Darko Fritz Paralelne stvarnosti – pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona

127

Ovaj esej u manjem dijelu obrađuje osobne umjetničke dosege umjetnika u Hrvatskoj, a više se usredotočuje na pozicioniranje hrvatske likovne umjetnosti u međunarodnom kontekstu koji je dominirao 1960-ih godina. Pluralitet likovnih pravaca razvijenih u Hrvatskoj 1960-ih godina i njihovo aktivno uključivanje u međunarodne tokove dogodilo se u slobodnom ozračju kulturne klime nastale 1950-ih godina. Presudan je trenutak odvajanje Jugoslavije od sovjetskog modela socijalizma i kanona umjetnosti socrealizma 1948. godine. Za obnavljanje tradicije apstraktnoga geometrizma povijesnih avangardi i daljnje razvijanje modernističkog diskursa sinteze likovnih umjetnosti, oblikovanja i arhitekture znakovito je djelovanje Exata 51, grupe umjetnika i arhitekata koji su prvu izložbu održali u Zagrebu 1953. Šezdesete su obilježene kao doba relativnog ekonomskog progresa i uvođenja novog modela socijalističke ekonomije – samoupravljanja. Za pozicioniranje Jugoslavije u kontekstu Hladnog rata bitan je osnutak pokreta nesvrstanih 1961. u Beogradu i opće, nešto slobodnije društveno ozračje u usporedbi s onim poslijeratnim. Nova kulturna klima 1960-ih, obilježena uključivanjem u međunarodne tokove izvan hladnoratovskih okvira, očita je u likovnim umjetnostima. Isti se proces paralelno odvijao i u drugim umjetničkim disciplinama pokretanjem niza međunarodnih manifestacija koje su predstavljale aktualne umjetničke dosege u, primjerice, avangardnoj suvremenoj glazbi kroz Muzički bijenale Zagreb (od 1961. do danas) i eksperimentalnom (anti)filmu kroz GEFF – Genre Film Festival (1963–1970). Kao nasljeđe međunarodnih tokova 1950-ih u hrvatskoj se likovnoj umjetnosti apstraktnom ekspresionizmu priklanjaju Eugen Feller i Edo Murtić, potonji bivši partizan i blizak Titov prijatelj koji je ostvario i niz radova u javnim prostorima. Poseban stil na razmeđu apstrakcije, enformela, monokromatskog slikarstva i figuracije razvija Oton Gliha, slikama motiva kamenih međa, gromača. Enformelom se 1950-ih i 1960-ih izražavaju Ivo Gattin i Eugen Feller, Đuro Seder i Marijan Jevšovar (koji je od 1959. i član grupe Gorgona, o kojoj će kasnije biti riječi). Kao reakcija na poimanje individualiteta i jedinstvenosti umjetničkoga genija, te kao kritika enformela, javlja se nova generacija umjetnika racionalnog pristupa, okupljenih pod raznim, uglavnom naknadno ustanovljenim nazivima kao što su konkretna umjetnost, neokonstruktivistička umjetnost, luminokinetička umjetnost, Gestalt Kunst, arte programatta i dr. Vjerojatno prvi put u povijesti umjetnici u Hrvatskoj ne samo da aktivno sudjeluju nego i pokreću idejni okvir novih umjetničkih stremljenja, prvo na europskoj, a potom i na svjetskoj likovnoj sceni, pokretom Nove tendencije. Pluralitet umjetničkih pravaca racionalnog pristupa predstavljen je na izložbama, simpozijima i putem publikacija pod nazivima Nove tendencije, Nova tendencija i Tendencije (u daljem tekstu za sve NT) u Zagrebu i drugim centrima i prezentacijskim lokacija-

