Bitka za Vukovar I hi oo Davor Marijan - BITKA ZA VUKOVAR BIBLIOTEKA BIBLIOTHECA HRVATSKA POVIJESNICA CROATICA; SLAVONICA, POVIJESNA IZDANJA SIRMIENSIA

ET BARANYENSIA HRVATSKI INSTITUT ZAPOVIJEST PODRUŽNICA ZA POVIJEST <*Sk SLAVONIJE. SRIJEMA I BARANJE, • SLAVONSKI BROD BIBLIOTEKA HRVATSKA POVJESNICA - POSEBNA IZDANJA BIBLIOTHECA CROATICA; SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIA Hrvatski demokratski pokret i Domovinski rat, knjiga 3 Davor Marijan - Bitka za Vukovar Nakladnik Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, Zagreb Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Starčevićeva 8, Slavonski Brod Za nakladnika Dr. sc. Milan Kruhek Dr. sc. Mato Artuković Urednik Dr. sc. Milan Kruhek Lektura i korektura Prof. Ivan Martinčić Recenzenti Dr. sc. Zdenko Radelić Dr. sc. Ozren Zunec, red. prof. Grafički urednik Ana Manzin CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 355.45(497.5 Vukovar) "1991" MARIJAN, Davor Bitka za Vukovar/Davor Marijan. -Zagreb : Hrvatski institut za povijest; Slavonski Brod : Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2004. -(Biblioteka Hrvatska povijesnica. Posebna izdanja) (Bibliotheca Croatica; Slavonica, Sirmiensia et Baranvensia) Bibliografija. ISBN 953-6324-45-8 (Institut). -ISBN 953-6659-18-2 (Podružnica) I. Domovinski rat -Vukovar II. Vukovar — Domovinski rat 440726054 Oblikovanje, grafička priprema i tisak Digitalni Tisak Dalmatinska 12, Zagreb Davor Marijan BITKA ZA KO VAR ZAGREB - SLAVONSKI BROD, 2004. yjtBijilO'fiSQ Sadržaj Predgovor....................................................................... ................................................................................ .....................7 Uvod............................................................................ ................................................................................ ..........................9 Bojno polje, sudionici i odnos snaga........................................................................... .......................................14 Politička podloga 1990.-1991. godine.......................................................................... ........................................39 Vrijeme "tampon zona"........................................................................... ...................................................................50 Sva sela "hrvatska i srpska, mještani su ogradili barikadama"............................................................54 Osnivanje ZNG............................................................................. ................................................................................ 63 "Bilo je mirno dok nije došla Armija"......................................................................... Page 1

Bitka za Vukovar ......................................64 Put u rat............................................................................. ................................................................................ ...............66 "Držimo i jednu i drugu stranu svili mostova koji se nalaze između Vojvodine i Hrvatske".....71 Prvi okršaji i širenje pobune.......................................................................... .........................................................77 Napad na Mirkovce 22. srpnja 1991............................................................................ .......................................88 "Tenkovi su krenuli u napad i izazvali pometnju u neprijateljskim redovima"...........................92 "Otprema se naša pšenica i stoka u Vojvodinu"...................................................................... ....................99 "Odgovoreno im je vatrom iz svih oruđa".......................................................................... ............................100 Početak "borbe za oslobođenje Vukovara"....................................................................... .............................108 "Upornom obranom grada nanositi agresoru što veće gubitke i spriječiti mu zauzimanje Vukovara"....................................................................... ................................................................................ ...............120 "JNA nema nijednog tenka u okolici Vukovara"....................................................................... .................126 "Ako nas biju ustaše zašto nas bije naša avijacija"...................................................................... ...........137 Vukovarska brigada......................................................................... .........................................................................143 "Zatišje" s kraja rujna........................................................................... ...................................................................146 "Blokirati grad, a zatim energičnim dejstvima jurišnih odreda i grupa ovladati najznačajnijim delovima južno i severno od Vuke, posle čega pristupiti njegovom čišćenju i potpunom ovladavanju".................................................................... ................................................................................ ..............148 Zapovjedništvu obrane Vukovara - "nastaviti s upornom obranom grada"..................................152 "Neprijateljske OMJ ... probili su našu obranu u rejonu s. Marinci, te ušli u selo".................155 "Svaki put neke jedinice odustanu i dovedu akciju u pitanje".............................................................169 "Angažirati sve raspoložive snage ... razbiti snage neprijatelja i odbaciti ga od puta VinkovciVukovar"........................................................................ ................................................................................ .................176 "Stanje ... je krajnje kritično"....................................................................... .........................................................185 Divizija je očistila i "čvrsto drži prostor između Dunava i Bosuta".................................................190 "Težište borbenog djelovanja" imati "na obrani grada Vukovara sa najvišim stupnjem odsutnosti"..................................................................... ................................................................................ ................193 Stvaranje preduvjeta za "energičniji prodor duž Page 2

Bitka za Vukovar komunikacije".......................................................196 Pad Tordinaca....................................................................... ................................................................................ ......203 5 Prijetnja Županji......................................................................... ...............................................................................2 05 Sređivanje vinkovačke bojišnice....................................................................... .................................................208 "HV na ovom području nema udarnu pesnicu za napad".....................................................................211 "Stalno govore da šalju, ali to nitko nije vidio".......................................................................... .................214 "Nedostatak municije ne dozvoljava režim vatre koji bi bio adekvatan odgovor agresoru".......217 "Selo Bogdanovci su pali u ruke agresora"....................................................................... ...........................223 "U večernjim satima 12.11.1991. godine započele su borbe za proboj blokade Vukovara"......227 "Naknadne intervencije da se ljudstvo vrati na položaje nisu urodile plodom"........................234 Plan s "Merčepom i tzv. starim Jastrebom (Dedaković) nije ni pokušan pod motivacijom da je proboj ka Vukovaru nemoguć"........................................................................ ....................................................238 "Krajnje vrijeme" je "da se shvati da je lijepa naša ugrožena baš na području Vukovara"...........240 "Vlada Republike Hrvatske neće više pristajati na bilo kakve pregovore niti može dalje preuzimati odgovornost za garantiranje sigurnosti časnicima i vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Republike Hrvatske"....................................................................... ..............................................254 "Vukovar nije osvojen grad. To je grad oslobođen najcrnjeg neofašizma i ustaške ideologije"......256 Djelatna obrana svih mjesta i gradova, "posebno Vinkovaca i Županje"......................................260 Posljednji udar Armije u Slavoniji....................................................................... .............................................266 Okruženi grad............................................................................ ................................................................................ ..268 "Ne želimo biti grad mrtvih heroja"......................................................................... .........................................272 "I pored silne municije za" Vukovar "rezultati su nam mršavi".........................................................279 Gubici i posljedice...................................................................... ...............................................................................2 84 "Slučaj Vukovara i istočnoslavonskog ratišta, služi kao očit dokaz o sprezi i istovjetnom radu KOS-a i HOS-a".......................................................................... .............,.................................................................. 286 Završna analiza......................................................................... ................................................................................ Page 3

Bitka za Vukovar .293 Zaključak....................................................................... ................................................................................ .................315 Izvori.......................................................................... ................................................................................ .......................317 Literatura i memoaristika.................................................................... ..................................................................319 Kratice......................................................................... ................................................................................ .....................323 Kazalo.......................................................................... ................................................................................ .......................................325 0 autoru.......................................................................... ................................................................................ ..................................337 6 Predgovor Prošlo je više od deset godina od bitke za Vukovar, a ona je i dalje nejasan i nedefiniran događaj suvremene hrvatske povijesti. U vrijeme kad ga je okružila i opsjedala Jugoslavenska narodna armija, Vukovar je postao spontani simbol i znak svehrvatskog otpora u teškoj 1991. godini. Njegovu obranu pratili su stalni prijepori o volji hrvatskog vrhovništva da da doprinos njegovoj obrani. Neutemeljenu tvrdnju o izdanom gradu protok vremena betonirao je u neupitnu istinu. To je u najkraćim crtama bila bit događaja koji sam pokušao obraditi kada sam se, nakon kraćeg rada o toj temi za drugi broj časopisa slavnoskobrodske podružnice Hrvatskog instituta za povijest, a na poticaj tadašnjeg ravnatelja dr. Mirka Valentića, prihvatio izrade ove studije. Izrada studije formalno je omogućena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 9. ožujka 2001. o pokretanju znanstvenog istraživanja Domovinskog rata. Od tadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske gospodina Joze Radoša dobio sam suglasnost za rad, na osnovi koje sam mogao u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane Republike Hrvatske prikupiti građu koja mi je bila poznata nakon višegodišnjeg rada u tom arhivu. Kako se bližio kraj rada na rukopisu, rasli su problemi, karakteristični i za Vukovar i za dio Hrvatske 1990.-1991. 0 čemu se radi? Nije lako krčiti put k razumjevanju događaja 0 kojem je dostupan dio izvora, i to samo jedne strane, a koji je i danas zahvalna medijska tema. A mediji u Hrvatskoj priča su za sebe. Dio te priče samo sam ovlaš dotaknuo, jer drukčije i nije bilo ni moguće. Medijska slika bitke za Vukovar tema je za posebnu studiju koja bi opsegom vjerojatno bila veća i od ove. Mediji nažalost i dalje održavaju iz komunizma naslijeđeno parcijalno motranje povijesti kao specifičan način politiziranja i predstavljanja interesa pojedinih skupina. Događaj se "odsiječe" od cjeline i tada se može "dokazati" sve što se hoće. To je vidljivo i na primjeru Vukovara. Daljnji je problem nepostojanje bilo kakvih, nazovimo ih tako, apsorbiranih i utemeljenih analiza koje bi nam olakšale shvaćanje Vukovara. Stoga sam morao u početnom dijelu malo više obraditi istočnu Slavoniju da bih mogao objasniti u kakvu su položaju bili Vukovar i Vinkovci. Vinkovci s Vukovarom čine nerazdvojnu cjelinu, a od rujna 1991. postaju za analizu i važniji od Vukovara. Pogotovo od 1. listopada 1991. kad je Vukovar potpuno odsječen od teritorija Hrvatske koji je bio pod nadzorom hrvatskih snaga. No to je tek početni problem. Slijedi zatim kompleks vojnih i političkih pitanja koje sam pokušao objasniti da bi se mogao shvatiti završni dio bitke. Hrvatsko društvo nema tradiciju bavljenja suvremenim ratom, i to je velik problem. Zbog dva svjetska rata dvadeseto se stoljeće i naziva stoljećem rata. Hrvatska je uz to prošla još rat u 1990-im. Na kraju XX. stoljeća možemo reći da o ratnoj povijesti Hrvatske iz tog razdoblja znamo vrlo malo. Prvi svjetski rat potpuna je nepoznanica, Drugi je desetljećima bio zabran Komunističke partije i napose njezina militariziranoga dijela - JNA koji su ga neznatno osvijetlili i još više onečistili pristranim i nestručnim pristupom radi znanstvenog ozbiljenja partijskih legendi. Problema društva u ratu nisam se dotakao dovoljno za neka važnija promišljanja. Usprkos okolnosti da je JNA o problemu rata ostavila iza sebe ogromnu knjižnicu Page 4

Bitka za Vukovar prijevoda 1 osobnih viđenja, ona nije ni zagrebla u problem društva u ratu. To je danas ozbiljna prepreka u razumijevanju rata i stvaranju predodžbe koliko je rat različit od mira kao svoje općeprihvaćene suprotnosti. 7 Svakako će jednom trebati objasniti što je bilo hrvatsko društvo nakon pobjede višestranačja, što je vlast u njemu i koliko je ono povezano s organizacijom i svjetonazorom partijskog društva koje je smijenilo. Zahvaljujući između ostalog i konceptu pomirbe, novo društvo baštinilo je i kadrove bivšeg društva a koji su nedvojbeno unijeli i tragove staroga društva. Ta pitanja važna su za vojno-civilni kompleks 1991. i za odgovor na pitanje o međusobnoj povezanosti i utjecaju politike na vojsku na lokalnoj i državnoj (republičkoj) razini. Obični puk nazovimo ga tako, problematiku rata više prepoznaje no što je može artikulirati, a sve zbog činjenice da je posljedice rata osobno osjetio. Ah znatan dio akademske zajednice to ne želi ni pokušati. 0 razlozima možemo raspravljati, no takav pristup ne samo da nije prihvatljiv, već je izratit primjer intelektualne izdaje, a to u smislu da se u nas intelektualizam izjednačava s visokim akademskim stupnjem. Vojni kompleks pitanja također ima nedoumica i na poneke od njih pokušao sam odgovoriti. S obzirom da sam prije prelaska u Hrvatski institut za povijest više godina radio u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane, prirodom svog posla imao sam temeljit uvid u arhivsko gradivo iz rata, što mi je, držim, dalo dobru osnovu da pokušam odgovoriti na ta pitanja. Tu je prvenstveno riječ o odgovora na dva pitanja. Prvo je, što je to Zbor narodne garde i Hrvatska vojska 1991. kao vojska u nastajanju, a drugo je pitanje međusobnog odnosa zapovjednih razina: strategijske, operativne i taktičke. Polazišna osnova za ta razmatranja jest nekadašnji istočnoeuropski, bolje rečeno sovjetski pristup vojništvu i ratovodstvu, koji je imala JNA, ah i HV, i to ne samo 1991. godine. Domovinski rat traži vojni pojmovnik sličan operativno-taktičkom rječniku JNA Časničkom koru JNA i TO koji je prešao u Hrvatsku vojsku, odnosno koji je prošao vojnu naobrazbu JNA pojmovnik JNA dobro je poznat. Štoviše, a što je normalno, rabili su ga i oni. Za istraživača problem nastaje pri pitanju: može li se taj pojmovnik primijeniti na Hrvatsku vojsku i Zbor narodne garde iz 1991. godine. Mislim da se ne može primjeniti. No i sada ga primjenjuju umirovljeni časnici HV, bivši oficiri i generali JNA koji imaju ambicije povijesnih tumača. Ne tako davno na jednog od takvih tumača kritički sam se osvrnuo, pokazavši da povijest treba ostaviti povjesničarima. General Špegelj, jer radilo se o njegovim predrasudama, i ovdje je dobio doličan prostor. Tek na razini jedne regije vidi se koliko je njegova shka rata neodrživa. Ni general Anton Tus nije mnogo vjerodostojniji, ah je od Špegelja nešto kultiviraniji. Kada se navedeni generali usporede s vojnim tumačima sa srpske strane, pukovnicima Sekulićem i Jovanovićem, vidi se preniska razina intelektualnog poštenja JNA Ne mogu se ne upitati, jesu li oni, bez obzira na kasniji različit znak na kapama, proizvod istog vremena i posredno svjedočanstvo zašto je Armija pretrpjela debakl na Vukovaru? Mislim da s takvim zapovjednim kadrom ništa drugo nije ni mogla postići. Na kraju bih se zahvalio svima onima koji su pomogli da ova knjiga nastane i počne svoj život. Pristup izvornoj građi iz tog razdoblja i njezinu uporabu omogućila su mi gospoda: Jozo Radoš, Orsat Miljenić, Ante Damjanović, Sendi Radić, Branko Mihaljević, Šimun Penava, Branko Turić. Dio tiska na temu Vukovara, ustupio mi je Vladimir Brnardić. Zdenko Radelić pedantno je pročitao rukopis i dao brojne primjedbe koje su dovele do konačnog izgleda ove knjige. Svima njima veliko hvala. 8 Uvod Za izradu ove studije bio mi je dostupan dio hrvatskih izvora, uglavnom vojnih, koji su pohranjeni u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. To su arhivski fondovi različite potpunosti, neki nažalost tek fragmentarno sačuvani. Najcjelovitiji su fondovi Zapovjedništva Zbora narodne grade Republike Hrvatske odnosno Glavnog stožera Hrvatske vojske, Zapovjedništva Operativne zone Osijek i Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Građa vukovarske 124. brigade prvog sastava ne postoji. Sačuvano je tek nekoliko imenovanja sa zaglavljem 204. brigade HV. Ostale vojne skupine koje su bile u Vukovaru nisu ostavile dokumente o svom djelovanju. Stanje s arhivskim fondovima 3. brigade ZNG-a i 109. brigade HV tek je nešto bolje. U fondovima nadređenih zapovjedništava, prvenstveno u fondu Glavnog stožera HV i fondu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, sačuvana je poveća količina dokumenata 109. brigade HV. Fond 3. brigade ZNG-a iz 1991., odnosno njegov ostatak koji je preživio brojne promjene zapovjednika i mjesta lociranja, Page 5

Bitka za Vukovar dostatan je samo za svjedočenje da je brigada postojala. Za raščlambu bitke za Vukovar gotovo je nevažan. Vjerojatno najjvažniji dokument iz bitke, zapovijed zapovjednika Operativne zone Osijek za proboj prometnice Vinkovci - Vukovar od 11. listopada 1991. nije sačuvan u fondu ni jedne od postrojbi koje su sudjelovale u pokušaju proboja. Ovdje treba napomenuti da u Središnji vojni arhiv MORH-a nije predan ni jedan ratni dnevnik neke od postrojbi ih zapovjedništava Hrvatske vojske koja je sudjelovala u bici za Vukovar, kao ni jedan radni zemljovid iz razdoblja bitke. Osim vojnih izvora dobio sam uvid u pismohranu Odjela za terorizam i žrtve Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. To su dokumenta policijskih uprava i postaja iz Vukovara i Vinkovaca, koji čine glavninu izvora iz Vukovara. Nisu mi izišli u susret ostali dijelovi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kojima sam se obraćao za pomoć pri izradi studije, kao ni Vlada Republike Hrvatske (koja je i pokrenula projekt kojemu je ova studija dio) i Ured predsjednika Republike Hrvatske. Nešto dokumenata iz Ureda Vlade Repubhke Hrvatske za suradnju s međunarodnim sudom pravde dobio sam na uvid i uporabu 2000. godine prilikom rada na tužbi za genocid protiv Savezne Republike Jugoslavije. Manju količinu dokumenata, odnosno njihovih preslika, prikupio sam iz privatnog posjeda. To su dokumenti uz koje u navođenju ne stoji naznaka gdje su pohranjeni. Djelovanje JNA pokušao sam rasvijetliti na doista skromnom materijalu do kojeg je bilo moguće doći. Do rujna 1991. sačuvan je poneki dokument Komande Tuzlanskog korpusa, a nakon toga nedostaju dokumenti o djelovanju JNA što sam dijelom pokušao nadoknaditi njezinim službenim glasilom Narodna armija. Isto je i s izvorima pobunjenih Srba koji od svibnju 1991. izgrađuju svoju vojnu strukturu. Nedostatak njihove građe onemogućio je uvid u njihovo djelovanje i strukturu, a i u njihov pogled na djelovanje hrvatskih snaga. Usprkos nedostatku primarnih izvora držim da sam napravio znatan pomaku rasvjetljavanju djelovanja JNA Iako je u monografiji Bitka za Vukovar, autora Mile Dedakovića, Davora Runtića, Alenke Mirković-Nađ, na nekoliko dojmljivo urađenih zemljovida dan obostrani raspored snaga, oni nažalost nisu "poslastica za stručna proučavanja bitke za Vukovar", kako to u predgovoru tvrdi umirovljeni general bojnik Hrvatske vojske Vinko Vrbanac. Dio postrojbi prikazanih na njima ne samo da nije sudjelovao u bici (395. motorizirana brigada), što više nije ni postojao (2. mješovita artiljerijska brigada), a dio je prikazan dva puta pod 9 različitim imenima (1. gardijska mehanizirana brigada i 1. mehanizirana brigada ista je postrojba, kao i 2. gardijska mehanizirana brigada i 2. mehanizirana brigada). Svakako je najveća zamjerka spominjanje među snagama za napad na Vukovar u studenom 1991. godine 158. mješovite protuoklopne artiljerijske brigade i 670. pontonirskog bataljuna, puna dva mjeseca nakon što su ih hrvatske snage zarobile u Đakovu i Slavonskom Brodu. Isto tako procjene brojnog stanja i naoružanja postrojbi JNA u većini slučajeva ne odgovaraju njihovoj ustrojbenoj stvarnosti. Mješovita artiljerijska brigada je npr. imala 54 topa, a ne 72, dok minobacača uopće nije imala, mehanizirana brigada imala je 12 minobacača a ne 36, oklopna brigada imala ih je samo šest a ne 36, a da ne govorimo da su sve oklopne i mehanizirane brigade imale višak tenkova i borbenih vozila pješaštva. Slika je donekle ublažena tvrdnjom 0 30 posto umanjenom stanju. Vukovar je dobro mjesto i za analizu odnosa između centra (Zagreb) i periferije (Osijek-Vukovar-Vinkovci) države u ratu, čega sam se ovlaš dotaknuo, jer je to ipak tema za zasebnu studiju. Znatno je važnije etičko pitanje o izdanom gradu i njegovim vapajima za pomoć. I danas, više od desetljeća nakon bitke, čitanje zahtjeva i zamolbi za pomoć iz okruženoga grada ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Slika se mijenja tek na razini cjelokupne Hrvatske. U arhivskom fondu Glavnog stožera Hrvatske vojske iz 1991. zamolbe za pomoć poslane iz Vukovara čine najmanje dvije trećine svih sličnih dopisa. Tek tada je moguće postaviti racionalan odnos s ovom, i danas osjetljivom problematikom. Literatura o Vukovaru do danas je narasla na poveću biblioteku, pretežito memoarskih knjiga. Do sada je jedini znanstveni rad o Vukovaru kraći članak koji sam napisao za časopis Scrinia Slavonica} Bitku sam spominjao i u radovima o djelovanju JNA u ratu protiv Hrvatske, o njezinom oklopništvu i u prikazu stanja u Slavoniji 1991. godine.2 Iako nije praćen znanstvenim aparatom, i rad Josipa Jurčevića za monografiju o Vukovaru odlikuje se dobrim poznavanjem činjenica i događaja i ima znanstvenu vrijednost.3 Posebno mjesto čine dvije knjige u kojima je Davor Runtić prikupio sjećanja odabranih sudionika na bitku i borbe u Vukovaru.4 One će zasigurno dugo biti najbolji uvod za taj dio bitke koji je kod mene zbog nedostatka dokumenata dobio minimalan prostor. Može se samo žaliti što neka od kritičnih mišljenja pojedinih intervjuiranih sudionika nisu našlo mjesto Page 6

Bitka za Vukovar u knjizi Bitka za Vukovar. Budući da je moja tema vojni aspekt bitke za Vukovar, zadržao sam se na samo nekoliko svjedoka, prvenstveno vojnika koji su dah svoje viđenje bitke. Od 18. rujna 1991. kad je od predsjednika Republike Hrvatske pohvaljen za obranu Vukovara, Mile Dedaković postao je i ostao miljenik medija u Hrvatskoj. U nekoliko mjeseci 1991. prošao je trnoviti put na kojem je bio nacionalni heroj, otpadnik, dezerter, uhićenik i lopov. Osim u knjizi kojoj je dao težinu svojim imenom na koricama, Dedaković je cijelo desetljeće tumačio svoje viđenje Vukovara. Vrlo kritično odnosio se prema političkom vrhu Hrvatske do jeseni 1996. a potom je na potpuno drugačiji način izražavao nezamjeranje, što je promovirano u knjizi Bitka za Vukovar. Nakon 3. siječnja 2000. ponovno se pojavljuju tonovi koji asociraju na "starog" 1 Davor MARIJAN, "Bitka za Vukovar 1991. godine", Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, br. 2., 367-402, Slavonski Brod, 2002. 2 Davor MARIJAN, Smrt oklopne brigade. Naklada Zoro, Zagreb, 2002., 18-19, 56-60, 162-163,175-177. 3 Josip JURČEVIĆ, "Ratna agresija i herojska obrana u ljetu-jeseni 1991.", Vukovar - vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Nakladna kuća "Dr. Feletar", Koprivnica, Zagreb, 1994., 414-435. 4 Davor RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, Vinkovačke jeseni, Vinkovci, 1995.; ISTI, 1991, Vukovar - Vinkovci, Neobična naklada, Vinkovci, 1999. 10 Dedakovića, kakav je bio dok nije 26. rujna 1996. promaknut u čin pričuvnog stožernog brigadira i odlikovan s nekoliko visokih državnih odličja za doprinos obrani Hrvatske.5 Bitka za Vukovar knjiga je kojom je Dedaković svrstan uz bok heroja na način kako je to desetljećima radila JNA Stvarni autori knjige nesumnjivo su Davor Runtić (u većem dijelu) i Alenka Mirković-Nađ (u manjom dijelu).6 Iako su im na raspolaganju bih svi dokumenti koje je imao Središnji vojni arhiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske s početka 1997. godine, kao i Glavnog stožera HV, autori su dali sterilan prikaz bitke, očišćen od svih kontroverzija koje su njezin sastavni dio. U idealiziranom prikazu našla je mjesto i poneka krupna neistina, kao što je prikaz borbi oko Nijemaca. Time je dovedena u pitanje vjerodostojnost ogromne količine podataka prikupljenih razgovorima s pojedincima ai koji su najvrjedniji dio knjige. Osnovni je ton knjige: ne zamjeriti se nikome, pa je na taj način Dedaković izbjegao odgovor na gomilu pitanja, od nadnevka odlaska iz Vukovara do optužbe za pronevjeru novca namijenjena obrani grada. Knjigom je Dedaković, kako je to napisala jedna novinarka, "potrošio možda svoj najvažniji istup nakon Vukovara, zanijekavši osobnu patnju, progon i sud, ih, kako bi narod rekao, 'pokrivši se ušima"7 No je li doista tako? Nije h Dedaković "zanijekavši osobnu patnju" prešao i preko objašnjenja svojih postupaka i optužbi iz studenog 1991.? Nije li sam sebi skinuo status heroja za što danas neutemeljeno optužuje druge. "Uhićen sam jer sam smetao Tuđmanu: tada smo i ja i Vukovar bih prejaki i postojala je 'opasnosf da ga zasjenimo."8 Ah Dedaković najbolje zna što je bila svrha knjige. Drugi Jastreb, Branko Borković, ostao je dosljedniji ratnom, vukovarskom Jastrebu. Njegova knjižica izazovnog naslova Rušitelj ustavnog poretka malo govori o tom naslovu, koji bi bio primjereniji za Dedakovićevu knjigu da se on kojim slučajem iskreno želio pozabaviti svojom ulogom u Vukovaru i oko Vukovara. U knjižici je Borković uz manja ali važnu selekciju, ponovio ono što je pisao u izvješćima vrhovništvu, pa se može reći da je ostao dosljedan samom sebi. A to je u prvom redu urota Zagreba i Vinkovaca (kao institucionalne metafore) protiv Vukovara i njega osobno. Teško se oteti dojmu da nije sposoban dovesti u pitanje svoje viđenje bitke iz 1994., kad je nastala njegova knjižica, tako i sada desetak godina nakon nje. Najslabiji dio njegove knjižice dio je o 204. vukovarskoj brigadi. Nastala 25. rujna 1991. temeljem neovlaštene zapovijedi zapovjednika regionalnog ZNG-a, 204. brigada HV počela je živjeti nakon pada Vukovara. Do pada s njezinim imenom u zaglavlju dano je nešto zapovijedi koje su ostale čvrsto na lokalnoj vukovarskoj razini. Za ratnu Hrvatsku 1991. godine 204. brigada HV nije postojala. Vukovar su branih borci iz Vukovara, pa Varaždina i drugih mjesta Hrvatske, najvećim dijelom bez broja postrojbe, a ako je korištena numeracija, bila je to isključivo 124. brigada HV. Ustrojbeni dijelovi dovedenih postrojbi izgubili su se u metežu grada i teritorijalnoj organizaciji obrane. Vukovarska 204. brigada stvarno je potaknuta tek 12. veljače 1992. odlukom ministra obrane RH o okupljanju i popuni brigade "Vukovarskih veterana", u koju su mogli pristupiti pripadnici svih postrojbi Hrvatske vojske 5 Darije PETKOVIĆ, "Ponovno sam zapovjednik 204. vukovarske brigade odgovoran Page 7

Bitka za Vukovar izravno ministru Šušku, dobio sam čin i odličja, sazidao sam farmu za 1000 svinja, učlanio se u HDZ i dovršavam knjigu!", Nacional, 4. 10. 1996., 52-53. c Mile DEDAKOVIĆ-JASTREB, Alenka MIRKOVIĆ-NAĐ, Davor RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, Neobična naklada, Vinkovci, 20 002. Prvo izdanje objavljeno je 1997. 7 Grozdana CVTIAN, Od čizama do petka, Stajer Graf. Zagreb, 2002., 81. 8 Vlado VURUŠIĆ, "Kriminalizaciju Domovinskog rata počeo je Franjo l\iđman kad me, 1991., dao uhititi", Globus, 6. 7. 2001., 44. 11 koji su sudjelovali u obrani Vukovara.9 A 204. brigadu iz 1991. godine "oživjela" je povrijeđena taština Mladog Jastreba, kojem dužnost načelnika stožera 124. brigade HV očito nije bila dovoljna. Dokument Političke uprave, na koji se poziva i koji je donio u faksimilu, samo je jedan u nizu o njoj, kao i o njemu, prije no što je pritisak javnosti postao toliko velik da je doveo do "ponovnog" osnivanja brigade koje nema u mobilizacijskom razvoju Hrvatske vojske iz 1991. godine. Zbog svega toga teško se oteti dojmu da je Borković i nakon odlaska iz grada ostao na spoznanoj razini svog podzemnog zapovjedništva u Vukovaru. Treba priznati da je za razliku od svog prethodnika pokušao nešto više saznati o JNA pa je pronašao točno operativno nazivlje skupina JNA koje su napadale grad. Ambicije Freda Matica manje su od obojice Jastrebova, razmjerne njegovu mjestu u obrambenom lancu Vukovara. Oslikava atmosferu u Borovu Naselju i sudbinu zarobljenih branitelja u srpskim kaznionicama. Uz knjigu Alenke Mirković-Nađ, najbolji je način za ulazak u problematiku života i rada malog čovjeka na velikom bojnom polju. Kada se već odlučio za svjedoka povijesti i njezinog tumača, general Anton Tus, zbog položaja načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojem je bio, mogao je dati izvanredan osvrt na bitku za Vukovar. U raznim intervjuima i prikazu rata koji je napravio za okrugli stol u Budimpešti 1998. važno mjesto dobio je i Vukovar.10 Analiza sa skupa u Budimpešti, održanog u rujnu 1998., zapravo je prerada intervjua koji je u studenom 1997. dao tjedniku Nacional}1 Na idućim stranicama dan je doličan prostor njegovim tumačenjima. Možemo reći da je i nakon umirovljenja u JNA i dolaska u HV ostao dosljedan pohtičkom svjetonazoru partijske vojske u kojoj je proveo radni vijek Njegove paušalne prosudbe i suprotstavljeni iskazi osvjetljavaju ga kao osobu svjesnu svog vojnog i političkog mjesta. Zbog njegova ratnog položaja i kasnijeg ugleda u javnosti, ne može se zaobići jer ga znatan dio javnosti i danas tretira, doduše neosnovano, vrhunskim profesionalcem. Vukovar je samo dio hrvatskog ratišta za koji je Tus mogao dati, ali nije dao doprinos koji bi pomogao rasvjetljavanju. Prešućivanje problema u Hrvatskoj vojsci i ZNG, za koji snosi ne mali dio odgovornosti, jest luksuz koji si načelnik Glavnog stožera iz 1991. ne može dozvoliti. Osim sjećanja i prikaza nastalih iz pera vojnika, svakako je vrijedna pažnje i knjiga 91,6 MHz: glasom protiv topova, vukovarske novinarke Alenke Mirković, koja je možda i najbolja knjiga napisana o Vukovaru. Njezina je najveća vrijednost u opisu atmosfere u kojem je izbjegla ostrašćene nacionalne komentare koji su gotovo "prirodno" očekivani. Iako je vojnom povjesničaru od sekundarne koristi, njezine pojedine stranice nezaobilazne su pri razmatranju bitke, napose dio koji se odnosi na rad zapovjedništva obrane Vukovara i odlazak Mlađeg Jastreba s pratnjom iz grada. S druge strane, one koja je napadala Vukovar, postoji neka vrsta romansiranog opisa djelovanja majora Veselina Šljivančanina u bici za Vukovar.12 Major je predstavljen u samohvalisavoj crnogorskoj tradiciji "čojstva i junaštva", odnosno kako se to šaljivo znalo 9 SVA MORH-fond Operativne grupe Vukovar (dalje SVA MORH-OGV): Ministarstvo obrane RH, Personalna uprava, KL 8/92-01/17, Ur. br. 5120-13-92-39 od 16. 3. 1992., Okupljanje i popuna brigade Vukovarskui veterana 10 Anton TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog primirja", Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1999., 79-86. 11 Srećko JURDANA "Svjedok Vukovara", Nacional, 19. 11. 1997, 15-17, 48. 12 Rada MILČANOVIĆ, Ovo je moja zemlja Glas javnosti: Vojnoizdavaćki zavod, Beograd, 2001. 12 reći za JNA kao "čovjek, drug i starješina". Ocjeni Jednog srbijanskog novinara da je knjiga "možda... najbolji primer srpskog romantičnog ludila u kojem se krvnici predstavljaju ljigavim herc-poetskim likovima",13 teško da se može što dodati. Potpuno je utemeljena. I na kraju, dostupna građa onemogućila je (iako nisam ni imao takvu namjeru) stvaranje potpune slike o borbama za jedan grad. Držim da sam dao argumentiran prikaz vojnoga djelovanja, odgovorio na neka pitanja, i još više ih ostavio da Page 8

Bitka za Vukovar čekaju odgovor koji sada nije moguće dati. Stoga je ovo samo uvod u bitku za Vukovar. 13 Petar LUKOVIĆ, "Zločinački Harry Potter", Feral Tribune, 6. 10. 2001., 59. 13 Bojno polje, sudionici i odnos snaga Vukovar je grad koji je nastao i razvio se na ušću rijeke Vuke u Dunav. Zajedno s Vinkovcima čini vukovarsko-vinkovačku regiju, koja se sastoji od zapadnog Srijema, odnosno područja između rijeka Dunava i Vuke na sjeveru, Save na jugu, rječice Jošave na zapadu i granice sa Srbijom na istoku. Iz Vukovara se vidi susjedna Republika Srbija, odnosno njezina nekadašnja autonomna pokrajina Vojvodina. Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj 1990. godine Vukovar je bio jedan od dva grada koji su bili na samoj granici istočne Hrvatske. Drugi granični grad bio je Ilok tada također dio općine Vukovar. Za razliku od Vukovara koji je od Vojvodine dijelio široki tok Dunava, u Iloku postoji most, s čije je druge strane Bačka Palanka. Dunav je najvećim dijelom istočna granica općine, ali i Hrvatske, a i jugoistočna, kopnena granica općine. Vukovarsko je područje ravnica, u kojoj se maksimalne visinske razlike 170 metara. Najniži dio općine, s 80 metara nadmorske visine nalazi se uz Dunav, a najviši je dio iločko područje na zapadnim padinama Fruške gore i ima 250 metara.14 S općinama koje ga okružuju, Vinkovcima, Županjom i Osijekom, Vukovar zaprema dio prohodnog ravničarskog kompleksa koji je pogodan za uporabu oklopnih postrojbi, napose na području Vinkovaca, Osijeka i Đakova. U Socijalističkoj Federativnoj Repubhci Jugoslaviji godinama je računato da je na tom području moguć upad sovjetskih snaga iz Mađarske na putu prema sjeverozapadnom Jadranu. Područje uz rijeku Savu povoljno je za prodor prema Srijemu i Beogradu, ah i obrnuto, s pravca Beograda prema unutrašnjosti Hrvatske.15 Od 84.189 stanovnika prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Vukovar, relativnu većinu s 36.910 stanovnika imah su Hrvati, a Srba je bilo 31.445. Ostale narodnosti bile su znatno manje zastupljene u odnosu na Hrvate i Srbi. U gradu je živjelo 21.065 Hrvata i 14.425 Srba.16 U nacionalnom sastavu općine uočljive su dvije prostorne cjeline, jugoistočni vukovarsko-iločki pojas i sjeverozapadni, srpski nacionalni pojas preko rijeke Vuke. U Vukovarsko-iločkom pojasu selo Negoslavci bih su jedino većinsko naselje srpskog stanovništva. Nakon Drugog svjetskog rata komunistička vlast kolonizacijom je i agrarnom reformom naselila Srbe na imanjima protjeranih Nijemaca, osobito u Vukovaru gdje se zbog promjene stanovništva ime naselja Švapsko brdo mijenja u Petrova gora.17 Susjedna općina, Vinkovci, imala je 98.415 stanovnika, s apsolutnom hrvatskom većinom od 78.813 stanovnika, a drugi po broju bili su Srbi s 13.170 stanovnika.18 Županja je imala 49.026 stanovnika, s apsolutnom hrvatskom većinom od 42.960 stanovnika, a Srba je kao drugih bilo samo 1209.19 Općina Osijek, sa 165.253 stanovnika, bila je najveća slavonska 14 Andrija BOGNAR, "Na vukovarskoj lesnoj zaravni", Vukovar - vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Nakladna kuća "Dr. Feletar" Koprivnica, Zagreb, 1994., 36. 15 SFRJ, Regionalna vojna geografija, Privremeni materijal, Vojna tajna, Poverljivo, Centar visokih vojnih škola KoV JNA Vojna akademija kopnene vojske, 1987, 63-64. 16 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, Zagreb, 1992., 206-209, prikaz XCVni. " Nakon 1945. godine nije se dogodila neka drastična promjena stanovništva u korist Srba, kao što to tvrdi I. Karaman. Po popisu stanovništva iz 1931. u srezovima Vukovar i Ilok bilo je nešto više Srba no Hrvata. Igor KARAMAN, "Promjene nacionalne strukture pod utjecajem dvaju svjetskih ratova", Vukovar-vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., 316, 318; usp. Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939 - 26. kolovoza - 1940, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1940, 306-307, 326-327. 18 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, Republički zavod za statistiku, Zagreb, 1992, 196-197, prikaz XC. 19 Isto, 214-215, prikaz CH. 14 općina, u kojoj su Hrvati s 110.934 žitelja bili najbrojniji, a drugi po broju, kao i u ostalim spominjanim općinama, bili su Srbi - bilo ih je 33.146.20 Gospodarski je istočna Hrvatska najMljednije poljoprivredno područje u Hrvatskoj i njezin je najveći agrarni proizvođač. Na području vukovarske općine nalazi se kombinat za proizvodnju gume i obuće "Borovo", u kojem je do rata radilo oko 20 tisuća ljudi. Ilok je vinogradarsko-poljoprivredno područje s poznatim vinskim podrumima. Županjski kraj važan je zbog velikog kompleksa Spaćvanskih šuma koja su bile podloga za razvoj drvne industrije u Vinkovcima, Županji i Vrbanji. Osim drva, u Vinkovcima je bilo nafte i zemnog plina, s nalazištem u području sela Page 9

Bitka za Vukovar Deletovci, koje se počelo iskorištavati 1984. godine. Od cestovnih prometnica najvažnija je Zagreb - Beograd. Na najvažniju željezničku prometnicu, Zagreb - Beograd, u Vinkovcima se priključuje nekoliko poprečnih pravaca, što je od grada stvorilo najveće željezničko klizište u Hrvatskoj. Riječni promet Dunavom i Savom također je bio znatan. Vukovar je bio jedna od najvećih riječnih luka za promet suhim teretom. Županja je riječna luka sa znatnim prometom šljunka i pijeska. Prema vojno-teritorijalnoj podijeli Vukovar je, kao i ostale istočnohrvatske općine, do kraja 1988. bio u području nadležnosti 7. armije Jugoslavenske narodne armije sa sjedištem u Sarajevu. Dugo je istočna Slavonija bila vrlo važan dio obrambenog sustava SFRJ. Nakon sovjetske agresije na Afganistan 1979. godine u istočnoj Slavoniji pojačana je sigurnost prema Mađarskoj. Strah od iznenadnog sovjetskog napada potakanuo je usmjeravanje najvećeg dijela oklopnog i mehaniziranog potencijala Zagrebačke, Sarajevske i Beogradske armije na operativno-strategijske pravce iz Mađarske prema Jugoslaviji. U istočnoj Slavoniji i sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini ustrojena je 12. motorizirana divizija A klasifikacije od postojećih postrojbi u istočnoj Slavoniji i dijelu Bosanske Posavine.21 U vinkovačku vojarnu, do tada intendantske službe, kao dio nove 12. motorizirane divizije smješten je 12. mješoviti artiljerijski puk22 U Vojvodini je istovremeno ustrojen 12. mehanizirani korpus sa zapovjedništvom u Novom Sadu.23 Preustrojem JNA iz 1988. po planu "Jedinstvo" dokinute su dotadašnje armije i zamijenjene s tri vojne oblasti, odnosno vojišta. U 1. vojnu oblast sa sjedištem u Beogradu, odnosno Centralnom vojištu po ratnom ustroju, spojena je 1. i 7. armija, a u 5. vojnu oblast, odnosno Sjeverozapadno vojište ušle su 5. i 9. armija. Preustroj je proveden radi izbacivanje republika i autonomnih pokrajina iz sustava zapovijedanja oružanim snagama, kao i promjene statusa Teritorijalne obrane koja je podređena zapovjedništvima JNA iako je to bio protuustavan postupak. Obilježje preustroja bio je prelazak na korpuse brigadnog sastava, koji su zamijenili dotadašnje divizije.24 20 Isto. 146-147., prikaz LXH. 21 SVA MORH, fond Komande V armije JNA DT br. 5-3 od 9. 3. 1980.: SSNO, GŠ JNA, I uprava D.T. br. 854-25 od 29. 2. 1980., Zaključci sa završnog sastanka na referisanju o b. g. 22 Neprihvatljiva je tvrdnja bivšeg mlađeg oficira JNA Marjana Horvatiča o velikosrpskim razlozima prenamjene vinkovačke vojarne iz intendantske u topničku, što prenosi Davor RUNTIĆ, 1991. Vukovar - Vinkovci, Neobična naklada, Vinkovci, 1999., 15. 23 Koncepcija, doktrina i sistem opštenarodne odbrane, edicija Razvoj oružanih snaga SFRJ 1945-1985., knjiga 1, Vojna tajna, Interno, VINC, Beograd, 1989., 338-339. 24 SVA MORH, fond Komande 5. vojne oblasti: SSNO. GŠ OS SFRJ, I. uprava SP. br. 532-1 od 14. 3.1989., Dogradnja i razvoj rukovođenja i komandovanja u oružanim snagama; Više o tom preustroju JNA kod Davor MARIJAN, "JEDINSTVO' - posljednji ustroj JNA', Poiemos, 11-12, Zagreb. 2003. 15 Novi je ustroj zaživio u prosincu 1988., kada su od zapovjedništva armija zapovijedanje preuzela zapovjedništva vojišta.26 Slavonija, Baranja i sjeveroistočna Bosna po vojno-teritorijalnoj podjeli spojene su u područje nadležnosti Tuzlanskog (17.) korpusa. Najbrojnija postrojba u korpusu, 12. proleterska mehanizirana brigada glavninu snaga imala je u Osijeku i Našicama, a u Vukovaru je bio njezin inženjerijski bataljun s oko 150 ljudi.26 Osim mehanizirane brigade na području Slavonije bila je 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada u Đakovu, 12. mješoviti artiljerijski puk i 17. laki artiljerijski puk PZO u Vinkovcima, a 670. pontonirski bataljun bio je u Slavonskom Brodu. Južno od Save u Derventi bile su 327. motorizirana i 454. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada. Protuoklopna brigada bila je pod izravnim zapovjedništvom Komande 1. vojne oblasti iz Beograda. U Brčkom je bila 395. motorizirana brigada, a u korpusnom središtu Tuzli 92. motorizirana brigada. Korpusu je pored 11. i 38. partizanske divizije u Doboju i Bijeljini bio podređen i 51. granični bataljun u Belom Manastiru, koji je osiguravao granicu prema Mađarskoj. U okruženju Slavonije najjača operativna postrojba bio je Novosadski (12.) korpus u zapadnom dijelu Vojvodine s jakim posadnim mjestima u Subotici, Somboru, Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici u kojima je zbog Mađarske i sovjetskog vojnog kontingenta uvijek bila velika koncentracija ljudstva i tehnike. Prema ratnim planovima oružanih snaga SFRJ, napose prema varijanti "Sutjeska-2", međuriječje Drave i Save bilo je područje ratnog angažmana Novosadskog korpusa JNA, što znači dobro poznat teritorij.27 Snage JNA u istočnoj Hrvatskoj imale su različito mirnodopsko stanje. Page 10

Bitka za Vukovar Mirnodopska armija imala je sustav klasifikacije koji se temeljio na brojnom stanju pripadnika postrojbe. Kroz 1980-te postrojbe su imale tri stupnja, A klasifikaciju imale su postrojbe sa 60 do 100 posto, B od 15 do 60 i R do 15 posto popunjenosti po ratnom ustroju postrojbi. Koncem 1989. usvojeno je stajalište da bez pozadinskih (logističkih) bataljuna brigade A klasifikacije imaju najmanje 4 bataljuna (divizijuna), a rodovske brigade 3 divizijuna (bataljuna) A klasifikacije. Brigade B klasinkacije trebale su imati 2 ih 3 bataljuna (divizijuna), a rodovske brigade 2 i iznimno jedan divizijun (bataljun) A klasifikacije, a brigade R klasifikacije trebale su imati samo minimum potrebnih vojnika za održavanje naoružanja i opreme s kojim je postrojba bila opremljena. Svi bataljuni (dMzijuni) A klasifikacije u sastavu brigada (pukova) trebali su imati 100 postotnu popunu ljudstvom po mirnodopskom ustroju.28 U dijelu Tuzlanskog korpusa A klasifikaciju uz 12. proletersku mehaniziranu brigadu imao je i 51. granični bataljun. B klasifikaciju imala je 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada u Đakovu, 12. mješoviti artiljerijski puk u Vinkovcima i 670. pontonirski bataljun u Slavonskom Brodu. Ostale snage 25 SVA MORH, K-đa 5. armije, DT br. 17-3 od 15. 11. 1988.: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 374-184/87 od 10. 11. 1988. Dopuna Naređenja SSNO; SVA MORH, K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I. uprava, SP. br. 532-1 od 14. 3. 1989., Dogradnja i razvoj rukovođenja 1 komandovanja u oružanim snagama. 20 Vlada Republike Hrvatske, Ured za suradnju s međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudom (dalje VRH-USMSP): MUP RH, Policijska uprava Virovitičko-podravska, Odjel kriminalističke policije, Br. 511-16-04/1-7-2068/5-95 od 25. 4. 1991., Službena zabilješka. 27 SVA MORH, kutija s nesređenom građom JNA i TO SRH iz Osijeka: Komanda Centralnog vojišta, DT Br. 2-2 od 23. 2.1989., Direktiva komandanta CV za dejstvo CV kao strategijske rezerve VK, Izvod za ZnŠTO Osijek 28 SVA MORH, Komanda 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, DT br. 1487-42 od 13. 10. 1989., Stavovi po predlozima i zahtevima komandi vojnih oblasti i RV i PVO za dalje planiranje dogradnje JNA u miru i ratu u periodu od 1990 do 1995. godine. 16 bile su R klasifikacije. U Vojvodini, u sastavu Novosadskog korpusa A klasifikaciju imale su mehanizirane brigade: 36. u Subotici i 453. u Sremskoj Mitrovici.29 Ovdje valja objasniti neke oblike vojne organizacije, prvenstveno brigadu i bataljun, odnosno divizijun. U građanstvu, pogotovo ovakvom kao što je Hrvatska, nedugo nakon svršenog rata, riječ je o pojmu, koji je koliko poznat i jasan, toliko i težak pri pokušaju bližeg određenja. U vojnom rječniku JNA brigada se objašnjava kao viša združena taktička postrojba, sastavljena od "nekoliko jedinica koje opredeljuju rodovsku pripadnost, jedinica za podršku, borbeno i inžinjerijsko obezbeđenje, komandovanje, vezu, i pozadinsko obezbeđenje".30 Krugovima izvan vojske takvo određenje nije zapravo jasno, a nisu im jasnija ni određenja u najraširenijim rječnicima u Hrvatskoj. U KMćevom Rječniku stranih riječi brigada je "vojnički sastav koji sjedinjuje dijelove jednog ili više rodova vojske" i koji se sastoji od "nekoliko pukova, bataljona ili diviziona".31 U Anića brigada je "jedinica sastavljena od dva ili tri puka" ili "dva ih više bataljona".32 Objašnjenja su nedostatna i traže dodatno listanje rječnika i traženje natuknica bataljun i divizijun, četa, baterija, vod i desetina. U KMća možemo pročitati da je bataljun vojna postrojba "koja se sastoji od nekohko četa (obično 3-4)" i da mogu biti različiti: tenkovski, pješački, inženjerijski i slično.33 Četa je "vojna jedinica koja se sastoji od tri voda", piše Anić, a vod se sastoji obično od tri desetine. Tek na razini desetine dobivamo i prvu konkretnu brojku, deset vojnika.34 Divizijun je pak (na stranu Klaićevo nesnalaženje između pojmova strategijski i taktički) postrojba "od 2 do 3 baterije u artiljeriji".35 Baterija (danas bitnica) je topnička postrojba s 3-6 topova.36 Tako dolazimo do određenja da je brigada (npr. s tri bataljuna) skupina koja se sastoji od oko 1000 vojnika koji kao potporu mogu imati divizijuna od 12 do 18 oruđa. No, brigade s kojima će se čitatelj susretati na idućim stranicama bile su ipak veće i s većim brojem rodova, a ne samo s pješaštvom i topništvom. Za 45 godina mira vojna sila bivše Jugoslavije, JNA a od 1968. i Teritorijalna obrana razvile su oblike vojne organizacije u kojoj je brigada bila gotovo konstanta s razhčitim stupnjem zastupljenosti. U odnosu na brigadu, koja je obuhvaćala združivanje raznih rodova u jednu kompaktnu bojnu cjelinu, pukovi su redovno percipirani kao vojna skupina s naglašenom zastupljenošću jednog roda koji je određivao njegov naziv i namjenu. Krajem 1980-ih, a od 1990. puk u JNA pretežno je bio postrojba za potporu. Pješački puk uglavnom je bio dio divizije kopnene vojske, što znači da je bio dio jedne cjeline koja je učinkovito Page 11

Bitka za Vukovar funkcionirala tek sa svim svojim dijelovima. Brigada je pak pretendirala na samostalnost, čak i ako je bila u sastavu divizije, a u završnici postojanja JNA postala je prevladavajuća forma više taktičke združene postrojbe. 29 Procjena na temelju: SVA MORH, Komanda 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, DT br. 1487-42 od 13. 10. 1989., Stavovi po predlozima i zahtevima komandi vojnih oblasti i RV i PVO za dalje planiranje dogradnje JNA u miru i ratu u periodu od 1990 do 1995. godine; SVA MORH - K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 11-1 od 17. 4.1990., Radni materijal za sednicu Vojnog savjeta, Prilog 2, Pregled sastava KoV-a "A', "B" i "R" klasifikacije na ratištu; D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 146-148. 311 Vojni rećnik Državni sekretarijat za narodnu odbranu, Beograd, 1967, 38. 31 Bratoljub KLAIĆ, Rječnik stranih reči, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1985., 195. 32 Vladimir ANIĆ, Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 1991., 50. 33 B. KLAIĆ, Rječnik stranih reči, 152. 34 V ANIĆ, Rječnik hrvatskog jezika 79,101, 811. 35 B. KLAIĆ, Rječnik stranih reči 313. 30 ISTI, 152. 17 Krajem 1980-ih brigade JNA imale su sličan organizacijski okvir, što znači približna brojna stanja, osigurano i uskladišteno naoružanje i vojničku opremu. Najbrojnija je bila pješačka ili motorizirana brigada. Početkom 1990-ih bilo ih je 50-tak Načelno se sastojala od komande, komande stana, izvidničke čete, čete vojne policije, četiri motorizirana bataljuna (ih tri motorizirana bataljuna i jednog oklopnog bataljuna), haubičkog artiljerijskog divizijuna, mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna, lakog artiljerijskog divizijuna protuzračne obrane, inženjerijskog bataljuna, čete veze, voda ABKO i logističkog (pozadinskog) bataljuna. Postignuta razina, iako ne i željena, bila je rezultat dugog razvoja, a cilj je bio uravnotežen odnos između raznih rodova radi vođenja samostalnog boja. Motorizirana ili pješačka brigada imala je oko 5000 ljudi koji su bih naoružani uglavnom automatskim oružjem. Brigada s četiri motorizirana bataljuna u svom je arsenalu imala: oko 4000 automatskih i 30-ak poluautomatskih pušaka, 123 snajperske puške, oko 580 raznih pištolja, 161 puškostrojnicu, 153 strojnice, 35 ručnih bacača, oko 2000 ručnih bacača "Zolja", 96 ručnih bacača "Osa", 24 minobacača 82 mm, 24 minobacača 120 mm, 48 netrzajnih topova 82 mm, 30 lansera protuoklopnih raketa "Maljutka", 18 haubica 105 mm, 20 protuavionskih jednocijevnih topova 20 mm, 24 trocijevna protuavionska topa 20 mm i 21 lansirni mehanizam za rakete "Strijela-2M".37 Motorizirana brigada s oklopnim bataljunom, kao prevladavajuća formacija, imala je nešto manje brojno stanje i za 25 posto manje pješačkog naoružanja (uključno s minobacačima, netrzajnim i protuavionskim topovima), ali imala je 31 tenk T-55 ili T-34.38 Bataljun kao osnovna združena taktička postrojba pješaštva, odnosno divizijun za potporu u pješačkim (motoriziranim) brigadama i divizijun u topničkim pukovima ili brigadama također traži kraći osvrt. Motorizirani bataljun JNA u 1980-im godinama doveden je na razinu koja mu je omogućavala samostalan boj. Sastojao se od: komande bataljuna, desetine veze, tri motorizirane čete (oko 150 ljudi svaka), minobacačke baterije 120 mm, protuoklopne čete, minobacačkog voda 82 mm, lakog artiljerijsko raketnog voda protuzračne obrane i logističkog voda. Brojčano: oko 700 vojnika naoružanih s 550 automatskih pušaka, 29 puškostrojnica, 33 strojnice, 500 "Zolja", 24 "Ose", šest minobacača 82 mm, šest minobacača 120 mm, 12 netrzajnih topova 82 mm, šest protuoklopnih lansirnih kompleta vođenih raketa, četiri jednocijevna topa 20 mm i tri lansirne rampe za protuzračnu obranu "Strijela-2M". Bataljun je obuhvaćao združivanje rodova koje ga je trebalo činiti sposobnim za protupješačku i za solidnu protuoklopnu i protuzračnu borbu. Haubički artiljerijski divizijun brigade sastojao se od: zapovjedništva divizijuna, zapovjedno-izvidničke baterije, tri haubičke baterije 105 mm (negdje 122 mm) i pozadinskog voda. Ukupno je to bilo do 380 ljudi, 18 haubica, 350 automatskih pušaka, tri puškostrojnice, 18 strojnica i tri lansirna mehanizma "Strijela-2M". Mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun motorizirane brigade sastojao se od: zapovjedništva divizijuna, zapovjednog voda, desetine "Strijela-2M", dvije samohodne protuoklopne artiljerijske baterije 90 mm, jedne raketne protuoklopne baterije i pozadinskog voda. Ukupno je to bilo 220 ljudi, 160 automatskih 37 VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFPJ, 1987., Formacija broj 311.260, Motorizovana brigada "B". Riječ je o 140. motoriziranoj brigadi kojoj je formacija propisana 17. rujna 1987.1 nekoliko puta dopunjavana. Ovdje je navedeno stanje s početka 1990. Može se uzeti kao osnova za prikaz i ostalih motoriziranih ili pješačkih Page 12

Bitka za Vukovar brigada sa četiri motorizirana (pješačka) bataljuna. Razlike u brojnom stanju i naoružanju bile su vrlo male. 38 Kao primjer može se navesti 73. motorizirana brigada iz Koprivnice koja je po ratnom ustroju imala 4605 ljudi. VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFPJ, 1990., Formacija broj 311.462, Motorizovana brigada "R". 18 pušaka, dvije puškostrojnice, tri strojnice. 11 ručnih bacača, 12 samohodnih protuoklopnih oruđa 90 mm, šest protuoklopnih lansirnih kompleta i tri lansirna mehanizma "Strijela-2M". Dio brigada (veći najvjerojatnije) imao je taj divizijun s vučnim protuoklopnim topovima 76 mm umjesto samohodnih oruđa 90 mm. Takav divizijun s oko 360 ljudi je imao nešto veće brojno stanje.39 Topovski ili haubički divizijuni u mješovitim artiljerijskim pukovima imali su uglavnom haubice 152 ili 155 mm i top-haubice 152 mm. Pored dva do tri takva divizijuna u puku je bio i divizijun višecijevnih lansera raketa 128 mm "Plamen" (češće) i "Oganj" (rjeđe). U mješovitim artiljerijskim brigadama kao vojišnim postrojbama osnovno topničko oruđe bio je top 130 mm. Brigada je imala tri divizijuna tih topova i divizijun višecijevnih lansera raketa 128 mm "Oganj". Svi topnički divizijuni imali su po 18 topničkih oruđa, a divizijuni višecijevnih lansera raketa imah su po 12 takvih oruđa.40 Možemo zaključiti da je ratna brigada kopnene vojske JNA, ovisno o rodu, obuhvaćala od 2000 do 5000 ljudi s područje jedne, ih više susjednih općina, koja je imala svoje ime, određenu tradiciju i, što je u ratu važno, naoružanje i opremu za tu skupinu. Rat će pokazati da je na dnu borbene vrijednosti bila brigada R klasifikacije, znači pričuvna - ratna brigada, koja je miru imala djelatnu jezgru od 10 do 700 ljudi. No bitku za istočnu Hrvatsku na strani JNA obilježile su mehanizirane i oklopne brigade, a ne motorizirane brigade. Iz obitelji motoriziranih brigada u bitci za Vukovar važna je bila jedina brigada JNA koja nije imala redni broj, Gardijska motorizirana brigada iz Beograda. Ta brigada je bila izravno podređena Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu. Za života Josipa Broza Tita brigada je bila zadužena za njegovo osiguranje, kao i za osiguranje najužeg političkog i vojnog vrha Jugoslavije. Nakon Titove smrti zadržala je istu funkciju. O njoj se u javnosti malo zna, u odnosu na ostale motorizirane brigade imala je različitu formaciju jer je imala bataljun a ne četu vojne pohcije. Je li bilo još kakvih ustrojbenih razlika nije mi poznato. Bila je A klasifikacije i čini se sastavljena isključivo od ročne vojske. S obzirom na njezin opseg zadaća, od sigurnosnih i protokolarnih, možemo utemeljeno pretpostaviti da je bila najbrojnija mirnodopska brigada u JNA Važno je napomenuti da je to brigada koja je u hrvatskim medijima poistovjećena s 1. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom, kojoj je mirnodopsko sjedište također u Beogradu, a koja je bila sastavni dio 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije. Mehanizirane postrojbe JNA je počela razvijati krajem 1960-ih godina. One su trebale učinkovitije premostiti nedostatakugašenih i preglomaznih oklopnih divizija i slabu pokretljivost pješačkih divizija. Mehanizirana brigada zamišljena je kao spoj pješaštva i oklopništva, s naglaskom na pješačkoj komponenti, pojačanoj velikom vatrenom moći oklopništva. Prve mehanizirane brigade JNA ustrojene su krajem 1968. godine u Osijeku, Subotici i Pančevu nakon vojne intervencije zemalja Varšavskog ugovora na Čehoslovačku. Od tada je istočni blok držan većom opasnošću od zapadnog za sigurnost Jugoslavije, a koncentracija oklopnih i mehaniziranih postrojbi JNA prema zemljama Varšavskog ugovora bila je strategijska postavka SFRJ do kraja osamdesetih godina. Proces mehanizacije JNA u 1980-im obilježen 311VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFRJ, 1987., Formacija broj 311.260. Motorizovana brigada "B"; VSA MORH: Pregled narastanja (pristizanja ljudstva) u mobilizaciji 221. mtbr IRJ 4527); Kopnena vojska JNA edicija Razvoj oružanih snaga SFRJ 1945-1985., knjiga 3/H, Vojna tajna Interno. \TNC. Beograd, 1987, 351. 10 Kopnena vojska JNA 3/n., 352-353. 19 im rastom mehaniziranog postroja. Za vojni vrh JNA mehanizirana brigada bila je 'ormula više združene vojne postrojbe: žilavo, pokretno i vatrom dojmljivo pješaštvo, to odraz megalomanskog zahtjeva da SFRJ ima "respektivne oklopne i mehanizovane jedinice ... koje po svojim dimenzijama ne mogu bitno zaostajati za pojedinim susjedima". Vrhunac mehanizacije bilo je stvaranje Mehaniziranog korpusa u Vojvodini 1981. (od 1988. Novosadski korpus), kao prve operativne postrojbe tog ranga.41 U 1990. godinu Armija je ušla s 11 mehaniziranih brigada i planovima za njihovo daljnje povećanje. Sedam brigada bilo je A tri B i samo jedna R klasifikacije, što znači da su rodovski bile najbrojniji dio A postroja oružanih snaga SFRJ. Istu klasifikaciju u pješaštvu imalo je samo pet od 33 motorizirane brigade i dvije od 20 pješačkih brigada.42 Page 13

Bitka za Vukovar Bilo je logično da u svibnju 1990. postrojbe A klasifikacije, većinom oklopne i mehanizirane, budu odabrane da nose teret sukoba s Hrvatskom.43 Do 1990. Armija je po iskustvima Prištinskog korpusa na Kosovu standardizirala ustroj svojih brigada, pa tako i ustroj mehanizirane brigade. Koncipirane su po načelu: dva mehanizirana i dva oklopna bataljuna, jedan mješoviti artiljerijski divizijun, mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun, laki samohodni raketni divizijun PZO, inženjerijski bataljun, pozadinski bataljun, a podstožerne postrojbe uz komandu i komandu stana činile su: izvidnička četa, četa veze, četa vojne policije i vod ABKO.44 Ustrojbeno su imale 81 tenk i 80 borbenih vozila pješaštva ih oklopnih transportera. Osim njih, mehanizirana je brigada u naoružanju imala: tri izvidnička tenka, pet tenkova za izvlačenje, četiri tenka nosača mostova, 25 oklopnih transportera za potrebe inženjerije, 12 samohodnih ili vučnih haubica 122 mm, 12 dvocijevnih samohodnih protuzračnih topova 57 mm gusjeničara ih 12 protuzračnih topova 20 mm na kotačima, šest lakih samohodnih protuzračnih sustava "S-1M", šest višecijevnih bacača raketa 128 mm "Plamen", tri izvidnička oklopna vozila, 12 minobacača 120 mm, 12 samohodnih topova 90 mm, šest samohodnih borbenih vozila POLO M83 i 21 lansirni mehanizam "Strijela-2M". Imala je i oko 680 motornih vozila raznih vrsta. Od pješačkog naoružanje imala je oko 2700 automatskih pušaka, 70 poluautomatskih pušaka, devet snajperskih pušaka, 209 strojopuški, 21 strojnicu, oko 900 raznih pištolja, 45 ručnih bacača, 682 ručna raketna bacača jednokratne uporabe "Zolja" i 70 protuoklopnih ručnih bombi.45 Od sredine 1990. oklopni bataljun imao je dvije čete tenkova i mehaniziranu četu, a mehanizirani bataljun dvije mehanizirane i tenkovsku četu, sve sa 13 tenkova, odnosno borbenih oklopnih vozila. Oklopni bataljun s dvije čete tenkova i mehaniziranom četom imao je 40 borbenih vozila, od čega 27 tenkova i 13 borbenih vozila pješaštva. Isti je omjer, ah u korist borbenih vozila pješaštva, bio u mehaniziranom bataljunu. 41 D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 142-143, 149-151. 12 SVA MORH-K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 11-1 od 17.4.1990., Radni materijal za sednicu Vojnog savjeta, Prilog 2, Pregled sastava KoV-a "A", "B" i "R" klasifikacije na ratištu. 43 "Smatralo se da će, u ratu na prostorima bivše Jugoslavije OMJ (oklopno-mehanizirane postrojbe, o. a. D. M.) biti u stanju da samom svojom pojavom na bojištu spriječe krvave događaje", riječi su koje govore o percepciji oklopništva kod starješina i vojnika JNA pred rat i na početku rata. Dragan VUKDVIĆ, kapetan I klase, "Za savremenije organizovanje OMJ", Novi glasnik godina II, br. 5-6, septembar-decembar 1994., 41. 44 SVAMORH-Komanda 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, Br. 1487-171/89 od 15. 5. 1990., Naređenje. 45 VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFRJ od 17. 9. 1987., Formacija broj 314.213, Mehanizovana brigada A SVA MORH- K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 11-1 od 17. 4. 1990., Radni materijal za sednicu Vojnog savjeta, Prilog 4„ Predlog OFD OMJ. 20 Mješoviti haubički divizijun mehanizirane brigade imao je 12 samohodnih ili vučnih haubica 122 mm i šest višecijevnih lansera raketa 128 mm. Protuoklopni divizijun imao je 12 samohodnih oruđa 90 mm i šest samohodnih lansera protuoklopnih raketa (BOV M-83). Samohodni laki artiljerijski raketni divizijun PZO u prije ustrojenim mehaniziranim brigadama imao je 12 dvocijevnih samohodnih topova 57 mm, odnosno 12 samohodnih trocijevnih topova 20 mm u kasnije ustrojenim brigadama, a sve su u divizijunu imale i šest smohodnih lansera protuzračnih raketa "S-l". Za razliku od strukture, brojno stanje svih mehaniziranih brigada nije bilo isto, ovisilo je o broju oklopnih borbenih vozila i njihovom tipu. Brigada s tenkovima M-84 ih T-72 imala je manje ljudi od brigade s tenkovima T-55 zbog različitog broja članova posade. Brojno stanje mehanizirane brigade kretalo se od oko 3500 do 3800 vojnika po ratnom, odnosno oko 1400 do 1500 pripadnika po mirnodopskom ustroju, što je ovisilo o dijelu brigade s A klasifikacijom.Je U krugovima bivših časnika JNA takva brigada držala se malom divizijom. Tri takve brigade bile su rodovski dio mehanizirane divizije, kojoj je uloga u agresiji na Hrvatsku i bici za Vukovar nezaobilazna. Kada je 1987. počeo proces preustroja JNA po planu "Jedinstvo", bio je to kraj divizijske strukture, koja je obilježila cjelokupni mirnodopski razvoj JNA Pred preustroj Armija je imala 19 divizija kopnene vojske, od čega 11 pješačkih, šest motoriziranih i dvije mehanizirane. Tijekom 1987. većina ih je preustrojena u korpuse, a od pet preostalih, četiri su ugašene 1990. godine. Ostala je samo 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija kao mobilan taktički postroj velike vatrene moći. U ljeto 1990. prevedena je iz B u A klasifikaciju. S njom ne treba Page 14

Bitka za Vukovar miješati lake, odnosno partizanske divizije malog brojnog stanja i skromne vatrene moći, njihovo postojanje i zadaća bilo je odraz gerilske tradicije iz Drugog svjetskog rata, a koje su u JNA zamijenile brdske brigade. Mehanizirana divizija bila je mirnodopska sljedbenica 1. proleterske narodnooslobodilačke udarne divizije. Sastojala se od tri mehanizirane brigade, mješovitog artiljerijskog puka, mješovitog protuoklopnog artiljerijskog puka, lakog artiljerijskog puka protuzračne obrane, inženjerijskog bataljuna i nekoliko manjih postrojbi. U Beogradu je bila glavnina divizije: Komanda s podstožernim postrojbama, 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada, 1. proleterski gardijski mješoviti protuoklopni artiljerijski puk i 1. proleterski gardijski laki artiljerijski puk protuzračne obrane. U Valjevu je bila 2. a u Požarevcu 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada. U Kragujevcu je bio 1. proleterski gardijski mješoviti artiljerijski puk, koji je godinu dana prije bio proglašen najboljom rodovskom postrojbom JNA U svoje tri mehanizirane brigade divizija je imala 252 tenka i 289 borbenih vozila pješaštva i oklopnih transportera, 36 haubica 122 mm, 18 višecijevnih lansera raketa 128 mm, 36 protuzračnih topova raznog tipa, 18 samohodnih protuzračnih lansera raketa "Strijela-1", 36 samohodnih protuoklopnih topova 90 mm, 18 samohodnih lovaca tenkova s protuoklopnim raketama i 36 minobacača 120 mm. Možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je divizijska potpora bila na raznu korpusne. Artiljerijski puk divizije imao je 18 haubica 155 mm, 18 top-haubica 152 mm "Nora" i 12 samohodnih višecijevnih lansera raketa 128 mm "Oganj". Protuoklopni puk imao je 24 protuoklopna topa 100 mm, 12 samohodnih protuoklopnih lansera raketa i šest trocijevnih samohodnih topova 20 mm. Puk PZO imao je 40 višecijevnih protuzračnih topova 46 Kao orijentir može poslužiti 140. mehanizirana brigada A Zagrebačkog korpusa koja Je 1. siječnja 1991. imala 1453 pripadnika po mirnodopskom, odnosno 3838 po ratnom ustroju. VSA MORH: SSNO, GS OSFRJ, HI uprava, Januar 1991., Brojni pregledi - 397, Formacijsko brojno stanje mirnodopskih jedinica - 5. vojna oblast, 26; VSA MORH: SSNO, GŠ OSFRJ, JU uprava, januar 1991., Brojni pregledi 398, Formacijsko brojno stanje ratnih jedinica - Severozapadno vojište, 24. 21 20 i 30 mm. Po ratnom ustroju brojno stanje brigadnog i pukovskog dijela divizije bilo je oko 15.000 oficira, mlađih oficira i vojnika.47 U veljači 1991. divizija je po nalogu Štaba Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ dodijeljena Komandi 5. vojne oblasti (Sjeverozapadnom vojištu) pri razradi novog ratnog plana "Sutjeska 2" po scenariju obrane u slučaju napada NATO pakta. Pored divizije pridodana je i 252. oklopna brigada iz Kraljeva.48 U JNA su oklopne brigade bile dio zajedničkog roda s mehaniziranima, a sličan im je bio i ustroj. Ustrojbeno su imale 104 tenka i 61 oklopni transporter, odnosno borbeno vozilo pješaštva. Stvarna popunjenost bila je od 90-94 tenka. Brigada se sastojala od Komande, Komande stana, tri oklopna bataljuna, mehaniziranog bataljuna, mješovitog artiljerijskog drazijuna, lakog samohodnog raketnog divizijun PZO, inženjerijskog bataljuna, pozadinskog bataljuna, izvidničke čete, voda ABKO, voda veze i voda vojne policije. Od ukupno 581 vozila 182 su bila borbena i zapovjedna vozila, a 399 neborbenih vozila. Brigada je imala 94 osnovna borbena tenka (T-55, T-72 ili M-84), tri izvidnička tenka PT-76, pet tenkova za izvlačenje, četiri tenka nosača mostova, 12 samohodnih haubica 122 mm, 12 samohodnih dvocijevnih protuzračnih topova 57 mm, šest lakih samohodnih sustava za protuzračnu borbu "Strijela-IM", 66 oklopnih transportera i borbenih vozila pješaštva, šest višecijevnih bacača raketa 128 mm "Plamen", sedam oklopnih zapovjednih vozila, tri izvidnička oklopna vozila, šest zapovjednih topničkih vozila, tri zapovjedna vozila topničko-raketnih postrojbi, šest minobacača 120 mm, četiri jednocijevna protuzrakoplovna topa 20 mm i 58 protuoklopnih lansirnih oruđa POLO 9K11.49 Brojčano, 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija s 252. oklopnom brigadom imala je 748 oklopnih borbenih i oko 1200 neborbenih vozila.50 O dojmu koji je neka od njezinih brigada ostavljala svjedoči ushićena izjava jednog pričuvnog kapetana o 1. proleterskoj gardijskoj mehaniziranoj brigadi koja je nakon pokretanja s čelom kolone ušla u Sremsku Mitrovicu, a "začelje je tek prelazilo Gazelu na Savi u Beogradu".51 Inače se po tisku može naći sličnih opisa postrojbi čija se teorijska i tehnička vatrena mogućnost ocjenjuje po broju kilometara hodne kolone, kao i u slučaju 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade i "koloni dužoj od 80 kilometara".52 Protivnik s kojim je ratovala JNA u Republici Hrvatskoj, Zbor narodne garde, odnosno Hrvatska vojska od kraja rujna 1991. također je imao brigadu kao najvišu združenu postrojbu. Brigada ZNG sastojala se od zapovjedništva, ureda zapovjedništva, izvidničkog voda, voda veze, tri bataljuna, protuzračnogvoda, inženjerijskog voda, voda RBKO i logističke (pozadinske) čete. Brojčano je brigada ZNG-a (HV) imala 1930 ljudi, 20 automatskih pištolja, 552 pištolja, 1393 Page 15

Bitka za Vukovar automatske puške, 162 poluautomatske puške, 81 snajpersku pušku, 100 puškostrojnica, devet strojnica, 137 ručnih bacača, 12 minobacača 60-82 mm, dva jednocijevna protuzračna 47 Procijenjeno na osnovi brojnog stanja istorodnih postrojbi Varaždinskog korpusa JNA VSA MORH: SSNO, GŠ OSFPU, IH uprava, januar 1991., Brojni pregledi 398, Formacijsko brojno stanje ratnih jedinica - Severozapadno vojište, 28-30. 48 SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik OONF, bilješka od 16. 2.1991.; SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik Oklopnih jedinica", bilješka od 17. 2. 1991. 49 Prikaz naoružanja i opreme dan je na temelju 4. oklopne brigade Iz Jastrebarskog. VSA MORH: Komanda 10. korpusa, Str. pov. br. 12/34-650 od 17. 11. 1991., Izvešće. 50 SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik Oklopnih jedinica", bilješka od 17. 2. 1991.; D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 186-187. 51 D. LAZAREVIĆ, "Moćni i odlučni", Narodna armija, 17. 7. 1991., 17. 52 D. GLIŠIĆ, "Nema mira u Mirkovcima", Narodna armija, 19. 10. 1991, 8. 22 topa 20 mm, 30 protuavionskih lansirnih oruđa "Stri]ela-2M", 29 borbenih vozila i 27 oklopnih transportera.53 U odnosu na ustrojbeni pregled veći broj brigada ZNG-a imao je četiri, a ne tri bataljuna. Bataljun ZNG-a zamišljen je kao postrojba od 540 ljudi, naoružanih sa 154 pištolja, četiri automatska pištolja, 27 snajperskih pušaka, 372 automatske puške, 54 poluautomatske puške, 32 puškostrojnice, tri strojnice, 45 ručnih bacača, šest protuavionskih lansirnih oruđa "Strijela-2M", četiri minobacača 60 ih 82 mm, devet borbenih vozila i devet oklopnih transportera.51 Brigada ZNG nastala je po uzoru na partizansku brigadu JNA55 i TO56, iako je u odnosu na njih u pojedinim segmentima naoružanja bila inferiorna. Za razliku od njih, predstavljala je zamisao u dugotrajnom procesu stvaranja vojske. Za razliku od partizanskih brigada imala je iznimno naglašeno protuzračno obilježje, koje je, što se ne smije zaboraviti, bila samo zamisao, a ne realno stanje. Armija je partizansku (laku) brigadu u svojim pravilima uporabe predviđala na pomoćnim pravcima manevarskog (prohodnog) zemljišta kao dio borbenog poretka više taktičke (brigada ili divizija kopnene vojske) ili operativne postrojbe (korpus). Na zahtjevnom prostoru taj tip postrojbi nije uopće držan sposobnim za samostalno djelovanje. Tek na gorsko-planinskom području takva je brigada, kao dio lake (partizanske) divizije mogla dobiti glavnu ulogu na nekom pravcu koji bi u općoj slici bojišta ih ratišta bio periferan.57 Brigade Zbora narodne garde i Hrvatske vojske do kraja rujna 1991. bile su lakopješačke postrojbe, slabo i nerazmjerno, zapravo samo simbolički popunjene naoružanjem većih kalibara. Zarobljavanjem Varaždinskog korpusa i nekoliko brigada i pukova iz 5. i 1. vojne oblasti JNA počinje naoružavanje postrojbi oružjem većeg kalibra. Dvije zarobljene protuoklopne brigade 33 SVA MORH: Osobna formacija brigade ZNG, 100.200. :" Isto. 55 Partizanska brigada JNA sastojala se od zapovjedništva zapovjedništva stana, izvidničkog voda, voda veze, tri partizanska bataljuna minobacačke čete 120 mm, baterije lakih raketnih bacača 128 mm, mješovitog protuoklopnog voda lakog artiljerijskog raketnog voda protuzračne obrane, pionirskog voda i logističke (pozadinske) čete. To je u brojkama iznosilo: uglavnom 1670 ljudi, 917 automatskih pušaka, 340 poluautomatskih pušaka, 84 snajperske puške, 240 raznih pištolja, 96 puškostrojnica, 27 strojnica, pet ručnih bacača 78 ručnih bacača "Zolja", 49 ručna bacača "Osa", 108 protuoklopnih ručnih bombi, 18 minobacača 60 mm, 18 minobacača 82 mm, šest minobacača 120 mm. 12 lakih raketa bacača 128 mm, 18 netrzajnih topova 82 mm, četiri protuoklopna lansera raketa "Maljutka", četiri protuavionska jednocijevna topa 20 mm i tri lansirna mehanizma za rakete "Strijela-2M". Partizanski bataljun JNA sastojao se od zapovjedništva desetine veze, tri partizanske čete, protuoklopnog voda, voda minobacača 82 mm i logističkog voda. Brojčano: oko 420 ljudi, 254 automatske puške, 50 poluautomatskih pušaka, 27 snajperskih pušaka, 60 raznih pištolja, 29 puškostrojnica devet strojnica 24 ručna bacača "Zolja", 15 ručnih bacača "Osa", 36 protuoklopnih ručnih bombi, šest minobacača 60 mm, šest minobacača 82 mm i četiri netrzajna topa 82 mm. SSNO, GŠ OS SFRJ, Formacija broj 311.534, Partizanska brigada "R", 1991. 56 Brigada TO sastojala se od zapovjedništva zapovjedništva stana, izvidničkog voda, voda veze, voda vojne policije, tri bataljuna TO, lake minobacačke artiljerijske baterije 120 mm, mješovite protuoklopne baterije, lakog artiljerijskog raketnog voda protuzračne obrane, pionirskog voda i logističke (pozadinske) čete. U jeziku brojki brigada TO imala je oko 1420 ljudi, 515 automatskih pušaka, 579 poluautomatskih pušaka, 84 snajperske puške, 320 raznih Page 16

Bitka za Vukovar pištolja 88 puškostrojnice, 82 ručna bacača "Zolja", 43 ručna bacača "Osa", 18 minobacača 60 mm, 18 minobacača 82 mm šest minobacača 120 mm, 10 netrzajnih topova 82 mm četiri protuoklopna lansera raketa "maljutka", četiri protuavionska jednocijevna topa 20 mm i tri lansirna mehanizma za rakete "Strijela-2M". Bataljun TO sastojao se od zapovjedništva, desetine veze, tri ćete TO, minobacačkog voda 82 mm i logističkog voda Brojčano je to bilo: 354 pripadnika, 125 automatskih pušaka, 148 poluautomatskih pušaka, 27 snajperskih pušaka 84 razna pištolja 27 puškostrojnica 26 ručnih bacača "Zolja", 13 ručnih bacača "Osa", šest minobacača 60 mm šest minobacača 82 mm i dva netrzajna topa 82 mm. SRH, Republički štab Teritorijalne obrane, Ratna formacija broj T-411.371, Partizanska brigada Teritorijalne obrane, 1988. 57 Pravilo: Brigada, (pešadijska, motorizovana, brdska, planinska, mornaričke pešadije i laka), Vojna tajna Interno, SSNO, GŠ JNA Uprava pešadije, 1984., 15. 23 i jedan protuoklopnl puk JNA usitnjene su i podijeljene širom zemlje, čime je povećana opća sposobnost protuoklopne borbe. Isto je bilo i s oklopništvom i topništvom, koje se također usitnjava, uglavnom u vodove i čete, odnosno baterije, bataljune, odnosno divizijune, te se pridodaju većim postrojbama (brigadama i operativnim zonama). Do masakra u Borovu Selu, Vukovar je bio mirnodopska lokacija inženjerijskog bataljuna 12. proleterske mehanizirane brigade JNA S obzirom na A klasifikaciju brigade imao je oko 150 ljudi. U Vinkovcima su bila dva topnička puka, 12. mješoviti artiljerijski i 17. laki artiljerijski protuzračni. Prvi je bio B klasifikacije a drugi R klasifikacije. Početkom svibnja oko Vukovara je angažirana mehanizirana skupina 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka i mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade iz Sremske Mitrovice. U Vinkovce je doveden mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade iz Subotice. Tada je na širem području Vukovara JNA imala do tri mehanizirana bataljuna A klasifikacije s oko 1000 vojnika i oko 100 oklopnih borbenih vozila. U tom vremenu započeo je ustroj snaga pobunjenih Srba po dotadašnjoj prostornoj strukturi Teritorijalne obrane RepubUke Hrvatske. Broj pobunjenika po srpskim selima vjerojatno je bio ekvivalentu jačoj partizanskoj brigadi TO (oko 2000 pripadnika), iako nema dokaza da su bih združeni na taj način. Tijekom sukoba u Sloveniji na šire područje Sida dovedene su 453. mehanizirana brigada iz Sremske Mitrovice i 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada iz Beograda. Nasuprot Erduta dovedena je 51. mehanizirana brigada iz Pančeva. Nekoj od tih brigada pridodavani su bataljuni drugih sastava. Pored njih treba računati i sa snagama potpore Novosadskog korpusa, 16. mješovitim artiljerijskim pukom iz Rume i 12. lakim artiljerijskim pukom protuzračne obrane iz Novog Sada. Te su snage donijele potpuno novi odnos snaga. Broj angažiranih vojnika JNA na širem području Vukovara i Vinkovaca do sredine srpnja iznosio je oko 10.000 ljudi i oko 450 borbenih vozila, oko 70 haubica i topova kalibra iznad 122 mm, te 20-ak višecijevnih lansera raketa. Kasnije se zbog izmjene pričuvnika u postrojbama ta brojka smanjila. Sredinom rujna 1991. zbile su se nove promjene. S pravca Sida prema Vinkovcima postupno je uveden preostali, veći dio 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije. Ona je u borbama sudjelovala sa svoje tri mehanizirane brigade, mješovitim artiljerijskim pukom, mješovitim protuoklopmm artiljerijskim pukom, lakim artiljerijskim pukom protuzračne obrane i manjim podstožernim postrojbama. Divizija je u različitim intervalima ojačavana 46. partizanskom divizijom bez jedne brigade, 252. oklopnom brigadom, 453. mehaniziranom brigadom, 130. motoriziranom brigadom, s nekoliko brigada i odreda TO Republike Srbije i dobrovoljačkih skupina.58 Od skupina Teritorijalne obrane Republike Srbije može se identificirati združeni odred Teritorijalne obrane iz Uzica. Odred je bio angažiran oko Srijemskih Laza, oko Nijemaca i na osiguranju mješovitog artiljerijskog divizijuna 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade.59 U studenome su posadu Cerića činili pripadnici Teritorijalne obrane Republike Srbije iz Smedereva i Smederevske Palanke.60 U sastavu divizije može se identificirati i dio 402. pontonirskog bataljuna iz Šapca.61 Iako je divizija imala stalan problem s pričuvnim 5S Aleksandar S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, LDIJ, Veternlk, 2001., 248-249. 59 M. PANTELIĆ, R. POPOVIĆ, "Užičani osvetlall obraz", Narodna armija, 20. 11. 1991., 7; Ti divni ljudi, mladi ratnici (2)", Narodna armija, 25. 12. 1991., 13. 00 Petar BOŠKOVIĆ, "Ratnici iz senke", Narodna armija, 22. 12. 1991., 29. ei Mladen MAPJANOVIĆ, "Premošćene sve reke", Narodna armija 5. 3.1992., 21. sastavom, može se pretpostaviti je da njezino brojno stanje s ojačanjima nikad nije palo ispod 10-12 tisuća ljudi. Snage usmjerene na Vukovar podijeljene su na dvije operativne grupe, "Jug" i Page 17

Bitka za Vukovar "Sjever". Operativna grupa "Jug" dobila je zadaću zauzimanja Vukovara. Njezina osnova bila je Gardijska motorizirana brigada Saveznog sekretarijata za narodnu obranu s ojačanjima: 20. partizanskom brigadom iz Leskovca62 i snagama Teritorijalne obrane, dobrovoljačkim postrojbama i lokalnim pobunjenicima.63 Pored Gardijske motorizirane brigade posebno je istaknuta, za sada neidentificirana "jedinica majora Stupara iz Prve vojne oblasti", iako nije nemoguće da je i ona bila ustrojbeni dio Gardijske motorizirane brigade.64 U sastavu Operativne grupe "Jug" u prvim danima listopada bila je i 453. mehanizirana brigada, koju je zamijenila postrojba JNA pod zapovjedništvom potpukovnika Lukasa.65 Iz sastava Teritorijalne obrane Srbije bile su skupine iz Indije, Sremske Mitrovice i Kragujevca. U okolici Vukovara, na pravcu prema Mitnici bila je angažirana minobacačka baterija 120 mm iz Indije, koju je u listopadu smijenila TO iz Sremske Mitrovice.66 Iz Beograda, Novog Sada, Rume, Sombora, Smedereva, Smederevske Palanke i Rogatice bile su dobrovoljačke postrojbe.67 U 2. dobrovoljačkoj četi, prema svemu sudeći, u sastavu 1. jurišnog odreda, bili su dobrovoljci iz Uzica i Prijepolja.68 Od lokalnih pobunjenih Srba sudjelovale su skupine iz Negoslavaca i Vukovara.69 Posebno je skupina TO Petrova Gora isticana kao primjer skupine velike borbene vrijednosti.70 Po izjavi majora JNA Vesehna Šljivančanina na području Operativne grupe "Jug" "nije bilo nezavisnih dobrovoljačkih formacija, već su svi uključeni u regularne jedinice JNA i delovali su pod komandom JNA'.71 Topničku potporu Operativnoj grupi pored formacijskog topništva angažiranih brigada pružao je i haubički divizijun 155 mm iz sastava 1. proleterskoga gardijskoga mješovitog artiljerijskog puka.72 Operativna grupa "Sjever" sastojala se od Novosadskog korpusa s dijelom ustrojbenih postrojbi i pridodanim ojačanjima. Skupina je imala dvije zadaće: napad na sjeverni dio obrane Vukovara, Borovo Naselje, i djelatnu obranu prema Osijeku. Iz sastava Novosadskog korpusa mogu se identificirati: 36. mehanizirana brigada iz Subotice, 18. proleterska motorizirana brigada iz Novog Sada, 16. mješoviti artiljerijski puk iz Rume, 16. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada iz Bačke Topole, manji dijelovi 544. motorizirane brigade iz Šabca, 12. laki artiljerijski puk protuzračne obrane iz Novog Sada, 12. bataljun Vojne policije iz Novog 02 Milorad GONČLN, "Svanuće jutro slobode", Narodna armija, 9. 11. 1991., 14; Pukovnici JNA Jovanović 1 Sekulić govore o 20. partizanskoj diviziji, što vjerojatno nije točno. A S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, 250; Milisav SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, NIDDA Verlag GmbH, Bad Vilbel, 1997., 234-235, 261. Leskovac je doista bilo mirnodopsko sjedište jedne, ali 54. partizanske divizije. Petar ŠTULOVIĆ, "Iskustva i pouke sa izvedene ZTV sa partizanskim jedinicama", Bilten Generalštaba JNA br. 58, jul 1987., 121. 63 M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala 234-235, 261. 64 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda". Narodna armija, 23. 1. 1992., 27. 65 N. OSTOJIĆ, R. KOSTOV "Pobeda je sasvim izvesna", Narodna armija 19. 10. 1991., 12. m D. GLIŠIĆ, "Srušen mit o Mitnici", Narodna armija, 2.10.1991., 22. Bateriju je logistički osiguravao "sremskomitrovaćki pešadijski odred". Iz reportaže nije jasno je 11 to postrojba TO ih JNA iako je vjerojatnije da je postrojba TO zbog odredske strukture. 67 Milorad GONČIN, "Svanuće jutro slobode", Narodna armija 9. 11.1991., 14; "Udahnuti život gradu", Narodna armija 7. 12. 1991., 21; "Predanost obuci", Vojska, 18. 3. 1993., 21.; "Sačuvali srpsku zemlju", Srpska vojska, 15. 7. 1993., 13. 68 Milorad GONČIN, 'Vukovar u rukama oslobodilaca", Narodna armija. 20. 11. 1991., 11. 6'J TO Negoslavci imao je oko 350 ljudi pod zapovjedništvom kapetana Miloša Bibića. Milidar BAKARIĆ, "Doprinos TO Negoslavci u oslobađanju Vukovaru", Narodna armija. 7. 12. 1991.. 26. 70 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda". Narodna armija, 23. 1.1992., 27. 71 S. RISTIĆ, "Ženevsko primirje pod okriljem UN", Narodna armija. 28. 11. 1991., 6. 72 M. PANTELIĆ, R, POPOVIĆ, "Promašaja nije bilo", Narodna armija. 23. 11. 1991., 17. 25 Sada. Iz sastava Kragujevačkoga korpusa bila je ojačana 51. mehaniziranom brigadom iz Pančeva i 80. motoriziranom brigadom iz Kragujevca. Iz Niskog Page 18

Bitka za Vukovar korpusa bila je 211. oklopna brigada iz Niša.73 Iz sastava Komande obrane grada Beograda bila je 505. motorizirana brigada dovedena u studenome na vukovarsku bojišnicu na dio Karadžičevo - Gaboš Ostrovo - Markušica -Tordinci.74 Pored nje u borbama za Vukovar sudjelovala je i četa 813. inženjerijskog puka.75 U priopćenju od 6. studenoga Komanda Novosadskog korpusa posebno je istaknula djelovanje triju dobrovoljačkih skupina sastavljenih od "žitelja Novog Sada i okoline i kragujevačkog regiona".76 U odredu su pored Srba, tvrđeno je, bili i "Mađari, Slovaci, Rusini, čak i Itahjani i Grci, ljudi koji, inače, žive na prostorima gde se sada ratuje".77 Najpoznatija dobrovoljačka skupina koja je ratovala u sastavu Novosadskog korpusa bila je Arkanova Srpska dobrovoljačka garda, koja je od ljeta 1991. bila na području Slavonije.78 Djelovanje četničkog 1. srpskog dobrovoljačkog letećeg odreda "Dušan silni", kojemu je sjedište bilo u Sremskoj Mitrovici, zabilježeno je još u svibnju 1991. u Borovo Selu.79 Prema tvrdnjama beogradskog tjednika Intervju u borbama za Vukovar sudjelovala su dva bataljuna Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja i 35 dobrovoljaca Srpske garde.80 Od topništva 1. vojne oblasti angažirana je 152. mješovita artiljerijska brigada iz Ćuprije, a njezinu su nazočnost u studenome utvrdila vojnoobavještajna tijela Operativne zone Osijek81 iako je na istočnoslavonskoj bojišnici bila od druge polovice rujna.82 Krajem hstopada ih početkom studenog na bojište je doveden 310. srednji samohodni raketni puk protuzračne obrane iz Kragujevca, kojem je bila zadaća da prekine noćne letove hrvatskog zrakoplovstva.83 Zrakoplovnu potporu pružao je 172. lovačko-bombarderski avio-puk iz Titograda koji je u srpnju izmješten u Tuzlu. Puk se sastojao od dvije lovačko-bombarderske eskadrile, 239. s avionima "Supergaleb" i 242. s avionima "Orao".84 Pored njega bio je angažiran i 204. lovački avijacijski puk iz Batajnice s nadzvučnim lovcima MIG-21 i MIG-29.85 Izravnu 73 VRH-USMSP, MC-000000/XI-5-i4: Nedatirani plan veza Novosadskog korpusa; VRH-USMSP: MUP RH, PU Slsačko-moslavaćka od 20. 3. 2000, Službena zabilješka; M. PANTELIĆ, "Tinja izvesna nada", Narodna armija 30. 1. 1992, 26; A S. JOVANOVIĆ, Poraz, korem poraza 250; M. SEKULIĆ, Jugoslaviju mko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 235, 257-259. 74 D. GLIŠIĆ, "Osluškivanje pretnji otadžbini", Vojska, 18. 2. 1993, 53; M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 263. 75 R POSA "Inžinjerci na prvoj liniji", Narodna armija, 20. 2. 1991, 25. 761. MARKOVIĆ, "Devalvirano primirje, revalvirana smrt", Narodna armija, 9. 11. 1991, 7. 77 Zapovjednik 1. dobrovoljačkog odreda bio je potporučnik Vladimir Mandič. Risto KOSTOV, "Borovo Naselje pred konačnim padom", Narodna armija, 9. 11. 1991, 11. 78 VSA MORH: MORH, SIS, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994, Službena bilješka o informativnom razgovoru; VRH-USMSP: MUP RH, PU Bjelovar, Policijska stanica Grubišno Polje, Br. 511-02-41- /92. V. Z./ M. A od 20. 9. 1992, Službena zabilješka; Simo ŽIVKOVIĆ, "Lovci na jelene", Intervju, 24. 1. 1992, 9-10. 79 Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, pismohrana Odjela za terorizam i žrtve (dalje MUP RH-OTZ): PU Vinkovci, Depeša br. 511-15-03/1-3729-91 od 15. 5. 1991.; Momčilo PETROVIĆ, "Dobrovoljci ne ratuju za stranke", Intervju, 24. 1. 1992, 6-7. 80 Momčilo PETROVIĆ, "Dobrovoljci ne ratuju za stranke", Intervju, 24. 1.1992, 6-8. 81 SVAMORH-GSHV: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-130/7 od 9. 11. 1991, Obavještajno izvješće. 82 POA Republika Srpska Krajina, Glavni štab Srpske vojske, Pov. br. 45/3-9 od 11. 9. 1993, Predlog za vanredno unapređenje Gruborović Nikole, majora. 83 N. OSTOJIĆ, "Pobedili i nebo i blato", Narodna armija, 9. 11. 1991, 16. 84 MUP, Služba za zaštitu ustavnog poretka, Ispostava Slavonski Brod od 15. 6. 1992, Službena zabilješka o informativnom razgovoru (kapetan I klase Vlado Jurić). 85 S. NEDELJKOVIĆ, "Za život dostojan čoveka", Narodna armija, 22. 12. 1991, 28; S. NEDELJKOVIĆ, "Između dva miga", Narodna armija 30. 12. 1991, 15. 26 Štab Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ Komanda 1. vojne oblasti I I— Operativna grupa "Sjever' —* 36. mehanizirana brigada 12. proleterska mehanizirana brigada 211. oklopna brigada Page 19

Bitka za Vukovar 18. proleterska motorizirana brigada 505. motorizirana brigada 16. mješoviti artiljerijski puk 12. laki artiljerijski puk PZO 12. bataljun vojne policije ->51. mehanizirana brigada Teritorijalna obrana Republike Srbije Riječna ratna flotila paravojne skupine Operativna grupa "Jug" Gardijska motorizirana brigada 20. partizanska brigada «divizijun haubica 1. prol. gardijskog mješovitog artiljerijskog puka 453. mehanizirana brigada (tjedan dana) Teritorijalna obrana Republike Srbije paravojne skupine 152. mješovita artiljerijska brigada 310. srednji samohodni raketni puk PZO 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada 252. oklopna brigada «1. proleterski gardijski mješoviti artiljerijski puk 1. proleterski gardijski mješoviti protuoklopni artiljerijski puk 1. proleterski gardijski laki artiljerijski puk PZO 46. partizanska divizija 130. motorizirana brigada 453. mehanizirana brigada Teritorijalna obrana Republike Srbije paravojne skupine «Shema zapovjedanja oružanim snagama SFRJ u operaciji "Vukovar" topničku potporu, kao i prijevoz ljudstva pružali su brodovi Riječne ratne flotile. Od svibnja je dio Flotile bio angažiran oko potpore kopnenoj vojsci i za osiguranje mosnih i drugih prijelaza.86 Pričuva JNA, koja se otpuštala nakon 45 dana, otežava procjenu brojnog stanje angažiranih vojnika. Prihvatljiva je brojka od 30.000 vojnika stalnog sastava. Prema tvrdnjama iz srpskih vojnih krugova u operaciji je angažirano oko 1600 oklopnih borbenih vozila, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima.87 Brojci treba pridodati i 60-ak zrakoplova i nekoliko brodova Riječne ratne flotile. Osim Gardijske motorizirane brigade i 211. oklopne brigade, sve angažirane snage bile su iz sastava 1. vojne oblasti JNA, a njezina je Komanda bila odgovorna za operaciju. Operativni razvoj u istočnoj Hrvatskoj proveden je u vrijeme zapovijedanja general-pukovnika Aleksandra Spirkovskog, kojeg je u rujnu zamijenio general-potpukovnik Života Panič.88 Nakon masakra u Borovu Selu pri Policijskoj upravi Vukovar ustrojena je četa ZNG-a od 150 ljudi. Do kraja lipnja glavne snage ZNG-a bile su ipak dovedene iz unutrašnjosti Hrvatske. Skupina od oko 30-tak pripadnika specijalne postrojbe ZNG-a "Zrinski" bila je na području Vukovara u hpnju i srpnju.89 Skupina 1. brigade ZNG-a od 110 gardista razmještena je u lipnju u iločkom dijelu općine.1"' U ljeto je počelo ustrojavanje djelatne 3. brigade ZNG-a određene za područje istočne Hrvatske. Ona je u lipnju imala 600 naoružanih ljudi, a za 1300 ljudi nedostajalo je oružje. Bila je u potpunosti bez sredstava potpore.91 Četiri pričuvne brigade ZNG-a mobilizirane su 28. lipnja 1991. Osim Osijeka, na području kojega je bila 106. brigada ZNG-a, ostale su predviđene za ustroj s dvije ih više općina. Za temu ovog rada svakako je najzanimljivija 109. brigada ZNG, koja se trebala ustrojiti od vojnih obveznika s područja Vinkovaca, Vukovara i Županje. Kao i ostale brigade ZNG-a u Hrvatskoj u to vrijeme i 109. brigada bila je naoružana isključivo lakim naoružanjem. Dan nakon mobilizacije njezino ljudstvo imalo je 1886 raznih automatskih pušaka, 20 poluautomatskih pušaka, 20 ručnih bacača, od kojih 10 višekratne namjene, i veći broj "privatnih karabina i lovačkih pušaka".92 Bez oruđa za potporu, kao što su minobacači i topovi, bila je potpuno lakopješačka postrojba. Ostale brigade ZNG-a u Slavoniji bile su još slabije naoružane. Na području Osijeka 106. brigada ZNG-a imala je 29. lipnja 727 pripadnika naoružanih raznim pješačkim naoružanjem vojne i civilne namjene. S oružjem za protuzračnu obranu nije raspolagala, a za protuoklopnu 86 L. NIKOLIĆ, "Odjekuje neka druga pesma", Narodna armija, 7. 8. 1991., 11; Page 20

Bitka za Vukovar Nikola OSTOJIĆ, "Zadaci se sustižu", Narodna armija, 28. 11. 1991., 29. 87 A S. JOVANOVTĆ, , Rat Srba i Hrvata 1991., 175, 178; U drugoj knjizi, koja je zapravo proširena prva knjiga Jovanović govori o 116 "artiljerijskih oruđa većeg kalibra, bez minobacača 60 i 82 mm". A S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, 452. Tvrdnja je neprihvatljiva jer je samo u Mehaniziranoj diviziji i dva mješovita artiljerijska puka bilo oko 120 topova, haubica i vlšecijevnih lansera raketa. 88 "Kadrovske promené u vojnom vrhu", Narodna armija, 14. 5. 1992., 5. 89 S. SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit 18. 11. 1999.. 6; Davor RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, Vinkovačke jeseni, Vinkovci, 1995., 76; Jedini dokument koji sam uspio naći, a koji se može dovesti u vezu s postrojbom "Zrinski" izvješće je Sekretarijata za narodnu obranu Vukovar od 29. lipnja 1991., u kojem se spominje njezin zapovjednik Ante Roso. SVA MORH-GSHV: [SNO] Vukovar od 29. lipnja 1991., Izvještaj. 90 Marko MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, Drugo izdanje, Tiskara Impress, Zagreb, 2000., 29; Stjepan SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit, 18. 11. 1999., 6. 01 SVA MORH-GSHV: Organizacija i formiranje brigada i bataljona Zbora narodne garde rezervnog sastava od 26.6. 1991.; SVA MORH-GS HV: Zapovjedništvo 3. br„ Stanje u jedinici. Nadnevak stvaranja dokumenta nije upisan, a na prijamnom pečatu primaoca (Zapovjedništva ZNG-a) upisan je 23. lipnja 1991. 92 SVA MORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. brigade ZNG, Str. pov. br. 04-8/1-91 od 29. 6. 1991., Izvješće o stanju, aktivnostima 1 popunjenosti 109. br NG. 28 ss Glavni stožer Hrvatske vojske Operativna zona Osijek 106. brigada HV 108. brigada HV 122. brigada HV 130. brigada HV 132. brigada HV 107. brigada HV Operativna grug a Vukovar, Vinkovci i 2 Aipanja 121. brigada HV 109. brigada HV 123. brigada HV 124. brigada HV 131. brigada HV 105. brigada HV «101. brigada HV 3. brigada ZNG Shema zapovjedanja oružanim snagama RH Operativnoj zoni Osijek borbu imala je četiri ručna bacača.93 Na području Đakova, Našica, Valpova i Donjeg Miholjca mobilizirana je 107. brigada ZNG. Bataljun u Đakovu imao je 29. lipnja 484 pripadnika, od čega je 275 bilo naoružano pješačkim naoružanjem i bez oružja za protuoklopnu borbu. Usprkos stopostotnom odzivu bataljun iz Našica raspustio je ljudstvo jer nije raspolagao "nikakvim oružjem". Bataljun u Valpovu imao je oko 430 ljudi od kojih je samo 10 imalo vojno automatsko naoružanje, a ostali su raspolagali različitim tipovima dugog i kratkog civilnog naoružanja. Bio je bez sredstava za protuoklopnu borbu. Bataljun u Donjem Miholjcu imao je oko 240 ljudi, od kojih je oko 70 bilo naoružano. Ni on nije imao oružje za protuoklopnu borbu.91 Na brodsko-posavskom području mobilizirana je 108. brigada ZNG-a s 1991 vojnim obveznikom, od kojih je 1046 bilo bez naoružanja i opreme pa su stoga pušteni kućama95 Obrana grada Vukovara do ustroja 124. pričuvne brigade Hrvatske vojske funkcionirala je prema načelu naoružanog naroda. Krajem srpnja hrvatske snage u Vukovaru i Borovu Naselju sastojale su se od 800 ljudi, od čega 400 nenaoružanih. Brojka u Vukovaru postupno je rasla, kao i u ostahm dijelovima Slavonije, pa je cjelokupni ZNG-e u regiji do 20. kolovoza narastao do 7894 pripadnika.96 U srpnju je počeo ustroj 4. bataljuna 3. brigade ZNG-a. Na području Vinkovaca i Županje bio je glavni postroj 109. brigade ZNG-a, organizirane na rnilicijskom 93 SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-41/91 od 29. 6. 1991., Izvješće. 94 SVA MORH-GSHV: Zap. 107. brigade ZNG, KL 814-05/91-01/01, Ur. br. 2185-04-01-91-21 od 29. 6. 1991., Izvještaj o popunjenosti 107. brigade sa MTS; SVA MORH-GS HV: Zap. 107. brigade ZNG, KL 814-05/91-01/01, Ur. br. 2185-04-01-91-22 od 29. 6. 1991., Izvješće. Page 21

Bitka za Vukovar 10 SVA MORH-GSHV: Komanda brigade ZNG, br. 01/91 od 29. 6. 1991., Izvješće. w SVA MORH-GSHV: Popuna jedinca (osobni sastav), Slavonska regija na dan 20. 8. 1991. 29 principu, odnosno na podlozi strukture nekadašnje Teritorijalne obrane. Pričuvne snage ZNG u Vukovaru u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske vođene su kao 4. bataljun 109. brigade ZNG, za što nema potvrde u suvremenim izvorima iz istočne Hrvatske. Vojno-teritorijalni ustroj na operativnoj razini oživio je u srpnju ustrojem regionalnih zapovjedništava. Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju od sredine srpnja promijenilo je nekoliko imena, a krajem rujna postalo je Zapovjedništvo Hrvatske vojske Operativne zone Osijek ili Zapovjedništvo 1. operativne zone. Nakon neuspješnog pokušaja deblokade Vukovara sredinom hstopada 1991., u sastavu Operativne zone ustrojena je Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja, pod zapovjedništvom dotadašnjeg zapovjednika obrane grada Vukovara, potpukovnika Mile Dedakovića - Jastreba. U sastav operativne grupe ušle su pričuvne postrojbe Hrvatske vojske iz navedenih općina. U listopadu je počelo dovođenje snaga i naoružanja i opreme iz unutrašnjosti. Početkom mjeseca obrambene snage pojačane su s borbenom tehnikom i ljudstvom iz Varaždina. Zbog pokušaja deblokade Vukovara iz Zagreba su sredinom hstopada stigle četiri čete dragovoljaca. Od njih je kasnije ustrojen 83. samostalni zagrebački bataljun HV. Na taktičkoj razini promjene su provedene na širem području Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, ustrojem 131. brigade HV u Županji te dovođenjem iz Bjelovara 105. brigade HV u šire područje sela Nijemci. Brojno stanje policije prema dostupnoj građi ne može se pratiti. U Vukovaru je pored lokalnih policajaca stalno bio velik broj pripadnika Policijske uprave Varaždin.97 U sastavu obrane Vukovara od kraja rujna bila je i skupina od 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, HOS-ovaca, od kojih je 14 bilo u sastavu posade Bogdanovaca.98 Postupnim dopremanjem oružja, broj branitelja Vukovara narastao je na oko 1800 boraca. Snage na području Vinkovaca od oko 2500 ljudi s početka rujna iz sastava 109. i 3. brigade ZNG narasle su ustrojem Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja na oko 5000 ljudi.99 Terminologijom JNA Vukovar i njegovo uže područje branile su snage lake (partizanske) brigade JNA a zadaću deblokade dobila je pješačka brigada kopnene vojske, koja je uz to branila teritorij dviju općina, Vinkovaca i Županje. Pribavljanjem novog oružja pojedinim brigadama ZNG-a i HV dodavani su novi organizacijski elementi, koji su dio njih pretvarali u mješavinu brigade TO i pješačke brigade JNA Krajem 1991. godine A brigada ZNG-a bila je modificirana i brojno znatno manja postrojba nastala po uzoru na motoriziranu brigadu JNA No, ovdje je predmet našeg interesa brigada ZNG-a i HV 1991. Može U se brigadom držati skupina ljudi, uglavnom s područja jedne općine (iznimka su četiri A brigade ZNG-a), naoružana ispod ustrojbene razine, slabo ili nikako izobražena i načelno nesklona bojnom djelovanja izvan matične općine? Problem nastaje pri pokušaju odgovora na pitanje: mogu li te skupine funkcionirati po zahtjevima koji se traže od brigade. Nazvati ih brigadom i bataljunom nije problem i one izvrsno funkcioniraju na papiru, a osobito na stožernim zemljovidima. Dobar je primjer 4. bataljun 109. brigade ZNG kojeg je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 26. rujna dodjelilo za ustroj 124. brigadi HV, iako nema naznaka da je doista postojao.100 Dvadesetak dana kasnije ponovno je 4. bataljun 109. 97 M. DEDAKDVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MIRKOVIĆ-NAD, Bitka za Vukovar, 293-300. 98 ISTI 175. 99 Nekoliko godina kasnije pukovnik JNA Sekulić priznat će da je brojno stanje HV znatno manje. "Na ovom prostoru Hrvatska će do polovine oktobra 1991. godine imati 14. korpus, a posle toga obrazuje se Osijećka operativna zona sa 8 brigada Zbora narodne garde (ZNG) sa najviše 3000 vojnika i 5.000 domobrana. Jedinice hrvatske vojske u Istočnoj Slavoniji svojim naoružanjem i opremom bile su inferiorne, i JNA je imala apsolutnu nadmoćnost i mogla je, po potrebi, na određenim prostorima i pravcima ostvarivati svaku procenjenu i realno potrebnu nadmoćnost." M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 258. 100 SVAMORH-GSHV: Ministarstvo obrane, DT 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-34 od 26. 9. 1991., Zapovijed. 30 brigade HV određen za ustroj druge brigade HV u Vinkovcima. Dobila je broj 131, spomenuti 4. bataljuna 109. brigade, a ostala dva bataljuna trebala su se popuniti ljudstvom bivše vinkovačke brigade TO. Od zamisli se odustalo nakon što je iz Osijeka u Glavni stožer HV odaslana informacija da 4. bataljun 109. brigade HV uopće ne postoji. Stoga je 131. brigada "prebačena" na postrojavanje Page 22

Bitka za Vukovar u Županju.101 Medijski najutjecajnije osobe iz Hrvatske vojske s kraja 1991. godine ne dvoje da je u toj godini Republika Hrvatska imala ustrojenu vojsku. Njihovo se stajalište prihvaća, iako je potpuno neodrživo.102 Time se otvara veliki problem neutemeljenih stajališta oko Domovinskog rata, koja su danas čak i zaoštrenija no što su bila do 2000. godine. Od 65 brigada i nekoliko samostalnih bataljuna HV i ZNG na kraju 1991. teško da ih je pet moglo ispuniti zahtjev za pokretom izvan matične općine a da se to porazno ne odrazi na njihov borbeni moral i mogućnosti. Osim toga ni jedna postrojba HV/ZNG-a nije bila ustrojbeno naoružana, što je već dovoljno da je dovede u pitanje kao brigadu. To je zajedničko svim postrojbama HV dovedenim iz unutrašnjosti Hrvatske u istočnu Hrvatsku do kraja bitke za Vukovar ah i kasnije. Na području Operativne zone Osijek za status brigade u obzir dolazi 108. brigada ZNG-a, a potom 123. brigada HV. Ne treba zaboraviti da je 123. brigada HV najveće uspjehe u 1991. postigla u sukobu s naoružanim skupinama pobunjenih Srba i Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a ne u sukobima s JNA Uostalom, na idućim stranicama uvehke se opisiju upravo problemi tih postrojbi. Stoga pri spomenu brigade ih bataljuna ZNG-a (HV) to treba uvjetno prihvatiti i ne držati brigadu snagom od 3 do 4 tisuće ljudi ih bataljun snagom od 300 do 500 ljudi i minobacačkom baterijom od šest oruđa 120 mm, nego skupinama od 800 do 2500 ljudi za brigada i 100 do 300 za bataljun, a da se njihova reakcija na dobivenu zapovijed nije sa sigurnošću mogla predvidjeti. Zapovjednik Operativne zone Osijek u svojoj procijeni od 9. listopada 109. brigadu HV iz Vinkovaca i Županje ustrojbeno je opisao kao "gotovo potpuno na nivou jedinica Narodne zaštite".103 Zahtjev Kriznog štaba općine Županja od 14. listopada Glavnom stožeru HV za ustroj samostalne postrojbe HV potvrđuje mihcijsku razinu vojne organizacije u Vinkovcima.104 Stanje 105. brigade HV iz Bjelovara, kao prve veće postrojbe dovedene u istočnu Slavoniju iz unutrašnjosti Hrvatske, potvrda je prevladavajućeg stanja. Bila je predviđena za prodor u Vukovar, a nakon dolaska pokazala se nesposobnom i za zadaće obrane.105 S druge strane postrojbe JNA uglavnom su ispunjavale ustrojbeni uvjet naoružanja, mogle su otvoriti vatru po svojim pravilima uporabe i udžbenicima taktike. Tb su uostalom i radile. Njihovo topničko djelovanje obilježilo je operaciju zauzimanja Vukovara. Slična mjerila (kao na brigade) možemo primijeniti i na operativne sastave (korpuse i operativne grupe). Korpus JNA nasuprot Operativnoj zoni HV operativna je skupina, koja i privremeno ima jasne elemente borbenog dijela i potpore. Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja vezivala je za sebe snage JNA ekvivalenta ojačanog korpusa, kojemu je "" SVA MORH-GSHV: GSHV KL DT 801-01/91-102, Ur. br. 5120-34-91-1 od 18. 10. 1991., Zahtjev za formiranje novih jedinica; SVA MORH-GSHV: MORH, KL DTbr. 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-192 od 19. 10.1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: ZOSISD3, Str. pov. br. 525-124/88 od 20. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: MORH, Kl. DT br. 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-213 od 27. 10. 1991., Zapovijed. m A TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog prlrnirja", 77; Martin ŠPEGELJ, "Prva faza rata 1990-1992: pripreme JNA za agresiju i hrvatski obrambeni planovi", Rat u Hrvatsko] i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk: Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999., 60-63. 103 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-32/91 od 9. 10. 1991., Izvješće. 104 SVA MORH-GS HV: Krizni štab općine Županja, KL 210-02791-01/1, Ur. br. 2212-01-01-91-1 od 14. 10. 1991. 105 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja i Vukovara 17. 11. 1991. 31 vatrena moć bila veća od cjelokupne Hrvatske vojske. U usporedbi s JNA Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja bila je tek taktička skupina koja je dobila operativnu zadaću. Mirnodopska JNA bojnu vrijednost određivala je na ideološko-političkoj procjeni i odnosu pripadnika Armije prema Partiji i njezinoj politici.106 Relevantna procjena moguća je ipak samo u ratu. Postrojba je dobivala zadaću na osnovi svojih borbenih mogućnosti, a to je bilo brojno stanje, naoružanje, oprema (uključuje kvalitetu tehnike i naoružanja) i izobrazba. Status elite u JNA imale su postrojbe A klasifikacije. U istočnoj Hrvatskoj koncentrirao se najbrojniji dio tih sastava.107 Prema mjerilima JNA dvije su postrojbe ipak odskakale od ostalih. Gardijska motorizirana brigada imala je poseban status u JNA bila je izravno pod zapovjedništvom Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. Bila je mirnodopski sljedbenik Pratećeg bataljuna Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Mehanizirana divizija bila je sljedbenik 1. proleterske Page 23

Bitka za Vukovar narodnooslobodilačke udarne divizije. Za određenje elite u JNA sasvim dovoljno. Krajem studenoga 1991. te su postrojbe malo što imale ubilježiti u svoj ratni put. Njihov vrhunac bilo je zauzimanje slavonskog sela i neprimjereno dug boj s lokalnim mjesnim zajednicama. Nakon zauzimanja Vukovara JNA je hrvatske snage u gradu procijenila na "četiri do pet hiljada ljudi" naoružanih "najsavremenijim streljačkim naoružanjem, velikim brojem minobacača 60 i 82 mm, minobacačima 120 mm, malim raketnim lanserima 128 mm, kao i oruđima kalibra 76 i 105 mm. Njihovo dejstvo podržavano je vatrom artiljerije i minobacača iz s. Bogdanovaca i s. Nuštra (Vinkovci). Visok intenzitet vatre minobacača i artiljerije pokazao je da su hrvatske snage pravovremeno, očigledno pre izbijanja oružanih incidenata, dovukle u grad velike količine municije."108 No to je bila tek jedna od nesuvislih tvrdnji i opravdanja za predugu kampanju zauzimanja grada kojem u kolovozu ista Armija nije davala nikakve šanse za obranu. Za razliku od morala, koji ne možemo matematički ih statički predočiti, a koji je uz brojne slabosti bio na hrvatskoj strani, to možemo pokušati učiniti za naoružanje. O nesrazmjernom odnosu na tom području najviše govori osvrt na hrvatsko oklopništvo i topništvo tijekom bitke za Vukovar. Prva oklopna postrojba Hrvatske vojske ustrojena je u rujnu u Slavonskom Brodu od tenkova M-84 koji su sklapani u tvornici "Duro Daković". Zarobljavanjem dvije mehanizirane brigade Varaždinskoga korpusa, njihovo naoružanje i oprema razdijeljena je širom Hrvatske. Na području gdje su bile mirnodopske lokacije oklopništva JNA potaknut je ustroj oklopnih bataljuna u lokalnim brigadama Hrvatske vojske. U sastavu Operativne zone Osijek zarobljena tehnika 12. proleterske mehanizirane brigade u Našicama određena je za ustroj mehaniziranog bataljuna 3. brigade ZNG. 1W Strategija oružane borbe, Vojna tajna, Interno, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, Centar za strategijska istraživanja GŠ JNA, 1983, 74; Miroslav HADŽIĆ, Sudbina partijske vojske, Samizdat B92, Beograd, 2001, 180. 107 Dio brigada koje su sudjelovale u napadu na Vukovar godinama su bile u vrhu kopnene vojske JNA na izborima za najbolju postrojbu, kao npr. 51. mehanizirana (1977. i 1987.) i 211. oklopna brigada (1976. i 1988). M. ĐUKIĆ, Spomenica pedesetprvoj mehanizovanoj brigadi 1991-1992., 9; Milan MIHAJLOVIĆ, "Koje 'pucao' u tenkiste", Vojska, 4. 6. 1992, 36. 108 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda", Narodna armija, 23. 1. 1992, 26. 32 Na prijelazu iz rujna u listopad JNA je za operaciju Vukovar koncentrirala sedam mehaniziranih i dvije oklopne brigade JNA koje su manje ih više bile angažirane u provedbi operacije zauzimanja grada. Na dijelu od Vukovara do Vinkovaca i Županje bila je početkom listopada 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija, 211. i 252. oklopna brigada (možda bez jednog bataljuna). Ustrojbeno su imale oko 820 tenkova i borbenih vozila pješaštva (oklopnih transportera). Čak i uz pretpostavku da je znatan dio tehnike bio izvan operacije (30-50 posto), to je i dalje ogromna brojka. Tu nije uračunato ostalo oklopništvo angažirano u području Vukovara iz 12. proleterske, 36. i 51. mehanizirane kao i Gardijske motorizirane brigade SSNO-a. Nasuprot njima Operativna zona Osijek 31. listopada imala je 27 tenkova T-55,14 tenkova M-84,14 borbenih vozila pješaštva M-80,13 oklopnih transportera M-60, jedan laki tenk PT-76, četiri tenka za izvlačenje i jedan zapovjedni oklopni transporter. Najviše oklopa bilo je u 3. brigadi ZNG, oko 30 posto po ustroju, a u 108. i 109. brigadi HV bile su tenkovske čete. Dio tehnike imao je nekompletnu opremu 1 manje nedostatke.109 Prema ustrojbenim mjerilima JNA bile bi to tri tenkovske i dvije mehanizirane čete, odnosno ojačani oklopni bataljun. Način njihove raspodjele i uporabe takav je da se može govoriti poglavito o psihološkom obilježju a ne snazi koja izaziva respekt protivnika. Hrvatsko topništvo u istočnoj Hrvatskoj tek je od sredine rujna počelo dobivati konture. Do tada ga je bilo malo, a i to što je postojalo nije se moglo pratiti. Uglavnom je to bilo oruđe skinuto s jedne željezničke kompozicije JNA koja je krajem kolovoza na putu iz Slovenije zaplijenjena u Vinkovcima, a količina oružja ostala je nepoznata regionalnom zapovjedništvu ZNG u Osijeku. Snage ZNG u Vinkovcima na prijelazu iz rujna u listopad imale su u svom naoružanju: četiri haubice 122 mm, četiri haubice 105 mm, četiri minobacača 120 mm (jedan je bio neispravan), četiri protuoklopna topa 100 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, tri gorska topa 76 mm (jedan je također bio neispravan), šest netrzajnih topova 82 mm, šest protuzračnih raketa "Strijela-2M", jedan samohodni dvocijevni protuzračni top 30 mm "Praga", dva trocijevna samohodna protuzračna topa 20 mm i jedan jednocijevni protuzračni top 20 mm.110 Obrana Vukovara pred kraj rujna imala je: četiri haubice 155 mm, 27 minobacača, Page 24

Bitka za Vukovar od čega devet kalibra 120 mm, 15 kalibra 82 mm i tri od 60 mm, zatim pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, dva laka lansera raketa 128 mm, dva jednocijevna protuzračna topa 20 mm, jedan trocijevni top 20 mm, jedan protuzračni top 40 mm, šest lakih protuzračnih lansera raketa "Strijela 2 M", 11 ručnih bacača, dva lansera protuoklopnih raketa "Osa", 20 jednokratnih raketnih bacača "Zolja" i 14 pultova za rakete "Maljutka".111 '"'J Tenkova T-55 bilo je: 13 u 3. brigadi ZNG-a, jedan u 107. brigadi HV, osam u 109. brigadi, dva u 123. brigadi, jedan u 136. brigadi i dva u Zaštitnoj četi Zapovjedništva Operativne zone Osijek Tenkova M-84 bilo je: 12 u 108. i dva u 109. brigadi, borbenih vozila pješaštva M-80 bilo je: tri u 3. brigadi, šest u 109. brigadi, dva u 123. brigadi, jedan u 136. brigadi i dva u Zaštitnoj četi Zapovjedništva Operativne zone Osijek Oklopnih transportera M-60 bilo je tri u 3. brigadi, pet u 106. brigadi, dva u 108. brigadi, jedno u 136. brigadi i dva u Zaštitnoj četi Zapovjedništva Operativne zone Osijek Kod njih je bio i jedan laki tenk-amfibija PT-76, a četiri tenka za Izvlačenja (od čega dva neispravna) i jedno zapovjedno oklopno borbeno vozilo BTR-50PKbili su u 3. brigadi ZNG-a SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-117 od 31.10. 1991., Izvješće o stanju OMJ u OZ Osijek "" SVA MORH-GSHV: Zap. 3. br. ZNG Vinkovci od 24. 9. 1991.; SVA MORH-122. br. HV: Zapovjedništvo oružanih snaga općine Đakovo, Br. 2121-06-91-02 od 27. 9.1991., Izvješće; SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-241/1-91 od 3. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-264/1-91 od 7. 10. 1991., Izvješće. 1,1 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Zapovjedništvu ZNG RH. Nadnevak nastanka izvješća nije upisan, a dostavljen je telefaksom 25. rujna u 1 sat, na upit Zap. ZNG RH br. 5120-02-91-1 od 23. rujna 1991.; SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 2-5 od 29. 9. 1991. 33 listopad je vrijeme povećanja topničkih oruđa u Slavoniji. Operativna zona Osijek je 11. listopada u svom sastavu od topništva za potporu i protuoklopnu borbu imala: pet top-haubica 152 mm (od kojih su dvije bile neispravne), šest haubica 155 mm (od kojih dvije neispravne), top 130 mm s dotrajalom cijevi, osam haubica 122 mm iz razdoblja Drugog svjetskog rata, četiri haubice 105 mm, U gorskih topova 76 mm (od kojih četiri neispravna), 22 protuoklopna topa 76 mm (od kojih 8 neispravnih), 22 protuoklopna topa 100 mm, 12 samohodnih protuoklopnih topova 90 mm (9 neispravnih), 38 netrzajnih topova 82 mm (8 neispravnih), 86 minobacača 120 mm (10 neispravnih), 76 minobacača 82 mm, 36 minobacača 60 mm, 19 lakih raketnih lansera 128 mm, jedan višecijevni lanser raketa 128 mm "Plamen", 54 protuoklopna lansera vođenih raketa i devet samohodnih protuoklopnih lansera vođenih raketa. Dan ranije Operativnoj zoni pridodana je bitnica s pet samohodnih haubica 122 mm "Gvozdika" sa samo jednom posadom. Znatan dio oruđa (95 topova, minobacača i protuoklopnih lansirnih oruđa) bio je u sastavu 108. brigade HV, koja je bila na novogradiškoj bojišnici.112 Terminologijom JNA Operativna zona Osijek je na crti od granice s Mađarskom do rijeke Save imala 38 oruđa, od čega 17 topničkih oruđa brigadne razine, 11 topničkih oruđa korpusne razine i jedno armijske razine. Ukupno je imala 29 oruđa iznad kalibra 105 mm. Ostalo je bio kalibar 76 mm. Divizijun JNA načelno se sastojao od tri baterije od po šest oruđa, što je ukupno 18 oruđa. Protuoklopništvo je raspolagalo s 47 topničkih oruđa, što je bilo bhzu topničkoga dijela protuoklopnog puka, ali s tri različita kalibra i stupanjem suvremenosti oruđa. Minobacača 120 mm bilo je dostatno za 10 pješačkih bataljuna ih lakih brigada. Do kraja bitke broj oruđa znatnije je praćen protuoklopnim sredstvima. Glavni stožer HV 4. studenog zapovjedio je Zapovjedništvu Operativne zone Bjelovar da iz mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna Virovitica izdvoji jednu bateriju samohodnih protuoklopnih lansera raketa i da je s posadama uputi uy Đakovo. Baterija je dodijeljena Zapovjedništvu Operativne zone Osijek radi ustroja protuoklopnog divizijuna 3. brigade ZNG, koja se tada prikupljala oko Vinkovaca.113 Uz to je po nalogu Glavnog stožera HV od 2. studenoga iz sastava Operativne zone Zagreb izdvojena protuoklopna baterija 76 mm i određena za slanje u Vinkovce u sastav Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja.114 Taj potez treba držati prije umirujućom gestom prema hrvatskom vrhovništvu nego svrhovitom pomoći Vinkovcima i Vukovaru. Bateriju je nakon dolasku iz Zagreba u Osijek Zapovjedništvo Operativne zone dodijelilo 135. brigadi HV u Osijeku.115 No vratimo se Vinkovcima i topništvu na području općine, onom dijelu koji je podržavao obranu Vukovara. Vinkovačka je brigada 21. hstopada imala po četiri haubice 105 i 122 mm, jedan višecijevni lanser raketa 128 mm, po četiri protuoklopna topa 76 i 100 mm, šest samohodnih topova 90 mm, šest netrzajnih topova 82 mm, četiri minobacača 120 mm i tri 82 mm.116 Iz sastava Operativne Page 25

Bitka za Vukovar zone bile su tri haubice 152 mm, a iz 122. brigade HV iz Đakova: četiri haubice 122 112 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-41 od 11. 10.1991., Stanje art. sredstava, Izvješće. U pregledu je netočno naveden broj haubica 155 mm u Vukovaru. Bile su četiri a ne dvije. Usp. SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 2-5 od 29. 9. 1991. 113 SVA MORH-GSHV: GSHV Kl. 8/91-01/207, Ur. br. 5120-25-91 od 4. 11. 1991., Zapovjed za pretpočinjavanje artiljerije. 114 SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 8/91-01/201, Ur. br. 5120-25-91 od 2. 11.1991., Zapovijed. 115 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525/145-9 od 5.11. 1991., Prihvat baterije 76 mm M-42 "ZIS". 110 SVA MORH-ZOZO: Pregled imajućeg stanja po artiljeriji u OZ Osijek Telefaksirano u Zagreb 21.10. 1991. u 20.35. Po podacima od 26. listopada brigada je imala: četiri haubice 105 mm, po četiri protuoklopna topa 76 mm (od kojih dva ispravna), pet protuoklopnih topova 100 mm, jedan Ispravan gorski top 76 mm, osam netrzajnih topova 82 mm i pet minobacača 120 mm. SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV, Str. pov. br. 109-375-02/91 od 26. 10. 1991. 34 mm i šest protuoklopnih topova 100 mm. U posjedu 124. brigade HV u Vukovaru bile su četiri haubice 155 mm, pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, devet minobacača 120 mm, 15 minobacača 82 mm i tri minobacača 60 mm.117 Pet samohodnih haubica 122 mm "Gvozdika" nije bilo uračunato iako su bile na području Vinkovaca. Na području Vinkovaca bila su još četiri višecijevna lansera raketa 128 mm, jedna haubica 155 mm, šest gorskih topova 76 mm, 15 minobacača 120 mm, 10 minobacača 82 mm i jedna haubica 105 mm, kojoj je vlasnik bio "nepoznat", a ona sama nisu imala pisani trag dovođenja. Broj minobacača 60 mm na uporabi pri MUP-u nije bio poznat.118 Je li tvrdnja bila točna i što se kasnije dogodilo s ovim oruđima nije mi poznato. Prema jednom pregledu od 3. studenoga topništvo na vinkovačkoj bojišnici sastojalo se od pet haubica 152 mm, pet samohodnih haubica 122 mm, pet minobacača 120 mm, baterije protuoklopnih topova 100 mm, baterije samohodnih topova 90 mm, baterije protuoklopnih topova 76 mm i dva višecijevna lansera raketa 128 mm "Plamen".119 Iako nije navedena u popisu na području grada tada je bila i baterija od četiri haubice 105 mm. Pri ocjeni djelovanja hrvatskog topništva ne smije se zaboraviti, kao što je to jednom prigodom istaknuo načelnik topništva Operativne zone Osijeka, da je ono djelovalo u uvjetima "apsolutne prevlasti neprijatelja u zračnom prostoru i u dometu nep. artiljerije zbog čega smo prinuđeni sve radnje obavljati pretežno noću".120 Uloga topa M-46 kalibra 130 mm u obrani Vukovara zaslužuje zaseban osvrt. On je zasigurno najbolji pokazatelj odnosa snaga i stvarnih hrvatskih mogućnosti. Top 130 mm ima domet od 27 kilometara i bio je topničko oruđe s najvećim dometom u JNA Veći domet od njega imah su samo višecijevni lanser raketa "Orkan" i raketa zemlja-zemlja "Luna". U kopnenoj vojsci JNA 130 mm bio je vojišni top, što znači Izvan korpusa, a pod izravnom nadležnošću komandi vojnih oblasti. Svaka od tri vojne oblasti imala je dvije mješovite topničke brigade, od kojih je svaka imala 54 takva topa. Po podacima koje je Glavni stožer HV prikupio u listopadu od podređenih postrojbi, 24 takva topa ostala su u vojarni Borongaj nakon odlaska JNA iz nje. Ni jedan nije bio kompletan, a procjenjivano je da će se tijekom vremena 16 moći dovesti u ispravno stanje.121 Kakav je to bio problem govori procjena pomoćnika ministra obrane RH da nijedna od istočnoeuropskih zemalja nije sama imala dovoljnu količinu pričuvnih dijelova za dovođenje u ispravno stanje 24 topa 130 mm.122 Četiri ispravna topa 130 mm imala je 113. brigada HV iz Šibenika.123 Jedan ispravni top s dotrajalom cijevi bio je kod 3. brigade ZNG, koja je relativno rano došla do njega.124 Na koncu 1991. godine Hrvatska vojska u svom topništvu imala je 10 takvih ispravnih topova.125 S obzirom na njihov domet u HV imah su operativnu važnost. U zahtjevu Zapovjedništva Operativne zone Osijek upućenom 28. hstopada Glavnom stožeru HV traženo 117 SVA MORH-ZOZO: Pregled imajueeg stanja po artiljeriji u OZ Osijek. Telefaksirano u Zagreb 21. 10. 1991. u 20.35. 118 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV, Str. pov. br. 04-358-01/91 od 23. 10. 1991., Stanje artiljerijskog oružja u zoni Vinkovci. 119 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-145-3 od 3. 11. 1991., Raspored art. jedinica u obrani Vukovara 12,1 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-41 od U. 10. 1991., Stanje art. sredstava izvješće. 121 SVA MORH-GSHV: GSHV, Načelnik artiljerije od 23. 10. 1991., Stanje art. oruđa i municije, izvješće. 122 SVA MORH-OSHV: Ministarstvo obrane, Kl. 213-01/91-01/78, Ur. br. 512-08-91-2 Page 26

Bitka za Vukovar od 10. 11. 1991., Mogućnost dovođenja u ispravno stanje artiljerijskih oruđa 130 i 155 mm, Informacija 123 SVA MORH- fond Zapovjedništva Operativne zone Split: Zap. OZ Split, KL Str. pov. 803-05/91-01/01, Ur. br. 512-01-01-91-13 od 27. 10. 1991., Referiranje o stanju art. jedinica OZ Split 124 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-41 od 11. 10. 1991., Stanje art. sredstava izvješće. 123 SVA MORH-GSHV: GSHV od 29. 12. 1991., Izvješće o stanju popune postrojbi HV oružjem i streljivom. 35 je devet topova 130 mm i nova cijev za top koji su imali.126 Šest topova dovedeno je do uporabne razine pa je 28. listopada određeno da se po dva upute u Novu Gradišku, Sisak i Vinkovce.127 Ali upućen je samo jedan top jer je jedan ipak bio neispravan. Zbog toga je Glavni stožer HV 3. studenoga naredio slanje topa 130 mm iz Nove Gradiške s jednim borbenim kompletom streljiva.128 Zajedno s postojećim topom u Osijeku Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja, u prvim danima studenoga imala je na raspolaganju jedan129, odnosno dva topa 130 mm za topničko djelovanje po zahtjevu obrane Vukovara.110 Iako je broj i vrsta topničkih oruđa angažiranih na pravcu Vinkovci - Vukovar za tadašnje hrvatske prilike bio vrlo velik ne treba zaboraviti da nije praćen dovoljnom količinom streljiva. U dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek od 19. listopada dani su podaci o angažmanu topništva na vinkovačko-vukovarskoj bojišnici i količini raspoloživog streljiva. Od haubičke baterije 152 mm "Nora" bio je angažiran samo vod (dva oruđa) jer se raspolagalo samo s 43 metka. Baterija od četiri haubice 122 mm iz 122. brigade HV imala je jedan borbeni komplet streljiva (48 metaka po oruđu). Baterija haubica 122 mm 109. brigade imala je 118 metaka, a baterija 105 mm imala je dva borbena kompleta (60 metaka po oruđu). Baterija topova 76 mm imala je po jedan borbeni komplet, a tohko su imala i minobacačka oruđa. Sličan je odnos bio i s protuoklopnim topništvom.131 U odnosu na stanje od 19. listopada, topništvo je 23. listopada bilo u boljem položaju. Četiri haubice 105 mm imale su oko 1000 projektila a tri ispravne haubice 122 mm imale su oko 100 projektila.132 Kada je 8. studenoga eksplodirala samohodna haubica 122 mm prilikom otvaranja vatre, preostale četiri samohodne haubice "upućene u radionicu na pregled, a posade poslane na odmor". Topništvo je tog dana imalo 64 metaka za pet haubica 152 mm, 105 metaka za dva topa 130 mm, od čega samo pet s jakim punjenjem, 200 metaka za četiri haubice 105 mm, 180 metaka (od kojih 40 s upaljačima) za privremeno neuporabljive samohodne haubice 122 mm, 400 projektila za sedam minobacača 120 mm, 250 mina za pet minobacača 82 mm, 280 metaka za sedam samohodnih oruđa 90 mm, 150 metaka 100 mm bez upaljača, 15 metaka za šest netrzajnih topova 76 mm, 120 metaka za šest protuoklopnih topova 76 mm, kao i 80 metaka 155 mm. Za devet haubica sovjetske proizvodnje 152 mm nije bilo ni metaka ni posluga, kao ni za četiri haubice 122 mm.133 I na problem odnosa snaga osvrnut ćemo se u najkraćim crtama. Odnos se snaga drži kompleksnim i zahtjevnim problemom pri planiranju borbi, a posebno u napadu. Načelno je stajalište, ne samo u JNA nego i u inozemnim razmatranjima, da je za napad na pravodobno 126 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123-99 od 28.10. 1991., Načelniku artiljerije GS HV 127 SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 803-05/91-03/147, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 28. 10. 1991., Raspored art. oruđa 130 mm M-46. 128 SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 803-05/91-03/186, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 3. 11. 1991., OGVVŽ. 129 SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-223/91 od 15. U. 1991., Trenutno stanje artiljerijske podrške Vukovaru 15. 11. 1991. Prema ovom izvješću postojao je samo jedan top 130 mm. 130 SVA MORH-GSHV: GSHV KL 803-05/91-03/188, Ur. br. 5120-02/22-91-1 od 3. 11. 1991.; Izvješće govori o dva topa 130 mm kao i M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MIRKOVIĆ-NAD, Bitka za Vukovar, 189. 131 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-77 od 19. 10. 1991., Izvješće. 132 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV Str. pov. br. 04-358-01/91 od 23. 10. 1991., Stanje artiljerijskog oružja u zoni Vinkovci. 133 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-162/91 od 8.11.1991., Dnevno izvješće. Na izvješću je naknadno intervenirano upisivanjem novih brojki. Pored 250 mina za pet minobacača 82 mm dopisano je 22 70, uz 280 granata za sedam samohodnih oruđa 90 mm dopisano je 364, za 150 protuoklopnih granata 100 mm dopisano je da su bez upaljača, a za četiri haubice 122 mm dopisana je brojka 124. Page 27

Bitka za Vukovar 36 organiziranu obranu potreban omjer 3: l.134 Na zapovjedno-stožernoj ratnoj vježbi "Romanija-88" JNA je koristila priručnik za izračunavanje odnosa snaga koji je napravljen usporedbom svojih mogućnosti i mogućnosti potencijalnog protivnika. Postrojbe su uspoređivane na osnovi numeričkih vrijednosti. Pješački, odnosno motorizirani bataljun JNA imao je numeričku vrijednost 1,5 kao i partizanska brigada JNA Topnički drvizijuni imah su različit raspon vrijednosti: od 0,4 za divizijune haubica 105 mm i haubica 155 mm Ml, pa 0,5 za minobacački divizijun 120 mm, divizijun haubica 122 mm M-38, 0,7 za divizijun haubica 122 mm D-30, 0,8 za divizijun samohodnih haubica 122 mm 2S1 "Gvozdika", do 1 za haubice 152 mm D-30. Najveću numeričku vrijednost u topništvu za potporu, 1,1 imao je top 130 mm M-46, odnosno 3 u slučaju divizijuna višecijevnih bacača raketa 128 mm "Oganj". U topništvu za protuoklopnu borbu na dnu je bio divizijun protuoklopnih topova 76 mm M-42 s 0,1, a na vrhu s 0,5 bio je mješoviti divizijun s dvije baterije topova 100 mm MT-12 i baterijom samohodnih protuoklopnih lansera raketa POLO M-83. Najveću numeričku vrijednost imalo je ipak oklopništvo: oklopni bataljun tenkova M-84 s 2, oklopni bataljun tenkova T-72 s 1,5 i oklopni bataljun tenkova T-55 s 1. Numerička vrijednost mehaniziranog bataljuna s oklopnim transporterima M-60 bila je 1,5, a s borbenim vozilima pješaštva M-80 čak 3.135 Primjenom priručnika na Operativnu grupu Vukovar, Vinkovci, Županja dolazimo do zaključka da je imala približnu numeričku vrijednost tek nešto veću od jednog mehaniziranog bataljuna i mješovitog artiljerijskog divizijuna 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade iz Požarevca, glavnina koje je od druge polovice rujna bila u širem području Vinkovaca. Stotrideset prva brigada HV iz Županje imala je 23. studenoga 1991. godine 2146 vojnika, 19 minobacača, od čega 12 kalibra 60 mm, dva 82 mm, pet 120 mm, sedam topova 76 mm, jednu haubicu 105 mm, 13 lansirnih pultova za protuoklopne rakete, dva netrzajna topa 62 mm, pet 82 mm, tri protuavionska topa 20/3 mm, jedan 20/1 mm, i dva lansirna mehanizma za protuavionske rakete "Strijela 2M" s osam raketa.130 Sredinom studenoga ona je imala nasuprot sebe 252. oklopnu brigadu JNA koja joj bez većih borbi uzela dio općine. Njezino naoružanje dovoljno govorio o njezinim borbenim mogućnostima i može poslužiti za većinu naoružanih skupina koje su zvane brigadom HV u toku 1991. godine. Na kraju, također u obliku informacije, osvrt na sustav logističke potpore (pozadinskog osiguranja). S preustrojem iz kraja 1980-ih JNA je prešla na nov sustav logističkog osiguranja. Komande vojnih oblasti bile su nositelj logističkog osiguranja na području svoje nadležnosti, što se provodilo putem logističkih baza. Te su baze načelno pokrivale područje korpusa kopnene vojske (iako nisu bile u njegovu sastavu) i opskrbljivale ga svim što je bilo potrebno za život i nesmetan rad postrojbi, od pričuvnih dijelova, do hrane i streljiva.137 Usprkos financijskih problema koji su ozbiljno mučili Armiju, njezin logistički sustav učinkovito je funkcionirao u toku bitke za Vukovar. Hrvatskim snagama to je bio stalni problem, ponajprije u opskrbljivanju streljivom, naoružanjem i drugom vojnom opremom. Za razliku od Armije, na hrvatskoj strani logistički sustav postojao je tek u konturama i tijekom 1991. se mijenjao. Početak je bio oslonac na civilne logističke kapacitete, a približavanjem kraju godine rasla 134 Čedomir GLLANOVIĆ, "Odnos naga i tempo napada (Neka strana razmatranja)", Teorija i ratna praksa, Interno, Časopis Centra visokih vojnih škola KoV JNA, br. 17, 1989., 71-80. i:i5 povremen priručnik za izračunavanje odnosa snaga. Vojna tajna strogo poverljivo, GŠ OS SEFU, I uprava, februar 1988. 136 SVAMORH-ZOGV: Zap. 131. br. HV, Pov. br. 9-16/91 od 23. 11. 1991., Pregled stanja Jedinice. 137 Pravilo: Pozadinsko obezbeđenje oružanih snaga SFRJ u miru, Vojna tajna Poverljivo, SSNO, 1990., 86, 93-95. 37 je važnost Sektora logistike Ministarstva obrane. Do kraja kolovoza 1991. godine 109. brigada ZNG-a (uzeta kao primjer) logističko osiguranje (uključujući i sanitetsko) rješavala je osloncem na Skupštinu općine Vinkovci. Mjesečni planovi potreba hrane, pogonskoga goriva i financijskih sredstava nisu rađeni. Tek 26. kolovoza brigada je iz Zagreba dobila naputak financijske službe za rad u tom dijelu.138 Sudeći po izvješću Kriznog štaba općine Vinkovci od 27. listopada 1991. do tada se ništa nije promijenilo u odnosu općine prema brigadi, a kasnije i Operativnoj grupi Vukovar, Vinkovci, Županja. Općina je po radnoj obvezi mobilizirala 40-tak poduzeća koja su najvećim dijelom imala zadaću logističke potpore hrvatskim oružanim snagama. Znatan dio voznog parka tih poduzeća bio je mobiliziran za potrebe Hrvatske vojske, što je uzrokovalo smanjenje njihove Page 28

Bitka za Vukovar učinkovitosti "do krajnjih granica".139 Vukovar je u tom pogledu bio specifičan. Dolaskom novog zapovjednika obrane u rujnu potpuno je prešao na ratni način življenja. Intendantski dio logistike riješen je tako da je roba iz gradskih trgovina prikupljena u četiri skladišta iz kojih se kasnije distribuirala. Opskrbljivanje je organizirano na tri razine: za borce, mjesne zajednice skladišta. Na prvoj razini bili su borci kojima se kuhana hrana dovozila na crtu bojišta. Na drugoj razini bile su mjesne zajednice, koje su opskrbljivane preko njihovih povjerenika za logistiku. Treću razinu činila su četiri velika skladišta, koja su također posebno opskrbljivana.140 Sredinom listopada Glavni stožer HV u vidu okružnice dao je zapovijed za logističku potporu. Odjel logističke podrške pri zapovjedništvima operativnih zona bio je dužan združiti bojne potpore svih postrojbi u zoni. Pri upućivanju zahtjeva za pomoć i opskrbu upućenom Glavnom stožeru traženo je da budu "realni i usklađeni sa materijalnim mogućnostima Republike Hrvatske". Polazište logističke potpore bih su kapaciteti teritorija, a moralo se voditi računa o potrebama lokalnog stanovništva. Najveći problem bio je trajni nedostatak streljiva pa je odobren dnevni utrošak od 0,25 bojnog kompleta. Prvi na listi prioriteta za popunu dan je postrojbama Operativne zone Osijek141 Iz istog razdoblja postoji jedno izvješće Zapovjedništva Operativne zone Osijek o logistici iz kojeg su razvidni znatni intendantski problemi, od nedostatka zimske opreme, pribora za jelo, pribora za izuzimanje hrane za osnovne postrojbe, posuda za vodu, što je u konačnici onemogućavalo osamostaljenje postrojba u intendantskom smislu. To je pak vezalo gotovo sve postrojbe u tom pitanju za naseljena mjesta.142 138 SVAMORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. brigade ZNG, Str. pov. br. 04-111/1-91 od 27. 8. 1991., Izvješće o stanju jedinica 109. brigade ZNG. 139 SVA MORH-GSHV: Krizni štab Općine Vinkovci, Br. 10-141/1.1991. od 27.10. 1991., Izvješće. 140 Ines SABALIĆ, "Kako sam ratovao i platio", Nedjeljna Dalmacija 26. 12. 1991., 13. 141 SVA MORH-GSHV: GS HV Kl. 8/91-03/139, Ur. br. 5120-37-91 od 17. 10. 1991., Zapovijed za logističku podršku. 142 SVAMORH-ZOZO: ZOSISLB, Str. pov. br. 525-123-59 od 15. 10. 1991., Pozadinsko izvješće za 15. 10. 1991. 38 Politička podloga 1990.-1991. godine Nakon što je u svibnju 1980., umro predsjednik SFRJ, vrhovni zapovjednik oružanih snaga i predsjednik SKJ, Josip Broz Tito ubrzano je rastakanje Jugoslavije. U drugoj polovici 1980-ih bila su jasno uočljiva dva žarišta političke krize, Srbija i Slovenija, njihove su intelektualne elite prve javno iskazale nezadovoljstvo položajem svojih naroda u Jugoslaviji. U Sloveniji je Jugoslaviju osporila skupina nezadovoljnih intelektualca, a u Srbiji je intelektualno nezadovoljstvo iskazala najuglednija nacionalna institucija, Srpska akademija nauka i umjetnosti, svojim poznatim i nedovršenim Memorandumom.143 Prijepor se sveo na budućnost Jugoslavije, unitarnu ili konfederalnu. Srbija je grubom uporabom sile na Kosovu nakon nemira Albanaca, memorandumskom politikom intelektualne i crkvene elite i na kraju pohtikom masovnog okupljanja naroda srušila politička vodstva Vojvodine i Crne Gore.144 Zaokruživši Srbiju "od tri djela" i s pridodanom Crnom Gorom, srpski režim je na kraju osamdesetih težište djelovanja prenio na područja Hrvatske gdje su većinski i u znatnijem postotku živjeli Srbi. Proces se odvijao u sjeni raspada komunističkog poretka u središnjoj i istočnoj Europi, gdje je privođena kraju dotadašnja bipolarna podjela svijeta. Odraz tih događanja bila su i politička kretanja u Jugoslaviji, u kojoj su 1989. počele nicati prve nekomunističke stranke. <* Naznake nacionalne nesnošljivosti u Vukovaru i Vinkovcima pojavile su se početkom 1990., najprije kao grafiti na zidovima. U Vukovaru su se pojavile parole: "Poklat ćemo svu hrvatsku djecu", "Bog čuva Srbe", "Srbija" i "više navijačkih 'sportskih' parola" s političkim i nacionalnim konotacijama. Osim pisanih parola, bilo je i crtanih sa znacima kukastog križa i slova U, kako u Vukovaru, tako i na Vinkovcima.145 Stanje su dodatno podgrijali stanovnici srpskih sela Trpinja, Bobota, Bršadin i Pačetin sa zahtjevom za održanje "mitinga istine" u Vukovaru radi potpore Srbima na Kosovu. Predsjedništvo Općinske konferencije Saveza socijalističkog radnog naroda Hrvatske za Vukovar, od kojeg su stanovnici navedenih srpskih sela tražili da bude organizator, odbilo je zahtjev s obrazloženjem da "ne prihvaća masovna okupljanja građana kao sredstvo političkog djelovanja".146 Zahtjev za održanje mitinga ubrzo je poduprla i Mjesna zajednica Borovo Selo. "Dileme izgleda više nema: u 'crvenom' Page 29

Bitka za Vukovar Vukovaru pred radničkim domom gdje je održan Drugi vukovarski kongres KPJ u nedjelju će ipak biti održan miting za Jugoslaviju", objavio je dnevnik Borba u broju od 13. veljače. Predstavnici srpskih mjesnih zajednica odbili su spekulacije o zakulisnim igrama oko mitinga kao jednonacionalnog okupljanja. "Mi na miting pozivamo sve narode i narodnosti Vukovara, a njih je 23, kojima je na srcu i u duši Jugoslavija, njen napredak i još uspješniji razvoj, a ne nikakve podele koje sada forsiraju republička rukovodstva, a pre svega naše partijsko u Republici i deo državnog rukovodstva Hrvatske." Predstavnik Skupštine Mjesne zajednice sela Bobota otišao je dalje u iznošenju optužbi na račun republičkog vodstva Hrvatske zbog "otvorene podrške" separatističkoj politici na 143 Olivera ]VI1IX)SAVLJEV1Ć, "Jugoslavija kao zabluda", Srpska strana rata, Republika, Beograd, 1996., 62-65. 144 Osnovne informacije o tom razdoblju kod Dušan BILANDŽIĆ, Hrvatska modema povijest, Golden marketing, Zagreb, 1999., 749-764 i 0. MTLOSAVLJFA'IĆ, "Jugoslavija kao zabluda", 60-88. 143 M. FLEGO, "Stravične parole", Večernji list, 10. 2. 1990. (T), "Odobrenja (zasada) nema", Večernji list, 10. 2. 1990. 39 Kosovu. Zamjereno je na stajalištu o mjestu ćirilice u Hrvatskoj i nereagiranju na pojavu Hrvatske demokratske zajednice i sličnih stranki. Stav organizacije SKH u Vukovaru bio je da miting "podstiču pojedinci iz Vojvodine".147 Pitanje organizacije i održanja mitinga obilježilo je drugu polovicu veljače u Vukovaru. Na glasovanju sa 23 glasa za, 17 protiv i 7 uzdržanih, Socijalistički savez Vukovara odbio je preuzeti organizaciju mitinga. Odbijanje je obrazloženo tvrdnjom da bi miting mogao "uznemiriti višenacionalnu sredinu u kojoj, bar za sada, nema ozbiljnijih poremećaja".148 No, poremećaja je već bilo jer su upravo to bili znaci poremećaja. Svakako su sociolozi najpozvaniji da istraže propast zajedništva u miješanim sredinama i krvavi ratni kraj. Uz sve manjkavosti koje je jugoslavensko društvo imalo nakon Drugog svjetskog rata, postupno je stvoren supstrat zajednice, kako to naznačuje sociolog Josip Županov, koja je u gradovima bila slična onome što se u selima naziva "komšiluk".149 Vukovar je dobar primjer socijahstičke multikulturalnosti koja se počela razarati kad je srpski dio zajednice prihvatio projekt nacionalne homogenizacije iz Socijalističke Republike Srbije, kojemu su najprepoznatljiviji dio bih jednonacionalni "mitinzi istine". Preko kosovskog problema, o kojem su i autori koji nisu previše opterećeni srpstvom prihvatili apsurdnu tvrdnju da se Srbima 1980-ih događao genocid,150 stvoreno je uporište za međusobnu srpsku, a dijelom i pravoslavnu homogenizaciju. Stajahšte koje je odbijalo prihvatiti tvrdne o ugroženom srpstvu, odnosno o neravnopravnosti Srbije u Jugoslaviji, ih je pokušavalo biti kritično prema takvim tvrdnjama tretirano je neprijateljskim ili nekorektnim. U Hrvatskoj je 1989. i 1990. takva masovna potpora hrvatskih Srba politici Slobodana Miloševića, od većinskih Hrvata prepoznata kao izravna ugroza.151 Sve ostalo bilo je predvidljiv shjed međunacionalnog udaljavanja i ratnog približavanja. Dugogodišnja "hrvatska šutnja" kako je nazivano nepostojanje prepoznatljivog stajališta komunista u Hrvatskoj, stvorila je pogodno tlo za srpsku politiku. Usprkos činjenice da je Hrvatsku počeo ugrožavati srpski nacionalni pokret, Republički sekretarijat za unutarnje poslove SRH sigurnosno stanje u republici u prvoj polovici 1989. godine ocijenio je ovako: zbog krize u Jugoslaviji sve "neprijateljske grupacije" pojačale svoje djelovanje, a da je "osobito (...) negativan utjecaj na stanje sigurnosti imala eskalacija nacionalizma".152 Za krute i višestranačju nesklone komunističke vlasti dolazilo je do tada nepojmljivo razdoblje u kojem su protivnici režima, odnosno unutarnji neprijatelji po sigurnosnom poimanju vlasti, počeh otvoreno tražiti pravo glasa i promjene. Hrvatski su nacionahsti "pokušavali formirati i zloupotrebom demokratskih procesa legalizirati razne oblike političkog organiziranja, temeljeći ih na poznatoj platformi maspoka", ocjena je Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SRH iz rujna 1989., a srpski su nacionalisti u Hrvatskoj prozvani da u "sprezi i na poticaj glavnih inspiratora izvan Republike, na tezi o asimilaciji i ugroženosti", pokušavaju u "javnosti stvoriti dojam o potpunom kršenju nacionalnih građanskih prava i sloboda Srba u Hrvatskoj".153 147 R STEVIĆ, "Za miting u svakom slučaju", Borba, 13. 2. 1990. 148 Protiv mitinga su uglavnom bili delegati iz mjesnih zajednica s većinskim hrvatskim stanovništvom. R SUBOTIĆ, D. USTIĆ, "Savez socijalista Vukovara ne prihvata organizaciju mitinga", Borba, 1. 3. 1990., 17. 149 Josip ŽUPANOV, Poslije potopa, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 39. 150 Dušan PAVLOVIĆ, Akteri i modeli: Ogledi o politici u Srbiji pod Miioševićem, Samlzdat B92, Beograd, 2001., 130. Page 30

Bitka za Vukovar 151 O. !VmX)SAVLJEVIĆ, "Jugoslavija kao zabluda", 79. 152 SRH, Republički sekretarijat za unutrašnje poslove, Br. Str. pov. 29/1-1989, od 7. 9. 1989, Informacija o stanju sigurnosti u SR Hrvatskoj u prvom polugodištu i ljetu 1989. godine. 153 Isto. 40 U nacionalnom gibanju kod hrvatskih Srba na prijelazu iz 1980-ih u 1990-te mogu se prepoznati dvije etape. Obilježje je prve etape zakašnjeh odjek općeg srpskoga gibanja u Jugoslaviji. Dio je djelovao kroz institucije SR Hrvatske, a njegov je smisao bio pokušaj pritiska na neodlučne pohtičke vrhove komunista u Hrvatskoj da podrže srbijansku politiku, odnosno da prihvate koncept unitarne federacije. Ta su nastojanja izgubila smisao uvažavanjem promjena u svijetu od hrvatske politike i njezinim otvaranjem prema višestranačju. Srpska politika u Hrvatskoj tada dobiva institucionalno obilježje kroz političke stranke, ponajprije kroz Srpsku demokratsku stranku, a nakon izbora kroz lokalne državne ustanove u područjima gdje su pobijedili u izborima. Od ljeta 1990. po nacionalnom ključu počeh su pokušaji širenja SDS-a na štetu Saveza komunista Hrvatske - Stranke demokratskih promjena.154 U siječnju 1990. na 14. kongresu SKJ u Beogradu partija se raspala na nacionalne organizacije, a nekoliko mjeseci kasnije u zapadnim dijelovima SFRJ komunizam je i politički poražen. U proljeće 1990. u Hrvatskoj su održani prvi demokratski izbori na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica s platformom nacionalnog pomirenja. Njezinu pobjedu mediji u Srbiji prikazali su kao pobjedu ustaštva.155 Za takvo stajalište u Srbiji kroz 1980-te stvorio je pretpostavke znatan dio srpske pohtičke, crkvene, intelektualne i znanstvene elite.156 Jedna od općina u kojoj je pobijedio reformirani Savez komunista Hrvatske Stranka demokratskih promjena bio je i Vukovar.157 Vrlo brzo, već u ljeto 1990. postao je vruća međunacionalna točka na zemljovidu Hrvatske. "Nad Vukovarom koplja ukrštaju i sve brojnije stranke sa nacionalnim predznacima koje se utrkuju u zaštiti pripadnika svoje nacionalnosti od 'terora' onih drugih", pisao je u srpnju 1990. novinar beogradskih Večernjih novosti. Rušenje partizanskog spomenika kod Bobote i nadgrobnih spomenika na pravoslavnom groblju u Iloku, te "otkriće' liberala o partizanskim zločinima u Tovarniku", neki su od razloga koji su "privukli na vukovarsko područje sve veći broj novinara iz svih redakcija, pa nije ni čudo što se o ovom kraju sve više piše".158 Ubrzano podvajanje po nacionalnoj osnovi u Vukovaru nije bila lokalna specifičnost nego odraz općeg trenda u Republici Hrvatskoj. S jedne strane, pobjednička Hrvatska demokratska zajednica ubrzano je vodila prema samostalnoj državi, a s druge strane, srpsko političko vodstvo iz Hrvatske ubrzano je trasiralo put prema velikoj Srbiji. Dugogodišnji trend srpskog nacionalizma prelio se iz Srbije u Hrvatsku, nagovješćujući neizvjesnu budućnost.159 Politički predstavnici srpske zajednice zauzeli su nepomirljivo stajahšte prema promjenama koje je pokretao HDZ, pa tako i u Vukovaru. Na njegovu primjeru mogao se pratiti proces transformacije srpskog dijela SKH - SDP u Srpsku demokratsku stranku. Na 154 Ivan GRDEŠIĆ, Mirjana KASAPOVIĆ, Ivan ŠIBER, Nenad ZAKOŠEK, Hrvatska u izborima '90, Naprijed, Zagreb, 1991., 38-41. 155 D. BILANDŽIĆ, Hn'atska modema povijest, 770, 772, 777; Dejan JOVIĆ, Jugoslavija: država koja je odumrla, Promete], Zagreb, 2003., 479. ir* Radrnila RADIĆ, "Crkva i 'srpsko pitanje". Srpska strana rata, Republika, Beograd, 1996, 269-288; Olivera MILOSAVLJEVIĆ, "Zloupotreba autoriteta nauke", Srpska strana rata, Republika, Beograd, 1996, 305-322; D. PAVLOVIĆ, Akteri i modeli, 124-152. IK Hrvatska u izborima '90. Naprijed, Zagreb, 1991, 210; Josip ESTERAJHER, "Izbori u Vukovaru 1990. godine", Vukovar - vjekovni hrvatski grad na Dunavu. Nakladna kuća "Dr. Metar" Koprivnica, Zagreb, 1994, 406-408. 158 J. ČEHAJIĆ, "Amandmani ubrzali podele", Večernje novosti, 21. 7. 1990. 159 Srbijanski javni pogled na položaj Srba u Hrvatskoj, kao i političkih i crkvenih predstavnika Srba iz Hrvatske u ljeto 1990. ilustrira specijalno izdanje beogradske Duge iz srpnja 1990."Srbl u Hrvatskoj", (1), Duga Juli 1990. U dnevničkim zapisima Borisava Jovića tada predsjednika Predsjedništva SFRJ razvidno je da je i najviši srbijanski politički vrh imao sličan pogled. Borisav JOVIĆ, Poslednji dani SFRJ, Prizma, Beograd, 1996, 160-161,168. 41 sjednici Skupštine općine Vukovar odbijeni su amandmani na ustav SR Hrvatske kojima je brisana riječ "socijalistički" iz Ustava. "Upravo ta rasprava je i potvrdila da su amandmani još više ubrzali podele ne samo među odbornicima u skupštinskim klupama, već i među ljudima na vukovarskim prostorima", Page 31

Bitka za Vukovar zaključio je jedan od novinara - dopisnika iz Vukovara. Amandmane su odbili odbornici SKH-SDP-a i SDS-a, a predstavnici HDZ su "učinili sve kako bi amandmani prošli". Rezultat glasovanja bio je 40 protiv, a 28 za.160 Odlazak predsjednika skupštine općine Vukovar Slavka Dokmanovića na srpski sabor u Srb, održan 25. srpnja 1990., povećao je međunacionalne tenzije. Predstavnici HDZ-a, Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatske demokršćanske stranke reagirali su mnogobrojnim zahtjevima za Dokmanovićevom ostavkom, kako zbog nazočnosti skupu, a još više zbog njegova izbora u Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i potpisa na deklaraciji o autonomiji Srba u Hrvatskoj. U izjavi za Radio Vukovar Dokmanović je objasnio svoj postupak tvrdeći da je u Srb otišao na "zahtjev srpskog naroda koji živi na području općine Vukovar", te da je njegovo članstvo u Vijeću isključivo u funkciji smirenja tenzija i unapređivanja međunacionalnih odnosa. U izjavi je posebno naglasio da je član višenacionalnog SKH-SDP-a, a ne SDS-a.161 Problem Dokmanovićeva članstva u Srpskom nacionalnom vijeću obilježit će cijeh kolovoz 1990. i skinut je s dnevnog reda tek 28. kolovoza povlačenjem Dokmanovića iz Vijeća, zbog čega je lokalni HDZ odustao od zahtjeva za njegovom smjenom.162 Nakon gradonačelnikova slučaja slijedio je novi politički sukob oko izbora gradskog predsjednika i članova Izvršnog vijeća. Promjena Poslovnika Skupštine Vukovar zbog njihova izbora bio je razlog da hrvatske stranke početkom hstopada napuste skupštinsko zasjedanje čime su izazvali prekid rada Skupštine općine.163 Njihov postupak nije bilo u funkciji smirivanja strasti, kao što to nije bio ni protestni skup Srba zapadnog Srijema i istočne Slavonije, koji je 2. hstopada 1990. održan u Vukovaru, a zbog akcije hrvatske pohcije protiv širenja srpske pobune na Banovini.164 Ipak je, u usporedbi s potezima koja su pobunjeni Srbi vukli u zapadnom dijelu Hrvatske, u Slavoniji vladao razmjeran mir. Osim javnih, neskrivenih znakova međunacionalnih podjela u istočnoj Slavoniji zamijećeni su i teže uočljivi i uznemirujući znaci. U drugoj polovici kolovoza 1990. zamijećene su straže u dijelu srpskih sela oko Osijeka.166 Zamijećeno je i da srpsko stanovništvo naoružavaju oficiri JNA i Teritorijalne obrane.166 Prilikom ilegalnog referenduma o autonomiji Srba u Hrvatskoj na području Sekretarijata unutarnjih poslova Vinkovci uočene su seoske straže u gotovo svim mjesnim zajednicama gdje su Srbi bili većina.167 U rujnu su i Hrvati počeli postavljati 160 J. ČEHAJIĆ, "Amandmani ubrzali podele", Večernje novosti, 21. 7. 1990. 101 Miroslav FLEGO, "Sporan put u Srb", Vjesnik, 3. 8. 1990.; S. PETKOVIĆ, "Traže svog ćoveka", Expres politika, 4. 8. 1990. 162 R SUBOnĆ, "Gradonačelnik sačuvao glavu", Expres politika, 29. 8. 1990.; Krunoslava BANIĆ, "Dokmanović istupio iz Srpskog vijeća", Vjesnik 29. 8. 1990. 163 Krunoslava BANIĆ, "Predsjednička kriza", Vjesnik, 6. 10. 1990.; D. VESELČIĆ, "Vukovarsko klupko problema", Večernji list, 31. 10. 1990. 164 Časlav OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", Republika Srpska Krajina, SKD "Sava Mrkalj", Topusko, SKD "Zora", Knin, Knin-Beograd, 1996., 411. 165 VRH-USMSP: SUP Osijek Depeša broj 511-07-02-505-5405/90 od 21. 8. 1990.. 166 VRH-USMSP: SUP Osijek Depeša broj 511-07-01-610/90 od 21. 8. 1990. 167 VRH-USMSP: SUP Vinkovci, Depeša broj 511-15-02/1-1052/90 od 27. 8. 1990., Provođenje referenduma -Obavijest. 42 stražarske punktove po naseljima, a u listopadu je u Osijek stiglo oko 650 automatskih pušaka, od kojih je 100 odvojeno za Vukovar.168 Dio poslova oko srpskog referenduma vodio je Goran Hadžić, koji je dijelom i koordinirao zadaće za njegovu provedbu među srpskim stanovništvom.169 Na zahtjeve djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova RH članovi SDS-a na pojedinim su područjima skinuli izvješene plakate, što je izazvalo negodovanje i proteste dijela Srba koji su ftTdili "da oni nisu ravnopravni s ostalima".170 Na području općine Vukovar u selima Bobota, Negoslavci, Ludvinci, Trpinja, Pačetin, Vera, i u naselju Lužac, referendumi su održani od 19. do 23. kolovoza. U Borovu Selu referendum je planiran za 23. i 24. kolovoza, a na području Vinkovaca za 25. i 26. kolovoza,171 što je i obavljeno uz velike mjere tajnosti. U izvješću upućenom u Zagreb iz Sekretarijata za unutarnje poslove Vinkovci priznato je da je referendum proveden na visokoj razini uz jaku disciplinu i hijerarhijsku povezanost "unutar organa SDS-a koji se stavio u ulogu organizatora". Iako je SUP Vinkovci planirao bez uporabe sile onemogućiti referendum, na kraju se od toga odustalo zbog nepovoljne sigurnosne procjene o čemu je izvijestio Sektor za operativne poslove Ministarstva unutarnjih poslova: "Procijenili smo obzirom na organizaciju, način provođenja aktivnosti, kao i na samu zaštitu, da bi sprečavanje referenduma izazvalo u prvoj fazi uznemirenost građana srpske nacionalnosti, okupljanje u velikom broju, narušavanje javnog reda i mira u većem opsegu, a u slijedećoj fazi i ugrožavanje života ljudi, Page 32

Bitka za Vukovar odnosno imovine. Nakon ovakvih procijena odustali smo od privremenog oduzimanja materijala za provođenje referenduma motivirani maksimalnom zaštitom života i sigurnosti ljudi".172 Dobra sigurnosna procjena SUP-a Vinkovci potvrđena je u noći 1. na 2. listopada 1990. širenjem glasine o uhićenju Gorana Hadžića. Na zahtjev Stanice javne sigurnosti Vukovar, Hadžić je telefonom kontaktirao mjesne zajednice u kojima su Srbi bili većina i demantirao glasinu. Prema mišljenju načelnika Stanice javne sigurnosti Vukovar svrha glasine bila je uznemiriti srpsko pučanstvo i eventualno izazvati okupljanje ispred stanice javne sigurnosti. Iste su noći pohcijske ophodnje u selima Trpinja, Bobota i Pačetin uočile dežurstva u mjesnim zajednicama i "dežurstva na ulazno-izlaznim pravcima navedenih mjesta koja nisu bila naoružana niti su postupala prema bilo kom učesniku u prometu".173 U odnosu na mirnu 1990. nova 1991. godina počela je podmetanjem eksplozivne naprave koja je 5. siječnja 1991. oštetila vrata na pravoslavnoj crkvi u Mirkovcima.174 Idućeg je dana tajnik Mjesne zajednice Mirkovci predao policiji zahtjev za zaštitu "svojih svetinja, imovine i života". Ako zaštita bude izostala, najavljeno je samoorganiziranje "što bi moglo imati tragične posledice". Osim uznemirenja u Mirkovcima i najava mitinga, isto se ponovilo i u Berku, selu s nacionalno miješanim stanovništvom, a u kojem je "već ranije dolazilo do konflikata između stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti".175 "is Dano TOPIĆ, Davor ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, Glas Slavonije, Osijek, 1992., 206-207, 230-241, 253-255. 169 VRH-USMSP: SJS Đakovo, Dep. br: 02-SP-48/90. SM. od 22. 8. 1990., Ministarstvu unutrašnjih poslova 170 VRH-USMSP: SUP Osijek, Depeša broj 511-07-09-5480/90 od 22. 8. 1990. 17! VRH-USMSP: SUP Vinkovci, Depeša broj 511-15-02/2-1053/90 od 23. 8. 1990.. 172 VRH-USMSP: SUP Vinkovci, Depeša broj 511-15-02/1-1052/90 od 27. 8. 1990., Provođenje referenduma-Obavijest. 173 VRH-USMSP: SJS Vukovar, Depeša broj 511-15-10-2906 od 2. 10. 1991. 174 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 6.1.1991, Eksplozija ispred ulaznih vrata pravoslavne crkve, obavijest o vještačenju. 175 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Depeša broj 511-15-09/3-76/91 od 6. 1. 1991, Eksplozija ispred ulaznih vrata pravoslavne crkve-Obavijest. 43 U siječnju 1991. i u istočnoj Hrvatskoj, nakon sjeverne Dalmacije i Like, počeo je proces stvaranja države pobunjenih Srba. U Šidskim Banovcima 7. siječnja 1991. osnovano je Srpsko nacionalno vijeća za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.17" Vijeće je potporu dobilo od srpske inteligencije, privrednika i domaćina s područja općine Vukovar na zboru održanom 24. siječnja 1991. u Trpinji. Njihovo priopćenje objavljeno je u Vukovarskim novinama. U priopćenju je pozvan "sav srpski narod da se organizuje u zaštiti svojih političkih i ekonomskih interesa, očuvanju i unapređenju svoje kulturne baštine, jezika, pisma, identiteta i ukupnog bića srpskog naroda podržavajući programe koje donese Srpsko nacionalno veće i da dade svoj puni doprinos u njihovoj izradi i realizaciji".177 Na mitingu podrške održanom 2. veljače 1991. na Trgu Republike u Vukovaru ispred gradske banke okupilo se oko tisuću građana, uglavnom srpske nacionalnosti. Podržane su mjere iz naredbe Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja 1991. za razoružanje paravojnih i drugih ilegalnih naoružanih sastava, zahtijevano je pokretanje krivičnog postupka prema onima koju su ugrozili mir i sigurnost građana u Hrvatskoj i Jugoslaviji zbog krivičnih djela protiv osnova državnog uređenja i sigurnosti Jugoslavije, od Vlade Republike Hrvatske traženo je vraćanje sjedišta SUP-a u Vukovar i vraćanje na posao svih radnika SUP-a srpske nacionalnosti, prestanak napada na srpske intelektualce i rukovodioce te povrat pokretne i nepokretne imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi.178 Miting je održan usprkos zabrani Policijske uprave Vinkovci i u dijelu srbijanskog tiska prikazan je uz netočne tvrdnje da je policija intervenirala prema prosvjednicima.179 U veljači 1991. političke stranke hrvatskog predznaka ponovno su zatražile smjenu gradonačelnika Dokmanovića. Razlog je bio njegovo sudjelovanje u jednoj od emisija Televizije Beograd u kojoj je predstavljeno Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.180 Vijeće je 26. veljače 1991. proglasilo Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, a kojom se Srbi u navedenim područjima proglašavaju neodvojivim dijelom "suverenog srpskog naroda koji živi u Jugoslaviji". U točki 2. deklaracije piše da se "Ostvarivanje suverenih prava srpskog naroda u Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu ispoljava ... u suverenoj autonomiji, koja podrazumjeva vrhovnu uredbodavnu, izvršnu i sudsku vlast u stvarima autonomije".181 Page 33

Bitka za Vukovar Pod obilježjima autonomije podrazumijevan je jezik, obrazovanje djece i omladine, prosvjeta, bogoslovlje (bogoštovanje), zdravstvena zaštita, zaštita prirode, čovjekove sredine i spomenika kulture, briga o narodnom blagostanju, zaštita javnog reda, mira i sigurnosti "kao i druge stvari u neposrednoj vezi s njima, a koje se utvrđuju Statutom autonomije ih 176 Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", 417. 177 Dimenzija zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine, Poglavarstvo Grada Vukovara, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 10-11. 178 Isto, 11-12; Protestni skup održan je Istog dana i u Belom Manastiru. Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", 418. 179 K B., "Ni palice, ni 'marice", Vjesnik, 5. 2. 1991. 180 Krunoslava BANIĆ, "SDP brani Dokmanovića", Vjesnik 12. 2.1991.; M. FLEGO, "Janus u općinskoj fotelji", Večernji list 19. 2. 1991. 181 "Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema", Službeni glasnik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, 19.12. 1991, 1. 44 autonomnom uredbom". Tijela autonomije financirala bi se prorezima i drugim trošarinama (dažbine) koje bi sama propisivala. Završna, 10. točka Deklaracije govorila je da "srpska autonomija Slavonije Baranje i Zapadnog Srema postoji i djeluje u sastavu sadašnje Republike Hrvatske samo pod uslovom da Jugoslavija postoji kao savezna država. Ukoliko takva Jugoslavija prestane da postoji ili se preobrazi u skup samostalnih država, ova autonomija nastaviče da postoji kao dio matične države srpskog naroda".182 Postupna izgradnja srpske države u Hrvatskoj bila je dio djelovanja srpskog i vojnog vrha na rušenju demokratski izabranih vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji.183 Jedan od načina na koji se to htjelo postići bilo je uvođenje izvanrednog stanja, što se pokušalo provesti preko srpske pobune u Pakracu. Područje Vukovara dobilo je također svoj dio uloge u projektu rušenja hrvatske vlasti. Vukovar je bilo mjesto preko kojeg je dio srpskog stanovništva demonstrirao ugroženost i sklanjalo se u Srbiju. Zbog glasina o napadu na sela s većinskim srpskim stanovništvom oko Osijeka, Bijelo Brdo, Tenja i Palača, skupina je mještana 3. ožujka 1991. svoje obitelji preko Vukovara poslala u Vojvodinu.184 Ta, za srpske medije efektna predstava bila je jedan od učinkovitijih načina za potvrdu u Srbiji raširene teze o povratku povampirenog ustaštva i ugroženosti Srba u Hrvatskoj.185 U izvješću od 5. ožujka 1991. Policijska uprava Vinkovci opisala je stanje u selima s većinskim srpskim stanovništvom na području Vukovara i Vinkovaca: "U vremenu od 2. 3. 1991. godine od 20,00 sati pa do 4. 3. 1991. godine do 20,00 sati zapažene su pojave, koje otežavaju, već ionako vrlo složenu pohtičko-ekonomsku situaciju, na područjima ove P[okcijske]U[prav]-e. Na području općine Vukovar u mjesnim zajednicama, i to: Bobota, Borovo Selo, Negoslavci, Pačetin, Trpinja, Vera, Berak Bršadin, Čakovci, 'Jovica Brandajz' Borovo naselje i 'Bratstvo i jedinstvo' Borovo naselje, te u mjesnim zajednicama općine Vinkovci, i to: Mirkovci, Sremske Laze, Orolik Šidski Banovci, Podrinje, Karadžićevo, Markušica, Gaboš, Ostrovo i Mlaka, zapaženo je djelovanje usmjereno na stvaranje psihoze straha i uznemirenosti srpskog pučanstva, što je prouzrokovalo stvaranje panike i evakuaciju djece, žena i staraca, s područja ovih mjesnih zajednica, u SR Srbiju (Bačku Palanku, Šid i dr.). Zapažene su, za ovo vrijeme, tokom noći, u sehma naoružane straže, koje su u više slučajeva zaustavljale građane, i to: po jedan put u Negoslavcima, Boboti i Mirkovcima, ali u vezi s istim nije prouzrokovan nikakav eksces, a po dolasku pripadnika policije, straže bi se uklonile."186 Policija je zabilježila i da je i na njezinu pojavu u "navedenim mjestima, građanstvo isprva negodovalo i pokušavalo verbalnim putem i gestikulativnim radnjama isprovocirali intervenciju ... u čemu nije uspjelo". Uočen je i veći broj vozila s registarskim oznakama Šibenika, Novog Sada, Osijeka, Vukovara i Sremske Mitrovice. Prikupljene informacije govorile su 182 Isto. 183 B. JOVIĆ, Poslednji dani SFPJ. 276-277. I8J VRH-USMSP: Policijska uprava Osijek Depeša broj 511-07-02/11-1807/90 od 4. 3. 1990. 185 Kronologija rata 43. 186 VRH-USMSP: RH, MUP, PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove JS od 5. 3. 1991., Izvješće. 45 "da je pučanstvo u navedenim selima naoružano, i to uglavnom oružjem domaće proizvodnje, za koje se pretpostavlja da potiče od JNA ... Zapaženi su i česti kontakti osoba zaposlenih u JNA sa stanovništvom sela Mirkovaca, Negoslavaca, Page 34

Bitka za Vukovar Berka i Bobote. Za napomenuti je, da se u ovo vrijeme, a i prije, u svako kritično vrijeme, vojska u garnizonima u Vukovaru i Vmkovcima stavlja u punu pripravnost, a posebno u Vinkovcima učestale su vježbe, pa i u samom gradu, gdje se provode vježbe pucanjem iz oružja (poligon u gradu)".187 Nacionalnu nesnošljivost i srpsku homogenizaciju pojačali su i održavah predstavnici četničke Srpske radikalne stranke, predvođeni Vojislavom Šešeljom na mitinzima održanim 9. ožujka 1991. u selima Bobota, Mirkovci, Trpinja, Borovo Selo i drugima.188 Srpsko nacionalno vijeće nakon toga je u Borovu Selu 31. ožujka 1991. donijelo odluku o pripajanju Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem Republici Srbiji. Skupština Republike Srbije njihovu je odluku odbacila 2. travnja 1991.189 Bila je to očito koordinirana akcija s istovjetnom odlukom donesenom od Vlade SAO Krajine iz Knina.190 U travnju 1991. u Borovo Selo stigle su prve pošiljke oružja, za koje je kasnije Vojislav Šešelj tvrdio da potječu iz skladišta TMtorijalne obrane Republike Srbije, i da je dopremljeno u organizaciji milicije Repubhke Srbije. Uz oružje u selo su stizale i manje skupine četnika Srpske radikalne stranke.191 0 tome je javnost beogradska Politika upoznala u broju od 4. travnja 1991.192 Na jednom sastanku Srpskog nacionalnog vijeća za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem održanom u svibnju 1991. "kategorično je rečeno da Srbija nema udela u bilo kakvom pokušaju oružanog sukoba" u istočnoj Hrvatskoj, te da nije bilo potrebe za naoružavanjem zbog pouzdanja u Armiju u koju "ovo veće ima puno poverenje". Vijeće se "ogradilo od nekih neodmerenih izjava samozvanih lidera i grupacija o tobožnjoj pomoći koju oni pružaju preko svojih naoružanih grupa, odnosno jedinica", te da to "samo pogoršava ionako težak položaj Srba u ovom delu zemlje".193 U travnju je sigurnosno stanje u općini Vukovar dobilo obilježje drame. Povod je bilo uhićenje članova istočnoslavonskog SDS-a Gorana Hadžića i Borivoja Savića 31. ožujka 1991. prilikom intervencije hrvatske pohcije na Plitvicama.194 Dan kasnije stanovništvo srpskih sela iz okolice Vukovara blokiralo je grad, što je bilo lako ostvarivo zbog njihova povoljnog zemljopisnog položaja.195 Prema zapažanjima djelatnika Policijske postaje Vukovar postavljanje barikada organizirali su bivši policajci koji su otkazali poslušnost MUP-u RH i koji su bih u sastavu straža koje su čuvale te barikade. Pored njih na barikadama su "uočeni i bivši radnici koji su dah otkaz, a potom se zaposlili u Pokrajinskom SUP-u Vojvodine i SSUP u Beogradu".196 Nakon puštanja Hadžića i Savića barikade nisu uklonjene. Istočna 187 VRH-USMSP: RH, MUP, PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove JS od 5. 3. 1991., Izvješće. 188 Mitinzi su, osim navedenih, održani u još tri sela u kojima po Šešeljevun tvrdnjama "Bukvalno, dižemo narod na ustanak" i pozivaju "narod na otpor Tuđmanovu režimu". Mirjana BOBIĆ-MOJSILOVIĆ, 'Veći sam nego ikada", Velika Srbija, Novine Srpske radikalne stranke, maj 1994., 37. 189 Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", 418. 190 Isto. 191 "Veći sam nego ikada", Velika Srbija, maj 1994., 37. 192 Mark THOMPSON, Kovanje rata, Hrvatski helsinški odbor - Građanska inicijativa za slobodu javne reći, Zagreb, 1995., 70. 193 M. STANIfflVIĆ, "Uprkos imunitetu, priveden sudija Slavoljub Sremac", Politika 25. 5. 1991. 194 Jelena LOVRIĆ, "Ići ćemo i na Knin", Danas, 9. 4. 1991, 18; Dimenzija zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine, 12. 195 Kronologija rata, 46-47. 196 VRH-USMSP: Policijska stanica Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2232/91 od 5. 4. 1991, MUP-u RH. 46 Slavonija tih je dana bila na korak do oružanog sukoba. Osim kod Vukovara, i u Vinkovcima je zabilježen incident na željezničkoj postaji između pripadnika JNA i građana Intervencijom vinkovačke policije obračun je spriječen.'97 Nekoliko održanih sastanaka između predstavnika pobunjenih sela i vukovarske općine nisu donijeli pomak Učinak nije imao ni dogovor na kojemu je sa službene hrvatske strane bio zamjenik republičkog ministra unutarnjih poslova Slavko Degoricija. Usprkos srpskim obećanjima, barikade nisu uklonjene.198 0 atmosferi u Vukovaru tih dana pisao je 11. travnja 1991. novinar sarajevskog Oslobođenja: "Noćne straže već su postale uobičajena praksa gotovo svih 2 7 sela vukovarske opštine, bez obzira na to da li u njima žive Srbi ih Hrvati. Stoga nije ni malo čudno što sa pojavom prvog mraka život zamire, a u kuće se uvlači strepnja, neizvjesnost i strah. U Naselju Olujnica u Vukovaru prvi put se zaključavaju svi ulazi u višespratnice, iako se one nalaze u gotovo strogom gradskom centru. U kućama na periferiji i u selima to se već poduže čini. Poslije noćašnjeg Page 35

Bitka za Vukovar oružanog incidenta199 dramatična situacija na području vukovarske općine doseže opasnu tačku, kada svaka nepromišljenost može pokrenuti lavinu nepoželjenih događaja. Stoga nije nimalo čudno što dobro obaviješteni u Vukovaru smatraju da se vlast otrgla podjednako iz ruku HDZ-a i SDS-a, što je krajnje opasno, jer je očigledno da su se i u srpskim i u hrvatskim kućama nagomilale velike količine različitih vrsta pa i najmodernijeg naoružanja."200 Dojmljiv pokazatelj pogoršanih međunacionalnih odnosa između dvije najbrojnije etničke zajednice u Vukovaru bila je ubrzana gradnja prometnice Marinci Bogdanovci, kojom je hrvatsko pučanstvo nastojalo zaobići "blokade na prilazima srpskim naseljima".201 Smirenju nacionalnih tenzija nije pogodovao zahtjev vukovarskoga gradonačelnika Dokmanovića koji je 9. travnja 1991. od Predsjedništva SFRJ zatražio da se JNA postavi kao tampon-zona između mještana na barikadama u Borovu Selu i policije u Vukovaru. "Ukoliko Predsjedništvo to ne učini, podnosim ostavku na mjesto predsjednika općine, jer ne želim snositi odgovornost za krvoproliće koje može uslijediti svakog časa Predsjedništvo zemlje mora shvatiti svu dramatičnost situacije. Ovo nisu Phtvice, ovdje je narod spreman ginuti. Ako vojska ne postavi tampon-zonu, napuštam mjesto predsjednika općine i idem u moje rodno selo Trpinju da dižem barikade."202 Podjela je produbljena 12. travnja prekidom sjednice Skupštine općine Vukovar na kojoj se trebao obilježiti dan oslobođenja Vukovara. U ime skupine hrvatskih vijećnika Željko Fekete predložio je raspuštanje Općinske skupštine i uvođenje privremenih mjera do sazivanja novih izbora, jer nastalo stanje ne omogućava demokratski i parlamentarni rad. Zastupajući stajalište mjesnih zajednica s većinskim srpskim stanovništvom Vera Dukarić istaknula je da 197 Zoran DASKAUMĆ, "Bećarac s pucanjem", Danas, 9. 4. 1991., 20-22. 19S Krunoslava BANICI, "Dokmanović priziva JNA', Vjesnik 11. 4. 1991. 199 Riječ je o noćnom pucanju na kuću u Ulici Svetozara Markovića u kojoj je stanovala jedna srpska obitelj. "Nisam ni aktivista SDS-a, niti sam se kome zamjerio, ali jasno mi je ko puca", izjavio je vlasnik kuće. D. VUUK, "Rafali po Perinoj kući", Oslobođenje, 12.4.1991. 200 Isto. 201 Ista, Ivan MATKOVIĆ-LASTA "Bogdanovci u domovinskom ratu", Bogdanovci, Gradski muzej Vukovar, Zagreb, 1998., 111. 202 Krunoslava BANIĆ, "Dokmanović priziva JNA', Vjesnik 11. 4. 1991. 47 i i "srpski narod ne može i neće prihvatiti Jednostranost politike Hrvatske, neće prihvatiti optužbe na račun srpskog naroda, čime se svaki pokušaj za dijalog praktično onemogućava. Neće se tolerirati fizičko maltretiranje Srba, a neće prihvatiti ni da se srpski narod naziva teroristima, banditima i slično".203 Predstavnici lokalnog HDZ-a burno su reagirah, nakon čega je sjednica prekinuta. Njihov predsjednik Tomislav Merčep odbio je neargumentirane napade iz redova srpskog naroda, tvrdeći da u općini Srbi maltretiraju Hrvate, a ne obrnuto. "Osim toga", naglasio je Merčep, "pokazalo se tko u vukovarskoj općini posjeduje oružje".204 Njegov zahtjev za osudu takva ponašanja nije urodio plodom jer su predstavnici lijevog bloka napustili dvoranu.205 Iste je večeri s predstavnicima svih lokalnih stranaka razgovarao predsjednik Vijeća općina Sabora Republike Hrvatske Luka Bebić. "On je pozvao na aktivan doprinos stranaka smirivanju situacije i izlasku iz nastale blokade pregovorima protiveći se ponašanju onih koji bi, kako je rekao, htjeli zapaliti vatru a da se potom sami povuku bez gubitaka". Načelnik policijske postaje u Vinkovcima Josip Džaja pozvao je sela s većinskim srpskim stanovništvom da se pridržavaju dogovorenih zaključaka, kao što je to radila policija.206 Na zajedničkom sastanku održanom 13. travnja 1991. između predstavnika političkih stranaka, odnosno predstavnika Skupštine općine i Policijske uprave Vinkovci postignut je dogovor o normalizaciji putnog i željezničkog prometa. Barikade u Borovu Selu sklonjene su pa je nakon dužeg vremena noć 13. na 14. travnja protekla bez incidenata No tako nije bilo 14. travnja. U Borovu Selu održan je miting na kojem su govorili Vojislav Šešelj, Milan Paroški, Goran Hadžić i predsjednici vojvođanskih skupština općina Bačka Palanka, Odžaci i Sombor. Domaćin, Vukašin Šoškoćanin, predsjednik SDS u Borovu Selu pozvao je Hrvate da naprave "korak prema Srbima i da srpski narod nema ništa protiv hrvatskog, ali će na svaki pokušaj agresije svaka kuća, svaka ograda biti barikada".207 Traženi prvi korak Hrvati su brzo napravili. Dolazak Josipa Boljkovca, ministra, i Slavka Degoricije zamjenika ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Vukovar 15. travnja 1991. bio je u funkciji smirenja i pokazatelj dobre volje Republike Hrvatske. U gradu je održan sastanak koji je bio zatvoren za javnost, Page 36

Bitka za Vukovar a na kojem su prisustvovali predstavnici policijskih I TOMISLAV MERČEP, ORGANIZATOR OBRANE VUKOVARA 203 Krunoslava BANIĆ, "Mogući i novi izbori?", Vjesnik 13. 4. 1991. 204 Isto. 206 D. VESELČIĆ, "Uskoro novi izbori", Večernji list. 13. 4. 1991., 4. 206 [D. VESELČIĆ], "Pregovorima do smirivanja", Večernji list 13. 4. 1991., 4. 207 B. BERTOK, "Postupno smirivanje", Borba, 15. 4. 1991. 48 uprava Vinkovci i Osijek Skupštine općine Vukovar, političkih stranaka i sela s većinskim srpskim stanovništvom. Postignuto je suglasje za šest od osam zahtjeva vukovarskog SDS-a. Jedan od zahtjeva bio je i da nacionalni sastav policajaca odgovara nacionalnom sastavu stanovništva. 0 zahtjevu za vraćanje u Vukovar sjedišta policijske uprave i osnivanje policijskih postaja u pet sela s većinskim srpskim stanovništvom još se trebalo razgovarati. U obraćanju novinarima nakon sastanka Stavko Degoricija držao se stajališta o upitnosti mijenjanja sjedišta pohcijske uprave prije izmjene lokalnih samouprava te da Borovo Selo može dobiti policijsku postaju, a ostala sela ne. Sudionici proteklih vukovarskih događanja politički su abolirani. Na zahtjev Gorana Hadžića da se izjasni o njegovu uhićenju, Degorcija je odgovorio da je to u nadležnosti Javnog tužilaštva Republike Hrvatske koje se već oglasilo o tome, a da "on osobno zahvaljuje Hadžiću na korisnim djelima koje učinio u posljednje vrijeme".208 Osim s vukovarskim čelnicima predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova Repubhke Hrvatske održali su 15. travnja 1991. u Bačkoj Palanci sastanak s Radmilom Bogdanovićem ministrom unutarnjih poslova Republike Srbije, zastupnicima u Skupštini Srbije i potpredsjednikom Narodne skupštine Srbije. Tema razgovora bilo je smirivanje napetosti na graničnom području Hrvatske i Srbije. Zaključeno je da će se obje strane maksimalno angažirati na sprječavanju međunacionalnih problema Dogovoren je prekid tada već ustaljenog običaja po kojem su pojedinci mimo zakona i Ustava tražili egzil u drugim sredinama209 Odmah nakon tih sastanaka predstavnici lokalnih Srba ustvrdili su da im se stalno prijeti, da ima pojedinačnih ispada ekstremista HDZ-a "začinjenih bojevim pucnjavama po srpskim stražama i srpskim kućama", što je prenio dopisnik beogradske Folitker10 Uz barikade, i pucnjava je postala dio slavonske stvarnosti. Noću 9. na 10. travnja napadnuta je Policijska stanica u Dalju,2" a noću 20. travnja pucano je na policijsku ophodnju koja je nadzirala promet na raskrižju cesta Vukovar - Osijek i sela Vera - Bobota. U izvješću Policijske stanice Vukovar upućenom u Zagreb zabilježeno je da je tijekom pucnjave "putem telefona nepoznati muški glas nazvao ... operativno dežurstvo ove PS i rekao 'povucite patrolu sa raskršća, hitno ili ćemo ih poubijati".212 2118 D. VESELČIĆ, "Korak k miru". Večernji list, 16. 4.1991.; B. B. "Samo dva sporna pitanja", Borba, 17. 4.1991 2°'J D. V. "Smirivanje napetosti", Večernji list 16. 4. 1991. 210 D. DRAGIČEVIĆ, "Pucnji na Srbe ne prestaju", Politika, 19. 4. 1991. 211 VRH-USMSP: PU Osijek, Depeša broj 511-07-02/11-210-783-3052/91 od 10. 4. 1991.; VKH-USMSP: PU Osijek, Depeša broj 511-07-02/9-3022/91 od 10. 4. 1991. 2,2 VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-12/3-2433/91 od 21. 4. 1991., Pucanje na policijsku patrolu, Obavijest. 49 Vrijeme "tampon zona" Ubrzo će verbalne prijetnje iz travnja postati stvarnost. Verbalni sukob dvojice šezdeseto-godišnjaka u Bršadinu, Srbina i Hrvata, 1. svibnja 1991. završen je ubojstvom jednoga od njih, po nacionalnosti Srbina. Nedugo nakon ubojstva u Bršadinu su podignute barikade prema Vukovaru i Nuštru. Barikade su čuvah naoružani stražari zbog kojih se nije mogao obaviti policijski uviđaj. Vukovarska je policija kontaktirala s Goranom Hadžićem "radi smirivanja napetosti i omogućavanja izvršenja uviđaja i da bi se sprechi mogući međunacionalni sukobi, pošto je i u osnovi sukob izbio zbog ... međusobne netrpeljivosti, a ne zbog različite nacionalne pripadnosti".213 Umjesto da smanji, noć je pojačala napetost. U Savulji, naselju blizu Borova Sela gdje je krajem travnja 1991. zamijećena skupina četnika koji nisu dopuštah kretanje prema svom logoru,214 u prvim satima 2. svibnja napadnuta je pohcijska ophodnja Pohcijske stanice Vukovar, "pri čemu su lakše ozlijeđena dvojica policajaca, dok su drugu dvojicu zajedno sa vozilom zadržali okupljeni mještani".215 Jedan mlađi oficir JNA koji se zatekao u Borovu Selu, dao je oficiru sigurnosti 350. raketnog puka protuzračne obrane iz Vrhnike izjavu da je napadu prethodio pokušaj policijskog skidanja jugoslavenske zastave u Borovu Selu 1. svibnja 1991.216 Tvrdnju nisam uspio provjeriti. Raširena je, iako nedokazana, i tvrdnja Page 37

Bitka za Vukovar o napadu ručnim raketnim bacačem na Borovo Selo od Gojka Šuška, tada ministra iseljeništva i zamjenika ministra obrane Republike Hrvatske, i Vice Vukojevića.217 Zarobljene policajce mještani su pretukli pa prebacili preko Dunava i predah srbijanskoj miliciji u Novom Sadu.218 Ne znajući za njihovu sudbinu, skupina pohcajaca iz Vukovara prijepodne 2. svibnja 1991. otišla je u Borovo Selo, namjeravajući na mjestu događaja obaviti uviđaj i vratiti otete policajce. Oko podne na njih je "otvorena ... jaka vatra iz utvrđenih rovova i bunkera te iz kuća u Borovu Selu", zabilježeno je u kratkoj kronologiji događanja koju je 3. svibnja 1991. izradila hrvatska policija.219 U sukobu koji je slijedio poginulo je dvanaest pripadnika hrvatske policije a ranjeno ih je petnaest.220 Napadnuti policajci zatražih su pomoć, koja je ubrzo stigla. Iz Pohcijske uprave Osijek stigla je skupina od 164 pohcajaca, a potom još jedna skupina od 150 pohcajaca. Obje skupine zaustavljene su jakom vatrom na prilazima Borovu Selu, a potom su napadnute s leđa iz pravca sela Bobote i Trpinje, na što je pohcija odgovorila uzvraćanjem vatre, nakon koje su se napadači razbježah.221 Borbe su 213 MUP RH-OTŽ: SZUP Centar Osijek, Ispostava Vinkovci od 1. 6.1991.; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12/4-2560/91. K I. od 1. 5. 1991., Lnić Stevan, ubojstvo. 214 VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV i PVO, Organ bezbednosti, SR Br. 6-369 od 14. 5. 1991., Zapažanja o stanju na terenu SO Vukovar. 215 MUP RH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija), Zagreb, 3. 5. 1991. 216 VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV i PVO, Organ bezbednosti SP. Br. 6-369 od 14. 5. 1991., Zapažanja o stanju na terenu SO Vukovar. 217 Usp. Boris DEŽULOVIĆ, "Deset godina poslije", Playboy, svibanj 2000., 104; Paolo RUMLZ, Maske za masakr, Durieux, Zagreb, 2000., 97; Đurđica KLANCnt, "Josip Boljkovac: Htio sam uhapsiti Šuška", Globus, 18. 5. 2001., 36-37. 218 MUP RH-OTŽ: PU Osijek, Depeša br. 511-07-01-995/91 od 3. 5. 1991.; D. TOPIĆ, D. ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, 17-18. 219 MUP RH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija), Zagreb, 3. 5. 1991. 220 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 2. 5. 1991., Spisak poginulih radnika MUP-a PU Vinkovci; JVIUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 2. 5. 1991., Spisak ranjenih radnika PU Vinkovci; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2572/91 od 3. 5. 1991. 221 MUP RH-OTŽ: PU Osijek Depeša br. 511-07-01-995/91 od 3. 5.1991.; MUP RH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija), Zagreb, 3. 5. 1991. 50 ARMIJA NA PRILAZU BOROVOM SELU prekinute dolaskom oklopne skupine 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka, pod čijem je nazočnošću izvršeno izvlačenje pripadnika MUP-a.222 Nakon kontakata s hrvatskom pohcijom srbijanska milicija je na večer 2. svibnja 1991. na mostu kod Bogojeva predala hrvatskoj strani dva zarobljena policajca, po koje se 1 bilo došlo u Borovo Selo.223 Zajedno s nekoliko ranjenika iz Osijeka, 2. svibnja 1991. u Borovu Selu bio je ukupno ranjen 21 policajac.224 Masakr u Borovu Selu opisao je Srđan Mitrović, zrakoplovni vodnik JNA iz 711. protuoklopne helikopterske eskadrile Lučko u izjavi koju je dao zapovjedniku VP 7660/7. Njegovu izjavu nadležnima je proslijedio oficir sigurnosti 289. bataljuna veze 5. korpusa Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane iz Zagreba: "Mitrović je 02. 5.1991. g. bio u poseti kod kumova u Borovo selo kada su oko 12,00 časova čuli pucnjavu i rafale iz automatske puške. Pucnjevi su se čuli iz pravca sela. Zajedno sa sinom od kuma popeo se na tavan kuće sa kog je video da iz autobusa Vinkovačkog 'POLETA-a' izlaze pripadnici MUP-a i pucaju iz automatskog i drugog oružja u pravcu kuća iz kojih je uzvraćana vatra iz lovačkog i automatskog oružja. Slobodnom procenom Mitrovića, pripadnici MUP-a su upali u dobro režiranu i smišljenu klopku jer vatra koja je otvarana iz okolnih kuća bila je pravilno raspoređena. Pripadnici MUP-a su se utvrdili u kafiću 'San Marino' i u kući nasuprot kafića, ostavljajući mrtve i ranjene pripadnike MUP-a. Nakon 4 časa iz pravca Vukovara 222 MUP RH, OTŽ: PS Vukovar. Depeša br. 511-15-10/1-2570/91 od 2. 5. 1991.. MUP RH. 223 MUP RH-OTŽ: PU Osijek Depeša br. 511-07-01-995/91 od 3. 5. 1991.; D. TOPIĆ, D. ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, 17-18. 221 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2572/91 od 3. 5. 1991., Operativnom štabu MUP-a RH. 51 u Borovo Selo je ušla JNA, jedinica vojne policije i tenkovske jedinice. Postavili su se na glavnoj cesti između ambulante i okolnih kuća odakle je Page 38

Bitka za Vukovar otvarana vatra na pripadnike MUP-a i između kafića i okolnih kuća. Preko razglasa čulo se 'Ovdje JNA naređujemo vam da obustavite vatru'. Ubrzo zatim obustavljena je vatra osim što se čulo par pojedinačnih puškaranja. Iz jednog oklopnog vozila JNA su izašli par oficira u pratnji vojnika da pregovaraju o primirju, nakon čega su pripadnici MUP-a /preživjeli ranjeni i ubijani/ uz pratnju vojske prebačeni do izlaza iz sela gde su ih preuzeli snage MUP-a koje nisu ušle u Borovo selo već su vršili napad preko okolnih polja i to iz pravca Vukovara, Dalja i Osijeka. Po uspostavljanju primirja veća grupa građana uzimala je oružje odbačeno u borbi i sa ubijenih pripadnika MUP-a, municiju i pancir odjela i odnosili svojim kućama".225 Vodnik Mitrović vidio je i "grupice četnika naoružane automatskim oružjem i kod jednog od njih po ličnom mišljenju, brada je bila lažna da bi se sakrio identitet".226 Srpska strana priznata je smrt jednog državljanina Srbije iz Stare Pazove i ranjavanje četiri osobe. S obzirom da je poginuli nađen na obali Dunava kod Bača, hrvatski tisak spekulirao je o većim gubitcima pobunjenika zbog pretpostavke da su "mrtvi odmah prebacivani preko Dunava kako se ne bi znalo odakle su".227 Masakr u Borovu Selu bio je dio dramatične polovice svibnja 1991. u cijeloj Hrvatskoj. Intervencija Armije donijela je kratkotrajno zatišje na području Vukovara. Uprava za moralno vaspitanje SSNO u informaciji dostavljenoj podređenima napisat će da je u Borovu Selu "prema nepotpunim podacima pao najveći broj ljudskih života koji je u čitavom posleratnom periodu u jednom danu zabeležen na teritoriji SFRJ u oružanom sukobu" te da bi žrtve "bile daleko veće da jedinice JNA nisu intervenisale i razdvojile sukobljene strane".228 Način na koji je JNA intervenirala već je bio viđen u zapadnim dijelovima Hrvatske. Oklopništvo 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka pojavilo se na mjestu sukoba, razdvojivši, kako je to Savezni sekretarijat za narodnu obranu imenovao, "sukobljene" strane.229 Pokušaj Armije da sa 18 tenkova i oklopnih transportera preko Bogdanovaca uđe u Vukovar spriječili su 5. svibnja 1991. mještani tog sela.230 Tvrdnju Hrvatske informativne novinske 225 VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV i PVO, Organ bezbednosti, SR Br. 20-524 od 24. 5. 1991., Izjava vodnika Srđana Mltrovlća iz VP 7660/7 Lučko od 18. 5. 1991. Dio Mitrovlćeva izvješća objavljen je pola godine kasnije u hrvatskom tisku. "Policija upala u izrežiranu klopku!", Slobodni tjednik, 31. 10. 1991, 10; Viđenje Vojislava Šešelja posve je suprotno. Prema njegovim tvrdnjama, hrvatsku policiju u Borovu Selu tog dana nisu očekivali. "Veći sam nego ikada", Velika Srbija, maj 1994, 37-38. 226 VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV 1 PVO, Organ bezbednosti, SR Br. 20-524 od 24. 5. 1991, Izjava vodnika Srđana Mitrovića iz VP 7660/7 Lučko od 18. 5. 1991. 227 D. VESELČIĆ, "Barikade u selima", Večernji list, 6. 5. 1991. 228 VSA MORH: Komanda 5. vojne oblasti, Pov. br. 25/295-36 od 4. 5. 1991. To je prijepis brzojavke (informacije) Uprave za moralno vaspitanje SSNO Pov. br. 6-16 od 3. svibnja 1991.; Početkom lipnja Narodna armija čitateljstvu je servirala "neke nepoznate pojedinosti" oko sukoba u Borovu Selu: "Posle prekida vatre", prema svjedočenju vojnika Edima Jahlća "na 'bojnom polju' mnogi ranjeni i zarobljeni pripadnici MUP-a u vojsci su videli jedinu nadu za spas. Ljubili su šlemove vojnika i nazivali ih braćom, objašnjavajući da su ili njihovi pretpostavljeni na prevaru dovukli tu. Navodno, pošli su u Vinkovce da gađaju iz ličnog oružja U ambulanti je Jabić naišao na redarstvenika koji je u rukama imao ručni bacač i na nišanu držao decu". N. STEVANOVIĆ, "Bilo, ne ponovilo se", Narodna armija, 6. 6. 1991, 9. 229 "Gdje je vojska tu je 1 mir", Narodna armija, 9. 5. 1991, 12-13. 230 1. IvlAncOVIĆ-LASTA "Bogdanovci u domovinskom ratu", 112. drži da je to bio pokušaj zaposjedanja raskrižja Bogdanovci - Lužac - Vukovar. 52 agencije da su u "oružanom sukobu protiv snaga MUP-a Republike Hrvatske učestvovali i pripadnici JNA" Komanda 1. vojne oblasti, odbacila je ocijenivši je kao "potpunu izmišljotinu i tešku optužbu, sračunatu na izazivanje antiarmijskog raspoloženja i diskreditaciju JNA a Hina to ne čini prvi put".231 « "Pripadnici JNA u Borovu Selu nisu ispalili ni metak", Narodna armija 9. 5. 1991., 9. 53 Sva sela "hrvatska i srpska, mještani su ogradili barikadama" Nakon Borova Sela počela je masovna pobuna i odmetanje sela naseljenih srpskim stanovništvom u vukovarskoj i vinkovačkoj općini, što je izazvalo adekvatnu reakciju naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom. Već 2. svibnja 1991. sva sela "hrvatska i srpska, mještani su ogradili barikadama".232 Na području općine Vinkovci "situacija se naglo pogoršala 1 u općini Vinkovci, te je MUP RH izgubio kontrolu u 10 mjesta općine Vinkovci nastanjenim pretežno srpskim življem, što Page 39

Bitka za Vukovar doslovno znači da policijska patrola nesmije ući u ta mjesta jer na nju se smjesta otvara vatra", opis je stanja od predsjednika općine.233 U Berku i Srijemskim Lazama zamijećeno je okupljanje pripadnika SDS-a i građana srpske nacionalnosti, a prenijela se i glasina o Šešeljevu dolasku na područje Vinkovaca ih Vukovara.234 Ozračje je pogodovalo širenju glasina na obje strane. Među lokalnim Srbima proširila se dojava o skorom dolasku ljudstva iz Đakova i Osijeka radi napada na Borovo Selo i ostala naselja s većinskim srpskim stanovništvom.233 U izvješću Policijske uprave Vinkovci od 4. svibnja 1991. zabilježeno je da su predstavnici "gotovo svih sela koja su nastanjena Hrvatima [...] dolazili u PU Vinkovce i zahtijevali oružje radi eventualne obrane", te da se u "većini sela nastanjenim srpskim stanovništvom građani... okupljaju u selima, naoružani su, a u nekim od tih sela postavljene su barikade na ulazima i izlazima iz sela (Mirkovci, Markušlca, Bršadin, Bobota)". Na području Vinkovaca u noći 273. i 3/4. svibnja nije bilo mira. Na nekoliko zgrada razbijena su prozorska stakla, čuo se poneki pucanj, a lakše je oštećeno nekoliko automobila s beogradskim registracijama. U seoskim naseljima najveći izgred zbio se u Bršadinu, kroz koji je zabranjeno prometovanje vlakovima na liniji Vinkovci-Dalj.236 Djelovanje hrvatske pohcije na Dunavu spriječila je Riječna ratna flotila JNA, koja je 4. svibnja 1991. uzaptila brod Pohcijske uprave Osijek Postupak je pravdan tvrdnjom da je nepropisno označen pa je uz pratnju vraćen do ušća Drave u Dunav.237 U svibnju je u odnosu na travanj uznapredovala teritorijalna organizacija koja će na kraju 1991. biti nazvana Republika Srpska Krajina. U pojedinim srpskim selima, kao u Mirkovcima, osnovani su ratni štabovi,238 i postrojbe Teritorijalne obrane.239 Razmještajem mirnodopskih i novouvedenih snaga JNA onemogućeno je uredovanje hrvatskih snaga protiv nove uprave i njezine oružane sile. Slijedilo je podizanje barikada na obje strane, a dio Srba iselio se u Srbiju, odnosno Vojvodinu. Područje je ulazilo u ratno življenje, potpunu nesigurnost, otežanu opskrbu najosnovijim prehrambenim artiklima, iskapčanja struje 1 vode.240 Ponašanje srpskih 232 MUP PvH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija), Zagreb, 3. 5.1991. 233 SVA MORH-GS HV: Skupština općine Vinkovci od 5. 7. 1991, Izvješće o stanju općine Vinkovci. 234 MUP RH-OTŽ: Općina Vinkovci, CO, Kl. 08-478/1-91 od 2. 5. 1991, RCo; MUP RH-OTŽ: Općina Vinkovci, CO, KL 08-495/1-91 od 2. 5. 1991.; MUP RH-OTŽ: Općina VinkovcL CO, KL 08-501/1-91 od 2. 5. 1991, COb RH. 233 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 125/6, CO Osijek Poslano telefaksom u Zagreb 3. svibnja 1991. u 18.38. 23,1 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Depeša br. 511-15-08/2-3549-91 od 4. 5. 1991. 237 MUP RH-OTŽ: [PS Vukovar], Operativnom štabu MUP RH, Bespravno uzapćenje broda, Obavijest. Preslika dokumenta je bez zaglavlja Iz potpisa ovlaštene osobe razvidno je da je nastao u Policijskoj stanici Vukovar, a po sadržaju da je nastao 5. svibnja 1991. 238 MUP RH-OTŽ: Ratni štab Mirkovci od 17. 5. 1991, Poziv. Poziv je u privitku Dnevnog operativnog biltena PU Vinkovci od 17. svibnja 1991. 239 VRH-USMSP: Republika Srpska Krajina Opširna Mirkovti, Štab TO Orolik Br. 01-2/2-1992 od 27.11.1992, Potvrda Iz dokumenta je razvidno postojanje jedinice TO Orolik od "njenog osnivanja pa do dana kada je informirana tj. od 4. maja 1991. godine do 18. maja 1992. godine". 240 D. VESELČIĆ, "Barikade u selima", Večernji list, 6. 5. 1991. 54 seoskih straža iz korijena se promijenilo. U središtu Mirkovaea 4. svibnja 1991. pucali su na osobno vozilo koje se kretalo prema Vinkovcima, a koje se nije zaustavilo na njihovo traženje. Vozač i suvozač teže su ranjeni.241 Istog dana sličan incident dogodio se i u Sotinu, gdje je ubijen predsjednik lokalnog SDS-a. Na mjesto događaja stigli su pripadnici JNA koji su proveli uviđaj. Istražni sudac iz Osijeka nije došao jer mu Armija nije dala pratnju kroz srpska sela u zapadnom dijelu vukovarske općine. Policijska ekipa iz Vukovara tek je predvečer uspjela prikupiti nekoliko mformacija o tom ubojstvu.242 U Vukovaru je dan protekao u povremenom puškaranju, eksplozijama i uznemirujućim, ah uglavnom neprovjerenim dojavama, a njihova se vjerodostojnost uglavnom nije mogla ni utvrditi jer policijske ekipe nisu mogle izići na očevid.243 U Mirkovcima je 5. svibnja povrijeđen u prometnoj nesreći vozač hrvatske nacionalnosti koji je pokušao izbjeći naoružane straže i barikade. Prevezen je u Medicinski centar Vinkovci prvim vozilom koje je naišlo, no prethodno je i opljačkan.244 Postavljanjem barikada prema Beogradu i Nuštru Vukovar je potpuno prometno izoliran.245 Gradski je prijevoz u Vukovaru 5. svibnja 1991. normaliziran, a prigradski i međuopćinski prijevoz ostao je potpuno prekinut.246 Prometna Page 40

Bitka za Vukovar izoliranosti najteže je pogodila Ćelije, selo s većinskim hrvatskim stanovništvom, okruženo srpskim selima vukovarske i osječke općine. Vezu sa svijetom održavah su uz pomoć lokalne radio-stanice. Preko nje su 7. svibnja 1991. poslali obavijest da im je sasvim ponestalo hrane.247 Zbog postavljanja barikada na Vinkovačkoj cesti i okupljanja veće skupine građana hrvatske i srpske nacionalnosti u Vukovaru je 5. svibnja 1991. gotovo izbio sukob. Na barikadu je postavljen veći broj plinskih boca, vreća s pijeskom i balvana, što je vodilo otvorenom sukobu. Policijska postaja iz Vukovara u suradnji s posadom JNA iz gradske vojarne "uspjela je uspostaviti kontakt sa pučanstvom obiju nacionalnosti te iste uvjeriti u nepotrebnost poduzimanja navedenog, nakon čega su se isti dogovorili da zajednički porazgovaraju te pronađu zajednički jezik u cilju prevladavanja nastalog stanja".248 Sukob u gradu tada je izbjegnut pa se stanje donekle normaliziralo.249 Miniranja objekata i povremene pucnjave i dalje je bilo.250 "Predstavnici Borova Sela, Bršadina, Bobote i drugih srpskih sela ne žele da uklone barikade zbog, kako kažu, naoružanih civila čije se prisustvo još zapaža na prilazima Vukovaru, pa i u samom gradu", izvijestio je novinar Politike, "kao i zbog incidenta koji se danas pre podne dogodio u selu Bršadinu u čijem je pravcu oko 10 časova iz susednog sela Nuštra ili Bogdanovaca neko ispalio dve tromblonske mine".251 0 241 VRH-USMSP: PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove JS, Depeša br. 511-15-03/1-3554-91 od 4. 5. 1991., Antić Miodrag i Šekulin Zvonimir, Ranjavanje vatrenim oružjem, Obavijest. Nacionalnost ranjenika nije navedena, no po njiliovim imenima i imenima očeva može se zaključiti da su bili Srbin i Hrvat. 242 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/2586/91 od 4. 5. 1991., Oružam sukob. Dopuna obavijesti; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12/2588/91 od 4. 5. 1991., Oružam sukob. Dopuna obavijesti. 243 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/2587/91 od 4. 5. 1991., Sigurnosna saznanja. Obavijest. 244 VRH-USMSP: PU Vinkovci, Odjele za operativne poslove JS, Depeša br. 511-15-09/2-3555-91/91. H.T. od 5. 5.1991, Jurišić Dragan, laka tjelesna povreda, Obavjest. 245 MUP RH-OTŽ: CO Vuk Telefaksirano 4. svibnja 1991. u 12.28. 246 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, br. 127/4, RCO Zagreb. Telefaksirano 4. svibnja 1991. u 8.34. 247 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 129/6 od 7. 5. 1991, RCO Zagreb. 248 VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2593/91 od 5. 5. 1991, Postavljanje barikada, Obavijest. 24il M. STANKOVIĆ, "U srpskim selima i dalje barikade", Politika, 8. 5. 1991. 250 VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2596/91 od 6. 5. 1991, Obavijest o eksploziji; VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2597/91 od 6. 5. 1991, Pokušaj ubojstva Obavijest. 251 M. STANKOVlC, "U srpskim selima i dalje barikade", Politika, 8. 5. 1991. 55 tom napadu Policijska postaja u Vukovaru ništa nije znala.252 Stanovnici Bršadina nisu joj dopustili da provede istragu, nego su inzistirali da to učini Armija.253 Ipak je najviše pažnje privukao masovan odlazak žena i djece srpske nacionalnosti s desne na lijevu obalu Dunava poslijepodne 6. svibnja 1991. Prijevoz je organiziran u Borovu Selu, Sotinu i s kraja Dunavske ulice u Vukovaru, a obavljen je čamcima i motornom skelom. "Tokom prijevoza nije bilo paničnog ponašanja i nereda, niti je ko isti ometao", zabilježeno je u izvješću Policijske stanice Vukovar.254 Već uhodano načelo da se na Vukovar reflektira pogoršano sigurnosno stanje iz drugih dijelova Hrvatske nije izostalo ni nakon demonstracija u Splitu ispred zgrade Komande Vojnopomorske oblasti JNA a o čemu je pisala beogradska Politika: "Jučerašnje popodne, kada je putem mahh ekrana javno prikazana slika splitskog bezumlja i antiarmijske euforije, i kada se saznalo za ubistvo i ranjavanje mladih vojnika, egzodus žena, dece i nejači kao da se odjednom udvostručio. Nekoliko desetina uplašenih porodica pohitalo je prema kasarni vukovarskog garnizona JNA da glave nedužne dece stavi pod zaštitu vojnika koji su juče, po ko zna koji put, sramno napadnuti i do poniženja vređani najpogrdnijim recima kao da to nisu deca ove zemlje".255 Međunacionalni odnosi već tada su bili toliko narušeni da su izbijali incidenti i zbog najbezazlenijih povoda, poput susreta u mjesnim gostionicama, kao što se 6. svibnja 1991. dogodilo u Mohovu, i što je bilo dovoljno za incident.266 Armija s dovedenim rezervistima, koji su građanstvo Vukovara pozdravljali s uzdignuta tri prsta, također nije mogla garantirati provedbu samoproklamiranih obveza.257 Pogotovo to nije mogla u vrijeme povjerljive dojave da mobilizirani dijelovi JNA u Beogradu i Vojvodini Page 41

Bitka za Vukovar imaju zadaću noću 8/9. svibnja ih 9. svibnja "izvršiti okupaciju odnosno preuzimanje vlasti na području Vukovara, Vinkovaca i Baranje".258 Demonstracije u Splitu poslužile su Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu kao povod da 6. svibnja podigne bojevu spremnost JNA259 Otpust naraštaja novaka iz svibnja 1990. prekinut je 7. svibnja naredbom načelnika Generalštaba oružanih snaga SFRJ o njihovom zadržavanju na vojnoj vježbi nakon što odsluže redovni vojni rok.260 Za Armiju je to bila još jedna prilika da s pozivom na savezne zakonske propise pokuša riješiti "problem" Hrvatske. Podržana je od Saveznog izvršnog vijeća, koje je 8. svibnja zatražilo osiguranje pravne sigurnosti građana, poštivanje ljudskih prava i sloboda svih naroda. Na cijelom području Republike Hrvatske zahtijevano je poštivanje pravnog poretka, te je naglašeno da se neće dopustiti "pokušaj prekrajanja Jugoslavije", a ni "promjene unutrašnjih ili spoljnih granica zemlje". Zatražena je demobilizacija pričuvnog sastava policije, odnosno 252 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, br. 129/5 od 7. 5. 1991., RCO Zagreb. 253 Mirko STANKOVIĆ, "Noć protekla bez pucanja", Politika, 9. 5. 1991. 254 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/2600/91 od 6. 5. 1991., Evakuacija žena i djece, Obavijest. 255 M. STANKOVIĆ, "U srpskim selima i dalje barikade", Politika, 8. 5. 1991. 256 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 129/6 od 7. 5. 1991., RCO Zagreb. 257 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2614/91 od 8. 5. 1991. 258 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2615/91 od 8. 5. 1991., Sigurnosna saznanja, Obavijest. 25» "p0(jjći borbenu gotovost JNA', Narodna armija, 9. 5. 1991, 5. 260 POA Komanda 32. korpusa Str. Pov. Br. 25-45 od 9. 5. 1991, Otpust vojnika partije maj 1990. godine. 56 milicije, i organiziranje povlačenja oružja od građana i njegovu pohranu u skladišta koja će nadzirati nadležna tijela. Od Armije je traženo da sukladno s Ustavom SFRJ i saveznim zakonima provodi svoje osnovne funkcije, "zaštitu granica Jugoslavije, a u ovoj situaciji i da sprečava međunacionalne oružane sukobe".201 Armija je tada pokrenula prethodno pripremljen postupak operativnog razvoja snaga uvođenjem u Hrvatsku manjih postrojbi iz Srbije i Bosne i Hercegovine.262 Događanja u Borovu Selu bila su dobra kulisa za uvođenje novih snaga JNA na područje Vukovara i Vinkovaca radi pojačanja postojećih mirnodopskih snaga Tuzlanskog korpusa. Iz sastava Novosadskog korpusa 4. svibnja 1991. uveden je na područje Vukovara 1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade iz Sremske Mitrovice,263 a 2. mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade iz Subotice na područje Vinkovaca.264 Manja borbena skupina iz 36. mehanizirane brigade 6. svibnja je stavila pod nadzor most na Dunavu između Batine i Bezdana.265 Dan kasnije i most između Iloka i Bačke Palanke stavljen je pod nadzor Armije.266 Od tri mosta na Dunavu dva su bila pod nadzorom Armije, koja je tim potezima stvorila pretpostavke za neometano uvođenje novih snaga u Hrvatsku.267 GENERAL ARMIJE VELJKO KADIJEVIĆ, SAVEZNI SEKRETAR ZA NARODNU OBRANU SFRJ 261 Stavovi Saveznog izvršnog veća od 8. 5. 1991. povodom aktuelne političko-bezbedonosne situacije u zemlji, a posebno u Republici Hrvatskoj, Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, Vojnoizdavaćki zavod, Beograd, 2002., 274-276. 2,12 A TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog primirja", 68-69; Kao zanimljivost valja navesti da je Policijske uprava Osijek u prosincu 1990. imala Infomaciju o skorom dovođenju oklopnog bataljuna iz Srbije u Vukovar. MUP RH, OTŽ: PU Osijek, Depeša br. 511-07-01-1457/90 od 11. 12. 1990., MUP-u RH. 2IB To se može zaključiti na osnovi dojave koja je u Štabu MUP-a RH zaprimljena 4. svibnja 1991. u 21.30. Dojava u fondu MUP RH-OTŽ:.Iz jednog novinskog natpisa iz Politike moglo bi se zaključiti da je bataljun doveden u prvim satima 6. svibnja 1991. Mirko STANICOVIĆ, "Odjekuju eksplozije pale se objekti", Politika, 7. 5.1991., 7; Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska, 22. 4. 1993., 20. 204 B. D., "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992, 19; Netočna je tvrdnja pukovnika Jovanovića da je posada Vinkovaca pojačana mehaniziranom četom 36. mehanizirane brigade s osam oklopnih transportera i četiri tenka T-55. Riječ je o dijelu mehaniziranog bataljuna koji je ostao u Vinkovcima nakon ranijeg odlaska dijela u Ilok Đakovo i Mirkovce. Aleksandar S. JOVANOVIĆ, Rat Srba i Hrvata 1991., Politika, Beograd, 1994, 37. 2lii Mladen MARJANOVIĆ, "Opstajavaju vojnički mostovi", Narodna armija 20. 7. 1991, 23; D. TOPIĆ, D. ŠPIŠIĆ, Page 42

Bitka za Vukovar Slavonska krv, 23-24. 2lili M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 27. 287 U svojim sjećanjima te poteze JNA general Špegelj je prešutio i stavio ih potkraj kolovoza 1991, a Dedaković ih je koristio za obraćim s Merčepom držeći ga odgovornim što nije porušio mostove, iako to nije bilo u Merčepovoj nadležnosti. Martin ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika Znanje, Zagreb, 2001, 191; Mladen PAVKOVIĆ, "Nikad nisam ocjenjivao kako Merčep gradi svinjce i kokošinjce, pa neka on ne ocjenjuje mene kao profesionalnog vojnika", Za dom. List Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata, br. 8/9, Zagreb, lipanj-srpanj 1994, 15. 57 Uvođenje mehaniziranih bataljuna iz Vojvodine bio je dio doktrinarnih postupaka iz područja izvanreclnih prilika, što je dvije godine kasnije umirovljeni general JNA i tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijević ovako objasnio: "Radi izvršenja postavljenog zadatka ojačati jedinice JNA u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Imati dvije vrste formacija. Veći broj oklopnomehanizovanih sastava jačine čete do bataljona smjestiti što bliže mogućim mjestima sukoba, tako da mogu brzo intervenisati. Odgovarajući broj oklopnomehanizovanih jedinica brigadnog sastava i jačih, postaviti na odgovarajućim pmiktovima u Hrvatskoj i oko Hrvatske, tako da se mogu angažovati za veće intervencije."268 Tu vrstu angažmana u Hrvatskoj Armija je počela u svibnju 1990. kada je Generalštab oružanih snaga SFRJ zapovjedio preustroj nekoliko postrojbi kopnene vojske ranga brigade na teritoriju 1. i 5. vojne i Vojnopomorske oblasti, povećavajući im klasifikaciju iz R u A ih B, te im je tako povećao broj vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka. Dio preustrojenih motoriziranih brigada pojačan je i ugradnjom oklopno-mehaniziranih bataljuna.269 Dovođenje postrojbi JNA iz drugih dijelova Jugoslavije u Republiku Hrvatsku ili u njezino neposredno susjedstvo počelo je u travnju 1991. nakon akcije specijalne postrojbe MUP-a Republike Hrvatske na Plitvicama. Na Plitvice je iz Banje Luke doveden oklopni bataljun 329. oklopne brigade, a u Prijedor oklopni bataljun 51. mehanizirane brigade iz Pančeva. Sjeverna Dalmacije i dio Like tada su po planu oružanih snaga za izvanredne prilike "Radan" pretvorene u "tampon zonu". Razmještajem snaga 5. vojne i Vojnopomorske oblasti kninska krajina zatvorena je za uredovanje legalnih snaga Republike Hrvatske.270 Nakon srpskih napada na hrvatsku policiju u Borovu Selu Armija je sličnu "tampon zonu" napravila i u istočnoj Slavoniji. Istovjetan postupak nije mogla napraviti zbog etničke nekompaktnosti teritorija i prevelike izmiješanosti stanovništva. Zajednička politička odluka između vojnog i srpskog vrha o "zaštiti srpskog stanovništva" u Repubhci Hrvatskoj donesena je 5. travnja 1991. na sastanku kod predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisava Jovića. Uz Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije, sastanku je prisustvovala vodeća dvojka Armije, generali Veljko Kadijević i Blagoje Adžić.271 Bilo je to logičan potez Armije, njezin prvi vojnik krajem veljače 1991. predsjedniku Joviću iznio je stajalište i planove za rušenje političkih snaga koje su "protiv Jugoslavije".272 Poligon za uporabu oružanih snaga po načelima eliminiranja izvanrednih prilika Armija je usavršila na Kosovu. Tamo je njezina demonstracija sile početkom 1981. i 1989. bila vrlo uspješna. U naučene lekcije s Kosova pripadalo je i isključenje teritorijalne obrane iz zadaća eliminiranja uzročnika izvanrednih prilika, a i slaba suradnja s "društvenim subjektima i snagama", odnosno tijelima legalne javne uprave.273 Ta dva zahtjeva za svoje djelovanje u Hrvatskoj Armija je sama stvorila. Teritorijalnoj obrani oduzela je oružje u svibnju 1990., a prema legalnim tijelima vlasti odnos je sveden na zahtjev za ispunjavanje hrvatskih obveza 268 Veljko KADIJEVIĆ, Moje viđenje raspada, Politika, Beograd, 1993., 127. 269 D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 154-156. 270 Davor MARIJAN, "Oružane snage SFRJ u izvanrednim prilikama", ČSP, 34., br. 2., Zagreb 2002., 372; N. ĆURAK, "Tenkovi u Prijedorskom polju", Bosanski pogledi, Sarajevo, 18. 4. 1991, 7. 271 B. JOVIĆ, Poslednji dani SFRJ, 317. 272 ISTI, 277. 273 Upotreba oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama, Centar Visokih vojnih škola OS "Maršal Tito", institut za strategijska istraživanja, Beograd, 1990, 82-83. 58 te <4i Zemljovid br. 2 paravojna srpska skupina (pobunjeni Srbi i srpski dobrovoljci) Page 43

Bitka za Vukovar L~i7 17. laki artiljerijski puk PZO R ]'2 12. mješoviti artiljerijski puk B 1^36 2. mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade A ii HHI12 borbena skupina 12. proleterske mehanizirane brigade A ]12 inženjerijski bataljun 12. proleterske mehanizirane brigade A HI]453 1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade A i* ix] četa ZNG PU1 sjedište policijske uprave (Pll) PP sjedište policijske postaje (PP) čuvari "tampon zona" prema Armiji kao saveznoj instituciji, odnosno da se obavljaju redovne uplate za njezino financiranje i šalju novaci za služenje vojnog roka. Novouvedeni mehanizirani bataljuni, uz postojeće snage 12. proleterske mehanizirane brigade u Osijeku, Našicama i Vukovaru, dobili su kao osnovnu zadaću demonstraciju sile "radi ostavljanja utiska na spoljne i unutrašnje neprijatelje o snazi, sposobnosti JNA i odlučnosti da brani ustavni poredak".274 "Sila se demonstrira pokretima jedinica, izvođenjem vežbovnih aktivnosti i posedavanjem određenih rejona i objekata", jedan je od najvažnijih zahtjeva u postupanju Armije u slučajevima izvanrednih prilika, a što je razrađeno u njezinom strogo povjerljivom priručniku za te zadaće iz 1988. godine.275 Pod demonstracijom sile podrazumijevan je "(...) organizovan pokret kolone u jednom ih više pravaca (jedinica može da kruži i da dolazi uvek iz drugog pravca). Najmanja jedinica za demonstraciju sile jeste oklopno-mehanizovani ili motorizovani bataljun, a zavisno od konkretne situacije i masovnosti - može biti i do brigade (oklopne, mehanizovane, motorizovane). Najbolje je pokrete uskladiti sa upotrebom aviona i helikoptera u niskom letu".276 Na području Vukovara i Vinkovaca demonstraciji sile prvotno je bila svrha zaposjedanje odabranih područja. Preferirana je statična uloga zbog strategije Armije koja se temeljila na zahtjevu da oružane snage Repubhke Hrvatske prve napadnu. Taktikom razdvajanja 2;j prfmčnjk za rad komandi, štabova i jedinica oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama, SSNO, GŠ OS SFRJ, Vojna tajna, Strogo poverljivo, 1988, 12. 275 Upotreba oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama, 95-96. 27« poručnik za rad komandi, štabova i jedinica oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama 13. 59 "sukobljenih strana" Armija je imala stalan izvor nemira i nesigurnosti, a razmještaj njezinih snaga onemogućavao je hrvatskim snagama uklanjanje izazivača nemira. S druge strane, pobunjenim Srbima je dala odriješene ruke za izazivanje sukoba i teritorijalno širenje pobunjenih područja.277 Svoje djelovanje u javnosti predstavljala je kao razdvajanje sukobljenih strana tako što je stvarala "tampon zonu". Uz dovođenje oklopnih i mehaniziranih postrojbi u Hrvatsku dio Armije mobiliziran je prema ratnom ustroju. Među njima bila je i većina snaga koje su kasnije sudjelovale u napadu na Vukovar. Kompletan pričuvni sastav 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije pozvan je u postrojbu.278 U Sremskoj Mitrovici domobilizirana je 453. mehanizirana brigada,2™ a u Nišu 211. oklopna brigada.280 Bio je to dio prvog vala mobilizacija JNA u 1. i 3. vojnoj oblasti, koji je protekao bez problema 1 vrlo velikim odzivom, od 95 do 105 posto, što je jasno svjedočilo o velikom raspoloženju pričuvnika JNA za sukob s Hrvatskom i Slovenijom.281 Provodeći u život naredbu Komande 1. vojne oblasti od 13. svibnja, Komanda Tuzlanskog korpusa dan je kasnije naredila podređenim i pridodanim postrojbama da poduzmu mjere za potpuno osiguranje svih vojnih objekata u svom pojasu nadležnosti. U slučaju napada na njih trebalo je odgovoriti "po institucijama koje organizuju ova dejstva", to jest institucijama legalne javne uprave i sjedištima hrvatskih stranaka. S naredbom su upoznate "samo posebno izabrane starešine". Snage predviđene za uporabu na području Slavonije i Baranje trebale su biti u "trenutnoj gotovosti". Intervenciju prema skladištu Dergaj i vukovarskoj vojarni dobila je 12. proleterska mehanizirana brigada i pridodani 1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade. U području Vinkovaca interventne snage bile su iz sastava 12. mješovitog artiljerijskog puka sa snagama 17. lakog artiljerijskog puka PZO i 2. mehaniziranog bataljuna 36. mehanizirane brigade.282 Minobacačka baterija 120 mm 2. mehaniziranog bataljuna 36. mehanizirane brigade zadržana je u vinkovačkoj vojarni do 24. svibnja 1991., kada je pojačala snage JNA koje su držale pod nadzorom most između Iloka i Bačke Palanke.283 Page 44

Bitka za Vukovar Oko smirivanja stanja u Vukovaru angažirah su se i visoki predstavnici savezne i republičke razine. U gradu je 9. svibnja 1991. održan sastanak na kojem su sudjelovali: savezni premijer Ante Marković, savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gračanin, zamjenik saveznog sekretara za narodnu obranu admiral Stane Brovet, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Josip Manolić, ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac i njegov zamjenik Slavko Degoricija, pomoćnik ministra obrane Josip Perković i ministar uprave i pravosuđa Branko Babac. Uz lokalne predstavnike nazočan je bio i gradonačelnik Dokmanović, koji nakon 2. svibnja nije dolazio na posao jer je zahtijevao da mu pohcija garantira sigurnost.284 Gledišta sudionika na stanje bila su različita pa je postignut dogovor o osnivanju koordinacionih skupina "koje će 277 Primjer kod Nikolina ŠAJN, "Zbog spomena četnika časniku JNA zabranili pristup u operativni stožer", Jutarnji list, 10. 4. 2003., 15. 278 B. POPOVIĆ, "Pregršt lepih iskustava", Narodna armija, 4.7.1991,22; "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22.12. 1991, 20. 279 B. POPOVIĆ, "Prekaljeni tenkisti i artiljerci", Narodna armija, 10. 7.1991,18. 280 Milan M1HAJLOVIĆ, "Ko je 'pucao' u tenkiste", Vojska, 4. 6. 1992, 36. 281 Zdravko VIĆENTIĆ, "Iskustvo i praksa", Novi glasnik Beograd, juli-avgust 1993./3, 71. 282 HIC: Komanda 17. korpusa, DT. br. 11/1-93 od 14. 5. 1991, Naređenje; Prijepis kod D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 264-266. 283 B. Đ, "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992, 19. 284 "Razgovori iza zatvorenih vrata", Politika, [Tanjug], 10. 5.1991.; MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 131/3, CO OMPMO Osijek Telefaksirano u Zagreb 9. svibnja 1991. u 12.38. 60 razmotriti tragična zbivanja u istočnim delovima Hrvatske". Premijer Marković zauzeo se za demokratski dijalog uz "onemogućavanje nasilnog prekrajanja unutrašnjih i spoljnih granica zemlje". Tražio je povratak na put reformi i razoružanje nelegalno naoružanih, što je trebalo značiti da vjeruje da se problem može riješiti razoružanjem hrvatske policije i pobunjenih Srba te provođenjem njegova ekonomskog programa. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske izjavio je da nisu "doneli mir u torbama" jer njega "moraju učiniti ljudi ovog dela Hrvatske". Naglasio je da u istočnu Slavoniju nemir donosi 'ono što dolazi sa strane".285 Manolićevo stajalište, što će se pokazati nekoliko dana kasnije, bila je najava osude ponašanja Republike Srbije u hrvatskoj krizi. Vlada Republike Hrvatske 14. svibnja 1991. u prosvjednoj je noti prozvala Republiku Srbiju zbog sudjelovanja njezinih državljana u narušavanju sigurnosnog stanja u Hrvatskoj, i zbog uporabe srbijanskog teritorija u pripremama za oružane akcije protiv Republike Hrvatske. Zahtijevano je da se takve aktivnosti prekinu.286 Nakon sastanka saveznih predstavnika s republičkim i lokalnim predstavnicima u Vukovaru i Borovu Selu nastalo je izvjesno zatišje.287 Barikade su uklonjene, osim kod Negoslavaca i Trpinje, a njihovi su stanovnici za siguran odlazak u Vukovar tražili garancije i izostajanje s posla bez sankcija do 13. svibnja 1991.288 U Vukovar je prestao dolaziti i dio učenika iz Bršadina, koji su školsku godinu odlučili nastaviti u Srbiji u osnovnoj škoh u Šarbanovcima kod Bora.289 Iz Srbije su se pak 13. svibnja 1991. počele vraćati izbjeglice "koje su tokom poslednjih desetak dana u strahu napuštale grad i okolna sela i masovno preko Dunava bežale u Vojvodinu".290 Dan kasnije na temelju zaključaka Predsjedništva Skupštine opštine Vukovar dužnost gradonačelnika od Stavka Dokmanovića preuzeo je potplsdsjednik Skupštine općine Marin Vidić zvani Bih.291 Njegovo imenovanje bilo je dio procesa preuzimanja općinskih tijela iz srpskih u hrvatske ruke. Tijekom sukoba u Borovu Selu 2. svibnja 1991. članovi Hrvatske demokratske zajednice preuzeli su Radio Vukovar i preimenovali ga u Hrvatski radio Vukovar.292 No najveću pažnju, ali i negodovanje srpskog pučanstva, izazvalo je imenovanje Tomislava Merčepa sekretarom za narodnu obranu, umjesto dotadašnjeg sekretara Živka Sekulića. Lokalni dopisnik beogradske Politike o njegovu imenovanju napisao je: "Inače Tomislav Merčep pripada onima koji su svojim činjenjem poremetili mir na ovim prostorima i uneli dodatnu zabrinutost među pripadnike srpske nacionalnosti. Ovaj građevinski inženjer u Jugoslovenskom kombinatu 'Borovo', 285 "Treba razoružati nelegalno naoružane", Politika, [Tanjug], 10. 5. 1991.; V. MRKIĆ, "Spriječiti dalje krvoproliće", Oslobođenje, 10. 5. 1991. Vlada Republike Hrvatske, KL 021-03/91-06/08, Ur. br. 5030113-91-1 od 14. 5. 1991, Prosvjedna nota -"7 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 131/6, GO OMPMO Osijek Telefaksirano u Zagreb 9. svibnja 1991. u 16.43; Prema neprovjerenoj vijesti novinara Oslobođenja navečer 9. svibnja između Borova i Borova Sela tri naoružana civila napala su policijsku ophodnju i tom prilikom ranjeni su po Page 45

Bitka za Vukovar jedan policajac i napadač. Napadači su do jutra uhićeni. V. MRKIĆ, "Ponovo mrtvi i ranjeni", Oslobođenje, 10. 5. 1991. Za tu tvrdnju nisam našao nikakvu drugu potvrdu. 288 B. BERTOK, "Smirivanje s podozrenjem", Borba, 11.-12. 5. 1991, 5. 289 M. M, "Učenici iz Bršadina već uče u Šarbanovcima", Politika, 14. 5. 1991. 290 M. STANIfflVIĆ, "Izbeglice se polako vraćaju", Politika, 15. 5. 1991, 11. 291 D. VESELČIĆ, "Noć donosi neizvjesnost", Večernji Ost 15. 5. 1991. 292 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, CO Osijek Telefaksirano izvješće 3. svibnja 1991. u 1.06. U privitku je proglas koji je 2. svibnja čitan na Radio Vukovaru; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2 5 76/91 ođ 3. 5. 1991, Zaposjedanje Radio stanice Vukovar, postupanje, traži se; M. STANKOVIĆ, "Čistke uz blagoslov HDZ", Politika, 11. 6. 1991, 12. 61 prema svedočenju Srba u ovom kraju, najveći je mutivoda u klupama opštinske Skupštine".293 "Iako je na vukovarskom području srpski narod u većini", pisao je prije nekoliko dana bez imalo skrupula isti novinar, etnička "metla u Vukovaru pomela je već toliko ljudi da se stiče utisak da radi non-stop. Uklanjanje 'nepodobnih' uzelo je maha kao u doba Informbiroa".294 293 M. STANKDVIĆ, "Čelnik HDZ sekretar odbrane", Politika, 15. 6. 1991. 29J M. STANKOVIĆ, "Čistke uz blagoslov HDZ", Politika, 11. 6. 1991., 12. 62 Osnivanje ZNG U svibnju 1991. hrvatska ministarstva obrane i unutarnjih poslova privela su kraju rad na stvaranju hrvatskih oružanih snaga. U sklopu Ministarstva unutarnjih poslova RH sredinom travnja 1991. osnovan je Zbor narodne garde. Njegova zadaća bila je provedba obrambeno redarstvenih poslova pod zapovjedništvom Ministarstva obrane.295 Na temelju zajedničkog dogovora između ministara obrane i unutarnjih poslova od 6. svibnja 1991. donesena je odluka o postavljanju smjernica za rad oko ustroja Zbora narodne garde kroz institucije MUP-a dok se ne donesu svi potrebni zakonski propisi nužni za rad ZNG-a.29,i Ustroj postrojbi počeo je nekohko dana prije toga. Na području Policijske uprave Osijek planirane su dvije pričuvne brigade narodne garde, 8. za području Našica, Đakova, Orahovice i Podravske Slatine, i 9. za područja općina Osijek Beli Manastir, Valpovo i Donji Miholjac. Na području Policijske uprave Vinkovci planirana je 10. brigada s bataljunima u Vinkovcima, Županji, Nuštru, Bogdanovcima i Otoku. Na području Policijske uprave Slavonski Brod planirana je 7. pričuvna brigada Narodne garde u općinama Slavonski Brod, Nova Gradiška i Slavonska Požega.297 U svibnju će se ipak odustati od ustroja 4. bataljuna 10. brigade Narodne grade na području Vukovara.298 Zbog nedovoljnog broja pričuvnika planiran je ustroj jedne čete od 150 ljudi pri Policijskoj postaji Vukovar.299 «* Uz planirane pričuvne brigade postrojena je djelatna 3. brigada ZNG-a za cijelo područje Slavonije, a s bataljunima u Osijeku, Vinkovcima, Erdutu i Podvinju. Brigada je u početnoj fazi ustroja imala problema s novačenjem, odnosno usklađivanjem nadležnosti s pohcijskim upravama, kao i s naoružavanjem ljudi. Imala je oružje za 600 ljudi, a za 1300 ljudi oružje je nedostajalo. Uz probleme s pješačkim naoružanjem brigada uopće nije imala sredstava potpore.300 U hpnju 1991. na područje Vukovara stiglo je prvo pojačanje Zbora narodne garde. U Principovac iznad Boka 10. lipnja stiglo je 110 pripadnika 1. brigade ZNG.301 Pet dana kasnije, 15. lipnja u Vukovar je stigla i skupina od 30 pripadnika specijalne postrojbe ZNG-a "Zrinski", koja je smještena na Opatovcu.302 Tih dana i pohcija je promijenila svoj teritorijalni ustroj. Vukovar je 19. lipnja postao središte policijske uprave.303 Nova uprava pojačana je rukovodećim ljudstvom, a 26. lipnja i skupinom od oko 100 pohcajaca Policijske uprave Varaždin. Skupina je zadržana do 13. srpnja, kada je zamjenjena novom iste jačine i iste policijske uprave.304 2!i:' Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima od 18. 4. 1991, Narodne novine, 23. 4. 1991. m SVA MORH-GS HV: Ministar obrane - Ministar unutarnjih poslova od 6. 5.1991, Odluka -,J7 SVA MORH-GSHV: Štabu Narodne garde, Izvješće o formiranju komandi i jedinica Narodne garde. Izvješće nema nadnevak i čini se da je napisano 1. ili 2. svibnja 1991.; Ratni album 109. brigade HV Vinkovci, Privlačica, Vinkovci, 1992, 5. 2* Ratni album 109. brigade HV Vinkovci. 5. 2M SVA MORH-GSHV: Organizacija i fonniranje brigada i bataljona Zbora narodne garde rezervnog sastava od 26. 6. 1991. 3'"' SVA MORH-GSHV: Organizacija 1 fonniranje brigada i bataljona Zbora narodne garde rezervnog sastava od 26. 6. 1991.; SVA MORH-GS HV: Zapovjedništvo 3. br. (od 23. 6. 1991.), Stanje u jedinici. Page 46

Bitka za Vukovar M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 29; Prema tvrdnjama brigadira Hrvatske vojske S. Sućića 3. bataljun 1. brigade ZNG stigao je u Ilok tek 25. lipnja Stjepan SUČIĆ, 'Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit 18. 11. 1999, 6. 302 S. SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit, 18.11.1999, 6; Davor RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, Vlnkovaćke jeseni, Vinkovci, 1995, 76. 301 Vlada Republike Hrvatske, Kl. 200-01/91-02/05, ur. Br. 5030115-91-2 od 19. lipnja 1991, Uredba o sjedištu i području na kojem se osnivaju policijske uprave, Narodne novine, 21. 6. 1991. (CD-ROM izdanje 1999.) 63 "Bilo je mimo dok nije došla Armija" Ilok su najviše ugrozile mjere koje je Armija u svibnju 1991. poduzela na granici Hrvatske i Srbije, napose zbog stavljanja pod nadzor obiju strana mosta na Dunavu. U jednom upitu s kraja svibnja lokalni odbor HDZ-a osvrnuo se na stanje koje je nastalo nakon dolaska Armije na područje grada: "Mi građani Iloka molimo odgovor, kako treba da se ponašamo i što treba da činimo po pitanju obrane Hrvatske i našeg grada Iloka. U Iloku živi miješano stanovništvo: Hrvati, Slovaci, Srbi i ostati. Do sada smo imali dobre odnose. Svi skupa smo vodili računa da nam se ne ubaci nekakva banda sa strane te unese nemir. Bilo je mirno dok nije došla Armija, navodno za čuvanje mosta '25 Maj', između Iloka i Bačke Palanke. U Bačkoj Palanki cijevi od vojnog naoružanja stoje okrenute prema Doku, a na iločkoj strani nisu okrenute prema mostu, niti Bačkoj Palanci, nego opet prema Iloku i iločkoj policiji".305 Službenim tijelima vlasti i snagama reda u Vukovaru i Vinkovcima, Armija je 10. svibnja postavila nekoliko zahtjeva. Policijska postaja Vukovar upozorena je od zapovjednika JNA u gradskoj vojarni da će Armija bez upozorenja oboriti svaku letjehcu koja bez odobrenja uđe u zračni prostor općine Vukovar. Dalje je prijećeno da će se bez upozorenja uništiti sve prepreke koje se "postave pred vojna vozila ih kolone". Tražen je i povrat pištolja nekolicini oficira JNA koje su im 4. svibnja na barikadi u Tovarnlku oduzeli naoružani pripadnici lokalnog HDZ-a.306 Ništa manje težine nije bio ni zahtjev pukovnika Petra Grahovca, zapovjednika 12. lakog artiljerijskog puka PZO, koji je na punktu pohcijske ophodnje Ilok tražio skidanje hrvatske zastave postavljene na jednom putokazu, a i udaljavanje policije 300-400 metara od mjesta gdje se namjeravala stacionirati skupina od nekoliko oklopnih borbenih vozila JNA Policija je zahtjev odbila. Od nadležnih je zatražila naputak o postupanju u takvim i sličnim situacijama. Posebno ih je zanimalo "dali vojska ima ovlaštenja da premješta i uklanja zastavu hrvatskog naroda".307 Zapovjedništvo Garnizona JNA 10. svibnja od predsjednika općine Vinkovci tražilo je provedbu mjera za razoružanje svih civila, uklanjanje barikada, sprječavanje djelovanja protiv Armije, zabranu promatranja vojnih objekata, prekid medijskih napada na Armiju i povrat oduzetog osobnog naoružanja pripadnicima JNA "kako Komanda Garnizona ne bi to morala raditi sama".308 U odgovoru na postavljene zahtjeve Armije, Policijska uprava Vinkovci 14. svibnja 1991. konstatirala je da poduzima sve što je u njezinoj moći da razoruža građane koji bespravno posjeduju naoružanje. Pronašla je i vratila osam oduzetih pištolja. U područjima u koja je policija imala pristup barikade i naoružane straže su uklonjene, za razliku od sela u koja policija nije mogla doći, iako su snage JNA bile u nekima od tih sela. Iako to nije bilo izrijekom rečeno, bilo je nedvojbeno da su to srpska sela. Naglašeno je da 31,4 M. DEDAKDVIĆ-JASTREB. D. RUNTIĆ, A MffiKOVIĆ-NAĐ, Bitka za Vukovar, 298-299. 3(6 MUP RH-OTŽ: Odbor HDZ-a ogranak Ilok, Centru za obavještavanje Zagreb, Upit. Telefaksirano 24. 5. 1991. u 21.25. 306 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2640/91 od 10. 5. 1991., Vojni ultimatum, Obavijest. 307 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-13-2642/91 od 10. 5. 1991., Operativna informacija. 308 MUP RH-OTŽ: Komanda Garnizona Vinkovci. Pov. br. 27 od 10. 5. 1991., Zahtevi Komande Garnizona Vinkovci organima vlasti opštlne Vinkovci. 64 na području djelovanja Policijske uprave nije zabilježeno otvaranje vatre na vojne osobe ili objekte, bilo od policije ili građana.309 Idućih nekoliko tjedana prijetnje, prekidi prometa, razbojstva, dnevna i noćna puškaranja, postavljanje eksplozivnih naprava po privatnoj i društvenoj imovini postat će vukovarska i vinkovačka svakidašnjica. Visok stupanj napetosti održavale su oklopno-mehanizirane ophodnje Armije, koje su bile sigurna brana srpskim pobunjenicima od pokušaja uspostave ustavnog poretka ovlaštenih tijela Republike Hrvatske.310 U odnosu na ostale aktere, Armija je bila privilegirana jer se njihova vozila nisu provjeravala, a hrvatska strana sumnjala je da to Page 47

Bitka za Vukovar Armija zlorabi za pomoć lokalnim Srbima.311 U ljeto 1991. Slavonija je bila potpuno podijeljena po nacionalnoj crti. Dvije skupine ljudi, podijeljene prema naciji i vjeri, a mogli su se uglavnom međusobno razlikovati po imenima, postali su međusobni neprijatelji. Postajala je i nekakva nacionalna sredina, malobrojna, koja je nastala miješanjem jednih i drugih, i koja se, ako je željela ostati dio sredine u kojoj je živjela, morala izjasniti za jednog od roditelja. Miješani brakovi, nekadašnja blagodat i osnova jugoslavenstva, postali su obiteljsko prokletstvo.312 Dijelili su sudbinu zemlje koju je dokrajčio ponovno uskrsli duh velike Srbije. Mnoštvo osobnosti pretvaralo se u homogenu zajednicu, kojoj je ona druga zajednica postala smrtni neprijatelj. Taj je proces, prema svemu sudeći, završen napadom na policijsku ophodnju u Borovu Selu. Povratka natrag više nije bilo, uzroci i povodi ostali su potpuno nevažni. Ostalo je neprijateljstvo koje je čekalo iskru koja će ga pretvoriti u trajni rat. m MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Br. 511-15-02/2-3274/4-91 od 14. 5. 1991., Poduzimanje mjera u cilju smirivanja situacije na teritoriji, Obavijest. 310 SVA MORH-GSHV: Događaji vezani za Vukovar od 08. 05. 1991. godine, Načelniku GSHV. To je nedatirana kronologija događanja oko Vukovara od 8. svibnja do 26. studenog 1991. Vjerojatno je rađena za izvješće o borbama za Vukovar; MUP RH-OTŽ: Općina Vinkovci, SNO, CO, Ur. br. 08-644/1-91 od 12. 5. 1991., Izvješće; CO Vukovar, Br. 136/2 od 14. 5. 1991., RCO Zagreb; MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 16. 5. 1991., Informacija; MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 145-1991 od 24. 5. 1991.; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-2920/91 od 26. 5. 1991., Eksplozija u kiosku "Drave", Obavijest. 311 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2678/91 od 13. 5. 1991., Operativna informacija. 3,2 Josip ŽUPANOV Poslije potopa. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 12. 65 Put u rat Vukovarski sudac Slavoljub Sremac bio je prva osoba koja je uhićena zbog sumnje da je sudjelovala u pobuni, odnosno da je organizirala pobunu protiv Hrvatske. Uhićen je 24. svibnja 1991. pod optužbom daje 2. svibnja 1991. sudjelovao u napadu na pripadnike hrvatske policije.313 Srpska reakcija bila je brza. U Borovu Selu 25. svibnja podignute su barikade, a promet je nadziran.314 Dan kasnije naoružani mještani oteh su autobus "Čazmatransa" i pretukli vozača (Hrvat) i suvozača (Srbin), koji su išli u "Borovo Selo kod svojih zajedničkih prijatelja".315 Zadnje dane svibnja, 30. i 31., obilježili su brojni incidenti, od skidanja hrvatskih zastava u Berku i Čakovcima istaknutih povodom dana državnosti, pucanja širom općine povodom jedne nogometne utakmice, kao i tri slučaja pucanja u privatne kuće i objekte na području Vukovara kojima su vlasnici bili Srbi.316 Na području Iloka pripadnici vojvođanske policije uhitili su i priveli u Šid četvero mladih Iločana pri postavljanju srušene oznake Republike Hrvatske. Pušteni su na slobodu nakon mjesec dana.317 I prvi dani hpnja 1991. protekli su u sličnom tonu. U Čakovcima je 1. lipnja pucano ispred ugostiteljske radnje, pri čemu su ranjene dvije osobe srpske nacionalnosti. U istom je selu navečer pucano na kuću Hrvata, djelatnika Policijske stanice Vukovar.318 Reakcija na pucnjavu u Čakovcima bila je podizanje barikada u Negoslavcima i puškaranje u Berku u toku istog dana.319 U noći 3. hpnja u Berku je pucano na pet kuća kojima su vlasnici bile osobe hrvatske nacionalnosti, i u jednom slučaju i na kući vlasnika srpske nacionalnosti.320 Stalnu nesigurnost na području Vukovara i Vinkovaca u stopu je pratilo djelovanje političkog vodstva pobunjenih Srba. Nakon objave da će u Hrvatskoj biti proveden referendum o suverenosti i samostalnosti, Srpsko nacionalno vijeće 10. lipnja donijelo je odluku o provođenju svog referenduma o izjašnjavanju srpskog naroda o njegovu položaju u budućoj jugoslavenskoj zajednici. Referendum o životu u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom održan je 23. lipnja 1991.321 Nakon uspjeha referenduma Velika Narodna Skupština Srba iz Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema na zasjedanju u Borovu Selu 25. hpnja donijela je "Odluku o položaju srpskog naroda iz Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema 313 MUP RH-OTŽ: Općina Vukovar, Predsjednik Skupštine općine, KL 021-05/91-01/30, Ur. br. 2196-01-91-1 od 24. 5. 1991, Obavijest o privođenju Sremac Slavoljuba, Traži se objašnjenje; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-11/1-2876/91 od 24. 5. 1991, Sremac Slavoljub, Lišenje slobode, Obavijest; M. STANKOVIĆ, "Uprkos imunitetu, priveden sudija Slavoljub Sremac", Politika, 25. 5. 1991.; ISTI, "Sudiji Sremcu produžen pritvor", Politika, 27. 5. 1991. 314 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 146/5, RCO Zagreb. Telefaksirano 25. 5. 1991. u Page 48

Bitka za Vukovar 12.28. 315 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 26. 5. 1991, Kežić Ivica i Tomanić Zdravko, protupravno lišenje slobode 1 druga krivična djela Obavijest. 316 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 151/2 od 30. 5. 1991, RCO Zagreb; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 30. 5. 1991, Skidanje i otuđivanje zastava Republike Hrvatske u mjestima Berak i Čakovci, Obavjest; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 30. 5. 1991, Zaprimljene obavijesti; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-11/1-3044/91 od 31. 5. 1991, Pucanje u dvije privatne kuće i ugostiteljski objekt, Obavijest. 3,7 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 3. 6. 1991, Barošević Dubravko i dr, nadopuna; M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 27-28. 318 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-3087/91 od 1. 6. 1991, Pucanje iz vatrenog oružja, Obavijest; MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 155/1 od 3. 6. 1991, RCO Zagreb. 319 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 153/3 od 1. 6. 1991, RCO Zagreb. 32(1 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3107/91 od 3. 6. 1991, Operativnom štabu MUP RH, Pucanje u privatne kuće, Obavijest. 321 Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine, 28. februar 1989-19. decembar 1991.", 419. 66 PIivan petrinović, zapovjednik 3. brigade zng u jugoslovensko] državno] zajednici". Odluka je značila pripremu secesije tih područja od Republike Hrvatske i trebala je postati punopravna na dan "otcjepljenja, odnosno razdruživanja Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije".322 U sigurnosnom pogledu nije bilo promjena tijekom priprema i provođenja hrvatskog i srpskog referenduma Noću 17. hpnja 1991. u Lužcu se zbio oružani sukob između više građana hrvatske i srpske nacionalnosti.323 Noć kasnije, u blizini Bršadina napadnuta je policijska ophodnja iz Vukovara.324 U Borovu Selu naoružani mještani 19. hpnja oduzeh su automobil od osobe srpske nacionalnosti pod izlikom da "raspolažu informacijama da se navedenim automobilom prevozi oružje za ustaše".325 Dva dana kasnije, 21. lipnja 1991., postrojba JNA kod mosta u Iloku spriječila je policijsku ophodnju da utvrdi identitet dvije osobe koje su na nacionalnoj osnovi provocirale hrvatske građane i policiju.326 Istog dana u Vukovaru je pucano na zgradu Doma tehnike u Borovu Naselju.327 Idućeg dana četiri naoružane i maskirane osobe ranile su kod Sotina osobu koja je prevozila dnevni tisak iz Beograda u Slavoniju.328 Noću 23724. lipnja minirana je željeznička pruga kod Bršadina.329 Blizu Bršadina bio je i silos VUPIK-a, u kojem su bile smještene dvije trećine pričuva žitarica Republike Hrvatske. Silos je zbog toga bio pod stalnim nadzorom.330 Do 25. hpnja 1991. silos su osiguravah pripadnici Policijske uprave Vukovar,331 kada su osiguranje preuzeli pripadnici Zbora narodne garde. Skupina gardista 26. lipnja pokušala je provjeriti dojavu da se na ulazu u Bršadin nalazi strojničko gnijezdo pobunjenih Srba. U pokušaju izviđanja ranjena su dvojica pripadnika ZNG-a, a dvojicu su uhitili pripadnici Armije, koji su u međuvremenu stigli na mjesto okršaja.332 Dva dana kasnije, 2 7. hpnja, skupina vojnih vozila JNA blokirala je silos i zahtjevala "da pripadnici Zbora narodne garde predaju naoružanje zbog navodne ekspertize" jer je prema tvrdnjama josip matić, zapovjednik 109. brigade zng 322 "Odluka o položaju srpskog naroda iz Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u jugoslovensko] državnoj zajednici", Službeni glasnik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, 19. 12. 1991, 2. 323 MUP RH-OTŽ: Općina Vukovar. CO, Br. 170/3 od 18. 6.1991, RCO Zagreb; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3341/91 od 18. 6. 1991, Pucanje u privatne kuće, poduzete mjere, obavjest. 324 MUP RH-OTŽ: Općina Vukovar, CO, Br. 171/2 od 19. 6. 1991, RCO Zagreb. 325 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3355/91 od 19. 6. 1991, Stefanović Jovan, razbojništvo, Obavijest. 126 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, PS Ilok Depeša br. 511-15-13-3393/91 od 21. 6. 1991, Sprečavanje u obavljanju službene radnje od strane pripadnika JNA Obavjest. 327 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 24. 6. 1991, Dnevni operativni bilten. 328 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 22. 0. 1991, Dnevni operativni bilten. 329 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar. Operativno dežurstvo od 24. 6. 1991, Dnevni operativni bilten 330 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 13. 7. 1991, Napadi vojnih zrakoplova, obavijest. 331 Policijska uprava Vukovar osnovana je 19. lipnja 1991. Vlada Republike Hrvatske, Kl. 200-01/91-02/05, Ur.br. 5030115-91-2 od 19. 6. 1991, Uredba o sjedištu i području na kojem se osnivaju policijske uprave, Narodne novine, 21. Page 49

Bitka za Vukovar 6. 1991. 332 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12/7-3438/91 od 26. 6. 1991, Oružana pobuna u Bršadinu. Nisam našao podatak što se dalje dogodilo s pripadnicima ZNG. 67 Armije "netko pucao sa 'silosa' na prolazeću vojnu kolonu". Pripadnici ZNG-a RH odbili su zahtjev Armije i spriječili njihov pristup silosu. Incident je prevladan oko ponoći, kada su "oklopna vozila prekinula blokadu i uputila se u vukovarsku kasarnu".333 Inače je 27. lipnja burno protekao u Hrvatskoj. Na Banovini je napadnuta policijska postaja, a u Osijeku je pri tenkovskoj "hodnji" 12. proleterske mehanizirane brigade po gradskim ulicama ranjeno 17 nenaoružanih osoba te počinjena znatna materijalna šteta.334 Bile su to reakcije na hrvatsko proglašenje neovisnosti. Vrhovno državno vijeće Republike Hrvatske na sjednici održanoj noću 27. na 28. hpnja preporučilo je podizanje borbene spremnosti snaga unutarnjeg reda, uključujući i njihovu djelomičnu mobilizaciju u kriznim područjima. Planirao se postaviti zahtjev Armiji da se povuče u vojarne.335 Put u neovisnost Republike Slovenije i dugogodišnja netrpeljivost s Armijom krajem hpnja 1991. došli su u završnu fazu. Pokretanjem JNA prema granici Slovenije i Italije 28. hpnja 1991. i Hrvatska se našla na pragu rata. Proveden je prvi val mobilizacija Zbora narodne garde, u sklopu kojeg su mobilizirane i pričuvne brigade u Slavoniji.336 U pojasu nadležnosti 109. brigade ZNG-a iz Vinkovaca mobilizacija je provedena isključivo po mjesnim zajednicama. Zbog nacionalno miješanog područja, u s naseljima Korođ, Orolik, Antin, Slakovci i Tordinci, mobilizirani dijelovi brigade nisu mogh stupiti u međusobni dodir. Veza između njih održavana je putem centara za obavještavanje.337 Brigada je mobilizirana u kombinaciji manevarske (pokretne) i prostorne (nepokretne i lokalne) strukture na štetu manevarske. Samo je 1. bataljun mobiliziran po mobilizacijskom planu, a ostah dijelovi brigade mobilizirani su po matičnim mjesnim zajednicama. Brigada je odmah na samom početku postojanja dobila prostorno obilježje koje će je pratiti do u kasnu jesen 1991.338 Na mobilizacijski poziv odazvalo se 1681 osoba s oružjem i 642 osobe bez oružja.339 U odnosu na ostale pričuvne brigade ZNG-a u Slavoniji: 106., 107. i 108., bila je brojnija i bolje naoružana.340 Nakon mobilizacije pričuve stigla je 29. lipnja 1991. zapovijed zapovjednika ZNG-a za zaprečivanje341 u svim općinama "koje graniče sa Republikom Srbijom na Dunavu ili kopnu". Za provedbu te zapovijedi planirano je angažiranje cjelokupnog naroda i svih raspoloživih snaga ZNG-a. Prepreke je trebalo postaviti na mjesta koja su se teško mogla obići i koja su se mogla braniti pješačkom i drugom vatrom. Zaprečivanje je trebalo kombinirati s protupješačkim, protuoklopnim i drugim minsko-efcplozivnim sredstvima. Za provedbu zadaće općine su 333 SVA MORH-GSHV: Općina Vukovar, Centar za obavješćivanje, Br. 181/1 od 28. 6. 1991. 334 VRH-USMSP: PU Osijek, Depeša br. 511-02-07/9- /91. RM od 13. 7. 1991. 335 Priopćenje sa 11. sjednice Vrhovnog državnog vijeća; Kronologija rata, 71. 336 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6. 1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6. 1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6.1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6.1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6. 1991., Zapovijed. 337 SVA MORH-109. br HV: K-da 109. br ZNG od 28. 6.1991., Pripremno naređenje br. 2.; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-14/1-91 od 30. 6.1991., Izvještaj. 338 Ivan Petrinović, kao prvi zapovjednik brigade, nije objasnio razloge zbog kojih je brigada razvijena prema prostornom načelu, ograničio se samo na konstataciju da se "dogodilo nešto čudno, nešto što će se negativno odraziti na buduća djelovanja ove brigade". Ratni album 109. brigade HV Vinkovci, 5. 333 SVA MORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. brigade ZNG, Str. pov. br. 04-8/1-91 od 29. 6. 1991., Izvješće o stanju, aktivnostima i popunjenosti 109. br NG. a« Pfggigj naoružanja dan je u poglavlju o bojnom polju, odnosu snaga i sudionclma. 341 Pod zaprečivanjem se podrazumijeva izrada umjetnih i pojačavanje postojećlli prirodnih prepreka, kojima je svrha usporavanje ili onemogućavanje napredovanja protivnika. Postavljanje minskih polja i mmsko-eljsplozivruh prepreka, fortifikacijskih prepreka, miniranje, rušenje, plavljenje i si. neke su od mjera pri zaprečivanju, ovisno o raspoloživim sredstvima i obilježjima zemljišta na kojem se zaprečivanje primjenjuje. 68 Page 50

Bitka za Vukovar trebale uporabiti sva raspoloživa sredstva koja su imala, a pomoć od Zapo^edništva ZNG-a trebala se tražiti samo u krajnjoj potrebi. Težište zaprečivanja stavljeno je, između ostalih, i na pravce u širem području Vukovara i to Šid - Vukovar i Bač - Borovo Selo.312 Provodeći zapovijed iz Zagreba od 29. lipnja Zapovjedništvo 109. brigade istog je dana zapovjedilo poduzimanje mjera za zaprečivanje, pojačano promatranje teritorija, prikupljanje obavještajnih podataka, kao i druge shčne mjere uz "usku suradnju sa mjesnim stanovništvom".343 Zaprečivanje republičke granice počelo je brzo, pa je već 1. srpnja Zapovjedništvo ZNG-a u Zagrebu obaviješteno o intenzivnom radu na izradi priručnih inženjerijskih sredstava u općinama Vinkovci i Županja344 Prve rezultate bilježila je i zapovijed o pojačanom promatranju teritorija. Mještani Lipovca potvrdili su 29. lipnja Sekretarijatu za narodnu obranu Vukovar vijest da se na graničnom području Srbije i Hrvatske prema Županji stacioniraju snage JNA345 Dok je trajala mobilizacija 109. brigade ZNG-a, zabilježeno je pojačanje provokacija na području sela naseljenih srpskim stanovništvom. Prednjačila je zajednica u Mirkovcima, njezini su naoružani stanovnici u noćnim satima 28. ih 29. lipnja 1991. otvarali vatru po istočnim dijelovima Vinkovaca.346 Južno od sela Berak u prvim satima 30. lipnja podmetnuta je eksplozivna naprava na naftnim postrojenjima INE. Noćne čarke i otvaranje vatre postajale su stalne, a osobito su bile intenzivne u istočnom dijelu Vinkovaca prema Mirkovcima347 Najkrupniji incident 30. hpnja dogodio se u Sotinu, gdje je skupina naoružanih civila napala ophodnju Policijske uprave Vukovar. Uz pomoć postrojbe ZNG-a uhićene su tri naoružane osobe srpske nacionalnosti.348 U noći, 30. lipnja na 1. srpnja, izmjenjivanja je puščana vatra između pripadnika policije i ZNG-a u Vukovaru, s jedne strane i pobunjenika iz Borova Sela s druge strane, pri čemu su ranjena dvojica srpskih pobunjenika, od kojih jedan teže, zbog čega je prebačen u novosadsku bolnicu.349 Noćni sati i dalje su bih omiljeno vrijeme u kojem se iz pobunjenih sela otvarala vatra po hrvatskim selima, kao noću 30. lipnja na 1. srpnja iz Bršadina prema Nuštru. Prvi srpnja bio je mirniji, a obilježen je intenzivnim pokretom postrojbi JNA iz vinkovačke vojarne po širem području grada. U Centar za obavještavanje cijelog su dana stizale dojave o djelovanju i kretanju pobunjenih Srba, dijelom u tradiciji četničke ikonografije.350 U Vukovaru je 2. srpnja 1991. civil srpske nacionalnosti nakon verbalnog sukoba ubio jednoga, a ranio drugog pripadnika ZNG-a.351 Dnevno izvješće Zapovjedništva ZNG govorilo je o nesigurnom danu u kojem su "četnici i drugi... bili aktivni na širem području Vukovara". Puškaralo se do prvih sati 3. srpnja na pripadnike ZNG i MUP-a, čija su dva pripadnika 342 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane od 29. 6.1991., SNO Vukovar. 343 SVA MORH-109. br HV: K-da 109. brigade ZNG od 29. 6. 1991. u 15.00, Naređenje. 344 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG RH od 29. 6. 1991., Zapovijed; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-18/1-91 od 1. 7. 1991., Izvještaj. 345 SVA MORH-GSHV: [SNO] Vukovar od 29. lipnja 1991., Izvještaj. 346 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. brigade NG, Str. pov. br. 04-11/1-91 od 29. 6. 1991., Izvještaj o aktivnostima na teritoriju. 347 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. brigade ZNG, Str. pov. br. 04-14/1-91 od 30. 6.1991., Izvještaj. 348 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3495/91 od 30. 6. 1991., Oružana pobuna, Obavijest. 349 M. S1ANKOVIĆ, "Granate iznad grada", Politika, 3. 7.1991,13. Isti je optužio pripadnike oružanih snaga Republike Hrvatske za noćno pucanje i podmetanje eksploziva po kućama stanovnika srpske nacionalnosti. 350 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-18/1-91 od 1. 7.1991, Izvještaj; Općina Vinkovci, SNO, CO, Kl. 08-1268/1-91 od 1. 7. 1991, Izvješće. 351 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3541/91 od 2. 7.1991, Ubojstvo Katić Franje i ranjavanje Ivanović Damlra, obojica pripadnici ZNG - obavjest. 69 smrtno stradala, a jedan je cMl ranjen.115- Najvažniji događaj 2. srpnja u istočnoj Slavoniji bilo je ubojstvo načelnika Policijske uprave Osijek Josipa Reihl-Kira i njegova dva pratioca u blizini Tenje, kamo su išli na pregovore.1153 Selo Korod u vinkovačkoj općini, naseljeno uglavnom Mađarima, dobilo je ultimatum da do 9 sati 3. srpnja predaju oružje sastavima pobunjenih Srba ili Armiji.1154 Sličan ultimatum dobilo je i selo Ćelije u vukovarskoj općini iz sela Bobote, jednog od srpskih sela koja su ga okruživala.355 Željeznički vagon u Vinkovcima, u kojem je 3. brigada ZNG 2. srpnja pronašla i zadržala za sebe hranu i sanitetski materijal za selo Mirkovce, postao je povod Page 51

Bitka za Vukovar za sukob većih razmjera.350 Ne mireći se gubitkom pošiljke, naoružani stanovnici Mirkovaca istog su dana zatvorili plinovod koji je opskrbljivao vinkovačku bobicu i tvornicu građevinskog materijala "Dilj", prouzroćivši na taj način veliku štetu. Na inicijativu predsjednika Skupštine općine Vinkovci, a uz posredovanje zapovjednika JNA u Vinkovcima, održani su pregovori u Mirkovcima, u kojima su pobunjenici uvjetovah protok plina "povratkom vagona sa sanitetskim i drugim vojnim materijalom, koji su zaplijenili vinkovaćki željezničari, a koji je bio namijenjen Teritorijalnoj obrani' u selu Mirkovci". Predsjednik općine zahtjev je odbio. Zapovjednik 109. brigade predložio je tada Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu da se 3. srpnja provede totalna blokada Mirkovaca. Uz to je zatražio i naputak o postupanju u konfliktnim slučajevima,1157 352 SVA MORH-GSHV: Kratki zbirni Izvještaj ? djelovanju 2/3. 7. 1991. godine. 35:t "Ubijen šef osijećke policije". Borba, 3. 7.1991., 10; Sofija ZECEVIĆ, "Razoran učinak suverenosti", Borba, 3.7.1991., 13; D. TOPIĆ. D. ŠPIŠIĆ, Sla\vnska krv, 40-47. ™ SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-20/1-91 od 2. 7. 1991., Izvješće. 355 SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO. CO, Br. 797 od 2. 7. 1991., Izvješće. m SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-20/1-91 od 2. 7. 1991., Izvješće. 357 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-20/1-91 od 2. 7. 1991., Obavijest; Novinar Usta Borbu tvrdi da je 2. sq)n|a pucano na Mirkovce s krova vinkovaćke bolnice. B. I_^\ZTJKIĆ. "Vatru s krova bobiice". Borba, 3. 7. 1991., 7. 70 patrolni čamac riječne ratne flotile jna pored mosta kod batine 'TDržiino i jednu i drugu stranu svih mostova koji se nalaze između Vojvodine i Hrvatske" Zahtjev Zapovjedništva 109. brigade ZNG-a za provođenje blokade Mirkovaca na kratko je ostao u sjeni razmjestanja mehaniziranih snaga JNA na republičkoj granici Hrvatske i Srbije u noći 2. srpnja i ranim jutarnjim satima 3. srpnja 1991. Dio pričuve JNA 1. vojne oblasti koji je mobiliziran krajem Lipnja pokrenut je prema Hrvatskoj.1)58 Prije izlaska JNA na republičku granicu u Hrvatsku su stizale dojave o mobilizaciji pričuvnika. Jedna od takvih dojava, koja je govorila je o dolasku mobiliziranih pričuvnika iz Beograda u Borovo Selo, zabilježena je 2. srpnja/559 U jutro 3. srpnja počeo je razmještaj glavnine mehaniziranih postrojbi 1. vojne oblasti JNA na granici Hrvatske i Srbije. Njihov dio kasno poslijepodne 2. srpnja stavio je pod nadzor obje strane mosta između Erduta i Bogojeva kao posljednjeg nezaposjednutog mosta na Dunavu.3"0 Sremska Mitrovica bila je mjesto mirnodopskog razmještaja 453. mehanizirane brigade koja je pojačana dolaskom 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade iz Beograda, pa su :i:,s Izjava general-potpukovnika Marka Negovanovlća, člana Štaba Vrhovne komande ud 29. 6. 1991., Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 292-293. T™ MUP RH-OTŽ: Službena zabilješka sastavljena dana 2. 7. 1991. u prostorijama PU Bjelovar, a u vezi dobivenih Informacija od dana 2. 7. 1991. SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO, CO, Br. 808 od 2, 7, 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: Kratki zbirni izvještaj o djelovanju 2/3. 7. 1991.; RVA MORH-GSHV: Zap. 3. br. ZNG, Sir. pov. br. 01-25/1-91 od 3. 7. 1991., Dnevno Izvješće; SVA MORH-GS HV: Zap. 106. br od 3. 7. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: Zap. 3. br. ZNG od 4. 7. 1991., Dnevno izvješće. 71 Vukovar i Vinkovci dobili još jednog neugodnog susjeda Obje mehanizirane brigade razmještene su u širem području Sida361 Dvojica pričuvnika JNA potvrdila su policijskoj ophodnji iz Županje, koja ih je 10. srpnja zaustavila i uhitila da se dio oklopno-mehanizirane skupine jačine bataljuna iz Rume od 30. lipnja 1991. nalazi na ekonomiji u Adaševcima kod Šida.313Most na Dunavu između Iloka i Bačke Palanke od svibnja je bio pod nadzorom dijela 12. lakog artiljerijskog puka protuzračne obrane iz Novog Sada, koji je ojačan dijelom 12. bataljuna vojne policije Novosadskog korpusa i minobacačkom baterijom 120 mm iz sastava 36. mehanizirane brigade.303 Sjeveroistočno od Vukovara most na Dunavu između Erduta i Bogojeva držala je pod nadzorom 51. mehanizirana brigada iz Pančeva, kojoj je glavnina razmještena u području Apatina, Odžaka i Crvenke bila u pripravnosti za intervenciju u istočnu Slavoniju.3111 Brigada je ustrojbeno pripadala 24. korpusu iz Kragujevca. Most na Dunavu između Bezdana i Batine pojačan je novim snagama 36. mehanizirane brigade iz Subotice, koja je dio snaga uvela i razmjestila u Baranji.305 Page 52

Bitka za Vukovar Koncentracijom mehaniziranih brigada Armija je demonstrirala silu, kojom je hrvatskim oružanim snagama naglašen nerazmjer u količini i vrsti naoružanja. Naglašena dopuna prijetnje bilo je zauzimanje posljednjeg nezauzetog mosta na Dunavu. Zauzimanjem mostova Armija je poslala signal da Dunav, kao prirodna prepreka koja je odvajala Hrvatsku od Srbije na većem dijelu republičke granice, više nije prepreka koja dijeli srpske tenkove od Hrvatske i daje pred njima samo nepregledna tenkoprohodna slavonska ravnica. Zapovjednik Novosadskog korpusa general-major Mladen Bratić početkom srpnja izjavio je za Narodnu armiju da su imah "dosta najava nekih ekstremista da će srušiti most i na taj način nas sprečiti u izvršavanju zadataka u sprečavanju međunacionalnih sukoba. Zato držimo i jednu i drugu stranu svih mostova koji se nalaze između Vojvodine i Hrvatske".3titi Uz mostove JNA je nadzirala i riječni tok Dunava. Od svibnja 1991. dio Riječne ratne flotile je, kako je pisala Narodna armija, osiguravao "prelaze i mostove i mirnu plovidbu Dunavom od Bezdana do Iloka". Flotila je uz to imala i zadaću da "podrži združene sastave koji u tom delu naše zemlje sprečavaju međunacionalne sukobe i obezbeđuju vitalne objekte".367 Na širem području Osijeka Našica i Vukovara, u pojasu mirnodopskog razmještaja 12. proleterska mehanizirana brigada uz utvrđivanje u vojarnama, intenzivirala je i kretanje u borbenim skupinama zaposjevši prometnice koje izvode iz grada tvrdeći "da je takva zamisao navodne vežbe".3fitl Njezin postupak uočio je civilni i vojni vrh Osijeka, koji je o tome poslao obavijest Ministarstvu obrane u Zagreb. ** Petar BOSKOVIG Izdaja nara otvorila oči". Narodna armija, 13. 7. 1991., 20-21; Ti divni ljudi, mladi ratnici". Narodna armija, 22. 12. 1991.. 20. MUP RH-OTŽ; Službena zabilješka od 10. 7. 1991. 363 R POPOVIĆ, M. PETROV1Ć. "Čuvari vojničke etike", Narodna armija, 17. 7. 1991.. 11; M. M„ "Odbijen treći napad". Narodna armija, 31. 7. 1991.. 12-13; B. D.. "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16.4. 1992., 19. m Milan ĐTJTGĆ. Spomenica pedesetprmj mehanizovanoj brigadi 1991-1992.. Vojna pošta 2875 Panćevo, Panćevo. 1998., 13; Mladen MARJANOVIĆ, "Prvo ratno iskustvo", Narodna armija, 31. 7. 1991., 12-13; Jedan od dva formacijska oklopna bataljuna bio je od svibnja 1991. na Banovini pridodan motoriziranoj brigadi u Petrinji. Nisam mogao provjeriti je li taj oklopni bataljun bio već tada zamijenjen oklopnim bataljunom iz neke druge postrojbe JNA x:' Mladen MARJANOVIĆ'. "Opstajavaju vojnički mostovi", Narutlna armija, 20. 7,1991., 23. m M. PETROVIĆ, R POPOVIĆ, "Mupovci svakodnevno provociraju vojnike", Narodna armija, 13. 7.1991., 15. 367 L. NIKOLIĆ, "Odjekuje neka druga pesma", Narodna armija. 7. 8. 1991.. 11; Nikola OSTOJIĆ, "Zadaci se sustižu", Narodna armija, 28. U. 1991.. 29. 308 Milorad PANTEUĆ, Petar BOŠKOVIC. "Trijumf sa malo gorčine", Vojska, 16. 7. 1992., 18. 72 "U Osijeku okbr (oklopna brigada, o. a) dijelovima se utvrđuje u rejonu kasarne sa minobacačima usmjerenima ka centru grada. Sa ostalim jedinicama jačine voda do čete posjeda i razmješta se na komunikacije koje izlaze iz grada".30" Prema priznanju Narodne armije pored JNA "aktivirani su i sastavi teritorijalne odbrane koji su se izvanredno uklopili u rad jedinica JNA'.370 Uz kopnenu vojsku i Teritorijalnu obranu Srbije u bliskom području Slavonije, na aerodromu u Tuzli stacioniran je 7. srpnja 1991. godine 172. lovaćko-bombarderski avio-puk iz Titograda. Puk se sastojao od 239. lovaćko-bombarderske eskadrile, sa 17 aviona "Supergaleb" i 242. lovačko-bombarderske eskadrile, sa 22 aviona tipa "Orao". Doveden je kompletan, osim tri aviona tipa "Orao", koji su ostali neispravni u Titogradu.371 Najkasnije krajem kolovoza 1991. lokacija lovačkog puka bila je poznata Zapovjedništvu ZNG-a koje je o tome obavijestilo Zapovjedništvo ZNG u istočnoj Slavoniji i Baranji*72 Za razliku od zrakoplova, pokret oMopno-meharnziranih snaga JNA mediji su zamjetno popratili, a Zapovjedništvo ZNG-a raspolagalo je netočnim podacima o tim snagama, koje je procijenilo na motoriziranu brigadu iz Valjeva, "koja je zastala kod Beograda" i oklopnu brigadu iz Kikinde, "koja je u toku 2/3. 7. dijelom snaga prošla desnu obalu Dunava u istočnoj Slavoniji", i koje je glavnina očekivana u toku 3. srpnja373 U oba slučaja prepoznavanje je bilo pogrešno, motorizirana brigada iz valjeva bila je zapravo mehanizirana a oklopna brigada iz Kikinde stvarno je bila 51. mehanizirana brigada iz Pančeva Ulaskom 36. mehanizirane brigade u Baranju, koja je također netočno nazvana oklopnom brigadom, a koja je uz mirnodopski sastav bila popunjena pričuvnicima iz Vojvodine, oružane su snage SFRJ, prema ocjeni zapovjednika Zbora narodne garde RH Martina Špegelja "praktički okupirali naš teritorij", pa je predlagao da se u Baranju uputi 1. djelatna brigada ZNG iz Zagreba.371 Špegelj je predsjedniku Republike Hrvatske također predložio da se postrojbe ZNG-a oslobode statičkih Page 53

Bitka za Vukovar zadaća i stave u funkciju napadnih djelovanja Statične zadaće, odnosno poslove osiguranja prema Špegeljovu mišljenju trebala je preuzet" policija,375 Zaosjedanje mostova i granice mehaniziranim brigadama "na takozvanim administrativnim granicama Hrvatske i Srbije", Narodna armija, je opravdavala tvrdnjom da se želi spriječiti "bratoubilački rat" i zaštititi granice Jugoslavije, ah i uključiti u "borbu protiv paravojnih formacija koje su na tom području sve prisutnije".370 Sličnu priču o zadaći postrojbe kojom je m SVA MORH-GS HV: Predsjedništvo općinske skupštine. Zapovjedništvo 106. brigade od 3. 7. 1991. Izvješće je telefaksirano za Zagreb u 6. sati 111 minuta istog dana a potpisali su ga predsjednik Skupštine općine Osijek Zlatko Kramarić 1 predstavnik 106. brigade ZNG Franjo Cebić. m Petar BOŠKOVIĆ, "Izdaja nam otvorila oći", Narodna armija, 13. 7.1991., 20. :,:| Puk se u Tuzli zadržao do 10. listopada 1991. Eskadrlla "Orlova" od 11. do 29. kolovoza bila je u Titogradu, a eskadrila "Supergalebova" kratko Je izbivala od 20. do 22. rujna. MUP. Služba za zaštitu ustavnog poretka, Ispostava Slavonski Brod od 15. fi. 1992., Službena zabilješka o informativnom razgovoru (Kapelan I klase Vlado Jurić). :iTJ SVA MORH-ZOZO: Zap. ZNG, KL Str. pm', br. 833-05/91-03/03, Ur. br. 5120-30-91-1 od 29. 8. 1991., Obavještajna informacija broj 3. r! SVA MORH-GSHV: Kratki zbirni Izvještaj o djelovanju 2/3. 7. 1991. godine. Deset godina kasnije Martin Špegelj Je neistinito ustvrdio da je Novosadski korpus ušao u Baranju tek potkraj kolovoza 1991. Na taj naćin njegova navodna zapovijed za rušenje dunavskih mostova od 18. srpnja 1991., a koju je osobno zabranio predsjednik Tuđman dobiva potpuno drugaćljl smisao. Prešućivanjem nazoćnostl Armije ne bi bilo ni sukoba s njom. M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika, 191. 3"' SVA MORH-GSHV: Zbor narodne garde od 4. 7. 1991., Predsjedniku Republike Hrvatske, Priopćenje o vođenju borbe sa četnicima dana 4. srpnja 1991. 376 Petar BOŠKOVIĆ. "Izdaja nam otvorila oči", Narodna armija 13. 7.1991., 20. 73 zapovijedao ponovio je u prosincu 1991. i zapovjednik 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade pukovnik Milorad Vučić. "Brigada je 3. jula u 2 sata krenula iz kasarne pravcem Beograd - Sremska Mitrovica i razmestila se u tom delu Srema. Njen osnovni zadatak bio je da svojim prisustvom utiče na odustajanje od sulude ideje bratoubilačkog rata, koji se sve češće rasplamsavao pod uticajem agresivne politike vrhovništva Hrvatske. Borbeni zadatak jasno je ukazivao na to da ona nije došla radi toga da prvenstveno oružjem rešava probleme međunacionalnih odnosa, već da pokuša urazumiti ostrašćene militantne grupe fašistoidnih nasilnika da odustanu od primene sile i nasilja. Tvrdim da smo sve učinili da doprinesemo mirnom rešenju sukoba političkim sredstvima, iako smo raspolagali moćnim oružjem".*77 Što je doista bio razlog izlaska mehaniziranih brigada na granicu Srbije i Hrvatske i ulazak u Baranju? Odgovor na to pitanje u ovom stupnju spoznaje još je upitan. Sudionici rata nude različita mišljenja ih jednostavno šute. Mehanizirane snage na granicu su izišle u trenutku kada je sukob u Sloveniji privođen kraju, a Hrvatska, usprkos dogovoru sa Slovenijom, nije intervenirala. Da jest, u jurišu na vojarne imala bi u zaleđu gotovo polovicu mehaniziranog potencijala JNA37* Mehanizirane brigade u Srijemu i Baranji umjesto udarnog dijela Armije koji je trebao razriješiti sukob u Sloveniji, a time sasvim jasno i sudbinu Hrvatske, ostale su u srpnju 1991. samo nerealizirana prijetnja Nije ispunjen osnovni preduvjet za njihov angažman, hrvatski napad na dijelove JNA u Hrvatskoj. Armija je tada kraju privodila dvojbu, za i protiv Jugoslavije. Prevagu je odnio srpski koncept zadržavanja dijelova Hrvatske koje je svojatao srpski politički vrh, a što je upravo u istočnoj Slavoniji ubrzo postalo nedvojbeno. No, nakon što se Armija u sukobu u Sloveniji odrekla jugoslavenstva na hrvatskim granicama ostale su mehanizirane brigade ekvivalenta mehaniziranog korpusa. Zajedno s 12. proleterskom mehaniziranom brigadom iz Osijeka, Našica i Vukovara početkom srpnja u istočnoj Slavoniji, Baranji, Srijemu i prigranićnom području Vojvodine bilo je oko 350 tenkova, nešto više borbenih vozila pješaštva ili oklopnih transportera uz odgovarajuća sredstva brigadne potpore. Sve u svemu bilo je tu oko 900 raznih oklopnih borbenih vozila na gusjenicama i kotačima. Sudeći prema izvješću Zapovjedništva 109. brigade ZNG-a od 3. srpnja 1991. Zapovjedništvu ZNG u Zagrebu, pojava nekoliko stotina tenkova i oklopnih borbenih vozila izazvala je konsternaciju u postrojbi, no njihovo zaustavljanje na republičkim granicama doprinijelo je ubrzanom prevladavanju šoka "od nailaska tenkova" i porastu odlučnosti za borbu kod J~ Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodnu armija, 22. 12. 1991., 20. Page 54

Bitka za Vukovar 3T* Iako je 1991. u Hrvatskoj obilovala drainatičnim i za političko vodstvo i narod teškim danima. 3. srpanj 1991., vjerojatno je bio prvi medu kritičnim nadnevcima Taj je dan. prema svemu sudečl. rješavana sudbina Hrvatske, a dio koji je bio u moći hrvatskog vrhovništva riješio je osobno predsjednik Republike odbijanjem da ude u sukob s Armijom, lako je to bio prijedlog' zapovjednika ZNG generala Martina Špegelja. Godinama iza rata, to jest danas Špegelj nema dvojbe, Hrvatska se trebala uključiti u sukob i napasti JNA u Hrvatskoj. M. ŠPEGELJ. Sjećanje ivjnika 227-239. Kritički prikaz Špegeljevili sjećanja kod D. MARIJAN, Smrt oklojme brigade, 207-243. Pogled na rat Kadijevleeva prethodnika umirovljenog admirala flote Branka Mamule znatno je intrigantniji i za sada jedini koji daje kakvu-takvu informaciju o vremenu u koje treba staviti mehanizirani korpus u Srijemu, koji je 3. srpnja osvanuo na granici Hrvatske i Srbije. Mamula je u Generalštabu oružanih snaga SFRJ krajem lipnja 1991. predlagau da "JNA izbije na državne granice Slovenije i oćuva integritet SFRJ na njima". Branko MAIVIULA, Slučaj Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000.. 210. 215. 217-223. 74 pripadnika brigade.3™ U takvim okolnostima postrojbe ZNG-a, kao što je učinio zapovjednik 109. brigade, mogle su samo nemoćno pitati Zapovjedništvo ZNG-a RH što da rade "u koliko dode do pokreta jedinica JNA na našu teritoriju i kada po vašem naređenju postavimo prepreke, dali iste braniti do sada raspoloživim sredstvima".;,sft U drugom izvješću od 3. srpnja 1991., Zapovjedništvo brigade je Zapovjedništvu ZNG proslijedilo "jezivu sliku", kako je izražen dojam jednog austrijskog turista koji je prošao kraj glavnine 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade zaustavljene na cesti Beograd - Šid.381 Kod Lipovca su hrvatski mještani postavili barikade na ulazu u selo s pravca autoceste, zbog čega je Centar za obavještavanje iz Vinkovaca, bojeći se sukoba, od Zapovjedništva ZNG RH tražio naputak o daljnjem postupanju.38- Prema informacijama koje su o stanju u Srijemu prikupljene u Vinkovcima, oklopništvo JNA bilo je raspoređeno u skupinama jačine čete u selima Berkasevo, Kukujevci, Branjevine i Gibarac. Glavnina, procijenjena na oko 100 oklopnih vozila, bila je šumi pored sela Adaševci.383 Dolazak JNA oklopništva najviše je ugrozio dio 1. bataljuna 3. brigade ZNG, koji je bio u Erdutu jer se našao "odsječen, slabo popunjen oružjem i municijom".384 Na temelju dotadašnjeg angažmana postrojbi JNA 1. vojne oblasti, Komanda Tuzlanskog korpusa je zapovijedila 5. srpnja podizanje mjera borbene priprave radi učinkovitijeg izvršenja dobivenih zadaća. Na popisu obvezatnih zadaća bila je i provedba priprema "za savlađivanje prepreka svih vrsta". U slučaju napada na njih zapovijed je glasila "odlučno svim sredstvima odgovoriti snažnun udarom, tako da protivnik bude razbijen i uništen".385 Dolazak oklopništva JNA u Srijem i Baranju promijenio je dotadašnje djelovanje Armije protiv Hrvatske. Iskazivala se izrazita agresivnost i nastojalo se teritorijalno širiti područje koje su kontrolirali pobunjeni Srbi i njihovi pomagači izvan Republike Hrvatske. Cilj je bio postupno postizanje vojne i etničke crte razdvajanja koju je strategijom "tampon zona", a pod motom razdvajanja sukobljenih strana, od travnja 1991. zaposjedala Armija. Novo razdoblje angažmana JNA počelo je krajem lipnja 1991. bezobzirnim napadima na hrvatske policijske postaje u Banovini, a potom se nastavilo demonstracijom sile i rušilačkim pokretima dijelova 12. proleterske mehanizirane brigade po Osijeku.380 U istočnoj Slavoniji na području Osijek - Vukovar - Vinkovci pobunjeni Srbi i njihovi pomagači svoje su teritorijalno proširenje provodili na isti način. Iz jakog uporišta u neposrednom susjedstvu grada, u kojem je bio garnizon JNA prijetnjama i izravnim oružanim akcijama postupno je čišćena okolica grada prije no što i sam grad dođe na red.387 Udio Armije kretao se od psihološke potpore do sustavne demonstracije silu stalnim pokretima oklopnih i mehaniziranih skupina. Čišćenje područja dijelom se odvijalo i iseljavanjem, koje je u pojedinim trenutcima imalo značajku međusobne razmjene stanovništva, iako to nije bilo. Samo je 3. srpnja 1991. iz Borova Sela 379 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-22/1-91 od 3. 7 1991.. Izvješće. 35,1 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG. Str. pov. br. 04-21/1-91 od 3. 7. 1991. u 16 sati. Zap. ZNG. m SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-25/1-91 od 3. 7. 1991.. Dnevno izvješće. ™ SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO. Ur. br. 08-1236/1-91 od 3. 7.1991.; SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci CO, Ur. br. 08-1237/1-91 od 3. 7. 1991.. Ispravka. 383 SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO, Ur. br. 08-1275/1-91 od 3. 7. 1991., Izvješće. Page 55

Bitka za Vukovar 391 SVA MORH-GSHV: Izvješće sa sastanka održanog s PK PO [pomoćnicima zapovjednika za pozadinu o. a. D. M] 1. 2, 3. 4 1 108. brigade dana 3. 7. 91. po pitanjima materijalnog osiguranja Jedinica Zbora NG. 385 HIC: Komanda 17. korpusa, Pov. br. 1085-18 od 5. 7 1991.. Preduzimanje mera b/g za efikasnije izvršenje zadataka. Naređenje. 3S0 Kronologiju rata, 71. 3*7 Održivo razmatranje o tom odnosu kod Davor DOMAZET-LOŠO, Hrvatska 1 veliko ratište, Udruga Sv. Jurja, Zagreb. 2002., 54-56. 75 preko Dunava prešlo 378 osoba i 54 vozila, a iz Bačke je u Hrvatsku stiglo 257 osoba i 56 vozila. Iz Bršadina je u Vukovar stiglo 26 osoba hrvatske nacionalnosti koje su bježale iz sela u kojem su Srbi bih u izrazitoj većini.388 Iseljavanja Hrvata iz Vojvodine najvećim su dijelom bila izazvana pritiscima, a iseljavanjem Srba prvenstveno se o pripremao teren za skori sukob pa je uklanjana populacija za koju je ocijenjeno da bi više smetala no koristila.389 m SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO. Ur. br. 08-1279/1-91 od 3. 7. 1991. Veza: RMr "Borovo Selo" m 0 položaju Hrvatu u Srijemu tijekom 1991. kod Milan BK'ANIC, Srijem krvavu krilo Hrvatske, Mladost, Zagreb, 1994. 76 Zemljovid br. 3 X ^!51 51. mehanizirano brigada A RRF Riječna ratna flotila L-J12 borbena skupino 12. lakog artiljerijskog puka PVO VP 12 skupina 12. bataljuna Vojne policije i_ mb2 j~T~| 36 minobacačka baterijo 2. mehaniziranog bataljuna 26. mehanizirane brigade A x ŽHfr 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada A X HUr«3 453. mehanizirano brigada A ^| četa ZNG i_ ^X]i četa 1. brigade ZNG A 109. brigada ZNG R 3[^]io9 3. bataljun 109. brigode ZNG R ^X>* četa 106. brigade ZNG R 2. bataljun 3. brigade ZNG A PU sjedište policijske uprave (PU) PPJ sjedište policijske postaje (PP) Prvi okršaji i širenje pobune U prvim danima srpnja 1991. hrvatski naoružani sastavi u istočnoj Slavoniji. Srijemu i Baranji, jedna djelatna i tri pričuvne brigade ZNG-a, snage MUP-a i dio naoružanog stanovništva, u terminologiji oružanih snaga SFPJ - prostorna struktura, bih su u nezavidnom položaju. Slabo naoružane hrvatske lako-pješačke snage s velikim su naprezanjem izlazile na kraj i s protivnikom kojeg su imale do 3. srpnja 1991. Prema odobrenju sekretara za narodnu obranu Vukovara u Doku je osnovan pričuvni bataljun ZNG, što je malo, ili zapravo uopće nije mijenjalo opći odnos snaga, jer je bataljun bio bez naoružanja i vojne opreme.31*0 U toku 3. srpnja 1991. stizanjem novih snaga JNA na granicu Hrvatske i Srbije sigurnosno stanje drastično se pogoršalo. Ograničena rijekama Dravom i Dunavom Baranja se našla u bezizlaznoj situaciji. U okolici Osijeka, Vukovara i Vinkovaca snage pobunjenih Srba radikalizirale su svoje pobunjeničko djelovanje. U širem području Osijeka iz sela Tenja i Bijelo Brdo diktiran je razvoj događanja na koji lokalna 106. brigada i dio 3. djelatne brigade ZNG nisu uspijevale učinkovito odgovoriti. Zapovjednik 106. brigade ZNG 4. srpnja je od Zapovjedništva ZNG iz Zagreba tražio pojačanje jačine ustrojbenog bataljuna a predlagao je i da se do dolaska pojačanja zatraži pomoći od JNA da bi se osigurala sigurnost na prometnicama. U istom izvješću, samo nekoliko rečenica prije toga ocijenio je neizdrživost stanja "pogotovo zbog činjenica da 10 km od Osijeka, u Baranji, postoje jake oklopne snage JNA sa srpskim dobrovoljcima".391 Izvješće jasno govori da je "dvostruko" ponašanje Armije prihvaćala i hrvatska strana, a ne samo pobunjeni Srbi. Nazočnost oklopništva JNA iskoristiti su pobunjeni Srbi iz Borova Sela da 4. Page 56

Bitka za Vukovar srpnja -^lapadnu Borovo Naselje. Nakon višesatne borbe napad je uspješno odbijen, a potom je slijedio protunapad lokalnih hrvatskih snaga na Borovo Selo, u kojem je sudjelovala i 1. četa 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a. U sukobu je sudjelovalo 210 djelatnih gardista 460 pripadnika pričuvnog sastava, a s druge strane je bio "nepoznat broj četnika, domaćeg srpskog stanovništva koji su se povukli u Borovo Selo uz veće gubitke". Poginuo je jedan civil, a deset je osoba ranjeno, od kojih osam gardista. Angažman JNA sveden je na ispaljivanje nekohko granata iz tenkova i vatru teške strojnice s jednog oklopnog vozila po lirvatskim snagama, a što je prema hrvatskim tvrdnjama bila posljedica otvaranja vatre po Armiji od pobunjenih Srba i četnika.392 U dijelu Borova Naselja policija je provela pretres u kojem je pronađena veća količina vojne opreme.393 Dok su trajale borbe u Borovu Naselju i Borovu Selu, napadnuto je selo Ćelije iz okolnih srpskih sela "jakim snagama četnika" nakon što nije ispunilo ultimatum da preda oružja koji je dobilo iz sela Bobote.3514 Mira nije bilo ni na području Vinkovaca. Dijelovi 109. brigade ZNG po naredbi Zapovjednika ZNG-a blokirah su Mirkovce, u kojima je prema procjeni bila skupina od "oko :m SVA MORH-GS HV: Ilok, Podrum VUPIK, Rukovodi« [od 6. 7. 1991.]; Iz sjećanja svećenika iz Iloka Malovića stječe se dojam da Je bataljun ZNG u Iloku "Rv. Ivan Kaplstran" postojao krajem lipnja 1991. M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 29. M SVA MORH-GS HV: Zap. 106.br ZNG. Str. pov. br. 1-11/91 od 4.7.1991.. Izvješće. ** SVA MORH-GS HV: CO Vukovar od 4. 7. 1991.. Priopćenje; SVA MORH-OSHV: Zbor narodne garde od 4. 7.1991.. Priopćenje o vođenju borbe sa četnicima dana 4. srpnja 1991.; SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci CO. Ur. br. 08-1401/1-91 od 4. 7. 1991.; SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 5. 7. 1991.. Dnevno izvješće. m MUP RH-OTŽ: PU Vukovar. Depeša br. 511-15-12/3576/91 od 5. 7. 1991.. Pronalazak oružja, municije i opreme, obavijest. m SVA MORH-GS HV: COB Osijek od 4. 7.1991. Dostavljeno telefaksom u Zagreb u 18.56. 77 100 četnika", a koje 109. brigada bez teškog naoružanja nije bila u stanju razbiti395 Odluka o blokadi donesena je zbog zatvaranja plinovoda Vinkovcima s plinske stanice Vrapćana, koju su nadzirali pobunjeni Srbi iz Mirkovaca:UiIi Blokade je počela u 19 sati istog dana, a podrazumijevala je potpun prekid veza prema selu i iz sela Za blokadu su angažirane snage ZNG-a iz I, U., ViTJ. i X. mjesne zajednice Vinkovci, mjesnih zajednica Stari i Novi Jankovci, Cerić i Privlaka. Prva H. i VHI. mjesna zajednica iz Vinkovaca bile su obvezatne osigurati "nesmetani prolaz jedinicama JNA iz garnizona Vinkovci", na koje se nije smjela otvarati vatra, što je u zapovijedi posebno naglašeno.3517 Blokada u kojoj su sudjelovah i pripadnici samostalne vinkovaćke čete, 3. brigade ZNG i Policijske uprave Vinkovci potpuno je provedena prekinut je cestovni i željeznički promet i iskopčane su telefonske veze. Dovod struje nije prekinut jer su strujni vodovi napajah i neka sela naseljena hrvatskim pučanstvom kao i skladište JNA u Vrapčani, pa je za takav postupak traženo stajalište Zapovjedništva ZNG iz Zagreba.m Zapovjedništvo ZNG-a odlučilo je 4. srpnja da se problem Mirkovaca pokuša riješiti bez obzira na "neugodnog" mehaniziranog susjeda JNA u blizini. Za provedbu akcije, pored 109. brigade određen je i dio 3. brigade ZNG. Bataljun iz Vinkovaca određen je za napad na Mirkovce, a za ojačanje snaga u Vukovaru određen je također jedan djelatni bataljun 3. brigade ZNG-a kao i dio snaga 1. brigade ZNG-a iz Iloka. U napadu na Mirkovce trebala je sudjelovati glavnina 109. brigade, a dio je dobio zadaću da obuhvatriim napadom pokuša pomoći Ćelijama Za provedbu zadaće brigadi su upućena dva kamiona streljiva3951 Pripremajući se za napad na Mirkovce 3. brigada ZNG-a kasno poslijepodne je iz Slavonskog Broda dovela u Vinkovce svoj 3. bataljun. Napad je počeo pred ponoć 4/5. srpnja. "Postigli smo potpuno iznenađenje i dobre pozicije za postizanje određenog uspjeha", opisao je u izvješću zapovjednik 3. brigade ZNG-a napad koji je prekinut na zahtjev i nakon prijetnji zapovjednika JNA iz Vinkovaca da će tražiti uporabu zrakoplovstva protiv hrvatskih snaga. Uz gubitke od dva lakše ranjena i jednog teže ranjenog pripadnika, postrojbe ZNG u zoru 5. srpnja povučene su od Mirkovaca u Vinkovce propustivši u blokirano selo nekoliko tenkova JNA koji su stigli iz vinkovaćke vojarne.J0" Blokada sela je nastavljena a posada pobunjenog sela zaustavila je vlak na relaciji Vinkovci - Šid koji je prometovao kroz selo i uzela osam osoba za taoce. Taoci su istog dana razmijenjeni za jednog "terorista koji je priveden u Policijsku stanicu", a koji je bio zarobljen pri napadu na Mirkovce."" Neuspjeh napada na Mirkovce poslužio je zapovjedniku 3. brigade ZNG-a, Ivanu Petrinoviću da zapovjedniku ZNG-a RH generalu Špegelju iznese probleme s kojima se kao Page 57

Bitka za Vukovar 31fe SVA MORH-GSHV: Zbor narodne garde od 4. 7. 1991., Priopćenje o vođenju borbe sa četnicima dana 4. srpnja 1991. 39fi SVA MORH-GS HV: Skupština općine Vinkovci od 5. 7. 1991., Izvješće o stanju općine Vinkovci. m SVA MORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. br ZNG od 4. 7. 1991., Borbena zapovijest br. 1/91. 3a8 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-24/1-91. Izvješće o stanju i aktivnostima 109. br ZNG na dan 04. 07. 91. m SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane od 5. 7.1991., Zapovjest. Iako zapovijed nosi nadnevak 5. srpnja, napisana je stvarno dan ranije 4. srpnja 1991. lb se vidi iz Izvješća 109. brigade za 4. srpnja u kojem se zapovjednik izravno poziva na njega i izvješća 3. brigade ZNG od 5. srpnja, iz kojeg se vidi da je napad izveden noću 4/5. srpnja 1991. SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-24/1-91, Izvješće o stanju 1 aktivnostima 109. br ZNG na dan 04. 07. 91.: SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 5. 7. 1991., Izvješće o izvršenoj akciji. 100 SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 5. 7. 1991., Izvješće o Izvršenoj akciji. m SVA MORH-GS HV: Skupština općine Vinkovci od 5. 7. 1991., Izvješće o stanju općine Vinkovci; U izvješću zapovjedništva ZNG od 8. srpnja govori se o 12 zarobljenih "četnika". SVA MORH-GS HV: Zap. ZNG od 8. 7. 1991., Izvješće o borbenim djelovanjima na području Republike Hrvatske u vremenu od 3-8. 7. 1991.; MUP RH-OTZ: PU Vinkovci. Depeša br. 511-15-08/1-4804/91 od 6. 7. 1991. 78 zapovjednik brigade susretao, od miješanja lokalnih čelnika vlasti u zapovjedni sustav brigade do loše organizacije u distribuciji streljiva402 Njegov zahtjev za razrješenje s dužnosti Špegelj je odbio, naglasivši da "nije vrijeme za ostavke i za bijeg pred težinom zadataka". Zapovjedio mu je da bolje organizira i rasporedi dužnosti u Zapovjedništvu brigade te da se na terenu osjeti da je njemu kao zapovjedniku nadređen samo zapovjednik ZNG iz Zagreba™ Uz neuspjeh kod Mirkovaca hrvatske snage zabilježile su neuspjeh i u Ćelijama Nakon srpskih prijetnji u selo je stigla četa 1. bataljuna 106. brigade ZNG. Usprkos teškom stanju i okruženju, četa je na nekoliko dana uspjela obraniti selo. Sukob u selu Tenje kod Osijeka iz kojeg su pobunjeni Srbi 5. srpnja protjerali preostale Hrvate pa se broj prognanih popeo na 4000 a njihove su kuće razorili miniranjem, gurnuo je Ćelije u drugi plan."" Općinsko vodstvo Osijeka pokušalo je pregovorima smiriti stanje, no bez uspjeha jer su pobunjeni Srbi tražili "potpuno i trajno iseljenje hrvatskog življa" iz sela105 Zbog toga je odlučeno da policija i dijelovi 3., 106. i 107. brigade ZNG-a ujutro 7. srpnja pokušaju izvući okruženi dio stanovništva, a da naselje očiste od naoružanih pobunjenika i četnika. Sastavni dio pothvata bila je blokada sela s pravca Bijelog Brda Demonstrativnim napadima iz Vukovara na Bobotu, iz Đakova na selo Šodolovce i iz Vinkovaca prema selima Silašu i Ludvinchna planirano je vezivanje snaga pobunjenih Srba iz sela oko Tenje. U napadu na Tenju angažirano je 299 ljudi, a oko 300 je osiguravalo napad. JNA se pojavila na bojišnici na hrvatski poziv za izvlačenje ranjenika. Pripadnici pobunjenih Srba prema hrvatskim tvrdnjama ubili su oficira JNA, zbog čega je propalo izvlačenje ranjenika Njegova smrt bila je povod da JNA intervenira protiv hrvatskih snaga oklopno-mehaniziranom postrojbom iz Osijeka. Postavljanjem "tampon zone" između pobunjenih Srba i hrvatskih snaga prekinuta je blokada Tenje, koja je ponovno imala neometanu vezu s Borovim Selom. Neuspjeh pothvat hrvatske snage platile su s dva mrtva i 22 ranjena svoja pripadnika.10" Samo su snage ZNG-a iz Đakova zabilježile uspjeh u akciji razoružanja srpskih uporišta na pravcu Šodolovci Osijek Ubili su tri i zarobili "sedam osoba-terorista" te zaplijenili nešto naoružanja407 Zbog sukoba oko Tenje i Ćelija Zapovjedništvo Zbora narodne garde RH iz Zagreba na područje Osijeka dovelo dio 1. brigade ZNG-a, a iz Slavonskog Broda u područje Đakova 1. bataljun 108. brigade ZNG-a Uz ZNG u Osijek je dovedeno i oko 300 policajaca iz susjednih slavonskih općina.408 S vodstvima pristiglih pojačanja planirana je akcija prema Ćelijama tako da se raščiste pobunjeničke snage u selima Silaš i Palača Paralelno s pothvatom w2 SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 6. 7. 1991., Zap. ZNG, Izvješće o stanju. m SVA MORH-GS HV: Ministarstvo obrane od C. 7. 1991.. Zapovjedniku 3. brigade ZNG. m SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br. ZNG. Str. pov. br. 1-14/91 od 7. 7. 1991.. Izvješće; SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-18/91 od 10. 7. 1991., Izvješće; Umirovljeni pukovnik JNA Jovanović ratovao je 1991. u Tenji u sastavu lokalnih pobunjenih skupina. TVrdi da u "petak nanoć 28. juna, u najvećoj tajnosti, većina Hrvata sa porodicama tajno napušta selo i odlazi u ustaška uporišta. Interesantno, da Srbi pored svih straža i opreza nisu primetih Page 58

Bitka za Vukovar kada Je selo napušteno. Hrvate niko nije ugrožavao. Slobodno su se bavili svojim delatnosttma. kretali I žrvlli na uobičajen naćin". A S. JOVANOVIĆ, Poraz koreni poraza, 43. 405 SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-14/91 od 7. 7. 1991., Izvješće. ** SVA MORH-GS HV: Branko Salaj od 7. 7. 1991., Informacija o borbama oko Tenja i Ćelija 7. 7. 1991.; SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-14/91 od 7. 7. 1991., Izvješće; SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 7. 7. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-GS HV: Zap. 106. br ZNG od 7. 7. 1991. u 18.45, Izvješće; SVA MORH-GS HV: Zap. 107. br ZNG, KL 814-05/91-01/01, Ur. br. 2185-04-01-91-82 od 7. 7. 1991., Izvješće broj 9. 11,7 SVA MORH-GS HV: Sekretarijat za NO Đakovo od 8. 7. 1991.. Zap. ZNG RH. m SVA MORH-GS HV: Ministarstvo obrane, Kl 81/91-01. Ur. br. 5120-01-91 od 7. 7. 1991.; SVA MORH-GS HV: Zap. ZNG od 8. 7.1991., Izvješće o borbenim djelovanjima na području Republike Hrvatske u vremenu od 3-8. 7.1991.; SVA MORH-GS HV: Komanda 108. brigade ZNG [Komandant 1. bataljona]. Dostavljeno telefaksom iz Đakova u Zagreb u zoni 8. srpnja u 04.08; SVA MORH-GS HV: Komanda 1. bat/108, brig. ZNG; SVAMORH-GS HV: Branko Salaj od 7. 7. 1991.. Informacija o borbama oko Tenja i Ćelija 7. 7. 1991. 79 prema Ćelijama planirana je blokada Tenje. Snage iz Vukovara bile su dužne vezati za sebe pobunjene srpske snage u Boboti i Trpinji.409 Od cijelog pothvata na kraju nije bilo ništa.110 Zapovjednik ZNG-a u svojim sjećanjima o tome ništa ne govori. Odustajanjem od deblokade sudbina Ćelija je zapečaćena. Selo je branilo 120 gardista 106. brigade ZNG koji su bih preslabi da ga obrane, pogotovo nakon što je postrojba JNA zatražila od njih predaju oružja. U Ćelije je nakon upornog inzistiranja od predstavnika hrvatskih vlasti iz Vinkovaca stigla i postrojba JNA iz Vinkovaca, s kojom je došao liječnički tim iz Osijeka Pri njihovu povratku selo je napustio dio mještana koji su izbjegli za Osijek.411 Agonija Ćelija završena je 9. srpnja povlačenjem preostalog stanovništva i snaga obrane. Selo su potom pobunjeni Srbi opljačkali i zapalili;112 Neuspjesi kod Tenje i Ćelija prouzročili su osjetan pad morala u 106. brigadi ZNG, a dio gardista samovoljno je napustio bojišnicu;"3 Sukobi su pokazali slabosti ZNG-a u provedbi zahtjevnijih pothvata. Stoga je zapovjednik ZNG-a protiv pobunjenika zapovjedio pothvate s manjim skupinama radi protjerivanja pobunjenika ili nanošenja većih gubitaka pobunjenicima. Njegovo stajalište bilo je da se uz pomoć manjih pričuva iz Vinkovaca, Vukovara i Đakova pobunjenici dokrajče, ali samo ako se pothvat bude uspješno odvijao. Pothvati prema Armiji bili su strogo zabranjeni,414 iako je iz njezina dotadašnjeg angažmana bilo jasno da će redovno «* intervenirati u korist pobunjenika i postavljanjem "tampon zona" onemogućiti djelovanje hrvatskih snaga.415 Pod svježim dojmom sukoba u Hrvatskoj, a posebno u istočnoj Slavoniji, ministri obrane i unutarnjih poslova Republike Hrvatske sa zapovjednikom ZNG-a donijeli su 8. srpnja odluku o napuštanju brigadnog sustava i prijelazu na borbu na teritorijalnom načelu. Po njihovoj ocijeni brigadna je organizacija zakazala Novi način borbe značio je da se sve snaga na području općine stavljaju pod zapovjedništvo općinskog zapovjednika ZNG-a. U slučaju potrebe snage više općina bi se združivale i tada bi se imenovalo njihovo privremeno zapovjedništvo. Policijskim snagama u općini zapovijedao je isključivo načelnik Policijske uprave, a s djelatnom i pričuvnom gardom zapovjednik ZNG-a. Njihovo zajedničko djelovanje predviđano je u "duhu i po dogovoru Koordinacijske grupe u općini".4115 Odluka je bila korak nazad prema teritorijalnoj i milicijskoj organizaciji i načinu vođenja borbi.417 Priznato je da ZNG nije spreman za provedbu akcija "većeg i šireg obima i značaja a pogotovo ne generalne akcije nego samo zasjede, prepade i pojedinačne akcije dobro planirane i zaštićene". Dugotrajne w SVA MORH-GS HV: Zap. 106. br ZNG od 7. 7. 1991., Zapovjedniku ZNG RH. w SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG. Str. pov. br. 1-18/91 od 10. 7. 1991., Izvješće. 411 SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-14/91 od 7 7. 1991., Izvješće; SVA MORH-GS HV: Branko Salaj od 7 7.1991., Informacija o borbama oko Tenja i Ćelija 7. 7. 1991.; SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO, Ur. br. 08-1378/1-91 od 8. 7. 1991., Izvješće. m SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO, CO. Br. 894 od 9. 7. 1991.. Vanredno Izvješće; Dokumenti o Ćelijama konfuzni su. a dijelom i proturjećni, pa tako i sam čin povlačenja. Po skupnom izvješću Zapovjedništva ZNG. branitelji sela tijekom noći 7./8. srpnja povukli su se lz okruženja SVA MORH-GS HV: Zap. ZNG od 8. 7. 1991., izvješće o borbenim djelovanjima na području Republike Hrvatske u vremenu od 3-8. 7.1991. m SVA MORH-GS HV: Zap. 106. br ZNG od 7. 7. 1991. u 18.45, Izvješće. Page 59

Bitka za Vukovar 414 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane. Kl. 8-01/91-01/01. Ur.br. 512-03-91-1 od 7. 7. 1991.. Zapovijed. 415 SVA MORH-GS HV: Ministarstvo obrane. KL 81/91-01, Ur. br. 5120-01-91 od 7. 7. 1991. 41U SVA MORH-GS HV: Ministarstvo obrane, Ur. br. 512-03-91-1 od 8. 7. 1991., Formiranje koordinacijskih grupa po općinama za borbu protiv terorista. 4,7 Nije mi poznato do kada je zapovijed bila na snazi. Na području Vinkovaca ponovni prelazak na bataljunsku organizaciju brigade bio je tek u listopadu, što je možda znak da Je zapovijed tada stavljena izvan snage. 80 BARIKADA JNA KOD ILOKA i frontalne okršaje trebalo je izbjegavati po svaku cijenu. Zapovijed o izbjegavanju akcija protiv JNA i dalje je bila na snazi."8 Dijelu pričuvnih brigada zapovjeđeno je da otpusti veći broj pripadnika, a do daljnjeg je zabranjeno primanje u profesionalnu službu djelatnih pripadnika"9 Uništenjem Ćelija pobunjeni Srbi sjeveroistočni su dio vukovarske općine spojili s područjem jugoistočno od Osijeka u kompaktan teritorij koji je postao teritorijalna osnova za buduću Srpsku autonomnu oblast Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem. U zaleđu tog područja bio je Vukovar i sela s većinskim hrvatskim stanovništvom Aljmaš i Erdut. Njih je od Osijeka odvajalo selo Bijelo Brdo, a od Vukovara Borovo Selo. Na tom području ZNG je u srpnju imao samo Četu 1. bataljuna 3. brigade ZNG-a u Erđutu, koja je, kao i lokalna policija bila odsječena od Osijeka i okružena pobunjenim Srbima i četnicima s hrvatske strane, koji su sustavno provocirah hrvatske gardiste. S vojvođanske strane bila je 51. mehanizirana brigada JNA Kod Erduta je iz zasjede 9. srpnja ubijen gardist, tijelo kojega je postrojba danima nakon toga bez uspjeha pokušavala prebaciti u Osijek'20 U odnosu na Aljmaš i Erdut, Ilok je bio u nešto povoljnijem položaju. Njega su ugrožavah dijelovi Novosadskog korpusa i snage 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Postrojba JNA koja je nadzirala most između Iloka i Bačke Palanke navečer je 8. srpnja otvorila vatru na policijsku ophodnju koja je rutinski nadzirala promet, pri čemu je ubila jednog a ranila tri policajca od kojih dva teže. Ranjena je i jedna žena koja se u tom trenutku zatekla u dvorištu svoje kuće. Puškaranje u blizini policijske ophodnje i mosta bilo je povod za otvaranje vatre.421 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG. KL 8-01/91-01/01, Ur.br. 512-03-91-2 od 11. 7. 1991., Zapovijed. iW Nisam pronašao zapovijed zapovjednika ZNG kojom je određeno smanjenje. Njezino postojanje razvidno je lz izvješća 109. brigade ZNG od 11. srpnja, u kojem se kaže da je provedena "zapovijest zapovjednika ZNG Republike Hrvatske kojom je naređeno otpuštanje 50% pripadnika jedinica", kao 1 dnevnog izvješća 3. brigade ZNG-a od istog dana, u kojein se kaže da se po naredbi "vise ne primaju osobe u aktivni sastav ZNG. Isti se upućuju u rezervni sastav". SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG. Str. pov. 03-31-1-91 od 11. 7 1991., Izvješće o stanju i aktivnostima 109. br. ZNG na dan 11. 07. 91. do 20.00; SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 11. 7.1991.. Dnevno izvješće. Zapovijed je vjerojatno bila cirkularna. 131 SVA MORH-GSHV: Centar za obuku "Erdut" od 10. 7. 1991. (Telefaks dostavljen u Zapovjedništvo ZNG RH). '-¦ MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12/7-3598/91.V.I. od 9. 7. 1991.. Otvaranje vatre od strane vojske na pripadnike policije u Iloku 8. 7. 1991. g.; SVA MORH-GSHV: Načelnik Policijske uprave. Priopćenje za javnost. Priopćenje je 9. srpnja iz Centra za obavještavanje Vinkovci dostavljeno Zapovjedništvu ZNG u Zagrebu; Sasvim drugačije viđenje incidenta kod M. PETROVIĆ, R POPO\1Ć, "Mupovcl svakodnevno provociraju vojnike", Narodna armija 13. 7. 1991., 15; Postoje tvrdnje da su pripadnici 1. brigade ZNG u sukobu uništili Jedan do dva tenka T-55. Marko MARKOVIĆ, "Kupola Je odletjela". Slobodna Dalmacija 8. 11. 1993.. 4; M MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 31. Osim sjećanja za to nema potvrde u suvremenim izvorima 81 Prema izvješću koji je sekretar za narodnu obranu Vukovara uputio Ministarstvu obrane incident je izazvao pripadnik 1. brigade ZNG, ujedno zapovjednik baze ZNG-a u Principovcu, koji je zbog toga i smijenjen s dužnosti. Daljnje širenje sukoba, koje je prema svemu sudeći bio neizbježno, spriječeno je osobnim kontaktom sa zapovjednikom vojarne JNA u Vukovaru. Njihov dogovor nije spriječio da jedan zrakoplov JNA 9. srpnja u tri navrata mitraljira bazu Principovac i teže rani dva pripadnika 1. brigade ZNG-a.4- Incident je pokazao potpunu bezobzirnost i odlučnost Armije da iskoristi bilo kakav povod za napad na hrvatske snage, kojima je moral zbog nekoliko neuspjeha u prethodnim danima bio ozbiljno uzdrman. U kakvu je stanju ZNG bio nakon prvih deset dana srpnja govori izvješće koje je Page 60

Bitka za Vukovar zapovjednik 106. brigade poslao Zapovjedništvu ZNG-a RH u Zagrebu. U izvješću su dana i opće obilježja stanja u istočnoj Hrvatskoj i odnos prema službenoj politici. "Vladi Republike Hrvatske zamjereno je zbog pasivnosti "prema događajima u Slavoniji" i nedostatnu angažiranju snaga reda protiv pobunjenih Srba i četnika, "Nakon istupa dr. Dodana da je akcija u Tenji inicijativa politike Osijeka i vraćanje specijalnih snaga MUP-a u Zagreb, među pripadnicima ZNG i stanovništvom i dalje će rasti nepovjerenje prema politici vrhovništva u odnosu na Slavoniju i Baranju".4-3 Bilo je to pogodno tlo za glasine "daće dio Slavonije biti ustupljen Srbiji u zamjenu za Hercegovinu". Glasina je potkrijepljena tvrdnjom da se "ovdašnjim snagama MUP-a i ZNG ne pruža pomoć iz Zagreba, ni materijalno ni moralno. Posebno ogorčenje izazvao je povratak specijalnih jedinica MUP-a u Zagreb, a da prethodno nisu izveli značajniju akciju". Osobit je izvor nezadovoljstva "kako među stanovništvom, tako i među pripadnicima ZNG" bila zabrana "da se protiv četnika i njihovih pomagača ne smiju poduzimati protumjere". Predviđano je da će "slijedeće krizno žarište biti Dalj, gdje se već dugo najavljuje napad na policijsku stanicu od strane mještana Srba, kojih već ima naoružanih između 200-300. Napad na Dalj se očekuje i s lijeve strane Dunava od strane četnika iz smjera Borovo Selo, jer je južni dio Dalja prema Borovom Selu nastanjen Srbima. Na taj način će biti opkoljen i NC [nastavni centar] u Erdutu i vjerojatno uništen. Pomoć iz Osijeka ne može stići zbog baiikada u Bijelo Brdo, a Dunavom se također ne može doći, jer je pod kontrolom JNA Ovim bi bio stvoren veliki mostobran od ušća Drave u Dunav do Vukovara, što bi u taktičkom smislu bilo vrlo nepovoljno za obranu cijele Slavonije i Baranje".4"1 Predviđanje zapovjednika 106. brigade ZNG o sudbini čete 3. brigade ZNG-a u Erdutu bilo je, što će vrijeme brzo pokazati, dobrim dijelom utemeljeno. Prema njegovu mišljenju stanje se moglo popraviti preustrojem pričuvnog" sastava prema teritorijalnom načelu, dovođenjem snaga iz unutrašnjosti Hrvatske, uz koordiniranje rada sa Zapovjedništvom ZNG-a u Zagrebu. Dotadašnje mjere za zaprećivanje Osijeka bile su nedostatne pa je grad trebalo pripremiti za čvrstu obranu. Zahtjev za "pravovremeno informiranje s vaše strane o političkim stavovima 422 SVA MORH-GS HV: Općina Vukovar, CO, Br. 191/1 od 9. 7. 1991. 423 SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-18/91 od 10. 7. 1991., Izvješće. 424 Isto. 82 prema situaciji u Slavoniji" bio je dokaz da je nepovjerenje prema vojnom i političkom vrhu Republike Hrvatske zahvatilo i vrhove lokalne vojne strukture.'125 Prethodnog dana zapovjednik brigade obavijestio je Zapovjedništvo ZNG-a i Ministarstvo obrane da stanje u "jedinicama nije dobro". Dolazak pojačanja iz Zagreba i njihov odlazak bez sudjelovanja "ni u jednoj akciji od značaja" ocijenjen je doslovno kobnim za moral pričuvnih postrojbi koje su ratovale u Tenji. Strah od mogućeg samoraspuštanja 106. brigade ZNG prema mišljenju zapovjednika bio je moguć "jer su prvi znakovi već prisutni";'-0 Pismo upozorenja, ujedno i zahtjev za razgovor sa zapovjednikom ZNG-a generalom Špegeljom, koje su 11. srpnja uputila tri časnika iz 3. i 109. brigade ZNG, svjedoči da stanje nije bilo bolje ni u tim postrojbama. Predložili su ustroj zajedničkog zapovjedništva za Osijek, Vukovar i Vinkovce, "da se nebi kao do sada posjedovale privatne vojske i vodile nekoordinirane akcije", te da se spriječi "miješanje lokalnih političara" u poslove ZNG-a RH.J-T Posjet predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana 21. srpnja Osijeku, Vukovaru i Vinkovcima trebao je značiti gestu ohrabrenja i smirivanja glasina. Nakon zatvorenog sastanka sa čelnicima Osijeka Tuđman je u izjavi za medije rekao: "Moj dolazak imao je i svrhu da vodstvu Osijeka, građanima i pučanstvu istočne Slavonije dokažemo da je čitava Hrvatska ovdje i da nema govora o tome, kako su se poneki dezinformatori potrudili širiti, da je Hrvatska spremna na nekakve razgovore o ustupanju istočne Slavonije. Ni pedlja Hrvatske zemlje nećemo ustupiti. Hrvatska će naći snage da potpomogne obranu istočnih granica Hrvatske";1-8 Tuđman je posjetio Slavoniju u vrijeme velikih promjena u republičkom obrambenom sustavu. Sredinom srpnja Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske potaknuli su mjere za prestrojavanje snaga i usklađivanje djelovanja u pojediruin regijama pod odgovarajućim stožerima, a zbog dotadašnjeg lošeg i neorganiziranog rada Područje Republike u vojno-teritorijalnom pogledu Page 61

Bitka za Vukovar podijeljeno je na regionalna zapovjedništva i dogovorena je vojno-policijska subordinacija i konkretna odgovornost za svaki pothvat. Za zapovijedanje svim snagama istočne Slavonije osnovan je štab sa sjedištem u Osijeku. Za zapovjednika je postavljen pukovnik Franjo Pejić, za načelnika štaba potpukovnik Zvonimir Ambrinac, a major Ivan Petrinović za načelnika operativnih poslova.4"y Za zapovjednika policijskih snaga postavljen je Stjepan Krpičak, a Vladimir Seks zadužen je za političko djelovanje. Prethodno imenovane koordinacijske skupine za osječko i slavonsko-brodsko područje nastavile su raditi, a novoimenovano Zapovjedništvo za istočnu Slavoniju, kao i zapovjedništvo 3. brigade ZNG imali su pravo sudjelovanja u svim koordinacijskim skupinama. Zapovijed je značila da se obilježje određenim pothvatima određuje po broju i Isto; 0 kvaliteti poduzetih mjera za obranu zajednički su pisali vojni i politički predstavnici Osijeka. SVA MORH-GS HV: Predsjedništvo općinske skupštine. Zapovjedništvo 10G. brigade od 3. 7. 1991. ,:" SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-17/91 od 9. 7 1991.. Izvješće. '-' SVA MORH-GS HV: Zagreb. 11. 7. 1991., Na ruke zapovjedniku ZNG gosp. Martinu Spegelju. U postojećoj građi ZNG-a nema reakcija na ovaj zahtjev. Mirko SAJLER, Krunoslava BANlO, "Tuđman u obilasku ratišta", Vjesnik, 22. 7. 1991., 1. 4-y Prvotno je potpukovnik Ambrinac bio predviđen za zapovjednika Štaba, a 18. srpnja zapovijed je izmijenjena. SVA MORH-GS HV: Zapovjedništvo ZNG, Kl. 112-01/91-01/02. Ur. br. 512-01-91-1 od 18.7 1991.; Za zapovjednika 3. brigade ZN'G Imenovan je major Eduard Bakarac, a Stjepan Vukovac za načelnika štaba SVA MORH-ZOZO: Ministarstvo unutarnjih poslova. Ministarstvo obrane. Zapovjedništvo ZNG, Klasa: 8-01/91-01/03, Ur. br. 512-01-91-1 od 18. 7.1991., Zapovijed. Zapovijed je napisana 16. srpnja. 83 vrsti angažiranog ljudstva, bilo iz policije ili ZNG-a Pothvat je vodio predstavnik snaga koje su brojno bile najviše zastupljene.430 Uz nekoliko već izdanih zapovijedi i ta je zapovijed komplicirala i onako složen sustav zapovijedanja Bila je čak suprotna naslijeđenim doktrinarnim ratnim rješenjima SFRJ, prema kojhna je milicija u ratnim okolnostima postojala dio oružanih snaga. Stavljanjem znaka jednakosti između poslova obrane i unutarnje sigurnosti otvoren je prostor međusobnom miješanju nadležnosti, pogotovo miješanju ZNG-a u čisto policijske zadaće, što se i događalo najvećim dijelom u istočnoj Slavoniji. Više reda pokušalo se uvesti krajem srpnja zajedničkom zapovijedi zapovjednika ZNG-a i zamjenika ministra unutarnjih poslova o uvođenju reda u postrojbe i njezinom obveznom provedbom.4111 Štab za obranu Slavonije i Baranje počeo je raditi 21. srpnja 1991.132 On je do 30. rujna 1991. promijenio nekoliko imena Zvao se i Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju, Zapovjedništvo ZNG-a RH za istočnu Slavoniju i Baranju i Zapovjedništvo obrambenih snaga istočne Slavonije i Baranje. Od 30. rujna 1991. po novoj vojno-teritorijalnoj podjeli Hrvatske Zapovjedništvo obrambenih snaga istočne Slavonije i Baranje preimenovano je u Zapovjedništvo 1. operativne zone, odnosno Zapovjedništvo Operativne zone Osijek433 Regionalnom zapovjedništvu ZNG postavljena je zadaća za napad prema "četničkim i ekstremnim srbijanskim snagama" i preventivna "gotovost prema snagama JNA koje bi u zajednici s velikosrpskom politikom željele mijenjati nasilno granice Republike Hrvatske". Planirane su postupne mjere za nadzor kompletne desne obale Dunava. U vrijeme pisanja zapovijedi hrvatske su snage pod nadzorom držale područje od Iloka do Borova Naselja ah ne i mosni prijelaz u Iloku, kako je tvrđeno u dokumentu Zapovjedništva ZNG RH. Područje od Borova Sela, Dalja Erduta do Batine Skele dijelom je bilo pod nazorom hrvatskih snaga a njihovo je vojno zapovjedništvo zahtijevalo potpun nadzor područja To je značilo ulazak u sukob s Armijom jer je ona držala mostove pod svojim nadzorom, koje je Zapovjedništvo ZNG planiralo onesposobiti, za što je 17. i 18. srpnja trebalo dostaviti ininsko-ekspolozivna sredstva. Trebalo je pripremiti mjere za zaprečavanje pravaca prema Osijeku i Vinkovcima od intervencije iz Vojvodine i s pravca Sida. Sastavni dio planova bio je i zahtjev za ostvarivanjem nadzora nad područjem Sarvaš - Tenje, Borovo - Nuštar, čime bi se odsjeklo Borovo Selo i skleski prijelaz u njemu. Bijelo Brdo trebalo je staviti pod nadzor bez velikih pothvata a po mogućnosti i Dalj.43^ Koliki je bio utjecaj dnevne politike u pisanju zajedničke zapovijedi može se samo nagađati. No čvrsta riješenost obrane svake stope zemlje bila je i odraz teritorijalnog pristupa strategiji obrane. Dijelom je imala opravdanje u dotadašnjem djelovanju pobunjenih Srba kojima je maksimalni domet bio napad na selo. Hrvatska strana pokušavala je po svaku cijenu izbjeći rat što se odražavalo na zadaće ministarstva obrane i unutarnjih 130 SVA MORH-ZOZO: Ministarstvu unutarnjih poslova. Ministarstvo obrane. Zapovjedništvo ZNG, Klasa 8-01/91-01/03. Ur. br. 512-01-91-1 od 18. 7. 1991.. Page 62

Bitka za Vukovar Zapovijed. m SVA MORH-GS HV: Zap. ZNG, KL 8-01/91-01/03, Ur. br. 512-01-91-3 od 25. 7. 1991., Zapovijed. Tekst zapovijedi, doduše stavljen u upitan kontekst kod M. ŠPEGELJ, Sjećanja vojnika 243. a- SVA MORH-ZOZO: Štab obrane za Slavoniju i Baranju od 22. 7. 1991., Izvješće o stanju i aktivnostima. m SVA MORH-GS HV: GS HV. KL 1119-01/91-01/10, Ur. br. 5120-33-91-2 od 2. 10. 1991., Odluka o vojnopodrucnoj podjeli Republike Hrvatske. j:u SVA MORH-GSHV: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane, Zapovjedništvo ZNG, Klasa: 8-01/91-01/03, Ur. br. 512-01-91-2 od 17. 7. 1991. Tb Je vjerojatno zapovijed koju spominje Špegelj, a koju je Tuđman, navodno, osobno zabranio. M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika, 191. poslova jer je rezultiralo nepostojanjem jasne političke, a time i vojne strategije. Zadaća je bila općim naporima nadležnih tijela Republike Hrvatske poboljšati sigurnosno stanje i suzbiti pobunjeničko djelovanje. Polazila je od netočnog stanja u istočnoj Hrvatskoj, zbog čega je provedba postavljenih zadaća bila neizvjesna. Mjesto i uloga Armije potpuno je margmalizirana, a u istočnoj Hrvatskoj i najmanji pokušaji provedbe postavljenih zadaća vodili su u izravan sukob s njom jer je najvažniji obrambeni problem u regiji, nadzor mostova na Dunavu, bio u njezinim rukama. S druge strane, postojeće su snage samo uz krajnje naprezanje nadzirale i onaj teritorij na kojem su bile. Sredinom srpnja to je osobito bilo izraženo u Osijeku i Iloku. Snage ZNG-a, kako pričuvne, tako i djelatna 3. brigada, bile su preslabe za postavljenu zadaću. Dana 16. srpnja 3. brigada je bila popunjena sa 60 posto u odnosu na predviđeni ustroj, a poduzimala je mjere za ustroj 4. bataljuna na području Policijske uprave Vukovar. Imala je samo 955 ljudi, od kojih je 180 bilo nenaoružano, a ostali su bih naoružani isključivo s pješačkim naoružanjem. Za protuoklopnu borbu brigada je imala samo 13 ručnih bacača.435 Sredinom srpnja u istočnu je Hrvatsku stiglo nešto protuoklopnih sredstava od kojih je dio raspoređen u sela Lipovac i Ilaću, što je u odnosu na dotadašnje stanje znatno podiglo kvalitetu obrane;13" Temeljem zapovijedi Zapovjedništva ZNG od 19. srpnja intenzivirane su •pripreme za zaprečavanje mostova i cesta u Hrvatskoj.437 Za poslove zaprečavanja Vukovar je imao oko 1000 protupješačkih mina za izradu minskih polja i ojačavanje fortifikacijskih prepreka.438 Hrvatskim snagama u korist je išla okolnost da je glavni napor Armije tada bio usmjeren na Sloveniju i mjere za premještanje Mariborskog i Ljubljanskog korpusa u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Glavni napor pobunjenih Srba u Hrvatskoj sredinom srpnja učinjen je u Banovini. U Slavoniji je JNA tili dana uz uobičajenu demonstraciju sile utvrđivala raspored i brojno stanje hrvatskih oružanih snaga. Komanda Tuzlanskog korpusa od podređenih je postrojbi 12. srpnja zatražila sve "raspoložive podatke o sadašnjem rasporedu, jačini, sastavu, aktivnostima i eventualnim namerama svih vanarmijskih sastava u vašim zonama odgovornosti". Težište promatranja i prikupljanja podataka bilo je na pravcima: Osijek -Bijelo Brdo - Erdut, Osijek - Trpinja - Borovo - Vukovar, Osijek - Tenja - Silaš, Osijek - Laslovo - Markušica - Gaboš, Borovo - Borovo Selo - Dalj, Vinkovci - Mirkovci - Stari Jankovci. Praćeno je i stanje u Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru, Borovu, Belom Manastiru, Našicama i Slavonskom Brodu.133 Pored izvidničkih i obavještajnih tijela kopnene vojske JNA djelatno je bilo i njezino izvidničko zrakoplovstvo. O njihovu radu 15. srpnja Ministarstvo obrane Republike Hrvatske obaviješteno od jednog ofcira JNA iz Beograda. Zrakoplovi su 12. srpnja snimili postave ZNG-a i MUP-a u području Vukovara Vinkovaca i Borova Sela. Dojava je govorila da su na osnovi m SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br., Str. pov. br. 11-1/91 od 16. 7.1991.. Izvješće o stanju popune ljudstvom i TMS; Ustroj bataljuna nije jasan, Iz usmenih izvora stječe se dojam da je osnovan u lipnju 1991. u vojarni Opatovac u organizaciji specijalne postrojbe ZNG "Zrinski". D. RUNTIĆ, Tiiko smo branili Vukovar, 165. m SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-41-1-91 od 18. 7. 1991., Izvješće. 4ST SVA MORH-GS HV: Zap. ZNG od 19. 7.1991., Pripreme za predstojeće zadatke na zaprećavanju. SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG. Ini br. 4 od 21. 7. 1991., Pregled izvršenih priprema na zaprećavanju u Republici Hrvatskoj. p,J H1C: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 18/101-148 od 12. 7. 1991.. Trenutno stanje i raspored svili vanarmijskih sastava u vašim zonama odgovornosti. 85 tih snimaka napravljene "točno utvrđene karte već sada sa elementima za gađanje".440 Slično je radio i Tuzlanski korpus, njegov je zapovjednik 23. Page 63

Bitka za Vukovar srpnja od podređenih sastava zatražio podatke o točnom rasporedu i naoružanju "eventualnog protivnika", s prijedlogom uporabe oružja kojim bi se otvarala vatra po protivniku. Pored čisto vojnih ciljeva kao što su bila mjesta lociranja ZNG i policije na popis meta stavljena su i sjedišta Hrvatske demokratske zajednice kao političkog protivnika. Zahtjev je imao prioritet i rok provedbe do 12 sati 24. srpnja 1991.441 Do kraja srpnja u istočnoj Hrvatskoj nije bilo većih promjena u postojećim položajima Iz kuta gleđnja hrvatskih oružanih sastava to je značilo da je prosječan dan obilježila: "sporadična pucnjava, nasilno zaustavljanje vlakova radi silaska nepoznatih grupa (u srpskim selima), noćna prebacivanja četnika između srpskih sela ... kretanje armijskih vozila tokom cijelog dana po raznim pravcima i si.".442 U narušavanju sigurnosnog stanja prednjačili su pobunjeni Srbi i njihova pojačanja iz Srbije. Prometovanje civilnih kamiona iz Vojvodine prema srpskim selima u pratnji Armije, hrvatske su snage tumačile kao opskrbu hranom i streljivom pobunjenih Srba. Nakon takvih posjeta redovno se pojaćaovao intenzitet vatre po hrvatskim naseljima i postavima naoružanih sastava što je potvrđivalo njihove sumnje.413 Pobunjena srpska skupina iz Mirkovaca u ^ srpnju je bila najveći izazivač nereda. Ona je 13. srpnja napala istočni dio Vinkovaca što su hrvatske snage na vrijeme uočile i odbile.444 U istom razdoblju Vukovar je bio u relativnom miru, koji je narušen 13. srpnja napadom zrakoplovstva JNA na silos "Dergaj" kod Bršadina i njego\oi posadu iz i. brigade ZNG. Kao povod za napad Armija je navela otvaranje vatre po njima, što su pripadnici 1. brigade negirali t\Tdnjom da su "pucali četnici da bi izcenirali napad na silos".44" Njihovo tvrdnju podržao je načelnik Policijske uprave Vukovar u izvješću Operativnom štabu MUP-a RH ocijenivši "da je paljba sa zemlje, ako je uopće iste bilo, otvorena od strane ekstremista u Bršadinu koji žele pod svaku cijenu inscenirati sukob gardista ili policije sa vojskom tim prije što je prethodne noći u samom centru Bršadina minirana trgovina 'Velepromet'. Pomenuto miniranje gotovo je nemoguće izvršiti osobi koja nije u Bršadinu jer je pomenuto selo već danima u blokadi od strane samih žitelja i ekstremnijih pojedinaca tako da nitko nenajavljen ne može ući u selo. Sav promet kroz selo je inače obustavljen".4 m Žetva ljetine koja je tada počinjala bila je jedan od razloga pojačanog djelovanja srpskih pobunjenika. Zbog nje je Srpsko nacionalno vijeće 7. srpnja predložilo političkom vrhu Republike Hrvatske petnaestodnevno primirje s "ciljem da se bez teškoća obavi ovogodišnja žetva pšenice, kao i da se u istom vremenu razmijene zarobljenici i ranjenici".447 U vukovarskoj općini na području sela sa srpskim stanovništvom žetva polja koja je zasijao **> U dojavi je opisana reakcija pripadnika hrvatskih oružanih snaga na nalet zrakoplova i sugeriranje da se pri pojavi zrakoplova ljudstvo rasporedi na pričuvne položaje, a ne bježi unutar objekata SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, 18,05, Oficir iz Beograda (...) javlja Informacije je telefaksirana (nije jasno kome) 15. srpnja 1991. 141 HIC: Komanda 17. korpusa Str, pov. br. 1085-48 od 23. 7.1991.. Komandi 158. mpoabr. m SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 11. 7. 1991., Dnevno izvješće. 443 SVA MOI^-GSIW:Općma Vinkovci, CO, KL 08-1464/1-91 od 12. 7. 1991. 444 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-33-1-91 od 13. 7. 1991., Izvješće. m SVA MORH-GS HV: Štab I brigade od 13. 7. 1991.. Silos Bršadin. 44li MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 13. 7. 1991.. Napadi vojnih zrakoplova obavijest. 447 MUP RH-OTŽ: Srpsko nacionalno vijeće od 7. 7. 1991.. Vrhovništvu Republike Hrvatske. 86 lokalni poljoprivredni kombinat nije se mogla obaviti. Na tom su području pobunjeni Srbi uveli svoju upravu i najavili odvoz ljetine u Vojvodinu. Povjerenik Vlade RH u općini Vukovar 13. srpnja upoznao je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske s problemima oko žetve, kao i prijetnjom pobunjenika da u "slučaju nemogućnosti žetve i otpreme pšenice namjeravaju paliti žitna polja VUPIK-a na tom području". Od vrhovništva Republike tražena je intervencija prema institucijama Predsjedništva SFRJ da bi se spriječilo paljenje žitnih polja i pljačka žita."8 Isti problem postojao je i na području općine Osijek.,14a Na zaštiti od požara, koji tih dana nisu bili rijetki, kao i na osiguranju žetve, osim stanovništva angažiran je i dio postrojbi ZNG-a.4r,u Danima kasnije u dnevnim izvješćima hrvatskih snaga bilježen je odvoz pšenice u Vojvodinu uz pratnju oklopništva JNA451 4" SVA MORH-GSHV: Skupština općine Vukovar od 13. 7.1991.. Informacija o žetvi. uy SVA MORH-GS HV: Općina Osijek. SNO, CO, Br. 982/2-91 od 18. 7. 1991., republičkom centru MO. SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-39-1-91 od 16. 7. 1991.. Page 64

Bitka za Vukovar Izvješće; SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO, CO. Br. 988/2-91 od 18/19. 7.1991., Vanredno Izvješće; SVA MORH-109. brHVZap. 109. brZNG. Str. pov. br. 04-50/1-91 od 26. 7. 1991., Izvješće. 111 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG. Str. pov. br. 04-63/1-91 od 2. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-GS HV: Općma Vinkovci. SNO. CO, KL 08-1805/1-91 od 5. 8. 1991. 87 Napad na Mirkovce 22. srpnja 1991. U prvo] polovici srpnja Osijek je bio centar sigurnosnih zbivanja u Slavoniji, a u drugoj polovici mjeseca to su bih Vinkovci. Nakon napada iz Mirkovaca na predgrađe Vinkovaca 3. i 109. brigada ZNG u zajedničkom pothvatu s Pohcijskom upravom Vinkovci 17. srpnja očistile su dio ulice "Bana Jelaćiča" između Vinkovaca i Mirkovaca, "čime je stanovnicima ovog dijela grada omogućen povratak kućama". Tijekom večeri odbijen je napad pobunjenika iz Mirkovaca, koji su "pokušah potisnuti snage u obrani istočnog dijela" Vinkovaca.45- Na odgovor iz Mirkovaca nije trebalo dugo čekati. U tri minobacačka napada po središtu Vinkovaca 19. srpnja ranjeno je nekoliko građana i dva gardista.453 Nakon tog napada u "konzultaciji i uz pismeno odobrenje kriznog štaba za istočnu Slavoniju" donesena je odluka da se izvede prepad na Mirkovce, zauzme zapadni dio sela, a u slučaju povoljnog razvoja napada zauzme i centar sela i oslobodi za promet željeznička pruga Sukob s Amijom strogo je zabranjen, a u slučaju njezine intervencije planirano je protuoklopno zaprečivanje puteva i u "krajnjoj nuždi" bliska protuoklopna borba.454 U napadu je angažiran 2. bataljun 3. brigade, a iz 109. brigade: samostalna četa iz Vinkovaca i snage mjesnih zajednica Privlaka Stari Jankovci, Cerić, Otok, Nuštar, Novi Jankovci i L, E ^ i VLTi. mjesne zajednice iz Vinkovaca Snage u Mirkovcima procijenjene su na bataljun, a da se obrana temelji na dva reda utvrđenih rovova i sustavu otpornih točki po kućama Napad na selo dobila je 3. brigada a 109. brigada osiguravala je pothvat i onemogućavala izvlačenje pobunjenika iz Mirkovaca Samostalna vinkovačka četa trebala je u toku borbe pojačati 1. četu 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a na njezinu pravcu napredovanja niz ulicu 'Vuka Karadžića". U širem području Osijeka u pripravnosti je bio 1. bataljun 3. brigade ZNG-a Ukupno je u napadu sudjelovalo 800 ljudi, od čega 350 gardista 3. brigade, 330 iz 109. brigade, 60 policajaca MUP-a Vinkovci, te jedna ojačana četa iz Slavonskog Broda Topnička potpora planirana je s dva minobacača 120 mm i jednog gorskog topa 76 mm, "(drugi je na opravci)", što su bila sva raspoloživa sredstva. Početak napada bio je u zoru 22. srpnja455 Nakon početnog uspjeha napad je završio potpunim neuspjehom. Poginulo je 14 gardista 3. brigade ZNG-a, od kojih je prema hrvatskim podacima 12 ubijeno nakon zarobljavanja. Ranjeno je sedam gardista. Osim njih, u Vinkovcima je od minobacačke vatre iz Mirkovaca poginulo pet civila i jedan pripadnik MUP-a. Hrvatske su snage u napadu pokazale niz slabosti pa je neuspjeh uz velike ljudske gubitke prouzrokovao i osjetan pad morala45li Bila je to posljednja prilika za uklanjanje opasnog pobunjeničkog gnijezda U Mirkovce je tada premještena četa 2. bataljuna 36. mehanizirane brigade JNA koja je oko sela postavila "tampon zonu", a njezino je područje dogovoreno s lokahiim Zapovjedništvom ZNG-a.457 Par 452 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-40-1-91 od 17. 7. 1991.. Izvješće. 453 Izvješće 3. brigade ZNG govori od dva napada i sedam ranjeni]] osoba, a 109. brigade ZNG o tri napada i šest ranjenih osoba. SVAMORH-GS HV: Zap. 3. br.ZNGod 19. 7. 1991.. Dnevno izvješće; SVA MORH-109. brHVZap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-42/1-91, Izvješće o aktivnostima 109. br ZNG na dan 19. 07. 91. do 20,00. i5i SVA MORH-ZOZO: Slab obrane za Slavoniju i Baranju od 22. 7. 1991., Zapovjedniku ZNG RH 455 SVA MORH-GS HV: Zapovijed zapovjednika 3. brigade ZNG za napad; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG. Sir. pov. br. 04-45/1-91 od 21. 7. 1991., Borbena zapuvjest br. 3-91; SVA MORH-ZOZO: Štab obrane za Slavoniju i Baranju od 22. 7. 1991., Zapovjedniku ZNG RH. 450 SVA MORH-ZOZO: Štab obrane za Slavoniju i Baranju od 22.7.1991.. Zapovjedniku ZNG RH; SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. ZNG od 22. 7. 1991., Zapovjedniku ZNG RH. 457 SVA MORH-ZOZO: PU Vinkovci Zapovjedništvo ZNG. Br. 511-15-SLUZBENO-91. od 26. 7. 1991.; B. D.. "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992., 19. 88 dana kasnije, 27. srpnja, Komanda vinkovačkog garnizona pokušala je provesti zapovijed Komande Tuzlanskog korpusa od 26. srpnja i proširiti područje osiguranja "tampon zone" u Mirkovcima i na silos PIK "Vinkovci" koji je bio Page 65

Bitka za Vukovar dominantna točku u tom području. Hrvatska strana to je odbila uvažavajući isključivo crtu razgraničenja od 22. srpnja. U "tampon zoni" Mirkovci ograničeno je noćno kretanje iz pravca okomili sela, a danju je bilo dopušteno samo uz odobrenje zapovjednika mjesta kapetana JNA Ivana Kljajića.458 Osim intervencije prema Mirkovcima Armija je s dva zrakoplova mitraljirala nekoliko objekata u Vinkovcima u kojima su bile snage ZNG-a Baza ZNG-a u Ćakovcima u kojoj je bilo oko 70 gardista, napadnuta je zrakoplovima i potpuno uništena Poginula su dvojica gardista, osam ih je ranjeno, od kojih četvorica teže.459 Konačna bilanca 22. srpnja bila je porazna za hrvatske snage: neuspješan napad, 16 poginulih i 15 ranjenih gardista. Neuspjeh kod Mirkovaca nije brzo zaboravljen. Pitanje odgovornosti za napad bilo je aktualno i u listopadu 1991.1(i0 U svojim sjećanjima objavljenim 2000. godine tadašnji zapovjednik ZNG RH general Martin Špegelj dao je svoje viđenje napada na Mirkovce. On je napad datirao u 26. srpanj 1991. a odgovornost pripisao Franji Tuđmanu: "Ujutro 26. srpnja odnekud mi telefonira predsjednik Tuđman i traži neka vidim što se to događa u Mirkovcima i neka obustavim napad. Najljubaznije što sam mogao priupitao sam ga na kakav napad misli, jer nemam pojma ni o kakvoj našoj ofenzivnoj akciji u tom području. - Dobro, dobro prekini taj napad! - nervozno je odgovorio i spustio slušalicu. U međuvremenu je ionako akcija prekinuta s užasnim ishodom. Počeo sam istraživati kakav je to bio napad i tko ga je tako diletantski naredio i vodio, pa sam doznao da je dva dana ranije Vinkovce posjetio predsjednik Tuđman u pratnji Gojka Šuška. Tada mu je Šušak objasnio da mogu vojno osloboditi Mirkovce, selo na ulazu u grad, zapravo predgrađe, s većinskim srpskim stanovništvom, gdje su se bili utvrdili pobunjenici u jačim jedne bojne. Duž ulica iskopah su rovove, na više mjesta postavili mitraljeska gnijezda i protupješačka minska polja, imah su minobacače i općenito bih dobro naoružani od strane JNA S druge strane, naše snage u tom trenutku nisu bile dovoljno jake ni opremljene za slamanje pobune niti je takva akcija imala vojni rezon. Svejedno, predsjednik je pristao i važnim glasom dodao: 'Samo nemojte napadati frontalno?' napad je počeo pred zoru i završio katastrofom: poginulo je 12 mladića iz Županje i Slavonskog Broda. Tada sam shvatio zašto je izbjegavao odgovor na pitanje o naredbodavcu napada i samo nervozno ponavljao neka zapovjedim prekid".4"1 i;° SVAMORH-ZOZO: Komanda Garnizona Vinkovci, Pov. br. 42-1 od 26. 7.1991., Obavestenje; SVA MORH-ZOZO: PU Vinkovci, Zapovjedništvo ZNG, Br. 511-15-SLUŽBENO-9I. od 26. 7. 1991., Komandi Garnizona Vinkovci. °> SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci, CO, Ur. br. 08-1599/1-91 od 22. 7. 1991.; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar. Depeša br. 511-15-10/3-3738/91 od 22. 7. 1991.. Bombardiranje položaja pripadnika ZNG, Obavijest; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar. Depeša br. 511-15-10/3-3753/91 od 23. 7.1991.. Bombardiranje položaja pripadnika ZNG. Obavijest m JOŠKO DADIC, "Ne mogu četnici protiv kompjutora!". Slobodni tjednik, 31. 10. 1991., 18-19. M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika, 245-246. 89 Osim činjenice da su Tuđman i Šušak doista bili u Vinkovcima neposredno pred napad, 21. srpnja, ostalo Je teško dokazivo.462 Prvenstveno, nadnevak. Franjo Tuđman je 22. srpnja 1991. bio u Ohridu na jednom od sastanaka šestorice predsjednika jugoslavenskih republika, koji je prekinuo i napustio upravo zbog sukoba u Mirkovcima.463 Je U riječ samo o Špegeljevom slabom sjećanju s kojim je nadnevak sukoba prolongiran četiri dana kasnije, ili svjesna konstrukcija? Valja napomenuti i da je Špegeljevo priznanje da hrvatske snage u "tom trenutku nisu bile dovoljno jake ni opremljene za slamanje pobune" u potpunoj suprotnosti s njegovim nastojanjima da nespremnu Hrvatsku uvuče u rat s Armijom tijekom sukoba u Sloveniji, ali i kasnije.464 Tuđmanova navodna sugestija o izbjegavanju frontalnih napada previše podsjeća na točku broj 7. iz Špegeljeve okružnice o taktičkim postupcima pri napadima od 11. srpnja 1991. u kojoj se kaže: "Izbjegavajte dugotrajne i frontalne okršaje".465 Razdvajanje snaga od 22. srpnja Komanda Garnizona JNA iz Vinkovaca pokušala je iskoristiti za povrat dvije puške i manje količine streljiva koji su pripadnici hrvatskih snaga oduzeli od njezinih pripadnika. Uz to je od predsjednika Skupštine općine Vinkovci tražila popravak 13 oštećenih stanova djelatnih vojnih osoba "na teret SO Vinkovci", a u koje je provaljeno 22. srpnja. To su bili uvjeti Armije za normalizaciju odnosa kao i nesmetan prolaz prema Orašju, Đakovu, Vukovaru, Osijeku i Sidu.466 Hrvatska izvješća iz Vinkovaca i Osijeka upućena Zapovjedništvu ZNG RH 23. srpnja, dan nakon poraza u Mirkovcima zabilježila su u redovima ZNG "opće stanje moralnog šoka, dezorganiziranosti i bitnog pada borbene gotovosti", kao i samovoljno napuštanje postrojbi.467 Desetak gardista iz 3. brigade ZNG-a poslalo je pismeni protest predsjedniku Republike Hrvatske, ministru obrane i Page 66

Bitka za Vukovar zapovjedniku ZNG-a u Zagreb. Prigovoreno je premještanju zapovjedništva brigade iz Osijeka u Vinkovce, pa opet u Osijek, smjeni zapovjednika brigade kad se "zapovjedništvo brigade uhodalo", a i kadrovskom pojačanju iz Zagreba. Prosvjed je završavao rečenicama: "Smatramo da je ishod akcije kao i žrtve rezultat površnosti, voluntarizma i diletantizma u planiranju i vođenju akcije. Tim povodom vas molimo da nas u budućnosti u koju vjerujemo poštedite 'stručnosti' ljudi spomenutih u ovom prosvjedu, jer svi mi osjećamo odgovornost za svakog pripadnika ZNG RH. 402 Mirko SAJLER, Krunoslava BANIĆ, "Tuđman u obilasku ratišta", Vjesnik, 22. 7. 1991., 1; U fondu Zapovjedništva Operativne zone Osijek postoji nepotpisani dokument od 21. srpnja 1991. s orijentiranim zadacima ZNG. U njemu se traži pojačanje obavještajnih djelovanja prema selima sa srpskim stanovništvom u osječkoj, vukovarskoj i vinkovačkoj općini. Prema dijelu sela, među njima i Mirkovcima trebalo je pripremiti i izvesti "radikalne akcije". Ostaje nepoznanica u kakvoj su vezi, i Jesu 11 uopće u vezi s posjetom Slavoniji predsjednika Republike Hrvatske tog dana. SVA MORH-ZOZO: Orijentirani zadaci jedinicama ZNG od 21. 7. 1991. 463 Stipe MESIĆ, Kako smo srušili Jugoslaviju, Globus, Zagreb, 1992., 129-131; Kronologija rata, 79. 464 M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika, 227-239. 465 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG, KL 8-01/91-01/01, Ur.br. 512-03-91-2 od 11. 7. 1991., Zapovijed. 466 SVA MORH-GSHV: Komanda Garnizona VinkovcL Pov. br. 40-1 od 23. 7. 1991., Rešavanje pitanja od zajedničkog interesa i normalizacija međusobne saradnje, Zahtev; MUP RH-OTŽ: PU VinkovcL Depeša br. 511-15-09/3-5036/1991. od 23. 7. 1991., Provale u stanove vojnih starješina, Obavijest. 407 SVA MORH-GS HV: SO Vinkovci, SNO Vinkovci. Telefaksirano u Zagreb 23. 7. 1991.; SVA MORH-ZOZO: Štab obrane Slavonije i Baranje od 24. 7. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavoniju 1 Baranju od 25. 7. 1991., Izvješće o stanju 1 aktivnostima. 90 Uz to vas molimo da nam omogućite popunu jedinica materijalno-tehmćkim sredstvima po formaciji, jer se u vrijeme 'Zvjezdanih ratova' bitke ne mogu voditi samo srcem i ljubavlju prema domovini".468 Reakcije na pismo u Zapovjedništvu ZNG-a RH bile su različite. Za pukovnika Tomislava Mesića, načelnika štaba Zapovjedništva ZNG-a, pismo je bilo odraz lokalizma, prebacivanja odgovornosti na druge, zanemarivanja svog udjela u općem stanju i naravno kršenje pravila nadređenosti zbog istovremene žalbe na tri mjesta, što je bio znak nepovjerenja "prema svim, iznad njih". Usprkos takva stajališta, predložio je da se na prosvjed odgovori i da mu se dade "određena podrška". Za generala Špegelja, zapovjednika ZNG-a, prosvjed je bio tužan i provokatorski, s nejasnim potpisima.469 K" SVA MORH-GS HV: Dio Zapovjedništva 3. br. ZNO RH od 23. 7. 1991., Prosvjed protiv površnosti, voluntarizma i diletantizma. m Isto. 91 "Tenkovi su krenuli u napad i izazvali pometnju u neprijateljskim redovima" Sukob oko Mirkovaca odrazio se i na sigurnosno stanje oko Osijeka. Minobacačkom vatrom iz Tenja tijekom noći 22723. srpnja tučeno je Novo Tenje i prilaz Osijeku. Iz sela Ade i Palače minobacačkom vatrom napadnuto je selo Laslovo, zbog čega je iza ponoći 22723. srpnja obrana sela pojačana sa 60 gardista 3. brigade ZNG-a, koja se sukobila s pobunjenicima iz Palače. Postrojba je zauzela i popalila nekoliko kuća u Palači, uz gubitke od pet lakše povrijeđenih pripadnika. Sukob je prekinut dolaskom postrojbe JNA koja se razmjestila između sukobljenih strana, na što se četa 3. brigade ZNG povukla u Laslovo, a poslijepodne i vratila u matičnu postrojbu u Osijek U selu je ostalo 30 pripadnika 106. brigade ZNG i isto toliko naoružanih mještana470 Sukobi iz sredine srpnja pokazali su da je vojni sustav pobunjenih Srba na učinkovitoj razini organiziranosti. Hrvatska strana uočila je njihovo koncentriranje u Mirkovcima i Srijemskim Lazama što je prema mišljenju vinkovačkog Sekretarijata za narodnu obranu predstavljalo opasnost za Stare i Nove Jankovce i najavu zatvaranja crte Mirkovci - Tbvarnik - Šid.471 Nešto od namjera vodstva pobunjenih Srba zabilježile su i hrvatske prislušne skupine. U Šidskim Banovcima 22. srpnja navodno su se planirale sastati "vojvode četničkih bandi".472 Beogradski tisak 28. srpnja je prenio vijest da su vojni i politički čelnik pobunjenih Srba u Slavoniji u Borovu Selu izvijestili čelnika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja o "zbivanjima i sukobima sa mupovcima Page 67

Bitka za Vukovar i pripadnicima Zbora narodne garde.... U razgovorima je potvrđeno da se mora krenuti u odlučnu bitku kako bi ovaj deo Hrvatske bio oslobođen od mupovaca i njihove torture nad nedužnim srpskim življem." Šešelj je izjavio da je samo pitanje dana kada će Narodna skupština Srbije prihvatiti da istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem budu pridruženi Srbiji.473 Od 22. srpnja sigurnosno stanje u istočnoj Hrvatskoj iznimno je pogoršano. Dopisnik Borbe iz Vukovara plastično je opisao stanje, probleme i različita gledišta u gradu. "Sukobi u Mirkovcima i žrtve na hrvatskoj strani, koje po broju premašuju one u Borovu Selu od 2. maja, podigle su međunacionalnu napetost u susjednoj vukovarskoj općim za stupanj više, a slutnje bliskih okršaja u kojima, kao što se vidjelo na primjeru Vinkovaca, ne stradaju samo oni koji su se latili oružja, već i nevini civili plaši Vukovarce i još više malobrojne Borovčane čije se naselje zbog blizine Borova Sela i mogućih novih sukoba smatra opasnom zonom. Otvaranjem novog ratnog žarišta u Mirkovcima kontrolni punktovi u Vukovaru, naročito oni koji graniče sa srpskim selima, ovih su dana pojačani, a među hrvatskim življem sve je prisutnije antiarmijsko raspoloženje i uvjerenje da vojska pomaže 'teroriste' iz okolnih srpskih sela. Pokretivojnmvozilainadletanjevojnmavionapratesesaneskrivenimnegodovanjem što se ne može reći i za srpski dio stanovništva Prema zadnjim informacijama iz 470 SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavoniju i Baranju od 23. 7. 1991., Izvješće o stanju 1 aktivnostima; SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavoniju i Baranju od 23. 7. 1991., Izvanredno izvješće; M. THOMPSON, Kovanje rata, 144. 471 SVA MORH-GS HV: SO Vinkovci, SNO Vinkovci. Telefaksirano u Zagreb 23. 7. 1991. 472 SVAMORH-GS HV: Općina Vinkovci, CO, Ur. br. 08-1599/1-91 od 22. 7. 1991., COb-RH. 473 S. Ž, "Predstoji odlućna bitka", Večernje novosti, 28. 7. 1991.. 5. 92 Policijske uprave Vukovar u utorak Je u popodnevium satima evidentirano pojačano kretanje vojnih vozila koja su u nepravilnim vremenskim razmacima odlazila u pravcu Borova Sela, Bršadina i Sotina i vraćala se u Vukovar".474 0 razmjeru naraslih tenzija između JNA i ZNG-a i spremnosti za uporabu oružja u svakoj prilici i na svakom mjestu govori okršaj u jednom kafiću u Vinkovcima navečer 24. srpnja. Ustrijeljena su dva pripadnika ZNG-a, jedan je ranjen, a prilikom udaljenja s mjesta zločina ubijen je jedan mlađi oficir JNA a jedan je ranjen. "Nakon toga je došlo do vrlo napetog stanja na području oko vojarne, jer su vojne vlasti željele obaviti uviđaj ali im to nije dozvoljavalo okupljeno pučanstvo, pripadnici ZNG i RZNG. Nakon toga je došlo do dogovora i vrši se uviđaj", zabilježeno je u izvješću Vinkovaćkog centra za obavještavanje.475 Narodna armija incident je nazvala zločinom i interpretirala ga kao napad hrvatskih gardista na mlađe oficire JNA koji su se vraćali u vojarnu nakon obilaska svojih stanova.476 Do kraja srpnja incidenti su postali svakodnevni. Oko silosa "Dergaj" blizu Vukovara 23. srpnja zabilježeno je puškaranje,477 a dva dana kasnije obrana Vukovara odbila je napad manje naoružane skupine iz Bršadina na Lužac. U sukobu su poginule tri osobe, od kojih jedan gardist, a šest je gardista ranjeno.478 Na policijsku ophodnju u Tbvarniku JNA je 25. srpnja otvorila vatru i pri tom ranila dva policajca.479 Sve je to 25. srpnja gurnuto u drugi plan napadom Armije na ZNG u Erdutu. Od dolaska pripadnika 51. mehanizirane brigade JNA u blizinu Erduta četa 1. bataljuna 3. brigade ZNG bila je izložena psihološkim i vatrenim pritiscima, a od sredine srpnja bila je tome izložena stalno. Već 14. srpnja Ministarstvo obrane RH dobilo je dojavu da slijedi napad na postave ZNG u Dalju i Erdutu u toku 17. srpnja.480 Napad se nije dogodio, a 18. srpnja otvarana je vatra po pripadnicima ZNG-a na koju nije uzvraćeno.481 Dan kasnije jedan je oficir JNA na mostu Erdut - Bogojevo zaprijetio da će "Erdut biti sravnjen sa zemljom za koji dan".482 U prvim satima 25. srpnja počelo je ostvarivanje prijetnji. Postrojba JNA minobacačkom je vatrom napala četu ZNG razmještenu u Nastavnom centru u Erdutu i području odmarališta 'Vodovod" na pustari Prkos. Zbog jake vatre četa ZNG-a povukla se u Erdut i Dalj uz gubitke od pet poginulih i 11 ranjenih gardista. Teže povrijeđeni gardisti gliserima su prebačeni u Osijek Za prijevoz lakše povrijeđenih i poginulih upućen je šlep s posebnim osiguranjem nakon što Komanda osječkog garnizona JNA nije odobrila prolazak sanitetskim vozilima kroz Armijine kontrolne točke.483 Napad na Erdut Armija je opravdala 474 B. B., "Noć pucnjave i eksplozija". Borba, 25. 7. 1991. 475 SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavoniju i Baranju od 25. 7. 1991., Izvješće o stanju i aktivnostima; SVA MORH-ZOZO: PU Vinkovci, Depeša br. 511-15-09/2-5094/91 od 25. 7. 1991.. Hasel Ibmislav i dr., Obavjest; SVA MORH-GS Page 68

Bitka za Vukovar HV: Općina Vinkovci. CO, KL 08-1643/1-91 od 26. 7. 1991., Cob-RH. m R, POPOVIĆ, D. GLIŠIĆ, "Kraj žetve početak rata", Narodna armija 31. 7. 1991., 21. 477 SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci, CO, Ur. br. 08-1609/1-91 od 23. 7. 1991., Izvješće. 175 SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavoniju i Baranju od 25. 7. 1991., Vanredno izvješće; MUP RH-OTŽ; PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3780/91 od 25. 7. 1991., Napad nepoznatih terorista na naselje Lužac u Vukovaru, Obavjest. i71 SVA MORH-GS HV: Ministarstvo unutarnjih poslova, Operativni štab Ministarstva od 25. 7.1991., Izvješće. 480 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane od 14. 7. 1991. Informacija je pisana rukom, a u potpisu je RCO. 481 SVA MORH-GS HV; Općina Osijek, SNO, CO, Br. 982/2-91 od 18. 7. 1991., Republičkom centru MO. 482 SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO, CO, Br. 988/2-91 od 18./19. 7. 1991., Vanredno Izvješće; SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO, CO, Br. 990/91 od 19. 7. 1991., Vanredno izvješće. 483 SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo 3. br. ZNG od 25. 7. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavonije i Baranje od 25. 7. 1991., Izvješće o stanju i aktivnostima; SVA MORH-GS HV: Zapov. ZNG od 25. 7. 1991., Izviješće. 93 tvrdnjom da su gardisti prvi napali.484 Zapovjedništvo ZNG-a odbacilo je izgovor za napad jer četa ZNG-a u Aljmašu, Erdutu i Bogojevcima nije imala "nikakvo drugo naoružanje nego kratko i polukratko što ne dobacuje ni do 300 m a kamo li 4-5 km". Zahtijevana je brza istraga i utvrđivanje činjenica, napose i zato što je napadnuta četa već do tada imala dva mrtva i tri ranjena pripadnika.485 Dan prije napada na Erdut Vlada Republike Hrvatske na zatvorenoj je sjednici zaključila da je došlo vrijeme za zauzimanje stajališta prema ulozi Armije u sukobima u Republici Hrvatskoj, jer terorizam, kako je to obrazložio ministar obrane Šime Dodan, "neće moći biti savladan bez sukoba s Armijom".486 Pogibija i ranjavanje pripadnika 3. brigade ZNG u Erdutu i Aljmašu usijala je naelektriziranu atmosferu i potvrdila razmišljanje iz prethodnog dana. Vlada Republike Hrvatske istog je dana uputila oštar prosvjed Predsjedništvu SFRJ, zbog zlodjela "koja imaju obilježje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava".487 Istovremeno je i Vladi Republike Srbije priopćeno da se je drži odgovornom za taj čin jer "nije učinila ništa da se napadaji s njezina područja spriječe i da se obuzdaju krvavi nasrtaji terorista na hrvatsko tlo".488 Oštar ton Vlade RH nije ostavio željeni dojam na Armiju. Informativna služba SSNO odgovarala je uobičajenim priopćenjem da Armija nije pucala prva, da otvara vatru u samoobrani, i to isključivo po vojnim ciljevima.489 Osim kod Erduta Armija je agresivno nastupala i kod Iloka. Navečer 26. srpnja postrojba JNA kod mosta "25. maj", usprkos postignutom primirju, otvorila je vatru po Doku. Policijska uprava Vukovar u priopćenju za javnost, prigovorila je Armiji za napade i za nastavak mtenzivnih kretanja po općini, a bez dogovorene najave, brišućim letovima zrakoplovstva nad Vukovarom i Bogdanovcima, kao i paljenju tenkovskih motora u vukovarskoj vojarni. Sve navedene radnje pripadale su u područje demonstracije sile. Osim incidenta u Iloku, istog je dana "grupa naoružanih terorista i ekstrerrmih mještana (...) oružjem napala pripadnike MUP-a" u vukovarskom naselju Lužac. Policijsko priopćenje završavalo je zaključkom da sve "ovo, uz druge aktivnosti ekstremista i terorista lociranih oko Vukovara u selima pretežno naseljenim srpskim življem, stvara jedno teško i veoma napeto stanje na području Vukovara".490 Teško i napeto stanje tek je dolazilo. Incidenti u Iloku i Lužcu bih su samo uvod za 27. srpnja i zračne napade Armije na vojarne ZNG na Opatovcu, Sotinu i Principovcu kod Iloka. Ranjena su četvorica gardista u Opatovcu, a vojarna je potpuno razrušena pa se postrojba ZNG-a istog dana preselila u Vukovar u zgradu gimnazije. Ilok je napadnut strojničkom vatrom s brodova Riječne ratne flotile i tenkova, pri čemu je nekoliko objekata teško oštećeno.491 484 Reporteri Narodne armije topnički napad JNA na nastavni centar u Erdutu stavljaju u noć 23. na 24. srpnja 1991. G. JOVANOVIĆ, Ž. KOVAČEVIĆ, "Žestoko uzvratila vatru", Narodna armija, 3. 8. 1991., 22; Točan podatak kod Dušan MARINOVIĆ, "Armija nikada ne puca prva", Narodna armija 3. 8. 1991, 26. 485 SVA MORH-GS HV: Zapov. ZNG od 25. 7. 1991., Izviješće. 480 Zapisnik sa 96. zatvorene sjednice Vlade Republike Hrvatske, održane 24. srpnja 1991. 487 S. MESIĆ, Kako smo srušili Jugoslaviju, 135-136; Franjo GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., Naklada Zadro, Zagreb 1998., XLTL 488 Vlada Republike Hrvatske, Kl. 800-01/91-04/02, Ur. br. 50301-91-1 od 25. 7. 1991., Vladi Republike Srbije. 489 Saopštenje Službe za informisanje SSNO od 28. 7. 1991, Zbornik dokumenata iz Page 69

Bitka za Vukovar oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 336-337. 490 SVA MORH-GS HV: MUP, Policijska uprava Vukovar od 27. 7. 1991., Priopćenje za javnost. 491 SVAMORH-GSHV: Općina Vukovar, Općinski SNO (pečat) od 27. 7. 1991, Izvješće; MUP RH-OTŽ: PS Dok Depeša br. 511-15-13-3828/91 od 27. 7. 1991, Otvaranje vatre od strane JNA-e na Ilok uništenje privatne radnje Zec Ivana 1 oštećenje privatnih kuća; MUP RH-OTŽ: PS Ilok Depeša br. 511-15-13-3829/91 od 27. 7. 1991, Dopuna depeše broj 3828/91 od 27. 7. 1991. godine. Bombardiranje položaja pripadnika ZNG, Obavijest; M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 33-34; D. RUNTTĆ, "Marija Mandić M-l", Tako smo branili Vi±ovar, 78. 94 Dva dana kasnije, 29. srpnja na cesti Negoslavci - Orolik ubijena su dva a ranjena četiri radnika 'VUPIK-a". U noći istoga dana brodovi Riječne ratne flotile JNA i minobacači s lijeve strane Dunava napali su Borovo Naselje pri čemu su oštetili nekoliko kuća. Ujutro je napad ponovljen.492 U toku noći napadnut je i Vukovar. "Napad je izvršen iz Borova Sela i bio je podpomognut žestokom paljbom JA te minobacačkom potporom s lijeve strane Dunava i sela Trpinja. Vatra je trajala od 20,10 do 22,00. Pričinjena je materijalna šteta a ranjenih i mrtvih nije bilo". Svoje viđenje sukoba odaslao je iz Borova Sela u eter Srpski radio za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem. Optužio je pripadnike ZNG-a i MUP-a da su malo iza ponoći napali snage Armije stacionirane u dijelu Borova Sela zvanom Koreja. "Na napad je prema naređenju, odgovoreno snažnom vatrom iz cjelokupnog naoružanja, oklopnog transportera, vojnog broda i naoružanih branilaca Borovog Sela".494 Prvog dana kolovoza Armija je u istočnoj Hrvatskoj demonstrirala egzodus hrvata iz dalja, aumoša i erduta novu i agresivniju taktiku nego prije. Sinkroniziranom akcijom s pobunjenim Srbima eliminirana je hrvatska vlast u krajnjem istočnom dijelu osječke općine. Borbena skupina 51. mehanizirane brigade JNA prešla je preko mosta kod Bogojeva i napala četu 3. brigade ZNG u Erdutu. Dio ZNG-a i stanovništva hrvatske nacionalnosti povukao se u Aljmaš, a iz njega šlepovima uz rijeku Dravu u Osijek Policijsku postaju u Dalju okružile su snage JNA i pobunjenih Srba iz Bijelog Brda i Borova Sela. Nakon što je odbila zahtjev za predaju postaja je razorena vatrom tenkovskih topova.496 0 razmjerima stradalih nekoliko se dana nije uspijevala načiniti pravovaljana informacija jer Armija nije dopuštala pristup Dalju i Erdutu.496 Danima nakon događaja ostajala je nepoznanica što se točno dogodilo i, što je najvažnije, kolike su bile žrtve. Tek navečer 4. kolovoza počelo je dovoženje tijela poginulih u Osijek497 Sarvaš, Bijelo Brdo i Dalj posjetila je 9. kolovoza i delegacija Predsjedništva SFRJ.498 U joj su bili Slobodan Lang i Dražen Budiša, čije je mučne dojmove prenio zagrebački tjednik Danas.499 4'J2 SVA MORH-GSHV: Općina Vukovar, Općinski sno (pečat) od 29. 7. 1991.. Izvješće; SVA MORH-GS HV: MUP. PU Vukovar od 30. 7. 1991., Priopćenje za javnost. 4!B SVA MORH-GSHV: Štab za obranu Slavonije i Baranje od 30. 7. 1991., Izvješće. 404 B. B., "Žestoki noćni vatrometi", Borba, 30. 7. 1991., 4. 495 SVA MORH-ZOZO: Štab obrane Slavonije i Baranje, Vanredno izvješće. Telefaksirano u Zagreb 1. kolovoza u 10.05; SVA MORH-GS HV: Štab obrane Slavonije i Baranje, Izvješće. Telefaksirano u Zagreb 1. kolovoza u 14.15; SVA MORH-ZOZO: Štab obrane Slavonije i Baranje od 1. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 1. 8. 1991., u 18.30, Izvješće; VRH-USMSP: Vojni sud Osijek, KLR-36 '92 od 6. 3. 1992., Saslušanje okrivljenog I. K « SVA MORH-GS HV: Štab obrane Slavonije i Baranje, Izvješće. Telefaksirano u Zagreb 2. kolovoza u 8.58; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 3. 8. 1991., Izvješće. 41,7 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju, Izvješće. Telefaksirano u Zagreb 5. kolovoza 1991. u 9:06. 4a8 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 10. 8. 1991., Izvješće. m Slobodan LANG, "Gdje su preživjeli", Danas, 13. 8. 1991., 10-11; Zoran DASKALOVIĆ, "Skrivaju se iza mržnje", Danas, 13. 8. 1991., 12-13. 95 Nakon stavljanja pod nadzor Erduta, Aljmaša i Dalja, Armija je u javnost odaslala uobičajeni i dobro naučeni monolog. Informativna služba Novosadskog korpusa priopćila je da je njezin postupak adekvatan odgovor na podmukli napad MUP-a i garde.500 Masakr i protjerivanje hrvatskog pučanstva i legitimnih tijela vlasti, armijski tisak opravdao je tvrdnjom: "Široj javnosti je, verovatno, poznato da je Erdut doskora bio jedno od najsnažnijih uporišta hrvatskih bojovnika svih vrsta i odora i centar za njihovo specijaliziranje za sve zločine i podlosti protiv srpskog naroda i pripadnika JNA Nepoznato je, međutim, da je u tom selu trebalo da se sprovede u delo jedan od najmonstruoznijih i najmorbidnijih planova koje je bolesni ustaški um ikada Page 70

Bitka za Vukovar mogao da zamisli: svemu što živi, a što je srpsko, trebalo je po grupama, punktovima i detaljnim spiskovima najpre iscediti i poslednje kapi krvi, u bočice za čuvanje, a onda ih poklati i utrti sve tragove o tome. 0 takvom, ljudskom rodu neprimerenom zverstvu i genocidu, čovek kome se mora verovati podatke je prikupio na licu mesta: spiskove je otkrio u prostorijama Mesne zajednice Erdut, a veliku količinu hermetički zatvorenih boca za transport krvi u nekoliko kuća sa hrvatskim življem. Da se i sam demon naježi od toliko 'demokracije'!".501 Nekoliko mjeseci kasnije jedan od oficira 51. mehanizirane brigade priznao je u Narodnoj armiji da je brigada "dobila prvi zadatak da preko bogojevskog mosta napadne hrvatske snage u Erdutu. Tenkovi su krenuh u napad i izazvali pometnju u neprijateljskim radovima. Na leđima hrvatskih bojovnika stigli smo do Aljmaša".502 Pobunjeni Srbi iz Bijelog Brda napali su i Sarvaš radi onemogućavanja hrvatskim snagama da interveniraju prema Erdutu.503 Isti postupak primijenjen je i na Vukovar, gdje je bez "ikakvog razloga i povoda u 04,00 započela (...) minobacačka paljba na Vukovar i Borovo naselje od strane JA (s druge obale Dunava) i četničkih terorista iz Borova Sela, Bršadina i Pačetinske šume".504 U napadu je sudjelovalo i zrakoplovstvo s dva aviona, koji su u jutarnjim satima mitraljirali poduzeće "Borovo" u Borovu Naselju.505 Povjerenik Vlade Republike Hrvatske istog je dana od Republičkog kriznog štaba zatraži očitovanje na svoj prijedlog da se pučanstvo izmjesti iz grada. Predlagao je evakuiranje 10.000-15.000 ljudi svim raspoloživim prijevoznim sredstvima.506 Evakuacija u predloženom broju nije provedena zbog suprotstavljanja Tomislava Merčepa, općinskog sekretara za narodnu obranu.507 One koji se nisu odazvali njegovu pozivu za mobilizaciju proglasio je izdajnicima i dezerterima. Iako 500 "Laži o bombardovanju Osijeka", Narodna armija 3. 8. 1991, 4. 501 M. PANTELIĆ, "Razoružanje Hi rat", Narodna armija, 22. 8. 1991, 13. 502 Nikola OSTOJIĆ, "Rat-surova škola taktike", Narodna armija 19. 3. 1992, 24. 503 SVA MORH-ZOZO: Štab obrane Slavonije i Baranje od 1. 8. 1991, Izvješće. 504 SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavonije i Baranje od 1. 8. 1991, Izvješće. 505 SVA MORH-GSHV: CO Vukovar od 1. 8. 1991, CO Osijek m SVA MORH-GSHV: RH, Općina Vukovar, Povjerenik Vlade Republike Hrvatske, Kl. 810-03/91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-01 od 1. 8. 1991, Evakuacija pučanstva iz Vukovara Izvješće. 507 MUP RH-OTŽ: SNO Vukovar od 2. 8. 1991, Priopćenje; Igor ČUMANDRA, Srđan ŠPANOVIG, "Vukovarski Napoleon", Danas, 8. 10. 1991, 19. Ovo je mjesto za pitanje, jeli jedan od razloga za kasnije negativno stajalište povjerenika Vidića prema Merčepu 1 ovaj događaj, koji je praktično narušio povjerenikov legitimitet? Usp. Jelena LOVRIĆ, "Narod nije genocidan", Danas, 8. 10. 1991, 16-18. 96 je njegov postupak, što je vrijeme brzo pokazalo, bio u korist obrane grada, a i znatno šire, medijski je napadnut. "Od danas 10. kolovoza Vukovar je grad s najvećim brojem izdajnika u Hrvatskoj! Štoviše, masovnost onih što su službeno obilježeni za okretanje leđa voljenoj domovini koja grca pod okupatorskom čizmom, svjedoči o tome da se Vukovar promovira u svojevrsno izdajničko središte, slijepo crijevo hrvatskog teritorijalnog organizma, u kojem niče i rovari peta kolona! Takvo određenje matičnome gradu priskrbio je nitko drugi do Vukovarski gardijski šerif Tomislav Merčep, čovjek koji -poput Branimira Glavaša u Osijeku - predstavlja obris hodajuće legende i otjelovljenje dežurne ratne vlasti koja je, potezom magične lakoše pod svoje okrilje preuzela doslovno sve sfere civilnog života".508 Djeca, starije i nemoćne osobe u organizaciji Crvenog križa i Sekretarijata za narodnu obranu upućene su na more.509 Usprkos očiglednoj nesigurnosti u Vukovaru gradski Krizni štab odlučio je organizirati povratak "izbjegle djece sa područja općine koja su bila smještena na morskoj obali tako da je povratak trebao početi 19. kolovoza".510 Povratak je odgođen za nekoliko dana pa su djeca stigla u Vukovar u noći 23724. kolovoza.511 Nakon eliminiranja hrvatskih snaga u Erdutu i Aljmašu 51. mehanizirana brigada prešla je u Hrvatsku, glavninu je razmjestila u širem području Bijelog Brda prema Sarvašu a u Erdutu je ostao njezin 2. mehanizirani bataljun.512 Napuštenu bazu ZNG-a na Principovcu kod Iloka 4. kolovoza bez borbe je zauzela skupina 453. mehanizirane brigade JNA iz Sremske Mitrovice.513 Zbognovograsporeda Armije u Slavoniji Komanda Tuzlanskog korpusa 4. kolovoza naredila je Komandi i postrojbama 12. proleterske mehanizirane brigade da organiziraju "veze sadejstva sa jedinicama 12. korpusa angažovanih u Slavoniji i Baranji (Beli Manastir, s. Bijelo Brdo, s. Dalj, s. Erdut), a u cilju praćenja paravojnih formacija i zajedničkog dejstva po istima". U sklopu zajedničkog djelovanja postrojbe su Page 71

Bitka za Vukovar trebale razmijeniti dokumente veze da bi mogle neometano i sigurno međusobno komunicirati.5" Prisluškujući sustav veza JNA hrvatske snage prikupile su informaciju da su koordinirane "akcije koje su bile oko Dalja i Aljmaša jučer", u izravnoj vezi s "pokretima trupa u sjevernoj Bosni" te da se vode pod tajnim nazivom "Oborina".515 MS Viktor IVANČIĆ, "Izbjeglice na stupu srama", Slobodna Dalmacija, 10. 8.1991., 11. 5m SVA MORH-GSHV: Općina Vukovar, Općinski sekretarijat za narodnu obranu od 2. 8. 1991., Priopćenje; Alenka MffiKOVIĆ, 91,6 MHz: glasom protiv topova, Algoritam, Zagreb, 1997., 109-118. 51" SVA MORH-ZOZO: Krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju, Izvješće o dosadašnjem radu i situaciji na području Kriznog štaba. Izvješće je bez nadnevka 1 na njemu je rukom dopisan nadnevak od 15. do 18. kolovoza 1991., što je vjerojatno vrijeme nastanka. 511 D. RUNTIĆ, Rat Vinkovci-Vukovar, 77; Mijo DMŠIĆ, "S agresorom nema dogovaranja!", Glas Slavonije, 19. 10. 1991., 6. 312 SVA MORH-ZOZO: Štab za obranu Slavonije i Baranje od 2. 8. 1991., Izvješće; VSA MORH: Komanda 1. vojne oblasti. Str. pov. br. 60-287-1 od 4. 8. 1991., Izveštaj; VSA MORH: Ministarstvo obrane, Sigurnosno-informativna služba, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994., Službena bilješka o infonnativnom razgovoru. 513 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska 22. 4. 1993., 20; Armija je, po podacima Policijske uprave Vukovar, na području Principovca zamjećena 3. kolovoza 1991. MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 3. 8. 1991., Dnevni operativni bilten. 511 HIC: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 11/1566-2 od 4. 8. 1991., Naređenje. 515 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju od 3. 8. 1991., Izvješće. 97 Izblvšl novim snagama pred Osijek i Vukovar, Armija je nastavila podržavati pobunjene Srbe u njihovim napadima na hrvatska naselja koja su ih dijelila od tih gradova. Prvo na redu bilo je selo Sarvaš, koje su pobunjeni Srbi iz Bijelog Brda napali 2. kolovoza, u čemu im je pomogla "jedinica JA koja je prije 1 dan preko Bogojeva ubačena na ovo područje".516 Obrana Sarvaša i Tanja pojačana je dijelovima 3. bataljuna 3. brigada ZNG iz Nove Gradiške i Slavonskog Broda.517 Sarvaš je zadržan pod hrvatskim nadzorom usprkos kolebanju i dezertiranju dijela obrambenih snaga koje su se u jednom trenutku i potpuno povukle iz sela.518 Na području Vukovara hrvatske su snage 3. kolovoza povukle dalekosežan potez kada su stavile pod nadzor prigradsko naselje Lužac, zaokruživši na taj način obranu grada u jedinstvenu cjelinu.519 Noću 3. kolovoza minobacačkom vatrom iz Borova Sela i Trpinje napadnuto je Borovo Naselje, pri čemu su teže ozlijeđena dva pripadnika ZNG-a, a lakše je oštećeno nekoliko kuća.520 Noć kasnije iz Trpinje je minobacačkom vatrom napadnuta Hercegovačka ulica u Borovu Naselju. Nije bilo ozkjeđenih. Zabilježena su manja oštećenja na nekoliko privatnih objekata.521 Novi val napada krenuo je navečer 5. kolovoza: minobacačima po Borovu Naselju i po zgradi silosa između Vukovara i Bršadina. Vatra je prestala nakon što su snage obrane uzvratile vatrom.522 Idućih dana takvi su napadi postali uobičajeni.523 Usprkos napadima, propusnice za izlazak s područja Vukovara ukinute su prijepodne 6. kolovoza.524 Iznenadni i nenajavljeno posjet novoizabranog predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Franje Gregurića istočnoj Hrvatskoj i Vukovaru 8. kolovoza bio je znak potpore i ohrabrenja. Pred lokalnim i političkim i vojnim čelnicima Gregurić je preporučio "stanovništvu Vukovara da ne napušta svoja ognjišta" i da se zajedno brinu da Vukovar i ostale općine ostanu u Hrvatskoj.525 Početkom kolovoza, zamijećen je još jedan način zastrašivanja nesrpskog stanovništva kolonama JNAkoje su stalno prometovale. Demonstracija sile dobila je na težini zaustavljanjem armijskih kolona u blizini hrvatskih sela, gdje je pješaštvo zaposjedalo postave, a tenkovi su okretah cijevi topova prema selu. Na dojavu da taj postupak Armija demonstrira 6. kolovoza prema selima Lovaš i Svmjarevci, Štab Teritorijalne obrane Vukovara dao je pripravnost okolnim mjestima. Zapovjeđeno je postavljenje tenkovskih prepreka na ulaz u Lovaš, ali i naglašeno "da se ni u kome slučaju ne provocira Armija".526 516 SVA MORH-ZOZO: Štab obrane Slavonije i Baranje [od 2. 8. 1991.], Izvješće. 517 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. bat ZNG od 2. 8. 1991., Izvješće. 518 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 3. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 4. 8. 1991., Izvješće. 519 Stjepan SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit, 18. 11. 1999., 7. 520 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3892/91 od 3. 8. 1991., Page 72

Bitka za Vukovar Minobacački napad na Borovo Naselje, Obavijest. 521 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3898/91 od 4. 8. 1991., Minobacački napad na Vukovar iz pravca Trpinje, Obavijest. 522 SVA MORH-ZOZO: CO Vukovar od 6. 8. 1991., CO Osijek 523 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju od 7. 8. 1991., Zapovjedništvu ZNG; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju od 8. 8. 1991, Zapovjedništvu ZNG. 524 SVA MORH-ZOZO: CO Vukovar od 6. 8. 1991, CO Osijek Nisam našao podataka kada su te propusnice uvedene. 525 F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 31. 526 SVA MORH-GS HV: CO Vukovar od 6. 8. 1991, Telefaksirano u Osijek u 13:58; SVA MORH-GS HV: CO Vukovar od 6. 8. 1991. Telefaksirano u Zagreb u 14:44. 98 "Otprema se naša pšenica i stoka u Vojvodinu" Za razliku od prethodnih napada po Hrvatskoj, napad na Erdut Imao je osim teritorijalnih i gospodarske razloge. "Posle oslobađanja Dalja", Armija je most kod Bogojeva, kao najkraći mogući put, otvorila za transport ljetine iz Slavonije u Vojvodinu.527 Na području Između Osijeka i Dunava počela je sustavna pljačka. Za IPK Osijek njezine razmjere Ilustrira izvješće generalnog direktora kombinata, koje je 6. kolovoza upućeno Kriznom štabu Osijek "IPK Osijek na području Dalja ima 3.600 ha obradive zemlje, četiri stočarske farme, vinski podrum kapaciteta 600 vagona vina u kojem se sada nalazi 300 vagona vina dvije prodavaonice 'Oranice', Robna kuća Dalj, Poljoprivredna zadruga Dalja sa svojom imovinom, te više trgovina itd. Prema sadašnjim informacijama koje smo dobili sa područja Dalja dosadašnji rukovodioci su smijenjeni i 'nova vlast' postavila je 'novo rukovodstvo'. Prema istim informacijama otprema se naša pšenica i stoka u Vojvodinu. Zbog veoma složene situacije, a u cilju zaštite imovine odlučili smo da se danas započne prevoz stoke farme tovne junadi Klisa na sigurnije područje. Poboljšanje vremena omogućava da se nastavak žetve pšenice na ugroženim područjima, kako smo vam naveli u jučerašnjem telefaksu, i to uz Borovo Selo, Veru, Bijelo Brdo, Tenju, Silaš, Palaču, Adu i Šodolovce gdje je ostalo nepožnjeveno 2.600 ha pšenice na društvenom i 1500 ha na privatnom sektoru. Prema najnovijoj informaciji zbog složene situacije u Budimcima, općina Našice u sastavu IPK Osijek obustavljena je žetva pšenice".528 Direktor LPK Osijek potom se 12. kolovoza uzaludno obratio i predsjedniku Komisije Predsjedništva SFRJ za nadzor vatre, te ga upoznao sa teškoćama pri ubiranju ljetine. U kriznom području uz sela Bijelo Brdo, Borovo Selo, Vera, Tenje, Palača ćelije, Silaš, Ada i Šodolovci, IPK Osijek imao je 2150 hektara pšenice i 4100 hektara zemlje pod raznim poljodjelskim kulturama na području sela Dalj, Aljmaš i Erdut, koje se počelo ubirati od "nove-novouspostavljene vlasti" i odvoziti za Vojvodinu.528 Prema tvrdnji Narodne armije oko 40 tisuća tona žita "požnjeveno je uz oružanu pratnju branilaca sela i pripadnika Jugoslovenske narodne armije".530 527 Dragana KUZMANOV'IĆ-JANIČIĆ. "Hleb sa ukusom baruta", Narodna armija, 22. 8. 1991., 39. 528 SVA MORH-ZOZO: Industrijsko poljoprivredni kombinat Osijek Kancelarija generalnog direktora od 6. 8. 1991. 5211 SVA MORH-ZOZO: Predsednistvo SFRJ, Komisija za ostvarivanje Odluke Predsedništva SFRJ o neodložnom i aktuelnom prekidu vatre u Republici Hrvatskoj, Br. 4/39 od 15. 8. 1991, Skupštini opstane Osijek, Aktuelne informacije. m Dragana KUZMANOVIĆJANIČIĆ, "Hleb sa ukusom baruta", Narodna armija 22. 8. 1991., 39. 99 "Odgovoreno im je vatrom iz svih oruđa" Do 24. kolovoza Slavonija je osluškivala odjeke tragedije kod Erduta i Dalja. Ponašanje Armije dalo je dovoljno razloga da se i na području Slavonije, kao dio svekolikih obrambenih priprema Republike Hrvatske, poduzmu žurne mjere za poboljšanje obrane i njezino koordiniranje. Na sjednici održanoj 7. kolovoza Regionalni Krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju donio je obavezujući zaključak da sve "općine u zoni Kriznog štaba... hitno započnu sa organiziranjem obrane općine, sela, zaseoka i važnijih komunikacija". Na osnovi postojećih planova ZNG-a i TO u svim mjestima postojeće planove za zaprečivanje i uređenje obrambenih postava u gradovima, selima i zaseocima trebalo je uskladiti s postojećim stanjem. U većim gradovima, ujedno i sjedištima općina trebalo je odrediti zapovjednika obrane općine, a u manjim naseljima zapovjedništvo za obranu. Planirano je zaprečivanje svim raspoloživim formacijskim i priručnim sredstvima uz maksimalno korištenje prirodnih i umjetnih objekata. Autoput Zagreb - Beograd trebao je ostati nezapriječen, ah pripremljen za brzo zaprečivanje. Isti postupak planiran je za pravce Osijek - Čepin - Našice Orahovica i Osijek - Valpovo -Donji Miholjac. Korištenje aerodroma također je Page 73

Bitka za Vukovar trebalo onemogućiti. Mostove na Savi, Dravi i Dunavu trebalo je pripremiti "za brzo zaprečavanje u slučaju potreba". Žljezničke pruge na kojima je postojala mogućnost ugrožavanja ljudi i roba trebalo je zapriječiti. Autobusi su mogli prometovati "samo na linijama gdje postoji sigurnost da neće doći do zapljene autobusa i zarobljavanja putnika". Autobuse i osobna vozila s registarskim oznakama iz Srbije "obavezno zaustavljati 1 kontrolirati putnike 1 prtljagu. Nosilac kontrole MUF'.531 Do sredine kolovoza pobunjeni Srbi osjetno su smanjili željeznički promet u istočnoj Hrvatskoj. Nakon učestalog zaustavljanja vlakova u Mirkovcima i maltretiranja putnika, 15. kolovoza obustavljen je željeznički promet između Vinkovaca i Tovarnika.532 Maltretiranje putnika i dalje je nastavljeno samo na relaciji Vinkovci - Brčko, u željezničkoj postaji Vrapčana u bližim Mirkovaca.533 1 pruga Osijek - Vinkovci postala je nesigurna. U Gabošu je zaustavljen vlak koji je prometovao na toj relaciji. Zadržano je pet putnika, a za njihovo je puštanje traženo oslobađanje "uhićenih četnika".534 Mjere poduzimane radi sređivanja postojećeg stanja dijelom su zaprnjale na političko-vojnim razinama, odnosno na nesuglasju u dijelu obrane u kojem je bila izmiješana stranačka politika vladajućeg HDZ-a i prijeke vojne potrebe za budućnost. One su bile posljedica stvaranja obrane koja je u najranijoj fazi bila stranačka briga, ali kao takva i jedina moguća, jer je Teritorijalna obrana, uz činjenicu da je bila razoružana, dijelom ostala vezana za JNA Zahtjev za usklađivanje obrambenih priprema i njihovo uzdizanje na državnu razinu tražio je eliminiranje stranačkog utjecaja i stvaranja oružane sile neopterećene partikularnim i lokalnim interesima. Nedugo nakon što je preuzeo dužnost zapovjednika ZNG-a u istočnoj Slavoniji pukovnik Pejić nadležnima je skrenuo pažnju na postojanje postrojbi "bez propisanog naslova 1 čvrste formacije" u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru koje su osobno angažirah općinski sekretari za narodnu obranu. Stoga je predložio stvaranje jedinstvenog zapovijedanja i njihovo uključivanje u djelatni ih pričuvni sastav ZNG.535 531 SVA MORH-ZOZO: Regionalni Krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju [7. 8. 1991.], Zaključak. 532 SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci, 00, Br. 08-2008/1-91 od 15. 8. 1991., Izvješće. 533 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-87/1-91 od 18. 8. 1991., Izvješće. 534 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 17. 8. 1991., Izvješće. 535 SVA MORH-ZOZO: Štab obrane za Slavoniju i Baranju od 22. 7. 1991. 100 Tb nije bio lak proces, osobito ako su, kao u Vukovaru, najviša vojna i stranačka dužnost spojene u jednoj osobi. Nakon raspuštanja Skupštine općine Vukovar 23. srpnja upravna vlast bila je u rukama povjerenika Vlade Republike Hrvatske Marina Vidića Bilog.836 On je u jednom izvješću iz sredine kolovoza teško optužio sekretara za narodnu obranu Tomislava Merčepa za samovolju koja je graničila s terorom, što je izazvalo u Vukovaru "opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom što je rezultiralo masovnim bijegom Iz grada, totalnom blokadom rada pohcije, ZNG, organa uprave i stvorilo konfuziju". Nakon povlačenja Merčepa u Zagreb,537 u Vukovaru je imenovan Krizni štab, razgraničene su nadležnosti između politike, vojske i pohcije. No, tada se, prema tvrdnjama Vidića u sve umiješao Zagreb, imenovao ljude iz Merčepova okružja koji su nastavili njegovu politiku, koja je ponovno blokirala rad. Izlaz je viđen u dovođenju ljudi sa strane, pa je od predsjednika Republike Hrvatske traženo žurno slanje kompetentnih ljudi "koji će pomoći legalnim institucijama vlasti da se stanje što prije normalizira".538 Merčepova uloga u obrani Vukovara i njegovo povlačenje nije promaklo dijelu hrvatskih medija koji su ga optužili za šverc oružjem i ubojstva vukovarskih Srba.539 Do 12. kolovoza Policijska uprava Vukovar primila je "šesnaest prijava o nestanku građana srpske nacionalnosti pod za sada neutvrđenim okolnostima". Neki od nestalih građana pronađeni su ubijeni iz vatrenog oružja u Dunavu, a za dio ubijenih identitet nije bio utvrđen.540 U jednom od intervjua Merčep je odbio optužbe za ubojstva i trgovnu oružjem, tvrdeći da je pucano samo na one koji su i sami imah oružje, a da je oružje nabavljano prosječno za 600-700 njemačkih maraka.541 Nasuprot krajnje negativnom stajalištu o Merčepu od dijela predstavnika lokalnih vlasti,542 novinari su u razgovorima s pripadnicima hrvatskih oružanih sastava u Vukovaru bilježili pozitivna stajališta o njemu.543 Osim u Vukovaru, i u Vinkovcima su postojali znatni problemi u organizaciji obrane. Pri obilasku djelatnog i pričuvnog sastava u Vinkovcima 7. i 8. kolovoza 1991. major Petrinović zabilježio je dosta loše stanje u dijelovima 3. brigade ZNG. Osobito je u 2. bataljunu bilo pojava nediscipline, neizvršavanja zapovijedi te i preprodaje oružja i streljiva. Znatan problem bila je i podjela Page 74

Bitka za Vukovar Zapovjedništva brigade na dio u Osijeku i dio u Vinkovcima, što je otežavalo 536 Naredba o poduzimanju posebnih mjera u općini Vukovar od 23. 7. 1991., Narodne novine, 24. 7.1991.; Rješenje o imenovanju povjerenika Vlade u općini Vukovar od 23. 7. 1991, Narodne novine, 24. 7. 1991. 537 Navodno je prema nalogu Josipa Manolića, Merčepa uhitio i odveo u Zagreb Ferdinand Jukić. Mladen PLEŠE, "Merčep ide u Haag, Gregurić pred haškim istražiteljima", Nacional, 11. 3. 2003, 16. 53S Općina Vukovar, Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, KL 814-01/91-01/01, Ur. br. 2196-01-95-5 od 18. 8. 1991, Pohtlčko-slgurnosna situacija u Općini Vukovar, Izvješće. Prijepis u Zločin je zločin prećutati, W "Megilot", Srpska novinska agencija "SRNA", NLP "Prva srpska riječ", NIP "Polet-pres", Novi Sad, 1993, 147-148. Dio izvješća je objavljen 1991. u suvremenom tisku. "Što je skrivio Merčep", Danas, 8. 10. 1991,17. 53a U siječnju 2002. čelnici podunavskih Srba zatražili su istragu o ubojstvima vukovarskih Srba od kojih se dio, kako tvrde, dogodio sredinom 1991, pa i kasnije, u vrijeme kada "pravi rat još nije bio počeo". Istraga je zatražena i za miniranje srpskih kuća prije masakra u Borovu Selu. Boris PAVELIĆ, "Čelnici podunavskih Srba traže Istragu 0 ubojstvima u Vukovaru do srpnja '91.", JVovj list 22. 1. 2002, 5; Gradska uprava Vukovara na temelju te tvrdnje odgovorila je komentarom da svatko "treba odgovarati za ono što je učinio, a to neka istraže nadležna istražna 1 pravosudna tijela pravne države", te da se "događaji... ne mogu se koristiti kao izlika za sve što se kasnije u Vukovaru dogodilo: srušen je cijeli grad, ubijene su stotine, a odvedene tisuće Hrvata". B. Pa, "Neka svatko odgovara za ono što je učinio", Novi list, 23. 1. 2002, 7. 5411 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3987/91 od 12. 8. 1991, Nestanak više osoba Iz Vukovara i Borova N, Obavijest. 541 Igor ČUMANDRA, Srđan ŠPANOVIĆ, "Vukovarski Napoleon", Danas, 8. 10. 1991,18-19. 542 Jelena LOVRIĆ, "Narod nije genocidan", Danas, 8. 10. 1991, 16-17. 543 Srđan ŠPANOVIĆ, Većeslav KOCIJAN, "Kako se brani Vukovar", Danas, 3. 9. 1991, 12-13. 101 uspješan rad. Ni stanje u 109. brigadi ZNG nije bilo na željenoj razini. Dijelom je to bila posljedica organizacije jednog njezinog dijela po mjesnim zajednicama, pa se taj dio brigade teško mogao i držati nekakvom manevarskom postrojbom.644 Ustroj desetina vojne policije pri brigadama bio je pokušaj da se spriječi samovolja i u postrojbe uvede red.545 Mjesec dana nakon što je Zapovjedništvo ZNG-a RH prednost dalo teritorijalnoj organizaciji na štetu brigadne organizacije, postalo je jasno da to nije bio dobar potez, pa je krajem kolovoza zapovjednik regionalnog ZNG-a poduzeo mjere da se to ispravi. Brigade ZNG trebale su djelovati u cjelokupnom pojasu nadležnosti, stvarajući uvjete za brzi ustroj četnih i bataljunskih sastava "koji neće biti vezani samo za teritoriju Mjesne zajednice nego će borbene zadatke izvršavati u cijeloj zoni odgovornosti brigade, zavisno od potrebe i odluke zapovjednika brigade".546 Sastavi izvan ZNG-a dobili su zadaću obrane svojih mjesnih zajednica, a 3. brigada ZNG i dalje je imala zadaću intervencija na najugroženijim dijelovima istočne Hrvatske.547 Osnovni problem u regiji, kao i prije, bio je nedostatak oružja i opreme, što je stvaralo "nezadovoljstvo među gardistima koji su na položaju, a isto se javlja prilikom slanja gardista na položaj", o čemu je Zapovjedništvo ZNG-a RH redovno izvještavano. Zahtjevu za njim pridodana je i stavka koja se odnosila na topliju odjeću "radi hladnijeg vremena koje nastupa".548 Na području Vukovara u kolovozu su i dalje bile skupine gardista 1. brigade ZNG iz Zagreba. Iz bataljuna Kumrovec bilo je 29 gardista i 42 gardista Iz bataljuna Rakitje. U Iloku je bilo 39 gardista bataljuna Dubrava i 51 gardist iz bataljuna Kumrovec. U vinkovačkom selu Deletovci bio je 61 gardist iz bataljuna Dubrava. Interne smjene obavljane su u intervalima od 21 do 28 dana.549 U Vukovaru je u srpnju počeo ustroj 4. bataljuna 3. brigade ZNG-a.550 Početkom kolovoza bataljun je tek dijelom ustrojen, a oko pružanja pomoći zapovjedniku angažiralo se na nekoliko dana i Zapovjedništvo brigade. Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu predloženo je da se zapovjednik bataljuna ne mijenja jer nije bilo primjedbi zapovjednika brigade na njegov rad, i da se provede u djelo "zapovijest u svezi objedinjavanja snaga HDZ, Sekretarijata za NO i TO u Vukovaru", a ako se i "dalje ostaje pri ovim snagama, naoružanih prema ranijem konceptu Sekretara za NO, molimo da nas izvjestite".551 Usprkos željama Zapovjedništva brigade i lokalnih općinskih i regionalnih struktura Ministarstvo obrane, "kako bi se riješile nesuglasice i loš rad", zapovjednikom je bataljuna umjesto Stapana 544 SVA MORH-ZOZO: Major Ivan Petrinovlć, Izvješće o stanju u nekim Jedinicama Page 75

Bitka za Vukovar 3. brigade ZNG; SVA MORH-ZOZO: Regionalni Krizni štab za istočnu Slavoniju, Zahtjev za izdavanje zapovijedi; SVA MORH-GSHV: 3. četa 2 bataljuna ZNG od 13. 8. 1991. 545 SVA MORH-ZOZO: Regionalni Krizni štab za istočnu Slavoniju od 7. 8.1991., Zapovijed. Po ustroju je predviđeno da desetina broji 10 ljudi (devet gardista policajaca i dočasnik - zapovjednik desetine). Od ostalih gardista policajci su se razlikovah po plavoj vrpci širine 13 cm, s natpisom "Policija ZNG RH" s grbom RH iznad dvije ukrižene puške, a koja se nosila na desnoj ruci; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-74/1-91 od 10. 8. 1991.. Zapovijed; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-78/1-91 od 12. 8. 1991., MUP Hrvatske, Zahtjev za osiguranje opreme zaVP. 546 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju od 26. 8. 1991., Zapovijed. 547 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju od 26. 8. 1991., Izvješće. 548 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 21. 8. 1991., Izvješće. 549 SVA MORH-GSHV: ZNG. Zapovjedništvo I brigade od 12. 8.1991., Izvještaj o jedinicama I brigade ZNG-RH. 550 Točan nadnevak ustroja nisam pronašao, no da se radi na njegovu ustroju razvidno je iz jednog izvješća 3. brigade ZNG-a iz sredine srpnja. SVA MORH-GS HV: Zap. 3. br. Str. pov. br. 11-1/91 od 16. 7. 1991, Izvješće o stanju popune ljudstvom 1TMS 551 SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo ZNG za istočnu Slavoniju od 14. 8. 1991. 102 Radaša Imenovalo Ivicu Arbanasa, a Blagu Zadru njegovim zamjenikom.552 Vladin povjerenik u Vukovaru mislio je da su imenovani "ljudi bez ikakvih kvalifikacija i stručnih znanja u tom području".553 Teritorijalna organizacija obrane u Vukovaru privedena je kraju u drugoj polovici kolovoza. Zapovjednik 4. bataljuna 3. brigade ZNG-a zapovjedio je 21. kolovoza ustroj kliznih štabova po mjesnim zajednicama osim ako to već nije učinjeno. Planirano je da svaka mjesna zajednica da svoj doprinos u obrambenom lancu tako da ustroji svoju obranu i osnuje civilnu zaštitu. Naoružani civili u mjesnim zajednicama bih su dužni poštivati odredbe kriznih štabova. Obveza kriznih štabova bila je i sanitetsko osiguranje svog područja.554 Pored ZNG-a na područje Vukovara redovno su dolazili pripadnici temeljne i specijalne policije. Najveći dio bio je iz Policijske uprave Varaždin. U smjenama po oko 100 ljudi dolazili su od kraja lipnja, boraveći na području Vukovara po 15-tak i više dana. U drugoj polovici kolovoza stigla je i jedna izvanredna skupina pa je od sredine kolovoza do 11. rujna na području općine bio 201 policajac iz Varaždina.555 Njihov dolazak nije bio nepoznanica za JNA, koja je prisluškivala veze MUP-a. Iznenađenje je možda bila spoznaja da se za odlazak u Vukovar "javljaju i dobrovoljci".556 Sredinom kolovoza, točnije od 13. kolovoza u Vukovar je stigla i postrojba posebne namjene Policijske uprave Slavonski Brod.557 Početkom i sredinom mjeseca kolovoza najintenzivnije narušavanje sigurnosnog stanja u Slavoniji bilo je oko Belog Manastira, Tbvarnika, Borova Naselja, Tenje i na pravcu Bijelo Brdo - Sarvaš. U zapadnoj Slavoniji intenzivirane su pripreme za srpsku pobunu koja će se dogoditi početkom rujna.558 Pokreti Armije nisu se smanjivali, a osobito su Intenzivni bili na području Osijeka, Vinkovaca i Đakova.559 Na području Osijeka hrvatska strana uočila je grupiranje glavnine 12. proleterske mehanizirane brigade JNA na poligonu "C" s cijevima tenkova okrenutim prema gradu, Tenji i Tenjskom Antunovcu što je hrvatska strana očito držala provokacijom i prijetnjom.560 Prema hrvatskim procjenama Armija je provodila "tihu' mobilizaciju srpskog stanovništva" i dovodila pričuvnike iz Srbije.561 Armija je 1988. poslove novačenja predala republikama i autonomnim pokrajinama U lipnju 1991. ponovno ih je pokušala vratiti u svoje ruke, no nije uspijevala pruzeti dokumentaciju od Sekretarijata za narodnu obranu u Hrvatskoj pa se pri mobilizaciji pričuvnika morala osloniti na svoje snage. Počela je razvijati svoj sustav pozivanja preko pouzdanika iz svog sastava, te pričuvnih i 552 SVAMORH-GSHV: Zapovjedništvo ZNH, Kl. 119-01/91-01/05. Ur. br. 5120-33-91/1 od 16. 8.1991., Imenovanje. 553 SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo ZNG od 14. 8. 1991.; Općina Vukovar, Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, Kl. 814-01/91-01/01, Ur. br. 2196-01-95-5 od 18. 8. 1991., Politićko-sigurnosna situacija u Općini Vukovar, Izvješće. Zločin je zločin prećutati, 147-148. 334 SVAMORH-GSHV: ZNG-Vukovar, Zapovjedništvo od 21. 8. 1991., Kriznom štabu, Naredba 555 Detaljnije o broju i vremenu angažmana policajaca Policijske uprave Varaždin Page 76

Bitka za Vukovar kod M. DEDAKOVIĆ-JASTKEB, D. RUOTIĆ, A MIRKOVIĆ-NAD, Bitka za Vukovar, 298-300. 356 POA: 32. RIv, Str. pov. br. 204-1 od 23. 8. 1991., Dnevni izveštaj o praćenju veza MUP-a. 537 MUP RH-OTŽ: Posebna jedinica policije Slavonski Brod od 21. 9. 1991., Izvještaj sa ratišta u Vukovaru. 338 SVA MORH-ZOZO: Krizni štab Slavonska Požega Str. pov. br. 2-7/91 od 9. 8. 1991., Izvješće o vanrednim događajima na području općine Slav, Požega; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju od 9. 8. 1991, Vanredno izvješće; SVA MORH-GS HV: Općina Podravska Slatina, Povjerenik Vlade Republike Hrvatske od 11. 8. 1991, Informacija o polltičko-sigurnosnom stanju u općini Slatina do 11. 8. 1991. godine; SVA MORH-ZOZO: Skupština općine Orahovica, Krizni štab od 13. 8. 1991, Kriznom štabu za Slavoniju i Baranju. 3311U taktiku tih kolona pripada i namjerno oštećivanje vozila koja su susretah ih koja su bila parkirana uz ceste. SVA MORH-GSHV: Općina Osijek, SNO, CO, Br. 1220/91 od 12. 8. 1991, Republičkom centru za obavještavanje. 3C" SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju od 7. 8. 1991.; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 7. 8. 1991, Izvješće. 501 SVAMORH-GSHV: Općina Vinkovci, SNO, CO, R. br. 08-1932/1-91 od 12. 8. 1991, Izvješće. 103 umirovljenih oficira.562 Snage JNA u Slavoniji rasterećene su poslova prijema i izobrazbe novih novaka naredbom Generalštaba oružanih snaga SFRJ od 15. kolovoza o preusmjeravanju novaka planiranih za garnizone u kriznim područjima Republike Hrvatske u postrojbe JNA u Bosni i Hercegovini i Srbiji.563 Koncem kolovoza povećan je broj dobrovoljaca iz pričuve pa je mogući "višak' trebalo proshjediti drugim postrojbama Armije.564 Osim Armije, svoje redove mobilizacijom su popunjavali i pobunjeni Srbi.565 Incidenti su se nizali jedan za drugim. Noću 6. na 7. kolovoza Borovo Naselje i Vukovar napadnuti su minobacačkom vatrom iz Bršadina, Trpinje, Borova Sela i s broda Riječne ratne flotile JNA s Dunava.566 Od mmobacačke vatre ranjene su četiri osobe, a stradali su uglavnom stambeni objekti.567 Idućeg dana iz Borova Sela ispaljeno je nekoliko minobacačkih granata na Borovo Naselje i Vukovar.568 Zabilježena je i pucnjava iz snajpersklh pušaka po Vukovaru iz Borova Sela i Trpinje.569 Na putu od Tordinaca prema Ostrovu napadnuti su i opljačkani žeteoci koji su se vraćali u Nuštar.570 U nacionalno miješanom selu Orolik većinski Srbi 11. kolovoza u pretresu kuća hrvatskog stanovništva oduzeli su 10 komada lakog naoružanja, što je prema izvješću Zapovjedništva 109. brigade ZNG prijetilo mogućim incidentom.571 Pretres kuća i oduzimanje naoružanja osiguravala su dva oklopna vozila JNA Dio hrvatskog pučanstva nakon toga je iz straha napustio selo.572 Naglo i veliko pogoršanje sigurnosnog stanja u istočnoj Hrvatskoj dogodilo se 13. kolovoza. U dnevnom izvješću Zapovjedništva 3. brigade ZNG-a, zabilježeno je da se iz svih mjesta koja su bila pod nadzorom pobunjenih Srba, osim iz Stare Tenje, otvorena vatra na susjedna hrvatska naselja. Najjači napad bio je na Borovo Naselje, koje je tučeno iz minobacača, tenkovskih topova i topova Riječne ratne flotile. Ranjena su petorica gardista i tri civila.573 Treća brigada ZNG-a odgovorila je na vatru streljačkim naoružanjem i topništvom koje je imala. "Sa minobacačima MB 120 i topovima B 1 uzvraćeno je na Jagodnjak sa 24 mine 120 mm i 7 granata 76 mm, pri čemu su oba topa BI oštećena i trenutno 582 POAj Komanda 1. vojne oblasti, Str. pov. br. 12/73-85 od 15. 7. 1991, Mere mob. gotovosti Naređenje. 563 POA; SSNO, GŠ OS SFPJ, m uprava, Pov. br. 2353-260/90 od 15. 8. 1991, Izmena plana uputa u septembru, preusmeravanje. 5GJ HIC: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 1263-3 od 26. 8. 1991. Povećanje dragovoljaca opravdavano je općom mobilizacijom u Hrvatskoj pa su navodni dragovoljci bježali od ZNG-a, što je neutemeljeno objašnjenje. Stvarno je to objašnjenje s točke jugoslavenstva i ne priznavanje da se javljaju uglavnom Srbi. 565 SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. SL 04-77/1-91 od 12. 8. 1991, Izvješće. 566 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3946/91 od 7. 8. 1991, Minobacački napad na Borovo Naselje i Vukovar, Obavijest. 51)7 SVA MORH-GS HV: CO Vukovar od 7. 8. 1991, CO Osijek; SVA MORH-GS HV: CO Page 77

Bitka za Vukovar Vukovar od 7. 8.1991, CO Osijek Telefaksirano u Zagreb u 7:43. 568 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 7. 8.1991, Dnevni operativni bilten. 56a SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju od 8. 8. 1991.; SVA MORH-GS HV: Štab NO Vukovar od 8. 8. 1991, Izvješće od noći 07/08. 08. 91. sa područja općine Vukovar. 570 SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci, CO, Ur. br. 08-1846/1-91 od 8. 8.1991, Izvješće. 571 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-76/1-91 od 11. 8. 1991, Izvješće. 572 SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci, CO, Br. 08-1913/1-91 od 11. 8. 1991. 573 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 14. 8. 1991, Izvješće; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3890/91 od 13. 8. 1991, Oružani minobacački topovski i mitraljeski napad na Vukovar i B. Naselje, obavijest; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3991/91 od 14. 8. 1991, Minobacački napad na Vukovar i Bogdanovce, Obavijest. 104 neupotrebljiva. Iz rejona B. Naselja uzvraćena artiljerijska vatra na B. Selo, utrošak mina i granata za sada neutvrđen. Na teritoriju općine Vinkovci iako je naređeno otvaranje artiljerijske vatre, ista nije otvarena po iskazu dežurnog jedinice i zapovjednika pomoćnika za pozadinu, prvo nije dozvolio predsjednik Općine, a na ponovljeno i izričito naređenje za otvaranje vatre izjavili su da Hrvatska sela koja su tučena minobacačima terorista ne dozvoljavaju zaposjedanje vatrenih položaja i uzvraćanje vatrom. Obzirom da ovo nije prvi puta tražimo odobrenje da zbog pasivnosti artiljerijskog oružja iz Vinkovaca prebacimo u Osijek".574 Osim što dobro ilustrira odnose između ZNG-a i pojednih slavonskih općina, izvješće 3. brigade ZNG-a daje uvid u njezinu gotovo simbohčnu vatrenu moć.575 Izmjenu vatre 13. kolovoza Armija je predstavila sasvim drugačije. Optužila je snage MUP-a, ZNG-a i HDZ-a da su iz Borova otvorile jaku vatru na Borovo Selo. Budući da je vatra zahvatila i dijelove 12. proleterske mehanizirane brigade, "odgovoreno im je vatrom iz svih oruđa".576 Lokalizmi i prevlast lokalnih nad širim interesima u redovima hrvatskih oružanih snaga postojali su i kasnije. Zrakoplovstvo JNA napalo je 22. kolovoza u Vinkovačkom Novom Selu policijsku postrojbu koja je bila na strelištu, pri čemu Je poginuo jedan policajac a ranjeno je šest policajaca.577 Pod dojmom sličnih događanja i stalnih pokopa poginulih gardista i civila, političko vodstvo Vinkovaca nije dopustilo 109. brigadi ZNG-a da preda regionalnom Zapovjedništvu ZNG-a tražene protuzračne rakete. 0 tome je pukovnik Pejić iz Osijeka upoznao Zapovjedništvo ZNG-a u Zagrebu.578 Ono je moralo intervenirati prema Vinkovcima za predaju raketa. Tek tada su protuzračne rakete iz 109. brigade predane 3. brigadi ZNG-a koja ih je rasporedila u Sarvašu.579 Problemi su se javljali i u međusobnom komunciranju civilnih struktura. Vladin povjerenik u Vukovaru odbio je na traženje Kriznog štaba Slavonije i Baranje iz Osijeka isključiti električnu energiju Borovu Selu zbog prijetnji iz sela Bobota o mirniranju dalekovoda čime bi i Vukovar ostao ostao bez struje.580 Uz povremeno otvaranje vatre po hrvatskim snagama Armija je i dalje neumorno pokretala oklopne i mehanizirane skupine po Slavoniji, što je hrvatska strana marljivo bilježila. Zabrana sukoba s njom i dalje je bila na snazi pa je osnovna obrambena djelatnost, kao u slučaju 109. brigade ZNG-a, osim puškaranja s pobunjenim Srbima bilo zaprečavanje i "utvrđivanje značajnijih komunikacija raskrsnica, putnih prelaza, mostova". Neizvjesna je bila samo mogućnost uspješne obrane tih prepreka jer brigada nije raspolagala "dovoljnim 574 SVAMORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 14. 8. 1991., Izvješće. 575 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-80/1-91 od 14. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istoćnu Slavoniju od 14. 8. 1991.; SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci, SNO, CO, Ur. br. 08-1962/1-91 od 14. 8. 1991., Izvješće na dan 13/14. 08. 1991.; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-3991/91 od 14. 8. 1991., Minobacački napad na Vukovar i Bogdanovce, Obavijest. 570 HIC; Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 1085-1/9 od 2. 9. 1991., Upozorenje i informacija o borbenim dejstvima u zoni korpusa. 577 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-98/1-91 od 23. 8. 1991., Izvješće. 578 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 23. 8.1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-101/1-91 od 23. 8. 1991. 37S SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG za istočnu Slavoniju od 23. 8. 1991., Zap. ZNG. Page 78

Bitka za Vukovar '.se gvA MORH-GSHV: Povjerenik Vlade Republike Hrvatske za općinu Vukovar, KL 810-03/91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-3 od 15. 8. 1991, Isključivanje električne energije Borovu Selu. 105 j? brojem protivoklopnlh sredstava za = uspješnu obranu", što je u dnevnim ¦f izvješćima redovno isticala.581 s U Vukovaru, u naselju Petrova Gora navečer 17. kolovoza napadnuta je jedna od rijetkih hrvatskih obitelji koja je ostala u tom naselju. Jedan član obitelji ubijen je u napadu, a drugi je teško ranjen. Intervencijom Sekretarijata za narodnu obranu i ZNG-a "situacija je ... stavljena pod kontrolu". Povodom tog događaja i pokušaja pomoći napadnutoj obitelji, službujući u općinskom Sekretarijatu za narodnu obranu optužio je načelnika Policijske uprave Vukovar za nesuradnju i odbijanje pomoći.582 Najugroženiji dio istočne Hrvatske u kolovozu ipak je bila Baranja. Sredinom kolovoza policija je ostala bez nadzora nad nekoliko naselja, a u Belom Manastiru Incidenti su postali svakodnevni.583 Armija i pobunjeni Srbi 20. kolovoza počeli su vokovarski ratnici u ljeto i99i. privoditi kraju zauzimanje Baranje, što im je u iduća dva dana i uspjelo.584 Radi sprječavanje pomoći Baranji napadnuta je 20. kolovoza većina gradova u regiji.585 Poraz je donekle ublažen izvlačenjem većeg dijela mesa iz hladnjača u Kokmgradu, što je smanjilo stupanj pljačke Baranje.586 Pored nadmoći Armije i pobunjenika, prema mišljenju zapovjednika ZNG u istočnoj Slavoniji, jedan od uzroka povlačenja bio je i "nedostatak municije a o čemu vas učestalo obavještavamo u našim izvješćima". Nova crta obrane prema Baranji postavljena je između Tvrđavice i Podravlja. Dio nesrpskog stanovništva iz Baranje povukao se prema Mađarskoj i Bellšću, gdje im je organiziran prihvat.587 Nakon okupacije Baranje Komanda Tuzlanskog korpusa očekivala je da će hrvatske snage pokušati protunapad u Baranju pa je 24. kolovoza zapovjedila podređenim sastavima 581 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-88/1-91 od 19. 8. 1991., Izvješće. 582 MUP RH-OTŽ: SNO Vukovar, Kriznom štabu Osijek Izvještaj dežurnog. Telefaksirano 18. kolovoza 1991. u 01:08. 683 SVA MORH-ZOZO: Krizni štab za istočnu Slavoniju 1 Baranju, Izvješće o dosadašnjem radu i situaciji na području Kriznog štaba. Izvješće je bez nadnevka i na njemu je rukom dopisan nadnevak od 15. do 18. kolovoza 1991., što je vjerojatno vrijeme nastanka; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 16. 8. 1991., Izvješće. 584 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 20. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 24. 8. 1991, Izvješće. 585 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 21. 8. 1991, Izvješće. 586 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 22. 8. 1991, Vanredno izvješće; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 22. 8. 1991, Izvješće. Telefaksirano u Zagreb u 10:04; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju 1 Baranju od 22. 8. 1991, Izvješće. Telefaksirano u Zagreb u 19:21; SVA MORH-GSHV: Načelnik smjene u OC Zap. ZNG od 22/23. 8. 1991, Izvješće. 587 SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 24. 8. 1991, Izvješće. 106 pripravnost za intervenciju prema mostovima na rijeci Dravi i Savi da bi spriječili hrvatski protuudar, odnosno intervenciju prema Baranji.588 Hrvatska strana za takav pokušaj nije imala snaga, poduzimala je mjere zaprečavanja pravaca na kojima je očekivala prodor Armije i djelovanje pobunjenika589 Komanda Tuzlanskog korpusa 26. kolovoza naredila je podređenim postrojbama da intenziviraju prikupljanje podataka o hrvatskim snagama. Težište je stavljeno na hrvatske snage u Borovu Naselju, Vukovaru i Nuštru, kao i na pokrete pojačanja za Vukovar i Osijek590 Sukobi u drugoj polovici i krajem kolovoza bih su razlog da Armija na vrijeme poduzme mjere za održanje borbene priprave postrojbi jer se približavao rujan, mjesec u kojem se provodila redovna smjena vojnika na služenju vojnog roka. Krajem kolovoza SSNO je produžio služenje vojnog roka naraštaju rujan 1990. za 20 dana. Komanda Tuzlanskog korpusa zadužena je 21. kolovoza od Komande 1. vojne oblasti da izradi procjenu i predloži način budućeg angažmana postrojbi na "kriznim žarištima vodeći računa daje potrebno ukrupniti jedinice i koncentrisati ih u pogodne rejone odakle se brzo mogu angažovati na ugrožene pravce i pravovremeno stići na mesto sukoba".591 Želeći pojačati obranu svojih dijelova u Đakovu, Komanda korpusa 31. kolovoza naredila izmještanje jedne Page 79

Bitka za Vukovar mehanizirane čete 2. mehaniziranog bataljuna 36. mehanizirane brigade iz vojarne u Vinkovcima na poligon "Nabrđe" kod Đakova. Četa je podređena Zapovjedništvu 158. mješovite protuoklopne artiljerijske brigade i bez suglasnosti Komande Tuzlanskog korpusa nije se mogla uporabiti.592 Okupacijom Baranje završena je jedna faza sukoba u Slavoniji. Armija je pod geslom razdvajanja sukobljenih strana zauzela dio hrvatskog teritorija, protjerala s njega veći dio nesrpskog stanovništva i nanijela veliku gospodarsku štetu Republici Hrvatskoj. Znatno je poboljšala svoj ionako povoljan operativni položaj. Uvođenjem novih snaga ukliještila je Osijek stvarajući povoljne pretpostavke za njegovo odsijecanje od matice zemlje. Njezin operativni razvoj oko Vukovara bio je još povoljniji. Izbijanjem 51. mehanizirane brigade do Bijelog Brda i Dalja, grad je gotovo okružen, a pravci dovođenja novih snaga iz Vojvodine preko mosta kod Bogojeva potpuno su osigurani. Zbog stalnih uznemiravanja i znatnih teritorijalnih i ljudskih gubitaka, Zbor narodne garde Republike Hrvatske bio je u potpunoj defanzivi. Ni nakon dva mjeseca od ustroja pričuvnih brigada njihovo naoružanje i oprema nisu se znatnije promijenih, što je bila osnovna zapreka brojnom i borbenom rastu. ZNG se 20. kolovoza u Slavoniji sastojao od četiri pričuvne brigade, djelatne brigade i dva djelatna bataljuna od kojih je jedan bio samostalan, imajući sveukupno 7894 pripadnika. Iz djelatnog sastava bilo je 1688 gardista. Sa 1308 pripadnika najbrojnija je bila 3. brigada, na drugom mjestu bio je 63. samostalni djelatni bataljun iz Slavonske Požege sa 249 gardista a 3. bataljun 1. brigade imao je samo 131 gardistu. Pričuva je brojala 6206 gardista, od čega: 1145 u 106. brigadi, 1742 u 107. brigadi, 1479 u 108. brigadi i najviše, 1840 gardista u 109. brigadi ZNG.593 5,8 HIC: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 1085-104 od 24. 8. 1991., Gotovost jedinica za izvođenje borbenih dejstava, Upozorenje. m SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju i Baranju od 21. 8. 1991, Izvođenje zaprečavanja planiranih rejona i pravaca 590 HIC: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 18/101-179 od 26. 8. 1991, Naređenje za obavještajno obezbeđenje. 591 VSA MORU: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 1711-2 od 28. 8. 1991, Zadaci postavljeni od saveznog sekretara za narodnu odbranu. :m HIC: Komanda 17. korpusa, Str. pov. br. 1085-115 od 31. 8. 1991, Naređenje. m SVA MORH-GSHV: Popuna jednlca (osobni sastav), Slavonska regija na dan 20. 8. 1991. 107 Početak "borbe za oslobođenje Vukovara" Nakon okupacije Baranje Novosadski korpusa težište djelovanja usmjerio je na područje Vukovara i Vinkovaca. Korpus je za predstojeća djelovanja ojačan bataljunom 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade, koja je 23. kolovoza dobila naredbu da pošalje svoj 2. mehanizirani bataljun u Borovo Selo, što je provedeno 27. kolovoza.584 Na tom području već je bila glavnina 51. mehamzirane brigade pa je mehanizirani bataljun nakon dolaska vjerojatno stavljen pod njezino zapovjedništvo. Za napad je angažirana i skupina od oko 30 dobrovoljaca Srpske garde koja je 24. kolovoza stigla u Bršadin. Od zapovjednika sela dobili su zadaću za napad na silos "Dergaj" kod Bršadina.595 Ujutro 24. kolovoza Armija je u Vukovaru počela premještati postrojbe bez najave, što je prekinula nakon hrvatskog upozorenja596 Svi prilazi Vukovaru i Borovu Naselju blokiram su zbog dojave o pokretu veće kolone vojnih vozila iz pravca Dalja. Noćni pokreti JNA zabranjeni su.597 Istog dana istočni dio vukovarske općine intenzivno je nadlijetalo zrakoplovstvo JNA uznemiravajući pučanstvo brišućim letovima. Bombardirali su napuštenu postaju ZNG na Opatovcu, a potom mitraljirah silos "Dergaj" kod Bršadina. Pripadnici ZNG koji su osiguravah silos uzvratili su vatru na zrakoplove prilikom njihova drugog naleta. Prema njihovom prijavku oborena su dva zrakoplova, od kojih je jedan pao kod Bršadina, a drugi negdje iznad Vojvodine.598 Armija je priznala obaranje jednog zrakoplova iznad Borova, a pilot je spašen.599 Noć je prošla mirno, za razliku od prijepodneva 25. kolovoza. Na zadnjoj barikadi između Borova i Borova Sela kamion JNA koji je prevozio hranu iz Vukovara u Borovo Selo, skrenuo je s "ceste na lijevu stranu, zahvatio travnata bankinu, te nagazio na protutenkovsku minu".™ U eksploziji koja je slijedila poginuo je jedan vojnik, a četiri su ranjena Dalji razvoj događaja opisan je u brzojavki Policijske uprave Vukovar; "Odmah nakon toga iz vukovarskog garnizona izišlo je više tenkova i transportera, od kojih je veći broj otišao u Borovo naselje, gdje su zauzeli ključne pozicije, te najprije otvorili snažnu vatru iz svih raspoloživih sredstava na zadnju barikadu prema Borovu selu, kao i na sve civilne objekte i na sve što se miče. Jedan dio tenkova i transportera zauzeo je put prema Page 80

Bitka za Vukovar Bogdanovcima, jedini izlaz iz Vukovara u slučaju evakuacije, pa su i sa tih položaja otvorili vatru iz sveg raspoloživog naoružanja".601 594 Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991., 20. 595 Žtvan J. GRUJIČIĆ, "Kako smo shvatili", Srpska reč, 11. 11. 1991., 38. 596 MUP RH-OTŽ: Štab narodne obrane Vukovar od 25. 8. 1991.. Izvještaj. Izvješće je netoćno datirano, što se vidi iz nadnevka telefaksiranja, 24. kolovoza 1991. u 21:22. 597 MUP RH-OTŽ: Štab narodne obrane Vukovar od 25. 8. 1991., Izvještaj. 598 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4175/91 od 24. 8. 1991., Bombardiranje i mitraljiranje Borova Naselja i Opatovca, Obavijest; Tijek napada i obaranje zrakoplova u izvješću iz Vukovara netočno je datirano pod 25. kolovoza. SVA MORH-GSHV: Štab narodne obrane Vukovar od 25. 8. 1991., Izvještaj. Izvješće je u prilogu dnevnog Izvješća Zapovjedništva ZNG-a RH za istočnu Slavoniju od 25. kolovoza 1991. 5991. MARKOVIĆ, "Napadi u oblandi laži", Narodna armija, 28. 8. 1991., 6. m MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4177/91 od 25. 8. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, obavijest; Prema izvješću ZNG za istočnu Slavoniju oklopno vozilo nasilno je pokušalo proći kroz barikadu. SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991, Izvješće. 601 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4177/91 od 25. 8. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, obavijest. 108 U sukob se odmah uključio i dio snaga JNA s postava u Borovu Selu, koje su zajedno s pripadnicima pobunjenih srpskih sastava iz okolnih sela krenule "u napad na Borovo naselje i grad Vukovar". Potporu im je pružilo topništvo i zrakoplovstvo koje je napalo Vukovar i Borovo Naselje.602 Sukob je trajao čitavo prije podne, sve do 13,30 sati, kada je nastupilo primirje. Oko 17.30 tri zrakoplova JNA napala su silos "Dergaj" koji je pogođen i teže oštećen. Posije tog napada slijedio je i zračni napad na napuštenu vojarnu Opatovac, koja je već ranije bila napadnuta i razorena.603 Istog dana iz Sida preko Tovarnika stigao je na Vučedol 1. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Prolaz kroz Sotin bio je zaprečen branjenim barikadama koje je bataljun pokušao uništiti vatrom tenkovskih topova. Pokušaj nije uspio pa je bataljun obišao selo i stacionirao se u vinogradima na Vučedolu.604 Informativna služba Tuzlanskog korpusa povodom sukoba priopćila je da je "jutros u 9.15 sati na podmukao način izvršen napad na vojno vozilo koje je obavljalo prevoz hrane iz Vukovara za pripadnike JNA u Borovu Selu, podmetanjem protivtenkovske mine pod vozilo. U ovom zločinačkom aktu poginuo je jedan vojnik a teže su povrijeđeni jedan starješina i vojnik dok su dva vojnika lakše ozleđena".605 Bio je to početak kampanje koju je Beogradski radio dan-dva kasnije otvoreno nazvao početkom "borbe za oslobođenje Vukovara".606 U borbama 25. kolovoza poginula su dva pripadnika ZNG-a, po jedan policajac i jedan civil, ranjeno je 30 civila, a JNA je, po hrvatskim tvrdnjama, ostala bez dva zrakoplova i nekoliko oklopnih vozila.607 armija «pod NOGAMA« vukovarskih branitelja 602 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju od 25. 8. 1991. u 10:15, Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju od 25. 8. 1991. u 12:15, Izvješće. 603 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 25. 8. 1991., Izvješće o događajima u Vukovaru; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4179/91 od 25. 8. 1991., Bombardiranje silosa i ekonomije Opatovac, obavijest. 604 VRH-USMSP: MORH, SIS, II odjel, Ur. br. 512-18-07/02-96-1607-5 od 21. 1. 19917, Upravi SIS, Pripadnici HV, sudjelovanje u agresiji na RH; "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991, 20. 605 L MARKOVIĆ, "Napadi u oblandi laži". Narodna armija 28. 8. 1991, 6. m Page 81

Bitka za Vukovar 'Vukovar u obruču", Borba 27. 8. 1991, 4. 61,7 SVA MORH-GSHV: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju od 25. 8. 1991, Izvješće. U prilogu je izvješće Štaba narodne obrane Vukovar od 25. 8. 1991. u 21:00; MUP RH-OTŽ: MUP, Operativni štab Ministarstva od 25. 8. 1991, Dnevnik događaja; SVA MORH-GSHV: MUP, Operativni štab od 26. 8. 1991, Izvješće o sigurnosno značajnim događajima na dan 26. kolovoza 1991. godine u vremenu od 07.00 do 17.00 sati. 109 Osim u Vukovaru, 25. kolovoza i na širem je području Osijeka protekao u sukobima hrvatskih snaga s Armijom 1 pobunjenim Srbima.608 Noć 25. na 26. kolovoza bila je osobito burna u Vinkovcima koji su napadnuti minobacačkom vatrom i pješaštvom iz Mirkovaca. Snage 109. brigade ZNG zaposjele su obrambene postave prema Mirkovcima i gradskoj vojarni "ne dozvoljavajući neprijateljskoj pješadiji da uđe u grad". Prema izvješću zapovjedništva brigade, po njima su pucah "prikriveni simpatizeri neprijatelja snajperskim oružjem".609 Napadi Armije i pobunjenih Srba iz Borova Sela na Vukovar i Borovo Naselje nastavljeni su 26. kolovoza i trajali su do popodnevnih sati, kada su potpuno odbijeni. U napadu je poginulo pet osoba, a ranjeno je oko trideset osoba.610 Prema procjeni branitelja, JNA je ostala bez 10 oklopnih vozila, a branitelj bez tri sanitetska vozila. Pored zrakoplova 172. lovačko-bombarderskog avijacijskog puka, koji su s aerodroma Dubrave kod Tuzle napali Borovo Naselje, brodovlje Riječne ratne flotile s Dunava napalo je Ilok, a Vinkovci su napadnuti minobacačkom vatrom. Pojačano djelovanje oklopništva i zrakoplovstva JNA bilo je povod Zapovjedništvu ZNG-a za istočnu Slavoniju da od Zapovjedništva ZNG-a RH ponovno zatraži "sredstva za vođenje protivoklopne borbe i sredstva za vođenje protivzračne borbe".011 Viđenje 26. kolovoza iz kuta Armije objavljeno je nekoliko dana kasnije u jednom od brojeva Narodne armije. "Očito nezadovoljni učincima svojih zločinačkih dejstava, u ponedeljak su iz Borova Naselja otvorili snažnu minobacačku vatru po položaju jedinice JNA u Borovu Selu i civilnom stanovništvu u delu naselja Crepulje. Po unapred određenim elementima, napadači su, ispalivši nekoliko stotina mina, oštetili veliki broj kuća i automobila, a tragovi šrapnela vidljivi su na gotovo svim oklopnim transporterima i tenkovima JNA čiji su pripadnici uzvratili svim raspoloživim sredstvima, a zatim prešli u protivnapad. Podržavale su ih samoorganizovane jedinice Borova Sela, Bobote i Trpinje. Tom prilikom pogođen je i zapaljen Dom tehnike, poznato ustaško gnezdo na samoj obali Dunava. Avioni Ratnog Vazduhoplovstva, koji su se nešto kasnije uključili u dejstva zaštite oklopne jedinice JNA pogodili su i oštetili silos u Borovu Naselju i Dom civilne zaštite. S obzirom na to da se dalja dejstva nisu mogla izvoditi bez žrtava među civilnim stanovništvom, jedinice JNA su obustavile vatru i povukle se na početne položaje".612 U istom broju Narodne armije jedan od zapovjednika postrojbe JNA u okolici Vukovara, a koja je sudjelovala u napadu, opisao je Borovo Naselje kao utvđeni ustaški bastion, izvor svega zla, bez čijeg čišćenja "na tom delu teritorije" neće biti mira.613 608 SVAMORH-ZOZO: ZZNGISB od 25. 8. 1991., Izvješće. 609 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-108/1-91 od 26. 8. 1991., Izvješće. 010 MUP RH-OTŽ: MUP, Operativni štab Ministarstva od 26. 8. 1991., Dnevnik događaja 6" SVA MORH-GSHV: MUP, Operativni štab od 26. 8. 1991., Izvješće o sigurnosno značajnim događajima na dan 26. kolovoza 1991. godine u vremenu od 07.00 do 17.00 sati; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991. u 9:00, Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. SI. 04-108/1-91 od 26. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991. u 12:47, Izvješće; MUP, Služba za zaštitu ustavnog poretka, Ispostava Slavonski Brod od 15. 6. 1992, Službena zabilješka o informativnom razgovoru (Kapetan I klase Vlado Jurić). 6,2 Radovan POPOVIĆ, "Širi se miris baruta", Narodna armija, 31. 8. 1991, 10. 613 Isto. 110 Uključivanje u protunapad pobunjenih Srba iz okolnih sela negira novinarsku tvrdnju o spontanom odgovoru na napad. U jednom članku u Politici tvrđeno je da samo blokada Vukovara od Armije sprječava "odlučujuću ofanzivu na Vukovar" u koju branitelji srpskih sela ne kreću iz "obzira prema JNA'.6U Dva dana kasnije isti dnevnik razaranje Vukovara pripisao je hrvatskim gardistima koji ne "štede grad koji više neće biti njihov". Neki srpski novinari "tampon zoni" Armije pripisivali su čak prohrvatski postupak jer sprječava "srpski napad na grad u kojem bi se mnogo krvi prolilo i mnogo izgrađenog porušilo", što Hrvatski radio "koristi da gardu i mupovce časti atributom nepobedivosti".615 Stajalište da je Page 82

Bitka za Vukovar Vukovar pred padom dijelili su i politički predstavnici pobunjenih Srba. Na sjednici Izvršnog vijeća Vojvodine održanoj 31. kolovoza bio je i Goran Hadžić, koji je okupljanim novinarima izjavio da se svakog "časa očekuje ... predaja ustaša u Vukovaru".616 Napadi na Vukovar nastavljeni su i 27. kolovoza. Iz Borova Sela kretali su napadi oklopništva i pješaštva, minobacačku potporu dobivah su iz vukovarske vojarne, a tenkovsku s obilaznice prema Bogdanovcima.617 Uspjeh je zabilježen jugoistočno od Vukovara u selu Solin. Selo je napao 1. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA u suradnji s dijelovima 453. mehanizirane brigade i stavio ga pod svoj nadzor. Prema riječima zapovjednika 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade na taj su način "stvoreni uslovi za bezbedno djestvo ka Vukovaru i sa tog pravca".618 Oklopni bataljun potom je doveden u Negoslavce, koji su pretvoreni u jedno od najvažnijih polazišta za napad na Vukovar.619 Noću 27. kolovoza Armija je ponovno napala Borovo Naselje, gdje je po procijeni branitelja ostala bez tenka i oklopnog transportera.620 Bio je to uvod za napad iz pravca Borova Sela ujutro 28. kolovoza. Prethodila je topnička priprema s postava JNA okolnih srpskih naselja, lijeve strane Dunava i brodova Riječne ratne flotile. U dnevnom izvješću obrane Vukovara zabilježen je pad oko 700 topničkih zrna po širem području grada. Koliko je mogao, branitelj je odgovarao, procijenivši da je protivniku uništio pet oklopnih vozila i obje skele kod Borova Sela, koje su rabljene za prijevoz preko Dunava. U toku dana hrvatskim oružanim snagama predalo se 18 vojnika JNA iz vukovarske vojarne s punom ratnom opremom, što je bilo znatno pojačanje u pješačkom naoružanju. Snage obrane pojačane su i dijelovima 109. brigade ZNG iz mjesne zajednice Stari Jankovci i samostalne čete iz Vinkovaca.621 Veliki broj ozlijeđenih civila i vojnika počeo je prazniti raspoloživu količinu sanitetskog materijala u Medicinskom centru Vukovar, pa je zatražena pomoć i popuna.622 Na ostalom dijelu Slavonije najvažniji događaj zabilježen je kod Osijeka, gdje je JNA s poligona "C" nasilno raščistila barikadu kod Brijesta i potom tri tenka razmjestila kod Tenjskog 614 Dragorad DRAGIČEVIĆ, "Gardisti blokirani u Vukovaru", Politika. 30. 8. 1991. 615 Dragorad DRAGIČEVIĆ, "JNA sprečava krvoproliće", Politika 1. 9. 1991. m "Očekujemo predaju ustaša", Nedelja 1. 9. 1991, 4. 1117 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 27. 8. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i B. naselje, dopuna depeše. 618 "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991, 20. m VRH-USMSP: MORH, SIS, H* odjel, Ur. br. 512-18-07/02-96-1607-5 od 21. 1. 1997, Pripadnici HV sudjelovanje u agresiji na RH; "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991, 20. 020 SVAMORH-GSHV: Općina Osijek, SNO, CO, br. 1328/91 od 27. 8. 1991, Izvanredno izvješće. 621 SVA MORH-GSHV: CO Vukovar od 27. 8. 1991.; MUP RH-OTŽ: CO Vukovar od 27. 8.1991.; SVAMORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-112/1-91 od 28. 8. 1991, Izvješće. 022 MUP RH-OTŽ: Medicinski centar Vukovar, Kirurgija, od 27. 8. 1991, Potreba lijekova za Medicinski centar Vukovar. 111 Antunovca. Na području Vinkovaca topničkom i minobacačkom vatrom napadnuti su Stari Jankovci. Jedna je osoba ranjena, a oštećeno je više objekata i poljodjelskih strojeva.623 Za daljnju borbu obrana je Vukovara 27. kolovoza od nadređenih zatražila opskrbu streljivom, posebno za singapursku puškostrojnicu Ultimax i top 76 mm.624 Jedna pošiljka oružja stigla je istog dana i u tom je danu podjeljena postrojbama na području regije. Zapovjedništvo 3. brigade ZNG za "svoje sastave angažirane na obrani Vinkovaca i Vukovara trebalo je osigurati" manju količnu oružja.625 Preko 109. brigade ZNG-a u toku 29. kolovoza branitelji Vukovara dobili su protuoklopna sredstva koja su stigla iz Zagreba, a dan kasnije stigla su i sredstva za protuzračnu obranu, što je podijeljeno 3. i 109. brigadi ZNG-a.626 Dio naoružanja zaplijenjen je 29. i 30. kolovoza na željezničkim kompozicijama JNA koje su se kretale iz Slovenije u Srbiju. S tim oružjem znatno je narasla vatrena moć hrvatskih snaga, osobito sposobnost za protuzračnu borbu i topničku potporu.627 Prema tvrdnjama zapovjednika 109. brigade ZNG-a ona je dobila tri protuoklopna topa 76 mm, 380 automatskih pušaka i 45.600 metaka 7,62 mm.628 Takav način opskrbe prekinulo je Zapovjedništvo ZNG-a 30. kolovoza naredbom o zabrani presretanja takvih vlakova i udaljavanjem postrojbi od njih.6291 Armija je prestala obavljati takve transporte. U procjeni koju je Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju uputilo u Zagreb, ustvrđeno je da je Armija do 27. kolovoza u borbama oko Vukovara izgubila 31 Page 83

Bitka za Vukovar tenk, 12 oklopnih transportera, sedam samohodnih protuzračnih topova, jedan samohodni višecijevni lanser raketa 128 mm, šest zrakoplova i zajedno s pobunjenim Srbima oko 300 pripadnika. Branitelji su imali osam poginulih, od čega pet u borbama.630 Velike gubitke oklopnih borbenih vozila koje je prijavljivala hrvatska strana, a prenosili mediji, Armija je negirala na utemeljen način, pozivajući se na statističke pokazatelje. "U prošlom broju našeg lista, u tekstu slične sadržine, naveh smo dezinformaciju HINE i Hrvatskog radija o navodno devet 'uništenih' tenkova JNA u Vukovaru. Hrvatska sredstva priopćavanja u međuvremenu šu povećala broj 'uništenih' tenkova sa 9 na 15. Cilj dogradnje besprimemih laži, očigledno, jeste podizanje morala tzv. hrvatskih oružanih snaga. Tim povodom, Informativna služba Tuzlanskog korpusa saopštila je 27. avgusta: 'Iole vojnički obrazovan čitalac i slušalac zna da je potrebno ispaliti 30 granata iz bestrzajnog topa da bi se dobila tri direktna pogotka u tenk, nakon čega se smatra da je uništen. A iskustva govore da je potrebno 1.000 protlvtenkovsklh mina da bi se uništio jedan tenk'. 623 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 27. 8. 1991. u 8:45, Izvješće; SVA MORH-GSHV Saopštenje Komande garnizona Osijek [27. 8. 1991.]; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-112/1-91 od 28. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci, SNO, CO, Ur. br. 08-2382 od 28. 8. 1991., Izvješće. 024 SVA MORH-GSHV: CO Vukovar od 27. 8. 1991., Kriznom štabu Osijek 625 SVA MORH-ZOZO: Razrez naoružanja i municije od 27. 8. 1991. 620 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 28. 8. 1991. u 23:40; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 29. 8. 1991. u 10:00; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525/03-1-91 od 30. 8. 1991., Raspored sredstava za PZB. 627 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Ur. br. 525-07-1/91 od 30. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju 1 Baranju, Pov. br. 525-19/1-91 od 2. 9. 1991., Izvješće. 028 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-140/1-91 od 4. 9. 1991., Izvješće. 629 SVA MORH-GSHV: Zapovjedništvo ZNG, Kl. 801-01/91-01/09, Ur. br. 5120-03-91-1 od 30. 8. 1991., Vojnom zapovjedniku Kriznog štaba za istočnu Slavoniju. 030 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju od 28. 8. 1991. u 09.30 sati, Izvješće. 112 vinkovci, jasna poruka armiji U saopštenju se energično tvrdi da nijedan tenk JNA još nije uništen".631 Na tiskovnoj konferenciji održanoj u Komandi 5. vojne oblasti 28. kolovoza slično stajalište ponovio je general-potpukovnik Andrija Rašeta. Poručio je hrvatskim novmarima da će Armija "za tri dana (...) ostati bez ijednog tenka ili aviona" ako nastave tako izvještavati. Odbacio je tvrdnje da postrojbe JNA napadaju jer bi u tom slučaju Osijek i Vukovar "bih davno iza njihovih leđa".632 Novosadski korpus, koji prema tvrdnjama generala Rašete nije napadao, pojačan je 27. kolovoza s 2. mehaniziranim bataljunom 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade koji je preko Iloka, Bačke Palanke i Dalja stigao na Trpinjsku cestu. Dodijeljen mu je pojas nadležnosti između Borova Sela i Borova Naselja, gdje je ostao do kraja listopada.633 Ujutro 28. kolovoza Armija je izvela do tada najjači napad na Vukovar. Težište napada bilo je na pravcu Negoslavci - Mitnica i Sajmište.631 Bio je to napad dijelova 453. mehanizirane brigade s područja oko Negoslavaca 1. oklopnog bataljuna 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade s pravca Sotina i oklopnog bataljuna 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade pravcem Sotin Vukovar.635 Napad je odbijen, a 10 tenkova navodno je ostalo u okruženju.636 Obrambene snage u toku dana pristupile su utvrđenju grada zbog '"' R. KOSTOV, "Industrija opakih neistina", Narodna armija, 31. 8. 1991., 6. ,a- Borislav ĐURĐEVIĆ, "Hrvatska blokira istinu", Narodna armijo, 31. 8. 1991., 15. "" "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991., 20. ":u SVA MORH-GSHV: CO Vukovar, Kriznom štabu Osijek (za RCo ZGB). Primljeno telefaksom 28. 8. 1991. u 09:03. 635 Mladen MARJANOVIĆ, "I dezerteri se vračaju", Narodna armija 13. 11. 1991., 19; "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991., 20. Ti se tenkovi kasnije ne spominju, što upućuje na vjerojatnu pretpostavku da je to bila dezinformacija ili su se probili iz okruženja Na pravcu oko Vučedola napadala je četa 1. mehaniziranog bataljuna 453. mehanizirane brigade kojoj je 28. kolovoza onesposobljen tenk u kojem su poginula dva člana posade. N. PEŠIĆ, "U vrtlogu ratnog plamena", Narodna armija, 25. 9. 1991, 8. 113 čega je Zapovjedništvo obrane grada izdalo "priopćenje da svi muškraci od 18 do Page 84

Bitka za Vukovar 60 godina sa oružjem iziđu na utvrđivanje Vukovara".637 Tog je dana iz Vukovara gradski Sekretarijat za narodnu obranu poslao Ministarstvu obrane molbu za pomoć u "streljivima svakojake vrste, municiji, protuoklopnim sredstvima, sredstvima za uništavanje zrakoplova" s prioritetom na minama za minobacač 120 mm i metke za top 76 mm. Pomoć od dvije pošiljke streljiva poslana je u Vukovar u toku noći.638 Nakon trodnevnih borbi 29. kolovoza Vukovaru je donio zatišje. Armija i pobunjeni Srbi otvarah su vatru po Sarvašu iz Bijelog Brda i po Lastovu iz Palače i Markušice, a predvečer po predgrađima Osijeka, Belišću, Sarvašu, Nemetinu, Nuštru, ekonomiji Henrikovci i Vinkovcima. Napad na Vinkovce prekinut je nakon intervencije 109. brigade ZNG-a prema Mirkovcima i kontakta s gradskom vojarnom JNA639 Za 30. kolovoza Zapovjedništvo ZNG-a RH zapovjedilo je prekid vatre i počinjanje pregovora s predstavnicima JNA radi dogovora o poštivanju prekida vatre.640 Pobunjeni Srbi prekid vatre nisu držali svojom obvezom pa su minobacačkom vatrom napah rubne dijelove Nuštra i Marinaca.641 U noći 30./31. kolovoza primirje je prekinuo sukob "između MUP-a, ZNG RH i terorista i JA U okršaju", je prema izvješću Zapovjedništva ZNG za istočnu Slavoniju "uništeno... nekoliko tehničkih sredstava na strani JA i terorista. Na strani JA i terorista ima 4 poginula dva teže ranjena i dva lakše ranjena. Na strani naših jedinica nema gubitaka. Veze sa Vukovarom su u prekidu, grad je bez struje jer je uništena trafostanica, a popravak nemoguć jer prilaze trafostanici drže vojnici i teroristi. U toku borbi 1 tenk je potpuno uništen, a 4 su oštećena".642 Tijekom dana sukob je nastavljen bez pomaka crte razdvajanja. Grad je dobio struju, a telefonske veze i dalje su bile u prekidu. Na ostalom području istočne Slavonije dan je obilježio topnički napad Armije po Osijeku i okolici, pri čemu je poginula jedna osoba, a pričinjena je i znatna materijalna šteta. U sukobu kod Brijesta smrtno su stradale su dvije osobe, policajac i civil. Armija je izgubila oklopni transporter, jednog vojnika a jedan oficir i tri vojnika ranjeni su. Intenzivna demonstracija sile pokretima Armije i dalje je bilježena u dnevna izvješća. Iz pravca Sida prema Vukovaru i Sotinu zamijećen je pokret moto-mehanizirane skupine JNA643 Bila je to koncentracija snaga koje su se pripremale za deblokadu vojarne u Vukovaru. Pothvat je s ojačanjima dobila 453. mehanizirana brigada JNA kojoj je glavnina bila razmještena oko grada, s većom koncentracijom u širem području Negoslavaca.644 Za prodor u Vukovar prema 637 SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 29. 8. 1991. u 01:00 sati, Zap. ZNG, Izvješće. 638 SVA MORH-GSHV: Sekretarijat za narodnu obranu Vukovar od 28. 8. 1991. Na izvješću je bilješka o slanju pomoći. C3'J SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 29. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 29. 8. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-119/1-91 od 29. 8. 1991., Izvješće o vanrednim aMvnostima. 640 SVA MORH-GSHV: Zapovjedništvo ZNG. KL 801-01/91-01/07, Ur. br. 5120-03-91-1 od 30. 8. 1991. 641 SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci, SNO, CO, KL 08-2329/1-91 od 30. 8. 1991. 642 SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br, 525-08/1-91 od 31. 8. 1991., Izvješće. 643 SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br. 525-11/1-91 od 31, 8.1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br. 525-13/1-91 od 1. 9. 1991., Izvješće. 644 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska, 22. 4. 1993, 20; U toku dana iz Sida je u Negoslavce, prema hrvatskoj procjeni, stigao oklopni bataljun JNA SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju, Pov. br. 525-17/1-91 od 1. 9. 1991, Izvješće. 114 gradsko] vojarni određen je 1. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA iz Negoslavaca. Uz potporu topničke baterije, također iz Negoslavaca, oklopni bataljun izveo je napad koji je neuspješno svršio. Prema tvrdnjama zapovjednika brigade bataljun je ostao bez jednog tenka, odnosno prema tvrdnjama pričuvnog mlađeg vodnika iz Đakova, bez tri tenka i jednog borbenog vozila pješaštva.645 Hrvatske snaga uočile su prestrojavanje Armije, poštivale su zapovijed o prekidu vatre i ograničile djelovanje na vizualni nadzor i utvrđivanje obrambenih postava.646 Koncentracija Armije oko Vukovara odvijala se u vrijeme važnih kadrovskih promjena u gradu. Nakon polumjesečnog razdoblja bez čvrstog i jasnog zapovijedanja u Vukovar je iz Zagreba stiglo kadrovsko pojačanje.647 Prema zapovjedi Zapovjedništva ZNG-a od 31. kolovoza bivši zrakoplovni potpukovnik JNA Page 85

Bitka za Vukovar Mile Dedaković upućen je u 'Vukovar sa zadatkom zapovijedanja svim oružanim snagama na teritoriji općine Vukovar i Ilok".648 S Dedakovićem je došao i bivši zrakoplovno-tehmčki kapetan JNA Branko Borković. Donijeli su pozitivan pomak iako su obojica prema vojnostručnom obrazovanju bili neobičan odabir za jedan gotovo okruženi grad koji je vapio ponajprije za pješačkim ili mženjerijskim časnikom ranga zapovjednika pukovnije ili brigade. Njihovim dolaskom uspostavljena je prijeko potrebna zapovijedna vertikala, ah i poslana poruka da ih Zagreb nije zaboravio i da dalje računa na njih. Možda upravo u tome i treba tražiti osnovni razlog prihvaćanja jer su osobe sa strane i poslane iz Zagreba uvijek lakše prihvaćane od lokalnih i općepoznatih kadrova. Nekoliko dana nakon njihovog dolaska povjerenik Vlade RH u Vukovaru pismeno se zahvalio načelniku Štaba ZNG-a RH u Zagrebu za "pomoć upućenu u najneophodnijem trenutku".649 I prije kadrovskog pojačanja zapovjedništva u Vukovaru, Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju pokušavalo je poboljšati sustav zapovijedanja postrojbama jer su, kako su izvještavah Zapovjedništvo u Zagrebu, postrojbe "bukvalno, vezane za mjesne zajednice i na čiju upotrebu se otvoreno ispoljava uticaj svekolikih stranačkih lidera". To je bio pokušaj usklađivanja djelovanja svih naoružanih snaga tako da se naoružam sastavi izvan ZNG-a angažiraju na obrani teritorija svoje mjesne zajednice. Brigadama ZNG-a učinkovitost se nastojala povećati do razine na kojoj bi mogle ispuniti svoju osnovnu zadaću, djelovanja na cijelokupnom području svoje nadležnosti.650 Pod tim je podrazumjevan ustroj četnih i bataljunskih sastava "koji neće biti vezani samo za teritoriju Mjesne zajednice, nego će borbene zadatke izvršavati u cijeloj zoni odgovornosti brigade, zavisno od potrebe i odluke zapovjednika brigade".651 Treća 645 "TI divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armiju, 22. 12. 1991., 20-21; VKH-USMSP: MORH, SIS, H odJeL Ur. br. 512-18-07/02-96-1607-5 od 21.1. 19917, Pripadnici HV, sudjelovanje u agresiji na RH. 646 SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju. Pov. br. 525-17/1-91 od 1. 9. 1991., Izvješće; SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju, Pov. br. 525-18/1-91 od 2. 9. 1991., Izvješće. C4T Od 25. kolovoza do kraja mjeseca u vrijeme jakih borbi i teških dana za Vukovar iz njega je tražena uglavnom materijalna pomoć. Izvješća govore o velikom moralu branitelja i nema nikakvih znakova panike. Isto je s Izvješćima regionalnog Zapovjedništva ZNG iz Osijeka Po svemu sudeći razlog traženja kadrovskog pojačanja jest odnos između povjerenika Vlade Republike Hrvatske i čelnika sekretarijata za narodnu obranu. Autor najviše radova o Vukovaru i Vinkovcima D. Runtić kasnije je prihvatio stajalište o konfuziji u gradu i na velika vrata uveo spasitelja, potpukovnika Dedakovića ,i4S SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG, Kl. 801-01/91-01/03, Ur. br. 5120-03-91-1 od 31. 8. 1991., Ovlašćenje. Preslika ovlaštenja u: M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 2000., 56. (i4'J SVA MORH-GSHV: Povjerenik Vlade RH za općinu Vukovar, KL 810-03-91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-1 od 5. 9. 1991., Zahvala za pomoć u najneophodnijem trenutku. 650 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991.. Zapovjed; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991., Izvješće. 651 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8.1991., Zapovjed. 115 mile dedaković - jastreb, zapovjednik obrane vukovara brigada ZNG-a nije bila vezana za konkretno područje, trebala je djelovati na najugroženijim pravcima istočne Slavonije."52 Zapovjedništvo obrane Vukovara SW 'jSfafe i , ' počelo je raditi 31. kolovoza. Ustrojen je -^!infBprJHk. % lp i privremeni Krizni štab koji je očekivao da ga odlukom potvrdi Vlada Republike Hrvatske. Održani su kratki radni sastanci sa zapovjednicima ZNG-a MUP-a i Narodne zaštite, na kojima se novo zapovjedništvo upoznalo sa stanjem i dalo konkretne zadaće. Sve naoružane postrojbe stavljene su pod zapovjedništvo i "funkcioniraju bezprijekorno". Zapovjedništvo ZNG-a u Zagrebu izvješćeno je da je obrana postavljena tako da "agresori ne mogu ući u Vukovar". Mogućnost da se poneko oklopno borbeno vozilo probije u grad nije isključena, no to nije držano znatnijim problemom jer se predviđalo njegovo brzo uništenje ili izbacivanje iz funkcije. Za ojačanje obrane tražena su protuoklopna i protuzraćna oruđa, što se u grad planiralo prevesti lokalnim prijevozom. Obećana četa ZNG-a još nije bila stigla u grad i njezin dolazak je očekivan. Izvješće je završavalo s porukom punom optimizma da je moral "pučanstva i ljudstva izuzetan" i da 'Vukovar neće pasti".653 Očekivanu četu ZNG-a u Vukovar je trebala poslati 109. brigada ZNG-a, za što je Zapovjedništo ZNG-a za istočnu Slavoniju dalo nalog tek 1. rujna.654 Idući dan brigada je izvršila zapovijed i u Vukovar poslala 50 ljudi iz mjesnih zajednica Stari Jankovci i Otok655 Takva praksa trajala je do prekida prometnice između Page 86

Bitka za Vukovar Vinkovaca i Vukovara. U drugom izvješću koje je 1. rujna poslao u Zagreb, zapovjednik obrane Vukovara dao je i procjenu vojnog stanja. Grad je bio okružen snagama ojačane mehanizirane brigade, topništvom za potporu, pješaštvom ekvivalenta pješačkog bataljuna, uz "četničke snage". Dan je protekao uz slabiju pucnjavu iz pješačkog naoružanja, što je Zapovjedništvo obrane držalo provokacijama kojima je svrha izazivanje hrvatskog odgovora da bi Armija dobila opravdanje za "bjesomučan napad na grad Vukovar". Vatra nije uzvraćena, a kratko zatišje iskorišteno je za daljnju organizaciju obrane i raspodjelu manje količine oružja i oruđa koja je privatnim kanalima stigla iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba.656 Primirje od 30. kolovoza narušeno je 2. rujna ponovnim napadima na Vukovar višecijevnim lanserima raketa iz Dalja pri čemu su poginula dva civila. U tenkovskom i pješačkom 052 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991., Zapovjed; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 26. 8. 1991, Izvješće. 053 SVA MORH-GSHV: Zapovjedništvo obrane općine Vukovar (dalje ZOO Vukovar), Str. pov. br. 1-1 od 31. 8. 1991, Redovno dnevno izvješće. 654 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju, Pov. br. 525-14/1-91 od 1. 9. 1991, Zapovijed; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-129/1-91 od 28. 8. 1991, Zapovijed. Zapovijed nosi pogrešan nadnevak što se vidi po djelovodnom broju i pozivu na zapovijed Zapovjedništva ZNG za istočnu Slavoniju od 1. rujna 1991. 655 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-133/1-91 od 3. 9. 1991, Izvješće. 656 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-2 od 1. 9. 1991, Redovno dnevno Izvješće. 116 napadu koji je potom izveden, Armija je navodno ostala bez tri tenka, a branitelji su imali dvoje mrtvih i osam ranjenih. Prijavljeno je i djelovanje snajperista po hrvatskim snagama u gradu pa je idućeg dana planiran angažman specijalnih snaga za njihovo eliminiranje. Glavni napor Armije u općini ipak je bio južno od Vukovara uz prometnicu Negoslavci - Orolik radi njezinog osiguranja, za što je bilo nužno zauzeti hrvatska sela u blizini prometnice. Prvo na redu bilo je selo Berak657 Napadnuto je s nekoliko tenkova i oklopnih transportera JNA koji su, prema izvješću Zapovjedništva obrane Vukovara "nemilosrdno pucah po hrvatskom pučanstvu, koje se spašavalo bijegom. Nepoznate su razmjere izvršenog genocida izuzev da ima mnogo mrtvih i ranjenih po kukuruzištima oko sela".658 Tbkom cijelog dana u Zagreb, Osijek i Vinkovce stizale su kontradiktorne informacije o razmjerima stradanja stanovnika Berka. Govorili su o oko 40 mrtvih i oko 50 zarobljenih, koji su odvedeni u zarobljeništvo u sela Negoslavce i Orolik. U pomoć Berku upućena je iz Deletovaca skupina od dvadesetak gardista 109. brigade ZNG-a, koja je uspjela dovesti desetak civila sa sobom. Od zapovjednika Kriznog štaba Berak dan kasnije dobivena je informacija da je 17 zarobljenika odvedeno u Orolik te da su susjedi Srbi sudjelovah u njihovu progonu.659 Oko zbrinjavanja pučanstva Berka angažiralo se i Zapovjedništvo obrane Vukovara Dio izbjeglog stanovništva smješten je u sigurnija sela Deletovce, Rokovce i Andrijaševce. Utvrđeno je da je pet Berkovčana zarobljeno i odvedeno u Negoslavce, što je bilo znatno manje nego što su govorile prve uspaničene vijesti.660 U Berku su 2. rujna ubijene četiri osobe, a devet ih je ranjeno. Četiri su osobe uhićene i odvedene u Novi Sad. Nakon ispitivanja puštene su kućama 7. rujna661 Iz srpske čete Teritorijalne obrane Berak pri čišćenju sela poginula su dva pripadnika.662 U selu je uveden policijski sat, a hrvatskom stanovništvu ograničena je sloboda kretanja. Njegove nevolje i sustavan teror počet će mjesec dana kasnije.663 Svoje viđenje napada na Berak dala je u Narodno] armiji i JNA Njezini novinari su i dalje ponavljah priču o "tampon zonama" i Armiji koja razdvaja sukobljene strane, i u konkretnom slučaju Vukovara sprječava da ga pobunjeni Srbi ne sravne sa zemljom: "Stoga iznenađuje nedavni nerazumni zahtjev predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, nesumnjivo dobro upućenog u pravo stanje stvari kod ljuto zakrvljenih protivnika, da se jedinice JNA povuku u kasarne. Ugroženi Vukovarci i mještani obližnjih sela strahuju da se tako nešto ne dogodi i predviđaju da bi tada bilo krvi do koljena. Za primjer navode skorašnji oružani obračun između komšija Hrvata i Srba u Berku, koji su se zavađeni ganjah, ubijah i klali u selu i kukuruznim poljima cio ljetnji dan i ko zna šta bi na kraju bilo da nije pozvana jedna jedinica JNA da spriječi krvavi masakr".664 or,T Prema Izvješću Centra za obavještavanje Vinkovci napadu je prethodilo Inscenirani nailazak tenka na minu. SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci, SNO, CO, Kl. 08-2384/1-91 od 3. 9. 1991., COb Osijek Page 87

Bitka za Vukovar 658 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-3 od 2. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće. K'J SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-23/1-91 od 2. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-131/1-91 od 2. 9.1991, Izvješće; SVA MORH-GS HV: COb Vinkovci od 3. 9. 1991, Izjave komandanta 1 člana Kriznog štaba MZ Berak SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-4 od 3. 9. 1991, Redovno dnevno izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-133/1-91 od 3. 9. 1991, Izvješće. 001 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4226/91 od 13. 9. 1991, Napad na Berak, obavijest. 662 VRH-USMSP: Republika Srpska Krajina, Opštlna Mirkovci, Mjesna zajednica Orolik Br. 04-2/1-1992 od 10. 7. 1992, Podaci za poginule i ranjene borce iz Orolika. " VRH-USMSP: Iskaz Josipa Bošnjakovića dan 24. 7. 1993. u Ićićima; Više o Berku u Marko LANDEKA, Jozo NIKOLIĆ, Berak - istinom protiv zločina, Matica hrvatska Vinkovci Vinkovci, 1999. m Milorad GONČIN, "Kasarne neće pasti", Narodna armija, 14. 9.1991,16. 117 Sličnu priču o humanom djelovanju Armije u broju od 31. kolovoza objavila je i Borba: "Ilija Kojić, komandant odbrane istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, ističe da se hrvatski bojovnici nalaze okruženi u Vukovaru i Borovu Naselju srpskim braniocima i jedinicama JNA Njima je upućen poziv da se predaju, a svoje naoružanje treba da predaju jedinicama JNA i naravno ukoliko to učine, kaže Kojić, biće i manje kažnjeni za nedela koja su činih ili još uvek čine".665 I novinari Narodne armije položaj Vukovara su držali gotovo bezizlaznim. Borbe oko Vukovara i Vinkovaca predstavljene su kao nastojanja hrvatskih snaga da otvore prometnice između tih gradova radi svog izvlačenja. To su, navodno trebale omogućiti hrvatske snage u okohci grada, koje su prema tom viđenju, napale Bršadin i Negoslavce.666 Povremeno granatiranje, ali bez pokreta snaga, izvedeno je 3. rujna, usprkos svježe potpisanom primiriju između hrvatskih snaga i Armije. Po Osijeku, Nemetinu, Bilju, Tordincima, Antinu i Marincima palo je po nekoliko mina.667 Po Vukovaru je 3. rujna poslijepodne otvarana topnička vatra iz okohne i područja Bačke. Planirana akcija neutraliziranja snajperista u gradu dijelom je provedena Obavještajni podaci o Armiji i njezinom djelovanju također su najavljivah teške dane. Raspolagalo se informacijom da je JNA provela mobilizaciju u Sidu, uočeno je njezino koncentriranje prema Vukovaru s pravca Osijeka, a pritisak s juga postao je stalan.668 Stalan je bio i zahtjev Zapovjedništvu ZNG-a RH od regionalnog Zapovjedništva za istočnu Slavoniju za protuoklopnim sredstvima i minama za minobacač 120 mm kojih "uopće nema".669 Pretpostavka Zapovjedništva ZNG-a za istočnu Slavoniju postala je stvarnost 4. rujna napadom pobunjenih Srba iz Palače i Vrbika na Laslovo, u čemu ih je podržala i Armija. Hrvatske snage su obranile Laslovo i prijavile uništavanje dva tenka i jednog oklopnog transportera. Jedan je mještanin poginuo, a dva su ranjena. Za razliku od područja Osijeka, oko Vinkovaca je dan protekao mirno.670 U Vukovaru je bilo mirno do kasnog prijepodneva, kad je počela intenzivna izmjena vatre. Obrana grada pohvalila se da je uništila tri tenka. Ona je i dalje izvještavala da prema Vukovaru "pristižu velike formacije okupatora sa sjevera sa ciljem da probiju front koji držimo". Te su snage procijenjene na "najmanje 2-3 oklopno-mehanizirana bataljuna", uz već prikupljene u "okolnim selima uz intenzivnu artiljerijsku podršku iz Bačke".671 Uočeni pokreti Armije bile su dio priprema Novosadskog korpusa za napad na Vukovar, pod geslom deblokade gradske vojarne. Na prijelazu iz kolovoza u rujan na širem području grada koncentrirane su snage ekvivalenta dvije ojačane mehanizirane brigade. Glavni napor korpusa bio je na južnom dijelu grada u zahvatu ceste Negoslavaci - Vukovar. Pravac je odabran kao povoljniji nego pravac iz Sotina, zbog vojarne koja se nalazila u zahvatu pravca i Petrove 665 Branislav GULAN, "Muk pred gromoglasje", Borba, 31. 8-1. 9. 1991., 3. 666 R POPOVIĆ, "Šeksovi jastrebovi nisko lete", Narodna armija, 7. 9. 1991., 23. 067 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-25/1-91 od 3. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG, KL 8/91-01/17, Ur. br. 5120-03-92-1 od 3. 9. 1991., Naređenje; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-133/1-91 od 3. 9. 1991., Izvješće. 068 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-4 od 3. 9.1991., Redovno dnevno izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-133/1-91 od 3. 9. 1991., Izvješće. Page 88

Bitka za Vukovar 669 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju. Pov. br. 525-26/1-91 od 3. 9. 1991. 670 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju. Pov. br. 525-31/1-91 od 4. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-33/1-91 od 4. 9. 1991, Izvješće (vanredno). 071 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-5 od 4. 9. 1991, Redovno dnevno izvješće. 118 Gore, naselja u Vukovaru s većinskim srpskim stanovništvom. Bio je to školski primjer napada na grad, koji su trebale olakšati snage "opštenarodnog otpora iznutra", kako je to zamišljala vojna strategija JNA672 U širem području Negoslavaca koncentrirana je 453. mehanizirana brigada ojačana s 1. oklopnim bataljunom 1. proleterske gardijske mehariizirane brigade673 i oklopnim bataljunom 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade iz Valjeva.674 Brigada je napravila obuhvat južne strane Vukovara, na dijelu od Vučedola uz Dunav do Bogdanovaca. Mješovitom četom 1. mehaniziranog bataljuna 453. mehanizirane brigade, razmještenom na području između Bogdanovaca, Lušca i Vukovara, blokirana su eventualna hrvatska pojačanja s pravca Vinkovaca.675 Sa sjeverne strane Vukovara bih su dijelovi tri mehanizirane brigade, 1. mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane na Borovskoj cesti, do njega vjerojatno glavnina 51. mehanizirane i dijelovi 12. proleterske mehanizirane. Sjeverna skupina očito je imala zadaću sukladnog djelovanja i vezivanja hrvatskih snaga za sebe, to jest da im onemogući intervenciju prema južnom dijelu Vukovara gdje su angažirane jače snage Novosadskoga korpusa. S obzirom da je glavnina 12. proleterske mehanizirane brigade bila u području Osijeka, zapovjednik snaga vjerojatno je bio zapovjednik 51. mehanizirane brigade. Napad je počeo 5. rujna, a hrvatski izvori opisali su ga kao "najžešći napad od početka rata". Napad je "žestoko" odbijen pa je od Vlade Republike Hrvatske zatražena dostava veće količine streljiva raznih kalibara za popunu utrošenog streljiva u borbama. Dugotrajne borbe uništile su vozni park u gradu zbog čega je tražena pomoć i u osobnim i terenskim vozilima, kao i kamionima.676 Poginula su dva civila, a ranjeno je 14 osoba, od kojih četiri gardista i jedan policajac. Armija je prema procjeni ostala bez još dva tenka U susjednim općinama bilo je manje uzbuđenja. Osijek je u više navrata tučen minama raznog kalibra i iz raznog naoružanja. U vmkovačkoj općini bilo je mirno, osim u Marincima na koje je ispaljeno oko 20 granata677 672 Strategja oružane borbe, SSNO, Centar za strategijska istraživanja Generalštaba JNA, Vojna tajna, Interno, 1983., 269. 673 "rpj (jj^j jjU^ jnjadj ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991, 20-21; Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska, 22. 4. 1993, 20. 674 Njegova nazočnost može se zaključiti iz jednog napisa iz Narodne armije. Mladen MARJANOVIĆ, "I dezerteri se vraćaju", Narodna armija, 13. 11. 1991, 19. Potvrđuje je izjava D. Š. koji je 1990.-1991. služio vojni rok u sastavu mehanizirane brigade iz Valjeva. VRH-USMSP: MUP RH, PU Virovitičko-podravska, Odjel kriminalističke policije, br. 511-16-04/1-7 od 26. 8. 1995, Službena zabilješka 675 N. PEŠIĆ, "U vrtlogu ratnog plamena", Narodna armija, 25. 9. 1991, 8. 676 SVAMORH-GSHV: Općina Vukovar, Povjerenik Vlade RH, KL 814-01/91-01/01, Ur. br. 2196-01/91-6 od 5. 9. 1991, Izvješće. 1177 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-35/1-91 od 5. 9. 1991, Izvješće; F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 96. 119 "Upornom obranom grada nanositi agresoru što veće gubitke i spriječiti mu zauzimanje Vukovara" Neuspjeh Armije od 5. rujna donio je Vukovaru nekoliko dana mira. To je razdoblje u kojem se odnos hrvatskih oružanih sastava prema Armiji potpuno promijenio. Nikakve tvrdnje o "tampon zonama" nisu više mogle skriti njezine prave namjere, osvajanje teritorija. Sukobi s njom nisu se više mogli izbjegavati jer ih je Armija izazivala pa se ZNG u istočnoj Slavoniji morao sukobiti s njom. Novo poglavlje djelovanja ZNG-a u istočnoj Slavoniji otvoreno je 6. rujna, kroz borbenu zapovijed za obranu prvu takve vrste. U zapovijedi je ocjenjeno da: "Snage JA snažnim avio i artiljerijskim udarima, uz masovnu upotrebu oklopno mehaniziranih snaga, u sadejstvu sa četničko terorističkim snagama izvode napadna dejstva u zoni naše odgovornosti, s ciljem nanijeti što veće gubitke našim snagama i civilnom stanovništvu, uništiti privredne i druge potencijale ove regije, postići što veći stupanj razaranja naseljenih mjesta i gradova, oslabiti moral kod stanovništva i prisiliti naše snage na predaju i tako stvoriti uvjete za odsjecanje ove regije na liniji Virovitica - Novska i Page 89

Bitka za Vukovar stvaranja uvjeta za uspostavu agresorske, odnosno velikosrpske vlasti".678 Bila je to rijetko dobra procjena protivnika koji je za ostvaranje svog cilja "angažirao... respektivne snage". S prepoznavanjem snaga Tuzlanskog korpusa nije bilo problema: 12. proleterska mehanizirana brigada u Osijeku, Našicama i Vukovara, 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada u Đakovu, 12. mješoviti artiljerijski puk i laki artiljerijski puk PZO u Vinkovcima u aktivnom su djelovanju na području svojih mirnodopskih lokacija. Namjere 51. mehanizirane brigade iz Pančeva, koja je zbog pogrešne identifikacije držana oklopnom, točno su procijenjene, glavne snage bile su joj usmjerene na Vukovar, a pomoćne na Osijek Njezino mjesto u zapovjednom sustavu JNA nije bilo poznato. Procjena Novosadskog korpusa bila je najslabiji dio zapovijedi. Neimenovane snage korpusa, stvarno 36. mehanizirana brigada, na pravcu Batina - Beli Manastir Osijek procijenjene su kao glavne, a pravac Šid - Vinkovci i Šid - Vukovar, na kojem je bila 453. mehanizirana brigada netočno je držan pravcem na kojem su angažirane pomoćne snage. U odnosu na procjenu relano stanje je bilo obrnuto. Okupacijom Baranje težište korpusa preneseno je na Vukovar i Vinkovce. Zapovijed svjedoči da su prave namjere Armije bile još nepoznanica pa je glavni udar Novosadskog korpusa očekivan na Osijeku, kao regionalnom centru Slavonije. Razmještaj i identifikacija 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade u području Šid - Sremska Mitrovica bio je točan Ona je trebala podržati djelovanje Novosadskog korpusa na pravcu Šid - Vinkovci - Đakovo -Donji Miholjac, čime bi Slavonija bila presječena. Za dijelove Banjalučkog korpusa predviđan je angažman "na pravcu Bos. Gradiška - Novska - Virovitica, s ciljem odsjecanja regije i dovođenje naših snaga u nepovoljan položaj". Poseban problem predstavljale su snage pobunjenih Srba "razmještene po selima srpske nacionalnosti sa zadatkom da u sadejstvu sa JA osvajaju sela sa hrvatskim stanovništvom i da ih čiste od Hrvata". Očekivano je da će Armija i dalje nastaviti dotadašnju praksu i "težište svojih djelovanja ... usmjeriti preko sela sa srpskim pučanstvom".679 678 SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 6. 9. 1991., Zapovjest Op. br. 1. 679 Isto. 120 Zadaća Zbora narodne garde, policijskih snaga i snaga Narodne zaštite bila je obrana pojasa nadležnosti tako da se temelji na prirodnim objektima, naseljenim mjestima i gradovima "uz masovno i raznovrsno zaprečavanje u zahvatu osnovnih pravaca, naseljenih mjesta i gradova". Elastičnom obranom i aktivnim djelovanjem na osnovnim pravcima i upornom obranom gradova Armiji i pobunjenim Srbima trebalo je nanijeti "što veće gubitke u živoj sili i borbenoj tehnici" i onemogućiti brzo presijecanje i zauzimanje područja. Zapovjedništvo obrane grada Osijeka, sastava: 1. bataljun 106. brigade, 1. bataljun 3. brigade, protudiverzantska četa i četa posebne namjene Policijske uprave, branilo je Osijek na težišnim pravcima Nemetin - centar grada i Tenja centar grada; Šire područje grada Osijeka s težištem u zahvatu prometnica Đakovo - Osijek i Tenja -Osijek branio je 2. bataljun 106. brigade; 107. brigada sprječavala je prodor iz Baranje na pravcima Valpovo - Podravska Slatina i Valpovo - Đakovo, a dijelom snaga na pravcu Vinkovci - Đakovo, kao i širenje "četničko-terorističkih elemenata na pravcu Šodolovci - Semeljci"; 108. brigada organizirala je obranu na rijeci Savi prema Bosni i Hercegovini, s težištem na sprječavanju prodora na pravcu Banja Luka - Nova Gradiška; glavnina 109. brigade branila je šire područje Vinkovaca i sprječavala prodor prema Đakovu, s težištem obrane na prometnicama Šid - Vinkovci i Županja Vinkovci; djelatna 3. brigada ZNG-a glavni napor dobila je na dva pravca, od kojih je jedan bio Šid-Vinkovci, a 109. brigada ZNG-a u Vinkovcima dobila je pomoćnu zadaću na pravcu Šid - Vinkovci; Zapovjedništvo obrane Vukovara dobilo je zadaću da "organizira obranu grada, angažirajući sve snage Vukovara u sadejstvu sa 2/3. br. i 109. br, osloncem na utvrđene zgrade i pogodne objekte na prilazima gradu, uz masovno zaprečavanje, upornom obranom grada nanositi agresoru što veće gubitke i spriječiti mu zauzimanje Vukovara. U slučaju pada grada dio snaga ostaviti u gradu i produžiti sa općenarodnim otporom primjenom masovnih diverzantskih dejstava i dejstva snajperista, spriječavati agresoru uspostavu svoje vlasti. Težište obrane imati na pravcima: Borovo Selo - Vukovar i Negoslavci - Vukovar".680 Zadaća Regionalnog Zapovjedništvo ZNG-a bila je zahtjevna i teška. U istočnoj Hrvatskoj bila su tri krizna žarišta na kojima je vođen "otvoreni rat" hrvatskih "snaga sa JA i četničko terorističkim elementima". U zapadnoj Slavoniji krizno žarište bilo je na širem području Nove Gradiške, a u istočnoj Hrvatskoj bila su dva međusobno povezana žarišta, jedno na području općina Vukovar - Vinkovci i drugo u širem području Osijeka. Page 90

Bitka za Vukovar Regionalno Zapovjedništvo imalo je na raspolaganju pet brigada ZNG-a i dva samostalna bataljuna, koji su bih u fazi postrojavanja (Baranjski u Osijeku i 64. u Podravskoj Slatini). Ukupno je to bilo oko 8000 ljudi pod oružjem, što je u odnosu na ustroj postrojbi predstavljalo postotak popune prosječno 70-80 posto. Popuna naoružanjem bila je manja i kretala se od 55-60 posto. Najpovoljniji odnos između brojnog stanja i pješačkog naoružanja, 100 posto, imala je 109. brigada s dva bataljuna u Vinkovcima i jednim u Županji. Slaba točka brigade bilo je neiskusno ljudstva 080 Isto. 121 od kojeg je tek "vrlo mali broj učestvovao u borbama". Osnovni problem svih postrojbi ZNG-a bila su sredstva za potporu, protuoklopnu borbu i protuzračnu obranu; u tome je najbolje stajala 108. brigada ZNG-a zahvaljujući presretanju vlaka s oružjem iz Slovenije. Uz gardijske postrojbe u obrani su angažirane i policijske snage, što im je onemogućavalo da se potpuno bave svojim osnovnim poslom, održavanjem javnog reda, što je bila velika potreba. Ne mah problem bile su i civilne vlasti, koje su prečesto svoje lokalne interese nastojale staviti iznad općih. One nisu pokazivale volju da se odreknu "patronata nad sastavima ZNG, nastojeći da ih opremanjem i postavljanjem zapovjednika vežu za uske, lokalne Interese".681 Čak i površna usporedba odnosa snaga u istočnoj Slavoniji sugerirala je da se ZNG nalazi na teškoj, gotovo pa uzaludnoj zadaći. Pet mehaniziranih brigada A klasifikacije u Slavoniji i oko Slavonije, mješovita protuoklopna brigada u Đakovu, mješoviti artiljerijski puk i laki artiljerijski puk u Vinkovcima, nasuprot protivnika koji je bio na razini dvije pješačke brigade bez potpore ili sa simboličnom potporom. Uz to je Armija imala saveznike u pobunjenim Srbima, čija su sela oko Osijeka, Vinkovaca i Vukovara pretvorena u agresivne otporne točke koje su onemogućavale uvezivanje hrvatskih snaga, i tešku obranu činile još težom. U odnos snaga nije se mogao uračunati samo moral i želja za borbom. U Vukovaru je obrana pokazala da je moral izniman. A Armija je tek trebala obraniti tvrdnju novinara Politike ili generala JNA Rašete da Vukovar, kao uostalom i Osijek, nije pao iz samo jednog razloga - jer nije napadnut.682 Nekoliko dan kasnije 1 politički vrh Republike Hrvatske napravio je zaokret koji je dugo očekivan u najugroženijim dijelovima republike. Na sjednici koju je Vlada Republike Hrvatske održala 11. rujna zaključeno je da rat protiv Hrvatske i dalje traje, štoviše, nakon potpisanog Sporazuma o prekidu vatre "čak i pojačan".683 Istog je dana predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić u obliku zapovijedi zatražio povlačenje Armije u vojarne u roku od 48 sati, a s područja Belog Manastira u roku od 72 sata.684 Vojni je vrh Mesićevu zapovijed kao nezakonitu odbacio 12. rujna. Negirao je da postrojbe pobunjenih hrvatskih Srba pod imenom Teritorijalne obrane djeluju "pod komandom i okvirima JNA'.685 Istog je dana predsjednik Republike Hrvatske potpisao zapovijed za blokadu vojnih objekata JNA u Hrvatskoj.686 Dugotrajno stanje ni rata ni mira iscrpilo je slabo naoružane hrvatske lakopješačke postrojbe. One nisu imale dovoljno snage za borbu na dva fronta, prvog protiv razvijenih snaga JNA i pobunjenih Srba na terenu, i drugog, u svom zaleđu u gradskim vojarnama koje su vezale za sebe znatan dio snaga. Vojarne su bile potencijalan izvor oružja i opreme, kako od JNA tako i onog oduzetog u svibnju 1990. od Teritorijalne obrane. S tom zapovijedi završena je jedna faza u međusobnom odnosu Hrvatske i Armije, koja je pojedina područja Hrvatske, poglavito Vukovar i Osijek, stavljala u kako su to lucidno primjetni novinari Glasa Slavonije, u svojevrsnu pat-poziciju. Kombiniranim djelovanjem Armije i pobunjenih srpskih skupina Vukovar (više) i Osijek (manje) pretvoreni su u svojevrsnu grad-državu, nešto što ih je podsjećalo na daleki polis antičke Grčke. Sve je bilo podređeno obrani 681 SVA MORH-GSHV: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-50-1/91 od 7. 9. 1991., Izvješće. 682 Borislav DURDEVIĆ, "Hrvatska blokira Istinu", Narodna armija 31. 8.1991., 15. 683 F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske !991.-1992., 106. 084 S. MESIĆ, Kako smo srušili Jugoslaviju, 237-238. 685 "Neovlašćeno i samovoljno Izdavanje naređenja", Narodna armija, 14. 9. 1991., 6; Odgovor saveznog sekretara za narodnu odbranu povodom "Naredbe" predsednika Predsedništva SFRJ od 12. 9. 1991, Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 404-408. 686 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, KL DT-801-03/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-1 od 12. 9. 1991, Zapovijed. 122 [^7 ~NJ ¦ Si,W*ri^f -%--^y^^ Vidovi© Page 91

Bitka za Vukovar Zemljovid br. 4 ]i6 16. mješoviti artiljerijski puk B 2. mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade A 02 i bataljun 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade A 1. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade A skupina iz 106. brigade ZNG R hrvatska naoružana skupina (pričuvni ZNG, Narodna zaštita i slčno) E><] 2. bataljun 3. brigade ZNG A. 4. bataljun 3. brigade ZNG A. u kojoj je angažirano više-manje sve odraslo stanovništvo koje još nije bilo napustilo grad. Pravo na obranu, odnosno količinu samoobrane diktirano je iz Zagreba, iz kojeg (pre)dugo nije dolazilo zeleno svijetlo za obračun s Armijom i oružanim skupinama pobunjenih Srba. To pravo Vukovar je "ishodio" koncem kolovoza, što je dijelom ograničio novi zapovjednik grada, uvevši za svoje podređene teško prihvatljivu zabranu otvaranja vatre bez njegove zapovijedi.687 Blokada vojarni i drugih vojnih objekata JNA bila je dugo priželjkivana prilika da vojni vrh SFRJ pokrene već pripremljenu napadnu operaciju protiv Hrvatske. Grubu skicu operacije iznio je 1993. general Veljko Kadljević. Armija je uz pomoć pobunjenih Srba u Hrvatskoj planirala "poraziti hrvatsku vojsku" i privesti kraju izvlačenje dijelova JNA koji su ostali u Sloveniji. Plan operacije predviđao je da se već uporabljenim snagama JNA pridoda još petnaest do osamnaest oklopnih, mehaniziranih i pješačkih brigada kopnene vojske. Polazište operacije bio je zahtjev za potpunom blokadom Hrvatske iz zraka i mora. Pravci napada glavnih snaga JNA vezani su "za oslobođenje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije". To je značilo ispresijecati Hrvatsku na pravcima Gradiška - Virovitica; Bihać - Karlovac Zagreb; Knin - Zadar; Mostar - Split. Glavna skupina kopnene vojske JNA "pretežno oklopno-mehanizovani sastavi", određena je za istočnu Slavoniju. Skupina je imala zadaću da "oslobodi srpske krajeve u istočnoj Slavoniji" i da "bude glavna manevarska snaga Vrhovne komande za prodor ka Zagrebu i Varaždinu".688 Zatišje nakon 5. rujna 109. brigada ZNG-a iskoristila je da 6. rujna povuče na odmor svoj ojačani vod i zamijeni ga sa 40 ljudi iz 1. bataljuna i Mjesne zajednice Cerić.689 U Vukovaru je primirje korišteno za "učvršćivanje organizacije obrambenih snaga i saniranje nastalih šteta".690 Armija je i dalje nastavljala svoj demonstrativni hod, a djelovanje pobunjenih Srba koncentrirano je na sela između Vukovara i Vinkovaca, Nuštar, Marince i nešto sjevernije Tordince.691 Vukovar i Vinkovci, kao uostalom i ostali gradovi Slavonije, našli su se na popisu mjesta u kojima je ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske 9. rujna zabranio kretanje od 23 do 5 sati. Provedba naredbe bila je obveza policijskih uprava i stanica.692 Za Vukovar je primirje završeno 9. rujna, kad je napadnut oklopništvom JNA iz pravca Vučedola. Napad je odbijen, a odbijen je i drugi napad izveden ubrzo nakon prvoga. U večernjim satima odbijen je i napad na Lužac. Prijavljeno je uništenje jednog tenka, kao i materijalna šteta nastala rušenjem nekoliko kuća na Mitnici.693 Za Zapovjedništvo obrane Vukovara ti su napadi bih samo najava novih i jačih napada. Stajalište je temeljeno na procjeni da je predah Armiji "trebao isključivo zbog popune i prestrojavanja svojih jedinica". 687 D. TOPIC. D. ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, 145-146; M. DEDAKOVTĆ JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RTJNTIĆ, Bitka za Vukovar, 73-74. li8S V. KADLJEVIĆ, Moje viđenje raspada 135-137. 089 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-147/1-91 od 6. 9. 1991., Zapovijed; Nova zamjena ljudstva 109. brigade, 60 gardista bila je 10. rujna. SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-152/1-91 od 10. 9. 1991., Zapovijed; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-156/1-91 od 10. 9. 1991., Dnevno izvješće. 690 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-10 od 7. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće. m SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-42-1/91 od 7. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Općina Osijek SNO, CO, Br. 1401/91 od 8. 9. 1991., RCo Zagreb. m- SVA MORH-GSHV: Ministarstvo unutarnjih poslova RH Br. 511-01-54-41/1-91 od 9. 9. 1991., Naredba. 693 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju. Pov. br. 525-52-1/91 od 9. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-12 od 9. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće. 123 SLIKA RATA Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu upućeno je oštra pitanje: "Ima li smisla više Page 92

Bitka za Vukovar pisati zahtjeve za materijalnim sredstvima kad se i dalje šalje preko posrednika i završava na 'nepoznatim' mjestima a ne dolazi na frontu u traženom obimu".694 Idućih nekoliko dana šire područje Vukovara i dalje je uz mirne intervale povremeno bilo izloženo napadima JNA no bez pomaka u obrambenoj crti.695 Susjedni Vinkovci 11. rujna napadnuti su iz lokalne vojarne, Mirkovaca i skladišta Vrapčana zbog pričuvnika 36. mehanizirane brigade koji su prihvatili nagovor pripadnika 109. brigade ZNG-a i dezertirah iz JNA696 Isti dan JNA i pobunjeni Srbi napali su Vukovar topničkom vatrom, ah bez pokretanja oklopništva i pješaštva, pri čemu je "pričinjena velika materijalna šteta".697 U toku 12. rujna Armija i pobunjeni Srbi cijelog su dana povremeno napadali Vukovar. Ujutro je s obilazanice prema Bogdanovcima tenkovskom vatrom napadnut Lužac, a u podne je otvorena vatra i po Bogdanovcima, gdje je ranjena jedna osoba. Oko 15 sati iz Petrove Gore napadnute su obrambene snage u području Mjesne zajednice "1. svibanj", a predvečer je iz Borova Sela minobacačkim projektilom pogođena i zapaljena zgrada sportskog aerodroma u Borovu Naselju. U tim napadima ranjena su dvojica gardista i dva civila, a u Bogdanovcima m SVA MORH-ZOZO: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-12 od 9. 9. 1991., Redovno dnevno Izvješće. 695 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za Istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-52-1/91 od 9. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-55/1-91 od 10. 9. 1991., Izvješće. 696 SVAMORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-161/91 od U. 9. 1991., Dnevno Izvješće; SVAMORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-164/91 od 12. 9. 1991., Dnevno Izvješće. 097 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4217/91 od 12. 9. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 124 dva pripadnika 3. brigade ZNG-a. Prijavljeno je uništenje tenka i oklopnog borbenog vozila Armije. Treća je brigada u toku dana provela zamjenu između 1. i 2. čete 2. bataljuna.698 Redovnu trodnevnu zamjenu snaga izvršila je 13. rujna i 109. brigada ZNG-a. U Vukovar je stigao 51 gardist.699 Čak i ta mala pomoć, prema mišljenju iz Vinkovaca slabila je obranu grada i općine pa je od Zapovjedništva ZNG-a u Osijeku traženo da se u obrani Vukovara angažiraju i postrojbe ZNG-a iz drugih općina.700 1 angažman 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a u Vukovaru držan je vinkovačkom pomoći Vukovaru. Dio Zapovjedništva 3. brigade ZNG-a i dalje je bio u Vinkovcima pa je općinski Krizni štab 10. rujna predlagao Kriznom štabu Republike Hrvatske da se ponovno razmotri preseljenje "komande i prištabskih jedinica 3. brigade koja je osnovana u Vinkovcima, a sada je razvučena između Vinkovaca i Osijeka".701 U teškoj slici sigurnosnog stanja u Hrvatskoj nije moglo biti razumijevanja za lokalne interese, koji su završavali na katastarskim granicama općine. Zapovijed Zapovjedništva ZNG-a RH Zapovjedništvu 3. brigade ZNG-a, kojom je ponovljena prijašnja zapovijed o združivanju Zapovjedništva brigade u Osijeku, bila je jasna odgovor vojnog vrha Republike Hrvatske na prijedlog iz Vinkovaca. Članovima Zapovjedništva 3. brigade koji nisu željeli preći iz Vinkovaca u Osijek morao se uručiti otkaz, a njihova mjesta popuniti novim ljudima.702 m MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4220/91 od 12. 9. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. od 12.9.1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOO Vukovar, Str. pov. br. 1-14 od 12. 9.1991., Redovno dnevno izvješće. 099 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-167/1-91 od 13. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, br. 04-172/1-91 od 14. 9. 1991., Izvješće. 700 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Str. pov. 04-163/1-91 od 12. 9. 1991., Angažiranje snaga 109. br ZNG u Vukovaru. 701 SVA MORH-GSHV: Krizni štab općine Vinkovci, KL 804-01/91-01/01, Ur. br. 2188-01-91-1 od 10. 9. 1991, Izvještaj. 702 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG, KL 8/91-01/26, Ur. br. 5120-03-91-1 od 10. 9. 1991, Zap. 3. br. ZNG. 125 0 "JNA nema nijednog tenka u okolici Vukovara" Zapovijed Ministarstva obrane za blokadu vojarni u istočnoj Slavoniji provedena je u djelo 13. rujna. Komanda Tuzlanskog korpusa reagirala je ultimatumom Kriznom štabu općine Osijek, zahtijevajući prekid napada i promidžbe protiv Armije, deblokadu putova oko vojarni, vraćanje zarobljenih vojnika i njihove opreme. U protivnom, prijetio je zapovjednik korpusa, general Janković, vojska će "po prvi put... otvoriti vatru po svim vitalnim objektima u gradu, bez Page 93

Bitka za Vukovar prethodnog upozorenja".703 Prijetnja je ostvarena i dan će proći u intenzivnom granatiranju Osijeka 1 Vukovara, na koje je ZNG uzvraćao u granicama svojih mogućnosti. U Osijeku je to bio uvod u iznimno žestok okršaj sa snagama 12. proleterske mehanizirane brigade, koji je, s manjim prekidima, nastavljen i tijekom 14. rujna. "Tučeni su svi značajniji privredni" kao i stambeni objekti, što je prouzročilo nekohko požara, od kojih neke nije bilo moguće ugasiti. Srušen je i most na Dravi na prometnici Osijek - Bilje. Procijenjeno je da je na grad palo oko 1000 projektila. Ranjeno je oko 30 osoba. ZNG je odgovorio minobacačkom i topničkom vatrom po vojarni, poligonu "C" i Tenju, a potom je zajedno s policijom napao vojarnu. Napad oklopnih snaga JNA iz Klise i Bijelog Brda ugrozio je obranu Sarvaša i Tenje. Prijavljeno je uništenje četiri tenka i dva oklopna transportera, a kod Sarvaša i Klise zarobljen je jedan tenk i oklopno borbeno vozilo.704 Slično stanje bilo je i u Vukovaru. Iz srpskih uporišta zapadno od Vukovara 13. rujna tučena su hrvatska uporišta u zahvatu prometnice prema Vinkovcima. Vatra je otvarana i po Borovu Naselju i Lužcu, i od nje je u Borovu stradalo osam civila, od čega šest žena i jedno dijete. Napad na južne dijelove grada odbijen je "prilikom čega su uništena 3 tenka". Odbijen je i manji napad na Svmjarevce. Uočeno je da su snage JNA u Negoslavcima pojačane nepotpunom oklopnom četom.705 Bila su to završna prestrojavanja ojačane 453. mehanizirane brigade za novi napad na Vukovar.700 Zapovjednik brigade potpukovnik Ilija Jokić tvrdio je da bi se polurazrušeni grad, "vojničkom logikom cijenjeno, dobro osmišljenim i žešćim udarom, mogao ... brzo osvojiti, čak i Borovo i Borovo Naselje", i da to neće učiniti jer " ... njegova i ostale jedmice u rejonu Vukovara, nemaju takav zadatak i da striktno primjenjuju naređenje Vrhovne komande da prvi nikad ne otvaraju vatru i ne napadaju. Dosadašanje razaranje grada najmanje je prouzrokovano dejstvom jedinica JNA u samoodbrani. Posljedica je žestokih sukoba 'mupovaca', 'zengeovaca', naoružanih 'hadezeovaca', s jedne i jedinica teritorijalne odbrane i dobrovoljaca zapadnog Srema i Slavonije, s druge strane, njihovih svakodnevnih minobacačkih i artiljerijskih bombardovanja gradskih naselja 1 obližnjih sela. Bez pretjerivanja se može reći da bi Vukovar odvano bio sravnjen sa zemljom 703 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 13. 9. 1991., Vanredno izvješće. U izvješću je prijepis naredbe generala Save Jankovića, zapovjednika Tuzlanskog korpusa 704 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 13. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju, Izvanredno izvješće. Poslano telefaksom 13. rujna 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br. 525-64-1/91 od 14. 9. 1991., Vanredno izvješće; SVA MORH-ZOZO: 3. br. ZNG od 14. 9. 1991., Izvanredno izvješće. 705 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju od 13. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: Regionalni krizni štab za istočnu Slavoniju, Izvanredno izvješće. Poslano telefaksom 13. rujna 1991.; SVA. MORH-GSHV: Zapovjedništvo obrane općine Vukovar, Str. pov. br. 1-15 od 13. 9. 1991, Redovno dnevno izvješće. 706 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska, 22. 4. 1993., 20. 126 da se jedinice JNA ne postavljaju između zaraćenih snaga i sprečavaju, koliko je to moguće njihove rušilačke pohode".707 Pripreme za napad pratila su stalna ponavljanja armijskih glasnogovornika o teškom položaju posade u gradskoj vojarni. Nju je 13. rujna obišla i delegacija Međunarodnog crvenog križa708 Dan kasnije, 14. rujna Armija je krenula u napad na Vukovar. Napad na južni dio grada počeo je pokretom oklopno-mehanizirane skupine iz Petrovaca, sela jugozapadno od Vukovara i druge skupine iz gradske vojarne.709 Jakom minobacačkom vatrom iz Mirkovaca i Gaboša napadnuti su Vinkovci s "ciljem da vežu snage kako ne bi bile angažirane prema Vukovaru".710 Iz istih je razloga otvarana vatra iz Bršadina po Marinicima i cesti Nuštar -Marinci.711 Bio je to jedan od rijetkih napada u kojem je JNA uspjela iznenaditi snage obrane Vukovara. 'Tenkovi su u tim napadima u jednom momentu uspijeh probiti obrambene snage Vukovara i Borova naselja na svim frontovima odnosno u ul. Trpinjska cesta, Sajmište, Slavonska, Borovska cesta i sa pješadijom ući u navedene ulice. Nakon probijanja obrambenih snaga Vukovara i Borova naselja tenkovi su dejstvovali po obiteljskim kućama, a pješadija je bezobzirno pucala po civilnom stanovništvu. Tokom trajanja bjesomučne i bezobzirne paljbe po obiteljskim kućama i civilnom stanovništvu, obrambene snage Vukovara i Borovo naselja konsolidirale su svoje redove i u protunapadu uspijeh vratiti sve izgubljene položaje".712 Tvrdnja nije bila točna. Armija je uspjela zauzeti dio Sajmišta i izbiti do "Vutexa".713 Page 94

Bitka za Vukovar Prema tvrdnjama zapovjednika 453. mehanizirane brigade JNA to je bio njezin najveći uspjeh u kampanji oko Vukovara. Deblokirala je vojarnu u Vukovaru i izbila do Proleterske i Radničke ceste.714 Vojarnu je deblokirao pridodani 1. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade, kojeg je u napadu pratilo pješaštvo pobunjenih Srba iz Negoslavaca i bataljun 453. mehanizirane brigade. Oklopni bataljun u pothvatu je ostao bez jednog tenka a dva su mu oštećena.715 U napadu su poginula dvojica gardista i jedan civil, a liječničku pomoć zatražile su 33 osobe, od čega 11 pripadnika ZNG-a četiri policajca i 18 civila. Prema neprovjerenim informacijama Armija je zarobila 15 civila i odvela ih kao taoce u vojarnu. Napade kopnenih snaga podržalo je ratno zrakoplovstvo, napadajući ciljeve u Vukovaru i Borovu Naselju.716 707 Milorad GONČTN, "Kasarna neće pasti", Narodna armija 14. 9. 1991., 16. 708 Ivan MARKOVIĆ, "Na ratištima u Hrvatskoj sve dramatičnije", Narodna armija, 18. 9. 1991., 6. 709 D. RUNTIG, Tako smo branili Vukovar, 20. 710 SVAMORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br. 525-65-1/91 od 14. 9.1991., Redovno Izvješće. 711 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-172/1-91 od 14. 9.1991., Izvješće. 712 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4227/91 od 14. 9. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar 1 Borovo naselje, dopuna naše zadnje depeše. 718 D. RUNTTĆ, Tako smo branili Vukovar, 32. 714 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji". Vojska 22. 4. 1993, 20; Milorad GONČTN, "Svanuće jutro slobode", Narodna armija 9. 11. 1991, 14. 715 VRH-USMSP: MORH, SIS, H odjel, Ur. br. 512-18-07/02-96-1607-5 od 21. 1. 1997, Pripadnici HV, sudjelovanje u agresiji na RH; Milorad GONČTN, "Svanuće jutro slobode". Narodna armija 9. u. 1991, 14; Mlhdar BAKARIĆ, "Doprinos TO Negoslavci u oslobađanju Vukovaru", Narodna armija 7. 12. 1991, 26. 716 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4227/91 od 14. 9. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše zadnje depeše; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4228/91 od 15. 9. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 127 vukovarska bolnica Jedan od zrakoplova 172. lovačko-bombarderskog avio-puka umjesto silosa "Dergaj" kod Vukovara greškom Je bombardirao Bač u Vojvodini. Troje mrtvih i devet ranjenih osoba rezultat su te greške.717 Istog dana u Kabinetu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, zamjenik zapovjednika 5. vojne oblasti general-potpukovnik Andrija Rašeta ustvrdio je da "JNA nema nijednog tenka u okolici Vukovara".718 Generalova tvrdnja bila je primjer komumciranja dviju strana, od kojih jedna nije ništa čula ni vidjela osim onog što joj je naredila "pretpostavljena komanda". Nekoliko dana kasnije objavljeno je službeno priopćenje Komande 1. vojne oblasti da su njezine postrojbe 14. rujna u 13.30 počele uspješan pothvat deblokade vojarne u Vukovaru.719 Ujutro 15. rujna počeo je "snažan artiljerijski napad JAi četnika na grad Vukovar uz angažiranje oMopno-mehaiiiziranih sastava", dio je izvanrednog izvješća regionalnog Zapovjedništva ZNG-a koje je telefaksirano Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu ubrzo nakon 9 sati Procijenjeno je da grad napadaju dva oklopna bataljuna ojačana pješaštvom pobunjenih Srba720 Napad je podržalo 717 S. NEDELIKOVIĆ, "Kobna greška pilota", Narodna armija, 18. 9. 1991., 12; MUP, Služba za zaštitu ustavnog poretka, Ispostava Slavonski Brod od 15. 6. 1992, Službena zabilješka o informatlvnoni razgovoru (Kapetan I klase Vlado Jurić). "Kada je saznao šta je uradio, pilot JRV, koji je greškom bombardovao vojvođanski gradić Bač, dožlveo je težak stres 1 još se nalazi u šoku. Da 11 bi taj isti pilot, koji je mitraljeskim rafalom prekinuo srećno detinjstvo devojčice - Srpkinje u Baču, na tlu Srbije, bio ponosan (ili možda nagrađen zbog dobro obavljenog zadatka) da nije pogrešio, da je to isto učinio "tamo gde je trebalo", dvadesetak kilometara dalje, na ulicama Vukovara, Borova Naselja ili Iloka?", komentar je 1 pitanje koji je postavio beogradski tjednik Vreme nakon te greške. Robert ČOBAN, "Pogrešno ubistvo", Vreme, 23. 9. 1991, 22. 718 SVA MORH-GSHV: Vlada Republike Hrvatske, Kabinet predsjednika od 14. 11. 1991, Bilješka sa sastanka sa predstavnicima Komande pete vojne oblasti. 719 Ivan MARKOVIĆ, "Na ratištima u Hrvatskoj sve dramatičnije", Narodna armija 18. 9. 1991, 6. 720 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za Istočnu Slavoniju od 15. 9. 1991, Izvješće izvanredno; Prema izvješću 3. brigade ZNG-a grad je napadnut s tri pravca s oko 100 tenkova, tri baterije višecijevnlh lansera raketa i oko 1000 pješaka SVA Page 95

Bitka za Vukovar MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 16. 9. 1991, Izvanredno dnevno izvješće. 128 zrakoplovstvo, napadajući kasetnim bombama cijeli grad. "Bitka je trajala preko 9 sati nije bilo velikih gubitaka na našoj strani dok je neprijatelj prepolovljen u živoj sili a izbačeno je 17 tenkova i 1 avion iz stroja", pisalo je u izvješću iz Vukovara nakon odbijanja napada.721 Prema izvješću 3. brigade ZNG-a poginula su tri civila, a ranjeno je 40 osoba722 Prema podacima ]VIUP-a poginulo je nekoliko osoba, od kojih je utvrđen identitet dvojici pripadnika ZNG-a i jednom civilu, a identitet ostalih tek je trebalo utvrditi. Ranjeno je 37 osoba, od čega 16 gardista, šest policajaca i 15 civila. Za razliku od izvješća ZNG-a, iz izvješća MUP-a bilo je razvidno da stanje ipak nije tako dobro. Svi postavi koje su hrvatske snage izgubile, vraćeni su, osim u ulici Sajmište u kojoj je bila vojarna JNA723 Napad s pravca Negoslavaca Armija je opravdala deblokadom vojarne, a napad sa sjevera iz Borova Sela otvoreno je priznala, ne navodeći alibi okružene vojarne. "Mještani Borova Sela smatraju da će, uz pomoć aviona RV i PVO koji su i u nedjelju, 15. septembra nekoliko puta nadletali i bombardovah položaje ustaške crne legije, uskoro osvojiti Borovo Naselje i time dati velik doprinos konačnom oslobađanju Vukovara, za koji se bije odsudna bitka".724 Intenzivne borbe nastavljene su i 16. rujna "Stanje u Vukovaru je izuzetno teško. Vode se borbe protiv oklopnih jedinica, koje uz podršku pješadije pokušavaju ući u Vukovar. Detaljnije podatke o ranjenim i mrtvim - gubicima nemamo", zapisano je u dnevnom izvješću 3. brigade ZNG-a.725 Nešto više o borbama u gradu govori dnevno izvješće Zapovjedništva obrane Vukovara u kojem se konstatira da Armija i pobunjenici i "dalje žestoko nastupaju tenkovima M-84 i dovlače snage pješadije", i prognozira se da će se "borbe za Vukovar voditi još dugo i žestoko". Prijavljeno je 12 uništenih tenkova i zatražena pomoć jačine pješačkog bataljuna.726 0 planovima Armije oko Vukovara nešto se može zaključiti na osnovi odluke o dovođenju 2. oklopnog bataljuna 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade, koji je 16. rujna iz Sremske Mitrovice stigao u Negoslavce. Bataljun je dobio zadaću da preko sela Bogdanovaca izbije u Trpinju, gdje je trebao pojačati 2. mehanizirani bataljun matične brigade u napadima prema Borovu Naselju.727 To je zapravo bila odluka o presijecanju prometnice Vukovar -Vinkovci, što se željelo postići zauzimanjem Bogdanovaca. Da je bataljunu primarna zadaća bila dolazak u Trpinju, to se moglo brzo i bez borbenog naprezanja postići na isti način na koji je 27. kolovoza u Trpinju doveden 2. mehanizirani bataljun, a to je prometnicom Ilok -Bačka Palanka - Dalj. 721 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-65/1-91 od 15. 9. 1991, Izvješće. Izvješće je u opisu napada dosta konfuzno. U drugom dijelu navode se gubici JNA od 16 tenkova i oklopnih transportera 722 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 16. 9. 1991, Izvanredno dnevno izvješće; Gregurić donosi podatak o dva poginula pripadnika ZNG-a, jednog cMla i ranjenih 37 pripadnika pohcij'e i garde. F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 115. 7B MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4228/91 od 15. 9. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 724 M. MARJANOVIĆ, D. GLIŠIĆ, 1 dalje pod kišom granata". Narodna armija 18. 9. 1991, 11. 725 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 16. 9. 1991, Izvješće. 720 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 1-17 od 16. 9. 1991, Redovno dnevno izvješće. 72; "pj djvjjj ijucjj mladi ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991, 21; Vjerojatno je to skupina koja je prošla kroz Haču oko 10 sati 16. rujna Skupina se sastojala od 15 tenkova, 19 oklopnih borbenih vozila, 15 kamiona, 20 terenskih vozila, od kojih su tri vukla topove, vozila prve pomoći civilnog kamiona punog vojske i putničkog vozila. SVA MORH-ZOZO: Općina Vinkovci, SNO, CO, Br. 08-2602/1-91 od 16. 9. 1991, Izvješće. 129 Trokut Osijek - Vukovar - Vinkovci nakon tri dana intenzivnih borbi pretvoren je u najnesigurnije područje Hrvatske.728 Nakon dugog pasivnog odnosa ZNG i MUP dobio je odobrenje da pokuša riješiti problem Armije, na čemu su angažirane sve raspoložive snage. Manja uporišta Armije, kao granične karaule u Donjem Miholjcu, brzo su položile oružje, ah tako nije bilo s vojarnama. U garnizonu Osijek dio 12. proleterske mehanizirane brigade žilavo se branio uz snažnu potporu snaga iz okohce grada. Te su snage napadom na Sarvaš i prodorom pravcem Klisa - Brezova Međa - Nemetin ozbiljno ugrozile Osijek, a snage 3. brigade ZNG-a uz velike su ih napore zaustavile na crti Borovo Brdo - Ciglana kod Nemetina - trigonometrijska točka 93 - Tenja. Tijekom 16. rujna Armija se Page 96

Bitka za Vukovar uspjela ukliniti u dio obrane južno od Osijeka na pravcu Brijest - Pustara Tufek što je prema mišljenju novog regionalnog zapovjednika ZNG-a, pukovnika Karla Gorinšeka,729 "uz jučerašnji razvoj jednog' oklopnog bataljuna "na liniji s. Sarvaš - Ciglana - Tenja" činilo izglednim "odsjecanje dijela grada Osijeka sa južne strane". Da bi se to spriječilo, počelo je dovođenje dijela 2. bataljuna 3. brigade ZNG iz Županje na pravce Klisa - Nemetin i Sarvaš - Nemetin - Osijek Donji grad. Dovođenje bataljuna nije išlo bez otpora dijela njegovih pripadnika. U takvim okolnostima Vukovar se i nije našao u dnevnom izvješću regionalnog zapovjedništva ZNG-a za 16. rujan 1991. Zabilježen je i podatak o koncentraciji Armije na pravcu Šid - Orolik - Jankovci, što je uz postojeće uporište u Mirkovcima dovodilo u pitanje obranu zapadnog Srijema.730 Uočeni pokreti Armije bih su najava napadne operacije, kojoj je glavni napor u prvoj fazi trebao biti upravo na području Vinkovaca. Na širem području Sida 17. rujna uočeno je prostizanje novih snaga JNA koje su procijenjene na mehaniziranu brigadu. Zapovjednišvo ZNG-a u Osijeku očekivalo je njihov prodor pravcem Orolik - Vinkovci - Đakovo, a dijelom snaga i prema Osijeku i Vukovaru. Očekivan je i pokušaj nasilnog prijelaza rijeke Drave iz Baranje kod Belišća na području Novo Nevesinje - Bistrinci. Prodor Armije prema Đakovu i Osijeku značio bi odsijecanje ne samo Vukovara, nego i Vinkovaca. BUo je dovoljno razloga da se snage ZNG-a žurno prestroje i pripreme za napad JNA Zapovjedništvo regionalnog ZNG-a 17. rujna zapovijedilo je 109. brigadi ZNG da spriječi odsijecanje Vukovara i organizira obranu na pravcu: Nijemci - Komletinci - Otok i Jankovci Vinkovci - Mikanovci. Glavne snage morale su biti angažirane u području Vinkovci - Marinci - Nuštar. Uz bojne mjere od Zapovjedništva ZNG-a u Zagrebu zatraženo je odobrenje za ustroj novih brigada, jer postojeće snage nisu bile "adekvatne u odnosu na naraslu prijetnju od strane JA i srpsko-četničkih formacija". Do tada osnovna prepreka narastanju ZNG-a, nedostatak naoružanja, počeo se razrješavati predajom postrojbi JNA čime je dobivena osnova za povećanje brojnog stanja Zbora narodne garde. Predložen je ustroj novih sedam brigada prema postojećem ustroju brigade ZNG-a. Osim jedne brigade koja se planirala ustrojiti od izbjeglog stanovništva iz Baranje, ostale brigade dobile su općinska obilježja. Prema ustrojbenom planu, brigadu su pored Vukovara trebale dobiti i Nova Gradiška, Slavonska Požega, Đakovo, Podravska Slatina, a Osijek je trebao dobiti svoju drugu brigadu.731 Mobilizacija se trebala obavljati sukladno razvoju ratne situacije 728 SVA MORH-GSHV: Operativni centar Zap. ZNG RH od 15/16. 9. 1991., Izvješće. 729 Zapovjednikom ZNG-a u istočnoj Slavoniji Gorinšek je imenovan 11. rujna 1991. a od 16. do 19. rujna njegovo ime se sreće na dijelu borbenih dokumenata, kao i ime njegova prethodnika pukovnika Pejića. Dvojnost zapovijedanja prestala je 20. rujna, a primopredaja je izvršena 25. rujna. SVA MORH-ZOZO: Republika Hrvatska, Predsjednik KL 112-01/91-01/91, Ur. br. 512-03-91-1 od 11. 9. 1991., Odluka; SVA MORH-GSHV; ZOSISB od 25. 9. 1991., Izvješće o primopredaji dužnosti zapovjednika HV za istočnu Slavoniju i Baranju. 730 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br. 525-68/1-91 od 16. 9. 1991., Izvješće. 731 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju, Str. pov. br. 525-71-1/91 od 17. 9. 1991., Izvješće. 130 i stupnju ugroze, odnosno prema pristizanju prijeko potrebne vojne opreme i naoružanja. U postojećim brigadama ZNG-a, "zavisno od tempa pristizanja naoružanja", trebalo je početi ustroj petih i šestih bataljuna kao i samostalnih rodovskih postrojbi.73- Treća brigada ZNG-a planirala se prikupiti po bataljunima da bi se od nje dobila jača udarna i pokretna postrojba za "snažnija aktivna djelovanja na cijelom prostoru zone odgovornosti".733 Proglašeno je pružanje otpora srpskim snagama svim raspoloživim snagama ZNG-a, Narodne zaštite i MUP-a. Boj je planiran zajedničkim djelovanjem vojnih postrojbi i skupina građana u općini i mjesnim zajednicama. "U slučaju zaposjedanja dijela teritorije Republike Hrvatske od strane agresora i četnika na toj teritoriji preći na gerilski način ratovanja". Snage uz rijeke Savu i Bosut stavljene su u pripravnost. Mostove na njima trebalo je srušiti ako bi ih JNA pokušala prijeći, što je na temelju procjene konkretnog stanja bilo u nadležnosti zapovjednika.734 Usklađivanje obrambenih mjera na pojedinim područjima planirano je imenovanjem koordinatora za te poslove. Za koordinatore su imenovani zapovjednici 107., 108. i 109. brigade ZNG-a, kao i zapovjednik obrane grada Osijeka. Uz osnovnu dužnost koordinatori su trebali surađivati na usklađivanju obrambenih i ratnih djelatnosti s kriznim štabovima općina, MUP-om i ostalim obrambenim strukturama na svom pojasu nadležnosti.735 Tijekom 17. rujna nastale su znatne promjene na istočnohrvatskoj bojišnici, napose u jasnom definiranju bojišnog prostora. Iz Osijeka se u Tenju uspjela Page 97

Bitka za Vukovar probiti skupina 12. proleterske mehanizirane brigade, zahvaljujući pomoći njezinih dijelova izvan grada.736 Pred napadom 2. oklopnog i 2. mehaniziranog bataljuna 51. mehanizirane brigade JNA četa 3. brigade ZNG-a povukla se iz Sarvaša. Mehanizirani bataljun zaposjeo je crtu ispred sela, koje je, prema izjavi jednog sudionika popaljeno i opljačkano od "strane četnika i dobrovoljaca".737 Hrvatske snage uspjele su zauzeti vojarnu i pohgon "C" u Osijeku, usprkos topničkih zrakoplovnih napada JNA, od kojih je stradala većina kuća u južnom dijelu grada. Dnevni gubici ZNG-a na bojišnici bih su vrlo veliki, poginula su tri, 13 je ranjeno, a za 19 gardista 3. brigade nije se znala sudbina.738 Stanje u Vinkovcima bilo je slično. Vojarna je držana u okruženju, kao i Mirkovci sa skladištem Vrapčana. U Medicinski centar u toku dana dovezeno je šest mrtvih i 31 ranjena osoba,739 Dojave vinkovačkog Centar za obavještavanje o novim snagama Armije koje su iz pravca Sida prošle kroz Ilaču u pravcu Vinkovaca, bile su znak da se stanje između Vinkovaca i Vukovara neće poboljšati.740 Snage u Vukovaru uglavnom su bile zauzete obranom koja je 17. rujna ozbiljno ugrožena odsijecanjem grada od Bogdanovaca.741 U redovnom dnevnom izvješću Zapovjedništvo obrane grada opisalo je dan i zatražilo pomoć: 732 SVA MORH-ZOZO: ZZNGIS1B, Pov. br. 525-88-1/91 od 20. 9. 1991., Borbena zapovjed br. 1; U zapovijedi je proglašeno i ratno stanje, što nije bilo u nadležnosti regionalnog ZNG. U dnevnom izvješću od 21. rujna predloženo je Zapovjedništvu ZNG proglašenje ratnog stanja, što dodatno komplicira sliku poduzetih mjera SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Pov. br. 525-94-1/91 od 21. 9. 1991., Dnevno izvješće. 733 SVA MORH-ZOZO: ZZNGIS, Str. pov. br. 525-68/1-91 od 16. 9. 1991., Izvješće. 734 SVA MORH-ZOZO: ZZNGIS1B, Pov. br. 525-88-1/91 od 20. 9. 1991., Borbena zapovjed br. 1. 73i SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju, Pov. br. 525-91-1/91 od 21. 9. 1991., Zapovijed. 730 M. SINANOVIĆ, "Pomoć je došla s poligona C", Narodna armija, 21. 9. 1991., 19; Nikola OSTOJIĆ, "Artiljerijski dvoboj", Narodna armija 9. 10. 1991., 9-10. 737 VSA MORH: MORH, SIS, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994., Službena bilješka o informativnom razgovoru; SVA MORH-ZOZO: ZZNGIS, Pov. br. 525-73-1/91 od 17. 9. 1991., Dnevno izvješće. 738 SVA MORH-ZOZO: ZZNGIS, Pov. br. 525-73-1/91 od 17. 9. 1991., Dnevno izvješće. 739 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 17. 9. 1991., ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju, Izvješće o stanju. 740 SVA MORH-ZOZO: Općina Vinkovci, SNO, CO, Br. 08-2618/1-91 od 17. 9. 1991., Izvješće. 741 I. MATKOVIĆ-LASTA, "Bogdanovci u domovinskom ratu", Bogdanovci, 118, na vrlo nejasan način govori o tom događaju. Piše da je put prema Vukovaru bio osiguran do 17. rujna, kada je napadnut, napad odbijen, a "dio puta prepušten" i "nadalje korišten uz velike rizike do 18. listopada 1991." 131 "1.- Borbe su otpočele kao i obično i trajale cijeli dan. Snage pučista trpe ogromne gubitke u ljudstvu i tehnici ali i dalje uporno razaraju sve pred sobom bez izuzetka na cilj. Mrtvi u njihovim redovima se više ne mogu izbrojati što dodatno pogoršava situaciju. Pučisti svoje snage dovoze autobusima i stiče se dojam da su drogirani. 2.- Snage pučističke vojske napuštaju vojarnu i grupiraju se u dijelu grada Petrova Gora gdje je veliki broj četnika. Sa sjevera i dalje dolaze tenkovi i oklopni transporteri a iza njih se dovozi živa sila. MZ A Stepinac je razorena do temelja i više ne liči na naselje, prepuna uništenih tenkova, mrtvih četnika i pučista. Borbe i dalje traju. 3- Branioci Borova i Vukovara ne posustaju bez obzira na razaranja, prenapregnutost i iznurenost ljudstva, slabu opskrbljenost naoružanjem i municijom, bez vode i struje i bez redovnog snabdijevanja hranom. 4.- Neophodna nam je pomoć u ljudstvu, naoružanju i municiji. 5.- Hitno je potrebno formirati jaku jedinicu u s. Bogdanovci s jakim snagama artiljerije za podršku radi koordiniranog proboja i učvršćenja linije Vukovar -Bogdanovci - Vinkovci".742 Iz ovog izvješće bilo je razvidno da je Vukovar odsječen od Vinkovaca.743 Tražena je žurna deblokada i predlagan način na koji bi se osigurala prometnica prema Vinkovcima. Osnova osiguranja bilo je selo Bogdanovci, koje je trebalo pretvoriti u jako topničko uporište. U vrijeme pisanja zahtjeva topničkih sredstava u istočnoj Hrvatskoj nije bilo, iako je bilo izgleda da ih uskoro bude. Napadi na vojarne bili su u punom zamahu. U Đakovu se 18. rujna predala Page 98

Bitka za Vukovar 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada.744 Vojarna u Našicama s mehaniziranim bataljunom i protuoklopmm divizijunom 12. proleterske mehanizirane brigade predala se 21. rujna kao posljednja u Slavoniji.745 Njihovo naoružanje i oprema bilo je temelj za ustroj prvih protuoklopmh i topničkih sastava ZNG-a.746 Od skupina s područja Đakova ustrojene su prve protuoklopne postrojbe, a jednu bateriju topova 100 mm dobila je 3. brigada ZNG-a.747 Od napadnutih vojarni i uporišta ostala su nezauzeta ona u Vinkovcima i okolnu. Zauzimanje vojarni u stopu je pratilo u srpnju započeto osipanje Armije, koju su njezini pripadnici pojedinačno ih u manjim skupinama napuštah.748 Sve se to događalo u znaku zapovijedi ministra obrane RH od 17. rujna za prekid napada na vojarne JNA a na osnovi sporazuma zaključenog u Igalu.749 Idućeg dana predsjednik Republike Hrvatske dao je zapovijed za prekid vatre.750 U Osijeku je ZNG-a zapovijed u 742 SVAMORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 1-18 od 17. 9. 1991., ZZNG RH, Redovno dnevno izvješće. 743 U dnevnom izvješću 3. brigade ZNG-a o tome piše: "14,45 Bogdanovci odsječeni i Vukovar je ostao u okruženju. U svezi s tim zapovjednik p.pukovnik Vukovac tražio od Kriznog štaba 'zolje' koje nije dobio". SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 18. 9. 1991., Izvješće. 744 SVAMORH: ZZNGISB, Pov. br. 525-75-2/91 od 18. 9. 1991., Izvješće. 745 SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Pov. br. 525-94-1/91 od 21. 9. 1991., Dnevno Izvješće. 746 SVAMORH-GSHV: ZZNGISB od 18. 9. 1991., Dnevno izvješće. 747 SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Pov. br. 525-89-1/91 od 20. 9. 1991., Dnevno Izvješće. 748 Podaci o prebjezima redovno su unošeni u dnevna izvješća postrojbi, uzimani su im podaci i po mogućnosti ispunjavanja želja za povratkom kući Hl odlaskom u Inozemstvo. Npr. SVA MORH-Zap. 109. br HV: Zap. 109. br ZNG od 22. 9. 1991. 749 SVA MORH-ZOZO: Ministarstvo obrane, KL 801-03/91-01/01, Ur. br. 512-06-91od 17. 9. 1991., Zapovjed. 750 SVA MORH-ZOZO: Republike Hrvatska, Predsjednik, Br. 1002/91 od 18. 9. 1991., Naredba o prekidu vatre. 132 početku poštivao, iako je Armija odmah prekršila primirije/51 Komanda 1. vojne oblasti u tom je trenutku privodila kraju pripreme za uvođenje glavnine 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije u istočnu Hrvatsku. Divizija je dobila zadaću izlaska na crtu Đakovo - Našice, da bi u prvoj fazi napadne operacije deblokirala okružene vojarne i spojila se s Banjalučkim korpusom.752 Divizija je u veljači 1991. prema nalogu Štaba vrhovne komande oružanih snaga SFRJ pridodana Komandi 5. vojne oblasti (Sjeverozapadnom vojištu) pri razradi novog ratnog plana "Sutjeska 2", zamisli o djelovanju u slučaju napada NATO pakta. Za tu zadaću bila je ojačana s 252. oklopnom brigadom iz Kraljeva.753 Dijelovi divizije i prije su bih angažirani na području istočne Hrvatske. Tijekom sukoba u Sloveniji u područje Sremska Mitrovica -Šid dovedena je njezina 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada iz Beograda. Krajem kolovoza dva njezina bataljuna, jedan oklopni i jedan mehanizirani, angažirani su u napadu na Vukovar u sastavu 51. i 453. mehanizirane brigade JNA Početkom kolovoza u Slavoniju je doveden i oklopni bataljun 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade te pridodan 453. mehaniziranoj brigadi za napad na Vukovar.754 Sredinom kolovoza 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada otpustila je pričuvni sastav pa je ostala samo s ročnom vojskom. I taj dio počela je otpuštati 12. rujna zbog naredbe "da se iz septembarske partije vojnika otpuste svi oni koji nisu položili prijemne ispite za fakultete", što je porazno djelovalo na njezinu borbenu spremnost. Stoga je provedena treća mobilizacija, i to ljudstva koje je već prije pozivano, uz paralelno otpuštanje naraštaja iz rujna 1990. Od tog ljudstva brigada je ustrojila nepotpuni 2. oklopni bataljun, koji je 16. rujna doveden u Negoslavce sa zadaćom proboja do Trpinje preko Bogdanovaca. Odlukom o uvođenju glavnine 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije, oklopni bataljun iz Negoslavaca dobio je novu zadaću, osigurati uvođenje 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade prema Vinkovcima.755 Tako se dogodilo da su i Armija i Zbor narodne garde RH pripremali napad na istom prostoru, ah u suprotnim pravcima: Armija sa šireg područja Vukovara na Vinkovce, a ZNG s područja Vinkovaca prema Vukovaru, gradu koji je 18. rujna pohvaljen od Predsjednika Repubhke Hrvatske sa svim obrambenim sastavima "za dugotrajnu, junačku i uspješnu obranu grada Vukovara od najezde odmetničkih srpskih terorista i jedinica Jugoslavenske narodne armije".756 S tom pohvalom ime zapovjednika obrane potpukovnika Dedakovića postalo je javno dobro, što nije naišlo na njegovo oduševljenje.757 Pokušaj hrvatskih snaga da 18. rujna deblokiraju Vukovar nije uspio zbog Page 99

Bitka za Vukovar "koncentracije jakih svježih snaga agresora na prostoru Mirkovci - Vukovar Orolik", koje su prema procjeni 751 SVA MORH-ZOZO: ZZNG za istočnu Slavoniju. Pov. br. 525-73-1/91 od 17. 9. 1991., Dnevno izvješće. 752 M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 208. Iako se Sekullć ograničava na konstataciju da je divizija dobila zadaću izbijanja na crtu Đakovo - Našice, jasno je da bi uspješna provedba zadaće značila i deblokadu vojarne u Vinkovcima 75:1 SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik OONP", bilješka od 16.2.1991.; SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik Oklopnih jedinica", bilješka od 17. 2. 1991. 75J Mladen MARJANOVIĆ, "I dezerteri se vraćaju", Narodna armija 13. 11. 1991., 19; "TI divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991., 20-21; Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji". Vojska, 22. 4. 1993., 20 755 Ti divni ljudi mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991., 21. 751i SVA MORH-GSHV: Republika Hrvatska Ured Predsjednika Br. 1003 od 19. 9. 1991., Pohvala predsjednika Republike Hrvatske jedinicama ZNG i MUP-a. 757 Srđan ŠPANOVIĆ, Većeslav KOCIJAN, "Što je to primirje". Danas, 1. 10. 1991., 11. 133 Zapovjedništva regionalnog ZNG-a bile ekvivalenta ojačane mehanizirane brigade.758 Za novi pokušaj deblokade angažirana je skupina gardista 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a, dio specijalne postrojbe Policijske uprave Slavonski Brod i četiri tenka M-84 iz sastava 108. brigade ZNG. Skupina je iz Slavonskog Broda krenula navečer 18. rujna. Posade tenkova činili su dragovoljci, a njihovi tenkovi imah su samo po 15 potkalibarnih zrna za tri tenka i 12 zrna za četvrti tenk a svaki je tenk imao po 250 komada streljiva za strojnice 7,62 mm, a za protuzračne strojnice 12,7 mm 360 metaka za cijeli vod.759 Borbeni komplet za tenk M-84 iznosi inače 44 metka 125 mm. Zapovjednik 108. brigade ZNG, bivši tenkist JNA mislio je "da je ovo očajnički pokušaj, da upotreba tenkova nije pravilna i da su mali izgledi za uspjeh osim ako faktor iznenađenja bude potpun u što je teško vjerovati".760 Slavonskobrodska skupina pridodana je 109. brigadi ZNG-a, koja je za predstojeći pothvat trebala odvojiti jedan svoj bataljun i u toku 19. rujna deblokirati prometnicu Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar. Pri pothvatu je trebalo voditi računa o mogućem napadu "agresora i četnika" s pravca Svmjarevci Petrovci i Bobota - Bršadin. Zapovjednik obrane Vukovara bio je dužan olakšati pokušaj tako da veže za sebe "što jače snage agresora". Nakon provedene deblokade trebalo je osigurati opskrbu 1 popunu snaga u Vukovaru. Glavnina 109. brigade 1 dalje je bila na temeljnoj zadaći, obrani Vinkovaca i pokušaju zauzimanja vojarne i skladišta i- "Vrapčana".761 Za provedbu pothvata Zapovjedništvo ZNG-a angažiralo je i 107. brigadu ZNG-a, a njezinu je zapovjedniku u 3 sata 19. rujna dan nalog da 2. bataljun (bez čete) bude pripravan za uporabu na pravcu Đakovo - Ivankovo - Nuštar da bi prema potrebi spriječio odsijecanje dijelova 109. brigade ZNG na pravcu Petrovci - Ostrovo. Bojna priprava, koja je tekla od 9 sati istog dana sadržala je i mogućnost blokade i čišćenja sela Ostrovo i Pačetin kao i zaposjedanje područja obrane na tom području.702 Pokušaj prodora u toku 19. rujna nije uspio. Provedbu su onemogućile nove snage JNA koje su počele ulaziti u Hrvatsku. U toku dana Zapovjedništvo ZNG-a dobilo je neprovjerenu informaciju da je iz "rajona Šid Adaševci pokrenuta (...) grupacija sastava 70 tenkova, 100 topova, a od Beograda prema Sidu nekoliko kolona autobusa sa rezervistima JA'.763 Informacija je bila točna. Prema Sidu se kretala glavnina 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije, a na njezinu čelu je bila 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada iz Valjeva.764 Brigada je mobilizirana 16. rujna, potom dovedena u područje Platičeva između Šabca i Sremske Mitrovice, odakle je 19. rujna pokrenuta prema Sidu.765 Istog je dana na šire područje Sida stigla i 252. oklopna brigada iz Kraljeva.766 758 SVA MORH-GSHV: ZZNG za Istočnu Slavoniju i Baranju od 18. 9.1991, Dnevno izvješće. Nisam pronašao ni jedan dokument koji bi objasnio tko je i kako pokušao deblokadu. 759 SVA MORH-fond 108. brigade HV: Zapovjedništvo 108. brigade od 19. 9.1991, Izvješće o radu i upotrebi OMJ na dan 17. i 18. 9.1991.; Prema izvješću Postrojbe za posebne namjene PU Slavonski Brod koja je tada bila u Vukovaru, razlog dolaska tenkovsko-pješačke skupine iz Slavonskog Broda bio je njezin poziv da omogući izvlačenje tijela njihova tri poginula pripadnika. MUP RH-OTŽ: Posebna jedinica policije Slavonski Brod od 21. 9. 1991, Izvještaj sa ratišta u Vukovaru. 760 SVA MORH-108. br HV: ZNG 108. br od 18. 9. 1991, Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Page 100

Bitka za Vukovar Zap. 3. br. ZNG od 20. 9. 1991, Izvješće; Snimak razgovora s dr. Jozom Meterom od 18. siječnja 1999.; Snimak razgovora sa Stlpom Vukovlćem od 1. veljače 1999. 761 SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Br. 52 5-78-1/91, Borbena zapovijed, Op. br. 1. Zapovijed je poslana 19. rujna 1991. u 03,15 sati. 762 SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB. Br. 525-80-1/91 od 19. 9. 1991. u 03:00, Zapovijed. 763 SVA MORH-GSHV: ZZNGISB, Pov. br. 525-87-1/91 od 19. 9. 1991, Dnevno izvješće. 794 "Ti divni ljudi, mladi ratnici (2)", Narodna armija, 25. 12. 1991, 12. 763 Milisav SEKULIĆ, Tragedije namenjene zaboravu, Nidda Verlag, Bad Vilbel/Beograd, 2002, 31. 796 R POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija 16. 1. 1992, 17. 134 Uvođenje u borbu 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade dobio je 2. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade, koji je bio u Negoslavcima. Bataljun je pravcem Negoslavci - Slakovci - Srijemske Laze Jankovci trebao izbiti u Mirkovce i na taj način raščistiti put za uvođenje mehanizirane brigade iz Valjeva. Bataljun se nakon borbi 19. i 20. rujna probio kroz Slakovce, a dijelu je uspio proboj i kroz Stare Jankovce. U Mirkovcima je pojačao postojeće snage i osigurao skladište "Vrapčana". Prema t\Tdnjama zapovjednika brigade pukovnika Vučića, oklopni je bataljun 20. rujna zauzeo Jankovce, što nije istina.767 U dnevnom izvješću 109. brigada ZNG-a priznala je proboj 10 oklopnih vozila kroz selo i ostanak glavnine u Srijemskim Lazama. Prijavljeno je onesposobljavanje tri tenka.768 Dio bataljuna koji je ostao odsječen u Srijemskim Lazama napadnut je od hrvatskih snaga pri čemu je imao 14 ranjenih pripadnika.769 Bataljun je hrvatska strana procijenila na ojačanu oklopno-mehaniziranu brigadu, što, dakako nije bilo točno. Točno je bilo opažanje "dovođenja svježih snaga sa prostora Sida i Erdevika" u područje Negoslavci - Jankovci.770 Bio je to znatjan uspjeh mehanizirane divizije koja je stavila pod nadzor dio prometnice Šid - Vinkovci na dijelu od Šidskih Banovaca do Mirkovaca. Potpun nadzor onemogućavala su sela Ilača i Tovarnik, prema kojima su se kretale dvije mehanizirane brigade mehanizirane divizije: 2. proleterska gardijska iz Valjeva i 3. proleterska gardijska mehanizirana iz Požarevca. Treća je 18. rujna iz okoline Požarevca krenula prema Sidu, kamo je stigla nakon prijeđenih 250 kilometara i 21 sata usiljene hodnje.771 Dvadesetog rujna i hrvatske su snage zabilježile važan uspjeh na pravcu Vinkovci -Vukovar, usprkos intenzivnih napada iz okolnih srpskih uporišta, kao i napad zrakoplovstva, koje je dva puta napalo Nuštar.772 "Grad Vukovar je u jutarnjim satima deblokiran na pravcu: Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar, a snagama obrane grada dostavljene su potrebne količine" naoružanja, vojne opreme i hrane, šturo je u dnevnom izvješću Zapovjedništva obrambenih snaga istočne Slavonije i Baranje opisan pothvat slavonskobrodske i vinkovačke skupine.773 Jedan tenk M-84 nakratko je uspio ući u Vukovar, a s njim Je ušla i kolona koja je prevozila pomoć za grad, a koju je predvodio doktor Josip Husar.774 Iscrpljeni branioci opskrbljeni su vojnom opremom i hranom, a iz grada je izvučena skupina ranjenika. Taj jedinstveni pothvat, koji je vjerojatno bio i prvi borbeni zadatak na kojem je Zbor narodne garde uporabio tenkove, nije prošao bez gubitaka. Prilikom zračnog napada JNA na Bogdanovce 19. rujna stradalo je oko 13 osoba, među kojima i pripadnik 108. brigade, a iz 3. brigade ZNG-a teže je ranjen zamjenik zapovjednika pothvata.775 Nakon proboja tenkovi i ljudstvo iz Slavonskog Broda vraćeni su kući. Njihov povratak loše je primljen od pripadnika ZNG iz Vinkovaca koji su se povukli s postava, "vjerojatno iz straha vidjevši da tenkovi BJEŽE".776 U 767 TI divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991., 21. ™ SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG od 21. 9. 1991., Izvješće o aktivnostima. M Mladen MARJANOVIĆ, "Najteži je bio prvi okršaj". Narodna armija 16. 11. 1991., 20-21. 77,1 SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Pov. br. 525-89-1/91 od 20. 9. 1991., Dnevno izvješće. 771 M. PETROVIĆ, R. POPOVIĆ, "Beskrajna vera u komandanta Antonića", Narodna aimija, 4. 12. 1991., 24. ~- SVA MORH-ZOZO: Općina Vinkovci, CO, Br. 01-2677/1-91 od 20. 9. 1991., Izvješće. ~' SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Pov. br. 525-89-1/91, 20. 9. 1991., Dnevno izvješće. 774 MUP RH-OTŽ: Posebna jedinica policije Slavonski Brod od 21. 9. 1991., Izvještaj sa ratišta u Vukovaru; Vjerojatno se za ovaj pothvat može vezati fotografija branitelja Bogdanovaca "sa svojim tenkom" iz rujna 1991. M. DEDAKDVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za \\ikovar, 203. ~ SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo 3. bat. ZNG od 20. 9. 1991., Izvješće o stanju; Snimak razgovora s dr. Jozom Meterom od 18. siječnja 1999.; Snimak razgovora sa Page 101

Bitka za Vukovar Stipom Vukovićem od 1. veljače 1999. 7711 MUP RH-OTŽ: Posebna jedinica policije Slavonski Brod od 21. 9. 1991, Izvještaj sa ratišta u Vukovaru. Riječ je naglašena u originalu Izvješća 135 monografiji Bitka za Vukovar proboj i deblokada uopće se ne spominju, prepričava se viđenje Ivana Matkovića Laste o odbijanju napada 17. rujna 1991.777 Borković spominje pothvat, uz žaljenje što su tenkovi i slavonskobrodska policija nakon pothvata otišli.778 Nakon deblokade grada prometnicu Vinkovci - Vukovar na dijelu Bogdanovci Marinci osiguravala je četa 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a, kojoj je prateći vod bio u Ceriću i Nuštru. Dva voda 1. bataljuna 109. brigade ZNG-a bila su na dijelu prometnice prema Vukovaru i u obrani Borova Naselja.779 I nakon deblokade grada Zapovjedništvo obrane Vukovara kritično je ocjenjivalo postupke nadređenih. Dobivena pomoć držana je nedostatnom, štoviše da"... samo produžava agoniju branioca Vukovara. Municija i naoružanje koje nam se upućuje i dalje se netragom gubi u nečijim skladištima na putu do Vukovara. Prema Vukovaru se nastupa neorganizirano i bez ikakve koordinacije, upućujete nam jedinice koje nisu spremne za borbu". Zamjereno je i zbog nevraćanja za borbu sposobnih izbjeglica iz Vukovara kao i zbog neispunjavanja zahtjeva za osnivanje i ustroj vojne pohcije. Očekivano je da se "istraži slanje naoružanja i municije u Vukovar i otkrije gdje to nestaje". Zazivanje "dragog boga da usliši naše molitve" za pomoć u ljudstvu i naoružanju jasno je govorilo o količini povjerenja prema Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu.780 Nekoliko sati prije toga u Zagreb je poslan zahtjev za organizirano dovođenje za borbu sposobnih izbjeglica iz Vukovara, kao i za dostavljanje organizacijsko-ustrojbene sheme za postrojavanje hrvatskih oružanih snaga.781 Stoga je dio izvješća poslan kasnije istoga dana u dijelu zahtjeva preoštar i neprimjeren u komuniciranju po hijerarhijskoj ljestvici. Problem ustroja ZNG-a tada je već postao opći problem, a ne samo u Vukovaru. Zarobljavanje naoružanja i opreme od JNA zahtijevalo je žurne korekcije u ustrojbenom razvoju oružanih snaga. To se posebno odnosilo na potrebu proširenja ustroja brigada ZNG-a ugrađivanjem postrojbi za potporu. Ostavimo li po strani to da je nedostatak stručnih kadrova otežavao ustroj takvih postrojbi, od kojih se očekivalo da podrže pješaštvo, koje je do tada nosilo teret sukoba.782 Od zarobljene tehnike i oruđa protuoklopne brigade iz Đakova, protuoklopnog divizijuna i mehaniziranog bataljuna u Našicama, za početak se mogla ustrojiti solidna protuoklopna i nešto slabija topnička i oklopno-mehanizirana osnova, do pristizanja novih sredstava zarobljenog Varaždinskog korpusa. Naoružavanje ZNG-a usporavale su i druge obrambene strukture, koje su polagale pravo na oružje i opremu, prvenstveno MUP, zbog čega je načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske 26. rujna prenio zapovijed vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske "da se sva oprema i imovina bivše JNA' stave "na raspolaganje hrvatskim oružanim snagama na cijeloj teritoriji Republike Hrvatske".783 777 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MffiKOVrĆ-NAĐ, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 205. ™ Branko BORKOVIĆ - Mladi Jastreb, Rušitelj ustavnog poretka, Meditor, Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata Zagreb, Zagreb, 1995, 14. 779 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-197/1-91 od 20. 9. 1991, Izvješće o b/d u zoni odgovornosti 109. br ZNG. 780 SVA MORH-ZOZO: Zap. obrane općine Vukovar, Str. pov. br. 1-22 od 20. 9.1991, Redovno dnevno Izvješće. 781 SVA MORH-GSHV: Zap. obrane općine Vukovar, Br. (nečitko) od 20. 9. 1991, Zahtjev. Zahtjev je primljen u Glavnom stožeru HV istog dana telefaksom u 13:54. 782 SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB, Pov. br. 525-94-1/91 od 21. 9.1991., Dnevno izvješće. 783 SVA MORH-ZOZO: GSHV, Kl. 114-04/91-01712, Ur. br. 5120-01-91-1 od 26. 9. 1991. Zapovjednik obrambenih snaga istočne Slavonije i Baranje presliku zapovijedi uputio je načelniku Policijske uprave Osijek "na znanje i postupak". 136 "Ako nas biju ustaše zašto nas bije naša avijacija" U dnevnom Izvješću Zapovjedništva ZNG-a za istočnu Slavoniju od 20. rujna Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu dana je procjena snaga JNA u istočnoj Slavoniji. Snage na području Vukovara procijenjene su na jednu oklopno-mehaniziranu brigadu koja je napadala grad s pravaca: Negoslavci - Vukovar i Trpinja, odnosno Borovo Selo - Vukovar. Glavnina 12. proleterske mehanizirane brigade, koja se probila s poligona "C" kod Osijeka, bila je u okolini grada na pravcima Stara Tenja Brijest - Čepin, Klisa - Nemetin i Sarvaš - Nemetin. Mehanizirana brigada iz Pančeva locirana je na području Erdut - Sarvaš - Vera. Bila je to prihvatljiva procjena u kojoj su snage usmjerene na Vukovar podcijenjene na račun precijenjene nazočnosti 51. mehanizirane brigade na području između Osijeka i Page 102

Bitka za Vukovar Erduta. Dio prikupljenih obavještajnih podataka davao je osnove za pretpostavku da Armija priprema nasilan prijelaz rijeke Drave na području između Valpova i sela Petrijevci, na što je ukazivala siječa šume na prilazu Dravi. Koncentracija Armije zamijećena je i u sjevernoj Bosni u zahvatu rijeke Save. Predviđano je da će Armija 21. rujna nastaviti napada na Vinkovce, Vukovar i Osijek "uz istovremeno uvođenje svježih snaga na pravcu: Jankovci - Mirkovci -Ostrovo - N. Mikanovci i dijelom snaga na pravcu: Ostrovo - Markušica - Ernestinovo - Čepin", uz istovremeni pokušaj nasilnog prijelaza rijeke Drave na širem području Valpova.784 Za obranu Vukovara, bila je važna, odnosno sudbonosna, obrana 109. brigade ZNG-a i pridodanog bataljuna 3. brigade ZNG-a. Njihova osnovna zadataća bila je spriječiti prodor Armije pravcem Mirkovci - Cerić - Nuštar, presijecanje prometnice Vinkovci -Vukovar, uporna obrana Vinkovaca i sprječavanje spajanja snaga u garnizonu Vinkovci sa snagama koncentriranim u Mirkovcima. Te snage procijenjene su na oko 70 oklopnih vozila i držane su sposobnim da ozbiljno ugroze Vinkovce i okolinu. Glavnina 109. brigade bila je raspršena u skupinama jačine voda po mjesnim zajednicama vinkovaćke općine, a 3. bataljun osiguravao je teritorij općine Županja i nadzirao mostove na rijeci Savi. Za uspješnu provedbu postavljene zadaće zapovjednik 109. brigade ZNG, major Josip Matić, predložio je imenovanje zapovjednika svih snaga obrane za područje Vinkovaca i Županje da bi se riješili postojeći nesporazumi u zapovijedanju. Također je tražio pojačanja jačine dvije do tri čete, od kojih je dio trebao imati protuoklopno oružje 785 Pretpostavka regionalnog Zapovjedništva ZNG-a u Slavoniji da će Armija 21. rujna uvesti svježe snage prema Vinkovcima pokazala se točnom. Pored već uvedenih mehaniziranih snaga u područje Orohk - Srijemske Laze - Svinjarevci, počelo je uvođenje 1. proleterskoga gardijskog mješovitog artiljerijskog puka. U području Ilače hodnu kolonu puka napale su hrvatske snage, koje su joj izbacile iz stroja nekoliko pripadnika i unijele paniku u njegov sastav. O razmjerima panike svjedoči priznanje da su pripadnici puka na napad odgovorili otvaranjem vatre iz višecijevnih lansera raketa 128 mm "Oganj", protivno pravilima uporabe i usprkos premalenom odstojanju od hrvatskih snaga koje su napale.786 Vjerojatno je taj panični postupak jedan od najvećih razloga pomutnje i rasula Mehanizirane divizije u toku dana. Iza puka se prema Vinkovcima kretala 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada. 7"' SVA MORH-ZOZO: ZZNGISB. Pov. br. 525-89-1/91 od 20. 9. 1991.. Dnevno izvješće. "-' SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-197/1-91 od 20. 9. 1991., Izvješće o b/d u zoni odgovornosti 109. br ZNG. R. POPOVE, "Artiljerija miruje", Narodna armija, 23. 1. 1992., 28. 137 Brigada se već 19. rujna sukobila s hrvatskim snagama koje su branile Tovarnik i koji je pri tome znatno razoren.787 Tovarnik je branilo tristotinjak mještana, tridesetak policajaca iz Slavonskog Broda i Varaždina i skupina pripadnika 1. brigade ZNG-a koja je trebala otići u Rok.788 Borbe za Tovarnik, čije se zauzimanje prema podacima JNA, stavlja u vrijeme od 20. do 22. rujna, nastavljene su 21. rujna. Daljnje napredovanje Armije prema Vinkovcima, pored žilavog otpora hrvatskih naoružanih skupina, zaustavilo je Ratno zrakoplovstvo i topništvo JNA Na pravcu Šid - Vinkovci, odnosno između Tbvarnika i Ilače, zbog skretanja sa "marševskog pravca" i ulaska na "prostor zaposednut oružanim sastavima Hrvatske", kako je glasilo službeno priopćenje, bombardiran je dio 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade,789 koja se potom raspala, a oko 2000 pripadnika njezina pričuvnog sastava pobjeglo je s bojišnice i vratilo se u Valjevo.790 Najspektakularniji dio rasula brigade bio je dolazak jednog pričuvnika s borbenim vozilom pješaštva iz Sida u Beograd pred Skupštmu SFRJ.791 Za izvlačenje napuštene tehnike mehanizirane brigade Ministarstvo obrane Republike Srbije angažiralo je udruženje taksi prijevoznika Beograda.792 Sve je to medijski popraćeno u razmjerima koji su potpuno skinuli masku s problema mobihzacije u Srbiji. U Valjevu se pripadnicima mehanizirane brigade obratio ministar za vjerska pitanja Srbije Dragan Dragojlović s riječima: "Mi stalno govorimo da Srbija nije u ratu sa Hrvatskom, ah je to srpski narod. Mi to ne možemo da kažemo zbog svetskog javnog mnenja, jer bi onda Srbija bila agresor. Jer, kada je vojnik JNA u Hrvatskoj ne može se reći da je to Srbija. Zbog toga Srbija ne može da ima svoju vojsku u JNA Ono što je opasno, napuštanje jedinica, je da se drugi ohrabre, ne kaže Srbi nisu ono što su bili, pa se dignu i Muslimani i Šiptari".793 Osim valjevske postrojbe s područja Sida kompletne su pobjegle i neke druge postrojbe JNA prije no što su uopće imale borbeni kontakt s hrvatskim snagama. Među njima bile su i dvije motorizirane brigade Kragujevačkoga korpusa, 80. iz Page 103

Bitka za Vukovar Kragujevca i 130. iz Smederevske Palanke.794 Umjesto njih u borbe za Tovarnik uvedena je 22. rujna 252. oklopna brigada iz Kraljeva.795 Oko saniranja stanja, osobno se angažirao i načelnik Generalštaba oružanih snaga SFRJ, general-pukovnik Blagoje Adžić. Mediji su prenijeli njegovu spremnost uporabe 787 SVA MORH-ZOZO: Zap. obrane općine Vukovar, Str. pov. br. 1-22 od 20. 9.1991., Redovno dnevno Izvješće. 788 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTTĆ, Bitka za \vkovar, 132-134. 789 "Nad saopštenjima vojnih komandi: Strpljivi 1 spremni", Narodna armija, 25.9.1991,6-7; Dragan TODOROVIĆ, "Da se general izvini", Borba, 26. 9. 1991, 3; Centar za obavještavanje Vinkovci zabilježio je u 09:35 dojavu iz Nijemaca da su "avioni bombardirah Tovarnik", što Je vjerojatno vrijeme napada i na Valjevsku mehaniziranu brigadu. SVA MORH-ZOZO: Općina Vinkovci, CO, Br. 01-2677/1-91 od 20. 9. 1991, Izvješće; Za bombardiranje brigade optužen je kasnije general Andrija Sillć, tadašnji načelnik štaba 1. vojne oblasti. SVA MORH- fond Južnog vojišta: MUP, SZUP, Centar Spht, Ispostava Dubrovnik Br. 156/255 od 9. 10. 1992, Službena zabilješka o prilikama u Srbiji. 790 R, KOSTOV P. BOŠKOVIĆ, "Svi začini valjevske kaše", Narodna armija, 2. 10. 1991, 11. 791 "Nad saopštenjima vojnih komandi: Neugašen ratni fitilj", Narodna armija, 28. 9.1991, 6. 792 Dobrila GAJIĆ-GLIŠIĆ, Srpska vojska - iz kabineta ministra vojnog, Marica i Tomo Spasojević, Čačak 1992, 13-15. 793 Dragan TODOROVIĆ, "Da se general izvini", Borba, 26. 9. 1991, 3 794 M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 243, 259. 795 D. SPASOJEVIĆ, "Primer odanosti i hrabrosti", Narodna armija, 2. 11. 1991, 13; R. POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992, 17. 138 oružja protiv vojnika koji su imali primjedbe na način na koji je dizao poljuljani moral Zahvaljujući njima priča pričuvnika Rade Andrića obišla je raspadajuću zemlju. "Kada nas je posetio načelnik generalštaba Blagoje Adžić ja sam doneo izmasakriranog druga koga je bombardovala naša avijacija. Rekao sam: 'Ako nas biju ustaše zašto nas bije naša avijacija'. Odgovorio mi je : 'Ćuti vole jedan. To je laž!. Prisutni poručnik je rekao: 'Generale nije laž'. A on hteo da potegne pištolj! Tako sam dobio partizansko ime Vo'. Tražim da mi se general izvini pred celim srpskim auditorijem".796 Bio je to šok koji je na tjedan-dva poremetio planove napadne operacije JNA u istočnoj Slavoniji. Vjerojatno je tada smijenjen zapovjednik mehanizirane divizije pukovnik Veljko Antunović i privremeno postavljen general-major Dragoljub Aranđelović, načelnik Uprave oklopnih i mehaniziranih postrojbi JNA inače bivši zapovjednik te divizije.797 Odraz rasula dijelova 1. vojne oblasti osjetile su i hrvatske snage u Vinkovcima i Vukovaru, dobile su nekoliko dana, što je donekle iskorišteno za obranu. Koliko je rasulo mehanizirane brigade iz Valjeva produžilo obranu Vukovara, pitanje je na koje se ne može odgovoriti. No, ono je očito narušilo plan uporabe brigade i njezinu zadaću morala je preuzeti mehanizirana brigada iz Požarevca. Iz Vukovara je 21. rujna zatražena "pomoć jačine jednog bataljuna punog sastava koji je prekaljen u borbi". Nedostatak naoružanja koje je stizalo "na kapaljku" i dalje je držan glavnim problemom izmorene obrane. "Približava se hladno vrijeme i kiše a nema adekvatne odjeće i obuće", drugi je problem na koji je skrenuta pažnja. Pritisak Armije na Vukovar smanjen je u toku 21. rujna, pa su u dnevnim izvješćima zabilježeni manji sukobi u Borovu Naselju, oko naselja Petrova Gora, na Trpinjskoj cesti i oko vojarne, što je ocijenjeno posjedicom prestrojavanja Armije.798 Zamjetnije je angažirana oko Nuštra, koji je dva puta napalo ratno zrakoplovstvo.799 U toku 22. rujna u Osijek je stigla naredba predsjednika Republike Hrvatske o prekidu vatre i dozvoli za opskrbu vodom, hranom, strujom i medicinskim potrebama "svih vojarni pod kontrolom oružanih snaga JNA na teritoriju Republike Hrvatske". Prosljeđujući podređenima naredbu zapovjednik ZNG-a u Slavoniji naglasio je da se "mora izvršiti ukoliko JA ne bude otvarala vatru i vršila pokrete, u protivnom odmah odgovoriti maksimalnom vatrom".800 Od 15 sati naredba je striktno provođena.801 Vojarna u Vinkovcima 23. rujna priključena je na telefonsku mrežu, a priključenje na elektroenergetsku i vodovodnu mrežu, prema izvješću Kriznog štaba, nije bilo moguće jer su "manipulativna mjesta izložena unakrsnoj vatri".802 Primirje je Armija odmah prekršila, zbog čega je Glavni stožer HV uputio oštar protest Operativnom centru Generalštaba oružanih snaga SFRJ, koji je narušavanje primirja negirao tvrdnjama poput: "jedinica JNA u rejonu Laza bila je prisiljena da uzvrati na vatru, pošto je Page 104

Bitka za Vukovar 796 Dragan TODOROVIĆ, "Da se general Izvini", Borba, 26. 9. 1991., 3. 7117 Pukovnik Jovanović spominje smjenu jednog zapovjednika divizije, no tvrdi da je to partizanska divizija A S. JOVANOVIĆ, Poraz, koreni poraza, 253. ™ SVA MORH-ZOZO: ZOO Vukovar, Br. 1-23 od 21. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće. 799 SVA MORH-ZOZO: Općina Vinkovci, CO, Br. 01-2677/1-91 od 20. 9. 1991., Izvješće. 800 SVA MORH-ZOZO: Republika Hrvatska Predsjednik od 22. 9. 1992., Naredba; SVA MORH-ZOZO: Vlada RH, Krizni štab, KL 800-01/91-01/19, Ur. br. 50302-91-2 od 22. 9. 1991., Odluka; Naredba pukovnika Gorinšeka dopisana je na naredbi Predsjednika Republike. 801 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-97-1/91 od 22. 9. 1991., Dnevno izvješće. 802 SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci, Krizni štab od 23. 9. 1991, Izvješće o izvršenju naredbe o uključenju garnizona JNA "Đuro Salaj" u Vinkovcima na objekte komunalne infrastrukture. 139 napadnuta od strane snaga MUP i ZNG" ili "u navedeno vreme jedinice JNA su bile udaljene od reke Bosut toliko da nije postojala mogućnost da dejstvuju po brani na toj reci. Pored toga, nije nam poznato ni o kojoj se brani radi".803 Bio je to odgovor na hrvatske optužbe o otvaranju tenkovske vatre iz Srijemskih Laza po Ceriću i Starim Jankovcima 22. rujna u 16:41 i četiri minute kasnije srušenoj ustavi "Trbušmci" na Bosutu.804 I Zapovjedništvo obrane Vukovara 23. rujna je obavijestilo Glavni stožer HV da se na području općine vode "borbe ... bez obzira na postignuto primirje. Četničko-terorističke i srpsko-okupatorske snage i dalje napadaju bez milosti. Ovo primirje koriste samo da pregrupiraju svoje snage".805 Napad Armije na Vukovar nastavljen je i 24. rujna težišno na pravcu Negoslavci Vukovar. Ona je u toku dana napadala i na pravcu Petrovci - Jankovci. Zapovjedništvo obrane Vukovara držalo je da je svrha napada prekid prometnice Vukovar - Vinkovci i zauzimanje Jankovaca "radi spajanja sa Mirkovcima". Napad je odbijen, a protivniku je prema procjeni izbačeno iz stroja sedam tenkova i veći broj pješaka.806 Namjere Armije prema Vinkovcima točno su procijenjene. Iz područja Ilača Orolik -Čakovci prema Mirkovcima se probijala prethodnica 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade. "Za samo tri dana oslobodili smo sva sela između Sida i Mirkovaca", hvalisao se kasnije zapovjednik brigade potpukovnik Slobodan Antonić.807 Tvrdnja nije bila točna. Tek se dio brigade uspio probiti do Mirkovaca. Slično je iz Srijemskih Laza pokušao i ostatak oklopnog bataljuna 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Uz pomoć dijelova 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade i lokalnih srpskih pobunjenika to im je uspijelo nakon dvodnevnih pokušaja uz gubitke pet poginulih, 32 povrijeđena i 12 traumatiziranih vojnika.808 Kampanju oko Vinkovaca pratili su intenzivni napadi ratnog zrakoplovstva, koje je 24. rujna bombardiralo grad bez ikakve selekcije ciljeva. U Medicinski centar do večeri dovezeno je osam mrtvih i 19 ranjenih osoba. Pogođen je i veći broj civilnih i službenih objekata. Žrtava je bilo i na koridoru Vukovar - Vinkovci, gdje je od srpske vatre poginulo pet civila a tri su vozila zapaljena.809 Koridor Vinkovci - Vukovar, uz vojarnu JNA u Vinkovcima, bio je najveći problem za obranu Vukovara 1 Vinkovaca. Vojarnu je branilo preostalih 200-tinjak ljudi 12. mješovitog artiljerijskog puka, 17. lakog artiljerijskog puka PZO 1 mehamzirane čete 36. mehanizirane brigade. Njih je od 20. rujna podržavalo zrakoplovstvo i dio topničke skupine 12. proleterske mehanizirane brigade s postava južno od Osijeka. Sustavnim granatiranjem grada posada je iznudila pregovore i sporazumno povlačenje.810 Pregovori su počeli 25. rujna, kada je 803 SVA MORH-GSHV: Operativni centar Generalštaba OS SFRJ od 23. 9. 1991., Načelniku GS HV. 804 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-204/1-91 od 23. 9. 1991., Vanredno Izvješće. 805 SVA MORH-GSHV: ZOOV Br. 1-24 od 23. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće. m SVA MORH-GSHV: ZOOV, Br. 1-26 od 24. 9. 1991., Redovno dnevno izvješće. 807 A S. JOVANOVIĆ, Poraz, koreni poraza, 218; D. GLIŠIĆ, "Nema mira u Mirkovcima", Narodna armija, 19. 10. 1991., 8. 808 Mladen MARJANOVIĆ, "Najteži je bio prvi okršaj", Narodna armija, 16. 11. 1991., 21. 809 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-110-1/91 od 24. 9. 1991., Dnevno Izvješće. 810 Branlslav ĐORĐEVIĆ, major, "Organizacija i izvođenje odbrane kasarne "Duro Salaj", Novi glasnik, 4-5, septembar-decembar 1993, 83-87. Major Đorđevtć u rujnu 1991. bio je zapm^ednik vinkovačke vojarne. U analizi obrane priznao je da Page 105

Bitka za Vukovar je vinkovaćka posada bila ta koja je diktirala tempo vatre u Vinkovcima Njegovo kazivanje o okruženju i kod A S. JOVANOVIĆ, Poraz, koreni poraza, 208-219. 140 dogovoreno da snage iz vojarne napuste grad i Republiku Hrvatsku u roku 48 sati.811 U toku 26. i 27. rujna posada je napustila vinkovačku vojarnu uz pratnju policije i predsjednika Skupštine općine Vinkovci.812 U vojarni je ostalo neupotrebljivih 16 haubica 152 mm, 30 kamiona-tegljača, tri protuzrakoplovna topa 20 mm, veća količina streljiva raznog kalibra i nekoliko neborbenih vozila. Zapovjedništvo 109. brigade držalo je da će se ta oprema "uz manje popravke moći osposobiti i uspješno koristiti".813 Prije no što je riješen problem vinkovačke vojarne, Zapovjedništvo obrambenih snaga Istočne Slavonije i Baranje poduzelo je mjere za osiguranje prometnice Vinkovci - Vukovar. Zahtjevna zadaća povjerena je 24. rujna 3. brigadi ZNG-a Njezin 2. bataljun određen je da od 14 sati 25. rujna osloncem na Vukovar i Bogdanovce, prirodne objekte i rijeku Vuku, spriječi iznenadno presijecanje prometnice i bude pripravan za djelovanje prema selima Bršadin i Pačetin. Zadaća se trebala izvršiti u "neposrednoj i tijesnoj suradnji sa snagama 109. brigade".814 U toku dana brigada je počela koncentraciju bataljuna dovođenjem dijela iz Županje u Vinkovce.815 Bataljun je 26. rujna pridodan 109. brigadi ZNG-a, koja ga je bila dužna ojačati raspoloživim oklopništvom i topništvom. Zapovjednik bataljuna bio je dužan da "uspostavi neposredno sadejstvo sa zapovjednikom obrane grada Vukovara". Za zapovjedno mjesto bataljuna određeno je selo Bogdanovci.818 Pored bataljuna 3. brigade ZNG-a Zapovjedništvo ZNG-a u istočnoj Slavoniji namjeravalo je 109. pridodati i bataljun 122. brigade HV iz Đakova. Brigada je bila u fazi ustroja sa samo jednim bataljunom, bivšim 2. bataljunom 107. brigade ZNG-a. Trebala ga je ojačati topništvom, pripremiti za protuoklopnu borbu i u toku noći 27/28. rujna poslati u Nuštar radi obrane crte Kervež (isključno) Đombe - Tordinci, po dubini Nuštar. Prije zaposjedanja crte zapovjedništvo bataljuna trebalo je detaljno upoznati dodijeljeno područje obrane i usuglasiti djelovanje sa zapovjednicima postrojbi iz 109. brigade i 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a. Zapovjedništvu bataljuna skrenuta je pažnja na srpska uporišta: Bršadin, Pačetin, Ostrovo i pravac Trpinja -Bobota, s kojeg je postojala mogućnost napada oklopništva JNA Jedna od zadaća bataljuna bila je pripravnost za napad na sela Ostrovo i Gaboš.817 Dobivenu zapovijed bataljun nije izvršio,818 pa je 109. brigada ZNG za obranu prometnice, pored dijela 3. brigade ZNG-a, ostala na dvije čete iz svog 1. bataljuna, koje je pojačala vodom tenkova T-55 i jednim trocijevnim samohodnim topom 20 mm.819 I Ministarstvo unutarnjih poslova RH pokušavalo je dati svoj prilog obrani Vukovara. Ono je 28. rujna dalo nalog za slanje u Vukovar po 100 pohcajaca iz policijskih uprava Vinkovci i Osijek kao i postrojbe za posebne namjene Policijske uprave Slavonski Brod. s" SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-207/1-91 od 25. 9. 1991., Izvješće. 812 SVA MORH-GSHV: SO Vinkovci od 26. 9. 1991. U prilogu je Zaključak potpisan između Kriznog štaba Vinkovci i pukovnika JNA Baje Bojata SVA MORH-GSHV: Komanda 1. vojne oblasti, Pov. br. 43/96-322 od 26. 9. 1991.; SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci CO, Br. 01-2797/1-91 od 27. 9. 1991. 813 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-213/1-91 od 27. 9. 1991., Izvješće. 814 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, "R" Str. pov. br. 525-107-1 od 24. 9. 1991., Zapovjest za angažiranje snaga. 815 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. ZNG od 24. 9. 1991., Izvješće. 816 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-122-1 od 26. 9. 1991.. 109. br, Borbena zapovjed Op. br. 3.; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-1 od 26. 9.1991., Dnevno izvješće. 817 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-122-2 od 27. 9. 1991., Zap. 202. br HV (2/107), Pripremna borbena zapovijed. 818 Nisam pronašao razlog neizvršenja zapovijedi kao ni naznake da je uopće postavljano pitanje o razlozima nedolaska 319 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-208/1-91 od 26. 9. 1991.. Izvješće. 141 Slavonskobrodska postrojba trebala Je ostati u području Vukovara do "dolaska drugih snaga", vjerojatno policajaca iz Vinkovaca i Osijeka. Policajci iz Vinkovaca i Osijeka došli su do Bogdanovaca i vratili se natrag u Vinkovce i Osijek, pa je i taj pokušaj pojačanja ostao samo nerealizirani pokušaj. Na tekstu naredbe Operativnog štaba MUP-a zabilježeno je da naredba nije realizirana i da specijalci iz Slavonskog Broda "ne dolaze", iz čega se ne može zaključiti je h razlog nedolaska samovolja ih povlačenje zadaće.820 U Vukovar je 28. rujna ipak stiglo 100 ljudi, od kojih je pola bilo bez oružja, pa je zapovjednik obrane Vukovara od Glavnog stožera HV i Zapovjedništva Page 106

Bitka za Vukovar Operativne zone Osijek tražio da se više ne šalju ljudi bez oružja. I dalje je mzistirao da se "komunikacija Vukovar - Vinkovci pojača sa novim snagama i sredstvima kako bi spriječili presjecanje iste".821 Na osnovi tog zahtjeva Glavni stožer HV 29. rujna od Zapovjedništva Operativne zone Osijek zatražio je da se "prije početka loših meteo uvjeta" iz sastava obrane Vinkovaca odvoji još 50 ljudi za čuvanje i osiguranje prometnice Bogdanovci - Vukovar. Za istu zadaću predviđen je angažman oklopnog vlaka iz Slavonskog Broda. Zapovjedništvu ZNG-a iz Osijeka skrenuta je pažnja da se obrani Vukovara da "apsolutno prvenstvo" pri "osiguranju materijalnih sredstava".822 U Vukovar je 25. rujna stigao još jedan konvoj koji je dovezao pomoć.823 To je bio četvrti konvoj koji je stigao u Vukovar od kada se u organiziranje pomoći uključio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Mate Granić. On je 25. rujna obaviješten da Vukovaru nedostaje "jedino artiljerijskog streljiva od 155 mm i odjeće". Pomoć u ljudstvu također je držana prijeko potrebnom "jer su branitelji ipak umorni i nema ih dovoljno da se jedan dio može odmarati".824 82(1 SVAMORH-GSHV: Operativni štab MUP-a, Br. 511-01-35-31151/1-91 od 28. 9.1991., PU Vinkovci; Na jednom dopisu Glavnog stožera HV od 30. rujna Operativnoj zoni Osijek piše da "Protivterorističku jedinicu za potrebe Vukovara formira MUP Vinkovci i MUP Osijek Gospodin Mile Dedakovlć neka stupi u konatakt i dogovori sve ostalo". SVA MORH-GSHV: GSHV od 30. 9.1991. 821 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 1-29 od 28. 9. 1991., Dnevno Izvješće. 822 SVAMORH-GSHV: GS HV, KL 8/91-01/62, Ur. br. 5120-01-91-1 od 29. 9. 1991., Zapovijed. 823 Konvoj je doveo dr. Josip Husar koji je 29. rujna dobio ovlaštenje od Glavnog stožera HV "da može za potrebe Vukovara sprovoditi dobavu MTS". SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 080-09/91-01/21, Ur. br. 5120-02-91-42 od 29. 9. 1991, Ovlašćenje. 824 SVA MORH-GSHV: Dr. Josip Husar, Dr. Mari Granicu, Izvješće. Primljeno telefaksom u GS HV 25. rujna u 10:23. 142 Zemljovid br. 5 15^3 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada A CD |1 2. oklopni bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade A CD 1252 252. oklopna brigada A • i . prolerterski gardijski mješoviti artiljerijski puk! i_ ^l109 četa 109. brigade HV R x_ ]X]124 124. brigada HV R Vukovarska brigada U drugoj polovici rujna u novom ustroju oružanih snaga Republike Hrvatske nastale su znatne promjene. Pričuvni sastav Zbora narodne garde 26. rujna preimenovan je u Hrvatsku vojsku, a Zapovjedništvo ZNG-a u Glavni stožer Hrvatske vojske.825 Naziv ZNG zadržale su samo djelatne postrojbe.826 Regionalna područja ZNG-a preimenovana su u operativne zone, pa je područje obrambenih snaga istočne Slavonije i Branje 30. rujna preimenovano u Operativnu zonu Osijek odnosno 1. operativnu zonu. U njezin sastav ušle su općine: Osijek Beli Manastir, Vinkovci, Vukovar, Županja, Slavonski Brod, Đakovo, Našice, Valpovo, Donji Miholjac, Podravska Slatina, Slavonska Požega i Orahovica.827 Od dijela postrojbi i ljudstva bivše Teritorijalne obrane RH koje je prevedeno u pričuvni sastav ZNG, odnosno Hrvatsku vojsku, počeo je ustroj novih brigada HV. Stupanj i mjesto postrojavanja ovisio je o raspoloživom naoružanju. Treba napomenuti da je početkom prijelaza iz kolovoza u rujan Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju razmatralo ustroj brigade ZNG-a sa sjedištem u Vukovaru, koja bi nadzirala republičku granicu prema Srbiji. Konkretan prijedlog upućen je 2. rujna Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu. Predložene su dvije varijante brigade. Prema prvoj varijanti, koja je polazila od trenutnog stanja na terenu, brigada bi se sastojala od 4. bataljuna 3. brigade i 4. bataljuna 109. brigade ZNG-a kao postojećih postrojbi, a ustrojilo bi se zapovjedništvo brigade, jedan pričuvni bataljun i protuoklopna četa. U Vukovaru je planiran smještaj zapovjedništva, djelatnog bataljuna i protuoklopne čete, u Borovu Naselju i Sotinu bio bi jedan pričuvni bataljun a u Iloku, Tovarniku, Šarengradu i Opatovcu drugi pričuvni bataljun. Prema drugoj varijanti brigada bi se sastojala od zapovjedništva djelatnog bataljuna i samostalne čete u Vukovaru i Borovu Naselju, a pričuvni bataljun bio bi u Iloku, kao prema prvoj varijanti. Prijedlog je obrazložen kao rezultat analize dotadašnji borbi i potrebe "postojanja jedinice taktičko operacijskog značaja, na najugroženijem graničnom pojasu, prema Srbiji". Zapovjedništvo ZNG-a prijedlog je odbilo obrazloženjem da postoji već dovoljno pričuvnih brigada, a da je za djelatni sastav u Slavoniji odobrena samo jedna brigada.828 Page 107

Bitka za Vukovar Dva tjedna kasnije stanje se potpuno promijenilo. U Slavoniji je osnivanje novih pričuvnih brigada razmatrano od sredine rujna, a po "dobijenim ovlašćenjima od Glavnog stožera Hrvatske vojske" Zapovjedništvo obrambenih snaga 25. rujna zapovijedilo je ustroj četiri nove brigade i dodatnih bataljuna u postojećim brigadama. Na području Nove Gradiške zapovjeđeno je ustrojavanje 201. brigade, a za njezinu je osnovu određen 3. bataljun 108. brigade ZNG-a. U Đakovu je trebalo ustrojiti 202. brigadu, s početnom jezgrom od 2. bataljuna 107. brigade ZNG-a. Četvrti bataljun 108. brigade ZNG-a i 63. samostalni djelatni bataljun ZNG-a određeni su za jezgru 203. brigade na području općine Slavonska Požega. Na području Vukovara trebalo je ustrojiti 204. brigadu Hrvatske vojske, s izuzetkom postrojbi 3. brigade i MUP-a. Za nositelja ustroja brigade određen je potpukovnik Mile Dedaković u suradnji 825 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, Klasa: Str. pov. br. 801-01/91-01/07, Ur. br. 512-06-05-91-26 od 26. 9.1991., Organizacijsko-formacijska zapovijed. 826 "Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani", Narodne novine, 8. 10.1991. 827 SVA MORH-GSHV: GSHV Kl. 1119-01/91-01/10, Ur. br. 5120-33-91-2 od 2. 10. 1991., Odluka o vojnopodručnoj podjeli Republike Hrvatske. 828 SVA MORH-GSHV: ZZNG za istočnu Slavoniju i Baranju. Str. pov. br. 513-03-1/91 od 2. 9.1991., Formiranje brigade ZNG u Vukovaru. Odbijanje je napisano na primljenom prijedlogu. 143 sa Kriznim štabom općine Vukovar. Pored brigada zapovjeđeno je postrojavanje 3, 4. i 5. bataljuna 106. brigade, 4. bataljuna 107. brigade, te 3. i 4. bataljuna 108. brigade. Prvi listopada bio je rok do kojeg je trebalo ustrojiti brigade i bataljune, a dan kasnije trebalo je načiniti izvješće o njihovom ustroju.829 Osim u buduća zapovjedništva, lokalne krizne štabove, zapovijed je poslana na odobrenje u Glavni stožer HV Slanjem zapovijedi u buduća zapovjedništva brigada, a prije odobrenja Glavnog stožera i Ministarstva obrane, Zapovjedništvo obrambenih snaga istočne Slavonije i Baranje narušilo je načelo subordinacije, što je tada u HV prije bilo pravilo, no rijedak slučaj.830 Prema odobrenju načelnika Glavnog stožera HV, generala Antona Tusa, u stožeru je načinjen zahtjev u kojem su numeracije postrojbi usklađene s mobtfizacljskim razvojem Hrvatske vojske. U toku dana zahtjev je predan Ministarstvu obrane na potpis. Brigade su preimenovane prema redosljedu u 121. brigadu Nova Gradiška, 122. brigadu Đakovo, 123. Slavonska Požega i 124. brigadu Vukovar.831 Zapovijed je dan kasnije, 26. rujna 1991. službeno potpisana od ministra obrane.832 Izvod iz zapovijedi upućen je istog dana u Vukovar. Određeno je da se brigada ustroji od tri bataljuna, od koji je jedan trebao biti 4. bataljun 109. brigade.833 Istovremeno je 109. brigada ZNG dobila zapovijed za ustrojavanje novog 4. bataljuna, pod kojim je do tada vođen pričuvni sastav ZNG-a u Vukovaru.834 Od tada počinje "dvostruki" život Vukovarske brigade, 204. za grad i njezine branitelje i 124. za okruženje i službene instancije Hrvatske vojske. To je jedini dokument koji je nastao izvan Vukovara s imenom 204. brigade HV U rasporedu postrojbi OZ Osijek od 1. listopada 1991. navodi se da je u toku ustroj 124. "R" brigade HV u Vukovaru. Ostale postrojbe od broja 201. do 203. također su dobile brojeve od 121. do 123. 835 Od njihove prvotne numeracije postoji samo nekoliko dokumenata 122. brigade iz Đakova, koja je dan-dva vođena kao 202. brigada HV.836 1 kasnije ustrojeno Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja brigadu u Vukovaru vodilo je isključivo pod brojem 124.837 829 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 113-1 od 25. 9. 1991., Zapovijed. 830 Zbog kadrovskih i ustrojbenih promjena u Slavonskom Brodu zapovjednik regionalnog ZNG-a 25. rujna uputio je primjedbu Glavnom stožeru HV na kršenje pravila subordinacije na njegovu štetu. Istog je dana i sam prekršio isto pravilo, dostavljajući zapovijed za ustroj novih brigada podređenima prije no što su ga je odobrio Glavni stožer HV i potpisalo Ministarstvo obrane RH. SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-119-l/9l' od 25. 9. 1991., Dnevno Izvješće. 831 SVA MORH-GSHV: GSHV KL 801-01/91-01/15, Ur. br. 5120-34-91-2 od 25. 9. 1991., Zahtjev za formiranje, popunu i mobilizaciju RJ Hrvatske vojske. 832 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, Klasa: Str. pov. br. 801-01/91-01/07, Ur. br. 512-06-05-91-26 od 26. 9. 1991., Zapovijed. 833 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, DT 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-34 od 26. 9. 1991., Skupštini općine Vukovar, Zapovijed. Zapovijed je upućena i gradskom Sekretarijatu narodne obrane i Kriznom štabu. 834 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, DT 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-35 od 26. 9. 1991., Zapovijed. 835 SVAMORH-ZOZO: ZOSISIB, Str. pov. br. 525-123-8 od 1. 10. 1991. 836 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-122-2 od 27. 9. 1991., Zap. 202. br HV (2/107), Pripremna borbena zapovijed. Page 108

Bitka za Vukovar 837 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-38 od 11.10. 1991., Izvješće; SVAMORH-ZOZO: Zap. OZ Osijek Pov. br. 525-127/14 od 14. 10. 1991., Podjela naoružanja i municije; SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-104/91 od 17. 10. 1991., Dopuna borbene zapovijedi, Op. br. 23/6; SVA MORH-ZOZO: Pregled imajućeg stanja po artiljeriji u OZ Osijek Telefaksirano u Zagreb 21. 10. 1991. u 20.35; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-84 od 22. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-28/91 od 5. 11. 1991., Borbena zapovjed, Op. br. 23; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124/202 od 16. 11. 1991., SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-227 od 23. 11. 1991., Zapovjed. 144 Osim pješaštva, potaknut je ustroj i drugih rodovskih postrojbi. Obrambene strukture iz Našica dobile su od Zapovjedništva obrambenih snaga u istočnoj Slavoniji 27. rujna zapovijed za ustroj oklopno-mehaniziranog bataljuna i baterije samohodnih oruđa 90 mm. U prvoj etapi postrojavanja prioritet je bio na četi tenkova T-55 i bateriji samohodnih oruđa, a ostatak se bataljuna trebao postupno ustrojiti.838 Tražene čete postrojene su 28. rujna tenkovska četa sa sedam ispravnih tenkova i dva tenka na remontu, a u četi samohodnih oruđa tek je trebalo provjeriti ispravnost tehnike.839 Zapovijed za ustrojavanje oklopno-mehaniziranih bataljuna u Vinkovcima i Slavonskom Brodu u sklopu 109. i 108. brigade dao je 29. rujna Glavni stožer Hrvatske vojske na temelju činjenice da su obje već imale po nekoliko tenkova.840 Na području Đakova do 27. rujna ustrojen je jedan mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun, sastavljen od dvije baterije protuoklopnih topova 100 mm, svaka sa šest oruđa, i jedne raketne baterije s vozilima POLO M-83, također sa šest oruđa. Za drugi divizijun postojalo je 12 topova 100 mm, ah bez nišanskih sprava koje su izgorjele prilikom zračnog bombardiranja. Jedna takva raketna baterija vozila POLO M-83 bila je u dijelovima predana ZNG-u Osijeka i Vinkovaca. Ustrojene su i dvije samohodne baterije za protuzračnu borbu, svaka sa šest oruđa. U đakovačkoj vojarni ostalo je osam haubica 122 mm, jer je šest poslano u Novu Gradišku a četiri u Vinkovce. U Đakovu je ostalo i šest gorskih topova 76 mm bez nišanskih sprava i udarnih mehanizama.841 838 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-125-1 od 27. 9. 1991., Zapovjed. 330 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123/6 od 29. 9. 1991., Dnevno izvješće. 8J" SVAMORH- SVAMORH-GSHV: MORH. DT 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-59 od 29. 9. 1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: MORH, DT 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-60 od 29. 9. 1991., Zapovijed. 8JI SVAMORH-fond 122. brigade HV: Zapovjedništvo oružanih snaga općine Đakovo, Br. 2121-06-91-02 od 27. 9.1991., Izvješće. 145 30 mm "Praga", dva trocijevna samohodna protuzračna topa 20 mm i Jedan jednocijevni protuzračni top 20 mm.™ Dragi bataljun 3. brigade ZNG-a u Vinkovcima imao Je 24. rujna četiri haubice 122 mm, četiri haubice 105 mm, četiri minobacača 120 mm (jedan je bio neispravan) i tri gorska topa 76 mm, od kojih je jedan također bio neispravan.885 Do 27. rujna bataljun je pojačan s četiri haubice 122 mm iz Đakova.886 Obrana Vukovara od oružja većeg kalibra imala je: 27 minobacača, od čega devet kalibra 120 mm, 15 kalibra 82 mm i tri kalibra od 60 mm, pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, dva laka lansera raketa 128 mm, dva jednocijevna protuzračna topa 20 mm, jedan trocijevni top 20 mm, jedan protuzračm' top 40 mm, šest lakih protuzračnih lansera raketa "Strijela 2 M", sedam ručnih bacača (vjerojatno M-57, o. a. D. MJ, četiri ručna bacača tipa RPG, dva lansera protuoklopnih raketa "Osa", 20 jednokratnih raketnih bacača "Zolja" i 14 pultova za rakete "Maljutka".887 Taj raznovrsni, ah stvarno skromni arsenal povećan je 29. rujna dovoženjem četiri haubice 155 mm iz Varaždina.888 Protuoklopna sredstva svih tipova te sredstva za protuzračnu obranu bila su prva na listi prioriteta obrambenih snaga istočne Slavonije. Zimska oprema dobivena je 26. rujna i raspoređena dijelu gardista, što je ublažilo problem koji je s obzirom na vremensko razdoblje postajao sve znatniji.889 Potkraj rujna u Vukovaru je pod oružjem bilo oko 1500 ljudi.890 Treća brigada ZNG u svom 2. bataljunu na području Vinkovaca i Županje imala je na popisu 408 ljudi, od čega 26 časnika, 41 dočasnika i 341 vojnika. Brojno stanje njezinog 4. bataljuna u Vukovaru nije bilo poznato ni Zapovjedništvu brigade.891 Brojno stanje 109. brigade bilo je najpovoljnije u odnosu na ustroj. Kao i u prethodnom razdoblju, imala je stopostotnu popunu, što je značilo negdje oko dvije tisuće ljudi.892 Krizni štab općine Vinkovci sa skepsom je ocijenjivalo vojnu situaciju na Page 109

Bitka za Vukovar području Vukovara i Vinkovaca. U obraćanju najvišim političkim i vojnim tijelima Republike Hrvatske upozorio je na nedostatnu subordinaciju između oružanih sastava i njihovu neorganiziranost. Želeći naglasiti taj problem zatražio je iskusnu i autoritativnu osobu za vođenje borbe. Na listi poželjenih osoba bili su generali Špegelj, Tus i Stipetić.893 884 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-241/1-91 od 3. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-264/1-91 od 7. 10. 1991., Izvješće. 885 SVA MORH-GSHV: Zap. 3. br. ZNG Vinkovci od 24. 9. 1991., Zap. 3. br. ZNG. 886 SVAMORH-122. br. HV: Zapovjedništvo oružanih snaga općine Đakovo, Br. 2121-06-91-02 od 27. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-264/1-91 od 7. 10. 1991., Izvješće. 887 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Zapovjedništvu ZNG RH. Nadnevak nastanka izvješća nije upisan, a dostavljen je telefaksom 25. rujna u 1 sat, na upit Zap. ZNG RH br. 5120-02-91-1 od 23. rujna 1991. 888 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 2-5 od 29.9.1991. Haubice je s jednim od konvoja dr. Josipa Husara dovezao pripadnik 1. brigade ZNG-a Zlatko Marjanćić, koji je prema odobrenju Glavnog stožera HV zadržan u Vukovaru kao njihov rukovalac. SVA MORH-GSHV: GSHV od 30. 9. 1991., Zapovjedništvu obrane Vukovara; M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAĐ, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 166. 889 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123-1 od 26. 9. 1991., Dnevno izvješće. 890 B. BORKOVIĆ. Rušitelj ustavnog poretka, 14. 891 SVA MORH- 3. br. ZNG: Zap. 3. br. ZNG od 30. 9. 1991., Dostava podataka o osobnoj popuni. 892 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-208/1-91 od 26. 9. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: ZZNG za istočnu Slavoniju, Pov. br. 525-50-1/91 od 7. 9. 1991, Izvješće 893 SVA MORH-GSHV: Općina Vinkovci, Krizni štab od 30. 9.1991, Obavijest o vojnoj i političkoj situaciji na području općine Vinkovci. 154 "Neprijateljske OMJ ... probili su našu obranu u rejonu s. Marinci, te ušli u selo" "Operacija Vukovar" počela je 30. rujna,894 odnosno 2. listopada895 Najavljena je jakom topničkom pripremom po prometnici Vinkovci - Nuštar - Marinci Bogdanovci - Vukovar. "Tučena su sela Đeletovci, Otok Tordinci, Marinci" zabilježeno je u dnevnom izvješću Zapovjedništva operativne zone. Uz topništvo i zrakoplovstvo je intenzivno napadalo ciljeve na zemlji, posebno Bogdanovce, Cerić, Nuštar i Marince. Snage 109. brigade HV izdržale su i odbile napad na Deletovce, ali tako nije bilo na području obrane između Vinkovaca i Osijeka. Oklopništvo Operativne grupe "Sjever" pokazalo je da je dobro iskoristilo "zatišje". Iznenadnim napadom uspjelo je zauzeti sela Korođ i Antin i ugroziti Tordince i Laslovo.896 Naglo pogoršanje situacije u istočnoj Slavoniji izazvalo je žurnu reakciju Glavnog stožera HV. Cjelokupnom sustavu protuzračne obrane Operativne zone Osijek zapovjeđen je najviši stupanj pripravnosti uz odobrenje obaranja svili letjelica koje se pojave u zračnom prostoru. Zapovjedništvu Zone je zapovjeđeno žurno slanje pojačanja iz Đakova, Valpova i Našica, s protuoklopnlm sredstvima i topničkom potporom na prometnicu Vinkovci - Vukovar. Odsijecanje grada moralo se spriječiti, a snage JNA odbaciti prema istoku. Dio snaga iz Slavonskog Broda i Podravske Slatine određen je za stalnu pripravu da bi ih se prema potrebi moglo poslati na ugrožena mjesta897 Nešto kasnije zadaća je dopunjena Pravac Orolik Negoslavci - Vukovar dobio je prioritet protuoklopnog zaprečavanja. Ostale pravce prema Vukovaru trebalo je zapriječiti pojačanjem postojećih minskih polja. Zapovijed se odnosila i na Osijek kojemu se prilaze također trebalo zapriječiti jer je prodor JNA u Korođ i Antin ugrozio grad ništa manje no što je bio ugrožen Vukovar.898 Provodeći zapovijed Glavnog stožera, 109. brigada HV 30. rujna je poduzela mjere za ojačanje prometnice Vinkovci - Vukovar. Svoju 2. četu 1. bataljuna odredila je za posjedanje postava lijevo i desno od željezničke pruge Vinkovci - Osijek a 2. bataljun 3. brigade ZNG sa 150 pripadnika MUP-a dobio je zadaću zaposjedanja postava duž prometnice sela Nuštar - Marinci - Bogdanovci. Za njihovu vatrenu potporu ustrojene su tri vatrene skupine. Prvoj skupini od dva protutenkovska topa 100 mm određen je postav južno od Nuštra Drugoj skupini istog sastava određen je postav kod raskrižja Vinkovci - Nuštar, Žankovac - Cerić, a treća vatrena skupina s minobacačem 120 mm i haubicom 105 mm dobila je postav zapadno i sjeverno od sela Mirkovci radi njegove vatrene blokade. Zapovijed se trebala provesti do 6 sati 1. listopada899 Nepovoljan razvoj događaja za hrvatske snage iz 30. rujna nastavljen je i 1. listopada. Nakon dulje pripreme i prikupljanja u području sela Srijemske Laze, Page 110

Bitka za Vukovar Slakovci, Orolik i Berak 252. oklopna brigada JNA bila je spremna za napad na prometnicu Vinkovci - Vukovar. 5,5,4 Ljubiša STOJIMIROVIĆ, "Ime koje se pamti po slobodi", Narodna armija 28. 11.1991., 13. 895 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda", Narodna armija 23. 1. 1992., 26. 896 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123-7/91 od 30. 9. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-223/1-91 od 30. 9. 1991., Izvješće. 897 SVA MORH-GSHV: GSHV, Kl. 8/91-01, Ur. br. 5120-51-91-1 od 30. 9. 1991. 898 SVA MORH-ZOZO: Dežurni operativni GSHV od 30. 9. 1991., Operativnoj zoni Osijek. Slična, rukom pisana i nedatirana zapovijed nalazi se u fondu Zapovjedništva Operativne zone Osijek koja se razlikuje od prethodne samo po formulaciji "ostale pravce ka Vukovaru dodatno zapriječiti, shodno situaciji". 899 SVA MORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-227/1-91 od 30. 9. 1991., Zapovijed. 155 Napad je određen za poslijepodne 1. listopada. Odluku za napad zapovjednik brigade stavio je na papir 29. rujna. Glavnu zadaću brigade dobio je 2. oklopni bataljun, koji je za tu priliku ojačan s nepotpunom četom inženjerijskog bataljuna. Bataljun je trebao razbiti hrvatske snage na pravcu Srijemske Laze južni dio sela Petrovci - Marinci. U Marincima je trebao prekinuti prometnicu Vukovar - Vinkovci i nadzirati je topovskom vatrom na dijelu od potoka Bogdanovački Savak do Vidovca. Iza oklopnog bataljuna, kao dio glavnih snaga kretao se i mehamzirani bataljun bez minobacačke baterije 120 mm, pojačan s inženjerijskom četom radi zaposjedanja pojasa obrane Brođanka - Negar, s osnovnom zadaćom vatrenog nadzora šuma Petrovačka Dubrava i Otolinac, kao i puta Vukovar - Vinkovci. Za pomoćni pravac Orolik - Negoslavci - sjeverni dio sela Petrovci - Ermenta određen je 3. oklopni bataljun, pojačan tenkom nosačem mosta i nepotpunom inženjerijskom četom. Prije zaposjedanja pojasa obrane od Orlinjaka do Bogdanovačkog Savaka trebao je razbiti hrvatske snage na sjevernom dijelu Petrovaca, a potom kružnom obranom zatvoriti pravac Bogdanovci - Petrovci i topovskom vatrom tenkova nadzirati put Vukovar - Vinkovci na dijelu od Bogdanovaca do Marinaca. Nakon prolaska oklopnih bataljuna čišćenje sela Petrovci od ostataka hrvatskih snaga bila je zadaća odreda "Šabac".900 Iza 3. oklopnog bataljuna kretao se laki samohodni artiljerijsko-raketni divizijun, a imao je zadaću organiziranja kružne obrane na raskrižju sjeveroistočno od Petrovaca. S tog postava divizijun je presijecao prometnicu Petrovci - Vukovar i vatrom protuzračnih topova sprječavo moguću intervenciju hrvatskih snaga iz pravca Vukovara. Topničku potporu napadu davalo je brigadno topništvo, mješoviti artiljerijski divizijun i minobacačka baterija 120 mm iz mehaniziranog bataljuna. U prvom dijelu pothvata potpora je pružana s osnovnih vatrenih postava u selu Berak, Starom Selu i trigmometrijskoj točci 109, a u drugom dijelu predviđeno je premještanje u područje Negar i triginometrijske točke 105. Zapovjednik brigade nije isključio ni mogućnost zrakoplovne potpore. Potpora oklopnoj brigadi bila je zadaća i susjednih postrojbi, lijevokrilne 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade, iz koje je oklopni bataljun bio angažiran na blokadi Cerića i desnokrilne 453. mehanizirane brigade čiji je mehanizirani bataljun bio u području Dukinci na pravcu Bogdanovci - Vukovar. Tu činjenicu, da nisu sami u pothvatu i da su u njemu "angažovane snage i ostalih jedinica na ovom prostoru koje su borbeno sposobne i sa borbenim iskustvom", trebalo je u psihološkoj pripremi naglasiti pripadnicima brigade koja je tek čekala stvarno vatreno krštenje.901 Napad oklopne brigade iz Kraljeva bio je samo dio znatnog napora koji je Armija planirala izvesti 1. listopada. Planiran je napad duž cijele bojišnice radi vezivanja hrvatskih snaga da bi se proširio uspjeh postignut zauzimanjem sela Korođ i Antin. Ujevokrilni susjed 252. oklopne brigade, 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada olakšavala je zadaću pritiskom na Cerić, a Bogdanovce je iz Bršadina zajedno s paravojnom Srpskom dobrovoljačkom gardom Željka Ražnjatovića Arkana napala 211. oklopna brigada.902 ix» odred se u zapovijedi naziva samo "Šabac". Vjerojatno je riječ o postrojbi TO Republike Srbije koja je pridodana 1. proleterskoj gardijskoj mehaniziranoj diviziji. Usp. Mladen MARJANOVIĆ, "Kao nekad, pod razvijenom ratnom zastavom", Narodna armija 2. 11. 1991., 4. 901VSA MORH: Komanda 252. okbr od 29. 9.1991, Komandi inžb, Zapovest za napad. U zapovijedi se ne spominje 1. oklopni bataljun. Moguće je da je bio pridodan jednoj od postrojbi angažiranoj u širem području Vukovara, kao i da je glavnim snagama bio angažiran u sastavu Kninskog korpusa kao njegov 10. oklopni bataljun, a da je ostatak bio na području Stona u sastavu Užićkog korpusa Osobno Page 111

Bitka za Vukovar držim drugu pretpostavku vjerojatnijom. Usp. D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 166-167. 199-200. 902 "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991, 21; VRH-USMSP: MUP RH, PU Bjelovar. Policijska stanica Grubišno Polje, Br. 511-02-41- /92. V.Z./ MA od 20. 9. 1992, Službena zabilješka. 156 Napad 252. oklopne brigade na prometnicu Vinkovci - Vukovar 1. listopada potpuno je uspio. "Neprijateljske OMJ (7 tenkova) iz pravca s. Petrovci probili su našu obranu u rejonu s. Marinci, te ušli u selo, dok je neprijateljska pješadija na rubnim dijelovima s. Marinci i s. Cerić i s. Tordinci, gdje im se suprostavljaju naše snage", zapis je iz dnevnog izvješća 109. brigade HV od 1. listopada. Tek podatak, o bezglavom povlačenju brigadnog oklopništva s bojišnice do Ivankova iza Vinkovaca govori o jačini napada Armije i posljedicama za branitelje.903 Zbog važnosti Marinaca za sustav obrane, pad Petrovaca je, sudeći prema hrvatskim izvješćima, prošao gotovo nezamijećen. U članku o ratnom putu 3. oklopnog bataljuna 252. oklopne brigade napad na Petrovce neistinito je opisan: "Deo snaga bataljona napadnut je na maršu, iz pravca sela Petrovci. Neprijatelj je uništen iz pokreta".901 Loš dan za 109. brigadu HV završen je povlačenjem njezinih snaga iz Deletovaca u susjedne Nijemce "pred znatno nadmoćnijim neprijateljem".905 Nekoliko idućih dana selo će ostati potpuno prazno. To je razvidno iz zapovijedi 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije od 4. hstopada. To također dovodi u pitanje način povlačenja hrvatskih snaga iz sela.906 Jak napad 211. oklopne brigade JNA bio je usmjeren na selo Bogdanovace, ah se njegova obrana uspijela održati. Prijavljeno je uništenje pet tenkova i oko 100 pješaka.907 Selo je ostalo u okruženju. Pored stanovnika, u selu su ostala i dva voda 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a.908 Prikaz napada 211. oklopne brigade na Bogdanovce opisan je u glasilu Vojske Jugoslavije. "... napred na selo Bogdanovce, najutvrđenije ustaško uporište na tom delu fronta. Angažovan je, istina, samo deo jedinice. Prema planu pretpostavljene komande iz suprotnog pravca u napadu je trebalo da sadejstvuje druga oklopna jedinica. Nije se pojavila! Tenkovi su napravih energičan proboj kroz tvrdu odbranu branioca i njihove armiranobetonske bunkere, prošh čitavu dubinu od 2,5 km, ali pridata pešadija, koja je trebala da eksploatiše uspeh tenkista, nije imala 'tri čiste' da to učini. Organska moto-mehanizovana pešadija ponela se još gore: nije htela ni da izađe iz oklopnih transportera! Sve to zahvaljujući zabludi da su sigurniji unutar tako velikog cilja nego u streljačkom stroju. Tenkistima nije ostalo ništa drugo nego da ponovo probiju neprijateljev odbrambeni raspored (sada u suprotnom smeru), pod uraganskom vatrom protivtenkovskih sredstava".909 Zauzimanjem Marinaca JNA je odsjekla Vukovar od Vinkovaca i uspostavila crtu na pravcu Mirkovci - Marinci - Bršadin. Istočno od te crte ostalo je i selo Bogdanovci, koje će dulje biti usamljena hrvatska utvrda u srpskom okruženju. Pokušavajući stabilizirati stanje na bojišnici, zapovjednik Operativne zone Osijek 1. listopada poduzeo je nekoliko žurnih * SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG. Br. 04-229/1-91 od 1. 10. 1991., Izvješće, t'edomir POPOVIĆ, 'Vera u ljude i tehniku", Narodna armija 9. 11. 1991., 25. " SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-229/1-91 od 1. 10. 1991., Izvješće. " SVA MORH-GSHV: Komanda 1. pgmd, Str. Pov. br. 851-18 od 4. 10. 1991., Naređenje. Prijepis kod D. MARIJAN, <mrt oklopne brigade, 275-277. •" S\A MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-11/91 od 1. 10. 1991.. Dnevno operativno izvješće. • SVA MORH-3. A br ZNG: Izvješće zapovjednika II bataljuna od 7. 11. 1991. ~ Milán MLHAJLOVlá "Ko je 'pucao' u tenkiste", Vojska, 4. 6. 1992.. 37. 157 mjera koje su trebale zaustaviti napredovanje Armije i ponovno uspostaviti nadzor nad prometnicom Vinkovci - Vukovar. Zapovjedio je 109. brigadi HV da ojačana s dijelovima 3. brigade ZNG-a: 2. bataljunom, oklopno-mehaniziranom četom, protaoklopnom baterijom samohodnih topova 90 mm, uz topničku i protuoklopnu potporu i protuoklopne borbu po svaku cijenu, deblokira pravac Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar "angažirajući snage iz oba smjera duž asfaltnog puta, postupno šireći stvoreni koridor prema rajonu Grabovac - Vidaševac i Lipovača - Pačetin. Dosadašnja dejstva produžiti u toku noći a odlučni napad izvršiti u 05,30 sati 02.10.1991. godine".910 Za uklanjanje krize na lijevom krilu obrane Vinkovaca angažiran je 63. samostalni bataljun ZNG-a bez jedne čete iz Slavonske Požege, ojačan četom 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a iz Slavonskog Broda. Zadaća im je bila da u sukladnom djelovanju s 109. brigadom HV razbiju JNA i pobunjeničke skupine u selima Page 112

Bitka za Vukovar Ostrovo i Gaboš, a potom ovladaju selima Tordinci, Mlaka Antinska i Antin.911 Za provedbu postavljenih zadaća Zapovjedništvo Operativne zone Osijek očekivalo je pojačanje u oklopništvu i topništvu. Ono je 30. rujna od Glavnog stožera HV zatražilo dodjelu oklopno-mehamzlranog bataljuna i divizijuna haubica 152 mm. Glavni stožer HV obećao je slanje sedam tenkova T-55 i 15 borbenih vozila pješaštva BVP M-80 s posadama, koji su u jutro 2. hstopada trebah stići na željezničku postaju Ivankovo. Prihvat oklopništva organizirala je 109. brigada HV, kojoj je Zapovjedništvo Operativne zone Osijek 1. hstopada dodijelilo ta sredstva za ustroj oklopnog bataljuna.912 Očekivano oklopništvo nije stiglo u dogovoreno vrijeme jer u Varaždinu nisu osigurani željeznički vagom za njihov prijevoz. Stoga je Glavni stožer HV njihovo slanje odgodio za večer 2. hstopada.913 Od traženog divizijuna haubica u Osijek je stigla nepotpuna baterija od pet haubica 152 mm "Nora". Nekohko oruđa bilo je nekompletno pa je Glavni stožer zamoljen za slanje nedostajuće opreme da bi se izbjegle improvizacije pri njihovoj uporabi.914 Pored napadnih zadaća, zapovjednik Operativne zone dijelio je i obrambene zadaće. Dao je nalog za rušenje svih mostova na Bosutu, želeći rijeku kao prirodnu prepreku uključiti u obrambeni sustav. Nakon povlačenja dijelova 109. brigade HV iz Deletovaca na udaru je bilo selo Nijemci, kojemu je manji dio bio na istočnoj strani Bosuta. Dana je zapovijed za rušenje tri mosta na Bosutu u Srbiji, što se trebalo obaviti diverzantskim akcijama. Trebalo je pripremiti za rušenje sve objekte na putevima u dubim obrambenog pojasa koji su mogli usporiti ili onemogućiti napredovanje JNA U sklopu protuoklopne 1 protupješačke borbe planirano je masovno zaprečavanje, osobito na području oko naseljenih mjesta, na uskim prolazima, šumama i područjima razmještaja Armije.915 Izvršavajući zapovijed 109. brigada HV srušila je mostove na Bosutu u Nijemcima i Privlaki, te pripremila za rušenje most na riječici Vuki kod Nuštra i most u selu Podgrađe na Bosutu.918 910 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-6-122 od 1. 10. 1991., Borbena zapovijed br. 7. 911 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-6-122 od 1. 10. 1991., Borbena zapovijed br. 7; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-7/91 od i. 10. 1991., Borbena zapovijed, Op. br. 8. 912 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123-7/91 od 30. 9. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: GS HV, Kl. Str. pov. br. 81/91-02/2, Ur. br. 5120-26-91-02 od 1.10.1991., Upućivanje borbene tehnike; SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124/19-91 [od 1.10. 1991.], Prihvat borbene tehnike. 913 SVA MORH-ZOZO: GSHV OZ Osijek Telefaks primljen u Osijeku 2. 10. u 00:22; SVA MORH-ZOZO: GSHV, Kl. 81/91-02/02, Ur. br. 5120-26-91-2 od 2. 10. 1991., Upućivanje borbene tehnike, Obavijest. 914 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-9 od 1. 10. 1991., Zahtjev za popunu sredstvima. 915 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-4/91 od 1. 10. 1991., Borbena zapovijed, Op. br. 6. 919 SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-233/1-91 od 2. 10. 1991., Izvješće. 158 nuštar, hrvatsko oklopnistvo Zauzimanjem Marinaca Armija je 2. listopada pojačala napad na Vukovar i okolicu, pokušavajući iskoristiti uspjeh iz prethodnog dana. Vinkovce i Cerić napala je 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada JNA ojačana 2. oklopnim bataljunom 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade. Nakon jake topničke potpore i višesatne borbe oklopni je bataljun probio obranu sela. Hrvatske snage odstupile su prema Vinkovcima i Nuštru. Prijavile su uništenje dva tenka i jednog borbenog vozila JNA917 Borbe oko Cerića nastavljene su u toku noći jer 109. brigada HV pokušavala uništiti tenkove koji su ušh u selo.918 U toku 3. hstopada Armija je Cerić potpuno stavila pod svoj nadzor.919 U reportaži o 3. proleterskoj gardijskoj mehaniziranoj brigadi JNA navodi se da je ona zauzela Cerić "tek posle tri dana čišćenja i borbe za svaku kuću".920 Jak napad izvela je i 252. oklopna brigada JNA 2. hstopada na Nuštar, no prodor u selo nije joj uspio. Pored obrane Nuštra važan uspjeh zabilježen je u Tordincima, u koje je u toku dana bez borbe ušla skupina od 97 gardista iz 109. brigade HV i organizirala njegovu obranu. Selo je dan ranije ispražnjeno zbog panike nastale padom Korođa i Antina921 U dnevnom izvješću upućenom Glavnom stožeru HV, zapovjednik Operativne zone Osijek neuspjeh u odbacivanju oklopništva JNA s koridora Nuštar - Vukovar opravdavao je otežanim dovođenjem pojačanja iz Slavonske Požege i sredstava potpore iz Varaždina. Obećao je da će nakon prikupljanja i sređivanja predviđenih postrojbi i borbenih sredstava 917 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-13 od 2. 10. 1991., Dnevno Page 113

Bitka za Vukovar izvješće; Ti drvni ljudi, mladi ratnici". Narodna armija, 22. 12. 1991., 21. 918 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-233/1-91 od 2. 10. 1991., Izvješće. 919 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-240/1-91 od 3. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16 od 3. 10. 1991, Dnevno operativno izvješće. 920 D. GLIŠIĆ, "Nema mira u Mirkovcima", Narodna armija 19. 10. 1991, 8. 921 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-233/1-91 od 2. 10. 1991, Izvješće; M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 142-143. 159 početi s "odlučnim aMivnim djelovanjem na pravcu Nuštar - Vukovar, u rajonu Osijek i Baranja, kao i sa čišćenjem srpskih sela od četnika i JA'.922 U sređivanju i kompletiranju hrvatskih postrojbi važno mjesto dobilo je žurno postrojavanje oklopno-mehamziranih (stvarno mehaniziranih) bataljuna u sastavu nekoliko brigada, koje su bile na osobito važnim pravcima, kao što je to bila 109. brigada, ili vrstom postrojbe (djelatna 3. brigada ZNG), odnosno koje su imale osnovu za ustroj, kao što je to bio slučaj sa 108. brigadom HV zbog sklapanja tenkova u Slavonskom Brodu. Stoga je u Našicama postrojem oklopno-mehanizirani bataljun dobio zapovijed za ulazak u sastav 3. brigade ZNG-a, iako je po svemu sudeći bio planiran kao podstožerna postrojba Zapovjedništva Operativne zone Osijek Oklopništvo očekivano iz Varaždina određeno je za ulazak u sastav 109. brigade HV, kao osnova za njezin oklopno-mehanizirani bataljun.923 Zapovjedništvo brigade dobilo je 2. hstopad obavijest iz Osijeka o dolasku transporta iz Varaždina. Zaduženo je za prihvat, žuran istovar i njihovu pripravu za brzo uvođenje u "borbu na pravcu Nuštar Marinci - Bogdanovci - Vukovar". Za ta zahtjevnu zadaću brigadi je predstojala potraga za iskusnim časnikom oklopništva koji bi primio dužnost zapovjednika oklopno-mehanizirane čete.924 Očekivani tenkovi i borbena vozila pješaštva iz Varaždina stigla su u Đakovo ujutro 3. listopada. Bilo ih je dovoljno za ojačanu mehamzirano-oklopnu četu. Glavni stožer HV najavio je dolazak 15 borbenih vozila pješaštva, a prema izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek stiglo Je 11, odnosno 12 prema izvješću Zapovjedništva 109. brigade HV.925 Bih su to prvi tenkovi koji su stigli iz unutrašnjosti Hrvatske u Slavoniju i od kojih se očekivao važan doprinos u obrani Vukovara. Njihovim dolaskom neugodno je razriješena nedoumica koja je mučila zapovjednika Operativne zone. S četom je stigao samo jedan časnik, a posade su "odbile da idu na frontu ističući da su prevarene". Predstojao je zahtjevan posao njihova uvjeravanja da prihvate bojnu zadaću. Glavni stožer HV obaviješten je da se poduzimaju mjere "da se četa osposobi za borbu".926 Teške borbe na prilazima Vinkovcima nastavljene su i 3. hstopada. Armija je potpuno ovladala Cerićem. Snage 109. brigade povukle su se i novu crtu obrane postavile zapadno od Nuštra. Borbe su vođene i za uzvisnu Zidine, koja se nalazi između Nuštra i Marinaca. Zapovjedništvo 109. brigade HV očekivalo je povoljan ishod tih borbi. Pored obrane, hrvatske snage poduzimale su i napade na području Vinkovaca. Četa 3. bataljuna 3. brigade ZNG usijela je zauzeti veći dio sela Karadžićeva. Pod dojmom trenutnog uspjeha Zapovjedništvo Operativne zone Osijek izvjestilo je Glavni stožer HV da je selo zauzeto. Isto je, također netočno, tvrđeno i za selo Korođ.927 Do kraja dana ratna se sreća okrenula, Armija je u protanapadu izbacila četu 3. brigade ZNG iz Karadžićeva, uz gubitke od jednog poginulog i 12 ranjenih gardista.928 922 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-13 od 2. 10. 1991., Dnevno Izvješće. 923 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-25/91 od 2.10.1991., Zapovijed. Bataljun se planirao ustrojiti po uzoru na mehanizirani bataljun JNA, s jednom tenkovskom i dvije mehanizirane čete, podstožernim i logističkim dijelovima. 924 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-27 od 2. 10. 1991., Prihvat oklopnih sredstava i posada. 925 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16/91 od 3. 10. 1991., Dnevno operativno izvješće; SVAMORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-246/1-91 od 4.10. 1991, Izvješće. 926 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-13 od 2. 10. 1991, Izvješće. 827 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16 od 3.10.1991, Dnevno operativno Izvješće; SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-240/1-91 od 3. 10. 1991, Izvješće. 928 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. bat ZNG od 6. 10. 1991. 160 Četa 3. brigade ZNG-a bila je dio pojačanja koja su počela stizati. Glavnina 63. samostalnog bataljuna ZNG-a dovedena je u područje Mrzovića kao pomoć 109. brigadi ZNG-a. Za razliku od ljudstva iz Slavonije, koje je, iako s zakašnjenjem, stizalo, veći su problemi bili s pojačanjem iz drugih područja, Page 114

Bitka za Vukovar kao i s poslanim naoružanjem i opremom. Oklopno-mehanizirana četa iz Varaždina je, usprkos obećanja Glavnog stožera da je tehnika ispravna i popunjena streljivom iskrcana "...bez municije za protutenkovske i protupješadijske mitraljeze, bez raketa za BVP sa neobučenom posadom, koja je Imala samo zadatak da preda tenkove nekoj novoj posadi i da se odmah vrati u Varaždin, što je većina njih i pokušala danas ostavivši tenkove u šumi u blizini -Đakova".929 Zapovjednik čete, pričuvni major odbio je "naređenje da se borbeno angažira na području Vinkovaca, jer 'nije primio pribor za osobnu higijenu, nije rekao supruzi da će ostati dugo na terenu itd". Dugi nagovori da ipak primi postrojbu nisu dah rezultata. Major je odbio "da zapovjeda jedinicom u borbi". Bio je to samo jedan od problema koji su tih dana mučili Zapovjedništvo Operativne zone Osijek930 Pregovorima s posadama koje nisu bile ni uvježbane ni moralno-psihološki pripremljene za borbu dogovoren je njihov ostanak pod uvjetom da ih za dva do tri dana zamijeni lokalno ljudstvo.931 Zapovjedništvo 109. brigade HV je 4. listopada od Glavnog stožera HV i službeno tražilo dopuštenje da zadrži posade iz Varaždina do izvršenja zadaće.932 Ni tehnička kvaliteta opreme i streljiva koja je stizala iz "zapadnog dijela teritorije, preko sektora logistike GS HV" nije bila kvahtetnija od ljudske kvalitete. Dio poslanih sredstava uz velike se napore uspijevao dovesti u ispravno stanje, a dio se uz sve napore nije uspijevao iskoristiti. Od pet nekompletnih haubica 152 mm koje su 29. rujna dovezene iz Varaždina u funkciju su stavljene tri. Šest samohodnih topova 90 mm pristiglih 2. hstopada bili su još u gorem stanju. Svi su bili bez topovskih zatvarača.933 S kakvim se na izgled banalnim, a stvarno životnim problemima suočavala vojska u nastajanju, razvidno je iz jednog dopisa Zapovjedništva Operativne zone o potrebi točnog poznavanja oruđa i oružja kojim raspolažu podređeni sastavi da im se ne bi događah slučajevi poput onog da postrojba traži streljivo za haubicu 122 mm, a kad ga dobije ustanovi se da ne odgovara jer je za haubicu 122 mm D-30, a postrojba ima haubice 122 mm M-38.934 Na izmaku 3. hstopada u širem području Vinkovaca najosjetljivije stanje bilo je kod 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a u Nuštru, koji je ujedno bio i naizloženiji dio obrambene crte. Zbog velikih naprezanja u prethodnim borbama moral gardista osjetno je pao. Prema izvješću načelnika Štaba Operativne zone Osijek potpukovnika Vinka Vrbanca, zapovjednik bataljuna s velikom je dozom pesimizma gledao na položaj postrojbe kojom je zapovijedao. Poduzete su mjere da se postrojba sredi, od zahtjeva da zapovjednik i njegov pomoćnik budu s bataljunom, do animiranja za borbu naoružanog stanovništva Nuštra. Odlučeno je 929 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16 od 3. 10. 1991., Dnevno operativno izvješće. 930 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16 od 3. 10. 1991., Dnevno operativno izvješće. 931 SVA MORH-GSHV: Zapovjedništvo obrambenih snaga za Vinkovce, Vukovar i Županju, Str. pov. br. 04/338 od 3. 10. 1991., Presjek situacije. Izvješće je dostavljeno i Glavnom stožeru HV. 932 SVAMORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-246/1-91 od 4. 10. 1991., Izvješće. 933 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16 od 3. 10. 1991., Dnevno operativno izvješće. 934 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-124-34 od 6. 10. 1991., Podatke o artiljeriji traži. 161 da se četa 109. brigade HV iz Jarmine izmjesti u područje "Mala Bosna" radi zaštite boka snaga koje su se povukle iz Cerića.935 Na popisu problema obrane Nuštra bio je i narušeni zapovijednl odnos između 109. brigade HV i 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a zbog njegova podređivanja Zapovjedništvu brigade, što je već prije odredio zapovjednik Operativne zone Osijek Postignut je dogovor da 5. listopada počne raditi jedinstveno zapovjedništvo, koje bi taj problem napokon riješilo.936 U noći 3./4. listopada hrvatske skupine lovaca tenkova prijavile su pet uništenih oklopnih vozila na području Nuštra i Cerića.937 Tijekom dana, 4. listopada, zrakoplovstvo JNA intenzivno je djelovalo na području Vinkovaca, gdje je pri raketiranju motela "Spačva" poginulo šest osoba, od čega četvorica pohcajaca, a u Jarmim su poginule tri osobe.938 Oklopno-mehanizirana četa 109. brigade HV sa sedam tenkova i deset borbenih vozila pristala je krenuti u napad prema Marincima. Ona je u jutro 4. listopada izbila u područje Vidovac - Henrikovci. Dalje napredovanje onemogućeno je snažnom zaprečnom vatrom topništva JNA iz područja Orolika, Negoslavaca i Mirkovaca. No, Armija se nije ograničila samo na obranu, nego je i napadala. Page 115

Bitka za Vukovar Nuštar su ponovno napali dijelovi 252. oklopne brigade JNA koja je uspjela prodrijeti u selo, ah je u toku dana i izbačena iz njega.939 Hrvatska su izvješća o tom napadu konfuzna Tek se iz dnevnog izvješća 109. brigade HV vidi da je JNA izbačena iz sela, što jasno govori da je u njega prethodno morala i ući.940 U toku dana zapovjednik 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije JNA naredio je prestrojavanje snaga Treća proleterska gradijska mehanizirana brigada dobila je zadaću da snagama u borbenom dodiru kontrolira prometnicu Vinkovci Nuštar, pojača izviđanje i prikupljanje podataka o hrvatskim snagama zapadno od Vinkovaca sredi borbeni poredak i osigura lijevi bok brigade. S desnim susjedom, 252. oklopnom brigadom trebala je postići potpuni taktički dodir. Obranu Mirkovaca, u kojem je imala oklopni bataljun, trebala je dodatno pojačati protuoklopnim divizijmiom, što je bio očiti znak da su očekivani napadi hrvatskog oklopništva. Nadzor drugoga dijela prometnice, od Nuštra prema Vukovaru bila je obveza 252. oklopne brigade JNA Ona je uz to trebala nastaviti čišćenje područja Zidina i Marinaca. Zbog važnosti Zidina zapovjednik divizije naredio je da oklopna brigada izdvoji po jednu tenkovsku i mehaniziranu četu, ukopa ih i odsudno brani objekt koji je bio i ključ ne samo vatrenog nego i fizičkog nadzora prometnice Nuštar-Vukovar. Za provedbu zadaće brigada je ojačana odredom Teritorijalne obrane Republike Srbije "Šumadija". Inženjerijski bataljun divizije dobio je naredbu da se premjesti u Slakovce radi nadzora sela i sanacije bojišta Dio bataljuna pridodan je 3. proleterskoj gardijskoj mehaniziranoj brigadi za postavljanje minskih polja u području Mirkovaca. Bataljun je bio obvezatan održavati put Mirkovci - Orolik. 935 SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo obrambenih snaga za Vinkovce. Vukovar i Županju, Str. pov. br. 04/338 od 3. 10. 1991., Presljek situacije. 939 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-252/1-91 od 4. 10. 1991.. Izvanredni izvještaj. U izvješću se detaljnije ne govori o kakvim problemima je rijeć i kakvo je novo Zapovjedništvo. 937 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-17 od 4. 10. 1991., Izvješće. 938 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-18 od 4. 10. 1991., Dnevno operativno izvješće. 939 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-17 od 4. 10. 1991., Izvješće; MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-18 od 4. 10. 1991, Dnevno operativno izvješće. 940 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-252/1-91 od 4. 10. 1991, Izvanredni izvještaj. 162 Divizijsko topništvo, za potporu i protuoklopnu borbu, bilo je pripravno dovršiti uređenje vatrenih postava te biti pripravno za otvaranje vatre po naredbi načenika divizijskog topništva. Laki puk protuzračne obrane i dalje je nastavljao osiguravati Ilaču, a 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada nastavila je popunjavanje i postrojavanje snaga. Druga proleterska gardijska mehanizirana brigada osiguravala je Tovarnik u kojem se i popunjavala. Budući da je brojno stanje naraslo za omogućavanje izvršenja manje zahtjevnih zadaća, dobila je naredbu da s jednim oklopnim bataljunom, haubičkim divizijunom i lakim samohodnim artiljerijsko-raketnim divizijunom u "sadejstvu sa specijalnim snagama TO" zauzme sela Babsku i Šarengrad. Zaposjedanje već tri dana napuštenih Deletovaca da bi se osigurao lijevi bok divizije s pravca sela Nijemci, dobio je u zadaću odred "Lepenica".941 Divizijska zapovijed govorila je da njezin zapovjednik namjerava učvrstiti uspijeh na koridoru Vinkovci - Vukovar, osigurati bok na pravcu Vinkovci - Šid i očistiti hrvatska naselja istočno od te crte, a koja nisu predstavljala znatnu prijetnju, no nisu se uklapala u napore Armije. Divizija je s jedne strane dobro provodila svoju težišnu ulogu, osiguranje zaleđa Operativne grupe "Jug', i pomoćnu, uklanjanje ostataka hrvatskih tijela vlasti za Srpsku autonomnu oblast Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srem. Njezina Velika Narodna Skupština 9. listopada je donijela i službenu Odluku o pripajanju svoje teritorijalne obrane oružanim snagama SFRJ.942 Hrvatska je strana pak nastavila svoju težišnu zadaću, proboj koridora. Uz kolebljivost dobrog dijela snaga koje su provodile zadaću, do pomaka nije dolazilo i zbog nepoznavanja jačine protivnika s kojim je bila u dodiru. Površnim obavještajno-izvitoičkim djelovanjem snage protivnika u "zoni Vinkovci - Vukovar" procijenjene su na dvije oslabljene oklopno-mehanizirane čete, što je u odnosu na stvarnu nazočnost Armije, oklopnu brigadu, bilo oko 11 posto, odnosno apsolutno podcjenjivanje. Procijenjene snage od dvije mehanizirane čete bile su samo na području Zidina. Idućih desetak dana zapovjednik Operativne zone Osijek od skupine u Nuštru tražit će doslovno čudo. Za taj zahtjev ojačao ih je Page 116

Bitka za Vukovar baterijom haubica 155 mm iz Osijeka. Ni ostatak procjene nije bio ništa bolji. Snage po dubini pravca Vinkovci - Vukovar - ŠidsM Banovci procijenjene su na "ostatak snaga gardijske brigade", s topničkom potporom u području Orolik Deletovci. Navedeni "ostatak" bio je mehanizirana divizija s dvije oslabljene brigade, glavninom treće i tri puka potpore.943 To su bili razlozi zbog čega hrvatske snage nisu učinile pomak u toku noći 4./5. listopada, kao ni u toku dana, 5. listopada. U dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone zabilježeno je da su probijajući "komunikaciju Marinci Bogdanovci snage HV ... uništile 5 tenkova, 1 OT, 1 avion te ranile 2 i ubile 15 vojnika neprijatelja", te da upornom borbom nastoje ovladati Marincima, "kako bi se spojile sa Bogdanovcima, koji su u rukama HV sa Vukovarske strane. Borba je u tijeku i nastavit će se tijekom noći".944 Sa svoje strane obrana Vukovara požurivala je napore na proboju, upozoravajući da su u blokadi, bez vode, struje, s hranom pri kraju i bolnicom s oko 200 teških ranjenika.945 941 SVA MORH-GSHV: Komanda 1. pgmd, Str. Pov. br. 851-18 od 4. 10. 1991., Naređenje. 942 Odluka o pripajanju teritorijalne odbrane Srpske oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srem onižanim snagama SFRJ od 9. 10. 1991., Službeni glasnik Srpske Oblasti Slavonija Baranja i Zapadni Srem, 19. 12.1991., 20-21. 943 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-21 od 5. 10. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-11 od 5. 10. 1991., Naređenje artiljeriji 1. OZ HV za borbu br. 2. 944 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-20 od 5. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-21 od 5. 10. 1991., Dnevno izvješće. , 163 Pomaka na pravcu Vinkovci - Vukovar, koji je uporno tražilo Zapovjedništvo obrane Vukovara, nije bilo, a nije ga ni moglo biti zbog još jednog protunapada 252. oklopne brigade JNA na Nuštar, koja s dijelom snaga uspjela prodrijeti u selo. U dnevnom izvješću 109. brigade HV zabilježeno je da je oko 13 sati 5. listopada počeo napad "agresora na s. Nuštar, ojačan tenkovskom četom i pješadijom. Na pojeaTnim mjestima se vodi već bitka u selu". Obrana Nuštra sastavljena od dijelova 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a, ojačanog voda Nuštar, vodova Cerić i Marinci, 28 dragovoljaca i oklopništva iz Varaždina i 109. brigade HV, ukupno 160 ljudi946 dobro naoružanih protuoklopnim oružjem, uspjela je odbiti napad. Prijavila je uništenje pet tenkova, jednog oklopnog oklopnog borbenog vozila i jednog zrakoplova.947 Neuspjeh 252. oklopne brigade JNA u napadima na Nuštar njezini pripadnici priznali su u reportaži Narodne armije. 'Tako je to u ratu, kažu Kraljevčani i otvoreno priznaju da u borbi, pored znanja i hrabrosti, treba imati i ratne sreće, koja ih je u jednom trenutku, pri napadu na Nuštar, napustila".948 Nije rečeno kolike su bile posljedice tog napuštanja sreće.949 "Naše snage poslije višesatne uspješne obrane s. Nuštra", s vidnom euforijom je zabilježno u dnevnom izvješću 109. brigade HV, "prelaze u protunapad na pravcu Nuštar - Marinci s ciljem razbijanja snaga agresora, osvajanja s. Marinci i spajanja s našim snagama u s. Bogdanovci". Usprkos zamjetne nesigurnosti i straha kod dijela branitelja Nuštra očekivan je uspjeh. Uzrok straha i nesigurnosti tumačen je nedovoljnom izobrazbom ljudstva i slabim zapovijedanjem postrojbom u borbi. "Posebno je nesigurnost i strah pokazala oklopna jedinica", naglašeno je u izvješću, a ona je u proboju koridora trebala imati najvažniju ulogu. Za daljnje borbe, 109. brigada HV tražila je vezivanje protivničkih snaga prepadima i diverzijama na prometnici Vinkovci - Šid.950 Zahtjev Zapovjedništva 109. brigade HV, iako to nije izričito rečeno, nesumnjivo je bio reakcija na ponašanje njezina 3. bataljuna iz Županje. Lokalni Krizni štab priječio je bataljunu angažman na vukovarsko-vmkovačkoj bojišnici, pogotovo "ako zapovjedništvo nije upoznato sa ciljem i zadacima jedinica". Uz to je osporeno da postrojba s postojećim naoružanjem i opremom "ne predstavlja klasični bataljon".961 Pored miješanja županjskih struktura u organizaciju i način uporabe postrojbe, 109. brigadi važan problem nastao je 5. hstopada na crti sjeverno od Vinkovaca samovoljnim odlaskom dijelova 63. samostalnog bataljuna i 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a iz područja Karadžićeva i Jarmine. Bataljuni nisu izvršili dobivenu zadaću ovladavanja sehma Karadžićevo, Gaboš i Ostrovo, čime su "oslabili obranu snaga 109. br. u rejonu Vinkovci - s. Cerić s. Henrikovci - s. Nuštar", stajalo je u prigovoru koji je zapovjednik Operativne zone uputio zapovjedniku 63. samostalnog bataljuna. Zapovjednici 945 SVA MORH-GS HV: ZOO Vukovar od 5. 10.1991., Zapovjedništvu ZNG. 946 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-260/1-91 od 6. 10. 1991., izvješće. 947 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-253/1-91 od 5. 10. 1991.; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-255/1-91 od 5. 10. 1991., Izvješće. Page 117

Bitka za Vukovar 948 R. POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992., 17. 949 U središtu Nuštra, na jednom od njenih uništenih tenkova postavljen je vijenac i natpis "Godine 1991., na svom krvavom putu po Hrvatskoj, ovdje je zaustavljena kraljevačka oklopna tenkovska brigada, spomenik paloj brigadi podižu nuštarski branitelji". Mladen KEVO, Dario HEĆIMOVIĆ, Rat za Hrvatsku: Istočnoslavonska ratna kronika, Vinkovci/Osijek 1992., 184. 950 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-255/1-91 od 5. 10. 1991., Izvješće. 951 SVA MORH-GSHV: SO Županja, Krizni štab, Kl. 815-01-91-01/58, Ur. br. 2212-01-01-91-1 od 4. 10. 1991., Zaključak Zaključak postoji u kasnijem i nepotpunom prijepisu djelomično čitljivog telefaksa. 164 oba bataljuna dobili su naredbu da do 9 sati 6. listopada pismeno obrazlože razloge svog "samovoljnog postupka".952 Zapovjednik 3. bataljuna 3. brigade ZNG kao razlog povlačenja u Slavonski Brod naveo je nesporazume sa susjedima oko dogovora za napad. Bataljun je 3. listopada uspio ući u Karadžićevo iz kojeg je Izbačen protudarom oklopništva JNA Imao je jednog poginulog i 12 ranjenih gardista.953 Prema tvrdnjama zapovjednika 63. samostalnog bataljuna povlačenje dijelova bataljuna slijedilo je zbog nesuradnje sa zapovjednikom obrambenih snaga Vukovara, Vinkovaca i Županje i zbog nebrige za njegove ljude.954 Zapovjednik Operativne zone Osijek imao je primjedbi i na zapovjednika 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a koji danima nije uspijevao "okupiti bataljun radi izvršenja dobivenog zadatka za prodor ka Vukovaru". Držao ga je nesposobnim da vodi bataljun u borbi. Posebnim problemom bataljuna držana je njezina Županjska četa.955 U okolnostima u kojima se njegove zapovijedi i stanje na terenu nisu mogle dovesti u skladan odnos, zapovjednik Operativne zone činio je sve što je mogao. Navečer je iz Osijeka u Vinkovce poslao topničku bateriju 152 mm Operativne zone "za podršku snaga u proboju komunikacije Vinkovci - Vukovar".956 Skupina je podređena 109. brigadi, a vatreni postav određen je u vinkovačkoj vojarni.957 U toku noći 576. hstopada uz topničku potporu haubica 152 mm i s postrojbama Narodne zaštite 109. brigada HV uspostavila je potpun nadzor nad Nuštrom. Time je ispunila preduvjet nužan za napredovanje prema Marincima.958 Ponovno kolebanje morala i neodlučnost ljudstva oklopno-mehamzirane čete dovelo je u pitanje planirani proboj. Polovica posada odbila je sudjelovati u borbi i napustila je bojišnicu. U Nuštru su ostavili "tenkove i oklopne transportere ... na putu".959 Učinak hrvatskog topništva zbog toga je ostao neiskorišten "tako da je stanje na putu Vinkovci - Vukovar status kvo".960 Uz postojeće probleme s ostalim snagama u okolini Vinkovaca neposluh posada oklopno-mehanizirane čete bio je očito kap koja je prehla čašu strpljenja zapovjednika Operativne zone Osijek Na listu problema s kojom je upoznao Glavni stožer HV dodao je i Zapovjedništvo 3. brigade ZNG-a uz optužbu da nije sposobno "da planski i organizirano rukovodi borbenim dejstvima brigade" raspršene po istočnoj Slavoniji "prema nekakvim ranijim odlukama". U žalbi Glavnom stožeru zapovjednik Operativne zone istaknuo je da "Niz primjera samovolje i neposlušnosti zapovjedničkog kadra ukazuje na opću pojavu narušavanja vojne subordinacije u rukovođenju jedinicama, posebno u borbi. Dobiveni borbeni zadaci se u pojedinim Zapovjedništvima tumače 95- SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-33 od 5. 10. 1991., Zapovjedniku 63. s. bat Slavonska Požega 953 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. bat ZNG od 6. 10. 1991., ZOSISB. 954 SVA MORH-ZOZO: ZNG, 63. bataljon, ZOSISB. Izvješće je primljeno telefaksom 6. listopada u 11:15. 955 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-23 od 6. 10. 1991.. Pojave dezertiranja iz jedinica koje su u borbi. 956 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-21 od 5. 10. 1991., Dnevno izvješće. 957 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 525-122-11 od 5. 10. 1991., Naređenje artiljeriji 1. OZ HV za borbu br. 2. 958 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-22 od 6. 10. 1991., Izvješće. 959 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-23 od 6. 10. 1991., Pojave dezertiranja iz jedinica koje su u borbi. 960 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-25 od 6. 10. 1991., Izvješće. 165 na različite načine, najčešće u smislu njihovog razvodnjavanja s ciljem da se dosljedno ne izvrše onako kako je naređeno". Stoga je Glavnom stožeru HV sugerirao poduzimanje mjera kojima bi se sankcionirao neposluh. Ujedno je tražio i naputak o postupanju u takvim slučajevima.961 Glavni je stožer s "napred navedenim" upoznao "nadležne u Mmistarstvu odbrane RH", a njihovo je stajalište Page 118

Bitka za Vukovar bilo da se slučajevi neposluha rješavaju prijavama "nadležnim tužilaštvima i redovnim sudovima opće nadležnosti".962 Bez obzira na neposluh koji je mučio Zapovjedništvo Operativne zone Osijek na području Henrikovaca i dalje je 6. listopada, prema hrvatskoj procjeni, bilo osam tenkova M-84. Zapovjednik obrane Vukovara zahtijevao da ih skupina diverzanata i lovaca tenkova žurno uništi.963 Sa svoje strane, Armija je mtenzivnim napadima zrakoplovstva i topništva jasno pokazala da ne namjerava odstupiti s prometnice. Zrakoplovstvo je u toku dana nekoliko puta bombardiralo područje Vinkovaca i Jarmine,964 a obrana Osijeka je uzdrmana napadom Armije iz Tenja i zauzimanjem Orlovnjaka, Bricina Bunara i Kudeljare, odakle je mogla ugroziti Ernestinovo i Tenjski Antunovac.965 Sedmi listopada nije donio ništa novo. Protekao je u znaku zračnih napada nad cijelom istočnom Slavonijom. Zrakoplovi su u Vinkovcima napali i raketama pogodili zgrade Skupštine općine, u kojoj je bilo Zapovjedništvo 3. brigade ZNG-a i Pohcijske uprave, ranivši pri tome osam osoba. Pogođena je i pekara, pošta i DIK Spačva. Grad je tučen i s područja Zidina između Marmaca i Nuštra, na koje se čvrsto ukopala 252. oklopna brigada. U dnevno izvješće Zapovjedništva Operativne zone Osijek sa žaljenjem je zapisano da: "Opća tehnička inferiornost, poteškoće u organizaciji i rukovođenju borbenim dejstvima, slaba opremljenost jedinica za dejstva na ravničarskom 1 otvorenom zemljištu 1 izrazite slabosti u logističkoj podršci ne dozvoljavaju našim snagama mogućnost većih ofanzivnih dejstava na postojećim bojišnicama".966 Tijek neuspješne akcije opisan je u izvješću načelnika operativno-nastavnog odijela Zapovjedništva Operativne zone Osijek Za napad na Marince odredio je diverzantsku skupinu, dvije jurišne skupine, a u pričuvi je bila četa koja je nakon uspjeha pothvata trebala zaposjesti selo. U napadu je trebalo sudjelovati 80 ljudi iz 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a, četa dobrovoljaca iz Varaždina od oko 120 ljudi, vod HOS-a Hrvatske stranke prava i vod gardista iz Zagreba. Skupine su poslijepodne popunjene oružjem za protuoklopnu i protupješačku borbu, a zadaci ponovljeni još jednom da bi sve bilo jasno. Diverzantska skupina od 12 ljudi oko 18 sati izišla je u visinu Zidina, gdje ih je izvidnik izvijestio da su tenkovi oko 17.30 napustili postavu i da je put prema Marincima slobodan. Zapovijed za napad nije izvršena zbog odbijanja postrojbi da idu. "Iako sam osobno bio sa njima i uvjeravao ih da treba 961 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-23 od 6. 10. 1991., Pojave dezertiranja Iz jedinica koje su u borbi. 962 SVA MORH-ZOZO: GSHV, Kl. Str. pov. 114-04/91-02/01, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 7. 10. 1991., OZ Osijek 963 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-25 od 6. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar od 7. 10. 1991. Prijepis telefaksa primljenog 7. listopada u 10:05. mi SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. brZNG, Br. 04-260/1-91 od 6. 10. 1991., Izvješće. 995 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-14/91 od 7. 10. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 14. 969 SVA MORH-GSHV: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-26 od 7. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-27 od 7. 10. 1991, Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. HV od 7. 10. 1991, Vanredno izvješće. 166 Retkavci ŽUPAN JA Matici iovte---Poije Zemljovid br. 6 18 18. proleterska motorizirana brigada R 2ii 211. oklopna brigada A XXX og ^><^ s Operativna grupa "Sjever" XXX og j Operativna grupa "Jug" x G Gardijska motorizirana brigada A x_ 20 20. partizanska brigada R divizijun 1. proleterskog gardijskog mješovitog artiljerijskog puka I r^)12 12. laki artiljerijski puk PVO _J, 1. proleterski gardijski laki artiljerijski puk PVO XX j^fl i 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija A p^fl 2 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada A Page 119

Bitka za Vukovar I/NI1 1 • proleterski gardijski mješoviti protuoklopni artiljerijski puk Sanitetska četa 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije A 11 Inženjerijski bataljun 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije A to Odred Teritorijalne obrane Republike ><|i24 bataljun 124. brigade HV R ^X]iQ9 1. bataljun 109. brigade I da krenu, nisam mogao da ih uvjerim". Samo je pet HOS-ovaca i desetak gardista "bilo ... spremno da krene. U odnosu na zadatak i broj ljudi, koji je bio spreman da krene, morao sam odustati od akcije".se7 Navečer 7. listopada Zapovjedništvo Operativne zone Osijek dobilo je informaciju da su JNA tenkovi M-84 s crte Zidine - Nuštar povučeni u pravcu sela Petrovci. Prema mišljenju Zapovjedništva Operativne zone, to je trebalo značiti da put Marinci - Bogdanovci - Vukovar više nije bio pod izravnim nadzorom JNA iako povlačenje sa Zidina ako je informacija bila točna, nije moralo značiti i povlačenje iz Marinaca, o čemu nije vođeno računa. Držano je da postoji mogućnost ponovnog napada Armije na Marince u toku 8. listopada, ali i to je držano malo vjerojatnim "zbog velikih gubitaka koje je pretrpio".968 U takvu procjenu dobro se uklapalo, doduše netočno, i zapažanje s početka hstopada da Armija stalnim pokretom snaga veličine tenkovskog voda stvara privid veće nazočnosti i nadzora nad teritorijem no što je to relano bila.969 Posložene pretpostavke sugerirale su daje prilika za eventualni proboj do grada povoljna i da se ne smije propustiti. Postojeće snage u Nuštru "zbog višednevnih borbi nisu više u stanju da izvrše zadatak zbog umora i straha" pa ih se moralo pojačati jer sami nisu bili garancija za uspjeh. Zapovjednik Operativne zone odlučio je stoga da 3. brigada ZNG-a u toku noći u Nuštar dovede iz Slavonskog Broda svoj 3. bataljun. Brigada je bila dužna dovesti i svoje posade za tenkove T-55 koje su bile na izobrazbi u Našicama, a potom u jutro 8. listopada napasti pravcem Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar sa "zadatkom: očistiti put, izvršiti njegovo osiguranje sa pravca s. Petrovci i spojiti se sa snagama obrane Vukovara". Nakon izvršene zadaće 3. bataljun dobivao je novu obvezu, osiguranje probijenog puta. Major Ivan Petrinović iz Zapovjedništva Operativne zone Osijek određen je za zapovjednika snaga koje su angažirane za proboj k Vukovaru. Njegovo imenovanje očito je bilo i pokušaj izbjegavanja antagonizama između lokalnih zapovjednika. Jedan od njih, zapovjednik 109. brigade, dobio je zadaću da preko Policijske uprave Vinkovci osigura "uhićenje i razoružanja svih onih osoba iz" oklopno-mehanizirane čete i "ostalih sastava koji su kukavički odbili da izvrše dobiveni zadatak". Njih se trebalo i sudski goniti.970 Noć 7/8. hstopada, od koje se mnogo očekivalo, protekla je kao potpuni fijasko. Zbog "nespremnosti boračkog sastava 109. br. HV, 2/3. br. HV i ljudstva iz Varaždina koji su bih u sastavu tenkovske čete, kao i zbog neodlučnosti i nesposobnosti časničkog kadra da se izvrši proboj pod svaku cijenu bez obzira na eventualne ljudske žrtve", opis je noći u kojoj nije bilo nikakva pomaka iz Nuštra prema Marincima. Stoga je u "toku noći ... izvršeno dovođenje novih snaga" s kojima je u jutro 8. listopada nastavljen "proboj ka Marincima i Bogdanovcima mješovitim oklopno-pješadijskim sastavima", o čemu je u redovnom dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek upoznat Glavni stožer HV.971 Izvješće nije bilo točno i nije odgovaralo činjeničnom stanju. Očekivano pojačanje 3. brigade ZNG-a iz Slavonskog Broda krenulo je tek ujutro u 5.35 sati, i to jedna četa od 70 ljudi pod vodstvom zapovjednika 3. bataljuna.972 *: SVA MORH-ZOZO: Naćelnik ONP, Zapovjedništvu OZ Osijek. Izvješće je primljeno 8. listopada u 00:57. SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-16 od 8. 10. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 16. *" SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo obrambenih snaga za Vinkovce, Vukovar i Županju, Str. pov. br. 04/338 od 3. 10. 1991, Presjek situacije. n SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-16 od 8. 10. 1991, Borbena zapovijed Op. br. 16. Zapovijed je dostavljena na znanje i Zapovjedništvu 124. brigade HV. "": SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-28/91 od 8. 10. 1991, Izvješće. ""- SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. HV od 8. 10. 1991, Izvješće. 167 Pomak koji je očekivan 8. listopada nije napravljen. Borbena spremnost tenkista iz Varaždina, 109. brigade HV i 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a nije se pomakla s mrtve točke. Stoga je zapovjednik Operativne zone Osijek na bojišnicu kao pojačanje poslao i svog načelnika štaba radi osobnog koordimranja pothvatom.973 Potvat se planirao olakšati vezivanjem JNA i snaga pobunjenih Srba iz sela Pačetin, Bršadin i šume Dergaj. To je bila zadaća 4. bataljuna (bez čete) 107. brigade HV, kojeg se u jutro 9. listopada planiralo uporabiti na pravcu Nuštar -željeznička postaja Bršadin - područje Stojkovca sjeverno od Bršadma - zahvat Page 120

Bitka za Vukovar pruge i puta prema Vukovaru. Bataljun je do 5. sati ujutro 9. hstopada trebao biti u očekujućem postavu u Novom Selu kraj Vinkovaca. Zadaću se nije činila osobito zahtjevnom zbog netočne procjene protivnika na mehanizirani bataljun južno od prometnice Vinkovci - Vukovar. Zbog toga je bataljun 107. brigade HV ojačan s dva tenka, jednim borbenim vozilom pješaštva i i topničkim vodom 152 mm.974 973 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-29/91 od 8. 974 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-17/91 od 8. dostavljena na znanje i Zapovjedništvu 124. brigade HV. 168 10. 1991., Izvješće. 10. 1991, Borbena zapovijed Op. br. 17. Zapovijed je "Svaki put neke jedinice odustanu i dovedu akciju u pitanje" Tehnička premoć oružanih snaga SFRJ i otvorena pomoć dijelova međunarodne zajednice, koja je demonstrirana kroz Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda broj 713 od 25. rujna 1991. o embargu na oružje SFRJ, nije bila dostatna za vojnu pobjedu Armije.975 Početkom hstopada vojni je vrh priznao poraz i neuspjeh u agresiji na Republiku Hrvatsku.976 Ocijenjeno je da je veći dio teritorija Repubhke Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom stavljen pod nadzor Armije, a za veće pothvate, odnosno veliku mobilizaciju, nije postignuta suglasnost vojnog i srpskog političkog vrha. Izvlačenje okruženih i blokiranih jedinica iz Hrvatske tada postaje jedna od najznačajnijih zadaća JNA977 Do 4. hstopada 1991. između Republike Hrvatske i SSNO-a potpisano je nekohko prekida vatri koji nisu promijenili stanje na bojišnici. Četvrtog hstopada u Haagu u organizaciji Europske zajednice, na sastanku između predsjednika Hrvatske i Srbije, Tuđmana i Miloševića, kao i generala Kadijevića, postignut je dogovor o deblokadi kasarni i premještanju i prestrojavanju postrojbi JNA u Hrvatskoj uz pomoć promatrača Europske zajednice. Republika Hrvatska trebala je omogućiti okruženim objektima JNA opskrbu vodom, strujom i plinom, kao i stavljanje u funkciju PTT veza. Kretanje oficira, civilnih osoba na službi u JNA i članova njihovih obitelji u vojnim objektima, i izvan vojnih objekata, trebalo je biti potpuno slobodno. Iz tako deblokiranih vojarni i objekata JNA nije smjela voditi vojne operacije protiv hrvatskih snaga.978 Dogovor nije ispoštovan jer se Hrvatska i JNA nisu mogle usuglasiti oko vremena u kojem dogovor stupa na snagu, kao i zbog njegova kršenja od JNA979 Usprkos početnim nesporazumima, pregovori su nastavljeni između Republike Hrvatske i JNA980 Pregovarački timovi su u Zagrebu 8. listopada dogovorili prekid vatre, "ukidanje uzajamnih blokada na moru i u unutrašnjosti" i odlazak JNA s pokretnom imovinom. Izmještanje JNA trebalo je početi s posadom blokirane vojarne Borongaj u Zagrebu do 18 sati 12. hstopada. Izmještanje je vezano s pružanjem humanitarne pomoći "civilnom pučanstvu na području Vukovara i Vinkovaca".981 Sastanak od 8. hstopada 1991. bio je prvi u nizu sastanaka održanih u Zagrebu u toku listopada koji nisu urodili znatnijim napretkom. Bilo je više razloga za to, a glavni kočničar bila je Armija. Njezino vodstvo pokušavalo je minimalizirati, ignorirati i ne izvršiti svoje obveze, a inzistirala je da Hrvatska ispuni svoj dio preuzetih obveza. To je u praksi značilo izvući naoružanje i vojnu opremu s ljudstvom iz okruženih vojarni i objekata a na bojišnom dijelu teritorija Republike Hrvatske privesti kraju operaciju zauzimanja pojedinih područja prvenstveno u Slavoniji, Lici i području Dubrovnika. Dogovori su zapeh već na prvim koracima pri paritetnom pokušaju izmještanja jedinica i opreme iz vojarne Borongaj 975 Rezolucija bezbednosti UN od 25. 9.1991., Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, Vojnoizdavaćki zavod, Beograd, 2002., 432-434. 970 B. JOVIĆ, Poslednji dani SFRJ, 391-392. 977 ISTI, 394. 978 Saopštenje o dogovoru u Haagu od 4.10. 1991., Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 446-448. 979 Prepiska predsednika Republike Hrvatske i saveznog sekretara za narodnu odbranu, Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 451-452. 9811 MORH-pisinohrana Savjeta za sukcesiju imovine bivše JNA: Predsjednik i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske od 7. 10. 1991., Punomoć. 981 SVAMORH-GSHV: Memorandum sporazuma od 8. 10. 1991. 169 u Zagrebu i pružanja humanitarne pomoći okruženom Vukovaru. General Kadijević i krnje Predsjedništvo SFRJ taktiziralo je oko premještanja JNA te je pokušavalo zadržati stanje na dostignutim pozicijama.982 Page 121

Bitka za Vukovar Na osnovi Memoranduma od 8. listopada načelnik Glavnog stožera HV zapovjedio je prekid vatre. Hrvatske snage zadržavale su punu borbenu pripravnost i imale obvezu energičnog odgovora na svako otvaranje vatre od Armije. Čišćenje teritorija Republike Hrvatske od "četničko-terorističkih snaga" nastavljalo se sa zahtjevom da se pri tome izbjegne sukob s JNA što je realno bila nemoguća zadaća jer su, osim u dijelu zapadne Slavonije, sve te snage bile potpuno izmiješane i pod zapovjedništvom Armije.983 Usprkos primirju Zapovjedništvo Operativne zone Osijek nastavilo je pokušaj deblokade prometnice Vinkovci - Vukovar. Noć 8./9. listopada protekla je u pripremama za proboj i dovođenju pojačanja iz dubine Operativne zone Osijek. Iz Donjeg Miholjca očekivan je dolazak nepotpunog 4. bataljuna 107. brigade HV, kojemu je dio zadaće bio u skladu sa zapovijedi načelnika Glavnog stožera HV, jer je pravac Nuštar - željeznička postaja - Bršadin - područje Stojkovca zahvat željezničke pruge i puta prema Vukovaru držan područjem na kojem djeluju "četničko-terorističke snage", kako su nazivane snage pobunjenih Srba. Za podršku 109. brigade HV iz Osijeka doveden je vod haubica 152 mm i razmješten na vatreni postav u području Borinaca. Uz pristiglu skupinu 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a očekivan je pomak na koridoru. "U toku današnjeg dana očekujemo proboj koridora na pravcu Marinci-Bogdanovci-Vukovar", optimistično je procijenjeno u jutarnjem izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek od 9. listopada.984 U potpori proboja bila je i zapovijed zapovjednika Operativne zone Osijek 109. brigadi HV da snagama jačine bataljuna pokrene gerilski rat u zaleđu 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije. Uz napade na snage JNA trebalo je provesti organiziranje "općenarodnog otpora Hrvatskog pučanstva na cijelom okupiranom prostoru, uključujući i prostor" oko Iloka, jer je taj otpor "slomljen primjenom grube oružane sile i terorom okupatorske vojske i četnika".985 Usprkos velikim očekivanjima, Vukovar nije deblokiran ni 9. listopada. Dan je prošao u burnim previranjima miutar hrvatskih snaga oko Vinkovaca. Navečer je zapovjednik Operativne zone u dnevnom izvješću Glavnom stožeru HV opisao porazno stanje u postrojbama kod Vinkovaca. 109. brigada HV, zadužena za proboj prometnice Vinkovci - Vukovar, ocijenjena je "kadrovski u lošem stanju ... popune i osposobljenosti", potpuno vezana za sela i mjesne zajednice općina Vinkovci i Županja, "gotovo potpuno na nivou jedinica narodne zaštite". Pokušaj dovođenja postrojbe na željenu razinu, bez postavljanja pitanja je li uopće kriv za to,986 bila je upitna legalna smjena zapovjednika brigade.987 Majora Matica zamijenio je major Petrinović, dotadašnji načelnik 982 Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 468. 983 SVA MORH-ZOZO: GSHV KL 8/91-01/91, Ur. br. 5120-01/20-91-1 od 9. 10. 1991., Zapovijed. 984 Izvješće se odnosi za noć 879. listopada, to jest za razdoblje od 19.00 do 7.00, pa nije jasno što znači tvrdnja da je napad "počeo u 16,30 sati". SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-31 od 9. 10. 1991., Izvješće. 985 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-18 od 9. 10. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 18. Zapovijed je dostavljena i 124. brigadi HV 986 Pretvaranje 109. brigade ZNG iz manevarske u prostomu postrojbu napravljeno je početkom srpnja na temelju zajedničke zapovijedi ministara obrane i unutarnjih poslova uz supotpis zapovjednika ZNG RH. SVA MORH-GS HV: Ministarstvo obrane, Ur. br. 512-03-91-1 od 8. 7. 1991, Fbmiiranje koordinacijskih grupa po općinama za borbu protiv terorista. 987 Prema zakonu o obrani Republike Hrvatske imenovanje zapc^'ednika brigade bilo je u nadležnosti ministra obrane a od 8. listopada 1991. u nadležnosti predsjednika Republike Hrvatske. "Zakon o obrani", Narodne no\ine, 20. 9. 1991.; Sabor Republike Hrvatske, Kl. 800-01/91-04/22 od 8. 10. 1991, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obrani Narodne novine, 8. 10. 1991. 170 operativno-nastavnog odijela Zapovjedništva Operativne zone Osijek i bivši zapovjednik 3. brigade ZNG-a.988 Pospremanje Zapovjedništva 109. brigade i snaga na području Vinkovaca nakratko je završeno imenovanjem pukovnika Tisaja za načelnika stožera u Zapovjedništvu 109. brigade. Dotadašnji zapovjednik 109. brigade postavljen je za načelnika Operativno-nastavnog odjela u brigadi. Imenovan je i zapovjednik tenkovske čete 109. brigade.989 Ni stanje u dijelovima 3. brigade ZNG-a nije bilo bolje. Njezin 2. bataljun na bojišnici je imao svega 22 posto od ustrojbenog sastava, odnosno 67 gardista što ga, prema ocjeni zapovjednika Operativne zone Osijek "umjesto udarne pesnice čini faktorom bezmalo perifernog značaja. Vezanost ljudstva za lokalne interese je u toj mjeri izražena, da Ih je praktično nemoguće pokrenuti na bilo kakvu akciju Van' svog terena". Oko 50 pripadnika bataljuna samovoljno se udaljilo, 112 je bilo na bolovanju, a navodno je bilo "veći broj onih koji bolovanje Page 122

Bitka za Vukovar koriste bespravno". U tome je prednjačila četa iz Županje, koja je imala samo 13 gardista sposobnih za borbu. Primjedbi je bilo i na dvije čete 3. bataljuna koje su iz Slavonskog Broda stigle 8. listopada i koje su u toku dana napustile Nuštar bez sudjelovanja u pokušaju proboja.990 Objašnjenje zapovjednika 3. bataljuna o tom povlačenju bilo je nešto drukčije. Prema njegovoj ocjeni, zapovjedništvo za provedbu proboja nije imalo osnovnu zamisao za provedbu pothvata. Jedna od njegove dvije čete u Nuštru odbila je zadatak zbog malobrojnosti. Stajalište su učvrstili odbijanjem čete iz Varaždina da krene na zadaću. Nakon dolaska druge čete, stanje se poboljšalo, no tada je nastao problem zbog tenkovskih posada koje su trebale pratiti nastupanje prema Marincima. Nakon duljeg čekanja i granatiranja od Armije, postrojba se zajedno s tenkistima povukla s polaznog postava u unutrašnjost Nuštra. "U takvoj situaciji nisam više bio u mogućnosti da pokrenem jedinice za zaposijedanje položaja", priznao je zapovjednik bataljuna Opravdanje da je bataljun povučen iz Nuštra u Slavonski Brod zbog sigurnosti i prevehke koncentracije ljudstva ipak nije bilo održivo.991 Zahvaljujući nekolicini novinara problemi 3. brigade ZNG-a bih su javni. Zapovjednik brigade 9. listopada je zatražio od zapovjednika Operativne zone Osijek da u "granicama svojih mogućnosti" spriječi pisanje tiska i napade na postrojbu, u čemu je prednjačio Glas Slavonije iz Osijeka i Slobodni tjednik iz Zagreba.992 Ostalo ljudstvo, 120 dragovoljaca iz Varaždina993 35-40 pripadnika iz RaMtja (vjerojatno 1. brigada ZNG, o. a. D. M.), vod pripadnika Hrvatske stranke prava i 50 stanovnika Nuštra, dijelom je bilo bez stege i neprimjerenog ponašanja pa su intervencijom policije "istjerani iz sela". Najveći problem ipak je i dalje bila Armija i pobunjeni Srbi, jer je njihov sastav i raspored bio potpuno nepoznat. Korak bliže realnoj procjeni bila je ocjena da se JNA u toku dana prestrojila, iako su dojave i dalje govorile o smanjenju snaga u Marincima Prilaz selu bio 988 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-32/91 od 9. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zapovjed br. 525-126/8 zapovjednika 1. OZ Osijek od 9. 10. 1991. 989 SVA MORH-ZOZO: Zapovjed br. 525-126/9 zapovjednika 1. OZ Osijek od 10. 10. 1991 990 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-32/91 od 9. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZNG, 3. br. od 9. 10. 1991., Dnevno izvješće. 991 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. bat. ZNG od 9. 10. 1991, Zap. 3. brig. Izvješće o stanju. 992 SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. od 9. 10. 1991, Utjecaj tiska na naš moral i b/g; SVA MORH-ZOZO: Zap. 3. br. HV od 9. 10. 1991, Iznošenje neistina i napadi na osobnost Načelnika Štaba Franje Čebića, Izvješće. 993 Radilo se o četi dragovoljaca 104. brigade HV koja je 6. listopada stigla u Nuštar, vjerojatno s namjerom slanja u Vukovar. U Nuštru je bila do 16. listopada kad je povučena u \ araždin. 104. brigada Hrvatske vojske. Zapovjedništvo 104. "R" brigade Hrvatske vojske, Varaždin, 1994, 23-24; Vrijedi napomenuti da njihov dolazak, kao ni odlazak, nije zabilježen ni u jednom od dnevnih izvješća Zapovjedništva Operativne zone Osijek i 109. brigade HV 171 je otežan zbog karakteristika zemljišta i načina obrane 252. oklopne brigade. Dva uzvišenja pred selom, Zidine i Henrikovci, bila su zaposjednuta tenkovima M-84 (navodno 12 tenkova) za čije je ovladavanje, prema održivom mišljenju zapovjednika Operativne zone Osijek, "bila potrebna visoko osposobljena OMJ, s kojom, za sada snage u rajonu Vinkovci-Vukovar, uz sva ojačanja ne raspolažu".994 Jedina ohrabrujuća vijest tmurnog 9. hstopada stigla je iz Zagreba. Glavni stožer HV ponudio je bateriju samohodnih haubica 122 mm s ljudstvom i jednim borbenim kompletom streljiva iz sastava 1. mehanizirane brigade Varaždin. Za iskrenu postaju određeno je Đakovo, a dolazak se očekivao u noći 9./10. listopada u organizaciji 1. mehanizirane brigade.995 Dobra volja Glavnog stožera HV za pomoć Vinkovcima i Vukovaru pretrpjela je poraz u susretu s ljudstvom i tehnikom 1. mehanizirane brigade. Od 30 vojnika i jednog časnika, većina, 21 vojnik, odbila je krenuti za Đakovo. "Branićemo samo Varaždin, gdje su Slavonci da brane svoje domove a ne da šetaju po Varaždinu, gdje su sinovi faiikcionera", obrazloženje je odbijanja. Uz ljudski zakazao je i tehnički faktor, pa je za Đakovo u 21.30 krenula kompozicija s jednom posadom od osam vojnika i pet samohodnih haubica, jer se jedna pokvarila, isto kao i zapovjedni oklopni transporter.990 U zaleđu bojišnice sanitetska služba Operativne zone Osijek pripremala se za prihvat konvoja pomoći iz Zagreba za Vukovar i organizaciju prijevoza ranjenika iz vukovarske bolnice. Zapovjedništvo Operativne zone sumnjalo je u uspješnost Page 123

Bitka za Vukovar upućivanja konvoja u organizaciji Crvenog križa jer Armija ne "jamči prolaz do Vukovara kroz krajeve u kojima se nalaze četnici". Usprkos kolebljivosti ljudstva kod Nuštra s prevelikim optimizmom ustvrđeno je da će se konvoj hrane dostaviti Vukovaru oružanom akcijom, a ako to ne uspije putem "Crvenog križa".997 Optimizam Zapovjedništva Operativne zone Osijek nije se dojmio Glavnog stožera HV. Iz njega je Operativnoj zoni 10. listopada zapovjeđeno da poduzme mjere da se humanitarna pomoć pod nadzorom međunarodne misije realizira po planu.998 Podređeni sastavi bih su dužni osigurati pokret konvoja prema ugroženim gradovima, "prvenstveno Vukovaru", što je bila zadaća prvog reda. Zabranjena je zlouporaba kretanja konvoja za pokušaj prevoženja oružja, municije i drugih borbenih materijala.999 Glavni stožer HV istog je dana obavijestio Europsku misiju o planu kretanja konvoja tijekom 11. listopada. Iz Đakova i Osijeka konvoji su ujutro u 6 sati trebali krenuti prema Vinkovcima, gdje su se trebah spojiti i produžiti put Vinkovci - Marinci - Bogdanovci - Vukovar.1000 Konvoj je prijepodne 10. listopada krenuo iz Zagreba za Vinkovce. Zapovjednik konvoja bio je Ivan Škember, pomoćnik ministra rada, socijalne skrbi i obitelji. Konvoj je pratio potpukovnik JNA Arsić i Promatračka misija Europske zajednice. Na putu do Vinkovaca planirano je pojačanje s vozilima iz Osijeka i Đakova. Predvečer istog dana konvoj je stigao u Đakovo. Navečer je u Osijeku između vodstva konvoja, Promatračke misije i oficira JNA dogovoren plan kretanja konvoja u toku 994 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-32/91 od 9. 10. 1991., Izvješće. 995 SVA MORH-ZOZO: Operativni centar GSHV od 9. 10. 1991; SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ od 9. 10. 1991.; SVA MORH-ZOZO: GS HV, Kl. 8/91-01/94, Ur. br. 5120-02-91-1 od 9. 10. 1991., Preraspodjele borbene tehnike, Zapovijed. ™ SVAMORH-GSHV: Zapovjedništvo 1. mbr, Pov. br. 01-52/8-1991 od 9. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: 1. mbr. Zapovjedništvo, Pov. br. 01-52/9-1991 od 10.10. 1991., Izvješće. 937 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-32/91 od 9. 10. 1991., Izvješće. 993 SVA MORH-ZOZO: GSHV KL 8/91-01/100, Ur. br. 5120-01-91-1 od 10. 10. 1991., Zapovjed. 999 SVAMORH-GSHV: GSHV, KL 804-01/91-03/30, Ur. br. 5120-01-91 [od 10. 10. 1991.], Zapovjed. 1000 SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 804-01/91-03/23, Ur. br. 5120-01-91-1 od 10. 10. 1991., Plan kretanja konvoja humanitarne pomoći Vukovaru. 172 11. listopada. Na inzistiranje Promatračke misije Europske zajednice zapovjednik konvoja odustao je od namjere da s jednim dijelom konvoja dođe do Iloka.1001 Osim na području Vukovara gdje je obrana odgovarala na jak napad JNA, i Belišća, gdje je spriječena Armija u pokušaju nasilnog prelaska rijeke Drave iz Baranje, na ostalom području slavonske bojišnice 10. listopada vladao je mir zbog potpisanog primirja, koje je Hrvatska vojska poštivala.1002 Zapovjedništvo Operativne zone Osijek koristilo je primirje za sređivanje stanja na području Vinkovaca Načelnika Policijske uprave Vinkovci ovlastila je da u poslovima javnog reda i mira može uredovati i nad pripadnicima vojske. Zamolilo ga je da u granicama mogućnosti dio svog ljudstva uključi u borbeni raspored 109. brigade HV. U potvrdnom slučaju u zapovjedništvo brigade trebao je delegirati i jednog inspektora kao časnika za vezu.1003 Zapovjedništvo 109. brigade dobilo je isključivu zadaću pripreme i izvođenja "proboja ka Vukovaru, bez obzira na moguće gubitke u živoj sili i tehnici", a u koordinaciji s Policijskom upravom i uhićenja svih onih "koji se neće boriti". Zapovjedništvu brigade sugerirano je da animira i vođe političkih stranki "radi motivacije ljudi za borbu". Sav taj posao Zapovjedništvo brigade bilo je dužno obaviti u toku dana. Najveći problem s kojim se trebalo uhvatiti u koštac i dalje je bila oklopno-mehanizirana četa koja je predviđana za nositelja proboja prema Vukovaru. No nju je tek trebalo postrojiti. Ljudstvo nije bilo dovoljno i bilo je slabog morala. Za kompletiranje čete trebalo je u toku dana pronaći novo ljudstvo. Zapovjedništvo Operativne zone pronašlo je zapovjednika čete čiji je dolazak 109. brigada očekivala u toku dana. Nešto je manje problema brigada imala s topništvom, koje je trebalo koncentrirati radi učinkovite potpore snagama u proboju. Ojačana je s tri haubice 152 mm i jedinom od tek pristiglih samohodnih haubica 122 mm iz Varaždina koja je imala posadu. Topničko izviđanje na pravcu djelovanja bila je obveza načelnika topništva Zapovjedništva Operativne zone, što je značilo da zapovjednik zone ništa ne žeh prepustiti slučaju. Obveza 109. brigade bila je neodložno postrojavanje skupina dragovoljaca "koje će uz podršku OMJ i artiljerije u toku noći 10./11.10.1991. god. savladati otporne točke JA i četnika". Vođe skupina bile su dužne da u toku dana izvide pravce i objekte Page 124

Bitka za Vukovar mogućeg djelovanja.1004 Procjena protivnika na koridoru bila je nešto kvalitetnija nego prethodnih dana, no i dalje ispod prijeko potrebne razine za uspjeh. U Marince su "smještene" snage motoriziranog bataljuna, a četa tenkova M-84 "isturena" je u područje Henrikovci - Zidine - rijeka Vuka - Lug, po dubini Marinci.1005 Nešto je drukčija bila procjena Zapovjedništva 109. brigade HV. Prema njoj Marince su branih lokalni četnici i pješaštvo JNA jačine čete, crtu Zidine-Henrikovci branilo je pješaštvo, a crtu Ekonomija Henrikovci - Vidovac jedna tenkovska četa.1006 Uz to je Armija dovođenjem novog pješaštva pomaknula crtu sa Zidina prema Nuštru zbog samovoljnog napuštanja bojišnice od strane 60-ka vojnika 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a. U Ceriću je prema procijeni bila jedna tenkovska četa ojačana "četnicima".1007 1001 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-36 od 10. 10. 1991., Izvješće; Izvješće o putu Konvoja "Lanac solidarnosti" D pomoć za područje Vinkovaca i Vukovara od 16. 10. 1991. m- SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-36 od 10. 10. 1991., Izvješće. 1003 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123-34/91 od 10. 10. 1991., Načelniku Policijske uprave Vinkovci. lmJ SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-50 od 10. 10. 1991., Zapovjedniku 109. brHV. 10,15 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-36 od 10. 10. 1991., Izvješće. m SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-284/1-91 od 10. 10. 1991., Izvješće. m SVA MORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 525-123-36 od 10. 10. 1991., Izvješće. 173 Napad 109. brigade HV trebala je osigurati 3. brigada ZNG-a. Njezino Zapovjedništvo bilo je dužno da u toku noći 10./11. listopada u područje Nuštra dovede zapovjedništvo jednog bataljuna i dvije čete ojačane sredstvima za potporu. Do 4 sata 11. listopada čete su morale zaposjesti pripremno područje. Zadaća im je bila osigurati s obje strane puta koridor na pravcu Nuštar Marinci i spriječiti bočne napade na 109. brigadu HV s pravaca Cerić -ekonomija Henrikovci i sela Petrovci, Pačetin i Bršadin. Kao i u 109. brigadi, neposluh se morao sankcionirati razoružanjem ljudstva i njegovim predavanjem najbližoj policijskoj upravi radi pokretanja krivičnog postupka.1008 Za pokušaj proboja u noći 10./11. listopada Zapovjednik 109. brigade HV prikupio je 250 ljudi i oslabljenu tenkovsku četu u prvom postroju te 3. bataljun 3. brigade ZNG-a bez jedne čete u drugom borbenom postroju.1009 Zapovjedništvo 109. brigade HV u svom izvješću govorilo je o 120 ljudi prikupljenih za proboj (što je vjerojatno greška pri pisanju izvješća) i oslabljenoj tenkovskoj četi u prvom postroju, i četi 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a u drugom borbenom postroju.1010 Za potporu je koncentrirana mješovita skupina od 15 oruđa različitih kalibara: tri haubice 152 mm, četiri haubice 122 mm, četiri haubice 105 mm i četiri minobacača 120 mm, s prosječno jednim borbenim kompletom streljiva (od 21 do 40 metka odnosno mine po oruđu, o. a. D. M.), što je ujedno bila i posljednja pričuva. Glavni stožer HV o učinjenom je izvješten oko 23 sata 10. listopada. Kao i prethodnih dana ponovno je poslana poruka "da će u toku današnje noći sve angažirane jedinice izvršiti proboj koridora Marinci - Nuštar - Vukovar i na taj način omogućiti snabdjevanje sa svim potrebnim MTS".1011 Mjere koje je Zapovjedništvo Operativne zone u toku noći poduzelo radi ojačanja 109. brigade HV u zahtjevnoj zadaći proboja pokazuju da je dvojilo u svoja predviđanja o deblokadi Vukovara. Oko ponoći 10./11. listopada odredilo je ojačanu četu 122. brigade HV iz Đakova za pričuvu 109. brigadi HV. Četa se ujutro 11. hstopada trebala prikupiti u Nuštru i biti pripravna za uvođenje na pravcu Zidine - Marinci - Bogdanovcl.1012 Osim nje, Zapovjedništvo 109. brigade HV planiralo je dopodne 11. hstopada dovesti u Vinkovce iz Županje 1. četu svog 3. bataljuna pripremljenu za protuoklopnu borbu.1013 U noći 10711. hstopada hrvatske snage nisu zauzele Marince i deblokirale Vukovar. Zapovjedništvo Operativne zone u jutarnjem izvješću upoznalo je Glavni stožer HV da zadaća nije izvršena. Zapovjednik 109. brigade HV za napad uspio je skupiti 60 ljudi iz 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a, samostalnu četu 109. brigade od 40 ljudi, dragovoljačku postrojbu iz Vukovara od 50 ljudi, antiterorističku postrojbu Pohcijske uprave Vinkovci, oklopno-mehaniziranu četu od po pet tenkova i borbenih vozila pješaštva, četiri haubice 105 mm i tri haubice 152 mm. Nepotpuni 3. bataljun 3. brigade ZNG-a bio je u drugom borbenom postroju. Početak napada planiran je za 4 sata i do njega nije došlo zbog odbijanja skupine gardista 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a da krene u napad. Zapovjednik 109. brigade HV njihovo odbijanje planirao je 1008 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-19/91 od 10.10. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 19. 1009 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-36 od 10. 10. 1991., Izvješće. Page 125

Bitka za Vukovar 1010 SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-284/1-91 od 10.10. 1991., Izvješće. 1011 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-36 od 10. 10. 1991., Izvješće. 1012 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-20 od 10. 10. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 20. Zapovijed je stvarno napisana pred ponoć 10./11. listopada 1991. 1013 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-281/1-91 od 10. 10. 1991., Zapovjed. 174 nadomjestiti dijelovima 3. bataljuna iste brigade. Tada je izbilo na vidjelo da bataljun uopće nije došao u Nuštar, gdje mu je bilo pripremno područje, "što je narušilo borbeni poredak, i u takvim uvjetima nije se mogla izvršiti zapovjed".1014 Zapovjednik 3. brigade ZNG-a žurno je upućen u Slavonski Brod da utvrdi razlog nedolaska bataljuna. Zapovjednik 109. brigade HV zbog neuspjeha je podnio zahtjev za svoju smjenu uz obrazloženje da nakon svega što je "doživio kao časnik Hrvatske vojske u nekoliko dana boravka na ovom području", gdje je "pokušao tri puta organizirati napad prema s. Marinci, ali svaki put neke jedinice odustanu i dovedu akciju u pitanje... ne mogu više podnijeti ovakva razočaranja, zato neopozivo podnosim ostavku. Psihički i fizički sam slomljen i u ovakvim uvjetima ne osjećam se sposobnim za obavljanje ovakvih dužnosti".1015 Zapovjednik Operativne zone odbio je podnesenu ostavku.1016 1014 SVA MORH-ZOZO: Zapovjednik 109. br ZNG od 11. 10. 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-38 od 11. 10. 1991.. Izvješće. 10,5 SVA MORH-ZOZO: Zapovjednik 109. br ZNG od 11. 10. 1991., Zap. OZ Osijek. 1010 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-38 od 11. 10. 1991., Izvješće. 175 "Angažirati sve raspoložive snage ... razbiti snage neprijatelja i odbaciti ga od puta Vinkovci-Vukovar " Intenzivne poruke i zahtjevi za pomoć iz Vukovara bile su pokretač za zamašan pokušaj pomoći od vojnih i civilnih straktura Republike Hrvatske.1017 Glavni stožer HV 10. listopada poduzeo je nekoliko mjera koje su trebale pomoći Zapovjedništvu Operativne zone Osijek da pojača kvalitetu bojnog djelovanja u području Vukovara i Vinkovaca. Prva od njih bila je obavijest o slanju više skupina namijenjenih za gerilski rat u dubini područja koje je nadzirala Armija, a težišno na području Vukovara. To je značilo da je Glavni stožer preuzeo na sebe ispunjenje zahtjeva koji je zapovjednik Operativne zone Osijek danima uzaludno tražio od Zapovjedništva 109. brigade HV. Njihovo slanje u Vinkovce obećano je u toku 10. i 11. listopada, a tamo su se trebah javiti zapovjedniku 109. brigade HV radi dogovora oko ustroja punkta s kojeg je planirana provedba gerilskog djelovanja.1018 Istog dana u Zagrebu su, od oko 200 ljudi podrijetlom iz Slavonije, ustrojene, opremljene i naoružane dvije čete dragovoljaca za obranu Vukovara. Glavni stožer HV planirao ih je prijepodne 11. listopada poslati u Vinkovce. Zapovjedništvo hrvatskih snaga u Vinkovcima bilo je dužno organizirati njihov prihvat, pripremu za borbenu uporabu i slanje u Vukovar.1019 Dobrovoljačke čete s ukupno 197 ljudi poslane su 11. listopada s nekoliko sati zakašnjenja u odnosu na planiranu satnicu, pa je njihov dolazak kasnio za tih nekoliko sati.1020 Pored obavijesti o slanju pojačanja, Glavni stožer HV istog je dana Operativnoj zoni Osijek proslijedio i obavještajnu informaciju o koncentraciji Armije koja je upućivala na "mogućnost odsjecanja Vinkovaca i Vukovara smjerom: širi rejon Bosanskog Samca - Đakovo - Osijek sa ciljem ostvarenja plana mini amputacije" Hrvatske. Zaključeno je da Armija planira vezati hrvatske snaga za crtu Karlovac - Sisak - Jasenovac - Novska - Pakrac da bi rasteretila svoje snage na novom pravcu. Očekivana je i zrakoplovna potpora s aerodroma u Batajnici i Tuzli Iako Informacija nije točno govorila gdje je Armija koncentrirala novu skupinu, koja je prema predviđenoj zadaći morala biti operativne razine, bilo je dovoljno naznaka da je treba tražiti na području Bosanske Posavine na dijelu od Bosanskog Broda do Bosanskog Samca. Zbog toga je i 108. brigada iz Slavonskog Broda dobila istu obavijest jer je dio toka rijeke Save kod Bosanskog Samca bio u njezinu pojasu nadležnosti.1021 U međuvremenu je u Ivankovo stigao i konvoj Crvenog križa, kojem je na putu za Vukovar osiguran put do Nuštra.1022 Vukovar je topnički granatiran, a dio te vatre Armija je prenijela i na pravac kretanja konvoja, koji je na izlazu iz Nuštra zaustavljen minobacačkom vatrom.1023 Nakon garancija generala JNA Rašete konvoj je stigao do Zidina. U Zidinama je Armija pokušala novim uvjetima i presporim tempom pregleda konvoja onemogućiti njegov prolazak prema dogovorenoj proceduri. Prilikom pregleda u jednom sanitetskom vozilu pripadnici JNA pronašli su jednu granatu i manju količinu vojne opreme što je iskorišteno za uhićenje vozača iako je svim vozačima u konvoju bila zajamčena osobna sigurnost. Nakon odbijanja Page 126

Bitka za Vukovar 1017 SVA MORH-GSHV: Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, Kl. 810-03-91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-1 od 10. 10. 1991., Djelotvorno provođenje zaključaka Sabora o pomoći Vukovaru - Hitno se traži 1018 SVAMORH-ZOZO: GSHV KL 8/91-01/100, Ur. br. 5120-01-91-1 od 10. 10. 1991., Borbeno djelovanje, Zapovjed. 1019 SVAMORH-ZOZO: GSHV, KL 8/91-01/101, Ur. br. 5120-01-91-1 od 10. 10. 1991. 1020 SVA MORH-ZOZO: GSHV KL 8/91-01/101, Ur. br. 5120-01-91-2 od 11. 10. 1991. 1021 SVA MORH-ZOZO: GSHV, KL 833-05/91-03, Ur. br. 5120-30-91-27 od 10. 10. 1991., Obavještajna informacija. 1022 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 525-123-38 od 11. 10. 1991., Izvješće. 1023 SVA MORH-GSHV: Zap. 109. br HV od U. 10. 1991., Kretanje kolone za pomoć Vukovaru. 176 nuštarskiTANKISTA .¦mi^Minti umirili Armije da izda potvrdu o uhićenju, kao i približavanja noći konvoj se vratio u Đakovo. Iza njega je ostao jedan šleper, koji se pri okretanju zaglavio u blato. Za idući dan planiran je prolaz s manjim konvojem. Europska promatračka misija sumnjala je u uspjeh pokušaja, a predstavnici Mađunarodnog Crvenog križa nezadovoljni organizacijom, odbili su sudjelovanje u novom pokušaju.1024 Pregledom konvoja Armija je hrvatskim snagama prikupljenim u Nuštru i Vinkovcima dala neplanirano zatišje. Njihov bojni raspored pojačan je dolaskom u Nuštar čete 122. brigade HV sa 74 gardista i tri netrzajna topa po zapovijedi od 10. listopada.1025 Četa 3. bataljuna 109. brigade HV, koja je očekivana u toku dana nije došla zbog zabrane Kriznog štaba Skupštine općine Županja.1026 Poduzimane su mjere da se dovede četa iz 3. brigade ZNG-a. Zapovjedništvo 109. brigade dobilo je naredbu da prihvati sve dragovoljace iz Osijeka i Baranjskog bataljuna koji pokažu želju za odlaskom u Vukovar, za što je Glavni stožer HV imao dojave da se onemogućava.1027 Nakon još jednog neuspjeha u pokušaju proboja, kao i nedolaska dijela predviđenih snaga HV i ZNG-a, zapovjednik Operativne zone Osijek zapovjedio je Zapovjedništvu 106. brigade HV da uputi jednu ojačanu četu u Ivankovo. Zapovjednik čete bio je dužan da se do 19 sati javi zapovjedniku 109. brigade HV u Vinkovcima radi prijema zadatka.1028 1024 sva MORH-GSHV: Hrvatski ured pri Evropsko] misiji od 11.10.1991., Izvještaj Evropske promatračke misije; SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane, RCO. Zabllješka o Javljanju dr. Josipa Husara iz Vinkovaca 11. listopada u 13.55. Proslijeđeno Republičkom Centru za obavještavanje u 14:07; Izvješće o putu Konvoja "Lanac solidarnosti" - pomoć za područje Vinkovaca i Vukovara od 16. 10. 1991. 1025 SVA MORH-fond 122. brigade HV: Zap. 122. br., Br. 2121-06-91-80 od 11. 10. 1991., Dnevno izvješće. 1020 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-281/1-91 od 10. 10. 1991., Zapovjed. 1027 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123/40-91 od 11. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: GSHV Kl. 8/91-01/102, Ur. br. 5120-52-91-1. 102s SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-21 od 11. 10. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 21. 177 U Vinkovcima se predvečer neočekivano pojavio zapovjednik obrane Vukovara potpukovnik Dedaković s manjom pratnjom. Stigao je pješice preko Bogdanovaca "revoltiran time što se Vukovar brani i pomaže samo deklerativno", kratko je zabilježeno u izvješću vmkovačkog Centra za obavještavanje, kao i da se "razrađuju planovi za proboj puta od Vinkovaca do Vukovara".1029 U svom viđenju događaja autori Bitke za Vukovar tvrde da je u "19 sati Dedaković... Zapovjedništvo predao Borkoviću, izdajući mu upute i dajući posljednje savjete". Također tvrde da su general Tus i ministar unutarnjih poslova Vekić "znali ... da ću doći [Dedaković] u Vinkovce, no nisu znali ni kada ni kako".1030 General Tus to ne potvrđuje u svom viđenju bitke, tvrdi da se Dedaković probio "po vlastitoj odluci".1031 Sporno je i vrijeme Dedakovićeva dolaska. 0 njegovu dolasku izvješten je u 18.14 Glavni stožer, a u 18.16 Zapovjedništvo Operativne zone Osijek1032 "Izlaz iz Vukovara u Vinkovce" naslov je poglavlja u kojem Dedaković i ostali obrazlažu potrebu njegovog, Dedakovićeva odlaska Iz Vukovara. "Mnogi su, neupućeni ili nedobronamjerni, Dedakovićevu odluku da ode u Vinkovce protumačili kao bježanje", riječi su kojima počinje navedeno poglavlje i u kojem se inzistira na nadnevku od 11/12. listopada kao vremenu odlaska Dedakovića koji je noć 11. listopada dočekao u Vinkovcima.1033 Nadnevak njegova izlaska u izvješću Državne komisije koja je istraživala uzroke pada Vukovara točan je, 11. listopad 1991.10311 Slobodni tjednik u broju od 31. listopada 1991. napisao da se "unatoč potpunoj blokadi, 11. listopada Dedaković ... poput duha pojavljuje u Vinkovcima".1038 Page 127

Bitka za Vukovar Neuspjeh 11. listopada i dolazak zapovjednika obrane Vukovara u Vinkovce bio je povod da Glavni stožer HV da svoj dio u nastojanjima za deblokadu prometnice Vukovar - Vinkovci. Konstatirajući da se tijekom 10. i 11. listopada stanje na širem području Vinkovaca i Vukovara iznimno pogoršalo, da su propali svi pokušaji da se braniteljima Vukovara i stanovništvu pruži odgovarajuća pomoć i da se spriječi JNA da u "naredna 2-3 dana ovlada Vukovarom", Glavni stožer zapovjedio je da se srpske snage odbace od puta Vinkovci - Vukovar, stvore uvjeti za pružanje pomoći braniteljima i stanovništvu Vukovara i izvrši izvlačenje oko 200 ranjenika. Za provedbu zapovijedi Zapovjedništvo Operativne zone Osijek bilo je dužno "angažirati sve raspoložive snage i podršku u zoni". Glavni stožer obećao je pojačanje od jednog bataljuna 1. brigade ZNG-a, 200 dragovoljaca iz Zagreba, specijalnu postrojbu ZNG-a i annterorističku postrojbu MUP-a iz Zagreba. Njihov dovođenje planirano je u noći 11/12. listopada u Ivankom Za zapovjednika snaga angažiranih u proboju određen je zapovjednik obrane Vukovara potpukovnik Dedaković, a za operaciju u cjelini odgovoran je bio zapovjednik Operativne zone Osijek pukovnik Gorinšek1036 Uz te snage iz Zagreba su nakon trodnevne izobrazbe 13. listopada trebale biti upućene još dvije čete dragovoljaca od oko 180 ljudi 1029 SVAMORH-ZOZO: Općina Vinkovci, CO, Br. 08-2935/1-91, Izvješće za dan 11. 10. 1991. od 08. do 18 sati. 1030 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MlTđCOVTĆ-NAĐ, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 186, 188. 1031 A TUS, "Rat u Sloveniji 1 Hrvatskoj do Sarajevskog prhnirja", 81; Godinama kasnije zagrebački tjednik Nacional objavio je faksimil zapovijedi o postavljanju Dedakovića za zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja Zanemarivši kronološki slijed događanja zapovijed je neutemeljeno predstavljena kao dokaz da je Dedaković napustio Vukovar po zapovijedi generala Tusa Jasna BABIĆ, "Mile Dedaković Jastreb nije samovoljno napustio Vukovar, niti je uzeo novac prikupljen za njegovu obranu 1991. godine", Nacional 5. 11. 1997, 12-13, 52. 1032 SVAMORH-ZOZO: Općina Vinkovci, CO, Br. 08-2935/1-91, Izvješće za dan 11. 10. 1991. od 08. do 18 sati. 11,33 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 185, 222. 1034 "izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara (2)", Vjesnik 6. 12.1991, 8. 1035 Dražen RAJKCMĆ, "Žao mi je što nisam uništio vojarnu zajedno s konvojem", Slobodni tjednik 31. 10. 1991, 16. to:« SVA MORH-ZOZO: GS HV Klasa: 8/91-01/105, Ur. br. 5120-01-91-1 od 11. 10. 1991, Zapovijed. Zapovijed je dostavljena i 1. brigadi ZNG, 109. i 124. brigadi HV, kao i MUP-u RH. 178 koje su bile namijenjene za obranu Vukovara.1037 Plan proboja, odnosno zapovijed za napad izrađena je u toku večeri i oko nje se osobno angažirao zapovjednik Operativne zone.1038 S kakvim se nestrpljenjem u Vukovaru očekuje proboj govorila je dramatična poruka poslana u 19.40 Iz grada, i ništa manje dramatična, koliko i nerazumljiva, prijetnja: "Sijena' više nema. Vukovi Vukovara kreću da izvrše zavjet po spisku sa 'crne liste", te da dobro znaju "trgovce Vukovara".1039 U razgovoru koji je potom vođen između dva Jastreba, mlađi je oštro komentirao politički vrh Hrvatske kao i primirja i pregovore koje Armija nije poštivala nego koristila za nova prestrojavanja.1040 Noć 11./12. listopada protekla je u Vinkovcima mirno, za razliku od prethodnih dana. U Đakovu je ponovno prikupljen i organiziran novi konvoj, koji ni 12. listopada nije prošao do Vukovara, jer je "uvjetovanje terorista neprihvatljivo s obzirom na postignuti dogovor s okupatorskom vojskom", zabilježeno je u dnevnom Izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek koje je pokušavalo dogovoriti njegov prolaz u toku 13. listopada.1041 Na večer su članovi promatračke skupine od načelnika Sanitetske službe Zapovjedništva Operativne zone Osijek zatražili da se na put krene najkasnije u 9 sati: "Naime, smatraju što je i opravdano da je vrijeme ostavljeno za iskrcaj hrane i lijekova te ukrcaj oko 300 ranjenika suviše kratko, a oni izražavaju bojazan putovanja preko teritorija između Vukovara i Vinkovaca kada padne mrak /a to je sada već u 17,15 sati/". Načelnik Sanitetske službe Operativne zone Osijek podržao je njihov zahtjev, s kojim je upoznao Ministarstvo obrane, koje je izvijestio i o približnom broju vozila koja će biti u konvoju, a što je od njega tražio pomoćnik ministra obrane.1042 Na prijelazu 12./13. listopada Zapovjedništvo Operativne zone Osijek dobilo je od Ministarstva obrane plan i vrijeme kretanja konvoja Promatrači Europske zajednice trebah su u 10 sati doći u Vinkovce, što je i bilo vrijeme pokretanja konvoja za Vukovar. U 11 sati konvoj je trebao stići u predjel Zidina, gdje je Armija imala jedan sat vremena za pregled konvoja. U13 sati konvoj je trebao biti u Vukovaru kod 'Vuteksa". Do 16,30 Page 128

Bitka za Vukovar trebalo ga je istovariti, ukrcati ranjenike i krenuti natrag u Vinkovce u koje je planiran dolazak u 17.30.1043 Nešto kasnije Zapovjedništvo Operativne zone Osijek sličnu obavijest dobilo je i od Glavnog stožera HV. Dodana je samo obavijest da je postignut dogovor da novinari ne idu s konvojem i da se ne prevozi naoružanje, streljivo i vojna oprema1044 1037 SVA MORH-ZOZO: GS HV, Klasa 8/91-01/101, Ur. br. 5120-01-91-1 od 12. 10. 1991., Zapovjedništvu OZ Osijek. 1038 Borbenu zapovijed broj 23 nisam uspio pronaći u arhivi Zapovjedništva Operativne zone Osijek kao ni u arliivskim fondovima postrojbi HV i ZNG koje su sudjelovale u pokušaju proboja Njen urudžbeni broj i nadnevak stvaranja razvidan je iz čestih poziva Zapovjedništva Operativne zone na nju. SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13.10.1991., Dnevno borbeno izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-42 od 12. 10. 1991., Izvješće. 1039 SVA MORH-ZOZO: Branioci Vukovara od 11. 10. 1991. u 19.00 sati, Svim subjektima pohtićklh i oružanih snaga Republike Hrvatske, Pregled situacije. Dopisano ispod izvješća od 19.00 sa zahtjevom "poručite na što više adresa". Telefaks izvješća Glavni stožer HV je primio istog dana u 20.21. m« SVA MORH-GSHV: RPC Đakovo, razgovor od 12. 10. 1991. Proslijeđeno u Zagreb istog dana u 21.59. 111)1 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-42 od 12. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-45 od 12. 10. 1991., Izvješće. 1042 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-46 od 12. 10. 1991., Broj i vrsta vozila u konvoju za Vukovar. 1043 SVA MORH-ZOZO: Ministarstvo obrane, Zapov. obrambenih snaga istočne Slavonije i Baranje. Primljeno kao telefaks 10. listopada u 22.27. 10JJ SVA MORH-ZOZO: GSHV, PO. 804-01/91-03/39, Ur. br. 5120-03-91 od 12. 10. 1991. Primljeno u Osijeku u 10. listopada u 22.41. 179 Kod Vinkovaca je 12. listopada nastavljena koncentracija hrvatskih snaga za proboj prema Vukovaru. U toku dana stigao je dio predviđenih snaga koje je obećao Glavni stožer HV1045 U dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek, Glavni stožer HV izviješten je o njihovu dolasku, kao i da se zapovjednik Operativne zone nalazi na Zapovjednom mjestu 109. brigade HV u Vinkovcima.1046 Plan proboja dorađivan je i 12. hstopada. Od Zapovjedništva 3. brigade ZNG-a i dalje je traženo da u toku noći 12/13. hstopada u Ivankovo dovede jednu četu iz 3. bataljuna sa sredstvima potpore.1047 Dan je iskorišten za prestrojavanje i bolji raspored snaga i prihvat, smještaj i davanje zadaća 109. brigadi i pridodanim postrojbama Iz Slavonskog Broda, Osijeka, Đakova i Zagreba.1048 Za proboj je pored ljudstva prikupljen i dio lokalnog oklopništva 109. brigade te tri tenka M-84 iz sastava 108. brigade ZNG-a koji su stigh sa slavonskobrodskim bataljunom 3. brigade ZNG-a i specijalnom postrojbom Policijske uprave Slavonski Brod.1049 U napadu su sudjelovali: bataljun 1. brigade ZNG-a, 2. i 3. bataljun 3. brigade ZNG-a, po jedna četa 106., 122. i 124. brigade HV, oklopno-mehanizirana četa 109. brigade HV, dvije čete dobrovoljaca iz Zagreba, mješoviti topnički divizijun i postrojbe za posebne namjene MUP-a iz Zagreba, Vinkovaca 1 Slavonskog Broda.1060 Iako na prvi pogled respektivne snage, one to nisu bile. Snage Iz dva bataljuna 3. brigade ZNG-a zajedno su imale oko 240 ljudi, postrojba ^ PU Vinkovci imala je 30 ljudi, postrojba PU Slavonski Brod 70, kao i specijalna postrojba MUP RH iz Zagreba. Za sam napad angažirano je oko 800 ljudi, 10 tenkova, dva borbena vozila pješaštva i mješovit topnički divizijun od oruđa različitog kalibra.1051 Osim za 3. bataljun 3. brigade ZNG-a 1 postrojbe za posebne namjene Policijske uprave Slavonski Brod, ostale zapovijedi za napad nisu sačuvane. Ojačana četa 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a s tri tenka M-84 dobila je zadaću da zauzme Cerić, a potom odbaci protivničke snage preko željezničke pruge Vinkovci - Mirkovci u područje Kamenica. Nakon izvršenja zadaće trebala je biti pripravna za odbijanje protunapada iz Mirkovaca.1052 Dolaskom još jedne čete 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a iz Slavonskog Broda zahtjevna zadaća proširena je novom 1045 Tvrdnja da su stigle sve predviđene postrojbe nije bila točna. Iz Izvješća nakon pokušaja proboja 13. listopada razvidno je da se specijalna postrojba ZNG-a iz Zagreba nije pojavila. SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991., Dnevno borbeno izvješće. 1046 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-42 od 12. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-45 od 12. 10. 1991., Izvješće. 1047 SVA MORH-fond Zapovjedništva Operativne Grupe Vukovar (dalje ZOGV): Pov. br. 525-13/91 od 12. 10.1991., Zap. 3. br. HV. 1048 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br HV, Br. 04-297/1-91 od 12. 10. 1991., Izvješće. Page 129

Bitka za Vukovar 1049 Jedan tenk M-84 bio je neispravan zbog curenja ulja iz motora, a četiri su tenka T-55 Imali loš sustav veza, a jedan je Imao problema sa zatvaračem topa, pa je topovska cijev povremeno bila neispravna. Borbena vozila pješaštva imala su loše akumulatore, zbog čega su se teže palila. SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br HV Br. 04-300/1-91 od 12. 10. 1991., Podaci o oklopnim m/v; SVA MORH-fond 108. br HV: Zap. 108. br, Br. 58-10/91 od 12. 10. 1991., Izvješće. 1050 SVAMORH-ZOZO: ZOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-218 od 29.11.1991.. Izvješće o realizaciji operativnih zadataka u obrani Vukovara. U izvješću se navode četiri čete dobrovoljaca iz Zagreba No iz izvješća nakon prekida napada razvidno je da su došle dvije. Ostatak je došao 14. hstopada. SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-54 od 14. 10. 1991., Izvješće. ,051 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-107/91 od 15. 10. 1991., Ocjena stanja na području Vinkovci, Županja i Vukovar, SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-102/91 od 14. 10. 1991., Dnevno borbeno izvješće; Podatak o brojnom stanju i broju oklopništva dan je u dnevnom izvješću Operativne zone od 13. hstopada. Uništeni i i onesposobljeni tenkovi (pet komada) nisu prikazani u izvješću. SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991., Dnevno borbeno izvješće. 1052 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-14/91 od 12. 10. 1991., Dopuna borbene zapovjedi Op. br. 23/1. 180 zapovijedi.1053 Bataljun, bez jedne čete, ojačan s pet tenkova M-84 trebao je zauzeti Cerić, odbaciti protivničke snage u područje Kamenice te biti pripravan za odbijanje protunapada s pravca Mirkovaca. U idućoj etapi zadaće, koja je ovisila o uspjehu glavnih snaga bataljun je trebao s boka osigurati njihovo napredovanje od mogućeg napada s pravca Petrovaca. Pravac djelovanja bio je Cerić - Balintovac - Rastovački atar - Ivanovački atar - Ermenta - Zlatara -Grabovo. U oslobođenom Ceriću trebao je ostati jedan pješački vod s jednim tenkom.1054 Postrojba za posebne namjene Policijske uprave Slavonski Brod dobila je zadaću, u sukladnom djelovanju s postrojbom za posebne namjene MUP-a iz Vinkovaca i 5. bataljunom 1. brigade ZNG-a, najprije uništiti tenkove JNA zapadno od Marinaca u području Vidovca, a potom skupinu tenkova i pješaka u području šume Grabik Nakon provedbe zadaće na južnom dijelu šume Grabik trebala je postaviti protuoklopnu obranu prema selu Petrovcima iz kojeg je očekivan napad JNA oklopništva.1055 Iz dopuna zapovijedi može se steći samo uvid u bočno osiguranje, što znači da je slično bilo i sa sjeverne strane, a glavne su snage napadale u zahvatu prometnice. Napad je počeo u 5,30 sati 13. listopada. Poslije topničke pripreme počeo je napad "pješadijskih i mehaniziranih snaga u pravcu s. Marinci i Cerić. Snage specijalne namjene MTJP Zagreb ušle su u toku prijepodneva u s. Marince, ah zbog nemogućnosti da ih se podrži jačim snagama morah su se povući. Pješadijske i motorizirane snage HV naišle su na veoma jak otpor agresora u rejonu Henrikovci - Zidine gdje su i zaustavljene u svom napredovanju", opis je napada od kojeg se očekivalo mnogo.1050 Specijalna postrojba MUP-a detaljnije je opisala svoj udio u napadu: "ATJ je pješice išla prema selu Marinci, te je 50 metara do ulaska u selo pucala po tenkovima Osama, te su posade dva tenka pobjegle, a dva su se tenka povukla dublje u selo. Za to vrijeme prestala je artiljerijska paljba po šumi Vidovac i farmi Henrikovci, što je dovelo do otvaranja artiljerijske vatre od strane neprijatelja po našoj jedinici. Naši tenkovi došli su do Nuštra, ali su tu stali nakon čega su neprijatelj i četnici otvorili vatru po tenkovima i pješadiji, tako da se naša jedinica našla u unakrsnoj vatri. Tenkovi i pješadija se nisu pomakli iz Nuštra. Nakon toga pripadnici ZNG nisu htjeli ići u napad iz Nuštra".1057 Napad je oko 13 sati prekinut po "zapovijedi GSHV ... da bi prošao konvoj pomoći za Vukovar" čiji se "prolazak... odužio, tako da je tek u kasnim večernjim satima u organizaciji JA sproveden preko Petrovaca u vukovarsku vojarnu JA'.1058 1053 SVA MORH-ZOZO: Str. pov. br. 525-1/91 od 13. 10. 1991. U potpisu pukovnik Gorinšek ln54 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-16/91 od 13. 10. 1991.. Dopuna borbene zapovjedi Op. br. 23/2. 1055 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-14/91 od 12. 10. 1991., Dopuna borbene zapovjedi Op. br. 23/1. >m SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991.. Dnevno borbeno izvješće. 1057 SVA MORH-GSHV: MUP, Antiteroristička jedinica od 13. 10, 1991., Izvješće o aktivnostima Antiterorističke jedinice Zagreb dana 13. 10. 1991. godine. 1058 SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991., Dnevno borbeno izvješće; U Izvješću 109. brigade tvrdi se da je napad Page 130

Bitka za Vukovar zaustavljen zbog prolaska konvoja SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-302/1-91 od 13. 10. 1991., Izvješće. 181 Zatišje nastalo zbog kretanja konvoja Armija je iskoristila da pojača svoje snage tenkovima i pješaštvom u Ceriču i Henrikovcima, što je umanjilo izglede za uspješan nastavak i onako prezahtjevne zamisli napada.1059 Gubici hrvatskih snaga u pokušaju proboja bili su veliki, 10 mrtvih i 44 ranjena pripadnika. I gubici tehnike bili su vrlo veliki, iz stroja je izbačeno pet tenkova, od čega su dva potpuno uništena.1060 U borbi za Marince 252. oklopna brigada JNA imala je četiri poginula i 15 ranjenih pripadnika, a prijavila je uništenje pet hrvatskih tenkova.1061 Prema mišljenu zapovjednika Operativne zone Osijek pored "uporne obrane agresora, relativnom malom uspjehu operacije pridonijelo je i to što su snage stavljene na raspolaganje ovom zapovjedništvu slabe kvalitete i u većim slučajevima bez iskustva (četa 106. br. iz Osijeka, 122. br. iz Đakova i 2 dobrovoljačke čete Iz regiona Zagreba), Isti je slučaj i sa 5. bataljunom 1. br. HV, koji je ovdje upućen sa svega 120 neiskusnih boraca".1062 Mišljenje zapovjednika Antiterorističke postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova o borbenoj sposobnosti Hrvatske vojske i Zbora narodne garde bilo je oštrije, a u kritici nije pošteđen ni zapovjednik Operativne zone. "Pukovnik koji rukovodi akcijom planirao je da ATJ ide u napad, a zapovjednik smatra da jedinica ATJ može ići samo po svojim specijalnostima, a ne u zajednički napad". Postrojba je bila i velik gubitnik u napadu, poginula su joj tri pripadnika, devet je bilo teže a sedam lakše ranjeno. Među ranjenima bili su zapovjednik postrojbe i njegov zamjenik.1063 Za razliku od ZNG-a, odnosno HV-a, MUP je dao sve od sebe, poslao je ATJ Lučko, najbolje što je imao. Prema mišljenu zapovjednika Antiterorističke postrojbe organizacija napada bila je loša i nije funkcionirala, postrojbe su napuštale postav, nisu imale naputke gdje, kako i kada da djeluju, "strateško planiranje akcije kosi se sa upotrebom tenkova", u koje su uz sve navedeno posade odbijale ući.1061 Od cijele razrade operacije proboja ostalo je sačuvano nedovoljno dokumenata na temelju kojih se može steći dojam o cjelokupnoj zamisli pokušaja. U knjizi Bitka za Vukovar glavna uloga dana je skupinama 124. brigade HV {Žuti mravi), koje su se kretale u prvom postroju, a za njima su u drugom postroju bile postrojbe za posebnu namjenu MUP RH iz Zagreba i Slavonskog Broda, dragovoljci iz Zagreba, a na bokovima su bile snage ZNG i HV iz 3., 106. i 109. brigade. U trećem postroju su bih specijalci iz MUP-a i tenkisti 109. brigade HV. Prvi postroj trebao se uklinuti u obranu Armije i pobunjenih Srba, drugi postroj trebao je proširiti los« promatrali Europske zajednice u svom izvješću naveli su da su vidjeli dolazak 1 raspored prema Nuštru tri tenka 1 stotinjak ljudi. SVAMORH-GSHV: Izvješće o posebnim opažanjima od 18.10.1991. U potpisu Michel Legrain, Benkt Kullgard, Loic Tacher i Wolf Von Dem Hagen. 1060 SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991., Dnevno borbeno izvješće; Prema podacima Zapovjedništva Operativne zone iz Osijeka hrvatske snage imale su osam mrtvih i 31 ranjenog pripadnika. SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123/52-91 od 13. 10. 1991., Izvješće. 1061 D. SPASOJEVIĆ, "Primer odanosti i hrabrosti", Narodna armija, 2. 11. 1991., 13; Do siječnja 1992. broj uništenih hrvatskih oklopnjaka koji je prijavila brigada porastao je za još dva oklopna transportera R POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992, 17. 1062 SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991, Dnevno borbeno izvješće. res sva MORH-GSHV: MUP, Antiteroristićka jedinica od 13. 10. 1991, Izvješće o aktivnostima Antiterorističke jedinice Zagreb dana 13. 10.1991. godine. lm Isto. 182 klin, a treći je trebao ući u Marince i Henrikovce nakon njihova zauzimanja. Iz opisa proboja nije jasno je li Dedaković bio nazočan proboju ih je bio u Zagrebu. Opis proboja krajnje je herojski, bez spomena ikakvih problema, i s konačnom tvrdnjom da je Armija izbačena iz Marinaca, a da je pothvat pretrpio neuspjeh zbog ultimatuma voditelja humanitarnog konvoja promatrača Europske zajednice.1065 Usprkos činjenici da je bio redovno izvještavan o nastojanjima Operativne zone Osijek za deblokadu Vukovara i general Tus je prvom pokušaju proboja prišao dobro uhodanim štapskim mentalitetom JNA Skupinu pješaka skupljenih sa svih strana jačine ojačane bojne predstavlja kao "kvalitetnu grupaciju", iako je redovno obavještavan o problemima s njima, 0 njihovom pokolebanom moralu i stalnim napuštanjima bojišnice. Pojačanja, od kojih neka 1 nisu stigla (Specijalna postrojba Glavnog stožera HV), i 70 pripadnika Page 131

Bitka za Vukovar Antiterorističke postrojbe Lučko promovira u bojne. Pukovnika Ivana Basraca promovira u operativnog zapovjednika proboja, iako je to stvarno bila obveza potpukovnika Dedakovića. Pukovnik Basarac bio je tada zapovjednik 1. mehanizirane brigade HV u Varaždinu i za njegovu nazočnost pri pivom proboju nema nikakvih vjerodostojnih podataka Prema svemu sudeći Tus je pomiješao prvi pokušaj s drugim pokušajem proboja. Kad napad napokon počne, za prekid optužuje predsjednika Republike, iako je dobio na uvid izvješće Pohcijske postrojbe Lučko, čiji zapovjednik optužuje pripadnike Hrvatske vojske za nedoraslost trenutku i odustajanje od napada. Tus se nije potrudio odgovoriti na pitanje zbog čega se i po kakvoj vojnoj logici konvoj za Vukovar šalje kroz operacijsko područje, gdje se vodi boj, iako je bio dogovoren njegov prolazak Potom slijedi konstrukcija o uvođenju 252. oklopne brigade JNA u Marince, iako zna da je brigada od 1. hstopada u tom selu. U uvodnom dijelu to i priznaje.1066 Na telefaksiranom primjerku zapovijedi Komande 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije primljene 14. listopada 1991. iz Centra za obavještavanje Vinkovci osobno je napisao naredbu pukovniku Feldiju da raspored divizije unese na radni zemljovid.1067 Kao što je već rečeno naprijed Tusova budimpeštanska analiza je u suštini prerada intervjua koji je u objavljen u tjedniku Nacional na jednu od godišnjica pada Vukovara. Vukovar je gotovo redovno pitanje u njegovim javnim istupima. U njima je dao nekoliko razhčitih interpretacija oko pokušaja deblokade Vukovara. Oko prekida prvog pokušaja uglavnom je ostao dosljedan, prisilno je prekinut na vanjsku intervenciju, što je predsjednik Tuđman nekritično prihvatio.1068 Tuđmanovu odgovornost kasnije je različito potencirao. U prosincu 1991. prozvao je Europu da je na njezinu intervenciju prekinut proboj.1060 Tog stajališa držao se i u svibnju 1996.1070 Od kraja iste godine veći prostor dobiva predsjednik Republike Hrvatske. Tus tvrdi da je na njegovo uporno i višekratno inzistiranje kao i izravan kontakt s brigadirom Gorinšekom 10,15 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MLRKOVIĆ-NAĐ, Bitka za Vukovar, 221-231. i«* a_ rpus, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog primirja", 80-81. 1007 SVA MORH-GSHV: Komanda 1. pgrnd, Str. pov. br. 851-18 od 4. 10. 1991., Naređenje. m Hrvatski tisak u svibnju 2003. prenio je dvije navodne kontradiktorne izjave Andrije Hebranga ratnog ministra zdravstva u Vladi Republike Hrvatske o hrvatskim namjerama za proboj deblokade. Prema prvoj izjavi hrvatski državni vrh od proboja je odustao na zahtjev Hansa Dietricha Genschera tadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova. [HINA], "Hebrang Od oslobođenja Vukovara odustalo se zbog Genscherova pritiska", Vjesnik 17. 5. 2003, 28; Drugom izjavom Hebrang je opovrgao prvu, tvrdeći da je Genscher htio potaći organiziranu i dugoročnu pomoć. Andrea LATINOVIĆ, "Nije točno da sam rekao da je Genscher kriv za pad Vukovara", Vjesnik 19. 5. 2003, 3. m Hido BIŠČEVIĆ, Miroslav KOPRJATCA "Anton Tus: Zašto je pao Vukovar?", Nedjeljni Vjesnik 1. 12. 1991, 11. 1070 Igor ALBORGHETTI, "Hrvatska će u miru imati samo 50 tisuća vojnika", Globus, 31. 5. 1996, 16. 183 o napad zaustavljen.1071 Kasnije je nekoliko puta ponovio takvo stajalište,1072 ali vraćao se i na isključivu odgovornost međunarodne zajednice.1073 Osim predsjedniku Republike Hrvatske, izdavanje zapovijedi o prekidu napada zbog prolaska humanitarnog konvoja pripisuje se i Glavnom stožeru HV, kao i Ministarstvu obrane.1074 Treba napomenuti da je u dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek od 12. hstopada Glavni stožer HV izvješćen o dolasku dijela planiranih pojačanja za proboj, kao i da se zapovjednik Operativne zone nalazi na Zapovjednom mjesto 109. brigade HV u Vinkovcima "odakle održava vezu sa GS HV i Ministarstvom obrane",1075 na što je načelnik Glavnog stožera HV na primjerku primljenog dnevnog izvješća upitno zapisao: "Kakve su to veze sa ministarstvom?'.1076 Postojale su veze između pomoćnika ministra obrane Stjepana Adanića i Operativne zone Osijek u svezi s organizacijom konvoja i navedene su u dijelu oko konvoja. Nije mi poznato je li bilo još kakvih veza. 1071 Toni GABRIĆ, "Red vojske, red partije", Feral Tribune, 30. 12. 1996, 10. Iz Tusova intervjua moglo bi se zaključiti da je odbio Tuđmanovu zapovijed, na što upućuje Izravan kontakt s brigadirom Gorinšekom. 1072 Nela VALERJEV, "Ministra obrane smatrao sam svojevrsnim izdankom NDH i zvao 'Poglavnikom", JVovJ TJsf, 27. 9. 1997, 22; Srećko JURCANA "Svjedok Vukovara", Nacional 19. 11. 1997, 17. mi Anton TUS, "Ponos i stid zbog Vukovara", Jutarnji list, 19. 11. 1998, 3. 1071 U izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek od 13. listopada piše da Page 132

Bitka za Vukovar su temeljem "zapovijedi GSHV u 13,00 ... obustavljene sve borbene aktivnosti naših snaga". SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991, Dnevno borbeno izvješće; U izvješću od 29. studenoga piše da su nakon "vrlo uspješnog početka borbenih djelovanja na pravcu Nuštar - Marinci, u 12,00 sati po zapovjedi Predsjednika RH obustavljena... borbena djelovanja". SVA MORH-ZOZO: ZOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-218 od 29.11.1991, Izvješće o realizaciji operativnih zadataka u obrani Vukovara 1075 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-45 od 12. 10. 1991, Izvješće. "™ SVA MORH-GSHV: ZOSISB, Str. pov. br. 525-113-45 od 12.10.1991, Izvješće. Prilikom dešifriranja izvješća upisan je pogrešan urudžbeni broj 525-113 umjesto 525-123. 184 t7 n larkusica 7" I / \ Zemljovid br. 7 i |/\] protuoklopna artiljerijska baterija S p Specijalne snage Ministarstva unutarnjih poslova I s IX!1 5. bataljun 1. brigade ZNGA u 31X13 3. bataljun 3. brigade ZNG A i_ d) oklopno-mehanizirana četa ZN M_ | ¦ | mješoviti artiljerijski divizijun i_ X| 106 četa 106. brigade HV R i XI122 četa 122. brigade HV R "Stanje... je krajnje kritično" S nekoliko sati zakašnjenja iz Đakova je na nuštarsku bojišnicu 13. listopada stigla baterija samohodniJi haubica 122 mm s pet oruđa iz sastava 122. brigade HV. Pridružena je haubičkoj bateriji 152 mm u području Blata kraj Vinkovaca.1077 Novi dan čekan je sa 778 ljudi, 17 topničkih oruđa raznih kahbara, pet tenkova i dva borbena vozila pješaštva, nasuprot znatno jačem protivniku. Temeljem "provjerenih podataka", pisao je u dnevnom izvješću zapovjednik Operativne zone, protivnik je procijenjen na 47 tenkova 32 oklopna transportera, topništvo jačine mješovitog artiljerijskog puka, 500 "četnika", uz helikoptere, zrakoplovne snage i specijalne izrvldničke skupine.1078 Nakon desetodnevnih sukoba napokon je napravljena procjena koja se bila pomak u odnosu na prethodne, no i ona nije odgovarala stvarnosti. U zahvatu prometnice i pravcu Vinkovci - Vukovar Armija je bila znatno jača. Samo dan kasnije Zapovjedništvo Operativne zone dobilo je sigurnu potvrdu da je imalo lošu prosudbu protivnika. Četrnaestog listopada Zapovjedništvo Operativne zone Osijek došlo je u posjed zapovijedi 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije od 4. hstopada 1991.1079 Iako stara deset dana, bila je aktualna, a na temelju nje je zapovjednik Operativne zone istog dana izvijestio Glavni stožer HV o novom odnosu snaga i odluci za daljnja djelovanja. Iako je naglasio da se pred njima nalazi kompletna mehanizirana divizija s ojačanjima, dio procjene oko Marinaca uz prometnicu prema Vukovaru nije točno interpretiran. Iz zapovijedi je bilo razvidno da je glavnina 252. oklopne brigade JNA u izravnom zahvatu dijela prometnice Nuštar - Vukovar, a dijelom orijentirana prema njoj, a ipak je ustvrdio da je tek u vrijeme prolaska konvoja oklopna brigada, "koristeći se prijevarom" ušla na to područje. No, bez obzira na sporno tumačenje zaplijenjene zapovijedi,1080 od Zapovjedništva Operativne zone Osijek ona je bila razlog za izmjenu planova. Od 15. listopada planirano je postupno nastupanje na pravcu Zidine, Marinci, Henrikovci, Bogdanovci, Grabik i Ermenta, ali u manjim skupinama i prvenstveno napadima u bok i zaleđe protivnika uz maksimalno korištenje topničke potpore. Po dubini rasporeda mehanizirane divizije planirani su već u noći 14./15. hstopada prepadi, kojima se željelo uništiti sve što se moglo i time rasteretiti pritisak na prvoj crti bojišta. Na ostalim dijelovima bojišta planiran je prelazak u obranu.1081 Promjenu taktike nije diktirala samo spoznaja jačine protivnika, nego i događanja 14. listopada u širem području Nuštra. Iako nije "bilo značajnijeg angažiranja snaga HV na proboju blokade puta Nuštar - Bogdanovci", smanjeno je brojno stanje angažiranog ljudstva samovoljnim odlaskom ljudstva 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a u Slavonski Brod (180 ljudi), s kojima su otišle i četiri Page 133

Bitka za Vukovar tenkovske posade s tenkovima M-84. Isto je učinila i polovica (50 ljudi) 5. bataljuna 1. brigade ZNG-a, pa je zapovjednik Operativne zone Osijek zabrinuto konstatirao da je "simptomatično (...) da bojište u najvećoj mjeri napuštaju jedinice aktivnog sastava ZNG ">- SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-18/91 od 13. 10. 1991.; SVA MORH-122. br. HV: Zap. 122. br., Br. 2121-06-91-92 od 13. 10. 1991., Dnevno izvješće. 1078 SVAMORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-101/91 od 13. 10. 1991., Dnevno borbeno izvješće. "I79 SVA MORH-GSHV: Komanda 1. pgmd, Str. pov. br. 851-18 od 4.10. 1991., Naređenje. Naredba je 14. listopada 1991. u 02:43 iz Centra za obavještavanje Vinkovci dostavljena telefaksom Glavnom stožeru HV 1080 Slično je tumačenje zapovijedi i kod Zapovjedništva Operativne zone Osijek. SVA MORH-GSHV: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123/53 od 14. 10. 1991., Dnevno izvješće. 1081 SVA MORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-103/91 od 14. 10. 1991, Procjena 1 odluka za daljnja djelovanja. 185 RH".1082 Dolazak čete od oko 100 dragovoljaca donekle je ublažio odlazak pripadnika ZNG-a, a stiglo je i 27 pripadnika ZNG-a iz Sesveta, koji su razmješteni u istočnom dijelu Vinkovaca. Iz 5. bataljuna 1. brigade ZNG-a stigao je jedan časnik s 10 ljudi. Brojno stanje snaga određenih za pothvat u odnosu na početni sastav smanjeno je za 150 ljudi i četiri tenka.1083 Dva dana kasnije Glavni stožer HV saznao je da je 14. listopada zapovjednik 109. brigade HV iz Vinkovaca vratio skupinu od 200 policajaca iz Varaždina natrag. Povodom njihova vraćanja načelnik Glavnog stožera HV od zapovjednika Operativne zone Osijek tražio je provjeru informacije i poduzimanje stegovne mjere, "jer ovakav postupak predstavlja samovolju nižih zapovjednika".1084 Informaciju o vraćanju varaždinskih policajaca Glavni stožer HV dobio je iz Vukovara od kapetana Borkovića, kojemu je to bio još jedan dokaz da se oko Vukovara "igraju prljave igre".1086 Zbog samovoljnog odlaska pripadnika 1. brigade ZNG-a pomoćnik načelnika Glavnog stožera HV, general-major Petar Stipetić obavijestio je Zapovjedništvo Operativne zone Zagreb i zatražio "preduzimanje potrebnih mjera". S obzirom da je brigada bila podstožerna postrojba Glavnog stožera HV i nije bila u sastavu Operativne zone Zagreb, Zapovjedništvo ništa nije moglo poduzeti. Na primljenoj obavijesti Glavnog stožera HV u Zapovjedništvu Operativne zone zbog toga je napisana kratka napomena da "1. br HV nije u našem sastavu".1080 U izvješću koje je 17. listopada 3. brigada ZNG-a uputila Zapovjedništvu Operativne zone Osijek tvrđeno je da se 3. bataljun "nakon četverodnevnih okršaja u području Vinkovaca, a u dogovoru sa puk. Gorinšekom" vratio u Slavonski Brod, gdje su očekivah Gorinšekov obilazak i dogovore za daljnja djelovanja.1087 Neuspjeh je pretrpio 1 pokušaj izvlačenja ranjenika iz Vukovara. U prolazu kroz Marince skupina srpskih pobunjenika ili dobrovoljaca izmaltertirala je nekoliko vozača. No umjesto da nastavi prema Bogdanovcima, konvoj je preko Petrovaca doveden u vukovarsku vojarnu. Nakon kontakta zapovjednika konvoja Ivana Škembera i zapovjednika obrane Vukovara odbijen je prijedlog Armije da konvoj uđe u grad preko Sajmišta, jer je bilo očigledno da "Armija žeh iskoristiti Konvoj kao 'trojanskog konja u slamanju obrane Vukovara". Promatrači Europske zajednice prmvatih su prijedlog da konvoj u grad uđe preko Bogdanovaca pa se konvoj vratio u Marince. U Marincima su ih "sačekah četnici i otvoreno prijetili da će otvoriti vatru ukoliko konvoj krene prema Bogdanovcima". Uz to su dva potpukovnika JNA uvjeravala promatrače da je put do Boogdanovaca miniran, a "da od Bogdanovaca do Vukovara ne jamče sigurnost zbog odmetnutih četničkih skupina, nad kojim navodno nemaju kontrolu". Nakon duljeg pregovaranja promatrači su donijeli odluku da se konvoj vrati u Vinkovce. Armijin uvjet za povratak bila je razmjena mrtvih, što je i obavljeno. Tijekom pokušaja dolaska u Vukovar konvoj je izgubio četiri vozila i veću količinu hrane i sanitetskog materijala.1088 Prema tvrdnjama Armije konvoj je nakon dolaska u Marince u 13 sati i jednosatnog pregleda stigao u Vukovar tek u 17,45 zbog ometanja od "strane pripadnika lokalne teritorijalne odbrane ... pa je predstavnik Posmatračke misije, opredeljujući se između 1082 SVAMORH-ZOZO: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123-102/91 od 14. 10. 1991., Dnevno borbeno Izvješće. 1083 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-54 od 14. 10. 1991., Izvješće. 1084 SVA MORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/130, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 16. 10. 1991., Zap. OZ Osijek, loss gvA MORH-GS HV: Općina Đakovo, Centar za obavještavanje od 16. 10. 1991. u 09:20. Page 134

Bitka za Vukovar 1080 SVA MORH-fond Zapovjedništva Operativne zone Zagreb: GSHV, KL 8/91-01/117 Str. pov., Ur. br. 5120-02-91 od 15. 10. 1991., Obavijest. »87 SVAMORH-ZOZO: Zap. 3. br. od 17. 10. 1991., Izvješće. los« izvješće o puni Konvoja "Lanac solidarnosti" - pomoć za područje Vinkovaca i Vukovara od 16. 10. 1991. 186 više mogućnosti, doneo odluku da konvoj prenoći u kasarni u Vukovaru". Idućeg dana, 14. listopada, prema tvrdnjama Armije, zapovjednik obrane Vukovara odbio je pustiti konvoj da najkraćim putem uđe u dio grada pod hrvatskim nadzorom uz prijetnju "da će pucati na sve što se bude kretalo tim putem, uključujući i konvoj". Konvoj je tada pokušao ući u Vukovar preko Bogdanovaca, te na kraju odustao zbog miniranog puta. To je bilo viđenje Armije, koja je ocijenila neosnovanom hrvatsku tvrdnju da je konvoj iskoristila da uvede nove snage u vukovarsku vojarnu jer jedinice JNA imaju slobodan pristup kasarni u Vukovaru. Naprotiv, pokret konvoja prema Vukovaru korišćen je za napade na jedinice JNA i sela Nuštar i Marinci, u kojima je poginulo više pripadnika JNA i civila". Hrvatska strana optužena je da joj nije stalo da konvoj stigne u Vukovar i na taj način onemogući svoje obveze po Memorandumu od 8. listopada. Presjedavajućem Ministarskog savjeta Europske zajednice dano je obećanje da će Armija ispuniti svoje obveze od 8. hstopada i da hrvatska strana može dovesti konvoj u grad preko vojarne, preko Marinaca ah da dalje ne snose odgovornost za konvoj, i na kraju brodom preko Dunava.1089 U hrvatska izvješća zabilježeno je da je konvoj "namjenjen za pomoć Vukovaru nakon niza maltretiranja napustio je Vukovarsku vojarnu te je u Vinkovce došao putem preko Petrovaca Negoslavaca Marinaca i Nuštra Iz Vinkovaca se vratio u Đakovo neobavljena posla. Vukovar nije dobio pomoć kao što nije uspjelo niti izvlačenje 300 ranjenika iz bolnice čija se sudbina ne zna. Evakuacija izmučenih civila također nije izvršena te i dalje ostaju bez nužnog snabdijevanja lijekovima, hranom i odjećom". Prema podacima vukovarske bolnice, samo u toku 9. i 10. listopada ranjene su 62 osobe u gradu, od čega 29 pripadnika HV, 26 civila i sedam pripadnika MUP-a.1090 U toku 13. i 14. listopada hrvatske snage u istočnoj Hrvatskoj razlog za zadovoljstvo imale su samo u stizanju znatne količine pješačkog i protuoklopnog naoružanja. Dobile su 1200 pušaka AK-47 sa 805.000 metaka i 45 ručnih bacača granata RPG-7 s 450 mina1091 Dio pošiljke odvojen je i osiguran "do mogućnosti predaje za 124. brigadu HV Vukovar", a veći dio podijeljen je 109. brigadi i Pozadinskoj bazi Osijek1092 Sredinom hstopada stanje u istočnoj Hrvatskoj bilo je na rubu kaosa, o čemu je Zapovjedništvo Operativne zone Osijek 15. hstopada podnijelo opširan izvještaj predsjedniku Repubhke Hrvatske, Kriznom štabu Republike Hrvatske i Glavnom stožeru HV. "Opće stanje organizacije organa vlasti i društvenog života na području Općina: Vinkovci, Vukovar i Županja je krajnje kritično, a uvjetovano je u osnovi: prodorom jakih oklopno-mehaniziranih snaga agresora JA i četnika (srpske TO) na prostor istočno od linije Vukovar-Vinkovci-r. Bosut (1. pgmd sa više odreda TO i partizanske brigade TO i sredstvima artiljerijsko-raketne podrške; sistematskim izviđačko-obavještajnim i subverzivnim radom JA osloncem na srpska sela; permanentnim jačanjem obrane i organiziranosti srpskih sela u 1089 SVA MORH-GSHV: Vlada Republike Hrvatske, Kabinet predsjednika, Pismo saveznog sekretara za narodnu odbranu Predsedavajućeni Ministarskog saveta Evropske zajednice. Dokument je bez nadnevka a telefaksiran je 17. listopada 1991. 1090 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-54 od 14. 10. 1991., GS HV, Izvješće. 1091 SVA MORH-ZOZO: Potvrda o prijemu naoružanja od 14. 10. 1991., po Izdatnici 01/TPZ-91 od 13. 10. 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-59 od 15. 10. 1991.. Pozadinsko izvješće. 1092 Nejasna je sudbina dijela određenog za Pozadinsku bazu Osijek Uz naredbi je dopisano "podijela 16. 10. 91g", uz nečitak paraf. SVA MORH-ZOZO: Zap. OZ Osijek Pov. br. 525-127/14 od 14. 10. 1991., Podjela naoružanja i municije. 187 kojima su stalno stacioniram 1-2 aktivna oficira, 3-5 tenkova, 2 MB-120,1VBR-128 i četničke formacije od 30-250 ljudi dovedenih iz Srbije; masovnim kaotičnim iseljavanjem hrvatskog pučanstva sa privremeno zauzetih teritorija i teritorija obuhvaćenih borbenim djelovanjima, a u tom okviru i vojnih obveznika (iz grada Vinkovci iseljeno je oko 60% pučanstva, a Vukovara 75% svih kategorija); znatnim raspadom organizacije i efikasnosti funkcioniranja organa državne vlasti, gubitkom kontrole nad situacijom, pojavama apatije i klonulosti zbog strahovitog razaranja i relativno velikog gubitka ljudi; gospodarska aktivnost svedena je na minimum, ah i funkciomranje komunalnih službi; rad političkih stranaka na Page 135

Bitka za Vukovar mobilizaciji pučanstva za obranu je znatno opao i izgubio na intenzitetu; veliki broj mtelektualaca je napustio područja zahvaćena ratom, pa i pojedini rukovodioci u gospodarstvu, državnoj upravu i si.".1093 Rad općinskih sekretarijata za narodnu obranu ocijenjen je nezadovoljavajućim, prvenstveno u mobilizacijskim pitanjima. Lokalizam je ocijenjenim vrlo izraženim, što se posebno vidjelo na spremnosti obrane svoje općine, mjesne zajednice ih kućnog praga, te nespremnosti uključivanja u "jedinstven sistem obrane na cijelokupnom prostoru gdje se izvode borbena djelovanja", kao i taktiziranja oko "cijene koju treba platiti za obranu slobode i nezavisnosti Hrvatske", i o tome "tko treba da podnese najveći teret toga". Prema mišljenju zapovjednika Operativne zone, uvođenjem reda u postojeći kaos postiglo bi se: raspuštanjem Skupštine općina i uvođenjem povjerenika Vlade RH sa širokim ovlastima; javnim pozivom pučanstvu da se vrati u svoje domove, što je trebalo pravno regulirati i predvidjeti sankcije za neizvršenje; provedbom detaljnog nadzora organizacije i rada tijela državne uprave i Izvršnih vijeća općina; donošenjem propisa sa zakonskom snagom o pitanjima obveza i prava građana u obrani Republike; obvezom Kriznih štabova na logističku, mobilizacijsku i drugu potporu Hrvatskoj vojsci, s tim da se odstrane Iz sustava zapovijednja i uporabe postrojbi, te na kraju, zbog nefunkcioniranja postojećeg, stvaranjem jedinstvenog sustava financiranja vojske. Operativno-taktički položaj postojbi Operativne zone ocijenjen je nepovoljnim, a na "prostoru Vinkovci - Vukovar i u istočnom dijelu ovih općina kritičnim". Odnos snaga bio je nepovoljan za hrvatsku stranu, osobito u oklopništvu i sredstvima potpore te u vojno-stručnom kadru. Sustav vojne subordinacije ocijenjen je narušenim na svim razinama vođenja i zapovijedanja, a "pojave samovolje su redovite i česte (naročito napuštanje borbenih položaja i neizvršavanja dobijenih borbenih zadataka)", a što je bilo posebno zabrinjavajuće, prednjačile su postrojbe "aktivnog sastava (3. br HV)". Kritizirana je pojava upućivanja manjih dragovoljačkih sastava, borbene tehnike bez posada, neredovne opskrbe streljivom jer "neće doprinjeti poboljšanju stanja na ratištu, a ovom zapovjedništvu (koje nije do kraja formirano i osposobljeno za efikasan rad - nema ni formaciju) samo otežava posao, povećava broj zapovjedničkih veza i nameće brojne probleme oko logističke podrške, mobilizacije specijahstičkih kadrova i dr".'0M Snage ZNG-a i HV iz sastava Operativne zone Osijek bile su gotovo potpuno vezane za obranu, bez operativne pričuve za manevar, osim na simboličnoj razini. Neuspjeh deblokade Vukovara bio je potvrda alarmantna stanja. Stajalište zapovjednika Operativne zone Osijek »»a SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-107/91 od 15. 10. 1991., Ocjena stanja na području Vinkovci, Županja i Vukovar. 1094 Isto. 188 bilo je da su samo za deblokadu Vukovara potrebne snage ekvivalenta jedne do dvije brigade HV "potpuno organizirane, popunjene i sa borbenim iskustvom", 1-2 protuoklopna divizijuna, 1-2 protuzračna divizijuna, 1-2 oklopno-mehanizirana bataljuna, 2 topnička divizijuna za potporu kalibra 152 ili 155 mm, inžinjerijski bataljun, veća količina topničkog streljiva, bataljun Vojne policije "za uspostavu reda na teritoriji i u jedinicama HV'. Te snage nisu postojale u Slavoniji i tražene su iz zapadnog dijela Hrvatske i Zagreba1095 Potrebno pojačanje traženo je na osnovi procjene snaga JNA na području Vukovara i Vinkovaca. Procjena je napravljena na osnovu deset dana stare zaplijenjene zapovijedi 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije.1096 Razlika je bila u lociranju 2. mehanizirane brigade na pravac Bogdanovci - Vukovar - rijeka Dunav. Njima je dodana prethodno pretpostavljena 4. mehanizirana brigada iz Pančeva, (stvarna 51. mehanizirana), koncentrirana prema sjevernom dijelu Vukovara, odnosno Borovu Naselju.1097 Od angažiranih operativnih snaga u operaciji 'Vukovar", prepoznata je samo mehanizirana divizija. Ona je uh dana prestrojavala svoje snage i uvodila nova ojačanja koja je dobila. Nakon čišćenja iločkog džepa u njezin bojni raspored na crtu Cerić - Jankovci - Srijemske Laze uvedena je 453. mehanizirana brigada.1098 Izmijenjene su i snage na pravcu Vinkovci - Vukovar. Oko 20. hstopada 252. oklopnu brigadu smijenila je 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada.1099 Zbog nedovoljnih snaga ojačana je tenkovskom četom 2. oklopnog bataljuna 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade.1100 Oklopna brigada iz Kraljeva povučena je na odmor u područje Sida i Sremske Mitrovice nakon gubitaka u napadima na Nuštar i zbog zamjene pripadnika koji su bih na ratištu 45 dana.1101 Sastav operativnih grupa "Jug' i "Sjever" oko Vukovara, u prvom redu 211. oklopnu i Gardijsku motoriziranu brigadu SSNO, hrvatske snage nisu uspijele identificirati. 0 vrlo jakom pojačanju, jačine mješovite topničke brigade, koja je navečer 17. hstopada krenula iz Kuzmina prema Vinkovcima, Zapovjedništvo Page 136

Bitka za Vukovar Operativne zone je izvješteno iz "sigurnog izvora" iste večeri.1102 <m Isto. 1090 SVA MORH-GSHV: Komanda 1. pgmd, Str. pov. br. 851-18 od 4. 10. 1991., Naređenje. ™7 SVA MORH-ZOGV: Zap, 1. OZ, Str. pov. br. 525-107/91 od 15. 10. 1991., Ocjena stanja na području Vinkovci, Županja i Vukovar. 1095 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", \bjska, 22. 4. 1993., 20. 1099 Na pravac Petrovci - Vukovar uveden je 20. listopada njezin oklopni bataljun. Mladen MAPuIANOVIĆ, "I dezerteri se vraćaju", Narodna armija, 13.11. 1991., 20. "™ "Ti divni ljudi, mladi ratnici". Narodna armija 22. 12. 1991.. 21. "nl R POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992., 17. m- SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-122-29/1 od 17. 10. 1991., GSHV 189 Divizija je očistila i "čvrsto drži prostor između Dunava i Bosuta" Štavljenjem pod nadzor prometnice Šid - Vinkovci, Armija je krajem rujna zapečatila sudbinu naselja istočno od nje. Zemljopisni smještaj Iloka i okolnih sela i bez prodora JNA prema Vinkovcima bio je teško branjiv zbog teritorijalnog džepa koji se nalazio između Dunava i kima koji je činila Šidska općina. Iločko područje našlo se u prometnoj i informativnoj blokadi, bez ikakva izravnog doticaja s ostatkom Hrvatske.1103 Krajem rujna jedno od iločkih sela, Bapska, dobila je od predstavnika JNA iz Sida ultimatum za predaju naoružanja do 16 sati 28. rujna. U protivnom, prijetio je major JNA koji je potpisao ultimatum, "računajte da vaše selo ne postoji više na geografskoj karti".1104 Dočkom području hrvatska strana pokušala je pomoći zahtjevom Promatračkoj misiji da zbog prijetnji Armije uputi jedan svoj tim u "Ilok, gdje sada vlada primirje, ah prijeti opasnost da uskoro bude narušeno".1105 Shčan zahtjev uputio je 28. rujna i povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar.1100 Prijetnja Armije i sudbina okolnih naselja, Opatovca, Šarengrada, Tbvarnika, Bapske i Lovaša bili su razlog da Skupština Mjesne zajednice i skupina građana i intelektualaca grada Iloka objavi 6. listopada u obliku zaključaka svoj pogled na budućnost mjesta. Traženo je mirno rješavanje spornih pitanja između Armije i Iloka, konstatirano je da policija i Teritorijalna obrana s uspjehom i sukladno zakonskim obvezama osiguravaju javni red i mir, da će se referendumom riješiti pitanje razoružanja Tsritorijalne obrane, te da je nakon mirovne konferencije u Haagu "bespredmetno otvarati novo ratište i krizno područje".1107 Ultimatum od 7. listopada za bezuvjetnu predaju naoružanja jasno je govorio što Armija misli o tim zaključcima. Dolazak promatrača Europske zajednice od 8. listopada pobudio je nadu da će se najgore izbjeći. Masakr u Lovašu 10. hstopada, u kojem je stradalo 25 civila, a dan kasnije i susret iločke delegacije sa zapovjednikom Mehanizirane divizije, generalom Aranđelovićem, ugasio je tu nadu.1108 Razaranjem sela oko Iloka u njega se slila ogromna masa prognanika tako da je gradić od 6500 stanovnika narastao na 15.000. "Postali su zatočenici bez hrane, ljekova i ikakvog izgleda da im pomoć stigne od bilo kuda", napisao je 13. listopada povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, tražeći od Promatračke misije Europske zajednice pomoć i intervenciju.1109 Dok je trajala drama oko humanitarnog konvoja za Vukovar, glavnina 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije završila je "pacifikaciju" naselja oko Iloka. Provodeći divizijsku zapovijed od 4. listopada, 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada granatirala je Bapsku i Šarengrad. U toku 10. listopada zauzela je Lovaš, a tri dana kasnije Mohovo 1 Opatovac koji je ZNG napustio u kolovozu. Poslije kraćih pregovora predao se i Šarengrad.1110 "U toku Vlada Republike Hrvatske, Dr. Mate Granić, potpredsjednik Izvješće o egzodusu građana Iloka i okolnih mjesta. 1104 Za JNA major (nečitak potpis) od 28. 9. 1991. u Sidu, Meštani sela Bapske. 1103 Republika Hrvatska, Ministarstvo inozemnih poslova KL 313, ur. br. 521-0313-91-1654 od 27. 9. 1991. u« povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, KL 810-03/91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-1 od 28. 9. 1991., Usluge Evropske promatračke misije - hitno se traži. 1107 Skupština Mjesne zajednice grada Iloka, građani i intelektualci grada Iloka od 6. 10.1991, Zaključci. 1108 M. MALOVIC, Ostajemo u Boku, 52-56. 11119 Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, KL 810-03/91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-1 od 13. 10. 1991, Posredovanje promatračke misije za područje grada Iloka i okolice. 1,10 Mladen MARJANOVIĆ, "I dezerteri se vraćaju", Narodna armija, 13. 11. 1991, Page 137

Bitka za Vukovar 19; O djelovanju Armije na ovom području govori i reportaža R. POPOVIĆ, "Ubijaju ljude dobre volje", Narodna armija, 9. 10. 1991, 10-11. 190 današnjeg prepodneva... jedinice JNA ušle su u sela Babsku i Šarengrad, koja su na putu za Vukovar bila važna uporišta oružanih snaga Hrvatske", javio je Tanjug 14. listopada, te da se u selima "viori jugoslovenska zastava".11" General-major Dragoljub Aranđelović zapovjednik 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije u intervjuu glasilu Narodna armija pohvalio se da je njegova postrojba: "Očistila i čvrsto drži prostor između Dunava i Bosuta te da se u tom rejonu počinju da se formiraju i organi vlasti".1112 Odmah nakon dobivanja obavijesti o iločkom "Sporazumu", Vlada Republike Hrvatske poduzela je sve što je mogla da se on onemogući. Njene mogućnosti su bile verbalne, upoznala je svjetsku i domaću javnost o tom događaju i tražila intervenciju da se to onemogući. Njezin apel za pomoć ništa nije promijenio pa je donijela naredbu da jedanaest općinskih kriznih štabova u Hrvatskoj zbrine protjerane ljude.1113 Nakon pregovora hrvatske snage u Iloku predale su oružje: četiri minobacača 120 mm, jedan minobacač 82 mm, dvije protuzračne strojnice, pet puškostrojnica, 10 ručnih bacača, 198 automatskih i 50 lovačkih pušaka. "Zanimljivo je napomenuti", pisah su Armijini novinari, "da su hrvatski bojovnici predah veoma male količine municije, što navodi na zaključak da su najekstremniji gardisti sakrili deo naoružanja i velike količine municije za mučki obračun sa pripadnicima JNA i svojim sugrađanima - ljudima dobre volje".1114 Jesu h možda hrvatske snage predale sve što su imale, pitanje je koje novinari Narodne armije, nisu željeh postaviti. "Iločku operaciju", kako je Armija nazvala etničko čišćenje grada, provela je 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada uz sudjelovanje manjih skupina 2. proleterske gardijske mehanizirane brigade.1115 Provedbu je osiguravala 453. mehanizirana brigada, koja je nakon sedmodnevnog odmora ponovno dobila bojni raspored, kao novo ojačanje 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije.1116 Oko predaje Iloka sačinjen je 14. listopada 1991. u Sidu i "sporazum" između predstavnika grada i zapovjednika 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije.1117 Povodom "sporazuma" član Vlade Republike Hrvatske i koordinator za konatake s Promatračkom misijom Dražen Budiša, uputio je oštar prosvjed Promatračkoj misiji Europske zajednice: "Na temelju dosadašnjeg iskustva mi se više ne čudimo niti jednom postupku okupatorske jugoslavenske vojske ah nas je duboko zaprepastila činjenica što su predstavnici vaše Promatračke misije posredovali u sklapanju ovog Sporazuma kojim se predviđa iseljavanje hrvatskog pučanstva iz područja koja su već ucrtana u karte Velike Srbije. Podsjećam vas da uloga Promatračke misije 1111 SVA MORH-GSHV: TANJUG od 14. 10. 1991. u 15.05, Jedinice JNA ušle u sela Bapska i Šarengrad. 1112 Mladen MARJANOVIĆ, "Kao nekad, pod razvijenom ratnom zastavom", Narodna armija 2. 11. 1991., 4. "" Vlada Republike Hrvatske, Dr. Mate Granlć, potpredsjednik Vladi Republike Hrvatske, Izvješće o egzodusu građana Iloka i okolnih mjesta; Vlada Republike Hrvatske, Krizni štab, Kl. 800-01/91-01/08, Ur. br. 5030101-91-43 od 17. 10. 1991., Osiguranje smještaja i opskrbe deportiranog hrvatskog pučanstva iz Iloka i okolnih mjesta 1114 N. OSTOJIĆ, R. POPOVIĆ, "Egzodus 'proteranih", Narodna armija, 19. 10.1991., 13. 1115 Mladen MARJANOVIĆ, "I dezerteri se vraćaju", Narodna armija, 13. 11. 1991.. 19; "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991., 21. 1116 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji". Vojska. 22. 4.1993., 20. 1117 SVA MORH-GS HV: Sporazum od 14.10. 1991. između predstavnika grada Iloka i Jugoslavenske narodne armije; Mladen MARJANOVIĆ, "Kao nekad, pod razvijenom ratnom zastavom", Narodna armija od 2. 10. 1991., 4; Ti divni ljudi mladi ratnici", Narodna armija 22. 12. 1991, 21. 191 Europske zajednice jest posredovanje u postizanju i nadgledanju postignutog primirja, a ne raseljavanje lokalnog stanovništva.... Referendum na koji se Sporazum poziva bio je referendum naroda na koga su uperene cijevi neprijateljske vojske a izjašnjavanje u takvim uvjetima ne može se nikako uzeti kao izražavanje prave volje građana. Nije poznato da je ikada u povijesti održan takav referendum na kojem se stanovništvo odlučilo za iseljavanje sa svoje zemlje".1118 Slično stajalište ušlo je i u Zaključke Vlade Republike Hrvatske od 19. listopada 1991.1119 Oko 10 tisuća prognanika na kratko je prihvaćeno u Slavonskom Brodu, a manje u Đakovu, odakle su postupno razmješteni po unutrašnjosti Hrvatske. Za prihvat prognanih osoba Sabor i Vlada Page 138

Bitka za Vukovar Republike Hrvatske imenovale su 17. listopada posebnu radnu skupinu koja je posredstvom članova Europske misije 19. listopada stigla u Ilok, gdje je od zapovjednika Iloka, pukovnika Petra Grahovca čula Armijino viđenje događanja, tvrdnju da su Iločani samo organizirali svoj odlazak, što im je JNA sa žaljenjem omogućila. Konačna ocjena radne skupine oko razloga iseljenja bila je da je "konačno prevladao strah kojega su poticale armijske prijetnje i ucjene", ali da se ne smiju zaboraviti "petokolonaše i ubačene smutljivce među koncentriranim narodom, koji je u zadnjih desetak dana bio lišen struje, vode itd". Konačnu ocjenu djelovanju rukovodstva Iloka skupina nije željela dati zbog nedovoljno vjerodostojnih činjenica.1120 Zauzimanjem Iloka Armija je posjela cjelokupnu vukovarsku općinu. Ostao je samo Vukovar. U Iloku je Armija uvela ograničeno kretanje od 18 do 5 sati da se ne bi "ponovio slučaj iz Šarengrada i Tovarnika, gde su naoružam ekstremisti iz redova srpskih opozicionih partija okrvavili ruke na nedužnom hrvatskom stanovništvu i pljačkah".1121 Priznanje o počinjenim zločinima nad hrvatskim stanovništvom, ostalo je samo nesankcionirano priznanje. 1118 SVA MORH-GSHV: Vlada Republike Hrvatske, Dražen Budiša, član Vlade 1 koordinator za kontakte sa Promatračkom misijom EZ-a od 15.10. 1991, Promatračkoj misiji Europske zajednice. "'" Vlada Republike Hrvatske od 19. 10. 1991, Zaključci Vlade Republike Hrvatske o progonu i deportaciji građana Iloka i susjednih mjesta. 1120 Isto-, SVA MORH-GSHV: Ante Kutle, Tomislav Pavao Duka, Vladimir Jonke od 21. 10. 1991, Izvještaj o prihvatu osoba prognanih iz Iloka, te o posjetu okupiranom Iloku. 1121 N. OSTOJIĆ, R POPOVIĆ, "Egzodus 'proteranih", Narodna armija, 19. 10. 1991, 13. 192 "Težište borbenog djelovanja" imati "na obrani grada Vukovara sa najvišim stupnjem odsutnosti" U odnosu na početak mjeseca, stanje na ratištu Republike Hrvatske sredinom listopada poprimilo je znakove poboljšanja Iako su Vukovar i Dubrovnik bili čak i u težem položaju nego na početku mjeseca, na ostalom području Republike stanje na većini bojišnica pokazivalo je znakove stabiliziranja. Napredovanje Banjalučkog korpusa u zapadnoj Slavoniji zaustavljeno je pred Novskom, Pakracem, Lipikom i Novom Gradiškom. Na rijeci Korani stabilizirana je bojna crta između napadnih skupina 5. vojne oblasti i Hrvatske vojske. Na Kordunu i Lici Armija je zaustavljena ispred Ogulina, Otočca i Gospića. U Dalmaciji je Zadar i dalje bio u teškom položaju, a Šibenik je obranjen. Snage JNA dovedene u dolinu Neretve bile su preslabe za prodor prema Splitu, iako su ozbiljno ugrozile jug Hrvatske.1122 U tom razdoblju pokušano je jasnije uobhčavanje obrambenih napora Republike Hrvatske. U direktivi od 15. listopada Glavni stožer HV konstatirao je da "velikosrpski interesi za dijelove teritorija Republike nisu prekinuti i da je dugoročna orjentacija na njihovo prisvajanje sve izraženija". Potpisana primirja nisu rezultirala pozitivnim pomacima nego se "podlo" koriste za prestrojavanje snaga i dovođenje novih pojačanja. Stoga je dao nalog zapovjedništvima operativnih zona i operativnih sastava da intenziviraju pripreme za dovođenje podređenih sastava u stanje koje je jamčilo učinkovito napadno djelovanje. Snage koje su bile u bojnom dodiru s Armijom morale su upornom i djelatnom obranom onemogućiti gubitak teritorija. Gradove na prvoj crti, među kojima i Vukovar, trebalo je pripremiti "kao uporišta za obranu s najvišim stupnjem". Na okupiranom području trebalo je intenzivirati gerilsko djelovanje da bi se smanjio pritisak na crti razdvajanja. Zapovjedništvo Operativne zone Osijek dobilo je nalog da poduzme žurne mjere za ubrzanu mobihzaciju i borbeno osposobljavanje svojih snaga da bi s njima pojačao snage na prvoj crti i omogućio njihovu plansku izmjenu i pripremu za ponovni angažman.1123 Dan kasnije Glavni stožer HV u obliku okružnice ponovio je zapovijed o nužnosti intenziviranja gerilskog djelovanja u zaleđu protivnika što je bio zahtjev za provedbu mišljenja Glavnog stožera da trenutna operativno-strategijska situacija zahtjeva "sve odlučniji prelazak na napadna djelovanja na kopnu i moru, posebno kroz diverzantska djelovanja u taktičkoj i operativnoj dubini".1124 Glavni stožer HV istog je dana na Zapovjedništvo Operativne zone Osijek naslovio zapovijed koja je bila osnova za pretvaranje Vukovara u prvorazredno obrambeno uporište. Operativnoj zoni je naglašeno da "težište borbenog djelovanja" ima "na obrani grada Vukovara sa najvišim stupnjem odsutnosti, angažiranjem cjelokupnih snaga Hrvatske vojske, MUP-a, Narodne zaštite i stanovništva na teritoriji općine Osijek Vukovar, Vinkovci, Županja i Đakovo". Za izravnu obranu Vukovara i susjednih općina ustrojena je Operativna grupa 'Vukovar, Vinkovci i Županja" sa pojasom nadležnosti u općinama Vukovar, Vinkovci i Županja. Potpukovnik Mile Page 139

Bitka za Vukovar Dedaković imenovan je njezinim zapovjednikom.1125 Za novog zapovjednika obrane Vukovara istog dana imenovan je kapetan Branko Borković.1126 1122 D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 20-23, 61-62. 1123 SVA MORH-ZOZO: GSHV KL Str. pov. 8/91-01/118. Ur. br. 5120-01-91, Zapovijed. Zapovijed nema nadnevka, u Zapovjedništvu Operativne zone Osijek primljena je poslijepodne 15. listopada 1991. 1124 SVA MORH-ZOZO: GS HV, Kl. 8/91-01/129, Ur. br. 5120-01 22-91-1 od 16. 10. 1991., Zapovijed. 1125 SVA MORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/128, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 16. 10. 1991., Zapovijed. 1126 SVA MORH-GSHV: GS HV KL 112-01/91-01/114, Ur. br. 5120-33-91-2 od 16. 10. 1991, Zapovijed. Faksimil kod B. BORKOVIĆ, Rušitel] ustavnog poretka, 39. 193 Glavni stožer HV zapovijedio je zaprečavanje i višepojasno miniranje na pravcima Vukovar - Našice - Podravska Slatina i Vinkovci - Slavonski Brod. Osim inženjerijskih mjera, na tim su pravcima planirane i pripravne protuoklopne snage, koje bi po svaku cijenu spriječile "prodor oklopno mehaniziranih snaga neprijatelja". Sastavni dio zapovijedi bila je suglasnost za nastavak intenzivne mobilizacije postrojbi po dubini cijele zone i njihovo ubrzano osposobljavanje za borbu.1127 Zapovjedništvu Operativne zone Osijek zapovijed je, kao i direktiva prethodnog dana, značila jasnu poruku da ne računaju na traženu pomoć iz unutrašnjosti Hrvatske i da pojas nadležnosti brane sa snagama koje imaju i koje mogu mobilizirati u dogledno vrijeme. Za topničku potporu novoustrojene skupine dan je nalog Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb da preda bateriju od šest haubica 152 mm "Nora".1128 Zapovijed nije provedena u djelo. Operativna zona Zagreb imala je pet haubica 152 mm, koje su bile u sastavu njezine Operativne grupe za Baniju i Sisak. Zašto haubice nisu poslane može se pretpostavljati. Oruđa su imala vrlo malo streljiva, a razdoblje kad ih se željelo poslati za Vukovar bilo je kritično za Operativnu grupu, koja je u idućih nekoliko dana uspjela zaustaviti snage JNA koje su napadale na pravcu Petrinja - Zagreb. Vjerojatno su ti napadi bih razlog da se zapovijed nije realizirala.1129 Načelnik topništva Glavnog stožera HV sugerirao je 17. hstopada Zapovjedništvu Operativne zone da razmotri mogućnost izdvajanja iz 108. brigade HV iz Slavonskog Broda jedne baterije topova 76 mm za obranu Vukovara. Zapovjednik baterije trebao se javiti potpukovniku Dedakoviću u Vinkovcima, gdje je Glavni stožer obećao slanje streljiva za te topove.1130 Zapovjednik Operativne zone Osijek prijedlog je odbacio istoga dana. Načelniku topništva Glavnog stožera stavljeno je do znanja da se ne miješa u poslove Zapovjedništva Operativne zone, koje u svakom slučaju vodi računa o svim mogućnostima i načinima uporabe. No, streljivo je svejedno trebalo slati u Vinkovce. U grad je trebalo poslati i streljivo za bateriju haubica 152 mm "Nora", koja je ostala bez njega pa je bila izvan uporabe. Raspoloživa količina streljiva za haubice 122 mm M-38 također je prijetila skorim izbacivanjem iz uporabe, pa je težište topničke potpore padalo na bateriju samohodnih haubica 122 mm.1131 Ustrojem operativne skupine za Vukovar, Vinkovce i Županju zapovjednik Operativne zone Osijek dobio je priliku da vrući vukovarski krumpir prebaci bivšem zapovjedniku Vukovara, koji je dobio priliku da osobno provede s riječi u djelo ono što je zamjerao snagama u Vinkovcima. Ustroj Zapovjedništva Operativne grupe sporo je napredovao pa je potpukovnik Dedaković tek 27. listopada imenovao članove svog Zapovjedništva.1132 Rad se odvijao u krajnje zaoštrenim odnosima s civilnim vlastima Vinkovaca, a njihovi su predstavnici 1127 SVA MORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/128, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 16. 10. 1991., Zapovijed. 1128 SVA MORH-GSHV: GS HV KL 803-05/91-03/95, Ur. br. 5120-25-91-2 od 16. 10. 1991., Predaja artiljerijskih oruđa 152 mm "Nora" Komandi odbrane grada Vukovara 1129 Zapovjedništvo Hrvatske vojske za Sisak i Baniju 16. hstopada 1991. obratilo se Glavnom stožeru HV skrećući pažnju na poznati "problem granata za haubice 152 mm" i tražeći odobrenje za njihovo izuzimanje jer je imalo dojavu da se veće količine nalaze u Varaždinu. SVA MORH-fond Zapovjedništva Operativne grupe za Sisak i Baniju: Zapovjedništvo za Sisak i Baniju, Br. 10-289/91 od 16. 10. 1991, GSHV. U dnevnom izvješću od 17. hstopada ponovno je naglašeno da je stanje streljiva za haubicu 152 mm kritično i da je nužna žurna popuna Na primjerku izvješća primljenom u Glavnom stožeru uz taj dio je rukom napisano "Nema". SVA MORH-GSHV: Zapovjedništvo za Sisak i Baniju, Br. 10-313/91 od 17. 10. 1991, Izvješće za dan 16/17. 10. 1991. godine. 1130 SVA MORH-ZOZO: GSHV od 17. 10. 1991, Upotreba art. jedinica 1131 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ Osijek od 17. 10. 1991, GS HV (načelniku artiljerije), Upotreba artiljerijskih jedinica Page 140

Bitka za Vukovar 1132 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-49/91 od 27. 10. 1991, Zapovjed. 194 zamjerali Zapovjedništvu Operativne grupe na nekorektnom i često arogantnom odnosu, a sve zbog stajališta da su Vinkovci glavni krivac za tragediju Vukovara."33 Na najboljem putu da plati tu nesnošljivost bilo je Zapovjedništvo 109. brigade HV. većinu je zapovjednik Operativne grupe planirao smijeniti, o čemu je izvijestio Glavni stožer HV'134 Jedna od prvih promjena bila je smjena zapovjednika mješovitog topničkog di\izijuna 109. brigade HV 28. listopada i stavljanje divizijuna pod izravno Zapovjedništvo Operativne grupe "s ciljem povećanja učinkovitosti djelovanja topništva".1135 Zahtjev Zapovjedništva Operativne grupe za ustrojem čete vojne policije pri Zapovjedništvu Operativne grupe Glavni stožer HV odbio je 1. studenoga s obrazloženjem da se problem riješi u dogovoru sa Zapovjedništvom Operativne zone koja ima dovoljno vojnopolicijskih snaga."36 Paralelno s borbama tekao je ustroj novih pričuvnih brigada HV, 130. u Osijeku, 131. u Županji,1137 132. u Našicama i 136. u Podravskoj Slatini."38 Do 23. hstopada 1991. na području Operativne zone Osijek postrojeno je 12 brigada od čega 11 pričuvnih. Šest je bilo popunjeno, jedna je bila djelomično popunjena, a četiri su bile u fazi ustroja i mobilizacije, za što im je nedostajalo oko 50 posto naoružanja i odjeće. Pored dijelova 1. brigade ZNG-a u Operativnoj zoni bilo je i nekoliko rodovskih postrojbi razine baterije i divizijuna.1139 Pored ustroja novih postrojbi, neke su i ugašene. Zapovjednik Operativne zone 17. listopada dao je zapovijed za gašenje 3. čete 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a iz Županje zbog "odbijanja poslušnosti, dezerterstva, pljačke, odbijanja naređenja i dr." Ljudstvo je trebalo uhititi, razoružati i pokrenuti stegovni postupak protiv njega"40 1133 SVA MORH-GSHV: Krizni štab Općine Vinkovci, Br. 10-141/1.1991. od 27. 10.1991., Izvješće. 1,34 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-54/91 od 29. 10. 1991. 1135 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ od 28. 10. 1991., Zapovijed. 1130 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-54/91 od 29. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV, KL 801-01/91-01, Ur. br. 5120-33-91-2 od 1. 11. 1991. 1137 Na zahtjev Glavnog stožera HV od 18. listopada Ministarstvo obrane zapovjedilo je ustrojavanje 131. brigade HV u Vinkovcima od 4. bataljuna 109. brigade, a ostala su dva bataljuna trebala biti popunjena ljudstvom bivše lokalne "Bosutske" brigade TO. Zamisao je regulirana 19. listopada posebnom zapovijedi. Dan kasnije Zapovjedništvo Operativne zone Osijek izvijestilo je Ministarstvo obrane da zapovijed nije moguće izvršiti jer ne postoji 4. bataljun 109. brigade. Stoga je predloženo da se brigada ustroji u Županji na osnovi 3. bataljuna 109. brigade HV i popuni ljudstvom s područja Vinkovaca, Županje i izbjeglicama iz Vukovara. Prijedlog je prihvaćen 27. hstopada kad je napisana zapovijed za ustroj 131. brigade HV u Županji. SVA MORH-GSHV: GSHV, KL DT 801-01/91-102, Ur. br. 5120-34-91-1 od 18. 10. 1991., Zahtjev za formiranje novih jedinica SVA MORH-GSHV: MORH, KL DT br. 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-192 od 19. 10. 1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: ZOSISIB, Str. pov. br. 525-124/88 od 20. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: MORH KL DT br. 801-02/91-01/01. Ur. br. 512-06-02-91-213 od 27. 10. 1991., Zapovijed. 1138 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-82 od 21. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-86 od 23.10. 1991., Izvješće. "3'J SVA MORH-GSHV: GS HV, Klasa: Str. pov. 801-01/91-01/30, Ur. br. 5120-34-91-6 od 23. 10. 1991., MobilizacijsM razvoj i angažiranje jedinica Hrvatske vojske. 1140 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-123/105/91. od 17. 10. 1991., Zapovijed. 195 Stvaranje preduvjeta za "energičniji prodor duž komunikacije" Nekoliko dana nakon 13. listopada hrvatske su snage djelovanje na koridoru Nuštar -Bogdanovci ograničile na topničku vatru i djelovanje manjih skupina, kojima je svrha bila stvaranje preduvjeta za "energičniji prodor duž komunikacije".1141 Najveća zapreka i dalje je bilo oklopništvo 252. i 211. oklopne brigade JNA u Hemikovcima, Marincima 1 Bršadinu, pa su za njihovo uništenje angažirane najbolje posluge protuoklopnih lansirnih oruđa iz 107. brigade HV sa 7 lansera. Izravno su od 16. listopada podređeni Zapovjedništvu Operativne zone Osijek.1142 Od 122. brigade HV zatraženo je, da pored već uporabljene čete, angažira nove snage do jačine bataljuna da bi se stvorila pričuva drugog borbenog postroja. Bataljun je trebao biti u Ivankovu do 10 sati 17. listopada.1143 Šesnaestog listopada Operativna grupa "Sjever" napala je Borovo Naselje i Lužac, a dijelom snaga i osječka sela Laslovo i Novo Tenje radi vezivanja hrvatskih snaga, koje su taj napad uspjele odbiti."44 Jak napad Armije na Vukovar 16. Page 141

Bitka za Vukovar listopada i zauzimanje pojedinih dijelova grada, "pospješuje potrebu za hitnom intervencijom naših snaga", zaključio je u jednoj zapovijedi zapovjednik Operativne zone Osijek. Pokrenut je slijed zapovijedi za nastavak proboja prema Vukovaru koji je prekinut 13. listopada. Odlučio je da snagama f • drugog borbenog postroja iz napada od 13. listopada, u toku noći 16/17. i dana 17. hstopada nastavi napad za deblokadu Vukovara. Glavni napor usmjeren je na zauzimanje Marinca i uporišta u njegovoj okolici. Četa 122. brigade HV dobila je zadaću zauzimanja Zidina i Vidovca, što je bio preduvjet za uvođenje glavnine snaga za napad na Marince. Zauzimanje Marinaca planirano je napadom na selo sa zapadne, južne i istočne strane. Četa 106. brigade HV napadala je zapadni dio sela, 1. dobrovoljačka četa nakon ubacivanja iz Nuštra istočni dio Marinaca, a 2. dobrovoljačka četa istim pravcem napadala je južni dio sela. Zagrebački vod s pet stranaca nakon ubacivanja u šumu Grabik štitio je desni bok napadnih snaga Četvrta dobrovoljačka četa trebala se ubaciti na područje sjeverno od Petrovaca, uništiti protivničko topništvo i ostale snage na tom području. Nakon izvršenja zadaće prebacila bi se u Vukovar. Vod Policijske uprave Vinkovci osiguravao je glavnu zadaću napadom na ekonomiju Henrikovce i blokadom postrojbe JNA s pravca Cerića. Za potporu je određena baterija haubica 105 mm. Cilj minobacačke baterije 120 mm bio je Cerić kao i potpora postrojbi prema njihovu zahtjevu. Četa 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a s postrojbom Mjesne zajednice i policije branila je Nuštar, a 1. bataljun 124. brigade HV držan je u drugom borbenom postroju. Njegova uporaba planirana je "prema razvoju situacije na pravcu napada glavnih snaga". Vodiče je osiguravala 124. brigada. Iz teksta je zapovijedi razvidno da je napisana 16. hstopada iako je nosila nadnevak idućeg dana. Vezana je za osnovnu zapovijed br. 23 od 11. hstopada, koja nije sačuvana, kao i za dopune 3,4. i 5., koje također nisu sačuvane. Zbog toga se o dijelu zadaća sudionika može samo nagađati. Za 1. i 2. dobrovoljačku čem u zapovijedi 1141 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-58/91 od 15. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-60/91 od 16. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br HV, Br. 04-318/1-91 od 16. 10. 1991., Izvješće. 1142 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ od 15.10.1991., Naređenje za borbu broj 101. 1143 SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-105/91 od 16. 10. 1991., Borbena zapovijed, Op. br. 24. 1144 VRH-USMSP: Vojni sud Osijek, KLR-36/92 od 6. 3. 1992., Saslušanje okrivljenog I. K; VSA MORH: MORH, SIS, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994., Službena bilješka o informativnom razgovoru; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-66 od 17. 10. 1991., Izvješće. 196 stoji da se nakon zauzimanju Marinaca angažiraju prema provotnoj zadaći, vjerovatno na ulasku u Vukovar.1146 U toku 17. listopada na područje Ivankova prikupljeni su pridodani dijelovi 122. brigade HV, 2. bataljun s potporom, baterija samohodnih haubica 122 mm i baterija protuoklopnih topova 100 mm. S njima su stigla i četiri samohodna borbena vozila trocijevnih protuzračnih topova 20 mm. S prethodno dovedenom četom, 122. brigada pod zapovjedništvom 109. brigade HV na području Vinkovaca imala je 342 pješaka.1146 Zapovijed za odlazak odbilo je 26 vojnika pa je Zapovjedništvo brigade tražilo od Sekretarijata za narodnu obranu iz Đakova pokretanje kaznenog postupka protiv njih.1147 Drugi bataljun 3. brigade ZNG-a dobio je zadaću da s preostalih 20 ljudi 1. i 3. voda do 9 sati 19. listopada zaposjedne tt 101 (područje Zidina) i uspostavi nadzor na tom području. Postav s kojeg su povučeni dobila je za nadzor 2. dobrovoljačka četa.1148 Od 18. hstopada na raspolaganje Zapovjedništvu OG 'Vukovar, Vinkovci i Županja" stavljena je četa za specijalna djelovanja Policijske uprave Osijek Tog je dana i Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovara, Vinkovaca i Županje počelo raditi.1149 Od ljudstva koje je s područja Iloka izbjeglo u Županju zapovjednik Operativne grupe planirao je ustrojavanje diverzantskih skupina od 15 do 30 ljudi za akcije u dubini protivnika, konkretno na potezu Tovarnik - Ilok Zapovjedništvo 131. brigade HV nije bilo u stanju odmah izvršiti zapovijed, jer nije imalo točnu evidenciju za oko 10.500 prognanika u Županji.1150 Sa 109. brigadom HV u napadu se nije previše računalo. Poduzimane su mjere za pretvaranje njezinih dijelova u Vinkovcima u manevarsku postrojbu. Sa zapovjednicima vinkovačkih gradskih vodova dogovoreno je njihovo spajanje u četiri čete koje su polukružno raspoređene za obranu grada.1151 Brigada je nakon toga bila u rasporedu s 1. bataljunom na crti: Lipovac - Nijemci - desna obala Bosuta - Privlaka - Kunjevci, po dubini do Spačve; 2. bataljun je držao crtu na pravcu Mikanovci - šuma Durgutovica - Lapovac - Jarmina. Grad su branile četiri čete razmještene kružno po vanjskim rubovima grada s dubinom do jednog Page 142

Bitka za Vukovar kilometra.1152 Osim izravnim zadaćama obrane, Zapovjedništvo Operativne zone Osijek tih se dana bavilo i planovima oko ustroja topništva, što je bio jedan od važnijih problema Operativne zone. Iako su topnička oruđa stizala, zbog neriješena ustroja usitnjavana su i korištena pojedinačno ih u najboljem slučaju kao baterije od četiri oruđa. Ustroj haubičkog divizijima 152 mm naredio je Glavni stožer HV, što se nije uspijevalo provesti u djelo zbog stanja u kojem su bile postojeće haubice. Od devet oruđa samo su tri imale nišanske sprave, a ostale su bile bez ikakva pribora za vatru, bez sredstava veze i motornih vozna za tegljenje. Haubice 152 mm 1145 SVAMORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-104/91 od 17. 10. 1991., Dopuna borbene zapovijedi, Op. br. 23/6. 11)6 SVAMORH-122. br. HV: Zap. 122. br., Br. 2121-06-91-121 od 17.10. 1991., Naređenje br. 1; SVAMORH-122. br. HV: Zap. 122. br., Br. 2121-06-91-132 od 17.10.1991., Zapovijed za marš; SVA MORH-ZOZO: Zap. 122. br„ Br. 2121-06-91-136 od 17. 10. 1991, Dnevno izvješće. 1147 SVAMORH-122. br. HV: Zap. 122. br, Br. 2121-06-91-140 od 18. 10. 1991, Sekretarijatu za narodnu obranu. "4S SVA MORH-ZOGV: Zapovjedništvo operativnih snaga Vukovara Županje i Vinkovaca od 18. 10. 1991, Borbeno naređenje. "4'J SVA MORH-ZOGV: ZOG Vukovar, Vinkovci i Županja Str. pov. br. 525-122-43/91 od 26. 10. 1991, O aiktrvnostima jedinice spec. namjene PU. 1150 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-33/91 od 23. 10. 1991.; SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV, Str. pov. br. 9-1/91 od 23. 10. 1991, ZOGVVŽ. 1151 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. brHV Br. 04-321/1-91 od 19. 10. 1991, Izvješće. 1,52 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/1-91 od 20. 10. 1991, Izvješće. 197 koje su ostale u vlnkovačkoj vojarni nakon odlaska JNA bile su bez zatvarača. Za 12 oruđa zatvarači su izrađeni i na njih se moglo računati tek nakon izvršenih proba. Operativna je zona Glavnom stožeru HV predlagala ustroj topničke brigade ili puka i protuoklopne brigade na razini zone zbog važnosti Slavonije u obrani Hrvatske. Na razini brigada predlagano je stvaranje divizijuna za potporu i protuoklopnu borbu. U pješačke bataljune trebalo je ugraditi minobacačku bateriju od šest oruđa i protuoklopnu bateriju. Čete su predlagane s mmobacačkim vodovima 60 ili 82 mm i vodovima za protuoklopnu borbu.1153 Primjer za prijedloge bio je postojeći ustroj topništva za potporu i protuoklopnu borbu u JNA na razini korpusa, pješačkih, odnosno motoriziranih brigada i bataljuna. Pored neriješenog ustroja topništva, Operativna zona imala je značatnih problema i oko logističke potpore postojećeg topništva zbog raznolikosti kalibara. U dnevnom izvješću od 19. listopada Zapovjedništvo Operativne zone Osijek dalo je podatke o angažmanu topništva na vmkovačko-vukovarskoj bojišnici, što je i bio glavni napor zonskoga topništva. Na području Vinkovaca, iz nekoliko postrojbi, bilo je 20 haubica, od čega: tri 152 mm M-84 "Nora", osam haubica 122 mm M-38, pet samohodnih haubica 122 mm, četiri haubice 105 mm M2A 26 protuoklopmh topova od kojih: 10 kalibra 100 mm MT-12, četiri topa 76 mm M-42 "Zis", šest samohodnih topova 90 mm M-36 i šest netrzajnih topova 82 mm. Minobacača je bilo čak i najmanje, samo sedam od čega četiri 120 mm i tri 82 mm. Od raketnog oruđa bilo je sedam lansera protuoklopmh raketa POLO-9-K-11. No ta za hrvatske prilike impresivna količina oruđa tek je dijelom bila u uporabi. Od haubičke baterije 152 mm "Nora" angažiran je samo vod (dva oruđa) jer se raspolagalo samo s 43 metka. Baterija od četiri haubice 122 mm iz 122. brigade HV imala je jedan borbeni komplet streljiva (48 metka po oruđu). Baterija haubica 122 mm 109. brigade imala je 118 metka, a baterija 105 mm imala je dva borbena kompleta (60 metaka po oruđu). Baterija topova 76 mm imala je po jedan borbeni komplet, kao i minobacačka oruđa. Protuoklopno topništvo raspolagalo je sa streljivom od pola do jednog borbenog kompleta, a baterija samohodnih oruđa 90 mm bila je na poporavku i pripremama za uvođenje u borbu. U posjedu 124. brigade HV u Vukovaru bile su četiri haubice 155 mm, pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, devet minobacača 120 mm, 15 minobacača 82 mm i tri 60 mm.1154 Zapovijed Glavnog stožera od 18. listopada za prekid vatre od 17 sati 18. listopada do ponoći 20. hstopada, zbog prolaska humanitarnog konvoja za Vukovar, ukočila je napadne planove Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja, jer je bila dužna pridržavati se zapovijedi za prekid vatre. Grupa je dobila i zadaću da osigura prolazak konvoja u svom pojasu nadležnosti.1155 Smanjenjem sukoba oko Vinkovaca Armija je mtenzivirala napade na područje Osijeka. Višednevni pritisci usmjereni su na TenjsM Antunovac, što je napokon i Zapovjedništvu Operativne zone postalo sasvim jasno, uz ocjenu da Armija usprkos gubicima ne odustaje od napada.1156 1153 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-92 od 21. 10. 1991., Page 143

Bitka za Vukovar Orgarnzacijsko-formacijska rješenja za art. jedinice. 1154 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-77 od 19.10.1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 122. br, Br. 2121-06-91-136 od 17.10.1991., Dnevno izvješće; SVAMORH-ZOZO: Pregled imajućeg stanja po artiljeriji u OZ Osijek. Telefaksirano u Zagreb 21. 10. 1991. u 20.35. Nisam pronašao stvarni nadnevak nastanka pregleda. 1155 SVA MORH-ZOZO: GS HV, KL 804-01/91-03/68, Ur. br. 5120-02-91-50 od 18. 10. 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-74 od 19. 10. 1991., Izvješće. 1156 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-72/91 od 18. 10. 1991., Izvješće; SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br HV Br. 04-321/1-91 od 19. 10. 1991., Izvješće. 198 Po zapovijedi potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske od 15. listopada novi konvoj organiziralo je Ministarstvo zdravstva. U dogovoru sa zapovjednikom obrane Vukovara i ravnateljicom Medicinskog centra Vukovar dogovorena je ruta pravcem Nuštar - Marinci -Bogdanovci - Vukovar. Područje između Bogdanovaca i Vukovara bilo je nesigurno jer je bila pod nadzorom pobunjenih lokalnih Srba.1157 Nakon što je hrvatska strana dala dokaze da JNA nadzire te snage, dobila je pismenu garanciju za "sigurnost konvoja i prolaza na dijelu trase (puta) gdje se nalaze neregularne oružane formacije".1158 Dane garancije nisu predstavljale zapreku Armiji za noćno granatiranje Vukovara iz Negoslavaca i dnevno Nuštra iz Pačetina. Nuštar je osim topništvom napadnut i zrakoplovima1159 Konvoj sanitetskih vozila 18. hstopada krenuo je iz Zagreba prema Đakovu i Starim Mikanovcima, gdje su organizirane privremene ratne bolnice. Konvoj je ujutro 19. listopada 1991. bez problema stigao do Vukovara, iz njegove su bolnice ukrcana na vozila 103 ranjenika. Pri povratku u Vinkovce konvoj je pred Bogdanovcima skrenut s dogovorene maršrute, prilikom čega je jedno vozilo naišlo na minu. U eksploziji je ranjen vozač i dvije medicinske sestre iz Švicarske. Nakon toga dogovorena je promjena postojećeg pravca u novi pravac: Petrovci Jankovci - Orolik - Šid - Llpovci."60 Krećući se po tom pravcu konvoj je u Lipovce stigao u 22,35 sati. "Nakon prolaza kroz Županju stigao je u Mikanovce. Jedan dio ostao je u Mikanovcima, a drugi je produžio put Đakova i tamo stigao u 00,05 sati". Nakon višesatnog predaha dio ranjenika prebačen je u medicinske ustanove u unutrašnjosti zemlje.1161 Nakon odlaska konvoja iz Vukovara, Armija je po gradu ponovno otvorila vatru iz Bačke i Negoslavaca, na što su hrvatske snage odgovorile.1162 Zbog granatiranja Vukovara 21. hstopada, odgovoreno je iz Vinkovaca s oko 200 projektila iz samohodne haubičke baterije 122 mm.1163 Pokušaj Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja da kontaktira s predstavnicima Armije za područje Vukovara nije uspio. "Sve dok JA polazi sa pozicije da mi nismo legitimni sugovornici i da našu predaju vide kao početak pregovora, s njima se nema što govoriti", bilješka je u dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne grupe.1164 Iz dopisa koji je Operativni centar Generalštaba oružanih snaga SFUI uputio Glavnom stožeru HV, krivcem za prekid primirja prozvane su hrvatske snage, na čiju se vatru samo dao "odgovarajući odgovor".1165 Na području Vinkovaca Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja bavilo se sređivanjem stanja u svom pojasu nadležnosti. U toku 21. hstopada obiđen je Nuštar, u kojem su u "skladu s pronađenim stanjem poduzete mjere" za postavljanje novih minsko eksplozivnih prepreka. U područje Nijemaca dovezene su tri različita topovska oruđa (152, 1157 RH, Ministarstvo zdravstva od 22. 10.1991., Predsjedniku Vlade, Izvješće o evakuaciji ranjenika Iz Vukovara 1158 Ista, SVA MORH-GSHV: Zamjenik komandanta 5. VO, Šefu Promatračke misije EZ u Jugoslaviji. 1159 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 525-123-74 od 19. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-77 od 19. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br HV, Br. 04-321/1-91 od 19. 10. 1991., Izvješće. ",i0 RH, Ministarstvo zdravstva od 22. 10. 1991., Izvješće o evakuaciji ranjenika iz Vukovara. 1161 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-77 od 20. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 5 25-123-78 od 20. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV7: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-23/91 od 21. 10. 1991., Izvješće o konvoju. llli2 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 5 25-123-78 od 20. 10. 1991., Izvješće. 1,03 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-82 od 21. 10. 1991.. Izvješće. 1164 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-22/91 od 21. 10. 1991., Dnevno izvješće, <m SVA MORH-GSHV: Operativni centar GŠ OS SFRJ od 21. 10. 1991. u 14,15 časova, Page 144

Bitka za Vukovar GSHV 199 106 i 76 mm), što je bilo znatno ojačanje 2. bataljunu 109. brigade HV, iako je zbog razlk«! kalibara otežavalo logističku potporu. Oklopništvo je pojačano s dvije posade za tenkow? VI 84, koje su stigle sa izobrazbe iz Slavonskog Broda.1166 Stanje na istočnohrvatskoj bojišnici Zapovjedništvo Operativne zone Osijek opisalo je _ listopada u izvješću Glavnom stožeru HV Crta obrane na vukovarsko-vinkovačkom Dodrucji bila je na pravcu: Koritna - Mrzović - Ivankovo - Jarmlna - Vinkovci - Nuštar - Privlaka - Otok - Komletinci - Nijemci Lipovac. Branjena je od 109. brigade HV i dijelova 2. bataljuna brigade ZNG-a. "Bogdanovce, Vukovar i Borovo naselje brani 124. br, jedinica MUP-a i crnu* stanovništvo koje se nalazi u okruženju".1167 Treći bataljun 109. brigade iz Županje predat je 131. brigadi HV, koja se ubrzano ustrojavala. Bataljun je po dijelovima bio razmješten [• četama za obranu Cerne, Gradišta, Štitara, Bošnjaka, Vrbanje i Drenovaca."68 U odnosu r. stanje od 19. listopada, topništvo je 23. listopada, ako je suditi prema izvješću 109. brigu; HV, bilo u boljem položaju. Iz izvješća je bilo jasno da Zapovjedništvo Operativne zone Osijei ima nešto drukčije podatke. Iz izvješća 109. brigade bilo je razvidno da se za haubice 105 ir.:-stanje popravilo jer je prijavljeno postojanje 1000 projektila za njih. Najvažniji dio izvje> svakako je bila procjena topničkih oruđa, kojima je vlasnik bio "nepoznat", a ona sama ni> _ imala pišam trag dovođenja. Konkretno, bila su to četiri višecijevna lansera raketa 128 mm jedna haubica 155 mm, šest gorskih topova 76 mm, 15 minobacača 120 mm, 10 minobacač. 82 mm i jedna haubica 105 mm.1169 Broj minobacača 60 mm na uporabi pri MTJP-u nije bi poznat. Načelnik topništva 109. brigade HV tražio je i dodjelu šest top haubica 152 mm, od 10 koliko je pretpostavljao da ih ima na području Vinkovaca. Od Zapovjedništva Operativne zone Osijek tražio je uvođenje reda u organizaciju topništva zbog njegove raštrkanosti zbog koje se "njihova upotreba ne može kontrolirati". Nije zaboravio napomenuti da takvo i slično izvješće šalje već nekoliko puta.1170 Pored postojećeg topništva, koje je za tadašnje hrvatske prilike bilo doista respektabilno, Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja tražilo je novih šest ispravnih samohodnih haubica 122 mm i 6000 projektila za njih. Glavni stožer HV mogao je odvojiti samo 100 projektila, od 300, koliko ih je ukupno imao. Samohodne haubice koje su tražene, a koje su prema podacima iz Vinkovaca bile u Bjelovaru, bile su u borbama u području Novske, odakle Ih se nije moglo izvući. Tražena haubica 155 mm također nije mogla biti dana jer je svih devet, koliko ih je bilo na Borongaju, bilo neispravno i bez streljiva."71 Nekoliko dana kasnije, 27. listopada, Glavni stožer HV obavijestio je sve podređene da je stanje topničkog streljiva kritično, i da u skladištima za pojedina oruđa nema ni jedne granate, odnosno mine. Nedostajalo je streljivo za minobacač 120 mm, haubice kalibra 122,155 i 203 mm, top-haubicu 152 mm, te rakete 128 mm. Očekivano je da će se predajom pojedinih skladišta JNA stanje poboljšati.1172 Negativan odgovor na traženje streljiva povukao je dosta 1166 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-22/91 od 21. 10. 1991., Dnevno Izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-34/91 od 23. 10. 1991., Dnevno izvješće. 1167 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-84 od 22. 10. 1991., Izvješće. 1168 SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV Str. pov. br. 9-1/91 od 23. 10. 1991. "ra O tome se nešto govori i u knjizi, a njihovo "pronalaženje" i uvođenje u uporabu pripisuje se potpukovniku Dedakoviću. M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 189. 1170 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV, Str. pov. br. 04-358-01/91 od 23. 10. 1991., Stanje artiljerijskog oružja u zoni Vinkovci. 1171 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-36/91 od 24. 10. 1991.; SVA MORH-ZOGV: GS HV, Kl. Pov. br. 803-05/91-01/135, Ur. br. 5120-25-91-1 od 25. 10. 1991. 1172 SVA MORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/167, Ur. br. 5120-25-91 od 27. 10. 1991., Naređenje po artiljeriji. 200 neobičan, ali za to vrijeme razumljiv potez zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja. On je od kriznih štabova Slavonski Brod, Slavonska Požega"7'. Našice, Donji Miholjac, Podravska Slatina, Daruvar, Bjelovar, Virovitica, Valpovo"74, Mah Lošinj, Kutina1175, Ivanić Grad, Samobor i Velika Gorica zatražio streljivo za sve tipove topničkog, protuoklopnog i protuzračnog topništva koje je bilo u naoružanju postrojbi Operativne grupe. Traženo je i oružje od puške do topa.1176 Dan kasnije molba je ponovljena i dostavljena većini kriznih štabova u Republici Hrvatskoj: Delnicama, Buzetu, Bujama Page 145

Bitka za Vukovar Koprivnici, Križevcima, Puli, Zagrebu, Pazinu, Đakovu, Osijeku, Vinkovcima, Lošinju, Labinu, Poreču, Senju, Vrbovskom, Klanjcu, Općini Centar u Zagrebu, Črnomercu, Dubravi, Maksimiru, Medvešćaku, Novom Zagrebu, Pešćenici, Susedgradu, Trešnjevci, Trnju, Zaprešiću, Sesvetama Krapini, Splitu, Rovinju, Šibeniku, Đurđevcu"77 i Orahovici.1178 Solidna količina streljiva stigla je iz Sinja"79 i Zadra.1180 Dio općina, poput Buzeta i Hvara nije mogao pomoći osim moralnom potporom (Buzet)1181 hi zbrinjavanjem civila (Hvar).1182 U ocjeni borbene situacije koju je Zapovjedništvo Operativne zone Osijek uputilo 22. listopada 1991. Glavnom stožeru HV dana je i nova procjena JNA Snage na pravcu Šid -Tovarnik - Orolik - Petrovci - Marinci - Bršadin procijenjene su na oko 200 tenkova, 140 oklopnih transportera i veći broj sredstava za potporu, sve iz sastava 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije i 252. oklopne brigade. Na području od Vukovara do Osijeka JNA je procijenjena na 12. mehaniziranu brigadu i 4. mehaniziranu brigadu Novosadskog korpusa, ""' Krizni štab onćlne Slavonska Požega stavio je na raspolaganje kamion (200-300) granata 100 mm za tenk T-55. Naknadno je upisana i zaokružena brojka 200 kom. SVA MORH-ZOGV: Krizni štab Općine Slavonska Požega od 27. 10. 1991., Zapovjedništvu OO Vukovar, Vinkovci i Županja 1171 Zapovjedništvo 107. brigade na raspolaganje je stavilo 100 mina za minobacač 60 mm, 60 mina za minobacač 82 mm i 100 granata za tenk T-55. SVA MORH-ZOGV: Zap. 107. br HV, Pov. br. 321-2/91 od 27. 10. 1991., Zapovjedniku obrane Vukovara. Il7:' Zapovjedništvo 56. samostalnog bataljuna HV iz Kutine stavilo je na raspolaganje 200 granata 100 mm, 51 granatu za netrzajnl top 82 mm, 190 mina za minobacač 82 mm, 96 mina za minobacač 60 mm 1 60 granata za top 76 mm. SVA MORH-ZOGV: Zap. 56. samost. rez. bataljuna ZNG Kutina Br. 104/91 od 27. 10. 1991., Zap. OGVVŽ. 117,1 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-45/91 od 27. 10. 1991., Kriznim štabovima Pored službene dužnosti Dedaković je u potpisu naveo i da je zapovjednik obrane Vukovara što nije bio. Isto je učimo i idućeg dana pri obraćanju kriznim štabovima 1177 Općina Đurđevac odgovorila je da ima mina 60 i 82 mm, mina za netrzajni top 82 mm, protutenkovskih 1 tromblonskih mina i kumulativnih bombi, te je zatražila slanje kamiona za preuzimanje streljiva. SVA MORH-ZOGV: Skupština Općine Đurđevac od 29. 10. 1991., Zapovjedništvu OG Vukovar, Vinkovci i Županja. 1175 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ. Str. pov. br. 525-122-50/91 od 28. 10. 1991., Kriznim štabovima. n"'J Zapovjedništvo 126. brigade na raspolaganje je stavilo 100 mina 82 mm 1100 granata 76 mm. SVA MORH-ZOGV: Zap. 126. br ZNG, Br. 24/91-2 od 30. 10. 1991.. Zap. OGVVŽ. """ Zapovjedništvo Zadarskog sektora na raspolaganje je stavilo: 100 granata za tenk T-55, 50 granata za haubicu 122 mm, 20 raketa za VBR 128 mm, 120 granata 76 mm, 50 mina 60 mm, 60 mina 82 mm, 60 mina 120 mm, kao i jedan protuoklopni top 76 mm, jedan netrzajni top i 12 granata za njega; SVA MORH-ZOGV: Zap. Zadarskog sektora, KL 8/91-1/06, Ur. br. 512-04-91-1 od 29. 10. 1991., Zap. OGVVŽ, Ponuda-MTS; MTS je stigao 5. studenog u sličnom broju. SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-112/91 od 5. 11. 1991., Potvrda o prijemu robe. 1181 "Iako cijenimo hrabrost, napore i uspjehe branioca Vukovara i istočne Slavonije i suosjećamo s njihovim teškoćama, u ovom trenutku ne možemo udovoljiti Vašoj molbi jer ne raspolažemo traženim oružjem i borbenim sredstvima", jedan je od odgovora općine koja nije mogla jiomoći. osim poruke s dobrim željama SVA MORH-ZOGV: SO Buzet, Izvršno vijeće, Krizni štab, KL S. O. 8/91-01/07, Ur. br. 2106-02-03-91-2 od 29. 10. 1991., ZOGVVŽ. 1182 "U potpunosti podržavamo hrabre branitelje Vukovara. Vinkovaca i Županje i želimo da njihova oružana borba doprinese što skorijem konačnom oslobođenju Republike Hrvatske od agresije jugoarmije i četničkih hordi, rj. konačnoj pobjedi nad okupatorom. Spremni smo prihvatiti i zbrinuti u našim hotelskim i drugim objektima ranjenike, bolesnike, djecu i starce sa vašeg područja i pružiti im potrebitu pomoć i njegu". SVA MORH-ZOGV: SO Hvar, Krizni štab, KL 815-01/09-01/54, Ur. br. 2128-02-91-2 str. pov od 29. 10. 1991., ZOGVVŽ. 201 ukupno oko 150 tenkova i 80 oklopnih transportera sa sredstvima potpore.1183 U odnosu na stvarno stanje, bila je to pogrešna procjena za oko 50 posto. Pored snaga u neposrednom borbenom dodiru obavještajni podaci upozoravali su na mogućnost nasilnog prijelaza rijeke Save i pokušaja prodora pravcem Lipovac Županja. Dojave su ozbiljno shvaćene pa je podignuta bojna pripravnost 108. brigadi HV u Slavonskom Brodu, 109. brigadi HV u Vinkovcima i postojećim dijelovima 131. brigade HV u Županji. Napad je očekivan u noći 22723. Page 146

Bitka za Vukovar listopada.1184 Budući da napad nije izveden, snage 109. i 131. brigade HV ujutro 23. listopada prevedene su u stanje smanjene bojne pripravnosti.1185 Nakon borbi slabijeg intenziteta i usprkos potpisanom primirju, 23. listopada za branitelj*-Vukovara bio je težak dan, u kojem je bio pod neprekidnom vatrom JNA topništva1'" "Djelovanjem naše artiljerije uspjeli smo utišati ta vatru po Vukovaru i ostalim mjestima naše zone", zabilježeno je u dnevnom izvješću Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja11'7 Armije je topništvom napadala Vukovar, Nuštar i Vinkovce i noću 23724. listopada, a napad je nastavljen i tijekom 24. listopada. Na te je napade hrvatsko topništvo "žestoko" uzvraćalo. Osim topništvom, Armija nije napadala oklopništvom i pješaštvom. Iz Nijemaca je uočen prolazak pojačanja JNA jačine oklopnog bataljuna i divizijuna topništva iz Sida prema Mirkovcima. Iz Županje su stigle obavijesti o znatnijim pokretima Armije u sjevernoj Bosni prema Hrvatskoj na pravcu Bistro - Liješće - Rajići. Jedan poginuli i sedam ranjenih vojnika dnevni je gubitak hrvatskih snaga1188 1183 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-84 od 22. 10. 1991., Izvješće. 1184 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-84 od 22.10.1991., Izvješće; SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-96 od 22. 10. 1991.; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-25/91 od 22. 10. 1991., Zapovjed. 1185 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-28/91 od 23. 10. 1991.. 1,86 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-86 od 23. 10. 1991.. Izvješće. 1187 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-34/91 od 23. 10. 1991., Dnevno Izvješće. 1188 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-87 od 24. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-37/91 od 24. 10. 1991., Dnevno izvješće. 202 Pad Tordinaca Iznenadni napad Armije na Tordince u jutro 25. listopada iz okolnih sela Velike Make, Pačetina i Ostrova bio je nakon nekoliko dana relativnog mirovanja piri znatniji agresivni čin prema obrambenoj crti Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Tordince je branila skupina od oko 140 ljudi iz 109. brigade HV. Napadu je prethodila jednosatna topnička priprema, nakon čega je počeo napad Armije s 11 tenkova uz pratnju pješaštva. Obrana je prijavila uništenje šest tenkova nakon čega je ostala bez protuoklopnog oružja. Upućene skupine za protuoklopnu borbu "nisu dale očekivane rezultate". Skupina iz samostalne čete 109. brigade HV presporo se prikupila i "čekala pred ulaskom u Tordince". Skupina koju je vodio zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja nije "nije došla na udaljenost za efikasno otvaranje vatre", a skupina je specijalaca Policijske uprave Osijek "loše vođena od vodiča, izbila pred mitraljesko gnijezdo i odustala od dalje aktivnosti"."89 "U 18,00 sati, nakon što nije dobio ni jedno protuoklopno sredstvo za pomoć", povukao se i zapovjednik obrane Tordinaca s preostalim ljudstvom."90 Napad na Tordince pratili su topnički napadi po Jarnurii, Nuštru i Vinkovcima. Zapovjedništvo 109. brigade HV oko 17 sati poduzelo je napad na Ostrovo, želeći privući na sebe dio snaga Armije koje su angažirane prema Tordincima. Angažirano je 100 ljudi iz 1. čete i 40 iz 2. čete 1. bataljuna, vod VI. mjesne zajednice sa 40 ljudi i vod od 30 ljudi iz Zagreba. U pričuvi je bio vod V. mjesne zajednice."91 Pored njih su angažirane i dvije čete 122. brigade HV, no ni s tim ojačanjima napadna skupina nije izvršila zadaću."92 U napadu je poginulo sedam, a ranjeno 11 vojnika."98 Neuspješni napad na Ostrovo opisao je u svom izvješću zapovjednik 109. brigade HV. "Zbog loše koordinacije među jedinicama (sustav veza), loših vodiča i nepridržavanja mjera sigurnosti i krive marš-rute 1 ZG vod se samovoljno povukao s dostignute (zadane) linije, te time privukao na sebe neprijat. artiljeriju i tom prilikom pretrpio gubitke: 2 teže i 2 lakše ranjena borca. Ostale jedinice su oko 21,00 sati došle do zadane linije, ali i one su se povukle oko 04,30 sati".1194 U ime zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja izvješće o padu Tordinaca potpisao je načelnik štaba Zapovjedništva Operativne Zone Osijek Prema njegovu mišljenju pad sela uzrokovan je nizom slabosti hrvatskih snaga. Zapovjedništvo 109. brigade HV bilo je odgovorno jer nije opskrbilo Tordince s dovoljnom količinom protuoklopnih sredstava. Zapovjedniku brigade posebno je prigovoreno zbog odbijanja prijedloga da se u Tordince premjesti jedan protuoklopni top 100 mm. Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja bilo je odgovorno zbog tvrdnji da je obrana Tordinaca u redu. Zapovjedništvu 109. brigade HV zamjereno je i zbog toga što nitko iz njega nije bio u Tordincima tijekom napada na selo. "Ovo je po mom mišljenju osnovna slabost tog štaba - ne kreću se po sektorima i zonama obrane 109. br HV', ocijenio je načelnik Štaba Operativne SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-38/91 od 25.10.1991., Dnevno Page 147

Bitka za Vukovar Izvješće; SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-06 od 26. 10. 1991., Izvješće. m' SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-39/91 od 26 10. 1991., Vanredno Izvješće. 1191 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-05 od 25. 10. 1991., Izvješće. 1192 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-06 od 26. 10. 1991., Izvješće. 1193 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-39/91 od 26 10.1991., Vanredno Izvješće. 1191 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-06 od 26. 10. 1991., Izvješće. 203 zone Osijek Dio odgovornosti pripisana je i zapovjedniku obrane sela jer se za "pomoć i snabdjevanje više obraćao svojoj mjesnoj zajednici (iz koje je potekao) nego Zapovjedništvu brigade". Trećoj brigadi ZNG-a zamjereno je da nije izvršila zahtjev da otvori vatru po srpskim naseljima oko Vukovara i Vinkovaca radi rasterećenja Tordmaca. Konačan zaključak kritičkog osvrta na borbe za Tordince bio je da došlo vrijeme za promjene zapovjednika 109. brigade HV i zapovjednika 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a. To se moglo provesti traženjem pojačanja iz Varaždina u kojem je bio "solidan neangažiran časnički kadar".1195 Pad Tordmaca dobio je i mjesto u tisku s oštrim komentarom visokonakladnog Slobodnog tjednika na račun Zapovjedništva 109. brigade HV.1196 Pokušaj vraćanja Tbrdinaca u noći 25726. listopada nije uspio zbog simboličnog odziva planiranih pripadnika specijalne policije iz Osijeka. "Od planiranih 50-60 policajaca iz Osijeka akciji se odazvalo jedino 12 ljudi pod zapovjedništvom gosp. Šabana". Zapovjednik policijske skupine je "iznašao zapovjed svog zapovjednika iz Osijeka po kojoj'... se njima zabranjuje da djeluju po noći i da mogu ući u Tordince, tek kada u njih uđu Vinkovčani".1197 Primjedbe na djelovanje specijalne policije upućene su 26. listopada izravno i načelniku Policijske uprave Osijek1198 Nakon analize pothvata i djelovanja specijalne policije Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od načelnika Policijske uprave Osijek zahtijevalo je sankcioniranje vođe policijske skupine koja je odbila sudjelovanje u napadu na Tordince.1189 Kao i za prijašnjih kriza i neuspjeha mtenzivirani su radovi na dogradnji obrane koja nije bila na željenoj razini, posebno na području Nuštra.1200 Padom Tordinaca Zapovjedništvo Operativne grupe pojačalo je radove na učvršćenju snaga obrane Nuštra, Vinkovaca i Jarmine u jednu otpornu točku sa solidnom dubinom.1201 1195 SVAMORH-ZOGV: ZOGFVVŽ, Str. pov. br. 525-122-39/91 od 26. 10. 1991., Vanredno izvješće. 1196 Joško DADIĆ, "Zašto nisu stigli protuoklopni specijalci?", Slobodni tjednik, 7. 11. 1991., 22-23. 1197 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-39/91 od 26 10. 1991., Vanredno izvješće. 1198 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-43/91 od 26. 10. 1991., O aktivnostima jedinice spec. namjene PU. 1199 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-53/91 od 28. 10. 1991., Pokratanje krivične odgovornosti. ,20° SVA MORH-106. br HV: 106. brigada, HL bataljun od 24. 10. 1991., Izvješće o boravku dobrovoljačke čete LTL bataljuna u Nuštru. 1201 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-41/91 od 26. 10. 1991., Dnevno izvješće. 204 Prijetnja Županji Istog dana kada su pali Tordinci, slična prijetnja pojavila se nad županjskim selom Strošinci. Selo se nalazilo na republičkoj granici koju je okruživao teritorij Srbije, odnosno Vojvodine, sa selom Jamena koje je bilo čak i nešto zapadnije od njega Zauzimanjem sela postojala je mogućnost da Armija pokuša prodor u općinu i uklinjavanje s pravca Jamena -Vrbanja - Županja radi spajanja sa snagama na pravcu Šid - Vinkovci. Rušenjem željezničkog mosta kod Gunje i ostavljanjem za promet samo pješačkog mosta, smanjena je opasnost od iznenadnog napada s područja Bosne i Hercegovine. Posredstvom stanovnika sela Jamena u Strošince je iz Sida upućena poruka pukovnika JNA Petkovića (vjerojatno u ime 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije) sa zahtjevom da stanovnici sela pošalju delegaciju u Jamenu preko koje bi "izvršili predaju sela bez oružane borbe". U protivnom prijetilo se uporabom sile. Ultimatum je dobio na težini dojavama o mobilizacijskim pozivima u Jameni, kao i području općine Brčko, gdje su pozivani samo građani srpske nacionalnosti. Istog dana privedeno je kraju postrojavanje 131. brigade HV u Županji, s 90-postotnim odzivom ljudstva koje je uglavnom bilo bez naoružanja i osnovne opreme. Brigada je bila bez protuoklopnog Page 148

Bitka za Vukovar oružja pa je opremanje njime bilo prioritet, na što je skrenuta pažnja u izvješću Zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja.1202 Na postojećem stupnju organizacije i s postojećom opremom 131. brigada HV nije bila dovoljan jamac za sigurnost toga dijela Hrvatske, pa je Glavni stožer HV 26. listopada zapovjedio poduzimanje mjera za nadzor svih prilaza na državnoj granici. Uz postrojbe HV zapovjeđeno je angažiranje snage Narodne zaštite i MUP-a radi postavljanja i organiziranja obrane, te ubrzanog i temeljitog stvaranja zapriječenog pojasa. Županja je dobila status objekta prvog stupnja, s vanjskom crtom obrane Podgajci - Vrbanja - Otok Županjska brigada morala je brzo dovršiti mobilizaciju, a potom zaposjesti pravce koje su iz područja Strošinci i Gunja vodili prema Županji. Za intervenciju prema Županji trebalo je planirati i pripremiti snage s područja Slavonskog Broda i Đakova.1203 Pregovori oko ultimatuma koje je Armija postavila Županji održani su 26. hstopada u selu Jamena. S hrvatske strane u njima je pored predsjednika općinskog Izvršnog vijeća sudjelovao predstavnik sela Strošinci i jedan radnik šumarije u Strošincima, inače iz Jamene. S druge strane bio je pukovnik Petković sa suradnicima. Pod prividom dobrosusjedskih odnosa i pozivom na naredbu Predsjedništva SFRJ o razoružanju paravojnih formacija iz siječnja 1991., predstavnik JNA tražio je razoružanje Županje. U protivnom je prijetio tenkovima. Dogovoren je nastavak pregovora idućeg dana na istom mjestu.1204 Nakon što je izviješteno o tim pregovorima, Zapovjedništva Operativne zone Osijek bilo je na stajalištu da su takvi pregovori pokušaj veleizdaje "interesa hrvatskog naroda" koji se moraju najenergičnije 12(12 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-38/91 od 25. 10. 1991., Dnevno Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-89/91 od 25. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV, Str. pov. br. 15/1-91 od 25. 10. 1991., ZOGVVŽ. ,203 SVA MORH-ZOZO: GSHV. Kl. 8/91-01/165, Ur. br. 5120-01-91-72 od 26. 10. 1991., Zapovijed. 1204 SVA MORH-GSHV: Općina Županja, Krizni štab od 26. 10. 1991., Vladi Republike Hrvatske, Pregovori oko ultimatuma koje je federalna armija usmeno dostavila pučanstvu općine Županja; SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV, Str. pov. br. 16-3/91 od 26. 10. 1991., Pregovori oko ultimatuma koje je federalna armija usmeno dostavila pučanstvu općine Županja. 205 sankcionirati. Na daljnje pregovon stavio je zabranu.1205 Kontakti s Armijom bili su dopušteni samo oko "razmjene zarobljenika i eventualne četničke predaje".1206 Prijetnja JNA iz Srbije i Bosne ubrzala je uporabu neučvrščene 131. brigade HV Brigada je počela zaposjedati obrambene postave, težišno na pravcima koji su iz područja Strošmaca i Gunje vodili prema Županji. Grad je u skladu sa zapovijedi Glavnog stožera HV uređivan za protuoklopnu i protuzračnu obranu a posebno na crti Podgajci - Vrbanja - Otok.1207 Brigadi je Zapovjedništvo operativne zone Osijek dodijelilo pošiljku naoružanja i streljiva iz Slavonskog Broda.1208 Prijetnja pukovnika JNA Petkoviča od 26. listopada, dan kasnije postala je stvarnost. U jutro 27. listopada iz vojvođanskog sela Ilinci Armija je napala hrvatske "snage VBR-om u s. Lipovac". Napad na Lipovac, iako kratkotrajan, označio je otvaranje novog kriznog žarišta na području Operativne zone, odnosno Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja.1209 U selo su upućene interventne snage specijalne namjene Iz Policijske uprave Vinkovci i jedan vod 1. čete 2. bataljuna 109. brigade HV iz Nijemaca. Protutenkovske mine u području sela postavljene su prethodnog dana.1210 "Diverzantskom akcijom srušena su dva mosta na komunikaciji Morović - Jamena i zaposjednut Lovački dvorac u neposrednoj blizini".1211 Pored čisto obrambenih mjera, Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja planiralo je dijelovima 131. brigade HV, protuoklopnom i haubičkom baterijom 122. brigade, policijskim snagama iz Županje i Vinkovaca i Inženjerijskom četom iz Slavonskog Broda 29. listopada izvršiti preventivni napad i zauzeti selo Jamenu, da bi poboljšalo operativni položaj Županje. Napad nije izveden zbog slabe organizacije, kašnjenja dijela angažiranih snaga i odbijanja djelovanja izvan granica Republike Hrvatske. Dijelovi 131. brigade iz sela Strošinci, Soljani i Račinovci također su odbili sudjelovanje u "izvođenju ... akcije iz razloga da se ne zamjere svojim susjedima".1212 Armija je imala manje obzira prema dobrosusjedskim odnosima. Zamijećen je ulazak njezinih snaga jačine nepotpunog oklopnog bataljuna iz Morovića u lovište Naprečava na granici Vojvodine i Hrvatske.1213 Zbog dojava o koncentraciji jačih snaga JNA prema Županji Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja 30. listopada zapovijedilo je 131. brigadi HV da u toku noći sruši most između Gunje 1 Brčkog tako da se onemogući plovidba Savom.1214 Ta je zapovijed Page 149

Bitka za Vukovar 1205 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-112 od 27. 10. 1991., Zapovijed. 1206 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-94 od 27. 10. 1991., Izvješće. 1207 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-93 od 26. 10. 1991., Izvješće. 1208 SVAMORH-ZOZO: ZOZ Osijek, Pov. br. 525-124/116 od 27. 10. 1991., DodjelaNVO 131. brigadi. 1209 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-47/91 od 27.10.1991., Dnevno izvješće; SVAMORH-ZOZO: Zap. 131. br„ Zap. OGVVŽ. Telefaksirano 27. listopada 1991. u 8.41. 1210 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123/102 od 28. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-47/91 od 27. 10. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-07 od 27. 10. 1991., Izvješće. 1211 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-109 od 28. 10. 1991., Izvješće. 1212 SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV, Str. pov. br. 32-1/91 od 28.10.1991.; SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV Str. pov. br. 32-2/91 od 29. 10. 1991., Ne realiziranje planiranog napada-Izvješće; SVA MORH-ZOGV: [N.Š. ZOGVVŽ] od 29.10.1991, Kronologija. To je rukom pisano izvješće načelnika Štaba Zapovjedništva Operativne grupe i primjedbe načelnika Štaba Zapovjedništva Operativne zone Osijek; SVAMORH-122. br. HV: Zap. 122. br, Br. 262/91 od 29. 10. 1991, Dnevno izvješće. 1213 SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV, Str. pov. br. 35-1/91 od 29. 10. 1991. 12,4 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-61/91 od 30. 10. 1991. 206 izazvala dopisivanje između Osijeka i Zagreba. Prvo je zapovjednik 131. brigade HV zatražio mišljenje od zapovjednika Operativne zone Osijek koji je zapovijed potvrdio.1215 Budući da je u Osijeku brzo ocijenjeno da je zapovjednik Operativne grupe u Vinkovcima uzeo previše ovlasti, zapovjednik Operativne zone od Glavnog stožera HV tražio je tumačenje dileme oko ovlasti za donošenje odluke o rušenju mostova i ostalih važnih objekata u Operativnoj zoni. Predložio je da operativnu odluku donosi zapovjednik zone, a generalnu odluku u obliku instrukcije Glavni stožer HV.1216 Glavni je stožer 1. studenog prijedlog odbio, naglasivši da "zapovijed za rušenje mostova preko r. Save, Dunava, Kupe, Korane, Mrežnice i na Jadranskoj magistrali i otocima pripada Glavnom stožeru Hrvatske vojske, odnosno predsjedniku Republike". Zapovijed je zapravo bila objašnjenje jedne od zapovijedi Glavnog stožera HV od 17. listopada. "Gospodo, navedeni akt mi nije poznat", bilješka je koju je zapovjednik Operativne zone Osijek napisao uz tekst zapovijedi.1217 Nakon tjedan dana Zapovjednik Operativne zone Osijek isplanirao je da sa skupinom pričuvnih policajaca razoruža Srbe u selu Jamena, a oružje preda 131. brigadi HV, uništi skelu i čamce na Savi kod istog sela i likvidira "četnike u rejonu Debrnja i Smogvica", te da s druge strane Save pokušaju prepadima "nanijeti što više gubitaka agresorskoj JA i četnicima".1218 Zapovjedniku 131. brigade HV zapovjeđeno je da pojača mjere sigurnosti i promatranja u pojasu nadležnosti, posebno u graničnim područjima. U spačvanskim šumama trebalo je početi žurnu izradu gerilskih baza i skloništa. Na popisu zadaća koje je trebalo imati u vidu u slučaju veće opasnosti bilo je i izvlačenje dijela stanovništva u šumske zbjegove Spačve.1219 Mjere su bile preventivne, njima se želio spriječiti prijelaz Tuzlanskog korpusa preko rijeke Save, što je stalno očekivano, s težištem upravo kod sela Jamena, koje je bilo prirodni mostobran na tom području.1220 Južno od Vinkovaca trebalo je uvezati i uskladiti obrambene zadaće između 1. bataljuna 131. brigade HV na području Lipovac - Apševci i 2. bataljuna 109. brigade HV na području Nijemaca.1221 Razoružanje Jamene zapelo je zbog nedolaska pohcijskih snaga iz Osijeka pa je Zapovjedništvo 131. brigade HV planiralo dignuti razinu vode, poplaviti selo i natjerati ga na iseljavanje.1222 Na taj način stvarano je područje neprohodno za tenkove i otežan prijelaz preko Save. Isključenjem električne energije selu Jamena prestale su raditi pumpe za ispumpavanje vode, što je prouzročilo pravljenje terena južno od sela.1223 SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV Str. pov. br. 46-2/91 od 30. 10. 1991., Rušenje mosta na Savi, Izvještaj 1 odobrenje. Suglasnost zapovjednika Operativne zone upisana je na izvješću. Je li most srušen nisam uspio utvrditi. U izvješću jednog od časnika Zapovjedništva Operativne grupe od 1. studenog piše da jedna četa 2. bataljuna 131. brigade "kontrolira željeznički most koji je potpuno spreman za rušenje i daje jedan vod za rezervu". SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-103/91 od 1. 11. 1991., Izvješće o organizaciji obrane u području obrane, neprijateljskim snagama i problemima s kojima se obrana susreće. 12,0 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-115 od 31. 10. 1991., Izvješće. Page 150

Bitka za Vukovar i:,T SVA MORH-ZOZO: GSHV, KL 8/91-01/193, Ur. br. 5120-03-91-1 od 1. 11. 1991., Zapovijed za inž. osiguranje. Zapovijed Glavnog stožera HV od 17. listopada nisam pronašao u fondu Zapovjedništva Operativne zone Osijek a ni u fondu stvaratelja SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-32 od 7. 11. 1991., Borbena zapovjed br 26. 121'J SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-33 od 7. 11. 1991. SVA MORH-GSHV: ZOSISB, Str. pov. br. 525-130/5 od 7. 11. 1991.. Obavještajna Informacija '-' SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-137/91 od 7. U. 1991.; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-147/91 od 7. 11. 1991.. Dnevno izvješće. 1222 SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV Br. 79-2/91 od 7. 11. 1991., Izvješće. 1223 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-164 od 8. 11. 1991., Izvješće. 207 Sređivanje vinkovačke bojišnice U toku 27. listopada napadi JNA na području Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja težišno su bili na području Vukovara. Na ostalom dijelu bojišnice, pored Lipovca u županjskoj općini, iz Mirkovaca, Cerića i Pačetina napadnute su hrvatske snage u Nuštru i Vinkovcima.1224 Idućeg dana JNA je uglavnom djelovala topništvom po Nuštru, Jarmim, Privlaki i Vinkovcima. Ratno zrakoplovstvo napadalo je više no prethodnih dana, pretežno na prometnicu Vinkovci - Nuštar. Zbog straha od protuzračne obrane, držalo se većih visina pa hrvatska protuzračna obrana nije mogla učinkovito djelovati po njima. U Vinkovcima je pogođena vojarna, koja se zapahla. Hrvatske su snage na napade JNA "žestoko" odgovorile i prisilile "neprijatelja da svoje zapovjedništvo premjesti iz s. Negoslavci. Uništeno je skladište municije u blizini s. Bršadin i 1 tenk u s. Henrikovci".1225 Zamijećeno prikupljanje Armije na području Borova Sela i Ovčare navela je Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja na procjenu da u "toku sutrašnjeg dana /29. 10. 1991./ predstoji žestoki napad na grad Vukovar". Zapovjedništvo Operativne grupe zbog toga je od Zapovjedništva Operativne zone Osijek tražilo veću količinu projektila za topnička oruđa kalibra 122, 128, 152 i 155 mm, jer u Vukovaru "nema više artiljerijskih projektila kojim bi se grad mogao braniti, a ista je situacija s topništvom u Vinkovcima", te bi to "mogao biti jedan od posljednjih dana obrane". Budući da Zapovjedništvo Operativne zone nije moglo ispuniti traženje iz Vinkovaca, zahtjev za pomoć proslijedilo je Glavnom stožeru HV u Zagreb.1226 Zapovjedništvo Operativne zone napravilo je ono što je bilo u njegovoj moći. Od Zapovjedništva 108. brigade iz Slavonskog Broda zatraženo je da Operativnoj grupi Vukovar, Vinkovci i Županja preda postojeće količine streljiva za haubicu 122 mm D-30 odnosno "Gvozdiku", koje je brigada navodno imala, a nije imala oruđa za njih.1227 Sudbina tih granata ostala je nejasna. Zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja 1. studenog tražio je od 108. brigade HV isporuku granata, što znači da ih brigada do tada nije predala. Načelnik tehničke službe Zapovjedništva Operativne zone Osijek dan kasnije obratio se Zapovjedništvu 108. brigade HV na način koji se mogao protumačiti kao otvorena sumnja da brigada ima tražene granate, ali da ih ne želi dati.1228 U međuvremenu je Glavni stožer HV 30. listopada zapovjedio da se Operativnoj grupi Vukovar, Vinkovci, Županja preda 200 metaka za top 130 mm. Operativne grupe Posavina i Banija dobile su također po 200, a Operativna zona Osijek 100 metaka 130 mm.1229 Usprkos mračnim predviđanjima, noć 28729. hstopada protekla je relativno mirno, bez pokreta snaga. Na području Vukovara i Vinkovaca Armija je prema procijeni ispalila desetak granata oko zgrada sekretarijata za narodnu obranu i policijskih uprava.1230 Dan je protekao u mtenzivnim napadima armijskog topništva i zrakoplovstva po području Vukovara, Vinkovaca 1224 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-47/91 od 27.10.1991., Dnevno Izvješće. 1220 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-109 od 28. 10. 1991., Izvješće. 1220 SVAMORH-GSHV: Zap. OZ Osijek, Str. pov. br. 525-127/46 od 28. 10. 1991, Urgentni zahtjev za projektile; SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-51/91 od 28. 10. 1991, Urgentni zahtjev za projektile. 1227 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-127/46 od 29. 10. 1991, Primopredaja municije 122 mm za H-122 D-30 i "Gvozdiku". 1228 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-78/91 od 1. 11. 1991.; SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-127-127/49 od 2. U. 1991, Traži hitnu provjeru i obavijest o municiji. 122» SVAMORH-ZOGV: GS HV Kl. 803-05/91-03/168, Ur. br. 5120-25-91 od 30. 10. 1991, Izdavanje municije. i23o SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-110 od 29. 10. 1991, Izvješće. Page 151

Bitka za Vukovar 208 i Đakova. Obrana Bogdanovaca odbila je jak tenkovsko-pješački napad iz pravca Marinaca, Petrovaca i Vukovara. Napad je pratila jaka topnička vatra po Nuštru i ostalim dijelovima vinkovačke opčine. Hrvatske snage prijavile su uništenje oklopnog borbenog vozila u Ceriću i tenka na Henrikovcima. Prijavljen je i prekid prometnice Šid - Vukovar u blizini Tovarnika kao rezultat rada ubačenih diverzantskih skupina u zaleđu Armije na području Vinkovci -Vukovar Županja.1231 U borbenom rasporedu 109. brigade HV bilo je promjena uvođenjem jedne dobrovoljačke čete iz Zagreba u Privlaku radi držanja postava duž šume Zvirinjac, s težištem kod željezničkog mosta na Bosutu.1232 "Na Vinkovačko-Vukovarskom bojištu borbe su se vodile oko s. Bogdanovci gdje su naši borci s uspjehom odbijah sve napade agresora. Diverzantskim akcijama i topničkom vatrom na neprijateljske kolone, u s. Cerić su uništena 2 tenka sa posadama. Topničkim djelovanjem iz s. Nijemci razbijena je i zaustavljena kolona koja je sa transporterima išla prema Mirkovcima. U rajonu kote 107. između Negoslavaca i Vukovara uništena su dva autobusa, jedan kamion i dvije kampanjole-sva vozila su bila puna četnika. Pretpostavlja se da je bilo više desetina mrtvih i ranjenih", opis je 30. listopada na vinkovačko-vukovarskoj bojišnici od Zapovjedništva Operativne zone Osijek1233 Na zapadnom području Operativne grupe ubrzano je rađeno na konsohdaciji obrambenih snaga u području Nuštar - Vinkovci - Jarmina. Snage 109. brigade HV u području "Mala Bosna" prestrojavane su za bolji raspored, a u obranu pravca uključene su i samohodne haubice 122 mm, koje su u toku dana ukopane na vatreni postav.1234 Obrana Nuštra pojačana je četom od 103 dragovoljca iz 3. bataljuna 130. brigade HV iz Osijeka, koji su uključeni za pojačanje prve borbene crte prema Ceriću.1235 Radnim i za rat sposobnim građanima od 18 do 55 godina, osim u iznimnim slučajevima (smrt i teška bolest), zabranjeno je napuštanje područja Vinkovaca, a i tada samo uz potvrdu, odnosno odobrenje općinskog Sekretarijata za narodnu obranu.1236 Nastojeći popraviti taktički postav Zapovjedništvo Operativne grupe 30. listopada napravila je plan napada na selo Ostrovo, jer je njegova obrana držana oslabljenom zbog zauzimanja Tordinaca. Napad je planiran zbog procjene da Armija priprema napad kojem je cilj zaobići Jarminu i s osloncem na Karadžićevo izbiti na prometnicu Mikanovci - Vinkovci. Rezultat bi bilo odsijecanje Vinkovaca sa zapadne strane. Zauzimanjem Ostrova "osujetićemo planove neprijatelja i stvoriti uslove za oslobađanje privremeno zauzetog sela Tordinci", zaključeno je u zapovijedi. Za napad, čišćenje i ovladavanje Ostrovom određene su postrojbe specijalne namjene policijskih uprava Osijek i Vinkovci i manje skupine 109. i 122. brigade HV Napad je trebao početi u jutro 1. studenog 1991.1237 i nije izveden. ™ SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-55/91 od 29. 10. 1991., Dnevno Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-111 od 29. 10. 1991., Izvješće. 1232 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-08 od 29. 10. 1991., Izvješće. 1233 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-113/91 od 30. 10. 1991., Izvješće. 1234 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV Br. 04-337/91-09 od 30. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-64/91 od 30. 10. 1991., Dnevno Izvješće. 1235 SVA MORH-ZOZO: Zap. 130. br HV, Pov. br. 34/2-1991 od 8. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1236 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-65/91 od 30. 10. 1991., Zapovjed. 1237 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ. Str. pov. br. 525-122-62/91 od 30. 10. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 1. 209 Zbog dojava o koncentraciji jačih snaga JNA na pravcima JJača - Nijemci, JJinci - Apševci i Morović - Lipovac, kao i snaga Tuzlanskog korpusa južno od rijeke Save a nasuprot Županje, Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja 30. listopada od Glavnog stožera HV zatražilo je pomoć u jednom borbeno iskusnom bataljunu. Zahtjev je dostavljen na znanje i Zapovjedništvu Operativne zone Osijek, iako to nije naznačeno na primjerku za Glavni stožer HV.1238 Dobiveni zahtjev za pomoć Glavni stožer HV istog je dana proslijedio Zapovjedništvu Operativne zone Osijek, s napomenom da ga u "svojoj nadležnosti riješi", a da se Operativna grupa u Vinkovcima obavijesti da je njihov zahtjev dostavljen njihovom prvonadređenom.1230 Poruka Glavnog stožera bila je jasna, traženo je poštivanje reda, ah dano je do znanja i da se ne može pomoći, iako ne izričito. Osim od Glavnog stožera HV, Zapovjedništvo Operativne grupe pomoć je zatražilo i od Ministarstva unutarnjih poslova. Traženo je slanje opremljene i Page 152

Bitka za Vukovar osposobljene čete iz sastava Policijske uprave Varaždin. Pohcijska uprava bila je voljna pomoći, o čemu se prije kontaktiralo. Uvjet za dolazak bilo je odobrenje ministra unutarnjih poslova,1240 koji je to odobrio.1241 Osim policijske čete u Varaždinu je pronađen i novi zapovjednik 3. brigade ZNG-a, potpukovnik Ivan Basarac, dotadašnji zapovjednik 1. mehanizirane brigade HV.1242 Kraj hstopada na vukovarsko-vinkovačkoj bojišnici bio je poput prethodnih dana. "Nep. artiljerija i danas tuče naše položaje u s. Nuštar, s. Jarmina, i Vinkovcima, te komunikaciju Vinkovci - Nuštar", bilješka je zapovjednika 109. brigade HV u dnevnom izvješću. Glavni napor brigade bio je na utvrđivanju postava oko Vinkovaca. U sustav obrane pored novopostrojenog 3. bataljuna uključena je i 2. zagrebačka dobrovoljačka četa. Brigada je neugodno iznenađena upadom srpske diverzantske skupine u njezin borbeni raspored sjeverno od Otoka. Zarobljena su joj tri vojnika a jedan je nakon zarobljavanja ubijen.1243 1238 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-68/91 od 31. 10. 1991., GSHV 1239 SVA MORH-ZOZO: GSHV, KL Str. pov. 8/91-01/185, Ur. br. 5120-01-91-1 od 31. 10. 1991., Zap. OZ Osijek. 1240 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-69/91 od 31. 10. 1991., MTJP-u RH. 1241 Točan nadnevak dolaska nisam pronašao, no svakako je stigla prije 6. studenog 1991., kada je dobila prvu borbenu zapovijed od zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja. SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-112/91 od 4. 11. 1991., Pripremno naređenje Op. br. 3. 1242 SVA MORH-GSHV. GS HV, Kl. 112-01/91-01/144, Ur. br. 5120-33-91-2 od 26. 10. 1991., Prijedlog za imenovanje; SVA MORH-GSHV GS HV, KL 119-01/91-02/03, Ur. br. 5120-01-91-1 od 26. 10. 1991., Obrazloženje prijedloga zapovijedi, te imenovanje. 1243 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV, Br. 04-337/91-10 od 31. 10. 1991., Izvješće. 210 "HV na ovom području nema udarnu pesnicu za napad" Prvog studenog Armija je intenzivno granatLrala šire područje Vinkovaca. Zrakoplovstvo je učestalo nadlijetalo bojišnicu, iako nije napadalo ciljeve na zemlji.1244 S područja Županje i dalje su stizale dojave o koncentraciji Armije na prostoru Jamena - Morovič - Batrovci -Ilinci i južno od rijeke Save od Bosanskog Samca do Bijeljine. Zapovjedništvo Operativne zone Osijek procjenjivalo je da Armija privodi kraju pripreme da "dejstvima duž auto-puta Batrovci - Lipovac - Babina Greda, Jamena, Drenovci, Vrbanja Brčko, Pos. Podgajci, Bošnjaci, Orašje - Županja i Bos. Samac - Babina Greda, ovlada ... cjelokupnim prostorom južno od r. Bosut i da blokira Vinkovce s juga". Predviđano je da oklopno-mehanizirane snage JNA južno od Osijeka namjeravaju postupno poboljšati operativno-taktički postav u području Tenjski Antunovac Ernestmovo - Laslovo, radi proboja "obrane na pravcu Ernestinovo -Vladislavci Čokadinci - Našice". Procijenjeno je i da na području Baranje Armija ima na vrlo jaku oklopno-mehaniziranu skupinu koja namjerava topničkim napadima oslabiti hrvatsku obranu, a potom nasilno prijeći Dravu u području Belišća ih Valpova.1245 Zapovjedništvo Operativne grupe u Vinkovcima u toku dana u velikoj je tajnosti razradilo plan za napad na Cerić. U Ceriću je prema procjeni bila jedna pješačka četa, baterija minobacača 82 i 120 mm i jedan do dva voda tenkova i oklopnih transportera. Za napad je angažirana 1. četa za specijalno djelovanje iz sastava obrane Vukovara i 2. četa za specijalno djelovanje iz Zagreba. Vod 1. čete 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a na postavi Sveta Ana dobio je zadaću da spriječi intervenciju Armije Iz pravca Henrikovaca. U pričuvi je bio po jedan vod samostalne čete 109. brigade HV i Antiterorističke postrojbe Policijske uprave Vinkovci. Za potporu je određena baterija haubica 105 mm iz 109. brigade HV 1 minobacački vod 2. bataljuna 3. brigade ZNG-a.1246 Ujutro 2. studenoga počeo je hrvatski napad na Cerić, koje je trajao do 15,30 popodne kada su se napadne skupine povukle bez znatnijeg uspjeha. Prijavile su uništenje pet tenkova, jednog oklopnog transportera i jednog zrakoplova U napadu su sve postrojbe, osim 1. čete za specijalno djelovanje, iznevjerile očekivanja prvenstveno kašnjenjem na polazni postav. U raščlambi pothvata izišlo je na vidjelo da izvidnici nisu "obavili svoj zadatak u onoj mjeri kako su izvjestlh" zapovjednika Operativne grupe, a da je zapovjednik 2. čete za specijalno djelovanje tijekom napada više puta tražio i dobivao topničku potporu, "ah nije vršio dobru korekturu vatre", te da je "obmanjivao ... Zapovjedništvo OG o stvarnom mjestu svog nalaženja".1247 Na napad na Cerić Armija je odgovorila zrakoplovnim napadom i bombardiranjem područja između Cerića i Vinkovaca Napad na Cerić ipak nije imao znatnijog odraza na djelovanje Armije na vukovarskom dijelu bojišnice. Vukovar i Page 153

Bitka za Vukovar Bogdanovci jako su napadnuti oklopništvom i pješaštvom. Obrana Bogdanovaca napad je odbila za razliku od obrane Vukovara koja nije uspjela obraniti Lužac, pa se Armija uklinila u obrana grada na dijelu između Borova Naselja i Vukovara.1248 ,m SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV, Br. 04-337/91-11 od 1. 11.1991., Izvješće. '-jr> SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-123 od 1. 11. 1991., Izvješće. SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-94/91 od 3. 11. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 2. Usprkos nadnevku od 3. studenog nedvojbeno je riječ o 1. studenom 1991. '-'J7 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-90/91 od 2. 11. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVVŽ, Str. pov. br. 525-122-98/91 od 3. 11. 1991., Zaključci analize o provedenoj akciji. SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-90/91 od 2. 11. 1991., Dnevno izvješće. 211 Zauzimanjem Lušca Annija je zadala težak udar hrvatskim obramebnim naporima. Pokušavajući pomoći obrani Vukovara, zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja u prvim je satima 3. studenog zatražio od Glavnog stožera HV deset ručnih protuoklopnih bacača raketa i 300 raketa za svakog njih. To je u toku prijepodneva trebalo prevesti u grad hehkopterom, koji je također zatražen.1249 Jedini vojni transportni helikopter MI-8 koji je imala Hrvatska vojska određen je i pripremljen za let s aerodroma Lučko prema Đakovu, odakle je trebao "izv/šiti dva do tri leta za Vukovar u cilju prevoženja korisnog tereta za branioce Vukovara". Zapovjednik skupine transportne avijacije let je držao nemogućim. MI-8 je bio tip helikoptera koji je bio namijenjen za prijevoz ljudstva i tereta u svom zaleđu. Za prelet bojišta bila mu je nužna lovačka zaštita koju Hrvatska vojska nije imala. Pretpostavka o neizvedivosti leta potvrđena je samo četiri minute nakon što je helikopter 4. studenog poletio. Pogođen je od pripadnika Hrvatske vojske i usprkos teškom oštećenju i s dva ranjena člana posade uspio se prizemljiti kod sela Gračana na južnim obroncima Medvednice.1250 Pokušaj da let prema Vukovaru obavi neki od hehkoptera Ministarstva unutarnjih poslova nije uspio jer je MUP imao male helikoptere koji nisu mogli zamijeniti vojni transportni helikopter tipa MI-8.1251 Na zahtjev zapovjedništva Operativne grupe Vukvar, Vinkovci, Županja, zahtjev MUP-u za hehkopter ponovljen je 7. studenoga.1252 Zahtjevu nije udovoljeno.1253 Nešto sanitetskog materijala dostavljeno je u Vukovar 2. studenoga zrakoplovom AN-2 samostalnog zrakoplovnog voda Osijek Na gradski stadion desantirano je pet sanduka hjekova težine 600 kilograma i dvije boce s kisikom od 160 kilograma.1254 Pad Lušca uznemirio je hrvatske obrambene strukture. Zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja u dnevnom izvješću za 2. studenoga naglasio je da u "... potpunosti shvaćamo i opravdavamo zahtjeve OZ, Glavnog stožera GS i Vrhovnog zapovjednika HV da se ide u ofanzivno djelovanje sa kojima bi glavni cilj bio deblokada Vukovara, ali to u ovakovoj konstelaciji snaga (HV na ovom području nema udarnu pesnicu za napad, kada nemamo dovoljno projektila i kad smo sa ljudstvom u nedovoljnom broju, kad nam PZO nije dorasla letnim karakteristika[ma] neprijateljskih zrakoplova), to jednostavno nije izvedivo. Pored tih nedostataka uglavnom materijalne prirode još uvijek se susrećemo 1249 SVA MORH-ZOZO: Zap. OGVVŽ, Generalu Tušu. Proslijeđeno u Glavni stožer HV iz Zapovjedništva Operativn-zone Osijek 3. studenog u 4.40; Dedakovićev zahtjev za hehkopterom Državna komisija koja Je istraživala organizaciju obrane Vukovara iskoristila je da ga optuži da traži nemoguće jer " zna da Hrvatska vojska nema spomenuti hehkopter". "Izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara (2)", Vjesnik 6. 12. 1991., 8. 1250 SVAMORH-GSHV: GSHV KL 833-05/91-04/02, Ur. brjj|120-51/22-91-l od 7.11.1991., Izvješće o udesu helikoptera HT-40. Y 1251 SVA MORH-ZOZO: GSHV, Kl. Str. pov. 833-05/91-03/11, Ur. br. 5120-51-91-1 od 5. 11. 1991., ZOGVVŽ 1252 SVA MORH-ZOZO: GSHV, Kl. Ste pov. 803-05/91-03/221, Ur. br. 5120-01-91-1 od 7. 11. 1991., MUP-u RH. 1253 "Ja sam tražio helikoptere od Vekića - nije dozvolio", kaže Dedaković i nastavlja, 'Te, mah su, te piloti su uplašen: te ovo, te ono, te nose samo 300 do 400 kilograma. Ja sam ga pitai: 'Pa znate h vi što znači tri stotine kilogram. hjekova za Vukovar? što znači 300 kilograma protuoklopnih sredstava za Vukovar?' Taj helikopter mogao je svat dana deset puta letjeti do Vukovara ... Alenka MIRKOVIĆ, Mate RAŠIĆ, "Prijetili su da će mi zaklati kćerk.:' Slobodni tjednik 30. 12. 1991, 13. Treba napomenuti da Dedaković u tvrdnju nije uračunao protuzračnu obran-JNA u području od Nuštra do Vukovara i mogućnost preživljavanja takva helikoptera, što je s obzirom na s\v vojnostručnu specijalnost morao znati. Na koncu Je Annija dovođenjem 310. srednjeg samohodnog Page 154

Bitka za Vukovar raketnog puJu protuzračne obrane Iz Kragujevca s raketama zemlja-zrak prekinula hrvatske letove. N. OSTOJIĆ, "Pobedili i net:» blato", Narodna armija 9. 11. 1991, 16-17. 1254 SVA MORH-ZOZO: Samostalni zrakoplovni vod 1. OZ Osijek od 8.11.1991, Pregled borbenih dejstava samostalr. . zrakoplovnog voda 212 s izraženim defetističkim stavom i neimanjem želje da se oružanom borbom riješi pitanje hrvatske države".1255 U tih nekoliko rečenica sažeti su svi problemi i razlozi zbog kojih nije bilo, a ni moglo biti pomaka u deblokadi Vukovara. Zapovjednik Operativne grupe u izvješću nije izričito priznao da je Lužac pao, što mu možda u tom trenutku i nije bilo poznato. Zapisano je da je namjera "neprijatelja u Vukovaru bila (...) da sa osam tenkova i oko 100 pješaka presiječe Vukovar na dva dijela, što mi nismo mogli u potpunosti spriječiti jer smo ograničeni brojem i vrstom granata" za topničko oružje.1256 Zapovjedništvo Operativne zone Osijek u izvješću za noć 2/3. studenog, koje je u jutro 3. studenog poslano u Glavni stožer HV, do u riječ je ponovilo dio izvješća Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od 2. studenog.1257 U večernjem izvješću Zapovjedništvo Operativne zone opovrglo je informaciju, koja se munjevito proširila, o ulasku oklopnog bataljuna JNA u Vukovar preko Lušca. Rečeno je da je to dezinformacija koju je lansirao osobno zapovjednik obrane Vukovara. Umirujuće je zvučala tvrdnja da je hrvatsko topništvo vrlo precizno uništavalo protivničke snage, a napose u području Dergaj -Trpinjska cesta i Erovac.1258 1255 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-90/91 od 2. 11. 1991.. Dnevno Izvješće. 1250 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-90/91 od 2. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1257 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-128 od 3. 11. 1991., Izvješće. 1255 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-129 od 3. 11. 1991., Izvješće. 213 "Stalno govore da šalju, ali to nitko nije vidio" Ugroza Vukovara ponovno je aktualizirala potrebu žurne deblokade. Dvadesetak dana od neuspješnog proboja za Vukovar ponovno je pokretan mehanizam za organizaciju novog proboja. Prijepodne 3. studenog počele su pripreme za novi pothvat. Prikupljanje snaga počelo je nalogom Zapovjedništva Operativne zone Osijek 3. bataljunu 3. brigade ZNG-a iz Slavonskog Broda da se bez dvije čete do 19 sati 3. studenoga prebaci u Ivankovo, te da se zapovjednik nakon dolaska javi zapovjedniku Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja.1269 0 mjerama koje se poduzimaju za pomoć Vukovaru Glavni stožer HV 3. studenog izvijestio je predsjednika Republike Hrvatske na njegov osobni zahtjev. U izvješću je navedeno što je u prva dva dana studenog poslano u pomoć Operativnoj zoni Osijek i Operativnoj grupi Vukovar, Vinkovci, Županja. Poslana su četiri tenka T-55, četiri borbena vozila pješaštva i jedno oklopno vozilo s dva kompleta streljiva i pričuvnim dijelovima za vozila. Poslano je i šest inženjerijskih strojeva, po tri ručna raketna lansera i trocijevna topa za protuzračnu obranu, te šest radio-uređaja. Šest padobrana sa sanitetskim materijalom i streljivom u organizaciji Operativne zone Osijek izbačeno je iz aviona, ali je većina završila u rukama JNA Najvažnija stavka ipak je bilo topništvo. Poslan je jedan top 130 mm s 300 metaka, a jedna baterija protuoklopnih topova 76 mm pripremana je za slanje u toku dana.1260 Protuoklopna baterija koja se planirala poslati u Vinkovce bila je u sastavu snaga Operativne zone Zagreb, koje su bile na blokadi vojarne JNA u Jastrebarskom. Zapovijed za njezino slanje s kompletnom posadom Glavni stožer HV dao je 2. studenoga. Zapovjedništvo Operativne zone Zagreb bilo je dužno pripremiti bateriju i posade i u toku noći 273. studenog poslati ih u sastav Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. S njima je planirano slanje i dva borbena kompleta streljiva za dva topa 130 mm.1261 Nakon dolaska iz Zagreba u Osijek protuoklopnu bateriju Zapovjedništvo Operativne zone Osijek preusmjerilo je i pridodalo 135. brigadi HV u Osijeku,1262 vjerojatno zbog procjene da nema važnosti za pomoć Vukovaru. Navečer 3. studenog zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja u Vinkovcima je održao tiskovnu konferenciju koju je medijima najavio poslijepodnevnim slanjem telefaks poruke.1263 Njome je Dedaković iskoračio iz područja vojske i ušao u sferu visoke politike. Na konferenciji je rekao: "Sazvao sam ovu konferenciju da kažem nekoliko riječi. Na području operativne grupe Hrvatske vojske Vukovar, Vinkovci, Županja situacija je izuzetno teška. Na pravcu Lipovac - Županja očekujemo novu frontu. Koncentracija snaga u smjeru Šid - Adaševci te i iz tuzlanskog korpusa u smjeru Tuzla - Brčko iznimno je velika posljednjih dana. Južno od Brčkog stacionirana je vehka skupina četnika, a namjere tuzlanskog korpusa su forsiranje mosta na Savi kod Brčkog. Da se to ne Page 155

Bitka za Vukovar bi dogodilo, trebaju nove snage i nova sredstva. Grad Vukovar nalazi se u izrazito teškoj situaciji. Mi pokušavamo još jednom 1259 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-29 od 3. 11. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 24. 1260 SVAMORH-GSHV: GSHV, KL Str. pov. 803-05/91-03/188, Ur. br. 5120-02/22-91-1 od 3. 11. 1991. 1261 SVAMORH-GSHV: GS HV KL 8/91-01/201, Ur. br. 5120-25-91 od 2. 11. 1991., Zapovijed. 1262 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525/145-9 od 5. 11. 1991., Prihvat baterije 76 mm M-42 "ZIS". 1263 mup rh-OTŽ: Konferencija za tisak Telefaks poruke poslan 3. 11. 1991. u 15:30 iz Đakova u Osijek. 214 animirati hrvatsku javnost da spasimo 11.000 civila, da spasimo 2.000 djece u Vukovaru. Hrvatska mora sve potencijale angažirati da se žene i djeca izvuku iz Vukovara, a zatim u boj za konačnu slobodu. Izraze i objašnjenja poput 'NEMAMO' više ne možemo tolerirati. Ako spasimo Vukovar, preko njega spasit ćemo i Hrvatsku. Prvenstvena mi je želja da učinimo sve u kratkom vremenu da ovaj svijetli cilj ostvarimo. Sve dosadašnje borbe, sve što su dosad napravih branitelji Vukovara i Vinkovaca past će u vodu ako hrvatska i svjetska javnost ne učine sve da deblokiraju Vukovar. Poslije deblokade, ishod rata u hrvatsku korist ne dolazi u pitanje".1264 Na konferenciji je bilo riječi o odnosu prema političkom vrhu kojem je zamjerio na tvrdnjama o slanju oružja i svježih snaga, ah da toga nema.1265 Dva dana kasnije Zapovjedništvo Operativne grupe istupilo je s izjavom u kojoj je ustvrđeno da se i dalje trguje s istočnom Hrvatskom, a posebno Vukovarom. "U Zagrebu postoje određeni jaki i utjecajni krugovi u kojima su pretežito Hercegovci, koji trguju i daju istočnu Slavoniju, da bi Srbija Hercegovinu dala Hrvatskoj. Istina je da je tim krugovima stalo da Vukovar padne, pa i ne dobiva pomoć premda stalno izjavljuju da su poslati tisuće vojnika, granata i topova, a mi ih pitamo gdje je to. Stalno govore da šalju, ah to nitko nije vidio".1266 Ti su krugovi optuženi da u unutrašnjosti Hrvatske drže neiskorištenih stotinjak tenkova "dok Vukovar vapi za tenkovima, protuoklopnim i protuavionskim sredstvima". U Zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja novmarima je tvrđeno da "preciznu dokumentaciju o svim zbivanjima i igrama oko Vukovara oni posjeduju i da je ona već ... arhivirana na sigurnom mjestu u inozemstvu. Ako Vukovar padne, istina o Vukovaru ' tako se neće prikriti i toga moraju biti svjesni svi koji o tome razmišljaju". Bila je to očito javna poruka onima, koji su prema tvrdnjama iz istog Zapovjedništva, poslali dvije specijalne skupine kojima je zadaća bila likvidirati Zapovjedništvo Operativne grupe, i koji su dah "mig za isto ... i 'slobodnim strijelcima' na ovom području".1267 Tiskovnom konferencijom i izjavom Dedaković nije pomogao obrani Vukovara. Političkom i vojnom vrhu Hrvatske otežao je položaj s beskompromisnim zahtjevom koji je tražio poseban položaj za Vukovar ne vodeći računa da ga na taj način stavlja iznad cijelokupne države. Stajalište je potvrdio intervjuom koji je početkom studenog dao jednom zagrebačkom tjedniku.1268 Vukovar je do tada izrastao u simbol hrvatske obrane s posebnim senzibilitetom javnosti, što možda nabolje ilustrira zahtjev visokonakladnog Slobodnog tjednika, koji se pojavio u prvom broju nakon Dedakovićeva javnog istupa. "Kome je to više u interesu da se krije istina da u Vukovar ne stiže oružje? A šalje se iz Zagreba, uvjeravah su me danas u podne u Ministarstvu obrane. Zašto se ne naredi istraga zašto se uz svaki sanduk municije ne pošalje po jedan pošteni pratilac, jer očito je da netko krade municiju za Vukovar, da se netko bogati na vukovarskoj krvi? Jebao bih im ja mater, da sam ministar policije, ,m Mladen KEVO, "Bez Vukovara nema Hrvatske", Glas Slaivnije, 5. 11. 1991., 16-17. 1265 Isto. 12011 Davor RUNTIĆ, Rat Vinkovci-Vukovar. Vlnkovaćke jeseni, Vinkovci. 1995, 184. 1267 Mladen KEVO, "Tko trguje istočnom Slavonijom?", Glas Slavonije. 6.11. 1991, 5. 1268 Roman MAJETIĆ, "Ja sam stvorio obranu Vukovara", Globus, 8. 11. 1991, 4. 215 naredio bih istragu o tome, radilo bi mi stotinu Inspektora sve dok ne uhvate prvog ratnog profitera i onda bih ga objesio nasred Trga bana Jelačića! (...) Ima ljudi spremnih da svoje živote polože za Hrvatsku, a Vukovar je Hrvatska. Prvi se prijavljujem u dobrovoljce, ah zahtijevam da me vode general Š p e g e 1 j, Glavaš i J a s t r e b! Neka to Ministarstvo obrane odobri, neka opreme korpuse oružjem i municijom. Druge nema".1269 Reakcija Glavnog stožera HV na Dedakovićevu tiskovnu konferenciju bila je neprimjerena najvišoj vojnoj Page 156

Bitka za Vukovar instanciji Hrvatske vojske. U priopćenju kojim se Glavni stožer HV 5. studenoga obratio javnosti odbačene su tvrdnje da je Vukovar zaboravljen hi žrtvovan grad. Istaknuto je da se za pomoć čini sve što se može, a suprotne tvrdnje "snosi smišljena propaganda neprijateljske strane, kojoj bi odgovaralo da dođe do podjela u našoj javnosti i unutar naših obrambenih snaga".1270 U priopćenju nije pojašnjeno tko u ime "suprotne strane" vodi promidžbeni rat oko Vukovara. Nije se komentirala ni Dedakovićeva tiskovna konferencija s koje je i došao napad na politički i vojni vrh Hrvatske. Aureola grada simbola protegla se i na njegova bivšeg zapovjednika, zbog čega je Glavni stožer HV izbjegao reći zbog čega se oglasio priopćenjem i na čiju ga je adresu uputio. 1289 Marinko BOŽIĆ, "S dva korpusa krenimo na Vukovar", Slobodni tjednik, 7. 11. 1991. Navedeno prema Darko IiUDELIST, Novinari pod šljemom, Globus, Zagreb, 1992., 55. Naglašeni dijelovi su naglašeni u izvornom tekstu. i2» "Vukovar nije zaboravljen", Večernji list 6. 11. 1991., 5. 216 "Nedostatak municije ne dozvoljava režim vatre koji bi bio adekvatan odgovor agresoru" Prikupljene podatke o snagama i namjerama Armije početkom studenoga ozbiljno su razmatrale najviše hrvatske vojne razine. Uz postojeće snage koncentrirane od Baranje do Sida, ponovno je uočena koncentracija snaga južno od rijeke Save. U širem području Brčkog uočeno je dovođenje snaga, koje su procijenjene na oklopni bataljun i oslabljeni divizijim višecijevnih lansera raketa "Plamen". Podjela oružja srpskom stanovništvu sela Jamena činila je mogućom pretpostavku o pretvaranju sela u mostobran za uvođenje snaga prema Vrbanji.1271 Koncentracija tih snaga, za koje se logično pretpostavljalo da su dio Tuzlanskoga korpusa, dobila je važno mjesto u dijelu procjene o namjerama JNA u priopćenju Glavnog stožera HV nakon Dedakovićeve tiskovne konferencije.1272 Uz to je i Služba za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova RH prikupila informacije o skorom dolasku dijelova Niskoga korpusa JNA na vukovarsko ratište, kao i o stacioniranju 63. padobranske brigade JNA iz Niša na aerodrom u Batajnici prije desantiranja u području Vukovara. Informacije izmiješane s glasinama govorile su i o dolasku general-majora Ratka Mladića iz Knina radi preuzimanja vođenja operacija na vukovarskom ratištu.1271 0 mogućem i vrlo vjerojatnom dolasku 504. motorizirane brigade JNA iz Zemuna na vukovarsku bojišnicu postojala je informacija kojoj je izvor bio mlađi oficir JNA koji je tih dana dezertirao iz nje.1274 Zapovjedništvo Operativne zone Osijek ozbiljno je računalo s tim dojavama. Ono je 4. studenog poduzelo mjere oko pojačavanja obrane na crti Laslovo Ernestmovo - Tenjski Antunovac - Josipin Dvor. Svrha je bila spriječiti mogući proboj JNA prema Đakovu, Valpovu i Našicama. Za obranu su zadužene osječke brigade, 106. i 130., kao i 122. brigada HV iz Đakova. Brigade su preuzele i dio zadaća 3. brigade ZNG-a koja se počela izvlačiti i prikupljati u zaleđu Vinkovaca na području sela: lVIikanovcl, Retkovci, Prkovci i Šiškovci. Iz njezinog sastava zadržana je u Ernestmovu 1 Tenjskom Antunovcu samo tenkovska četa, koja je pridodana 130. brigadi HV. Do 19 sati 6. studenog 3. brigada ZNG-a trebala je završiti primopredaju postava, a u noći 677. studenoga biti na novom području prikupljanja.1275 Obranu dijela Operativne zone Osijek, oko Valpova, Našica i Donjeg Mlholjca Glavni stožer HV namjeravao je pojačati i snagama iz unutrašnjosti Hrvatske. Planirao je u noći 576. studenoga dovođenje jednog bataljuna 104. brigade HV iz Varaždina s dijelom Zapovjedništva brigade, a potom dovođenje i ostalog dijela brigade. Prihvat 104. brigade HV Zapovjedništvo Operativne zone Osijek povjerilo je 107. brigadi HV iz Valpova.1276 Brigada iz Varaždina u očekivano se vrijeme nije pojavila, zbog čega je Zapovjedništvo Operativne zone Osijek 7. studenog od Glavnog stožera HV tražilo intervenciju za njezin ubrzani dolazak1277 Zbog pogoršanja stanja kod Pakraca i Lipika brigada je zadržana i preusmjerena na to područje, zbog čega se nije pojavila u istočnoj Slavoniji.1278 1271 SVAMORH-GSHV: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-130 od 4. 11. 1991., Obavještajna Informacija 1272 "Vukovar nije zaboravljen", Večernji iist, 6. 11. 1991.. 5. 1273 SVAMORH-ZOZO: SZUP-Centar Osijek Ispostava Slavonski Brod, Depeša br. 357/1-91 od 4. 11. 1991. 1274 SVA MORH-ZOZO; Služba sigurnosti Zap. 1. OZ od 4. 11. 1991., Službena zabilješka. 1275 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-30/91 od 4. 11. 1991., Borbena zapovjed, Op. br. 25. 1276 SVAMORH-ZOZO: GSHV Kl. Str. pov. 8/91-01/212. Ur. br. 5120-01-91 od 5. 11. 1991., Zapovijed. 1277 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-31 od 7. 11. 1991. Page 157

Bitka za Vukovar 1278 SVAMORH-GSHV: GSHV H. Str. pov. 8/91-01/336, ur. br. 5120-01/22-91-1 od 1. 12. 1991. 217 Za Južni dio Operativne zone Osijek, područje nadležnosti Operativne grupe Vukovar. Vinkovci - Županja borbena zapovijed dana je 5. studenog. Od zapovjedništva Operativne grupe traženo je da pripremi i "u što kraćem vremenu" provede deblokadu Vukovara Ustrojbenim dijelovima Operativne grupe ponovljena je obrambena zadaća: 131. brigadi za područje Podgrađe - isključno Otok - Šiškovci - kanal Jošava tt 83 - državna granica prema Srbiji i Bosni i Hercegovini gdje je trebala spriječiti prodor JNA i zauzimanje obramben*-zone; 109. brigada branila je crtu: isključno Gaboš - Durgutovica - kanal Jošava - isključno Šiškovci - uključno Otok - isključno Podgrađe. Zadaća: spriječiti prodor Armije na pravcu Nijemci - Komletinci - Privlaka - Andrijaševci - Retkovci i Nuštar Jarmina - Mikanovci: zadaća 124. brigade HV (obrana grada Vukovara) bila je uporna obrana grada i sprječavanja protivniku dublji prodor u grad i "njegovo sasjecanje po dijelovima".1279 U slučaju nepovoljnog razvoja situacije Glavni stožer HV planirao je na područje Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja intervenirati sa 108. brigadom HV iz Slavonskog Broda. Brigada je bila dijelom snaga angažirana na novogradiškoj bojišnici pa je Glavni stožer HV zatražio 6. studenog od Zapovjedništva Operativne zone Zagreb žurno postrojavanje 99. brigade HV i njezino dovođenje u područje Lužani - Staro Petrovo Selo u sastav Operativne grupe Posavina. Njezinim dolaskom glavnina 108. brigade HV trebala je biti pripravna za "aktivno djelovanje na području Vinkovci - Županja".1280 Namjera nije realizirana jer neiskusna i slabo opremljena 99. brigada HV nije bila u stanju zamijeniti 108. brigadu bez duže pripreme i postupnog uvođenja u borbu.1281 U toku 4. studenog JNA je nastavila topničke i zrakoplovne napade na "seoska naselja i gradske centre teritorija općine Vukovar, Vinkovci i Županja (Jarmina, Vinkovci, Nuštar. Nijemci, Komletinci, Lipovac, s. Spačva, Županja)". Obrana Vukovara pomagana je topom 130 mm s područja Vinkovaca.1282 U Vinkovce je stigao nepotpuni 3. bataljun 3. brigade ZNG-a iz Slavonskog Broda s 215 ljudi. Od Zapovjedništva Operativne grupe bataljun je istoga dana dobio zapovijed za pripremu i zauzimanje Ekonomije Henrikovci. Izviđanje i procjenu snaga protivnika bataljun je trebao obaviti do 18 sati 6. studenog, nakon čega je trebao očekivati borbenu zapovijed za napad. Za izvršenje zadaće ojačan je s Antiterorističkom postrojbom Policijske uprave Vinkovci. Topnička potpora bila je obveza Operativne grupe, a minobacačka potpora obveza 109. brigade HV1283 Pored 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a pripremne zapovijedi dobile su i 109. brigada i Antiteroristička postrojba Policijske uprave Varaždin. Zadaća 109. brigade HV bila je zauzimanje Mirkovaca. Rok za izviđanje i procjenu bio je 6. studeni do 18 sati, a u 21 sat slijedila je zapovijed za napad.1284 Zadaća Antiterorističke postrojbe Policijske uprave Varaždin bila je zauzimanje sela Karadžićevo i Gaboš. Rok za pripreme i vrijeme prijema borbene zapovijedi bio je kao i za ostale postrojbe.1285 1279 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-28/91 od 5. 11. 1991., Borbena zapovjed, Op. br. 23. 1280 SVAMORH-ZOZO: GSHV, Kl 8/91-01/215, Ur. br. 5120-21/22-91-1 od 6. 11. 1991., Zapovijed. 1281 Podatak dobiven od brigadnog generala HV Vinka Štefaneka tijekom razgovora korištenog za povjesnicu 108. brigade ZNG. 1282 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-109/91 od 4. 11. 1991., Dnevno Izvješće. 1283 sva MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-109/91 od 4. 11. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-112/91 od 4. U. 1991., Pripremno naređenje Op. br. 2. 1284 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-108/91 od 4. 11. 1991., Pripremno naređenje Op. br. 1. 1285 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-112/91 od 4. 11. 1991., Pripremno naređenje Op. br. 3. 218 H..... načelnik generalštaba os sfrj general blagoje adžić 0 obilasko vukovarskog bojišta Tri pripremne zapovijedi Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja govorile su o namjerama osiguranja šireg područja Vinkovaca i pokušaj odvlačenja pažnje, a time i dijela snaga JNA s vukovarske bojišnice. Planirani napad i zauzimanje sela Karadžićeva i Gaboša bio je u funkciji osiguranja zapadnoga dijela Vinkovaca zbog stalne opasnosti napada Armije iz tih sela na prometnicu Đakovo - Vinkovci. I druge dvije zadaće bile su u sličnoj funkciji, Page 158

Bitka za Vukovar ah u znatno bližoj vezi s deblokadom Vukovara. Zapovjednik Operativne grupe odlučio se na vrlo tešku zadaću uzimanja otpornih točki u operativnoj mreži Armije i pobunjenih Srba. Zauzimanjem Henrikovaca i Mirkovaca postigli bi se povoljni uvjeti za napad i ovladavanje Cerićem. Topnička potpora Vukovaru nastavljena je i u toku 5. studenog topom 130 mm po "neprijateljskim položajima i mjestima gdje su napadali i pokušavali praviti proboj u grad". Obrana grada tada je znatno ovisila o dalekometnom topništvu iz Vinkovaca, odnosno jednom topu 130 mm. Streljivo za njega bilo je na izmaku, "tako da neznamo kako ćemo sutra pomagati našim braniocima Vukovara", upozoreno je Zapovjedništvo Operativne zone Osijek u izvješću Zapovjedništva Operativne grupe.1286 Ono se nakon telefonskog razgovora s nekim od članova Kriznog štaba Šibenika nadalo novom topu 130 mm s većom količinom granata.1287 Brojno stanje Operativne grupe povećano je dolaskom 97 policajaca iz Donjeg Miholjca, Osijeka i Našica koji su dragovoljno željeh pomoći Vukovaru1288 Inače je 5. studeni obilježen jakim topničkim i pješačkim napadima Armije i na osječkoj bojišnici na što su hrvatske snage odgovorile svim raspoloživim sredstvima. "Nedostatak municije ne dozvoljava režim vatre koji bi bio adekvatan odgovor agresoru", sa žaljenjem je zapisano u dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone, ah zapisano je i da su "naše snage (...) zadržale položaje nepromijenjene u odnosu na prethodni izvještaj".1289 Nekoliko 12,6 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-119/91 od 5. 11. 1991., Dnevno Izvješće. '-'S7 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-118/91 od 6. 11. 1991. 1288 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-119/91 od 5. 11. 1991.. Dnevno izvješće. 219 topničkih granata s područja Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja poletjelo je i prema Sidu.1290 Topnički napad na Šid, prema tvrdnjama komisije osnovane za utvrđivanje posljedica napada, prouzročio je pogibiju četiri i ranjavanje 13 pripadnika JNA i civila. Prijavljeno je i oštećenje 125 gospodarskih, stambenih i drugih objekata.1291 Granatiranje Sida, kao i njegovo negiranje od Ministarstva obrane Hrvatske, Armija je pokušavala iskoristiti za nesuvislo negiranje zračnog napada na Banske Dvore, gdje je bilo središte predsjednika Republike Hrvatske, i topničkog napada na Dubrovnik.1292 Granatiranje Sida bilo je povod za još jedan sukob civilnih vlasti i vojnog zapovjednika u Vinkovcima. U Dnevniku TV Ljubljane objavljena je vijest da su snage Hrvatske vojske bombardirale Šid i Apatin. Navodni izvor za tu vijest bio je Krizni štab Vinkovci, a njegov je predsjednik 6. studenoga negirao tvrdnju dopisnika TV Ljubljane.1293 Dedaković je optužio Krizni štab općine Vinkovaca da se obratio javnosti priopćenjem da je Hrvatska vojska po zapovijedi zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja "izvršila genocidni napad na Šid". Ustvrdio je da to "ne odgovara istini", pa je 7. studenog od predsjednika Vlade Republike Hrvatske zatražio poduzimanje rigoroznih mjera protiv vinkovačkoga Kriznog štaba, jer će ih u protivnom on sam učiniti. Također je tražio da se u pojasu nadležnosti Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja kriznim štabovima zabrani "da daju bilo kakve informacije koje se odnose na oružanu borbu, Hrvatsku vojsku i neprijatelja", jer će se tom zabranom "spriječiti odavanje vojnih tajni i spasiti mnogo života i materijalnih dobara".1294 Dan kasnije tražio je odgovor na svoj upit, i predlagao imenovanje povjerenika 'Vlade Republike Hrvatske čime će se steći mnogo bolji uvjeti za vođenje oružane borbe."1295 Zamjerajući medijima na neprofesionahzmu i diletantizmu Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, samovoljno je uvelo informativnu blokadu vukovarsko-vinkovačke bojišnice. Od Ministarstva informiranja upućen je zahtjev da "na ovako strateški značajno i osjetljivo bojište šalje samo provjerene i iskusne reportere", a da "njihova izvješća moraju biti objavljena bez cenzure i političkog forsiranja, jer to, iskustvo nas je naučilo, ne koristi Hrvatskoj".1296 Slijedio je postupak zapovjednika obrane Vukovara, koji je dan ranije uveo informativnu blokadu zbog "životno važnih interesa Vukovara, grada-heroja".1297 Noću 5/6. studenog, usprkos još jednom potpisanom primirju, nisu prestajah napadi Armije na Vukovar. Poštujući zapovijed Glavnog stožera o prekidu vatre, hrvatske snage nisu odgovarale, osim u borbama za Vukovar.1298 Glavni stožer HV obaviješten je prijepodne 6. studenoga od Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja da zbog nedostatka granata za topove i haubice 122, 130, 152, 155 mm, obrana Vukovara broji 1289 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-137/91 od 5. 11. 1991., Izvješće. 1290 1. MARKOVIĆ, "DevaMrano primirje, revaMrana smrt", Narodna armija, Page 159

Bitka za Vukovar 9.11.1991,6; Kolumnist Narodne armije povodom toga će u natuknici "Nijemci" zapisati: "Ustaše su kako Je utvrđeno, bombardovale Šid iz sela koje ima tipično švapsko ime. Kako saznajemo, i članovi Vrhovništva su u Nijemcima Odnosno vire im iz zadnjeg dijela". Ljubodrag STOJADINOVIĆ, "Nećemo vas poslušati", Narodna armija, 9. 11. 1991, 9. 1291 "Stradalo 125 objekata", Borba, 9-10. U. 1991, 5. 1292 1. MARKOVIĆ, "DevaMrano primirje, revalvirana smrt", Narodna armija, 9. 11. 1991, 6. 1293 D. RUNTIĆ, 1991, Vukovar - Vinkovci, 187. 1294 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-147/91 od 7, 11. 1991, Gospodinu Predsjedniku. 1295 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-161/91 od 8. 11. 1991. Velika slova u izvornom dokumentu. 1296 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ od 8. 11. 1991, Ministarstvu informiranja 1297 obrana grada Vukovara od 7. 11. 1991, Obavijest svim sredstvima priopćavanja! Tekst priopćenja kod B. BORKOVIĆ, RuSitelj ustavnog poretka, 21. iz« SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-138 od 6. 11. 1991, Izvješće. 220 posljednje sate ukoliko se žurno ne pošalje traženo streljivo, kao i sredstva za protuoklopnu i protuzračnu borbu.'299 Traženo streljivo Glavni stožer HV poslao je u toku 6. studenog, osim jedne stavke uz napomenu da stiže još sredstava. Pomoć je bila moguća jer su hrvatske snage 5. studenoga osvojile vojarnu i skladišta JNA u Delnicama, u kojima je bila velika količina streljiva.1300 Načelnik Glavnog stožera HV osobno je Zapovjedništvu Operativne zone najavio dolazak streljiva. Telefonska veza između Vinkovaca i Zagreba bila je u prekidu pa je oko 16 sati Zapovjedništvo Operativne zone Osijek prenijelo poruku iz Zagreba za Vinkovce. Načelnik Glavnog stožera HV od zapovjednika Operativne grupe tražio je da "ODMAH i posebno noćas podržite svojom vatrom sve one točke koje od vas traži" zapovjednik obrane Vukovara, te da se pri tom ne štede sredstva.1301 Dio pošiljke, oko 200 metaka 130 mm, koji je stigao, bio je kratkog dometa, ali time su ipak granatirane snage JNA na Trpinjskoj cesti i području Lužca.1302 "Najžešću vatru otvorili smo u rajonu Vukovara prilikom čega se nije štedjela municija, što se pokazalo kao jedino efikasno u obrani od naleta neprijateljske pješadije", ocjena je zapovjednika Operativne zone Osijek o djelovanju i važnosti topništva zbog čega se napadač "na ovom području nakon izvjesnog vremena povukao na početne položaje".1303 Pored stalnih problema oko Vukovara, ponovno pojačavanje postrojbi JNA na području Bosanskog Samca i dalje je držalo izglednim nasilni prijelaz rijeke Save, što je i očekivano u iduća tri dana na području Brezova Polja i Rajeva Sela1304 Strahujući od odsijecanja Vinkovaca sa sjevera i juga, zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja zapovjedio je 6. studenoga 109. brigadi HV da do 9. studenoga pojača obrambene crte neposredno oko grada, a područje Vrapčane kod Mirkovaca očisti, zaposjedne i utvrdi za obranu.1305 Treći bataljun 3. brigade ZNG-a i četa za specijalna djelovanja Policijske uprave Vinkovci dobili su zadaću da u toku 7. studenog zauzmu Henrikovce.1306 Pojačanje obrambene crte planirano je uvođenjem reda u sustav vođenja 1 zapovijedanja u pojedinim selima i područjima. U području "Mala Bosna", dijelu VIII. mjesne zajednice sve snage združene su pod jednim zapovjednikom, kojeg je imenovao zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja.1307 Isti je postupak po nalogu zapovjednika 109. brigade HV proveden i sa snagama u Jarmini.1308 U toku 6. studenoga privedeno je kraju premještanje glavnine 3. brigade ZNG-a iz Osijeka u šire područje Vinkovaca. Dio sastava reagirao je izrazito nepovoljno na Izmještanje. Novi zapovjednik, potpukovnik Ivan Basarac tek je primio brigadu i pokušavao se upoznati sa stanjem u njoj i s njezinim bojnim mogućnostima. Brojno stanje postrojbe nije mu bilo poznato. Dio u Osijeku prema popisu brojao je 1592 vojnika, od čega je bilo prisutno 1413 a bolovanju je bilo 179 vojnika. Brojno stanje i imena ljudi 4. bataljuna u Vukovaru bih su l29'J SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-126/91 od 6. 11. 1991. 1300 SVA MORH-GSHV: OZ Rijeka, Ur. br. 400/249-16/91 od 6. 11. 1991., Redovno dnevno Izvješće. 1301 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-141 od 6. 11. 1991., Informacija iz GS HV o MES-u. 1302 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-130/91 od 6. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1303 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-142 od 6. 11. 1991., Izvješće. 1304 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ. Str. pov. br. 525-122-130/91 od 6. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1305 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-132/91 od 6. 11. 1991., Page 160

Bitka za Vukovar Borbena zapovjed Op. br. 4. 1306 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122- /91 od 6. 11. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 3. Postojeći primjerak zapovijedi nije dovršen. 1307 SVA MORH-ZOGV:' ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-151/91 od 8. 11. 1991., Zapovjednika rejona "Mala Bosna", određuje, Zapovjed. 1308 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV Pov. br. 109-472-1/91 od 9. 11. 1991., Zapovjednika obrane s. Jarmina, određuje, Zapovjed. 221 potpuna nepozanica. Oklopnom bataljunu i topničkim postrojbama nedostajao je dio posada. Brigada nije imala znatan dio osobne opreme i uopće nije imala streljiva za minobacače 82 i 120 mm, te za topove 76 mm.1309 U toku dana u Vinkovce je iz Slavonskog Broda stigla i jedna inženjerijska četa 37. inženjerijsko-pontonirskog bataljuna. Pridodana je 109. brigadi HV i određena za nositelja inženjerijskog osiguranja predstojećeg napada hrvatskih snaga prema Vukovaru.1310 Iz područja Vinkovaca, s postava u Jarmini i Ivankovu počelo je izvlačenje 2. bataljuna 122. brigade HV u Đakovo.1311 Razlog povlačenja bila je molba zapovjedništva matične brigade da s još neučvršćenim i nepotpuno ustrojenim pješačkim dijelom brigade nije u stanju provesti zadaću napada i ovladavanja selima Šodolovci i Koprivna, što je dobila u obvezu od Zapovjedništva Operativne zone Osijek1312 Dan kasnije iz Nuštra se u Osijek nakon sedmodnevnog boravka povukla četa dragovoljaca 130. brigade HV.1313 Sedmog studenoga zrakoplovstvo JNA raketiralo je, bombardiralo i mitraljiralo hrvatske snage i druge ciljeve iznad cijelog područja Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja a osobito u području Nuštra, Vinkovaca, Ivankova, Mikanovaca, Cerne i Spačve. Hrvatske su snage uz pomoć inženjerijske čete iz Slavonskog Broda "radile na inžinjerijskom uređenju i utvrđivanju obrambenih položaja kako u rejonu naseljenih mjesta (Vinkovci, Jarmina, Lipovac, Apševci) tako i u predpoljima (šuma Debrnja, Banov dol, prostor između s. Cerić i Vinkovaca)." Pješaštvo je mirovalo za razliku od topništva. Prijavljeno je vjerojatno pogađanje dva zrakoplova, te dva tenka u području Marinaca.1314 Nedostatak sredstava veze onemogućavao je hrvatskim snagama poboljšanje protuzračne obrane pa su sredstva veze tražena od načelnika veze Glavnog stožera HV. Osnovni problem Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja i dalje je bio nedostatak projektila kalibra od 122 mm naviše.1315 Djelovanje zrakoplovstva JNA smanjeno je 8. studenoga, ah kopnene snage pojačale su napade na Vukovar, Komletince, Nijemce i Jarminu. Prilikom topničke potpore Vukovaru eksplodirala je jedna samohodna haubica 122 mm. Dva su člana posade poginula, a ostale su (četiri) samohodne haubice "upućene u radionicu na pregled, a posade poslane na odmor".1310 Iz sastava Operativne grupe veći angažman imao je samo 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a, iz kojega je skupina gardista napala Henrikovce. Pri povratku u Nuštar od minobacačke granate poginuo je jedan gardist, a 11 je gardista ranjeno. U toku dana 3. brigada ZNG-a završila je premještaj u šire područje Vinkovaca. Nedostajao je oklopno-mehanizirani bataljun, koji se planirao prevesti vučnim vlakovima. Pojačanja su zamijećena i kod protivnika. Prema procijeni novih je 20 tenkova pojačalo postojeće snage JNA u Ceriću.1317 1309 SVA MORIM. br. ZNG: Zap. 3. br. HV, Br. 01-93/91 od 6. 11. 1991., Izvješće. 13,0 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVZ, Str. pov. br. 525-122-130/91 od 6.11.1991., Dnevno izvješće; SVAMORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV Br. 04-337/91-15 od 6.11.1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO; ZOSISB, Str. pov. br. 525-124-160 od 7.11.1991. 1311 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-125/91 od 6. 11. 1991.; SVA MORH-ZOZO: Zap. 122. br. HV, Br. 335/91 od 6. 11.1991., Izvješće. Podaci o povlačenju bataljuna kontradiktorni su. U dnevnim izvješćima 122. brigade vidi se da su dvije čete povučene, a ostala je jedna; Istovremeno borbeni dokumenti 109. brigade govore o dvije čete 122. brigade. SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV, Br. 04-337/91-17 od 8. 11. 1991, Izvješće. 1312 SVAMORH-122. br. HV: Zap. 122. br. HV, Br. 324/91 od 5. 11. 1991. 13,3 SVA MORH-ZOZO: Zap. 130. br .HV, Pov. br. 34/2-1991 od 8. 11. 1991, Dnevno izvješće. 1314 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-147/91 od 7. 11. 1991, Dnevno izvješće. 1315 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, od 6. 11. 1991.; SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-147/91 od 7. 11. 1991, Dnevno izvješće. m SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-162/91 od 8. 11. 1991, Dnevno izvješće. 222 "Selo Bogdanovci su pali u ruke agresora" Očekujući jači napad JNA radi presijecanja prometnice Vinkovci - Đakovo, a želeći vezati dio snaga JNA s Vukovara na Vinkovce, Operativna grupa Vukovar, Page 161

Bitka za Vukovar Vinkovci, Županja 8. studenog isplanirala je napad na Karadžićevo, njegovo zauzimanje i utvTđivanje za obranu. Plan je napravljen na osnovi izviđanja Karadžićeva i Gaboša što je Specijalna postrojba Policijske uprave Varaždin provela 6. i 7. studenoga. Prema mišljenju zapovjednika policijske postrojbe Karadžićevo se moglo zauzeti uz pažljivo pripremljen napad. Za brojno stanje postrojbe napad na Gaboš držan je prezahtjevnim, za to su bile potrebne jače snaga.1318 Zbog toga je izabrano Karadžićevo. Napad je povjeren četi policije za specijalne djelovanja PU Varaždin i vodu 1. bataljuna 109. brigade HV iz Ivankova. U pričuvi je bila četa 5. bataljuna 3. brigade ZNG-a.1319 Napad je počeo 9. studenoga ojačavanjem policijske postrojbe inženjerijskom skupinom za miniranje i razminiranje iz 122. brigade HV, koja je trebala ukloniti mine s pravca napada. Već na početku napada počeli su problemi sa snagama koje su trebale zaposjesti selo nakon što ga policija zauzme. Četa određena za pričuvu povukla se s područja Vinkovaca a tražena zamjena iz sastava Policijske uprave Vinkovci nije se uspjela prikupiti. Nekoliko prikupljenih brzo se povuklo u Jaraunu.1320 Usprkos iznimnom naporu specijalne postrojbe Varaždin napad nije uspio. Postrojba je imala šest mrtvih, 20 ranjenih, a 17 pripadnika imalo je jake znakove stresa. Prema mišljenju zapovjednika policijske čete protivnik je znao za napad i spremno ga je dočekao.1321 Pitanje krivca za napad otvoreno je odmah nakon njegovog neuspješna svršetka. U dnevnom izvješću Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od 9. studenoga za neuspjeh je optužena četa 1. bataljuna 106. brigade HV zbog samovoljnog napuštanja bojišnice.1322 Dnevno izvješće proturječno je borbenoj zapovijedi za napad. Snage za intervenciju i osiguranje u zapovijedi su iz 3. brigade ZNG-a. Četa 106. brigade HV nigdje se ne spominje, osim u dnevnom izvješću. Nije mi poznato je li zapovijed izmjenjena odmah poslije pisanja U dnevnom izvješću Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od 10. studenoga govori se o povlačenju policijskih i đakovačkih snaga, a 106. brigada HV ne spominje se.1323 U izvješću Operativne grupe od 10. studenoga predsjedniku Republike Hrvatske za povlačenje je ponovno optužena 106. brigada i okrivljena je za "20 života i 40 ranjenika". Osim nje, zbog napuštanja i bijega navedene su i policijske postrojbe iz Osijeka i Vinkovaca1324 U knjizi 13,7 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-162/91 od 8. 11. 1991., Dnevno Izvješće; SVA MORH-ZOGV: Zapovjednik 3. bataljona, Izvješće o rezultatima akcije dana 07. i 08. 11.1991.; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-173 od 9. 11. 1991., Dnevno Izvješće. 13IS SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-165/91 od 8. 11. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 5; SVAMORH-ZOGV: Specijalna jedinica PU Varaždin od 7. 11. 1991., Izvješće po pripremnom naređenju Op. br. 3. 1319 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-165/91 od 8. 11. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 5. Prema Deđakovićevim tvrdnjama cilj napada izabrao je zapovjednik Operativne zone brigadir Gorinšek U postojećoj građi nema dokaza za tvrdnju. M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 238. 1320 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-173 od 9. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1321 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-173 od 9. 11. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-1046/91 od 10. U. 1991., Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOG V: Specijalna jedinica PU Varaždin, Zapovjedniku OG Vukovar-Vinkovci-Županja od 11. 11. 1991, Izvješće. U Narodno] armiji od 16. studenog 1991, objavljen je podatak o sudjelovanju specijalne postrojbe policije iz Varaždina u napadu na Karadžićevo. I. MARKOVIĆ, "Je li 13 srećan broj"; Narodna armija 16. 11. 1991, 6. 1,22 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ. Str. pov. br. 525-122-173 od 9. 11. 1991, Dnevno izvješće. 1323 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-1046/91 od 10. 11. 1991, Dnevno izvješće. ,32J SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122 /91 od 10. U. 1991, Izvješće. 223 Bitka za Vukovar kao pričuva se spominje četa 5. bataljuna 3. brigade ZNG-a, a četi 106. brigade HV nema ni spomena.1326 Nije jasno zašto je optužena u izvješćima Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od 9. i 10. studenoga. U Vukovaru se stanje 9. studenog pogoršalo. Armija je odsjekla Borovo Naselje od Vukovara.1326 Dan kasnije zauzela je i Milovo Brdo i odvojila Mitnicu od središta Vukovara. 13:7 Po pravcima napada i područjima prikupljanja JNA i pobunjenih Srba tuklo je topništvo Operativne grupe s područja Vinkovaca.1328 U jutro 10. studenoga Zapovjedništvo Operativne zone Osijek neutemeljeno je procijenilo da je obrana Vukovara relativno stabilna, usprkos svih poteškoća, razaranja i povremenih gubitaka - povrataka "pozicija pojedinih kuća odnosno Page 162

Bitka za Vukovar blokova grada u sistemu obrane".1329 0 uspjehu Armije u Vukovaru hrvatske snage raspolagale su kontradiktornim dojavama Informacije su govorile da je Vukovar rasječen na tri dijela duž rijeke Vuke prema Dunavu i od Lušca prema mhnu u Borovu. Prometnica između Vukovara i Borova Naselja, navodno je i dalje bila pod nadzorom branitelja. "Civilni stanovnici koji nisu stigli da se izvuku ispred agresora pobijeni su u potomima". Zapovjedništvo Operativne zone ocijenilo je da Armija uspjeh postigla zbog "izrazite ukupne nadmoćnosti", ali i zbog nedostatka topničkog streljiva velikih kahbara, kojim je obrana podržavana s pravca Vinkovaca. Glavni stožer HV izvješten je da su u tijeku intenzivne pripreme i prestrojavanje snaga za deblokadu Vukovara ah da nedostaje topničko streljivo za potporu i "2-3 svježe brigade da bi se održao koridor i ojačale snage obrane Vukovara".1330 Paralelno s napadom na Vukovar "kretao je napad na selo Bogdanovce iz 3 smjera i ta Petrovaca, Vukovara i Bršadina kombiniranim snagama praktično na sva tri ulaza u sek). Vatrena podrška iz Vinkovaca pružena je u visini art. mogućnosti što je očito bilo nedovoljnu jer su četnici do 12 h prodrli na svim pravcima nastupanja cea u 1/4 sela", izvijestilo je Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, također je izvijestilo da je oko 14 sati prekinuta vezu sa zapovjedništvom obrane sela.1331 "Selo Bogdanovci su pali u ruke agresora", priznao je zapovjednik Operativne zone Osijek u dnevnom izvješću od 10. studenoga. Neprovjerene informacije govorile su da su svi branitelji pobijeni.1332 Padom Bogdanovaca nestalo je usamljeno hrvatsko uporište između Nuštra i Vukovara koje je davalo kakvu-takvu nadu za etapni prodor prema okruženom gradu. Navečer 10. studenog zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja napisao je izvješće predsjednicima: Repubhke, Vlade i Sabora Republike Hrvatske, ministrima obrane i unutarnjih poslova, načelniku Glavnog stožera HV i zapovjedniku Operativne zone Osijek "Zahtjevate od mene i boraca s pravom da izvršim deblokadu Vukovara i komunikacije Vukovar - Vinkovci. U javnosti službeno hi ne službeno dajete ne 1325 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB. A MIRKOVIĆ-NAĐ, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 240. 1326 jvrrjp rjj.otŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4327/91 od 9. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1327 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4329/91 od 10. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1328 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-1046/91 od 10. 11. 1991., Dnevno izvješće. 132» SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-153 od 10. 11. 1991., Izvješće. 1330 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-154/91 od 10. 11. 1991., Izvješće. 1331 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-1046/91 od 10. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1332 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-154/91 od 10. 11. 1991., Izvješće. 224 točne podatke da se ovom Zapovjedništvu šalju ljudi i MTS koja su dovoljna da se ta zapovjed izvrši što ne dogovara istini. Činjenice govore slijedeće: u zadnjih 11 dana od kada ste Vi odlučili da se ova zapovjed realizira dobili smo u prosjeku 122 granata na dan za cijelu OG, a Vama je jasno kao visokim vojnim stratezima što i koliko se time može učiniti. Do sada je stiglo 490 boraca. Od toga je napustila ih pobjegla anttteroristička jedinica PU Osijek i Vinkovci, te jedna četa iz 106. br. HV koji su usput rečeno direktno krivi za 20 života 1 40 ranjenika. Tražim od vas da ono što dajete u javnost pod HTTNO osigurate. Konačno je vrijeme da netko od vrhovništva i gl. stožera dođu ovdje što dosad nije učinjeno. Od Vlade RH tražio sam i nisam dobio odgovor da se ukloni sve ono što smeta vođenju borbe, a to su konkretno krizni štabovi. Krajnje je vrijeme da se pučanstvu kaže istina, možda bi time spasili 1000 ljudskih života. Vi možete mene optuživati i misliti što god hoćete. To je za mene apsolutno marginalno. Nasuprot tome ja imam argumente za sve. Osnovni moj cilj i cilj mojih boraca je osloboditi Vukovar, s njim i RH. Na tome ćemo uporno, hrabro i pošteno raditi, vjerujem i Istrajatl, bez obzira na ljudske žrtve. Vas molimo da nam na dosadašnji način ne pomažete. Vi u kontaktima s Vukovarom uporno tvrdite da ste dali sve čime direktao prebacujete krivicu na mene, ali je jako bitno što tako stvarate mogućnost nepovjerenja između boraca koje sam ja stvorio i mene, a Vi mi ne omogućavate da im pomognem. Budite makar toliko Page 163

Bitka za Vukovar pošteni pa mi recite istinu, možda na taj način ćemo oni i ja naći izlaz da spasimo barem dio ljudskih života koji su, što je sada očigledno osuđeni na najtežu smrt, što ja osobno znam jer sam vlastitim očima gledao kako su izgledali mnogi moji mrtvi borci. Takva zlodjela se mogu samo vidjeti, a ne zamisliti. Neprijateljske snage su ušle u više dijelova grada i vode se ogorčene borbe. U toku jučerašnjeg dana je poginulo 70 boraca. Imam još 155 granata s kojima mogu davati vatrenu podršku dijelu Vukovara, ukoliko u toku dana ne dobijemo odgovarajuće granate, Vukovar će ostati bez ove male podrške koju mu dajemo. A tada...".1333 U izvješću zapovjednika Operativne grupe miješala se osobna nemoć s ljutnjom na političko vrhovništvo i vojni vrh, kojima se pokušavala prebaciti loptica odgovornosti na najlakši način: optužbom da ne pomažu dovoljno i da jedno rade, a drugo govore. Tvrdnja o 122 dnevne granate nije odgovarala istim jer je Operativna grupa u nekoliko prethodnih dana dobila veliku količinu streljiva. Samo 7.1 8. studenoga primila je 610 metaka 152 mm, 2946 ,m SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ od 10.11.1991, Izvješće. Prijepis telefaksa primljenog 10. 11.1991. u 19.48. Tri točke u originalu su izvješća. 225 mina za minobacače 60-120 mm, 245 raketa za ručni bacač 90 mm "Osa", 81 ručni bacač raketa "Zolja", 50 metaka 105 mm i 50 metaka 90 mm.1334 U izvješću Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara Dedakovićevo izvješće dobilo je doličnu pažnju, kao i nadnevak kada je pisano. "Ljiljana Toth, tajnica u štabu Dedakovića, 10. studenoga, zapovjedniku je servirala 'informaciju'- da u Vinkovce dolazi Tomislav Merčep, ali ne s ciljem da pomogne u borbi za Vukovar kako je najavljeno, nego da, prema njezinim pouzdanim izvorima, dolazi sa svojim ljudima likvidirati Dedakovića".1335 Mnogo je veću težinu imala Optužnica koja je odaslana u javnost iz Centra za obavještavanje Vinkovci. U njoj je Sabor Republike Hrvatske optužen za "sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad Hrvatskim narodom". Najviša politička tijela Republike, Sabor, Vlada i Predsjednik optuženi su da između njih i četnika "nema nikakve razlike".1336 Državna komisija u izvješću o pripremi i vođenju obrane Vukovara autorom optužnice imenovala je Ljiljanu Toth, koja je optužnicu "prema autorstvu službe KOS-a" navodno diktirala iz bilježnice. "Na osnovi prikupljenih podataka proizilazi da je 'Optužnica' pisana uz odobrenje Mile Dedakovića", kaže se u izvješću.1337 Faksimil "Optužnice" objavio je početkom prosinca Slobodni tjednik No, ona je, što se vidi iz zaglavlja, poslana 9. studenoga u 13.05. s napomenom: "Prestanak informativne blokade u OG Vinkovci - Vukovar - Županja uvjetovan je objavljivanjem ove optužnice".1338 1334 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, od 9. 11. 1991.; Znatna kolićina stigla je i 9. studenog. SVA MORH-ZOZO: Pregled upućenih količina streljiva prema OZ Osijek u razdoblju 07-09. 11. 1991. godine. 1335 "izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara (2)", Vjesnik, 6. 12. 1991, 8. 1336 SVA MORH-GSHV: Vukovar, Saboru RH, Optužnica. Telefaks s nadnevkom 10. 11. 1991. u 18.45. 133? "izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara (2)", Vjesnik 6. 12. 1991, 8. 133S Jamin KRPAN, "Jastreb pretučen do krvi", Slobodni tjednik 4. 12. 1991, 30. 226 "U večernjim satima 12. 11.1991. godine započele su borbe za proboj blokade Vukovara" Pored teškog stanja u Vukovaru nove razloge za brigu Zapovjedništvu Operativne zone Osijek donio je jedan oficir prebjeg iz JNA koji je prihvaćen kod 108. brigade HV. Prema njegovim tvrdnjama iz Požarevaca i Valjeva prema Sidu i Tovarniku pokrenute su tri pješačke brigade, koje su navodno dobile zadaću za nasilan prijelaz preko Bosuta, Njihov dolazak na vmkovačku bojišnicu očekivan je navečer 10. studenoga.1339 Pad Bogdanovaca ponovno je u prvi plan stavio potrebu proboja i deblokadu Vukovara. Skica plana za novi pokušaj proboja napravljena je 11. studenoga u Zapovjedništvu Operativne zone Osijek Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja dobila je zadaću da deblokira Vukovar i Borovo Naselje na pravcu Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar, "da osigura stvoreni koridor, izvrši pojačanje snaga obrane Vukovara i omogući redovno snabdijevanje i evakuaciju povrijeđenih i oboljelih". Za provedbu zadaće Operativna grupa dobila je 3. brigadu ZNG-a, 105. brigadu HV, 1. bataljun 132. i 1. bataljun 122. brigade HV, vod haubica 155 mm, samohodni višecijevni lanser raketa 128 mm "Oganj",1340 pionirsku četu i inženjerijski vod 37. mženjerijsko-pontonirskog bataljuna iz Slavonskog Broda. Page 164

Bitka za Vukovar Pridodate postrojbe stavljene su pod Zapovjedništvo Operativne grupe u podne 11. studenoga, osim 105. brigade HV iz Bjelovara, a njezin dolazak u područje Đakova očekivao se u toku 12. studenoga.1341 Pored snaga Hrvatske vojske i Zbora narodne garde Operativnoj grupi pridodane su i čete policijskih uprava Osijek, Vinkovci i Varaždin.1342 Na osnovi zapovijedi Zapovjedništva Operativne zone urađena je i borbena zapovijed Operativne grupe. U uvodnom dijelu zapovijedi dana je procjena snaga: "Agresorske snage JA i četnici nastoje da pod svaku cijenu realiziraju svoj scenario o stvaranju tzv. velike Srbije, u što je moguće kraćem vremenu. U tom cilju znatno uvećavaju svoje snage u istočnoj Slavoniji i Baranji, a u posljednjih sedam dana i u sjevernoj Bosni uz Savu. Na prostoru Vukovar Vinkovci agresor nastoji da zadrži blokadu Vukovara uz istovremenu pripremu za izvođenje napadnih dejstava na Županji, Mikanovci, Đakovo. Na pravcu s. Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar nalaze se snage od dva oklopno mehanizirana bataljuna, a na bokovima do jedne mehanizirane brigade, jedna brigada TO Srbije i oko 1500 četnika. Prednji kraj ima na r. Bosut Mirkovci - Cerić - Marinci - Pačetin - Ostrovo - Gaboš - Markušica i dalje raspolaže vrlo jakom artiljerijsko raketnom i zrakoplovnom podrškom, a glavni nosilac borbenih dejstava OMJ ispred prednjeg kraja i oko četničkih uporišta vrše zaprečavanje polaganjem minskih polja, a na nekim mjestima i u međuprostorima, te u šumama. 1339 SVA MORH-ZOZO: Zap. 108. br od 9. 11. 1991., Izvješće za 9. 11. 1991.; SVA MORH-GSHV: ZOSISB, Str. pov. br. 525-130/8 od 9. U. 1991. 1340 Bio je to višecijevni lanser raketa 128 mm koje je 9. studenoga Glavni stožer HV pridodao Operativnoj zoni Osijeka za potporu proboja prema Vukovaru. SVA MORH-ZOZO: GSHV, KL 803-05/91-03/244, Ur. Br. 5120-25-91-6 od 9.11.1991., Predpočlnjavanje dijela jedinica. 1341 Brigada je Operativnoj zoni Osijek pridodana 10. studenog 1991. SVA MORH-GSHV: GSHV, KL Str. pov. 8/91-01/336, ur. br. 5120-01/22-91-1 od 1. 12. 1991., Ured Predsjednika Zapovijed o pridodavanju nisam pronašao. 1342 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-122-36 od 11. 11. 1991, Borbena zapovjed, Op. br. 28. 227 Intenzivirao je izviđačko - obavještajnu aktivnost i prihvat njegovih snaga u napadu. Postoji mogućnost uporabe kemijskih borbenih sredstava za onesposobljavanje žive sile".1343 Kao i prethodne procjene, i nova je procjena bila manjkava. Iako je Zapovjedništvo Operativne zone prikupilo nekoliko podataka koji su uglavnom dobiveni od prebjega iz JNA oni nisu iskorišteni u procjeni. Gardijska mehanizirana divizija JNA stalno je imala do dvije brigade uz prometnicu Vinkovci - Vukovar. U bojni raspored na tom pravcu, kao i u Mirkovce uveden je i divizijski laki artiljerijski puk protuzračne obrane.1344 Zauzimanjem Bogdanovaca potpuno su spojene snage operativnih grupa "Sjever" i "Jug' s Gardijskom divizijom. U sastavu divizije bilo je i nekoliko postrojbi Teritorijalne obrane Republike Srbije. U Ceriću su posadu držale skupine iz Smedereva i Smederevske Palanke.1345 Divizija je tih dana pripremala napad na južni dio vinkovačke općine, što je bila zadaća 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA Iz brigade je upravo 10. studenoga prebjegao jedan potporučnik koji je Zapovjedništvu 122. brigade HV dao podatke o pripremi brigade za nasilni prelazak Bosuta.1346 Pravac prema Županji dobila je 252. oklopna brigada JNA koja je privodila kraju svoj dvadesetodnevni odmor.1347 Raspored i namjere JNA hrvatske snage nisu znale, a dio podataka što su prikupile nisu unijele u zapovijed za proboj prema Vukovaru, tako ni 9. studenoga identificirana tri divizijuna topova 130 mm 152. mješovite artiljerijske brigade JNA iz Ćuprije i razmještena na području Šidskih i Vinkovačkih Banovaca.1348 U predstojećim djelovanjima njezina je zadaća bila podržati napad na Nijemce.1349 S obzirom na predviđenu zadaću, Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, snage za operaciju podijeljene su na snage specijalne namjene, snage za ojačanje obrane Vukovara i snage za napad. Čete za specijalno djelovanje policijskih uprava Osijek i Vinkovci, četa za specijalnu namjenu Glavnog stožera HV, samostalna četa diverzantska četa i diverzantska grupa 109. brigade HV, diverzantska grupa Narodne zaštite iz Otoka, 4. četa 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a, 1. bataljun 122. brigade HV i zrakoplovni vod i vod 109. brigade HV iz Nuštra. Snage za napad podijeljene su u dva postroja i pričuvu. Za prvi postroj određen je dio 3. brigade ZNG-a, njezin 1. bataljun, 2. i 3. četa 3. bataljuna te tenkovska četa 109. brigade HV, sastavljena od 13 tenkova od čega dva M-84 i 11 T-55. U drugom postroju bio je 5. bataljun i mehanizirana četa 3. brigade ZNG-a, Page 165

Bitka za Vukovar a za pričuvu određen je 1. bataljun 132. brigade HV. Za obranu, odnosno ojačanje Vukovara određena je 105. brigada HV Inženjerijska četa 37. inženjerijsko-pontonirskog bataljuna bila je posebna skupina. Zapovjednik Operativne grupe planirao je izvršiti napad na općem pravcu Nuštar -Marinci - Bogdanovci - Vukovar, grupirajući glavne snage na dva osnovna pravca: Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i Nuštar - Henrikovci - Marinci. Zadaća pomoćnih snaga 1343 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-188 od 11. 11. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 6. 1341 Mladen MARJANOVIĆ, "Četiri meseca bez gubitaka", Narodna armija, 27. 2. 1992., 28-29. 1345 Petar BOŠKOVIĆ, "Ratnici Iz senke", Narodna armija, 22. 12. 1991., 29. 1340 SVA MORH-GSHV: Zap. 122. br. HV od 10. 11. 1991. 1347 R. POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992., 17. 1348 SVA MORH-GSHV: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-130/7 od 9. 11. 1991., GSHV, Obavještajno Izvješće. U izvješću su navedena Imena zapovjednika brigade i većine zapovjednika topovskih divizijuna i baterija. Brigadir HV Boris Trnskt koji je do bijega Iz JNA u srpnju 1991. službovao kao poručnik u toj brigadi, potvrdio ml je autentičnost tih Imena 1349 To se vidi iz prijedloga za promicanje u viši čin majora Srpske Vojske Krajine iz rujna 1993, koji je 1991. bio načelnik štaba 152. brigade. POA Republika Srpska Krajina Glavni štab Srpske vojske, Pov. br. 45/3-9 od 11.9.1993, Predlog za vanredno unapređenje Gruborović Nikole, majora 228 bila je osigurati bok glavnih snaga, a presijecanjem prometnica trebalo je onemogućiti intervenciju oklopno-mehaniziranih sastava JNA u područje Marinaca i Bogdanovaca iz pravca Mirkovaca, Petrovaca, Cerića, Bršadina i Pačetina. Snage na glavnom pravcu do 5 sati 13. studenogtrebale su biti spremne za napad. Orijentiram početak napada bio je 5,30 sati 13. studenoga. Snage na bokovima trebale su biti pripravne prije. Njima je priprava tekla od 19 sati 12. studenog, a u toku noći 12. na 13. studenog trebale ovladati područjem Zidina, ekonomijom Henrikovci, šumom Lug, Vidoševcem i Bogdanovcima Provedba zadaće zamišljena je nakon mtenzivne topničke pripreme po područjima "kojima ovladavaju snage za osiguranje bokova: Jankovačka Dubrava, Vidoševac, Petrovačka dubrava, šuma Lug, a blažom vatrom po naseljenim mjestima Cerić, Henrikovci, Marinci, Negoslavci, Petrovci, Mirkovci, Pačetin i Bršadin. Napadu snaga I ešalona, na glavnom pravcu, prethodi jaka topnička priprema po naseljima čijim rejonlma moramo ovladati: ekonomija Henrikovci, Cerić, Mirkovci, Petrovci, Pačetin, Bršadin, Marinci i Bogdanovci. Na čelu snaga I ešalona nalaze se protuoklopne grupe i grupe posebne namjene za djelovanje po objektima ekonomije Henrikovci, u s. Cerić, s. Marinci i s. Bogdanovci".1350 Prvi postroj sastavljen od 1. i 3. bataljuna 3. brigade ZNG-a s tenkovskom četom 109. brigade HV (11 tenkova T-55 i dva M-84) dobio je zadaću da zauzme ekonomiju Henrikovci, područje Vidovca Marinaca i Lipica. Drugi postroj sastavljen od 5. bataljuna i mehanizirane čete 3. brigade ZNG-a trebao je pružiti pomoć prvom postroju, a prema potrebi 1 djelovati na pravcu Marinci - Bogdanovci. Pričuva, 1. bataljun 132. brigade HV "prati napredovanje snaga I i II ešalona, u skokovima se prebacuje sa osnovnim zadatkom djelovanja po ukazanoj potrebi i po zahtjevu snaga I i U ešalona. Snage za ojačanje obrane Vukovara sastava 105. br. HV, ovladavaju selom Bogdanovci i rejonom Dukinci i posjedaju obranu Vukovar Borovo". Inženjerijska četa 37. inženjerijskog pontonirskog bataljuna kao prethodnica bila je dužna razminirati i praviti prolaze kroz minska polja a na začelju postavljati mmsko-eksplozivne prepreke. Pri napadu osobito je trebalo voditi računa o sprječavanju napada na bokove, "a na kritičnim mjestima osmatrati i isturati borbena osiguranja". "Ešaloni se kreću prikrivenim pravcima na međusobnom udaljenju do 2 km. Po ovlađivanju pojedinim objektima, iste odmah zaposjedaju jedinice iz slijedećih ešalona odmah ih inžinjerijski uređuju i vrše protuoklopna i protupješadijska zaprečavanja, u gotovosti za odbijanje protunapada agresora".1351 Zamisao napada bila je vrlo komplicirana i za Iskustvo snaga s kojima se raspolagalo vrlo zahtjevna. Zbog loše procjene snaga JNA zapovijed je kompromitirana, što Zapovjedništvo Operativne grupe nije znalo. Postrojba koja je dobila u zapovijedi važno mjesto i zahtjevnu zadaću, nije bila na bojišnici. Bila je, doduše, obećana, no iskustvo sa 104. brigadom HV, koja je također bila obećana, ah je Glavni stožer HV nije uspio dovesti u Slavoniju, tražilo je suzdržanost do dolaska 105. brigade HV, tim više što su sva obećanja i slanja pomoći od Glavnog stožera HV kasnila dan-dva. Ostaje nepoznanica je li Zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja bilo poznato da se 105. brigada HV krajem listopada raspala na zapadnoslavonskoj bojišnici i da njezino ponašanje može biti nepredvidivo.1352 Page 166

Bitka za Vukovar 1350 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-188 od 11. 11. 1991., Borbena zapovjed Op. br. 6. 1351 Isto. 1352 gvA MORH-GSHV: Zapovjedništvo Operativne grupe Posavine od 31.10.1991. U prilogu je Izvješće zapovjednika 105. brigade HV Op. br. 25 od 31.10.1991.; SVA MORH-GSHV: Zapovjedništvo OZ Bjelovar, Op. br. 906-1 od 6.11.1991. 229 Otežavajuća okolnost bilo je i pojačanje djelovanja Armije prema Vinkovcima i Županji. Dojave o njezinim skorim napadima počele su se ostvarivati. Proces priprema i prikupljanja 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije priveden je kraju. Lipovac je bilo prvo hrvatsko naselje u kojem je obrana dobila jasne naznake da se sigurnosno stanje pogoršalo. Napadnuto je 11. studenog, prvo topništvom, a potom i pješačkim napadom, koji je odbijen."53 Jedanaesti studeni važan je i zbog prvog posjeta istočnoslavonskoj bojišnici jednog od najviših dužnosnika Glavnog stožera HV U Osijek je stigao pomoćnik načelnika Glavnog stožera HV general bojnik Petar Stipetić.1354 Iz sačuvane dokumenatacije ništa se ne može iščitati o Stipetićevu dolasku. Iz intervjua koji je Dedaković u prosincu 1991. dao Slobodnom tjedniku može se zaključiti da je Stipetić došao po njega da ga odvede u Zagreb i da ga je ostavio zbog proboja 13. studenoga.1355 0 tome se u knjizi Bitka za Vukovar ništa ne govori. Koncentriranje hrvatskih snaga za proboj prema Vukovaru teklo je pod intenzivnim napadima zrakoplovstva JNA, koje je bombardiralo i raketiralo Nijemce, Vinkovce i Vođince. Topništvo je tuklo po Vinkovcima Nuštru, Jarmini i Borincima. Hrvatsko topništvo iz Vinkovaca "s manje uspjeha" pomagalo je obranu Vukovara zbog nedostatka odgovarajućih projektila "kako po snazi i punjenju".1356 "U večernjim satima 12. 11. 1991. godine započele su borbe za proboj blokade Vukovara i nastavljene danas", početne su riječi u dnevnom izvješću Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Već na početku pothvata bilo je dovoljno naznaka da neće uspjeti jer se odvijao mimo plana i zamisli zapovjednika Operativne grupe. Snage 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije bile su dobro utvrđene na crti Cerić - Henrikovci - Marinci. Ubačene snage Hrvatske vojske uspjele su samo djelomično blokirati pravac Pačetin - r. Vuka - Marinci Henrikovci - Petrovci - Mirkovci "tako da nije bilo organizirane intervencije" armijskog oklopništva. Dio postrojbi određenih za specijalna djelovanja nije ni pokušao izvršiti zadaće dobivene po zapovjedi za proboj. Samostalna četa 109. brigade HV nije krenula u područje šume Otolinci, a jedinica Policijske uprave Osijek nije zaposjela desnu obalu rijeke Vuke u području Marinaca, što znači da nije osigurala lijevi bok snaga u proboju. Specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske nije se uopće javila zapovjedniku Operativne grupe. Sličan podbačaj napravila i 3. brigada ZNG-a. Njezin 5. bataljun "napustio je teritorij općine Vinkovci (navodno zbog deprimiranja boraca poshje akcije u Karadžićevu)", iako je bio "predviđen kao drugi ešalon snaga u proboju". Tenkovska četa nije se javila zapovjedniku Operativne grupe "jer su posade tenkova (sa teritorije zagorskih općina) odbile da dovezu tenkove u Nuštar". Mehanizirana četa kasnila je u Nuštar jer se je kretala zajedno s tenkovskom četom, a njezino je ponašanje djelovalo i na njih. Odlučili su se "ponašati kao tenkisti, ali su oko 06,00 sati promjenili mišljenje" i pojavih se u Nuštru. Zaključujući opis napada Zapovjedništvo Operativne grupe ocijenilo je da "Ovakvim razvojem situacije snage za proboj nisu imale planiranu udarnu moć, pa je i njihovo napredovanje na putu Nuštar - Marinci - Bogdanovci teklo 1353 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-199 od 12. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1354 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 525-123-157/91 od 11. 11. 1991., Izvješće. 1355 Alenka MIRKOVIĆ, Mate BAŠIĆ, "Prijetili su da će mi zaklati kćerku", Slobodni tjednik, 30.12. 1991., 11. 1350 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-199 od 12. 11. 1991., Dnevno izvješće. 230 znatno sporije. Nismo uspjeli ovladati ekonomijom Henrikovci, niti se domaći prvih kuća s. Marinci. Izvršeno je pomicanje snaga iz Nuštra prema s. Marinci pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka. Uspjeh smo se na bokovima glavnog pravca ukhniti u njegov raspored uz. r. Vuku sa sjeverozapadne strane i između šume Grabiki Marinaca sa jugoistočne strane oko 4 km od Nuštra, dok na osnovnom pravcu, u zahvatu puta Nuštar-Marinci praktično stojimo između Zidina i Marinaca (rajon Vidovac). Do sada smo imali 18 ranjenih (15 HV, 2 MUP i 1 civil) i četiri poginula pripadnika HV. Na dostignutoj liniji vršimo ukopavanje i pripreme za djelovanje u toku noći. Nastavit ćemo djelovanje manjim grupama".1357 U dnevnom izvješću Zapovjedništvo Operativne grupe priznalo je da naoružanje i vojna oprema koja je slana stiže u Page 167

Bitka za Vukovar "dovoljnim količinama, ah asortiman uopće nezadovoljava naše osnovne zahtjeve", kao što su bih topnički projektili kalibra 130 mm, 152 mm i minobacački 120 mm. Operativna grupa i dalje je stajala "pred neriješenim pitanjem upotrebe osam tenkova T-55, čije su posade kao što je već rečeno odbile učešće u borbi i otišle (dezertirale) iz Vinkovaca" pa je za njihovu uporabu tražila pomoć od Zapovjedništva Operativne zone. No, najvažniji problem ipak je bio nedostatak ljudstva, jer postojeće nije bilo dovoljno za proboj. Usprkos obećanja Glavnog stožera HV 105. brigada HV se nije pojavila, "a i pored nje potrebna je najmanje još jedna brigada", misho je zapovjednik Operativne grupe.1358 U osvrt na drugi pokušaj proboja general Tus krenuo je tvrdnjom da su nakon zaustavljanja hstopadske ofenzive JNA stabilizirana pojedina područja zbog čega se moglo izdvojiti 105. brigadu HV "kao postrojbu koja će ući u Vukovar kao drugi ešalon". Kratki opis pokušaja počinje tvrdnjom da je operacija bila temeljito pripremljena, a da nije uspjela zbog jakih snaga JNA koje su vatrom razbile "naš prvi udarni val. Zbog gubitaka u ljudstvu i uništenju tenkova raspao nam se dio prvog ešalona koji je vodio zapovjednik Treće brigade ZNG-a. Jedna njegova bojna - koja je trebala otvoriti prostor kod Bogdanovaca da bi 105. bjelovarska kao drugi ešalon mogla ući u grad i ondje nastaviti borbu. Izvukla se zbog gubitaka, a velika snaga neprijateljske vatre nije nam dopustila da popunimo tu prazninu".135" Iako je u odnosu na prvi pokušaj, opis drugog pokušaja proboja korektniji, ipak ni on nije održiv. General Tus prešućuje da 105. brigada HV nije dovedena na vrijeme za operaciju, što znači da ne bi mogla izvesti svoju zadaću i da je prvi postroj uspio. Uz to prešućuje da je brigada došla bez većeg dijela ljudstva, da je bila na samoj granici uporabe, a prešućuje i da se brigada krajem listopada raspala na zapadnoslavonskoj bojišnici. Ostao je dužan objasniti i zašto je takvu, pokolebanu, postrojbu doveo na najzahtjevnije ratište u Hrvatskoj. Vukovar je samo dio ratiša na koji je Tus mogao dati, ah nije dao doprinos koji bi pomogao rasvjetljavanju. Prešućivanje problema u Hrvatskoj vojsci i ZNG-a načelnik Glavnog stožera iz 1991. ne može sebe dopustiti ako želi biti vjerodostojan. No to nije kraj njegovih domišljanja. 1357 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-201/91 od 13.11. 1991., Dnevno Izvješće. 1358 isto. 135!l A TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog primirja", 84-85. 231 Napad prvenstveno nije uspio zbog nespremnosti ljudstva da krene, nije uopće bilo gubitaka u oklopnlštvu, a ljudski gubici su, u odnosu na prvi pokušaj bili relativno mali. Konačan zaključak jest da je izmiješao prvi i drugi pokušaj proboja. Nakon neuspješnog proboja zapovjednika Operativne zone Osijek od Kriznog štaba D akova i lokalne 122. brigade tražio je "što veći broj dobrovoljaca - boraca koji bi se tijekom noći ubacili na područje grada Vukovara, gdje su neophodno potrebni". Dragovoljci su očekivani navečer istog dana, najkasnije do 21 sata.1360 Prethodnoga dana potpukovnik Dedaković posredstvom Kriznog štaba kluba Vukovaraca i vizualnih medija u Zagrebu zapovijedio je vojnim obveznicima od 19 do 45 godina s područja operativne grupe kojom je zapovijedao da se do 20 sati prikupe na Zagrebačkom Velesajmu kod glavnog ulaza.1361 Pomoć Vukovaru posebnom naredbom dala je 1 Hrvatska stranka prava. Njezin predsjednik Dobroslav Paraga 13. studenog naredio je zapovjedniku postrojbe HOS-a u Čepinu radi proboja blokade Vukovara pod zapovjedništvo potpukovnika Dedakovića stavi tri satnije od 300 boraca. Tu je naredbu pribavilo Zapovjedništvo Operativne zone Osijek i proslijedilo Glavnom stožeru HV s popratnom bilješkom da "predstavlja dokaz da se HSP i dalje ne misli odreći vojnih ambicija u HV, odnosno kao paralelna vojska".1362 Naredba vrhovnog zapovjednika HOS-a nije provedena u djelo jer se zapovjednik HOS-a u Čepinu smatrao časnikom Hrvatske vojske.1363 0 nedolasku hosovaca Dedaković je navečer 13. studenog upoznao predsjednika HSP-a Dobroslava Paragu, tražeći obećana pojačanja do 18 sati idućeg dana.1364 Vodstvo HSP-a istog se dana obratilo medijima s javnim pozivom za mobilizaciju svojih članova "radi odlaska na prve borbene linije za obranu domovine".1365 Dva dana kasnije, 15. studenoga, zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od predsjednika Hrvatske stranke prava zatražio je slanje novih pojačanja "kao bih ojačah snage za obranu Vukovara - Vinkovaca i Županje".1366 Reakcija Glavnog stožera HV na naredbu predsjednika HSP-a bila je vrlo brza. Sva zapovjedništva Hrvatske vojske od bataljuna naviše upozorena su 14. studenoga da su dužna izvršavati zapovijedi s "potpisom predsjednika Republike, dr. Franje Tuđmana, vrhovnog zapovjednika, general pukovnika Antona Tusa i general majora Petra Stipetića ispred GSHV, kao i zapovjednika OZ, OG i brigada Hrvatske Page 168

Bitka za Vukovar vojske". Zapovijedi koje se odnose na angažiranje postrojbi a potpisale su ih druge osobe, osim navedenih, morale su se odbiti. 0 njihovu postojanju trebalo je izvijestiti nadređene zapovjednike i Glavni stožer HV.1367 Na pravcu Vinkovci - Vukovar znatnijih promjena nije bilo ni 14. studenoga. Zauzeta su područja Zidina i Svete Ane, s kojih su prema procjeni u toku dana Armiji uništena dva tenka u području Henrikovaca. Pod nadzorom je držana i željeznička postaja Bršadin, s koje je vatrom nadzirana šuma Lug, odnosno prometnica prema Pačetinu. Gubici hrvatskih snaga 1360 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-200/91 od 13. 11.1991. U potpisu Je zapovjednik 1. operativne zone brigadir Gorinšek 1361 SVA MORH-GSHV: Klub Vukovaraca, Krizni štab od 12.11. 1991., Naredba. 1362 SVA MORH-ZOZO: Vrhovni zapovjednik svih Jedinica HOS-a od 13. 11. 1991, Glavnom zapovjedniku jedinica ZNG-e i HOS-a, Naredba. 1363 "izvješće Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara (2)", Vjesnik, 6. 12. 1991, 8. 1364 Isto. 1366 SVA MORH-GSHV: Vodstvo HSP-a i Vrhovni stožer HOS-a od 13. 11. 1991, Javni poziv na mobilizaciju. 1366 MUP RH-OTŽ: ZOGVVŽ, Br. 525-122-222/91 od 15. 11. 1991, HSP Zagreb. 13e7 SVA MORH-ZOZO: GSHV Kl. 8/91-01/256, Ur. br. 5120-01-91-1 od 14. 11. 1991. 232 ti i--Markušicš; Ljesk-'ov Zemljovid br. 8 505 505. motorizirana brigada R XXX 0G \tXt wž Operativna grupa Vukovar, Vinkovci i x_ ]X]9 3. brigada ZNG A '32 1. bataljun 132. i_ X1130 četa 130. brigade u toku dana bila su dva poginula i jedan ranjeni pripadnik postrojbe za specijalno djelovanje Policijske uprave Vinkovci. Operativna grupa i dalje je imala problema s napuštenim tenkovima 3. brigade ZNG, što je na kraju riješila tako da ih je pridodala 109. brigadi HV koja je uz to u toku dana pojačana s tri nova tenka M-84, pa je njihov broj narastao na šest, ah nisu imah dovoljno tenkovskih granata.1368 Potpora Vukovaru dalekometnim topništvom Operativne grupe iz Vinkovaca 14. studenoga ugrožena je ispadanjem iz uporabe jednog topa 130 mm, a drugi je zbog vehkog broja ispaljenih granata u kratkom vremenu bio pred raspadom. Stoga je od Glavnog stožera HV tražena žurna dodjela još dva takva topa.1369 Armijsko topništvo nije imalo problema s oruđima i granatama. Granatiralo je Vinkovce i Županju, počinivši veliku materijalnu štetu. Djelovanje zrakoplovstva također je bilo vehko, o čemu govori uočenih 16 formacija zrakoplova nad područjem Operativne zone Osijek od kojih je većina letjela u trokutu Vinkovci Vukovar - Županja.1370 Zamijećena je velika koncentracija snaga u Ceriću i duž prometnice Vinkovci - Šid, što je najavljivalo nove napade Armije.1371 Dugo očekivana 105. brigada HV iz Bjelovara počela je pristizati u večernjim satima 14. studenoga. Vijest o njezinu dolasku zapovjednika Operativne zone Osijek zatekla je na zapovjednom mjestu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Brigada je dobila zapovijed za razmještaj u području đakovačkih sela Strizivojna, Vrpolje, Čajkovci, Stari Perkovci, Budrovci i Piškorevci. U logističkom pogledu oslonjena je na lokalnu 122. brigadu HV. Nakon pristizanja u područje Đakova trebala je biti pripravna "za sukcesivno uvođenje u borbu po dijelovima na općem pravcu Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar, odmah poshje pristizanja". Zapovjednik brigade, ili njegov zamjenik, bio je dužan javiti se u Zapovjedništvo Operativne grupe odmah nakon dolasku radi prijema bojne zadaće.1372 Zapovjednik Operativne zone Osijek tada još nije znao da je postrojba stigla s "dva bataljuna bez trećih četa bez trećeg bataljuna", s jednom minobacačkom baterijom 120 mm i baterijom gorskih topova.1373 Brigada je uz to stigla i bez zapovjednika i zamjenika zapovjednika brigade.1374 Stigla i bez baterije haubica 105 mm, koja je zadržana od Operativne zone Bjelovar u selu Prekopakara kod Pakraca.1375 1308 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-208/91 od 14. 11.1991., Dnevno izvješće. 1369 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-195/91 od 14. 11. 1991., Zahtjev za dodjelu 2 topa 130 mm M-46. Zahtjev je poslan navečer u 22.15. Page 169

Bitka za Vukovar 1370 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-165 od 14.11.1991., Izvješće; SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-208/91 od 14.11.1991., Dnevno izvješće. Postoji jednodnevna kolizija jer su tri tenka M-84 Iz 108. br ZNG trebala u toku 15. ih 16. 11. biti predana 109. br. HV. SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek. Str. pov. br. 525-124-192/91 od 15. 11. 1991., Zapovjed. 1371 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV Br. 04-337/91-23 od 14. 11. 1991., Izvješće. 1372 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-165 od 14. 11. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOZ Osijek, Str. pov. br. 525-201/91 od 14. 11. 1991., Razmještaj brigade. 1373 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja i Vukovara 17. 11.1991. 1374 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-244/91 od 16. U. 1991., Dnevno izvješće. 4375 SVAMORH-GSHV: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-200 od 25. 11. 1991. 233 "Naknadne Intervencije da se ljudstvo vrati na položaje nisu urodile plodom " U noći 14/15. studenoga operativno-taktička "situacija u vezi proboja blokade Vukovara nije se bitno promijenila glede promjene teritorije", bilješka je u dnevnom izvješću Operativne zone.1376 Za razliku od noći, u toku 15. studenoga mnoga se toga promijenilo na području Vukovara, i na ostalom području Operativne grupe. Informacije koje je prikupilo Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja govorile su, doduše netočno, da je Armija u prijepodnevnim satima uspjela ući u Borovo Naselje i zauzeti ga To je moglo značiti da je stegnut obruč oko hrvatskih snaga u Vukovaru koje su pod nadzorom zadržale samo uži dio grada, prema procjeni oko 30 posto naselja. I Zapovjedništvo Operativne zone Osijek stanje u Vukovaru držalo je vrlo teškim. Nije se usuđivalo ulaziti u procjenu koliko još obrana grada može izdržati. Druga loša vijest bila je procjena da je zauzimanjem Borova Naselja JNA oslobodila jednu tenkovsku brigadu od oko 70 tenkova i usmjerila je prema Osijeku. Zbog toga je dana bojna priprava 106., 130. i 122. brigadi HV "kako bi spriječile eventualni prodor prema gradu Osijeku na pravcu Trpinja - Klisa - Osijek i pravcu Bobota - Ćelije - Vrbik -Petrova Slatina - Šodolovci".1377 Napad Armije na područje između Osijeka i Vinkovaca bio je moguć, a napad na šire područje Županje i Vinkovaca bio je neupitan. Prva proleterska gradijska mehanizirana divizija povjerila je svojoj 3. brigadi napad na Nijemce, a 1. brigadi demonstrativni napad na Privlaku Iz pravca Jankovaca radi olakšanja pothvata. Južno od njih, upad u županjsku općinu dobila je 252. oklopna brigada.1378 Ujutro 15. studenoga 252. oklopna brigada JNA iznenada je napala sela Apševce i Lipovac. U Apševce je uspjela ući, a ispred Lipovca stala je pred minskim poljima, koje je brzo razminirala njezina inženjerija.1379 Prve dojave 131. brigade HV o napadu 252. oklopne brigade bile su optimistične i govorile su o vjerojatnom odbacivanju napadača. Tvrđeno je da je Armija ostala bez šest tenkova Odmah nakon što je dobilo obavijest o napadu na Županju, Zapovjedništvo Operativne zone Osijek poslalo je u pomoć 131. brigadi HV protuoklopnu skupinu iz sastava 122. brigade.1380 Tek je poslijepodne 16. hstopada Zapovjedništvo Operativne zone Osijek dobilo pouzdanu informaciju da je stanje na županjskoj bojišnici nepovoljno i potpuno drukčije od stanja što je opisano u izvješću Glavnom stožeru HV prethodnog dana Snage lokalne 131 brigade HV, bile su potpuno iznenađene i natjerane na povlačenje u neredu, pri čemu je Armija bez napora zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. "Naknadne intervencije da se ljudstvo vrati na položaje nisu urodile plodom obzirom da su vojnici i časnici odbili da se vrate na položaje iskazavši time krajnji oblik kukavičluka i nediscipline", ogorčena je ocjena zapovjednika Operativne zone.1381 Rasulo 1. bataljuna 131. brigade HV bilo je toliko da su njegovi pripadnici bježali 1376 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-166 od 15. 11. 1991., Izvješće. 1377 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-167 od 15. 11. 1991., Izvješće. b78 M PETROVIĆ, R. POPOVTC, "Beskrajna vera u komandanta Antonića", Narodna armija, 4. 12. 1991., 24; "Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22. 12. 1991, 21; R. POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992, 17. 1379 R POPOVIĆ, "Između zatišja i opreza", Narodna armija, 16. 1. 1992, 17. 1380 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-167 od 15. 11. 1991, Izvješće. 1381 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 5 2 5-123-170 od 16. 11. 1991, Izvješće. Page 170

Bitka za Vukovar 234 ostavljajući za sobom i onako skromna protuoklopna sredstva, a "dio ljudi se utopio u r. Bosut prilikom potapljanja pretovarenog čamca"."82 Zapovjednik Operativne zone Osijek žurno je intervenirao prema zapovjedniku Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, zahtijevajući da u toku noći 15./16. studenoga uputi jedan bataljun 105. brigade HV ojačan orađima za potporu i sredstvima za protuoklopnu borbu. Bataljun je trebao izvesti protunapad na snage JNA i pridodane paravojne skupine, izbaciti ih iz zauzetih sela i organizirati obranu u području Lipovac - Apševci - Jasinje - Jaz, po dubini motel Spačva - Panjik (kota 80). Bataljun 105. brigade HV u svoj sastav obrane trebalo je uključiti i postojeće snage 131. brigade HV. S dezerterima je trebalo oštro postupiti, a u krajnjem slučaju i uporabni oružja protiv njih.1383 Pokušaj vraćanja izgubljenih sela nije uspio zbog odbijanja dijela vojnika i časnika , . . •¦ JHiuTv <rvc u ¦„ a mM1 NAČELNIKGLAVNOG STOŽERA HV ANTON TUS da izvrše zapovijed.1384 Dio 105. brigade HV tek se poslijepodne 16. studenoga pokrenuo prema području na koje je upućen. U toku toga dana 252. oklopna brigada JNA zaustavila se. Očito je čekala ishod napada 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA na susjedne Nijemce i njihovu okolicu. Prekid napada 131. brigada HV je iskoristila da zapriječi pravce u dubinu županjske općine i pokuša konsolidirati dijelove snaga koje su se povukle iz izgubljenih sela.1385 Po naredbi zapovjednika Operativne zone pripadnici 131. brigade HV srušili su most na rijeci Savi kod Gunje; postojala je mogućnosti napada na područje Gunje iz Bosne, a učinili su to "poučeni dosadašnjim iskustvom napuštanja borbenih položaja od strane naših boraca kao i negativnim iskustvom sa mostovima na Dunavu i Savi".1386 Prodorom u općinu Županja i zauzimanjem Lipovca, Apševca, a osobito Podgrađa i mosta u njemu, Armija je Bosut kao prirodnu prepreku ostavila iza sebe. Na taj je način ugrozila obranu dijelova 2. bataljuna 109. brigade HV u Nijemcima. Nakon napada 252. oklopne brigade dijelovi 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA stavili su pod nadzor dio Nijemaca na lijevoj strani Bosuta. Prijelaz preko rijeke onemogućavao je porušeni most. Obrana sela pojačana je jednim vodom 2. bataljuna 109. brigade HV i vodom HOS-a pa su snage obrane narasle na oko 200 ljudi.1387 1382 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja 1 Vukovara 17. 11. 1991. 1383 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-198 od 16. 11. 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-170 od 16. 11. 1991., Izvješće. 1384 SVA MORH-ZOZO: Zap. 131. br. HV, Str. pov. br. 100-3/91 od 16. 11. 1991., Neizvršavanje prottvnapada na snage JA i četnike. 1388 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-173/91 od 16. 11. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOGV: Zap. 131. br. HV Str. pov. br. 47/18-91 od 16. 11. 1991.. Izvješće. 1386 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-171 od 16. 11. 1991. 1387 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV, Br. 04-337/91-24 od 15. 11. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV. Br. 04-337/91-25 od 16. 11. 1991., Izvješće. 235 Zauzimanjem dijela Nijemaca na lijevoj obali Bosuta Armija je nakratko stala. Selo je 16. studenoga granatirano topništvom i napadano zrakoplovstvom. Zapovjednik 109. brigade HV planirao je obranu sela pojačati još jednom četom svog 2. bataljuna.1388 Znajući kolika je važnost Nijemaca i što znači prelazak Armije preko Bosuta, zapovjednik Operativne zone Osijek zapovijedio je da se jedan bataljun 105. brigade HV odvoji za obranu Nijemaca i sela u zaleđu, Komletinaca i Privlake.1389 Ugrožavanjem Nijemaca, Armija je mogla ugroziti i područje sela Komletinci i spojiti se sa snagama koje bi nasilno prešle rijeku Bosut iz područja Stari Jankovci - Slakovci. Zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja planirao je to spriječiti angažiranjem 2. bataljuna 105. brigade HV. Bataljun je ojačan oklopno-mehaniziranom četom od sedam tenkova T-55 i dva borbena vozila pješaštva iste brigade. Šesnaestog studenoga naredio im je da se premjeste u područje šume Kunjevica između Vinkovaca i Privlake, kao mjesto s kojeg će krenuti na bojnu zadaću.1390 Bataljun, ojačan tenkovskom četom, dobio je zapovijed da izvede protuudar u "zahvatu puta Nijemci - Podgrađe", da odbaci JNA preko Bosuta prema Podgrađu i sruši most na Bosutu. Topnička potpora napada bila je obveza 109. brigade HV, a njezin je zapovjednik 2. bataljuna određen za zapovjednika pothvata. Planirano je da nakon provedbe zadaće dijelovi 105. brigade HV prijeđu u obranu od prednjeg kraja na Bosutu a po dubini Novo Selo Gusta- Plandište. Na taj bi način riječni tok Bosuta bio potpuno uključen u Page 171

Bitka za Vukovar sustav obrane. Stodeveta brigada HV dobila je zapovijed za obranu pojasa između rijeke Bosuta na sjeveru i oboda spačvanskih šuma na jugu. Naseljena mjesta: Nijemce, Komletince, Otok Privlaku, Vinkovce i Nuštar trebalo je pretvoriti u otporne točke obrambenog pojasa Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja.1391 U 105. brigadu HV polagana je nada za rješenje problema u Nijemcima, a zapovjednik Operativne zone za sličnu zadaću na području Županje, na pravcu Lipovac - Apševci, planirao je 108. brigadu HV iz Slavonskog Broda. Zapovjedio je njezino žurno izvlačenje s novogradiške bojišnice, do 24 sata 17. studenoga.1392 Stoosmoj brigadi zapovjeđeno je i slanje tri tenka M-84 s posadama u sastav Operativne grupe Vinkovci, Vukovar, Županja. Dvije posade trebale su ostati u sastavu grupe, a jedna se vratiti u matičnu brigadu.1393 Zapovjednik 108. brigade procijenio je da bi u slučaju izvlačenja brigade iz Nove Gradiške "došlo do panike i među vojnicima iz N. Gradiške i među civilnim stanovništvom (to otvoreno govore svi u N. Gradiški)."1394 Zbog toga nije izvršena zapovijed. Predviđajući dugotrajne borbe, pa i borbe u okruženju, Zapovjedništvo Operativne zone Osijek od Glavnog stožera HV tražilo je žurnu popunu mmsko-eksplozivnim sredstvima i inženjerijskim strojevima za njihovo postavljanje i utvrđivanje crte.1395 Poduzimane mjere bile su namijenjene prvenstveno ojačanju obrane Vinkovaca i Županje. Ne znajući još da je 105. 1388 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br. HV, Br. 04-337/91-25 od 16. 11. 1991., Izvješće. 138» SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-124-198 od 16. 11. 1991. 1390 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-231/91 od 16. 11. 1991., Pripremno naređenje Op. br. 2.; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-233/91 od 16. 11. 1991., Pripremno naređenje Op. br. 3. 1391 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-243/91 od 16. 11. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 6. 1392 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-191 od 15. 11. 1991. 1393 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-192/91 od 15. 11. 1991., Zapovjed. 1394 SVA MORH-108. br HV: Zapovjedništvo 108. brigade od 23. 11. 1991., Izvješće. 1395 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-169 od 15. 11. 1991., Popuna mlnskoeksplozivnlm sredstvima jedinica OZ Osijek 236 brigada HV stigla bez 3. bataljuna i s nepotpunim 1. i 2. bataljunom, kao i bez zapovjednika brigade i njegova zamjenika,1'9" zapovjednik Operativne zone dijelio je zadaće koje postrojba nije mogla izvršiti, a većina njezina ljudstva nije ni htjela izvršiti.1397 Bataljun 105. brigade koji nije uopće stigao, a prema planu je trebao biti u širem području Đakova, stavljen je u pričuvu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Namjeravalo se da on intervenira prema potrebi, prema Vinkovcima ih Županji. Dio topništva i protuoklopništva Operativne grupe određen je za potporu 131. i 105. brigade HV. Vinkovcima i Županji predviđana je mračna sudbina pa se žurilo pripremiti ih za obranu u okruženju. Kaotično iseljavanje civilnog pučanstva iz ugroženih područja nije se smjelo dopustiti, zbog čega je Zapovjedništvo Operativne zone Osijek tražilo da se stvore uvjeti za "njihovu zaštitu od ratnih djelovanja".1398 im SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-244 od 16. 11. 1991., Dnevno izvješće. mr SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 5 25-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja i Vukovara 17. 11. 1991. m SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-124-198 od 16. 11. 1991. 237 Plan s "Merčepom i tzv. starim Jastrebom (Dedaković) nije ni pokušan pod motivacijom da je proboj ka Vukovaru nemoguć" Stanje u Operativnoj zoni Osijek 15. i 16. studenoga bilo Je vrlo teško. Prema ocjeni zapovjednika Operativne zone 3. brigada ZNG-a kao jedina eksteritorijalna postrojba u zoni od 11. do 13. studenoga praktično se raspala i više nije postojala kao borbena postrojba. Zbog izražene samovolje i nespremnosti za borbu znatnog dijela njezinog ljudstva i časnika načelniku Glavnog stožera HV predloženo je da se postrojba dokine ili prevede u pričuvnu brigadu.1399 Iz Glavnog stožera HV stigao je odgovor o osnivanju radne skupine koja je dobila zadaću da "ispita uzroke napuštanja položaja, gardista iz 3. brigade i predloži mjere za rješavanje". Stožer je poslao dva svoja časnika koji su s predsjedajućim časnikom iz Zapovjedništva Operativne zone bili istražna skupina.1400 Nakon toga zapovjednik Operativne zone s časnicima 3. brigade ZNG-a poduzeo je mjere za njezino sređivanje. Dogovorio je spajanje 2. i 5. bataljuna u novi 2. bataljun pod zapovjedništvom zapovjednika 5. bataljuna. S pripadnicima Page 172

Bitka za Vukovar bataljuna dogovoren je povratak u Nuštar do 20 sati 16. studenoga.1401 Pridodane snage iz 107., 122. i 132. brigade HV Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja bilo je dužno vratiti u matične brigade, a njihova su zapovjedništva trebala ispitati uzroke nediscipline 1 neposluha, te "poduzeti potrebne mjere".1402 Napad Armije na južno krilo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja promijenio je nerelane planove za pomoć Vukovaru. Za okruženi grad više nije bilo nade. Moglo mu se kratkotrajno pomoći samo zapriječnom vatrom dalekometnog topa 130 mm. Za njega je Operativna grupa 15. studenoga imala tri borbena kompleta streljiva, odnosno oko 100 metaka. Oruđe je zbog intenzivne uporabe bilo u stanju raspadanja i bilo je pitanje "vremena kada će se raspasti". U uporabi je bila i jedna haubica 155 mm s tri i pol borbena kompleta streljiva. Bila je u sličnom stanju kao i top 130 mm. Osam top-haubica 152 mm bilo je bez streljiva a četiri samohodne haubice 122 mm bile su na remontu u Đakovu.1403 U toku 16. studenoga bilo je jasno da od pokušaja prodora prema Vukovaru neće biti ništa. Glavni inspektor Hrvatske vojske, general zbora Marim Špegelj poslijepodne je izvijestio predsjednika Republike Hrvatske da plan s "Merčepom i tzv. starim Jastrebom (Dedaković) nije ni pokušan pod motivacijom da je proboj ka Vukovaru nemoguć", te da su "nesuglasice između zap. Dedakovića i g. Merčepa dublje i od njihove suradnje za buduću eventualnu akciju radi oružane deblokade Vukovara ne može se ništa očekivati".1404 Istoga dana po zapovijedi Glavnog stožera HV od 15. studenog, izvršena je primopredaja dužnosti između dotadašnjeg zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja potpukovnika Mile Dedakovića i novoimenovanog zapovjednika potpukovnika Vinka Vrbanca. "Primopredaja je izvršena bez međusobnih primjedbi primaoca, odnosno predavaoca 1399 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-124/187 od 15. 11. 1991. 1400 SVA MORH-ZOZO: GSHV KL 112-01/91-01/14, Ur. br. 5120-34/22-91-1 od 16. 11. 1991. 1401 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-201 od 16. 11. 1991., Zapovjed. 1402 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-200 od 16. 11. 1991. 1403 SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-223/91 od 15. 11. 1991., 'Trenutno stanje artiljerijske podrške Vukovaru 15.11.1991. 1404 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-143-172 od 16. 11. 1991. Izvješće je Špegelj objavio u svojoj knjizi 1 ono se od izvornika razlikuje u nekoliko rečenica koje mu znatno mjenjaju smisao. M. ŠPEGELJ. sjećanje vojnika, 384-386. 238 dužnosti".1405 Potpukovnik Dedaković raspoređen je u Glavni stožer HV u Zagreb, u koji je krenuo s pratnjom popodne 17. studenog.'406 Prema raspoloživim informacijama u Vukovaru su 16. studenoga "vođene ... bitke oko centra grada, istočnog dijela i iz smjera Bršadina".1407 Obrana Vukovara bila je sve slabija i zbog odlaska skupina i pojedinaca prema Vinkovcima.1408 Za prihvat boraca koji su pristizali iz grada obvezano je Zapovjedništvo Operativne grupe uz potporu kriznih štabova u Vinkovcima i Đakovu.1109 Potpuno zanemarujući odakle i iz kakvih uvjeta dolaze Vukovarci, zapovjednik Operativne Osijek naredio je da od njih u Vinkovcima počne postrojavanje "Vukovarskog bataljuna iz sastava 124. br. HV". Bataljun je predviđen za djelovanje u zaleđu protivnika na teritoriju općine Vukovar. Rok za ustroj bio je 20. studeni, a ubacivanje postrojbe u područje općine trebalo je izvršiti tijekom primirja.1410 Primirje između Hrvatske vojske i oružanih snaga SFRJ stupilo je na snagu 16. studenoga u 18 sati i nije utjecalo na djelovanje JNA Za Hrvatsku vojsku bilo je iznimno važno pa je u zapovijedi Glavnog stožera HV naglašeno da se prekid vatre mora "strogo poštovati na cjelom području Republike Hrvatske, a osobito kod Vukovara i Dubrovnika". Dostavljajući presliku zapovijedi o primirju podređenima, zapovjednik Operativne zone Osijek zatražio je da se do 18 sati pokušaju vratiti postavi izgubljeni 15. studenog, što se očito odnosilo na 109. i 105. brigadu HV.1411 Zahtjev je ostao nerealiziran. 1405 SVA MORH-ZOGV: Pov. br. 525-122-238 od 16. 11. 1991., Zapisnik o Izvršeno] primopredaji dužnosti između zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Primopredaja je Izvršena temeljem zapovijedi Glavnog stožera HV, Ur. br. 5120-33-91-2 od 15. 11. 1991., koju nisam pronašao. 1406 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-126/36 od 15. 11. 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-177 od 17. 11.1991. 1407 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-244 od 16. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1408 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci. Operativno dežurstvo od 15. U. 1991., Dnevni operativni bilten za dan 15. 11. 1991. g. od 06,00 do 12.00; MUP RH-OTŽ: PU Page 173

Bitka za Vukovar Vinkovci, Operativno dežurstvo od 15. 11. 1991., Dnevni operativni bilten za dan 15. 11. 1991. g. od 12,00 do 18,00. 1409 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-124-198 od 16. 11. 1991. 1410 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-124/202 od 16. 11. 1991. 1411 SVA MORH-ZOZO: GS HV, Kl. 8/91-01/265, Ur. br. 5120-01-91-1 od 16. 11. 1991., Zapovjed. Naredba zapovjecinika OZ Osijek dopisana je na desnom gornjem kutu zapovijedi Glavnog stožera HV. 239 "Krajnje vrijeme" je "da se shvati da je lijepa naša ugrožena baš na području Vukovara" Zauzimanjem Marinaca 1. listopada JNA je uspostavila bojnu crtu na pravcu Mirkovci - Marinci - Bršadin. frekinula je "kukuruzni put" i okružila Bogdanovce, koje su hrvatske snage uspjele pojačati skupinom boraca iz Vukovara. Napad na grad bilježen je na svim prilazima, ah bez pomaka na bojnoj crti. Liječničku pomoć u gradskoj bolnici zbog ranjavanja zatražile su 23 osobe.1412 Iz Policijske uprave upućena je poruka ministru unutarnjih poslova Republike Hrvatske da je "od 15,00 sati Vukovar... u apsolutnom okruženju od strane neprijateljske soldateske", da je hrana i streljivo na izmaku, pričuve minimalne a što se "negativno ... odražava na naše borce".1413 U drugoj poruci upućenoj istog dana ministru unutarnjih poslova RH načelnik Policijske uprave Vukovar tražio je "antiterorističku jedinicu za ratne uvjete", uz priloženo mišljenje da je "krajnje vrijeme da se shvati da je lijepa naša ugrožena baš na području Vukovara".1414 I vladin povjerenik u Vukovaru u pismu predsjedniku Republike Hrvatske skrenuo je pažnju na okruženje, demantirajući tvrdnju ministra obrane Šuška da su hrvatske snage zauzele selo Bršadin i otvorile put za Vukovar,1415 uz konstataciju da "Ministarstvo obrane raspolaže pogrešnim i netočnim mformacijama i da informacije o stanju na vukovarskom bojištu prima od osoba koje imaju svoju istinu različitu od tragične istine koja odgovara stanju stvari u Vukovaru". Za teško stanje u Vukovaru, prema njegovu mišljenju bio je kriv predsjednik općine Vinkovci, koji je optužen za "onemogućavanje organizirane pomoći Vukovaru". Pored presjednika vinkovačke općine optuženo je zapovjedništvo Vinkovaca i Osijeka, koje je trebalo organizirati deblokadu grada Tražena je njihova smjena uz obrazloženje da su nesposobni, kukavice i veleizdajnici.1416 Zauzimanjem Marinaca Armija je nastavila napade na Vukovar i okolicu, pokušavajući proširiti uspjeh postignut 1. listopada. Uvođenjem u borbu Gardijske motorizirane brigade Saveznog sekretarijata za narodnu obranu 2. listopada počelo je osvajanje grada1417 S pridodanim snagama TO Srbije i pobunjenih lokalnih Srba brigada je podjeljena u tri jurišna odreda, a namjeravala je da obuhvatima i "vatrenim udarom kroz sredinu grada" u pravcu sjevera izbije u centar grada i na obalu Dunava.1418 Od ranog jutra trajali su "do sada najžešći napadi na položaje branilaca grada Vukovara", na koji je JNA prema procijeni branitelja ispahla oko dvije tisuće projektila razhčitih kalibara 0 silini granatiranja govori podatak o devet poginulih i 58 ranjenih osoba. Nakon topničke pripreme u napad su kretali tenkovi s područja Negoslavaca i Borova Sela. Na području Mjesne zajednice "1. svibanj" Armija je tenkovskim napadom uspjela odbaciti na pričuvni postav snage obrane koje su u toku dana u protuudaru vratile izgubljene postave. U protunapadu je zarobljen i jedan tenk iz sastava 14,2 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4262/91 od 1. 10. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1413 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 1. 10. 1991., Obavjest. 1414 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 1. 10. 1991., Pomoć. 1415 Navedenu tvrdnju ministra Šuška nisam pronašao. 1416 SVA MORH-GS HV: Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, KL 810-03/91-01/01, Ur. br. 2/96-01-91-1 od 2. 10. 1991., Vojno-pohtićko pitanje u općini Vukovar. 1417 Risto KOSTOV Nikola OSTOJIĆ, 'Vukovar oslobađaju hrabri", Narodna armija 19. 10. 1991., 7; M. PANTELIĆ, "Vukovar je ostao u meni", Narodna armija, 22. 12. 1991., 27. 1418 Milorad GONČIN, "Svanuće jutro slobode", Narodna armija 9. 11. 1991., 14. 240 Gardijske motorizirane brigade. Gubici Armije procijenjeni su na 10 tenkova i veći broj pješaka.1419 Armija je i 3. listopada nastavila napade sličnog intenziteta. Prema hrvatskim procjenama samo je na područje Mitnice ispaljeno oko 1000 granata raznog kahbra. Napad oklopništva i pješaštva duž Trpinjske ceste odbijen je, a "agresor vraćen na početne položaje".1420 U odnosu na prethodni dan napadi zrakoplovstva po gradu branko borković - mladi jastreb bih su slabijeg intenziteta. Jedan od intervala mira u napadima JNA na Page 174

Bitka za Vukovar Vukovar hrvatske snage su iskoristile za napad na naselje Petrova Gora. Dnevna bilanca gubitaka iznosila je sedam mrtvih i 34 ranjene osobe.1421 Ogroman broj ranjenika u prvim danima listopada bio je razlog da Zapovjedništvo obrane Vukovara zatraži od Ministarstva zdravstva animiranje svih humanitarnih organizacije "ove planete" radi žurnog izvlačenja stotinjak ranjenika "koji će umrijeti ukoliko se ne evakuiraju iz Vukovara u naredna dva dana".1422 Priljev ranjenika popunio je sve raspoložive ležajeve u Medicinskom centru pa je dio smješten u hodnicima i bolničkom podrumu. Poginule osobe sahranjivane su u improviziranim mrtvačkim sanducima u zajedničku grobnicu iskopanu neposredno ispred blonice.1423 Noć 374. listopada prošla je u djelatnoj obrani branitelja Vukovara, koji su na dijelu grada prema Negoslavacima prijavili uništenje sedam tenkova i dva oklopna transportera. S područja Bačke po hrvatskoj procjeni ispaljeno je oko 2000 projektila iz višecijevnih lansera raketa.1424 Četvrti listopada okruženom Vukovaru nije donio predah. Napad Armije nije gubio na jačini. "U potpuno razrušenom gradu, koji je bio u potpunom okruženju, bez vode, struje, osnovnih prehrambenih artikala i komunikacija u potpunosti je onemogućeno bilo kakvo normalno snabdjevanje branioca grada i preostalog stanovništva <m MUP RH-OTŽ: PU Vukovar. Depeša br. 511-15-10/3-4265/91 od 2. 10. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1420 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4267/91 od 3. 10. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. "2I SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-16 od 3.10.1991., Dnevno operativno izvješće; MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4267/91 od 3. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. ,J22 MUP RH-OTŽ: ZOO Vukovar, Br. 2-6 od 3.10.1991. 1423 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4269/91 od 4. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1424 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-17 od 4. 10.1991, Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-18 od 4. 10. 1991, Dnevno operativno izvješće. 241 koje se nalazi u podrumima svojih razrušenih kuća ih u skloništima zbog neprekidnih artiljerijskih napada te avionskih bombardiranja i mitraljiranja grada".1425 Od jutra do poslijepodneva na grad je ispaljeno oko 3000 projektila raznih kalibara, a zrakoplovstvo je osam puta bombardiralo i mitraljiralo središte i istočni dio grada, pri čemu je potpuno uništena centrala pošte. Poginulo je osam osoba i isto tohko ih je ranjeno. U Medicinski centar dovezena su tijela tri policajca iz Županje, koji su 1. hstopada poginuli u Bogdanovcima, i devet ranjenika iz istog sela i istog okršaja1426 Popodne i navečer "nastavljene su žestoke borbe između okupatorske JA njenih pomagača i branioca grada Vukovara". Napad oklopmštva i pješaštva iz Borova Sela odbijen je a "agresor je prilikom povlačenja na prvobitne položaje pretrpio velike gubitke u ljudstvu". Navečer je zrakoplov JNA bombardirao područje Mitnice. Broj mrtvih na strani branitelja povećan je za nove dvije osobe, a ranjeno je najmanje 16 osoba.1427 Intenzivni pritisak Armije i teške borbe bile su povod da Zapovjedništvo obrane Vukovara zatraži od nadređenih instancija deblokadu Vukovara. Ono je priznalo da zna da "postoje u tom kontekstu zapovijedi", ali je držalo da se "te zapovijedi sporo realizuju" pa je zahtijevano da se "po bilo koju cijenu" deblokira put Vukovar Vinkovci: "Upozoravamo da smo u blokadi, da nemamo vode, struje, da smo s hranom pri kraja da imamo u bolnici preko 200 teških ranjenika, da nam telefonske linije ne rade, pučanstvo je u šoku, prijete zarazne bolesti, nemamo prijevoznih sredstava, Vukovar je postao sablasni grad, život se odvija (...) po poihiimima i skloništima" mučan je opis okruženoga grada. Njegovo Zapovjedništvo poručilo je da niko nema pravo da ih u takvu stanju ostavi same. Osim Glavnom stožeru HV izvješće je dostavljeno i predsjednicima najviših civilnih tijela Republike Hrvatske.1428 Peti hstopada u Vukovaru protekao je u znaku jakoga granatiranja od JNA Znatan dio granata ispaljen je s područja Vojvodine. Prema procjeni branitelja oko 3000 projektila palo je na grad. Zabilježena su i četiri zračna napada na grad u kojima su pogođene zgrade općine i bolnice. Jedna od bačenih bombi probila je krov i tri betonske ploče i završila neeksplodirana u podrumu gradske bolnice. Kao i prethodnih dana, nastavljeni su i pokušaji proboja u grad oklopništvom i pješaštvom iz Borova Sela i Trpinje, što su branitelji s uspjehom odbili. Dnevna bilanca mrtvih iznosila je šest osoba, uz jednog prethodno ranjenog pripadnika Page 175

Bitka za Vukovar ZNG-a koji je umro od posljedica ranjavanja. Liječničku pomoć zbog ranjavanja zatražile su 24 osobe, od čega šest pripadnika HV.1429 Napad na bolnicu pogoršao je i onako teško stanje pa je zapovjednik obrane grada uz sanitetski materijal ponovno tražio žurnu evakuaciju ranjenika iz grada.1430 Vladin povjerenik za Vukovar također se oglasio vrlo oštrim pismom svim važnijim mstitucijama u Republici, tražeći pomoć i postavljajući pitanje: "gdje su ljudi i 1425 MUP rh-otž: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4269/91 od 4. 10. 1991., Napad vojnih Jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. ,m MUP rh-otž: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4269/91 od 4. 10. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1427 Postoji samo prva stranica izvješća PU Vukovara, na kojem Je popis imena 16 ranjenih osoba MUP rh-otž: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4270/91 od 4. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuni-, naše depeše. 142S SVA morh-gshv: zoo Vukovar od 5. 10. 1991, Zap. ZNG. Prijepis telefaksa primljenog 5. hstopada u 9:13. uži. MUp rh-otž: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4271/91 od 5. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. »se Mjjp rh-OTŽ: ZOP Vukovar od 5. 10. 1991, Predsjedniku Republike Hrvatske. 242 tehnika koju ste nam obećah?". Konstatirajući da je Vukovaru dosta tapšanja po ramenu, što će reći pohvala, naglašeno je da: "Ovo više nije puškaranje. Ovo više nije ni Berlin. Ni Bejrut. Ovo su poluživi heroji koji ginu vjerujući u Vas, i u mene, jer vi ste lice i obraz Hrvatske. Ako je Hrvatska poput vaših obećanja, jasno mi je da smo rat izgubili. I da će Vukovar izginuti. Ali ni tada neće pasti".1431 Pet dana kasnije, u broju od 10. listopada pismo je objavio Slobodni tjednik, poprativši ga za taj trenutak neumjesnom, usporedbom s porukom 4. proleterske crnogorske brigade s Ljubina Groba iz boja na Sutjesci, kao i prijetnjom svima onima "koji iz nestručnosti, neznanja, nesposobnosti, nedoraslosti situaciji i opsjednutošću vlastitom sudbinom nisu ispunili svoja obećanja dana Marinu Vidiću".1432 Napadi Armije nisu prestali ni noću 5/6. listopada,1433 a ni 6. listopada Zrakoplovstvo je pet puta bombardiralo "središte grada Vukovara kao i položaje branitelja Vukovara".1434 Jaki napadi oklopništva i pješaštva JNA nastavljeni su iz Borova Sela, Trpinje, Negoslavaca i s pravca Bogdanovaca prema Vukovaru, što je obrana uspjela odbiti. Zabilježena je pogibija jedne osobe i ranjavanje 34 osobe.1435 0 stanju u Vukovaru 7. hstopada nije bilo nikakvih bilješki u dnevnim izvješćima osim kod 109. brigade HV o neposrednim pripremama za proboj na pravcu Vinkovci Vukovar.1436 U pregledu stanja na području Vukovara Glavni stožer HV u izvješće za 6/7. hstopada upisao je da hrvatske "snage imaju mrtvih i ranjenih te šalju potresno pismo iz Vukovara".1437 Tog je dana iz borbi za grad, s crte Vučedol Petrova Gora - Beogradska kosa, na kraći odmor u Sremsku Mitrovicu povučena 453. mehanizirana brigada JNA1438 U Vukovaru je 8. listopada počeo mirno, uz povremenu minobacačku vatru iz pravca Petrove Gore, Bršadina i Borova Sela. Uočeno prestrojavanje snaga JNA oko Vukovara govorilo je o razlozima zatišja izvlačenju 453. mehanizirana brigade i uvođenju u sastav Operatine grupe "Jug', na područje gradske vojarne postrojbe pod zapovjedništvom potpukovnika Lukasa.1439 Nestvarni mir narušen je poslijepodne jakim, ali za vukovarske prilike kratkotrajnim minobacačkim napadom iz Bršadina i Petrove Gore po naselju Lužac. Zatišje je omogućilo izvlačenje i dovoženje u bolnicu osoba poginulih u prijašnjim borbama. Dovezena su tijela šest osoba, a u toku dana broj mrtvih povećan je za dvije osobe, koje su u bolnici podlegle od starijih rana. Osam osoba zatražilo je liječničku pomoć. Iz grada je odaslana poruka da bolnica više ne može primati "niti jednog bolesnika na bolničko lječenje". Nekoliko teže ranjenih policajaca smješteno je u podrum Policijske uprave.1440 1431 MUP RH-OTŽ: Povjerenik Vlade RH u općini Vukovar od 5. 10. 1991., Predsjedniku Predsjedništva SFRJ. 1432 Dražen RAJKOVIĆ, "Zbog lažnih obećanja, Vukovar će izginuti!", Slobodni tjednik 10. 10. 1991, 4-5. 1433 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 6. 10.1991, Dnevni operativni bilten za 05/06. 10.1991. od 18,00 do 06,00 sati. 1434 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 6. 10. 1991, Dnevni operativni bilten. 4435 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4272/91 od 6. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar 1 . Borovo naselje, dopuna naše depeše. 4430 SVA MORH-ZOZO: Zap. 109. br. ZNG, Br. 04-267/1-91 od 7.10.1991, Izvješće. 1437 SVA MORH-GSHV: Operativni centar GSHV od 6/7.10.1991, Izvješće. 1435 Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska, 22. 4. 1993, 20. Page 176

Bitka za Vukovar 1439 N. OSTOJIĆ. R. KOSTOV "Pobeda je sasvim izvesna", Narodna armija, 19. 10. 1991,12. ,44° MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4274/91 od 8. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 243 Osmi listopada dan je kada je Vukovar imao posebno mjesto u Saboru Republike Hrvatske, koji je na sjednici sviju vijeća obvezao "organe državne i vojne vlasti da osiguraju potrebna sredstva i snage, te poduzmu odmah odgovarajuće mjere, kojima će pružiti potrebnu pomoć braniteljima Vukovara u obrani grada i tog dijela Republike Hrvatske, s ciljem da se Vukovar obrani, jer herojski Vukovar kao primjer uspješne obrane Repubhke Hrvatske ne smije pasti".1441 Relativno zatišje od 8. hstopada u Vukovaru je uz povremnu minobacačku i tenkovsku vatru trajalo do 11 sati 9. hstopada. Nakon 11 sati počela je sustavna topnička vatra po gradu, a potom i neuspješni pokušaji proboja na istočnom i južnom dijelu grada. Od granatiranja i napada nije bilo poginulih, a 19 osoba zatražilo je liječničku pomoć.1442 Armija je oko Vukovara 10. hstopada "kao nikad dosad", pokušala "na svim pravcima djelovanja proboj obrambenih linija Vukovara i Borova naselja, tako da smo bili primorani u prvu liniju obrane poslati i lakše ranjene policajce kao i sve ostale koji su bih sposobni da nose oružje", dnevni je opis stanja u kojem se nalazio grad i njegovi branitelji. Oni su krajnjim naporom sprječavah proboj crte obrane za koju su držali da neće dulje izdržati ako ne dobiju pomoć u ljudstvu i naoružanju. Lista mrtvih povećana je za novih šest osoba, od kojih su četiri preminule u bolnici od zadobivenih ozljeda u prethodnim napadima. Ranjeno je novih 26 osoba1443 Ujutro 11. hstopada obrana Vukovara prijavila je topnički napad na grad iz Bačke, koji je potrajao cijeli dan. Armija je oko podne sa zaobilaznice prema Bogdanovcima i područja Šljunčare napala Mitnicu tenkovima a Sajmište pješaštvom.1444 U dnevnom izvješću Operativne zone Osijek, zabilježeno je da se "124. br. HV... još uvijek... uspiješno brani svim snagama, iako je i sada pod stalnim udarima artiljerijsko raketne vatre".1445 Najznačajnija vijest o Vukovaru 11. hstopada poslana je u Zagreb iz vinkovačkog Centra za obavještavanje. U Vinkovcima se predvečer s manjom pratnjom pojavio zapovjednik obrane Vukovara potpukovnik Dedaković.1446 Njegovo mjesto preuzeo je kapetan Borković. Njegov nastup prema Zagrebu, Osijeku i Vinkovcima u odnosu na Dedakovićev bio je radikalniji, što je odmah demonstrirao. U 19 sati 11. hstopada iz Vukovara je poslano izvješće s opisom stanja: "Orlovača - Borovo Selo: Velika grupacija neprijateljskih snaga koje se još dovlače i raspoređuju na cijeloj liniji i u dubinu. Grupirane snage duž Trpinjske ceste skoro do kote 88 stalno nastupaju. Degaj još djeluje a Bršadin je izgleda prazan. Bogdanovcl - Vukovar ta komunikacija je prazna osim tenkova na mostu. Južno su stalni napadi četnika i armije sa tenkovima i transporterima po ulicama grada 1441 Sabor Republike Hrvatske, Kl. 021-03/91-05/07 od 8. 10. 1991., Zaključci iVarođne novine, 8. 10. 1991. 1442 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4275/91 od 9. 10. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1443 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-42 76/91 od 10. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1444 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123/40-91 od 11.10. 1991., Izvješće. 1445 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-38 od 11. 10. 1991., Izvješće. 1446 SVAMORH-ZOZO: Općina Vinkovci, CO, Br. 08-2935/1-91, Izvješće za dan 11. 10. 1991. od 08. do 18 sati. 244 Iz Bačke i Negoslavaca tuče artiljerija i VBR. Stalni minobacački napadi sa MB 120 mm. Nema više sijena (municije). Zvao Galeb ali zbog jakog ometanja nismo mogli kontaktirati ali je informacija govorila mnogo. Približavaju se tenkovi, transporteri s juga prema Dergaju (ima Ih dosta)".1447 U 19.40 iz Vukovara je poslana dramatična poruka i ništa manje dramatična prijetnja: "Sijena' više nema. Vukovi Vukovara kreću da izvrše zavjet po spisku sa 'crne liste", te da dobro znaju "trgovce Vukovara".1448 U razgovoru koji je potom vođen između dva Jastreba, mlađi je oštro komentirao politički vrh Hrvatske kao i primirja i pregovore koje je Armija koristila za nova prestrojavanja. "Naši životi su u božjim rukama a ne u Tuđmanovim, dosta nam je Page 177

Bitka za Vukovar takvog oca domovine", jedna je od oštrijih rečenica Na pitanje iz Đakova može li se razgovor proslijediti u Zagreb, Vukovar je odgovorio potvrdno, kao i da se može dati i u "novine".1449 Dugo očekivani konvoj pomoći nije donio olakšanje okruženom gradu. Nakon što ga je 13. listopada preuzela u Marincima JNA ga je usmjerila na Petrovce i preko Negoslavaca uvela u Vukovar u gradsku vojarnu.1450 0 njegovoj sudbini zapovjednik obrane Vukovara izvijestio je Glavni stožer HV preko Zapovjedništva 122. brigade HV iz Đakova. Tražena je intervencija da "vojska odmah i bez uvjeta propusti konvoj (oslobodi) i da isti prođe do bolnice".1451 Slijedom tog zahtjeva Glavni stožer Hrvatske vojske pred ponoć 13./14. hstopada tražio je od Europske misije povratak konvoja u Marince i ulazak u Vukovar preko Bogdanovaca.1452 Nakon odlaska konvoja iz Vukovara Armija je ponovno pokrenula napadne postupke demonstrirane prethodnih dana Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija pojačala je stupanj utvrđenosti u Marincima, čime su Operativne grupe "Sjever" i "Jug' imale odriješene ruke za nastavak intenzivnih napada na Vukovar i Borovo Naselje. U toku 15. hstopada grad je sustavno granatiran sa svih strana. Poginulo je šest osoba a ranjeno je 19 osoba.1453 Bila je to topnička priprema za dulje pripreman napad. U širem području Borova Sela i Bršadina 15. listopada koncentrirane su snage za napad jačine tri bataljuna oklopništva, među kojima je mile mrkšić, zapovjednik og jug i gardijske motorizirane brigade 1,17 SVA MORH-ZOZO: Branioci Vukovara od 11. 10. 1991. u 19.00 sati, Svim subjektima političkih i oružanih snaga Republike Hrvatske, Pregled situacije. !U" Isto. Dopisano ispod izvješća od 19.00 sa zahtjevom "poručite na što više adresa". Telefaks izvješća Glavni stožer HV primio je Istog dana u 20.21. :4J" SVA MORH-GSHV: RPC Đakovo, razgovor od 12. 10. 1991. Proslijeđeno u Zagreb istog dana u 21.59. '» SVA MORH-122. br. HV: Zapovjedništvo 122. brigade, br. 2121-06-91-90 od 13. 10. 1991.; B. BORKOVTĆ, Rušitel] ustavnog poretka 19-29. 1451 SVA MORH-122. br. HV: Zapovjedništvo 122. brigade, br. 2121-06-91-90 od 13. 10. 1991. nM Glavni stožer HV, KL 804-01/91-03/48, Ur. br. 5120-03-91 od 13. 10. 1991. u 23.40 sati, Evropskoj misiji. '•^ MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4284/91 od 15. 10. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 245 bila i glavnina 2. mehaniziranog bataljuna 51. mehanizirane brigade. U toku 16. i 17. listopada te su snage napale Borovo Naselje i Lužac.1454 Armija je za napad postavila i pontonsM most preko Dunava, namjeravajući s tenkovima ući u grad.1455 Bih su to do tada najžešći napadi, kojima je JNA uspjela probiti crtu hrvatske obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, Sajmištu i Trplnjskoj cesti. "Probijanjem ovih obrambenih položaja", ocijenjeno je u izvješću Policijske uprave Vukovar, napadaču je "preostalo samo još nekohko stotina metara da sa pješadijom uđu sam centar grada i Borovo naselje te se stoga vode žestoke uhčne borbe, koje mu to trenutno onemogućuju".1456 Crtu obrane na Lušcu probila je 51. mehanizirana brigada tenkovskom četom i većim brojem pješaka. Prema tvrdnjama jednog zarobljenog tenkista svrha je bila presijecanje komunikacije između Vukovara i Borova Naselja. Nakon što je uspješno premostio tešku krizu, branitelj je zaustavio prodor. Prijavljeno je uništenje ih oštećenje četiri tenka i većeg broja pješaka. Kod snaga obrane poginulo je sedam osoba, a ranjene su 43 osobe.1457 Među poginulima bio je i Blago Zadro, zapovjednik lirvatskih oružanih sastava u Borovu Naselju.1458 Njegova smrt bila je veliki kadrovski i psihološki udarac za obranu grada.1459 Nositelj napada, 51. mehanizirana brigada JNA u tom je napadu zabilježila najveće gubitke tijekom vukovarske kampanje. Dnevni gubici 16. hstopada bih su: šest mrtvih i 18 ranjenih njezinih pripadnika. Dan kasnije poginula su dva, a ranjeno je 20 njezinih pripadnika.1460 Pojačam pritisak Armije prema Vukovaru i dalje je opravdavan nesuvislim razlozima. Vojarna je bila deblokirana pa je Izlika za napad bio "odgovor na poslednju provokaciju ustaša, kada su sa nekoliko granata pogodili civilno stanovništvo u Negoslavcima".1461 Ujutro 19. hstopada 1991. u Vukovar je bez problema stigao novi konvoj humanitarne pomoći. Nakon istovara iz bolnice su u vozila ukrcana 103 ranjenika. Odbijen je prijedlog vođe Europske misije zapovjedniku obrane Vukovara da se organizira iseljenje pučanstva iz grada po uzoru na Ilok.1162 U Medicinskom centru u Vukovaru ostalo je 170 ranjenika i 70 bolesnika, trudnica i novorođenčadi, zbog kojih je ravnateljica centra tražila intervenciju Hrvatskog meda pri međunarodnoj misiji za bezuvjetno 1 žurno "povlačenje JA iz područja Page 178

Bitka za Vukovar općine Vukovar te povlačenje naoružanja s hjeve strane Dunava usmjerenog prema općim Vukovar ... Lijekovi, mmzione otopine, krvni derivati i sanitetski materijal je pri kraju. Ima još samo nekohko boca kisika i dušičnog oksidula. Grad Vukovar je pun ljudi, žena i djece koja gladuju ah ne žele napuštati svoje domove".1463 Nakon izvlačenja konvoja iz Vukovara, 1454 VRH-USMSP: Vojni sud Osijek, KIR-36/92 od 6. 3. 1992., Saslušanje okrivljenog I. K; VSA MORH: MORU, SIS, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994, Službena bilješka o informativnom razgovoru. 1455 MUP RH-OTŽ: Ministarstvo obrane RH. Zabilješka o stanju u Vukovaru u 10,45. Primljena kao telefaks u MUP-u RH u 11,08, a za 11,15 zabilježena je Informacija o razgovoru s načelnikom PU Vukovar Stipom Polom. 1456 SVA MORH-GS HV: Policijska uprava Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4286/91. D. I. od 16.10.1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1457 SVAMORH-ZOZO: Policijska uprava Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4288/91. D. I. od 17.10.1991, Obavijest; SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-68 od 17. 10. 1991, Izvješće. 1458 SVA MORH-GSHV (građa iz 1993. godine): Zap. 204. brigade, Br. 3-8 od 16. 10. 1991, Imenovanje. Dokument je u prilogu nedatirane zamolbe Kapetana Ivana Kovačića upućene ministru obrane Republike Hrvatske i načelniku Glavnog stožera HV 1459 P. MATIĆ ERED, Ništa lažno, 78-79. 1460 M. ĐUKIĆ, Spomenica pedesetprvoj mehanizovanoj brigadi 1991-1992., 20-22, 42-47. 1461 Risto KOSTOV Nikola OSTOJIĆ, "Vukovar oslobađaju hrabri", Narodna armija, 19. 10. 1991, 7. 1462 RH, Ministarstvo zdravstva od 22. 10. 1991, Izvješće o evakuaciji ranjenika iz Vukovara. u63 gyy^ MORH-GSHV: Medicinski centar Vukovar od 20. 10. 1991, Hrvatskom Uredu pri međunarodnoj misiji (prijepis). 246 Armija je po gradu ponovno otvorila vatru iz Bačke i Negoslavaca, na što su hrvatske snage odgovorile.1464 Zbog djelovanja srpskog topništva po Vukovaru 21. hstopada, odgovoreno je s oko 200 projektila iz samohodne haubičke baterije 122 mm iz Vinkovaca. U toku prijepodneva pokušan je i tenkovsko-pješački napad na Vukovar s pravca Mitnice.1465 Nakon razdoblja slabijih borbi, 23. hstopada je za branitelje Vukovara, usprkos potpisanom primirju, bio težak dan, u kojem je grad bio pod neprekidnom topničkom vatrom. Nije pošteđena ni bolnica koja je pogođena s oko 40 raketa, od čega je zapaljena i prijetila je "opasnost da ranjenici izgore".1466 "Djelovanjem naše artiljerije uspjeh smo utišati tu vatru po Vukovaru i ostalim mjestima naše zone", zabilježeno je u dnevnom izvješću Operativne grupeVinkovaca.1467 Na prosvjed Glavnog stožera HV, Operativni centar Generalštaba oružanih snaga SFPJ odgovorio je da postrojbe JNA u području Vukovara i Dubrovnika "striktno postupaju u skladu sa postignutim sporazumom i otvaraju vatru isključivo u samoodbrani".1468 Do 30. listopada rijetka izvješća iz Vukovara svjedoče o jakim napadima Armije i njihovu slomu na upornoj obrani hrvatskih snaga. Znatan prilog obrani Vukovara davalo je hrvatsko topništvo Iz područja Vinkovaca. Ocijenjeno je da je upravo ono 24. hstopada granatiranjem raspršilo protivničke skupine između Bogdanovaca i Trešnje, i istjeralo protivnika iz silosa u Bršadinu vatrom tenkovskih topova iz Nuštra.1469 Obrana Vukovara pojačana je 25. listopada izvlačenjem napuštenog oklopnog transportera JNA na Trpinjskoj cesti. Prilikom izvlačenja oklopnjaka ranjena su dvojica bivših pripadnika JNA koji su sudjelovah u njegovu dovoženju. Osim njih istoga dana ranjeno je još devet osoba.1470 Od 26. listopada Armija je pojačala pritisak na područje Mitnice. U rano jutro srpsko pješatvo napalo je Mitnicu i Mjesnu zajednicu "1. svibanj". Oba su napada odbijena u njima su smrtno stradale dvije osobe, a sedam ih je ranjeno.1471 Idući dan, 27. hstopada, bio je ponavljanje prethodnoga dana Snažna topnička priprema po Mitnici i Mjesnoj zajednici "1. svibanj", a nakon nje pješački napadi na Mitnicu i Sajmište. Napadi su odbijeni, uz gubitke od minimalno sedam poginulih osoba.1472 Sutradan je Armija ponovila napade na istočni dio Vukovara Napadi su odbijeni, a crta se obrane nije pomaknula. U borbama je poginulo pet osoba 24 osobe su ranjene, a tri pripadnika hrvatskih oružanih snaga Armija je zarobila prilikom pokušaja izviđanja u blizini "Vučedola".147:1 Osim Vukovara i Bogdanovci su bih na meti JNA 29. hstopada Mehanizirane snage JNA napale su ih iz pravca Marinaca Petrovaca i Vukovara. Uspjeh su ući u selo, zauzeli 10 kuća, nakon čega su ih branitelji uspijeli izbaciti napolje.1474 1464 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-78 od 20. 10. 1991, Izvješće. Page 179

Bitka za Vukovar 1465 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-82 od 21. 10. 1991, Izvješće; SVA MORH-ZOGV: ZOG Vukovar, Vinkovci i Županja, Str. pov. br. 525-122-22/91 od 21. 10. 1991, Dnevno izvješće. 1406 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-86 od 23. 10. 1991, Izvješće. 1467 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. j>ov. br. 525-122-34/91 od 23. 10. 1991, Dnevno izvješće. 1468 SVA MORH-GSHV: Operativni centar GŠ OS SFRJ, Glavnom stožeru Hrvatske vojske. (Preslika telefaksa dostavljenog jsreko Vlade SR BIH 23. 10. 1991. u 18,46). 1409 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-37/91 od 24.10. 1991, Dnevno izvješće. 1470 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4303/91 od 25. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1471 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4304/91 od 26. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1472 Nedostaje druga stranica izvješća MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4306/91 od 27. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dojmna naše depeše. 1473 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4308/91 od 28. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše dejseše. 1474 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-55/91 od 29. 10. 1991, Dnevno izvješće. 247 Na prijelazu iz listopada u studeni angažirane sastave JNA i TO u području Vukovara obišao je načelnik Generalštaba JNA general-pukovnik Blagoje Adžič. Nakon posjeta vojarni u Vukovaru Adžič je obišao i bolnicu u Negoslavcima koju je držala sanitetska četa 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije.1475 Njegov posjet poklopio se s velikim pripremama Armije za novi napad. Njihovo prestrojavanje nije promaklo hrvatskim snagama, koje su uočile "velike snage ... u Borovu Selu i rajonu Ovčare što navodi na zaključak da se sprema napad na Vukovar".1476 Napad je počeo snažnom topničkom pripremom u noći 29739. listopada. Nakon podneva u napad se uključilo i zrakoplovstvo, nakon čega je iz uporišta oko grada krenuo jak napad oklopništva i pješaštva na grad, težišno na područje Mitnice. "Usljed žestine napada, branioci grada u istočnom dijelu grada uz nanesene gubitke u ljudstvu bih su primoram povući se na rezervne položaje". Poginule su dvije osobe, a ranjeno je 12 osoba.1477 Topništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja odgovaralo je na napade po mjestima iz kojih je vatra otvarana. Na poziv iz Vukovara granatirano je područje grada iz kojeg je Armija napadala: naselje Petrova Gora, križanje Trpinjske ceste i Lipovačkog puta, kao i Sajmišta, gdje je prema procjeni pokret Armije zaustavljen. Granatirano je i područje Vučedola, na kojem su također zamijećeni pokreti JNA1478 Nakon dva dana, 2. studenoga, Armija je ponovila jak napad oklopništvom i pješaštvom na Vukovar i Bogdanovce. Obrana Bogdanovaca napad je odbila, za razliku od obrane Vukovara koja nije uspjela obraniti Lužac, pa se Armija ukhnila u obranu grada na dijelu između Borova Naselja i Vukovara.1479 Napad na Lužac izvela je Arkanova dobrovoljačka skupina uz potporu tenkovske čete 2. mehaniziranog bataljuna 51. mehanizirane brigade JNA1480 "Na žalost neprijatelj je ušao u grad sa oklopnim sredstvima i pješadijom", zapisao je u izvješću ministru unutarnjih poslova načelnik Pohcijske uprave Vukovar. Sumnjao je da će obrana bez žurne pomoći dulje izdržati.1481 Spajanje dijelova operativnih grupa "Sjever" i "Jug' novinar Narodne armije popratio je riječima: "Nakon uspešnog presecanja komunikacije koja povezuje ustaška legla u Vukovaru i Borovu naselju i izbijanja na obale Dunava, jedinice Novosadskog korpusa spojile su se sa delovima oslobodilaca koji uspešno stežu obruč oko Vukovara. Napaćeni grad na VuM sve je bliži konačnoj slobodi".1482 Obrani Vukovara toga dana nije pomogao ni neuspješni napad hrvatskih snaga na Cerić. Znatna pomoć, kao i prethodnih dana, pružena je 3. studenoga dalekometnim topništvom s područja Vinkovaca po snagama JNA u području Dergaj - Trpinjska cesta i Erovac.1483 Prema priznanju Narodne armije tog je dana od hrvatske topničke vatre poginuo i general1475 "Priznanja hrabrima", Narodna armija, 6. 11. 1991, 5; S. DOKIĆ, "Hladnokrvnost pre svega", Narodna armija, 7. 12. 1991, 24. 1476 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB. Str. pov. br. 525-123-109 od 28. 10. 1991, Izvješće. 1477 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4311/91 od 30. 10. 1991, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1478 SVAMORH-ZOOV: [Pomoćnik načelnika štaba], Pov. br. 525-122-1071/91 od 31. 10. 1991, Dnevno izvješće. 1479 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-90/91 od 2. U. 1991, Dnevno Page 180

Bitka za Vukovar izvješće. us« VSA MORH: MORH, SIS, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994, Službena bilješka o informativnom razgovoru. 1481 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 2. 11. 1991, MUP-u, Obavijest. 1482 S. JOVANOVIĆ, "Korak do slobode", Narodna armija 9. 11. 1991, 8. 1483 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-129 od 3. 11. 1991, Izvješće. 248 major Mladen Bratić, zapovjednik Operativne grupe "Sjever" odnosno Novosadskog korpusa, nadgledajući iz šume Dergaj napad 51. mehanizirane brigade JNA na Lužac.1484 Dok je okruženje poduzimalo Stoje moglo za pomoć Vukovaru, poljuljana obrana okruženoga grada nastavila je bitku kojoj se kraj počeo nazirati. Do 18 sati 3. studenog u Medicinski centar dovezene su "dvadeset četiri smrtno stradale osobe i devedeset i tri povređene osobe", što je bila bilanca zadnja dva dana, 2. i 3. studenog.1485 Nesmiljeni napadi nastavljeni su i 4. studenoga Topnička potpora Vukovaru pružana je s područja Vinkovaca topom 130 mm, a Samostalni zrakoplovni vod Operativne zone Osijek jednim dvokrilnim zrakoplovom bombardirao je snage napadača u području Lušca sa šest bombi od po 150 kilograma.1486 Vukovar je u 5. studenoga bio pošteđen stalne topničke vatre kao prethodnih dana, toga dana ona je bila povremena. Težište djelovanja Armije bilo je na Borovu Naselju, na koje se sručila kiša topničkih projektila, nakon čega je pješaštvo pokušalo prekinuti sve veze s Vukovarom. Najjači pritisak je bio na dijelu između naselja Lušca i Budžaka kao i na Trpinjskoj cesti. Jedanaest poginulih i 27 ranjenih bila je bilanca 4. i 5. studenog na strani branitelja grada. U bolnici je završio i jedan ranjeni pripadnik JNA1487 Preko Televizije Slovenije Zapovjedništvo obrane grada Vukovara uputilo je poruku Hrvatskoj: "Vukovar saznao imena i učesnike lova, te čvrsto, odlučio da u slučaju istrebljenja ugrožene vrste, sve lovce stigne zaslužena kazna". Dvosmislenu poruku pratio je dodatak istog obilježja: "Generale, ako u vjetru neki zvuk Vas budi, to kuca srce hrabrih ljudi. I reći ću vam samo još jednu stvar zapamtite Vukovar".1488 Noću 5/6. studenoga, usprkos još jednom potpisanom primirju, nisu prestajali napadi Armije na Vukovar. Pod udarom njezinog topništva bila je Mitnica, Mjesna zajednica "1. svibanj", Trpinjska cesta i naselje Budžak Zrakoplovstva je uglavnom je djelovalo po Mitnici. Nakon topništva i zrakoplovstva po dobro uhodanom obrascu u napad je krenulo pješaštvo koje je obrana odbila. Na hrvatskoj strani poginulo je pet, a ranjeno je 25 osoba.1489 Komanda Novosadskog korpusa, odnosno Operativne grupe "Sjever" oglasila se priopćenjem da se borbe za Borovo Naselje približavaju kraju i da će ono brzo biti "potpuno oslobođeno".1490 Dramatična poruka iz Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja upućena prijepodne 6. studenoga Glavnom stožeru HV potvrđivala je optimizam Komande Novosadskog korpusa. "U ovom trenutku Vukovar se nalazi u izrazito teško položaju. Vrše se koncentrični napadi jakih oklopno mehaniziranih jedinica i pješadije. S obzirom 1484 "In memorlam, Mladen Bratić", Narodna armija, 6.11.1991., 5; "Kako je poginuo general Bratić", Narodna armija, 9. 11. 1991., 8. "85 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 3.11.1991., Dnevni operativni bilten. ,m SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-109/91 od 4. 11. 1991.. Dnevno izvješće; SVA MORH-ZOZO: Samostalni zrakoplovni vod 1. OZ Osijek od 8. U. 1991., Pregled borbenih dejstava samostalnog zrakoplovnog voda. 1487 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4323/91 od 5. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1488 Iz Vukovara za TV Slovenija Alenka Mirković od 5.11.1991. u 16 sati. Tekst izvješća kod B. BORJSMĆ, Rušitel] ustavnog poretka, 22. Posljednja rečenica stih je iz poznate suvremene pjesme bivšeg člana pop skupine "Novi Fosili", Vladimira Kočiša Zeca. "Gospodine generale poruka je iz Vukovara koja Ima jedno drugo značenje od onoga koje joj se danas, u pjesmi, pridaje", tvrdi Borković. ISU 20. General iz pjesme očito je tadašnji jjredsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. 1189 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4325/91 od 6. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. I4!W I. MARKOVIĆ, "DevaMrano primirje, revalvirana smrt", Narodna armija 9. 11. 1991., 7. 249 da do sada nismo dobili odgovarajuće granate kalibar 130 mm, 122 "GVOZDIK", 152 mm "NORA", 155 mm, te protuoklopna sredstva i sredstva PZO ne možemo više ništa učiniti ukoliko navedena sredstva ne stignu u roku od pet sati u Vukovaru će u Page 181

Bitka za Vukovar toku noći početi borbe prsa u prsa, te će 13-15.000 života pasti u ruke neprijatelju. Nama je poznato iz iskustva što neprijatelj radi u takvoj situaciji dok vama nažalost nije, ali ne znači da neće, naime, mi vjerujemo da ćete i Vi imati svoje Iskustvo".1491 Armija je procjenjivala da je "oslobodiocima ... preostalo da razbiju ustaške snage na prostoru Mitova brda i oko dela Vuke, prečnika blizu 300 metara", j Zauzimanjem Vukovara očekivano <!,-¦, ' . .,' '¦ *"'* •'¦*•, je i "konačno slamanje otpora" u Borovu Naselju.1492 O stanju u Vukovaru 8. studenoga govorio je i podatak da je topništvo Operativne grupe iz Vinkovaca tuklo protivnika u "samom gradu Vukovaru", po naseljima "Boško ¦~ tef-ni, ¦ ''P'BJJJ'VH*- " j Buha", "Cvjetnom Naselju" i Lušcu.14 . A rf*, • u grad je ponovno desantiran sanitetski materijal zrakoplovom AN-2 samostalnog zrakoplovnog voda Osijek Teret je bio šest sanduka od po 120 kuograma.1494 U Vukovaru i Borovu naselju nije bilo promjena u djelovanju Armije. Ona se savršeno uhodala u topničkom i zrakoplovnom razaranju već razorenog grada. S oko 100 projektila gađana je gradska bolnica. Pješački napadi koji su slijedili nakon topničkih kanonada bih su usmjereni na Mjesnu zajednicu "1. svibanj", Mitnicu, Trpinjsku cestu i naselje Budžak Gubici hrvatskih snaga tog su dana iznosili 12 mrtvih, dvoje umrlih od prethodnih ranjavanja i 48 novih ranjenika.1495 U Vukovaru je JNA 9. studenoga nakon snažne topničke pripreme ponovila tenkovske i pješačke napade na istim pravcima kao u prethodnim danima. Obrana grada odbila je napad na Mitnicu "dok su na području MZ '1. svibanj', naselju Budžak i Lužac obrambene snage Vukovara i Borova naselja bile primorane da se povuku na rezervne položaje". Tim uspjehom Armija je prekinula sve veze između Borova Naselja i Vukovara. Pet poginulih dvoje umrlih i 17 ranjenih osoba, dnevna je bilanca hrvatskih gubitaka.1496 "Na Vukovarskom PRIPADNICI TO REPUBLIKE SRBIJE O BORBAMA ZA VUKOVAR 1491 SVA MORH-ZOGV: ZOGWZ, Str. pov. br. 525-122-126/91 od 6. 11. 1991. Potcrtane riječi u izvorniku mj dokumenta. 1492 S. JOVANOVIĆ, "Korak do slobode", Narodna armija, 9. 11. 1991., 8. 1493 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-162/91 od 8. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1494 SVAMORH-ZOZO: Samostalni zrakoplovni vod 1. OZ Osijek od 8.11.1991., Pregled borbenih dejstava samostalnog zrakoplovnog voda. 1495 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4326/91 od 8. 11. 1991., OŠ MUP RH, Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1496 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4327/91 od 9. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 250 ratištu napadala je pješadija i tenkovi, naša pomoć dalekometnim topovima bila je danas manje učinkovita nego ovih dana, uglavnom zbog toga što nema odgovarajućih projektila za top 130 mm", izvješće je Operativne grupe koja dijelom otkriva razlog uspjeha JNA u Vukovaru.1497 U Vukovaru je na prijelazu iz 9. u 10. studenoga Armija pojačala pritisak duž Trpinjske ceste. Po pravcima napada i područjima prikupljanja tuklo je topništvo Operativne grupe s područja Vinkovaca.1498 U toku dana JNA je izvela napad s pravca Lušca na "(...) priljevsku cestu s ciljem zauzimanja nadvožnjaka prema centru Vukovara, paralelno na istočnu stranu nastojeći se spojiti s jedinicama koje vrše djelovanje na Trpinjskoj cesti. U isto vrijeme vršene su aktivnosti pešadije pomognute tenkovima s ciljem zauzimanja centra grada a smijerom ulicama 1. Svibnja i Keršovanijeve prema školi II Kongres te naselju B. Buhe, Drvena pijaca i ulicom I. G. Kovačića".1499 Prema izvješće Policijske uprave Vukovar, Armija je uspjela zauzeti područje Milova Brda i odvojiti Mitnicu od užeg centra grada. Obrana Vukovara presječena je na dva mjesta, čime su branitelji sabijeni u tri odvojena džepa koja se nisu mogla dugo održati. Poginuo je jedan branitelj, jedan je umro u bolnici od zadobivenih rana, a 28 je osoba ranjeno.1500 TANJUG je 10. studenoga objavio vijest da Armija u Vukovaru i dalje snažnim pritiskom sabija hrvatske snage u centar grada i da je zauzeto Milovo Brdo "čime su se sve strateške tačke u gradu našle pod kontrolom JNA srpskih teritorijalaca i dobrovoljaca".1501 Milovo Brdo zauzeo je 1. jurišni odred Gardijske motorizirane brigade.1502 Istoga dana Armija je postigla još jedan važan uspjeh, zauzela je Bogdanovce.1503 U Vukovaru su snage obrane i dalje sabijane prema centru. Nastojale su Page 182

Bitka za Vukovar spriječiti ulazak Armije u samo središte grada. Zabilježena je smrt osam i ranjavanje 25 osoba.1504 Očaj umirućega grada pretočen je u dva izvješća koje je Vladin povjerenik poslao načelniku Glavnog stožera Hrvatske vojske. Oštre riječi i primjedbe na rad pohtičkog i vojnog vrhovništva i još jedan zahtjev za pomoć u kojem je tražen prekid svih djelatnosti u Hrvatskoj "dok se ne poduzmu efektivne i ofenzivne mjere za proboj okruženja Vukovara", u idućih 10 sati.1505 U drugom pismu Glavni stožer HV upoznat je s molbom za pomoć koja je iz Vukovara upućena iskusnim borcima iz Osijeka, Vinkovaca Đakova, Slavonskog Broda, Našica i Valpova. "Oni su spremni doći i boriti se za proboj okruženja Vukovara", napisano je u izvješću, no bio je problem tko će Ih zamijeniti jer ni njihovi matični gradovi nisu bili "sigurni da neće biti napadnuti". Stoga je Glavni stožer HV pozvan da ih zamijeni i stekne "pomalo iskustva braneći njihove gradove".1506 1497 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-173 od 9. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1495 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-153 od 10. 11. 1991., Izvješće. 1499 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-1046/91 od 10. 11. 1991., Dnevno izvješće. isoo jvjup RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4329/91 od 10. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1501 SVA MORH-GSHV: TANJUG od 10. novembra. 1502 M. PANTELIĆ, R. POPOVIĆ, "Obruć sveden na prsten", Narodna armija 16. 11. 1991., 14. i'« SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-154/91 od 10. 11. 1991., Izvješće. 1504 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-10/3-4330/91 od 11. 11. 1991., Napad vojnih jedinica na Vukovar i Borovo naselje, dopuna naše depeše. 1505 MUP RH-OTŽ: Marin Vidić-Bili, Povjerenik Vlade RH za Vukovar od 11. 11. 1991., Generalu zbora Antunu Tusu. i«« MUP RH-OTŽ: Marin Vidić-Bili, Povjerenik Vlade RH za Vukovar od 11. 11. 1991., Generalu zbora Antunu Tusu. 251 Idućega dana u obliku zahtjeva političkom i vojnom vrhu Hrvatske poslana je još jedna poruka. Uz cijenu da je grad mrtav i da se "već sada nalazi u čeljustima Jugo-armije", povjerenik je tražio da se u toku noći donese odluka "što sa 15000 poluživih ljudi". Osobno je dao tri prijedloga. Politički: da se u dogovoru s JNA i posredovanjem Europske misije i drugih međunarodnih čimbenika ljudi izvuku iz grada. Vojno-pohtički: da se napravi politički ustupak dijelu oružanih snaga kojima se do tada onemogućavalo da djeluju. Iako to nije jasno rečeno, nedvojbeno je to bila Hrvatska stranka prava i njezino paravojno oružano krilo HOS. Treći prijedlog bio je vojni: slanje specijalnih antiterorističkih pješačkih snaga koje će izvršiti proboj. Vojni i vojno-pohtički prijedlog obrazloženi su mišljenjem da Hrvatska usprkos dvomjesečnih upozoravanja nije učinila za obranu Vukovara što je mogla i što je morala učiniti. Politički prijedlog obrazložen je moralnim pravom Vukovaraca da ih se spasi.1507 Pokušaj deblokade prometnice Vinkovci - Vukovar 13. studenoga završio je debaklom. Hrvatske snage u Vukovaru istog su dana zabilježile neuspjeh u Borovu Naselju. Poshje dvodnevnih borbi dijelovi 51. mehanizirane brigade JNA ojačane dobrovoljačkim i lokalnim pobunjeničkim skupinama "uništile su ustaško gnezdo na silosu u Borovu naselju. Tamo se sada vijori jugoslovenska zastava", s oduševljenjem je napisano u Narodnoj armiji, koja je cijelu stranicu posvetila tom uspjehu koji teško da zaslužuje više od manje bilješke.1508 Dugotrajni neuspjesi oko grada tražili su svaku prigodu za objavu na velika zvona bilo kakva pomaka. Obrana grada postajala je simbolična pa su dugoočekivani uspjesi Armije počeli dolaziti. U završnim napadima na Borovo Naselje Operativna grupa "Sjever" glavnu ulogu dodijelila je 211. oklopnoj brigadi JNA Brigada je pojačana lokalnim snagama pobunjenih Srba i manjim postrojbama JNA1509 među kojima i 2. mehaniziranim bataljunom 36. mehanizirane brigade, koji je 13. studenog s pravca Trpinje uveden prema Borovu Naselju.1510 Presjekla je put između Borova Naselja i Vukovara i nastavila zauzimati grad, tukući ga vatrom svih vrsta, a napose vatrom iz zraka.1511 U završni napad na grad krenulo je 1 oko 350 pripadnika pobunjenih Srba iz Teritorijalne obrane sela Negoslavcl.1512 Kasno navečer 14. studenoga Policijska uprava Vinkovci obavijestila je Operativni štab IVlMstarstva unutarnjih poslova RH da su na "(...) vukovarskom području neprijateljske snage potisnule (...) naše borce prema središtu kombinata 'Borovo' 1 to od strane Vukovara i od strane Borova Sela, tako da sada kontroliraju oko dvije trećine kruga tvornice. Najveća tragedija je u tome što je u tvorničkim skladištima sklonjeno skoro sve stanovništvo Borova Naselja koje se ne bori i koje će neminovno doći pod udar Page 183

Bitka za Vukovar četničkih hordi koje će se na njima iživljavati. Također je pomaknuta i linija bojišta oko starog Vukovara, gdje se nalazi bolnica, Policijska uprava i centar zapovjedanja obranom grada Vukovara. Dalekometna artiljerija i danas je dala svoj udio u obrani grada Vukovara i Borova Naselja, ali zbog nedostatka oruđa /samo dva ispravna/ sve manje ciljeva se može pokrivati".1513 1507 SVA MORH-GSHV: Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, KL 814-01/91-01/01, Ur. br. 2196-01-091-1 od 12. 11. 1991, Način izlaska ljudi iz Vukovara, hitno se traži. Teks dopisa kod F. GREGURIĆ, VJada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 259-260. Moram priznati da dio političkog prijedloga nisam razumio. ,m Risto KOSTEV, "I na silosu jugoslovenska zastava", Narodna armija, 16.11. 1991, 25. 1509 Milan MfflAJLOVIĆ, "Ko je 'pucao' u tenkiste", Vojska, 4. 6. 1992, 37. 1510 B. D, "Jedinica bez izdajica". Narodna armija, 16. 4. 1992, 19. 1511 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-208/91 od 14. 11. 1991, Dnevno izvješće. 1512 Milidar BAKARIĆ, "Doprinos TO Negoslavci u oslobađanju Vukovaru", Narodna armija, 7. 12. 1991, 26. 1513 SVA MORH-GSHV: MUP, Operativni štab ministarstva od 14. 11. 1991, Dnevnik događaja. 252 Uočena su prestrojavanja Armije u pravcu Sajmišta 1 Mitnice, na osnovi čega je zaključeno da 16. studenoga slijedi "završna operacija odsijecanja starog Vukovara od Mitnice i savladavanje ostataka (...) snaga na tom dijelu, te napad na Mitnicu gdje se nalaze jače snage".1514 U međuvremenu je potpisano primirje između Hrvatske i JNA koje je stupilo na snagu u 18 sati 16. studenoga. Usprkos potpisu Armija nije prekinula napade na Vukovar, u kojemu je obrana bila na rubu ljudskih i materijalnih snaga. S prvim minutama 17. studenoga iz Vukovara je u Vinkovce poslana dramatična poruka kapetana Borkovića: "Ostao sam bez ljudi i municije. Preostali borci kod sebe imaju samo manje od 16/k metaka. Bez bombi, tromblona i protivoklopnih sredstava. Granata za MB i topove nemamo već dugo. Ako nas napadnu više ne možemo izdržati. Dosta boraca je prebjeglo i nalazi se u Vinkovcima. Ako se probijemo nastat će pokolj civila, a ako ostanemo svi ćemo izginuti i rezultat je isti - pokolj. Ukoliko odmah ne poduzmete nešto konkretno sutra nas čeka pokolj. Jedini izlaz je vojna akcija i to odmah. Bez odlaganja i svim snagama. Molim hitno odgovorite na ovu poruku. Ml. J.".1515 Ubrzo nakon poslane poruke, u prvim satima 17. studenog Vukovar su napustih "branioci Vukovara na čelu s Mladim Jastrebom".1516 1514 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Operativno dežurstvo od 15. 11. 1991., Dnevni operativni bilten. 1515 SVA MORH-ZOGV: Ml. J (Mladi Jastreb), Vukovar od 17. 11. 1991., u 00,30., Gospodinu Vrbancu. 1516 SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-245 od 17. 11. 1991., Odlazak i posljednje grupe branilaca Vukovara; Tekst brzojavke u F. GREGUPJĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 272. 253 "Vlada Republike Hrvatske neće više pristajati na bilo kakve pregovore niti može dalje preuzimati odgovornost za garantiranje sigurnosti časnicima i vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Republike Hrvatske" Hrvatska je strana nakon 18 sati 16. studenoga prestala s vatrom, ali JNA nije smanjila "žestinu svojih napada" na području Operativne zone, težišno na Vukovaru, u kojem je obrana bila na kraju snaga.1517 U zoru 17. studenoga Vukovar je sa skupinom branitelja napustio i zapovjednik grada. 0 njihovu odlasku Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja ujutro je izvijestio povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar. On je ostao u gradu s ravnateljicom Medicinskog centra, o čemu je izvješten Glavni stožer HV "Gospodin Vidić izvješćuje, da on i njegovi suradnici potpuno vjeruju u ono što rade i da to rade smireno, bez panike, jer rade na jedini mogući način, koji osigurava da se izbjegne klanje nevinih i bespomoćnih, a to je" da "vlada RH, u ime 15.000 života pogne glavu i pristane da na za danas, po gosp. Juzbašiću zakazane pregovore pošalje i svog predstavnika, kao i predstavnike Evropske misije". Vladin je povjerenik u organizaciji JNA u toku dana trebao otići na pregovore s Goranom Hadžićem, političkim predstavnikom pobunjenih istočnoslavonskih Srba.1518 Poruka je ujutro stigla u Vladu Republike Hrvatske. Ona se prijepodne sastala na sjednici, na kojoj je prva točka bilo stanje u Vukovaru. Sjednici je bio nazočan i načelnik Glavnog stožera HV.1519 On je upoznao nazočne da se vojnom opcijom, Page 184

Bitka za Vukovar odnosno prodorom hrvatskih snaga ne može riješiti problem Vukovara. Istaknuo je da se Vukovar ne može razmatrati izvan obrambenog sustava, nego kao dio njega. U toku je bio prodor Armije južno od Vinkovaca, što se pokušavalo zaustaviti. Na taj pravac poslano je i pristiglo pojačanje iz unutrašnjosti, 105. brigada HV. Poruka je bila dovoljno jasna, iako nije izravno priznata: Vukovar je vojno izgubljen. Raspravu je izazvalo pitanje zamjenika ministra obrane Ivana Milasa o ovlastima Vladina povjerenika Vidića za pregovore, o mogućnosti da ustupi "dio hrvatskog teritorija" i mogućnosti da obveze Vladu na nešto što ona ne želi. Strah od pokolja vukovarskih civila i branitelja mogla je otvoriti vrata kaosa, što je istaknuo ministar unutarnjih poslova RH. Kaosa u kojem ni jedan Srbin u Hrvatskoj ne bi mogao biti siguran za osobnu sigurnost. Konačna odluka o Vukovaru držana je nadležnošću predsjednika Republike Hrvatske, kojeg se nije moglo naći, jer je bio u tajnu posjetu postrojbama HV u Lici. Oko podne sjednica je privremeno prekinuta, a Vlada je o tome donijela zaključke o daljnjem radu.1520 Javnosti se obratila s priopćenjem o temi razgovora i mjerama koje se poduzimaju. Pregovaračka skupina u kojoj su bili potpredsjednik Vlade Mate Granić, član Vlade Dražen Budiša i pukovnik Imra Agotić obvezana je da obavijesti Europsku misiju o stanju u Vukovaru i zatražiti žurno slanje promatrača u grad "radi sprječavanja stradanja civilnog pučanstva". Od Armije je zatraženo razdvajanje snaga Teritorijalne obrane Republike Srbije i četnika od vukovarskih civila "kako bi se spriječio genocid". Povjerenik Vidić ovlašten je za pregovore s predstavnicima JNA "kao i sa svima onima koji u ovom trenutku mogu spriječiti daljnja stradanja". Ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović bio je dužan izvijestiti međunarodnu zajednicu, a predsjednik 1517 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek. Str. pov. br. 525-123-177 od 17. 11. 1991., Izvješće. 1518 SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-245 od 17. 11. 1991., Odlazak i posljednje grupe branilaca Vukovara; Tekst brzojavke u F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog Jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 272. 1519 Zapisnik sa 53. (zatvorene) sjednice Vlade Republike Hrvatske, održane 17. studenog 1991. 1520 F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992.. 272-280. 254 Vlade vojni vrh oružanih snaga SFRJ o mogućim posljedicama uz upozorenje da "će biti osobno odgovorni ako dođe do genocida".1521 U pismu upućenom istoga dana Vrhovnoj komandi oružanih snaga SFRJ predsjednik Vlade Repubhke Hrvatske upozorio je generala Veljka Kadijevića i admirala Stanu Broveta da, ako ne zaustave napade na civilno pučanstvo Vukovara i ne poduzmu ništa za spas njihovih života, 'Vlada Repubhke Hrvatske neće više pristajati na bilo kakve pregovore niti može dalje preuzimati odgovornost za garantiranje sigurnosti časnicima i vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Repubhke Hrvatske". Upozoreni su da ne mogu odgovornost prebacivati na četničke horde "jer je poznato cijelom svijetu da djeluju kao dio" Armije. Od njih je traženo stvaranje tampon zone da bi se zaštitilo civilno stanovništvo i omogućilo poduzimanje humanitarnih i drugih akcija kao i omogućavanje dolaska europskih promatrača u grad.1522 "Jugoslovenska narodna armija će u Vukovaru, kao i u drugim mjestima, preduzeti sve mere za zaštitu ugroženih hca, i posebno onih kojima je pomoć najpotrebnija. U tom cilju predlažemo da se povređeni, oboleli i ostali dio stanovništva, uz prisustvo predstavnika Promatračke Misije Evropske zajednice i Međunarodnog Komiteta Crvenog Krsta evakulšu, pod uslovom da oružani sastavi Repubhke Hrvatske nedejstvuju, i ako se navedena hca opredele gde žele da se izvuku ih pak izraze želju da ostanu u Vukovaru", odgovor je opunomoćenika Armije, general-potpukovnika Andrije Rašete. Za evakuaciju je ponudio pravce: Vukovar - Osijek, Vukovar - Vinkovci, Vukovar Šid, Vukovar - Petrovci -Mirkovci i plovnu inačicu Dunavom.1523 1521 ISTI, 280; SVAMORH-GSHV Priopćenje Vlade Republike Hrvatske od 17. 11. 1991. 1522 SVA MORH-GSHV: Vlada Republike Hrvatske, KL 800-01/91-04/27. Ur. br. 50302-91-2 od 17. 11. 1991. Tekst pisma kod F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 280-281. 1523 SVAMORH-GSHV: Opunomoćenik JNA od 17.11.1991., Vladi Republike Hrvatske. Tekst pisma kod F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hn-atske 1991.-1992., 282. 255 'Vukovar nije osvojen grad. To je grad oslobođen najcrnjeg neofašizma i ustaške ideologije" Dok su trajali politički napori Vlade Republike Hrvatske, Glavni stožer HV još ponešto pokušavao provesti oko Vukovara usprkos neizravnom priznanju njegova čelnika na sjednici Vlade da je grad vojnički izgubljen. On je odmah nakon Page 185

Bitka za Vukovar prijema izvješća Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja i prijedloga povjerenika Vlade Republike Hrvatske u Vukovaru dao svoje stajalište. Predaja nije dolazila u obzir, ni JNA, a još manje "tzv. cMnim vlatima krajine istočne Slavonije". Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja trebalo je pojačati obranu Vukovara, spriječiti priljev svježih snaga JNA i nastaviti ubacivanje "naših snaga ka Vukovaru", kojem je odmah trebao odrediti novog zapovjednika obrane. U zapovijedi nije rečeno na koji način to treba učiniti. Obrana Vinkovaca i Županje trebala se pojačati uz pomoć kriznih štabova i lokalnih struktura Mmistarstva unutarnjih poslova. Radi jačanja obrane Vukovara obećan je dolazak 101. brigade HV iz Zagreba u toku dana.1524 Kao ni prethodna obećana slanja postrojbi, ni to obećanje nije na vrijeme ispunjeno. Zapovjedništvo Operativne zone Zagreb 101. brigadu HV tek je domoblliziralo 18. studenoga, a do 16 sati 19. studenog bilo je dužno dovesti je u područje Našica kao mjesta ulaska u sastav Operativne zone Osijek'525 Predvečer 17. studenoga Glavni stožer HV zapovjedio je da se u noći 17/18. studenoga desantira nedostajuće streljivo u Vukovar. Zadaću je dobila Operativna grupa Vukovar. Vinkovci, Županja i Samostalni zrakoplovni vod iz Osijeka.1526 Informacije da se u Vukovaru još vode borbe, iako se nije znalo tko ih vodi, donekle su opravdavale takve pokušaje.1527 Ozbiljna prepreka pokušajima Glavnog stožera HV da vrati skupine boraca u Vukovar bilo je i pojačanje snaga JNA koje je zamijećeno tijekom 18. studenog u Cerićima i Mlrkovcima15-' Operativna grupa i dalje je bila bez streljiva, koje je nedostajalo za potporu snaga južno od Vinkovaca 1 u Županji. Ona je 17. studenoga ponovno zatražila novu pošiljku topničkog streljiva i protuoklopnih raketa.1529 Od 12 traženih stavki Glavni stožer mogao je odvojiti za top 48 od 400 traženih metaka za gorski top 76 mm, 100 od 300 traženih metaka za haubicu 122 mm i 76 od 100 traženih kumulativnih metaka za protuoklopni top 100 mm.6' Operativnoj grupi i dalje je osnovni problem bilo streljivo kalibra 130 mm i oruđa za njih. Dva topa koja je na molbu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja od 14. studenoga poslao Glavni stožer HV bila su neispravna i s njima se ništa nije moglo učiniti.1531 Oni su u odsutnosti načelmka topništva Glavnog stožera HV poslani iz "Zagreba prema Vinkovcima... radi remonta",1532 koji Operativna grupa nije bila u stanju obaviti. Stoga je tražena dodjela još jednog topa s nekog drugog dijela ratišta, s minimalno 150 projektila.1533 1524 SVAMORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/91-268, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 17. 11. 1991. 1525 SVAMORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/272, Ur. br. 5120-21-91-1 od 18. 11. 1991., Zapovijed. 1526 SVAMORH-ZOGV: GS HV, Kl. 8/91-01/269, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 17. 11. 1991. 1527 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-177 od 17. 11. 1991. 1528 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-254/91 od 18. 11. 1991., Dnevno Izvješće. 1529 SVAMORH-GSHV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-246/91 od 17. 11. 1991. 1530 SVAMORH-GSHV: GSHV, KL 803-05/91-03/303 Str. pov., Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 17. 11. 1991., Izvješće o stanju municije. 1531 SVAMORH-GSHV: GSHV, Kl. 803-05/91-03/283, Ur. br. 5120-25-91-1 od 15. 11. 1991. 1532 SVA MORH-ZOZO: GSHV, KL 803-05/91-03/290, Ur. br. 5120-26-91-1, OZ Osijek Brzojavka primljena u Zapovjedništvu OZ Osijek 16. studenog 1991. u 14.46. Na osnovi nje moglo bi se zaključiti da je iz Vinkovaca poslana tvrdnja da ih mogu osposobiti, a za što nisam pronašao potvrdu. 1533 SVAMORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-247/91 od 17. 11. 1991. 256 Traženi top 130 mm Glavni stožer HV odlučio je uzeti s bojišnice na Banovini pa je istoga dana naređeno Zapovjedništvu Operativne zone Zagreb da u toku 18. studenog top pripremi za slanje u Vinkovce.1534 Operativna je grupa 17. studenoga zamolila Glavni stožer HV da organizira prijevoz topa u Ivankovo, gdje ga je namjeravala prihvatiti.1535 Do Vukovara su mogle dobaciti i haubice 155 mm. No poslana punjenja za streljivo 155 mm, koje je stiglo 19. studenoga, nije koristilo jer je bilo za top, a ne haubice koje je imala Operativna grupa.1536 Potpisano primirje Armija na područja Vukovara kao i Vinkovaca, nije poštivala, zbog čega je Glavni stožer HV uputio prosvjed Europskoj misiji.1537 Armija je bila na domak od dugo očekivanog uspjeha i nije ga namjeravala odgađati. Nakon odlaska zapovjednika obrane u Vukovaru su i dalje vođene povremene borbe. Zapovjedništvima Hrvatske vojske iz Vinkovaca i Osijeka nije bilo poznato tko ih je vodio. Navečer je informacija bila nešto konkretnija, ah i dalje nepotpuna i neprovjerena. Govorila je da u centru Vukovara još traju okršaji.1538 Skupine pripadnika hrvatskih oružanih snaga iz Vukovara nastavile su dolaziti u noći Page 186

Bitka za Vukovar 17./18. studenog, kao i tijekom dana. 0 njihovim namjerama slane su za Zagreb informacije koje su se međusobno isključivale. Ujutro je zapovjednik Operativne zone Osijek izvijestio Glavni stožer HV da svi namjeravaju ići u Zagreb i da se "pored svih uvjeravanja" nitko od njih ne želi vratiti u Vukovar.1539 Dio izbjeglica koji je dolazio iz Vukovara prihvaćan je od Zapovjedništva Operativne grupe i smještan u Đakovu i okolici prema mogućnostima, iako je većina pokazala" želju da produže put do Zagreba".1540 U toku noći 17/18. studenoga u Vinkovce je stigao i zapovjednik obrane Vukovara, kapetan Borković. Za razliku od mnogih suboraca u prvi tren nije pokazao želju za odlaskom u Zagreb, odbio je odmor i tražio uključenje u borbu. Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja izvijestilo je Glavni stožer HV da Borković potpuno prihvaća veselin šljivančanin, pomoćnik za sigurnost zapovjednika ogjug 15,4 SVAMORH-GSHV: GSHV KL 803-05/91-03/301, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 17. 11. 1991.; SVAMORH-GSHV: GSHV, Kl. 803-05/91-03/302, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 17. 11. 1991. 1535 SVAMORH-GSHV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-249/91 od 17. 11. 1991., Urgencija 1536 SVAMORH-GSHV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-257/91 od 19. 11. 1991. 1537 SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 804-01/91-03/151, Ur. br. 5120-03-91-121 od 17. 11. 1991. 1538 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-177 od 17. 11. 1991.; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek. Str. pov. br. 525-123-177 od 17. 11. 1991., Izvješće. Oba izvješća Imaju isti urudžbeni broj. 1539 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektora OG Vinkovci, Županja i Vukovara 17. 11. 1991. 1540 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-184 od 19. 11. 1991., Izvješće. 257 "ideju-zadatak formiranja 124. br. HV i njeno ubacivanje na teritorij Vukovara". Pokušaj povratka u Vukovar nije bio moguć zbog premalih snaga za proboj blokade grada što je bio jedini način za povratak1511 Samo dan kasnije kapetan Borković javio se iz Zagreba, gdje je pokušavao riješiti svoj status i podnijeti pismeno izvješće načelniku Glavnog stožera HV 0 svom radu u Vukovaru, u čemu ga je zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja podržao.1542 Izbjeglice iz Vukovara donijele su sa sobom i svoje viđenje posljednjih dana u gradu, o čemu je Glavni stožer HV izvijestio zapovjednik Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. U dijelu Borova Naselja, centru grada i Mitnici bilo je još oko 200 pripadnika obrane. Za ubacivanje malih skupina za pomoć bilo je prekasno, no držano je da treba u "neposrednoj blizini linije dodira skupiti veće snage (boraca) oko 600-800 ljudi, koje bi izvršile udar s leđa 1 razbile protivnika čije realne snage u ovo vrijeme (dok traje ofanziva na Srijemskom frontu) nisu brojne".1543 Predstavnici HV iz Borova Naselja 18. studenoga kontaktirah su s Armijom oko predaje. Predaja 2000 ljudi, od kojih je oko 400 bilo naoružanih, dogovorena je u Dalju 19. studenoga.1544 Tog je dana prestao organizirani otpor snaga obrane Vukovara. No i 19. i 20. studenoga Armija je bilježila mrtve u svojim redovima. Iz 51. mehanizirane brigade JNA i pridodanih snaga na području Borova i Borova Naselja 19. studenoga poginula su dva pripadnika, a ranjena četiri pripadnika, a 20. studenoga poginuo je jedan pripadnik a ranjeno šest pripadnika.1545 "U dugim i teškim borbama potučene su i zarobljene elitne ustaške formacije i brojne ubice iz zemlje i inostranstva", riječi su iz pohvale načelnika Štaba Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ. On je za "iskazanu moralnu čvrstinu, upornost, hrabrost i odlučnost u borbenim dejstvima u Vukovaru", pohvalio general-potpukovnika Životu Panića, zapovjednika 1. vojne oblasti, Operativnu grupe "Sjever" sa zapovjednikom general-majorom Andrijom Biorčevićem, Operativnu grupu "Jug' sa zapovjednikom pukovnikom Milom Mrkšićem i 204. lovački avijacijski puk 1. korpusa RV i PVO sa zapovjednikom pukovnikom Branislavom Petrovićem.1546 Pohvaljenu četvorku s nekoliko "starešina, vojnika i dobrovoljaca, koji su se posebno istakli u teškim borbama na ulicama i u katakombama godinama utvrđenog grada" primio je 21. studenoga u Beogradu general Kadijević, koji im je osobno "čestitao (...) na izvojevanoj pobedi".1547 Tjedan dana kasnije, general-potpukovnik Panić izvanredno je promaknut u čin general-pukovnika, a pukovnik Mrkšić u čin general-majora1548 Zauzimanje Vukovara novinari JNA popratili su rečenicama: "Oslobodioci, jedinice JNA i TO i dobrovoljački sastavi, osvajali su kuću po kuću, čuvajući živote sopstvenih ljudi i građana, iskazujući snalažljivost u borbama u naseljenim mestima, potvrđujući humanost, ispoljavajući hrabrost"1549, te da 'Vukovar nije osvojen grad. To je grad oslobođen najcrnjeg Page 187

Bitka za Vukovar 1541 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-254/91 od 18. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1542 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-259/91 od 19. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1543 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-256/91 od 19. 11.1991., O stanju u Vukovaru. 1544 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-295/91 od 23. 11. 1991., O situaciji u Borovom naselju. 1515 M. DUiaĆ, Spomenica pedesetprvoj mehanizovanoj brigadi 1991-1992., 23-24, 30, 55-56, 68-69, 1549 VSA MORH: SSNO, Kabinet Saveznog sekretara Br. 1023-2 od 21. 11. 1991., Naredba br. 1023-1 načelnika Štaba Vrhovne komande OS SFRJ od 19. 11. 1991. 1547 M. MARJANOVIĆ, "Priznanja jedinicama prve borbene linije", Narodna armija, 23. U. 1991., 5. 1548 "Vanredna unapređenja i odlikovanja", Narodna armija, 4. 12. 1991., 6. 1549 "Oslobođen Vukovar", Narodna armija, 20. 11. 1991., 3. 258 neofašizma i ustaške ideologije. Zbog toga nema mesta pitanju da li su se mogla izbeći razaranja. Koliko je neofašizam bio uporan i tvrdokoran, toliko je za njegovo uništenje bilo potrebno upotrebiti raspoloživih snaga i sredstava. Izbora nije bilo".1550 Najmaštovitiji je ipak bio glavni urednik Narodne armije. "Nekima, po pravilu veoma bučnim i u svojim nacionalističkim ih stranačkim zabranima uticajnim, ni danas, kada je Vukovar oslobođen, 'nije jasno' čemu više od 80 dana i toliko noći krvavljenja u obračunu sa zločinačkom odbranom, prenebregavajući činjenicu da je taj grad, proglašen za 'hrvatski Staljingrad', decenijama pripreman da bude ne samo neosvojiv bedem ustaštva i kleronacionahzma na strateški važnom mestu nego i polazište za dalja osvajanja niz Dunav, u službi starih germanskih agresivnih snova o prodoru ka istoku i nešto južnije".1551 Prestankom borbi u Vukovaru počelo je iseljavanje preostalih hrvatskih civila iz njega. Predstavnik Operativne grupe "Jug' major Veselin Šljivančanin izjavio je da je "Armija ... zarobila i oko 600 ustaša koji su bili pod oružjem, a uhvaćeno je i oko 500 ljudi za koje se sumnja da su učestvovali u borbama, a koji se sada ispituju".1552 Zauzimanjem Vukovara, Gardijska motorizirana brigada Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, nakon 55 dana provedenih na vukovarskoj bojišnici vratila se 24. studenog u Beograd uz "nesumnjivo oduševljenje Beograđana".1553 Nadzor nad Vukovarom preuzela je 80. motorizirana brigada iz Kragujevca.1554 Raščišćavanje razrušenoga grada najvećim je dijelom obavio inženjerijski puk Komande obrane grada Beograda.1555 Hrvatsko je stanovništvo 19. studenoga u organizaciji Armije počelo napuštati razrušeni grad. Oko njihova prihvata angažirana je i Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja, koja je imala ozbiljnih primjedbi na hrvatski udio oko organizacije konvoja za izlazak Iz grada. Jedan konvoj doveden je do Strošinaca, odakle je vraćen u Vukovar pod izlikom da Hrvatska vojska ne dopušta prolazak1556 Prihvat stanovnika Vukovara također je bio problem Operativne grupe. Posredstvom Europske misije za nadzor primirja s predstavnicima Armije postignut je sporazum o izvlačenju ranjenika i prolazak konvoja stanovnika iz Vukovara. Od 8 sati 20. studenog do dolaska konvoja u Vinkovce dogovoren je prekid borbi na pravcu Nuštar - Marinci - Vukovar. Prvi konvoj očekivan je u području Zidina u 8 sati 20. studenoga.1557 Očekivani konvoj nije prošao, a igre oko njega Armija je koristila za nove napade na hrvatske snage.1558 Napokon je 22. studenoga nakon "mučnog putovanja i šikaniranja, stiglo oko 2700 prognanika iz Vukovara, a očekuje ih se još oko 5000. Od 440 ranjenika došlo ih je 68, a od 350 članova medicinskog osoblja samo njih 17".1559 1550 "žrtvovani zarad separatizma". Narodna armija 23. 11. 1991., 15. 1551 Ivan MATOVIĆ, "Ko to ne zna ratne ciljeve", Narodna armija. 20. 11.1991, 5. 1552 S. RISTIĆ, "Ženevsko primirje pod okriljem UN", Narodna armija, 28. 11. 1991, 6. 1553 D. SPASOJEVTC, "Pokloni za prijetelje", Narodna armija, 28.11.1991, 8; M. PANTELIĆ, "Vukovar je ostao u meni", Narodna armija, 22. 12. 1991, 27. 1553 Milorad GONČLN, "Udahnuti život gradu", Narodna armija, 7. 12. 1991, 21. 1555 R. POSA "Inžlnjerci na prvoj liniji", Narodna armija, 20. 2.1991, 24-25. 1550 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-259/91 od 19. 11. 1991, Dnevno Izvješće. 1537 SVAMORH-ZOZO: OSHV, Kl. 804-01/91-03/159, Ur. br. 5120-03-91-1 od 18. 11. 1991. 1553 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-122-186/91 od 20. 11. 1991, Izvješće. BW F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 292. 259 Page 188

Bitka za Vukovar Djelatna obrana svili mjesta i gradova, "posebno Vinkovaca i Županje" Navečer 16. studenoga Glavnom stožeru HV bilo je jasno da Armija ne poštuje primirje i da se može računati da će nastaviti napade. Zbog toga je ujutro 17. studenoga upozorila Zapovjedništvo Operativne zone Osijek da računa na nastavak "planirane ofanzive" JNA za početak koje je bilo dovoljno naznaka Ponovljena je zapovijed o pojačavanju prethodno zapovjeđene djelatne obrane svih mjesta i gradova "posebno Vinkovaca i Županje, kao mogućih ciljeva predstojećih napada". Zapovjedništvo Operativne zone obvezano je da provjeri stupanj utvrđenosti i zapriječenosti crte obrane po dubini cijele zone, a napose na pravcu Podravske magistrale. Glavni stožer HV očito je želio izbjeći ponavljanje neugodnih događaja u području Lipovca i Nijemaca Operativna zona trebala je odvojiti "dovoljno snažne manevarske sastave" za napadna djelovanja u međuprostorima što je bila teška ako ne i neizvediva obveza, jer je nedostatak ljudstva u tom trenutku bio najveći problem Operativne zone. Za dovođenje u red sustava date su, upitno legitimne, velike ovlasti za personalne promjene "na svim nivoima zapovijedanja od čete do zapovjedništva operativne zone". Uz to je trebalo postupiti i prema zapažanjima i prijedlozima Glavnog inspektora HV1560 Za inženjerijsko uređenje u svom pojasu nadležnosti Operativna grupa Vukovar, Vinkovci Županja pojačana je 17. studenog po zapovijedi zapovjednika Operativne zone Osijek pionirskim vodom 37. inženjerijskoga pontonirskoga bataljuna iz Slavonskog Broda koji je trebao u toku dana stići u selo Cerna u općini Županja.1561 U toku 17. studenog 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada JNA uz potporu zrakoplovstva uspjela je potpuno ovladati Nijemcima Snage 2. bataljuna 109. brigade HV. uz gubitke od jednog mrtvog i jednog ranjenog pripadnika, povukle su se u Donje Novo Selo pokušavajući organizirati novu crtu obrane u širem području Komletinaca.1562 Daljnji prodor dijelova Mehanizirane divizije u dubinu vinkovačke i županjske općine Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja nastojalo je spriječiti uvođenjem 105. brigade HV u svoj borbeni poredak1563 Snage 105. i 109. brigade HV postavljanjem obrane ispred Komletinaca na dijelu od Bosuta do spačvanskih šuma trebale su spriječiti prodor JNA prema Otoku i Privlači. Pojas obrane 2. bataljuna 109. brigade HV bio je na dijelu od Bosuta do kote 90 ispred Komletinaca, a 2. bataljuna 105. brigade HV od kote 90 do Zapadne gradine na rubu spačvanske šume. Po dubini iza njih, a ispred Otoka obranu je organizirao 1. bataljun 105. brigade HV1561 Zapovjedništva obiju brigada bila su dužna do 7 sati ujutro 18. studenog postaviti svoja istaknuta zapovjedna mjesta bliže crti bojišnice, 109. u području Otoka, a 131. u području Vrbanje. Brigade su na tom području trebale imati i jače pričuve, 109. brigada za odbijanje napada s pravca Jankovaca i ujedno za protunapad prema Komletincima i Nijemcima, a 131. brigada prema Jameni i Strošincima.1565 1560 SVAMORH-ZOZO: GS HV, KL 8/91-01/267, Ur. br. 5120-01-91-1 od 17. 11. 1991. 1561 SVAMORH-ZOZO: ZOZ Osijek, Str. pov. br. 525-122-37/91 od 17. 11. 1991., Zapovjed. 1562 SVA MORH-ZOGV: Zap. 109. br HV, Br. 04-337/91-26 od 17. 11. 1991., Izvješće; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-175 od 17. 11. 1991., Izvješće; M. PETROVIĆ, R. POPOVIĆ, 'Beskrajna vera u komandanta Antonića", Narodna armija 4.12.1991., 24; Promidžbeni opis napada kod Mllorad GONČIN, "Na izazove je uzvraćeno", Narodna armija, 23. 11. 1991., 16. 1563 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-175 od 17. U. 1991., Izvješće. 1564 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br. HV, Str. pov. br. 556-1 od 17. 11. 1991. 1565 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-250/91 od 18. 11. 1991., Zapovjed. 260 S novopostavljenim zadaćama i novim rasporedom 105. brigade HV, zapovjednik Operativne zone Osijek definitivno je odustao od zadaća koje je prethodno dao postrojbi. I s tim manje zahtjevnim zadaćama bilo je velikih problema jer većina ljudstva nije htjela izvršiti zadaću. Na nju je pristalo tek oko 10 posto pripadnika.1566 Za napad i protjerivanje JNA s tog područja zapovjednik Operativne zone Osijek planirao je angažirati postrojbu za posebne namjene MUP-a RH pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa. Postrojba je do 24. studenog trebala izvršiti zadaću kroz dvije etape. Prvoj, s polaznog područja Spačva -Topolovac Narača, prepadnim djelovanjima u zaleđu JNA cilj je bilo rušenje mostova na rijeci Bosut i Spačva i odsijecanje dijelova JNA od glavnine. U drugoj etapi planirano je uništenje odsječenih snaga JNA na području sela Lipovac, Apševci, Podgrađe i Nijemci.1567 Od pokušaja se odustalo, navodno na Merčepovo inzistiranje.1568 Merčep je isto stajalište zadržao i 18. studenoga pa je zapovjednik Operativne zone Osijek u obraćanju predsjedniku Repubhke Hrvatske i načelniku Glavnog stožera HV zatražio njegovo povlačenje s područja Operativne zone.1569 Prijedlog je potpuno podržao Glavni inspektor Hrvatske vojske.1570 Page 189

Bitka za Vukovar Armija je zauzimanjem Nijemaca, Donjeg Novog Sela, Podgrađa, Apševaca i Lipovca poboljšala operativni postav s kojeg je mogla napasti sela Komletince i Otok. Na to je upućivao premještaj njezinih snaga, koje je hrvatska strana procijenila na dva oklopna bataljuna, od kojih je jedan upućen u šumu južno od Donjeg Novog Sela i kojemu pravac kretanja nije utvrđen. Povremena minobacačka vatra po Vinkovcima, Otoku i širem području Strošinaca držana je topničkom pripremom budućeg napada. Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja za zatvaranje pravca prema Vinkovcima koncentriralo je 2. bataljun 109. brigade HV, oslabljenu 105. brigadu HV od oko 600 ljudi i mješoviti protuoklopni divizijun 3. brigade ZNG-a. Oslonac obrane bio je na kanalu koji povezuje trigonometrijske točke 87 i 89 istočno od sela Komletinci. Zapovjedništvo Operativne grupe obranu pravca držalo je mogućom, iako je slabost hrvatskih snaga u prethodnim danima tražila potpun oprez. Planirani su i protunapadi koje su trebale izvesti protuoklopne skupine, skupine za specijalno djelovanje i postrojba MUP-a iz Zagreba.1571 Jedan protunapad na Armiju u Donjem Novom Selu pokušala je izvesti skupina 109. brigade HV od 33 boraca iz Komletinaca s četiri SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja i Vukovara 17. 11. 1991. U svojim sjećanjima Špegelj daje potpuno drukčiju sliku 105. brigade HV: 'Taj prostor u užasnim vremenskim i terenskim prilikama brane mladi dobro naoružani vojnici 105. brigade iz moga rodnoga kraja zapravo samo njeni izviđači i prethodnice, jer cijela još nije stigla ... neizbrisiv dojam ostavlja ozbiljnost tih mladih ljudi, njihova odlučnost, trpljenje 1 strpljenje, spremnost za žrtvovanje, zapovjednici su s njima u istim uvjetima i samo mah broj može se povremeno odmarati u naselju". M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika, 319. Opis je još jedna u nizu slabih točki Spegeljevih sjećanja. Brigada je bila na rubu sposobnosti za boj što se dobro vidi iz njezinog ponašanja u tom razdoblju. Vrijedi napomenuti da je Špegeljev opis brigade stavljen u 11. studeni 1991, što znači da je brigadu vidio četiri dana prije no što se uopće pojavila na tom području. Pridodana je Operativnoj zoni Osijek 10. studenoga, 1 to za pravac Vinkovci - Vukovar, a ne Vinkovci - Županja. 1567 SVA MORH-ZOZO: ZOZ Osijek Str. pov. br. 525-122-38/91 od 18.11.1991, Borbena zapovjeđ Op. br. 29. Primjerak zapovijedi dostavljen je i Glavnom stožeru HV i na njemu je načelnik s čuđenjem postavio pitanje "Zašto nije na pravcu Vukovara?." SVA MORH-GS HV, Ur. br. 91-3440 od 19. 11. 1991.: ZOZ Osijek Str. pov. br. 525-122-38/91 od 18. 11. 1991, Borbena zapovjeđ Op. br. 29. i56s svA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991, Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci Županja i Viikovara 17. 11. 1991. i56!> SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-180/91 od 18. U. 1991, Izvješće Glavnog inspektora HV. isto gy^ MORH-GSHV: Glavni inspektor HV Predsjedniku Republike, Dopuna izvješća broj 3. Tekst izvješća kod M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika 387. 1571 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-254/91 od 18. 11.1991, Dnevno Izvješće; SVA MORH-GSHV: PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove od 18. 11. 1991, Dnevni operativni bilten. 261 tenka 105. brigade HV. Protunapad nije uspio zbog za pothvat nedostane motivacije gardista Zapovjedništvo 109. brigade HV nije dijelilo optimističnu procjenu Zapovjedništva Operativne grupe. Prema njihovu mišljenju Komletinci bi bili izgubljeni u slučaju napada. Od obećanog bataljuna 105. brigade HV u područje sela stigla su 54 pješaka bez sredstava za protuoklopnu borbu, ali sa slabom motivacijom.1572 Zauzimanjem Nijemaca i Podgrađa Armija je prešla Bosut. Time je njezin operativni postav znatno poboljšan i s njega je mogla napraviti prodor u vinkovačku općinu. Obavještajni odjel Glavnog stožera HV mislio je da Armija radi koncentraciju snaga, kojoj je cilj presijecanje vinkovačke depresije na potezu Cerić - Ivankovo između Vinkovaca i Borinaca, a potom spajanje sa snagama 12. proleterske mehanizirane brigade južno od Osijeka. Držano je da im je zajednički cilj izbijanje u šire područje Đakova. Pomoćnim snagama predviđen je nasilan prijelaz Bosuta na pravcu Novi Jankovci - Privlaka, zauzimanje Privlake i blokada Vinkovaca s južne strane.1573 Pojačanje snaga JNA koje je zamijećeno tijekom 18. studenoga u Cerićima i Mirkovcima uklapalo se u takvu procjenu.1574 Optimizam Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, koje je držalo mogućim obranu južnoga dijela vinkovačke općine, nije dijelio zapovjednik Operativne zone Osijek Opće stanje na području Operativne grupe držao je "kritičnim, posebno zbog izuzetno slabog morala kod većine jedinica i časnika i nespremnosti da se agresoru pruži značajniji otpor, s nadom da će to umjesto njih učiniti netko drugi sa strane". Stoga je od Glavnog stožera HV tražio dovođenje novih snaga da bi se ojačalo područje Županje. Zapovjedništvo Page 190

Bitka za Vukovar Operativne grupe bilo je u fazi sređivanja i prelaska na novi način rada. Na zapovjednom mjestu bilo je još ljudi iz kruga bivšeg zapovjednika, a koje se namjeravalo ukloniti iz Zapovjedništva. Za njih se držalo da su ostali s "osnovnom namjerom čuvanja znatnih količina materijalnih sredstava prikupljenih, navodno, za potrebe branilaca Vukovara".1575 Zamiranjem borbi u Vukovaru rasla je napetost na obrambenim crtama Operativne zone Osijek Na vinkovačko-županskom dijelu bojišnice obaranjem stabala u spačvanskoj šumi noću 18./19. studenog zapriječen je pravac koji je iz šuma vodio prema Otoku i Komletincima. Ista mjera provedena je i na pravcu Vrbanja Strošinci.1576 Zapovjednik Operativne grupe dijelove 105. brigade i 2. bataljun 109. brigade HV planirao je uporabiti za obranu pravca Komletinci - Otok Privlaka, uz oslonac na naseljena mjesta, kanale, šume i usjeke. Rok provedbe zapovijedi bio je 20. studenoga do 3 sata. Dio tenkovske čete 105. brigade HV određenije za pojačanje snaga 109. brigade HV i bataljuna MUP-a RH pri napadu na Donje Novo Selo. Nijemce i Podgrađe. Pripremu za napad trebalo je dovršiti do 24 sata 19. studenog.1577 Planirani protuudar na pravcu Donje Novo Selo i Nijemci počeo je ujutro 20. studenog i pretvorio se u potpuni debakl: "Zbog slabe koordinacije od početka akcije nije došlo do izražaja snaga prisutnih jedinica u napadu: snage specijalne jedinice MUP-a RH, oko 300 ljudi 1572 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV, Br. 109-568-004-1/91 od 18. 11. 1991., Obavještajni izvještaj. 1673 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-250/91 od 18. 11. 1991.; SVA MORH-GSHV: Procjena, namjera 1 mogućnost agresora na pravcu Jankovci - Mirkovci. Procjena se nalazi uz izvješće Orjerativne grupe Vukovar, Vinkovci Županja, Pov. br. 525-122-250/91 od 18. 11. 1991. 1574 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-254/91 od 18. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1575 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991., Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja 1 Vukovara 17. U. 1991. 1576 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-183 od 19. 11. 1991., Izvješće. 1577 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str, pov. br. 525-122-258/91 od 19. 11. 1991,, Dopuna Borbene zapovijedi Op. br. 6. 262 (od gospodina Merčepa) priključene su gospodinu P. Tomici, zvanom Čikago (pripadniku HV Iz sastava jedinica HOS), koji je Imao 80 boraca. Prije njihovog dolaska u rejon borbenog djelovanja tu se već nalazili raspoređeni dijelovi 105. br. HV iz Bjelovara. Na osnovu ramjlh loših iskustava u zajedmčkLm akcijama s ljudima gospodina Merčepa izrazili su žestoko neslaganje s njihovim prisustvom u akciji i njih 70-tak je definitivno napustilo položaj obrane u rejonu Komletinci. U toku izvođenja akcije nije došlo do naređene podrške tenkova pješadijskom djelovanju jer su tenkovi iz sastava 105. br, tako da su se pripadnici HV, kojim zapovijeda gospodin Čikago našli u izvjesnom smislu Polirani, što je kod njih izazvalo opći revolt i želju da se izravno osvete na tenkovima. U općoj konfuziji morah smo povući snage i razdvojiti ih dovodeći se u opasnost od nekontroliranog rafalnog pucanja iz automatskog oružja od strane pripadnika HV kojima zapovijeda gospodin Čikago. Veći dio vojaka - milicajaca i pod zapovjedništvom gospodina Merčepa morah smo također izdvojiti jer su bih pod vidnim utjecajem alkohola. Na kraju smo ipak fornrirali borbeni poredak u obrani na prethodno određenoj Uniji kod sela Komletinci, a naknadno i stvorili uvjete za napadna djelovanja tijekom ove noći. Pijane i nedisciplinirane pripadnike HV smjestili smo u dva autobusa i uputih u Zagreb, a da su prethodno obih robnu kuću u Otoku s ciljem pribavljanja novih količina alkohola. Smatram da je izuzetno štetno to što je gospodin Merčep svoju jedinicu priklonio (podredio) znamo manjem sastavu, a on se osobno 'izvukao' u duboku pozadinu (Osijek 111 Zagreb)".1578 Bio je to samo jedan, ali tada bez sumnje najvažniji problem s kojim se s krajnjim naporom nosilo Zapovjedništvo Operativne grupe. Njega je napokon pokušao riješiti Glavni stožer HV zabranom djelovanja Merčepove skupine MUP-a na području operativnih zona Osijek i Bjelovar.1579 Važan je bio i problem evakuacije stanovništva iz ugroženih mjesta što su provodile lokalne organizacije Civilne zaštite. Vojska ih je optuživala da ostavljaju ispražnjena sela i od "onog dijela stanovništva koje ne bi smjelo biti evakuirano". Takvi postupci borcima dovedenim s drugih područja bili su "neoboriv argument" na pitanje "gdje su ljudi iz ovog sela u koje smo mi iz nekog daljeg kraja došli da se borimo?".1580 To je bio gorući problem i idućih dana i na području Vinkovaca 1 Osijeka te je na trenutke poprimao razmjere Page 191

Bitka za Vukovar pravog bježanja mladih i nemobihziranih građana u pravcu Zagreba.1581 Prema procjeni zapovjednika Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja iz 23. studenog u Vinkovcima je ostalo samo oko 10.000 stanovnika, uključujući i pripadnike Hrvatske vojske.1582 Prema popisu stanovništva Republike Hrvatske od 31. ožujka 1991. u Vinkovcima je živjelo 35.347 osoba svih nacionalnosti, što govori koliko je velike razmjere poprimilo izbjeglištvo.1583 >™ SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-270/91 od 20. 11. 1991., Dnevno Izvješća 1579 SVA MORH-ZOZO: GSHV, Kl. 8/91-01/291, Ur. br. 5120-01/22-91-1 od 22. 11. 1991. 1580 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-270/91 od 20. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1581 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-191/91 od 22. 11. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br. HV: Zap. 109. br. HV Br. 109-568-029-1/91 od 22. 11. 1991., Obavještajni Izvještaj. 1582 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ. Str. pov. br. 525-122-295/91 od 23. 11. 1991, O situaciji u Borovom naselju. 1583 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, 196-197. 263 Najpouzdanijoj postrojbi Operativne grupe, 109. brigadi HV dana je zapovijed da osigura jednu pješačku četu koja bi se kao pričuva mogla odmah uporabiti na ugroženim pravcima.1584 Brigadi su dodijeljeni tenkovi koje su na području Vinkovaca napustili pripadnici 3. brigade ZNG-a. Od Glavnog stožera HV zatraženo je da osigura dio posada za njih.1585 Brigada je za zaštitu svog desnog boka dobila od 131. brigade HV tri stara željeznička vagona s kojima je trebala zapriječiti stari most na Bosutu između Privlake i Jankovaca kod kote 84. Po naredbi zapovjednika Operativne zone Osijek most se morao braniti ali ne i rušiti.1586 Tijekom priprema za izvršenje zapovijedi jedna od postrojbi Hrvatske vojske koja se nalazila u blizini mosta minirala ga je i srušila, pa je Zapovjedništvu 109. brigade HV preostalo da izvijesti zapovjednika Operativne zone da njegovu zapovijed nije moguće izvršiti.1587 Noć 20./21. studenog na vlnkovačko-županjskoj bojišnici protekla je uglavnom mirno. Narušena je samo pješačkim napadom na obrambeni postav 131. brigade HV u šumi Dobrnja. sjeveroistočno od sela Strošinci. Napad je odbijen bez gubitaka. Dvadesetprvi studeni obilježen je topničkom vatrom Armije po Vinkovcima, Nuštru, Jarmini, Ivankovu, Otoku, PrivlaM i Komletincima.1588 U toku dana Zapovjedništvo Operativne grupe i dalje se bavilo planovima za izbacivanje Armije iz Nijemaca i rušenjem mosta na Bosutu kod Podgrađa. To je planiralo izvesti u formi prepada sa sedam diverzantsko-izvidničkih prepadnih skupina i potporom tenkovske čete 105. brigade HV.1589 Namjera je bila dio zamašnih obrambenih priprema Operativne grupe a Zapovjedništvo koje je, temeljem prikupljenih obavještajnih podataka očekivalo skoru ofenzivu Armije na pravcu Šid - Osijek kao glavnom i pravcu Morović -Cerna - Đakovo kao pomoćnom pravcu. Pomoćni pravac bio je u području Operativne grupe. Snage JNA na njemu procjenjene su na jednu mehaniziranu brigadu na crti Tordinci -Karadžićevo - Stari Jankovci, jednu mehaniziranu brigadu na pravcu Jankovci - Vinkovci i jednu motoriziranu brigadu na pravcu Adaševci - Otok - Andrijaševci "sa veoma jakim snagama topničko-raketne i zrakoplovne pocjrške".1590 Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja trebala je spriječiti dublje prodore Armije prema Otoku i Ivankovu i odsijecanje dijelova Operativne grupe u području Nuštra od glavnine snaga. To se željelo postići povratkom Lipovca, Nijemaca i Jamene i upornom obranom područja Vinkovci - Nuštar - Jamena. Šire područje Vinkovaca u pojasu: most sjeverno od Privlake (kota 84), Zidine (kota 101), Jarmina i Rokovci branila je 109. brigada HV bez 2. bataljuna, ojačana s 3. bataljunom i mehaniziranom četom 3. brigade ZNG-a. Područje od šume Narač isključno šuma Bradarica branila je 105. brigada HV ojačana 2. bataljunom 109. brigade HV. Pojas Brčko - Strošinci, bez sela Gradište i Apševci, branila je 131. brigada HV. U drugom postroju bila je 3. brigada ZNG-a bez 3. bataljuna i mehanizirane čete, a zadaća joj je 1581 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-265/91 od 20. 11. 1991. 1585 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-260/91 od 20. 11. 1991.; SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-264/91 od 20. 11. 1991. 1586 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZO, Str. pov. br. 525-124-218/91 od 20. 11. 1991. 1587 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV, Br. 109-568-013-1/91 od 20. 11. 1991., Izvješće. 1588 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-276/91 od 21. 11. 1991., Dnevno izvješće. 1589 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-273/91 od 21. 11. 1991., Borbeno naređenje Op. br. 1. Page 192

Bitka za Vukovar 151,0 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-767/91 od 21. 11. 1991., Zapovijed za obranu i aktivno djelovanje Op. br. 7. 264 bila obrane pojasa Andrijaševci - Retkovci te da bude spremna za intervenciju na pravcima: Ivankovo - Ostrovo, Privlaka - Stari Jankovci i po potrebi Gradište Županja.159' Po zapovijedi Glavnog stožera HV od 20. studenoga Zapovjedništvo Operativne zone Osijek dan kasnije zapovjedilo je osnivanje sektora Županja kojemu je bila zadaća djelovanje u Posavini. U sastav Sektora određene su 131, 105, 139. i 108. brigada HV, a za zapovjednika je postavljen brigadir Franjo Pejić.1592 Nova organizacija južnog krila Operativne zone Osijek dopunjena je 23. studenoga ustrojavanjem Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar od dotadašnjeg Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Kraće vrijeme razmatrana je mogućnost da se skupina nazove Operativna grupa Spačva. U sastav skupine ušle su: 109, 122. i 124. brigada HV, a privremeno 3. brigada ZNG-a i dijelovi 105. brigade HV. Za zapovjednika je imenovan pukovnik Vinko Vrbanac.1593 U noći 21./22. studenog sve snage na području Vinkovci - Županja stavljene su u stanje pune borbene spremnosti.1594 Po nalogu Glavnog stožera HV od 21. studenoga, Merčep je zapovjedio povlačenje specijalne postrojbe MUP-a RH što je dovelo u pitanje provedbu zadaće koju je planiralo Zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar. U ime njezina Zapovjedništva, brigadir Franjo Feldi upozorio je Glavni stožer HV i Zapovjedništvo Operativne zone Osijek da je to već treća akcija kojoj se provedba morala izmijeniti, pa je tražio da se ubuduće "izbjegnu ovakve situacije".1595 Snage 105. brigade HV u Komletmcuna pojačane su jednom četom 4. bataljuna 109. brigade HV koja je trebala zamijeniti izvučenu postrojbu specijalne policije.1596 Postrojba HOS-a, 250 ljudi, podijeljena je u pet vodova i pridodam su 105, 109. i 131. brigadi HV. Jedan vod određen je za pojačanje obrane u području Komletinaca. U zapovijedi je naglašena zabrana njihova ponovnog okupljanja u jednu postrojbu pod jedinstvenim zapovjedništvom.1597 Istovremeno je brigadir Feldi iz Vinkovaca od Glavnog stožera HV zatražio ubrzanje popune 2. i 3. bataljuna 105. brigade HV i njihovo cjelovito slanje u područje Privlake.1598 Mračne slutnje o napadu Armije u toku 22. studenog nisu se ispmiile. Zamah iskorišten osvajanjem Vukovara priveden je kraju. Djelovanje je ograničila na granatiranje rubnih dijelova Vinkovaca, Jarrmne i Borinaca. Granatiranje je prestalo nakon što su hrvatske snage uzvratile na isti način.1599 »* SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 5 25-122-767/91 od 21.11.1991., Zapovijed za obranu i aktivno djelovanje Op. br. 7. - SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Int. br. 525-122-43 od 21.11.1991.; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. r 525-124-227 od 23. 11. 1991.. Zapovjed. SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-124-227 od 23. 11. 1991., Zapovjed. • SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-189 od 22. 11. 1991., Izvješće. SVAMORH-ZOGV: Zap. OG "Spačva", Str. pov. br. 525-122-283/91 od 22.11. 1991. • SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-282/91 od 22. 11. 1991, Zap. 109. br HV, Borbena zapovjed Op. br. • sVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-286/91 od 22. 11. 1991. " SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Pov. br. 525-122-289/91 od 22. 11. 1991. SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-287/91 od 22. 11. 1991. ' SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-288/91 od 22. 11. 1991. 265 Posljednji udar Armije u Slavoniji Procjene da će Armija pokušati iskoristiti odjek uspjeha na Vukovaru za napad južno ¦ •: Osijeka postale su stvarnost 20. studenoga, dana u kojem je s dvodnevnim zakašnjenjem ir Zagreba u Našice počela stizati 101. brigada HV1600 Napadu je prethodila intenzivna topnu-Lt priprema po Osijeku, Čepinu, Laslovu, Ernestinovu, Tenjskom Antunovcu i Ivanovcu. S-.-snage Hrvatske vojske stavljene su u pripravnost za odbijanje tenkovskog i pješačkog napali koji je očekivan na crti Tenjski Antunovac - Lastovo.1601 Nakon topničke pripreme Armija y doista napala na očekivanom pravcu. Razbila je glavninu 130. brigade HV i ovladala Stan« i Novim Selešom a potom i Ernestinovom i TenjsMm Antunovcem. Intervencijom hrvatski snaga iz 130. i 106. brigade i protuoklopnom skupinom 101. brigade HV, Armija je izbačena u Tenjskog Antunovca i Novog Seleša, a za Ernestinovo je počeo oštar sukob koji se nasta\>. kroz noć. Hrvatske snage imale su četiri poginula i deset ranjenih vojnika.1602 Ernestinos': je Armija u noći 20./21. studenoga potpuno stavila pod svoj nadzor i učvrstila se u njenm Pokušaj protuudara u prvim satima iza ponoći propao je zbog neizlaska dijela snaga tu polazni postav "tako da je akcija morala biti otkazana". Ujutro 21. studenog kao Page 193

Bitka za Vukovar ishod napad* JNA pored zauzetog Ernestinova i Divoša, bilo je okruženo Laslovo, koje je nesmiljeoc granatirano topništvom.1603 Hrvatske snage 21. studenog provele su u pripremama za protuudar u kojem se planirale-protjerati Armiju iz zauzetih sela i potisnuti je u dubinu pravcem Orlovnjak - Tenja1"" Za glavni udar određene su snage obrane grada Osijeka, osim dijelova vezanih za prav* Nemetin - Nova Tenja. Bih su to 2. bataljun 130. brigade HV, samostalni bataljun 106. brigdiir HV, bataljun i mješoviti artiljerijski divizijun 3. brigade ZNG-a, djelatna četa 132. brigade HV i snage Policijske uprave Osijek Zaposjedanjem pravca Rosinjska Bara - Široko Polje Tenjsta Antunovac - Rudine - Bobotski kanal (tt 86,4) te su snage imale zadaću napasti Orlovnjak, Stari Orlovnjak Stari Seleš, Ernestinovo, razbiti protivnika na tom području i ovladati crtoa Tenja - Bricin Bunar - Mali Rit (Kudeljara) Vrbik. Maksimalno sudjelovanje u napadu bfla je obveza 130. brigade HV Brigada je trebala pojačati obranu Laslova i blokirati prometni Petrova Slatina i presjeći prometnicu od Petrove Slatine prema Šodolovcima. Blokiranje Ada, Podrinje i Šodolovci i vezivanje snaga u njima bila je zadaća 122. brigade HV iz Đaku-. . Na pravac Briješće - Korođ Grad - Hrastin planirano je do 20 sati istog dana uvođenje l< . brigade HV radi obrane dubine područja kao snaga drugog borbenog postroja.1605 Glavni stožer HV netočno je izviješten da je na osječkom dijelu bojišnice nakon no>: pripreme ujutro 22. studenog pokrenut pothvat oslobađanja Ernestinova i spajanja sa snaga:: u Laslovu.1606 Pothvat je uz žestok otpor Armije stvarno počeo tek poslijepodne, težišno s bataljunom 3. brigade ZNG-a prema Ernestinovu.1607 Pomak nije učinjen, a jutro 23. studen. 1600 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-187 od 21. 11. 1991., Izvješće. 1601 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-185 od 20. 11. 1991., Izvješće. 1602 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str, pov. br. 525-123-186/91 od 20. 11. 1991., Izvješće. 1603 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-187 od 21. 11. 1991., Izvješće. i«04 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-188/81 od 21. 11. 1991., Izvješće. 1605 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Br. 525-124-224 od 21. 11. 1991.; SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Br. 5.-122-41 od 21. 11. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 32; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Br. 525-122-44 od 21. i: 1991., Borbena zapovijed Op. br. 33; SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-122-45/91 od 21. 11. 19c: Borbena zapovijed Op. br. 34. 1606 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-189 od 22. 11. 1991., Izvješće. 1607 SVAMORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-191/91 od 22. 11. 1991., Izvješće. 266 dočekano je bez djelatne čete 132. brigade HV iz Orahovice, koja je odbila zadaću pojačanja Laslova i u toku noći se samovoljno udaljila s bojišnice. Predviđeni plan ispunila je samo 101. brigada HV koja je u spuštanju noći zaposjela crtu Hrastin - Briješće - Grabik - Jurjevac Punitovački. Borbeni moral 130. brigade HV bio je ispod razine potrebne za napad.1608 Za zadaću zauzimanja šireg područja Ernestinova zapovjednik Operativne zone 130. brigadu HV 23. studenoga ojačao je s dva bataljuna i jednom protuoklopnom skupinom 101. brigade HV. Vrijeme pridodavanja bilo je 18 sati istoga dana.1609 No, ni Armija se nije ograničila samo na obranu zauzetih sela. U toku dana odbijena je u pokušaju prodora pravcem Tenja - Novi Seleš - Ernestinovo - Vladislavci, što je pratila jakom vatrom iz tenkovskih topova po Laslovu, Ivanovcu i Hrastinu. Hrvatske snage natjerane su na obranu, a najveći uspjeh postigle su ponovnim dovođenjem djelatne čete 132. brigade HV Bilanca mtenzivnih borbi u prethodna tri dana iznosila je 18 poginulih, 42 teže i 52 lakše ranjene osobe.1610 Noć 23/24. studenog značila je kraj napora Operativne zone Osijek da vrati Ernestinovo. Ponovljenim odbijanjem djelatne čete 132. brigade da pojača obranu Laslova, zapečaćena je sudbina sela važnog za obranu šireg područja Osijeka i jedne od brana prema Đakovu. Snage Hrvatske vojske povukle su se iz sela ostavivši iza sebe četiri tenka T-55, jedan samohodni dvocijevni top 30 mm i jedan višecijevni lanser raketa "Plamen".1611 Tjedan dana krize hrvatskih snaga uzrokovanih padom Vukovara svršio je. Armija je poboljšala operativni postav, a za daljnje napredovanje bilo je nužno temeljito sređivanje stanja u 1. proleterskoj gardijskoj mehaniziranoj diviziji.1612 Nakon dva mjeseca intenzivnih borbi istočnohrvatska bojišnica ušla je u razdoblje smirivanja. wo8 sva MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-192 od 23. 11. 1991., Izvješće. Page 194

Bitka za Vukovar Ko« sva MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek. Br. 525-122-46 od 23. U. 1991., Borbena zapovijed Op. br. 35. 1G10 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-193/91 od 23. 11.1991., Izvješće. 1611 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-195 od 24. 11. 1991., Izvješće. 1612 VSA MORH: Komanda 5. VO, Str. pov. br. 09/75-1111 od 18.11. 1991., SSNO, Kabinet SSNO, Str. pov. br. 1021-1 od 18. 11. 1991, Naređenje. 267 Okruženi grad Za sliku grada, u kojemu su stanovnici nekoliko mjeseci "živjeli od danas do sutra, od konzerve do spavanja, od jednih radiovijesti do drugih, u stalnom iščekivanju", nedostaju pisani izvori.1613 U drugoj polovici 1990. i prvim mjesecima 1991. Vukovar je dijelio sudbinu Hrvatske. Napetost je postupno rasla s agresivnim postupcima političkih predstavnika nacionalne manjine koja je svoje mjesto pokušavala riješiti isključivo kao dio pokreta koji se prepoznavao po geslu "ovo je Srbija".1614 Nakon uhićenja dvojice srpskih političkih vođa iz Vukovara na Plitvicama, Vukovar počinje živjeti kao okruženi grad. Nekoliko kasnijih kratkih razdoblja mira bilo je zatišje pred buru koja je počela nakon masakra u Borovu Selu. Masakr je bio razdjelnica nakon koje više ništa nije bilo isto. "Od toga se dana stanje u vukovarskoj općini u potpunosti promijenilo", piše iz svog kuta gledanja Fred Matić: "Građani Vukovara od tada su bih definitivno podijeljeni na 'naše' i 'njihove'. Sva srpska sela postavila su barikade, a ovaj put to su učinili i Bogdanovčani kao jedino hrvatsko selo u okruženju Vukovara. Svi su preduvjeti za izvanredno stanje bili ispunjeni. Paradoksalnost situacije najbolje su oshkavali dani koji su slijedili. Sva su sela djelovala kao poluvodiči - možeš ući, ali ne i izaći ih <* pak obratno. Iz sela se odlazilo na posao i vraćalo kući, ali osim mještana niko drugi nije mogao ući. Istodobno, Vukovar i Borovo Naselje bili su oaze u koje su svi mogh ulaziti bez ikakva ograničenja. Bilo je tragikomično. Hrvati i Srbi i nadalje su zajedno radili, ali nisu razgovarali kako bi izbjegli mogućnost sukoba, lb je danima funkcioniralo".1615 Reakcije na novo stanje bile su različite. Od razumljive brige odraslih do djece kojima je to bila atraktivna nepoznanica manje strašna od školskih ispita.1616 U koloni preživjelih koja je nakon pada Vukovara kretala u progonstvo djeca su bila najveća žrtva. Pokušaj "Bedema ljubavi" da ih preko Đakova izvuče iz grada početkom studenoga s njihovim majkama i trudnicama nije uspio.1617 U lipnju je grad prošao kroz zadnji interval mira. U studenom iste godine ni malo nije shčio na ono što je bio u lipnju iste godine. "Doista, kako ja pamtim", pisala je Alenka Mirković, "nikada Vukovarci nisu uživali više u svome gradu i više živjeli na njegovim ulicama kao u proljeće 1991."1618 Na, stranu što će to javno i osobno dobro koje je desetljećima mukotrpno nastajalo ubrzo u trenutku nestati, doslovno u sekundi kada je "netko nepoznat odlučio namjestiti nišansku spravu baš u tom smjeru".1619 Petar Bošnjaković, pomoćnik vladina povjerenika za vukovarsku općinu opisao je život u gradu početkom listopada: 'Vukovar je danas pakao. Ni danas još ne mogu da vjerujem u ono što tamo doživljavam: s praga brojim granate, s ljudima sam koji u sklomštlma po četiri 1613 A MIRKOVIĆ, 91,6 MHz: glasom protiv topova, 278. 1614 Dojmljiv opis povorke u predlzbornom skupu Srpske demokratske stranke u Vukovaru Iz pera A MIRKOVIĆ, 91,6 MHz: glasom protiv topova, 7-8. 1615 Predrag MATIĆ Fred, Ništa lažno, Vlastita naklada, Zagreb, 2001., 23-24. 1616 A MIRKOVIĆ, 91,6 MHz: glasom protiv topova, 46. 1017 SVA MORH-ZOZO: GSHV KL 804-04/91-02/05, Ur. br. 5120-49-91-1 od 3. 11. 1991. Obveza 122. brigade upisana je na dokumentu Glavnog stožera. 1018 A MIRKOVIĆ, 91,6 MHz: glasom protiv topova, 67. 1619 ISTA 142. 268 dana nisu Imali kruha, male su bebe toliko bile bez mlijeka, hranili su se samo kuhanim kukuruzima što su ih djeca u pauzama vatre krišom donosila iz polja. To je gorčina koju će čovjek cijeloga života nositi u sebi. Ah kad sve utihne i kad ostanete sami, u tišini, u mraku, bez struje, kad prestanu kanonade, pucnji odjednom začujete cvrčka. Ništa osim njega. Zamislite: u industrijskom gradu, sada u neprirodnoj, grobnoj tišini čujete samo cvrčka - to naprosto ubija. Ne može da ne ubija".1620 Srpsku agresiju i pobunu nacionalne manjine nije preživjelo ni jugoslavenstvo. Sa sedam tisuća miješanih brakova ono nije bilo zanemarljivo.1621 Zbog toga, ah i zbog Drugog kongresa jugoslavenskih komunista 1920. na kojem su promijenili ime u Komunističku partiju Jugoslavije, Vukovar je od neposrednog okružja držan primjerom jugoslavenstva i "crvenim" gradom.1622 U jesen 1991. Vukovar je Page 195

Bitka za Vukovar potpuno promijenio svoju nacionalnu boju. U jednom intervjuu iz studenog 1991. o tome je govorio glavni urednik Hrvatskog radija Vukovar, Josip Estereicher: "Crveni Vukovar je definitivno smješten u jednu fazu povijesti. Crveni Vukovar je ovim ratom izumro".1623 Iako se obrana Vukovara veže za potpukovnika Dedakovića, ne može se olako prijeći preko Merčepova udjela u njoj. Za vrijeme njegova zapovjedanja zaokružena je obrambena cjelina stavljanjem pod nadzor Borova Naselja i Lušca. Neizravnu potvrdu učinkovitog Merčepova rada dao je u svom prvom izvješću i sam Dedaković tvrdnjom da je obrana postavljena i da sustav funkcionira besprijekorno. Jasno je da se tako nešto nije moglo postići za deset sati rada koliko je proteklo od početka rada i slanja izvješća u Zagreb.1624 Kasnije će Dedaković negirati učinkovitost Merčepova rada, a osporit će mu i zapovjedanje Vukovarom.1625 No to je već taština koje ne može izdržati sučeljavanje sa činjenicama. Sam Merčep također je tvrdio da je obranu organizirao na načelima teritorijalne obrane, po mjesnim zajednicama, te da se to pokazalo dobrim. Uz taj, najjednostavniji način organiziranja obrane, naoružani narod koji brani svoj dom, Merčpova je velika zasluga sprječavanje iseljavanja iz Vukovara.1626 Iseljena naselja nisu uporno branjena i lakše su padala. U jednom promišljanju obrane Vukovara s kraja listopada 1991. Merčep će sa žaljenjem primijetiti da nije nastavljeno ono što je on počeo. Prema njegovu mišljenju trebalo je očistiti naselje Petrovu Goru i utvrditi selo Berak za obranu i tada "općina Vukovar ne bi bila ugrožena".1627 Najveći nedostatak organizacije obrane u vrijeme njegova zapovijedanja bio je nedostatak jasne i sveprihvaćene zapovjedne crte. Nesuglasje u obrani između policije i garde nije bilo tajna. "Policajci nam se na straži i položajima priključuju u svoje slobodno vrijeme, a zatim onako umorni odlaze na redovna dežurstva. Zapovjednici pohcije ne 1620 Jelena LOVPJĆ. "Narod nije genocidan", Danas. 8. 10. 1991., 18. 1621 Isto, 16. 1(122 M. DEDAICVIĆ^ASTREB, A MIRKOVIĆ-NAĐ, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 39. 1623 Davor ŠPIŠIĆ, "Glasnogovornik medijske gerile", Glas Slavonije, 4. 11. 1991., 7. 162J SVA MORH-GSHV: ZOOV, Str. pov. br. 1-1 od 31. 8. 1991., Zap. ZNG RH, Redovno dnevno izvješće. 1025 Mladen PAVKOVIĆ, "Nikad nisam ocjenjivao kako Merčep gradi svinjce i kokošinjce, pa neka on ne ocjenjuje mene kao profesionalnog vojnika", Za dom, List Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata br. 8/9, Zagreb, llpanj-srpanj 1994., 14-15. "I2" Igor ČUMANDRA Srđan ŠPANOVIĆ, "Vukovarskl Napoleon", Danas, 8. 10. 1991., 19. 1627 Igor ČUMANDRA Srđan ŠPANOVIĆ, "Nekoliko centimetara od smrti", Danas, 29. 10. 1991., 25. 269 dopuštaju svojim jedinicama da zajedno s nama sudjeluju u borbama. Problem je i u zajedničkom korištenju naoružanja, jer neka oružja koja ima policija nama nedostaju, a ne možemo ih dobiti ni na revers. Dok smo mi na položaju trebali ručni bacač, dvojica pohcajaca šetala su se s bacačima na ramenu središtem grada, daleko od bojišta. Gardist je s položaja došao k njima i pozvao ih da dođu iiništiti tenk. Odgovorili su mu da to bez naređenja svog pretpostavljenog ne mogu učiniti, a odbih su ih posuditi", pritužba je gardista iz Kutine na lokalnu pohciju, koju su zabilježili novinari Danasa. Prenijeli su i tvrdnju da ni "drugi u Štabu nisu imali hjepu riječ za suradnju s policijom".162-U idućem posjetu Vukovaru isti novinari obavijestili su javnost da su dolaskom novog zapovjednika nesporazumi između garde i pohcije iščezli.1629 Nisu to bih jedim nesporazumi u gradu, niti su tada prestali. U odnosima unutar grada prvenstveno među onima u čijim su rukama bile odluke i život okruženog grada, bilo je nesporazuma. Za razliku od Dedakovića, koji je prema kasnijim izjavama više-manje svima ostao u dobrom sjećanju, dijelom i zbog običaja da obiđe crtu obrane1630, tako nije bilo s Borkovićem.1631 Napose zato što je bio sklon da svuda vidio zavjeru i sumnjiči bliže okružje. U telefonskom razgovoru između Brammira Glavaša i operatora na telefonskoj centrali u Vukovaru vođenog 18. ili 19. studenog 1991., Borković je opisan kao "kapetan, aktivni kapetan JNA jedan ovako, ne znam u nekim drugim uvjetima kakav je, ah ovdje su ljudi stekli dojam, prilično neorganizovan čovjek, sumnjičav preko svake mjere, najuži suradnici nisu Imali puni kontakt sa njim".1632 U zadnjim danima obrane poremećen je i odnos između zapovjednika obrane grada i skupine koja je branila Mitnicu. Ona je optužena da se zatvorila "Mtahirajući da će lakše izdržati do Page 196

Bitka za Vukovar dolaska pomoći", te da odbija dati ljude za pomoć drugim dijelovima grada.1633 Zbog toga je smijenio zapovjednika Mitnice Ivana Šoljića-Džoa.1034 Šoljić je zapovijed prihvatio i prije no što je prephvao Dunav odgovorio je Borkoviću da nije odbijao zapovijedi koje je mogao provesti, te da nije izgubilo ni milimetra područja kojim je zapovijedao.1635 Optužbu protiv branitelja Mitnice Borković je ponovio i poslije izlaska iz Vukovara, što je posljednji zapovjednik obrane Mitnice Filip Karaula odbacio kao neistinu, te predbacio Borkoviću da je "pobjegao s grupicom ne obavijestivši ostale".1636 Početkom listopada obrana Vukovara formalizirana je osnivanjem 204. brigade HV. Brigada je organizirana prema zatečenom stanju, uključivanjem u nju svih snaga ZNG-a 1628 Srđan ŠPANOVIĆ, Većeslav KOCIJAN, "Kako se brani Vukovar", Danas, 3. 9. 1991., 13. 1629 Srđan ŠPANOVIĆ, Većeslav KOCIJAN, "Što je to primirje", Danas, 1. 10. 1991., 11-12. 1930 A MIRKOVIĆ, 91,6 MHz: glasom protiv topova, 150-151; P. MATIĆ FRED, Ništa lažno, 45; Filip KARAULA "Zašto napada Mali Jastreb", Vjesnik, 15. 4. 1993. 1031 "Za razliku od Blage [Zadre], a i Mile Dedakovića, nije obilazio teren, već je zapovijedao uz zemljopisne karte, uvaljen u sigurnost debelih zidina baroknih podruma vukovarske općine. Zato mu je svaka Blagina riječ puno značila, jer bi bez njegovih podataka i naputaka bio slijep kao krtica", opis je, Borkovićeva zapovijedanja iz pera očito nesklonog Freda Matica P. MATIĆ FRED, Ništa lažno, 71. 1632 D. TOPIĆ, D. ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, 262-265. 1633 gvA MORH-GSHV: Vukovar-Vinkovci. Tekst pisan rukom primljen putem telefaksa u Glavnom stožeru HV 12. 11. 1991. u 21.24. Sačuvan u prijepisu, s napomenom da je s njegovim sadržajem istog dana upoznat predsjednik Vlade Republike Hrvatske. "i3J D. RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, 85. 1935 Faksimil Šoljićeva odgovora objavljen je kod Vladimir KRASIĆ, Milena RADOVIĆ, "Ubijanje 'sa zadovoljstvom", Novosti, 6. 1. 1992., 7. 1939 Filip KARAULA "Zašto napada Mah Jastreb", Vjesnik 15. 4. 1993. 270 i HV-a. Prvi bataljun brigade bio je odgovoran za područje mjesnih zajednica "1. svibanj", "Vukovar Stari" i "Sajmište". U bataljun je uključen i 4. bataljun 3. brigade ZNG-a. Drugi bataljun bio je na području Mitnice. Treći bataljun bio je na području mjesnih zajednica "Alojzije Stepinac", "Nikola Šubić Zrinski" i "Kralj Tomislav". Četvrti bataljun imao je područje obrane u mjesnim zajednicama 'Vukovar Novi", "Lužac", "Stjepan Radić" i Bogdanovci. U sastavu brigade postojao je i mješoviti topnički dlvizijun i protutenkovska četa.1637 Brigada je bila tipičan primjer teritorijalne organizacije koja je proglašena manevarskom iako to nije bila. U Glavnom stožeru HV obrana Vukovara suhoparno je objašnjena kao primjer zasnovan na temelju "integriranih modula", gdje se "uz maksimalno poštivanje samoinicijativnosti nižih jedinica a uz ostvarivanje principa subordinacije postižu optimalni rezultati u borbi, naročito protiv tehnički nadmoćnijeg, ali neflesklbilnog neprijatelja".1638 'Vukovar brane Vukovarčani, ah uglavnom dođoši. Veliki dio starosjedilaca je otišao. No, ne zamjeram im. Svatko ima pravo na strah i nisu svi ljudi ratnici", zabilježene su riječi zapovjednika Mitnice Ive Šoljića.1639 A da se u obrambenim redovima Vukovara nalaze i Srbi, posebno je isticao tjednik Danas.1640 'C37 Zap. 204. br., Br. 3-1 od 4. 10. 1991., Imenovanje. Faksimil imenovanja kod M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, A MIRKOVIĆ-NAD, D. RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, 113. 1638 Srđan ŠPANOVIĆ, Većeslav KOCLIAN, "Što je to primirje", Danas, 1.10. 1991., 12. 1639 Isto, 10. 1,iJ0 Isto, 12; Jelena LOVRIĆ, "Narod nije genocidan", Danas, 8. 10. 1991., 16. 271 "Ne želimo biti grad mrtvih heroja" Od trenutka kad je Vukovar postao cilj napada JNA, zapovjedništvo obrane grada potpuno je promijenilo odnos prema okruženju. Od sredine rujna izvješća pisana iz Vukvara su s pozicije žrtve, Zagrebu se predbacuje za napuštanje, a Vinkovci su polako postali središte rada protiv Vukovara. Od rujna se Vinkovcima, a kasnije i Zagrebu, zamjeralo da nedovoljno čine za obranu Vukovara. Bila je to potpuna suprotnost molbi za pomoć poslanoj iz Vukovara 28. kolovoza, u kojoj je od ministra obrane tražena pomoć u "mogućnosti vaših nastojanja"."11 Od rujna takve poruke, koje su svjedočile o shvaćanju da je 1 u ostatku Hrvatske rat, nisu slane u Zapovjedništvo ZNG-a, odnosno Glavni stožer HV Dobar je primjer izvješće Zapovjedništva obrane Vukovara od 23. rujna: "Traženu pomoć u ljudstvu i pješadijskom naoružanju ni dalje ne dobijamo i ne znamo dokle nas se misli držati bez odgovora i u neizvjesnosti. U gradu se Page 197

Bitka za Vukovar razara već razoreno tako da je besmisleno i pisati o razaranjima jer se više nema što razarati. Srpska vojska napada sela Tovamik, Ilaču i Svmjarevce. Ilok je odsječen a općina Vukovar razdjeljena na dva dijela sa sve manjim izgledima. Tovarniku smo poslali pomoć preko Vinkovaca ali ista nije stigla a nadležni u Vinkovcima ili nezna ili ne želi znati o stanju u toj zoni. Tražili smo pomoć u ljudstvu za Tovarnik i Ilaču koji trpe glavni udar ali su Vinkovci ostali nijemi. Na čiju savjest padaju ove žrtve i razaranja? Daća ima dosta mrtvih i ranjenih bez mogućnosti da ih izvučemo bez vaše pomoći jer je i samo Borovo 1 Vukovar u očajnom stanju.... Naši zahtjevi bezrezervno stoje, ako niste u stanju udovoljiti istima, u stanju ste bar odgovoriti na iste, papir je jeftin".1642 Uz dominantne lokalizme razlog je bila i nepovezana obrana između Vukovara i Vinkovaca jer se Vukovar nije mogao braniti bez oslonca na Vinkovce. Pokušaj povezivanja napravljen je 29. rujna imenovanjem zajedničkog zapovjednika svih snaga Hrvatske vojske na području Vinkovaca, Vukovara i Županje, no ni to nije urodilo vidnim pomakom.1643 U listopadu je nesnošljivost na relaciji Vukovar - Vinkovci iznimno porasla. Vinkovci su postali dežurni krivac za sve nedaće okruženog Vukovara. Čak i kad je Dedaković izišao iz Vukovara, topnička pomoć negirana je tvrdnjom daje pruža "dio naših snaga koje smo oformili u Nuštru i Vinkovcima", pa da to "nisu Vinkovci, da se razumjemo".1644 "Spas" od Vinkovaca nađen je u Đakovu, njegov je Centar za obavještavanje tretiran kao jedini pouzdani izlaz u svijet.1645 Centar u Đakovu zabilježio je i proslijedio za Zagreb i vrlo teške riječi i optužbe na račun Vinkovaca, ah i šire. Zabilježeno dopisivanje između Vukovara (Mladi Jastrebl i Vinkovaca (dr. Josip Husar) od 10. listopada u rasponu je od prijetnji, optuživanja da su glavni krivci za stanje u Vukovaru, tvrdnji da je Vukovar prodan, do traženja poslanog ljudstva i tehnike izravno zapovjedništvu u Vukovaru.1646 Desetog listopada i povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar zatražio je žurnu pomoć od političkih, crkvenih i vojnih mstitucija, a sve po "Odluci i zaključcima Sabora Republike Hrvatske" od 8. hstopada 1991. Povjerenik je tražio 1641 SVA MORH-GSHV: Sekretarijat za narodnu obranu Vukovar od 28. 8. 1991. 1642 SVA MORH-GSHV: ZOOV Br. 1-24 od 23. 9.1991., Redovno dnevno Izvješće. 1943 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-126-1 od 29. 9. 1991., Imenovanje. 1944 Dražen RAJKOVIĆ, "Žao ml je što nisam uništio vojarnu zajedno s konvojem", Slobodni tjednik, 31. 10. 1991.. 17 1945 SVA MORH-GSHV: Poruka što su vukovarci poslali nama u Đakovo od 9. 10. 1991. Telefakslrano iz Đakova u Zagreb 10. listopada 1991. u 01.07. 1949 SVA MORH-GSHV: Cob Đakovo, RCOb Zagreb. Primljeno telefaksom 10. 10. 1991. u 1.19. 272 Vukovar mogao biti oslobođen "za tri dana ako Hrvatska bude jedinstvena", odnosno da "ako bi ovog trenutka Hrvatska uključila sve svoje potencijale da bi rat završio za tri dana".1651 Koliko službenim putovima, toliko je pomoć tražena i neslužbenim putevima i na raznim adresama. Jednom je to bio Blago Zadro, koji je 11. rujna telefonom nazvao ministra u Vladi Dražena Budišu i zatražio pomoć, streljivo za topove i minobacače.1652 Drugi put je na adresu Ministarstva finacija Republike Hrvatske stigla 10. listopada u 19.20 šifrirana poruka; 'Vukovar - šaljite sve što imate".1653 Kako je u Vukovaru stanje bilo gore, poruke su postajale oštrije, a pred kraj opsade potpuno neumjesne. Za razumijevanje slike i stvaranje predodžbe koju je imalo zapovjedništvo obrane Vukovara važno je otvoreno pismo zapovjednika obrane, kapetana Borkovića, predsjedniku Republike Hrvatske od 24. listopada 1991. "Položaj Vukovara i apsolutna blokada u kojoj se nalazi već 63 dana, ukazuje na to da svi politički, a osobito vojni čimbenici nemaju niti želje niti sposobnosti da prekinu ovakovo stanje. Već smo se uvjerili nizom činjenica da se Vukovar već desetak dana nalazi u informativnoj blokadi, a opravdano sumnjamo da postoje i vojna i politička blokada od strane ljudi iz hrvatskih redova. Izvješća novinara Hrvatskog radija i HTV-a u kojima se problematiziraju odnosi Vukovara sa drugim razinama vojno-političke vlasti (snage Hrvatske vojske u Vinkovcima, Osijeku, Glavnog stožera Hrvatske vojske, pasivnost republičkih vlasti) hi drugi podaci o teškim gubicima i teškoj situaciji na fronti reduciraju se ih potpuno odbacuju".1654 Vojni i politički krugovi optuženi su za svakodnevnu samovolju, aroganciju, nesuradnju nesposobnost i kriminal. Neprovjerene glasine ušle su u izvješće kao vjerodostojne činjenice. Postavljeno je pitanje "kamo je nestala brigada osječkih tenkova, vinkovački tenkovski bataljun, silno topništvo, mnogobrojni dobrovoljci za Vukovar, silne jedinice koje se grupiraju već 20 dana, sva ona sredstva i opreme poslana Vukovaru, a da bi se nama poslale dvije granate Page 198

Bitka za Vukovar podrške i to nakon sati moljakanja i intervencija?". Zapovjednik obrane Vukovara očito nije imao informaciju da se mehanizirana brigada JNA iz Osijeka, odnosno "brigada osječkih tenkova" probila iz Osijeka i iz okoline napada grad koji je godinama bio njezina mirnodopska lokacija. Ostale postrojbe iz njegova pitanja pokazuju da nije imao točnu informaciju o snazi i broju, a ni o kvaliteti pomoći koja je dolazila u Vinkovce, kao što nije znao kakvo je stanje na drugim bojišnicama u Hrvatskoj. Dobavljač oružja Ferdinand Jukić optužen je da je dobio od Dedakovića i Vidića - Bilog novac za naoružanje i vojnu opremu, a da je isporučio "100 pušaka tipa M-48, sa 100 % oštećenim cijevima, a da bi zlo bilo još veće 80 pušaka je imalo isječenu udarnu iglu, te su bile neupotrebljive", kao i da je na prijevaru "iz Zagreba uputio grupu od 87 dobrovoljaca, bez oružja i opreme, a nama je poslao faxom da dolaze naoružani i opremljeni, a dobro je znao da nemamo ni oružja ni opreme". "Gospodin Jukić po našim saznanjima vrši nabavke naoružanja i opreme za potrebe cijele RH pa je čudo što uopće još postojimo. Osječki lobby nećemo posebno spominjati jer znamo da vam je dobro poznato što i kako se tamo zbivalo i zbiva. Vinkovački lobby u sastavu: Tihomir Zovak gradonačelnik Vinkovaca, saborski zastupnik gospodin Fres, gospodin Tisaj i gospodin potpukovnik Matić, mogu 1651 N. VUKADLNOVIĆ, "Vukovar se pobijediti ne da", Glas Slavonije, 23. 10. 1991., 8-9. 1652 SVA MORH-GSHV: Vlada Republike Hrvatske, Dražen Budiša, ministar u Vladi od 12. 9. 1991. i«3 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo financija od 10. 10. 1991. 1654 SVA MORH-GSHV: Zapovjednik obrane Vukovara od 24. 10. 1991. 274 se smatrati odgovornim za nesmetano dopremanje svježih okupatorskih snaga iz Srbije. Oni su na vrijeme upoznati sa mogućnošću da neprijateljske snage blokiraju Vukovar sa vmkovačke strane, bile su dogovorene i zajedničke vojne akcije i kanali snabdjevanja između Vinkovaca i Vukovara. Vinkovački dio tih akcija je izostao u više navrata. Uspostavljen je neprijateljski pravac Šid predgrađe Vinkovaca, pali su Martnci, a važno oružje i oprema namjenjeni Vukovaru ostali su u Vinkovcima ili su postavljeni na punktovima na kojima su dulje vrijeme bih beskorisni (VBR u Rokovcima). Gospodin pukovnik Karlo Gorinšek, zapovjednikzone Slavonije i Baranje pokazuje nevjerojatno oklijevanje u poduzimanju bilo kakvih akcija na vukovarskoj fronti, a izvještaje zapovjedništva obrane Vukovara prima sa nepovjerenjem koje graniči sa uvredom s obzirom na postignute rezultate. Gospodin general Stipetić prečesto sprečava naše kontakte sa generalom Tusom. Smatramo to u najmanju ruku neodgovornim, s obzirom na značaj vukovarske fronte, a sumnjamo i u lojalnost generala Ivana Štimca prema hrvatskim vlastima. Gospodin Šušak je bio upoznat sa zahtjevom američkog vojnog atašea upućenog nama da se uputi zvaničan zahtjev za dolazak misije vojnih atašea u Vukovar, s tim da im se dostavi zvanični zahtljev Sabora ili Vlade RH, a nije poduzeo ništa u tom pravcu, dapače odbijao je daljnju suradnju. S takvim ministrom obrane ne može se dobiti rat, gospodine Predsjedniče! Dok je prodan, predan bez borbe, gospodine Predsjedniče. Da li je to formula za cijelu Istočnu Slavoniju i sve one krajeve na koje postoje aspiracije Srbije? Vjerujem da znate da od predgrađa Vinkovaca i Vukovara pa sve do Sida postoje samo spaljena hrvatska sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat. Svi su iseljeni ili poklani, a rijetki preživjeli im služe kao robovi. Tko je ispred Vrhovništva ih Vlade RH bio nazočan tome sramnom činu, a znamo da je bio? Zar je i Vukovar trebao shjediti Ilok i prihvatiti ponudu međunarodne misije da posreduje kod iseljenja? Zar je to zvanična ponuda Repubhke Hrvatske."1665 Zahtjevana je provjera kanala dopreme oružja iz Zagreba za Vukovar, jer dio "oružja nestaje već kod magacionera u Zagrebu, dio na putu, dobar dio u Osijeku, a još bolji dio u Vinkovcima". Predsjednik Republike Hrvatske zamoljen je da primjedbe shvati "vrlo ozbiljno" jer one "nisu proizvod straha ili paranoje, jer mislim da smo to dovoljno puta pokazali, mi nismo skloni takovim osobinama".1656 Na pismo zapovjednika obrane Vukovara predsjedniku Republike Hrvatske očitovao se 1. studenoga pukovnik Gorinšek zapovjednik Operativne zone Osijek, temeljem zahtjeva Glavnog stožera HV od 31. hstopada. U Borkovićevu pismu, prokomentirao je pukovnik Gorinšek "nema osobe ih institucije koja nije kriva za blokadu Vukovara i za sadašnji neuspjeh u njegovoj deblokadi". Prihvatio je da postoje nepravilnosti i slabosti u opskrbi oružjem i opremom, što je bilo posebno karakteristično za prijašnje vrijeme. Odbio je tvrdnju o svom oklijevanju oko angažmana prema Vukovaru te ustvrdio da se maksimalno angažirao oko toga "mada je sada odgovornost za to u znatnoj mjeri prenesena na Zapovjedništvo operativne grupe za općine Vukovar, Vinkovci i Županja, na čelu sa dop. Dedaković Mile, 1655 Isto. lm Isto. Page 199

Bitka za Vukovar 275 kojeg spomenuti g. Borković i ne spominje u pismu". Pobijajući tvrdnju o nedovoljnoj potpori Gorinšek je istaknuo da se u "našoj artiljerijskoj podršci obrane Vukovara ne radi o 2 granate, već o preko 3000 projektila koji su izbačeni na agresora u posljednjih tjedan dana i to sve na rubne dijelove grada, na rajone gdje su napadi agresora bili najveći. Ovdje se radi i o mnogobrojnim gernskhn napadima u pozadinu agresora usmjerenim na slabljenje siline udara na Vukovar uz nanošenje znatnih gubitaka agresoru u tehnici, ljudstvu i ostalom ratnom materijalu. U sadašnjem trenutku OZ Osijek ne raspolaže slobodnim snagama sa izvrši deblokadu Vukovara fronatalnim djelovanjem o čemu je upoznato Vrhovništvo RH i GS HV. Sve brigade su vezane za prostor u dodiru sa agresorskim snagama pa čak i dio novoformiranih. Nedostatak artiljerijske municije najozbiljnije ugrožava uspješno izvođenje obrane, a naročito inferiornost u PZO i POB".1657 Za razliku od Dedakovića, odnosno razdoblja njegova zapovijedanja Vukovarom, Borković je imao zamjetno oštriji ton u komunciranju sa Zagrebom. Ni Dedaković se nije ustručavao optužiti, prečesto neosnovano, susjede i nadređene, ali nikad kao Borković, koji je svuda vidio zavjeru i sumnjičio bliže okružje.1658 Vrhunac je svakako tekst upućen iz Vukovara 12. studenog s porukom i željom da u slučaju pada grada "Tuđmanovu glavu nataknete na kolac u ime svili gladnih, žednih, prljavih, zaklanih i poniženih".1659 U svojoj knjižici Borković je uz manju, ali važnu selekciju, ponovio ono što je pisao u izvješćima vrhovništvu. Posvuda urota protiv Vukovara i njega osobno, a pogotovo iz Vinkovaca. Vinkovčani su optuženi da nisu ništa radili, i da su pustili posadu JNA iz grada "naravno na Vukovar".1660 Tvrdnja je tek manjim dijelom točna. Posada iz vojarne izvučena je najprije u Rumu, a potom u Tuzlu u sastav matičnog korpusa.1661 Doista je samo četa 36. mehanizirane brigade JNA nakon odmora bila angažirana na vukovarskoj bojišnici.1662 Probleme nastale zbog ulaska humanitarnih konvoja u Vukovar stavio je na "dušu onih koji su nam ugurah konvoje".1663 Činjenicu da je konvoj za evakuaciju ranjenika 3. listopada tražilo upravo Zapovjedništvo obrane Vukovara s porukom da se žurno animiraju "sve humanitarne organizacije ove planete" prekrio je zaborav.1664 Na Borkovićevu popisu sumnjivih i nepouzdanih brzo se našao i sam Dedaković. Dva dana nakon pisma predsjedniku Republike, 26. listopada, Zapovjedništvo 122. brigade HV iz Đakova upoznalo je zapovjednika Operativne zone Osijek da "Mladi Jastreb zahtjeva da materijalne potrebe za njega ne idu preko Jastreba i Vinkovaca, već preko 122. brigade Đakovo", te je tražena njegova odluka oko tog zahtjeva.1665 1857 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-121 od 1. 11. 1991. 1658 0 tome u stenogramu telefonskog razgovora Između Branimira Glavaša i operatora na telefonsko] centrali u Vukovaru vođenog 18. ili 19. studenog 1991. D. TOPIĆ, D. ŠPIŠIĆ, Siavonska krv, 262-265. »su gyv^ MORH-GSHV: Vukovar-Vinkovci. Tekst pisan rukom primljen putem telefaksa u Glavnom stožeru HV 12. 11.1991. u 21.24. Sačuvan u prijepisu s napomenom da ]e s njegovim sadržajem istog dana upoznat predsjednik Vlade Republike Hrvatske. 1660 B. BORKOVIĆ, Rušitelj ustavnog poretka, 15. 1661 M. SINANOVIĆ, D. IVrjLOVANOVIĆ, "Preživjeli pakao", Narodna armija, 26. 3.1992., 26. 1662 B. D, "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992, 19. 1663 B. BORKOVIĆ, Rušitelj ustavnog poretka, 19. io64 jvrjjp RH-OTŽ: Zapovjedništvo obrane Vukovara Br. 2-6 od 3. 10. 1991. 1666 SVAMORH-122. br. HV: Zap. 122. br, Br. 229/91 od 26. 10. 1991, Dopis. Odgovor nisam pronašao. 276 Slično Borkovičevom pismu od 24. listopada bilo je i pismo Vladina povjerenika od 22. listopada. Pismo je optužba za dizanje ruku od Vukovara i pitanje što je grad skrivo za takav postupak Od hrvatskog političkog i vojnog vrhovništva zahtijevano je da ugovori povlačenje JNA iz grada Ili da se odmah izvrši proboj od Vinkovaca prema Vukovaru i zadrži pod nadzorom prometnica "koja ovom gradu daje život".1666 Sva ta pisma 1 apeli za pomoć iz Vukovara, bila su opravdana, ali njihov ton nije bio na razini stanja u državi. Cijela Hrvatska u 1991. nije poslala u Zagreb toliko zahtjeva za pomoć koliko su to učinili politički i vojni predstavnici Vukovara.1667 Oni su si vrlo rano, pozivajući se na zemljopisni položaj grada, postavili neodrživu tezu da je Vukovar ključ obrane Hrvatske.1668 To stajalište je u studenom pretvoreno u zahtjev da se Vukovaru pruži pomoć na račun drugih dijelova Hrvatske. "Hrvatska je nemoćna jer je takvom čine njeni čelnici", ocjena iz izvješća koje je 11. studenoga povjerenik Vidić uputio upredsjedniku Tuđmanu nakon za Vukovar preteškog gubitka nastalog padom Bogdanovaca, uz zahtjev i ocjenu da nitko u "Hrvatskoj ne bi smio mirno ništa Page 200

Bitka za Vukovar drugo raditi dok se ne poduzmu efektivne ofenzivne mjere za proboj okruženja Vukovara".1669 "Ako se zna da je u ovom trenutku prioritet istočna Slavomja, i to pogotovu rubne općine na granici sa Srbijom, za koje postoji realna opasnost da Ih neprijatelj zauzme, onda je nelogično da većina pomoći ode u Pakrac, koji je u srcu Hrvatske. Toliko se u posljednje vrijeme diglo prašine oko Dubrovnika, a na nj, u usporedbi s Vukovarom, nije palo ni dva promila granata" riječi su iz intervjua koji je Dedaković početkom studenog dao Globusu i koje ozbiljno dovode u pitanje njegovo vojničko obrazovanje, kojim se često razmetao.1670 U sačuvanoj izvornoj građi nema dokaza da je iz Zagreba u Vukovar (kasnije Vinkovce) odaslana jedna ili više informacija o stanju i mogućnostima Hrvatske i njezine oružane sile, kao što nema ni dokaza da je to od Zagreba iz Vinkovaca i Vukovara traženo. To bi trebalo značiti da nije bilo ni pokušaja da se Vukovar upozna sa stvarnim stanjem borbenih mogućnosti vojske i cijelovitim stanjem u državi. Bar na način okružnice. Visoki oficiri JNA koji su u kolovozu i rujnu 1991. prešli u HV nisu sa sobom donijeli dobar običaj upoznavanja podređenih sa stanjem u državi putem povjerljivih okružnica, što je redovno činila Armija. Ostaje nepoznanica je li o tome Dedaković izviješten u Zagrebu nakon odlaska iz Vukovara, iako bi se to moglo gotovo sigurno pretpostaviti. Dedaković i ostali o tome nejasno govore u svojoj knjizi. Može se reći da prešućuju taj odlazak i razgovor. S druge strane u medijskim istupima Dedaković je dao čvrste naznake o čestim kontaktima i razgovorima s predsjednikom Republike Hrvatske. Stenograme dijela Dedakovićevih razgovora s političkim i vojnim vrhom Hrvatske objavio je u siječnju 1992. Slobodni tjednik.1671 Nije nevažno napomenuti da ni predsjednik Republike Hrvatske i načehiik Glavnog stožera HV nisu ostavili dojam osoba koje bi podređenima objašnjavale slabosti u državi i 1119,1 MUP RH-OTŽ: Povjerenik Vlade Republike Hrvatske u općini Vukovar, Kl. 810-03-91-01/01, Ur. br. 2196-01-91-1 od 22. 10. 1991. 1,1117 U fondu Glavnog stožera HV sačuvan je i poveći broj pisama koje je iz Vukovara poslala Vesna Bosanac, ravnateljica Medicinskog centra Vukovar, no to su bile korektne molbe i zahtjevi za pomoć. 1,108 Isto. 11189 SVA MORH-GSHV: Marin Vidić-Bili. Povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar od 11. 11. 1991. 11179 Roman MAJETIĆ, "Ja sam stvorio obranu Vukovara", Globus, 8.11. 1991, 4. 11171 'Tenkovi su ušli u Vukovar gospodine predsjedniče!", Slobodni tjednik, 8. 1. 1992, 11-13. 277 vojsci. Ne treba zaboraviti da su obojica formirana u neslobodnom sustavu koji nije tolerirao držanje lekcije od strane podređenih, a što je dio poruka iz Vukovara i bio, osobito u listopadu i studenome. U drugoj polovci listopada navika da se iz Vinkovaca za Vukovar traži sve za što se znalo da Hrvatska vojska ima, bila je već uvelike raširena. Umjesto odgovora da je cijela država u ratu, a ne samo Vukovar, Glavni stožer HV opravdao se da su tražena oruđa i oružja ih zauzeta ih da ih nemaju. Rašireno mišljenje iz tog vremena Uustrira tvrdnja iz jednog visoklonakladnog zagrebačkog tjednika. "Ljudi ima", tvrdio je bez argumenata Slobodni tjednik "oružja ima u Zagrebu, dakle u pitanju je politička odluka da se pomogne tome frontu".1672 U relaciji Vukovar - Zagreb, Hrvatska je stala na stranu Vukovara. Iz sličnih razloga zbog kojih je iz Vukovara optuživan Zagreb. U istraživanju javnog mijenja u studenom 1991. na pitanje je h hrvatska vlast učinila dovoljno za ugrožene gradove Vukovar, Dubrovnik i Slunj. 54 posto ispitanika iz ratom zahvaćenih područja i 60 posto iz ratom nezahvaćenih područja odgovorilo je afirmativno, a 40 posto, odnosno 25 posto negativno.1673 Zanimljivija je percepcija Vukovara kod članova obitelji branitelja Vukovara rodom iz Varaždina. Skupina građana čiji su srodnici kao pripadnici MUP-a 11. rujna otišh u Vukovar pojavila se 25. hstopada u Glavnom stožeru HV. Tražili su da im se odgovori na pitanje: do kada će se Varaždinci ostati u okruženom Vukovaru, što se poduzima za deblokadu i pomoć Vukovaru, tko je krivac za postojeće stanje, zašto se "mnogi Vukovarčani šetaju po Zagrebu i drugim mjestima i ne brane svoj grad". Dio je postavio i pitanje koje se možda u tom trenutku u Hrvatskoj niko javno ne bi usudio postaviti: "zašto se Vukovar brani i zašto se ne napusti". Tom dijelu nije bilo jasno "zašto tako uporno branimo Vukovar, što nam on toliko znači".167J Takva razmišljanja bila su iznimka u vrijeme agonije grada. Komisija povjerenja, koju je u suradnji s niMstrima obrane i unutarnjih poslova i Glavnim stožerom Hrvatske vojske osnovao odlukom 8. studenoga Sabor Republike Hrvatske, trebala je utvrditi "pripremljenost, ocjenu stanja i mogućnosti Republike Hrvatske za obranu grada Vukovara uključujući i proboj blokade" te o Page 201

Bitka za Vukovar tome izvijestiti Sabor Republike Hrvatske.1675 'Vukovar je postao simbol Hrvatske i njene obrane. Njegov pad - koji je u trenutku dok ovo pišemo, čini se, samo pitanje sati - značio bi, čak i bez obzira na vojno-strateške konezekvence, da je u psihološkom smislu Hrvatska na koljenima. S tim se herojskim gradom, koji se brani nevjerojatnim, gotovo nerazumljivim, nagonom za slobodom ili za preživljavanjem identificirala ne samo ova republika", napisat će novinar Danasa u broju koji je izišao kada je obrana grada uglavnom prestala. Članak je bio sohdan osvrt na razne priče koje su pratile Vukovar od početka pa do kraja njegove obrane. Je h za grad doista učinjeno koliko je on tražio i koliko se moglo, bila je ključna dilema. U Zagrebu je tvrđeno da, a u Vukovaru i Vinkovcima ne.1676 1672 Mirko KUVAČIĆ, "Ako padne Vukovar, bit će građanskog rata!", Slobodni tjednik, 7. 11. 1991., 13. 1673 Vlado ŠAKIĆ, "Što je načelo Vukovar", VUKOVAR '91: značenje, vrednote, identitet, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2000., 22. 1674 SVA MOPuH-GSHV: GS HV Kl. 119-01/91-01/13, Ur. br. 5120-02-91-1 od 25. 10. 1991., Informacija o razgovoru sa građanima, članovima porodica branioca Vukovara rodom Iz Varaždina. 11173 SVA MORH-GSHV: Sabor Republike Hrvatske, KL 021-03/91-05/07, Ur. br. 6701-91-20 od 9. 11. 1991. 1C7li Većeslav KOCIJAN, 'Vukovar kao simbol", Danas, 19. 11. 1991., 17. 278 "I pored silne municije za" Vukovar "rezultati su nam mršavi" Došli smo i do pitanja što je Hrvatska učinila za Vukovar? Tijekom bitke, a posebno nakon pada grada počelo je traženje krivca za njegov pad. Stajalište da je gradu presudio nedostatak oružja i opreme mediji su postupno doveli na razinu istine, a što je bilo suprotno od službene i održive ocjene razloga pada. Na pitanje koliko je oružaja i streljiva dano za Vukovar ne može se dati cjelovit odgovor. Osnovni razlog jest način nastanka HV kao i način pribavljanja oružja i streljiva. Vojska je nastajala iz ničega, a oružje i oprema zarobljavana je i distribuirano po Hrvatskoj najvećim dijelom stihijski, prečesto bez ikakvih pisanih tragova. Tek od sredine kolovoza zamjetno je postupno uvođenje reda u dokumentaciju Sektora logistike HV. U molbi načelnika Sektora logistike Glavnog stožera Hrvatske vojske ministru obrane Republike Hrvatske od 19. listopada dan je prikaz stanja streljiva Hrvatske vojske. Traženo je orijentiranje na uvoz jer su pričuve iz osvojenih objekata JNA pale na nisku razinu. Vlastita proizvodnja nije držana mogućom u skoro vrijeme zbog nedostatka kapaciteta i nepostojanja tradicije u izradi streljiva. Metaka 7,62 mm za pješačko naoružanje u skladištima bilo je samo za 4 sata rata. Streljivo uvezeno prethodnog dana iz Slovenije bilo je dovoljno za 12 sati rata i razdijeljeno je u toku noći 18./19. listopada. Iznimka su bih meci za topove 100 mm i 130 mm. Metaka 100 mm bilo je 2900 (za tenkT-55), odnosno 2000 (za top T-12). Koliko su to bile male količine, vidi se iz dnevnih potreba Hrvatske vojske od 6560 metaka za tenk, odnosno 700 za top 100 mm. Shčno je bilo i s mecima 130 mm, dnevne potrebe iznosile su 90 metaka, a u skladištima ih je bilo 400. Za streljivo koje se moglo koristiti za topništvo Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja stanje je bilo ovakvo: 1000 mina 82 mm - dnevna potreba 4580; 4500 mina 120 mm - dnevna potreba 6500; 200 metaka za protuoklopni top 76 mm - dnevna potreba 600; 3000 metaka 90 mm za samohodni top - dnevna potreba 405; 1500 metaka 105 mm - dnevna potreba 180; 260 raketa za višecijevni lanser raketa 128 mm "Plamen" - dnevna potreba 180. Za haubicu 122 mm M-38, haubicu 122 mm D-30, haubice 152 mm i haubicu 155 mm u skladištima nije bilo ni jednog metka.1677 Shčno stanje bilo je i idućih dana. Zbog toga je 27. listopada Glavni stožer HV obavijestio zapovjedništva operativnih zona da je stanje topničkog streljiva kritično, da u skladištima za pojedina oruđa nema ni jednog metka, odnosno mine, konkretno za minobacač 120 mm, haubice kahbra 122,155 i 203 mm, top-haubicu 152 mm, i rakete za višecijevni lanser raketa 128 mm. Očekivano je da će se predajom pojedinih skladišta JNA stanje poboljšati.1678 U jednom izvješću Predsjedmku Republike od 29. hstopada Glavni stožer HV izvijestio je da prvi "prioritet u snabdjevanju ima Vukovar ali je ratni phjen u potpunosti iskorišćen, a neophodne nabavke iz vana nam ne stižu. Od pošiljke koja je noćas stigla najveći dio je upućen za Vukovar ah je to samo dio njihovih potreba". U istom izvješću predsjednik Republike upoznat je s potrebama i mogućnostima Hrvatske vojske Topništvo za potporu Hrvatske vojske trebalo je dnevno 13.000 komada streljiva, a ostvarivalo je oko 1800 komada, što je u iznosilo samo 14 posto. Shčno je bilo s protuoklopnim topništvom. Dnevno je trebalo 3000 metaka za topove i 190 komada protuoklopnlh raketa, a ostvarivalo Page 202

Bitka za Vukovar se 20 posto, odnosno 1(177 SVA MORH-GSHV: gshv, Kl. 803-05/91-03/108, Ur. br. 5120-37-91 od 19.10.1991., Osiguranje municije za nastavak b/d. 1(178 SVAMORH-ZOZO: GS HV, Kl. 8/91-01/167, Ur. br. 5120-25-91 od 27. 10. 1991., Naređenje po artiljeriji. 279 *0 600 metaka i 40 protuoklopnih raketa. Dnevne potrebe za tenkovsko naoružanje iznosile su 5800 zrna, a postizalo se 2100, što je bilo 36 posto. Najbolje se stajalo sa streljivom za pješačko naoružanje i raketama za lake protuoklopne raketne sustave, dnevni utrošak je bio 50 posto u odnosu na stvarne potrebe, ali s tendencijom opadanja. Zbog nedostatka streljiva 31 oruđe ili 18 posto topništva za potporu bilo je izvan uporabe.1679 Zauzimanjem skladišta JNA u Delnicama stanje se poboljšalo. Prva postrojba koja je u toku 6. i 7. studenoga dobila dio streljiva bila je Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja1680 Krajem listopada počelo je utvrđivanje količine streljiva koja je odvojena za Vukovar. Na zahtjev predsjednika Republike Hrvatske Glavni stožer HV 31. listopada dostavio je izvješće o količini materijalnih sredstava koje je dobila 109. brigada HV iz Vinkovaca od 18. srpnja do 28. hstopada 1991. Izvješće je imalo dva priloga koji u arhivi Glavnog stožera nisu sačuvani.1081 Iz jednog pregleda Glavnog stožera HV od 6. studenoga vidi se da je Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja dobila tog i prethodnog dana 300 metaka 130 mm. Osim tih granata poslana je veća količina streljiva, raketa i ručnih bombi. Od većih kahbara poslana su 142 metka 122 mm, 102 metka 100 mm, 100 metaka 105 mm i 200 mina 120 mm.1082 Osmog studenoga Glavni stožer HV zapovjedio je slanje novog topa 130 mm i tri borbena kompleta streljiva s Banovine.1683 Dan kasnije dana je zapovijed za slanje 200 metaka 130 mm iz skladišta Prečec.1684 Tih dana intenzivno je vođena evidencija što je slano Operativnoj grupi Vukovar. Vinkovci, Županja. Prema podacima načelnika Sektora logistike Glavnog stožera HV od 7. do 9. studenog Operativna grupa primila je 502 metka 152 mm, 1816 mina 120 mm, 782 mine 82 mm, 348 mina 60 mm, 245 raketa za ručni bacač 90 mm "Osa", 81 ručni bacač raketa "Zolja", 50 metaka 105 mm, 50 metaka 90 mm, kao i 240 metaka 155 mm, koji nisu traženi Zapovjednik Operativne zone Osijek na pregledu je napisao poruku pukovniku Dedakoviću "Na ovaj način se više ne može snabdijevati! I pored silne municije za" Vukovar "rezultati su nam mršavi".1685 Nekoliko dana kasnije, 11. studenoga, Sektor logistike Glavnog stožera HV pokušao je sačiniti izvješće o količini streljiva i drugih materijalnih sredstava koje je dobila Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja. Prema tom izvješću skupina je dobila: 4.120.380 metaka 7,62 mm; 212.890 metaka 7,62 mm s teškim zrnom; 427.120 metaka 7,9 mm; 7200 metaka 4.5 mm; 73.775 metaka 7,62 mm za pištolj; 25.900 metaka 7,65 mm; 650 metaka 6,45 mm; 300 metaka 30-06; 500 metaka kalibra 0,223; 600 metaka kalibra 0,243; 17.000 metaka kalibra 5.6 mm; 132.660 metaka 5,56 mm; 2400 metaka kahbra 45; 2350 metaka 9 mm; 6664 metaka 12.7 mm; 360 metaka 11,43 mm; 9900 komada sačme; 24.502 metka 20 mm; 972 metka 23 mm; 17." metaka 38 spec; 150 metaka 26 mm; 300 metaka 8x57; 1420 metaka 76 mm; 2530 metaka 10i ¦ mm; 1248 metaka 90 mm; 2039 metaka 105 mm; 392 metka 122 mm; 820 metaka 130 mm; 71: metaka 152 mm; 570 metaka 155 mm; 3296 mina 60 mm; 4610 mina 82 mm; 3188 mina 12» "™ SVAMORH-GSHV: GS HV Kl. 803-05/91-03/163, Ur. br. 5120-01-91-1 od 29. 10. 1991. •oso svA MORH-GSHV: GSHV od 7. 11. 1991., Izvješće o utvrđenim količinama municije i MES u skladištu "Delnice" 1681 SVA MORH-GSHV: GS HV Kl. 803-05/91-04/155, Ur. br. 5120-37-91-1 od 31. 10. 1991., Izvješće o izdavanju materijalnih sredstava 109 br ZNG. u«2 SVA MORH-GSHV: GSHV Kl. 803-05/91-03/211, Ur. br. 5120-03-91-1 od 6.11. 1991., Pregled odobrenih i preuzeti:, količina municije. io83 svA MORH-GSHV: GSHV, Kl. 8/91-01/228, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 8. U. 1991., Upućivanje topa 130 mir. Zapovjedništvu OZ Osijek 1684 SVAMORH-GSHV: GSHV, KL 803-05/91-03/245, Ur. br. 5120-25/22-91-7 od 9. 11. 1991., Municija za top 130 mm. 1685 SVAMORH-ZOGV: ZOGVVŽ od 9. U. 1991. 280 mm; 204 protugradne rakete; 308 raketa 128 mm; 579 raketa "Osa"; 91 raketa "Zolja"; 24 rakete "Strijela 2M"; 3060 protupješačkih mina; 2672 protutenkovske mine; 3,2 tone eksploziva; 576 tromblonskih kumulativnih mina; 1020 tromblonskih trenutnih mina; 7713 ručnih bombi. Od oružja i opreme poslano je: 66 pištolja; 10 puškostrojmca 7,62 mm; 97 strojopuški 9,9 mm; 30 poluautomatskih pušaka; 1620 automatskih pušaka; sedam netrzajnih topova; 45 ručna bacača; pet lansera za raketu "Osa"; signalni pištolj; šest minobacača 60 mm; šest minobacača 82 mm; minobacač 120 mm; tri strojnice 12,7 mm; tri protuoklopna topa 100 mm; jedan Page 203

Bitka za Vukovar gorski top 76 mm; pet haubica 155 mm; osam motornih vozila; 10 busola; 10 kurvimetara; 500 zaštitnih maski; 20 dalekozora i 4551 komplet odjeće. Pretpostavljano je da je Operativna grupa dobila dio odjeće i od Operativne zone, koja je dobila ukupno 17 tisuća kompleta.1086 U idućih nekoliko dana izvješće je dopunjeno pa su podaci o izdanom naoružanju i opremi za Vukovar i Operativnu grupu Vukovar, Vinkovci, Županja prikupljeni do 17. studenoga, u nekim stavkama znatno korigirali podatke iz izvješća od 11. studenoga. Prema novom izvješću podaci su ovi: 4.704.580 metaka 7,62 mm; 214.890 metaka 7,62 mm s teškim zrnom; 438.920 metaka 7,9 mm; 7200 metaka 4,5 mm; 73.775 metaka 7,62 mm za pištolj; 24.900 metaka 7,65 mm; 650 metaka 6,45 mm; 300 metaka 30-06; 500 metaka kalibra 0,223; 600 metaka kalibra 0,243; 25.000 metaka kalibra 5,6 mm; 132.660 metaka 5,56 mm; 2400 metaka kalibra 45; 12.350 metaka 9 mm; 13.288 metaka 12,7 mm; 360 metaka 11,43 mm; 10.800 metaka 14,5 mm; 9900 komada sačme; 34.502 metka 20 mm; 972 metka 23 mm; 5320 metaka 30 mm; 480 metaka 40 (mm; 175 metaka 38 spec; 150 metaka 26 mm; 300 metaka 8x57; 405 metaka 57 mm; 3303 metka 76 mm (za topove B-l i M-42); 1408 metaka 90 mm; 3328 metka 100 mm (za top T-12 i tenk T-55); 3243 metka 105 mm; 1484 metka 122 mm; 320 metaka 125 mm; 1560 metaka 130 mm; 1074 metka 152 mm; 823 metaka 155 mm; 3796 mina 60 mm; 5050 mina 82 mm; 3220 mina 120 mm; 204 (prekriženo i napisano 322) protugradne rakete; 308 (dopisano +320=608) raketa 128 mm; 1129 mina za ručni bacač; 1179 raketa "Osa"; 901 raketa "Zolja"; 24 rakete "Strijela 2M"; 7160 protupješačkih mina; 9122 protutenkovskih mina; 10 "Maljtka"; 3,2 tone eksploziva; 826 tromblonskih kumulativnih mina; 1190 tromblonskih trenutnih mina; 8681 ručne bombe. Od oružja i opreme poslano je: 66 pištolja; 10 puškostrojmca 7,62 mm; 97 strojopuški 9,9 mm; 30 poluautomatskih pušaka; 1700 automatskih pušaka; sedam netrzajnih topova; 43 ručna bacača; pet lansera za raketu "Osa"; signalni pištolj; šest minobacača 60 mm; šest minobacača 82 mm; minobacač 120 mm; tri strojnice 12,7 mm; tri protuoklopna topa 100 mm; jedan gorski top 76 mm; 11 top-haubica 152 mm s tri bojna kompleta; pet haubica 155 mm; osam motornih vozila; 10 busola; 10 kurvimetara; 500 zaštitnih maski; 20 dalekozora i 4551 komplet odjeće.1687 Prema mišljenju načelnika Sektora logistike Glavnog stožera HV navedene kohčine samo su dio od oko 30-40 posto izdanih i evidentiranih sredstava jer nije napravljena evidencija izdanih sredstava obrani grada Vukovara do ustroja logističkih baza, kada se naoružanje i oprema dijehla preko kriznih štabova. Nepoznanica je bila i količina opreme koju je Ministarstvo unutarnjih poslova poslalo u Vukovar. Nije bila poznata ni količina koja je bila izvučena iz osvojenih vojarni i skladišta JNA iz kojih je, prema procijeni, za Vukovar odvezeno "po nekoliko stotina cjevi streljačkog naoružanja i 10-15 šlepera municije". Nije postojala ni evidencija materijalnih sredstava koja je obrana Vukovara dobila na dar ili nabavila svojim i«8«SVAM0ra-GSHVGSHVKl. 803-05/91-03/236, Ur.br. 5120-37/22-1 od 11.11.1991., Izvješće o stanju opremljenosti jedinica OG Vinkovci - Vukovar - Županja. u«? gy^ MORH-GSHV: Izvješće o stanju opremljenosti jedinica Vukovara i OG Vinkovci - Vukovar - Županja. 281 novcem, a nije postojala ni evidencija osvojenog ratnog plijena. Konačan zaključak Sektora logistike bio je da je od "cjelokupne količine sredstava osigurane za opremanje HV", prije svega streljiva "55-60 % angažirano za potrebe obrane Vukovara i OG Vukovar - Vinkovci -Županja".1688 Slično je mislilo i Zapovjedništvo Operativne zone Osijek U analizi borbi za Vukovar naglašeno je da je za "obranu Vukovara i u pokušajima za njegovu deblokadu utrošena izuzetno velika količina art. i drugog streljiva (oko 10.000 art. projektila svih kalibara), čime je znatno umanjena sposobnost art. podrške cjelokupnih snaga OZ Osijek na svim frontovima, obzirom da su došle u situaciju da sada više ne posjeduju art. municije ni za pola dana rata. U sadašnjoj situaciji, kada je u toku završna ofanziva agresorske vojske za ovladavanje cjelokupnim prostorom OZ Osijek nedostatak art. muncije koja je utrošena u borbama za Vukovar mogao bi se pokazati kobnim, a što je već uočljivo na pojedinim sektorima fronte, posebno južno od Osijeka i oko Vinkovaca".1689 O važnosti i djelovanju topništva u potpori snaga obrane Vukovara ima i negativnih ocjena U jednoj izjavi danoj nedugo nakon izlaska iz Vukovara kapetan Borković ustvrdio je da se događalo da su na traženje topničke potpore granate "padale na položaje hrvatskih boraca pučanstvo, pa i na policijsku upravu. Neke akcije artiljerije koje bi bile naručene da se izvedu u 6 sati ujutro, bile bi izvedene u 15 sati. Na moje pritužbe zbog gore navedenog uvijek su mi odgovarah da ne mogu uskladiti koordinate".1690 Zapovjednik Operativne grupe Vukovar, pukovnik Vrbanac u svom osvrtu na bitku Page 204

Bitka za Vukovar zaključio da je Vukovar "pored toga što je vezivao za sebe velike snage agresora, vezivao i naše snage. Po meni, on bi se držao i da mu nismo ništa pomagah, a mi smo mogh to na drugoj strani bolje iskoristiti i popraviti svoj položaj".1691 Visokonakladni tisak, osobito Slobodni tjednik, otvoreno su prozivah hrvatsko vrhovništvo da imaju oružje, ah da ga ne žele dati za obranu Vukovara.1692 Nakon pada Vukovara Slobodni tjedniku pomirljivijem je tonu priznao da su branitelji Vukovara potvrdili daje oružje dolazilo u Vukovar "uz redovitu napomenu da se o tome ne piše dok rat ne završi". Za oružje koje je kupovano u inozemstvu tvrđeno je da je najčešće nestajalo na području Vinkovaca te da je posredstvom KOS-a i ratnih profitera preprodavano po nekoliko puta.1693 Na stranu neozbiljnost takvih tvrdnji, bilo je slučajeva da pomoć upućena za Vukovar ne dođe u Vinkovce. Kamioni upućeni s robom nisu dolazili "što postaje pomalo neizdrživo. Sad je već očito da" su "Osijek i šira okolica postali opasnost za kamione s robom", napisano je 12. studenoga u dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne grupe koja je predlagala Zapovjeclništvu Operativne zone "da se tu nešto učini".1694 Treba napomenuti da je bar u jednom slučaju 1888 SVAMORH-GSHV: GSHV, Kl. 803-05/91-03/236, Ur.br. 5120-37/22-1 od U. 11.1991., IzvjeSće o stanju opremljenosu jedinica OG Vinkovci - Vukovar Županja. i«8o SVAMORH-ZOZO: ZOZ Osijek, Str. pov. br. 525-123-218 od 29.11.1991., Izvješće o realizaciji operativnih zadataka u obrani Vukovara. i«1« Ministarstvo obrane od 24. 11.1991, Izjava (Branko Borković). 1091 SVA MORH-ZOGV: ZOG Vukovar, Str. pov. br. 525-122-310/91 od 27. 11. 1991, Prilog za izvješće. 1692 Dražen RAJKOVIĆ, "Zbog lažnih obećanja Vukovar će izginuti!", Slobodni tjednik, 10. 10. 1991, 4-5; Mirko KUVAČIĆ, "Ako padne Vukovar, bit će građanskog rata!", Slobodni tjednik 7. 11. 1991, 12-13. 1693 Srđan ŠPANOVIĆ, "Branitelje Hrvatske u smrt šalju ratni profiteri!", Slobodni tjednik 11. 12. 1991,11-12. 1694 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-199 od 12. 11. 1991, Dnevno izvješće; Po informacijama koje nisam uspio provjeriti bar je u jednom slučaju pet kamiona poslanih za Vukovar završilo u Osijeku. O razlozima se može spekulirati, od mišljenja da je Vukovar izgubljen i da je oružje potrebnije Osijeku pa nadalje. 282 streljivo namijenjeno Osijeku završilo u Vinkovcima.1695 Koliki je bio razmjer presretanja vozila s naoružanjem, i tko je to radio za sada nije moguće utvrditi. Sudeći prema jednom dokumentu Operativne zone Osijek upućenom 16. listopada Glavnom stožeru HV, takva presretanja znala su biti krajnje bezobzirna. Zapovjedniku specijalne postrojbe 1. operativne zone Osijek u noći 15./16. listopada otet je "kamion municije, upaljača i ostalog streljiva, pri čemu je ubijen jedan njegov vojnik". Radi toga je načelnik Glavnog stožera HV zamoljen da intervenira da se iz policijske postaje Trešnjevka oslobodi kamion s oružjem i ljudstvo, koje ga je očito pratilo.1696 Dio oružja za Vukovar prikupio je i Ferdinand Jukić. Iako Dedaković za njegove pošiljke oružja tvrdi: "Nijedan komad oružja nisam od njega dobio", to nije istina.1697 Jukić je doista 1. rujna 1991. dopremio vojnu pošiljku, a njezin je prijem Dedaković osobno potpisao.1698 Potvrda o prijemu oružja (navodno većim dijelom neupotrebljivog) postoji i u jednom pismu Branka Borkovića od 24. listopada 1991.1699 Pored Vinkovaca, kao krivac za nedolazak oružja navođena je i zapadna Hercegovina.1700 Takva mišljenja znače zastupanje stajališta da je Vukovaru presudio nedostatak oružja, a ne ljudstva. A s ljudstvom je Vukovar imao manje sreće. Osim policajaca iz Varaždina koji su od ljeta 1991. redovno obavljali svoj posao u Vukovaru, obrana grada bila je problem istočne Slavonije. Tek je sredinom listopada stigla skupina dragovoljaca iz Zagreba, od kojih će nakon pada Vukovara biti ustrojen 83. samostalni bataljun HV Nakon neuspješnog pokušaja deblokade Vukovara od 13. listopada, dan kasnije Zapovjedništvo Operativne zone tražilo je od hrvatskog pohtičkog i vojnog vrha jednu do dvije iskusne i dobro opremljene brigade uz nekoliko bataljuna 1 divizijuna potpore.1701 Točno mjesec dana kasnije Glavni stožer HV, nakon što su mu propah pokušaji da problem riješi sa snagama iz Slavonije, doveo je 105. brigadu HV, koja je bila gotovo neupotrebljiva. Taj postupak najbolji je dokaz o niskoj razini manevarske sposobnosti Hrvatske vojske u jesen 1991. Vukovaru se pokušavalo pomoći i putem zahtjeva i molbi upućenih Europskoj zajednici. Glavni stožer i Vlada Republike Hrvatske svakih nekoliko dana tražili su pomoć i mohh za intervenciju zbog napada i teškog stanja u Vukovaru.1702 / 1695 SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 213-01/91-91/26 str. pov. Ur. br. 5120-25/22-91-1 Page 205

Bitka za Vukovar od 29. 10. 1991., Odgovor na pov. br. 525-127/48. 1099 SVA MORH-ZOZO: Zapovjedništvo 1. OZ Osijek, Str. pov. br. 525-102/91 od 16.10. 1991. 1997 Ines SABALIĆ, "Kako sam ratovao i platio", Nedjeljna Dalmacija, 26. 12. 1991, 14. 1998 SVA MORH-GSHV: ZOOV Br. 1-2 od 1. 9. 1991, Redovno dnevno izvješće. Primopredajni zapisnik u prilogu Je Izvješća 1999 SVA MORH-GSHV: Zapovjednik obrane Vukovara od 24.10. 1991. lm Antun MASLE, "Kako se Hrvatska naoružala", Globus, 16. 6. 2000, 42; Alenka MlRKOVIĆ, Mate BAŠIĆ, "Prijetili su da će mi zaklati kćerku", Slobodni tjednik, 30. 12. 1991, 13. ™ SVA MORH-ZOGV: Zap. 1. OZ, Str. pov. br. 525-107/91 od 15. 10. 1991, Ocjena stanja na području Vinkovci, Županja i Vukovar. 1792 SVA MORH-GSHV: GS HV Kl. 804-01/91-03/61, Ur. br. 5120-03-91-42 od 16. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV, KL 804-01/91-03/65, Ur. br. 5120-01-91-47 od 16. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV KL 804-01/91-03/104, Ur. br. 5120-52/22-91-80 od 29. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV KL 804-01/91-03/105, Ur. br. 5120-03/22-91-81 od 29. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 804-01/91-03/108, Ur. br. 5120-51-91-83 od 2. 11. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV, KL 804-01/91-03/112, Ur. br. 5120-03-91-86 od 3. 11. 1991.; Vlada Republike Hrvatske, KL 800-01/91-01/18, Ur. br. 50302-91-4 od 9. 11. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 804-01/91-03/136, Ur. br. 5120-03-91-109 od 10. 11. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV. KL 804-01/91-03/143, Ur. br. 5120-01/22-91-114 od 13. 11. 1991.; SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 804-01/91-03/147, Ur. br. 5120-52-91-118 od 16. 11. 1991; Vlada Republike Hrvatske, Potpredsjednik dr. Mate Granlć od 20. 11. 1991. 283 Gubici i posljedice Brojke o pogtaulima u Vukovaru različite su. Vjerojatno najranija od 27. studenoga govorila je o oko 600 pogtaulih boraca i oko 2200 civila1703 Prema podacima Glavnog sanitetskog stožera Republike Hrvatske u Vukovaru je poginulo oko 1100 civila i oko 600 branitelja Među pogtaulima bilo je i 86 djece. Ranjeno je 2500 osoba, od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Prognano je 22.000 Vukovaraca, a oko 1500 ih je odvedeno u srpske logore. Iz masovnih grobnica do 2001. godine etehumirane 1264 osobe, od čega oko 200 na Ovčari, kamo su dovezeni iz gradske bolnice i ubijeni.1704 Najveći gubici pretrpljeni su krajem opsade, što se vidi iz podatka da je od 25. kolovoza do 21. listopada poginulo 267 osoba, od čega 165 civila (četvero djece), 87 vojnika i 11 pripadnika MUP-a1705 Od 58 HOS-ovaca koji su krajem rujna stigli u Vukovar i Bogdanovce, 25 je poginulo ih nestalo.1706 Prema tvrdnjama zapovjea-nika inženjerijskog puka JNA koji je nakon zauzimanja Vukovara razmlniravao grad i okolicu, sahranjeno je 1300 nirtvih koji su izvučeni iz ruševina grada. Zajedno sa ekipom ABKO uklonjeno je i pokopano izvan grada oko 20.000 grla uginule stoke.1707 Prema iskazima svjedoka ah i pripadnika Armije, zločini nad pobijeđenima stavljaju se uglavnom na dušu pripadnicima lokalnih skupina pobunjenih Srba. Nakon zauzimanja grada "oklopnim transporterima smo morah da prevozimo zenge iz Borova, u Dalj, da ih ne bi rastrgao ogorčeni narod", izjavili su za Narodnu armiju pripadnici 36. mehanizirane brigade JNA iz Subotice.1708 Ranjenici iz bolnice nisu imah tu sreću. Pobijem su usprkos upozorenju i zahtjevu Vlade Republike Hrvatske od 17. studenog Armiji da se spriječi stradanje ranjenika i civilnog stanovništva.1709 Hrvatska upozorenja Armiji nisu imala odjeka, kao ni naučene lekcije o međunarodnom ratnom pravu, koje su bile poznate profesionalnom dijelu JNA Zarobljeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga koji nisu pobijeni završili su u višemjesečnom zatočenju po srbijanskim logorima Dijelu njih suđeno je na vojnim sudovima pod optužbom za "ratne zločine nad civilnim stanovmštvom i oružanu pobunu protiv SPRJ'.1710 Nepoznanica su i ljudski gubici Armije u operaciji. Pukovnik JNA Sekulić barata brojkom od 1180 pogtaulih pripadnika JNA i TO.1711 Prema tvrdnjama pukovnika JNA Jovanovića od kolovoza 1991. do veljače 1992. na istočnoslavenskoj bojišnici poginula su 142 pripadnika 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije (odnosno Mehaniziranog korpusa), 101 pripadnik Novosadskog korpusa, 491 pripadnik pobunjenih Srba i dragovoljaca. Među postrojbama JNA najveći gubitnik bila je Gardijska motorizirana brigada sa 162 poginula pripadnika.1712 Jedan ođ rijetkih vjerodostojnih podataka postoji za 51. mehaniziranu brigadu JNA uključivo i gubicima pridodanih postrojbi. U borbama za Vukovar poginula su 24 vojnika, 4 su nestala, a ranjena su 104 vojnika i dobrovoljca. Iz pridodanih postrojbi JNA (vojne pošte 7790 Kragujevac, 92b Page 206

Bitka za Vukovar 1703 Glavni sanitetski stožer Republike Hrvatske ođ 27.11.1991., Pregled statističkili podataka o osobama stradam:, u ratnim sukobima na strani Republike Hrvatske, pristiglih do 27. 11. 91. u 05:08:39. 1704 Dimenzije zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine, Poglavarstvo grada Vukovara Nakladni zavod Globu-Zagreb, 1995., 7; Ante NAZOR, Zoran LADIĆ, Povijest Hrvata: ilustrirana kronologija Multigraf, Zagreb, 2003, 424 1705 SVA MORH-GSHV: Medicinski centar Vukovar od 22. 10. 1991, Izvješće Iz Vukovara. 1706 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MIRKOVIĆ-NAD, Bitka za Vukovar, 175. 1707 Petar BOŠKOVIĆ, "Lnžlnjerci vesnici novog života", Narodna armija, 6. 1.1992., 20. 1708 B. D, "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992, 19. 1709 F. GREGURIĆ, Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992., 280-281. 1710 S. ĐOKIĆ, "Kao jastreb nad miševima", Narodna armija, 4. 6. 1992, 14, 1711 M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 258. 1712 A S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, 258. 284 Bačka Topola, 4705 Beograd, 2141 Smederevska Palanka, 4522 Beograd i 5003 Novi Sad) poginulo je 16 a ranjeno 50 vojnika i starješina.1713 Iz sastava 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade poginula su 24 vojnika i dvojica starješina1714 Hrvatska strana koristi nekoliko puta veću brojku. Autori Bitke za Vukovar govore o 14.500 poginulih i 20.000 izbačenih iz stroja.1715 Gubitke JNA u bici za Vukovar i oko Vukovara Glavni stožer Hrvatske vojske procijenio je na: 8000 poginulih vojnika uništenih 100 tenkova i 60 oklopnih transportera, kao i 27 oborenih zrakoplova.1716 U svom prikazu bitke iz 1998. tadašnji načelnik Glavnog stožera HV general Tus brojku uništenog oklopništva je značajno povećao "izbacivši" Armiji iz stroja nekoliko tisuća vojnika i oko 600 oklopnih vozila.1717 Pukovnik JNA Jovanović ne govori o konkretnoj brojci. Ograničio se na konstataciju da je gubitaka i oštećenja borbene tehnike bilo previše s "obzirom da neprijatelj nije imao avijaciju i tenkove, a artiljeriju samo raščišćivanje uništenog grada u ograničenim količinama".1718 U osvrtu na ulogu oklopništva tijekom rata, načelnik oMopno-mehaniziranih postrojbi u Generalštabu Vojske Jugoslavije navodi podatak o gubicima u tehnici od 4-5 posto.1719 Ostaje nejasno jesu h tu uračunate dvije zarobljene mehaiuzirane brigade i jedan oklopni bataljun Varaždinskog korpusa. Ostaje upitno i koliko je tehnike nepovratno uništeno, a koliko je nakon remonta vraćeno u postrojbe na daljnju uporabu.1720 Nekohko dana nakon okončanja bitke novinar sarajevskog Oslobođenja opisao je što je vidio od uništene tehnike na Trpinjskoj cesti. "Prošli smo zatim čuvenom Trpinjskom cestom, gdje je hrvatska štampa pisala o stotinama uništenih tenkova JNA Našli smo u blatu, izgorjele, raskomadane, sve u svemu, šest komada i jedan transporter. Na jednom knjiga: 'Bajke u slici'. A slika je kao iz bajke: široka slavonska cesta, dokle pogled dopire kuće sravnjene sa zemljom, s obje strane, na sredini polomljene čelične grdosije, a sve obavljeno kišom i tamom novembarskog predvečerja".1721 Uz velike ljudske gubitke, Vukovar je razrušen, zaustavljen je njegov urbani i privredni razvoj. Područje Vinkovaca i Županje pretrpjelo je veliku materijalnu štetu, a zauzimanjem naftnih polja i dijela spačvanskih šuma godinama je pljačkana Hrvatska. 1713 M. ĐUKIĆ, Milan, Spomenica pedesetprvo] mehanizovanoj brigadi 1991-1992., 19-69. I7IJ "TI divni ljudi, mladi ratnici (2)", Narodna armija, 25. 12. 1991., 12. 1719 M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MLRI<DVIĆ-NAD. Bitka za Vukovar, 221. 1716 SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 81/91-02/43, Ur. br. 5120-01-91-1 od 2. 12. 1991., Ured predsjednika RH, Podaci. 1717 A TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Saraje