EKOLOGIJA

OPENITO O EKOLOGIJI - Gr. Oikos = dom, stanite; logos = znanost, rije - Zatita prirode podrazumijeva odravanje i njegu prirodnog krajolika u skladu s ekolokim zakonitostima i drutvenim potrebama (u sreditu interesa biljne i ivotinjske vrste -> biocenoloki pristup) - Zatita okolia podrazumijeva skup mjera i aktivnosti kojim se nastoji smanjiti tetno djelovanje ovjeka na okoli (antropocentrini pristup) - Znanost o okoliu je interdisciplinarna znanost o povezanosti ljudske populacije, prirodnih resursa i oneienja. - Ekologiju prvi put spominje Darwin integracijom elemenata o okoliu u svom djelu opisujui selekciju (prilagodbu okoliu). Njegov sljedbenik Ernst Haeckel u svom djelu Opa morfologija organizama definira ekologiju kao znanstvenu disciplinu koja prouava uzajamne odnose i utjecaje organizama na okoli, njihov odnos prema okoliu te utjecaj okolia na organizme. - Ekologija je interdisciplinarna znanost jer trai znanje iz anatomije, morfologije, geologije,te suradnju drugih znanstvenika. - Predmet interesa ekologije: a) Autekologija (idioekologija) prouava odnos jedinke jedne vrste i sredine u kojoj se nalazi (te jedinke obino dolaze u populaciji) b) Deutekologija (demekologija) prouava odnos populacije jedne vrste i okolia c) Biocenologija (sinekologija) prouava biocenozu (ivotnu zajednicu) skup populacija biljnih i ivotinjskih vrsta na zajednikom stanitu. Po svom interesu dijeli se jo na: 1) Fitocenologiju prouava biljke 2) Zoocenologiju prouava ivotinje - Stanite (biotop) + biocenoza = ekosustav koji je osnovna prostorna i organizacijska jedinica organizama i neive tvari meu kojima se stvaraju, izmjenjuju i krue tvari - Vie ekosustava daje biosferu (cijeli planet Zemlja) EKOLOKI IMBENICI - Stanita ili biotopi predstavljaju adresu razliitih organizama na kojoj oni zadovoljavaju svoje potrebe i imaju ekoloku niu mjesto, poloaj i nain ostvarivanja potreba u stanitu (njihovo zanimanje). Primjeri: djetli i drozd imaju isto stanite, no razliitu ekoloku niu (djetli zadovoljava svoje potrebe na drveu i granama, a drozd na samom tlu). Ukoliko vrste imaju istu ekoloku niu dolazi do sukobljavanja i kompeticije. - Ekoloka nia dijeli se na: a) Usku - samo odreena hrana i prostor su dobri za pojedinu vrstu i njezino preivljavanje b) iroku vrsta moe preivjeti u brojnim podrujima i razviti brojno potomstvo - Ekoloki imbenici su utjecajne veliine koje mogu pozitivno ili negativno djelovati na rast, razmnoavanje i gustou populacije (distribucija ivog svijeta na planetu Zemlji je dobar pokazatelj takve pojave). Dijele se na: 1) Abiotike imbenike svojstva neive prirode koja djeluju na ivi svijet i dijele se na: a) Primarno periodike imaju izrazito pravilan ritam variranja vezan za okretanje Zemlje oko osi (dan/no) i okretanje Zemlje oko Sunca (godinja doba) b) Sekundarno periodike mijenjaju se u ovisnosti o primarno periodikim vlanost, temperatura, topljivost plinova, koliina svjetlosti, c) Aperiodiki ne pokazuju pravilan ritam variranja potresi, oneienja. 2) Biotike imbenike svojstva i odnosi ivih bia

Osnovna karakteristika ekolokih imbenika je da su promjenjivi, djeluju razliitim intenzitetom, a svaki organizam moe ivjeti u granicama kolebanja nekog imbenika. - Najmanji intenzitet tih imbenika naziva se ekoloki minimum, a najvei, ekoloki maksimum. Najpovoljnija vrijednost imbenika naziva se ekoloki optimum koji ne mora biti tono na sredini minimuma i maksimuma. - Ekoloka valencija je amplituda intenziteta od minimuma do maksimuma u kojem neka vrsta moe preivjeti. Ona je razliita za svaki faktor i razvojni stadij. Primjer: termovalencija za razvoj jaja pastrve (0-30 C, a optimalna 22C); komarac malariar je vrlo osjetljiv na promjenu vlanosti (na manje od 90% vlage u zraku ugiba), a termovalencija mu se kree od -30 do 30 C. - Organizmi se po svojoj ekolokoj valenciji dijele na: a) Stenovalentne (specijalisti) imaju usku valenciju na odreeni faktor. Primjer: Koralji mogu opstati samo u toplim morima s malim temperaturnim kolebanjima (2-3C) b) Eurivalentne (generalisti) imaju iroku valenciju na odreeni faktor maslaak, bukva, tigrovi, - Stenovalentni, pa tako i eurivalentni organizmi dijele se na stenotermne (podnose usku promjenu temperature), stenohaline (podnose usku promjenu saliniteta vode), stenofagi (uska i ograniena prehrana), eurifagi (iroka i raznovrsna prehrana), ABIOTIKI EKOLOKI IMBENICI - Djeluju na cijelom planetu Zemlji pa zato na svim geografskim irinama i duinama pronalazimo ive organizme 1) TEMPERATURA djeluje na rast, razmnoavanje i ponaanje organizma. Postoje podruja s izrazito niskim temperaturama (Sibir -80C) i visokim (Sahara + 50C) zbog kretanja zranih i suhih kopnenih masa razlike u temperaturama izmeu dana i noi su velike, a mnogi organizmi na nekim podrujima ne mogu podnijeti toliku razliku u temperaturi. Veina ekosustava funkcionira na temperaturama od 0 do 50 C, a neke bakterije mogu ivjeti i na rubovima vulkana (na vie od 50C), a neki liajevi na vrlo hladnim temperaturama ispod nule. - U vodi razlika u teperaturi je mala, a ispod 100 metara vie gotovo i nema promjene temperature, ona je konstantna i iznosi oko +6 C. - Organizmi se po temperaturi vlastitog tijela dijele na: a) Poikilotermne svi organizmi osim ptica i ivotinja kojima temperatura tijela ovisi o temperaturi okoline u kojoj se nalaze (nestalna je). b) Homeotermne ptice i ivotinje koji ine 2% svih organizama imaju dobro razvijen krvotok, pokrov tijela (perje ili dlaka izmeu kojih se nalazi zrak), potkono masno tkivo, imaju centar za termoregulaciju i imaju sposobnost hibernacije. Stablaice za preivljavanje hladnog razdoblja imaju prilagodbu korijenja koje preivi dok nadzemni dijelovi biljke ugibaju. Jednogodinjim biljkama sjemenka ostaje, a gornji dio ugiba. Listopadno drvee odbacuje lie i ivi od kroba pohranjenog u korijenju. etinjae imaju votani sloj oko iglica koji spreava hlaenje. BERGMANOVO PRAVILO postoji ovisnost izmeu veliine tijela homeotermnih ivotinja i klimatskih prilika podneblja. Organizmi iste ili srodne vrste vei su u hladnijim podrujima od onih u toplim zbog toga to im je tada povrina tijela manja u odnosu na volumen pa se temperatura manje otputa. ALANOVO PRAVILO organizmi u hladnim predjelima imaju krae tjelesne nastavke te je smanjeno otputanje topline. Primjer lisice koja u polarnim uvjetima ima vrlo male ui, a u pustinji jako velike. 2) OBORINE I VLAGA ekstremna podruja su tropske kine ume (izrazita vlanost) i pustinjska podruje (jako mala vlanost). Biljke su graene od 90% vode, a odrastao ovjek od 70%. Prema njihovoj potrebi za vodom razlikujemo: a) Kserofilne organizme prilagoeni na suna podruja i posjeduju adaptivne sposobnosti kukci imaju hitinske ovojnice, gmazovi ljuske i kristalininu mokrau (tede vodu), neki sisavci imaju dehidrirane fekalije, deva u grbi pohranjuje mast ijom 2

razgradnjom nastaje metabolika voda (1kg masti = 45-50L vode), debela dlaka kod nekih sisavaca ih titi od UV zraenja, pojava znojenja tek poslije 40C. b) Higrofilni organizmi prilagoeni na vlana podruja stonoge, puevi golai, gliste, trstika, a, abnjaci, Prilagodbe: velika povrina listova, tanka epiderma i veliki broj pui. c) Mezofilni organizmi prijelazni oblici izmeu kserofilnih i higrofilnih organizama. Primjeri: listopadno drvee, kultivirane biljke. Kod njih se kod gubitka 1-2% vode javlja e, do 10% dehidratacija, a do 20% smrt. d) Hidrofilni organizmi organizmi prilagoeni za ivot u, uronjeni ili na vodi (plutaju). Uglavnom biljke lopo, lokvanj, ria, oraac. 3) SVJETLOST bitna za obavljanje fotosinteze koja omoguava stvaranje hrane kod biljaka i za cijeli hranidbeni lanac (direktno ili indirektno). Postoje organizmi koji mogu ivjeti bez svjetla peinski i dubokomorski organizmi. - O svjetlosti ovise mnoge aktivnosti organizama pa se dijele na: a) Nokturalne aktivni nou imi b) Diuralne aktivni danju - Utjee na aktivnost hipofize koja djeluje na spolne lijezde te dolazi do pojave ciklike spolne aktivnosti - Utjee i na cvjetanje nekih biljaka koje trebaju krae ili due osvjetljenje: a) Biljke kratkog dana duhan b) Biljke dugog dana jeam BIOTIKI EKOLOKI IMBENICI - Uglavnom izraeni preko odnosa meu ivim organizmima koji mogu biti pozitivni, negativni i neutralni. - Odnosi izmeu jedinki istih vrsta mogu biti intraspecijski (unutar vrste) ili interspecijski (izmeu razliitih vrsta). - Osnovna obiljeja jedne populacije su: intraspecijski odnosi, prostorni raspored (sluajan, jednolik [samo ako cijelim stanitem vladaju isti uvjeti] ili grupni), gustoa populacije (oznaava veliinu i broj jedinki). - Broj jedinki u populaciji ovisi o natalitetu, mortalitetu, uspjenosti preivljavanja, potencijalu razmnoavanja i rasprostranjenosti populacije. On moe biti: a) Eksponencijalan jedinke na nekom prostoru imaju dovoljno hrane i prostora te nema kompeticije i predatorstva (pojava uglavnom kod beskraljenjaka). b) Logistiki ogranien i uvjetovan reprodukcijskim potencijalom i kapacitetom okolia (ima li dovoljno hrane, prostora,) - Dobna struktura populacije je udio pojedinih dobnih kategorija jedinki u populaciji prikazan uzrasnim piramidama koje prikazuju kretanje populacije. Ako je ona u obliku slova V populacija izumire (dolazi do ekstinkcije). - Intraspecijski odnosi ovise o gustoi populacije (to je ona vea smanjuje se kapacitet okolia). Moe doi i do promjene sredine u kojoj populacija ivi ako je gustoa prevelika Primjer: metaboliki produkti branara zagauju sredinu i reprodukcijski materijal pada. - Interspecijski odnosi: 1) KOMPETICIJA (oznaka - - ) najea bioloka interakcija u kojoj oba lana negativno djeluju jedan na drugoga, imaju iste ekoloke zahtjeve. Primjer: 2 papuice uzgajane u kulturi. Sve dok je bilo dovoljno hrane i prostora postojao je podjednak broj papuica, a kada je toga ponestalo dolo je do kompeticije. Drugi primjer su jelen i ovca na travnjaku. 2) MUTUALIZAM (oznaka + +) oba lana imaju koristi od uzajamnog odnosa. Obuhvaa bilo koji zajedniki odnos simbioza. Primjer: rak samac (prua hranu) i crvena moruzgva (prua zatitu). Drugi primjer su rizobium bakterije (nitrifikacijske) i korijen mahunarke (prua stanite). 3

3) KOMENZALIZAM (oznaka + 0) jedan organizam ima koristi bez pozitivnog ili negativnog utjecaja na drugog. Primjer: lavova i hijena (hrane se ostacima lavljeg plijena). Ispoljava se koritenjem sklonita. Primjer: kukci u ptijem gnijezdu te rai i periska koja slui kao utoite. 4) PARAZITIZAM i PREDATORSTVO (oznaka + -) jedan organizam ima koristi na tetu drugoga. Predatori su sve vrste koje se hrane ivotinjama (lav, zebra, sova, ris, vuk) te imaju posebne prilagodbe jako dobar njuh, sluh, brzinu kretanja, razvijene onjake, Parazitizam je oblik interspecijskih odnosa u kojem organizam trpi tetu parazita koji ga moe ubiti (ivi na, ili u njemu), a razlika od predatorstva je ta to parazit ne mora ubiti domaina kako bi od njega imao koristi. EKOLOKE ORGANIZACIJSKE RAZINE - BIOSFERA prostor na Zemlji u kojem se ostvaruje ivot. Dijeli se na: a) Litosferu tanki sloj zemljine kore do 10m ispod tla temperatura i podzemne vode su ograniavajui faktori. b) Hidrosfera sve vodene povrine na Zemlji ivot uglavnom postoji do razine prodora svjetlosti (200 m kod bistrih voda). c) Troposfera donji dio atmosfere koji se mjeri najviim granama stabala (najvia visina gnijeenja) - U veim dubinama ivot ovisi o hrani koja dolazi iz gornjih slojeva - Biosfera je neravnomjerno naseljena. Najrjee naseljeni prostori su: tundre, oceani, planine i pustinje. Najvea koncentracija naseljenosti je na granici litosfere i atmosfere te na povrinskom dijelu oceana (prostor vode, zemlje i zraka je u najuoj vezi) - Biokemijski ciklusi pospjeuju kruenje tvari u prirodi (iz neive tvari u ivu odnosno iz anorganske tvari u organsku i obrnuto). Primjer: krednjaci koji grade planinske lance i koraljni grebeni. Kisik je produkt ivota procesom fotosinteze. - 71% Zemlje ini hidrosfera (oceani i mora 97%, 2% ledenjaci Arktika i Antarktika, 0,8% slatke i kopnene vode koje su izloene antropogenom utjecaju) - Mora i oceani su 3,5% otopine NaCl, a slatke vode su otopine karbonata i iona (MgCO3, CaCO3, SO42-,). Topljivost plinova u vodi ovisi o salinitetu (poveanjem saliniteta smanjuje se topljivost plinova). - Voda ima veliki specifini toplinski kapacitet 4200 kJ/kgK. - Najvei proizvoai kisika u vodi su fitoplanktoni. Kisik u vodu dolazi i aeracijom (prozraivanjem) kojeg najvie ima u gornjim slojevima. Porastom dubine koliina kisika se smanjuje i ovisi o procesu vertikalnog strujanja vode. Koncentracija kisika u vodi jo ovisi i o biolokoj razgradnji organske tvari koju rade bakterije (odnos proizvodnje i potronje). - Atmosfera sadri 78% duika i 21% kisika. EKOSUSTAVI - Integrirani i sloeni organizacijski sustavi koje ine biotop i biocenoza. - Primjer: jezero ine ga jezerski biotop i jezerska ivotna zajednica. To je na svoj nain zatvoren ciklus kruenja materije u kojem sudjeluju: a) Autotrofni organizmi fitoplankton i obalna vegetacija b) Heterotrofni organizmi Karnivori (mesojedi) i Herbivori (biljojedi) - Uginuem razliitih organizama dolazi do taloenja anorganskih razgraenih tvari i minerala i pojave mulja te mijenjanja samog prostora biotopa. Izdizanjem mulja kroz tisue godina dubina jezera se smanjuje i nastaje druga biocenoza (bara, movara, livada, umsko podruje). Proces zamjene jedne ivotne zajednice drugom naziva se sukcesija. - Sukcesija moe biti: a) Primarna naseljavanje nenaseljenog podruja (pioniri vegetacije) b) Sekundarna djelovanjem razliitih imbenika, antropogenim utjecajem ili neim drugim dolazi do unitavanja biotopa (Primjer: paljenje ume). 4

Zavrni stupanj sukcesije u nekom razvoju naziva se klimaks. To je klimatogena zajednica koja nastaje postupnim sukcesija. (Jezero bara movara plodna livada grmlje uma) - Biomi su skup svih ekosustava koji prevladavaju na nekom klimatskom podruju. Mogu biti: a) Pravilno rasporeeni Tundre (zajednice niskih trava, mahovina i liajeva), tajge (etinaste ume), biom listopadnih uma, tropske vlane ume. b) Nepravilno rasporeeni ovise o vlanosti i oborinama koje su ograniavajui faktor travnjaci: prerije (Sjeverna Amerika), pampe (Juna Amerika), savane (Afrika), stepe (Azija). - Ekosustavi se prema prirodi biotopa dijele na vodene i kopnene VODENI EKOSUSTAVI - Vodeni ekosustavi se dijele na ekosustave slanih i slatkih voda - Pelagijal je zona slobodne vode od povrine do dna. - Svaka vodena povrina ima: a) Eufotiki sloj gornji osvjetljeni sloj u koji prodiru suneve zrake i obavlja se fotosinteza b) Afotiki sloj nema prodora svjetlosti (ispod 250 m u bistrim vodama) - Organizmi koje nalazimo u pelagijalu se dijele na: 1) Planktonski organizmi (fitoplankton i zooplankton) 2) Nekton organizmi koji mogu plivati vlastitom snagom (ribe, lignje, sipe) 3) Bentos bentonski organizmi koji su prilagoeni na ivot na morskom dnu. Mogu biti: a) Vagilni (pokretni) ribe i rakovi b) Sesilni (privreni) alge, koralji i spuve c) Hemisesilni uglavnom privreni za dno, no ponekad se mogu pokretati u sluaju opasnosti hobotnica - Slane vode se jo nazivaju karbonatnim vodama bez obzira na koncentraciju otopljenih tvari u njima. - Mora su kontinuirano vodeno prostranstvo, a slane vode su isprepletene stajaim i tekuim vodama te se razlikuju po svojoj dubini (kopnene ne prelaze 100m, iznimka Bajkalsko jezero i jezero Tanganjika koji imaju preko 1000m). Mora i oceani zbog svog prostranstva imaju relativno stabilna fizikalno-kemijska svojstva. Organizmi koji ive u slatkim vodama imaju prilagodbe za promjenjivost kakvoe vode: 1) Glavnina razvoja embrija se odvija unutar jajne opne koja spreava prodor vode i prua hranjive tvari 2) Postoji vrlo malo sjedilakih oblika slatkovodne spuve 3) Neki organizmi imaju trajne stadije pomou kojih preivljavaju nepovoljne uvjete (gemula) praivotinje imaju ciste. 4) Velik broj organizama je sekundarno voden kopnene ivotinje koje su prele u vodu (kukci i gmazovi). Kukci su prilagoeni ivotu u vodi, ali i na kopnu. - Velik broj organizama u slatkim vodama je doao iz mora to dokazuje koncentracija tjelesnih tekuina koja je gotovo izotonina s morskom vodom. - SLATKE VODE dijele se na podzemne i nadzemne (povrinske) koje obuhvaaju vode tekuice i stajaice. - Podzemne vode su oborinske povrinske vode koje poniru do nepropusnih slojeva pod zemljom gdje se zadravaju. Nema svjetlosti, niti fotosinteze. Organizmi koje nalazimo u podzemnim vodama su: 1) Troglobionti prilagoeni samo ivotu u podzemlju. Imaju izraenu depigmentaciju, potpuno ili djelominu redukciju vida, osjetilo opipa vrlo dobro razvijeno. To su uglavnom relikti i endemi. 2) Troglofili vrste koje podjednako razvijaju i u podzemnim i u nadzemnim vodama 5

3) Troglokseni ne mogu trajno razvijati populaciju u podzemnim vodama pa iz povrinskih dolaze u podzemne. - Tekuice se dijele na izvore, potoke i rijeke. - Izvor je mjesto gdje podzemna voda izvire na povrinu. Potok je manja tekuica za koju je karakteristino strujanje vode u jednom smjeru koje ovisi o nagibu korita. Fizikalna i kemijska svostva mu se razlikuju po uzdunom gradijentu pri emu izvorino podruje ima mala godinja temperaturna kolebanja te na njemu prevladavaju stenovalentni organizmi. Koncentracija O2 se prema uu smanjuje, a CO2 raste. Ta pojava se dogaa zbog toga to najvie zelenih algi ivi na izvorinom podruju, a na njemu jo nalazimo i liinke kukaca privrene za stijene jer bi ih u protivnom brzina toka, koja je velika, odnijela. Prema donjem toku nalazimo bogatstvo ivotne zajednice, a biljke su privrene korijenjem za dno. - Stajaice se dijele na lokve, movare, bare, jezera i ribnjake. 1) Lokve su male plitke udubine ispunjene vodom koje presuuju tijekom sunog razdoblja. 2) Bare su vea udubljenja koja uglavnom ne presuuju. One su jedan od stadija sukcesije jezera. Svjetlost prodire do dna pa je zato vegetacija dobro razvijena. 3) Movare su najproduktivniji ekosustavi dubine do 1m, niskog pH i male koncentracije soli. Velika koliina detritusa (neive organske tvari), travnata vegetacija i visoko drvee. Takav ekosustav je gnjezdilite ptica movarica, a unitavanjem movara dolazi do njihove ekstinkcije. Karakteristika za njih je plodno tlo. Najvee movare u Hrvatskoj su Kopaki rit, Lonjsko polje i dolina Neretve. 4) Jezero je svako vee udubljenje na kopnu ispunjeno vodom. Danas nastaju uglavnom antropogenim utjecajem, presijecanjem tokova rijeka i gradnjom hidroelektrana. Postoji dinamika punjenja i pranjenja pa se na taj nain spreavaju poplave i regulira vodotok. Postoji vertikalna temperaturna stratifikacija (slojevitost), tj. razlika u temperaturi vode od povrine do dna: a) Gornji povrinski sloj (epilimnij) prati sezonska kretanja temperature. b) Termoklina (sloj izmeu gornjeg i donjeg) za koju je karakteristian temperaturni skok koji ovisi o prodornosti svjetlosnih zraka i dubini jezera. Gustoa vode u ovom sloju je promijenjena pa je onemogueno mijeanje povrinskog i dubinskog sloja. U nekim jezerima ona nestaje tijekom hladnih dana i dolazi do mijeanja i strujanja vode te izjednaavanja svojstava gornjeg i donjeg sloja. c) Donji pridnevni sloj (hipolimnij) karakterizira stalna niska temperatura. KOPNENI EKOSUSTAVI - Na njega utjeu klima, podneblje, svjetlost, vlaga, oborine, i ine osnovu za odravanje stanita i organizama. - Glavni kopneni ekoloki sustavi su biomi. Pravilno rasporeeni biomi ine horizontalni smjer. - Vertikalni smjer biocenoze odreuje nadmorska visina. S obzirom na nadmorsku visinu mijenjaju se vrste uma koje nalazimo. Od najniih prema najviih nadmorskih visina idu: Hrastove, bukove, mjeovite ume bukve i jele, pretplaninske bukove ume, planinska ikara (planinski bor krivulj) te planinski travnjaci. Unutar svake te umske biocenoze pojavljuju se vegetacijski katovi. Oni se dijele na (od najvieg prema najniem): a) Sloj visokog drvea ivotinje: sova, jastreb. b) Sloj niskog drvea i grmlja ivotinje: kuna, vjeverica, puh, djetli, una. c) Prizemni sloj ivotinje: je, lisica, jazavac, kukci i liinke, srne, jeleni, lisice, d) Podzemni sloj sloj korijenja zeljastog bilja, sloj korijenja grmlja, sloj korijenja niskog i visokog drvea ivotinje: gujavica, krtica i razlagai (gljive i bakterije). - Dio biologije koji se bavi prouavanjem rasprostranjenou vrsta naziva se biogeografija. Dijeli se na fitogeografiju (prouava raspored biljaka) i zoogeografiju (prouava raspored ivotinja). 6

Areal je prostor na kojem je rasprostranjena neka vrsta. Ako neka ivotinja ima iroki areal naziva se kozmopolit. Primjer: lisica. Ako je areal mali ili ogranien vrste se nazivaju endemima (velebitska degenija, ovjeja ribica, hrvatska perunika,) i reliktima (rana ozimica, troprsta tukavica iz porodice djetlia). Hrvatska sibireja je i endem i relikt. Fenoloke pojave su sezonske periodike promjene. Najpoznatije fenoloke promjene su: seoba ivotinja, listanje i cvjetanje biljaka, padanje lia, Velika umska povrina danas je unitena (danas nalazimo samo 50% nekadanjih uma). Svake sekunde se uniti uma veliine nogometnog igralita. Unitavanje uma moe se sprijeiti poumljavanjem, koritenjem recikliranog papira i spreavanjem poara.

KRUENJE TVARI U PRIRODI I PROTICANJE ENERGIJE U EKOSUSTAVU - Proces ishrane daje tijelu energiju i gradi ga. U prvom redu taj proces grade autotrofni organizmi koji se dijele na fotoautotrofne (koriste sunevu svjetlost za proizvodnju) i kemoautotrofne (koriste kemijsku energiju iz oksidacija anorganskih tvari nitrifikacijske bakterije). Nazivaju se proizvoaima zelene biljke u moru i fitoplanktoni, cijanobakterije i alge. - Heterotrofni organizmi koriste materijal proizveden od proizvoaa pa se nazivaju potroaima ili konzumentima. Oni ne stvaraju novu materiju nego supstancu koja je inkarnacija prve organske materije (razgrauju i stvaraju energiju ili otpad). Energija se pojavljuje u obliku potencijalne kemijske energije koja se oslobaa za razliite aktivnosti na posredan ili neposredan nain potronje. Dijele se na potroae: 1. Reda herbivori, fitofagi ili biljojedi hrane se ivim biljkama i njihovim dijelovima 2. Reda karnivori, zoofagi ili mesojedi hrane se drugim ivotinjama. Grabeljivi mesojedi su: vuk, lav, jastreb, - Svi organizmi nekada ugibaju, a njihova tijela razgrauju heterotrofne bakterije (45%) i mikroskopske gljive (55%) te neto malo praivotinje pri emu organski materijal prelazi u anorganski kojeg koriste biljke za proizvodnju. a) Primarna proizvodnja ini proces proizvodnje autotrofnih organizama. b) Sekundarna proizvodnja ini proces proizvodnje heterotrofnih organizama. (poveanje volumena, mase i njihovo umnoavanje). - Ekosustavi se po svojoj proizvodnji i produktivnosti dijele na: 1) Oligotrofne ekosustave slabo produktivni. Mala je proizvodnja organske tvari, velika im je dubina, velika prozirnost, malo fitoplanktona, mala koliina hranjive tvari, nema puno priobalne vegetacije. Primjer: jezero. 2) Mezotrofni ekosustavi umjereno produktivni. 3) Eutrofni ekosustavi vrlo produktivni ekosustavi koji imaju sve karakteristike suprotne od oligotrofnih. 4) Distrofni ili hipertrofni ekosustavi najproduktivniji ekosustavi koji uglavnom odumiru. Primjer: movare, koje zbog malo soli i niskog pH blokiraju aktivnost bakterija pri emu je onemogueno recikliranje organske tvari pa se ona taloi. Najproduktivniji kopneni ekosustavi su tropske vlane ume, a movare od slatkovodnih voda (njihova globalna produkcija je mala jer pokrivaju vrlo malu povrinu). Na kopnu je produktivnost ekosustava odreena temperaturom i vlagom, a u moru ovisi u koliini hranjive tvari i svjetlosti. Najproduktivniji vodeni ekosustavi su obale mora i koraljni grebeni. HRANIDBENI LANCI - Velik broj hranidbenih lanaca u kojima postoje veze u odnosima ishrane. Proizvoai su na taj nain polazna kategorija. - Hranidbeni lanac je linearni slijed organizama u kojoj je svaki lan karike povezan s karikom ispred i iza sebe. - Primjer: hranidbeni lanac jezerske zajednice (obino 4-6 lanova): 1) Planktonska alga koja je polazna kategorija i proizvoa 2) Planktonski rai (vodenbuha) koji ini potroaa 1. reda i zooplankton. 7

3) Riba ukljeva koja je potroa 2. reda i prvi mesojed. 4) Pastrva je potroa 3. reda i drugi mesojed 5) Ptica kormoran koja je potroa 4. reda i trei mesojed iako ivi izvan jezera. Potroai 1.reda su jo zebre, antilope, Potroai drugog reda tu su lavovi. Potroai treeg reda u takvoj zajednici se nazivaju saprofagi (organizmi koji se hrane ostatcima lavljeg plijena ili mrtvim lavovima supovi). Postoje jo i detritofagi koji se hrane djelomino razgraenom tvari od strane saprofaga. Mrea hranidbenih lanaca je isprepletena te ini hranidbenu mreu (jednom ivotinjom se moe hraniti vie razliitih organizama). Hranidbeni lanci se prikazuju piramidama biomase, brojeva, veliine i energije. 1) Piramida brojeva govori da svaki lan svojom brojnou osigurava opstanak sljedeeg (poveanjem karike smanjuje se broj jedinki) 2) Piramida veliine poveanjem karike poveava se veliina organizma (iznimke su biljojedi i njihove biljke) 3) Piramida brojeva ukupna biomasa organizama se smanjuje poveanjem karike lanca (ona moe biti i promjenjiva pa se primjenjuje uglavnom samo u kopnenim ekosustavima)