Prostor u jeziku/Književnost i kultura šezdesetih

128

ma od 1961. do 1973, kroz dinamičan međunarodni network i podij različitih, ali odreda naprednih umjetničkih teorija i praksi 1960-ih godina. Galerija suvremene umjetnosti (današnji Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb) organizirala je pet izložaba NT-a u Zagrebu od 1961. do 1973, a održane su i velike izložbe u Parizu, Veneciji i Leverkusenu. Grupna izložba europskih umjetnika iz 1961. prerasla je u međunarodni pokret nazvan NT, koji je značajan i po tome što je u doba Hladnog rata okupio umjetnike, galeriste i teoretičare prvo iz Istočne i Zapadne Europe (te disidente iz Južne Amerike), a od 1965. i iz SAD-a, Sovjetskog Saveza i Južne Amerike, te naknadno iz Afrike i Azije. Takva jedinstvena situacija omogućena je kulturnim i geopolitičkim položajem Zagreba u tada socijalističkoj i nesvrstanoj Jugoslaviji, što je na praktičnom nivou omogućilo službenu kulturnu razmjenu te slobodno putovanje u Zagreb sudionika s obje strane hladnoratovske željezne zavjese. Formiranje međunarodnog pokreta NT i njegova disperzija, 1961–1965. Kustosi izložbe Nove tendencije (1961) izvaninstitucionalni su pojedinci: povjesničar umjetnosti Matko Meštrović iz Zagreba i brazilsko-njemački umjetnik Almir Mavignier. Izložba je organizirana uz podršku Galerija grada Zagreba (GGZ) u čijoj je Galeriji suvremene umjetnosti (GSU) u Zagrebu i održana, pod ravnateljstvom Bože Beka. Predstavila je, kako joj i ime sugerira, pluralitet avangardnih tendencija tog vremena u širini tema i subjekata. Predstavljeno je tautološko i monokromatsko slikarstvo, no primjećuju se pomaci od slikarstva prema objektu (Almir Mavignier, “Zero” – Oto Piene, Heinz Mack, i “Azimuth” – Enrico Castellani, Piero Manzoni, te radovi jedinih sudionika iz Hrvatske Julija Knifera i Ivana Picelja). Većina radova usmjerena je prema vizualnom istraživanju kroz algoritamske radove, koje će obilježiti daljnji razvoj NT-a kao pokreta (Piero Dorazio, François Morellet, Karl Gerstner), te prema istraživanju optičkih i perceptualnih struktura (Marc Adrian, Julio Le Parc, Günther Uecker, Gruppo “N”, Biasi, Massironi, Chiggio, Costa, Landi). U katalog prve izložbe NT-a uvrštena je indikativna izjava Françoisa Morelleta: “Suočeni smo s revolucijom u umjetnosti koja će biti jednako velika kao i ona u znanostima. Stoga razum i duh sistematskih istraživanja trebaju nadomjestiti intuiciju i individualistički izraz”. Pokret i svjetlo uvedeni su kao teme i materijali, što će se naknadno jasnije fokusirati kao smjernica sljedeće izložbe NT-a kroz promociju nestabilnih medija i (inter)aktivnog sudjelovanja publike u umjetničkom radu, tj. rezultatu istraživanja. Za trajanja izložbe sudionici su se, potaknuti jedinstvenim susretom srodnih umjetnika i teoretičara, spontano samoorganizirali u međunarodni network s idejom o nastavku organiziranja bijenalnih izložaba (između ostalih motiva spomenimo ideju o alternativi tada kritiziranom Venecijanskom bijenalu). Veća grupa umjetnika ponovo se sastala u studenome 1962. u pariškom studiju grupe GRAV, a 1963. u Zagrebu je održana izložba NT 2, sada kao međunarodni pokret, podij profilirane vrste umjetnosti novog (industrijskog i okrenutog budućnosti) doba, koji sam sebe doživljava kao društvenu i umjetničku avangardu koja kritičkim propitivanjem vizualnog teži društvenoj promjeni te vizualnim eksperimentima i pozitivnim odnosom spram znanosti i tehnici strojeva ukida pojam završenog – unikatnog – umjetničkog rada i time, kao i prijašnje avangarde, sudjeluje u ukidanju umjetnosti. Izložba predstavlja brojne radove programirane i luminokinetičke umjetnosti, a NT se profilira u najveću međunarodnu izložbu i najobuhvatniji network takve umjetnosti. Od hrvatskih umjetnika sudjelovali su Vojin Bakić, Julije Knifer, Vladimir Kristl, Ivan Picelj, Vjenceslav Richter, Aleksandar Srnec i Miroslav Šutej. U katalogu je objavljen tekst Matka Meštrovića kasnije simptomatično nazvan “Ideologija Novih tendencija”, što po svojoj programatskoj i teorijskoj strukturi i jest. Demitologizacija umjetnosti i demistifika-

