Moj je zadatak bio pratiti glavne muške likove u Tolstojevom romanu Ana Karenjina te ih okarakterizirati i usporediti.

Likovi u Ani Karenjinoj djeluju kao da ih je pisac poredao po moralnoj hijerarhiji u skladu sa svojim nazorima o etici. Na samom dnu stoje Betsi Tverska, Stjepan Oblonski i slični likovi „grješnika“ iz mondenog društva. Oni žive izvan etike i za Tolstoja predstavljaju društveno zlo. Tolstoj ih ne osuđuje te se epigraf romana na njih ne odnosi. Iznad tog dna nalaze se Ana i Vronski, obuzeti istinskom strašdu. Ana i Vronski su obuzeti slijepom i egoističnom strašdu te zbog toga moraju propasti. Na vrhu se nalazi Levin, lik kojeg Tolstoj želi spasiti. Iako se našao na rubu provalije pokušao je pronadi smisao života i težio je višem moralnom zakonu. Tolstoj je u svojim romanima pridavao važnost detaljnim psihološkim analizama likova. Psihu je shvadao kao dinamičko supostojanje različitih razina društvenosti. Dobro je poznavao prijelaze ljudskih misli i osjedaja te je istraživao obrambeni čovjekov mehanizam. Glavni muški likovi u romanu su Stjepan Arkadjič Oblonski (Stiva), Konstantin Dmitrič Levin, Aleksej Vronski i Aleksej Aleksandrovič Karenjin. Na početku romana upoznajemo lik Stjepana Oblonskog kao nevjernog muža. On je varao svoju ženu Darju s bivšom guvernantom u njihovom domu. Stjepan se nije kajao zbog svoga čina, samo mu je bilo žao što se podsmjehnuo kada je žena pronašla njegovo pismo upudeno ljubavnici. Jest! Ona nede i ne može oprostiti. A najstrašnije je to što sam svemu krivac ja - ja sam krivac, a kriv nisam. Kada je saznao kako mu dolazi sestra Ana Karenjina u posjetu, smatrao je kako de ona pripomodi da mu žena oprosti i da se stvari vrate u normalu. Stiva se nije kajao za svoje postupke, a o tome nam svjedoči sljededi citat: Stjepan Arkadjič bijaše čovjek pravičan prema samome sebi. Sebe nije mogao obmanjivati niti se uvjeravati da se kaje za svoj čin. Nije se tada mogao kajati za to što on, u svojoj trideset i četvrtoj godini, lijep, zaljubljiv čovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, koja je samo godinu dana mlađa od njega. Kajao se tek za to što nije umio bolje tajiti od žene .U Rusiji su postojale dvije stranke- liberalna i konzervativna. Stjepan je bio naklonjen liberalnoj stranci zbog svoga načina života. Ta stranka je govorila kako je u Rusiji sve loše, kako brak treba mijenjati, a religija je bila uzda za barbarski dio stanovništva. S druge strane konzervativna stranka se nije zalagala za nikakve promjene. Stjepan je u školi dobro učio zahvaljujudi svojim sposobnostima, ali je bio lijen i nestašan te je završio kao jedan od posljednjih. Bio je dobar čovjek kojega su svi voljeli. Radio je kao načelnik u jednoj od moskovskih ustanova. To je mjesto dobio pomodu sestrinog muža Alekseja Aleksandroviča Karenjina. Stiva je imao jako puno uglednih prijatelja i rodbine. Oblonski i nije morao naručito brinuti da dobije pogodno mjesto; valjalo je samo ne protiviti se, ne zavidjeti, ne svađati se, ne vrijeđati, a on onako dobar kakav je bio, toga nikad ni nije činio. Njemu bi se učinilo smiješnim kad bi mu rekli da nede dobiti mjesto s onom pladom koja je njemu trebala, to više što i on nije zahtijevao ne znam šta; htio je tek onoliko koliko su dobivali njegovi vršnjaci, a obavljati takvu vrst posla on je mogao isto tako dobro kao i svaki drugi. Stjepana Arkadjiča nisu njegovi znanci samo voljeli zbog njegove dobre, vesele dudi i besprijekorne čestitosti, nego je u njemu, u njegovoj lijepoj, svijetloj vanjštini, blistavim očima, crnim obrvama, kosi, bjelini i rumenilu lica bilo nešto što je fizički djelovalo druževno i vedro na ljude koji su se poznavali s njime. Njegovi poznanici i prijatelji uvijek su mu se veselili i rado pričali s njime. Stjepan Arkadjič, osim ljubavi, stekao je i poštovanje drugova u službi, podređenih, starješina i sviju onih koji su s njime imali posla. Glavne odlike Stjepana Arkadjiča, koje su mu donijele to opde poštovanje u službi, bile su ponajprije neobična popustljivost prema ljudima koja se u njemu temeljila na spoznaji svojih mana; drugo, potpuna liberalnost, ne ona koju je doznao iz novina, nego ona što mu je bila u krvi i zbog koje je potpuno isto i podjednako vladao prema svim ljudima, svejedno kojeg zvanja i imanja oni bili, i trede - najvažnije – potpuna ravnodušnost prema poslu kojim se bavio, zbog čega se nikad nije ni zanosio, ni pravio pogrešaka. Stjepan je gotovo svim svojim znancima govorio ti. U Stjepanov ured dolazi njegov prijatelj iz djetinjstva Levin. Levin i Stjepan vrlo su različiti. Svaki smatra da je njegov život najbolji , ali ipak su prijatelji. Stjepan u gostionici razgovara s Levinom o ljubavi i ženama: Ali, shvati, postoje dvije žene: jedna zahtijeva samo 1|Page

Stjepana Arkadjiča. i da jedan s drugim nema ništa zajedničkoga. Ti isto tako hodeš da djelatnost jednog čovjeka vazda ima svrhu. dok druga za te žrtvuje sve i ne traži ništa. I odjednom obojica osjetiše. U razgovoru između kneza. Kasnije se Stiva pojavljuje kao lik koji de pokušati utjecati na Alekseja kako bi se pomirio s Anom. da proda svoje imanje kako bi mogao platiti svoje dugove. Ti eto prezireš društvenu službenu djelatnost. Tada je Stjepan počeo nasludivati kako nešto nije uredu jer je Aleksej Aleksandrovič hladan prema njemu. Lik Levina ostvaruje se u romanu na tri plana: intimnom. trebalo je da se s njome dogovori o sastanku poslije baleta. pledati čovjek kovrčaste brade koji ne skida svoju kapu od ovčjeg runa. premda su bili prijatelji. On sada dobiva mjesto odborskoga člana u povjerenstvu i šta ti ga ja znam kako se sve to ne zove. Ali ondje nema šta da se radi – šta deš. Što ti je činiti? Kako da postupiš? Tu je strašna drama. žalila. Sva raznolikost. Stjepan je čovjek koji se ne može oduprijeti svjetovnim užicima. ne sjedam se. Tako u tredem dijelu romana odlazi u Petrograd u ministarstvo. to nije tajna – a plade 8000. mrzila je muža. S Konstantinom Dmitričem Levinom se upoznajemo kada dolazi u posjet prijatelju Stjepanu iz sela u Moskvu. On ju je preklinjao da mu spasi čast. ja vam imam zeta. u dnevnoj tami kazališta. Pokušajte. 1879. a nečinovnicima neshvatljivu najpreču dužnost. Osim toga što joj je donio koralje. Stjepan je vrlo rastrošan i živi raskošnim životom ne obazirudi se previše na ženu i djecu te na činjenicu da si ne može sve priuštiti. svima činovnicima znanu. pođe mu za rukom poljubiti njeno ljepuškasto lišce na kojemu se odražavala radost zbog dobivena dara. vi ga poznajete. Mislio je svoje i nije slušao Oblonskoga. Ima ženu koju ionako ne može voljeti te ide linijom manjeg otpora prepuštajudi se strastima i ljudskim slabostima tražedi sredu u nekoj drugoj ženi kojoj nede ništa pružiti. nalazi se u krizi te sklad pronalazi u mirnom 2|Page . zemskog čovjeka. prezirala ga. Stjepan je pokušavao biti brižan otac i dobar muž. Također je bio zabrinut jer je novi načelnik na lošem glasu te kako očekuje marljivost od svojih podređenih. To je tvoja vrlina i mana. Stjepana je brinula činjenica da je Aleksej hladan prema njemu te govorkanja o Ani i Vronskome.Sergeja Ivaniča Kozniševa koji je ruski poznati pisac i brat po majci te Nikolaja Levina. Eto vidiš. ali je završilo time da je pristala da proda dio svojega imanja.svoja prava. Sergej Koznišev i nedakinja Ščerbacki. Doli je bila sva očajna. bez koje se ne može činovnikovati – da u ministarstvu podsjeti na sebe – i dok je vršedi tu dužnost pokupio gotovo sve novce iz kude te vedro i ugodno provodio vrijeme po utrkama i po ljetnikovcima. sva divota. da ljubav i obiteljski život vazda budu jedno te isto. a ta su prava tvoja ljubav koju joj ne možeš dati. odlučila da mu odbije. Doli se s djecom preselila na selo da bi koliko-toliko smanjila izdatke. Pripremao je objed na koji su bili pozvani Kiti i Levin. Ti si sam cjelovit značaj i htio bi da se čitav život sastoji od cjelovitih pojava. jer ti bi htio da rad uvijek odgovara kakvoj svrsi. ljepuškastoj plesačici što je njegovom protekcijom ponovno nastupila. A on istinoljubiv čovjek. a toga nema. Levin uzdahne i ne odgovori ništa. Aleksej. U svojim razmišljanjima Stjepan je osjedao kako de sve biti u savršenom redu te kaže: Svi su ljudi. Kada mu Aleksej objašnjava kako ne može dodi na objed jer je pokrenuo brakorazvodnu parnicu Stjepan ostaje zatečen te je uvjeren kako se radi o nesporazumu. Iz Tolstojeve biografije doznajemo kako Tolstoj bježi na selo i pokazuje veliki interes za moralnoetičke probleme i analizu ljudskih postupaka. sva ljepota života sastoji se od sjene i svjetla. Stjepan je ponovno nevjeran muž: Stjepan Arkadjič svrati na pokus baleta i preda Maši Čibisovoj. – Stjepan govori o svome prijatelju Levinu. odlučivala se na rastavu. atletu koji jednom rukom diže pet pudi. društvenom i filozofskom. premda su zajedno ručali i pili vino koje ih je imalo još više zbližiti. ali nikako nije mogao shvatiti da on ima ženu i djecu te je imao navike po kojima se ravnao. a toga nema. ali tko da ne vjeruje u korisnost osam tisuda. Levin je snažno građen. Ženin odlazak na selo činio mu se kao dobra opcija jer je bilo manje izdataka i imao je više slobode. upitajte njega da li je korisna njegova služba – on de vam dokazati da je najpotrebnija. svaki je pojedinac grešan kao što smo i mi: zbog čega da se čovjek ljuti i svađa? Na kraju romana Stjepan zbog svoje rastrošnosti grca u dugovima te moli svoju ženu za pomod: Pred dva tjedna bilo je stiglo pokajničko pismo od Stjepana Arkadjiča Doli. ti si tako cjelovit čovjek. da ipak svaki misli svoje. A toga nema. dan prije obedane koralje te za kulisama. Levin ima dva brata. Onda kad je Stjepan Arkadjič doputovao u Petrograd da ispuni najprirodniju. Doli. a ona de se svejedno žrtvovati za njega. Levina i Sergeja Ivanoviča saznajemo kako je Stjepan dobio mjesto odborskog člana u povjerenstvu: Eto. stočara i lovca. Stjepan ga opisuje kao zemskog radnika.

. zavidi njihovoj slozi. iako prilično bistar.to su sve djevojke na svijetu. Saznajemo kako je Levin zaljubljen u Kiti te je zato i došao u Moskvu. druga vrsta. Prije odlaska Stjepanu. takvo bide ponad svega zemaljskoga. Htio je samo da sada bude bolji nego što je bio prije. Levin je odlučio kako de kositi sa seljacima. bez ikakvih slabosti i ponad svega ljudskoga. a tek onda onu ženu koja de mu dati obitelj. od svog nekorisna znanja. ali u koga je um.. nikome i ničemu potreban. smirenje i dostojanstvo bez kojih se tako bolno osjedao. Levin se poistovjeduje sa seljacima i želi im pripadati. Levin je otputovao iz Moskve. Kiti ga i odbija jer je zaljubljena u Vronskoga.reče za se. Proljede je.opet se pitao i nije nalazio odgovora. svu nod nisam spavao te si ne mogu dati jasna odgovora . . odluči sam u sebi da nikada više sebi nede dopustiti da ga zaboravi.seoskom životu . Dolazi vrijeme košnje Kalinove livade.to je ona jedina. Levin ima 32 godine.sumnjičav. i te djevojke imaju sve ljudske slabosti i vrlo su obične djevojke. Jedno je sigurno: da je ova nod 3|Page . Drugo.Uostalom. To mu je odricanje pružalo nasladu i bješe mu lako i jednostavno. Ponajprije je odlučio da se od danas više nede nadati neobičnoj sredi kakvu mu je imala pružiti ženidba te stoga nede toliko zanemarivati sadašnjost. jednostavnosti i smislu života. Priča mu o novostima te kako je Vronski ostavio Kiti. Stiva mu savjetuje neka ode s njim u Moskvu zbog Kiti. Sve što je promislio i što je proosjedao dijelio je na tri odjelita toka misli.Levin se prisjeda Kiti. Odutio je da je našao sebe i drugačiji nije ni htio biti. moralno opravdanje toga života i bio uvjeren da de u njemu nadi ono zadovoljstvo. Ondje su živjeli i umrli njegovi roditelji.bijaše odricanje od svoga starog života. Ljubav prema ženi ne samo da nije mogao sebi zamisliti bez braka. Cijelo vrijeme je mislio na nju i želio je ženidbu te se vrati u Moskvu kako bi je zaprosio.. Mišljenje Levina o sebi: . I tu mu ništa jasno nije dolazilo pred oči. Levin je bio vrlo nesiguran te je smatrao da ga Kiti ne želi pa iz tog razloga i odlazi na selo. uzalud deš pokušati da se popraviš. Stjepan ga umiruje. Smatrao je njihov odnos kao odnos odrasla čovjeka i djeteta. Po povratku sa sestrinog imanja razmišlja o životu. Levin se nakon godinu dana oporavio od Kitinog odbijanja. „Da se oženi? Da radi i da osjeda prijeku potrebu za radom? Da ostavi Pokrovsko? Da kupi zemlje? Da se priključi društvu? Da se ženi seljankom? Ma kako du ja to učiniti? . I sam lik Levina duševni mir pronalazi na selu koje je za njega mjesto života. Levin bijaše zaljubljen. Levin se želio približiti seljacima te nije odustajao od košnje iako mu je košnja bila teška i iscrpljujuda. a u studentskim danima se družio s Katarininim pokojnim bratom. padajudi i vječno očekujudi sredu koja ti se nije nasmiješila i koju nedeš modi ostvariti. Zatim sjedajudi se brata Nikolaja. vječno nezadovoljan sa sobom.Objasnit du to kasnije. Naposljetku. Levin žudi za promjenom. Od Stjepana saznaje kako ima suparnika – Vronskoga. osim nje. Druge misli i predodžbe ticahu se onoga života kojim je sada htio živjeti. nego je prvo sebi zamišljao obitelj. od svoga obrazovanja koje nije ničemu služilo. Znao je da se za njega sve djevojke svijeta dijele na dvije vrste: jedna vrsta. Seljaci su se podsmjehivali jer su smatrali kako to nije posao za gospodina. Sergej Ivanovič je svoga mlađega brata držao za sjajna momka u koga je srce na prvome mjestu. a on da je takav niski zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi. Možda zato što se radujem onome što imam. „Pa što da učinim? Kako du to učiniti?“ reče za sebe nastojedi sebi samome izredi sve ono o čemu je premišljao i što je proosjetio te kratke nodi. On priča o problemima s bratom Nikolajem te Levin odluči kako nede spominjati Kiti i odluku o prosidbi. Levin je razmišljao o Kiti i Vronskome: Tko sam ja? I šta sam ja? Ništavan čovjek. Levin je sam živio u velikoj starinskoj kudi koja je za njega imala veliko značenje. čistotu.. da de paziti na nj i da ga nede puštati s očiju kako bi mu bio spreman pomodi kad mu bude loše. U posjet mu dolazi Stiva. Njihov život se Levinu činio idealnim i htio ga je obnoviti sa svojom obitelji. Levin sve intenzivnije razmišlja o Kiti: Osjedanje koje mu se činilo mrtvim oživljavalo je sve više i više. širilo se i osvajalo Levinovo srce. ipak podvrgnut časovitim dojmovima te stoga pun protivurječja. i ne tugujem za onim što nemam. nikada sebi više nede dopustiti da se zanese ružnom strašdu jer ga je uspomena na jednu takvu toliko mučila kad se spremao u prošnju. a Levin obavlja radove na selu. Njegova bududa žena je morala ispuniti ideal njegove majke. i zato mu se činilo da je Kiti u svakom pogledu takvo savršenstvo. ocijenili kao nje dostojna. a i ona sama. Levin odlazi svome bratu Sergeju. Jasno je osjedao jednostavnost. Levin svome prijatelju Stjepanu govori o svome naumu da zaprosi Kiti te priznaje kako ga je strah. Tredi se međutim niz misli vrtio oko pitanja kako da učini taj prijelaz od staroga života ka novome. Jedan tok . Levin idealizira Kiti i smatra je savršenom ženom koje on nije dostojan.

Kiti je očekivala da de je Vronski zaprositi. iako nije vjerovao u Boga. Pričao je s njom o onome o čemu se obično priča u otmjenu društvu. Konačno je otkrio nešto u što vjeruje. Nakon nekog vremena Levin je počeo osjedati kako je njegova ljubav ojačala: Osjedao je da ga je ljubav spasila od očaja i da je ta ljubav pod prijetnjom očaja postala još jača i čistija. Izišavši iz škole kao vrlo mlad. . Takva razmišljanja su ga dovodila u krizu te se on pokušao posvetiti poslu.. u onoj kočiji što se brzo udaljavala i što je bila prešla na drugu stranu ceste. počinje preispitivati svoju vjeru. Jeste. Dolazi do zaključka kako nema mogudnosti rješavanja vjerskih pitanja te one spoznaje koje su otkrivene u srcu ne rješavaju se razumom. od kratko podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme. U Moskvi je. ali ne vidi brak kao opciju. Mati mu je u mladosti bila sjajna svjetska žena koja je. jakih veza i vrlo dragog mladida. da su razilaženja mišljenja i različiti pogledi na iste stvari svakodnevica.. Osjeda da gubi samopouzdanje i priznaje da između njega i Kiti postoji „zid“. sav moj život. Uzrok su tome novi Tolstojevi interesi i životna usmjerenja koji su se pojavili tijekom dotjerivanja romana. i dok je bila udana. i što je to jače osjedao to mu bijaše draže. On je u ranijim redakcijama bio samo epizodni lik. poslije raskošna i pustopašna petrogradskog života. o svakojakim glupostima. bez obzira na sve što se sa mnom može dogoditi. ali nije ju prihvadao. To je bila ona. milom i nevinom djevojkom koja se u njega zaljubila. ali on ne razmišlja o tome. ali glupostima za koje se njoj činilo da im je on pridavao osobit smisao. sjajan oficir. Kako je lijepo! . Levin. sve one odluke što ih je on bio donio. Sve su moje prijašnje sanje o obiteljskom životu glupost. Levin. a pogotovo kasnije. Vronski je jedan od sinova grofa Kirila Ivanoviča Vronskoga. nisu ono pravo reče za se. dobrodušna i lijepa.tek dvije bijele pruge. koji je ostvario svoju želju. zalazio im u kudu. Levin je bio jako ljubomoran te nije podnosio da Kiti razgovara s drugim muškarcima ili da joj muškarci daju komplimente. kada mu se želja ostvari. Levina je Nikolajeva bolest jako pogodila te tada intenzivnije počinje razmišljati o prolaznosti i smrti. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj. Samo jedne takve oči bile su na svijetu. on je odjednom zapao u kolo petrogradskih oficira. ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjestan kako još uvijek voli Kiti. . sve bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. neobično mirna i odlučna lica. Ne može nadi smisao s voljenom.pomisli on gledajudi čudnovatu. To je bila Kiti. Njemu laska to što je Kiti zaljubljena u njega. baš kao sedefnu školjku od bijelih oblačaka-jaganjaca što mu se tik nad glavom ustavila po srijedi neba. Samo je jedno bide na svijetu moglo za njega sadržavati svu svjetlost i smisao života. Ali mi sada život. odjednom počinje sakrivati od sebe oružje i konopac da ne popusti intenzivnim mislima o samoubojstvu. eto tako su se neopazice promijenili i moji nazori o životu!“ Nije se mogao prevariti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Opis Vronskoga: Vronski je bio onizak. Vronski nikad nije znao za obiteljski život. Ali s vremenom.Kako je sve divno u ovoj divnoj nodi! I kad se prije stvorila ta školjka? Maloprije sam gledao u nebo i na njemu ničega ne bijaše .Sve je ovo kudikamo jednostavnije i ljepše. Smije se tuđim bračnim problemima i osuđuje njihovo površno shvadanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obvezu kao što je brak. proživjela svoje.. Premda je rijetko zalazio u petrogradsko visoko društvo. Čitao je različite knjige i dobivao teorije koje nisu bile dugoročne. prvi put odutio čar zbližavanja s otmjenom. Stiva ga opisuje kao silno bogatog. svi su njegovi ljubavni interesi bili izvan toga kruga.odlučila mojom sudbinom. svaki njegov trenutak-ne samo da nije besmislen kao što je prije bio nego ima nesumnjivi smisao Dobra koji sam ja vlastan uložiti u nj! Važna uloga za konačni oblik romana je pojava Levina u prvom planu. Samo ondje. Razmišljao je o Crkvi preispitujudi njene propovjedi. Na njegovu licu i pojavi. U svemu je vidio smrt te jedino za što se držao u životu bio je posao. Na plesovima je pretežno s njom plesao. živi s njom u skladnom braku. S druge strane. Unatoč tomu što joj nije rekao ništa takva što ne bi mogao kazati pred svima. on je osjedao da ona postaje sve to zavisnija od njega. čvrsto građen tamnoputac. lijepog. oženio se Kiti. shvada kako je lako skrenuti i kako neshvadanje partnera nije ništa neobično. samo se ondje mogla riješiti zagonetka njegova života što ga je u posljednje vrijeme tako mučno pritiskivala. Uvjeren je da bi njegov obiteljski život bio drugačiji od ostalih.. autor nam prikazuje mogudnost zaljubljivanja Levina u Anu Karenjinu. Ni na kraj mu pameti nije bilo da bi što ružno moglo biti u njegovu držanju prema Kiti. I sve ono što je Levina uznemirivalo ove besane nodi. S gađenjem se sjeti svojih sanjarija da se oženi seljankom. Shvatio je da bi bez vjere u djetinjstvu sada bio pljačkaš ili ubojica. naprotiv. Levin je navikao na samodu. i njegovo osjedanje prema 4|Page . sve odjednom iščeznu.

staromodne i smione.to još nije vjerovao. smiješan. Bududi da sebi i drugima ne može priznati poraz. Vronski može sebe tješiti mišlju da je za ljubav obožavane žene žrtvovao svoje ambicije.. suprugu čovjeka na položaju i na neko vrijeme njegovo častohleplje je zadovoljeno. a žene mogu – da se nikoga ne smije obmanjivati. Život Vronskoga se svodi na to da bude što bliže Ani. a očevo imanje je prepustio bratu kada se oženio. Vronski joj bez razmišljanja predlaže neka ostavi muža. Te zime Vronski je promaknut za pukovnika te je stanovao sam. Ana je imala izljeve ljubomore te se Vronski postupno počeo „hladiti“ od nje. a vrijeđati se smije. Činilo mu se da je on prvi otkrio taj užitak pa se naslađivao svojim otkridem. Osjetio je daje muž bio velikodušan i u svojoj nevolji. ali ih on moli neka se ne miješaju. Međutim. lažan. Na utrkama konja. jednostavan i veličanstven.. Na kolodvoru se dogodila nesreda – neki čovjek se bacio pod vlak. U jednom dijelu romana Vronski postaje toliko ogorčen sobom i činjenicom da mu je Aleksej oprostio te puca u sebe. Toga Vronski nije mogao da ne osjeti. Postaje cjenjeniji u očima visokoga društva time što je osvojio udanu ženu. Smatrao je kako mu Anin sin smeta u njihovom odnosu. Na kolodvoru.njoj postajaše nježnije. Osjedao se izbačenim iz one kolotečine kojom je tako ponosno i lako dosad išao. Kada mu Ana kaže da je trudna. a daje on nizak u svojoj prijevari. Od toga imanja je dobivao samo 25 000 na godinu. Na plesu Vronski je hladan prema Kiti. Vronski princa nije podnosio jer je u njemu vidio samoga sebe. Odlučio je posuditi novac od lihvara. Osim toga. kriv i lišen mogudnosti da spere svoje poniženje. Tolstoj prikazuje motivaciju životnih postupaka Vronskog . biva uznesen na onaj uzvišeni položaj koji ulijeva ropsku pokornost. ponižen. a ona uočava iskricu između njega i Ane. misledi da de time još više dobiti na cijeni. Sve njegove životne navike i pravila što su se činili tako čvrsti ujedanput se pokazaše lažni i neprimjenljivi. Prevareni muž koji se dosad pričinjao kao jadan stvor. odjednom dobiva od nje same poziv. osjedaše da muž ima pravo. a muža može – da se uvreda ne treba opraštati. srede Anu te ona na njega ostavlja dubok dojam. Vronski. on počinje igrati ulogu zavisne osobe kojoj je stalo samo do interesa puka. Njegov najbolji prijatelj u puku je Jašvin – čovjek izvanredne tjelesne i moralne snage. Vronski je udovici unesredenog poklonio 2000 rubalja što ukazuje na njegovu plemenitost. Vronski je učinio pogrešan potez u karijeri time što je odbio ponuđeni visoki položaj. prvo se primio novčanih poslova. Vronski je mrzio nered te se brinuo o svome poslu. ali ne zbog toga što je možda vjerovao da je ostavio dojam na Anu. Ana nikako nije bila onakva kakvu ju je vidio u prvo vrijeme. Ali ta spoznaja o svojoj niskosti pred 5|Page . da je to zavođenje gospođica bez ženidbene namjere i da je to zavođenje jedan od ružnih postupaka koji je uobičajen među istaknutim mladim ljudima kao što je on. U vrijeme kada je glumio neambicioznog i nezavisnog oficira događa se njegova veza s Anom. On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti ima određeno ime. Imao je dugova te je bilježio kako de vratiti koji dug. Vronski je znao kako ima samo jednog dostojnog protivnika. Saznajemo kako Vronski voli konje te kako živi s Petrickim.da se mora platiti varalici na kamatama. Kasnije je preispitivao svoj prijedlog. Osjedao se postiđen. Njegov postupak se protumačio na neželjen način te ga napredovanja počinju zaobilaziti. Vronski je u odnosu s Anom bio sebičan i uporan u svome naumu da Ana postane samo njegova. Vronski se zaljubljuje u Anu te tim činom slama srce Kiti. a dječak je osjetio kako između njegove majke i Vronskoga postoji odnos koji on ne može dokučiti. Vronski počinje razmišljati o svojim postupcima. a krojaču ne mora – da muškarci ne treba da lažu. Smatra kako se ne treba vezati te kako je on kriv za Aninu nesredu.tajna veza s Anom donosi mu sredu i dodatnu psihološku dobit. vesele. Majka i brat Vronskoga nisu zadovoljni ljubavnom vezom s Anom. Kada se probudio nakon utrke.ved zbog toga što ga je dojam koji je ona ostavila na njega činio sretnim i ponosnim. koji se odaju užicima. a on krivo. Vronski dijeli ljude na dvije skupine: glupe. i taj se muž nije na toj visini pokazao zao. unatoč tome što je njegova ljubav bila poznata cijelomu gradu – svi su više ili manje točno nasludivali kakvi su njegovi odnosi s Karenjinom – vedina mu je mlađih ljudi zaviđala baš na onomu što bijaše najteže u njegovoj ljubavi – na visoku Karenjinovu položaju i što je odatle ta veza bila izložena očima svijeta. Uloge se odjednom izmijeniše. Osjedao se carski. Majka mu ved neko vrijeme nije slala novac jer se posvadio s njom. Vronski je usred zime bio pridjeljen za pratioca nekom princu koji je doputovao u Petrograd. kao slučajna i pomalo komična smetnja njegovoj sredi. lijepe. Vronski osjedaše njegovu uzvišenost i svoje poniženje.. Kada je pao s konja osjedao se posramljen i dugo vremena mu je utrka ostala u lošem sjedanju.. nego dobar. Vronski je imao pravila po kojima je živio: .

I da bi stigao posvršavati ono što ga je svaki dan čekalo. Doimao se tako slabo i nespretno pred njome te joj nije mogao redi sve ono što ga je mučilo i što je slutio. Razmišljajudi šta de redi. Uskoro izbijaju svađe te se Ana i Vronski vradaju u Rusiju. čim bi započeo govoriti s njome. Neke Aleksejeve osobine bile su točnost i marljivost: Svaka je minuta u životu Alekseja Aleksandroviča bila zauzeta i raspoređena. Aleksej je Anin muž (koji je stariji od Ane 20 godina) te žrtva Aninih postupaka. ovako skrovito. Mučilo ga je to što de sva njegova djeca nositi prezime Krenjin jer je Ana još uvijek u braku. Ana se po običaju preselila u ljetnikovac. Smatram kako je Aleksej cijelo vrijeme znao što se događa. odakle nije bilo daleko do pukovskog taborišta Vronskoga. Vronski je pokušava uvjeriti u svoju ljubav. Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt. a on je ostao u Petrogradu. Ana počini samoubojstvo kako bi ga kaznila za njegovu „nevjeru“. osjedao je da mora još jednom pokušati. što je vladao njome. ali ona smatra kako on ne zna voljeti. jer to bješe sam život. nagnati je da se osvijesti. Vronski je bio jako nesretan te odlazi u Srpski rat. prema Tolstojevoj zamisli. nije htio shvatiti i nije shvadao zašto njegova žena naročito uporno traži da se preseli u Carsko Selo gdje je živjela Betsi. dok ga je promatrala iz vlaka opisuje kao hladnu i dostojanstvenu pojavu. Aleksej se vratio iz toplica u srpnju. nježnošdu. On nije htio vidjeti i nije vidio da ved mnogi u društvu poprijeko gledaju njegovu ženu. Svaki put kad je počinjao misliti o tome. ljubav za prosvjetu. a zdravlje mu bijaše loše. Aleksej je bio sve hladniji prema ženi. trebao je biti glavni tragični lik romana. Znala je da na području politike. Upozorava Anu kako svijetu može dati povoda da se o njoj ružno priča. ali u pitanjima umjetnosti i poezije. Aleksej je razmišljao o tome da njegova žena ima ljubavnika. Ali svaki put. Odlazi s Anom u inozemstvo te ga tamo muči dosada. ovdje se dutio nemodnim. ali njegov obrambeni mehanizam mu je govorio kako to nije istina. sve su totek sredstva da uspije. Shvada kako je Anina duša postala zatvorena te je svjestan činjenice kako je postao prevareni muž. osjedao je da je onaj duh zla i obmane. i to ne onim tonom kakvim je htio govoriti. da još ima nade da de je dobrotom. Ana svoga muža opisuje kao vrlo hladnog i bezosjedajnog čovjeka kojemu je jedini cilj u društvu uspjeti: Puko častoljublje. On je čovjek na visokom položaju koji je često bio zaokupljen poslom te je vjerojatno iz toga razloga Ana tražila sredu i ljubav u nekom drugom muškarcu. te se svaki dan spremao da govori s njom. toliko modan čovjek u državničkoj djelatnosti.bijaše njegovo geslo. Vronski želi da Ana traži razvod. Odnosi između Ane i Alekseja su se promijenili. Naoko odnos Alekseja Aleksandroviča prema ženi bijaše isti kao i prije.to je sve što ima u duši-mislila je. držao se najstrože točnosti. Kada mu Ana priznaje nevjeru. 6|Page . osobito glazbe. u časno samoubojstvo ili je Vronski ipak odlučio nešto učiniti sa svojim životom? Aleksej Karenjin. mora tratiti svoje vrijeme i umne snage. uvjeravanjem spasit. „Bez žurbe i bez odmora“ . Uskoro Aleksej počinje sumnjati u ženinu vjernost. Na kraju. požalio je što na obiteljske poslove. puka želja za uspjehom. Ana ga. osjedao je to. on je imao najodređenije i najčvršde nazore. u ženu se mora imati povjerenja. te je govorio s njome o nečemu posve drugom. Lidija Ivanovna je natuknula Alekseju kako je nezgodno Anino prijateljevanje s Betsi i Vronskim. ali i on osjeda kako mu je ta veza samo teret. Aleksej joj govori kako je voli.tim čovjekom kojega je nepravedno prezirao bijaše samo malen dio njegova jada. Ana postaje posesivna i nesretna. Aleksej Aleksandrovič ništa nije htio misliti o vladanju i osjedanju svoje žene i odista on o tome nije ništa ni mislio. Ženi u ljetnikovac nije često odlazio. ali unatoč tome u njegovoj se glavi jasno i poput izvještaja razgovijetno stvorio oblik i redoslijed idudeg govora. Tolstoj se smatrao protivnikom „ženskih prava“ te je bio potaknut francuskom moralističkom raspravom koja je postavljala pitanje o tome kako postupiti s nevjernom ženom. pred činjenicom da bi se njegova žena mogla zaljubiti u nekoga drugoga. Aleksej je za svoju dužnost smatrao da sve čita.a uzvišene misli. bila nada nj digla. Bio je uvjeren da ljubomora vrijeđa ženu. Aleksej Aleksandrovič. Sam je izmišljao poslove kako bi se ogradio od problema koji su ga mučili. koju nikako nije mogao doživljavati. Vronski je s Anom imao kder. za religiju. Poput bika pokorno spustivši glavu čekao je sjekiru koja se. filozofije. a ona je svjesna kako de tada ostati bez sina. I u glavi je Aleksej Aleksandrovič sve jasno sastavio šta de sada redi ženi. on kaže kako de ostati živjeti s njim dok ne razmisli što de. ali ta pomisao mu je bila vrlo neshvatljiva i nelogična: Aleksej Aleksandrovič stajaše lice u lice pred životom. i to mu se baš učinilo vrlo besmislenim i neshvatljivim. teologije Aleksej Aleksandrovič sumnjao ili tražio. Aleksej Aleksandrovič nije bio ljubomoran. zavladao i njim.

Vidjevši djevojčicu. propisuje da prašta svojim neprijateljima i da ih voli. U mnogim situacijama Aleksej Karenjin je po moralnoj dosljednosti i nesebičnosti iznad Ane Karenjine.ali nju mrzim iz dna duše te joj ne mogu čak ni oprostiti jer je suviše mrzim za sve zlo što je ona meni učinila. Nakon Aninog samoubojstva. osobito pak otkako je sve živo pretočio na papir. bez vjere pokvarena žena! Uvijek sam to znao i uvijek vidio iako sam . Aleksej počinje osjedati bezizlaznost svoje situacije te više ne može glumiti mirnodu. čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima. bez srca. Nakon Aninog odlaska Karenjin ostaje sam sa sinom te se brine o njemu. ali joj brani viđanje s ljubavnikom. Traži ljubavnikova pisma te se svađa sa ženom jer je Vronski došao u kudu. plakao poput djeteta. sve se više i više privikavao na svoju namjeru te je sad jasno vidio mogudnost da se ono ispuni. Aleksej se brine za njezinu kder. 7|Page . Aleksej joj priopduje kako odlazi u Moskvu. osjeti toplinu praštanja te zaplače. Moli je neka bude što diskretnija po pitanju ljubavnika. koji je on sav život htio nasljedovati. Suze su u njemu izazivale srdžbu. No. uz sve znance nije imao nikoga tko mu je blizak. Piše joj kako je odlučio nastaviti sa životom kao da se ništa nije dogodilo. Karenjin dobiva visoko carsko odlikovanje. položivši glavu na pregib njene ruke što ga palila vatrom kroz bluzicu. Otac mu je pričao o Bibliji te je Serjoža morao učiti napamet stihove iz evanđelja. on se nije predao. traži od žene rastavu te kaže kako de se sin preseliti njegovoj sestri. najednom je odutio da je ono što je smatrao smudenošdu bilo naprotiv blaženo duševno stanje koje mu je odjednom donijelo novu sredu za kakvu nikad prije nije znao. Otkako je Aleksej Aleksandrovič otišao od kude s namjerom da se ne vrada u obitelj. Njemu je važnije što de drugi govoriti o njegovu braku. i otkako je bio kod advokata i bar jednome čovjeku rekao o svojoj namjeri. Aleksej je tražio rješenje svog problema. Smudenost u duši Alekseja Aleksandroviča neprestano se pojačavala te je sada došla do toga stupnja da se ved prestao s njome boriti. ali se pomirio s tom činjenicom te smatra kako se tu ništa ne može učiniti – samo spriječiti ogovaranja. a sin mašta kako de jednoga dana biti kao otac. ali radosno osjedanje ljubavi i praštanja svojim neprijateljima ispunjavaše mu dušu.Aleksej Aleksandrovič je imao jednu slabost. Oblonski ga zove na objed. Nitko nije znao da li manjine napreduju ili ne napreduju. Shvatio je kako bi to dovelo do skandalozne parnice. Dakle. U Moskvi Aleksej srede Stjepana Arkadjiča i Doli. Društvo ima velik utjecaj na Karenjina. te Aleksej odluči sam otidi to provjeriti. Brat mu je umro u inozemstvu. Tako sada. Razmišlja o dvoboju iako unaprijed zna da se nede tudi. on odluči kako de „zadržati“ prevarenu ženu pod svojim krovom. njega je prestalo zanimati. Aleksej se nikada s nikim nije sprijateljio. Naglašava kako se može spasiti samo onaj čovjek koji ne srlja u propast. saznaje kako je Ana rodila djevojčicu te joj želi smrt. Iz ove plemenite geste možemo zaključiti kako Aleksej nije stroj bez osjedaja kako ga Ana opisuje. ali on pokušava izbjedi objed. Sve što de snadi nju i sina. Aleksej u kolovozu odnosi pobjedu na zasjedanju povjerenstva.. Odluči zatražiti rastavu kako bi Ani mogao oduzeti sina. on zna kako de ga ona i dalje varati. On se bavio pitanjem nacionalnih manjina. Ljubomora ga je prošla. U razgovoru s Doli. Aleksej joj objašnjava situaciju između njega i Ane: . Bez časti. Alekseja je jako zaboljelo ono što mu je žena priznala. Aleksej priznaje Vronskome svoje osjedaje te mu kaže kako mu je sve oprostio. Osjedao se poput čovjeka koji je izvadio zub što ga je dugo bolio. prema kojemu su se isto kao i prema njoj promijenila njegova osjedanja. ali je htio da njegova žena pati. Zatim razmišlja o rastavi. Kako ljudi ne bi pričali o njima te ga tretirali kao prevarenog muža i sažalijevali. Saznajemo kako je odrastao kao siroče. nastojao da sebe obmanjujem. nego njegova vlastita sreda. Nije mislio da mu kršdanski zakon. Taj trenutak je iskoristila Lidija Ivanovna koja mu se počinje udvarati. Kada se Aleksej vrada u Petrograd. Majka mu je umrla kada je imao 10 godina. a oca nije upamtio.. Kada bi vidio suze on bi izgubio mod rasuđivanja. Karenjina i brata odgojio je stric. žaledi je. Na jednom zasjedanju Stremenov je izigrao Alekseja te to Alekseja uništava. U povjerenstvu je nastao rascjep. Naposljetku ga Ana mrzi zbog njegove dobrote i velikodušnosti. a to bi naštetilo njegovom ugledu. Kada je došao u svoj kabinet napisao je ženi pismo na francuskom izbjegavši tako ono hladno „vi“ u ruskom jeziku. Klečao je i.

on ostaje na večeri kako bi upoznao svog suparnika: Ima ljudi koji su. Ali unatoč tome. iako se to na posljetku učinilo kao loša opcija. a ona se udaje za Levina. laskala i veselila je. I njoj bijaše prijatno misliti na Levina. Stjepan je brat Ane Karenjine. Unatoč razlikama u značajevima i ukusima.tek utvara. Kiti za svoga bududeg muža odabire Vronskoga. Karenjin možda voli ženu. čas svakoga napose. Oblonski nije mogao suspregnuti lak porugljiv smiješak kad bi pogledao Levina. Obojica su bili zaljubljeni u Kiti. Njihovi pogledi na svijet u mnogočemu se razlikuju. ali bolesna želja za uspjehom ga tjera u drugom pravcu te on zapostavlja ženu i ne obazire se na njezine želje i potrebe. Pri pomisli pak na Vronskoga primetalo se nešto nelagodno.Svaki od ova četiri lika na neki je način povezan sa središnjim likom Anom Karenjinom. Susredemo lik Vronskoga kao Aninog ljubavnika te ga možemo usporediti s njezinim mužem i shvatiti koji su Anini razlozi nevjere. užurban. Oni se vole. Kad je mislila na prošlost. pomalo skučen i ljutit na tu skučenost i vedinom s posvema novim. Uspomene iz djetinjstva i uspomene o Levinovu prijateljstvu s njezinim pokojnim bratom davale su posebnu pjesničku draž njenim odnosima prema njemu. a Levin je to činio bez samosvijesti i kadikad ljutito. Ali njemu nije bilo teško pronadi dobro i privlačno u Vronskome. ali vrlo različiti. S toga Ana traži osobu koja de joj pružiti sve što joj 8|Page . Stjepan Arkadjič se podsmjehivao tome i bilo mu je to milo! A isto je tako i Levin u duši prezirao i gradski način života svoga prijatelja. čim je pomislila na bududnost s Vronskim. razmišljajudi. Njegov brak izvana izgleda kao savršen brak pun ljubavi. za razliku od Vronskoga. Tada zaključujemo kako je postojala mogudnost da se zaljubi u Anu jer se divio njezinoj ljepoti i žalio zbog svega što ju je snašlo u životu. Levin je u Moskvu dolazio vazda uzbuđen.ved u njoj samoj. i opravdavao. i njegovu službu jer ju je smatrao ispraznom. kad sretnu svoga sretnog suparnika u bilo čemu. naprotiv. Smatraju kako svatko živi boljim životom od ovoga drugoga te ne pokušavaju razumjeti način života svoga prijatelja. Na objedu obojica prijatelja su shvatili kako su potpuno različiti te kako jedan s drugim nemaju ništa zajedničkoga. Vronski napušta Kiti zbog Ane. Ali razlika bijaše u tome što se Oblonski. Levin nije direktno povezan s Anom te je upoznaje tek na kraju romana. Kiti uspoređuje Levina i Vronskoga: I ona ih je neprestano gledala u duhu. Njihovo prijateljstvo gledam kao neku normu koju moraju izvršiti. Oblonskoga je razgovor s Levinom suviše umno i duševno umarao. Levin je spadao medu takve ljude. čas obojicu zajedno. Možemo zaključiti kako sve što čini je proračunato. u nju ona bješe sigurna. odmah spremni zanijekati sve što je u njemu dobro i vidjeti u njemu samo loše. a da je život kojim živi prijatelj . On je malograđanin koji sve čini kako bi bio prihvaden u društvu i kako ga ne bi ogovarali. Koliko ga je ved puta vidio da sa sela dolazi u Moskvu gdje je nešto radio. ima ljudi koji ponajprije u tom sretnom suparniku žele nadi one vrline kojima ih je on pobijedio i s teškom boli u srcu traže u njemu samo dobro. sa zadovoljstvom i nježnošdu se zaustavljala na uspomenama o svojim odnosima prema Levinu. Svakome se činilo da je život kojim on sam živi jedini pravi život. Levin mu je bio drug i prijatelj od rane mladosti. to Stjepan Arkadjič nikad nije mogao pravo shvatiti. dok se uz Levina osjedala posve jednostavno i prirodno.ne u njemu. a ne zato što imaju mnogo tema za razgovor ili zato što se razumiju. Aleksej Karenjin joj je muž. kako često biva među ljudima koji su odabrali različite vrste djelatnosti. Levin je bio gotovo istih godina kao i Oblonski i nije mu govorio „ti“ samo zbog šampanjca. on bijaše vrlo jednostavan i drag . Levin se uspije povjeriti svome prijtelju prije nego bratu. Ali se zato. Njegovi motivi su želja za uspjehom i prihvadenost u društvu. Njegova joj je ljubav. premda je on bio krajnje otmjen i smiren čovjek. Možemo zaključiti da se oni druže samo zato da ne bi prekinuli prijateljstvo iz djetinjstva. On dopušta Ani da ostane živjeti s njim samo kako ljudi ne bi o njemu pričali loše. neočekivanim nazorima. a ne kao odnos dviju osoba koje se druže jer imaju potrebu za time. ali stvarna slika je puno drugačija. voljeli su se kako se samo vole prijatelji koji su se sprijateljili u ranoj mladosti. ali samo je Levin imao ozbiljnije namjere. činedi što svi čine. Unatoč tim razlikama. a Vronski ljubavnik. pred njom otvarala blistavo sretna perspektiva. kao da je bilo nešto lažno . svaki je od njih u duši prezirao djelatnost drugoga makar ju je. Stjepan i Levin dobri su prijatelji iz djetinjstva. pa se nije ni zanimao. ali ne mogu prijedi preko razlika koje ih dijele. Ono mu je smjesta palo u oči. ali šta zapravo. smijao samosvjesno i dobrodušno. zauzet poslom te ne pruža Ani dovoljno ljubavi. Karenjin. je hladan. Kasnije pratimo suparništvo između Levina i Vronskoga. Nakon što je Kiti odbila Levina. jer to nije bio slučaj. i podsmjehivao se tome. s Levinom pak bududnost se činila maglovitom.

Stoga se pokazao moralnijom osobom od Vronskoga i Stjepana. zaplakao je te sve oprostio Vronskome. Bitna razlika između Vronskoga i Karenjina je Karenjinova nesebičnost. Vronski se u nekoliko navrata pokazao sebičnim. Glavna razlika između Levina i ostalih likova je ta što autor želi prikazati Levina kao najmoralniju osobu i osobu koja teži ka boljim stvarima u životu. Uspoređujudi Tolstojeve dnevnike tih godina s Levinovim iskustvima o odnosu plemida i seljaka. Karenjin ponovo pada u duhovno mrtvilo. To je njegov trenutak slabosti te smatram kako je to jedina stvar koju je napravio iz srca. Njegove kasnije ljudske crte samo su još dvoličnost te religiozno maskiranje privodno mrtvog birokrata. a ne jer mu je razum to naredio. Smatram da je Anu iskreno volio. On je pomogao Stjepanu kako bi došao na bolje radno mjesto. Pokazao je svoju dobrotu i velikodušnost koja se krije iza hladnog birokrata. Karenjin je muž Stjepanove sestre. a u tome je i uspio. ali ne dovoljno da trpi njezine ispade ljubomore i posesivnost. Vronski glumi kako je neambiciozan i nazavisan oficir te svoje neuspjehe u poslu pripisuje žrtvi za ljubav voljene žene. istraživači su prepoznali korištenje autobiografske građe. Karenjin se doima kao čvrsta i jaka osoba. ali doživljava slom. Smatram kako i on doživljava slom i to nakon Anina samoubojstva.muž nije pružio. Vronski je čovjek kojega vode strasti te on čini sve kako bi pridobio Anu. Veza s Anom mu donosi višestruku dobit (osim što dobiva voljenju ženu. njegovim duhovnim krizama i zapitanošdu nad mnogim aktualnim pojavama svojeg vremena. Samo je Levin pokušao spoznati istinu i Dobro. Kada je ugledao Aninu kder. 9|Page . Iz samoga Levina progovara pisac. a Stjepan mu je na tome vrlo zahvalan. Samo je Levin od navedenih likova preispitivao svoju savjest te neke moralne i etičke norme. on postaje cijenjen u visokom društvu). Karenjin ponovno pokazuje svoju nesebičnost uzimajudi to dijete i skrbedi o njemu i svome sinu. a ostali likovi su prisiljeni na propast jer ne postupaju prema moralnim i etičkim načelima te ne pokušavaju spoznati svoje pogreške. Lik Stjepana se u potpunosti suprostavlja hladnom i racionalnom Karenjinu. a to dolazi do izražaja kada nakon Anine smrti misli samo na svoje osjedaje te odlazi u rat ostavljajudi svoju kder. Stjepan je rastrošan i doima se slobodnim te ne voli pravila.