeavali isti oni koji su za vrijeme primirja i pregovora forsirali napade. )

Dana 12. 12. 1991., sedam dana nakon pada novog Tenja i Tenjskog Antunovca na Paulin Dvoru nekolicina hrvatskih vojnika pobila je 18 srpskih. Paulin Dvor bio je na prvoj crti bojinice, te su na njemu zajedno boravili vojnici i civili. Danima prije ove likvidacije civila po gostionicama okolnih mjesta mogle su se uti glasine kako civili s Paulin Dvora nou prolaze kroz kukuruze i etnicima dojavljuju poloaje hrvatske vojske. Bilo je pitanje trenutka kad e neki pijani vojnik frustriran smru nekog bliskog uzeti stvar u svoje ruke. Ovaj zloin, a i eventualna pijunaa, se mogla sprijeiti evakuacijom svih civila s prve linije bojita, u Osijek gdje je bar 50% stanova bilo ispranjeno. Meutim Gorinek je prisilnu evakuaciju civila zabranio. Dana 23. 12. 1991. ministar financija Jozo Martinovi pustio je u opticaj hrvatsku valutu, hrvatski dinar. Time je Srbiji onemogueno financiranje na teret Hrvatske emisijom jugoslavenskih dinara. Operacija je pripremana tajno jer je postojala opasnost da istovremeno i Srbija tiska svoj novi dinar, ime bi Hrvatskoj ostala stara valuta kao stari papir. Srbijanske obavjetajne slube su saznale za tiskanje Hrvatskog dinara te su i one na vrijeme natiskale novi Jugoslavenski dinar koji su pustile u opticaj nekoliko dana nakon uvoenja u opticaj Hrvatskog dinara. im je puten u opticaj hrvatski dinar otpoela je brza akcija prebacivanja ukupne koliine stare jugoslavenske valute u BiH, Crnu Goru i Srbiju preko mree povjerljivih osoba. Oni koji su tamo imali registrirana privatna poduzea dobivene jugodinare uplaivali su na iroraune svojih poduzea, a oni koji nisu imali poduzea kupovali su devize od lokalnih vercera devizama. Vlasnici poduzea su uplaenim novcem kupovali robu, a nakon nekog vremena su tu robu prodavali, zbog vrlo visoke inflacije po daleko vioj cijeni. Nakon nekog vremena Hrvatskoj su vraali dobiveni iznos jugodinara u devizama po teaju na dan izdavanja, (minus postotak odobren za trokove operacije) a razlika koju su zbog inflacije ostvarili, prodajom robe po vioj cijeni je ostajala njima. Isto to su napravili kupci deviza koji su dio deviza naknadno prodali po daleko viem teaju, zbog stalne visoke devalvacije, te je i njima ostala dodatna zarada proizala iz promjene deviznog teaja. Hrvatskoj je vraen nominalno isti iznos te knjigovodstveno nije ostvaren nikakav gubitak. Dio jugodinara koji je ostao u epovima graana Hrvatska nije uspjela na vrijeme poslati na teritorij BiH i Crne Gore, te je taj novac ostao Hrvatskoj kao stari bezvrijedni papir. Do ovog trenutka Hrvatska je bila stalno izloena pljaki od strane Beograda. Naime, po Jugoslavenskim zakonima sve devize od izvoza, gastarbajtera i turizma, republike banke su prodavale narodnoj Banci Jugoslavije po slubenom teaju, a narodna banka ih je prodavala po puno vioj cijeni uvoznicima. Razlika je ostajala u Beogradu i time je Miloevi financirao projekt velika Srbija. Bankari su dio sredstava uspijevali sakriti u svojim inozemnim podrunicama, ali je dio uvijek odlazio u Beograd. Kad je Hrvatska poela smanjivati uplate devize u Beograd Miloevi je ostao bez sredstava, te je organizirao upad u monetarni sustav Jugoslavije 8. sijenja 1991. emisijom dinara u vrijednosti 1,4 milijarde dolara, ime je stvarno poeo monetarni raspad Jugoslavije.

Do smanjivanja uplate deviza u Beograd dolo je tako to su hrvatska izvozna poduzea izvozila robu, a roba je djelomino, ili u potpunosti plaana stranim poduzeima koja su izabrani pripadnici bive komunistike elite osnovali u inozemstvu. Istovremeno su pojedine institucije ili poduzea kupovali razne fiktivne usluge u inozemstvu od poduzea koja su bila takoer u njihovom vlasnitvu, te je na taj nain dio deviza preko bankarskog sustava oticao van na njihove privatne raune. Bankari su im u svemu ovome pomagali kako bi i oni dio deviza koje su skrivali na svojim inozemnim podrunicama mogli nesmetano prisvajati koristei vrlo visoku i stalnu devalvaciju. Sve to je Predsjednik Vlade Manoli organizirao tajno, a Tumanu je objanjavao kako se na taj nain sprjeava Miloevia u financiranju rata. Dio tako opranog novca Manoli je koristio za manje nabave pjeadijskog oruja za potrebe policije i time se pokrivao pred Predsjednikom drave Tumanom. Vidjevi kako ostaje bez do tada sigurnih hrvatskih sredstava 8. 1. 1991. Skuptina Srbije donijela je Zakon o zaduenju kod Narodne banke Srbije za vie od 18,2 milijarde dinara (1,4 milijarde dolara) bez odobrenja Savezne vlade. Time je Miloevi izvrio monetarni udar na Saveznu vladu i njenu politiku ekonomskih reformi, te su trokovi financiranja paravojnih srpskih formacija i srbijanske administracije prebaeni na sve republike. Tim su novcem poveane plae i oficirima JNA, ime je Miloevi stekao njihovu naklonost. Putanjem u opticaj Hrvatskog dinara Hrvatska je Srbiji vratila financijski udar koji je ona napravila upadom u monetarni sustav Narodne Banke Jugoslavije. Ova operacija brzog prebacivanja bezvrijednog Jugoslavenskog dinara na podruje krnje Jugoslavije najvea je pobjeda Hrvatske u financijskom ratu protiv Srbije, a i jedina je financijska operacija koju bivi komunistiki tehnokrati nisu planirali i nisu imali pod svojom kontrolom, ali su je uspjeli ugroziti dojavivi za nju srbijanskim obavjetajnim slubama. Time su eljeli sprijeiti stvaranje konkurencije na samom hrvatskom tritu, to se i dogodilo. Hrvatski verceri koji su sudjelovali u zamjeni Jugoslavenskih dinara za devize bili su najee sitni trgovci koji su poslovali na teritoriju BiH. U poslu zamjene dinara za devize zaradili su veliku koliinu kapitala, te su postali ekskluzivni uvoznici i izvoznici izmeu Hrvatske i BiH. U zamjenu za ovaj status veliki dio zarade su morali prebacivati u inozemstvo, u sitnoj valuti, te ga dostavljati ukovoj mrei dobavljaa oruja koja je oruje kupovala od mafije irom svijeta. Ovaj posao su pokuavali sabotirati Manolievi konkurentski dobavljai oruja koji su sve podatke dostavljali britanskim slubama, te su zbog toga mnogi u mrei nestali, a ak su i neki junoameriki generali koji su prodavali oruje pronaeni ubijeni. Ova mrea za nabavku oruja, nakon poetne anarhije, sastojala se od najmanje pet grupa ljudi koji su radili neovisno. Prva grupa su bili oni koji su dogovarali nabavke. U poetku je ovo radio ermak kojega je zbog nesposobnosti ubrzo zamijenio Vladimir Zagorac, prvo dobavlja koji je uspio nabaviti kvalitetno protuoklopno naoruanje sa dostatnom koliinom projektila, to je spasilo hrvatsku koncem 1992., kad je potroeno streljivo zarobljeno padom JNA vojarni. Drugu grupu su inili oni koji su se brinuli za transport, to je takoer organizirao Zagorac, a za siguran prelazak granice bio je zaduen ef SIS-a Josip Perkovi. Transport posebnog najvrednijeg protuoklopnog oruja mogao se obavljati avionima, ali su se granate i streljivo mogli, u veim koliinama dopremati samo brodovima. (Cijena granata bila je najee nekoliko puta vea od realne cijene. Za pancirne granate cijena je bila ispod 1.000 dolara, dok je za trenutno rasprskavajue i kumulativne, zbog skupih upaljaa, cijena dostizala ak i 5.000 dolara. Izuzetak u cijeni imalo je oruje iz bive istone Njemake gdje su se Ruski zapovjednici nastojali rijeiti to prije oruja i tako popuniti svoj osobni proraun.) Na otpremnicama je pisalo kako se prevoze npr. dijelovi za

poljoprivredne strojeve. Svi ovi pomorski transporti morali su biti osigurani, a to se radi u britanskom Loydu. Kako oni ne bi nita primijetili cijena isporuene robe morala je biti realna za najskuplje dijelove poljoprivredne opreme, to se plaalo preko bankarskih kanala, dok se razlika u cijeni, namijenjena za podmiivanje politiara, generala i carinika u zemljama izvoznicima, morala plaati u gotovini, u sitnim apoenima. Trea grupa je bila zaduena za nabavku novca, djelomino na raunima, a djelomino u gotovini. Ovaj posao je u poetku vodila Manolieva mrea sitnih vercera devizama koja je po trgovima, trnicama, kolodvorima i ostalim prometnim mjestima stajala i kupovala od graana devize, te ih predavala u banke. Iako je Manoli postojanje ove mree opravdavao potrebom nabave deviza za nabave oruja, samo manji dio ovako nabavljenih deviza potroen za tu svrhu,( a vei dio je prije ulaska u slubene bankarske kanale odlazio na stranu, gdje je utroen za potrebe prebacivanja imovine u strane banke, za potrebe komunistikih tehnomenaera, preko kojih je Manoli planirao obnavljati Jugoslaviju, kad padne Miloevi ). Policija je to promatrala, te tjerala pojedince koji su isto pokuavali raditi za svoj raun. etvrta grupa kurira je bila zaduena za prebacivanje novca do prodavaa i nju je kontrolirao ministar financija Jozo Martinovi, a u tome su sudjelovali Zoran Jai, Boo Prka, Borislav kegro, uz znanje Franje Greguria, Nikice Valentia, Hrvoje arinia i Zlatka Matee. Kad bi novac doao do banaka preuzimali su ga ljudi pod kontrolom Joze Martinovia koji je bi zaduen za plaanje oruja, streljiva i ostale opreme. Peta grupa su bili kontrolori. Meu svima njima je bilo ljudi koji su ovo radili za hrvatsku, ali je bilo i onih koji su gledali kako to vie uzeti za sebe. Kuriri su mogli krasti tako da bi pobili svoje suputnike, te sa novcem za podmiivanje zauvijek nestati. Kontrolori tako ne bi mogli znati da li su ih pobili strane sigurnosne slube, mafija, ili su to uinili izdajnici. Oni koji su dogovarali kupnju mogli su neto zaraditi za sebe samo ako su im koncem obraunske godine prodavai odobravali koliinski super rabat na njihove privatne raune, to je zapadni poslovni obiaj i ovisi o volja prodavaa. Vidjevi kako su Jozo Martinovi i uak, zamjenom jugo dinara za devize na brzinu stvorili konkurentsku klasu Hrvatskih bogatih nacionalista, te kako iseljenici pokuavaju kupiti poduzea stvarnim novcem, pripadnici bive komunistike pljakake elite na brzinu su organizirali protuudar, tj., ubrzanu privatizaciju unitenih i obezvrijeenih poduzea po novom zakonu o privatizaciji. Ovaj drugi zakon o privatizaciji donijela je 27.12. 1991. Vlada Franje Gregoria, na osnovu studije pod tipinim birokratskim komunistikim nazivom Osnove gospodarske politike na prijelazu iz 1991. u 1992. s programom mjera koju je 16. 12. 1991. izradio Ekonomski institut iz Zagreba. Na izradi ovoga projekta radili su eljko Rohatinski, Sanja Crnkovi Pozai, Draen Kaloera, Stjepan Zduni i Marijan ivkovi. Dana 17. 4. 1992. isti je institut donio plan Koncepcija i strategija razvoja Republike Hrvatske. I ovi dokumenti su, kao i oni prethodni Ante Markovia, predvidjeli privatizaciju uz pomo menaderskih kredita podobnima, a predvieno je kako e se ti krediti kasnije otpisati. U podobne su uli pojedinci kao Stjepan Mesi, Franjo Greguri, Nikica Valenti, Radimir ai (sin visokorangiranog pripadnika OZN-e, zasluan za mirno zauzimanje Varadinske Vojarne JNA preko svojih privatnih poznanstava sa oficirima JNA ), Goranko Fiuli, Jure Radi, Hrvoje arini, Jure Klari, Franjo Lukovi, Boo Prka i drugi. Poto su na samoupravni nain izabrani direktori bili nesposobni i skloni svim nainima inflacijske krae, (proda robu prijatelju na poetku godine, a naplati na kraju godine, te razliku u cijeni podijeli ) i poteni dio Vlade je prihvatio podravljenje poduzea, kako bi se samoupravni direktori stavili pod kontrolu. Poto su oni i dalje dolazili politiarima traiti

pomo za isplatu plaa, odlueno je kako treba upravu prepustiti privatnicima, (a to su najee bili ti isti direktori ili njihovi prijatelji) makar i manjinskima. Zbog toga je upravljanje poduzeima odlukom Sabora preputeno novim manjinskim vlasnicima koji su odmah poeli razmiljati kako se obogatiti na raun veinskog vlasnika, a to je najlake izvlaenjem vrijednosti iz poduzea prodajom imovine ispod cijene, uz stavljanje razlike u dep, posuivanjem novca preko posrednika samome sebi, to je u uvjetima visoke inflacije bilo vrlo profitabilno, eskontiranjem polica osobnog osiguranja koje su plaala poduzea, uzimanjem menaderskih kredita od banaka s kamatama daleko ispod stope inflacije, uz garanciju na hipoteke, ili dionice koje su kupili za te iste kredite, i na razne sline naine. Greguriev nasljednik (nakon kratkotrajnog arinievog mandata) na mjestu predsjednika Vlade Nikica Valenti je menaderske kredite na saborskoj raspravi branio rijeima: Gospodo, ne e biti dobro kaemo li da smo protiv menaderskih kredita. Svijet e nas doivjeti kao zemlju koja ne promie trine kriterije. Iz tog vremena ostao je poznat ariniev prijedlog o potrebi stvaranja 200 bogatih obitelji. Ovo je jo ranije predlagala i Vesna Pusi kao nain na koji iz komunizma treba prijei u kapitalizam, a kasnije je pripisivano predsjedniku Tumanu koji je tu ideju prihvatio kao razuman nain prelaska iz jednog u drugo drutveno ureenje. itava privatizacija odvijala se u vie faza. Prva faza privatizacije ve je bila skoro zavrena. Ova faza koja je zapoela ve 1987. ubrzanjem inflacije, a imala je za cilj obezvrijediti svu novanu imovinu raznih dravnih, partijskih i sindikalnih fondova, te SIZ-ova, nakon ukidanja drutvenog vlasnitva primijenjena je i na poduzea. Poduzea i fondovi su novac drale na bankama s minimalnom kamatom, manjom od stope inflacije, te je tako realna vrijednost tog novca svaki dan postajala sve manja. Kako poduzea ne bi mogla sauvati svoju novanu imovinu zakonski im je zabranjeno novac pretvarati u devize, ili ga uvati u inozemstvu (iako su to same banke inile uvajui devize u svojim stranim podrunicama). Tako steena vrijednost je posredstvom banaka, fiktivnog uvoza, ili nenaplaenog izvoza prenijeta na inozemne tajne raune nekoliko stotina provjerenih kadrova kojima su usput odobravani menaderski krediti u milijunima dolara. Svi ovi krediti po minimalnim kamatama, bez devizne ili inflacijske klauzule, u uvjetima visoke inflacije gubili su brzo na vrijednosti, pa ih je svatko nakon nekoliko poetnih rata mogao vrlo lako otplatiti. Pred kraj 1991. poela je druga faza privatizacije. Iscrpljena su sva slobodna novana sredstva iz poduzea, te su odreena poduzea poela uzimati hipotekarne kredite, po vrlo visokim mjesenim kamatama, s deviznom klauzulom, koje nisu mogli vraati. U ovoj fazi plana privatizacije banke su istovremeno davale vrlo razliite kredite, poduzeima i nekim pojedincima s visokom kamatom i deviznom klauzulom, a odabranim pojedincima s vrlo niskom kamatom od 2% godinje, bez devizne klauzule. Neka drutvena poduzea su, pod politikim pritiskom morala prihvatiti otplate revaloriziranih, a davno otplaenih kredita. U borbi za kupovinu poduzea poela je otra borba izmeu Manolieve struje bive komunistike elite i ukovih trgovaca prema BiH. Kada je dolo vrijeme naplate, banke su kredite zamijenile za dionice i udjele, ime su postale vlasnici najveeg dijela privrede, ali su ostale bez novca tedia koji su u njima uvali svoj novac. Znale su da se novac koristi za isplatu plaa radnicima iako prihodi veine poduzea ne mogu pokriti trokove, ali su svjesno ile u vlastitu propast. Ovakvom kreditnom politikom banke su postepeno postale vlasnici veine poduzea, te su sva koja su ocjena kao perspektivna

poeli prodavati odabranim pojedincima ili njihovim poduzeima koja su oni kupili ili osnovali u inozemstvu. Tada su te dionice i udjele po dogovorenoj cijeni prodavale najee bivim komunistikim direktorima i lanovima svojih uprava uz pomo menaderskih kredita, znajui kako ti krediti nikada nee biti vraeni u realnom iznosu. Pojedini direktori su dobivali milijarde dinara kredita i njime su kupovali milijune njemakih maraka. Zahvaljujui visokoj inflaciji i devalvaciji poslije godinu-dvije 10% DM bi prodali i vratili cjelokupni kredit, a milijuni maraka bi im ostajali kao zarada, koju su mogli troiti za kupovinu dionica i u zemlji, a i u inozemstvu. Na taj nain izvrena je posredna privatizacija drutvenih poduzea odabranim osobama. Poduzea gubitae koja su banke ocijenile kao neperspektivna prodavana su domaim kupcima iz klase ukovih nacionalista koji su kapital stekli na zamjeni jugo dinara za devize, i kojima je Manolieva ekipa namijenila ulogu rtvenih jaraca, tj. koji trebaju objaviti steaj takvih, postupkom financijskog inenjeringa unitenih poduzea. Ti rtveni jarci, u javnosti kasnije nazvani tajkuni nesvjesno su planski postali krvnici hrvatske privrede, iako su neki kasnije ak i uspjeli spasiti pojedina poduzea od propasti, suprotno oekivanju onih od kojih su ih kupili. To je najvie uspjelo onima koji su kupovali poduzea iju robu su prodavali na BiH tritu, te su dobro znali gdje su unutranje rezerve i kako ih uiniti profitabilnim. Ova prodaja poduzea Tumanu je objanjavana tvrdnjom kako ih je bolje prodati nego da drava stalno mora pokrivati ogromne gubitke na tetu poreznih obveznika koji uredno plaaju porez. To je u sutini i bilo tono, jedino to mu nisu objanjavali stvarne razloge zato su ta poduzea dola u gubitke. Ponekad su to bili stvarni razlozi gubitka trita, ali esto su osnovni razlog bili loi menaeri skloni financijskom inenjeringu, uzimanju provizije od privilegiranih dobavljaa i kupaca, zapoljavanje poznanika na izmiljena radna mjesta, te namjerno unitavanje poduzea, bilo u interesu konkurencije, ili u cilju kasnije jeftine prodaje poduzea samom sebi. Kasnije, tragovi ovog postupka su uniteni u postupku sanacije banaka nad kojima je najvei utjecaj imao Franjo Greguri, zahvaljujui Hrvatskoj ovisnosti o Ruskoj nafti i potrebama nabave deviza za tu naftu . Vrlo profitabilno bilo je i poslovanje s fondom robnih rezervi, po sustavu: fond fiktivno kupi neku robu i plati je, ali je ne preuzme. Roba se fiktivno skladitila u iznajmljenim skladitima poto fond nije imao svoja skladita, a i taj najam prostora se skupo plaao. Kad se priblii rok trajanja roba se fiktivno proda bivem dobavljau po staroj nabavnoj cijeni koja je u meuvremenu, na tritu daleko vea, zbog visoke inflacije. U realnosti, taj dobavlja je u meuvremenu robu prodao na crno po daleko veoj cijeni zbog stalnog rasta cijena, a zaradu su dijelili dobavlja i ljudi iz fonda robnih rezervi. Odmah nakon prodaje starih zaliha, zbog zanavljanja, kupovina bi se ponovila na isti nain. Bilo je sluajeva da su silosi za ito bili prazni, a na vrhu bi se postavile daske na kojima bi se nalazio tanki sloj ita, kako bi se prevarili dravni inspektori. Prodajom poduzea koja nisu otila u steaj, a koja je netko elio kupiti zavren je dobar dio prodaje manjih poduzea, dok prodaju velikih stratekih poduzea predsjednik Tuman nije dozvolio. Tada je poela i trea faza privatizacije odobravanjem kredita koji se niim nisu mogli naplatiti, ime je zapoeto unitavanje i samih banaka koje su novac tedia potroili za plae radnika u mnogobrojnim gubitaima, te kako bi se u postupku sanacije unitili tragovi obavljenih krimanalnih radnji. Kako te tragove nitko ne bi mogao otkriti ve tada su se poeli javljati strunjaci koji su objanjavali kako mi ne znamo upravljati bankama, te su poeli javno zagovarali prodaju banaka stranim bankama, a u kojima su tajno opljakanim novcem

znatan postotak dionica stekli odabrani komunistiki kadrovi, najee direktori banaka koji su tako posredstvom stranih banaka postajali stvarni vlasnici banaka kojima su upravljali. Kako bi u to uvjerili javnost mediji su vrlo pohvalno pisali i govorili o financijskim inenjerima koji nas jedini mogu izvesti iz komunistike prolosti. Financijski inenjeri su tim novcem poeli osnivati mnogobrojne tedionice i tedno-kreditne zadruge. Mnogi pojedinci su poeli posuivati novac tedionicama po vrlo visokim deviznim kamatama, mnoge banke su tedionicama posuivale dinare po niskim kamatama, bez devizne klauzule, a tedionice su novac dalje posuivali odabranim dravnim poduzeima po jo veim kamatama uz deviznu klauzulu. Mjesena kamata je bila vea nego godinja kamata koju su oni morali plaati. Na taj nain, zahvaljujui visokim kamatama i teajnim razlikama, udvostruavali su zaradu svakih nekoliko mjeseci. Ostvarenu zaradu prebacivali su u vlastite strane podrunice, ili odabrane male austrijske banke iji suvlasnici su postali, jo za vrijeme komunizma novcem opljakanim u tom periodu. Suvlasnitvo u tim bankama su imali rezidenti britanskih obavjetajnih slubi, koji su im i omoguili stjecanje suvlasnitva u tim bankama, ime su ih interesno vezali za sebe. Kako se zarada ostvarena u Hrvatskoj slijevala u ove banke, one su poele vrlo brzo rasti, te kupovati poduzea i banke u ekoj, Slovakoj, Maarskoj, a poslije rata u Hrvatskoj i BiH, ime je stvorena znatna financijska i obavjetajna mo na ovim prostorima. Kljuni uvjet za realizaciju ovog projekta su tedionice, tedno-kreditne zadruge i poduzea za financijski inenjering koja su osnovana po savjetu strunjaka iz zagrebakog Ekonomskog Instituta 1990. godine, uz dogovor sa sindikatima, direktorima fondova, banaka i velikih dravnih poduzea. Na rukovodee poloaje ovakvih tedno-kreditnih organizacija postavljene su, najee osobe kriminalne prolosti koje je lako ucjenjivati i kontrolirati. U ovom su sudjelovali strunjaci poput Mate Crkvenca, Mladena Vedria, Draena Kalogjere, eljka Rohatinskog, Nikice Valentia i drugih. (Na niim razinama vlasti pojedini opinski, gradski, a kasnije i upanijski lideri iz raznih stranaka takoer su sudjelovali u ovom poslu. Kako bi imali to vie novca za stavljanje na privatne banke nastojali su to kasnije platiti raune za obaveze svojih institucija, te su im njihovi privatni rauni u tim istim bankama svaki mjesec bili to bogatiji.) Ove su tedno-kreditne institucije bile pod nadzorom banaka, ali banke nisu odgovarale za njihov rad. HNB nikada nije eljela ui u kontrolu tih tedionica, niti je kontrolirala propise o nekanjavanju rukovodeih kadrova, iako je to po zakonu morala, pa su mogle raditi to su htjele. Mnogi suci i tuitelji takoer su imali uloge u ovim tedionicama na koje su dobivali vrlo visoke kamate, a prije raspada sustava tedionica na vrijeme su dobili signal za povlaenje glavnica i kamata, te su zbog toga i osobno bili zainteresirani da istina ne izae na vidjelo. Sve ovo odgovaralo je svim kriminalu sklonim dravnim funkcionarima i slubenicima, a raeno je po nalogu MMF-a koji se ukljuio u operaciju pljakanja dravne imovine, te je elio uvjeriti hrvatsko graanstvo kako su Hrvati nesposobni za izgradnju vlastitog bankarskog sustava i kako je banke najbolje prodati strancima. Uloga tedionica je bila vrlo bitna u pretvaranju zarada ostvarenih manipulacijom iralnog novca u devize. Preko ove mree tedionica, najee u vlasnitvu bivih Udbaa, nabavljane su devize za prebacivanje u inozemstvo, poto su devize imali samo graani od donacija iz inozemstva. (Tzv. gastarbajteri su godinje slali svojim obiteljima oko tri milijarde dolara i to je u to vrijeme bio najvei devizni priljev.) Uz pomo obeanja o visokim kamatama te devize su prikupljane u tedionice i tedno-kreditne zadruge koje su ih polagale na tajne izdvojene raune u bankama. Ove devize su kupovali pojedinci iz projugoslavenske frakcije HDZ-a, zaradama ostvarenim inflacijskom manipulacijom dravnim i fondovskim sredstvima, te su ih prebacivali u

inozemstvo na svoje privatne raune. Manji dio ovih deviznih transakcija upotrijebljen je za nabavu oruja samo kako bi mogli osigurati izvoenje projekta i zatititi ga od policijske kontrole, za to se do 1994. brinuo Manoli. Kada je sve veim kamatama veina deviza iz arapa uvuena u bankarski sustav, sustav tedionica se raspao jer piramidalni financijski sustavi mogu opstati samo dok rastu. Tada je guverner HNB Pero Jurkovi odluio koncem 1993. restriktivnom monetarnom politikom napokon suzbiti inflaciju i onemoguiti takav nain legalne pljake. Vlasnici propalih tedionica su pobjegli s preostalim novcem, a organizatori itavog posla su se pobrinuli za pravno otezanje postupaka protiv njih dok problem pravno ne zastari. HNB se kasnije pobrinuo za sprjeavanje svake ozbiljne kontrole i nestanak dokumentacije. Nabavkom deviza potrebnih za prebacivanje imovine u inozemstvo bavila se i Manolieva mrea sitnih vercera devizama, koji su tajno, formalno nabavljali devize za nabavku oruja, a stvarno su samo manji dio ovako nabavljenih deviza koristili za tu svrhu. Vei dio je utroen za potrebe prebacivanja dinara zamijenjenih u devize, na raune stranih banke, a u interesu odabrane bive komunistikeUdbake elite. Kako bi se ove nabrojane legalne pljake mogle nesmetano odvijati, doputeno je sitno meetarenje i obinim graanima. Mnogi su dobivali male kredite u dinarima koje su nakon nekoliko rata mogli bez problema vratiti obezvrijeenim iznosima. Mnogi su unovavali ekove i dinare pretvarali u devize. ekovi su stizali na naplatu za nekoliko mjeseci, kada su oni dio kupljenih deviza prodavali i vraali bankama dug, a dio deviza im je ostajao kao zarada. Mnogi su kupovali robu na poetku godine, a plaali na kraju godine, kada je novac bio viestruko obezvrijeen. Parola meu ovim sitnim pekulantima, koji su zaraivali od nekoliko stotina do nekoliko tisua DEM, bila je snai se. Istovremeno, meu krupnim pekulantima koji su, obrui dravni i tzv. drutveni novac, zaraivali vie stotina milijuna DEM, kruila je parola u mutnom se najbolje lovi.

Krajem prosinca 1991. te poetkom 1992. iz Zapovjednitva su nas stalno silili da bazu sa Stadiona prebacimo u drvene barake pokraj HEP-a, ali vojnici nisu bili ni najmanje spremni na izvrenje takva nareenja. Nakon viestrukog pritiska na mene da se prebacim u barake, jednog dana su mi rekli kako se na stadion prebacuje Sportska eta, te da moram svoj najvei drugi vod prebaciti sa stadiona u barake. Rekao sam im kako u se tamo prebaciti sutra uveer, iako mi to nije bilo ni na kraj pameti. Druge noi, rano ujutro, prije svitanja, salva iz VBR-a pogodila je barake, te ih izbuila sa svih strana. Da smo se prebacili u njih veina vojnika bi izginula na spavanju. Budui da su se vii zapovjednici, nakon ovog pobojali za vlastitu glavu, nisu me ni pitali zato se tamo nisam prebacio, niti su vie ikad spomenuli potrebu da sportska eta doe na stadion. U to vrijeme sluao sam u Zapovjednitvu kako emo se morati povui na poloaje zapadno od Klajnove ulice i prepustiti Srbima istoni dio grada. Tu se zapovijed nitko nije usudio napisati i prenijeti na nie postrojbe. Istoga bi trenutka bio likvidiran. Glasine o tomu trajale su vie mjeseci, sve do dolaska Lucia za zapovjednika Operativne zone, umjesto Karla Gorineka. Tada sam primijetio kako je od Brijesta do Svilane, po dubini, rasporeena snana protuoklopna jedinica, ime je tenkoprohodni pravac koji presijeca Osijek na dva dijela zatvoren. Prodor tenkova kroz Klajnovu ulicu i presijecanje Osijeka na dva dijela je napokon bilo onemogueno. Vijesti o borbama u Klajnovoj ulici i dalje su se vrtile na novosadskoj Televiziji, to je ruilo moral svima iz dalje Osjeke okoline koji vie nisu znali lau li srpski mediji ili Hrvatski. Luci je doao za zapovjednika nakon Gorinekova neuspjelog napada na Baranju. Napad na

Baranju organiziran je forsiranjem rijeke Drave iz pravca Valpova. Mi smo drali desnu obalu Drave, a etnici su svoju liniju imali 4-5 km od dravske obale na povienom terenu. U movarno podruje na lijevoj obali Drave slali su samo povremene patrole. Pri napadu su nai izviai prodrli u dubinu Baranje, a glavnina snaga je na juri zauzela mrtvu zonu od 4 km koju nitko nije drao. Kada su se pribliili njihovim poloajima, etnici i JNA su otvorili vatru nakon koje je nastalo panino povlaenje. Prema planu, u napadu su trebale sudjelovati i jedinice iz Osijeka koje su na isti nain trebale napasti iz Kopakoga rita. Da su krenule, prole bi jednako kao i Valpovani, a obrana Osijeka bi oslabila za 50%. Tada bi Srbi mogli krenuti u napad po dva pravca. iri bi obuhvat bio oko epina pa izmeu Petrijevaca i Josipovca izbiti na desnu obalu Drave. Ui obuhvat napada Srba bio bi iz Antunovca preko Stadionskog naselja Klajnovom ulicom presjei Osijek na dva dijela. Inspekcija koja je dola iz Zagreba pogledala je Gorinekov plan napada, nakon ega ga vie nitko nije mogao zatititi, te je on smijenjen i po kratkom postupku umirovljen. O pravom razlogu smjenjivanja nije se moglo ii u javnost kako meu vojnicima ne bi poraslo ionako prisutno nepovjerenje prema svim asnicima koji su doli iz JNA. Dolaskom Lucia koji je loginim rasporeivanjem protuokolopnog orua juno od Klajnove ulice konano onemoguio presijecanja grada, konano sam i ja odahnuo. Mnogi tadanji zapovjednici neborbenih jedinica i savjetnici iz Zapovjednitva Operativne zone jo i danas tvrde kako je Gorinek bio veliki strunjak i pravi gospodin. Zanimljivo je da je rije o ljudima koji su strunjaci u svom poslu, ali meu njima nema nikoga tko se razumije u vojnu taktiku i strategiju. Veinu vremena izdavao je vrlo strune zapovijedi. Meutim, u kljunim trenutcima na kljunim tokama zapovijedi su mu bile vrlo udne. Kada su pale osjeke vojarne, vrlo je malo protuoklopnoga oruja otilo u Vukovar. Pri nekoliko pokuaja deblokade Vukovara izdavao je zapovijedi koje su esto bile u neskladu sa zapovijedima njegova potinjenog, Mile Dedakovia Jastreba. Mile Dedakovi se nakon mjesec dana provedenih na mjestu zapovjednika obrane Vukovara izvukao iz njega, te doao do Vinkovaca gdje je ustrojio svoje zapovjednitvo sektora, desetak dana prije nego je Anton Tus naredio proboj do Vukovara preko Marinaca, proboj za koji smo imali samo moralnu snagu, ali ne i ljudstvo sa adekvatnim naoruanjem. Manje grupe sa streljivom mogle su se provui u Vukovar, ali za stvarni proboj bilo bi potrebno okupiti snage barem tri puta vee od Srpskih snaga na tom podruju. Srbi su oko Vukovara u svakom trenutku imali blizu 100.000 ljudi sa vie stotina tenkova, a dovoljno snaga za proboj Hrvatska nije mogla okupiti ak i da je okupila itavu Hrvatsku vojsku sa svim naoruanjem bez obzira na superiorni borbeni moral. Gorinek je nekoliko puta Dedakoviu izdao jednu zapovijed, a onda mimo njegova znanja, niim jedinicama izravno izdavao druge zapovijedi. Pri pokuaju deblokade Vukovara preko Marinaca od 13. 10. 1991. Gorinek je nekim jedinicama naredio napad, dok je istovremeno drugima naredio povlaenje, navodno na zahtjev meunarodnih humanitaraca koji su ekali s konvojem u Nutru. Vrlo udna taktika. Pri loe organiziranom povlaenju dosta je pripadnika HV-a poginulo, najvie uz rijeku Vuku. Gorinek je jednoj tenkovskoj jedinici naredio napad asfaltnom cestom usred dana, iako su obavjetajni podatci govorili kako je ta cesta pod nadzorom vrlo snane protuoklopne topnike jedinice JNA. Zapovjednik te tenkovske jedinice pokuao je Gorineka odgovoriti od toga napada, ali nije ilo. im su krenuli prva tri tenka su izgorjela, a pjeadija oko tenkova je izginula. Kada je zapovjednik ove tenkovske jedinice kasnije sreo Gorineka, ovaj mu je rekao: Drugi put e biti bolje. Sve ovo dogaalo se prema unaprijed pripremljenom planu projugoslavenske frakcije KOS-a i lijeve frakcije HDZ-a, za iskoritavanja Vukovara u ruenju Tumana, uka i HDZ-a, te izazivanja graanskog rata u Hrvatskoj, kako bi JNA lake porobila Hrvatsku i obnovila Jugoslaviju. Plan je bio glasinama uvjeriti branitelje Vukovara kako je Vukovar prodan u Karaorevu, kako je uak oruje za

Vukovar odvezao u Hercegovinu i kako su oni rtvovani za meunarodno priznanje Hrvatske. Parola je bila: ako padne Vukovar pao je i Tuman, ako padne Vukovar pao je i HDZ, ako padne Vukovar pala je i Hrvatska. Ove glasine su mnogi branitelji Vukovara prihvatili kao realne, zahvaljujui velikom emocionalnom i fizikom naporu koji su uloili u obranu Vukovara. U napadu na Vukovar Srbi su angairali oko 2.000 tenkova, topnitvo i avijaciju, te pjeadijske snage od oko 80.000 vojnika JNA, odnosno oko 150.000, ako se raunaju zamjene postrojbi, plus teritorijalne i paravojne postrojbe, te vikend ratnici koji su dolazili na nekoliko dana i stalno se smjenjivali. U obrani Vukovara angairana je 6.000 do 7.000 ljudi sa okolnim selima, to znai da je omjer u ljudstvu bio oko 30/1, a tenkovske i topovske snage branitelji Vukovara nisu ni imali, osim neto minobacaa. Ukupna srpska vatrena mo na Vukovaru i okolici bila je vea od ukupnih Hrvatskih snaga na svim tadanjim ratitima. Glasine su govorile drugaije i mnogi hrvatski branitelji, naivni pravaki orijentirani politiari, pa ak i obini graani su povjerovali kako je Vukovar stvarno prodan. Za pripremu vojnog udara unutar Hrvatske Manoli je naoruao oko 3.000 HOS-ovaca ljutih na Hrvatsku vlast nakon ubojstva Paraika, posebnu priuvnu policiju sastavljenu veinom od osoba kriminalne prolosti, te izbjegle Vukovarce u Zagrebu. Kako bi sve njih dodatno radikalizirao dao je, preko Perkovia koji je jedini mogao potpisati nalog za uhienja visokih asnika, uhapsiti Dedakovia i pokuao ga optuiti za veleizdaju i krau novca koji je ovaj pribavio za kupnju oruja. uvanje i ispitivanje Dedakovia po Manolievoj i Perkovievoj zapovjedi ministar MUP-a Ivan Veki povjerio je odredu posebne priuvne policije iz Osijeka koji su bili pod zapovjednitvom Pukovnika Mate abia abana, a koji je prethodno od strane Vekia i MUP-ova odjela za psiholoko propagandnu aktivnost (PPA) bio uvjeren kako je Dedakovi veleizdajnik, te ga zbog toga treba ubiti. (O djelatnosti PPA slube doznao sam od jednog svog vojnika koji je u studenom 1991. kao vojnik sa zavrenim filozofskim fakultetom dobio ponudu za prelazak u ovu novoformiranu slubu. Nakon nekoliko mjeseci objasnio mi je to radi. Posao mu je bio da obilazi mjesta gdje se kreu vojnici, te prikuplja i biljei glasine koje uje, gdje ih je uo, od koga i koliko puta. Drugi posao mu je bio da sam iri glasine koje dobije odozgo. ) Glasine o Dedakovievoj izdaji irili su i agenti KOS-a iz grupe Opera pod zapovjednitvom Radenka Radojia tako to su montirali razgovor izmeu generala Antuna Tusa i Mile Dedakovia. eljeli su diskreditirati Dedakovia i stvoriti anarhiju. Glasine o Dedakovievoj izdaji irili su i projugoslavenski Titoisti koje je Manoli ubacio u SIS i SZUP u samom stvaranju tih slubi. Kako bi Tumana i uka uvjerili u veleizdaju projugoslavenska frakcija KOS-a angairala je i avione JNA koji su bacali letke u kojima su branili Dedakovia, a s tim je letcima Manoli Tumana uvjeravao kako je Dedakovi ustvari Kosovac ubaen u Hrvatsku vojsku, te ga treba uhititi. iritelji tih glasina bili su uvjereni kako e aban Dedakovia ubiti, a novac koji su stavili u njegovu sobu uzeti sebi. aban je u Vinkovce doao ispitivati Dedakovia sa grupom svojih ljudi, ali mu je bilo sumnjivo to to je u sobi sa Dedakoviem naao i novac koji je Dedakovi navodno ponio sa sobom iz Vukovara. Bilo bi normalno da je novac poloen u neku banku ili ZAP (zavod za platni promet). Zbog toga je svojim dekima zabranio diranje novca. Nedaleko odatle u pripremi je ekala posebna jedinica iji zapovjednik je imao tajnu zapovijed za likvidaciju abana i njegovih ljudi im dobije informaciju o Dedakovievoj likvidaciji. U pripremi su bile i dvije dezinformacije, jedna koja bi ila kao slubena izjava, a glasila je: Paravojna skupina kriminalaca iz Osijeka ubila je zapovjednika obrane Vukovara Milu Dedakovia Jastreba kako bi se domogla novca koji je on prikupio za nabavku oruja potrebnog Vukovaru. Ubojice se nisu eljele predati, te su svi likvidirani u

obraunu sa policijom. Istovremeno bi preko pojedinaca iz odjela za PPA ila i druga dezinformacija koja bi se irila kao glasina, a glasila je: Likvidaciju Dedakovia naredio je Tuman kako bi skrio istinu o prodaji Vukovara, a aban je likvidiran kako ne bi mogao rei tko mu je naredio likvidaciju. aban nije progutao pripremljeni mamac (zbog ega je etiri mjeseca kasnije likvidiran), a to je poremetilo planove iji glavni dio se odigravao u Zagrebu. Nakon tri dana Manoli je shvatio da aban nee ubiti Dedakovia, te je preko Perkovia zapovjedio njegovo prebacivanje u Zagreb, na Lainu gdje su ga nastavili ispitivati. Nakon prebacivanja Dedakovia u Zagreb novac je preuzeo, navodno, SZUP-ovac, bivi Udba i dobavlja oruja Ferdinand Juki, a Manoli i Veki su novim ispitivaima u Zagrebu dali zadatak da otkriju gdje je Dedakovi sakrio novac. I ovdje je ispitivanje povjereno osobama slinog psiholokog, kriminalnog i obavjetajnog profila kao u Vinkovcima, Kriti, Lekiu i Drviu, kasnije poznatima po sluaju tzv. Predstavke. Istovremeno je zatvoreno, te ispitivano i pedesetak drugih Vukovarskih niih zapovjednika koji su tjerani da priznaju kako je Dedakovi veleizdajnik. Poto ni na najteim mukama nisu uspjeli slomiti Dedakovia optuili su ga za veleizdaji i pripremu vojnog udara, pri emu je Anto Nobilo bio tuitelj, a stvarni planer vojnog prevrata Manoli je bio predsjednik ureda za zatitu ustavnog poretka, tj. glavni politiki istraitelj. Glavni dio ovog dobro isplaniranog scenarija odvijao se u Zagrebu. Dok su mediji i iritelji glasina vrili psiholoku radikalizacije izbjeglih Vukovaraca i HOS-ovaca, Manoli je tajno Paragu uvjeravao kako je Tuman veleizdajnik, te je jedino rjeenje da HOS napadne Banske Dvore i srui Tumana. Istovremeno je Manoli Predsjednika drave Tumana uvjeravao kako se 30.000 HOS-ovaca sprema napasti Banske Dvore i preuzeti vlast (iako je tada u itavoj Hrvatskoj bilo oko 3.000 HOS-ovaca), te je potrebno preventivno napasti HOS. Ovime je Manoli planirao izazvati graanski rat meu samim Hrvatima, to su komunisti ve jednom uspjeno izveli za vrijeme drugog svjetskog rata, te bi tako preostali projugoslavenski oficiri JNA mogli bez problema osvojiti itavu Hrvatsku. Paraga je HOS-ovcima koji su se okupili u Zagrebu, mislei da su pozvani za odlazak u proboj Vukovara, stvarno i govorio kako treba napasti Banske Dvore, ali su se oni okrenuli i otili odakle su doli. Ali da je aban u Vinkovcima ubio Dedakovia moda bi oni i drugaije reagirali. Manolievi ljudi koji su podmetnuti uku u MORH i SIS prije nego je on postao ministar obrane, te oni iz SZUP-a uvjerili su i uka kako Dedakovi i Paraga spremaju vojni pu, te zbog toga Tuman i uak nisu znali treba li Dedakoviu suditi ili ne. (Stvarno mu je trebala psiholoka rehabilitacija, a ne suenje.) Kako bi pria o vojnom prevratu izgledala ozbiljno Manoli je morao pronai i ozbiljne politike organizatore toga pua. Njih je pronaao u desnoj frakciji HDZ-a suprotstavljene uku, tj., u eksu i Glavau. Manolievi kadrovi iz razliitih slubi uspjeli su Predsjednika Tumana uvjeriti kako eks sa Glavaem i svojom frakcijom HDZ-a priprema vojni udar, a kako bi ta organizacija dobila i meunarodnu dimenziju s ishoditem u Beogradu, u organizatore je ubrojen i Zvonimir Markovi, prvi Hrvatski veleposlanik u Beogradu. Tuman je znao za eksov pokuaj ruenja uka kad je organizirao napad ambrustom na barikade u Borovu Selu, te to pokuao prebaciti na uka, kako bi ga obiljeio kao agresivnog radikala. I u lipnju eks i Glava su zagovarajui pegeljov plan napada na vojarne uspjeli unutar HDZ-a pridobiti veinu i pokuati sruiti Predsjednika Tumana, te je on u prvo vrijeme povjerovao u vjeto umotanu Manolievu priu o vojnom udaru. Zbog svega toga ni uak, a ni eks nisu mogli nita uiniti na zatiti Dedakovia, te su ga Manolievi ljudi danima, najprije u Vinkovcima, a poslije u Zagrebu, pokuavali batinama prisiliti na priznanje kako je veleizdajnik i kako je elio napraviti vojni udar sa svojim Vukovarcima. Kako bi se izazvao graanski rat Manoli je omoguio kontakt izmeu

Dedakovia i radikaliziranih, demoraliziranih i dogaajima izluenih vukovarskih branitelja koji su dospjeli do Zagreba. Ovi bivi Dedakovievi vojnici su ga nagovarali da im odobri nasilno oslobaanje iz Laine. Dedakovi je to odbio znajui kako bi mogao izbio graanski rat, te se ni ovaj Manoliev plan nije ostvario. Nakon nekog vremena Tuman je ipak uoio pukotine u prii o vojnom udaru te je Dedakovi puten, ali su za svaki sluaj najborbeniji Vukovarci nagovoreni na odlazak u BiH ratita gdje se situacija polagano zakuhavala. Ovaj plan izazivanja graanskog rata nije uspio zahvaljujui zapovjednicima HOS-a koji su odbili Paragine zapovjedi o naputanju poloaja i odlasku u Vukovar preko Zagreba gdje bi bili zadrani, zahvaljujui Vukovarcima kojima nije padalo na pamet orujem napasti Hrvatske vojnike i policajce, iako su nekog eljeli napasti, ali nisu znali koga, zahvaljujui abanu koji je prozreo to se njemu moe dogoditi ako ubije Dedakovia (a kasnije je i ubijen kako o tome ne bi mogao svjedoiti), te zahvaljujui Dedakoviu koji je odbio nasilno oslobaanje iz zatvora. A i meu samim Vukovarcima bilo je dosta onih koji su smatrali kako je Dedakovi trebao ostati u Vukovaru do kraja, pa i nisu bili spremni ratovati za njega, to Manoli nije predvidio. Vjerojatnost uspjeha plana bila je prilino velika. Demoralizirani Vukovarci, ukljuujui Dedakovia, Borkovia, Feniksa, te veina pravaa su naivno progutali dezinformacijski mamac zahvaljujui tome to Hrvatska vlast nije mogla javno objavljivati podatke o tome s koliko oruja i streljiva raspolae, te koliki je odnos snaga u ljudstvu i oruju izmeu srpskih snaga u usporedbi s Hrvatskim snagama. Tome je pridonijela i injenica da je Malonoli oko 50.000 dugih cijevi iz skladita MUP-a Bjelovar stvarno prodao muslimanskoj stranci SDA, a dio oruja je uak poslao BIH Hrvatima kako bi se i oni mogli pripremiti za obranu BIH i june Dalmacije. uak je takoer progutao dezinformacijski mamac zahvaljujui tome to je Paraga tri dana prije pada Vukovara stvarno, na nagovor Manolievih provokatora izdao zapovijed svim postrojbama HOS-a naputanje dotadanjih poloaja, te dolazak u Vinkovce kao pripremu proboja prema Vukovaru, a stvarno ih je planirao samo okupiti i zajedno s razoaranim Vukovarcima uputiti prema Zagrebu gdje trebaju izvesti vojni prevrat. Postrojbe HOS-a iz Dalmacije Paraga je zaustavio u Zagrebu, te im je odmah naredio napad na Banske dvore, to su oni odbili i napustili ga. Da su ga posluali u pomo bi im pritekli HOS-ovci okupljeni u Vinkovcima, te razoarani Vukovarci, a takoer i Manolieva postrojba posebne priuvne policije sastavljena preteno od osoba kriminalne prolosti. Da je Dedakovi ubijen postrojbe HOS-a vjerojatno Paraginu zapovijed ne bi odbile. I Predsjednik Tuman je progutao dezinformacijski mamac zahvaljujui tome to nije znao kako HOS-ovce naoruava Manoli, mislei kako ih naoruava hrvatska emigracija, te kako ima 30.000 HOS-ovaca (umjesto stvarne tri tisue), a dobio je i dokaze o Paraginim zapovijedima, dokaze o letcima koje su avioni JNA izbacivali, a u kojima su branili Dedakovia, te dokaze o izjavama koje su davali izbezumljeni Vukovarski zapovjednici izlueni nadljudskim naporima u obrani Vukovara i izloeni stalnim dezinformacijskim pritiscima. Bio je okruen informatorima koji su svi od reda bili ili Manolievi suradnici, ili obavjetajni naivci koji nisu primijetili kako sa svima njima Manoli manipulira. Obranu Vukovara je ustrojio Tomislav Merep kojeg je Manolieva ekipa provokatora na elu sa perkoviem uspjela izvui iz grada u 9. mjesecu 1991. Poetkom srbijanske pobune po

selima Vukovarske opine Merep je postavljen za sekretara za narodnu obranu, po nalogu Martina pegelja. Projugoslavenska frakcija HDZ-a je u njemu vidjela radikala koji e isprovocirati sukobe s JNA, te tako pripomoi u organiziranju vojnog udara. Meutim on je, na njihovo iznenaenje uspjeno organizirao obranu Vukovara, te se ak i dogovarao s lokalnim zapovjednicima JNA o smirivanju stanja nakon svakog sukoba. Izazivaima nereda to nije odgovaralo pa su preko lokalnih kriminalaca infiltriranih u HDZ, Policiju, SZUP i ZNG organizirali razne provokacije i ruenje kua, to su sve pokuavali pripisati Merepu, te ga tako smijeniti. Ocijenili su kako je on previe dobro odradio svoj posao, te su raznim glasinama uspjeli uvjeriti Predsjednika Tumana kako on teti Hrvatskoj u meunarodnim odnosima i ometa smirivanje situacije u Vukovaru. Tome je i on pridonio tako to se nije znao braniti od glasina koje su njega optuivale za djela koja su izveli pripadnici projugoslavenske frakcije HDZ-a. Mislio je kako mu takve glasine ak i odgovaraju jer poveavaju strah kod njegovih protivnika i autoritet kod vlastitih ljudi. Vie raznih sabotaa je organizirano sve dok Ministar MUP-a Ivan Veki i Josip Perkovi nisu uspjeli ishoditi njegovo smjenjivane i odvoenje u Zagreb. Krae vrijeme nakon njegovog smjenjivanja Vukovarom je vladala anarhija u kojoj su lokalni kriminalci iz posebne priuvne policije opljakali skladita mnogih poduzea, dok novi zapovjednik Dedakovi nije uspio sve staviti pod svoje zapovjednitvo. Nakon Merepa Vukovarom je oko mjesec dana zapovijedao Dedakovi, a nakon njega neto krae Borkovi. Preuzeli su njegov ustroj obrane, ali su vrlo brzo shvatili kako je odnos snaga previe nepovoljan da bi se Vukovar mogao obraniti. Nisu imali hrabrosti, a ni autoriteta za organiziranje evakuacije civila i ranjenika, te je zbog toga broj poginulih i zarobljenih u Vukovaru bio daleko vei nego to je trebao biti. Iako osvajanje Vukovara nije bilo bitno za realizaciju Miloevievih planova, njegova je uloga imala veliko simboliko znaenje, te su ga Srbi eljeli pretvoriti u bitku za Hrvatsku, na taj nain to su pokuali navui Predsjednika Tumana da sve snage koncentrira u obranu Vukovara. Angairali su trideset do etrdeset puta vie pjeadije od branitelja Vukovara sa stotinjak puta veom borbenom moi. Snage JNA redovito su se izmjenjivale odmornim jedinicama i bilo je pitanje trenutka kad e slomiti branitelje Vukovara koji nisu mogli dobiti ni potrebne koliine streljiva, a kamo li zamjenu za umorne i nenaspavane suborce. Miloeviev strateki cilj osvajanja sve do eeljeve linije, tj. presijecanja Hrvatske do Maarske granice kod Virovitice i polagano ienje Slavonije prema Maarskoj, projugoslavenski dio JNA je zamijenila za osvajanje jednoga grada, ijim padom bi se slomila kompletna Hrvatska obrana, te ih nitko vie ne bi mogao zaustaviti do izbijanja na Austrijsku granicu. Miloevi je elio etniki oistiti Vukovar, a projugoslavenski orijentirani oficiri JNA su u poetku eljeli zaobii Vukovar, poeljeli su njegov pad kao simbol svoje moi i Hrvatske nemoi, pa su zbog toga uloili previe ljudi, sredstava i vremena u njegovo osvajanje, vjerujui kako e tu slomiti itavu Hrvatsku oruanu silu. rtvovali su oko 5.000 poginulih i oko 15.000 teko ranjenih vojnika JNA, mislei kako se Vukovar moe pretvoriti u strateku zamku za Tumana u koju e on uvesti sve svoje snage, a kad izginu Hrvatska se vie nee imati s kime i sa ime braniti. Tuman nije nasjeo na zamku, te je pored obrane Vukovara znatnu koliinu ljudstva i oruja uloio u obranu stvarnih stratekih toaka gdje bi Hrvatska mogla biti presjeena, tj. na podruje izmeu Donjeg Miholjca i Virovitice gdje je prijetila opasnost presijecanja do Maarske granice, te je ve tada odobrena prva oslobodilaka operacija Orkan 91, te na podruje izmeu Karlovca i Gospia gdje je prijetila opasnost izbijanja JNA na Slovensku granicu, na podruju od Zadra do Karlobaga gdje su Srbi eljeli odrediti morsku granicu velike Srbije, na podruje oko Livna gdje je JNA planirala izbiti prema Splitu, te na podruje oko Mostara gdje su dolinom Neretve planirali rascijepiti prostor izmeu Ploa i Dubrovnika, nakon ega bi oistili rascjepkane dalmatinske primorske

enklave. Dok je Vukovar padao HV je u prvoj oslobodilakoj operaciji Orkan 91 (Otkos 10) oslobodio velika podruja u podruju zapadne Slavonije. Prvi dio ove operacije izveden je na Novogradikom smjeru 13. 11. prema selu Medari nakon niza neprijateljskih pokuaja prodora izmeu 2.11. i 11. 11. 1991. Istovremeno je JNA na Virovitikom podruju pokuavala zauzeti kljune kote. Na Orahovakom podruju 15.11. nae snage oslobodile su etniko uporite Kokoak Jagodnjak, a do 16. 12. osloboeno je vie neprijateljskih uporita i sela. Na podruju Pakraca i Lipika JNA je snano napadala od 27. 11. do 30. 11., a nakon toga su postrojbe HV-a od 1.12. do 5.12. 1991. oslobodile Lipik, nakon ega su etnici pokuali itav niz protunapada. U periodu od 5. do 10. 12. osloboeno je i cijelo podruje opine Daruvar. 12. i 13. 12. osloboen je Voin i okolna sela, a od 16. do 19. 12. osloboeno je ire podruje oko Papuka. Na Novogradikom podruju u akciji Gradina 10. 12. 1991. osloboeno je vie sela, njegovi, Sinlije, eevac, a 19.12. i selo Maika agovina. Na Poekom podruju od 15.do 18.12. osloboeno je vie sela. Od 22.12. 1991. do 3.1. 1992. poduzete su jae oslobodilake operacije pri emu je osloboeno vie sela, a akcija je zaustavljena nakon Sarajevskog primirja. Poto Tuman nije nasjeo na Srpsku strateku zamku pretvaranja Vukovarske bitke u bitku za Hrvatsku, ona se pretvorila u strateku zamku za njih same. U poetku su pokuavali sa svih strana napadati Vukovar ali su u tim pokuajima izgubili previe ljudi i sredstava. Tek kad su poeli koristiti prirodne osobine terena i graevina postigli su uspjeh. Najprije su presjekli koridor prema Vukovaru tako to su osvojili pjeadijom teko branjiv otvoren teren oko Marinaca i Bogdanovaca. Presjekli su i tajni put kroz kukuruze koje je razotkrio jedan jugoslavenski obavjetajac, novinar Slobodnog tjednika nakon to su ga Vukovarci proveli u Vukovar i natrag, emu je pridonio i Gorinek koji je povukao jedinice koje su titile taj put, te zbog toga streljivo vie nije moglo pritjecati u Vukovar. Nakon toga su prodrli pravcem Vuke, te su osvojili staro prigradsko naselje Luac sastavljeno veinom od starih zemljanih kua bez podruma koje se moglo sruiti ak i PAM-ovima, ime su Vukovar i Borovo naselje praktino razdvojili. Mitnicu, kompaktno novo naselje izgraeno od vrstog materijala u kojem je skoro svaka kua imala podrum nikad nisu ni pokuali osvojiti, te u ovom naselju ni jedan branitelj nije poginuo u borbi. Hrvatska je za to vrijeme uspjela organizirati obranu, rijeiti se dijela nesposobnih i plaljivih vojnih zapovjednika naslijeenih iz Teritorijalne obrane, te nabaviti i neto kvalitetnijeg oruja, to je predstavljalo strateku pobjedu. Kada je Vukovar pao, u Vinkovcima su se okupili dijelovi vie profesionalnih brigada za proboj, meu njima Trea i Peta Osjeka brigada, ukupno oko 2.000 ljudi, sa zadatkom probijanja u Vukovar koji je s Vinkovake strane imao oko 40.000 vojnika JNA. Lord Carringtin, koji je na poetku rata Srbima dao rok od 14 dana da poraze Hrvatsku, snano se protivio proboju prema Vukovaru. Mislio je kako e pad Vukovara demoralizirati Hrvatsku i izazvati pad HDZ-a s vlasti. Projugoslavenska frakcija HDZ-a irila je informacije kako je Tuman nespreman uao u rat, kako je zbog toga kriv za njegov pad i kako je Hrvatska poraena. I Njemaki ministar vanjskih poslova Genscher se takoer protivio proboju prema Vukovaru jer mu je trebalo vrsto primirje kako bi uspio progurati meunarodno priznanje Hrvatske. Dok su vojnici iz Tree i Pete brigade u Vinkovcima ekali zapovijed za proboj u Vukovar, JNA je prebacivala svoje oklopne snage na podruje Osijeka. Palo je Ernestinovo, Laslovo, Novo Tenje i Tenjski Antunovac. Vojnici iz Tree i Pete brigade zabrinuto su sluali i pitali se to je s tim probojem. Kada su do njih dole informacije kako je Ivanovac i epin bez obrane dolo je do pobune. Dijelovi tih

brigada su se na svoju ruku vratili u Osijek i popunili praznine u njegovoj obrani. Kasnije, kada su se borbe smirile, na lokalnoj srpskoj Televiziji zapovjednik Novosadskog korpusa JNA u jednom intervjuu je rekao: Onaj nam je nudio Osijek na dlanu a mi ga nismo znali uzeti. Vukovarski borci su nakon pada Vukovara i odustajanja od proboja bili vrlo demoralizirani. Veina ih je otila u Zagreb gdje ih je bilo vrlo teko kontrolirati, te su zajedno s HOS-ovcima predstavljali sigurnosni problem. Nakon meunarodnog priznanja Hrvatske uak je i jedne i druge uspio, metodom velikih obeanja, poslati u BIH. Poslani su na podruja gdje su Srbi polako zakuhavali sukob i gdje je obrana hrvatskih opina bila najugroenija, a mnogi koji su porijeklom bili iz BIH otili su u svoja rodna mjesta. I tamo su Vukovarci i HOS-ovci odigrali vrlo znaajnu ulogu u prvom srpskom naletu, dok lokalne jedinice HVO nisu stekle neophodno borbeno iskustvo.

4. PRIZNANJE HRVATSKE
(Povjesni okviri i uzroci razliitih zapadnih igara)

Nakon raspada Varavskoga ugovora Europom (Njemaka i Francuska) se poeo iriti stav kako ni NATO vie nije potreban, te kako Europa treba sama brinuti za svoju sigurnost. Ovo se nije svialo Amerikancima koji nisu eljeli biti izbaeni iz Europe. Izmeu Boia i Nove Godine 1991. G. Bush je osobno doletio na hitne pregovore (emergency meeting za sigurnost Europe) koji su se odrali izmeu Nijemaca, Engleza i Francuza na amerikom bojnom brodu usidrenom ispred Napulja. George Bush je pregovarao o sudbini NATO-a s namjerom da zaustavi i onemogui njemako-francusku osovinu. Nijemci su traili priznanje raspada Jugoslavije, ili e se raspasti i NATO. Amerikanci i Nijemci su se uspjeli sloiti, a Francuzi i Englezi su se i dalje protivili. Amerikanci su na taj nain kroz NATO ostali u Europi, a Nijemci su priznanjem Hrvatske dobili izlaz na Mediteran i slobodnije ruke na Istoku. Amerikanci zauzvrat priznaju raspad Jugoslavije i na taj nain smanjenje englesko-francuskog utjecaja na irenje njemakog utjecaja prema jugu Europe. I Amerikanci i Englezi i Francuzi planiraju u budunosti ipak oivjeti Jugoslaviju, jer je to i poslije Prvoga svjetskog rata bila tvorevina koja pod komandom Srba treba odrati obranu junog boka Europe protiv prevelikog utjecaja i rasta Njemake. (Vrijeme nafte) Naime, 1876. izmiljen je OTO motor, a 1885. napravljen je prvi uinkovit Daimlerov motor za cestovna vozila, ime je nafta postala najvanija energetska sirovina ijom kontrolom se stjee mo nad itavim svijetom. To prvi shvaaju pojedini geolozi, industrijalci, bankari, obavjetajci, te pojedinci obogaeni u pljaki kolonija i opijumskim ratovima okupljeni u tajnim drutvima preko kojih tee proirenju vlastite moi. Najvei izvori nafte nalazili su se na bliskom istoku pod kontrolom Otomanskog carstva i u Bakuu pod kontrolom carske Rusije. Naftni izvori u Perziji ve tada su bili pod kontrolom Velike Britanije. Znaaj nafte u poetku su shvaali samo pojedinci koji su odmah viak kapitala poeli ulagati u dionice naftnih kompanija koje su se tada bavile proizvodnjom svijea i proizvodnjom petroleja za svjetiljke. Ulagali su takoer i u tu novu tehnologiju motora i pripadajuu kemijsku industriju, dok prosjeno inteligentni politiari, novinari i znanstvenici tek 20-30 godina kasnije uviaju njenu vanost. Meu onima koji su vrlo brzo uvidjeli vrijednost nafte bili su i pojedinci iz britanske masonske loe, kasnije poznate pod imenom Okrugli stol ili Milnerova skupina koju su osnovali pripadnici britanskog kolonijalistikog narkomanskog crnog plemstva Lord Cecil Rhodes i Lord Alfred Milner, a koju su kasnije odravali Rhodesovi stipendisti. Ova lobistika skupina je ve koncem devetnaestog stoljea poela stvarati dugorone strateke planove o preuzimanju kontrole nad svijetom uz pomo nafte, te sprijeiti konkurentima dolazak do naftnih leita, kako bi stvorili svjetsku federaciju pod britanskom kontrolom. Tada su kreirani prvi nacrti planova po kojima je trebalo ostvariti ciljeve: a) Razbiti Tursko Otomansko carstvo i sprijeiti stvaranje jake Arapske drave koja bi imala monopol nad naftnim izvorima. Kako bi se naftni izvori mogli oteti Turskoj Turska

mora od saveznika postati neprijatelj, a kako bi se naftni izvori lake oteli Tursku je potrebno sukobiti sa svim podinjenim narodima, a i s Rusijom kako bi se istovremeno iscrpili u meusobnoj borbi. Dugorono, kako bi se moglo u svakom trenutku intervenirati na ovom podruju trebalo je stvoriti remetilaki faktor koji bi izazivao stalni nered i davao povod za intervencije. Kao remetilaki faktor zamiljena je izraelska drava stvorena od idovskih doseljenika, koje na ovo podruje treba doseliti, milom ili silom, te je zbog tog na brzinu organizirana estoka antisemitska kampanja, kako bi se zastraili idovi i naveli na osnivanje cionistikog pokreta koji je meu idovima poeo iriti promidbu o potrebi stvaranja idovske drave na podruju Palestine. U poetku najvei zagovaratelji Izraela su bili britanski neidovi kao npr., Lloyd George. b) Rusija je imala vrlo snaan ekonomski rast i prijetila je opasnost njenog prerastanja u vodeu industrijsku silu ravnu Velikoj Britaniji. Zbog toga je trebalo na vlast dovesti nesposobnu vladu koja e gospodarski unititi Rusiju, te koja e istovremeno biti neprijateljska prema Njemakoj. Kako bi se Rusija iskoristila u borbi protiv najjaeg Britanskog protivnika Njemake potrebno je s njom njegovati jako saveznitvo, a uz tajnu pomo njenim neprijateljima blokirati je sa svih strana. Njemaku i Austrougarsku je potrebno navesti na blokadu Rusije sa zapada, Tursku na blokadu s juga, a Japan na blokadu s istoka. Kako bi se Rusiji blokirao put na Sredozemlje preko Balkana, Balkan je potrebno pretvoriti u bure baruta preko kojeg nee moi ii transportni putovi Rusija - Jadran, a ni njemaki transpotrni pravac Berlin - Beograd - Bagdad. c) Najveeg britanskog konkurenta, Njemaku, trebalo je sprijeiti u daljnjem gospodarskom napretku, tj. trebalo ju je odvojiti od naftnih leita. Na putu od Berlina do Bagdada Nijemci su od neprijatelja postali saveznici s Turskom, a nakon balkanskih ratova i sa Srbima. Saveznitvo Njemake i Srbije iz Prvog Balkanskog rata potrebno je na tom pravcu razbiti, a Srbe treba pridobiti za britanske strateke saveznike, kojima su dodijelili ulogu klina koji e onemoguiti kopneni transport nafte i ostalih visoko - profitabilnih roba od bliskog istoka prema Njemakoj. Kako bi istovremeno sprijeili izlazak Rusa na Sredozemlju treba razbiti Austrougarsku i Hrvate povezati sa Srbima. Zbog ovoga Balkan je postao najvanije geostrateko vorite u Europi, gledano iz perspektive Britanskih interesa, te je tu trebalo razbiti Austrougarsku i stvoriti nestabilnu dravu u kojoj e uvijek biti lako nai nekog Srpskog politiara koji e sprijeiti Njemaki prodor na istok, te nekog Hrvatskog politiara koji e sprijeiti Ruski prodor na Jadransko more. Zato su britanski ulagai u naftnu industriju okupljeni u svoje masonske klubove poeli pomagati protivnicima Austrougarske, ponajvie Hrvatima zagovornicima stvaranja Jugoslavije. d) Francuska je imala najvaniju ulogu u borbi protiv Njemake. Zbog toga je potrebno stalno Francusku sukobljavati s Nijemcima, ali je istovremeno potrebno tajnim akcijama sprijeiti Francusku u dolasku do naftnih leita. Zbog toga je nuno razbiti Francuski kolonijalni sustav uvoenjem nove meunarodne politike prema kolonijama, ime bi se i Nijemcima oduzele kolonije. Kolonijama je potrebno dati formalnu samostalnost, ali ih treba snano decentralizirati kako ne bi mogle voditi samostalnu politiku, a granice treba iscrtati tako da uvijek u svakoj dravi bude vie nacija koje se meusobno mrze. Dio njihovog suvereniteta potrebno je ostaviti u rukama meunarodnih institucija i kompanija kojima e upravljati angloameriki establiment, tj. britanska kultura i britanska elita.

e) Sprijeiti razvoj alternativnih izvora energije kao to su bioplin, biodizel, vjetrenjae, gorive elije i sl., te razvoj potroaa te konkurentske energije. (Ve koncem 19 stoljea je sabotiran razvoj elektrinih automobila, bioplina, biodizela, vjetrenjaa i gorivih elija. Dizel i Benzinski automobili bili su prepoznati kao najvei budui potroai nafte te je trebalo unititi konkurentske elektrine automobile koji su tada bili u naglom razvoju. Ve 30 ih godina 19 stoljea kotski poduzetnik Robert Anderson izumio je koiju s elektrinim pogonom, a nizozemski profesor Sibrandus Strating izradio je mali elektrini automobil. Godine 1899. belgijanac Camille Jenatzy probio je brzinu od 100 km/h. Francuz Gaston Plant i Camille poboljali su kapacitet baterija i tako otvorili put za nagli razvoj elektrinih automobila, te su nadmaili prodaju benzinskih automobila. Cadillak je 1913. u benzinske automobile uveo elektropokreta, te je od tada poeo pad elektrinih automobila. Zahvaljujui jeftinim razvojnim kreditima iz naftnih kompanija, te masovnoj proizvodnji benzinski automobili su pobijedili, te su elektromobili do velike ekonomske krize 1929. potpuno zaboravljeni i izbaeni ak i iz strune literature. Ve tada su pojedinci pokuavali proizvodi hibride koji nemaju mjenjae, diferencijale i poluosovine zbog ega su oko 20% energetski efikasniji. Ovakvi automobili sa ugraenim generatorom spojenim direktno na osovinu motora dobivenom elektrinom energijom pokreu male motore na tokovima, a mogu se koristiti i pri parkiranju kao mobilni elektroagregati. Kad ovjek ode na vikendicu dovoljno je ostaviti auto da radi u "leru" i ima svoju el. Energiju, te ne mora plaati prikljuak na el. mreu. Ali to ne odgovara elektrodistribucijskim kompanijama kojima ne bi imao tko plaati razvoj el. mrea, a ni dravama koje ne znaju kako naplatiti porez od onih koji sami proizvode energiju za sebe. Godine 1882. Nijemac Carl Wenzel patentirao je vjetrenjau s rotirajuim jedrima koja je uz dodavanje vjetrousmjerivaa i jo neka mala poboljanja mogla postati znatan izvor energije za stacionarne male potroae, ali je njen razvoj konkurentska brzorastua naftna industrija uspjela sprijeiti. Strune knjige o vjetrenjaama koje su opisivale ovu vjetrenjau su nestale s polica knjinica i knjiara, te su zapisi o ovom patentu ostali sauvani jedino u njemakom uredu za patente. Autor ove knjige smislio je istu vjetrenjau 1979. godine, te je na njenom razvoju radio 27 godina, dok nije uspio savladati sve prepreke, i izradio prototip pogodan za upotrebu na malim obiteljskim gospodarstvima, te ga prezentirati irokom krugu potencijalnih investitora preko Internet videoportala Youtube. Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljea Francuska i Njemaka su snano razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete, to nije odgovaralo angloamerikom naftnom kartelu pa su izmislili novi pokret zelenih za zatitu prirode. Zeleni su u poetku zagovarali energiju vjetra, ali im su vjetrenjae s horizontalnim rotorom postale ekonomski konkurentne poeli su i njih napadati zato to prave buku i ometaju ptice u letu. Novcem naftne industrije Rimski Klub je osnovo pokret zelenih sa zadatkom sprijeiti razvoj konkurentske atomske energije. Ovi ekoloki zeleni pokreti su na sebe preuzeli ulogu spasitelja svijeta, a u veini sluajeva su samo preuzeli ulogu pijuni koji dojavljuju sve novosti u razvoju alternativnih izvora energije, te sprjeavanju daljnjeg razvoja im neka nova tehnologija svojom ekonominou postane konkurent nafti. Uz pomo velikih novanih dotacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest ovjeanstva plaei ljude industrijskim zagaenjem, iako jedna vulkanska erupcija u atmosferu izbaci vie otrovnih plinova nego industrija u 100 godina.)

Poela je velika trka u kojoj su zanimljive neke injenice: etiri godine nakon izuma OTTO motora tj. 1879. Bekom konvencijom Srbija se obvezala sagraditi eljeznicu i spojiti se s austrijskim, bugarskim i turskim eljeznicama. 1882. Britanija je okupirala egipatski Suez kao put do Indije. 1883. Velika Britanija postala je vlasnik cijele zone Sueskog kanala ime je preuzela kontrolu nad ovim geostratekim putem. Godine 1889. jedna Njemaka skupina je dobila koncesiju od Otomanskog carstva za gradnju eljeznice kroz Anadoliju do Carigrada. Iste 1889. njemaka financira gradnju Bagdadske eljeznice koja je dovrena 1903. Godine 1889. ugovor je proiren na projekt Berlin Bagdad za izvoz njemake robe i uvoz nafte. Austrougarski idovski agnostik Theodor Herzl 1897. osnovao je cionistiki pokret, a veina podupiratelja su bili Britanci. Theodor Herzl je plan stvaranja drave Izrael objasnio rijeima: Moramo postupno oduzeti privatno vlasnitvo koje nam je dodijeljeno. Nastojat emo osiromaiti stanovnitvo kako bi otili preko granica osiguravajui im posao u drugim podrujima, a uskraujui ga na naoj zemlji. Proces eksproprijacije i premjetanja sirotinje mora se izvesti diskretno i oprezno. . Jedna druga njegova reenica govori o taktici naseljavanja idova: Antisemiti e postati nai najsigurniji prijatelji, a antisemitske zemlje nai saveznici. Kako bi irom svijeta to vie razvili antisemitizam koji je bio potreban za naseljavanje Palestine, Britanska obavjetajna sluba poela je s masovnim koritenjem idovskih masona za svoje najprljavije provokatorske planove. idovi su im odgovarali i zbog toga to, kao narod bez drave, nisu osjeali potrebu vjernosti ni jednoj dravi, pa su mogli biti upotrijebljeni bilo gdje u svijetu, a i zbog toga to im je odgovaralo prebaciti s Britanije odgovornost u sluaju razotkrivanja prljavih poslova ovih agenata provokatora. Birani su meu idovima odgojenima bez osjeaja obiteljskog i vjerskog zajednitva, koji su bili spremni uinite sve za bogatstvo i karijeru, te su u velikom broju ubacivani u razne frakcije svjetske socijaldemokratske i liberalne politike scene, medije i sveuilita. Kako bi krivicu za svoja djela prebacili na idove britanski iluminati su sastavili knjigu: Protokoli Sionskih mudraca u koju su stavili sve to je do tada bilo razotkriveno o njihovim djelima i dugoronim planovima, dopunjeno s novim, izmiljenim podatcima koji upuuju na to kako su sva ta djela i planove nainili idovi. Knjiga je podvaljena Ruskoj obavjetajnoj slubi Orhani koja ju je objavila u svojoj reiji. Od 1870. do 1914. njemaka trgovaka flota je narasla od 5 na 2 mjesto u svijetu. U studenome 1899. njemaki kralj Wilhelm II posjetio je britansku kraljicu Viktoriju kako bi ukljuio i Englesku u projekt. Engleska nije odbila, ve je otezala kako bi Nijemce drala u neizvjesnosti, to je trajalo do izbijanja II svjetskog rata. Poetkom dvadesetog stoljea britanski naftno bankarski masonski lobi u suradnji s raznim znanstvenim institutima, sa zabrinutou gleda i sve bri ekonomski napredak Rusije, te pokree procese koji bi to trebali zaustaviti. Prema njihovim geostratezima kao to je sir Halford Mackinder, Rusija je jedinstvena kopnena sila zahvaljujui svom euroazijskom poloaju, te ju je nazivao stoernom zemljom heartland, srce sredite zemlje, a o tome je 1904. izdao i knjigu.

Ve 1901. u boljevikoj Iskri mladi Lenjin pie Mi nikad nismo odbacili naelo terora i ne emo to nikad uiniti. Teror kao jedan od oblika vojnog djelovanja moe biti korisno upotrijebljen, pa ak i nudan. Zahvaljujui takvim stavovima u britanskim obavjetajnim slubama ja prepoznat kao koristan u planu ruenja kontinentalnih konkurenata, te su 1903. u Londonu osigurali organizaciju kongresa komunista na kojem je voa komunista postao Lenjin. Kako bi zaustavili Ruski napredak Britanski masoni i obavjetajci nagovaraju Japanske militariste na napad Japana prema Rusiju. Godine 1902. Britanci su tajno uspjeli Japance navesti na osvajanje Ruskog Port Artura. Ruski poraz je doveo do nezadovoljstva Ruskog naroda prema Caru, a u tome su znaajno pomogle i Ruske novine kontrolirane od stranog britanskog kapitala ismijavanjem cara i monarhiju, te irenjem nihilizma. To su iskoristili Britanci, te su preko svojih ljeviarskih agenata naveli Lenjina na neuspjelu pobunu radnika u Petrogradu. Iste godine u Texsasu su pronaena do tada najvea leita nafte. Godine 1903. izvren je atentat na srpskog kralja Aleksandra Obrenovia i kraljicu Dragicu, koja je imala veliki utjecaj na mladog kralja, a bila je pronjemaki orijentirana. Njena pronjemaka orijentiranost nije odgovarala Francuzima i Britancima pa su, preko medija, organizirali kampanju lanih glasina o njenoj sklonosti bludu, nakon ega je skupina radikalnih srpskih oficira organizirala atentat na nju i kralja. Kako bi skrenuli panju sa svoje uloge u pripremi ovog atentata Britanci su odmah prekinuli diplomatske odnose Srbijom, a suenje atentatorima su iskoristili za uklanjanje nedovoljno poslunih, samovoljnih lanova organizacije Ujedinjenje ili smrt poznatije kao Crna ruka. Stvaranje ove organizacije zajedniki su inicirali Velika Britanija i Rusija, a sastojala se od vanih pojedinca, pristalica ideje Velike Srbije. Organizirana je preko masonske loe Ujedinjenje preko koje je i kontrolirana. Crna ruka Rusima je trebala za osiguranje prodora prema Jadranu, a Velikoj Britaniji za neutralizaciju Njemaca i izazivanje nereda na strateki vanom transportnom podruju balkana. Preko ove teroristike organizacije, tj. njene podrunice za bosanski dio Austrougarske zvane Mlada Bosna Britanci su kasnije isprovocirali prvi svjetski rat. Istovremeno su Britanski masoni preko svojih podrunica u Austrougarskoj uspjeli znaajne pojedince meu Hrvatskim politiarima, sveenicima, novinarima, trgovcima i industrijalcima organizirati u lokalne masonske loe, te ih navesti na osnivanje projugoslavenskih organizacija. Na iskustvima neuspjelog Lenjinovog pokuaja pua iz 1902. Britanski masoni kreiraju nove planove ruenja Rusije. Za to koriste svog mnogo sposobnijeg agenta provokatora Izraela Lazarevia Helphlanda zvanog Parvus koji osmiljava novi plan ruenja Rusije. Ovo idovsko siroe iz Bjelorusije, iluminat, novinski izdava, bankar i trgovac orujem, poinje s financiranjem skupine ruskih socijalistikih avanturista i kriminalaca, kojima je dao u zadatak osvojiti vlast u Rusiji i sve opljakati. U plan je ukljuen Japan koji Parvusu odobrava 2 milijun funti sterlinga kako bi izazvao revoluciju u Rusiji i smanjio mogunost ruskog otpora. U kratkom i krvavom ratu izmeu Japana i Rusije 1904 -1905 potpuno je uniten ponos Ruskog Carstva i velika pomorska flota koju su japanci zarobili. Novcem dobivenim od Japana Parvus uz pomo djela ruskih socijaldemokrata, 1905. organizira neuspjelu revoluciju u Rusiji. U toj revoluciji Parvus je organizirao pogrom nenaoruanog stanovnitva, napad na banke i glavne dravne institucije, ali nije dovoljno brzo istrijebio dravni vrh ter mu je revolucija propala, a on je uhvaen i poslan u Sibir. Odatle uspijeva pobjei u Tursku, gdje postaje ekonomsko financijski savjetnik mladoturaka sa zadatkom uruavanja otomanskog carstva iznutra.

Godine 1905. i britanska oficijelna, javna politika shvaa strateku vanost nafte, iako je Rusija ve pokretala brodove naftom, pa vanost eljeznikog koridora Berlin, Beograd, Bagdad postaje jo vaniji. Iste 1905. britanski agent Railly (Sigmund Georgijevi Rosenblum) je prijevarom otkupio pravo na buenje nafte u Perziji od australskog geologa i istraivaa DArcyja. Godine 1909. Mladoturci su zbacili s vlasti Sultana Abdul Hamida II, a Parvus im je bio glavni financijski savjetnik. Njima pomae u financijskom spaavanju raspadajueg otomanskog carstva, javno zbog svog osobnog bogaenja, a tajno kako bi Britanija Tursku iskoristili u borbi protiv Rusije. Iako Velika Britanija tajno, preko Parvusa, Lenjina, Japana i Turske ini sve kako bi unitila Rusiju, istovremeno oficijelno surauje s Ruskom carskom vladom, te Rusiju nastoje iskoristiti u borbi protiv sve jae Njemake. Godine 1912. i 1913. Britanija je poticala balkanske ratove (protiv svoga tajnog i nesvjesnog saveznika Turske u borbi protiv Rusije) koji se vode od desetog mjeseca 1912. do osmog mjeseca 1913. u kojima su britanski agenti poticali Srbe na masovne zloine prema muslimanskim civilima i u kojima je Turska izgubila veinu teritorija u Europi. Glavni dobavlja orujem Srbima, Grcima i Bugarima bio je britanski agent, iluminat i bankar Parvus, a to je radio iz Istanbula u kojem je istovremeno organizirao pomo Mladoturcima, te je Enver Pai bio glavni financijski savjetnik. Time su Britanci postali tajni saveznici Srbima u borbi protiv Njemake, te je Njemaki utjecaj na Srbiju oslabio, ime su britanci zabili klin u njemaki koridor Berlin, Beograd, Bagdad. Ovime su iskoristili Srbe na ruenju svojih tajnih saveznika Turske koje su istovremeno koristili kao tajne saveznike za ruenje Rusije s kojima su bili javni saveznici. U listopadu 1912. njemaka vlada shvaa kako je u nafti budunost, te poinje s naglim naoruavanjem i priprema se za prvi svjetski rat. Dotad je veinu nafte u njemakoj prodavala Rochfeler Standard Oil Compani. Iste 1912. britanska vlada je imenovala komisiju za naftu. U travnju 1914. engleski kralj George i njegov ministar vanjskih poslova Edvard Grey u Parizu se sastaju s Francuskim predsjednikom i Ruskim veleposlanikom te sklapaju tajni vojni savez. Velika Britanija osigurala je i javno saveznitvo s carskom Rusijom kako bi Njemakoj onemoguili dolazak do nafte iz Bakua. (Prvi svjetski rat) Dana 28. 6. 1914. godine Britanske slube uspjele su navesti pripadnika Mlade Bosne na ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. To jeposluilo kao povod za Prvi svjetski rat koji je poeo 1. 8. 1914. godine. Njemako loe informirano vojno zapovjednitvo planira za mjesec dana osvojiti Francusku, a onda idui mjesec Rusiju, potpuno zanemarujui Britansku superiornu mornaricu i novu silu SAD. Iako su taktiki bili puno jai od Francuske i Rusije, zbog strateke nepismenosti dobili su rat dug etiri godine. Tome je znatno doprinjela prosjena inteligencija Njemakog cara Wilhelma kojeg je u pravcu rata snano gurao njegov engleski savjetnik Houston Stewart Chamberlein. Ovaj britanski agent provokator uspio se nametnuti Njemakom cara za savjetnika sa zadatkom uvlaenja Njemake u rat, te razvoj antisemitizma u Njemakoj to je postigao svojom snano reklamiranom i vrlo popularnom knjigom Temelji devetnaestog stoljea u kojoj je zagovarao ideje koje e kasnije u

potpunosti prihvatiti njemaki nacionalni socijalisti. Rusija je uvuena u rat kako bi pomogla svojoj saveznici Srbiji zbog koje je formalno rat i zapoeo. Ubrzo nakon poetka rata, Car Nikola je planirao sklopiti mir s Njemakom, na nagovor svoga savjetnika, monaha Rasputina. Rasputin je bio vrlo utjecajan mistik kojega su sluali svi na dvoru, a i u narodu je bio popularan. im su britanski pijuni saznali za namjere Rasputina poeli su o njemu iriti glasine kako je lopov, udak, razvratnik, kako spava s caricom, kako je zaarao cara i sve drugo to su mogli smisliti. Glasine su zapadni novinari povezani s britanskim slubama u svojim medijima poeli javno iriti, pa se to proirilo ak i po Rusiji. Nakon ruenja Rasputinova ugleda organizirali su njegovu likvidaciju, ime je potpisivanje mira s Nijemcima sprijeeno. Da je priglipi Car Nikola uspio izvui Rusiju iz rata njegova drava bi vrlo brzo postala najjaa drava svijeta. Formalni Britanski ratni saveznik Carska Rusija je bila prva zemlja svijeta po investicijama u industriju, te je imala najviu stopu industrijskog rasta. Dostigla je tree mjesto u svijetu po industrijskoj razvijenosti, te je prijetila opasnost od njenog pretvaranja u najjau ekonomsku silu. Pred rat Rusija je proizvodila vie bicikla i automobila od Britanije, a trokovi ivota i zdravstveni standard prosjenih ljudi bio je vei nego u Britaniji. Rusi su ve duboko odmaknuli s projektom izgradnje transibirske eljeznice do Vladivostoka. Zbog toga je Britancima pad Ruskog cara Nikole bio neophodan. Zato su odluili u Rusiji izazvati anarhiju koja e dugorono unititi ovog potencijalno najopasnijeg konkurenta. Zbog toga Parvus nagovara svog prijatelja Enver Pau, suosnivaa turskog vojnog pokreta mladoturci kojeg su osnovali pripadnici turske masonske loe potaknuti od Britanskih loa, na savez s Nijemcima, a ne Britancima. Parvus je uvjerio mladoturke kako e samo ratujui na strani Njemake ponovno postati veliko carstvo. Na isti potez je uspio navesti ak i Bugarsku, iako su Rusi bili povijesni, vojni i vjerski saveznici Bugara, a Turci osvajai i tlaitelji Bugarske, te je ovim nemoguim savezom Parvus uspio blokirati Rusiju s juga. Iako su Britanci bili u vojnom savezu s Rusijom i protivnici Turske, tajno su preko svoga socijaldemokratskog agenta provokatora Parvusa ruili i Rusiju i Tursku. Ukljuenjem Turske u rat protiv Rusije velike Turske snage su vezane za ovo bojite, te je time Britancima olakano razbijanje Otomanskog carstva i prodor prema Arapskoj nafti, to je bio njihov glavni strateki cilj. Javno neprijateljstvo s ekonomski i vojno slabom Turskom im je trebalo kako bi mogli oteti Arapska leita nafte, a rat protiv Njemake su prepustili Rusiji i Francuskoj kako bi se i Rusija i Francuska i Njemaka to vie iscrpila u meusobnim borbama. Kako bi se dokopali i Kaspijske nafte pokuali su osvojiti tjesnace Bospor i Dardanele, pod izgovorom kako ele deblokirati Rusiju s jug. Tu su iskrcali velike Australske i Novozelandske vojne snage kod Galipolja, ali zbog snanog Turskog otpora u tome nisu uspjeli. Uspjeh je bio jedino u tome to su Turcima vezali velike snage za ovo bojite, te tako oslabili Turke na bojitima prema arapskim naftnim izvorima. Godine 1915. Rusi su organizirali ustanak Armenaca protiv Turske kako bi razbili blokadu Rusije s juga i proirili se na podruje Otomanskog carstava, a Parvus je bio glavni organizator genocida koji je izvrila Turska protiv armenskog stanovnitva. Na Armenskom prostoru nije bilo nafte, te Britancima nisu bili potrebni, ali na podrujima gdje su Arapi bili veina bilo je nafte pa su Britanci nastojali s Arapskim voama sklopiti to bolje saveze. U 6. mjesecu 1916. poela je pobuna Arapa protiv Turske to je organizirala Velika Britanija preko svog agenta poznatog pod imenom Lavrenca od Arabije. On je uz pomo muslimanske sljedbe Vahabita koje je naoruao organizirao Arapsku pobunu protiv Turaka i

sruio Otomansko carstvo. Europske sile Antante su Damaskim protokolom iz 1915. Arapima priznali granice Arapske drave izmeu Jemena, Irana, Sirije i Sredozemnog mora, ukljuujui Palestinu. Englezi su ovaj dogovor izigrali ve 1916. potpisavi u Sykes Picotu ugovor s Francuzima i Rusima prema kojem se formiraju dvije arapske drave Saudijska Arabija i Jemen, a ostali prostor je stavljen pod meunarodnu upravu, sjevernim djelom su upravljali Englezi, a junim djelom meunarodne snage. Velika Britanija osigurala je i javno saveznitvo s carskom Rusijom kako bi Njemakoj onemoguili dolazak do nafte iz Bakuua. Dok se Francuska borila s Njemakom Britanci su 1.400.000 vojnika prebacili na bliski istok kako bi oteli naftna podruja od Turske. Kako bi se Nijemci, Francuzi, Turci i Rusi za to vrijeme to vie iscrpili Britanci su preko svojih agenata stalno pomagali trenutno slabijima. Kako bi smanjili pritisak na istonom frontu ve 1915. Njemaka vlada je poela financirati Lenjina i njegove boljevike pa su 11. oujka 1915. odobrili 5 milijuna maraka za boljeviku propagandu u Rusiji, a rujnu su mu uplatili jo 5 milijuna. Pruski diplomat u Rusiji Kurt Riezler bio je zadovoljan rezultatima pa javlja u Berlin: Boljevici su divni momci i do sada su sve lijepo i poteno uinili to smo eljeli. Iako su Rusi bili Britanski formalni saveznici, zbog dugoronih interesa bili su prirodni neprijatelji tj., iz svojih dugoronih interesa radili su isto to i Nijemci, pa su odluili ponovno pomagati Boljevike. Za to su ponovno angairati svoga agenta Parvusa. On se nakon uspjene organizacije blokade Rusije s juga vratio meu siromanu rusku emigraciju u Njemakoj, te je meu njemakim socijaldemokratima poeo zagovarati borbu protiv Rusije kao borbu protiv svjetskog imperijalizma. Istovremeno je na iskustvima iz 1905. odluio angairati krajnje lijevog ekstremista i izofrenika Vladimira Uljanova Lenjina i njegove boljevike, a za to mu je trebalo puno novca koji je pribavljen preko masonskih udruga. Lord Milner je 1917. boljevicima uruio 21 milijun rubalja u zlatu, koje je dobio od amerikog bogataa Jacoba Schieffa, a Njemaki carski ferdmaral Ludendorff, lan iste loe iluminata kao i Parvus, zbog Njemakih kratkoronih interesa, osigurava 2 milijuna Njemakih maraka u zlatu, ime su osigurali Lenjinov dolazak na vlast. Hans von Wangenheim, veleposlanik carske Njemake u Turskoj i feldmaral Ludendorf, koje je Parvus upoznao na raznim masonskim sastancima u poetku su bili rezervirani prema idovu Parvusu, ali su nakon njegovog uvjeravanja kako on osobno nije zainteresiran da doe na elo Rusije, prihvatili njegov savjet o tom kako u Rusiji treba stvoriti anarhiju i tako Nijemce osloboditi istonog bojita. Na taj nain bi Nijemci na zapadu lake ratovali s Francuzima, to je Britancima gospodarski odgovaralo, iako su Francuzi formalno, kao i Rusi bili njihovi vojni saveznici, ali gospodarski konkurenti. Plan Parvusa na koji je pristao Ludendorf je bio: a) uz pomo socijaldemokratskog i liberalnog tiska sruiti ugled Cara parolama; car je kriv za rat, carica je Njemica tj, pijunka, a mladi carevi je bolestan. Zahvaljujui velikim proturjenostima izmeu ruskih drutvenih slojeva, nacija i regija, spremnost Ruskog naroda na borbu za domovinu bio je minimalan. b) proglasiti parolu zemlja seljacima ime e navesti seljake na rat protiv veleposjednika, ime e i vojnici pobiti zapovjednike, te napustiti bojite kako bi sudjelovali u podjeli zemlje. Britanska pomorska blokada, strani ljudski gubici na zapadnom bojitu i izgledno

ukljuivanje SAD u rat uvjerile su Nijemce kako je plan ostvariv, te je ubrzo sruen pravni sustav u Rusiji uz pomo Lenjinovih boljevika i njemake vojske koja je s brodova napala Petrograd. Nijemci su organizirali dolazak Lenjina u Rusiju iz vicarske s tridesetak njegovih sljedbenika, britanskih agenata provokatora, sitnih socijalistikih avanturista, terorista i kriminalaca. Ukljuivanjem Turske u rat protiv vlastitog vojnog saveznika Britanci su osim slabljenja Turske istovremeno sprijeili Lenjinove protivnike u reorganizaciji i nabavi ratnog materijala preko bliskog istoka i Sredozemlja. U Rusiji nakon pua malobrojnih puista najvaniju ulogu u Lenjinovu preuzimanju vlasti imali su ratni zarobljenici, Njemaki i Austrougarski vojnici, njih oko 300.000. tzv., internacionalisti. Lenjin je na ovaj plan pristao i o tome je, nakon Lenjinovog dolaska na vlast sklopljen Brest litovski ugovor 3. oujka 1918. Ovim ugovorom Lenjin je dobio slobodne ruke u gospodarskom unitavanju Rusije i Njemaku zatitu u graanskom ratu, a Nijemci su dobili mir na istoku i pola europske carske Rusije. Nijemce je plan kotao 50 milijuna Njemakih maraka u zlatu, ali su to kasnije naplatili stotinu puta vie novcem koji su boljevici opljakali od ruske sirotinje. Rusija je pretvorena u dravu gdje je postojala vrlo uska elita, nekoliko stotina tisua internacionalnih uvara, dok su svi ostali postali nesvjesni robovi. Sklapanjem za britance nepovoljnog mira izmeu Rusa i Nijemaca dolo je do sukoba izmeu Britanskih dugoronih geopolitikih i kratkoronih vojnih interesa. Njemaka je dobila priliku za prebacivanje trupa sa istoka na zapad, te je Britanija na brzinu poela pomagati carskim generalima, ukljuujui organizaciju atentata na Lenjina, ali bilo je kasno, uz pomo ratnih zarobljenika komunisti su se vrlo brzo uvrstili i nisu vodili rauna o Britanskim, ve samo o svojim interesima. Poetkom 1917. Britanska vojska ulazi u Bagdad ime je bliski istok podijeljen izmeu Britanije i Francuske. Zahvaljujui tom do 1925. Britanci su preuzeli veinu poznatih leita nafte, a 1912. su kontrolirali samo 12% svjetske nafte. 2. 11. 1917. britanski ministar vanjskih poslova Artur James Balfour sastavio je poznatu Balforovu deklaraciju koju je Britanska Vlada usvojila, a po kojoj Britanska vlada povoljno gleda na uspostavu izraelske drave u Palestini, ime je otvoren put pojaanom doseljavanju idova u Palestinu. U to vrijeme u Palestini je ivjelo oko 50.000 idova, ali je njihovo doseljavanje izazvalo otpor lokalnog arapskog stanovnitva. Godine 1920. u Damasku je sazvan arapski nacionalni kongres na kojem je proklamirano osnivanje ujedinjene arapske drave i osueni imperijalistiki projekti o razbijanju arapskih teritorija. Britanci su postali pobjednici prvog svjetskog rata zahvaljujui ogromnim kreditima od amerikih banaka J.P.Morgan & co, ime je najvei dobitnik, na njihovu alost, postala Amerika, samo joj je trebalo desetak godina za izgradnju mornarice kojom bi svoje dobitke i preuzela. Tada je poelo i seljenje britanskih masonskih interesnih skupina u novu prijestolnicu svijeta New York, ime je Britanski kapital sve vie postajao Anglo-ameriki kapital. Nakon prvog svjetskog rata Wersailleski ugovor je sastavljen kako bi izazvao budue tenzije u Njemakoj. Habsburka Monarhija je razbijena kako bi se dugorono oslabio Njemaki utjecaj u podruju srednje Europe, a Srbija je nagraena djelovima susjednih drava ime je ojaan bedem izmeu Njemake i bliskoistone nafte. Stvaranjem Jugoslavije stvorena je nestabilna i nesamostalna, Britanskom interesu podlona drava na sjecitu puteva Berlin Beograd Bagdad, te Rusija Jadransko more. Stvaranje ove drave britanski agenti su zagovarali ve od konca 19. stoljea, te su na realizaciju tog cilja uspjeli angairati pripadnike

hrvatske politike elite i crkve, koji su naivno vjerovali kako mogu progutati srpski nacionalni korpus koji je ve tada bio nacionalno svjestan i vei od hrvatskog. U toj novoj multinacionalnoj dravi Britanci su znali kako uvijek mogu nai saveznike meu pravoslavnim Srbima, kad je potrabno ugroziti Njemake interese, te meu katolikim Hrvatima kad je trebalo ugroziti Ruske interese. Ruski boljevici su dolaskom na vlast blago opljakano od vlastitog naroda poeli prebacivati u europske drave i SAD gdje su otvarali raune na svoje ime, te kupovali banke i poduzea. Pripadnici Lenjinovog CK, te pripadnici vodstva Kominterne preko noi su postali milijunai. Zbog velike koliine pristigloga zalata njegova cijena na burzama je pala. Preko Kominterne boljevici su poeli osnivati komunistike partije irom svijeta. U Kominternu je bio ubaen veliki broj britanskih agenata provokatora koji su dobili zadatak to vie oslabiti Britanske industrijske konkurente, ali im nisu dovoljno pomagali kako ne bi stvarno preuzeli vlast i u kontinentalnoj Europi, te tako ojaali komunistiki blok. Preko ovih britanskih agenata, najee visokopozicioniranih masona, nestao je velik dio Ruskog zlata bez traga u zapadnim bankama. Lenjin 1920. pokuava na brzinu vojno pokoriti oslabljenu Europu, ali je ve u Poljskoj poraen, nakon ega u Rusiji nastaje novi niz neuspjenih seljakih buna protiv komunista. Veina novoformiranih komunistikih i socijaldemokratskih partija u ratom razorenoj Europi pokuavaju organizirati komunistike revolucije, ali se zbog neuspjeha ubrzo djele na razne frakcije pri emu nastaju novi ljeviarski (iako ih je Staljin svrstao u desnicu) faistiki i nacional socijalistiki pokreti, koji su u poetku bili ulanjeni u Kominternu, to Britanci podravaju financirajui masonskim novcem istovremeno razliite frakcije, osobito one koji ne dobivaju pomo od Kominterne Nakon prvog svjetskog rata mediji u rukama masonskih klubova poeli su iriti liberalne ideje, ime su podstakli raspad obiteljskih vrijednosti i jaanje gospodarskog darvinizma. To je posluilo kao izvrsna podloga za razvoj radikalnih komunistikih, faistikih i nacionalno - socijalistikih ideja. Wersajskim ugovorom Njemakoj su nametnute ogromne ratne odtete koje Njemaka nije mogla plaati. U redovima angloamerikih masonskih krugova dolo je do podjela. Amerikanci su pokuavali preoteti primat Britancima na tritu nafte i bankarstva. Ve 1920. na amerikom tlu poele su naglo rasti tisue novih malih banaka koje su poele krojiti mree za osvajanje neosvojenih bankarskih i naftnih trita. Grupacija Sinclair planirala je uloiti u Rusiju veliki Ameriki kredit za rusku Vladu, uz suradnju s amerikim predsjednikom Hardingom, u zamjenu za rusku naftu u Bakuu. Ubrzo su Britanci plasirali u javnost aferu u Wyomingu u koju su bili upleteni Sinclair i Harding. Plan Sinclaira je propao, a uskoro je i Harding umro u udnim okolnostima. Britanci su uvidjeli kako se moraju dokopati jedine preostale ruske nafte, pa su sazvali enoveku konferenciju na koju su pozvali i Rusiju. Konferencija je trajala nekoliko tjedana, a na njoj su, Britancima iza lea, Njemaki ministar vanjskih poslova Rithenau i Ruski ministar vanjskih poslova ierin dogovorili sklapanje bilateralnog sporazuma o gospodarskoj suradnji, tzv., Rapallski sporazum. Rapalskim ugovorom Njemaka je trebala doi do ruske nafte isporukom svoje naftne tehnologije, ali su Britanci i Francuzi odmah poveali pritisak na Njemaku. Britanci su uvidjeli kako bi se Njemaka i Rusija meusobnom suradnjom mogli oporaviti, te kako bi im se po itavom svijetu mogli sruiti stari planovi dominacije, pa su odmah kreirali nove geostrateke planove, po kojima je trebalo: a) ponovno sukobiti Njemaku i Rusiju kako bi se zaustavio rast njihove moi,

b) sruiti sitne banke na amerikom tritu koje su bile izvan njihove kontrole, c) ubrzati naseljavanje idova u Palestini kako bi se dugorono zavadili Arapi i sprijeilo njihovo moebitno ujedinjenje i osamostaljenje. Plan vrlo brzo kree u realizaciju. Na amerikom teritoriju velike banke su poele s izgradnjom kreditne piramide koja e pui 1929. godine. U Njemakoj uskoro dva desniarska ekstremista dva mjeseca nakon Rapala ubijaju Rithenaua u Berlinu. Dana 11. sijenja 1923. godine francuska vojska dobiva zapovijed za okupaciju Essena i najrazvijenije Njemake Ruhrske pokrajine, zbog optubi kako Njemaka ne potuje sporazum o ratnoj odteti. Njemaki radnici obustavljaju rad, te dolazi do velike krize, tzv. weimarske inflacije. Kako bi mogli isplaivati ratnu odtetu Britancima Njemaka tiska novac kojima kupuje dolare, to izaziva najveu ikad zabiljeenu inflaciju. Ovo su osmislili bankarski krugovi iz Londona i New Yorka, koji su Njemakoj nametnuti tzv. Dawesov plan iji je temeljni cilj bio ostvarivanje potpunog anglo-amerikog nadzora nad Njemakom. Unato prihvaanju Dawesovog plana Njemaka ne odustaje od svog suvereniteta. Njemaki bankarski krugovi oko Reichbank nastoje se pod svaku cijenu izvui iz vrstog monetarnog zagrljaja anglo-amerikog nadzora. Kreator tih njemakih suverenistikih nastojanja na polju financija bio je Rudolf Havenstein. Meutim, njegova politiko-bankarska era na elu Reichbank, zavrava iznenadnom i tajnovitom smru 20 studenoga 1923. Nakon Havensteinove iznenadne smrti, i unato protivljenju nekih njemakih krugova, na elo Reichbank dolazi Karl Heferich, bivi direktor Deutchebank i tvorac projekta bagdadske eljeznice iz vremena prije prvog svjetskog rata. Nekoliko dana kasnije, tonije 18.prosinca 1923. Hefferich je ipak smijenjen. Na njegovo mjesto imenovan je dotadanji angloameriki lobista Hjalmar Schacht, bliski prijatelj guvernera engleske banke Montenagu Normana, imenovan je njemakim povjerenikom za valutu. Mjesec dana kasnije Karl Helfferich jednoglasno je izabran za predsjednika Reichbanke, ali ga Stresemannova vlada odbacuje pod pritiskom londonskih i njujorkih bankara. Umjesto njega predsjednik postaje Hjalmar Schacht. Nekoliko mjeseci kasnije Karl Helfferich pogiba u sumnjivoj eljeznikoj nesrei. Na bliskom istoku formiranje idovske drave nije ilo eljenim tijekom, poto se europski idovi nisu eljeli preseliti u pustinju. Iako je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Bulford 1917. godine javno podrao stvaranje idovske drave, na ovo podruje se doselilo samo nekoliko desetaka tisua idova. Zato je njihovo iseljenje iz Europe trebalo ubrzati, kako bi stvorili trajni nered na podruju Arapskog poluotoka i osigurali trajni razlog za svoje intervencije. Za preseljenje su morali smisliti neku znanstvenu teoriju kojom bi idove istjerali iz Europe, s tim da bi za to trebao biti kriv netko drugi, a da oni ostanu u dobrim odnosima sa idovima. Teoriju je, na osnovu Darwinove teorije razvoja vrsta, osmislio Darwinov neak Francis Galton, a razradili i proirili su je neki tzv. humanistiki ameriki znanstvenici eugeniari poput Madisona Granta, Charlesa Devenporta i Herriyja Laughlina, financirani od angloamerikog naftnog lobija. Teoriju su vrlo brzo prihvatile pojedine europske frakcije komunistike internacionale razoarane ekonomskom neefikasnou Lenjinove Ruske drave, kao to su Talijanski faisti, i Njemaki nacionalni socijalisti. U Italiji nije bilo dovoljno idova, pa se naglo poveavaju investicije u razvijanju antiidovske mrnje u Njemakoj, a i u ostalim kontinentalnih europskih drava. U planskom poslijeratnom unitenju njemakog gospodarstva i izluivanju njemaca, bilo je pitanje trenutka kad e neki suludi politiar prigrliti ovu znanstvenu teoriju i pomou nje poet zagovarat mrnju prema idovima, kao krivcima za sve, te zapoeti njihov progon.

Psiholoka teorija kae: Postoje jasno odreene granice do kojih ljudski mozak moe apsorbirati promjene i njihovu prirodu. Nakon neprestanih uzastopnih okova, velika ciljana populacijska skupina shvaa kako vie ne eli birati ni odluivati. Tada nastupa maloduje, prije kojeg esto dolazi do bezumnog nasilja. Takvu je skupinu zatim lako kontrolirati, jer e posluno slijediti naloge, bez pobune, to je cilj toga procesa. Kako bi njemce usmjerili prema ovom pravcu britanski medijski plaenici su po njemakim medijima irili tvrdnje kako su za sve njihove gospodarske probleme krivi idovi, a nikako britanci i francuzi sa s vojim sve veim zahtjevima za ratnom odtetom i kamatama na nju. Velikoj veini ljudi koji nemaju obiaj sumnjati i misliti svojom glavom ovo je izgledalo vrlo prihvatljivo iako bi im moglo djelovati i kao nelogino samo da su si postavili pitanje: Ako su idovi nii narod, tj., gluplji kako su onda uspjeli financijski podjarmiti pametnije i brojnije arijevce. Isto tako su i ruki radnici mogli zakljuiti kako je marksizam glupost samo da su se zapitali:Ako su radnici zasluni za viak vrijednosti i profit poduzea, dali su onda zasluni i za manjak u poduzeu kad poduzee upadne u gubitke. Upravo nedostatak kritinog loginog razmiljanja kod veine ljudi temelj je raznim ideolozima pri zavoenju naivnih ljudi i njihovom dolasku na vlast. Ubrzo je uoen mladi, agresivni, marginalni politiar Hitler, koji je kao bivi beki beskunik, te bivi vojnik, poeo razraivati svoju teoriju rasnog ienja niih naroda to su britanske slube vrlo brzo registrirale. U politiku se prvi puta ukljuio kao lan Njemake radnike partije, kada je kao deputat vojnikog sovjeta 1918. sudjelovao u vladi kratkotrajne Bavarske Sovjetske Republike (to je on kasnije opovrgavao ocijenivi kako mu to politiki nije korisno, a irile su se i informacije kako je on po vojno obavjetajnom zadatku obilazio skupove marginalnih stranaka.) U ovoj revoluciji sruena je monarhija i uspostavljena Vajmarska repubublika, a manjinski komunisti su razbijeni i dobrim dijelom likvidirani. Slijedee godine osnovao je nacionalno socijalistiku partiju koja je u poetku bila lanica Kominterne. Kao bivi lan kominterne zadrao je Lenjinov partijski statut, Lenjinov teroristiki sustav vladanja, Lenjinov klasni kolektivizam i taktiku izazivanja mrnje prema bogatijima zamjenio je nacionalnim kolektivizmom i izivanjem mrnje prema drugim niim narodima. Na spoznajama iz prve Lenjinove petoljetke shvatio je kako gospodarstvo utemeljeno na Marksizmu ne moe rijeiti ni pitanje prehrane, pa ga je napustio, a da bi imao nekakvu znanstvenu podlogu svojoj ideologiji prihvatio je znanstvenu teoriju Eugeniku utemeljenoj na Darvinizmu, koja je tada bila opeprihvaena u svim zapadnim dravama, to mu je odlino posluilo kao podloga za njegovu rasnu teoriju o potrebi istrebljenju niih naroda. Za razvoj ove teorije osim eugenike upotrijebio je i uenje Houston Stewart Chamberlein Njemakog carskog prijeratnog savjetnika kojeg su na tu funkciju caru podmetnuli britanski obavjetajci. Na prvim izborima nacionalni socijalisti i komunisti su se vrlo estoko borili za isto birako tjelo, te su u tom glodanju iste kosti uli u sukobe koje nakon izbora nisu znali smiriti, nakon ega su nacionalni socijalisti izali iz Kominterne, a svoje bive drugove marksistike komuniste su proglasili za najvee neprijatelje. Komunisti su im odgovorili istom mjerom nazvavi im desniarima to je za komuniste bila najvea kletva. Britanci su 1920. poeli tajno graditi zrani obrambeni sustav. Na svim aerodromima su poeli pravili podzemne bunkere sa protuzranim topovima koji se iz bunkera die iznad zemlje. Napravili su i osmatraki sustav irom zemlje povezan telefonima, to im je u drugom svjetskom

ratu omoguilo pobjedu u zranom ratu. Ni jedna europska kontinentalna drava nije imala nita slino, poto nisu vjerovali u novi rat, pa se za njega nisu ozbiljno ni pripremali. Nastavili su i sa ulaganjima u vojnu mornaricu, a jedino su kopnene vojne snage poeli smanjivati. Ve tada su se pripremali za novi veliki rat, ali su javnim smanjivanjem kopnenih snaga ostavljali privid vojnog slabljenja, ime su eljeli njemce navui u novi rat. Samo im je trebao u Njemakoj na rukovodeem mjestu netko eljan rata. Kako bi u tome uspjeli u Italiji su pomagali svom agentu Musoliniju, bivem voi socijalista u osvajanju vlasti sa njegovim faistima. Britanske i amerike slube su ve 1922. kontaktirali s Hitlerom i napravile njegov psiholoki profil. Nasuprot njemu, svaki razumni Njemaki politiar Britancima je predstavljao prijetnju pa su ga uklanjali; medijski, politiki, a kad nije ilo drugaije i fiziki. Koncem 1922., predstavnik amerikog Ministarstva vanjskih poslova Robert Murphy, zajedno sa Trumanom Smithom, tadanjim djelatnikom Obavjetajne slube amerike vojske, sastao se sa tada mladim Adolfom Hitlerom. U svojim memoarima Truman Smith je o tom susretu zapisao sljedee: Moj je razgovor s Hitlerom trajao nekoliko sati. Dnevnik koji sam vodio u Munchenu pokazuje kako sam bio duboko impresioniran njegovom osobom i drao moguim da e taj ovjek odigrati jako znaajnu ulogu u njemakoj politici Ve 1926. je poelo, preko masona, britansko financiranje tog vrlo inteligentnog duevnog bolesnika koji je, po britanskim planovima, kao njihov nesvjesni agent provokator trebao protjerati idove u Palestinu, te sukobiti Njemaku sa Staljinovom Rusijom koja je, na veliko britansko iznenaenje i usprkos stalnom graanskom ratu, uz rad 20.000.000 robova po Gulazima uspjela snano razviti proizvodnu i infrastrukturne objekte prema Sibiru i Vladivostoku. Britanska potpora dolasku Hitlera na vlast moe se shvatiti ako se proanaliziraju aktivnosti Chamberlainovog savjetnika Philipa Kerra, poznatog i pod nazivom lord Lothian, pripadnika skupine Cecila Rhodesa i tzv. Clivedenove postave u britanskim politikim krugovima. Zahvaljujui lordu Lothianu, Chembrleinova je politika prema Hitleru bila jako blagonaklona to je u konzervativnom djelu tadanje britanske javnosti izazvalo ogorenje. Da bi se to ogorenje stavilo pod nadzor, pa ak donijele i simpatije Hitlerovom pokretu, pobrinuo se moni medijski magnat lord Beaverbrook, vlasnik visokonakladnih Daily Expressa i Evening Standarda. Britanskoj opoziciji koja se suprotstavljala financiranju Hitlera objanjavano je kako samo on moe sprijeiti dolazak komunista na vlast u panjolskoj, a nakon toga i u itavoj Europi. Ovoj propagandi podlegli su i mnogi njemaki idovski bankari i trgovci koji su davali velike donacije Hitlerovoj stranci, te su i glasali za Hitlera. Da su Britanski politiari stvarno eljeli sprijeiti irenje komunizma dovoljno je bilo blokirati novac koji su komunisti prebacili iz SSSR na svoja bankovna konta. Javno su irene teze kako samo jak politiar poput Hitlera moe zaustaviti Staljina koji je poeo naglo razvijati snagu Rusije, a stvarno su, uz progon idova prema Palestini, nastojali sprijeiti razvoj Njemake i sukobit je s Rusijom, kako bi i jedne i druge ekonomski unitili. Poetkom 1928. u Kraljevini Jugoslaviji prvak HSS-a Stjepan Radi ulazi u koaliciju sa Srbinom Svetozarom Pribieviem, te postaje za velikosrbe, a i za britanske interese opasan politiar koji bi mogao politiku Kraljevine Jugoslavije skrenuti s Britanskog pravca i pribliiti je Njemakoj. Kako se to ne bi dogodilo lan Crne ruke i ujedno srpski poslanik radikale stranke Punia Rai 20. 6. 1928. izvrio je atentat na Stjepana Radia i dvojicu suradnika. Prije atentata pojavili su se u novinama tekstovi o mogunosti atentata na Radia, a kao razlog su spominjali navodnu ugroenost srpskih interesa, iako su stvarno mogli doi u pitanje samo

velikosrpski planovi pretvaranja Hrvata u Srbe, te dugoroni Britanski i Ruski interesi. Poinje politiki raspad Kraljevine Jugoslavije koja sve vie srlja prema meunacionalnom ratu koji eskalira trinaest godina kasnije, nakon Njemako Talijanske okupacije, to odgovara Britancima i Rusima, a teti Njemcima koji su previe snaga morali vezati za podruje nemirnog balkana. Dolaskom Staljina na vlast 1924. poelo je povlaenje tisua tona zlata iz Amerikih i Europskih banaka koje su Lenjinovi suradnici tamo polagali od 1918. do 1924. Lenjinovi suradnici pod torturom su priznavali gdje se zlato nalazi i pod kojim iframa, te je dobar dio zlata vraen u SSSR. Zbog toga je cijena zlata na zapadnim burzama poela rasti. Istovremeno s ovim Staljinovim potezima velike amerike banke su poele proces planskog ruenja malih konkurentskih banaka tako to su ih planski uvukle u pekulantsko kreditiranje kupnje dionica ija cijena je stalno rasla. Mnogi obini graani, koji ne znaju nita o dionicama poeli su uzimati kredite i kupovati dionice. Zbog velike potranje za dionicama njihova cijena je stalno rasla, ime su kupci ostvarivali sve veu dobit koja je opet privlaila sve vei broj u pekulacije neupuenih kupaca. Kad je sav slobodan novarski kapital uvuen u ovu kreditnu piramidu guverner Engleske banke Montenagu Norman je zatraio od amerikog guvernera federalnih rezervi Georgea Harrisona podizanje kamata, umjesto da ih smanji i tako sprijei deflacijsku krizu. Britanski interes za namjernim izazivanjem deflacijske krize bio je vrlo jednostavan; na najveem svjetskom tritu trebalo je izazvati teku ekonomsku krizu kako bi se ona prebacila u Europu kako bi se stanje ponovno radikaliziralo, u cilju dolaska na vlast ekstremista koji trebaju organizirati novi rat. Radikaliziranje njemaca pomou golemih ratnih odteta nije davalo predviene rezultate, te je trebalo gospodarsko stanje u kontinentalnoj Europi, a posebno u Njemakoj dodatno zaotriti. Interesi Amerikih velikih banaka, Britanskih imperijalnih stratega i Staljinove elje za povratak zlata su se poklopili . Zbog Staljinovog povlaenja zlata u Rusiju i naglog poveanja cijenu dionica na tritu stvarno je trebalo smanjiti kamate na kredite, poveati novanu masu iz primarne emisije FEDa, te sprijeiti pekulativnu kupovinu dionica na kredit nekim drugim financijskim instrumentima. Godine 1929. cijena dionica bila je na vrhuncu, a velike banke su ispravno ocijenile kako su cijene dionica postale prenapuhani balon koji su one planski umjetno stvorile, te su se povukle iz kupovanja. Poele su same naglo prodavati dionice, ime su ih se na vrijeme rijeili i ostvarili veliku zaradu, a posljedino su izazvali nagli pad cijene dionica. Zbog nagle prodaje cijena dionica je na crni etvrtak naglo pala, a sitni kupci dionica su izgubili na vrijednosti, te nisu mogli vraati kredite kojima su kupovali dionice. Zbog toga su i male banke koje su odobravale takve kredite postale nelikvidne, tedie su navalile na altere banaka kako bi digle svoje uloge, a poto banke ne dre novac u sefovima one to nisu mogle uiniti. Tisue malih banaka su zbog nelikvidnosti propale, a opstale su samo one koje su znale to se sprema, te su na vrijeme pripremile velike koliine gotovine, pravovremenom prodajom dionica i obustavom odobravanja novih kredita. Kad su cijene dionica zbog nagle rasprodaje pale daleko ispod realne vrijednosti velike banke su jeftino pokupovale sve ono to je bilo profitabilno. Kao rezultat ovakve financijeske operacije smiljeno, planski, izazvana je najvea deflacijska kriza u povijesti koja je razbila ameriko gospodarstvo, te se do 1931. proirila na itavi svijet. Velike banke koje su na vrijeme spremile velike koliine gotovine u sefove i na deflaciji su zaradile, poto u deflaciji vrijdnost novca vremenom raste. Deflacija ne nestala tek kad je Predsjednik Rosevelt, na neko vrijeme ukinuo zlatni standard, te novcem iz primarne emisije poeo financirati NeW Dill ime je zaposlio milijune nezaposlenih, ime je nezaposlenost vrlo brzo pala sa 30% na podnosiv nivo ispod 10%. nakon toga su i druge drave poele tiskati svoju valutu, kako im konkurentnost

na meunarodnom tritu ne bi pala pa je dolo do opeg valutnog rata, nakon ega su uvedene trgovinske barijere i protekcionizam, da bi sve zavrilo na kraju vojnim sukobom. Kasnije, analizirajui ovu planski izvedenu operaciju unitavanja sitne bankarske konkurencije od strane velikih banaka, amerike obavjetajne slube su produbili svoje znanje o tom kako dolar mogu pretvoriti u sredstvo za financijsku agresiju i osvajanje svijeta, daleko efikasnije nego vojnom silom. Planeri Amerikog presjednika Tafta su ve 1911. godine izradili strateki plan osvajanja svijeta uz pomo Dolara, a taj plan se u svojim ciljevima podudarao s ciljevima Britanskog financijsko-naftnog lobija iz plana koji su oni razradili krajem devetnaestog stoljea, s namjerom stvaranja svjetske federacije pod kontrolom angloamerikog kapitala i kulture. Dolo je do zajednikog djelovananja britanskih i amerikih slubi na jaanju njihovih naftno bankarskih interesa i stjecanja dominacije na svjetskom nivou. Propau austrijske Creditanstalt banke bankrotiralo je austrijsko i njemako bankarstvo koje je veinom bilo u idovskim rukama, a s bankama je propalo i gospodarstvo. Kako bi se Nijemce dodatno radikaliziralo mediji su ih poeli uvjeravali kako su banke propale krivicom idova koji su izvukli iz banaka njihov novac. Propau Njemakih i Austrijskih banaka propada industrija, a raste nezaposlenost i politiki ekstremizam. Godine1932. godine Ivar Kreuger, vedski industrijalac i bankar, naen je mrtav u svojoj Parikoj hotelskoj sobi, usred pregovora oko davanja velikog novog zajma njemakoj vladi. Britanci, koji su uz pomo vlastitog bankarskog lobija i Amerikih idovskih bankarskih kua planski organizirali ovu ekonomsku krizu, ekonomskim unitenjem Njemake nastojali su na vlast dovesti Hitlera koji e za njih odraditi njihov prljavi posao. Te 1932. angloameriki naftno financijaski masoni procijenjuju kako je njemaki narod dovoljno radikaliziran i kako e Hitler pobijediti, pa na konferenciji u Lausannei ukidaju ratne reparacije Njemakoj. Odmah potom Hitler pobjeuje na izborima. im je Hitler pobijedio na izborima svjetski cionistiki pokret je u novinama objavio rat Njemakoj, bojkotom, financijama, diplomacijom i atentatima. Odgovaralo im je radikaliziranje stanja kako bi to vie idova pred Hitlerovom osvetom moralo pobjei u Palestinu. Prvih godina Hitler nije imao previe vremena za idove, poto se morao najprije obraunati sa svojim bivim drugovima komunistima, kriminalcima i duevnim bolesnicima koje je strpao u logore, to su mnogi na zapadu, preko medija, javno hvalili. idovski problem ostavio je za kasnije, kako bi ga rijeio ne protjerivanjem, kako su cionisti eljeli, ve istrebljenjem. Godine 1933. godine guverner Engleske banke Montenagu Norman odobrava presudan kredit novoj vladi Adolfa Hitlera. Britanskim naftakim masonima je odgovarao fanatik koji e se sukobiti s oporavljenim Britanskim protivnikom Rusijom, te ujedno, u sukobima oslabiti i Njemaku. Odgovarao im je i Hitlerov antisemitizam jer su pomou njega planirali iseliti idove iz Njemake i naseliti ih u Palestinu, kako bi ih sukobili s Arapima, te izazvali stalnu krizu na ovom naftom bogatom podruju. Kako bi to vie idova zavrilo u Palestini progurali su svoje i razne druge parlamente zabranu naseljavanja prognanih idova u Veliku Britaniju, te sjevernu i junu Ameriku. Najvei financijer Hitlera bio je Sir Henri Deterding naturalizirani britanski poslovni ovjek i agent britanske tajne slube, koji je stvorio Royal Dutch Shell, te organizirao angloameriki naftni kartel. Operaciju su vodile obavjetajne slube, ali su novac davali masoni iz naftnog lobija kako ih neki neupueni Britanski, ili Ameriki parlamentarci ne

bi mogli razotkriti pratei trag novca iz dravnog prorauna. Znaajnu pomo u iznosu od trideset milijardi ondanjih francuskih franaka, Hitler je dobio i iz tajnog fonda Tree republike u kojoj su tada na vlasti bili francuski socijalisti, a taj je novac djelomino iskoristio za svoju predizbornu kampanju, a veim djelom za stabilizaciju Njemake valute. Kako Njemaka ne bi predstavljala opasnost i za Britaniju, za svaki sluaj, proizvodnja oruja je nastavljena, te je koliina oruja u Velikoj Britaniji bila viestruko vea od onog u Njemakoj. Tek nakon pada eke i zarobljavanja njenog oruja, koje je bilo brojnije od Njemakog, Hitler je poeo s naglim naoruavanjem. Francuska koja je imala pravo na mornaricu 33% britanske, a ugroena na Sredozemlju od Italije, vidjevi kako se Njemaka ponovno naoruava, u svibnju 1935. sklopila je savez sa Sovjetskim Savezom. Britanci su na to reagirali tako to su u lipnju 1935. sa Hitlerom sklopili anglo njemaki mornariki sporazum po kojem je njemaka imala pravo na vie brodova i podmornica u sjevernom moru od Francuske. Kako bi Hitlera ohrabrili na osvajanja prema istoku sklopili su s njim Muenchenski sporazum (Chamberlain, Daladier, Mussolini i Hitler) i vie drugih. U Oujku 1936. Hitler je prekrio Locarno sporazume kad je remilitarizirao Reinland, oblast rijeke Rajne. Pripadnici britanskog crnog plemstva iz tzv. Milnerove grupe su ga uvjerili kako Britanije nee reagirati, iako je Versajski ugovor na to obvezuje. O tome kako Hitleru treba prepustiti Reinland, unato Locarno sporazumima voene su ak javne rasprave u Donjem Domu Britanskog Parlamenta i u The Timesu. Time je Hitler uvuen u budue sukobe, uvjeren kako moe to hoe. Ovime je Britanija i Francuskoj zabila no u lea, te pripremila budui sukob Njemake i Rusije. Kako bi se Hitlera ohrabrilo i prema njegovom savezniku Musoliniju voena je vrlo pomirljiva politika. Kad je napao nenaoruanu Etiopiju javno su prosvjedovali, ali su istovremeno kroz Sueski kanal proputali talijanske vojne brodove sa tisuama vojnika. Istodobno sa organizacijom Njemako Ruskog ponovnog sukoba, Britanci su za podruje Afrike pravili planove kako osvojiti naftom bogata podruja pod kontrolom panjolske. Za to su odluili upotrijebiti masone kao svoje pijune preko kojih su nastojali u panjolske institucije dovesti nesposobne i korumpirane slubenike i politiare. Istodobnim medijskim ukazivanjem na takve pojave uspjeli su na vlast dovesti komuniste i anarhiste koji su odmah poeli sa progonima katolike crkve i vjernika. U nastalom meteu Britanci su nastojali izazvati pobune u panjolskim kolonijama, kojima su planirali pruili pomo, te se nametnuti kao osloboditelji. Pri slabljenju institucija zaboravili su na panjolsku vojsku u kolonijama koja se vratila u matinu dravu, te u graanskom ratu od 1936. do 1939. istrijebila masone kao Britanske pijune i komuniste kao Ruske pijune. Za vrijeme panjolskog graanskog rata na dalekom istoku ve 1937. napadom Japana na Kinu stvarno je poeo II svjetski rat u koji su japanci krenuli zbog zapadnog embarga na naftu, te su krenuli u osvajanje sirovina i energije za svoju industriju. U to vrijeme SSSR je bio previe jak za Njemaku, ali su Britanci ve ranije organizirali proces vojnog slabljenja SSSR. Preko agenata dezinformatora i agenata provokatora ubaenih u Kominternu i NKVD uspjeli su paranoinog Staljina uvjeriti kako mu stalno prijete razni urotnici, te je dolo do vrlo snanih frakcijskih borbi u SSSR i u svim ostalim komunistikim partijama, pri emu je likvidiran cijeli ratno iskusni vojni zapovjedni vrh Crvene armije, (3 marala, 13 generala, 5.000 asnika, kao i 3.000 poljskih komunista koji su ivjeli u SSSR-u) pa je Hitlerova armija vrlo brzo postala jaa od sovjetske, iako je Staljin imao daleko vie tenkova, aviona i brodova koje su proizvodili robovi Gulaga. Kampanja dezinformiranja u kojoj su

britanski agenti vrlo vjeto igrali ulogu najeih staljinovih pristaa je bila toliko uspjena da su Staljinu kasnije trebale tri godine rata kako bi osposobio novi zapovjedni kadar, a Britanci i Amerikanci su morali u ratu angairati mnogo vie ljudstva nego to su planirali. Hitler je, u poetku, bio uvjeren u saveznitvo s Britanijom, te je vrlo malo ulagao u proizvodnju oruja. im je Hitler pred javnou poeo pokazivati svoje pravo lice, britanski je vojno-industrijski lobi poeo javnu kampanju za jaanje vojske, ali nisu poduzeli nita ozbiljnije kako bi sruili Chamberlena koji nije shvaao (ili nije htio shvatiti) ciljeve svojih masonskih savjetnika, te je pokuavao mirotvornom politikom smiriti Hitlera. Chamberlen je bio britanski pacifist. Europski pacifisti su nakon Prvog svjetskog rata poeli iriti stav kako je moderni rat vrlo grozan, te kako se vie nikada ne moe ponoviti. Sukladno tom povrnom vjerovanju britanski ljeviarski politiari su poeli smanjivati britansku kopnenu vojsku, to je bilo u suprotnosti s dugoronim planovima britanskih Masona, ali im je kratkorono odgovaralo, kako bi Hitlera navukli na stav kako mu nitko nita ne moe. (Drugi svjetski rat) Kako bi Hitlera usmjerili prema istoku i sukobili ga sa Staljinom, Britanci uspijevaju nagovoriti priglupe Poljske politiare na blokadu Danzinga. Poljskoj su nakon I svjetskog rata pripojeni dijelovi Njemake (lezija, Pomeranija i djelovi drugih pokrajina) sa milijunima Njemaca. Danzing je proglaen za "corpus separatum" a poljaci su oko njega imali pravo na svoju carinsku slubu. U njemu je 1. rujna ivjelo 97% njemaca koji su ve mjesecima bili gladni zbog poljske blokade opskrbe. Kako bi prekinuo blokadu Danzinga Hitler je 1. rujna 1939. napao Poljsku uvjeren kako e to Britanija i Francuska mirno promatrati, kao to su do tada promatrali napad na ekoslovaku. U tom trenutku Njemaka je imala streljiva za 6 tjedana borbe, a avijacija bombi za 3 mjeseca. Britanija i Francuska odmah Njemakoj objavljuju ultimatum, a Hitler im odmah ak pet puta pred domaom i svjetskom javnou alje poruke mira. Zapadni mediji te mirovne ponude preuuju, te Britanija i Francuska 3 kolovoza Hitleru objavljuju rat, iako iduih 6 mjeseci nisu pokrenule nikakve ozbiljne borbe, (osim nekoliko manjih francuskih pokuaja komandoskih napada) uvjereni kako e se Hitler i Staljin oko Poljske potui. Da se Staljin nije pridruio napadu pobjeda Njemake bi bila neizvjesna. Odmah nakon sloma Poljske u njoj su se stvorili mnogobrojni partizanski odredi, neki sastavljeni od Poljaka, a neki od idova. Sedam dana prije napada na Poljsku 23. kolovoza 1939. na Moskovski aerodrom iskrcao se Njemaki ministar vanjskih poslova Joachim von Ribbentrop, te je iste veeri potpisan nacistiko - komunistiki sporazum o nenapadanju, te dodatni protokol o Razgranienju interesnih sfera u istonoj Europi. Ovaj sporazum Hitleru je trebao kako bi bio siguran u pobjedu nad Poljacima, poto je bio svjestan kako e oni pruiti ozbiljan otpor i bez modernog oruja, te kako bi se njegov nedostatak streljiva mogao pokazati kao ozbiljan otpor ako Poljake brzo ne slome. Zbog toga je pristao Staljinu dati pola Poljske kako bi i on napao Poljsku, odnosno kako im eventualno ne bi pomogao u obrani. Dva tjedna nakon Njemakog napada i Staljin je napao Poljsku, te se ona vie nije mogla braniti. Zajedniki Njemako Sovjetski napad na Poljsku nije odgovarao angloamerikom masonskom lobiju, te se Britanija morala ukljuiti u rat, u prvoj fazi samo na moru. Poto su raunali kako e se Hitler i Staljin potui oko Poljske i

otpoeti meusobni sukob, Hitlerova i Staljinova suradnja je nepredviena okolnost koja je gotovo upropastila sve investicije uloene u projekt Hitler, te je natjerala Britaniju da se ljudski i materijalno u rat ukljui mnogo snanije nego su planirali. Umjesto promatraa primorani su na aktivno sudionitvo, te su odmah pojaali obavjetajne operacije izazivanja nepovjerenja izmeu Hitlera i Staljina. To im nije uspjelo, te se Hitler okrenuo prema istoku tek kad je osvojio sve na zapadu, osim britanskog otoja, od ega je odustao zbog slabije mornarice i zrakoplovstva. Poetkom rata u Europi idovi su pojaano poeli bjeati u Palestinu pa se Arapi bune. Kako bi Arape zadrali u ulozi saveznika Britanci 1939. ograniavaju useljavanje idova u Palestinu na 15.000 godinje, ali stvarno nastoje ograniiti useljavanje idova u Britaniju i obje Amerike, iako su znali za koncentracijske logore, koje su oni i izmislili u Burskom ratu, te koristili i u svim drugim ratovima, ali o tom nisu vodili knjigovodstvenu evidenciju kao pedantni Nijemci. (Tijekom rata idovi su poeli masovno bjeati bilo kuda, a britanci su to nastojali kontrolirati,
kako se ne bi sukobili sa arapima. Naseljavanje je nastavljeno i nakon rata idovima iz SSSR-a. U stvaranju komunistike Rusije idovi su bili natprosjeno zastupljeni, osobito idovski ateisti. Prije, za vrijeme, a osobito nakon 2 svjetskog rata britanci su masovno poeli koristiti idove kao pijune, a to su namjerno radili vrlo povrno, te je Staljin doao do uvjerenja kako su svi idovi zapadni pijuni, te je poeo kampanju njihovog progona. Na taj nain je nastavljen proces naseljavanja idova u Palestinu, uz sve jai otpor arapa, a kad je broj izraelaca dovoljno narastao dolo je do rata izmeu idova i arapa, te stvaranja idovske drave.)

Sve do 1940. Britanija je imala veu proizvodnju aviona. Chamberlainova vlada je mogla vrlo lako zaustaviti Hitlera, samo da je htjela, tj. da je na vrijeme mobilizirala kopnenu vojsku koju je namjerno svela na 20.000 ljudi. Oruja, brodova i aviona imala je viestruko vie. Smanjivanje Britanske kopnene vojske Hitler je shvatio kao otvoreni poziv za napad na cijeli svijet, ime je Britanija Njemaku i sve njene saveznike uvukla u najveu zamku koja je ikad napravljena, i koja se vrlo lako mogla osvetiti Britancima, samo da su Nijemci uspjeli razviti atomsku bombu. Meutim, angloamerikom kapitalu je odgovaralo najprije, uz pomo Hitlera oslabiti Francusku kako bi joj mogli oduzeti kolonije i naftna polja koja je imala, a tek nakon toga sukobiti Njemaku sa SSSR-om. Hitler je dolaskom na vlast odmah poeo suraivati sa Staljinom koji mu je omoguio uvjebavanje vojnih pilota na teritoriju Rusije. U zamjenu Staljin je dobio njemaku vojnu tehnologiju. Staljin je oekivao kako e Hitler umjesto njega zauzeti itavu Europu, a kad se u tom ratu iscrpi Crvena armija e ga s lea napasti i sve osvojeno oduzeti. Molotov, ministar vanjskih poslova SSSR-a 18. 6. 1940., etiri dana nakon ulaska Wehrmachta u Pariz, kancelaru Hitleru alje najtoplije estitke Sovjetske Vlade za izvrstan uspjeh njemakih oruanih snaga. Kako bi mu olakao posao osvajanja Europe Staljin je svim europskim komunistikim partijama dao nalog sabotiranja obrane i pomaganja Hitlera. To je dalo izvanredne rezultate u svim dravama s manjinskim izbornim sustavom, tj. sustavom u kojem se glasuje za stranke, a ne za pojedince. Manjinski izborni sustav u parlament selektira partijske aparatike odane partijskom voi, te je omoguio i malim komunistikim strankama, podrunicama Kominterne ulazak u parlamente takvih zemalja, ime su oni doli u mogunost dolaska do dravnih i vojnih tajni, ulazak u obrambene strukture, te mogunost sabotiranja obrane. Drave koje su imale veinski izborni sustav kao Amerika i Britanija, uspjele su se obraniti od infiltracije komunistikih Staljinovih agenata, poto veinski izborni sustav u parlament selektira jake osobe koje imaju

obiaj misliti svojoj glavom, te u takvom sustavu u parlament moe ui samo onaj tko u svojoj izbornoj jedinici ima najvie glasova. Sedam godina nakon dovoenja Hitlera na vlast, i uspjenog pokretanja novog kruga rata, novi britanski Premijer Churchill nareuje financiranje terorista irom Europe. Dana 19. 7. 1940. izdao je pismenu zapovijed da se osnuje Specijal Operation Executive, odjel za obuku i voenje terorista, a misiju te organizacije saima u naredbu: Zapalite Europu. U mnogim dravama ovi britanski agenti su poeli organizirati teroristike napade na civilne ciljeve i pobune pod krinkom komunista kako bi rairili nepovjerenje Hitlera prema Staljinu, iako su pravi komunisti potivali Staljinovu naredbu o potpomaganju Hitlerovih osvajanja. Najvei uspjeh ove britanske operacije su demonstracije u Beogradu i ruenje Jugoslovenske vlade, nakon to je potpisala pakt sa Hitlerom. Demonstracije je organiziralo oko 200 britanskih agenata koji su najee kao trgovaki predstavnici, djelovali na teritoriju Jugoslavije. Zbog toga je Hitler morao osvajati i Jugoslaviju. Nijemci i Japanci su u rat uli sa vrlo dobrim obavjetajnim procjenama koje su govorile kako mogu pobijediti. Greku su napravili samo u procjeni snage Amerikog poduzetnitva koje je uspjelo vrlo brzo prijei sa mirnodopske na ratnu proizvodnju. SAD nisu u poetku pokazivale interes za ulazak u rat, poto su birai bili protiv, ali su dioniari naftnih kompanija bili za rat kako bi zauzeli bliskoistone naftne izvore. Britanska obavjetajna sluba je dva tjedna prije doznala za toan plan napada na Pearl Harbour, ali ga Churchill nije dostavio Rooseveltu kako bi Ameriku uvukao u rat. I same amerike obavjetajne slube u znale za napad, ali im je trebalo neto to e promijeniti raspoloenje amerikih biraa. im su se zbog japanskog napada ukljuili u rat poeli su vojsku prebacivati, ne na Havaje, ve u Afriku. Tek kad su pobijedili Romela u Africi poeli su znaajnije trupe prebacivati na Pacifiko otoje u borbu sa Japancima. U prvoj godini rata u proizvodnju zrakoplova ukljueno je 2 milijuna ljudi, te je do kraja rata proizvedeno preko 275.000 zrakoplova. Veina britanskih i sovjetskih tenkova bila je amerike proizvodnje. U prvoj godini rata Amerikanci su Rusima poslali preko 430.000 raznih vojnih vozila, a Ruski vojnici su itavoga rata nosili ak i uniforme, kao i donje rublje amerike proizvodnje. Cijelog rata prema Britaniji su plovili ameriki konvoji koji su Britaniji omoguili preivljavanje. Zbog Britanske prevlasti u zranim snagama Njemaka ve 1942. gubi zrani rat. Njemaka pomorske snage nikad nije imala jae, a bila je jaa jedino u podmornicama. im su propali Njemaki zrani napadi na Britaniju Ameriki i Britanski agenti su uspjeli prema Hitleru proturiti informacije kako je SSSR pred ekonomskim raspadom i kako ga je mogue osvojiti jednim jakim brzim vojnim prodorom. Hitler je zagrizao mamac, a Amerikanci su odmah preko Sibira poeli Staljinu slati ogromnu vojnu pomo kako bi se, u borbi i jedni i drugi to vie iscrpili. Tek kad su prvi najjai udari sila osovine zastali, te kad je poela pozicijska borba Amerikanci su se ukljuili u rat. Nakon 30 ak milijuna mrtvih u ratu pobjednici su za kaznu, nakon rata silovali oko 2 milijuna Njemica, te orujem i glau pobili blizu 6 milijuna Nijemaca. Nakon rata Amerika je postala dominantna sila kojoj je pripala veina svjetske nafte, a uz pomo kredita preuzimali su vlasnitvo nad veinom ostalih dobara. Britanske, Francuske, Njemake i Japanske kolonije su formalno postale samostalne drave, u kojima su stvarnu gospodarsku mo zadrale angloamerike multinacionalne kompanije. Pojedini ameriki

generali su eljeli unititi SSSR atomskim orujem dok ga i Rusi ne naprave, ali su globalni angloameriki geostratezi to sprijeili. Nije im odgovaralo stvaranje slobodne gospodarski efikasne Rusije, dok svojim bankarskim mreama ne zarobe itavi svijet, pa su Ruskim pijunima ak dopustili krau nuklearnih tajni. Tek u drugom dijelu dvadesetog stoljea kad su itavi slobodni svijet uz pomo MMF-a, WTO-a i WB stavili pod svoju financijsku kontrolu, krenuli su u ruenje SSSR, te stavljanje i ovog podruja pod svoju kontrolu. (Rat na podruju Jugoslavije) Na podruju bive Jugoslavije ovaj rat bio je osobito okrutan i doveo je do razvoja partizanskog pokreta koji je sve vie jaao, to se odnosom snaga na terenu nikako ne moe objasniti. Zbog toga je potrebno izvriti analizu razloga takvog komunistikog uspjeha usporedbom sa slinim dogaajima u porobljenoj Europi. Svugdje u porobljenoj Europi postojale su podlone lokalne vlasti pod zapovjednitvom njemaca, ili talijana. Svugdje su se dogaali ustanci partizana, ali su svi oni ugueni, ili potisnuti na marginu zbog logistikih problema. Jedini izuzetak je partizanski pokret u Jugoslaviju koji se bez ikakve logistike podrke do jeseni 1943. uspjeno borio protiv tadanjih najjaih svjetskih sila; Njemake i Italije, te njima pridruenih ustaa, domobrana, etnika, nedievaca, ljotievaca, bjelogardejaca i kozaka. Uprkos toj ogromnoj neravnopravnosti Titov glavni tab je uspijevao nai izlaz iz svakog okruenja, te usput postati jai, brojniji i naoruaniji, to je pravo "udo". Za objanjenje ovog "uda" potrebno je izvriti logiku analizu dogaanja metodom "igre predvianja" tj. postavit se na poetak rata i razmortiti sve mogue probleme svih sudionika u ratu, a prije svega logistike probleme. Da bi to mogli potrebno je; 1) Definirati potrebe, interese, ciljeve, sredstva i dostupne metode svih sudionika rata, 2) Kronoloki analizirati sve glavne bitke i operacije, uz taktiku analizu svake operacije. 3) Definirati strateke pogreke obrane od partizana; U taktikoj analizi pojedinih operacija potrebno je ; a) definirati sudionike, broj i jainu ljudstva, oruja, streljiva i orua; b) utvrditi ciljeve svih sudionika; c) analizirati taktike poloaje na topografskim taktikim kartama, d) utvrditi ostvarenje ciljeva. Ukoliko ciljevi nisu ostvareni, ili ako je bitka zavrila nepredvieno obzirom na odnose snaga, potrebno je utvrditi: dali su zapovjednici svih strana bunkere, orue, oruje i ljudstvo postavili na uzvisine sa dobrim pregledom, ili u prirodne depresije, dvorita, ili uske uliice. Dali je taktiki raspored branitelja i napadaa ispravno postavljen najbolje je otkriti ako se nekom dobrom vojnom taktiaru da zadatak neka on napravi taktiki raspored obrane, a zatim i napada. Ako se uoe bitne razlike potrebno je utvrditi zbog ega te razlike, zbog nesposobnosti i neiskustvu pojedinih zapovjednika, ili moda zbog sabotae. U drugom svjetskom ratu sve strane su imali vrhunske protuobavjetajne slube koje su bile sposobne prepoznati neiskustvo, a i sabotere. Ako se analizom utvrdi kako je neki zapovjednik nakon taktike greke smijenjen to obino znai kako je prepoznat kao nesposoban, ako je kanjen znai kako se radi o sumnji na sabotau, a ako mu se nije dogodilo nita, ili ako je

ak unaprijeen znai kako se radi o namjernoj taktikoj sabotai zbog viih stratekih interesa. Odluku za izvrenje namjernih taktikih greaka moe donijeti samo najvia vojna, ili politika vlast. Kako odgovorni zapovjednik ne bi odgovarao za greke, zapovjedi za namjerne greke se izdaju iskljuivo usmeno, a obavjetajne slube takoer dobivaju usmene zapovijedi za uklanjanje svih izvjetaja koji bi mogli kompromitirati odgovornog zapovjednika. Zapovjednik, obavjetajne slube i logistika takoer dobivaju usmene zapovijedi o "kreiranu" izvjetaja povoljnih za odgovornog zapovjednika, kako bi u kasnijim eventualnim istragama imao "dokaze" o svojoj nevinosti i prebacivanju krivnje na nekog "rtvenog jarca". Na podruju Hrvatske prije i tijekom drugog svjetskog rata djelovale su brojne agenture. Osobito su bili aktivni britanski, sovjetski, talijanski i njemaki agenti. Hrvatski narod je ulazak Njemakih postrojbi vidio kao osloboenje od srpske tiranije, te su u Zagrebu doekani sa ovacijama, dok su ulazak Talijana ispravno shvatili kao okupaciju pa su odmah poeli pruati otpor. Dolaska Nijemaca bojali su se samo idovi poto su znali to ih eka i komunist koji su znali to je Hitler uinio sa njemakim komunistima, ali se nisu bunili poto takav signal nisu dobili iz Moskve. Naprotiv dobili su zapovijed za irenje "revolucionarnog defetizma" i sabotiranja obrane Jugoslavije im je poeo napad na nju. Veini komunista nije bila jasna suradnja Staljina i Hitlera od zajednikog napada na Poljsku i dalje, ali su utjeli i poeli sa pripremama za trenutak kad dobiju signal od svoje internacionalne centrale. Napad Njemake na Sovjetski Savez doekali su sa radou uvjereni kako e Staljin pobijediti Hitlera u vrlo kratkom vremenu. Postali su dobrovoljni sluge u borbi za tue interese kojih je i u ovom ratu bilo vie. Britanci su za cilj imali opstanak Jugoslavije, te su se infiltrirali u razne politike stranke i pokrete, a kad je poeo rat cilj im je postao izazvati to vei nered u Njemakoj pozadini. Njihovi najbolji strunjaci za strateko planiranje predviali su sve mogue scenarije po kojima bi se rat mogao razvijati, te su ubacivali svoje agente u sve strukture, etnike, partizanske, ustake i druge, kako bi pri svakom scenariju mogli u to veoj mjeri ostvariti svoje geostrateke interese. Stoga su irom Jugoslavije odmah po Njemakom napadu organizirano preko 20 vrsta raznih odreda; etniki, dobrovoljaki, rezervistiki, kraljevski, gardijski i td., a koje su sainjavali uglavnom Srbi, idovi, Slovenci i Jugosloveni. Kako bi to vie zakrvili srbe i hrvate meu etnike su proirili parolu kako 1/3 hrvata treba pobiti, 1/3 protjerati, a 1/3 prevesti na pravoslavlje. Rusima je prije rata cilj bio to vie ojaati svoje komunistike podrunice, a kad je rat poeo cilj im je postao, kao i Britancima izazvati to vei nered u Njemakoj pozadini. Zbog djelomino sukladnih britanskih i ruskih interesa brojni komunisti su istovremeno djelovali kao dvostruki pijuni, tj., bili su lanovi KPJ, a istovremeno su djelovali i kao britanski pijuni. To im je olakalo napredovanje u karijeri poto su uz pomo britanske obavjetajne agenture meu trgovakim predstavnicima i meu NKVD-ovcima, dolazili do podataka o svojim konkurentima unutar komunistike partije, koje su zahvaljujui takvim obavjetajnim spoznajama lake uklanjali u svojim unutarstranakim sukobima. U ovim unutarstranakim karijeristikim igrama osobito spretan se pokazao Tito koji je kao dvostruki agent vrlo vjeto koristio i Britanske i Sovjetske obavjetajne slube za svoje napredovanje na putu ka to vie moi. Talijani su za cilj imali osvojiti Jadransku obalu od Trsta do Grke, sa to irim zaleem, te

su zbog toga podupirali sve pokrete koji su nastojali sruiti Jugoslaviju. U tom cilju su poduprli osnivanje Ustakog pokreta sastavljenog od Hrvata koji su teili stvaranju samostalne Hrvatske drave. Prema Jugoslaviji su vodili dvije paralelne politike; prva je bila suradnja sa srbima u slabljenju hrvata, na nain da Beograd mirno prepusti Dalmaciju Italiji, a druga opcija je bila rat sa Jugoslavijom i zauzimanje Dalmacije, pri emu su Ustae trebale suraivati u ratu protiv Jugoslavije i uvjeriti hrvate kako je bolje pristati uz talijane, nego uz srbe. Zbog ove dvostruke politike Mussolini je, nakon atentata na kralja Petra, Pavelia drao u vili, dok je veina ustaa bila internirana u raznim logorima. Napad na Jugoslaviju trebao se dogoditi 1940. ali su nijemci to sprijeili. Pristupanjem Jugoslavije trojnom paktu ovi talijanski planovi su propali, ali su Simovievim puem i propau pakta oivjeli. Kad je Njemaka razbila Jugoslaviju Italija je nastojala zauzeti to vei dio Dalmacije, te je u Paveliu vidjela poslunika koji treba primiriti hrvate, a najvei problem su im bili nijemci koji su eljeli svoj izlaz na Jadransko more. Njemaka je itavu Jugoslaviju eljela staviti pod svoju kontrolu, pa je svuda preko njemakih folksdojera organizirala podrunice kulturbanda, a lokalni politiki sukobi su ih zanimali samo kad su ih mogli iskoristiti za svoje ciljeve. eljeli su opstanak Jugoslavije, te su inicirali njen ulazak u trojni pakt, ali su nakon demonstracija u Beogradu 27. III. 1941. odluili razbiti Jugoslaviju. Pri tome su nastojali to manji dio obale dati Italiji, kako bi imali vlastiti izlazak na more, te su im pri tome Hrvati bili protutea talijanskim pretenzijama, ali im je saveznitvo sa italijom bilo ipak vanije nego sa gotovo beznaajnom NDH. Kako bi osigurali mir u svojoj pozadini, najprije su vlast ponudili Maeku, jugoslavenu po uvjerenju, ali su zbog njegovog odbijanja prihvatili Pavelia i ustae, ime su ustae od progonjenih postali saveznici. U tom trenutku nijemci su mogli postaviti kog su htjeli, ali su se odluili za Pavelia poto je on imao nekakvu organizaciju iza sebe. Zagrebaka domoljubna mlade je oduevljeno oekivala povratak Pavelia, kojega je Slavko Kvaternik proglasio za Poglavnika prilikom objave osnivanje NDH, to se dogodilo prije dolaska nijemaca u Zagreb, to Njemci i nisu morali prihvatiti. U tom trenutku njemaka potvrda Pavelia nije bila sigurna, te se Paveli dva dana zadrao u Karlovcu ekajui dogovor sa Mussolinijem, kako bi ga on podrao kod njemaca, koji su u Paveliu gledali talijanskog igraa. U poetku Paveli je imao potpunu kontrolu nad ustaama koji su u njemu vidjeli vou koji vie zna i dalje vidi, te su spremno izvravali sve njegove naloge, ali kasnije kad su poeli problemi mnogi su poeli razmiljati svojom glavom i pokuavali poneto raditi na svoju ruku u interesu hrvatske drave. Njemaki lokalni zapovjednici su eljeli to vie jadranske obale staviti pod svoju kontrolu, ali nisu mogli zbog toga ui u otvoreni sukob sa talijanima zbog Hitlerove potrebe za saveznitvom, kako bi zajedno sa talijanima otvorili istono bojite prema Rusiji. Zbog takvih politikih odnosa pojedini lokalni njemaki zapovjednici (osobito bivi Austrougarski asnici zbog povijesnih sukoba oko Tirola) su meu ustaama traili pristalice sukoba sa talijanima, kako bi njemaka vojska mogla zbog smirivanja sukoba mogla staviti pod kontrolu to vei dio jadranske obale. Srbi su eljeli rat iskoristiti za etniko ienje svih dijelova Jugoslavije u kojima su Srbi bili izmijeani sa drugim narodima, Hrvatima (katolicima i muslimanima koji su se tada izjanjavali kao Hrvati), te Albancima na Kosovu. Zbog toga na hrvatskim etnikim prostorima nisu ni pokuali pruiti nikakav otpor Njemakoj i Talijanskoj armiji. Nijemci su 300.000 srpskih vojnika zarobili i poslali u radne logore, dok su vojnike drugih nacija pustili kui, ne oekujui od njih otpor okupaciji. Najborbeniji Srbi, etniki radikali, oficiri i vojnici su se odmah povukli

u brda BiH gdje su poeli sa napadima na Hrvatska i Muslimanska sela. Dan nakon Njemakog napada na Jugoslaviju odmetnute jedinice Jugoslovenske vojske su poinile pokolje nad Hrvatima u selima Istone Hercegovine, u Iliima kod Mostara i Mostima kod Bjelovara. im je 10 travnja proglaena NDH, dok je Paveli jo bio u Italiji, mnogi srpski andari iz andarmerijskih postaja su se odmetnuli i 12. travnja organizirali etniki ustanak u Graacu. Komandant Jadranske divizije povukao se iz Zadra bez ispaljenog metka, te nareuje napade na pobunjenike, a ne Talijansku vojsku. im je talijanska vojska ula u Dalmaciju Srpske delegacije u raznim mjestima trae zauzimanje itave Dalmacije. Dana 23. srpnja 1941. u Benkovcu je odran sastanak srpskih predstavnika sa Talijanskim obavjetajnim asnicima gdje je dogovoreno da se Srbi vrate u svoje krajeve i rade na pripajanju Kninskog i Graakog kotara kraljevini Italiji. etiri dana kasnije 27. srpnja Srbi naoruani talijanskim orujem u Srbu i Donjem Lapcu diu ustanak protiv NDH. Odmah potom talijanska vojska ulazi u pobunjene krajeve i vri njihovu okupaciju i legalizira etnike postrojbe. General Draa Mihaljevi je u poetku ak i propagirao otpor Nijemcima, te je o tom sklopio pakt sa komunistima, pri emu je on imenovan za zapovjednika zajednikih vojnih snaga. Uvidjevi kako je komunistima jedini cilj osvojiti vlast, bez obzira na cijenu, te kako su pri tome spremni na masovna rtvovanja vlastitog naroda, odluio je, nakon Njemakog pokolja Srpske djece, taoca u Kragujevcu, prekinuti suradnju sa komunistima. Za razliku od komunista Draini etnici su bili spremni masovno ubijati tuu djecu, ali srpsku djecu u veem broju nisu bili spremni rtvovati. Nakon prekida suradnje etnika i komunista u Srbiji je partizanski pokret nestao. Nakon ovoga etnici su Srbiju prepustili Njemakom posluniku Nediu, te su veinu svoga djelovanja prebacili na podruja Crne Gore, NDH i od Italije okupirane Dalmacije gdje su naoruavani od Talijana nastavili sa masovnom likvidacijom nesrpskih sela. U talijanima su nali stratekog partnera s kojim e zajedno podijeliti Hrvatske etnike teritorije, te znatno smanjiti broj Hrvata. Prebacivanjem glavnine partizana na teritorij NDH etnici su i u njima poeli gledati sve veu opasnost, te su poeli i sa njima ratovati. Zbog toga su u veem dijelu Dalmacije i Like ve poetkom 1942. poeli sklapati ugovore sa Ustaama o zajednikoj borbi protiv komunista. Na ovakve dogovore nije pristao jedino pop uji koji je djelovao pod direktnim talijanskom zapovjednitvom, (talijani su mu brodovima prebacivali vojsku iz Crne Gore u Liku) i koji je vei interes Srba vidio u istrebljenju Hrvata nego komunista. Komunistikim partizanima je interes bio stvoriti boljeviku dravu Jugoslaviju. im je Hitler sruio Jugoslaviju primirili su se, te su se pripremali za ustanak kad za to dobiju zapovijed od Staljina, koji je tada jo uvijek bio formalni suradnik nacista. Napadom na SSSR odluili su se na ustanak uvijereni kako e sve brzo zavriti, ali se Tito vrlo brzo susreo sa problemom nedostatka streljiva. Njegov dugoroni strateki cilj koji je dobio od britanaca bio je opstanak Jugoslavije, dok je svojim drugovima komunistima izlagao kao glavni cilj proiriti boljevizam na podruje itave Jugoslavije, Balkana, a po mogunosti i dalje na zapad. U ostvarenju tih ciljeva pokazao se puno sposobniji u ostvarenju kratkorini taktiki ciljevi kojima je jaao svoju mo, utjecaj i vlast, dok mu se dugoroni strateki cilj, Jugoslavija poela raspadati im je umro. Da bi osvojio vlast nuno je da njegov partizanski pokret preivi dok se situacija na istonom bojitu ne obrne u korist komunista, u to komunisti nikad nisu sumnjali, a da bi do tada preivio kao najvaniji kratkoroni taktiki cilj mu je postao nabava oruja i streljiva. Ovaj problem je odluio rijeiti iskoritavanjem razlika u stratekim interesima izmeu talijanskih faista i ustaa. Bio je potpuno svjestan kako Mussolini ne eli samo dio Dalmacije, ve itavu Hrvatsku, Crnu

Goru i Albaniju, te je odluio to iskoristiti. Poto je bio potpuno uvjeren u pobjedu SSSR-a i zapadnih saveznika nad Talijanima i Njemcima u kojima je vidio tek privremene protivnike koji nisu imali podrku lokalnog stanovnitva, dok je u Ustaama koji su imali podrku naroda vidio najvee stvarne protivnike. Zbog toga je zakljuio kako bi bilo dobro pomoi talijanima u osvajanju to vie teritorija NDH kako bi ga on u trenutku poraza Italije lako preuzeo. Zahvaljujui takvim promiljanjima talijanima je ponudio tajni dogovor o prebacivanju glavnine partizana na podruje koje kontrolira NDH, pod uvjetom da mu talijani dostavljuju oruje, te da to obavljaju na nain kako nii partizanski zapovjednici ne bi posumnjali u partizansku suradnju sa talijanima. Na ovaj nain rijeio je svoj kratkoroni problem nedostatka oruja i streljiva, te srednjoroni cilj slabljenja Ustaa, dok su talijani vjerovali kako e im komunisti pomoi osvojiti itavu Hrvatsku, nakon ega e oni obustaviti tajnu suradnju sa partizanima, te ih brzo unititi im im vie ne budu potrebni. Upitno je i dali je Tito do ovih zakljuaka doao sam, ili su mu to savjetovali britanci. Britanci su mu ve sredinom rujna 1941. podmornicom s Malte poslali vojno-obavjetajnu delegaciju. U Sv. Stefanu doekali su ih Milovan ilas, Arsa Jovanovi i Mitar Baki, te ih odveli u Titov tab gdje su oni ostali kao Titovi vojni savjetnici. Iz toga je vidljivo kako je dolazak ove delegacije ranije pripremljen. Drai Mihailoviu je ovo doznao te je shvatio kako britanci istovreno igraju na vie "karata", a to mu je depeom iz Londona dojavio i njegov vojni obavjetajac major zrakoplovstva Kneevi, jedan od sudionika vojnog pua od 17.3. 1941. godine. Ovakvim tajnim dogovorom stvorena je taktika talijanskog bjeanja nakon kratkotrajnog sukoba sa partizanima, uz ostavljanje velikih koliina oruja i streljiva, kad god je to glavnini partizanskih snaga trebalo za opstanak. Talijani nisu bjeali samo kad je partizane trebalo potjerati iz nekog mjesta koje su prethodno kontrolirali ustae, ili Nijemci. Kad je vlada Kraljevine Jugoslavije 25. III 1941. potpisala Trojni pakt s Hitlerovom Njemakom. Odmah je poelo istrebljenje idova po Srbiji, te ih je u vrlo kratkom vremenu do poetka 1942. nestalu na podruju Srbije. im je pakt potpisan Britanski agenti, uz suradnju Srpske pravoslavne crkve, jedne beogradske vojne klike oko generala Simovia, te Talijanskih agenata meu srbima, organizirali su velike demonstracije i vojni pu u Beogradu 27. 3. 1941. pod parolom bolje rat nego pakt. Hitler je, zbog nedostatka informacija o stvarnoj, iskljuivo karijeristikoj pobudi generala Simovia, doao do uvjerenja kako bi Jugoslavija mogla postati Britanski mostobran na Balkanu, te je on toga dana donio odluku o njenom razbijanju. Pojedini njemaki visoki dunosnici kao Viktor von Heeren i Ernst von Weizsacker eljeli su sauvati Jugoslaviju pod njemakim nadzorom, dok je Hitler razmiljao kako Hrvatsku dati Maarima u skrbnitvo, da bi potom razmotrio kako dati Dalmaciju, te Bosnu i Hercegovinu Italiji, ali je nakon proglaenja NDH 12. travnja izjavio kako se nee mijeati u unutranje poslove Hrvatske. Meu njemcima jedini istinski zagovornici hrvatskih interesa bili su pojedini bivi austrougarski asnici koji su u talijanima vidjeli neprijatelje, prije svega zbog toga to je Italija oduvijek bila prirodni neprijatelj Austrije. Ovi asnici su pourivali Pavelia da se to prije vrati u Zagreb, znajui kako je voa HSS-a Maek odbio njemaku ponudu za preuzimanje vlasti, te su se bojali kao bi Hitler mogao veinu Hrvatske prepustiti Italiji, a manji dio Maarskoj. Meutim Paveli se vie oslanjao na podrku Mussolinija, u kojem je vidio glavnog zatitnika svoje vlasti, ne shvaajui kako su upravo talijani najvei prirodni neprijatelji hrvatima, te time i najvei prirodni saveznik srbima, to je kasnije dovelo do praktine nemogunosti upravljanja dravom

koja mu je darovana. Pavelia je Mussolini u tom trenutku podrao poto se bojao kako bi Hitler mogao nekog drugog, na koga on nema utjecaj, postaviti za poglavara Hrvatske. Paveli je preuzimanjem vlasti pokuao zainteresirati njemce za Jadransku obalu i Dalmaciju, kako bi sprijeio talijane u svojim okupacijskim tenjama, ali je Hitleru bilo vanije odrati dobre odnose sa Mussolinijem, te se je Paveli zbog svoje nemoi potpuno prepustio volji Mussolinija i ne pokuavajui ga izigrati nakon potpisivanja Rimskih ugovora koje je potpisao 18. svibnja 1941. Zbog Hitlerovog preputanja obale i Dalmacije Talijanima ak je i Goebels zakljuio kako su Talijani sve drskiji u svojim zahtjevima za ovladavanjem itave Dalmacije, Grke, Hrvatske i Crne Gore. Kad je Njemaka vojska 6. travnja 1941. napala Jugoslaviju irom Hrvatske dolo je do opeg ustanka hrvatskog naroda protiv srpskog totalitarizma. Tri dana prije poetka njemakog napada kapetan avijacije Vladimir Kren dezertira i slijee avionom u Grac kako bi uvjerio nijemce da ne bombardiraju Hrvatske gradove. Istog dana kad je poeo njemaki napad pukovnik Zdenko Gorjup i ostali hrvatki piloti diu bunu na aerodromu u Makedoniji, a slijedei dan 7. travnja hrvatski domoljubi zauzimaju akovec gdje apotekar Teodor Koak proglaava neovisnost Hrvatske. Istog dana bune se vojnici u akovu, Velikom Grevcu i Bjelovaru, pri emu dolazi do sukoba izmeu hrvatskih i srpskih vojnika u akovu i Vagnju. Desetog travnja kapetan elimir Mili i posada jednog torpednog amca bune se u ibeniku, u Crikvenici major Petar Milutin Kvaternik die bunu protiv srpskog komandanta garnizona, a u Splitu kapetan Righi tjera ostatke jugoslovenske vlasti. U Doboju se domoljubi bore protiv dvadesetak oklopnih vozila, a buna se zbiva u Mostaru pod vodstvom Stjepana Barbaria i Ahmeda Hadia, te u Livnu pod vodstvom fra Sreka Peria. U tom trenutku ustae nisu mogle prikupiti vie od 4 5.000 ljudi, a pukovnik Slavko Kvaternik koji u Zagrebu 10. travnja proglaava osnivanje NDH zna kako moe ozbiljno raunati samo na Graansku zatitu i Seljaku zatitu koje imaju 142.000 ljudi, emu treba pridodati policiju i andarmeriju. Tijekom travnja, dok su se Hrvati organizirali srpski vojnici i etnici, ponegdje uz sudjelovanje srpskoga civilnog puanstva, poubijali su preko 300 osoba hrvatske i muslimanske pripadnosti, prije nego je u NDH pala ijedna srpska rtva! im je Jugoslavija napadnuta Britanski agenti su uz pomo odmetnutih jedinica Kraljevske vojske koje su se odmah nazvali etnici, poinju initi velike pokolje Hrvata na podruju Hercegovine i Dalmatinske Zagore. ak su i Hrvati u Izbjeglikoj Vladi pozivali Hrvate da se prikljue etnicima, iako su etnici na terenu vrili pokolje Hrvata (katolika i muslimana) po Bosni i Lici. To je odgovaralo i talijanima koji su eljeli to vee dijelove Jadranske obale oistiti od svojih formalnih saveznika Hrvata, a odgovaralo je i talijanskim neprijateljima Britancima koji su nastojali izazvati graanski rat na Balkanu kako Nijemci ne bi imali mir u svojoj pozadini, a na iskustvima iz Balkanskih ratova su znali kako je Srbe mogue navesti na ratovanje. Britanski i Ruski agenti ubaeni meu komuniste nastojali su teroristikim akcijama to vie kompromitirati ustae, tako to su esto u ustakim uniformama napadali srpska sela, nakon ega su se Srbi masovno odazivali partizanskim poziva na mobilizaciju. Razni divlji ustae pojavile su se im je proglaena NDH. Ponekad se radilo o lokalnim osvetnicima koji su eljeli rat iskoristiti za svoje osobne osvete, ali u dosta sluajeva radilo se o preobuenim posebnim partizanskim postrojbama koje su najee vodili iskusni panjolski borci panci obueni za izvrenje najprljavijih vojnih operacija, meu kojima su najistaknutiji bili; Kosta Na, Peko Dabevi, Ivan Gonjak, Ivo Rukavina, Petar Drapin, Otmar Kreai, Danilo Leki,

Ivan Hari, Sreko Manola, Vlado Lonari, Izidor trok, Robert Domany i mnogi drugi koji su postali glavni Titovi zapovjednici i komesari. Istu politiku razvoja nereda u Njemakoj pozadini Britanci i Rusi su pokuavali i u Maarskoj, Slovakoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Francuskoj, ali u tom nisu imali gotovo nikakvog uspjeha, poto tamo nisu mogli nai puno budala i fanatika koji bi goloruki ratovali protiv, u tom trenu, najjae svjetske sile, te poto tamo nije bilo talijana koji bi ih potajno naoruavali. Zanimljivo je kako je Tito na poetku rata bio spreman dogovarati se i sa Njemcima. Tito je odluku o poetku ustanka donio na sjednici Politbiroa CK KPJ odranog u Beogradu 4. 7. 1941., tri dana nakon to je iz Moskve dola direktiva o dizanju ustanka. Direktiva je radiovezom dola do Zagreba, gdje se nalazila radio stanica kojom je upravljao Josip Kopini koji je bio veza izmeu kominterne i podrunica u Jugoslaviji, Italiji, vicarskoj, Austriji, ehoslovakoj, Maarskoj i Grkoj. (Ovu radio komunikaciju Nijemci su prislukivali itavi rat, ali nisu krenuli u uhienje Kopinia poto im se vie isplatilo znati sve direktive i izvjea izmeu Moskve i podreenih partija.) Direktiva je kurirom tri dana putovala do Beograda gdje je boravio Tito, te je zbog toga odluka o ustanku kasnila tri dana. Na sjednici o ustanku Tito je tada dao i zadatak Vladimiru Popoviu da u Zagrebu organizira dolazak "panaca". panci su do poetka rata bili u Francuskim logorima gdje su smjeteni nakon gubitka rata u panjolskoj. Pola godine nakon toga sklopljen je pakt o nenapadanju izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza (23. kolovoza 1939.). Nakon to su Nijemci okupirali Francusku rasputeni su logori sa pancima, te su se onu prijavili za rad u Njemakoj koja je tada bila u savezu sa Sovjetima. Nakon nekog vremena su zatvoreni u logore Gestapoa. Prema partizanskim povijesnim izvorima Popovi je sa jednim "pancem" Veeslavom Cvetkom Floresom uspio organizirati ponktove u Desau, Espenhajmu, Biterfleldu, Lajpcigu i Gracu. Tu su bili samo mjesec dana nakon ega ih je Gestapo pustio, te im omoguio kontakte i sastajanje, organiziranje i povratak u Jugoslaviju. Ova suradnja se moe razumjeti dok su bili u savezu, ali suradnja je nastavljena i nakon to je Njemaka napala Sovjetski Savez, to se moe razumjeti samo ako se pretpostavi kako su Flores i njegov zapovjednik Tito imali neki tajni dogovor sa Nijemcima. Ubrzo nakon njihovog povratka preuzeli su operativno zapovjednitvo nad partizanskim jedinicama, nakon ega je Hitler poetkom 1942. prekinuo bilo kakve pregovore sa Komunistima. im je zavrio ovaj posao Flores je otiao u partizane gdje je odmah poginuo u nejasnim okolnostima, to je pogodovalo Titu kako kasnije sluajno ne bi mogao priati dali su on i Tito imali neke dogovore sa Nijemcima. Iako su komunisti tvrdili kako njemci nisu znali za "pance" neupitno je kako su oni za njih mogli saznati jo 1939. iz letka koji su komunisti dijelili irom Jugoslavije i pozivali ljude da na bilo koji nain pomognu zarobljenima u Francuskim logorima i kojih je bilo 360 od ega je Hrvata bilo 120. Od tih 360 Nijemci su vratili 250, a sigurno ih ne bi vratili da s njima i Titom nisu imali neki tajni dogovor, poto su s komunistima na istonom frontu postupali radikalno drugaije, tj., napadom na SSSR Hitler je izdao nalog o obaveznoj likvidaciji svih komunistikih komesara. A o kakvom dogovoru bi se moglo raditi jasnije je ako se zna kako je zajedno sa "pancima" na teritorij pod vlau NDH doao i bivi Austrijski komunist, panjolski borac i agent Gestapoa Konrad Klasser kodnog imena Kurt Koppel. Nije teko pretpostaviti kako je meu "pancima" bilo i vie drugih koji su na slian nain radili za Gestapo, i ta mogunost infiltracije je bila jedino mogue objanjenja za tajnu suradnju izmeu Gestapoa i Tita, pri emu je Gestapo imao interes ubaciti svoje dounike meu partizane, dok je Tito imao interes doi do ljudi sa ratnim iskustvom kako bi za njega organizirali rat u prvom redu protiv NDH, za Jugoslaviju. U poetku velika veina Hrvata i Srba nije prihvatila partizansku pobunu pa 2. kolovoza

1941. godine Edvard Kardelj upuuje pismo J.B.Titu i trai odobrenje njegove strategije. Kardeljeva strategija je podrazumjevala unitavanje itavih hrvatskih i srpska sela u Lici. Naroito su se okomili na crkve, koje su nazivali mrskim, gnjusnim i trulim institucijama jer ,,kue" revolucionarni zrak. Primjena strategije odmah je zapoela u srpskim selima ubijanjem svih vienijih i dobrostojeih Srba pod motivom da se radi o klasnom neprijatelju, zatim pljakanjem njihove imovine, paljenjem njihovih kua i crkava. Dr. Dinko uljak koji je krajem rata iz partizana prebjegao saveznicima u svojoj knjizi elio sam Radievu Hrvatsku" navodi kako su partizani u gornjo-karlovakoj eparhiji, u selu Jasenku, podruje Gomirje, zapalili manastirsku crkvu izgraenu u srpsko-bizantskom stilu od klesanog kamena. Naroito su se okomili na srpske sveenike. Tako su 2. veljae 1942. godine ubili paroha Danila Mamulu i njegova mlaeg brata Dragu Mamulu. Sve one koji su se protivili paljenju crkava, odveli su u Drenicu i tamo ih strijeljali. Javno su strijeljali 25 nevinih vjernika, uglavnom ena i staraca. Preostali srpski ivalj bjei u umu. Sve su to izveli u ustakim uniformama. Zatim su se ti isti komunistiki teroristi obukli u etnike uniforme i nastavili ubijati sve vienije ljude Hrvate u hrvatskim okolnim selima oko Drenice, a teror su nastavili pljakajui, ubijajui i palei njihove kue, a naroito crkve... Zapovjednik partizanskog pokret na podruju Drenice bio je tada Ivan Kova, alias Veljko Kovaevi, bivi jugoslavenski mornariki podnarednik. Nareenje za strijeljanje hrvatskih i srpskih nevinih ljudi izdavao je famozni Viktor Bubanj, zapovjednik partizanskog odreda u Drenici, kasnije Titov zapovjednik zrakoplovstva JNA. Popis onih koje treba strijeljati napravio je Branko Mati, Srbin iz Srpskih Moravica koji je bio politiki komesar u Jasenku, Samo strijeljanje izvravao je Gojko Trbovi zvani osan, Srbin, po zanimanju potkivaki pomonik iz sela Krakar, opina Drenica. Drenica je najudaljenija zapadna, "srpska toka", s okolnim hrvatskim selima. Opina Drenica imala je oko 6000 Srba, u to podruje nisu nikada dolazile oruane snage tadanje legalne hrvatske vojske. Selo je ivjelo u miru sa svojom okolinom. U studenom 1941. partizani pljakaju crkvu Presvete Bogorodice. Sve ikone, slike svetaca po naredbi politikih komesara, koji su svi redom bili Srbi, bile su potpune unitene ili zamazane ljudskim izmetom. Ikone su bacane pod noge i gaene, a na mjesta gdje su visjele slike, ispisane su komunistike parole. Visoki zvonik bio je miniran. Minirali su ga isruili Ilija Tatalovi zvani Mi i Dmitar Tatalovi. U tom poslu pomogao im je Hrvat Ivan Zidar iz Bribira. Sve su te zloine pripisali ustaama. Strijeljanje nacionalno religioznih Srba u Drenici provoeno je pojedinano i masovno na poznatim stratitima brdo Matua, iza crkve, i Brki vapljenica. Bestidno muenje i mrcvarenje provodio je Milo Trbovi zvani Buza. Kasnije su i njega ubili pod motivom da je klasni neprijatelj jer je bio imuan, opljakali su njegovo dobrostojee imanje. U tri tjedna muenja Trbovi je smravio sa 120 na 46 kilograma, ak su ga prije strijeljanja potkovali kao konja i tjerali po ulici... Njihova zlodjela nastavila su se strijeljanjem pet oficira Kraljevske vojske koji su doli u partizane iz Bosne. Bojali su se kolovanih oficira i zato su ih strijeljali... Tamo se dogaala najuasnija tragedija koje moe zadesiti jedan narod, a to je graanski rat. Komunistiki teroristiki komesari koncem 1941. i poetkom 1942. ubili su u Drenici 82, u opini Medak 141, u selu Jasenku 24, u opini kare 182, u selu Doljni 17, u Vrhovinama 81, u Gospiu 11, u Plakom 62, u Dubravama 5, Udbini 5, Brinju 17, Korenici 22, Gomirju 25, Brlogu 88 ljudi Istodobno s ubojstvima, ruili su crkve, manastire i hramove. Tako su u jednom malom dijelu Like unitili 25 crkava. Popis koga od Srba treba ubiti, inili su komunisti, a poznati prokaziva bio je Savo Dragosavac zvani pico, otac Duana Dragosavca koji je kasnije postao sekretar Komunistike partije u Hrvatskoj. pico je dobrovoljno svoju kuu dao na raspolaganje ustakom povjereniku T.Z. za Liku i s njime se prijateljski povezao... Dao popis Srba komunista

ustakom povjereniku, kako bi ih se mogao rijeiti. Svi ti Srbi bili su pobijeni... Hrvat, komunist Marko Orekovi zvani panac, sudionik panjolskog rata 1936. godine, obilazio je srpska sela sa zastraujuim rijeima: 'Bje'te brao Srbi, dolaze ustae, svih e vas poklati! ' , to isto je radio komunist Veca Holjevac. On u knjizi "Zapisi iz rodnog grada" (NZ MH, Zagreb, 1972.) pie: "Mi smo bili spremni pucati na hrvatske faiste kako bismo spasili ugroene Srbe u kamionima, a oni, njihovi suseljani, Srbi, bili su protiv toga". "Zapravo, selo se istom budilo i njegovi stanovnici su ustanovili da su napadnuti, a mi tu nismo nali ni jednog ustae. Na alost, to nije bilo sve, jer smo uskoro ustanovili da su ubijena etiri seljaka, a est ih je bilo ranjeno, dok je jedan bio zarobljen. On je uporno tvrdio da u selu nema ustaa. A usto je planulo i nekoliko kua koje su zapalili partizani". Jednu akciju opisuje rijeima: "Prema zamisli, akcija je trebala biti izvedena ovako: dvadesetak partizana, pod mojom komandom, polazi iz sela Vukovii u domobranskim odorama s fesovima na glavi i ulazi u grad Karlovac marirajui ulicama kao bilo koji domobranski vod. Dolazi pred zatvor ili bolnicu, gdje se ve nalazi Grga s unaprijed smiljenim rasporedom, blokira zgradu izvana i iznutra, donosi naem drugu civilno odijelo, zatim se vraa nazad". "Pravoslavni pop iz Tuilovia znao je neto o naem kretanju i to odmah javio ustaama u Karlovac. Bilo je prijepodne... Odjednom smo uli kako kroz Babinu Goru dolazi neka vojna jedinica. Tek kasnije smo saznali da se radi o cijeloj bojni, koja je brojila oko 500 ustaa, a na ijem elu je bio onaj pravoslavni pop" (str. 153.), itd. Razvojem komunistikog partizanskog pokreta meu samim partizanima Britanski i Ruski obavjetajci su se pokazali kao najsposobniji, pomaui samo onima koji su bili projugoslavenski orijentirani i koje su kao svoje agente provokatore pomagali obavjetajno i logistiki, dok su prohrvatski orijentirane partizane nastojali neutralizirati. Tako je uklonjen i Marko Orekovi lan CK KPH kad je krenuo u Zagreb prenijeti obavijest o stanju na terenu. Naime, 27. kolovoza u Srbu se postrojilo 1000 etnika, te su zaustavili vlak iz Splita u zagreb, pri emu su napravili pokolj, pri emu je u tom sudjelovalo i dvadesetak partizana pod zapovjednitvom oke Jovania. Orekovi je ubijen kako zagrebaki komunisti ne bi doznali to se stvarno dogaa na terenu i kako bi partizani taj dogaaj mogli prikazati kao svoj ustanak. Britancima i partizanima su ovakve akcije uspijevale poto nisu imali dostojnog protivnika na hrvatskoj strani. Pogodovala im je Pavelieva niska inteligencija, te podaniki odnos prema Musoliniju i Hitleru koji su mu omoguili dolazak na vlast, defetizam i nepovjerenje u vlastiti narod, nepoznavanje realnih odnosa snaga u svijetu i sklonost injenja stratekih greaka. Paveli kao talijanski i njemaki podlonik nije mogao sprijeiti progon idova i Roma jer je to bila Hitlerova politika. Meutim, progon Srba nisu organizirali Nijemci ve britanci i boljevici, tj. njihovi agenti meu etnicima, partizanima i ustaama kojima je odgovaralo stvoriti nered u Njemakoj pozadini, te talijani koji su se eljeli kroz ratnu anarhiju dokopati to veeg dijela Jugoslavije preteno naseljenih Hrvatima i Crnogorcima. U odnosu na Italiju koja je financirala ustae, Paveli je bio pretjerano kooperativan do kraja, vjerujui u buduu Talijansko - Hrvatsku personalnu uniju, te se posvetio uvjeravanju vlastitih pristaa kako je to najvie to moemo dobiti, ime je postao pijun u rukama Musolinija. Talijani su ga prije rat financirali kako bi preko njega oslabili Jugoslaviju u cilju aneksije to veeg dijela Hrvatskih teritorija uz Jadransko more, a im su u tome uspjeli poeli su naoruavati etnike kako bi na okupiranom teritoriju to vie smanjili postotak hrvatskog stanovnitva. Dobar dio Hrvatske obale Italija je dobila ve 1918. kao nagradu za prelazak na

stranu saveznika, a to je i Kralj Aleksandar prihvatio 1923. sporazumom iz Rapala. Hrvatsku dravu koju su Paveliu pomogli stvoriti, priznali su tek kad su vojno zauzeli ono to ih je u tom trenutku zanimalo. Odmah potom poeli su naoruavati etnike u Dalmaciji i BiH, kako bi uz njihovu pomo zauzeti teritorij etniki oistili od Hrvata. Upravo talijani su bili najvei strateki prirodni neprijatelji hrvatima, te su nastojali svojim nasiljem u anektiranim podrujima podstai pobunu hrvata, kako bi u graanskom ratu to vie hrvata izginulo. U Dalmatinskim gradovima uklonjene su Hrvatske zastave, hrvatske kole su zamijenjene talijanskim kolama, te je otpor talijanima postajao sve vei. Upravo to je Musoliniju trebalo poto nije mogao za likvidaciju Hrvata organizirati logore smrti (kao Hitler za idove ) zato to su talijani veinski katoliki narod, kao i Hrvati, te mu je trebao graanski rat za ostvarenje istog cilja. Za potrebe etnikog ienja talijanskim faistima bio je potreban nered u kojima bi mogli ubiti, ili protjerati to vie hrvata, i ostalih netalijana. Zbog toga su naoruavali etnike koji su napadali hrvatska sela, nakon ega su Hrvati bjeali u ume gdje su ih doekivali komunistiki partizani. Kako bi ih partizani mogli naoruati talijani su i njima dostavljali oruje na podruju Dalmacije, Sanaka i Crne Gore. Partizani su napadali najee civilne vlakove, domobrane i ustae, a rijetko talijane i nijemce, nakon ega bi bjeali u ume i planine, to su talijani iskoritavali za osvetnike napade na hrvatska sela i ubijanje hrvatskih civila. Odgovaralo im je da partizani to vie napadaju i njemake vojne transporte, kako bi ih uvjerili u nesposobnost ustaa u uspostavi mira, te preputanje toga zadatka talijanskoj vojsci na teritoriju itave NDH. Zahvaljujui ovakvoj Mussolinijevoj politici na podruju talijanskog vojnog djelovanja prije pada Italije ubijeno je preko 100.000 Hrvata (katolika i muslimana), dok ih je blizu 80.000 internirano u logore. Mnogo vei broj ih je izbjegao na podruje Zagreba koji je bio jedini siguran na podruju
itave NDH. Velikom broju izbjeglica doprinijela je i glad 1941- 42. izazvana injenica da se zbog zaplijene lokomotiva i vagona i slanjem na istoni front hrana nije imala ime prevesti iz Slavonije do Bosne i Hercegovine te Dalmacije.

Pojedinci iz Vlade NDH ve koncem 1941. su shvatili kako je ogromna veina Hrvata protiv talijanske okupacije, te kako rat sa Srbima koristi samo Talijanima. Zbog toga je Hrvatska obavjetajna sluba potkraj 1941. stupila u kontakt s etnikim vojvodom Jeveviem, pokuavajui dogovoriti primirje i zajedniku borbu protiv talijana. Pregovaraka misija povjerena je ustakom logorniku Ivanu Poljaku, koji se 30. prosinca susreo s Jeveviem u Splitu, formalno u svojstvu izaslanika Poglavnika, iako je dvojbeno dali ga je poslao Paveli, ili samo neki lanovi vlade. Za taj razgovor talijanska obavjetajna sluba dobila je dojavu, te je po zapovijedi generala Ambrosija razgovor tajno snimljen i kasnije sluio kao dokaz da ustaka vlada gaji lane osjeaje prijateljstva prema Talijanima. Na Jeveviev upit je li Poglavnik spreman vratiti Srbima ,,sve ono to im je oduzeo'', Poljak je izrijekom potvrdio da je Vlada spremna tretirati pravoslavce kao punopravne graane, a zatoenima udijeliti amnestiju. Jevevi je uz sva jamstva pozvan da doe u Zagreb na konkretne pregovore. Poljak je kazao: ,,Kao Hrvat i Ustaa veoma alim to smo doli do toke na kojoj smo sada, ali vam mogu rei da su, to se tie Dalmacije, itav hrvatski narod i vojska protiv Italije (...). Hrvatska zbog duhovnih, politikih i privrednih razloga, a nadasve vojnih razloga, ne moe ostati bez Dalmacije (...). Glavni neprijatelj itavoga hrvatskoga naroda i vojske je Italija, i mi bismo bili spremni da se izmirimo sa Srbima (...). Talijanima je u interesu da se Srbi i Hrvati meusobno unitavaju i da ginu: eto zbog ega su s jedne strane nai saveznici, a s druge strane vas snabdijevaju orujem, da biste se borili. To je stara pria podijeli pa vladaj'', zakljuio je Poljak. Jevevi je najavio da e od hrvatske vlade zatraiti jamstva za povratak Srba na svoja ognjita i u dravnu slubu, te primjenu amnestije i abolicije. Pristao je da s hrvatskom propusnicom

doputuje u Zagreb, ali pregovori nisu nastavljeni. itavo vrijeme rata Paveli je talijanima bio koristan za smirivanje ustakih dunosnika koji su bili spremni napasti talijansku vojsku u pokuaju spaavanja hrvatskog stanovnitva. Partizanski boljevici za to nikad nisu bili sposobni poto im je talijanska mornarica dostavila u Crnu Goru oko 25.000 puaka 1941. a pomalo i nakon toga, taman toliko da se mogu braniti od ustaa i nijemaca, ali nedovoljno za ozbiljne napade na talijanske vee postrojbe. Kako ustae ne bi razbili u poetku vrlo malobrojne partizane Musolini je Paveliu ograniavao napade na njih, to je ovaj posluno prihvaao. Talijani su svoju tajnu suradnju sa partizanima vrlo dobro maskirali u obliku "kukaviluka" ime su objanjavali gubitak velikih koliina oruja i streljiva, to su ustaki obavjetajci razotkrili ve u rujnu 1941. Ove zakulisne igre poeli su ubrzo nakon ulaska talijana u Crnu Goru kad su ih etnici i partizani zajedno napadali, ali su se s njima vrlo brzo dogovorili. Talijani su im dali neto oruja (25.000 puaka) pod uvjetom da rat prenesu u Bosnu. Normalno dogovor na vrhu nije bio poznat na nioj razini, pa su crnogorski partizani organizirali napad na Pljevlja 1. prosinca 1941. unato izriitoj zabrani vrhovnog partizanskog taba koji je naredio preseljenje borbi u Bosnu, to su opravdavali tvrdnjom kako su talijani ovdje previe jaki. Tito ponovno alje svog kurira Radu Bulata sa zapovijedi o povlaenju u Bosnu, ali Crnogorci ne odustaju. Zbog neposlunosti podreenih Titovi povjerljivi suradnici su ovo dojavili talijanima koji su se dobro pripremili. Talijanski garnizon od oko 2.000 vojnika uspjeno se obranio od viestruko brojnijih napadaa. Zbog velikih gubitaka preko 2.500 partizana je pobjeglo kuama, a preostali partizani su se prebacili u Bosnu, gdje su zajedno sa etnicima poeli ubijati sve koji nisu eljeli ii u njihove postrojbe. Nakon smirivanja situacije u anektiranim podrujima Hrvatske i Crne Gore talijani su odluili gricnuti jo malo hrvatskog teritorija na putu prema sjeveru primjenom taktike "kontroliranog kaosa" kako se to danas zove, ili "Divide et impera" kako se je nekad zvalo. To su ostvarili aljui svoje vjerne tajne i javne suradnike formalno "antifaiste" u istonu i srednju Bosnu kako bi napravili to vie nereda. U sjenju 1942. Njemci organiziraju operaciju Ozren u kojoj Njemci, Ustae i Domobrani unitavaju partizane na podruju srednje Bosne, pri emu neke lokalne etnike postrojbe priznaju vlast NDH. To se talijanima ne dopada, te u "velikoj brizi" za mir na terenu predloie nijemcima da zajedniki organiziraju operaciju progona Partizana koja je kasnije imenovana kao operacija "TRIO". Predloie da glavnu ulogu u progonu partizana preuzmu etnici, a da Ustae trebaju samo ekati gdje jesu i sprjeavaju bijeg partizana prema sjeveru. Nijemci plan prihvaaju, a to isto uini i Poglavnik Paveli. Do tada je ve nabavljeno neto oruja, te je u Sarajevu Eugen kvaternik ilegalno nabavljenim orujem naoruao legiju porunika Jure Francetia. Franceti upijeva okupiti i naoruati 1500 dragovoljaca, te se bez znanja njemakog zapovjednika generala Badera izvlai nou iz Sarajeva i 1. travnja iz smjera Han Pijeska napada etnike kod Vlasenice, te ju zauzima. Dana 8. travnja uzima od etnika Drinjau, a 9. Bratunac i Srebrenicu. Pri tom su se sukobili i sa partizanima koji su djelovali na tom podruju. Partizani potpuno iznenaeni poetkom napada koji je trebao poeti kasnije, a to su od svojih talijanskih dojavnika naravno doznali, poinju panini bijeg prema talijanskoj zoni koji su ih mirno propustili, odnosno osim gradova nikakvu liniju i nisu drali. Talijani se pravdaju kako nisu bili u stanju pokrenuti svoje snage prije dogovorenog vremena, pa general Bader trai od vieg zapovjednitva da se itava operacija otkae to je odobreno. No do tada njemake i domobranske snage iz Sarajeva ve su se ukljuile u operaciju pratei Crnu legiju koja je 10.

travnja izbila na Drinu, pa 22. travnja Nijemci napadaju partizanske snage koje ugroavaju Rogaticu i do 27. travnja potpuno iste prostor Drine od etnika i partizana (zarobljavajui i etnikog zapovjednika, majora Dangia). Vidjee talijani kako im plan propada, ukljuuju se u operaciju 23. travnja kada talijanska divizija "Pusteria" zauzima ajnie i dolazi do Gorada kako tamo ne bi prije njih uao Franceti. Partizani koji su i sa ovog podruja bjeali od 1500 pripadnika Crne legije "nekim udom" uspjee probiti talijanske linije, kojih u stvari i nije bilo. Zbog tog neuspjaha talijana partizani se povlaenje juno od linije Kalinovnik Foa, na talijansko podruje, svoju luku za siguran odmor, opskrbu streljivom, i pregrupiranje. Odmah potom 25. travnja slijedi Operacija Foa u Crnoj Gori, Sanaku i Hercegovini u kojoj su sudjelovale samo njemake i talijanske snage, poto Crna legija u talijansku zonu odgovornosti nije smjela ii, iako su talijanske snage ulazile na prostor NDH. Zahvaljujui "estokoj talijanskoj borbi sa partizanima" pri emu su partizani ponovno "zarobili" dosta oruja i streljiva i ova operacija je propala, za Nijemce i Hrvate, ali je uspjela za Talijane, otjerali su partizane iz svoje zone tako to su im otvorile put prema Bosni, odnosno NDH. Za vrijeme operacije Foa pojedini zapovjednici predlau Paveliu progon razbijenih partizana u talijanskoj zoni, stavljanje ostataka Titovih jedinica ponovo u obru i njihovo konano unitenje. NDH je za to imala spremno 40 tisua hrvatskih vojnika, obuenih i naoruanih od strane nijemaca posljednjih mjeseci. U tom trenutku talijanska II armija imala je znatno manju snagu nego 1941. poto je Mussolini, kao formalni njemaki saveznik, morao teko naoruanje i vei broj divizija poslati na istoni front oko Staljingrada i drugdje. Zahvaljujui tome NDH se u tom trenutku mogla suprotstaviti talijanima i vratiti ona podruja koja je talijanska II armija bila okupirala izvan talijanske zone, a Italija anektirala, poto od Kozare do Splita, izvan veih gradova, skoro i nije bilo talijanske vojske. S obzirom da Talijani nisu dopustili Francetiu ulazak u njihovu zonu, a Paveli nije dozvolio nasilni ostanak, Crna legija se povlai iz talijanske zone prema Vlasenici i Srebrenici, te unitava grupice etnika gdje god ih sretne. Nakon toga 1. i 2. bojna po zapovijedi odlaze preko Mostara, gdje su zamalo zarobile etnikog vojvodu Jevevia, u Dalmaciju na podruje Biokova. U Vrgorcu, 22. svibnja, vidjevi to su uradili etnici uz pomo talijana na ovom podruju, Franceti svojim legionarima i lokalnim braniteljima govori kako se oni na ovome podruju nee boriti protiv partizana, poto se oni jedini bore protiv talijana, te je vraen u Sarajevo. Nakon ovih partizanskih poraza njihov moral pada, ponajvie zbog slabog odaziva hrvata katolika u patrizane. Miro Popara i Petar Drapin (pod pseudonimom Petar Ili) 22. svibnja alju izvjetaj Vrhovnom tabu gdje opisuju stanje u svojoj operativnoj zoni, Hercegovini i junoj Dalmaciji. U izvjeu navode: Raspoloenje meu hrvatskim masam prema nama mnogo je slabije nego meu Muslimanima. Takvo stanje meu njima rezultat je slabog rada u tim mestima, vee zaostalosti i toga to se te mase oseaju neposredno vezane za Hrvatsku Dravu. Dok je veina legije bila zauzeta u prostoru Vlasenice i Srebrenice, njena rezervna, 4. bojna, je poslana iz Sarajeva na sjever gdje je sudjelovala u najveoj antipartizanskoj operaciji 1942., Operaciji Zapadna Bosna. Nijemci, ustae i domobrani su okupljeni poetkom lipnja i u planinama zapadne Bosne iste to podruje od partizana i etnika. Poto u operaciji nisu sudjelovali talijani operacija je uspjeno izvedena. Kako bi zauzeli podruje Hrvatskog Primorja i Gorskog Kotara talijani 12. 7. 1942. pokreu "operaciju Risnjak" sa 12.000 vojnika. Poto su partizani na ovom podruju bili nacionalno svjesniji nego u Dalmaciji, izbjegavali su borbe protiv Ustaa i domobrana, ali su se rado borili protiv etnika i talijanana, te nisu eljeli ii ratovati dublje u podruje NDH talijani

su morali sami neto poduzeti. Za razliku od uobiajene talijanske taktike kretanja samo prometnicama, kako bi se partizani mogli izvui, ovaj puta su uistinu sa ovog podruja nastojali protjerati partizane prema sjeveru, te su se kretali pjeadijski kroz guste planinske ume, ime su potpuno iznenadili partizane. Formalno cilj je bio protjerati i unititi partizane, a stvarni cilj je bio zauzeti to vie teritorija od NDH, te unititi i protjerati to vie Hrvatskog stanovnitva. Partizani se povlae dublje na teritorij NDH sa novo-mobiliziranim borcima meu izbjeglicama. Od 28. srpnja do 19. kolovoza 1942. 600 pripadnika Crne legije zajedno sa lokalnim ustakim i domobranskim snagama pod zapovjednitvom pukovnika Franje imia gotovo mjesec dana brani Kupres od etiri partizanske crnogorske brigade dobro naoruane talijanskim orujem i streljivom, a koje su talijani par mjeseci ranije propustili iz Crne Gore. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1500 branitelja tijekom noi 11./12. kolovoza, 14. kolovoza i 19. kolovoza, a u pomo im ne dolaze ni nijemci, a naravno ni talijani. Iako su branitelji bili brojano viestruko slabiji grad je uspjeno obranjen nakon to je tisuu partizana poginulo u bezuspjenim napadima. Dok su ustae branile Kupres od viestruko premonih partizane 19. kolovoza 1942. Mihailovi nareuje napad svojim etnikim jedinica na Fou koju je tada drala vojska NDH i nijemci, a to se talijanima nije svialo. Nakon zauzimanja grada i etnikog pokolja vie tisua civila u grad ulaze talijanske postrojbe, te sprjeavaju protuudar ustaa i domobrana. Za vrijeme ovih borbi u talijanskoj pozadini general Roata je izvodio operacije ienja Hrvata obilno koristei etnike i partizane. Talijani 31. oujka otpoinju borbe protiv Dinarskog partizanskog odreda na planini Svilaji kako bi ih potjerali sjevernije na teritorij NDH. Partizani im daju opravdanje za ovakve operacije blokirajui plovnost Neretve potapanjem glibodera, te napadima na manje talijanske motorizirane kolone prepune oruja i streljiva u Makarskom primorju i podruju Biokova, a na otoku Hvaru napadaju andarmerijsku postaju Bogomolju. Kod Ervenika, 21. svibnja 1942., razbijaju dvije talijanske pjeake satnije. Talijani, umjesto da oruje i streljivo svojim izdvojenim postrojbama alju uz jau pratnju odgovaraju odmazdama protiv civila, pogotovo u podruju Bukovice i na otoku Iu. Pojaavaju djelatnost specijalnih sudova, a broj civila interniranih u koncentracijskim logorima naglo raste. Time se samo pojaava otpor stanovnitva prema talijanima i spremnost za odlazak u partizane. Tako ojaani partizani iz novoformiranog biokovskog bataljuna Josip Jurevi jednodnevno osvajanju Vrgorca 15. lipnja 1942., pri emu su strijeljali 33 osobe, uglavnom civile iz Vrgorca. U samu akciju bili su ukljueni gotovo svi od oko 350 partizana iz tadanjeg sastava ovog bataljuna. Nakon ovog partizanskog masovnog zloina interes Hrvata za odlazak u partizane znatno slabi. Zahvaljujui ovom zloinu talijani dobivaju dobar povod za ienje lokalnog stanovnitva, te sredinom lipnja dijelovi divizija Marche i Messina izvode operaciju ienja Biokova od partizana, prilikom koje stradava stanovnitvo devet sela; 25. lipnja 1942. zdruene snage Talijana, malobrojnih lokalnih domobrana, te etnika napadaju 1. dalmatinski udarni bataljon na Svilaji; a 29. lipnja talijanske brdske jedinice uz podrku etnika, te malobrojnih lokalnih ustaa i domobrana napadaju dio Sjevernodalmatinskog odreda na Promini, no niti jedna od pobrojanih operacija ne uspijeva u potpunosti, poto se partizani uvijek uspijevaju izvui prema sjeveru, ba onako kako talijanima odgovara. Poto lokalne ustae i domobrani poinju shvaati kako je glavni cilj ovih operacija progon hrvatskog stanovnitva, a ne unitenje partizana oni u slijedeim zajednikim operacijama sa talijanima i etnicima ne sudjeluju. Izmeu 10. i 13. srpnja talijani kreu u napad na Dinaru sa slubenim ciljem unitenja

tamonjih partizanskih jedinica i taba IV. OZ operaciju Vjeti Gora. Unato angairanju pet i po bataljuna pjeatva, topnitva i tenkova iz divizija Sassari i Bergamo, uz nekoliko manjih postrojba etnika i andara, napad ne uspjeva unititi partizane koji bjee poto ii nisu bili potpuno okrueni. Na Biokovu se partizanski bataljon Jozo Jurevi nakon nekoliko dana povlae izvan okruenja. esnaesti srpnja Talijani (7 bataljuna i divizion topnitva) i etnici iz Dinarske divizije, uz podrku avijacije, napadaju u zahvatu izvorita r. Zrmanje dijelove Sjevernodalmatinskog i 3. likog odreda potiskujui ih na sjever prema Srbu. Poto u ovim operacijama talijani nisu lokalne partizane uspjeli protjerati u sredinju Bosnu odluuju poduzeti veu operaciju pod nazivom "Albia". U operaciji "Albia". Slubeni talijanski cilj je bio unititi partizane na podruju planine Biokovo. Pripremne operacije poele su 11. 8. 1942. rasporeivanjem divizije "Bergamo" u podruje Ciste Provo i Lovrea kako bi razdvojile Prvu proletersku brigadu od biokovskog odreda "Josip Jurevi" (koji su se vratili na Biokovo), pri emu je spaljeno nekoliko sela, a stanovnitvo je pobjeglo u planine gdje su ih doekali partizani i mobilizirali. Dijelovi divizije "Messina" su se 16. 8. poeli rasporeivati s jugoistoka na pravcu Vrgorac Metkovi Ploe Zaostrog kako bi se sprijeio bijeg partizana prema Dubrovniku, dok je bijeg prema otocima sprjeavala talijanska mornarica. I pri ovom rasporeivanju je stanovnitvo mnogih sela pobjeglo u planinu ime su gurnuti u ruke partizanskih komunista. Zavrni udar poeo je od 29. 8., te je trajao do 3. 9. 1942. ime su partizani pobjegli sa podruju planine Biokova. U ovoj zavrnoj fazi glavnu ulogu odigralo je 5 bataljuna etnika koji su krenuli od Stoca preko Ljubukog i Imotskog, te su izbili kod Makarske na Jadransko more. U nepunih 17 sati zapaljeno je i potpuno uniteno 17 hrvatskih sela, nakon ega su mnogi Hrvati iz ovih sela pobjegli u partizane, koji su time znatno ojaali. Brzina napredovanja etnika upuuje na zakljuak kako pravih borbi sa partizanima i nije bilo, glavnina etnika se kretala u "usiljenom maru", a samo su se manje postrojbe talijanskim kamionima odvajale i iduih par dana palile podbiokovska sela. Talijani su bili vrlo zadovoljni, uniteno je mnogo hrvatskih sela, a i etnici su bili zadovoljni svojim izbijanjem na more. Biokovski partizani koji su nakon osvajanja Vrgorca i pokolja bogatijih civila u Vrgorcu ostali bez novih dragovoljaca, zahvaljujui ovoj talijanskoj operaciji naglo su dobili nove borce koje su naoruali novim talijanskim orujem, te su sa Biokova pobjegli u srednju Bosnu kako bi se borili protiv NDH, to je u stvari i bio pravi talijanski cilj. Na Biokovu su partizani ostavili samo nekolicinu provjerenih komunista zaduenih za mobilizaciju civila koji su se skrivali od talijana. Zbog uspjeha u Kupresu talijani vide kako im Crna legija kvari sve planove pa ih tuakaju nijemcima, za razliite "zloine" nad njihovim saveznicima etnicima i civilima. Zbog tog njemaki asnici za vezu preporuuju svom zapovjedniku, generalu Fortneru, da raspusti Crnu legiju jer ti zloini navodno tete njemakim i hrvatskim interesima. Fortner se nije sloio s time, ali je zbog zadravanja dobrih odnosa sa talijanima naredio razoruavanje i hapenje pripadnika jedne satnije Crne legije koja je samoinicijativno namjeravala napasti Romaniju. Franceti je takoer od nijemaca uhien 25. kolovoza i slijedei dan izruen lokalnim vlastima NDH sa preporukom da bude kanjen zbog nekontroliranja svojih jedinica. Paveli je u dilemi, ako kazni najveeg junaka mogli bi ga i najvjerniji suradnici prepoznati kao izdajnika, te odluuje Francetia "utnuti u vis" i tako ga odvojiti od terena, vjerujui kako e njegovi nasljednici biti posluniji nijemcima i talijanima. Zbog toga je 26. kolovoza imenovao Francetia zapovjednikom svih "stajaih djelatnih zdrugova" Ustake vojnice. Zapovjednitvo Crnom

legijom preuzima ustaki pukovnik Ivan Stipkovi. Paveli voda Francetia po Zagrebu, pa u posjet hrvatskim legionarima na istonom frontu, te u posjet Adolfu Hitleru u Vinici. Pri tom je, u razgovorima, zbog neopreza i nepoznavanja Pavelieve politike zastupao stavove kako talijane treba napast i to ga je stajalo glave. Poto ga politike etnje nisu zanimale Franceti se odluuje za povratak na ratite. Zadovoljan francetievim primirivanjem Paveli 13. rujna 1942. sa njemcima i talijanima dogovara operaciju Dinara koja je ukljuivala niz manjih operacija protiv partizana u Bosni. U prvom dijelu operacije pod nazivom Alfa trebao je unititi oko 14.000 partizana koji su se ponovno pojavili na prostoru: Jajce Glamo Livno D. Vakuf. Talijani glavni udar na partizane povjeravaju etnicima, ali kad su shvatili kako bi Tito mogao biti uniten, odugovlae, te borbu preputaju etnicima i ustaama koji su djelovali sa suprotne strane. Zbog ukljuivanja ustaa u operaciju etnici se svaaju sa talijanskim generalom Roatom, a on nastoji odrati svoje dobre odnose sa svima kako bi i dalje mogao raditi na tajnim talijanskim planovima. Partizani bez otpora etnicima i talijanima preputaju Prozor koji je od 14. 7 . ponovno bio u njihovim rukama, te se 8. 10. izvlae prema sjeverozapadu, u pravcu Gornjeg Vakufa i Rostova. Do 10. listopada talijansko etnike kolone zauzele su Prozor, it i Ravno, tako da ova mjesta ponovno dolaze pod talijansku kontrolu. U usputnim etnikim masakrima ubijeni su mnogi Hrvati pa vlada NDH protestira kod talijanske komande. Uprkos tome, u drugom
dijelu operacije Dinara, nazvanoj operacija Beta talijani pokreu operaciju od 20-27. 10. 1942. kako bi sa etnicima zauzeli Livno. Partizani se povlae, a u Livno, na talijansku alost, prva ulazi Crna legija. Zbog borbi na drugim ratitima vei dio legije odlazi dalje, te partizani ponovno zauzimaju Livno poetkom prosinca. Vidjevi kako im ovdije Crna legija kvari planove nakon operacije Beta talijani odluuju borbu prebaciti u Gorski Kotar i Liku, te u Knin transportiraju etnike iz Bosne, formalno da bi se borili protiv partizana, ali Franceti sumnja kako je stvarni cilj obnoviti sukobe izmeu ustaa i etnika, poto su lokalni etnici obustavili sukobe zbog borbe sa partizanskim komunistima.

Nakon oslobaanja Livna, te odmora i priprema za daljnje akcije na podruju Kalnika, Franceti 22. prosinca leti za Gospi gdje treba preuzeti zapovjednitvo nad operativnim podrujem Lika. Pred polijetanje na uzletitu Francetiu daju drugi zrakoplov, umjesto njegovog, koji u letu pada nedaleko od Slunja, na partizansko podruje gdje je ubijen. Vidjevi neuspjehe u Pavelievim pokuajima unitenja partizana Njemci preuzimaju organizaciju svih antipartizanskih operacija na sebe, rasputaju ak i civilno redarstvo, te sve redartvene poslove preuzima Gestapo, zbog ega dolazi do pojave partizana ak i na prilazima Zagrebu. Poetkom 1943. godine nakon pogibije Francetia Talijani smiljaju kako zauzeti Bosnu, te tajno od Tita, za nastavak tajne logistike suradnje trae njegovo probijanje prema centralnoj Bosni, na podruje koje su drali Njemci i Ustae, kako bi nastupajui za partizanima oni zauzeli Bosnu, pod vidom nove ofenzive protiv partizana, koju su talijani i zapoeli u Lici napadom na partizane. Ovu Talijansko Njemako Ustaku operaciju nazvanu operacija WEISS po Njemcima, odnosno IV neprijateljska ofenziva po partizanima odmah je zaustavljena s talijanske strane u Lici, nakon ega Talijani nisu vodili nikakve znaajnije akcije, ak su nastojali sprijeiti ulazak njemako-hrvatskih trupa dublje u talijansku zonu. Pri tom je dolo i do otvorenoga sukoba zbog etnika. Sa njemako-hrvatske strane u operaciji su sudjelovale 7 SS divizija sastavljena od folksdojera i 369 hrvatska legionarska divizije, te dijelovi njemake 718 njemake posadne divizije. Osim njih, sudjelovali su jo dijelovi nekih njemakih i hrvatskih jedinica koje su imale zadau sprjeavanje bijega komunistikih postrojba iz obrua. U ofenzivi je trebala sudjelovati i talijanska vojska, budui se operacija vrila u talijanskoj interesnoj zoni (linija razgranienja

Samobor-Petrinja-B.Novi-Prijedor- Banja Luka-Jajce-D.Vakuf-Travnik Visoko-Sarajevo-RudoPriboj-N. Varo, to su sve drali nijemci). Komunisti su imali 9 divizija: pod izravnim zapovjednitvom Vrhovnog taba bilo je 5. Divizija (1. i 2. proleterska 3. udarna 7. banijska i 9. dalmatinska). Pod komandom hrvatskoga partizanskog zapovjednitva, kao i kod bosanskoga bile su po dvije divizije. Prema njemakim procjenama ukupna snaga bila je 65.000 vojnika, a za unitenje takvih snaga napadaima je trebalo minimum 3 puta toliko vojnika, to napadai nisu imali. Njemako-hrvatska ofenziva poela je 20. sijenja 1943. kad je iz Karlovca krenula 7.SS divizija, te iz B. Novog 369. divizija. Partizani su pred sobom imali tri mogunosti otpora: prva - koncentracija svih snaga i obrana teritorije i stvorene komunistike vlasti, s obzirom na relativno male ofenzivne snage, zbog ega je 7.SS diviziji trebalo sedam dana da doe od Karlovca do Bihaa, a talijanske snage su bile zaustavljene odmah u poetku u Lici. Druga mogunost otpora bila je dekoncenracija svih snaga i provlaenje kroz neprijateljske redove s obzirom na male ofenzivne snage i 'njihov raspren raspored' poto je veina partizana bila izvan obrua. Trea je bila koncentracija svih snaga unutar obrua, te povlaenje pred protivnikim snagama, uz nastavak taktike gerilskoga rata sa koncentriranim divizijama. Tito je odabrao treu opciju to je izloio kao svoj plan o povlaenju u Srbiju, te zapovjeda koncentraciju svih snaga. Formirana je Glavna operacijska grupa sastavljena od triju elitnih divizija. GH i B naloeno je da sa svojim trupama krene za GOG i slue kao zalaznica GOG i VK. Meutim, i hrvatski i bosanaski tab odbili su izvriti zapovijed jer su bili uvjereni da se mogu uspjeno obraniti. V uspjelo je jedino 7. banijsku i 9. dalmatinsku diviziju staviti pod svoju kontrolu, te je tako pod izravnim zapovjednitvom skupio pet divizija koje su ukopno imale, prema komunistikim statistikama, oko 21.000 ljudi. Zajedno sa postrojbama koncentrirane su i ratne bolnice sa 4-8.000 ranjenika i tifusara, a za njma je krenulo i 50.000 do 80.000 civila, uglavnom Hrvata, kojima je nareeno da zajedno sa partizanima krenu u izbjeglitvo (to je shvatljivo jedino kao Talijanska elja i zahtjev Titu za ienje teritorija od Hrvata). Tito je zapovjedio pokret prema Srbiji, ali je oito iz pravca kojim je krenuo kako je to bio lani cilj koji je iznosio svojim suradnicima. Da je stvarno elio krenuti prema Srbiji iao bi lakim putem, preko talijanske zone u kojoj Talijani i nisu imali nikakvu liniju, osim to su drali vea mjesta uz pruge i vanije ceste. Poto je krenuo u proboj Njemako Hrvatskih linija oito je kako je njegov stvarni plan bio omoguiti Talijanima da se iza njega uvuku u srednju Bosnu. Prvi pokuaj proboja partizana preko Jajca i Bugojna 27. 1. propao je, pa GOG, 7. i 9. divizija ve za vrijeme trajanja Bitke na Uni, 6.2.1943., zapoinju svoj pokret ka dolini Neretve. Druga proleterska divizija i 4. dalmatinska brigada zauzele su Posuje istog dana, a ve slijedeeg dana Imotski. Ista grupacija je nastavila kretanje prema Neretvi, nailazei usputno na sporadian otpor, na koju je izbila 16.2.1943. na potezu Drenica Grabovica. Postrojbe 2. proleterske div. i 2. dalmatinske brigade su zauzele obrambene poloaje prema Mostaru, dok je 4. dalmatinska brigada krenula zapadnom obalom na sjever prema Jablanici, koja je osvojena 22. 2.1943. Tu se bez borbe predalo oko 100 talijanskih vojnika koje su partizani poklali, te su preli mostom preko Neretve. Talijani su se predali po naredbi faistikog generala Amadea

Roate koji je tako partizanima osigurao prelazak preko mosta, a zarobljeni talijanski vojnici su svi zaklani, vjerojatno kako kasnije nita ne bi mogli govoriti i optuiti generala Roatu. Postrojbe 3. proleterske div. zauzele su Prozor nakon kratke dvodnevne borbe s divizijom "Murge". U drugom nonom napadu zahvaljujui talijanskom pogrenom taktikom rasporedu, 3 partizanske brigade, sa 6 haubica uspjela je razbiti obranu od 16 tenkova, 36 topova i stotinjak tekih strojnica. Uz velike rtve, talijani su pobjegli, te je divizija "Murge" prestala funkcionirati kao divizija. Partizani su zarobili 12 tenkova, 36 topova, stotine automata, preko tisuu puaka, te velike koliine streljiva i hrane. U Prozoru kao trenutno najvanije bojite talijani su drali samo 2.000 vojnika, a glavni zadatak im je bio uvati 24 vagona streljiva i hrane dovoljno za 4 godine, sve to smjeteno praktino na prvoj borbenoj liniji. Oko Prozora su izgradili nekoliko taktiki pogreno postavljenih bunkera i etiri reda bodljikave ice, to im je bila glavna obrana. Tenkove, topove i teke strojnice su smjestili uz samo mjesto, ili u njemu (umjesto da ih rasporede na uzvienja sa dobrim pogledom ispred sebe, te posijeku raslinje), to je potpuno nerazumljiv taktiki raspored i glavni razlog pogibije velikog broja talijana i zarobljavanja preivjelih. Dan kasnije osvojen je Ostroac, a Rama je pala 20.2.1943. Prva proleterska brigada 1. proleterske divizije zauzela je Ivan Sedlo 18.2.1943. dok je ostatak divizije oistio sva protivnika uporita izmeu Ivan Sedla i Konjica. Jedini solidan kolni put vodio je kroz Konjic, te je planirano poslati transport Glavne bolnice kroz taj grad. Za to vrijeme dvije etnike birgade pod zapovjednitvom talijana, dobile su zadatak ienja terena sjeverno od Knina. Operacija je, prema planu, trebala trajati 25.2.-20.3.1943. kao ienje partizana, a oito je kako se u stvari radilo o ienju Hrvata po zahtjevu Talijana. U situaciji kad se Titova GOG zbog neuspjeha u prodor na sjever, nala pred unitenjem, talijanskog generala Roatu hvata panika, te on u elji da pomogne svome tajnom savezniku usmeno dijeli zapovijedi koje rezultiraju povlaenjem svih manjih uporita od irokog Brijega do Mostara, ime Dalmatinskim partizanima olakava prolaz prema Bosni, kako bi pomogli glavnini partizanskih snaga. Kako etnici ne bi smetali partizanima u bijegu pozvali su i D. Mihailovia zapovjedivi mu da prikupi svoj "udarni etniki korpus" s oko 7.000 etnika, te ga okupi istono od Neretve, dalje od rijeke, kako oni sluajno ne bi sprijeili prijelaz partizana preko Neretve. Naravno, etnici su uvjereni kako oni upravo trebaju sprijeiti proboj partizana, ali im je dan takav raspored kako to ne bi mogli uiniti. Nijemci 27.2.1943. napadaju na potezu Gornji Vakuf Prozor, te odbacuju partizane. Pad Prozora znai zatvaranje odstupnice Glavnoj bolnici i smrt 4.000 ranjenika i tifusara. Kako bi otklonio tu opasnost Tito je poslao 1. i 2. (bez 2. dalmatinske brigade) proletersku diviziju u protuudar. Nakon toga slijedi trei pokuaj proboja preko Gornjega Vakufa prema sjeveru, gdje su od 2. do 5. 3. skupljene sve snage, napada 7 brigada, najvea mogua koncentracija komunistikih snaga. Drugi oujka su Nijemci krenuli u konani napad na partizanske poloaje sjeverno od G. Vakufa, u Vilia Gumnu. Sveopi kontranapad partizana na gornjovakufskom bojitu zapoeo je 3.3.1943., a izvodilo ga je 9 brigada GOG-e. Borbe su se vodile do 5.3.1943. kad su Nijemci odbaeni na pola puta izmeu Bugojna i G. Vakufa. Iako proboj nije uspio, sauvan je put kroz Prozor, pa partizani ponovno pokuavaju proboj preko preko Konjica, dvije divizije prelaze Neretvu kod Jablanice, te od 6. do 15.3. napadaju Konjic s jedne i druge stane Neretve. Konjic brane slabe talijanske i hrvatske snage, ali u pomo dolaze Nijemci, te tako

talijani nisu uspjeli izgubiti i ovaj poloaj. Iako daleko nadmoniji, partizani su odbijeni, vraaju se i ponovno prelaze Neretvu kod Jablanice kako bi ojaali napade kod G. Vakufa. Kako bi digao borbeni moral i uvjerio vlastite borce kako nema drugog rjeenja osim proboja prema sjeveru Tito nalae ruenje svih mostova na Neretvi, pod opravdanjem zatite od talijanskih napada s lea, iako talijana tamo, u blizini bojita, uope nije bilo. Gornji Vakuf branili su dva bataljuna Nijemaca i jedan ustaki zdrug. Usprkos ogromnoj nadmoi, komunisti su bili odbijeni, te je dolo do pobune nekih brigada i bijega s poloaja. Tako je propao i trei pokuaj prodora na sjever u njemaku zonu, te Tito shvaa kako je precijenio vlastitu mo i kako od uvlaenja Talijana u Bosnu nema nita, pa trai nain za spaavanje vlastite glave, te alje delegaciju na pregovore s Nijemcima. Poraeni i razbijeni, partizani su prisiljeni povui se, a ostao im je jedini put preko Neretve i poruenog mosta. Tito zapovijeda izgradnju improviziranog mosta koji je prije par dana naloio sruiti. Zbog nemogunosti prijenosa, morali su baciti sve teko naoruanje, ak i ono koje su zaplijenili od Talijana. S najveim naporima jedinice koje su ve dva puta prele most dok su napadale Konjic i vratile se preko mosta, sada ponovno prelaze preko improviziranaga mosta. Prijelaz divizija traje od 6. do 9. oujka, (dok istovremeno traju borbe za Konjic). Od potpunog unitenja spasili su ih Talijani koji su kod Prozora preprijeili put i nisu doputali Nijemcima dublje u svoju zonu. Nijemci su bili prisiljeni pregovarati s talijanskom komandom i dok su dobili dozvolu, partizani su bez napada preli rijeku jer na drugoj strani nije bilo Talijana, niti ikakvih vojnih snaga. Talijanska blokada dviju najjaih njemakih divizija na Balkanu, i njihov protest zbog pokreta 7.SS i 369. divizije, u podruje koje se nalazilo u talijanskoj okupacijskoj zoni trajalo je 5 dana, dok nije utvren sporazuma, nakon ega je Nijemcima trebalo jo 4 dana da se zaustavljene divizije okupe i pokrenu, tako da su ove najbolje njemake postrojbe zakasnile na obraun s partizanima. Normalno, talijani su objanjavali kako je ovo podruje bogato boksitom, te ga oni zbog toga nisu eljeli prepustiti nijemcima, kao da su u toku bitke mogli kopati rudu. Dok je trajala ova Talijanska blokada Njemaca, tri dana inproviziranim mostom prelazili su tri divizije i Tito, a za kraj su ostavljeni ranjenici sa sedmom divizijom koja ranjenike nije mogla dovoljno brzo prebaciti. Prebacila ih je 9. dalmatinska divizija koja je Neretvu trebala prijei kod Kaldrme, a poto su i tamo po Titovom nareenju srueni mostovi morali su krenuti prema Jablanici. Prijenos ranjenika i tifusara trajao je od 9. do 15. 3. nakon ega su Talijani propustili Njemce. Nakon prelaska Neretve ranjenici prelaze planinu Prenj gdje ih veina umire od gladi i napora. Pri tom je i 7. Banijska brigada izgubila 50% vojnika, a 9. Dalmatinska 2 treine. Poginulo je i 500 talijanskih zarobljenika prisiljenih nositi ranjenike. U daljnjem proboju stvorena je nova kolona od 4.000 novih ranjenika koji su opkoljeni u kanjonu Pive. Tada Tito donosi odluku o podjeli snaga, on sa ostacima 1. i 2. divizije kree natrag prema Bosni dok ranjenici sa ostacima 7. i 3. divizije upuuje prema Sanaku. Poto prodor prema Sanaku ne uspijeva Tito nareuje naputanje ranjenika i povratak preostalih boraca u Bosnu. Nakon talijanske blokade njemakih snaga kod Prozora Nijemci su poeli razmiljati dali je u pitanju talijanski kukaviluk, ili prikriveno pomaganje partizanima, na to su od ustake obavjetajne slube upozoravani jo od 1941. Nakon ovog nijemci su konano shvatili ono to su ustaki obavjetajci znali gotovo 2 godine ranije.

Nakon neuspjelog unitenja partizana u operaciji "Weiss" njemaki zapovjednik 'Jugoistoka' general von Leer odluio je provesti operaciju 'Schwarz' koju mu je osobno odobrio sam Hitler 30. oujka 1943. No, ovaj puta Nijemci su to odluili napraviti sami uz minimalno angairanje Talijana. Sve pripreme izvedene su u najstrooj tajnosti o emu talijani nisu smjeli nita znati, a talijane su kod izvoenja ukljuili samo tamo gdje to nisu mogli izbjei, poto se izvodila u talijanskoj 'okupacijskoj zoni', tj., njihovog podruja djelovanja. Za Tita je ova nova operacija bila potpuno iznenaenje poto ni talijanski general Roata nije znao za nju, pa mu to nije mogao dojaviti, a i on sam je sa Njemcima sklopio primirje. Jo dok su voene borbe za Gornji Vakuf, na Brozovu inicijativu partizani su poslali delegaciju radi prekida borbe, nudei zajedniku borbu protiv etnika i protiv saveznikoga iskrcavanja. (Prvi kontakt zbio se ve koncem 1942. godine, radi zamjene ratnih zarobljenika, uz pomo njemakog inenjera i nacista Hansa Otta, poslijeratnog Titova suradnika u ustrojavanju OZN-e.) Nijemci ele iskoristiti ponudu, te kao potvrdu iskrenih namjera trae prekid partizanskih operacije u Slavoniji. Tito daje nalog da se jedinice prebace iz Slavonije u Bosnu preko Save. Nakon prelaka Neretve partizani razbijaju etnike koji su pod talijanskom komandom kao dobrovoljaka antikomunistika milicija. Prelaze preko Drine s namjerom da prodru u Srbiju, ali Broz zabranjuje napad na Fou i ajnie jer su tamo njemake jedinice s kojima je on u meuvremenu sklopio primirje. Zbog toga se okree prema Kolainu i Sandaku kamo je mogao krenuti poetkom godine, poto mu na tome putu nije stajalo nita osim slabih talijanskih postrojbi. Meutim u Kolain dolaze Nijemci, koji odluuju prekinuti dogovor sa komunistima, te pokreu novu tajno pripremljenu ofenzivu, te partizanske snage tjeraju na Durmitor i kanjon Pive. Ostatci 4. divizije s ranjenicima opkoljeni su i prijeti im unitenje, kao i rajnije nakon G. Vakufa. U Mratinju 3. lipnja, Tito odluuje podjeliti vojsku. On sa 1. i 2. divizijom, elitnim jedinicama kree u Bosnu, a 3. i 7. diviziji nalae da s bolnicom (4000 ranjenika) idu u Sandak. Od 9. dalmatinske diviziji preivjela je samo 3. dalmatinsku brigadu. Jednoj diviziji uspjelo je proi kroz rijetke redove neprijatelja, 8. lipnja preli su preko Sutjeske, za njom i Vrhovni tab zahvaljujui otporu 2. dalamatinske brigade koja je na Barama unitena branei bijeg Tita. Nakon toga Vrhovni komandant nareuje 3. i 7. diviziji da napuste ranjenike i bolnicu i pou za njim, ali je za to bilo kasno, te je samo ostatcima 7. divizije uspjio proboj. U Bosni i u Hrvatskoj doekale su ih potpuno sauvane jedinice Bosanskoga taba (4. i 5. divizija) i Hrvatskog taba (6. i 8. divizija) koje su odbile posluati nareenje V o koncentraciji. Nakon godinu dana partizani su se nalazili na istome mjestu s kojega su krenuli u pohod na podruje NDH polovicom 1942. Usput su izgubili dvije treine vojske, ne raunajui 50.000 do 80.000 civilnih izbjeglica koji se nakon dolaska do Livna vie i ne spominju u nikakvim izvjetajima. U okviru operacije "Schwarz" obavljeno je i razoruavanje preostalih etnika u talijanskoj okupacijskoj zoni koji su svi bili legalizirani u Dobrovoljaku anti-komunistiku miliciju (Milizia Volontaria Anti-Comunista MVAC), koja se navodno borila protiv partizana, ali najee sa istim arom kao i njihovi gospodari talijani. Operacija Schwarz je bila najvea operacija do tada i ujedno posljednja operacija takvih razmjera, sa 117.000 vojnika protiv samo 20.000 partizana, ali nije uspjela poto su za vrijeme izvoenja talijani potpisali kapitulaciju, pa su nijemci morali na brzinu razoruavati talijane kako oni ne bi mogli u kompletu predati sve oruje i opremu partizanima.

Padom Italije svima u vladi NDH bilo je jasno kako Hitler gubi rat i od tog trenutka Paveli je u interesu hrvatske drave i hrvatskog naroda morao tajno nainiti "plan B", tj., plan kako prijei na pobjedniku stranu. Umjesto toga on je i ono oruje koje su ustae uspjeli zarobiti od talijana nakon kapitulacije veim dijelom predao svojim saveznicima nijemcima na njihov zahtjev. Sve svoje suradnike koji su samoinicijativno razmiljali o "planu B" uklanjao je i ubijao kao Vokia i Lorkovia. Iako su se nijemci tajno dogovarali sa partizanima njemu iza lea on je uporno ostajao dosljedan u suradnji i poslunosti. Nakon kapitulacije Italije opasnost od iskrcavanja amerikanaca u juni Jadran postala je realnija, te su Nijemci nakon nekog vremena ponovno prihvatili ponudu i sklopili tajni separatni sporazum o miru na podruju junog Jadrana, znajui kako bi ustae mogle dopustiti iskrcavanje Amerikanaca, dok partizanski boljevici na to nee pristati. Sporazum sa Njemakim postrojbama potpisali su Koa Popovi, Milovan ilas i Vladimir Velebit, a to je u svojoj knjizi opisao Vladimir Dedijer. Ovaj sporazum praktino je bio izdaja hrvatskih interesa od strane nijemaca pa je Paveli ovo mogao iskoristiti kao povod za tajnu izdaju nijemaca, no on o tome nije dozvolio ni razgovarati. Iako su se nijemci bojali izdaje ustaa, to je bilo u hrvatskom interesu, Paveliu to nikad nije palo na pamet, ne zbog toga to je im je bio vjeran, ve zbog toga to je znao kako bi sukobom sa nijemcima ustae praktino postali saveznici zapadnim silama, ali bi oni za prihvaanje toga saveza traili rtve, pa bi Paveli morao za poetak rtvovati samoga sebe, to je npr., predsjednik Finske i uinio. Kapitulacijom Italije talijanski faisti su uspjeli zadati najvei udarac NDH tako to su veinu oruja predali partizanima. Oko 40.000 talijana zajedno sa dvije kompletne divizije prele su na partizansku stranu, nakon ega je Tito poeo sa masovnom mobilizacijom po Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori, ime su prvi puta postali ozbiljna vojna sila. Faistima je od "saveznika" ustaa vie odgovarala pobjeda "neprijatelja" partizana, koji su eljeli obnovu Jugoslavije, vjerujui kako e u Jugoslaviji uvijek nai neke srbe spremne na trgovinu Hrvatskim teritorijem. Tome su pripomogli i mnogi obini talijanski nii zapovjednici i vojnici koji su uistinu simpatizirali komunizam, te su se predajom partizanima nadali kako potpomau irenju komunizma i na Italiju. Najpogodnija situacija za promjenu saveznitva bila je upravo nakon pada Italije poto je tada jo uvijek postojala mogunost povlaenja vojske i prenoenja svih dravnih institucija u Bosnu. Kad su britanci poeli zranim putem naoruavati partizane to je vremenom postojalo sve tee, ali je bilo mogua i moralo se ui u sukob sa komunistima na itavom podruju junog jadrana, bez obzira na Nijemce i britanski odabir saveznika. Nakon to su Rusi koncem 1994. uli u Beograd obranu srijemskog fronta i Zagreba trebalo je potpuno prepustiti nijemcima. Otpor u ravnici postao je nerealan, ali je u planinskom podruju bio mogu. Za uspjean napad u planinama napada mora imati odnos snaga 1 : 6 do 1 : 10, to Tito nije imao ni nakon mobilizacije po Srbiji, a ni sa 405.000 Rusa, koji su uli u Jugoslaviju do Beograda. ak i tada Paveliu i Luburiu je bilo vanije boriti se protiv etnika nego se s njima pokuati dogovoriti o zajednikom otporu komunistima. Isti takav, ako ne i tvri stav o suradnji imao je jednako priglupi vrhovni etniki zapovjednik Draa Mihailovi. Nakon Ruskog ulaska u Jugoslaviju etnici iz Srbije i Crne Gore su se poeli povlaiti prema zapadu, te je u Lijeva polju, nedaleko Banja Luke dolo do sukoba. U bitci koja je odgovarala samo partizanima, a koja se zbila izmeu 30.3. i 7.4. 1945. sukobili su se blizu 28.000 ustaa i 17.000 etnika, te su etnici potpuno poraeni, to je njihov najvei poraz u II svjetskom ratu. Uskoro nakon ove pobijede i ustae su

se poele povlaiti ispred partizana, zajedno sa nijemcima, ime je partizanima ostavljen prazan prostor koji su osvajali bez veeg otpora, uz usputnu mobilizaciju svih koji mogu nositi oruje i likvidaciju svih potencijalnih protivnika. Prije povlaenja iz Zagreba Paveli je naredio i posljednji neshvatljiv potez, mobilizaciju djeaka od 16 godina po Zagrebu i okolici, to bi se moglo shvatiti jedino kao odluka na borbu, iako to nije namjeravao. Ustae su se kao i Srpski i Crnogorski etnici, te Albanski i Bugarski antikomunisti povlaili zahvaljujui britanskim obavjetajnim glasinama o pregrupiranju i zajednikoj borbi protiv komunizma, to su Britanci irili kao ratnu varku kako bi svojim saveznicima partizanima olakali pobjedu. Na ovu ratnu varku nisu nasijeli jedino grki antikomunisti, te je zahvaljujui tome, nakon nekoliko godina tekih borbi, demokracija u Grkoj spaena. Da je Paveli preko naih iseljenika razvio obavjetajnu mreu u Londonu i Woshingtonu mogao je na vrijeme doznati za saveznike dogovore o vraanju zarobljenika tamo gdje su ratovali, mogao je na vrijeme razluiti ratnu varku od stvarnog obeanja. Da su ustae kao i Grci zanemarili Nijemce, te da su se odluno branili poput nekih manjih postrojbi u BIH, te da su za to pridobili i dio etnika, osobito crnogorskih koji su eljeli samostalnu Crnu Goru, te albanske bjelogardejce u povlaenju, obrana protiv svjee mobiliziranih i neobuenih partizana bila bi mogua. Ali za ovakvo neto trebalo se na vrijeme pripremiti, a ne samo sluati njemake naredbe. Izabravi opciju povlaenja prema Bleiburgu Paveli je odustao od Hrvatske drave, nakon ega je Tito mogao bez otpora obnoviti Jugoslaviju, likvidiravi sve zarobljenike i opozicijski raspoloene civile koji bi se kasnije tome mogli suprotstaviti. Jedini ozbiljan otpor partizanima su pruili nijemci u obrani Rijeke, Istre i Trsta gdje je poginulo oko 20.000 partizana. Na ovo ratite Tito je planski poslao uglavnom dalmatinske partizanske brigade koje bi mu mogle smetati u komadanju Hrvatske, dok je jedinice sastavljene od bivih etnika planski slao u mjesta gdje je trebalo likvidirati hrvatsko antikomunistiki raspoloeno stanovnitvo. U Pavelievoj vladi bilo je ak i masona, iako su masoni bili proganjani kao britanski agenti, a meu njegovim vojnim zapovjednicima i dravnim slubenicima, bilo je ljeviara koji su kao takvi prepoznati tek nakon rata. ak je i zapovjednik logora Jasenovac Ljubo Milo, prije rata poznat kao SKOJ-evac iz Ljubukog i Sombora, itav rat djelovao kao Staljinov obavjetajac. Najpouzdaniji Paveliev izvritelj bio je Max Luburi, zapovjednih svih logora kojeg je koristio i za uklanjanje svih dunosnika spremnih na sukob sa Italijom. Paveli je za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine napravio vie greaka i taktike i strateke naravi. Prva strateka greka je bila iskreno prihvaanje Talijanskih teritorijalnih zahtjeva u trenucima kad je NDH uspostavljena snagom Njemakog oruja. Samo potpisivanje ugovora u trenutku kad je italija ula u Dalmaciju s 250.000 nije se moglo izbjei, ali je velika greka to se toga uporno i iskreno drao i nakon otvaranja istonog fronta, kad se broj i snaga talijanske vojske drastino smanjila i nakon to su mu nijemci dostavili znatnu koliinu oruja za borbu protiv etnika i partizana. ak su sukob sa talijanima eljeli i pojedini njemaki zapovjednici kako bi zauzeli vie prostora pod svoju kontrolu, ali to nisu mogli sami organizirati zbog Hitlerova saveznitva sa Musolinijem. Zato su pojedini njemaki zapovjednici (najee bivi Austrougarski asnici koji su u talijanima vidjeli prirodne austrijske neprijatelji) na rat sa talijanima poticali pojedine ustake zapovjednike kako bi taj sukob iskoristili da sebe postave kao mirovne snage u tampon zoni. To bi im dobro dolo i zbog osobnih razloga, kako ne bi morali ii na puno opasnije istono bojite. U sluaju sukoba Musolini bi Hitleru tuio ustae za

sukobe, ali bi lokalni njemaki zapovjednici mogli tvrditi suprotno, zbog toga to bi se ti sukobi dogodili izvan talijanske okupacijske zone, koju su oni samovoljno stalno proirivali. Ti lokalni njemaki asnici koji su u talijanima vidjeli prirodne neprijatelje u sutini su bili jedini prirodni saveznici NDH, poto su talijani bili najvei prirodni neprijatelji NDH, iako su formalno bili saveznici. Paveli se sporazuma sa Musolinijem drao do same objave talijanske kapitulacije, umjesto da ga pokua izigrati kad je ojaao, a ovu greku je napravio iz karijeristikih razloga, poto se bojao kako bi ga nijemci mogli zamijeniti nekim drugim, ako izgubi Musolinijevu podrku. Od prvog trenutka u Musoliniju je vidio sigurnog zatitnika vlastite karijere, te je sve inio kako bi zadrao njegovu podrku, ukljuujui smjenu pojedinih vojnih zapovjednika i postavljanje drugih po talijanskim prijedlozima. Ova prva Pavelieva strateka greka rezultirala je, odmah po objavi "Rimskih ugovora" kojima je vei dio Dalmacije preputen Italiji, odvajanjem veeg dijela hrvatske inteligencije i primorskog stanovnitva od NDH. Nezadovoljstvo hrvatskog stanovnitva "Rimskim ugovorima" odmah su iskoristili komunisti koji su iz Crne Gore i Srbije ubacili prve partizanske odrede na teritorij NDH, a to nezadovoljstvo Paveli nije znao politiki ublaiti. Druga strateka greka je progon Srba, umjesto da ih masovno mobilizira i dri u vojarnama daleko od zone sukoba, naoruane makar radnim alatom za gradnju cesta, ne zato da bi se borili ve zato da bi sprijeio njihovu mobilizaciju od strane etnika i Partizana. Dolaskom na vlast Pavelievi povjerljivi ljudi su odmah poeli otputati Srbe sa mnogih funkcija, preko 100.000 ih je protjerano u Srbiju,a mnogi su pobjegli u ume, umjesto da ih nastoje pridobiti za novu vlast. Pametni politiari znaju kako treba kupovati neprijatelje, a ne prijatelje, ali je Paveli ovo primjenjivao jedino prema talijanima i njemcima, dok se prema neprijateljskom srpskom stanovnitvu ponaao upravo suprotno. Umjesto tog Paveli je kupovao svoje sitne simpatizere tako to im je dopustio grabe oko Srpskih i idovskih kua i stanova po Zagrebu. Prema srbima koje su Talijani naoruavali morao je voditi to pomirljiviju politiku doputajui im zatitu vlastitih srpskih sela pod uvjetom da ne ulaze u Hrvatska sela, te zajedniku borbu protiv komunista, koje su talijani takoer naoruavali, kako bi stvarali nered. Umjesto njega ovo su shvatili pojedini upani koji su se na svoju ruku dogovarali sa lokalnim etnicima, zahvaljujui emu su ve 1942. borbe sa etnicima znatno smanjile. Sve ovo Pavelia nije puno zanimalo, te se defetistiki preputao volji Hitlera i Musolinija koji su se ve 1942. dogovorili itavu Dalmaciju i BiH prepustiti Talijanima i etnicima, ime je praktino Hrvatski narod prepustio etnicima koji su se pripremili osvojiti Sarajevo, nakon ega bi etniki oistili sve teritorije zanimljive Italiji i Srbiji. Do ovog nije dolo zahvaljujui pojedincima koji su nabavili oruje i uniforme za Francetievu "crnu legiju". Trea strateka greka je to to je najnemotiviranije vojnike koncentrirao u domobranima, najbolje izdvojio u Ustae, s tim to je 3.000 najboljih poslao na istonu frontu, umjesto da tamo poalje prosjene i po kazni. Nijemci su na istonu frontu esto slali vojnike po kazni, a i mnoge druge vojske u ratu na najgore ratite alju one kojih se ele rijeiti. Ustae kao dragovoljce je trebalo nakon osnovne obuke unaprijediti za jedan, ili dva ina, te prerasporediti u domobrane kao zapovjednike, snajperiste, ili izviae diverzante. Na taj nain bi se sprijeile samovoljne likvidacije to su radili pojedine ustae, ali i bjeanje domobrana u partizane. Zbog podjele vojske na ustae i domobrane, mnoge domobranske postrojbe su, po zahtjevu talijana preuzeli asnici projugoslovenske orijentacije koji su kasnije poinili mnoge sabotae u obrani. Prelasci domobrana u partizane ve 1992. postajali su sve ei, kao i gubitci oruja i teritorija koji se odnosom snaga nikako ne mogu objasniti, osim kao namjerna taktika sabotaa. Kako bi ojaao

moral morao je zapovjediti mobilizaciju sinova svih ministara i dravnih dunosnika u borbene jedinice, a oni koji svoje sinove pokuaju izvui iz vojske trebao je ukloniti iz vlasti. Na taj bi nain sprijeio masovnu pojavu izbjegavanja vojne slube za sve bogatije koji su novcem kupovali demobilizaciju. Umjesto svega toga on je nijemcima pomagao u mobilizaciji Hrvata u razne "Vraje divizije","Hanar divizije" i sline postrojbe njemake vojske gdje su nijemci zapovijedali, a Hrvati (katolici i muslimani) su bili obino meso koje su nijemci nemilosrdno gurali u najopasnije borbe. etvrta Pavelieva greka je to nije bio dovoljno svjestan injenice da bez oruja i obuene vojske ne moe stvoriti ozbiljnu dravu, pa je zato morao u prvom trenutku voditi to pomirljiviju politiku prema Srbima koje su Talijani naoruavali, a partizanima je trebao stalno nuditi aboliciju ako preu u domobrane. Istovremeno je trebao tajno nabavljati oruje. To od Talijana nije mogao, poto su oni, iako formalni saveznici bili strateki neprijatelji, a ni od Nijemaca koji nisu imali osobito povjerenje u njega. Ali je mogao oruje kupovati od vicarske, panjolske, Danske, ili Nizozemske uz pomo mita, te ga prevoziti preko granica takoer pomou mita, na to ak ni gestapovci nisu bili imuni. Novac za to mogao je pribaviti prodajom dravne, ili zbog raznih razloga zaplijenjene imovine. Normalno, pri tome je trebalo kriti mnoge Njemake odluke, ali to sve obavjetajne slube u ratu ine. Upravo u razvoju obavjetajnih slubi i tajne logistike mree koja bi znala i mogla razbiti probleme naoruavanja nije uspio nai sposobne suradnike za uvoz, ili za organizaciju djelomine vlastite proizvodnje. Kad je Italija kapitulirala on to nije na vrijeme predvidio, te nije na vrijeme krenuo u nasilno preuzimanje talijanskog oruja i teritorija to su iskoristili partizani koji su se tek tada od bande umskih i planinskih razbojnika pretvorili u ozbiljnu vojsku. Ono to su ustae i uspjele zarobiti, po njemakom nalogu, Paveli je dobrim dijelom vratio nijemcima, to nikako nije smio u trenucima kad je bilo oito kako Nijemci gube rat. Da je znao predvidjeti to e se dogoditi sa talijanskim trupama mogao je i on u partizane i etnike preobuene povjerljive postrojbe poslati na teritorij pod talijanskom okupacijom sa zadatkom zaplijene oruja i preuzimanja itave Jadranske obale. Partizani su to uspjeli iako nisu, kao ni Paveli, imali svoje tvornice oruja i streljiva, ali su znali i sa neprijateljima sklapati tajne separatne sporazume kad god im je to odgovaralo. ak i na samom kraju rata pri povlaenju Nijemci su radije unitavali oruje i streljivo, umjesto da ga ostave svojim "saveznicima" ustaama i domobranima, bojei se kako bi oni mogli protjerati partizane sa obale i otoka, te pozvati Saveznike na iskrcavanje. I do ovog oruja se djelomino moglo doi poto su i mnogi njemaki zapovjednicu u trenucima povlaenja postali defetisti i skloni korupciji, kako bi si osigurali sredstva za osiguranje osobne sigurnosti. Peta i najvea strateka greka je povlaenje prema Bleiburgu koncem rata. Da se s vojskom od oko 160.000 vojnika (koje je u veini mobilizirao tek kad je svakom postalo jasno kako gubi rat) i 300.000 civila, te orujem i hranom koja mu je preostala povukao u BiH i Dalmaciju, te da je primjenom gerilske taktike izdrao samo nekoliko mjeseci kad su se Amerikanci poeli svaati s Rusima dogodila bi se podjela iz Moskve i Jalte fifti/fifti, bez obzira na interes Londona. (U domovinskom ratu nekoliko tisua vrlo loe naoruanih Vukovaraca tri mjeseca je dralo Vukovar branei se od protivnika koji su po borbenoj moi bili mnogo jai nego partizani 1945. ) rtava bi bilo daleko manje nego na Bleiburgu i krinim putovima, samo da je u vrhu vlasti bilo morala. A itavo to vrijeme mogao je tajno pozivati saveznike da se iskrcaju na otocima i obali. Time bi usput sprijeio i dobavu ratnog materijala partizanima. Ovakvim postupcima znatno bi ojaao plan za koji se zalagao ameriki general

Patton koji je predlagao obraun sa Rusima kako bi se suzbio komunizam koji je za njega bio isto, ako ne i vee zlo od nacizma i faizma. Zahvaljujui sumnjivoj automobilskoj nesrei u kojoj je jedan ameriki vojni kamion, na praznoj cesti kod Monheima 21. prosinca 1945. udario Patonov auto, ba u njegovu stranu, (pri emu njegov voza i naelnik njegovog stoera general Hap Gay nisu ni ozlijeeni ) ime su definitivno pobijedili britanski stratezi koji se nisu eljeli sukobiti sa Rusima. Sveukupno, kad se sve ove taktike i strateke greke zbroje mogue je zakljuiti kako Paveli uope nije shvaao protiv koga se bori, iako je znao kako talijani naoruavaju etnike i partizani, te se uporno borio samo protiv etnika i partizana, koji su u sutini bili orue u talijanskim rukama. Tukao se sa talijanskim rukama, etnicima i partizanima, ali se nikad nije ni usudio zamahnuti prema glavi. Ve u srpnju 1941. od ustakog redarstva i obavjetajaca dobio je podatke o talijanskom naoruavanju etnika, te se potuio Nijemcima da Talijani naoruavaju etnike, a u rujnu im je dojavio kako naoruavaju i partizane. Poto su nijemci odbili posredovati, (vjerojatno mislei kako Paveli izmilja, elei njih sukobiti sa talijanima) poslao je ministra Milu Budaka za poslanika u Berlin, da izbori njemaku pomo, ali Nijemci nisu htjeli ugroavati saveznitvo s Rimom. Ve tada bilo je jasno kako je saveznitvo sa Italijom lano saveznitvo, ali Paveli za taj problem nije uspio ni idejno, a ni praktino pronai rijeenje, te se do pada Italije pridravao saveznitva, bojei se sukoba sa talijanima i uklanjajui sve koji su u taj sukob bili spremni krenuti, a to su u pravilu bili oni koji su u poetku najvie vjerovali u njegove sposobnosti voe, te su bez prigovora izvravali sve njegove naloge. Da je Paveli imao vie hrabrosti, te da je vie mislio na nepotrebne rtve koje je izazvao rat sa etnicima i partizanima mogao je igrati prljavo. Mogao je pristupiti taktikom rjeenju, tj., povjerljiva male postrojbe obuene poput partizana, ili etnika, slati u napade na talijane, kako bi oni odustali od njihovog naoruavanja. Ako se to nije usudio mogao je strateki "okrenuti pilu naopako", te prihvatiti talijanske zahtjeve za carinskom i monetarnom unijom, uz uvjet da se talijanska vojska rasporedi na granicu prema Maarskoj i Nedievoj Srbiji, te da talijanska andarmerija uva red i mir u veinski talijanskim i srpskim mjestima, ali da hrvatsko redarstvo uva red u svim mjestima sa hrvatskom veinom od Trsta do Boke Kotorske i Zemuna. Talijani bi ovo prihvatili, ali nijemci ne bi, te bi se njima moglo ponuditi uvanja eljeznikih pruga prema Grkoj i Jadranu. Dijeljenjem ovlasti na istom prostoru izazivalo bi tihe sukobe izmeu nijemaca i talijana, ali talijani ne bi imali interes za naoruavanje etnika i partizana, nakon ega bi oni u roku od 6 mjeseci nestali zbog nedostatka streljiva i hrane. Nakon toga ustae i domobrani bi samo trebali u policijskim uniformama ekati pogodan trenutak za obraun sa talijanima, te se polagano naoruavati. Ovo se moglo napraviti ak i poetkom 1993. kad je svima postalo jasno kako zapad dobiva rat. Na sve ove strateke greke osim osobnog karijerizma, Pavelia su navodili Britanski agenti, masoni iz najblieg okruenja. Pri kraju rata u listopadu 1944. na sastanku u Moskvi W. Cherchil, Anthoni Robert Eden i J. Staljin su dogovorili podjelu interesa na podruju Jugoslavije u odnosu pola/pola, to je potvreno u veljai 1945. na Jalti, ali je Cherchil sve uinio kako bi taj dogovor sabotirao. Najprije je pokuao Rosvelta uvjeriti kako se saveznike snage trebaju iskrcati na podruju Balkana, ime bi saveznici osigurali vlast etnicima i kraljevskoj izbjeglikoj vladi u Londonu na itavom podruju Jugoslavije. Poto Rosvelt na to nije pristao Cherchil je ve u zimi 1943. odluio sve karte staviti na svog rezervnog igraa, Tita s kojim je dogovoreno odranje Jugoslavije, bez obzira to je Staljin bio sklon samostalnosti

Hrvatskih komunista. Dio pomoi koju je dobivao od SAD-a Churchill je odmah zranim putem preusmjeravao Titovim partizanima, ime su oni od bande pljakaa leeva postepeno postajali sve snanija vojska, najprije zahvaljujui talijanskom oruju, a nakon kapitulacije Italije zahvaljujui zranoj dostavi Britanskog oruja i streljiva. Zahvaljujui Titovoj spremnosti za ovakve britanske strateke igre na teritoriju Jugoslavije ubijeno je oko 1.000.000 ljudi (duplo vie nego Amerikanaca i Britanaca zajedno u cijelom II svjetskom ratu), dok je Nijemaca i Talijana poginulo tek oko 30.000 u borbi (nakon rata veina zarobljenika je takoer pobijena), to znai da je na jednog okupatorskog vojnika poginulo oko 3.000 Jugoslavena, najvie Hrvata (katolika i muslimana), poto su se veinom borbe vodile na teritoriju NDH koji je postao najvie razoren prostor Europe nakon Njemake i Staljingrada. Nakon dogovora iz Jalte, Britanska pomo komunistikim partizanima je poveana pa je pojaana i njihova sposobnost sabotae dogovora iz Moskve i Jalte. Churchill je Titu dao u zadatak ouvanje Jugoslavije bez obzira na cijenu. Kako bi izvrio taj zadatak, koji mu je i osobno odgovarao, Tito je ak i sa Nijemcima (koji nisu bili skloni razmiljanju o dugoronim planovima) sklopio tajni separatni sporazum o miru na podruju junog Jadrana, a Nijemci su (na svoju alost poto su ih partizani nakon kasnijeg zarobljavanja sve pobili, to Amerikanci ne bi uinili) na to pristali, znajui kako bi ustae mogle dopustiti iskrcavanje Amerikanaca, dok partizani na to nee pristati. Sporazum sa Njemakim postrojbama potpisali su Koa Popovi, Milovan ilas i Vladimir Velebit. im je Jugoslavenska kraljevska vlada doznala za britanske tajne planove, kralj Petar je tajno odletio u Dubrovnik gdje se trebao spojiti s etnikim postrojbama. etnici su krenuli prema Dubrovniku, pri emu su razbili partizansku jedinicu koja ih je u tom pokuala sprijeiti. Tada su se ispred Dubrovnika iskrcali Britanski komandosi koji su u Makovu klancu uli u sukob s etnicima kako bi sprijeili njihov prodor do Dubrovnika i spajanje s Jugoslavenskom Kraljevskom vladom koja samostalno, bez vojne pomoi saveznika, po njihovoj obavjetajnoj procjenom, vie nije mogla obnoviti itavu Jugoslaviju. Kako su etnici bili jai Britanci su preko svojih masonskih prijatelja iz Pavelieva okruenja uspjeli dobiti pomo jedne ustake postrojbe koja je razbila etnike. (Pripadnici ove ustake postrojbe kasnije su svi poginuli, ili nestali, kako ne bi mogli svjedoiti o ovome, a nestali su ak i partizani koji su sudjelovali u ovim borbama. Preivjeli su jedino neki etnici koji su se o tome usudili priali samo rijetkim pojedincima.) Nakon ovog neuspjelog kraljevskog pokuaja povratka u Jugoslaviju, a kako bi Titu olakali posao i sprijeili stvaranje oruanog antikomunistikog pokreta otpora, Britanci su preko svojih agenata meu etnicima naveli etnike na masovni prelazak u partizane, a preko agenata u vladi NDH, Bjelogardijaca i ostalih antikomunistikih i antijugoslavenskih vojski naveli su pripadnike ovih formacija (ukupno oko 300.000 vojnika) na povlaenje prema Austriji, obeavi im reorganizaciju i povratak na vlast im se steknu uvjeti za obraun s komunizmom. Kad su doli do Bleiburga Britanska vojska je, uobiajeno kao svoju ratnu varku prekrila tajna obeanja, te pristigle vojnike razoruala i vratila Titovim partizanima gdje su likvidirani zajedno s nekoliko stotina tisua antikomunistiki nastrojenih Hrvatskih civila. Hrvati su znali to ih eka od partizanske, nakon ulaska 1944. Rusa u Srbiju veinom Srpske masovno mobilizirane vojske, te su se u velikom broju poeli povlaiti sa poraenim vojskama prema Austriji. I oni koji su ostali u Zagrebu pobjednike su doekali sa zebnjom ekajui najgore, to se uskoro i poelo zbivati. U Zagrebu kao i irom Hrvatske i BIH poeli su masovni pokolji Hrvata. Mnogim hrvatskim partizanima nije bilo jasno zato Zagreb pobjednike nije doekao ovacijama kao osloboditelje, ve mlako kao okupatore. Zadojeni tijekom rata komunistikom ideologijom nisu mogli shvatiti da su oni samo sluge Srpskih i Ruskih interesa, a ne oslobodioci vlastitog naroda. Mnogi meu njima, ak i koji nisu bili lanovi partije

ve obini borci, bili su naredbodavci likvidacija, a Srbi najei izvrioci. U Austriji Britanci su izruivi poraene vojske komunistima, za svaki sluaj, voe ovih pokreta i vlada, poput Pavelia, sauvali kako bi ih se moglo upotrijebiti ako Tito izmakne kontroli, a Titu su u vladu ugurali Hrvata ubaia kako bi bar dio umjerenih Hrvata prihvatio Titovu vladu. Nisu izruili jedino veinu etnika koje su sauvali za rezervnog igraa Kralja Petra, ako mo Tita oslabi, a mo monarhista ojaa. Kako bi osigurao vlast nad Srbima Tito je ve na sastanku kod Drvara odobrio masovni pokolj Hrvata, ime je osigurao njihovu masovnu podrku, te je krenuo u jaanje svoje osobne moi tako to je dio oruja dobivenog od Staljina, nakon likvidacije Hrvatske vojske kod Bleiburga, preusmjerio komunistima u Albaniju i Grku. U Albaniji su komunisti uspjeli osvojiti vlast, ali je otpor komunistima u Grkoj bio previe jak, te je dolo do tekog graanskog rata. Kad su par godina kasnije Amerikanci od Rusa traili potivanje dogovora iz Jalte, te prestanak Titovog oruanog mijeanja u Grku, Staljin je to prihvatio, ali se Tito suprotstavio Staljinu koji ga je pokuao sruiti takozvanom rezolucijom Informbiroa. Tito je vjerovao u svoju snagu oekujui pomo komunista Albanije, Bugarske i Grke, ali su se svi oni opredijelili za Staljina. Tada su Britanci sve uinili kako bi ga odrali na vlasti, ukljuujui ogromne nepovratne kredite u hrani, opremi i oruju, na to su nagovorili i Amerikance, uvjerivi ih kako je i Tito bolji nego Staljin, iako su vrlo dobro znali kako Titova represija nije nita manja od Staljinove. (U Beogradskoj skuptini 1951. godine Aleksandar Leka Rankovi, ef svih obavjetajno teroristikih organizacija je podnio izvjetaj kako je od 1945. do 1951. kroz logore prolo 3.777.776 zatvorenika, a 568.000 narodnih neprijatelja je ubijeno. Da je brojio umrle od gladi i bolesti izazvanih represijom broj ubijenih bio bi daleko vei.) Za vrijeme Titovog ivota Jugoslavija je dobila oko 120 milijardi dolara ovakve nepovratne pomoi koju je on kasnije obilato dalje dijelio svojim nesvrstanim prijateljima, bivim Britanskim kolonijama koje je on okupio u tzv. nesvrstanu organizaciju. To je uinio po nalogu Britanaca koji su preko njega ustvari financirali probritanske politiare u svojim bivim kolonijama. Iako se Tito vrlo brzo odupro i utjecaju Britanaca, te izgradio sustav osobne diktature, Britanci su mu nastavili pomagati poto je osiguravao njihovu glavnu geostrateku investiciju na Balkanu, a to je Jugoslavija. Velikim darovima, preko Tita sauvali su djelomini nadzor i nad svojim bivim kolonijama tako to su preko njega prikriveno upravljali pokretom nesvrstanih koji je imao ulogu sprijeiti potpadanje ovih drava pod utjecaj SAD-a, ili SSSR-a. Vie im je odgovaralo da njihove bive kolonije budu formalno samostalne, nego da uu u sferu utjecaja bilo koje nove velike sile. Sve to je Tito obilato koristio za organiziranje teroristikih komunistikih pobuna irom svijeta preko pojedinaca koji su vojnu i obavjetajnu obuku prolazili na teritoriju Jugoslaviju, gdje su redovito dolazili na odmor kad su se trebali skloniti od potrage zapadnih slubi.

Dr. Tuman je kao povjesniar i sudionik dogaaja, bio svjestan dobrog dijela ovih meunarodnih odnosa, te je nastojao to vie igrati na Njemaku kartu, ali je to radio vrlo paljivo, kako se ne bi previe zamjerio britancima i francuzima, (iako nikad nije u potpunosti shvatio prirodu odnosa Tita i Manolia prema Britancima). Zahvaljujui tome 15.1.1991. EU priznaje Hrvatsku na osnovu miljenja Arbitrane komisije tzv. Badinterove komisije.

Vidjevi kako se Jugoslavija ipak raspala predsjednik SIV-a Ante Markovi ve je koncem dvanaestog mjeseca 1991. godine podnio ostavku, im je dobio informacije kako e Hrvatska ipak biti priznata. Ovaj ekonomist, Hrvat po roenju, a Jugoslaven po opredjeljenju pokuavao je spasiti Jugoslaviju po svaku cijenu, uz pomo Britanskog i Amerikog kapitala, njihovih savjeta i agenata, te najokorjelijih udbaa provokatora spremnih na najprljavije igre. Poto je imao vlast samo nad gospodarskim ministarstvima svojim zakonom o privatizaciji pokuavao je napraviti ekonomske reforme tako to je poduzea praktino poklanjao trenutnim direktorima. Kupovina bez novca je njegov plan kako promijeniti sustav, a da svi bivi komunisti preko noi postanu kapitalisti i tako zadre vlast. Za protivnike je imao i novoizabrane vlade po republikama koje su nastojale privatizaciju staviti pod svoju kontrolu, a i Velikosrbi su u njemu vidjeli neprijatelja. Starim okorjelim komunistima nije se sviao ni njegov plan privatizacije. Da je na vrijeme shvatio kako narodi imaju pravo na samoopredjeljenje mogao je sprijeiti rat. Dovoljno bi bilo da je krenuo u masovnu vauersku privatizaciju, te bi to bila glavna vijest na novinskim stranicama i nitko ne bi obraao panju na sitne meunacionalne incidente po nekim selima. Svi bi, ukljuujui oficire JNA gledali kako se domoi kvalitetnih dionica, te Britanski agenti i strateki planeri, kao i UDBA-ini medijski potpirivai rata ne bi imali prostora za svoj rad. Zbog loih procjena i pogrenih ciljeva izgubio je dravu i mo, a stotine tisua ljudi su poginule, izranjavane i protjerane. Mentalno rastrojeni general Ai, koji je izgubio sposobnost shvaanja vremena u kojem se nalazi, ljut na Europsku Uniju poetkom sijenja 1992. poslao je dva MIG-a sa zapovijedi za ruenje helikoptera EZ, pri emu su poginula etiri Talijana i jedan Francuz iz promatrake misije EZ-a. Savezni sekretar za narodnu obranu u Vladi SFRJ general Veljko Kadijevi odmah je javno izjavio da e pokrenuti istragu, ali ga je naelnik generaltaba general Ai prisilio na ostavku. Dana 17. 1. 1992. predsjednik dr. Franjo Tuman primio je u prvi diplomatski slubeni posjet neovisnoj Republici Hrvatskoj predsjednika Republike Italije Francesca Cossigua, a 9. 3. 1992. u Bruxellesu je sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ. Dana 5. 2. 1992. miniran je most za BiH preko Save kod amca, a uskoro i ostali. Dana 20. veljae 1992. predsjednik HSLS-a Draen Budia podnio je ostavku u Vladi nacionalnog jedinstva, istoga dana kada je ameriki Helsinki Watch iznio tvrdnje o krenju ljudskih i ratnih prava ne samo sa srpske, ve i s hrvatske strane. Predsjednik Tuman je 24. lipnja raspisao izbore za Zastupniki dom Sabora, a Vlada istoga dana izbore za predsjednika Republike. To je navelo dr. Tomca da dva dana kasnije napusti potpredsjedniko mjesto, drei kako je nespojivo da kao lan SDP-a bude u Vladi dok traju meustranake borbe. Poetkom oujka 1992. formirana je IV. bojna 106. brigade u kojoj sam dobio novo zaduenje, tj., postao sam vojni obavjetajac. Nikakvo iskustvo u tome nisam imao, nisam dobio ak ni nikakve posebne upute ili obuku, ali sam vrlo brzo, na osnovu osobnog zapaanja uoio kako se iz minimuma podataka moe izvui maksimum informacija. Formirao sam izviako odjeljenje koje je obilazilo teren, osmatralo protivnika i povremeno pravilo manje diverzije. Crtao sam na zemljovidima nae i njihove poloaje i dva puta dnevno izvjetavao Zapovjednitvo o svim pokretima na neprijateljskim poloajima. U veernjim satima 3. oujka 1992. ispred kafia Kiwi u Osijeku ubijen je Mate abi zvani aban, zapovjednik jednog odreda posebne priuvne policije zvanog abanova satnija od

oko 40 - 45 ljudi iz osjekoga naselja Jug II. Tridesetak metara ispred kafia postojao je kontrolni policijski punkt, ali su policajci povueni s njega pola sata prije ubojstva. U tom su trenutku abanovi deki drali jedan punkt na Osjekoj obilaznici izmeu Juga II. i Poljoprivredno-tehnolokog fakulteta. Istog trenutka kada su saznali za abanovu likvidaciju povukli su se s poloaja i okupili u svom Zapovjednitvu. Budui da je njegova satnija tada bila u sastavu iste bojne u kojoj sam bio i ja, sa zapovjednikom bojne sam se dogovorio da okupim svoje izviae i s njima preuzmem poloaj koji su drali abanovi deki dok se situacija ne sredi. Na brzinu sam obiao nekoliko gostionica dok nisam skupio izviae. Ve sam u prvoj gostionici uo priu kako se aban neto prije posvaao s Glavaem zbog toga to je sa svojom jedinicom preao iz HDZ-a u Savkin HNS, te oko nekakvih stanova i kua koje je po izuzetno niskoj cijeni, navodno, kupovao za Novalia, te kako je vjerojatno zbog toga ubijen. Potpuno istu priu uo sam i u nekoliko iduih gostionica i kafia koje sam obiao. Stekao sam utisak kako je pria unaprijed pripremljena s namjerom da pozornost i eventualnu osvetu abanovih ljudi usmjeri prema Glavau. Iduih sam dana uo kako se Glava sastao sa abanovim ocem i uvjerio ga kako s tim nema nita, te je ovaj abanove deke smirio i zabranio im osvetnike poteze prema Glavau. Na dan abanove sahrane, po zapovjedi njegovog poznanika Arkana na Osijek nije pala ni jedna granata. Poznavali su se iz Njemake gdje su obojica bili dobro poznati u tamonjim kriminalnim krugovima, a u Jugoslaviju su se obojica bez problema slobodno vraali. Pria o sukobu Glavaa i abana prostrujala je Osijekom petnaestak dana prije abanove likvidacije. Pria je rezultat zdruene akcije istaknutih pojedinaca iz SZUP-a, SIS-a i MUP-a. Ova akcija poela je tako to je bivi udba Josip Perkovi, kao ef SIS-a uspio stei Glavaevo povjerenje, te ga uvjeriti kako aban planira atentat na njega, nakon ega se Glavaevo osiguranje pripremilo za obranu od abana. Istovremeno su Manoli i Veki uvjerili abana i njegove ljude kako Glava sprema atentat na abana, te su se i oni pripremili za obranu od Glavaevih ljudi. Time je sve za uklanjanje neugodnog svjedoka abana bilo spremno, uz vrlo vjerojatno uklanjanje i drugog protivnika Glavaa koji je trebao posluiti kao rtveni jarac. Izvritelji atentata na abana, iz jednog drugog odreda posebne priuvne policije, kao nezgodni svjedoci, nakon nekoga vremena su i sami likvidirani, dvojica u Osijeku 1992., njihov zapovjednik 1993., na Jadranu, a njegov zamjenik tek 2003., godine nakon vie neuspjelih pokuaja atentata. Zapovjednik ove postrojbe priuvne policije bio je u zavadi sa abanom oko kontrole poker automata. Obean mu je monopol na tritu postavljanja ovih aparata u gostionice, to je on spremno prihvatio. Mate abi aban bio je poznat kao jedan od vanijih efova osjekog podzemlja. Odleao je nekoliko godina u zatvoru i svi pripadnici osjekog kriminalnog miljea su ga cijenili i pomalo ga se plaili. U sastav posebne (Manolieve) priuvne policije uao je kada je u Osijek stigla druga poiljka oruja. Prvu je poiljku oruja iz desetoga mjeseca 1990. preuzeo Branimir Glava, a ono je podijeljeno uglavnom preko HDZ-a, HSP-a i pojedinaca iz drugih stranaka. Drugu poiljku oruja preuzeo je MUP, a raspodjelom je u Osijeku upravljao Ivan Veki. Veki je to oruje u znatnom postotku rasporedio osobama kriminalne prolosti, te ih uveo u sastav posebne priuvne policije, nakon ega su oni i sami poeli nabavljati i vercati orujem, te tako iriti brojnost svojih jedinica. Te posebne priuvne jedinice policije, veliine od 20 do 60 vojnika, kojih je u hrvatskoj bilo nekoliko desetina, u poetku su trebale posluiti kao dokaz kako je Hrvatska policija puna kriminalaca, te posluiti kao jedno od opravdanja za vojni udar. Manoli je zapovjednicima tih samostalnih odreda dao vrlo visoke inove satnika, bojnika, ili pukovnika,

te im je na tajnim sastancima davao specijalne usmene zapovjedi, kao to je ruenje partizanskih spomenika, dizanje automobila u zrak pojedinim Srbima i slino. Te akcije su trebale posluiti kao znatno jai povod za navoenje JNA na vojni udar. Dolaskom otvorenog rata pojedini samostalni odredi ove postrojbe su bili pridodani nekoj brigadi ili operativnoj zoni, a samo ponekad su dobivali zapovjedi od Manolia, Tusa, Vekia, ili nekog njima direktno potinjenog. Specijalne zapovjedi najee su izvravali izvan vlastitog mjesta stanovanja. Osijeani su ili u druga mjesta, a u Osijek su dolazili neki sa zagorskim naglaskom. Logistiki su, u poetku, bili naslonjeni direktno na centralu MUP-a, tako da pojedini zapovjednici lokalnih policijskih postaja nisu ni znali kako ove postrojbe pripadaju policiji. Veina pripadnika ovih posebnih jedinica imala je iskustva u sukobu sa zakonom, a slijedei upute esto su se znali hvaliti kako su oni ukovi ljudi. Uloga ovih postrojbi bila je, u poetku incidentima izazvati JNA na vojni udar, a nakon osvajanja vojarni sprjeavanje meunarodnog priznanja Hrvatske. Ove uloge veina njenih pripadnika i zapovjednika nije bila svjesna, te su vjerovali kako rade za dobrobit Hrvatske. Nakon meunarodnog priznanjem Hrvatske postali su smetnja Manoliu te ih se nastojao rijeiti prebacujui ih u postrojbe HV-a. Pojedini odredi su ve poetkom srpnja bili prebaeni u sastav ZNG-a, da bi koncem veljae 1992. godine veina samostalnih odreda bila prebaena u sastav vojske, a zapovjednici su esto "udno" izginuli. Postrojba posebne priuvne policije potpuno je ukinuta je tek 1994. nakon izbacivanja Manolia iz HDZ-a, ali su se pojedinci iz ove postrojbe tajno i dalje sastajali s Manoliem, ili nekom njegovim pouzdanikom. Jo nakon pokolja u Borovu Selu 1991. godine uo sam kako je Manoli abanu dodijelio in pukovnika i odobrio mu pretrage oruja po stanovima. Svi mi koji smo toga trenutka bili u sastavu priuvne policije ili ZNG-a imali smo na svojim iskaznicama navedeno pravo ulaska u stanove i kue bez naloga, ali se to nismo usudili koristiti. Nakon to je aban to pravo poeo koristiti i nita mu se nije dogodilo, jednako su poeli postupati i zapovjednici svih ostalih niih postrojba u Osijeku. U to je vrijeme Veki izdao nalog za putanje svih zatvorenika iz zatvora koji su bili voljni prikljuiti se obrani Hrvatske. Veina se prikljuila postojeim jedinicama, neki su ubrzo pobjegli u inozemstvo, a neki su ak prebjegli i na protivniku stranu. Jedan dio bivih kanjenika najradije se borio iza prvih borbenih linija gdje nije bilo ni civila ni vojske, a bilo je materijala za prikupljanje. Meutim, Mato abi aban bio je jedan od onih koji su rat shvatili ozbiljno i nije doputao svojim vojnicima bavljenje sitnim dodatnim aktivnostima kao to je pljakanje televizora i slinih sitnica po stanovima. Najvei dio rata 1991. proveo je u obrani Laslova, sve do pred pad Vukovara kada je prebaen u Vinkovce. U Vinkovcima je, ekajui proboj za Vukovar, uvao hotelske prostorije u kojima je bio zatoen Dedakovi, gdje ga je tri dana ispitivao, ali je nakon nekog vremena sa svojim ljudima vraen u Osijek, gdje je preuzeo jedan punkt na osjekoj obilaznici juno od svog naselja. Cijelo je to vrijeme bio pripadnik posebne priuvne policije, a u HV je preao tek koncem drugog mjeseca 1992, kada je formirana 4. bojna 106. brigade. uo sam kako je petnaestak dana prije nego je ubijen bio na sastanku s Manoliem, te kako su se posvaali jer je rekao kako e zabubati i na unproforce ako dobije zapovijed za povlaenje iz dijela grada juno od Klajnove ulice. Nakon toga je s kompletnom jedinicom preao u HNS koji je tada vodila Savka Dapevi Kuar. Postajao je sve samostalniji, sa sve veim politikim ambicijama, a time i sve opasniji za Manolia. Mogao je doi na ideju da medijima otkrije i pozadinu prie o ispitivanju Dedakovi, nakon pada Vukovara. Zbog toga je ve pripremljeni scenarij za njegovu neutralizaciju aktiviran. Trebalo je samo nai pogodne izvritelje, dovoljno motivirane za njegovu likvidaciju, koji bi odmah potom mogli i sami biti uklonjeni. A takvih je bilo vie.

Takvih obavjetajnih igara je bilo vie, a jednu slinu sam negdje u veljai ili oujku 1992. i sam izbjegao. Naime, jednog dana mi je jedan prijatelj iz zapovjednitva, inae bivi podoficir JNA, u povjerenju otkrio kako ima informaciju o jednom stanu punom snajpera, ta kako bi ja to mogao sa svojim izviaima zaplijeniti. Malo sam se raspitao, te sam doznao kako se radi o stanu zapovjednika SIS-a Groelju. Nisam bio siguran to je cilj. Da sam upao u stan bivi KOSov strunjak za eksplozive Groelj bi se vjerojatno branio pa bi moda i poginuo, a puno vjerojatnije je bilo kako se radilo o organiziranoj saekui za mene i moje ljude. Par dana kasnije prijatelj me upitao zato nita nisam napravio, a ja sam mu odgovorio kako mi se nije dalo. Nisam bio siguran dali je on znao kako sudjeluje u organiziranju navlakue na saekuu, ili je samo neupueni kurir u prenoenju dezinformacija. Dana 1. 4. 1992. predsjednik je Tuman u Haagu, sudjelujui u radu Mirovne konferenciji o SFRJ, upozorio na srpsko nepotivanje primirja, zatraio je povratak izbjeglica svojim domovima, povlaenje postrojba JNA s Lastova i Visa, od Zadra i ibenika do 15. travnja te razoruanje svih paravojnih postrojba u UNPA-podrujima. Zahtijevao je i da Konferencija donese odluku o potpunoj i neodgodivoj deblokadi kopnenog, pomorskog i zranog prometa. Nedugo nakon to je Hrvatska postala lanicom UN-a, JNA je napustila zadnja uporita na moru - Lastovo i Vis. Pritisak na Zadar umanjen je zauzimanjem brda Kri iznad Bibinja. Izbjeglika kriza je tada bila na vrhuncu, pa je u jednom trenutku Hrvatska zbrinjavala milijun prognanika i izbjeglica, to je za nju bio golemi ekonomski teret. Dio je prognanika i izbjeglica otiao u tree zemlje. Smirivanjem sukoba i sve rjeim granatiranjem Osijeka poeli su se praviti popisi ljudi koje treba demobilizirati iz vojske. Projugoslavenska frakcija HDZ-a poela je iriti prie kako se fakultetski obrazovani pojedinci trebaju vratiti u privredu jer su tamo potrebniji. Na to su nagovarani i svi nii zapovjednici sa zavrenim fakultetom. Smetali su i bivim oficirima JNA koji su tada masovno poeli ulaziti u Hrvatsku vojsku, a bili su opasni i za karijeru viih zapovjednika, onih bez fakulteta. U tom trenutku jedna treina Hrvatske bila je okupirana, a privreda i monetarni sustav u raspadu. U Zagrebu se osjeao vrlo jaki defetizam. Pantovakom, Banskim dvorima i saborskom klupama irio se zadah dravnog udara i kapitulacije. Tuman je tada poeo akom i kapom dijeliti odlija i inove svima oko sebe koji bi mogli postati opasni. Manoliu, Mesiu, Raanu, Budii, eksu i mnogim drugima dodijeljena su odlija posluila kao stimulans za smirenje. Ponosno su primili zasluene inove i medalje. Osmijesi na njihovim licima posvjedoili su kako im je lako dignuti moral, a da to nita ne stoji. Ni deseterosobnim stanovima u sreditu Zagreba Tuman ne bi uspio tako uinkovito otkloniti opasnost iz svoje okoline. Istovremeno, dodjela tih inova i odlija djelovala je loe na moral obinih vojnika, a i asnici su postali zavidni jedni drugima jer su neki dobili vie, a neki manje inove od prieljkivanih ili zasluenih. Sve ee su se ule glasine kako predsjednik Tuman gradi kult linosti, iako za to nije bilo velikih osnova. U svojim je rukama nastojao koncentrirati sve potrebno za obranu zemlje, ali su za ekonomske probleme bili zadueni predsjednik Vlade i pojedini ministri. Meutim, upravo oni su putem medija irili informacije kako ni o emu ne odluuju, pa prema tomu ne mogu ni odgovarati za ono to rade. Takve su im glasine odlino posluile kao alibi za nerad, nesposobnost i uzimanje provizija. To je mnogima od njih bio osnovni motiv za ulazak u vlast. Manoli ih je Tumanu predstavljao kao vrhunske strunjake u svom poslu, nagovarao ih je na upisivanje u HDZ, a oni su na osnovi toga oekivali kako im se

ponekad moe progledati kroz prste. U etvrtom mjesecu 1992, iritiran pojavom Unprofora, te ne poznavanjem gore navedenih injenica koje sam doznao tek prilikom prikupljanja podataka za ovu knjigu, odluio sam se ponovno vratiti u politiku te sam se ulanio u HSP, jedinu stranku koja je tada govorila: UNPROFOR GO HOME. Na izborima koji su se odravali poetkom kolovoza bio sam protukandidat Krunoslava Olujia iz HDZ-a. Do ponoi su na radiju redovito izvjetavali kako uvjerljivo vodim, ali je ujutro objavljeno kako je pobijedio Oluji s nekih 25% glasova. Ja sam, navodno, dobio 15%, a preostale glasove su podijelili ostali kandidati. Dana 21. lipnja 1992. osloboeni su Miljevci, prostor izmeu rijeke Krke i Drnia. Akcija je izvedena prema planu lokalnih zapovjednika, a nakon niza provokativni neprijateljskih akcija kao to su topniko djelovanje po itavoj ibenskoj bojinici, miniranje i paljenje hrvatskih kua po okupiranim hrvatskim selima, te ubijanje i protjerivanje preostalih Hrvata. Nakon akcije general Petar imac iz Splita je (navodno prenosei zapovijed iz Zagreba) naredio da se hrvatske postrojbe povuku nakon to su neprijatelja ve potjerale dublje prema Drniu. Zapovjednik akcije je takvu zapovijed odbio posluati, a kasnije je izjavio: Bili smo svjesni da bi u sluaju povlaenja stradanja bila jo vea, pa je 23. lipnja dolo do protuudara Torbiinih vojnika. Uspjeli smo zadrati osloboeni teritorij, a onda su poeli pregovori o predaji tijela neprijateljskih vojnika. Poslije ove akcije borbeni moral meu lokalnim Srbima poinje slabiti.

5. BOSNA I HERCEGOVINA
Godine 1991. dok je trajao rat u Hrvatskoj mnogi Hrvati iz BIH su ratovali u Hrvatskoj kao dragovoljci, a bilo je i muslimana. Zapadna Hercegovina bila je prirodna brana od Srpske agresije na Dalmaciju, a hidrocentrale iz BiH opskrbljivale su elektrinom energijom itavo dalmatinsko podruje od Dubrovnika do Zadra, poto su dalekovodi prema zapadu bili presjeeni. Veina muslimana nije shvaala to se dogaa, te su vjerovali kako se rat ne moe prenijeti u BiH poto je JNA njihova vojska. To je koristio general JNA Kukanjac koji je dijelio oruje Srbima i pripremao ih za rat. Odnos muslimana prema JNA pokuali su iskoristiti projugoslavenski generali JNA koji su iz Beograda traili od Alije Izetbegovia pomo u mobilizaciji 300.000. muslimana za borbu protiv Hrvata, kako bi obnovili Jugoslaviju. Alija na ovo nije pristao poto je znao kako se dosta muslimana bori u postrojbama Hrvatske vojske i kako bi na mobilizaciju u JNA pristali samo muslimani iz nekih dijelova BiH. Muslimani iz Cazinske krajine, te krajeva gdje su Hrvati bili veina ne bi pristali na mobilizaciju, te bi on prestao biti njihov lider. To bi moglo dovesti do podjele muslimana na prohrvatske i prosrpske muslimane, te rata meu samim muslimanima. Takav razvoj dogaaja Aliji, koje je sebe vidio kao vou svih jugoslavenskih Muslimana nije odgovarao, pa je igrao igru odugovlaenja, dok ne ukloni sve konkurente na tronu muslimanskog voe i ostane jedini na elu muslimana, bez obzira na cijenu. Zato je javno suraivao s Hrvatima, a Srbima je nudio asimetrinu federaciju, tj., savez bez Hrvatske i Slovenije koji je obeavao muslimanima kao dravu u kojoj e svi Muslimani iz Jugoslavije i Albanije ivjeti u jednoj dravi. U kadrovskoj politici je, meu Muslimanima favorizirao bive suradnike KOS-a koje je postavljao na poloaje s kojih e moi neutralizirati prohrvatski orijentirane muslimane, meu Hrvatima je traio bosanske integraliste koji su bili pristalice opstanka BIH kako bi podijelio same Hrvate, a meu Srbima je traio protivnike Miloevia, tj. Jugoslavene koji su eljeli sauvati jedinstvenu Jugoslaviju. Ovaj proces homogenizacije Muslimana u poetku je iao vrlo lagano, a kasnije sve bre, te je zavrio tek polovicom 1993. kad je Hrvatska, zbog pokuaja prodora prema Jadranu, morala prekinuti bilo kakvu suradnju sa Alijom. U BiH je ve 7. svibnja 1991. jedna kolona od 167 tenkova JNA koja je krenula iz Mostara prema Splitu, navodno na vojnu vjebu, blokirana u planinskom mjestu Polog na cesti Mostar - iroki Brijeg. Nekoliko tisua ljudi je blokiralo kolonu kojoj je stvarni cilj bio zauzeti Split i pokrenuti vojni udar, pod opravdanjem zaustavljanja nereda. Istovremeno je jedna tenkovska kolona zaustavljena i kod uice na putu prema Splitu. Tenkovi nisu mogli djelovati poto su zaustavljeni na mjestima gdje samo prvi i posljednji imaju u to gaati. Hrvati iz okolnih gradova i mjesta koji su izvrili blokadu na mjestu gdje tenkovi nisu mogli sii s ceste niti krenuti ni naprijed ni natrag, pokuali su zaplijeniti tenkove, ali se Alija protiv toga pobunio rekavi: Promijenit se ne mogu, izdati ne znam, ime je stao na stranu JNA. Na intervenciju hrvatskoga predsjednika Tumana, koji je posluao savjet Stjepana Kljuia, kolone su nakon dva dana putene prema Kupresu. Istovremeno, zaustavljena je jedna tenkovska kolona i u Livanjskom polju. Time je sprijeeno razmjetanje orua i opreme na to bolje poloaje za

agresiju na Hrvatsku. U kolovozu 1991. Srbi su napali hrvatsko selo Unite kod Bosanskog Grahova, a u rujnu 1991. lokalni su srpski voe najavili stvaranje Srpskih autonomnih regiona unutar Bosne. Vlada BiH u kojoj su Muslimani bili relativna veina ponaala se kao da je BiH jedinstvena i stabilna drava, iako su vojne pripreme za rat bile u punom tijeku. Vojnici JNA, njih 83.000, s 500 tenkova, 400 oklopnjaka i 1.000 topova koji su bili rasporeeni u BiH poeli su izvoditi masovne vjebe. Slubeno, ovi su manevri trebali zastraiti paravojne, lokalne obrambene snage, sa svih strana: Srba, Hrvata i Muslimana, a u stvari vjebe su bile prikrivene pripreme za rat. Vjebe izvedene u jesen 1991. godine bile su maska za prerasporeivanje oruja zaplijenjenog od Teritorijalne obrane BiH i RH, a za Srpsku teritorijalnu obranu. Takoer su jedinice JNA postavljene na kljunim stratekim lokacijama. Ve u drugoj polovici mjeseca rujna 1991. godine gotovo 20.000 pripadnika JNA, koju su inili iskljuivo Srbi i Crnogorci, okupiralo je Mostar. Na ulicama Mostara rezervisti su tek tiskanim novanicama kupovali od Hercegovaca njemake marke. U to je vrijeme mjesena inflacija bila gotovo 100%, a upadom Srbije i Miloevia u platnu bilancu Jugoslavije financiranje rata je zapravo prebaeno na sve korisnike jo uvijek zajednike valute jugoslavenskog dinara. Oko Boia 1991. rezervisti su osuli paljbu po katolikoj crkvi u predgrau Mostara zvanom Bijelo Polje i to u asu dok je crkva bila puna vjernika. Hrvatski Predsjednik Tuman je tijekom 1991. imao vie susreta s Izetbegoviem, pri emu je mogao procijeniti njegove sposobnosti, ciljeve i planove. Prije Hrvatskog odcjepljenja od SFRJ nudio je Slovenskom Predsjedniku Kuanu i Predsjedniku Predsjednitva BiH Izetbegoviu istovremeno odcjepljenje, u najpogodnijem trenutku, kad se svi pripreme za taj potez, tvrdei kako JNA ne moe istovremeno napasti sve tri republike, ali je Izetbegovi to odbio, dok je Kuan pourio ne elei ekati Hrvatske pripreme, znajui kako se Miloevi nee protiviti odcjepljenju Slovenije. Zahvaljujui ovakvim iskustvima s Izetbegoviem Predsjedniku Tumanu je ve koncem 1991. bilo jasno kako predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi, kao uvjereni islamist, iako javno zagovara opstanak cjelovite BiH, pred sobom ima tri izbora: a) Prikloniti se vojno jaemu, tj. Slobodanu Miloeviu. b) Prikloniti se glavnom koalicijskom partneru iz predizborne kampanje, tj. Hrvatima, te uz pomo Hrvata pokuati stvoriti unitarnu BiH u kojoj e Muslimani biti glavni politiki faktor. (Ovo su gurali graanski orjentirani Muslimani koji su se oko ovog najvie i sukobljavali sa Alijom, pa su zbog tog bili njegov najvei problem. ) c) Pokuati stvoriti muslimansku samostalnu dravu na teritoriju gdje su Muslimani veina, uz postepenu homogenizaciju Muslimana. (Ovo je bio Alijin najvaniji ideoloko vjerski cilj kojem je elio stvoriti u Europi malu muslimansku dravicu koja e biti polazna toka za islamistiki prodor prema zapadu.) Pravaki orijentirani Hrvatski politiari u muslimanima su vidjeli prirodne saveznike iako su oni, realno gledajui bili prirodni saveznici jugounitarista, a to sam i sam shvatio puno kasnije. Strateki cilj Hrvata je bio samostalna hrvatska drava, strateki cilj Miloevia je bila Velika Srbija, a strateki cilj Muslimana je bila konfederativna Jugoslavija, a ako to nije mogue onda unitarna BiH, ili kao krajnje rjeenje samostalna Muslimanska drava. Strateki cilj Britanaca i

Francuza bila je obnova Jugoslavije. Njemaki interes bio je pomoi Muslimanima kako bi odrali to bolje odnose sa naftom bogatim islamskim dravama. Miloevi je u ostvarenju svog stratekog cilja vidio dvije faze: Prva faza osvojiti barem 70 % teritorija BiH, ispresijecati je na vie dijelova, odvojiti Dubrovnik od ostatka Hrvatske, te nakon toga navesti Muslimane i Hrvate na sukob oko preostalih 30%. U drugoj fazi kad se meusobno iscrpe i jedne i druge baciti u more te etniki oistiti sve do Karlobaga. Time bi Hrvatska dobila dva milijuna Muslimanskih izbjeglica koje ne bi mogla hraniti i smjestiti, te koji bi postali sigurnosna prijetnja opstanku Hrvatske. Prema predvianju Miloevia Europa bi na ovakav rasplet dogaaja reagirala glasnim negodovanjem i tihim zatvaranjem granica za izbjeglice. Alija je u skladu sa svojim stratekim ciljem najprije pokuao sklopiti saveznitvo s Miloeviem, a kad to nije ilo, uz ohrabrenje arapskih drava i Velike Britanije krenuo je u ostvarenje plana da za Muslimane uzme to moe, izbije na more i stvoriti malu Muslimansku dravu. Za realizaciju ovog rezervnog stratekog cilja bilo mu je nuno sukobit se i s Hrvatima, te tako homogenizirati sve muslimane, ukljuujui i one koji su sebe smatrali Hrvatima muslimanske vjere. Kako bi to uspio za rat s Hrvatima krivci su morali biti proglaeni katoliki Hrvati, inae bi morao ratovati i protiv muslimana koji su se smatrali Hrvatima. Prvi korak u ostvarenju ovog plana odigrao je jo 24.3. 1991. kad je Predsjedniku Tumanu poslao pismo da ne ide u Karaorevo jer e mu Miloevi ponuditi podjelu Bosne, na to nipoto ne smije pristati. U stvari, ovime je Alija svoje najblie suradnike ve tada poeo uvjeravati kako ni Hrvatima ne smiju vjerovati. Prva prilika za rjeenje BiH krize dogodila se 12. 6. 1991. kad su se u Splitu, u vili Dalmacija, sastali Predsjednici Tuman, Miloevi i Izetbegovi. Priopili su kako se razgovaralo o rjeenju dravno politike krize, ali su se odmah javila neslubena priopenja kako su razgovarali o mogunosti kantonizacije BiH, pri emu je Miloevi zagovarao podjelu BiH, Tuman kantonizaciju tri ravnopravna naroda, a Izetbegovi unitarnu BiH. Ovaj njihov prvi trojni sastanak na kojem su razgovarali o budunosti BiH mogao je rijeiti problem Bosne, da su se dogovorili, ali se nita nisu uspjeli dogovoriti, poto su i Miloevi i Izetbegovi htjeli maksimum za sebe i zbog tih ciljeva su bili spremni i za rat. Nakon ovog sastanka bosanski unitaristi su poeli govoriti kako je svaka tenja za kantonizacijom podjela bosne. Poetkom veljae 1992. godine odrana je sjednica Predjednitva HDZ-a gdje se razmatrala situacija u BiH. Na toj sjednici Predsjednik Tuman je izmeu ostalog rekao: Mi ne moemo prihvatiti ono to je muslimanska politika htjela: da se Srbi izdvoje u posebnu jedinicu, a da se Hrvati ne izdvajaju nego da toboe budu jedinstveni. Mi moemo biti jedinstveni, teiti jedinstvu s Muslimanima, ali ne i takvom jedinstvu u kojem bi mi ostali manjina, onda u okviru muslimanske veine i muslimanske politike, nego prema tome da se i Hrvatima Herceg-Bosne osiguraju prava nita manja nego to su Muslimani voljni dati Srbima, pravo da onda kaemo muslimanima, u redu brao, sada smo spremni na to da idemo zajedno Izetbegovi nudi Hrvatima graansku dravu, a voljan je Srbima prepustiti ono to trae budui da se Srbi organiziraju, normalno je da se hrvatske zajednice formiraju u samoobrambenom smislu, da dobiju ne manja prava nego to hoe Srbima dati

Na ovom sastanku Mesi je traio podjelu Bosne, te je rekao: Bosna je lonac u kojem se sve kuha, svatko uzima janjetinu ili svinjetinu iz tog lonca, a onaj koga dopadne vegetarijanska hrana obrao je bostan. (Kasnije, 1994. kada je izbaen iz HDZ-a tvrdio je kako se raziao s Tumanom zbog politike u BiH, a u stvari je o zagovarao podjelu BiH, ali ne iskreno ve kako bi to vie zavadio Hrvate i Muslimane, te tako i jednima i drugima oslabio anse za ostvarenje nacionalnih ciljeva.) Dolaskom proljea stanje u Slavoniji se smirivalo pa sam sve vie pratio dogaaje u BiH. Pojedini su vojnici naputali postrojbe i odlazili u svoja rodna mjesta. Jedan moj vojnik podrijetlom iz Brkog organizirao je skupljanje oruja i opreme za svoje naselje Ulice. Ono to smo skupili, odvezli smo u Gunju, selo s nae strane Save nasuprot Brkom. Kada smo stigli, doznali smo kako su Muslimani odustali od naoruavanja i kako su se dogovorili sa Srbima o formiranju zajednikih straa. Nije mi bila jasna tolika naivnost. Prisutnom sam Muslimanu rekao to e se dogoditi. Samo je slegnuo ramenima. Oruje streljivo i mine smo ostavili Hrvatima. U tom trenutku Srbi su ve veinu svojih snaga iz hrvatske prebacili u BiH, te su na njenom teritoriju imali est korpusa JNA uz lokalne paravojne postrojbe. Prebacivanje postrojbi su obavili dok su njihovi zapadni pomagai forsirali pregovore, omoguujui im tako slabljenje snaga u Hrvatskoj. Nakon poetka rata Britanci i Francuzi su tri godine nudili razne mirovne sporazume koje nikad stvarno nisu pokuali realizirati. Mislili su kako e otezanjem rata Hrvati i Muslimani bankrotirati, te potpisati kapitulaciju, nakon ega bi Miloevi obnovio Jugoslaviju. Ve kod rasporeda snaga UNPROFOR-a Britanci su svoje jedinice, pripadnike Kraljevske mornarice i specijalnih snaga, rasporedili u sredinjoj Bosni, na prostoru gdje sukoba sa Srbima nije bilo, ali su izmijeani na tom prostoru bili Muslimani i Hrvati. To im je pogodovalo kako bi mogli zavaditi tadanje vojne saveznike. Pojedini Britanski komandosi su poeli obuavati Muslimane i Hrvate za diverzantsko djelovanje kako bi se mogli ubacivati u Srpsku pozadinu, a nakon obuke tamo nikad nisu otili, poto su uglavnom meusobno ratovali. Svoje vojne logore iroko su otvorili novinarima koji su gledali oko sebe i pisali ono to vide. Zahvaljujui tome, pojedine sitne arke izmeu Muslimana i Hrvata u svjetskim medijima zauzimali su vie prostora nego veliki sukobi sa Srbima. Npr., (prema kasnijem pisanju ruskog zapovjednika) prva inicijativa britanskog zapovjednika Michaela Rosea u BIH je bio prijedlog Rusima inscenirati situaciju u kojoj bi izveo zrane udare na Hrvate, kako bi oni zatvorili putove prema srednjoj Bosni, ime bi i Hrvatske enklave ostale bez hrane i oruja te bi propale. Ovo nije uspjelo poto Hrvati nikad nisu dali povoda za zrane napade upozoreni na britanske planove od strane amerike CIA-e. Naime amerika vojna obavjetajna sluba je bila, kao i Britanci prosrpski orijentirana, ali je CIA bila prohrvatski i promuslimanski orijentirana. Mnogi hrvatski politiki i ekonomski izbjeglice u SAD za vrijeme komunizma su rado, dobrovoljno i besplatno suraivali s CIA-om kako bi nanijeli to vie tete Jugoslaviji, britanskoj dravnoj tvorevini iz koje su morali pobjei. Zahvaljujui takvim vezama s CIA-om mogli su i utjecati na nju, te izvui korisne informacije za hrvatske nacionalne interese. CIA je vrlo dobro poznavala stvarno stanje na terenu, te je iskoristila svoje hrvatske suradnike za ruenje komunizma, ali je 1991. pokuala spasiti Jugoslaviju. Kad su vidjeli kako to ne ide pokuavali su zaustaviti sukobe. Britanci su tek 7-8 godina kasnije shvatili kako Miloevia obnova Jugoslavije nije zanimala. Predsjednik Tuman bio je pravaki orijentiran u odnosu na muslimane i sve je inio kako bi ih zadrao kao saveznike.

To je za njega dugo bila strategija, a za Aliju Izetbegovia taktika, pa je zbog tog to bila jedina Tumanova strateka pogreka u BiH. Ipak hrvatski vojni analitiari su od uka dobili zadatak pripreme planova obrane hrvatskih nacionalnih interesa za sva tri scenarija. Kao povratnik iz Kanade nije najbolje poznavao pobude i ciljeve pojedinaca iz Hrvatske vlasti, te je vjerovao u njihove potene namjere, ne raunajui kako meu najvanijim HDZ-ovim takozvanim ljeviarima ima puno provokatora koji se javno izjanjavaju za samostalnu hrvatsku, a sve rade kako bi natetili Hrvatskim interesima. U BiH takvi su stalno nastojali isprovocirati sukobe s Muslimanima, to je vodilo prema najgorem razvoju dogaaja za Hrvatsku. Najgori scenarij za Hrvatsku bila je mogunost da se predsjednik muslimanske stranke SDA Alija Izetbegovi prikloni Miloeviu i prekine suradnju sa svojim glavnim predizbornim koalicijskim partnerom, HDZ-om, to su zagovarali Zulfikarpai i Filipovi iz njegove stranke, a takoer i glavni etniki vojvoda Vojislav eelj . Naime, u izborima za Parlament BiH Srbi su, uz suradnju s muslimanskom strankom SDA, pobijedili u opinama gdje su bili veina, a muslimanska stranka SDA i veinska stranka hrvatskog naroda - HDZ su u koaliciji pobijedili u opinama gdje su zajedno inili veinu. HDZ je uao u koaliciju sa SDA svjestan kako bi bez ove koalicije Muslimani bili gurnuti u koaliciju sa Srbima. Zbog tog su Hrvati na referendumu glasovali za opstanak BiH kao drave kako Muslimani ne bi eventualno glasovali za ostanak u Jugoslaviji. Pred rat je u BiH ivjelo 43,74% Muslimana, 31,33% Srba, 17,27% Hrvata i 2% ostalih. im su Srbi zapoeli s lokalnim oruanim sukobima, Alija im se pokuavao prikloniti s izgovorom kako to nije njegov rat i kako on nee ratovati. Nakon pokolja Muslimana u Brkom i Bjeljini postalo mu je jasno kako Miloevi ne eli suradnju, pa se silom prilika odluio za drugi scenarij, tj. poeo je vojno suraivati s Hrvatima. Kako ne bi dolo do, za Hrvate najgoreg scenarija, tj. vojnog saveza Srba i Muslimana, Tuman je javno zagovarao cjelovitost BiH, te je dopustio prodaju oruja, streljiva i granata Muslimanima, iako je i HV u tome oskudijevala. Za svaki je sluaj istovremeno tajno pripremao planove za svaki mogui scenarij. U sluaju koalicije Srba i Muslimana (o emu su jo u srpnju 1991. godine, dok je u hrvatskoj poinjao najtei rat, pregovarali Adil Zulfikarpai i Muhamed Filipovi s Radovanom Karaiem i Nikolom Koljeviem, a ovaj Muslimansko Srpski historijski sporazum su 2. kolovoza 1991. potpisali Muhamed Filipovi i Radovan Karai. Zulfikarpai je i kasnije na sve naine pokuavao pribliiti Srbima, a oni su to prihvaali kad im je odgovaralo, kao na primjer uoi napada na BIH kada je Zulfikarpai za Srbe nabavio 13 brodova zapadnog oruja koje im je nedostajalo, te ga preko Crnogorske luke Bar uvezao, to je opravdavao kako je to trebalo stii za obranu BiH. ) Hrvati su trebali obraniti koliko mogu, a u sluaju stvaranja samostalne muslimanske drave Hrvati su se trebali izboriti za dio BiH gdje su bili veina. (U izboru saveznika meu Srbima je dolo do podjela. Karai je nakon poetnog osvajanja 70% teritorija BIH zagovarao suradnju sa Hrvatima, ponajvie zbog toga to je ostao bez goriva za daljnje napadne operacije. Kao realniji politiar odupirao se eeljevoj ideolokoj strategiji po kojoj su Srbi trebali odrati koaliciju sa Muslimanima i potpuno unititi BiH Hrvate, a tek nakon toga se obraunati sa Muslimanima. Karai se bojao da bi Muslimani zauzimanjem Hrvatskih enklava i osvajanjem doline Neretve, te izlaskom na otvoreno more dobili mogunost nabavke velikih koliina oruja, te postati velika opasnost i za Srbe. Puno bolja strategija mu se inila mogunost da pomae Hrvatima na ratitima gdje su puno slabiji, kako bi se sukobi Hrvata i Muslimana to vie oduili, tj., kako bi se Muslimani i Hrvati zajedno sa itavom Hrvatskom to vie iscrpe, dok se Srbi logistiki ne pripreme za konani obraun. A tek kad Hrvatska postane ekonomski

nesposobna za rat Srbi bi trebali krenuti u konani obraun, najprije sa Muslimanima, a kad dva milijuna Muslimanskih izbjeglica preplavi Hrvatsku na red bi dola Dalmacija i Slavonija. ) Pripremajui se za najgori mogui scenarij, Predsjednitvo Hrvatske Zajednice Herceg Bosne je ve 23. 12. 1991. donijelo odluku po kojoj je HZ HB pravna podloga za ulazak u Republiku Hrvatsku. Kasnije kad je ABiH preko Hrvatske dola do teeg oruja, Izetbegovi je krenuo u realizaciju svoga rezervnog scenarija koji je tajio od svjetovno orijentiranih muslimana, tj., stvaranja male muslimanske drave na teritoriju gdje su muslimani bili veina. Oruje su Muslimani 1991. i poetkom 1992. kupovali od Hrvatske, a kasnije su ga dobivali od islamskih drava, ponajvie Irana koji je uplatio jednu milijardu dolara dobavljaima. Kako bi muslimanski teritorij postao to vei, nakon prvog srpskog udara, poeo je muslimanske izbjeglice (oko 300.000) koje su protjerali Srbi naseljavati u dijelovima BiH gdje su veinu inili Hrvati. Na ovaj scenarij su ga nagovarale i pojedine europske drave, iako nitko u Europi nije imao stvarnu namjeru dopustiti istu islamsku dravu u srcu Europe. (Zbog pravake orijentiranosti veine dravotvornih hrvatskih politiara na samom poetku rata napravljeno je vie stratekih greaka. Osnovna greka je to to se dozvolilo naoruavanje stranke SDA, a to su podupirale gotovo sve Hrvatske politike stranke od HDZ-a i HSP-a pa ak do liberala i komunista. Svi mediji su na Muslimane gledale kao na prirodne saveznike, a za sve sukobe su slono napadali hrvatsku stranu. Jedini izuzetak su pojedini lokalni BIH politiari koji su stalno uvjeravali dravni vrh u Zagrebu kako Muslimanima ne treba puno vjerovati. Npr. Boban Muslimanima nikad nije puno vjerovao pa je ve 1990. i 1991. pregovarao sa Srbima. Na osnovu zapaanja lokalnih Hrvata i njihovih procjena trebalo je od pravaki orijentiranih muslimana stvoriti posebnu muslimansku stranku prohrvatski orijentiranu, te nju naoruavati. Ovo je trebalo napraviti prije prvih demokratskih izbora, ali objektivno gledano tada to nije imao tko uiniti, a i kasnije se moglo neto uiniti, te i na drugim podrujima BiH nai neke poput Fikreta Abdia, kako bi se Muslimanski fundamentalisti donekle oslabili. Pojedini lokalni Hrvati to su samostalno i uinili, ali u pravilu, radilo se o kriminalcima koji su na hrvatsku stranu prelazili iz vercerski razloga. Muahedine iz arapskih zemalja trebalo je uputi iskljuivo u istonu BIH, u podruja gdje su ivjeli Srbi i Muslimani. Lokalne Muslimanske dragovoljce, iz opina gdje su Hrvati bili veina, trebalo je ukljuivati u postrojbe HVO-a, ali tako da uvijek budu manjina. Muslimanske izbjeglice nije trebalo prisiljavati na povratak u BiH. Trideset kilometara od linije sukoba trebalo je proglasiti za ratno podruje, te se tu nije smio dopustiti boravak muslimanskih izbjeglica. Takvom politikom strateki odnosi u BiH se ne bi bitno izmijenili, kao ni rezultat rata, ali bi broj kasnijih rtava na hrvatskoj strani bio znatno manji, kao i na muslimanskoj.)

5.1. LISABONSKI PLAN PODJELE BiH (Carington-Cutilierov plan kantonizacije)


Nakon dogaaja kod Pologa poraslo je nepovjerenje Hrvata i prema Srbima, a i prema Aliji Izetbegoviu, te su Hrvati iz BiH, zbog sve slabijeg funkcioniranja BiH institucija, osobito sigurnosnih, krenuli prema sve veem osamostaljivanju. Muslimani su govorei o unitarnoj BIH, asimetrinoj federaciji i zelenoj magistrali,

potajno radili na razbijanju dravnih institucija BiH tako to su ve 2. svibnja 1991. osnovali Muslimansku Patriotsku ligu, a 10. lipnja su vodei muslimanski javni radnici iz cijele Jugoslavije, pod vodstvom stranke SDA osnovali Vijee nacionalne obrane muslimanskog naroda s Muslimanskom patriotskom ligom kao vojnim krilom. I Srbi su ve 9 i 10 listopada 1991. odrali referendum, te su 24. listopada osnovali Skuptinu srpskog naroda u BiH, koja je 21. prosinca donijela Odluku o osnivanju Republike Srpske, a koja je proglaena 9. sijenja 1992. Nakon ovih dogaaja i Hrvati su 12. 11. 1991. osnovali Hrvatsku Zajednicu Bosanska Posavina, a 18. 11. 1991. osnovana je i Hrvatska Zajednica Herceg Bosna (HZ HB) ime je osnovan politiki organ koji bi mogao osnovati vojne postrojbe za obranu hrvatskog naroda u BiH. Europska je zajednica 15/16. prosinca 1991. pozvala sve jugoslavenske republike koje ele biti priznate da joj do 23. istog mjeseca podnesu zahtjev za priznanje. Za meunarodno priznanje BiH postavljena su dva uvjeta: referendum i dogovor o ustavnom ureenju. Dana 20. prosinca Muslimansko-Hrvatska koalicija podnosi takav zahtjev, a idui dan Skuptina srpskog naroda donosi odluku o formiranju Srpske Republike BiH. Ve 8. sijenja 1992. samoproglaena Srpska Republika BiH trai da se veina graana na referendumu izjasni eli li neovisnost BiH. Prema sugestijama Arbitrane komisije oformljene unutar Konferencije o Jugoslaviji, referendum je mogao biti pravovaljan uz uvjet da se veina iz sva tri naroda izjasni za neovisnost BiH. EZ posve zanemaruje taj zakljuak te donosi odluku po kojoj se pitanje neovisnosti treba temeljiti na odluci veine graana. Ve 9. sijenja Srbi odgovaraju konstituiranjem Republike srpskog naroda u BiH, koja je kasnije preimenovana u Republiku Srpsku. Dana 13/14. veljae 1992. Peter Carrington i Jose Cutilero zapoinju pregovore s predstavnicima triju naroda u BiH s ciljem pronalaenja novih ustavnih rjeenja za BiH. U njihovom planu prvi put se spominju drave sastavnice ili konstituirajue jedinice BiH. Po ovom planu Srbima je trebalo pripasti 37 opina (44% teritorija), Muslimanima 52 opine (44% teritorija) i Hrvatima 20 opina (12% teritorija). Izdebegovi je sporazum potpisao, prema kasnijem vlastitom priznanju iz taktikih razloga. Bitno mu je bilo dobiti meunarodno priznanje, a sporazum nije ni planirao provesti, poto je tada jo uvijek vjerovao u mogunost staranja unitarne drave. Od samog poetka politikih i vojnih sukoba Alija Izetbegovi je u javnosti djelovao vrlo neodluno. Kada je BiH meunarodno priznata, predsjednik SAD-a Bush uputio je ultimativni zahtjev JNA za njeno povlaenje iz BiH u roku od 15 dana. Uvidjevi kako Jugoslavija vie ne postoji SAD mijenja dotadanju politiku odranja Jugoslavije i ruenja komunizma, te odluuje priznati sve republike koje zatrae priznanje, kako bi na taj nain sprijeila Rusiju da preko Srbije dobije iroki izlaz na Jadran. Meutim Alija Izetbegovi ima svoje planove, te ne inzistira na Amerikom zahtjevu za povlaenjem JNA iz BIH. Vie mu svia drugi plan iznesen u Lisabonu. Izetbegovi je ameriki prijedlog odbacio tvrdei u Skopju poetkom 1992. kako JNA nije agresor. To je izjavio u drutvu svoga istomiljenika Kire Gligorova koji je kao i on bio za ouvanje Jugoslavije. Na Konferenciji o BiH u Lisabonu odustao je od suvereniteta BiH pristajui na plan Lorda Carringtona i Cutilera koji je predvidio podjelu BiH na kantone, iako je kantonizaciju odbio 12. 6. 1991. na trojnom sastanku Predsjednika Tumana, Miloevia i Izetbegovia Splitu kad je predsjednik Tuman zagovarao upravo kantonizaciju. Iako je 91.

odbio kantonizaciju vjerujui da se krnja Jugoslavija jo uvijek moe sauvati sada je od toga odustao, te je poeo razmiljati kako stvoriti malu isto muslimansku dravu na Balkanu, ne shvaajui da to ni SAD, a ni Europa nikad nee dozvoliti. Izetbegovi je svoju strategiju pratio pregovorima s Karadiem o podjeli svakog pojedinog grada, te pretvaranjem graanskog parlamenta u koalicijski i simulirajui potpunu nemo pred Srbima. Na upozorenje suradnika kako su Muslimani rasporeeni uz putove i rijeke u dolinama i gradovima, te kako e Srbi s planina vojskom traiti ono to nije njihovo, on je rekao: Daj im to je njihovo, i neka ih vrag nosi. Sa Karadiem se moe pregovarati, rekao je i u oujku 1992. u Predsjednitvu nakon potpisivanja kantonizacije BiH u Lisabonu. U komunistikoj Jugoslaviji Alija Izetbegovi bio je u zatvoru iz kojega je puten dvije godine prije izbora. Na izborima je podran od strane Karadia u vie TV nastupa. U svim opinama gdje su Srbi bili jai (osim Tuzle) kandidati SDSa Koljevi-Plavi dobili su muslimanske glasove, jer im je SDA tako naredila. Slino je bilo i s HDZom tamo gdje je HDZ bio jai. Po mnogim damijama dijelile su se kopije glasakih listia s naznaenim imenima koje treba zaokruiti. Na osnovi takvih izbornih rezultata stvara se tzv. partnerstvo u podjeli vlasti. To je bila prva etapa u razbijanju BiH kao drave. Bio je to poetak procesa u koji je Alija Izetbegovi potpuno svjestan inio sve za stvaranje male muslimanske drave iako se javno zalagao za cjelovitu BiH. Da bi se shvatio odnos Karadi Izetbegovi potrebno je znati kako je u britanskom Tavistock institutu za strateko planiranje i metode specijalnog rata (Tavistock Institute for Human Relations) srpski nacionalist Mihajlo Markovi bio poasni lan, kao i prof. S. Koljevi i R. Karadi. (Tavistock institut je najvaniji institut iz mree MI6. Britanski MI6 je intelektualno najjaa svjetska obavjetajno teroristika sluba koja formalno i ne postoji. Jezgra ove slube nalazi se u britanskom ministarstvu vanjskim poslova, a kljuni kadrovi dolaze iz britanskog nasljednog plemstva. Zaposleni slubenici rade za plau, dok sve ostale sluba nagrauje tako to im pomae u karijeri, u sklapanju dobrog posla, te im pri tom pomae u osobnom bogaenju. to postanu bogatiji to lake dolaze do podataka pa su samim tim i korisniji. Sluba pod svojom kontrolom ima desetak najvanijih znanstveno istraivakih instituta, nekoliko najvanijih medija, mnoge humanitarne ili ekoloke udruge graana, te kontrolne pakete dionica u najmanje dvije kompanije u svim djelatnostima. Posebni odjeli nastoje djelovati kao svjetski karteli za kontrolu dijamanata, plemenitih metala, droge, umjetnina i rijetkih sirovina. Najvanije djelatnosti koje kontroliraju su bankarstvo, osiguranje, investicijski fondovi, vojna proizvodnja, visoke tehnologije, zatitarstvo, nafta, automobilska industrija, kemijsko farmaceutska industrija i sl. U svim ovim djelatnostima kontroliraju najmanje dvije kompanije koje glume meusobnu konkurenciju i koje imaju kontrolne pakete manjih regionalnih kompanija, a koje opet dre kontrolne pakete jo manjih nacionalnih poduzea. Kontrolne pakete dionica obino vode na ime neke fizike ili pravne osobe koje potajno slue kao maska za MI6. Preko ovakvih kompanija MI6 podmiuje razne dravne slubenike drugih zemalja preko kojih dobivaju unosne poslove, nakon ega mogu lako prikupljati podatke i materijalna sredstva za operacije. Podmieni dravni slubenici obino misle kako se radi o obinoj korupciji, te i ne znaju kako tajno rade za Britance. Preko bankarske piramidalne mree koja se sastoji od nekoliko britanskih banaka koje imaju nekoliko podrunica na svim kontinentima, a koje opet imaju podrunice u svim susjednim dravama, vrlo lako mogu doi do podataka o stanju i prometu na raunima skoro svih veih svjetskih i nacionalnih kompanija te pojedinaca.

Preko osiguravajueg drutva Loyd mogu doi do podataka o tokovima roba u meunarodnom prometu. Preko revizorskih kua kao to su Coopers Lybrand, Peat Marwick i slinih mogu doi do podataka o poslovanju mnogih banaka i kompanija u svijetu nakon ega podatke mogu iskoristiti za korumpiranje i ucjenjivanje vodeih ljudi u tim sustavima, te jeftinu kupovinu kompanija ili banaka. Preko paramasonskih humanitarno lobistikih udruga kao to u Rotary i Layons koje na dnu djeluju humanitaro, u srednjoj hijerarhiji lobistiki, a na vrhu masonski, mogu doi do podataka o veini drutveno angairanih pojedinaca u svijetu. Preko meunarodnih strunih udruga mogu doi do podataka o svim relevantnim strunjacima svih struka, preko udruge MENSA koja ima sjedite u Londonu mogu doi do podataka o veini natprosjeno inteligentnih ljudi svijeta, a preko zatitarskih kompanija mogu doi do podataka o svim slubenicima i menaderima u institucijama i kompanijama koje tite. Svi podatci alju se u institut za strateko planiranje Tavistock gdje se dre dosjei vie milijuna najvanijih ljudi svijeta s precizno izraenim psiholokim profilima. MI6 dri dvije zatitarske kompanije GRUP4 i Securutas koje imaju svoje podrunice u veini europskih drava koje su najee vlasniki maskirane pod imenom svojih terenskih suradnika. Ove podrunice obino najvie zarauju uvanjem banaka pod britanskom kontrolom, a tako steenim profitom korumpiraju najvee politike stranke, dravne dunosnike i menadere dravnih poduzea, kako bi preuzeli uvanje svih dravnih institucija i dravnih poduzea. A kad jednom uvari uu na neki objekt vrlo lako mogu doznati to se dogaa na objektu, tko su najvaniji rukovodioci i menaderi u uvanim objektima, kakvi su odnosi meu njima, koje su im slabosti i ovisnosti, kakav im je privatni ivot, seksualne sklonosti, imaju li ljubavnice ili ljubavnike i slino. uvare povremeno kontroliraju kontrolori od kojih su neki obueni kako iz uvara, u nevezanom razgovoru izvui informacije na osnovu kojih se u Tavistock institutu mogu izraditi vrlo kvalitetni psiholoki profili svih vanih osoba, ili osoba koji bi jednog dana mogli postati vani. Medijska i novinarska mrea koju su stvorili irom svijeta povremeno slui za kontrolu nekih informacija, ali im je glavna svrha irenje dezinformacija o osobama ili pojavama, u cilju ostvarenja njihovih stratekih interesa. Razvili su i mreu za irenje dezinformacija preko interneta, te na svim vanijim jezicima svijeta redovito prate rasprave na razliitim internet forumima i ukljuivanjem u rasprave nastoje omalovaiti diskutante koji ire istinite podatke o onom to MI6 eli skriti, uz istovremeno irenje dezinformacija o onom ili onima koje ele medijski ili politiki unititi.) Tavistock je u okviru suradnje s Kontraobavjetajnom slubom Jugoslavije imao dosjee svih interesantnih zatvorenika. Alija Izetbegovi im je bio zanimljiv zbog svoje knjige Islamska deklaracija u kojoj je iznio svoju teoriju drave, to im je potvrdilo kako je on pravi Musliman pogodan za ostvarenje njihovih interesa, tj. za budue razbijanje hrvatsko-muslimanske suradnje. Ocijenili su kako im je u BiH za stvaranje neuinkovite drave potreban nesposoban muslimanski fundamentalist koji e neutralizirati prohrvatske, laiki orijentirane muslimane. Slinu stvar su Britanci uz pomo Lawrencea od Arabije izveli na Arapskom poluotoku tijekom Prvoga svjetskog rata, kada su uz pomo muslimanskih fundamentalista sruili tursko Otomansko carstvo i stvorili niz meusobno suprotstavljenih arapskih drava.

5.2.

DUBROVAKO RATITE

Na podruju Dubrovnika poetkom 1992. Srbi su sve vie intenzivirali vojne aktivnosti. Dubrovnik su od rujna 1991. pokuavali osvojiti s podruja BiH i Crne Gore tako to su ga namjeravali odsjei od ostatka Hrvatske. Napadi na Dubrovnik su trajali sve dok do Beograda nije dola informacija kako e RH biti priznata. Napad na Ravno, sredinje hrvatsko mjesto na jugu Hercegovine, poeo je 1. listopada 1991. kao dio akcije napada JNA i etnika na Dubrovnik, Slano i Ston. Tadanji zapovjednik Titogradskog korpusa Milan Torbica izjavio je za srpskocrnogorski tisak: Moje jedinice su izvanredno izvrile zadatak. Presjekli smo komunikaciju Popovo polje Zavala Slano. Na podruju hrvatskih sela na samom jugu BiH nije bilo nikakvog otpora. Osim potpuno unitenih sela ubijena su 24 ovjeka, a 34 ih je umrlo prirodnom smru. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 zatvoreno je na dva mjeseca. U pokolju na Kijevu Dolu ubijeno je i zaklano 7 ljudi starijih od 60 godina. Nakon ovoga predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi je tvrdio kako to nije na rat, pa je pitanje stradanja dolo na dnevni red ondanje sarajevske Vlade tek u drugoj polovici listopada. Ubijanjem Hrvata u Ravnom te napadom na Dubrovnik s teritorija susjedne republike, Hrvatska je dobila puno pravo za vojnu intervenciju na teritoriju BiH, to je i uinila u okviru svojih tadanjih mogunosti. Po meunarodnim pravilima, u sluaju vojnog napada s teritorija susjedne drave svaka drava ima pravo ui 60 km u dubinu teritorija te drave. Dana 8. 1. 1992. u Zagrebu je odran sastanak dvojice lanova predsjednitva BiH, Franje Borasa i Nikole Koljevia, s dr. Franjom Tumanom, Gojkom ukom i Josipom Manoliem. Iako ovom sastanku nisu prisustvovali Muslimani, dogovorena je ravnopravnost svih triju naroda u BiH, demobilizacija srpskih rezervista i uvoenje konfederativnog ureenja, ali su dogaaji vrlo brzo pregazili te dogovore. U tom trenutku, a ni kasnije, drava BiH nije imala legalnu vojnu silu pod svojim zapovjednitvom. Godine 1991. jedine su legalne oruane sile bile policija i JNA, te TO(teritorijalna obrana ) kao dio JNA, ali JNA nije potivala legalitet na izborima izabrane vlasti BiH. Alija nije elio JNA proglasiti za agresora jer je uporno pokuavao ui u koaliciju sa Srbima. Kad je postalo jasno kako to Srbi ne ele, mogao je s muslimanskim i hrvatskim zastupnicima u Parlamentu BiH donijeti zakon o osnivanju vojske BiH, ali on to nije elio napraviti poto je vijee naroda odluke moralo donositi konsenzusom. Kako konsenzusa sa Srbim nije bilo trebalo je pronai neko barem polulegalno rjeenje koje bi se odnosilo na Muslimane i Hrvate, meutim, on upravo to nije elio. elio je imati samo svoju muslimansku vojsku. Dokaz za to je njegova kasnija odluka, nakon proglaenja TO za oruanu silu BIH, kada je imenovao 40 glavnih zapovjednika, pri emu su svi imenovani zapovjednici bili Muslimani, osim Mate arlije Daie, koji se izjanjavao kao Hrvat muslimanske vjere. Prema njegovoj odluci muslimani su trebali zapovijedati ak i u podrujima gdje su Hrvati bili apsolutna veina.

5.3. RAT U BOSNI

Nakon prestanka velikih sukoba u Hrvatskoj JNA se sve vie premjetala u BIH. Muslimansko vodstvo izbjegava govoriti o ratu, te uporno JNA predstavljaju kao vlastitu vojsku. Meutim ilegalna Patriotska Liga ve koncem 1991. imala je nekih 70.000 ljudi, te se ubrzano organizirala, a 25. veljae 1992., Sefer Halilovi izdaje Direktivu za obranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine, te izvoenje borbenih operacija protiv neprijatelja, iako referendum o neovisnosti jo nije proveden, iako BiH jo nije bila Meunarodno priznata, te iako ratni sukobi, po tumaenju Muslimanskih politiara, jo nisu poeli( Unita i Ravno ve su bili davno spaljeni.). U ovoj direktivi kao neprijatelje Halilovi navodi one koji su za konfederalno ureenje jer ele stvoriti Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku. Tada je Halilovi rekao kako ekstremne snage HDZ-a imaju jednu do dvije brigade dok Patriotska liga ima od 80.000 do 120.000 ljudi. Ove brojke su se kasnije pokazale precijenjene, ali su trebale ojaati moral Muslimanskih snaga. Poetkom 1992. godine Srbi su bili spremni za akciju. Njihov trenutak doao je nakon referenduma o neovisnosti BiH, koji su Srbi bojkotirali, kao i proglaenja Bosne i Hercegovine neovisnom dravom 3. oujka 1992. godine. Oruani sukobi poeli su 27. oujka 1992. godine. U dvadesetak dana zauzeti su gradovi koji su bili na putu za BiH iz Srbije i istone Hrvatske. Putovi koji vode u Sarajevo, na Pale (sjedite Vlade bosanskih Srba) i Banja Luku, koja im je bila glavno uporite u zapadnoj Bosni, do svibnja su zauzeti, ime je u srpske ruke palo oko 60 % teritorija Bosne i Hercegovine - iako su Srbi inili samo 31% stanovnitva. Odlukom Glavnog taba Patriotska liga 10. travnja 1992. stavlja se na raspolaganje Teritorijalnoj obrani koja je postojala kao barem djelomino legalna organizacija, te koja se kasnije preimenuje u ABiH. Do 12. travnja UNHCR je procijenio kako je iz Zvornika pobjeglo 10.000 ljudi, 5.000 iz Goraa i ajnia, 5.000 iz Bosanskog Broda i 5.000 iz Kupresa. U bitci za Kupres Srbi su napali s 6.000 ljudi, 3-4 topnike i minobacake divizije, jednim oklopnim bataljunom te zrakoplovstvom. Srbi su uspjeli zauzeti Kupres tako to su tenkove provukli kroz tajno probijeni put kroz umske predjele, ali su zaustavljeni u daljnjem prodoru prema Livnu i Tomislavgradu. Hrvati su se branili s 2.500 ljudi naoruanim pukama, te neto runih protuoklopnih raketnih bacaa i minobacaa, pri emu je poginulo preko 400 hrvatskih branitelja, uglavnom Vukovaraca i HOS-ovaca, koji su imali najvie borbenog iskustva i borbenog morala. Usprkos jasnim znakovima rata i iskustvu iz RH, veina Muslimana nije eljela shvatiti suradnju JNA i paravojnih srpskih formacija. Predsjednik Predsjednitva BiH Izetbegovi je 2. travnja traio pomo od JNA za zatitu Bjeljine. JNA je to rado pruila i krajem popodneva 3. travnja okupirala je cijeli grad. Nakon JNA u gradove su ulazili Arkanovi Tigrovi, etnici Vojislava eelja i Beli orlovi Mirka Jovia koji su etniki istili gradove i sela. Srpski obavjetajni propagandisti opisivali su rat kao sukob izazvan starim nacionalistikim mrnjama, a ubojstva i silovanja su djelo pojedinaca. Pravi cilj ovih zloina bio je prisiliti muslimansko i hrvatsko stanovnitvo na bijeg iz svojih mjesta te stvaranje etniki istog teritorija, ime je minimalizirana mogunost budueg otpora Muslimana i Hrvata. Ljudi sposobni za vojsku bili su izdvajani i zatvarani u logore, a mnogi su likvidirani. Prvi na popisu za likvidaciju bili su oni koji

su imali poloaj u javnoj vlasti i neki ugled. Proces traganja za ovim pojedincima bio je briljivo isplaniran, a spiskovi istaknutih Muslimana i Hrvata bili su napravljeni prije napada. U mnogim je mjestima paralelna lokalna dravna administracija bila ustrojena prije poetka sukoba. Krizni tabovi koji su se sastojali od lokalnih srpskih politikih lidera i policije bili su spremni preuzeti vlast i organizirati smjenu muslimanske i hrvatske lokalne elite. Zarobljeniki logori Omarska, Keraterm i Manjaa bili su mjesta gdje su logorai podvrgavani izgladnjivanju, premlaivanju i egzekucijama. Ubijeno je vie od sto tisua Muslimana i Hrvata. Najvie su stradali krajevi u kojima je na vlasti bila stranka Alije Izetbegovia ije su obrambene pripreme bile lokalnog taktikog karaktera ili ih uope nije bilo, U lokalnim pregovorima, a prema uputama s vrha dijeljene su ak i ulice i kvartovi uz pretpostavku kako e Srbi biti zadovoljni. U veini mjesta gdje su Muslimani i Srbi bili izmijeani, Muslimani koji su imali oruje nisu se eljeli boriti, te su predavali oruje kupljeno u Hrvatskoj, govorei kako je za rat potrebno dvoje. U pojedinim mjestima organizirali su ak i zajednike strae sa Srbima. Iz ovoga je razdoblja zanimljiv dogaaj zarobljavanja Alije Izetbegovia. Naime, Muslimani su opkolili oklopno vozilo u kojem je bio srpski general Kukanjac i nisu ga eljeli pustiti ni na Alijino traenje. Nakon toga je Alija na povratku iz Lisabona otiao na teritorij koji su drali Srbi, pri emu su ga oni zarobili. Da li on to nije predvidio, ili je ba to elio kako bi Srbima dao mogunost razmjene za Kukanjca, samo on zna. Iz zarobljenitva je pokuao zapovijedati svojim jedinicama, ali su mu oni objasnili kako to nije mogue. Kada je na Kljujievo upozoravanje kako je on Predsjednik-institucija i kako mu u zarobljenitvu ne moe biti dobro, on sebe - instituciju svodi na sebe samoga i Kljujiu odgovara: Meni je, fala Bogu, dobro. Kljuji je u Sarajevu imao veliki utjecaj na Hrvate, a i na Muslimane to nije odgovaralo Mesiu koji je tada poeo pripreme za njegovo smjenjivanje, organiziravi kampanju dezinformiranja. Tada su prikriveni Titoisti, bivi KOS-ovci i UDB-ai, i meu Hrvatima i meu Muslimanima pojaali su glasine kako su se Tuman i Miloevi u Karaorevu dogovorili o podijeli BiH, te kako se zbog toga i ne treba boriti. Takve informacije irili su i Miloevievi Velikosrbi kako bi razbili saveznitvo izmeu Hrvata i Muslimana. Zbog toga je Miloevi poticao sastanke bosanskih Srba, malo s hrvatskim elnicima, pa onda s Muslimanskim elnicima. Poslije takvih sastanaka i Velikosrpska i projugoslavenska frakcija KOS-a je irila prie kako su se dogovorili na tetu tree strane. Npr. jo u srpnju 1991. godine, dok je tek poinjao rat u Hrvatskoj, po naputku Alije Izetbegovia sastali su se Adil Zulfikarpai i Muhamed Filipovi s Radovanom Karaiem i Nikolom Koljeviem, te su pregovarali o historijskom sporazumu izmeu Srba i Muslimana. Po ovom sporazumu BiH je trebala ostati u sastavu krnje Jugoslavije, a sporazum nisu prihvatili (iako su s odbijanjem taktiki otezali) Velikosrbi na elu s Miloeviem, zbog za Srbe negativnih demografskih projekcija koje su ukazivali kako bi BIH muslimani i Sanaki muslimani, zajedno s Kosovskim muslimanima vrlo brzo mogli postati veina u takvoj dravi. Presjednitvo BiH, bez predstavnika Srba 5.4. 1992. izdalo je zapovijed za izvrenje ope mobilizacije TO, ali je to u mnogim mjestima ve bilo kasno. Predsjednitvo HZ HB, svjesno raspada legalne vlasti na teritoriju BiH i nepostojanja obrambenog sustava, 8. 4. 1992. godine osnovalo je HVO kao institucionalni oblik obrane Hrvata u BiH, iako su Hrvati, kao i ostali narodi, po pojedinim mjestima ve imali svoje neformalne vojne postrojbe, a 15. svibnja HVO je ustrojen i kao civilna vlast, ime se civilna vlast kao formalni osniva vojnih postrojbi podredila tim vojnim vlastima kako bi se itava gospodarska logistika podredila ratu. Deset dana nakon odluke o opoj mobilizaciji i sedam dana nakon osnivanja HVO-a tj.,

15. 4. 1992. godine slubeno je ustrojena i muslimanska vojska, sastavljena je od jedinica TO i Patriotske lige. Za zapovjednika IV. korpusa (Mostarskog) ABiH imenovan je Arif Paali, oficir JNA koji je nedugo prije toga napustio JNA. Sljedeeg je dana zapovjedio napad na jedinice HVO-a, ali su tu zapovijed lokalni zapovjednici odbili svjesni svoje slabosti. Zbog te zapovijedi muslimanski lokalni zapovjednici su se podijelili u dvije frakcije, probosansku frakciju koju su inili bivi oficiri JNA, suradnici KOS-a i ostali jugonostalgiari, te na prohrvatsku frakciju koju su inili pojedini, rijetki zapovjednici Patriotske lige. Voa mnogo slabije prohrvatske frakcije bio je dr. Ismet Hadiosmanovi, prvi ovjek SDA za cijelu Hercegovinu. Bio je iz ugledne muslimanske obitelji, a njegov brat je jedini lan organizacije Mladi muslimani koji je zatvorsku kaznu odleao do posljednjeg dana. Po tom se znalo kako ga bosanska DB(Dravna bezbednost) BiH nije uspjela slomiti. Svi pripadnici prohrvatske frakcije ABiH kasnije su postupno sklonjeni sa svih funkcija i u ABiH i u SDA. Vremenom, u sastav ABIH su prisilno ule i pojedine jedinice HVO-a i HOS-a koje nisu imale u zaleu vlastiti teritorij pod svojom lokalnom civilnom kontrolom.

5.3.1. DOLINA NERETVE


U situaciji kad je JNA drala Dubrovnik u poluokruenju, Srbi su zakljuili kako je povoljno vrijeme za zauzimanje veeg dijela BiH. Teritorij gdje su Srbi bili veina ve je bio pod punim nadzorom JNA, a prve vee operacije u Hercegovini poele su prodorom JNA s namjerom odsijecanja Mostara s juga te pravcem Stolac - apljina - Metkovi ovladavanja istonom obalom Neretve i deltom Neretve te izbijanja na more. Srpske snage su u ofenzivi (24 - 28. 4. 1992.) uspjele ovladati istonim dijelom Mostara i probiti se do apljine. Tu su zaustavljene intervencijom Hrvatske vojske i HVO-a, u kojem je bilo i pola Muslimana. Osvojena je vojarna JNA u apljini, te je JNA potisnuta istono od Stoca. Gubitak Mostara je prvi vei poraz JNA i srpskih paravojnih snaga u itavom ratu. U borbama je osloboena lijeva obala Neretve u Mostaru i JNA je potisnuta u Podveleje. Istovremeno je napad poeo i prema Livanjskom polju na pravcu prema Splitu, ali im je tenkovski napad zaustavljen u Donjim Rujanima kod Livna. S ova dva pravca kretanja Srbi su eljeli ispresijecati junu Dalmacijom i BiH, te postepeno ovladati Jadranskim morem. Na ovom je dijelu bojita u to vrijeme suradnja Muslimana i Hrvata bila dosta dobra i na taktikom, a i na stratekom planu. Neto prije izbijanja sukoba iz mostarske zrakoplovne baze pobjegao je asnik JNA, neki Perak te se javio generalu Tusu u Zagrebu. Tus ga je odmah imenovao zapovjednikom obrane Mostara. SIS na elu sa starim udbaem Perkoviem dao mu je prolaznu sigurnosnu procjenu, a koliko je bio siguran pokazalo se im je stupio na dunost. im je dobio imenovanje Perak je izdao zapovijed o povlaenju HVO-a i civila poto je JNA navodno toliko jaka da e sruiti cijeli Mostar. Lokalni zapovjednici HVO-a su tu zapovijed odbili poto su svoje ljudstvo ve rasporedili na strateke toke oko vojarni JNA. Perak je nakon toga pobjegao u pravcu Srbije i vie nitko za njega nije uo. Tus ovo svoje kadrovsko rjeenje nikad nije objasnio. Borbe u Mostaru poele su poetkom travnja 1992. nakon eksplozije cisterne postavljene pored srpske vojarne i instalirane od nepoznatog izvritelja. Nekoliko dana prije Srbi su se poeli iseljavati iz Mostara naputajui svoje stanove i nosei to su mogli ponijeti. Bio je to signal i za sve ostale kako se neto priprema. Srbi su iz vie od 500 orua postavljenih na brda oko Mostara osuli paljbu na grad i okolicu. Usprkos tome jedinice

HVO-a i HOS-a koje su se sastojale uglavnom od Hrvata i neto Muslimana uspjele su sauvati grad. Iako su srpske snage uspjele osvojiti 60% teritorija BiH (70% ako se uraunaju i vojno, potpuno opkoljeni muslimanski gradovi), nisu uspjele na stratekim pravcima prema Jadranu te su ubrzo prele u defenzivu. Na ovim pravcima zaustavile su ih jedinice HVO-a i HV-a, a postupnim ukljuivanjem Muslimana u borbu poloaj bosanskih Srba postajao je sve loiji. Prisilnim povratkom vojno sposobnih Muslimanskih izbjeglica pokuavalo ih se ukljuiti u HVO-a, to su oni esto odbijali, dok Hrvati nisu eljeli djelovati sa TO poto na te postrojbe nisu imale nikakav utjecaj i svi zapovjednici su bili Muslimani. Zbog toga lokalni zapovjednici HVOa trae da HVO i TO djeluju kao dvije sastavnice iste vojske, o emu je traen i formalni sporazum. U to vrijeme Britanski institut za strateka istraivanja procjenjuje kako Srbi gube rat, a britanski i francuski politiari govore javnosti kako je s Bosnom svreno. Britanci i Francuzi shvaaju kako e Srbi izgubiti rat ukoliko se Muslimani ne blokiraju i s hrvatske strane. To je bilo mogue postii samo, uz suradnju projugoslavenskog djela UDBA-e i KOS-a, koji su poeli s izazivanjem rata izmeu Hrvata i Muslimana, kako bi se i jedni i drugi iscrpili. Mnogi oficiri JNA, Hrvati i Muslimani poeli su naglo prelaziti u ABiH i HVO, od ega je dobar dio, sudei po njihovom kasnijem ponaanju, promijenilo uniforme po zadatku izazivanja meusobnih Hrvatsko Muslimanskih sukoba. Do osmog mjeseca ojaana je i muslimanska vojska ABiH te osnaena povratkom izbjeglica s mora uspjela je zauzeti lijevu obalu Neretve, tj. istoni dio Mostara to su ga Srbi prilikom povlaenja potpuno spalili i razruili. Srbi su prilikom povlaenja poruili i sve mostove na Neretvi. Ostao je jedino teko oteeni Stari most. Dana 6. svibnja 1992. objavljen je sporazum Boban Karai o prekidu neprijateljstava u BiH, te o osiguranju koridora kroz sjevernu Bosnu i vei dio Posavine. U ovom trenutku Srbi su zauzeli oko 60% teritorja BiH i odgovaralo im je primirje. Do sklapanja sporazuma dolo je nakon prezentacije Cutilijerovog plana, a na intervenciju Lorda Caringtona, koji je na sastanak pozvao Izetbegovia, Tumana i Karadia. Po Caringtonovim uputama sastanak je organizirao Josip Manoli, a Izetbegovi je odbio doi na sastanak, te je Lord Carington inzistirao na potpisu onih koji su doli, a dr. Tuman se sloio s time. Tuman je primirje prihvatio poto je znao kako Izetbegovi, preko Adila Zulfikarpaia i Muhameda Filipovia jo od srpnju 1991. godine, nudi Radovanu Karaiu i Nikoli Koljeviu sporazum o historijskom sporazumu izmeu Srba i Muslimana. Po ovom sporazumu BiH je trebala ostati u sastavu krnje Jugoslavije. Tuman je s terena dobivao izvjetaje iz kojih je bilo vidljivo kako Izetbegovi izbjegava borbe sa Srbima, dogovara se o podjeli svakog pojedinog sela, a bivi oficiri JNA koji prelaze u ABIH i koje Izetbegovi odmah postavlja na zapovjedna mjesta, i koji u pravilu imaju neprijateljski stav prema Hrvatima. Uvidjevi kako su Muslimani vrlo nepouzdani saveznici, prihvatio je primirje kako se Hrvati ne bi morali sami boriti sa Srbima. Iako je znao kako bi ovaj dogovor mogao biti jo jedna zamka (kao i sastanak u Karaorevu) u kojoj svaki izbor ima svoje nedostatke, tj., ako pristane na dogovor Muslimani e ga optuiti kako se dogovara na njihov raun, a ako ne pristane meunarodna zajednica bi ga mogla optuiti za militarizam, on je prihvatio rizik i odluio se za prihvaanje meunarodnih prijedloga, na utrb odnosa sa Muslimanima. Izetbegovi, svjestan podrke koju dobiva od islamskih zemalja bogatih naftom i ovisnosti Europe o njihovoj nafti, odbio je doi na sastanak u Grac, usprkos inzistiranju Lorda

Caringtona. Time je Izedbegovi nastojao sprijeio primirje izmeu Srba i Hrvata, ali se istovremeno tajno dogovarao izravno s Karadiem, te su se vrlo brzo smanjili i sukobi izmeu Muslimana i Srba. Lord Carington je ovo primirje predlagao kako bi Srbima dao neophodan predah potreban za daljnje operacije vojne obnove Jugoslavije, te je istovremeno pripremao situaciju u kojoj bi se Muslimani i Hrvati lake doveli u sukobe oko preostalog djela BiH. Sporazum Boban Karai iz Graca je izazvao sukobe u Hrvatskoj Vladi zbog ega je dolo do vrlo jakog sukoba na sjednici Vrhovnog dravnog vijea, pri emu su Zdravko Tomac, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Greguri, predsjednik Sabora arko Domljan, te njegov potpredsjednik Milan Ramljak bili protiv sporazumijevanja s Miloeviem, (veina njih zato to nisu bili upoznati s obavjetajnim podatcima koji su upuivali na stvarne ciljeve Alije Izetbegovia i o posljedinim neizbjenim sukobima s muslimanima). Manoli i Mesi su u ovom sukobu stali na Tumanovu stranu, ali ne zato to su ih zanimali interesi Hrvata u BiH ve zato to su eljeli izazvati to vee nepovjerenje izmeu Hrvata i Muslimanima. U sukobljavanju s Muslimanima vidjeli su ansu za uvlaenje Hrvata i Muslimana u meusobni iscrpljujui rat nakon kojeg bi JNA i jedne i druge porazila, te ponovno napala Hrvatsku, a nakon nje i Sloveniju. U muslimansko-hrvatskom sukobu vidjeli su ansu za obostrani vojni, ekonomski i politiki kolaps nakon ega bi Srbi bez problema mogli vojno obnoviti Jugoslaviju, ako bi uklonili Miloevia. Strunjaci za politiku jedno govori drugo radi tj. Mesi, Manoli i itav projugoslavenski titoistiki dio HDZ-a javno se zalagao za odranje avnojskih granica i multietinu BiH, a tajno su sve inili kako bi se Hrvati i Muslimani to vie zakrvili. (Ve na poetku stvaranja HDZ-a BIH Manoli je uspio na vrh HDZ-a dovesti oficira KOS-a Srbina Davora Perinovia koji je odmah poeo initi sve kako bi zavadio Hrvate i Muslimane, ali je smijenjen kad se u medijima pojavio njegov krsni list iz kojeg se vidjelo kako je krten u pravoslavnoj crkvi. Na njegovo mjesto je 16. rujna 1990. izabran Stjepan Kljui, Sarajevski Hrvat i bosanski integralist, ovjek koji nikad nije bio lan komunistike partije i koji nije znao jedno govoriti a drugo raditi. Od prvog trenutka imao je prikrivene neprijatelje u Stjepanu Mesiu i Josipu Manoliu, a i Aliji Izetbegoviu . Najveu podrku je imao u Gojku uku koji ga je titio dok je mogao, ali ga je kasnije morao prepustiti sudbini kad su sukobi izmeu Hrvata i Muslimana postali previe jaki, te je Mesi uspio uvjeriti Predsjednika Tumana kako Kljui nema dovoljno jak utjecaj na BiH Hrvate, te kao takav ne moe sprijeiti sukobe izmeu Hrvata i Muslimana. Na sastanku HDZ-a u irokom Brijegu Mesi je smijenio Kljuia i na njegovo mjesto postavio biveg suradnika KOS-a Matu Bobana, koji se vrlo brzo uspio nametnuti i uku kao najpovjerljiviji suradnik, te svoje lokal patriotske kadrove ugurati u vrh HVO-a, koji su nastojali braniti samo interese Zapadne Hercegovine, a na tetu Hrvata iz srednje Bosne, ime se razvilo nepovjerenje izmeu Bosanskih i Hercegovakih Hrvata. Zbog ovoga je dolo do sve veeg nepovjerenja izmeu Hercegovakih i Posavskih Hrvata, to su i Srpske i Muslimanske obavjetajne slube nastojale produbiti. U tome im je pomagala i projugoslovenska frakcija HDZ-a. Zahvaljujui tom nepovjerenju Hrvati iz Bosanske Posavine su predsjedniku Tumanu pisali i peticiju. ) Dva dana nakon potpisivanja primirja u Gracu Miloevi je procijenio kako je dovoljno

snaan za konani obraun sa preostalim projugoslavenskim generalima te je 8. 5. 1992. objavljena ostavka Jugoslavenskog ministra obrane Blagoja Aia i smjenjen je zapovjednik 2 Sarajevske vojne oblasti JNA general Milutin Kukanjac. Ukupno je umirovljeno 38 generala JNA. Dva dana nakon smjene je objavljeno kako su smjenjeni jer su krivi za krvavi raspad Jugoslavije, ime je Miloevi pokuao na njih prebaciti svoju krivicu. Odmah nakon sklopljenog primirja u Gracu izmeu Hrvata i Srba sukobi su se poeli stiavati na prostoru Hercegovine, ali jedinice HVO-a iz Posavine primirje nisu prihvatile, poto im cementiranje trenutnih linije razgranienja nije odgovaralo, ve su istog dana kad je objavljeno, zajedno s lokalnim politikim vodstvom donijele odluku o prelasku Save i oslobaanju Bosanske Posavine. Do tada su vjerovali kako e se svojim kuama vratiti uz pomo pregovora, a kad su shvatili da to nee bizi mogue postali su vrlo borbeni. Ovo je dovelo do praktinog raspada HVO-a na Hercegovaki i Posavski dio, to su vrlo brzo iskoristili Izetbegovievi mediji piui kako s Posavljacima Muslimani trebaju suraivati, a s Hercegovcima ne. Razlaz u stavovima Hercegovakog i Posavskog dijela HVO-a iskoristili su i projugoslavenski dijelovi HDZ-a na elu s Manoliem i Mesiem, koji su podrali sklapanje sporazuma, ali su ga odmah nastojali iskoristiti za to jae produbljivanje meuhrvatskog sukoba, te su kasnije jakom medijskom kampanjom sporazum Boban Karai proglasili kao toku nakon koje su poeli otvoreni sukobi Hrvata i Muslimana. Na podruju Rame JNA je napala zapadne dijelove prozorske opine sredinom travnja, a topnitvom su granatirali sela tijekom svibnja 1992. godine. Slabo naoruana i malobrojna postrojba HVO obranila je Ramu, a u njoj se uz Hrvate borio i manji broj Muslimana. U obrani od etnika i JNA, Hrvati su se organizirali u HVO, a Muslimani su se drali jugoslavenskog sustava obrane u sustavu TO (Teritorijalne obrane) koja je bila integralni dio JNA. Glavni zapovjednik taba TO opine Prozor je Muharem abi i on stvara plan Elif i plan Be obrane, s tim da prvi predvia suradnju s HVO-om, a drugi samostalno djelovanje. Tek 26. svibnja 1992. godine tab TO donosi odluku o formiranju prve dobrovoljake ete TO Prozor, a za njenog zapovjednika postavljen je Salih Ruvi iz Prozora, po inu kapetan prve klase u JNA. U lipnju dolazi do prvog pukaranja izmeu Hrvata i Muslimana, pa lokalno Hrvatsko politiko vodstvo kao i Hrvatska sve vie inzistiraju na sklapanju saveza izmeu ABiH i HVO-a. Lokalno hrvatsko politiko vodstvo sastavljeno veinom od osoba koje su u komunizmu bili oznaeni kao hrvatski nacionalisti svjesni su slabijeg poloaja Hrvata, te se zalau za suradnju sa Muslimanima, dok vojno vodstva HVO-a sastavljeno uglavnom od bivih oficira JNA koji su prije rata bili poznati kao zagovornici Jugoslavije postali su glavni zagovornici obrauna sa Muslimanima. Zahvaljujui nastojanjima politikog vodstva 21.7. 1992. u Zagrebu je potpisan sporazum o prijateljstvu i suradnji prema kojemu je HVO sastavni dio jedinstvenih oruanih snaga BiH. Unato ovom sporazumu poinju se osjeati sve vea napetosti izmeu HVO-a i Armije BiH. Muslimani poinju utvrivati poloaje prema Hrvatima, umjesto prema Srbima, to izaziva nepovjerenje Hrvata. Raskol u zajednikoj obrani Ramskog prostora od srpskog agresora, koji jo uvijek napada, ini tab TO 29. kolovoza 1992. godine aktivirajui plan Be, to znai i poetak djelovanja Armije BiH protiv HVO-a. tab TO opine Prozor 21. listopada 1992. u selu Blace odrao je sastanak s predstavnicima TO-a iz susjednih opina. Sastanku predsjeda Mustafa Hero, naelnik taba TO Prozor. Tijekom sastanka obavijestio je nazone kako e u petak 23. 10. 1992. doi do sukoba u Prozoru i kako e arijom vladati Muslimani. Do sukoba je dolo, a neposredan povod je bio to to su pripadnici Armije BiH iz zasjede kod sela Dobroin ubili etiri pripadnika HVO-a. Ramskim postrojbama Armije BiH u pomo su

krenule postrojbe iz Konjica, Jablanice i Uskoplja (Gornjeg Vakufa). Pripadnici Armije BiH iz Ramskih sela Lapsunj, Lug, Varvara i Kovaevo Polje odbili su zapovijed Muharema abia da napadnu HVO i odloili oruje. ABiH je izgubila bitku, ime je sprijeeno prebacivanje pojaanja Muslimanima u Srednjoj Bosni, za sukobe sa Hrvatima, te veliki dio muslimanskog stanovnitva naputa Prozor i smjeta se na podruju susjedne opine Jablanica.

5.3.2. POSAVINA
U Posavini 2. 3. 1992. dolazi prvih 400 Arkanovaca u sela oko Bosanskog Broda, gdje je ve bilo oko 400 vojnika JNA i preko 500 lokalnih etnika. Slijedeeg dana 3. 3. Srbi zauzimaju prostor oko mosta prema Slavonskom Brodu, a u zauzimanju mosta ih sprjeava 30 Hrvata pod vodstvom Stjepana Blaenovia. Idueg dana 4.3. ispaljeno je oko 50 minobacakih granata na B. Brod, na prostor oko mosta. Lokalni politiari sklapaju primirje naivno vjerujui kako je mogue dogovorima na nivou mjesnih zajednica i opina ponititi Velikosrpski plan kreiran u Beogradu. Oko 350. HOS-ovaca 9.3. prelaze u B. Brod i otvaraju vatru prema srpskim poloajima ime prekidaju primirje. Srbi se iz B. Broda poinju iseljavati 19. 3., a istovremeno unose velike koliine oruja, ime se broj naoruanih Srba popeo na 1.500 ljudi. Pet dan kasnije, im je zavrena evakuacija njihovih civila Srbi otpoinju borbe za B. Brod. Krizni tab opine B. Brod oglaava opu mobilizaciju svih mukaraca od 18 do 50 godina ime je sprijeeno Srpsko osvajanje grada. Napad na Derventu poeo je 1.4., a 10. 4. JNA zauzima policijsku postaju u Modrii. Oko 1000 mobiliziranih izbjeglica iz Posavine vraa se natrag u B. Brod 11. 4. Napad na selo Gornje Kolibe poinje 22. 4. HVO u Derventi uspijeva osvojiti vojarnu. Formira se Prva posavska 108 brigada, slabo naoruana i bez iskusnih zapovjednika. Uskoro se formiraju brigade i u Derventi kojima pomau Rijeani, te u Oaku u koju ulaze dragovoljci Muslimani iz Modrie gdje Muslimansko vodstvo nije htjelo formirati TO. Na podruju Bosanskog amca 25/26. 4. miniran je cestovni i eljezniki most, a Hrvatska sela su pala u Srpske ruke, uz veliki broj ubijenih ili zarobljenih civila. U Oraju nepovezane grupe branitelja pokuavaju pregovarati sa Srbima. U Graacu obrana je utemeljena od oko 800 Hrvata i 4000 Muslimana, ali su nepovezani sa okolnim mjestima. U Brkom bile su slabe veze prema Hrvatskoj, a Srbi, Hrvati i Muslimani imaju svako svoju policiju. Napad na Brko poeo je 30. 4. 1992. Tijekom noi Srbi su poklali svoje sustraare Muslimane, te su arkanovci upali u Brko. Kada su civili poeli bjeati preko mosta u Gunju, vojnici JNA, koji su prethodno postavili eksploziv pod most, digli su ga u zrak, i to u trenutku kada je most bio prepun ljudi, nakon ega iduih dana traju uline borbe u Brkom. Naselja zapadno i jugozapadno od Brkog gdje je djelovao HVO pruala su veliki otpor i tu su se oformile obrambene linije, a sam grad je pao 8.svibnja. Srpsko zrakoplovstvo 2. 5. raketira most u B. Brodu, a u Derventi Srbi su probili obrambene linije. Brko kao kljuno mjesto na spoju istonog i zapadnog dijela Srpskih teritorija u BiH smjeteno je na putu Srbija-Bijeljina-BrkoLonari-Modria i dalje prema Banjoj Luci i Kninu (koridor). Za napad na ovaj grad i cijelo bransko podruje Srbi su prikupili domae jedinice te dijelove Novosadskog i Banjalukog korpusa bive JNA i brojne oruane jedinice iz Srbije i Crne Gore. U prvom naletu zarobili su velik broj muslimanskih i hrvatskih civila, od ega su poubijali izmeu 5.000 i 7.000. U zrak su

digli oba savska mosta na kojima je poginulo vie od 60 ljudi koji su spas pokuali nai u Hrvatskoj. Nakon pokolja u Bjeljini i Brkom Muslimanima i Aliji je postalo jasno kako se rat ne moe izbjei, kako ih JNA i Srbi ne ele za saveznike, te da moraju traiti druge saveznike. Ako ih jai ne ele za saveznike, moraju se prikloniti slabijem, bar do prve prilike za promjenu saveznika. A ni sami nisu bili sloni oko svojih stratekih ciljeva, Svjetovni muslimani su eljeli jaku centraliziranu graansku dravu, Islamisti na elu sa Alijom su bili eljni bilo kakve Muslimanske drave u Europi kao bazi za islamski prodor prema zapadu, dok su Fikretovi muslimanu u Bihau politiki bili blie Zagrebu nego Sarajevu, ali su taktiki suraivali sa Srbima kako bi preivjeli u okruenju. Brko je Srbima bilo strateki vaan grad jer je preko njega prelazio koridor izmeu zapadnog i istonog dijela Republike Srpske i Srpske krajine. Ovaj koridor, irine oko 4 kilometra na najuem dijelu, Srbi su branili vrlo snanim oklopnim i topnikim jedinicama. (Kasnije tijekom 1992. i 1993. jedinice HVO-a i ABiH pokuavale su presjei taj koridor, ali su to uspijevale samo nakratko, do dopreme streljiva i granata Srpskim tenkovskim postrojbama koje su branile ovaj, za njih strateki najvaniji koridor izmeu zapadnog i istonog dijela RS. Nakon velikih gubitaka jedinice HVO-a i ABiH uvijek su se morale vratiti na poetne poloaje. Stipeti je forsirao probijanje ovog koridora, pri emu je ginulo vrlo veliki broj vojnika, iako je vrlo dobro znao kako Srbi zbog svojih stratekih razloga ne mogu dopustit njegov pad, a znao je i da koridor brani vie vojske nego to Hrvati i Muslimani mogu skupiti na ovome podruju. Za razliku od Hrvatske koja nije imala strateki interes za probijanjem koridora, njegovo presijecanje su forsirali i tuzlanski svjetovno orijentirani Muslimani koji su tu vidjeli strateki pravac za opskrbu i garant opstanka cjelovite graanske drave. ) U Bosanskom Brodu 3.5. 1992. pao je dio prostora u Srpske ruke, a u itavoj Posavini Srbi nastoje ispresijecati linije HVO-a. Gdje god su mogli nastojali su sruiti mostove prema Hrvatskoj kako bi posavske Hrvate odsjekli od Hrvatske. Iako je u Posavini ivjelo oko 130.000 Hrvata i 32.000 Muslimana od prvog dana su ovisili o pomoi iz Hrvatske. Dana 6. svibnja 1992. objavljen je sporazum Boban Karai potpisan u Gracu o prekidu neprijateljstava u BiH, te o osiguranju koridora kroz sjevernu Bosnu i vei dio Posavine. U tom trenutku Srbi su drali oko 60% teritorja BiH i odgovaralo im je primirje. Do sklapanja sporazuma dolo je nakon prezentacije Cutilijerovog plana, a na intervenciju Lorda Caringtona, koji je na sastanak pozvao Izetbegovia, Tumana i Karadia. Po Caringtonovim uputama sastanak je organizirao Josip Manoli. U medijima su se odmah pojavile glasine kako je to veleizdaja Posavskih Hrvata u zamjenu za Hercegovinu. Zbog toga se u itavoj hrvatskoj proirilo nezadovoljstvo ovim sporazumom. U tom trenutku zalihe streljiva i granata zarobljenih u vojarnama koncem 91. bile su pri kraju, a nove koliine su stizale u minimalnim koliinama. Velika veina hrvata nesvjesna ove injenice jednostavno nije shvaala zato uope pregovaramo sa Srbima, zato ih jednostavno ne pregazimo. Najglasniji u takvim zahtjevima bili su oni koji nikog iz obitelji nisu imali na bojitu. Lokalne postrojbe to su primile sa negodovanjem i odbacile, te istog dana, zajedno s lokalnim politikim vodstvom donose odluku o prelasku Save i oslobaanju Bosanske Posavine. Zahvaljujui potpisanom sporazumu iz Graca Srbi su svoje pjeadijske snage prebacili na druga

ratita pa lokalna 108. brigada lako i u kratkom roku ulazi 20 kilometara u dubinu BiH, te oslobaa Oak, pri emu su unitena 32 srpska tenka. U borbama su podjednako sudjelovali Hrvati i Muslimani. Iako se u poetku Muslimani bore jednako kao i Hrvati postepeno, zahvaljujui instrukcijama iz Sarajeva, borbenost Muslimana postaje sve manja pa ih se veina ponaa kao da se Hrvatska vojska mora boriti za njih. Pojedini zapovjednici lokalnih muslimanskih naoruanih grupica TO i Patriotske lige nastojali su uvati svoja sela irei parolu Pustit emo Hrvate da se obraunaju sa Srbima, a do tada emo se naoruati i preuzeti kontrolu. Stav Muslimanskog vodstva iz Sarajeva je bio kako su u Posavini Hrvati veina i to pripada Hrvatima pa oni nemaju razloga za borbu. Nakon prvih novih neuspjeha Mate Boban reagira smjenjivanjem veeg broja zapovjednika HVO-a Bosanske Posavine, to rezultira nepovjerenjem Posavljaka prema politikom i vojnom vodstvu HVO-a u Grudama, te sve veem uvjerenju o istinitosti glasina o prodaji Posavine za Hercegovinu. Smjenjivanje i imenovanje zapovjednika Boban je vrio po preporuci Stipetievog stoera, uz podrku SIS-a i SZUP-a, tj., na preporuku Stipetia, Perkovia i Mustaa, odnosno njihovih podinjenih koji su slali izvjea o pojedinim niim zapovjednicima, a to je doprinijelo dodatnom smanjenju borbene spremnosti. Za smjenjivanja svi su krivili samo Bobana, a ne one koji su slali negativna izvjea i traili smjene. Utjecaj Posavljaka na politiku u Grudama, kao i u Zagrebu bio je vrlo mali, poto unutar HDZ-a nisu imali nikog dovoljno jakog da se nametne u Vladi ili Uredu Predsjednika Tumana. Politiki najjai posavljaci bili su povezani sa eksom i Glavaem, a poto je njihov utjecaj nakon formiranja Vlade nacionalnog jedinstva naglo pao, pao je i utjecaj Posavljaka. Zbog tog oni nisu mogli osigurati lokalne zapovjednike od smjenjivanja, a ni sami zapovjednici nisu bili dovoljno samoinicijativni i utjecajni meu vlastitim vojnicima da odbiju smjenjivanje. Izuzetak su bili samo zapovjednici Oraja. Istovremeno, Stipeti je pojedine zapovjednike iz Posavine koji su dolazili u Zagreb izvodio u etnju gradom, te im u povjerenju objanjavao kako je Tuman Posavinu ve prodao, to se moe objasniti samo kao namjerno irenje defetizma. Zbog toga je moral sve vie padao pa su se i javno preko medija poele iriti prie kako su Tuman i uak prodali Posavinu, to je jo vie slabilo moral. Ovo je mogao initi poto je imao zatitu onih koji su se protiv defetizma trebali boriti, efa SIS-a Josipa Perkovia i efa SZUP-a Zdravka Mustaa, a takoer je imao zatitu Manolia i Mesia koji su mu davali politiku podrku. Defetizam je doveo do tog da su se Posavljaci sve vie borili samo za svoje selo, a kad bi ono palo vie se nisu eljeli boriti. To je zahtijevalo sve veu potrebu za postrojbama iz Hrvatske. Vojnici iz Hrvatske, vidjevi kako se Posavljaci ne ele boriti i sami su gubili borbeni moral, to je sve vie vodilo prema raspadu i HVO-a i HV-a. Za razliku od sredinje Bosne i Hercegovine gdje su se putovi mogli lako blokirati pa je bilo vano imati dovoljno samo pjeadijskog streljiva, u Posavini je problem bila i breuljkasta konfiguracija terena koja je omoguavala iroke tenkovske prodore, zbog ega je bilo potrebno vrlo mnogo protutenkovskih mina i protutenkovskog oruja. Uz to pripadnici HV-a, Tumanu objanjavaju kako nemamo dovoljno ni ljudskih ni materijalnih snaga za obranu Posavine uz istovremenu obranu drugih ratita. Zbog blagog terenu koje trai puno mina i granata, te zahvaljujui stratekoj vanosti Posavine za Srbe, potronja streljiva, mina i granata u Posavini bila je vrlo velika, viestruko vea nego na junom ratitu. Kako bi utedio streljivo Stipeti je mogao djelovanje ograniiti na odsudnu obranu, ali on je stalno neobuene postrojbe slao u

napadna djelovanja, u pravilu na djelovima bojita gdje su protivnici bili najjai, to je vodilo do vrlo velike potronje MTS-s i kidanje linija. Sve ove nabrojane Stipetieve greke bi se mogle shvatiti kao taktike greke da je on iz njih izvlaio pouku, te mijenjao taktiku, ali kad netko stalno i uporno ponavlja taktike greke one tada upuuju na strateki cilj, a to je demoralizacija vlastitih vojnika i pad Posavine u ruke JNA. Poetkom lipnja sve brigade se poinju aliti na nedostatak ljudstva i streljiva, a Stipeti ih stalno tjera na napadna djelovanja zbog ega se nepotrebno troe i ljudi i sredstva, a zbog neusklaenog djelovanja linije se stalno kidaju. Kako bi se sprijeio potpuni gubitak Posavine dravni vrh pokuava uspostaviti primirje. Srbi se 20. 6. pripremaju za operaciju Koridor. Angairali su oko 48.000 ljudi, vie od 100 tenkova i oklopnih transportera, vie od 1.000 topova, haubica i minobacaa, a imali su i potporu zrakoplovstva. Modrika 102 brigada HVO-a se 25.6. povlai prema Oaku, odakle su pobjeglu u Hrvatsku. Padaju mjesta oko Dervente, a veliki broj izbjeglica u B. Brodu iri paniku. Sve brigade se ale na nedostatak streljiva. Postrojbe iz Hrvatske dolaze u pomo pa se linije stabiliziraju. Srbi poinju ak i sa upotrebom Luna, stratekih raketnih sustava koje do tada u Hrvatskoj nikad nisu koristili. Civili bjee iz Oaka a za njima i dio vojske. Na stadionu u Slavonskom Brodu vojna policija je okupila oko 5.000 dezertera iz Posavine, a jo toliko ih sa desne obale Save eka na prijelaz u Hrvatsku. U nekoliko dana oko 50.000 izbjeglih civila prelo je u Hrvatsku. Oko 40% vojnika napustilo je postrojbe, a Oaka brigada oduzima oruje demoraliziranim bjeguncima. Dezerteri svoje ponaanje objanjavaju tvrdnjama kako je Posavina prodana te nema smisla ginuti, a da su logino razmiljali mogli su se upitati zato ih uhiuju ako je stvarno sve prodano. Nakon dugog nagovaranja dio se vraa u Posavinu, do slijedee prilike za bijeg. Da je Tuman uistinu prodao Posavinu ne bi bilo razloga za njihovo ponovno vraanje u Posavinu. Moglo se ukinuti policijske punktove, okrenuti glavu na drugu stranu, te ih tako preutno propustiti prema Zagrebu. Zbog sve veih meunarodnih ucjena i optubi za agresiju na BIH, te nakon to se tim pritiscima pridruio i Izetbegovi koji u Posavini nije vidio svoj strateki interes, Tuman je procijenio kako se ne moe suprotstaviti Amerikancima i Nijemcima, te je odluio formalno zabraniti odlazak HV-a u BIH. U skladu sa time Ministar obrane uak je 7. 7. izdao zapovijed o zabrani prelaska postrojbi HV-a u BiH, uz istovremenu zabranu sprjeavanja odlaska dragovoljaca na BIH ratita. Ova zapovijed je u operativnom smislu znaila da bi sve postrojbe koje odlaze u BiH trebale pri prelasku mijenjati oznake na uniformama, a u moralnom smislu na ve demoralizirane vojnike je djelovala kao jo jedna potvrda Stipetievih glasina kako je Tuman prodao Posavinu. Poetkom kolovoza Srbi se pripremaju na novi opi napad, prema planu Koridor. Ciljevi su im to vie ispresijecati Hrvatske linije na vie pravaca. Zbog velikih gubitaka mjesec dana ranije paljivo napadaju na biranim mjestima, a lokalne postrojbe se nakon slabog otpora povlae. Vojnici ija sela su pala vie nemaju nikakvu elju za borbom, pa koriste svaku priliku za bijeg, pravdajui se nedostatkom streljiva. Stipeti i dalje uz pomo postrojbi iz Hrvatske forsira napade na opine koje su i po miljenju lokalnih Hrvata i Muslimana pripadale Srbima, umjesto da nastoji sauvati ono to ima. Poetkom rujna Srbi ponovno kreu u napade zbog ega ponovno dolazi do velikih rtava na svim dijelovima ratita. I postrojbe HV-a poinje zahvaati

sindrom bjeanja sa poloaja, u emu su se osobito istakle pojedine priuvne postrojbe. Interes vojnika iz Hrvatske za odlazak na BIH ratite sve je manji i sve vie ih je koji to odbijaju. Srbi 21. 9. u napadima prvi puta koriste i bojne otrove zaguljivce. Cijela 109. brigada HV-a naputa Slavonski Brod, a 1.10. to isto ini i 109. Srbi to znaju pa pojaavaju napadaje. U izmjeni na poloajima 29. 9. 108. brigada nije uspjela prikupiti ljudstvo pa na poloaje koje je trebala zauzeti 4. bojna 108. brg., dolazi samo 35 vojnika. Srbi koriste tu rupu pa prolaze i bono napadaju 101. brg. HVO-a koja bjei, te razbijaju 3A brg. u kojoj je 19 ljudi proglaeno nestalima. 2A brigada zbog gubitaka ne uspijeva u protivnapadu. Linije 6. 10. 1992. ne postoje, obrana se raspala. 3A brigada utovara MTS i naputa B. Brod, civili u panici bjee, a Srbi polako iste teren i tek nakon nekoliko dana dolaze od sruenog mosta. Posavina je pala. Nekoliko stotina zaostalih vojnika iduih nekoliko dana se izvlailo skelama. Od svih postrojbi koje su iz Hrvatskih odlazile u Posavinu najvie ih je bilo sa Osjekog podruja koje je imalo otprilike isti broj stanovnika kao i Bosanska Posavina. Osjeke postrojbe su uz redoviti odlazak u Posavinu uvale linije prema Baranji i istonoj Slavoniji, a dio postrojbi je odlazio na Juno ratite. Zbog toga su Osjeke postrojbe postajale sve iscrpljenije, pa je meu vojnicima rasla netrpeljivost prema Posavljacima koji u veini sluajeva nisu eljeli braniti nita osim vlastite kue. im bi nju izgubili vie ih nita osim bijega nije zanimalo. Bilo je vie sluajeva da su Osjeani oslobodili poneka mjesta u Posavini, te ih prepustili lokalnim braniteljima, nakon ega bi ti poloaji ponovno pali. Zbog toga su Osjeke postrojbe morale neka mjesta oslobaati 3-4 puta. Zbog svega toga zapovjednici iz Hrvatske, najvie iz Slavonije odluili prekinuti Posavsku agoniju i povui se iz Posavine. Kako im nitko vie ne bi mogao narediti ponovno osvajanje Posavine odluili su sruiti most prema Bosanskom brodu. S time su bili suglasni svi od zapovjednika Operativne zone Osijek Vrbanca pa do niih zapovjednika. Ruenje je obavila ininjerija 157. i 108. BRG HV-a. Ruenjem mosta sa Bosanske strane prekinuli su agoniju zvanu Posavina, a kako bi zatitili sebe pustili su glasinu kako je to uinila grupa srpskih diverzanata. Da lokalni mobilizirani izbjeglice (Hrvati i Muslimani), nakon vrlo struno izvedene operacije demoraliziranja nisu bjeali, Brod nikada ne bi mogao biti prodan, a Oraje i Domaljevci takoer bi bili prodani da su branitelji, na elu sa vrlo kompaktnim vojnim zapovjednitvom ovih mjesta nekom drugom, tj., vojnicima iz Hrvatske prepustili obranu. Obrana Oraja i Domaljevaca temeljila se na lokalnim braniteljima koji su zapovijedi Stipetia i Tusa prihvaali vrlo selektivno, poto u njih nisu imali osobito povjerenje, a vojnike iz Hrvatske su rasporeivali meu svoje snage kad je trebalo izvriti neki protivnapad, s time to se sami nikad nisu povlaili na odmor u Hrvatsku i obranu preputali drugomu. Zapovjednik Posavskog bojita Stipeti je sve primjedbe na svoje zapovijedi otklanjao rijeima: Tuman je naredio. Problem je samo to te Tumanove telefonske zapovijedi nije uo nitko osim njega. Prema svjedoenju Generala Praljka kad je poelo povlaenje iz Posavine Stipeti je objanjavao kako je Praljak naredio povlaenje. U to vrijeme Praljak je nenajavljeno obilazio Posavinu te je jednu skupinu upitao tko im je odobrio povlaenje. Oni su mu odgovorili: Praljak. Kad im je rekao da je on Praljak i da se moraju vratiti na poloaje otili su u nepoznatom smjeru. U bosanskoj je Posavini od postrojba koje su slane iz Hrvatske poginulo vie od 700 ljudi, a u itavoj bosanskoj Posavini

bilo je vie od 3.000 mrtvih vojnika HV-a i HVO-a, veinom od topnikih granata koje su danonono padale itavo vrijeme rata do pada Posavine. Veina vojnika poginula je prilikom dolaska na linije ili pri odlasku sa njih. Ovo se dogaa kad veliki broj vojnika ide na smjenu, to neprijatelj moe lako otkriti, te topnitvom djelovati po transportnim pravcima i krianjima, to se dogaalo od prvog do zadnjeg dana bitke za Posavinu. Ove greke poele su sa formiranjem prvih brigada kad je za zapovjednik operativne grupe Istona Posavina postavljen General Stipeti. Neobuenim i slabo naoruanim postrojbama poinje zapovijedati kao da se radi o visoko obuenim i vrhunski naoruanim postrojbama. Umjesto da organizira smjenjivanje na niem nivou, unutar satnija, gdje se ljudi poznaju, on je uveo smjenjivanje itavih brigada, po principu lokalnu brigadu zamjenjuje brigada iz Hrvatske, pa se nakon 15 dana opet na poloaje vraa lokalna brigada. Velike jedinice lako je u pokretu gaati, pa je to dovelo do velikih gubitaka upravo u trenutku smjena kad su etnici najjae djelovali, te su upravo u tim trenucima najee probijane linije. Sve to se moglo izbjei da je obrana organizirana onako kako su to nakon poetnog nesnalaenje uinili branitelji oko Oraja, koji od prvog dana nisu imali povjerenja u Stipetieve zapovjedi. Smjene je trebalo organizirati tako da lokalne satnije dre stalno isti poloaj i dobro se ukopaju, s tim da jedan vod (ili odjeljenje) dri prvu liniju, drugi eka u pripremi na drugoj liniji obrane kilometar dva iza, a trei se nalazi na odmoru. A na odmor ne bi smjeli ii u Hrvatsku ve bi morali ostati u Posavini i ne bi smjeli piti to su obilno inili, osobito nakon bezrazlonih pogibija bliskih prijatelja pri dolasku ili odlasku na poloaj. Upravo zbog pijanstva mnogima se nije dalo kopati rovove i boraviti u njima, ve su se radije pijani etali oko njih i nepotrebno ginuli. Postrojbe iz Hrvatske trebalo je drati 3 4 kilometra iza prvih linija i koristiti ih za interventne protuudare i osvajanje izgubljenih podruja. Upravo tako su radili na podruju Oraja. Zahvaljujui Stipetievom sustavu smjena brigade su na odmor ile u Hrvatsku, i svaki puta su se vraali sa sve manje vojnika. U Posavini Srbi su ukupno izgubili izmeu 6.000 i 8.000 vojnika oko 160 tenkova, oko 30 transportera, oko 3.000 topnikog orua, te 21 zrakoplov, iz ega se vidi snaga sukoba. Posavina je Hrvatskoj bila vana jedino zbog velikog postotka Hrvata koji su tu ivjeli, a i zbog tog to je bolje rat voditi izvan vlastitog teritorija kako bi to manji teritorij Hrvatske bio dostupan neprijateljskom topnitvu, ali Hrvatska nije mogla puno uiniti bez pomoi lokalnog stanovnitva. Neki vii strateki razlog za obranu Posavine nije postojao ni u Zagrebu, ni u Grudama, ni u Sarajevu. Dok su stanovnici Dalmacije od Splita do Dubrovnika u Hercegovini vidjeli svoju prvu liniju, stanovnike Slavonije Posavina nije osobito zanimala. Poetkom rata u BiH vojnici HV-a koji su dolazili u sela uz Savu doekivani su sa nepovjerenja, te su se sami morali snalaziti za hranu i vodu, poto su seljaci u njima vidjeli opasnost za svoj mir. Tek kad su poele padati granate po njima odnos prema Hrvatskim vojnicima se promijenio. Par mjeseci prije pada Posavine u Osijek su poeli dolaziti pojedini logistiari s podruja Oraja koji su traili granate, poto vie nisu u dovoljnim koliinama stizale od Stipetieve logistike, a u Zagrebu ih nisu mogli sami nabaviti. Preko svojih poznanstava raspitao sam se o emu se radi, te sam doznao kako su zalihe granata i pjeakih protuoklopnih projektila zarobljenih u vojarnama JNA istroene, a da nove znaajnije zalihe zbog embarga nisu nabavljene. Slutio sam to e se dogoditi, te sam bio vrlo ljut na Tumana to ne rjeava takve

sitnice kao to je nabavka streljiva. Tek kasnije, prikupljajui podatke, shvatio sam koje su probleme imali Tuman i uak u uvjetima embarga nai dobavljaa oruja i streljiva, dopremiti to do Hrvatske, kao i prikupiti gotovinu, te ju prebaciti do dobavljaa. A sve to je trebalo raditi u uvjetima najvee tajnosti kako Britanski pijuni infiltrirani u vrh hrvatske vlasti ne bi nita doznali. A uz sve to trebalo je upravljati i smirivati bjesne branitelje kakav sam i sam bio. Raspoloivo stanje streljiva i granata bila je najstroa vojna tajna koju neprijatelj nije smio doznati, te zbog toga Tuman nije mogao javno Posavljacima objanjavati pad Posavine. Logistiari iz Oraja su uspijevali neto protuoklopnih, topnikih i minobacakih granata skupiti po Osijeku i Slavoniji od niih zapovjednika iz njihovih tajnih skladita, koji su odvojili to su mogli, a bilo je i onih koji su to Posavljacima dobro naplatili. Zahvaljujui ovim poduzetnim logistiarima, te zahvaljujui tome to nisu sluali Stipetia i Tusa , tj., njihov Varavski sustav zamjena brigada na poloaju i odmoru, Oraje je obranjeno. Zapovjednici Oraja su se drali taktike razvijene na samim poecima rata u Hrvatskoj, koja se primjenjuje i u NATO savezu pod nazivom modularna taktika. Po ovoj taktici jedno odjeljenje dri teren, drugo je u pripremi a tree nekoliko kilometara dalje na odmoru. Na smjene uvijek dolaze vojnici koji se meusobno poznaju, te je solidarnost meu vojnicima puno vea. Zahvaljujui tome nema opasnosti da e jedni napustiti poloaj prije dolaska zamjene, a i oni koji dolaze na zamjenu osjeaju dunost zamijeniti svoje prijatelje koji su se izmorili. U sluaju jaeg napada svi vrlo brzo mogu doi na poloaje. Ova taktika je bolja za vojnike i obranu, ali je tea za vie zapovjednike koji praktino moraju stalno biti u zapovjednitvu 3 do 5 kilometara iza prve linije, za razliku od Varavske taktike koja je puno bolja za zapovjednike koji nakon 15 dana odlaze na odmor dublje u pozadinu, zajedno sa vojnicima. Padom Posavine nastao je problem vlasti u traenju krivca. Manoli, Stipeti, Tus i ostali iz projugoslovenske frakcije sve javnije su irili vijesti kako su uak i Tuman prodali Posavinu, pa je Tuman imenovao komisiju za ispitivanje injenica. Iako je Manoli kao predsjednik komisije pokuavao na sve naine skrenuti istragu i zatititi zapovjednika Stipetia Tuman je shvatio tko je krivac, te ga je marginalizirao stavljajui ga na sporedne dunosti. Kako bi ga i dalje imao pod kontrolom, dao mu je nevane poslove inspektora i savjetnika na kojem nije mogao napraviti puno tete. Nakon pada Posavine, da se u rat nije umijeao Iran sa milijardu dolara vrijednim orujem, u roku od nekoliko mjeseci Srbi bi pokrenuli novu ofenzivu u kojoj bi najprije zauzeli manje muslimanske enklave, ukljuujui Biha, nakon ega bi na red dola Tuzla, Zenica, Sarajevo, Mostar, dolina Neretve, Dalmacija, a onda Slavonija. Hrvatska bi ostala u granicama zapadno od linije Virovitica, Karlovac, Gospi, Karlobag, sa etiri milijuna izbjeglica. Daljnji prodor na zapad Miloevia nije zanimao, te bi tada njegov najvei problem bio kako uvjeriti oficire JNA, te Francuze i Britance kako za daljnji prodor nema snage. Do ovakvog raspleta dogaaja nije dolo poto je Iran krajem 1992. poklonio Muslimanima oruja, streljiva, granata i raketa u vrijednosti od jedne milijarde dolara, od ega je prema dogovoru Hrvatskoj pripalo 50% za slobodan prolaz i trokove prijevoza, HVO-u 25%, a Muslimanima preostalih 25%. Pri tome je HVO znao i varati pa uzeti i vie, ali je varao i ABIH poto su uzimali sve oruje iz ovog dijela kontingenta dopremljenog preko Tuzlanskog aerodroma, a to je u pravilu bilo najskuple oruje i oprema koja se isplati transportirati zranim putem. Najbolja suradnja izmeu hrvatskih snaga HVO-a i muslimanske armije BiH bila je oko

Tuzle. Bivi oficir JNA Hrvat eljko Knez je stvorio Drugi korpus ABiH i obranio Tuzlu. Zapovjednik obrane Gradaca bio je Hrvat Ivan Mija, iako su tu u velikoj veini bili Muslimani. 115. brigada HVO-a Zrinski, kojom zapovijeda Hrvat Zvonimir Juri, ocijenjena je kao jedna od najboljih postrojbi 2. korpusa ne samo Armije BiH, nego i svih Oruanih snaga BiH. U najuem vodstvu korpusa bilo je vie Hrvata. Naelnik taba bio je Anelko Mlakar, a ef sigurnosti Ante Pranji. U civilnim organima takoer je bilo mnogo Hrvata. Predsjednik Vlade bio je Saludin Hoi, a potpredsjednik dr. Boo Tomi. Bihaka enklava odravala se iskljuivo zahvaljujui pomoi Hrvatske koja je helikopterima slala streljivo 5. korpusu ABIH, a istovremeno je i Fikretu Abdiu preko vercera slala hranu. Ova pomo je spasila Bihaku enklavu od sigurnog pada, a hrvatska je na ovo bila prisiljena poto bi pad Bihaa oslobodio velike srpske vezane za ovo podruje za ratovanje na drugim linijama to bi Srbima donijelo strateku prednost. Srbi su konvoje hrane proputali uz veliki postotak za sebe.

5.3.3. MUSLIMANSKO-HRVATSKI RASKOL


Juno od Sarajeva suradnja je vremenom postajala sve slabija i na mnogim mjestima je ovisila o lokalnim zapovjednicima. Prvi taktiki znakovi raskola javljaju se jo poetkom 1992. nakon donoenja Muslimanske Deklaracije. S vremenom su nepovjerenje i nesporazumi sve vie rasli, najee zbog nabave oruja. Hrvatska vojska naoruavala je HVO, a Hrvatska policija HOS i muslimansku politiku stranku SDA koja je formirala ABiH. Borci HVO-a sve vie su zamjerali Muslimanima to ne znaju protiv koga bi se borili i to izbjegavaju borbu s JNA i Srbima. Mnogi Muslimani su na JNA gledali kao na vlastitu vojsku te se nisu eljeli boriti protiv nje, pa je u Vitezu ve koncem travnja dolo do tunjave izmeu Hrvatskih i Muslimanskih pijanaca. Prvih su mjeseci borbe protiv Srba vodile uglavnom jedinice HVO-a i HOS-a u kojima je bilo i dosta Muslimana, te pojedine paravojne jedinice Muslimana iz Patriotske lige koje nisu bile ni pod ijom kontrolom. Muslimani su se poeli pripremati za obranu 10. lipnja 1991. godine, kad su na Kongresu Muslimana Jugoslavije u Sarajevu (Dom milicije) osnovali Savjet za nacionalnu obranu koji treba da djeluje uz SDA, sve dok za to postoje potrebe. Savjet je organizator Patriotske lige koja predstavlja zaetak ABiH. U suradnji s Patriotskom ligom osnovane su jedinice Bosna koje se oznaavaju brojevima, a bile su poznate i pod nazivom Zelene beretke. Koritenje vie naziva dovelo je do toga da se pod svakim od naziva pretpostavljala posebna organizacija, pa je esto bilo nejasno o kome se zapravo radi. Patriotska liga djelovala je u izrazito konspirativnim uvjetima, te ni kasniji visoki asnici ABiH, generali Alagi i Muslimovi, nisu uspjeli da se, unato pokuajima, poveu s njima. U Patriotskoj ligi naelno je vladalo nepovjerenje prema asnicima iz JNA koji su se pokuavali pridruiti organizaciji, iako su neki asnici, poput Sefera Halilovia i Mustafe Hajrulahovia - Talijana postavljeni na visoke poloaje. Na vojnom savjetovanju u Mehuriima kod Travnika (7 - 8. 2. 1992.) ustanovljeno je kako Patriotska liga raspolae s 60.000 do 70.000 naoruanih lanova, a 17 dana kasnije zapovjednik Muslimanskih snaga Sefer Halilovi izdaje Direktivu za obranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine, tj. izvoenje borbenih operacija. Sustav je pokrivao cijelu BiH, a sastojao se od Glavnog stoera

PL-a na razini Republike, devet regionalnih stoera, 103 opinska stoera i velikog broja razliitih postrojbi, organiziranih u formacije od voda do brigade. Patriotska liga se do jeseni 1991. naoruala na podruju cijele BiH, a oruje je stizalo raznim kanalima, najvie iz Hrvatske orujem zaplijenjenim nakon pada vojarni JNA. Patriotska liga organizirala je u tajnosti odlazak Muslimana iz nekih mjesta u BiH na kolovanje u MUP Hrvatske u Kumrovec, Luko i Rakitje, a mnogi njeni pripadnici su prva ratna iskustva stekli na hrvatskim ratitima. Rairenost Patriotske lige na podruju cijele Republike BiH trebala je osigurati pravodoban i odluni otpor agresiji u svim dijelovima BiH. U gotovo svim veim mjestima BiH koje je zauzela JNA pruen je nekakav otpor napadau, ali na mnogim mjestima nije bio dovoljno organiziran i uspjean, esto zbog politike blokade iz Alijinog Stoera. Ove postrojbe su se kasnije uklopile u ABiH kao i pripadnici TO, te dijelovi milicije. Zapovjednici TO su bili uglavnom bivi rezervni oficiri JNA i bili su esto antihrvatski orijentirani, dok mnogi pripadnici Patriotske lige koji se nisu eljeli, tijekom 1993. sudjelovati u napadima na hrvatske enklave (ABiH uglavnom nije napadala jedinice HVO-a koje nisu imale svoj teritorij i lokalnu civilnu vlast) postali su nepoeljni u Alijinim planovima stvaranja iste muslimanske Bosne. Zapovjednici Patriotske lige koji se nisu eljeli potiniti Aliji, morali su tijekom 1993. pobjei kako ne bi bili likvidirani. Jedan od zapovjednika obrane Sarajeva s jakom kriminalnom prolou, Jusuf Juka Prazina, pobjegao je prema Mostaru, u Tutinu postrojbu, to je iskoristio za ubijanje veeg broja Alijinih ljudi, nakon ega je pobjegao na zapad, a ubijen je ak u Belgiji. Prvi sukobi Hrvata i Muslimana poinju ve 28. 2. 1992. na dan referenduma o neovisnosti BiH i to na podruju Varea gdje Muslimani napadaju hrvatsku policijsku patrolu, oduzimaju policijsko vozilo i na vie mjesta po hrvatskim selima maltretiraju Hrvate. U okolici Bugojna pripadnici Muslimanke TO 4. 3. 1992. ubijaju prvog Hrvata, pripadnika naoruanih paravojnih postrojbi, te nastavljaju pljakati po okolnim selima, a 23. 3. 1992. u selima oko Kaknja pale Hrvatske zastave. Paljenje zastava je postao obiaj jo par mjeseci ranije u Mostaru i apljini gdje su to radili pojedini Hrvati. Ovo je imalo simbolino znaenje poto su se na prvim izborima, u mjestima gdje su Hrvati i Muslimani bili veina, Hrvatske i Muslimanske zastave vezale zajedno kao simbol zajednitva. U travnju 1992. JNA je napustila vojarne Draga u Busovai, Kaonik kod Busovae, Stojkovie pored novoga Travnika i Petar Meava u Travniku. Te vojarne su naputene dogovorno i bez borbe. Preuzimanje vojarne Kaonik kod Busovae bilo je povodom prvih sukoba izmeu Hrvata i Muslimana. Muslimani nisu sudjelovali u preuzimanju vojarne, ali su traili oruje, isto kao to su ga Hrvati traili kod pada vojarne Silos. Dana 7. travnja 1992. odlukom predsjednika dr. Franje Tumana Republika Hrvatska je, meu prvima u svijetu, priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet tadanje Republike Bosne i Hercegovine. im je BiH priznata, meunarodni pregovarai poeli su pregovore o njenoj podjeli. Predsjedavajui EU Portugalac Jose Cuttieliro ponudio je plan o kantonizaciji BiH. Plan se temeljio na etnikom principu. Muslimanima je trebalo pripasti 44%, kao i Srbima, a Hrvatima je trebalo pripasti 12%. Plan su u Lisabonu potpisali i Srbi i Muslimani i Hrvati, ali je nakon povratka u Sarajevo Alija povukao svoj potpis, zbog otpora u vlastitoj stranci. Dana 15. 4. 1992. slubeno je konstituiran tab TO BiH i preuzima zapovijedanje jedinicama Patriotske lige, ime TO postaje formalna vojna organizacija bosanskih Muslimana.

Ubrzo u postrojbe te armije dolaze dragovoljci muahedini iz islamskih zemalja, koji neprijatelje vide u svima koji nisu muslimani. Hrvatska je islamske dragovoljce iz islamskih dravama u BiH proputala u dogovoru sa Iranom, poto je to bio jedan od uvjeta za dobivanje 50% od oruja to ga je Iran preko Hrvatske slao BiH Muslimanima. Veina Muahedina i pomoi muslimanima ila je preko organizacije TWRA koja je kasnije razotkrivena kao glavna mrea za financiranje AlQaide. Glavni koordinatori TWRA bili su Alija Izetbegovi i njegov bliski prijatelj Elfatih Ali Hassanein. Ova organizacija je uredno djelovala i u Zagrebu do 1995. ukljuujui i vrijeme najeih sukoba Hrvata i Muslimana, a tu su svoje urede imali Hasan engi i Mustafa Ceri, kao i Alija Izetbegovi kad je povremeno dolazio u Zagreb. Ove muahedine pristigle iz svih islamskih zemalja svijeta obuavao je Britanski SAS kako bi se borili protiv Hrvata. Veina ovih muahedina meusobno su se upoznali tek u BiH, te su ostali povezani i nakon odlaska kuama, te su upravo oni tvorili osnovicu kasnije ALQaide. Veina pripadnika SAS-a bila je angairana na ovom zadatku sukobljavanja Muslimana i Hrvata, dok je manji dio bio angairan na praenju Mladia, Karaia i drugih radikalnih Velikosrba koji su trebali biti likvidirani u trenutku kad se Hrvati i Muslimani meusobno potpuno iscrpe, kako bi tada na mjesto srpskih radikala progurali projugoslavenske srpske zapovjednike s ciljem obnove Jugoslavije. Dana 6. 5. 1992. dr. Franjo Tuman sudjelovao je u Bruxellesu na Mirovnoj konferenciji o SFRJ, a 22. 5. u New Yorku u Opoj skuptini prigodom primanja Republike Hrvatske u lanstvo Ujedinjenih naroda, rekao je: lanstvo u Ujedinjenim narodima kruna je meunarodne potvrde suverene dravnosti Republike Hrvatske. Dana 22. 5. 1992. BiH je primljena u UN, a uoi ovoga Hrvati su od Muslimana traili zajedniko djelovanje svih snaga za obranu od Srba. Meutim, Alija se pravio kako ne vidi to se dogaa, pa je djelomino Predsjednitvo BiH tek 20. 6. 1992. proglasilo ratno stanje. Osim to su izbjegavali pripreme za obranu, dio Muslimana sve je javnije inzistirao na BiH kao graanskoj dravi utemeljenoj na principu jedan ovjek - jedan glas (iako je na hrvatsko-muslimanskom referendumu odlueno kako svi narodi imaju jednaka prava). Ovo je kod Hrvata izazivalo sumnju u zajedniki interes, to je jo i pojaano izjavama nekih muslimanskih elnika o potrebi stvaranja iste muslimanske drave. Dana 30. 5. 1992. Vijee sigurnosti UN-a izglasalo je Rezoluciju 757 kojom se zabranjuje trgovina sa Srbijom i Crnom Gorom (osim hranom i lijekovima). Ovime je Velika Britanija uspjela sprijeiti zrane napade na srpske poloaje u BiH. Koliko su sankcije bile ozbiljne, vidi se po tom to ak ni srpski devizni rauni u inozemstvu nisu bili zamrznuti. U svibnju 1992. postrojbe HVO-a Vitez zauzele su skladite u Slimenima, a u borbi nisu sudjelovale postrojbe Armije BiH. Unato tomu, Armija BiH trai podjelu zaplijenjenog oruja JNA prema svojim kriterijima. Kada je to Hrvatska strana odbila kao i u drugim slinim sluajevima, ABiH svoje zahtjeve pokuava ostvariti silom. Ovakvih sukoba zbog zaplijenjenog oruja bilo je vie sa obije strane, zbog oitog nepovjerenja i ne vjerovanja u iskrenu zajedniku suradnju. U istom mjesecu zapovjednitvo HVO-a sklapa dogovor s pojedinim zapovjednicima Patriotske lige o deblokadi Sarajeva. Dogovor je razraen izmeu Nijaza Batlaka, poznatijeg pod ratnim imenom Mate arlija Daida, te Jusufa Juke Prazine koji je bio zainteresiran za verc prema Sarajevu. Zapovjednik obrane Sarajeva Mustafa Hajrulahovi Talijan, koji se na Dubrovakom ratitu borio zajedno sa Daiom, predloio je plan Aliji Izedbegoviu, ali je on to odbio tvrdei kako Sarajevo trebaju deblokirati sami Muslimani. Mate arlija Daida je bio povratnik iz inozemstva, profesionalni vojnik koji je se deklarirao kao Hrvat muslimanske vjere. Nastojao je stvarati mjeovite katoliko muslimanske jedinice u BiH, te je dosta oruja podijelio

muslimanima. Daia i Prazina su organizirali koordiniranu akciju za deblokadu Sarajeva. Akciju je iznutra trebala povesti Patriotska liga, a izvana sve slobodne jedinice HVO-a i Patriotske lige na potezu od Mostara do Sarajeva. Jedinice izvana trebao je predvoditi Daida. Meutim, jedinice muslimanske Armije BiH lojalne Aliji Izetbegoviu (uglavnom one kojima su zapovjedali svjee prebjegli oficiri iz JNA) zabranile su HVO-u prolaz kroz Konjic, te sprijeile postrojbe HVO-a pod zapovjednitvom Nijaza Batlaka u deblokadi Sarajeva preko Igmana pod izlikom kako ih ustae nee oslobaati. Daida je jamio kako je tada za 48 sati mogao razbiti obru oko grada. Ovom prodoru suprotstavio se i Konjiki HVO koji je ve tada bio vrlo nepovjerljiv prema Muslimanima zbog loe lokalne suradnje, pa ak i manjih sukoba. Akciji se takoer suprotstavio i zapovjednik HVO-a Kaknja, Ivica Raji kapetan JNA koji je u HVO preao tek nakon uspjene deblokade Dubrovnika. U to vrijeme i muslimanske postrojbe su pokuale deblokirati Sarajevo iznutra, na pravcu Ilide, 8. 6. 1992. godine. Vikievi policajci su izbili na vrh Milinkladske, a Dino Magoda je dospio duboko do trebevikih padina. Dijelovi budue Desete brdske i jedna jedinica Vojne policije naredbom iz Izetbegovieva kabineta vraeni su s Vraca. Tada su etnici ve bili svladani i pruali su otpor jo samo iz jedne zgrade, ali je stiglo nareenje o obustavljanju akcije. Zbog Alijine zapovjedi jedinice koje su trebale krenuti za prvim postrojbama nisu krenule pa je Dino Magoda ostao opkoljen, te je u Srpskom protunapadu poginuo zajedno sa dobrim dijelom svojih vojnika. Akcija je trajala 20-ak dana i uspjeno je osloboen u, na pravcu prema Treskavici, gdje su zapovjedali Safet Zajkov i Safet Isovi (kasnije kad je Alija poeo postavljati lojalne zapovjednike obojica su poginula u udnim okolnostima u samo 7 dana razmaka), ali su Srbi Otes sravnili sa zemljom. Aliji je odgovarao imid Sarajeva u zapadnim medijima kao najveeg muenikog grada, a odgovaralo mu je i blokirano Sarajevo iz politikih razloga. Njegov mandat predsjednika Predsjednitva trajao je godinu dana i nakon toga Skuptina BiH je trebala izabrati drugog. Kako se Skuptina ne bi mogla sastati bilo je dobro drati Sarajevo u izolaciji. Bojao se i dezertiranja iz vlastite vojske, ako bi se otvorila mogunost za bijeg iz Sarajeva. Kako bi mogao manipulirati Sarajlijama, Alija je odbio i brojne ponude europskih i arapskih vlada za satelitsku i TV deblokadu Sarajeva. Za vrijeme Alijinih enevskih pregovora dolazilo je do prekida svih telefonskih veza Sarajeva s okolinom. Odmah nakon sprjeavanja Daidinog prodora prema Sarajevu naglo je poraslo nepovjerenje Hrvata prema Muslimanima, a i prema HOS-u u kojemu je bilo puno Muslimana (u mnogim jedinicama su bili i veina). U Sarajevu je nakon Alijine sabotae deblokade dolo do oruane pobune Jusufa Juke Prazine koji je nakon vojnog poraza svojih snaga morao pobjei u Mostar, gdje je preao u HOS, pa u Tutinu bojnu, a odatle u Belgiju. Alija Izetbegovi je stopiranjem deblokade Sarajeva razotkrio svoje strateke ciljeve i planove, o emu je uak informacije imao ve prije sklapanja sporazuma iz Graca koji je potpisan ni mjesec dana ranije, ali je na podruju Posavine odmah i prekren. Nakon blokade prodora prema Sarajevu uak je uvidio realnost informacija o planovima britanskih slubi za voenje specijalnih oblika rata koje je uspio, preko svojih veza s amerikim obavjetajnim slubama doznati, a po kojima su Muslimani uz pomo Islamskih zemalja nagovoreni na prodor prema Jadranu, tj. na sukob s Hrvatima. Aliji Izetbegoviu bi najvie odgovaralo kad bi Hrvati istovremeno ratovali sa Srbima, a i s ABIH, kako bi lake osvojio hrvatske prostore srednje Bosne i Hercegovine. Primirje sa Srbima pokuavao je dogovoriti neformalno, kao tajni dogovor, ali su ga Britanci natjerali na sklapanje javnog dogovora, poto njima nije bio cilj braniti interese Muslimana i stvarno im osigurati izlaz na Jadran, ve su im interesi Srba bili vaniji. Interese Muslimana su branili samo taktiki, zbog stjecanja povjerenja u Muslimanskom vodstvu i

islamskim zemljama bogatih naftom. Kako bi se muslimani odvratili od sukoba s Hrvatima Predsjednik Tuman je nastojao od samog poetka sukoba u BiH uspostaviti zajedniko zapovjednitvo svih Muslimanskih i Hrvatskih snaga u BiH, ali je zbog Izetbegovievog otezanja tek 21. 7. 1992. u Zagrebu potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji prema kojemu je HVO dio jedinstvenih oruanih snaga BiH. (Ovaj sporazum je ponovno dotjerivan i potpisivan 21. 9. 1992. u New Yorku, te 25. 4. 1993. i 12. 5. 1993. Izetbegovi je kasnije potpisivanje ovih sporazuma objanjavao taktikim i humanitarnim razlozima, kako ne bi ostao bez logistike podrke iz Hrvatske.) Poto sporazum nije imao nikakvih uinaka na terenu, a kako bi Hrvatska obranila Dalmaciju i kako ne bi morala ratovati istovremeno na dva fronta, to nije bila u stanju, uak je odmah poduzeo sve kako bi primirio sukobe sa Srbima i u BiH, a i na hrvatskom ratitu. Istovremeno je poeo jaati poloaje na pravcima kojima bi Muslimani mogli prodrijeti prema Ploama. Kako bi to due vezali za sebe muslimanske snage i tako im onemoguili veliku koncentraciju na prostoru izmeu Mostara i Bugojna, hrvatskim enklavama u srednjoj Bosni oruje i streljivo dopremano je ak i helikopterima koje je uak hitno nabavio u Rusiji im su poeli sukobi s Muslimanima. Zahvaljujui ovim helikopterima sa iznajmljenim ruskim pilotima naoruavan je potpuno opkoljeni 5 korpus ABiH orujem iz onih 50% iranskih poiljki koje su pripadale Hrvatskoj. Pad petog korpusa koji je vezao znatan dio srpskih snaga za sebe bio bi veliki strateki udarac za Hrvatsku poto bi tada te snage mogli prebaciti na druga bojita. Kako do izdvojenih enklava srednje Bosne nije uspijevao dostaviti dovoljno opreme i oruja projugoslovenski kadrovi u HDZ-u su poeli iriti glasine kako uak eli braniti samo svoju Hercegovinu, a srednju Bosnu je prepustio muslimanima kojima dostavlja ak i oruje, iako je on dostavu oruja morao dozvoliti i zbog dogovora sa Iranom, a i kako bi se muslimani na drugim ratitima mogli obraniti od eventualnog novog Srpskog napada, to bi dovelo do nove rijeke muslimanskih izbjeglica u Hrvatsku. Da je Hrvatska prekinula dopremu oruja Muslimanima, Iran bi prekinuo slanje oruja prema dogovoru, a Srbi bi priekali da potroe streljivo, te bi krenuli u novu opi napad, nakon ega bi 2.500.000 muslimana i 700.000 BiH Hrvata zavrilo u Hrvatskoj. Hrvatska to ne bi mogla izdrati ni logistiki, ni sigurnosno, te bi tada bez problema Srbi osvojili Dalmaciju, nakon ega bi na red dola Slavonija ime bi plan stvaranja velike Srbije RAM bio dovren. Na suradnju s HVO-om, po ukovoj zapovjedi pozvan je i lokalni zapovjednik HOS-a Bla Kraljevi, koji je pokuavao na svoju ruku osvojiti to vie prostora u istonoj Hercegovini gdje su ivjeli Srbi. On je u Australiji previe dugo sanjao o hrvatskoj granici na Drini, te nije uspio shvatit kako su pojedini Muslimani poeli sanjati o svojoj dravici s granicom na otvorenom moru, a na to su ih poticali, osim Engleza i Francuza, mudahedini, te islamske zemlje koje su eljele muslimansku dravu u Europi, s izlazom na otvoreno more. HOS pod zapovjednitvom Blaa Kraljevia, zbog nerazumijevanja politikih igara, znatno je pridonosio zbrci na terenu. Poetkom rata u BiH sve jedinice HOS-a su prebaene tamo, kako Paraga s njima ne bi mogao prijetiti vojnim udarom. U pravilu su odlazili na najgora ratita. To je odgovaralo i Tumanu i uku, kako bi otklonio opasnost od vojnog udara u Hrvatskoj, a odgovaralo je Perkoviu i Manoliu kako bi imali jo jedan tajni instrument za uplitanje u BiH sukob. Bivi oficiri JNA i KOS-ovci koje su uspjeli ugurati na kljune pozicije HVO-a nisu im bili dovoljni pa im je trebao jo poneki instrument za ostvarenje svojih ciljeva. Manoli i Perkovi su preko svojih operativaca Paragi slali oruja i streljiva koliko je trebalo, te je HOS ubrzo postao, na mnogim mjestima, veinom muslimanska postrojba.

HOS na elu s Blaom Kraljeviem, kao i Patriotska liga postali su smetnja KOS-ovcima ubaenim u HVO i ABIH koji su inili sve kako bi to vie potpirili sukobe izmeu ABIH i HVO-a. KOS-ovci u ABIH su dobili zadatak marginalizirati ili likvidirati sve prohrvatski nastrojene zapovjednike Patriotske lige, a KOS-ovci u HVO-u su dobili zadatak marginalizirati ili likvidirati sve promuslimanski orijentirane zapovjednike HVO-a. Bla Kraljevi je u HOS-u imao veinu muslimana i mogao je odigrati ulogu tampona izmeu HVO-a i ABIH, samo da je shvatio igre koje vode ubaeni KOS-ovci. Meutim on je uporno odbijao obustavu sukoba sa Srbima, zbog ega je dolo do neprijateljstva izmeu njega i zapovjednika HVO-a koji su nastojali primiriti sukobe sa Srbima, dok traju sukobi sa Muslimanima. Muslimani su sve otvorenije traili teritorije koji su drali Hrvati i totalni sukob sa Muslimanima bio je sve izgledniji, to nisu vidjeli samo oni koji nisu eljeli vidjeti, te je Hrvatima odgovaralo primirje sa Srbima. Istovremeno Kraljevi je vodio pregovore sa Alijom Izetbegoviem koji ga priama o granici na Drini, nagovara na to jae sukobe sa Srbima u istonoj Bosni, dok je istovremeno Alija obustavio dostavu streljiva Naseru Oliu u Podrinju kako bi se sukobi izmeu Srba i Muslimana smanjili. Kraljeviu je obeao in Generala ABiH, zbog ega je meu Hrvatima jo vie poraslo nezadovoljstva prema njemu. Tad je Alija ve pokrenuo prve poteze u svom planu osvajanja srednje Bosne i doline Neretve od slabijeg protivnika tj. Hrvata i tu mu je HOS izvan njegove kontrole, sa mnogobrojnim muslimanskim borcima bio smetnja, pa ga je preko Kraljevia podredio sebi. Odgovaralo mu je da Hrvati istovremeno ratuju na dva fronta, protiv Srba i Muslimana, a da on istovremeno sklopi primirje sa Srbima kako bi lake ratovao sa Hrvatima. Jo da mu je uspjelo izazvati rat izmeu samih Hrvata meusobno ostvarenje cilja bi mu bilo sigurno. Tu mu je kljuni pomonik bio upravo naivni Bla Kraljevi preko kojeg je namjeravao HOS pretvoriti u svoju postrojbu. uak je lokalnom zapovjednitvu HVO-a naredio razgovore s Kraljeviem kako bi ga uvjerili u potrebu smirivanja sukoba sa Srbima, oprez prema postrojbama ABIH, te uklapanje hercegovakog djela HOS-a u HVO koji je po Sporazumu o prijateljstvu i suradnji od 21. 7. 1992. postao dio jedinstvenih oruanih snaga BiH. (Paralelno sa ovim pregovorima vodili su se i pregovori o dolasku UNPROFOR-a u BiH, zbog ega je Hrvatskoj odgovaralo primirje u BiH i smirivanje rata, kako bi dobila vremena za jaanje vojnih potencijala.) Izetbegovi je HOS priznao kao posebnu postrojbu ABIH, a to nije odgovaralo HVO-u, pa su to iskoristili ubaeni UDBA-i i KOS-ovci koji su mu, nakon neuspjenih pregovora u Mostaru 9. 8. 1992. organizirali zamku s namjerom izazivanja rata izmeu HVO-a i HOS-a. Operacija je organizirana na vrlo visokom nivou. Na svim izlazima iz Mostara pripadnike vojne policije su neposredno prije atentata zamijenili pripadnici jedne postrojbe iz Tutine bojne. Odmah nakon atentata dola je cisterna koja je oprala mjesto likvidacije, a izreetana vozila su odvezena na otpad Vrani kako se ne bi mogao obaviti kvalitetan oevid. Iz toga je vidljivo kako je likvidacija unaprijed planirana, te Kraljevi vjerojatno ne bi preivio ak i da je pristao na uklapanje HOS-a u HVO. U likvidaciji Blaa Kraljevia ima puno poveznica sa likvidacijom Ante Paraika. Paraik je likvidiran nakon niza sastanaka sa ukom u kojem je nagovoren na uklapanje HOS-a u HV, dok je Kraljevi likvidiran ve nakon prvog sastanka u kojem je, po ukovoj zapovjedi, nagovaran da HOS sjedini sa HVO-om. I u jednom i u drugom sluaju organizirana je saekua na cesti to znai da su organizatori tono znali gdje i kad treba organizirati atentat. I u jednom i u drugom sluaju protiv ujedinjenja HOS-a sa HV-om, odnosno HVO-om bio je i Paraga i Manoli. im je Kraljevi likvidiran terenski suradnici odjeljenja za

psiholoko propagandnu aktivnost (PPA) HVO-a, HV-a i MUP-a ve su brujali kako je to naredio uak. Kako izvrioci Kraljevieve likvidacije to ne bi mogli demantirati vrlo brzo ih je veina poginula na razliite naine, najee na bojitu s metkom u leima, slino kao to su najee ginuli i zapovjednici posebne priuvne policije u Hrvatskoj. Preivjeli su zautjeli i najee pobjegli u inozemstvo. Likvidaciju je odradila grupa kriminalaca iz Tutine postrojbe, bivih suradnika UDBA-e od kojih su neki 1991. bili ukljueni u obranu Hrvatske. Tuta je bio bivi suradnik Josipa Perkovia i Josipa Manolia ubaen meu Hrvatske emigrante u Njemakoj koji se vrlo uspjeno prilagodio uku, te se svuda predstavljao kao njegov ovjek od najveeg povjerenja, ali je i dalje odravao povremene kontakte sa Perkoviem, kao i pojedinci iz njegove kanjenike bojne. uak je o svemu tome znao onoliko koliko mu je ispriao Perkovi, pa ga je prihvatio. itavo vrijeme rata uak je djelomino vjerovao Perkoviu, koji mu je odao udbaku prolost nekih njegovih protivnika, pa ak i kad ga je Predsjednik Tuman odluio smijeniti, a pitanje je dali je to uak radio zato to ga je Perkovi uvjerio u svoj nacionalni naboj, ili je moda Perkovia titio po zahtjevu CIA-e s kojom je imao dobre odnose jo iz Kanade. Bez preutnog odobrenja CIA-e bilo bi vrlo teko naoruat hrvatsku, a dali je CIA imala nekakve odnose sa Perkoviem iz doba komunizma doznat e se tek jednog dana kad se svi njihovi arhivi otvore. injenica je kako Josip Perkovi nikad nije javno neto rekao protiv uka, iako je vrlo blisko suraivao sa najveim ukovim politikim protivnicima. Zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin ori pred rat bio je lokalni partijski sekretar, pa se upisao u HDS. Tek kad je uvidio kako je HDZ pobjednika opcija preao je meu pobjednike. Tijekom itavog rata bio je tijesno naslonjen na SZUP i MUP iako bi po funkciji logistiki trebao biti naslonjen na MORH. Rado se predstavljao kao ukov ovjek iako upueni znaju kako do uka nije mogao lako doi. uak mu je prigovarao to je previe kriminalaca i bivih udbaa uveo u Vojnu Policiju. Do Perkovia i Manolia dolazio je puno lake. Josip Perkovi, bivi ef DB-a iz vremena komunizma na poloaj efa OSS-a (obavjetajno sigurnosne slube) doao je u proljee 1991. na mjesto Drage Francikovia koji je po zapovjedi Martina pegelja osnovao slubu. Poloaj su mu ponudili kako bi napustio Jugoslavenske slube, te su ga Predsjedniku Tumanu predstavili kao obavjetajnog profesionalca koji svojim vezama i poznanstvima moe unaprijediti slubu, te prepoznati pijune koji rade za Miloevia. Meu ostalima dostavio je Predsjedniku dokumente iz kojih se vidi kako su eks i Glavaev otac suraivali sa udbom. Promijenio je ime slube u SIS (sigurnosno obavjetajna sluba) i nastavio raditi posao koji je do tada radio, uveo je u slubu svoje dosadanje suradnike, te se nastojao prikazati kao pristalica Hrvatske, a u stvari kako bi se sklonio od Miloevievih velikosrpskih kadrova koji su poeli preuzimati Jugoslovenske slube i progoniti Jugoslovenske kadrove bez obzira na nacionalnost. Prelaskom u Hrvatske slube dobio je priliku boriti se protiv velikosrba, a za Jugoslaviju u hrvatskoj uniformi. Doao je na preporuku Manolia i pegelja koji su iskoristili priliku da njegovim dolaskom smjene Francikovia koji je bio nepovjerljiv prema bivim udbaima, pa su ga prikazivali kao nesposobnog u borbi protiv KOS-a i nesnalaljivog za organizaciju nabavke oruja. Kad je uak postao ministar obrane sve vodee funkcije u MORH-u bile su popunjene. Zbog politike nacionalnog pomirenja uak nije imao odobrenje nikoga mijenjati bez jakih dokaza o sabotiranju obrane. A iskusni udbai ba i nisu poznati po ostavljanju dokaza, naprotiv poznati su po podmetanju dokaza drugima. Perkovi i Manoli su od prvog dana ukovog mandata kao ministra obrane igrali prema uku igru dobrog i loeg policajca. Manoli se otvoreno suprotstavljao uku dok mu se Perkovi trudio u

svemu pomagati. Nakon likvidacije Blaa Kraljevia postojala je ozbiljna prijetnja sukoba izmeu HOS-a i HVO-a, nakon ega bi se sukobi prenijeli i u Hrvatsku, a to je upravo i bio cilj. Da je cilj bila samo likvidacija Kraljevia to bi bilo odraeno snajperom na prvoj liniji bojita i pripisano Srbima nakon ega bi Kraljevi dobio sve vojne poasti. Ali za tako neto nije ni bilo potrebe poto je HOS ve bio pred raspadom na Hrvatski i Muslimanski dio. Hrvati u HOS-u sa velikim nezadovoljstvom su pratili Kraljevieve pregovore s Izetbegoviem, te bi vrlo brzo Kraljevi postao general bez vojske. Unato otporu Parage i Prkaina, api i Dedakovi su na molbu uka i Tumana uspjeli primiriti situaciju, a u tome im je pomogao Valentin ori koji je shvatio da e mu karijera propasti ako ne uini sve na smirivanju stanja. Nakon smirivanja duhova Hrvati iz HOS-a postepeno prelaze u HVO i HV, a mnogi dotadanji Hrvati muslimanske vjere postali su najradikalniji borci ABiH, to je najvie odgovaralo Aliji Izetbegoviu, dok su sve rjei prohrvatski orijentirani muslimani iz Patriotske lige ubrzo potpuno marginalizirani i uklopljeni u ABiH. apiu je obeano rjeavanje statusnih pitanja za poginule i ranjene HOS-ovce (mirovine za obitelji i invalidnine), te je time api uspio vei do HOS-ovaca uvesti u HV. Pojedini KOS-ovci ubaeni u HOS ostali su uz Paragu, iako su rado preli u HV na vojniku plau, a u tome su im pomagali pojedini zapovjednici HV-a, tako to su im omoguavali da uvaju i prate Paragu umjesto da ih alju na borbene linije. Pojedini takvi zapovjednici HV-a su skroz do 1995. omoguavali Paragi koritenja vojnih vozila, pa ak i helikoptera HV-a. Identifikacija i neutralizacija ovakvih zapovjednika HV-a dugo je trajala zahvaljujui neprimjetnoj zatiti efa SIS-a Perkovia (a i drugih) koji je iz ove slube smijenjen 16. listopada 1992., oko 2 mjeseca nakon likvidacije Blaa Kraljevia. Tome se otro suprostavio Josip Manoli i tako prvi puta uao u otvoreni sukob sa Tumanom, pri emu je za smjenu Perkovia optuio Bou Vukuia i njegov film o UDBI gdje je Perkovi optuen za ubojstvo Brune Buia. Kako bi Perkovi ostao pod kontrolom uak ga je stavio za svog savjetnika i tako mu onemoguio otvorenu opstrukciju. Nakon uklanjanja Perkovia najvaniji Manoliev dvostruki igra ostao je Zdravko Musta formalno tajnik, a ustvari glavni Manoliev operativac u SZUP-u kojeg je Tuman umirovio tek krajem 1993. godine. (Ovaj Vukueviev film je znaajan po tom to je Tuman tek tada poeo sumnjati i na Manolia, te se pripremati za obraun sa njim. Poto nije znao koji su mu sve kadrovi vjerni, ta priprema za obraun je trajala do 94.) Postepenim raspadom HOS-a, to se produilo do 1994. Manoli i njegova projugoslavenska udbako kosovska ekipa izgubila su svoj najjai nesvjesni oruani instrument utjecaja u BiH pa su se dohvatili svog najjaeg oruja medija kao to su Globus i Novi List koji su potpuno otvorili prostor Paragi za napad na Hrvatsku dravotvornu politiku. Osnovni razlog njihova neuspjeha je taj to psiholoki formirani u uvjetima komunistike diktature, nisu mogli shvatiti kako jedna drava, u uvjetima demokracije moe opstati samo ako veina stanovnitva eli njezin opstanak. Opstanak BiH kao samostalne centralizirane drave nisu eljeli ni Srbi, ni Hrvati, a ni velik dio Muslimana. Neki Muslimani su se eljeli prikloniti Srbima, neki Hrvatima, neki kao npr., Alija Izetbegovi eljeli su ili konfederativnu Jugoslaviju s unitarnom BiH, ili malu muslimansku dravu. Kasnije, u sijenju 1995, za vrijeme Bihake krize Woren Christoper je pred Amerikim kongresom izjavio kako Vlada u Sarajevu ve etiri godine intenzivno surauje na podjeli te zemlje.

5.3. 4.

PRVA MUSLIMANSKA OFENZIVA

Polovicom 1992. Muslimani poinju sa vojnim operacijama koje imaju za cilj zauzeti visoke taktike kote i raskrija na pravcu Sarajevo - Mostar i Bugojno - Mostar. Dana 1. 6. 1992. ABiH kod Visokog, u selu Kozlici ubija devet Hrvatskih civila, 3. 6. pale Hrvatske zastave u Novom Travniku, a 5. 6. to isto rade u Bugojnu. Dana 6. 6. 1992. na planini Radua, opina Uskoplje/Gornji Vakuf, iz zasjede ubijena su etiri asnika HVO-a, a idui dan u Vrbanji kod Bugojna takoer su ubijena etiri asnika HVO-a. Opinu Uskoplje u poetku su zajedno branili Hrvati i Muslimani, ali se grad nakon ovih prvih sukoba podijelio na dva dijela. Hrvatski dio nazvan je po povijesnom imenu Uskopje, a muslimani su zadrali ime Gornji Vakuf. Te sukobe Srbi pokuavaju iskoristiti pa 23. 8. napadaju grad bez uspjeha, ali izazivaju velika razaranja. Uskoplje je Muslimanima bilo vano zbog toga to se nalazi na komunikaciji Bugojno, Uskoplje, Prozor, Rama, Jablanica, Mostar. Dana 13. 6. u Busovai ABiH napada policijske punktove HVO-a pri emu su jednog policajca ubile a trojicu ranile, a 20. 6. zelene Beretke presijecaju komunikaciju od Bugojna prema Hercegovini, nakon ega sve hrvatske opine sjeverno postaju opkoljene. Dana 18. 6. organizacija Islamske konferencije trai vojnu intervenciju protiv Srba u BiH pod pokroviteljstvom UN-a. Dana 25. 6. 1992. predsjednik Tuman je u Strasbourgu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o ratu u Bosni i Hercegovini, zajedno s Lordom Carringtonom, S. Miloeviem, A. Izetbegoviem i H. Silajdiem. Izmeu 28. i 29. 6. 1992. francuski predsjednik Mitterand iznenada je sletio na Sarajevski aerodrom, iako su bili najavljeni zrani napadi na Srbe. Time je otvorio zrani most prema Sarajevu i Karaia predstavio kao stranu u pregovorima, a istovremeno je smanjio mogui rizik zapadnih napada na Srbe. Dana 12. 7. 1992. u Bugojno dolazi oko 20.000 muslimanskih izbjeglica iz drugih dijelova BiH, a u ovom mjesecu ABiH zauzima skoro sve planinske prijevoje. (Prijevoj Ivan Sedlo, Rostovo, Vranduk, pravac Sarajevo Jablanica Mostar, Sarajevo Zenica Travnik, Doboj Travnik. Pri ovim operacijama zauzimanja taktiki znaajnih poloaja, pripadnici ABiH po noi su uhvatili Generala Tolu, zapovjednika HVO-a za srednju Bosnu, te ga predaju JNA, koja ga odvodi u Knin. Dana 21. 7. 1992. predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i predsjednik Predsjednitva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi potpisali su sporazum o prijateljstvu i suradnji dviju drava. Zamjenici ministara vanjskih poslova dviju drava dr. Miomir uul i Vlatko Kraljevi potpisali su Sporazum o uspostavi diplomatskih odnosa izmeu dviju drava. Na tom susretu dva predsjednika postigla su i dogovor o suradnji izmeu HVO-a i Armije BiH kako ne bi dolazilo do nerazumijevanja i sukoba. Nekoliko dana kasnije general Sefer Halilovi na poetku sastanka u Predsjednitvu Bosne i Hercegovine u prvoj reenici kae kako ne priznaje

nikakvu drugu vojsku osim Armije BiH. Time se stavio na elo zagovornika samostalne muslimanske drave, bez Hrvata i Srba. Upravo Sefer Halilovi je bio glavni zagovornik sukoba sa Hrvatima koji je detaljno razradio plan osvajanja pravaca dolinom Neretve preko Mostara prema Metkoviu, dok je glavni u razradi osvajanja lavanske doline bio zapovjednik 3. korpusa Enver Hadihasanovi.

5.3.5. ORUJE
Izmeu 1. i 2. srpnja 1992. u Jadran je uplovila esta flota SAD-a ime je onemogueno nabavljanje ozbiljnih koliina oruja, streljiva i granata. U trenutcima dok je amerika flota ulazila u Jadran HV je poduzeo na Dubrovakom podruju oslobodilaku operaciju Tigar koja je za cilj imala izvriti deblokadu Dubrovnika i zauzeti dominantne visove oko Dubrovnika. Akcija je trajala od 1. do 13. 7. 1992. i u njoj su sudjelovale 1.A, 2.A i 3.A brigada, te 163. priuvna dubrovaka brigada. Dana 27. 7. predsjednik Tuman je primio u privatni posjet predsjednika Argentinske Republike C. S. Menema pri emu je naelno dogovorena tajna isporuka oruja, eksploziva i topnikih granata Hrvatskoj, ali se oruje nije moglo dostaviti dok je Amerika flota kontrolirala brodove u Jadranu. Ovu operaciju amerike, britanske i francuske slube dugo nisu uspjele razotkriti. Tek puno kasnije kada je MI6 otkrio kako je Dinko aki jedan od glavnih karika u ovom lancu, BBC je poeo medijske napade na njega. Britanci su se kasnije uspjeli osvetiti i Menemu tako to su ga uz pomo svojih argentinskih obavjetajnih propagandista smjestili u zatvor, nakon silaska s vlasti. Hrvatska je oruje nabavljala na raznim stranama i na razliite naine, zbog totalnog embarga na oruje i opremu. Dio oruja Hrvatska je pokuala i sama proizvoditi, ali to se pokazalo vrlo teko i sporo. Prve domae strojnice pod nazivom ERO i ZAGI esto su se zaglavljivale, to ih je inilo nepouzdanima. Minobacake cijevi lagano je bilo proizvoditi, ali najtea se pokazala proizvodnja onog najvanijeg i najskupljeg: minobacakih, topnikih, tenkovskih i haubikih granata, osobito upaljaa za njih, a najtee proizvodnja raketnih projektila. U SFRJ bila je razvijena proizvodnja svih eksploziva, granata, VBR-ova i ostalog oruja, ali je bila decentralizirano organizirana, te ni jedna republika (osim Srbije) nije mogla samostalno proizvoditi oruje. Najvanije komponente proizvodile su se u Srbiji i BiH, a oprema za ovu proizvodnju nabavljena je na Zapadu nakon svae izmeu Tita i Staljina. Budui da Hrvatska nije mogla nabaviti opremu za takvu proizvodnju, nije mogla postii odgovarajuu kvalitetu vlastitog naoruanja pa se morala opredijeliti za ilegalni uvoz puaka, eksploziva, granata, upaljaa, vojne elektronike, sredstava veze i svega ostalog to se nije moglo na brzinu i u dovoljnim koliinama proizvoditi u domaim tvornicama. Najvanije za kopneni rat je dovoljna koliina granata, od kojih jedna stoji vie nego sanduk kalanjikova, a to ni mnogim vojnicima nije bilo jasno, pa nisu mogli shvatiti zato ne moemo organizirati napade irih razmjera. Kako ne bismo mogli organizirati vlastitu proizvodnju oruja pobrinuo se i MMF. Po prvom stend by aranmanu s ovom meunarodnom institucijom morali smo obustaviti rad Koksare u Bakru, Tvornice elektroda i ferolegura u ibeniku, Tvornice Dalmacija u Dugom Ratu, eljezare Sisak, ure akovia, Jedinstva u Zagrebu i vie manjih poduzea. Za uzvrat MMF je omoguio reprogramiranje dugova naslijeenih od bive SFRJ. Istovremeno je ocijenjeno kako u Hrvatskoj ima premalo banaka, te taj broj treba poveati, kao i broj tedionica. (Ve po drugom stend bay

aranmanu je procijenjeno kako banaka i tedionica ima previe pa im treba smanjiti broj.) U srpnju 1992. odran je sastanak u Meugorju na kojem su Muslimani i Hrvati predloili da se BiH organizira u etiri kantona, od koji bi dva bila muslimanska, jedan srpski i jedan hrvatski.

5.3.6. LONDONSKA KONFERENCIJA


Vlada dr. Franje Greguria smijenjena je 12. 8. 1992. nakon to je otkriveno kako odobrava verc nafte srbima, te je imenovana nova Vlada na elu s Hrvojem ariniem,( koji je na toj funkciji ostao 8 mjeseci kad je Greguri uspio ucijenom iz Moskve doi na elo INA-e i progurati svog ovjeka Valentia za novog Premijera). Od 25. do 27. 8. 1992. dr. Tuman je u Londonu sudjelovao u radu na Mirovnoj konferenciji o bivoj SFRJ gdje je definirano da se granice ne mogu mijenjati, osim dogovorom. Srbija je ovdje politiki pobijedila samim tim to je otila na konferenciju (dogovor), a to je i bio osnovni cilj konferencije. Alija Izetbegovi je to kao rtva mogao odbiti, ali je rekao: Pregovarati se mora. Londonska konferencija prihvatila je etnike za pregovaraku stranu. Jedino to Srbi i JNA nisu do tada uspjeli je uspostaviti iru teritorijalnu vezu s banjalukom regijom, otvoriti jo dva koridora, kako su planirali, i zauzeti jo jedan industrijski ili prometni vor. U isto vrijeme ABiH uz pomo oruja kupljenog od Hrvatske i dobavljenog preko Hrvatske, oslobodila je podruje Podrinja, a oko Pala je potpuno zatvoren obru dolinom Drine. Lokalni zapovjednik Imamovi je osvajao dio po dio terena u pravcu Drine, a planirao je pokrenuti ofenzivu prema Goradu i Foi. Osvojio je vrh Treskavice, te bio nadomak Kalinovika, rodnog mjesta Ratka Mladia. Imamovi je kasnije ubijen u udnim okolnostima, vjerojatno kao nezgodan svjedok. Zapovjednik obrane Srebrenice Naser Ori javljao je da je ubijeno onoliko etnika koliko su oni civila pobili, a vojnici iz Goraa su mogli gledati zgrade na Palama. Prva mostarska brigada uspjela je osloboditi istonu obalu Mostara. Deblokada Sarajeva operacijom Jug trenutak je kad su jedinice ABiH zabiljeile znaajna napredovanja, oslobaaju Trnovo i Rogoj, ali bivaju zaustavljene zbog blokade dopreme streljiva od Alijinog logistiara engia. Slijedila je operacija Koverat, pa druge operacije koje su sve odreda sabotirane iz samog vrha ABiH. Paralelno s tim je polagano smanjivana multietninosti ABiH, sve izraenije su ikanirani Jovan Divjak, Stjepan iber, Dragan Viki, i njima slini. Sve je znaajnije aktiviranje ideologa islamizacije vojske, sve ee stvaranje kaosa u redovima branitelja Sarajeva, sve izraenije nepotivanje zapovijedi koje su stizale od generala Mustafe Hajrulahovia Talijana, prvog komandanta Sarajevskog prvog korpusa. (On je bio major JNA koji je napustio vojarnu LORU u Splitu, te se ponudio Izedbegoviu. Sa oko 200 zelenih beretki sudjelovao je u deblokadi Dubrovnika, nakon ega je postao zapovjednik obrane Sarajeva. Bio je sklon suradnji sa Hrvatima, te mu Alija zbog toga nije vjerovao, pa je pokrenuta kampanja irenja nepovjerenja prema njemu. Na drugi svijet se preselio u sumnjivim okolnostima kad je Alija poeo istiti ABIH od nepouzdanih zapovjednika.) Britanski plan izazivanja sukoba izmeu Hrvata i Muslimana, tj. prekida stratekog saveza postupno je davao sve vie rezultata. Prva vea politika zamka Izetbegoviu postavljena je na Londonskoj konferenciji. Iako je zamka bila oigledna, iako je cijeli pregovaraki tim iz Sarajeva donio odluku o nesudjelovanju na Londonskoj konferenciji, iako je prva toka dnevnog reda bila podjela Sarajeva, te iako je u delegaciji dogovoreno odbijanje plana Ailija Izetbegovi je na iznenaenje svih na konferenciji za tisak nakon prve sjednice rekao Mi plan u osnovi

prihvatamo. Time je postalo jasno kako on u Britansku zamku nije upao sluajno ve je sve radio svjesno, a smetnja su mu bili pojedini prohrvatski zapovjednici Patriotske lige za ije smjenjivanje mu je trebalo neto vremena. Time se otvara put za sukobe Hrvata sa Muslimanima i u Sarajevu, te 7. 9. 1992. TO Sarajeva napada HVO na Stupu kod Sarajeva.

5.3.7. DOLAZAK UNPROFORA


Dana 28. 8. 1992. ministri vanjskih poslova i obrane Zapadnoeuropske unije (WEU) odobrili su slanje 5.250 vojnika za zatitu humanitarnih konvoja u BiH. Britanske jedinice su se rasporedili u srednjoj Bosni gdje su izmijeani ivjeli Hrvati i Muslimani. Odmah nakon toga Britanci su poeli intenzivirati realizaciju plana sukoba Hrvata i Muslimana po metodi zavadi pa vladaj. Njihov dugoroni plan je bio iscrpiti Hrvate i Muslimane u meusobnoj borbi, nakon ega bi Srbi zauzeli itavu BiH. Time bi nastala Velika Srbija s veim dijelom Jadranskoga mora i veim dijelom bive Jugoslavije. Hrvatska bi nakon toga bila osuena na lagano umiranje i raseljavanje. Na scenu izlazi Lord Owen (lan tajnih loa Royal Institute of Int. Affairs i Committee of 300) koji Hrvatima u BiH obeava vie nego su traili, a isto tako i Izetbegoviu obeava sve to on trai. Skoro sve to je drao HVO, u Vance-Owenovu planu je obeano Hrvatima, ime su Hrvati gurnuti u rat na strani Srba. Hrvatskom stanovnitvu nudilo se oko 35% teritorija kroz provincije 8, 10 i 3. Istovremeno, Owen je Aliji, tajno, nudio izlaz na otvoreno more tako to mu obeava grad Ploe s lukom i okolinom te iroki koridor kroz zapadnu Hercegovinu gdje ive gotovo iskljuivo Hrvati. Owen je znao kako Tuman ne moe ustupati hrvatski teritorij i zato nikada ovo nije ponudio kao slubeni dokument, ali je vie puta to javno traio, ak i pred medijima, kao in dobre volje prema Muslimanima. Tuman je znao to odbijanje znai, i ve tada je shvatio kako e morati primiriti sukobe sa Srbima kako ne bi morao voditi borbu na dva fronta. Nakon nepoputanja Izetbegoviu i Owenu uslijedili su britansko-francuski politiki i ekonomski pritisci, a polovicom 1993. i pokuaji vojnog prodora prema moru preko Mostara. Kada to nije uspjelo, Alija je koncem 1993. svoje zahtjeve smanjio samo na luku Ploe, ali je Tuman tada bio ve toliko ljutit na njega da ni o tomu nije htio razgovarati. Ovaj, za Muslimane najvei problem, rijeen je tek 22. 11. 1998. kada je u Zagrebu potpisan Sporazum o slobodnom tranzitu kroz teritorij Republike Hrvatske u Luku Ploe i iz nje, te kroz teritorij Bosne i Hercegovine u Neum. Sporazum su potpisali predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i lan Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi. Sporazumom je uspostavljena i slobodna trgovaka zona Ploe. Od 20. do 23. 9. 1992. predsjednik, dr. Franjo Tuman, je u New Yorku sudjelovao na 47. zasjedanju Ope skuptine Ujedinjenih naroda i pri tom je u govoru iznio hrvatska gledita u svezi s okonanjem ratne krize na podruju bive Jugoslavije, a 30. 9. u enevi, s predsjednikom SR Jugoslavije D osiem, potpisao je sporazum po kojemu e Jugoslavenska armija napustiti Prevlaku do 20. listopada, u skladu s Vanceovim planom.

5.3.8. JAANJE HRVATSKO-MUSLIMANSKIH SUKOBA


Poetkom listopada poeli su hrvatsko-muslimanski sukobi u opini Novi Travnik, u podruju

sela: Senkovci, Sinokos i Donje Peine, Opara te u samom gradu. Civilne strukture HR-HB zalau se za smirivanje sukoba izmeu Muslimana i Hrvata, dok se vojni zapovjednici HVO-a sve vie zalau za obraun sa Muslimanima. U napadnutim Hrvatskim selima Muslimani su napali zapovjednika HVO-a Jajce Stjepana Blaevia i predsjednika HVO-a Jajce Nikolu Bilia. Tada je poginulo 15 pripadnika HVO-a. Time i meu vojnicima HVO-a utjecaj politikih struktura slabi, a snaga vojnih zapovjednika jaa, to vodi prema obraunu izmeu Muslimana i Hrvata. I jedni i drugi nastoje ojaati svoje poloaje. Muslimani po prvi put koristili teko topnitvo protiv Hrvata. Muslimani su napali zapovjednitvo HVO-a u Novom Travniku i unitili Ratnu bolnicu HVO-a. Zapalili su dvije zgrade u gradu, gdje su ivjeli preteno Hrvati. Cilj napada im je bio zauzimanje benzinske pumpne stanice, a kada u tome nisu uspjeli, zapalili su je. Grad je podijeljen. Stanovnitvo gornjeg dijela kontroliraju Muslimani, a donji novi dio grada kontroliraju Hrvati. U tim sukobima poginulo je 8 pripadnika HVO-a, a 16 je ranjeno. Mediji su nastojali ove sukobe prikazati kao lokalne incidente, a istina je da su lokalni sukobi i neprijateljstva sluili samo kao povod, a ne uzrok sukoba. Muslimani su prije svakog idueg napada nastojali nai neki zgodan povod kako bi sukobe mogli prikazati kao lokalni incident, a ne kao svoju strategiju. Dana 20. 10. 1992. u Lavanskoj dolini, u selu Ahmii, pripadnici ABiH zaustavili su pomo hrvatskim braniteljima iz Kiseljaka u Jajce, a 23. 10. 1992. u blizini sela Dobrain iz zasjede su ubili etiri pripadnika HVO-a i onemoguili prolaz snagama HVO-a iz Prozora prema Jajcu koje je doivljavalo vrhunac oruanih napada srpskih snaga, nakon ega su branitelji Jajca, Hrvati i Muslimani izgubili borbu, te bili primorani na povlaenje s poloaja i izbjeglitvo. Osnovni razlog pada Jajca je taj to ni Hrvati ni Muslimani nisu mogli pomoi Jajcu jer su bili previe zauzeti meusobnim sukobima, pa su se bojali oslabiti vlastite poloaje na linijama Lavanske doline. Jajce je zadnji vei grad koji su Srbi zauzeli u toku 1992, nakon ega su preli u defenzivu i ekanje na meusobno iscrpljivanje Hrvata i Muslimana. Dana 20. 10. 1992. dr. Tuman je u enevi u nazonosti C. Vancea i R. Owena pregovarao s D. osiem o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Dok su trajali ovi pregovori HV je od 20. do 24. 10. 1992. izvela oslobodilaku operaciju Konavle u kojoj je osloboeno 1.210 km kvadratnih u Konavlima i 1.080 km teritorijalnog mora. Osloboeno je ire podruje oko Dubrovnika, do Prevlake, ime je smanjen pritisak na ovaj grad. Nakon ove operacija izvrena je demobilizacija oko 40.000 pripadnika Hrvatskih oruanih snaga zbog velikih trokova rata, kako bi ta sredstva mogla biti upotrijebljena u oekivanim sukobima s muslimanima. Dan 27. 10. dr. Tuman je u enevi, u nastavku rada Meunarodne mirovne konferencije o bivoj SFRJ, u nazonosti glavnog tajnika UN-a B. B. Ghalija te supredsjedatelja C. Vancea i lorda D. Owena sudjelovao u razgovorima s D. osiem i A. Izetbegoviem. Krajem 1992, kada je dolo do prvih ozbiljnijih, irih oruanih sukoba HVO-a i ABiH, poelo je naoruavanje Muslimana sa Zapada. Naime, Iran je od Britanaca kupio oruja, streljiva, granata i raketa u vrijednosti od jedne milijarde dolara. Za uslugu transportiranja do muslimanskih poloaja Hrvatskoj je pripalo pola od toga, HVO-U 25%, te smo s time ratovali idue dvije godine, dok Clinton nije povukao flotu iz Jadrana. Prodajom ovog oruja Britanci su dobro zaradili, ali su se pobrinuli da se tim orujem povea Muslimansko samopouzdanje i vjera kako mogu pokoriti Hrvate i izbiti na more. Kako bi se to oruje utroilo u meusobnim obraunu izmeu Muslimana i Hrvata paljivo su birali kojim e ga postrojbama dostaviti, a konvoje su pratili britanski vojnici. Pobrinu li su se da skoro nita ne ode Naseru Oliu koji se sa Srbima borio u Podrinju, i pojedinim Sarajevskim zapovjednicima prohrvatske orijentacije, kao i

Tuzlanskom korpusu, a u tome im je pomagao i Alijin logistiar engi. Velika veina ovog oruja dola je samo do III. Zenikog i IV. Konjiko-jablanikog korpusa, a Muahedini su ga dobivali koliko im je trebalo. Dio lakeg oruja i opreme, koji se isplati transportirati avionima Amerikanci su preko Tuzlanskog aerodroma vojnim transportnim avionima naoruavali Tuzlanski korpus ABiH. Ovim orujem sprijeeno je proirenje srpskog Branskog koridora i otvaranja jo jednog koridora kod Tuzle. U to vrijeme Mitterand je podrao osnivanje Muslimanske drave kako Nijemci ne bi na brzinu preko Hrvata smirili Bosnu i Srbe, koji su tradicionalna zapreka Nijemcima za prodor prema Bliskom istoku bogatom naftom. Zbog toga su Britanci i Francuzi od Prvoga svjetskog rata podravali to veu Srbiju, dok su Nijemci nastojali sprijeiti ostvarivanje Velike Srbije. I Francuzi i Englezi poslali su svoje snage u Bosnu, a smirivanje Bosne im nije odgovaralo jer bi time oslabili poloaj Srba, a Nijemci i Amerikanci bi bili pobjednici. Lord Owen tada javno govori: Mi trebamo nametnuti prekid vatre () Od vitalnog je znaaja ne dozvoliti aneksiju Bosne i protjerivanje muslimanske populacije iz svojih sredita. Mi moramo imati jako europsko vojno prisustvo i SAD moraju biti ukljuene, ali samo u manjem obimu. Prava snaga je NATO. Malo nakon preuzimanja dunosti kopredsjednika je izjavio: Shvatio sam da nema nevinih meu politikim i vojnim rukovodiocima na sve tri strane u Bosni i Hercegovini. Time je elio relativizirati krivce za rat u BiH, te smanjiti ulogu Amerikanaca u ovom sukobu. Na kontrolnim punktovima lokalne jedinice HVO-a zadravale su konvoje Unprofora s orujem, opremom i naftom, te su uzimali dio za sebe, pa je prelaskom preko vie kontrolnih toki Muslimanima ostajao manji dio oruja. Isto tako su postupali i Muslimani s konvojima upuenim jedinicama HVO-a u Tuzli, Sarajevu i Zenici. Naoruavanje samoga Sarajeva vreno je preko hrvatskih prigradskih naselja Stupa i Otesa. Koncem listopada postaje sve jasnije kako e doi do veih sukoba izmeu Hrvata i Muslimana, te Hrvati naputaju pojedine enklave koje po vlastitoj procijeni, nisu mogli braniti jer su bili izrazita manjina. Iz BiH je do tada ve nestalo 150.000 Hrvata iz Posavine i oko 130.000 iz banjaluke regije. Prvi veliki sukob izmeu ABiH i HVO-a dogodio se 25. listopada 1992, kada su postrojbe HVO-a uspjele preuzeti Prozor koji je do tada bio pod nadzorom ABiH. U jesen 1992. u okviru Treeg korpusa ABiH sa sjeditem u Zenici je zapoelo formiranje 17. krajike i 7. muslimanske brigade. 17. krajika brigada nastala je okupljanjem Muslimana protjeranih od Srba, a opremljena je i naoruana u Hrvatskoj s namjerom da bude udarna postrojba za ponovno preuzimanje podruja koje su osvojili Srbi. Brigada se popunjava s muslimanima prognanim od strane Srba i vrlo brzo postaje udarna postrojba za protjerivanje Hrvata. Trend islamizacije 7. krajike brigade je svjesno vren od vodstva SDA tako to su u nju upuivani islamski dobrovoljci - mudahedini koji su iz arapskih zemalja stizali u BiH pod krinkom humanitarnih djelatnika ili novinara. Muslimansko vodstvo u Sarajevu, pod vodstvom Sefera Halilovia donosi odluku o prekidu stratekog saveza s Hrvatima, te poinju kreirati planove za preseljenje muslimanskih izbjeglica iz Posavine i istone Bosne u Lavansku dolinu, te preuzimanje kontrole nad tvornicama za proizvodnju oruja u Konjicu, Busovai, Vitezu, i Novom Travniku. U Sarajevu je sve vie prevladava stav da se Hrvate lako moe poraziti jer su brojano viestruko slabiji, a Hrvatska im nee moi pomoi jer ima mnogo problema i sa Srbima u Hrvatskoj. Na taj nain su namjeravali zauzeti sredinju Bosnu, te u daljnjem napredovanju prema jugu, izbiti na more. Dana 17. 11. 1992. Vijee sigurnosti UN-a pootrilo je sankcije protiv SRJ, a 22. 11. poeo je strogi pomorski embargo NATO-a u Jadranu protiv SRJ.

5.3.9. VANCE-OWENOV PLAN (Podjela na tri provincije)


Dana 30. 11. 1992. pripadnici Vojne policije ABiH u Maglaju prijete kako e pobiti sve Hrvate od Maglaja do Zenice iako su Hrvati obranili Maglaj od Srba. U prosincu 1992. tijekom izvanredne sjednice Organizacije islamske konferencije (OIC) u Jeddi, u Saudijskoj Arabiji, sastali su se tadanji ministar vanjskih poslova Zdenko krabalo i Alija Izetbegovi. krabalo je traio od Alije da prihvati ponudu dr. Franje Tumana o uspostavi zajednikog vojnog zapovjednitva u Zagrebu ili Bugojnu, radi zajednike borbe protiv Srba. Sa krabalom je bio i zagrebaki muftija efko Omerbai koji je potvrdio Tumanovu iskrenost. Poto je Halilovieva strategija zauzimanja sredinje Bosne i izbijanja prema jugu ve bila aktivirana, a broj Muslimanskih vojnika je ve bio deset puta vei od broja vojnika HVO-a na tom podruju, Alija je Tumanov plan odbio. U prosincu 1992. / sijeanj 1993. u enevi su Vance i Owen Hrvatima, Srbima i Muslimanima izloili svoj plan i karte teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine na 10 provincija. Svakom narodu pripadaju tri provincije, a Sarajevo dobiva poseban status. Hrvatima bi pripale 3. odaka, 8. mostarska i 10. travnika provincija, Srbima 2 .banjaluka, 4. bijeljinska i 6. nevesinjska, a Muslimanima 1. bihaka, 5. tuzlanska i 9. zenika. Karta Bosne i Hercegovine je tako podijeljena na 10 provincija. U skladu s tim, Boo Rai ministar obrane u Vladi Bosne i Hercegovine donosi zapovijed da se obrambene snage u provincijama 1, 5 i 9 stave pod vodstvo taba Armije BiH, a obrambene snage u provincijama 3, 8 i l0 pod nadzor HVO-a, iako ga jo uvijek nisu potpisale sve tri strane. Lord Owen je o ovome jednom prilikom rekao: Preuzeli smo tada dostignuti nivo podjele Bosne. VO planom u sutini je legalizirano odcjepljenje Srba od BiH i pretvoreno u dobrovoljno odcjepljenje muslimansko-hrvatske federacije od BiH. VO plan je u svojoj sutini bio plan preko kojeg je Lord Owen elio i uspio izazvati potpuno otvoreni rat izmeu Hrvata i Muslimana. Po ovom planu Hrvatima je trebalo pripasti vie nego su do tada traili, a Muslimanima sa ogromnim brojem izbjeglica koje su Srbi protjerali bilo bi stisnuto na ostatku teritorija. Plan je Srbima odgovarao, Hrvati su ga oduevljeno prihvatili, to jest nasjeli su u lordovsku zamku, dok su ga Muslimani odbijali. Odmah nakon prije spomenute zapovjedi ministra obrane Boe Raia, Predsjednitvo RBiH 19.1.1992. ponitava ovu zapovjed s obrazloenjem da: ministar obrane nije potpisao sveanu izjavu zakletvu, pa nije imao ovlasti izdavati zapovjedi. Ovime je jo jednom pokazano kako sredinja Muslimansko Hrvatska zajednika vlast zapravo ne funkcionira. Od 2. do 3. sijenja 1993. dr. Tuman je u enevi sudjelovao na mirovnim pregovorima u okviru Konferencije o bivoj SFRJ. Dana 4. sijenja 1993. Vance-Owenov sporazum o miru u Bosni i Hercegovini prihvaen je sa Hrvatske strane u enevi, a Izedbegovi je prihvatio vojni dio sporazuma to je obuhvaalo prestanak borbi i obustavu prometne blokade od hrvatske prema muslimanskom teritoriju. Sporazum je slubeno trebalo potpisati 25. 2. u New Yorku i 25. 3. u enevi, ali su Srbi to odbili. Alija Izetbegovi tom prilikom prije potpisivanja vojnog dijela sporazuma je izjavio: Ako

potpiemo, imat emo mir a ako ne potpiemo, imat emo rat. U sijenju 1993. u Bistrincima, opina Uskoplje-Gornji Vakuf, pripadnici ABiH ubili su tri civila u Kaunima, u opini Busovaa su iz zasjede smrtno stradala etiri vojnika HVO-a, u Dusini, opina Zenica, pobijeno je 10 civila, a u Gustom Grabu, opina Busovaa, ubijeno je i masakrirano pet civila u dobi izmeu 70 i 80 godina ivota. Istovremeno su i Hrvati ubijali Muslimane u Busovai i logoru Kaonik. Od 11. do 12. sijenja 1993. dr. Tuman je u enevi sudjelovao na mirovnim pregovorima u okviru Konferencije o bivoj SFRJ. Na podruju Uskoplja 10/11. sijenja poinje pravi rat izmeu Hrvata i Muslimana, 12. sijenja Muslimani su ubili 13 civila i 8 zarobljenih vojnika HVO-a, te 18.1. HVO iz svog dijela Uskoplja protjeruje Muslimane. Koncem sijenja dolazi do razmjene zarobljenika pa HVO 31.1. oslobaa 57 pripadnika ABiH, a oni oslobaaju 17 civila i vojnika. Uprkos ovoj razmijeni dva dana kasnije 2. veljae u selu Bistrice UNPROFOR preuzima tri muena i ubijena Hrvatska vojnika i civila koji su prije bili zarobljeni. Sukobi su nastavljeni, te je 5.2.1993. u Uskoplju zapaljen Dom Svetog Antuna Padovanskog, a tog dana je ubijeno i 5 vojnika HVO-a. Dana 15. 1. 1993. u Zagrebu, u okviru Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji, dr. Tuman je sudjelovao u razgovorima s D. Owenom, C. Vanceom te A. Izetbegoviem i M. Bobanom. Dana 20. 1. 1993. Clinton je postao predsjednik SAD, nakon ega se i amerika politika prema BiH mijenja u korist Muslimana i Hrvata. Istoga dana zapovjednik 3. korpusa ABiH general Haihasanovi alje dopis podinjenima: Za sukobe u svim gradovima HZ Herceg Bosne je preuranjeno iako je operacija predviena. Za napad na Hrvate poela su se pripremati tri korpusa ABIH. im su poeli sukobi izmeu Hrvata i Muslimana, opozicijske stranke SDP i HSLS (Tomac i Budia) napale su predsjednika Tumana uvjerene kako je rije o dogovoru izmeu Miloevia i Tumana o podjeli BiH. Nesposobni za shvaanje tadanje realne vojnopolitike situacije u kojoj se Hrvatska nalazila, bez imalo su razmiljanja nasjeli na novinske informacije plasirane iz britanskih obavjetajnih slubi i projugoslavenske, titoistike frakcije KOS-a. Tumanu je ovo odgovaralo jer je to bio jo jedan dokaz pred Miloeviem kako misli ozbiljno i kako Srpsku Krajinu nee dirati. Da je Tuman iznio Budii i Tomcu tadanju stvarnu situaciju na terenu i svoje dugorone planove, oni bi mogli i drugaije reagirati. Tada bi se Miloevi mogao zapitati o tomu blefira li Tuman? Da se Karadi u to doba prisjetio Muslimansko Srpskog historijski sporazum potpisanog 2. kolovoza 1991, s Izetbegoviem, sarajevski Muslimani dobili bi dovoljno pjeakog oruja, te bi mogli izvriti masovnu mobilizaciju i nitko ih ne bi zaustavio do mora (pod uvjetom da ih je Alija uspio motivirati za osvajanje hrvatskih etnikih teritorija, umjesto povratka izgubljenog vlastitog etnikog teritorija), a granica izmeu hrvatske i muslimanske Bosne bila bi izmeu Ploa i Makarske. Hrvatska bi ostala bez okupiranih dijelova vlastita teritorija, s malim dijelom zapadne Hercegovine, bez doline Neretve. Zahvaljujui Tumanovim pregovorima s Miloeviem, dogovor Karadi - Izetbegovi je miniran, te je takav rasplet situacije sprijeen. Da bi udobrovoljio Miloevia, Tuman ga je uspio uvjeriti kako je dugorono spreman dati Srbima sve to su osvojili u Hrvatskoj. Da bi mu to dokazao, kasnije, nakon mnogo politikih pritisaka, ak je dopustio francuskom prijatelju Hrvoju ariniu potpisivanje Plana Z4, koji je znaio federalizaciju Hrvatske i dugorono mogue odcjepljenje osvojenih dijelova Hrvatske, pod

uvjetom da Srbi uspiju sprijeiti povratak prognanih Hrvata. Ovaj je plan znaio kapitulaciju Hrvatske kao cjelovite drave iz avnojskih granica, a sve u cilju spaavanja june Dalmacije, podruja previe plitkog za organiziranje uinkovite obrane s vlastitog teritorija. aljui arinia na potpisivanje toga sporazuma, Tuman je izbjegao osobno potpisivanje, to mu je ostavilo mogunost kasnijeg krenja. Kninski vlastodrci nisu prihvatili ovaj plan zbog tada ve neostvarive tenje da dobiju odmah sve do eeljeve linije, a i zbog straha od mogunosti povratka prognanih Hrvata, kojih je bilo vie nego Srba u dijelovima Hrvatske koje su osvojili Srbi. Bojali su se kako e Hrvatska plaati prognane Hrvate da se vrate svojim kuama, te e na prvim izborima u veini opina Hrvati pobjedili, a u tom sluaju bi itav njihov rat postao besmislen. Amerikanci su vrili pritisak i na Tumana i na Miloevia kako bi se potpisao ovaj plan, ali je Miloevi izbjegavao susret s njima i jai pritisak na lokalne Srbe. Nije ih elio prisiljavati na potpisivanje jer bi to znailo priznavanje poraza projekta Velika Srbija i vojnog plana Ram, a i Albanci s Kosova bi mogli traiti isti status za Kosovo. Kako bi odrao trenutano dobre odnose s Miloeviem, predsjednik Tuman mu je slao ak i signale da bi mogli pregovarati o istonoj Hrvatskoj. U to vrijeme lokalni Srbi oko Zadra, na nagovor projugoslavenske frakcije KOS-a i britansko-francuskih obavjetajaca koji su eljeli razvui Hrvatsku vojsku, pojaaju oruane provokacije na zadarskom podruju. eljeli su vezati to vee snage HV-a za ovo podruje i smanjiti panju s ratita u srednjoj Bosni i dolini Neretve, gdje su Muslimani zavrili logistike i kadrovske pripreme za prve vee organizirane napade na Hrvatske enklave. Srbi granatiraju Zadar i okolicu, te prijete ruenjem brane Perua, trae proirenje izlaska na Jadransko more kod Karina i t.d. Zahvaljujui takvim oruanim provokacijama Predsjednik Tuman odobrava oslobaanja ireg prostora oko Maslenikog mosta u akciji Maslenica. Zbog tog su 22. 1. 1993. Hrvatske oruane snage krenule u oslobaanje Maslenice, Novskog drila, Zrane luke Zemunik i brane Perue, s ciljem ovladati Velebitom, te zauzeti miniranu i polusruenu branu Perua. U pet je dana izvedena akcija oslobaanja ireg podruja Maslenice, prostora na kojemu je Hrvatska bila razdvojena na dva dijela. Srbi su u kolovozu 1990. balvanima presjekli putove na tom dijelu Hrvatske, a 1991. sruili Masleniki most. U okruenju je jedina komunikacija oko toga podruja vodila preko Paga trajektima. Jadranska je magistrala od Novskog drila do Zadra osloboena, etnici su odbaeni na dovoljnu udaljenost. Zadru je vraen mir, hrvatska sela u zaleu Zadra su osloboena, kao i aerodrom Zemunik, te su ostvareni uvjeti za povratak prognanih stanovnika. Akcijom je zapovijedao general Janko Bobetko uz pomo Norca, Gotovine i Markaa. U njoj su sudjelovale postrojbe HV-a iz raznih krajeva Hrvatske, meu njima i one sa zadarskog podruja, te specijalne jedinice MUP-a. Predsjednik je Tuman taj zadatak odobrio pet dana prije poetka operacije, sve je trebalo ii brzo i biti potpuno iznenaenje. S uim tijelom zapovjednitva koje je odredio general Bobetko, u Zadru je, u potpunoj tajnosti, planirao akciju koja je 22. sijenja istodobno krenula s etiriju odvojenih pravaca djelovanja i izvedena u dvije etape. U akciji je poginulo 118 hrvatskih vojnika. Trea etapa koja je bila razraena, a trebala je zavriti oslobaanjem Benkovca i Obrovca, zaustavljena je zbog snanih intervencija iz svijeta, a i zbog snanih protuudara etnika koji su provalili u skladita UNPROFOR-a i mobilizirali sve to mogu mobilizirati. Kako su u akciji upotrijebljene sve slobodne snage HV-a za obranu su morale doi ak i osjeke Kune koje su na bojite prebaene helikopterima iz Zagreba. Odmah nakon akcije Maslenica pokrenuta je i operacija Perua 27. i 28. 1. 1993. u kojoj je osloboena hidrocentrala Perua i sela oko nje. Napetost je porasla 27. 1. poto su etnici zaprijetili ruenjem do vrha pune brane, to su i uinili slijedei dan 28.1. nakon ega je HV krenula u oslobaanje brane i okolnog

prostora. U akciji su poginula 2 hrvatska branitelja, a 2 su ranjena. Francuzi i Englezi su urno poslali jedan nosa aviona u Jadran i prijetili vojnom intervencijom, a Miloevi je prijetio prekidom primirja i na drugim dijelovima ratita. Zbog toga je predsjednik Tuman zapovjedio djelomino povlaenje, a agenti KOS-a i zapadne krtice u Hrvatskoj vojsci (uglavnom bivi hrvatski udbai) nastojale su pri tom navesti razoarane hrvatske vojnike na unitavanje i onih objekata koji nemaju vojno znaenje. Hrvatski Srbi su sve do oujka pokuavali vratiti izgubljeno podruje. Mobilizirali su sve svoje potencijale, tj. oko 70.000 ljudi i oko 5.000 dobrovoljaca iz Srbije. Srpski zapovjednik Mile Novakovi nije bio siguran u namjere Hrvatske vojske, bojao se presijecanja Krajine na vie dijelova, te nije mogao koncentrirati sve snage za napadne operacije prema izgubljenim terenima. Nakon ove operacije lokalnim je Srbima postalo jasno kako izgubljeno ne mogu vratiti, te da ne mogu oekivati veu pomo od Karaia i Miloevia jer su oni uvali dostignute poloaje u BiH. Poinje period dezertiranja i naputanja Republike Srpske krajine. Iako je etnike provokacije na zadarskom podruju u britanskim stratekim institutima zamiljene kao sredstvo za razvlaenja Hrvatskih snaga na dva fronta i skrivanja prve Muslimanske ofenzive na prostoru srednja Bosne, zahvaljujui njenoj brzini i uspjenosti ona je oznaila prekretnicu u itavom ratu. Poeo je period Hrvatskih pobjeda. Kad su Srbi poeli izazivati ove nove sukobe na Hrvatskom ratitu i prijetiti ruenjem Perue, u BiH su trajala politika nadmudrivanja oko VO plana. Dana 23. 1. 1993. godine dr. Tuman je u enevi sudjelovao u nastavku mirovnih pregovora o BiH u okviru Konferencije o bivoj SFRJ zajedno s D. osiem, S. Miloeviem, C. Wanceom i D. Owenom. enevska konferencija je zvanino sazvana na principima potivanja Ustava RBiH, nepovredivosti granica i cjelovite BiH. Meutim, kada je delegacija dola na konferenciju, na stolu je bio gotov projekt podjele RBiH, praen Owenovom strategijom u izjavi: Princip ove konferencije je - UZMI ILI OSTAVI. Izetbegovi se nije suprotstavio izmjeni dnevnoga reda i principa konferencije. Diplomatska delegacija RBiH odbila je rad i tako zaustavila Izetbegovia u potpisivanju pristanka na nove meunarodno priznate drave unutar BiH. Ovaj plan na kojemu je inzistirao lord David Owen predviao je rekonstrukcije BiH u 10 provincija podijeljenih po etnikoj osnovi, to je odgovaralo i Hrvatima i Srbima, a i Aliji Izetbegoviu. Suprotstavljali su mu se jedino bonjaki unitaristi koji su eljeli opstanak unitarne drave. Poslije rata lord Owen je vie puta rekao kako je Republiku Srpsku trebalo pripojiti Jugoslaviji. Nakon ovoga, na podrujima koja su trebala pripasti Muslimanima (koji su se tada prozvali Bonjaci) ABiH je preuzela zapovjednitvo nad lokalnim jedinicama HVO-a, a na podrujima koja su trebala pripasti Herceg Bosni, tj. Hrvatima, HVO je preuzeo zapovjednitvo nad jedinicama ABiH. Pri tome je bilo i oruanih sukoba te razoruavanja vojnika s jedne i druge strane. Tijekom 1991. u hrvatske se postrojbe dobrovoljno prijavilo vie od 500 francuskih i engleskih dragovoljaca, koji su se esto predstavljali kao bivi legionari. Godine 1992. su gotovo svi preli u Bosnu i Hercegovinu u hrvatske i muslimanske postrojbe. Dio ih se iskreno borio za Hrvatsku, ali ih je dobar dio doao po zadatku. Po dvojica ili trojica javljali su se u jednu postrojbu te su bili dobro rasporeeni na cijelom teritoriju. Ti bivi legionari imali su obiaj nou odlaziti u izvianja s kojih su se esto vraali s odsjeenim uima. To im je bio dokaz kako su neto napravili. Manje postrojbe u kojima su boravili poduavali su istim ratnim obiajima. Hrvatska vojska u Bosni (HVO) bila je podijeljena na brojne opinske postrojbe i samostalne postrojbe koje su vodili lokalni erifi. Izmeu tih postrojba povremeno bi dolazilo i do oruanih sukoba u kojima su obino najvie sudjelovale jedinice koje su imale strane instruktore i koje

se nisu pridravale nikakvih ratnih obiaja, nisu potovale nikakva prava civila ni protivnikih, pa ak ni vlastitih. Na mnogim su mjestima strani instruktori poticali sukobe Muslimana i Hrvata te se poeo dogaati niz zloina i s hrvatske i s muslimanske strane. Ti strani instruktori vrlo su rado primani od pojedinih lokalnih i hrvatskih i Muslimanskih zapovjednika, bivih KOS-ovaca koji su i sami pokuavali napraviti nered. KOS-ovci Srbi, Muslimani i Hrvati stalno su meusobno tajno komunicirali i povremeno jedni drugima pravili ustupke kako bi dokazali svoju sposobnost, te tako ishodili unapreenja. Na sprjeavanju pokolja civila nisu nita inili, a kad bi se neki pokolj dogodio nisu ga ozbiljno ni pokuavali sankcionirati, pa ak ni sakriti.

5.3.10.

DRUGA MUSLIMANSKA OFANZIVA

Prema planu Sefera Halilovia, prvi pokuaj velikog etnikog ienja Hrvata iz Lavanske doline i naseljavanja raseljenih Muslimana iz drugih dijelova BiH zapoeo je poetkom 1993. Prvi masakr civilnoga stanovnitva na ovom podruju, uinila je Muslimanska vojska u mjestima Dusina i Latva, u zenikoj opini, u sijenju 1993, kako bi odsjekli Kiseljak od Lavanske doline (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovaa). Cilj im je bio ispresijecati hrvatska podruja i spojiti III. korpus ABiH (Zenica) s IV. korpusom (Konjic-Jablanica). Ovaj prvi vei napad na Lavansku dolinu posluio je kao proba za ispitivanje obrambene spremnosti HVO-a na ovim prostorima, a odvijao se u pozadini Maslenike operacije koja je potpuno ispunila Hrvatske medije i tako skrenula panju Hrvatske javnosti s rata u BiH. Ova muslimanska ofenziva oznaila je nastavak politike etnikog ienja Hrvata koja je zapoela est mjeseci ranije na podruju Uskoplja, oko Bugojna, kad su Muslimani nastojali ojaati svoje podruje izmeu Bugojna i Mostara. U ovoj svojoj drugoj ofenzivi Muslimanska ABIH je uspjela zauzeti nebranjene planinske kote iznad hrvatskih sela srednje Bosne, i pojedine manje hrvatske zaseoke, te ispresijecati hrvatske enklave, dok su jedinice HVO-a bile rasporeene po rubnom dijelovima zaseoka hrvatskih enklava. Time je ABIH stekla taktiku prednost u kasnijim sukobima na podruju sredinje Bosne. Lokalni Hrvatski politiki elnici su jo uvijek zagovarali pomirljivu politiku prema Muslimanima dok su Vojni elnici HVO-a zagovarali totalni sukob. U ovom prvom veem napadu Muslimana na podruju srednje bosne, HVO se pokazao kao nespreman poto nisu oekivali vei napad s Muslimanske strane, to je u sutini bila greka hrvatske dravotvorne politike i uspjeh ubaenih hrvatskih jugounitarista koji su u Hrvatskoj javno propagirali suradnju sa muslimanima, a na terenu kao vojni zapovjednici propagirali obraun sa njima. Nakon ovih prvih ozbiljne sukoba u Lavanskoj dolini lokalni HVO je poeo obavjetajno pratiti pokrete ABiH kako bi sprijeio kasnija iznenaenja. Muslimani su s planinskih vrhova kontrolirali sve to se dogaa u hrvatskim enklavama, te zbog toga Hrvati ni sahrane nisu mogli obavljati po danu. Dostava oruja iz Hrvatske, u periodima sukoba mogla se vriti samo nou helikopterima, a i to je bilo vrlo rizino, poto je podruje pod nadzorom HVO-a bilo previe usko. Dostava oruja, hrane i medicinske opreme ovim enklavama bio je i jedan od razloga zbog kojeg je uak dozvolio nastavak dostave oruja Muslimanima i rad logistikih centara ABIH u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Mnogim zapadnim medijskim promatraima i neupuenim diplomatima nije bilo jasno tko se tu protiv koga bori, pa su nizom pregovora nastojali smiriti situaciju i tako smanjiti sve veu rijeku izbjeglica prema Zapadu, koje su postale prevelik ekonomski troak. Francuzi su

pomagali uglavnom Srbe, Britanci Muslimane, a Hrvatska Hrvate. Kada su poeli sukobi izmeu Muslimana i Hrvata, dravotvorni mediji su nastojali, u poetku, zatakati navedene sukobe. Dravotvorni hrvatski mediji pisali su o borbama izmeu Srba i Hrvata, te o pokoljima nad Muslimanima od strane Srba. U prvo vrijeme izbjegavali su pisati o pokoljima hrvatskog stanovnitva od strane ABiH kako ne bi u Hrvatskoj raspirivali mrnju prema Muslimanima koji su kao izbjeglice boravili u Hrvatskoj, a bilo ih je u Zagrebu, Splitu i Rijeci oko 300.000. Istovremeno, pojedini Manolievi novinari ve polovicom 1992. vrlo uvredljivo piu o Muslimanima i muslimanskim izbjeglicama. Svojim lancima raspirivali su mrnju izmeu Hrvata i Muslimana, a godinu dana kasnije za sukobe su poeli optuivati predsjednika Tumana, uka i Bobana. itajui te projugoslavenske medije nakon polovice 1993., mnogi su u Hrvatskoj stjecali dojam kako su Hrvati krivi za sukobe. Muslimanske izbjeglice bile su za Hrvatsku velik sigurnosni rizik i ekonomski troak, to je odgovaralo Miloeviu, a i njegovim zapadnim pomagaima, ali su izbjeglice bili i garancija da Hrvatskoj nee biti uvedene sankcije ak i ako ih prisilno sve stavi u izbjeglike logore. Borbe izmeu Hrvata i Muslimana veliki su uspjeh MI-6 i lorda Owena, a Amerikanci su bili toliko bijesni na Engleze da su im ak i nekoliko operativaca u Zenici i Tuzli ubili te time poruili kako ovi sukobi moraju prestati. Zapadni diplomati su tada sve ee javno izjavljivali kako Hrvatska treba Muslimanima ustupi luku Ploe, a potajno su inili sve kako bi naoruavanjem Muslimana borbom dobili znatno vie. Hrvatska je tada bila gotovo razbijena u etiri dijela, kod Podravske Slatine prema Maarskoj, kod Karlovca prema Sloveniji i kod Gospia i Maslenikog mosta prema moru, te izgledi za njezin opstanak nisu bili naroiti. Crta obrane bila je vrlo krivudava i dugaka i vezala je uza se velike hrvatske snage. Da su kninski Srbi u to vrijeme otvorili iroka ratita u Hrvatskoj, hrvatska ne bi mogla pomagati HVO, te bi Muslimanska ABiH imala gotovo otvoren prostor za unitenje hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH, i nitko ih ne bi mogao zaustaviti na prema moru. HVO u takvoj situaciji ne bi mogao zaustaviti prodor ABiH unato mobilizaciji hrvatskog biolokog maksimuma koji je u tom trenutku bio na podruju Hercegovini, to je kratkotrajno uspio izvriti Tuta. Uprkos tome popunjenost jedinica se nikad nije poveala iznad 30%, prije svega zato to je formiran nerealan broj brigade prije svega iz propagandnih razloga. Vea popunjenost mogla se postii samo da su se vratili svi Hrvati izbjeglu u Hrvatsku i na zapad, to je bilo nerealno. Tuman je u to vrijeme potpisivao razne meunarodne ugovore kako bi dokazao svoju kooperativnost, te poboljao hrvatske anse za opstanak. Istovremeno je pregovarao i s Miloeviem kako bi dobio na vremenu i izbjegao borbu na vie ratita istovremeno. Lord Owen je istovremeno tajno nastojao intenzivirati sukobe izmeu Hrvata i Muslimana, a kako bi to Muslimani bili u mogunosti, nagovarao je Karadia na obustavu operacija protiv Muslimana. Karadiu je obeavao opinu Dubrovnik, a Aliji opinu Ploe te zalee. U podruju Brkog Srbi bi dobili koridor prema zapadu irine 20 km, a nakon toga bi Zapad zamrznuo stanje na terenu. Meunarodna zajednica bi nakon tog priznala nove, ratom uspostavljene granice. Alija je na taj novi tajni plan pristao pod uvjetom da Zapad jami mir izmeu Srba i Muslimana. U to vrijeme Armija BiH je uspjela povezati resurse vlastite proizvodnje oruja i municije te je prijetila opasnost od naglog jaanja Muslimana ukoliko uspiju integrirati teritorij. Paralelno s akcijama invazije iz Srbije, zapovjednik Unprofora Morillon iznio je zamisao o prstenima oko vie bosanskih gradova i nazvao ih sigurnosnim zonama. Alija Izetbegovi je tu ideju podrao te se i samim Amerikancima suprotstavio u njihovoj tvrdnji kako sigurnosni rezervati nisu za ljude.

Dana 8. veljae 1993. u Nadiocima, opina Vitez, ABiH ubija tri civila Hrvata, a 7. i 22. veljae u Bojski, opina Bugojno, smrtno su stradala etiri civila. Dana 12. veljae predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuman uputio je pismo predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviu u kojem mu zahvaljuje jer je suglasan s njegovim stavovima o uspostavi ekonomske i druge suradnje. Od 20. do 21. veljae 1993. dr. Tuman je u slubeni posjet Hrvatskoj primio predsjednika Republike Turske Turguta Ozala preko kojega je pokuao utjecati na Muslimane kako bi odustali od napada na hrvatske enklave u srednjoj Bosni.

5.3.11.

TREA MUSLIMANSKA OFENZIVA

U prvom dijelu 1993. plan izazivanja rata izmeu Hrvata i Muslimana je nastavljen sa izvoenjem. Plan je razraen s projugoslavenskom frakcijom KOS-a, uz asistenciju Engleza i Francuza, podrazumijevao je primirje izmeu Srba i Muslimana, te izazivanje sukoba izmeu Srba i Hrvata u Hrvatskoj, kako se HV ne bi mogla umijeati u borbe izmeu ABiH i HVO-a. Dok je u prvoj ofenzivi sredinom 1992. cilj bio zauzeti bolje poloaje izmeu Bugojna Uskoplja(Gornjeg Vakufa) i Mostara, te opkoliti okolna hrvatska sela, u drugoj ofenzivi cilj je bio postii isto to u lavanskoj dolini, poetkom treeg mjeseca 1993. Poetkom oujka 1993. pokrenuta je nova ofenziva kojoj je cilj bio potpuno zauzeti Hrvatske enklave u sredinjoj Bosni, te protjerati Hrvate i tu naseliti Muslimane koje su Srbi protjerali iz drugih dijelova BiH. Ovu treu ofenzivu organizirao je Sefer Halilovi i ona se protegla na vie mjeseci. U prvoj fazi trebalo je potpuno opkoliti i ispresijecati Hrvatske enklave u srednjoj Bosni, kako bi lake zauzeli Lavansku dolinu i etniki je oistiti od Hrvata skroz do Mostara. Ostvarenjem tih zadataka zauzeli bi tvornicu eksploziva u Vitezu, te tvornice u Travniku, Novom Travniku, Bugojnu, Gornjem Vakufu, Prozoru, Jablanici, Konjicu i Hadiima kako bi se ABiH naoruala. U drugoj fazi je trebalo preko Bugojna i Mostara dolinom Neretve prodrijeti prema moru. Prije poetka ove ofenzive muslimani su u istonom Mostaru organizirali vlastitu bolnicu, iako su se do tada potpuno slobodno lijeili u zapadnom Mostaru, pa ak i u Splitu. U okviru priprema za opu ofenzivu 8. 3. 1993. u sklopu Treeg korpusa ABiH formirane su etiri operativne grupe: Lava sa Zapovjednitvom u Kaknju, Zapad sa Zapovjednitvom u Bugojnu, Bosna sa Zapovjednitvom u Zavidoviima i Bosanska Krajina sa Zapovjednitvom u Travniku. 7. muslimanska brigada se od polovine travnja 1993. izravno podinila Zapovjednitvu Treeg korpusa. U oujku 1993. jo nema izravnih ratnih sukoba HVO-a i ABiH na podruju Travnika, ali u su Guoj Gori (Travnik) iz zasjede ubijena dva vojnika HVO-a. U konjikom kraju 23. oujka postrojbe ABiH su ubile etiri uhiena vojnika HVO-a (Gostovii) i etiri civila izmeu 70 i 80 godina ivota (Orlite). Istoga dana pripadnici ABiH su od ranih jutarnjih sati proveli blokadu svih ulaza u grad Konjic. Na podruju lokacije Ivan - Sedlo bez ikakve su najave uhitili oko 20 pripadnika HVO-a. O sudbini ove skupine pripadnika HVO-a se od tada nita vie nije doznalo. Pripadnici ABiH su od ranih jutarnjih sati proveli i blokadu svih ulaza u selo Goransko Polje. Manji broj Hrvata, mjetana toga sela, uspio se izvui iz okruenja i smjestiti na podruje sela Kostajnice. Zapovjednik 45. parsovake brigade zvane Neretvica (jedna od postrojbi IV. korpusa ABiH) Hasan Hakalovi izdao je zapovijed podinjenima: Sve Hrvate razoruati, a ako

ne predaju oruje, ubiti! Dana 23./24. 3. 1993. pripadnici ABiH su prvi put izvrili napad na podruje opine Kiseljak koje se nalazi pod kontrolom pripadnika kiseljake brigade HVO-a Ban Jelai. Pripadnici ABiH napadaju HVO-a u selu Bilalovac. Dana 25. 3. 1993. otpoeo je otvoreni oruani napad ABiH na Hrvatske enklave iz pravca Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice. Hrvatske enklave su napadale desetak puta brojnije snage te je dolo do proboja bojita na vie mjesta. Kako bi spasili stanovnitvo u malim enklavama koje se nije moglo obraniti, 8. travnja 1993. odran je na Vlaiu sastanak delegacija SDS-a i HDZ-a predvoenih Radovanom Karadiem i Matom Bobanom. Ovaj sastanak su projugoslavenski mediji pokuavali prikazati kao dogovor o etnikom ienju Muslimana. Stvarno je dogovoreno samo proputanje opkoljenog hrvatskog stanovnitva srednje Bosne preko teritorija vojske bosanskih Srba. Male hrvatske enklave koje se nisu mogle obraniti od prodora Muslimana na taj su nain spaene od pokolja. Srbi su pomagali Hrvatima u Srednjoj Bosni kako bi sukobi to due trajali i kako bi se Muslimani i Hrvati to vie iscrpili, ali su u dolini Neretve topnikom vatrom po poloajima HVO-a pomagali Muslimanske napadaje s namjerom pomaganja Muslimanima da prodru do hrvatske granice kako bi ABiH ula u direktni sukob sa Hrvatskom. Ovom taktikom razlikom u izboru lokalnih saveznika bosanski Srbi su nastojali ostvariti korist za sebe, tj., na podruju srednje Bosne su eljeli sprijeiti Muslimane da se domognu industrijskih kapaciteta za proizvodnju eksploziva, dok su u dolini Neretve pomagali Muslimane kako bi izazvali direktni meunarodni sukob izmeu Hrvatske i Muslimana. Ovu suradnju izmeu Srba i Muslimana na podruju Istone Hercegovine Alija Izedbegovi je, uz pomo Irana, dogovorio prije pokretanja napada na Mostar. Iran je preko Ruskih veza dogovorio primirje sa Beogradom na ovom podruju. Vojna suradnja 4. korpusa ABIH i Nevesinjske brigade VRS, formalno je zapoela 8. 8. 1993. kada je zapovjednik 4. korpusa Arif Paali uputio dopis u sarajevsko zapovjednitvo gdje izvjeuje o pojedinostima pregovora, iako je neformalno lokalno i ranije suraivali. Pregovorima su prisustvovali Fatima Leho i Safer Oruevi, a kasnije u pregovore se ukljuio i general Ratko Mladi koji je predloio: Vi krenite prema Stocu, Dubravama i Neumu, a mi emo uzeti sve lijevo od Neuma i Ploa. . Krajem kolovoza uspostavljena i stalna telefonska veza izmeu ovih Srpskih i Muslimanskih jedinica pod kodnim imenom Vinja - Jabuka. Srbi su Muslimanima redovito isporuivali pjeako streljivo dok su topnike i minobacake projektile ispaljivali Srbi na poloaje HVO-a prema koordinatama dobivenim preko telefonske veze Vinja Jabuka. Ova veza trajala je iduih 15 mjeseci. Jaanjem sukoba izmeu Muslimana i Hrvata Islamske drave su prekinule opskrbu Hrvatske naftom, te je Hrvatskoj ostala samo Rusija kao izvor nafte. Rusi su to dobro iskoristili, te su traili da se dio nafte doprema Krajinskim i Bosanskim Srbima. U ovom poslu sa Rusijom pojedini zaposlenici iz Hrvatskog veleposlanstvu u Moskvi, koji su tu radili jo iz vremena komunizma, uzimali su visoke provizije, zbog ega je Predsjednik Tuman smijenio predsjednika Vlade Franju Gregoria i sve za koje je postojala sumnja kako sudjeluju u uzimanju provizija. Kako bi to sprijeio Predsjednik Tuman ih je povukao u Hrvatsku, te poslao nove. Istog trenutka doprema nafte je stala. Nakon par mjeseci Tuman je upitao Ruse u emu je problem. Oni su mu odgovarali kako ne ele poslovati sa ljudima koje ne poznaju, te su napravili spisak ljudi s kojima ele poslovati i dio kojih se treba vratiti u Moskvu. Drugi uvjet je bio da se dio nafte distribuira Srbima u RS i RSK. Bivi premijer Greguri je postao glavni ef u INI i najjai ovjek iz pozadine za sve gospodarske problema, a ve drugi dan nakon Tumanovog pristajanja na ucjenu Jeljcinovih suradnika prvi tanker je uao u Hrvatske teritorijalne vode, to

znai kako je na ulazu u Jadran samo ekao na zapovijed za uplovljenje. Jesu li Jeljcinovi savjetnici uvjete za vraanje starih kadrova postavili sami, ili ih je to zamolio sam Gregori nepoznato je, ali je injenica kako je Greguri postao najmoniji ovjek za gospodarstvo i energetiku sve dok nije obnovljena isporuka nafte iz islamskih drava, to je on znao dobro iskoristiti i u materijalnom, a i u kadrovskom smislu. Poto je za naftu trebalo nabavljati devize postao je najjai i u nadzoru banaka, a postepeno je, uz pomo svojih suradnika; novog predsjednika VladeValentia, te Vedria i drugih preuzeo pod nadzor, ili u prikriveno vlasnitvo veinu poduzea Zagrebake, Varadinske, a dobrim dijelom i Istarske upanije. Kontrolirao je svu trgovinu prema Rusiji i Srbiji to je itav njegov klan uinilo najjaom interesnom grupom u Hrvatskoj. uak je doznao za ovaj verc nafte prema Srbina, te je jednoj tajnoj grupi izviaa iz VOS-a dao zadatak snimanja cisterni koje prelaze granicu prema Hercegovini, ali im je zabranio o tome slati bilo kakve informacije drugim obavjetajnim slubama. Iz toga je mogue zakljuiti kako je znao da je to dogovoreno na vrhu, poto se nije usudio zaustaviti taj verc. Poto je zabranio slanje podataka svim drugim slubama logino je zakljuiti kako nikome nije vjerovao, pa ak ni Miroslavu Tumanu, te kako ni on nije znao tono to se krije iza takvog tajnog sporazuma. Takoer je jasno kako ni njemu Predsjednik Tuman jo uvijek nije potpuno vjerovao poto mu nije dao sve podatke o tim transportima. U travnju 1993. ABiH poinila je mnogo zloina nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Unitavana su itava sela, rueni su sakralni objekti, val izbjeglica zahvatio je hrvatsko puanstvo s podruja opina Zenica, Konjic, Vitez, Busovaa, Kiseljak, Jablanica, Fojnica i Travnik. U Trusini (Konjic) ubijeno je vie desetak Hrvata isti dan kad su Hrvati pobili Muslimane u Ahmiima. U Sunju (Zenica), Miletiima (Travnik) ubijeno je vei broj Hrvatskih vojnika i civila, a u Zenici je dolo do velike napetosti izmeu III. korpusa ABiH i Zenike brigade HVO-a. Napadom na selo Kauni presjeen je put Busovaa Kiseljak, a pokuano je i osvajanje raskrja na istom pravca kod Fojnice. U ovim Muslimankim napadima poginulo je etrdeset i etiri vojnika HVO-a i ranjeno ih je oko stotinu. Dana 13. 4. 1993. u Jablanici dolazi do prometne blokade, ime ABiH onemoguuju ulazak Hrvata u grad ili iz njega. Na podruju grada Jablanice iskljueni su telefoni osobama hrvatske nacionalnosti. Dana 15. 4. 1993. ABiH poduzela je operaciju irokih razmjera na podruju Konjica i Jablanice, a prilaze hrvatskim enklavama srednje Bosne iz pravca Prozora i Bugojna je ve od prije potpuno kontrolirala. Operacijama u Konjicu dovren je plan potpunog izoliranja HVO-a u male, vojniki teko obranjive depove i stavljanje pod kontrolu svih komunikacija kojima bi mogla doi pomo. Arapi iz mudahedinske postrojbe 3. korpusa ABiH su 15. travnja 1993. oteli zapovjednika te brigade HVO-a ivka Totia, pri emu su poginula etvorica ljudi iz njegove pratnje, nakon ega je iduega dana dolo do borbi i obostranih pokolja u cijeloj Lavanskoj dolini, a mnoga hrvatska i muslimanska sela su spaljena. U okviru ovog su se dogodili i medijski najobraeniji Ahmii. Ahmii, kao preteno muslimansko selo, presijecaju komunikaciju Vitez - Busovaa, a Muslimani su prvi put presjekli tu komunikaciju 20. 10. 1992. Hrvatske su snage idui dan oistile barikade, pri emu je bilo rtava i s jedne i s druge strane. Nakon otmice zapovjednika Zenike brigade HVO-a vojna se situacija u Lavanskoj dolini znaajno pogorala. Obavjetajni

podatci HVO-a upuivali su na gomilanje snaga ABiH iz pravca Zenice oko cijele enklave koja je bila najtanja upravo kod sela Ahmii, pa je tu prijetila najvea opasnost od presijecanja enklave. I jedna i druga strana su se pripremile za obraun. Zapovjednik Blaki je kasno naveer 15. 4.1993. izdao zapovijed za napad slijedee jutro na susjedna sela iz kojih se ugroava sigurnost hrvatskih mjesta. Nekoliko sati kasnije politiko vodstvo HVO-a trai od vojnog vodstva da preispita svoju zapovijed, te da se pokua sve kako bi se izbjegao opi oruani sukob. Napad poinje ujutro 16. 4. i dio ciljeva je ostvaren, ali zapovjednitvo 3. korpusa ABIH odmah izdaje zapovijed za napad du cijele linije sukoba, od Konjica, Jablanice, Viteza, Prozora do Busovae. U okviru ovoga planirano je i presijecanje ceste izmeu Viteza i Busovae smjerom Ahmia zbog ega su Ahmii imali vrlo veliku taktiku vrijednost za obje strane. Hrvatski civili su se iz Ahmia izvukli tijekom noi, te je u jutro poeo hrvatski napad na selo. U Ahmiima je bila stacionirana muslimanska postrojba TO u koli i damiji, te su pruili daleko vei otpor nego to je oekivan, poto su bili u civilnoj odjei i Hrvati ih nisu prije napada primijetili kao vojnike. Borbe su trajale vie dana, a muslimani su se branili iz kua u kojima su istovremeno boravili i civili. Zbog toga su kao kolateralne rtve nastradale mnoge ene djeca i starci koji su boravili u tim kuama. Borbe na itavom podruju trajale su 5 dana, te je tek esti dan stanje na bojitu dovoljno primirilo da bi se mogla izvriti asanacija terena. U ovim borbama poginulo je 145 vojnika i oko 270 civila HVO-a, a Muslimana je samo u Ahmiima poginulo preko stotinu. Glavnu ulogu u napadu na Ahmie imala je postrojba okeri u kojoj je boravio i jedan Britanac. To je daleko vei broj rtava nego je oekivano, te su zapadni mediji to snimili, nakon ega su poeli zapadni napadi na Hrvatsku. Iako su mediji za ovo odmah pokuali optuiti predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tumana, injenica je kako je to upravo njemu najmanje odgovaralo, a dobro je dolo premijeru Velike Britanije. Naime, sve se dogodilo etiri dana prije nego je biva britanska premijerka Margaret Tacher trebala posjetiti Zagreb. Ona je zastupala drugaije stavove o sukobu na Balkanu od tadanjeg britanskog premijera Jona Mayora i vojnoobavjetajnog establimenta, te se zalagala za suradnju izmeu Hrvata i Muslimana. Nakon Ahmia, sastanak u Zagrebu izmeu M. Tacher i Tumana je otkazan, a Hrvati koji su do tada u zapadnim medijima tretirani kao rtva, sve su ee opisivani kao zloinci. ak je i prosrpski orijentirani profesor dr. Muhamed Filipovi 18. travnja 1997. izjavio u Vjesniku kako je napad na Ahmie organizirala britanska tajna sluba MI6, kako bi se dokazalo da u Bosni nije srpska agresija, ve da se vodi graanski rat! Osnovna greka u Ahmiima je bio taj to se napadalo selo umjesto da se osvoji uzvisina iznad sela sa koje bi se itavo selo moglo drati na nianu. Nakon toga pripadnici TO bi se morali predati, poto ne bi mogli pruiti nikakav ozbiljan otpor. Slinih zloina bilo je posvuda du bive zajednike borbene crte, a mnogi su se dogodili pred oima britanskih vojnika koji nisu eljeli pomoi ak ni djeci ni progonjenim civilima koji su se pokuavali skloniti u njihove baze. Dana 17. 4. 1993 pripadnici ABiH otpoeli su napad na sela Bilivode i Kuber, a 18. 4. na ostali dio opine gdje su ivjeli Hrvati: Podbrijeje, Stranjani, Tanjac, Borda, Konjevii, uanj, Crkvice, Perin Han, Raspotoje, G. Zenica, Drivua, Grn i Zelje. Najvei dio izbjegloga puanstva je izbjegao u selo ajdra, a drugi, manji dio, u sela Crkvice, Perin Han i Raspotoje gdje su se nali u okruenju ABiH, nakon ega je uslijedila predaja. U ovoj treoj muslimanskoj ofenzivi ABIH je postigla polovine uspjehe. Lokalni Hrvati su se puno bolje pripremili za obranu nego za vrijeme prve i druge ofenzive poto muslimane vie nisu smatrali za saveznike, iako su u Zagrebu muslimani jo uvijek tretirani kao saveznici, te im je

redovito isporuivano oruje i streljivo. Sa Alijom Izetbegoviem je u tijeku ovih sukoba potpisan ak i sporazum o zajednikom zapovjednitvu HVO-a i ABiH, ali Izetbegovi nikad nije dopustio predstavnicima HVO-a da prisustvuju sjednicama Predsjednitva, unato inzistiranju Hrvatskih predstavnika. Od 29. 4. do 2. 5. 1993. dr. Franjo Tuman boravio je u Turskoj. Tu je dogovoreno osnivanje zajednike tursko-hrvatske misije dobre volje kako bi se ocijenilo stanje meu hrvatskim i muslimanskim zajednicama u Bosni i Hercegovini, te obnovilo meusobno povjerenje. Preko Turske je Tuman elio uvjeriti Aliju kako nee dopustiti etniko ienje srednje Bosne od Hrvata i prodor ABiH prema Jadranskom moru makar morao upotrijebiti i Hrvatsku vojsku. Alija na to nije obraao veliku pozornost jer ga je lord Owen uvjeravao kako e to sprijeiti sankcijama. Dana 6. 5. 1993. bosanski Srbi su odbili Vance-Owenov plan, nakon ega su Amerikanci i Nijemci uspjeli preko UN-a progurati sankcije prema Srbiji.

5.3.12.

ZATIENE ZONE

Dana 7. 5. 1993. Vijee sigurnosti UN-a proglasilo je zatiene zone Sarajevo, Tuzla, epa, Srebrenica, Gorae i Biha, a Sefer Halilovi i Ratko Mladi u prisustvu francuskog generala Morillona potpisali su opi prekid vatre. To je omoguilo Izetbegoviu prebacivanje glavnine snaga na front prema Hrvatima i pripremu mnogo snanije ofenzive na HVO. Vijee sigurnosti UN-a na brzinu je proglasilo zatiene zone, a nije se pobrinulo za stvarnu zatitu. Alija je jamstvo UN-a prihvatio kao dovoljno jamstvo, nakon ega je naredio Seferu Haliloviu frontalne napade na svoje dojueranje saveznike Hrvate. Cijela muslimansko-hrvatska crta obrane tada se raspala. Nekoliko mjeseci trajala je anarhija. Muslimani su imali poetnih uspjeha u osvajanju izdvojenih hrvatskih enklava u srednjoj Bosni i u prodoru dolinom Neretve prema moru. Morillon i Izetbegovi uvoenjem sigurnosnih zona zaustavljaju velik pritisak svjetske javnosti u korist RBiH te dolazi do prestanka bombardiranja srpskih linija snabdijevanja iz pravca Srbije. Istovremeno, zahvaljujui prebacivanju muslimanskih jedinica iz Podrinja u borbu protiv Hrvata, etniki general Mladi preraspodjeljuje svoju vojsku na ratite Igmana i tako potpuno zatvara obru oko Sarajeva. Englezi i Francuzi su vjerovali kako e Mladi jedinice oko zatienih zona prebaciti na dubrovako ratite, ali su previdjeli injenicu da Karadi i Mladi vie mrze Muslimane nego to ele Dubrovnik, koji su ionako mislili osvojiti sami, nakon to se Hrvati i Muslimani iscrpe u meusobnim borbama. U nastojanju da smiri sukobe izmeu Muslimana i Hrvata 10. 5. 1993. dr. Tuman je uputio poruke Aliji Izetbegoviu i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne mr. Mati Bobanu u kojima je najotrije osudio hrvatsko-muslimanske sukobe u Bosni i Hercegovini, s pozivom da sukobi odmah prestanu, te se osigura suradnja hrvatskih i muslimanskih oruanih snaga u borbi protiv srpskog agresora i stvore preduvjeti da mirotvorna akcija svjetske zajednice bude mogua i uspjena. U svibnju 1993. ratni sukob izmeu ABiH i HVO-a se razbuktava, a ratnih rtava i rtava genocida je sve vie. Hrvatski civili i zarobljeni vojnici smrtno stradavaju na podruju opine Kiseljak, Busovaa, Konjic, a u Kazagiima je ubijeno 14 civila (Kiseljak), u Paziima (Busovaa) pet civila, u Zaslivlju (Konjic) su masakrirane tri osobe. U to vrijeme zapadne drave

poinju Hrvate optuivati za agresiju na srednju Bosnu iako su postrojbe HVO-a vodile samo obrambene operacije. Snage ABiH na podruju srednje Bosne u tom trenutku bile su est puta brojnije od snaga HVO-a, a i ginulo ih je daleko vie nego Hrvata poto su oni uglavnom vrili napadake akcije, to i podrazumijeva vei broj rtava. Gradovi Vitez, Busovaa i Kiseljak opkoljeni su od sijenja 1993. U Travniku, Novom Travniku, Bugojnu i Gornjem Vakufu na jednu brigadu HVO-a dolazilo je tri brigade ABiH. Na podruju Konjica i Jablanice na 700 boraca HVO-a napadalo je 10.000 boraca ABiH. Na ovom podruju ABiH je drala viestruko vei broj vojnika nego na linijama prema Srbima u istonoj Bosni. Cijelo to vrijeme Hrvatska je slala oruje i streljivo Muslimanima plaei se mogunosti naglih srpskih prodora na prostore koji je drala ABiH, ako bi ostali bez streljiva. U tom bi sluaju milijun i sedamsto tisua muslimanskih izbjeglica zavrilo u Hrvatskoj, to Hrvatska ni ekonomski ni sigurnosno ne bi mogla izdrati. Istovremeno, porastom sukoba izmeu Muslimana i Hrvata projugoslavenska, titoistika frakcija KOS-a kroz hrvatske medije sve intenzivnije plasira tezu kako su sukobi izmeu Muslimana i Hrvata posljedica Tumanovog i Miloevievog, navodnog dogovora iz Karaoreva o podjeli BiH. Ova teza bi mogla imati nekog logikog smisla samo kad bi postojala drava spremna prihvatiti 1.700.000 muslimanskih izbjeglica. U svibnju je Alija Izetbegovi otiao u New York, gdje je Silajdi vodio pregovore. Tu je praktino isti dan potpisao njujorku verziju enevskog dokumenta o podjeli BiH. Ovaj potpis je poznat po tomu to ga je Izetbegovi pravdao kao uvjetni potpis gdje su uvjeti o prestanku artiljerijskih napada na civile i sl. trebali biti ispunjeni u razumnom roku. Dana 2. svibnja 1993. u Ateni je odran sastanak na vrhu, a na njemu je sklopljen konaan sporazum o mirovnom planu za Bosnu i Hercegovinu. Dva dokumenta mirovnoga plana potpisuje voa Srba Radovan Karadi uz uvjet da to prihvati samoproglaeni parlament Srba u Bosni i Hercegovini sazvan za 5. svibnja. Sudionici toga sastanka su grki premijer C. Mitsotakis, lord Owen i Cyrus Vance, supredsjedatelji Meunarodne konferencije, glavni elnici iz Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovi i Mate Boban, ruski izaslanik Vitalij urkin i ameriki izaslanik R. Bartholomew, predsjednici dr. Franjo Tuman, Slobodan Miloevi, Miomir Bulatovi i Dobrica osi. Nakon toga lokalni Srbi oko Zadra, na nagovor britansko-francuskih obavjetajaca, obnavljaju sukobe. Dana 11. 5. ispalili su 12 topovskih granata na Zadar, a 17. 5. etiri. Na podruju Brkog Srbi 13. 5. 1993. pokuavaju ponovnim snanim napadima proiriti koridor.

5.3.13.

TOTALNI HRVATSKO-MUSLIMANSKI RAT


(etvrta muslimanska ofenziva)

Na mostarskom podruju, nakon Lipanjskih zora (akcija kojom je Mostar osloboen od etnika), muslimanski su se civili tijekom jeseni 1992. i poetkom 1993. poeli vraati s mora gdje su bili u izbjeglitvu. Poetkom proljea 1993. ubijen je prvi vojni policajac HVO-a od strane ABiH pa nepovjerenje Hrvata prema Muslimanima i ovdje sve vie jaa. Smijenjen je i prohrvatski orijentirani muslimanski politiki elnik za grad Mostar dr. Ismet Haiosmanovi to je takoer pojaalo nepovjerenje Hrvata prema novim muslimanskih elnicima koji su bili poznati kao zagovornici sukoba sa Hrvatima. Po gradu se sve ee pojavljuju ljiljani na uniformama pripadnika HOS-a i ABiH. ABiH je sve vie jaala te je prela na zapadnu obalu Neretve i u procesu zauzimanja zgradu po zgradu bliila se zapadnim predgraima Mostara.

HVO je u to vrijeme izbjegavao konfrontaciju s Armijom BiH iako su u drugim dijelovima Bosne ve poeli sukobi izmeu Muslimana i Hrvata. Dok su postrojbe HVO-a redovito ile na poloaje u Podveleju (prema etnicima), Muslimani su tiho zauzimali grad. Zapovjednik 41. motorizirane brigade ABIH u Mostaru Midhad Hujdur Hujka 19. 4.1993. (dok su ve trajale velike borbe u Srednjoj Bosni od Konjica do Busovae) izdaje zapovijed o hitnom odsijecanju Mostara juno prema Buni i sjeverno prema Vrapiima. Prvi bataljun trebao je prodrijeti duboko u sredite grada. Dio snaga trebao bi napasti s bokova i osvojiti brdo Hum. U centru grada trebalo je zauzeti dominantne zgrade, aki dom i Ekonomsku kolu. U zgradi Vranica (u zapadnom Mostaru) u kojoj je bilo zapovjednitvo IV. Korpusa ABiH pripremali su se za zauzimanje ulice Stjepana Radia s ciljem povezivanja s Neretvom i preko nje istonim dijelom grada koji je ve uvelike kontrolirala muslimanska vojska ABiH. Nakon to su pripreme otkrivene HVO se takoer potajno sprema za obranu. U Mostaru se osjea sve vea napetost jer su i jedni i drugi poeli utvrivati svoje poloaje. Hrvatske obavjetajne slube uspjele su uhvatiti Hujkinu zapovijed kao i poziv Sefera Halilovia Muslimanima koji su se nalazili u postrojbama HVO-a. Halilovi je pozvao Muslimane na razoruavanje svojih suboraca Hrvata i preuzimanje komande nad jedinicama i teritorijem. Zapovijed od 9. 4. poela je sa realizacijom 9. 5. 1993. kad su muslimanski predstavnici na sjednici Vlade, koja se odravala u bolnici na Bijelom Brijegu, dali kolektivnu ostavku na svoju funkciju u Vladi Mostara. Ve sutra nakon povratka sa smjene, koju su Muslimani i Hrvati zajedniki odravali na crti prema Srbima, Hrvatima je bilo oduzeto oruje, a nakon toga su stavljeni u pritvor, oni koji su ostali ivi. Kad se doznalo kako ABiH planira pokrenuti veliku ofenzivu 12. 5. 1993. na podruju Mostara, lokalni zapovjednici HVO-a donosi odluku za pokretanje svoje ofenzive. U manjem dijelu jedinica HVO-a zapovijed Sefera Halilovia o razoruanju Hrvata je izvrena, a u veini sluajeva Hrvati su uspjeli razoruati Muslimane, te ih smjestiti u zarobljenike logore Heliodrom i Dretelj. Odmah po izbijanju veliki sukoba u Mostaru Predsjednik Tuman je sazvao sjednicu VONS-a, zajedno sa zapovjednicima HV-a i HVO-a gdje je pitao to se to tamo dogaa. Na viesatnom sastanku svi prisutni, ukljuujui i pristigle asnike HVO-a iznosili su svoje stajalite, a tek pri kraju za rije se javio Manoli. Rekao je: Predsjednie to zauzme vojnika izma to je nae. Godinu dana kasnije Predsjednika Tumana je optuivao za sukob s Muslimanima gdje god je dobio priliku. Dana 18. 5. 1993. u Meugorju su Franjo Tuman i Alija Izetbegovi, na inzistiranje meunarodnih posrednika, potpisali sporazum o uspostavi mira. Alija se odrekao Mostara koji je po ovom dogovoru pripao Zapadnohercegovakoj upaniji. Ovaj Alijin potez bio je pokuaj ratne varke kojom je htio umanjiti opreznost mostarskih branitelja, a ve je izdao zapovijed za novi pokuaj osvajanja Mostara. Idueg dana, 19. 5. 1993. godine, jedinice ABiH smjetene u zapadnom Mostaru u objektima Vranice pokrenuli su veliku ofenzivu na zapadni Mostar. Oko 200 civila i vojnika je snajperskim hicima pogoeno iz razliitih smjerova, a oko 5.000 minobacakih projektila palo je na grad. Vode se estoke borbe u kojima Muslimani pokuavaju zauzeti cijeli Mostar. Borbe se vode po principu kua za kuu, mnoge zgrade na liniji sukoba su do temelja sruene, a borbe su trajale dva dana. U Vranici su pronaeni popisi svih pripadnika ABiH, a otkriveno je i petnaestak naoruanih grupa civila s po 40-ak ljudi, koje su se u gradu pritajile i ekale signal za napad s lea na hrvatske postrojbe. U itavoj BIH, meu Hrvatima poeo se javljati psiholoki efekt poznat pod nazivom zakon recipronog ponaanja. Ovaj zakon kae: ako ovjeka napadne neprijatelj on se ne e iznenaditi i razoarati, ali ako ga

napadne prijatelj razoaranje e biti vrlo veliko, te e se javiti i velika mrnja. Upravo to se dogodilo u BiH, Hrvati su u vrlo kratkom vremenu shvatili kako sukobi izmeu Muslimana i Hrvata nisu posljedica samovolje pojedinih lokalnih zapovjednika, ve se radi o muslimanskom stratekom neprijateljstvu. Posljedica se oitovala u otvaranju logora za sve muslimanske vojnike i civile. Tada su poela uhienja i njihovih obitelji, te svih sumnjivih koji bi mogli ometati obranu s lea. Sve muslimanske izbjeglice koje su dole na teritorij pod kontrolom HVO-a takoer su zatvorene u zarobljenike logore ili su protjerane u Hrvatsku. Veina upravitelja tih logora bili su bivi milicajci i UDB-ai iz doba socijalizma, koji su po uputama projugoslavenske frakcije HDZ-a poeli s krenjem prava zarobljenika, kako bi mrnju izmeu Muslimana i Hrvata to vie produbili, a ugled Hrvata u meunarodnoj zajednici to vie srozali. HVO-u je u pomo dolo oko 2.000 uglavnom dragovoljaca iz Hrvatske ime je prodor prema moru sprijeen. Predsjednik Predsjednitva BiH i stranke SDA Alija Izetbegovi prijeti ako humanitarne organizacije ne uu u Mostar, on nee sudjelovati u bilateralnim pregovorima s delegacijom Mate Bobana, predstavnikom bosansko-hercegovakih Hrvata. Prijetnja Alije Izetbegovia je bila sadrana u njegovu pismu posrednicima Europske zajednice i UN-a, lordu Owenu i Stoltenbergu, a predoena je i novinarima nakon ponovnog nastavka enevskih pregovora. Zahtijevamo da UNPROFOR, Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Meunarodni odbor Crvenog kria (ICRC) uu u Mostar i druga mjesta u Hercegovini kako bi se stanovnitvu dostavila neophodna pomo, stajalo je u pismu. U zapadnoj Hercegovini, gdje su Muslimani bili izrazita manjina, dolazi do razbuktavanja mrnje prema Muslimanima te njihova razoruavanja, zatvaranja i protjerivanja u Hrvatsku. U tom trenutku muslimani su imali oko 200.000 vojnika, naoruanih uglavnom pjeakim orujem, dok su Srbi imali oko 80.000 vojnika naoruanih tenkovima i tekim topnitvom. Hrvati su morali drati poloaje i prema Srbima i prema Muslimanima. Borbe se nisu vodile samo u gradu ve i na itavoj liniji izmeu Mostara i Bugojna, na pravcima pogodnim za napad. Lokalni branitelji branili su uglavnom naseljena mjesta, dok su praznine u liniji popunjavali dragovoljci iz Hrvatske, meu kojima je bilo i Osijeana. Po njihovom prianju na pojedinim planinskih kosinama Muslimani su se povremeno koristili taktikom ljudskih valova. U prvom redu ili su naoruani vojnici ABiH i mudahedini, a u drugom redu nenaoruani. im netko iz prvoga reda pogine, priskae netko iz drugoga reda i uzima oruje. Takva se taktika koja podrazumijeva izuzetno velike ljudske gubitke primjenjuje samo onda kada se ele ostvariti izuzetno vani strateki ciljevi. Ovu su taktiku Muslimani ranije koristili samo kod Branskog koridora 1992. i poetkom 1993, kada su u suradnji s HVO-om i uz topniku potporu HV-a nekoliko puta uspjeli presjei Branski koridor. Branski je koridor imao strateku vanost za cijeli zapadni dio Velike Srbije i branjen je najjaim tenkovskim i topnikim jedinicama, te su pri sva tri presijecanja snage ABiH i HVO-a unutar 24 sata vraene na poetne poloaje. Najjaa i najbolje pripremljena etvrta muslimanska ofenziva nije uspjela zahvaljujui dragovoljcima iz Hrvatske, te Tuti koji je preko radija pozvao na totalnu mobilizaciju svih za borbu sposobnih, uz javnu prijetnju likvidacijom svih koji se ne odazovu. Demoralizacija se poela osjeati i u Hercegovini, pa je i ovdje sve vie vojnika povremeno dezertiralo iz postrojbi. Najvei razlog za demoralizaciju bile su glasine kako oni koji plate ne moraju ii na borbene linije, ve uvaju pozadinske baze i zapovjednitva. Pri ovoj etvrtoj muslimanskoj ofenzivi, uvidjevi kako bi Mostar mogao pasti, hrvatski

politiki vrh je odluio konano prekinuti opskrbu postrojbi ABiH orujem i streljivom iz Hrvatske. Humanitarna pomo muslimanskim izbjeglicama u Hrvatskoj i dalje je nastavljena, te je na njihovo zbrinjavanje dnevno troeno oko 4.000.000 DEM, dok je za vojnu i humanitarnu pomo Hrvatima u BiH dnevno troeno tek 1.000.000 DEM. Ovu pomo Hrvatima lijevi mediji u Hrvatskoj su ve tada javno kritizirali dok su o trokovima zbrinjavanja Muslimana u Hrvatskoj utjeli. Dolaskom dragovoljaca iz Hrvatske, uglavnom Hrvata podrijetlom iz BiH, linije oko Mostara su se stabilizirale. Ti su dragovoljci uglavnom rasporeivani na dijelove borbenih linija gdje su se razgraniavale lokalne hrvatske opinske postrojbe. Tako su sprijeeni vei sukobi izmeu pojedinih opinskih hrvatskih postrojbi koje su izazivali lokalni nii zapovjednici, bivi kriminalci ili suradnici Udbe. Postojao je konstantan sukob izmeu politikih voa koji su najee bili pomirljivi prema Muslimani, dok su vojni voe najee bili ratoborni. Mnogi vii lokalni zapovjednici nisu imali nikakav autoritet nad pojedinim jedinicama. Nii su zapovjednici izvravali dijelove zapovijedi koje su im se sviale, a ostalo su ignorirali, ili otvoreno odbijali. Nitko od niih zapovjednika nije mogao biti smijenjen ako su vojnici bili za njega. Zapovijedi viih, vojno obrazovanih asnika, shvaali su vie kao savjete. Mnogi nii zapovjednici nastojali su poneto i zaraditi naplaujui porez na svu robu koja je prolazila Muslimanima, a s vremenom sve su vie trgovali i sa Srbima, osobito naftom, to Hrvatski dravni vrh zbog dogovora sa ruskim isporuiteljima nije smio sprijeavati. Zbog toga je dolazilo i do oruanih sukoba izmeu Ljubukog i Gruda, irokog Brijega i Rame, Praljka i Tute itd.

5.3.14.

PETA MUSLIMANSKA OFENZIVA

Nakon propale muslimanske ofenzive na Mostar uak je zabranio proputanje oruja i streljiva ABIH, to je do 16. 10. 1992. kontrolirao ef SIS-a Josip Perkovi, kad je smijenjen, koji je i u Hrvatskoj jedini mogao otvoriti granice za prolazak oruja. To je odmah u Hrvatskim lijevim medijima ocijenjeno kao dokaz o zajednikom Hrvatsko - Srpskom planu podjele Bosne, odnosno kao jo jedan dokaz o istinitosti dogovora iz Karaoreva. Nakon smjene Perkovia njegov posao sabotaa obrane nastavio je ef SZUP-a Zdravko Musta, a kad je to uoeno smijenjen je krajem 1993. godine. Kako bi ostao pod kontrolom postavljen je na mjesto efa sigurnosti u Kaptol banci koja je bila u vlasnitvu Tumanova unuka Koutia. Smjena Mustaa jo je jedan veliki udarac Manolievoj projugoslavenskoj frakciji HDZ-a, te je on postao prisiljen sve vie se osobno suprotstavljati Tumanu, poto mu je sve vie ponestajalo jakih pijuna. Zbog toga se preko medija sve vie suprotstavlja Tumanu, te iri razne prie. U medijima su se sve ee poele pojavljivati teorije kojima je Manoli osobno potvrivao pouzdanost, kao to su prie o dogovorenom rat u Karaorevu, iako ni on ni njegovi sljedbenici, nikad nisu znali objasniti zato je JNA sruila Vukovar, ako su se stvarno dogovorili o prodaji Vukovara, mogli su ga opkoliti, prekinuti struju, telefon i dovoz hrane, te ekati predaju. Ovi prikriveni Jugoslaveni nisu nikad ni pokuali objasniti zato je JNA avijacija napala Banske dvore, tj. pokuala ubiti Tumana, ako su se dogovorili. Zato ubijati nekog s kim si se sve dogovorio? Nisu nikad ni pokuali objasniti zato je Tuman dopustio do konca 1991. prodaju oko 70.000 dugih cijevi, zarobljenih nakon pada vojarni stranci SDA, te transporte oruja iz islamskih zemalja preko hrvatskog teritorija sve do sredine 1993, kao i dolazak nekoliko tisua Muahedina. Da su se stvarno dogovorili o prodaji Vukovara i podjeli BiH sve ovo ne bi bilo mogue.

Budui da nisu uspjeli osvojiti Mostar na putu prema Ploama, Muslimani su se odluili na novu, puzajuu ofenzivu u kojoj e postepeno etniki oistiti, jednu po jednu hrvatsku enklavu u srednjoj Bosni i zauzeti industrijska postrojenja. Ova zadnja ofenziva rastegnula se od poetka lipnja do prosinca 1993. kad je splasnula zbog nedostatka streljiva i potpisanih Woshingtonskih sporazuma. Hrvati srednje bosne su postupno gubili dio po dio teritorija pri emu su muslimani imali vrlo jaku obavjetajnu i medijsku pomo Britanaca, Francuza i Nijemaca. Britanci i Francuzi su Muslimanima pomagali taktiki kako bi u meusobnim borbama iscrpili i jedne i druge, vjerujui kako Srbi ele obnoviti Jugoslaviju, dok su Nijemci bili jedini iskreni Muslimanski pomagai u Europu. Kao to su 1991. zbog svojih interesa pomagali Hrvatsku, tako su u Bosni Nijemci pomagali Muslimane zbog svojih interesa, tj., to boljih odnosa sa Arapskim dravama iz kojih su uvozili naftu. Na podruju Travnika 3. 6. 1993. ABiH je otpoela s masovnim uhienjima i odvoenjima mukaraca Hrvata. Pojedinci iz Hrvatskog vodstva procjenjuju kako se ovo podruje vie ne moe braniti poto je sva logistika ovisila o nekoliko ruskih helikoptera. Zbog toga se pojedini politiki i vojni voe opredjeljuju za naputanje srednje Bosne i odlazak Hrvata iz ovog podruja, dok se veina lokalnog stanovnitva tome protivi. Dana 5. lipnja Bruno Stoji, predstojnik Odjela obrane HVO-a HZ-a HB-a, uputio je pismo lordu Davidu Owenu, Phillipu Morillonu, Aliji Izetbegoviu i Seferu Haliloviu u kojemu ih upozorava na teak poloaj Hrvata u Travniku. Dana 7. lipnja 1993. zbog tekog stanja u Travniku Mate Boban pie supredsjedateljima Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju, Unproforu, State Departmentu, Aliji Izetbegoviu i Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj. Dana 8. 6. 1993. Muslimanske snage napadaju liniju obrane HVO-a na pravcu Gua Gora - Putievo - Nevi Polje. Crte obrane HVO-a napadaju pripadnici pet muslimanskih brigada iz Zenice. Hrvatsko civilno puanstvo je primorano na iseljavanje. Pod vatrom je i samostan Gua Gora. Broj mrtvih i ranjenih je na stotine. Potpuno su iseljena hrvatska sela (ukupno 32): Bikoi, Bilii, ukle, Didai, Donji Dolac, Gornja Bojna, Gornji Dolac, Guvna, Jankovii, Jadikovac, Kraljevii, Kokoari, Lovrii, Maljine, Marjanovia Brijeg, Misonica, Mikia Brdo, Oreac, Ovarevo, Paklarevo, Peevii, Pilia Doi, Pirota, Podovi, Polje, Prii, Radia Brdo, kulji, ipovik, Vidoevii, Vikovii i Zagaj. Pokolj u Guoj Gori i ruenje samostana izvrila je postrojba muahedina kojima je zapovjedao britanski komandos pseudonima Rose. Istovremeno 8.06.1993. u selu Maljine (opina Travnik), u predjelu sela zvanom Bikoi, pripadnici ABiH strijeljali su 30 Hrvata. Istoga dana general Sefer Halilovi smijenjen je s poloaja zapovjednika ABiH (provaljen mu je poziv Muslimanima iz HVO-a, te zbog toga nije uspio izvriti zapovijed) i na njegovo mjesto imenovan je tada pukovnik Rasim Deli koji je nastavio zapoete vojne operacije. Dana 9. 6. 1993. ABiH je napala sva sela opine Kakanj nastanjena Hrvatima. Napadnut je i prostor grada Kaknja. Do 10. 6. 1993. godine s podruja opine Travnik protjerano je oko 19.000 Hrvata. Najvei dio protjeranih Hrvata je prihvaen na podruju slobodnih dijelova opine Novi Travnik (njih oko 12.000) i Vitez (oko 4.000). Na slobodnom dijelu opine Travnik, na podruju mjesta Nova Bila, ostalo je oko 2.000 Hrvata. Ranim jutrom, 13. 6. 1993, oko 10.000 pripadnika Armije BiH napalo je iz sveg raspoloivog oruja i orua na crte obrane HVO Kaknja, te u toj akciji uspjelo probiti linije

obrane HVO-a na nekoliko mjesta, a branitelji su se u kolonama dugim i do 10 km uputili ka Vareu. Kolone izbjeglica, njih oko 15.000, pod stalnom topnikom i pjeakom vatrom probilo se planinskim vrletima, nou, u Vare. Istoga dana Predsjednitvo BiH u enevi donijelo je naredbu za prekid sukoba izmeu Hrvata i Bonjaka u srednjoj Bosni. Dana 16. 6. 1993. u enevi se odravaju pregovori na Mirovnoj konferenciji o podruju bive SFRJ o politikim prilikama u Hrvatskoj i stanju u BiH. Sudjeluju dr. F. Tuman, D. Owen, T. Stoltenberg, A. Izetbegovi, S. Miloevi, M. Bulatovi, M. Boban i R. Karadi. Slijedeeg dana 17. 6. 1993. godine u izvjetaju za meunarodne posrednike je zapisano (referenca: CO93F17.PAR biljeke COREAU http://sca. lib.liv.ac.uk/collections/Owen/lists/owencd3.html). Na sastanku supredsjedavatelja lord Owen je optuio Srbe i Hrvate da prikazuju karte pobjednika. Nastojao se predstaviti kao onaj kome je neprihvatljivo da glavno muslimansko podruje ne ide du istone strane Neretve, do Mostara i nie, kao dokaz spremnosti da se realnim uini pristup moru kod Ploa. Lord Owen smatra da bi drave lanice zajedno trebale iskoristiti svoj utjecaj na Hrvatsku, kako bi ju uvjerile da to prihvati. Meunarodna zajednica ne bi prihvatila sadanje prijedloge. Ako se i nadalje budu drali istog, vjerojatan odgovor bi bio povlaenje snaga UN, ukidanje embarga na oruje, a SAD bi zapoele zrane napade u svrhu potpore Muslimanima, dok bi se oruje bacalo iz zraka. Tisue bi poginule. Rat bi se nastavio. Ako bi Jugoslavija intervenirala, bila bi bombardirana, i sve to kao rezultat Karadieve nerealnosti. Bila bi to njegova groteskna slaboumnost da odbije Vance-Owenov plan. Nakon Atene i u tjednima od tada jo je na stotine osoba poginulo, a jo na tisue osoba je izgubilo domove. Stoltenberg je naglasio koliko se situacija na terenu dramatino pogorala tijekom poslijednjih est tjedana, od trenutka kad je on preuzeo posao. Karadi je rekao da e, ako se ukine embargo na oruje i ako bi Muslimani nastavili s borbom, Srbi zauzeti Sarajevo, Travnik, Tuzlu i Zenicu. Dana 19. 6. 1993. napadi muslimanskih snaga na podruje opine Kreevo odvijaju se iz pravca Tarina u hadikoj opini i s planine Igman. U dva dana borbi poginulo je 13, ranjeno 20, a nestalo 12 pripadnika HVO-a. Dana 19. lipnja 1993. (http://pages.infinit.net/bosnie/cyberm /chap5/ chap5.htm) Le Monde pie o Owen-Stoltenbergovovom planu: Doista, oni su smatrali neprihvatljivim teritorijalno krojenje i zahtijevali su odreene modifikacije. Hrvati su pristali da im daju pristup na more, iznajmljujui im luku Ploe na razdoblje od 99 godina. A Srbi su dozvolili utemeljenje istinskog teritorijalnog kontinuiteta izmeu enklava istone Bosne: Gorae, epa i Srebrenica. Osim toga, u toj fazi multilateralnih koncesija, Srbi su dobili od meunarodnih posrednika supstancijalno ureenje, pravo za svaki entitet Bosne, da poduzmu eventualno odcjepljenje bez suglasnosti drugih entiteta. Budui da je to sada bilo izriito, Owen-Stoltenbergov plan inio je teritorijalni integritet bosanske drave fikcijom. Lord Owen branio je taj dodatak govorei: Mir e se vratiti, bosansko stanovnitvo izabralo je zajedniki ostanak. Dana 22. lipnja 1993. godine (Sluba radioemisije za strane informacije FBIS http://www.bbc.co.uk/otr/intext92-93/Owen20.6.93. html): Dnevno izvjee lorda Owena: Dimbleby: Ako Muslimani nastave borbu, na primjer oko Mostara, bit e neizbjean pokret Hrvata kao i, moda Srba. Ne moemo pretpostaviti da e granice koje su predloili ili pet

djelia teritorija o kojima ste govorili, ostati bez sukoba, osim ako se sada borba ne bi prekinula.? Lord Owen: Ne, smatram da je to nevolja. Razderali su kartu pretendirane pokrajine koju smo osobito predoavali tijekom posljednjih pet do est tjedana, zbog borbe izmeu Muslimana i Hrvata. Priroda graanskog rata je ostala potpuno oigledna. U pravu ste kad kaete da se sada bore na primjer za Mostar. Postoji vrlo jak razlog za ma koju muslimansku Republiku da ode dolje, do Mostara. Time su blie moru i tada bi imali meunarodno garantirani pristup luci Ploe koja se nalazi na dalmatinskoj obali, ali, zapravo je u Hrvatskoj. I, slino, smatram da je vrlo vano da dobiju pristup na sjever, do rijeke Save, koja se ulijeva u Dunav i koja je plovna. Dana 23. 6. dr. Tuman je u enevi, u nastavku Meunarodne konferencije mirovnih pregovora o bivoj Jugoslaviji, razgovarao s D. Owenom, T. Stoltenbergom, S. Miloeviem. Dana 24. 6. 1993. pripadnici ABiH napali su Hrvate epake opine. Tako se oruani sukob proirio i na ovo podruje. Sve je poelo jakim vojnim udarom ABiH na grad epe i Hrvatima nastanjena sela iz pravca Zenice i eljeznog Polja. Hrvati pobjeuju i itava 319. te dio 201. brigade ABiH se predaje. Za vrijeme kasnijih sukoba s Muslimanima, od 10. 9. 1993. do 13. 2. 1994. HVO ovoga podruja opskrbljivao se preko srpskog teritorija u zamjenu za naftu koja je Srbima nedostajala. Opskrba Srba naftom dogovorena je izmeu HVO-a i lokalnih Srba kad su Muslimani poeli sa ozbiljnijim napadima na Hrvatske enklave, (a posljedica je dogovora Ruskih izvoznika nafte i Hvatskog dravnog vrha). To je smanjilo opasnost u dijelovima BiH gdje su se dodirivale Srpske i Hrvatske linije, tako da su se dijelovi HVO s ovih linija mogli prebaciti na linije prema muslimanima. U lipnju 1993. sukob ABiH i HVO-a u Lavanskoj dolini doivljava vrhunac. Tehniki nadmonije i brojano jae snage ABiH sve ine kako bi zauzele prostore tamonjih Hrvata, etniki iste hrvatska sela te ubijaju zarobljene vojnike HVO-a i civile. U Lavanskoj enklavi, tridesetak kilometara dugoj i nekoliko kilometara irokoj dolini, u ratu s Muslimanima poginulo je ukupno blizu dvije tisue Hrvata, ranjeno je vie od pet tisua pripadnika HVO-a, a preko 1.500 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja. Mnogi zloini su poinjeni i nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima u opini Travnik i Zenica, pa je tako u unju ubijeno 17 civila, u Bikoima 30 civila i zarobljenih vojnika HVO-a, u uklama 9 nenaoruanih i 10 naoruanih civila, a u Vitezu je granata pokosila 8 djece u igri. Strahovito stradavaju Hrvati u opini Kakanj, Novom Travniku, Rami/Prozoru, Busovai, Kiseljaku. Dana 2. srpnja 1993. Vijee obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske u svom priopenju upuuje apel Predsjednitvu i Vladi Bosne i Hercegovine da odmah obustave napade ABiH protiv HVO-a i nezatienog hrvatskog civilnog puanstva. Uprkos tome 4. i 5. srpnja dolo je do snanih borbi u Uskoplju pri emu su spaljena hrvatska sela Rostovo i Sebei, nakon ega je poelo iene sela od Hrvata, Milii, Krupa, Bistrica, Batua, i Paji Polje. Dana 10. srpnja 1993. hrvatsko i bosanskohercegovako izaslanstvo sastaju se u Makarskoj i potpisuju Sporazum o slobodnoj dostavi humanitarne pomoi za cijelo podruje Bosne i Hercegovine, koje kontroliraju ABiH i HVO uz nazonost svih meunarodnih humanitarnih organizacija. Poetkom srpnja 1993. godine u Unproforovu transporteru u Maglaj je doao dr. Ejup Gani i dao nalog muslimanskim politikim i vojnim voama za napade ABiH na HVO i hrvatsko puanstvo.

Sukob je poeo prvih dana srpnja 1993. godine i u prvom naletu sravnjeno je 35 hrvatskih kua u selu Lijenica. U ovom sukobu Hrvati su imali 24 rtve, tj. osam zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, jedno dijete i 15 odraslih civila. Dana 16. 7. 1993. pred silovitim napadima ABiH sa Malkoa (zadnje linije obrane Fojnice) povlae se pripadnici HVO-a. Zajedno s njima Fojnicu naputa i veina hrvatskog puanstva. Vie od 6.000 Hrvata nalazi se u zbjegu i kreu se prema opinama Kiseljak i Kreevo. U srpnju radikalni vojni zapovjednici HVO-a u Bugojnu pokuavaju vrlo nerealno preuzeti svu vlast od viestruko brojnijih i jaih Muslimana, nakon ega svoj egzodus i tragediju doivljavaju bugojanski i jablaniki Hrvati. Postrojbe ABiH na podruju opine Bugojno, osobito u samom gradu, poinile su mnoge zloine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Tada je ubijen i 21 ugledni bugojanski Hrvat. Mnogi su zatvoreni u nekoliko bugojanskih zatvora i logora, a 16.000 Bugojanskih civila je krenulo u izbjeglitvo. Stratita Hrvata bila su u Vrbanji, Glavici, Odaku, Gorui, Vuipolju, Graanici u kojoj je ubijeno 17 civila, sve u Bugojanskoj opini. U opini Jablanica, u selu Doljani, ubijeno je 8 civila i 29 vojnika HVO-a.

5.3.15.

OWEN-STOLTENBERGOV PLAN Projekt unije triju republika

Dana 17. 7. dr. Tuman je u enevi sudjelovao u nastavku novoga kruga enevskih pregovora o politiko-teritorijalnom ustroju BiH. Dana 25. 7. u enevi je u mirovnim pregovorima o BiH predloen Owen-Stoltenbergov plan o okonanju rata. Dana 27. srpnja 1993. David Owen i Thorvald Stoltenberg, supredsjedatelji Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, zapoeli su u enevi seriju bilateralnih razgovora o Bosni i Hercegovini. Dana 28. srpnja 1993. u enevi su se dogovorili elnici triju strana u Bosni i Hercegovini kako e svojim snagama narediti hitan prekid vatre. To je izjavio glasnogovornik supredsjedatelja Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji John Mills. Dogovor su postigli Alija Izetbegovi, Mate Boban i Radovan Karadi. Dana 28. 7. elnici srpske, hrvatske i bonjake strane u enevi donijeli su sporazum o hitnom prekidu borbenih djelovanja na cijelom podruju BiH. Dana 31.7. 1993. ABiH poinje napad na podruje Ramske brigade HVO-a i topovskom vatrom gaaju Prozor. HVO prelazi u protivnapad i osvaja poloaje ABiH. Zarobljene Muslimane HVO izvodi na planinu Makljen gdje ih koristi kao ivi tit, pri emu su mnogi mueni i ubijeni. Prozorski Muslimani bjee iz grada prema Jablanici. Dana 3. 8. 1993. HVO je deportirao 1.500 Muslimana iz opine Stolac prema crtama ABiH u Blagaju. Istoga je dana u enevi zapoeo etvrti zajedniki sastanak estorice voa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini. Na sastanku su bili dr. Franjo Tuman, Slobodan Miloevi, Alija Izetbegovi, Miomir Bulatovi, Radovan Karadi i Mate Boban. Pregovori su prekinuti 10. kolovoza zbog srpskih napada na Sarajevo. Istog tog 10. kolovoza 1993. u Beogradu je ministar vanjskih poslova "republike srpske Krajine" Slobodan Jarevi iznio analizu stanja s prijedlozima za razmatranje. U prijedlozima je naveo: "Rat traje ve treu godinu. Mnogo toga je danas jasnije nego 1991. i 1992. Svijet se navikava na dravnost Srba zapadno od Drine. Saveznitvo Hrvata i Muslimana vie nije mogue obnoviti. Muslimani nemaju koridor sa svijetom. Oigledno je da im je cilj

izlazak na more, u irem pojasu od onog koji im se nudi. Usput ele zauzeti Mostar i zauzeti dolinu Neretve. Ako im to uspije, zadat e Hrvatkoj smrtni udarac. To bi, ujedno, skinulo Srbima s lea najopasnijeg neprijatelja. Zato, trebalo bi Muslimanima pomoi da ostvare ovu strateku zamisao. Hrvatska tvrdoglavost i napad na republiku srpsku Krajinu, iskoristiti i vezati im to vie postrojbi na ratitima oko Maslenice, Gospia, Drnia, i na Perui. U znak solidarnosti, republika Srpska bi mogla oivjeti bojita oko Grahova, Glamoa i Kupresa. Muslimani bi, tada, lako slomili posljednju crtu obrane Hrvata u Bosni na pravcu Gornji VakufKonjic i ugrozili hrvatske poloaje oko Trebinja. Time bi srpski hercegovaki korpus mogao da oslobodi srpske dijelove Hercegovine i da dosegne do granice avnojske Hrvatske. Izlaskom Muslimana na Jadran, svi Hrvati, juno od Neretve, potraili bi spas u bijegu prema Crnoj Gori, ili bi zatraili zatitu srpske vojske. Tada bi srpska vojska zaustavila muslimansko irenje obalom i ostavila im oko 50 kilometara obale. Politiki bi odmah moglo da se pristupi dozvoli Dubrovanima da proglase nazavisnost, uz djelomini otkaz gostoprimstva doljacima iz ustakih krajeva: Imotski, Livno, Duvno itd. Osvajanje obale od strane Muslimana Europu e dii na noge, jer e se ona tome suprotstaviti . Nasuprot sebe imat e, naravno, bogati arapski kapital i Sjedinjene Amerike Drave. Bila bi to izvanredna situacija za Srbe. Tada bismo pokrenuli svoje povijesno pravo na jadran, pozivom na srednjovjekovne srpske drave u Dalmaciji. Rusija bi, konano morala stati iza srpske strane, jer ne bi mogla da se svrstava ni uz Europu ni uz SAD." U Zenici je 21. i 22. kolovoza 1993. odrano savjetovanje vojnog vrha ABiH gdje je raspravljeno kako nastaviti plan Neretva 93. Zakljuak je: Zadatak je izboriti opstanak drave i bonjako muslimanskog naroda na ovim prostorima. To su nai strateki ciljevi Neka oni idu u enevu, neka razgovaraju, neka pregovaraju. Jedan dan e opet doi i kazati: bogami od ovoga nema nita. Mi moramo ratovati i gotovo. Prema zapovjednicima ciljevi su: Glavne tri take su Kiseljak, Prozor i epe, to ivot znae za dravu BiH i Armiju. Naelnik glavnog stoera ABiH Sefer Halilovi je rekao: Ostaje nam pitanje kako i na koji nain doi do plijena, kako i na koji nain velike kapacitete staviti u funkciju namjenske industriju. Kako uzeti Vitez. I kako uzeti unovicu. Jer to su 2 strategijska objekta za nau armiju. U istom mjesecu formirana je brigada El-mudahid u Zenici. Kako bi se plan osvajanja Hrvatskih prostora mogao ostvariti Izetbegovi je 16.8. 1993. sa Krajinikom sklopio sporazum o prekidu sukoba Armije Bih i Vojske RS-a. Dana 22. kolovoza 1993. Hrvati su na temelju Owen-Stoltenbergova plana osnovali Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu (HR HB). Dana 27. 8. 1993. godine (Izvjetaj za lokalne meunarodne posrednike http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX-07.htm#head II.Q). Parlament BiH se sastao u Sarajevu u hotelu Holidey Inn, kako bi raspravljao o mirovnom planu koji je uz pomo posrednika pripremljen u enevi. S vremena na vrijeme, za trajanja sjednice, nestajalo je struje te je sala ostajala u mraku crnom poput ugljena. Nekoliko stotina akademika, pisaca, asnika i drugih javnih osoba se pridruilo debati. Mirovni plan zbog kojeg se sastao muslimanski dio parlamenta BiH, prepustio bi 12 milja BiH obale bosanskoj hrvatskoj dravi i opskrbio bi BiH pristupom na more i to putem ceste koja povezuje njihovu Republiku sa hrvatskim gradom Ploe. Dunosnici vlade BiH se, navodno, boje kako meunarodne granice slobodnog pristupa luci, preko Hrvatskog teritorija, ne bi sprijeile Hrvate od presijecanja pristupa po slobodnoj voli. Muslimanski zastupnik Muhamed Filipovi, lan delegacije u enevskim pregovorima, rekao je elimo izlaz na more. Predsjednik BiH, Izetbegovi, pozvao

je posrednike mirovnih razgovora da odobre predloenoj, veinskoj muslimanskoj, republici izlaz na Jadran, u blizini grada Neuma. Takoer je zatraio garancije, ukljuujui rezoluciju Ujedinjenih Naroda i pokazivanje potpore od strane Sjedinjenih Amerikih Drava i NATO-a, da e predloena UNIJA Bosne i Hercegovine ostati meunarodno priznata drava i lan UN-a. Europski plan UNIJE teio je trodijelnoj podjeli BiH i tada u jesen 1993. snano je podran od strane A. Izetbegovia izjavom: Nije ovo 1939. i nee se Bosna dijeliti na dva dijela. Bonjaku ideju pokuao je Alija iskoristiti za zaobilazno stvaranje i treeg nacionalnog, muslimanskog parlamenta, (bonjakog sabora) i za ukidanje ustava RBiH. Tijekom 1993. politiki analitiari amerikih agencija za voenje specijalnog rata zakljuili su kako je uz pomo lokalnih nacionalnih voa uspjeno sruen komunizam, te su poeli intenzivnije raditi na smirivanju stanja i obnovi Jugoslavije. Mir im je trebao kako bi mogli politiki osvajati politiki prostor nastao raspadom Varavskog pakta. Cilj im je bio pod svoju kontrolu staviti sve drave koji okruuju Rusiju osobito one oko Kaspijskog jezera, zbog naftnog bogatstva. Britanski i Francuski interesi su bili obnoviti Jugoslaviju dok su Njemaki interesi bili pomoi Muslimanima u formiranju vlastite drave kako bi sklopili to bolje odnose sa Arapskim dravama bogatih naftom. U odnosu na Ameriku svim Europskim dravama bio je interes sprijeiti Ameriki prodor na istok, te vlastitim kapitalom osvojite trite biveg Sovjetskog lagera i Kaspijskog prostora. Zbog toga su Europljani inzistirali na planu Unije kojem je formalno cilj bio formirati trodijelnu dravu, a stvarno samo otezati sukobe, kako bi Ameriku pozornost vezali za ovo podruje, dok su Amerikanci eljeli stvarni mir kako bi mogli u svom osvajanju krenuti dalje na istok, pa su inzistirali na svom planu kasnije poznatom pod nazivom Washingtonski plan. Poele su obavjetajne igre o tome koji e se plan prihvatiti. U to vrijeme Britanske i Njemake obavjetajne slube, angairali su Paragu za svoje planove. Paragu su progurali do Amerikog Kongresa, kako bi u njihovom interesu, kao bivi dugogodinji komunistiki politiki zatvorenik s velikim ugledom na zapadu, za njihove ciljeve izlobirao i amerike kongresmene. Paraga je uspio uz pomo Britanskih obavjetajnih slubi ak i biveg pukovnika komunistike tajne policije Udbe, Manolia, dovesti do Amerikog kongresa i predstaviti ga kao borca za demokraciju. (Nakon Paraginih budalastih izjava pred Amerikim kongresom 1993., tetnih za hrvatske nacionalne interese, izaao sam iz HSP-a, ljut na sebe to sam bio tako naivan da se ulanim u stranku koju je on vodio. Nakon toga sam poeo analizirati dogaaje u kojima sam sudjelovao, a koji su mi djelovali nelogino, te sam na poeo prikupljati slina svjedoenja i podatke na osnovu kojih je i nastala ova knjiga. Prve sumnje u odnosu na Paragu pojavile su se na velikom predizbornom skupu u Osijeku sredinom 1992. kad je Paraga, izaavi na govornicu poeo juri na Zemun. Ljudi su se odmah poeli razilaziti. Nije mi bilo jasno kako najvei hrvatski politiki disident moe biti tako loe informiran. U to vrijeme Osijekom je kruila glasina kako UNPROFOR na zahtjev Srba trai podjelu Osijeka na dva dijela, te da emo se morati povui zapadno od Klajnove, a Srbima e pripasti istoni dio. Malo kasnije u stranakim prostorijama Paragi je izletilo: A to emo mi ako pobijedimo. Tada sam ve poeo sumnjati, jesam li se ulanio u pravu stranku? Dva mjeseca nakon mog izlaska iz HSPa iskreno dravotvornio orijentirani pravai uspjeli su skinuti Paragu sa mjesta Predsjednika, stranka se raspala na vie frakcija koje su vodili razni politiki egzibicionisti, a uz Paragu ostali samo pojedini KOS- ovci koji su do tada vrlo dobro glumili najvee Hrvate.)

Britanske obavjetajne slube, a i pojedini ameriki lobiji su ve tada pokrenuli operaciju kanjavanja svih koji su skrivili raspad Jugoslavije. Iskoristili su prijedlog naivnih Hrvatskih politiara koji su predloili osnivanje meunarodnog suda za kanjavanje ratnih zloinaca. Taj prijedlog su Britanci najprije odbijali, ali kad su vidjeli kako to ide odluili su taj sud upotrijebiti u specijalnom ratu protiv Hrvatske. U ovom su imali i pomo projugoslavenskih politiara titoista iz Hrvatske i BiH. Preko UN-a osnovali su Haaki tribunal, organizaciju kojoj je osnovni cilj kazniti krivce za raspad Jugoslavije, zatakati ulogu zapadnih drava u sukobu, izjednaiti krivce i rtve, te metodama pravosudnog terorizma ukloniti i zastraiti sve koji bi se u budunosti mogli suprotstaviti obnovi Jugoslavije. Meu Hrvatima su kao najvei protivnici obnove Jugoslavije identificirani Hercegovci, poduzetnici, dragovoljci, HDZ i Katolika crkva te su polako, uz pomo suradnika u Hrvatskoj, protiv tih skupina pokrenuli medijsku kampanju koja je s vremenom sve vie jaala. Amerikanci su lokalne Hrvate pokuali natjerati da ABiH priznaju kao vlastitu vojsku, a Hrvatsku su raznim prijetnjama pokuali natjerati na suradnju s ABiH. Istovremeno su Englezi i Francuzi, tajno, lokalnim Hrvatima i Muslimanima obeavali sve to su eljeli potujui princip zavadi pa vladaj. U isto su vrijeme Tumanu prijetili sankcijama, te su pokuavali prisiliti Hrvatsku da obustavi pomo HVO-u ne bi li na taj nain omoguiti ABiH prodor prema moru. Krajem kolovoza ABiH ponovno pokuava nastaviti prodore preko Mostara dolinom Neretve. Sefer Halilovi se ponovno vraa na ovo podruje 30. 8. kad je po zapovijedi zapovjednika ABiH Rasima Delia postavljen za elnog ovjeka Isturenog komandnog mjesta taba Vrhovne komande IKM sa sjeditem u hidrocentrali Jablanica sa zadatkom planiranja i analiziranja. Odmah je poeo nastavak plana prole operacije kodnog imena Neretva 93. koja je sad dobila ime Vrdi 93. Operacijom je operativno zapovijedao zapovjednik operativne grupe Sjever 2 Zulfikar Alipago Zuka. Jedinice pristigle iz okolice Sarajeva rasporeuju se u borbeni poredak, te 6. 9. poinje napad na HVO na pravcu Vrda, sjeverno od Mostara. Da su Vrda pala obrana Mostara bila bi gotovo nemogua. Opi napad poeo je 12. 9., a 13. 9. 1993. samostalni prozorski bataljun ulazi u Uzdol, odakle je nakon jakih borbi potisnut. HVO brani poloaje i hrvatsko puanstvo, a postrojbe ABiH u tijeku operacije izvrila je vie pokolja civilnog stanovnitva i zarobljenih vojnika HVO-a, te unitavanja hrvatske imovine. Teke zloine poinile su vojnici Ramiza Delalia zvanog elo u Grabovici (Mostar) gdje su masakrirali 32 civila, te u Uzdolu (Rama/Prozor) gdje su postrojbe Armije BiH 14.9. ranu u jutro branitelje Uzdola uhvatili na spavanju i ubile 29 civila i 12 vojnika HVO-a, u Brdu - Zabilju (Vitez), gdje je ubijeno devet zarobljenih vojnika HVO-a i etiri civila, a u Vrbicama (Zavidovii) je poginulo est civila. Dva dana nakon Uzdola ABiH je u selu Hudatskom ubila 22 Hrvata. U ovom opem napadu ABiH je uspjela uzeti HVO-u oko 450 kilometara etvornih. Usporedno s ovom razvuenom petom muslimanskom ofenzivom, Britansko-francuske slube, u nastojanju onemoguavanja slanja hrvatskih dragovoljaca u BiH poetkom rujna uspjele su navesti lokalne Srbe oko Gospia na oruane provokacije. eljeli su razvui Hrvatske snage i prisiliti ih na voenje dva rata istovremeno, u BiH sa Muslimanima, a u Hrvatskoj sa Srbima. Vjerovali su kako e Hrvatska morati znatne snage rasporediti na podruje Velebita, te tako oslabiti obranu doline Neretve. Izbijanjem Muslimanskih snaga na Jadran obrana itave Dalmacije dola bi u pitanje, te bi novi val izbjeglica ugrozio Hrvatsku obranu i vojno i ekonomski i politiki. Kako bi smirila Gospike Srbe 9. rujna 1993. HV poduzima razmjerno malu akciju ispravljanja crte bojita oko Gospia i u kratkom napadu osvaja nekoliko naselja juno od Gospia, te zauzima bolje poloaje na Velebitu. Srbi su brzo razbijeni i povlae se zajedno s civilnim stanovnitvom.

Planirana akcija zavrava istoga dana, ali se borbe nastavljaju i narednih dana, te se zaustavljaju pred mjestom Medakom, dvadesetak kilometara jugoistono od Gospia. Cijela bojinica od Dalmacije do Karlovca je oivjela i Srbi poinju s granatiranjem velikog broja hrvatskih gradova i naselja, pri emu je osobito teko gaan Karlovac u kojem ima na desetine mrtvih. Na jedno predgrae Zagreba pao je veliki projektil Zemlja-zemlja Luna-17. Medaka akcija imala je nominalno vrlo ogranieni cilj uklanjanja srpskog depa te olakavanje situacije u Gospiu, koji je godinama bio pod stalnim topnikim udarima, ali je uspjela iznad Bobetkovih oekivanja, a osobito je iznenadila Britance koji nisu vjerovali da HV moe izvesti tako koodrinirane napadne operacije. Zbog toga su organizirali vrlo snane politike i medijske pritiske na Tumana kako bi se HV povukla na poetne poloaje, a samu operaciju su prikazali kao zloinaku akciju s ciljem etnikog ienja. Iako je dep likvidiran, Gospi je i dalje bio na meti topnitva s istoka gdje je linija bila udaljena svega nekoliko kilometara. Tijekom akcije dolo je i do sukoba Kanadskog bataljuna su odredom vojnika u Hrvatskim uniformama, pri emu je, po njihovim tvrdnjama poginulo 23 hrvatska vojnika. Poto ti gubitci nisu zabiljeeni u HV-u ili Hrvatskoj policiji ostalo je neistraeno iji su to vojnici. Mogue je da se radi o srpskim provokatorima presvuenim u uniforme HV-a, a mogue je i kako je sve potpuno izmiljeno. Dok su trajali muslimanski napadi na hrvatske poloaje u BiH predsjednik predsjednitva BiH Alija Izetbegovi pregovara s predsjednikom RH Tumanom o prekidu svih neprijateljstava i poetku stvaranja konfederacije bosanske i hrvatske republike unutar BIH to je kasnije nazvano federacija BIH. Pet dana nakon poetka akcije Medaki ep, sukladno tim pregovorima 14. 9.1993. u enevi Predsjednici Tuman i Izetbegovi potpisuju Zajedniku deklaraciju o prekidu sukoba izmeu Hrvata i Muslimana, rasputanu logora, te osnivanju radne skupine o razgranienju izmeu hrvatske i bosanske republike unutar BiH. Dva dana kasnije 16.9. Izetbegovi je i sa Miloeviem potpisao isti sporazum pri emu je Muslimanima iz Srebrenice ponuena zamjena za sarajevska naselja Vogoa i Ilija. Dok na Britanskom nosau zrakoplova Invisible 20. 9. 1993. Predsjednici Izetbegovi, Miloevii Tuman nastavljaju enevske pregovore, Armija R BiH na elu sa Rasimom Deliem, Guiem i Alipagom ne prekidaju napade. Zahvaljujui uspjeno provedenoj operaciji Medaki dep Izetbegovi je konano uvidio da nema snage za frontalni sukob sa Hrvatima, te je odustao od daljnjeg prodora prema moru, ali nije odustao od daljnjeg sukobljavanja sa Hrvatima srednje Bosne, iako je taktiki bio spreman sve potpisivati. Kako bi mogao potpisivati sporazume, a istovremeno pokuavati napredovati na terenu nastojao je Tumana uvjeriti da ga pojedini radikalni zapovjednici ne sluaju. Kako bi Tuman u to povjerovao pojedine zapovjedi podreenima je slao preko Muslimanskih vjerskih voa u hrvatskoj, znajui da se njihovi telefoni prislukuju. Tako je u tijeku ovih enevskih pregovora Izetbegovi nazvao efka Omerbaia da on, kao utjecajni Muslimanski vjerski lider pokua zaustaviti Zuku. Zuka odbija primirje dok ne oslobodi komunikaciju Jablanica - Mostar i dok ne dobije Neum, milom ili silom. Ne znajui da hrvatski obavjetajci prislukuju i Zuku, Alija ga naziva isti dan i nareuje obustavu ratnih djelovanja, nakon ega Zuka prestaje sa napadima, iako se tome protive drugi zapovjednici na elu sa Seferom Haliloviem. Predsjednik Tuman, tj., 14. rujna u enevi s predsjednikom Izetbegoviem potpisuje sporazum o prekidu borbi izmeu Hrvata i Muslimana u BiH. Tumanu je ovaj sporazum odgovarao poto nije znao hoe li se borbe oko Gospia nastaviti, a Izetbegoviu je takoer odgovarao poto je vidio kako su Srbi proli u Medakom depu. Voeni su razgovori o rjeavanju sukoba u BiH. Isti dan dali su zajedniku izjavu o prekidu neprijateljstava.

Dana 18. 9. 1993. godine supredsjedatelji razgovora o bivoj Jugoslaviji, koji se odvijaju pod pokroviteljstvom UN-a u enevi, David Owen i Thorvald Stoltenberg posjetili su obalne gradove Ploe i Neum gdje su razmotrili mogunosti za potpisivanje plana koji bi podijelio Republiku BiH u tri mini drave povezane labavom sredinjom vladom. Ploe i Neum su razgledali kako bi utvrdili gdje bi bio povoljniji izlaz na otvoreno more za muslimansku dravu. Dana 20. 9. dr. Tuman je na britanskom nosau zrakoplova Invincible u Jadranskom moru u okviru Mirovne konferencije o BiH sudjelovao u razgovorima o BiH. Nakon povratka saInvinciblea Alija Izetbegovi je bio uvjeren kako BiH vie ne postoji i izloio je to na Bonjakom saboru koji je okupio 27. i 28. rujna. Izetbegovi nudi prihvaanje Owen Stoltenbergovog sporazuma i navodi 9 razloga za i 4 protiv. Problem mu vie nisu vojni i politiki oponenti koji su uklonjeni, ve sitne korekcije do kojih je dolo kasnije, koncem 1993. drugog dana ovog sabora opozvali su Fikreta Abdia Babu sa dunosti lana predsjednitva BiH ime je formalno poeo Muslimansko muslimanski rat. Na Bonjakom saboru nije prola ideja o podjeli BiH. Postojala je ideja o rasputanju Skuptine RBiH i proglaavanju Bonjake skuptine. Vrh SDA bio je u panici kada je Bonjaki sabor odbio ideju o podjeli. Veliki broj Muslimana je bio spreman prihvatiti sve to se nudilo i bili su uvjereni kako e Bosna i Hercegovina biti svedena na tri drave, te e se Srbi prikljuiti Srbiji, Hrvati Hrvatskoj, a Muslimani e dobiti ostatak BiH bez izlaza na more. BiH nee biti onakva kakvom smo je zamiljali, izjavio je Alija Izetbegovi. Svoju zamisao o maloj muslimanskoj Bosni nudio je Muslimanima kao jedinu realnost. Dok je na glasanje o UNIJI mnogim delegatima pristup bio nemogu, Izetbegovievi ljudi su uskakali na njihova mjesta. Meutim, sami protagonisti, na elu sa knjievnikom Alijom Isakoviem, i muslimanski intelektualci reagirali su sa tezom: Ovo (tj. Bonjaki sabor) je samo kulturna ustanova. Nakon propasti plana UNIJE u krnjem BiH Parlamentu, Lord Kinkel uz Juppeovu pomo prelazi preko volje ovog bonjakog sabora (tzv. Parlamenta BiH) i iznosi novi prijedlog kojim prvi put od Europe otvoreno trai da se kod Bosanaca inzistira na UNIJI. Problem je bio kako Aliju izvui iz Sarajeva nakon to je u RBiH uzdrman propau ideje o muslimanskom parlamentu i vraanjem legalnih predstavnika u Vrhu BiH Kljujia, Komia i Durakovia. Izetbegovi je uspio postii utnju o tom kako je njegov predsjedniki mandat zavren. Dana 21. 9. 1993. godine, Izvjetaj za lokalne meunarodne posrednike. (UPI, RFE/RL http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ ANX/VI-08.htm#II.R.21). Kratke vijesti. Razgovori su zavrili paketom modifikacija i promjena za koje je predsjednik Izetbegovi odluio, da e ih u ponedjeljak predoiti svojoj skuptini u Sarajevu rekao je lord Owen BBC-u iz Zagreba, Hrvatska, opisujui rezultat razgovora na brodu HMS Invicible. Samo se nadam i doslovno se molim, da se odlue za njegovo prihvaanje, kako bismo kraju mogli provesti ovaj krvavi uasni rat. Glavno pitanje bila je bosanska elja za neospornim pristupom na Jadran. Prema Owenu, hrvatski predsjednik Franjo Tuman se suglasio s time da Muslimanima da u 99godinji najam koritenje luke Ploe, u koju mogu ui brodovi dubokog gaza, te da ukljui rijenu luku, u koju mogu ui rijeni-morski teglenjaci. Bit e kritike od strane skuptine u Sarajevu... ali, smatram da e se ljudi koncentrirati na ono to je predsjednik Izetbegovi mogao ostvariti, rekao je Owen. Sada moemo poteno rei da imaju pristup moru... Ne moete iskljuiti mogunost njenog nefunkcioniranja i to da se bosanski Muslimani nee odluiti kako ne

mogu ivjeti s tim paketom, ali nadam se da e (prihvatiti)... Vraajui se zrakoplovom (s Izetbegoviem nakon razgovora), mislim da je bilo drugaije raspoloenje. Nitko ne vjeruje da se radi o idealnom (planu), ali, vrijeme je za mir. Na Invenciblu Izedbegovi je pregovarao i sa Karaiem kome je nudio priznavanje Republike Srpske pod uvjetom da Srbi Muslimanima ustupe 3% teritorija koji su tada drali. U listopadu 1993. sve je manje izravnih ratnih sukoba izmeu ABiH i HVO-a, poto Muslimanima ponestaje streljiva, ali su incidenti esti. To stanje Alija koristi za ienje vlastitih redova, te u Sarajevu pokree operaciju Trebevi koja je formalno imala za cilj suzbijanje kriminala u Sarajevu, a stvarni cilj je bio ucijeniti voe kriminalnih skupina i staviti ih pod kontrolu svoje sigurnosne slube. Mnoge pojave nagovijetaju napadaje postrojbi Armije BiH na Vareko podruje, posljednju oazu mira izmeu dviju vojski. Oko Varekog sela Dubotica 18. listopada masakrirano je vie civila, a selo Kopijari, u Varekoj opini i upi Kraljeve Sutjeske, istoga dana doivjelo je tragediju. Selo je opljakano i spaljeno, a masakrirano je vie hrvatskih civila. Nekoliko dana kasnije u Rastovcima, opina Novi Travnik, ubijeno je sedam civila, a u Gorici, opina Bugojno, takoer sedam civila. Dana 7. 10. 1993. godine odran je sastanak o provedbi deklaracije Tuman Izetbegovi u Zagrebu, nakon ega su ministri vanjskih poslova Mate Grani i Haris Silajdi dogovorili putanje svih zarobljenika, slobodno kretanje humanitarnih konvoja i prijevoz ranjenika. Dana 8. i 9. listopada u Beu je dr. Tuman sudjelovao u radu sastanka na vrhu Vijea Europe i vodio razgovore sa kancelarom Savezne Republike Njemake H. Kohlom, sa predsjednikom Republike Bugarske . elevom, sa austrijskim predsjednikom T. Klestilom i austrijskim kancelarom F. Vranitzkyim. Na podruju druge operativne skupine HVO-a vojni zapovjednik Ivica Raji 23. listopada poduzima na svom terenu svoju samostalnu akciju u kojoj pokuava proiriti svoj teritorij i oistiti ga od muslimana. Pri tome je spaljeno mnogo kua, te ubijen vei broj muslimanskih civila, samo u Stupnom Dolu 37 to je ponovno odjeknulo u svijetu kao negativan primjer, a dogaaj je mogao ozbiljno naruiti Hrvatske planove o smirivanju sukoba s Muslimanima, kako bi se mogle u Hrvatskoj izvriti pripreme za oslobodilake akcije protiv Srba. Krajem listopada 1993. Alija Izetbegovi je prvi put javno izjavio: Trait emo izlaz na more za Bosansku Republiku. Umjesto otvorenog priznavanja svoga cilja, etniki iste muslimanske drave, prije odlaska na enevske pregovore tvrdio je kako mu je cilj borba za humanitarnu pomo, ali je ve prvih dana prihvatio osnovna naela ponuene podjele Republike BiH. Dana 27. 10. 1993. godine u Luxemburgu lord Owen predvia raspad BiH na 2-3 drave i kao krivca za to optuuje Hrvatsku. Dana 2. 11. 1993. dr. Franjo Tuman je predloio Meunarodnoj zajednici i svim relevantnim svjetskim imbenicima mirovnu inicijativu, kojom bi se zaustavio rat, otvorio put prema miru i razumijevanju, te rjeavanju politikih i gospodarskih problema na podruju bive Jugoslavije.

Pred kraj 1993. lokalni zapovjednici HVO-a po uzoru na Ivicu Rajia organiziraju niz samoinicijativnih napada na muslimanske poloaje, ali svi oni zavravaju porazima. Maunarodna zajednica, a i projugoslavenski mediji u hrvatskoj za ovo optuuju uka i Tumana. Bivi oficiri JNA postavljeni za zapovjedna mjesta HVO-a osjeaju se dovoljno jaki te svojim samostalnim napadima naruavaju Hrvatske planove za budue akcije. Zbog gubitaka teritorija ugled Tumana i uka, na sve je niem nivou i u Hrvatskoj, a i meu Hrvatima u BiH, pa se uak i Predsjednik Tuman poinju pitati kako disciplinirati neposlune zapovjednike HVO-a na podruju srednje Bosne. Ugled Predsjednika Tumana meu zagrepanima bio je na minimumu zahvaljujui vrlo jakoj medijskoj kampanji, meu Posavljacima takoer, poto su medijski uvjereni kako je prodao Posavinu, Vukovarci su uvjereni kako je prodao Vukovar, a pravai kako je kriv za sukobe s Muslimanima. Zadnje Tumanovo kadrovsko uporite bili su Hercegovci, te je i njih trebalo okrenuti protiv Predsjednika Tumana. U studenom 1993. jake snage ABiH osvajaju podruje Vareke opine. Vareki Hrvati doivljavaju svoj najvei tragini egzodus u povijesti. Time je pala posljednja Hrvatska enklava pod nadzor muslimanske vojne i civilne vlasti. S prostora opine Vare protjerano je vie od 10.000 domicilnih stanovnika Hrvata i oko 10.000 Hrvata prognanih iz Kaknja. Branitelji Kaknja i Varea bili su vrlo loe organizirani, najvie su vercali sa svima i nisu pokazali gotovo nikakvu elju za obranom. Na ovom podruju pobjedu na izborima je odnio SDP, iako su Hrvati bili veina, a prvi sukobi Muslimana sa Hrvatima dogodili su se ve 28. 2. 1992., na dan referenduma o priznanju BiH. Postrojbe ABiH okupirale su teritorij vei od 5.000 etvornih km, koji je bio pod nadzorom HVO-a. Sada muslimanka veina naseljava veinu industrijskih gradova - Tuzlu, Zenicu, Sarajevo, Konjic, Bugojno, Travnik, Kakanj, Vare i dio Mostara. Muslimani dre u svojim rukama najvei dio kapaciteta vojne proizvodnje, osim to su pod kontrolom HVO-a postrojenja vojne industrije u Vitezu i Bratstvo u Novom Travniku. Vei dio srednje Bosne oien je od Hrvata, izbjeglo i prognano je oko 153.000 Hrvata, ubijen je 1.051 civil i 644 zarobljena vojnika HVO-a. Muslimani su uspjeli zauzeti sjeverni dio desete provincije i dio osme provincije koja je po tada ve potpuno naputenom Vence Owenovom planu pripadala Hrvatima, to je pravac dug oko 150 kilometara zrane linije na potezu izmeu Bugojna i Mostara, dok se na drugim dijelovima BiH sukobi izmeu Hrvata i Muslimana nisu ni dogaali. Veliki broj Muslimana, koje su Srbi protjerali iz istone Bosne, naselilo se u sredinjem dijelu Bosne i Hercegovine. Taj priljev stanovnitva ojaao je brojano i postrojbe Armije BiH. Prognani i izbjegli trae ivotni prostor i silom oduzimaju Hrvatima njihovu zemlju i kue te ih progone u zapadnu Hercegovinu, Hrvatsku i cijelu Europu. Etniko ienje hrvatskih prostora u punom je zamahu, na tom podruju uspostavlja se muslimanska civilna vlast, a preostali Hrvati su graani drugoga reda, bez politikih prava, graanskih sloboda i mogunosti rada. ABiH sada kontrolira najpovoljnije prirodne komunikacije u Bosni i Hercegovini i to: prijevoj Ivanovo sedlo na komunikaciji Konjic-Tarin, prijevoj Rastovo na komunikaciji Uskoplje/Gornji Vakuf-Novi Travnik, prijevoj Mouljsko sedlo na komunikaciji Tuzla-Kladanj i Vranduku klisuru kao kljunu toku za komunikaciju dolinom rijeke Bosne. Pod kontrolu Armije BiH doli su i vani operativno-strateki pravci u Bosni i Hercegovini i to: pravac Sarajevo-Zenica-Travnik, a on ima kljuni znaaj kao demografski, ekonomski i prometni potencijal i poloaj, pravac SarajevoOlovo-Tuzla i pravac Sarajevo-Jablanica-Mostar. Kontrolom ovih triju strateko-operativnih pravca Armija BiH je stekla prednost u sredinjem dijelu Bosne i Hercegovine na pravcu MostarSarajevo-Zenica-Tuzla, ali joj prodor dolinom Neretve prema moru nije uspio. Da Hrvatska nije

slala pomo HVO-u, i u tomu bi uspjeli. U studenom 1993. godine ABiH je Vareko selo Borovica sravnila sa zemljom. Sve kue, crkva i upni dvor su opljakani i spaljeni, a sedam je ljudi ubijeno, est civila i jedan ranjeni vojnik HVO-a. Kasnije je sarajevski tisak pisao kako su taj zloin Hrvati poinili sami sebi. U Fojnici su ubijena dva bosanska franjevca, a ubojice su za ovo kasnije osueni. Dana 12. 11. potpisana je zajednika Deklaracija o neodgodivom prekidu vatre izmeu ABiH i HVO-a. Potpisali su je Grani, Silajdi i Hikmet Cetin u Sarajevu. Muslimani pristaju na smirenje sukoba zadovoljni s onim to su uzeli Hrvatima i zahvaljujui sve veem pomanjkanju streljiva zbog prekinutih putova dobave preko hrvatske. Peta muslimanska ofenziva je dola do svog kraja, a za Hrvate srednje Bosne ona je bila najtee razdoblje u itavom ratu. Iako su mnoga podruja izgubljena i mnogi ljudski ivoti uniteni, Hrvati ipak nisu izgubili sve zahvaljujui nadljudskim naporima svih vojnika i civila, te zahvaljujui logistikim helikopterskim naporima pri dobavi neophodnog streljiva, lijekova i hrane. Dana 12. studenoga 1993. general-pukovnik Ante Roso imenovan je novim zapovjednikom glavnog stoera HVO-a umjesto generala-bojnika Slobodana Praljka. To je uinjeno na temelju zapovijedi Mate Bobana i nakon imenovanja u Vladi HR Herceg-Bosne. Boban je ovu odluku donio na osnovu Tumanova naloga koji je, dovodei generala Rosu elio smiriti situaciju na terenu. Istoga dana u Sarajevu Mate Grani, dr. Haris Silajdi i Turski ministar Hikmet Cetin potpisuju zajedniku Deklaraciju o neodgodivom prekidu vatre izmeu Armije BiH i HVO-a, te o povratku povjerenja izmeu dvaju naroda u Bosni i Hercegovini. Muslimani, zbog nedostatka streljiva pristaju na primirje, svjesni kako bi Srbi mogli pokrenuti novu ofenzivu im doznaju kako se ABiH nema ime braniti. Deklaracija je potpisana u Sarajevu i dr. Mate Grani bio je prvi hrvatski ministar koji je posjetio Bosnu i Hercegovinu od poetka neprijateljstava u travnju 1992. godine. Dana 18. studenoga 1993. tri zaraene strane sastale su se u enevi na poziv Sadako Ogate s namjerom dobivanja jamstva za nesmetan pristup i sigurnost humanitarnih konvoja i ukupne aktivnosti UNHCR-a u Bosni i Hercegovini. Potpisana je zajednika deklaracija. Dana 24. studenoga 1993. potpisan je Sporazum o slobodnom prolazu humanitarnih konvoja izmeu ABiH i HVO-a. Na Konferenciji o BiH Alija je u dnevni red uveo podjelu Sarajeva, na iznenaenje cijelog svijeta, osim Karadia. Rekao je: Rjeenje za Sarajevo mora se hitno nai (...) nikada se neemo povui s onih dijelova grada koje drimo. Tvrdio je kako to nije podjela grada, nego se radi o dva paralelna grada i kako se njemu taj Karadiev prijedlog u osnovi svia. Tih dana u Zenici Izetbegovi je izjavio: Banju Luku ne moemo osloboditi jer nemamo snage. BiH s Hrvatima i Srbima u Predsjednitvu nije mogua, rekao je nakon poraza svojih ideja o UNIJI na Bonjakom saboru u Parlamentu - i u Predsjednitvu, kojemu je vraena ustavnost uvoenjem Kljujia, Komia i Durakovia. Dana 29. i 30. 11. dr. Tuman je u enevi, u okviru Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH i UNPA-podrujima. Primirje izmeu Hrvata i Muslimana nije odgovarao Britanskim slubama pa su krenuli u novu operaciju politiko psiholokog potkopavanjem Hrvatske. Prvi korak ove nove operacije zbio se 20.11. 1993. u Zagrebakom muzeju Mimara gdje je organiziran okrugli stol jugoslovenskih intelektualaca orjunake orjentacije, poput Eugena, Zoran i Vesne Pusi, Slavka i

Ive Goldsteina, Milorada Pupovca, Drage Roksandia, Ozrena uneca. Ova formalno nezavisna udruga pod nazivom Erazmus Gilda financirana od Soroa, organizirala je sa svojim istomiljenicima iz svih drava bive jugoslavije savjetovanje gdje su se dogovorili da se ne postavlja pitanje granica i odgovornosti za rat. Veina sudionika se sloila kako je potrebno izjednaiti krivicu svih za rat u Hrvatskoj. (Ova grupa sastajala se od proljea 1991. do studenog 1993. barem 15 puta Budimpeti, Beu, Londonu, enevi, Parizu, pa ak i u Ohridu. Idue godine odran je drugi sastanak ove urotnike plaenike skupine u Sarajevu gdje su se dogovorili da je Hrvatska agresor na BIH, a 2000. godine su, zajedno sa Stjepanom Mesiem, organizirali Zagrebaki summit gdje su javno objavili projekt zapadnog balkana.) Od 30. studenoga do 1. prosinca 1993. godine, nakon razgovora u enevi lord Owen je poslao izvjetaj za ministre vanjskih poslova. (Ref: CO93L01.PAR http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ ANX/VI-09.htm#II.T.30): Za dvosatnog sastanka supredsjedatelja sa Silajdiem i ariniem, kasno naveer u petak, u Beu, dolo je do malog napretka. Silajdi nakon detaljiranja svojih primjedbi glede opcije Prevlaka i ponovno potvrujui svoj zahtjev za suverenim teritorijem na prevlaci Klek, nasuprot Neumu, suglasio se s ponovnim ispitivanjem Prevlake. Ali, lord Owen smatra, da nee biti uvjeren ako ve ne zbog drugih razloga, onda zbog toga jer nije spreman Tumanu prepustiti Neum. Ali, ini se da je Silajdi shvatio kako mu je kontradiktorna politika. Jo jednom je priznao da je vrlo nevjerojatno da e ikada sagraditi luku na Kleku. Odbijanjem luke u Molunatu, efektivno je rekao da luka, uz luku Ploe, nije vitalna. Takoer se ini da je razumio stanovite, kako je suverenost dodijeljena uniji tri Republike, a ne individualnim Republikama te je jasno privuen sredstvom za zastraivanje pridruivanjem Herceg-Bosne Hrvatskoj, a koje je ugraeno u ustav od strane opine Neum koja je dodijeljena uniji. Supredsjedatelji su otvoreno govorili kako ariniu, tako i Silajdiu, o moguem putu kroz kr. Njihov prijedlog je da izbriu sve deskriptivne reference glede teritorija u revidiranoj ispravi i da se samo nacrta cesta od Stoca do prevlake Klek, te da se prevlaka nacrta kao dio muslimanske Republike, dok se nerijeenim ostavlja problem o kojem se dogovorilo na brodu Invicible o dranju zemljinog koridora. Pitanje na koje se sada ne moe odgovoriti je, da li muslimanski voe ele sporazum i jesu li spremni oduprijeti se krilatici koja se odnosi na izostavljanje teksta o suverenom teritoriju. Jasno je da mogu blokirati sporazum ako inzistiraju na rijei suverenitet, ali ako to ispuste, sporazum se moe izraditi. Dana 14. prosinca 1993. dr. Mate Grani, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, upuuje pismo dr. Harisu Silajdiu, predsjedniku Vlade Bosne i Hercegovine, i generalu Jeanu Cotu, zapovjedniku Unprofora, kojim moli omoguavanje slobodnog prolaza humanitarnom konvoju Bijeli put za Novu Bilu i Maglaj u skladu sa Sporazumom iz eneve i potpisanom Zajednikom izjavom. Dana 15. prosinca 1993. nastavljeni su pregovori u enevi izmeu sukobljenih strana u Bosni i Hercegovini. Istoga dana Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ukinulo je samostalnost HVO. Postrojbe HVO-a koje su se jo borile zajedno sa ABiH ubudue e biti dio ABiH bez samostalnog zapovjednitva. Na konferenciji u enevi Izetbegovi je nastavio projekt UNIJE koji je BiH Parlament odbio tri mjeseca prije. Ono to nisu bili u stanju Owen i Stoltenberg, uinio je Izetbegovi, tj. projekt UNIJE je iz eneve prenio u Savjet sigurnosti, Bijelu kuu i islamske metropole. Europski plan UNIJE iz jeseni 1993. sve do prve polovine 1994. teio je trodijelnoj podjeli BiH, i tada u jesen 1993. snano je podran od strane Alije Izetbegovia. Budui da mu je mandat prestao prije godinu dana, novi posrednici mu uvruju poloaj pozivom na novu

konferenciju na osnovi Kinkel-Juppe prijedloga. Hrvatski predstavnici u BiH parlamentu iz Sarajeva i sjevernih dijelova BiH bili su za odranje ustavnosti BiH, dok je Hrvatima iz srednje Bosne i zapadne Hercegovine, gdje su bili veina, vie odgovarala podjela BiH na tri entiteta. Dana 22. 12. 1993. Muslimani su pobili hrvatske civile i zarobljene vojnike u Krianevu Selu, opina Vitez. Tada su ubijene 74 osobe u jednoj noi. Bili su to siloviti, topnitvom podrani
naleti postrojbi Armije BiH iza kojih su ostajala tijela rtava, unitene kue i gospodarske zgrade.

Dana 21. 12. 1993. dr. Tuman je u enevi, a 22. 12. u Bruxellesu, sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH. Koncem 1993. predsjednici Tuman i Izetbegovi su pozvani na pregovore u Njemaku. Pregovori su odrani od 8. do 10. sijenja 1994. u Petersbergu kraj Bonna. Alija Izetbegovi je na tom sastanku ponudio predsjedniku Tumanu obnovu pune suradnje HV-a, HVOa i ABIH te zajedniku borbu protiv bosanskih Srba u cilju ovladavanja itave BiH, s tim da takva BiH ue u konfederativni savez sa Hrvatskom. Tuman je bio svjestan kako Alija ovo moe predloiti iz dva razloga: a) U svojoj vojnoj nepismenosti nije znao kako Hrvatska i Muslimanska vojska nemaju dovoljno snage za pobjedu nad Srbima. Istina, pjeadijske snage su bile dovoljne, pod uvjetom da se ne umijeaju srpske snage preko Drine, ali koliina topnikih granata u posjedu HV-a i ABiH bila je jo uvijek nedovoljna za uspjeno organiziranje napada irokih razmjera. A svoje streljivo i granate ABiH je istroila, te bi im ga Hrvatska morala pribaviti. b) Drugi mogui Alijin razlog za ovakav prijedlog je mogua ratna varka. Pristankom na Alijin prijedlog dolo bi do obustave primirja izmeu hrvatskih i srpskih snaga i u Hrvatskoj i u BiH, te bi Hrvatska morala ratovati na dva fronta. Tada bi dragovoljci iz Hrvatske, koji su u Hercegovini sprjeavali prodor Muslimana prema moru, bili povueni u Hrvatsku kako bi onemoguili napredovanje Srba, a snage HVO-a koje su se borile protiv Muslimana, morale bi ojaati poloaje prema bosanskim Srbima. To bi Alija mogao iskoristiti te brzim prodorom kroz dolinu Neretve, bez ikakvog jaeg otpora, izbiti na jadransku obalu. U oba sluaja Hrvatska bi bila na gubitku te je Tuman ovaj Alijin prijedlog odbio. Alija je tada, vidjevi kako se njegovi planovi nikako ne mogu ostvariti, ponudio Tumanu zapadnu Hercegovinu, (to je i ranije vie puta nudio) ali bez dijelova srednje Bosne, Mostara i Stoca, koje su obranile jedinice HVO-a i u kojima su Hrvati pred rat, u veini mjesta, bili veina. Predsjednik Tuman tu ponudu takoer nije prihvatio, ali je predsjedniku BiH Izetbegoviu predao Ugovorni sporazum kojim se predvia savez Republike Hrvatske i Bonjako-muslimanske Republike, te gospodarski i obrambeni sporazum.

5.3.16.

WASHINGTONSKI PLAN

U sijenju 1994. nastavljaju se politiki pregovori, a ratni sukobi se smanjuju jer muslimanska ABiH polako troi posljednje zalihe streljiva, jer im je opskrba iz Hrvatske prekinuta prije pola godine. U slinoj situaciji nalazi se i HVO u Hrvatskim enklavama, ali se vojni zapovjednici, mimo elje politikog vodstva odluuju za napade na Muslimane, te izvode protunapade na podruju Prozora i Fojnice. Tuman i Izedbegovi svjesni o nunosti potpisivanju Washingtonskih sporazuma, nastoje primiriti stanje, ali se lokalni zapovjednici HVO-a, osobito

oni proizali iz JNA tome opiru i prijete otkazivanju poslunosti. Kako bi ih disciplinirao Tuman ih odluuje utnuti u vis i tako odvojiti od izvrne vojne moi. Podijelio im je vrlo visoke generalske inove i visoke dravne dunosti ime su izgubili mogunost da direktno zapovijedaju vojnicima, a kad su shvatili kako su unapreenjem izgubili stvarnu vlast, vie nita nisu mogli uiniti. Zbog logistikih problema i Alija Izetbegovi poinje prihvaati pomo u posredovanju od svojih pokrovitelja u Washingtonu. Pojedine postrojbe ABiH i dalje ine teke zloine nad Hrvatima u opinama Vitez, Maglaj i Zavidovii. Najtei zloin je poinjen 9. 1. 1994. u Buhinim kuama, opina Vitez, kada su vojnici ABiH ubili 26 zarobljenih vojnika HVO-a, to je bio zadnji pokuaj osvajanja Hrvatskih enklava od strane ABiH, nakon ega je Muslimanima ponestalo streljiva. Poetkom 1994. Alija Izetbegovi je izjavio: Borit emo se dok ne oslobodimo sve dijelove BOSANSKE REPUBLIKE (u BiH). Time se izravno suprotstavio stavovima muslimanskog dijela Parlamenta i praktino oglasio podjelu Bosne. Tome su prethodili Izetbegovievi pristanci na demilitarizaciju kao prvi uvjet svih planova za povlaenje Srba sa dostignutih na dogovorene granice. To je priznao i lord Owen u intervjuu na CNN rijeima: Muslimansko vodstvo je takoer suglasno sa podjelom te zemlje (...) dizanje embarga ili zrani udari samo bi vodili eskalaciji sukoba. Lord je zaobilazio sve druge inicijative za okonanje rata ili barem prekid vatre ako bi uvidio kako ugroavaju njegov mirovni plan. Na poetku 1994, kada je akcija NATO-a visila u zraku zbog masakra na Markalama, Owen je to pokuao sabotirati. Prvo je odbacio kao tehniki nekorektan govor francuskog ministra Alaina Juppea o okonanju opsade. (Zbog pritiska francuske javnosti Francuska je tada ve promijenila javnu politiku prema Srbima, a i Mitterand je bio bolestan). Potom je pokuao smanjiti zonu zabrane koju su zahtijevali Francuzi iznosei prognoze kako e Srbi uzvratiti govorei kako prijetnja akcije NATO-a ugroava mirovni plan koji je jo jednom pred samim ostvarenjem. Owen je bio blizak sa Miloeviem i to je opravdavao ratom u Bosni za ije je rjeenje drao Miloevia kljunom figurom. Zbog takva se stava Lord naao pod velikim pritiskom i napadima Europskog parlamenta. Hans van den Broek javno je optuio Owena za strategiju kapitulacije i legaliziranje agresije. lanovi Europskog parlamenta dali su 160 glasova za smjenu Owena i 90 protiv. Dana 4. veljae 1994. Vijee sigurnosti UN-a na svojoj formalnoj sjednici usvojilo je predsjedniku izjavu o prisustvu Hrvatske vojske u sredinjim i junim dijelovima Bosne i Hercegovine. Dana 15. veljae 1994. u vijeu UN-a poela je javna rasprava o budunosti Bosne i Hercegovine. Zapadne zemlje su zajedniki sprijeile Rusiju u ponovnom otvaranju rasprave o prijetnjama zranim napadima NATO-a, tj. o legitimnosti odluke i ultimatumu upuenom bosanskim Srbima. Veleposlanik Republike Hrvatske pri UN-u, dr. Mario Nobilo, u svom izlaganju pred Vijeem sigurnosti istaknuo je kako Hrvatska podrava akciju oko Sarajeva, europski plan za rjeenje bosanske krize i trai zatitu hrvatskih enklava. Ovime se Nobilo svrstao uz Europski plan suprotstavljen Amerikom planu. Dana 19. sijenja 1994. dr. Tuman je u enevi sudjelovao u novim mirovnim pregovorima. Dana 23. veljae 1994. u Zagrebu sporazum o prekidu vatre potpisuju zapovjednik HVOa general Ante Roso i zapovjednik ABiH general Rasim Deli. Najveu zaslugu za potpisivanje ovog sporazuma imaju Amerikanci koji su inzistirali na miru. Za uspostavu mira najvanije je

bilo pomiriti Hrvate i Muslimane pa su pritisnuli i jednu i drugu stranu, a to je znailo da Muslimani moraju odustati od vojnog izlaza na more. Kako bi i Srbe prisilili na mir 28. 2. 1994. NATO je sruio etiri srpska zrakoplova oko Banjaluke zbog krenja odluke o zoni zabrane leta. Amerikancima su dosadile Europske igre podmetanja pa su odluile koristiti sva sredstva za uspostavu mira, ukljuujui i vojna. U oujku 1994. bosanskohercegovaki Hrvati i Muslimani su u Washingtonu potpisali preliminarni Sporazum o stvaranju Federacije BiH koji e omoguiti konfederaciju sa Hrvatskom. Taj sporazum potpisali su dr. Mate Grani, dr. Haris Silajdi i Kreimir Zubak. Ovaj sporazum znaio je vezanje Muslimana uz Hrvatsku kao nain sprjeavanja Muslimana da stvore etniki istu muslimansku dravu. Po ovom sporazumu, Amerikanci su predvidjeli da se u sluaju odvajanja Srba od BiH i prikljuenja Srbiji federacija prikljui Hrvatskoj, iako to nikad nisu javno rekli. Dana 12. oujka 1994. izmeu zapovjednika HVO-a i ABiH, generala Ante Rose i Rasima Delia, u Splitu je potpisan sporazum koji je proizaao iz politikih odluka koje se ve na neki nain pretvaraju u ustavna rjeenja Federacije BiH, a takoer i nastavak Sporazuma potpisanog 23. veljae u Zagrebu. Dana 18. oujka 1994. predsjednici Tuman i Izetbegovi potpisali su u Washingtonu Okvirni sporazum o konfederalnim vezama izmeu Republike Hrvatske i budue Federacije BiH. Premijer Silajdi i predsjednik Predsjednikog vijea HR Herceg-Bosne Kreimir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta Ustava Federacije BiH. Amerikanci su ovim eljeli Muslimane vezati uz Hrvatsku, dok su pojedini predstavnici EU, na zahtjev muslimanskih zemalja, prihvatili nastanak male muslimanske drave u Europi. Neki su ovo prihvatili iskreno, a neki samo kao privremenu taktiku. Dana 22. oujka 1994. potpisani su Washingtonski sporazumi koji su u sutini bili ameriki projekt, suprotstavljen europskom projektu UNIJE. Odmah po potpisivanju Washingtonskog plana Britanci su aktivirali svoj plan sabotiranja mira, kojeg su u najveoj tajnosti pripremali vie mjesece. Slino kao to su u prvom svjetskom ratu iskoristili Nijemce za ruenje Rusije (koja je imala vrlo brz ekonomski rast i dugorono je bila ak i vei ekonomski problem nego njemaka), tako su sada u planu angairali njemake slube kako bi ljutnja Amerikanaca pala na Njemaku, a ne na Britaniju. Nijemci su u BiH bili na strani Muslimana (zbog dobrih odnosa sa naftom bogatim islamskim dravama), to su Britanci dobro znali pa su Njemakim obavjetajnim slubama stavili na raspolaganje sve svoje obavjetajne suradnike iz svih Hrvatskih politikih stranaka, a same su sa strane promatrale plan ruenja Washingtonskog sporazuma. Britancima su dobri odnosi sa Amerikancima trebali kako bi mogli sudjelovati u podjeli novog plijena na istoku, Kaspijske nafte. Njemake slube su odmah krenule u realizaciju Britanskog plana, pa je dva dana nakon potpisivanja Woshingtonskih sporazuma, 24. oujka 1994, dolo je do raskola u HDZ-u. Nakon to je Josip Manoli udaljen sa dunosti u HDZ-u zbog opetovanog javno izraavanog neslaganja sa politikom stranke. HDZ zadrava veinu u oba doma Hrvatskoga sabora unato gubitku dvojice zastupnika u upanijskom i desetak u Zastupnikom domu. Ovaj je raskol postajao sve otvoreniji jo od polovice 1993, kada je uak prekinuo Manolievu prodaju oruja Muslimana iz Hrvatske to je Manoli vrio preko svojih ljudi u SIS-u i SZUP-u od samog formiranja HV-a dok je Ministar Obrane bio pegelj. Manoli

i Mesi su se javno zalagali za suradnju sa dijelom Muslimanskog vodstva koje se zalagalo za unitarnu BiH, a stvarno su se zalagali za produbljenje sukoba sa Muslimanima kako bi se meusobno iscrpili. Pomagali su Muslimanima i oruano i obavjetajno, te su preko novinara na vezi irili dezinformacije o hrvatskoj krivnji za sukobe sa Muslimanima. Smatrali su kako je odranje BiH, bilo kao unitarne drave bilo kao UNIJE, nuno za zadravanje avnojevskih granica, a takva BiH je jedino jamstvo kasnije obnove Jugoslavije. Britanci su preko Manolia, Nobila, arinia i drugih nastojali progurati svoj plan UNIJE koji je trebao biti jo jedan neostvarivi plan u nizu slinih, i nikako im nije odgovaralo mijeanje Amerikanaca i njihov Washingtonski plan. Sukob uka s Mesiem i Manoliem vremenom je sve vie rastao dok Manoli i Mesi nisu procijenili kako metodom kupovine i ucjena mogu pridobiti dovoljno zastupnika HDZ-a na svoju stranu, te uz pomo opozicije izazvati parlamentarnu i ustavnu krizu. Podrku su imali od svih europskih zemalja koje su gurale projekt UNIJE, a suprotstavljali su se amerikim Washingtonskim sporazumima. Akciju je operativno i financijski vodila Njemaka obavjetajan sluba. Amerike obavjetajne slube su ocijenile kako je Josip Manoli sposoban sabotirati Washingtonski plan, te su zatraili od predsjednika Tumana njegovu smjenu (iako su pojedini ameriki lobiji pod Britanskim utjecajem nastojali Manolia prikazati kao borca protiv Tumanove diktature.). Dostavili su mu podatke o svim bivim udbaima i kosovcima, te podatke o njihovim tadanjim aktivnostima i dogovorima sa Britanskim lordovima i Njemakom obavjetajnom slubom. Predsjednik Tuman je uvidio kako se mora rijeiti svog dugogodinjeg suradnika, (u kojeg je poeo sumnjati nakon prikazivanja Vukuievog filma o radu UDBA-e) te je stao na ukovu stranu. Smjenu je organizirao vrlo oprezno znajui kako Manoli ima dosjee veine hrvatskih politiara koji bi zbog toga mogli stati na njegovu stranu, ali je znao kako to mora uiniti kako bi Amerikanci uspostavili mir u BiH. Manoli je bio uvjeren kako ima veinu zastupnika u Saboru, te je uz pomo Njemake slube odluio konano krenuti u otvoreni protunapad. Poeo se predstavljati kao Njemaki igra, te je pod kontrolu stavio i politiare vezane uz Njemake slube. Imao je pod punom kontrolom MUP i SZUP, a svojim je kadrovima sudjelovao u izgraivanju slubi kao to su SIS, IPD, PPA te je mogao ucjenjivati mnoge zastupnike HDZ-a koji su sudjelovali u ilegalnim nabavama oruja, a pri tom su obilato punili i vlastite depove. Preko tih je slubi znao sve to se dogaa u vojsci, dok je njegov glavni protivnik uak vrlo malo znao to se dogaa u policiji, a i nije znao kako mu je Manoli ne samo politiki protivnik ve i neprijatelj koji ne eli samostalnu Hrvatsku. SZUP je imao i svoga tajnog dounika u svakoj vojnoj postrojbi veliine satnije i vie, dok je SIS samo djelomino znao o radu civilnih struktura i to tako to je nadzirao osobe koje su dolazile u doticaj sa pojedinim vojnim osobama i osobama povezanima s nabavom oruja. Tek nakon ovoga sukoba s Manoliem uak je poeo smjenjivati pojedine slubenike iz vrha HV-a i Ministarstva obrane koje je tu postavio Manoli i pegelj 1990. prije dolaska uka na elo ovog ministarstva, a koje uak nije sklanjao vjerujui u iskrenost parole o nacionalnom pomirenju, ne shvaajui kako se u dobrom djelu radi o potencijalnim saboterima. Tek nakon odlaska Manolia Hrvatski zapovjednici s ratnim iskustvom iz stranih vojski dobili su znaajnije zapovjedne funkcije u vrhu HV-a, ali je dobar dio Manolievih ljudi ostao u Ministarstvu obrane. uak se do tada nije puno mijeao u kadrovsku politiku, a kao svoj glavni zadatak vidio je ilegalno naoruavanje HV-a. U ilegalnim nabavama oruja sudjelovale su dvije organizacije, jedna pod nadzorom vojske, a druga policije. Ove dvije organizacije su meusobno konkurirale, pa ak i sabotirale posao jedna drugoj. Sve operacije odobravao je samo jedan ovjek, predsjednik Tuman, koliko je to bilo u njegovoj moi, a ugovaranje nabava obavljao je po jedan glavni logistiar iz svake organizacije. Za vojsku glavni logistiar je 91. bio ermak, a poto se pokazao nesposoban postepeno ga je

zamijenio Zagorac. Vremenom organizirana je i kontrolna sluba koja je sve podatke koje je imala dostavljala predsjedniku Tumanu. Zahvaljujui tome, predsjednik Tuman je imao dosta podataka o zloupotrebama u tom poslu, te je Manolievim kadrovima preko Gojka uka, koji je preko svojih generala izraslih u ratu imao punu zapovjednu kontrolu nad najvanijim borbenim dijelovima vojske, zaprijetio kako e ih uhititi ako prijeu na Manolievu i Mesievu stranu. uak je u ovom imao podrku i Amerike CIA-e koja mu je pomagala obavjetajno. Sve do ovoga sukoba glavnu su rije u procesu pretvorbe i privatizacije imali bivi komunistiki kadrovi pod Manolievim utjecajem. Njima je glavni cilj pretvorbe bio domoi se to vie imovine, a nabava oruja bila je samo nain dodvoravanja predsjedniku Tumanu. I nakon ovoga vei dio privatizacije zadran je pod Gregurievim nadzorom, kojeg su titili Rusi svojim naftnim monopolom, dok je manji dio Manolievih tehnomenaera odstranjen. Zakon o privatizaciji donijela je 1991. Vlada Franje Gregoria, a 16. 12. 1991. Ekonomski institut iz Zagreba donio je studiju pod nazivom Osnove gospodarske politike na prijelazu iz 1991. u 1992.saprogramom mjera. Na izradi ovoga projekta radili su eljko Rohatinski, Sanja Crnkovi Pozai, Draen Kaloera, Stjepan Zduni i Marijan ivkovi. Dana 17. 4. 1992. isti je institut donio plan Koncepcija i strategija razvoja Republike Hrvatske. Ovi su dokumenti predvidjeli privatizaciju uz pomo menaderskih kredita podobnima, a predvieno je kako e se ti krediti kasnije otpisati. U podobne su uli pojedinci kao Stjepan Mesi, Franjo Greguri, Nikica Valenti, Radimir ai, Goranko Fiuli, Jure Radi, Hrvoje arini, Jure Klari, Franjo Lukovi, Boo Prka i drugi, a postupno, jaanjem Gojka uka u popis podobnih ulazili su i pojedinci iz dravotvorne frakcije HDZ-a koji su odmah prozvani tajkunima i kriminalcima. Kupivi najee ve unitena poduzea, a bez rukovodeeg iskustva u velikim proizvodnim sustavima, pokazali su se esto nesposobnima u usklaivanju osobnih interesa sa interesima poduzea i drave. Veina kompromitiranih hadezeovaca je shvatila kako je vojska jaa od policije, pa su odustali od promjene stranakoga dresa. Padom Manolia i Mesia vei utjecaj na privatizaciju dobio je Gojko uak, te je osnovni cilj privatizacije od tada postalo pranje novca za nabavu oruja. Tada su uak i njegovi ljudi preuzeli proces privatizacije poduzea koja nisu bila pod nadzorom Franje Greguria, tj., nad svime osim javnih poduzea, energetike i banaka preko kojih se vrila nabava deviza i plaanje nafte, te sve trgovine prema Rusiji i Srbima (zbog takvog dogovora sa Rusima). Tuman je pokuao ak i Mesia pridobiti na svoju stranu nudei mu najprije mjesto veleposlanika u Belgiji, a potom u Parizu. No, Mesi se nije dao ni u Belgiju ni u Pariz zato to su mu ambicije bile znatno vee. Htio je ostati predsjednik Sabora, ili ako Tuman zbog promjena snaga odstupi i predsjednik drave. Kada je smijenjen sa dunosti predsjednika Sabora, nije htio odstupiti pa je saborska straa morala provaliti u njegov ured i zamijeniti brave. Ovakvo Mesievo ponaanje nije iznenadilo one koji su znali njegovu biografiju, iako mu je dosije nestao poetkom devedesetih. Stjepan Mesi roen je u partizanskoj boljevikoj obitelji vrstih jugoslovenskih uvjerenja. Majka Magdalena umrla je kad je imao 17 mjeseci, pa mu se otac Josip Mesi ponovno eni srpkinjom Milenom Jovi koja ga je krstila u pravoslavnom manastiru Orahovica, u crkvi svetog Nikole. Ovaj podatak je nastojao skriti, te je knjiga krtenih iz ove crkve nestala poetkom devedesetih. U kolovozu 1991. kindapiran je u Slavonskom Brodu Srbin Milenko Oraanin, ef lokalnog SDB-a., te mu je le pronaen nekoliko dana kasnije. On je znaajan po tome to je vodio dosije Stjepana Mesia, a i njegov otac takoer je ubijen nekoliko mjeseci

kasnije poetkom 1992. na sam pravoslavni Badnjak. Koncem 1991. na katoliki Badnjak ubijen je i bivi ef milicije iz Slavonskog Broda Srbin Miodrag Muselinovi, zajedno sa suprugom Milicom i kunom prijateljicom Desankom Nikoli koja se sluajno zatekla u gostima kod Muselinovia. Muselinovi je ubijen unato tome to se stavio na raspolaganje hrvatskim vlastima, a znaajan po tome to je imao uvid u Mesiev dosije i po tome to je 70-ih bio u svai sa Mesiem. Tih 90-ih godina Mesi je bio poznat kao veliki ustaa koji se isticao pjevanjem do tada zabranjenih pjesama, a u stvari je skrivanjem svoje prolosti mislio kako time poveava svoje politike karijeristike anse. im su Manoli i Mesi smijenjeni Predsjednik Tuman se pobojao da je desnica u HDZu previe ojaala, te je unutar HDZ-a ojaao poloaj ljevice digavi arinia za najblieg suradnika, Jarnjaka u MUP-u i obavjetajnim slubama. Previe jakog uka, kojeg su mediji opisivali kao opasnog desniara se poeo bojati, pa je uvijek nastojao MUP i obavjetajne slube drati pod nadzorom ljeviara, te u njima drati priblino jednak broj ljudi kao to ih ima i HV. Iako zadatak policije nigdje u svijetu nije voenje rata, najbolje diverzantske postrojbe su bile specijalna policija, a priuvna policija je uvijek svojom brojnou bila izjednaena s vojnim pjeakim postrojbama (osim kratkotrajno za vrijeme kasnijih oslobodilakih akcija). Ovo plansko balansiranje izmeu desnice i ljevice Tuman je paljivo vodio tijekom itave svoje vlasti, iz ega se vidi kako, u sutini, nije nikome vjerovao. Dana 7. 4. 1994. projugoslavenska frakcija HDZ-a izvrila je sabotau u vojnom skladitu Duboki Jarak, pri emu je bilo poginulih i ranjenih. Time su htjeli natjerati Gojka uka na ostavku, nakon ega bi svoje ljude instalirali u vojni vrh. Budui da im to nije uspjelo, pojaali su operaciju irenja glasina o tome kako je uak glavni zatitnik narkomafije. Takve su informacije irili i zapadni mediji pod kontrolom svih drava kojima nije odgovarao Washingtonski plan. Kriminalci koji su se bavili ovim poslom najee su bili u sastavu priuvne policije do drugoga mjeseca 1992, kada su preli u HV, ali su se i dalje povremeno susretali sa bivim zapovjednicima iz policije koji su ih titili. Pojedini uhvaeni kriminalci i dileri putani su iz pritvora, a oni koji su ih pustili najee su to opravdavali rijeima Nazvao me uak, to nitko nije provjeravao. Pojedini policijski istraitelji, koji su se istaknuli u hvatanju narkodilera, vrlo su brzo smjenjivani i prebacivani na dunosti pozornika, a za sve to optuivan je uak, iako on nikad nije imao utjecaja na policijsku kadrovsku politiku. Dana 26. svibnja 1994. godine predsjednik Tuman je izjavio kako je prevladana parlamentarna kriza koju su izazvali predsjednici Zastupnikog i upanijskog doma, Mesi i Manoli. Na njihovo mjesto izabrani su 24. svibnja dr. Nedjeljko Mihanovi i dr. Katica Ivanievi. Nakon takvog raspleta dogaaja 17. 5. Ivan Zvonimir iak i Stipe Mesi, u organizaciji Njemake obavjetajne slube, pojavili su se na Drugom programu Njemake televizije (ZDF), u vrlo gledanom terminu, kao sugovornici u emisiji o ratnim zloinima uinjenima na tlu bive Jugoslavije. Stipe je Mesi u toj emisiji predstavljen kao politiar koji tvrdi kako u Hrvatskoj ne postoji pravna drava, kako sudstvo ne funkcionira, te je on zbog toga raistio sa predsjednikom Tumanom i vladajuom strankom. Optuivali su ga kao glavnog krivca za sukobe s Muslimanima, iako su tek tada stvoreni uvjeti za iskrenu suradnju s Muslimanima, barem to se tie hrvatske strane. Dotadanju suradnju uvijek su sabotirali Manolievi provokatori iz HVO-a, te kosovci i udbai iz ABIH i stranke SDA.

Nakon ovih dogaanja Predsjednik Tuman je uvidio kako ne zna kom bi mogao vjerovati pa je na elo obavjetajnih slubi stavio svoga sina Miroslava. Miroslav Tuman je bio sveuilini profesor koji nije imao iskustva u terenskom obavjetajnom radu, a jedino iskustvo mu je bilo u osnivanju vojne slube za psiholoki rad IPD-a, te analitike slube HIS-a. Miroslav Tuman dobio je zadatak da reorganizira slube i oisti ih od nesposobnih i nepouzdanih pojedinaca, ali je on to samo djelomino uspio. Nije uspio prepoznati sve one bive UDB-ae i KOS-ovce koji su spretno glumili veliku privrenost hrvatskoj dravi, a stvarno su ostali uvjereni jugoslaveni. Zbog tog je i nadalje dobivao veliki broj informacija izmijeanih s vjeto planiranim dezinformacijama, zbog ega i njegove obavjetajne analize nisu mogle postii nunu kvalitetu. ak ni tada nije shvaena dijabolinost Manolievih poteza koji se kasnije, uz pomo svojih ostavljenih kadrova, za vrijeme takozvane zagrebake krize, odglumivi svau s Mesiem pokuao vratiti u HDZ, ali je to HDZ-ova desnica sprijeila.

6. RAT PROTIV SRBA Drugi dio


Amerikim pojaanim uplitanjem u rat na podruju bive Jugoslavije znatno su smanjene mogunosti britanskih i francuskih slubi za voenje njihovih specijalnih operacija. Eliminacijom najutjecajnijega dijela projugoslavenske frakcije HDZ-a stvoreni su uvjeti za obnovu sukoba sa Srbima i novu suradnju izmeu Muslimana i Hrvata na jedinstvenom hrvatskomuslimanskom ratitu.

6.1. GUENJE MUSLIMANSKIH ENKLAVA


Dana 29. 3. 1994. Srbi svjesni injenice kako je Hrvatsko Muslimansko iscrpljivanje stalo i kako su Muslimani ostali bez streljiva, pa obnavljaju napade na Gorade, Srebrenicu, Biha i ostale Muslimanske enklave. Srbi su obnovili pritisak na zatiene zone im su vidjeli kako bi stanka mogla Muslimanima dati vremena za obnovu snaga i ponovnu nabavu streljiva. Bojali su se zajednikog hrvatsko-muslimanskog napada, pa su eljeli imati to povoljniju situaciju i to krau liniju sukoba. Zbog toga su im zatiene zone u pozadini predstavljale velik sigurnosni problem. Najopasnija enklava im je bila Bihaka koja je onemoguavala stvarno spajanje Republike Srpske i Republike Srpske krajine. Da bi eliminirali ove enklave bili su spremni upotrijebiti ak i bioloko oruje, za to su pripremili i posebnu operaciju Ma-1 u kojoj su planirali dizenterijom otrovati prehrambene proizvode iroke proizvodnje i preko vercera ih plasirati na podruje Bihaa. Dana 30. oujka 1994. Ustavotvorna skuptina Bosne i Hercegovine prihvatila je velikom veinom glasova Ustav Federacije BiH kojim se uspostavlja Federacija BiH na teritoriju s veinskim muslimansko-bonjakim i hrvatskim puanstvom. Skuptina je prihvatila i zajedniki amandman zastupnika Hrvata i Muslimana-Bonjaka kojim se iz predloenog Ustava brie odrednica kako je granini postotak za ulazak stranaka u Parlament Federacije BiH pet posto i to zakonom koji e donijeti Ustavotvorna skuptina Bosne i Hercegovine. Dana 10. 4. 1994. poeli su prvi napadi NATO-a na srpske poloaje oko zone sigurnosti Gorae, ali Srbi ipak 16. i 17. 4. 1994. ulaze u zatienu zonu. Dana 14. 4. Srbi zabranjuju rad amerikim novinarima i otimaju 15 kanadskih vojnika, 3 vojna promatraa UN-a i 155 Plavih kaciga. Dana 24. 4. 1994. Srbi su poeli povlaiti teko topnitvo oko Sarajeva, te ga istovremeno premjetaju prema ostalim zatienim zonama. Dana 17. 5. 1994. Srbi sprjeavaju prolaz humanitarnim konvojima u bihako podruje, te poinju pritisci na zatienu zonu u kojoj su trajali sukobi izmeu Muslimana vjernih Sarajevu i Muslimana vjernih Fikretu Abdiu koji se ve od 1992. godine potpuno odvojio od politike Alije Izetbegovia, te sklopio pakt sa Srbima kako bi se osigurao od vojnog sukobljavanja s njima. Ovaj uspjeni privrednik iz doba komunizma znao je kako mora osigurati logistiku ako eli preivjeti, te je sklopio i sa Hrvatskom trgovake sporazume, kako bi se preko Hrvatske opskrbljivao potrebnim materijalom. itavo podruje opkoljenog Bihaa opskrbljivalo se iz Hrvatske; oruje, hrana i nafta. Hrana i nafta su prevoene preko srpskog teritorija. Pri transportu

hrane i nafte dio je pripadao Srbima pa se naglo razvio verc u kojem su sudjelovali mnogi srpski vojnici i oficiri. Korist od toga za Hrvatsku je bio viestruk, dobro je zaraivala, odravala se pat pozicija u Bihau, a verc je slabio borbeni moral Srba. Pomo je slana i Abdiu i snagama vjernih Aliji Izetbegoviu, poto Hrvatskoj nije odgovarala pobjeda ni jedne od ovih dviju frakcija. U sluaju poraza jednih ili drugih gomila izbjeglica bi dola u Hrvatsku koje bi tada trebalo i zbrinuti, iako je Hrvatska ve bila preoptereena. Alijine snage su likvidirale lokalno rukovodstvo HVO-a i potinile ga sebi, emu se oni nisu mogli suprotstaviti zbog malobrojnosti, dok su Abdieve snage bile vie lokalpatriotski nastrojene. Svjesni Srpske snage s njima su nastojali suraivati zbog potrebe vlastitog opstanka, a sa Hrvatima su nastojali trgovati. Oni muslimani koji su principijelno ostali vjerni Aliji Izedbegoviu okupili su se u 5 korpusu, a rezultat je bio taj da je 5. korpus ABiH preivio u potpunom okruenju, a svae meu Srbima zbog verca su svakodnevno rastakale jedinstvo Srba, ime im je i borbeni moral naglo padao. Kad su sukobi izmeu Hrvata i Muslimana prestali Hrvatska je oslobodila znatne snage za upotrebu prema ovom podruju, te nije mogla dozvoliti pad Zapadne Bosne. Na podruju Bihake enklave prvi napad na Srbe je jedna izviako diverzantska grupa 5. korpusa izvela 8. 6. 1992. Od 16. do 21. 8. 1994. godine 5. korpus je osvojio podruje koje je drao Fikret Abdi. Odmah nakon toga je u Beogradu donesena odluka o zauzimanju podruja koje dri 5. korpus ABiH. Formirana je posebna formacija Pauk pod direktnim zapovjednitvom Beograda, a u koju su uli pripadnici snaga Fikreta Abdia, te snage iz RSK i VRS. Clinton je odluio sprijeiti pad Bihaa, te je odluio preko svoga ambasadora nagovoriti Hrvate da naoruaju ABiH na podruju Bihaa, to je i Hrvatskoj strateki bilo vano. Iran je ponovno odluio pomoi BiH muslimanima tako to im je poklonio oruja u vrijednosti od 200.000.000 dolara. Po sporazumu sa ukom treina ovog oruja pripala je Hrvatskoj za trokove prijevoza. Brodovima i avionima oruje je stiglo u Hrvatsku, odakle je avionima i helikopterima prebaeno za Tuzlu i Biha. Ovaj puta se pazilo da oruje ne stigne na podruja gdje bi se moglo upotrijebiti protiv Hrvata. Podruje Zapadne Bosne imalo je strateko znaenje i za Srbe i za Muslimane, a i za Hrvatsku. Padom ovog podruja tzv. Srpska Krajina i Republika Srpska bi bile potpuno spojene, te bi mogle znatne snage s ovog bojita prebaciti na druga ratita. Zbog toga to nije odgovaralo ni Muslimanima, a ni Hrvatskoj, pa je ovo podruje UN proglasio za zatienu zonu. Srbi su Zapadnu Bosnu mogli osvojiti tijekom 1993. dok su trajali sukobi izmeu Muslimana i Hrvata, ali se oni za to nisu odluili poto su oekivali pad 5. korpusa zbog nestaice streljiva, ne znajui da ga oni dobivaju zranim putem iz Hrvatske. Svaki put kad je Pauk pokuao osvojiti Zapadnu Bosnu Hrvatska je imala izvrstan povod za napad na Srbe iz pravca Livna i Kupresa prema Grahovu i Drvaru to se kasnije pokazalo kao izvanredna strateka prednost. U podruju Bihaa Miloevi je opet pogreno procijenio faktor vrijeme. Kad je mogao zauzeti Biha to nije uinio, a kasnije je bilo kasno. Tuman je i ovdje ispravno iskoristio faktor vrijeme. Dok su trajali sukobi s Muslimanima na sve mogue naine je nastojao primiriti borbe na ovom podruju, kupujui Srbe postocima od konvoja humanitarne pomoi i nafte upuene Bihau, a kad je dolo pravo vrijeme upravo napade na zatienu zonu Zapadnu Bosnu je iskoristio za obraun s RSK.

6.2. OBNOVA HRVATSKO-BONJAKE SURADNJE


Polovicom 1994. u Hrvatskoj su poele logistike i organizacijske pripreme za kasnije oslobodilake operacije. Skladita oruja i streljiva su se poela popunjavati, a poele su i mobilizacije priuvnih postrojbi, jedna po jedna bojna, pri emu su trenirane napadne operacije, odjeljenje u napad, vod u napad, satnija u napad, bojna u napad. Najuspjenije postrojbe u ovim vjebama kasnije su i dobile napadne zadatke. Istovremeno sa osposobljavanjem za oslobodilake akcije poele su i politike pripreme za oslobodilake akcije, a to je ukljuivalo i pomirenje sa bosanskim Muslimanima. Dana 14. 6. 1994. predsjednik Tuman boravio je u slubenom i prijateljskom posjetu BiH. U Sarajevu je otvorio Hrvatsko veleposlanstvo, posjetio Lavansku dolinu i zapadnu Hercegovinu. Dana 17. 6. 1994. u dravni je posjet Hrvatskoj dr. Tuman primio predsjednika Republike Turske S. Demirela. Posljednjeg su dana posjeta na Brijunima odrani razgovori TumanIzetbegovi-Demirel pri emu je Tuman pokuavao, uz pomo Demirela, nagovoriti Aliju na iskrenu suradnju Hrvata i Muslimana, kako bi opet postali strateki saveznici. Dana 5. 7. 1994. kontaktna skupina za BiH predlae podjelu BiH u omjeru 51% / 49% u korist Federacije. Plan su odbili bosanski Srbi. Dana 23. 7. 1994. prigodom Koschnikove inauguracije predsjednik je Tuman posjetio Mostar. Obiao je i istoni Muslimanski dio grada. Poetkom kolovoza 5. korpus ABiH porazio je snage Fikreta Abdia u zatienoj zoni Biha. U to su vrijeme najvei problem Amerikancima bili Srbi pa su najprije njih pokuali pacificirati. Budui da je to ilo teko i sporo, Amerikanci su sve vie prema njima okretali svoju otricu. Kako bi smanjio pritisak na Srbiju od 1994. godine, Miloevi je uveo sankcije protiv RS. Osim hrane i lijekova, nita javno nije prelazilo Drinu. Izmeu lipnja i kolovoza 1994. Beograd je najavio embargo protiv voa bosanskih Srba. Miloevi je shvatio kako mora odobriti novi meunarodni mirovni plan poznat kao plan Kontaktne skupine. Nakon dvije godine izolacije Srbija je plaala visoku cijenu svoje podrke ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Miloevi se nadao kako e podrkom planu moi ukinuti sankcije. Usput bi se oslobodio i Radovana Karadia. U srbijanskom tisku Karadi je sve rjee prikazivan kao srpski junak. Umjesto toga, sve su ee pisali o njegovoj umijeanosti u pranje novca i ratno profiterstvo. Miloevi je traio rtvenog jarca kojega bi okrivio za ubijanje, razaranje i siromatvo. Ultimativan zahtjev zaraenim stranama za prihvaanje plana Kontaktne skupine (Velika Britanija, Rusija, Francuska, Njemaka i Sjedinjene Drave) zatekao je Miloevia nespremnog. U svibnju 1993. voe bosanskih Srba odbacile su Miloevieve napore za prihvaanje Vance-Owenovog plana i od tada im je Miloevi sve manje pomagao. Iako je Karadiev reim postajao sve usamljeniji, uspijevao se odrati. Karadi je u pokuaju suprotstavljanja Miloeviu ak i Tumanu preko posrednika predlagao u Zaluanima kod Banja Luke u listopadu 1994. konfederaciju izmeu Hrvatske i Republike Srpske. Karai se elio to vie otrgnuti od Miloevia, koji ga je pokuavao skinuti, te je pokuavao popraviti odnose s Hrvatskom. Prestankom sukoba izmeu Muslimana i Hrvata njegov je vojni poloaj znatno otean, a i iz Srbije pomo vie nije stizala. Odgovarali su mu svakakvi pregovori kako bi to vie

dobio na vremenu. Raunao je kako e se trenutno stanje na terenu lake odrati ako potraje desetak godina. Tuman to nije uzimao kao ozbiljan prijedlog jer se ve pripremao za vojno rjeenje. Kontaktna skupina je sastavila novi mirovni plan koji je predviao ouvanje Bosne u okviru njezinih meunarodno priznatih granica. U njemu je 51% BiH bilo odreeno za muslimansko-hrvatsku federaciju, a 41% za Srbe. Srbi bi morali napustiti oko treine teritorija koji je bio pod njihovom kontrolom. Karadi je plan odbacio rekavi: Mape su nacrtane tako da ih Srbi odbiju i budu okrivljeni za nastavak rata. Dana 12. 9. 1994. ABiH napada srpske snage na irem prostoru Konjica radi sprjeavanja grupiranja srpskih snaga koje su se spremale presjei Federaciju BiH na dva dijela pravcem Mostar Konjic. Rastereene sukoba sa ABiH, postrojbe HVO-a dobile su mogunost za obnovu sukoba sa bosanskim Srbima. Zahvaljujui tom 1.11.1994. otpoela je operacija "Cincar". Cilj je osloboditi Kupres i Kupreko polje, otvoriti put prema Bugojnu i Livnu, sprijeiti mogunost napada na uicu, te posljedino razvui srpske snage i zaustaviti napade na Biha. U napadu su sudjelovale snage HV-a i HVO-a, a ABiH je oslobodila iri prostor oko Kupresa. Time je smanjen srpski pritisak na bihako podruje i obnovljena vojna suradnja izmeu HVO-a i ABiH. Srbi ocjenjuju kako ih obnova suradnje izmeu HV-a, HVO-a i ABiH dovodi u nepovoljan poloaj, te kako moraju unititi opkoljene enklave u BiH i tako osloboditi snage vezane za njih, te snage prerasporediti na bojita prema Muslimanima i Hrvatima. Poinje nova mobilizacija na srpskim podrujima, kako bi se osvojio Biha. U situaciji kad su smireni sukobi sa Hrvatima i Muslimani odluuju na podruju istone Hercegovine prekinuti suradnju sa Srbima koja je na ovom podruju trajala ve 15 mjeseci, te 11. 11. 1994. pokreu operaciju jesen 94 u kojoj je cilj bio osloboditi Podveleje i Vele, kao i smanjiti Srpski pritisak na Sarajevo. Operacija je poela tako to su u Srpsku pozadinu ubacili 1000 boraca 4. korpusa, ali su ih Srbi uspjeli opkoliti, nakon ega su se morali probijati natrag. Pri tom je veliki broj muslimanskih boraca izginuo. U pripremi za ovu operaciju trebalo je najprije naoruati 5. korpus ABIH, a za to su se ponovno pobrinuli Iranci. Njihov ministar vanjskih poslova Ali Akbar Velajati je Hrvatskom ministru vanjskih poslova Mati Graniu ponudio 50 milijuna dolara, ako Hrvatska osigura prihvat oruja na Visu i prebacivanje helikopterima do muslimanskih poloaja. Hrvatska se pripremala za budue oslobodilake operacije te je ovakva Iranska ponuda bila i privlana i opasna. Privlana zbog toga to je to bila prilika da se Hrvatska domogne Iranskih raketa srednjeg dometa Zemlja - Zemlja, koje su Hrvatskoj trebale kao sredstvo odvraanja, ako se Srbija uplete u budue sukobe sa pobunjenim Srbima, ali je Iranska ponuda bila i opasna, u sluaju da Muslimani dobiveno oruje i streljivo ponovno upotrijebe za napad na Mostar i dolinu Neretve, kao to su to uinili i 1993. nakon dopreme Iranskog oruja preko Hrvatske. Zbog opreznosti predsjednik Tuman je zatraio miljenje Amerikanaca, ali su oni bili neodreeni. Dana 15. 11. 1994. Srbi ugroavaju samu zatienu zonu Biha, a kako bi to sprijeio, NATO iz zraka vrlo neuinkovito napada Srbe. Dana 21. i 23. 11. 1994. NATO ponovno napada, ali opet vrlo neuinkovito. Britanci i Francuzi nita ne pogaaju. Amerikanci, uvidjevi kako sa Britancima i Francuzima nita ne mogu postii, povlae flotu iz Jadrana i tako preutno omoguuju znaajniji priljev oruja i streljiva u hrvatske luke. Ovime je omoguena logistika priprema za budue oslobodilake operacije, a Srpski plan RAM za stvaranja granica na liniji Virovitica, Karlovac, Karlobag je konano postao nemogu.

Dana 24. 11. 1994. Srbi iz BiH i Hrvatske velikim novomobiliziranim snagama obnavljaju napade na bihako podruje, ocjenjujui kako su Muslimani ostali bez streljiva, te kako je doao trenutak da ih se potpuno uniti na ovom prostoru. U hrvatskom dravnom vrhu je ocijenjeno kako bi pad Bihaa za Hrvatsku bio katastrofalan te se to ne smije dopustiti. Kako bi sprijeili pad Bihake zone i stvaranje povoljnije situacije za Srbe na okupiranom podruju Hrvatske, HV i HVO 25. 11. 1994. poinju pripreme za napad na srpske poloaje oko Dinare i Livna. Srbi su krenuli u osvajanje Bihake enklave i Biha je bio pred padom. To bi praktino znailo kraj rata sa Srbima kao pobjednicima. Nakon pada Bihaa sve srpske snage vezane za ovu enklavu prebacile bi se na druga ratita u Hrvatskoj, a novi masovni val izbjeglica slomio bi Hrvatsku. U Pentagonu ministar uak uvjerava Amerikog ministra obrane W Perryja i generala Wesley Clarka kako e nastati humanitarna katastrofa ako Biha padne, te zbog toga Hrvatska mora krenuti u spaavanje Bihaa. Europska Kontaktna skupina, na elu s Holbrukom i Owenom nastojali su dezinformacijama i prijetnjama sprijeiti bilo kakvu vojnu akciju u cilju spaavanja Bihaa. Dana 29. 11. 1994. poinje kljuni trenutak u slamanju Srba, zapovjeena je operacija ZIMA 94. Cilj operacije bio je oslabiti pritisak na bihako podruje, te otkloniti mogunost da Srbi udare na Sinj. Idui dan, kroz snjenu meavu Hrvatske snage kreu i za 27 dana Hrvatska vojska oslobaa vei dio Livanjskog polja, Golije, Staretinu i Dinaru u dubinu do 20 km, ime je otvoren put preko Crnog Luga prema Grahovu i Kninu. Iznenaeni ovom operacijom Srbi prebacuju snage oko Bihaa na ovo ratite, ime pritisak na Biha slabi. Istovremeno ABiH velikim snagama napada Srbe na Branskom koridoru i u sredinjoj Bosni. Dana 21. 12. 1994. otvoren je promet autoputom kroz UNPA zonu. Poetkom 1995. Amerikanci su intenzivirali obavjetajnu suradnju sa HV-om koja je poela sa dolaskom Clintona na vlast. U proljee 1995. Srbi su u Hrvatskoj imali 40.000 ljudi, 350 tenkova, 550 topova, 3.000 dragovoljaca iz Srbije te jo 4.000 ljudisa60 tenkova i 50 topova iz Republike Srpske. Te snage pripremaju napad na podruje upanje iz BiH i Srijema. Dana 16. 3. 1995. Izatbegovi pri posjetu Njemakoj trai vei pritisak na Beograd radi prihvaanja plana Kontaktne skupine uz tvrdnju kako e bosanska strana zadrati pristajanje na plan bez obzira da li e ga srpska strana i dalje odbijati. Dana 28. 3. 1995. Izetbegovi na konferenciji SDA dri vatreni govor i utvruje smjernice svoje politike. Cjelovitost RBiH i odbacivanje etnikih teritorija kombinira sa stavovima: Nema pregovora sa srpskom stranom dok ova ne prihvati plan Kontakt Grupe i konstatira: Pregovarat emo ali i ratovati - koliko budemo morali. Dana 30. 3. 1995. Karadiev zahtjev prema planu Kontaktne skupine rijeio je prosrpski orijentirani prof. Filipovi odlaskom Miloeviu na zahtjev Izetbegovia, nakon ega je ministar Ljubljanki izjavio: Nita novo se nije desilo i mi i dalje insistiramo na istovremenom priznanju BiH i skidanjem sankcija SRJ", to su traili i Rusi. Dana 14. 4. 1995. Izetbegovi u intervjuu BH vojnom listu nakon uspjeha Armije BiH na Majevici i Vlaiu trai da se vojska ne bavi politikom i da treba da okai puke dok traju pregovori. Na podruju Dinare 7.4.1995. izvedena je operacija SKOK 1 sa ciljem zauzimanja boljih poloaja na Dinari u podruju Crvene Grede i Zelenog Brda, te sprijeiti mogunost protunapada iz sela Unite.

6.3. BLJESAK
Koncem travnja 1995. Srbi pucaju po vozilima na Autoputu Zagreb Slavonski Brod pri emu pogibaju 4 osobe; 3 su teko ranjene, a 5 lake. To je posluilo kao odlian povod za Hrvatsku Vojsku koja sprema udar na ovo okupirano podruje. Izmeu 1. i 2. svibnja 1995. zapoela je iznenadna vojno-redarstvena akcija Bljesak. Hrvatskim vojnim i redarstvenim snagama trebao je samo 31 sat za oslobaanje itave Zapadne Slavonije. Ovom akcijom osloboeno je 600 km kvadratnih, te su stvoreni svi uvjeti za povratak 45.000 prognanika. Odmah nakon operacije Miloevi saziva sastanak sa vojnim i politikim vodstvom Srba iz BiH i Hrvatske na kojemu je odlueno kako treba hitno zauzeti zatiena podruja Srebrenice, epe, Gorada i Bihaa, te vojne snage koje dre te enklave osloboditi za premjetaj prema hrvatskim snagama. VJ se hitno preustrojava i formira na granici Hrvatske udarno-mehanizirane skupine oko Batinskog, Bogojevskog i Ilokog mosta, te oko ida. Nakon operacije Bljesak Alija je uvidio kako su Hrvati previe ojaali i kako od prodora ABiH prema moru nema nita. Tada je Alija Tumanu poeo slati vrlo pomirljive signale. Operacija Bljesak iznenadila je i zapadne vojne strunjake, te Srbe, a i Muslimane. Nikome od njih nije bilo jasno odakle Hrvatima toliko oruja, te kako su se u tako kratkom vremenu osposobili za usklaene napadake operacije irokih razmjera. Tada su bosanski i kninski Srbi, vidjevi kako od meusobnog iscrpljivanja Muslimana i Hrvata nema nita, odluili na brzinu uzeti Muslimanima to vie teritorija, enklave koje su drali u okruenju, te proiriti Branski koridor. Vojska Republike Srpske potpomognuta specijalcima iz SRJ pokuava probiti crte obrane HVO-a i realizirati plan "Osveta" kojemu je cilj proirenje Branskoga koridora i okupacija Orakog depa. U pokuaju proirivanja koridora nakon Bljeska, jedina, vrlo uska veza Beograda sa zapadnim srpskim zemljama - srpski general Ratko Mladi koji je izravno zapovijedao srpskim napadima na Oraki dep, obeao je Radovanu Karadiu kako e samo 48 sati nakon poetka akcije 6. svibnja piti kavu u Oraju. Takve vijesti putene su u eter ve u prvim satima srpske ofenzive, kada su blokirani valovi Radio Oraja i Radija Herceg-Bosne. Meutim, skora deblokada radiovalova i otpor branitelja, unato vie od 5.000 projektila koji su toga dana ispaljeni, te 60 pokrenutih tenkova, koritenju Luna i Volkova, napadi nisu uspijevali. Unato otvorenom sudjelovanju i elitnih postrojba tzv. JA zajedno s Karadievim Srbima, linije se nisu pomicale i stanje je u Posavini i sjeverozapadnoj Bosni za Karadia postalo neodrivo. Plan je bio nakon zauzimanja Oraja prijei Savu i prodrijeti smjerom Komletinci Otok upanja i Stroinci Vrbanja upanja. Do ukljuivanja oklopnih jedinica iz Srbije nije dolo zbog tog to napad na Oraje nije uspio, a i nije se usudio oslabiti snage u ostalim dijelovima istone Slavonije. Da je napad uspio, istonoslavonski dio Srpske Krajine bio bi fiziki spojen s Republikom Srpskom, te bi poloaj u zapadnom dijelu Republike Srpske i Srpske Krajine bilo mnogo lake braniti. Uspjena obrana Oraja ohrabrila je hrvatsko vodstvo za daljnje akcije, te je posluila kao dokaz da se istona Slavonija moe obraniti od bilo kakvog protuudara, ak i ako veinu snaga prebacima na druga ratita. Za obranu okupiranih dijelova Hrvatske i BiH Srbima je bilo najvanije zauzeti Bihaku enklavu, ime bi oslobodili velike snage za linije prema Hrvatima i Muslimanima. Da je Hrvatska mirno gledala na ovakav razvoj dogaaja, te se po europskim zahtjevima odbila umijeati u bosanski rat, najprije bi pala Bihaka enklava, ime bi se velike Srpske snage prebacile na podruje oko Tuzle, te bi Tuzla Pala. Nakon toga na red bi dola Zenica, pa Sarajevo. Rezultat bi bio podjela BiH, tj., Hrvatskoj bi pripala Hercegovina i 2.000.0000 muslimanskih i Hrvatskih izbjeglica, a Srbima oko 80% teritorija BiH. Nakon toga

Hrvatska bi toliko oslabila, a Srbija toliko ojaala da bi plan RAM ponovno postao realan i Srbi bi mogli krenuti u njegovu zadnju fazu, potpuno zauzimanje Hercegovine i Dalmacije, a nakon toga i Slavonije. Na ovakav rasplet dogaaja Europa bi reagirala glasnim kokodakanjem i zatvaranjem granica za izbjeglice, uz snane prigovore Hrvatskoj zato se bolje ne brinu za te iste izbjeglice. Imala je Hrvatska i rezervnu mogunost, a to je ponovno dopustiti masovno naoruavanje Muslimana, ali bi se tada ponovno suoili sa Muslimanskim napadima na Hrvatske enklave u srednjoj Bosni, nakon ijeg pada bi oni ponovno nasrnuli na Mostar u pokuaju prodora prema moru kroz dolinu Neretve. Trea mogunost je bila vojno se umijeati u BiH, osvojiti zalee Knina, privui srpske Snage na sebe, te tako smanjiti pritisak na Biha iji se pad nikako nije smio dopustiti. Predsjednik Tuman odluio se za ovu treu mogunost nakon ega je slijedio konani poraz Srpske strategije stvaranja Velike Srbije, tj., operacija Oluja.

6.4. ZAPADNE VOJNOPOLITIKE IGRE


Dana 24. svibnja 1995. NATO je izveo zrane napade na prazna srpska skladita oko Sarajeva zbog napada na Sarajevo. Dana 26. 5. napadi su ponovljeni s istim rezultatom. Zapovjednik UN-a, francuski general, obeao je 28. 5. Srbima obustavu zranih napada ako puste sve zarobljene zapadne taoce. Poetkom lipnja 1995. londonski Daily Telegraph javlja kako u prijestolnicama Europe raste zabrinutost jer promuslimanske frakcije u Washingtonu, ukljuujui elemente u CIA zagovaraju bonjake interese unato riziku od sveopeg rata. Britanski list dodaje kako pojedine europske vlade optuuju CIA-u kako otvoreno izokree obavjetajne izvjetaje u korist muslimanskih interesa. Tvrdi se kako su i amerike vojno-savjetnike veze s bonjakom vladom mnogo jae nego li je to javno otkriveno. Pozivajui se na autoritativne europske diplomatske izvore, list pie o kaosu, podjelama i sumnjama iza scene u Londonu, Parizu i Washingtonu. Europske vlade naroito smeta to pojedine struje u Bijeloj kui i State Departmentu sada otvoreno podupiru bonjaku vladu u Sarajevu, ugroavajui svaku nadu za kompromis u Bosni. Grijeh je dijela Clintonove administracije to tajno promie muslimanske interese - ne obavjetavajui o tome svoje europske saveznike - kako bi natjerali bosanske Srbe da vrate teritorij koji su osvojili. Neki vodei ameriki politiari, analitiari te komentatori uporno istiu kako bi se kriza na Balkanu razrijeila brzo kada bi se Bonjacima omoguilo jae naoruavanje. Britance brine svaki razvoj dogaaja koji bi vodio onome to premijer John Major najmanje eli: aktivnog sukoba sa bosanskim Srbima. Unato Britancima 4. 6. 1995. HV i HVO kreu u akciju Skok 2, u cilju razbijanja neprijatelja na podruju Bosanskog Grahova i Glamoa. Osloboeno oko 450 km kvadratnih. Dana 15. 6. 1995. ABiH je pokuala izvriti deblokadu Sarajeva, ali bezuspjeno, jer su Srbi za plan doznali 11 dana ranije. Srbi obnavljaju sukobe u Istonoj Slavoniji i na dubrovakom podruju kako bi vezali hrvatske snage i skrenuli pogled sa pravih namjera. Dana 7. 7. poinju napadi na Srebrenicu, koju je Alija Izetbegovi praktino prepustio Srbima jo polovicom 1993. kad je prekinuo dostavu streljiva koje mu je bilo puno potrebnije na Mostarskom podruju u cilju osvajanja doline Neretve i izbijanja na Jadran. Kako bi jo dodatno oslabio obranu Srebrenice nekoliko dana prije Srpskog napada, u dogovoru sa Unproforom helikopterom je izvukao zapovjednika obrane Srebrenice Nasera Olia, te tako dodatno oslabio mogunost obrane lokalnih snaga ABIH. Time je Srebrenicu prepustio sudbini i Srbima

omoguio konsolidaciju na podruju Podrinja, a muslimanskoj strani je osigurao jo jedan dokaz statusa najvee rtve. NATO je u fingiranju obrane Srebrenice 10. 7. gaa dva stara tenka na ulazu u Srebrenicu koji navodno ugroavaju snage UN-a. Ali umjesto njih sluajno pogaaju kolonu vozila ABiH koja se prebacuje na glavni pravac srpskih udara. Srbi su upravo tim putem uli u grad. Nizozemski vojnici u Srebrenici pozivaju branitelje Srebrenice da se sklone u njihove baze, a nakon toga im oduzimaju oruje i tjeraju izvan baza, na zahtjev Srba. Dana 11. 7. 1995. Srbi osvajaju Srebrenicu gdje je poginulo i ubijeno oko 8.000 ljudi, ime je zavrena Srpska vojna konsolidacija na podruju Podrinja, te im je omogueno prebacivanje snage sa ovog podruja na druge strateke poloaje. Padom Srebrenice i pokoljem zarobljenih civila i muslimanskih vojnika uinjen je do sada najvei zloin protiv humanosti poinjen u Europi od vremena Drugoga svjetskog rata. U drugom tjednu srpnja 1995. Izetbegovi, shvativi kako je prevaren, zbog pada Srebrenice napada predstavnika UN-a Yasushija Akashija kako ne bi morao priznati propast svih svojih planova na koje ga je nagovorio lord Owen. Padom Srebrenice sve Srpske snage s ovog podruja prebaene su na druga ratita, ime je snaga Srba u istonoj BiH znatno porasla pa su pojaani napadi na epu. U napadu na Biha Srbi su 13/14. 7. aktivirali plan Ma-1 u kojoj su preko svojih vercera poiljke hrane zarazili dizenterijom i plasirali na Bihako podruje. Pet dana kasnije 19. 7. kad je zavrio period inkubacije dizenterije poeli su novi srpski napadi na podruje Bihaa. Kako bi sprijeile pad Bihaa, hrvatske snage otpoinju operaciju Ljeto 95 na dinarsko-livanjskom bojitu. Ovu su operaciju pokuale sprijeiti britanskofrancuske snage za brzu intervenciju, kako bi omoguile Srbima osvajanje Bihaa, ali je general Gotovina sprijeio njihov raspored na Dinari. Hrvatske snage osvajaju Bosansko Grahovo i Glamo, te razbijaju 2. krajiki korpus VRS 28. 7. 1995. godine. Osloboeno je 1300 km kvaratnih. Dana 21. 7. 1995. londonski sastanak ukida obveze UN-a i NATO-a prema UN-ovim rezolucijama i sve se svodi na verbalnu suglasnost s Izetbegoviem o obrani Gorada i polovice Sarajeva. Istoga dana, 21. srpnja, predsjednik Tuman primio je na Brijunima predsjednika Republike Turske S. Demirela zbog posredovanja u uspostavi vojne suradnje HV-a, HVO-a i ABiH. Dana 22. 7. 1995. ameriki senator Robert Dole, kandidat Republikanske stranke za budueg predsjednika SAD-a, izjavljuje kao i sav svjetski tisak kako je londonska konferencija ustvari katastrofalna suradnja sa Srbima i trik protiv dizanja embarga na oruje Armiji BiH. Predsjednik Clinton izjavljuje 22. 7. kako je konferencija veliki uspjeh, a Alija Izetbegovi 22. 7. oponira amerikom Senatu i izjavljuje: Bolje ita nego nita. U ovo vrijeme na elo Francuske doao je Jack Chirach koji je promijenio i francusku prosrpsku politiku. Dana 24. 7. NATO napada srpske ciljeve oko Sarajeva, a 26.7. 1995. ameriki Kongres ukida embargo na izvoz oruja u BiH, bez prava veta amerikog predsjednika.

6.5.

OLUJA

Jaanjem srpskih napada na Biha Izetbegovi je zatraio obnovu pune suradnje izmeu ABiH, HVO-a i HV-a. Srbi su sve vie pritiskali Bihako podruje i prijetio je pad i novi pokolj, viestruko vei od Srebrenice . Dana 22. 7. u Splitu, u vili Dalmacija, sa predstavnicima BiH i Federacije BiH

predsjednik je Tuman potpisao Deklaraciju o zajednikoj obrani od srpske agresije u prisutnosti predsjednika Turske S. Demirela. Ovakav dogovor Tuman je elio i prije, ali Alija nije bio zainteresiran. Tek kada je Alija shvatio kako je mnogo slabiji nego to je mislio i kako je Hrvatska mnogo jaa nego to su ga uvjeravali, prihvatio je iskrenu zajedniku obranu. U tom trenutku drugoga izlaza nije ni imao jer mu je prijetilo potpuno unitenje. Postignut je dogovor izmeu Hrvatske i BiH o zajednikoj obrani od zajednikog neprijatelja, nakon ega su poele operacije u bosanskom zaleu Knina i operacija Oluja. Dana 29. 7. Srbi pokuavaju organizirati protuudar na grahovsko-glamokoj bojinici, ali bezuspjeno, pri emu su Mladieve interventne postrojbe potpuno razbijene, ali on planira mnogo vei protuudar sa 80.000 vojnika pod nazivom "Vaganj 95", to je planirano za 5. 8. ujutro, u kojemu planira zaustaviti prodor hrvatskih snaga, te u protunapadu vratiti izgubljeno, nakon ega bi vratili Kupres i osvojili Livno. Tada bi iz istone Hercegovine ponovno pokrenuli napad dolinom Neretve prema Metkoviu i Ploama. Poto je "Oluja" poela dan prije ovog Mladievog plana, njegov plan je propao, a on je morao prijei u panino povlaenje. Ulaskom HV-a i HVO-a u Bosansko Grahovo i Glamo Hrvatske snage zale su Kninu iza lea i stvoreni su uvjeti za izravan napad. Izraena su dva plana napada, prvi je izradio Hrvatski Glavni vojni stoer, odnosno Antun Tus, a drugi general Gotovina. Plan Antuna Tusa je predviao napad forsiranjem rijeke Save, te presijecanje srpskog koridora izmeu Posavine i Tuzle, nakon ega bi se na pravcu sjever krenulo u oslobaanje veeg djela okupiranih krajeva u operaciji Vihor 1, Vihor 2 i Vihor 3. Poto je Predsjednik Tuman sumnjao kako u Glavnom stoeru ima pojedinaca koji bi mogli provaliti plan dao je Gotovini zadatak izraditi drugi plan Kozjak 95 koji je predviao direktan udar na Knin s Dinare. Ovaj plan je priopen Glavnom stoeru u posljednji trenutak prije poetka napada. Srbi su se pripremili za obranu od napada predvienog planom Glavnog stoera i Tusa, ali se nisu pripremili za napad iz BiH ime je onesposobljena njihova trea liniju obrane, koja je iznenada postale prva linija obrane. U tom trenutku Srbi su ve bili pobijeeni na psiholokom planu, i to pomou vercera. Naime, Predsjednik Tuman je na samom poetku rata u BiH odobrio opskrbu opkoljenog stanovnitva Cazinske krajine i Bihaa preko Srpskog teritorija. Pri tom su organizatori posla morali mnogim srpskim lokalnim politiarima i zapovjednicima plaati proviziju. To je izazvalo raskol u Srpskom vodstvu na one koji uzimaju proviziju i na one koji nisu u toj prilici. U poetku su oni koji primaju mito bili slabiji, ali su vremenom ojaali, te na taj nain sruili borbeni moral Srba. Da je Predsjednik Tuman prihvatio plan projugoslovenski orijentiranog generala Tusa hrvatske snage bi se razvukle na mnogo ire podruje, te bi upali u greku koju su Srbi uinili u Vukovaru. Presijecanjem koridora Srbi bi znali kako su opkoljeni i ne mogu se povui u Srbiju, te bi se mnogo ee branili. Nakon desetak dana meunarodna zajednica bi pritiskom zaustavila akciju, nakon ega bi Srbi rado prihvatili ono to su ranije odbijali, tj., plan Z4 koji je za Hrvatsku bio praktina konfederalizacija vlastite drave, sa izgledima za dugoroni trajni gubitak okupiranih podruja. Dana 1. 8. 1995. ponovno sam mobiliziran na istu dunost na kojoj sam bio 1992. U Oluji se nisam micao iz Osijeka. Imali smo zadatak braniti iskljuivo postojee linije. Demobiliziran sam nakon pet mjeseci. Dana 4. 8. 1995. poela je operacija javno nazvana Oluja, iako su pojedine faze ove operacije imale drugaija imena. Osvajanjem planina istono od Knina onemoguena je uspjena

obrana tzv. srpske krajine u Hrvatskoj u vie ealona. Naime, njihov trei ealon, gledano iz Hrvatske, postao je prvi ealon gledano iz Bosne, te su omogueni uspjeni napadi na srpske poloaje iz same Hrvatske. U tom trenutku moral meu Srbima bio je razbijen prijanjim gubicima, vercom i nepostojanja jasnog cilja s kojim su suglasni svi Srbi. Napad je poeo viesatnom topnikom paljbom po zapovjednim centrima, centrima veze, topnikim poloajima i pravcima kretanja. Topnika paljba teka najmanje milijardu dolara potpuno je razbila srpske linije komuniciranja, te je koordiniranje srpske obrane bilo onemogueno. Ve prvog dana otpor Srba je razbijen na vie mjesta, osobito s lea, iz pravca Dinare, te je istog dana 4. 8. 1995. godine u 17. sati na sjednici Vrhovnog savjeta obrane RSK uz predsjedavanje Milana Martia i zapovjednika Glavnog taba SVK generala Mile Mrkia donesena odluka o evakuaciji stanovnitva. Odluka o evakuaciji je razbila vojne postrojbe poto je istog trenutka veina vojnika dezertirala i poela traiti svoje obitelji kako bi ih izveli prema Bosni. Odmah potom i poraene snage Fikreta Abdia prelaze na stranu 5. korpusa ABiH ime Srbi gube i ovaj pravac za povlaenje. Budui da se na naem istonom bojitu nije nita dogaalo, sluao sam prie o borbama u drugim dijelovima Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Hrvatska je vojska probila srpske poloaje na tridesetak mjesta i brzo se zabila u srpsku pozadinu. Osnovne znaajke operacije, presudne za uspjeh, bile su sljedee: a) psiholoko razbijanje protivnika, to je uinjeno prije poetka vojne operacije, b) proturanje protivniku lanog plana napada, to je uinjeno preko njihovih razotkrivenih agenata, c) unitenje neprijateljskog komunikacijskog sustava, d) koncentrirana artiljerijska priprema na pravcima udara, e) brzi prodori u dubinu neprijateljskog teritorija na odabranim pravcima. Brzi vojni prodor je bilo mogue izvesti zahvaljujui obavjetajnim podatcima u realnom vremenu koje su pribavljale, prije svega, izvidnike bespilotne letjelice domae proizvodnje opremljene zapadnom elektronikom. Takvu tehnologiju drave na Zapadu posjeduju godinama, a Amerikanci imaju i posebnu slubu za zrano promatranje. Filmski snimci koje prikupljaju bespilotne letjelice i sateliti kompjutorski se obrauju tako da se izdvoji snimak ciljanog terena u odreenom trenutku. Na snimci se obiljei vozilo ili ovjek ije se kretanje eli pratiti, a nakon toga kompjutor, vrtnjom filmova naprijed ili natrag, analizira smjer kretanja oznaenog objekta: gdje je stajao i koliko dugo, odakle je doao i kamo je otiao. (Takva bi tehnologija mogla vrlo korisno posluiti u otkrivanju ubojstava, silovanja, kraa i pljaki koje se dogaaju u velikim gradovima, ali obavjetajne slube na Zapadu te mogunosti za sada uvaju samo za sebe. Jedini poznati sluaj pruanja takve pomoi policiji zabiljeen je u jesen 2002. kada je snajperist u Chicagu ubijao sluajne prolaznike. im su satelitske kamere uperene na podruje ire okolice Chicaga, analitiari su ekali zadnji napad. Oznaena su sva vozila koja su se u tom trenutku nala u blizini te je kompjutor vrlo brzo otkrio od kuda su dola i kamo su otila. Sumnjiva je lokacija dostavljena policiji, a policija je na osnovi anonimne dojave upala u kuu osumnjienika u kojoj su pronaeni sudski relevantni dokazi.) Slino tomu i Hrvatska je vojska za vrijeme Oluje imala tone lokacije o neprijateljskim poloajima, pravcima kretanja materijala, izmjene ljudstva i sl. Nakon operacije Oluja najvea je opasnost prijetila od stvaranja etnike gerile. Za djelovanje gerile nune su tri stvari: a) potpora dijela lokalnoga stanovnitva,

b) c)

dostupni izvori hrane, laka mogunost pronalaska sigurnoga sklonita.

Zaostale srpske jedinice nisu mogle imati potporu lokalnih Srba jer su sami kninske voe pozvali vlastito stanovnitvo na iseljavanje iz Hrvatske. VSK (Vojska Srpske Krajine) je ak i orujem tjerala Srbe na bijeg iz Hrvatske iz vie razloga, a prije svega zatita vlastitog povlaenja. Bijegom civila takoer su eljeli privui naklonost svjetskih medija, te istovremeno prisiliti Miloevia na reakciju jakom vojnom silom. Meutim, Miloevi je zbog promjene vojne snage, meunarodnih politikih i ekonomskih pritisaka tada ve odustao od maksimalistikih planova Velike Srbije, pa je bio spreman prihvatiti neto manju Veliku Srbiju. Zato mu je odgovaralo iseljavanje Srba s podruja takozvane Srpske Krajine u Hrvatskoj kako bi ih mogao naseliti u osvojenim dijelovima istone Hrvatske, istone Bosne, te Kosova. Zbog toga je jedinice JA slao u obranu Branskog koridora i Istone Slavonije, a Knin je prepustio vlastitoj obrani. Lokalne etnike formacije bjeale su bre od civila, ponegdje su ak i tenkovima gazile preko civilnih kolona, a u osloboenom podruju ostale su samo malobrojne gerilske skupine. Izvori hrane za gerilu vrlo su brzo nestali jer je Hrvatska vojska evakuirala svu naputenu stoku i hranu iz ratnoga podruja. Nakon toga, na podruje su uli mnogi od 600.000 hrvatskih prognanika koje su Srbi 1991. protjerali s ovog prostora i spalili im kue. Manolievi kadrovi zaostali u policiji, koja je preuzela vlast na osloboenom podruju im je operacija zavrila, nisu nita uinili kako bi povrat prognanika bio organiziran. Prognanici su sada Srbima vratili milo za drago, odnijeli su iz praznih srpskih kua sve to su mogli upotrijebiti. Kue u manjim selima i zaseocima blizu uma, koje su srpskoj gerili mogle posluiti kao sklonite, povratnici su najee palili. Dio kua spalili su njihovi vlasnici prije bijega. kole, bolnice, pote, skladita streljiva i oruja te sline dravne objekte koji su mogli posluiti hrvatskoj vlasti spalile su i unitile srpske jedinice pri povlaenju. U akcijama pljakanja imovine sudjelovale su i skupine bivih pripadnika Manolieve posebne priuvne policije. Pripadnici ove skupine su koncem 1991. i tijekom 1992. godine prebaene u sastav HV-a odakle su se najee demobilizirali, ali su poetkom Oluje ponovno mobilizirani. Nisu mobilizirani pojedinano u razliite jedinici, ve su mobilizirani kolektivno u istom sastavu kao i 1991. u svoje samostalne vodove i satnije, te su rasporeeni u drugi borbeni ealon. im je poela Oluja ovi gotovo samostalni odredi su poeli s operacijama ienja malih Srpskih zaselaka od razliite materijalne imovine, pri emu nisu prezali ni od ienja pojedinih zaostalih srpskih staraca koji su se nali na nepredvienom mjestu, a nakon ienja bi sve zapalili. To su objanjavali rijeima kako je potrebno sve spaliti da se Srbi ne bi imali gdje vratiti. Zapovjednici bojni u okviru kojih su djelovali ovi gotovo samostalni odredi sastavljeni veinom od bivih kriminalaca, nisu imali gotovo nikakav utjecaj na njih. Nisu ih mogli kazniti, pa ak ni demobilizirati, poto su imali visoke prikrivene zatitnike. Pojedini istraitelji iz vojne policije koji su to pokuali vrlo brzo su odustajali. Uobiajena metoda je bila da su dobivali telefonske pozive, pri emu bi ih nepoznati glas upozorio gdje se u tom trenutku nalaze njihove ene i djeca, te to im se moe dogoditi ako akaju po onom to ih se ne tie. Poto su oni mislili kako je to dravna politika nisu se ni usudili dalje ispitivati tko titi ove kriminalne skupine. Zaostalu stoku organizirano su prikupljale logistike jedinice HV-a iz sanitarnih razloga. Ostavi bez sve tri pretpostavke za uspjeno voenje gerilske borbe, zaostale su se etnike skupine prebacile u Bosnu, a manje grupe su do konca 1995. likvidirane po planinskim umama. Nakon Oluje sva je pomo VJ usmjerena na 11. istonoslavonski korpus SVK koji je imao oko

20.000 ljudi. Na prve borbene linije bile su rasporeene dvije pjeadijske brigade 35. i 43., a 12. novosadski korpus rasporeen je na granicu Hrvatske. Dana 12. 8. Srbi otvaraju vatru po dubrovakom podruju kako bi vezali Hrvatske snage za ovo podruje. Pred Oluju mobilizirano je oko 200.000 novih boraca, od kojih je dobar dio odmah poeo traiti veze za demobilizaciju. Polovina ovih mobiliziranih snaga angairana je na istonom (D. Miholjac, Osijek, Vinkovci, upanja, S. Brod) i junom (Konavle, Dubrovnik, Stolac, Mostar) ratitu u operaciji odsudne obrane Feniks i Zid, dok je druga polovina uestvovala u Oluji kao drugi ealon zaduen za popunjavanje praznog prostora. Na mjesto demobiliziranih su mobilizirani novi koji su opet poeli traiti svoje veze za demobilizaciju, te je u pet mjeseci na podruju Hrvatske provedeno tri vala mobilizacije. U tih pet mjeseci angairano je ukupno izmeu 400.000 i 450.000 ljudi (aktivna i priuvna policija, HV, HVO, obavjetajne slube) i samo na njihove plae utroene su priblino dvije milijarde dolara. Dobar dio ovih mobiliziranih vojnika u postrojbama je proveo manje od mjesec dana. U direktnim napadnim operacijama s prve crte sudjelovalo je oko 16 % mobiliziranog ljudstva to je daleko iznad NATO standarda. (Po NATO standardima 10% vojnika je sposobno sudjelovati u direktnim napadnim operacijama, a Izraelci su taj prosjek uspjeli dii na 15%.) Dana 25. 8. 1995. Srbi osvajaju jo jednu enklavu epu, ime oslobaaju jo jedan dio svojih snaga za druga ratita, a 29/30. 8. snage NATO-a prvi puta uspjeno napadaju Srbe oko Sarajeva budui da u napadu sudjeluju samo Amerikanci. Dana 5. 9. zbog nepovlaenja topnitva oko Sarajeva NATO ponovno napada Srbe oko Sarajeva, Majevice i Gorada. Napadi su nastavljeni 6. i 7. rujna. Dana 8. 9. poinje operacija Maestral radi oslobaanja ipova, Drvara i Jajca, u vrijeme dok su trajali zrani napadi NATO-a na Srbe. U tom su trenutku Srbi drali 45% teritorija BiH, to je znatno manje od 70 % koliko su imali prije akcija Hrvatskih snaga. Dana 13. 9. 1995. politiko i vojno rukovodstvo Republike Srpske otputovalo je u Dobanovce kraj Beograda na sastanak s Amerikancima. Odmah potom poeli su povlaiti topnitvo oko Sarajeva, te su obustavljeni zrani napadi NATO-a. Aktivirane su i sve bojinice izmeu Srba i ABiH. Poinje operacija Juni Potez 8. 10. i traje do 12.10. 1995. u kojoj ABiH, HVO i HV na podruju rijeke Vrbasa i Manjae potpuno razbijaju Srbe i kreu prema Banjaluci, ali NATO prijeti zranim udarima ako se ne zaustave na liniji koja ini 51% BiH. Iako je Hrvatska Vojska zajedno sa ABiH bila spremna zauzeti Banja Luku zbog pritisaka zemalja Kontaktne skupine morala se zaustaviti. ak su i Amerikanci bili podijeljeni, pa je npr., Wesly Clarck bio za zauzimanje banja Luke, dok je Holbrok ultimativno traio zaustavljanje operacije. Nakon oslobaanja Knina i velikoga dijela BiH veina profesionalnih hrvatskih brigada premjetana je u Istonu Slavoniju. Poetkom Oluje oko 100.000 vojnika na ovom bojitu je dobilo zadatak odsudne obrambene operacije nazvane Feniks dok je trajalo oslobaanje zapadnog djela okupiranih podruja. Nakon oslobaanja Knina i zapadne BiH , tj. Drvara i Jajca dio snaga prebaen je na Osjeko i Vinkovako ratite, te je na ovom podruju do konca 1995. angairano ukupno oko 180.000 ljudi, due ili krae vrijeme. Na ovom je bojitu do 25. 12. 1995. hrvatska vojska dva puta dobila zapovijed za napad. Zapovjednitva brigada i bojni razradile su zapovijedi do razine vodova, ali se od napada oba puta odustalo. Srpske su snage bile rasporeene u etiri ealona ukupne snage oko 200.000 vojnika. U prvom je bila lokalna pjeadija i zastarjeli tenkovi, u drugom protuoklopno topnitvo i tenkovi T84, u treem ealonu bile su

priuvne jedinice i topnitvo srednjeg dometa, a u etvrtom ealonu koji se nalazio na teritoriju Vojvodine smjeteno je dalekometno topnitvo i jedinice Vojske Jugoslavije. Sa ovim snagama su poetkom "Oluje" planirali svoju operaciju "Koava" za prodor prema Osijeku, akovu i dalje, ali su odustali kad su dobili obavjetajne podatke o naim snagama rasporeenim na ovom dijelu ratita. Poto se oni nisu usudili napasti razraen je na napad, a za njegov uspjeh na ovom ravniarskom terenu Hrvatska bi vojska najprije morala za topniku pripremu i kasniju podrku utroiti minimalno jednu milijardu dolara (svaka minuta kotala bi minimalno oko 10 milijuna dolara). Nakon toga bi profesionalne brigade morale probiti prvi i drugi srpski ealon. Poslije njih bi priuvne jedinice morale izbiti na granicu. Procjene su govorile kako bi pritom poginulo oko 5.000 hrvatskih vojnika, a ranjenih bi bilo tri do etiri puta vie. Predsjednik Tuman se zbog svega toga odluio na mirnu reintegraciju Podunavlja. Da je krenuo u vojno rjeenje, moralo bi se neutralizirati i srpsko topnitvo na teritoriju Vojvodine, to bi Zapadu dalo opravdanje za uvoenje totalnih sankcija Hrvatskoj, a i Miloeviu bi dalo opravdanje za prelazak oklopnih snaga u Hrvatsku. Kako bi mirna reintegracija uspjela, dr. Tuman je pristajao na sve uvjete kao to je donoenje Zakona o suradnji sa Hakim tribunalom, izruenje Hrvata iz BiH u Haag i sl. Dana 1. 11. 1995. poeli su Daytonski pregovori. Trajali su 21 dan, a 14. 12. 1995. u Parizu su potpisani aktivni sporazumi o BiH. Kasnije, kada je Hrvatska policija mirnim putem ula u Baranju, Vukovar i Ilok, Hrvatska je trebala izmijeniti svoj Ustavni Zakon o suradnji sa Haakim tribunalom. Naalost, niti je Predsjednik Tuman u Saboru ima 2/3 glasova, niti je meu njegovim savjetnicima bilo dovoljno inteligentnih makroekonomista koji bi mu objasnio kako se sankcije mogu pretvoriti u tigra od papira.

7. FINANCIJSKO RATOVANJE
Tijekom 1994, nakon putanja u opticaj hrvatske novanice kune, MMF, Svjetska banka, AID (Agencija za meunarodni razvoj) i WTO (institucije koje bive kolonijalne sile koriste kao institucije za posrednu financijsku kolonizaciju svijeta) pokrenuli su postupak financijske agresije na Hrvatsku kao i na ostale drave u tranziciji. Financijska agresija mogua je izmeu poduzea, izmeu trinih spekulativnih grupa i izmeu drava. Najjednostavnija financijska agresija je kad manje poduzee, uz pomo neke financijske organizacije kupi vee poduzee. Sloeniji sluaj je kad grupa financijskih spekulanata planski izgradi financijsku piramidu, u nju uvue naivne igrae, kupljeno proda po daleko veoj cijeni od uloenog, te napusti trite prije nego se financijska piramida urui. Najsloenija je monetarno financijska agresija u kojoj jak drave primarnom emisijom novca nastoje pokoriti slabije drave. Za sve ove oblike agresije potrebno je poznavati tehnike dugoronog stratekog planiranja. Postupak stratekog planiranja je razraen na temelju ekonomske teorije igara koja poveava izglede na opstanak onima koji znaju planirati, te manje sposobnim konkurentima poveava vjerojatnost za propast. Teorija igara kae kako je igru mogue voditi protiv prirode i protiv inteligentnog protivnika. Na osnovu ove teorije razraeni su postupci znanstvenog predvianja i planiranja najoptimalnijih vlastitih poteza i najoptimalnijih protivnikih poteza. U igri protiv prirode plan je mogue ostvariti 100%, dok je u igri protiv inteligentnog protivnika plan dinamika kategorija koja se mijenja ovisno o kontrapotezima protivnika. Svaka planska aktivnost je jedna igra i suprotnost je stihijskoj aktivnosti. Mnogo sloeniji sluaj je kad u igri sudjeluje vie razliitih igraa. Tada je potrebno predvidjeti najoptimalnije poteze svih igraa i tada se niz igara pretvara u plan protiv inteligentnog protivnika to protivnici vide kao zavjeru, a izrada plana, tj. zavjere je najee povjerena posebnim odjelima za strateko planiranje. Protivnik je svatko tko ima neto to je nama neophodno potrebno za ostvarenje naih ciljeva, ili onaj tko bi mogao poeljeti neto to mi imamo, a potrebno je njemu za ostvarenje njegovih ciljeva. Kako bi se mogli predvidjeti najoptimalniji protivnikovi potezi potrebno je znati to vie podataka o njemu i njegovim saveznicima, tj. podatke o razvojnim projektima, kadrovima, tehnolokim i financijskim kapacitetima, te problemima. Posebno korisni su prljavi podatci o kadrovima dobiveni analizom psiholokog profila pojedinaca koje, na osnovu toga, netko moe kupiti ili ucijeniti. Nakon prikupljanja podataka potrebno je predvidjeti poteze protivnika, te odabrati najoptimalnije poteze s obzirom na mogue protupoteze protivnika. Za predvianje buduih poteza protivnika potrebno je u mislima odigrati "igru predvianja" koja se temelji na teoriji igara, te se sastoji od tri koraka; 1) definirati njegove interese i ciljeve, sredstava, sposobnosti i metode koje koristi, te probleme koji mu se mogu pojaviti na putu do cilja. 2) kronoloki analizirati njegove dosadanje poteze, pri emu treba odvojiti bitno od manje bitnog kako se ne bi izgubili u gomili nevanih detalja, ime se provjerava dali je ispravno

definirana prva faza njegovog plana, te gdje se svaki pojedini protivnik nalazi do puta ostvarenja svoga cilja. 3) uivljavanjem u poloaj svakog sudionika igre potrebno je zapitati se "to bih ja uinio na njegovom mjestu ?". Nakon ovakvog predvianja buduih poteza protivnika potrebno je odabrati najoptimalnije vlastite poteze, s obzirom na nae i njihove interese, ciljeve, raspoloiva sredstva, dostupne metode i probleme. Nakon odabira najoptimalnijih vlastitih poteza potrebno ih je vremenski i prostorno razraditi u detaljan plana, u vie verzija prema razliitih scenarijima, a da bi plan uspio on mora biti skriven. Kako bi plan uspio najbolje je kad protivnik i ne zna da je protivnik, ne smije znati kako postoji neka planska aktivnost protiv njega, a ako otkrije postojanje plana njegove anse za otpor su vee. Ako dozna detalje plana on stjee strateku prednost. U tom sluaju plan je propao i potrebno je izraditi novi plan. A da bi smo znali je li na plan razotkriven potrebna je jaka kontrolna sluba koja kontrolira izvrenje plana, te ispituje razloge odstupanja rezultata od planom predvienih. Kako bi plan protiv vie protivnika donio optimalne rezultate cilj nije unititi jednog protivnika ve je potrebno istovremeno oslabiti sve protivnike to je najlake ako se pomae slabijem protivniku, te ga se gura u sukob sa jaim protivnikom. Na toj politici od davnina poznatoj po paroli: zavadi pa vladaj temelji se igra protiv vie protivnika gdje je cilj i jedne i druge protivnike to vie meusobno slabiti, ali nikad ne dozvoliti potpunu propast jednog od protivnika, osim ako nam je cilj potpuno preuzeti njegove resurse ili trite. U politici su oduvijek postojale spletke u kojima su jedni dobivali a drugi gubili. Oni koji svoje poteze nisu planirali, ve su se preputali stihiji tj. srei uvijek su gubili. Igra protiv njih je u sutini igra protiv prirode, a ne igra protiv inteligentnog protivnika. U politici nema sluajnosti govorio je Ameriki Predsjednik Roosewelt, dodajui: ako vam se pak uini da je u pitanju sluajnost budite sigurni da je i to isplanirano. Razvojem ekonomske teorije igara stvorena je mogunost da urote dobiju znatno vaniju ulogu i u gospodarstvu. U trinoj privredi urote protiv konkurenata, koje razrauju odjeli za strateko planiranje, stalna su igra protiv inteligentnog protivnika. U gospodarskoj uroti uvijek sudjeluje vie igraa od kojih su neki suradnici, a neki protivnici, te je zbog toga potrebno stalno analizirati mogue najoptimalnije poteze kupaca, dobavljaa i konkurenata. Suradnici su oni koji imaju iste interese kao to su dobavljai i proizvoai komplementarnih dobara. Protivnici su oni koji imaju suprotne interese, a to su konkurenti te proizvoai supstituta i njihovi dobavljai. Ako postoji vie konkurenata na nekom tritu vri se grupiranje i to uglavnom oko najjaih suprotstavljenih igraa. Svaki igra okuplja svoje prirodne saveznike oko sebe, a to su oni koji imaju iste interese, dok su svi koji imaju iste interese kao i protivnik prirodni neprijatelji. Posebnu ulogu imaju oni kojima su dobavljai i jednima i drugima. Oni mogu biti neutralni, a u kritinom trenutku igre mogu se opredijeliti za one koji imaju vee anse za opstanak na tritu, te na taj nain mogu zadati odluujui udarac slabijem igrau. Glavni igrai nastoje u svoje suradnike pridobiti to vie politiara, obavjetajaca i ostalih dravnih slubenika, ili svoje dioniare i suradnike progurati u te strukture. Interes velikih kompanija za pridobivanje ovakvih suradnika

je biti na izvoru informacija, te imati prednost pri dobivanju dravnih narudbi, dok politiari nastoje imati dobre veze s kompanijama kako bi stekli to vie sponzora i kako bi u sluaju gubitka izbora imali osiguran dobro plaeni posao. Glavni igrai razrauju vie razliitih scenarija u borbi protiv glavnih konkurenta. Pri tom razrauju i postupke slabljenja ili pridobivanja na svoju stranu njegovih prirodnih saveznika, a istodobnog jaanja svojih najvjernijih prirodnih saveznika. Organizacije ili odjeli za strateko planiranje (odjeli za zavjere) planove razrauju u jedan ili vie scenarija koji su podloni dinamikim izmjenama, ovisno o kontrapotezima protivnika. U svakom scenariju zavjere najprije se odreuje cilj, a dolazak do cilja ostvaruje se vremenskom podjelom poslova na vie faza, a faza na vie koraka, slino kao to se kompjutorski programi sastoje od vie potprograma. Svaki korak se pretvara u igru protiv prirode, ili igru protiv inteligentnog protivnika, ime se plan pretvara u niz matematikih modela. Na osnovu tih matematikih modela izrauju se kompjuterske simulacije kojima se mogu precizno provjeravati moebitni uinci plana zavjere. Ako nije mogue izvriti vremensku podjelu poslova put do cilja potrebno je podijeliti na vie zadataka, te za svaki zadatak odrediti posebni tim zaduen za izvrenje pojedinog zadatka. Mogua je i kombinacija ova dva naina planskog djelovanja, tako da se unutar faza izvri podjela na vie zadataka, ili da se unutar zadataka izvri podjela na pojedine korake. Mogue je stvoriti i posebne formalno nezavisne institucije za izvrenje pojedinih zadataka, a te institucije svoj zadatak odrauju kroz vie vremenskih faza dok ne dou do izvrenja svog zadatka. Da bi zavjera uspjela nikad se ne smije priznati njeno postojanje, ak i kad je oigledna. Najea metoda prikrivanja razotkrivene zavjere je prikazati one koji su je razotkrili kao paranoine duevne bolesnike. ((Ponekad obavjetajno-sigurnosne slube, ili teroristike mree namjerno ire desetke raznih zavjerenikih scenarija kako bi stvorili informacijski um, gomilu zbrkanih i nepovezanih informacija kojima panju protivnika usmjeravaju na krivu stranu, a ponekad i stvarni duevni bolesnici rade istu stvar, to se moe prepoznati po tom to se u scenariju zavjere ne vidi jasna interesna logika.) Kako se zavjera ne bi razotkrila u njenom stvaranju sudjeluje vrlo mali broj osoba, najee analitiari koji odgovaraju samo veinskim vlasnicima velikih industrijskih ili financijskih lobija, dok odjeli za strateko planiranje, esto razrauju samo dijelove plana. U vojnim strukturama zavjere razrauje uski krug stratekih analitiara, u obavjetajnim strukturama najue rukovodstvo, a u politikim strukturama samo predsjednici velikih stranaka s najbliim suradnicima. Svi ostali izvritelji, tj. suradnici i prirodni saveznici znaju samo korak ili dva unaprijed. Na svjetskom planu razvijene zemlje igraju igru protiv manje razvijenih i ta igra vie slii igri protiv prirode, nego igri protiv inteligentnog protivnika, zahvaljujui nesposobnim ili korumpiranim politikim elitama nerazvijenih zemalja. Ekonomisti iz bivih zemalja planske privrede nisu nauili kako se boriti protiv konkurencije poto su u svojim planovima analizirali samo potrebe kupaca i mogunosti dobavljaa. U trinoj privredi planovi su ratni scenariji protiv konkurencije, elje kupaca su bojno polje, a dobavljai su saveznici koje treba pridobiti boljom cijenom ili nekim drugim pogodnostima. Na osnovu razraenih razliitih urotnikih scenarija ekonomski jake sile razrauju razliite kompjutorske simulacijske igre kojima testiraju kvalitetu pojedinih scenarija. Vojni planeri razrauju ratne igre na kojima vii asnici treniraju razliite taktike ili strateke poteze. Obavjetajni planeri razrauju obavjetajne igre gdje treniraju i

ispituju razliita sredstva i metode prikupljanja i analiziranja podataka, sredstva i metode za zatitu vlastitih podataka, te sredstva i metode za irenje dezinformacija u protivnike redove. Veliki industrijski i financijski lobiji uz pomo meunarodnih institucija koje su pod njihovim nadzorom (tj. nadzorom njihovih drava) razrauju simulacijske trine i financijske igre gdje mogu vrlo brzo simulacijski provjeriti uinak svojih poteza. Usporedbom simulacijskih rezultata i stvarnih rezultata na terenu, analitiari otkrivaju greke u svojim scenarijima i simulacijskim igrama te ih stalno usavravaju. Najvei problem su im nove ideje i inovacije koje nitko ne moe predvidjeti. Ako te nove ideje, proizvodi ili tehnologije predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama, od ugroenih velikih vlasnika, konkurenata, mogu se oekivati sabotae. U ovome znatnu ulogu imaju i obavjetajno-sigurnosne slube razvijenih drava koje se bave industrijskom pijunaom (bussines inteligence) i pomau vlastitim velikim kompanijama. Takve slube, izmeu ostaloga, potpomau organizaciju meunarodnih sajmova inovacija i novih proizvoda gdje prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima, te utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnoteu i ugroze profit njihovih kompanija, nastoje usporiti njihovo usvajanje dok se njihove kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih konkurentskih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetnici-inovatori koji godinje smiljaju tisue novih ideja i nije ih mogue kontrolirati. Kada kod njih otkriju neki opasan novi proizvod, nastoje sprijeiti njihov razvoj na sve mogue naine. Od takvih inovatora otkupljuju patent ili licencu, te kreu u proizvodnju samo ako nemaju drugog izlaza, tj., ako je on toliko dobro zatien da ga ne mogu ukrasti, a istovremeno se neki konkurent zainteresirao za taj patent. Vea vjerojatnost otkupa je ako se radi o inovaciji koja predstavlja malo poboljanje postojeeg proizvoda, ili ako se radi o snienju trokova proizvodnje postojeih tehnologija. Ako se radi o potpuno novom proizvodu za koji tek treba razviti potranju na tritu vjerojatnost ulaska u proizvodnju je gotovo nikakva. U takve inovacije velike kompanije ulaze samo kad se nalaze u oajnoj situaciji glede opstanka na tritu, zbog toga to konkurenti ve imaju kvalitetnije ili jeftinije proizvode. (Slino tome i vojske veine drava su samo u ratu, osobito kada gube, spremne ulagati u nove tehnologije, kako bi stekle prednost pred neprijateljem. Zahvaljujui prvom svjetskom ratu dolo je do naglog razvoja elektronike i avijacije, drugi je razvio kompjutore, a hladni rat je stvorio Internet.) Bankari su zavjere vrili stotinama godina i pri tome crpili kapital mnogih drava. Jo 1773. Amschel Mayer Rothschild osniva ogromnog njemakog imperija izjavljuje: naa je politika da izazivamo ratove, u isto vrijeme radei konferencije o miru. Na taj se nain nijedna od sukobljenih strana ne moe teritorijalno obogatiti. Rat se mora provoditi tako da se nacije sve vie tope u dugovima, i na taj nain sve vie padaju pod nau kontrolu. Npr. 26. 06. 1863. jedan iz carstva Rothschild pie firmi "Kleimker, Morton i Vandergrould" u New Yorku: Malobrojni e shvatiti ovaj sustav, a oni koji ga shvate svim silama e se truditi kako bi ga to vie iskoristili, javnost najvjerojatnije nikad nee shvatiti kako je taj sustav protiv njenih interesa. Strateki planovi (zavjere) protiv protivnikih stranaka izvode se ubacivanjem vlastitih ljudi u takve politike stranke koji se nastoje pribliiti ambicioznim pojedincima. Njih postepeno uvjeravaju kako su vrlo sposobni i perspektivni, te se trebaju izboriti za vei utjecaj unutar stranke. Ako u tome uspiju tada ih nagovaraju na ikaniranje stranakih protivnika, a gubitnike nastoje nagovoriti na osnivanje novih stranaka, kako bi se protivniko izborno tijelo podijelilo.

Strateki planovi za politiku destabilizaciju drava koje imaju suprotstavljene strateke interese, tj. politike zavjere organiziraju se osnivanjem pokreta (ili stranke) koji ima zadatak oslabiti konkurentnost gospodarstva te tako destabilizirat dravu. Kako bi se takav pokret osnovao potrebno je stvoriti neku ideologiju kojom e se zavesti mentalno deficitarne, ili duhovno lijene ljude nesklone upotrebi vlastite glave za razmiljanje. Kolektivistike ideologije kao to su komunizam koji razbija poduzetnitvo i vjeru, te faizam i nacizam koji sukobljavaju jedan narod sa svim drugima, vjerski sektaki fundamentalizam i globalizam koji slabi protivnika i skree pogled s interesa velikih lobija, liberalizam i otvoreno drutvo koji formalno jaaju mo pojedinca na raun obitelji i sitnih poduzetnika, a sve te ideologije stvarno samo jaaju mo multinacionalnih kompanija koje nastoje ojaati svoj monopol. Za stvaranje pogodnih novih ideologija angairaju se mladi, ambiciozni i uporni studenti sa originalnim novim idejama kojima se pomae u stjecanju doktorata. Time stjeu znanstveni autoritet za pisanje znanstvenih knjiga. Kad steknu doktorat novano, podacima i vezama im se pomae u pisanju, tiskanju i reklamiranju knjiga koje neiju, ponekad bolesnu ideju, pretvaraju u znanstvenu teoriju koju treba proiriti na mase u protivnike, a ponekad i vlastite drave. Nakon toga uz pomo drugih znanstvenika i politiara moe se prijei na stvaranje ideologije sa znanstvenom podlogom. Na taj nain Britanske obavjetajne slube su stvorile znanstvene teorije marksizma i eugenike, iz kojih su iznikli, komunizam, faizam, nacionalni socijalizam. Za irenje odabrane ideologije potrebno je organizirati ili kupiti medije i novinare koji e zagovarati i iriti ideologiju, a takoer i znanstvenike koji trebaju znanstveno braniti pravovjernost takve ideologije. Kako bi se ideologija uspjeno irila potrebno ju je umotati u ambalau od istine koja treba posluiti za maskiranje lai. Kako bi se sve to moglo organizirati i kontrolirati potrebno je nai financijere, a to su najee, formalno, privatne kompanije (najee banke). Financiranje medija se organizira kroz sponzorstva pojedinim medijskim kuama to se maskira u vidu oglaavanja. Mnoge kompanije i banke ponekad u napadnutim dravama za reklamu troe velika sredstva ak i kad im je potranja za robom vea od ponude, to znai da im reklama nije ni potrebna. Jedini nain razotkrivanja protivnike zavjere je stalna analiza naih interesa, te analiza interesa naih suradnika i naih protivnika, gospodarskih, politikih, vojnih ili ideolokih. Ovaj posao mogu obavljati samo natprosjeno inteligentni analitiari, u veini doktori matematike sposobni sve razliite mogunosti pretvoriti u razliite matematike modele, te predloiti najbolja rjeenja. Ovu analizu je potrebno posebno paljivo vriti prije svakog znaajnijeg stratekog poteza s nae strane, ili poslije svakog znaajnijeg dogaaja u naem okruenju. Svaki na znaajniji potez nekom moe pogodovati, a nekom tetiti i zato je potrebno unaprijed znati tko e nam biti prirodni saveznik, a tko prirodni neprijatelj. Svaku znaajniju promjenu u tehnici, tehnologiji, kapacitetima, zalihama, organizaciji, ili politici koje nismo predvidjeli mogu utjecati na plan, te je nakon svake takve promjene potrebno analizirati njihov utjecaj na plan, a ako je taj utjecaj znatan potrebno je ponovno izraditi plan. Pri kreiranju plana urote, a i pri obrani od urote dobro je poznavati razliite psiholoke efekte poznate kao teorija kuhane abe, teorije slamanja morala i domino teorija (domino efekt). Sve ove teorije temelje se na manipulaciji ovjekovom, u gene ugraenoj potrebi za sigurnou zajednice, jedinoj potrebi zbog koje je ovjek spreman svjesno rtvovati vlastiti ivot. Snaga ove potrebe ovisi o tome koliko je ovjek silom ljubavi vezan za zajednicu, te o procijeni stupnja ugroenosti zajednice.

Kreatori urota nastoje pripadnike vlastite zajednice to snanije vezati za zajednicu raznim psiholokim metodama izazivanja ljubavi prema zajednici, te izazivanjem straha i osjeaja ugroenosti od drugih zajednica. Prema pripadnicima protivnikih zajednica nastoji se postii suprotni efekt, smanjiti ljubav prema zajednici, te marginalizirati sve u protivnikim redovima koji upozoravaju na ugroenost njihovih zajednica. Postoje razne psiholoke tehnike za jaanje veza prema vlastitoj zajednici koje se sve ee koriste ak i kod multi-level marketinaga, a cilj im je to vie povezati pripadnike zajednice i izazvati osjeaj vezanosti i ljubavi, ak i kod isto interesnih zajednica. U protivnikim zajednicama cilj je smanjiti ljubav lanova zajednice prema zajednici, te smanjiti osjeaj ugroenosti zajednice. Ljubav prema zajednici najlake je smanjiti korumpirajui pojedine voe protivnikih zajednica, te preko medija u tim zajednicama iriti stav kako su sve voe te zajednice korumpirani, pokvareni i nesposobni. Istovremeno potrebno je u tim zajednicama preko medija iriti uvjerenje kako nikakve opasnosti nema, te kako je protivnika zajednica zapravo spas od nesposobnih i korumpiranih vlastitih voa. U sluajevima kad postoji vie neprijateljskih zajednica poeljno je te zajednice meusobno sukobiti, to se postie politikom zavadi pa vladaj. Kod ovakvog urotnikog scenarija u protivnikim zajednicama je potrebno, preko medija, izazvati strah od drugih zajednica, te istovremeno pomirljivo i prijateljski nastupati prema svim tim zajednicama. Umjerene, pomirljive i razumne voe tih zajednica je potrebno na sve mogue naine preko lokalnih medija ismijavati, blatiti i uklanjati na sve mogue naine. Istovremeno je potrebno pomagati agresivne, radikalne i sukobima sklone lokalne voe koje je potrebno usmjeravati na sukobe prema drugim zajednicama. Kako bi to uspjenije inili potrebno im je svima pomalo pomagati, s tim to je slabijim protivnicima potrebno tajno vie pomagati, a jaima manje, ponekad samo simbolino. Za postizanje ovakvih ciljeva postoje vie raznih teorija i tehnika: Teorija kuhane abe kae: ako abu baci u lonac pun vrele vode ona e iskoiti. Ako je pak baci u lonac sa hladnom vodom, te vodu lagano zagrijava skuhat e ju. Po toj teoriji ako ovjeka, ili skupinu ljudi izloi velikom pritisku oni e se pobuniti. Ali ako ih malim obeanjima navede na suradnju tj. davanje protuusluga, moe postepeno traiti sve vee protuusluge, prijetei prestankom malih usluga koje si im odobrio na poetku. Amerikanci su teoriju provjerili u vijetnamskom ratu na zarobljenicima i pokazala se vrlo uinkovita. Ovaj psiholoki efekt je vrlo koristan pri kreiranju plana zavjere u njegovim poetnim fazama, kad za sebe vee vlastite dobavljae, ili kad protivnika i njegove prirodne saveznike navlai u zamku. U irenju poeljnog stanja protivnika bitno je slomiti moral ciljanoj osobi ili drutvenoj grupi. Jedna od glavnih tehnika slamanja morala je: dri osobu u neznanju glede njezina statusa i oekivanja. Osim toga, ako este promjene, od strogih mjera do obeavanja dobrih odnosa, uz irenje proturjenih vijesti, kognitivnu strukturu takvog stanja uine krajnje nejasnom, osoba vie nee znati vodi li je odreeni plan ka eljenom cilju ili je od tog cilja udaljava. U takvim uvjetima ak i osobe s jasnim ciljevima i spremne na rizike ne mogu donijeti odluku to uiniti. U zadnjoj fazi kad protivnik poinje oigledno gubiti kontrolu nad svojom sudbinom pojavljuje se efekt domina koji se moe pojaati namjernim irenjem dezinformacija ili panike. Domino teorija je psiholoki efekt temeljen na emocijama, najee strahu. (Domino teorija je istovrsna matematikoj teoriji kaosa koja u opisu prirodnih pojava tvrdi kako zamah leptirovih krila u Kini za nekoliko mjeseci moe uzrokovati oluju u Europi.) Moe se primijetiti na svakom sportskom susretu kad jednu ekipu uhvati panika. Tada igru treba smiriti ili na kratko prekinuti kako bi se prekinuo negativan slijed dogaaja. Domino efekt najee se javlja u

djelatnostima gdje su mogue brze promjene koje izazivaju strah od prijenosa promjena na druge, npr. u financijama. Kad jedna vea banka dospije u stanje nelikvidnosti svi tedie pokuavaju na brzinu dii uloge. Poto je posao banke kreditiranje one deponirani novac na dre u sefovima, ve ga dalje posuuju. To znai da ni jedna banka ne moe u istom trenutku vratiti sve depozite. Ako svi tedie istovremeno pokuaju dii novac sa tednje bankrot je neizbjean za svaku, pa i najveu svjetsku banku. Kad nestane novca na alterima nastaje panika koja se prenosi na ostale tedie koji takoer navaljuju na banku. Tada banka povlai svoje uloge u drugim bankama koje takoer postaju nelikvidne. Tada se panika prenosi i na tedie ostalih banaka koji takoer navaljuju na svoje banke, te jedna po jedna banka odlaze u bankrot. Najvei takav domino efekt dogodio se 1929. u SAD-eu, a i u drugim dravama to se cikliki esto dogaalo dok je postojalo zlatno vaenje novca. Domino efekt redovito se javlja nakon planski izgraivanih financijskih piramida koje imaju za cilj postepenim ubacivanjem novca na neko trite ovladati tim tritem i ostvariti ekstra profit, te naglim povlaenjem novca izazvati razbijanje tog trita i unitenje protivnika. Domino efekt se znatno rjee znao dogaati u politici i to obino kad se kod velikog postotka stanovnitva probudila nada u neto novo, bolje, ili kad se javio strah od promjena. Npr. dolaskom boljevika na vlast u Rusiji postojala je znatna opasnost od prenoenja revolucije, poput domino efekta i na ostale zapadne drave. Mnogi su povjerovali u novo bolje drutvo i bili su spremni poginuti za to. Ali, vrlo brzo pristalice komunizma koji su otili na izobrazbu u sovjetske politike centre, vidjeli su alosne rezultate. Neki su ostali vjerni plaenici komunizma, ali neki su se razoarali pa su ga s time upoznali svoju javnost. Dobar dio onih koji su se razoarali u ekonomske efekte marksizma i Lenjinove prve petoljetke odbacili su marksistiku ekonomsku teoriju, ali su zadrali kolektivizam, boljeviki apsolutni centralizam i boljevike teroristike metode vladanja, te su se tako osnovali nove socijalistike ideoloke frakcije kao to su nacionalni socijaliszam i faizam. Samim time nestalo je opasnosti od domino efekta u irenju marksistikog komunizma. Domino efekt javio se i kod raspada istonog bloka. Komunizam je drutvo koje se odravalo na strahu, te u kojem je vladala totalna politika korupcija. Dokrajili su ga Papa koji je preko katolike crkve napao komunizam i SSSR, posredno preko Poljske, tako to je pokazao da se ne treba bojati kad su svi sloni, Regan koji je ekonomski unitio SSSR uvukavi ga u skupi projekt rata zvijezda, te prozapadne arapske drave koje su velikim poveanjem proizvodnje nafte sruili njenu cijenu koju je SSSR izvozio u velikim koliinama. Nastala je borba za vlast u samom SSSR-u, te se itav Varavski pakt raspao im je Jeljcin, u borbi za vlast objavio odvajanje Rusije od SSSR-a. Ovaj domino efekt je pojaan medijskim dezinformacijama koje su posijale paniku irom sovjetskog carstva za vrijeme perestrojke, ali se nije proirio na dalekoistone komunistike drave koje su medije drale pod punom kontrolom. I raspad Jugoslavije je posljedica raspada SSSR-a i to je domino efekt nastao nestankom straha od komunista, te istovremenim rastom straha od velikosrpske politike. Ali domino efekt nikad ne dolazi sam od sebe. Netko mora pokrenuti pad prve kockice koja zatim rui ostale u nizu, a poeljno je brzo, preko medija dezinformacijama posijanu paniku prenijeti na saveznike neprijatelja, kako bi se i oni uruili. Ako se prijenos promjena ne dogodi brzo domino efekt nestaje. Poznavanje psiholokih teorija kao to je teorije kuhane abe i domino teorije korisno je i kreatorima zavjera, a i onima kojima je posao zatita od urota. Korisno je poznavati i

naine za izazivanje razliitih psiholokih stanja kod protivnika kao to je kompleks manje vrijednosti koji protivnika onesposobljava za kreativno razmiljanje kod rjeavanja problema. Kreatorima stratekih planova (urota) ovi psiholoki efekti pomau kod planiranja urote tj. ve pri podjeli plana na faze i korake. Napadnutima poznavanje ovih teorija pomae u prepoznavanju i otkrivanju postojanja urote, te kod procjene cilja urote. im se od prirodnih neprijatelja ili njihovih prirodnih saveznika prime odreeni zahtjevi koji nemaju direktnu i jasnu interesnu logiku, potrebno je upitat se: to je slijedei zahtjev i koji je cilj tih zahtjeva? Poseban oprez je potreban ako se radi o nekakvim principijelnim ili humanitarnim zahtjevima od kojih protivnik nema nikakav direktni interes. Isto tako, kad neka naa institucija, banka, ili neki na prirodni saveznik doivi kolaps moramo povui brze poteze kako se ne bi dogodio domino efekt. Kod domino efekta potrebno je sprijeiti paniku tj. potrebno je uiniti ono to nogometai zovu smiriti loptu, ili to koarkaki treneri ele postii kad uzmu tajm aut. Velike proizvodne ili trgovake kompanije imaju svoje timove sastavljene od tehnologa, ekonomista, matematiara, pravnika i psihologa iji posao je razvijanje planova zavjere. Ovi timovi su najee organizirani u obliku samostalnih znanstvenih instituta, te za njihov rad znaju samo vlasnici velikih kompanija, ili veinski dioniari velikih dioniarskih drutava. Menaderi takvih velikih kompanija obino imaju ovlasti sniavati trokove, poveavati kvalitetu, sniavati cijenu dok borbu protiv konkurencije i izbor najvanijih dobavljaa vlasnici koji sjede u nadzornim odborima ostavljaju u svojim rukama. Ovi planovi zavjere, tj., strateki poslovni planovi najee se dijeli u tri faze. Prva faza zavjere (bitke) je osiguranje vlastite pozadine od izdaje, tj., potrebno je vlastite prirodne saveznike (dobavljae) vezati uza sebe. Ako u kljunom trenutku bitke neki dobavlja pone svoj proizvod isporuivat samo konkurentu on nam moe zadati odluujui udarac u lea. Zato je potrebno za svaku poziciju imati nekoliko dobavljaa koji mogu uskoiti ako jedan zakae, te ih je potrebno stalno provjeravati dali i koliko svojih proizvoda isporuuju konkurentu. U ovoj fazi dobro je poznavati teoriju kuhane abe, tj., malim narudbama treba drati dobavljae vezane uz sebe i stalno im obeavati poveanje narudbi ako poboljaju suradnju, odnosno prijetiti im otkazom ako se previe veu za naeg konkurenta. Ovo je mogue kod malih dobavljaa koji vie od 10% svoje proizvodnje isporuuju nama. Kod velikih proizvoaa koji nikom ne isporuuju vie od 5% svojih proizvoda ili usluga jednom kupcu nitko ne moe stei status prirodnog saveznika. Kod ovakvih dobavljaa vanije je osobno poznanstvo i prijateljstvo s vodeim ljudima, ili poznavanje njihovih privatnih slabosti kojima ih se moe ucjenjivati. Kod dobavljaa koje nije mogue ucjenjivati vrlo dobro doe kapitalno povezivanje putem zamjene dionica, ime oni postaju suvlasnici, te su i sami zainteresirani za uspjeh zavjere. U drugoj fazi zavjere potrebno je osvojiti to vei broj novih kupaca uz zadravanje starih. U bitci za osvajanje bojnog polja tj. novih kupaca koriste se razliite vrste oruja i streljiva od kojih je najvanije streljivo profit. Za pribavljanje tog streljiva potrebno je stalno poveavati funkcionalnost tj. kvalitetu (fiziku, psiholoku ili ekonomsku) proizvoda kojima nai kupci zadovoljavaju svoje proizvode, ili sniziti cijenu proizvoda uz zadravanje minimalne kvalitete. Pri ovom znatnu ulogu imaju nai prirodni saveznici tj. dobavljai koji esto i sami moraju poveati kvalitetu svojih proizvoda i usluga, ili sniziti cijenu uz zadravanje minimalne zakonom propisane kvalitete. to je bitka ea to su zalihe glavnog streljiva tj. profita manje, a onaj tko ostane bez profita opstaje dok ne potroi zalihe, nakon ega gubi bitku i propada. Da do toga ne

bi dolo potrebno je kod starih kupaca osigurati nekakav profit koji se koristi u borbi za nove kupce. Velike kompanije na novim tritima esto idu ak i s damping cijenama dok ne osvoje veinu trita to im potkupljeni dravni slubenici i funkcionari malih banana drava esto i dozvoljavaju. U ovoj fazi zavjere jai konkurent nastoji slabijega dovesti u stanje poznato kao kompleks manje vrijednosti. Protivnik koji upadne u takvo stanje postaje nesposoban za kreativno razmiljanje te jedino rjeenje vidi u snienju cijena. A kad jednom pone raditi s gubitkom steaj je pitanje trenutka. Trea faza zavjere je unitenje konkurencije. Kad se osvoji veina kupaca na novom tritu konkurent ostaje bez profita, te moe poslovat samo dok ne potroi zalihe, ili dok ga kreditiraju dobavljai. U ovoj fazi zavjere dobro je poznavati domino teoriju, a cilj napada su konkurentovi dobavljai. Potrebno je njegovim dobavljaima proiriti informaciju kako nee moi naplatiti svoja potraivanja kad njihov kupac bankrotira, te ih na taj nain navesti na prekid suradnje sa njim. Dobro je pri tom protivnikovim dobavljaima obeati kupovinu njihovih proizvoda kad prestanu s isporukama naem konkurentu. Kad jedan dobavlja obustavi isporuke naem konkurentu vijest o tome je potrebno odmah proiriti svima ostalima kako bi dolo do domino efekta, tj. kako bi i svi ostali prestali sa isporukama. Tog trenutka bitka je zavrena, konkurencija je unitena, te je mogue dii cijene, ostvariti ekstra profit i sa njime krenuti u osvajanje novog trita na isti nain. Velike kompanije mogu financijski ratovati i protiv vlastitih vlada ijom politikom su nezadovoljni. Kako bi sruili takve vlade dogovorno mogu povui niz poteza koji imaju za cilj ruenje takvih vlada. Prvi korak je osnivanje podrunica u inozemstvu, obino u poreznim oazama, te preko takvih podrunica izvoze svoje proizvode po cijenama daleko manjim od trokova proizvodnje. Podrunice te proizvode dalje prodaju po trinim cijenama, te ostvaraju vrlo veliku dobit, dok matina poduzea ostvaruju gubitke ime se i porezni prihodi matine drave smanjuju. Ako to nije dovoljno za pad Vlade matina poduzea poinju za podmirenje trokova poslovanja uzimati kredite od dravnih banaka dok imaju to ponuditi za hipoteku. Kad banke prestanu odobravati kredite poduzea prestaju plaati dobavljaima i radnicima, te nakon nekog vremena odlaze u steaj ime se broj nezaposlenih u dravi naglo poveava pa nepodobna Vlada pada. A mogue je i jednostavno preseliti proizvodnju, ili dio proizvodnje u drave s jeftinijom radnom snagom Jedna od razraenijih meunarodnih urota je postupak financijske kolonizacije koji odgovara krupnom meunarodnom kapitalu, te njihovim lokalnim dobavljaima i distributerima, a istovremeno potpuno razara manja nacionalna poduzea. Najvei gubitnici u ovom postupku su manji nacionalni poduzetnici, dravna poduzea i stariji zaposlenici u takvim poduzeima koji vrlo teko mogu nai posao kad ga jednom izgube. Globalni financijski igrai su detaljno razradili ovaj postupak i on je vrlo slian nainu na koji dileri droge navode naivne na uzimanje droge. Strani krediti na neoprezne drave djeluju upravo onako kako droga djeluje na narkomane. Sve izgleda lijepo dok kredite (drogu) uzimaju, a teka kriza nastaje nakon to krediti (droga) prestanu stizati. To je postupak koji najee traje od 5 do 10 godina, najee se dijeli u tri faze, a svaka faza na nekoliko koraka. Napadnuta drava na poetku svake faze dobije kontrolora savjetnika (financijskog diverzanta) iz MMF-a koji savjetuje vladu to treba initi kako bi ekonomski prosperirala. im jedna faza zavri dolazi novi savjetnik(diverzant) koji dijeli savjete, esto suprotne od savjeta koje je dijelio prethodnik. U postupak prepariranja javnog mjenja

ukljuuju se i domai strunjaci (financijski saboteri) koji naruiteljima prodaju svoje intelektualne usluge tako to svoje akademske titule koriste kako bi javnost uvjeravali u ono to tvrde naruitelji. Postupak prepariranja javnosti (proizvodnja pristanka) poinje od medija koji nekoliko doktora ekonomije proglaava za vrhunske strunjake, a onda se njih nekoliko stalno pojavljuje u medijima i govore ono to naruitelji trae. Postupak su osmislile amerike slube nakon velike ekonomske krize 1929., vidjevi kako to rade krupni bankari, a detaljnije razraen nakon amerikog vojnog debakla u Vijetnamu, te usavren nakon meksike krize 1982. kad je MMF dobio ulogu svjetskog financijskog policajca. Nakon vojnog kraha u Vijetnamu Amerikanci su se prisjetili onoga to su savjetnici amerikog predsjednika Tafta govorili jo 1911., a 1938. izradila Komisija za proraun amerikog Kongresa, te su shvatili kako ono to ne mogu postii ratom u koji su planski uvueni, mogu financijskim operacijama, uz mnogo manja ulaganja i uz mnogo manje ljudske i politike rtve. Potrebno je samo pametno iskoristiti ogromna financijska sredstva koja su glavne angloamerike banke zaradile u meunarodnoj trgovini papirnatim dolarima osloboenim Bretonvudske vezanosti za zlato, te petrodolarima zaraenim na trgovini naftom koja je tijekom dvije umjetno izazvane krize ponude sedamdesetih godina poskupjela preko 1000%. Na ovaj nain amerikanci su svoju valutu pretvorile u oruje. Emisijskom politikom mogu ga tiskati koliko ele, a kako drugi nebi odgovorili istom mjerom prijete im trgovakim i valutnim ratom. Prva faza ovog postupka je izgraena na osnovi teorije kuhane abe, a poinje s plasiranjem velike koliine kredita na trite napadnute drave. itav ovaj postupak financijske agresije financira se papirnatim novcem kojeg emisijske banke mogu natiskati koliko ele, samo to moraju izgraditi mehanizme kojima neutraliziraju taj novac ako se naglo vrati na matino trite, kako tamo ne bi izazvao inflaciju. Kamata na takve kredite je vrlo promjeniva i ovisi o LIBOR-u tj. kamatnoj stopi koja odreuje Wall Strit i Londonski City. esto su opravdanja za ove kredite u poetku tvrdnje kako se time slabijim dravama pomae u borbi protiv inflacije. Naime, neodgovorne vlade koje svoje proraunske rashode ne mogu pokriti proraunskim prihodima, taj proraunski deficit rado pokrivaju tiskanjem novca u koliini daleko veoj od porasta koliine roba na tritu. Rezultat je inflacija. Kako se ipak napadnute drave ne bi odluile na pokretanje "valutnog rata", tj., tiskanje novca u koliini dovoljnoj za sprjeavanje rasta vlastite valute napadai vuku poteze koji imaju cilj sprijeiti takav oblik otpora. To se vri tako to MMF napadnutim dravama nudi rjeenje njihovih problema na nain da im brani tiskanje novca, a proraunski deficit im pokriva kreditom iz inozemstva. Velika ponuda deviza dovodi do pada cijene deviza na tritu napadnute drave, to dovodi do naglog porasta uvoza roba iroke potronje i istovremene propasti domae proizvodnje i izvoza. Rezultat je skok iz inflacije u jo gore stanje, tj. u prikrivenu deflaciju, stanje kad trine cijene padaju a monopolske cijene rastu. Ako takva hiperponuda deviza due traje, preivjeti mogu samo proizvoai koji imaju jaku carinsku zatitu. Kako bi takvih bilo to manje, brine se WTO, organizacija koja nastoji ukinuti carine za sve proizvode koje proizvode multinacionalne kompanije iz razvijenih zemalja. Kako bi strane kompanije mogle preuzeti kontrolu nad gospodarstvom, MMF zahtijeva donoenje zakona koji omoguuju brzu privatizaciju i liberalizaciju trita kapitala kako bi kapital mogao brzo doi, a u sluaju potrebe u nekoliko dana napustiti lokalno trite. Kako bi lokalna poduzea to jeftinije kupili, potrebno ih je unititi, to se postie i visokim kamatama na kredite. Time se formalno bore protiv inflacije, a zapravo onemoguuju pozitivno poslovanje poduzea, izazivaju prikrivenu deflaciju, te propast domaih proizvoaa. Na taj nain multinacionalne kompanije na globalnom planu sve vie stjeu monopolski poloaj na svjetskom tritu, dok sindikati i sitni

poslodavci organizirani na nacionalnoj razini postaju marginalni u sukobu s krupnim meunarodnim kapitalom. Preduvjet za izvoenje ove operacije je kontrola medija koji politiku moraju navoditi na poteze koji odgovaraju financijskim agresorima, a za to je nuna kontola medija. Zbog toga na samom poetku agresije kao prvi korak vuku poteze koji vode prema kupovini to veeg broja domaih medijskih kua. To se postie ciljanim kreditiranjem, tj., odobravanjem velikih kredita tim kuama, iako znaju kako ih vlsnici nee moi vratiti, a za garanciju povrata uzimaju veinski paket dionica. Vrlo brzo nakon toga preuzimaju vlast u medijima, te nakon toga postavljaju svoje urednike. Mogunost obrane u ovoj prvoj fazi agresije je najlaka i ona moe donijeti ak i korist napadnutoj dravi, pod uvjetom da monetarne vlasti imaju znanja i htijenja za to, tj., ako su dovoljno struni i ako nisu kupljeni od stranaca. U prvoj fazi monetarno financijske agresije kad se na domae trite ubacuje velika koliina deviza kreditima, investicijama ili kupovinom poduzea, te devize je potrebno novcem iz primarne emisije otkupiti. Na taj nain se sprjeava rast vrijednosti domae valute, a minimalni cilj obrambene strategije bi trebao biti spustiti teaj domae valute s trine vrijednosti barem na realnu vrijednost, tj., na vrijednost pri kojoj je ukupni uvoz roba i usluga jednaka izvozu. Optimalni cilj otpora je teaj domae valute spustiti na razinu neto niu od realne, tj., na razinu kad je izvoz roba i usluga neto vei od uvoza, ime se postie rast domae proizvodnje i puna zaposlenost. Kod ovakve obrane potrebno je paziti da se na emitira previe novca kako ne bi dolo do vee inflacije, a u sluaju da agresorske drave naglo povuku plasirane kredite i emisijska banka mora naglo povui viak tiskanog novca sa trita. Ovakvim postupkom drava koja se brani ostvaruje emisijsku dobit, rast izvoza, proizvodnje i visoku zaposlenost. Dobit je mogue i poveati ako se otkupljene devize oroe u bankama treih drava, ime se ostvaruju kamate, a ako se kupljene devize investiraju u profitabilnije projekte u inozemstvu dobit se moe jo i poveati, pogotovo ako se investiraju u kompanije koje kupuju nae proizvode, poluproizvode ili sirovine. Kad stranci ponu kupovati poduzea potrebno je donijeti zakone koji e u kupnji dionica privilegirati domae ulagae, mlade poduzetnike, te kreativne zaposlenike. Kako bi se pomoglo domae poduzetnike potrebno je vlasnitvo nad dionikim drutvima ograniiti na 25% za jednog vlasnika, mladim poduzetnicima potrebno je odobravati povoljne kredite za osnivanje poduzea, razvoj inovacija i novih proizvoda, nova poduzea prve 3 godine potrebno je osloboditi poreza na dobit i slina davanja. Takvim mladim poduzetnicima potrebno je dodatno pomoi iznajmljivanjem neiskoritenih poslovnih prostora u vlasnitvu drave po simbolinim cijenama. I u ovoj fazi mogua je obrana postepenom malom devalvacijom od desetak posto smanjiti realne trokove proizvodnje domaih proizvoaa, te pojaati njihovu konkurentnost. Istovremeno strani proizvodi poskupljuju za isti postotak devalvacije ime se smanjuje uvoz. Rezultat je supstitucija uvoza domaom proizvodnjom, te smanjenje uvoza, poveanje domae proizvodnje, izvoza i rast zaposlenosti. Druga faza: Kad veina domaih poduzea propadne, dolazi do vala steajeva. Tada strane multinacionalne kompanije po simbolinim cijenama kupuju sve to imalo vrijedi. U ovoj je fazi pod ucjenama Svjetske banke i MMF-a napadnuta drava prisiljena prodavati i monopolska poduzea, te dopustiti slobodno odreivanje cijena ak i monopolskim proizvodima. Prije prodaje dravnih i javnih monopolskih poduzea mediji obino ponu stvarati mnogobrojne afere, stvarne ili izmiljene, o pronevjerama i manipulacijama u dravnim poduzeima, kako bi javnost uvjerili kako su ta poduzea legla kriminala, te kako je jedino rjeenje sve to prodati. im se javnost uvjeri u to poinje novi krug privatizacije, a devize od ove nove prodaje poduzea strancima dodatno poveavaju ponudu deviza, to rezultira daljnjim rastom teaja domae valute,

poveanjem uvoza i smanjenjem proizvodnje. Nakon ovoga MMF trai otputanje dravnih uposlenika, te smanjivanje socijalnih prava i plaa, formalno zbog smanjenja dravnih trokova, a stvarni cilj je nai opravdanje za budui prekid daljnjeg kreditiranja. Ti se zahtjevi proiruju sve dok ne doe do socijalnih nemira, nakon ega dolazi do pada vlasti i bijega kapitala, tj. tree faze prikrivene financijske kolonizacije. I u ovoj drugoj fazi monetarno financijske agresije mogua je obrana. Kad MMF i WB ponu traiti smanjenje socijalnih prava i smanjenje poreza, to je potrebno prihvatiti u segmentu koji pogoduje i malim domaim poduzetnicima, dok sve zahtjeve koji pogoduju velikim kompanijama, na raun manjih domaih kompanija potrebno je odbiti. Tu su prije svega zahtjevi za razna certificiranja i sline nepotrebne trokove koji velike kompanije lako podnose a malima predstavljaju veliki troak. Trea faza: Kad se strancima proda sve to imalo vrijedi i kad se banke dokopaju hipoteka na sve to ih zanima, MMF sniavanjem kreditnog rejtinga izazivaju obustavu stranih kredita, te dolazi do nagle nestaice deviza, nakon ega nastaje panika, te se naglo poveava i potranja za devizama. Dolazi do domino efekta na financijskom tritu, a rezultat je nagla devalvacija, daleko vea od dotadanjeg postotka neusklaenosti deviznog teaja. (Brazil je imao devalvaciju od 30% kada je doao u ovu fazu, Meksiko 50%, Argentina 70%, Turska 30%, a i SSSR je uniten na slian nain uz pomo dolarskih kredita koji su u sve veim iznosima stizali etrdeset godina.) Tek nakon toga novi vlasnici tvornica obnavljaju proizvodnju i zapoljavanje u sirovinskom sektoru, poto su tvornice za tehnoloki zahtjevnije proizvode unitene, u sektorima koji trae puno jeftine radne snage, te u sektoru koji zagauje okolinu, poto u vlastitim dravama moraju plaati vrlo skupe trokove zatite okoline. Veina napadnutih zemalja dobrovoljno utrava u pripremljenu zamku vie puta uzastopno, sa stankama od desetak godina. ak je i u ovoj zavrnoj treoj fazi monetarno financijske agresije mogua obrana, ako monetarno finacijske vlasti imaju znanja i htijenja za otpor. Kad pone naglo povlaenje deviza iz napadnute drave emisijska banka mora istovremeno naglo smanjiti koliinu domae valute sa trita kako ne bi sa naglim smanjenjem koliine deviza na tritu dolo i do naglog poveanja potranje za devizama to moe rezultirati panikom, te pretjerano visokom devalvacijom. Devalvaciju do desetak posto, koju prezaduena poduzea mogu preivjeti, potrebno je namjerno isprovocirati, ali svaku naglu jednokratnu veu devalvaciju koju zaduena poduzea ne mogu preivjeti, potrebno je sprijeiti naglim kratkotrajnim povlaenjem velike koliine novca sa trita, ak i pod cijenu velikog kratkoronog smanjenja likvidnosti. U ovakvoj situaciji emisijska banka mora predvidjeti trenutak kad nije mogue sprjeavati devalvaciju, te ju treba sama namjerno unaprijed izazvati kako bi ju mogla kontrolirati, slino vozau automobila koji uspori prije nailaska na rupu, poto auto koji ima dobre amortizere u maloj brzini moe prijei preko rupe, a ako na nju naleti u punoj brzini moe ostati bez toka. Takav scenarij MMF, Svjetska banka i AID primjenjuju godinama, od meksike krize 1982. godine, a zahvaljujui korumpiranim strunjacima i korumpiranim lokalnim politiarima, on se uvijek iznova uspjeno provodi. Svima njima koordinira ameriko Ministarstvo financija u suradnji sa CIA-om, a znatan utjecaj imaju britanska, francuska i njemaka vlada, tj. njihova ministarstva financija. (Neto slino pokuao je izvesti i sovjetski KGB koji je desecima godina zaradu od prodaje nafte i plina ulagao u zapadne banke dok nije skupio blizu 70 milijardi dolara, mislei time sruiti Amerike burze, te izazvati krizu kakvu su Britanski i idovski bankari izazvali 1929. Amerika CIA je plan otkrila i sprijeila paniku, te je propao sovjetski novac koji

je puno korisnije mogao biti utroen da su ga troili na razvoj novih tehnologija i prehranu stanovnitva. Ekonomski polupismeni Rusi nisu shvatili da se sa 70 milijardi dolara ne moe sruiti burza koja ima vie od deset puta vei dnevni promet. Zbog takvog nerealnog planiranja izgubili su godinama stvaranu dobit, te SSSR bacili u anarhiju i raspad, ime je generalno koncept planskog privreivanja izgubio bitku sa trinom privredom u kojoj je plan sredstvo svakog privrednog subjekta, a ne dravni spisak elja.) Do pojave MMF-a i Svjetske banke u meunarodnoj razmjeni izmjenjivala su se razdoblja suficita i deficita, a kao svjetska valuta funkcioniralo je zlato. MMF, Svjetska banka i sline meunarodne financijske institucije uspjele su gotovo ukinuti cikline promjene deficita i suficita. Banke iz razvijenih zemalja daju sve vee kredite nerazvijenim zemljama, a zahvaljujui jamstvima MMF-a i Svjetske banke ne moraju brinuti o vraanju. Politiari iz nerazvijenih zemalja uzimaju takve kredite uz proviziju, te taj novac prodaju na domaem tritu. Time teaj domae valute dre na nerealno visokoj razini, ime cijene domae robe postaju nekonkurentne, izvoz se ne isplati, a uvoz se isplati. Glavni uvoznici su isti politiari i njihovi prijatelji od kojih opet uzimaju proviziju te su njihovi privatni rauni sve deblji, proizvodnja i standard u vlastitoj dravi sve manji, a dug prema inozemstvu sve vei. Razvijenim dravama takva politika odgovara; zarauju na kamatama, zarauju na prodaji vlastitih proizvoda, a garancija povrata su meunarodne financijske institucije, obavezni devizni depoziti (u inozemstvu) nerazvijenih zemalja u iznosu od 60% tednih uloga u bankama, te privatni depoziti korumpiranih politiara koji svoj privatni novac u pravilu dre u bankama razvijenih zemalja od kojih su uzeli kredite. Kada, zbog nerealnog trinog teaja, veina domaih poduzea doe pred steaj, banke razvijenih zemalja obustavljaju daljnje poveanje zaduenja. Steaj mogu izbjei samo ona proizvodna poduzea koja su imala dovoljno jak utjecaj kako bi za svoje proizvode osigurala jaku zatitnu carinu. Kako bi se dospjele rate mogle vratiti, drave, planski uhvaene u ovakvu kreditnu zamku, prisiljene su unitena poduzea i banke koje su se vezale za takva poduzea te nekretnine prodavati po simbolinim cijenama. Tada se pojavljuju multinacionalne kompanije koje jeftino kupuju sve to imalo vrijedi. to laku provedbu navedenoga MMF i Svjetska banka nastoje pospjeiti potezima kao to su nagla privatizacija, liberalizacija trita kapitala, visoke kamate na domae kredite, trino odreivanje svih, pa i monopolskih cijena. Pri tom strane multinacionalne kompanije obilato podmiuju lokalne politiare s ciljem to jeftinije kupovine poduzea i nekretnina, a o tom redovito izvjeuju matine obavjetajne slube koje tako dobivaju sredstvo za ucjenjivanje lokalnih politiara. Kada strane multinacionalne kompanije sve pokupuju, preko MMF-a trae prelazak na treu fazu prikrivene financijske kolonizacije, tj. namjerno izazivanje panike i socijalnih nemira nakon ega se strani kreditori povlae, dolazi do devalvacije domae valute i voenja politike realnog teaja. Time domaa radna snaga i proizvodi postaju jeftini te multinacionalne kompanije koje su otkupile poduzea i nekretnine ostvaruju dodatne profite. Osim meunarodnih kreditnih organizacija, najvea organizacija koja sudjeluje u postupku prikrivene financijske kolonizacije je WTO. WTO je organizacija osnovana radi poveanja meunarodne ekonomske razmjene iji je cilj sniziti cijenu proizvoda i omoguiti kupcima u svim zemljama dolazak do jeftinijih roba. Sve drave i politiari nastoje poveati izvoz svojih proizvoda i usluga, a smanjiti uvoz. Izuzetak su politiari korumpirani od strane domaih uvoznika, stranih izvoznika i banaka koje ih organizacijski i financijski prate. Uvoz se moe smanjiti sniavanjem teaja domae valute, poveanjem uvoznih carina, poveanjem sanitarnih i sigurnosnih barijera, a izvoz se moe uveati poveanjem stimulacija

proizvoaima. Poveanje izvoza sniavanjem teaja domae valute koriste zemlje koje znaju i imaju razvijene financijske institucije kojima mogu regulirati teaj vlastite valute bez izazivanja inflacije. Pri ovom postoji vremensko kanjenje. Ako teaj domae valute padne na realnu vrijednost, potrebno je 1 3 godine za oporavak proizvodnje i poveanje izvoza. Poveanje carina je najlaki potez za smanjenje uvoza i oporavak vlastite proizvodnje koji mogu primijeniti i najnerazvijene zemlje. Upravo bi zbog toga prezaduene nerazvijene zemlje koje sudjeluju u radu WTO-a morale zahtijevati uvoenje posebne carine sa stopom koja bi se dobila tako to bi se dug zemlje podijelio sa godinjim bruto proizvodom puta 100. Na taj bi se nain eliminirao utjecaj umjetno proizvedene nerealnosti teaja vlastite valute, te bi se sprijeila propast domae proizvodnje. Poveanje necarinskih barijera koriste razvijene zemlje koje to znaju i koje se ne boje meunarodnih pritisaka. Poveanje raznih stimulacija proizvoaima koriste zemlje koje su ekonomski dovoljno snane te to mogu financirati. U radu WTO-a obino dolazi do sukoba triju grupacija. Prva grupa su nerazvijene zemlje koje nastoje smanjiti barijere za svoje robe, a zadrati visoku carinu za strane robe. Druga grupa su zemlje EU i ostale razvijene drave koje znaju kako slabije drave nemaju novca za stimulaciju proizvodnje pa se bore za snienje carina, a svoju proizvodnju i izvoz potiu raznim, ponekad vrlo visokim poticajima. U treoj su skupini SAD ija valuta, dolar, danas funkcionira kao svjetska valuta. Tiskanjem dolara i njegovim plasmanom SAD ostvaruje: a) emisijsku dobit b) kamate na kredite c) dodjelom vie ili manje kredita drugim zemljama SAD reguliraju teaj dolara, te tako reguliraju vlastiti izvoz i uvoz prema vlastitim potrebama. Zbog te mogunosti SAD najee ne mora koristiti ni carinsku zatitu, a ni stimulacije proizvoaima, te nastoji i drugim dravama smanjiti te mogunosti. (Kako se tiskani dolari, plasirani na svjetsko trite, ne bi vratili na ameriko trite i izazvali inflaciju u samoj Americi, Amerikanci su izgradili financijske barijere kojima su to sprijeili. Meutim, papirnati novac se uvijek vraa tamo gdje je tiskan i u znatnoj se je mjeri vratio na Newyorku burzu. To je izazvalo rast burzovnih indeksa daleko iznad realne vrijednosti, te su ulagai sve vie ulagali u izgradnju i kupovinu nekretnina izazvavi njihov vrlo visoki rast cijena. Taj burzovni balon je pukao 2008. izazvavi najveu ekonomsku krizu od 1929. Amerika monetarna vlast je odluila zatititi najprije amerike banke od propasti, te istovremeno ojaati konkurentnost amerike privrede. U nekoliko godina su tiskali 50.000 milijardi dolara i ubacili ih u finacijski sustav. Bankari su tim novcem poeli kupovati dionice i obveznice irom svijeta, ponajvie u eurozoni. Zbog toga je Euro u nekoliko godina ojaao 30%, te su na taj nain ameriki bankari zaradili 30% ime su pokrili gubitke na nekretninama. Nakon ovog bankarski spekulanti su pokuali istu operaciju i sa vicarskim Frankom, ali je njihova banka nakon poetnog rasta zaustavila daljnji rast objavom kako e otkupiti bilo koju koliinu strane valute iznad odreenog teaja. Jaanjem eura konkurentnost amerike robe na podruju eurozone naglo je ojaala te je SAD poeo izlaziti iz krize. Na isti nain je i VB pokrenula rijeavanje svoje krize. Dok je euro jaao ECB se ponaala neutralno zbog razliitih interes apojedinih europskih drava. Umjesto da primarnom emisijom sprijei jaanje Eura i tako sauva europsku konkurentnost ECB je branio interese europskih bankara kojima odgovara jaki Euro, te interes uvoznika. Jaki Euro odgovarao je i proizvoaima koji sirovine i dijelove uvoze iz Kine i ostalih

drava dolarskog trita, kakvih najvie ima u Njemakoj i sjevernim baltikim dravama, koje ih izvoze na podruje eurozone. Takva politika ECB-a dovela je do propasti proizvoaa koje sirovine i dijelove uvoze iz eurozone, a proizvode izvoze na dolarsko trite, a to su prije svega rubne sredozemne drave orijentirane na arapsko trite. Zahvaljujui ovakvoj politici ECB-a Njemaka je vrlo brzo prebrodila krizu dok su periferne june drave eurozone dole u stanje gospodarskog i politikog kolapsa. im je politika ECB-a poela poputati ameriki i britanski "strunjaci" su poeli vikati kako Euro propada, ime su eljeli sprijeiti tiskanje Eura, povratak njegova teaja na realan nivo i posljedino jaanje Europske konkurentnosti. Ovakvim porukama Europljanima je slana poruka; "ako budete svoju konkurentnost jaali devalvacijom mi uvijek moemo tiskati vie, a u nastalom valutnom ratu vi ne moete pobijediti!") Njemaka, Francuska i ostale europske vlade znaju kako u ovom sukobu interesa SAD i njihove multinacionalne kompanije uglavnom izlaze kao pobjednici, te najee WTO, MMF i WB koriste kao instrumente za voenje specijalnog rata protiv financijski slabijih drava, te su dopustile vrlo slabu devalvaciju Euro. Radije su dopustile propast junih drava, nego ulazak u otvoreni valutni rat protiv SAD-a, a propast junih drava im je djelomino ak i odgovarala, izgubile su na izvozu u ove drave, ali su se nadale preuzeti nekretnine u zamjenu za kreditne dugove. Na opisani nain SAD i nekoliko najrazvijenijih zemalja svoje emisione banke i kompanije pretvorile u sredstvo posredne kolonizacije svijeta. Ovo su uspjele zahvaljujui tome to je slobodna konkurencija meu poduzeima koja posluju u lanicama WTO-a samo privid. Multinacionalne kompanije razvijenih zemalja su uz pomo velikih meunarodnih banaka uspjele pokupovati slabija poduzea iz nerazvijenih drava. U tome su im pomogli korumpirani domai politiari, nepostojanje kvalitetnih zakona o zatiti interesa sitnih dioniara, zakona o preuzimanju, zakona o steaju, zakona o zatiti od meunarodnog dampinga. Veliku ulogu u tom procesu odigrale su i obavjetajne slube razvijenih zemalja. Pravodobnim dostavljanjem povjerljivih informacija o lokalnim poduzeima multinacionalne kompanije su znale koliko vrijede pojedina poduzea i gdje su im slabosti, koga je mogue potkupiti, ucijeniti i sl. Razvijene zemlje imaju zakone koji doputaju davanje mita graanima drugih zemalja, ali o tome moraju voditi uredno knjigovodstvo. Podmiivanjem se bave i obavjetajci, a takoer i diplomati. (Pri tom esto dio provizije zadravaju za sebe, bez znanja svojih pretpostavljenih.) Zahvaljujui ovome, pravosudne institucije i obavjetajne slube razvijenih zemalja mogu ucjenjivati korumpirane lokalne biznismene i politiare. Konani rezultat je koncentracija sjedita multinacionalnih kompanija u razvijenim zemljama Zapada, ponajvie u SAD-u. Prljave poslove proizvodnje prebacili su u drave gdje je radna snaga jeftina, gdje ne postoje kvalitetni antimonopolski zakoni, zakoni o zatiti radnika, djece, bolesnika i nezaposlenih. Najveu korist od toga imaju vlasnici multinacionalnih kompanija, te potroai (dravni slubenici) razvijenih zemalja koji imaju dovoljno novca za kupovinu sve jeftinijih proizvoda. Zbog toga se oni zalau za slobodnu konkurenciju, na svjetskom nivou, kako bi mogli unititi konkurenciju u slabijim dravama, pri emu jaaju svoju mo, na utrb standarda obinih graana. Na vrhu ove svjetske financijske piramide moi nalazi se nekoliko stotina najveih bogataa koji su svoje vlasnitvo rasprili na nekoliko stotina najveih kompanija, te usklauju svoje interese nuenjem povoljnih kredita svojim industrijskim i trgovakim suvlasnicima, kao i njihovim dobavljaima i kupcima, dok konkurentima nude vrlo nepovoljne kredite. Na taj nain pogoduju svojim suvlasnicima, a i glavnim vlasnicima koji dio svoga dionikog portfelja dre u

tim industrijskim i trgovakim kompanijama. Kako bi sve, formalno samostalne banke i multinacionalne kompanije djelovale usklaeno razraeni su detaljni strateki planovi borbe protiv konkurencije, a pojedini zadaci iz tih planova preneseni su na specijalizirane meunarodne organizacije kao to su MMF, WB, WTO i sline. Strateki cilj ove interesne skupine sastavljene od nekoliko stotina financijskih, trgovakih, proizvoakih i starih Britanskih narko mafijakih obitelji je zadrati postojee pozicije, sprijeiti razvoj konkurenata, te po mogunosti proiriti svoje pozicije. Oni su vrh svjetske piramide moi, a obini ljudi to ne vide zato to svi trae pojedinca koji tom piramidom upravlja. A tog pojedinca nije mogue nai zato to on ne postoji. Ovaj vrh funkcionira po principu mravlje kolonije. Mravlja kolonija funkcionira skladno kao da postoji hijerarhija koja pojedincima zapovijeda, a ta hijerarhija u stvarnosti ne postoji. Tajna mravljeg uspjeha je u tom to svaki pojedini mrav ima interes preivljavanje kolonije. Pojedini mrav ne moe svoje gene prenijeti na potomstvo, ve samo kolonija prenosi zajednike gene koje ima svaki pojedinac. Vrh svjetske piramide moi funkcionira na isti nain, njih nekoliko stotina ima mali broj dionica u najveim svjetskim kompanijama, pa im je u interesu da sve te kompanije napreduju. Zato te kompanije glume meusobnu konkurenciju, a u stvari namjetaju poslove jedni drugima i postaju sve bogatiji. To im je svima u interesu i interes je jedini pravi voa ove hijerarhije zavjerenika. Veina ostalih je na gubitku jer, u pravilu, cijena jednostavnog rada na tritu pada im se trite iri, a za obinu radnu snagu je najbolje kad se veliina kompanije podudara s tehnoloki optimalnom veliinom tvornica. Male drave koje se ele zatititi od prikazanih financijskih napada morale bi mnogo vie ulagati u nacionalnu sigurnost, pogotovo u gospodarske obavjetajno-sigurnosne slube. Te slube moraju tititi dravu i privredne subjekte od stranih financijskih diverzanata i sabotera, trgovinskih dampinkih napadaja, te od gospodarskih kriminalnih skupina. Za dugoronu zatitu nacionalne sigurnosti potrebno je osigurati to stabilniji politiki sustav. U politiki sustav malih drava potrebno je unijeti vie neposredne demokracije. Za zatitu nacionalne sigurnosti potrebno je staviti pod kontrolu javnosti sve strane udruge graana, humanitarne organizacije i sline nevladine institucije, preko kojih globalni korporacijski kapital nastoji kreirati javno mnijenje, a preko njega i politiku. Istovremeno, poreznim olakicama potrebno je osigurati rad vlastitih neprofitnih organizacija takve vrste.

8.

LOGISTIKO RAZBIJANJE EMBARGA

Tijekom cijeloga rata najvei je hrvatski problem bio kako nabaviti kvalitetno oruje i opremu. Na samom poetku rata zapadne sile, sklone nasilnom odranju Jugoslavije, uvele su preko UN-a embargo na uvoz oruja dravama koje su nastale raspadom Jugoslavije. Zbog toga je Hrvatska morala oruje nabavljati na ilegalnom tritu, gdje je cijena 3 do 4 puta via. Kako zapadne obavjetajne slube ne bi mogle sprijeiti takvu nabavu, novana se sredstva nisu mogla izdvajati iz dravnoga budeta, jer je to javni dokument, a nije se moglo plaati ni preko uobiajenih bankarskih kanala. Krtice bi stranih obavjetajnih slubi to odmah otkrile. Sredstva su se morala prikupljati iz tajnih izvora. Dio cijene plaao se preko banaka i to onaj dio koji je iao isporuiteljima oruja, s tim to je na tovarnim listama pisalo neto drugo kao to je dijelovi poljoprivrednih strojeva, hrana i slino. Dio cijene namijenjen podmiivanju politiara, generala, carinika i slinih posrednika plaao se u gotovini, u sitnim apoenima. Konverzija novca u strane novanice sitnih apoena morala se obavljati tajno, prelazak granice morao je takoer biti tajan, dok su mjesto i vrijeme isporuke bili najvea tajna. Plan te operacije razraen je u vie dijelova. Mnogi su pojedinci sudjelovali u jednom dijelu, ali je operacija u cjelini bila poznata samo Tumanu, uku i Iviu Paaliu koji je tajno bio zaduen za sigurnosnu zatitu operacije. (uak je, nakon niza provaljenih akcija shvatio kako ne moe imati povjerenja u ljude koje su u obavjetajni sustav 1990. godine instalirali Manoli i pegelj, te kako je potrebno izgraditi paralelni obavjetajni sustav unutar postojeih obavjetajnih slubi, ali zbog bolesti i smrti u tome nije uspio. ) Do pada Manolia dio je oruja nabavljala i policija preko svoje samostalne organizacije. Sredstva su pribavljana prodajom poduzea povjerljivim pojedincima koji su ih kupovali za simboline iznose, ali su razliku do prave cijene u obrocima uplaivali u gotovini ili na tajne privatne raune u pojedinim bankama. Dio je novca prikupljen tako to su domai ekskluzivni dobavljai za Ministarstvo obrane morali davati 10% od svih narudbi kako bi postali dobavljai. Vojska isporuenu robu i usluge nije plaala po nekoliko godina, a oni koji su eljeli plaanje mimo reda, morali su opet platiti 10% u gotovini. Manje koliine novca nabavljane su na razliite naine. Prikupljenom su gotovinom kupovane devize od vercera koji su bili svakodnevna pojava u centrima svih veih gradova Hrvatske i Hercegovine. Prije uvoenja Kune dio streljiva i granata plaen je i u HRD ima, a kad je uvedena Kuna oni koji su za mito dobili HRD-e ostali su bez vrijednosti poto HRD-i nisu bili konvertibilni. Preko trgovaca novcem pokuali su taj tada bezvrijedni novac zamijeniti dostaviti u Hrvatsku i zamijeniti ga za Kune, ali u tome veim djelom nisu uspjeli. aliti se meunarodnim financijskim institucijama se nisu mogli poto bi tada morali otkriti u kakvom poslu su HRD-e zaradili. Poslije su pokuali preko nekih novinara kojima su pokazali ovaj bezvrijedni novac, kompromitirati Hrvatski i prisiliti je na zamjenu novanica, ali u tome nisu uspjeli. Ovime je Hrvatska uspjela prevariti barem neke koji su ostvarivali ogromne zarade na raun Hrvatske, zahvaljujui embargu na oruje. Nakon uvoenja Kune 1994. godine, posao otkupa deviza od graana preuzele su pojedine banke. Banke su za nabavljeni novac kupovale devize i u sitnim ih apoenima isporuivale osobama koje su ih nosile dalje. Povjerljivi diplomati su diplomatskim vozilima devize prenosili do mjesta isporuke. Tako je od 1992. do integracije Podunavlja 1998. godine u operaciji razbijanja embarga na oruje iz zemlje izneseno vie milijardi dolara. Neto oruja, opreme i novca nabavljeno je donacijama iz inozemstva od hrvatske dijaspore. To je 1991. bila znaajna pomo, ali kada bi se sve te donacije zbrojile, mogle bi pokriti prvih 4-5 sati Oluje. Kako bi prikrile nabavu oruja, hrvatske su slube irile dezinformacije o tomu kako je HV u borbi zaplijenila veliku koliinu oruja i opreme.

Britanske su obavjetajne slube pokuavale na sve naine sprijeiti naoruavanje Hrvatske. Dugo im je ostalo nepoznato tko kontrolira operaciju, ali su to uspjele saznati metodom eliminacije. Naime, bilo im je dovoljno pronai odgovor na tri pitanja: 1) Tko ima u svakom trenutku pristup do predsjednika Tumana? (Takvih je osoba bilo izmeu 10 i 15.) 2) Tko ima pristup podatcima svih obavjetajnih slubi? (Takvih je osoba bilo desetak.) 3) Mnogi koji su sudjelovali u operaciji prikupljanja novca i nabave oruja pokuavali su, a esto su u tome i uspijevali, dio novca skrenuti u svoj dep. Posao glavnog kontrolora bio je otkrivati takve osobe i prijaviti ih predsjedniku Tumanu. Mnogi su, ak i lanovi Vlade, otkriveni i skinuti s funkcija po kratkom postupku i prebacivani na nie dunosti. Veina promjena Vlada i Ministara u Vladi, te u uredu Presjednika od 1994. pa nadalje imali su prikrivenu pozadinu u ovome. Sudski postupci protiv njih nisu bili mogui jer bi tijekom suenja na vidjelo izili podatci potrebni stranim obavjetajnim slubama koje su svim sredstvima nastojale onemoguiti tu trgovinu. Svi oni nisu mogli skriti mrnju prema Paaliu i koristili su svaku priliku za njegovo javno blaenje. Na temelju takve analize britansko-francuski obavjetajci su zakljuili kako je upravo Paali glavni u nabavci oruja, nakon Tumana, uka i logistiara Zagorca, te su preko svojih obavjetajnih propagandista, uglavnom bivih kosovaca i udbaa, pokrenuli medijsku kampanju protiv Paalia. Kada je otkriveno kako se preko Dubrovake banke devizna gotovina potrebna za ilegalnu nabavu oruja izvlai s teritorija Hercegovine, pokrenut je postupak ruenja banke, a krivicu za to su, preko francuskog prijatelja Hrvoja arinia, pokuali prebaciti na dr. Ivia Paalia. Na taj su nain pokuali jednim udarcem ubiti dvije muhe. Paali je vane zadatke poeo od Predsjednika Tumana dobivati ve koncem 1993. godine. Manoli je to doznao pa ga je ve tada uspio okruiti svojim ljudima od povjerenja koji su se uspjeli Paaliu prikazati kao njegovi ljudi. Opskrbljivali su ga poluinformacijama i dezinformacijama, a okolo su hvalili Paalia kao genijalca koji sve zna i sve kontrolira, pa zato o njegovim navodnim protuzakonitim aktivnostima nema nikakvih dokaza. Nakon obznanjivanja Tumanove bolesti poela je nesmiljena borba za vlast unutar HDZ-a, te je od tada Paali poeo gubiti sve bitke, jednu po jednu. A jedina tajna aktivnost bila mu je kontrola nabave novca za kupovinu oruja. Da nije uveden embargo na oruje, Hrvatska bi za oruje potroila 2 do 3 puta manje. Da to oruje nije uvezeno, Hrvatska bi imala samo papirnatu samostalnost, te bi morala plesati kako Zapad svira. Postupak ilegalne nabave oruja uak, zagorac i Paali su uspjeli razraditi uz pomo Hrvata iz inozemstva koji su imali saznanja o radu obavjetajno-sigurnosnih slubi i o tomu kako se moe zaobii njihova mrea. Naime, uhoenje protivnika dananje suvremene obavjetajne slube nastoje izvoditi paralelnom uporabom tehnikih sredstava, analizom legalno prikupljenih informacija iz sredstava masovnog priopavanja, te irenjem mree dounika, informatora i provokatora u protivnike vojne, politike, sindikalne i privredne strukture, patentne urede, znanstvene institucije, humanitarne organizacije, vjerske sekte te pokrete za zatitu ljudskih prava. U velikim, razvijenim dravama, obavjetajno-sigurnosne slube podijeljene su na: obavjetajne (prikupljanje podataka), sigurnosne (zatita vlastitih podataka i osoba), teroristike slube (slube za voenje specijalnog rata) te vojne obavjetajne slube. U demokratskim su dravama obavjetajne slube pod nadzorom izvrnih, a djelomice i zakonodavnih tijela, te javnost poneto moe saznati o njihovu radu. Kako bi koliinu javnih

informacija smanjili to je mogue vie, sve obavjetajne slube nastoje svoje djelovanje to vie prikriti od zakonodavnih tijela. Kako bi to mogle, nastoje raditi po naelu: prikupljanje podataka, analizu podataka i planiranje operacija radi sluba, a izvoenje se operacija preputa saveznicima. Saveznici meu novinarima obrauju javnost i pripremaju je na ono to slubi odgovara. Saveznici meu politiarima, meunarodnim institucijama, nevladinim udrugama, humanitarnim organizacijama, oslobodilakim pokretima i teroristikim organizacijama zadueni su za izvrenje operacija. Financiranje operacija preputa se najee mafijakim organizacijama. Dodatne izvore financiranja ove slube nalaze na vie naina: zatitom mafijakih udruga pri trgovini droga ili drugih krijumarenih roba prodajom zaplijenjene droge ili drugih zaplijenjenih dragocjenosti u vlastitoj reiji prodajom velikim kompanijama onih prikupljenih industrijskih tajni koje nisu potrebne vlastitom vojno-industrijskom kompleksu prodajom tajnih poslovnih informacija burzovnim pekulantima uz njihovu obvezu troenja ostvarenoga profita za obavjetajno-politike poslove (npr. Soro). Sva nelegalno steena sredstva obavjetajno-sigurnosne slube troe takoer na nelegalan nain, s im lanovi zakonodavnih tijela nisu upoznati. Ponekad ak ni vlade i predsjednici ne znaju to im rade njihove tajne slube, pa te organizacije postaju mafijako-teroristika vlast iz sjene. Pojedine se obavjetajno-sigurnosne slube osim prikupljanja informacija o protivnicima, te zatite vlastitih tajni bave i specijalnim metodama rata protiv potencijalnih protivnika. Rije je o: 1. medijskim napadima na protivnike, 2. financijskom ratovanju. 3. likvidaciji protivnika, U slabijim dravama strane obavjetajne slube stvaraju popise poeljnih i nepoeljnih politiara. Nepoeljne politiare nastoje ukloniti s politike scene najee medijskom kampanjom. U takvim se kampanjama slue medijima, novinarima i urednicima koji su najee ve i sami protivnici napadnutih politiara, a ponekad i plaaju neke novinare i vlasnike medija. Takva se medijska kampanja uglavnom odvija u tri koraka: 1. dostavljanjem medijima istinitih kompromitirajuih podataka o napadnutim osobama, 2. medijskim napadom uz pomo podataka koji su samo djelomino istiniti, 3. otvorenim zagovaranjem ruenja pojedinih politiara i stranaka. Protiv takve se kampanje napadnute drave mogu braniti samo jaanjem vlastitih obavjetajnih slubi. U svakoj ozbiljnoj dravi obavjetajne slube moraju biti jamstvo da na bilo kakvu vaniju funkciju nee doi osoba koju netko moe ucjenjivati ili kompromitirati. Sve vanije politiare i dravne slubenike obavjetajne slube moraju tititi i nadgledati. Ako pri tom primijete kako su skloni korupciji, preljubu, seksualnim nastranostima, ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu, bilo oni ili lanovi njihove ue obitelji, tada najvii politiki vrh treba biti obavijeten o postojanju sigurnosnoga rizika. Financijski se rat moe voditi protiv kompanija koje ne surauju, ili protiv drava. Neposlune kompanije moe se unititi uz pomo konkurentskih kompanija, ili ih se moe

otkupiti. U tome veliku vrijednost imaju tajne poslovne informacije o poslovanju kompanija, te razni "strunjaci" u institucijama koji su istovremeno na platnom spisku stranih napadaa.

Financijski rat protiv drava moe se voditi: a) Plasiranjem velike koliine lanih novanica napadnute drave. b) Izgradnjom financijskih kreditnih piramida uz pomo vlastitih agenata, zelenakih bankara, kriminalaca i korumpiranih lokalnih politiara. Financijske organizacije koje nude velike kamate na uloge mogu izvravati svoje obveze dok ulozi rastu. Kada usiu sav slobodni novani kapital na tritu, dolazi do istovremenog sloma svih takvih institucija. Kriminalci koji su uzeli kredite od tih organizacija bez namjere vraanja, ostvarili su zaradu, a obavjetajne su slube koje su pokrenule lanac financijskih piramida ostvarile svoj cilj - sruile su financijski sustav napadnute drave. c) Investiranjem velike koliine kapitala u bankarski sustav ili na burze napadnute drave mogue je podii cijene domae valute ili dionica daleko iznad stvarne trine vrijednosti. Nakon poetnoga rasta dolazi do daljnjeg ulaganja pekulativnog kapitala koji ide tamo gdje dionice rastu. Rezultat je jo vei rast cijene dionica i valuta. Zbog velike ponude deviza na tritu napadnute zemlje domaa valuta nerealno visoko raste, uvoz raste, a izvoz pada i proizvodnja na koncu propada. Tada, u odabranom trenutku, suradnici obavjetajno-sigurnosnih slubi naglo povlae svoj kapital prodajom domae valute i dionica. To dovodi do pada valute i dionica zbog ega i ostali financijski pekulanti, po principu domino efekta povlae i svoj kapital. Rezultat je propast burze i vrlo velik pad cijene domae valute. Protiv takvog se financijskog napada napadnuta drava moe boriti redovitim praenjem statistikih podataka o stanju narudbi i kretanju cijena po djelatnostima, plivajuim teajem domae valute te suradnjom vlastitih obavjetajnih slubi i emisijske banke. Protiv izgradnje kreditnih piramida drava se moe boriti zakonskim odreivanjem maksimalne kamatne stope, a ta kamatna stopa ne bi smjela biti vea od prosjene profitne stope, tj. ne bi smjela biti vea od 10% godinje. Kako bi banke mogle poslovati i u uvjetima inflacije toj kamatnoj stopi bi trebalo dodati i stopu inflacije, te bi maksimalna dozvoljena kamata bila: stopa inflacije + 10%. U monopolskim djelatnostima treba snano tititi interese kupaca, dok u djelatnostima koje su izloene jakoj stranoj konkurenciji treba tititi interese domaih proizvoaa, a ne samo kupaca. Ako vlastite obavjetajne slube imaju indicije kako cijene dionica i domae valute padaju zbog stranog financijskog napada, emisijska banka treba kratkotrajno otkupiti odreenu koliinu dionica domaih poduzea (kako bi sprijeila njihov daljnji pad), a koliinu novca (namjenskih kredita) treba svakodnevno prilagoavati potrebama pojedinih trinih segmenata kako bi se sprijeio pretjerani pad domae valute. im se situacija na tritu smiri, opasnost od domino efekta je otklonjena, te kupljene dionice treba polagano prodavati, a koliinu novca na tritu postupno prilagoivati potrebama stabilnog trita kako bi se izbjegla deflacija, ili vea inflacija. U takvoj je situaciji bolje dopustiti malu kratkotrajnu inflaciju nego deflaciju. Disparitete cijena pojedinih roba lake je otkloniti pri maloj padajuoj inflaciji nego pri deflaciji. Najvea opasnost iz vlastitih redova prijeti od domaih monopola koje je najbolje razbiti na niz manjih poduzea. Pri ovakoj agresiji najvrjedniji suradnici napadaa su financijski diverzanti koji glume strane savjetnike i lobiste, te domai financijski saboteri, najee vrhunski

makroekonomski strunjaci dobro plaeni od stranih financijskih agresora. Sigurnosne slube esto pribjegavaju i fizikoj likvidaciji protivnika koje ne mogu neutralizirati na drugi nain. Metode likvidacije su: organizirane prometne nesree organizirana samoubojstva atentati inficiranje kemijskim, biolokim, ili radioaktivnim agensima. Atentati se obino organiziraju tako to se pripremi rtveni jarac (neki kriminalac ili duevni bolesnik) koji misli kako je atentator, koji nita ne zna o organizatorima i kojemu se sudi. Njegova uloga je skrenuti pozornost istrage i medija na krivu stranu. Pravi atentatori djeluju iz daljega i ostaju skriveni. U kriznim situacijama kao atentatori mogu posluiti i nesvjesni pojedinci koji se glasinama i dezinformacijama, preko drugih osoba, ili preko sredstava veze dovedu u stanje psiholokog oka, te tada, psiholoki rastrojeni postupaju onako kako u normalnim situacijama ne bi postupili. Ovakve psiholoke metode specijalnog rata osobito su efikasne kad se "meta" atentata pribliava nekom kontrolnom policijskom, ili vojnom punktu na kojem se nalazi netko tko je uvjeren kako mu se pribliavaju neprijatelji. Kad su u pitanju istaknute javne osobe, o moguem atentatu novinarski analitiari esto piu i prije samog atentata, a kao organizatora, ili naruioca mogueg atentata navode nekog sporednog protivnika, kako bi istragu unaprijed skrenuli u pogrean smjer. Stvarnog naruitelja ovakvog atentata najlake je otkriti razotkrivanjem novinarskih izvora podataka. U precizno razraenom planu napada na slabije drave ove slube za specijalno ratovanje dolazak do cilja dijele na vie faza, a svaku fazu na desetak koraka. Napadnuti vidi korak koji je u izvoenju i eventualno sljedei, ali ne vidi ostale korake i faze (medijski napadi na nepotkupljene politiare, napadi preko meunarodnih financijskih, politikih i sudskih institucija, prijetnje sankcijama i sl.). Pritisak na protivnika je lagan, stalan i ide sve dalje dok mu se poputa. Pritisak traje sve dok se ne doe do cilja, korak po korak, fazu po fazu. Zatita je najbolja ako se pritisak otkloni ve u prvom koraku prve faze. Prijetnju sankcijama najlake je otkloniti protusankcijama u obliku kaznene carine od 100% na sve proizvode i usluge koje se proizvode u dravama koje se pridrue sankcijama i koje se proizvode u kompanijama koje sjedite imaju u istim dravama. Hrvatska je ekonomski opljakana od Jugoslavenske Narodne Banke jo prije osamostaljenja tako to je morala prodavati devize po teaju koji je odredilo SIV, te kad se osamostalila ostala je bez ikakvih deviznih rezervi. Tajni financijski rat protiv Hrvatske poeo je odmah nakon hrvatske odluke o osamostaljenju. im se osamostalila, Hrvatska je ula u meusobni financijski rat protiv Srbije. Najjai udarac Srbiji bio je ukidanje carina na uvoz automobila, te su mnogi Srbijanci poeli kupovati automobile u Hrvatskoj, ime su smanjeni prihodi saveznog budeta. Najvei srbijanski udar na Hrvatsku i ostale republike bio je upad u monetarni sustav SFRJ, tj. tiskanje novca za potrebe JNA i rata. Time je uveden posredni porez na sve koji su dinar koristili kao plateno sredstvo. Kako bi ovo ubudue onemoguila, Hrvatska je tajno tiskala vlastiti hrvatski dinar kao novu valutu, ali je i Srbija to doznala pa je, takoer tajno, pripremila svoju valutu. Kada je Hrvatska novu valutu proglasila za zakonito sredstvo plaanja, imala je samo nekoliko dana za zamjenu starih dinara u konvertibilnu zapadnu valutu, i to zamjenom na teritoriju BiH i Crne

Gore. Da ovo nije uinjeno u roku od nekoliko dana, sve bi novanice starih dinara postale bezvrijedan papir. Dio starih dinara koje su graani drali kod sebe nije zamijenjen te je ta koliina novca postala stari papir. U procesu zamjene najveu su ulogu imali mnogobrojni verceri iz BiH koji su novac tajno prevozili u BiH i Crnu Goru te ga mijenjali za DEM. Pri tom su dosta zaradili, imali su odobrenje za svoje trokove uzeti 10%, ali je i drava spasila veliki dio vrijednosti novanica. Da taj postupak zamjene nije bio dobro planiran i organiziran, izgubili bismo 100% vrijednosti starih dinara deponiranih u hrvatskim bankama i SDK-ovima, te bi ih morali spaliti. Ova financijska operacija najvea je pobjeda Hrvatske u financijskom ratu protiv Srbije, pri emu je i BiH znatno oteena, ali to je bilo neizbjeno i opravdano poto su sa njenog teritorija razarani Dubrovnik, Karlovac, Sisak, Bosanski Brod, akovo, upanja i druga mjesta. Od 1990. do 1993. projugoslavenska frakcija HDZ-a u suradnji s britanskim i srbijanskim slubama, kao i hrvatskim kriminalcima organizirala je izgradnju financijskih piramida s namjerom pljakanja hrvatskih poduzea i graana, te ruenja financijskog sustava zemlje. Financijske organizacije koje nude 30% ili 40% kamata na uloge mogu izvravati svoje obveze dok ulozi rastu. Kada usiu sav slobodni novani kapital na tritu, dolazi do istovremenog sloma svih takvih organizacija. Kriminalci koji su uzimali kredite bez namjere vraanja, ostvarili su zaradu, a obavjetajne slube koje su pokrenule lanac financijske piramide ostvarile su svoj cilj, sruili su financijski sustav napadnute drave. Naivni, pohlepni ulagai koji su mislili zaraditi bez rada 30% i vie mjeseno, ostali su bez deviza koje su drali kod kue ili u inozemstvu, ali je financijski sustav zemlje spaen, prije svega zahvaljujui doznakama radnika iz inozemstva. CIA je kasnije isti postupak mnogo uspjenije ponovila u Albaniji. Albanija se nije znala obraniti, pa im se drava skoro raspala. Nakon Oluje strane su obavjetajne slube doznale kako je privatizacija maska preko koje se izvlai novac za ilegalnu kupnju oruja. Dugo nisu mogli doznati u kojim se bankama oprani novac pretvara u sitne devizne apoene i gdje se isporuuje dobavljaima oruja. Kako bi omeli operaciju, preko svojih su suradnika u hrvatskim medijima napadali privatizaciju kao veliku pljaku, a vlast kao najvee kriminalce. Kada su Francuzi preko svoje krtice u vrhu vlasti uspjeli identificirati Dubrovaku banku kao jedan od glavnih punktova za pretvaranje kuna u devize, pokuali su preuzeti samu banku uz pomo direktora Nevena Baraa, dugogodinjeg poznanika Slobodana Miloevia. Bara je i sam primijetio kako pojedinci vee koliine gotovine mijenjaju za devize, te devize diu u sitnim apoenima i odnose. Pomislio je kako zatien takvim saznanjima i on moe napraviti neto slino, te s tako prikupljenim novcem otkupiti banku kojom je upravljao. Poeo je davati velike kredite Glumina banci s minimalnim godinjim kamatama, a Glumina banka je taj novac koristila za kreditiranje stanovnitva po vrlo visokim mjesenim kamatama. Tako ostvarenu razliku u kamatama su dijelili Glumina banka i Bara, s tim to je Barau njegov dio isplaivan u gotovini. Na ovaj nain oteivana je Dubrovaka banka, te se njena vrijednost smanjivala, to je bilo dobro za Baraa koji ju je namjeravao kupiti, s novcem dobivenim od Marka Marinka, vlasnika Glumina banke. Da bi ovo mogao initi Bara je morao imati zatitu lokalne krim policije, financijske policije, SZUP-a, SIS-a, te nekog iz vrha politike. Kako bi se dodatno zatitio, te eventualnu istragu usmjerio na krivu stranu Bara je Marinku priao priu kako dobiveni novac dijeli s Paaliem. Kad je ta pria dola do Paalia on je, uz pomo Ministra financija Borislava kegre, napravio udar na Baraa i njegovu ekipu. Na carini je zaustavljen kombi koji je prevozio gotovinu za Glumina banku. Iako je ovo bio legalan posao to je iskoriteno za ulazak financijske policije u Glumina banku.

Banke su bile pod nadzorom HNB-a, tj. Marka kreba, koji je sprjeavao ozbiljnu kontrolu malih banaka, to je odgovaralo pripadnicima projugoslavenske frakcije HDZ-a zbog otpisa njihovih kreditnih zaduenja u tim bankama, a odgovaralo je i zapadnim financijskim agresorima koji su ve pokrenuli postupak preuzimanja Hrvatskog bankarskog sektora i unitenja domae proizvodnje. Sektor HNB-a za nadzor banaka imao je uvid u dokumentaciju o reviziji banaka, ali je podravao frizirana izvjea neovisnih stranih, najee londonskih revizorskih kua. Rijeku banku nadzirala je londonska revizorska kua Coopers Lybrand koja je za 1994. tvrdila kako vrijedi dvostruko vie od nominalne vrijednosti, iako je naknadna superrevizija utvrdila kako je vrijednost bila nula. Engleska revizorska kua Peat Marwick bila je zaduena za friziranje podataka Zagrebake banke. Guverner Marko kreb, kao ovjek od Gregurieva povjerenja, detaljno je znao stanje u Glumina banci, tj. sve o fiktivnim dokapitalizacijama, kreditiranju fiktivnih poduzea, te pranju novca za potrebe Valentia, Matee i Greguria. Jedan od najveih deponenata Glumina banke bilo je i poduzee Radimira aia koji je zajedno s Marinkom obavljao razne financijske operacije. Kako bi pokrila gubitke, Glumina banka je obeanjima o visokim kamatama poela privlaiti tedie drugih banaka. Da su velike banke prihvatile igru kamatama, cijeli bi se bankarski sustav pretvorio u financijsku piramidu koja bi se nakon nekog vremena raspala, kao to se dogodilo u Bugarskoj i osobito u Albaniji. Direktor Dravne agencije za osiguranje tednih uloga i sanaciju banaka Vladimir Kopf predlagao je strune kriterije za sanaciju svih banaka koje dou u potekoe, ali to organizatorima financijskoga kaosa nije odgovaralo. To nije odgovaralo bivim komunistima koji su bili glavni korisnici menaderskih kredita koje su planirali otpisati i sakriti tragove u procesu sanacije banaka. Sanacija banaka po jasnim kriterijima nije odgovarala ni dravotvornoj frakciji HDZ-a kako bi se skrili podatci o pranju novca za nabavu oruja. Kopf je poginuo u sumnjivoj prometnoj nesrei izmeu Karlovca i Rijeke. Na sahranu mu je iz vrha vlasti doao samo Matea, i to anonimno, kao privatna osoba. Financijskoj policiji je trebao nekakav izgovor za ulazak u Glumina banku pa je iskoritena optuba da ilegalno prevozi novac iz BiH u Hrvatsku. im su financijski inspektori podnijeli prva izvjea Ministar financija Borislav kegro je shvatio o emu se radi. Radilo se o napadu na cijeli financijski sustav zemlje. Strane slube, preko svojih suradnika, ve su imale ubaenu odreenu koliinu novca u malim brzorastuim bankama, kao to je Glumina banka, te su ih poduili kako veim kamatama oteti tedie velikim bankama. Napad na financijski sustav preko malih brzorastuih banaka prijetio je raspadom financijskog trita, pa je kegro poduzeo to je mogao. Poto nije mogao ui u kontrolu samih banaka jer su one pod nadzorom HNB, uz pomo financijske policije uspio je ui u pojedine tedionice i tedno-kreditne zadruge, nakon ega su podnesene prve krivine prijave protiv tih institucija, kako bi ih se prisililo poslovati po zakonu. Financijski agresori iz MMF-a su shvatila kako im je napad na fiiancijski sustav propao te su pokrenule rezervni plan. Ponudili su kupovinu saniranih i nestabilnih velikih banaka od stranih investitora, pod uvjetom da drava uniti male brzorastue konkurentske banke. Vlada je, u nedostatku deviza, prihvatila ponudu za otkup banaka koje su do tada potpuno utroile tednju graana na kreditiranje gubitaa, te je zajedniki sa MMF-om sastavljen popis malih banaka koje treba ruiti. Taj je popis dostavljen usmeno, preko institucija pod nazorom Ministarstva financija, svim veim poslovnim subjektima i veim povjerljivim tediama s uputom kako novac trebaju prebaciti u vee, sigurnije banke. Tada je dolo do blokade svih tih banaka, a novac su nastojali povui i pripadnici projugoslavenske frakcije HDZ-a zajedno s krticama stranih slubi. Odmah je potom projugoslavenska frakcija HDZ-a preko medija poela pozivati i sitne tedie na podizanje novca iz Dubrovake i ostalih veih banaka kako bi se sruio itav financijski sustav drave.

Sitne banke su propale, mnogi pohlepni tedie koji su im zbog viih kamata povjerili novac, ostali su bez njega, ali je bankarski sustav kao cjelina uz pomo sanacije spaen. Usput su otpisani menaderski krediti i izbrisani tragovi o njima. Tada su poeli najei napadi na Paalia kao najveeg dravnog kriminalca, iako su najveu korist od toga imali bivi komunisti iz bive Manolieve struje HDZ-a. Strane su se slube za financijsko ratovanje i njihovi domai pomagai razotkrili, nakon ega su promijenili taktiku. Umjesto ruenja financijskoga sustava pomou malih brzorastuih banaka, pokrenuli su postupak kupovine velikih, dravnim novcem saniranih banaka. Kupovinu su obavili novcem koji su zaradili u Hrvatskoj u postupku inflacijsko-financijske operacije pranja novca koju su provodili od Titove smrti, osobito od 1987. do 1994. godine, a u manjoj mjeri i kasnije. im je financijska policija ula u Glumina banku Bara je shvatio da je njegov plan smanjenja vrijednosti Dubrovake banke i vlastitog bogaenja propao, te je odluio unititi Dubrovaku banku, ako je ve ne moe jeftino otkupiti. To je uinio tako to je javno pozvao tedie na dizanje novca, poto je banka pred bankrotom. Dolo je do juria tedia na banku, to ni najjae svjetske banke ne mogu preivjeti. Pozvao je u pomo i svoje zatitnike s kojima je dijelio zaradu. Kao najvei zatitnik izletio je, formalno drugi ovjek u dravi, Hrvoje arini koji je napao Paalia za bankarski kriminal. Svi mediji pod nadzorom projugoslavenske frakcije HDZ-a slono su, bez ikakvih dokaza, napali Paalia kao nekakvog petog ortaka, a nikom nije palo na pamet upitat se, zato ostala etiri ortaka ne idu u zatvor? Nikom, takoer, nije palo na pamet upitat se, zato Hrvoje arini brani bankara koji je javno priznavao krenje bankarskih pravila igre? Iako je rtvovanje karijere dovoljan dokaz izuzetno jakih interesa koje je imao Hrvoje arini, nikom nije palo na pamet da je, moda, on ovjek koji je titio Baraa i to dobro naplaivao. U kontrolu Dubrovake banke dola je financijska policija iz Osijeka, poto kegro nije imao povjerenja u lokalne vlastite inspektore, a ni u Zagrebake. Inspektori pod vodstvom Stanka Mikulia od prvog su dana primijetili stalnu pratnju policajaca u civilu. Svi lokalni imbenici pokuavali su ih navesti na krivu stranu, nastojali su ih bilo kako kompromitirati, ili na drugi nain otjerati. Naeno je dovoljno dokaza da se Baraa smjesti 20 godina u zatvor, te je sve predano MUP-u u Zagrebu na daljnju kriminalistiku obradu. Meutim, Jarnjakovi ljudi su predmet obradili tako da su vlasnika Glumina banke Marka Marinka smjestili u zatvor, a Barau se nita nije dogodilo. Nakon ovog sluaja Paali je u javnosti ostao poznat kao peti ortak, a ostali ortaci koji su svoje ortatvo s Baraem priznali, tj. priznali su plan za preuzimanje vlasnitva nad Dubrovakom bankom, nastavili su ivjeti kao slobodni i poteni ljudi. Propau sitnih banaka MMF i Svjetska banka pokrenule su drugu fazu prikrivene kolonizacije. Prije nego je uvedena kuna kao plateno sredstvo MMF je uspio za glavnog analitiara Narodne banke (guverner je postao tek u oujku 1996.) ugurati svog strunjaka kreba koji je ekstremno restriktivnom monetarnom politikom, tj. visokom kamatom na kredite iz primarne emisije, gospodarstvo doveo u stanje pritajene deflacije, a istovremeno je prevelikim stranim kreditima koje su osigurali MMF i Svjetska banka teaj Hrvatskog dinara s tada realne vrijednosti (4,44 HRD-a za DEM, a za to se zalagao kegro, ali je uskoro od tog odustao i pridruio se obrani krebove politike) spustio na 3,5 HRD-a za DEM, to je dovelo do porasta uvoza, te propasti domae proizvodnje i izvoza. Ove antiinflacijske mjere uvedene 11. 10. 1993. temeljene na stranoj kreditnoj potpori dovele su do pojave deflacije od 3% u 1994. godini. Dotad prisutna

visoka inflacija prividno je uspjeno ukinuta te je uvedena Kuna kao zakonito sredstvo plaanja s teajem od 4,44 Kune za jednu DM. Tada su ministar finacija kegro i guverner HNB-a dr. Pero Jurkovi otili na Jesensko zasjedanju Svjetske banke i MMF-a, te je za to vrijeme zamjenik guvernera Marko kreb smanjio koliinu Kuna na tritu to je dovelo do rasta vrijednosti Kune sa 4,44 na 3,8 Kuna za DM. Ovime je HNB poeo valutni rat protiv vlastite drave i stranim investitorima otvorio mogunost voenje financijskog rata protiv hrvatskih poduzea i hrvatskog cjelokupnog gospodarstva. Sve uvozno postalo jeftinije od domaeg, dolo je do pojave pritajene deflacije, tj., cijena trinih roba je poela padati, monopolske cjene su nastavile rasti, pa je na toj neoliberalistikoj osnovi propala treina hrvatske industrije, te je po simbolinoj cijeni provedena privatizacija veine najkvalitetnijih financijskih i gospodarskih potencijala. Prvi su propali sitni trgovci, bivi skladitari i komercijalisti koji su nauili raditi u uvjetima visoke inflacije po metodi: kupi robu na poetku godine, priekaj da poskupi pa je prodaj, a tek tada je plati. Pritajena deflacija je pojava kada u dravi trine cijene padaju, monopolske cijene rastu pravni sustav ne funkcionira, obveze se ne plaaju, steajni postupak je spor i neuinkovit, zakon o ovrsi i hipoteci titi dunike, te se tada moe pojaviti nominalna stabilnost cijena uz istovremeni rast nelikvidnosti na tritu. Tada dolazi do stvaranja dvaju paralelnih trita: novanog i kompenzacijskog. Poduzea koja ne ele smanjivati proizvodnju i otputati radnike prodaju i onima za koje znaju kako nee moi platiti u novcu, ve samo u nekakvoj drugoj robi. U privredi dolazi do situacije da svatko svakom neto duguje, svi meusobno prebijaju svoja potraivanja, a novcem se plaa samo porez i bar dio plae. Takvo stanje moe funkcionirati sve dok veina poduzea koja posluju s dobitkom mogu osigurati novac za porez i plau. Nakon nekoliko godina kada i najbolja poduzea dou u blokadu irorauna, takav se sustav raspada, poduzea prestaju prodavati onima koji ne plaaju, smanjuju proizvodnju, te otputaju viak radnika. Rezultat je nagla deflacija i recesija. Zahvaljujui hrvatskim privrednicima koji su raznim kompenzacijama uspijevali naplatiti i ono to je praktino nenaplativo, ova prva faza financijske agresije je potrajala mnogo due nego su strunjaci iz MMF-a predviali. Monetarne vlasti u ovakvim situacijama ne znaju (ili zbog korumpiranosti ne ele) ispravno reagirati najee zato to institucije koje statistiki prate kretanje cijena, prema uputama MMFa i Svjetske banke, ne prate bitne privredne pokazatelje kao to su kretanje cijena po djelatnostima, odnos izmeu zaduenosti prema inozemstvu i stope nezaposlenosti, stanje narudbi i slino, ime se stvara kriva slika stanja u privredi. U prikrivenim deflacijskim krizama obino rastu monopolske cijene (zbog elje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potraivanja) i cijene osnovnih ivotnih potreptina koje se ne moe uvoziti(Giffinov paradoks - zbog nemogunosti stanovnitva da kupuje supstitute vie kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina i proizvoda, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda monetarne vlasti vide inflaciju, pa vode antiinflacijsku politiku, ime krizu samo pojaavaju. Kako bi se to sprijeilo, cijene bi trebalo posebno pratiti po kategorijama: 1. 2. 3. 4. osnovni prehrambeni proizvodi, monopolski proizvodi i usluge, uvozni proizvodi i usluge koje domai proizvoai ne mogu isporuiti u dovoljnim koliinama, ostale vrste roba (proizvodi, usluge, nekretnine, dionice i sl.).

im cijene ostalih vrsta roba ponu padati, emisijska banka bi morala iz primarne emisije poveati koliinu novca (kredita) u sektorima gdje cijene padaju. Istovremeno bi institucije robnih rezervi trebale poveati narudbe roba kojima cijene padaju, a na skladitima smanjiti koliine onih roba kojima cijene rastu. Ako drava ne obuzda, ili ne moe obuzdati rast cijena monopolskih proizvoda i usluga (nafta, struja telefonija, komunalne usluge), tada se trokovi domaih proizvoaa poveavaju, a cijene smanjuju, ime upadaju u cjenovne kare, to viestruko ubrzava njihovu propast. Zbog toga bi sve monopoliste trebalo rastaviti na manja poduzea, zabraniti im bavljenje bilo ime osim osnovne djelatnosti(izbaciti informatiku, raunovodstvo, odravanje, ienje, zatita i sl.) te gdje je god to mogue uvesti konkurenciju. Gdje se konkurencija nikako ne moe uvesti privatizacija se ne smije dozvoliti. Lobiji velikih banaka koje ele unititi konkurenciju na bankarskom tritu mogu i namjerno izazvati deflaciju ako imaju pomagae u emisijskoj banci napadnute drave. To izvode povlaenjem vee koliine novca u odabranom trenutku u trezore te tako stvaraju nestaicu novca na tritu. Pomagai u emisijskoj banci tada umjesto snienja kamatnih stopa nastoje progurati njihovo povienje. Ovakva restriktivna monetarna politika vodi u jo dublju deflaciju i privrednu krizu. Kada mnogi korisnici bankarskih kredita dou u situaciju da ne mogu vraati kredite, nastaje panika na tritu, tedie diu novacsrauna, a banke koje nisu pripremile dovoljne rezerve novca odlaze u steaj. Nakon tako izazvanog raspada bankarskoga sustava na tritu ostaje znatno manji broj banaka. To se esto dogaalo u prolosti kada je postojalo zlatno vaenje novca i kada su deflacijske krize bile este. Najvea kriza izazvana na takav nain bila je velika ekonomska kriza iz 1929. Amerike su sigurnosne slube analizom shvatile kako je kriza izazvana namjerno, ali su to zbog politikih razloga zatakale. Steeno znanje su kasnije i same poele koristiti u svojim financijskim ratovima. Taj je postupak dobro poznat iskusnim bankarima, to je ujedno razlog da vicarska nije lan MMF-a, WB-a i WTO-a. Ako monetarne vlasti ne znaju ili ne ele prepoznati stanje deflacije ili, ee, prikrivene deflacije, moe se dogoditi da drava pokuava odrati monetarnu stabilnost valute, a istovremeno nedovoljno titi stabilnost cjelokupnog pravnog sustava. Zbog toga bi financijske, monetarne i sigurnosne institucije vlasti morale, u izboru privrednih savjetnika birati poduzetnike koji dravi donose najveu poreznu korist. Porezna korist nije samo porez koji plaa poduzetnik i njegovo poduzee. U poreznu korist treba ubrojiti takoer poreze i doprinose koji plaaju uposlenici, pa poreze i doprinose koji plaaju domai dobavljai i njihovi uposlenici, te domai dobavljai dobavljaa, sve do domaih proizvoaa osnovnih sirovina. Ta porezna korist moe biti i do 70% ako su svi dobavljai domaa, a ako uzmemo u obzir da svi zaposlenici zaradu troe u domaim trgovinama, pri emu takoer plaaju porez porezna korist je i vea od 70%. Dravni zavod za statistiku treba pratiti i kretanje cijena mjeseno po osnovnim grupama proizvoda i usluga (5 do 15). Ako nekoj grupi domaih roba cijene padaju NBH treba povoljnim kreditima poveati potranju za tim proizvodima ili uslugama, a ako cijene rastu NBH treba povoljnim kredima poticati poveanje domae ponude, ili smanjiti kredite koji potiu potranju za tom robom. Robne rezerve mogu kratkorono takoer poveati potranju ili ponudu nekih roba i zato ih treba koristiti vie za sprjeavanje sezonskih kolebanja cijena. Tuman je znao kako je kreb ovjek MMF-a, a i Greguria, te je od njega krio sve

podatke o pranju novca za nabavu oruja, ali mu se svidjela ideja jake kune. Konano, vie je puta priznao kako se u gospodarstvo ne razumije. krebovu djelatnost nije uspio prozrijeti ni Paali. On je ipak doktor medicine, a ne ekonomije. kegro je pokuao spasiti to se spasiti da iako je vrlo brzo promijenio retoriku, a i ponaanje, shvativi kako iza kreba stoje previe jaki lobiji kojima se treba prilagoditi. Jakom carinskom zatitom zatitio je tajkune koji su se specijalizirali za usku paletu proizvoda poput Todoria i Rajia. Kutlu, Gucia i ostale koji su imali vrlo iroku paletu proizvoda, te su novcem iz uspjenih poduzea spaavali ona koja su zrela za steaj, nitko nije mogao zatititi. ( Projugoslavenskoj frakciji HDZ-a najvanije je bilo drati medije u svojim rukama, a to im je moglo izmai iz ruku kad je Kutle kupio Tisak koji kontrolira prodaju novina, pa su ga napali svim sredstvima i sa svih strana im je uak umro, te je on prva rtva profesionalno reirane medijske eliminacije. Slinu medijsku kampanju protiv kegre su organizirali u sarajevskoj centrali CIA-e ( tadanje sjedite za Balkan). Primijetili kako im kegro kvari planove pa su ga na listi za pljuvanje stavili na visoko drugo mjesto, odmah ispod Paalia. Hrvatski novinari na vezi uspjeno su obavili svoj dio posla iako je on vrlo brzo promjenio stajalita, te nastojao obraniti svoje interese.) Tijekom rata najvei su hrvatski izvozni proizvod bili Hrvati na radu u inozemstvu. Ti su ljudi za vrijeme cijeloga rata slali, i jo uvijek alju, lanovima obitelji u Hrvatskoj oko 3 milijarde dolara godinje i neto manje u BiH. Ovo je bio, a pored turizma i danas je, jo uvijek, glavni izvor deviza u Hrvatskoj iako se ne vidi, poto se to statistiki vodi kao prihod od turizma. Najvei dio deviza iz BiH takoer je zavravao u Hrvatskoj jer su bosanskohercegovaki Hrvati uglavnom kupovali hrvatsku robu. Iako je tijekom cijeloga rata izvoz u BiH iz Hrvatske bio oko 8 puta vei od uvoza, mediji su uporno izbjegavali tu injenicu te su irili zapadne obavjetajne dezinformacije kako meka granica teti Hrvatskoj. I poetkom 2000. godine bi oko 50.000. zaposlenih u Hrvatskoj ostalo bez posla da je BiH prestala uvoziti hrvatske proizvode. Do konca rata projugoslavenski UDB-ai, KOS-ovci i SID-ovci (Sluba za istraivanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za inostrane poslove ) su se uspjeli reorganizirati u svojevrsno tajno orjunako drutvo povezano s britanskim i amerikim slubama. Uu jezgru ovog drutva ine istaknuti bivi obavjetajci i politiari. iri krug se sastoji od politiara, poduzetnika, dravnih slubenika, sudaca, znanstvenih i kulturnih radnika, predstavnika raznih nevladinih udruga, te efova terenskih podrunica pri veim gradovima. U ovaj iri krug se ulazi po pozivu, ovisno o radnim zaslugama. Ui krug daje zadatke odjelima koji su podijeljeni na obavjetajni odjel, politiki odjel, odjel medijskih glasnogovornika, odjel za provokacije, te odjel operacija i logistike. Obavjetajni odjel se sastoji od dvije vee zatitarske kue i desetak manjih od nekoliko uposlenika povezanih s krim miljeom. Politiki odjel se sastoji od krtica koje su ubaene u dravotvorne politike stranke s ciljem kompromitiranja ili razbijanja. Odjel medijskih glasnogovornika se nastoji uvui u redakcije svih medijskih kua, u vlasniku strukturu tih kua, te u razliite nevladine udruge. Uloga ovih medijskih glasnogovornika je plasirati u javnost informacije koje ocrnjuju protivnike obnove Jugoslavije, odnosno blokirati informacije koje bi mogle tetiti pripadnicima ove organizacije, ili koji bi mogle koristiti njihovim protivnicima. Odjel za politike provokacije djeluje na razbijanju dravotvornih stranaka iznutra, ili izvana tako to stalno osnivaju nove marginalne desne stranke koje imaju zadatak oduzeti dravotvornim strankama dio biraa. Odjel za logistiku sastoji se od poduzetnika koji su se obogatili zahvaljujui pomoi bive UDB-e i ovog drutva. To su ideoloki istomiljenici, ali o svima njima drutvo ima

kompromitirajue podatke kojima bi ih moglo ucjenjivati ako otkau suradnju. Dok su kooperativni drutvo se brine kako neto loe o njima ne bi prodrlo u javnost. Odjel za operacije po nalogu najue jezgre priprema medijske, financijske ili fizike likvidacije protivnika. Protiv onih koji dospiju na spisak za medijsku likvidaciju prikupljaju se kompromitirajui podatci, makar neka davno zaboravljena sitnica koja se plasira u sve medije istovremeno, o emu se odmah poinju vodit javne diskusije. Financijska likvidacija se provodi najee prema neprijateljskim poduzetnicima anonimnim dojavama o prekrajima (istinitim ili lanim) policiji i inspekcijama, te namjetanjem tendera za javne natjeaje kako napadnuti poduzetnik ne bi mogao dobiti neki posao od drave, dravnih poduzea, ili privatnih poduzea kojima upravljaju poduzetnici suradnici. Ako neki napadnuti poduzetnik ipak proe na natjeaju natjeaj se ponitava, a od ministarstva finacija se trai dozvola za neposrednu pogodbu zbog nekog izmiljenog razloga. Fizike likvidacije u obliku prometnih nesrea, samoubojstava i atentata poduzimaju se najrjee, ako nema drugog naina neijeg uklanjanja, ako napadnuti predstavlja ozbiljnu prijetnju interesima ovog orjunakog drutva i ako se sve moe organizirati, a da sumnja ne padne na nekog iz drutva. Za likvidaciju se trai pogodan izvrilac iz krim miljea koji je i sam motiviran za likvidaciju, te kojem se pomae informacijama, organizacijski i sredstvima. Za svaki sluaj unaprijed se priprema i priuvni rtveni jarac na kojeg treba pasti sumnja, i prema kojem upuuju glasine i namjerno ostavljeni dokazi. Na nivou veih gradova postoje ekspoziture kojima upravlja lokalni ef kuloara. Ovaj ef ima na vezi desetak sitnih kriminalaca preko kojih plasira glasine po lokalnim gostionicama i slinim mjestima okupljanja, te nekoliko novinara preko kojih plasira glasine u medije. Imaju takoer i svoju logistiku koja se sastoji od lokalnih poduzetnika o kojima imaju kompromitirajue podatke, te ih tite od medijskih napada. U svim strankama nastoje imati svoje informatore, a kad se u bilo kojoj dravotvornoj stranci pojavi neki sukob nastoje ga produbiti tako to slabijoj frakciji pomau informacijama i medijskim prostorom. Obino istovremeno tajno pomau i suprotnoj frakciji informacijama i dezinformacijama kako bi se sukob to vie proirio.

9. AMERIKI PRODOR NA ISTOK


Nakon Bljeska i Oluje Srbi su u amerikim planovima prestali biti problem. Oluja je omoguila sklapanje sporazuma u Daytonu 21. studenoga 1995. ime je rat praktino zavren. Najvei problem za obnovu Jugoslavije postala je Hrvatska. Obnova Jugoslavije je i Ameriki i Britanski geostrateki interes, zbog geografskog poloaja Hrvatske. Najvaniji svjetski energent nafta, uz pomo koje se kontrolira svjetska ekonomija postala je sve rjei resurs za kojim je potranja sve vea, a proizvodnja se ne moe bitno poveati. Kina i Indija koje su se poele ubrzano razvijati i poveavati potronju nafte po stopi od 10% godinje, dugorono su zaprijetile stabilnosti naftnog trita i svjetskom poretku. Kako bi to sprijeili vlasnici bliskoistone nafte, tj. amerike i britanske naftne kompanije su poeli praviti planove kako zaustaviti nagli ekonomski napredak Kine i Indije, preuzeti kontrolu nad to veim svjetskim zalihama nafte, te sprijeiti izgradnju ruskih i kineskih naftovoda prema Kineskom, Indijskom i sredozemnom tritu. Jedini, za Ruse slobodni izlaz na Sredozemlje je jadransko more pravcem Beograd Bar preko Srbije, ili koridorom C5 preko BiH ili preko Hrvatske. Kako bi se sva tri pravca drala pod kontrolom dugorono nuna je obnova anti-ruski raspoloene Jugoslavije. U dvije propale Jugoslavije Srbi su bili deurni policajci zbog svog antinjemakog raspoloenja. U novoj Jugoslaviji Srbi to ne mogu biti poto su vjerski proruski orijentirani, pa bi deurni policajci u novoj Jugoslaviji trebali biti Hrvati koji tradicionalno nemaju povjerenja u Ruse. Dok se ne stvori ta nova Jugoslavija Angloameriki naftni lobi je odluio vojno blokirati pravac Beograd- Bar, i koridor C5 preko BiH. Kako bi i pravac preko Hrvatske stavili pod kontrolu politiki i ekonomski pritisak na Hrvatsku poeo je sve vie rasti, a Haaki tribunal je sve vie potraivao Hrvate u svoje elije kako bi unitili narodno samopouzdanje i borbenost. Kratkotrajni je predah nastao kada je Miloevi (uz tajnu potporu angloamerikih naftnih kompanija koje su ga uvjerili kako bi Hrvatska mogla doivjeti nagli ekonomski oporavak ako Ron Brown uspije u svom naumu) naredio obaranje amerikog zrakoplova s amerikim ministrom Ronom Brownom. To je posluilo kao odlino sredstvo kojim je Clinton natjeran u napad na Srbiju i zauzimanje pravca Beograd Bar. Naime, 1992. Srbi su s dubrovake zrane luke oteli najmodernije ureaje za navoenje zrakoplova. Nakon Oluje Clintonova vlada je poela izgraivati sve bolje odnose s Hrvatskom. Ron Brown je poveo u hrvatsku pun avion amerikih biznismena, te se Miloevi pobojao da bi Hrvatska mogla naglo krenuti putem privrednog oporavka i postati glavni ameriki partner na Balkanu, ime bi postala i odluujui igra u sukobima globalnih sila na ovom podruju. S ukradenom navigacijskom opremom, kodiranom za dubrovaku zranu luku, ameriki zrakoplov u jednom trenutku Srbi su naveli na let u pogrenom smjeru. To je trajalo nekoliko sekunda, dovoljno za navoenja zrakoplova kroz maglu u brdo. Nakon toga atentata CIA i Pentagon nisu mogli objaviti istinu iz dvaju razloga: a) time bi priznali kako njihova oprema nije tako savrena kakvom je prikazuju, to bi moglo loe utjecati na biznis, b) objavom atentata morali bi odmah napasti Srbiju, a u tom trenutku nisu za to bili spremni. Umjesto objavljivanja istine, napravili su plan kako se osvetiti Miloeviu i usput ui na Kosovo, te osvajanjem Pritinskog aerodroma prii blie podrujima s kojih mogu kontrolirati naftne izvore i transportne putove od Kaspijskog mora prema Sredozemlju, a istovremeno Rusima presjei transportni pravac Beograd Bar.

Plan se sastojao od etiriju faza. Prva faza: Organiziranje i naoruavanje Oslobodilake vojske Kosova. Prvi korak ove faze bio je stvoriti anarhiju u Albaniji i tako radikalizirati Albance te omoguiti pojavljivanje velike koliine oruja na lokalnom tritu. CIA je ve prije plasirala veu koliinu novca u sve balkanske drave, pa tako i u albanske banke, ime je stvorila svoju suradniku mreu u albanskom financijskom sektoru. im je poginuo Ron Brown, CIA je svojim lokalnim suradnicima u bankama dala naputak kako konkurentskim bankama otimati tedie viim kamatama na tednju. Konkurencija je prihvatila igru i jo vie poveala kamate, ime je nastao rat meu albanskim bankama. Albanski graani privueni visokim kamatama poeli su prodavati ak i kue kako bi novac uloili u banke. Tako je u vrlo kratkom vremenu stvorena financijska piramida koja je pukla 1997. Razoarane tedie izale su na ulice, policija i vojska (oni su takoer ulagali novac na tednju) prestale su funkcionirati, a civili su uli u vojna skladita i opljakali zalihe oruja. Tako su stvoreni uvjeti za naoruavanje budue kosovske gerile. Tada je poelo organiziranje OVK-a (Oslobodilake vojske Kosova), to je uinila CIA uz pomo hrvatskih i jugoslavenskih asnika albanske nacionalnosti te uz pomo albanske mafije koja je dobila zadatak kupovanja oruja u Albaniji. Budui da su Albanci iz Hrvatske vojske imali najvee ratno iskustvo, imali su i najveu ulogu u stvaranju OVK-a. Sve klanovske i politike suprotnosti preko noi su potisnute u drugi plan. U godinu dana stvorena je vojska koja je uspjela osloboditi vie teritorija nego bilo koji albanski oslobodilaki pokret u 200 godina, koliko traje sukob izmeu Srba i Albanaca. Istovremeno CIA je poticala Crnu Goru na osamostaljenje. Druga faza: Navesti Miloevia na pokretanje vojnog protuudara i izazivanja to veeg progona civila kako bi zapadni mediji imali to snimati. Time bi se pridobila javnost Zapada za napad na Srbiju. Trea faza: Zrani napadi na Srbiju, unitenje komunikacija, energetske mree i proizvodnje. etvrta faza: Kopneni napad na Srbiju. U ovome je trebala sudjelovati hrvatska, maarska, rumunjska, bugarska i albanska vojska. Hrvatska je vojska jedina imala ratno iskustvo i njezina je uloga bila kljuna. Budui da predsjednik Tuman nije dao Hrvatsku vojsku, od kopnenog se napada odustalo, pa su se Amerikanci zadovoljili ulaskom na Kosovo i to ne u potpunosti jer su Rusi izvrili desant na Pritinski aerodrom. Zbog daljnjeg prodora na jugoistok Europe Amerikanci su odmah napravili novi plan obrauna s Miloeviem. Taj su novi plan razradili u 6 faza: 1. Nizom atentata izazvati anarhiju u Srbiji kako se ne bi znalo tko koga ubija. Zapadne slube odredile su mete, albanska je mafija prikupila novac, a izvritelji su sami srbijanski profesionalni likvidatori. Kako ta organizirana anarhija ne bi skrenula u pogrenom smjeru, preko medija u susjednim zemljama, a i u samom Beogradu, putane su provjerene informacije kako atentate organizira sam Miloevi i kako se zapravo radi o ratu izmeu srbijanskih zloinakih organizacija. Na napade je Miloevi odgovorio istim nainom. 2. U Hrvatsku dovesti na vlast posluniji reim koji e sudjelovati u njihovim planovima.

Nakon Tumanovog odbijanja suradnje u kopnenom napadu na Srbiju, CIA je otpoela i vrlo jaku medijsku kampanju za ruenje hrvatske vlasti. Preko razliitih paraobavjetajnih tzv. nevladinih udruga CIA je razradila plan koji je podijelila na vie koraka i vie izvritelja. Tu, prije svega, treba spomenuti ameriku Nacionalnu zakladu za demokraciju (NED) koja je osnovana osamdesetih godina kao kompenzacija za senatsko umanjivanje ovlasti CIA-e nakon viegodinje istrage o nekim, za ameriki Ustav, nedopustivim operacijama koje je CIA provodila po Junoj Americi. NED je deklarativno privatna i neprofitna organizacija, a financira se iz prorauna amerike vlade. NED je krovna organizacija koja svoje aktivnosti provodi putem drugih nevladinih udruga koje su do 3. sijenja 2000. bile vrlo aktivne u Hrvatskoj. Radi se o NDI - Nacionalnom demokratskom institutu, IRI - Meunarodnom republikanskom institutu, CIPE - Centru za privatno poduzetnitvo i ACILS - Amerikom centru za meunarodnu radniku solidarnost. Te su udruge zajedno s vladinom Udrugom za meunarodni razvoj USAID-om (koja se deklarira kao samostalna vladina agencija za ekonomsku, humanitarnu i demokratsku pomo) u Hrvatskoj izvele istu onakvu operaciju kakve je CIA provodila ezdesetih godina po Junoj Americi i koje su se nazivale dravnim udarima. A metode njihova djelovanja u Hrvatskoj bile su kombinacija sotonizacije trenutnoga stanja i velikih obeanja. Pod dirigentskom palicom amerikih strunih savjetnika i financijera izabrani su novinari i pojedini oporbeni politiari koji su odlazili na kolovanje o tomu kako treba pisati i govoriti o vladi. Putem medija stvarao se dojam kako su tajkuni i Hercegovci sve opljakali, kako je Hrvatska agresor u