na kojoj su sudjelovali i brojni pripadnici NT-a. individualizma i romantizma . “sistemskih skulptura”. On smatra da je u okviru umjetnosti moguće taj proces odmah aktivno započeti i prikazati globalni model kojem se teži na maloj skali djelovanjem u sferi kulture. Demokratičnost prve izložbe NT-a zamijenjena je dogmatskim (jednoobraznim) pristupom. budući da je singular prihvaćen i za iduću. Sukob između raznih frakcija unutar pokreta uzrokovalo je i obilježavanje “podobnih” i “nepodobnih” radova i umjetnika prema sve oštrijim formalnim kriterijima. Poslije Zagreba izložba NT 2 prikazana je u Veneciji. no činjenica je da je u prvoj fazi (do 1965) okupio oko 150 umjetnika. Nadalje. ideje NT-a ulaze u mainstream i preoblikuju se simplifikacijama. što je naknadno objedinjeno nazivom NT ili pak nazivom konstruktivno vizualno istraživanje. do 1969. a što zbog idejne nekompromisnosti. Gestalt Kunst. teoretičara. no njihov je rad utopljen u komercijalnom kontekstu koji je bio fokusiran više na retinalne efekte nego na socijalnu dimenziju umjetničkog rada (poslije te izložbe pojavljuje se termin “op art”). u Museum of Modern Art u New Yorku. gdje je omogućena interakcija sa skulpturom u pomicanju nje- 129 . no zasigurno zbog nepostojećeg demokratičnog modela komunikacije unutar neodređene hijerarhije pokreta koji sam sebe poima demokratičnim te se istovremeno širi sve većim brojem sudionika. dok se istovremeno zanemaruje socijalna angažiranost koja je nekada bila u prvome planu. isključujući tako unaprijed svaku mogućnost upletanja subjektivizma. konkretna umjetnost i dr.”. kako je tek dvije godine kasnije objašnjeno. S naglaskom na scientifikaciji umjetnosti NT se orijentirao na programatsko vizualno istraživanje bazirano na Gestalt-teoriji. Vjenceslav Richter početkom 1960-ih ostvaruje seriju tzv. npr. Iz te serije proizlazi serija Reljefometara (I–IV) koji su izvedeni od 1963. Izvana. Ti se simptomi mogu uočiti i na izložbi Responsive Eye održanoj 1965. Mnogi su umjetnici po međunarodnom priznanju komercijalizirali vlastiti stil i uklopili se u komercijalni sistem kulturne industrije koji su prije često oštro kritizirali.. čiji je osnovni element industrijski proizveden i sastavljen u stalnu ili promjenjivu cjelinu koja se ostvaruje međusobnim paralelnim klizanjem elemenata. aproprijacijom znanstvenih metoda kao što je eksperiment. Postignuti međunarodni utjecaj djelovao je na to da se NT počinje označavati kao svojevrstan (nikada definiran) umjetnički pravac i stil. “zbog težnje prema idejnoj koncentraciji namjera i zajedničkih ideja”. u nešto drukčijem postavu i pod drugačijim nazivom. timskom radu i racionalnom pristupu. Meštrović poziva na ubrzanje evolucije i sintezu znanosti i umjetnosti u okviru “oznanstvljivanja” humanističkih disciplina i umjetnosti kao dijela dugoročnog (utopijskog) procesa sveopćeg oznanstvljivanja svih ljudskih djelovanja. zagrebačku izložbu 1965. luminokinetička umjetnost. Nove tendencije promijenile su naziv u Nova tendencija (u jednini). Što zbog nefleksibilnosti. razvijena je teza o konačnom nadilaženju umjetnosti kakvu poznajemo osvještavanjem svijeta preko preobrazbe društvenog u umjetnički čin.. već kao “plastično-vizuelna istraživanja s nastojanjem da se utvrde objektivne psihofizičke osnove plastičnog fenomena i vizualne percepcije..Darko Fritz: Paralelne stvarnosti – pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona cija kreativnog procesa objavljuje se i pozitivnim pristupom industrijskoj proizvodnji umjetničkih radova (toliko bitnoj mogućnosti multiplikacije). te predstavlja umjetničke ideje i razne smjernice “racionalne” umjetnosti: arte programmata. kritičara i umjetničkih grupa. čime se aktivno mijenja cijeli svijet. predstavljanim i nametanim u ime napretka i konzistentnosti umjetničkih ideja. Radove NT-a Meštrović vidi ne kao unikatnu robu za umjetničko tržište. Postavlja se problem rasporeda svih materijalnih i duhovnih dobara u jednakoj mjeri i povratak rezultata znanosti u javnu domenu. Tijekom 1960-ih Koloman Novak i Aleksandar Srnec izvode serije luminokinetičkih objekata koji rabe programiranu elektroniku i mehaniku te svjetlo kao osnovne medije i materijale. NT se sredinom 1960-ih suočio s vlastitom unutarnjom krizom i brojnim prepirkama. neokonstruktivistička umjetnost.

proširujući svoj znanstveni rad estetskim kategorijama. strukturirano slučajno. motorizirano i ponovljivo. Vjenceslav Richter i Ante Vulin. Bonačić je znanstvenik koji se pod utjecajem NT-a počeo baviti umjetnošću. U sklopu manifestacije Vladimir Bonačić je uz galerijske izloške postavio i instalaciju u javnom prostoru. kinetičko. no standardna izložba sada već međunarodno utjecajnog pokreta. a predstavljen je u časopisu Bit International te na prezentacijama u sklopu simpozija. Organizatori su u jednom trenutku odustali od daljnjih manifestacija NT-a. konstruktivne su dispozicije: statičko. razvija racionalne geometrijske strukture kroz prostorne konstrukcije. formalne i funkcionalne dispozicije djela. Zagreb) u obliku kolaža kompjutorski perforirane trake (za pohranu digitalnog zapisa) koji je izveo u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu. varijabilno. 36 metara dugu kompjutorski generiranu svjetlosnu instalaciju na Kvaternikovu trgu u Zagrebu. strukturirano monofazno. dizajnira plakat za manifestaciju “tendencije 4” (1968–1969. dok je njegov veći dio posvećen mnoštvu značajnih tekstova umjetnika i teoretičara. Služeći se istom metodologijom. a promatranje tih radova dovodi do kognitivnih spoznaja promatranjem sekvenci vizualiziranih simetričnih ili asi- . U kontaktima s EAT-om. Koloman Novak i Ivan Picelj te tri arhitekta s likovnim radovima Ivan Čižmek. a formalne: komponirano. u koje uključuje analizu geometrijske stvarnosti i varijaciju djelovanja svjetla. U sklopu dvogodišnje manifestacije “tendencije 4” tijekom 1968. grupom inženjera i umjetnika iz Amerike. kojima su htjeli propitati i eventualno osvježiti ranije utvrđene pozicije. a ne skulpturom. Godinu dana kasnije u suradnji s Vladimirom Bonačićem izvodi ga kao kompjutorski generirani svjetlosni objekt t4. Juraj Dobrović od 1962. Osnovna je namjera vizualno istraživanje promatrača-korisnika. no ipak su se predomislili pod utjecajem novih ideja o informatičkoj teoriji i računalima. konstruktivne.Prostor u jeziku/Književnost i kultura šezdesetih 130 nih elemenata i oblikovanju novih formi. strukturirano progresivno i kontinuirano programirano. Vodeći diskurs prema kompjutorima i vizualnom istraživanju bila je informatička estetika Maxa Bensea i Abrahama Molesa. mehanizirano. U “elementima kriterija za sistematsku kategorizaciju djela NT” iz 1965. Umjetnik Ivan Picelj 1968. Nakon neodazivanja na natječaj za tri sekcije raznih teoretskih i praktičnih pristupa divulgaciji (reproducibilnosti) na NT3 ipak je ostvarena izložba natječaja prototipova multipla te opsežna. Na prigodnom sastanku članova i sudionika NT-a francuski teoretičar Abraham Moles inicirao je raspravu o odnosu kibernetike i informatičke teorije i umjetnosti. Katalog tek u četvrtini svog sadržaja donosi reprodukcije 71 rada s glavne izložbe i 28 radova s izložbe natječajnih radova multipla. svi su njegovi radovi nastali na temelju egzaktne matematičke metode (čiji je algoritam sadržan u nazivu rada). Uvođenje sekcije “Kompjutori i vizualna istraživanja” u NT. nova su vizualna istraživanja s kompjutorima sada mogla biti analizirana po istim principima kao i ona iz prijašnjih faza NT-a. održan je i niz izložaba i simpozija pod nazivom “Kompjutori i vizualna istraživanja”. tehničke. i 1969. a njihova se estetska vrijednost mogla krajnje racionalno “izmjeriti”. što je ostalo samo na idejnoj razini. Naime. 1968. Svaka dispozicija podijeljena je u nekoliko podgrupa. Ponovno je došla do izražaja jedinstvena sprega teorije i prakse te kolektivnog djelovanja NT-a. Richter je razmatrao i automatiziranje pokretanja elemenata Reljefometara pomoću elektromotora kontroliranih računalom. npr. materijalne. po čemu se ti objekti mogu smatrati instrumentom. razmatrane su prostorne. reljefe i slike. Od hrvatskih umjetnika sudjelovali su Jurij Dobrović.

ideja scientifikacije umjetnosti kao dijela opće scientifikacije 131 . tijekom i između manifestacija Tendencije 4 i Tendencije 5). Vjerojatno je svojim kompjutorski generiranim instalacijama u javnom prostoru Bonačić barem nakratko ostvario prethodno zacrtanu utopiju NT-a: rad je egzaktan. neokonstruktivističkoj i konkretnoj umjetnosti: centralnu poziciju “ideje”. Taj materijal. do 1973. Miljenko Horvat. znanost je humanizirana. programiranjem namjenskog softwarea i konstruiranjem novog hardwarea. kompjutorskom programu. Tomislav Mikulić. Izložba “Tendencije 5” sastojala se od tri dijela: “konstruktivna vizualna istraživanja”. “kompjutori i vizualna istraživanja” i “konceptualna umjetnost”. što su ih opisali Meštrović i drugi teoretičari NT-a. Program t4 vidjelo je 10. čak ima i upotrebnu funkciju na nivou gradske rasvjete (koja se tada čitala i kao kritika konzumentskog društva u kontekstu komercijalnih svjetlosnih reklama u javnom prostoru). Novi sudionici. U napisima objavljenim u hrvatskom tisku pojavljuju se oprečni stavovi. upotreba kompjutora u kontekstu vizualnih i umjetničkih istraživanja proširila je i kontekst poimanja pojma programa u umjetnosti.Darko Fritz: Paralelne stvarnosti – pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona metričnih kompozicija matematičkog algoritma Galois-polja (sistem pseudo-rendom algoritma). Do 1971. uglavnom obilježenom međusobnim nerazumijevanjem. uglavnom znanstvenici sa sveučilišta te iz privatnih i javnih korporacija. moguće ga je multiplicirati. kao i drugi dokumenti o radnom procesu. No. biti “pohod na umjetnički individualitet i subjektivnu slobodu”. Poput izložbe Cybernetic Serendipity. održanoj 1973. Kompjutorski generirana umjetnost sagledana je u sklopu NT-a u kontekstu kontinuiteta otprije predstavljenih umjetničkih ideja u okviru NT-a i pozicionirana šire u novim kontekstima. “strukture” i “koncepta”. i kao takva ova je faza NT-a jedinstvena u svjetskoj povijesti po kontinuiranom kreiranju konteksta i povezivanju teorije i prakse uporabe računala u umjetnosti. t4 i kompjutorski generirana umjetnost pobudile su velik interes publike i u Zagrebu. društveno je aktivan i demokratski. nesvjesno su radikalizirali ideje implicirane u konstruktivističkoj. umjetnost je oznanstvljena. a neki od njih izlagat će na posljednjoj izložbi Tendencije 5. toliko često spominjanog u prvoj fazi NT-a.000 posjetitelja. Bonačić je izveo još tri instalacije u javnim prostorima u Zagrebu i jednu u Beogradu. ako se razvije. dok je prateći simpozij “Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti” bio jedinstveno mjesto na svijetu gdje su umjetnici sudionici svih triju skupina i pripadajući teoretičari bili u otvorenom dijalogu. od onih koji hvale uporabu računala u svjetlu društvene promjene koja je primjerenija socijalističkim zemljama neopterećenim tradicijom i okrenutima budućnosti preko tekstova s naslovom “Kompjutor crta” u rubrici “Nesvakidašnje” do predbacivanja organizatorima da promoviraju tehnokratsku i konzumerizmu orijentiranu umjetnost koja će. o njima se pisalo u novinama i govorilo u brojnim radijskim i televizijskim emisijama u Hrvatskoj i inozemstvu. do 1972. koja je istovremeno održana u ICA-u u Londonu (o kojoj su objavljene četiri recenzije u Zagrebu). Vladimir Petek i Vilko Žiljak. rad je ostvaren upotrebom strojeva. osim spomenutog objekta t4. Više nego ikada ostvarena je sprega teorije i prakse preko niza izložaba. simpozija i tiskanih publikacija od 1968. objavljivan je u katalozima izložaba i u časopisu Bit International (devet brojeva od 1968. U Hrvatskoj početkom 1970-ih pod direktnim utjecajem NT-a kompjutorski generiranim radovima bavit će se Vlado Čerić. Na izložbi t4 predstavljena je serija kompjutorski generiranih fotografija pod nazivom PLN iz 1969. Osim što je nastavila originalne ideje ideologije NT-a. Flow-dijagrami i kompjutorski programi bili su sastavni dio prijavnica za dio izložbe “Kompjutori i vizualna istraživanja” u sklopu t4 izložbe 1969. i. drugi interaktivni kompjutorski generirani svjetlosni objekti. Stav brazilskog umjetnika i aktivnog sudionika NT-a Waldemara Cordeira da je kompjutorska umjetnost zamijenila konstruktivističku možemo pratiti kroz povijest NT-a. koji sada možemo locirati u samom softwareu.

