University of Zagreb Centre for Mediterranean Studies, Dubrovnik The Mediterranean Memory Project The Second Reunion/Meeting

of the Cities - Dubrovnik’s Consulates Dubrovnik, October 15th – 17th, 2010-10-11 Dr.sc.Darko Bekić PRILOG POZNAVANJU DIPLOMATSKIH ODNOSA DUBROVNIKA I MAROKANSKOG SULTANATA U POSLJEDNJIM DESETLJEĆIMA REPUBLIKE Uvodna razmatranja Druga polovica 18.stoljeća u europskoj politici bila je obilježena propašću apsolutističkih monarhija, pa tako i vrste diplomacije, koja je bila pokretana dinastičkim interesima i sukobima europskih dvorova i aristokracija. Nova britanska diplomacija, ulazak mlade američke države na međunarodnu pozornicu i, osobito, Francuska revolucija, potpuno su izmijenili međunarodne odnose i diplomatsku aktivnost, pa tako i u mediteranskom bazenu. Umjesto feudalno-dinastičkih, religioznih i političkih sukoba, u prvi plan dolaze interesi mlade građanske klase, kapitalista i trgovaca, koji su tražili drugačiju, moderniju diplomaciju, baziranu na njihovoj želji za novom podjelom interesnih sfera, za širenjem nacionalnog tržišta, osiguranjem trgovačkih putova, najvažnijih sirovina i manufakturnih proizvoda. U takvim okolnostima, za prevlast na zapadnom Mediteranu borile su najveće trgovačke, ali i pomorske sile: V.Britanija, Španjolska, Francuska i Nizozemska, a u istočnom dijelu Mediterana, pripremao se konačni obračun s “bolesnikom s Bospora”, Otomanskim carstvom, u kojem su - uz navedene zapadne sile - sudjelovale još i Rusija i Austrija. Venecija i Dubrovačka Republika, dvije teritorijalno male, ali značajne trgovačke sile u mediteranskom prostoru, u drugoj polovini 18.stoljeća, već su se oporavile od krize u koju su 200 godina ranije upale zbog premještanja svjetske trgovine na Atlantik i Daleki istok (pri čemu je Dubrovnik morao prevladati i posljedice katstrofalnog potresa iz 1667. godine !). U svakom slučaju, u tom razdoblju, dubrovački kapetani i trgovci uspjeli su se uklopiti u nove strateško-političke odnose i prioritete međunarodne diplomacije, pa je Dubrovačka Republika već 60-ih godina 18.stoljeća, u regiji Mediterana imala 80-ak konzulata, dok je, primjerice, golemo Austrijsko carstvo, imalo samo njih 23.(1)Treba reči da je Dubrovačka Republika ulazak Napoleonove vojske u Grad, pa tako i svoj kraj, dočekala s čak 277 brodova, ukupne nosivosti od 25.512 kola nosivosti, koji su bili neprkidno angažirani u pomorskom prijevozu ili/i trgovini između svih važnijih luka na Mediteranu. U tom razdoblju, dubrovački su brodovi, osim u europske luke na atlantskoj obali, prelazeći Ocean, sve više doticali i luke Sjeverne i Južne Amerike, ali i one na drugj

1

naravno. Prvi diplomatski kontakti Dubrovnika i alauitske dinastije u Maroku Naše razmatranje diplomatskih odnosa između Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata odnosi se na razdoblje od dolaska na prijestolje pripadnika alauitske dinastije Sidi Muhammeda. također značajan državnik i reformator. ali samo do pada Dubrovačke Republike. u drugoj polovici 18.. 1806. 1757. u kojoj je nastojao . Francuske i Velike Britanije na zapadnom dijelu Sredozemlja. velikodušno je najavio ocu. Okružen sa svih strana Otomanskim carstvom. !). Međutim.Mekzen).za svoje ciljeve . pod upravom močne i sveprisutne administracije (tzv. još u 16.stoljeću. nakon što se. prisutne u mediteranskom bazenu.mala. u uvjetima de facto vazalnog odnosa napram Visokoj Porti (uspostavljenog još 1512. svoje interese mogao braniti samo vještom diplomacijom. ali i suvremeno ustrojenu vojsku u kojoj se posebno isticala sultanova osobna garda. a koje se razdoblje u marokanskoj historiografiji naziva “zlatnim dobom” alawitske dinastije i marokanske države. da je Moulay Ismail taj koji bi trebao promijeniti vjeru. Tijekom njegove vladavine. (2) Međutim.(3) I doista: poslije smrti Moulaya Ismaila. koji je vladao punih 57 godina. Austrije. a Španjolske. imali su konzulati Dubrovačke Republike. Maroko je u to vrijeme dobio i novu. Dubrovnik je. Dubrovačka Republika. sinova Moulaya Yezida (17901792) i Moulaya Slimanea (1792-1822). te geostrateški vrlo nepovoljno smještena država.godine. imali u svom posjedu. Vlaho). jer je Moulay Ismail imao harem od tisuću žena i nekoliko stotina sinova.Versailles je bio više nego šokiran ovom ponudom. sultanat je prerastao u – za tadašnje prilike – uređenu i visoko centraliziranu državu. Veliku ulogu u živoj diplomatskoj aktivnosti Dubrovačke Republike – kao što je dobro poznato i temeljito obrađeno u našoj historiografiji. te vladavine njegovih nasljednika. zagledao u francusku princezu od Contija te zaprosio njezinu ruku. nekom prilikom. u zemlji je nastupilo 30-godišnje razdoblje političke anarhije. u sklopu portugalske kolonije Goa.teritorijalno i po naseljenosti .iskoristiti sukobe interesa Francuske. uostalom. i u drugoj polovini 18. reprezentativnu prijestolnicu. smatrajući. Venecije i Carigrada na istočnom.stoljeća. na vlast došao sultan Sidi Muhamed ili Muhamed III (17571790). tijekom koje se na prijestolju izmijenilo sedam međusobno zavađenih prinčeva. Marokanski sultanat se.stoljeća . također oporavljao od stanovite krize koja je zemlju zahvatila nakon smrti sultana Moulaya Ismaila(1672-1727). da će princeza i u braku smjeti zadržati svoju krščansku vjeru. Ovo razdoblje bilateralnih odnosa dviju država u hrvatskoj je historiografiji 2 .strani. sastavljena od crnačkih robova (Abid Al Boukhari). i dalje je trpjela podređenu ulogu u odnosu na najveće sile. grad Meknes. gdje su Dubrovčani. da bi tek 1757. tako da njezin porod ne bi imao velike šanse da se domogne marokanskog prijestolja. Jedna epizoda slikovito opisuje vladavinu Moulaya Ismaila. kralju Luju XIV. od Perzije do Indije. enklavu “Sao Braz” (Sv. ali princeza od Contija mogla je smatrati da je dobro prošla. ako se želi oženiti s kčeri francuskog “Kralja Sunca”. Od vjenčanja nije bilo ništa.

međutim. 1765. u “Dubrovačkom listu”.stoljeća. s konca XVIII stoljeća.ponovno vratimo temi diplomatskih odnosa i sukoba Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata u 18.tijekom 60-ih i 70-ih godina .godine. tj. Istovremeno.. a ne neku marokansku luku. uzged rečeno..bacaju novo svjetlo i na Dubrovnik i na Maroko. objavio B. Zaustavio se i u Dubrovniku te ga opisao kao velik i lijep grad. osme godine vladavine Muhameda III. u Sarajevu. prvi pisao A. Kao kuriozitet navodimo da je prvi rad o marokanskoj dinastiji Alauita (koja. koje je 1960/1. Tijekom 16.stoljeću. pisac djela “Zakat Aaron” (žlj) Međutim. sultan Sidi Muhammed dao je pozvati u audijenciju sve europske konzule da bi im prenio svoju “uvrijeđenost na Dubrovčane”.stoljeću.Vučetić. Naime.(6) Nesumnjivo. (9) Zbog toga. Marokanski putopisac i kartograf Al-Idrissi već je u 12. u odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata pošlo je još više po zlu.(5).rata. o neugodnoj epizodi dubrovačko-marokanskog pomorskog rata u 18. Carigrad je za to doznao i Dubrovniku. doznao je da se u Aleksandriji jedna druga skupina hodočasnika ukrcala na neki dubrovački brod koji je.(4). kao svom vazalu. zabranio da uspostavlja izravne odnose s jednom islamskom kraljevinom.Korkut. još i danas vlada Marokom!) u Zagrebu objavljen još daleke 1801.Šundrica i B. izaslanici Dubrovačke Republike prvi su puta pregovarali sa sultanom radi otvaranja konzulata u Maroku.koristeći i nove izvore .. posvećen ovoj zanimljivoj temi. temeljito ju kartografski obradio i dao jedan od prvih srednjovjekovnih opisa mnogih naših gradova.(2) Prvo zaoštravanje bilateralnih odnosa Dubrovnika i Maroka Dvanaest godina kasnije.nekoliko radova o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka objavio je i I. u posljednja dva desetljeća. čini se opravdanim da se . da Dubrovnik sve svoje odnose sa muslimanskim vladarima mora obavljati samo uz posredovanje Carigrada.u duhu Breudelove historijske škole . u nas se nije pojavio ni jedan važniji znanstveni tekst. Ovo je bilo suprotno njegovoj noti upućenoj svim europskim kon-zulima još u studenom 1776. Poslije II sv. godine 1928. Međutim.stoljeću tamo je živio i stvarao dubrovački Židov Aaron Cohen de Ragusa. Međutim. Dne 1. ali dramatične događaje opet su se osvrnuli Z. Na Visokoj porti smatrali su. kao predmeta istraživanja. da njihovi brodovi marokanske hodočasnike imaju sigurno prevoziti i iskrcavati samo u marokanskim a ne u tuniskim. prošao hrvatskom obalom. za dinastije Almoravida.(3) 3 . upravo doplovili u Tanger. s puno brodova i kamenih zgrada. na ove zaboravljene. naime. od marokanskih hodočasnika koji su.stoljeća. Tek tada. tek je u novije vrijeme. alžirskim ili tripolitanskim lukama. koji .. srpnja te godine. prvenstveno zbog općenite popularnosti dubrovačke diplomacije.(7) Osim navedenih . kao odredište imao Tunis. o službenim i diplomatskim odnosima Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata nemamo podatka sve do druge polovice 18. temeljnim djelom o diplomatskim odnosima Dubrovnika i Maroka može se smatrati popis i sadržaj najvažnije primarne građe iz Dubrovačkog arhiva. a u 17. dubrovački su trgovci imali svoju koloniju u marokanskom gradu Fezu. 1778.Lukić. vračajući se iz Meke.obrađeno začuđujuće mnogo ali.Mitić (8) Na žalost. u svijetu je objavljen čitav niz važnih historiografskih djela i do sada neobjavljene građe.stoljeću.

s boravištem u Maroku. pa su u travnju 1780.listopada 1778. naravno. gu-sari u kraljevoj službi) dobili odobrenje da napadaju i pljačkaju dubrovačke brodove a njihove posade i putnike .(6) Pri tomu.. koji se. Britaniju ili Nizozemsku.kolovoza 1779. Na objavu rata. što bi marokanskog vladara prisililo da protestira u Carigradu ili. Daudibert je djelovao kao neformalni “agent” Dubrovnika. francuski uhode u marokanskoj luci Mogador (danas. tj. kao službenog predstavnika francuske krune. od Egipta do alžirskih granica s Marokom. Caille Daudiberta. mogli su lako stradati.mogao načuditi tolikoj pragmatičnosti Maroka i Dubrovnika. istog iznosa kojeg su Dubrovčani plačali i Otomanskom carstvu. spominjati Chenieru.Dana 27. često žalio na svog sunarodnjaka. strani konzuli. Chenier. marokanski hodočasnici . čak. ustvari. I doista. Essauira) otkrili su kako jedan dubrovački brod već ukrcava hodočasnike za Meku i raznu robu. S druge strane. čak. obaviješteni su da sultan namjerava objaviti rat Dubrovačkoj Republici. Tunisu ili Alžiru . Konzul Chenier nije se . kojeg su dubrovački izaslanici. predviđenu za iskrcaj u Tunisu i Aleksandriji.. samo 15 dana kasnije. sigurno je htio imati bar još jednog povjerljivog Francuza.(7) Iako do formalne objave mira još nije ni došlo. Francusku. navedeni casus belli čini se.kolovoza 1779. bila je pod formal-nom vlašči. akreditirani u Maroku. vrlo lukav i sposoban pregovarač.zbog stalnih napetosti u odnosima između otomanskih upravitelja Alžira i Tunisa. nastojeći izgladiti neugodni spor sa sultanom. ali ne i čvrstom kotrolom Otomanskog carstva. već na jednog francuskog trgovca i mešetara.rujna te godine. 1. Sidi Muhammed III . Zbog toga je Daudibert.(4) Iz današnje perspektive. došli u sukob s Carigradom. angažirali. čini se.odvode u roblje. u depešama francuskom dvoru. da je objavom rata najmanjoj pomorskoj sili na Mediteranu. izgleda. eventualno. javio Parizu kako su “europski intriganti. tj. Sultan je Dubrovačkoj Republici objavio rat. ali treba uzeti u obzir tadašnje političke i društvene prilike: čitava Sjeverna Afrika. bio “trn u oku” Chenieru. Dubrovčani su. atlantske obale Sjeverne Afrike pa su nastojali izbjeći svaki incident zbog kojeg bi. vojno intervenira radi njihova spašavanja. Naime. možda. nije mislio na dvo-jicu navedenih dubrovačkih izaslanika. Sidi Muhammed. karavanskim putovima.. Charles-Marie i Antoine Casilarija. što bi se moglo dogoditi ako i ka-petani njihovih brodova ne budu poštovali marokanske interese i njihove osjetljive odno-se s Visokom Portom.u izvještaju kralju Luju XVI . koji se u sve miješaju” izborili prekid rata.kao i svaki drugi makijavelistički vladar .osim Cheniera. odmah angažirali svoju diplomaciju.(5) Prema saznanjima francuskog konzula u Maroku. jer je on 16. u Maroko poslali dvojicu svojih pregovarača. njihova je misija bila uspješna. bizaran. koji bi mu “odrađivao” poslove o kojima se nije mogao dogovarati ili. 31.diskretno zastupao i interese drugih zemalja s kojima marokanski vladar nije imao formalne diplomatske odnose ili ugovore o miru. što je u praksi značilo da su marokanski korsari (tj. htio upozoriti velike europske pomorske sile. neformalnu.. U ovom slučaju. ali izravnu vezu sa Sultanom. Drugi mogući razlog objave rata Dubrovačkoj Republici mogao bi biti “pedagoške” naravi . Cheniera. ali je – kako se može razabrati iz Chenierove korepondencije s Parizom . Španjolsku. pa je ekspresnu normalizaciju njihovih odnosa pripisao hirovitosti sultana Muhameda III. budući da je on – suprotno volji konzula Cheniera – održavao paralelnu. tako što su dogovorili isplatu godišnjeg tributa od 1000 mletačkih cekina. ali i razbojnika koji su harali nesigurnim. Marokanski sultani pribo-javali su se eventualnih ambicija Carigrada da se domogne njihove.ako bi bili iskrcani u Tripoliju. koji se ne ravna prema nikakvim 4 .

Naravno. kako zbog 5 . kao vazal. Sidi Muhammed. da carigradskog Velikog Gospodara. s obrazloženjem da je “ jedan marokanski veleposlanik na Malti. Dubrovčanima je.”(9) Međutim. Carigradskom sultanu. već da će se pričekati dubrovačko izaslanstvo. pak. nakon što su zarobljeni Dubrovčani već odvedeni u španjolski Cadiz. (13) Međutim. računao da će .B.odgovorio je sultan “.ako se pokaže da su za navedeni incident ipak odgovorni Mlečani – i od njih iskamčiti godišnji tribut od 1000 cekina. u kojem ovaj Du-brovačku Republiku preporučuje velikodušnosti i pravičnosti marokanskog vladara. jer je prvih dana rujna jedna marokanska fregata zarobila i u luku Larache privela jedan dubrovački brod s 13 članova posade i šest putnika. Ako je doista riječ o mletačkom kapetanu. da tamo konačno utvrdi jesu li za iskrcavanje hodočasnika u Tunisu odgovorni Dubrov-čani ili Mlečani. prethodne godine. Venecija plačala alžirskom veziru. tj. pa mu se učinilo praktičnim. Ali. ovaj je naredio da se Maltežani odmah puste na slobodu. tj. to je bio mletački brod poznat po nazivu dubra-veneto:”Pa. u to vrijeme. 13orica Dubrovčana vraćena su 25. uživa zaštitu Visoke Porte. dobro” .. Naime. do sul-tana je protiv njih došla i optužba samih hodočasnika.).(8) Samo nekoliko dana kasnije. isti tribute koliki je. da ih otkupi. On je. op. Naravno. dubrovački konzul u Cadizu. valjda. ne baš uvjeren u vjerodostojnost svjedočanstva marokanskih hodočasnika. tamo bio vrlo lijepo primljen.(11) Istovremeno. Ustvari. pokazalo se da je Chenierova karakterizacija marokanakog vladara bila točna. dubrovački se kapetan nije dao smesti. umjesto u marokanskoj luci. iskrcao marokan-ske hodočasnike u Tunisu. zato što je prethodne godine neki kapetan. ova tvrdoglava upornost marokanskog vladara može se objasniti jedino njegovom gramzivošću. Maltežana. pred sultana. listopada u Tanger i predana židovskim trgovcima robljem. imenom Crocco (koji je na njegovu dvoru radio kao slikar !). treba dopremiti u Meknes i tamo je. navodno. kao da je riječ o “raguzanskom” brodu. ocjenjujući da oni ipak neće biti prodani.principima. prodati. u Veneciju je hitno poslao nekog Đenovežana.dubrovački brod mogao biti poslan. robu koju su Maltežani prevozili na Kanarske otoke. zajedno s mojim tajnikom (sidi Achmet ben Othmanom. da su marokanski hodočasnici krivo razumjeli riječ dubras.prema njegovim izvorima . neka vam Mleci plate brod i vrijednost robe (koje ćemo zadržati). koje je. a ne mletački brod. kada francuski konzul Chenier javlja Parizu da bi . u Tunisu iskrcao dubrovački. u Maroko je konačno stiglo dubro-vačko izaslanstvo. Oni su sa sobom donijeli i pismo carigradskog sultana.onda ću vas poslati. za račun Dvora. francuski konzul Chenier o tome je odmah izvijestio svoga kralja. u Cadiz da se tamo sve objasni.D. kao poklon. Sidi Muhammed dobro je znao da Dubrovačka Republika. “već na putu”. obdari baš dubrovačkim bro-dom.” Međutim. već “sve ovisi o njegovom raspoloženju i vladarskoj volji…”. On je odgovorio da je riječ o nesporazumu. koji su svom vladaru potvrdili da ih je. prije nekoliko godina.(12) Pregovori dubrovačkih izaslanika sa sultanom Afera sa zarobljenim dubrovačkim brodom i posadom otegla se do početka 1780. sultan odredio da budu prodani u roblje. Kada su ih oni doveli u prijestolnicu Meknes. u čijem je sastavu opet bio i Carlos Maria Dodero.(10) Zbog toga. početkom ožujka iste godine. njihov sunarodnjak.

a da nisu postigli nikakav uspjeh. ali da su do njih i drugih stranih konzula.(20) Ipak. I to bi bilo podnošljivo. kaida Muhammeda al-Guedira i odred konjice. da ih sigurno doprate do Marakeša. Marokanski vladar poslao je po njih visokog dvorjanina.nakon postignutog dogovora s izaslanicima . već samo u njihovoj domovini. ali ne i teret i sam brod. uputili tuniski beg. u Tunisu ili Alžiru. marokanski vladar oslobodio je 13-oricu članova posade. (17) Na kraju. ali pritisnuti i činjenicom da su za svoga boravka u Maroku već potrošili gotovo 30 tisuća funti. Dubrovčani Rusima prodali šestoricu Marokanaca kao roblje! (16) Nakon ove.”(14) Dne 19. koji su tamo pristigli. sultan Muhammed III na Dubrovačku Republiku adresirao je formalno pismo u kojem izjavljuje da joj . izgleda.svibnja 1780. ali se francuski konzul Chenier . ali na plačanje tributa i dalje nisu pristajali. Međutim... konačno došla dva navedena sultanova pisma.“oprašta” a svojim korsarima naređuje da prekinu sva neprijateljstva i oslobode zarobljene Dubrovčane. gdje je stolovao francuski konzul. Svečano su se obvezali da njihovi brodovi više nikada neće iskrcavati marokanske hodočasnike. francuski konzul – uvijek sumnjičav prema Dubrovčanima i njihovim odnosima s Marokom – izrazio je sumnju da će njihova misija biti brzo okončana. s kojeg su uspjeli preuzeti posadu. do rabatske luke Sale. koja su im javno pročitana. Svi su odmah zapazili da se u pismu Dubrovačkoj Republici ne spominje plačanje tributa. dubrovački izaslanici ipak su se morali pomiriti s gubitkom broda. alžirski vezir i aleksandrijski kadija. već Veliki vezir. primijetili da Chenier ne pokazuje nimalo solidarnosti sa zlosretnim dubrovačkim izaslanstvom. da im sultanove vlasti u Mogadoru nisu i dalje sprečavale odlazak iz zemlje. nije potpisao vrhovni vladar Otomanske imperije. pretpostavljamo. budući da ga. stigla je nova informacija iz Meknesa da je sultan Muhammed primio dubrovačko izaslanstvo. pa su dubrovački izaslanici bili prisiljeni tražiti i sultanu poslati nove preporuke i jamstva koje su. pomažući Portu u ratu s Rusijom.(21) U Parizu su.(15) Dubrovačkim su se pregovaračima ovi uvjeti. svibnja 1780. Sidi Muhammedu. Sultan je posebnu diplomatsku notu uputio i konzulima drugih zemalja u Maroku. (18) Istog dana. francuski konzul Chenier izvješčuje da su dubrovački izaslanici još u Essauiri. na njihovu zamolbu.”(19) Međutim. tako i zbog žara kojeg su pokazali te žrtava koje su Dubrovčani podnijeli. javljao da je dubrovačko izaslanstvo zadržano u Mogadoru (današnjoj Essauiri ).njezine lojalnosti i ovisnosti o Porti.u svojoj depeši Parizu . ali je odbio vratiti dubro-vački brod i njegov teret te ponovnu uspostavu mira s Dubrovačkom Republikom uvjeto-vao plačanjem godišnjeg tributa. 18.lipnja. kojom ih obavještava da je “stanovnicima Raguze odobrio mir. u depeši kralju Luju XVI. postignuto je kompromisno rješenje: s nadnevkom 10. ali ih je Sultan – čim je to osjetio – zaskočio novom optužbom: da su za vrijeme rusko-turskog rata.travnja. spokoj i uvjera-vanja o našoj dobroj volji. primječujući čak i to da su donijeli “preskromne darove.čuvao da ovu itekako važnu pojedinost ne pripiše u zaslugu dubrovačkim diplomatima. Tako je francuski konzul Chenier još 28. zlokobne optužbe. Usprkos to-mu. ali dosta hladno te da na njega pismo iz Carigrada nije ostavilo značajniji dojam. stranim izaslanicima. gdje je bio usidren i njihov zarobljeni jedrenjak. pa su mu poslli instrukciju da uloži svaki mogući napor da se 6 . činili neprihvatljivi pa su oklijevali s odgovorom. ova pisma nisu odmah dospjela u ruke ni dubrovačkim niti ostalim. čni se.

za razliku od nekih drugih europskih država. I kada je svakom Dubrovča-nu trebalo laknuti zbog prevladane krize u odnosima s Marokom. veću ulogu igrala podrška koju su Dubrovčanima pružili otomanski regenti u Alžiru. iako su znali da ne nastavljaju plovidbu prema marokanskim lukama već samo do Libije ili Tunisa. u prosincu 1780. ali i trezori Dubrovačke Republike. pak.pregovori Dubrovčana i marokanskog sultana što prije. odlučujuća bila čvrsta pregovaračka pozicija i vješ-tina dubrovačkih izaslanika. koji su na brod ukrcavali Marokance. završe.. pa i sama Visoka Porta ili je. ali su . i to uspješno.svojim korsarima naredio da opet počnu napadati i otimati dubrovačke brodove. samo nekoliko mjeseci kasnije. neki dubrovački brodovlasnici. Sultan Muha-mmed III je 4. dubrovačko izaslanstvo konačno je napustilo Maroko i sa sobom povelo kapetana i 12 mornara s njihovog zarobljenog broda..veljače 1781. primjerice.prihvačali i prijevoz samo do Tunisa. Dubrovačka se Republika – i nakon neugodnog incidenta s hodočasnicima. danas je teško utvrditi. koji bi na brodu došli u sukob s krščanskim putnicima ili posadom. Umjesto mira. 9. samo dva mjeseca kasnije. riječ je bila o pobunama marokanskih putnika-hodočasnika. Od svog povjerljivog izvora. po-slao u Pariz. Ovdje treba razjasniti da je Moulay Yezid bio najstariji sin i prijestolonasljednik. Nizozemska. plodonosniju suradnje dviju država. bez obzira da li je riječ o dubrovačkoj ili robi koja se prevozi za potrebe građana drugih država. ali da. ali u naturi!). “izvukla” bez plačanja godišnjeg tributa ! Da li je. Portugal. ali naširoko poznat i po svom prijekom karakteru. ali ponekad su. umjesto u Maroku – iskrca-vaju. njihove posade i robu. prema kojemu je stari sultan. čini se. a ponekad je bila riječ i o kratkovidnoj gramzivosti kapetana. uputio notu. (24) Međutim. odnosno. Švedska. princ Moulay Yezid. a koje su govorile o tome da je do marokanskog sultana ponovno došla vijest kako dubrovački kapetani hodočasnike na povratku iz Meke. Venecija i dr.. novo zaoštravanje i – rat ! Koncem lipnja 1780.(22) Naime. nakon koje su mogli početi novu. najveće zasluge za to ima njegov sin. Chenier je doznao da hiroviti marokanski suveren namjerava još jednom normalizirati odnose s Dubrovačkom Republikom. Danska. očigledno. konzul Chenier javlja francuskom dvoru kako je upravo doznao da je Sultan dao pozvati u Tanger dubrovačkog konzula iz španjolskog grada Cadiza. kojom ih je informirao da je – zbog ponovnog prijestupa Dubrovačke Republike u postupanju s marokanskim hodočasnicima . Danske i Venecije. koje su marokanskom sultanu plačale tribut (također i Švedska. pritivno njihoovj volji. bili su najveće žrtve takva postupanja pojedinih kapetana ! Tako je i bilo i ovaj put: stalnim diplomatskim predstavnicima europskih država u Maro-ku (Francuska. Ponekad su to hodočasnici i znali. bili i prevareni ! U svakom slučaju. ali bit će da su i jedna i druga okol-nost odigrale svoju ulogu.. koji je i sam bio Španjolac. pomalo nevjerojatno zvuče informacije što ih je francuski konzul Chenier. protestirali zbog slabe hrane ili slično.). rata objavljenog od strane sultana. Carlosa Mariu Dodera. u tuniskim lukama Soussa i Sfaqs !(23) Tumačenja za ovak-vo neodgovorrno ponašanje dubrovačkih (ali ne samo njih već i nekih francuskih. ovaj puta. Tako je tri godine 7 . Tunisu i Egip-tu.prosinca 1780.zbog povoljne cijene . imao slabost. u tomu. mletačkih i drugih kapetana !) su različita: u pojedinim slučajevima.

opet doplovi u luku Sale. umjesto. paša Achmet ben Achmet. također izvještava o normalizaciji odnosa Maroka i Dubrovnika te o gotovo privilegiranom položaju. marokanski su mu prinčevi izdali pismeno jamstvo da može slobodno sidriti u bilo kojoj marokanskoj luci. razboljelo se više članova njihove velike prat-nje. U političkom metežu koji je nastao. imenom Jakov Kizlar. zahvalivši na susretljivosti i prijateljskim gestama prema Dubrovniku te od njega zamolio odobrenje za povratak u Španjolsku. brod bi se mogao vratiti u Dubrovnik.. a u njemu marokanski vladar. Tijekom hodočašća. Dubrovnik nije mogao proći bez da plati odštetu. Dubrovačka Republika je – slično kao i Švedska – dobila obvezu u naturi: da svakog ljeta u Maroko pošalje po jedan jedrenjak nosivosti tisuću kvintala. pa je izbila pobuna. svom ocu toplo su preporučili Dubrovčane i založili se za normalizaciju odnosa s njihovom Republikom. informira svoga močnog susjeda da je prihvatio njegovu preporuku i obnovio mir s Dubrovčanima te da ih nije opteretio nikakvom velikom obvezom.travnja 1781. poslao ga je. po cijeni i na bilo kojim rutama. Našao se tamo i jedan dubrovački kapetan. s puno poštovanja. prinčevi Moulay Yezid i al-Salam opet su za plovidbu do Tunisa unajmili neki dubrovački brod. (27) Osim ovog. njegov otac ga je odmah uhapsio ali. radi obavljanja sličnih poslova. početkom ožujka 1781. dubrovački konzul Dodero dobio je još dva pisma.. princ Moulay Yezid dao se od svojih odanih jedinica proglasiti sultanom. a po povratku u domovinu. koji im je ponudio da čitavu marokansku ekspediciju svojim brodom besplatno preveze do Aleksandrije. adresiranom na velikog vezira u Carigradu. 1778. što je razbijesnilo građane prijestolnice. s nadnevkom 4. Ipak. ali pod nezadovoljajućim uvjetima I doista ! Konzulov sekretar donio je svome šefu u Sale sultanovo pismo adresirano na Senat Dubrovačke Republike. s tim da narednog ljeta. koji su plaćale druge zemlje. do Aleksandrije. koji će odsada. Nakon 6-mjesečnog angažmana. U znak zahvalnosti.. ovoga puta. Sultan je Dubrovačku Republiku stavio pod svoju zaštitu. uživati dubro- 8 . U drugom pismu. dubrovački je konzul stigao u rabatsku luku Sale ali se razbolio. koji bi šest mjeseci razvozio robu (ponajviše žitarice) za potrebe raznih marokanskih vilaja. ali da u Meknes svakako pošalje svoga tajnika. Dapače. pa nije imao snage produžiti put do prijestolnice. marokanski ministar i valija od Doukkale. tributa u novcu. “…baš kao što ste pod zaštitom Otomanskog sultana. sultanovo pismo sadržavalo je i dozvolu dubrovačkim brodovima da slobodno ukrcavaju i prevoze marokanske hodočasnike. Međutim. Što je najvažnije. sultanovo. u Meknesu uveo neki novi porez. Na povratku iz Meke. umjesto da mu odrubi glavu. koje je marokanski prijestolonasljednik nastojao poštediti mukotrpnog puta kroz pu-stinju. koje dogovore s putnicima. isti ili neki drugi brod. Međutim. (25) Mjesec dana kasnije.ranije.(26) Uspostava mira. bilo je adresirano na carigradskog sultana.” Ali. Prvo. sultan mu je odgovorio da mu dozvoljava ostati u Saleu. u marokanskim lukama. Zato je poslao pismo sultanu. kojim se službeno obnavlja mir između Maroka i Dubrovnika. da se tamo smire i posvete vjerskim pitanjima. zajedno s mlađim i također problematičnim bratom Moulayem al-Salamom na hodočašče u Meku. koji će se otamo “vratiti vrlo zadovoljan”.

Tijekom 1781. skromno naglašavajući kako je on tek izaslanik “jedne male republike. kave.(29) Dubrovački su sena-tori ovaj zahtjev marokanskog vladara dočekali s velikim negodovanjem i odmah se požalili carigradskom sultanu. u marokansku luku Sale stigao je. posebno zato što stoje pod zaštitom Otomanskog carstva. Sa svoje strane. koje bi mu mogle zagorčati diplomatsku misiju. ali koji – po ocjeni francuskog konzula . dodajući kako se dva sultana . iako ona već plača tribut i uživa zaštitu Visoke Porte.(28) Poslije ovih događaja. stranih vladara. Također. Ovim gestama prema Dubrovačkoj Republici. pa je zatražio njegovo odobrenje. koji su dopratili dubrovačkog “veleposlanika” do Meknesa. objektivno. Carigradski sultan promp-tno je podržao Dubrovčane i to potvrdio pismom. objašnjavajući da marokanski suveren očigledno ne vodi računa o činjenici da dubrovački brodovi nisu u vlasništvu Republike. dubrovački Senat požalio se Carigradu i zbog sve razvidnijih pretenzija marokanskog sultana da Dubrovačku Republiku pretvori u svoga vazala.marokanski) – moraju još više zbližiti. (30) Po njegovu prispijeću u Meknes. bilo u 9 ..vački pomorci. ali u travnju 1782. marokanski je sultan jednim pismom od dubrovačkog Senata zatražio da mu pošalje tri broda. nije bio profesionalni diplomat (ili se takvim samo gradio !) pompozan doček i pratnja bili su neobični. tim više što je u njegovoj pratnji bio samo jedan sluga. već unaprijed htio pokazati svoju dobru volju i pri-jateljstvo. čije brodove Senat ne može samo tako rekvirirati i stavljati u službu države. tijekom lipnja 1782. sultan je odmah primio dubrovačkog izaslanika koji mu je predao pisma i poklone. nije daleko od pameti pretpostavka da je hinjenom skromnošću dubrovački diplomat. Izaslaniku koji. marokanski je ministar htio pokazati duboko poštovanje svoga sultana prema Visokoj Porti. adresiranom na marokanskog sultana.nisu posebno impresionirali sultana. očigledno. nije u stanju zadovoljiti zahtjeve marokanskog vla-dara. očigledno. jedan izaslanik Dubrovačke Republike.onaj “od Istoka” (tj. dubrovački poklisar ispričao se što su ga netočno najavili kao velepos-lanika. budući da su mu potrebni baš svi brodovi. S tim pismom. ali ga pripreme za rat s “nevjernicima” sprečavaju da ih pošalje. odnosno. K tome. na koji bi se mogli ukrcati pokloni za cari-gradskog sultana. Valija od Sa-lea nije ga htio pustiti u zemlju bez dozvole sultana. koja se jedva nazire na karti svijeta. od Salea do Essauire. dubrovački su brodovi redovno doticali marokanske luke. On. čokolade. francuski konzul Chenier je protokolarnu gestu sultana prema dubrovačkom poklisaru protumačio kao dobar znak za interese Dubrovnika. koji bi trebali oslobođene muslimanske robove s Malte prevesti u Aleksandriju i u Tunis. zajedno s još jednom porukom od dubrovačkog Senata. očigledno..” Međutim. odnosi Dubrovačke Republike i Marokanskog sultanata su se višemanje normalizirali. U tom smislu. ali i raznih pobunjeničkih skupina. budući da je marokanski vladar. već privatnih bro-dovlasnika. najavio je da Sidi Muhammed ima spremne velike i lijepe poklone za carigradskog sultana. Sultan je u Sale odmah poslao jednog visokog dvorjanina i čak pedeset konjanika. Zato marokanski ministar moli velikog vezira da pošalje jedan “veliki i komotni” dubrovački jedrenjak. ustvari. koji su se sastojali od izbora čajeva.. carigradski) i onaj “od Zapada” (tj. svojem domačinu htio odmah dati do znanja kako Dubrovnik. porculana i srebrenine. među kojima i čuveni arapski konji. nije znao da po marokanskim cestama luta puno očajnih prosjaka i razbojnika. tim više što je Dubrovčanin nosio i pismo carigradskog sultana.

Međutim. Gibraltara. 1792. sultanu Slimaneu. u zimu 1796. povučenosti i inteligenciji(…) nikada. koji se dao proglasiti sultanom u Marakešu te napravio još i pogrom marokanskih Židova. bilo u naturi.na tlu britanskog posjeda. zemlja se godinama ni demografski nije mogla oporaviti. pak.”(32) Dodati dogašaje od 1793. uživanja s kurtizanama i svega ostalog što narušava dostojanstvo. kao da je velikom vjerniku. uleme podržali malo promišljenije nego njegova starijeg brata. Moulay Yazid je poveo sveti ratdžihad protiv Španjolske. i njegovo kraljevanje bilo je prve četiri godine obilježeno neprestanim sukobima s trojicom od mnogobrojne brače. Pad Dubrovačke Republike i polagano propadanje Marokanskog sultanata Nakon smrti Sidi Muhameda. kojem je jačanje međunarodne trgovine s europskim zemljama i Otomanskim carstvom bio jedan od prioriteta vanjske politike. na prijestolje se popeo njegov najstariji sin Moulay Yazid.(x) Naslijedio ga je njegov brat. Moulay Slimane kojeg su. također hinjenom ljubaznošću. možda..već je bio mrtav. I . odgovorio da će učiniti sve što mu je u svom “kališerifu” poručio carigradski Veliki Gospodar. bilo učinjeno s dozvolom marokanskog sultana. Naime zbog velikog broja stradalih od neizlječive bolesti. Moulay Slimane postao je sultanom jer:“…zahvaljujući svojoj pobožnosti. pored onog kojeg je već imala odmah preko puta . poznat po nasilništvu. Ubrzo nakon što je skršio pobunu svog brata Hichama. ovdašnji suveren “tražiti od ove majušne republike. koji su također pretendirali na prijestolje. ovog puta. za razliku od svoje starije i mlađe brače. a sve veće trgovačke autarkije i ovisnosti o stranim silama. nije imao smisla za zadovoljstva kao što su lov..novcu. pa su 10 .samo dvije godine poslije ustoličenja . bila blagotvorna s političkog gledišta. u koji su se interesi dubrovačkih kapetana i trgovaca odlično uklopili. Sultan je. dubrovački je izaslanik u marokanskoj prijestolnici ostao do konca kolovoza. Kuga je za sultana. kada je riječ o Dubrovčanima. članovi Dvorskog vijeća !) zbog svoje neukrotive mržnje prema krščanima i Židovima.To je.(31) Na iznenađenje uvijek pomalo ciničnog francuskog konzula. ali je ostavila teške posljedice za marokansko gospodarstvo.”(y) Međutim. ali Chenier nije uspio precizno ustanoviti o kakvoj se diplomatskoj misiji radilo i što će. smrtno su stradala i sva tri njegova pobunjena brata. od posljedica ranjavanja u jednoj bitci protiv vojske “katoličkog kralja” Karlosa III. naravno. dakle. skoro tri mjeseca. ali i popularan među ulemama(vjerski učitelji i mudraci. do 179 u marokanskom gradu Tangeru otvorila svoj konzulat. pomoć došla od samoga Alaha ! U nagloj provali epidemije kuge koja je poharala čitavi Maroko. muzika. na kraju. zbog sve manje proizvodnje.

Tako je ostalo zabilježeno da je 1797. Maroko je padao sve dublje u apatiju. a gospodarska hegemonija moćne Francuske sve više se nadvijala nad Sultanat. Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku.(ž) U atmosferi obilježenoj teškim gospodrskim stanjem u zemli. Pomorski rat Maroka protiv Dubrovnika. politički. koji ga je jednim pismom izvijestio o najnovijim događajima na europskim bojištima a posebno o francuskom zauzeću Napulja i Dubrovačke Republike te o imenovanju Louisa Bonapartea za kralja Nizozemske. (6) B.”(z) Tako se završava naše podsjećanje na diplomatske odnose i sukobe Dubrovačke Republike i marokanskog sultanata. 1928. I. (2) Vidi o tome. nalazili su za sebe posla u Maroku.pp.. Dr. i početkom 19. dubrovački Senat konzulu Branki naredio da osigura brod koji bi iz Maroka prevezao tovar voska do luke Livorno.Darko Bekić. teško trpjeli. naravno.40-47.Vol. ako bi se potpuno odrekao Engleza. potkraj 18. 1806.u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvu . (5) A. tek poslije 100 godina strane hegemonije i protektorata.poljoprivreda a s njom i izvoz. za kralja Dviju Sicilija. Lukić. i 19. a Dubrovnik je .145-151. francuski ministar izvještava marokanskog vladara da se engleskim brodovima zabranjuje uplovljavanje u bilo koju europsku luku. Dubrovački list (Dubrovnik). u Diplomacija Dubrovačke Republike. (4) F. najnapredniju u čitavom arapskom svijetu.stoljeću: slučaj naseobine Sveti Vlaho kod portugalske Goe u Indiji. gospodarski i društveno.1954.1801. Začeci kolonijalne ekspanzije Dubrovačke Republike u 16. 23 au 29 Janvier 2010. drugog Napoleonova brata.No3. opet osamostalio i danas se . Knjiga I. (7) B. u Italiji. 1952.uskrsnuo kao jedan od dragulja suverene i neovisne hrvatske države. a da će francuske jedinice .832.III/Nos. a marokanskom sultanu Talleyrand zloguko savjetuje “da bi učinio najbolju stvar. sultan Moulay Slimane doznao je o padu Dubrovačke Republike. španjolski posjed na tlu Maroka! Španjolska i Portugal ubrzo će postati obične francuske provincije. Rabat. Neprijateljski stav Maroka prema brodovlju dubrovačke zastave. Zagreb.Šundrica.. B. _____________________________________________________________________ (1) V. odnosno. Marokanski sultanat se.čim to bude moguće – ući i u Ceutu.Vučetić. u istom pismu.3. Vol. Dubro-vački kapetani.II. „La vraie histoire des Alaouites“(TelQuel).. Bencheikh. i u takvoj. 1998. Diplomatsko-konzularna predstavništva Dubrovačke Republike u 18.von Dombay. Otada je prošlo više od 200 godina. Dubrovački vjesnik (Dubrovnik). Muha-meda VI ubrzano pretvara u modernu državu.Također. Zbornik simpozija. mož-da. Pomorski zbornik. Agram. Napoleonov ministar vanjskih poslova.Ivančević. pp. Geschichte der Scherifen oder der Koenige des jetzt regierendem Hauses in Marokko. O tome mu nije javio dubrovački konzul u Tangeru već.V/br.. (3) S. 11 . Anali Historijskog instituta u Dubrovniku (Dubrovnik). Talleyrand.stoljeća. ali ipak.Korkut.III.pod žezlom još uvijek iste.stoljeću.p.Vol.. MVPRHDiplomatska akademija. Diplomatski odnosi i sukob između Dubrovačke Republike i Maroka u XVIII stoljeću.(1965). pola stoljeća ranije. alauitske dinastije i Njegova Veličanstva.118-119. nezavidnoj situaciji. koji su najpokvarenija i najperfidnija nacija svijeta. Josepha. ali i općim ratom u Europi.

La Republica de Ragusa y los Alawies de Marruecos. Histoire de l’empereur du Maroc Mohamed Ben Abdellah.prema jednom pismu konzula Cheniera ..Mitić.. (žlj) E.V. (10) Ibid.E. R.E.692-3. Un Chargee d' affaires au Maroc. (6) P.Vol.pp. izvora za bilateralne odnose Dubrovnika i Maroka: G.Loubida Diaz. L’Histoire de la Diplomatie Marocaine des origines a nos jours.P.506.( Ibidem..E.772. objavljenih 2009. Daudibert je sultana obavijestio o želji Washingtona da uspostvi odnose s Marokom te ga nagovorio da odobri dolazak i zajamči sigur-nost za prvo američko izaslanstvo u Maroku. Marruecos….p. 758. Daudibert je . itd. p. čini se.. strogo ga podsjeća da je. I.Rue du Four. odigrao ključnu ulogu u pregovorima između sultana Muhameda III i dubrovačkih poklisara. (Ost-)Europaeische Geschichte und Globalgeschichte.N. stajao i iza prvih pregovora između predstavnika SAD i marokanskog vladara. sultanovo pismo od 10.766.cit.p.1. Jedan značajan uspjeh dubrovačkog konzulata u Cadixu. treba izdvojiti kapitalno djelo marokanske historiografije u deset tomova: A. p.115.P. do nedavno nepoznatih.N. Rabat.Loubida Diaz. te mu preporučio da hodočasnike iz Egipta francuski brodovi ne prevoze duž sjevernoafričke obale već preko Marseillesa i duž španjolske obale.) (5) J. 1989. Editions LaPorte. kada je kapetan francuskog broda neke marokanske hodočasnike iskrcao u Tunisu.Tazi. 13. pp. Naše more (Dubrovnik).(izviješća agenta danske trgovačke kompanije iz 1791) te P. La Correspondance du consul Louis Chenier 1767-1782. Prema J.Mitić. Caille.166-7.cit. Les accords internationaux du Sultan Sidi Mohammed Ben Abdallah.svibnja 1780..V/1958.231. sve do marokanskih luka.de//geschichte/handbuch) (2) Đ. p. nalazi se u Dubrovačkom arhivu. (9) Budući da na ovom mjestu ne možemo navesti svo bogatstvo objavljenih naslova.E. cif. (8) I. Paris.1970. Pomorstvo Dubrovnika od XII do početka XX stoljeća. 1998. Grillon.. te dva toma “Annexes”. zbog istog razloga. Loubida Diaz.Sveska1: Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka. Otpravnik poslova Dubrovačke Republike u Maroku. p.Grillon. Rabat. pp.(Ibidem.163.Cailleu. kaže se kako marokanski suveren „prihvaća obrazloženja“ koja mu je konzul dao glede jednog sličnog incidenta. Pomorski zbornik 44(2006). 1970.775. Marruecos y el mundo Exterior en la segunda Mitad del Siglo XVIII.507.P. Također. Također.Grillon.pp. „objavio rat Dubrovačkoj Republici“. op. (4) U pismu kojeg je sultan Sidi Muhamed tog dana uputio francuskom konzulu u Maroku Louisu Chenieru.p.navodno..168-9.Grillon.V.cit. (2) R.Stolberg (Bonn)..XI/1963.pp. La Correspondance du Consul Louis Chenier. S. u Digitales Handbuch zur Geschichte und Kultur Ruslands und Osteuropas (www. (9) R. 12 .672. ograničavamo se na samo nekoliko temeljnih. 733.) (8) Ibidem.Host.Bašić.M. 1757-1790 (zbirka dokumenata).. op.(diplomatske depeše francuskog konzula u Maroku).vifaost. (7) Osim što je. Sarajevo.1960. 1767-1782.755. (3) P. S. Naše more (Dubrovnik)Vol. Der Mond ist Kein Kochtopf . Paris.169-70.op. p.. Naime.

13 .34-37.cit. P.pp.M.1027.p.24-27. (26) P. (25) B.899.Grillon. op.p. op.784.cit.1810 (http://dp.cit.Paris.Grillon. p. Travels through the Empire of Marocco.net) (ž) V..(11) Ib. (22) Ibid. (29) B.. (21) Ibidem. p.Grillon.Physician to the Forces. navedno prema S.op.Caille.1017. (12) Ib.830. 1936:.p. P.p.p.Benoist-Mechin.cit. (y) Al Nasri.p..Grillon. Histoire des Alauites.D.cit.cit.231.Grillon.Korkut.Buffa. op..798..p... (30) P.827 (17) Ib.786.op..p.. (24) P.232.812. P. (19) Ibidem.Korkut..pp.20-22.cit. (13) Ib.pp. 46-51. (23) B. Dokumenti o odnosima Dubrovnika I Maroka.p.Korkut. Kitab Al Istiqsa.. op. (32) Ibid.p.p. Sarajevo.833. Arapski dokumenti u državnom arhivu u Dubrovniku. 1994. (15) Ib.Korkut. (14) Ib.881. op.827.13.cit.op.238.807-8. p. 1760-1808.pp.pp.cit.28-30.cit.Bencheikh. La vraie histoire….London.Ianlević..1032. op.934.p. Luka Livorno i dubrovački brodovi.890. (31) Ibidem. (28) P.. (18) J..1023. (16) Ib.p. op. Perrin.Zavod za historijska istraživanjapomorstva južne Dalmacije. op...rastko. (x) J. (20) B. (z) J.p.p.Grillon. 1268-1971.Pomorski muzej.912.Grillon.p.Caille.cit.p.52-54. op.cit.1968. p.45.42-45.885-6.145. 1960. Part III. (27) J.pp..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful