DIJALEKTIKA PROSVJETITELJSTVA Radi se o knjizi kritičke teorije koja objašnjava stajalište frankfurtske škole u neuspjehu prosvjetiteljstva.

Temeljna poanta je „Mit je prosvjetiteljstvo, prosvjetiteljstvo zapada u mitologiju.“

POJAM PROSVJETITELJSTVA

-- U najobuhvatnijem smislu kao napredujude mišljenje. Cilj je oslobađanje ljudi od straha i postavljanje ljudi za gospodare. Osloboditi svijet začaranosti, dokinuti mitove, pobijediti znanjem. Francis Bacon, jedan od najznačajnijih renesansnih filozofa, prema Voltairu „otac eksperimentalne filozofije“, posebno se bavio tom tematikom i autori nadalje koriste njega kao orijentir u poglavlju. -- Ljudske karakterne slabosti poput lakovjernosti, razmetanja, straha pred proturječjem, fetišizma riječi itd spriječile su brak razuma i prirode i to rezultira destruktivnim eksperimentima. Otkrida nastaju spontano, a mogudnosti upotrebe podležne su znanju (npr. barut, top ili kompas), što znači da se premod ljudi sastoji u znanju. -- Vladamo prirodom pukim mnijenjem ali smo svejedno njoj podređeni, no ukoliko bi se vodili njome, u praksi bi joj počeli i naređivati. -- Razum koji pobijeđuje praznovjerje vladao bi prirodom jer mod znanja neograničena i njegov instrument je tehnika, jednako upotrebljiva i pristupljiva svima. Bacon je živio u vrijeme prve akumulacije kapitalizma – eliminira apstrakciju u tehnici i nalazi je metodičkom, izrabljujudom i nužno vezanom uz kapitalizam.

-- Od prirode *od prirode?+ se želi naučiti kako je primijeniti da bi se vladalo njom i ljudima. Njoj se ne treba prilagođavati nego naučiti ovladati (prilagoditi je sebi). -- Tako gledano, prosvjetiteljstvo je razorilo vlastitu samosvijest. To je isključivo tvrdo mišljenje jer samo takvo mišljenje može rušiti mitove i pritom se ne bojati samog sebe. -- Pred današnjim činjenicama Baconova uvjerenja (credo) bi se činili metafizičkim. Spoznaja = mod (kontekstualno gledano: sinonimi). Ovdje više nije nastojanje dosegnuti istinu, ved efikasnost. Efektivnost i argumentacija nisu toliko bitni koliko rad i otkrivanje – sve u svrhu pomaganja čovjeku. -- Oslobađanje svijeta od začaranosti je iskorijenjivanje animizma, ali i izmijenjivanje načina razmišljanja. Bacon upuduje na novi razvoj filozofije. -- Novovjekovna znanost zamijenjuje pojam formulom, a uzrok pravilom i vjerojatnošdu. Stare metafizičke kategorije supstancije, kvalitete, patnje, bitka ili opstanka za znanost su nevažne. Dapače, filozofija Zapada začeta je na mjestu mitologije, filozofije bitaka i elemenata racionalizirani su ostaci. -- U toj metafizici prosvjetiteljstvo je prepoznalo stare modi, strah pred grčkim demonima. Treba vladati materijalom bez iluzija djelotvornosti, osobina, ispravnosti. To su stare univerzalije. Postavši argumentom mitovi potpadaju pod racionalnost prosvjetiteljstva – totalitarnog mišljenja. -- Prosvjetiteljstvo temelj mitova vidi u antropomorfizmu, subjektivizaciji prirode, kreiranje mitova bliskih sebi kao reakcija na nadmod prirode. Sve je to čovjek (Sfingina zagonetka).

nego su povezani sličnošdu i imenom. Čarobnjaštvo slijedi cilj kao i znanost. mitovi koji su žrtva prosvjetiteljstva bili su njegov navlastiti proizvod. -. ali bog ne. Prosv. Brojka je kanon prosvjetiteljstva -. Stvarajudi Bog i uređujudi duh su kao diktatori na prirodom. jedinstveno zahvadeno. povezanost. Čovjek je beskompromisno ista stvar. -. koji imaju čitavu predstavu zbivanja.No.-. ali mimesisom. Atom se razbija kao uzorak materija.Mit se dakle uvlači u prosvjetiteljstvo. Bacanjem kletvi kroz rituale ne masakrira se bog. manipulacija i priznanje samo kao podležnost manipulaciji. smatrajudi kako unatoč pluralnosti samih istraživanja oni se vode jednom logičkom niti prisutnom u svim aspektima. Sam Bacon govori o univerzalnoj znanosti. a priroda u objektivnost. sustav je iz kojeg slijedi sve i svatko. uglavnom simboličke naravi (s nečime iza.Na stupnju magije san i slika nisu puki znaci stvari. a ne bezveze izmišljeno). se spram stvari odnosi kao diktator spram čovjeka. a laboratorijski kunid kroz proces patnje nema svrhu zamjene ili simboličnosti ved je puki primjerak.Svijet biva podređen čovjeku bez obzira na razlike među mitološkim kulturama. ono što Freud pripisuje čarobnjaštvu. Žrtvena životinja postoji. -. Bogovi de se izdvajati iz tvari kao pojmovi u kojima su tvari sadržane ili jesu ta tvar. a ne zamjenik nečega.Ideal prosvj.Stvari iz vremena magije još su imali svoju osobnost. U znanosti. „Nepokolebljivo povjerenje u mogudnost ovladavanja svijetom“. U znanstvenoj kalkulaciji ne izvještava se o zbivanju kao što se to radilo kroz mitove i rituale. toga nema. nego žrtvenja životinja. proizvoljnost primjerka. ne distancom spram objekta (kao što to radi znanost). . svoje svrhe i osobitosti. -. zapravo bi bilo doista to u sredstvima znanosti.

istina.Svaki pokušaj da se slomi prirodna prisila uništavanjem prirode stvara nužnu prirodnu prisilu (jaču). obrtnik i trgovac brinu za promet (i komunikaciju).Pretpostavka apstrakcije. -. totalitarizam i fašizam. Eagleton). pa de se dogoditi i da premise prosvjetiteljstva (duh.-. Kao i priroda i kultura = prosvjetiteljstvo i mitologija saplidu se. Homerski epovi i himne Rigvede su iz vremena ratničkog pokoravanja i gospodarenja tlom gdje kraljevi poglavice drže narod na dnu. ali de je univerzalizirati. Naime. stvara manipulatorski kolektiv u kojem nestaje individualnog (zapravo posebnog. gospodstvo kao pojam raste na zbilji. prorok.Diskurzivna logika (ona prosvjetiteljska) razvija opdost misli. -. ved se dogodilo nešto posve drugo. Svaki teorijski stav pada pod kritiku da jest samo vjerovanje. Redi da je svaki događaj dio ponavlja malo je apstraktno? -. -. Primjer: ime horde se pojavljuje u organizaciji Hitlerove omladine. distancija subjekta spram objekta – distanca spram stvari koje gospodar dobija posredstvom onoga koji vlada. . itd) budu odbačeni kao primitivno „vračanje“. no ovdje se ne zapada u puki barbarizam ved se radi o ispoljavanju jednakih prava na nepravdu spram jednakih.Prosvjetiteljstvo de rastvoriti nekadašnju nejednakost lokalno. a ne obratno.Princip imanencije koji prosvjetiteljstvo zastupa nasuprot mitskom zamišljanju mit je sam. Prosvjetiteljstvo kroz univerzaliziranje simpatizira sa socijalnom prisilom (čak i preko liberalizma). -. Poanta je ovdje što de Horkheimer i Adorno uputiti da se Marxovo predviđanje o akumulaciji kapitala do točke socijalne revolucije nije dogodilo.Mitologija je započela igru procesa prosvjetiteljstva. postaviti kriterije sličnih temelja. a srednja klasa zanimanja – liječnik.

Korak od kaosa u civilizaciju u kojoj prirodni odnosi svoju mod ne ispoljavaju neposredno ved posredstvom čovjekove svijesti nije promijenio princip pravednosti. ostati izvana. Pa i još za grče rane filozofije oblikovalo se rano prosvjetiteljstvo kojeje raspoznavalo mitove i od njih činilo plodove mašte. Fiksacija nepoznatog u transcendentno tj sveto. -. da bi se zatim privukle. Podvajaju se kao različita područja kulture i pritom bila jednako upravljiva. nego isprepletenost svega prirodnog suprotstavljena pojedinom članu.Ono što primitivac doživljava natprirodnim nije duhovna supstancija suprotstavljena materijalnoj. a sada je jednakost fetiš. Ništa nesmije biti nezahvadeno. jezik je taj koji pokazuje rascijep. Homer svojom umjetnošdu . -. Znak pravednosti unutar same prirode leži prisutan od pamtivijeka (npr. pozitivizam provjetiteljstva biti de univerzalni tabu.Umjesto da se prelazi u zbiljski ljudsko stanje. čovječanstvo zapada u nov oblik barbarstva (pogovor) -. pa de prosvjetiteljstvo biti mitski strah koji je postao radikalan. fetiš je potpadao pod zakon jednakosti. Ljudi obožavaju ono čemu su bili podređeni. Platon umjetnost odbacuje onom gestom kojom znanost odbacuje Platonove ideje. Zanimljivo.-. ravnopravna. Kada se o stablu (kršdanstvo) ne govori kao o stablu nego o nečemu drugom.Čovjek misli da se oslobodio straha onda kada više nema nepoznatog. To određuje proces demitologiziranja. diobu subjekta i objekta. Zeusova vaga).Saplitanje razdvajanja vidljivo je i u odnosi znanost i umjetnosti. -.Taj rascjep (provaliju) filozofija je uvijek gledala u odnosu znak – pojam. -.

“ Umjetnost de dokinuti diobu slike i znaka u smislu Schellingova nauka. Valja redi. odnosno ukoliko ne ističe suprotnost.+ stvar čini mitom). Religija ne trpi ojačanje svih onih smrtnih. ali u građanstvu to nije toliko očito – ved kultura religije zauzima mjesto gdje dolazi umjetnost (iako su u sadržaju povezane). -. a opravdano bi i umjetnost mogla odbaciti znanstveno unverzaliziranje.U židovskoj religiji. (Čini se. onaj u kojem zakon zbilje ne igra ulogu => Prema Schellingu.Pojmom određene negacije Hegel je istakao element koji odvaja prosvjetiteljstvo od pozitivističkog raspadanja. metodički. apstraktno. ali kada ga je doveo u apsolut (istražiti „određene negacije“ Adorno/Hegel)..politički i državno nije nikako pridonio. dečki ciljaju na to da dovođenje u krajnost *materijalno. On je smatra „primjerom za znanost“ i tamo gdje je umjetnost. Time samu sebe ograničava i nedopušta prostor za razvoj. -. znanost tek treba dospjeti. Slično bi vrijedilo i za Platonove ideje iz pozicije znanosti. majstori su svedenici i vračari. Kada jezik stupa u povijest..Oganj i mač. Beskompromisno se namede kroz povijest kao pojava koja bi istom htjela zapovjedati. barem tako Platon smatra. Nisu li upravo oni udarna sila na one koji vrijeđaju simbole nadzemaljskih snaga? Kako kakvi upravljači društva. u kojoj ideja patrijarhata prelazi u uništenje mita. reformacija i protureformacije nisu posljedice vjerske napetosti nego ozbiljenje principa vjere.No vjera. -. je privativni pojam – ne postoji ukoliko nije nasuprot znanja. pogotovo dominantnih religija. pa bi se prema tome umjetnost tek trebala dokazati. inkvizicija. veza između riječi i bitka ostaje priznata zabranom izgovaranja imena božjeg. pretvara ga u mit. . . i „čaranje“ i „umjetnost“ stvaraju svoj svijet izoliran od zbilje. umjetnost počinje tamo gdje znanje ostavlja čovejka na cjedilu.

iskupljuje se podređivanjem uma pod neposredno dano – namjera spoznaj jest određena negacija neposredno danog. njegov ekonomski aparat oprema robu vrijednostima koje odlučuju o ljudskom ponašanju. neumorno napredovanje u mišljenju koje je pritom uvijek ograničeno. -. ono iracionalno opkoliti matematičkim teoremima – svodedi svijet na razinu matematike. opet postaje svojevrsni ritual. industrijalizam postvaruje duše. za razliku od promišljanja mišljenja. ali ono u što pronikne nije bitak.Naprosto. naime. Čovjek je određen kao puka stvar. Njeni likovi održavaju jezgru stvari. .Prema Kantu: ovladavanje prirodom predstavlja onaj krug u koji je kritika čistog uma zatvorila mišljenje. Izjednačuju mišljenje i matematiku odvajanjem matematike u jednu instancu. Matematički način postupanja. Nepoznanica u matematičkom postupku.U prosvijetljenom je svijetu mitologija prešla u profanost. onda kada je učinjena nepoznanicom. Podređivanjem bivstvujudeg postaje slijepa pri reprodukciji iste – i to je vodi ka mitologiji – jer njena poanta jest esencija postojedeg. tj proces podvrgavanja svega bivstvujudega pod logički formalizam. Opstanak. Priroda je ono što treba matematički zahvatiti.-. prosvjetiteljstvo mnije da se obranilo od ulaženja u mitološko. nošem strogim pravilom matematičkog rezoniranja.Neistina prosvjetiteljstva ne leži u analitici. zapravo postaje poznata (ili odmah. ili kroz proces jednadžbe). Animizam je dao dušu. poprima karakter onoga što likovi mitologije (npr. Nema takvog bitka u koji znanost ne može proniknuti. nego u tome što bi proces trebao biti unaprijed određen. očišden mitologije. ono što se čini trijumfom subjektivne racionalnosti. demon) jesu bili. postajanja mitologijom ili utjecaja mitologije. -. -.

Odiseja je temeljno umjetničko djelo i priča na koju se knjiga oslanja. Ali. poput vode zemlje i zraka. Onaj tko se neposredno prepušta životu.uspješan ili propao. Pod njegovom prisilom. po sudu prosvjetiteljstva pada u pretpovijesno. Toliko opsjednuti anti-pozicijom da postajemo ista. koje sve znaju i sve poznaju što se dogodilo. U 12 pjevanju moraju se odhrvati pjevu sirena. ljudski je rad uvijek odvodio od mita u čiju je vlast pod tom prisilom uvijek nanovo dolazio. Izmjena uloga itd. pa je njemu trodioba vremena jasna. // -. manjina koja zapovijeda jamči vlastitom sigurnošdu i opstanak cjeline.Jastvo koje poslije sistematskog brisanja prirodnih tragova ne bi smjelo biti ni krv ni duša ni prirodno ja odlazi u transcendentalnologički subjekt. Podreživanjem čitavog života zahtijevima njegova održanja. prilagođen ili neprilagođen svojoj funkciji koju mora slijediti. // Priča bi se dala svesti na klasično promicanje cilja. tako da se stavi u . -. Gospodarstvo na to tjera.Uvijek kada bi novi narodi i slojevi potisnuli mit. Sirene su povratak u prošlost. Ljudi moraju uvijek birati između svojeg podređivanja prirodi i podređivanja prirode jastvu. što se više proces samoodržanja izvršava građanskom podjelom rada. Njegovo izdržavanje ono je što se mora učiniti: treba sadašnji trenutak da se oslobodi vlasti prošlosti. -. a ovladavanje vannutra prirodom svrhom života. bez racionalnog odnosa spram samoodržavanja. No Odisej se naživio i napatio. to više traži samozapaljenje individua koje se moraju dušom i tijelom oblikovati po tehničkoj aparaturi. strah se pred prirodom shvadao animističkim praznovjerjem.

a praktikabilno stanje stavlja se na raspolaganje onom sada. . -. gospodara.Čovječanstvo je moralo prodi strašne stvari prije no što je bilo stvoreno jastvo.nepovratno (ogradi ili suzbije). pa je on i prisiljen ostati u svojoj društvenoj ulozi. Napor da se održi ono „ja“ prati sve stupnjeve razvoja. muževni. Mijenja sredu za mod.Kulturalno dobro u korelaciji je s komandiranim radom. poslodavaoca. onakav kakvim ga je građanska filozofija oduvijek smatrala. Konkretni uvjeti rada nameću konformizam. tako ostaju praktični. Time oni ispod njega reproduciraju svoj i njegov život. a ne svjesno zagljupljivanje ljudi. Onaj tko želi opstati ne smije se sjedati nepovratno izgubljenog. svrhoviti karakter ljudi i nešto od toga se ponavlja u djetinjstvu. Onaj tko radi mora svježe i sabrano gledati naprijed. Dakle. Duh postaje aparat gospodstva. -. --Mjere primijenjene na odisejevoj lađi alegorija su dijalektičkog prosvjetiteljstva. Otvrdoglavljuje ju. O tome brine društvo. identični.Regresija mase danas je novi oblik zasljepljenosti – ne mogu čuti što još nisu čuli i ne mogu opipati što već nisu opipali. -. Totaliziranjem društva (prosvjetiteljstvo također) ljudi postaji rodovna bida. a jedno i drugo temelji se u neumitnosti društvene vlasti nad prirodom. neosjetljivima. Prokletstvo neprestanog napretka neprestana je regresija. indirektno nas čini umrtvljenima. Regersija nije ograničenja samo na osjetilnost ved i na samozadovoljni intelekt koji se odvaja od osjetilnog doživljaja kako bi ga podredio. Odisej pak igra ulogu veleposjednika.

Danas je perspektiva opdeg društvenog ozbiljenja toliko otvorena da je vladajudi proglašavaju mišljenje ideologijom. međutim. Glume inžinjere svjetske povijesti. ljudi opstaju. društvo ga čini subjektom -. koje je povedalo silu kroz tržište.Nemod radnika nije finta gospodara nego logička konzekvenca industrijskog društva. događa jest da se u sadašnjem vremenu prosvjetiteljstvo pretvara u prijevaru masa. -. U razriješenju tog znanja.Kao organ prilagođavanja i puka konstrukcija sredstava prosvjetiteljstvo je destruktivno. Bacon je htio da postoje stvari „koje kraljevi ne mogu kupiti. To je kao odsjaj gospodstva.Horkheimer i Adorno dakle približavaju neposredni odnos uma i prirode u društvu. Ono što ih muči jest zašto čovječanstvo umjesto . duh takve nepopustljive teorije mogao bi duh napretska bez milosti usmjeriti ka cilju. prema Baconu. se približuje društvu tako što se pomiruje sa slobodom čovjeka. -. ved „svi“. -. no samo de oni podređeni za svaki porast životnog standarda postati nemodniji kao uvjet nužnosti.-. Prosvjetiteljstvo se dopunjuje i dokida kada se najbliži praktički ciljevi razotkriju kao ono najudaljenije postignuto i kada se priroda prizna kao izvor. Osuđivanje praznovjerja značilo je jačanje gospodstva. Ono što se.Nazivanjem gospodstva zavadom prosvjetiteljstvo istovremeno jača i oslabljuje svoju poziciju. koje je pak povedalo te stvari do točke da nije potrebno građanstvo. oružje. Ali gospodari ne vjeruju o objektivnu nužnost iako postupke znaju proglasiti takvima. koje se moralo u privredi opredmetiti u zakonu i organizaciji. strojevi. U gospodstvu se moment racionalnosti pojavljuje kao nešto mu je suprotstavljeno. međutim.“ Te stvari pripadaju građanstvu. Izgubljeno ratio. Stvorilo je instrumente koji su s razumljivi svima – jezik.

Odisej je ovdje kao praslika građanske individue koja nastaje samoodržavanjem i samopotvrđivanjem. Autori se. na njihovo razdvajanje. novu mitologiju. Prema njima. ono što su sami prosvjetitelji propagirali pogrešno su provodili. pri kraju se pojavljuju karakteristike romana. ved je potisnuli. a lukavost je korištenje te razlike (razumijevanje iste). prijeđe u barbarizam nove vrste. a Odiseja u cjelini svjedoči o dijalektici prosvjetiteljstva. Odiseji okredu kao „povijesno-filozofskoj protivnosti romana“. to je historijski proces. mit se razara time što se odsjajuje u racionalnom poretku. Izraz i intencija se razilaze. takored napredak koji nije istovremeno i nazadak. prirodu nisu ukomponirali i ovladali njome. što znači da su direktno motivirani djelovanjima Hilterove Njemačke i svjetskim ratom. Drugim riječima. U Odiseji se nailazi na prijelaz između epa i mita. Zbog toga danas mase prihvadaju novi despotizam.Propovjetka o sirenama sadrži u sebi ukrštenje mita i racionalnog rada. Knjiga je dovršena 1944. .Na primjeru epa. EKSKURS 1: ODISEJ ILI MIT i PROSVJETITELJSTVO -. doduše. Horkheimer i Adorno u pitanje dovode upravo instrument – racionalnost. Dečki de vradenjem u povijest nastojati protumačiti grešku zbog koje se iznova zapada u barbarstvo. -. a prosvjetiteljstvo je za to najbolji primjer. doduše novog oblika.prijelaska u zbiljski ljudsko stanje (zapada). pritom racionalnost zadržavajudi neupitnom. U Odiseji. iako možda ne namjerno. autori razmatraju korištenje jezika i način na koji on prelazi u oznaku iz nečeg što jest. Kritička teorija je prema Marxu sagledavala razriješenje stanja kao ili carstvo slobode ili barbarstvo. Dakle samom djelu.

On se vrada kao sudac i osvetnik.Duh koji vlada prirodom uvijek vindicira superiornost prirode u takmičenju. ali pustolovi imenuju svaki prostor.Povijest civilzacije povijest je odricanja. Snaga distancirana od samoodržanja upravo koristi samoodražnju.Odisej vara prirodna božanstva kao što civilizirani putnik vara divljake nudedi im staklene drangulije za slonovu kost. Sviejt je sekulariziran u prostoru u kojem se odvija.Sve dok se žrtvuju pojedinci. -. Odisej kao i svi junaci kasnijih romana odbacuju sebe kako bi se pridobili. Odisejeve pustolovine sve su redom mamljenja koja odvlače od logike. Oponašanje stupa u .-. -. demoni prebivaju na rubovima sredozemlja. ono što je izbjegao i od čega je pobjegao. otuđenjem od prirode izvršavaju predajom prirodi. razrješavaju njegovu mod. smisla za činjenice. više od života koji brani. -.Svi ljudski žrtveni čini. podređuju boga primatu ljudskih svrha. Čitavo se građanstvo prosvjetiteljstva slaže u zahtjievanju trezevnosti. Ratio koji potiskuje mimesis nije puka suprotnost. Lukavost potječe iz kulta. vrši se prijevara. oslobođen praktičnkih briga. Svatko tko se odriče daje od svog života više no što mu se vrada. -. može trenirati vladajudi i svladavajudi se. „Gdje jeopasnost biti de i spas.“ Holderlin. dok uključuje suprotnosti koletiva i individue. nego institucija žrtve jest nasilni čin. planski provođeni.Lutanje od Troje do Itake put je posve slabog jastva koje tek zadobija putovanje kroz mitove. Žrtva ne spašava prekinutu komunikaciju.Samoodržanje i tjelesna snaga nisu više isto: atletske sposobnosti Odisejeve su sposobnosti džentlmena koji. Želja ne smije biti otac misli. -. -. a prijevara na njemu prelazi u onu koju nevjerni svedenici počinjuju nad vjernom opdinom.

.službu gospodstva time što čovjek i samog čovjeka proglašava antropomorfizmom. prosvjetiteljstvo je „izlaženje čovjeka iz nezrelosti za koju je sam kriv. -.Kod Kanta. znanstvenog reda i izvođenja činjenične spoznaje iz principa bez obzira na to da li su protumačeni kao proizvoljno postavljeni aksiomi.U smislu prosvjetiteljstva mišljenje je uspostavljanje jedinstvenog. Um je sposobnost izvođenja iz posebnog u opde. lotofagi (oni koji jedu lotos i zaboravljaju prošlost. -. Među njima vlada logički odnos. Razum utiskuje stvari razumljivost koju subjektivni sud o toj stvari nalazi kao objektivnu kvalitetu i prije no što dođe do „ja“.“ -.ali naprosto mi se nekad čini da navlače analogiju. -. shematizam čistog razuma. vegetiraju). Scila i Haribda. Lukavost Odiseja jest u tome što se podređuje prirodi.Um doprinosi ideju sustavne misli. kiklop. urođene ideje ili najviše apstrakcije. EKSKURS 2: JULIETTE ILI PROSVJETITELJSTVO I MORAL (temelj Kant) -.Po Kantu..Svi susreti s neobičnostima. -. Leibnitza i Descartesa racionalnost sastoji u tome da se istovremenim dizanjem višim rodovima i spuštanjem nižim vrstama završi sustavna veza.. ona mu postaje instrument. ispiti su izdržavanja prošlost i nošenja s bududnosti. a nezrelost je nesposobnost upotrebljavanja vlastitog razuma bez vodstva drugog.Um pomodu vlastite konzekvencije pojedine spoznaje sastavlja u sustav. daje joj njezino i time je vara. Interpretacija je fina. sirene.

-. Svejedno je tko umre.Usaglašenost prirode i spoznajne modi uputa je za organizirano iskustvo. Okolnosti ne omoguduju konflikt između znanosti. -.To je uobičajeni pokušaj građanskog društva da obzir bez koga civilizacija ne može egzistirati utemelji nečim drugim. -.Znanost sama nema svijest o sebi.Sustave kojem smjera prosvjetiteljstvo jest onaj oblik koji se najbolje nosi s činjenicama u praksi. -. „Samorazumijevanje znanosti“ proturječno je „znanosti samoj“. Utemeljivanjem tog identiteta Kant je došao do pojmova koji nemaju znanstveni smisao. a ne materijalnim interesom i nasiljem. radi se o odnosu tih događaja i obaveza kampanje. Pokušaj koji je sublimniji ali jednako efemeran (nevječan). -. građanin a priori vidi tvar iz koje ga sebi sam sastavlja.Znanost se u opdem spram prirode i društva ponaša kao osiguravajude društvo u posebnom spram života i smrti. prosvjetiteljstvo je filozofija koja istinu izjednačava sa znanstvenim sustavom. .Moralni nauci prosvjetiteljstva svjedoče o beznadnom stremljenju tomu da se umjesto oslabljene religije pronađe intelektualni razlog da bi se izdržalo u društvu ako interes zakazuje. Prije nego što dođe do zapažanja. -. međutim. duha i čovjeka jer su osjetila unaprijed određena pojmovnom aparatu. ona je oruđe.(malo kanta opet) Zapažanje kojim se potvrđuje opdi sud ved je taj sud priredio i prije nego se počeo opažati.-.

Građanski subjekt osoblođen tutorstva.Princip po kojem je um suprostavljen svemu beumnom utemeljuje istinsku suprotnost prosvljetiteljstva i mitologije. jest strah od povratka u barbarstvo. mišljenje postaje organom. Ono Kantovo „ja“.Djelo Markiza de Sada pokazuje „razum bez vodstva drugog“.Prosvjetiteljstvo novijeg vremena od samog je početka bilo u znaku radikalnosti: time se razlikuje od svih ranijih stupnjeva demitologijzacije. Vradeno u prirodu. Bududi da sadržajne ciljeve otkriva kao mod prirode nad duhom.Totalitarni poredak do kraja ustvrđuje prava kalkulirajudeg mišljenja. -. S dolaskom novvih poredaka sve stare odanosti su se odbacivale. -. a nove ih zamijenjivale. a kod individualaca prilagođavanje na nepravdu pod svaku cijenu. proizvod je i uvjet materijalne egzistencije.Samoodržanje jest konstitutivni princip znanosti.-. -.Korijen kantovskog optimizma. -. zbog formalnosti je na raspoloženju svakom prirodnom interesu. -. najviša točka o koju valja objesiti logiku. -. -.Pametno je samoodržavanje kod onih gore postala fašistička mod. -. jedinstvo apercepcije. po kojemu je moralno djelovanje umno i tamo gdje je podlost u prednosti.Prosvjetiteljski duh suprotstavlja se autoritetu samo onda kada autoritet ne postiže poslušnost. Prosvjetiteljstvo je eliminiralo .U novom dobu prosvjetiteljstvo je ideje harmonije i usavršavanja oslobodilo njihovog hipostaziranja u religioznom onostranstvu i dalo ih ljudskom stremljenju kao kriterije u formi sustava.

odanost kao mitološko jer je odanost objektivno utemeljeno u stvari. Ugrožavaju sami sebe. na dokidanju svega.Događa se naprosto da je filozofija počela autoritet i hijerarhiju proglašavati vrlinom i to nakon što ih prosvjetiteljstvo prozove lažima. Energija vezaan uz sakramet okrede se sakrilegu. Zanimljivo. koji je katolicima odavno u krvi. Ono ne služi gospodstvo tako sigurno kao što su to prijašnje ideologije činile. Prvo su to logički postavili. Juliette ne postupa fanatički nego poslovno i prosvijetljeno provodi sakrileg. lik u djelu. metafizičarem suduti. kao naturalizirano posredovanje. Bira tabooiranje načine ponašanja. demonizira katolicizam kao najmlađu mitologiju. Za njih je egzistencija nesrede bila sramota.Nakon formaliziranja uma sudut je preostala kao osjetilna svijest o identičnosti opdeg i posebnog. a zatim bi to razminirali. -. Schopenhauer je nadu u uvpđenje čovječnosti smatrao umišljenim ludilom onog tko se smije nadati samo nesredi. -. nego ograničenost. Neprijatelji suduti nisu htjeli izjednačiti nesredu i čovjeka.Sadeovo djelo predstavlja kritiku koja ističe scijentivistički princip sve do uništenja. -. . -.Juliette. Ono što sudut čini upitnom nije mekoda. naprosto. Prosvjetiteljstvo inzistiralo je. u čemu se susredu sa Schopenhauerom. Fašistički su gospodari svijeta perhoresciranje suduti preveli u perhoresciranje političkog obzira i u apel za staleško pravo. Izopačenje prenosi na čitavo društvo kao takvo. a s njome i civilizaciju uopde.

također potpada pod mašineriju ekonomije. -. pa bi taj aspekt uživanja bio eskapizam u prirodno. je razlog (ili uzrok) otuđenja od prirode. posredstvom direktne kontrole. samom gospodstvu. Za Nietzschea. kristalizira i promjena odnosa zbog pozicije žene u društvu. Aspekt društvenosti koju užitak posjeduje. izaziva proces gubljenja te specifične strasti jer je pretvara slobodnu osobu koja mora brinuti o sebi. Izjednačavanjem društvenih odnosa. ovdje se iščitava ljudska distinkcija spram prirode – u prirodi. dakle. Izgradnja sve kompleksnijih socijalnih organizama smanjuje mogudnosti bijega iz rutine načina života. ali im istovremeno. Takva. Mišljenje.Formaliziranje uma «intelektualni» je izraz mašinske proizvodnje.U de Sadeovom djelu. čini ih uvjetovanom mašinerijom ekonomije za koje svrha nije bitna.-.Užitak postaje predmetom manipulacije. -. . I taj se um racionalizira i počinje kalkulirati o sebi. Patrijarhalno potiskivanje i nedopuštanje ženske dominacije činilo je kao kontra-efekt žene izvorom iznimne strasti i ljubavi. samostalnog» radnika i u tom području nestaje. svojevrsna osveta otuđenja. međutim. pripadajudi čovjeku. upuduje na otuđenje od prirode. -.U Juliette se. Bududi da se radi o poprilično primalnom djelovanju. užitak je mitski. micanje podčinjenosti.Prosvjetiteljstvo je ciljeve nekadašnjeg gospodarstva učinilo iluzijom. ništa se ne radi iz zadovoljstva ili obožavanja ved iz puke potrebite nužde. Juliette ne čini sakrilegiju samo iz funkcionalnosti ved i iz zadovoljstva i obožavanja iako ono i nema neku praktičnu svrhu. oduzima praktični razlog. pa ideja «slobodnog. ona opda karakteristika civilizacije. -.

Kantov princip učenja svega iz maksime vlastite volje kao takve koja ujedno može imati samu sebe za predmet kao opdezakonodavnu jedino je i tajna nadčovjeka. Nietzsche. međutim. Njegovo djelo razotkriva . specifično usredotočena na samu ženu: kult madone žena je kroz povijest morala ispaštati ulogom razvratnice. -. Gotovo nečovječna.-. demonske kokete. Beskompromisno sadistička. odnosno kritičkim sagledavanjem s distance. -. a njena kritika dvosjekli je mač vezan za prosvjetiteljstvo. analizom se raspršuje i nešto poput ljubavi. ne želi zamijeniti boga nadčovjekom niti negiranjem zakona pripadati vedem «jastvu». u samom kršdanstvu iza ljubavi stoji mržnja. -. Volja nije manje despotska.Odlaženjem u pozadinu života. koje je ideju da treba štititi slabijeg upotrijebila za izrabljivanje. itd. Gospodstvo nad prirodom reproducira se unutra društva. podsvjesno uređeno. ali oba principa smjeraju neovisnosti o vanjskim modima.Potisnuta žena zapravo je ono blisko prirodi. Za Sadea prosvjetiteljstvo je socijalni fenomen kidanja veza. Ona je pak donesena kroz židovski monoteizam. a ne poštovanje. iz razvratnika bez iluzija postaje bistra praksa.Pred ratiom se predanost volje bidu čini idiopoklonstvom. prevratnice. Prolaznost poklonstva proizlazi iz zabrane mitologije. Afekt primjeren praksi podčinjavanja je prijezir. po sredstvima rat. vještice. svojevrsno postaje Nietzscheova ljubav. Juliette dakle.Užitak se udružuje s okrutnošdu. Kršdanska civilizacija. po temelju mržnja spolova. a kršdanstvo je htjelo zadobiti narod pomirenjem s prirodom kroz nauk o razapetom bogu. -.Društvena hijerarhija i razvoj počivaju na nasilju. nikada nije sasvim pridobilo preobradene narode. ne duhovni.

odnosno. uzeli su znanost za riječ onako kako je trebalo. -. dovode pretpostavku morala u pitanje.Prosvjetiteljstvo kao masovna obmana [+Kritika na film i zabavu] -. gomilali brda leševa.Sociologijsko mnijenje da se gubitkom oslonca u objektivnoj religiji. Kultura danas svemu nameće sličnost. za razliku od pozitivizma. socijalnom/tehničkom diferencijacijom prelazi u kulturani kaos jest laž. do prostitucije i sodomije.» -. -. Ideja o gradovima uređenim nabacanim malim stanovima kroz koje se nudi ideja individualizacije potpadanje je pod ono potpuno suprotno individualiziranju. -. radio.«Sigurno je kod onih gore u građansko doba rjeđe dolazilo do ubijanja žena i djece. S Kantom u kombinaciji.mitologijski karaker religije Le Play navodi da je svaka zapovijed ništavna pred istancom formalnog uma.Interesenti kažu da djelovanje milijuna traži načine reprodukcije zbog kojih je neophodno nabavljati konstantno nova dobra. koji su preuzeli ranije navike gospode. svo troje iznosi kako se ne može iz uma konstruirati načelni argument protiv umorstva. Negiraju umnost morala. KULTURNA INDUSTRIJA . revije i arhitetkičko kretanje razvoja gradova predstavljaju sistem. čak i u kasnijim stoljedima. IV. Time izgovaraju značenja jednog svijeta sazdanog na podređivanju svega prirodnog. Ali.Nietzsche i Sade. zato su gospodari. raspadanjem pretkapitalističkih ostataka. nego kod onih nad kojima se vlada. Standard . ukoliko se radilo o modi. kapitalistička mod. Kapitalizam te uređuje da budeš dio mase. dio «masovne kulture» pod idejom individualnosti.Film. kapitalistički monopol.

U neku ruku.Korak od telefona do radija tu je evidencija – telefon je još uvijek u čovjeka zadržavao subjektnost. čelika. Kantova se filozofija iskazuje upravo u toj industriji jer u shemi tog procesa ne mogu dati ništa što prije toga nije bilo klasificirano u procesu produkcije (poput opaske . a iako su razlike između tipova automobila jasne i zanemarive u funkcionalnosti. odnosno žele biti povezani. -. objekte. Kantov shematizam dovođenja mnogostruke osjetilnost u vezu s fundamentalnim pojmovima umjesto da je uspjela u subjekta – čovjeka – uspijeva u apstraktnom…industriji. kemije. a ne opravdanje i kada u tom vidu jedna grana kulture postupa po istom principu kao i druga grana koja joj je sadržajno ili različita ili posve suprotna. -. Njih integrira radni postupak. kako poprimanjem karakteristika subjekta oni drugi koji su to trebali biti postaju objekti).izlazi iz potrebe konzumenata pa bi se proces akceptirao bez otpora. Racionalnost tehnike proizlazi iz racionalnosti gospodstva. itd. ved radio demokratski od svih čini slušatelje. Ovisnost tele-kompanija o elektroindustriji ili filmova o bankama karakteristični su primjer kulturne međuovisnosti u sistemu. dakle. elektriciteta. I sami tehnički mediji se međusobno prisiljavaju na povezanost. mala kultura može biti počišdena. -.Valja primijetiti kako kulturni monopol i njegovo gospodstvo ipak ne igra toliko bitnu ulogu koliko istinski vlastodršci sektora industrije. one su ovdje izražene kao ključne stvari (koje vesele ljude) ponajviše radi psihoefekta slobode biranja i konkurentnosti. Ta logička konzistentnost i usuglašenost uspijeva bolje nego u radovima Wagnera.Iz ovoga proizlazi kako – pazi sad ved korisnik – slobodnog vremena svoju individualnost ravna prema proizvodnji. ekonomiji. (Bilo bi logično redi. Pred njima. «spontana želja publike» nije izgovor. Raspoloženje publike prema tom zbivanju biti de dio sistema. proizvodnji.

-. Nigdje i nikada prije svaki umjetnički. poput svoje suprotnosti. odluci i zabrani kao u produkciji filma.Stil kulturne industrije sebi je negacija jer se levelira u mutnu istost. Sve pojavno tako je temeljito obilježeno da se upravo ništa više ne može pojaviti što ne bi ved unaprijed pokazivalo tragove žargona. a opde zamjenjuje i postaje posebno. U industriji kulture događa se obratno.Ovakva izopačenost stila. -. zabranama pozitivno određuje svoj jezik. U tomu da proces jednostavne reprodukcije duha ne pređe u proširenu budno vodi računa produkcijska pozadina. što ne bi ved odmah izgledalo kao dopušteno. I takva komplicirana priroda ima svoj oblik. s vlastitom sintaksom i izborom riječi. -. Ono što bi trebalo biti posebno ističe se kao opde. U prošlim vjekovima specifičnost stila ukazivala je na . -. socijalni i gradivni aspekt nije bio toliko podređen prosudbi.Umjetnim bi se stilom u najboljem slučaju mogao nazvati onaj koji je izvana nametnut porivima oblika koji se tomu odupiru. -. međutim.» -. ali istovremeno i kao posebno. Svaka pojedina manifestacija kulturne industrije neumitno reproducira ljude kao ono u što ih je pretvorila cjelina. ukazuje na jasne razlike spram prošlosti.U svakom radio/film predstavi može se nadi ono što se ni jednom pojedinačnom nego samo svima zajedno u društvu može pripisati kao djelovanje.Kulturna industrija. Nietzsche: «Sustav ne-kulture kojem se može priznati stanovito «jedinstvo stila» ukoliko uopde još ima smisla govoriti o stiliziranom barbarstvu.Einsteina računalima – u njima se ne nalazi ništa više od onog što je stavljeno). avansira umjetnosti.Paradoksalnost rutine koja se travestira u prirodu nalazi se u svim ispoljavanjima kulturne industrije.

a pritom rušili prijestolja i oltare. Međutim. daje svoj stil kojim obuhvaća sve.. ono ograničavajude.U materijalnoj se produkciji mehanizmi ponude i potražnje raspadaju. autori koji su ostali zapamdeni primjenom naređenih parametara stila upravo su izražavali ono kruto u njemu.strukturalni poredak. (Paziti na vrijeme pisanja knjige) dok su prigovarali zaostalosti Amerike za europskom tehnikom. -. a lada se duha.Pod vladavinom privatnih kulturnih monopola. .Nekod su se umjetnici potpisivali u pismima s «ponizni sluga». časopisa. tiranstvo pušta tijelo slobodnim. danas misliš suprotno i postaješ stranac. pred-fašistička Europa zaostajala je za razumijevanjem kulturne industrije. -. Klasični radovi velikih umjetnika poput Mozarta upravo su sjali zbog razvojne tendencije ka drugačijem ili suprotnome od onog što se inkarnira. Ono staro klasično: svi su potrošači. Odbačenik. Fora u kulturi. biti cilj liberalizma koje se predbacuje nedostatak stila. Nije slučajno da su baš u liberalnim zemljama trijumfirali kulturni izražaji filma. prihvadate što je dano. U svojoj svrsi zaposjedanja svih osjetila čovjeka neugodno uozbiljuje ideju jedinstvene kulture koju filozofi suprotstavljaju – omasovljenju. ali s druge strane. sebe činedi genijima. Danas zovu šefove imenom dok prisiljeno potpadaju pod ekonomiju industrije. -. ali u duhovnoj produkciji djeluje kao kontrola. Nekada bi mislio suprotno i bio ubijen. kao objekt kulturne industrije (po mogudnosti nesvjesno). džeza ili radija. dakle. te potrebe ved unaprijed urediti tako da u njima samog sebe doživljava samo kao potrošača.KI de.Kulturna industrija postavlja imitaciju kao apsolut. Princip propisuje da potrošaču treba sve potrebe predstaviti kao da ih kulturna industrija može ispuniti. -. naime. -. što je odavno predvidio Tocqueville. Ona.

u namjeri ekspanzije. Masovna kultura koristi kult činjenica time što se .Ono značajno. -.Napredak zaglupljivanja ne smije zaostati za napretkom inteligencije. Zabavljanje postaje bijeg ne od loše zbilje kako ga potrošač interpretira ved od pomisli na otpor koji ostaje u toj zbilji. Pogotovo učinak. Jasno. objektima kulturne industrije. sastojala se iz svjesnog prilagođavanja potrebama publike koje su se u pionirskim danima platna jedva uzimala u obzir. tj. to je na sve više razina mogude upravljati potrošačima. podsjedajudi na realitet gledatelja. Podčinjanje publici kako bi se publiku podčinilo. što je pozicija kulturne industrije čvršda. ved u tome što ukazuje na ograničenje zabave tamo nekakvim radom. u zabavu se bježi iz radnog principa kako bi se ponovno obnovili za rad. normirani posao. Ponuđena zabava svojevrsna je distrakcija od negativnog što vlada u tom obmanjivanju. tj. Animirani filmovi su iz svoje intencije vradanja života osakadenima. prešli u serijale likova koji se bacaju po ekranu i mlate. Skrovišta artistike koja zastupa ono ljudsko naspram mehanizma društva nestaje zbog planirajudeg uma koji od svega traži da dokaže svoje značenje i učinak. nezainteresirani za realitet okrutnosti. nije u tome što nudi zabavu.Fuzija kulture i zabave istovremeno dovodi do deprivacije kulture i produhovljavanju zabave. kulturna industrija jest pogon za zabavu. kako ga industrija interpretira tj razumije (Negira mogudnost stvaranja vremena u kojem se može razmišljati negativno).tj obmana jel. -. Naime. Savršena sličnost koja se postiže jest gubitak specifičnog. -. -.Poistovjedivanje i identifikacija mase sa zabavom (filmom) je prividno iznuđivanje individualnosti. Velika reorganizacija filma pred prvi svjetski rad. No to ukazuje da je on sam kao individualac posve zamjenjiv.

ograničuje na to da loš opstanak što točnijim prikazivanjem uzdigne u carstvo činjenica. Time što društveni mehanizmi shvadaju prirodu kao zdravu suprotnost društvu uvlače prirodu u nezdravo i prodano. takvom da se ono negativno raspoznaje i ostavlja neka se razvija.Vic iz stare njemačke «Nitko ne smije gladovati i smrzavati se – onaj tko to učini dodi de u koncentracioni logor» lukavo-naivno pretpostavlja današnju sliku odnosa u društvu. Društvo je društvo desperatnih pa stoga plijen «gangstera». Treba se samo osvijestiti o vlastitoj ništavnosti. Nitko oficijelno ne može odgovarati za ono što misli. Građanin čiji se život dijeli na posao i privatni život. pretvaraju u obedanje da smijemo i dalje egzistirati.Egzistiranje u poznom kapitalizmu jest trajni ritual inicijacije. itd. klubovi.) koji su osjetljivi instrument socijalne kontrole. Skala te aparature ne smije ga proglasiti lakim ili stranim. poduzeda. potpisati poraz i sve spadamo uz. -. Lijepo je sve što kamera reproducira. -. ukoliko se odrekne prohtjeva za sredom.Permanentno očajne situacije koje gledaoca u svakodnevnom životu uništavaju. čiji se privatni život dijeli na . može postati sretnim ukoliko se potpuno preda. To ukida…tragiku. U temelju se svuda radi o čovjekovom samoizrugavanju. svatko je od rođenja automatski uključen u udruženja i odnose (npr. Slikovito tvrđenje da je drvede zeleno. nebo plavo i da po nebu plove oblaci ved je pretvara u kriptograme tvorničkih dimnjaka i benzinskih pumpi. crkva. Klasni oblik samoodržavanja drži sve na stupnju rodova. ali. koja pak ukida individualnost. ne zna se kako. -. u prikazivanju se. Svatko mora pokazati da se bezostatno identificira s modi koja ga udara -> Svatko može biti poput svemodnog društva. Takvim prenošenjem sam opstanak postaje surogatom smisla i pravde.

njezin bitak važi im kao fetiš. -. Riječ i sadržaj bili su udruženi kao različiti i nerazdvojni. povijest. a intimnost na mrgodnu bračnu zajednicu i gorku utjehu da je sasvim sam. pripremljena. ona je njen životni eliksir.Demitologizacija jezika vrada se kao element cjelokupnog procesa prosvjetiteljstva. Stoga se stapa s reklamom. Na kraju. a fetiš. U kulturnoj industriji reproducira se lomljivost društva. jasno. prilagođena industrijskoj proizvodnji. njihova društvena procjena koju smatraju rangom umjetničkog djela. koji je ujedno i oduševljen i psuje. u vidu kulture. kupovna i fungibilna. da se razišao sa sobom i s drugima. ona toliko potpada pod razmjenjivost da se više niti ne da razmjenjivati.reprezentiranje i intimnost. zahvadena. -. postaje jedinom uporabnom vrijednošdu. -. htio je imati odnos. društveni dodir unutarnje nedirnutih. stoljeda dao novac za bilo kakvu predstavu poštivao ju je kao i novac koji je dao. a da ju se ipak ne može prodati pretvara se potpuno u neprodajnost čim posao nije više samo namjera nego i jedini cilj. virtualno ved je nacist. Umjetnost kao proizvod nudi obedanje. Zbog prinude sistema svaki proizvod upotrebljava reklamnu tehniku. ali umjetnost kao vrst robe koja je živjela od toga da bude prodavana. Instrument sugestivnosti. Pojmovi kao bol.Onaj tko je u 19. umjetnost se prije svega svodi na praktično pribiranje novca. a zatim oblik kulture i umjetnosti. čak i život bili su spoznati u . Umjetnost je vrst robe.U kulturnoj industriji. Danas više ništa nije skupo. i početkom 20. u magiju. ili umjetnost sama u legendarnom obliku «l'art pour l'art». ili današnji stanovnik velikih gradova koji prijateljstvo može predstaviti sebi samo još kao socijalni kontakt. zbog čega je reklama postala prvo idiom. postaje orijentir potrošaču. Uporabna vrijednost umjetnosti. pa reklama upuduje na to obedanje. jedinom kvalitetom u kojoj uživaju.

(…) V.riječi koja ih je izdizala i sačuvala. ELEMENTI ANTISEMITIZMA i GRANICE PROSVJETITELJSTVA . Oblik te riječi konstituirao je i odražavao.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful