You are on page 1of 79

UBOJSTVO NA IGRALITU ZA GOLF

1. POGLAVLJE SUPUTNICA Ako se ne varam, dobro je znana anegdota o mladom piscu koji je, u namjeri da poetak svoje pripovijesti uini snanim i dovoljno izvornim kako bi privukao i prikovao pozornost ak i najokorjelijeg urednika, sroio sljedeu reenicu: "- K vragu - ree grofica." Za divno udo, ova moja pripovijest poinje slino. lako dama koja je izustila usklik nije biVa grofica. Bio je rani lipanjski dan. Upravo sam bio obavio neki posao u Parizu i vraao sam se jutarnjim vlakom u london, gdje sam dijelio stan sa svojim starim prijateljem, bivim belgijskim detektivom Herculeom Poirotom. Brzi vlak za Calais bio je izuzetno prazan - zapravo, u mojem je odjeljku bila samo jo jedna putnica. Kako sam prilino naglo napustio hotel, u trenutku kad je vlak krenuo jo sam bio zabavljen provjeravanjem jesom li pokupio svu svoju prtljagu. Do tada jedva da sam primjeivao svoju suputnicu, no u tom trenutku neoekivano sam postao svjestan njezine prisutnosti. Skoivi sa sjedala, otvorilo je prozor i gurnula glavu van, da bi je trenutak potom uvukla i kratko, no snano uzviknula: - K vragul Ne bih rekao da sam staromodan. No od ena oekujem enstveno ponaanje. Nemam razumijevanja za suvremene neurotine djevojke koje pleu dez od jutra do mraka, pue poput dimnjaka i izraavaju se jezikom od kojeg bi se zacrvenjela i kakva enturaa. 5 Podigao sam malo namrgoden pogled prema pristalom, pomalo drskom licu, okrunjenom izazovnim crvenim eiriem. Svako su uho skrivali gusti crni uvojci. Procijenio sam kako joj je tek malo vie od sedamnaest godina, no lice joj je bilo prekriveno puderom, a usne su bile vrlo napadno premazane crvenilom. Nimalo u neprilici, uzvratila je pogled i nainila vrlo izraajnu grimasu. - Moj Boe, sablaznili smo dobrostivog gospodina! - obratila se zamiljenom sluateljstvu.Ispriavam se zbog svog jezika! Veoma je nedostojan jedne dame, i tako dalje, no, Boe moj, imam mnogo razloga za to! Znate li da sam izgubila jedinu sestru2 - Doista2 - upitah uljudno. - Kako nezgodno. - On zamjera! - primijetila je dama. - On zduno zamjera meni, mojoj sestri - a potonje je nepoteno, jer je nije ni vidio! Zaustio sam, no pretekla me je. - Ne recite ni rijei! Nitko me ne volil Otii u u vrt i jest u crvel Buhuuu. Satrta saml Zakopala se iza stranica nekog velikog francuskog stripa. Za minutu ili dvije ulovio sam njene oi kako me kriom motre preko vrha lista. Unato svemu, nisam mogao suspregnuti smijeak, pa je za nekoliko trenutaka odbacila novine i prasnula u veseo smijeh. - Znala sam da niste takva mrguda kao to izgledate - uskliknula je. Smijeh joj je bio tako zarazan da se ni ja nisam mogao uzdrati od toga da joj se pridruim, iako nimalo nisam bio oduevljen izrazom "mrguda". - Eto tako! Sad smo prijatelji - izjavila je nestana djevojka. - Recite kako alite zbog moje sestre... - Oajan sam! - Tako i treba! 6 - Dopustite da dovrim. Namjeravao sam dodati da u, iako sam oajan, vrlo lako prebroditi njezinu odsutnost. - Pri tomu sam se lako naklonio. No ova najneobinija od svih gospodica namrgodila se i zatresla glavom. - Prestanite s tim. Miliji mi je tos s "dostojanstvenim neodobravanjem". Oh, to vae lice! Govorilo je: "Ova nije . jedna od naih." U emu ste imali pravo - iako je, znajte, danas to prilino teko ustanoviti. Ne zna svatko prepoznati razliku izmedu dame iz polusvijeta i dame iz visokog drutva. Eto ti, rekla bih da sam vas opet sablaznila! Vas su iskopali iz duboke ume, zar ne~ Ipak ne zamjeravam na tomu. Bilo bi dobro da je vie takvih poput vas. Mrzim tipove koji se ponaaju drsko. Od toga poludim. estoko je tresla glavom. - Kakvi ste kad ste bijesni2 - propitkivao sam se sa smijekom. - Pravi mali vrag! Nije me briga to kaem, a ni to inim! Jednom sam gotovo zatukla jednog tipa. Da, zaista! A bio je to i zasluio! - Tada - molio sam - nemojte se naljutiti na mene.

- Neu. Svidate mi se - od prvog trenutka kad sam vas ugledala. No djelovali ste tako odbojno da sam mislila kako nikad neemo postati prijatelji. - Eto, posta!i smo. Recite mi togod o sebi. - Glumica sam. Ne - ne od onih na koje mislite. B!la sam na daskama ve kao dijete od est godina prevrtala sam se. - Kako, molim - rekoh zbunjeno. - Nikad niste vidjeli djecu akrobate2 -Aha, shvaam! - Rodena sam u Americi, no najvei dio ivota prove!a sam u Engleskoj. Sada imamo novu predstavu... - Mi2 7 - Moja sestra i ja. Pomalo pjevamo i pleemo, ponekad stepamo, ubacimo neku starinsku toku. Sve to nova je zamisao i upali svaki put. Bit e i novca od toga... Moja se nova poznanica nagnula prema naprijed i odrala je blagoglagoljivo predavanje, pri emu je velika veina izraza bila meni potpuno nepoznata. Unato tomu zatekao sam se kako se poinjem sve snanije zanimati za nju. Ostavljaia je dojam udne mjeavine djeteta i ene. lako vrlo iskusna i kako ree - kadra da se brine o sebi, bilo je neega neobino bezazlenog u njezinu prostodunom stavu prema ivotu i u njezinoj iskrenoj odlunosti da "ini dobro". Proli smo kroz Amiens. To je ime probudilo u meni mnoge uspomene. Moja suputnica kao da je naslutila to mi se vrzma po glavi. - Mislite na Prvi svjetski rat~ Kimnuh. - Proivjeli ste ga, pretpostavljam2 - I te kako. Bio sam ranjen, a poslije bitke kod Somme proglaen sam potpunim invalidom. Sad sam neke v~ ste privatnog tajnika jednom lanu Parlamenta. - Ohol To je vjerojatno vrrlo uman posao! - Ne, nije. Zapravo je uasno malo posla. Obino je nekoliko sati na dan sve to radim. Takoder je jednolino. Zaista ne znam kako bih preivio da nema neega drugog to me mnogo vie zanima. - Ne recite kako skupljate kukce! - Ne. Dijelim stan s jednim vrlo zanimljivim ovjekom. On je Belgijanac - bivi detektiv. Smjestio se u Londonu kao privatni detektiv i ide mu izvanredno dobro. Opetovano je dokazao kako je u pravu u sluajevima u kojima je slubena policija zakazala. Moja sugovornica sluala je irom rastvorenih oiju. - Pa to je silno zanimljivo! Ja oboavam zloin. Gle 8 dam sve krimie u kinu. A kad piu o nekom umorstvu, ja jednostavno gutam novine. - Sjeate li se sluaja Styles~ - upitah. - Da se prisjetim, nije li to bila ona otrovana stara gospoc~a2 Negdje u Essexu2 Kimnuh. - To je bio Poirotov prvi veliki sluaj. Nedvojbeno, da nije bilo njega, zloinac bi se izvukao bez kazne. Bio je to prekrasan primjerak detektivskog rada. Zagrijan za predmet razgovora, ralanio sam glavne crte s(uaja i razvio ga do pobjedonosnog i neoekivanog raspleta. Djevojka je sluala kao zaarana. Uistinu, bili smo tako zaokupljeni da je vlak uao u stanicu Calaisa prije nego li smo to oekivali. Pozvao sam nekoliko nosaa i stupili smo na peron. Moja je suputnica pruila ruku. - Zbogom. Ubudue vie u paziti na svoj jezik. - Oh, svakako ete dopustiti da vam budem pri pomoi na brodu2 - Moda neu ii na trajekt. Moram vidjeti nije li se ona moja sestra ipak negdje ukrcala na vlak. No hvala vam, u svakom sluaju. - Oh, srest emo se ponovno, zacijelo2 Zar mi ni svoje ime neete rei2 - doviknuo sam dok se ona udaljavala od mene. Pog(edala me je preko ramena. - Pepe(juga - rekla je i smijala se. Ni slutio nisam kad u i gdje ponovno vidjeti Pepeljugu. 9 2. POGLAVLJE POZIV U POMO Sljedeeg jutra u devet sati i pet minuta stupio sam u zajedniku dnevnu sobu kako bih dorukovao. Moj prijatelj Poirot, toan na minutu kao i uvijek, upravo je razbijao Ijusku drugog jajeta.

Srdano mi se smijeio dok sam ulazio. - Spavali ste dobro, da~ Oporavili ste se od uasnog prijelaza preko Kanala$ Pravo je udo kako ste ovog jutra toni, gotovo. Oprostite, no vaa kravata nije simetrina. Dopustite da je preuredim. Herculea Poirota ve sam opisao u nekoj drugoj prilici. Kakav izuzetan mali ovjek! Visina metar i ezdeset, glava jajasta oblika maio nagnuta u stranu, oi koje zrae zelenim sjajem kad je uzbuden, ukrueni brkovi po vojnikoj modi, utjelovljenje same otmjenosti! Kicoka i ulickana pojava. Posjedovao je nepokolebljivu sklonost k redu. Taj bi ovjeuljak neizmjerno patio kad bi uoio neki krivo stavIjeni ukras ili zrno praine ili neku sitnu neurednost na neijoj odjei, i tako bi bilo sve dok ne bi dao oduka svojim osjeajima i popravio stvar. "Red" i "Sustav" bili su njegovi bogovi. Gajio je odrec~eni prezir prema opipljivim dokazima kao to su otisci stopala ili pepeo od cigarete i tvrdio bi kako oni - sami po sebi - ne bi dostajali da neki detektiv rijei sluaj. U takvoj bi prilici gotovo pretjerano samodopadno potapao vrh jajolike glave i s uitkom primijetio: - Pravi posao dolazi iznutra. lz malih sivih stanica zapamtite, uvijek iz malih sivih stanica, mon ami. 10 Spustio sam se u svoj stolac i dokono uzvratio na Poirotov pozdrav kako se jednosatno putovanje morem od Calaisa do Dovera jedino moe poastiti pridjevom "uasno". -Je li ita zanimljivo stiglo potom2 - upitao sam. Poirot je nezadovoljno odricao glavom. - Jo nisam predgledao svoju potu, no ovih dana ne stie nita zanimljivog. Veliki zloinci, zloinci sa sustavom, takvi vie ne postoje. Maloduno je kimao glavom, a ja sam se valjao od smijeha. - Razvedrite se, Poirot, srea e se nasmijeiti. Otvorite svoja pisma. Nikad se ne zna ne pojavljuje li se na obzoru ncki veliki sluaj. Poirot se nasmijao i dohvatio je lijepi mali no za papir kojim je otvarao svoja pisma, pa je rasparao nekoliko omotnica to su leale uz pladanj. - Raun. Jo jedan raun. Dokaz kako postajem rasipan pod stare dane. Ah! Poruka od Jappa. - Da2 - naulio sam ui. Inspektor Scotland Yarda vie puta nas je pozvao da sudjelujemo u istraivanju nekog zanimljivog sluaja. - Samo mi - na svoj nain - zahvaljuje na malom savjetu kojim sam mu pomogao u sluaju Aberystwith. Silno mi je drago to sam mu bio od koristi. Poirot je spokojno nastavio itati pisma. - Prijedlog da odrim predavanje lokalnoj organizaciji skauta. Grofica Forfanock bit e poaena posjetim li je. Oito je opet izgubljena neka pudlical I posljednje pismo. Ah... Pogledao sam ga, potaknut promjenom u njegovu glasu. Poirot ~e itao vrlo paljivo. Sljedeeg trenutka gurnuo mi je pismo. - Ovo je prilino neobino, mon ami. Proitajte sami. List je bio pisan na inozemnoj vrsti papira, a rukopis je bio vrst i znakovit: VILLA GENEVIEVE, MERLINVILLE-SUR-MER, FRANCUSKA. Potovani gospodine, Potrebne su mi usluge nekog detektiva a, zbog razloga koje u vam objasniti poslije, ne elim pozvati mjesnu policiju. S nekoliko sam mjesta uo za vas i sve govori o tomu da ste ne samo osoba izrazitih sposobnosti, nego i da znate biti diskretni. Ne elim povjeravati pojedinosti potanskoj poiljci, no zbog tajne to je znam, svaki dan strahujem za svoj ivot. Uvjeren sam kako je ta opasnost neposredna, pa vas stoga moiim da ne gubite ni trenutak i da odmah prijedete u Francusku. Poslat u vam kola da vas doekaju u Calaisu, im mi brzojavite kad stiete. Bit u vam zahvalan oslobodite li se svih trenutnih obveza i posvetite li se iskIjuivo mojim potrebama. Pripravan sam platiti vam svaku nadoknadu. Vae e mi usluge vjerojatno biti potrebne duIje vrijeme, kao to bi moglo biti potrebno da otputujete u Santiago, gdje sam ja proveo nekoliko godina. Bit e mi zabovoljstvo budete li sami odredili svoj honorar. Naglaavajui jo jednom kako je sluaj hitan, Va odani P. T. RENAULD. (spod potpisa bilo je napisano u urbi, gotovo neitfji V: - Za ime Boje, docfite! Vratio sam list vrlo uzbuden. - Napokon! - rekoh. - Ovo je nedvojbeno neto izvanredno. 12 - Da, doista - odgovori Poirot zamiljeno. - Ii ete, zar ne - nastavio sam. Poirot je kimnuo. Duboko je razmiljao. Napokon, kao da se odluio i bacio je pogled na sat.

- Kao to vidite, prijatelju moj, nemamo vremena za gubljenje. Brzi vlak za kontinent naputa kolodvor Victoria u 11 sati. Ne uznemirujte se, imamo dovoljno vremena. Moemo sebi dopustiti deset minuta za razgovor. Pratit ete me, n'est-ce pas2 - Pa... - Sami ste mi rekli da vas va poslodavac ne treba sljedeih nekoliko tjedana. - Ah, to bi bilo u redu. No taj gospodin Renauld izrazito naglaava kako je rije o posve privatnoj stvari. - Bla-bla! Sredit u to s monsieurom Renauldom. Usput, ini mi se kako mi je poznato to ime~ - Postoji dobro znani junoameriki milijuna kojemu je ime Renauld. Ne znam je li posrijedi ista osoba. - Nema sumnj~e. To ob~anjava spominjanje Santiaga. Santiago je u Cileu, a Cile je u Junoj Americi! Eto, ve napredujemo! Jeste li zapazili postscriptum~ Kako vas se dojmio2 Razmislio sam. - Oito je pismo pisao obuzdavajui se, no pri kraju samokontrola je popustila i - pod utjecajem trenutnog dojma - navrljao je te efiri rijei. No moj prijatelj snano je kimao glavom nijeui. - Grijeite. Zar ne vidite kako je tinta potpisa gotovo crna, dok je postscriptum vrlo blijed~ -12 - rekoh zbunjeno. - Mon Dieu, mon ami, pa pokrenite svoje male sive stanice. Zar nije oigledno2 Gospodin Renauld napisao je svoje pismo. Zatim ga je - ne suei ga upijaem - paijivo proitao. Potom - i to ne pod trenutanim impulsom, 13 nego vrlo promiljeno - dodao je te posljednje rijei i posuio je list. - No zato2 - Parbleau! kako bi i na mene proizveo dojam to ga je uinio na vas. - Molim2 - Mais oui - da bi bio siguran u moj dolazak! Proitao je pismo i nije bio zadovoljan. Nije bilo dovoljno snanol Zastao je, pa tiho dodao, oiju sjajnih od onog zelenog bljeska koji je uvijek navjetavao unutranje uzbudenje: - I tako, mon ami, zato to je postscriptum dodan ne na mah, nego potpuno promiljeno, hladnokrvno, hitnja je doista velika, pa ga moramo sresti to je prije mo~ue. - Merlinville - mrmljao sam zamiljeno. - Cuo sam za to mjesto, rekao bih. Poirot je kimnuo. - To je mirno malo mjesto - no draesno! Negdje je na pola puta izmedu Boulogne i Calaisa. Gospodin Renauld ima kuu u Engleskoj, pretpostavljam2 - Da, koliko se sjeam u Rutland Gateu. Takocfer i veliko imanje u provinciji, negdje u Hertfordshireu. No zapravo znam o njemu vrlo malo, nije ba drutveno aktivan. Vjerujem da ima znatna junoamerika ulaganja u londonskim poslovnim krugovima i da je vei dio ivota proveo u ileu i u Argentini. - Eh, sve emo pojedinosti uti on njega samoga. Hajde, idemo se spremiti. Svatko nosi po jedan mali koveg, pa taksijem do kolodvora Victoria. U jedanaest sati krenuli smo s Victorije prema Doveru. Prije polaska Poirot je poslao brzojav gospodinu Renauldu, obavjetavajui ga o vremenu dolaska u Calais. Na brodu sam bio i previe razborit da bih remetio 14 samou svog prijatelja. Vrijeme je bilo velianstveno, a more glatko poput zrcala, pa se nimalo nisam iznenadio kad mi se prilikom iskrcavanja u Calaisu pridruio jedan nasmijani Poirot. No razoaranje nam je tek predstojalo, jer nikakav nas auto nije ekao, to je Poirot pripisao kanjenju brzojava tijekom dostave. - Unajmit emo kola - izjavio je veselo. I za nekoliko trenutaka mogli smo biti videni kako poskakujemo i Ijuljamo se u smjeru Merlinvillea u najklimavijem automobilu to se ikad muio u javnoj upotrebi. Moje je raspoloenje bilo na vrhuncu, no prijatelj me je promatrao ispod oka. - Vi ste, Hastings, ono to koti nazivaju "fey". Vi ste zloguka ptica. - Besmislica. U svakom sluaju, ne dijelite moje osjeaje. - Ne. Dapae, bojim se. - Bojite se ega~ - Ne znam. No imam predosjeaj - neki je ne sais quoi!

Govorio je tako mrano da me se to dojmilo, unato mojemu raspoloenju. - Slutim - izricao je polako - da e ovo biti velik sluaj - dugotrajan, tegoban posao koji nee biti lako razmrsiti. Jo bih ga bio ispitivao, no upravo smo ulazili u mali grad Merlinville, pa smo usporili kako bismo se raspitali za put do vile Genevieve. - Ravno kroz grad, monsieur. Vila Genevieve je malo manje od kilometra na drugoj strani. Ne moete pogrijeiti. Velika vila, iznad mora. Zahvalili smo svom informatoru i nastavili vonju, ostavljajui grad za sobom. Grananje ceste prisililo nas je na ponovno zaustavljanje. Neki se seljak polako gegao 15 prema nama pa smo ekali da stigne do nas kako bismo se jo jednom propitali kuda da krenemo. Desno uz sam put nalazila se mala vi(a, no bila je previe sitna i zaputena da bi bila na cilj. Dok smo stajali, otvorila su se vrata u ogradi i neka je djevojka izala. Seljak je prolazio mimo i voza se nagnuo sa svog sjedala pitajui za put. - Vi(a Genevieve~ Jo samo nekoliko koraka desnom cestom, monsieur. Vidjeli biste je da nije zavoja. Voza mu je zahvalio i pokrenuo kola. Moje su oi zaarano g(edale u djevojku koja nas je jo promatrala, s jednom rukom na vratima. Potovatelj sam (jepote, a ovdje je bila krasotica koja ne bi promakla niijoj pozornosti. Vrlo visoka, s proporcijama neke boice, otkrivene zlatne kose koja se prelijevala na suncu: kleo sam se samomu sebi kako je to jedna od najljepih djevojaka to sam ih ikada vidio. Dok smo se drndali na loem putu, okrenuo sam se kako bih je promotrio jo jednom. - Tako mi svega, Poirot, - uskliknuo sam - jeste li vidjeli tu mladu boicu~ Poirot je podigao obrve. - Ca commence! - mrmljao je. - Ve ste ugledali neku boicu. - Do vraga, pa zar nije takva2 - Moda, no ja nisam primijetio tu injenicu. - Sasvim ste je sigurno vidjeli~ - Mon ami, dva ovjeka rijetko vide istu stvar. Vi ste, na primjer, vidjeli boicu. Ja... Oklijevao je. _Da2 - Vidio sam samo djevojku s uplaenim oima - ree Poirot ozbiljno. Tog smo se trenutka dovezli do velikih zelenih ulaznih vrata i obojica smo, istodobno, uzviknuli. Pred njima je sta 16 jao, izazivajui potovanje, sergeant de ville. Podigao je ruku kako bi nam zaprijeio prolaz. - Ne moete ovamo, messieurs. - Ali mi elimo vidjeti gospodina Renaulda - doviknuo sam. - Imamo ugovoren sastanak. Ovo je njegova vila, zar ne2 - Da, monsieur, no... Poirot se nagnuo naprijed - to, no~ - Monsieur Renauld umoren je ovog jutra. 17 3. POGLAVLJE U VILI GENEVIEVE Oiju uarenih od uzbudenja, Poirot je u tren oka skoio iz kola. - to kaete2 Umoren2 Kada~ KakoZ Sergent de ville vano se ukoio. - Ne mogu odgovarati ni na kakva pitanja, monsieur. - Tono. Razumijem. - Poirot je razmiljao trenutak. Policijski je komesar bez sumnje u kui2 - Da, monsieur. Poirot je izvadio posjetnicu i napisao nekoliko rijei na njoj. - Voila! Hoete li biti tako dobri i pobrinuti se da ova posjetnica bude smjesta poslana komesaru2 ovjek je uzme i zazvida preko ramena. Ubrzo mu je priao sudrug i preuzeo Poirotovu poruku. Potrajalo je nekoliko minuta dok do vrata nije dohitao neki oniski, punaki ovjek s golemim brkovima. Sergent de ville pozdravio je i stao u stranu. - Moj dragi monsieur Poirot - kliknu doljak. - Oaran sam to vas vidim. Va je dolazak uistinu dobrodoao. Poirotovo se lice ozarilo. - Monsieur Bex! Pa to je pravo zadovoljstvo. - Okrenuo se prema meni. - Ovo je moj engleski prijatelj, satnik Hastings - monsieur Lucien Bex. Komesar i ja uzajamno smo se sveano naklonili, a potom se Bex ponovno obratio Poirotu. - Mon vieux, nisam vas vidio od 1909., u Ostendu. elite li nam dati informacije koje bi nam mogle pomoi2 18

- Vjerojatno ve znate sve. Je li vam poznato da sam bio pozvan2 - Ne. Tko vas je zvao2 - Mrtvac. ini se kako je znao da e ga pokuati ubiti. Na alost, pozvao me je previe kasno. - Sacre tonnerre! - zavapio je Francuz. - Znai, predvidio je vlastito umorstvo. To znatno remeti nae teorije! No, doc#ite unutra. irom je otvorio glavna vrata pa smo krenuli prema kui. Bex je nastavio: - Istrani sudac monsieur Hautet mora to smjesta uti. Upravo je pregledao mjesta zfoina i namjerava poeti ispitivati. - Kad se dogodio zloin2 - pitao je Poirot. - Tijelo je nadeno jutros oko devet. Po svjedoenjima madame Renauld i lijenika, smrt je vjerojatno nastupila oko dva u noi. Udite, molim vas. Stigli smo do stuba koje su vodile do ulaznih vrata vile. U predvorju je sjedio jo jedan sergent de ville. Kad je ugledao komesara, ustao je. - Gdje je monsieur Hautet2 - zanimao se komesar. - U salonu, monsieur. 8ex je otvorio vrata na lijevoj strani predvorja i mi smo uli. Hautet i njegov inovnik sjedili su za velikim okruglim stolom. Podigli su pogled kad smo stupili u sobu. Komesar nas je predstavio i objasnio je nau nazonost. Hautet, Juge d'Instruction, bio je visok, suhonjav ovjek, prodornih tamnih oiju i uredno podrezane prosijede brade, koju je obiavao gladiti dok je govorio. Uz kamin je stajao neki postariji mukarac, blago pognutih ramena, koji nam je bio predstavljen kao dr. Durand. - Vrlo neobino - primijetio je Hautet kad je komesar zavrio svoje izlaganje. - Imate pismo sa sobom, monsieur2 19 Poirot mu ga je pruio i sudac ga je proitao. - Hm! Govori o nekoj tajni. Koja teta to nije bio odredeniji. Vrlo smo vam zahvaini, monsieur Poirot. Nadam se da ete nam uiniti ast i pomoi nam u istraivanju. Ili se morate vratiti u London2 - Monsieur le juge, kanim ostati. Nisam stigao na vrijeme da bih sprijeio smrt svog klijenta, no drim kako mi dunost nalae da otkrijem ubojicu. Sudac se poklonio. - Ti vam osjeaji slue na ast. Takoder ne sumnjam kako bi madame Renauld eljela osigurati vae usluge. Oekujemo svaki as dolazak monsieura Girauda iz parike Surete i uvjeren sam da ete si medusobno moi uzajamno pomagati u istrazi. U meduvremenu, nadam se da ete mi vas dvojica uiniti ast i pribivati mojim ispitivanjima. Suvino je spominjati da vam je na raspolaganju svaka pomo koju zatrebate. - Zahvaljujem vam, monsieur. Razumjet ete da sam ovog trenutka u potpunom neznanju. Jo mi nita nije poznato. Hautet je kimnuo komesaru i ovaj je uzeo rije: -Jutros je stara sluavka Francoise, poto se spustila i krenula na poslove, nala prednja vrata otkrinuta. Na tren pomiljajui na provalnike, pogledala je u blagovaonicu, no kad je vidjela da je sve srebro na broju, prestala se brinuti, uvjerena kako se gospodar oito rano probudio i otiao na etnju. - Oprostite, monsieur, to prekidam, no je ii to bila njegova navada2 - Ne, nije bila, no stara Francoise dijeli openiti sud o Englezima - da su luckasti i u svakom trenutku skloni najneuraunljivijim postupcima! Dolazei svojoj gospodarici kao i obino, mlada slukinja Leonie uasnula se kad je vidjela da je vezana i da su joj usta zaepljena. Gotovo 20 istog trenutka saznalo se da je nadeno tijelo monsieura Renaulda, mrtvo i probodeno s leda. _ Gdle2 -To je jedna od najneobinijih pojedinosti cijelog sluaja. Monsieur Poirot, tijeio je leaio licem prema tlu, u ot vorenom grobu. - to2 - Da. Jama je bila svjee iskopana - samo nekoliko metara udaljena od granica zemljita vile. -A bilo je mrtvo - koliko dugo2 Na to je odgovorio dr. Durand. - Pregledao sam tijelo jutros u deset sati. Smrt je nastupila prije najmanje sedam sati, a moda i deset sati prije toga. - Hm! To utvrcfuje vrijeme smrti izmedu ponoi i tri sata u jutro. - Tono, a iskaz gospode Renauld upuuje na neto poslije dva sata, to jo vie ograniava vremenski raspon. Smrt je vjerojatno bila trenutna i dakako nije rije o samoubojstvu. Poirot je kimnuo, a komesar je nastavio:

- Zaprepatena posluga hitno je oslobodila madame Renauld konopaca kojima je bila vezana. Bila je u uasnom stanju od slabosti i gotovo u nesvijesti od bolova uzrokovanih vezanjem. ini se da su dva zakrabuljena ovjeka ula u spavaonicu, vezali joj usta i nju samu, a mua joj nasilno odveli. To smo posredno saznali od posluge. Kad je ula stranu vijest, madame Renauld postala je duboko uznemirena. Poto je doao, dr. Durand odmah joj je prepisao sredstvo za umirenje, a mi je jo nismo mogli ispitati. Ne sumnjamo da e se probuditi smirenija i da e moi podnijeti napor ispitivanja. Komesar je zastao. -A ukuani, monsieur2 21 - Tu je stara Francoise, domaica, koja je godinama ivjela s bivim vlasnicima vile Genevieve. Zatim su tu dvije mlade djevojke, sestre Denise i Leonie Oulard. Njihov je dom u Merlinvilleu i potjeu od vrlo asnih roditelja. Imamo i vozaa kojeg je monsieur Renauld doveo sa sobom iz Engleske, no on je sada na odmoru. Napokon, tu su madame Renauld i njezin sin, monsieur Jack Renauld. I on je, takoder, ovog trenutka izvan kue. Poirot je pognuo glavu. Hautet je pozvao: - Marchaud! Pojavio se sergent de ville. - Dovedite onu enu Francoise. ovjek je pozdravio i izgubio se. Za trenutak ili dva vratio se, pratei preplaenu Francoise. - Zovete se Francoise Arrichet2 - Da, monsieur. ~ -Ve dugo sluite u vili Genevieve2 - Jedanaest godina s madame la Vicomtesse. A kad je proljetos prodala vilu, pristala sam ostati s engleskim gosponom. Nisam mogla ni zamisliti... Sudac ju je prekinuo. - Dakako, dakako. A sada, Francoise, glede tih ulaznih vrata, iji je bio posao zakljuavati ih preko noi2 - Moj, monsieur. Uvijek sam se ja brinula oko toga. - A prole noi2 - Zakljuala sam ih, kao obino. -Jeste li sigurni u to2 - Kunem se svim biaenim svecima, monsieur. - U koje bi to vrijeme bilo2 - U isto vrijeme kao i obino, u pola jedanaest, monsieur. - to je s ostalim ukuanima, jesu li otili u postelju2 - Madame se povukla ranije. Denise i Leonie pole su gore sa mnom. Monsieur je jo bio u svojoj radnoj sobi. 22 - Prema tomu, ako je netko poslije otvorio vrata, to je morao biti sam monsieur Renauld2 Francoise je slijegala svojim irokim ramenima. - Zato bi to uinio2 Kad svakog trenutka pokraj prolaze provalnici i ubojice! Lijepa zamisao! Monsieur nije bio glupan. Osim toga on nije pustio van onu damu... Sudac je naglo upao: - Damu2 Na kakvu to damu mislite2 - Pa na damu koja ga je bila posjetila. - Neka ga je dama posjetila te veeri2 - Upravo tako, monsieur - a i mnogih drugih veeri. -Tko je bila ona~ Poznajete li je2 Na eninu iicu pojavio se prilino prepreden izraz. - Kako bih znala tko je to bio2 - mumljala je. - Nisam je ja pustila u kuu prole noi. - Eh! - zagrmio je istrani sudac i tresnuo dlanom po stolu. - Usudujete se aliti se s policijom, zar ne2 Zahtijevam da mi smjesta kaete ime ene koja je obiavala veerima posjeivati Monsieura Renaulda. - Policija, policija - mrmljala je Francoise. - Nisam nikad ni pomislila da u se morati petljati s policijom. No ja sasvim dobro znam tko je ona. To je madame Daubreuil. Komesar je uskiiknuo i nagnuo se naprijed, kao da ga je to silno iznenadilo. - Madame Daubreuil - iz vile Marguerita, tamo nie na cesti2 -Tako sam rekla, monsieur. Oh, lijepa je ona mustra. Stara je ena klimala prezirno glavom. - Madame Daubreuil - mrmljao je komesar. - Nije mogue. - Voila - brundala je Francoise. - Eto to zaslui ovjek kad kae istinu. - Ma nije tako - umirivao ju je istrani sudac. - Samo smo iznenadeni, samo to. A jesu li madame Daubreuil 23 i monsieur Renauld, jesu li oni bili...2 - zastao je tankoutno. - Ha2 Je li to bilo nedvojbeno~ - Kako bih ja to znala2 A to biste vi rekli~ Monsieur, on je bio milord anglais - tres riche - a madame Daubreuil, je bila siromana, takva je bila - i tres chick, unato tomu to tako povueno ivi sa svojom keri. Nema sumnje, svakakva je ona! Nije vie mlada, no ma foil Ja vam kaem da sam vidjela

mukarce kako okreu glavu za njom na ulici. Osim toga, u posljednje vrijeme troi vie novca - cijeli grad to zna. Mali posjednici, ti sada propadaju. - Francoise je kimala glavom izraavajui nepokolebljivu uvjerenost. Hautet se zamiljeno ekao po glavi. - A madame Renauld$ - zapitao je napokon. - Kako je ona prihvaala to - prijateljstvo~ Francoise je slijegala ramenima. - Bila je uvijek krajnje Ijubazna - beskrajno uljudna. Reklo bi se kao da nita nije sumnjala. Pa ipak, nije li tako monsieur, srce uvijek pati2 Vidjela sam kako iz dana u dan madame sve vie blijedi i mravi. Nije vie bila ona ena koja je dola ovamo prije mjesec dana. Monsieur se takoer promijenio. I on je imao svojih briga. ovjek je mogao vidjeti kako je na rubu ivanog sloma. Nije to ni bilo udo, s tako neim na vratu2 Bez ustruavanja, bez diskrecije. Style anglais, nema sumnje. Mekoljio sam se u stolcu, negodujui, no istrani je sudac nastavio ispitivati, ne dajui se smesti sporednim sitnicama. - Rekoste kako monsieur Renauld nije ispratio madame Daubreuil do izlaznih vrata2 Je li ona uope otila2 -Jest, monsieur. ula sam kako su izali iz radne sobe. Monsieur joj je zaelio laku no i zatvorio vrata od sobe. - Kad je to bilo~ - Oko dvadeset pet minuta poslije deset, monsieur. 24 - Znate li kad je monsieur Renauld krenuo u postelju2 - ula sam ga kako se uspinje uz stube desetak minu ta poslije nas. Stube kripe, tako da ujete svakoga tko ide gore i tko silazi. - I to je sve~ Niste uli nikakvo komeanje tijekom noi2 - Uope nita, monsieur. -Tko je od posluge prvi siao jutros2 - Bila sam to ja, monsieur. OJmah sam vidjela kako su vrata otvorena. - A to je bilo s ostalim prozorima u prizemlju, jesu li svi bili zatvoreni~ - Svi do jednoga. Nije bilo nieg sumnjivog, nita nije bilo poremeeno. - Dobro. Moete ii, Francois. Stara je ena krenula prema vratima vukui noge. Na pragu se osvrnula. - Rei u vam neto, monsieur. Ta madame Daubreuil, to je zla osoba! Oh, da, ene to znaju ocijeniti. Ona je zla, zapamtite to. - I mudro kimajui, Francoise je napustila prostoriju. - Leonie Oulard - pozvao je sudac. Leonie se pojavila oblivena suzama i sklona histeriji. Hautet je spretno izaao s njom na kraj. Njezino se svjedoenje uglavnom odnosilo na nalaenje vezane gospodarice, o emu je dala prilino pretjeran iskaz. Ni ona, poput Francoise, nije nita ula tijekom noi. Za njom je slijedila sestra joj Denise. Ona se sloila s tim da se gospodar sasvim promijenio u posljednje vrijeme. - Svaki je dan postajao sve mrzovoljniji. Jeo je sve manje. Stalno je bio potiten. No Denise je imala vlastitu teoriju. - Bez sumnje, mafija mu je bila za petama. Dva mukarca pod krinkama - to bi drugo moglo biti posrijedi2 To je strano udruenje. 25 - Dakako, to je mogue - prihvatio je sudac glatko. A sada, djevojko, jeste li vi sino pustili u kuu madame Daubreuil2 - Ne sino, nego veer prije te. - Ali Francoise je upravo rekla kako je madame Daubreuil bila sino ovdje2 - Ne, monsieur. Jedna je dama bila posjetila monsieura Renaulda sino, no to nije bila madame Daubreuil. Iznenadeni sudac bio je uporan, no djevojka je ostala pri svojemu. Ona je vrlo dobro poznavala madame Daubreuil iz videnja. Ova je dama takoder bila tamnokosa, no nia i mnogo mlada. Nita nije moglo pokolebati djevojin iskaz. -Jeste li ikad prije vidjeli tu damu2 - Nikad, monsieur. - A potom je sumnjiavo dodala: - Mislim da je bila Engleskinja. - Engleskinja2 - Da, monsieur. Traila je monsieura Renaulda sasvim dobrim francuskim, no taj naglasak - ma kako bio lagan, uvijek se moe primijetiti. Osim toga, kad su izlazili iz radne sobe razgovarali su engleski. -Jeste li uli to su rekli2 Mislim, jeste li razumjeli2 - Meni engleski ide jako dobro - ponosno se hvalila Denise. - Dama je govorila prebrzo da bih uhvatila smisao, no ula sam monsieurove posljednje rijei dok je otvarao vrata. - Zastala je i potom ponovila paljivo i s prilino napora: - "Dah, dah, ali za Bouga milouga idite sadah!" - Da, da, ali za Boga miloga idite sada! - ponovio je sudac.

Otpustio je Denise i poslije minutu ili dvije dvoumljenja, opet je pozvao Francoise. Predloio joj je da ponovno razmisli nije li pogrijeila u tvrdnji koje je noi bila u posjetu madame Daubreuil. No Francoise se pokazala neoekiva 26 no tvrdoglavom. Madame Daubreuil bila je tu sino. Nema dvojbe da je to bila ona. Denise se samo htjela napraviti vanom, voila tout! Pa je tako smislila tu lukavu priu o nekoj stranoj dami. ! razmetala se svojim znanjem engleskog! Moda monsieur Renauld uope nije ni izgovorio tu reenicu na engleskom, a i da jest, to ne bi dokazivalo nita, jer madame Daubreuil savreno govori engleski i redovito se sluila tim jezikom kad je razgovaraia s monsieurom i madame Renauld. - Monsieur Jack, sin monsieurov, obino je bivao ovdje i vrlo je loe govorio francuski. Sudac nije vie navaljivao. Umjesto toga, raspitao se o vozau automobila i saznao je da je monsieur Renaufd tek juer odluio kako vjerojatno nee trebati kola i da Masters moe otii na odmor. Medu Poirotovim oima poeo se stvarati nabor koji je odavao zbunjenost. - to vam je~ - proaptao sam. Nestrpljivo je zatresao glavom i postavio pitanje: - Oprostite, monsieur Bex, no nedvojbeno je monsieur Renauld mogao i sam voziti automobil2 Komesar je uputio pogled prema Francoise, a stara je sluavka spremno odgovorila: - Ne, monsieur sam nije vozio. Poirotovo se mrtenje produbilo. - Volio bih kad biste mi rekli to vas mui~ - rekoh nestrpl j ivo. - Zar ne vidite2 U svom pismu monsieur Renauld govori o slanju kola pred mene u Calais. - Moda je mislio na unajmljeni automobil~ - predloio sam. - Oito, o tomu je rije. No, emu unajmljivati auto kad imate vlastitog2 Zato se juer odluio poslati vozaa na odmor - tako iznenada, u najkraem roku2 Je li imao kakav razlog da ne bude ovdje ve prije naeg dolaska2 27 4. POGLAVLJE PISMO S POTPISOM "BELLA" Francoise je napustila sobu. Istrani je sudac zamiljeno bubnjao prstima po stolu. - Monsieur Bex - izustio je napokon - pred nama su dva potpuno suprotna iskaza. Komu vjerovati, Francoisinim ili Denisinim rijeima2 - Denisinima - odgovorio je komesar odluno. Ona je pustila posjetiteljicu u kuu. Francoise je stara i jogunasta, a uz to je oito kako joj se madame Daubreuil ne mili. Osim toga, nae spoznaje navode nas na to kako se Renauld spetljao s nekom enom. - Tiens! - oglasio se Hautet. - Zaboravili smo izvijestiti monsieura Poirota o ovomu! - Prevrtao je medu papirima na stolu i napokon je traeni pruio mom prijatelju. Ovo smo pismo, monsieur Poirot, nali u depu kaputa ubijenoga. Poirot ga je prihvatio i rastvorio. Bilo je poneto izlizano i zguvano, pisano neispisanim rukopisom na engleskom. "Najdrai moj, Zato mi nisi pisao tako dugo2 Jo me voli, zar ne2 Tvoji su listovi u posljednje vrijeme bili tako drukiji, hladni i udni, a sada jo i ta duga utnja. Bojim se. Kao da me vie ne voli! No to nije mogue - ja sam tako djetinjasta - uvijek neto izmiljam! Ako si me zaista prestao voljeti, ne znam to u uiniti - moda se ubijem! Ne bih mogla ivjeti bez tebe. Ponekad zamiljam kako se neka druga 28 ena isprijeila izmedu nas. Neka se samo uva, neka zna - a i ti! Ubit u i tebe ako te se ona dokopa! Mislim ozbiljno. No eto, piem pretjerane gluposti. Ti me Ijubi i ja Ijubim tebe - Ijubim te, Ijubim te, Ijubim te. Oboavam te, tvoja BELLA." Nije bilo adrese ni nadnevka. Poirot je vratio pismo ozbiljna lica. - A pretpostavka je...2 Istrani sudac slijegao je ramenima. - Monsieur Renauld oito je bio odravao vezu s tom Engleskinjom - Bellom! Potom dolazi ovamo, susree madame Daubreuil i petlja s njom. Njegovi osjeaji prema onoj prvoj hlade i u nje se smjesta rada sumnja. Ovo pismo sadri neposrednu prijetnju. Monsieur Poirot, na prvi pogled sluaj je izgledao potpuno jednostavan. Ljubomora! injenica da je monsieur Renauld bio proboden s leda izravno je upuivala na zloin to ga je poinila ena. Poirot je kimnuo.

- Ubod u leda, da - no ne i grobl To je bio muan posao, teak rad - ena nije kopala taj grob, monsieur. To je bilo muko djelo. Komesar je uzbudeno potvrdio: - Da, da, potpuno ste u pravu. Na to nismo mislili. - Kao to rekoh - nastavio je Hautet - u prvi se mah sluaj inio jednostavnim, no maskirani Ijudi i pismo to ste ga primili od monsieura Renaulda kompliciraju stvari. Kao da imamo potpuno drukiji sklop okolnosti, medu kojima ne postoji povezanost. Glede lista to je pisan vama, vjerujete li da bi on na bilo koji nain mogao upuivati na ovu "Bellu" i njezine prijetnje~ Poirot je odmahivao glavom. 29 - Teko. ovjek poput monsieura Renaulda, koji je vodio pustolovan ivot u zabaenim krajevima, ne bi traio zatitu zbog neke ene. Istrani je sudac izrazitim kimanjem naglaavao svoju suglasnost. - Tono to je i moje miljenje. Stoga objanjenje pisma moramo traiti... - U Santiagu - dovrio je misao komesar. - Bez odgadanja brzojavit u policiji u tom gradu i traiti sve pojedinosti o ivotu ubijenoga ondje, o njegovim Ijubavnim dogodovtinama, njegovim poslovnim potezima, prijateljstvima i neprijateljima koje je mogao stei. Bilo bi neobino kad, poslije svega toga, ne bismo imali u rukama klju koji bi objasnio njegovo tajanstveno umorstvo. Komesar se ogledao uokolo oekujui odobravanje. - Sjajno! - rekao je Poirot s izrazom divljenja. - Niste nali jo koje pismo te Belle medu stvarima monsieura Renaulda2 - pitao je Poirot. - Ne. Dakako, jedna od prvih stvari bila je da smo pregledali njegove osobne papire u radnoj sobi. No nismo nali nita zanimljivog. Sve je izgledalo isto i besprijekorno. Jedino to se inilo neobinim, to je njegova oporuka. Evo je. Poirot je preletio preko isprave. - Dakle tako. Ostavtina od tisuu funta gospodinu Stonoru - a tko je on, uostalom2 - Tajnik monsieura Renaulda. On je ostao u Engleskoj, no bio je ovdje prijeko jednom ili dvaput preko vikenda. - A sve ostalo ostavio je bez ikakvih uvjeta svojoj IjubIjenoj supruzi Eloisi. Jednostavno sastavljeno, no potpuno u skladu sa zakonom. Posvjedoile su dvije slukinje, Denise i Francoise. Nema niega neobinog u svemu tomu. Vratio je oporuku. 30 - Moda - zaustio je Bex - niste primijetili... - Nadnevak2 - kimnuo je Poirot. - Jesam, primijetio sam ga. Prije etrnest dana. Moda to oznaava njegovu prvu spoznaju da je u opasnosti. Mnogi bogati Ijudi umiru bez oporuke jer nikad ne pomiljaju na mogunost odlaska s ovog svijeta. No opasno je preuranjeno stvarati zakIjuke. Istodobno, to naglaava njegovu iskrenu Ijubav i brigu za suprugu, unato moguim Ijubavnim pustolovinama. - Da - rekao je Hautet sumnjiavo. - No to je pomalo nepravedno prema njegovu sinu, jer ga stavlja u potpuno ovisan poloaj o majci. Ako bi se ona ponovno udala i ako bi njezin drugi mu postigao prevladavajui utjecaj nad njome, taj mladi mogao bi ostati bez i jednog novia iz oeva imetka. Poirot je slijegao ramenima. - ovjek je tata ivotinja. Monsieur Renauld je, bez sumnje, umiljao kako se njegova udovica nikad nee preudati. A to se tie sina, moda je bila mudra mjera sigurnosti ostaviti sav novac u majinim rukama. Sinovi bogataa poslovino su rasipni. - Moda je tako kako vi kaete. A sada biste monsieur Poirot, ne dvojim u to, rado posjetili mjesto zloina. ao mi je to je tijelo ve uklonjeno, no fotografirali smo ga iz svih moguih kutova i bit e vam na raspolaganju im budu razvijene. -Zahvaljujem vam, monsieur, na vaoj Ijubaznosti. Komesar je ustao. - Podite sa mnom, messieurs. Otvorio je vrata i sveano se poklonio Poirotu, nukajui ga da krene prvi. Poirot, jednako uljudno, povukao se i naklonio komesaru. - Monsieur. - Monsieur. 31 Napokon su uli u predvorje. - Ona soba ondje, to je radna soba, hein~- iznenada je upitao Poirot, pokazujui prema vratima na suprotnoj strani. - Da. Biste li je eljeli vidjeti~ - Otvorio je vrata dok je govorio i mi smo uii.

Soba to ju je Renauld odabrao za osobnu uporabu bila je mala, no namjetena vrlo ukusno i udobno. Pisai stol nalik na uredski, s mnotvom pregrada, stajao je pod prozorom. Dva velika naslonjaa presvuena koom bila su suelice kaminu, a okrugli sto) medu njima bio je prekriven najnovijim knjigama i asopisima. Poirot je zastao trenutak obuhvaajui sobu pogledom, potom je stupio naprijed, lagano preao rukom preko poledine konih stolaca, podigao jedan asopis sa stola i oprezno potegao prstom preko stola od hrastovine . - Nema praine~ - upitao sam smijeei se. Srdano mi se nasmijeio, cijenei moje razumijevanje njegovih slabosti. - Ni trunka, mon ami! to je ovaj put, iznimno, teta. Njegove otre, pticolike oi sijevale su amo i tamo. - Ah! - primijetio je nenadano, s prizvukom olakanja. - Sag uz kamin je podvrnut - i sagnuo se da ga ispravi. Iznenada je uzviknuo i uspravio se. U ruci je drao komadi ruiastog papira. - U Francuskoj, kao i u Engleskoj - primijetio je - sluinad proputa pomesti ispod saga! Bex je uzeo papiri, a i ja sam se pribliio da bih ga promotrio. - Prepoznajete to, zar ne, HastingsZ Tresao sam glavom, zbunjen - pa ipak mi se ta nijansa ruiastog papira inila poznatom. Komesarovi umni tokovi bili su bri od mojih. 32 - Komadi eka - kliknuo je. Papiri je bio veliki oko est etvornih centimetara. Na njemu je tintom pisalo "Duveen". - Bienl - ree Bex. - Ovaj je ek glasio na nekoga tko se zove "Duveen" ili ga je ta osoba ispostavila. - Ovo prvo, slutim - oglasi se Poirot. - Jer ako ne grijeim, rukopis je monsieura Renaulda. To je ubrzo utvrdeno usporedivanjem s jednom biljekom na stolu. - Boe moj - mrmljao je komesar prilino pokislo. Zbilja ne znam kako sam to mogao previdjeti. Poirot se nasmijao. - Iz toga slijedi pouka: uvijek gledaj ispod otiraal Moj ovdje prisutni prijatelj Hastings rei e vam kako je bilo kakva neurednost za mene prava mora. im sam vidio kako je sag pred kaminom neravan, rekoh sebi: Tiens! Pomaknula ga je noga stolca koji je bio gurnut unazad. Ispod njega moglo bi biti neto to je izmaklo pozornosti dobre Francoise. - Francoise2 - Ili Denise, iii Leonie. Koja je god istila ovu sobu. Kako nema praine, soba je morala biti spremana jutros. Ja bih dogadaje ovako rekonstruirao. Juer, moda sino, monsieur Renauld napisao je ek u korist nekoga tko se zove Duveen. Poslije je ek pokidan i papirii su baeni na pod. Jutros... No Bex je ve nestrpljivo potezao zvonce. Pojavila se Francoise. Da, jutros je na podu bila hrpa papiria. to je uinila s njima2 Bacila ih je u kuhinjski tednjak. A to bi drugo2 Vidljivo oajan, Bex ju je otpustio. Potom mu se lice ozariio i pojurio je prema stolu. U tren oka poeo je listati po ekovnoj knjiici umorenoga. A onda ~se opet na licu vratio oaj. Posljednji kontrolni listi bio je prazan. 33 - Samo hrabro! - rekao je Poirot glasno i potapao ga po lec~ima. - Nema sumnje da e nam madame Renauld moi sve rei o tajanstvenoj osobi imenom Duveen. Komesarovo se lice ozarilo. - Imate pravo. Idemo saznati. Dok smo se kretali naputajui sobu, Poirot je nehajno primijetio: - Monsieur Renauld je ovdje primio svoju sinonju posjetiteljicu, zar ne2 -Tako je, no kako znate2 - Po ovomu. Naao sam je na ledima konog naslonjaa. - Palcem i kaiprstom drao je dugu crnu vlas ensku kosu! Bex nas je kroz stranji izlaz odveo do mjesta gdje se na kuu naslanjalo malo spremite. Iz depa je izvukao klju i otkljuao vrata. - Tijelo je ovdje. Odnijeli smo ga s mjesta zloina upravo prije vaeg dolaska, im je fotograf zavrio s njim. Otvorio je vrata i mi smo uli. Umoreni je mukarac le ao na tlu, prekriven plahtom. Bex je vjeto smaknuo pokrov. Renauld je bio ovjek srednje visine, njene grade i vitak. inilo se da mu je oko pedeset godina, a tamna mu je kosa bila uvelike protkana sjedinama. Bio je temeljito izbrijan, duga, tanka nosa, razmjerno na blizu postavljenih oiju, koa mu

je bila osjetno tamna, kao u osoba koje su najvei dio ivota provele pod tropskim suncem. Usne su bile povuene sa zuba, a na modrikastom licu zamrznuo se izraz potpunog iznenadenja i uasa. - Po licu mu se moe zakljuiti da je bio proboden s leda - primijetio je Poirot. Vrlo oprezno prekrenuo je mrtvaca. Ondje, izmedu lopatica, ostavljajui mrlju na svijetlom ukastosmedem ogrtau, bio je okrugli tamni trag. Usred njega zarezotina u tkanini. Poirot ju je paljivo pregledao. 34 - Imate li ikakva pojma kakvim je orujem poinjen zloin2 - Bilo je ostavljeno u rani. - Komesar je posegnuo za velikim staklenim vrem i skinuo ga je. U njemu je bio malen predmet koji je meni bio najvie nalik na no za otvaranje pisama. Imao je crnu drku i tanku sjajnu otricu. Sve skupa nije bilo dulje od dvadeset pet centimetara. Poirot je vrhom prsta oprezno ispitao potamnjeli iljak. - Ma foi! to je otro! Lijepo malo oruje prikladno za umorstvo! - Na alost, otiscima prsta nismo na tomu nali ni traga - primijetio je Bex sa aljenjem. - Ubojica je vjerojatno nosio rukavice. - Dakako da je - rekao je Poirot prezrivo. - ak i u Santiagu znaju za to. I najneiskusniji engleski amater -ubojica upoznat je s tim - zahvaljujui publicitetu to ga je Bertillonov sustav dobio u tisku. Pa ipak, vrlo mi je zanimljivo to to nema otisaka. Tako je lako ostaviti neije tude otiske! A onda je policija sva sretna. - Kimao je glavom. - Strahujem kako na zloinac nije sustavna osoba moe biti samo da je tako, ili je bio u stisci s vremenom. No vidjet emo. Pustio je da tijelo padne u poetni poloaj. - Vidim da je pod ogrtaem imao samo donje rublje - primijetio je. - Da, istrani sudac cijeni kako je to prilino neobina pojedinost. Tog se trenutka zaulo kucanje na vratima koje je Bex zatvorio za sobom. Poao je naprijed i otvorio ih je. Pred njima je stajala Francoise. Pokuala je virnuti unutra vodena sablasnom znatieljom. - Da, to je2 - nestrpljivo je pitao Bex. ' - Madame. Poruuje da se vrlo dobro oporavila i da je spremna primiti istranog suca. 35 - Dobro! - rekao je Brix ustro. - Recite to monsieuru Hautetu i poruite kako emo odmah doi. Poirot je oklijevao trenutak, gledajui unatrag prema tijelu. Pomislio sam na trenutak kako e ga osloviti, da e glasno izrei svoju odlunost da nee mirovati dok ne otkrije ubojicu. No kad je progovorio, bilo je to kao da je u neprilici i da mu je nezgodno, a njegova opaska bila je smijeno neprimjerena ozbiljnosti trenutka. - Nosio je vrlo dug ogrta - primijetio je zbunjeno. 36 5. POGLAVLJE PRIA GOSPODE RENAULD Zatekli smo Hauteta kako nas eka u predvorju pa smo svi zajedno krenuli uz stube, pri emu je Francoise ila sprijeda pokazujui nam put. Poirot se uspinjao u cik-caku, to me je zbunjivalo, sve dok mi nije apnuo kreveljei se: - Nije neobino da je sluinad ula kako se Renauld uspinje uz stube, kad svaka daska kripi tako da bi mogla probuditi mrtvaca! Na vrhu stubita odvajao se malen hodnik. - Sobe za poslugu - objasnio je Bex. Nastavili smo du glavnog hodnika i Francoise je pokucala na posljednja vrata na desnoj strani. Tihi nas je glas pozvao unutra pa smo stupili u velik, osunani stan s pogledom na more, koje se pokazivalo modro i bljetavo na udaljenosti od oko pola kilometra. Na kauu, poduprta jastucima i pod nadzorom dr. Duranda, leala je krupna, naoita ena. Bila je srednje dobi, a nekad tamna kosa bila je gotovo potpuno posrebrena. Jasno se osjeala snana vitalnost i vrstoa njezine linosti. Svatko bi odmah spoznao kako pred sobom ima osobu kakvu Francuzi opisuju kao une maitresse femme. Pozdravila nas je dostojanstvenim naklonom glave. - Molim vas, sjednite, messieurs. Posjeli smo na stolce, a suev inovnik smjestio se za okrugli stol. - Nadam se, madame - poeo je Hautet - da vas nee previe uznemiriti ako nas izvijestite o tomu to se dogodilo sino2 37 - Nimalo, monsieur. Cijenim vrijednost vremena, eli li se zloinake ubojice uhvatiti i kazniti. - Vrlo dobro, madame. Vjerujem da e vas manje zamarati budem li ja postavljao pitanja, a vi da se ograniite na to da odgovarate. Kad ste sino krenuli na poinak2

- U pola deset, monsieur. Bila sam umorna. - A va suprug2 - Rekla bih oko sat poslije. -Je li djelovao nemirno - je li bio na bilo koji nain uzbuc#en2 - Ne, ne vie nego inae. - to se dogodilo potom2 - Spavali smo. Probudila me ruka poloena preko usta. Pokuala sam vikati, no ta me je ruka sprijeila. U sobi su bila dva mukarca. Obojica pod krinkom. - Moete li ih ikako opisati, madame2 - Jedan je bio vrlo visok i imao je dugu crnu bradu, drugi je bio nizak i debeljukast. Njegova je brada bila rida. Obojica su imali eire duboko natuene na oi. - Hm! - zamiljeno je kazao sudac istraitelj. - Previe brada, rekao bih. - Mislite li da su bile lane2 - Da, madame. No, nastavite svoje izlaganje. - Mene je drao nii mukarac. Silom mi je ugurao rubac u usta, a potom mi je uetom vezao ruke i noge. Onaj drugi stajao je iznad mog supruga. Uzeo je s toaletnog stolia moj mali no za otvaranje papira u obliku bodea i vrhom je ciljao tono u srce mog mua. Kad je onaj manji bio gotov sa mnom, prikljuio se onom drugom i obojica su prisilili mog supruga da ustane i da s njima ode u susjednu sobu, u garderobu. Gotovo sam se onesvijestila od straha, no ipak sam oajniki sluala. - Govorili su previe tiho da bih ih razumjela. No prepoznala sam jezik, iskvareni panjolski kakav se govori u 38 nekim dijelovima June Amerike. inilo mi se kako trae neto od mog supruga, pa su postali bijesni i malo podigli glas. Mislim da je govorio visoki mukarac. "Znate to hoemo, zar ne2", rekao je. "Tajnu! Gdje je2" Ne znam to je odgovorio moj suprug, no onaj je rekao: "Laete! Znamo da je imate. Gdje su kljuevi2" - Potom sam ula kako izvlae ladice. Na zidu garderobe mog supruga nalazi se kasa u kojoj je on drao znatnu svotu gotovog novca. Leonie kae kako je kasa opljakana i novac odnesen, no oito je da to to su traili nije bilo ondje, jer sam ula kako visoki mukarac uz psovku nalae mom suprugu da se odjene. Ubrzo potom vjerojatno ih je omeo neki zvuk u kui, jer su supruga poluodjevenog dovukli u moju sobu. - Pardon, - upao je Poirot - a zar nema drugog izlaza iz sobe za presvlaenje2 - Ne, monsieur, postoje samo jedna vrata, a ta vode u moju sobu. Zurili su s mojim muem; sprijeda je iao onaj nii, a iza mog supruga onaj visoki i jo je drao bode u ruci. Paul im se pokuao otrgnuti i doi k meni. Vidjela sam njegove oajnike oi. Obratio se svojim otmiarima: "Moram razgovarati s njom", kazao je. Zatim je priao rubu postelje i rekao: "Sve je u redu, Eloise. Nemoj se bojati. Vratit u se prije jutra." Nastojao je da mu glas zvui spokojno, no u oima sam mu ipak vidjela strah. Zatim su ga izgurali kroz vrata, a visoki je govorio: "Samo jedan glas - i vi ste mrtvi, zapamtite." - Tada sam - nastavila je gospoda Renauld - vjerojatno izgubila svijest. Prvo ega se sjeam jest kako mi Leonie trlja zglobove i daje mi vinjak. - Madame Renauld - upita sudac - imate li ikakva pojma o tomu to su ubojice mogli traiti$ - Niti najblaeg, monsieur. -Jeste li znali da va suprug strahuje od neega2 39 - Da. Vidjela sam da se promijenio. - Kada2 Gospoda Renauld je razmiljala. - Prije deset dana, moda. - Ne prije2 - Moda. No ja sam tek tada primijetila. -Jeste li ikad pitali supruga to je tomu uzrok~ - Jednom. Izbjegavao je odgovor. No ipak sam bila uvjerena da ga neto strano brine. Kako je oigledno elio sakriti tu injenicu od mene, pokuala sam se ponaati kao da nisam primijetila nita. -Jeste li znali da je zatraio pomo detektiva~ - Detektiva2 - uskliknula je gospoda Renauld silno iznenadena. - Da, ovog gospodina - monsieura Herculea Poirota. - Poirot se naklonio. - On je danas doao na poziv vaeg supruga. - Iz depa je izvadio pismo to ga je napisao Renauld i predao ga je gospodi Renauld. itala ga je s vidljivo iskrenim iznenadenjem. - Pojma nisam imala o ovomu. Oito je bio vrlo duboko svjestan opasnosti. - Sada u vas, madame, moliti da budete potpuno iskreni. Postoji li bilo kakav dogadaj u prolosti, dok je va suprug ivio u Junoj Americi, koji bi mogao baciti neto svjetla na njegovo umorstvo~ Gospoda Renauld duboko je razmiljala, no zatim je odrijeno kimnula glavom.

- Ne mogu se niega sjetiti. Moj je suprug jamano imamo mnogo neprijatelja, Ijude koje je nadmudrio na ovaj ili onaj nain, no ne pada mi na pamet ni jedan odredeni sluaj. Ne tvrdim da takvog dogadaja ne bi bilo no ja ne znam ni za jedan. Istrani je sudac razoarano ekao bradu. - Moete li odrediti tono vrijeme tog nasilja2 40 - Da, sasvim se tono sjeam kako je ura na kaminu otkucala dva sata. - Kimnula je prema putnom satu u konoj kutijici koji je stajao na sredini okvira kamina. Poirot je ustao sa stolca, paljivo pregledao sat i zadovoljno kimnuo. - A ovdje je - rekao je glasno Bex - runi sat koji su, bez sumnje, ubojice sruili s toaletnog stolia i razbili u komadie. Nisu slutili da e taj sat svjedoiti protiv njih. Oprezno je uklonio krhotine stakla. Iznenada mu se lice pretvorilo u posvemanju smetenost. - Mon Dieu!- uskliknuo je. - Sto je2 - Ura pokazuje sedam sati! - to2 - oglasio se zbunjeni istrani sudac. No Poirot, okretan kao i uvijek, uzeo je slomljenu stvaricu od iznenadenog komesara i stavio je na uho. Potom se nasmijeio. - Staklo je slomljeno, jest, no sam sat i dalje ide. Objanjenje zagonetke pozdravljeno je s olakanjem. Ipak, sudac je podsjetio na jo jednu pojedinost. - No sada sasvim sigurno nije sedam sati2 - Nije - rekao je Poirot obazrivo - sad je pet prolo za nekoliko minuta. Ura vjerojatno uri, zar ne, madame2 Gospoda se Renauld smeteno mrtila. - Ide naprijed - priznala je. - No nisam imala pojma da uri toliko. Nestrpljivim pokretom sudac je ostavio uru i nastavio je ispitivati. - Madame, prednja su vrata nac#ena odkrinuta. Gotovo je sigurno kako su ubojice uli tim putem, pa ipak nema traga nasilnom otvaranju. Moete li nam ponuditi bilo kakvo objanjenje$ - Moda je suprug otiao na kasnu etnju i zaboravio ih zakljuati kad se vratio. 41 -Je li vjerojatno da bi se to dogodilo2 - Vrlo lako. Moj je suprug bio jedan od najrastresenijih liudi. Celo joj se lako namrtilo dok je govorila, kao da ju je ponekad jedila ta crta u mrtvaevu znaaju. - Jedan zakljuak moemo izvesti, rekao bih - iznenada je primijetio komesar. - Kako su oni Ijudi bili uporni u tomu da se monsieur Renauld odjene, ini se kako je mjesto kamo su ga vodili, gdje je "tajna" skrivena, bilo prilino udaljeno. Istrani je sudac kimao glavom. - Da, daleko, no ipak ne previe daleko, jer je govorio kako e se vratiti do jutra. - U koje vrijeme odlazi posljednji vlak s kolodvora u MerlinvilleuZ - upita Poirot. - U 11.50 u jednom smjeru i u 12.17 u drugom, no vjerojatnije je da ih je ekao automobil. - Dakako - sloio se Poirot, poneto pokisla izgleda. - Doista, to bi mogao biti jedan od naina da im uc#emo u trag - nastavio je sudac vedrije. - Auto s dvojicom stranaca vrlo je vjerojatno bio uoen. To je izvrstan podatak, monsieur Bex. Nasmijeio se samomu sebi, a potom - ponovno se uozbiljivi - obratio se gospoc~i Renauld: -Jo jedno pitanje. Poznate li ikoga tko se zove "Duveen"2 - Duveen2 - ponovila je gospoda Renauld zamiljeno. - Ne, ovog trenutka ne bih mogla rei da poznajem. - Nikad niste uli svog supruga da spominje nekoga s tim prezimenom2 - Nikad. - Poznate li ikoga ije je krsno ime Bella~ Dok je to govorio, otro je promatrao gospodu Renauld ne bi li otkrio bilo kakav trog Ijutnje ili prepoznavanja, 42 no ona je samo potpuno prirodno odmahivala glavom. Nastavio je s pitanjima. - Je li vam poznato da je va suprug sino imao posjet2 Sad je mogao vidjeti kako joj se obrazi lako oblijevaju rumenilom, no smireno je odgovorila: - Nije, a tko je to bio2 -Jedna dama. - Doista2 Zasad je istrani sudac bio odluio da ne kae nita vie. Nije se inilo vjerojatnim da madame Daubreuil ima ikakve veze sa zloinom, a i uvao se da gospodu Renauld ne uznemiri vie nego to je to bilo prijeko potrebno.

Nainio je znak komesaru, a ovaj je odgovorio kimanjem glave. Potom je ustao, preao preko sobe i vratio se sa staklenim vrem to smo ga vidjeli u spremitu. Iz njega je izvadio bode. - Madame - rekao je obzirno - prepoznajete li ovoZ Ona je tiho kriknula. - Da, to je moj mali bode. - Tada je ugledala umrIjani vrh i ustuknula, irei oi od uasa. -Je li to... krv~ - Da, madame. Va je suprug ubijen ovim orujem. Hitro ga je uklonio iz njezina vidokruga. -Jeste li potpuno sigurni da je to upravo onaj koji je sino bio na vaem toaletnom stoliu2 - Oh, da. To je dar mog sina. Za vrijeme Svjetskoga rata bio je u zranim snagama. Rekao im je da je stariji nego to je doista bio. - U glasu se osjetio prizvuk majinskog ponosa. - To je nainjeno od dijela poluge u zrakoplovu, a sin mi ga je poklonio kao suvenir iz rata. - Razumijem, madame. to namee jo jedno pitanje. Gdje je sada va sin2 Mora mu se brzojaviti bez odgadanja. -Jack2 On je na putu u Buenos Aires. 43 - Molim2 - Da. Moj suprug poslao mu je juer brzojav. Otpravio ga je poslom u Pariz, no juer je shvatio kako Jack mora smjesta nastaviti putovanje u Junu Ameriku. Sino je jedan brod odlazio iz Cherbourga u Buenos Aires, pa mu je brzojavio neka ga uhvati. - Imate li ikakva pojma o tomu kakav je to posao bio u Buenos Airesu2 - Ne, monsieur, nita ne znam o prirodi tog posla, no Buenos Aires nije bio krajnje odredite mog sina. Trebao je nastaviti put kopnom do Santiaga. Istrani sudac i komesar rekli su u jedan glas: - Santiagol Ponovno Santiagol Upravo u tom trenutku, kad smo svi bili zateeni spominjanjem te rijei, Poirot je pristupio gospodi Renauld. Do tada je stajao uz prozor poput nekoga izgubljenog u snovima i sumnjam da je bio putpuno svjestan dogadanja. Zastao je pokraj gospode Renauld i naklonio se. - Por don, madame, no mogu li pogledati vae zglobove2 lako iznenadena tim zahtjevom, gospoda Renauld pruila mu je ruke. Oko svakog zgloba bio je jak crveni trag od ueta koje se bilo urezalo u kou. Dok ih je pregledavao, primijetio sam kako se ugasio kratkotrajni plamiak uzbudenosti to sam ga bio zapazio u njegovim oima. - Morali su vam nanijeti jake bolove - rekao je i ponovno se doimao kao da je zbunjen. A sudac je govorio uzbudeno. - Mladom monsieuru Renauldu mora se odmah poslati radijska poruka. Prijeko nam je potrebno saznati sve to nam moe rei o tom putovanju u Santiago. - Oklijevao je. - Nadao sam se da e nam biti pri ruci, kako bismo vam mogli pritedjeti tu bol, madame. - Mislite - rekla je tiho - na identificiranje tijela mog supruga~ 44 Sudac je pognuo glavu. -Jaka sam ena, monsieur. Mogu podnijeti sve to se oekuje od mene. Spremna sam - sada. - Oh, i sutra e biti na vrijeme, uvjeravam vas... - eljela bih prebroditi to to prije - rekla je tihim glasom, dok joj je bolan gr prelazio licem. - Budite tako dobri, doktore, i dajte mi ruku. Doktor je pourio, preko leda gospocfe Renauld prebacili su ogrta i polagana je povorka krenula niz stube. Bex je odjurio naprijed otvoriti vrata ostave. Poslije nekoliko trenutaka gospoda Renauld pojavila se medu vratnicama. Bila je blijeda, no odluna. Podigla je ruku do lica. - Samo trenutak, messieurs, moram se smiriti. Spustila je ruku i pogledala mrivog ovjeka. I tada ju je napustila udesna samokontrola koja ju je odravala sve dosad. - Paul! - zavapila je. - Muu! Oh, Boe! - Ruei se prema naprijed, bez svijesti je pala na tlo. Poirot se istog trenutka stvorio pokraj nje, podigao joj je vjedu, opipao bilo. Kad se uvjerio u to da se doista onesvijestila, povukao se. Prihvatio me je pod ruku. -Ja sam glupan, prijatelju moj! Ako je ikad bilo Ijubavi i bola u glasu neke ene, sad sam ih uo. Moja mala zamisao bila je potpuno kriva. Eh bien! Moram poeti ispoetka! 45 6. POGLAVIJE MJESTO ZLOINA Doktor i Hautet odnijeli su onesvijetenu enu u kuu. Komesar je gledao za njima, tresui glavom. - Pauvre femme - mrmljao je sebi u brk. - Bio je to prevelik udarac za nju. Eh, eh, ne moemo uiniti vie nita. Monsieur Poirot, hoemo li sada posjetiti mjesto gdje se dogodio zloin2

- Molim vas lijepo, monsieur Bex. Proli smo kroz kuu i izali na prednja vrata. U prolazu Poirot je pogledao uz stube i udei se kimao glavom. - Nevjerojatno je da sluinad nije nita ula. kripa nje tih stuba, niz koje se sputaju tri osobe, probudilo bi i mrtvaca! - Ne zaboravite, bilo je to usred noi. Svi su tada duboko spavali. No Poirot je i dalje kimao glavom, kao da ne moe potpuno prihvatiti to objanjenje. Vani, na zavoju puta, zastao je i pogledao prema kui. - to ih je nagnalo da odmah u poetku pogledaju jesu li ulazna vrata otvorena2 Vjerojatnost da e biti otvorena bila je vrlo mala. Prije bi se moglo oekivati da e pokuati provaliti kroz prozor. - Svi su prozori u prizemlju zatieni eljeznim kapcima - protuslovio je komesar. Poirot upre prstom u jedan od prozora na prvom katu. - To je prozor spavae sobe iz koje smo upravo doli, zar ne2 I pogledajte - tamo je drvo po kojem bi se moglo popeti, to bi bilo najlaka stvar na svijetu. 46 - Mogue - pristao je komesar. - No to ne bi mogli uiniti bez ostavljanja otisaka stopa u gredicama s cvijeem. Uvidio sam istinitost njegovih rijei. Bile su ondje dvije velike ovalne gredice zasadene crvenoljubiastim iglicama, a svaka je gredica bila s jedne strane stuba koje su vodile prema ulaznim vratima. Spomenuto drvo imalo je korijenje uz stranji rub gredice i ne bi mu se moglo prii bez ulaenja u gredicu. -Vidite-nastavio je komesar-tragovi na stazi ili putu ne bi se mogli vidjeti zbog suhog vremena; no na mekom humusu lijehe s cvijeem stvari stoje sasvim drukije. Poirot se pribliio gredici i pregledao ju je vrlo paljivo. Kao to je rekao Bex, meka je zemlja bila potpuno ravna. Nigdje nije bilo ni traga nekom udubljenju. Poirot je kimnuo, kao da su ga uvjerili, pa smo se okrenuli, no iznenada je jurnuo prema drugoj lijehi i stao ju je prouavati. - Monsieur Bex! - pozvao ga je. - Gledajte. Ovdje imate gomilu tragova. Komesar mu se pridruio - i nasmijao. - Moj dragi monsieur Poirot, ovo su bez sumnje otisci velikih vrtlarovih izama okovanih avlima. U svakom sluaju, ne bi bili znaajni, jer s ove strane nema stabala, pa prema tomu ni naina da se popne do kata. - Zaista - ree Poirot oigledno pobijeden. - I tako vi mislite da ovi otisci nisu vani2 - Niti najmanje. Tada je, na moje iskreno iznenadenje, Poirot izgovorio sljedee: - Ne slaem se s vama. Jedna mi mala misao govori kako su ovi otisci neto najvanije to smo do sada vidjeli. Bex je utio i samo je slijegao ramenima. Bio je previ e pristojan da bi iskazao svoje pravo miljenje. 47 - Hoemo li nastaviti2 - upitao je umjesto toga. - Svakako. Ovu stvar s otiscima mogu i kasnije ispitati - kazao je Poirot veselo. Umjesto da slijedi stazu prema ulaznim vratima i prema cesti, Bex je skrenuo na puteljak koji se odvajao desno pod pravim kutom. Vodio je uz blagu kosinu desno oko kue, a s obje strane bio je oivien nekim grmljem. Naglo je izlazio na malu istinu s koje nam se pruio pogled prema moru. Na tom se mjestu nalazila klupa, a nedaleko odavde bila je trona kolibica. Nekoliko koraka dalje lijep red niskih grmova oznaavao je granice zemljita vile. Bex se provukao kroz grmlje i mi smo se nali na irokom potezu otvorenih valovitih panjaka. Ogledao sam se i uoio neto to me je iznenadilo. - Eh, pa to je igralite za golf - izrekao sam glasno. Bex je potvrdio kimanjem. - Teren jo nije potpuno dovren - objasnio je. Oekivalo se da e se moi otvoriti negdje sredinom sljedeega mjeseca. Jedan od radnika koji su radili na njemu naao je tijelo rano jutros. Ustuknuo sam. Malo lijevo od mene, na mjestu koje sam previdio, bila je duga uska jama, a pokraj nje, licem okrenutim prema tlu, lealo je tijelo nekog mukaraca! U prvom trenutku srce mi je poskoilo i obuzela me strana pomisao kako se tragedija ponovila. No komesar je razbio moju moru prilazei s glasnim uzvikom negodovanja: - to to rade moji policajci2 Imaju strogu zapovijed da nikoga bez odgovarajue ovlasti ne putaju u blizinu! eovjek na tlu pogledao je preko ramena. - Ja imam odgovarajuu ovlast - dodao je i polako se uspravio. - Moj dragi monsieur Giraud - oglasio se komesar. Nisam pojma imao da ste stigli. Istrani sudac eka vas s velikim nestrpljenjem.

48 Dok je on govorio, promatrao sam pridolicu s najveom znatieljom. Slavni detektiv iz parike Slube sigurnosti bio mi je poznat po imenu, pa me je silno zanimalo da ga vidim uivo. Bio je vrlo visok, star oko trideset godina, kestenjave kose i brkova, vojnikog dranja. U njegovu ponaanju bilo je primjese osornosti kojom je pokazivao koliko je svjestan svoje vanosti. Bex nas je upoznao, predstavivi Poirota kao kolegu. Traak zanimanja sjevnuo je u detektivovim oima. - Znam vas po imenu, monsieur Poirot - rekao je. Bili ste poznata linost u davnim danima, zar ne2 No suvremenu su metode potpuno drukije. - Zloini su ipak vrlo slini - primijetio je Poirot obazrivo. Odmah sam vidio kako se Giraud odluio na neprijateljski stav. Zazirao je od toga da ga se poistovjeuje s onim drugim i osjetio sam, bude li naiao na vaan trag, vrlo je vjerojatno kako e ga zadrati za sebe. - Istrani sudac - ponovio je Bex. No Giraud ga je grubo prekinuo: - Briga me za istranog suca! Sada je vana svjetlost. Za otprilike pola sata bit e previe mrano za bilo to. Znam sve to je potrebno 0 ovom sluaju, a Ijudi u kui sasvim e se lijepo snai do sutra; ako hoemo nai kakav trag koji e nas dovesti do ubojica, moi emo ga nai samo na ovom mjestu. Jesu li to vai policajci izgazili sve ovo ovdje2 Mislio sam kako su do danas ve neto nauili. - Uvjeravam vas da su obueni. Tragove zbog kojih se alite nainili su radnici koji su nali tijelo. Onaj drugi guncfao je gadljivo. - Vidim tragove gdje su njih troje proli kroz ivicu no bili su lukavi. Srednji se otisci stopa mogu prepoznati kao tragovi monsieura Renaulda, dok su ovi s obje strane 49 paljivo izbrisani. Dodue, ionako se ne bi vidjelo mnogo na tom tvrdom tlu, ali nisu se htjeli izvri nikakvoj opasnosti. - Materijalni dokazi - ree Poirot. - To je to to vi traite, ha2 Drugi ga je detektiv prodorno pogledao. - Dakako. Na Poirotovim usnama pojavio se vrlo slabaan smijeak. Kao da e zaustiti, no uzdrao se. Sagnuo se do mjesta gdje je leala lopata. - Ovime je iskopan grob, oito - govorio je Giraud. - No nita neete nai. To je Renauldova lopata, a ovjek koji se koristio njome nosio je rukavice. Tu su. - Pokazao je nogom prema paru blatom zaprljanih rukavica. - A i one su Renauldove - ili barem njegova vrtlara. Kaem vam, Ijudi koji su~poinili ovaj zloin pazili su da se ne izloe opasnosti. Covjeka su proboli njegovim vlastitim bodeom i bio je pokopan vlastitom lopatom! Pobrinuli su se da ne ostave tragovel No ja u ih se dokopati. Uvijek ima neega! A ja u to nai. Poirot je oito bio zabavljen neim drugim - kratkim bezbojnim komadom olovne cijevi koja je leala pokraj lopate. Oprezno ju je taknuo prstom. -Je li i ovo pripadalo ubijenomuZ - zapitao je, a meni se priinilo kao da sam primijetio traak ironije u njegovu pitanju. Giraud je slijegao ramenima, naznaavajui kako ne zna i kako ga nije briga. - Mogla je leati ondje tjednima. lonako me ne zanima. -Ja je, za razliku, drim vrlo zanimljivom - primijetio je Poirot umiljato. Ocijenio sam kako samo nastoji Ijutiti parikog detektiva, pa ako je bilo tako, uspio je. Ona drugi osorno se ok 50 renuo, primjeujui kako nema vremena na bacanje, pa se sagnuo i nastavio je sitniavo pregledavati tlo. U meduvremenu, kao da ga je nadahnula iznenadna misao, Poirot je koraknuo natrag preko granice posjeda i prodrmao je vrata male kolibe. - Zakljuano je! - doviknuo je Giraud preko ramena. - No tu vrtlar dri samo svoj alat. Lopata nije odavde nego iz spremita za alat gore pokraj kue. - Velianstveno! - mrmljao mi je Bex oduevljeno. Ovdje je tek pola sata, a ve sve zna! Kakav ovjek! Nema sumnje, Giraud je najvei ivui detektiv dananjice. lako sam bio iskreno nesklon detektivu, ipak sam bio potajno zadivljen. Iz ovjeka kao da je zraila uinkovitost. Nisam mogao suspregnuti osjeaj da se Poirot dosad nije osobito iskazao, a to me je uznemirilo. Kao da je svu svoju pozornost usredotoio na sitne djetinjaste pojedinosti koje nisu imale nikakve veze sa sluajem. Doista, na spoju dviju crta iznenada je upitao: - Monsieur Bex, molim vas, recite mi koje je znaenje ove bijele crte oznaene kredom koja se prua uokolo groba. Je li to policijsko djelo2

- Ne, monsieur Poirot, to je oznaka na terenu za golf. To pokazuje da bi ovdje trebao biti "bunkair", kako vi to nazivate. - Bunker~ - Poirot se obratio meni. - To je nepravilna jama ispunjena pijeskom i s kosinom na jednoj strani, nije li tako2 Potvrdio sam. - Monsieur Renauld je, nema sumnje, igrao golf2 - Da, bio je strastven igra golfa. Ovi se radovi izvode zahvaljujui uglavnom njemu i njegovim velikim prilozima. Imao je odluujuu rije i u izradi nacrta za igralite. Poirot je kimao zamiljeno. Zatim je primijetio: - Ovo nije bio osobito dobar izbor - mislim na mje 51 sto na kojemu su ukopali tijelo. Trebali su znati da e se sve otkriti, im radnici ponu kopati teren. - Tono - oglasio se Giraud slavodobitno. - A to dokazuje da su bili stranci. Sjajan je to primjer posrednog dokaza. - Da - bio je Poirot sumnjiav. - Nitko tko je upoznat s ovdanjim prilikama ne bi pokopao neko tijelo ovdje ukoliko nije elio da bude nadeno. A to je ista besmislica, zar ne2 Giraud se nije ak ni potrudio odgovoriti. - Da - nastavio je Poirot pomalo nezadovoljnim glasom. - Da - nedvojbeno - besmislica! 52 7. POGLAVLJE TAJANSTVENA MADAME DAUBREUIL Dok smo se vraali istim putom prema kui, Bex se ispriao to nas naputa, objanjavajui da mora odmah izvijestiti istranog suca o Giraudovu dolasku. Sam Giraud bio je oito oduevljen kad je Poirot izjavio kako je vidio sve to je elio vidjeti. Posljednje to smo primijetili dok smo naputali mjesto dogadaja bio je Giraudov lik kako etveronoke pue i pretrauje mjesto temeljitou kojoj se valjalo diviti. Poirot je naslutio moje misli, jer im smo ostali sami, rekao je zajedljivo: - Napokon ste vidjeli detektiva kojemu se divite Ijudskoga jazavara! Nije li tako, moj prijatelju$ - Na svaki nain, on ini neto - rekoh trpko. - Ako se ita moe nai, on e to nai. A vi... - Eh, bien! I ja sam neto naao! Komad olovne cijevi. - Besmislica, Poirot. Znate i sami kako ta cijev nema veze sa sluajem. Mislio sam na male stvari - tragove koji nas nepogreivo mogu odvesti do ubojica. - Mon ami, trag dug pola metra isto je tako vrijedan kao trag dug pola centimetra! Zamisao kako svi vani tragovi moraju biti siuni ista je romantika. A to se tie toga da olovna cijev nema veze sa zloinom, to kaete zato to vam je tako rekao Giraud. Ne - a ja sam upravo namjeravao ubac~.ti pitanje - neemo vie govoriti o tomu. Prepustite Girauda njegovim traganjima, a mene mojim zamislima. itav se sluaj ini potpuno jasnim - a ipak a ipak, mon ami, nisam zadovoljan! Znate li zato2 Zbog rune ure koja uri dva sata. A potom, neke se zanimljive 53 sitnice ne uklapaju. Na primjer, ako je osveta bila motiv ubojstva, zato nisu Renaulda proboli u snu i to jednostavno obavili2 - Traili su "tajnu" - podsjetio sam ga. ~Poirot je otpuhnuo zrnce praine sa svog rukava, s izrazom nezadovoljstva. - Eh, a gdje je ta "tajna"~ Moglo bi se pretpostaviti negdje podalje, jer trae od njega da se odjene. A nalazimo ga umorenog u blizini, gotovo na dohvat kui. Pa onda, ista je sluajnost da oruje poput onog bodea lei tako prikladno, pri ruci. Zastao je, mrtei se, pa je nastavio: - Zato slukinje nisu nita ule2 Jesu (i bile drogirane2 Je li bilo sudionika i je li se taj suuesnik pobrinuo za to da ulazna vrata budu otvorena~ Razmiljam nije li... Naglo je prekinuo. Stigli smo do staze ispred kue. Iznedana se okrenuo prema meni. - Prijatelju moj, iznenadit u vas - obradovat u vas! Vae sam prijekore uzeo k srcu! Istrait emo neke otiske cipela! _ Gdle2 - U onoj tamo desnoj gredici. Monsieur Bex kae da su to vrtlarovi otisci. Pogledajmo je li tako. Vidite, upravo se pribliava s takama. Zaista, neki je postariji mukarac tog trenutka prelazio preko staze s takama punim sadnica. Poirot ga je pozvao i on je epesajui krenuo prema nama, poto je ostavio take.

- Zatrait ete od njega jednu od izama da biste je usporedili s otiscima2 - upitao sam bez daha. Moje je povjerenje u Poirota poneto oivjelo. Kako je rekao da su otisci u ovoj desnoj lijehi bili vani, vjerojatno i jesu bili vani. - Upravo tako - odgovorio je Poirot. - No nee li on pomisliti kako je to prilino udno2 54 - Nee on nita pomisliti. Nismo mogli vie razgovarati, jer nam je starac priao. -Trebali ste me, monsieur~ - Da. Vi ste tu ve dugo vrtlar, zar ne2 - Dvadeset etiri godine, monsieur - A zovete se... 2 - Auguste, monsieur. - Divio sam se ovim prekrasnim iglicama. Zaista su izvanredne. Jesu li ve odavno zasacfene~ - Ve neko vrijeme. No da bi gredice lijepo izgledale, ovjek mora stalno saditi nove biljke i vaditi ocvale, a osim toga rezati uvele cvjetove. - Juer ste posadili nekoliko novih sadnica, zar ne2 Ove u sredini, a takoder i u onoj drugoj lijehi2 - Monsieur ima otro oko. Traje po jedan dan po prilici da dodu k sebi. Da, noas sam stavio po deset biljaka u svaku gredicu. Kao to monsieur sigurno zna, biljke se ne smiju saditi dok sunce grije. Auguste je bio oaran Poirotovim zanimanjem i pokazivao je sklonost da postane razgovorljiv. - Ona tamo je prekrasam primjerak - ree Poirot, upirui prstom. - Bih li mogao dobiti sadnicu2 - Naravno, monsieur. - Stari je momak stupio u gredicu i paljivo je skinuo cjepiku s biljke kojoj se Poirot tako divio. Poirot je uvelike zahvaljivao, a Auguste se udaljio prema svojim takama. - Vidite2 - ree Poirot sa smijekom, dok se saginjao da promotri udubinu to ju je ostavila vrtlarova okovana izma. - Bilo je sasvim jednostavno. - Nisam pomiljao... - Da e noga ostati u izmi2 Ne koristite dovoljno svoje izvanredne duhovne sposobnosti. Dakle, to kaete na otisak~ 55 Paljivo sam promotrio lijehu. - Sve otiske u gredici nainila je ista noga - rekao sam na kraju poslije temeljitog prouavanja. - Mislite da je tako2 Eh bien! Slaem se s vama - dometnuo je Poirot. Djelovao je potpuno nezainteresirano i kao da je razmiljao o neemu sasvim drugom. - U svakom sluaju - primijetio sam - sad e vam jedna daska manje manjkati u glavi. - Mon Dieu! Kakva uzreica! to vam to znai2 -To znai da ete se sada prestati zanimati za te otiske. Na moje iznenadenje, Poirot je odrijeno kimao glavom. - Ne, ne, mon ami. Sad sam barem na pravom tragu. Jo lutam u mraku, no, kao to sam upravo dao naslutiti monsieuru Bexu, ovi su otisci najvanija i najzanimljivija pojedinost u ovom sluaju! Onaj siromah Giraud - ne bih se iznenadio da ih uope nije primijetio. Tog su se trenutka otvorila ulazna vrata i niz stube su sili Hautet i istrani sudac. - Ah, monsieur Poirot, krenuli smo vas potraiti - rekao je sudac. - Ve je kasno, no volio bih posjetiti madame Daubreuil. Nema dvojbe da e biti vrlo uznemirena zbog smrti monsieura Renauld, pa moda budemo imali sreu dobiti neki podatak od nje. Tu tajnu koju nije povjerio svojoj supruzi moda je rekao eni ija ga je Ijubav zarobila. Znamo gdje su slabe toke naih Samsona, zar ne2 utjeli smo i podijelili se. Poirot je iao s istranim sucem, a komesar i ja slijedili smo ih na udaljenosti od nekoliko koraka. - Nema sumje da je Francoisina pria u osnovi tona - rekao mi je povjerljivim glasom. - Telefonirao sam u sredinjicu. ini se kako je tri puta u posljednjih est tjedana 56 - a to znai otkako je monsieur Renauld u Merlinvilleu madame Daubreuil polagala velike iznose u gotovini na svoj raun u banci. Svota ukupno iznosi dvije stotine tisua franakal - Moj Boe - rekoh, preraunavajui - to je oko etiri tisue funta! - Upravo tako. Da, nema nikakve sumnje da je bio zaljubljen preko uiju. No ostaje nam vidjeti je li joj povjerio svoju tajnu. Istrani sudac uvelike se nada, no ja ne dijelim njegovo miljenje. Za trajanja tog razgovora ili smo niz cestu prema raskriju na putu gdje su se naa kola bila zaustavila ranije toga poslijepodneva, pa sam odjednom spoznao kako je Vila Marguerite, dom tajanstvene madame Daubreuil, bila ona mala kua iz koje se pojavila Ijepotica.

- Ona ve mnoge godine ivi ovdje - rekao je komesar pokazujui glavom prema kui. - Vrlo tiho, vrlo nenapadno. ini se da nema drugih prijatelja niti rodaka osim poznanika koje je stekla u Merlinvilleu. Nikad ne spominje prolost, niti svog supruga. ak se ne zna je li on iv ili mrtav. Okruena je nekom tajnovitou, shvaate li~ Kimnuo sam, sa sve veim zanimanjem. - A ki2 - ohrabrio sam se. -Zaista lijepa mlada djevojka - skromna, odana, upravo kakva treba biti. Da se ovjek saali nad njom, jer iako moda ne zna nita o svojoj prolosti - netko tko bi zaprosio njenu ruku radi braka morao bi se neizostavno raspitati, a onda... Komesar je cinino slegnuo ramenima. - No to ne bi bila njezina krivnja - uzviknuo sam sa sve veim ogorenjem. - Ne. No to ete2 ovjek je izbirljiv u pogledu eninih predaka. Dolazak pred vrata prekinuo me je u daljnjoj raspra 57 vi. Hautet je pozvonio. Prolo je nekoliko minuta dok nismo zauli korake iznutra i dok se vrata nisu otvorila. Na pragu je stajala moja boginja od tog poslijepodneva. Kad nas je ugledala, poblijedjela je i obrazi su joj poprimili mrtvaku bjelinu, a oi su se razrogaile od slutnje. Nije bilo sumnje, bila je uplaena! - Mademoiselle Daubreuil - rekao je Hautet, skidajui eir - beskrajno alimo to vas smetamo, no zakon nalae, razumijete, zar ne$ Moje potovanje vaoj gospodi majci i molba da li bi bila tako dobra da mi posveti koju minutu radi razgovora2 Nekoliko je trenutaka djevojka stajala ukoeno. lijevu je ruku drala sa strane, kao da smiruje iznenadno lupanje srca. No tada se sabrala i rekla tihim glasom: - Idem pogledati. Molim vas, ucfite. Otila je u sobu na lijevoj strani predvorja i zaulo se tiho mrmljanje njezina glasa. A potom je drugi glas, gotovo jednak po boji, no s neto tvrc~im prizvukom koji je probijao kroz njenu punou, izgovorio: - Kako da ne. Zamoli ih neka udu. U sljedeem trenutku bili smo licem u lice s tajanstvenom madame Daubreuil. Nije bila ni izdaleka tako visoka kao njezina ki, a raskone obline njezina stasa posjedovale su svu draest pune zrelosti. Njezina je kosa, za razliku od kerine, bila tamna i dijelila se po sredini u stilu Madone. Oi, dijelom skrivene pod tekim vjedama, bile su modre. lako vrlo dobro ouvana, oito nije vie bila mlada, no njezin je arm bio od one vrste koja ne ovisi o dobi. - eljeli ste me vidjeti, monsieur~ - upitala je. - Da, madame. - Hautet je brusio grlo. - Istraujem smrt monsieura Renaulda. uli ste za to, zar ne2 Kimnula je glavom bez glasa. (zraz njezina lica nije se promijenio. 58 - Doli smo da bismo vas upitali moete li - eh - baciti neto svjetla na okolnosti koje je okruuju~ -Ja2 - Prizvuk iznenadenja bio je izvrstan. - Da, madame. Imamo razloga da vjerujemo kako ste obiavali s veeri posjeivati vilu ubijenoga. Je li tako~ B)ijedi damini obrazi dobili su boju, no ona je ipak odgovorila tiho: - Uskraujem vam pravo da mi postavljate takvo pitanjel - Madame, istraujemo umorstvo. - Pa to onda2 Nemam nikakve veze s umorstvom. - Madame, ovog trenutka mi to i ne tvrdimo. No dobro ste poznavali pokojnika. Je li vam se ikad povjeravao o nekoj opasnosti koja mu je prijetila2 - Nikada. -Je li ikad spominjao svoj ivot u Santiagu i bilo koje neprijatelje koje je ondje mogao stei. - Nije. - Vi nam, dakle, nimalo ne moete pomoi. - Bojim se, ne mogu. Zaista ne vidim razloga zato ste doli k meni. Zar vam njegova supruga ne moe rei sve to elite znati~ - u glasu joj se osjetio siab prizvuk poruge. - Gospoda Renauld rekla nam je sve to je znala. - Ah! - ree madame Daubreuil. - Pitam se... - Pitate se to, madame~ - Nita. Istrani ju je sudac promatrao. Znao je da vodi dvoboj i da protivnik nije beznaajan. - Ustrajete li u tvrdnji kako vam monsieur Renauld nije nita povjerioZ - Zato mislite da bi mi se povjeravao~ - Zato, madame - rekao je Hautet proraunatom grubou - to jedan mukarac svojoj Ijubavnici govori ono to ne kae uvijek svojoj eni.

59 - Ah - skoila je naprijed. Iz oiju jol le sukljala vatra. - Monsieur, vrijedate me! I to pred mojom keri! Ne mogu vam rei nita. Budite Ijubezni i napustite moju kuu! Nema dvojbe, dama je imala adute u rukama. Vilu Marguerite napustili smo kao hrpa posramljenih balavaca. Sudac je ispod glasa mrmljao Ijutite uzvike. Poirot kao da se izgubio u mislima. Iznenada se prenuo iz svog sanjarenja i upitao Hauteta ima li u blizini kakav dobar hotel. - Na ovoj strani grada jedno je takvo malo mjesto, Hotel des Bains. Nekoliko stotina metara niz cestu. Bit e vam vrlo prikiadan tijekom vaih istraivanja. PretpostavIjam da emo se vidjeti u jutro$ - Da, zahvaljujem vam, monsieur Hautet. Oprostili smo se uz uzajamnu razmjenu uljudnosti, Poirot i ja krenuli smo prema Merlinvilleu, a ostali su se vratili u vilu Genevieve. - Francuski policijski sustav je doista zavidan - rekao je Poirot, gledajui za njima. - Izvanredne su informacije to ih posjeduju o svaijem ivotu, sve do najsvakidanjijih pojedinosti. lako je ovdje boravio tek neto vie od est tjedana, savreno poznaju sklonosti i navade monsieura Renaulda, a u tren oka mogu dobaviti informacije o bankovnom raunu madame Daubreuil i o svotama koje su u posljednje vrijeme uplaene! Nema sumnje, dosije je velika zamisao! No to je to~ - Naglo se okrenuo. Neki je lik bez eira trao niz cestu za nama. Bila je to Marthe Daubreuil. - Oprostite - jedva je dolazila do daha kad nas je sustigla. -Ja... ja ne bih trebala to initi, znam. Ne smijete rei mojoj majci. No je (i istina to Ijudi pripovijedaju da je monsieur Renauld pozvao detektiva prije nego je umro, i - i da ste to vi~ - Da, mademoiselle - rekao je Poirot njeno. - To je doista tono. No kako ste saznali za to2 60 - Francoise je to rekla naoj Ameliji - objasnila je Marthe crvenei. Poirot je iskrivio lice. - Tajnost, to je nemogue odrati u sluaju poput ovog! No nije vano. Dakle,.mademoiselle, to biste eljeli saznati2 Djevojka je oklijevala. Kao da je silno eljela govoriti, a ipak je bila neodluna. Napokon, gotovo aptom, upitala je: - Itko - je li itko osumnjien2 Poirot ju je prodorno promatrao. Zatim je odgovorio okoliajui: - Ovog trenutka sumnja lebdi u zraku, mademoiselle. - Da, to znam - no - itko odreden2 - Zato vas to zanima$ Pitanje kao da je preplailo djevojku. Odjednom sam se sjetio Poirotovih rijei o njoj ranije tijekom dana. "Djevojka s uplaenim oima." - Monsieur Renauld uvijek je bio Ijubazan prema meni - odgovorila je napokon. - Prirodno je da me zanima. - Ah, vidim - rekao je Poirot. - Dakle, mademoiselle, sumnja se trenutano nadvila nad dvije osobe. - Dvije2 Zakleo bih se kako se u njezinu glasu nazirao traak iznenac~enja .i olakanja. - Njihova nam imena nisu poznata, no pretpostavlja se da su ileanci iz Santiaga. A sad, mademoiselle, vidite li to proizlazi iz toga to je netko mlad i lijep! Odajem vam profesionalne tajne! Djevojka se radosno nasmijala i potom mu je, prilino dvosmisleno, zahvalila: - Moram bjeati natrag. Mama e me traiti. Okrenula se i otrala uz cestu, nalik na suvremenu Atalantu. Zurio sam za njom. 61 - Mon ami - rekao je Poirot blagim ironinim glasom - hoemo li ostati ovdje ukorijenjeni cijelu no samo zato to ste vidjeli lijepu mladu enu - i zoto to je u vaoj glavi nastao kovitlac~ Nasmijao sam se i ispriao. - No ona jest lijepa, Poirot. Svakomu se moe oprostiti to mu je poremetila ravnoteu. Na moje iznenaenje, Poirot je vrlo ozbiljno kimao glavom. - Ah, mon ami, ne poklanjajte svoje srce Marthi Daubreuil. Ta nije za vas! Posluajte Tatu Poirota! - Zato - prosvjedovao sam glasno - komesar me je uvjeravao da je isto tako dobra kao to je i lijepa! Pravi andeo! - Neki-od najveih kriminalaca to sam ih poznavao imali su lice andela - primijetio je Poirot vedro. Deformacija sivih stanica moe sasvim lijepo ii pod ruku s licem Madone. - Poirot - vikao sam, uasnut - valjda ne mislite rei kako sumnjate u nevino dijete poput ovogl - De-de-del Ne uzbudujte se! Nisam rekao da je sumnjiim. No morate priznati kako je njezino silno zanimanje za sluaj pomalo neobino. - Ovaj put vidio sam dalje od vas - rekoh. - Ne brine se ona zbog sebe - ve zbog majke.

- Moj prijatelju - kazao je Poirot - kao i obino, vi nita ne vidite. Madame Daubreuil je i tek kako kadra brinuti se o sebi i nije joj potrebna skrb njezine keri. Priznajem kako sam vas do sada bio zadirkivao, no ipak ponavljam sve to sam ve rekao. Ne uzimajte k srcu tu djevojku. Ona nije za vas! Ja, Hercule Poirot, znam da je tako. Sacrel Kad bih se samo mogao sjetiti gdje sam vidio to Iice2 - ije lice2 - pitao sam. - Kerino2 62 - Ne. Majino. Primjeujui moje iznenadenje, kimnuo je znaajno. - Upravo tako - kao to vam kaem. Bilo je to vrlo davno, jo dok sam bio u belgijskoj policiji. Zapravo tu enu nisam nikad prije vidio, no vidio sam njezinu sliku - i to u vezi s nekim sluajem. Moda umiljam... - Da2 - Nije iskljueno da grijeim, no ini mi se da je ubojstvo bilo posrijedil 63 8. POGLAVUE NEOEKIVANf SUSRET Sljedeeg smo jutra na vrijeme bili u vili. Policajac koji je straario na ulazu sada nas nije zaustavljao. Umjesto toga slubeno Ijubazno je pozdravio, pa smo proli prema kui. Slukinja Leonie upravo je silazila niz stube i inilo se da nema nita protiv malog razgovora. Poirot se raspitivao o zdravlju gospode Renauld. Leonie je kimala glavom. - Strano je uzbudena, sirota gospoda! Ne jede nita - ba nita! I blijeda je kao duh. ovjeku se kida srce kad je vidi. Ah, ja ne bih tako alila za ovjekom koji me je prevario s drugom enom! Poirot je suosjeajno kimao. - To to kaete potpuno je na mjestu, no to ete2 Srce ene koja voli oprostit e mnoge uvrede. Ipak, u posljednjih nekoliko mjeseci vjerojatno je medu njima bilo estih uzajamnih okrivljavanja2 Leonie je ponovno odmahivala glavom. - Nikad, monsieur. Ni jednom nisam ula madame da predbacuje i jednom rijei - ili da prigovara, ikad! Ima narav i ponaanje jednog anc~ela - potpuno je drukija od monsieura. - Monsieur Renauld nije imao anc~eosku narav2 - Daleko od toga. Kad se on razbjesnio, to je znala cijela kua. Tog dana kad se svadao s monsieurom Jackom - ma foil vjerojatno ih se moglo uti i do trnice, tako su jako vikali! - Tako - rekao je Poirot. - A kad je izbila ta svada2 64 - Oh, bilo je to neposredno prije odlaska monsieura Jacka u Pariz. Gotovo je zakasnio na vlak. Izaao je iz knjinice i zgrabio je torbu koju je ostavio u predvorju. Automobil je bio na popravku i on je morao trati na kolodvor. Ja sam brisala prainu u salonu i vidjela sam ga dok je prolazio i lice mu je bilo bijelo - bijelo - s dvije crvene mrlje. Ah, to je bio Ijut! Leonie je iskreno uivala u svojem pripovijedanju. - A ta svada, o emu je bila2 - Ah, to ne znam - priznala je Leonie. - Istina je da su vikali, no glasovi su im bili tako glasni i otri, a govorili su tako brzo, da bi ih mogao razumjefi samo netko tko je vrlo dobar u engleskom. A monsieur, on je bio kao olujni oblak cijeloga dana! Nitko mu nije mogao udovoljiti! Zvuk vrata koja su se zatvorila pri vrhu stuba prekinuo je Leoninu brbljavost. -Joj, Francoise me eka! - uzviknula je, osvjeujui se na krutu zbilju svojih obveza. -Ta stara uvijek psuje. -Trenutak, mademoiselle. Gdje je istrani sudac~ - Svi su otili pregledati automobil u garai. Monsieur komesar misli kako je moda bio u upotrebi one noi kad se dogodilo ubojstvo. - Quelle idee, - promrmljao je Poirot kad se djevojka izgubila. - Izai ete i pridruit ete im se2 - Ne, u salonu u ekati njihov povratak. Ondje je svjeije u ovo toplo jutro. Ovakav spokojan nain primanja stvari nije nailazio na moje odobravanje. -Ako nemate nita protiv-rekao sam oklijevajui. - Niti najmanje. Htjeli biste istraivati za vlastiti raun, zar ne~ - Pa, rado bih vidio Girauda, ako se mota negdje ovdje, i saznao to namjerava. 65 - Ljudski jazavar - mrmljao je Poirot, dok se zavaljivao u udobni stolac i sklapao oi. - Samo naprijed, moj prijatelju. Au revoir. Ietao sam kroz glavna vrata. Bilo je zaista toplo. Krenuo sam putom kojim smQ ili juer. Htio sam sam pregledati poprite zloina. No nisam otiao neposredno onamo nego sam skrenuo medu grmlje,

kako bih na igralite za golf izaao stotinjak metara dalje na desno. Raslinje je ovdje bilo mnogo gue i poprilino sam se muio da se probijem. Kad sam napokon izbio na igralite, bilo je to tako silovito i naglo da sam se estoko zabio u neku mladu damu koja je stajala ledima okrenuta prema zelenilu. Nimalo neoekivano, prigueno je kriknula, no i ja sam uskliknuo od udenja, jer to je bila moja prijateljica iz vlaka, Pepeljuga! Iznenadenje je bilo obostrano. -Vi! -viknuli smo istodobno. Mlada se dama snala prva. - Tako mi stare tetke! - rekla je. - to vi radite ovdje2 - Ako smo ve pri tomu, a zato ste vi ovdje2 odgovorio sam. - Kad sam vas posljednji put vidjela, a to je bilo prekjuer, kaskali ste kui kao pravi dobri deko. - Kad sam vas posljednji put vidio - rekao sam - kaskali ste kui sa svojom sestrom, poput dobre djevojice. Usput, kako je vaa sestra2 Bio sam nagraden bljeskom niza bijelih zuba. -. Ljubazno to pitate! Moja je sestra dobro, hvala. - Ovdje je s vama2 - Ostala je u gradu - odgovorila je mangupica dostojanstveno. - Ne vjerujem da imate sestru - nasmijao sam se. Ako je imate, ime jol le Harris! - Sjeate li se mojega2 - pitala je sa smijekom. 66 - Pepeljuga. No sada ete mi rei pravo ime, zar ne2 Odmahivala je glavom promatrajui me zloesto. - ak ni to zato ste ovdje~ - Ah, to! Pretpostavljam kako ste uli za to da se pripadnici mog zanimanja "odmaraju"Z - U skupim francuskim mjestima za dokolicu2 - Bezobrazno jeftino ako znate kamo treba poi. Promatrao sam je pozorno. - Pa ipak, niste namjeravali doi ovamo kad sam vas sreo prije dva dana2 - Svi doivljavamo razoaranja - rekla je gospodica Pepeljuga pouno. - Eto, rekla sam vam upravo toliko koliko je korisno za vas. Mali djeaci ne bi trebali biti previe znatieljni. Jo mi niste rekli to vi radite ovdje2 - Sjeate li se kad sam vam govorio kako je moj veliki prijatelj detektivZ - Da~ -A moda ste i uli za zloin... u vili Genevieve...2 Otro me je promatrala. Disala je duboko i oi su joj se zaokruile. - Neete valjda rei... da radite na tomu2 Kimnuo sam. Nema sumnje da mi je ugled znatno porastao. Osjeaji kojima me je poastila bili su jasno zamjetni. Nekoliko je sljedeih trenutaka samo zurila u mene, bez glasa. Tada je vrlo izraajno kimnula glavom. - Eh, pa to je poput predstave! Povedite me uokolo. Hou vidjeti sve uase. - Kako to mislite2 - Kao to kaem. Bog ga blagoslovio, pa zar vam nisam rekla da ludujem za zloinima~ Ve satima njukam ovdje. Prava je srea da sam naletjela na vas. Hajde, pokaite mi sve znamenitosti. - Ehej, sluajte - ekajte malo - ne mogu. To nitko ne smije. Jako su strogi u tom pogledu. 67 - Niste li vi i va prijatelj velike zvijerke2 Nisam htio izgubiti svoj ugledni poloaj. - A to e vam to~ - pitao sam kolebljivo. - I, zapravo, to hoete vidjeti2 - Ah, sve! Mjesto gdje se to dogodilo, pa oruje, i tijelo, pa otiske prstiju i sline zanimljivosti. Jo nikad nisam bila u prilici zatei se pri umorstvu poput ovog. To u pamtiti cijeloga ivota. Okrenuo sam se s gadenjem. Kakve li su te dananje ene~ Djevojino bolesno oduevljenje izazivalo je muninu. - Sjaite sa svog bijelog konja - rea dama iznenada. - I nemojte sebi uobraavati. Kad su vas pozvali da se pridruite ovomu, jeste li prvo onjuili zrak i rekli kako je to prljav posao i kako se ne elite petljati u to~ - Ne, ali... - Da ste ovdje na odmoru, ne biste li njukali uokolo kao i ja~ Dakako da biste. -Ja sam mukarac. Vi ste ena. - Vi imate predodbu o eni kao 0 osobi koja skae na stolac i vriti kako je vidjela mia. Sve je to pretpovijesno. No vi ete me provesti uokolo, zar ne2 Znate, moglo bi mi to znaiti vrlo mnogo. - U kojem smislu~ - Ne daju novinarima prii. Mogla bih dobiti glavni zgoditak s nekim novinama. Nemate pojma kako dobro plaaju za priu s lica mjesta. Oklijevao sam. Stavila je svoju njenu ruku u moju. - Molim - budite dobri.

Predao sam se. Potajno sam znao da u uivati u ulozi vodia. Prvo smo otili na mjesto gdje je nadeno tijelo. Policajac koji je straario ondje pozdravio me je s potovanjem, jer me je poznavao iz videnja, i nije postavljao nikakva pi 68 tanja u pogledu moje pratiteljice. Oito je smatrao kako jamim za nju. Objasnio sam Pepeljuzi kako je otkriven mrtvac, a ona je paljivo sluala i povremeno postavljala neko razlono pitanje. Potom smo se uputili prema vili. Produio sam vrlo oprezno, jer iskreno reeno, nisam nimalo eznuo da sretnem nekoga. Poveo sam djevojku uokolo kroz grmlje do stranje strane kue, gdje je bilo malo spremite. Prisjetio sam se kako je sino, poto je zakljuao vrata, Bex ostavio klju kod Marchauda, sergenta de ville, "ako bi zatrebao monsieuru Giraudu, dok smo mi gore u kui". Pretpostavljao sam da ga je detektiv Suretea, poto se posluio kljuem, ponovno vratio Marchaudu. Ostavljajui djevojku izvan vidokruga, u grmlju, uao sam u kuu. Marchaud je bio na dunosti pred vratima salona. Iznutra je dopirao glasan amor. - Monsieur eli monsieura Hauteta2 Unutra je. Ponovno ispituje Fran~oise. - Ne - rekao sam uurbano - ne traim njega. No jako bih rado volio dobiti klju od one ostave vani, ako to nije suprotno propisima. - Ali svakako, monsieur. - Izvadio ga je iz depa. Evo ga. Monsieur Hautet dao je nalog da vam sve to vam je potrebno bude stavljeno na raspoloenje. Samo vas molim ga mi ga vratite kad budete gotovi tamo vani. - Svakako. Oblio me je val zadovoljstva kad sam spoznao da sam, barem u Marchaudovim oima, uivao isti stupanj vanosti kao Poirot. Djevojka me je ekala. Bila je oduevIjena kad je ugledala klju u mojim rukama. - Dakle, dobili ste ga~ ~ - Naravno - rekao sam mrtav hladan. - No ipak, da znate, to to radim potpuno je protupropisno. - Vi ste veliko zlato i ja to neu zaboraviti. Idemo sada. Ne mogu nas vidjeti iz kue, zar ne2 69 - Priekajte trenutak. - Usporio sam njezino nestrpljivo napredovanje. - Neu vas zaustavljati ako doista elite ui. No elite li2 Vidjeli ste grob, i teren, i uli ste sve pojedinosti sluaja. Zar vam to nije dosta2 Ovo e biti jezivo, da znate, i - vrlo neugodno. Na trenutak me promotrila pogledom kojemu nisam mogao potpuno proniknuti znaenje. Zatim se nasmijala. -Ja sam za jezu - rekla je. - Kreimo! utei smo stigli do vrata ostave. Otvorio sam ih i uli smo. Poao sam prema tijelu i paljivo sam povukao plahtu, kao to je to uinio Bex prethodnog popodneva. S djevojinih usana izvio se tih grevit um, na to sam se okrenuo i pogledao je. Sad joj se uas zrcalio na licu i ono vedro dobro raspoloenje potpuno je ugaslo. Nije htjela posluati moj savjet i sad je bila kanjena za svoj neposluh. Osjeao sam prema njoj izrazito pomanjkanje milosti. Neka sada ispata. Polako sam okrenuo mrtvo tijelo. - Vidite li - rekao sam. - Uboden je u leda. Glas joj je bio gotovo neujan. - Cime$ Pokazao sam glavom prema staklenom vru. - Onim bodeom. Djevojka je iznenada klonula i sloila se no tlo. Pojurio sam joj u pomo. - Onesvijestit ete se. Izadite. To je bilo previe za vas. - Vode - mrmljala je. - Brzo vode. Ostavio sam je i odjurio u kuu. Sreom nikoga od posluge nije bilo blizu, pa sam mogao nezapaeno pribaviti au vode i dodati nekoliko kapi konjaka iz depne boice. Za nekoliko trenutaka vratio sam se. Djevojka je leala kako sam je ostavio, no nekoliko gutljaja vode s vinjakom sjajno ju je oporavilo. - Izvedite me odavde - ah, brzo, brzo! - jecala je drhtei. 70 Pridravajui je rukom, izveo sam je na zrak, a ona je zatvorila vrata za sobom. Potom je duboko udahnula. - Sad je ve bolje. Oh, kako je bilo strano! Zato ste me pustili unutra2 Bilo je to tako tipino enstveno da nisam mogao suspregnuti smijeak. Potajno nisam bio nesretan to je malaksala. To je dokazivalo kako nije tako beutna kao to sam to bio-mislio. Napokon, bila je tek neto vie od djeteta, a njezina je znatielja bila plod nepromiljenosti. - Uinio sam sve da vas sprijeim, znate i sami - rekoh njeno. - Pretpostavljam da jeste. Dakle, zbogom. - Sluajte, ne moete ii samo ovako - sama samcata. Niste u stanju. Zahtijevam da vas otpratim natrag u Merlinville.

- Glupost. Ve mi je sasvim dobro. - Pretpostavimo da se ponovno onesvijestite2 Ne, idem s vama. To je odbijala vrlo energino. Na kraju, ipak sam uspio dobiti doputenje da je otpratim do predgrada. Poli smo istim putem, ponovno proli pokraj groba i obilaznim putom doli do ceste. Kad smo stigli do isprekidanog niza trgovina, staia je i ispruila ruku. - Zbogom, i hvala vam to ste me ipak dopratili. -Jeste li sigurni kako vam je dobro2 - Sasvim, hvala. Nadam se kako neete imati neprilika to ste mi pokazali sve to. Samouvjereno sam otklonio i samu pomisao na to. - Dakle, zbogom. - Au revoir - ispravio sam je. - Ako ostajete ovdje, moramo se ponovno vidjeti. Uputila mi je smijeak. -Tako je. Onda, au revoir. - ekajte trenutak, niste mi rekli svoju adresu. 71 -Ah, odsjela sam u Hotelu du Phare. Malen je, ali sasvim dobar. Doc~ite i potraite me sutra. - Hou - rekoh, s vjerojatno suvinim empressementom. Promatrao sam je dok nije nestala iz vida, a potom sam se okrenuo i vratio u vilu. Sjetio sam se kako nisam zakljuao vrata ostave. Sreom, nitko nije primijetio taj propust, pa poto sam zakrenuo klju, izvadio sam ga i vratio ga Marchaudu. I dok sam to inio, iznenada mi je sjevnulo da, iako mi je Pepeljuga dala adresu, jo nisam znao njezino ime. 72 9. POGLAV~JE GIRAUD NALAZI NEKE TRAGOVE U salonu sam zatekao istranog suca kako uporno ispituje starog vrt(ara Augustea. Poirot i komesar, koji su takoder bili nazoni, pozdravili su me smijekom, odnosno uljudnim naklonom. Tiho sam se spustio u stolac. Hautet je bio do krajnosti temeljit i ulazio je u potankosti, no nije uspio izmamiti nita znaajno. Za vrtlarske rukavice Auguste je priznao da su njegove. Nosio ih je kad je radio s odredenom vrstom sadnica primula, otrovnima za neke Ijude. Nije znao rei kad ih je imao posljednji put. Nisu mu bile nestale. Gdje ih je drao~ Nekad ovdje, nekad ondje. Lopata se obino nalazila u malom spremitu za alat. Je li bilo zakljuanoZ Dakako da je bilo zakljuano. Gdje je drao kljuZ Parbleau, pa u vratima, naravno. Nije bilo nieg vrijednog za ukrasti. A i tko bi oekivao neke bandite ili ubojice2 Tako se neto nije dogadalo u vrijeme madame la Vicomtesse. Hautet je naznaio da je gotov s njim, pa se stari povukao, gundajui sveudilj. Sjeajui se Poirotova neobjanjenog ustrajanja na otiscima cipela u iijehama cvijea, paljivo sam ga promatrao dok je davao svoj iskaz. Ili nije imao nikakve veze s poinjenim zloinom ili je bio savren glumac. Iznenada, upravo dok je izlazio kroz vrata, sinula mi je jedna misao. - Pardon, monsieur Hautet - doviknuo sam - doputate li da mu postavim jedno pitanje2 - Dakako, monsieur. Tako ohrabren, obratio sam se Augusteu. 73 - Gdje drite svoje izme2 - Na nogama - mrmljao je. -A gdje drugdje2 - A kad idete nou u krevet2 - Ispod kreveta. - A tko ih isti~ - Nitko. Zato bi ih se istilo2 Kao da se ja etam tamo sprijeda pred kuom, kao neki mladi~ Nedjeljom nosim nedjeljne cipele, a inae... - Slijegao je ramenima. Obeshrabreno sam kimao glavom. - Eh, eh - rekao je istrani sudac - nismo odmakli daleko. Nedvojbeno stojimo sve dok ne dobijemo odgovor brzojavom iz Santiaga. Je li itko vidio Girauda2 Taj doista ne zna za pristojnost! Imam vrlo vrstu namjeru poslati po njega i... - Neete morati slati daleko. Tihi nas je glas iznenadio. Giraud je stajao vani gledajui u sobu kroz otvoreni prozor. Spretno je skoio unutra i krenuo prema stolu. - Ovdje sam, vama na slubu. Primite moju ispriku to se nisam ranije pojavio. - Nita ne smeta, nita ne smeta! - Istrani sudac bio je prilino zbunjen. - Svakako, ja sam samo detektiv - nastavio je onaj drugi. - Ne znam nita o presluavanjima. Kad bih to inio, bio bih sklon da to ne radim pri otvorenom prozoru. Tko god stoji vani, moe lako uti sve to se kae. No nije vano. Hautet se Ijutito mekoljio. Oito je bilo da se istrani sudac i detektiv, kojemu je povjeren sluaj, Ijube prijetvorno. Bili su se sukobili ve na samom poetku. Moda se to nije moglo izbjei. Po

Giraudu, svi su istrani suci bili budale, a to se tie Hauteta, koji je o sebi imao visoko miljenje, vrijedalo ga je nadmeno ponaanje parikoga detektiva. 74 Eh bien, monsieur Giraud - rekao je sudac prilino otro. - Nema dvojbe da ste vi udesno iskoristili svoje vrijeme! Pripremili ste nam imena ubojica, zar ne2 A takoder znate i tono mjesto njihova sadanjeg boravka2 Nepokoleban tom ironijom, Giraud je odgovorio: - Barem znam odakle su doli. Iz depa je izvadio dva mala predmeta i stavio ih na stol. Nagrnuli smo oko njih. Predmeti su bili vrlo obini: opuak cigarete i nerabljena ibica. Detektiv se obratio Poirotu. - to vidite ovdje2 - zapitao je. Bilo je neeg gotovo grubog u njegovu glasu. Pocrvenio sam od toga. No Poirot je ostao miran. Slijegao je ramenima. -Jedan ik i ibicu. - I to vam to govori2 Poirot je rairio ruke - Ne govori mi - nita. - Aho! - rekao je Giraud samozadovoljnim glasom. - Niste prouavali te stvari. Ovo nije obina ibica - barem ne u ovoj zemlji. Cesta je u Junoj Americi. Sreom, nije zapaljena, inae je ne bih mogao prepoznati. Oito je jedan od njih bacio popuenu cigaretu i zapalio drugu, a pri tomu mu je ispala ibica iz kutije. - A druga ibica2 - upitao je Poirot. - Koja ibica2 - Ona kojom je upalio cigaretu. I tu ste nali2 - Ne. - Moda niste pretraili temeljito... Na kratko se inilo da e detektiv bijesno planuti, no s naporom se uzdrao. - Vidim da se volite aliti, monsieur Poirot. No u svakom sluaju, bilo ibice ili ne bilo, opuak je dovoljan. To je junoamerika cigareta s Ijekovitim papirom od slatkoga korijena. 75 Poirot se naklonio. Komesar ree: - Cigarete i ibice mogle su pripadati monsieuru Renauldu. Sjeate se, tek su dvije godine prole on njegova povratka iz June Amerike. - Ne - odgovorio je detektiv samosvijesno. - Ve sam pretraio stvari monsieura Renaulda. Cigarete koje je puio i ibice kojima se koristio, potpuno su drukije. - Ne drite li neobinim - dodao je Poirot - da ti stranci dolaze bez oruja, bez rukavica, bez lopate i da im se sve te stvari tako prikladno nalaze pri ruci2 Giraud se smjekao prilino nadmono. - Nedvojbeno je udnol Doista, bez teorije koju zastupam, nita se ne bi moglo objasniti. - Aha! - ree Hautet. - Suuesnik u kui! - Ili izvan nje - nastavio je Giraud osebujnim smijekom. - No netko ih je morao pustiti unutra. Ne moemo pretpostaviti da su, slijedom neke nevideno sretne okolnosti, nali vrata otvorena za njih, da se uetaju2 - Vrata su bila otvorena za njih; no mogla su isto tako biti otvorena izvana - a uradio je to netko tko je posjedovao klju. - No tko je posjedovao klju2 Giraud je slijegao ramenima. - to se toga tie, nitko tko ga posjeduje nee priznati tu injenicu, ako to ikako moe izbjei. No nekoliko ga je Ijudi moglo imati. Na primjer, monsieur Jack Renauld, sin. Istina je da je on na putu u Junu Ameriku, no mogao je izgubiti klju, ili mu ga je netko mogao ukrasti. Zatim, tu je vrtlar - on je ovdje ve mnogo godina. Neka od mladih sluavki mogla bi imati ljubavnika. Lako je uzeti otisak kljua i napraviti novi. Mogunosti je mnogo. Jo je jedna osoba koja bi, po mom sudu, vrlo vjerojatno mogla posjedovati klju. 76 - Tko je to2 - Madame Daubreuil - kazao je detektiv. - Eh, ehl - primijetio je sudac. - Dakle i vi ste uli za to, zar ne2 - Sve ja ujem - nije se Giraud dao smesti. - Zakleo bih se da jedno ipak niste uli - ree Hautet, razdragan to moe pokazati vie znanja, pa je bez mnogo okolianja ispripovijedao zgodu o tajanstvenom posjetu u noi to je prethodila. Takoder se dotakao eka ispostavljenog na ime "Duveen", i napokon je pruio Giraudu list s potpisom "Bella". - Sve je to vrlo zanimljivo. No to ne utjee na moju teoriju. -A vaa je teorija2 - Ovog trenutka radije bih je preutio. Ne zaboravite, tek sam na poetku istraivanja.

- Recite mi jedno, monsieur Giraud - oglasio se Poirot iznenada. - Vaa teorija pretpostavlja da je netko otvorio vrata. No ne objanjava zato su ostavljena otvorena. Ne bi li bilo sasvim prirodno da su ih zatvorili za sobom2 Da je sergent de ville sluajno svratio do kue, kao to je obiavao kako bi vidio je li sve u redu, mogli su biti otkriveni i gotovo odmah uhvaeni. - Pihl Zaboravili su. isti previd, uvjeravam vas. Na moje golemo iznenadenje, Poirot je izrekao iste rijei koje je sino uputio Bexu: - Ne slaem se s vama. Otvorena vrata posljedak su namjere ili potrebe, i svaka teorija koja ne prihvaa tu injenicu, osudena je na poraz. Svi smo prilino zapanjeno sluali malog gospodina. Bio sam uvjeren u to kako je iznudeno priznaje o neznanju. u pogledu glavice ibice bilo smiljeno za to da 6i ga ponizilo, no on je ponovno nastupao samouvjereno kao uvijek, drei lekciju Giraudu bez imalo okolianja. 77 Detektiv je frkao brkove, pogledajui mog prijatelja kao da ga kani zadirkivati. - Ne slaete se sa mnom, ha2 Dakle, to vam to osobito pada u oi u ovom sluaju2 Dajte da ujemo vae miljenje. - ~edna mi se pojedinost ini osobito znaajnom. Recite mi, monsieur Giraud, ne ini li vam se neto poznatim u ovom sluaju2 Nema li niega to bi vas podsjealo na neto2 - Poznato2 Podsjealo me2 Ne mogu rei ovako na preac. No ipak mislim da nema niega. - Grijeite - rekao je Poirot mirno. - Ve je prije poinjen gotovo potpuno istovjetan zloin. - Kad2 I gdje2 -Ah, toga se, na alost, ovog trenutka ne mogu sjetiti, no ispravit u to. Nadao sam se da ete mi vi moi pomoi. Giraud je sumnjiavo frktao. - Bilo je mnogo sluajeva s maskiranim Ijudima. Ne mogu pamtiti sve pojedinosti svakog od njih. Svi zloini pomalo podsjeaju jedan na drugi. - Postoji neto to se naziva osobnom crtom. - Poirot je odjednom zauzeo stav predavaa i skupno nam se obratio. - Govorim vam o psihologiji zloina. Monsieur Giraud zna vrlo dobro da svaki kriminalac postupa po individualnoj metodi i da policija kad je pozvana istraiti neki sluaj, recimo provalu, moe esto pronicavo naslutiti tko je poinitelj, ustanovljavajui postupak koji je primijenjen. (Japp bi vam rekao to isto, Hastings.) ovjek je nematovita ivotinja. Neizvoran je kad postupa u okvirima zakona u svom svakidanjem uzornom ivotu, a jednako je neizvoran kad kri zakon. Engleski ubojica koji se nekoliko svojih ena u nizu rijeio tako da ih je utopio u kadi za kupanje, znakovit je sluaj. Da je mijenjao metode, mogao je do 78 dana dananjega ostati neotkriven. No on se pokoravao opem diktatu Ijudske prirode, vjerujui kako e uspjeti ono to je ve jednom uspjelo, pa je tako platio cijenu svojeg nedostatka izvornosti. - A to je pouka iz svega ovoga2 - podrugivao se Giraud. - Ako imate dva zloina koji su potpuno isti po zamisli i izvedbi, tada ete iza oba nai isti mozak. Ja traim taj um, monsieur Giraud, i nai u ga. Ovdje imamo pravi trag - psiholoki trag. Moda znate sve o cigaretama i glavicama ibica, monsieur Giraud, no ja, Hercule Poirot, poznajem Ijudski um. Na Girauda sve to nije ostavilo nikakav dojam. - Za vae dobro - nastavio je Poirot - upozorit u vas na jednu injenicu koja vam moda nije stavljena na znanje. Runi sat madame Renauld do dana koji je slijedio tragediji otiao je naprijed dva sata. Giraud je zurio. - Moda mu je bilo svojstveno da uri. - Da budem iskren, rekli su mi da je tako. - Pa kad je tako, to je u redu. - Ipak, dva sata je mnogo vremena - tiho je rekao Poirot. -A zatim, tu su ti otisci stopala u cvijetnoj lijehi. Kimnuo je glavom prema otvorenom prozoru. Giraud je u dva hitra koraka dosegao prozor i pogledao van. -Ali ne vidim otiske2 - Ne - primijetio je Poirot i poredao malu hrpu knjiga na stolu. - Nema ih. Na nekoliko trenutaka Giraudovo se lice zatamnilo od gotovo ubojitog bijesa. U dva je koraka priao svom muitelju, no u tom su se trenutki otvorila vrata salona i Marchaud je najavio: - Monsieur Stonor, tajnik, upravo se vratio iz Engleske. Moe li ui2 79 10. POGLAVIJE GABRIEL STONOR ovjek koji je uao bio je naoita osoba. Vrlo visok, dobro graden, atletskog stasa i suncem opaljena lica i vrata, napadno se isticao u cijelom skupu. ak je i Giraud djelovao malokrvno pokraj njega. Kad

sam ga poslije bolje upoznao, shvatio sam kako je Gabriel Stonor izuzetna linost. Rodenjem Englez, potucao se po cijelom svijetu. Lovio je krupnu divlja u Africi, putovao Korejom, imao ran u Kaliforniji i trgovao na otocima junih mora. Njegovo nepogreivo oko zaustavilo se na Hautetu. - Istrani sudac u ovom sluaju2 ast mi je upoznati vas, gospodine. Ovo je uasna stvar. Kako je gospoda Renauld~ Podnosi li sve ovo razmjerno dobro~ Vjerojatno je to bio straan udarac za nju. - Grozno, grozno - govorio je Hautet. - Dopustite, predstavit u vam naeg policijskog komesara monsieura Bexa, monsieura Girauda iz Surete. Ovaj je gospodin monsieur Hercule Poirot. Gospodin Renauld je poslao po njega, no stigao je previe kasno da bi mogao uiniti ita kako bi odvratio tragediju. Prijatelj monsieura Poirota, satnik Hastings. Stonor je promatrao Poirota sa znatnim zanimanjem. - Poslao je po vas, tako dakleZ - Znai li to da niste znali kako monsieur Renauld razmilja o tomu da pozove detektiva2 - ubacio se primjedbom Bex . - Ne, nisam znao. No to me nimalo ne iznenaduje. - Zato2 80 -Zato to je stari bio nepredvidljiv. Ne znam to je bilo po srijedi. Nije mi se povjeravao. Nismo bili tako prisni. No nepredvidljiv, to je bio - i to temeljito. - Hm! - zakljuio je Hautet. - No nemate svojeg suda o dogadajuZ -Tako sam vam rekao, gospodine. - Oprostite, monsieur Stonor, no moramo obaviti neke formalnosti. Vae ime2 - Gabriel Stonor. - Kad ste postali tajnik monsieura Renaulda2 - Prije dvije godine, otprilike, kad je prvi put stigao iz June Amerike. Sreo sam ga posredstvom zajednikog prijatelja, a on mi je ponudio posao. 8io je neobian, no dobar ef, takoder. - Je li vam mnogo govorio o svom ivotu u Junoj Americi2 - Da, poprilino. - Znate li je li ikad bio u Santiagu2 - Nekoliko puta, rekao bih. - Nije nikada spominjao neki naroit dogadaj koji bi se ondje zbio - ita to bi moglo izazvati neku osvetu~ - Nikad. -Je li ikad govorio o nekoj tajni za koju je saznao za vrijeme boravka ondje~ - Nije, koliko se sjeam. No unato svemu, bilo je neeg tajanstvenog oko njega. Na primjer, nisam ga nikad uo da govori o svom djeatvu, ili o bilo kojem dogaaju koji bi prethodio njegovu dolasku u Junu Ameriku. Rodenjem je bio kanadski Francuz, ini mi se, no nikad ga nisam uo da govori o svom ivotu u Kanadi. Kad mu se tako htjelo, mogao se zaklopiti poput koljke. - Dakle, kofiko vi znate, nije imao neprijatelja i ne moete nam dati nikakav trag prema nekoj tajni, radi ijeg bi otkrivanja mogao biti umoren~ 81 - Upravo tako. - Monsieur Stonor, jeste li ikad uli za ime Duveen, u vezi s monsieurom Renauldom2 - Duveen, Duveen - zamiljeno je ponavljao ime. Ne sjeam se jesam li ga uo. Pa ipak mi se ini poznato. - Znate li neku damu, prijateljicu monsieura Renaulda, ije je krsno ime Bella2 Stonor je ponovno odricao glavom. - Bella Duveen~ To bi bilo puno ime~ udno. Siguran sam da mi je poznato. No ovog trenutka ne mogu se sjetiti s im u vezi. Istrani je sudac zakaljucao. - Shvaate, monsieur Stonor - sluaj je ovakav. Ne moe biti ograda. Mogli biste, moda, kroz osjeaj obzira prema madame Renauld - za koju, razabirem, gajite veliko potovanje i odanost - mogli biste zapravo! - govorio je Hautet i sve se vie zapetljavao u svojoj reenici ne smije biti uope nikavih okolianja. Stonor ga je zaudeno promatrao, dok mu se u oima budio sjaj shvaanja. - Ne razumijem vas potpuno - izgovorio je paljivo. - Kakve to ima veze s gospodom Renauld2 Izvanredno potujem i cijenim tu gospodu; ona je vrlo divna i izuzetna linost, no ne shvaam ba potpuno kako bi moji obziri ili bilo to drugo mogli utjecati na nju. - Ne bi li, kad bi se ispostavilo da je ta Bella Duveen bila vie od puke prijateljice njezina supruga2 - Ah! - rekao je Stonor. - Sad sam vas razumio. No kladim se u posljednji dolar da nemate pravo. Stari ne bi ni pogledao neku suknju. Oboavao je svoju enu. Oni su bili najodaniji par to ga znam. Hautet je lagano kimao glavom.

- Monsieur Stonor, imamo nepobitan dokaz - Ijubavno pismo to ga je ta Bella napisala monsieuru Renauldu, 82 optuujui ga da je naputa. Nadalje, imamo dodatne dokaze da je u vrijeme svoje smrti Ijubakao s jednom Francuskinjom, nekom madame Daubreuil, koja je iznajmila susjednu vilu. Tajnikove su se oi skupile. - Polako, gospodine. Optuili ste pogrenu osobu. Poznavao sam Paula Renaulda. To to govorite potpuno je nemogue. Mora postojati neko drugo objanjenje. Istrani je sudac slijegao ramenima. - Kakvo bi drugo objanjenje moglo biti~ - to vas navodi na to da vjerujete kako je posrijedi Ijubavna veza2 - Madame Daubreuil ga je obiavala posjeivati ovdje nekih veeri. Takoder, poto je monsieur Renauld doao u vilu Genevieve, madame Daubreuil uplatila je u banci velike svote novca u gotovom. Svota odgovara ukupnom iznosu od etiri tisue funti u vaem engleskom novcu. - Rekao bih da je to tono - primijetio je Stonor poluglasno. - Prenio sam mu te svote u novanicama na njegov zahtjev. No to nije bila Ijubavna veza. - to je drugo moglo biti2 - Ucjena - rekao je Stonor otro, pljesnuvi dlanom o stol. - Eto to je bilo. -Ahl - prenuo se sudac, unato vlastitu miljenju. - Ucjena - ponovio je Stonor. - Staroga su muzli - i to obilno. etiri tisue u nekoliko mjeseci. Uh! Rekoh vam da se neto tajanstveno mota oko Renaulda. Oito je ova madame Daubreuil znala dosta toga, pa ga je mogla pritisnuti. - To je mogue - glasno se uzbucfivao komesar. Oito je mogue. - Mogue~ - estio se Stonor. - To je sigurno. Recite mi, jeste li pitali gospodu Renauld o toj vaoj psini s Ijubavnom vezom2 83 - Ne, monsieur. Nismo joj eljeli priiniti ikakve tjeskobe, ako se to samo moglo izbjei. - Tjeskobe2 Eh, nasmijala bi vam se u lice. Kaem vam, ona i Renauld bili su par kakav se nalazi jedan u stotini. - Ah, to me podsjea na neto drugo - rekao je Hautet. -Je li vam monsieur Renauld povjerio ita u glede njegove oporuke2 - Znam sve o njoj - odnio sam je odvjetnicima u njegovo ime im ju je sastavio. Mogu vam dati ime njegovih pravnih zastupnika ako je elite vidjeti. Imaju je ondje. Sasvim je jednostavna. Pola njegovoj supruzi dok je iva, a druga polovica njegovu sinu. Nekoliko darovnica. Koliko se sjeam, meni je ostavio tisuu. - Kad je bila sastavljena ta oporuka2 - Oh, prije godinu i pol. - Bi li vas jako iznenadilo, monsieur Stonor, kad biste uli kako je monsieur Renauld nainio novu oporuku, prije manje od dva tjedna2 Stonor se oito jako iznenadio. - Nisam imao pojma o tomu. Kakva je~ - Sav svoj golemi imetak bez ogranienja ostavio je svojoj supruzi. Nema spomena o njegovu sinu. Stonor je dao oduka oduljim zvidukom. - Rekao bih kako je to prilino gadno za momka. Njegova ga majka, dakako, oboava, no cijelom svijetu to izgfeda kao pomanjkanje povjerenja s oeve strane. Bit e to prilino bolan udarac njegovu ponosu. No sve to dokazuje to to sam vam rekao, da su Renauld i njegova ena bili u vrlo dobrim odnosima. - Tono tako, tono tako - rekao je Hautet. - Moda emo morati preinaiti svoje sudove u nekim pojedinostima. Brzojavili smo, naravno, u Santiago i svaki trenutak oekujemo odgovor odande. Vrlo je vjerojatno da e ta 84 da sve biti potpuno jasno i.objanjeno. S druge strane, ako je vaa pomisao o ucjeni tona, madame Daubreuil morala bi biti kadra dati nam vrlo vrijedne informacije. Poirot je ubacio primjedbu: - Monsieur Stonor, onaj engleski voa, Masters, je li dugo bio u slubi monsieura Renaulda2 - Dulje od godinu dana. - Imate li pojma je li ikad bio u Junoj Americi2 - Pouzdano znam da nije. Prije dolaska Renauldu mnogo je godina bio kod nekih Ijudi u Gloucestershireu, koje vrlo dobro poznajem.

- Zapravo, moete jamiti za njega da je izvan svake sumnje2 - Potpuno. Poirot je izgledao pomalo neraspoloen. U meduvremenu sudac je pozvao Marchauda. - Moji izrazi potovanja madame Renauld i poruite joj kako bih rado razgovarao s njom nekoliko trenutaka. Zamolite je neka se ne trudi. Posjetit u je gore. Marchaud je pozdravio i izgubio se. ekali smo nekoliko trenutaka, i tada, na nae iznenadenje, vrata su se otvorila i gospoda Renauld, mrtvaki blijeda u dubokoj crnini, ula je u sobu. Hautet je donio stolac i izrazio znatno negodovanje, a ona mu je zahvalila smijeei se. Stonor je njezinu ruku drao u svojoj s oiglednom simpatijom. Nije mogao nai rijei. Gospoda Renauld obratila se Hautetu. -Zeljeli ste me neto pitati2 - S vaim doputenjem, madame. Saznao sam da je va suprug rodenjem kanadski Francuz. Moete li mi rei togod o njegovoj mladosti ili odrastanju2 Odrijeno je kimala glavom. - Moj je suprug uvijek bio vrlo suzdran o sebi, monsieur. Dolazio je sa sjeverozapada, koliko znam, no pret 85 postavljam da je imao nesretno djetinjstvo, jer nikad nije elio govoriti o tom dobu. Svoj smo ivot ivjeli iskljuivo u sadanjosti i budunosti. - Je li bilo iega tajanstvenog u njegovu ranom ivotu$ Gospoda Renauld slabako se nasmijala i odrekla glavom. - Nieg tako romantinog, sigurna sam u to, monsieur. Hautet se takoder smijeio. - Doista si ne smijemo dopustiti da postanemo melodramatini. No jo je neto... Oklijevao je. Stonor je estoko upao: - Po glavi im se mota nemogua pomisao, gospodo Renauld. Oni, naime, zamiljaju da je monsieur Renauld odravao Ijubavnu vezu s madame Daubreuil koja, ini se, ivi u susjedstvu. Rumenilo se pojaalo na obrazima gospode Renauld. Naglo je uzdigla glavu, zagrizla u usne, dok joj se lice trzalo. Stonor ju je iznenadeno promatrao, no Bex se nagnuo naprijed i rekao dobrohotno: - alimo to smo vam zadali bol, madame, no imate li ikakva razloga da povjerujete kako je madame Daubreuil bila Ijubavnica vaeg mua2 S bolnim jecajem gospoda Renauld zaronila je lice u dlanove. Ramena su joj se grevito tresla. Napokon je podigla glavu i rekla smodeno: - Mogla je biti. Nikad, u cijelom svom ivotu, nisam vidio nita to bi se moglo usporediti s potpunim iznenadenjem na Stonorovu (icu. Bio je potpuno zapanjen. 86 11. POGLAV~JE JACK RENAULD Ne bih mogao rei kako bi se razgovor dalje razvijao, jer tog su se trenutka naglo i s trijeskom otvorila vrata i neki je visoki mladi mukarac uao u sobu. U jednom trenu imao sam zastraujui dojam da se mrtvac vratio medu ive. Zatim sam shvatio kako ta crna glava nije ni naeta sivim vlasima i da je, istini za volju, neki djeak upao medu nas bez imalo formalnosti. Krenuo je ravno prema gospodi Renauld, toliko naglo da se uope nije osvrnuo na nazonost ostalih. - Majko! - Jack! - glasnim ga je uzvikom prihvatila u naruje. - Najdrai moj! Ali kako to da si ovdje2 Trebao si prije dva dana otploviti na "Anzori" iz Cherbourga2 - A tada, iznenada osvijetena o postojanju ostalih, okrenula se dostojanstveno: - Moj sin, messieurs. - Aha! - rekao je Hautet, prihvaajui naklon mladog ovjeka. - Dakle, niste otputovali "Anzorom"2 - Ne, monsieur. Kao to sam namjeravao objasniti, "Anzora" je bila zadrana dvadeset etiri sata zbog kvara na stroju. Trebao sam otploviti sino, umjesto prethodne veeri, no kako sam sluajno kupio veernje novine, vidio sam u njima izvjetaj o... uasnoj tragediji koja nas je zadesila. - Glas ga je izdao, a oi su mu se napunile suzama. - Moj siroti otac... moj siroti, siroti otac. Promatrajui ga kao da je lik iz snova, gospoda Renauld je ponavljala: 87

- I tako nisi otputovao2 - Potom je, kretnjom neizmjerne klonulosti, promrmljala, gotovo za sebe: Napokon, nije vano... sada. - Sjednite, monsieur Renauld, molim vas - rekao je Hautet, pokazujui na stolac. - Moja duboka suut. Vjerojatno je straan udarac bilo saznati novosti tako kako se to vama dogodilo. No istodobno, vrlo je sretna okolnost da ste bili sprijeeni otputovati. Pun sam nade kako ete nam moi predoiti spoznaje koje su nam nune da bismo raistili tu zagonetku. - Vama sam na raspoloenju, monsieur. Pitajte to god elite. - Za poetak, reeno mi je kako ste ovo putovanje poduzeli na zahtjev svog oca2 - Tako je, monsieur. Dobio sam brzojav kojim mi je naloeno da bez odgadanja produim u Buenosa Aires, a odatle preko Anda u Valparaiso i potom dalje u Santiago. - Ah! A svrha tog putovanja2 - Nemam pojma. _ to? - Ne. Gledajte, ovdje je brzojav. Sudac ga je pogledao i proitao na glas: "Prosfijedi smjesta Cherbourg ukrcaj Anzoru odlazeu veeras Buenos Aires. Krajnje odredite Santiago. Daljnje upute ekat ete Buenos Aires. Nemoj izjaloviti. SNar od najvee vanosti. RENAULD." - Zar nije bilo prethodnog dopisivanja s tim u svezi2 Jack Renauld odrijeno je kimao. - To je jedina obavijest. Znao sam, dakako, da je moj otac, poto je tako dugo ivio ondje, nuno imao mnoge veze u Junoj Americi. No nikad nije dao ni naslutiti da bi me mogao poslati onamo. - Vi ste jamano prilino vremena proveli u Junoj Americi, gospodine Renauld~ 88 - Bio sam ondje kao dijete. No kolovao sam se u Engleskoj i veinu praznika proveo sam u toj zemlji, tako da o Junoj Americi znam manje nego to bi se moglo pret postaviti. Vidite, kad je izbio rat, bilo mi je sedamnaest. - Sluili ste u engleskom zrakoplovstvu, zar ne2 - Da, monsieur. Hautet je kimnuo glavim i nastavio je ispitivati ve dobro znanim slijedom. Odgovarajui, Jack Renauld odluno je izjavio kako ne zna nita o moebitnim neprijateljstvima koje je njegov otac izazvao u gradu Santiagu ili bilo gdje drugdje u Junoj Americi, da u posljednje vrijeme nije primijetio nikakve promjene u oevu ponaanju i da ga nikad nije uo da spominje neku tajnu. Slanje u Junu Ameriku drao je povezanim s nekim poslovnim zadacima. Dok je Hautet zastao na nekoliko trenutaka, upao je tihi Giraudov glas: - Volio bih postaviti nekoliko pitanja, monsieur le juge. - Svakako, monsieur Giraud, kako god elite rekao je sudac hladno. Giraud je privukao stolac blie stolu. -Jeste li bili u dobrim odnosima s ocem, monsieur Renauld2 - Dakako, jesam - odgovorio je mladi nabusito. -To odluno osnaujete2 - Da. - Nije bilo malih razilaenja, ha2 Jack je slijegao ramenima. - Svi mi ponekad moemo imati razlike u miljenjima. -Tako je, tako je. No ako bi itko tvrdio kako ste se estoko prepirali s ocem uoi odlaska u Pariz, tada bi ta osoba, bez sumnje, lagala2 Nisam se mogao ne diviti Giraudovoj domiljatosti. Njegovo hvastanje "ja sve znam" nije bilo puko razmetanje. Jacka Renaulda pitanje je oito uzrujalo. 89 - Mi... mi smo se porjekali - priznao je. - Ah, porjekali ste se! Jeste li pritom izrekli reenicu: "Kad bude mrtav, moi u raditi to hou!" - Moda sam rekao - mrmljao je drugi. - Ne znam. - Odgovarajui na to, je li va otac rekao: "Ali ja jo nisam mrtav!"~ Na to ste vi odgovorili: "Barem da jesi!" Djeak nije odgovorio nita. Rukama je uzrujano premetao stvari na stolu pred sobom. - Moram zahtijevati odgovor, molim vas, monsieur Renauld - rekao je Giraud otro. Ljutitim uzvikom mladi je sruio na pod jedan teki no za papir. - A je li to vano2 Kad ionako znate. Da, svadao sam se s ocem. Rekao bih kako sam vjerojatno izrekao sve ono - bio sam tako Ijut da se i ne sjeam to sam sve kazao! Bio sam bijesan - gotovo da bih ga bio mogao ubiti tog trenutka - eto, iskoristite to kako najbolje znate! - Opustio se u stolcu, obliven rumenilom i prkosan. Giraud se smijeio, pa povlaei stolac unatrag, rekao: - To je sve. Bez sumnje, eljeli biste nastaviti ispitivati, monsieur Hautet.

- Ah, da, zaista - ~ekao je Hautet. - A oko ega ste se to svadali2 -To odbijam otkriti. Hautet se uspravio u stolcu. - Monsieur Renauld, nije doputeno poigravati se sa zakonom! - grmio je. - to je bio predmet svac~e~ Mladi je Renauld ostao nijem, mranog i tmurnog djeakog lica. No progovorio je drugi jedan glas, staloen i miran, glas Herculea Poirota: -Ja u vas obavijestiti, ako tako elite, monsieur. - Vi znate2 - Pouzdano znam. Predmet prepirke bila je mademoiselle Marthe Daubreuil. 90 Renauld je poskoio i okrenuo se, iznenaden. Istrani se sudac nagnuo naprijed. -Je li to tono, monsieur~ Jack Renauld pognuo je glavu. - Da - priznao je. - Volim mademoiselle Daubreuil i elim se vjenati s njom. Kad sam oca izvijestio o tomu, on je odmah zapao u bjesomunu srdbu. Naravno, nisam mogao podnositi da se vrijeda djevojka koju volim, pa sam se i ja raspalio. Hautet je pogledao prema gospodi Renauld. - Znali ste za ovu... naklonost, madame2 - Bojala sam se da je tako - odgovorila je jednostavno. - Majko - zavapio je djeak. - Ti takoder! Marthe je tako dobra, koliko je i lijepa. to li to moe imati protiv nle2 - Nemam uope nita protiv mademoiselle Daubreuil. No vie bih voljela kad bi se oenio Engleskinjom, ili ako mora biti Francuskinja, tada nekom ija majka nema dvojbene pretke! U njezinu glasu jasno se odraavala mrnja prema starijoj eni, pa sam mogao vrlo dobro pojmiti kako je morao biti gorak udarac to to je njezin jedini sin pokazivao znake zaljubljenosti u suparniinu ker. Gospoda je Renauld nastavila, obraajui se istranom sucu: - Moda sam trebala razgovarati o tomu sa suprugom, no nadala sam se kako e to biti samo oijukanje djeaka i djevojice koje e se ugasiti to prije to ga manje primjeujemo. Sada predbacujem sebi tu utnju, no moj je suprug djelovao tako uznemireno i zabrinuto, toliko razliito od normalnog ponaanja, da sam se ponajvie brinula oko toga da mu ne nanosim dodatne brige. Hautet je kimnuo. 91 - Kad ste obavijestili oca o svojim namjerama prema mademoiselle Daubreuil - saeo je pitanje - on se iznenadio~ - Bio je neopisivo zapanjen. Potom mi je bespogovorno naloio da izbijem svaku takvu pomisao iz glave. Nikad ne bi dao pristanak na taj brak. Ojaden, zahtijevao sam da mi kae to ima protiv mademoiselle Daubreuil. Na to mi nije mogao dati zadovoljavajui odgovor, ve je podcjenjivaki govorio o tajanstvenim okolnostima koje su okruivale ivote majke i keri. Odgovorio sam kako se enim Marthom, a ne njezinim precima, no on se izderao na mene kako ni pod kojim uvjetom nee vie razgovarati o tomu. Sve se odmah mora prekinuti. Nepravednost i oholost pri svemu tomu razbjesnili su me - pogotovu to to je on sam pokazivao sklonost da bez osobitog razloga bude paljiv prema Daubreuilovima i to je uvijek predlagao da ih pozovemo u kuu. Izgubio sam glavu i ozbiljno smo se posvadali. Otac me je podsjetio kako potpuno ovisim o njemu, pa sam - vjerojatno odgovarajui mu na to izgovorio primjedbu o tomu da u poslije njegove smrti moi raditi to hou... Poirot je upao kratkim pitanjem: -Znali ste za odredbe oporuke vaeg oca2 - Znao sam da je pola imetka ostavio meni, a ostalo na upravljanje mojoj majci, to bih naslijedio poslije njezine smrti - odgovorio je mladi. - Nastavite svoju priu - pozvao ga je sudac. - Poslije toga urlali smo jedan na drugoga puni mrnje, sve dok nisam shvatio kako bih mogao propustiti vlak za Pariz. Jo zaaren od Ijutnje morao sam juriti na kolodvor. No kad sam ve bio daleko, ohladio sam se. Pisao sam Marthi i rekao to se dogodilo, a njezin me je odgovor jo vie umirio. Naglasila je kako samo moramo biti postojani i da e svako protivljenje s vremenom popustiti. 92 Nai uzajamni osjeaji moraju proi kunju i dokazati se, pa kad moji roditelji uvide kako u meni nije posrijedi prolazna sklonost, nedvojbeno e popustiti. Dakako, nisam joj izloio glavni oev prigovor naoj vezi. Ubrzo sam uvidio kako estinom neu pridonijeti uspjehu svog cilja. - Da predemo na drugu temu: je li vam poznato ime Duveen, monsieur Renauld2

- Duveen2 - rekao je Jack. - Duveen2 - Nagnuo se naprijed i polako pokupio no za papir to ga je sruio sa stola. Dok je podizao glavu, oima je uhvatio Giraudov ispitivaki pogled. - Duveen2 Ne, ne mogu rei da mi je poznato. - Biste li proitali ovo pismo, monsieur Renauld2 I rekli mi imate li pojma tko bi mogla biti osoba koja ga je naslovila na vaeg oca2 Jack Renauld uzeo je list i proitao ga, pri emu ga je poelo oblijevati rumenilo. - Upueno mojemu ocu2 - Iz njegova se glasa razabirala uzbudenost i srditost. - Da. Nali smo ga u depu njegova ogrtaa. - Je li...2 - Oklijevao je, pogledajui djeliem oka prema majci: Sudac je shvatio. - Zasad - jo ne. Moete li nam dati neki trag u glede autora pisma~ - Nemam ni najmanjeg pojma tko ga je pisao. Hautet je uzdahnuo. - Vrlo tajanstven sluaj. Ah, neka, mislim da pismo moemo sasvim zanemariti. Da vidimo, gdje smo sada2 Dakle, oruje. Bojim se da bi to mogli biti bolno za vas, monsieur Renauld. Ako sam dobro shvatio, to je va dar vaoj majci. Vrlo tuno - vrlo uznemirujue... Jack Renauld nagnuo se naprijed. Njegovo lice, koje se arilo za vrijeme itanja pisma, bilo je mrtvaki blijedo. 93 - Hoete rei... moj je otac ubijen noem za papir nainjenim od dijela zrakoplova2 Pa to nije moguel Tako malim predmetom! - Na alost, monsieur Renauld, potpuno je istinito! Idealno malo oruje, bojim se. Otro i lako za rukovanje. - Gdje je2 Mogu li ga vidjeti2 Je li jo... u tije!u2 - Oh, ne, uklonjen je. Voljeli biste ga vidjeti2 Kako biste se uvjerili da je to taj bode2 To ne bi bilo loe; zapravo, iako ga je madame ve prepoznala. Ipak... monsieur Bex, nee li vam biti teko~ - Ni malo. Odmah u ga donijeti. - Ne bi li bilo bolje odvesti monsieura Renaulda u ostavu2 - predloio je Giraud prijetvorno. - Bez sumnje, volio bi vidjeti tijelo svoga oca. Djeak je tresui se odmahnuo otklanjajui ponudu, a sudac, uvijek raspoloen suprotstaviti se Giraudu kad bi se god za to pruila prilika, odgovorio je: - No, ne... ne sada. Monsieur Bex bit e tako Ijubazan pa e nam ga donijeti. Komesar je napustio sobu. Stonor je priao Jacku i stisnuo mu ruku. Poirot je ustao i namjestio je par svijenjaka koji su malo nagnutim poloajem vrijedali njegovo uvjebano oko. Istrani je sudac jo jednom itao tajanstveni Ijubavni list, oajniki ustrajui na svojoj teoriji o Ijubomori i ubodu u leda. Uskori su se vrata otvorila i komesar je dojurio u sobu. - Monsieur le juge! Monsieur le jugel - Pa to je2 to je~ - Bode! Nema ga! - Kako... nema ga~ - Ieznuo. Nestao. Stakleni vr u kojemu je bio prazan je! - Kako2 - uzviknuo sam - Nemogue. Pa jutros sam vidio... rijei su mi zamrle na jeziku. 94 No ve je panja cijele sobe bita usmjerena na mene. - to ste to rekli2 - oglasio se komesar. - Ovog jutra2 - Vidio sam ga ondje ovog jutra - rekoh polako. Da budem odredeniji, prije sat ili sat i pol. -Znai, bili ste u ostavi2 Kako ste doli do kljua2 - Zatraio sam ga od sergeanta de ville. . - I otili ste onamo2 Zato2 Oklijevao sam, no na kraju sam odluio da je najboIje sve otvoreno priznati. - Monsieur Hautet - rekoh - gadno sam pogrijeio, pa iskreno molim da mi se oprosti. - Nastavite, monsieur. - Dogodilo se tako - rekao sam, elei propasti od srama u zemlju - da sam susreo jednu mladu damu, moju poznanicu. Izrazila je silnu elju da vidi sve to se moe vidjeti, i... ukratko, uzeo sam klju kako bih joj pokazao mrtvo tijelo. - Ah! - oglasio je istrani sudac Ijutito. - Vrlo ste ozbiljno pogrijeili, satnie Hastings. To je potpuno protupropisno. Niste sebi smjeli dopustiti tu nesmotrenost. - Znam - rekao sam skrueno. - togod kaete, nee biti prestrogo, monsieur. -Vi niste pozvali tu damu da dode ovamo2 - Uope ne. Susreo sam je sasvim sluajno. Ona je Engleskinja, koja pukim sluajem boravi u Merlinvilleu, o emu nisam imao pojma sve dok se neoekivano nisam susreo s njom. - Dobro, dobro - rekao je sudac pomirljivije. - Bilo je vrlo nepropisno, no dama je oigledno mlada i lijepa. Eh, to je mladost! - I uzdahnuo je osjeajno. No komesar, mnogo manje romantian i vie praktian, nastavio je priu:

- Zar niste ponovno zatvorili i zakljuali vrata kad ste otili2 95 - U tomu i jest nevolja - rekao sam polako. - Zbog toga si i predbacujem tako jako. Prizor je uznemirio moju prijateljicu. Gotovo se onesvijestila. Donio sam joj malo vinjaka i vode, a potom ustrajao na tomu da je otpratim natrag do grada. U silnom uzbudenju zaboravio sam ponovno zakljuati vrata. Uinio sam to tek kad sam se vratio u vilu. - Dakle, najmanje dvadeset minuta - izgovarao je polako komesar. Zastao je. - Tono tako - rekoh. - Dvadeset minuta - mrmljao je komesar. - Zavreduje osudu - rekao je Hautet obnovljenom strogou. - Besprimjerno. Iznenada se zauo jo jedan glas. - Drite da je vrijedno osude~ - zapitao je Giraud. - Dakako da mislim tako. - A ja drim kako je to divno! - odgovorio je onaj drugi ne dajui se smesti. Taj neoekivani suuesnik potpuno me je smeo. - Divno, monsieur Giraud2 - upitao je istrani sudac promatrajui ga oprezno ispod oka. - Tono tako. - A zato~ - Zato to znamo da je ubojica, ili neki od njegovih suuesnika, bio u blizini vile prije sat vremena. Bilo bi neobino kad ga oboruani tim znanjem ne bismo uskoro imali u rukama. - U glasu mu se osjeala primjesa pakosti. Nastavio je: - Izloio se prilinoj pogibelji kako bi se domogao tog bodea. Moda se bojao da bi se na njemu mogli otkriti otisci prstiju. Poirot se obratio Bexu. - Rekli ste da ih nema~ Giraud je slijegao ramenima. - Moda nije bio siguran da je tako. 96 Poirot ga je pogledao. - Grijeite, monsieur Giraud. Ubojica je imao rukavice. Prema tomu bio je siguran. - Ne kaem da je bio ubojica osobno. Mogao bi biti neki suuesnik koji nije bio upoznat s injenicama. . inovnik istranog suca sredivao je papire na stolu. Hautet nam se obratio: - Na je posao ovdje zavren. Moda biste, monsieur Renauld, posluali dok vam se bude itao va iskaz. Hotimice sam sav postupak vodio na to je mogue manje sluben nain. Kau da su moje metode jedinstvene, no tvrdim kako se mnogo toga moe rei u prilog tome. Sluaj je sada u vjetim rukama slavnoga monsieura Girauda. On e se bez sumnje iskazati. Doista, iznenaden sam kako ve nije poloio ruke na ubojice! Madame, molim vas primite jo jednom izraze moje iskrene suuti. Messieurs, elim vam svima dobar dan! - I u pratnji svog inovnika i komesara otiao je. Poirot je izvukao onu svoju golemu lukovicu od sata i provjerio vrijeme. - Krenimo u hotel na objed, prijatelju moj - rekao je. - A vi ete mi takoder do najsitnijih pojedinosti ponoviti sve o jutronjim nerazboritostima. Nitko nas ne promatra. Ne moramo se opratati. Tiho smo izali iz sobe. Istrani se sudac upravo odvezao svojim kolima. Silazio sam niz stube, kad me zaustavio Poirotov glas: - Samo trenutak, moj prijatelju. - Vjeto je izvadio svoj metar i vrlo je savjesno poeo mjeriti ogrta koji je visio u predvorju, od ovratnika do donjeg ruba. Nisam ga prije vidio ondje, pa sam pretpostavljao da pripada Stonoru ili Jacku Renauldu. Zadovoljno mrmljajui, Poirot je vratio metar u dep i slijedio me na svjei zrak. 97 12. POGLAVIJE POIROT RAZJANJAVA NEKE POJEDINOSTI - Zato ste mjerili onaj ogrfia - pitao sam pomalo znatieljno, dok smo dokono koraali niz vreli prani put. - Parbleau! da vidim koliko je dug - odgovorio je moj prijatelj bez uzbuc~ivanja. Bio sam zbunjen. Poirotov neizljeivi obiaj da ni iz ega uprilii tajanstveni obred uvijek me je uspio izbezumiti. Povukao sam se u muk i slijedio vlastiti tijek misli. lako ih tada nisam posebno zapaao, neke rijei kojima se gospocla Renauld obratila sinu vratile su mi se u sjeanje, optereene novim znaenjem. "I tako nisi otputovao2" rekla je, i potom dodala: Napokon, nije vano - sada. to je mislila time2 Rijei su bile zagonetne - znaajne. Je li mogue da je znala vie nego to smo mi to pretpostavljali2 Nijekala je da zna ita o tajanstvenoj misiji koju je njezin suprug namjeravao povjeriti sinu. Nije li bila manja neznalica nego to se to prikazivala2 Bi li nas mogla obavijestiti kad bi to htjela, nije li njezina utnja bila dio dobro smiljenog i unaprijed pripremljenog plana2

Sto sam vie razmiljao o tomu, to sam postajao uvjereniji kako sam u pravu. Gospoda Renauld znala je vie nego to je htjela rei. Iznenadivi se to vidi sina, odmah se odala. Bio sam uvjeren kako zna ako ne ubojice - a onda motive ubojstva. No zbog nekih vrlo snanih razloga ona je utjela. - Duboko ste se zamislili, pr~atelju - primijetio je Poirot prekidajui me u razmiljanju. - Sto vas kopka toliko2 98 Rekao sam mu, uvjeren u utemeljenost svojih misli, iako pripravan na to kako e ismijati moje sumnje. Na moje iznenadenje, kimao je zamiljeno. - Imate pravo, Hastings. Od samog poetka bio sam uvjeren kako neto krije. U prvo vrijeme vjerovao sam da je, ako ne potakla, a ono preutno odobravala zloin. -Vi ste sumnjali u nju2- uskliknuo sam. - Pa naravno. Ona izvlai golemu korist - zapravo, ovom novom oporukom, ona je jedina osoba koja e se okoristiti. Pa je tako, od samog poetka, bila izloena pozornosti. Mogli ste primijetiti kako sam joj ve u poetku pregledao zglobove na ruci. Htio sam vidjeti je li postojala ikakva mogunost da je sama sebi zaepila usta i vezala se. Eh bien, odmah sam vidio da nema prijevare, ue je doista bilo tako vrsto vezano da joj se zarezalo u kou. To je iskljuilo mogunost da je sama poinila zloin. No jo je ostala vjerojatnost da je preutno dopustila zloin ili da ga je potaknula, uz neiju pomo. Nadalje, pria to mi ju je ispripovijedala bila mi je jako poznata - zamaskirani Ijudi koje nije mogla prepoznati, spominjanje "tajne" - sve sam to uo, ili itao, ve prije. Jo jedna mala pojedinost potvrdila je moje sumnje da ne govori istinu. Runi sat, Hastings, runi sat! Ponovno taj runi sat! Poirot me je znatieljno promatrao. -Vidite ~i, mon ami2 Razumijete2 - Ne - odgovorio sam pomalo neraspoloen. - Ne vidim i ne razumijem. Uvijek ste tako prokleto tajanstveni i nema nikakvog smisla traiti objanjenje od vas. Uvijek volite drati asa u rukavu do posljednjeg trenutka. - Ne estite se, moj prijatelju - rekao je Poirot sa smijekom. - Objasnit u vam ako elite. No Giraudu ni rijei c'est entendu2 On se ponaa prema meni kao prema beznaajnom starcu! Vidjet emo! Sasvim poteno dao sam 99 mu trag. Ako je odluio ne slijediti ga, to je njegov vlastiti problem. Uvjeravao sam Poirota kako moe raunati na moju diskreciju, - C'est bien! Uposlimo male sive stanice. Recite mi, prijatelju, to mislite u koje se vrijeme dogodila tragedija~ - Pa, u dva sata, ili oko toga - rekao sam, iznenaden. - Sjeate se, gospocfa Renauld rekla nam je da pamti kako je sat otkucavao dok su oni Ijudi bili u sobi. -Tono, i na temelju toga, vi, istrani sudac, Bex, i svi drugi prihvaate to vrijeme bez ikakvih daljnjih pitanja. No ja, Hercule Poirot, kaem kako je madame Renauld lagala. Zloin se dogodio najmanje dva sata prije. - No lijenici... - Poslije pregleda tijela izjavili su kako je smrt nastupi-' la deset do sedam sati ranije. Mon ami, iz nekog razloga bilo je prijeko potrebno da se zloin prikae kao da je poinjen kasnije nego to se doista zbio. Jeste li itali o smrskanom satu ili depnoj uri koja pokazuje tono vrijeme zloina~ Kako se vrijeme ne bi dokazivalo samo iskazom gospode Renauld, netko je kazaljke okrenuo na dva sata i potom uru snano tresnuo o tlo. No, kao to to esto biva, namjera im se izjalovila. Staklo se smrskalo, no mehanizam sata ostao je nedirnut. To je bio njihov najpogubniji potez, jer odmah je usmjerio moju pozornost na dvoje prvo, da madame Renauld lae; drugo, da mora postojati neki vaan razlog za pomicanje vremena. - to bi tomu mogla biti svrha~ - Eh, to je pravo pitanje! U tomu je sva tajna. Za sada je ne mogu objasniti. Samo mi jedna zamisao pada na um koja bi mogla imati neku vezu s tim. - A to je2 - Posljednji je vlak napustio Merlinville u sedamnaest minuta poslije ponoi. 100 Polako mi je sijevalo. - Pa kako je zloin poinjen navodno dva sata poslije, bilo tko tko je otputovao tim vlakom imao bi neporecivi alibi! - Savreno, Hastingsl Shvatili stel Poskoio sam, - Moramo se raspitati na kolodvoru! Sasvim sigurno nije im izmaklo dvoje stranaca koji su otputovali tim vlakoml Moramo odmah tamol

- Mislite, Hastings~ - Svakako. Podimo sada tamo. Poirot mi je lagano taknuo rame i stiao moj ar. - Ako to elite, hodite svakako tamo, mon ami... no ako idete, ja na vaem mjestu ne bih traio potankosti o dvama strancima. Zurio sam u njega, a on je rekao prilino nestrpljivo: - La, la, ne vjerujete valjda u sve to lupetanje, zar ne2 Zamaskirani Ijudi i sve ostalo te cette historie-la! Njegove su me rijei toliko osupnule da nisam znao kako mu odgovoriti. On je nastavio sasvim ozbiljno: - uli ste kad sam rekao Giraudu, zar ne, kako mi se ine poznatima sve pojedinosti ovog zloina2 Eh bien, to pretpostavlja jedno od dvoga, naime da je um koji je zamislio prvi zloin, zamislio i ovaj, ili je proitani izvjetaj o nekom cause celebrte podsvijesno ostao u sjeanju naeg ubojice i ponudio mu pojedinosti. O tomu u se moi izjasniti poslije. - Prekinuo je. U glavi su mi se komeale razne misli. - A pismo gospodina Renaulda2 On je izriito spominjao neku tajnu i Santiago! - Nema dvojbe da je u ivotu monsieura Renaulda postojala neka tajna... u to nema sumnje. S druge strane, rije Santiago po mojem je sudu crvena krpa koja se neprestano povlai preko traga, kako bi nas navela na krivi 101 put. Moe biti da je isto tako podmetnuta i monsieuru Renauldu, kako bi ga odvratila od toga da svoje sumnje usmjeri prema krugovima koji su mu bili bliski. Ah, budite uvjereni, Hastings, opasnost koja mu je prijetila nije bila u Santiagu, nego ovdje pri ruci, u Francuskoj. Govorio je tako mrano i toliko pouzdano da sam mu morao povjerovati. No ipak sam se okuao s posljednjim prigovorom: -A ibica i opuak nac~eni pokraj tijela2 to s njima2 Poirotovo lice ozraio je sjaj najieg uitka. - Podmetnuto! Smiljeno podmetnuto da bi to naao Giraud ili netko iz njegova plemena! Ah, lukav je taj Giraud, on zna kako treba postii cilj! A to zna i dobar jazavar. Satima je puzao na trbuhu. "Gledajte to sam naao", kae. Pa onda opet meni: " to vidite ovdje2" Ja mu odgovaram duboko i iskreno istinito, "Nita." A Giraud, veliki Giraud, on se smije, on u sebi misli, "Ah, on je glup, taj stari!" Ali, vidjet emo... No moj se um vratio bitnim injenicama. - Pa onda je ta pria o maskiranim Ijudima...2 - Lana. - to se doista dogodilo2 Poirot je slijegao ramenima. - Jedna bi nam osoba mogla rei - a to je madame Renauld. No ona ne eli govoriti. Prijetnje~i molbe nee je ganuti. To je izvanredna ena, Hastings. Cim sam je ugledao, znao samo kako u imati posla sa enom neuobiajenog znaaja. U poetku, kao to vam rekoh, bio sam sklon da je osumnjiim za upletenost u zloin. Poslije sam promijenio miljenje. - to vas je navelo da postupite tako2 - Njezina prava i stvarna bol kad je ugledala muevIjevo tijelo. Zakleo bih se kako je patnja u tom plau bila iskrena. 102 - Da - rekao sam zamiljeno - u tako neemu ne moe biti zabune. - Oprostite, moj prijatelju - uvijek se moe zabuniti. Uzmite primjer neke velike glumice - ne moe li vas zanijeti njezino prikazivanje boli i dojmiti vas njezina uvjerljivost2 Ne, kolikogod bili jaki moji dojmovi i moje uvjerenje, bili su mi potrebni ostali dokazi prije nego to sam si mogao dopustiti zadovoljstvo. Veliki zloinac moe biti velik glumac. Svoje vrsto uvjerenje u ovom sluaju ne temeljim na vlastitim dojmovima, nego na neporecivoj injenici da je madame Renauld zaista izgubila svijest. lskrenuo sam joj one kapke i opipao bilo. Nije bilo prijevare - nesvjestica je bila prava. Stoga sam se uvjerio kako je njezina muka bila istinita, a ne hinjena. Osim toga, jo jedna pojedinost bez nekog znaenja: madame Renauld nije bilo nuno iskazivati neo6uzdanu alost. Imala je ve jedan vrhunac kad je saznala za smrt svoga supruga, pa nije bilo potrebno simulirati jo jedan tako estok kad je vidjela tijelo. Ne, madame Renauld nije ubojica svoga supruga. No zato je Iagala2 Lagala je o runoj uru, lagala je o maskiranim Ijudima - lagala je i o neemu treem. Recite mi, Hastings, kakvo je vae objanjenje za otvorena vrata2 - Pa - rekoh prilino smeteno - rekao bih da je previd. Zaboravili su zatvoriti ih. Poirot je zakimao glavom i uzdahnuo.

- To je Giraudovo objanjenje. Mene to ne zadovoIjava. Ta otvorena vrata imaju neko znaenje koje ja ovog trenutka ne mogu dokuiti. U jedno sam prilino siguran nisu izali kroz vrata. Otili su preko prozora. - to2 - Upravo tako. - Pa nije bilo otisaka stopa u gredici s cvijeem ispod prozora. 103 - Nije - a trebalo ih je biti. Sluajte, Hastings. Vrtlar Auguste, kao to ste uli od njega, posadio je cvijee u obje lijehe prethodno popodne. U jednoj je obilje otisaka njegovih velikih okovanih izama u drugoj, nita! Vidite Ii2 Netko je proao ondje, netko tko je - da bi unitio otiske - grabljama izravnao povrinu (ijehe. - A gdje bi nali grablje~ - Ondje gdje su nali lopatu i vrtlarske rukavice - rekao je Poirot nestrpljivo. - To nije bilo teko. - Ipak, zato mislite da su otili tim putom~ Nije li vjerojatnije da su uli preko prozora, a izali na vrata~ - I to je mogue, naravno. No prilino sam uvjeren da su izali preko prozora. - Mislim da grijeite. - Moda, mon ami. Razmiljao sam, osobito 0 obilju novih nasluivanja to mi ih je podarilo Poirotovo izvodenje zakljuaka. Prisjetio sam se svoje zbunjenosti zbog tajanstvenih upuivanja na lijehe s cvijeem i na runi sat. Tada su se te njegove primjedbe inile tako besmislenima, a sada sam prvi put uvidio kako je udesno, iz nekoliko sitnih dogadaja, skinuo velik dio vela tajnosti koja obavija ovaj sluaj. Odao sam zakanjelo priznanje svom prijatelju. - U meduvremenu - zakljuio sam - iako znamo mnogo vie nego prije, jo se nismo pribliili rjeenju zagonetke tko je ubio gospodina Renaulda. - Ne - rekao je Poirot veselo. - Zapravo smo se silno udaljili. Ta mu je injenica izgleda priinjavala tako neobino zadovoljstvo, da sam ga morao gledati s udenjem. Uhvatio je moj pogled i nasmijao se. Odjednom mi je sinulo. - Poirot! Gospoc~a Renauld! Sad vidim. Vjerojatno titi nekoga. 104 Iz spokoja kojim je primio moju primjedbu mogao sam zakljuiti kako mu je ta zamisao ve bila pala na um. - Da - rekao je zamiljeno. - titi nekoga - ili zaklanja nekoga. Ili jedno ili drugo. A tada, kako smo uli u hotel, kretnjom mi je nametnuo tiinu. 105 13. POGLAVUE DJEVOJKA UPLAENIH OIJU Ruali smo s izvrsnim tekom. Neko smo vrijeme jeli u tiini, a tada je Poirot zlobno primijetio: - Eh bien! A sada vae nesmotrenosti. Zar ih neete ispriati2 Osjetio sam kako rumenim. - Ah, mislite ono od jutros2 - Trudio sam se da glasu dam prizvuk nehajnosti. No nisam bio dorastao Poirotu. U vrlo je kratko vrijeme iscijedio iz mene potpunu priu, pri emu su mu se oice ivo krijesile. - Tiens! Pria najromantinije vrste. Kako se zove ta draesna dama2 Morao sam priznati kako ne znam. - Jo romantinije! Prvi recontre u vlaku iz Pariza, a drugi ovdje. Putovanja zavravaju susretom Ijubavnika, ne glasi li poslovica tako2 - Ne pravite budalu od sebe, Poirot. -Juer je to bila mademoiselle Daubreuil, danas je to mademoiselle - Pepeljuga! Nedvojbeno, imate srce Turina, Hastings! Morali biste osnovati harem! - Lako je vama peckati me. Mademoiselle Daubreuil vrlo je lijepa djevojka i neizmjerno joj se divim ne bojim se to priznati. S onom drugom nemam nita - ne vjerujem da u je ikad vidjeti ponovno. - Ne namjeravate tu damu ponovno vidjeti2 Njegove su posljednje rijei bile izravno pitanje i nije mi izmakla otrina pogleda to ga je bacio prema meni. 106

Pred mojim su se oima pojavile rijei "Hotel du Phare", ispisane velikim plamenim slovima, i ponovno sam uo njezin glas kako govori "Dodite i potraite me", i svoj glas kako s empressement odgovara "Hou". Odgovorio sam Poirotu prilino olako: - Pozvala me je do je posjetim, no neu, naravno. - Zato "naravno"2 - Eto, ne elim. - Mademoiselle Pepeljuga odsjela je u Hotelu d'Angleterre, tako ste rekli, zar ne2 - Ne. U Hotelu du Phare. -Tako je, zaboravio sam. Neka mi je udna slutnja sjevnula mozgom. Sigurno nisam spomenuo Poirotu nikakav hotel. Pogledao sam ga preko stola i umirio sam se. Rezao je svoj kruh na uredne male kocke i potpuno je bio time obuzet. Vjerojatno je sanjao to da sam mu rekao gdje je djevojka odsjela. Kavu smo popili vani, promatrajui more. Poirot je puio jednu od svojih malih cigara, pa je izvukao uru iz depa. - Vlak za Pariz odlazi u 2.25 - primijetio je. - Moram krenuti. - Pariz2 - rekao sam neto glasnije. - Tako sam rekao, mon ami. ~- Idete u Pariz2 Po to2 Odgovorio je vrlo ozbiljno: - Idem potraiti ubojicu monsieura Renaulda. -Vjerujete da je u Parizu2 - Prilino sam siguran da nije. Pa ipak, ondje ga moram potraiti. Znam da ne razumijete, no sve u vam objasniti kad za to dode vrijeme. Vjerujte mi, taj put u Pariz neizbjeiv je. Neu ostati dugo. Najvjerojatnije u se vratiti ve sutra. Ne bih vam savjetovao da me pratite. Ostanite ovdje i drite Girauda na oku. Takoder razvijajte poznanstvo s monsieurom Renauldom fils. 107 - A to me podsjetilo - rekoh. - Namjeravao sam vas pitati kako ste znali za ono o njima dvoma2 - Mon ami... poznajem Ijudsku prirodu. Sastavite jednog djeaka poput mladog Renaulda i jednu lijepu djevojku poput mademoiselle Marthe i posljedak je neminovan. A potom, ona svada! Morala je biti oko novca ili oko neke ene, a prisjeajui se kako je Leonie opisala mladiev bijes, odluio sam se za posljednje. Tako sam se upustio u nagadanje - i pogodio. - Ve ste prije slutili da je bila zaljubljena u mladog Renaulda2 Poirot se smijeio. - Na svaki nain, vidio sam kako ima uplaene oi. Mademoiselle Daubreuil uvijek se prisjea tako kao djevojke s uplaenim oima. Glas mu je bio tako ozbiljan da me je to neugodno iznenadilo. - Sto hoete time rei, Poirot2 - Slutim, prijatelju moj, da emo to saznati vrlo skoro. No moram ii. - Idem vas otpratiti - rekoh ustajui. - Nita slinog neete uiniti. Zabranjujem vam. Bio je tako odluan da sam ga promatrao u udu. Kimnuo je vrlo izraajno. - Doista mislim tako, mon ami. Do vic#enja. Po Poirotovu odlasku osjeao sam se prilino izgubljeno . Odlutao sam do obale i promatrao kupae, no nisam bio raspoloen da im se prikljuim. Nadao sam se da e se Pepeljuga zabavljati medu njima u nekom udesnom kostimu, no nisam joj vidio ni traga. Lutao sam besciljno du pjeanih sprudova uz more prema udaljenom dijelu grada. Sinulo mi je kako bi, unato svemu, ipak bilo pristojno raspitati se o djevojci. To e mi utedjeti neugodnosti na kraju i staviti zavrnu toku na sve. Neu se vie mo 108 rati brinuti o njoj. Ako ne odem onamo, ona bi vrlo vjerojatno mogla doi i potraiti me u vili. U skladu s tim, napustio sam obalu i krenuo prema kopnu. Ubrzo sam naao Hotel du Phare, vrlo neuglednu zgradu. Bilo je krajnje neugodno to nisam znao njezino ime, pa kako bih spasio ugled, odluio sam ui i razgledati. Moda~je naem u predvorju. Uao sam, no nije joj bilo ni traga. Cekao sam neko vrijeme, dok me nije izdalo strpIjenje. Pozvao sam portira ustranu i spustio mu pet franaka u aku. - Volio bih vidjeti jednu damu koja je odsjela ovdje. Mladu Engleskinju, nisku i tamnokosu. Ne znam joj ime. ovjek je odmahivao glavom i kao da je pokuavao priguiti cerekanje. - Dama takvog opisa nije odsjela ovdje. -A ona mi je rekla da je ovdje. - Monsieur je vjerojatno pogrijeio - iako je vjerojatnije da je to napravila dama, jer jo se jedan gospodin raspitivao o njoj. - to to kaete2 - bio sam iznenac#en. - Da, monsieur. Jedan gospodin koji ju je opisao tono tako kao i vi.

- Kako je izgledao2 - Nizak gospodin, dobro odjeven, vrlo uredan, vrlo besprijekoran, brkovi vrlo kruti, glava osobita oblika, a oi zelene. Poirot! Dakle zato je odbijao da ga pratim do kolodvora. Kojeg li bezobrazluka! Bio bih mu zahvalan kad se ne bi petljao u moje poslove. Zar je umislio da mi je potrebna dadilja koja bi se brinula o meniZ Zahvalio sam portiru i otiao, pomalo zbunjen i jo vrlo Ijut na svog nametljivog prijatelja. No gdje je bila dama2 Priguio sam bijes i pokuao sam to dokuiti. Oito je, grekom, navela krivi hotel. I tada 109 me je kao munja oinula druga misao. Je li to bila nepanja2 Ili je namjerno preutjela ime i dala mi krivu adresu2 to sam vie razmiljao, bio sam uvjereniji kako je posljednja slutnja tona. Iz nekog razloga nije e(jela da poznanstvo preraste u prijateljstvo. Pa iako je prije pola sata to bio i moj stav, nisam nimalo uivao u tomu to sam izvukao deblji kraj. Cijela je zgoda bila vrlo neugodna i u vilu Genevieve vraao sam se izrazito tmurno raspoloen. Nisam uao u kuu, nego sam krenuo puteljkom prema klupici kod ostave i sjeo ondje prilino zlovoljan. Iz misli su me prenuli glasovi to su dopirali iz blizine. U dva-tri trena jasno sam spoznao kako ne doiaze iz vrta u kojemu sam bio, nego iz susjednoga vrta vile Marguerita, te da se naglo pribliavaju. uo se djevojaki glas koji sam prepoznao kao glas lijepe Marthe. - Cheri - govorila je - je (i to istina2 Jesu li prestale sve nae nevolje2 - Zna da je tako; Marthe - odgovorio je Jack Renauld. - Nita nas ne moe razdvojiti, Ijubljena moja. Uklonjena je posljednja prepreka naoj zajednici. Nita mi te ne moe uzeti. - Nita~ - mrmljala je djevojka. - Oh, Jack, Jack... bojim se. Namjeravao sam se udaljiti, svjestan da nehotice prislukujem. Kad sam se podigao, ugledao sam ih kroz otvor u ivici. Oboje su stajali suelice meni, mukareva ruka oko djevojke, njegove oi uperene u njezine. Bili su prelijep par, tamnokosi dobro gradeni djeak i divna mlada boica. Dok su stajali ondje, inilo se kao da su stvoreni jedno za drugo, presretni unato uasnoj tragediji koja je bacila sjenu na njihove mlade ivote. No na djevojinu licu odraavala se zabrinutost, ega je i Jack Renauld bio svjestan, jer ju je privukao k sebi i zapitao: 110 - Ali ega se boji, draga2 Od ega valja strahovati - sada2 U tom sam trenutku vidio onaj pogled u njezinim oima, pogled o kojemu je govorio Poirot, i dok je ona mrmIjala, ja sam gotovo nasluivao rijei: - Bojim se... za tebe. Nisam uo odgovor mladog Renaulda, jer moju je pozornost privukla neobina pojava neto malo nie, niz ogradu od zelenila. Ondje se mogao vidjeti neki smedi grm, to je - u najmanju ruku - bilo neobino za tako rano doba Ijeta. Krenuo sam onamo to ispitati, no kako sam se pribliavao grm se naglo povukao te sam ugledao prst na usnama. Bio je to Giraud. Naredujui oprez, vodio me je oko kolibe sve dok nismo bili izvan dosega uha. - to ste tamo radili - pitao sam. -Tono to to i vi - sluao sam. -Ali ja nisam bio tamo namjerno! Ah! - ree Giraud. - A ja jesam! Kao i uvijek, divio sam se tom ovjeku, unato tomu to ga nisam trpio. Promotrio me je od glave do pete nekom prezrivom nenaklonou. - Nimalo ne pomaete tim svojim smetanjem. Za koji trenutak bio bih mogao uti togod korisno. to ste uinili s vaom starom okaminom2 - Monsieur Poirot otiao je u Pariz - odvratio sam ledeno. Giraud je prezrivo pucnuo prstima. - I tako je otiao u Pariz,~zar ne2 Eh, to je dobro. to dulje ostane, to bolje. No to misli da e nai ondje2 Priinilo mi se kao da sam u glasu naslutio daak ne lagode. Ponosno sam se uspravio. - To vam nisam ovlaten rei - rekao sam tiho. Giraud me je otro pogledao. - Vjerojatno je imao dovoljno pameti da to ne kae vama- primijetio je grubo. - Zbogom. Imam posla. Tim se rijeima okrenuo i nepristojno me napustio. U vili Genevieve izgleda da je sve bilo na mrtvoj toki. Giraud oito nije elio moje drutvo a, prema onomu to sam vidio, pouzdano bih mogao rei da to nije elio ni Jack Renauld.

Otiao sam u grad, priutio sebi uitak kupanja i vratio se u hotel. Rano sam poao na poinak, radoznao hoe li mi sljedei dan priutiti ita zanimljivo. Nimalo nisam bio spreman na to to mi je donio. Jeo sam svoj petit dejeuner u blagovaonici kad se konobar, koji je razgovarao s nekim vani, vratio vidno uzbuden. Oklijevao je trenutak, prtljajui sa salvetom, a onda je provalilo iz njega: - Monsieur e me ispriati, no povezan je, zar ne, sa sluajem u vili Genevieve2 - Da - rekoh revno. - Zato2 - Monsieur jo nije uo novosti, znai2 - Kakve novosti2 - Da se prole noi dogodilo jo jedno umorstvol - to~ Ostavio sam doruak, dograbio eir i pojurio koliko su me noge nosile. Jo jedno umorstvo - a Poirota nema! Kakva zla kob. No tko je umoren2 Projurio sam kroz ulazna vrata. Skupina sluinadi stajala je na putu, razgovarala i gestikulirala. Uhvatio sam Francoise. - to se dogodilo2 - Oh, monsieur! Monsieurl Jo jedna smrt! To je strano. Ova je kua ukleta. Da, da, tako je, prokletal Morali bi poslati po monsieura le Curea da donese svete vode. Neu vie ni jednu no spavati pod ovim krovom. Moda u biti ja na redu, tko zna2 112 Prekriila se. - Da - vikao sam na nju - ali tko je ubijen2 - Kako bih ja znala~ Neki ovjek - stranac. Nali su ga tamo gore - u upi - ni sto metara daleko od mjesta gdje su nali sirotog monsieura. A to nije sve. Proboden je - uboden u srce istim bodeoml 113 14. POGLAVLJE DRUGO TIJELO Ne ekajui vie, okrenuo sam se i potrao uz puteljak do spremita. Ona dvojica to su straarila ondje, odmaknula su se da me propuste pa sam uao sav uzbuden. Svjetlo je bilo slabo, mjesto je bilo bijedno drveno spremite za starudiju i neto alata. Upao sam naglo, no na pragu sam se obuzdao, opinjen prizorom pred sobom. Giraud je bio na koljenima i rukama, a u aci je drao depnu svjetiljku kojom je istraivao svaki stopu tla. Podigao je pogled i namrtio se na moj ulazak, no potom mu se lice pomalo omekalo u neku vrstu dobroudnog prezira. - Tamo je - kazao je Giraud i uperio mlaz svjetla u udaljeniji ugao. Pristupio sam. Mrtvac je leao ispruen na ledima. Bio je srednje visine, tamne puti i vjerojatno oko pedeset godina star. Bio je lijepo odjeven u tamnomodro odijelo koje je nainio vrstan kroja, no nije bilo novo. Lice je bilo strano zgreno, a na lijevoj strani, neposredno iznad srca, sjajila se crna drka bodea. Prepoznao sam ga. Bio je to isti onaj bode to sam ga prolog jutra vidio pohranjena u staklenom vru! - Oekujem dolazak doktora svakog trena - objasnio je Giraud. - lako nam gotovo i nije potreban. Nema sumnje u to od ega je ovjek umro. Uboden je u srce i smrt je vjerojatno bila gotovo trenutana. 114 - Kad se to dogodilo2 Sino2 Giraud je odmahivao. - Teko. Ne elim samovoljno suditi glede lijenikih dokaza, no ovjek je vjerojatno mrtav mnogo due od dvanaest sati. to ste rekli, kad ste posljednji put vidjeli bode2 - Otprilike u deset sati juer u jutro. - Tada sam sklon odrediti vrijeme zloina na malo poslije tog vremena. - Ali Ijudi su neprestano prolazili amo-tamo ispred ovog spremita! Giraud se smijao nepovladujui. - Vae je napredovanje zadivljujue! Tko vam kae da je ubijen u spremitu2 - Pa - bio sam smeten. -Ja... pretpostavljao sam. - Ah, kako vjet detektiv! Pogledajte ga. Pada li ovjek uboden u srce ovako - s lijepo skupljenim nogama i rukama poloenima sa strane2 Ne. Zatim, lijee li netko na leda i doputa li da mu probodu srce, a da pri tomu ne die ruke u obranu2 To nema smisla, zar ne2 No gledajte ovamo... i ovamo... Mlazom svjetla osvijetlio je tlo. Vidio sam udne nepravilne tragove u praini. - Dovuen je ovamo poto je ubijen. Dvoje su ga napola vukli, a napola nosili. Njihovi se tragovi ne vide vani na tvrdom tlu, a osim toga trudili su se unititi ih; no jedno od njih bila je ena, moj mladi prijatelju.

- Zena2 - Da. -Ali ako su tragovi izbrisani, kako znate~ -Jer koliko god bili nejasni, nedvojbeno se mogu vidjeti otisci enske cipele. A takoder i ovo. Nagnuo se, skinuo je neto s drka bodea i podigao je to da vidim. Bila je to duga crna enska kosa, nalik na onu koju je Poirot uzeo s konog naslonjaa u biblioteci. 115 Blago se podrugljivo smijeei omotao je kosu natrag na bode. - Ostavit emo sve onako kako je bilo, koliko to god samo moemo - objasnio je. - To e radovati istranog suca. Eh, a jeste li primijetili jo togod2 Morao sam odrijeno kimati glavom. - Pogledajte mu ruke. Pogledao sam. Nokti su bili polomljeni i bez boje, a koa je bila tvrda. Od toga nisam postao mudriji, pogotovu ne onoliko koliko bih bio volio da jesam. Pogledao sam Girauda. - To nisu gospodske ruke - rekao je odgovarajui na moj pogled. - A za razliku, ovo je odjea imunog ovjeka. To je udno, zar ne2 - Vrlo udno - sloio sam se. - A ni jedan komad odjee nema oznaku proizvodaa. to zakljuujemo iz toga2 Taj se ovjek trudio prikazati se neim to nije bio. Bio se maskirao. Zato~ Je li se bojao neega2 Je li pokuao pobjei tako to se preruio2 To jo ne znamo, no jedno znamo - on se isto tako jako trudio prikriti svoj identitet kao to se mi jako trudimo otkriti ga. Ponovno je pogledao dolje na tijelo. - Kao ni prije, ni sada nema otisaka prstiju na bodeu. Ubojica je opet imao rukavice. - Dakle, mislite da je ubojica bio isti u oba sluaja2 upitao sam revno. Giraud je postao nedokuiv. - Nije vano to ja mislim. Vidjet emo. Marchaud! Sergeant de ville pojavio se na vratima. - Monsieur~ - Zato madame Renaufd nije ovdje~ Poslao sam po nju prije etvrt sata. - Stie uz stazu, monsieur, a s njome je i njezin sin. - Dobro. Ali neka ipak dolaze jedno po jedno. llb Marchaud je pozdravio i nestao. Trenutak poslije pojavio se s gospodom Renauld. - Madame je ovdje. Giraud jor je pristupio s malim naklonom. - Ovuda, madame. - Vodio ju je po ostavi, a onda naglo stupio u stranu. - Ovdje je taj ovjek. Poznajete li ga2 Dok je govorio oi su mu poput svrdla probadale njezino lice, nastojale su proniknuti u njezin um, biljeile su svaku pojedinost ponaanja. No gospoda Renauld ostala je savreno pribrana previe pribrana, rekao bih. Gledala je na truplo gotovo bez ikakva zanimanja, a u svakom sluaju bez i jednog znaka uzbudenja ili prepoznavanja. - Ne - rekla je. - Nikad ga u ivotu nisam vidjela. Za mene je potpun stranac. -Jeste li sigurni u to~ - Potpuno sigurna. - Ne prepoznajete li, na primjer, u njemu jednog od napadaa na vas2 - Ne. - Uinilo mi se da je malo oklijevala, kao da lal le sinula neka misao. - Ne, ne mislim da je tako. Dakako, imali su brade - lane, kako misli istrani sudac - no ipak, ne. - Sad kao da se konano odluila. - Ovaj ovjek nije bio niti jedan od one dvojice. -Vrlo dobro, madame. To bi bilo sve, dakle. Izala je uzdignute glave, dok se sunce odraavalo na sijedim nitima njezine kose. Poslije nje uao je Jack Renauld. Ni on nije prepoznao ubijenoga, pri emu je takoder bio potpuno prirodan. Giraud je samo progundao. Je li bio zadovoljan ili zlovoljan, to nisam mogao rei. Obratio se Marchaudu. -Je li i ona druga ovdje2 - Da, monsieur. 117 - Onda je dovedite. "Ona druga" bila je madame Daubreuil. Ula je uvrijedeno, burno negodujui. - Prosvjedujem, monsieur! To je sramotno! to ja imam sa svime time2 - Madame - rekao je grubo Giraud. - Ne istraujem jedno ubojstvo, nego dva. Koliko ja znam, mogli ste poiniti oba. - Kako se usudujete2 - vikala je. - Kako se usuc~ujete vrijecfati me takvim grubim optubama2 To je gnusno!

- Gnusno, je Ii2 A to je ovo2 - Sagnuo se, ponovno je odmotao kosu i podigao joj je pred oi.- Vidite li ovo, madame2 - Krenuo je prema njoj. - Dopustit ete da vidim odgovara li2 Pola je unatrag, s krikom i beskrvnih usana. - Lana je, kunem se. Ne znam nita o zloinu - ni o jednom zloinu. Tkogod kae da znam, lae! Ah, mon Dieu, to da radim2 - Smirite se, madame - ledeno e Giraud. - Jo vas nitko nije optuio. No dobro biste uinili kad biste bez vike odgovorili na moja pitanja. - Kako god elite, monsieur. - Pogledajte mrtvaca. Jeste li ga ikad vidjeli2 Pribliavajui se pomalo, dok joj se postepeno vraalo rumenilo u obraze, madame Daubreuil gledala je doIje prema rtvi s odredenom znatieljom i zanimanjem. Potom je odmahnula glavom. - Ne poznam ga. Nije se moglo sumnjati u nju, rijei su joj bile potpuno prirodne. Giraud ju je otpustio kretnjom glave. - Putate je da ode2 - upitao sam tiho. -Je li to mudro2 Nema sumnje da je crna vlas s njezine glave. - Nije mi potrebna poduka u poslu - suho je odgovorio. - Pod nadzorom je. Jo je ne elim uhititi. 118 Potom je mrtei se spustio pogled na fijelo. - Biste li rekli da je to imalo panjolski tip2 - upitao je neoekivano. Pomno sam promotrio lice. - Ne - rekao sam napokon. - Sasvim bih ga pouzdano odredio kao Francuza. Giraud je zamumljao u znak zadovoljstva. -To isto i ja mislim. Postajao je neko vrijeme, a tada me je zapovjednikom kretnjom ruke udaljio i - ponovno na rukama i koljenima - nastavio je pregledavati tlo spremita. Bio je sjajan. Nita mi nije moglo promai. Centimetar po centimetar proao je preko poda, prevrtao je lonce, pregledao stare vree. Zaletio se u neki sveanj pokraj vrata, no ispostavilo se da je to samo jedan olinjali kaput s hlaama, pa je to gundajui bacio. Zanimala su ga dva para rukavica, no na kraju je odmahnuo glavom i ostavio ih. Potom se vratio loncima i sustavno ih je prevrtao jedan po jedan. Konano je ustao i zabrinuto kimao glavom. Bio je zbunjen i iznenac~en. Misfim da je potpuno za6oravio na moje postojanje. Tog se trena izvana ulo neko komeanje i buka dok su na stari prijatelj istrani sudac, u drutvu svog pisara i Bexa, a s doktorom za njima svima, ulazili u spremite. - Pa to je nevjerojatno, monsieur Giraud! - vikao je Hautet. - Jo jedan zloin! Ah, jo nismo stigli do dna ovog sluaja. Tu se krije neka duboka tajna. No tko je rtva ovaj putZ - Upravo to nam nitko ne zna rei, monsieur. Jo ga nismo identificirali. - Gdje je tijelo$ - pitao je doktor. Giraud se malo pomaknuo ustranu. - Ondje u uglu. Probodeno mu je srce, kao to vidite. I to bodeom koji je ukraden juer u jutro. Rekao bih da se 119 ubojica pojavio neposredno po kradi - no to je na vama da odluite. Moete mirno rukovati bodeom, na njemu nema otisaka prstiju. Doktor je kleknuo do mrtvaca, a Giraud se obratio istranom sucu. - Lijepa mala zbrka, zar ne$ No ja u je rijeiti. - I tako, nitko ga ne moe identificirati - utonuo je u misli istrani sudac. - Bi fi mogao biti jedan od ubojica2 Moda su se posvadili2 Giraud je odmahivao glavom. - ovjek je Francuz - mogao bih se zakleti u to... Tog ih je trenutka prekinuo doktor koji je uao na petama i doimao se vrlo smueno. - Kaete da je ubijen juer u jutro2 - Zakljuujem to po vremenu krade bodea - objasnio je Giraud. - Dakako, mogao je biti ubijen i kasnije tijekom dana. - Kasnije tijekom dana~ Kojeta! Taj je ovjek mrtav najmanje etrdeset osam sati, a moda i due. Zurili smo uzajamno svi u svakoga, potpuno zabezeknuti. .. s..~-, 120 15. POGLAV~JE FOTOGRAFIJA Doktorove su nas rijei tako iznenadile da smo se svi zapanjili na trenutak. Ovdje je ovjek proboden kroz srce bodeom za koji znamo da je ukraden prije samo dvadeset etiri sata, a ipak nas dr. Durand

nepokolebljivo uvjerava kako je mrtav najmanje etrdeset osam satil Sve to nevjerojatno je do krajnjih granica. Jo smo se oporavljali od doktorove izjave, kad su mi donijeli brzojav. Poslan je iz hotela u vilu. Otvorio sam ga. Bio je od Poirota i najavljivao je njegov dolazak vlakom koji u Merlinville stie u 12.28. Pogledao sam na sat i ustanovio kako imam upravo toliko vremena da bez urbe stignem na kolodvor i da ga ondje doekam. Osjeao sam kako je neophodno vano da odmah sazna nov i neoekivan razvoj sluaja. Oito, cijenio sam, Poirot nije imao tekoa da u Parizu nade to to je traio. Dokaz tomu bila je brzina njegova povratka. Dostajalo mu je tek nekoliko sati. Bio sam znatieljan kako e primiti uzbudljive vijesti to u mu ih priopiti. Vlak je kasnio nekoliko minuta, pa sam besciljno hodao peronom gore-dolje, dok mi nije palo na um kako bih si mogao skratiti vrijeme ekanja tako to bih mogao postaviti nekoliko pitanja o tomu tko je napustio Merlinville posljednjim vlakom one noi kad se dogodila tragedija. Pristupio sam glavnom nosau, ovjeku inteligentna izgleda, i nemalo se po~uio dok sam ga uvjerio da se upusti u razgovor o tom predmetu. Sramotno je za poli 121 ciju, ustro je potvrdio, to je takvim razbojnicima ili ubojicama doputeno da se tako nekanjeno eu uokolo. Dao sam naslutiti slabu mogunost kako su moda otili pononim vlakom, no on je odluno odbio svaku takvu pomisao. Primijetio bi dvojicu stranaca - u to je bio siguran. Samo je dvadesetak osoba otilo tim vlakom i oni ne bi mogli izmaknuti njegovoj pozornosti. Ne znam to je potaknulo tu misao u mojoj glavi moda je to bila duboka strepnja koja se nazirala u glasu Marthe Daubreuil - no iznenada sam upitao: - Mladi monsieur Renauld - on nije otiao tim vlakom, zar ne2 - Ah, ne, monsieur. Doi i otputovati u vremenu od pola sata, to ne bio bilo zabavno, nimalo! Zurio sam u ovjeka i gotovo mi je izmaklo znaenje njegovih rijei. A tada mi je sinulo. - Hoete rei - kazao sam, a srce mi je ubrzanije tuklo - da je Jack Renauld doputovao u Merlinville te veeri2 - Upravo tako, monsieur. Posljednjim vlakom koji je doao iz suprotnog smjera, onim u 11.40. U glavi mi se komealo. To je, dakle, bio razlog Marthinu bolnom nemiru. Jack Renauld bio je u Merlinvilleu u noi zloina. No zato to nije rekao2 Zato nas je, upravo suprotno, naveo na to da povjerujemo kako je ostao u Cherbourgu2 Sjeajui se njegova iskrenog djeakog izgleda lica, teko sam se mogao pomiriti s time da bi on na bilo koji nain bio povezan sa zloinom. Pa emu onda ta utnja s njegove strane o tako vanoj pojedinosti~ Jedno je bilo sigurno, Martha je znala sve to vrijeme. Odatle njezina zabrinutost i njezino uporno zapitkivanje Poirota je li itko osumnjien. Dolazak vlaka prekinuo je moje je razmiljanje i ve u sljedeem sam trenutku pozdravljao Poirota. Mali je ovjek zraio sreom. Smijao se od zadovoljsta, galamio je 122 i, zaboravljajuu moju englesku uzdranost, srdano me zagrlio na peronu. - Mon cher ami, uspio sam - uspio sam tako da je to udesno! - Doista2 Oduevljen sam to to ujem. Jeste li uli najnovije vijesti2 - Kako biste vi to htjeli da sam ita uo2 Zbio se nekakav novi razvoj, zar ne2 Vrli Giraud uhitio je nekoga2 Ili ak neke, moda2 Ah, ja u ga uiniti smijenim, ba njega! No kamo me to vodite, moj prijatelju2 Zar ne idemo u hotel2 Neophodno je da se pobrinem oko svojih brkova alosno su mlohavi od te vruine u vlaku. Sasvim pouzdano znam da imam praine na kaputu. A moja kravata, moram je prevezati. Odluno sam prekinuo njegove alopojke. - Moj dragi Poirot - kanite se svega toga. Smjesta moramo u vilu. Dogodilo je jo jedno umorstvo! Nikad nisam vidio nekoga tako zapanjenog. Vilica mi je pala. Iz dranja mu je nestala sva ivahnost. Zurio je u mene otvorenih usta. - to ste to rekli2 Jo jedno umorstvo~ Ah, pa tada imam potpuno krivo. Promaio sam. Giraud me moe ismijavati - imat e razloga! -Znai da ga niste oekivali2 - Ja2 Ni za to na svijetu. Razara moju teoriju unitava sve... to... Ah, ne! - Ukopao se, lupajui se u prsa. - Nernogue je! Ne mogv biti u krivu! Cinjenice uzete sustavno i u pravom slijedu, doputaju samo jedno objanjenje. Moram imati pravo. Imam pravo! -Ali ipak... Prekinuo me je.

- ekajte, moj prijatelju. Moram imati pravo, pa je prema tomu to novo umorstvo potpuno nemogue osim - Oh, ekajte, preklinjem vas. Ne recite ni rijei! 123 Trenutak ili dva bio je tih, a potom se poeo normalno ponaati i progovorio je prilino sigurnim glasom: - rtva je mukarac srednjih godina. Tijelo je nadeno u zakljuanom spremitu nedaleko od mjesta zloina i mrtav je najmanje dvadeset etiri sata. I najvjerojatnije je da je proboden slino poput gospodina Renaulda, iako ne mora biti u lec~a. Sad je bio moj red da zinem - i zinuo sam. Otkako poznam Poirota, jo nikad nije uinio nita tako udesno. I gotovo je neizbjeno bilo da mi sine jedna misao. - Poirot - kliknuo sam - vuete me za nos. Ve ste sve bili uli. Prijekorno mi je uputio svoj najestitiji pogled. - Zar bih uinio neto takvo2 Uvjeravam vas kako uope nita nisam uo. Niste li primijetili kakav su ok bile za mene vae vijestiZ - Pa kako ste onda, za miloga Boga, mogli sve znati2 - Imao sam pravo, je li2 Eh, znao sam. Male sive stanice! One su mi rekle. Samo je tako mogla biti druga smrt, i nikako drukije. A sad mi recite sve. Ako ovdje skrenemo ulijevo, moemo preicom preko igralita za golf, a to e nas mnogo bre dovesti do stranjeg dijela vile Genevieve. Dok smo hodali putom koji je predloio, izvijestio sam ga o svemu to sam znao. Poirot je paljivo sluoo. - Bode je bio u rani, kaete~ To je udno. Sigurni ste u to da je to onaj isti~ - Potpuno siguran. Zato bi to bilo nemogue2 - Nita nije nemogue. Mogla bi biti dva bodea. Podigao sam obrve. - Nije li to u najveoj mjeri nevjerojatno2 Bila bi to vrlo neoekivana sluajnost. - Kao i uvijek, govorite bez razmiljanja, Hastings. U nekim sluajevima dva potpuno istovjetna oruja bila bi vr 124 lo malo vjerojatna. No ne ovdje. Upravo ovo oruje bilo je ratni suvenir koji je nainjen po narudbi Jacka Renaulda. Vrlo je malo vjerojatno, samo kad malo razmislite, da je bio dao nainiti samo jedan. Vrlo je lako mogue da je imao jedan za vlastite potrebe. - No nitko nije spomenuo neto takvo - prigovorio sa m. Daak predavaa uuljao se u boju Poirotova glasa. - Moj prijatelju, radei na nekom sluaju, ovjek ne uzima u obzir samo ono to je "spomenuto". Nema razloga zato se ne spominju mnoge pojedinosti koje bi mogle biti vane. Isto tako, esto postoji izvrstan razlog da ih se ne spomene. Sami birajte izmedu tih dvaju motiva. utio sam i bio sam zadivljen, unato tomu to to nisam htio priznati. Poslije nekoliko minuta stigli smo do slavnog spremita. Ondje smo zatekli sve nae prijatelje i poto smo razmijenili uobiajene rijei pristojnosti, Poirot je poeo raditi. Poto sam vidio Girauda na poslu, bio sam iskreno znatieljan. Poirot je okolinu samo povrno pogledao. Jedini predmeti to ih je pregledao bili su otrcani kaput i hlae pokraj vrata. Giraudovim usnama preletio je prezriv smijeak i Poirot je, kao da ga je primijetio, bacio krpe na tlo. - Stara vrtlarova odjea2 - upitao je. -Tono-odgovorio je Giraud. Poirot je klsknuo uz tijelo. Prsti su mu bili hitri, no sustavni. Ispitao je t~Caninu odjee i uvjerio se kako na njoj nema oznaka. Cipele je podvrgnuo posebnoj panji, a takoc~er i prljave i~lomljene nokte. Dok je ispitivao ove potonje, obratio se Giraudu kratkim pitanjem. -Vidjeli ste ih~ - Da, vidio sam ih - odgovorio je. Lice mu je ostalo nedokuivo. Poirot se odjednom skamenio. 125 - Dr. Durand! - Da2 - pristupio je doktor. - Na usnama ima pjene. Jeste li je zamijetili2 - Nisam primijetio, priznajem. - No vidite je sada2 - Da, svakako. Poirot je ponovno ispalio pitanje Giraudu. - Vi ste to primijetili, bez sumnje2 Onaj drugi nije odgovorio. Poirot je nastavio. Bode je bio izvuen iz rane. Bio je stavljen u staklenku pokraj tijela. Poirot ga je promotrio, a potom paljivo izbliza razgledao ranu. Kad je podigao pogled, oi su mu bile uzbuc~ene i sijale su meni tako poznatim zelenim svjetlom.

- udna je ta rana ovdje! Nije krvarila. Nema mrlja na odjei. Otrica bodea samo je malo promijenila boju, i to je sve. Sto mistite o tomu, monsieur le docteur$ - Mogu samo rei da je vrlo nenormalno. - Nimalo nije nenormalno. Vrlo je jednostavno. ovjek je proboden poto je umro. Stiavajui kretnjom ruke amor glasova to se podigao, Poirot se okrenuo prema Giraudu i dodao: - Gospodin Giraud se slae sa mnom, zar ne, monsieur~ togod bilo Giraudovo pravo uvjerenje, prihvatio je ponuc~eni poloaj bez treptaja. Smireno i gotovo uvrijedeno odgovorio je: . - Dakako da se slaem. Mrmor iznenactenja i zanimanja ponovio se. - Ali kakva zamisao! - vikao je Hautet. - Probosti ovjeka poslije smrti! Divljatvo! Neuveno! Moda posljedica neke neutoljive mrnje. - Ne - ree Poirot. - Rekao bih da je uinjeno potpuno hladnokrvno - kako bi stvorilo odreen dojam. - Kakav dojam~ 126 - Dojam koji je gotovo postignut - odgovorio je Poirot zagonetno. Bex je razmiljao. - Pa kako je, onda, taj ovjek ubijen2 - Nije ubijen. Umro je. Umro je, ako ne grijeim mnogo, od epileptikog napada! Ta Poirotova izjava opet je izazvala prilino uzbudenje. Dr. Durand je opet kleknuo i paljivo istraivao. Napokon se uspravio. - Monsieur Poirot, sklon sam vjerovati da ste u pravu glede svoje tvrdnje. Odmah u rei, dao sam se zavesti. Nepobitna injenica da je ovjek bio proboden odvukla je moju pozornost od svih ostalih indikacija. Poirot je bio junak trenutka. Istrani sudac nije tedio pohvale. Poirot je odgovorio dostojanstveno ~ potom se ispriao isprikom da ni on ni ja nismo ruali i da bi se htio osvjeiti od napora putovanja. Tek to smo krenuli kako bismo napustili spremite, pristupio nam je Giraud. - Jo neto, monsieur Poirot - rekao je svojim milim podrugljivim glasom. - Nali smo ovo omotano oko drka bodea... ensku kosu. - Ah! - rekao je Poirot. - enska kosa2 Koje ene, volio bih znati2 - Volio bih znati i ja - rekao je Giraud. I tada nas je napustio, poklonivi se. - Bio je vrlo uporan, dobri Giraud - rekao je Poirot zamiljeno dok smo se vraali u hotel. Pokuavam proniknuti u kojem me smjeru namjerava odvesti na krivi put2 enska kosa... hm! Objedovali smo teno, no Poirot je djelovao pomalo odsutan i nepaljiv. Poslije smo otili gore u na salon i ondje sam ga zamolio da mi kae neto o svom tajanstvenom putovanju u Pariz. - Rado, moj prijatelju. Iao sam u Pariz pronai ovo. 127 Iz depa je izvadio mali izblijedjeli novinski izrezak. Bila je to reprodukcija fotografije neke ene. Pruio mi ju je. Uskliknuo sam. - Prepoznajete li je, moj prijatelju2 Kimnuo sam. lako je fotografija bila snimljena prije mnogo godina, a kosa je bila drukije poeljana, slinost je bila nedvojbena. - Madame Daubreuil! - uzviknuo sam. Poirot je kimao glavom smijeei se. - Nije sasvim tono, moj prijatelju. Tada se nije zvala tako. Ovo je slika ozloglaene madame Berofdy! Madame Beroldy! U trenu sam se sjetio cijelog slua ja. Sudenje za umorstvo koje je izvalo veliku pozornost diljem svijeta. Sluaj Beroldy. 128 16. POGLAVLJE SLUAJ BEROLDY Nekih dvadesetak godina prije poetka ove nae sadanje prie, monsieur Arnold Beroldy, roc~en u Lyonu, doao je u Pariz u pratnji lijepe supruge i njihove male keri, sasvim malog djeteta. Monsieur Beroldy bio je mlai ortak u tvrtki vinskih trgovaca, krupan ovjek srednjih godina, Ijubitelj lijepih strana ivota, odan svojoj privlanoj supruzi, no inae potpuno nezamjetljiv u svakidanjem ivotu. Tvrtka u kojoj je monsieur Beroldy bio ortak bila je mala, pa unato tomu to je poslovala dobro, nije mogla osigurati vei prihod nekom manje vanom ortaku. Beroldyjevi su imali malen stan i u poetku su ivjeli vrlo umjereno.

Koliko je god monsieur Beroldy bio neupadljiv, njegova je supruga bila bogato obdarena dahom romantike. Mlada i pristala, a isticala se k tomu draesnim ponaanjem, madame Beroldy odmah je izazvala uzbucfenje u cijeloj etvrti, pogotovu kad su se pronijele glasine o nekim zanimljivim tajnama u svezi s njezinim rodenjem. Govorkalo se kako je nezakonita ki nekoga ruskog velikog kneza. Drugi su tvrdili kako je rije o austrijskom nadvojvodi i da je brak zapravo bio zakonit, no morganatski, naime veza sa enom iz niega stalea. No sve su se prie podudarale u jednoj pojedinosti, naime da je Jeanne Beroldy bila sredite zanimljive zagonetke. Medu prijateljima i poznanicima obitelji Beroldy bio je i mladi pravnik Georges Connan. Uskoro je postalo oito kako je oaravajua Jeanne potpuno zarobila njegovo srce. Madame Beroldy diskretno je ohrabrivala mladog 129 ovjeka, no svaki je put pomno vodila rauna o tomu da istakne potpunu odanost svom sredovjenom suprugu. Unato tomu, mnoge pakosne osobe nisu se libile tvrditi kako je mladi Conneau njezin Ijubavnik- i to ne jedini! Kad su Beroldyjevi ve bili u Parizu oko tri mjeseca, nova se linost pojavila na popritu. Bio je to gospodin Hiram P. Trapp, iz Sjedinjenih Drava i vrlo bogat. Poto je bio predstavljen zavodljivoj i tajanstvenoj madame Beroldy, ubrzo je podlegao njezinim arima. Njegovo je divljenje bilo oito, no strogo u granicama potovanja. Nekako u to vrijeme madame Beroldy postala je otvorenija u svojim povjeravanjima. Nekolicini prijatelja izrazila je duboku zabrinutost zbog svog mua. Objasnila je kako se upetljao u nekoliko mutnih poduhvata politike naravi i spominjala je neke vane spise koji su mu bili povjereni na pohranu, a koji su se ticali neke "tajne" to je imala vrlo veliku vanost u europskim razmjerima. Ti su spisi bili dani njemu na uvanje, kako bi im se tako zameo trag pred tragateljima, no Madame Beroldy bila je nemirna, ve i zato to je u Parizu prepoznala neke vane lanove Revolucionarnoga kruga. Dana 28. studenoga pao je udarac. ena koja je svakog dana dolazila Beroldyjevima spremati i kuhati, iznenadila se kad je vrata stana nala irom otvorena. ula je slabo jecanje koje je dolazilo iz spavae sobe, pa je ula onamo. Ugledala je grozan prizor. Madame Beroldy leala je na podu vezanih ruku i nogu i tiho stenjala, poto se uspjela osloboditi poveza s usta. Na postelji je u lokvi krvi leao monsieur Beroldy, s noem zabijenim u srce. Pria madame Beroldy bila je prilino jednostavna. Iznenada probuena iz sna, razabrala je dva maskirana mukarca koji su se nagnuli nad njom. Priguujui njezine krike, vezali su je i zaepili su joj usta. Potom su od monsieura Beroldyja zahtijevali da im preda glasovitu "tajnu". 130 No neustraivi vinski trgovac glatko je odbio pokoriti se njihovu zahtjevu. Razljueni otporom, jedan mu je od njih bez oklijevanja zabio no u srce. Pokojnikovim su kljuevima otvorili blagajnu u kutu i odnijeli su sa sobom gomilu papira. Oba su mukarca imala guste brade i nosili su maske, no madame Beroldy uvjereno je izjavila da su bili Rusi. Sluaj je izazvao golemo uzbudenje. Vrijeme je prolazilo, no tajanstveni bradonje nikad nisu bili otkriveni. I onda, kad je ope zanimanje ve poelo zamirati, zbio se neoekivan obrat: Madame Beroldy bila je uhiena i optuena za ubojstvo svoga supruga. Sudenje, kad je dolo do njega, izazvalo je veliku pozornost. Mladost i Ijepota optuene, a i njezina tajanstvena povijest, bili su dostatni da stvore cause celebre. Utvrdeno je bez ikakve dvojbe da su roditelji Jeanne Beroldy bili vrlo astan i trijezan par, trgovci voem koji su ivjeli u predgradu Lyona. Ruski veliki knez, dvorske spletke i politike zavjere - za sve te prie to su bile u opticaju moglo se otkriti izvorite u samoj gospodi Beroldy! Cijela povijest njezina ivota nemilosrdno je ogoljena. Motiv za ubojstvo naden je u osobi Hirama P. Trappa. Trapp je inio sve to je mogao, no podvrgnut nemilosrdnom i vjetom ispitivanju morao je priznati kako je bio zaIjubljen u damu i da bi joj - da je bila slobodna - bio ponudio brak. injenica to je njihova medusobna veza, kao to je to bilo ope poznato, bila platonska, jo je vie teretila osumnjienu. Bez mogunosti da mu postane Ijubavnica, zbog njegove neporone i asne prirode, Jeanne Beroldy je imala podlu zamisao kako da se rijei vremenijeg, neuglednog supruga i da postane ena bogatog Amerikanca. Sve to vrijeme madame Beroldy suoavala se sa svojim tuiteljima potpuno hladnokrvno i smireno. U svojoj se 131

prii nimalo nije pokolebala. Nastavila je gorljivo dokazivati da je kraljevskoga podrijetla i da su je u ranim danima zamijenili s keri trgovca voem. Kolikogod besmislene i potpuno neosnovane bile te tvrdnje, ipak su mnogi vjerovali u njihovu istinitost. No tuitelj je bio neumoljiv. Zamaskirane "Ruse" proglasio je izmiljotinom i ustvrdio kako su zloin poinili madame Beroldy i njezin Ijubavnik Georges Conneau. Izdana je tjeralica radi uhienje potonjega, no on je mudro uinio i pobjegao. Dokazano je da su vezovi koji su sputavali madame Beroldy bili tako labavi da ih se bez muke mogla osloboditi. I onda, ve potkraj suc#enju, javnom je tuitelju poslan list iz Pariza. Pisao ga je Georges Conneau i u njemu je, ne otkrivajui svoje prebivalite, potpuno priznao zloin. Izjavio je kako je zadao smrtonosni udarac, na nagovor madame Beroldy. Zloin su zasnovali njih dvoje. Vjerujui da je njezin suprug zlostavlja, a zaslijepljen vlastitom strasti prema njoj, strasti za koju je vjerovao da e mu je ona uzvratiti, smislio je zloin i nanio je konani udarac koji je trebao Ijubljenu enu osloboditi od omrznutih veza. Sad je, prvi put, uo za Hirama P. Trappa i shvatio da ga je Ijubljena ena izdala! Nije htjela biti slobodna za njega, nego za to da bi se mogla udati za bogatog Amerikanca. Okoristila se njime kao orudem, pa se on, u bijesu Ijubomore, sada predomislio i razotkrio ju je, naglaavajui kako je cijelo vrijeme djelovao na njezin poticaj. Tada je madame Beroldy dokazala da je izuzetna osoba, to je nedvojbeno doista i bila. Bez okolianja napustila je raniju obranu i priznala je kako su "Rusi" isti plod njezine mate. Pravi je ubojica Georges Conneau. Lud od strasti, poinio je zloin i zakleo se da e joj se strano osvetiti, ne bude li utjela. Zaplaena njegovim prijetnjama, pristala je - a takoder i od straha da e biti op 132 tuena za sudionitvo u zloinu ako bude rekla istinu. No uporno je odbijala da ima ikakve veze s ubojicom svoga supruga, pa joj se on za takav stav osveuje pisanjem pisma kojim je optuuje. Sveano se zaklela kako nije imala nikakva udjela u zloinu, da se te tragine noi probudila i zatekla Georgesa Conneaua kako stoji nad njom s krvavim noem u ruci. Bio je to kakljiv sluaj. Prii madame Beroldy jedva se moglo vjerovati. No njezino obraanje poroti bilo je remek-djelo. Dok su joj suze tekle niz obraze, govorila je o svojem djetetu, o svojoj asti ene o elji da svoj lik ouva neokaljanim radi svojega djeteta. Priznala je da bi moda moralno mogla biti odgovorna za zloin, jer Georges Conneau je bio zaljubljen u nju, no bila bi kriva samo pred Bogom, nikim vie! Znala je kako je poinila veliku pogreku time to Conneaua nije prijavila zakonu, no to rekla je slomljenim glasom - niti jedna ena ne bi mogla uiniti. Voljela ga je! Je li mogla dopustiti da njezina ruka bude ta koja e ga poslati na giljotinu2 Kriva je za mnogo toga, no nevina je u pogledu uasnog zloina to joj ga pripisuju. Kako god bilo, njezina rjeitost i osobnost dobili su bitku. Madame Beroldy, usred neusporedivog uzbudenja, bila je oslobodena. Unato najveim nastojanjima policije, Georges Conneau nestao je bez traga. A to se tie madame Beroldy, nita se vie nije ulo o njoj. Odvodei dijete sa sobom otila je iz Pariza zapoeti novi ivot. 133 17. POGLAVtJE ISTRAUJEMO DALJE Ovo je bio potpun opis sluaja Beroldy. Dakako, u sjeanju nisam zadrao sve pojedinosti ovako kako sam ih netom bio naveo. Sluaj sam, ipak, prilino dobro zapamtio. U svoje je vrijeme izazvao veliko zanimanje i engleske su novine opirno izvjeivale, stoga nisam morao pamenje izloiti velikom naporu kao bih se prisjetio sonijih pojedinosti. U tom svom silnom uzbuc#enju na trenutak sam pomislio kako mi je sve sinulo. Priznajem kako sam nagao i da Poirot prigovara mojem obiaju da olako stvaram zakljuke, no rekao bih kako sam u ovom sluaju imao pravo na ispriku. Silno me se dojmilo kako je ovo moje otkrie potvrdivalo Poirotov pogled na dogadaje. - Poirot - rekoh - estitam vam. Sve mi je sada jasno. Poirot je uobiajenom pozornou upalio jednu od onih svojih malih cigara. Zatim je podigao pogled. - Pa kako vam je sada sve jasno, mon ami, to vam je to zapravo jasno2 - Eh, to da je madame Daubreuil - Beroldy - ubila gospodina Renaulda. To bez ikakve dvojbe dokazuje slinost obaju sluajeva. - Tada drite da je madame Beroldy bila nepravedno osloboc#ena2 Da je zapravo bila kriva zbog suglasnosti s umorstvom svoga supruga2 Sirom sam otvorio oi. - Pa naravno! Vi ne mislite tako2 Poirot se odetao do kraja prostorije, rastreseno poravnao stolac i potom vrlo zamiljeno rekao:

134 - Da, mislim tako: No nema tu niega "naravnog". Tehniki govorei, madame Beroldy je nevina. - U tadanjem zloinu, moda. No ne i u ovomu. Poirot je sjeo i motrio me je zamiljenije nego ikad. - I tako, vae je konano uvjerenje, Hastings, da je madame Daubreuil umorila monsieura Renaulda2 - Da. - Zato2 Pitanje je ispalio tako naglo da sam ostao zateen. - Zato2 - mucao sam. - Zato2 Ah, zato... - nisam znao dalje. Poirot je kimao prema meni. - Vidite, iznenada ste se nali pred zidom. Zato bi madame Daubreuil (zvat u je tako kako bi bilo jednostavnije) umorila monsieura Renaulda2 Motivu nema ni traga. Ona nema koristi od njegove smrti; smatrana za Ijubavnicu ili ucjenjivaicu, svakako gubi. Nema umorstva bez motiva. Prvi je zloin bio drukiji - ondje smo imali bogatog Ijubavnika koji je ekao da uskoi u muevljeve postole. - Novac nije jedini motiv za ubojstvo - prigovorio sam. - Tono - sloio se Poirot pomirljivo. - Postoje jo dva, od kojih je jedan crime passionnel. Tu je i jedan trei, rijetki motiv, umorstvo zbog zamisli, to pretpostavlja odredenu duevnu poremeenost ubojice. Manija ubijanja i vjerski fanatizam ubrajaju se u takve sluajeve. No ovdje ih moemo iskljuiti. - Sto je s crime passionnel2 Moete li i to iskljuiti2 Ako je madame Daubreuil bila Renauldova Ijubavnica, ako je otkrila kako se njegova naklonost hladi ili ako je na bilo koji nain probudena njezina Ijubomora, nije li ga mogla ukloniti u nastupu gnjeva2 Poirot je nijekao odmahujui glavom. - Ako - pripazite, kaem ako - ako je madame Daubreuil bila Renauldova Ijubavnica, on nije imao vremena 135 da je se zasiti. No u svakom sluaju grijeite u pogledu njezine naravi. Ona je ena koja moe hiniti velik duevni stres. Velianstvena je glumica. Promatrajuu nepristrano, ona svojim ivotom opovrgava privid to ga stvara. Kad ralanimo taj ivot, cijelo vrijeme bila je hladnokrvna i proraunata u motivima i djelovanju. Kad se sloila s umorstvom svog supruga nije joj bila namjera vezati svoj ivot uz ivot mladog Ijubavnika. Njezin je cilj bio bogati Amerikanac, za kojeg nije marila ni koliko do lanjskog snijega. Ako je inila zloin, bilo je to uvijek radi koristi. Ovdje nije bilo koristi. Osim toga, kako objanjavate kopanje groba2 To je muki posao. - Mogla je imati pomagaa - predloio sam, nesklon odrei se svog uvjerenja. - Navest u jo jedan prigovor. Govorili ste o slinosti dvaju zloina. U emu je ona, moj prijatelju2 Iznenadeno sam zurio u njega. - Pa, Poirot, sami ste to spomenuli! Pria o zamaskiranim mukarcima, o "tajni", o papirima! Poirot se nasmijeio. - Nemojte biti tako uvredljivi, molim vas. Nita ne poriem. Slinost dviju pripovijesti oito povezuje oba sluaja. No razmislite o neemu vrlo neobinom. Ovu nam priu ne govori madame Daubreuil da je tako, sve bi bilo maji kaalj - nego madame Renauld. Je li, dakle, ona u dosluhu s onom drugom2 - To ne mogu vjerovati - rekoh polako. - Ako jest, tada je najsavrenija glumica to ju je svijet_ikad vidio. - Ta-ta-ta! - srdio se Poirot. - Opet se povodite za osjeajima, a ne za razumom! Ako je vrsna gluma nuna za zloinku, tada bi ona to bez sumnje mogla biti. No je li prijeko potrebno da bude tako2 Ne vjerujem da je gospoda Renauld u savezu s madame Daubreuil, i to iz vie razloga, od kojih sam vam neke izloio. Ostali su oevid 136 ni. Stoga, poto je spomenuta mogunost iskljuena, vrlo smo blizu istini koja je, kao i uvijek, vrlo zanimljiva. - Poirot! - uskliknuo sam. - to jo znate2 - Mon ami, zakljuke morate donositi sami. Imate "pristup injenicama". Usredotoite svoje sive stanice. Rasudujte - ne kao Giraud - ve poput Herculea Poirota! - No jeste li vi sigurni2 - Moj prijatelju, u mnogom sam pogledu bio budala. No napokon vidim jasno. - Znate sve2 - Otkrio sam to je to to je monsieur Renauld htio da otkrijem. - I znate tko je ubojica2 - Znam jednog ubojicu. - Kako to mislite2

- Posrijedi je mali nesporazum. Ovdje nije samo jedan zloin, ve ih imamo dva. Prvi sam razrijeio, a za drugi... eh bien; priznat u, nisam siguran! - Ali, Poirot, mislio sam da ste rekli kako je ovjek u spremitu umro prirodnom smru2 - Ta-ta-ta! - Poirot se oglasio svojim omiljenim izrazom nestrpljenja. -Jo ne razumijete. Moe biti zloina i bez ubojice, no za dva zloina bitno je da postoje dva tijela. Osupnuo me je toliki nedostatak razuma te izjave, pa sam ga motrio prilino zabrinuto. No djelovao je savreno normalno. Iznenada je ustao i doetao do prozora. - Evo ga - primijetio je. - Tko2 - Monsieur Jack Renauld. Poslao sam poruku u vilu i zamolio ga da dode. To je promijenilo tok mojih misli, pa sam upitao Poirota zna li da je Jack Renauld bio u Merlinvilleu u noi zloina. Oekivao sam kako u svog otroumnog prijatelja za 137 tei na spavanju, no kao i obino, on je bio sveznajui. I on se, naime, bio raspitao na kolodvoru. - Ne dvojim da nismo bili izvorni u toj zamisli, Hastings. Vrli Giraud vjerojatno je takoder proveo svoju istragu. - Ne mislite valjda - rekoh i zautjeh. - Ah, ne, bilo bi to previe strano! Poirot me gledao upitno, no utio sam. Upravo mi je sjevnulo da je, dodue, bilo sedam ena koje su neposredno ili poredno bile povezane sa sluajem - gospoda Renauld, madame Daubreuil i njezina ki, tajanstvena posjetiteljica, te tri slukinje - no mukarac je, s iznimkom starog Augustea, koji jedva da bi dolazio u obzir, bio samo jedan - Jack Renauld. A grob je morao iskopati mukarac. Nisam imao vremena dalje razvijati groznu misao koja mi je pala na um, jer je Jack Renauld bio dopraen u sobu. Poirot ga je pozdravio prilino slubeno. - Izvolite sjesti, monsieur. Beskonano alim to vas zamaram, no vjerujem kako shvaate da mi ozraje u vili nije osobito naklono. Monsieur Giraud i ja ne slaemo se potpuno u svemu. Njegova uljudnost prema meni nije pretjerana i razumjet ete da mi nimalo nije stalo do toga da stjee ikakve pogodnosti iz mojih malih otkria. - Upravo tako, monsieur Poirot - ree mladi. - Taj tip Giraud je zlobni neotesanac i radovao bih se kad bi netko zaradio na njegov raun. -Tada vas mogu zamoliti za malu uslugu2 - Svakako. - Zamolio bih vas da odete na kolodvor i da sjednete na vlak do sljedee postaje, do Abbalaca. U garderobi se raspitajte jesu li dva stranca ostavila ondje koveg te noi kad se dogodilo umorstvo. To je mala postaja i ondje e se sasvim sigurno sjeati. Hoete li to uiniti2 138 - Dakako da hou - rekao je momak, zbunjen, no spreman za zadau. - Ja i moj prijatelj, shvaate, imamo posla drugdje objasnio je Poirot. - Imate vlak za etvrt sata, a zamolit u vas da se ne vraate u vilu, jer ne bih elio da Giraud neto nauje o vaem poslu. - Dobro, idem sada ravno na kolodvor. Ustao je. Zaustavio ga je Poirotov glas: -Trenutak, monsieur Renauld, zbunjuje me jedna sitnica. Zato jutros niste spomenuli Monsieuru Hautetu da ste bili u Merlinvilleu one noi kad se dogodio zloin2 Lice Jacka Renaulda se zarumenilo. Samo se s mukom mogao kontrolirati. - Grijeite. Bio sam u Cherbourgu, kao to sam jutros rekao istranom sucu. Poirot ga je promatrao suenih oiju, poput make, sve dok se nije vidio samo zelenkasti sjaj. - Tada sam nainio osobitu pogreku - jer dijeli je i osoblje postaje. Oni kau kako ste stigli vlakom u 11.40. Jack Renauld oklijevao je trenutak, a zatim se odluio. - Pa to ako jesam2 Pretpostavljam da me ne namje ravate optuiti za sudjelovanje u ubojstvu mog oca2 - To je pitanje postavio prilino grubo, zabacivi glavu. - Volio bih objanjenje o razlogu koji vas je doveo ovamo. - To je jednostavno. Doao sam vidjeti svoju zarunicu, mademoiselle Daubreuil. Bio sam pred dugim putovanjem, nisam znao kad u se vratiti. elio sam je vidjeti prije odlaska kako bih je uvjerio u svoje nepromijenjene osjeaje. - I jeste li je vidjeli2 - Poirotove oi nisu ni za trenutak skrenule s lica onog drugog. Protekla je znaajna stanka dok Renauld nije odgovorio. Tada je rekao: 139 - Da. - A potom~ - Ispostavilo se da sam izgubio posljednji vlak. Pjeke sam otiao u St. Beauvais, probudio sam Ijude u jednom servisu i unajmio auto da me odvezu u Cherbourg.

- St. Beauvais2 To je petnaest kilometara. Duga etnja, gospodine Renauld. -Ja... bio sam raspoloen za hodanje. Poirot je pognuo glavu u znak da prihvaa objanjenje. Jack Renauld dohvatio je eir i tap i otiao. Poirot je u hipu skoio na noge. - Brzo, Hastings. Idemo za njim. Zadravajui primjerenu udaljenost od naega cilja, pratili smo ga ulicama Merlinvillea. No kad je Poirot vidio kako je skrenuo prema kolodvoru, zaustavio se. - Sve je u redu. Progutao je mamac. Otii e u Abbalac i propitat e se za tajanstveni koveg to su ga ostavili tajanstveni stranci. Da, mon ami, sve to bila je moja mala izmiljotina. - Htjeli ste ga ukloniti s puta! - uskliknuo sam. - Vaa je pronicljivost zadivljujua, Hastings! Sada, ako vam je po volji, idemo gore u vilu Genevieve. 140 18. POGLAVUE GIRAUD DJELUJE Po dolasku u vilu Poirot je vodio putem do spremita gdje je nac#eno drugo tijelo. No nije uao nego je zastao pokraj klupe za koju sam ve spomenuo da se nalazila nekoliko metara daleko od spremita. Poto ju je promatrao nekoliko trenutaka, paljivo je korak po korak otiao od nje do ivice koja je oznaavala granicu izmedu vile Genevieve i vile Marguerite. Zatim se vratio, kimajui glavom pri tomu. Ponovno je otiao do ivice i rukom je razgrnuo grmlje. - S malo sree - dobacio mi je preko ramena - mademoiselle Martha mogla bi se nai u vrtu. elio bih razgovarati s njom, a radije ne bih na uobiajeni nain doao u posjet vili Margerite. Ah, sve je dobro, eno je. Pst, mademoiselle! Pst! Un moment, s'il vous plait Pridruio sam mu se u trenutku kad je Marthe Daubreuil, malo zbunjenog izgleda, trei stigla do ivice na njegov poziv. - Nekoliko rijei s vama, mademoiselle, ako je doputeno$ - Svakako, monsieur Poirot. Unato smirenom ponaanju, oi su joj bile zabrinute i uplaene. - Mademoiselle, sjeate li se kad ste trali po putu za mnom onog dana kad sam s istranim sucem doao u vau kuu2 Pitali ste me je li itko osumnjien za zloin. - A vi ste rekli da su to dva ileanca. - Glas joj je zvuao kao da joj nedostaje daha, a lijevu je ruku podigla do srca. 141 - Biste li mi ponovno postavili to pitanje, mademoiselle2 - Kako to mislite2 - Ovako. Kad biste me ponovno pitali to isto, dao bih vam drukiji odgovor. Netko je osumnjien - no on nije ileanac. -Tko2 - Rije se jedva ula kroz rastavljene usne. -MonsieurJack Renauld. - to2 - Bio je to krik. -Jack2 Nemogue. Tko se usuduje sumnjiiti ga. - Giraud. - Giraudl - Djevojino je lice postalo pepeljasfio. Bojim se tog ovjeka. On je nemilosrdan. On e... on e... Prekinula je. Na licu se vidjelo kako skuplja hrabrost i odlunost. Tog sam trena shvatio da je borac. Poirot ju je takoder paljivo promatrao. - Vi, dakako, znate kako je bio ovdje u noi umorstva2 - pitao je. - Da - odgovorila je mehaniki. - Rekao mi je. - Nije bilo mudro pokuati sakriti tu injenicu - nastavio je Poirot. - Da, da - odgovorila je nestrpljivo. - No ne moemo tratiti vrijeme na aljenje. Moramo nai neto kako bismo ga spasili. On je, dakako, nevin; no to mu nee pomoi kod ovjeka kakav je Giraud koji mora misliti na svoj ugled. On mora uhititi nekoga, a taj netko bit e Jack. - injenice e govoriti protiv njega - rekao je Poirot. - Svjesni ste toga2 Pogledala ga je otvoreno - Nisam dijete, monsieur. Mogu biti hrabra i pogledati injenicama u oi. On je nevin i moramo ga spasiti. Govorila je s nekom vrstom oajnike snage, a potom je uutjela, mrtei se dok je razmiljala. - Mademoiselle - kazao je Poirot i promatrao je prodorno - nema li neega to tajite i to biste nam mogli rei2 142 Kimnula je smeteno. - Da, postoji neto, no jedva vjerujem da ete mi povjerovati - izgleda tako besmisleno. - Svakako nam recite, mademoiselle.

- Evo. Giraud je poslao po mene, kao da mu je to naknadno palo na pamet, ne bih li mogla prepoznati ovog ovjeka ovdje. - Glavom je pokazala prema spremitu. Nisam mogla. Barem ne tog trenutka. No kad sam poslije razmislila... - Da2 - ini se tako neobinim, a ipak sam gotovo sigurna. Rei u vam. U jutro tog dana kad je monsieur Renauld ubijen, etala sam vrtom ovuda i ula sam muke glasove kako se svadaju. Razmaknula sam grmlje i pogledala. Jedan od mukaraca bio je monsieur Renauld, a drugi je bio skitnica, spodoba uasna izgleda u prljavim krpama. Naizmjence je cmizdrio i prijetio. Shvatila sam kako je traio novac, no tog me je trenutka mama pozvala u kuu i morala sam otii. To je sve, iako... gotovo sam sigurna kako su skitnica i mrtvac u spremitu jedna te ista osoba. Poirot se oglasio usklikom. -Ali zato niste to rekli na vrijeme, mademoiselle2 -Jer mi se u poetku samo mutno priinilo kako mi je lice nekako poznato. ovjek je drukije odjeven i oito je pripadao boljim slojevima drutva. Iz kue se zauo glas kako poziva. - Maman - proaptala je Marthe: - Moram ii. - I umakla je kroz drvee. - Hodite - rekao je Poirot i, prihvativi me za ruku, krenuo je u smjeru vile. - Recite iskreno to mislite o svemu tomu2 - pitao sam prilino znatieljno. -Je li ta pria istinita ili ju je djevojka izmislila kako bi odvratila sumnju od svog dragog2 - Pria je neobina - rekao je Poirot - no vjerujem 143 kako je potpuno istinita. Mademoiselle Marthe rekla nam je nehotice istinu o jo jednoj pojedinosti - i uzgred je Jacka Renaulda utjerala u la. Jeste li uoili njegovo oklijevanje kad sam ga bio pitao je li sreo Marthu Daubreuil u noi zloina2 On je malo oklijevao i potom rekao "da". Sumnjao sam da lae. Morao sam vidjeti mademoiselle Marthu prije nego to je on upozori. Tri male rijei pruile su mi eljene informacije. Kad sam je pitao zna li da je Jack Renauld bio ovdje te noi, odgovorila je: "Rekao mi je." Eh, sad, Hastings, to je Jack Renauld radio ovdje te znaajne noi, i ako se nije susreo s Mademoiselle Marthe, s kime se vidio2 - Jamano, Poirot - glasno sam se uasavao - ne moete vjerovati kako bi djeak poput ovoga mogao ubiti svog oca! - Mon ami - kazao je Poirot - I dalje ste nevjerojatno osjeajni! Vidio sam majke koje su umorile svoju malu djecu radi novca od osiguranjal Poslije toga, ovjek moe povjerovati u sve. - A motivZ - Novac, dakako. Sjetite se kako je Jack Renauld vjerovao da e dobiti polovinu oeva imetka po njegovoj smrti. - No skitnica. Kako se on uklapa~ Poirot je slijegao ramenima. - Giraud bi rekao kako je bio sudionik - propalica koji je mladom Renauldu pomogao obaviti zloin i kojeg je poslije bilo vrlo prikladno ukloniti. - A vlas oko bodea2 Ona enska kosa2 - Ahl - rekao je Poirot smijui se od srca. - To je vrhnje na Giraudovoj maloj doskoici. Prema njemu, to uope nije enska kosa. Znate da dananja mlade zaeljava kosu ravno s ela i mae je kremom za kosu kako bi leala pripijena prema natrag. S time je u skladu da su pojedine vlasi prilino duge. 144 - I vi vjerujete u to2 - Ne - odgovorio je Poirot s tajanstnim smijekom. Jer ja pouzdano znam da je to enska kosa tovie, koje ene! - Madame Daubreuil - izgovorio sam uvjereno. - Moda - rekao je Poirot, i nadalje zagonetan. No ja nisam dopustio da me smete. - Sto emo raditi sada2 - upitao sam poto smo uli u predvorje vile Genevieve. - Htio bih pregledati osobne stvari Jacka Renaulda. Zato sam ga morao ukloniti s puta na nekoliko sati. Paljivo i sustavno, Poirot je redom otvarao svaku ladi cu, pregledao sadraj i sve vratio tono na isto mjesto. Bio je to izuzetno dosadan i nezanimljiv postupak. Poirot je prevrtao medu ovratnicima, pidamama i arapama. Neko brujanje izvana privuklo me je do prozora. Istog sam trenutka ivnuo. - Poirot! - viknuo sam. - Upravo se zaustavio jedan auto. U njemu su Giraud i Jack Renauld i dva orunika. - Sacre tonnerre! - riknuo je Poirot. - Ta ivotinja Giraud, zar nije mogao priekati2 Neu moi sve vratiti u ovu posljednju ladicu onako kako treba. Pourimo.

Ne hajei mnogo, izvrnuo je stvari na pod, uglavnom rupie i kravate. Odjednom se slavodobitnim usklikom bacio na neto, na mali kartonski etverokut, oito fotografiju. Ugurao ju je u dep, stvari je na vrat na nos nabacao u ladicu, a mene je zgrabio za ruku i odvukao iz sobe, pa niz stube. U predvorju je stajao Giraud, mjerkajui oima svog zarobljenika. - Dobar dan, monsieur Giraud - kazao je Poirot. Sto je ovo2 Giraud je pokazao glavom prema Jacku. - Pokuao je umaknuti, no ja sam .bio na oprezu. Uhien je zbog umorstva svog oca, monsieura Paula Renaulda. 145 Poirot se okrenuo i suoio s djeakom, koji se pepeljasta lica mlohavo naslonio na vrata. - to kaete na sve ovo, jeune homme2 Jack Renauld promatrao ga je skamenjeno. - Nita - rekao je. 146 19. POGLAVLJE KORISTIM SE SIVIM STANICAMA Bio sam zabezeknut. Sve do kraja nisam se mogao prisiliti da povjerujem kako je Jack Renauld kriv. Oekivao sam da e glasno i jasno izjaviti da je nevin kad ga je Poirot oslovio. No sada, promatrajui ga kako se blijed i slomIjen oslanja o zid, i sluajui ubitano priznanje s njegovih usana, nisam vie sumnjao. Ali zato se Poirot obratio Giraudu. - Koji su vai razlozi da ga uhitite2 - Zar oekujete da u vam ih rei2 - Da, kao znak susretljivosti. Giraud ga promatrao sumnjiavo. Razdirao se izmedu elje da ga grubo odbije i uitka slavodobitnosti nad svojim protivnikom. - Mislite da sam pogrijeio, rekao bih2 - cerekao se. - Ne bih se iznenadio - odgovorio je Poirot. Giraudovo lice dobilo je dodatno crvenilo. - Eh bien, uite ovamo. Prosudite sami. irom je rastvorio vrata salona i udosmo, ostavljajui Jacka Renaulda pod paskom one dvojice. - Dakle, monsieur Poirot - kazao je Giraud i odloio eir na stol, pri emu je govorio najveim sarkazmom pruit u vam malu poduku o detektivskom poslu. Pokazat u vam kako radimo mi moderni istraitelji. - Bien! - rekao je Poirot, sabravi se za sluanje. Pokazat u vam kako stara garda moe divno sluati. Udobno se naslonio i zaklopio oi, otvarajui ih samo na trenutak, kako bi primijetio: 147 - Ne strahujte da u zaspati. Sluat u najpaljivije. - Dakako - poeo je Giraud - odmah sam prozreo tu ileansku namjetaljku. Dvojica su upletena u to no nisu to bili nikakvi tajanstveni stranci! Sve je to bila praina u oi. - Do sada vrlo uvjerljivo, dragi moj Giraud - mrmljao je Poirot. - Pogotovu poslije one njihove uspjele podvale sa ibicom i opukom cigarete. Giraud je buljio, no ipak je nastavio. - Neki je mukarac bio povezan s dogacfajem, radi kopanja groba. To nije ovjek koji ima koristi od zloina, nego netko tko je mislio da e se okoristiti. uo sam za svadu Jacka Renaulda s njegovim ocem i za prijetnje koje je izrekao. Time je uspostavljen motiv. A sada o nainu. Jack Renauld bio je u Merlinvilleu te noi. Prikrio je tu injenicu - to je dovoljno da sumnju pretvori u sigurnost. Potom nalazimo drugu rtvu - probodenu istim bodeom. Znamo kad je bode ukraden. Prisutni satnik Hastings moe potvrditi vrijeme. Jack Renauld, po dolaska iz Cherbourga; jedina je osoba koja ga je mogla uzeti. Provjerio sam sve ostale osobe u domainstvu. Poirot je upao. - Grijeite. Bode je mogla uzeti jo jedna osoba. - Upuujete na monsieura Stonora2 Stigao je na prednja vrata automobilom koji ga je dovezao ravno iz Calaisa. Ah! vjerujte mi, sve sam uzeo u obzir. Monsieur Jack Renauld doao je vlakom. Jedan je sat proao izmedu njegova dolaska i vremena kad se pojavio u kui. Nema dvojbe, vidio je satnika Hastingsa i njegovu pratilju kako naputaju spremite, uuljao se i uzeo bode, u spremitu je probio svog suuesnika... - Koji je ve bio mrtav! Giraud je slegnuo ramenima - Moda to nije primijetio. Mogao je pretpostaviti da spava. Nema sumnje kako su imali dogovoren sastanak. 148 U svakom sluaju, znao je kako e ovo drugo umorstvo silno zamrsiti sluaj. I jest. - No to nije moglo zavarati monsieura Girauda - mrmIjao je Poirot.

- Rugate mi se! No pruit u vam jedan nepobitan dokaz. Pria madame Renauld bila je lana izmiljotina od poetka do kraja. Drimo kako je madame Renauld voljela svog supruga - pa ipok lagala je kako bi zatitilo njegova ubojicu. Za koga e lagati neka ena2 Ponekad radi sebe, obino za ovjeka kojeg voli, uvijek za svoju djecu. To je taj posljednji, taj neoborivi dokaz. Ne moete ga zanijekati. Giraud je pobjedonosno, ozarena lica, zastao. Poirot ga je pomno motrio. - To su moji razlozi - rekao je Giraud. - to imate rei na to2 - Samo to da ste jedno propustili uzeti u obzir. - Sto je to2 - Komad olovne cijevi - rekao je Poirot i napustio sobu. Jack Renauld jo je stajao u predvorju, blijeda i prazna lica, no kad smo izali iz sobe, naglo je podigao pogled. U istom su se trenutku zauli odjeci koraka na stubitu. Gospoda Renauld je silazila. Na prizor njezina sina, koji stoji izmedu dvaju slugu zakona, zastala je kao okamenjena. -Jack - prmucala je. -Jack, to je to2 Pogledao je prema njoj odluna lica. - Uhitili su me, majko. - to~ Ispustila je prodoran vrisak i prije nego to joj je itko mogao pristupiti, zanjihala se i teko pala. Oboje smo joj priskoili i podigli je. Za nekoliko trenutaka Poirot je opet vladao situacijom. 149 - Gadno je posjekla glavu na rubu stuba. Rekao bih da je posrijedi i laki potres mozga. Ako Giraud eli njezinu izjavu, morat e se strpjeti. Vjerojatno nee biti pri svjesti najmanje tjedan dana. Denise i Francoise pojurile su do svoje gospodarice i poto ju je ostavio pod njihovom paskom, Poirot je napustio kuu. Hodao je pognute glave i zamiljeno mrtio elo. Neko vrijeme nisam govorio, no napokon sam se odvaio upitati ga: - Vjerujete li da Jack Renauld moda ipak nije kriv, unato svim znacima to govore suprotno2 Poirot nije odgovorio odmah, ve je poslije duge utnje mrano rekao: - Ne znam, Hastings. Postoji jedna mala mogunost koja bi tomu bila u prilog. Dakako, Giraud nema pravo... Ako je Jack Renauld kriv, onda je to tako nasuprot Giraudovim dokazima, a ne prema njima. Najtea optuba protiv njega znana je samo meni. - Koja je to2 - pitao sam, pod snanim dojmom. - Kad biste se koristili svojim sivim stanicama i vidjeli cio sluaj jasno kao to ga ja sagledavam, i vi biste je zapazili, moj prijatelju. Bio je to jedan od onih Poirotovih - kako ih ja nazivam - razdraljivih odgovora. Nastavio je, ne ekajui da neto kaem: - Idemo ovim putem prema moru. Sjest emo na mali humak ondje, iznad obale, i razmotrit emo sluaj. Saznat ete sve to ja znam, no volio bih kad biste dokuili istinu vlastitim naporima - a ne da vas ja vodim za ruku. Smjestili smo se na travnatoj uzvisini, kako je Poirot predloio, s pogledom na more. - Razmislite, moj prijatelju - ohrabrivao me je Poirotov glas. - Sredite svoje misli. Budite sustavni. Budite sabrani. To je tajna uspjeha. 150 Pokuao sam ga posluati, vraajui se u mislima na sve pojedinosti sluaja. I odjednom sam se prenuo jer mi je u mozgu sjevnula jedna neoekivano zavodljiva zamisao. Uzbudeno sam razvijao svoju hipotezu. - Imate malu misao, vidim, mon ami! Sjajno. Napredujemo. Uspravio sam se i zapalio lulu. - Poirot - rekoh - ini mi se kako smo bili neobino nemarni. Kaem mi - iako bih bio blie istini kad bih rekao ja. No morate platiti cijenu svoje tvrdokorne tajanstvenosti. Stoga ponovno kaem kako smo bili neobino nemarni. Neto smo bili zaboravili. - A to je to2 - propitkivao se Poirot mirkajui. - Georges Conneau! 151 20. POGLAVUE NEVJEROJATNA TVRDNJA Sljedeeg me je trenutka Poirot toplo podragao po obrazu. - Enfin! Uspjeli ste! I to potpuno sami. To je sjajno. Nastavite razmiljati. Imate pravo. Potpuno je tono da smo pogrijeili to smo zaboravili na Georgesa Conneaua. Bio sam tako poaen odobravanjem malog ovjeka da sam jedva mogao nastaviti. No napokon sam sabrao misli i produio sam. - Georges Conneau nestao je prije dvadeset godina, no nema razloga da vjerujemo kako je mrtav. - Aucunement- sloio se Poirot. - Nastavite. - Stoga emo uzeti kao sigurno da je iv.

- Tono. - Ili da je bio iv jo donedavna. - De mieux en mieux! - Pretpostavit emo - nastavio sam sa sve veim oduevljenjem - da su mu nastupili loi dani. Postao je kriminalac, propalica, skitnica - to god vam padne na um. Usudio se doi u Merlinville. Ovdje nalazi enu koju nikad nije prestao voljeti. - Eh, ehl Osjeajnosti - upozoravao je Poirot. - Tko mrzi, taj i voli - citirao sam, a moda sam i krivo navodio. - U svakom sluaju, on je zatie ovdje kako ivi pod lanim imenom. No sada ima novog Ijubavnika, Engleza Renaulda. U njemu se bude uspomene na davne grijehe i Georges Conneau se svada s tim Renauldom. U 152 zasjedi ga eka da posjeti svoju Ijubavnicu i probada ga u leda. Potom, prestraen time to je uinio, poinje kopati grob. Mogu pretpostaviti da je madame Daubreuil krenula potraiti svog Ijubavnika. Ona i Conneau uasno se svadaju. On je uvlai u spremite i ondje iznenada ima epileptini napad. Pretpostavimo da se sada pojavio Jack Renauld. Madame Daubreuil sve mu objanjava, naglaava mu strane posljedice po njezinu ker kad bi se proulo za onu davnu sablazan. Ubojica je njegova oca mrtav uinimo sve kako bismo stvar zatakali. Jack Renauld se slae, odlazi u kuu i razgovara s majkom, pridobiva je za svoj stav. Pouena priom to ju je madame Daubreuil predloila Jacku, gospoda Renauld doputa da je veu i da joj zaepe usta. Eto, Poirot, to mislite o tomu2 Naslonio sam se na leda, ozaren ponosom zbog uspjene rekonstrukcije. Poirot me je zabrinuto promatrao. - Mislim da biste trebali pisati za asopis "Cinema", mon omi, izrekao je napokon. - Mislite... . - Mislim da bi se od prie koju ste mi izloili mogao nainiti dobar film - no ona nema ni malo slinosti sa svakidanjim ivotom. - Priznajem da nisam otiao u sve pojedinosti, no... - Otili ste jo dalje - velianstveno ste ih zaobili. to je s time kako su ona dvojica bila odjevena2 Hoete li predloiti da je Conneau, poto je usmrtio bodeom svoju rt vu, skinuo njezinu odjeu, navukao je na sebe i ponovno ugurao bode2 - Ne vidim zato bi to bilo bitno - prigovorio sam pri(ino svadljivo. - Mogao je nabaviti odjeu i novac ranije tijekom dana prijetnjama od madame Daubreuil. - Prijetnjama - je (i2 Ozbiljno zastupate tu pretpostavku2 153 - Svakako. Mogao je prijetiti da e otkriti Renauldu njezin identitet, to bi vjerojatno okonalo svaku nadu za vjenanje njezine keri. - Grijeite, Hastings. On je nije mogao ucjenjivati, jer ona je njega imala u aci. Georges Conneau, sjetite se, jo je traen zbog umorstva. Jedna njezina rije i on bi mogao svriti pod giljotinom. Prilino nevoljko morao sam priznati istinitost njegovih rijei. - A vaa teorija - primijetio sam jetko - tona je glede svih ovih pojedinosti2 - Moja je teorija istina - rekao je tiho Poirot. - A istina je neminovno tona. U svojoj ste teoriji poinili jednu temeljnu pogreku. Dopustili ste da vas mata zavede na krivi put, s pononim roitima i strastvenim Ijubavnim prizorima. No u istraivanju zloina moramo se oslanjati na svakidanjicu. elite li da vam prikaem svoju metodu2 - Oh, svakako, dajte, prikaite! Poirot se ispravio kao svijea i maui naglaeno kaiprstom kako bi potcrtao najvanije pojedinosti, poeo je: - Poet u, kao i vi, od osnovnih injenica o George su Conneauu. Dakle, pripovijest to ju je na sudu iznijela madame Beroldy o "Rusima", ope je poznato, bila je izmiljotina. Ako je bila nevina u pogledu suuesnitva u zloinu, onda je to bio plod njezine mate, i samo njezine, kako je izjavila. Ako, s druge strane, nije nevina, priu su mogli izmisliti ili ona ili Georges Conneau. - A sada, u s~uaju to ga istraujemo, sreemo istu priu. Kao to sam vam naglasio, injenice govore kako je vrlo malo vjerojatno da je nadahnue za nju poteklo od madame Daubreuil. Tako se vraamo hipotezi da svoje porijeklo vue iz uma Georgesa Conneaua. Vrlo dobro. Georges Conneau je, dakle, osmislio zloin, s gospodom Renauld kao suuesnikom. Ona je u sreditu pozornosti, a 154 iza nje krije se neka mrana spodoba iji nam sadanji pseudonim nije poznat. - Promotrimo sada "Sluaj Renauld" paljivo od poetka, smjetajui svaku bitnu injenicu u njezin kronoloki slijed. Imate biljenicu i olovku2 Dobro. Sto je prva toka koju valja zabiljeiti2 - Pismo vama2

-To je prvo to smo doznali, no to nije pravi poetak sluaja. Prva toka od neke vanosti, rekao bih, promjena je koja je zadesila monsieura Renaulda ubrzo po njegovu dolasku u Merlinville i koju su uoili mnogi svjedoci. Takoder moramo razmotriti njegovo prijateljsNo s madame Daubreuil i velike svote novca to ih joj je plaao. Odatle dolazimo neposredno do 23. svibnja. Poirot je zastao, proistio grlo, i dao mi znak da piem: - 23. svibnja. Renauld se svada sa sinom zbog elje potonjega da se oeni s Marthom Daubreuil. Sin odlazi u Pariz. - 24. svibnja. Renauld mijenja oporuku, ostavljajui sav nadzor nad svojim imetkom u eninim rukama. - 7. lipnja. Svada sa skitnicom u vrtu, emu je svjedok Marthe Daubreuil. - Pismo Herculeu Poirotu, u kojem trai pomo. - Brzojav poslan Jacku Renauldu, s nalogom da proslijedi "Anzorom" u Buenos Aires. -Voza Masters poslan na odmor. - Posjet neke dame te veeri. Prilikom njezina ispraaja njegove su rijei "Da, da, ali za Boga miloga idite sada..." Poirot je nainio stanku. - Eto, Hastings, uzmite svaku od tih injenica jednu po jednu, promotrite svaku samu za sebe i u odnosu prema cjelini, pa vidite nee li vam sluaj iskrsnuti u novom svjetlu. 155 Pokuao sam savjesno uiniti to to je rekao. Poslije nekoliko trenutaka rekao sam prilino neodluno: - Glede prve toke, ini mi se bitnim hoemo li prihvatiti teoriju o ucjeni ili o zaljubljenosti u tu enu. - Ucjena, nedvojbeno. Culi ste to je Stonor rekao 0 njegovoj naravi i navikama. - Gospoda Renauld nije potvrdila njegove ocjene prigovorio sam. - Ve smo vidjeli kako se ni u kojem pogledu ne smijemo oslanjati na svjedoenje madame Renauld. U ovoj pojedinosti moramo vjerovati Stonoru. - Ipak, ako je Renauld imao vezu s nekom enom po imenu Bella, nije iskljueno da je odravao vezu i s madame Daubreuil. - Doputam, nije iskljueno, Hastings. No je li odravao2 - Pismo, Poirot. Zaboravljate pismo. - Ne, nisam ga zaboravio. No zato mislite da je pismo bilo pisano monsieuru Renauldu~ - Pa, nadeno je u njegovu depu, i... i... - I to je sve! - upao je Poirot. - Ne spominje se nikakvo ime po kojemu bi se moglo znati na koga je pismo naslovljeno. Pretpostavili smo da je bilo upueno mrtvacu zato to se nalazilo u depu njegova ogrtaa. Eh, sad, mon ami, oko tog ogrtaa zasmetalo me je neto, jer je bilo neobino. Izmjerio sam ga i rekao sam kako je Renauld nosio vrlo dug ogrta. Ta vas je primjedba trebala nagnati na razmiljanje. - Mislio sam da ste to tada rekli samo zato da neto kaete - priznao sam. - Ah, quelle idee! Poslije ste me vidjeli kako mjerim ogrta monsieura Jacka Renaulda. E bien, monsieur Jack Renauld ima vrlo kratak ogrta. Spojite te dvije injenice s treom, naime da je monsieur Jack Renauld izjurio iz kue 156 u velikoj hitnji zbog odlaska u Pariz, pa mi recite to zakljuujete iz toga! - Sad vidim - govorio sam polako, kako mi je smisao Poirotove napomene sjedao u mozak. - Taj list bio je pisan Jacku Renauldu - ne njegovu ocu. Dohvatio je krivi kaput u urbi i uzbudenosti. Poirot je kimnuo. - Precisement! Moemo se poslije vratiti na ovu pojedinost. Zadovoljimo se ovog trenutka time da pismo nema nikakve veze s monsieurom Renauldom ocem, i prijedimo na sljedei kronoloki dogadaj. - "23. svibnja" itam: "Renauld se svac#a sa sinom zbog elje potonjega da se oeni s Marthom Daubreuil. Sin odlazi u Pariz." Ne vidim to bi se moglo primijetiti u svezi s tim, a mijenjanje oporuke sljedeeg dana ini mi se potpuno razumljivim. Bila je to neposredna posljedica svade. - Slaemo se, mon ami - barem glede uzroka. No kakav je toan motiv nagnao Monsieura Renaulda na takav postupak2 Razrogaio sam oi od iznenadenja. - Ljutnja na sina, pa naravno. - Pa ipak mu je pisao njena pisma u Pariz$ - Tako kae Jack Renauld, no ne moe ih pokazati. - Dobro, ostavimo sada to. - Stiemo do dana tragedije. Dogadaje tog jutra poredali ste u odrec#enom slijedu. Imate li bilo kakvo obja njenje za to$ - Utvrdio sam da je pismo namijenjeno meni poslano u isto vrijeme kad je odaslan brzojav. Malo potom Masters je obavijeten kako moe otii na odmor. Procjenjujem da je svada sa skitnicom prethodila tim zbivanjima.

- Ne znam kako biste to mogli tono odrediti sve dok ponovno ne ispitate madame Daubreuil. 157 - Za to nema potrebe. Siguran sam u to. Ako to ne vidite, ne vidite nita, Hastings. Promatrao sam ga trenutak - Pa da! Ja sam idiot! Ako je skitnica bio Georges Conneau, tada je gospodin Renauld naslutio opasnost tek poslije razgovora s njime. Maknuo je vozaa Mastersa, za kojeg je sumnjao da je na platnom popisu onog drugog, brzojavio je sinu i pozvao je vas. Poirotovim usnama preletio je lagan smijeak. - Ne mislite li da je udno to je u svom pismu koristio iste izraze kao i madame Renauld poslije u svojoj prii2 Ako je spominjanje Santiaga bilo navodenje na krivi trag, zato bi Renauld govorio o tomu i - tovie - slao sina onamo$ - Zbunjuje, priznajem, no moda emo poslije nai neko objanjenje. Stiemo sada do veeri i do posjeta tajanstvene dame. Moram priznati kako me to dovodi u prilinu nedoumicu, ukoliko to doista nije bila madame Daubreuil, kao to je to neprestano tvrdila Francoise. Poirot je odreno kimao glavom. - Moj prijatelju, moj prijatelju, kamo to luta va duh2 Sjetite se djelia eka i injenice da je Stonoru bilo mutno poznato ime Bella, temeljem ega bih ja rekao da moemo pouzdano tvrditi kako je Bella Duveen puno ime Jackove nepoznate poiljateljice pisma i da je ona bila posjetila vilu Genevieve te noi. Je li namjeravala vidjeti Jacka ili je dola s namjerom da se obrati njegovu ocu, u to ne moemo biti sigurni, no moemo uzeti kao pouzdano da se dogodilo sljedee: iznijela je svoje zahtjeve u odnosu na Jacka, moda je pokazala listove koje joj je pisao, na to ju je stariji gospodin pokuao isplatiti ispisivanjem eka. Ona ga je uvrijedeno pokidala. Izrazi u njezinu pismu znakoviti su za enu koja je istinski zaljubljena i koja bi ozbiljno zamjerila da joj se ponudi novac. Na kraju, on 158 ju je otpravio, a pri tomu su znaajne rijei kojima se koristio. - "Da, da, ali za Boga miloga idite sada" - ponovio sam. - ini mi se da je to moda malo siVovito, no to je sve. - To je dosta. Oajniki je elio da djevojka ode. Zato2 Ne zato to bi mu razgovor bio neugodan. Ne, nego zato to mu je vrijeme izmicalo, a zbog neega mu je vrijeme bilo vrlo dragocjeno. - Zato bi bilo2 - pitao sam zbunjeno. - To se upravo i pitamo. Zato bi bilo2 No poslije imamo onaj sluaj s runim satom - to nam ponovno pokazuje kako je vrijeme imalo vrlo vanu ulogu u zloinu. Sada se brzo pribliavamo samoj drami. Pola jedanaest je kad Bella Duveen odlazi, a po dokazu to nam ga prua runi sat znamo da se zloin dogodio, ili se barem odigravao, prije ponoi. Razmotrili smo sve dogadaje prije ubojstva i samo je jedan ostao neodrecfen. Po fijenikovu iskazu, skitnica je ve bio mrtav najmanje etrdeset osam sati u trenutku kad je otkriven - s mogunou da se ta granica produi za jo dvadeset etiri sata. Eh, sada, kad nemam dodatnih injenica koje bi mi mogle pomoi, osim onih koje smo raspravili, pretpostavljam da se smrt dogodila u jutro 7. lipnja. Zabezeknuto sam ga promatrao. -Ali kako2 Zato2 Kako to moete znati2 - Zato to se samo tako slijed dogac~aja moe logino objasniti. Mon ami, vodio sam vas korak po korak cijelim putem. Zar ne vidite to to je svima jasno2 - Moj dragi Poirot, nita ja oitoga ne vidim u svemu tomu. Malo sam prije mislio kako sam ugledao stazu, no sad sam u beznadnoj magli. Dajte, za milost Boju, nastavite i recite mi tko je ubio gospodina Renaulda. - Upravo to jo ne znam pouzdano. 159 - Pa rekli ste da je to svima jasno! - Govorimo o razliitim stvarima, moj prijatelju. Ne zaboravite, istraujemo dva zloina - za koje imamo, kao to sam vam to bio naglasio, potrebna dva tijela. Hej, hej, ne vous impatientez pas! Sve u objasniti. Za poetak, posluit emo se svojom psihologijom. Nalazimo tri toke pri kojima monsieur Renauld pokazuje znaajnu promjenu stava i djelovanja - dakle tri psiholoke toke. Prva se javIja neposredno po dolasku u Merlinville, druga poslije prepirke sa sinom oko neke teme, a trea u jutro 7. lipnja. A sada tri sluaja. Broj jedan moemo pripisati susretu s madame Daubreuil. Broj dva je posredno povezan s njome, jer rije je o vjenanju sina monsieura Renaulda i njezine keri. No trei je sluaj skriven od nas. Moramo do njega doi dedukcijom. Dakle, mon ami, dopustite da vas upitam: komu pripisujemo da je planirao ovaj zloin2 - Georgesu Conn.eauu - rekoh nesigurno, pozorno promatrajui Poirota.

- Tono. A Giraud je postavio pravilo da neka ena lae kako bi se spasila, mukarca kojeg voli i svoje dijete. Kako smo se sloili oko toga da je Georges Conneau taj koji ju je natjerao na la, a kako Georges Conneau nije Jack Renauld, iz toga slijedi da trei sluaj ne dolazi u obzir. Zatim, jo i dalje pripisujui zloin Georgesu Conneauu, ni prvo pravilo ne dolazi u obzir. I tako smo prisiljeni prihvatiti drugi sluaj - da je madame Renauld lagala za Ijubav ovjeka kojeg voli - ili drugim rijeima, radi Georgesa Conneaua. Slaete li se s tim2 - Da - prihvatio sam. - Djeluje sasvim logino. - Bien! madame Renauld voli Georgesa Conneaua. Tko je, dakle, Georges Conneau~ - Skitnica. - Imamo li ikakva dokaza da je madame Renauld voIjela skitnicu2 160 - Ne, ali... - Vrlo dobro. Ne drite se teorija koje injenice vie ne podupiru. Upitajte se umjesto toga koga madame Renauld doista vol iZ Zbunjeno sam tresao glavom. - Mais oui, znate vrlo dobro. Koga je madame Renauld voljela tako jako da je pala kao pokoena kad je ugledala njegovo mrtvo tijelo~ Zurio sam u njega osupnuto. - Svog mua - protisnuo sam. Poirot je kimnuo. - Svog supruga - ili Georgesa Conneaua, kako vam je drae da ga nazovete. Pokuao sam se sabrati. - Pa to nije mogue. - Kako to "nije mogue"2 Nismo li se upravo sloili da je madame Daubreuil bila u poloaju da ucjenjuje Georgesa Conneaua$ - Da, ali... - I nije li vrlo djelotvorno ucjenjivala monsieura Renaulda2 -To dodue moe biti tono, ali... - I nije li injenica da nita ne znamo o mladosti i odrastanju monsieura Renaulda~ Da nenadano iskrsava kao kanadski Francuz prije tono dvadeset dvije godine~ - Sve je to tako - rekao sam odlunije - no ini mi se kako ste predvidjeli jednu bitnu toku. - Koja je to, moj prijatelju~ - Eto, ustanovili smo kako je Conneau osmislio zloin. To nas dovodi do besmislene tvrdnje da je planirao svoje vlastito umorstvo! - Eh bien, mon ami - prekao je Poirot staloeno upravo je to i uiniol 161 21. POGLAVLJE HERCULE POIRT O SLUAJU Poirot je odmjerenim glasom poeo izlaganje. - ini vam se neobinim, mon ami, da netko planira vlastitu smrt2 Tako udnim da radije odbacujete istinu kao fantastinu i da se priklanjate pripovijesti koja je u zbilji deset puta nevjerojatnija2 Da, monsieur Renauld osmislio je vlastitu smrt, no postoji jedna pojedinost koja vam je moda izmakla on nije namjeravao umrijeti. Tresao sam glavom krajnje zbunjen. - Ma ne, sve je zapravo jako jednostavno - rekao je Poirot Ijubazno. - Za zloin koji je smislio monsieur Renauld nije bio potreban ubojica, kao to sam vam ve rekao, no le je bio. Idemo rekonstruirati, ali zbivanja emo ovaj put promatrati iz malo drukijega kuta. Georges Conneau bjei od pravde - u Kanadu. Ondje se eni pod lanim imenom, a poslije stjee velik imetak u Junoj Americi. No progoni ga silna enja za domovinom. Prolo je dvadeset godina, on se prilino promijenio izgledom, a uz to je ovjek takvog ugleda da ga vjerojatno nitko nee dovoditi u vezu s bjeguncem pred pravdom od prije mnogo godina. Uspostavlja svoje prebivalite u Engleskoj, a Ijeta namjerava provoditi u Francuskoj. No zla kob, ili ta hirovita pravda koja kroji sudbinu Ijudi i ne doputa im da izbjegnu posljedice svojih ina, dovodi ga u Merlinville. Ondje je jedina osoba u cijeloj Francuskoj koja ga moe prepoznati. To je, dakako, zlatan rudnik za madame Daubreuil, zlatan rudnik koji ona nee oklijevati iskoritavati. On je nemoan, pot puno je u njezinim rukama. A ona ga nemilosrdno muze. 162 - Tada se dogada ono neizbjeivo. Jack Renauld zaIjubljuje se u lijepu djevojku to je vidi gotovo svakog dana i eli se oeniti njome. To izaziva oca. Po svaku cijenu sprijeit e vjenanje svog sina s keri te opake ene. Jack Renauld ne zna nita o oevoj prolosti, no madame Renauld zna sve. Ona je

ena jakog znaaja i strasno je odana suprugu. Dogovaraju se zajedno. Renauld vidi samo jedan izlaz - smrt. Mora stvoriti dojam da je umro, a u zbilji pobjei e u neku drugu zemlju gdje e ivot poeti iznova pod lanim imenom i gdje e mu se madame Renauld moi pridruiti, poto je neko vrijeme odigravala ulogu udovice. Vrlo je vano da ona moe upravljati novcem, pa on zato mijenja oporuku. Ne znam kako su izvorno zamislili da izvedu stvar s leom - moda s pomou kostura kakvima se koriste studenti umjetnosti, te vatre - ili nekako slino, no mnogo prije nego to su njihove zamisli sazrele, zbiva se neto to im ide na ruku. Neki grubi skitnica, nasilan i drzak, upada u vrt. Izbija sukob, Renauld ga pokuava izbaciti, a skitnica iznenada dobiva epileptini napad i rui se. Mrtay je. Renauld zove enu. Njih dvoje odvlae ga u spremite - kako znamo dogadaj se zbio neposredno ispred spremita - i otkrivaju sjajnu priliku koja im se nadala kao naruena. ovjek nije nalik na Renaulda, no srednjih je godina i obian je francuski tip. To je dovoljno. - Zamiljam kako su sjedili ondje na klupi, izvan dosega znatieljnih uiju iz kue, i raspravljali o tomu to treba uiniti. Njihov je plan bio brzo gotov. Identifikacija se mora oslanjati samo na iskaz madame Renauld. Jack Renauld i voza (koji je sa svojim gospodarom ve dvije godine) morali su biti ~aknuti s puta. Mala je bila mogunost da e francuske slukinje doi blizu tijela, a Renauld je ionako namjeravao poduzeti neke mjere koje bi zavele svakoga tko ne bi obraao preveliku pozornost pojedinosti 163 ma. Masters je bio odaslan, Jacku Renauldu brzojav je nalagao da otputuje u Buenos Aires, koji je bio odabran kao uvjerljivo odredite u cijeloj prii koju je Renauld smislio. Poto je uo za mene kao za malo poznatog starijeg detektiva, napisao je svoj poziv u pomo, znajui da e, kad ja dodem, postojanje pisma izazvati dubok dojam na istranog suca - to se i dogodilo. - Le skitnice odjenuli su u Renauldovo odijelo, a njegov iznoeni kaput i hlae ostavili su pokraj vrata spremita, ne usudujui se odnijeti ih u kuu. A potom, kako bi potkrijepili priu koju e izrei madame Renauld, proboli su mu srce bodeom nainjenim od dijela zrakoplova. Te e noi Renauld vezati svoju suprugu i zaepiti joj usta, a potom e uzeti lopatu i iskopat e grob na onom dijelu terena na kojem zna da e se nainiti - kako vi to zovete~ bunker~ Vrlo je vano da tijelo bude otkriveno madame Daubreuil ne smije nita posumnjati. S druge strane, ako prode neto vremena, svaka opasnost glede identiteta bih e znatno smanjena. Zatim e Renaufd odjenuti skitniine krpe i otklipsati do postaje, odakle e nezamijeen otputovati nonim vlakom u 12.10. Kako e se pretpostaviti da je zloin poinjen dva sata kasnije, nikakva sumnja ne moe pasti na njega. - Sad vidite zato ga je toliko uznemirio nedobrodoli posjet te djevojke Belle. Svaki tren odgactanja sudbonosan je za njegovu zamisao. No ipak rijeio je se im je to uzmogao. A sada, na posao! Prednja ulazna vrata ostavlja malo otvorena kako bi stvorio dojam da su ubojice izale ovim putom. Vee madame Renauld i epi joj usta, ispravIja svoju pogreku od prije dvadeset dvije godine kad je labavost vezova bila uzrokom sumnjienja njegove suuesnice. Inae, pouka koju joj daje uglavnom je ista pripovijest koju je smislio prije, ime je dokazao podsvijesno uasavanje uma od izvornosti. No je svjea i on preko donjeg 164 rublja prebacuje ogrta koji namjerava baciti u grob s mrtvacem. Izlazi kroz prozor, paljivo izravnava gredicu s cvijeem i tako prua najpouzdaniji dokaz protiv sebe. Odlazi na samotno igralite za golf i kopa - I tada... - DaZ - I tada - ree Poirot mrano - pravda kojoj je tako dugo izbjegavao, pobjeduje ga. Neka nepoznata ruka probada ga s leda... Sada, Hastings, razumijete to mislim kad govorim o dva zloina. Prvi zloin, za ije nas je istraivanje pozvao monsieur Renauld, u svojoj bahatosti, rijeen je. No iza njega krije se jo vea zagonetka. A rijeiti je bit e teko - jer se kriminalac, u svojoj mudrosti, okoristio prilikama koje je pripremio Renauld. Bila je to izuzetno zamrena i zbunjujua tajna koju je valjalo razrijeiti. - Sjajni se, Poirot - rekao sam divei mu se. - Apsolutno sjajni. Nitko na svijetu osim vas ne bi to mogao uinitil Mislim da su mu godile moje pohvale. Prvi put u ivo tu djelovao je gotovo zbunjeno. - Taj siroti Giraud - rekao je Poirot, pokuavajui bez uspjeha djelovati edno. - Bez sumnje u njega nije uvijek posrijedi glupost. Jednom ili dva puta imao je la mauvaise chance. Ta tamna vlas kose omotana oko drka, na primjer. U najmanju ruku, navodila je na krivi put. - Da priznam istinu, Poirot - rekao sam polako - jo ni sada ne vidim jasno - ija je to kosa~ - Madame Renauld, dakako. Tu se pruila la mauvaise chance. Njezina kosa, u poetku tamna, gotovo je pot puno sijeda. Mogla je isto tako biti i vlas sijede kose - a tada bi Giraud, nerazumnim naporom,

mogao sebe uvjeriti da ~e dola s glave-Jacka Renaulda! No sve je to dio igre. Cinjenice se uvijek moraju izvrtati kako bi odgovarale teoriji! - Nema dvojbe, madame Renauld e govoriti kad se oporavi. Nikad joj nije pala na um mogunost da bi njezin 165 sin mogao biti optuen za umorstvo. Kako bi i pomislila na to, kad je bila uvjerena da joj je sin u sigurnosti na palubi "Anzore"2 Ah! voila une femme, Hastings! Koja snaga, koja samokontrola! Samo je jednom pogrijeila. Prilikom njegova neoekivanog povratka. "Napokon, nije vano sada." A nitko to nije zapazio - nitko nije bio svjestan vanosti tih rijei. Kakvu li je uasnu ulogu morala odigrati, ta sirota ena. Zamislite udarac kad ide prepoznati le i umjesto da vidi ono to je oekivala, ugleda mrtvo tijelo mua za kojeg je vjerovala da je do tada ve bio miljama daleko. Nije udo to se onesvijestila! No od tada, unato tuzi i oaju, kako li je odluno izvodila svoju ulogu i kako ju je ta patnja morala iscrpljivati. Ne smije rei ni jedne rijei koja bi nas mogla dovesti na trag pravim ubojicama. Zbog njezina sina nitko ne smije znati da je Paul Renauld bio zloinac Georges Conneau. Konani i najbolniji udarac - javno je priznala da je madame Daubreuil bila Ijubavnica njezina supruga, jer bi i najmanja slutnja o ucjeni mogla biti sudbonosna za njezinu tajnu. Kako li je mudro izala na kraj s istranim sucem kad ju je ovaj pitao ima li kakve tajne u ranom ivotu njezina supruga. "Niega tako romantinog, sigurna sam u to, monsieur." B!lo je savreno, taj popustljivi ton, taj prizvuk tunog ruganja. Monsieur Hautet odjednom se osjetio glupavo i melodramatino. Da, velika je to ena! Ako je i voljela kriminalca, voIjela ga je kraljevski! Poirot se izgubio u dubokom razmiljanju. -Jo samo jedno, Poirot. to je s komadom olovne cijevi2 - Zar ne vidite2 Da se unakazi lice rtve, kako se ne bi moglo prepoznati. To me je prvo uputilo na pravi trag. A ona budala Giraud pue na sve etiri ne bi li naao spaIjene ibice! Nisam li vam rekao da trag dug pola metra vrijedi isto toliko kao i trag od pola centimetra~ Vidite li, 166 Hastings, moramo poeti sve iz poetka. Tko je ubio monsieura Renaulda2 Netko tko je bio u blizini vile neposredno prije ponoi, netko tko bi imao koristi od njegove smrti - a taj opis i predobro odgovara Jacku Renauldu. Zloin nije morao biti unaprijed smiljen. Pa onda taj bode! Progovorio sam kako sam zaboravio na tu pojedinost. - Dakako - rekao sam - bode gospode Renauld bio je onaj drugi, koji smo nali u skitnici. Bila su dva, daklez - Dakako, a kako su bili duplikati, ini se razumnim da im je Jack Renauld bio vlasnik. No to me ne bi muilo toliko. Zapravo, imao sam svoje malo miljenje o tomu. Ne, najtea sumnja protiv njega opet je psiholoka - nasljednost, mon ami, nasljednostl Kakav otac, takav sin Jack Renauld, kad se sve sabere i oduzme, sin je Georgesa Conneaua. Glas mu je bio ozbiljan i teak, to me se i nehotice dojmilo. - Kakvo je to malo miljenje to ste ga netom spomenuli2 - upitao sam ga. Kao odgovor, Poirot je izvukao svoju lukovicu od ure i potom upitao: - Kad polazi popodnevni brod iz CalaisaZ - Rekao bih, oko pet. -To e nam savim odgovarati. Upravo imamo dovoljno vremena. - Idete u Englesku2 - Da, moj prijatelju. - Zato2 - Da naen jednog mogueg - svjedoka. - Koga2 S prilino osebujnim smijekom na usnama, Poirot je odgovorio: - Gospodicu Bellu Duveen. 167 -Ali kako ete je nai - to znate o njoj~ - Nita ne znam o njoj - no mogu mnogo toga nasluivati. Moemo uzeti kao pouzdano da njezino ime jest Bella Duveen, a kako je to ime bilo nekako maglovito poznato monsieuru Stonoru, iako oito ne u svezi s obitelji Renauld, moemo pretpostaviti da je ona osoba iz estrade. Jack Renauld bio je mlad ovjek s obiljem novca, a star dvadeset godina. Mjesto njegove prve Ijubavi sasim je sigurno bila pozornica. Poklapa se to i s pokuajem monsieura Renaulda da je umiri ekom. Mislim da u je sasvim lako nai - pogotovu s pomou ovoga. Izvadio je fotografiju koju je, kako sam vidio, uzeo iz ladice Jacka Renaulda. "S Ijubavlju, od Belle" bilo je navrljano u kutu, no nije mi to prikovalo oi. Slinost nije bila besprijekorna - no unato svemu za mene nije bilo dvojbe. Osjeao sam neto poput hladnog tua - kao da me je spopala neka neizreciva nevolja. Bilo je to Pepeljugino lice. 168

22. POGLAVLJE NALAZIM LJUBAV Nekoliko sam trenutaka sjedio kao skamenjen i drao fotografiju u ruci. Potom sam skupio svu snagu kako bih sakrio da me se to dojmilo i vratio sam je. Istodobno bacio sam pogled iskosa na Poirota. Je li primijetio ita~ S olakanjem sam ustanovio kako me, ini se, nije promatrao. Bilo to neobina u mojem ponaanju oito je izbjeglo njegovoj pozornosti. Poletno je ustao. - Nemamo vremena za gubljenje. Moramo hitno otii. Sve je u redu - more e biti mirnol U guvi oko odlaska nisam imao vremena za razmiljanje, no kad sam se zatekao na brodu, osloboden Poirotova nadzora, sabrao sam se i hladnokrvno sam se suoio s injenicama. Koliko Poirot zna i zato je tako vrsto odluio nai tu djevojku2 Vjeruje li da je vidjela Jacka Renaulda kako izvrava zloin2 Ili vjeruje... To je nemogue! Djevojka nije imala nita protiv starijega Renaulda, nikakvoga motiva da poeli njegovu smrt. to ju je vratilo na poprite umorstva~ Pomno sam razmotrio injenice. Vlak je vjerojatno napustila u Calaisu, gdje sam se rastao od nje tog dana. Nije udo da je nisam mogao nai na brodu. Ako je ruala u Calaisu i zatim sjela na vlak za Merlinville, tada je vjerojatno stigla u vilu Genevieve upravo u vrijeme koje je Francoise oznaila. to je radila poto je napustila kuu malo poslije deset~ Vjerojatno je otila u neki hotel ili se vratila u Calais. A potom~ Zloin je poinjen u utorak u noi. U etvrtak u jutro ponovno je bila u 169 Merlinvilleu. Je li uope naputala Francusku2 Vrlo sam jako sumnjao u to. to ju je zadralo ondje nada da e vidjeti Jacka Renaulda2 Bio sam joj rekao (u vrijeme kad smo vjerovali da je tako), da je on na debelom moru en route u Buenos Aires. Moda je znala kako "Anzora" uope nije otplovila. No da bi to znala, morala je vidjeti Jacka. Je li Poirot zbog toga tragao za njom2 Je li se Jack Renauld, vrativi se vidjeti Marthu Daubreuil, umjesto toga naao licem u lice s Bellom Duveen, s djevojkom koju je bezduno odbacio~ Poeo sam nazirati svjetlo u tami. Ako je tomu doista tako, moglo bi to biti toliko potreban alibi za Jacka. U takvim okolnostima njegova se utnja teko mogla objasniti. Zato nije mogao otvoreno govoriti2 Je li se bojao da e ta njegova biva veza doi do uiju Marthi Daubreuil2 Nezadovoljno sam odmahivao glavom. Pa to je bila nebitno, ta luckasta veza djeaka i djevojke. Zlobno sam razmiljao kako je mala vjerojatnost da milijunaeva sina odbaci neka siromana francuska djevojka, koja ga je osim toga odano voljela, da ga napusti bez nekog ozbiljnijeg razloga. Poirot se u Doveru pojavio ilo i nasmijano, a nae je putovanje do Londona proteklo bez dogadaja. Stigli smo poslije devet sati, pa sam pretpostavljao kako emo ravno u nae sobe i da nita neemo raditi do jutra. No Poirot je imao drukije nakane. - Ne moemo gubiti vrijeme, mon ami. Vijesti o uhidbi nee biti u engleskim novinama do prekosutra, no ipak ne moemo gubiti vrijeme. Nisam potpuno shvaao njegove razloge, no ipak sam pitao samo to kako zamilja pronai djevojku~ - Sjeate se Josepha Aaronsa, kazalinog agenta2 Ne~ Pomogao sam mu je u jednom malom sluaju s japanskim hrvaem. Zanimljiv mali problem, ispripovijedat 170 u vam ga jednoga dana. On e nas, bez sumnje, moi uputiti kako da saznamo to to nas zanima. Trajalo je neko vrijeme dok smo se dokopali gospodina Aaronsa, pa je ve bila prola pono kad smo uspjeli stii do njega. Pozdravio je Poirota vrlo srdano i izrazio je spremnost da nam bude na usluzi na bilo koji nain. - Nema mnogo toga to ja ne bih znao o naem zanatu - rekao je zraei vedrinom. - Eh, bien, monsieur Aarons, elim nai mladu djevojku po imenu Bella Duveen. - Bella Duveen. Ime mi jepoznato, no ovog trenutka ne znam kamo bih je smjestio. Cime se bavi2 -To ne znam - no ovdje je njezina fotografija. Gospodin ju je Aarons prouavao neko vrijeme, a tada mu se lice ozarilo. - Imam jel - Pljesnuo se po nozi. - Dulcibella Kids, tako mi svega. - Dulcibella Kids2 - Tako je. Sestre su. Akrobatkinje, plesaice i pjevaice. Sasvim dobra mala predstava. U pokrajini su, negdje, rekao bih - ako se ne odmaraju. Nastupale su u Parizu posljednja dva ili tri tjedna. - Moete li mi saznati tono gdje su sada~ - Nita lake. Idite kui, a ja u vam javiti do jutra. S tim smo obeanjem otili od njega. Odrao je rije. Bio je potpuno pouzdan. Oko jedanaest sati sljedeeg jutra dobili smo narkanu poruku.

- Sestre Dulcibella nastupaju u "Palaceu" u Coventry ju. Bilo vam sa sreom. Bez okolianja krenuli smo u Coventry. Poirot se nije raspitivao u kazalitu, ve se zadovoljio time to je rezervirao sjedala u parketu za varijetetsku predstavu te veeri. Priredba je bila neizrecivo dosadna - ili ju je moda moje raspoloenje uinilo takvom. Japanske obitelji izvodi 171 le su opasne toke s ravnoteom, mukarci koji su pokuavali glumiti otmjenost u zelenkastim veernjim odijelima i s bljetavo ulatenom kosom, u brzom su slijedu plesali pomodne plesove, stamene primadone pjevale su na granici registra Ijudskoga glasa, neki je komiar pokuao oponaati poznate linosti i neslavno je promaio. Napokon je najavljen nastup Dulcibella Kids. Srce mi je htjelo iskoiti iz grudi. I ona je dola - obje su bile ondje, njih dvije, jedna kose boje lana, jedna crna, jednake visine, u kratkim nabranim suknjicama i s golemim vrpcama vezanima u manu. Izgledale su kao dva vrlo izazovna djeteta. Poele su pjevati. Glasovi su im bili svjei i prirodni, pomalo tanki i zabavljaki, no openito ugodni. Bila je to sasvim dobra predstava. Plesale su skladno i izvodile su zanimljive male akrobatske vjetine. Rijei njihovih pjesama bile su privlane i duhovite. Kad se zastor spustio, dobile su lijep pljesak. Nastup Dulcibella Kids bio je oit uspjeh. Odjednom sam osjetio kako ne mogu vie izdrati. Morao sam na zrak. Predloio sam Poirotu da odemo. - Idite bez daljnjega, mon ami. Ja se dobro zabavIjam i ostat u do kraja. Pridruit u vam se poslije. Od kazalita do hotela bilo je samo nekoliko koraka. Otiao sam u salon, naruio sam viski i sodu i sjedio sam pijuckajui, zurei tmurno u prazni kamin. uo sam kako se otvaraju vrata, pa sam okrenuo glavu, mislei da je Poirot. A onda sam skoio na noge. U vratnicama je stajala Pepeljuga. Govorila je isprekidano, a dah joj je nailazio u malim trzajima. - Vidjela sam vas u prednjim redovima. Vas i vaeg prijatelja. Kad ste krenuli van, ekala sam i slijedila sam vas. Zato ste ovdje - u Coventryju2 to ste veeras tamo traili~ Je li ovjek koji je bio s vama - je li to onaj detektiv$ 172 Dok je stajala ondje, ogrta to ga je prebacila preko kostima klizio joj je s ramena. Vidio sam bljedilo obraza ispod crvenila i uo sam strah u njezinu glasu. Istog trenut ka sve sam shvatio - shvatio zato je Poirot trai, i ega se ona boji, i razumio sam svoje srce... - Da - rekoh raznjeeno. -Trai li on - mene2 - napola je aputala. A potom, kako nisam odgovorio istog trenutka, skliznula je na pod pokraj velikog stolca i briznula je u snaan gorak pla. Kleknuo sam do nje, uhvatio je u naruje i zagladio joj kosu s lica. - Ne plaite, dijete, ne plaite, za Boga dragoga. Na sigurnom ste ovdje. Pobrinut u se za vas. Ne plaite, draga. Ne plaite. Ja znam - znam sve. -Ah, ne znatel - Mislim da znam. - Poslije nekoliko trenutaka, kad su njezini jecaji jenjali, upitao sam: - Vi ste uzeli bode, zar ne2 - Da. - Zato ste htjeli da vam sve pokaem$ A zato ste se pretvarali da ste se onesvijestili~ ' Ponovno je samo kimnula. - Zato ste uzeli bode2 - pitao sam malo kasnije. Odgovorila je djetinje jednostavno: - Bojala sam se da na njemu ima otisaka prstiju. - Pa zar se ne sjeate da ste imali rukavice na rukama~ Kimala je glavom kao da je zbunjena, a potom je polako izgovorila: - Hoete li me izruiti - predati policiji~ - Boe sauvajl Ne. Njezine su oi traile moje, dugo i iskreno, a zatim je tihim i slabim glasom pitala, glasom koji je zvuao kao da se boji sama sebe: 173 - Zato ne2 Mjesto i vrijeme bili su neobini za izjavu Ijubavi - a Bog mi je svjedok kako nikad u svojoj mati nisam zamiIjao da e mi Ijubav pristupiti u takvom obliku. No unato tomu odgovorio sam sasvim jednostavno i prirodno: -Zato to te volim, Pepeljugo. Pognula je glavu, kao da je posramljena, i promucala je izlomljenim glasom:

- Ne moe... ne moe... kad bi znao. - Potom, kao da se sabrala, pogledala me je otvoreno i upitala: - to to, dakle, zna$ - Znam da si dola te noi kako bi vidjela gospodina Renaulda. On ti je ponudio ek, a ti si ga s prezirom pokidala. Zatim si napustila kuu... - zastao sam. - Nastavi - to je bilo dalje2 - Ne znam jesi li znala da e Jack Renauld doi te veeri ili si samo ekala priliku da ga vidi, no u svakom sluaju ostala si u blizini. Moda si samo bila jadna i hodala bez cilja - no na svaki nain neposredno prije ponoi bila si jo tu negdje, pa si vidjela nekog ovjeka na igralitu za golf... Opet sam zastao. Doao sam do istine onog trenutka kad je ula u sobu, no slika je sada iskrsla preda mnom jo uvjerljivije. Jasno sam vidio osebujni uzorak tkanine ogrtaa na mrtvom Renauldovu tijelu, a takocfer sam se sjetio neobine slinosti koja me je navela da povjerujem na trenutak kako se mrtvac vratio iz mrtvih, kad je njegov sin nenadano banuo u na skup u salonu. - Nastavi - ponavljala je djevojka uporno. - Rekao bih da je ledima bio prema tebi - no ti si ga prepoznala, ili si pomislila da si ga prepoznala. Hod i stas bili su ti poznati, a i uzorak njegova ogrtaa. - Nainio sam stanku. - Posluila si se prijetnjom u jednom od pisama Jacku Renauldu. Kad si ga vidjela ondje, bijes i Ijubo 174 mora doveli su te do bijesa - i udarila si! Ni trenutka nisam povjerovao da si ga namjeravala ubiti. No ti si ga ipak ubila, Pepeljugo. Naglo je digla ruke, pokrila lice i priguenim glasom rekla je: - Ima pravo... ima pravo... sve vidim onako kako si rekao. - Zatim mi se gotovo okrutno obratila. - A ti me vali2 Znajui to to zna, kako me moe voljeti~ - Ne znam - rekao sam pomalo iscrpljeno. - Mislim da je Ijubav poput ovoga - ne moe joj izbjei. Pokuavao sam, znam - od prvog dana kad sam te sreo. No Ijubav je bila jaa od mene. Iznenada, kad sam to najmanje oekivao, ponovno se slomila, stropotala se na pod i gorko zaplakala. - Oh, ne mogu! - jecala je. - Ne znam to da radim. Ne znam kamo da krenem. Oh, smilujte mi se, neka mi se netko smiluje i kae to da radim! Opet sam kleknuo do nje, tjeei je to sam bolje znao. - Nemoj me se bojati, Bella. Za Boga miloga, ne boj se mene. Volim te, to je istina - no ne elim nita za uzvrat. Samo dopusti da ti pomognem. Voli ga i dalje ako mora, no dopusti da ti ja pomognem, jer on ne moe. Na moje rijei kao da se skamenila. Podigla je glavu iz ruku i iskolaila je oi na mene. - Ti misli tako2 - proaptala je. - Misli da volim Jacka RenauIdaZ Potom me je, napola plaui, napola smijui se, strasno zagrlila oko vrata i priljubila svoje slatko mokro lice o moje. - Ne tako kao to volim tebe - aptala je. - Nikada tako kao to tebe volim. Njezine su usne pomilovale moj obraz, a zatim, traei moja usta, Ijubila me je uzastopce slau i arom kako 175 se ne moe zamisliti. Silovitost toga - i arobnost, to nikad neu zaboraviti - nikad, dok sam iv! Neki um u vratnicama nagnao nas je da podignemo pogled. Ondje je stajao Poirot i promatrao nas je. Nisam oklijevao. Pograbio sam ga i prikovao mu ruke uz tijelo. - Brzo - rekao sam djevojci. - Idi odavde. to bre moe. Ja u ga drati. Bacivi jo jedan pogled prema meni, pobjegla je iz sobe pokraj nas. Drao sam Poirota u elinom stisku. - Mon ami - primijetio je miroljubivo - ovakve zahvate izvodite vrlo dobro. Jaki me ovjek dri u svom obuhvatu i ja sam nemoan poput djeteta. No to je neudobno i pomalo smijeno. Dajte da sjednemo i da se saberemo. - Neete je progoniti2 - Mon Dieu! ne. Jesam li ja Giraud~ Pustite me, moj prijatelju. Promatrajui ga sumnjiavim pogledom, jer sam mu iskazao kompliment spoznajom kako mu nisam dorastao u prepredenosti, olabavio sam zagrljaj, a on se spustio u naslonja, njeno gladei ruke. - Kad ste uzbueni, jaki ste poput bika, Hastingsl Eh, bien, mislite li da ste se lijepo ponijeli prema svom starom prijatelju~ Ja vam pokazujem djevojinu fotografiju i vi je prepoznajete, no ne kaete ni rijei. - Nije bilo potrebno da znate da sam je prepoznao - rekao sam s prilinom gorinom. - Dakle, Poirot je znao sve to vrijeme! Nisam ga uspio prevariti ni trenutka.

- Eh-ehl Niste znali da znam. A veeras pomaete djevojci da pobjegne, sad kad smo je nali s toliko truda. Eh bienl Doli smo do toga - hoete li raditi sa mnom ili protiv mene, Hastings~ Dva-tri trenutka nisam odgovorio. Raskid sa starim prijateljem uzrokovao bi mi silnu bol. Pa ipak se moram 176 konano opredijeliti protiv njega. Dvoumio sam, hoe li mi ikad oprostiti2 Do sada bio je neobino miran, no znao sam kako posjeduje izvanrednu samokontrolu. - Poirot - rekao sam - ao mi je. Priznajem da sam se u ovomu runo ponio prema vama. No ponekad ovjek nema izbora. A u budunosti moram djelovati po vlastitoj odluci. Poirot je nekoliko puta kimnuo glavom. - Razumijem - kazao je. U oima mu se sasvim ugasio sjaj zadirkivanja, a iskrenost i Ijubaznost kojom je govorio iznenadili su me. - To je to, moj prijatelju, zar ne~ Ljubav je to to se dogodilo - ne onako kako ste je zamiIjali, ne kliui i u sjajnoj nonji, nego tuno, s okrvavljenim nogama. Neka, neka upozorio sam vas. Kad sam zakIjuio da je bode morala uzeti ta djevojka, upozorio sam vas. Moda se sjeate. No ve je bilo kasno. Recite mi, koliko znate~ Suoio sam se s njegovim pogledom. - Stogod vi rekli, Poirot, nee me iznenaditi. Znajte to. Ako mislite nastaviti potragu za gospodicom Duveen, elio bih da s jednim budete naistu. Gajite li bilo kakvu pomisao na tu da je upletena u zloin ili da je ona bila ta tajanstvena dama koja je posjetila gospodina Renaulda, nemate pravo. Ja sam putovao s njom tog dana kui iz Francuske i oprostio sam se od nje na kolodvoru Victoria u Londonu te veeri, tako da je potpuno nemogue da bi bila u Merlinvilleu. -Ah! - Poirot me je zamiljeno promatrao. - I vi biste se zakleli na to na sudu~ - Sasvim sigurno bih. Poirot je ustao i naklonio se. - Mon ami! Vive 1'amor! Ona moe initi uda. Nedvojbeno je otroumno to to ste smislili. To je preteko ak i za Herculea Poirotal 177 23. POGLAVLJE POTEKOE Na POMOLU Poslije trenutaka napetosti, kakve sam upravo opisao, mora nastupiti reakcija. Te sam noi krenuo na poinak s osjeajem pobjede, no probudio sam se sa spoznajom kako jo ni izdaleka nisam izbjegao svim opasnostima. Dodue, nisam nalazio zamjerke alibiju to sam ga tako naglo smislio. Valjalo je samo uporno se drati te prie i nisam mogao zamisliti da bi sud, suoen s njome, mogao osuditi Bellu. Ipak sam drao kako treba koraati oprezno. Poirot nee olako podnijeti poraz. Ovako ili onako, pokuat e me tui mojim vlastitim orujem, i to na nain i u trenutku kad se tomu budem najmanje nadao. Sljedeeg smo se dana sreli za dorukom kao da se nita nije dogodilo. Poirotovo dobro raspoloenje nije se moglo pokvariti, pa ipak mi se inilo kao da u njegovu ponaanju nazirem trunku uzdranosti, to je bilo neto novo. Poslije doruka izjavio sam namjeru da krenem u etnju. U Poirotovim se oima zacaklila iskra zlobe. - Idete li traiti informacije, nema potrebe truditi se. Mogu vam rei sve to biste eljeli saznati. Sestre Dulcibella otkazale su svoj ugovor i napustile su Coventry u nepoznatom smjeru. -Je li to istina, Poirot2 - Moete mi vjerovati, Hastings. Prva stvar jutros bila je da se raspitam. Pa to ste, uostalom, oekivali2 Istini za volju, drugom se nisam ni mogao nadati u danim okolnostima. Pepeljuga se okoristila malom prednou 178 to sam joj je mogao osigurati i bilo je oito da nee gubiti ni trenutka da se ukloni izvan domaaja svog progonitelja. Bilo je to u skladu i s mojim namjerama i zamislima. Unato tomu, bio sam svjestan kako sam se uvalio u nove nevolje. Nisam imao nikakva naina komuniciranja s djevojkom, a bilo je prijeko potrebno da sazna za nain obrane koji mi je pao na pamet i koji sam namjeravao provesti. Dakako, mogla bi pokuati nekako poslati mi neku poruku, no nisam to drao vjerojatnim. Znala bi za opasnost to bi nastala kad bi Poirot presreo poruku, jer tako bi joj ponovno uao u trag. Oito jedini joj je izlaz ostao da na neko vrijeme potpuno iezne. A to je Poirot inio u meduvremenu2 Pomno sam ga pratio. Drao se najnevinije i dubokoumno je zurio u daljinu. Djelovao je previe miroljubivo i dokono da bih bio spokojan. Znao sam kako je s

Poirotom: to manje opasno izgleda, to je opasniji. Njegovo me je mirovanje uznemiravalo. Zapaajui traak zabrinutosti u mojim pogledima, dobroudno se smjekao. - Zbunjeni ste, Hastings2 Pitate se zato se nisam dao u potragu2 - Pa - neto nalik tomu. - Vi biste to uinili da ste na mom mjestu. Razumijem to. No ja nisam jedan od onih koji uivaju trkarati uzdu i poprijeko cijelom zemljom i trae iglu u stogu sijena, kao to to kaete vi Englezi. Ne - pustimo mademoiselle Bellu Duveen da ide. Ne sumnjam da u je moi nai kad za to dode vrijeme. A do tada, spreman sam ekati. Zurio sam u njega s nevjericom. Je li me pokuavao navesti na stramputicu~ Uzrujavao me je osjeaj da je ak i sada gospodar situacije. Moj osjeaj nadmoi polako je kopnio. Omoguio sam djevojin bijeg i smislio sjajan nain kako da je spasim od posljedica njezina nepromiljena 179 ina - no nisam imao mira. Poirotovoa savrena hladnoa budila je tisue strahovanja. - Pretpostavljam, Poirot - rekao sam prilino sumnjiavo - da nema smisla pitati vas kakve su vam namjere2 Prokockao sam to pravo. - Ma, uope ne. Nema tajni u tom pogledu. Vraamo se u Francusku bez odgadanja. _ Mi2 - Upravo tako, "mi!" Znate i sami kako ne moete dopustiti da vam Poirot ne bude neprestano na oku. Eh2 Nije li tako, moj prijatelju~ No ostanite u Engleskoj, ako to elite... Nijeno sam kimao_ glavom. Bio je to pun pogodak. Nisam mogao dopustiti da mi utekne s oka. lako nisam mogao oekivati da e mi poklanjati povjerenje poslije svega to se dogodilo, ipak sam mogao nadzirati njegove postupke. Belli je jedino od njega prijetila opasnost. Giraud i francuska policija nisu se zanimali za njezino postojanje. Po svaku cijenu moram ostati blizu Poirotu. Poirot me je paljivo promatrao dok su se te misli rojile mojim umom i kimnuo je glavom u znak odobravanja. - Imam pravo, zar ne2 A kako ste kadri pokuati slijediti me zamaskirani nekim smijenim sredstvom kao to je lana brada - to e svakomu pasti u oi, bien entendu mnogo mi je milije da putujemo zajedno. Strano bi mi bilo neugodno da se netko smije na va raun. - Onda dobro. No htio bih biti poten i upozoriti vas... - Znam - sve znam. Vi ste mi protivnikl Pa budite tada moj protivnik. To me nimalo ne smeta. - Sve dok je sve poteno i dok se igra otvorenim kartama, ne marim. - Do grla ste u engleskoj navadi "fair playa"! A sada, kad su vai obziri zadovoljeni, krenimo smjesta. Ne moemo gubiti vrijeme. Na je boravak u Engleskoj bio kratak, no uspjean. to sam htio znati saznao sam. 180 Nain njegova govora bio je vedar, no u rijeima sam nazirao prikrivenu gronju. - Ipak - zaustio sam i zastao. - Ipak - kako vi kaete! Nema sumnje zadovoljni ste ulogom to je igrate. to se mene tie, ja sam zaokupljen Jackom Renauldom. Jack Renauld! Te su me rijei podbole. Potpuno sam zaboravio na tu stranu sluaja. Jack Renauld, u zatvoru, sa sjenom giljotine to se nadvila nad njim. Ulogu to sam je igrao ugledao sam u njezinu mranijem svjetlu. Mogao bih spasiti Bellu - da, no inei to zapadao sam u pogibelj da u smrt poaljem nevinog ovjeka. Odbacio sam s uasom tu pomisao. To ne moe biti. Svakako e biti osloboden. No ledeni se strah vratio. Pretpostavimo da ne budeZ to tada~ Mogu li ga imati na dui - ta to je grozna pomisao! Hoe li na kraju doi do toga2 Valja odluiti. Bella ili Jack Renauld~ Srce me je navodilo na to da spasim djevojku koju sam volio, ma koliku cijenu platio za to. No ako bi cijenu morao platiti netko drug~ problem se stubokom mijenjao. Sto bi rekla sama ta djevojka2 Sjeam se kako preko mojih usana nije prela ni rije o uhienju Jacka Renaulda. Sve dosad ona je u potpunom neznanju u pogledu injenice da je njezin bivi Ijubavnik u zatvoru, optuen za grozan zloin koji nije poinio. Kad bi znala, kako bi postupila2 Bi li.dopustila da njezin ivot bude spaen po cijenu njegovoga2 Ona ni u kojem sluaju ne smije djelovati prenagljeno. Jack Renauld mogao bi biti osloboden - a vjerojatno i hoe - bez ikakva njezina udjela. Bude li tako, bit e dobro. No ako ne bude osloboden~ Bio je to uasan problem, na koji se nije moglo odgovoriti. Zamiljao sam kakg nije izloena pogibelji najotrije kazne. Okolnosti zloina bile su potpuno drukije u njezinu sluaju. Mogla se braniti Ijubomorom i izuzetnim izazivanjem, a mno 181

go e postii njezina mladost i Ijepota. Cinjenica da je traginom pogrekom za grijeh platio gospodin Renauld, a ne njegov sin, nee promijeniti motiv zloina. No u svakom sluaju, koliko god bila blaga odluka suda, bit e to dugotrajna zatvorska kazna. Ne, Bella mora biti zatiena. A istodobno Jack Renauld mora biti spaen. Nije mi bilo jasno kako se to moe izvesti. No pouzdavao sam se u Poirota. On je znao. Bilo to bilo, on e uspjeti spasiti nevina ovjeka. Mora smisliti objanjenje koje e se razlikovati od onog pravog. Moglo bi to biti teko, no on e to ve nekako postii. A s neosumnjienom Bellom i neoptuenim Jackom Renauldom, sve e se sretno zavriti. Tako sam to ponavljao samomu sebi, no u dubini due i dalje je ostajala ledena strepnja. 182 24. POGLAVUE "SPASITE GA!" Preli smo preko Kanala iz Engleske veernjim brodom i sljedee nas je jutro zateklo u St. Omeru, kamo je odveden Jack Renauld. Poirot je ne gubei vrijeme posjetio Hauteta. Kako mi se nije inilo da se protivi tomu da ga pratim, pridruio sam mu se. Poslije raznih formalnosti i provjera, dopraeni smo do sobe istranoga suca. On nas je srdano pozdravio. - Reeno mi je da ste se vratili u Englesku, monsieur Poirot. Drago mi je da nije tako. - Istina je da sam otiao onamo, monsieur, no bio je to samo kratak posjet. Sporedni potez, za koji sam vjerovao kako bi mogao biti od koristi istrazi. - Pa, je li... eh2 Poirot je slijegao ramenima. Hautet je s uzdahom kimnuo. - Moramo se predati, bojim se. Ta ivotinja Giraud, njegovo je ponaanje gnjusno, no nedvojbeno je bistar! Malo je izgleda da pogrijei netko poput njega. - Mislite da nije pogrijeio2 Sad je na istranom sucu bio red da slegne rameni ma. - Ah, pa, govorei iskreno - u povjerenju, dakako moete li zakljuiti neto drugo2 - Iskreno reeno, ini mi se da je jo mnogo toaka koje su mutne. - Poput ...2 No Poirot se nije dao izazvati. 183 - Jo ih nisam posloio - primijetio je. - Samo sam primijetio tako openito. Drag mi je taj mladi ovjek i nevoljko bih prihvatio da je kriv za tako straan zloin. Usput, to govori sebi u korist u ovom sluaju~ Sudac se namrtio. - Ne mogu ga razumjeti. Djeluje kao da nije u stanju smisliti bilo kakvu obranu. Bilo je iznimno teko navesti ga da odgovara na pitanja. Zadovoljava se opim nijekanjem i potom se povlai u najtvrdoglaviju utnju. Sutra u ga ponovno ispitivati, moda biste eljeli tome pribivati2 Prihvatili smo poziv s empressementom. - Vrlo alostan sluaj - rekao je istrani sudac s uzdahom. -Vrlo duboko suosjeam s madame Renauld. - Kako je madame Renauld2 - Jo nije se nije vratila k svijesti. Na neki nain to je sretna okolnost, sirota je ena barem potedena mnogo ega. lijenici kau kako nije u opasnosti, no kako bi se mogla oporaviti mora mirovati koliko je to mogue. Koliko ja razumijem, sadanje je stanje izazvao ok, u istoj mjeri kao i pad. Bilo bi uasno ako bi joj se um poremetio; no ja se tomu ni malo ne bih udio - doista, ne, ni malo. Hautet se opustio na naslon stolca, kimajui glavom, u nekom turobnom veselju to je naslutio mranu budunost. Napokon je ustao i naglo je primijetio: - Ah, sjetio sam se. Ovdje je pismo za vas, monsieur Poirot. Samo da vidim, kamo (i sam ga stavio~ Nastavio je prevrtati po papirima. Napokon je naao pismo i dao ga je Poirotu. - Bilo mi je poslano u omotnici, da bih ga otposlao vama. No niste ostavili adresu pa to nisam mogao uiniti. Poirot je sa zanimanjem promatrao list. Bio je adresi ran dugoljastim, kosim, nepoznatim rukopisom koji je nedvojbeno bio enski. Poirot ga nije otvorio. Umjesto toga stavio ga je u dep i ustao je. 184 - Dakle, do sutra. Puno vam hvala na vaoj Ijubaznosti i srdanosti.

- Nema na emu. Uvijek vam stojim na usluzi. Upravo smo naputali zgradu, kad smo se nali licem u lice s Giraudom, koji je djelovao vie kicoki nego ikad i kiptio od samozadovoljstva. - Aha! monsieur Poirot - galamio je ivahno. - Pak ste se vratili iz Engleske~ - Kao to vidite - rekao je Poirot. - Rekao bih da kraj ovog sluaja nije vie daleko. - Slaem se s vama, monsieur Giraud. Poirot je govorio priguenim glasom. Njegovo pokislo dranje oito je usreilo onog drugog. - Kakav mekuac od zloinca! Nema pojma kako bi se branio. Gotovo nevjerojatno! - Toliko nevjerojatno, da bi se trebalo zamisliti nad time, zar ne2 - ponudio je Poirot blago. No Giraud nije sluao. Veselo je vrtio tapom. - Dakle, do videnja, monsieur Poirot. Drago mi je da ste se napokon sloili s krivnjom mladog Renaulda. - Pardon! Nisam se ni u kojem sluaju sloio. Jack Renauld je nevin. Giraud je buljio jedan trenutak - a onda je prasnuo u smijeh, znakovito se lupkajui po glavi s kratkom primjedbom: Toquel Poirot se uspravio. Oko mu je zlokobno zasjalo. - Monsieur Giraud, tijekom cijeloga sluaja vae je ponaanje prema meni bilo namjerno uvredljivo. Potrebna vam je pouka. Spreman sam kladiti se s vama za pet stotina franaka da u prije vas otkriti ubojicu monsieura Renaulda. Pristajete li~ Giraud je zapanjeno zurio u njega i ponovno promr mljao: Toquel - Hajde, hajde - poticao ga je Poirot - pristajete li~ 185 - Ne elim uzeti va novac. - Ne predbacujte sebi - neete! - Eh, dakle, slaem se! Govorite kako sam se uvredljivo ponaao prema vama. Dakle, jednom ili dvaput vae je ponaanje bilo nesnosno za mene. - Oduevljen sam to to ujem - kazao je Poirot. Do vic~enja, monsieur Giraud. Idemo, Hastings. Ni rijei nisam rekao dok smo ili ulicom. Srce me je titalo. Poirot je sasvim jasno pokazao svoje namjere. Sumnjao sam vie nego ikad u svoju sposobnost da spasim Bellu posljedica njezina ina. Ovaj nesretni susret s Giraudom ohrabrio je Poirota i potaknuo ga da dade sve od sebe. Iznenada sam na ramenu osjetio neiju ruku i okrenuo sam se, da bih ugledao Gabriela Stonora. Zastali smo i pozdravili ga, a on je predloio da se.odeta s nama do naega hotela. - A to vi radite ovdje, monsieur Stonor2 - zapitkivao je Poirot. - Covjek mora ostati sa svojim prijateljima - odgovorio je ovaj otresito. - Pogotovu kad su nepravedno optueni. - Vi, dakle, ne vjerujete da je Jack Renauld poinio zloin2 - pitao sam revno. - Sasvim odluno ne vjerujem. Poznam momka. Priznajem da je u ovom sluaju bilo nekoliko pojedinosti koje su me potpuno zbunile, no unato njegovu budalastom nainu kako je sve prihvatio, nikad neu povjerovati da je Jack Renauld ubojica. Moje se srce zagrijalo za tajnika. Njegove rijei kao da su mi skinule skriveni teret sa srca. - Ne sumnjam da mnogi osjeaju poput vas - uskliknuo sam. - Zaista je smijeno malo dokaza protiv njega. Rekao bih kako nema sumnje u njegovo oslobadanje - niti traka sumnje. 186 No Stonorov odgovor nimalo nije bio nalik onomu emu sam se nadao. - Dao bih mnogo toga da mislim kao vi - rekao je tmurno. Obratio se Poirotu. - Kakvo je vae miljenje, monsieur$ - Mislim da mu se crno pie - rekao je Poirot tiho. - Vjerujete li da je kriv2 - ree Stonor otro. - Ne. No mislim da e mu biti teko dokazati svoju nevinost. - Ponaa se tako prokleto udno - mrmljao je Stonor. - Dakako, razumijem da je u ovom sluaju mnogo toga to nije vidljivo na prvi pogled. Giraud nije upuen u to zato to je ovjek izvan ovog kruga, no sve je prokleto zamreno. A kad smo ve pri tomu, to manje rijei, to boIje. Ako gospoda Renauld namjerava neto preu~jeti, ja u se ravnati po njoj. To je njezina igra, a ja previe cijenim njezino miljen~e da bih se mijeao, no ne mogu shvatiti taj Jackov stav. Covjek bi pomislio kao on eli da ga se smatra krivim. - Ali to je besmisleno - povikao sam, upadajui. Kao prvo, taj bode - zastao sam, nesiguran u to koliko bi Poirot elio da otkrijem. Nastavio sam i pomno birao rijei - Znamo da Jack Renauld nije mogao posjedovati bode te veeri. Gospoda Renauld zna to. - Tono - rekao je Stonor. - Kad se oporavi, nedvojbeno e rei sve o ovomu, a i o drugomu. Eh, moram vas napustiti.

- Samo trenutak. - Poirotova ruka sprijeila je njegov odlazak. - Moete li urediti da mi bude poslana poruka im gospoc#a Renauld ponovno doc~e k svijesti2 - Svakako. To se moe lako uiniti. - Ta pojedinost o bodeu bila je dobra, Poirot - naglaavao sam dok smo se uspinjali uz stube. - Nisam mogao sasvim otvoreno govoriti pred Stonorom. 187 - Dobro ste uinili. Mogli bismo tu spoznaju zadrati za sebe dokle to god bude mogue. to se tie bodea, va stav nee pomoi Jacku Renauldu. Sjeate li se da me jutros nije bilo puni sat prije odlaska iz londona $ - Da~ - Dakle, bavio sam se time da nadem tvrtku kojoj se Jack Renauld obratio da mu izrade njegove suvenire. Nije bilo naroito teko. Eh bien, Hastings, oni po njegovoj narudbi nisu nainili dva noa za papir, nego tri. -Tako da... - Tako da, poto je jedan dao svojoj majci, a drugi Belli, jo je ostao trei koji je nedvojbeno zadrao za vlastite potrebe. Ne, Hastings, pripovijest o bodeu nee nam pomoi da ga spasimo od giljotine. - Ali to ne moe biti - oglasio sam se uasnuto. Poirot je nesigurno kimao glavom. - Spasit ete ga - uzviknuo sam uvjereno. Poirot me je ledeno pogledao . - Niste li vi to uinili nemoguim, mon ami~ - Na neki drugi nain - mucao sam. . - Ah! Sapristi! Od mene traite uda. Ne - ne recite nita. Dajte da umjesto toga vidimo to je u pismu. I iz depa je izvadio omotnicu. Lice mu se krivilo dok ga je itao, a zatim mi je pruio taj jedini tanki list. - Ima i drugih ena koje pate na ovom svijetu, Hastings. Rukopis je bio teko itljiv i poruka je oito bila pisana u urbi. DRAGI GOSPODINE POIROT - Ako dobijete ovo, preklinjem vas dodite mi pomoi. Ne mogu se obratiti nikomu drugomu, a Jacka se mora spasiti po svaku cijenu. Na koljenima vas molim da nam pomognete. MARTHE DAUBREUIL 188 Vratio sam ga, ganut. - Ii ete2 - Smjesta. Unajmit emo auto. Za pola sata bili smo u vili Margueriti. Martha nas je ekala na vratima i uvela je Poirota, drei ga za ruku s obje svoje. - Ah, doli ste - tako ste dobri. Bila sam oajna i nisam znala to da radim. Ne doputaju mi ak ni to da ga vidim u zatvoru. Strano patim. Na rubu sam ludila. - Je li istina to to se govori, da ak ni ne nijee zloin2 Pa to je ludo. Nemogue je da je to uinio! Ni jedan trenutak ne bih mogla povjerovati u to. - Ni ja ne vjerujem u to, mademoiselle - rekao je Poirot njeno. -Ali zato onda ne govori~ Ne razumijem. - Moda zato to titi nekoga - nagadao je Poirot, otro je promatrajui. Marthe je slijegala ramenima. - titi nekoga2 Mislite li na njegovu majku~ Ah, od poetka sam sumnjala u nju. Tko e naslijediti sav taj golemi imetak~ Ona. Lako je nositi udoviku crninu i biti dvolian. A govori se da je, kad je ula da je uhien, pala ovako!Napravila je dramatinu kretnju. - Nema sumnje da joj je monsieur Stonor, onaj tajnik, pomogao u svemu. Njih su dvoje prisni prijatelji. Istina je da je ona starija od njega ali mukarci ne haju - ako je ena bogata! Bilo je traka gorine u njezinu glasu. - Stonor je bio u Engleskoj - primijetio sam. - To on kae - no tko zna~ - Mademoiselle - izustio je tiho Poirot - ako emo suradivati, vi i ja, moramo neto raistiti. Prvo u vas pitati neto. - Da, monsieur. - Znate li pravo ime svoje majke$ 189 Marthe ga je gledala nekoliko trenutaka, a potom je spustila glavu na ruke i briznula u pla. - Hajde, hajde - tapao ju je Poirot po ramenima. Smirite se, petite, vidim da znate. Sada drugo pitanje - jeste li znali tko je bio monsieur Renauld2 - Monsieur Renauld2 - podigla je glavu s ruku i gledala ga je zaudeno.

- Ah, vidim da ne znate. Sluajte me paljivo. Korak po korak, prikazao je cijeli sluaj, uvelike nalik na ono to je rekao meni na dan naeg odlaska u Englesku. Marthe je sluala kao skamenjena. Kad je dovrio, duboko je udahnula. - Pa vi ste sjajni - velianstveni! Najvei ste detektiv na svijetu. Naglom je kretnjom kliznula sa stolca i nala se pred njim na koljenima, predanou tako znakovitom za Francuze. - Spasite ga, monsieur - glasala se snano. - Tako ga volim. Oh, spasite ga, spasite ga - spasite ga! 190 25. POGLAVIJE NEOEKIVANI RASPLET Sljedeeg smo jutra pribivali ispitivanju Jacka Renaulda. Zaprepastile su me promjene koje su se u tako kratkom vremenu zbile na mladom zatvoreniku. Obrazi su mu upali, ispod oiju vidjelo se duboko crnilo, a opi mu je izgled bio smuen i oronuo, kao u nekoga tko je nekoliko noi oskudijevao u snu. Niim nije pokazivao da nas je primijetio. - Renauld - poeo je sudac - poriete da ste bili u Merlinvilleu u noi zloina2 Jack nije odgovorio odmah, a potom je rekao saaljenja dostojnim oklijevanjem: -Ja... ja... rekao sam da sam bio u Cherbourgu. Sudac se otro okrenuo. - Uvedite svjedoka s kolodvora. Poslije nekoliko trenutaka vrata su se oNorila kako bi propustila nekog ovjeka kojeg sam prepoznao kao nosaa na postaji u Merlinvilleu. - Bili ste na dunosti u noi 7. lipnja2 - Da, monsieur. - Bili ste svjedokom dolaska vlaka u 11.402 - Da, monsieur. - Pogledajte zatvorenika. Prepoznajete li ga kao jednog od putnika koji su se iskrcali2 - Da, monsieur. -Jeste li sigurni da niste pogrijeili2 - Nisam, monsieur. Dobro poznam monsieura Jacka Renaulda. - Niste li pogrijeili glede datuma2 191 - Nisam, monsieur. Jer sljedeega jutra, 8. lipnja, uli smo za umorstvo. Doveden je jo jedan eljezniki slubenik koji je potvrdio svjedoenje onog prvog. (strani je sudac pogledao Jacka Renaulda. - Ovi su vas Ijudi prepoznali. to imate rei~ Jack je slijegao ramenima. - Nita. - Renauld - nastavio je sudac - prepoznajete li ovo2 Uzeo je neto sa stola pokraj sebe i pokazao je to zatvoreniku. Trgnuo sam se kad sam prepoznao no od zrakoplovnog dijela. - Oprostite, trenutak molim, - povikao je Jackov odvjetnik maitre Grosier. - Zahtijevam da razgovaram sa svojim branjenikom prije nego to on odgovori na pitanje. No Jack Renauld nije imao razumijevanja za porive nesretnoga Grosiera. Odmaknuo ga je ustranu i tiho odgovorio: - Dakako da prepoznajem. To je dar to sam ga dao svojoj majci, kao uspomenu na rat. - Postoji li, znate li, jo koji primjerak ovakvoga bodea2 Maitre Grosier ponovno je uzviknuo, a Jack ga je ponovno poklopio: - Ne, koliko ja znam. Oblikovan je po mojoj zamisli. Gotovo da se i sudac sledio zbog odlunosti odgovora. Doista se inilo kao da Jack hrli svojoj sudbini. Razumio sam, dakako, neophodnost da zbog Belline sigurnosti skrije injenicu o postojanju drugoga bodea. Dok se god bude pretpostavljalo da postoji samo jedan primjerak oruja, mala je vjerojatnost da e se posumnjati u djevojku koja je posjedovala drugi no za papir. Viteki je titio djevojku koju je neko volio - ali po koju cijenu za sebe! Poeo sam spoznavati golemost zadatka to sam ga tako 192 olako navalio na Poirota. Mala je bila vjerojatnost da se postigne oslobadanje Jacka Renaulda, osim golom istinom. Hautet je ponovno progovorio, s posebnom jetkou: - Madame Renauld rekla nam je da je ovaj bode bio na toaletnom stoliu u noi kad se dogodio zloin. No madame Renauld je majka! Ne sumnjam da e vas to iznenaditi, Renauld, no drim vrlo vjerojatnim kako madame Renauld grijei i da ste ga, pogrekom moda, ponijeli sa sobom u Pariz. Nedvojbeno, vi ete mi se suprotstaviti... Vidio sam kako se mladieve okovane ake gre. elo mu se orosilo vijencem kapljica znoja, dok je promuklim je glasom prekinuo Hauteta: - Neu vam protusloviti. Mogue je.

Bio je to zaprepaujui trenutak. Maitre Grosier bio je na nogama i prosvjedovao je: - Moj je klijent pretrpio znaajan ivani napor. elim da se stavi u zapisnik kako ga ne smatram odgovornim za to to govori. . Sudac ga je Ijutito uutkao. Na trenutak se i u njegovu umu rodila sumnja. Jack Renauld je zaista pretjerao. Nagnuo se naprijed i ispitivaki je motrio zatvorenika. -Jeste li potpuno svjesni, Renauld, da na temelju odgovora to ste mi dali neu imati druge mogunosti nego da vas poaljem na sudenje~ Jackovo se blijedo lice zacrvenjelo. vrsto je uzvratio pogled. - Monsieur Hautet, kunem se da nisam ubio svog oca. No sueva kratkotrajna sumnja bila je iezla. Nasmijao se kratkim neugodnim smijehom. - Nema sumnje, nema sumnje - uvijek su nevini, ti nai zatvorenicil Osudila su vas vaa vlastita usta. Ne nudite nikakvu obranu, nikakav alibi, samo golu tvrdnju koja ne bi uvjerila ni dijete, da niste krivi. Ubili ste svog oca, Re 193 nauld - to je okrutno i kukavino umorstvo - radi novca za koji ste vjerovali da e biti va po njegovoj smrti. Poslije tog ina vaa vam je majka postala pomaga. Nedvojbeno, u svjetiu injenice da je postupala kao majka, sud e lol podijeliti oprost, to nee biti i s vama. S punim pravom! Va je zloin uasan - odvratan i bogovima i Ijudima! Hautet je ponovno bio prekinut - to ga je izrazito smetalo. Vrata su se otvorila. - Monsieur le juge, monsieur le juge - mucao je inovnik-ovdje je jedna dama koja kae... koja kae... - Koja kae to2 - vikao je razljueni sudac s pravom. - To je potpuno protupropisno. Zabranjujem najstroe zabranjujem. No neka je vitka osoba odgurnula mucavog orunika. Odjevena sva u crno, s dugim velom koji joj je skrivao lice, ula je u sobu. Srce mi je bolno zakucalo. Dola je! Svi su moji napori bili uzafudni. Pa ipak nisam se mogao ne diviti hrabrosti koja ju je ponukala da tako odluno poduzme ovaj korak. Podigla je veo - i ja sam ostao bez daha. Jer iako joj je bila nalik kao jaje jajetu, ova djevojka nije bila Pepeljuga! Istodobno, sad kad sam je vidio bez svijetle vlasulje to ju je nosila na pozornici, prepoznao sam je kao djevojku s fotografije to smo je nali u sobi Jacka Renaulda. - Vi ste Juge d'Instruction, monsieur Hautet2 - upitala je. - Da, no zabranjujem... - Moje je ime Bella Duveen. elim se predati zbog umorsta gospodina Renaulda. 194 26. POGLAVLJE DOBIVAM PISMO "Prijatelju moj, Kad dobije ovo, sve e saznati. Nita to bih mogla rei nee pokolebati Bellu. Otila je predati se. Umorna sam od borbe. Saznat e sada kako sam te prevarila; kad si mi poklanjao povjerenje, ja sam uzvraala laima. Tebi e se to, moda, initi neoprostivim, no voljela bih, prije nego to zauvijek ieznem iz tvoga ivota, pokazati ti kako se sve dogodilo. Kad bih znala da mi oprata, ivot bi mi bio laki. To to sam uinila nije bilo zbog mene - i to je jedino to mogu navesti sebi u korist. Poet u s danom kad sam te srela na vlaku iz Pariza. Bila sam tada zabrinuta zbog Belle. Ona je bila vrlo nesretna zbog Jacka Renaulda. Ona bi se prostrla za njega po tlu neka je gazi, a kad se on poeo mijenjati i prestao je pisati tako esto, poela je oajavati. Zabila si je u glavu da je on bacio oko na neku drugu djevojku - i kako se poslije pokazalo, imala je potpuno pravo. Odluila je otii u vilu u Merlinvilleu i pokuati vidjeti Jacka. Znala je kako se ja protivim tomu, pa je pokuala umaknuti. Otkrila sam da nije u vlaku za Calais, pa se nisam htjela vraati u Englesku bez nje. Imala sam neugodan osjeaj da e se dogoditi neto strano, ne sprijeim li to. Doekala sam sljedei vlak iz Pariza. Bila je u njemu inamjeravala je smjesta otii u Merlinville. Prepirala sam se s njom iz petnih ila, no bez uspjeha. Bila je sva napeta i tvrdoglavo je ustrajala na zamisli. Eto, prala sam ruke od 195 svega. Uinila sam sve to sam mogla. Ve je bilo kasno. Otila sam u hotel, a Bella je krenula u Merlinville. Jo se nisam mogla osloboditi osjeaja koji u knjigama nazivaju 'neposrednom opasnou'.

Novi je dan doao - no ne i Bella. Rekla je da e se sastati sa mnom u hotelu, no nije odrala obeanje. Cijelog dana nije joj bilo traga. Postajala sam sve zabrinutija. A tada su dole veernje novine s vijestima. Bilo je uasno! Dakako, nisam mogla tono znati to se dogodilo - no strano sam se preplaila. Pretpostavljala sam da je Bella srela Tatu Renaulda i da mu je rekla o sebi i Jacku i da ju on uvrijedio ili da se dogodilo neto nalik tomu. Oboje imamo strano nagle naravi. Potom je na vidjelo dolo sve ono o maskiranim Ijudima i ja sam se poela osjeati bolje. No i dalje sam se brinula zbog toga to Bella nije dola na sastanak sa mnom. Sljedeeg sam jutra bila tako nemirna da sam jednostavno morala izai i vidjeti to mogu uiniti. Odmah na poetku naletjela sam na tebe. Zna sve o tomu... Kad sam vidjela mrtvaca koji je tako nalikovao Jacku i imao na sebi Jackov ogrta, znala sam to se dogodilol A onda, tu je bio isti no za papir - ta opaka mala stvar! - koji je Jack dao Belli! S deset prema jedan bila sam sigurna da su na njemu Bellini prsti ostavili otiske. Ne mogu ni pomisliti kako da opiem nemoni uas to sam ga osjetila tog trenutka. Samo mi je jedno bilo jasno - moram se dokopati tog bodea i pobjei s njime, prije nego se ustanovi da je nestao. Odglumila sam nesvjesticu i dok si ti bio otiao po vodu, uzela sam bode i sakrila ga u odjei. Rekla sam ti da sam odsjela u Hotelu du Phare, no zapravo sam najkraim putem odjurila u Calais, a potom prvim brodom u Englesku. Negdje na sredini Kanala la Manche bacila sam taj mali vraji bode u more. Tada sam osjetila kako ponovno mogu disati. 196 Bella je bila u naen stanu u Londonu. Nije bila nalik ni na to. Rekla sam joj to sam uinila i da je zasad sigurna. Buljila je u mene, a potom se poela smijati... smijati... smijati... bilo je strano sluati je! Procijenila sam kako je najbolje da se to vie uposlimo. Poludjela bi da je imala vremena razmiljati o tomu to je uinila. Sreom odmah smo dobile posao. I onda sam ugledala tebe i tvog prijatelja kako nas promatrate te noi... Uhvatila me je panika. Neto sumnjate, jer inae nam ne biste uli u trag. Morala sam saznati, pa makar i ono najgore, i zato sam te slijedila. Bila sam oajna. A onda, jo prije nego li sam mogla ita rei, shvatila sam da sam osumnjiena ja, a ne Bellal Odnosno da si mislio da sam ja Bella, jer sam ja ukrala bode. Voljela bih, najdrai, da si mogao vidjeti to je tog trenutka bilo u mom umu... moda bi mi oprostio... bila sam tako uplaena, i zbunjena, i oajna... Sve to sam jasno mogla spoznati bilo je to da e pokuati spasiti mene nisam znala bi li pokuao spasiti nju... vjerovala sam da nju ne bi. To nije bilo isto! A to nisam mogla staviti na kocku! Bella je moja blizanka - moram uiniti za nju sve to je u mojoj moi. I tako sam nastavila lagati. Osjeala sam se zlom - jo osjeam da sam zla... To je sve - i previe, rei e, pretpostavljam. Trebala sam ti vjerovati. Da sam... im su se u novinama pojavile vijesti da je Jack Renauld uhien, sve je bilo svreno. Bella nije htjela priekati niti toliko da vidi kako e se stvari razvijati... Jako sam umorna. Ne mogu vie pisati." Poela se potpisivati kao Pepeljuga, no to je prekriila i umjesto toga napisala je "Dulcie Duveen". B!lo je to loe napisano, zbrkano pismo - no ja sam ga sauvao do dana dananjega. 197 Poirot je bio sa mnom kad sam ga itao. Listovi su mi ispali iz ruke i ja sam pogledao prijeko prema njemu. - Jeste li cijelo vrijeme znali da je to bila - ona druga2 - Da, moj prijatelju. - Zato mi nista rekli2 - Odmah u vam rei, nisam mogao vjerovati da ete poiniti toliku pogreku. Vidjeli ste fotografiju. Sestre su vrlo sline, no ni u kojem sluaju nisu neraspoznatljive. -Asvijetla kosa2 - Vlasulja, koja je trebala posluiti radi privlanog kontrasta na pozornici. Pa zar se moe zamisliti da jedna od blizanki ima tamnu kosu, a da je u druge plava2 - Zato mi niste rekli one noi u hotelu u Coventryju2 - Bili ste prilino drski u svojim postupcima, mon ami - rekao je Poirot trpko. - Niste mi dali priliku. - No, a poslije2 - Ah, poslije! Za poetak, u vam rei kako sam bio povrijeden zbog vaeg nedostatka povjerenja u mene. A zatim, htio sam vidjeti hoe li vai osjeaji izdrati kunju vremena. Zapravo, je li posrijedi Ijubav ili su se tresla brda, a rodio se mi. Ne bih vas bio dugo ostavio u zabludi. Kimnuo sam. Boja njegova glasa bila je previe srdana, da bi skrivala srdbu. Pogledao sam dolje na listove papira. Naglo sam ih pokupio s tla i pruio mu ih. - Proitajte to - rekoh. - Volio bih. itao ih je bez rijei, a potom me je pogledao. - to vas brine, Hastings2

Bilo je to potpuno novo ponaanje. Poirotova podrugIjivost kao da se potpuno izgubila. Bez mnogo tekoa mogao sam rei to sam htio. - Ona ne kae - ne kae - dakle, mari li za mene ili ne$ Poirot mi je vratio listove. 198 - Mislim da grijeite, Hastings. - U emu2 - povikao sam i nagnuo se naprijed. Poirot se smijeio. - Ona vam to govori u svakom retku, mon ami. - A gdje da je nadem2 Nema adrrese na pismu. Samo je marka francuska, to je sve. - Ne uzbudujte se! Prepustite to Tati Poirotu. Nai u vam je, im nadem pet malih slobodnih minuta! 199 27. POGLAVLJE PRIA JACKA RENAULDA - estitam, monsieur Jack - rekao je Poirot toplo se rukujui s mladiem. Mladi Renauld doao je k nama im su ga pustili na slobodu - jo prije nego to je krenuo u Merlinville da 6i se pridruio Marthi i njezinoj majci. Stonor mu je pravio drutvo. Njegova krepkost bila je u otroj opreci s mladievim izmuenim izgledom. Bilo je oito da je djeak na rubu ivanog sloma. alosno se osmjehivao Poirotu i rekao je tihim glasom: - Podnio sam sve to da bih je zatitio, a sada je sve uzalud. - Niste mogli oekivati da djevojka prihvati va ivot kao cijenu - primijetio je hladno Stonor. Morala je istupiti kad je vidjela kako odlazite ravno u smrt. - Eh ma foil A ili ste prema njojl - dodao je Poirot veselo namigujui. - Imali biste na dui smrt Maitre Grosiera koji bi umro od jada da ste samo nastavili kako ste poeli. - Bio je dobronamjerna budala, rekao bih - kazao je Jack. - No zadavao mi je uasne brige. Vidjeli ste i sami, nisam mu mogao pokloniti povjerenje. No, Boe moj, to e se dogoditi s Bellom2 - Na vaem se mjestu ne bih suvino uzbudivao - rekao je Poirot iskreno. - Francuski su sudovi vrlo slabi na mladost i Ijepotu, te za crime passionnel! Vjet e odvjetnik pronai svu silu olakotnih okolnosti. Za vas to nee biti ugodno... 200 - Nije me briga za to. Vidite, monsieur Poirot, na neki se nain osjeam krivim za smrt svoga oca. Da nije bilo mene i mog petljanja s tom djevojkom, on bi danas bio iv i zdrav. Pa onda ta moja prokleta nepanja kad sam uzeo krivi ogrta. Ne mogu se osloboditi osjeaja krivnje za njegovu smrt. To e me progoniti dovijeka! - Nee, nee - rekao sam umirujui ga. - Dakako, uasno mi je i pomisliti na to da je Bella ubila moga oca - nastavio je Jack. - No ponio sam se sramotno prema njoj. Poto sam sreo Marthu i shvatio da je ono prvo bilo promaaj, trebao sam joj pisati i poteno priznati. No tako sam se bojao svade i toga da sve to dopre Marthi do uiju, pa da ona povjeruje kako je bilo vie od onoga to je doista bilo, da... eh, bio sam kukavica i nadao sam se kako e se sve slegnuti samo od sebe. Putao sam stvari da idu svojim tijekom, a zapravo - nisam shvaao da izludujem sirotu djevojku. Da me je doista probola noem - kao to je namjeravala, dobio bih to to sam zasluio. A to kako se sama pojavila, besprimjerno je hrabro. Ja snosim odgovornost - sve do kraja. Nekoliko je trenutaka utio, a potom je opet izbilo iz njega. - Ne mogu razumjeti zato je moj otac u to doba noi lutao uokolo u donjem rublju i u mojem ogrtau. Pretpostavljam da je upravo pobjegao onim strancima, a moja majka je vjerojatno pogrijeila kad je pomislila kako su doli u dva sata. Ili... ili, to nije bila prijevara, zar ne2 Hou rei, moja majka nije valjda pomislila... nije mogla pomisliti... da - da sam to bio ja~ Poirot ga je brzo razuvjerio. - Ne, ne, monsieur Jack. Ne bojte se takve mogunosti. Glede ostaloga, sve u vam objasnit ovih dana. Prilino je neobino. No biste li nam tono opisali to se dogodilo te strane noi2 201 - Malo je toga to bi se moglo rei. Doao sam iz Cherbourga, kao to sam vam rekao, da bih vidio Marthu prije odlaska na drugi kraj svijeta. Vlak je kasnio, pa sam odluio krenuti preicom preko igralita za golf. Odatle se lako moe doi na zemljite vile Marguerite. Gotovo sam doao do cilja kad sam... Zastao je i progutao slinu. - Da2 - uo sam straan krik. Nije bio glasan - samo kratko krkljanje i hropac - no to me je uplailo. Za trenutak sam stajao kao ukopan. Zatim sam obiao oko nekog grma. Bila je jasna mjeseina. Vidio

sam raku i neki lik kako lei licem prema tlu, a iz (eda mu stri bode. I tada... i tada... podigao sam pogled i ugledao nju. Gledala me je kao da vidi duha - u prvi tren vjerojatno je to pomislila uas joj je ledenim dahom izbrisao s lica svaki izraz. Potom je kriknula, okrenula se i pobjegla. Zastao je, pokuavajui svladati osjeaje. - I zatim2 - pitao je Poirot obazrivo. - Zaista ne znam. Neko sam vrijeme stajao ondje, smuen. Onda sam shvatio kako je najbolje da se izgubim, i to to bre mogu. Nije mi palo na um da bi me mogli osumnjiiti, ve sam se bojao da u biti pozvan svjedoiti protiv nje. Otiao sam pjeice do St. Beauvaisa, kao to sam vam rekao, i ondje sam uzeo kola kojima sam se vratio u Cherbourg. Na vratima se zaulo kucanje i Stonoru je donesen brzojav. Otvorio ga je. Potom je ustao sa stolca. - Gospoda Renauld ponovno je pri svijesti - rekao je. - Ah! - Poirot je skoio na noge. - Idemo smjesta u Merlinville! Slijedio je nagli odlazak. Stonor je, na Jackovo navaIjivanje, pristao ostati i uiniti sve to se moe za Bellu Du 202 veen. Poirot, Jack Renauld i ja otputili smo se u Renauldovu automobilu. Putovanje je trajalo tek neto vie od etrdeset minuta. Kako smo se pribliili ulazu u vilu Marguerite, Jack Renauld bacio je upitan pogled na Poirota. - Kako bi bilo da udete prvi... da kaete mojoj majci vijest kako sam slobodan... - Dok vi osobno to isto ne kaete mademoiselle Marthi, ha~ - zavrio je misao Poirot, namignuvi. Dakako, na svaki nain, i ja sam upravo htio predloiti takvo rjeenje. Jacku Renauldu nije trebalo daljnje nukanje. Zaustavio je kola, iskoio je i potrao puteljkom do ulaznih vrata. Mi smo nastavili kolima do vile Genevieve. - Poirot - rekoh - sjeate li se kako smo doli ovamo prvoga dana2 I kako su nas doekale vijesti o umorstvu gospodina Renaulda. - Ah, da, doista. Ne tako davno, takoder. No koliko se toga dogodilo od tada... pogotovu za vas, mon ami! - Da, zaista - uzdahnuo sam. - Sve promatrate s osjeajne strane, Hastings. Nisam to htio rei. Nadamo se kako e s Mademoiselle Bella postupati milostivo, a Jack Renauld ionako ne moe oeniti obje djevojke! Govorio sam s profesionalnog stajalita. To nije uredan i sustavan zloin, poput nekog sna svih detektiva. Ta mise en scene koju je smislio Gerges Conneau doista je savrena, no denouement - ah, nikako. ovjek kojega je sluajno ubila djevojka u nastupu gnjeva - zaista, kakav je u tomu red ili sustav2 I usred napada smijeha to ga je u meni izazvala Poirotova osebujnost, Francoise je otvorila vrata. Poirot je objasnio kako odmah mora vidjeti gospodu Renauld, pa ga je starica odvela uz stube. Ja sam ostao u salonu. Poslije nekog vremena Poirot se pojavio. Djelovao je izuzetno tmurno. 203 - Vous voila, Hastings! Sacre tonnerre! Oluja je na vidikul - to mislite time~ - uzbudio sam se. - Nikad im nisam poklanjao mnogo povjerenja - rekao je Poirot zamiljeno - no ene su zaista vrlo nepredvidljive. - Doli su Jack i Martha Daubreuil - doviknuo sam gledajui kroz prozor. Poirot je pohitao iz sobe i preduhitrio mladi par na stubama. - Ne ulazite. Bolje ne. Vaa je majka vrlo uznemirena. - Znam, znam - rekao je Jack Renauld. - Moram odmah gore k njoj. -Ali ne, kaem vam. Bolje nemojte. - No Marthe i ja... - U svakom sluaju nemojte voditi mademoiselle sa sobom. Uspnite se, ako morate, no bilo bi mudrije da posluate moj savjet. Glas sa stuba iza nas sve nas je prenuo. - Zahvaljujem vam na usluzi, monsieur Poirot, no svoje u elje priopiti sama. Zurili smo iznenadeni. Silazei niz stube, oslanjajui se na Leonieinu ruku, dolazila je gospoda Renauld, s glavom jo u zavojima. Mala je Francuskinja plakala i preklinjala svoju gospodaricu neka se vrati u postelju. - Madame e se ubiti. To je protivno svim nalozima doktora l No gospoda Renauld ila je dalje. - Majko - uzviknuo je Jack i krenuo naprijed. Kretnjom ruke potisnula ga je natrag. -Ja nisam tvoja majkal Ti nisi moj sinl Od ovoga dana i sata ja te se odriem. - Majko - viknuo je djeak zapanjeno. 204

Na trenutak se uinilo kao da se pokolebala, da se povlai pred oajanjem u njegovu glasu. Poirot je nainio kretnju kao da posreduje. No ona se odmah smirila i uspostavila nadzor nad sobom. - Krv tvoga oca na tvojoj je dui. Ti si moralno kriv za njegovu smrt. Ti si ga izigrao i prkosio si mu ovom djevojkom, a bezdunim ponaanjem prema drugoj djevojci izazvao si njegovu smrt. Odlazi iz moje kue. Sutra u poduzeti potrebne korake kako bih osigurala da nikad ne takne ni groa njegova novca. Snalazi se na ovom svijetu kako zna i umije s pomou djevojke koja je ki najljueg neprijatelja tvoga oca! Pa je polako, bolno krenula natrag uz stube. Svi smo bili bez rijei - potpuno nespremni na takav prizor. Jack Renauld, iscrpljen svime to je ve proao, zateturao je i gotovo pao. Poirot i ja priskoili smo mu u pomo. - Ovo je premailo njegove snage - mrmljao je Poirot Marthi. - Kamo ga moemo odnijeti2 - Pa kui! U vilu Marguerite. Njegovat emo ga, moja majka i ja. Siroti moj Jack! Odnijeli smo momka u vilu, gdje se on mlohavo stropotao u stolac u polusvijesnom stanju. Poirot mu je opipao glavu i ruke. - Ima groznicu. Dugi su ga napori iscrpli. A sada taj ok povrh svega. Stavite ga u postelju, a Hastings i ja pozvat emo doktora. Lijenik je uskoro doao. Poto je pregledao bolesnika, zakljuio je kako je posrijedi samo ivana iscrpljenost. Potpun odmor i mir mogli bi mladcu omoguiti oporavak do sljedeeg dana, no ako se uzbudi, mogao bi dobiti modanu groznicu. Bllo bi uputno kad bi netko probdio pokraj njega cijelu no. Napokon, poto smo uinili sve to smo mogli, ostavili smo ga na brigu Marthi i njezinoj majci, te smo se uputili u 205 grad. Ve je prolo nae uobiajeno vrijeme za veeru i oboje smo umirali od gladi. Prvi restoran na koji smo naili utaio je nae nelagode izvrsnim omletom, kojemu su slijedila birana jela. - A sada da se pobrinemo za prenoite - rekao je Poirot kad je obrok bio zaokruen crnom kavom. Hoemo li pokuati s naim starim poznanikom, Hotelom de Bains2 Bez okolianja uputili smo onamo svoje korake. Da, gospoda mogu biti usluena s dvije dobre sobe prema moru. Tada je Poirot postavio pitanje koje me je iznenadilo: -Je li stigla jedna engleska dama, Miss Robinson2 - Da, monsieur. U salonu je. - Ah! - Poirot - pitao sam ga trudei se odrati korak s njim dok smo ili du hodnika -tko je, za Boga miloga, ta Miss Robinson2 Poirot mi je uputio Ijubazan pogled. - To znai da sam vam organizirao vjenanje, Hastings. -Ali ja... - Kojeta! - rekao je Poirot, gurnuvi me prijateljski preko praga. - Zar mislite da u po cijelom Merlinvilleu rastrubiti ime Duveen2 Zaista, Pepeljuga je bila ta koja je ustala da nas pozdravi. S obje sam ruke prihvatio njezinu. Oi su govorile ostalo. Poirot se nakaljavao. - Mes enfants - ovog trenutka nemamo vremena za osjeajnosti. Posao je pred nama. Mademoiselle, jeste li uspjeli obaviti to to sam traio2 Umjesto odgovora, Pepeljuga je iz torbice izvadila neki predm.et umotan u papir i predala ga je bez rijei Poirotu. On ga je razmotao. Lecnuo sam se - bio je to bode od dijela zrakoplova koji je ona navodno bacila u more. 206 Nevjerojatno je kako ene uvijek oklijevaju unititi najkompromitantnije predmete i spise! - Tres bien, mon enfant- ree Poirot. Zadovoljan sam s vama. Sada idite i odmorite se. Hastings i ja imamo posla. Vidjet ete ga sutra. - Kamo idete2 - pitala je djevojka raskolaenih oiju. - Sve ete uti sutra. -Jer kamo god ili, idem s vama. -Ali, mademoiselle... - Idem i ja, kaem vam. Poirot je shvatio da je uzalud prepirati se. Popustio je. - Onda docfite, mademoiselle. No nee biti zabavno. A najvjerojatnije se nita nee dogoditi. Djevojka nije odgovorila. Krenuli smo za dvanaest minuta. Ve je bilo sasvim mrano; tamna, sparna veer. Poirot nas je vodio iz grada u smjeru vile Genevieve. No kad smo doli do vile Marguerite, usporio je.

- Htio bih se uvjeriti kako je sve u redu s Jackom Renauldom. UcJite sa mnom, Hastings. Mademoiselle bi mogla ostati vani. Mmadame Daubreuil mogla bi rei neto to bi je moglo povrijediti. Otkraunali smo vrtna vrata i krenuli puteljkom. Kad smo skrenuli oko ugla prema bonoj strani kue, skrenuo sam Poirotovu pozornost na prozor u prvom katu. Na zastoru se otro ocrtavao profil Marthe Daubreuil. -Ah! - rekao je Poirot. -Vjerujem da je to soba u kojoj emo nai Jacka Renaulda. Vrata nam je otvorila madame Daubreuil. Objasnila je kako je Jack uglavnom u istom stanju, no moda bismo se u to eljeli uvjeriti sami. Povela nas je uz stube i u sobu. Marthe Daubreuil sjedila je uz stol na kojemu je bila svjetiljka i radila je. Kad smo uli, stavila je prst na usne. Jack Renauld spavao je nemirnim, grozniavim snom, 207 glavu je okretao s jedne strane na drugu, a lice mu je bilo neprirodno rumeno. - Hoe li doktor jo doi~ - pitao je Poirot aptom. - Ne, ukoliko ga mi ne pozovemo. Spava - to je jako dobro. Mama mu je napravila Ijekoviti napitak. Ponovno se vratila svom runom radu kad smo napustili sobu. madame Daubreuil pratila nas je niz stube. Otkako sam saznao za njezinu prolost, motrio sam tu enu s poveanim zanimanjem. Stajala je ondje oborenih oiju, s istim onim meni ve poznatim zagonetnim blagim smijekom na usnama. Odjednom sam osjetio strah, kakav netko osjea pred zmijom otrovnicom. - Nadam se da vam nismo smetali, madame - rekao je Poirot uljudno, dok nam je ona otvarala vrata za izlaz. - Ni malo, monsieur. - Usput - rekao je Poirot, kao da mu je upravo pala na um neka pomisao - monsieur Stonor nije danas bio u Merlinvilleu, zar neZ Nikako nisam mogao naslutiti smisao njegova pitanja koje je, to se Poirota tie, bilo potpuno besmisleno. Madame Daubreuil odgovorila je potpuno smireno. - Koliko ja znam, nije. - Nije li razgovarao s madame Renauld$ - Kako bih ja to znala, monsieur2 - Tono - rekao je Poirot. - Samo sam mislio da ste ga moda vidjeli kako dolazi ili odlazi. laku no, madame. - Zato - zaustio sam. - Nema zato, Hastings. Bit e za to prilike poslije. Pridruili smo se Pepeljuzi i pourili prema vili Genevieve. Poirot je jednom pogledao preko ramena na osvijetIjeni prozor i na Marthin profil koji se saginjao nad runim radom. - Na svaki nain, pod paskom je - promrmljao je. 208 Kad smo stigli do vile Genevieve, Poirot je zauzeo poloaj iza nekih grmova na lijevo od puta gdje smo imali dobar pregled nad okolinom, a istodobno b.ili smo skriveni od pogleda. Sama vila bila je utonula u potpun mrak, svi su bez sumnje bili u svojim spavaonicama i u dubokom snu. Bili smo gotovo neposredno ispod prozora spavae sobe gospode Renauld koji je, kako sam primijetio, bio otvoren. Cinilo mi se kako je Poirotov pozornost bila usredotoena upravo na to mjesto. - to emo uiniti2 - proaptao sam - Paziti. - Ali... - Ne oekujem da e se ita dogoditi jo najmanje sat vremena, moda i dva, no tada... Njegove je rijei prekinuo dugi, prigueni krik: - U pomo! U sobi na prvom katu desno od prednjih ulaznih vrata upalilo se svijetlo. Krik je dolazio odande. Dok smo gledali prozor, na zastoru su se ocrtavale sjene dvaju likova koji se bore. - Mille tonnerres! - viknuo je Poirot. - Vjerojatno je promijenila sobu. Pojurio je naprijed i snano je lupao po ulaznim vratima. Potom je odjurio do stabla u lijehi s cvijeem i uspeo se po njemu vjetinom make. Slijedio sam ga, dok se on jednim skokom kroz prozor naao u sobi. Gledajui preko ramena, vidio sam Dulcie kako se hvata grane ispod mene. - Pazi! - uzviknuo sam. - Neka se pazi tvoja baka! - odgovorila je djevojka. - Za mene je to djeja igra. Poirot je projurio kroz praznu sobu i lupao po vratima. - Zakljuana i zakraunata s vanjske strane - riknuo je. - Izgubit emo mnogo vremena dok ih provalimo. 209 Pozivi u pomo postajali su zamjetno sve slabiji. U Poirotovim oima vidio sam oaj. On i ja zajedno smo nalegli na vrata. Pepeljugin glas, miran i staloen, dolazio je od prozora:

- Stii ete prekasno. Mislim da sam ja jedina koja moe uiniti neto. Prije nego sam mogao i pokuati je zaustaviti, priinilo se kao da je s prozora skoila u prazninu. Dotrao sam i pogledao. Na svoj uas, vidio sam kako na rukama visi s krova i u zamasima se prebacuje u smjeru osvijetljenog prozora. -Za Boga miloga, ubit e se! -vikao sam. - Zaboravljate. Ona je profesionalni akrobat, Hastings. Bila je to Boja providnost to je uporno traila da ide s nama veeras. Molim se samo za to da stigne na vrijeme. Ah! Krik samrtnog straha prolomio se kroz no u trenutku kad je djevojka nestala kroz prozor, a potom su se ule rijei izgovorene Pepeljuzinim jasnim glasom : - Ne, neete! Imam vas... a moje su ake poput elika. U isto vrijeme Francoise je oprezno otvorila vrata naeg zatvora. Poirot ju je bez oklijevanja odgurnuo u stranu i odjurio niz hodnik gdje su se ostale djevojke ve okupile oko vrata na dnu. - Zakljuano je iznutra, monsieur. S druge se strane uo zvuk tekog pada. Poslije nekoliko trenutaka klju se okrenuo i vrata su se polako otvorila. Pepeljuga, vrlo blijeda, pozvala nas je unutra. -Je li spaena~ - pitao je Poirot. - Da, stigla sam na vrijeme. Iscrpljena je. Gospoda Renauld napola je leala i napola sjedila u postelji. Hvatala je dah. 210 - Gotovo me je zaguila ta spodoba - mrmljala je bolno. Djevojka je podigla neto s poda i predala Poirotu. Bi(e su to smotane Ijestve od svilenog konopca, vrlo tanke no prilino jake. - Za bijeg - rekao je Poirot. - Preko prozora, dok smo mi udarali po vratima. Gdje je2 Djevojka se malo uklonila u stranu i pokazala je rukom. Na tlu je leala neka osoba odjevena u tamnu tkaninu, iji je dio skrivao lice. - M rtva ~ Ona je kimnula. - Rekla bih tako. Vjerojatno je udarila o mramorni rub kamina. - Ma tko je to2 - pitao sam - Renauldov ubojica, Hastings. I nesudeni ubojica madame Renauld. Zbunjen i nita ne shvaajui, odmaknuo sam sloj tkanine i suoio se s lijepim licem mrtve Marthe Daubreuill 211 28. POGLAVLJE KRAJ PUTA O dogadajima te noi ostale su mi samo zbrkane uspomene. Poirot je bio gluh na sva moja pitanja. Bio je zabavljen time da je Francoise obasipao prijekorima to mu nije rekla da je gospoc~a Renauld promijenila spavaonicu. Zgrabio sam ga za ramena, silei ga da obrati pozornost na mene i da me poslua. - No vi ste to morali znati - prepirao sam se s njim. Odveli su vas gore da se vidite s njom. Poirot se udostojao da mi posveti nekoliko kratkih trenutaka. - Odnijeli su je na sofi u srednju sobu - u njezin budoar - objasnio je. - Pa, monsieur - vikala je Francoise - madame se preselila u drugu sobu odmah poslije zloina. Te uspomene - previe su bile bolne! - A zato mi to nije bilo reeno2 - galamio je Poirot, lupajui akom po stolu i zagrijavajui se do prvorazredne srdbe. - Zahtijevam od vas da mi kaete - zato-mi -to-nitko-nije-rekao2 Vi ste potpuna stara budala! A ni Leonie ni Denise nisu bolje. Svi vi trostruki ste idioti! Vaa glupost gotovo je prouzrokovala smrt vae gospodarice. Da nije bilo toga hrabrog djeteta... Prekinuo je i pojurio preko sobe do djevojke koja se brinula oko gospode Renauld, zagrlio ju je galskim arom - uz moju ne malu nelagodu. Iz stanja duhovne magle probudili su me Poirotovi otri nalozi da smjesta dovedem doktora za gospou Rena 212 uld. Poslije toga mogu pozvati policiju. Pa je dodao, kako bi upotpunio moje negodovanje: - Nee biti nikakve koristi od toga da se vratite ovamo. Imat u previe posla da bih se mogao baviti vama, a ovu mademoiselle ovdje proglasit u za garde-malade. Povukao sam se s onoliko dostojanstva koliko sam samo mogao smoi. Poto sam obavio povjerene zadae, vratio sam se u hotel. Nita mi nije bilo jasno od svega to se dogodilo. Nona su mi se

zbivanja inila bajkovita i nemogua. Nitko nije odgovarao na moja pitanja. Nitko ih nije uo. Ljutit, bacio sam se na postelju i zaspao sam snom zbunjenoga i potpuno iscrpljenog. Probudilo me je sunce koje je kroz otvorene prozore oblijevalo cijelu sobu, i Poirot koji je, ulickan i nasmijeen, sjedio uz postelju. - ~nfin, probudili ste se! Velik ste spava, Hastings! Znate li da je gotovo jedanaest sati2 Zastenjao sam i stavio ruku na glavu. - Vjerojatno sam sanjao - rekoh. - Da znate, upravo sam sanjao da smo u sobi gospode Renauld nali tijelo Marthe Daubreuil i da ste je proglasili ubojicom gospodina Renaulda2 - Niste sanjali. Sve je to istina. -Ali Renaulda je ubila Bella Duveen2 - Nije, Hastings, nije ona! Rekla je da jest - tako je no to je bilo zato da spasi od giljotine ovjeka kojeg voli. - to$ - Sjetite se prie Jacka Renaulda. Oboje su doli na poprite istoga trenutka i oboje su ono drugo drali izvriteljem zloina. Djevojka je zurila uasnuta u njega, a potom je s krikom pobjegla. No kad je ula da je on optuen za zloin, nije to mogla podnijeti i pojavila se kako bi optuila sebe i kako bi ga spasila od sigurne smrti. Poirot se opustio u stolcu i na poznat je nain spojio 213 vrhove prstiju. - Nisam bio potpuno zadovoljan sluajem - prosudivao je misaono. - Cijelo sam vrijeme bio pod snanim dojmom da smo se suoili s hladnokrvnim i unaprijed pripremljenim umorstvom to ga je poinio netko tko se namjeravao okoristiti (vrlo vjeto) planovima monsieura Renaulda da otkloni policiju. Veliki je zloinac (kao to sam vam, ako se sjeate, jednom primijetio) uvijek savreno jednostavan. Kimnuo sam. - Dakle, da bi se potvrdila ova teorija, kriminalac je morao biti do potpunosti upuen u namjere monsieura Renaulda. To nas vodi do gospode Renauld. No injenice opovrgavaju svaku teoriju o njezinoj krivnji. Postoji (i jo netko tko je mogao znati za planove2 Da. Iz vlastitih usta Marthe Daubreuil imamo priznanje da je prisluhnula svadi gospodina Renaulda sa skitnicom. Ako je mogla uti to, nema razloga da nije ula i sve ostalo, pogotovu ako su gospodin i madame Renauld bili dovoljno neoprezni da raspravljaju o svojim namjerama sjedei na toj klupi. Sjetite se kako ste lako s tog mjesta razabrali Marthin razgovor sJackom Renauldom. - Ali kakav je motiv mogla imati Marthe da ubije gospodina Renaulda~ -zapitao sam. - Kakav motiv! Novac! Renauld je bio viestruki milijuna, a po njegovoj smrti (tako su barem vjerovali ona i Jack) pola golemog imetka pripast e sinu. Dajte da rekonstruiramo scenu sa stanovita Marthe Daubreuil. - Marthe Daubreuil prislukuje razgovor izmedu Renaulda i njegove supruge. Do tada on je bio lijepi mali izvor prihoda majci i keri Daubreuil, no sada Renauld predlae da se rijei te riiuke. U poetku, njezina je zamisao vjerojatno da sprijei taj bijeg. No rada se smjelija zamisao, i to takva od koje se ker Jeanne Beroldy ne uasava! Ovog trenutka Renauld je nepremostiva prepreka nje 214 zinu braku s Jackom. Ako se sin opre ocu, postat e siromah - to nimalo ne odgovara zamislima mademoiselle Marthe. Uistinu, sumnjam da je ikad imalo marila za Jacka Renaulda. Ona moe hiniti osjeai~, no u zbilji hladna je i proraunata osoba kao i njezina majka. Takoder sumnjam je li doista bila tako sigurna u djeakove osjeaje. Ona ga je opinila i zarobila, no bude li odvojena od njega, a njegov bi ga otac mogao lako udaljiti, mogla bi ga izgubiti. Kad bi Renauld bio mrtav, a Jack bio nasljednik polovine njegovih milijuna, brak bi se mogao smjesta sklopiti. Tako bi jednim udarcem mogla stei bogatstvo - a ne samo prosjake tisue koje je cijedila do tada. I njezin bistar um spoznaje sutu jednostavnost dogadaja. Sve je tako jednostavno. Renauld smilja sve okolnosti svoje smrti njoj preostaje samo da uskoi u pogodnom trenutku i da lakrdiju pretvori u crnu zbilju. A tu se javlja druga pojedinost koja me je nepogreivo vodila do Marthe Daubreuil - a to je bode! Jack Renauld dao je da se naprave tri suvenira. Jedan je dao svojoj majci, jedan Belli Duveen nije li vrlo vjerojatno da je trei primjerak dao Marthi Daubreuil2 - I tako, da sve zbrojimo, etiri su toke koje govore protiv Marthe Daubreuil: ( 1 ) Marthe Daubreuil mogla je uti Renauldove planove. (2) Marthe Daubreuil imala je neposredni interes da izazove Renauldovu smrt. (3) Marthe Daubreuil ker je ozloglaene madame Beroldy koja je, po mojemu sudu, moralno i posredno ubojica svoga supruga, iako je to izvedeno rukom Georgesa Conneaua, koji je zadao stvarni udarac.

(4) Marthe Daubreuii jedina je osoba, osim Jacka Renoulda, za koju se moe pretpostaviti da je posjedovala trei bode. Poirot je zastao i proistio grlo. 215 - Dakako, kad sam saznao za postojanje one druge djevojke, Belle Duveen, zakljuio sam kako je lako mogue da je ona ubila Renaulda. No to mi se rjeenje nije mililo jer, kao to sam vam ve naglasio, Hastings, strunjak poput mene voli imati dostojnog protivnika. No ipak, zloini se moraju prihvaati onakvima kakvi jesu, a ne onakvima kakve bi ih ovjek elio. Nije mi se inilo naroito vjerojatnim da bi Bella Duveen etala uokolo nosei u ruci suvenirski no za papir, no lako je mogue da je cijelo vrijeme imala neke zamisli o tomu kako da se osveti Jacku Renauldu. Kad se zaista pojavila i priznala umorsto, inilo se da je sve gotovo. Pa ipak - nisam bio zadovoljan, mon ami. Nisam bio zadovoljan... - Ponovno sam paljivo razmotrio cijeli sluaj i opet sam zakljuio isto to i prije. Ako to nije bila Bella Duveen, tada je jedina osoba koja je mogla poiniti zloin bila Marthe Daubreuil. No nisam imao niti jedan dokaz protiv nje! - Tada ste mi pokazali onaj list mademoiselle Dulcie, pa mi se pruila prilika da jednom za uvijek sredim stvari. Originalni bode ukrala je Dulcie Duveen i bacila ga je u more - jer je, kako je vjerovala, pripadao njezinoj sestri. No ako to, nekim sluajem, nije bio sestrin, nego onaj to ga je Jack dao Marthi Daubreuil - eh, tada bode Belle Duveen jo postoji! Nisam vam o tomu rekao ni rijei (nije bilo vrijeme za romantiku), no zato sam potraio mademoiselle Dulcie, rekao sam joj onoliko koliko sam smatrao uputnim, i uputio sam je da ga potrai medu stvarima svoje sestre. Zamislite moj ushit kad me je potraila (u skladu s mojim uputama~ kao Miss Robinson, u posjedu dragocjenog suvenira! - U meduvremenu poduzeo sam korake kako bih prisilio mademoiselle Marthe da izade na brisani prostor. Po mojem nalogu madame Renauld otjerala je svog sina i ob 216 javila namjeru da drugi dan naini novu oporuku koja e ga za uvijek liiti i najmanjeg djelia oeva imetka. Bio je to oajniki korak, no neizbjean, a madame Renauld bila je spremna preuzeti rizik iako na nesreu nije joj palo na um da spomene injenicu kako je promijenila sobu. Pretpostavljam kako je vjerovala da ja znam za to. Sve se zbivalo onako kako sam oekivao. Marthe Daubreuil uinila je posljednji smjeli pokuaj da se dokopa Renauldovih milijuna - i nije uspjela. - Potpuno me zbunjuje - rekao sam - kako je uope ula u kuu, a da je mi nismo vidjeli. To mi je neobjanjivo udo. Ostavili smo je u vili Marguerite, otili smo ravno u vilu Genevieve - pa ipak bila je ondje prije nas. - Eh, mi je nismo ostavili za sobom. Izala je iz vile Marguerite na stranja vrata, dok smo mi razgovarali s majkom u predvorju. Tako je, kao to kau Amerikanci, "preveslala" Herculea Poirotal -A sjena na zastoru2 Vidjeli smo je s ceste2 - Eh bien, dok smo mi pogledali gore, madame Daubreuil ve je imala vremena da se popne uz stube i da zauzme mjesto. - Madame Daubreuil2 - Da. Jedna je stara, a druga je mlada, jedna je tamnokosa, a druga plava, no to se tie obrisa na zastoru, njihovi su profili izvanredno slini. ak ni ja nisam posumnjao - trostruka budala kakva ve jesaml Vjerovao sam kako imam obilje vremena - da nee pokuati ui u vilu jo neko vrijeme. Bila je pametna, ta lijepa mademoiselle Marthe. -A namjera joj je bila da umori gospodu Renauld2 - Da. Cio bi imetak tada pripao sinu. No to je trebalo biti samoubojstvo, mon ami! Na podu uz tijelo Marthe Daubreuil naao sam jastui i malu bocu kloroforma, te injekcijsku trcaljku sa smrtonosnom dozom morfija. Shvaate2 217 Prvo kloroform - a zatim kad je rtva izgubila svijet, ubod iglom. Do jutra miris bi morfija ispario, a injekcija bi leala ondje gdje je ispala iz ruke madame Renauld. to bi rekao vrli monsieur Hautet~ "Sirota ena! to sam vam rekaoZ ok od radosti bio je prevelik poslije svih prethodnihl Nisam li rekao kako se ne bih zaudio da joj se um poremeti. Uope, vrlo tragian sluaj, taj sluaj Renauld." - No, Hastings, stvari nisu tekle onako kako ih je zamislila mademoiselle Marthe. Kao prvo, madame Renauld bila je budna i ekala ju je. Nastaje borba. No madame Renauld jo je jako slaba. Za Marthe Daubreuil postoji jo posljednja nada. Zamisao o samoubojstvu se izjaiovila, no ako svojim jakim rukama moe uguiti madame Renauld, pobjei s pomou svilenih Ijestvica dok mi lupamo po unutranjoj strani udaljenijih vrata, biti natrag u vili Marguerite prije nego se mi vratimo onamo,

teko bi joj se moglo ita dokazati. No matirana je, a to nije uinio Hercule Poirot, nego la petite acrobate sa svojim elinim akama. Promiljao sam cijelu priu. - Kad ste prvi put poeli sumnjati u Marthe Daubreuil, Poirot~ Kad nam je rekla da je ula prepirku u vrtu2 Poirot se smjekao. - Moj prijatelju, sjeate (i se kad smo prvi put doli u Merlinville2 I sjeate li se lijepe djevojke koja je stajala pokraj vrata~ Pitali ste me jesam li primijetio jednu mladu boicu, a ja sam vam rekao kako sam vidio samo jednu djevojku s uplaenim oima. To sam miljenje od samog poetka imao o Marthe Daubreuil. Djevojka uplaenih oiju! Zato je bila uplaena~ Ne zbog Jacka Renaulda, jer tada jo nije znala da je on bio u Merlinvilleu no prije. - Usput - oglasio sam se - kako je Jack Renauld~ - Mnogo bolje. Jo je u vili Marguerite. No madame Daubreuil je nestala. Policija je trai. 218 -Je li bila u dogovoru sa svojom keri, to mislite~ - Neemo nikad saznati. Madame je osoba koja zna uvati svoje tajne. Osim toga, jako sumnjam da e je policija ikad nai. -Je li Jack Renauld obavijeten~ -Jo ne. - Bit e to uasan udarac za njega. - Prirodno. Pa ipak, da znate, Hastings, sumnjam je li njegovo srce ikad bilo ozbiljno naklonjeno njoj~ Do sada smo Bellu Duveen gledali kao sirenu, a Marthu Daubreuil kao djevojku koju je doista volio. Mislim da bismo doli blie istini kad bismo obrnuli uloge. Marthe Daubreuil bila je jako lijepa. Potrudila se oarati Jacka, u emu je uspjela, no prisjetite se njegova neobinog oklijevanja da prekine s onom drugom djevojkom. 1 pogledajte kako je bio spreman da radije ode pod giljotinu umjesto da uplete nju. Imam neki mali osjeaj da e biti uasnut kad sazna istinu, da e se razbjesniti, i da e lana Ijubav uvenuti. -A to emo s Giraudom~ - Ima ivanu krizu, taj tip! Bio je prisiljen vratiti se u Pariz. Obojica smo se nasmijali. Poirot se pokazao kao pravi prorok. Kad je lijenik napokon proglasio Jacka Renaulda dovoljno jakim da uje istinu, Poirot mu ju je priopio. ok je doista bio strahovit. No Jack se sabrao bolje nego li sam to drao moguim. Odanost njegove majke pomogla mu je da prebrodi te teke dane. Majka i sin postali su nerazdvojni. Jo je jedno otkrie valjalo uiniti. Poirot je upoznao gospodu Renauld s injenicom da zna za njezinu tajnu i objasnio joj je kako se Jacka ne bi smjelo ostaviti u neznanju glede prolosti njegova oca. - Skrivanje istine nikad ne vodi dobru, madamel Budite hrabri i recite mu sve. 219 Teka srca gospoda je Renauld pristala i njezin je sin saznao kako je njegov Ijubljeni otac zapravo bio bjegunac pred pravdom. Poirot je odmah odgovorio na jedno pitanje koje je visjelo u zraku. - Umirite se, monsieur Jack. Svijet nita ne zna. Kako ja vidim stvari, za mene ne postoji obveza da o bilo emu obavijestim policiju. Tijekom cijeloga sluaja, ja nisam radio za njih, nego za vaeg oca. Pravda ga je na kraju pobijedila, no nitko ne mora znati da su on i Georges Connea bili jedna te ista osoba. Dakako, mnogo je toga ostalo zagonetno za policiju, no Poirot je sve objasnio tako uvjerljivo da su nedoumice postepeno zamrle. Ubrzo poto smo se vratili u London, ugledao sam prekrasan model jazavara kako ukraava mramornu plou Poirotova kamina. Odgovarajui na moj upitni pogled, Poirot je kimnuo. - Mais oui! Dobio sam svojih pet stotina franakai Nije li velianstven2 Zvat u ga Giraudl Poslije nekoliko dana doao nas je posjetiti Jack Renauld, s odlunim izrazom lica. - Monsieur Poirot, doao sam se oprostiti. Gotovo iz ovih stopa putujem u Junu Ameriku. Moj otac imao je velika poslovna ulaganja na tom kontinentu i namjeravam ondje poeti nov ivot. - Idete li sami, monsieurJack2 - Majka ide sa mnom - a Stonora u zadrati kao svog tajnika. On voli zabaene dijelove svijeta. - Nitko vie ne ide s vama2 Jack se zacrvenio. - Mislite...2 - Na djevojku koja vas jako arko voli - koja je bila spremna poloiti svoj ivot za vas. 220

- Kako li je mogu pozvati2 - mucao je djeak. - Poslije svega to se dogodilo, mogu li otii do nje... Ah, kakvu joj epavu priu mogu rei2 - Les femmes imaju nedostinu spobnost da naine take za prie poput ove. - Da, ali... bio sam tako glupa budala. - Svi smo mi to bili, ovom ili onom prilikom - primijetio je Poirot umno. No Jackovo se lice smrailo. -Jo neto. Ja sam sin svoga oca. Bi li se itko vjenao sa mnom, kad bi to znao2 - Sin ste svoga oca, kaete. Ovaj ovdje Hastings potvrdit e vam kako vjerujem u nasljednost. - Pa onda... - ekajte. Znam jednu enu, hrabru i strpljivu enu, sposobnu za veliku Ijubav, za vrhunsko samoportvovanje... Djeak je podigao pogled. Oi su mu se zamaglile - Moja majka! - Da. Majin ste sin, kao i oev. Pa hodite do mademoiselle Belle. Recite joj sve. Nemojte nita preutjeti - i vidjet ete to e ona rei! Jack je odavao neodluan dojam. - Otidite k njoj ne kao djeak, nego kao mukarac mokarac koji se pognuo pod sudbinom prolosti, pod sudbinom dananjice, a koji vidi pred sobom nov i predivan ivot. Zamolite je da ga podijeli s vama. Moda niste svjesni toga, no vaa medusobna Ijubav iskuana je u vatri i nije pokleknula. Oboje ste bili spremni poloiti svoj ivot za drugoga. A to je bilo sa satnikom Arthurom Hastingsom, skromnim kroniarom ovih redaka2 Govorka se o tomu da e se pridruiti Renauldovima na njihovu imanju preko mora, no radi kraja ove prie vo 221 lio bih da se vratim na jedno jutro u vrt vile Genevieve. - Ne mogu te zvati Bella - rekoh - jer to ti nije ime. A Dulcie mi je tako strano. Stoga mora biti Pepeljuga. PepeIjuga se udala za Princa, sjea se. Nisam Princ, no... Prekinula me je. - Pepeljuga ga je upozorila, sigurna sam u to. Vidi, nije mogla obeati da e se pretvoriti u princezu. Uostalom, bila je mala sudoperka... - Sad je red na Princu da je prekine - upao sam. Zna li to je rekao2 - Ne? - "K vragu", ree Princ - i poljubi je. I djelo je slijedilo rijei. 222