P. 1
2._Odvodnja[1]

2._Odvodnja[1]

|Views: 436|Likes:
Published by felix112

More info:

Published by: felix112 on Jun 06, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/16/2013

pdf

text

original

More, morska obala i otoci, vode, .............................................................. za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu. (Čl.

52 Ustava Republike Hrvatske, 1990)

2. ODVODNJA
2.1. UVOD
Odvodnja je sustav objekata i mjera za što brže odstranjivanje otpadnih voda iz naselja, njihovo pročišćavanje i ispuštanje u prijemnik, te zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku pročišćavanja otpadnih voda. Dakle, osnovni je zadatak sustava odvodnje da se otpadne (onečišćene, odnosno zagađene) vode uz što povoljnije sanitarne uvjete što brže odstrane iz ljudske blizine i da se prije ispuštanja u recipijent (ili korištenja u neke druge svrhe) pročiste na stupanj koji će u skladu s propisanim standardima garantirati traženu čistoću toga prostora. Otpadnim vodama nazivaju se vode koje su bile upotrijebljene u određenu svrhu i pri tome prikupile dopunska onečišćenja (ili zagađenja) zbog kojih je došlo do promjene njihovih (i) fizikalnih (ii) kemijskih (iii) bioloških i (iv) bakterioloških svojstava Otpadnim vodama također fizikalnih, kemijskih, svojstava. pripadaju i vode koje dospijevaju u sustav odvodnje od oborina i procjeđivanja podzemnih voda.
229

Prema porijeklu i karakteru onečišćenja (ili zagađenja) uobičajena je podjela otpadnih voda u četiri osnovne skupine: (1) kućanske ili sanitarne otpadne vode: potrošne i fekalne, (2) industrijske otpadne vode: onečišćene, odnosno zagađene i uvjetno čiste, (3) oborinske vode: od kiše, snijega i pranja ulica, (4) procjedne vode: od procjeđivanja podzemnih voda. Kućanske otpadne vode ili mješavina kućanskih i industrijskih otpadnih voda i/ili oborinskih voda nazivaju se komunalnim otpadnim vodama. (1) Kućanske otpadne vode rezultat su korištenja vode u seoskim i gradskim kućanstvima, ugostiteljstvu (turizmu), zdravstvu, školstvu, uslužnim i drugim neproizvodnim djelatnostima. To su vode iskorištene za: pripremanje hrane (kuhanje), proizvodnju namirnica, pranje posuđa i rublja, održavanje osobne higijene i stana (potrošne vode) i vode iz sanitarnih uređaja (fekalne vode). Sastav otpadnih tvari u kućanskim otpadnim vodama ovisi o nizu činilaca, a posebno o načinu života, klimatskim prilikama, izgrađenosti vodoopskrbnog sustava i raspoloživim količinama vode. U pogledu organskih tvari i posebno bioloških kontaminenata (prvenstveno virusa i bakterija) ove vode pripadaju skupini zagađenih voda (naročito fekalne vode). Kućanske otpadne vode neugodna su izgleda, boje i mirisa, što u estetskom pogledu predstavlja dodatno onečišćenje prijemnika takvih voda.

230

(2) Industrijske otpadne vode nastaju upotrebom vode u tehnološkim procesima i u proizvodnji energije (npr. kao rashladno sredstvo u izmjenjivačima topline kod termoelektrana i nuklearnih elektrana). Specifičnih su svojstava koja ovise o vrsti industrije i primijenjenom tehnološkom procesu. Radi toga se ne mogu generalizirati općim pokazateljima, već je potrebno svaku industriju razmatrati posebno. Mogu biti vrlo raznorodno zagađene (teškim metalima, kiselinama, bazama, mineralnim solima, biocidima, solima biocidima mineralnim uljima ugljikovodicima fenolima aromatskim organskim spojevima uljima, ugljikovodicima, fenolima, spojevima, radioaktivnim tvarima, sintetskim kemijskim proizvodima i patogenim mikroorganizmima), ali i uvjetno čiste, tj. da upotrebom nisu pretrpjele značajniju promjenu fizikalnih i kemijskih svojstava, kao što su npr. vode iz rashladnih uređaja. Zagađene industrijske vode mogu se svrstati u dvije temeljne skupine: (a) biološki razgradive ili kompatibilne, koje se smiju miješati s kućanskim otpadnim vodama, (b) biološki nerazgradive ili inkompatibilne koje se ne smiju miješati s kućanskim otpadnim inkompatibilne, vodama bez prethodnog pročišćavanja (predtretmana). Industrijske otpadne vode, naročito ako su toksične, mogu biti izuzetno škodljive po zdravlje ljudi, a posebno po biljni i životinjski svijet u prijemniku (ukoliko bi se ispuštale bez pročišćavanja) Zbog pročišćavanja). korozivnog djelovanja mogu biti štetne i za objekte odvodnje (prvenstveno cijevi), a također mogu nepovoljno djelovati i na pojedine vrste, odnosno faze, procesa pročišćavanja otpadnih voda. Upotrijebljene vode iz sanitarnih uređaja u industriji istih su svojstava kao i kućanske otpadne vode.

231

Procjedne vode nisu prema svojim svojstvima i sastavu otpadne vode. Koncentracija onečišćenja u oborinskoj vodi mijenja se tokom trajanja oborine. Ovoj skupini voda (koja se može nazvati i tuđim vodama) ubrajaju se i neposredni dotoci oborinskih voda koji prolaze kroz poklopce pojedinih građevina kanalske mreže (npr. trajanje sušnog razdoblja i sl. Stupanj onečišćenja (ili zagađenja) oborinskih voda koje s urbanog područja dotječu u sustav odvodnje. 232 . te vode od neispravno izvedenih priključaka krovova i dvorišta zgrada zgrada. pošto i te vode u pogledu stupnja i karaktera onečišćenja. vodama. ovisi o više činilaca kao što su vrsta površinskog pokrivača. intenzitet i vrsta prometa utjecaj industrije jačina i trajanje oborina onečišćenost zračnog bazena prometa. obzir.(3) Oborinske vode posljedica su palih oborina (prvenstveno kiše i snijega) na urbano slivno područje i od pranja ulica. (4) Procjedne vode jesu podzemne vode koje prodiru u kanalsku mrežu kroz neispravne (vodopropusne) spojeve pukotine kućne priključke i priključke cijevi na pojedine objekte (naročito spojeve. otjecanja tako da je kod prvih dotoka oborinske vode koncentracija suspendirane tvari i do deset puta veća nego u završnim fazama otjecanja. te načina rješavanja odvodnje odgovaraju oborinskim vodama odvodnje. odnosno u procesu otjecanja. ali ih je (količinski) potrebno odrediti (procijeniti) kako bi se. ulazna okna. zatim drenažne vode uz temelje građevina. bazena. ulaznih okana i crpnih stanica). industrije. odnosno recipijent. pukotine. oborina. radi kontrole propusne moći kanala i proračuna pogonskih troškova crpnih stanica i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda eventualno uzele u obzir voda. crpne stanice).

čine slijedeće glavne grupe objekata: (1) kanalizacijska ili kanalska mreža. slika 2.2. kojima se omogućuje ispravno funkcioniranje. . (3) uređaji za pročišćavanje otpadnih voda. pročišćavanje. kojima se pročišćene (ili nepročišćene) otpadne vode ispuštaju u prijemnik. Sustav odvodnje. (2) građevine kanalizacijske ili kanalske mreže (crpne stanice.2::01. upravljanje i održavanje mreže. odvođenja i pročišćavanja otpadnih voda. itd. uz zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku pročišćavanja otpadnih voda. te njihovog ispuštanja nakon pročišćavanja. ulazna i prekidna okna. Odvođenje otpadnih voda sustavom javne odvodnje funkcionalno je povezano s vodoopskrbom. na tehnički što ispravniji i ekonomičniji način.2. ( ) p (4) ispusti. SUSTAVI ODVODNJE Sustav (javne) odvodnje je sustav objekata i mjera povezanih u funkcionalnu cjelinu s osnovnim ciljem sakupljanja. odnosno sporedna (sekundarna) i glavna (primarna) kanalska ili kolektorska mreža kojom se otpadne vode sakupljaju i odvode do uređaja za mreža. j p ( p ) p p j p j 233 . kojima se otpadne vode pročišćavaju na stupanj koji je u skladu s propisanim standardima. odnosno vodoopskrbnim sustavom.). preljevne građevine.

Osnovni elementi koji određuju podjelu sustava odvodnje jesu: (i) način prihvaćanja i odvodnje otpadnih voda: (a) mješoviti ili skupni. 4 – ulazna okna. crpna stanica. 234 . 7 – prekidno okno. 10 – prijemnik. voda). 6 – potisni cjevovod. ako topografski odnosi omogućuju kompletnu gravitacijsku odvodnju) ili da se izgrade dodatni (npr uređaj za predtretman industrijskih otpadnih voda) (npr. 2 – glavni kolektor. (ii) pogonske osobine sustava: (a) gravitacijski i (b) kombinirani (gravitacijsko – potisni) sustavi.2::01 Definicijska shema sustava odvodnje 1 – sporedni kolektori. (c) polurazdjelni ili djelomično razdjelni i (d) kombinirani sustavi. 8 – uređaj za pročišćavanje. 3 – glavni odvodni kolektor. (b) razdjelni ili odvojeni (separatni). 11 – granica područja odvodnje Zbog načelnog karaktera slike 2. 9 – ispust. 5 – crpna stanica.Slika 2.2::01 moguće je da neki od prikazanih objekata izostane (npr.

4 . slika 2. 221 SUSTAVI ODVODNJE PREMA NAČINU PRIHVAĆANJA I ODVODNJE OTPADNIH VODA 2. (b) shema t h ičk rješenja k h h tehničkog j š j A.glavni odvodni kolektor.glavni kolektor. 1 .prijemnik.2::02.sporedni kolektori. B i C . 2 . 6 .uređaj za pročišćavanje.2.1-1. 5 .1.granica područja odvodnje 235 . 3 .2. Slika 2.industrijski pogoni. Mješoviti sustav odvodnje Mješovitim se naziva sustav odvodnje kod kojeg se sve skupine otpadnih voda odvode istim (zajedničkim) kanalima ili kolektorima.2::02 Shema mješovitog sustava odvodnje (a) ( ) pogonska shema. 7 .2.ispust.

3 – slivnik. kih t d ih d Na slici 2. prije upuštanja industrijskih otpadnih voda u zajednički kolektor potrebno ih je podvrći predtretmanu. 5 – kolnik 236 . 2 – priključak kućanskih i industrijskih otpadnih voda. dakle. pročistiti d razine i k kt či titi do i karaktera zagađenosti k ć đ ti kućanskih otpadnih voda.2::03 Položaj kanala i kanalskih priključaka u poprečnom presjeku ulice s mješovitim sustavom odvodnje 1 – kolektor. U suprotnom. 4 – priključak oborinske vode. Slika 2.Kod K d predočene sheme ovog sustava pretpostavljeno j d i d d č h lj je da industrijske otpadne vode ne sadrže ij k d d dž agresivne i štetne sastojke koji bi negativno utjecali na izgrađenu ili planiranu kanalizaciju i na predviđeni proces zajedničkog pročišćavanja otpadnih voda.2::03 prikazan je položaj kanala i kanalskih priključaka u poprečnom presjeku ulice s mješovitim sustavom odvodnje.

(b2) i (b3) kišno razdoblje Zbog uvažavanja ekonomičnosti i činjenice da su oborinske vode manje onečišćene od kućanskih.2::04 Dubina vode u kanalima kod mješovitog sustava odvodnje (a) sušno razdoblje. slika 2.Osnovno količinsko opterećenje ovakvih sustava uzrokuju oborinske vode. na mješovitim se sustavima izvode preljevne građevine (kišni preljevi). s kojima se u vrijeme jakih kiša rasterećuje kanalski sustav izravnim ispuštanjem razrijeđenih voda u prijemnik. (b1).2::04. slika 2. 237 .2::05. pošto je za prosječno stanje odnos kućanskih i oborinskih voda ≈ 1:40 do 1:60 (u graničnim slučajevima i 1:100). Zato kod mješovitih sustava odvodnje f funkcionalne dimenzije kanala proizlaze kao rezultat potrebnog prihvata oborinske vode. Slika 2.

2 – kolektor. (b1) i (b2) kišno razdoblje Qs – protok otpadne vode koji dotječe u sušnom razdoblju. 4 – kolnik 238 . 3 – odvodni kolektor (prema prijemniku). Qo – protok otpadne vode koji otječe kolektorima.2::05 Načelo rada kišnih preljeva (a) sušno razdoblje.Slika 2. Qr – protok otpadne vode koji se ispušta u prijemnik 1 – okno kišnog preljeva.

239 .s jednim kišnim preljevom.s dva kišna preljeva. bazirana je na uvjetu koji proizlazi iz sanitarnih normi ispuštanja otpadnih voda u recipijent i proračunava se u ovisnosti od lokalnih prilika. analizirana tri varijantna tehnička rješenja: A . hidroloških karakteristika kanaliziranog područja i samopročišćavajuće sposobnosti prijemnika. pri čemu kod graničnog razrjeđenja: Qo = Qu = (1 + n )Qs (2. n [1]. C . Na slici 2.bez kišnih preljeva preljeva.2::06 prikazan je značaj primjene kišnih preljeva kod mješovitog sustava odvodnje. Pri tome su. dok se nadolaskom kiše formira mješovito otjecanje. B .2-01) dolazi do rasterećenja razrijeđene otpadne vode. u svojstvu primjera. Vrijednost koeficijenta razrjeđenja.U sušnom razdoblju kolektorom protječu samo kućanske i industrijske otpadne vode.

Di – promjer kanala. 8 – granica područja odvodnje 240 .2::06 Primjena kišnih preljeva kod mješovitog sustava odvodnje A. 6 – ispust. g . p j . KP1 i KPn – kišni preljevi. 2 – glavni kolektor. 1 – sporedni kolektori. 4 – ispust razrijeđene vode. p j .Slika 2. 7 – prijemnik. 3 – glavni odvodni kolektor. 5 – uređaj za pročišćavanje. B i C – varijantna rješenja i-i – oznaka poprečnog presjeka g p p gp j glavnog kolektora.

2::07. slika 2. 241 . (2) nepotpuno razdjelni. Razdjelni sustav odvodnje Ovaj sustav može biti: (1) potpuno razdjelni. garaža i sl. kanalska mreža obično ne može prihvatiti svu palu oborinu pa može doći do poplavljivanja nižih područja gradskih aglomeracija (podruma.).2. 2. (1) Potpuno razdjelni sustav izvodi se s dvije odvojene kanalske mreže. od kojih jedna služi za odvodnju oborinskih voda a druga za kućanske i industrijske otpadne vode.1 – 2. kolektora. Na slici je pretpostavljen karakter industrijskih otpadnih voda kao i kod predočene sheme mješovitog sustava odvodnje.Osnovne mane mješovitog sustava odvodnje sadržane su u činjenicama da je u sušnom razdoblju brzina vode obično mala što uzrokuje taloženje na dnu kolektora te da u vrijeme jakih pljuskova mala.

4 – ispust oborinske vode. 2 – glavni kolektor. (b) shema tehničkog rješenja A. 8 – granica područja odvodnje t čišć d ij ik i d čj d d j Na slici 2. 7 – prijemnik. 242 .2::07 Shema potpuno razdjelnog sustava odvodnje (a) pogonska shema. B i C – industrijski pogoni. 6–i ispust pročišćene vode. I – kanali za kućansku i industrijsku otpadnu vode.2::08 prikazan je položaj kanala i kanalskih priključaka u poprečnom presjeku ulice s potpuno razdjelnim sustavom odvodnje odvodnje. II – kanali oborinske vode 1 – sporedni kolektori.Slika 2. 3 – glavni odvodni kolektor. 5 – uređaj za pročišćavanje.

ali svaka nakon separatnog pročišćavanja. 5 – priključak kućanskih i industrijskih otpadnih voda. 3 – slivnik. kućanske i ostale industrijske otpadne vode (industrijske nakon predtretmana) skupno odvode na zajednički uređaj za pročišćavanje.Slika 2. te nakon pročišćavanja ispuštaju u prijemnik.2::07 moguća su i rješenja: (a) izravnog ispuštanja u prijemnik (bez pročišćavanja) samo oborinskih voda. dok se kućanske i industrijske otpadne vode također ispuštaju odvojeno. 2 – kolektor kućanskih i industrijskih otpadnih voda. (b) izravnog ispuštanja u prijemnik oborinskih i uvjetno čistih industrijskih otpadnih voda dok se voda. 6 – kolnik Pored sheme prikazane na slici 2. 243 .2::08 Položaj kanala i kanalskih priključaka u poprečnom presjeku ulice s potpuno razdjelnim sustavom odvodnje 1 – kolektor oborinske vode. 4 – priključak oborinske vode.

rigola i otvorenih kanala. 244 . (2) Nepotpuno razdjelnim sustavom naziva se sustav odvodnje namijenjen za odvodnju samo kućanskih i zagađenih industrijskih otpadnih voda. 2. jer se izvode dvije odvojene kanalske mreže. se također sastoji od odvojenih kanalskih mreža kao i potpuno razdjelni sustav. u sanitarnom pogledu ovaj sustav je povoljan jer se sve kućanske vode odvode na uređaj za pročišćavanje pročišćavanje. Oborinske i uvjetno čiste industrijske otpadne vode odvode se ravno u prijemnik na najjednostavniji način putem jaraka. Međutim.Potpuno razdjelni sustav odvodnje je načelno skuplji od mješovitog. Ostale. a također i najviše zagađeni prvi dotoci oborinske vode od jakih pljuskova. kojima se voda od pranja ulica i oborina malog intenziteta. s razlikom što su na oborinskim kanalima izvedeni razdjelni kišni preljevi.1 – 3.2::09. Polurazdjelni sustav odvodnje Polurazdjelni sustav odvodnje. razmjerno čiste oborinske vode. automatski vode u kanalsku mrežu industrijsko – kućanske odvodnje i pripadnim kolektorom odvode prema uređaju za pročišćavanje. slika 2. upuštaju se izravno u prijemnik. Q1. Q2. Ovaj sustav je jefininiji jer je izbjegnuta izvedba oborinskie kanalizacije.2.

(b) shema tehničkog rješenja A. 5 – ispust oborinske vode.2::10(a) predočuje režim rada kišnog preljeva kod polurazdjelnog sustava u vrijeme malih dotoka oborinskih voda (ili dotoka od pranja ulica).2::10 prikazano je načelo rada razdjelnog kišnog preljeva. I – kanali za kućansku i industrijsku otpadnu vode. 8 – prijemnik. 7 – ispust pročišćene vode.B i C – industrijski pogoni. 6 – uređaj za pričišćavanje. dok slika 2. II – kanali za oborinsku vodu 1 – sporedni kolektori. 3 – glavni odvodni kolektor. 4 – razdjelni kišni preljevi. Slika 2. 2 – glavni kolektor. 245 .Slika 2.2::09 Shema polurazdjelnog sustava odvodnje (a) pogonska shema.2::10(b) prikazuje režim rada kišnog preljeva u vrijeme intenzivnih kiša. 9 – granica područja odvodnje Na slici 2.

246 .2. najčešće nastaje kao rezultat širenja gradova. (b) kišno razdoblje 1 – kanal oborinske vode. 3 – kanal kućanske otpadne vode 2. Kombinirani sustav odvodnje Kombinirani sustav odvodnje. dok se u novijem dijelu izvodi razdjelni sustav. 2 – odvodni kanal oborinske vode prema prijemniku.2::11. slika 2.2::10 Načelo rada kišnog preljeva (a) sušno i kritično razdoblje.1 – 4.Slika 2. kada se u starijem dijelu grada zadrži mješoviti sustav.

2 – kišni preljev. dok se za oborinske vode koje ne mogu prihvatiti postojeći kolektori mješovite odvodnje izgrađuje separatna odvodnja oborinskih voda s njihovim izravnim ispuštanjem u prijemnik. *** 247 . B – područje s razdjelnim sustavom odvodnje I – kanali mješovite odvodnje.2::11 Shema kombiniranog sustava odvodnje A – područje s mješovitim sustavom odvodnje. III – kanali za oborinsku vode j j j p 1 – ispust oborinske vode. 6 – granica područja odvodnje Primjena kombiniranog sustava odvodnje zasniva se na činjenici da su u sušnom razdoblju kolektori mješovite odvodnje djelomično ispunjeni otpadnim vodama tako da je na njih moguće vodama. 3 – uređaj za pročišćavanje. 5 – prijemnik. priključiti kućanske i industrijske otpadne vode novih aglomeracija. 4 – ispust pročišćene vode.Slika 2. II – kanali za kućanske i industrijske otpadne vode.

2. (b) sanitarnih zahtjeva i (c) tehničko – ekonomskih proračuna. 2. Tečenje pod tlakom je kod gravitacijskog sistema nedopustivo. SUSTAVI ODVODNJE PREMA POGONSKOM REŽIMU Ž 2. jer bi došlo do plavljenja otpadnim vodama priključnih mjesta (naročito nižih i podrumskih dijelova zgrada) i objekata sustava j odvodnje.2 – 1. pri čemu se osigurava kompletno gravitacijsko otjecanje. slika 2. Gravitacijski sustav odvodnje Zbog pouzdanosti u radu i minimalnih pogonskih troškova sustav odvodnje se uvijek nastoji izvesti kao potpuni gravitacijski sustav s tečenjem sa slobodnim vodnim licem. njegov karakter).2.2::12. Kod trasiranja kanala vrlo su bitne topografske prilike. (topografije gustoće i načina izgrađenosti naselja položaja prijemnika prema slivnom području i naselja. 248 .Odabir između opisanih sistema odvodnje treba provesti na osnovi analize (a) lokalnih uvjeta (topografije.2.

već se kućanske i zagađene industrijske otpadne vode nižih zona crpkama potiskuju do visinske lokacije (prekidnog okna) odakle je osigurano gravitacijsko otjecanje. 2 – glavni kolektor. neopravdana.2. Kombinirani sustav odvodnje se najčešće izvodi kada se zbog lokalnih topografskih prilika ne može osigurati gravitacijska odvodnja cjelokupnog područja odvodnje. 3 – glavni odvodni kolektor. slika 2 2::13 budući da je izgradnja kompletno potisnog sustava gotovo uvijek gospodarski 2. 6 – prijemnik.2::13. 5 – ispust.2::12 Shema gravitacijskog sustava odvodnje 2 2::12 1 – sporedni kolektori. Kombinirani sustav odvodnje Ovakav se sustav izvodi kao gravitacijsko – potisni sustav kod kojega je pretežni dio gravitacijski.2 – 2. 7 – granica područja odvodnje 2.Slika 2. 4 – uređaj za pročišćavanje. 249 .

7 – uređaj za pročišćavanje. pošto bi inzistiranje na rješenju s kompletnom gravitacijskom odvodnjom uvjetovalo izvedbu kanala ili kolektora na dubinama kod kojih iskop postaje ekonomski neprihvatljiv. 6 – prekidno okno.2::13 Shema kombiniranog sustava odvodnje 1 – sporedni kolektori. tako da se kućanske i industrijske otpadne vode iz sabirnih spremnika. 5 – potisni cjevovod. 4 – crpna stanica. U praksi se ponekad izvodi i varijantno rješenje u odnosu na prethodno. 250 . 9 – prijemnik. 2 – glavni kolektor. Slika 2. 3 – glavni odvodni kolektor.Ovakvi su slučajevi u praksi dosta česti. u koje se ove vode dovode gravitacijski. 8 – ispust. crpkama prepumpavaju potisnim cjevovodom do prekidnog okna. Dodatni razlog za izvedbu ovakvog sustava odvodnje može biti i stoga što je u nekim područjima odvodnje visoka razina podzemne vode ili se radi o nepovoljnim geomehaničkim prilikama. 10 – granica područja odvodnje *** p p j j j p .

Stoga su u tablici 2.Potisni dio kanalizacije se može primijeniti i za priključke niže od glavnog gravitacijskog kolektora.2::I prikazana uobičajena razdoblja izgradnje za dijelove sustava odvodnje. 251 . Crpna vakuumska stanica kojom se održava potlak u kanalskoj mreži obično se nalazi kraj prekidnog okna ili uređaja za pročišćavanje. (kompletne ili u kombinaciji s gravitacijskom). 2. pojedinih iznimno nisko smještenih priključaka. Time se smanjuje dubina ukapanja glavnog kolektora jer se ne predviđa gravitacijsko priljučenje kolektora. koja je slična prethodnoj. U sabirnim spremnicima pojedinih zgrada (ili grupe zgrada) ugrađuje se vakuumske zatvarač koji se otvara kada se u spremniku sakupi određena količina otpadnih voda Vakuumski zatvarač se zatvara nakon što je usisana otpadna voda i tako voda.2.3. s razlikom da se u glavnom vakuumskom cjevovodu održava potlak. rjeđe. Napomenimo da su iako danas još u praksi rjeđe moguća rješenja i vakuumske kanalizacije su. PROJEKTNO RAZDOBLJE Analogno kao i kod vodovoda potrebno je prilikom projektiranja sustava odvodnje odabrati projektna razdoblja za glavne grupe objekata. se održava potlak u cijeloj ili dijelu kanalske mreže.

VRSTA OBJEKTA OSOBINE PROJEKTNO RAZDOBLJE RP [g [godina] ] 40 do 50 Glavni kolektori i ispusti Skupo i teško povećanje kapaciteta Kod manjeg prirasta stanovništva i manje kamate (≤ od 3 [%] godišnje) Zamjena manjih cijevi je kroz duže razdoblje skuplja Crpne stanice i uređaji za pročišćavanje 20 do 25 Kolektori profila preko 400 [mm] 20 do 30 Tablica 2.2::I Projektna razdoblja za objekte sustava odvodnje 252 .

2 3 1 KUĆANSKE OTPADNE VODE Prilikom određivanja količina kućanskih otpadnih voda koriste se: (1) specifična potrošnja vode. j p . (2) broj stanovnika. 253 . 2.2. konačne faze razvoja. qsp [l stanovnik-1 d-1]. a s druge strane na podacima o oborinama (za oborinske vode) i podacima o procjeđivanju podzemne vode (za procjedne vode). koje je potrebno odvesti sustavom odvodnje.1.3. Nk [stanovnika]. Analiza mjerodavnih količina otpadnih voda temelji se s jedne strane na podacima o potrošnji voda (za kućanske i industrijske otpadne vode). 2 3 MJERODAVNE KOLIČINE OTPADNIH VODA Mjerodavne količine otpadnih voda čine količine kućanskih. odnosno kraja projektnog perioda. oborinskih i procjednih voda. Zato će se u nastavku prikazati metodologija proračuna mjerodavnih količina za sve četiri skupine otpadnih voda. industrijskih. izražene u vremenskoj jedinici.3.

254 . budući da svaka industrija ima specifične proizvodne procese. količina ovih voda prvenstveno ovisi o stupnju sanitarno – tehničke opremljenosti stanova.Prema tome.1. Naravno dio pitke vode se troši za namjene koje ne podliježu odvodnji (npr polijevanje vrtova i (npr.3-01 do 1. Ove namjene iznose u prosjeku 10 do 15 [%] ukupne dnevne potrošnje vode.3.3. što ovisi o karakteru naselja i održavanju vodoopskrbnih objekata.3-06 određuju se konzumne potreba stanovništva za pitkom vodom koje se osiguravaju iz vodovoda. parkova. izgrađenosti naselja. INDUSTRIJSKE OTPADNE VODE Mjerodavne količine industrijskih otpadnih voda u najtješnjoj su vezi s primijenjenim tehnološkim procesom. postojanju odvodnje i klimatskim prilikama. Naravno. 2. gj j p p j j j Metodologija definiranja specifične potrošnje vode i broja stanovnika obrazložena je u točki 1. Izrazima 1. U slučaju izraženijih gubitaka na vodovodnoj mreži spomenuto umanjenje može iznositi i preko 30 [%]. kvaliteti i cijeni vode. gubici u vodovodnoj mreži).2.

sheme tehnološkog procesa i lokalnih uvjeta. Zato količine industrijskih otpadnih voda iz literature mogu poslužiti amo kao orijentacijski pokazatelji. dakle. tehnološki procesi većine industrija se vremenom usavršavaju. Također.U stručnoj se literaturi često nalaze podaci o količinama otpadnih voda. Međutim u primjeni takvih podataka treba biti obazriv iz dva razloga razloga. jer razlike u odnosu na podatke iz literature mogu biti višestruke. jer je od bitnog značenja i poznavanje režima ispuštanja industrijskih otpadnih voda iz pojedinih tehnoloških procesa. potrošnja vode po jedinici proizvoda znatno varira i često je vrlo različita čak i u analognim poduzećima. 255 . respektirajući konkretne zahtjeve. sam podatak o količini potrebne vode u industriji obično nije dostatan za određivanje mjerodavne količine otpadne vode. Stoga se količina i režim ispuštanja industrijskih otpadnih voda najbolje određuje anketom kod proizvodnih tehnologa. Međutim. budući da ovisi od tipa primijenjene opreme. najčešće po jedinici proizvoda. Prvo. čime se mijenja i potreba za vodom. posebno od slučaja do slučaja. uvjeta Drugo.

3.maksimalan protok s promatranog slivnog područja.3. 2. 256 .3-01) gdje su: Qmax c .koeficijent otjecanja [1] otjecanja. odnosno koje u svom proizvodnom procesu ili ne sadrže značajnih količina industrijskih otpadnih voda ili sanitarne vode u ukupnoj otpadnoj vodi sudjeluju sa značajnim iznosom. zapošljavaju velik broj radnika. [l s-1]. PR )A (2.Prilikom rješavanja industrijske odvodnje potrebno je uzeti u obzir i količine vode koje se unutar pogona koriste za sanitarne svrhe Ovaj je podatak od naročitog značaja kod industrija koje svrhe. OBORINSKE VODE Proračun mjerodavnih količina oborinskih voda koje dotječu u kanalsku mrežu hidrološki je problem površinskog otjecanja U inženjerskoj se praksi površinsko otjecanje oborinskih voda najčešće određuje racionalnom metodom (racionalnom formulom) predstavljenom izrazom: Qmax = c i (to . PR )A = c i (tc . . [1].

asfaltne površine. [l s-1 ha-1]. budući da se p p j p ( p p p zapravo radi o kompoziciji različitih vrsta slivnih površina (npr. jednako vremenu sabiranja sliva oborina. krovovi. PR [godina]. i određenog povratnog razdoblja. sportska igrališta). [ha]. Kod toga je metodologija definiranja navedenih parametara slijedeća: (1) Određivanje koeficijenta otjecanja.veličina slivne površine. A . koji se formira na nekom slivnom području za slučaj kada je vrijeme trajanja oborina to. primjenom racionalne formule dobije se maksimalni protok. se kod problema odvodnje oborinskih voda s urbanih površina u pravilu svodi na definiranje srednje vrijednosti koeficijenta otjecanja. sliva. Qmax.i(to. tc [min]. (vremenu koncentracije) sliva. koju svaku ponaosob karakterizira određena vrijednost koeficijenta otjecanja. Dakle.PR) – mjerodavna jačina oborina određenog trajanja to [min] jednakog vremenu sabiranja P trajanja. c. tablica 2. [min].3::I. tc. 257 . parkovi.

3::I Vrijednosti koeficijenata otjecanja prema Frühlingu (1903) u ovisnosti o vrsti slivne površine 258 .Tablica 2.

veličina i-te slivne površine. [1].koeficijent otjecanja i-te slivne površine. to. [ha]. csr. A . i ponavljanja. analiziranog profila kanalske mreže. Ai .3::01. to. (2) Određivanje mjerodavne jačine oborina. ukoliko kod otjecanja s tih područja unutar jedinstvene aglomeracije postoje bitne razlike. i(to. tj. gdje su znatno veća otjecanja u središnjim nego li u perifernim dijelovima dijelovima.ukupna veličina obrađivanog sliva.PR). [ ]. Pomoću gornjeg izraza moguće je izračunati srednji koeficijent otjecanja pojedinih naselja ili pojedinih karakterističnih dijelova naselja. 259 . temeljeno je na statističkoj obradi podataka o oborinama. temeljem slijedećeg odnosa: csr = ∑ i =1 i =n ci Ai A (2. odnosno vrijeme koncentracije sliva. predstavlja podatak koji karakterizira trajanje otjecanja od najudaljenije točke kanaliziranog slivnog područja do gp . Ovo je primjereno većim gradovima.Tada se za mjerodavnu uzima srednja vrijednost koeficijenta otjecanja. u funkciji njihovog trajanja. ci . [ha]. PR. (a) Trajanje oborina.3-02) gdje su: j j j p . tc. na definiranju ITP odnosa. slika 2.

Slika 2.3-03) gdje su: tsl . 3 – otjecanje kanalom. 2 – otjecanje rigolom.3::01 Shema otjecanja oborinske vode 1 – otjecanje sa slivne površine. tr . [min] 260 . [min].vrijeme površinskog sabiranja oborinske vode. 4 – slivnik Ovo je vrijeme utvrđeno odnosom: to = tc = t sl + t r + t k (2.vrijeme površinskog otjecanja oborinske vode rigolima do slivnika. [min]. tk .vrijeme otjecanja oborinske vode kanalima do analiziranog profila kanalske mreže.

vr . što je inače relativno teško točno definirati. du j a go a. [1]. j p g j j p g j p p j Budući da određivanje vremena površinskog otjecanja prema gornjem izrazu pretpostavlja poznavanje brzine oborinske vode u rigolima. 261 .3-04) gdje su: β .brzina oborinske vode na kraju rigola. za praktične potrebe proračuna zadovoljava se s vrijednošću vremena površinskog otjecanja. tsl. [ ]. [m].duljina rigola. β = 1. obično se uzima s vrijednošću tsl = 10 [min].koeficijent. tr. Lr .(i) Vrijeme površinskog sabiranja. Obično se uzima. koji uzima u obzir postupni porast brzine oborinske vode u rigolima. [m s-1]. rigolima do slivnika definirano je izrazom: tr = β Lr 60 vr (2. (ii) Vrijeme površinskog otjecanja. što približno odgovara srednjoj vrijednosti jediničnog sliva i ravničarskoj strukturi terena s prosječnom učestalošću vodonepropusnih ploha. tr = 5 [min].25.

(i)
tk =

Vrijeme otjecanja kanalima, tk, do analiziranog profila kanalske mreže dano je izrazom:

∑v 60
i =1

υ

i=n

Li
i

(2.3-05)

gdje su: ‫ - ט‬koeficijent, [1], koji uključuje popunjavanje protočnog profila kanala kod pojave kiše, odnosno postupni porast brzine oborinske vode. Obično se uzima, ‫,0.2 = ט‬ n - broj kanalskih dionica, [1], Li - duljina i-te kanalske dionice [m] i te dionice, [m], vi - brzina oborinske vode u i-toj kanalskoj dionici, [m s-1]. Iz izraza 2.3-05 je vidljivo da za definiranje vremena otjecanja oborinske vode kanalima također f treba znati brzinu oborinske vode u tim kanalima. Za njeno je pak određivanje potrebno znati protok koji se upravo preko mjerodavnog intenziteta oborina želi proračunati. Prema tome, rješenje je jedino moguće dobiti iterativno, pretpostavljajući brzinu oborinske vode u kanalima i posredstvom nje zaključno definirati mjerodavnu jačinu oborina, te pomoću izraza 2.301 izračunati količinu oborinske vode, koja onda predstavlja ulazni podatak hidrauličkog proračuna uk kanalskoj mreži. l k j ži

262

Ako se proračunom dobije vrijednost brzine oborinske vode u kanalima jednaka pretpostavljenoj, čitav se proračun usvaja kao konačan U protivnom se iterativni postupak ponavlja sve dok konačan. proračunata brzina ne bude (u granicama zahtijevane točnosti) jednaka pretpostavljenoj. Striktno pridržavanje prethodno objašnjenog postupka znatno usložnjava iznalaženje mjerodavne jačine b i j či oborina, a d t većinom nema nekog praktičnog značenja na t č da to ći k ktič č j točnost k t konačnog proračuna. č č Osim toga, kod suvremenih se rješenja odvodnje oborinskih voda javlja tendencija odabiranja manjih vrijednosti trajanja mjerodavnih oborina u odnosu na vrijednosti dobivene prethodno izloženom metodologijom. Npr. u Njemačkoj, Švicarskoj i većini drugih zapadno evropskih zemalja trajanje j d t j j mjerodavne kiš obično se uzima s vrijednošću to = 15 [ i ] a u R iji s vrijednošću kiše bič i ij d šć [min], Rusiji ij d šć to = 20 [min], uz napomenu da se interpretacija daljnjeg otjecanja obavlja uz korekciju produljenja trajanja mjerodavne oborine, čime se uključuje smanjenje računskog dotoka, odnosno uvažava se značaj retardacije u otjecanju. Stoga se za praksu preporuča preliminarno odabrati trajanje mjerodavne oborine, to = 15 do 20 [min]. (b) Povratno razdoblje mjerodavne oborine, PR, karakterizira učestalost pojave potpunog kapacitiranja (oborinske) kanalske mreže. Odabire se analizom pratećih posljedica uslijed oborina određenog povratnog razdoblja s obzirom na odabrane dimenzije kanala. Ovaj se pojam ni u kom slučaju ne smije poistovjetiti s projektnim razdobljima mjerodavnim za dimenzioniranje drugih objekata sustava odvodnje.

263

Na slici 2.3::02 prikazane su tri veličine kanala za odvodnju oborinskih voda s istog slivnog područja, područja ali za druge povratne periode mjerodavnih oborina oborina. Vidljivo je da se smanjenjem povratnog razdoblja potrebne dimenzije kanala bitno smanjuju. Time se ujedno smanjuju i troškovi izvedbe kanala, tako da je logična primjena što nižih povratnih razdoblja mjerodavne j či oborina. d blj j d jačine b i

Slika 2.3::02 Dimenzije kanala u funkciji povratnog razdoblja mjerodavne jačine oborina

Međutim, s druge se strane postavlja pitanje kolike su moguće štete kao posljedica funkcionalne poddimenzioniranosti kanala uzimanjem niskih vrijednosti povratnih razdoblja, a s time i manjih intenziteta oborina. Budući da se posljedice toga prvenstveno očituju u zadržavanju vode na slivnim površinama, zatim u formiranju djelomičnih površinskih tokova, a tek iznimno u pojavi manjih šteta zbog ulaska vode u podrume, garaže i sl., logično je da povratno razdoblje mjerodavnih oborina treba razmatrati uz drukčije uvjete nego je to slučaj kod npr. regulacije prirodnih vodotoka, kada se radi zaštite od poplava obično računa s povratnim periodima velikih voda reda veličine stotinu i više godina.
264

(3) Određivanje veličine slivne površine. Odabiranje konkretne vrijednosti unutar ovog intervala preporuča se vezati uz sisteme odvodnje. uvažavajući parametre koji su od značajnijeg utjecaja za donošenje odluke o odabiranju određenog povratnog razdoblja.3. najčešće postupkom planimetriranja. Kao najčešće navode se sljedeće preporuke: 265 . ruskih) za proračun dotoka procjednih voda. PROCJEDNE VODE Procjenu količina procjednih voda koje će dospjeti u kanalsku mrežu vrlo je teško provesti. j j . Ova količina ovisi o hidrogeološkim prilikama. provodi se s geodetskih podloga (karata) g j g j . odnosno preporuka (naročito američkih.Stoga se računsko ponavljanje oborina za kanalsku odvodnju obično uzima od 0 5 do 3 0 godine 0.0 godine. (ii) za razdjelne sustave odvodnje. održavanju kanalizacijske mreže i sl.5 do 1 godine. vrsti i kvaliteti spojeva. s time da se kod svakog konkretnog slučaja provedu detaljnije analize. PR = 0. tako da se orijentacijski mogu usvojiti slijedeće vrijednosti: () (i) za mješovite sustave odvodnje. veličini urbaniziranog slivnog područja. 2. PR = 1 do 2 (iznimno 3) godine. ( )g . razmaku i dubini ukapanja kanala.5 3. A.4. j p p p j odgovarajućeg mjerila. U inženjerskoj praksi postoji mnoštvo iskustvenih podataka.

(b) dotok procjednih voda iznosi 10 do 20 [l stanovnik-1 d-1]. Kod toga je potrebno izračunati slijedeće karakteristične protoke (količine) otpadnih voda: 266 .2 do 30 [m3 d-1 ha-1].5. načelno ne dominiraju (ili su čak zanemarivi) u ukupnoj količini otpadnih voda. PROJEKTNE KOLIČINE OTPADNIH VODA Određivanje funkcionalnih dimenzija objekata sustava odvodnje provodi se na temelju njihovog hidrauličkog opterećenja. pročišćavaju i ispuštaju. (c) dotok procjednih voda iznosi 3 do 5 [%] maksimalnog satnog protoka kućanskih otpadnih voda ili 10 do 15 [%] srednjeg dnevnog protoka svih otpadnih voda voda. Mada na prvi pogled ovi podaci sugeriraju mogućnost uzimanja količina procjednih voda u relativno širokim granicama. (d) maksimalni dotok procjednih voda iznosi 45 [l d-1] na 1 [km] duljine i 1 [mm] promjera kanala. odvode. gdje se uzima u obzir zbirna količina svih skupina otpadnih voda koje se sakupljaju. (e) dotok procjednih voda s kanalizirane slivne površine iznosi 0. osim u nekim posebnim slučajevima. Zato se procjedne vode ne uzimaju u obzir kod proračuna mješovite i oborinske kanalizacije već jedino kod kanalizacije. proračuna kanalizacije kućanskih i industrijskih otpadnih voda.(a) gornja granična vrijednost dotoka procjednih voda jednaka je protoku kućanskih otpadnih voda analiziranog kanala kanala.3. ipak treba napomenuti da oni. 2.

(2) najveći dnevni i najveći satni protok (sušni i kišni). 267 . (3) najmanji satni protok. već će se to učiniti prilikom opisa samih građevina. Budući da će o kanalizacijskim građevinama biti govora u narednim izlaganjima.(1) najveći dnevni i srednji satni protok. Koji je od ovih protoka (ili njihova kombinacija) mjerodavan za hidraulički proračun ponajprije ovisi o vrsti i režimu rada sustava odvodnje i građevina kanalizacijske mreže. ovdje se iz metodoloških razloga neće ulaziti u detaljniju specifikaciju mjerodavnih količina otpadnih voda za njihov hidraulički proračun.

odnosno odvodnju otpadnih voda. radi sakupljanja i odvodnje otpadnih voda.2. p j p j p j Glavni kolektori su odvodnici koji primaju na sebe niz sporednih kolektora. Kanalizacijski kanal ili kolektor je kanal ili cijev određenog oblika koji služi za sakupljanje. 268 . Glavni odvodni kolektor je kolektor koji sve sakupljene vode odvodi do uređaja za pročišćavanje ili j j pj j p j do ispusta. KANALIZACIJSKE MREŽE Kanalizacijsku ili kanalsku mrežu čini ukupnost glavnih i sporednih . Sporedni kolektori su odvodnici koji primaju na sebe niz priključaka.4. međusobno spojenih preko pojedinih objekata sustava odvodnje u funkcionalnu cjelinu.9. g j Osnovni zahtjevi koji se postavljaju kod kanalizacijske mreže istovjetni su onima kod vodovodne mreže. specificiranim u uvodnom dijelu točke 1. s razlikom što se kriterij glatkoće unutarnjih j p j j j p j pj j j stijenki kanala postavlja radi smanjenja otpora tečenju i sprječavanja taloženja u kanalima. p j p p j j kanala ili kolektora. Kanalizacijska mreža je osnovni objekt sustava odvodnje i nerijetko čini preko 95 [%] ukupne izgradnje.

Ovdje će se također iznijeti ograničenja projektnih parametara kanalizacijskih mreža. azbest cementne. (6) načinu tečenja vode: sa slobodnim vodnim licem i kombinirane (sa slobodnim vodnim licem i pod tlakom). (od ) (4) funkciji: sabirne i odvodne. (5) pogonskom režimu: gravitacijske i kombinirane (gravitacijsko – potisne). radijalne. armiranobetonske. prstenaste. razgranate i zonirane. plastične. pogonskom režimu i načinu tečenja bilo prethodno govora. (3) materijalu izvedbe: betonske. t prikazivanje k l te ik i j kanalizacijske mreže u projektu.Podjela kompletnih kanalizacijskih mreža ili njihovih dijelova najčešće se provodi prema: (1) shemi mreže: poprečne. (2) obliku kanala: otvorene i zatvorene. obuhvatne. li ij k ž j kt 269 . čelične. Podjela kanalizacijskih mreža ili njihovih dijelova prema prva tri kriterija opisat će se odvojeno u narednim točkama. dok je o funkciji. način ugradnje i i iti d j ispitivanja k j kanala. keramičke ( kamenštine) i lijevano željezne. uzdužne. a i dodatno će se zajedno obraditi u zasebnoj točki koja će se odnositi na hidraulički proračun mreže.

rješenje prometnica.2.1. 270 . SHEME KANALIZACIJSKIH MREŽA Pod shemom kanalizacijske mreže podrazumijevamo situacijski oblik mreže (s pripadnim objektima) unutar kanaliziranog urbanog područja. S obzirom na izraženu raznovrsnost i međusobnu povezanost ovih faktora postoji nekoliko osnovnih shema kanalizacijskih mreža slika 2 4::01 kao npr : mreža.4::01(a). hidrogeološki uvjeti. slika 2.: (a) Shema poprečne (okomite. uvjeti zemljišta.4::01. 2. a otpadne vode se transportiraju ili do uređaja za pročišćavanje ili (ako se radi o uvjetno čistim vodama – npr. oborinskim) izravno ispuštaju u prijemnik. Shema kanalizacijske mreže se pravi prema tehnički – ekonomskom rješenju sistema odvodnje. npr.4. kod koje se pojedini dijelovi (zone) urbanih područja (naselja) kanaliziraju mrežom sekundarnih kolektora spojenih na glavne kolektore koji su položeni okomito na prijemnik. položaj prijemnika u odnosu na područje koje se kanalizira) i perspektivnog razvoja kanalizacijske mreže. normalne) kanalizacijske mreže. uz uvažavanje relevantnih lokalnih činilaca (reljef.

na svakoj strani po j d k j t i jedan. Karakterstično je da su ovom shemom pretežno rješavani stariji sustavi odvodnje kada se nastojalo otpadne vode gravitacijski odvodnje.Ova se shema svrsishodno koristi kod naselja smještenih uzduž obala prijemnika (rijeka. Sve otpadne vode prihvaćaju se glavnim kolektorom. T d se j d od njih spaja s d i ( bič sifonom) Tada jedan d jih j drugim (obično if ) da bi se pročišćavanje otpadnih voda obavilo na jednom uređaju.4::01(b). jer iziskuje nekoliko odvojenih uređaja za pročišćavanja (koji se najčešće nalaze u istom slivu). karakterizirana je (p ) j . (što kraćim putim i bez pročišćavanja) dovesti do prijemnika. Također. osnovna mreža kod ove sheme najčešće je paralelna i s prijemnikom. j međusobno paralelnim položajem glavnine sporednih kanala. Ako je urbano područje smješteno s obje strane prijemnika obično se izvode dva (paralelna) glavna k l kt l kolektora. 271 .4::01(c). slika 2. slika 2. (b) Shema obuhvatne kanalizacijske mreže. Danas je u pogonskom pogledu ova shema neprikladna. ( ). a potom glavnim odvodnim kolektorom transportiraju do uređaja za pročišćavanje. a na njega okomito (u smjeru najvećeg pada terena) priključuju se sekundarni kanali ili kolektori. jezera i mora) s manje – više izraženim padom terena prema prijemniku. ( ) (c) Shema uzdužne (paralelne) kanalizacijske mreže. što znatno poskupljuje ovakvo rješenje. Primjena ove sheme dolazi do izražaja u gotovo svim alternacijama kada je naselje formirano na relativno uskom pojasu paralelno s recipijentom. karakterizirana je položajem glavnog kolektora paralelno s prijemnikom.

Ova se shema primjenjuje u područjima kod kojih nije tehničko – ekonomski opravdano sve otpadne vode odvoditi prema jednom (središnjem) uređaju za pročišćavanje. Najčešće se koristi kod većih gradova koji su se postepeno širili ili su zbog topografskih prilika decentralizirani po stambenim zonama sa zasebnim sustavima odvodnje. (d) Shema radijalne kanalizacijske mreže. U protivnom.4::01(d). slika 2.Ako je naselje smješteno samo na jednoj obali prijemnika. radi se o lepezastoj uzdužnoj shemi (kao u predočenom primjeru). Ukoliko pak kanalizaciju pojedinih dijelova naselja nije moguće riješiti gravitacijskom odvodnjom. 272 . nego se to ostvaruje pomoću crpnih stanica. riječ je o jednostranoj uzdužnoj shemi. predočena je s nekoliko zasebnih j p j j g p j j j p j sustava odvodnje pojedinih zona unutar jedinstvenog područja odvodnje s radijalnim položajem glavnih kolektora od centra prema periferiji. tada se radi o (jednostranoj ili dvostranoj) uzdužnoj zonskoj shemi. U pogonskom pogledu nedostatak ove sheme istovjetan je onome kod sheme poprečne j kanalizacijske mreže.

7 – potisni cjevovod. 2 – glavni kolektor. (d) radijalna. (b) obuhvatna. 10 – prijemnik 273 . (g) zonirana 1 – sporedni kolektori. 5 – ispust.Slika 2. 3 – glavni odvodni kolektor. 8 – sifon. 4 – uređaj za pročišćavanje. 6 – crpna stanica. (f) razgranata. (c) uzdužna. 9 – granica područja odvodnje.4::01 Sheme kanalizacijskih mreža (a) poprečna. (e) prstenasta.

karakterizirana je dvjema (ili više) j p p j j zonama s neovisnim kanalizacijskim mrežama. U ovoj su shemi sporedni kolektori obično kratki i manjih profila. sl. (f) Shema razgranate kanalizacijske mreže. Pri tome je vrlo često da se na toj lokaciji. slika 2. odnosno formiranja novih prigradskih. prigradskih ili kada topografske prilike uvjetuju proširenje urbanog područja na više zona zona.4::01(e). pojavljuje potreba za izvedbom crpne stanice. odnosno čitavo urbanizirano područje. primjenjuje se u slučajevima kada je naselje smješteno na izraženom reljefnom području (brežuljak brdo i sl ) pri čemu vododjelnica (brežuljak. sustav odvodnje je jedinstven. slika 2. 274 . (g) Shema zonirane kanalizacijske mreže. već niz sekundarnih kolektora kojima se otpadne vode odvode prema najnižoj lokaciji područja odvodnje. Međutim. Polaganjem dvaju (obodnih) glavnih kolektora u obliku prstena po najnižim (perifernim) dijelovima naselja obuhvaćaju se svi sekundarni kolektori. pri čemu pojedine zone u topografskom pogledu gravitiraju nekoj najnižoj t čki t f k l d iti j k j j iž j točki. dok se (obodni) glavni kolektori spajaju u glavni odvodni kolektor kojime se otpadne vode odvode na zajednički uređaj za pročišćavanje.4::01(f).(e) Shema prstenaste kanalizacijske mreže. radi mogućnosti daljnjeg transporta otpadnih voda do uređaja za pročišćavanje. Ova se shema pretežno koristi ili kod proširenja starih naselja.). razgraničuje naselje na više lokalnih slivnih zona. slika 2. usprkos podjele naselja na neovisne zone.4::01(g). budući da se sve otpadne vode dovode (gravitacijski ili crpljenjem) do zajedničkog uređaja za pročišćavanje. Ova se shema obično primjenjuje na urbanim područjima s vrlo razvijenim reljefom ili u slučajevima etapne izgradnje (što joj je naročita pogodnost). ne sadrži posebno izražen glavni (odvodni) kolektor.

(II) zatvoreni. jer kanal nema pokrovnu konstrukciju. oborinskih). (II) Pod zatvorenim kanalima podrazumijevaju se kanali kod kojih se cijeli profil nalazi u zatvorenoj konstrukciji. KANALIZACIJSKE MREŽE PREMA OBLIKU KANALA Ponajprije. kanali ili kolektori mogu biti: (I) otvoreni.2. d t ih l b d ih ši Kanali zatvorenog tipa obavezno se primjenjuju na kanalskoj mreži unutar urbanog područja. (I) Kod otvorenih kanala je vodno lice vidljivo.9::11(a). Ovi kanali se mogu koristiti isključivo za odvodnju relativno čistih voda (npr oborinskih) odnosno (npr. slika 1. kao i kod glavnih vodovodnih dovodnih kanala. u pravilu potpuno ukopanoj i k t k iji il t k j ispod prometnih ili slobodnih površina.4. Pretežno su. voda koje u sanitarnom pogledu nisu opasne za okolinu. trapeznog oblika.2. 275 .

H < B. r .4::02. (1) Prema obliku profila uobičajeno je zatvorene kanale.Osnovna podjela ovih kanala je moguća prema: ( ) (1) obliku profila. svrstati u tri osnovne skupine: (a) kanali kružnog oblika. slika 2. B = H = 2r = D. polukružnog i pravokutnog) oblika.širina kanala.visina kanala [m] kanala. (c) kanali stlačenog (potkovičastog i kapastog) oblika. [m]. [m].promjer kanala. H > B. 276 . p .radijus kanala. [m]. D . gdje su: dj B . H . [m]. (2) veličini profila. (b) kanali izduženog (jajolikog.

(b2) jajoliki okrenuti oblik. (b3) jajoliki okrenuti oblik s kinetom.4::02 Karakteristični oblici kanala (a) kanali kružnog oblika. (b5) pravokutni oblik zaobljenog dna.( ) (b1) jajoliki oblik.Slika 2. (b4) polukružni oblik. (c) kanali stlačenog oblika ( ) (a1) kružni oblik. (c2) kapasti oblik 277 . (b) kanali izduženog oblika. (a2) kružni oblik s kinetom . (b6) pravokutni oblik s kinetom (c1) potkovičasti oblik.

Po hidrauličkim osobinama ovi su kanali gotovo ekvivalentni kanalima kružnog oblika. (2) P Prema veličini profila zatvorene k liči i fil t kanale dij li l dijelimo na: (a) prohodne.Suvremena praksa građenja sustava odvodnje u najvećoj mjeri koristi kanale kružnog oblika. Smatra se da je visina kanala. čišćenja i popravaka. Kanali stlačenog oblika uglavnom se koriste umjesto kanala kružnog oblika kod presijecanja trase kanala s trasama podzemnih komunikacija koje ograničavaju punu visinu kružnog profila. granična veličina podjele kanala na prohodne i neprohodne. pretežno se koriste za plića ukapanja ispod intenzivno opterećenih prometnih površina. (b) neprohodne neprohodne. U protivnom. H = 1000 [mm]. zbog povoljnih preuzimanja statičkih i dinamičkih opterećenja. Jajoliki i polukružni kanali izduženog oblika. kanali su neprohodni. Prohodni kanali su oni čije dimenzije omogućuju ulazak radnika u kanale radi njihove revizije. Jedino su kod pravokutnih oblika kanala ove karakteristike nešto slabije. Ovakav oblik kanala posjeduje izrazito povoljne hidrauličke osobine i jednostavan je za industrijski način proizvodnje i montažu. 278 .

točka 1. (5) troškovi: nabave. (6) hidraulička hrapavost unutarnjih stijenki.9. Za cijevi koje se koriste i kod vodovoda ukazat će se samo na određene posebnosti s obzirom na njihovu primjenu u kanalizaciji. 2 4 3 KANALIZACIJSKE MREŽE PREMA MATERIJALU IZVEDBE Osnovni parametri izbora materijala izvedbe kanalizacijskih mreža jesu: (1) količina i svojstva otpadnih voda. elastičnost. transporta i montaže. (2) uvjeti zemljišta: geomehanički i hidrogeološki.4. i keramičke cijevi). (4) kvaliteta materijala: čvrstoća. vodonepropusnost i antikorozivnost.1.3. trajnost. (7) pogonska sigurnost.2. ovdje će se donekle opširnije opisati one vrste kanala ili cijevi koje se ne susreću kod izvedbe vodovodnih mreža (npr betonske (npr. (3) način izvedbe: kanali od tvornički izvedenih (montažnih ili polumontažnih) proizvoda i kanali građeni na licu mjesta. 279 . S obzirom da se za izvedbu kanala ili kolektora kanalizacijskih mreža pretežno koriste materijali koji se primjenjuju i za izvedbu vodovodnih mreža.

Betonske se cijevi pretežno koriste za odvodnju oborinskih voda.4.0 [m]. duljina. Stoga je kod odvodnje ovih otpadnih voda potrebna zaštita unutarnjih stijenki antikorozivnim sredstvom (npr.3::02. Kružne cijevi izvode se unutarnjeg promjera. ili bez nje. cijevi.0 (iznimno 2. budući da kućanske i industrijske otpadne vode obično sadrže agresivne sastojke koji razgrađuju stijenke cijevi. (b) kanala građenih na licu mjesta (u rovu). a jajolike najčešće dimenzija B/H = 300/450.Pri tome također kao i kod primjene vodovodnih cijevi treba imati na umu da svaki proizvođač tome. Ova vrsta kanala se može izgraditi od: (a) tvornički izvedenih cijevi. 500/750 i 600/900 [mm]. Betonski kanali Primjenjuju se kod kanalizacijskih mreža s tečenjem sa slobodnim vodnim licem licem. bitumenom). 400/600. D = 100 do 1200 [mm]. (a) Tvornički izvedene cijevi su obično kružnog i jajolikog oblika. L = 1.3 – 1. bitumenom) 280 . 2. slika 2. s podložnom stopom. kanalizacijskih cijevi raspolaže s prospektima proizvodnog asortimana gdje se mogu naći svi potrebni podaci o proizvodnom tipu cijevi.

281 . 2 – naglavak. Slika 2.Naredna mana betonskih cijevi ogleda se u relativno velikom broju spojeva i njihovoj nedovoljnoj sigurnosti na vodonepropusnost. kao i kod kanalizacijskih p ( g j ) j p mreža iznad razine podzemne vode (mogućnost onečišćenja) koja se koristi u vodoopskrbi. Nadalje. Cijevi se proizvode s naglavkom i ravnim krajem. tako de se prema tipu cijevi kombiniraju i spojevi. 4 – zaštitni cementni mort Prikazani načini spajanja b t P ik i či i j j betonskih cijevi s plastičnim b t kih ij i l tič i brtvenim t k i trakama gotovo su u potpunosti t t ti potisnuli prijašnju praksu kompletnog spajanja cementnim mortom.4::03 Spajanje betonskih cijevi (a) spoj s naglavkom. slika 2 4::03 2. 3 – plastična brtvena traka.4::03. ovu vrstu cijevi karakterizira i relativno velika hrapavost. što rezultira smanjenjem protoka i većom mogućnošću taloženja krutih otpadnih tvari. Radi toga je primjena betonskih cijevi upitna kod kanalizacijskih mreža položenih ispod razina podzemne vode (mogućnost procjeđivanja). (b) spoj s utorom i perom 1 – ravni kraj cijevi.

(b) Kanali građeni na licu mjesta uglavnom se koriste kod izgradnje većih profila koji se ne proizvode tvornički Dodatni razlozi mogu biti uvjetovani skupoćom prijevoza velikih profila na veće tvornički. Armiranobetonski kanali Ovi kanali mogu.3 – 2. Mane su im istovjetne kao i tvornički izvedenim cijevima. udaljenosti. kao i betonski.0 [m] (manji profili) i 2. D = 500 do 2000 j g j g p j [mm]. (b) kanala građenih na licu mjesta. L = 1. izduženog i stlačenog) kao rezultat hidrauličkog ili statičkog proračuna. jednostrano ili dvostrano armirane. duljine. 282 . složenošću njihove montaže i mogućnošću izvedbe najpovoljnijih oblika profila (kružnog. prometnom u slučaju prolaska kanala ispod željezničke pruge).0 [m] (veći profili).4. Primjena (s obzirom na vrste otpadnih voda). biti izgrađeni od: (a) tvornički izvedenih cijevi. mane i načini spajanja istovjetni su betonskim cijevima. 2. unutarnjeg promjera. ( ) (a) Tvornički izvedene cijevi su obično kružnog oblika. s tim da dodatni razlog može biti uvjetovan izloženošću kanala znatnom vanjskom opterećenju (npr. (b) Kanali građeni na licu mjesta izvode se iz istih razloga kao i betonski kanali.

Razlozi postupnog napuštanja primjene ove vrste cijevi isti su kao i kod njihove primjene u vodoopskrbi. 283 . Spajanje azbest cementnih cijevi provodi se na isti način kao i vodovodnih cijevi.0 [m]. cijevi. Azbest cementne kanalizacijske cijevi se proizvode unutarnjeg promjera D = 50 do 1300 [mm] promjera.2. Veća duljina azbest cementnih cijevi ukazuje da kanali izvedeni od ovih cijevi imaju relativno mali broj spojeva. (b) teški tip.4. dok se tip KC – T upotrebljava u svim teškim uvjetima izvedbe i kod većih vanjskih opterećenja. a time i znatno smanjenu mogućnost procjeđivanja podzemnih voda. dubini ugradnje cijevi i osobinama tla tla. [mm]. Azbest cementne cijevi Ove se cijevi proizvode tvornički kružnog profila na isti način kao i vodovodne cijevi s tim da tvornički. KC – T. Tip KC – L se koristi kada se ne očekuju veća vanjska opterećenja. duljine. Primjena pojedinih tipova cijevi ovisi o veličini vanjskog opterećenja. KC – L. postoje dva osnovna tipa cijevi: (a) laki tip.9::05. slika 1. profila.3 – 3. L = 5.

284 .4.1 – 5).1 – 2. 2 4 3 – 5 Čelične cijevi Mada se ove cijevi rijetko primjenjuju u sustavima odvodnje.9. Plastične cijevi Ove su cijevi po tvorničkom načinu proizvodnje.9. u očekivanju znatnih dinamičkih opterećenja.3 5. slika 1.2. ostalih materijala bilo potrebno izgraditi čitav niz prekidnih okana. zbog veličine profila najčešće koristi zavarivanje.). osobinama i načinu spajanja iste kao vodovodne (točka 1. sifona.3 – 4. Zbog dobrih osobina i relativno povoljne cijene plastične su cijevi danas kod nas zacijelo u najvećoj primjeni.9::04. ipak su u nekim specijalnim slučajevima nezamjenjive (npr kod strmih terena gdje bi zbog ograničenja brzine za cijevi iz (npr. s napomenom da se od prikazanih načina spajanja.4. terena. njihove osobine i načini spajanja opisani su u točki 1. crpnih stanica i sl. potisnih dijelova odvodnih sustava. kod podvodnih kolektora. Način proizvodnje ovih cijevi. 2.

2 – konpolja. odnosno priključaka. njihovo spajanje se provodi na jedan od tri načina prikazana na slici 2.3 – 6. 4 – plastična brtvena masa 285 .0 do 2. Keramičke cijevi Ove se cijevi makar imaju najdulju tradiciju primjene u kanalizacijskim mrežama danas sve manje cijevi. D = 50 do 600 [mm] ( iznimno 1200 [mm]). što pogoduje njihovoj primjeni za odvodnju industrijskih otpadnih voda.4::04 Spajanje keramičkih cijevi pomoću naglavka 1 – asfaltni mastiks. 3 – konusni gumeni brtveni prsten.4::04.4. kvarcni pijesak i šamot. Ova caklina čini keramičke cijevi izuzetno otpornim na kiseline.2. gdje im se zbog sadržaja natrijevog silikata formira caklina. Materijal za njihovu izvedbu je glina. mrežama. Budući da se keramičke cijevi proizvode s naglavkom i ravnim krajem. Proizvode se kružnog oblika i unutarnjeg promjera. L = 1. Keramičke cijevi se proizvode tvornički. U procesu proizvodnje cijevi prolaze kroz tunelske peći s temperaturom do 1 400 [˚C]. te kod kućnih instalacija. i duljine. Slika 2. koriste zbog male mehaničke otpornosti (što zahtijeva brižljivo rukovanje i posebnu pripremu podloge kod polaganja).0 [m].

Lijevano željezne cijevi Po tvorničkom načinu proizvodnje. osim u potisnim dijelovima sustava odvodnje. Primjena ovih cijevi u kanalizaciji je danas gotovo zastarjela. duktilne cijevi.2.9.1 – 1). od odnje posebno unutar crpnih stanica kada se obično koriste d ktilne cije i n tar stanica. 286 . osobinama i načinu spajanja ove su cijevi iste kao vodovodne (točka 1.3 – 7.4. Glavni razlozi napuštanja primjene lijevano željeznih cijevi su zbog značajnog smanjenja njihovog vijeka trajanja kod odvodnje otpadnih voda s agresivnim sastojcima i u agresivnom tlu. povećanja p j j p j g p j j g j hrapavosti unutarnjih stijenki tokom eksploatacije i zbog neelastičnosti spojeva kod slijeganja tla.

2 4 4 OGRANIČENJA PROJEKTNIH PARAMETARA KANALIZACIJSKIH MREŽA Radi ispravnog funkcioniranja kanalizacijskih mreža potrebno je prilikom njihovog projektiranja i izvođenja respektirati sljedeća ograničenja: (1) ograničenje najmanjih profila. (3) ograničenje uzdužnih padova. ograničava se korištenje najmanjih profila kanala ili kolektora. što na početku kanalskih dionica može doći do znatnog hidrauličkog opterećenja i da bi se olakšalo čišćenje kanala.2. 287 .4. neovisno o njihovom zadovoljenju minimalne brzine toka i ispunjenosti profila. (5) ( ) ograničenje dubine ugradnje kanala.4. č 2. što se ponekad na dnu kanala zadrži talog pa se bitno smanji slobodan profil .4 – 1.4. p g g p j kanala. (2) ograničenje brzina brzina. Ograničenje najmanjih profila Iz razloga što otpadne vode često pronose i krupne otpadne predmete koji mogu uzrokovati začepljenje kanala. (4) ograničenje visine punjenja kanala.

evakuacija podzemnih voda. 288 . budući da kod izgradnje kanalizacijskih mreža (pogotovo ako se radi o manjim profilima do ≈ 300 [mm]) veći dio investicijskih troškova (70 do 80 [%]) otpada na prateće radove (raskopavanje. d k na sam d iš t ij l t l i t t ši bit t j ) dok cijevni materijal otpada mani dio (15 do 30 [%]).4::05.Tako su npr.4::05 Prosječan godišnji broj začepljenja kanala u funkciji njegovog profila Iz dijagrama je vidljivo da je npr. dubini iskopa. prosječan godišnji broj začepljenja kanala kod profila 200 [mm] dvostruko manji nego kod profila 150 [mm]. višegodišnja istraživanja (Rusija. zatrpavanje. ovisno o veličini profila. razupiranje. izradu posteljice. Slika 2. praksa j pokazala d nema potrebe za posebnom št d j t k je k l da t b b štednjom u di dimenzijama ij najmanjih profila. S d druge strane. odnosno kod profila 300 [mm] preko tri puta manji nego kod profila 200 [mm]. kategoriji tla i sl. iskop rova. Njemačka) ukazala da prosječan godišnji broj začepljenja izravno ovisi o dimenzijama profila slika 2 4::05 profila. 2. odvoz suvišnog materijala i eventualni povrat prometne površine u prvobitno stanje).

To je razlog što je većina izraza za proračun minimalne brzine. (2) za mješovitu i oborinsku kanalizaciju. Φmin = 300 [mm] (bolje Φmin = 400 [mm]). kod koje još neće doći do taloženja suspenzija.Zato je kod javne odvodnje potrebno koristiti slijedeće minimalne profile. a velike zbog abrazije cijevi i spojeva. Za kanale izvedene od istog materijala i uz isti pad brzina je jedino u funkciji hidrauličkog radijusa pad. tj. Male brzine prvenstveno zbog taloženja krutih t d ih tvari k tih otpadnih t i i mogućnosti začepljenja.4. radijusa. zbog praktičnosti se ograničenje provodi za srednju brzinu. uzrokovane ć ti č lj j lik b b ij ij i j k djelovanjem suspenzija u otpadnoj vodi. prikazana u funkciji hidrauličkog radijusa. R [m]. oblika i dimenzija kanala. a ni velike brzine. 2. (1) Najmanje brzine. Naime. jer prvenstveno od njih ovisi proces taloženja i abrazije. 289 . Φmin = 250 [mm] (bolje Φmin = 300 [mm]). Kao što je iz hidraulike poznato. za osiguranje normalnih pogonskih uvjeta u kanalizacijskoj mreži s tečenjem sa slobodnim vodnim licem nisu poželjne ni male. vmin [m s-1]. uzdužnog pada i hidrauličkog radijusa (izraz 1. Φmin: (1) za kanalizaciju kućanskih otpadnih voda.4 – 2.9-01). Zato su kanali koji imaju veći hidraulički radijus povoljniji. Ograničenje brzina Ograničenje brzine odnosi se s obzirom na njene minimalno i maksimalno dopuštene vrijednosti. kod (jednolikog) tečenja sa slobodnim vodnim licem brzina je u funkciji hrapavosti. Pri tome su od bitne važnosti pridnene brzine. Međutim.

4-02) Za okrugle profile dobiju se vrijednosti najmanje dozvoljenih brzina prema tablici 2.79 0.04 1.82 0.75 0.97 09 NAJMANJA BRZINA vmin [m s-1] 1.4::I.4-01) gdje je: k F = 3.00 1. NAJMANJA BRZINA vmin [m s-1] 0.13 1.Tako se npr.92 0.85 0.57 R 1 kF (2. H = D/2 (ili D) 290 .07 1. u praksi učestalo koristi empirijska formula Fedrova (1968): vmin = 1.16 1.72 0.20 1 20 PROMJER D [mm] 250 300 350 400 450 500 600 700 00 PROMJER D [mm] 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 1 00 Tablica 2.18 1.4::I Najmanje dopuštene brzine u okruglim kanalima za dubinu vode.88 0.10 1.5 + 0.5 R (2.

(c) za oborinsku kanalizaciju. vmin = 0. prevalentno značenja na razvoj procesa abrazije u kanalizacijskih cijevima imaju osobine (vrsta) cijevnog materijala i brzine j . j g j j j jp j tečenja.6 [m s-1] (uz pretpostavku ispunjenja kanalskig profila 50 [%] ili više). kanali mješovite vode. 0.Kako je u mnogim konkretnim slučajevima taško zadovoljiti ove najmanje brzine. 2. (2) Najveće brzine. odnosno samočišćenje kanala. Nešto veća vrijednost minimalne brzine kod oborinske kanalizacije uvjetovana je potrebom sprječavanja taloženja pijeska (i eventualno šljunka) kojega oborinske vode sadrže u znatnim količinama.4::II. vmin = 0. Smatra se da kod uobičajene izvedbe kanala najveće brzine ne bi trebale prelaziti vrijednost 2.5 0.3 (b) za mješovitu kanalizaciju. 291 .9 [m s-1]. Uz osobinu suspenzija u otpadnoj vodi. s tim da se kod kraćih kanalskih dionica i kanala kod kojih se najveće brzine rijetko pojavljuju i kratko traju (npr. (a) za kanalizaciju kućanskih otpadnih voda vmin = 0 5 [m s-1] (iznimno 0 3 [m s-1] voda. dopuštaju se i njihove manje vrijednosti: 1 1].0 [m s-1]. koje se onda ograničavaju do vrijednosti koje taj proces eliminiraju.5 do 3. već prema materijalu i izvedbi kanala dopustiti maksimalne brzine prema tablici 2 4::II kanala. Praksa je pokazala da je kod ovih vrijednosti brzina još uvijek osigurano održavanje krutina u lebdećem stanju. odnosno oborinska kanalizacija) mogu.

4 3.4. padovi su u funkciji hidrauličkog radijusa i hrapavosti. te ako ovi podaci nisu poznati. dok se usvojena vrijednost uzdužnog pada mora uvijek provjeriti preko brzine. kada se govori o najmanjim i najvećim brzinama može se govoriti i o najmanjim i najvećim padovima Međutim padovima.5 5. Međutim.0 50 8. 2 4 4 – 3 Ograničenje uzdužnih padova Budući da su uzdužni padovi i brzine u izravnoj funkcionalnoj ovisnosti. ne može se govoriti o stvarnim padovima. 292 .VRSTA CIJEVI NAJVEĆA BRZINA vmax 1 [m s-1] 3.0 Betonske cijevi Armiranobetonske cijevi A i b t k ij i Azbest cementne cijevi Plastične ij i Pl tič cijevi Čelične cijevi Tablica 2.4::II Najveće dopuštene brzine u kanalima 2.0 40 4. Zato se ograničenja vezana uz uzdužne padove mogu koristiti samo kao preliminarne.0 4. odnosno orijentacijske veličine.

4-03) g j gdje su: Imin .najmanji uzdužni pad kanala. [dm]. [mm]. [1].4-04) gdje su: Imax . D . Za orijentaciju se također može koristiti empirijska formula: I max = 1 D (2. (2) Najveći uzdužni padovi.unutarnji promjer kanalizacijske cijevi. [1].(1) Najmanji uzdužni padovi. 293 . U praksi projektiranja kanalizacijskih mreža uobičajeno je najmanji uzdužni pad okruglog kanala odrediti korištenjem jednostavne empirijske formule: I min = 1 D (2.najveći uzdužni pad kanala. U svakom konkretnom slučaju ovako dobiven najmanji pad treba provjeriti na temelju najmanje dopuštene brzine i hidrauličkih karakteristika cjevovoda.unutarnji promjer kanalizacijske cijevi. I ovdje je potrebno u svakom konkretnom slučaju ovako dobivenu vrijednost najvećeg pada provjeriti na temelju najveće dopuštene brzine i hidrauličkih karakteristika cjevovoda. D .

U skladu s ovim. prozračivanje kanala ili kolektora. H l H. Kod drugih oblika profila kanala također se mogu koristiti vrijednosti prema tablici 2. D k i ti visina k j t j D. računska visina punjenja kanala (punjenje kod računskog protoka) treba biti jednaka ili manja od dopuštene (preporučane) vrijednosti.4. odnošenje plivajućih tvari. s tim da se umjesto promjera.2. l U tablici 2.4::III.4::III prikazane su preporučene vrijednosti visine punjenja.4 – 4. Zato se ovisno o veličini k Z i liči i kanala provodi ograničenje visine punjenja k l di ič j i i j j kanala. Ograničenje visine punjenja kanala Gravitacijsko tečenje sa slobodnim vodnim licem je u kanalima neophodno kako bi se osiguralo ispravno izvođenje kućnih priključaka. osigurao prostor za nepredviđeni dotok procjednih voda i sl. hvp [mm]. 294 . za okrugle profile. koristi i i kanala.

razini (dubini) podzemne vode. iznosu vanjskog opterećenja.70 D 0. položaju ostalih instalacija. dubini priključaka. Zato je kod kanala oborinske i mješovite odvodnje dopušteno potpuno punjenje.80 D Tablica 2. Ograničenje dubine ugradnje kanala Dubina ugradnje kanala ovisi o nizu činilaca: klimatskim uvjetima (mogućnost smrzavanja). tako da je visina punjenja vrlo mala.4::III Preporučane vrijednosti visine punjenja okruglih kanala 2. tj. hvp = D (ili H). PROMJER KANALA D [mm] 250 300 250-300 350-450 500-900 više od 900 VISINA PUNJENJA hvp [mm] 0.75 D 0.4.60 0 60 D 0. veličini profila kanala.Kako u kanalima mješovite i oborinske odvodnje protok otpadne vode traje relativno kratko. materijalu i načinu izvedbe kanala i sl sl. to su u sušnom razdoblju kanali oborinske vode prazni a u kanalima mješovite odvodnje protječu samo prazni. geomehaničkim osobinama tla.4 – 5. kućanske (i eventualno industrijske) otpadne vode. 295 .

Zato u svakom konkretnom slučaju treba sagledati ove faktore i njihovom analizom odrediti optimalnu dubinu ugradnje. najmanja dubina ugradnje kanala ne bi smjela biti manja od 1. Tada se koristi tunelski način izvođena (probijanja) rova. (1) Najmanja dubina ugradnje kanala.5 [m]. (2) Najveća dubina ugradnje kanala. Općenito O ć it se smatra d j d bi d 6 (i i t da je dubina do (iznimno 7) [ ] prihvatljiva. mjereno od dna rova. Ako lokalne prilike dozvoljavaju.0 [m]. mjereno od tjemena kanala. Općenito je kod projektiranja kanalizacijske mreže potrebno najprije definirati najniža mjesta koja onda diktiraju daljnje uvjete za najmanjom dubinom ugradnje kanalizacijske mreže. Povećanjem profila kanala ova veličina ima tendenciju porasta. Ova dubina je isključivo stvar ekonomskih proračuna. odnosno najmanje 1. 296 . [m] ih tlji Ako se radi o kraćim dionicama ili posebnim situacijama ponekad su prihvatljive i veće dubine.

9::20. Kod toga uglavnom prevladavaju sličnosti s ugradnjom vodovodne mreže. provodi se ispitivanje na vodonepropusnost.9::IV. uvećana za 0. njihovom ispitivanju na vodonepropusnost.5. slika 1. (ii) izrada posteljice. a prije potpunog zatrpavanja rova. Respektirajući prethodno razmatrana ograničenja dubine ugradnje kanala i sagledavajući naročito osobine terena i materijala izvedbe kanala pristupa se ugradnji kanala te kanala. zasipavanje kanala do tjemena i izvedba nadsloja obavlja se u standardnim uvjetima (ili ako proizvođač cijevnog materijala ne zahtjeva drukčije) prema postupku opisanom kod ugradnje vodovodnih cijevi.9. kanala tako da se mogu koristiti podaci iz tablice 1 9::IV Za kanale naknadno obložene betonom 1. (a) Sličnosti su pretežno sadržane u sljedećem: (i) potrebna širina rova za standardne prilike i neobložene kanale primarno je u funkciji promjera kanala.6 [m]. (iii) nakon izvedbe kanala. najmanja širina rova jednaka je najvećoj vanjskoj širini obloge. 297 . točka 1.4. betonom.5. ali ima i određenih razlika. 2 4 5 UGRADNJA I ISPITIVANJE KANALA (1) Ugradnja kanala.2.

(ii) također s obzirom na relativno veću dubinu ugradnje kanala moguće je (kod viših razina podzemne vode) procjeđivanje znatnih količina vode u rov. s kutom nagiba znatno strmijim od kuta prirodnog nagiba (unutarnjeg trenja) za konkretno tlo. jer rov i deponija iskopanog materijala ili zauzimaju prekomjerno prostora ili sam iskop rova može ugroziti stabilnost temeljnih zidova okolnih objekata.4::06.(b) Razlike su uglavnom uvjetovane sljedećim razlozima: (i) s obzirom na veću dubinu u kojoj se izvode kanali od one na koju se ugrađuju vodovodne cijevi. Zato je potrebno pored rova izvesti zdence iz kojih će se crpsti voda. tj.5. geomehaničkim osobinama materijala. ako se iskop rova obavlja u gusto izgrađenom naselju. a u funkciji sprječavanja klizanja bočnih strana rova. točka 1. ovakav način izvođenja je najčešće nemoguć. ili (ako je riječ o kanalima na tvrdom tlu) na betonski ležaj.5 [m]. tj. Takvi kanali moraju biti obavezno položeni na betonsku posteljicu. ležaj slika 2 4::06 2. treba posebnu pažnju posvetiti njihovoj mehaničkoj otpornosti i stabilnosti. Tada se kopaju rovovi s vertikalnim ili blago nagnutim stijenkama. na sredini između dva posljednja i susjedna zdenca u nizu. 298 . (iii) za kanale koji se izvode u tvrdim tlima i ispod nivoa podzemne vode u mekim tlima. Za nesmetano kopanje rova potrebno je da razina podzemne vode bude snižena ispod dna rova za najmanje 0. kako ne bi došlo do urušavanja bočnih strana rova. iskop rova se u mekšim tlima u načelu izvodi s kosim stijenkama iskopa Zakošenje je ovisno o iskopa.3 – 2. Ovi zdenci se izvode i hidraulički proračunavaju istom metodologijom kao i u svrhu vodoopskrbe. Međutim. Takve rovove je onda potrebno izvoditi s podgrađivanjem (razupiranjem). i to na mjestu gdje je ona najviša.

4::07(b). ili se radi o znatnom iznosu vanjskog opterećenja. 3 – kanalizacijska cijev Ako je razina podzemne vode u odnosu na kanal tako visoka da kod male ispunjenosti kanala otpadnom vodom djelovanje uzgona može narušiti njegovu stabilnosti. u prvom slučaju zbog povećanja težine. slika 2.4::07(a). 2 4 07(b) 299 . (b) u tvrdim tlima 1 – betonska posteljica. 2 – betonski ležaj.Slika 2. slika 2. potrebno je provesti potpuno ili djelomično oblaganje kanala betonom.4::06 Polaganje kanala na posebne podloge i u posebnim uvjetima (a) u mekim tlima. Jedan od načina zaštite kanala je i primjena montažnih armiranobetonskih sanduka. a u drugom radi povećanja otpornosti na vanjsko opterećenje.

4 – armiranobetonski poklopac. Kod potisnih dionica kanalske mreže metodologija ispitivanja na vodonepropusnost id tič j k k d vodovodne mreže. 3 – materijal od iskopa. d t identična je kao kod d d ž 300 . 5 – armiranobetonski sanduk. (b) armiranobetonskim sandukom 1 – kanalizacijska cijev. geomehaničke osobine tla. materijala.Slika 2. odakle onda može uslijediti i potreba za dodatnom zaštitom kanala.4::07 Zaštita kanala 2 4::07 (a) betonskom oblogom. 6 – pješčana posteljica. 7 – pješčani zasip Općenito je kod svakog konkretnog slučaja ugradnje kanala potrebno statičkim proračunom provjeriti veličinu naprezanja. (2) Ispitivanje kanala. Parametre i metodologiju ovakvog proračuna s obzirom na osobine cijevnog materijala proračuna. 2 – betonska obloga. te vrstu i iznos opterećenja daju proizvođači cijevi.

2 – cijev za ispuštanje zraka. t l d toplovod. respektirajući pritom potrebu usklađenosti s ostalim i t l ij kti j ći it t b kl đ ti t li instalacijama ( d (vodovod. No. tako da se kanal napuni vodom čija razina osigurava hidrostatički tlak od 0.3 do 0. odnosno planova.Ispitivanje spojeva i mogućih pukotina na vodonepropusnost kod novoizvedenih kanalizacijskih mreža u uvjetima tečenja sa slobodnim vodnim licem provodi se s daleko manjim ispitnim tlakom nego k d vodovodnih mreža. d li d električni i telefonski kablovi). 301 .4::08.5 [bara].4::08 Shema ispitivanja kanala na vodonepropusnost 1 – vodosprema. 4 – ventil za ispuštanje vode Jedan od bitnih parametara ugradbe kanala ili kolektora je i njihov prostorni položaj ispod površine terena i prometnica. k li ij kih ij i Slika 2. Nakon određenog vremena (obično 2 do 3 [h]) konstatira se eventualan gubitak vode na ispitivanoj dionici koji ne bi smio biti veći od dopuštenog (propisanog) s obzirom na vrstu kanalizacijskih cijevi. Ne postoje neka posebna pravila pomoću kojih se sigurno dolazi do optimalnog rješenja. stupovima javne rasvjete. ali i s javnim zelenilom. I iti kod d d ih ž Ispitivanje se provodi po di i j di dionicama i između d ulazna ( i ij k ) đ dva l (revizijska) okna. očito je da kod toga treba poći od urbanističkih karakteristika kanaliziranog područje. slika 2. plinovod. 3 – brtve. temeljima drugih objekata i sl.

te u glavnim ulicama. slika 1.9::24. pri trasiranju kanalizacijske mreže treba nastojati da se izbjegnu presijecanja s vodotocima.3. prilikom kanaliziranja stambenih zona i pri rekonstrukciji gradske infrastrukture. što uvjetuje veće troškove izgradnje. HIDRAULIČKI PRORAČUN KANALIZACIJSKE MREŽE Shodno mjerodavnim količinama otpadnih voda (točka 2.2::03 i 2.9::23. 2. podzemnim objektima i drugim infrastrukturnim mrežama.6. moguće je rješenje s kanalom samo s jedne strane prometnice.Ispod užih prometnica (širine do ≈ 10 [m]). radi racionalnije gradnje i efikasnije eksploatacije preporučljivo je izvoditi specijalne podzemne objekte tunelskog tipa.4. Dakako. slike 1. propusnošću u svakom trenutku omogućava nesmetanu odvodnju otpadnih voda. li ij k ž Isto tako. kanali se najčešće postavljaju sredinom prometnice. Također. slike 2.2::08. 302 . Kad su prometne površine šire. položaj i režim rada objekta na mreži. a k i d j kasnije su na ti mjestima i i ž ij poteškoće u eksploataciji k ij tim j ti izraženije t šk ć k l t iji kanalizacijske mreže. željezničkim prugama. jer su u tehničkom smislu rješenja ovakvih presijecanja često vrlo složena. položaj i broj kanala u poprečnom presjeku prometnice treba odrediti na temelju usporedbe troškova gradnje priključaka te sporednih i glavnih kolektora. ali u načelu uvijek treba razmatrati mogućnost izvedbe kanala s obje strane prometnice. topografski uvjeti) uvijek je potrebno hidraulički dimenzionirati kanalizacijsku mrežu tako da ona svojom mrežu.4) i projektiranim osobinama kanalizacijske mreže (materijal izvedbe. uključivo i kanalizacijska. gdje je smješten veći broj infrastrukturnih mreža.

303 . ustaljenog) režima. j g) Takav način tečenja. generalno su moguće dvije vrste proračuna: (I) hidraulički proračun tečenja sa slobodnim vodnim licem licem. (I) Hidraulički proračun tečenja sa slobodnim vodnim licem se najčešće odnosi na kompletnu kanalizacijsku mrežu ili na njezin pretežni dio. odvija se sa stalnom dubinom vode. vodnog lica. h [m].Hidrauličko dimenzioniranje kanalizacijske mreže provodi se na najveću satnu količinu otpadnih p p p j voda po pripadajućim dionicama mreže. odnosno njezinom dijelu. IE [1]. i s istim uzdužnim padovima dna kanala.4::09. gdje t k dj tokom vremena varira dubina vode i brzina. odnosno protok. Neustaljenost režima posljedica je karaktera funkcioniranja kanalizacijske mreže u promatranom presjeku k f k i i j k li ij k ž t j k kanala ili k l kt l kolektora. j g( . u praksi se hidraulički proračun kanalizacijske mreže gotovo redovito provodi pod p p pretpostavkom turbulentno jednolikog (dakle. slika 2. [m] i linije energije (hidrauličkim padom). Međutim. (II) hidraulički proračun tečenja pod tlakom. S obzirom na režim tečenja u kanalizacijskoj mreži. U prirodi se tečenje otpadnih voda sa slobodnim vodnim licem odvija u kanalizacijskoj mreži u uvjetima turbulentnog i neustaljenog režima. Io. I [1].

jer je praksa pokazala da je hrapavost stijenki poslije izvjesnog vremena upotrebe sasvim slična za sve vrste kanala. neovisno od materijala izvedbe mreže. sa spojevima koji nisu posebno pažljivo izvedeni. n = 0. ulaznih okana i sl.4::09 Grafički prikaz jednolikog tečenja u okrugloj kanalizacijskoj cijevi Kao što je iz hidraulike poznato. osnovna jednadžba za proračun jednolikog tečenja je Chezyjeva 1]. Koeficijent hrapavosti se kod proračuna tečenja u kanalizacijskoj mreži obično uzima s vrijednošću. Ova konstatacija posebno vrijedi za kanalizacijsku mrežu izvedenu od montažnih cijevnih elemenata. hrapavosti.013 (0.4-05) gdje je R [m] hidraulički radijus.9-01): v= 1 2 3 1/ 2 1 2 3 1 2 1 2 3 1 2 R I E = R Io = R I n n n (2.014) [m-1/3 s].Slika 2. poprima oblik (izraz 1. formula za brzinu v [m s-1] koja uz supstituciju Manningovog koeficijenta hrapavosti n [m-1/3 s] brzinu. 1/3 s]. 304 . gdje ima dosta priključaka.

[m]. budući da tečenje u kanalizacijskoj mreži zalazi u turbulentno prijelazni režim.4-06) gdje su.Međutim. [m]. danas je u praksi sve prisutnija pojava da se hidraulički proračun kanalizacijske mreže provodi upotrebom Darcy – Weisbachove i Colebrook – Whiteove jednadžbe.9-08): I E = I0 = I = ΔH ΔH tr λ v 2 = = L L D 2g (2. .duljina cijevi.unutarnji promjer cijevi. . [1]. jer se pokazalo da su rezultati dobiveni primjernom ovih jednadžbi bliži stvarnosti. podsjetimo: ΔHtr L λ D v g . ži l i b l ij l i ži Analiza ovakvog hidrauličkog proračuna započinje promatranjem tečenja u okrugloj kanalizacijskoj cijevi ispunjenoj do vrha. . [m s-2]. Na N osnovi D i Darcy – W i b h Weisbachove j d džb za proračun pada energijske li ij zbog t j po jednadžbe č d ij k linije b trenja duljini cijevi možemo pisati (izraz 1.(srednja) brzina. 305 .koeficijent otpora trenja. [m s-1] brzina .ubrzanje polja sile teže.hidraulički gubici zbog otpora trenja [m] trenja. . 1]. [m].

51 ⎞ ⎛ε D = −2 log ⎜ + ⎟ λ ⎝ 3.71D ⎟ E ⎠ ⎝ (2.4-08) gdje je ν [m2 s-1] kinematički koeficijent viskoznosti vode vode.4-06 do 2. koja obuhvaća turbulentno prijelazni režim i asimptotski zadovoljava turbulentno hrapavi i turbulentno glatki režim: 1 2. izraz j j j p j j .4-09) 306 .4-08 dobije se izraz za brzinu: ⎛ 2.Vrijednost koeficijenta λ je u općem slučaju dana Colebrook – Whiteovom jednadžbom.9-06. definiran izrazom: vD Re = ν (2.71 Re λ ⎠ ( (2. 1.Reynoldsov broj.4-07) ) gdje su: ε .apsolutna hidraulička hrapavost. [1]. Kombinirajući jednadžbe 2.51 ν ε ⎞ ⎟ 2 gI E D v = −2 log ⎜ + ⎜ D 2 gI D 3. [mm]. Re .

51 ν ε ⎞ D 2π ⎟ Q = v A = − log ⎜ + ⎜ D 2 gI D 3.71D ⎟ 2 E ⎝ ⎠ 2 gI E D (2.4-10) Za određivanje brzine u cijevima koje nisu kružnog profila potrebno je u izraz 2.4-12) 307 . R. Q .4-09 unositi četverostruku vrijednost kružnog radijusa. jer je kod okruglih cijevi: A D 2π 4 D = = ⇒ D = 4R O Dπ 4 R= (2.4-11) gdje su: A . [ ] č i b d [m].84 R ⎟ E ⎠ ⎝ (2.protjecajna površina.a pomoću jednadžbe neprekidnosti i za protok: ⎛ 2. tako da imamo: ⎛ 0.omočeni obod. [m2].314ν ε ⎞ ⎟ 2 gI E R v = −4 log⎜ + ⎜ R 2 gI R 14.

slika 2. postoje tablice koje su izrađene u funkciji: (i) profila cijevi. Q [l s-1]. 0 [ C] Primjer jednog takvog tabelarnog prikaza hidrauličkih parametara dan je u tablici 2.Protok se. εk [mm]. (iv) hidrauličkog gradijenta. odgo a a te pe atu ode. (ii) protoka. s vrijednošću kinematičkog koeficijenta viskoznosti. (iii) brzine. j p g p g g . v [m s-1].308·10-6 [ [m2 s-1].4-13) Da bi se u praksi izbjeglo učestalo računanje po prethodnim izrazima i na taj način olakšao hidraulički proračun. Φ [mm]. opet određuje iz jednadžbe kontinuiteta: Q = vA (2. . T = 10 [˚C].4::10. ν = 1. naravno. Naravno. što odgovara temperaturi vode. IE = Io = I [1] i (v) apsolutne pogonske hrapavosti.4::IV za cijevi okruglog i jajolikog oblika profila. 308 . hidrauličke je parametre moguće prikazati i u nomogramskog obliku.

4::10 N hidrauličkih t t ispunjenih k j ih kanalizacijskih cijevi okruglog li ij kih ij i k l oblika profila prema formuli Colebrook – Whitea 309 .Slika 2 4 10 Nomogram hid ličkih parametara potpuno i Slik 2.

Tablica 2.4::IV Tabelarni prikaz hidrauličkih parametara potpuno ispunjenih kanalizacijskih cijevi okruglog i jajolikog profila prema formuli Colebrook – Whitea 310 .

Primijetimo da su tablica i nomogram načinjeni (između ostalog) i u funkciji tzv apsolutne tzv. pogonske hrapavosti. Naime, kao što je istaknuto, u praksi se pokazalo da je početna hrapavost, koju proizvođači kanalizacijskih cijevi analiziraju i određuju u laboratoriju na novim cijevima (a u skladu s tom hrapavošću prilažu tablice i nomograme), potpuno neadekvatna za hidraulički proračun, jer zanemaruje montažni karakter kanalizacijske mreže i sve njene prethodno spomenute pogonske osobine. Zato je stvarna pogonska hrapavost kanalizacijskih cijevi osjetno veća od tvornički deklarirane i utvrđene laboratorijskim ispitivanjima. Međutim, kako potrebne dimenzije profila i funkcioniranje projektirane kanalizacijske mreže izravno ovisi o veličini pretpostavljene hrapavosti (manja hrapavost uvjetuje veću propusnu moć kanala), kod projektanata je prisutna težnja da se odabire što manja hrapavost. Stoga je preporučljivo, pošto je stvarnu hrapavost vrlo teško odrediti, za veličinu pogonske hrapavosti odabrati srednje vrijednosti, dobivene na temelju dosada provedenih mjerenja i iskustva projektanata. projektanata Smatra se da kao najmanja vrijednost apsolutne pogonske hrapavosti za uobičajene slučajeve kanala u mreži ne bi trebalo uzimati hrapavost manju od εk = 0.4 [mm]. Kao gornja vrijednost p p preporuča se εk = 1.5 [mm], a iznimno εk = 3.0 [mm], ako se radi o starim i izrazito hrapavim [ ], [ ], p kanalima. Napomenimo također da je za tlačne vodove uobičajeno uzimati, εk = 0.25 do 0.1 [mm], već prema materijalu izvedbe vodova i kanala.

311

Istaknimo kako su se dosadašnja razmatranja odnosila na određivanje hidrauličkih parametara potpuno ispunjenih kanala kanala. Međutim, budući da kanali najčešće nisu ispunjeni do vrha, potrebno je raspolagati postupkom za proračun hidrauličkih parametara (prvenstveno brzine i protoka) u djelomično ispunjenim kanalima. U tom se slučaju spomenuti hidraulički parametri računaju prema funkcijama:
⎛h ⎞ vd = f1 ⎜ d ⎟ ⎜ ⎟ vp ⎝ hp ⎠
⎛h ⎞ Qd = f2 ⎜ d ⎟ ⎜h ⎟ Qp ⎝ p⎠

2.4-14

2.4-15

gdje su:
1], vd - brzina vode kod djelomičnog ispunjenja, [m s-1] ispunjenja - brzina vode kod potpunog ispunjenja, [m s-1], vp - protok kod djelomičnog ispunjenja, [m3 s-1], Qd - protok kod potpunog ispunjenja, [m3 s-1], Qp hd = h - dubina vode kod djelomičnog ispunjenja [m] ispunjenja, [m], hp = D (= H) - dubina vode kod potpunog ispunjenja, [m].

312

Kao približna aproksimacija dviju posljednjih relacija dobiju se izrazi za brzinu:
vd ⎛ Rd ⎞ =⎜ ⎟ v p ⎜ Rp ⎟ ⎝ ⎠
5/8

2.4-16

i za protok: p
Qd Ad ⎛ Rd ⎞ ⎜ ⎟ = Q p Ap ⎜ R p ⎟ ⎝ ⎠
5/8

2.4-17

gdje su: Rd – hidraulički radijus kod djelomičnog ispunjenja, [m], j j g p j j , [ ], Rp – hidraulički radijus kod potpunog ispunjenja, [m], Ad – protjecajna površina kod djelomičnog ispunjenja, [m2], Ap – protjecajna površina kod potpunog ispunjenja, [m2]. Iako su ovi izrazi izvedeni za cijevi kružnog oblika, mogu se sa zadovoljavajućom točnošću koristiti i za proračun drugih oblika profila. Pošto izrazi 2.4-16 i 2.4-17 nisu izravno rješivi, u praksi se koristimo tablicama koje su izrađene u funkciji j , p j j oblika profila cijevi i odnosa Qd/Qp, h/D (ili h/H), vd/vp, A/D2 (ili A/H2), b/D (ili b/H), R/D (ili R/H) i O/D (ili O/H), tablica 2.4::V.

313

4::V parametara kanalizacijskih cijevi kružnog oblika profila pri djelomičnom ispunjenu 314 .Tablica 2 4::V Tabelarni prikaz hidrauličkih 2.

(b) jajoliki oblik Dijagrami Qd/Qp i vd/vp u zavisnosti od h/H za druge oblika profila kanala imaju načelno isti oblik. Na kraju istaknimo da se rezultati hidrauličkog proračuna kanalizacijske mreže primjenom Chezyjeve formule s Manningovim koeficijentom hrapavosti i primjenom Colebrook – Whiteove formule približno poklapaju ako se u prvome slučaju odabere.013 do 0. 315 . budući da su uključeni u pogonsku hrapavost. a u drugom εk = 1. što je za okrugli i jajoliki oblik profila j p cijevi prikazano na slici 2. Isto tako.4::11. n = 0. lokalni hidraulički gubici u kanalizacijskoj mreži se ne računaju.Odnos spomenutih parametara moguće je prikazati i grafički.014 [m-1/3 s].5 [mm]. Slika 2.4::11 Hidraulički parametri kanalizacijskih cijevi za proračun djelomično ispunjenih profila (a) okrugli oblik.

(1) Situacijski plan kanalizacijske mreže crta se na kotiranom situacijskom planu područja odvodnje. 2. (c) pripadne (planimetriranjem ili analitički izračunate) slivne površine u [ha] s koeficijentima otjecanja (kod j j ) mješovite i oborinske odvodnje) za svaki kanal ili kolektor. PRIKAZIVANJE KANALIZACIJSKE MREŽE U PROJEKTU Kanalizacijska mreža se u projektu kao i vodovodna mreža prikazuje: projektu. CS 2. U njega se unose: (a) granica područja odvodnje.(II) Hidraulički proračun tečenja pod tlakom odnosi se na proračun tečenja u dijelu kanalizacijske mreže gdje vlada tlačni režim što je npr slučaj za potisne cjevovode crpnih stanica kod kombiniranih sustava režim. (3) karakterističnim normalnim presjecima kanala ili kolektora (za glavne i izvedbene projekte) projekte). (b) trase kanala ili kolektora i potisnih cjevovoda s oznakom smjera tečenja (odvodnje). 316 . U okviru ovog hidrauličkog proračuna načelno se provodi i analiza vodnog udara kod crpnih stanica. (2) uzdužnim profilima kanala ili kolektora. …).7. crpnih stanica – CS 1.6. npr. Tada se hidraulički proračun svodi na proračun strujanja pod tlakom prema postupku iznijetom u točki 1. o čemu su uvodne informacije također dane u točki 1.4. RO 2. (1) situacijskim planovima.6. mreža. …. odvodnje. revizijskih okana – RO 1. (d) oznake i brojevi pojedinih grupa građevina (stalnih točaka) kanalizacijske mreže (npr.

a 1:500 do 1:1 000 za glavne i izvedbene projekte. (g) kote dna rova u [m n. j (npr.].]. m. ( )p (c) padovi dna kanala u [‰] i duljine dionica za te padove u [m]. prekidnih okana i sl. (j) stacionaža stacionaža. p j p j j p g . na prijelomima terena. (f) kote terena u [m n. (h) lokacija uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. (i) trasa ispusta i lokacija ispuštanja pročišćene vode u prijemnik. m.( )p (e) posebni objekti na mreži ( p prijelazi ispod rijeka i željezničkih pruga.]. m. (f) dimenzije profila i vrste cijevi za svaku dionicu između objekata (npr. (b) dimenzije profila i vrste cijevi po dionicama iz situacijskog plana. na prijelomima (d) do (g). zaštita kanala i sl. (e) kote dna kanala (nivelete) u [m n. na prijelomima dna rova. 317 . (h) dubine iskopa u [m]. (2) Uzdužni profili se crtaju za svaki kanal ili kolektor i potisni cjevovod na posebno snimljenim uzdužnim profilima po trasi ugradnje cijevi.). revizijskih okana. U njima treba biti ucrtano i upisano: (a) oznaka i brojevi svih objekata (stalnih točaka) kanalizacijske mreže iz situacijskog plana. (g) stacionaža.). (d) raskrižja ulica koje se križaju s ulicom čiji se profil crta i visinski položaj kanala u bočnim ulicama. Situacijski plan se obično crta na kartama mjerila 1:2 500 do 1:5 000 za studije i idejne projekte. na prijelomima dna kanala. [ ] j p [ ]. na prijelomima dna kanala. (i) razmak profila u [m]. ).

U njih se unosi: (a) geometrija rova (širina. dubina i nagib stijenki). (b) dimenzija i vrsta cijevi. odnosno kanala (ili njihove j p j . 318 . j j j j j j Kod crtanja uzdužnih profila obično se uzima isto mjerilo za duljine u kojem je izrađen i situacijski plan. zasipa do 30 [cm] iznad tjemena cijevi. tada se kod crtanja uzdužnih profila kanalizacijskih mreža prikazuju međusobni visinski položaji obiju mreža. ( j zaštite) i nadsloja. a za visine se najčešće odabire mjerilo 1:100.Ukoliko se radi o potpuno razdjenom i polurazdjelnom sustavu odvodnje. ovisno o dimenzijama profila i dubini iskopa. odnosno kanala. p [ ] j j . ( ) (c) dimenzije i struktura posteljice. (3) Karakteristični normalni presjeci obično se crtaju u mjerilu 1:5 do 1:50 (1:100).

(10) natege.2.2. (8) građevine za ubacivanje snijega. (6) crpne stanice. upravljanje i održavanje mreže. GRAĐEVINE KANALIZACIJSKE MREŽE Građevine kanalizacijske mreže su element sustava odvodnje kojima se omogućuje ispravno funkcioniranje. (5) spremnike za oborinsku vodu (retencijske bazene). Na kanalizacijskoj mreži najčešće susrećemo sljedeće građevine: (1) slivnike. 319 . (3) priključne građevine. O preljevnim građevinama je već bilo govora u točki 2. (7) preljevne ili rasteretne građevine (kišne preljeve). (4) prekidna okna.5.. (2) ulazna (revizijska) okna. a u nastavku će se još opisati prvih šest građevina.

Rešetka se postavlja ako se s dotokom oborinske vode očekuju znatne količine onečišćenja (papira.5::01 nisu samo u funkciji prihvata oborinskih voda. ugrađuje se rešetka ili se u rubnjaku izvodi bočni otvor – vodolovno grlo. Ispuštanje vode iz slivnika u kanal provodi se izravno ili posredstvom manjih bazena – taložnika. Dimenzije rešetki i vodolovnih grla sa slike 2. pločnici) ili na sredini (parkirališta. Izvode se uz sam rub površine s koje se odvodi oborinska voda (prometnice. krpa. 320 . SLIVNICI Slivnici su građevine koje služe za prihvat oborinskih voda koje otječu terenom i za njihovo ispuštanje u kanale ili kolektore. nego i potrebe dostupnosti taložniku radi čišćenja. koje se obično obavlja specijalnim cisternama. lišća. Na slici 2. Izravno ispuštanje se koristi kada su oborinske vode relativno čiste (bez pijeska i drugih suspenzija koje se mogu taložiti u kanalu).1.2. trgovi).5::01 prikazani su vertikalni presjeci slivnika s taložnicima. U suprotnom se izvode slivnici s manjim taložnicima koji služe za skupljanje suspenzija. dok se vodolovna grla koriste ako se radi o relativno čistijim vodama. krutih otpadaka).5. koji služi za hvatanje oborinskih voda. U ulaznom dijelu.

u taložniku uvijek treba biti vode. što znači da je u sušnom razdoblju potrebno redovito prati površine s kojih se oborinske vode hvataju ovom vrstom slivnika. 3 – kolnik. 5 – priključak na kolektor (npr.Slika 2. (b) montažni sa sifonskim priključkom 1 – pločnik. ispuštanjem oborinskih voda u kolektor. često se začepljuju i teško održavaju. da bi natega funkcionirala. betonskom ili plastičnom cijevi).taložnik Priključak može biti izveden s izravnim.5::01(a).5::01 Slivnici (a) monolitni s izravnim priključkom. zbog čega moraju biti izvedene s otvorima za reviziju. U svim slučajevima natege treba izbjegavati. 321 . Natege se primjenjuju kod mješovitih sustava odvodnje radi sprječavanja izlaza neugodnih mirisa iz kanalizacijskih kolektora. što je poželjno na mjestima gdje se zadržavaju ljudi (trgovi. slika 2. slika 2. jer sprječavaju prozračivanje kanala.5::01(b). 2 – rubnjak. ili sifonskim. Međutim. 7 – otvor s poklopcem. 4 – rešetka. 6 – natega. Osim toga. pločnici). 8 .

Tablica 2. slika 2. najčešće od betonskih i plastičnih prstenova.Slivnici se izvode: (I) na licu mjesta (monolitno).50 [m]. slika 2. Tako npr. njihovo se dimenzioniranje (prvenstveno međusobni razmak i veličina pripadne slivne površine) provodi u skladu s iskustvima i preporukama.5::I. već se ono sastoji u razmještanju ovih građevina sukladno njihovim pojedinačnim kapacitetima.5::I Pripadna slivna površina jednom slivniku 322 . Budući da ne postoji teorijski pouzdan način funkcionalnog dimenzioniranja slivnika.5::01 (a) (II) montažno. tablica 2.45 do 0. engleske preporuke veličinu pripadne slivne površine s koje oborinske vode dotječu u slivnik tretiraju ovisno o padu prometnice.5::01 (b). Tlocrtni oblik slivnika je kružni ili kvadratni. s karakterističnom tlocrtnom dimenzijom 0. Funkcionalno dimenzioniranje slivnika se ne provodi pojedinačno. Kapacitet ovisi o veličini ulaznog otvora i osobinama toka oborinske vode prema slivniku. od betona.

Sukladno ovim veličinama slivnih površina. 2 – kanal ili kolektor. na prometnicama je uobičajen međusobni razmak slivnika. 4 – priključak. 3 – slivnik. a po potrebi i izvedba taložnika i natega. Ova rješenja primjenjuju se zato što zbog malih padova ovakvih površina i nemogućnosti njihovog profiliranja na točkasta mjesta sakupljanja (slivnike) ne postoji drugi način efikasnog hvatanja znatnih količina oborinskih voda. bilo u obliku neprekidnih rešetki ili vodolovnih grla.5::02. Pod razmakom slivnika podrazumijevamo udaljenost slivnika s jedne strane ceste i najbližeg s druge strane ceste. Priključak linijskih hvatača na kanale ili kolektore. 323 . aerodromi) izvode se linijski hvatači oborinskih voda. 5 – pripadna slivna površina jednom slivniku *** U slučaju odvodnje velikih površina (parkirališta. provodi se na isti način kao kod slivnika. slika 2.5::02 Situacijska shema međusobnog razmaka slivnika 1 – rubnjak. Ls = 30 (za površine s većim nagibima) do 80 (100) [m] (za površine s manjim nagibom). trgovi. Slika 2.

(f) na kanalima u pravcu. ulazna okna se postavljaju: (a) na početku svakog kanala (a.5.5::03). slika 2. slika 2. ULAZNA OKNA Ulazna okna su građevine koje služe za pristup kanalima s površine terena radi pregleda. (c) kod promjene uzdužnog pada kanala (c. (e. (e) na mjestima priključaka kanala do profila. (b) na mjestima promjene profila kanala (b.5::03). Slika 2. te promjenu njihovog uzdužnog pada i profila.2.2.5::03).5::03). U skladu s ovim. slika 2.5::03). Φ = 600 [mm]. slika 2. slika 2. čišćenja i popravaka kanala. (f.5::03 Raspored ulaznih okana na kanalskoj mreži 324 . slika 2. Dodatna je zadaća ovih građevina da omogućuje tehnički ispravno priključenje i skretanje kanala. (d) na mjestima skretanja kanala (d. zbog održavanja i revizije.5::03).

budući da je održavanje kanalizacijske mreže znatno otežano kod neprohodnih kanala (malih profila). (iii) Lmax = 150 [m]. kanalizacijska mreža se između dva ulazna okna izvodi u pravcu s istim parametrima kanala.5::04. Priključke kanala koji se izvode u ulaznim oknima treba provesti tako da se ne stvara uspor u mreži. Kod kanala koji su u pravcu. Zato se kanali priključuju visinski u razini vodnog lica. za profile. Φ ≥ 1400 [mm]. 325 . Ovi razmaci su posljedica uvjeta održavanja. 700 [mm] ≤ Φ < 1400 [mm]. a lakše kod prohodnih kanala. ili nizvodne razine moraju biti niže od uzvodnih. 250 [mm] ≤ Φ ≤ 600 [mm].Dakle. ili da su kod nizvodnih niža. ulazna okna treba predvidjeti na maksimalnom razmaku od: (i) Lmax = 50 [m]. za profile. U praksi se to obično izvodi na taj način da se kanali visinski postavljaju tako da su im tjemena na istoj visini. za profile. (ii) Lmax = 75 [m]. slika 2.

Slika 2. a time i oblici horizontalnog presjeka revizijskih okana. materijalu izvedbe. promjena uzdužnog pada.5::04 Načelo visinskog položaja kanala u ulaznom oknu Tlocrtna rješenja. promjena smjera). veličini profila. Na slici 2. te praksi i tipizaciji koju gotovo svaka komunalna organizacija provodi na svom području. 326 .5::05 prikazane su tri varijante ulaznog okna okruglog tlocrta u odnosu na smjerove i broj kanala. ovise o njihovim funkcijama (priključenje kanala.

Slika 2. a maksimalno skretanje koje se u kanalizaciji primjenjuje ne smije biti manje od 90 [°]. Svako ulazno okno. pravokutnog ili trapeznog) oblika.5::05(b2). (3) silaznog prostora (vrata ili grla okna).5::06. slika 2. sastoji se od: (1) dna s kinetom. (4) ulaznog prostora s poklopcem. 4 – ulazni prostor s poklopcem 327 .5::06 Dijelovi ulaznog okna 1 – dno s kinetom. 3 – silazni prostor.Slika 2.5::05 Tlocrtna rješenja okruglog ulaznog okna (a) okno na kanalu u pravcu. radijus skretanja kanala se ne preporuča manji od trostruke vrijednosti promjera kanala. 2 – radni prostor. (c) okno na priključenju kanala Uz prikazani okrugli tlocrtni oblik. (2) radnog prostora (radne komore). (b) okno na skretanju kanala. ulazna okna se mogu izvesti i poligonalnog (kvadratnog. slika 2. Neovisno o tlocrtnom obliku okna.

Kod većih brzina (v > 2.(1) Kineta se oblikuje na dnu okna radi protjecanja vode kroz okno u predviđenom smjeru. slika 2.0 [m]. Podizanje kinete se izvodi radi sprječavanja tečenja izvan kinete.6 [m]. s tim da se bokovi kinete prema vertikalnoj stijenci okna izvode u nagibu 1:3 do 1:5 do pune visine profila. (b) pune visine profila. a kod duljih silaznih prostora (preko 1 [m]) najmanje 0. (b2) jednostrano podignuta (2) Radni prostor služi za sve manipulacije radnika kod održavanja i čišćenja kanala.5 [m s-1]) se kinete u krivini mogu jednostrano ili dvostrano podignuti do pune visine profila. Slika 2. (b1) dvostrano podignuta.5::07 Kinete (a) pola visine profila.8 [m]) da omogućuje upotrebu potrebnog alata za nesmetano obavljanje svih radova. Visina kinete se pretežno uzima pola promjera kanala. lake (manja nosivost) ili teške (veća nosivost) izvedbe. Tlocrtne dimenzije radne komore proizlaze iz radnih uvjeta i dimenzija priključnih kanala ili kolektora. Teška izvedba se koristi na prometnim površinama. slika 2. (3) Grlo okna služi za silaženje/izlaženje radnika u/iz radnog prostora. Φ = 600 [mm].8 [m]. (4) Ulazni otvor je opskrbljen lijevano željeznim poklopcem. uzima se (0. Kao najmanja karakteristična tlocrtna dimenzija radnog prostora kod revizijskih okana za kanale do profila.5::07(a). 328 .6) 1. Zato karakteristična tlocrtna dimenzija grla okna iznosi barem 0.5::07(b). Zato ovaj prostor (radna visina) mora biti toliki (obično najmanje 1.

(I) Monolitna okna se mogu izvoditi: (1) od betona i armiranog betona. slika 2.Pored navedenih dijelova u ulaznom oknu se za silazak i izlazak radnika ugrađuju (lijevano željezne) stupaljke.0 [m]) postavlja zaštitna ograda. Primjena plastičnih okana je novijeg datuma. (3) plastična (polipropilenska. izvedena kao kombinacija prva dva slučaja. Kod plastičnih okana izvodi se i armirano betonski distribucijski prsten koji ima funkciju prijenosa vanjskog (prometnog) opterećenja na okolno tlo (a ne na okno kao kod betonskih i armirano betonskih okana). polietilenska. (II) montažna okna. S obzirom na način izvedbe ulaznih okana. Azbest cementna okna se danas više ne proizvode (postoje samo na izvedenim kanalskim mrežama). (III) polumontažna okna. izvedena od gotovih elemenata.5::08. Suvremena praksa preferira izvedbu betonskih i armirano betonskih ulaznih okana.5::10. u odnosu na materijal izvedbe. slika 2. mogu biti: (1) betonska i armirano betonska. 329 . (2) zidanjem betonskih blokova. (2) azbest cementna. vrata (grla) i poklopca. slika 2. naročito u slučajevima visokih podzemnih voda (zbog vodonepropusnosti) i agresivnih otpadnih voda (zbog otpornosti na agresivno djelovanje otpadnih voda).5::09(a). tijela (formiranog od cijevi ili prstenova). (II) Montažna okna. Sastoje se od dna (baze) s kinetom. izvedena na licu mjesta.5::09(b). s kojima se kod dubljih okana (> 3. moguća je podjela na: (I) monolitna okna. poliesterska). opeke i kamena. slika 2.

(b) armirano betonsko okno 330 .Slika 2.5::08 Monolitna ulazna okna (a) betonsko okno.

(b) azbest cementno okno 331 .5::09 Montažna ulazna okna (a) betonsko ili armirano betonsko okno.Slika 2.

(a) (b) Slika 2.5::10 Montažna plastična (polipropilenska) ulazna okna (a) Φ 600 [mm]. (b) Φ 800 i 1000 [mm] 332 .

333 .(a) (b) Slika 2. (b) poliestersko okno (III) Polumontažna okna se najčešće izvode kao kombinacija donjeg (priključnog) monolitnog dijela.5::10 Montažna plastična ulazna okna (nastavak) (a) polietilensko okno. te montažnog radnog i silaznog dijela okna.

5::11. PRIKLJUČNE GRAĐEVINE Kao što je u prethodnoj točki istaknuto.2. Također se izvode i ulazna okna kojima se može izvršiti revizija građevine i kanala.5. Unutar priključnih građevina izvodi se betonska kineta kako bi se postiglo traženo usmjeravanje protoka. Zato brzina u izlaznom kanalu mora biti jednaka ili veća od brzine u priključnim kanalima. izvodi se visinska dislokacija kanala koja osigurava da donja voda ne utječe na uzvodne uvjete tečenja. Profili. Φ = 600 [mm]. 334 . (2) priključak se izvodi u razini vodnog lica. Φ > 600 [mm]. (3) priključak mora biti pod kutom manjim od 90 [°]. jesu: (1) priključak se izvodi tangencijalno. Osnovna pravila kod izvedbe ovih građevina. Drugo pravilo je uvjetovano potrebom eliminiranja uspora u uzvodnim kanalima. (4) najmanji radijus zakrivljenosti priključnih kanala mora biti jednak peterostrukoj vrijednosti unutarnjeg promjera kanala. izvodi se unutar revizijskih okana. Ako se to ne može osigurati. spajaju se unutar monolitnih armirano betonskih priključnih građevina.3. priključenje kanala do profila. slika 2.

I – pad kanala 335 .5::12 Shema položaja prekidnih okana. brzine ograničavaju na maksimalno dopuštene vrijednosti. s obzirom na vrstu kanala.5::12. slika 2. na kanalu It – pad terena.Slika 2. PREKIDNA OKNA Prekidna okna su građevine koje se izvode radi uspostavljanja uzdužnog pada kanala pri kojemu se. Slika 2.5.5::11 Primjeri tlocrtnih rješenja priključnih građevina 2.4. PO.

Kod profila do 300 [mm] i prekidne visine do 0. Slika 2.5::14 Prekidno okno za manje profile i veće prekidne visine 1 – glavni kanal.5::13.5::13 Prekidno (ulazno) okno za manje profile i manje prekidne visine Dakle. slika 2.5 [m]. Slika 2. Kod profila do 300 (400) [mm] i veće prekidne visine (> 0. dodatno se izvodi obilazni kanal.5 [m].5 [m]). slika 2.5::14. ovakvo rješenje je prihvatljivo samo u slučaju manjih dotoka i prekidnih visina kod kojih s obzirom na energiju vodnog mlaza ne dolazi do oštećenja (dna) okna. prekid se izvodi u ulaznom oknu. Rješenje prekidnih okana prvenstveno ovise o profilu kanala (protoku) i prekidnoj visini.Obično se izvode kao monolitne (betonske) armirano betonske građevine. 2 – obilazni kanal 336 . najviše 1.

5::15(a).5::15(b). Slika 2. vodni mlaz ima znatno veću energiju. 337 . (b) s pregradom i bučnicom 1 – armiranobetonska pregrada. s tim da dio dotoka glavnim kanalom. Tada se prekidna okna izvode s neprekidnim padom dna. slika 2.Kod manjih protoka (sušno razdoblje) voda u prekidno okno dotječe samo obilaznim kanalom.5::15 Prekidna okna za veće profile i veće prekidne visine (a) s neprekidnim padom dna. slika 2. te se ne može više dopustiti da izravno pada u okno. a u slučaju i većih prekidnih visina (> 1. dodatno se izvodi pregrada za prigušenje toka (disipaciju energije) i bučnica. slika 2.bučnica Profili preko 1000 [mm] i prekidne visine iznad 1.5 ::16. a time i većih protoka. 2 . pada na vodni jastuk na dnu okna i time ublažava udar vode koja slobodno pada iz glavnog kanala. a kod većih kroz oba dovodna kanala.5 [m]).5 [m] u principu zahtijevaju izvedbu kompletnog slapišta s bučnicom u oknu. koji zadržava uzdužni nagib s kojim je položen uzvodno. Kod profila preko 400 [mm].

Slika 2. 338 . Pored izloženih. postoji cijeli niz rješenja prekidnih okana prilagođenih lokalnoj praksi i uvjetima. s osnovnim ciljem da se visinska dislokacija kanala izvede na siguran i tehnički ispravan način.5::16 Prekidna okna za velike profile i velike prekidne visine Prekidna okna s prigušenjem toka i slapištem nastoje se uvijek ispitati na fizikalnim modelima.

2.5.5. SPREMNICI ZA OBORINSKU VODU Spremnici za oborinsku vodu (retencijski bazeni) su građevine koje se izvode kod oborinske i mješovite odvodnje s osnovnim ciljem prihvaćanja i zadržavanja određenih količina oborinskih i drugih otpadnih voda. Uz ovu, spremnici za oborinsku vodu mogu imati i dodatne zadaće, tako da razlikujemo: (a) zadržne spremnike, (b) preljevne spremnike, (c) spremnike za bistrenje (fizičko pročišćavanje) oborinskih voda. Na slici 2.5::17 prikazana je pogonska shema ovih građevina.

Slika 2.5::17 Pogonska shema spremnika za oborinsku vodu
(a) zadržni spremnik; (b) preljevni spremnik; (c) spremnik za bistrenje

339

(a) Zadržni spremnici se pune za vrijeme jačih oborina (kiša) dijelom otpadnih i oborinskih voda, a prazne postupno nakon prestanka oborina. U načelu nemaju preljev, nego samo odvod priključen na kanal, crpnu stanicu ili uređaj za pročišćavanje. Jedino može biti predviđen preljev za nuždu, koji se aktivira za vrijeme obilnih kiša (kiša većih povratnih razdoblja). (b) Preljevni spremnici, u odnosu na zadržne, imaju i (kišni) preljev kojime se u vrijeme jakih kiša rasterećuje kanalski sustav izravnim ispuštanjem dijela razrijeđenih voda u prijemnik. Dakle, ovi se spremnici dimenzioniraju tako da prihvate dio oborinskih i otpadnih voda koje se ne prelijevaju, zadrže ih do prestanka oborina, a zatim se spremnici postupno prazne. Time se znatno smanjuje hidrauličko opterećenje kanalizacijske mreže nizvodno od preljeva i uređaja za pročišćavanje. (c) Spremnici za bistrenje izvode se kao taložnici za fizikalno pročišćavanje oborinskih voda prije njihovog ispuštanja u prijemnik. Dakle, primjenom spremnika za oborinsku vodu postižu se različiti efekti, kao: (i) ušteda na investicijskim troškovima kanalizacijske mreže, (ii) mogućnost priključenja novih dijelova grada na postojeći sustav odvodnje, (iii) saniranje hidrauličkog opterećenja kanala, (iv) zaštita prijemnika, (v) rasterećenje uređaja za pročišćavanje. Spremnici za oborinsku vodu izvode se okruglog i pravokutnog tlocrta, slika 2.5::18, kao monolitne armirano betonske građevine.

340

Slika 2.5::18 Spremnici za oborinsku vodu
(a) okrugli; (b) pravokutni; 1 – dotok u sušnom razdoblju; 2 – dotok u kišnom razdoblju; 3 – preljev; 4 – odvod; 5 - pregrada

Funkcionalno dimenzioniranje ovih građevina je hidrološko – hidraulički problem koji se sastoji u proračunu: (1) volumena spremnika, (2) vremena pražnjenja, (3) vremena punjenja, (4) preljeva (kod preljevnih spremnika).
341

Tada bi inzistiranje na kompletnoj gravitacijskoj odvodnji zahtijevalo dubine ugradnje kanala koje su daleko iznad ekonomski prihvatljivih (6 do 7 [m]).5. tako i na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda i obradu mulja.5::19 Shema položaja crpne stanice na kanalu It – pad terena. CRPNE STANICE Crpne stanice su građevine s pripadnom elektrostrojaskom opremom kojima se otpadne vode podižu iz građevina ili područja (kanala) s nižom na višu razinu. Takvih slučajeva ima podosta u praksi. I – pad dna kanala 342 . slika 2.5::19. Na kanalizacijskoj mreži crpne stanice su potrebne za podizanje otpadnih voda iz dubljih u pliće dijelove kanala kada je pad kanala veći od nagiba terena.6. Slika 2. kako na samoj kanalizacijskoj mreži.2.

zbog čega je potrebna primjena crpki u kojima je smanjena mogućnost začepljenja (crpke s izvedbom rotora koja omogućava crpljenje vode zajedno s krupnijim otpacima) i koje su otporne na habanje i koroziju. propelerne i pužne. Ove su posebnosti uglavnom posljedica: (a) svojstva otpadnih voda.5::21. (b) količina otpadnih voda. 343 .Budući da su načelno crpne stanice detaljnije tumačene u prethodnom poglavlju.6. mokra i suha izvedba. točka 1. ovdje se neće nanovo iznositi analize generalnog značaja. te da postoji analogija u njihovoj primjeni i izvedbi kod vodovoda i kanalizacije. slika 2. U kanalizaciji se upotrebljavaju rotacijske crpke. koja često iznosi svega nekoliko metara. (c) veličine (manometarske) visine dizanja. kao i kod vodovoda. prvenstveno centrifugalne. što ponekad zahtijeva primjenu crpki kapaciteta i do nekoliko kubnih metara u sekundi. Prema smještaju motora u crpnoj stanici razlikuju se. već će se samo ukazati na određene posebnosti koje postoje kod primjene crpki u kanalizaciji.

slika 2.5::20(b). Nagib osovine pužne crpke. (b) orijentacijski kapacitet crpke kod potpunog punjenja T1 – dodirna točka. Krivulja orijentacijskog kapaciteta pužnih crpki pri potpunom punjenju u funkciji vanjskog promjera puža prikazana je na slici 2. Najveći je kod potpunog punjenja i iznosi .5::20(a). Pužne crpke služe za podizanje relativno velikih količina otpadnih voda (do 3. Koeficijent korisnog djelovanja. η = 0. pužne crpke ovisi i o stupnju punjenja (dubini vode) na donjem kraju crpke. T2 – točka potpunog punjenja 344 . Slika 2.0 [m3 s-1] ) na malu visinu (do najviše 10 [m]). η [1]. Za veće visine dizanja mogu se postaviti u seriji. Načelo rada ove crpke temeljeno je na guranju vode pužem duž otvorenog i koso položenog korita do izljeva. je 22 do 40 (najčešće 30 do 35 ) [°]. broju okretaja i vanjskom promjeru puža.73.Pužna crpka je zasigurno najstarija vrsta crpki koja se široko primjenjuje u odvodnji otpadnih voda. Kapacitet.5::20 Tipične krivulje pužne crpke (a) odnos dubine punjenja i efikasnosti crpke. pužne crpke ovisi o njezinim geometrijskim osobinama. α [°]. Q [m3 s-1] . D [mm]. Puž crpke se izvodi od noseće čelične cijevi na koju je zavarena spiralna čelična traka.

345 . Slobodni otvor među šipkama rešetke iznosi 75 do 100 [mm]. Sukladno svojstvima otpadnih voda i veličine crpne stanice. pred crpnim spremnikom se ugrađuje rešetka ili usitnjivač (kominutor) radi zaštite crpki od začepljenja.5::21(b).0 i 1. Vrijeme zadržavanja otpadnih voda u crpnom spremniku ne smije biti dulje od 25 [min]. Problem nejednolikog dotoka otpadnih voda u crpne stanice najčešće se rješava ugradnjom više crpki. tako da ona radi neprekidno (radi čega ne treba crpni spremnik) i crpi vodu sukladno dotoku do veličine maksimalnog kapaciteta. Primjena ostalih vrsta crpki zahtjeva izvedbu crpnih spremnika. kako bi se izbjegla razgradnja organske tvari i tako izbjegli neugodni mirisi. kako bi se na minimum smanjilo zadržavanje otpadnih (prvenstveno organskih) tvari na rešetki. Zbog problema taloženja kod otpadnih voda u tlačnom cjevovodu se zahtijeva brzina vode između 1. Veće brzine se ne preporučuju zbog znatnijih hidrauličkih gubitaka i eventualne abrazije cijevnog materijala. (ii) rad crpke nije pod utjecajem varijacije dotoka. uključujući i plivajuće. koje se automatski uključuju ( i isključuju) prema dotoku.5 [m s-1].Glavna prednost korištenja pužnih crpki jest: (i) mogu crpsti otpadne vode s krupnijim tvarima. slika 2.

5::21 Monolitne crpne stanice (a) s uronjenim crpkama. (c) s pužnim crpkama 346 . slika 2. (I) Monolitne crpne stanice (izvedene na licu mjesta) uglavnom se rade za crpke većeg kapaciteta (Q > 50 [l s-1]). (II) montažno.Crpne stanice mogu biti izvedene: (I) monolitno. Slika 2.5::21. Izvode se kao armirano betonski objekti. (b) sa crpkama suhe izvedbe.

3 – crpke. 2 – dovod. slika 2.5::22. (b) sa crpkama suhe izvedbe 1 .(II) Montažne crpne stanice se pretežno izvode za crpke manjeg kapaciteta (Q ˂ 50 [l s-1]). (a) (b) 8 8 8 5 8 4 6 2 7 2 3 1 1 3 Slika 2. 5 – otvor s poklopcem.temeljna ploča. 8 – ventilacijska cijev 347 . 6 – radna platforma. 7 – odvod. 4 – upravljački ormarić.5::22 Montažne crpne stanice (a) s uronjenim crpkama. Rade se tvornički za direktnu ugradnju na gradilištu.

Slika 2.5::22 Montažne crpne stanice (nastavak) 348 .

slika 2. Stoga je njihova izvedba reducirana samo na iskope na gradilištu (na licu mjesta). Montažne crpne stanice su opremljene pristupnim poklopcima od plastike. Uglavnom se izvode od armiranog betona. Ako postoji mogućnost od smrzavanja. polietilena).Izvode se kompletno sa svim unutarnjim cjevovodima i drugim komponentama. 349 . lijevano željezni ili od tankostjenog nehrđajućeg čelika (inoksa) s tvorničkim fasonskim komadima (koljenima i ograncima). gornji dio crpne stanice treba termički izolirati.5:: 23.5::24. koja također može biti prefabricirana. te spajanje upravljačkog ormarića na strujni priključak i eventualno telimetrijsko spajanje. Crpna stanica mora biti ventilirana u cilju preveniranja razvoja toksičnih i eksplozivnih plinova. Djelovanje uzgona za slučaj prazne crpne stanice u principu zahtijeva ili njeno sidrenje na temeljnu (betonsku) ploču. aluminija ili galvaniziranog (pocinčanog) čelika. i plastike (poliestera. odnosno opremom. slika 2. Unutarnji cjevovodi mogu biti plastični. ili izvedbu prstenastih orebrenja po vanjskoj površini konstrukcije crpne stanice. zatim polaganje na temelj i spajanje crpne stanice na dovodni (gravitacijski) i odvodni (tlačni) cjevovod.

Slika 2.5::23 Montažne armirano betonske crpne stanice 350 .

5::24 Montažne plastične crpne stanice 351 .Slika 2.

procesi pročišćavanja otpadnih voda i zbrinjavanja mulja.2. lebdeće i otopljene tvari. Stoga svojstva ovih voda bitno ovise o njihovom porijeklu (kućanske. Kod analize problema pročišćavanja otpadnih voda od temeljne su važnosti: (1) (2) (3) (4) količina i svojstva otpadnih voda. dok će se ostalo protumačiti neposredno u nastavku.6. SVOJSTVA OTPADNIH VODA Otpadne vode predstavljaju u stvari mješavinu raznih vodom nošenih onečišćenja (otpadaka). PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA Pročišćavanje otpadnih voda je proces smanjenja onečišćenja (zagađenja) do onih količina ili koncentracija s kojima pročišćene otpadne vode ispuštene u prijemnike postaju neopasne za život i ljudsko zdravlje i ne uzrokuju neželjene promjene u okolišu. 352 . te koloidi. otpadne vode je prije ispuštanja u prijemnike uvijek neophodno pročistiti. dakle onečišćenja (zagađenja) koja su prisutna u otpadnim vodama i bitno karakteriziraju njihova svojstva. svojstva prijemnika. Metodologija određivanja mjerodavnih količina otpadnih voda iznijeta je u točki 2.6.1.3. 2. uvjeti ispuštanja otpadnih voda. Dakle. industrijske i oborinske vode). kako bi se iz njih do određenog stupnja uklonile plivajuće.

(1) Krupni otpaci jesu papir. dimenzija čestica do1 [nm] = 10-6 [mm] = 10-9 [m]. (c) raspršene tvari. tako da je uobičajena sljedeća klasifikacija: (a) otopljene tvari. za dimenzije čestica do 10 [μm] raspršene tvari su netaložive. mikroorganizmi. dimenzija čestica preko 1 [μm]. radioaktivne tvari. hranjive soli (biogene soli). otopljeni plinovi. (2) Raspršene i otopljene tvari koje se nalaze u otpadnim vodama su tvari organskog i anorganskog (mineralnog) porijekla. pa se tako smanjuje količina otopljenog kisika u vodi. dimenzija čestica od 1 [nm] do1 [μm] = 103 [nm] =10-3 [mm] = 10-6 [m]. Orijentacijski. (b) koloidi. raspršene (suspendirane) i otopljene tvari. Prijelaz između raspršenih i otopljenih tvari čine koloidi. krpe. a preko 10 [μm] su taložive. kore od voća i ostali krupniji organski i sintetski otpaci. povišena temperatura vode. 353 . Za razgradnju (dekompoziciju) krupnih organskih otpadaka se troši kisik. Raspršene tvari su krupnije čestice od otopljenih tvari koje se u otpadnim vodama nalaze u obliku iona i molekula.Glavni pokazatelji svojstava otpadnih voda jesu: (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) krupni (površinski) otpaci. postojane (perzistentne) tvari. otrovne tvari.

(a) Mikroorganizmi razlagači biološki razgrađuju organsku tvar do anorganske. plijesni. a raspršene tvari i koloidi tvore mutnoću. saprofagni mikroorganizmi se dijele na: (i) kriofilne (psikrofilne). pa se povećava zona anaerobne razgradnje organske tvari. (iii) termofilne. Prema optimalnoj temperaturi. s optimalnom temperaturom. praživotinje) su jednostanični i višestanični organizmi koji se nalaze u svim otpadnim vodama. (ii) mezofilne. (3) Mikroorganizmi (virusi. rekrecije. što usporava fotosintezu. za razvoj. bakterije. troše otopljeni kisik. T > 40 (najbolje 55 do 60) [°C]. čime se stvaraju plinovi neugodna mirisa. Zbog toga se u većim dubinama smanjuje količina kisika. naročito kad se uvode industrijske otpadne vode). Povećana mutnoća vode sprječava prodiranje svjetlosti. Za procese pročišćavanja mikroorganizama: otpadnih voda od naročitog su značenja sljedeće dvije skupine (a) mikroorganizmi razlagači (saprofagni mikroorganizmi). T = 20 do 40 [°C]. (b) mikroorganizmi iz probavnog trakta ljudi i životinja (fekalni mikroorganizmi). s optimalnom temperaturom. T = 0 do 5 [°C]. s optimalnom temperaturom. (Miris u vodi može potjecati i od unošenja nekih kemijskih spojeva. alge. odnosno anaerobno stanje. 354 . pa se može pojaviti neželjeni manjak (deficit) kisika.Otopljene i raspršene tvari uzrokuju promjenu boje u vodi. kvasci. T [°C].

kolere. dizenterije). ispuštanjem većih količina otpadnih voda bogatih organskim tvarima u vodne sustave (prijemnike) sa slabijom izmjenom vode (jezera. tuberkuloze. svjetlost i temperatura) može doći do prekomjernog rasta planktona i cvatnje otrovnih algi. Ako su pri tome za razvoj biomase povoljni i ostali činioci (kisik. Bolesti se mogu prenijeti kupanjem u nečistoj vodi (zbog dodira s kožom ili zbog gutanja vode) i naročito konzumiranjem proizvoda iz vode (npr. morski zaljevi) znatno se povećava količina hranjivih soli u ekosustavu. Kad fekalni mikrooganizmi dospiju u prijemnik (okoliš) s drugačijim uvjetima za život (temperatura. akumulacije. Ovaj je proces prvenstveno vezan uz nastanak soli dušika i fosfora. Prema tome. školjki koje se jedu sirove). ultraljubičasto zračenje). (4) Hranjive soli nastaju procesom razgradnje organske tvari iz otpadnih voda ispuštenih u prirodne i umjetne prijemnike. Vrijeme isčezavanja nije jednako za sve mikroorganizme. Inače. poliomijelitisa. određene kao najvjerojatniji broj bakterija (NBB). ali i neprikladna za vode namijenjene rekreaciji. koje sudjeluju u stvaranju bjelančevina i time potiču razvoj planktona (lebdećih mikroorganizama čije je kretanje ovisno o strujanju vode) i zelenih biljaka.(b) Mikroorganizmi iz probavnog trakta ljudi i životinja su temeljni pokazatelj kućanskih otpadnih voda. a prvenstveno ovisi o sadržaju otopljenih (hranjivih) soli u vodi. postepeno isčezavaju. ali ih ima i u industrijskim otpadnim vodama. koncentracija vodikovih iona. umjereno povećana proizvodnja biomase je općenito korisna za razvoj ribarstva. tj. 355 . Kao indikator zagađenja ovim mikroorganizmima obično služe bakterije normalne crijevne flore ljudi i životinja – koliformne bakterije. paratifusa. hepatitisa. do pojave eutrofnog stanja u prijemniku. Među ovom skupinom mikroorganizama su posebno značajni patogeni mikroorganizmi koji mogu biti uzročnici oboljenja (tifusa.

dok je u hladnijim predjelima razgradnja vrlo spora. deterdženti. Od ovih su tvari u otpadnim vodama od prvenstvenog interesa: (a) (b) (c) (d) mineralna ulja i njihovi derivati (naročito nafta i naftni derivati). DDT ometa fotosintezu jednostaničnih algi. U toplijim područjima Zemlje mineralna su ulja biološki razgradiva (uz visoku potrošnju kisika). (a) Mineralna ulja dospijevaju u vodne sustave s kućanskim i industrijskim otpadnim vodama. dieldrin. Inače. Dodatno. te isključuje mogućnost korištenja vode za rekreaciju. Zbog toga je danas proizvodnja i primjena ove vrste pesticida gotovo u potpunosti zabranjena. (b) Pesticidi dospijevaju u vodu ispiranjem poljoprivrednog zemljišta (gdje se koriste kao sredstva za zaštitu bilja). Na vodnoj površini stvaraju tanku prevlaku što zbog ometanja otapanja kisika iz zraka smanjuje količinu otopljenog kisika u vodi. I u razdoblju dok traje njihova eventualna razgradnja nepovoljno djeluju na akvatični život. mineralna su ulja vrlo otrovna za žive organizme u vodi i kod koncentracije ispod 1 [mg l-1]. 356 . endrin) koji se nakupljaju u masnim tkivima. ali ih ima i u industrijskim otpadnim vodama. U pogledu onečišćenja voda među najopasnije pesticide ubrajaju se klorirani ugljikovodici (DDT. lindan.(5) Postojane tvari su organske i sintetske biološki nerazgradive ili teško (sporo) razgradive tvari. plastične tvari. a mogu se i nakupljati u organizmima. pesticidi.

kromati. krom. selen. (d) Plastične tvari se nalaze u kućanskim i industrijskim otpadnim vodama u obliku konca. željezo). olovo. fiziološke smetnje. u većim količinama postaju otrovne tvari s vrlo nepovoljnim posljedicama. (b) otrovnim spojevima (cijanidi. kancerogene i genetičke promjene. cink. Ekološko značenje ovih tvari nije još u potpunosti rastumačeno. Tzv. fizičke deformacije i smrt. (6) Otrovne vari su tvari koje prema svojim količinama i svojstvima uzrokuju bolesti živih organizama. kadmij. 357 . bakar. Postojanost deterdženata ovisi o njihovoj molekularnoj strukturi. nikal. što može izazvati eutrofikaciju. mrežica i vrećica. U otpadnim (prvenstveno industrijskim) vodama opasne tvari su predstavljene: (a) teškim metalima (živa. srebro. ali su dva do četiri puta otrovniji od tvrdih deterdženata. Mada su neke od ovih tvari u manjim količinama potrebne za razvoj organizma. Njima se u vodne sustave unose znatne količine fosfata. Meki deterdženti (linearni alkilsulfonati) se lakše razgrađuju. tvrdi deterdženti (alkilbenzensulfonati tetramerne vrste) su praktički nerazgradivi. nenormalno ponašanje. mangan.(c) Deterdžente nalazimo u kućanskim i industrijskim otpadnim vodama. Na vodnoj površini ovi deterdženti stvaraju pjenu i time smanjuju otapanje kisika iz zraka. flouridi).

prvenstveno vodama nuklearnih elektrana. Toplija voda sadrži manje otopljenog kisika. posebice termoelektrana i nuklearnih elektrana. te se kisik brže troši. postupno isčezavaju organizmi koji trebaju više kisika i počinje anaerobna razgradnja mrtve organske tvari. kao i procesom fotosinteze. Zbog toga se mijenjaju životni uvjeti staništa. koji dolazi otapanjem iz zraka i razgradnjom organske tvari. kancerogene bolesti i smrt živih organizama. * * * 358 . radioaktivne tvari ulaze u biokemijske procese. koji prvenstveno nastaje razgradnjom organskih i nekih anorganskih spojeva. Među najvažnijima je kisik koji je bitan za život velikog broja organizama u vodi. koncentrirajući se od nižih prema višim organizmima hranidbenog lanca te mogu biti vrlo opasne za život čovjeka. a ubrzava metabolizam živih organizama.(7) Radioaktivne tvari mogu u vodi biti prirodnog i umjetnog porijekla. Nalazi se otopljen u vodoopskrbnoj vodi i tako dospijeva u otpadne vode. Povećano zračenje može uzrokovati genetičke promjene. a potom i vodama iz industrijskih pogona u kojima se koriste radionuklidi. Određena količina kisika se dobije i njegovim obnavljanjem (oksigenacijom) iz zraka (dodirom zraka i slobodne površine otpadnih voda). Prirodni izvori zračenja su radioaktivni elementi litosfere i svemirska zračenja. sterilnost. pa se pojavljuje sve veći manjak kisika. te sumporovodik. Pored kisika otpadne vode vrlo često sadrže ugljični dioksid. Umjetni izvori zračenja su radioaktivne tvari koje se nalaze u industrijskim otpadnim vodama. (9) Povišena temperatura vode posljedica je ispuštanja rashladnih voda iz industrijskih postrojenja. (8) Otopljeni plinovi su u otpadnim vodama prisutni u različitim koncentracijama. Osim toga.

Ukupna biokemijska potrošnja kisika (BPKukup) je količina kisika potrebna za potpunu razgradnju organske tvari. Nakon toga se odredi koliko je otopljenog kisika potrošeno. Ako bi se potrošnja kisika prikazala kumulativnom krivuljom u funkciji vremena. * * * U standardnim prilikama glavninu onečišćenja (zagađenja) otpadnih voda (poglavito kućanskih) predstavljaju organske tvari za čiju se razgradnju troši otopljeni kisik iz vode. stupanj onečišćenja otpadnih voda organskom tvari u izravnoj je vezi s količinom kisika potrebnom za oksidaciju. Ta se smjesa stavi u bocu u kojoj nema zraka i drži u njoj 5 dana na temperaturi 20 [°C]. Radi kvantificiranja opterećenja otpadnih voda organskom tvari za praktične je potrebe uveden pokazatelj petodnevne biokemijske potrošnje kisika (BPK5). za kućanske otpadne vode BPK5 iznosi do 400 [mg l-1]. Količina kisika potrebna da se razgradi biološki razgradiva organska tvar u vodi posredstvom aerobnih mikroorganizama naziva se biokemijska potrošnja kisika (BPK).6::01. BPK5 se određuje tako da se relativno mala količina otpadne vode razrijedi u znatno većoj količini destilirane vode bogate otopljenim kisikom. Orijentacijski. te tvari. Stoga se u načelu provodi prethodno pročišćavanje (predtretman) ovakvih otpadnih voda. a također mogu nepovoljno djelovati i na procese pročišćavanja otpadnih voda. kiseline i lužine) koje mogu biti štetne za kanalizacijsku mrežu i građevine na njoj. zapaljive i korozivne tvari. 359 . u otpadnim vodama mogu biti prisutne i druge tvari (eksplozivne.Uz ove. dobio bi se dijagram poput onog sa slike 2. te se ta količina izrazi u miligramima kisika na litru otpadne vode. Prema tome. odnosno razgradnju.

traje relativno kratko. u kojoj dolazi do oksidacije dušikove tvari (nitrifikacija). Podcrtane vrijednosti označavaju približno prijelaz na drugu fazu oksidacije organske tvari (nitrifikaciju). a druga faza.Slika 2. 2 –druga faza Na dijagramu možemo uočiti: (i) da se otopljeni kisik troši brže što je viša temperatura vode. Time je dobivena mogućnost uvida u stanje koje će se u prijemniku događati tokom vremena. (ii) da se proces oksidacije organske tvari odvija u dvije faze. U tablici 2. 360 . [d]. u kojoj dolazi do oksidacije ugljikove tvari (dekarbonizacija). Prva faza.6::01 Dijagram biokemijske potrošnje kisika za tri različite temperature vode 1 – prva faza. i vremenima.6::I prikazani su podaci s kojima su biokemijske potrošnje kisika pri različitim temperaturama. [°C]. izražene u odnosu na vrijednost BPK5 (pri 20 [°C]). traje puno dulje. Utvrđeno je da je BPK svakog dana prve faze kod iste temperature u određenom odnosu s BPK ma kog drugog dana prve faze i s ukupnim BPK prve faze.

87 1.61 1.56 1.44 1.52 0.82 0.10 1.38 0.74 1.06 1.17 1.90 0.60 1.80 0.41 0.02 10 0.73 1.30 0.45 0.30 0.58 1.17 1.08 1.49 1.69 1.23 1.71 1.63 0.62 0.14 1.24 1.82 1.32 20 0.45 1.90 Tablica 2.97 1.27 1.02 1.42 1.91 1.37 1.31 1.71 0.28 1.3 1.45 1.61 30 0.17 1.89 1.78 1.75 0.16 0.51 0.32 1.46 25 0.41 0.66 0.90 1.11 0.17 15 0.60 1.77 0.92 0.66 1.35 1.00 1.85 1.10 1.06 1.23 1.21 1.28 1.10 1.68 0.31 0.76 1.88 1.46 1.21 0.62 1.Dani 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 12 14 16 18 20 25 Prva faza Temperatura [ºC] 5 0.14 1.56 1.40 0.54 0.40 1.93 1.60 0.97 1.52 1.57 0.73 0.71 1.59 1.95 1.85 0.9 0.75 1.70 1.01 1.85 0.22 0.43 1.88 0.54 0.79 0.88 1.40 1.47 1.6::I Podaci za proračun vrijednosti BPK 361 .11 1.70 0.76 35 0.56 0.

0 do 0. teško oksidiraju. * * * Za industrijske otpadne vode koje su onečišćene (zagađene) organskom tvari uobičajeno je BPK5 izražavati brojem tzv. usporedbom BPK5 industrijske otpadne vode s BPK5 otpadne vode po stanovniku. a BPK5 = (0. a ekvivalentna je koncentraciji oksidansa (kalijevog bikromata ili kalijevog permanganata). U suprotnome.0 do 1. To je ukupna količina kisika koja se potroši na razgradnju organske tvari. tvari s izrazito različitim vrijednostima BPK i KPK. Ispitivanja su ukazala da je BPKukup = (0. a naročito BPK5 i BPKukup. Dobije se dijeljenjem ukupnog BPK5 s vrijednošću od 60 [g O2 stanovnik-1 d-1] (što uz prethodno navedeni BPK5 za kućanske otpadne vode od 400 [mg l-1] odgovara količini otpadne vode od 150 [l stanovnik-1 d-1] ). ekvivalent stanovnika (ES). naročito industrijskih. lako oksidiraju.Kod ispitivanja svojstava otpadnih voda. Organske tvari kod kojih se BPKukup malo razlikuje od KPK. a BPK5 od BPKukup. uobičajeno je određivanje i kemijske potrošnje kisika (KPK).93) KPK. tj. 362 .0) BPKukup.

2. (c) pronosu nanosa. tako da će se naredne analize odnositi na ovu vrstu prijemnika. (II) tlo. prvenstveno prirodne. kod vodnih su sustava od temeljne važnosti sljedeće dvije skupine njihovih osobina: (1) hidrološke i hidrauličke osobine. mora) i umjetni (kanali.2. odnosno o dinamici izmjena vodnih masa (kod jezera. (b) razini vode. (d) pojavi leda. kemijske. 363 . (2) fizikalne. U praksi je najčešće ispuštanje u vodne sustave. (1) Hidrološke i hidrauličke osobine prijemnika ogledaju se u sljedećim pokazateljima: (a) količini vode (protoku) i uvjetima tečenja. SVOJSTVA PRIJEMNIKA Za ispuštanje pročišćenih (i nepročišćenih) otpadnih voda kao prijemnici se mogu koristiti: (I) prirodni (vodotoci.6. mora i umjetnih vodnih sustava). biološke i bakteriološke osobine. jezera. U pogledu ispuštanja otpadnih voda. akumulacije) vodni sustavi.

odnosno do promjene svojstava prijemnika. Dodatno. mikroorganizmima. iona. kemijske. otopljenim. 364 . biološke i bakteriološke osobine prijemnika su uglavnom sadržane u ovim pokazateljima: (a) (b) (c) (d) (e) (f) (g) (h) (i) (j) (k) boji. H+. čime se osjetno povećava potrošnja otopljenog kisika iz prijemnika. elektroprovodljivosti.(2) Fizikalne. mutnoći. ukupnoj tvrdoći. koncentraciji vodikovih. Ispuštanjem otpadnih voda u prijemnike dolazi do promjene vrijednosti ovih pokazatelja. Promjena je toliko izraženija koliko je niži stupanj pročišćavanja otpadnih voda. kisik troši vodna flora i fauna. mirisu i okusu. životnim (biljnim i životinjskim) zajednicama. koloidnim i lebdećim organskim i anorganskim tvarima. otopljenim plinovima. ukupnom suhom ostatku. uključujući i mikroorganizme (prvenstveno bakterije) koji u isto vrijeme konzumiraju kisik i organsku tvar kojom se hrane. temperaturi. Sukladno prethodnim tumačenjima možemo zaključiti da je temeljni problem sadržan u tome što se s otpadnim vodama ispuštaju i znatne količine razgradivih otpadnih tvari.

ispuštanjem otpadnih voda u prijemnike može doći do osjetnog smanjenja otopljenog kisika. Slika 2.6::02 Dijagram saturacijske vrijednosti otopljenog kisika u vodi pri različitim temperaturama vode i normalnom tlaku zraka 365 . tako da u potonjem slučaju dolazi do potpunog izumiranja akvatičnog života.Dakle. a u ekstremnim situacijama može i sasvim nestati. te koloidnih i lebdećih tvari u vodi znatno umanjuje oksigenaciju. Obnavljanje kisika u vodi ovisi i o temperaturi vode i tlaku zraka. Međutim prisutstvo (plivajućih) mineralnih ulja i tvrdih deterdženata. Zato se u prijemnicima javlja tendencija obnavljanja kisika (iz zraka i procesom fotosinteze). u vodi pri njezinim različitim temperaturama i normalnom tlaku zraka prikazan je na slici 2. Za vodu se kaže da je zasićena (saturirana) kisikom ako sadrži maksimalnu količinu otopljenog kisika koju može primiti pri datoj temperaturi i tlaku.6::02. Dijagram saturacijske vrijednosti otopljenog kisika. O2 . Obnavljanje kisika također usporavaju i otpadne vode s povišenom temperaturom. jer je kisik slabije topiv u toplijoj nego u hladnijoj vodi.

Vrijednost smanjenja kisika ovisi o količinskom odnosu čiste spram otpadnoj vodi i njezinim osobinama. U recipijentima u kojima količina otopljenog kisika nije dovoljna za proces aerobne razgradnje doći će do anaerobnih procesa. 366 . odnosno onečišćenja (zagađenja). Prema tome. riba i drugih viših oblika života. prijemnika. soma i drugu običnu ribu 3. odnosno neće doći do poremećaja prvotnih osobina prijemnika. za ostalu plemenitu ribu 5 [mg l-1]. količina otopljenog kisika predstavlja temeljni kriterij čistoće. onda će u prijemniku biti dovoljno otopljenog kisika za aerobnu razgradnju organske tvari. jako zagađenu vodu karakterizira prisutstvo sivog fungusa (biljaka bez klorofila). a za šarana. Ako su količine otpadnih voda i organskih tvari u njima male u usporedbi s količinom vode (protokom) u prijemniku. Ispuštanjem otpadnih voda opterećenih organskom tvari u takav prijemnik doći će (zbog djelovanja mikroorganizama) do postupnog smanjenja otoljenog kisika u vodi. pojave neugodnih mirisa i sl. odnosno do truljenja. kod aerobnog stanja u prijemniku i dalje će postojati bakteriološka zagađenost koja predstavlja potencijalnu opasnost po zdravlje ljudi (ako prethodno nije izvršena dezinfekcija ispuštene vode).5 [mg l-1]. Za održavanje riba treba na najnepovoljnijem dijelu (potezu) prijemnika osigurati sljedeće minimalne količine otopljenog kisika: za pastrvu 7 [mg l-1]. školjki. Međutim. a čistu (ili malo onečišćenu) vodu prisutstvo zelenih algi. Tako npr. Nezagađeni prijemnici u načelu sadržavaju količinu otopljenog kisika koja približno odgovara saturacijskoj vrijednosti.Količina otopljenog kisika u vodi može se i procijeniti na osnovi organizama koji žive u vodi. planktona.

6::03 Dijagram otopljenog kisika u prijemniku u funkciji vremena OK – krivulja obnavljanja kisika. Slika 2. MKcr – kritični manjak kisika 367 . Os ordinata na gornjem dijelu dijagrama prikazuje obnovljeni kisik u prijemniku.4 [g] kod stajaćih voda bez vjetra.Primjer odnosa otopljenog kisika u prijemniku i vremena ispuštanja otpadnih voda u taj prijemnik grafički je predočen dijagramom na slici 2.6::03.4 [g] kod laganog riječnog toka i do 50 [g] kod brzog riječnog toka ili prilikom umjetnog miješanja vode. t. Na osi apscisa je prikazano vrijeme. D – krivulja deoksigenacije (MK0 + BPK). 5. a krivulja (OK) toga dijela dijagrama prikazuje ukupnu količinu obnovljenog kisika od trenutka ispuštanja otpadnih voda u prijemnik do proizvoljnog trenutka poslije toga. Os ordinata na donjem dijelu dijagrama prikazuje utrošeni kisik i njegov manjak. MK – krivulja manjka kisika (OK – D). gdje početna točka predstavlja trenutak kada se otpadne vode ispuštaju u recipijent. Prema laboratorijskim ispitivanjima količina obnavljanja kisika na 1 [m²] slobodne vodne površine za 24 [h] iznosi: 1. MK0 – početni manjak kisika. u danima.

a naročito hoće li se sadržaj otopljenog kisika spustiti ispod one granice koja se u danim prilikama još može tolerirati. koliki će manjak kisika nastati. odnosno kritični manjak kisika (MKcr). Dobije se kao razlika krivulje (OK) i (D). uključujući i pretpostavljeni manjak kisika (MKO) prije ispuštanja otpadnih voda u prijemnik (zbog razgradnje organske tvari koja je već prisutna u prijemniku). Zato ova krivulja ne počinje na osi ordinata s vrijednošću nula. Nakon kritične točke povećava se količina otopljenog kisika i prijemnik se postupno vraća u prvotno stanje. koji se (iako najstariji) uz manje ili veće popravke koristi i danas. Ova krivulja ujedno ukazuje da u pogledu manjka kisika najgore stanje u prijemniku nije na mjestu ispuštanja otpadnih voda. zvana krivulja deoksigenacije (D). 368 . Sukladno količini i stupnju onečišćenja (zagađenja) otpadnih voda i brzini obnavljanja kisika ova će krivulja imati pliće ili dublje sedlo. najgore stanje u prijemniku je u trenutku kada MK krivulja dosiže najnižu točku.Prva krivulja. nego nizvodno. Druga krivulja. Za definiranje manjka kisika u prijemniku postoje i matematički modeli. Prema tome. kao npr. toga dijela dijagrama prikazuje ukupnu količinu otopljenog kisika koja je do nekog trenutka utrošena procesom razgradnje organske tvari (BPK). zvana krivulja manjka kisika (MK). toga dijela dijagrama prikazuje koliki je manjak kisika u prijemniku u bilo koje vrijeme od trenutka ispuštanja otpadnih voda. Ovakve analize omogućuju postavljanje prognoze što će se s prijemnikom dogoditi kad se u njega ispuste otpadne vode. Streeter – Phelpsov model (1925). tj.

Proces samopročišćavanja u prijemniku (vodotoku) odvija se u četiri područja. a na uređaju za pročišćavanje na nekoliko metara. područje razgradnje (zona dekompozicije).6::04. navodnjavanje itd. ovakva su nastojanja ograničena potrebom očuvanja dinamičke ravnoteže u prijemniku.) Iz ekonomskih je razloga očito da je u praksi prisutno nastojanje maksimalnog iskorištenja procesa samopročišćavanja prijemnika. Međutim. Ovaj proces se u prijemnicima odvija na istim biološkim načelima kao i na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda.Prethodna razmatranja ukazuju da svaki prijemnik ima sposobnost razgradnje (mineralizacije) organske tvari. područje čiste vode. (i) 369 . područje oporavka (zona regeneracije). sport. što nazivamo samopročišćavanje prijemnika. osim što se: razgradnja organske tvari u prijemniku odvija na duljini toka ili vodnoj površini od nekoliko kilometara. To su: (A) (B) (C) (D) područje onečišćenja (zona degradacije). (iii) proces samopročišćavanja prijemnika poklapa s ostalim ljudskim djelatnostima (vodoopskrba. slika 2. ribolov. (ii) optimalni uvjeti okoline za razvoj mikroorganizama i kontrolu teže održavanju u prijemniku nego na uređaju.

Slika 2.6::04 Područja samopročišćavanja prijemnika
A – područje onečišćenja; B – područje razgradnje; C – područje oporavka; D – područje čiste vode; 1 – ispuštanje otpadnih voda; 2 – početno stanje otopljenog kisika; 3 – krivulja otopljenog kisika u prijemniku; 4 – početno stanje BPK; 5 - BPK

(A) Područje onečišćenja počinje odmah nizvodno od točke (mjesta) ispuštanja otpadnih voda u prijemnik. U ovom je području vrlo uočljiva zagađenost, nastaje izražena redukcija otopljenog kisika, bitno se smanjuje broj riba, velika je mutnoća, a ako je brzina toka mala dolazi do taloženja krutina i do stvaranja naslaga mulja koji trune i doprinosi daljnjoj degradaciji prijemnika. Također je intenzivan i biološki život, s velikim brojem bakterija, uključivo i patogenih. (B) Područje razgradnje karakterizirano je procesom anaerobne razgradnje organske tvari u vodi, jer je potrošen gotovo sav otopljeni kisik. U ovoj zoni nema riba, voda je tamne boje i neugodnog mirisa. Slično kao i u prvom području, nastavlja se proces taloženja i formiranja mulja. Ako je količina kisika u prijemniku dovoljna da se stalno održava aerobno stanje (veliko početno razrjeđenje), ovo područje može sasvim izostati tako da prijemnik iz prve zone odmah prelazi u treću.
370

(C) Područje oporavka karakterizirano je postupnim povećanjem otopljenog kisika u prijemniku, smanjenjem broja mikroorganizama i količine organske tvari, čime i izgled vode postaje sve prirodniji. Također, u ovoj zoni mogu opstati viši oblici života (ribe). Proces taloženja se i dalje odvija, a mulj se razgrađuje pod utjecajem crva i ličinki. (D) Područje čiste vode sadrži otopljen kisik blizu njegove saturacijske vrijednosti, što znači da je razgradnja organske tvari praktički završena, mikroorganizmi (uključujući i bakterije) su u relativno malom broju, a ostali organizmi koji se inače nalaze u čistoj vodi su mnogobrojni. Prema tome, u ovom je području voda iste kvalitete kao i prije ispuštanja otpadnih voda.

2.6.3. UVJETI ISPUŠTANJA OTPADNIH VODA Mada je ispuštanje otpadnih voda posljednja operacija upravljanja sustavom odvodnje, uvjeti za njegovu provedbu imaju povratne posljedice na potrebni stupanj pročišćavanja otpadnih voda, i prema tome, nikako se ne mogu odvojiti od ovog problema. Istodobno s ispuštanjem otpadnih voda treba kontrolirati stanje vodnih sustava u koje se ove vode ispuštaju, kako bi se spriječile sve neželjene promjene u ekosustavu. Poremećaji koji nastaju u ekološkim sustavima zbog ispuštanja otpadnih tvari su dugotrajniji i s višegodišnjim zakašnjenjem pojavljivanja njihovog utjecaja na okoliš. Prema tome, uvjeti ispuštanja se ne smiju odrediti temeljem povratnih informacija, jer bi nakon nastalih promjena već bilo prekasno za promjenu načina upravljanja sustavom odvodnje.

371

Zato se pri ispuštanju otpadnih voda moraju primijeniti određeni kriteriji, odnosno propisani standardi, s kojima se zaštićuju ekološki sustavi od neželjenih promjena Budući da uvjeti ispuštanja otpadnih voda ovise i o svojstvima otpadnih voda i o svojstvima prijemnika, svi standardi za zaštitu ekosustava mogu se svrstati u dvije temeljne skupine: (I) standardi prijemnika, (II) standardi ispuštene vode (efluenta). (I) Standardi prijemnika određuju namjenu ili način iskorištavanja prijemnika i granične vrijednosti pojedinih pokazatelja kvalitete prijemnika. (II) Standardi ispuštene vode određuju dopuštene dotoke pojedinih onečišćivača i granične vrijednosti emisija u otpadnim vodama, odnosno potrebni stupanj pročišćavanja otpadnih voda. Primjenom prve skupine standarda u povoljnijem su položaju potrošači vode koji otpadne vode ispuštaju u veću vodnu masu prijemnika (npr. otvoreno more). Takvi standardi omogućuju besplatno iskorištavanje procesa samopročišćavanja prijemnika. Standardima koji se odnose na ispuštene vode postiže se stroža kontrola ispuštenih otpadnih tvari, što u načelu iziskuje veće troškove pročišćavanja otpadnih voda. U biti, oba ova pristupa zasnivaju se na potrebi da se zaštite prijemnici, samo što se propisi o standardu efluenta postepeno s vremenom sve više pooštravaju s ciljem da se postigne zadovoljavajuća kvaliteta prijemnika, odnosno da se unos onečišćenja (zagađenja) ne prilagodi kapacitetu prijemnika.

372

uključivo vodne i o vodi ovisne ekosustave (organizme i njihove zajednice). nadzorom nad stanjem kakvoće voda i izvorima onečišćenja. Iz narečenog Zakona o vodama (NN 153/09 i 130/11) u vezi ciljevi zaštite voda i vodnog okoliša proizlaze sljedeća dva važna propisa: (1) Uredba o standardu kakvoće voda (NN 89/10). 373 . godine). građenjem i upravljanjem građevinama odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda te drugim mjerama usmjerenim očuvanju i poboljšanju kakvoće i namjenske korisnosti voda». Pri tome se pod vodnim okolišem podrazumijeva vodni sustav. čovjeka te materijalnu i kulturnu baštinu koju je stvorio čovjek u ukupnosti uzajamnog ponašanja. (2) Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 87/10). kontrolom onečišćenja. koji je kasnije više puta mijenjan (posljednja verzija je iz 2009.Kod nas polazište u zakonskoj regulativi za zaštitu voda čini Zakon o vodama (1965). zabranom ispuštanja onečišćujućih tvari u vode i zabranu drugih radnji i ponašanja koja mogu izazvati onečišćenje vodnog okoliša i okoliša u cjelini. a prema kojemu se »zaštita vodnog okoliša ostvaruje donošenjem provedbenih propisa iz ovog područja.

stanje tijela površinske vode klasificira se kao: vrlo dobro stanje (plava boja ██). dobro stanje (zelena boja ██). ili dio potoka. Temeljem ocjene. akumulacija. osnovni je cilj zaštite vodnog okoliša postizanje najmanje dobrog stanja voda. 374 . Vode se klasificiraju na (i) površinske vode (kopnene vode – tekućice. školjkaša). Stanje tijela podzemne vode klasificira se kao: dobro stanje (zelena boja ██) i vrlo loše stanje (crvena boja ██).(1) Temeljem Uredbe o standardu kakvoće voda. kemijskim i fizikalno . loše stanje (narančata boja ██) i vrlo loše stanje (crvena boja ██). potok. rijeka ili kanal. hidromorfološkim. rijeke ili kanala te priobalne i prijelazne vode. a što se na zemljovidu vodnog područja isto prikazuje odgovarajućim bojama navedenim u zagradama. te prikazuje na zemljovidu vodnog područja odgovarajućim bojama navedenim u zagradama.kemijskim elementima) i (a2) kemijsko stanje najmanajmanje dobro. mjesta zahvata vode namijenjene ljudskoj potrošnji. ** Tijelo podzemne vode je određen volumen podzemne vode u jednom ili više vodonosnika. priobalne i prijelazne vode – kopnene vode u blizini ušća u more). umjereno stanje (žuta boja ██). *Tijelo površinske vode je određen volumen elementa površinske vode kao što je jezero. (ii) podzemne vode i (iii) vode zaštićenih područja (npr. stajaćice. (b) dobro stanje podzemne vode je stanje tijela podzemne vode** kada je njezino (b1) količinsko stanje i (b2) kemijsko stanje najmanje dobro. Stoga sukladno prethodnoj klasifikacija voda razlikujemo: (a) dobro stanje površinske vode je stanje tijela površinske vode* kada je njezino (a1) ekološko stanje (utvrđeno biološkim. područja pogodna za zaštitu gospodarski značajnih vodnih organizama – riba.

sukladno spomenutom Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda. zbrinjavanje otpadnog mulja te ispitivanje otpadnih voda. (b) bioloških i (c) kemijskih postupaka ili procesa.(2) Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda primarno se propisuju kriteriji i uvjeti prikupljanja.6::05. * * * Time zaključujemo da je Uredbom o standardu kakvoće voda i Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda zapravo uvodena kombinacija standarda prijemnika i standarda efluenta. tako da je s obzirom na primijenjene postupke i procese. pročišćavanja i ispuštanja komunalnih otpadnih voda. VRSTE PROČIŠĆAVANJA OTPADNIH VODA Pročišćavanje otpadnih voda obavlja se primjenom (a) fizikalnih.6. uobičajeno razlikovati: (A) (B) (C) (D) prethodno pročišćavanje (preliminarno pročišćavanje). 2. drugi stupanj (II) pročišćavanja (sekundarno pročišćavanje). slika 2. prvi stupanj (I) pročišćavanja (primarno pročišćavanje). treći stupanj (III) pročišćavanja (tercijarno pročišćavanje). 375 .4. granične vrijednosti emisija (dozvoljene koncentracije onečišćujućih tvari) u tehnološkim otpadnim vodama.

Slika 2.6::05 Vrste pročišćavanja otpadnih voda 376 .

šljunak. (D) Treći stupanj (III) pročišćavanja označava primjenu postupaka pročišćavanja komunalnih otpadnih voda kojima se uz drugi stupanj pročišćavanja još dodatno uklanja fosfor za 80 [%] i/ili dušik za 70 – 80 [%]. Pročišćavanje otpadnih voda koje se temelji na postupcima koji se primjenjuju do uključivo drugog stupnja pročišćavanja obično se naziva konvencionalno pročišćavanje. koriste se pojedinačni sustavi ili drugo odgovarajuće pročišćavanje kojim se postiže ista razina zaštite vodnog okoliša. a ukupne suspendirane tvari ulaznih otpadnih voda za najmanje 50 [%].(A) Prethodno pročišćavanja (ili prethodni stupanj pročišćavanja) označava primjenu postupaka pročišćavanja otpadnih voda u skladu sa zahtjevima za ispuštanje tehnoloških otpadnih voda u sustav javne odvodnje. (C) Drugi stupanj (II) pročišćavanja općenito označava primjenu bioloških postupaka pročišćavanja komunalnih otpadnih voda sa sekundarnim taloženjem kojima se uklanja 70 do 90 [%] BPK5 ulaznih otpadnih voda i 75 [%] KPK ulaznih otpadnih voda. Podrazumijeva primjenu postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupnije plivajuće tvari. Svako od ovih pročišćavanja provodi se na objektu s pripadnom elektrostrojarskom opremom. 377 . dok se postupci koji se primjenjuju kod trećeg stupnja pročišćavanja nazivaju i napredna tehnologija. (B) Prvi stupanj (I) pročišćavanja označava primjenu fizikalnih i/ili kemijskih postupaka pročišćavanja komunalnih otpadnih voda koji obuhvaćaju taloženje raspršenih (suspendiranih) tvari ili druge postupke kojima se BPK5 ulaznih otpadnih voda smanjuje za najmanje 20 [%] prije ispuštanja. Pri tome je propisano da se komunalne otpadne vode pročišćavaju na uređajima s najmanje drugim (II) stupnjem pročišćavanja. ulja i masti. pijesak. Jedino u slučaju kada uspostava sustava javne odvodnje s pročišćavanjem kokomunalnih otpadnih voda nije ekonomki opravdana u odnosu na učinke zaštite vodnog okoliša. koji nazivamo uređaj za pročišćavanje.

Ovaj se proces odvija na rešetkama. (b) srednje rešetke. (B) taloženje (u pjeskolovu. čiji učinak ovisi o slobodnom otvoru među šipkama rešetke. pijeska. (1) Rešetanje je proces uklanjanja krupne tvari (lišća. PJ) i isplivavanje. sa slobodnim otvorom 3 do 10 [mm]. Ovi postupci najčešće obuhvaćaju: (A) rešetanje i/ili usitnjavanje (dezintegraciju). masnoća) kako bi se uklonile one tvari koje mogu oštetiti dijelove uređaje za više stupnjeve pročišćavanja. (c) fine rešetke. prethodni stupanj pročišćavanja se često naziva i mehaničko pročišćavanje. sa slobodnim otvorom 50 do 100 [mm]. krpa. sa slobodnim otvorom 10 do 25 [mm]. komadića drveta. U kanalizaciji se uglavnom koriste: (a) grube rešetke. plastike) iz otpadnih voda radi zaštite crpki i drugih dijelova uređaja za pročišćavanje. dok se izjednačivanje u načelu primjenjuje za industrijske otpadne vode.4 – 1. Prvu i drugu skupinu postupaka redovito susrećemo kod pročišćavanja kućanskih otpadnih voda. Također. šljunka. Postupci prethodnog stupnja pročišćavanja se provode radi poboljšanja kvalitete otpadnih voda (prvenstveno smanjenja krupne otpadne tvari.6. mada neki od njih imaju i osobine fizikalno – kemijskih procesa. Stoga se mogu nazvati i fiziklanim postupcima. a time i drugom i trećem stupnju pročišćavanja. 378 . stakla. odnosno ovaj stupanj pročišćavanja prethodi prvom. (C) izjednačivanje (egalizaciju). Prethodni stupanj pročišćavanja Postupci koji se primjenjuju kod ovog stupnja pročišćavanja pretežno se temelje na fizikalnim pojavama i zakonitostima.2.

(0. 379 . Učinak pročišćavanja na finim rešetkama iznosi: (i) (ii) (iii) (iv) smanjenje BPK5 za 3 do 10 [%]. definirana je izrazom: gdje su: Q – protok. br [m]. f – stupanj zapunjenja rešetke.9). v – brzina (vode). e – slobodni otvor među šipkama.Najveći učinak imaju fine rešetke na kojima se zaustavlja i dio raspršenih tvari. smanjenje KPK za 5 do 10 [%]. Rešetke mogu biti ravne i lučne. slika 2.6::06. Ručno se čiste rešetke na manjim uređajima i grube rešetke koje se na većim uređajima postavljaju kao zaštita srednjih i finih rešetki. [m³ s-1]. [m s-1]. smanjenje bakterija za 10 do 20 [%]. h – dubina (vode) u kanalu. Širina rešetke. [mm]. s – debljina šipke rešetke. Čiste se ručno ili mehanički. [1].8 do 0. [mm]. smanjenje raspršenih tvari za 2 do 20 [%]. [m].

9 .4 [m]. 5 – lanac.Slika 2.6 [m s-1]. 2 – izlazni lijevak. 10 – ležište rešetke Brzina vode u kanalu se obično uzima od 1. 6 – zgrtač. Gubici visine. 8 – pogonski lančanik. a da bi se izbjeglo taloženje otpadnih tvari ne bi smjela biti manja od 0. 380 . (b) lučna rešetka 1 – pogonski motor. 4 – nosač rešetke. 3 – sanduk (podest) za otpatke. pri protjecanju kroz rešetku iznose 0.1 do 0. ∆H [m].zid kanala.0 do 1. 7 – češalj za čišćenje rešetke.6::06 Rešetke s mehaničkim čišćenjem (a) ravna rešetka.5 [m s-1].

Čišćenje sita je automatsko (četkama s mlazom vruće vode ili zrakom). 5 – odvod pročišćene vode 381 . Izvode se od nehrđajuće žice ili prorupčanog lima s veličinom otvora od 0. na sitima se zadržava 10 do 80 [%] raspršenih tvari.3 [mm] (mikrosita) do 3. Zavisno od konstrukcije.0 [mm] (makrosita). 2 – elektromotor. Slika 2.U tehnologiji pročišćavanja otpadnih voda ponekad se umjesto finih rešetki za uklanjanje krupnijih suspenzija koriste sita. 4 – odvod otpadne tvari. slika 2. uz smanjenje BPK5 za 15 do 25 [%].6::07 Sito 1 – dovod otpadne vode.6::07. 3 – četke za čišćenje.

3 – usitnjivač. slika 2. budući da se izdvojene otpadne tvari ponovno vraćaju u otpadnu vodu. Gubitak visine.6::08. U praksi se najčešće upotrebljavaju usitnjivači sa slobodnim prolazom vode. na ovom tipu usitnjivača iznosi 0. 5 – obilazni vod (engl. Krupne otpadne tvari usitne se i isjeku u čestice veličine 3 do 8 [mm] i odvode dalje na pročišćavanje bez opasnosti od začepljenja crpki i drugih dijelova uređaja. primjećeno je da se usitnjavanjem povećava stvaranje pjene na uređaju. Dodatno.3 [m].(2) Usitnjavanje otpadne tvari je proces koji ili potpuno zamjenjuje rešetanje ili se primjenjuje nakon prolaska otpadne vode kroz grubu rešetku. ∆H [m]. 2 – odvod. Danas se sve više izbjegava primjena usitnjavanja. Usitnjavanje otpadne tvari se obavlja usitnjivačima (kominutorima).6::08 Usitnjivač sa slobodnim prolazom vode 1 – dovod. 4 – zapornice.1 do 0. bypass) s rešetkom (za slučaj kvara usitnjivača) 382 . Slika 2.

pijeska i ostalih krupnijih čestica mineralnog porijekla iz otpadnih voda. (b) okrugli jednokomorni 1. U pravilu se postavljaju kod mješovitih sustava odvodnje i na oborinskoj kanalskoj mreži.6::09. To je potrebo radi zaštite rotora crpki. 4 – komora za pijesak. te cjevovoda od abrazije. kao prosječna vrijednost uzima se količina pijeska (s 50 do 60 postotnim sadržajem vode) 5 do 12 [dm³] po stanovniku na godinu.dovod. Slika 2.6::09 Pjeskolovi (a) pravokutni trokomorni. kao i ostalih dijelova uređaja.odvod 383 . 2 – zapornice. Radi orijentacije.(3) Taloženje (sedimentacija) se kod razmatranog stupnja pročišćavanja primjenjuje za izdvajanje šljunka. slika 2. Građevine u kojima se odvija ovaj proces zovu se pjeskolovi. 5 . 3 – crpke za veđenje pijeska.

Pjeskolovi se izvode kao taložnici.25 [mm]. dakle kao spremnici u kojima se smanjuje brzina vode i tako omogućava taloženje zrnatih čestica. Preporučljivi odnosi dubine i duljine. Pjeskolovi imaju pravokutni i okrugli tlocrt.7. 384 . Radi sprječavanja istovremenog taloženja i čestica organskih tvari.3 [m s-1]. Pretežno su višekomorni.2 – 4. kako bi se omogućilo vađenje pijeska i izravnavanje oscilacija u dotoku. Pri ovoj će se brzini praktički istaložiti sve čestice pijeska promjera većeg od 0. Vrijeme zadržavanja (protjecanja) vode kroz pjeskolov uzima se 45 do 90 (najčešće 60) [s]. te duljine i širine pjeskolova istovjetni su odgovarajućim odnosima kao i kod taložnika. Kod manjih uređaja pjeskolovi se čiste ručno. a kod većih mehanički. nastoji se postići minimalna (horizontalna) brzina protjecanja vode kroz pjeskolov oko 0. točka 1. slika 2.6::09.

To su jedno ili višekomorni spremnici slični taložnicima. slika 2.6::10. te brzini protjecanja i temperaturi vode. a stimulirano najčešće upuhivanjem komprimiranog zraka (aeracijom) u sitnim mjehurićima. koje se potom izdižu na površinu. a aerirani flotatori i sustav za upuhivanje komprimiranog zraka (pod tlakom cca 0.6 [bara]). gustoći. a stimuliranim i do 98 [%] (ako je temperatura vode niža od 30 do 35 [°C]). Prirodno isplivavanje se ostvaruje kod čestica kojima je gustoća manja od gustoće vode. pretežno pravokutnog tlocrta.(4) Isplivavanje je proces uzlaznog kretanja čestica raspršenih u vodi kojima je gustoća manja od gustoće vode. koji se lijepe na čestice gustoće veće od gustoće vode. Isplivavanje se odvija u flotatorima. koji ispred odvoda (izlaznog preljeva) imaju manju pregradu sa sakupljačem plivajućih tvari. Volumen (dimenzije) flotatora odabiru se iz uvjeta da vrijeme zadržavanja vode u bazenu bude 3 do 5 [min]. Kod pročišćavanja otpadnih voda ovaj se proces pretežno koristi za uklanjanje ulja i masti. Učinak flotacije ovisi o više činilaca: vremenu zadržavanja vode u spremniku. 385 .015 [m s-1]. Razlikuje se prirodno i stimulirano isplivavanje. veličini i masenom protoku čestica. Brzina protjecanja vode obično se uzima 0. Prirodnim isplivavanjem može se smanjiti sadržaj plivajućih tvari 80 do 90 [%].

odvod Kod aeriranih flotatora količina upuhivanja zraka iznosi reda veličine 5 [m3 h-1] po metru kubnom volumena spremnika. 386 .3 do 0. (b) dubina (vode). Za praksu se preporučuju sljedeće vrijednosti i odnosi karakterističnih parametara flotatora: (a) širina. 4 – zgrtač plivajućih tvari. 1. 2. Kod pročišćavanja kućanskih otpadnih voda. 2 – sustav za upuhivanje komprimiranog zraka. (c) odnos dubine i širine. 0.0 do 2. u kojima prosječna količina plivajućih tvari (ulja i masti) iznosi 1 do 5 [l stanovnik-1 godina-1] ne izvode se posebno flotatori.0. [m]. 5 . 3 – pregrada sa sakupljačem plivajućih tvari.5 [m].0 do 6. već se uklanjanje plivajućih tvari obavlja u pjeskolovu.5.Slika 2.6::1. slika 2.6::10 Aerirani jednokomorni flotator 1 – dovod.

Radi sprječavanja taloženja i postizanja boljeg miješanja vode upotrebljavaju se mehaničke mješalice i primjenjuje se aeracija. iona. kemijskih i bioloških promjena tokom zadržavanja. vrijeme zadržavanja ovisi o industrijskim (tehnološkim) procesima i ne može biti kraće od trajanja cjelokupnog ciklusa. 2 – uzdužne pregrade.Slika 2. mutnoća. H+. 3 – hrastove platice (5) Izjednačivanje je proces zadržavanja otpadnih voda u spremniku da se izjednače temeljna svojstva vode (koncentracija vodikovih. Upuhivanjem zraka potpomaže se biološka i kemijska oksidacija otpadne tvari. uz dodatne učinke zbog fizikalnih. boja.). 387 . BPK. Budući da je ovaj proces u načelu primjeren za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda. KPK i dr.6::11 Aerirani dvokomorni pjeskolov i flotator 1 – sustav za upuhivanje komprimiranog zraka.

PT) i isplivavanje. Nešto šire će se tumačiti procesi s kojima se do sada nije susretalo.4 – 2. 2. poglavito u prvom poglavlju Opskrba vodom prilikom opisa kondicioniranja vode. miješanje i pahuljičenje (flokulaciju). hranjive soli. brzo taložive krute čestice. Ovi se postupci temelje se na fizikalno – kemijskim procesima koji u općem slučaju obuhvaćaju: (A) zgrušavanje (koagulaciju). mikroorganizmi.). Navedeni postupci su već prethodno tumačeni. već će se samo iznijeti njihove određene posebnosti u odnosu na proces kondicioniranja vode.6. otopljenom i koloidnom stanju. otrovne. dok ostali postupci (sukladno svojstvima otpadnih voda) doprinose bržem i efikasnijem taloženju. ulja i masti). točka 1. prethodnim se stupnjem pročišćavanja iz otpadnih voda uglavnom uklanja manji dio onečišćenja/ zagađenja (krupni otpaci. (B) taloženje (u prethodnim ili primarnim taložnicima. Za uklanjanje potonje skupine otpadnih tvari potrebno je primijeniti više stupnjeve pročišćavanja otpadnih voda (I. Taloženje je obavezan postupak prvog stupnja pročišćavanja. 388 . deterdženti. radioaktivne tvari i sl. tako da se ovdje neće detaljnije obrazlagati. Prvi stupanj pročišćavanja Postupcima prvog stupnja pročišćavanja se iz prethodno pročišćenih otpadnih voda prvenstveno uklanjaju taložive suspendirane tvari. dok veći dio onečišćenja/zagađenja ostaje u otpadnim vodama (organske i anorganske tvari u raspršenom.* * * Dakle. uz dodatni efekt istodobnog smanjenja BPK5 . pesticidi.7. kako kod ovog tako i kod ostalih stupnjava pročišćavanja (II i III). a naročito II i III stupanj). odnosno pročišćavanju.

smanjenje bakterija za 25 do 75 [%]. Učinak pročišćavanja otpadnih voda u prethodnim taložnicima iznosi približno: (i) (ii) (iii) (iv) smanjenje BPK5 za 25 do 40 [%]. 389 . prethodno destabiliziranih procesom zgrušavanja. (3) Pahuljičenje je proces spajanja raspršenih (koloidnih) čestica. (4) Taloženje se kod pročišćavanja otpadnih voda primjenjuje za uklanjanje taloživih raspršenih (organskih i anorganskih) tvari. (2) Miješanje se provodi zbog bržeg dodira raspršenih (koloidnih) čestica i koagulanta u otpadnoj vodi. tj. iz kojih se voda nakon prvog odvodi na drugi stupanj pročiščavanja. Taloženje u prethodnim taložnicima se primjenjuje za uklanjanje suspenzija koje se u otpadnim vodama nalaze u obliku zrna i pahuljica. u koje se dovodi voda pročišćena biološkim procesima u sklopu drudrugog stupnja pročišćavanja. Općenito. smanjenje ukupnih raspršenih tvari za 40 do 70 [%]. kod pročišćavanja otpadnih voda razlikujemo dva stupnja taloženja: ▪ taloženje u prethodnim taložnicima. smanjenje KPK za 20 do 35 [%].(1) Zgrušavanje je proces remećenja agregatne stabilnosti (ravnoteže) raspršenih (koloidnih) čestica u otpadnoj vodi pomoću koagulanata (mineralnih soli i polielektrolita). u veće pahuljice (flokule) koje se znatno brže talože. na biološke procese. Vrsta i doziranje sredstava za zgrušazgrušavanje određuje se ispitivanjem otpadnih voda. ▪ taloženje u naknadnim taložnicima.

68 1.56 3.5 2.25 1.00 1.87 1.0 2.20 1.80 1.50 1.14 1.75 3.00 2.94 2.07 0.60 Tablica 2.6::II.50 2.6::II Vrijeme zadržavanja otpadnih voda (s manjim udjelom industrijskih otpadnih voda) u funkciji površinskog opterećenja i dubine primarnog taložnika 390 . tablica 2.50 2. Dubina primarnog taložnika.00 1.12 2. Ts [h] 1.78 1.Budući da se u otpadnim vodama nalaze izmiješane suspenzije u obliku zrna i pahuljica. PO [m h-1] 1.5 2. Hs [m] Površinsko opterećenje.87 0.42 1.40 1.5 3.08 1.25 3. učinak pročišćavanja u prethodnim taložnicima ovisi i o vremenu zadržavanja vode.0 Vrijeme zadržavanja.

6::12. 4 – odvod mulja. 3 – muljna komora. funkcionalnim i konstrukcijskim rješenjima analogni taložnicima za kondicioniranje vode. 6 . Slika 2.odvod 391 .Za industrijske i otpadne vode s pretežnim udjelom industrijskih otpadnih voda podaci za dimenzioniranje taližnika utvrđuju se na osnovi ispitivanja. Prethodni taložnici su tlocrtnim. 5 – skupljač plivajućih tvari. s tim da su dodatno opremljeni skupljačem plivajućih tvari (pjene s vodne površine).zgrtač mulja. točka 1.6::12 Pravokutni prethodni taložnik 1 – dovod. slika 2. 2.2 – 4.7.

2. dok se dezinfekcija primjenjuje samo u posebnim slučajevima kada se želi smanjiti broj patogenih mikroorganizama. drugi stupanj pročišćavanja obuhvaća: (A) biološke procese (npr. Generalno.4 – 3. lagunama. u aeriranim spremnicima s aktivnim muljem. anaerobnim digestorima).6. kod drugog stupnja pročišćavanja uobičajeni su biološki postupci koji mogu biti nadopunjeni i nekim fizikalno – kemijskim postupcima. (C) dezinfekciju. Drugim stupnjem pročišćavanja najčešće su obuhvaćene prva i drugu skupinu postupa. okretnim biološkim nosačima. (B) taloženje (u naknadnim ili sekundarnim taložnicima. 392 . NT) i isplivavanje. U načelu. Drugi stupanj pročišćavanja Drugi stupanj se primjenjuje nakon provedenog prvog stupnja pročišćavanja. prokapnicima.

(ii) anaerobno kiselo vrenje i metanska razgradnja. U prvoj (kiseloj) fazi bakterije kiselog vrenja razgrađuju organsku tvar do organskih kiselina koje su hrana za metanske bakterije u drugoj (metanskoj) fazi razgradnje. Prilikom anaerobnih procesa nastaje mnogo manje novih stanica (mikroorganizama) nego tokom aerobnih. (ii) Anaerobni procesi nastaju kad u vodi nema otopljenog kisika. 393 . (iii bakteriološka oksidacija i redukcija. Ovaj se proces odvija u dvije faze. (i) Aerobni procesi nastaju kada u vodi ima dovoljna količina otopljenog kisika. mangana i sumpornih spojeva te redukciju i oksidaciju dušikovih spojeva. Kisik se troši prilikom razgradnje raspršene i koloidne organske tvari koju mikroorganizmi upotrebljavaju kao hranu. Prema količini otopljenog kisika u otpadnoj vodi i prema prilikama u staništu mogući su sljedeći procesi: (i) aerobna gradnja i razgradnja stanica. Istodobno mikroorganizmi razgrađuju vlastite stanice (respiracija) uz ponovnu potrošnju kisika. Aerobnim procesima se proizvodi višak žive i mrtve organske i anorganske tvari koji se naziva viškom mulja. Pročišćavanje biološkim procesima temelji se na aktivnosti mikroorganizama koji razgrađuju mrtvu organsku tvar upotrebljavajući je kao hranu za gradnju novih stanica (umnožavanje). (iii) Bakteriološka oksidacija i redukcija omogućuje oksidaciju željeza. Uz razvoj mikroorganizama kao produkt bioloških procesa nastaju plinovi i nerazgradivi ostatak.(1) Biološki procesi se primarno primjenjuju za pročišćavanje kućanskih otpadnih voda i industrijskih otpadnih voda s pretežnim udjelom organske (biološki razgradive) tvari i sa sadržajem opasnih tvari ispod kritičnih koncentracija.

6::III Najčešći objekti za odvijanje bioloških procesa prema načinu održavanja mikroorganizama 394 . temperaturu (povećanjem temperature ubrzavaju se biološki procesi). iona (za većinu procesa optimalno je područje vrijednosti pH između 6. biološki procesi su vrlo osjetljivi i na sastav otpadnih voda. koncentraciju vodikovih.6::III: Način održavanja mikroorganizama Objekti Aerobni procesi 1. H+. Lagune (anaerobne) 2. Digestori (anaerobni) 2. prvenstveno na količinu hranjivih tvari (umnožavanje mikroorganizama u otpadnim vodama razmjerno je koncentraciji hranjivih tvari). Okretni biološki nosači (biodiskovi) Anaerobni procesi Mikroorganizmi suspendirani u vodi 1. S obzirom na način održavanja mikroorganizama na uređajima s biološkim procesima pročišćavanja otpadnih voda. Aerirani spremnici s aktivnim muljem (bioaeracijski bazeni) 2. Procjeđivači (anaerobni) Tablica 2. Lagune (aerobne i aerirane) 1.Uz uvjete u staništu.5) i koncentraciju otrovnih tvari (koje ili usporavaju biološke procese ili mogu uništiti mikroorganizme). u praksi se najčešće primjenjuju objekti čija je sistematizacija prikazana u tablici 2.5 i 8. Prokapnici (biološki filtri) 2. količinu otopljenog kisika. Lagune (anaerobne) Mikroorganizmi pričvršćeni na podlozi (u obliku biološke opne) 1.

a veća za ljetno razdoblje (T > 13 [°C]). Učinak bioaeracijskih bazena ovisi o opterećenju aktivnim muljem. čime se ubrzava dodir pahuljica hranjivih tvari i mikroorganizama. 395 .(1. Potonji uvjet zahtijeva visoki stupanj turbulencije u spremniku što se osigurava brzinom strujanja oko 0.1) Aerirani spremnici s aktivnim muljem se izvode kao bazeni u koje se uvodi otpadna voda i upuhuje zrak ili kisik uz istodobno miješanje sadržaja spremnika. Aktivnim muljem nazivamo masu mikroorganizama raspršenih u spremniku koji u aerobnim prilikama mogu razgraditi organsku tvar. Za otpadne vode s malim udjelom industrijskih voda (BPK = 150 do 350 [mg l-1]) postiže se smanjenje organske tvari od 75 do 95 [%].5 [m s-1]. Manja vrijednost se odnosi na zimsko razdoblje (T < 11 [°C]). Sustav aeracije i miješanja vode u spremniku treba osigurati prosječnu koncentraciju kisika 1 do 2 [mg l-1] i spriječiti taloženje aktivnog mulja.

8 [bara]) za aeraciju i miješanje. (b) površinskom aeracijom. Oni se izvode tako da se u visini razine vode na vertikalnoj osovini okreće rotor (turbina) koji usisava vodu. slika 2.6::13(b).0 [m]. 396 .6 do 0. s odnosom širine prema dubini 1:1 i najvećom dubinom 4. Za postizanje dobrih efekata dubinske aeracije preporuča se da volumen bioaeracijskog bazena ne bude veći od 150 [m3]. slika 2.6::13(a). te njezine promjenjive dubine uronjenja i brzine rotacije (4 do 6 [m s-1]). Stupanj aeracije bitno ovisi od oblika i promjera turbine. vrtloži je i rasprskava iznad površine. kojima se upuhuje komprimirani zrak ili kisik (pod tlakom 0. (b) Površinska aeracija se najčešće izvodi pomoću centrifugalnih turbinskih aeratora. (a) Dubinska aeracija se izvodi pomoću pridneno raspoređenih raspršivača (difuzora).Upuhivanje zraka ili kisika u spremnike s aktivnim muljem i miješanje otpadnih voda moguće je postići na dva osnovna načina: (a) dubinskom aeracijom.

slika 2. a ostatak (višak mulja) se odvodi na obradu mulja. 397 . (b) s površinskom aeracijom 1 – dovod zraka ili kisika. 2 – aeracijska turbina Klasični bioaeracijski bazeni se obično izvode pravokutnog tlocrta s vremenom zadržavanja otpadnih voda oko 6 [h].Slika 2. Iz aeriranih spremnika s aktivnim muljem otpadna voda se s mješavinom otpadnih tvari i mikroorganizama dovodi u naknadni taložnik.6::13 Aerirani spremnici s aktivnim muljem (a) s dubinskim aeracijom.6::14. Odatle se dio aktivnog mulja vraća u bioaeracijski bazen kako bi se povećala koncentracija mikroorganizama.

dovod. zemljani spremnici u kojima se razgrađuju organske tvari. Uz biološke procese u lagunama se istodobno odvija i taloženje i isplivavanje. Stoga je pročišćavanje otpadnih voda u lagunama analogno samopročišćavanju voda u vodnim sustavima. a dio se nalazi na dnu. Sukladno iznosu organskog opterećenja. Dio mikroorganizama u lagunama je raspršen u vodi. dubini vode u laguni i klimatskim prilikama (temperatura. 2 – aerirani spremnik s aktivnim muljem. Ljeti se u lagunama s kućanskim otpadnim vodama može postići smanjenje organske tvari za 80 do 95 [%]. riječ je o oksidacijskim ili stabilizacijskim barama. vjetar. Ukoliko se obnavljanje kisika obavlja isključivo na prirodan način. 4 – povrat mulja. 6 . 3 – naknadni taložnik.2) Lagune su relativno plitki.6::14 Tiipična pogonska shema konvencionalnog uređaja s aktivnim muljem 1. otapanjem iz zraka i/ili fotosintezom. sunčevo zračenje) razgradnja organske tvari se odvija aerobnim ili anaerobnim procesima uz fotosintezu algi. 5 – odvod viška mulja. prostrani.Slika 2. 398 .odvod (1.

399 .6::IV.0 do 6.5 do 5.5 2.6::IV Osobine vrsta laguna Za aerirane lagune potrebno je.0 10 do 40 20 do 50 7 do 30 3 do 10 40 do 120 200 do 500 50 do 200 do 500 Tablica 2. aerirane.5 do 1.0 1. Međutim. zbog veće mase organske tvari u obliku pahuljica.5 2. fakultativne (aerobno – anaerobne).Lagune mogu biti: (a) (b) (c) (d) aerobne.0 do 2. predvidjeti naknadno taloženje. one su uglavnom prikladne za manja naselja i za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda koje su biološki razgradive. Iz ekonomskih se razloga (zbog niskih investicijskih i pogonskih troškova) nastoji što češće koristiti lagune. Osobine ovih vrsta laguna prikazane su u tablici 2. Vrsta lagune Srednja dubina [m] Vrijeme zadržavanja [d] Dnevno organsko opterećenje BPK5 [kg ha-1] Aerobne Anaerobne Fakultativne Aerirane 0. anaerobne.

6::15 Prokapnik 1 – dovod. Voda prokapljuje kroz ispunu.8 do 2. U pridnenom dijelu prokapnika se izvodi drenaža na odvod vode. Prokapnici se obično izvode kao armiranobetonski spremnici s ispunom debljine 1.0 (3. Mikroorganizmi razgrađuju organsku tvar koja se iz otpadnih voda adsorbira na opnu. lomljenom opekom i crijepom.(1.6::15.odvod 400 . 4 – drenaža. Slika 2. plastičnim komadima) krupnoće 20 do 80 [mm]. a na drenažu se polaže ispuna. a u suprotnom smjeru struji svježi zrak. slika 2.3) Prokapnici su spremnici ispunjeni čvrstim tijelima (kamenom. na kojima je opna od mikroorganizama.0) [m] iznad koje se dovodi (rasprskava) otpadna voda koja je prošla proces prethodnog taloženja. 3 – ispuna. troskom. 2 – prskalice. 5 .

U oba slučaja potrebno je osigurati pretlak (min 0.Dovod vode na prokapnike moguć je: (a) rotacijskim prskalicama uz stalni dotok i prskanje. Taj gubitak biološke opne naziva se ispiranje prokapnika.8 do 6.0 0. (b) fiksnim prskalicama (američki sustav) uz naizmjeničan (intermitentan) dotok i prskanje. Razgradnjom organske tvari povećava se broj mikroorganizama (biološka opna).0 Smanjenje BPK5 [%] 75 do 85 75 do 85 70 do 90 Niska Visoka Vrlo visoka Tablica 2. tablica 2. prionljivost za ispunu se smanjuje i opna se otkida. što se postiže ukapanjem prokapnika ili crpljenjem. te odnosi s pročišćenom vodom.48 0. Zato je potrebno naknadno taloženje pročišćene vode kako bi se zadržala otkinuta biološka opna. Prema vrijednostima ovih veličina definirana je i opterećenost prokapnika.48 do 1.2 [bara]). Dnevno opterećenje Opterećenost prokapnika Hidrauličko [m3 m-2] 1 do 10 10 do 40 40 do 200 Organsko [kg m-3] 0.6::V Opterećenost prokapnika prema dnevnom (hidrauličkom i organskom) opterećenju i smanjenju organske tvari 401 .08 do 0. Za učinak prokapnika mjerodavno je dnevno organsko opterećenje (dnevna masa organske tvari na jedinicu volumena prokapnika) i dnevno hidrauličko opterećenje (dnevni protok otpadne vode kroz jedinicu površine prokapnika).6::V.

što je pogodno za pročišćavanje otpadnih voda prehrambene industrije. (1.4) Okretni biološki nosači se sastoje od okruglih ploča (diskova) nanizanih s malim međuprostorom na (jednu ili više) horizontalnu osovinu i uronjenih do (približno) polovice promjera u spremnik s otpadnom vodom. 2 – okrugle ploče.6::16. Slika 2. pročišćena voda se odvodi na proces naknadnog taloženja. Anaerobna razgradnja (anaerobna digestija ili trulenje) organske tvari obavlja se u zatvorenim spremnicima bez pristupa zraka gdje se organska tvar razgrađuje istodobno s postupkom kiselog i metanskog vrenja.0 [kg] BPK5 po [m3]). 3 – odvod. 4 – pogonski motor Biološka opna nalazi se na površini ploča i prozračuje laganim okretanjem osovine tako da je uvijek polovica ploče u vodi. Učinak pročišćavanja ovisi o organskom opterećenju površine ploča i kod kućanskih otpadnih voda dosiže i do 94 [%].(1. 402 . Kao i kod prokapnika. slika 2. Konačni proizvod ovakvog vrenja je metan koji se može neposredno upotrijebiti kao gorivo.5) Anaerobni digestori (uz čestu primjenu kod obrade mulja) primjenjuju se za pročišćavanje otpadnih voda s vrlo visokim organskim opterećenjem (s više od 2.6::16 Okretni biološki nosač 1 – dovod.

6::17(b). 2 – anaerobna digestija vode. (b) visokoopterećeni (obično dva spremnika od kojih se prvi grije i u kojemu se miješa voda i drugi bez grijanja i miješanja). 7 – odvod mulja.6::17 Anaerobni digestori (a) konvencionalni. 3 – grijač vode.6::17: (a) konvencionalni (jedan spremnik bez grijanja i miješanja). 8 – odvod vode. slika 2. slika 2. slika 2. (a) (b) Slika 2. 9 – odvod plina 403 . koja se primjenjuje za objekte gdje ne postoji sustav javne odvodnje. Tipičan primjer konvencionalnog digestora je septička jama. 6 – pjena.6::17(a). (b) visokoopterećeni 1 – dovod vode. 5 – mulj.Za anaerobnu digestiju se obično koriste dvije vrste digestora. 4 – mješalica.

Uobičajene doze klora iznose 5 do 20 [mg l-1].5 do 1. To je često i posljednja faza drugog stupnja pročišćavanja otpadnih voda.6 1. a proizvodnja plina do 1. Također. bitan utjecaj na učinak taloženja u ovoj vrsti taložnika ima udio industrijskih otpadnih voda.4 Vrsta digestora Konvencionalni Visokoopterećeni Tablica 2. Plin sadrži 65 do 70 [%] metana. odnosno komunalnih otpadnih voda općenito. Naknadni taložnici najčešće imaju kružni tlocrt. tablica 2.6::VI Vrijednosti parametara konvencionalnog i visokoopterećenog digestora Efekt razgradnje organske tvari anaerobnom digestijom iznosi oko 55 [%]. pa je zadržavanje vode u spremniku kraće. 404 . učinak taloženja u naknadnim taložnicima znatno ovisi o vremenu zadržavanja vode. (2) Taloženje u naknadnim taložnicima primjenjuje se za bistrenje vode pročišćene biološkim procesima u kojoj se još nalazi pahuljičastog mulja.6::VI.6 do 6.Grijanjem i miješanjem u visokoopterećenom digestoru ubrzava se proces. Vrijeme zadržavanja [d] 30 do 90 1 do 20 Dnevno organsko opterećenje [kg m-3] 0. Budući da se radi o uklanjanju pahuljičastih suspenzija. kod otpadnih voda najčešće primjenom klora. Za izbor dimenzija naknadnih taložnika za bistrenje industrijskih voda potrebna su prethodna ispitivanja. (3) Dezinfekcija je proces uništenja patogenih mikroorganizama.12 [m3] po kilogramu razgrađene organske tvari.

(C) biološkim procesima (uklanjanju dušika i fosfora). 405 . otopljene soli te mikroorganizmi). te su za potrebe pročišćavanja otpadnih voda na odgovarajući način prilagođeni (modificirani). kako bi se postigao traženi (visok) standard pročišćene otpadne vode.4 – 4. otrovne i radioaktivne tvari i sl. kemijskom obaranju ili kemijskoj precipitaciji. mikroorganizme. Pročišćavanje otpadnih voda trećim stupnjem bazirano je na: (A) fizikalnim procesima (procjeđivanju. kojima se iz vode uklanjaju mutnoća. Treći stupanj pročišćavanja Treći stupanj pročišćavanja otpadnih voda primjenjuje se samo u slučajevima kada je nužan vrlo visok stupanj pročišćavanja. oksidaciji i redukciji. kojima se iz vode uklanjaju otopljene tvari. kojima se uklanjaju (smanjuju) dušikovi i fosforni spojevi. kako bi se u vodoprijemniku spriječio proces eutrofikacije. odnosno kada je iz otpadnih voda potrebno ukloniti neke osebujne tvari (npr. dezinfekciji). adsorpciji. miris. (B) kemijskim procesima (neutralizaciji. Kod komunalnih otpadnih voda treći stupanj pročišćavanja se najčešće primjenjuje za uklanjanje hranjivih soli (prvenstveno dušika i fosfora) nakon provedenog drugog stupnja. mikroorganizmi. Načelno. pesticide. u prehrambenoj industriji). ionskoj izmjeni. otopljene soli.6. postupci koji se primjenjuju u trećem stupnju pročišćavanja primjenjuju se i u industrijskim (tehnološkim) procesima (npr.). boja. deterdžente. Općenito se ovi postupci u načelu primjenjuju kombinirano. mijenja pH vrijednost te provodi pretvorba nekih opasnih spojeva u manje opasne. teški metali.2. membranskim procesima).

vakuumski). tlačni i gravitacijski procjeđivači). (b) dubinskim procjeđivačima (gravitacijski. Procjeđivanjem otpadnih voda na dubinskim procjeđivačima postiže se: (i) (ii) (iii) (iv) smanjenje ukupnog fosfora za 70 do 98 [%]. Kod završnog pročišćavanja otpadnih voda (uključujući i obradu mulja) procjeđivanje se može provesti na: (a) površinskim procjeđivačima. (1) Procjeđivanje se prvenstveno koristi radi uklanjanja raspršenih i koloidnih tvari zaostalih u otpadnim vodama nakon bioloških ili kemijskih procesa. kod kojih se voda silazno. smanjenje KPK za 20 do 45 [%]. 406 . i treći stupanj sadrži neke procese koji su prethodno tumačeni. smanjenje mutnoće za 60 do 95 [%]. dat će se (zbog rijetkosti.Analogno tumačenju prvog i drugog stupnja pročišćavanja. U tehnologiji pročišćavanja otpadnih voda češća je upotreba dubinskih procjeđivača. s kojima se nismo susretali. tako da se ovdje neće obrazlagati. smanjenje BPK za 40 do 70 [%]. kod kojih se voda procjeđuje prolaskom kroz prorupčanu podlogu (mikrosita) ili kroz platno (trakasti procjeđivači. tlačni. Za ostale procese trećeg stupnja pročišćavanja. uzlazno ili dvosmjerno procjeđuje kroz filtarski sloj sastavljen od zrnatog (granuliranog) materijala. izbor filtarskog materijala i hidrauličko dimenzioniranje dubinskih procjeđivača najbolje je odrediti ispitivanjem na modelima. dok se površinski procjeđivači češće koriste kod obrade mulja. Učinak procjeđivanja. odnosno specifičnosti njihove primjene) samo uvodne informacije.

Proces reverzne osmoze se primjenjuje za uklanjanje otopljenih organskih tvari (soli kalcija. 407 . proteina) iz otpadnih voda. magnezija. elektrodijaza. ultraprocjeđivanje. U tehnologiji pročišćavanja otpadnih voda od membranskih procesa se primjenjuju: (a) (b) (c) (d) reverzna osmoza. silicij. (a) Reverzna osmoza je proces koji se temelji na osmozi. aktivna glina i naročito aktivni ugljen. proces je nazvan reverznom osmozom. fenoli. Za sve membranske procese je bitno da je otpadna voda prethodno pročišćena konvenconalnim procesima tokom kojih su iz vode uklonjene raspršene i koloidne tvari. Adsorpcijom aktivnim ugljenom se iz otpadnih voda uklanjaju deterdženti. tako da će voda iz spremnika s većom koncentracijom dotjecati u spremnik s manjom kocentracijom (čistom vodom). fosfati. tokom procjeđivanja kroz sloj zrnatog (krutog) materijala. nitrati. mikroprocjeđivanje. a tvar koja se vezuje adsorbat. Učinak adsorpcije je vrlo visok (i do 99 [%]). natrija) i otopljenih organskih spojeva (saharoza.(2) Adsorpcija je proces u kojem se. Kruta tvar na čijoj se površini događa ovaj proces naziva se adsorbent. Kao adsorbenti se za filtarski materijal koriste fina ilovača. mirisi i boje. te predstavlja završnu fazu pročišćavanja otpadnih voda. te smanjuje KPK. s tim da se u spremniku s većom koncentracijom (otpadnom vodom) poveća tlak iznad osmotskog. otopljene i koloidne tvari vezuju na površinu krute tvari. (3) Membranski procesi jesu procesi pročišćavanja otpadnih voda pomoću polupropusnih membrana koje propuštaju vodu.7::20). ali su nepropusne za tvari koje treba ukloniti izvode (slika 1. Zbog obrnutog toka vode u odnosu na tok osmoze.

fosfora. Prvenstveno se primjenjuju u prehrambenoj industriji za uklanjanje otopljenih tvari kod ponovne uporabe industrijskih otpadnih voda (npr. pri omekšanju vode za industrijsku proizvodnju pare kao i za prethodno pročišćavanje vode procesima reverzne osmoze i elektrodijalize.(b) Elektrodijaliza je proces uklanjanja iz vode iona (kationa i aniona) koji prolaze kroz polupropusne membrane zbog djelovanja električnog polja. za izdvajanje proteina i šećera). uglavnom za smanjenje koncentracije raspršenih i koloidnih tvari (mutnoće). (c) Ultraprocjeđivanje je proces propuštanja otpadnih voda kroz membrane koje propuštaju vodu. Membrane su selektivne. 408 . pročišćavanje nekih otopina i sl. uklanjanje kroma iz otpadnih voda. (d) Mikroprocjeđivanje se primjenjuje za poboljšanje kvalitete prethodno pročišćene otpadne vode. tako da jedne propuštaju (odvajaju) katione. a u međuprostoru ostaje pročišćene voda. Ultrafiltracija se također primjenjuje za uklanjanje virusa. a zadržavaju makromolekule veće od pora membrane. a druge anione. Proces elektrodijalize se primjenjuje za odslanjivanje vode. bakterija te smanjenje BPK.

Najjednostavnije se postiže miješanjem otpadnih voda iz različitih pogona. odnosno talože na dno spremnika. Naime. željezo i srebro).(4) Neutralizacija je proces za promjenu koncentracije vodikovih. Druga je mogućnost dodavanje reagensa (npr. te fluoridi i fosfati) koji se obaraju. budući da se za kemijsku precipitaciju koriste reagensi kao i za zgrušavanje. krom. pri čemu se kemijskim reakcijama stvaraju netopivi spojevi (prvenstveno soli kalcija.5 do 9. fosfate i dušik. magnezija i silicija. (5) Kemijsko obaranje je proces kojim se uklanjaju nepoželjne otopljene tvari iz otpadnih voda dodavanjem kemijskih sredstava (reagensa). H+. nikal. Izbor reagensa i količina (doziranje) utvrđuje se eksperimentalno. (6) Ionska izmjena je proces zamjene iona između krutine (ionskog izmjenjivača) i vode (otopine elektrolita). olovo. iona (vrijednost pH) u industrijskim otpadnim vodama. U otpadnoj vodi u kojoj se nalaze tvari u raspršenom i otopljenom obliku odvija se istodobno zgrušavanje i obaranje.5. a sumporne kiseline u bazične vode). ove vode često sadrže kisele i bazične sastojke u količinama s kojima se ne smiju ispuštati u vodne sustave. Ionski izmjenjivači se za pročišćavanje otpadnih voda izvode kao zatvoreni dubinski procjeđivači. Ovim se procesom iz otpadnih voda mogu ukloniti i teški metali (kadmij. Najčešće se primjenjuju za omekšavanje vode i za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda koje sadrže teške metale. odnosno miješanjem kiselih s bazičnim otpadnim vodama. 409 . gdje se dopušta ispuštanje otpadnih voda s vrijednošću pH od 6. bakar. cink. natrijeve lužine u kisele vode.

koriste bakterije za izgradnju novih stanica. a u drugoj fazi u nitrate. koji odlazi u atmosferu. u kućanskim otpadnim vodama fosfor se pojavljuje kao organski fosfor. U postupcima pročišćavanja otpadnih voda oksidacija se primjenjuje za dezinfekciju. PO43-. što nazivamo denitrifikacija. a potom u aerobni spremnik. Biološkom razgradnjom nitrati (uz dodavanje ugljikovih spojeva i bez kisika) reduciraju u plinoviti dušik. (9) Biološko uklanjanje fosfora temelji se na procesima adsorpcije i ugradnje fosfora u biomasu. Naime.(7) Oksidacija i redukcija su procesi odvijanja oksidacijsko . NO2-. 410 . kojima se. Biološkom razgradnjom pomoću mikroorganizama (bakterija) ovi spojevi prelaze u amonijak. NO3-. U aerobnom spremniku mogući su i postupci nitrifikacije. i u obliku fosfata. uklanjanje željeza i mangana te pretvorbu cijanida u manje opasne spojeve. koji potom u prvoj fazi oksidira u nitrite. boje i mirisa. tako da se često primjenjuju uređaji s istodobnim smanjenjem fosfornih i dušikovih spojeva. u kojima mikroorganizmi koriste fosfate iz vode za izgradnju novih stanica. (8) Biološko uklanjanje dušika iz kućanskih otpadnih voda odvija se procesom biološke razgradnje složenih organskih spojeva koji sadrže dušik. Redukcijski procesi se navčešće primjenjuju za uklanjanje šesterovalentnog kroma iz otpadnih voda. kao hranjivim solima. NH3. Uklanjanje fosfora biološkim postupkom provodi se uvođenjem otpadne vode najprije u anaerobni. smanjenje BPK. P. N2.redukcijskih reakcija u kojima se gube (oksidacija) ili dobivaju (redukcija) elektroni. Ovaj proces nazivamo nitrifikacija.

Sirovi mulj je neugodnog izgleda i mirisa. a zbog sadržaja štetnih i opasnih tvari te patogenih organizama. predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje i okoliš. te se ne smije ispuštati iz uređaja. Pretežno sadrži (i) vodu (čak i preko 90 [%]) te (ii) organsku i (iii) anorgansku tvar. a što je u načelu složenije od procesa pročišćavanja otpadnih voda i često iziskuje veće troškove.6.2.5 – 1. (ii) fizikalno – kemijskim i (iii) toplinskim postupcima. 2. Volumen mulja može doseći do 1 [%] volumena pročišćenih otpadnih voda. prije dodatne obrade. Obrada mulja Obrađeni mulj je otpadni mulj koji je podvrgnut (i) biološkim. (II) konačnog odlaganja mulja. Procesima pročišćavanja otpadnih voda uklanjaju se nepoželjni sastojci vode – raspršene i otopljene otpadne tvari koje kao koncentrirani otpad nazivamo (otpadni) mulj. 411 . ili bilo kojim drugim postupcima kojima se znatno smanjuje fermentabilnost i opasnost po zdravlje koje bi proizašle iz njegovog korištenja.6. odnosno odlagati. te dugotrajnom skladištenju (najmanje šest mjeseci).5. ZBRINJAVANJE MULJA Zbrinjavanje mulja obuhvaća postupke: (I) obrade.

a moguća je i klorom. kao i o veličini uređaja. te stupnju pročišćavanja otpadnih voda. Kod većih uređaja uobičajena je stabilizacija primjenom anaerobne digestije. (3) Uklanjanje vode (dehidracija) je postupak kojim se iz stabiliziranog mulja uklanja slobodna voda. koja se temelji na postupcima anaerobne razgradnje organske tvari (anaerobna digestija) ili na postupcima aerobne razgradnje organske tvari (aerobna digestija). Moguća je: (a) kemijska stabilizacija. (2) Stabilizacija je postupak kojim se smanjuje. koja se najčešće obavlja vapnom. odnosno mjestu i načinu konačnog odlaganja.Postupci obrade mulja su u ovisnosti o načinu njegovog korištenja. kada se proizvodi bioplin – metan (slika 2. Zgušnjavanje mulja se najčešće provodi u zgušnjivačima postupcima taloženja ili isplivavanja. tj. koja se provodi zagrijavanjem mulja do 250 [°C] pri tlaku do 27. 412 .5 [bara]. ometa ili sprječava (stabilizira) mogućnost daljnje biološke razgradnje (truljenja. količini sirovog mulja. (A) Glavni postupci obrade mulja jesu: (1) Zgušnjavanje je postupak povećanja koncentracije krutina u mulju. (b) toplinska stabilizacija. Smanjenje sadržaja vode u mulju jedan je od temeljnih ciljeva obrade mulja. odnosno smanjenja vode.6::17). (c) biološka stabilizacija. a time i smanjenje ukupnog volumena. gnjiljenja) organskog dijela mulja. Može se postići (a) prirodnim procjeđivanjem i sušenjem (isparavanjem) na poljima za sušenje mulja. (b) mehaniččkim cijeđenjem na vakuumskim cjediljkama ili cjediljkama pod tlakom i (c) centrifugiranjem na centrifugama za mulj.

katran. pougljena kruta tvar i pepeo. kojim se provodi potpuno izgaranje (oksidacija) organske tvari u mulju pri temperaturama od 750 do 1 000 [°C]. kojima mogu biti nadopunjeni glavni postupci.: (4) Poboljšanje kakvoće (kondicioniranje) je postupak kojim se povećava učinak uklanjanja vode te smanjuje broj organizama i neugodni mirisi. jesu npr. kojim se provodi izgaranje organske tvari u mulju bez prisutnosti zraka (kisika) pri temperaturama uglavnom od 300 do 900 [°C]. (c) pirolize. U praksi je najčešća primjena: (a) kemijskog poboljšanja kakvoće. a produkt su plinovi (metan. vodik i ugljikov monoksid). 413 . koje se provodi zagrijavanjem mulja na temperaturi od 160 do 210 [°C]. odnosno 10 [%] vode (vlage). (b) spaljivanja. (5) Toplinska obrada uključuje postupke: (a) sušenja. Konačni proizvod je pepeo. kojim se isparavanjem na temperaturama od 200 do 400 [°C] uklanja vlaga iz mulja. bez neugodnog mirisa. koje se provodi dodavanjem (organskih i anorganskih) reagensa. Toplinsko kondicioniranje mulja je ujedno i stabilizacija mulja. Konačni proizvod sadrži oko 90 [%] suhe tvari. (b) toplinskog (termičkog) poboljšanja kakvoće. Za ovu vrstu kondicioniranja mulja karakteristična je veća potrošnja energije (veći pogonski troškovi). odnosno anorganska tvar. Toplinski kondicionirani mulj je praktički sterilan.(B) Dodatni postupci obrade mulja. Mulj može biti podvrgnut postupcima spaljivanja i pirolize zajedno s komunalnim (krutim) otpadom. u trajanju od 30 do 60 [min].

S obzirom na količinu hranjivih soli. Ako ne sadrži teške metale. (2) Na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti mogućnost upotrebe mulja ovisi o njegovom sastavu. 414 . termičkim) kako bi se smanjila količina organske tvari u mulju. cvječarstvu. povećanje proizvodnje pašnjaka). o možebitnom sadržaju štetnim i opasnih tvari. sanitarnim deponijama danas se najčešće odlaže mulj.5 – 2. šumarstvu. tj. Međutim. naročito dušika. (2) na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti. u zemljama Europske unije nije dopušteno odlaganje mulja s većim sadržajem organske tvari.(6) Kompostiranje je postupak kad pretežni dio organske tvari u mulju nastavlja s aerobnom ili anaerobnom razgradnjom do anorganske tvari. Konačno odlaganje mulja Obrađeni mulj se u konačnosti može odlagati: (1) na nadziranim odlagalištima. Zato je takav mulj potrebno podvrći dodatnim postupcima obrade (npr. 2. za uređenje krajolika. kompost nema svojstvo gnojiva već poboljšivača tla. može se koristiti u poljoprivredi i srodnim djelatnostima (npr. tj. Konačni proizvod je sličan humusu sa sadržajem vode 40 do 50 [%].6. te naročito o udaljenosti od uređaja. (1) Na nadziranim odlagalištima. fosfora i kalija.

ispuštanje mulja u vodne sustave u zemljama Europske unije nije dopušteno.Prema našem Pravilniku o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kad se mulj koristi u poljopoprivredi (NN 38/08). Zakona o vodama. kako bi se u njemu uništili patogeni organizmi. Ovo određenje je već prisutno i u našoj zakonskoj regulativi (čl. Ovim načinom konačnog odlaganja mulja doprinosi se njegovom korištenju. između ostaloga. Istaknimo da je jedan od mogućih (i «vrlo jednostavnih») načina konačnog odlaganja mulja i njegovo ispuštanje u vodne sustave. 415 . mora prethodno stabilizirati. potencijalni uzročnici oboljenja. Međutim. takav mulj se. NN 153/09 i 130/11). naročito more. 69.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->