iz čega možemo zaključiti da je ideja organizatora o preispitivanju društvenih problema i dalje postojala. odgovara: “Kolektivno učiniti i odljeve u gipsu unutrašnjosti glava svih gorgonaša. Primjer je takvih konceptualnih projekata Neobični projekt – Rezanje Sljemena Ivana Kožarića iz 1960. Radoslav Putar i Dimitrije Bašičević Mangelos te arhitekt Miljenko Horvat. a 1964. pod nazivom “komisijski pregled početka proljeća”). nitko ne može biti oslobođen. Gorgona Kao dijametralno suprotnu poziciju racionalnoj umjetnosti pripadnika pokreta Nove tendencije možemo promatrati rad protokonceptualne neformalne grupe Gorgona iz Zagreba. Svijet bi danas vjerojatno drugačije izgledao da je tada bio razvijen PC – osobni kompjutor s user-friendly sučeljem. Josip Vaništa 1962. održan je samo simpozij “Umjetnost i društvo” 1978. tipičnih za avangardne grupe tog doba. Učiniti. Očito je da ne možemo pristupiti problematici kroz linearni povijesni okvir. bogata korespondencija pisana arhaičnim i šaljivim jezikom. Matko Meštrović je ko-kustos prve izložbe. Kožarić na upit iz jedne od anketa: je li moguće napraviti kolektivno djelo. stabala. povjesničari umjetnosti i likovni kritičari Matko Meštrović. Marijan Jevšovar. 1963. zajedničke šetnje u prirodi (npr. dužina 180 cm. U grupi Gorgona djelovali su slikari Josip Vaništa. s obzirom na nove sudionike koji su po prirodi posla aktivno sudjelovali u informatičkom društvu razvijajući njegovo tehnološko materijaliziranje kroz inovativan razvoj softwarea i hardwarea. S obzirom na dijametralno suprotne umjetničke diskurse. korporativnim. pomalo je zbunjujuća činjenica da je od devet članova grupe Gorgona čak pet sudjelovalo u pokretu Nove tendencije. izlažući namjesto objekata isključivo tekstualne opise slika. unutrašnjost jednog parka itd. Manifestacija “tendencije 6” nije održana u potpunosti.Prostor u jeziku/Književnost i kultura šezdesetih 132 poprimila je nove razmjere i šansu da izađe iz geta umjetnosti. visina 3 cm. vojnim i državnim kompleksom koji je uglavnom isključivo posjedovao kompjutorsku tehnologiju bio je zaista nepovoljan. radni sastanci s domaćim zadaćama i raznim anketama (npr. kipar Ivan Kožarić. osobito u novoj klimi obilježenoj studentskim protestima 1968. koji bi vjerojatno premostio tada dvije nepomirljive revolucionarne ideje s bitno drugačijim pristupom sredstvima društvene promjene koje su se ipak imale prilike sresti. povijesni trenutak za gradnju boljeg svijeta u suradnji sa znanstvenim. uglavnom svih značajnijih šupljina u našem gradu”. gdje se na retuširanoj fotografiji prikazuje veliki rez na Medvednici. a gotovo odreda svi praktičari konceptualne umjetnosti i srodnih novih umjetničkih praksi. diskretno. Nažalost. dok su Putar i Bašičević bili zaposlenici Galerije suvremene umjetnosti . koja je najintenzivnije djelovala od 1959. odljeve unutrašnjosti garsonjera. do 1964. kojima su se već ranije priključili određeni sudionici prve faze NT-a. ali da su umjetnička praksa i tadašnje nove tendencije prevagnule na stranu konceptualne umjetnosti koja će obilježiti dominantan diskurs i kontinuirano postavljati nove kanone suvremene umjetnosti još desetljećima. Julije Knifer i Đuro Seder. jedan od pokretača NT-a te njegov vodeći teoretičar. ali i naći se u otvorenim sukobima i nerazumijevanjima unutar podija NT-a. odnosno koji su zaista sudjelovali u uobličavanju tehnoloških datosti (kontroverzne) budućnosti informatičkog društva koju danas živimo. mislima za određeni mjesec). Grupa nije imala vlastiti formalni stil niti se očitovala preko manifesta. primjerice. Oblici djelovanja grupe bili su pretežito privatnog karaktera. objavljuje tekstualni opis rada bez njegove izvedbe: “Srebrna linija na bijeloj pozadini. te predstavljanje različitih projekata na konceptualnoj razini i uglavnom neizvedenih u vanjskom prostoru. organizira “Izložbu bez izložbe”. veličina platna 140 x 180 cm”.

Taj enigmatski umjetnik počeo je sukcesivno javno prezentirati svoje radove tek 1970-ih godina. pokretač grupe. do 1966) – koji je Josip Vaništa. Julije Knifer izlagao je na prvoj. Kad je riječ o inozemnim autorima. Prijedlog nije prihvatio Josip Vaništa. Mangelosova antiumjetnost zasebna je pojava u hrvatskoj umjetnosti i šire. te da se taj nepostojeći broj predstavi kao njegovo autorsko izdanje. konkretna umjetnost i sl. no također i unutar rada grupe Gorgona. gdje dovodi do apsurda dvodimenzionalnost slike i njen postav. a serije radova nazvanih Tabule rase. Mangelos na t4. Pri otvorenju njegove samostalne izložbe 1964. u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu grupa Gorgona izvela je jednu od svojih akcija salutiranja. možemo samo pretpostaviti je li ih stvarno počeo izvoditi od 1950-ih godina. njegov vjerojatno “najgorgonskiji” rad je “Meandar u kut” iz 1961. promotor i grafički oblikovatelj plakata i kataloga svih pet zagrebačkih izložaba NT-a. i 1965). među kojima i sudionika NT-a Françoisa Morelleta (1962) i Piera Dorazija (1963). 133 . povjesničar umjetnosti i eminentni likovni kritičar Dimitrije Bašičević. kao i Meštrović. izdani su brojevi časopisa Gorgona Dietera Rota (sudionik NT-a 1961). Izdavali su publikaciju – antičasopis Gorgona (11 brojeva od 1961. Pysages. racionalnost i “podređenost višem strukturnom redu”. i Victora Vasarelyja (sudionik NT-a 1973). dječjim nemuštim rukopisom na uglavnom bojom zacrnjenim objektima kao što su školske ploče. zamislio kao niz zasebnih autorskih radova. a Miljenko Horvat je u sklopu izložbe t5 izlagao kompjutorske grafike. Zbog nedostatka financijskih sredstava na nivou makete ostali su časopisi Piera Manzonija (sudionik NT-a 1961). Ive Gattina. u radnji za uokvirivanje slika “Salon Schira”. Enza Marija (sudionik NT-a 1963. Grafikoni. isključivo slika motiv meandra. predložio je da se jedan broj časopisa Gorgona preskoči u numeraciji. u sklopu Tendencija 4. Nostories. drugoj i četvrtoj izložbi NT-a. O globalnom networkingu svjedoči i zainteresiranost Raushengerga i Fontane da ostvare vlastite brojeve. toliko opsežan u svojoj jednostavnosti da je izlagan na nekoliko izložaba Novih tendencija. Osim vlastitih izložaba organizirali su i niz izložaba drugih autora. Julije Knifer u konceptu anti-slike i redukcionizma slikarskog vokabulara na horizontalne i vertikalne linije te na crnu i bijelu boju od 1959. a s obzirom na mistificiranje i plansko antidatiranje vlastitog umjetničkog rada. Član grupe. članovi uredničkog odbora časopisa Bit international. Posljednji broj časopisa Gorgona izašao je 1966. Picelj je seriju časopisa “a” pokrenuo 1962. Marijana Jevšovara i Ivana Čižmeka (sudionik NT-a 1965). što se ipak nije ostvarilo. vjerojatno najpoznatiji rad grupe zbog materijalnog traga u mediju fotografije. Gorgona je organizirala niz izložaba u off-prostoru. koji su nazvali “Studio G”. no Mangelos je objavio drugi autorski časopis u okviru edicije “a”. knjige ili globusi. Osim oblikovanja časopisa Gorgona kao beskonačnog meandra u mediju spojene papirnate trake.Darko Fritz: Paralelne stvarnosti – pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona i organizatori zagrebačkih izložaba NT-a te.. zalažući se za “aktivnu umjetnost”. Pythagore ostvarene su uglavnom tipografski. Osim autorskog broja časopisa “a” među rijetkim javnim predstavljanjima njegova umjetničkog djelovanja u 1960-im (njegov prijedlog za izložbu u Studiju G također je odbijen) bilo je sudjelovanje na izložbi Tipoezija 1969. i grupna je aktivnost postupno prestajala. Njegov će rad naknadno biti kontekstualiziran kroz mnoge umjetničke pravce kao što su minimalizam. prominentni sudionik. što iz suvremenog diskursa možemo sagledati kao preteču forme umjetničke knjige. Alfabeti. koju je osobno izdavao Ivan Picelj. koji je umjetnički djelovao pod pseudonimom Mangelos. Negation de la peinture. što su dijametralno suprotne vrijednosne kategorije od onih u radu grupe Gorgona. no vjerojatno ga možemo promatrati kao jedinstven autorski rukopis.

gdje se umjetnik služi svojim tijelom kao medijem. Gorgonini radovi šire su valorizirani tek naknadno. kroz okvir konceptualne umjetnosti i performansa. mail-arta. upotrebljava opisne i tautološke naslove: “Akcija uzimanja 120 pilula”. Ne sluteći koliko . Naknadne valorizacije U vremenu djelovanja grupe Gorgona njezin rad nije bio šire društveno vrednovan. poetski. u djelovanju grupe Gorgona pristup umjetnosti i svijetu krajnje je individualistički. nažalost. zvuče kao da je govorio o medijskoj umjetnosti uopće: “kako su NT bile posve okrenute budućnosti i kako su u sebi nosile elemente te budućnosti. tj. pod kojim se i predstavila u Galeriji grada Zagreba umjesto najavljene izložbe Tendencije 6 1978. performans u seriji od šest fotografija. a s brojnim filmskim i videoradovima. već retrospektivno sagledavajući povijesni put prve faze NT-a (1961–1965) riječi Radoslava Putara iz 1969. i to pod nazivom “Happ naš” 10. godine. a o njihovu utjecaju u Hrvatskoj otada nadalje kontinuirano nam svjedoči čak i aktualna umjetnička produkcija novih generacija. Serija akcija zabilježenih fotomedijem iz 1962. tržište i financijska potpora te ostali aspekti profesije i njene društvene pozicije tzv. začudan i apsurdan. racionalan i (lijevo. djelovanje Meštrovića. Tomislav Gotovac održao je i jedini happening u Hrvatskoj 1960-ih godina. Putara i Bašičevića kao likovnih kritičara i promotora ideja NT-a) i druge paralelne interese koji su bili izvan okvira javnog djelovanja i (p) određenog povijesnog trenutka. travnja 1967. praksa. kontekstualizacijom rada grupe kroz teoriju i praksu neobjektne (konceptualne) umjetnosti. neracionalni i “socijalno neangažirani” radovi Gorgone. slijedeći avangardističku i modernističku logiku negiranja povijesti i preispitivanja svijeta ispočetka. kao što su “privatni”. duhovit. Koncept brisanja granica između života i umjetnosti nalazimo i u radu filmaša i performera Tomislava Gotovca. Nove umjetničke prakse krajem 1970-ih. suvremene i tzv. performansa. Ne govoreći o kompjutorski generiranoj umjetnosti. antiburžujski) društveno angažiran na širokom planu te okrenut budućnosti. Danas su teorija. network. no na posve nov način. kritika. kasnije svedene pod zajednički naziv Nova umjetnička praksa. iako su njezini članovi bili prominentni sudionici likovne scene. Nakon 30 godina. Sinergija znanosti i umjetnosti NT-a revalorizirana je tek u okviru teorije i prakse (novo)medijske umjetnosti kasnih 1990-ih. instalacijama i performansima aktivan je i danas. nevidljivi. “Disanje zraka” i “Pokazivanje časopisa Elle”. Umjetnost u Hrvatskoj od početka 1970-ih obilježena je novom generacijom umjetnika kroz razne vidove konceptualne umjetnosti. u novoj sprezi društvenog aktivizma.Prostor u jeziku/Književnost i kultura šezdesetih 134 U djelovanju NT-a pristup je otvoren. kao umjetnici. upotrebe kompjutora i globalnog networka ponovo su prepoznate te ključne riječi NT-a. ako je primjenjiva uopće. čini se da linearna povijest umjetnosti nije primjenjiva na slučaj hrvatske likovne scene 1960-ih. body-arta. povjesničari umjetnosti i teoretičari. Uzimajući u obzir slučajeve preklapanja i istovremenosti dvaju suprotnih umjetničkih koncepata u okviru kojih su djelovali navedeni (vodeći) umjetnici. ambijenta itd. nihilističan.. Ta naizgled shizofrena slika može nam se činiti jasnijom s obzirom na zalaganja pojedinaca na javnom planu kroz ideje koje su polako formirale kulturni mainstream (npr. apsurdni. godine. (novo)medijske umjetnosti. Oba diskursa povezuje jedino (avangardistički) koncept brisanja granica između života i umjetnosti. okrenut prošlosti. distribucija. S druge strane. organizatori i kritičari. institucije. odvojeni i tek se ponekad preklapaju. podržavajući tradiciju građanstva u nestajanju u socijalističkom okruženju tadašnjeg Zagreba. poetični. u njihovu se krilu začela i negacija vlastitog postanka”.

već da pripada. istočnoeuropsko ili europsko ekskluzivno kulturno dobro. U slučaju NT-a periferizirana je i cijela Europa naspram Amerike. dok vjerojatno istinski pripada samo međunarodnoj kulturnoj zajednici modernističkog naslijeđa čiji je istinski plod i dio povijesti. bez obzira na tako karikirano ograničavajuće teritorijalno određenje. Pritom se zaboravlja da NT nije zagrebačko. prezentiraju same ili izvan zadanih kriterija i sistema kontrole uspostavljenih iz pozicija centara te iste moći.Darko Fritz: Paralelne stvarnosti – pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona će se pokazati točnim odnosi koje je predvidio za budući razvitak lokalne i svjetske kulturne industrije i nasilno periferiziranu poziciju Zagreba. velikom broju zemalja. hrvatsko. a kulturni imperijalizam s druge strane. kao što je Hrvatska. 135 . Kulturni imperijalizam i njegova industrija ne dopuštaju da se zemlje smještene na periferiju mape moći. pa se shodno tome i veće prezentacije poput NT-a i sličnih fenomena moraju predstavljati isključivo kroz zapadni kulturni mehanizam ukoliko žele komunicirati na globalnoj razini. vrlo agresivno upravo to zavijaju u maglu šutnje i pripremaju definitivnu negaciju”. razvila i emitirala u ovoj sredini” te da “već ima znakova kako elementi provincijske ograničenosti s jedne strane. u istom tekstu Putar napominje da se “klica fenomena te manifestacije [NT] začela.

Paralelne stvarnosti . 127-135. K. Fritz. Prostor u jeziku / Knjizevnost i kultura sezdesetih. Zagreb 2009. seminara Zagrebacke slavisticke skole. Urednička napomena: Uz tekst Darka Frizta Paralelne stvarnosti – pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona na 16 stranica otisnut je autorov izbor ilustracija. Ur. Micanovic.pluralitet likovne scene u Hrvatskoj 1960-ih godina: od Novih tendencija do grupe Gorgona. str. . Zbornik radova 37.D.

1967. MSU Zagreb Dušan Džamonja. Oton. . Gromače XI.Oton Gliha. 1960. spomenik Podgarić.

MSU Zagreb .Ivo Gattin. 1960. Plavi papir.

1962. Siva površina. 3. anti-časopis “Gorgona” br. MSU Zagreb Marijan Jevšovar. 1960–1962.Marijan Jevšovar. MSU Zagreb .

Zagreb. Galerija suvremene umjetnosti. 1961. Arhiv MSU Zagreb .Prva izložba Nove tendencije.

Članovi grupe Gorgona i prijatelji pozdravljaju radove pristigle na izložbu Nove tendencije. Graz. Neue Galerie. 2007. izložba Bit International. 1961. Arhiv: Matko Meštrović Ivan Picelj pored plakata koje je oblikovao za NT 1961–1973. . Fotografija: Balić.

1968. 1968. Svjetlonosni oblici. Prostorna konstrukcija. MSU Zagreb . MSU Zagreb Juraj Dobrović.Vojin Bakić.

Meandar u kut. 1961. MSU Zagreb . 1961.Julije Knifer. anti-časopis “Gorgona” br. 2. MSU Zagreb Julije Knifer.

.

1965. MSU Zagreb .Radni sastanak sudionika NT3. Dvorac Brezovica. Brezovica kraj Zagreba.

Ivan Picelj. 1. ZKM. Vjenceslav Richter. Karlsruhe. 2008. Karlsruhe. iz serije Oeuvre Programmée No. Reljefometar. 1967. . 2008. izložba Bit International. izložba Bit International. 1965. ZKM.

. 1. 1968. 1968–1969. MSU Zagreb Izložbeni program manifestacije Tendencije 4.Naslovnica časopisa Bit International br.

MSU Zagreb .Ivan Picelj i Vladimir Bonačić. t4. 1969.

arhiv bcd – cybernetic art team . kompjutorski generirana svjetlosna instalacija. Zagreb. Arhiv bcd – cybernetic art team Vladimir Bonačić. DIN. Karlsruhe. NAMA Kvaternikov trg.PR18. GF.Vladimir Bonačić.4). izložba Bit International. 2008. ZKM. 1969.E (16. 1969/1970.

Izložba Tendencije 5. 1973. Zagreb. anti-časopis “Gorgona”. 1965. 1973. br. Razgovor C3. Miljenko Horvat. 7. Tehnički muzej. MSU Zagreb Miljenko Horvat. MSU Zagreb .

1961. 1. 1961. MSU Zagreb Josip Vaništa.Josip Vaništa. Beskonačni štap / U čast Manetu. . anti-časopis “Gorgona” br.

iz serije Pokazivanje Časopisa Elle. 1962. Ekran. .Ivan Kožarić. MSU Zagreb Tomislav Gotovac. 1960.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful