Wilson o Ljudskoj Prirodi Deo o Altruizmu

O LJUDSKOJ PRIRODI

EDWARD O. WILSON

urednik biblioteke: Ognjen Strpić izdavač: Naklada Jesenski i Turk za izdavača: Mišo Nejašmić preveo i odabrao: Belmondo Miliša korektorica: Monika Milić grafički urednik: Boris Kuk dizajn naslovnice: Božesačuvaj fotografija autora: Jim Harrison tisak: Zrinski d.d., Čakovec travanj 2007.

www.jesenski-turk.hr

EDWARD O. WILSON

O LJUDSKOJ PRIRODI

Naklada Jesenski i Turk Zagreb, travanj 2007.

Izvornik: Edward O. Wilson: On Human nature Copyright © 1978, 2004 by the President and Fellows of Harvard College

..................... Nada .......................................... Altruizam .............. 2004...159 9..................................... Dilema ................................................. Agresivnost ........................................................................7 Predgovor ............................... Razvoj.... Emergencija ................. Seksualnost.................................................................17 1.63 4.............................................201 Kazalo .....................................79 5................33 3....233 .......................................................193 Bilješke ................................................................................................................................................143 8................119 7................ Religija .....................................................................................................101 6................... Nasljednost....................................................................21 2... ........179 Rječnik pojmova .............................................................................................................Sadržaj Predgovor.......

Pa ma koliko nas truda stajala ova ispiti­ vanja. Istraživanje o ljudskom razumu . Naprotiv. smatrat ćemo da smo dovoljno nagrađeni ne samo ko­ rišću već i zadovoljstvom ako time uspijemo obogatiti svoju riznicu znanja o predmetima od neizrecive važnosti. to ne znači da se smije zaključiti da su i po­ grešna.Ako se ova razmišljanja o ljudskoj prirodi i čine apstraktna i teško shvatljiva. čini se nemogućim da bi ono što je dosad izbjeglo tolikim mudrim i dubokim filozofima bilo sasvim očigledno i lagano. – David Hume.

bez obzira na even­ tualnu naklonjenost religiji. Po njihovom mišljenju. a čine je sposobnost za učenje i skup sklonosti – potencijali koje vrlo općenito nazivamo na­ . Za razliku od njih. Ljudska priroda doista postoji. stroj koji pokreću temeljne strasti. U isto vrijeme je počeo jačati i drukčiji. na ljudska su bića gledali kao na crne anđele u životinjskim tijelima koji čekaju otkupljenje i vječni život. u zapad­ nom svijetu su prevladavale dvije koncepcije mišljenja o ljudskoj vr­ sti.Predgovor. Većina intelektualaca se­ damdesetih je godina vjerovala je da je i sama kultura kumulativna naučena reakcija na okolinu i slučajna povijesna zbivanja. sumnjao je u postojanje nečega kao što je ljudska priroda. sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Teolozi. najveći dio intelektualaca. 2004. Za njih je ljudski mozak tek prazna ploča. osim najliberalnijih sljedbenika abrahamskih religija. svenamjensko računalo koje stvara um samo na osnovi vlastitog iskustva i učenja. naturalistički pogled. ljudska pri­ roda je mješavina dobrih i zlih sklonosti koje se moraju urediti uz po­ moć spisa bliskoistočnih proroka. Postoji li uopće važnija tema od ljudske prirode? Kad bismo uspjeli proniknuti u njene tajne. taj pravac je odlučno tvrdio da su mozak i um biološkog porijekla i da svoju složenost zahvaljuju evoluciji i procesu prirod­ ne selekcije. U vrijeme prvog objavlji­ vanja ove knjige. s većom bismo preciznošću definirali našu vrstu. a možda bismo i mudrije djelovali. Iako u začetku.

 Predgovor. Čovjek nosi naslijeđene nagone. Druga znanost je evolucijska biologija koja traži odgovor na pitanje zašto mozak radi upravo na ovaj neobičan način a ne na neki drugi. nekolicina znanstvenika. do­ bila naziv evolucijska psihologija (bez obzira na to. zapravo. zaključila je u tom ranom periodu. otkrivali vatru. 2004. razvija zahvaljujući povijesnim i prirodnim okolnosti­ ma. Ako se kultura ra­ zvijala kroz tisućljeća pod utjecajem biološki obilježene ljudske priro­ de. sociobiologija. ljudski nagoni. ona i dalje osta­ je sociobiologija). jednako moguć. Kul­ tura se. Kao posljedica toga. koja je kasnije. primijenjena na čovjeka. Ovakav pogled na svijet objašnjava nova grana znanosti. sve je to u redu. Naturalistički pristup ljudskoj prirodi morao je pružiti još mno­ ga objašnjenja. istina. jednako je istinito i da se ljudska priroda razvijala kroz tisućljeća u kojima su pripadnici suvremene ljudske vrste i njihovi neposred­ ni prethodnici iz roda Homo. i ako se te dvije dimenzije objašnjenja međusobno usklade. još otkad su ljudi bili paleolitski lovci-sakupljači. usavršili jezik. Ljudsku prirodu stoga možemo razumjeti samo uz pomoć znanstvene metode. ali veoma važnih i kompatibilnih bioloških disciplina. gonima. Ljudska sociobiologija postavlja pitanje što su. ali na koji način takve urođene smjernice mentalnog razvoja stvaraju neku kulturu? Mnogi mislio­ ci ne mogu ni predočiti složenost ovog problema. uklju­ čivši i mene. ljudski nagoni još uvijek nose arhaični pečat biološkog nasljeđa vrste. Na koji način su „posloženi“ tako da svojim sklopom čine ljudsku prirodu? Sve do sedamdesetih godina. Oni su se razvijali milijunima godina. znanost ih je dobro proučila i razjasnila. i kao rezultat takvih plamsaja genijalno­ sti zauzeli udaljene kontinente i arhipelage planeta. da zagonetka ljudske prirode može biti riješena samo ako znanstveno objašnjenje obuhvati i kako (neuroznanost) i zašto (evolucijska psihologija) rada mozga. iz­ mislili oruđa. ova važna i prastara pitanja gotovo nitko nije povezivao s biologijom. a sigurno ih nitko nije smještao u područje dviju radikalno različitih. koja pokušava objasniti prirodu ljudskog uma i način na koji ga mo­ zak stvara. Prva od tih dviju je neuroznanost. Koevolucija gena i kulture. sinergističko stapanje dvaju evolucijskih oblika – bio je ne- . ali na njenu razvojnu putanju uvelike djeluju urođene osobito­ sti ljudske prirode. Ukratko. živjeli u skupinama.

Da bih vam približio kontekst. Bio sam zaprepašten spoznajom. može se vidjeti na sljedećoj stranici. dakako. tamo 1977–78. Predgovor. čitava tri desetljeća. bio zainteresiran za opću znanost o evoluciji i njenu povezanost s biologijom populaci­ ja. Takva disciplina bi unaprijedila naše razumije­ vanje specifičnog društvenog ponašanja životinja u odnosu na ljudsko. 2004. koja danas zvuči kao nešto po­ sve normalno. Unatoč filogenetskoj udaljenosti kralježnjaka i kukaca i te­ meljnim razlikama između njihovih personalnih i impersonal­ nih sustava komunikacije. Bavio sam se i prou­ čavanjem bioloških različitosti pa sam. U knjizi The Insect Societes (1971) predložio sam utemeljenje nove grane biologije koja bi nastala kao sinteza proučavanja društvenog ponašanja i populacijske biologije. izbježan proces. odlučio na taj pothvat. Bio sam upravo zadivljen načinom na koji nagoni upravljaju izvanred­ nom složenošću i preciznošću organizacije života ovih kukaca (neki kritičari su rekli da sam pretjerano zadivljen). Ipak. koju sam nazvao sociobiologijom. str. bavio sam se proučavanjem mrava. ove dvije grupe životinja razvile su društveno ponašanje koje je slično po stupnju složenosti i su­ kladno u mnogim važnim detaljima. zrelu znanost. Nova bi znanost. pokušat ću objasniti kako sam se. (The Insect Societes. Do tog perioda. koja je prvi put izlože­ na 1971. po prvi puta ujedinila znanje o društvenim kukcima i društvenim kralježnjacima: Optimistički izgledi sociobiologije mogu se izložiti u nekoliko crta. Knjiga O ljudskoj prirodi i u ovom izdanju dolazi pred čitatelje u svom izvornom obliku. i da mnoge osobine ljudskog društva podliježu pravilima genetike i populacijske ekologi­ je. . da su društva zapravo populacije. Ova činjenica nam pruža nadu da načela sociobiologije možemo izvesti iz prvih načela populacije i bihevioralne biologije i tako stvoriti jedinstvenu. 460) Shema međusobnog odnosa ovih znanosti. o strukturi te koevolucije mi još uvijek znamo vrlo malo.

Evolucijski i ekološki parametri. str. Iz knjige The Insect Societies. 459. .

Mi smo tek jed­ na od bioloških vrsta poniklih u Zemljinoj biosferi. povijest. i tako sam se u posljednjem poglavlju „Čovjek: od sociobiologije ka sociologiji“. dok bi an­ tropologija i sociologija zajedno tvorile sociobiologiju jedne vr­ ste primata. jedna od prilago­ đenih vrsta među mnogima. U anketi iz 1989. Kasnije. Mnogi znanstvenici i drugi čitatelji. rekao sam upravo to i još uvijek tako mislim. usudio prijeći tu dobro ču­ vanu granicu: Promotrimo sada čovjeka u slobodnom duhu povijesti priro­ de. Bila je to debela knjiga od 697 stranica. Ali snaga izazova i uzbuđenje koje sam osjećao bili su od­ već veliki da se suspregnem. ma kakvo bilo bogatstvo i profinjenost našeg uma. one nikad .11 Predgovor. Rezultat je bila nova knjiga pod naslovom Sociobiolo­ gy: The New Synthesis. 1975. prikaz teorije utemeljene na enciklopedijskom pregledu svih poznatih druš­ tvenih organizama od bakterija i mješinaca do kukaca. biografije i lite­ ratura samo istraživački zapisnici ljudske etologije. djelatnici i članovi Međunarodnog udru­ ženja za proučavanje ponašanja životinja vrednovali su ovu knjigu kao najvažnije djelo o ovom predmetu svih vremena. Da. ma koli­ ko goleme bile naše kreativne moći – mentalni proces ostaje proizvod mozga. kralježnjaka i čovjeka. proširio sam koncepciju discipline tako da obuhva­ ti i kralježnjake. Ma kako veličanstveni bili naši jezici i kulture. 2004. kao da smo zoolozi s nekog drugog planeta koji izrađuju katalog društvenih vrsta na planetu Zemlji. U takvoj makro­ skopskoj vizuri sve humanističke i društvene znanosti postale bi tek specijalizirane grane biologije. vjerovali su da sam se trebao zaustaviti kod čimpanza ne dotičući se Homo sapiensa. Dio o ne-ljudskim vrstama doživio je velik uspjeh među bi­ olozima. stavivši je čak ispred Darwinova klasika The Evolution of Emotions in Man and Ani­ mals (1872). pristojno osta­ jući na zoološkoj strani granice između prirodnih i humanističkih znanosti. I kad se kulture vinu u nedokučive visine misleći o počecima vremena i istražujući najdalje zakutke svemira. Sve moći i sva začudnost ljudskog uma nose u sebi pečat njegova porijekla. organa kojega je čekić prirodne selekcije uobličio na nakov­ nju prirode.

12 Predgovor. ali na ame­ rički način. dok obje služe kao temelj biologiji. klasnu borbu i ulogu novog proletarijata morali su preuzeti studenti jer se nisu . Da nije tako. Elitna sveučilišta izumila su po­ jam političke korektnosti i uvela ga u upotrebu društvenim pritisci­ ma i pod prijetnjom studentskih prosvjeda. Vrlo je mali broj stručnjaka s područja društvenih znanosti bio spreman na razmatranje ovakve percepcije. Najomraženiji sukob u američkoj povijesti. U takvom okružju soci­ jalizam i marksizam bili su prava stvar. „Moć narodu“ – da. Režimi u Kini i SSSR-u. Konzervativci. u kojima je sve kuha­ lo. iako takav ishod još uvijek nije bio izvjestan. Činilo se da će i borba za ljudska prava doži­ vjeti svoj trijumf. rat u Vijetnamu. Činilo bi se logičnim da biološke činjenice služe kao potpora njihovim znanostima. Negativna strana čitave te gungule. u svom glomaznom i bučnom obličju. duboko prezirao. Politički centrizam se. i rijetki su u prošlosti izra­ zili slična mišljenja. neprekidno su recitirali svoju litaniju: establišment nas je izdao. providjeti korisna sredstva za analizu ljudskog ponašanja. u najmanju ruku. neće postići potpunu slobodu. Na moje iznenađenje – priznajem da sam bio naivan – podigle su se kontroverze i odjeknuli su prvi hici. establišment blokira napre­ dak. S obzirom da su pripadnici američke radničke klase pri tom igranju revolucije ostali beznadno konzervativni. Istini za volju. heroji sveučilišta. Mislio sam da će sociobiologija olakšati premošćivanje jaza između različi­ tih grana znanosti ili. bili su. Većina humanističkih znanstvenika i stručnjaka ostali su ravno­ dušni. Radikalno lijevi profe­ sori i srodni im aktivisti. za predstavljanje sociobioloških ideja nije moglo biti goreg vremena od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. barem u teoriji. uglavnom se nisu usuđivali progovoriti. U akademskim krugovima u modi je bila revolucionarna ljevica. ne bismo ni koristili na­ ziv „humanističke znanosti“ da označimo proučavanje specifičnih fe­ nomena koji nas čine ljudima. pribli­ žavao se svome kraju. establišment je naš neprijatelj. još jednom je pokazala svoju ćud. prihvatljivi. kao što je fizika za kemiju (odatle i nastaje fizikalna kemija). bila je stvaranje prostora za ekstremizam. izvan deka­ nova ureda. Ame­ rička demokracija. ili su nove ideje doživjeli kao neprijateljski napad neke lažne i neprihvatljive ideologije. 2004.

rasna problematika je bila poput radioaktiv­ ne smjese. 2004. Jednim dijelom zbog ovakve zloupotrebe biologije. bilo je dovoljno dokaza da ga podrže. Bez obzira na takve dokaze. Teorije o nasljeđivanju IQ-a ili ljudskog ponašanja smatrale su se uvredama koje treba kazniti. i bez obzira na histeriju sedamdesetih. To se zapravo događalo jako rijetko.13 Predgovor. to nije bila glavna poruka socio­ biologije. Svatko tko se usudio progovoriti o ovim temama osim na način izričite osude riskirao je etiketu rasista. smrtonosne po svakoga tko joj pristupi bez krajnjeg opre­ za. interpretacija mozga kao prvotno prazne ploče štitila je društvene znanosti i humanistiku od biologije i izvojevala je njihovu neovisnost pomogavši im da po­ stanu dvije od te tri velike grane znanja. Sve do sedamdesetih godina. su­ . Socijalni darvinizam i eugenika. a nije ni danas. a takva optužba. i bili su sastavni dio nacističkih teorija i zločina. ti su kritičari uspjeli redefinirati njeno značenje na potpuno pogrešan način. Sociobiologija nije dočekana kao intelektualni doprinos. U takvoj atmosferi. humanističke znanosti su se. a ne učenjem. Me­ diji su je predstavljali kao teoriju o ljudskom ponašanju koje je djelo­ mično ili potpuno uvjetovano genetikom. birokrati i sveučiliš­ ni profesori. kako sam se nadao. nego kao prijetnja „svjetonazoru prazne ploče“. Takav se stav danas smatra ispravnim. Što­ više. mogli zamisliti kao budući burzovni mešetari. Sociobiologija je znanstvena disciplina. sve više udaljavale od pojmova nagona i upotrebe genetike i evolucijske teorije. Korijeni tako duboke odbojnosti prema drukčijem mišljenju sežu veoma duboko. u predlamarkovskom periodu. plodovi braka nemušte biologije i desničarske nativističke ideologije. bili su pogubni za prirodne znanosti početka dvadesetog stoljeća. i kad je bila lažna. barem u javnosti. Čak su i privatni razgovori bili obilježeni izvjesnim oprezom. mali ali utjecajni dio intelektualne elite doživio ju je kao prijet­ nju marksističkoj ideologiji. jer su akademci bili dovoljno pametni i prestrašeni pa su izbjegavali slične teme. Odbacujući sociobiologiju. dovodila bi do bojkota akademske sredi­ ne. a djelo­ mično i zbog razvoja biheviorizma kao dominantnog pokreta unutar psihologije. a već 1970. ta odbojnost ima svoju zdravu osnovu. Takvi sta­ vovi su uživali veliku popularnost u Sovjetskom Savezu 1930-ih. objašnjavajući ljudsko po­ našanje.

sumnji i ogorčenosti. morao sam s punom usredotočeno­ šću odgovoriti na glavne primjedbe koje su se tada mogle čuti. uključujući i čovjeka. Edward O. i pozabaviti se filozofskim i društvenim pitanjima koje je sociobiologija potaknula. a zadovoljan sam i činjenicom da se i danas dobro prodaje. Wilson Lexington.14 Predgovor. Proturječnosti sociobiologije proistječu iz mješavine nesporazu­ ma. teorija o praznoj ploči je intenzivno sociobiološka. ali je pogrešna. Kao skup relevantnih teorija. stavno izučavanje bioloških temelja svih vrsta društvenog ponašanja živih organizama. Drugim riječima. 2004. . pristupiti uvjerlji­ vije temi kulture. Suočen s ta­ kvim zahtjevima. Bio sam veoma sretan kad je knjiga dobro primljena. Njihovo postojanje me uvjerilo da nisam na prikladan način objasnio važnost ove discipline za razumijevanje ljudskog ponašanja. Trebao sam ući dublje u problematiku bihevioralne genetike. kao i na one koje će političke ideologije i religije tek postaviti. 1977. Posljednje poglavlje knjige Sociobiology: The New Synthesis trebalo je biti izlaganje u veličini zasebne knjige. ova učenja obuhvaćaju i mogućnost „prazne ploče“ uzimajući u obzir da bi nadilaženje urođenih osobina također zahtijevalo golemu evo­ lucijsku snagu koja uključuje velik broj gena. godine sam odlučio napisati knjigu koju sada držite u rukama. Massachusetts lipanj 2004.

Barkow.) Evolucija društvenosti (Zagreb: Jesenski i Turk. namijenjene širokoj publici. Alcock. Leda Cosmides i John Tooby (ur. Degler.15 Predgovor. Darko i Josip Hrgović (ur. također Polšek. Carl N. svojom tematikom prate razvoj sociobiologije ljudi (koja se najčešće naziva evolucijska psihologi­ ja) u periodu otkako je objavljena knjiga O ljudskoj prirodi. The Triumph of Sociobiology (New York: Oxford Uni­ versity Press. 2000). 2000). . dakle u po­ sljednjih dvadeset i pet godina. 2004). 1992).. 2004. In Search of Human Nature: The Decline & Revival of Darwinism in American Social Thought (New York: Oxford Uni­ versity Press. V. Segerstråle. Jerome H.) The Adapted Mind (New York: Oxford University Press. Ullica. 2001). Prijedlozi za dalje čitanje Ove knjige. Defenders of the Truth (New York: Oxford Uni­ versity Press. John.

.

Kao pravi sisavci.7. Ljudski je altruizam sve do svoje srži prožet dvoznačnošću tipičnom za sisavce.“ Ova zastrašujuća tvrdnja koju je izrekao Tertulijan. recimo. ili donijeli neke druge odluke koje su dovele do istog fatalnog isho­ da. spasili skloništa svojih drugova riskirajući svoj život. ono se pojavljuje tek kod rijetkog i biranog uzorka. teolog iz trećeg stoljeća poslije Krista. ukazuje na temeljnu manjkavost ljudskog altruizma. dodjele ordena i emocionalni govori. Velikodušnost bez nade za uzvratom najrjeđi je i najcjenjeniji oblik ljudskog po­ našanja. za razliku od. Možemo se upitati što se događalo u svijesti tih ljudi u trenucima očaja? James Jones u svom djelu o Drugom svjet­ skom ratu napisao je: . Mi posvećujemo pravi altruizam da bismo ga nagradili i potakli druge na slične pothvate. mrava. ovo ponašanje osta­ je velika zagonetka. mi smo fascini­ rani ekstremnim oblicima vlastite žrtve. Ipak. U vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata i Vijetnama. Altruizam „Krv mučenika je sjeme Crkve. najveći dio medalja časti dodijeljeno je ljudima koji su svojim tijelima zaštitili druge od neprijateljskih me­ taka i granata. prate ga obredi i cere­ monije. na slutnju da je glavna svr­ ha neke žrtve tek nadmoć jedne grupe nad drugom. Takvo je ponašanje suptilno i izmiče definicijama. Takvo altruistično samoubojstvo predstavlja najviši stupanj hra­ brosti i zaslužuje visoke državne počasti.

samo je krajnji fenomen unutar bezbrojnih primjera ma­ lih impulsa hrabrosti i velikodušnosti koji čine vezivno tkivo društva. promatrala tri slučaja napuštene mladunčadi koju su usvojila njihova starija braća. iako bi je mogao izbjeći. Osim što dijele hranu sa svojim drugovima iz lova. ni u kojem slučaju nije mudro poka­ zati svoju nazočnost i takav se čin može smatrati nesebičnim. najveći stupanj altruizma u ponašanju pokazuju čim­ panze. drozdovi ili sjenice upozoravaju druge pripadnike svoje vrste na blizinu jastreba. Jane Goodall je u istraživanju. koje i ljudi lako prepoznaju kao takve. oni pozna­ ju i posvajanje mladunčadi. U tim posljednjim trenu­ cima kada smrt vreba tek nekoliko metara dalje. pa je kroz dublju analizu altruizma jasno da bi upravo sociobiologija mogla dati bitan doprinos u razumijevanju njegove biti. Važno je napomenuti da su takve altruistične impulse pokazali upravo bli­ ski rođaci.144 Altruizam Čisto uzbuđenje ratovanja može često voditi čovjeka u svoje­ voljnu smrt. možda uzima maha neka vrsta krajnjeg nacionalnog. Čovjek bi mogao doći u iskušenje da ovdje završi s argumentacijom i prihvati elemente altruizma kao bolju stranu ljudske prirode. jednostavniji oblici altruizma. Svjesni bi altruizam u skladu s tim mogao biti transcendentna kvaliteta koja razlikuje čovjeka od životinja. pojavljuju se prilično često i to ne samo u odnosu prema mla­ dunčadi. Neke vrste malenih ptica kao što su crvendaći. a ne druge iskusne ženke koje bi mladima mogle pribavi­ ti hranu i bolju zaštitu. provede­ nom u nacionalnom parku Gombe u Tanzaniji. Ipak. koja je čest dio opisa sudi­ onika ratova. recimo lav ili orao. čak i rasnog mazohizma – nekakav radosni. Sumnjam da bi bilo koja viša životinja. ikada zaslužila medalju časti po kriterijima koji se koriste u našem društvu. Ova razorna mješavina razuma i strasti. Pored ljudi. Ali znanstvenici nisu vični postavlja­ nju nekog fenomena na pijedestal nedodirljivosti. Iako akustičke osobitosti takvog glasanja ne pomažu njegovom prostornom lociranju. U takvim trenucima oni lete nisko i ispuštaju prepoznatljiv tanak i piskav zvižduk. gotovo seksualni ushit i prepu­ štanje – osjećaj koji podupire tih nekoliko zadnjih koraka i pru­ ža priliku za posljednji luksuz baš me briga. . socijalnog.

žalac ostaje za­ kačen i povlači za sobom čitavu otrovnu žlijezdu i dio utrobe. oni iz svojih usta izba­ cuju žuti sekret. Pčele bez žalca. U Brazilu takve kukce nazivaju cagafogos („serači vatre“). Uzimajući u obzir korist cijele kolonije. kad se pčela povuče. koje su mu otkidale komadiće kože s lica. Pčela radilica ima oko dvadeset do osamdeset tisuća i sve su to sestre koje je izlegla ista matica. Neke vrste pri napa­ du iz žlijezda ispuštaju paleće otrove na kožu neprijatelja koji ubijaju i njih. možemo naići na pojavu poput altruističnog samoubojstva. Ovo i jest razlog što ljudi u širokom luku zaobilaze pčelinje košnice i osinja gnijezda. žalac se zakači i probada njegovu kožu. a miris sličan mirisu banane koji ispušta korijen žalca. Pri napadu na mrave ili druge neprijatelje. samoubojstvo jedin­ ke donosi više koristi nego štete. Kada pčela napadne uljeza. Mravi. Svaka od njih može živjeti pedesetak dana. vrsta koja nastava tropske krajeve.145 Altruizam Bez obzira na mnoštvo ovakvih primjera među kralježnjacima. Pripadnici vojničke kaste ove vrste su doslovno pokretne bombe. Pčele radilice imaju žalce s kukama u obliku udica čiji su krajevi okrenuti prema glavi životinje. U ovom slučaju otrovna žlijezda nastavlja ispuštati otrov u ranu. dok opušteno prolaze pored staništa usamljeničkih vrsta kao što su ose najeznice. i nema nika­ kvog uzaludnog uništavanja gena. a naročito kod zadružnih kukaca. samo kod nižih životinja. Meni najdraži primjer obrane kod zadružnih kukaca pruža jedna vrsta termita s bombastičnim latinskim nazivom – Globitermes sulfure­ us. kao najstrašnije iskustvo svoga života. pčele i ose branit će svoja gnijezda upravo luđačkom žestinom. Pčela uskoro ugiba. ta tvar se u dodiru sa zrakom stvrdne i stopi termi­ . Žrtvovanje života. ali takav napad je mnogo djelotvorniji nego da je žalac ostao netaknut. nakon čega bi posve sigurno umr­ la od starosti. dakle. skupljaju se u gustim rojevima iznad glave čovjeka koji se previše približio njihovu gnijezdu i svojim se čeljustima tako snažno zakače za kosu da se pri raščešljavanju njihove glave odvajaju od tijela. razdražuje ostale pčele i one se poput kamikaza obrušavaju na isto mjesto. ne znači mnogo. Veli­ ki entomolog William Morton Wheeler opisao je susret sa „strašnim pčelama“. Od njihove glave pa duž čitava tijela protežu se dvije goleme žlijez­ de.

koju je omogućila visoka inte­ ligencija. voj­ nikovi plodna braća i sestre imaju priliku za razmnožavanje i preko njih se umnožava altruistični gen. dopustite mi da uzmem zdravo za go­ tovo da su oblik i intenzitet altruističnih postupaka velikim dijelom određeni kulturom. Izlučivanje sekreta pomažu kontrakcije trbušnih mišića koje su ponekad tako žestoke da i abdo­ men i žlijezde znaju eksplodirati. svoje roditelje. Sada se. mora postoja­ ti tendencija da sebični gen nakon više generacija postane sve rašire­ niji i da se u populaciji pojavljuje sve manje altruističnih osobina. To što i ljudi i životinje dijele sposobnost za krajnju žrtvu ne zna­ či da ljudski i životinjski (ako tako nešto postoji) um funkcioniraju na isti način. Prirodna selekcija se proširila tako da obuhva­ ća i srodničku selekciju. Kako se onda uopće održava altruizam? U slučaju zadružnih ku­ kaca to je posve jasno. Termit vojnik koji se žrtvuje. brani ostatak kolonije. prirodno. može nam objasniti zašto je taj oblik selekcije mnogo razvi­ jeniji kod ljudi nego kod majmuna i drugih sisavaca. Upravo ta iznimna kohezija u kombinaciji sa srodničkom selekcijom. Evolucija ljudskog društva očito je u mnogo ve­ . štrcajući obrambenu tekućinu svu­ da naokolo. Ali to može značiti da ovaj impuls nije nužno božanski i transcendentalan i da posve opravdano možemo tražiti neko kon­ vencionalnije biološko objašnjenje. možemo zapitati je li se i ljudska sposobnost za altruizam razvila zahvaljujući srodničkoj selekciji. Ako žrtve nemaju na­ sljednike. znači da će geni koji dopuštaju stvaranje heroja postupno nestati iz populacije. U skladu s najstrožim tumačenjem prirodne se­ lekcije mogli bismo predvidjeti ovakav ishod: s obzirom da su ljudi sa sebičnim genom brojniji od onih s altruističnim genom. Kao rezultat. uključujući kralja i kraljicu. jesu li naši osjećaji. koji kod izuzetnih pojedinaca dovode do krajnjeg žrtvovanja. proizašli iz nasljednih jedinica tijekom razvoja stotina ti­ suća generacija? Ovakvu tezu potkrepljuje činjenica da je tijekom naj­ većeg dijela povijesti čovječanstva glavna društvena jedinica bila obi­ telj i tijesna mreža najbližih srodnika. Ovakav pristup odmah dovodi do novog problema: pali heroji nemaju potomstva. Da bismo preduhitrili uobičajenu primjedbu koju postavljaju predstavnici društvenih znanosti.146 Altruizam te i njihove neprijatelje u ubojitu melasu. Drugim riječima.

I dok prihvaćaju pojmove univerzalnog suosjećanja. tvo­ ja pobjeda? (1 Kor. Junačnog. Sociobiološka hipote­ za ne odgovara na pitanja o razlikama između društava. ali ona može objasniti zašto se ljudska bića razlikuju od drugih sisavaca i zašto u pojedinim aspektima života više sliče na zadružne kukce. 15:55) i odlazi. Mada sam kroz velike teš­ koće stigao ovamo. ali ne potiče na suosjećanje s nesrodnim pojedinci­ ma ili nečistim kastama. što znači da se mijenja u korist poje­ . Veliko herojstvo se naplaćuje očekivanjem velikih nagrada. neka svjedoče da sam sudjelovao u Njegovim bitkama. dok njegovi prijatelji slušaju jek tru­ blji koje ga zovu s druge strane. i borio se za onoga koji će me sada nagraditi. Suosjećanje je vrlo selektivan i u krajnjoj instanci sebičan osjećaj. dopušta pretjeranu skrb o samom sebi i naj­ bližim rođacima. od kojih mno­ gi kao svoje opravdanje ističu upravo religiju. ne kajem se zbog nevolja koje su me pritom snašle. Junačni potom upućuje svoje posljednje riječi. Suosjećanje je vrlo fleksibilan pojam koji pokazuje iznimnu prila­ godljivost političkoj stvarnosti. Temeljni cilj budizma je očuvanje pojedin­ ca uz pomoć altruističnih djela. Dajem svoj mač onome koji će me naslijediti na mojem hodočašću.147 Altruizam ćoj mjeri kulturna nego genska. oni se vraćaju na ono što je Yeats nazvao lukavštinom vječnosti. a hrabrost i vještinu onome koji je uspije postići. oni uopće ne misle na smrt nego na apoteozu ili nirvanu. i budističke i kršćan­ ske zemlje nalaze korisnim vođenje agresivnih ratova. a od njih svakako nije najmanje vjerovanje u osobnu besmrtnost. Ono što se prenosi genima jest emo­ cija koja se nalazi u temelju nekog ponašanja. primjerice.“ (prev. Potom kaza: “Idem k svojemu Ocu. Pri kraju knjige Hodočasničko postajanje Johna Bunyana čitatelj saznaje o skoroj smrti g. Robert Mandić) G. Vjernik osvaja bodove za bolji život vršeći plemenite čine i tako dobrim djelima neutralizira loša. Hinduizam. Posjekotine i ožiljke ću ponijeti sa sobom. Gotovo svi oblici altruizma pokazuju se na neki način sebičnim što evolucijsku teoriju ovog fenomena čini još složenijom. Kad pjesnici govore o sretnom prepuštanju smrti. smrti. Nijedan oblik ljudskog altruizma ne vodi eksplicitno ka potpunom samouni­ štenju. Gdje je.

takva vrsta altruizma ne pokazuje ni­ kakvu želju za uzvratom i ne poduzima ništa da dobije nagradu. Njegovo dobro ponašanje je proračunato. prijetvornost i obmana. Čitav je svijet suosjećao s pa­ lestinskim izbjeglicama i njihov je položaj izazvao bijes u arapskim zemljama. Kad je Bangladeš 1971. „meki“ je altruizam krajnje sebičan. „Altruist“ ovakve vrste otvoreno oče­ kuje nagradu od zajednice za sebe i svoje najbliže. U isto vrijeme gotovo nitko nije spominjao Arape koje je pobio kralj Husein niti one koji žive u drugim arapskim zemljama s gotovo nikakvim ljudskim pravima i u mnogo težim materijalnim okolnostima nego što je slučaj sa stanovnicima Zapadne obale.8 milijuna drugih u iz­ gnanstvo. Ipak. jer je najbolji izvođač onaj koji vjeruje u istinitost svoje izvedbe. Takvo je ponašanje najčešće posljedica srodničke ili prirodne selekcije unutar suparničkih obitelji ili plemena. radi se o po­ našanju na koje vrlo malo ili nimalo djeluje sustav društvene na­ grade ili kazne. Takav oblik ponašanja nazvao sam „tvrdi altruizam“. a njegova učestalost i intenzitet opadaju kako opada stupanj srodnosti. obitelji i trenutačnih saveznika. ma kako konzervativna ili radikalna bila. voj­ ska Pendžaba koju je poslao predsjednik Pakistana počinila je stra­ hote pobivši milijune Bengalaca i otjeravši 9. Tvrdi al­ truizam služi najbližim srodnicima. Sposobnost za meki altruizam se vjerojatno razvila selekcijom pojedinaca i na nju su snažno utjecali hirovi kulturne evolucije. godine započeo svoju borbu za neovisnost. Psihološki pokreta­ či takvog ponašanja često su laž. Za razliku od njega. Većina je čak osudila Bengalce izražavaju­ ći solidarnost sa Zapadnim Pakistanom. Prva vari­ janta podrazumijeva altruistički poriv koji je iracionalan i jednostra­ no usmjeren prema drugima. Da bismo bolje razumjeli ovu čudnu selektivnost i pokušali raz­ mrsiti zagonetku ljudskog altruizma morat ćemo pojasniti razliku između dvaju temeljnih oblika suradničkog ponašanja. dakle potpuno svjesno. niti jedna arapska država. uključuju­ ći samoobmanu. nije podržala borbu Bangladeša za neovisnost. U tom je ratu stradalo više islamskog stanovništva nego što iznosi cjelokupna populacija Sirije i Jordana. .14 Altruizam dinca. a svim detaljima upravlja složeni sustav društvenih zahtjeva i sankcija.

Među zadružnim kukcima nema licemjerja. Pavijani koji na takav način sklope savezništvo zajedno će ukloniti usamljene suparnike za vrijeme parenja. Slično je i kod viših životinja. odakle će se. moguće je ostvariti tek skroman stupanj globalne harmonije. Istina. Stoga se možemo upitati: kakva je krajnja biološka svrha tih ugovora i koliko je nepoti­ zam tvrdokoran? Ova distinkcija je veoma važna jer je čisti. među čovjekolikim i drugim majmunima može se naći primje­ ra recipročnosti. Ako ljudskim bićima upravljaju programirani zako­ ni učenja i usmjeren emocionalni razvoj samo u korist vlastitih srodnika i plemena. kod ljudske je vrste „meki“ altruizam razvijen do izvan­ redno razrađenih krajnosti. Zahvaljujući zakonitostima reciprociteta. Reciprocitet između srodnih i nesrodnih pojedinaca predstavlja ključ ljudskog društva. u suglasju s fleksi­ bilnim i beskrajno plodnim jezikom uz genijalnu verbalnu klasifi­ kaciju. Kod pčela i termita odgovor je jasan: dominira srodnička selekcija i s njome „tvrdi“ oblik altruizma. „tvrdi“ altruizam nepri­ jatelj civilizacije. Naprotiv. primjerice. Unatoč ovakvim i sličnim prednostima. Međunarodna će suradnja u tom slučaju doseći svoje naj­ više domete. Ipak. Zamislite samo genij koji nastavlja služiti biološke ciljeve i nakon što je pokazao i u cijelosti objasnio evolucijske korije­ ne bezumlja. Kad se.14 Altruizam Najvažnije pitanje za socijalnu teoriju bilo bi kakav je omjer izme­ đu ove dvije vrste altruizma. Takav nas koncept može podsjetiti na Hume­ ovu dojmljivu slutnju o razumu kao slugi strasti. mužjak pavijana bori za domi­ naciju u čoporu. . ljudska su bića oblikovala dugotrajne ugovore na kojima su izgrađene kulture i civilizacije. Imperativi krvi i teritorija postat će tada strasti kojima je ra­ zum samo sluga. a postojanje izvrsnih društvenih ugovora omogućilo je rušenje zakona krute srodničke se­ lekcije. savezništvo je rijetka pojava među pavijanima i drugim inteligentnim životinjama. uslijed ratova i ekonomske borbe obruši­ ti u ponor. on se postavi između suparnika i jednog od svojih prijatelja i strijeljajući pogledom od jednog do drugog traži prijatelje­ vu pomoć. onemogućavajući tako svaki napredak temeljen na čistom razumu. ostaje pitanje leži li iza čitave te ugovorne nadgradnje kori­ jen „tvrdog“ altruizma.

Individualni organizam.150 Altruizam Moja procjena omjera „tvrdog“ i „mekog“ altruizma u ljudskom ponašanju je optimistična. sveden i uronjen u želati­ nastu masu ne znači gotovo ništa. a svi mogu biti odbačeni i regenerirani. prirodna selekcija djeluje uglav­ nom na individualnoj razini. Moj optimizam proizlazi iz poznavanja prirode tribalizma i etnič­ nosti. Pod takvim okolnosti­ ma. Kod meduza kao što su loptaši i drugi cijevnja­ ci koji se sastoje od mnoštva koordiniranih polipa. svaki oblik ponašanja je egocentričan i sa­ vršeno prikladan za dobrobit jednog jedinog morskog psa i njegovog direktnog potomstva. što bi opet bilo na štetu pojedinaca i nacionalnog interesa. po­ stale bi praktički neuništive. Kad bi altruizam bio isključivo jednostran. vrhunska bi vrednota bila očuvanje društvenih jedinica srednjeg stupnja. Koji je od ovih stupnjeva najsrodniji urođenim predispozicijama ljudskog socijal­ nog ponašanja? Ako želimo odgovor valja nam pogledati na prirodnu selekciju iz druge perspektive i uvidjet ćemo da urođeni oblici ponaša­ nja štite upravo one jedinice koje su izložene najjačoj prirodnoj selekci­ ji. . Ova tvrdnja ne proturječi sama sebi jer je krajnja sebičnost. Kod morskih pasa. Kod pčela. Vrste saveza koje se na tome temelje. drugima živčani sustav. Ljudska su bića dovoljno sebična i prora­ čunata i time sposobna za neizmjerno veću harmoniju i socijalnu ho­ meostazu. primjerice. a s vremenom bi se toliko ispreplele da bi ugušile mogućnost kulturalnih promjena. to jest proširene obitelji i plemena. jedinica selekcije je isključivo kolonija. ključ za pronalaženje gotovo savršenog društvenog sporazuma. zatim proši­ renoj obitelji (uključujući rođake. plemenu i konačno. Na jed­ nom njegovom kraju nalaze se oblici ponašanja koji donose korist samo pojedincu. vratimo se načas na osnove teo­ rije evolucije. bake i djedove i sve druge koji igraju ulogu u srodničkoj selekciji). one koje se u skladu sa zahtjevima okoliša najviše množe i najčešće umiru. Nekim članovima kolonije nedostaje utroba. Zamislimo nekakav spektar sebičnog ponašanja. termita i drugih za­ družnih kukaca usmjerenost na koloniju je tek nešto malo manja. ako je sukladna s drugim zakonitostima biologije sisavaca. to bi znatno osnaži­ lo srodničke i etničke veze. nešto dalje oni koji koriste nuklearnoj obitelji. Da bismo bolje razumjeli ovu ideju. čoporu. većina nije sposobna za reprodukciju. na drugom kraju spektra najvišim društvenopolitičkim strukturama.

ovisno o okolno­ stima. prijetvornosti i osjećaja krivnje koja neprekid­ no muči ljudski um. dok se u odnosu s bijelcima pozivaju na latinsku kul­ turu zanemarujući svoju rasu. koji je zaslužan za procvat znanstvenih studija o altruizmu i moral­ nom ponašanju. iako u manjoj mjeri nego što je to kod zadružnih kukaca i kolonijalnih beskralježnjaka. u konačnici služe kao sredstva za promi­ canje osobnog boljitka. još uvijek bliži njima nego pčelama. Ljudski je altruizam u odnosu prema najbli­ žim srodnicima onaj „tvrdog“ tipa. dok se u New Yor­ ku pridružuju zajednici Portorikanaca. Ponašanje pojedinca. socijalni psiholog Donald T. Portorikanci koji migriraju između San Juana i New Yorka pokazuju još veću prilagodljivost. oni spremno ističu svoju boju kože.151 Altruizam Ljudska bića zauzimaju dio spektra između dvije krajnosti. na ponekad vrlo neizravan način donosi evolucijsku prednost upravo tom pojedincu i njegovim najbli­ žim srodnicima. obrazo­ . Ako im se u New Yorku pru­ ži prilika za korištenje zakonske kvote za manjine. Izvanredno razrađeni oblici društvene organizacije. ali smo. Osta­ je nam pitanje koji je to dio. i tako se stopiti s kulturom domaćina. Campbell. Rezultat takve kombinacije je smjesa podvojenosti. uz manje stručne terminologije. ne radi se o stupnju individualnosti kakav nalazimo kod morskih pasa i majmuna. Crnoputi Portorikan­ ci u samom Portoriku čine dio crnačke zajednice. pridružiti židovskoj zajednici u novoj sredini ili se odreći svo­ jih etničkih veza sklapajući brakove s nežidovima. unatoč vanjskom izgledu. Kao i kod sefardskih Židova. Prevlast egocentrizma nad etničkom zajednicom ili narodom može se dobro uočiti promatranjem ponašanja pojedinih etničkih grupa koje se nalaze u stresnim situacijama. U drugim se okolnostima radi o „mekom“ altruizmu. Narav­ no. po ovom parametru. Postoje dokazi koji upućuju na zaklju­ čak da u ljudskom ponašanju preteže individualni element. Sefardski Židovi s Jamaj­ ke koji emigriraju u Englesku ili Ameriku mogu se. Trivers i. Koristeći se golemim brojem informacija koje su na­ mrla sociološka istraživanja. zapravo djeluje u svoju osobnu korist“. Gordon je zaključio da „čo­ vjek koji brani čast ili radi za dobrobit svoje etničke grupe. uključujući i prividno altruistič­ ne čine u korist plemena i nacije. Do vrlo sličnog zaključka došli su biolog Robert L. Milton M.

Oni su se ne samo specijalizirali za trgovinu nego i učvrstili svoj sta­ tus zahvaljujući etničkoj solidarnosti i strogim zakonima o sklapanju brakova. Promijenili su i način poslovanja i od trgovine na malo preuzeli veletrgovinu. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća društvena se situacija dra­ stično promijenila. dok su Židovi i drugi bijelci tvorili višu klasu kojoj je trgovina bila ispod časti. ali to se nije dogodilo jer su oni oponašali bijelce u želji da se uspnu na društvenoj ljestvici. U periodu od petnaestak godina Kinezi su prestali posto­ jati kao izdvojena kulturna grupa. izgradnju i upravljanje velikih supermarketa i opskrbnih centara. Tu su nišu možda mogli popuniti obojeni mješanci. Najuspješnije obitelji su one koje najdosljednije po­ štuju zakone endogamije. naime. ali ne kao slijepi genetički imperativ nego kao ekonom­ sku strategiju. izvjestan ekonomski vakuum: crni zemljoradnici bili su vezani za selo i plantaže robovla­ sničkog tipa. Kinezi su činili manje od jedan po­ sto stanovništva. melting pot) uz prikladnu analizu može doprinijeti dubljem uvidu u zakonitosti ljudske prirode. umjetne kreolske kulture. Kad su kineski doseljenici potkraj devetnaestog stoljeća sti­ gli na Jamajku. Pridruživa­ nje toj eliti bilo je i u interesu kineske enklave. Prihvatili su građanski stil života i kreolsku kulturu i prebacili težište s tradicionalne proširene obitelji na nuklearnu obitelj. To je pravi primjer kako se etnička svijest i namjerna kultur­ na isključivost mogu staviti u službu individualnog boljitka.152 Altruizam vani Portorikanci raskidaju etničke veze i nastoje se što više uklopiti u domaćinsku kulturu. novu je elitu činila rasna mješavina čvrsto usmje­ rena ka stvaranju nacionalne. Pored svega toga oni su zadržali etnič­ ku svijest. tj. združuje i održava imutak unutar manjih obiteljskih grupa. Postojao je. žene su tu sredstva kojima se razmjenjuje. Kad je Jamajka stekla neovisnost. i oni su to spremno prihvatili. Budući . Orlando Patterson sa Sveučilišta Harvard pokazao je kako takvo asimilirajuće ponašanje (engl. ali uspjeli su preuzeti trgovinu i silno je unaprijediti. pružila im se mogućnost da u potpunosti preuzmu područje trgovine na malo. Detaljnim proučavanjem njihova iskustva moguće je izdvojiti ključne kulturalne varijable koje se odnose na etničku pri­ padnost. Primjer Ki­ neza s Karipskog otočja zadovoljava kriterije pravog kontroliranog eksperimenta. a s njom i etos kineske populacije.

153 Altruizam da njihovi običaji ne utječu na asimilaciju u kreolsku kulturu. oni koji se odnose na socioekonomski status po­ kazuju se dugoročno najvažnijima. Kada povijesne okolnosti dovedu do sukoba izme­ đu etničkih. Kine­ zi su ih zadržali. 2. Patterson je zahvaljujući rezultatima svojih istraživanja i istraživa­ nja drugih sociologa donio tri zaključka o prirodi ljudskog udruživa­ nja i altruizma: 1.“ Ipak. Arthur Chung. maloj državi na sjevernoj obali Južne Amerike. rasnih i klasnih interesa. ali nikad nisu zavladali tim područjem djelatnosti. godine jedan od najrevnijih promatrača ove zajednice. njihov uspjeh je bio više nego zadovoljavajući: iako čine tek 0.6 posto ukupne populacije. oni predstavljaju snažan element srednje klase i upravo iz njihovih redova potječe prvi predsjednik republike. i koja ne zna gotovo ništa o Kini. Snagu i svrhu individualnog etničkog identiteta određuje opći interes njegove socioekonomske klase i taj osjećaj služi prvenstve­ no njemu samome. Već oko 1915. U Gvajani. Bijela vladajuća klasa dala je prednost Portugalcima jer su im kao grupa u rasnom i kulturnom smislu bili bliži. kao u slučaju trgovine. Iako povremeno mogu prevladati ra­ sni i etnički interesi. I tako su Kinezi iz Britanske Gvajane spremno prihvatili cvatuću kreolsku kulturu. takva svijest nije. Neki od Kineza uspjeli su razviti trgovačke poslove. Većina je bila prisiljena pokušati s drugim poslovima za­ uzevši s vremenom čak i više državne pozicije. No situacija u gradovima stare Britanske Gvajane bila je ponešto drukčija: područje trgovine već su bili zauzeli Portugalci. takozvani Directorov zakon. Pojedinac po pravilu djeluje tako da ostvari svo­ ju korist iznad koristi drugih. Cecil Clemen­ ti. pojedinac nastoji održati najniži stupanj konflikta. iako je njihovo porijeklo bilo isto kao i kod Kineza s Jamajke – došli su iz istih dijelova Kine i uglavnom iz istih razloga. doseljeni tijekom četrdesetih i pedesetih godina devetnaestog stolje­ ća. donosila veću dobit. Politička znanost poznaje zakonitost. zatim klasi i tek na kraju etničkoj grupi. mogao je s razlogom reći: „U Britanskoj Gvajani postoji kineska za­ jednica o kojoj Kina ne zna ništa. u proš­ losti poznatoj kao Britanska Gvajana. po kojoj se . kineski su doseljenici naišli na posve drukčiju vrstu izazova. 3. Niti jedna od tih alternativa nije pridonosila jačanju etničke svijesti.

to više kori­ sti grupni narcizam kao kompenzacijsko sredstvo. Usudio bih se otići još dalje i kazati kako je najdublja struktura al­ truističnog ponašanja. možemo to reći u sažetku. Većina stanovnika takvih regija teži ka sužavanju političkih granica sužava­ jući fokus svoje grupne identifikacije. rigidnog i univerzalnog tipa. možemo ustvrditi da je ljudski altruizam onaj „mekog“ tipa. usmjeravaju svoj razvoj u skladu s interesom onih koji njima upravljaju. slabije su vezne niti unutar grupe i veća je vjerojatnost da će se pojedinci identificirati s nekom manjom podgru­ pom. Uz njih se razvijaju i oprečni oblici ponašanja. koja se temelji na naučenim pravilima i emoci­ onalnoj zaštiti. Postoji još jedan zgodan zaključak: ako postoje podgrupe. Jasno se vidi da sve vrste insti­ tucija. Evo i jednog od takvih zaključaka: što je grupa slabija. Ako se vratimo u biološke okvi­ re. Varalice. velika je vjerojat­ nost da ono neće ostati dio te zemlje i da će postići neovisnost. LeVine. kao što su teritorijalnost i ksenofobija. valja nam pomno istražiti život po­ jedinca i njegov odnos prema djeci i najbližim srodnicima. dakako. reci­ mo neko homogeno područje unutar veće zemlje. Želi­ mo li potražiti „tvrde“ elemente. usmjeravaju ljude ka usvajanju ovakvih vrednota i to u odnosu na vlastitu grupu. koji važe za odnos prema pri­ padnicima drugih grupa. Najsnažniji oblik moralne agresije je upravo for­ siranje reciprociteta. Nathan Glazer i drugi. Robert A. dok se čast i lojalnost potkrepljuju sustavom vrlo krutih pravila. primarnim potkrepljenjima. Glavne osobine „mekog“ altruizma. Vrlo je vjerojatno da zakonitosti učenja koje se te­ melje na urođenim. Genij ljudske . ostaje nam važna činjenica da ljudski altru­ izam uobličuje snažna emocionalna kontrola čiji oblik više pristaje „tvrđim“ razinama. srednja klasa. Iz takve strukture proi­ zlazi niz predvidivih reakcija kakve su već opisali stručniji autori kao što su Bernard Berelson. od korporacija do crkava. Lju­ di su vrlo dosljedni u definiranju kodeksa časti. apostati i izdajnici izaziva­ ju univerzalnu mržnju. jesu snažna emocionalnost i nepouzdanost u stvaranju odnosa. I pored svega ovoga. Vrijedi i obrnuto: što je grupa veća to je manje narcističko zadovoljstvo koje mu pru­ ža identifikacija s grupom. U SAD-u to je.154 Altruizam javni prihod uvijek raspoređuje na korist klase koja kontrolira vlast. ali krajnje prevrtlji­ vi kad se postavi pitanje na koga se taj kodeks odnosi. otpadnici.

Umjesto toga.155 Altruizam društvenosti leži u lakoći kojom se stvaraju. a za to vrijeme čuvaju u rezervi još nekoliko slič­ nih opcija. Tijekom posljednjih trideset godina politički su se savezi mijenjali od sukoba između sila Osovine i Saveznika. kao i u ledeno doba. Kršćanski evanđelisti sklapaju savez s Bogom i njegovim anđelima protiv Sotone i tako pripremaju svijet na drugi Kristov do­ lazak. doslovno i na stravičan način. Ljudi ulažu golemu energiju u odr­ žavanje nekog saveza. Kad bi bio „tvrd“. Neki arapski ekstremisti misle da je borba protiv Izraela sveti rat za opsta­ nak islama. arhetipski tajni agent. mi imamo tek nedostatne sposob­ nosti za stvaranje društvenih dogovora. zbog sebičnih interesa. ushićeni timskim duhom. I danas. te se čak čitavi timovi prodaju drugim gra­ dovima. Zna se da sportaši dolaze odasvud i da su tran­ sferi svakodnevna pojava. koji se. prekidaju i ponovno us­ postavljaju savezi i to uvijek sa snažnim i strastvenim pozivanjem na vječne zakone. ograničene na način tipičan za . hrabrošću i žrtvom i ekstatično slaveći svoje pobjede. navijači se identificiraju sa svojom agre­ sivnom unutarnjom grupom. povijest bi naliko­ vala golemom kukcolikom spletu intriga punom nepotizma i rasizma s mračnim izgledima za budućnost. Sadržaj ne znači mnogo. sve do najnovijih suprot­ nosti između velikih ekonomskih blokova. Na devedeset mi­ nuta gledateljev se svijet svodi na primarnu fizičku borbu – surogat plemenskih sukoba. S obzirom da je altruistični impuls tako moćan dobro je da se najčešće radi o „mekom“ tipu. postoje podjele na „naše“ i „njihove“. do onog između komunista i zapadnog svijeta. Ali to nema veze. Ljudska bi bića u takvom svijetu žudno čekala priliku da se. žrtvuju za svoje krvne srodnike. forma znači sve. staju na stranu Krista i stupaju na drevno bojno polje religije. Ujedinjeni narodi su u isto vrijeme forum koji služi izlaganju idealističko-humanitarne retorike i kaleidoskop različitih saveza. Profesionalni sport se temelji upravo na trajnosti ovog fenomena. ali razdjelna linija se veoma često mijenja. Bilo je zanimljivo vidjeti kako se nekadašnji revolucionar El­ dridge Cleaver i Charles Colson. Slično je i s nacijama. Posvećivanje duhovnim obvezama sve do trenutka dok ih sami ne ukinemo tipično je za ljudski rod. mijenja­ ju vrtoglavom brzinom. izdižu ponad svojih spoznajnih okvira. Na isti način nas zbunjuje zamršenost religijskih sukoba.

tko ne bude vjerovao. Gotovo istovjetne formula­ cije. iako suparnički nauk. Tko bude vjerovao i pokrstio se. spašava odbačenu novorođenčad sa smetlišta.“ Ove rije­ či objašnjavaju izvore religijskog altruizma.156 Altruizam sisavce. Isti je to Isus – onaj na oltaru i onaj na uli­ ci. jasna izričaja i savršeno altruistične prema članovima svoje grupe. izrekli su proroci svih velikih religija. „Kad bi samo bilo tako jednostavno!“ rekao je Aleksandar Solže­ njicin u svom Arhipelagu Gulag. optimističnim cinizmom koji racionalnim ljudima uvelike pomaže u ostvarenju njihovih nauma. Lenjin koji je propovije­ dao ništa manje utopijski. Malcolm Muggeridge jednom me je upitao – a što s majkom Terezijom? Kako nam biologija može protumačiti pojavu ži­ vih svetaca među nama? Majka Terezija. Ali crta koja razdvaja dobro i zlo dijeli srce svakog ljud­ skog bića. čitav život skrbi za zadnju sirotinju Kalkute. kulturalnog bujanja urođenih ljudskih osobina. Vratimo se sada pojmu hipertrofije. ali ne smije se zaboraviti da je ona vezana za službu Kristu i uvjerenje o besmrtnosti svoje Crkve. pomaže ranjeni­ ma i bolesnima koje nitko ne želi dotaknuti. smatrao je da je kr­ šćanstvo neiskazivo zlo. patničkoj duši koju susreće i njeguje. Majka Terezija je izuzetna osoba. u kombinaciji s osvježavajućim. tijekom dana u svakoj potrebnoj. Svi su se oni borili za nadmoć nad drugima.” Može li kultura toliko izmijeniti ljudsko ponašanje i približiti ga altruističkom savršenstvu? Je li moguće dodirnuti neki čarobni talisman ili kreirati kakvu skinerovsku tehnologiju pomoću koje će se rađati rasa svetaca? Odgovor je – ne. članica Misionarki ljubavi. uključujući i one marksističko-le­ njinističke. „Kad bi negdje postojali zli ljudi koji podmuklo počinjaju sva zla. A tko to želi uništiti dio vlastitog srca?“ . skuplja umiruće s ploč­ nika. prvo na misi gdje dobiva potporu i snagu. Za početak trijeznog razmišljanja pri­ sjetimo se Isusovih riječi iz Markova evanđelja: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju. spasit će se. Jedan bez drugoga ne postoje. Unatoč međunarodnim priznanjima i bogatim nagradama ona živi u potpunom siromaštvu posvećena mukotrpnom radu. osudit će se. U svojoj knjizi Majka Terezija Muggeridge kaže: „Majka Terezija svaki dan susreće Isusa. najstrašniji oblik zaraze. ovakav kompliment su mu kršćanski teolozi mnogo puta uzvratili. i kad bi bilo dovoljno odvojiti ih od nas i uništiti ih.

6. Dakako. uslijed neočekivanih događaja u kritičnim trenucima može doći i do skretanja. Takav razvoj počinje u dječjoj dobi. Do četvrtog stupnja nalazimo se otprilike na razini pavijana i čimpanza. Ona je podložna biološkim imperativima nad kojima je mnogi zamišljaju. želja da se svidi drugima i izbjegne odbačenost. koji mogu nadići zakone ako ti zakoni donose više štete nego koristi. Sve do petog stupnja pojedinca vode urođeni zakoni učenja i skup prilično nefleksibilnih emocionalnih re­ akcija. moguće je doći tek kroz pomnije znanstveno ispitivanje moralnosti. ponašanje „dobrog djeteta“. temeljna vjernost načelima izbora. skicirao je šest susljednih faza etičkog razmišlja­ nja koje čine dio ljudskog mentalnog razvoja. Budući da više ne živimo u čoporima takve vrste. poslušnost pravilima i autorite­ tu da bi se izbjegla kazna. s potpunom ovisnošću o vanjskim pravilima i kontro­ li do životnog razdoblja s razrađenim. 2. tj. usmjerenost na dužnost. Evo i opisa tih faza: 1. 3. u smislu mudrijeg i du­ bljeg uvida u društvene dogovore. šesti stupanj pri­ pada području onkraj biologije i stoga je najviše od sviju podložan hi­ pertrofiji. Većina ljudi dosegne četvrti ili peti stupanj. 5. Lawrence Kohlberg. na­ stojanje da se izbjegne kritika autoriteta. Ako je ovakvo tumačenje ispravno. prilagodba ponašanju grupe da se dobije nagrada i razmijene usluge. svjesna usmjerenost ili usmjerenost prema načelima. relativna proizvoljnost u izradi pravila da bi se očuvalo zajedničko dobro. Činjenica je da postoje i sociopati. 4. priznavanje vrijednosti sporazuma. pojavljuje se oblik morala na kojem se temelji većina ljudskih zajedni­ ca. kad etičke reference postaju djelomice legalističke i sporazumne. Do prave humanizacije altruizma. legalistička usmjerenost. individualiziranim moralnim odrednicama. Na petom stup­ nju. Ovisno o inteligen­ ciji i odgoju. na njihovim odgovorima na pitanja o moralnim problemima. Ove etape se temelje na verbalnim reakcijama djece.157 Altruizam Svetost nije hipertrofija ljudskog altruizma nego njegovo okošta­ vanje. Pojedinac sada bira načela po kojima prosuđuje grupu i za­ . ali većina ljudi dosiže četvrti ili peti stupanj i tako stječe sposobnost za skladan život – u pleistocenskom logoru lovaca-sakupljača. može se reći da je ontogeneza moralnog razvoja rezultat genske asimilacije i da je sada dio automat­ skih procesa mentalnog razvoja. stručnjak za psihologiju odgoja. razvoj se može zaustaviti na bilo kojoj prečki ove ljestvi­ ce.

Ta uzica je veoma duga. Nije moguće dokazati niti jednu drugu funkciju morala. Propisi koji se temelje na emocijama po svoj su prilici biološkog porijekla i služe tek za učvršćivanje primitivnih društvenih uređenja. Ljudsko je ponašanje – kao i najdublje sposobnosti za emocio­ nalne reakcije koje ga potiču i vode – samo tehnika koja omogućava zaštitu genskog materijala. ona. prozelitističkom karakteru altruizma i obrani teritorija. Filozofsko pitanje koje iz ovoga proizlazi je: Može li kulturna evolucija viših etičkih vrednota krenuti svojim putem i može li u potpunosti zamijeniti gensku evoluciju? Mi­ slim da ne može. Takav se moral nesvjesno oblikuje da bi dao opravdanje posvećenju grupe. ba­ rem u teoriji mogu biti ne-darvinovskog tipa. Geni drže kulturu na uzici. To nas neminovno vodi ka drugoj velikoj duhovnoj dilemi. Mozak je također proizvod evo­ lucije. . Ako su pak ova načela nastala uz pomoć znanja i razuma.15 Altruizam kon. ali na kraju se sve vrednote moraju naći unutar granica koje im odre­ đuje njihov učinak na gensku zalihu.

.

185 boja očiju 36–37. Henry 180–181. Pierre L. Charles 228 blizanci. 187. 126. Ernest 172. 230 Berghe. 224 Becker. Henri 172 Berofsky. 230 Adelman. 28. G.Kazalo A Adams. Bernard 154. J. 226 Berger. 85. 207 Ayer. 218 Barnard. G. Leonard 230 Afroamerikanci 131–132 agresivnost 101–117. 203 antropologija 42. N. 91 autokatalitički model 90 Ayala. 229 Bellah. Robert N. 205 altruizam 45. M. Mary 183 Beach. A. Francisco J. Frank A. Van den Berghe. v. 222 Bodmer. W. 216 biheviorizam 72 biokemija 27. Bernard 210 Bicchieri. 99 arapski nacionalizam 155 Arehart­Treichel. Richard D. 227 . 143–158 antidisciplina 26–28. 229 berdači 139 Berelson. 215 Azteci 98. Pierre van den. proučavanja bli­ zanaca (genetika) Blurton Jones. 48. 212. Mihail 190 Bangladeš 148 Barash. 221 Barlow. F. v. 208 Bog 21. 217 B Bakunjin. 175–177. Joan 209 Australopithecus 62. Peter L. Bart J. David P. 122 Alexander. 41 Birch. 205 Bok. Bergson. George W.

218 determinizam 65. 187 Conquest. 212 budizam 147. 220. !Kung-San (Bušmani) Č čarobnjaštvo 168–170. Jonh 74. 209. G. 226 Dixon. 226. Eldridge 155 Coe. 88 Bressler. Mary Tew 229 Draper. Margaret O. 208. 224 darvinizam 47. C. 205. 85–86 Darwin. Mildred 53. 213 Boyd. 205 dimorfizam (spolni) 37. Donald T. Bernard D. 96 DNA 28. 210–211 Colson. 216 Campbell. 124. 111. 217 Cohen. 205. 211 Dayhoff. Robert 215 Brain. 151. 223 Cohen. J. Patricia 94. James F. 120. 210. Charles 155 Comte. Jeane 160 dječji razvoj 94. 207 Douglas. 179–180 Dillon. 202 Davids. Napoleon A. John E. 222 Crow. 221 Dirac. Robert 228 brak 76. 220 Chomsky. 231 DeFries. 160. 27 Director. 211. 230 Bušmani v. 79–84. 228 čedomorstvo 53–54. Aaron 226 Directorov zakon 153. A. John 202 Dickeman. 102.234 Kazalo Bok. 113. Charles 85. 205 Bowlby. 208. R. John 147 Burhoe. John H. 93 Cleaver. L. 225 Bunyan. 215 Chagnon. Anthony 223 Davis. 222. N. 208. 104 čegrtuše 103 čimpanze 40. Jerome 132. Ralph W. 205–207 D Dannecker. 214 DeVore. T. 222 Durham. Bernard G. Sissela 226 Bonsall. 210 Brown. 41–47. 219 C Campbell. 225. Auguste 160. Robert 229 Crook. 217. William H. 208 dileme 21–31. 230 Cavalli-Sforza. 215. 220 Collins. 229 Dewey. 221 Dentan. P. Robert L. S. 208 . 92. Irven 206. 121 Dobzhansky. P. W. 205. Mark. Robert K. Marvin 61. L. 224 Bower. George 204 Boswell. 203. W. Roger 71. 144. M. Theodosius 38. 224 Boolos. Noam 71 civilizacija 40. Michaela D. 54. M.

227 giboni 43 glazba 171 Glazer. H. 151–154 etologija 34 Evans. Kent V. Nathan 154. Teofilo 223 genetički determinizam 65. 201–203 etničnost 76–77. 214 Gallup. Milton M. 205. 230 genska zaliha 181 geta 132 Giallombardo. 209 Ehrhardt. 212 Eiduson. J. A. Stephen T. 222 Galanter. Erik H. 222 Freud. Jane 44–46. Charles 230 Fried. 42. 226 F Feldman. Melvin 207 Emlen. 150. 105. Morton 221 Friesen. 33. Gordon G. 205 Eisner. Anthony 207 Flaherty. 217 Goldberg. J. 204. Thomas 210 Ekman. Daniel G. Howard E. 209 Flannery. John F. Patricia 211 . 212 Frisch. 75. 212. Antony 203. Robin 40. 180– 183. 60–61. 218 G Gadpaille. 221. Erich 103. 216 Freedman. Lee 208 Eibl-Eibesfeldt. 157–158. 218 Fried. 213 emocije 25. E. 144. 215 Fromm. Paul 70. 104. 214 Eshil 191 Esterson. 211 etika 24–26. 103. W. 215 genetika 27–28. Rada 108. 85. 74. 215 fobije 75 Fox. 221. 216 Flew. Karl von 34. 219 E Eaves. 223 Ehrman. J. 206 Gordon. 79. 223 Eisenberg. Indira 125 Gausov zakon 164 Gautier. Steven 222 Goodall. 204 Eysenck. 167 duša 82–84 Dyson­Hudson. Anke 128. Marcus W. Sigmund 40. Erving 97. Wallace V. 77. 226 Goffman. Rose 132. Irenäus 70. 214. L. 209. 33–62 geni 59. 206 Gandhi. 212 ekstrovertnost 58 Ember. 180–181 genocid 148.235 Kazalo Durkheim. Emile 85. Bernice T. Friedrich 176 Erhard Training seminari (EST) 172 Erikson. 224 Gibbs. 183 Engels. 215 fenilketonurija (PKU) 66–67 Ferguson. John C. 214.

210. Gerald 228 homologija 46–47 homoseksualnost 136–140 J Jacklin. 222 James IV 40 Jastrow. 227 jezik 42–43. 222 Hazleton. William D. A.236 Kazalo Goslin. 212 hinduizam 98. 52. Nova 60. Billy 160. 170. 69. Robert L. 129–130 Izraelci 136–137. Nancy 220 Hubel. 173–174 Guayaki Indijanci 107 gurui 172 Gutman. Glynn 216 islam 148. 225 Hammond. 126. 98–99. Joanne L. David 21. 217. 176 Isus 171. Robert 217 Jeffrey. 204. 221. J. 211 Heston. L. 209. 176 izrazi lica 70 H Hager. 223 Gvajana 153 hormoni 34. 132. Michael 217 Harris. B. 221 Howell. 207. 139. David H. 176 hipergamija 52–54 hipertrofija 94–100 Hobson. Marvin 97. 58. 188–189 Hume. 228 . 149. 208 Isaac. 131 Indijanci sjeverozapadne obale Amerike 168 inteligencija (genetika) 58 introvertnost 58 Irons. Richard J. 210 humanističke znanosti 184–191 humanizam 160. J. Lesley 223 Heilbroner. 205. 149 I Imperato-McGinley. S. 227 gradovi 93 Graham. Kenneth R. 23 hermafroditi 127–128 herojstvo 143–144 Herrnstein. Ernest 165. 174. Harry J. L. D. 224 hijene 104–105 Hinde. 213. 184 Hamilton. 227 izdajnici 154 Izrael 50. 230 haplodiploidija 30–31 Hardyk. 205–206 Job 185 Jones. Robert A. 178. Richard 204 Jerison. Lawrence E. Donald H. William G. Julianne 223 Indija 53. Joel 212 grupna selekcija 111. 127–128 Horowitz. 213 Haldane. 71–72. Carol N. 216 Jerome. Allan 231 Hodočasničko postajanje (John Bunyan) 147 Holton. 227 Green. Curtis 211 Harner. Herbert G. 210 Greenberg.

99–100 Kongresna medalja časti 143–144 Konner. Lawrence 74. 211 Lake. Hans 105. R. 99.237 Kazalo Jones. Tyrone 68. 209 Lamarck. 226. 94. 222 kreolska kultura 152–153 kromanjonci 92 kršćanstvo 135–140. 217 komune 132 komunikacija 70. 157. 226–227 kokoš 73 komarci 65–66 kompjutori 35. 147. Glenn E. 88. 223 Katolička crkva 135–140 Kaufmann. 156 Lesch-Nyhanov sindrom 56. John 225 kemija 30 Kenija 170 Ketty. 131 Kina 23. John C. 103. 126. Melvin J. 113. 222 kontrakultura 29 Korner. 57 Lévi-Strauss. Claude 51. 126. Jean 229 Lenjin. 213. 226 Laing. 215 !Kung San (Bušmani) 70–71. 206. 154. 96. F. 90–91. Robert A. 229 Lenski. 219 kultura 36. Jean Baptiste de 85 lamarkizam 85 Lancaster. 152–153 kulturna evolucija 92–94. 212. 38. 205 Kinsey. 37–46. 160 Kruuk. 155–156. 225 Joyce. 102. 191 Kohlberg. 211 kibuci 50. 108. 58. Hans 21. Mary-Claire 41. 104. 168. 204. 209. 129–130. 212. 113. 228 Lieberman. Richard B. James 143. 104. 93 književnost 184. 218. V. 218 . 52. 70. 216. 219 King. 40. C. Jerome 222 kanibalizam 98. Charles 231 Kagan. 203. 48. R. Jane 206 Leach. Konrad 34. 220. James 76 K Kadushin. I. Ralph 205 Loehlin. 211 Lenski. A. 69. 229 Lee. William G. 77. 89. D. 206. 217 Karow. Philip 206 limbički sustav 25 Linton. Gerhard E. 114 LeVine. 67. 54–55. Seymour 67. Edmund 219 leđne dječje nosiljke 61 Lee. 96 L laganje 151. 167. 220 Küng. 105. 214 logotaksa 227 Lorenz. 53 Kinezi na Jamajci i u Gvajani 152–153 Kinezi u Americi 60–61 King. 222. Alfred 137 klasa 52. Walter 225 Keegan.

212 mentalna zaostalost 54–55 Michael. 41. 209 Mead. 92.23 Kazalo lov na glave 110–112 lov na vještice 169–170 lovci-sakupljači 48. Andrew N. George A. 157 Lowther. Hans 130. 226 Muller. Steven 211 McCarley. Jane 68. 134 ljudi­majmuni. 139. v. 184. 219–220 Murdock. 156. Robert F. 59. Jr. 226 Majmonid 123–124. 88–93. 204 mačići 73 magija 167. 114. Australop­ ithecus ljudska prava 182. v.. J. Karl 176 Matthews. 208. 222 Mach. 133 Mao Ce-Tung 23. 221 majmuni 37. 175. Ernst 29. 229 Maori 115–116 Marin. 36. genetika naturalizam 22 . David 201 Matthysse. G. Golda 125 Meltzoff. 150 Morton. John A. R. P. 189 Mol. 38–39. Alan 228 moralna agresija 154 Morgan. 91. 111. 160. R. Hans J. Malcolm 156. 226 mozak 25. 223 monogamija 123 Moore. 214 mit 175–176. 230 M Maccoby. 219. Peter 172. 87. 54–55. 133–134. 112. 171. 208 Moynihan. 207 Morgenthau. Victor A. Margaret 221 Meir. 176 N nacionalizam 96. 214 mravi 31. 221 Murphy. 231 McClearn. 155 nagon 52. 222. G. 105. Robert W. 117. 211 Murphy. 138. 221. 230 Mill. George P. S. Gerald E. 169 majka Terezija 156. 176–177 Martin. 229 molekularna biologija 27–28 Money. N. Newton E. 205. 221 muslimani 148. 229 Maring (pleme) 168 marksizam 23. 65–66 nasljednost. 221 McKusick. 182 Muggeridge. 223 morski psi 33. John 128. Keith 212 Moorehead. 226. Eleanor 126. 202 Miller. Patrick 221. 80–84. 62. Lewis H. J. 179. H. M. 183–184. 208 Mundurucú (pleme) 110–113. 209 Marx. 47. 63–64. 215 Lj ljubav 76. 224 Miles. 212. D.

214 Price. Karl H. 141 Nyansongan (pleme) 170 O obitelj 130–136. A. v. 208 Patterson. 145. George F. 35. 94–96 poliginija 123 Portorikanci 151–152 posvećivanje 170–171 povijest 189–190 preferencija ruke 66. 220 P Pajute (Indijanci) 108 Palestina 148 Parker. 220 ovisnost o gustoći populacije 104. 225 Nisbet. 209. George E. 220. 58. 205 Pribram. 167 Peterson. Robert 24–25. Lewis F.23 Kazalo Navajo Indijanci 61 Nāyar 131 neandertalac 92. 214 Nietzsche. ritual obredi zrelosti 76 očuvanje 46 Ona (narod) 108 oruđa 45–46. Grigorij 171–172. Isaac 161. 216. 210–211 Premack. 227. Jean 74. Keith 114. Ralph E. 230 . 213 Pjatakov. P. 215. 159 Neisser. 215 Otterbein. Robert A.. Orlando 86–87. 228 nirvana 147. 23. 213 Piaget. Alain 23. 212. Friedrich 160. 204 nuklearna obitelj 130–131. 229 Phillips. 140–141 objektivacija 175 obred. 201. 226 Parsons. 226 Pavao VI 136 pavijani 105. John E. 152–153. 229 Pfeiffer. Ulric 214 neurobiologija 27 Newell. 149 pčele 80. 228 Nichols. 226 primati 37–38 prirodna selekcija 52 prirodni zakon 136 procesna teologija 161. 228 Prometej 191 prostitucija 123 proučavanja blizanaca (genetika) 57–58 Psametih (faraon) 40 pseudospecijacija 77 psihologija 48 Pugh. Allen 204 Newton. 211 Peyrefitte. 171. 229 ples 170–171 podizanje djece 91. 207. Robert C. 230 novi naturalizam 27. C. Barbara 217 prijevara 151. Jr. John L. 223 Petrinovich. 201 novorođenčad 60–64 Nozick. 212 osobni identitet 96–97 Oster. 90 osmjehivanje 70–71. 203. David 42–43. 126.

Charles 82 Shettleworth. 211 Seemanova. 215 Scwartz. Carl 205 sakralizacija 175–176 Sapfo 183. Rayna R. Theodore 29. 224 shizofrenija 67–69 silovanje 101 simboli. 173. 148 Rawls. Francis H. 117. Peter J. 204 Rousseau. June M. 213 sloboda volje 79. 101. Herbert A. 206 Seeman. Eric A. Jean Jacques 35. 228 rasa 59–62 rasizam 59–60. Boyce 219 Richerson. 215 ritual 167–169 Robinson. 219 sizifovski genotip 181 Skinner. 230 Scarr. Roy A. 213 Shields. Robert M. Ronald P. Oliver 83. 96 ratovanje 88. Jorge 46. 110. mit. 69. Richard G. 219 smrt 43 snovi 183 . James 139. v. 209. F. 188–189 Rensberger. 223 Reiter. R. umjetnost Simon. Sandra 209 Schaller. Eva 208 seksualnost 119–141 seksualna igra 135 selidba ptica 73 Seligman. 105–106. A. S. 207 Sacks. P. 59. John 24–25 razvoj jezika 71–72 ljubavi 76 mozga 63–64 općenito 63–77 PKU 66–67 preferencije lijeve/desne ruke 66 shizofrenije 67–68 smijanja 70–71 razvojni krajolik 69–72 redukcionizam 29–31 Reiche. 224 Reinisch. 143–144. 108. 72. 159–178. J. George B. Thomas A. glazba. 212. 204 Sipes. 222 ropstvo 86–87 Rosenblatt. 85 Rappaport. B. 217 religija 29. Martin E. 213 Semai (pleme) 102 sheme 82–84 Shepher. 207. R.240 Kazalo R Radcliffe-Brown. Gilbert 215 S Sabater­Pí. Philip 68. George 163 Rohner. 223 Sherrington. 84 slušanje 64 Smith. 97–99. obred. 204 Ruddle. 209 Ryle. 231 Sebeok. 106. 43. 205. 168. 214 Sagan. Joseph 50. Sara J. 213 Roszak. 156.

214 umjetnost 29. 183–184. 225 Turnerov sindrom 56–57 Tylor. 121–130. 34–36. 23 Stebbins. 208. 146. 151 Stack. 215. 52. 104 učenje 72–74. 167 transvestiti 138 tribalizam 88. 214 Stern. 219. Pierre 109. 223 stanična biologija 27–28 Starcke. Gary A. Lionel 75. 164 um 74–84. 211 Š Šošoni (narod) 108 T tabu incesta 50–52. 91–92. Robert L. 135 spolne razlike 37. 110. Aleksandar 156. 90. 208. 211 teritorijalnost 107–110 termiti 145–146 Thomas. 188 V Valentine. 75–76. 150 Trilling. 225 Trivers. 207 Vandenberg. 220 . 23. Gunther S. 214. Carol 132. 180. S. 53. 213 Van den Berghe. G. 135 sudbina 84. 151. 189. v. 221 srodnička selekcija 139–140. Carl N.241 Kazalo Snow. 177 sociologija 85 Solecki. seksualnost sport 124. 155. 106. 203 socijalizacija 37–38 sociobiologija 8. 221 Vayda. Nikolaas 34. Thomas 67. L. Edward 51. Elizabeth Marshall 217 Thomas. William Graham 190 suzdržanost 122 svetost 155–157 Szasz. 210. Melford 225 spolna dominacija 94–96 spolna selekcija 91. George 226 stvaranje veza 76. 89. 137. S. 203. 94–96. Herbert 202 Spiro. Charles P. James W. 223. Evelyn Lee 66. G. 201. 207 U ubojstvo 88. Pitirim 217 Sovjetski Savez 160 Spencer. 210 Stigler. Geza 206 Teng. 48–50. 227 Solženjicin. 226 Stent. 167–168. Keith 168–170. Lionel 86. Ledyard 207 Steiner. 154. 132–133. 228 Tiger. 207–208 tasmanijski Aboridžini 162–163 Teleki. 227 Sorokin. Andrew 115. 224 Tinbergen. 214–215 Sumner. Curt 208. Ralph S. 133–134 spolnost. 207 Stavrianos.

159. Richard H. 202 Warner. M. lov na vještice vodstvo 91 volja 83–84 Y Yanomamö 113. 184–191 Ž Židovi (narod) 151 židovstvo 135 X XYY (kromosomska anomalija) 56 . 150 zaštita okoliša 36. William M. 205 Wilson. 209 znanje 99–100 znanost 99–100 znanstveni materijalizam 176–178. Jan 205 Witkin. 212 Walbiri (pleme) 108 Wallace. Conrad H. A. Daniel E. W. 201 Weinrich. 220 Z zadružni kukci 30–31. 176. 161. 81 vještice. Edward 207 Wheeler. 209 Weinberg. Alfred N. Steven 22. Leslie A. v. Alfred R. 229 Wind. 145 White. James D. 42. 101 zatvori 132 zen 172 Ziegler. 224 Westermarck. 117 Yeats. George C. 208 Wilson. 228 Whiting. Quincy 114. Allan C. 226 Wilson. 147. 208 Wrangham. F. 22. 208 Williams. 41. 206 Whitehead. Monica 168. 56. Herman A. 145–146. 206 Wright. James Q.242 Kazalo vegetarijanstvo 35 vid 64. William B. Richard W. G. 53. Patricia 224 Washo (Indijanci) 108 Weber. 181. Max 164 Weinberg. Richard A. 69. 52. 229 Willard. J. 55. 201 W Waddington. 54. 227 Wallace. M. 230 Wills. C. 217.

.

.Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 630983.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful