You are on page 1of 54

KULTURNO-ISTORIJSKO NASLJEĐE Najznačajniji objekti kulturno-istorijskog nasljeđa na području grada Sarajeva i njegovog užeg okruženja su: STARA

SARAJEVSKA ČARŠIJA- BAŠČARŠIJA Riječ “Baš-čaršija” u doslovnom znači “glavna čaršija” i označava prostor baščaršijskog trga oko Sebilja , da bi se kasnije naziv proširio na cijelu današnju Staru sarajevsku čaršiju. Formira se polovinom XV stoljeća kao privredni dio novog naselja orijentalnog tipa kojem urbani kostur čine objekti podignuti sredstvima Isa-begova vakufa. MOST (ĆUPRIJA) NA PLANDIŠTU - RIMSKI MOST Most preko rijeke Bosne pripada graditeljskom nasljeđu turskog perioda. Sagrađen je između 1530. i 1550. godine i do danas je zadržao svoj izvorni oblik. U konstrukciju mosta ugrađeno je i ornamentisano kamenje iz rimskog perioda po čemu je ovaj most u narodu poznat kao «Rimski most» SEBILJ NA ČARŠIJI “Sebilj” ili “sebil” je arapska riječ u značenju “put”, ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne. Sebilj na Čaršiji je jedini objekat te vrste u Sarajevu, izgrađen 1891. godine, vjerovatno po projektu Josipa Vancaša. Sebilj kojeg je podigao 1754.godine bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica izgorio je u požaru 1852.godine, a nalazio se nešto niže od današnjeg. KAZANDŽIJSKA ULICA Jedna od ulica u Staroj sarajevskoj čaršiji nastala kao Kazandžijska čaršija iza 1528.godine. Naziv je dobila po dućanima kazandžija koji su se bavili izrađevinama od bakra (kazane, posuđe i dr). Danas su kazandžije prilagodile svoj rad savremenim potrebama, pa umjesto starog bakrenog posuđa izrađuju predmete umjetničko-dekorativne vrijednosti i prodaju kao suvenire. BRUSA BEZISTAN je sagradio bosanski sandžakbeg Rustempaša koji se pored državničkih poslova bavio i proizvodnjom svile u Brusi. Upravo po svili iz Bruse koja se prodavala u ovom bezistanu, objekat je i dobio ime Brusa bezistan. Krov bezistana sačinjava 6 velikih i 2 male kupole, a među svodovima su se nalazile dvije male prostorije - trezora u kojima su sarajevske esnaflije držale svoju arhivu. STARA PRAVOSLAVNA CRKVA NA VAROŠI se prvi put spominje 1539. godine, ali se prema načinu gradnje može pretpostaviti da je izgrađena polovinom XV stoljeća. Najveća vrijednost crkve je zbirka ikona i starih knjiga koje se čuvaju u njenoj riznici.

GAZI HUSREFBEGOV HAMAM Jedini u potpunosti sačuvan hamam, najmonumentalniji od šest izgrađenih hamama u BiH u osmanskom periodu. Ne zna se kada je izgrađena i da li ga je sagradio sam Gazi Husrefbeg ili je izgrađena kasnije, sredstvima njegovog vakufa. Pripada tipu dvostruke banje, sa ženskim i muškim odjeljenjem. SARAJEVSKA KATEDRALA Projekat za izgradnju Katedrale uradio je Josip Vancaš kombinujući elemente romanike i gotike i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po istom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekata je započela 1884.godine, a 1889.godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini. GAZI HUSREFBEGOV BEZISTAN Ovaj masivni kameni objekat bazilikalnog tipa proteže se u dužini od 109 metara duž istoimene ulice.Izgradili su ga dubrovački majstori po nalogu tadašnjeg bosanskog sandžakbega Gazi Husrefbega, u periodu od 1542-1543. godine, sa 52 dućana poredanih u dva niza u unutrašnjosti objekta i trećim nizom dućana sa njegove vanjske strane, uz ulicu Kujundžiluk. U njemu se prodavala tekstilna, uglavnom uvezena roba. Sa susjednim Tašlihanom činio je organsku cjelinu. GAZI HUSREF BEGOVA DŽAMIJA Džamiju je dao izgraditi bosanski namjesnik Gazi Husrefbeg 1530. godine. U isto vrijeme nastali su i dvorišni zidovi sa kapijama, kao i šadrvan, na čijem mjestu je podignut današnji 1892. godine. Pored toga, današnji kompleks Begove džamije sašinjavaju i dva mauzoleja u obliku oktogona, zgrada mekteba, vruća česma, te zgrada muvekithane. MORIĆA HAN Jedini sačuvani veliki han, karavan-saraj u BiH izgrađen sredstvima Gazi Husrefbegova vakufa krajem XVI ili početkom XVII stoljeća, kapaciteta 300 ležajeva. Naziv je dobio po zakupcima hana, braći Morić. Morića han je bio dugi niz godina centar društvenog i političkog života sarajevskih zanatlija, trgovaca i učenih ljudi. Izgorio je u požaru 1957. godine, a obnovljen 70-tih godina. LATINSKA ĆUPRIJA Izgrađena je 1798. godine kao zadužbina sarajevskog trgovca Hadži-Abdulaha Žige. Naziv je dobila po Latinluku, stambenoj četvrti u kojoj je nastala. STARI JEVREJSKI HRAM Izgrađen je po nalogu rumelijskog beglerbega Sijavuš-paše, 1581.godine, zajedno sa velikim hanom prozvanim Velika avlija, namjenski građenom kao stambena četvrt za sarajevske Jevreje. Današnji izgled sinagoga je dobila nakon preduzetih radova sanacije

1821.godine. To je velika trobrodna građevina sa jednom galerijom, nadsvođena sa 4 veće kupole u glavnom brodu i 4 manje u bočnim brodovima. GRADSKA VIJEĆNICA Predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekat iz austro-ugarskog perioda građen u pseudo-maurskom stilu. Prvi projekat je uradio Karl Paržik, a kako se ovaj nije svidio ministru B.Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witeku. Kao uzor u izradi ovog projekta poslužila mu je džamija Kemala II zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je K.Witek , navodno upravo zbog ovog projekta umno obolio i izvršio samoubistvo, završetak njegovog projekta je povjeren 1894. godine Ćirilu M. Ivekoviću. Uporedo sa izradom i razradom projekta tekla je i izgradnja objekta od 1892. do 1894. godine. Objekat gradske vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine. INAT KUĆA U cilju izgradnje objekta Gradske vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu 1892-1894. godine bilo je neophodno srušiti dva hana i jednu privatnu kuću. Hanovi su srušeni, dok je vlasnik kuće stari Benderija zahtjevao da mu se kao naknada isplati kesu dukata, a uz to da kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice. Tako je i urađeno, a zbog inata vlasnika kuća je prozvana Inat kućom. VIŠEGRADSKA KAPI-KULA je sastavni dio fortifikacione arhitekture Vratničkog grada kojeg čine bedemi, tabije, kapikule i kapijice, izgrađenog na inicijativu bosanskog namjesnika Ahmed-paše Rustempašića u periodu od 1729. do 1739. godine. KAPI-KULA NA PLOČI Jedna od tri kapi-kule u okviru starog Vratničkog grada izgrađenog na inicijativu bosanskog namjesnika Ahmed-paše Rustempašića u periodu od 1729-1739. godine. KOZIJA ĆUPRIJA Jedina stara ćuprija na Miljacki koja je sačuvana u cjelosti. Jedan od najvrijednijih i najkvalitetnije izvedenih kamenih mostova na Miljacki, izgrađen u periodu od 1450. do 1550. godine, za čiju gradnju su vezane dvije legende. ALI-PAŠINA DŽAMIJA jedna od najljepših potkupolnih džamija, sagrađena 1561. godine uz mezar utemeljitelja , bosanskog sandžakbega Ali-paše, rodom iz Sarajevskog polja. Umro je u Sarajevu 1557. godine, a prije smrti, na bolesničkoj postelji, izdiktirao je testament po kojem je uz svoj mezar odredio da se podigne džamija sredstvima njegovog vakufa, što je i učinjeno. NACIONALNI MUZEJ / ZEMALJSKI MUZEJ / Muzejski kompleks čine četiri paviljona međusobno povezana pristupnom terasom, te botanički vrt koji zauzima centralni prostor. Projektatnt čitavog kompleksa i glavni nadzornik nad izvođenjem radova bio je arhitekta Karlo Paržik, tadašnji građevinski

nadsavjetnik Zemaljske vlade. Posebna pažnja je posvećena etnografskom odjeljenju za koji je arhitekta Jozef Pospišil dao nacrte za ulaz i stepenište, a Ćiro Truhelka enterijersko uređenje na prvom spratu, korištenjem na terenu primjenjivih motiva. Izgradnja kompleksa je trajala od 1909. do 1913. godine. BUTMIR Prve ljudske naseobine na ovom području potiču iz neolitskog perioda. Oko 2.400-2.000 godine prije naše ere, u butmirskom naselju, smještenom na obalama rijeke Željeznice, razvijalo se neolitsko naselje, arheološki otkriveno 1893-1896. godine. Najveću vrijednost iz tog perioda predstavlja keramika, koja svojom originalnošću oblika i kombinacijom različitih ornamenata, jednostavnošću i čistotom, svrstava butmirsku kulturu u red najznačajnijih manifestacija i tekovina tog doba. TUNEL DOBRINJA - BUTMIR Izgrađen je ispod aerodromske piste u periodu od 27.marta do 30.jula 1992. godine., u dužini od 720 metara. Predstavlja simbol četvorogodišnjeg otpora opkoljenog grada i njegovih stanovnika, protiv genocida i urbicida koji je provođen od strane agresora nad ovim gradom u periodu od 1992. do 1995. godine. Najznačajniji objekti prirodnog nasljeđa na području grada Sarajeva i njegovog užeg okruženja su: KANJON MILJACKE Kanjon Miljacke, nizvodno od Kozije ćuprije do Bentbaše, ulazi u samu istorijsku jezgru Grada i predstavlja specijalni rezervat prirode. Radi se o području koje odiše ljepotom pejsaža. Tu, na relativno malom prostoru, sreće se čitav niz prirodnih znamenitosti, počev od florističkih, geomorfoloških, petrografskih, hidroloških i dr. Kanjonske strane su strme, visoke, sa velikim visinskim razlikama u pojedinim dijelovima kanjona. Sve to je uslovilo specifičnu orografiju terena, što je uz geološku podlogu, koju uglavnom čini krečnjak i dolomit, a uz obalu Miljacke aluvijalni nanosi, dovelo do toga da na ovom prostoru egzistira čitav niz značajnih fitocenoza i zoocenoza, koje čine izuzetno vrijedne endemične i reliktne vrste. Od gomorfoloških vrijednosti na ovom prostoru dominira poznati “Babin zub”, vertikalni krečnjački stub, koji je pored izuzetne atraktivnosti i mjesto za uvježbavanje alpinista. Osnovne hidrološke vrijednosti ovog područja čini rijeka Miljacka sa svojim desnim pritokama Lapišnicom i Mošćanicom. Posebno interesantno je ušće Mošćanice, sa čije desne strane se nalazi tkz. “Orlova stijena”, gdje egzistira čitav niz endemičnih vrsta koje su tu našle svoje utočište. Od davnina obale Miljacke služe za rekreaciju Sarajlija. Mjesta kao što su: Golubnjak, Oficirska plaža, Popovac, Dariva i dr. predstavljaju najomiljenije dijelove kanjona za kupanje u ljetnim mjesecima. U večernjim satima klisura Miljacke postaje šetalište Sarajlija. BOTANIČKI VRT ZEMALJSKOG MUZEJA BiH Botanički vrt se nalazi u centralnom dijelu grada i čini sastavni dio kompleksa Zemaljskog muzeja. Jedini je spomenik ove vrste u Sarajevu. Osnovan je 1913. godine, a njegov osnivač je bio istaknuti botaničar Karlo Maly. Površina Botaničkog vrta iznosi 14.270 m 2 i u njemu

se uzgaja više od 2000 biljnih vrsta. Vrt sadrži vrlo vrijedne zbirke: endemičnih vrsta, tercijalnih relikata, naših florističkih rijetkosti. U prekrasnom ambijentu se na jednom mjestu mogu vidjeti brojne egzotične vrste drveća kao što su: japanska trešnja (Prunus serrulata), mamutovac (Sequoia), ginko (Ginkgho biloba) i dr. Posebnu atrakciju predstavlja fontana u centralnom dijelu vrta, okružena bujnom vegetacijom, koja doprinosi da vrt na posjetioca ostavlja utisak romantičnog cvijetnog parka. VODOPAD SKAKAVAC Vodopad Skakavac se nalazi 12 kilometara sjeverno od Sarajeva, iznad sela Nahorevo. To je jedan od najvećih i najljepših vodopada u BiH i predstavlja pravu turističku atrakciju. Vodopad je visok 98 metara i smješten je u pejsažu izuzetne ljepote. Okolno područje je jedno od najheterogenijih na tom prostoru, gdje dominiraju smrčevo-jelove šume i bukovojelove šume sa smrčom na izraženim nagibima terena. Na plitkim karbonatnim tlima u neposrednoj blizini vodopada razvijene su termofilne šume i šikare crnog graba i jesene šašike, te crnog graba i crnog jasena. Posebno interesantna je vegetacija na stijenama oko vodopada, koja obiluje endemičnim i relikatnim vrstama. Vodopad Skakavac, po mnogo čemu izuzetan, predstavlja jedan od najatraktivnijih prirodnih turističkih motiva u neposrednoj blizini Sarajeva. TREBEVIĆ Trebević, planina nadomak Sarajeva, najomiljenije je izletište Sarajlija. Ljepotu Trebevića, koji je ukras Sarajeva, karakteriše čitav niz specifičnosti kao što su: više stotina vrsta drveća, grmlja, zeljastih biljaka koje su ovdje prirodno zastupljene, zasađene stogodišnje kulture Pančićeve omorike, crnog i bijelog bora, munike, molike, ariša, limbe, zatim Planinska botanička bašta “Alpinetum”, koja je osnovana 1948. godine ispod samog vrha Trebevića, te čitav niz endemičnih vrsta ( Knautia sarajevoensis, Iris bosniaca, Primula auricula, Hieracium trebevicianum, Iris bosniacum i dr.). Trebević, oaza mira i zelenila u neposrednoj blizini Grada, predstavlja značajan turistički i rekreativni centar, kako u ljetnom, tako i u zimskom periodu. Na Trebeviću su izgrađene bob staza i staza za sankanje za potrebe XIV ZOI. ALEJE NA ILIDŽI Atraktivno šetalište od banjsko-turističkog naselja Ilidža do Vrela Bosne, zasađeno stablima platana i kestena u dužini od 3,5 km, predstavlja najljepšti drvored u BiH. Aleju sačinjavaju 726 stabala javorolisnog platana, sađenih u dva reda 1892. godine, te desetine stabala divljeg kestena, koji su sađeni 1888. godine. Ovaj zeleni “tunel” oduvjek je predstavljao pravu turističku atrakciju i svojevrstan spomenik prirode. VRELA BOSNE Vrela Bosne se nalaze u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u predgrađu Igman planine. Za njih se slobodno može reći da predstavljaju najljepši dio Sarajeva, ponos Sarajlija, koji su oduvjek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz žubor rijeke Bosne. Prisustvo vode, bujna vegetacija, svjež povjetarac sa Igmana, su doživljaji koji pružaju svakom posjetiocu ugođaj koji se ne zaboravlja. Na ovom prostoru priroda je čovjeku pružila zaista mnogo, tu se osjeća dah netaknute prirode. Ipak ono što je najljepše jeste samo izvorište rijeke Bosne, koja izvire iz nekoliko jakih kraških izvora na nadmorskoj

a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Tu na rijeci Željeznici. kazane-lonce. lova i alpinizma. magnolija. Krajem pedesetih godina ova jezera su vještački poribljena. Površina parka iznosi 14 ha i u njemu se nalazi bogata i raznovrsna sastojina dendro i grmolikih vrsta. Glacijalna jezera na treskavici: Veliko. mada i u ostalim godišnjim dobima ljepota i atraktivnost jezera nije ništa manja. PARK NA ILIDŽI Banja Ilidža je svoj najveći razvoj doživjela u vrijeme austrougarske vladavine. JEZERA NA TRESKAVICI Planina Treskavica jedna je od najljepših planina u BiH. sa dugom tradicijom. crvenolisne bukve i javori. . koji predstavlja jedan od simbola Ilidže. te vrijedni primjerci drveća stranog porijekla: ginko. koja izvire ispod Treskavice u prelijepom i atraktivnom šumskom ambijentu. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijalnih jezera. KAZANI NA ŽELJEZNICI Rijeka Željeznica. izdubila u svom dnu u stjenovitoj podlozi okrugla udubljenja. Pošto se radi o vodi visokog boniteta uz izvorište je napravljena pumpna stanica Gradskog vodovoda. tulipanovac. jer obilježava početak razvoja hortikulture kod nas.visini 492 m u podnožju planine Igman. Kazani predstavljaju najatraktivnije mjesto u kanjonu Željeznice. lijevo se odvija asfaltni put. koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. a široko 185 m. u svom toku ima bezbroj brzaca i virova. te dosta crnogoričnog i zimzelenog drveća. te se ima utisak kao da na tim mjestima voda ključa. Park na Ilidži predstavlja najljepši parkovski prostor u Gradu.30 do 0. kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Do Igmana se najlakše stiže preko Hadžića. u kojem ima ribe pastrmke. Na ovom lokalitetu voda je dugim nizom godina. ali je eksperiment uspio samo u Velikom jezeru. Prije ulaza u Hadžiće. Ovaj spomenik prirode. građen je u periodu 1888 do 1892. nalazi se izuzetno lijep i rijedak prirodni fenomen poznat pod nazivom “Kazani na Željeznici”. promjera 0. Crno. Krase je velike i guste šume crnogorice i bjelogorice. To su omiljene planine među planinarima. duboko 6 m) nalazi se na nadmorskoj visini od 1548 m. jakim kretanjem i materijalom koji nosi. barska jela. Sav prostor od Igmana do nižih predjela Bjelašnice obrastao je gustom šumom. Flora i fauna uz izvorište je bogata i specifična i doprinosi ljepoti pejsaža. godine i predstavlja prvu projektovanu parkovsku površinu kod nas. na lokalitetu iznad sela Turova. Jezera predstavljaju pravu prirodnu rijetkost i planinarsku atrakciju.70 cm. ima izuzetan značaj. koji kroz prekrasne predjele vodi do Velikog polja. Igman i Bjelašnica predstavljaju pravi raj za odmor i rekreaciju. Platno i Malo jezero predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifičnom florom i faunom. IGMAN-BJELAŠNICA Jugozapadno od Sarajeva uzdiže se masiv Bjelašnice sa Igmana. Kazani su duboki ˝ do 1 metar. a ambijentu daje posebne vrijednosti. Veliko jezero je najveće i najljepše (dugo 220 m. Park Ilidža koji se nalazi u okviru kompleksa hotela Ilidža. posebno u vrelim ljetnim danima. Bijelo. na čijim padinama zadovoljstvo mogu naći svi ljubitelji prirode. Ovaj vrijedan prirodni fenomen ujedno predstavlja značajnu turističku atrakciju. Centralno mjesto u parku zauzima cvijetni rondo sa fontanom. i često se susreću u koritu rijeke. Kristalno čista jezerska voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke.

borove šume i šumske tišine. a i danas je. veleslalom. ispod Lisičije Glave. Područje Bijambara. vjeverice. reliktna voluharica na Bjelašnici. Bijambarsku pećinu čine tri speološka objekta: Gornja B. koja se nalazi na sjeveroistočnim padinama Bjelašnice.) nalazi se značajna prirodna rijetkost Bijambarska pećina. izgrađene su staze za smuk. ova pećinska dvorana je jedna od najljepših u BiH. 5 Rijetkost životinjskog svijeta. Bjelašnica sa Igmanom je bila.tako da postoje uslovi i za veoma bogatu faunu. koja je i najveća. medvjed. Na ovom području žive: srne. BIJAMBARSKA PEĆINA Između sela Nišići i Krivajevići u Ilijaškoj opštini na putu Sarajevo-Olovo. koja se sastoji od četiri dvorane. a strop je prekriven nakitom. bistrih voda. pećina. tako da su stvoreni uslovi za izvanrednu zimsku rekreaciju. Po ukrasima. U okviru XIV Zimskih olimpijskih igara. U četvrtoj dvorani. koji presjeca Bijambarske šume i proplanke. lisica. je jedno od rijetkih izletišta koje odgovara svim ljubiteljima prirode: predstavlja pravi ugođaj za ljubitelje pećine.1. nalaze se brojni stalaktiti. Malo polje i Radove. U blizini pećine je i potok Bradić sa jezerom i vodenicom. 4 Pećina Klokovača. Neposredno uz planinarsku kuću “Bijambare” (nad. godine. koja je jednim dijelom otvorena za posjetioce. Srednja B. Put do pećine je markiran od Velikog polja prema Babinom-Dolu. slalom. zečevi. vuk. te potok Bjelila. skakaonice. staze za biatlon. koje su bogate pećinskim ukrasima. neprocjenjive vriijednosti za šumarska. tetrijeb. posebno u zimskom periodu. omiljeno izletište Sarajlija. odvaja se šumski put dug oko 2 km. kojim se kroz prelijepi ambijent crnogorične šume dolazi do Bijambara. pećina. faunistička i vegetacijska istraživanja. visina 950 m. danas se nalazi još samo na Trebeviću. sa Bijambarskom pećinom.-Ćejvan Ćehajin hamam u Mostaru . što se vidi na natpisu u kamenu bočne odaje. sa specifičnim toploinskim karakteristikama 3 Jedinstveni prašumski rezervat na prostoru Babina-Dola i Ravne Vale. U ovu pećinu se ulazilo još 1894. NSA. floristička. Značajne prirodne vrijednosti Igmana i Bjelašnice su: 2 “Mrazište” na lokalitetu Velikog polja. koje su se dijelom odvijale i na ovom prostoru. orao i dr. koji su raznovrsni po obliku i veličini.

. južni zid kapaluka je bio zajednički sa šadrvanom i mnogo viši od novog zida. Kuća se nalazila na uglu ulice i bila je važan arhitektonski element koji je definisao mali trg ispred Tabhane i Tabačice džamije. Projekat je urađen bez senzibiliteta prema originalnim detaljima i nije sačuvao prostorni karakter ove jedinstvene građevine. ne uzimajući u obzir veliku prazninu koja će nastati njenim uklanjanjem. ali takvo je trenutno stanje. Iako njegova struktura predstavlja dragocjen historijski dokaz. 1. Zapravo. zapuštenosti i ratnih oštećenja. vijeka. Od devetnaestog vijeka pretrpio je oštećenja zbog rušenja. a nova vrata sa nepravilnim lukom izgledaju kao rad nekvalifikovanog zidara. Kako su projektom uklonjeni kuća i njeni spoljni zidovi. Polukružni luk vrata narušava izgled fasade i nije u skladu sa objektom izgrađenim u šesnaestom vijeku. Konstrukcija ovog zida izgleda kao da je nasumice urađen. Trenutno je objekat ugrožen projektom restauracije koji je urađen bez stručne procjene originalnih arhitektonskih karakteristika. prema sjeveru. za koju je jedini način spašavanja dobijanje nove funkcije. Nova fasada predstavlja lažni prikaz originalnog objekta. njegov vlastiti krovni vijenac bi trebao biti na višem nivou i trebao bi se projicirati u suprotnom smjeru.Restauracija Ćejvan Ćehajinog hamama u Mostaru Ćejvan Ćehajin hamam u Mostaru je spomenik iz šesnaestog vijeka u srcu Starog grada. došao je do izražaja novi ulazni zid s novim vratima. u neposrednoj blizini Starog mosta. tretirana je kao obična ruševina. Drugi neodgovarajući detalj je završetak vrha novoizgrađenog zida. krovni vijenac nad jugoistočnim uglom hamama je produžen duž nove južne fasade – ovaj krovni vijenac nije ranije postojao. Ulazak u hamam preko kapaluka nije ispravno rješenje. Promjene koje su izvršene u devetnaestom vijeku su uzrokovale su gubitak određenih dijelova prostora glavnog ulaza: šadrvan originalnog hamama zamijenjen je kućom iz 19. lukovi iznad glavnih ulaznih vrata u objekat su imali segmentne lukove skladnih proporcija. U šesnaestom vijeku. Projektanti novog projekta su odlučili da poruše kuću.

Izgradnja novog toaleta u zapadnom dijelu kapaluka gdje još uvijek postoji originalni prostor toaleta je takođe neodgovarajuća. Ove cijevi se podižu nešto iznad vrha zida. Neke od intervencija i projektantske odluke se mogu poboljšati. Tokom posljednjeg mjeseca aktivnosti na restauraciji.534 mudžerreda(3). tri ili četiri pravca uz pomoć nadsvođenih ivana. 4.(1) Ovim vakufom posijano je sjeme grada.» Prve objekte islamske gradske kulture na bosanskom tlu podigao je kao svoj vakuf Isa-beg Ishaković. a nepažnjom su zazidani otvori ivana. ali se ne završavaju u obliku dimnjaka. i arheološo i historijsko proučavanje spomenika. februara i 3. i tokom 16. On se mora zaustaviti na mjestu gdje počinje pretpostavka. Venecijanske povelje: «Proces restauracije je visoko specijalizirana operacija. 140 kršćanskih kuća i 3 kuće Jevreja. Ova intervencija. ali nam analogija pomaže da razumijemo sistem. što je onemogućilo izvršavanje bilo kakvih istraživanja u budućnosti. ali su njihovi ostaci ostali u zidanoj konstrukciji. koje će ulaganjima kasnijih v((131))kifa(2) izrasti i snažno se razgranati u sljedećim decenijama 15. horizontalne grede su izgrađene ispod ovih lukova. mora prethoditi. Svod iznad kapaluka je rekonstruisan kao bačvasti svod. 5. godina (džum((131))del ((150))l((131)) 866). ako ih već u sadašnjoj fazi implementacije projekta nije moguće sve ispraviti. O tome nam govori najstariji osmanski dokument u Bosni. ni sečije koje ukazuju na način ranijeg korištenja. U Ćejvan Ćehajinom hamamu ne postoje podovi. tako i u otomanskim hamamima cijevi za odvod pare prolaze kroz zidove da bi se odvela para koja kruži ispod poda. stoljeća. Projekat narušava ovaj prostorni raspored razdvajanjem ivana od glavnog hola zidovima. Iskopavanja u podu bi trebalo pažljivo izvršiti kako bi se otkrili i dokumentovali ostaci hipokaustnog sistema centralnog grijanja. Takvi dimnjaci ne predstavljaju dio arhitekture hamama. svaki dodatni posao koji je neophodan mora biti razdvojen od arhitektonske kompozicije i mora imati pečat savremenosti. marta 1462. Oni se mogu obnoviti pažljivim proučavanjem strukture. Restauraciji. Kako je navedeno u članu 9. Njegov cilj je očuvanje i otkrivanje estetskih i historijskih vrijednosti spomenika i zasniva se na uvažavanju originalnih materijala i autentičnih dokumenata. Kao i u rimskim banjama. šta više. ali iz analogije prema ostalim hamamima iz istog perioda lako se može vidjeti da to ne bi trebao biti savršeni bačvasti svod. 3. Topli dijelovi hamama imaju interesantne karakteristike: centralne prostorije sa kupolama su proširene u dva. koja je potpuno pogrešna i uništava prostorni kvalitet grijanog dijela zahtjeva korekcije. datirana između 1. Lukovi koji su nosili svodove nad tim postraničnim ivanima su oštećeni. Velika količina betona je izlivena ispod nivoa poda.895 muslimanskih kuća i 1. Projekat je predvidio izgradnju dimnjaka na vrhu zidova. a u ovom slučaju. U Ćejvan Ćehajinom hamamu postoje tri nadsvođena ivana i dvije sobe u uglovima – ćelije halvata u koje se ulazilo preko ivana. u svakom slučaju.2. i slijediti je. vakufnama Isa-bega Ishakovića. već sa ravnim dijelom na vrhu gdje bi se mogli postaviti otvori za svjetlo. stoljeća dočekati u punom sjaju kao jedan od većih šehera Osmanskog Carstva sa 91 mahalom. pa će početkak 17.(4) . 3. Projekat je zanemario originalne lukove.

han. Prihod od mlinova namjenjen je za hljeb u dva obroka. negdje oko 1457. Kako je to u svojim radovima o ovoj temi istakao Adem Handžić ne radi se o stihiji. prije nego tekiju izgradio mesdžid na lijevoj obali Miljacke. nego o državnoj politici koja je podsticala visoke dostojanstvenike. vojvode Zapadnih strana. a službenici za svoju službu uživaju timare ili dnevnice iz državne kase. Ovaj mesdžid je. Njegov dvor. U tekstu vakufname za tekiju se koristi izraz xxx u prevodu Hazima Šabanovića "konačište u stilu tekije".(7) Razvoj urbanih sredina u potpunosti je zasnovan na instituciji vakufa. bajrame. koji traže znanje. godine. Radi se o današnjoj Carevoj džamiji čiji su službenici za obavljanje svojih službi uživali timare. Ovaj objekat nije obuhvaćen njegovom vakufnamom jer ga je poklonio sultanu. Tekija. Jedan od značajnih preduslova sticanja statusa kasabe je da dotično naselje ima džamiju u kojoj se obavlja sedmična zajednička molitva i molitve na vjerske praznike. Uloga institucije vakufa u osnivanju i razvoju gradova islamsko-orijentalnog tipa je nezamjenjljiva. Isa-beg je. kasnije drugog sandžakbega Bosne s pravom se veže za nastanak Sarajeva. Od prihoda vakufa određen je iznos od 10 dirhema za meso koje će se kuhati ujutro i uveče i pšenicu za čorbu. a njihovo održavanje uvakufljuje mlinove u selu Brodac. često ne samo u jednoj nego u nekoliko kasaba. slobodno se može reći da u gradu ne nalazimo ni jedan javni niti privredni objekat koji nije vakuf. banju (hamam) i tekuću vodu za njene potrebe i ostatak vode. Ova uloga ranijih tekija vidljiva je u nekoliko primjera u Bosni gdje se tekije pdižu na glavnim . dok je još bio zapovjednik krajišta koje se protezalo od skopja. ćehaje i slične da iz svoje imovine ostave zadužbinu koja će naseljima dati osnovne konture islamskog grada. sagrađen na lijevoj obali Miljacke dao je ime gradu. Ovom vakufnamom Isa-beg zavještava tekiju i most.(6) Ovo najbolje potvrđuje činjenica da nema sandžak-bega koji nije za sobom ostavio vakuf. Ova tekija. nakon što je proglašen carskim postao džamija u kojoj su se obavljali džuma i bajram namazi. dućane. Takav je slučaj i sa Isa-begom koji je podigao svoje vakufe i u Novom Pazaru i u Skoplju. Tekije su u početku osmanske vlasti imale višestruku ulogu koja se kasnije prenijela na neke druge namjenske objekte. sejjidima. prema tekstu vakufname služi kao tekija. današnja Benbaša. preko Novog Pazara i usijecalo u srednjovjekovnu Bosnu.(5) Treba napomenuti da je Isa-beg Ishaković svoj vakuf podigao nekoliko godina prije konačnog pada Bosne pod osmansku vlast. Vidimo da je taj uslov ovim ispunjen. krupne državne službenike sandžak-begove. vojvode. konačište siromašnim muslimanima učenicima. koji su bili od ogromnog značaja za urbani razvoj ovih gradova. Izuzetak su carske džamije koje su također predstavljene kao vakufi pojedinih sultana. nego se izdržavaju direktno iz državne kase. dakle ima ulogu prenočišta koja je u ovo prvo vrijeme veoma značajna obzirom da još nema velikih karavan-saraja i hanova koji će služiti iskljuživo za ovu svrhu. Kao uostalom i širom Osmanskog Carstva i ovdje gosti imaju pravo na tri dana besplatnog stanovanja i ishrane.Ime Isa-bega Ishakovića. veći broj zemljišnih posjeda na području današnjeg Sarajeva i okoline. Vakufnama je napisana na arapskom jeziku i na početku sadrži uobičajeni uvod o razloima koji su naveli vakifa da dio svoje imovine odvoji za podizanje i održavanje svog vakufa. ali obično nemaju za izdržavanje određene svote novca.(8) ratnicima i putnicima namjernicima.

komunikacijama. Isa-beg podiže i most koji je vjerovatno u početku bio drveni. tekija ima i socijalno-humanitarnu funkciju. njegovog pisara i šejha tekije što se ostavlja u nadležnost mutevelliji. O tome svjedoći i spominjanje čaršije i dućana. pa bilo na naseljenom ili nenaseljenom mjestu. određeni su dnevni izdaci za njene potrebe. mutevellija prima desetinu od cjelokupnih prihoda vakufa. dućane i zemljišne posjede. gdje će kasnije naići kasabe kao što su Čelebi Pazar (Rogatica). vjerskoprosvjetni rad vrši se u tekiji. kao što je bilo uobičajeno ostavlja se bi doživotno. ulje za osvjetljenje i namjernice za spremanje jela. Osim ovih. a poslije svoje smrti svome sinu Mehmedu Es-sagiru (Mehmedu Mlađem). kao i po tome što je dao značajan doprinos za nastanak kasabe Rogatice koja je po njemu dobila naziv Čelebi Pazar. navodno opoziva svoj vakuf i traži da ga vrati u svoje puno vlasništvo. . kao i sam tekst vakufname na to da je Sarajevo. Osim toga. a ovaj zahtjev zasniva na mišljenju Velikog Imama Ebu Hanife. Svi ovi objekti upućuju.(10) Da bi se utvrdila punovažnost vakufa i njegova zasnovanost na šerijatu vakif nakon zavještanja. Skender Vakuf. Zvornik itd. koja je kao objekat bila značajan preduslov nastanka još jedne mahale. vjerovatno Gazi Husrev-beg na tom lokalitetu izgradio kameni most poznat kao Careva ćuprija. Ona je posebno izražena u prvo vrijeme širenja islama u kome su derviši odigrali značajnu ulogu. Jedino nisu striktno određene plate mutevellijinog zastupnika. Nije nam poznato kad je Sarajevo proglašeno kasabom i da li je već u vrijeme pisanja ove vakufname imalo određen pazarni dan. Sve dok se nisu izgradili specijalizirani objekti za vjersku nastavu i boravak učenika kao što su medrese. U vakufnami se uz ime Sarajeva susreće i riječ kasaba. Vakufnamom je. U nekretnice koje je uvakufio za održavanje ovih objekata vakif je ubrojao sljedeće: mlinove. hamam. Uz tekiju. han. uz glavnu bogomolju bitnih objekata koji su činili gradsko naselje. Slijedeća funkcija koju vrši tekija je vjersko-prosvjetna. ali nije jasno da li se koristi u značenju pravog termina. To se vidi iz jedne rečenice koja u prvodu Hazima Šabanovića glasi: A kad se ukaže potreba za podizanje kakve građevine u spomenutom vakufu. uz ono oko Careve džamije. onima koji kad ostare ili obole pa ne budu u stanju privređivati ili budu siromašni Isa-beg zavještava svakodnevnu ishranu u tekiji. a povezivao je obale Miljacke na potezu od Careve džamije u pravcu njegovog hana. Tekst vakufname upućuje na vakifovu brigu o svojim oslobođenim robovima. Kasnije je. Ono što nije karakteristično samo za ovaj vakuf nego i za kasnije vakufe je činjenica da su službe u njemu samom vakufnamom određene oslobođenim robovima vakifa i njihovim potomcima. višak grane koji pretekne namjenjen je nejakoj siročadi koja stanuje u kasabi. prostirka. U vakufnami su striktno određene plate službenika tekije i njihove dužnosti. već za Isa-bega dobilo konture islamskoosmanskog grada.(9) Na osnovu dosad objavljenih vakufnama zaključujemo da registrovanje vakufa na šerijatskom sudu ima jednu uobičajenu praksu. Upravitelj vakufa. tzv. nju će osnivati i graditi mutevellija prema mjestu i potrebi. osim održavanja vakufa predviđen i izvjestan razvojni trend. poznatom po svojoj džamiji koju je kasnije uvakufio. Upravo i nadzor nad vakufom. Kolobara hana. Nadalje. Ona obezbjeđuje stanovanje i hranu siromašnim sejjidima i ratnicima. kao što su drva.

Upravo je po ornamentalnim ukrasima Butmir ušao u arheološku literaturu i privukao pažnju svjetskih arheologa. pripada kulturi označenoj u nauci kao mousterien. od kojih su neki službenici Careve džamije. Na temelju proučavanja paleolitskih nalaza sa teritorije cijele Bosne i Hercegovine. te oskudnim tehničkim i finansijskim sredstvima. stočarstvom i lovom. Najveće zasluge za uspjeh ovog poduhvata. doprinio i Međunarodni kongres arheologa i antropologa održan u Sarajevu od 15. Arheološka istraživanja u sarajevskom kraju. ali preovlađuje mišljenje da je riječ o specifičnoj butmirskoj kulturi. Sarajevska regija u periodu P. Najvažnija značajka ovog nalazišta jesu izvanredne keramičke izrađevine. bogate naplavljenim kamenom-kremenom podesnim za izradu oružja i oruđa.). Naravno. Neki detalji pomenutih ukrasa (poput "C" motiva na keramici) govore o mogućoj vezi butmirske keramike i plastike. Tome je. Iskopavanje na lokalitetu Butmir trajalo je od 1893. kada je o prethistoriji riječ odnosi na neolitski period i mlada razdoblja. godine. U defteru iz 1604. moguće je pretpostaviti da eventualni Sarajlija iz najranijeg doba. Do danas nije pronađen niti jedan relevantan ljudski trag iz starijeg kamenog doba u Sarajevu i oko njega. nema sumnje.E. augusta 1894. jasno je da pitanje postojanja paleolitskih stanovnika Sarajeva ostaje otvorenim. ukazuju na povezanost Butmira i drugih evropskih neolitskih grupa. otkriveno je naselje neolitskih ljudi.N. godine. Ova se tvrdnja. Prepis u sidžilu sarajevskog kadije Seid Mustafa Salim efendijzade iz 1254 (1838.(11) P. odnosno sa kritsko-mikenskom kulturom.N. . Butmir. te različite teškoće vezane uz taj rad. a potom i nadzemne kuće. do 1896. godine započele gradnju zgrade Poljoprivredne škole u mjestu Butmir u Sarajevskom polju. u potpunosti je odgovarao neolitskom čovjeku.Tome se suprotstavlja mutevellija i šerijatski sud donosi presudu o valjanosti i izvršivosti vakufa na osnovu učenja kasnijih šerijatskih pravnika. nedvosmisleno potvrđuju kontinuitet čovjekovog prisustva na prostoru današnjeg Sarajeva i njegove okolice. koje su otkrivene u Marinovoj pećini. Spiralni ornamentalni ukrasi na butmirskoj keramici i na pronađene sedamdeset i dvije ljudske i životinjske figurine. Kada su austrougarske vlasti 1893. godine u Sarajevu je zabilježeno 90 vakufa. koja su istraživačima bila na raspolaganju. kada se imaju na umu kvalitet i obim arheoloških istraživanja tokom proteklih stotinu i više godina. smješten na obalama rijeke Željeznice. do 21. pripadaju Franji Fijali i Vaclavu Radimskom. kulturi koju je razvio neandertalski čovjek. Vakufnama Isa-bega Ishakovića na kraju sadrži potpise 18 svjedoka. u kanjonu rječice Miljacke. u rasponu od jednog stoljeća uprkos izvjesnoj nesistematičnosti. sa Kritom. Paleolit je predstavljen tek kostima pećinskog medvjeda (ursus spelaeus). bavio se poljoprivredom.E. Stanovnik Butmira gradio je u prvo vrijeme zemunice. Da je Isa-beg posijao sjeme grada na zaista plodno tlo najbolje govori činjenica njegovog brzog rasta i mnoštva kako krupnih tako i sitnih vakufa koji su u njemu nicali u sljedećim decenijama i stoljećima. na osnovu kojeg je Hazim Šabanović napravio svoj prevod sadrži i ovjere načinjene od strane 9 saraejvskih kadija koji su obavljali kadijsku dužnost u različitim vremenima.

Veliki i Mali Orlovac. Sarajevski kraj pripadao je provinciji Dalmaciji. stare stanovnike Sarajevskog kraja. Zarad klizanja zemljišta i kasnijih gradnji. Najpoznatija naseobina tog tipa je Gradac kod Kotorca. Tom analizom je ustanovljeno smjenjivanje etničkih grupa u sarajevskom kraju . napušteno je. stanovnici Sarajeva pripadaju plemenu Desidijata. Ostala važnija prethistorijska naselja u ovom kontekstu jesu: Gradina ponad Bistrika. pojavljuju se naselja poznata kao "gradine". Iliri su bili poraženi 9. naselje u Sarajevskom polju uz rijeku Željeznicu na lokalitetu Butmir. kulturni slojevi na lokalitetima Zlatište. Obhođa i Nahorevo. Soukbunar i Debelo brdo. U tzv. Sarajevskim poljem i dolinom Miljacke prolazila je jedna od važnijih rimskih cesta. Početkom metalnog doba.". Periodizacija je. a na brežuljcima koji okružuju taj prostor. te društvenom organizacijom. dijelovi kolovoza. na temelju tipološke analize. pa nisu bila moguća sistematska istraživanja i izvođenje pouzdanih stratigrafijskih zaključaka. godine nove ere. najčešće pominjanom na Zapadu pod naslovom: "De administrando imperio . svjedoče brojni nalazi keramike. Fortica na Ravnim Bakjama. a sjedište jurisdikcije bilo je u Naroni. Najvažnija ilirska gradina bila je Debelo brdo. Za Ilire su karakteristične grobne "gromile". od naseljavanja do danas.Uzevši u obzir sve okolnosti. Antički period Sarajevska regija u antičkom periodu Nakon puna dva stoljeća otpora Rimljanima. Iliri su poznavanjem proizvodnje i obrade metala. potisnuli su Iliri. između 1887. ispremještani su. Najstariji tragovi rimskog prisustva na području današnjeg Sarajeva otkriveni su na . kraj današnjeg Metkovića. o čemu svjedoče miljokazi. jadranskih i podunavskih utjecaja na autohtonu osnovu. u čuvenom djelu. na padinama Trebevića. i 1894. a prije svega rimske naseobine. kojeg pominje. O relativno visokom stupnju ekonomskog i kulturnog razvoja Ilira. godine. koja je imala sjedište u Saloni (Solin) kraj Splita. mediteranskih. kada počinje tzv. Na jugoistočnoj periferiji Sarajeva. Ovaj drum povezivao je jadransku obalu sa rimskim posjedima u provinciji Panoniji.. nadmašivali prijašnje stanovnike sarajevskog područja. moguće je kazati da je butmirska kultura rezultat djelovanja. halštatski period.. latenskom periodu. koje su otkrivene na lokalitetima: Močila. a posebice izvanredno izrađenog nakita. oružja i oruđa. U to vrijeme. Soukbunar i Debelo brdo. pa je sarajevsko područje postalo dijelom Rimskog carstva. arheolog Franjo Fijala.od nosilaca slavonske i panonske kulture preko Ilira i Rimljana do Slavena. kasnije i Konstantin Porfirogenet. istraživao je prethistorijske naseobine Zlatište. kamene i metalne nalaze. Njihove gradine: zauzimale su dominantne tačke oko Sarajevskog polja i doline Miljacke. izvedena samo za keramičke. Ovaj prostor koji je praktično dio današnjeg Sarajeva nastanjen je na prijelazu iz mlađeg kamenog doba u bronzano doba i to je jedini dio Sarajeva na kojem je očuvan kontinuitet življenja.

stoljeća. godine. Na Marijin dvoru. čiji sufragmenti. na istim mjestima podižu ciglana. Švrakino Selo .. te vrhovi kopalja i strelica. na lokalitetu poznatom kao Vasiljeva bašča. i CONSTA. Ivan Kelner. te činjenicu da je jedan lončar u to vrijeme bio pismen. otkriveni su tragovi rimskih građevina i nekoliko grobova. na nekoliko mjesta su otkriveni materijalni tragovi koji ukazuju na postojanje rimskih naseobina. bila je gusto naseljena. na mjestu gdje su danas zgrade Skupštine i Vlade Bosne i Hercegovine. Esad Pašalić. Na temelju fragmenta natpisa pronađenog prilikom rušenja jednog mosta iz osmanskog perioda na rijeci Željeznici. razvoj i uspon uglavnom većih i značajnih trgovačkih centara u Bosni. kako pri neposrednom istraživanju. odnosno Ilidža. a moje su ruke prljave. noževi. vaga. MANUS MEAS RUGETUS ET FETETUS ili u prijevodu Dimitrija Sergejevskog: "Ja sam pravi lončar. dijelovi ogledala. ali plodne". Istraživanja na Ilidži počela su 1893.. Sistematska istraživanja na Ilidži obavljena su pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. Crkvina. Na lijevoj obali Miljacke. Vladislav Skarić. krajem 19... Ćiro Truhelka. o čemu svjedoči nalaz novca cara Justinijana. Tada su otkriveni temelji rimskih građevina. tur. Natpis glasi: EGO IUSTUS OLARIUS. Banja S. te 1963.. U blizini Ali-pašine džamije pronađeni su ostaci grnčarske radionice i jedne stambene zgrade. Rimljani su održali kontinuitet življenja na tom lokalitetu. Prvorazredan nalaz jest jedan kasnoantički lonac sa natpisom koji predstavlja jedini primjer minuskulnog latinskog kurziva u Bosni i Hercegovini. Mihovil Mandić. Najpouzdaniji znaci tog prisustva jesu zidine od grubo klesanog i lomljenog kamena. otkriveni su brojni primjerci rimskog crijepa. Zanimljiva je. na mjestu starih rimskih terma.. Dimitrije Sergejevski i Irma Čremošnik. posebice 19561961. Velike zasluge za rezultate postignute u izučavanju rimskog razdoblja historije Sarajeva. Okolina Ilidže u rimsko doba sudeći po nalazima na više lokaliteta (Crkvište. odnosno banja. blizu Vrbanja mosta (most Suade Dilberović).. Stupsko brdo. tako i u analizi i tumačenju nalaza. mozaički podovi. Glavno rimsko naselje u sarajevskom kraju bilo je na Ilidži. Banja S.. ključevi... lijek). Srednji vijek Sarajevska regija u srednjem vijeku Na osnovu dubrovačkih izvora može se pratiti nastanak. bila je rimsko upravno i kulturno središte čitave sarajevske oblasti. imajući na umu njenu ulogu kao lječilišta (iladž... Ovaj je tekst pobudio veliko zanimanje. kako su ovaj lokalitet kasnije nazvali Turci. Njeni stanovnici bili su punopravni rimski građani. arheolozi su zaključili da se rimsko naselje na prostoru današnjeg naselja Ilidža zvalo Aquae S. nakita itd. imala je status kolonije. grčkog akuzativa.. .. Pomenuti crijep ima oznaku: CO. imaju: Karl Pač. dakle.). također otkriveni i na Ilidži. ostaci hipokausta i tubulusa (neke vrste centralnog grijanja). Banja S. koincidencija. uglavnom za potrebe izgradnje nekoliko hotela oko izvorišta termomineralne vode na Ilidži. Oko rimske ceste koja je prolazila sarajevskim krajem. Na prostoru austrougarske ciglane.Debelom brdu. godine. te keramika. Rimljani su bili prisutni na Debelom brdu (po svoj prilici kao vojna posada) sve do VI stoljeća. nakit i novac.. stoljeća podignuta je mala ciglana. Filip Balif. da se u rimsko i austrougarsko doba. U literaturi historičari ističu da je to primjer upotrebe tzv.

godine Hodidjed je imao dizdara i posadu od 23 vojnika. to su usamljena zaduženja pojedinaca. a držao ga je turski vojskovođa Barak. između čijih oblasti se nalazilo područje Vrhbosne kojem je pripadao ovaj trg. a kratko vrijeme prije njenog pada pod osmansku vlast bila je u rukama hercega Stefana Vukčića-Kosače. odnosno Utorkovište. vršili popis naselja na zauzetoj teritoriji. godine pod imenom Eski Trgovište .Stara Varoš. U cijeloj ovoj oblasti postojao je samo jedan utvrđen grad Hodidjed koji se nalazio istočno od Sarajeva u dolini Miljacke. mnogo nam pomažu najraniji osmanski izvori. za . kao što je to slučaj sa srednjovjekovnim trgom Tornikom u popisu Krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. koja se prostirala preko Sarajevskog polja i okolnih planinskih predjela. Prvo je to bio bosanski kralj. Domaći nazivi za pojedina mjesta u Bosni prodiru u dubrovačke notarske i kancelarijske spise sporo tek pošto se ona trgovački razviju i tako postanu poznatija. godine gdje je upisan kao trg-selo. godine kada su ga zauzele Osmanlije. Ostalo su. čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo dobro poznato. nije ništa drugo nego jedan seoski trg. koji su se odigravali u Bosni u ono vrijeme (XIV-XV st. od kojih je najznačajniji pomenuti Tornik. potom plemićka porodica Pavlovići. Ukoliko se takvi podaci i nađu. Čak ni Tornik. najveće naselje koje su Osmanlije zatekle. oni ne pružaju pravu sliku o razvoju manjih trgova na bosanskom prostoru te nam zbog toga mnoga od tih manjih mjesta izmiču i na neki način ostaju anonimna. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova. to su sve bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese. U vrelima se prvi put spominje 1434. godine bilježi kao Atik Varoš . Kada su Osmanlije. U biti. Takođe već početkom XV stoljeća u župi Vrhbosni postojalo jedno mjesto gdje se utorkom trgovalo i održavao sajamski dan. U ovoj župi. u kojima se odražava zatečeno stanje. kao i međusobnih sukoba bosanske vlastele. Njihov značaj se ogledao u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda. godine.ali ova arhivska građa ne pruža dovoljno podataka za ona mala mjesta u kojima nije bilo ni dubrovačkih ni domaćih trgovaca. bilo je više otvorenih trgova. uspostavljale svoja prva stalna uporišta u župi Vrhbosni. kada su vlasti sklopili ugovor sa trojicom dubrovačkih trgovaca da u Dubrovniku preuzmu robu i da je na deset konja prenesu "in Verbossani nautornich". dok ga Isabegova vakufnama iz 1462.). bilo je malo naselje koje se nalazilo na raskršću puteva gdje je danas Higijenski zavod i Alipašina džamija i imalo je skučen značaj. oni su pored pomenutog Tornika zatekli još i Kotorovce i Bulagaj. onda je to pored njihovih imena osobito naglašeno. otvoreni trgovi. čiji prvi spomen potiče od septembra 1402. počev od najpoznatijeg Tornika. a najstariji popis Bosanskog sandžaka iz 1468. U takvim slučajevima. žalbe na lokalne pljačke i pojedinačni podaci o imenovanju sudskih komisija. Ako su neka od tih naselja bili trgovi. Upravo zbog svog takvog položaja oblast Vrhbosne je više puta mijenjala gospodare. Srednjovjekovni trg Tornik. pedesetih godina XV stoljeća. Novi gospodari su. i ovih sa bosanskim kraljem. izraslih iz lokalnih sajmova. Zbog čega ovaj srednjovjekovni trg nije uspio dostići svoj puni razvojni zamah? Prevashodno zbog vrlo ranog prisustva Osmanlija na ovom prostoru. Međutim. uporedo sa uspostavljanjem svoje vlasti. Prema prvom turskom popisu ove župe iz 1455.Staro Trgovište.

koje se naglašava da su mali trgovi. Samo koji i u koje vrijeme? Zna se da je biskup Ponsa sagradio katedralu u Vrhbosni 1238-39. posvećena sv. ali do kraja još znanstveno neosvijetljena problema su religijsko-kulturološke naravi: pitanje katoličke katedrale sv. (Dubrovčanin se žali da je bio opljačkan "subtus Blaxul" . već jedino selo Rogačići u njegovoj blizini. Ovaj dominikanac Ponsa kojeg su postavili za biskupa i dali mu u zadatak da osnuje kaptol-vijeće kanonika. ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est fundata"). na području današnje Skenderije postojao je u vrijeme bosanskih banova grad Vrhbosna sa svojom katedralom i sa svojim kaptolom. Za razliku od Blažuja koji se pominje već 1445. ali ime tog sela nije pomenuto. godine. kada je o predosmanskom i ranom osmanskom periodu riječ. Bila je posvećena svetom Petru (što je očit znak vezanosti uz papu i crkvu svetog Petra u Rimu). nije imala stalno sjedište. U pismu papi Grguru IX od 1232. Ova katedralna crkva je bila sagrađena već u toku 1238. bio je poznat i priznat grad. Petru. i danas postoji selo Varoš izmedu Trnova i Kalinovika. godine ("In supra Vrhbozna Burdo cum omnibus suis pertinenciis. u ovom defteru. biskupovih savjetnika. na ovom prostoru. uz ostale pritužbe protiv bosanskog biskupa. Neustaljenost ovih malih seoskih trgova najbolje se vidi po tome što se ni Kotorovci ni Bulagaj ne pominju više u defteru iz 1468/9. nego su ga barbari spalili i srušili. To što su podaci o njemu oskudni. ne znači da on nije postojao. godine ne pominje se Blažuj. Današnje selo Varošište leži blizu Blažuja. Još uvijek je u znanosti sporno gdje ustvari treba locirati ovo Brdo sa crkvom sv. jer katedrale su se gradile u gradovima. Može se s punim pravom pretpostaviti da biskup Ponsa nije počeo graditi stolnicu negdje na pustoj ledini. sjeverno od Blažuja. o čemu svjedoči i dio oltarske ploče koja se nalazi u Zemaljskom muzeju na kojoj se može vrlo lako pročitati APOSTOLI PETRI (V)ERBOS (nensis).. u župi Vrhbosni koju pominje i povelja ugarskog kralja Bele IV izdata 20. godine i uz crkvu je osnovan kaptol. u blizini Baščaršije. U popisu iz 1455. Petra i Stare pravoslavne crkve na Varoši. jula 1244. Medutim. A grad koji je u srednjem vijeku imao katedralu i kaptol. Prema mišljenju nekih znanstvenika. osobito se navodi da on stanuje u nekom selu s jereticima ("cum hereticus in quadam villae moretur"). mada nekoliko godina kasnije Dubrovčani pišu Mađarima da je bosanski kralj "zapalio veliki i dobro naseljeni burgus Hodidjed".) O Trnovu nema podataka u izvorima srednjeg vijeka. sve dok se nije pristupilo reorganizaciji crkve. grad . godine jer su u međuvremenu iščezli. pod kojim se podrazumijeva Tornik.. pored Starog Trgovišta. Podgrade Hodidjeda zavedeno je kao selo. dva najvažnija. nego u gradu. Znači. godine. zdušno se dao na građenje katedrale i pokušao tako uvrstiti Vrhbosnu u red evropskih gradova koji imaju svoju stolnicu. Međutim. Tek poslije reorganizacije podiže se i prva stona crkva. pojavljuju se novi trgovi Blažuj i Trnovo. Petra u župi Vrhbosni. Poznato je da bosanska biskupija. Predosmansko doba Sarajevska regija u predosmanskom periodu Ipak. u Brdu. godine.

u krajnjoj konzekvenci." Banovim iznuđenim ustupcima i kraljevom milošću trebalo je da se završi preobražaj bosanske biskupije na kojem se radilo više od jedne decenije. sem podrške stanovništva koje je bilo ili pod uticajem jeretika ili vjerno svojoj tradicionalnoj crkvi. godine i ovog srednjovjekovnog trga. Međutim. Samo se time može objasniti činjenica da katolička vjera ni poslije pobjede kralja Bele IV 1244. Katolička crkva u Bosni je imala sve što je bilo neophodno za uspješan rad." Ovdje je. Čak se poslije povelje ugarskog kralja ne pominje više ni katolička crkva sv. godine nije uspjela da uhvati. godine). Carini. te su uz širenje kršćanstva i pismenosti podizali i crkve kao na primjer u Vrucima na Vrelu Bosne. Očigledno je da Dubrovčani nisu jedini imali svetog Vlaha (Blaža) nego ga je slavensko stanovništvo rado štovalo jer ih je podsjećalo na staroslavensko božanstvo stoke Volosa (koje je nazivano "skotnim bogom"). Ipak. kako rekosmo. Blažu. U pomenutom popisu krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. važno ustanoviti da li je stvaranje crkvenog središta uticalo i na formiranje gradskog naselja. godine. uspjeh Bele IV iz 1244. U njoj se crkva ne spominje. Jer. što su se tu ukopavali. saznajemo da se ban Matej Ninoslav pokorio Ugarskoj bez težih posljedica. na Varoši. On piše da su u toj crkvi bili "stupovi od prilipog mermera i da su vađeni u planini Trebević više Sarajeva. ta vakuf-nama spominje staro hrišćansko groblje na tzv. najnaprednije naselje koje su Osmanlije zatekle u ovoj oblasti bio je trg Tornik. poznat iz Dubrovačkih vrela još od početka XV stoljeća (1402. A crkve se. a glavni kraljev zahtjev se odnosio na crkveno pitanje. ako ne isključivo. . čiji je postanak još uvijek obavijen tamom: da li je postojala prije dolaska Osmanlija u Bosnu. izdate 20. u blizini današnjeg Marin-dvora. Ćirila i Metoda nisu zaobilazili ovaj grad i njegovu okolinu.Vrhbosna je morao biti mnogo stariji od katedrale. ili je sagrađena za njihova vremena? Najstariji osmanski izvor koji govori o Sarajevu jeste Isa-begova vakuf-nama (zavještajnica) iz početka 1462. ne zna se sigurno koje su hrišćanske konfesije bili ti nemuslimani. Čak i u slučaju da postoji kontinuitet između lokaliteta Brdo iz povelje Bele IV iz 1244. U blizini je bilo nekadašnje rimsko naselje. Malo dalje na Ilidži bilo je još tragova velikog naselja. Od pravoslavnih bogomolja u Bosni. Petra u Vrhbosni. Darovani posjedi Bele IV su ležali u raznim krajevima bosanske države i njih je kralj izuzeo ispod vlasti "banova i kneževa". Ni učenici slavenskih apostola sv. Znameniti fratarski ljetopisac fra Nikola Lašvanin (+1750) u svom Ljetopisu prenosi narodnu tradiciju o crkvi sv. Uz sve to. Iz njegove povelje za bosansku biskupiju. Blizu Vrhbosne nalazilo se još jedno mjesto s većim brojem stanovnika i imalo lijepu crkvu posvećenu sv. potpuno ih podčinio crkvi i na nju prenio sve namete plaćane ranijim gospodarima. čiji su ostaci u njegovo doba bili još vrlo zamjetljivi. u blizini Baščaršije. godine. Pretpostaviti je da su bili. svojom znamenitošću se ističe Stara pravoslavna crkva u Sarajevu. Blaža u Blažuju. a ono bar djelimično pravoslavne vjere. ne podižu izvan ljudskih naselja. jula te godine. kao ni katedrale. U samostalnost i unutrašnje uređenje Bosne Ugri nisu dirali. ugarski je kralj potvrdio biskupu i kaptolu pravo da skupljaju crkvenu desetinu "na način kako to rade druge ugarske crkve. Od bana Ninoslava se tražilo da prilike u crkvi prilagodi onima koje vladaju u Ugarskoj i susjednim zemljama. najveći trg u župi Vrhobsni uistinu samo običan seoski trg čiji značaj ne prelazi regionalne okvire. godine bio je kratkotrajan. za dugo vremena korijen u Bosni. ne smije se izgubiti iz vida da je Tornik.

a pravoslavne vjere hristianske u toj zemlji. pa docnije školu. s kraja jula. Uz naučna tumačenja postoji i narodna tradicija prema kojoj se gradnja Stare crkve veže za vrijeme Gazi Husrev-bega. kći popa Rake za "Božju ljubav" ufakufila dio svog zemljišta u mahali Varoši da tu "sveštenici stanuju i da u jevanđelju podučavaju dječicu nevjernika. To se vidi na primjeru sjeveroistočne Bosne i kontinentalne Dalmacije (Dalmatinske Zagore) koja je pala u turske ruke. godine. On iznosi 82 kuće. tj. Samo su tu pobrkana vremena življenja spomenute dvojice velikaša. 1489. veliko umanjenje. Međutim. Turci su ipak bili popustljivi prema stočarsko-ratarsko-vojničkom dijelu naroda. u kojoj se na četiri srednja stupa diže na pandantivima osmerokutni tambur s kubetom. može se kao sigurno uzeti da su sarajevski Srbi najprije podigli sebi crkvu. Tolerancija postignuta kroz reforme Carstva. pravoslavna crkva u Sarajevu i dalje postoji i u njoj Božju službu obavlja više sveštenika. Smanjenje broja hrišćana je vidljivo i u bilješci prezvitera Vuka koji je po porudžbi pljevaljskog kneza Mihaila 1516. godine podizani novi pravoslavni hramovi. mogle podizati nove hrišćanske crkve. onda nije isključeno da bi tada mogla postojati jedna pravoslavna crkva. te je i radi toga vjerovatno da je tu na Varoši bila i pravoslavna bogomolja. Druge bogomolje su jednobrodne." U zapisu se očituje sveštenikova zabrinutost za sudbinu pravoslavlja.1485. . a slična joj je i crkva kraj Goražda. U defterima iz 1468/9. čiji se broj vjernika umanjuje na račun islamske vjere. a kao njen osnivač spominje se Andrija. i na kraju dodao: "Tada u te dane u toj zemlji bješe veliko umnožavanje agarjenskih čeda. prema defteru bosanskog sandžaka. Osim toga. teško da bi se u osmanskim gradovima. pruža podatke o teritorijima koje su već bile osvojene. gradena prije 1383. godine bilo tu preko 100 hrišćanskih kuća. u kome se govori da je Pava. crkva se ne spominje. 103 hrišćanske i 8 kuća dubrovačkih građana." Iz dokumenta se da zaključiti da u Sarajevu tada nije bio jedan sveštenik. a nesumnjivo je da se u aktu misli na školu. broj muslimanskih kuća se udvostručio. odnosno početka augusta 1489. godine. Znajući da je u onim vremenima narodu preča bila crkva od škole. iz srednjovjekovnog vremena. Četiri godine kasnije. Starohrišćansku centralnu dispoziciju s vizantijskim krstom imaju neke stare pravoslavne bogomolje. kao što je i današnja Stara crkva u tom kraju.U sumarnom popisu Bosne iz 1468/9. godine. bar što se gradova tiče. U defteru Bosanskog sandžaka iz druge polovine juna 1485. O njenom postojanju u ovom vremenu zasvjedočuje i jedan osmanski izvor iz 1539/40. Slične su dispozicije u crkvi manastira Tvrdoša kod Trebinja u crkvi manastira Tavne i u staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu. sin popov na Varoši. kao crkva na Ozrenu sa karakteristikama romanske arhitekture. godine dovršio Psaltir u "mjestu Vrhbosanju. dok broj hrišćanskih kuća iznosi samo 89.1516. od kojih je najljepša u Dobrunu. čiju su kolonizaciju na novoosvojenim krajevima protežirali i usmjeravali prema svojim strategijskim razlozima. U ovim oblastima su i prije obnove Pećke patrijaršije 1557. bar za dva-tri stoljeća turske uprave. i 1520. kada se i grade pravoslavni hramovi u osmanskom urbsu. počev od Saborne crkve u Sarajevu. brat Kraljevića Marka. defteru koji predstavlja najstariji sačuvani popis Bosne u cjelini. godine zabilježeno je da u Sarajevu ima 42 muslimanske kuće. godine. hrišćanima je naklonjena ponajvećma u XIX stoljeću. U ovom defteru bilježi se i vojnik Đuro. što se i vidi iz ovog izvora. godine ne spominje se u Sarajevu ni jedna crkva. ako se uzme u obzir da je u doba Isa-bega postojala Gornja Varoš i da je 1485. Pitanju postanka Stare crkve u Sarajevu može pomoći i historija arhitekture. Ipak. rekomem Sarajevo".

Dvije džamije u Sarajevu. On je još 1457.. predstavnici feudalne klase. nego da vječno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano "sve dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega što je na njoj. postane najveći i najznačajniji grad u Bosni. godine. kada nastaju i najznačajnija arhitektonska ostvarenja osmanskog doba. banja. godine kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovića o osnivanju njegovih zadužbina.saray. ekonomskog. on je postavio osnove privrednog centra. Okolo mesdžida formirala se Mahala Mehmed-bega Minetovića. okolo kojeg je nastala istoimena mahala. nešto niže na Baščaršiji han (Kolobara). a mostom omogućio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve džamije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. Oni su podizanjem raznih objekata vjerskog. i 1476-1477) i to mesdžid koji se nalazio na mjestu gdje je danas hotel "Central". društvenog. Na zapadnoj strani nastaje čaršija Kazaza. podizanjem hana odnosno karavansaraja sa mnogim dućanima. grad gazija i boraca . prvog bosanskog sandžak-bega (1463-1464). a u zamjenu im je dao zemljište u selu Vrančić u Hrasnici. po kome je grad dobio ime. centralna čaršija). Pored tekije. Prvi objekat koji je sagrađen neposredno nakon propasti Bosanskog kraljevstva bio je mesdžid Mehmed-bega Minetovića. počelo urbano formiranje grada. Osnivač Sarajeva.. jedna od najstarijih u Sarajevu. most preko Miljacke.. tako da je ovaj prvi han u Sarajevu. Trg na kome se počela formirati čaršija postojao je prije 1462.. Tu u blizini bio je i Džemat Dubrovčana . " nije ni slutio da će šeher. on je najbolji nasljednik". godine.. most). Mesdžid se nalazio na mjestu gdje je danas apoteka "Bosna". Okolo njegovog glavnog ulaza formirala se čaršija bazerdžana. kome je udario temelje postati jedan od najljepših gradova na Balkanu. zatim Ajasbega. jezgro kasnije sarajevske čaršije. izvjestan broj dućana te mlinove na Miljacki. Kasnije je mesdžid pretvoren u džamiju koja je izgorjela u požaru 1879.Kolonija dubrovačkih trgovaca. pogodnim da u njemu zasnuje novi grad. u onom dijelu grada koji će se kasnije nazvati Latinluk ili Frenkluk mahala po stanovnicima koji su u njoj stanovali. bogati trgovci i zanatlije ali i obični građani. zatim mekteb i hamam.Osmanski period Sarajevo u osmanskom periodu Kao urbano mjesto Sarajevo se počinje razvijati sredinom XV stoljeća podizanjem zadužbina Isa-bega Ishakovića. ujedno i prvi sarajevski bezistan. U blizini tog trga nalazilo se i prvo kršćansko naselje Gornja Varoš. Smatrajući srednjovjekovno selo Brodac. s kojima je. posebno tokom XVI stoljeća. a potom i upravno središte dvor . U XV stoljeću nastale su i zadužbine bosanskog sandžak-bega Bali-bega Malkočevića (1475-1476) na Bistriku (mesdžid. koje se nalazilo na Bendbaši. zapravo. a koja se prostirala nizvodno od Latinske ćuprije. a sa sjeverne je bio put na kome će kasnije nastati čaršija sedlara i sarača (današnja ulica Sarači). okolo koje se počelo formirati novo naselje. niti na ma koji način preći u čije puno vlasništvo (mulk).. podigao je i čuveni Jahja-paša jedan od onih funkcionera Osmanskog carstva koji se istakao među "najvrsnijim ratnicima i .tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti. Isa-beg je to zemljište izuzeo od ranijih vlasnika. do nje musafirhanu. grada za kojeg u jednoj od njegovih vakufnama piše da je " . hamam uz Carevu džamiju. uticali da Sarajevo. takođe bosanskog sandžak-bega (1470-1475. u čijoj izgradnji će učestvovati brojni visoki funkcioneri osmanske države. godine podigao džamiju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu.ognjište ratova i cvijet među gradovima. pretvorio se u neku vrstu čaršije i prozvao se Baščaršijom (glavna. kulturnog karaktera. Kao poklonik derviša tu je sagradio tekiju. najčešće porijeklom iz Bosne. U dućanima Isa-begovog hana najviše se prodavala tekstilna roba. Oba ova objekta i džamija i saray nastali su prije 1462. Svoje zadužbine Isa-beg je uvakufio " . po čemu je dobila ime Careva.

one predstavljaju i svojevrsne literarne tekstove.šeherom. visoko u Komatinu ispod Trebevića i drugu na brijegu. do nje imaret i musafirhanu. okolo kojeg je nastala jedna od sarajevskih mahala. Krajem XV stoljeća grad je imao tri mahale. medresa je. Ubrzo poslije izgradnje Skenderije. Najznačajniji period u urbanom razvitku Sarajeva u osmansko doba je XVI stoljeće i to se smatra zlatnim dobom ovoga grada. Godine 1530. a 1960. neosporno najznačajnijeg bosanskog namjesnika. džamije su predstavljale i centre mahala koje su nosile imena osnivača džamije. Većina tih ljudi. poslije požara 1679. godine. visoku. Izgradio je i jedan mesdžid iznad Kovača. Kao i ostali objekti islamske arhitekture. Inače vakufi su odigrali veoma značajnu ulogu u razvitku Sarajeva. što pokazuju i sačuvani dokumenti kao i spomenici materijalne kulture te svjedočenja putopisaca. Jednu. Građena po uzoru na carigradske. te nekoliko česmi. godine obnovio je Jahja-pašinu džamiju. do njega karavansaraj sa jedanaest dućana u prizemlju i sve te zadužbine povezao mostom preko Miljacke.. dvije kršćanske i Džemat Jevreja. godine. vjerovatno. Begova džamija predstavlja najmonumentalniji objekat islamske arhitekture ne samo u Sarajevu. Na lijevoj obali Miljacke sagradio je tekiju nakšibendijskog reda. Vakufname. porušenaje 1936. godine i za njeno održavanje ostavio veliki posjed zvani Vesela Straža u blizini grada Akhisara (Prusca). Ustanovljavanjem vakufa omogućena je ne samo izgradnja džamije. poznatim širom Evrope i prostranog Osmanskog carstva. Sarajevo napravio velikim gradom . Mustafa-pašina džamija poznatija kao Skenderija. džamije su građene kao zadužbine pojedinaca. nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. kojima se ustanovljava vakuf.izvanredne ljepote. koju projektuje glavni carigradski arhitekt Perzijanac Adžem Esir Ali. svečane povelje pojedinaca. a preko Vratnika je preveo jedan rukavac Mošćanice. U blizini Skenderpašinih zadužbina. Nasuprot džamije sagrađena je medresa Kuršumlija i uz nju biblioteka. čuveni Salih-aga. Džemat kršćana i Džemat Dubrovčana a krajem XVI stoljeća 91 muslimansku mahalu. Gazi Husrev-beg podiže džamiju " . što pokazuje koliko je islam duboko prožeo čitav društveno-ekonomski život i koliko je uticao na razvitak gradova i arhitekture u njima ". U Gazi Husrev- . Na drugoj obali Miljacke napravio je veliki dvor za sebe. Broj mahala koji je najbolji pokazatelj urbane razvijenosti jednog grada islamsko-orijentalnog tipa pokazuje da je baš u to vrijeme grad doživio kulminaciju u urbanom razvitku u osmansko doba.do kojih je doveo vodu sa Soukbunara. godine i džamija Havadže Duraka poznatija kao Baščaršijska džamija 1528. Bili su to visoki funkcioneri osmanske vlasti. kasnije nazvanim Ćurčića brijeg po čuvenoj sarajevskoj porodici koji su tu u blizini stanovali. koji je podizanjem mnogobrojnih zadužbina. i njena munara. koji je išao sve do Baščaršije. Vakufska sredstva koja su ulagana u izgradnju grada bila su impozantna. a neki su bili i u rodbinskim vezama sa carskom kućom. "Institucija vakufa nastala je na bazi islamskih propisa. Pored njihove osnovne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata. sagrađene su u Sarajevu još dvije potkupolne džamije i to Muslihudina Čekrekčije 1526. Jedan iz te porodice. djelo čuvenog graditelja tog doba Mimar Sinana. prekrasnu koju je uzvišeni Allah pretvorio u svetu kuću i učinio svetištem za svoje robove". sadrže niz značajnih podataka za izučavanje naše prošlosti. po čemu je od tada poznatija pod imenom Ćurčića džamija.najpobožnijim osnivačima zadužbina" u vrijeme Bajazida II. Pored njihove historijske vrijednosti. kao i drugi građani Sarajeva. Šesnaesto stoljeće jeste zlatno doba u povijesti Sarajeva ponajprije zahvaljujući pojavi Gazi Husrev-bega. Urbanom razvitku Sarajeva s kraja XV i početkom XVI stoljeća znatno je doprinio i bosanski sandžak-beg Skender paša. Tokom XV i XVI stoljeća u Sarajevu je sagrađeno preko 100 džamija. bogati trgovci i zanatlije. nego i njeno funkcionisanje. njegov sin Mustafa paša podigao je prvu potkupolnu džamiju 1517. pa i visokih funkcionera bili su porijeklom iz Bosne.

imaret i česmu. koja je takođe u Sarajevu podigla jednu džamiju.građevina impozantnog izgleda. Pri gradnji ova dva objekta pored domaćih majstora učestvovali su i dubrovački... te pored njega Tašlihan. na zahtjev građana Sarajeva. . Hanikah je pripadao redu halvetija. čiji sljedbenik je bio i sam Husrev-beg.. Bio je oženjen ženom po imenu Šahdidar. čitava sela i zemljišta u okolini Sereza. zatim širom Bosne. Iznad vrata na njegovom turbetu uklesan je tarih na kome piše: "Neka svaki dan milost Božija i blagoslov na njeg pada". bosanskog sandžakbega.begovoj vakufnami propisano je koji će se predmeti predavati u medresi kao i ". na mjestu gdje je danas Katedrala. Iz sredstava njegovog vakufa podignuta je i sahat-kula pored Begove džamije. prva bolnica u Sarajevu. zadužbina velikog vezira. Gazi. u okolini Sarajeva. Danas se sačuvala samo džamija i okolo nje manje greblje u kome su sahranjivani predstavnici janjičarskog odžaka. Za svoju zadužbinu Gazi Husrev-beg je ostavio ogromna dobra na teritoriji današnje Grčke. pored koga je i turbe njegovog oslobođenog roba i prvog mutevelije njegovog vakufa Murat-bega Tardića. ali se u narodu i dalje sačuvao stari naziv Bjelave. zatim više privrednih objekata od kojih samo u sarajevskoj čaršiji preko 200 dućana. tokom XVI stoljeća nastale su i džamije Ferhadija. zatim bezistan .. sagrađena je 1561. Gazi Husrev-beg je podigao i niz humanitarnih ustanova. Skenderije. Ferhad-beg je porijeklom iz poznate sarajevske porodice Vuković Desisalić. što ukazuje da je vakif predvidio da se predaju i predmeti koje traži duh vremena i prilike. do danas jedini sačuvan. Careva. sagrađena 1561. Mnogi historičari umjetnosti s pravom je ubrajaju među najljepše kupolaste džamije na našim prostorima. presvedena jednom kupolom. Tešnja. godine u srednjovjekovnom selu Bjelave podigao je i neki Nebrdilo Hadži Alija džamiju. Ključa. Jajca. Husrev-beg ie stanovao u Čurčića mahali. u isto vrijeme majstor Todor je slikao ikonu za njegovog brata Ivana. Okolo njegovih zadužbina nastala je posebna Husrevbegova mahala. čije se sjedište nalazilo u blizini ove džamije.ostalo što bude iziskivao običaj i mjesto". godine jedna je od rijetkih sarajevskih džamija u kojoj se sačuvala zidna dekoracija iz XVI stoljeća. U blizini medrese Gazi Husrev-beg je podigao i Hanikah -poseban tip medrese gdje se izučava mistična filozofija. čuveni Morića han. Ostrovice. u kući odakle se pružao živopisan pogled na njegove zadužbine.. imaret i musafirhanu u prvom redu. Ali pašina džamija. Pored Begove.. Okolo džamije nastala je istoimena mahala po čemu se i danas jedna od glavnih saobraćajnica u njoj naziva Ferhadija. sa munarom veoma lijepo ukrašenom stalaktitima. Iz sredstava ovog velikog vakifa sagrađen je i hamam. oslobođenom robinjom njegove sestre Neslišah. Uz džamiju je Ferhad-beg podigao i mekteb. Ali-pašina. Zadužbina bosanskog sandžak-bega Ferhad-bega Vukovića-Desisalića. u vrijeme kad je osmanska građevinska djelatnost bila u punom procvatu. te niz drugih objekata. Gazi Husrevbeg je ukopan u haremu njegove džamije. budimskog beglerbega. tačnije 1531. debljina zidova te kamene sofe ukazuju i na prisustvo primorskih majstora u njenom građenju. Baščaršijske . koja nikada nije imala veliki broj kuća s obzirom da se nalazi u čaršiji u kojoj su uglavnom privredni objekti. Čekrčijine. godine. U gotovini je uvakufio ogromne sume u zlatu i srebru. čiji su članovi bili ugledne ličnosti u društvenom i privrednom životu grada. U vrijeme kada je Gazi Husrev-beg podizao svoje zadužbine. ova džamija djeluje veoma skladno. Tehnika zidanja. Zidana od kamenih klesanih kvadera. od sedam koliko ih je nekada bilo u Sarajevu. te se od tada Mahala Bjelave službeno nazivala njegovim imenom. Dok su primorski majstori gradili u Sarajevu Ferhad-begovu džamiju.

jer su u njemu kopani ljudi iz drugih krajeva. bez obzira što u arhitektonskom pogledu nisu zapažene. Bijela džamija na Vratniku. predstavnici feudalne klase. sa strmim sokacima. Karakteristika ove građevine je njena bačvasta tavanica koju ne nalazimo u drugim džamijama kod nas. mostovi. na ovoj džamiji se ističu i vanjske sofe koje su na sprat. Enveri i drugi. Veoma vitka i visoka munara od 47 metara ubraja se medu najljepše u Bosni i Hercegovini. hanovi. godine podigao Isa-beg. a dosta natpisa spjevali su i čuveni sarajevski pjesnici. Nad glavnim ulazom u medresu nalazi se kamena ploča na kojoj je uklesan natpis veoma lijepo urađen. age serdengečdije. hipodrom. koje su ostale u sjenci monumentalnih zdanja. škole i drugi objekti. Podizane su džamije. poznatija kao Bijela džamija. bezistani. u Latinluku je postojala katolička. Međutim najbrojnije su one džamije sa drvenom munarom. Ljepotu cijelog ovog ambijenta upotpunjuje i jedna lijepa stara česma. Početkom XVI stoljeća sagrađena je Stara pravoslavna crkva na Varoši. Među najljepše džamije na Vratniku po svojoj arhitekturi spada džamija Divan-katiba Hajdara. Uz džamije su se gradili mektebi u sklopu jednog vakufa. oivičen cvjetovima i arabeskama: . u kojima su kuće nanizane tako da svaka ima lijep vidik i prostranim grobljem sa prepoznatljivim turbetima i snježnobijelim nišanima. muftije. Prema tradiciji jedna od najstarijih sarajevskih džamija je Magribija. za čiju munaru Kemura kaže "da je bila tako lijepa i majstorski napravljena. I pored toga što svojim dimenzijama ne predstavlja veliku građevinu. Kao centri mahala one su imale značajnu funkciju i "izvanredno se uklapaju u ambijent mahale". godine po nalogu sultana Sulejmana na mjestu prve sarajevske džamije koju je još 1457. Po svome renomeu. esnaflije. Natpisi na nišanima predstavljaju pravi arhiv u kamenu. te slikarski motivi nastali još u XVI stoljeću upotpunjuju enterijer ove džamije.Careva je podignuta 1566. zanatskih i trgovačkih cehova ulagali su svoja sredstva u izgradnju grada. Ali i ove džamije su takođe značajne. Mejlija. a krajem istog stoljeća nastala je i prva sinagoga . ima još nekoliko džamija koje se svojom arhitekturom odvajaju od manjih mahalskih džamija: Magribija. Osim kupolnih. Inače na prostoru Atmejdana nekada se nalazila i biblioteka. Jahjapašić za dušu svog rano preminulog sina. Jedna od ljepših sarajevskih džamija. u kompleksu zvanom Sijavuš -pašina daira sve na stotinjak metara udaljene od najznačajnijih sarajevskih džamija. muderisi. a lijepo izrađeni mihrab i minber. kao i drugih gradova u našim krajevima imali su vakufi. bila je džamija Hadži Alije Bakrbabe poznatija kao džamija na Atmejdanu. godine. a danas od tih objekata nije sačuvan nijedan. medresa. koje je smrt zatekla u Sarajevu. više i visoko obrazovanje sticalo se u medresama kojih je bilo više u Sarajevu. Današnje zdanje džamije pripada standardnom tipu jednoprostorne kupolne džamije sa trijemom. karavansaraji. Brojni legatori. čije prvo zdanje je izgorjelo u požaru 1459. te druge ugledne Sarajlije. kao i po arhitekturi najpoznatija je Gazi Husrev-begova. a poznato je i kao Musafirsko groblje. i 1545.II Kal Grandi. Pored vitke munare. Prema toj predaji. Abdi. djeluje monumentalno. da joj u Sarajevu nije bilo slične". Džamija Gazi Husrev-begovog intendanta Vekil-harač Mustafe. poznatija kao Hadžijska sagrađena je izmedu 1540. Iznad nje se nalazi jedan od najljepših dijelova starog Sarajeva Alifakovac. Sagradio je između 1536. došao je u ove krajeve zajedno sa Isa-begom Ishakovićem i u to vrijeme podigao svoju džamiju. njen osnivač šejh Magribija. Hadžijska. Sredstva koja su ulagana u izgradnju Sarajeva tokom XVI stoljeća bila su impozantna. koju je podigao sarajevski kadija Ahmed ef. Fadil-paša Šerifović. Tu su tokom pet stoljeća kopani sarajevske kadije. Srednje. česme. Poseban značaj u razvitku Sarajeva. i 1561. Jahja-pašina džamija na Čurčića brijegu. godine. godine Gazi Husrev-begov sekretar (divan katib) hadži Hajdar.

Skender-pašina. džamijskih zidova ili pak samostalno postavljene. stana za šejha i dvorišta. To su bile mahom skromne građevine koje su se sastojale od jedne prostorije za zajedničke obrede (simhana). Svjetlost u ove prostorije prodirala je kroz otvore na kupolama. Kao i druge ustanove prosvjetnog karaktera i biblioteke su izdržavane iz vakufskih sredstava. Učenici koji su pohađali medresu imali su besplatno stanovanje i hranu. koja su se održavala pored džamija i u tekijama. Pored ova dva postojali su još hamami Bali-bega na Bistriku. " Poslije džamija najljepši i najmonumentalniji objekti islamske arhitekture su hamami. doprinosili i ljepšem izgledu grada. Mehmed-paše na Kovačima. Uz džamije. Pored sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu je tokom XV i XVI stoljeća sagrađen i veliki broj komunalnih i privrednih objekata.Pored redovnih škola. Mehmed-bega Isabegovića. ponos pravednih Fejzur -rob joj reče hronostih: Stjecište dobrih. sebilja. jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku česme iz vrela neumrlosti. Gazi Husrev-beg. i jedini koji se sačuvao do danas Gazi Husrev-begov. U sobama za kupanje nalazila su se korita u koja je tekla topla i hladna voda iz zidova. Kasnije je prenesena u posebnu zgradu pored Careve džamije. u sastavu istoimene medrese. Sarajevo je dobilo prvi vodovod još sredinom XV stoljeća. medrese. prekriveni sa kupolama a imali su veoma lijepu unutrašnju dekoraciju. Nekada je imao dva odjeljenja: muško i žensko koja su bila iste veličine. Tako najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja XVI i početka XVII stoljeća Nerkesija pjeva o svome rodnom gradu: "Tu se čovjeku čini da može dugo živjeti. Gazi Husrev-begov Hanikah. godine Firuz-beg je sagradio jedan hamam na Baščaršiji koji je odavno propao a na njega nas danas sjeća samo. zatim prostorije za derviše. koji su pored toga što su grad opskrbljivali vodom. Svi su građeni od kamena. Prvi je podigao Isa-beg Ishaković neposredno uz Carevu džamiju. Turna derviša. Rustem-pašin hamam. Šeher Ćehajina. sarajevske česme svojom ljepotom i ambijentom u kojem su podizane u sjenci visokih stabala. zapovjednik boraca za vjeru. u kome se nalazio lijep vodoskok. Tu je bilo više manjih prostorija u kojima su se posjetioci pripremali za kupanje i odmarali poslije kupanja. Džandžu gaza i derviša Hadži-dede. predviđene za kupanje. Po svome renomeu i profesorima koji su u njoj predavali ova medresa je bila najpoznatija na zapadu Balkanskog poluostrva."Ovu građevinu podiže za one koji traže nauku A za ljubav Boga koji uslišava molbe. Skender -pašina. Među tim objektima dominiraju brojni mostovi čija je izgradnja bila uvjetovana razvojem komunikacija i raznih objekata na jednoj i drugoj obali rijeke. često sa uklesanim tarihom. šadrvana. Podaci iz deftera i vakufnama pokazuju da su knjige bile čest predmet uvakufljavanja. Ćumurija. jedan naziv male ulice Ćulhan. U XV i XVI stoljeću postojale su slijedeće tekije: Isabegova. skladno uklopljene u ambijent mahale opjevane su u mnogim pjesmama. godine. Narodna predaja kaže da je bolje sagraditi česmu nego džamiju. Grad je bio poznat i po velikom broju česama (krajem osmanske vladavine bilo ih je 156). Čobanija. Najveća prostorija bila je mejdan. a kratko vrijeme iza toga 1477. te Kemal-begova medresa. a koja se zvala kalpaluk. musafirhane. Iz prednje prostorije ulazilo se u drugu u kojoj je bila nešto viša temperatura. Ispred tih odjeljenja nalazio se predprostor natkriven velikom kupolom. . takođe presvođene kupolama. a znatno je proširen tokom XVI. Tekija Gaziler (boraca za vjeru). a to su ćuprija Isa-bega Ishakovića (Careva ćuprija). Latinska. iz koje se ulazilo u tri manje prostorije. Zidane od kamena sa kamenim koritima. U XVI stoljeću pored Husrev-begove podignute su još četiri medrese: Firuz-begova. prekrivena kupolom. Česme su građene kao zadužbine pojedinaca. dom savršenih ljudi". tekije i mektebe nastajale su biblioteke. od kojih je svakako najznačajnija Gazi Husrev-begova osnovana 1537. (On je) izvor dobročinstva. islamsko obrazovanje sticalo se i na javnim predavanjima.

Vinogradi. Uz česmu u avliji ili duž visokih zidova pružale su se ruže penjačice. zambaci. Sarajevo je bilo od onih gradova. Posebno su bili bogato uređeni enterijeri kuća. povrće i cvijeće. Lipe. Stambeni dio grada razvijao se po okolnim padinama. nego su se izvozili i u druge krajeve. Iza lipa ulica. Zlatareva bašča. svileni dušeci. odnosno esnafa. Mudželiti. Sarači. nego raznovrsne tkanine i ćilimi. drveća. Formirana sredinom XV stoljeća veoma se brzo razvijala i svoj najveći uspon dostigla je u drugoj polovini XVI stoljeća. Kazazi. te mnogobrojni predmeti od srebra i bakra izrađeni u dućanima sarajevskih kujundžija i kazandžija.. Na području sarajevske čaršije izgrađen je čitav niz trgovačkih objekata.. Podgaj . tako da su u jednoj ulici bili dućani samo jednog ili više srodnih zanata. Što se tiče čaršije ona je bila izgrađena do kraja XVI stoljeća. u kojima se uzgajalo raznovrsno voće. Aščiluk. nalazio se rezervoar sa toplom vodom. Kazazi. Kovači. Halači. daju čitavom gradu izgled krasnog vrta i nije čudo što ga zovu Damaskom Sjevera". pejgamberčići. Ta voda tekla je kroz mnoge bašče i avlije stvarajući prijatan ugođaj. toponima imaju nazive zelenila. Kuće utonule u zelenilo bašči i prostranih avlija. bejturan. Pri podizanju stambenih dijelova težilo se da se obezbjedi što više zelenila i svjetlosti. godine Katario Zeno zapisao da svaka kuća ima svoj vrt i čardak. putnicima. između bijele kaldrme rasli su ježići koji su avliji davali izgled najljepšeg bosanskog ćilima. stolovi od ebanovine. sabahčić i mnoge druge vrste cvijeća. organizovanih u jake cehovske organizacije . Pod trešnjom. nalaze se podaci o opremi stanova.. srmali jorgani. i na sokake". jastuci od brokata i atlasa. 0 brojnosti i ljepotama sarajevskih bašči pisali su mnogobrojni putopisci. Gdje god je bilo moguće kuće su građene na mjestima odakle se pružao bolji vidik i pokraj tekuće vode. velika ogledala. Kundurdžiluk. rezbareno drvo. koje u arhitektonskom pogledu nisu predstavljale vrijedna ostvarenje. Bazerdžani. Poslije kupanja ljudi su se odmarali i pili kahvu u ćošku koji se nalazio ispred prostorije zvane šadrvan. Nadlipe. idući od centra prema periferiji. Tamo gdje nije bilo tekuće vode. pristupalo se vještačkom navodnjavanju kao što je na primjer bilo prevođenje jednog rukavca Mošćanice preko Vratnika i Baščaršije. đacima pružali besplatno prenoćište i hranu. Babića bašča. od kojih su mnoge velike i lijepe. čestih na Levantu. kasumpaše. Tako je prolazeći ovuda 1550. Tom prijatnom enterijeru nije ljepotu i ugodnost stvarao namještaj koga i nije bilo mnogo. Nezaobilazni su u avlijama šimširi kao i raznovrsno cvijeće: šeboji.Iza sobe za kupanje. Hrastovi. Kazandžiluk. bile su veoma korisne jer su siromašnim. U mnogobrojnim dokumentima i zabilješkama putopisaca. Sedam šuma. hadžibeg. Cvijetna. Iza gaja ulica. katmeri. Iza bašča ulica. Podhrastovi. cvijeća: Behar. U toj čaršiji egzistiralo je 80 raznih vrsta zanata. Ti zanati bili su i topografski organizovani po vrstama zanata. Velika drveta. šekaici. podijeljen na čaršiju trgovački dio i mirne mahale za stanovanje. U sarajevskim baščama i avlijama obavezan je i jorgovan a često i igde.. Nadaleko čuveni proizvodi sarajevskih zanatlija zadovoljavali su potrebe ne samo Sarajlija. Najznačajniji . Spominje se zlatno i srebreno posuđe.esnafe. sve skupa 45 takvih ulica činilo je Sarajevsku čaršiju. Od korisnih i humanitarnih ustanova podizanih u Sarajevu najznačajnije su imareta i musafirhane. Malo je gradova u svijetu koji u nazivima ulica. Ispod oraha. Višnjik. činilo je ovaj grad jednim od najljepših u Bosni. U zapisima putnika namjernika za sarajevsko zelenilo se kaže da se "preliva preko zidova koje opasuju kuće. Iako male građevine. Karanfil mahala. a vrtovi su lijepi poput onih u Padovi. posebno bogatijih građana. Kujundžiluk. Dok jedan engleski putopisac kaže: "Ogroman broj stabala među kućama.

Poznati kameni han Tašlihan sagrađen je sredstvima Gazi Husrev-begovog vakufa. U Sarajevu je od 80-tih godina XVI stoljeća poslovala i moćna kolonija Mlečana i Firentinaca. Rustem-pašinog savremenika on je rođen u Sarajevu. Poseban impuls međunarodnoj trgovini davali su Dubrovčani. Jedan je od rijetkih hanova koji je sačuvan do danas . zadužbina velikog vezira i zeta sultana Sulejmana Veličanstvenog. Činjenica da su u Sarajevu podignuta tri bezistana govori kakav je to bio značajan trgovački centar. Drugi bezistan iz XVI stoljeća je Brusa bezistan. Pri gradnji bezistana i Tašlihana pored domaćih majstora učestvovali su i dubrovački. U njegovom dvorištu bio je veoma lijep sebilj sa više česmi. Ime mu datira od prve polovine XIX stoljeća po tadašnjem zakupniku Mustafaagi Moriću i njegovom sinu Ibrahimu. sidžili i razne dragocjenosti. Prognani sa Pirinejskog poluostrva 1492. toje tipičan trgovački objekat kakvi se grade u XVI stoljeću širom Osmanskog carstva. Oni su stanovali u kvartu Latinluku ili kako se u službenim dokumentima nazivao Frankluk mahala . tolerantan odnos osmanske države prema pripadnicima monoteističkih religija. Tašlihan i Morića han. podaci iz izvora. magaze i daire. a od otvaranja splitske skele i preko Splita. Bezistani su građeni samo po većim mjestima. te mnogobrojni dućani. jesu činjenice koje govore o procesu tog preobražaja. Značajnog udjela u trgovačkim poslovima imali su i Jevreji koji su se u Sarajevo doselili sredinom XVI stoljeća. Masovnost prihvatanja islama. U skladu sa islamskim principima sadržanim u Kur'anu časnom "Vama vaša a nama naša vjera" i "U vjeri ne . Sagrađen od kamena i prekriven sa dvije male i šest velikih kupola. naselili su se i u Osmanskom carstvu. godine. 8. Ovaj bezistan dobio je ime po svili iz Bruse koja se u njemu najviše prodavala. opasan nizom dućana. Prema svjedočenju Bernarda Navadera. a početkom XVII stoljeća stanovništvo Sarajeva bilo je gotovo u potpunosti muslimansko. Kolobara bio je veliki han sa četrdeset soba. koji su preko Dubrovnika i dolinom Neretve. Taj proces bio je najintenzivniji u XVI stoljeću. godine. Njihova uloga bila je posebno značajna u spoljnjoj trgovini. Nekada je Brusa bezistan imao i dva trezora u kojima su se čuvali esnafski defteri. koje je. Sarajevo je uglavnom naseljavalo domaće autohtono stanovništvo. Česti gosti ovoga hana bili su dubrovački trgovci.među njima su bezistani. koji je najvjerovatnije sagrađen krajem XVI stoljeća. Najznačajniji među njima su Kolobara.Franačka čaršija. Trgovački karavani. pored kojeg je na stubovima podignuta mala džamija. impozantna građevina uz koju je sagrađen i Tašlihan.restauriran je i služi kao poslovni i ugostiteljski objekat. Podaci iz osmanskih izvora. Ima ulaze na sve četiri strane a otvori za svjetlo se nalaze visoko na zidovima. Bilo je i stranaca ali u manjem broju. napravili veliki promet u poslovima na Balkanu. sačuvan vlastiti jezik. posebno deftera. natovareni raznovrsnom robom i sa istoka i sa zapada pristizali su u sarajevske hanove i karavansaraje. Ova dva objekta bila su povezana tako da su trgovci iz bezistana mogli direktno kontaktirati sa mletačkim i dubrovačkim trgovcima koji su odsjedali u Tašlihanu. Zadužbina Isa-bega Ishakovića. zatim hanovi i karavansaraji. porodice u kojima jedan ili više članova prihvataju islam dok drugi ostaju u svojoj vjeri. Sve je to nestalo u požaru 8. dok su na spratu bile uređene sobe za noćenje. 1879. Zbog toga što su bili povezani sa drugim jevrejskim naseobinama i pojedincima kako širom Osmanskog carstva tako i izvan njega. svjedočenja stranih putopisaca. trgovaca i poslovnih agenata velikih trgovačkih kuća. a mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Od tri sarajevska bezistana dva su se sačuvala do danas i služe kao trgovački objekti. posebno tokom XVI stoljeća prihvatalo islam. Gazi Husrevbegov. Bogatom Gazi Husrevbegovom vakufu pripadao je i Morića han. pokazuju da je proces prihvatanja islama u Sarajevu i njegovoj okolini tekao postepeno.

Bistrigija. o kome s oduševljenjem pišu mnogobrojni putopisci koji su ovuda prolazili.. kasnije Pašaluka. Vrativši se iz Carigrada gdje se školovao i gdje je stupio u derviški red nakšibendija. Dolazilo je do pobuna pa i u Sarajevu je početkom XVII stoljeća izbila pobuna uslijed samovolje muselima Kurda. Jedna od ličnosti koja se istakla medu uglednim ljudima u XVII stoljeću je Ibrahim ef. doba u kome su njegovi stanovnici. mostova. Česte promjene na položaju bosanskog beglerbega. To j e doba njegovog kulturnog procvata. On je uvakufio 86. Prema dokumentima sačuvanim u historijskom arhivu u Dubrovniku vidi se da već od 1607. Među rijetkim piscima umjetničke proze koji su pisali na arapskom jeziku treba spomenuti još i Ahmeda Šemsudina Sarajliju. biblioteka. prilagođavajući je ovim prostorima. izazivalo je nezadovoljstvo stanovništva. Sani Salih Bošnjak Potur. Vakufnama Hurema sina Balije iz 1602. prihvatanjem islama. Mehmed Ulamapašić Gajreti. Mnogi su se školovali i van granica Bosne. Među istaknutijim pjesnicima koji su rodom iz Sarajeva ili su stvarali u Sarajevu u ovom vremenu bili su Mustafa-paša Skenderpašić . Urbanom razvitku Sarajeva doprinijela je i činjenica što je ovaj grad od svog osnivanja pa do 1553. karavansaraja. U raj se pretvore bašče ružičnjaka sarajevskih. Tifli Čelebi.smije biti prisiljavanja" u Bosni se prihvata nova vjera islam. Vakif je odredio da se svake godine zasadi po deset stabala u njegovoj bašči što je svakako urađeno jer na ovome mjestu danas postoji lijep gaj. Izgrađeno je svega nekoliko značajnih vjerskih i objekata kulturnog značaja. Muhamed Karamusić Nihadi.. Djela naših stvaralaca. Hafiz Ahmed Jazidžizade. Parizu. Jer. kao i izbor tih lica koji su često i samovoljno uvodili neke namete. Jedna ulica na tom prostoru iznad Hrida asocira na tu vakifovu odredbu i nosi naziv Iza gaja. više medresa. sagradio je na Bistriku hanikah poseban tip medrese za izučavanje mistične filozofije. kada je podignuto preko 100 džamija. Od 1631. šest tekija. Cijelo XVI stoljeće bilo je doba općeg prosperiteta Sarajeva.. godine sadrži podatke o izgradnji mekteba u Hadži zade Hadži Ahmedovoj mahali. " Da se Sarajevo najintenzivnije razvijalo tokom XVI stoljeća. sedam hamama. nema više one izgradnje kakva je bila tokom zlatnog perioda Sarajeva. dvije kuće i jednu bašču za izdržavanje spomenutog mekteba u selu Donji Nešat (blizu Pala).. godine. a onda od početka XVII stoljeća bio administrativni centar Bosanskog sandžaka. godine bosanske paše borave u Sarajevu.400 akči. do 1664. ali se ipak ozbiljni starci i mladići sastaju u halvatima na razgovor Ali kad stigne doba proljeća i behara. Muhamed Nerkesi. Zahvaljujući brojnosti kulturno prosvjetnih ustanova tokom XV i XVI stoljeća u Sarajevu je bilo dosta obrazovanih i uglednih ljudi. koji su svojim naučnim doprinosom utjecali da Sarajevo bude vodeći kulturni centar Bosanskog sandžaka. posebno onih koji su pisali na arapskom. Jedna od najljepših pjesama napisanih o Sarajevu je pjesma Muhameda Nerkesija: "Na moju dušu je djelovala tuga što se rastajem sa Sarajevom ljutu mi je ranu načinio rastanak sa sarajevskim prijateljima U njemu čovjek izgleda da poživjeti može dugo Na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme. iako je Sarajevo i tokom XVII stoljeća veliki i napredan grad. što se svakako odrazilo i na razvitak Sarajeva. U junu te godine dubrovački poklisar Jacobus de Lucaris. U XVII stoljeću u cijelom Osmanskom carstvu počinje se osjećati kriza. godine bio je sarajevski muftija. pokazuje i podatak da je početkom XVII stoljeća bio izgrađen gotovo cijeli prostor koji je činio gradsku teritoriju sve do austrougarske okupacije. vode života. Kao filolog najpoznatiji u Sarajevu bio je Muhamed Musić Allamek. prihvatili i tekovine islamske kulture. Budimpešti. turskom i perzijskom nalaze se po mnogim bibliotekama u Istanbulu. dobio je uputstvo svoje vlade da .Suni. U zimskim danima studen steže grad. Beču. hanova.

da je se nagledati ne možeš . noseći uobičajene darove. Iz te godine sačuvan je najljepši opis sarajevske čaršije koji je dao vitez Henrik Blunt: "Na glavnom trgu i u pedeset ulica nakraj trga ima. punom fantastičnih šara.sačeka dolazak novog bosanskog paše u Sarajevu.000 trgovačkih i zanatskih dućana. Ima više česmi. koji su se uglavnom sastojali od svilenih tkanina. pa kroz cijelo XVII stoljeće dubrovački poklisari išli su bosanskom paši u Sarajevo. mlinova. šećera. Snabdjeveni kredencijalnim pismom. svijeća itd. da mi saopšti da se pripremim za poklonjenje. išli da mu se poklone. Tako su me dopratili do dvorišta saraja Njegove ekselencije. sa perjanicama na glavi i s posrebrenim štapovima u rukama. gdje mi je pripremljena audijencija. sa mnogim drugim sa svoga dvora. Atanasije Grgičević dalje piše da u gradu ima jedna velika kuća za Jevreje opasana velikim zidom. Na početku ovog špalira dočekala su me dva alaj-čauša. Sarajevski rabin godine 1634. " Mnogobrojni izvještaji Dubrovčana. prepune zlatnog nakita. šest ili sedam stotina dućana i zanatske radnje grupisane su strogo po cehovima oni ih zovu esnafi baš kao i u Zapadnoj Evropi i kao što je donedavno bilo i u engleskim velikim gradovima.. i o tom putovanju poslao svoj izvještaj njemačkom caru. U kožarskoj ulici koju zovu "Sarači" možeš vidjeti divne robe iz raznobojne kože i prekrasne konjske opreme.. Kada bi dobio odobrenje. "Devetog tekućeg.. a od 1612. je i pismo Marka Pucića. da me dignu od kuće i povedu u njegovu palaču" pisao je Pietro di Giorgio. posla njegova ekselencija svoga kapidžilar ćehaju. a njegova vojska i pratnja mnoge je zapanjila svojom "veličinom i gizdavošću". Pošto su mi se poklonili jedan od njih krenu ispred mene. koje on piše svojoj vladi poslije prijema kod tadašnjeg bosanskog beglerbega Sejdi Ahmed-paše. 115 džamija. Za Sarajevo kaže daje to velika varoš. ljepote kao u haremskih ljepotica iz arapskih i indijskih bajki.". a iz srebra izrađeni ukrasni predmeti svojom ornamentikom. Među njima ima tako krasnog. Naročito su me opčarali srebrom i zlatom vezene bezbrojne lule i lijepi išarani čibuci. Te godine kapelan katoličke župe u Sarajevu bio je fra Franjo Budimirović. sa onim ceremonijalom svojstvenim samo najvišim funkcionerima. južnog voća. kroz Sarajevo je prošao Splićanin Atanasije Grgičević. ne zaostaju nimalo za venecijanskim radovima ove vrste. posebno oni iz XVII stoljeća gotovo su jedina svjedočanstva ceremonijala na dvoru bosanskih namjesnika. Prema ovom putopiscu Sarajevo je tada imalo 15. Kada je stigao do paše ovaj ga je "s čitavim svojim dvorom." I nekoliko putopisaca koji su prolazili kroz Sarajevo tokom XVII stoljeća zapazili su da je pašin saraj lijepa i raskošna građevina. sukna. raznih poslastica. da bi londonske žene dale ne malo godina života za jedan ogrtač iz njega. ulazio bi u saraj. naoružanih arkebuzima sa fitiljima koje su držali u rukama. dočekao na nogama i posjeo pored sebe. raznim dokumentima koji su sačinjavali pri-vilegije tražio je audijenciju od pašinog ćehaje. i koju sam zatekao punu agalara. U jednoj podugoj ulici vidio sam dućane. bio je Samuel Baruh. divno obučena.. Proveli su me kroz veliki špalir poređanih sejmena i saridžija. i sa četrnaest čauša da me otprate od kuće do saraja u kome je boravio. poljubio ruku paši i predao mu poklone. gdje je sjedio paša. valjda. svečano opremljenog. Poznato je da su Dubrovčani pri-likom dolaska svakog novog namjesnika u Sarajevo. gdje su bili svi velikaši (tutti gli grandi di Bosina et di Herzegouina). okružen raznim velikodostojnicima. godine. . službenicima i izabranim građanima. Godine 1626. a približno poslije jednog časa uputi haračbašu sa osedlanim konjem. "U srijedu ujutro". ukrašenim bogatom opremom. među kojima 12. a odatle do sobe. Nedaleko su trgovine svakovrsnog krzna od šumskih zvijeri. Jedan od onih izvještaja koji pokazuju kakav je raskošan bio ceremonijal kod bosanskih namjesnika. Katoličkih kuća bilo je četrdeset. Njegova uprava u Bosni upamćena je i po tome što je njegov dvor blistao u svom sjaju.000 kuća. pisao je Marko Pucić. kroz koji teče jedna rijeka preko koje ima više lijepih kamenih mostova. a onda su ga "uz izvanrednu pompu" odveli do palače na jednom od najljepših pašinih konja. Dvor mu je bio uređen kao sultanov. poslao je Paša svog kapidžibašu.

osnivača poznate Hadži-Sinanove tekije u Sagrdžijama. Izgorjela je 1697. kao paučina tanku svilu s prekrasnim mustrama dobavljenu iz Male Azije. " Godine 1628. Kad uđeš u kafanu i ogledaš se za mjesto gdje ćeš sjesti. Iste godine kroz Sarajevo je prošao Pavle iz Rovinja. . Marka. ali nema onako fine robe. kao što su na pijaci Sv. stan za šejha. Dvadesetogodišnja borba oko Krita (Kandije). Godine 1640. Njegovo glavno djelo je Divan. te vidjeh da je lijepa palača. u Sarajevu se desio zemljotres i tom prilikom srušila se je munara Komatinove džamije. onda se ogleda desno i lijevo i pravo po gostima.ponekad dugi tri jarda. Kasnije odlazi u Sofiju gdje je pred Šejhom Muslihuddinom iz Užica stekao više obrazovanje. među kojima je najpoznatiji Šejh Hasan Kaimija. pa kad sjedne. godine i na njenom mjestu je podignuta nova koja je pripadala redu nakšibendija. Pored redovnih derviških obreda u tekiji se izučavao tesawuf. Između 1639. Zatim opet šutnja kao u katoličkih trapista. valja ti dobro paziti da ne zapneš za čibuke koje pušači. oca Mustafapaše silahdara sultana Murata IV (1623-1640). U jednoj turskoj kronici zabilježeno je da se Abaza-paša bio okomio na bogatog sarajevskog trgovca Hadži Sinanuddina Jusufa. Mustafa-paša je tekiju podigao na ime svoga oca Hadži Sinana u nekadašnjoj Sarač Alijinoj mahali izmedu 1638. " Godine 1644. u stvari je završetak vjekovnog napora Osmanlija da istočno Sredozemlje učine svojim jedinstvenim posjedom. koja je ujedno jedini značajniji objekat podignut u Sarajevu u XVII stoljeću. najprije pogleda i potraži mjesto gdje će sjesti. pa onda. U trgovinama tekstilom vidlo sam dobre engleske čohe i skupocjene i španske i venecijanske kadife. i 1645. gdje ima mnogo dućana. puno robe koja ide iz Mletaka u Carigrad. ali se zbog mnogog svijeta ne popesmo uz stepenice. Kada je 1645. može te skupo stati. malim stocem od abanosa. musafrhana. u kafani je tišina. Nalazila se na desnoj obali Miljacke. Tkanine za laganu žensku odjeću. Lijepo čuješ kako krklja tekućina u nargilama i kako vri kahva na žeravici. Pokazaše mi carinarnicu. "Razgledali smo jevrejsku čaršiju. mejdan odaja koju dijeli jedan hodnik od kahve odžaka. Prođosmo kroz sudijinu palaču. turskom i arapskom jeziku. u sarajevskoj čaršiji je izbio veliki požar i tom prilikom izgorjela je pravoslavna crkva. U svome ljetopisu poznati kroničar Sarajeva Mula Mustafa Bašeskija spominje da je u Hadži Sinanovoj tekiji bila i ludnica. kija ima više prostorija. izrekne pozdrav." I sam je osnivač jedne tekije u Sarajevu koja je pripadala redu Halvetija. niže mosta Ćumurija. Ako nogom staneš na čibuk. Nešto podalje vidimo kako žene oblače na noge čizme od crvene ili kao limun žute kože. Posebnu vrijednost u tekiji predstavljaju kaligrafski natpisi na zidovima ulaznog i dvorišnog dijela tekije. što odgovara prirodi zikra i života pripadnika reda kaderija: simhana. koja je nalik na manastirsko dvorište. Kad uniđe novi gost. ostao je zapamćen kao doba stalnih nemira. Preko stotinu očuvanih kaligrafskih natpisa po likovnoj vrijednosti spadaju medu najvrjednija umjetnička ostvarenja ove vrste kod nas. I koliko god je na čaršiji graja. puno denjkova robe. Iz njegovih zabilježaka se vidi da je Sarajevo stjecište trgovaca. sjedeći na oniskim jastucima. sarajevski župnik bio je fra Matija Benlić.. tekija je do danas sačuvala svoj prvobitni izgled. Vidjeh njegov kabinet sa lijepim pisaćim stolom.. Pokazaše mi begovu palaču. Razgledasmo kovačku i kujundžijsku uličicu. Iako je više puta stradala u požarima. Šejhovi i derviši Hadži Sinanove tekije i sami su bili pjesnici.. ili ga samo dirneš. U njoj bilo velikih ogledala. ali on " .pripada više žanru tekijske poezije jer su mu pjesme tesavufske ode Bogu i kadirljskom osnivaču Abdulkadiru Gejlaniju.. Rođen je u Sarajevu u prvoj polovici XVII stoljeća gdje se školovao. sve lijepo uređene. koji od ranije sjede u kafani. pošutjevši još minutu ili dvije. jer kvariš ćeif Sarajlije. čitala se i izučavala djela na perzijskom. Period njegove vladavine u Bosni. ispruže do nasred kafane. u Bosnu je za beglerbega došao Abaza Mehmedpaša. Bacismo letimičan pogled.

. koji dugo traju. " Iste godine o Sarajevu piše Quiclet: "Ima tu (u Sarajevu). Mletaka.. a jedan se po zvuku malih muklih bubnjeva okretao. Ima i vrlo lijepih tržnica. Ali ovaj bosanski kameni šeher Sarajevo je od svih ovih napredniji. Imaju obično dva stana: njihov i njihovih žena..godine izbio Kandijski rat. i tom prilikom stradala je cijela čaršija na desnoj obali Miljacke.. nego i kuga koja je harala u Sarajevu 1647. ali u razne satove. nema mesa ni povrća. obično čitavu zimu.. kao i ćilih konja. Budima i cijelog Prednjeg istoka. On dalje opisuje detaljno unutrašnjost kuća. zovu ih bezistani. "On je prilično velik. Ima vrlo lijepih šetališta i kamenih i drvenih. 1658. U nedjelju koja je u Turskoj pazarni dan. njegove posljedice osjećale su se i u Sarajevu.. neke vrste njihovih monaha. On ima mnoštvo džamija s olovnim krovom. nego li širi. ali sve su kasnorodne radi velike zime i snijega. dovodili su stanovnike Sarajeva u veoma težak položaj. Vidjeli smo i tekije i manastire. ona je već raspolagala snažnim i vidljivim slojem trgovaca koji su mogli i htjeli da ispolje svoju posebnu volju. zatvorenih. "Ovaj grad Sarajevo je prijestolnica jednog od najvažnijih pašaluka". mnogo duži. kroz Sarajevo su prošla dva francuska putopisca i ostavili veoma zanimljive opise Sarajeva iz tog vremena: Poullet I Quiclet. Grad je pun vrtova. uzde i sapi bijahu nakićeni srebrenim ili pozlaćenim pločama. " "Ovdje ima dvadeset i šest hiljada bašča kao rajskih vrtova. Ne samo glad. kad se prođe polje Hajhat. Šehir saraj na obali rijeke Erdelja. Gotovo u svih konja grudi. koji ga je kako velebodrio.. godine. " Dvije godine kasnije. a idu po cijelom gradu zastrte kao da su maskirane. na koji dan žene idu onamo kao na procesiju. ljepši i življi. Ti su vrtovi krasni kao zemaljski raj (bagi irem).. koji u petak igrahu i moljahu Boga svojim jezikom. Iste te 1656. a osobito u četvrtak i petak. rijeka koja ondje protiče zove se Miljacka i ne nosi lađa. I okretali bi se a da ne padnu. dosta lijepih i dobro načinjenih mostova. u središtu one trgovačke mreže koja je bila razapeta između Ankone... piše Poullet. a svi su puni voćaka.. a u svakom stanu ima nekoliko soba opredijeljenih za noć i za dan ". Grad je ukrašen sa tri ili četiri hamama ili javna kupatila za oba spola. sada u zemlji Moskoviji. Svaka ima svoju česmu s poviše pisaka.. koje izgledaju kao ružičnjaci ili ograđene rajske bašče. 500 akči. bogata.." pisao je 1655. platno.. osobito jabuka. Ukrašeni su raznovrsnim .. Izgorjela je i Varoš sa Starom pravoslavnom crkvom kao i Latinluk sa katoličkom kapelom.. lijepo krzno i postave. kroz Sarajevo je prošao čuveni putopisac Evlija Čelebija i ostavio dragocjene zapise o ovom gradu: "Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: AK Saraj. bijelim velom . godine jedan mletački povjerenik iz Sarajeva. na kojoj se peru oni koji se nijesu umili kod kuće ili koje je poziv na molitvu zatekao na ulici. a sedam njih pokriveno je olovom. koža. Tabe-saraj između Perzije. vosak. U donjem i gornjem dijelu šehera teku bezgranične i bezbrojne žive vode. pa je udubljen prema sjeveru između dvije planine. naći je tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. bosanskog pašu ". velika.koji svakog popodneva izlaziše u pratnji od petnaest do šesnaest stotina konjanika. sto i jedna džamija ili mesdžid. koje se noću zatvaraju kao zemaljske palače. i druga roba i radovi iz zemlje. u Sarajevu je ponovo izbio požar. a sa svih strana ukrašen je mnogobrojnim baščama. po deset hiljada puta. Đurđistana i Degestana. Godine 1656. te 169 lijepih česama. Sarajevsku parohiju u to vrijeme opsluživao je jedan proto sa dva sveštenika. Tu se prodaje sukno (draps). Dvije godine iza toga pravoslavna opština je tražila da dobije ferman da obnovi crkvu i tom prilikom za njenu obnovu utrošeno je 64. a kroz svaku teče živa voda. "Umire se od gladi. godine u Sarajevo je stigao dubrovački poklisar Božo Prokulo na poklonjenje novom bosanskom paši Sulejman-paši i zapisao da je sarajevska čaršija ". način odijevanja stanovnika. isto tako lijepih ljudi. koji se svršava s turbetom. Vize-saraj u Rumeliji i drugi. " Godine 1660. te je malo kuća bez posebnog vrta. Veliki trg ili čaršija je čudo. svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka.

a svi su. onako otvoreno. kahva. Poslije kada obave molitvu. tako su. Kao što je čist njihov jezik. razne vrste tkanina. koje se prelijevaju kao mramor. " Esnafi u kojima su bile udružene sarajevske zanatlije bile su veoma moćne organizacije. pored ćehaje i ostalih funkcionera činili su i ugledniji majstori. posebno uvoznom gradovi Bosne i Hercegovine. kada je čaršija bila zatvorena čuvali su je posebni čuvari . Dubrovnik. nego samo od debelih greda. i ostavljajući novac. tešku po jednu oku. Od nje prave ukusne ćevape. Zatim ima izletište na Vrelu Bosne.pasvandžije. kao što su Istanbul. jigit. Izvozili su se koža. staro i mlado. riža. Sve su to bogobojažljivi ljudi. Kako su Dubrovnik i Mleci udaljeni od ovoga grada samo dva tri konaka. Split a kasnije i Trst.. kozmetici." Interesantne podatke Evlija Čelebija donosi i o stanovništvu Sarajeva: "Kako je ovdje klima prijatna. Sama čaršija je veoma privlačna i izgrađena po planu. Tu ima neka vrsta tako sočnog i ukrasnog crnog grožda da ga se čovjek ne može zasititi. a uvozilo se maslinovo ulje. Zanatlije su mogle otvarati dućane samo u čaršiji svoga esnafa npr. vosak. to se iz Zadra. Esnafi su se držali svojih statuta. pa se tu prodaju. Poljske i Češke. čauš. Čohadžijska (suknarska) čaršija i kazandžijski bazar su vrlo živi. gospoda i sirotinja istrajni u molitvi. Pored značajne uloge u privrednom životu grada. modi. mudželit u Mudželitima itd. Sarajevo je u XVII stoljeću i važan trgovački centar.. jer se svi stanovnici drže izreke: "Trudbenik je ljubimac Božiji". i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuduju. Bože". Ankona. kazandžija u Kazandžiluku. reknu: "Odazivam ti se.. Jedno izletište je Bašča Mevlevijske tekije na obali rijeke Miljacke. Oni su daleko od zavisti i mržnje. Venecija. Jezik im je blizak latinskom. oronuli i iznemogli. Noću. a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagrađena od tvrdog materijala nalazi se bezistan. Solun. Persije. a živih voda ima mnogo. sahtijan. Oni su imali svoju upravu. pa jedući i pijući uživaju. ljudi koji su prevalili prosječni život od sedamdeset godina. Svaki pojedini dio čaršije je natkriven isto kao čaršije u gradovima Halep i Brusa. Tu se može vrlo jeftino kupiti svakovrsne robe iz Indije. u koju su ulazili najugledniji članovi korporacije. Glavne ulice su čiste i pokaldrmisane. Po potrebi ćehaja je sazivao i esnafsku skupštinu na kojoj su pravo glasa imali samo majstori. Sa sve četiri strane šehera su planinski pašnjaci. što se naročito manifestovalo u nošnji. duhan.hladnjacima. te prolazeći kroz nju. Samo draže im je kad se kaže Bosanac ("Bosnevi"). ustabaša. . finih svilenih tkanina. bazenima i šadrvanima. Sarajevski trgovci održavali su žive trgovačke veze sa drugim trgovačkim centrima. Dobar dio čaršije bioje natkriven. Šibenika i Splita za dva dana doveze na komorskim konjima u ovaj grad bezgranično mnogo vrsta robe. Na čelu esnafa bio je ćehaja. zaista. " Narod se u ovim krajevima u pučkom govoru zovu Bošnjaci ("Bošnjak"). prema kojima su se tačno znali poslovi esnafa. Dućani u čaršiji bili su otvoreni po cijeli dan.. pamuk. Cak ima više hiljada starih i dugovječnih ljudi koji su bili i prošli. a uz njega važni funkcioneri bili su kalfabaša. Pa i kad u čaršiji brojeći novac. bajraktar. sarač u Saračima. Izuzetak su činili slabiji esnafi ili nekazanimanja koja su bila potrebna svakoj čaršiji. staklo (posebno iz Venecije). Zbog toga je stanovništvo krepko i zdravo. čistog ispravnog i nepomućenog vjerovanja. Sarajevska čaršija bila je centar odakle su se snabdijevali robom. samo što ti krovovi nisu građeni od tvrdog materijala. noževi i slično. skupocjenog sukna i . Iznad nje je izletište u Gaju male tekije. Arabije. Njih su plaćali zanatlije i trgovci. vraćaju se i nastavljaju posao u trgovini. " U sarajevskoj čaršiji egzistiralo je 80 raznih vrsta zanata organizovanih u jake cehovske organizacije. trgovci sarajevske čaršije bili su i posrednici u unošenju kulture u raznim vidovima i sa Istoka i sa Zapada. čuju poziv na molitvu (ezan). Odbor esnafa. Na obali te rijeke ljudi iz cijelog šeher Sarajeva koji znaju da uživaju razapnu manje i veće šatore te u mrežu love pastrmu. Evlija Čelebija kaže da je sarajevska čaršija slična onima u Brusi i Halepu: "U čaršiji ima u svemu hiljadu i osamdeset dućana koji su uzor ljepote. jatimice hrle u džamiju ne zatvorivši dućan. ljudi su u licu rumeni.

aprila 1665. ćiji proizvodi nalaze mjesto u crkvama i van Sarajeva. mostovima. Žubore li na sve strane potoci? Izviru li hladna vrela?! Pije li se rujno vino boje jorgovana? Je li zasjela vesela družina gospodski na cvjetnoj livadi? Da li uživaju? Kako li se zabavljaju? (prev. U XVII stoljeću porasla je i uloga domaćeg kršćanskog stanovništva u gradskoj privredi. Svuda prisutno obilježje historijskog kontinuiteta ovog grada je konfesionalna koegzistencija. Tako je Osman ef. godine Sarajevo se razvija unutar prostora obilježenog već na početku svog razvoja. Smjer daljnjeg širenja određen je novim granicama koje se . O. Mnogi od njih pisali su nadahnuti ljepotama Sarajeva. rođeni Sarajlija. lahore. Svoja djela ovdje su stvarali. Mušić) Austrougarski period Sarajevo u periodu austrougarske vladavine U najbližem susjedstvu. a zapadni dijelovi današnjeg grada razvijaju se intenzivnije tek krajem turskog perioda. kada se gradi vojna bolnica. Od XVI stoljeća pa sve do austrougarske okupacije 1878. Najdužu poemu o Sarajevu napisao je Ahmed Ćelebi. godine počeo padati snijeg. baščama. Administrativni i trgovački centar bila je Čaršija. Abdulkerim Bošnjak Samija. Na njihovim predmetima osjeća se snažan orijentalni utjecaj. o mom zavičaju. živopisnim mahalama. Mirija. crkve i sinagoga još od XVI stoljeća. Sukkerija Zekerija. Među zanatlijama posebno se ističu zlatari. Nerkesija. Mustafa Bošnjak Katibija. Mehmed Fevzija. u istočnom dijelu kotline. kako je? Šta je s mojim srcu dragim gradom? Je li sada poput raja Sarajevo ljepotica puno? Kako je to divno mjesto koje vidik obasjava! Kako da ga hvalim kad na svijetu malo mu je ravnih? Ne bih slagao da kažem da je drugi raj. Husejnbeg Alajbegović. Sarajevo je grad u kome nastaju divni primjeri ove književnosti.u širenju književnosti i sl. Sugalija zabilježio u svojoj Kronici. na udaljenosti od stotinjak metara i danas su aktivne džamije. Stanovnici grada Sarajeva imaju različite bogomolje. česmama. U XVII stoljeću nastaju najbolja djela divanske poezije i kod nas. Hasan Kaimija. Iste godine pala je i kiša kakva se nije zapamtila u mjesecu junu i poplavila Sarajevo. njegovim zelenilom. te padao tri dana i prouzrokovao poplavu. a zajedničke blagdane. Pored požara u Sarajevu su bile česte i poplave. prožet čežnjom za rodnim krajem: " Kazuj. da je 4. Napisao je za vrijeme svoga boravka u Carigradu. Pored Mostara.

te se i teritorijalna podjela grada Sarajeva zasnivala na ovom principu. Već i sam podatak da u Sarajevu do austrougarske okupacije 1878. Pitoreskna slika feudalnog grada u kome je hijerarhija arhitektonskog volumena davala sasvim logičnu i lako čitljivu strukturu unutarnjih odnosa. prostorno i funkcionalno povezanih sa posebno organiziranim poslovnim zonama.pomjeraju prema zapadu 1881. Uvođenjem kapitalističkih odnosa susret dvaju oprečnih civilizacija samo je naglasio ovaj kontrast. već više na sistem cjelokupnog življenja koji je kod zatečenog stanovništva direktno proistekao iz religije. Princip stroge razdvojenosti poslovne i stambenih zona kao i princip organizacije stambenih grupacija brzo je narušen promjenom društvenih odnosa. ali i strukture stanovništva grada. U arhitekturi XIX stoljeća očekivani konflikt dotadašnjih orijentalnih i dolazećih evropskih ideala možda baš zato nije bio drastično izražen. Urbani razvoj grada nije bio stihijan. . U tom prelaznom periodu ne nalazimo takva rješenja koja bi bila rezultat sprege improvizatorskog duha narodnog graditelja i akademski obrazovanog arhitekte. što je imalo presudan značaj u materijalizaciji urbanog tkiva. bez narušavanja općih karakteristika cjeline. Za rast bosanskih gradova od velikog značaja bila je institucija vakufa. Pokazano je osjećanje za osobenosti zatečene planske osnove na kojoj se i danas lako čita kronologija urbanog razvoja. proizašla je iz pravilne spoznaje lokalne filozofije građenja . ukazuje na veličinu promjena koje će bitno utjecati na buduću sliku grada. okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije 1878. godine nije postojao tip najamne kuće jer je svako imao svoju. kada se namjeravala tamo graditi opća zemaljska bolnica. godine i uvodi nova podjela na kotare kojih je bilo sedam. a prema sjeveru 1891. Mahale su bile prostorno zaokružene i definirane cjeline. a bogatstvo u različitosti. U periodu turske uprave urbana jedinica bila je mahala. godine predstavlja rekonstrukciju izvorne mreže. Regulacija se svodila na ispravke pojedinih elemenata. Planska osnova obodnih stambenih zona mahala. prema topografiji. tj. brzo je narušena velikim promjenama unutar sveukupnog koncepta grada. Ali. godine nastaju korjenite promjene koje će bitno izmijeniti sliku zatečenog. U turskom dobu stambene cjeline su obilježavale teritorij grada koji će se vremenom popunjavati. To se ne odnosi na religiozno-politički antagonizam. Urbana struktura grada iz turskog doba zasnivala se na principu organizacije stambenih grupacija . godine. Nepravilna. Vrijednost historijske jezgre grada Sarajeva upravo i jeste u njenom jedinstvu u smislu kontinuiteta.mahala. Odluka da se to učini u ono davno doba kad to nije bilo uobičajeno."vječno u prolaznom". Klasicističkog perioda u arhitekturi Sarajeva praktično nema. a njegov utjecaj samo se fragmentarno uočava na ponekim detaljima značajnijih objekata. tipično feudalnog grada. čak i najsiromašniji. postepeno formirana na najprirodniji način. a potom u postepenom opadanju. Ovakva teritorijalna organizacija ukida se 1883. urbana jedinica postaje stambena ulica. Vrijednost graditeljstva u Sarajevu bila je još od XVI stoljeća u stagnaciji. što je bilo sasvim suprotno evropskoj shemi koncentričnog razvoja.stranaca. a u austrougarskom. tipično srednjovjekovna osnova čaršije data regulacionim planom obnove izgorjelog dijela grada iz 1880. Svi veći objekti nastali poslije 60-ih godina XIX stoljeća djelo su graditelja . u suštini je ostala ista.

a minimalna ornamentacija samo ih podcrtava. Schuberta. Romantizam se osjeća u djelima brojnih sarajevskih graditelja. Bethovena. pa i simboličnim umjetničkim jezikom. potom daje informaciju o izvedenim djelima Mendelsohna. posebno na objektu Pozorišta iz 1881. počinje izgradnja oficirske kasine. Sliku novog poretka dat će upravo neorenesans. Štampa ovo navodi kao prvorazredan kulturni događaj Sarajeva. centralni rizalit. godine. godine. pješačke pukovnije dirigirao vojni kapelnik Franz Lehar. Zanimljivo je i to da je nekoliko godina orkestrom 50. a romantizam je posebno bio izražen u rješenju enterijera. Objekt se podiže na neizgrađenom prostoru na kome je bilo manje groblje. što se do novijeg vremena održalo kao tradicija u istom objektu i istoj sali. taj duh je nalazio rješenja koja se ne mogu analizirati u vremensko-stilskom kontekstu arhitekture romantizma drugih evropskih zemalja. dovršene i svečano otvorene već naredne godine. godine dograđena u visinu za jedan kat (arh. To je bilo središte društvenog života grada Sarajeva sve do kasnije izgradnje Društvenog doma. a potom su filharmonijski i drugi koncerti uvedeni kao redovni. prvi upravni objekti izvode se u neorenesansnom stilu. otvoren 1882. javna predavanja. vrlo vjerovatno otac čuvenog kompozitora Franza Lehara (1870-1948). Još 70-ih godina ta površina je otkupljena od austrougarskog generalnog konzulata za gradnju katoličke crkve. Jedan od prvih akademski koncipiranih objekata bio je hotel Europa. Ta zgrada danas ne postoji. glavnom gradu jedne nove pokrajine Austro-Ugarske monarhije. Vladina palača koju arhitekt Josip Vancaš projektira još u Beču. Zgrada je 1911. Jedan od značajnijih romantičarski koncipiranih objekata je zgrada Oficirske kasine koja dojam pokrenutosti i labilne ravnoteže postiže stepenovanjem arhitektonskih elemenata trijem. ali po naređenju poglavara vojvode Württenberga.Suprotno klasicističkim vertikalnim i horizontalnim podjelama strogo geometrizirane kubične mase. Ovdje su se održavale izložbe. Karlo Paržik). Arhitektura zgrade pokazuje veoma solidno akademsko obrazovanje njenog autora. ili iz jedne umjetničke epohe u drugu. Mozarta. a ujedno je to i prvi primjer čiste eklektike u Sarajevu. kao sinonim za pedantno prenošenje osobina stila iz jednog medija u drugi. Razvijan i podstican u evropskoj kulturi ekscentričnim nasljeđem. ima tipične odlike ranorenesansne firentinske palače sa "oplatom" pročelja izvedenog iz prepoznatljivih oblika palače Medici-Ricardi u Firenzi. On se prevashodno očituje u visokom stupnju akademske discipline izražene na javnim objektima. U Sarajevu. romantičarski duh mnogo je bliži slobodnoj improvizaciji oblika i složenijoj i dinamičnoj kompoziciji fasadne strukture. godine. a posebno na upravnim. a prvi koncert vojničke glazbe održan je već 1881. Delibesa i Halevya. krilni dijelovi. koji je i klasičan i univerzalan i simboličan. pa će to biti stilski izraz javnih objekata zemaljskog značaja. Uspostavljanje nove vlasti nad ovom pokrajinom trebalo je obilježiti univerzalnim. Uskoro je održan i drugi koncert na kome su nastupili solisti na klaviru i violini uz pratnju orkestra.. javlja se poslije austrougarske okupacije uvodeći strogi red u arhitekturu ovog perioda.. te je ponešto izgubila od prvobitne proporcije. Akademizam. neko vrijeme našeg sugrađana. To je uočljivo u ranim radovima Hans Niemeczeka. 1880. kome su prisustvovali Njihove Preuzvišenosti podmaršali baron Dahlen i Stransky i drugi vrhunski činovnici. To je prva.. stilski sasvim precizna neorenesansna građevina za koju je projekt najverovatnije rađen izvan Sarajeva. .

profesoru Akademije primijenjenih umjetnosti u Beču. bila izgradnja dovoljno velike i reprezentativne katedrale. godine. Rad u neuslovnim prostorijama trajao je sve do 1909. godine kao stambeno-poslovna dvokatnica sa centralnim dvorištem. februara 1888. godine 1897. U međuvremenu. Poslije 1878. Ova crkva. "Saaltheater". a od 1883."Vili prosvjete". Ministar Kallay se obratio građevinskom nadsavjetniku Friedrich v. godine. dimenzija 9x16 metara. Tražilo se rješenje na novoj lokaciji. Ministar Kallay je to smatrao prihvatljivim. te je prva briga nadbiskupa dr. godine u Beču. Gradilište je odabrano 1883. godine kada je zgrada useljena. godine. Carlo Paneka.I druga vladina palača iz 1895. Radovi na izgradnji objekta trajali su do 1913. Kao naučni zavod Muzej je osnovan 1885. kapaciteta 300 ljudi. a i sama projektirana katedrala činila se prevelikom i preskupom. kada je usvojen novi regulacioni plan zone Marindvor sa ucrtanom siluetom današnjeg objekta. Zgrada je izvedena u vidu izuzetno reprezentativnog ansambla sa četiri. Ferstel 1882. čiju je specijalnu školu upravo pohađao Josip pl. godine kada je u njoj ustoličen prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Zgrada Marijin Dvor (Marienhof) građena je etapno od 1885. Objekti katoličke crkve austrougarskog perioda imaju bogat repertoar primjene zapadnoevropskih stilova prošlosti. te austrijska vlada gradi privremenu crkvicu u čast sv. Po projektima Karla Paržika (Pa?ik). je tipična ranorenesansna palača sa oplatom od kvadarske rustike. I drugi sarajevski graditelji dali su djela u različitim stilskim varijacijama neorenesansa na drugim javnim objektima grada. ovaj monumentalni ansambl riješen u neorenesansnom duhu izvjesno je najznačajnije djelo arhitekte Karla Paržika. tzv. Po sveukupnim kvalitetima. Zgrada Zemaljskog muzeja je najviši domet arhitekte Karla Paržika. juna 1881. Schmidtu. terasama međusobno povezana paviljona. godine služila je kao župska crkva i katedrala. služba se obavljala u jednom obližnjem objektu. Izvedba je bila povjerena Hrvatskom narodnom kazalištu iz Zagreba. građena od drveta i čerpiča podignuta je u dvorištu Konaka. Za svo vrijeme austrougarske uprave to će prvenstveno biti "vereinshaus" ili "Herren club" ili "Clubhaus" sa salom u kojoj se mogu održavati pozorišne predstave. tj. januara 1899. godine predstavom "Medeja" Franza Grillparcera (1791-1872). do 1899. Schmidt ga preporučuje ministru uz obećanje pomoći pri projektiranju tako značajnog objekta kao što je katedrala. godine.Josipa Stadlera. Projekt crkve u romaničkom stilu za lokaciju u neposrednoj blizini tada postojeće Nove pravoslavne crkve izgradio je Heindrich V. koju podiže tvorničar građevinskog materijala August Braun i daje joj naziv po svojoj supruzi Mariji. Vancaš. Na toj lokaciji bilo je malo muslimansko groblje na kojemu austrijska vojska već 1881. te uputi Vancaša u Sarajevo da podnese prijedlog u vezi gradilišta i da se istovremeno raspita za građevinski program u vezi palače Zemaljske vlade koju je isto tako trebao projektirati. godine izgorio je župni stan i škola časnih sestara. arh. godine podiže oficirsku kasinu. a u sredini je lijepo uređena botanička bašča. a tokom iste. austrijskog dramatičara koji je spajao formalno naslijeđe austrijskog baroka i idejne elemente njemačke klasike. od obnove redovne crkvene hijerarhije bulom "Ex hac augusta" pape Leona XIII od 5. Josip Stadler. godine. Svečano otvorenje bilo je 2. Crkva je posvećena 1882. od 1879. posebno tadašnjem bosanskom ministru Kallayu za pomoć pri izgradnji ovog objekta. podiže se impozantna građevina tada nazvana Društveni dom. godine. Među takvim objektima je i palača Marindvor. a za publiku je bio otvoren l. ali je istovremeno taj stilski izraz bio prikladan da označi reprezentativnost stambenih palača. godine. a nadbiskup Stadler se obraćao Zemaljskoj vladi. Kako je Vancaš bio Hrvat. godine dolazi do značajnije promjene strukture stanovništva i naglog povećanja broja hrišćanskog življa. Vancaš je samostalno . Anti u blizini Starog Konaka. U velikom požaru 1879. Kršćansko stanovništvo se naglo povećavalo. do 1882. a počela je prologom Silvija Strahimira Kranjčevića .

Vancaš. a nova zgrada zavoda sv. a to se moglo ostvariti samo interpretacijom onog stila čije je etimološko porijeklo sasvim jasno. . godine. godine. obrazovan je posebni odbor za izgradnju katoličke crkve sv. nastala je vjerovatno u isto vrijeme. J. Blaža u Zagrebu. pripada ranoj gotici. Gradnja je počela osvećenjem kamena temeljca 1884. tj. u dvorištu nekadašnjeg Konaka građena kao privremeni objekt od drveta i ćerpića. Objekt je završen 1914. bit će bogat i plodan. Završena je i posvećena 1906. Stilski. dva četverougaona zvonika odgovaraju bočnim lađama. što je bila i odlika isusovačkih hramova. Nova školska zgrada podignuta je 1906/8. Na mjestu porušenog starog Konaka 1893-1896. godine. Vancašev budući opus u cjelini. Rimokatolička crkvica izgrađena 1882. Sestre "Kćeri Božje ljubavi" bile su treća među ženskim redovničkim družbama koje su u drugoj polovini XIX stoljeća došle u Bosnu. kada je osvećena i kapelica. Predavanja u školi počinju krajem 1883. što je zapravo preuzeta osnova Michelangelovog projekta crkve sv. Zvona su podignuta 1887. U arhitekturi Josipa Vancaša od 1900-e pa dalje. Antuna Padovanskog. Smještaju se na Banjskom Brijegu 1882.na lijevoj strani Štovatelji Majke Božje klanjaju se Mariji.. XIII st.izradio projekt za crkvu kojeg je Schmidt pregledao i odobrio uz neznatne preinake.. Oltari. Projekt nadbiskupskog sjemeništa on radi 1892. a 1904. godine. a pet manjih u istočnu. prečnika 1. a praktično je ugrađena između dva krila. godine. godine. kraljici neba. Autor projekta za ovu crkvu. po projektu arhitekte Josipa Vancaša. Neogotička crkvica sv. Čemaluša. a posebno rad na sakralnim objektima. izgrađen je franjevački samostan po projektu Carla Paneka u duhu neogotike. godine i to veliko zvono teško 2.. uz ovaj objekt. Na pročelju. a sličan je Notre Dame u Dijonu. godine. Oton Iveković je naslikao dvije velike freske sa likovima svetaca kojima je crkva posvećena. Riješena je u baroknom stilu kao trobrodna građevina. Crkva je završena 191l. Vinka. samog graditelja Vancaša. Petra u Rimu. Konfesionalna pripadnost tražila je isticanje kroz različitost. Kao i objekti burgundske gotike i ova građevina je tvrda i škrta u arhitektonskim ukrasima.. koje Vancaš radi gotovo istodobno. pjevalo uz pratnju orgulja. Rimokatolička crkva Presvjetlog Trojstva u Novom Sarajevu projektirana je u neoromaničkom stilu. a detaljni projekti oba krila zgrade zajedno sa crkvom potiču iz 1895. godine. Crkva Čirila i Metoda je posvećena 1896. donijeti izvana. rađeni su u stilu tirolskog baroka sa slikama zlatne pozadine. Oltarnu sliku Neokaljane i oko nje petnaest medaljona izradio je akademski slikar Oton Iveković. godine. kasnije radi i nacrt glavnog oltara u duhu kasnog renesansa. kada su postavljena zvona na tornju. srušen je jedan dio samostana da bi se na tom mjestu podigla nova katolička crkva posvećena Kraljici svete krunice (Majci Božjoj). a na desnoj Jedinstvo crkava. Objekt je završen i konsekriran 1889. Anastas Bocarić je ornamentalno obojio zidove. a Ivana Kobilca pravi dvije kompozicije u oltarskom prostoru . a 1910.578 kg. samo su sakralni objekti tretirani na historicistički način i to bez izuzetka. za dvadeset godina svog postojanja prilično je dotrajala. godine koje je obavio nadbiskup Josip Stadler. Josipa sagrađena je 188?. pri čemu je ovdašnje Muško pjevačko društvo pod upravom svog zborovođe.. Obje su u osnovi istokračni križ na čijem presjecištu je kupola. Oltar je posvećen caru i kralju Franz Josefu I. godine. Projektirani objekt je kapaciteta 1200 ljudi. Nacrte crkve u stilu cvjetne gotike izradio je Josip Vancaš. Sestre milosrdnice počinju graditi novu školsku zgradu u ulici . godine. Objekt crkve nosi neorenesansne odlike i svakako je ova bila predložak za njegove nacrte crkve sv. a temeljni kamen je blagoslovljen 1912. godine.69 m u zapadnu kulu. Njena unutrašnjost je pompezno i bogato dekorirana.

Njegova interpretacija puno je bliža istini od ranijeg "maurskog" stila koji je bio izraz pretjerane generalizacije "orijentalnog" i "islamskog". nove objekte nalazimo samo na bližoj periferij i grada Sarajeva. što je u suštini eklektički metod usmjeren ka generaliziranom izrazu orijentalne graditeljske baštine. a uglavnom se odnosi na održavanje i popravke postojećih. a hram je završen i osvećen 1902. Pravoslavna crkva u Sarajevu ima dugu tradiciju. po nacrtima Karla Paržika u romaničko-bizantijskom stilu kao centralna potkupolna građevina. Muslimansko stanovništvo za vrijeme austrougarske uprave ne gradi nove džamije u Sarajevu . godine. Njihova općina gradi sinagogu u Terezija ulici 1901. Ova se pojava može objasniti . godine. Već naredne godine ona je temeljito obnovljena. podiže nova zgrada za ulema-medžlis tačno u osovini postojeće džamije. a kasnijim rušenjem objekata ovog ansambla na tom prostoru se 1911. Arhitektonski i prostorno.Evangelistička crkva. Karla Paržika. Time uspostavlja blizak odnos postojeće crkve i susjedne građevine. Aškenazi dolaze u Sarajevo tek poslije 1878. Zato je i građevinska djelatnost u vezi sakralnih objekata slaba. Pa ipak. eklektički metod formiranja arhitektonskog izraza daje u Bosni interpretaciju jedne potpuno nove arhitektonske teme. Zanimljivo rješenje je nova zgrada mitropolije iz 1899. Taj hram je riješen kao kompaktna masa oblika paralelopipeda sa ugaonim kupolicama na visokim tamburima. Od dva sefardska hrama na ovom prostoru jedan je izgorio 1879. oštećena je i Careva džamija. Arhitekt Rudolf Tonnies daje neoromaničku elevaciju po uzoru na najpoznatije srpske bogomolje čime. godine. izgrađena je 1899.. godine. godine (otuda i naziv "austrougarski Jevreji"). a ulici. godine. godine. dosljedno izražava konfesionalnu pripadnost ove građevine. Projektant Karlo Paržik novim objektom interpretira duh zatečenih oblika osmanskoturske arhitekture. U ovom periodu sagrađen je i jedan manji hram na Mejtašu. Arhitektura eklektike dala je u Sarajevu brojna i kvalitetna ostvarenja. ali građenje novih crkava u samom gradu za vrijeme austrougarske uprave. Izbor pseudomaurskog stilskog izraza za jevrejski sakralni objekt nije slučajan. feudalno ustrojstvo je uzdrmano. Za Jevreje koji dolaze u Sarajevo u XVI stoljeću Sijavuš paša 1581. podiže nekoliko kuća oko četvrtastog dvorišta . Arkadama je spojena sa trijemom džamije formirajući dobro dimenzionirano unutarnje dvorište. ova dekoracija ukazuje na njihovo istočno porijeklo. Krilni dijelovi objekta dograđeni su oko 1911. Za vrijeme austrougarske uprave postojale su dvije bogoštovne općine: sefardska i aškenaska. To je bio tzv. a Općina ga obnavlja 1881. koji se smatra autorom objekta. U vrijeme pružanja otpora okupaciji 1879. ali to nije bilo ništa novo i originalno u odnosu na druge gradove Carstva. Interpretirani su evropski stilovi. godine. dodaje novo po duhu isto. Tokom izvedbe vršene su manje preinake od arh. ali formalno drugačije pročelje. godine neposredno uz objekt Nove pravoslavne crkve. jedina za vrijeme austrougarske uprave. "orijentalni slog". graditelj precizno oblikuje sam proces bogosluženja i ukazuje na njegova ishodišta. "maurska arhitektura" ili "pseudoorijentalni izraz".Velike Avlije u kojoj se gradi i prva sinagoga. daleko je ispod realnih mogućnosti srpskog življa. U ovom periodu. godine. a uvođenje kapitalističkih odnosa vodi osiromašenju lokalnog življa. a presvučen je plitkom pseudomaurskom dekorativnom plastikom. tada već formiranoj. kroz odabir stilskog izraza. a u skladu je sa ikonoklazmom same vjere. Ovdje graditelj daje uspješnu kombinaciju principa organizacije prostora bizantijske monumentalne arhitekture i romaničkih rješenja dekorativnih formi na glavnom pročelju.

Europocentrično obrazovanje graditelja razlog je pretjeranim uopćavanjima ideje "orijentalnog" ili "islamskog". u arhitekturi Sarajeva i Bosne u cjelini. onda je sasvim logičan pristup europskog graditelja koji lokalne teme pokušava da interpretira na nivou lokalnog misaonog sistema. Arhitektura je prvenstveno prostorni problem.isključivo kroz susret dviju kultura. a poznato je da je u potrazi za inspiracijom posjetio Kairo i Španiju. On daje osnovu u obliku istostraničnog trokuta na čijim se krajevima nalaze kružni tornjevi pokriveni lukovičastim kupolama. kojeg takvim definira samo određeno porijeklo odabranog dekora. Oni su zaista vjerovali da stvaraju lokalni "bosanski stil" i zato se Bosna uvijek predstavljala Europi ovom arhitekturom pseudoorijentalnog izraza. već i one sasvim skromne izvedbe. Tako nastaju objekti koji se već razlikuju od građevina historicizma. diskretne. Svojevremeno projekt nije bio prihvaćen. sličnih gabarita. ali su snažan učinak imale na stanovništvo već odgojeno na spoznajama takvih prostora i određenih tipova objekata svog nasljeđa. Gotovo istovremeno. odnosno sakralnog objekta. Za historičara umjetnosti. Po izmijenjenom projektu kojeg rade arhitekti Aleksander Wittek i Čiril M. što potiče još iz helenističke arhitekture. preuzeo neka gotova dekorativnoplastična rješenja. ili bar jasne asocijacije određenih namjera. pa se i njena analiza odnosi na njenu cjelovitu strukturu. A to je već naznaka buduće Moderne. godine. dekorativne forme su i dalje sasvim tačni citati. Tako je ostvaren tip svjetovnog hrama koji je prostorno sasvim čitljiv lokalnom stanovništvu kome je pojam hrama. počinje takvo čitanje i tumačenje arhitektonskog djela koje podrazumijeva podjednako njegovu formalnu pojavnost. a kasnije to postaje stvarna interpretacija lišena svakog kopiranja po odabranom uzoru. to sasvim razložno može biti djelo historicizma. semiotički jasni. odakle je. za onu arhitekturu koju popularno zovemo maurski stil. . ali izvjesno i zbog toga što je graditelj želio da i ovom objektu osigura izgled monumentalne potkupolne građevine. Takve interpretacije bile su suptilne.Vijećnice. Šerijatska sudačka škola sagrađena je 1887. prosudba o njegovoj vrijednosti oslanja se prije svega na analizu prostornih i sadržajnih kvaliteta cjelovitog sklopa. te se javljaju arhitektonske forme ne odviše bliske autohtonom karakteru. ali za arhitekturu. ali se u samom prostornom sklopu građevine formiraju prostori koji su u zatečenoj kulturi već postali sinonimi. godine po projektu Karla Paržika u bogatom pseudomaurskom dekorativnom maniru sa elementima i detaljima skupljenim iz raznih regionalnih škola islamske umjetnosti. što je na izvedbenom projektu očito. piramidalno gradiranih volumena. Rana ostvarenja tzv. Za to je istostranični trokut u osnovi bio idealna figura koja direktno ne vodi u imitaciju već postojećih. Praktično. ali i logiku prostornog razvoja same funkcije. Iveković. radi projekt drugog značajnijeg objekta u pseudomaurskom stilu . To pravilo se ne odnosi samo na monumentalne objekte. identičan slici centralnoprostorne potkupolne građevine. pa ako je eklekticizam naučna metoda koja u različitim misaonim sistemima odabire istini najbliže teze. U početku su to obično bili citati karakterističnih prostora ili sistema njihova razvoja ili njihove materijalizacije. pseudomauričkog sloga u Sarajevu. Pravila izbora određene dekoracije ostaju ista. već i razvoja enterijera po logici njegove funkcije. Ta arhitektura historicizma je krajem XIX i početkom XX stoljeća već razvila i usavršila umjetnički govor kanoniziranim i lako čitljivim plastičnim simbolima. Karlo Paržik godine 1891. Wittek je bio tipični eklektičar. nastaje današnja zgrada u istom stilu. smatramo čistim proizvodom filozofije historicizma. Ovakav tlocrtni oblik sigurno je uvjetovan oblikom parcele. Njihovo oblikovanje više nije problem eksterijera i njegovih značenja. Ovdje je značajno sasvim tačno opažanje da se koncept organizacije osmansko-turskih medresa zasniva na principu unutarnjeg dvorišta. dolazi i do takvih realizacija koje i nešto od prostornosti odabranog stila primjenjuju kao dodatnu naznaku. 1896.

A on dolazi kroz izraz novog i revolucionarnog secesionističkog pokreta. jer se već tu i prije pojave "Stila 1900-e" raskida sa starim načelima i oblicima. nije imao svoje stvarne korijene. Na prijelomu XIX i XX stoljeća kulturni razvoj Bosne i Hercegovine nije zaostajao u odnosu na druge pokrajine Monarhije. to je centralna potkupolna građevina koja bar po strukturi prostora uspostavlja dijalog sa monumentalnom osmansko-turskom arhitekturom. govori o uvjerenju tadašnjih graditelja da je to najmoderniji.Izmjene u odnosu na raniji projekt nisu bile suštinske naravi. obzirom da projekt razrađuje na osnovu već utvrđenih principa. pročeljima prvih objekata brzo se dolazi do tačnih saznanja o njenim regionalnim i stilskim karakteristikama. Po tome ga ne bi trebalo izdvajati iz konteksta arhitekture historicizma posljednje četvrtine XIX stoljeća. gotovo idealno. naročito u usporedbi sa istovremenim nacionalnim izrazima drugih zemalja. nosi u sebi klicu vjere u nove mogućnosti umjetničke misli. te od slobodno shvaćenih kombinacija elemenata na . ali ovaj vid eklektike pored toga što raskida sa akademizmom. a detaljno razrađen od Čirila M. otvorena i pripravna da usvoji sve što je aktuelno u svijetu umjetnosti.pojavom Moderne. godine. Historicizam koji se ovdje javlja u gotovo svim razvojnim oblicima. Jedino se sa sigurnošću može tvrditi da je besprijekorno tačan i siguran interpretator u granicama zadanog stila. Ona postaje dijelom srednjoeuropskog kulturnog kruga. te je teško procijeniti njegov stvarni doprinos konačnom rješenju. Možda je upravo izbor dekora i jedini Wittekov doprinos realizaciji ovog objekta koji je prostorno i kompoziciono definiran ranijim Paržikovim projektom. a istovremeno i autentičan stilski izraz ovog podneblja. Zastupljenost orijentalnog sloga u arhitekturi Sarajeva i predstavljanje Bosne i Hercegovine svijetu kroz isticanje njene posebnosti. ono je samo okvir reprezentativno raspoređenim i bogato dekoriranim elementima islamske arhitekture. a brojni detalji su iz Alhambre. Iveković je na projektu bio više izvršilac no kreator. Ivekovića. Tako je stvorena idealna misaona podloga na kojoj se mogla graditi posebna regionalna varijanta secesionističke umjetnosti iz koje će proizaći formulacija tzv. Upravo zato pseudoorijentalni izraz ima značaj bitne karike za kontinuitet razvoja umjetničke misli u Bosni i Hercegovini. jer su produkt duha mjesta. Pa ipak. Brojni primjeri su dokaz da kriteriji za izbor pseudomaurskog stilskog izraza nisu isključivo nacionalni. rane Moderne. načelno ga prihvatio Wittek naglasivši ulogu trijema u smislu pripreme za doživljaj unutarnjeg prostora. od strogog akademizma do romantičarskih manifestacija baziranih na ideji tradicionalnog. a ne izraz nacionalnog prestiža. već regionalni. te je za razvoj umjetničke misli trebao samo mali podsticaj. Morfološko porijeklo dekorativno-plastičnih elemenata nije teško otkriti u spomenicima Kaira. Izrazito regionalni karakter pseudomaurskog stilskog izraza pokazat će se kao velika prednost u daljnjem razvoju umjetničke misli. Islamska umjetnost postaje predmetom ozbiljnih izučavanja. Ovakav koncept dao je još Paržik projektom iz 1891. Tek u sprezi sa antihistoricizmom secesije i njenim ?evolucionarnim metodama. . a Iveković je izvedbenim projektom i konačnom realizacijom ostvario onaj koncept prostora kojeg su Osmani baštinili iz bizantijske arhitekture. razvoj ideje regionalnog stila rezultirat će novim kvalitetom . Zapravo. a stilski neodređeno. "bosanskog stila" i dalje. ovdje se radi samo o prilagodavanju mase da primi odabrani dekor. Prostorno rješenje je univerzalno. Zato je i bio prihvaćen od svih konfesija pod uvjetom da je određenoj pojavi osiguravao najpreciznija značenja. Pseudoorijentalno graditeljstvo po svom postanku i metodi predstavlja romantizmom podstaknut poseban tok eklektičke arhitekture.

u centar interesovanja postavlja pejzaž i rješava ga u stilskom rasponu između plenerizma i secesije. a i u samom grafičkom rješenju časopisa uočavaju se secesionističkarješenja.Prve pojave secesionističke umjetnosti koje se mogu smatrati znakom bosanskohercegovačkog kulturnog razvoja uočavaju se već 1898. Paviljon ima vrijednost heraldičkog znaka sa jasnim atributima . djelu koje se nalazilo u protestantskoj crkvi. Ono što ovo djelo čini posebno zanimljivim je čvršće uporište u tradiciji. za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. a u svom posljednjem djelu u Sarajevu. prošli su kroz faze više ili manje obilježene simbolizmom i secesionističkim stilizacijama. Tada sarajevski arhitekt Carlo Panek. u potpunosti izražava duh secesionističke umjetnosti. biomorfna. a znatno vidljivije u samom eksterijeru. a novi Urbanov ornament samo je stilizacija već stiliziranog biomorfnog oblika. ali njihova djela imaju onu potrebnu duhovnu podlogu koja im određuje pripadnost sasvim određenoj kulturnoj sredini. istovremeno u slikarstvu i arhitekturi. Autori tih djela su stranci koji samo povremeno borave u Bosni. godina kada se po prvi put javljaju projekti i ostvarenja sa svim obilježjima novog umjetničkog pokreta. projektira paviljon Bosne i Hercegovine. "U Sarajevskom slikarskom klubu" kojeg osniva njemački slikar Ewald Arndt-Čeplin. žutog i zelenog. zmijolike linije. godine. floralna dekoracija i dinamika motiva. plošna. Baltazar Baumgartl. kome su pripadali i njegov brat V Leo Arndt i Bečlija Max Liebenwein. kada njen paviljon projektira bečki arhitekt Joseph Urban. Praktično. stilizirana. u vremenu od 1897. a ponajviše djelo Segantinija. Ona pokazuje veliki interes za folklorne motive. Sarajevski časopis Nada objavljuje crteže Maximilliana Liebenweina sa dominantnim motivima bosanskog genrea. islamska ornamentika. Njena djela u sarajevskoj sredini sklona su egzotici i simbolističkoj predstavi. svi bosanskohercegovački slikari koji su djelovali ili su se školovali s početka ovog stoljeća. a snažan crtež koji naglašava liniju i površinu umnogome je secesionistički. On stvara simboličan sklop graditeljskih oblika iz različitih perioda. visok stupanj identifikacije djela i onog što ono predstavlja. Umjetnost fin de sieclea odmah prihvataju lokalni slikari. a istovremeno morbidnim tonalitetima ružičastog. Secesionističke elemente nalazimo u stiliziranoj biomorfnoj ornamentici prizemnih dijelova eksterijera. Svoj prvi doticaj sa secesionističkom arhitekturom Bosna je imala već 1898. godine. Gabrijel Jurkić je najznačajniji predstavnik secesije u slikarstvu Bosne i Hercegovine kojemu je bila bliska njena simbolička atmosfera. rezultirala je takvim arhitektonskim hibridom koji bi mogao predstavljati bilo koju zemlju islamskog svijeta. sa namjerom da oslika karakteristične etape kulturnog razvoja zemlje. potom Bocklinove alegorije. Romantičarska vizija krajnje generaliziranog pogleda na islamsku umjetnost. Ali ono što je ovdje novo i neobično je asimetrija kompozicije i stilizacije ornamenta koji je izveden u skladu sa novim stremljenjima secesionističkog pokreta. godine umjetnički djeluje i Ivana Kobilca. ona po svemu nastoji doseći svoj uzor . utiču na razvoj domaćih slikara. već je kao takva antihistorijska. Djela Čeplina i Liebenweina koja su bila zahvaćena simbolizmom i secesijom. plavog. posebno njegovi planinski pejzaži.. a nisu preuzeti. do 1905. tj. Arhitektonski elementi samo su izvedeni iz islamske umjetnosti. ljubičastog.Puvis de Chavannea. u prefinjenim. fresci Krista na Maslinovoj gori iz 1905. godine prigodom jubilarne izložbe u Beču. Stvarnim početkom secesionističke arhitekture u Bosni i Hercegovini smatra se 1900. gdje dominiraju oblici islamske umjetnosti. Za evropskog arhitektu.

sudeći po karakteristikama modre boje potiče iz čuvene tvornice Miklos Zsolnaya iz Pečuha. Keramika sa cvijetnim motivima koja pokriva ravna gabla i zonu zida ispod vijenca. dominira pročeljem. a stakleni pokrov daje potpunu zenitalnu rasvjetu. gotovo baroknom. simbolima farmacije. što je bilo moguće ostvariti primjenom armiranog betona što je . svečan i dostojanstven arhitektonski izraz. Tema cvijeta i lista. pa do strukturalnog poimanja nove umjetnosti što je vodilo snažnoj redukciji ornamenta i takvih rješenja koja nagovještavaju Art Decco ili su po mnogo čemu rana Moderna. Na objektu Titova br. a što je osobito značajno.pripadanja mjestu kojeg predstavlja.11 iz 1903. Sasvim razložno. arh. Vancaševo poznavanje bečke secesije vidi se i u primjeni takvih dekorativnih elemenata koji su samo ovdje tipični. Tokom prvih osamnaest godina ovog stoljeća. uvjeren da će njegujući regionalni stil osloboditi se uopćenog historicizma i dosegnuti apsolutnu vrijednost graditeljstva. Grbolika forma na cvijetnoj podlozi ispunjava visinu kordonskog vijenca u širini donjeg centralnog otvora nedvojbeno govoreći o nekadašnjoj namjeni prizemlja. godine. Ovdje se prošlost dosljedno poštuje. Njena pozicija u gradskom tkivu nalagala je monumentalan. Secesiju. Šalter hala kao centralni prostor dimenzija 40x15 metara pokriven je rešetkastom željeznom konstrukcijom. a uvažavajući uvjete lokacije samo kompozicijom. Takav ornament je medaljon. Do sličnih rezultata doći će i onaj paralelni tok koji svoj razvoj zasniva na ideji tradicije. Ovdje su primijenjena sva napredna tehnička rješenja. od ranih rješenja koja više pokazuju razvoj dekorativnog stila do arhitektonskog. kao arhitektonsku pojavu možemo pratiti u Sarajevu od 1901. a kasnije će ta tema u njegovim djelima biti i dalje razvijana. Najvrijednija i najveća centralna dvorana na katu jasno je naznačena centralnim doksatom. a povezan sa željeznicom krakom pruge koja je ulazila u samo njeno unutarnje dvorište. Kneschaurecka iz 1913. ali ga on koristi bez ustezanja da pospješi semiološka značenja arhitekture objekta. godine kada je dovršena stambena zgrada Obala 22. Ugrađena dvokatnica u Ferhadija ulici br. Opremljen tada najsuvremenijim instalacijama kao što je centralno grijanje toplim zrakom. po projektu arhitekte Vancaša. secesionistička arhitektura u Sarajevu prošla je cjelokupan proces svog razvoja. daje adekvatan izraz tada veoma značajnom javnom objektu. Najreprezentativniji izraz secesionistička arhitektura u Sarajevu dosegla je objektom Pošte iz 1907. godine već dominira površina okvira nad punim zidom. Radovi u duhu mađarske secesije su malobrojni. 27 projektirana je 1902. a mašta dolazi do izražaja tek u slobodnom razvoju plošne biomorfne dekoracije koja je po duhu secesionistička. 80. pa su čak i elementi od kovanog željeza na kapiji izvedeni u oblicima kamilice. godine za apotekara Schlesingera i na njoj se u krajnjim osama pročelja pojavljuju veliki medaljoni sa likovima Eskulapa i Higije. ljekovitog bilja bez izuzetka. jednu novu funkciju njen graditelj realizira u tada aktualnom stilu. Među njima ističe se vila u Petrakijinoj ulici br. arhitekte Josipa Vancaša. ovaj poštanski objekt predstavlja cjelovitu arhitektonsku interpretaciju određene funkcije. ta dispozicija logično se projicira u rješenju pročelja. Time je plastičnost pročelja postala organski dio cjeline. stran antihistorijskom shvatanju nove umjetnosti. To je ugrađena jednokatnica sa osnovom koja se razvija oko centralnog kvadratičnog hola sa monumentalno postavljenim stepeništem. godine. ali je na takvim mjestima da je doživljavamo više kao neku vrstu orijentalne fantazije. Dominantan ornamentalni motiv je cvijet suncokreta kojeg Vancaš ovdje koristi iznad otvora kata.

To se očitovalo u donošenju odgovarajućih građevinskih propisa pa sve do snimanja tih spomenika. ukrašenim obiljem floralnih motiva. te podatna da se njome obogati vlastiti izraz bez bojazni da se uđe u neki novi eklektički odnos. tj. već samo na ovaj način.sasvim vidljivo po dimenzijama konstruktivnih elemenata. kojeg je do perfekcije u stilizaciji doveo slikar Carlos Schwabe. ljubičica koje su za simboliste cvijet Lezbosa. naglaska ugla kupolom i primjeni atike iz sasvim dekorativnih razloga. ponajviše u funkciji Atlanta koji izrasta iz zidne mase da pridrži doksat. Izgleda da tek nastajuća buržoazija još uvijek nije imala vremena da pati od "estetskih migrena" tumačeći suptilne poruke nekakve heraldike duševnih stanja. čak izrade regulacionog plana Baščaršije. bio samo jedan Bosanac. često i u polju parapeta. Na složenijim kompozicijama porodičnih grobnica obično pri uglovima kamenih ploha urezuju se stilizirane cvijetne forme sa ogradama oblikovanim u kovanom željezu. pretežno muško. Studije Ernsta Lichtblaua bilefsu analitička priprema neophodna za razvoj novih metoda oblikovanja bez direktnih praktičnih posljedica na razvoj arhitektonske misli. on daje teoretsku podlogu na kojoj će se već narednih godina graditi ideja o "bosanskom slogu". jedne od važnih tema ove škole koja se bazira na ideji o opleminjivanju samonikle arhitekture. Po svemu. ekscentrična. a cjelovito ljudsko tijelo. ovaj objekt stoji na kraju secesije ili na početku Moderne. Uloga bimorfnog dekorativnoplastičnog oblika u arhitekturi sarajevske secesije bila je velika. Mada bosanskohercegovačka arhitektura nije ostvarila neke direktne veze sa ovom školom. Studijama arhitekture Bosne i Hercegovinei projektima koji njenu baštinu kreativno interpretiraju. Od samog početka uočava se obilna primjena floralnih motiva. uz neznatne izuzetke produkt je utjecaja bečke kulturne sredine. Posebnost umjetničko-stilske veze sa tradicionalnim graditeljstvom na tlu Bosne i Hercegovine je u tome što klasično obrazovan evropski arhitekt svoje poimanje umjetničkog izraza i ne dovodi u vezu sa stilskom pojavom koja je produkt drugačije civilizacije. pa time i antihistorijska. ali ponajviše ima blještavog suncokreta i lista kestena. godine. ali su posredni utjecaji bili značajniji. a nastalim 1904. Najvrijedniji spomenik nadgrobne arhitekture u duhu secesionističke umjestnosti je spomenik Silviju Strahimiru Kranjčeviću na katoličkom groblju u Koševu. godine koje u originalu nije sačuvano. svojim graditeljskim nasljeđem Bosna je postala zanimljiva tek razvojem onog wagnerijanskog "genius loci". Završetak tako čestih lizena secesionističke arhitekture činili su maskeroni. Mogu se primijetiti karakteristični oblici cvijeta djevičanskog krina. Na nadgrobnim spomenicima utjecaj secesionističke forme ponajviše se ogleda u oblikovanju zaglavnog kamena u vidu eliptično zavrsene stele pri čemu se krajevi elipse spiralno užljebljuju sugerirajući volute. ovo djelo se oslanja na pravila arhitekture historicizma. Sarajlija Kurt Braun. ali u svemu tome nedostaje ona heraldika koju je ustanovio simbolizam. posredno. Za njega je inače stilski definirana osmansko-turska umjetnost izvan standardnih umjetničkih kriterija. Konstrukcija i primijenjeni materijali direktno su uvjetovali artikulaciju pročelja. što se često javlja na platnima Alfonsa Muche i nakitu Ren.perunike. koji . Premalo je primjera koji se zaista mogu "čitati" ili racionalno protumačiti. Predložak za spomenik bilo je Valdecovo ranije djelo "Sapeti Genij" iz 1898. Ali po općoj koncepciji masa. simetrićnosti pročelja. mada je među 191 upisanim studentom na Wagnerschule. orhideja čestih na vazama Emile Gallea. zatim omiljenog cvijeta "Stila 1900-e" . Laliquea. a to je već princip savremene arhitekture. ponekad glava Međuze ili Flore. Spomenik je rad kipara Rudolfa Valdeca koji uključen u tokove secesije upravo u ovom djelu unosi u naše kiparstvo simbol. Austrougarska uprava je od samih početaka svoje vlasti pokazala svestran interes i brigu za naše historijsko nasljeđe. Secesionistička arhitektura Sarajeva.

Prema tome. Izvjesno je da se graditelj prethodno upoznao sa osnovnim karakteristikama lokalne tradicionalne arhitekture koju apostrofira elementima pročelja. Pri tome je morfološka struktura područja kao i planska osnova u potpunosti ista. prepoznatljivi su lokalni gornjogradski motivi. u odnosu na ambijent ovaj zahvat je rekonstrukcija. a u regionalnom mjerilu to predstavlja konzervaciju tipološke odlike jednog od naših naselja. Zato nije bila rijetkost da se duh mjesta osjeti i na mnogim. katolička crkva. naglašen plitkim i punim trokutastim zabatom. te su kao takve bile dobra podloga za projekte.stalnost kroz promjenu. Tako početkom ovog stoljeća nastaju projekti savršeno prilagođeni regionalnoj arhitekturi.u ovom periodu nije bio dovršen. A to je motiv široke kapije stambene kuće. Od značajnijih objekata izgorjele su četiri džamije. ono se doživljava kao masivno. Tipično vertikalnu raščlanjenost sarajevske kuće na masivno prizemlje i lagani kat. a sve povezuje snažan potez strehe. Kompoziciju smiruje snažno isturena streha. rekonstrukciju ansambla. izgorjele su 304 kuće. Đulov han. Analizom pročelja doma "Napredak" iz 1913. ali i dalje moderni. godine. posjetio Bosnu kada je uradio veći broj skica koje su publicirane. u mjerilu grada to je restauracija njegove morfološke strukture. djelimično zbog simetrične kompozicije gdje je ulaz u aulu kino-sale smješten u srednju osu znatno niži. izrezane u zidnoj masi i obavezno natkrivene strehom. Uviđajući da je jedan od primarnih kriterija gradograditeljstva u osmansko-turskom periodu . tj. Taslihan. ali i time što su izlozi na dvije trećine svoje visine bili presječeni staklenim strehama. Austrougarska uprava je tada iskazala visok stupanj brige za kulturna dobra. Opća slika jednog orijentalnog grada sa izrazitom hijerarhijom i jasnim arhetipskim oblicima njegove morfološke strukture bila je dovoljno snažna da se nametne. U ravni katova dominiraju dva simetrično postavljena doksata. pri čemu elementarnu formu uklapa u moderne strukture koje postaju okvir tradicionalnim. arhitekte Dionisa Sunka. U velikom požaru na prostoru Baščaršije koji se dogodio 1879. Iako prizemlje ima velike otvore. Krovna kupola na osmerougaonom tamburu sa kružnim otvorima pokrivena je limom sa naglašenim . Ernst Lichtblau formu kreira već na osnovu površne percepcije lišene nebitnih arhitektonskih detalja. 434? dućana i 135 drugih objekata u 36 ulica. Jedan broj studenata teži da kroz funkcionalnu organizaciju kritički dosegne vrijednosti regionalne arhitekture. na zgradi Napretkovog doma njen graditelj Sunko sugerira kamenom oplatom sve do prozorske klupčice prvog kata čemu kontrastira glatke malterisane plohe olakšane velikim otvorima i razvijenim volumenima. Hanikah i sinagoga. Ti crteži. uočava se naglašen osjećaj za vrijeme i prostor u kome objekat nastaje. osobito ona koja su dokument kulturnog identiteta svakog naroda i odlučila se za postupak koji je u to doba bio revolucionaran. našli su sasvim razložnim da obnove ono što je u požaru nestalo u ime onog principa stalnosti. a nikako modelom u stvarnom mjerilu. Stalno prisutna ideja "genius loci" rezultirala je i različitim smjerovima Wagnerove škole. a mansardni krov biskupskog sjemeništa u Đakovu u tada sasvim suvremenim oblicima kasne secesije dat je samo zato da se ostvari prisniji stilski odnos sa postojećim biskupskim dvorom. a krov velike površine i nagiba završava kupola. lišeni sporednog likovnog efekta bile su male arhitektonske studije karakterističnih oblika. Na njegovom natječajnom radu za novu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu iz 1909. Njegova sklonost da arhitekturom izrazi duh mjesta očitovala se i u drugim sredinama. Najsuptilnije interpretacije našeg nasljeđa nalazimo kod Ernst Lichtblaua koji je izvjesno 1904. po svemu secesionističkim riješenim zgradama. godine. Zato i danas područje Baščaršije smatramo jednim značajnim fragmentom u kontinuitetu razvoj a grada. u periodu od II svjetskog rata do danas. Taj postupak će postati legitimnim metodom tek u periodu aktivne zaštite. godine. njemački konzulat. godine. Razlog za takvo opredjeljenje možemo naći i u visokom stupnju kulturne tolerancije i uvažavanja posebnosti historijskog razvoja raznih naroda.

Doksat je čest motiv u raznim arhitekturama.. Ovaj objekt je tokom čitave svoje historije bio jednim od središta kulturnog i javnog života grada Sarajeva. Na perspektivnoj skici zgrade"Napredak" objavljenoj u stručnim časopisima.. ali se njegova evolucija ne dešava. Onaj tipičan dojam napetog i dinamiziranog volumena kojeg smiruje snažno istaknuta streha bosanske stambene zgrade ovdje je sugeriran vještom modelacijom jedinstvene fasadne ravni. Još 1913. Sunko crta i susjedni objekt sa karakterističnim doksatom. Ona nema drugu funkciju osim dekorativne. građenoj 1910. brojne izložbe. Ovaj srednji dio uokviruju dva trostranična doksata završena kratkim stubovima na kojima leži limom pokrivena kupola što djeluje poput altane. Jedinstvenim rješenjem obuhvaćeno je prizemlje i I kat sa bogatim i dubokim reljefom u vještačkom kamenu. Samo u jednoj ravni uličnog pročelja ostvareni su karakteristični kompozicioni principi. imati snagu da tako dugo traje i daje dobre rezultate? I historicizam je ovdje imao dobra ostvarenja. analizirajući kompoziciju cjeline ne možemo se oteti dojmu da autor nastoji. pa čak ni u novije doba kada su citati legitiman postupak najsuvremenije arhitektonske misli. a kasnije je ovaj objekt udomio kazalište. te je poslužila kao izvrstan postament figuri "Croatia". a djelo su Roberta Frangeša Mihanovića. Široki ulični front ove stambene trokatne palače ritmiziran je sa devet prozorskih osa. kao djelo arhitekte Rudolfa Tönniesa ima izrazito horizontalnu podjelu svog pročelja. romantičarski. a otvori na njemu razdvojeni su samo uskim stubićima tako da ih doživljavamo kao kontinuiranu prozorsku traku. Široki poput talasa uskovitlani listovi predstavljaju okvire figurama između otvora I kata. godine. Po tome ova zgrada predstavlja jedan od najvrijednijih primjera prilagođavanja secesije lokalnom duhu pri čemu kreativnost ostaje nesputana. 2. naravno uvijek primjeren vremenu. Osam figura u prirodnoj veličini postavljene na konkavnu glatku pozadinu uokvirenu pozlaćenim astragalom daju likove ljudi Bosne i Hercegovine u narodnim nošnjama hrvatskog. uvijek obilježava najznačajniju stambenu prostoriju. kabare.mahale. srpskog i muslimanskog gradskog i seoskog stanovništva. "Salomova palača" nastala 1912. bez lažnih i romantičarskih ustupaka. Može li jedan umjetnički izraz začet spontano. ali se ovdje njegova interpretacija zaista oslanja na uzore zatečenog graditeljstva. izvedene kao prve secesionističke skulpture na arhitektonskom objektu u našem graditeljstvu.spojevima. a u jakom kontrastu je zona gornjih katova u glatkom malteru lišena jače dekorativne plastike. Zanimljivo je i to da zgradu ukrašavaju dva alegorijska kipa "Prosvjeta" I "Snaga" koja lankiraju srednju osovinu. Iako se radi o sasvim secesionističkom djelu. mada se ova u datoj projekciji ne može sagledati. godine. U suvremenoj umjetnosti Bosne i Hercegovine do danas se osjeća naglašeno kreativan odnos prema transponiranju vrijednosti nasljeđa. Početkom ovog stoljeća u Bosni se sasvim legitimno razvija historicizam u gotovo svim . Srednje tri. godine otvoreno je kino tada nazvano"Imperijal" sa predstavom-filmom "Stradanje Pompeja". uspostaviti dijalog sa duhom mjesta. predavanja . pa i uspijeva. I u ovoj arhitekturi on ima istu ulogu. poput kubeta monumentalnih osmansko-turskih građevina. Donji dio dvoetažnog masivnog plana nosi dubokorelje nu secesionističku dekoraciju. u donjoj zoni imaju široki. Izrazita odlika sarajevske secesije je transponiranje karakterističnih arhitektonskih elemenata već postojeće arhitekture kao i principa komponiranja arhitektonske cjeline. lučno zasvođen pasaž. tribine. Visok stupanj interpretacije duha tradicionalne stambene arhitekture uočava se na stambenoj dvokatnici u ulici Franjevačka br. a pozadinu sa prepoznatljivom strukturom stambene zone .

čiji su oblici u ovom kulturološkom milieu bili pozajmljeni. za stanovništvo obilježeno islamskom kulturom to je bila sasvim nova. istina važna odlika tradicionalnog graditeljstva. Ono što se u Bosni s početka ovog stoljeća smatralo nasljeđem. Uvjet za jedinstven. Nije bilo otvorenog opiranja općem napretku. a ne u smislu replike već viđenog. te ga zaista možemo smatrati pseudomorozom . već samo kulturna. Spenglerove teze o razvoju arapske kulture u ovom slučaju ne bi mogle biti doslovno preuzete. već joj se ono nameće. U svojim zvaničnim oblicima umjetnost Bosne i Hercegovine bila je usmjerena zapadnoevropskim tokovima. Kao autentičan izraz kulture određenog naroda u određenom vremenu. istina slikovite dekorativnosti. a bio prihvatljiv za sve. prilagodena uvjetima mjesta. on je historijski samo dokumentarno. u kome bi svi stanovnici našli identitet svoje duhovnosti. izgleda sasvim razložnim pitanje da li je ishitrena pojava importiranog evropskog historicizma u Bosni koja ga nije mogla prihvatiti. Zadržavši oblike života proizašle iz kulture i civilizacije islama. Mada se radilo o djelima provjerenih kvaliteta. i na sadržajima koji nemaju određenu historijsku podlogu. U osnovi kulturne historije čitavog čovječanstva je suradnja. Maurska arhitektura već po svojoj metodi formiranja arhitektonskog sklopa ograničavala se na monumentalne objekte tematski ograničenog programa. već težnja da se uklopi u kontekst mjesta što je samo jedna. time i mlada kultura. samo prividno oprečna svijeta. ali i to da su ga prihvatili. To svakako nije bio neki novi vid historicizma. Analogno iskustvima u oblasti filosofije. pa tako maurski slog gubi na arhitektonici u korist bespotrebne. Vrijeme do pojave evropske Moderne. To objašnjava gotovo istovremenu pojavu pseudomaurskog izraza koji svojim osvrtom na nasljeđe donekle dočarava povratak "staroj imovini". Zato će tek bosanski stil postati autentičan izraz jedne kulture koja je . to je bila još uvijek živa tradicija. ali na krivom mjestu. ali to nije bio izraz univerzalnog. stanovništvo je u većinskom broju bilo i dalje sklono određenoj tipologiji prostora. Ovaj graditeljsko-umjetnički izraz. Stilska pripadnost mu se ne može čvrsto definirati i odrediti. maurska arhitektura gotovo paralelno sa historicizmom. univerzalne i jednake za sve. ali posljedice su iste. zato se morao tražiti takav umjetnički izraz koji bi pomirio sve suprotnosti. ali bez grubih prekida sa kulturnom prošlošću. to zapravo i nije bilo. lokalnim i pomirljivim. Naznaku toga nalazimo već kod one secesije koja svoj izraz gradi na odlikama nasljeđa. tj. ovdje već postoji kulturološki de inirana sredina koja ne traži rješenje. nije značio nikakvu stilsku retardaciju već nastojanje da se daljnjim razvojem graditeljske tehnike ostvare forme koje nisu citati već kreativno izražene asocijacije na višestoljetno nasljeđe Bosne. trebalo je ispuniti nekim izrazom. Posljedica toga je njegova posebnost i pojavnost samo na tlu Bosne i Hercegovine. ali uz vještu interpretaciju nasljeđa u smislu pravilne artikulacije prostora koji su postali dijelom memorije njenih stanovnika i konačno secesija. po svojim uzorima prvo bečka. nastao početkom ovog stoljeća. ali je bila stalno prisutna težnja ka pomirenju želja i mogućnosti na način koji bi simbolizirao najbolja iskustva dva. općevažeći pogled na svijet koji bi rezultirao zajedničkim izrazom duhovnosti.u smislu pojave kristalizacije. Sve te pojave oslikavaju duhovnu preorjentaciju ka Zapadu. Historicizmu je nedostajao vitalitet u mjeri da to bude opće prihvaćena pojava od stanovništva u širem obimu.pojavnim oblicima. a onda više vezana za tradiciju. te ja za Bosnu to izvjesno njena rana Moderna. razvijali i osmišljavali najbolji i najškolovaniji graditelji ovog perioda. a pokazala je sasvim očekivano bogatstvo i raznolikost što je bio produkt dvaju kultura. nije se mogao ostvariti tako brzo. Regionalna posebnost uvjetovala je izraz "bosanski slog" ili "bosanski stil". historije i kulture.

a oslonjene isključivo na domaću tradiciju. Vancaš već na prijelazu stoljeća uočava da je orijentalna arapska arhitektura tuđinska. Od svih objekata koji su u doba autrougarske uprave nastali u Bosni. godine Vancaš radi više projekata zgrada u bosanskom stilu oslanjajući se na koncept osmanske gradske kuće pri čemu uspijeva uspostaviti kreativan dijalog sa nasljeđem. Po vlastitoj izjavi. Od 1909. prave realizacije oslobodene orijentalnih oblika. kao i drugi evropski pokreti rane Moderne. I u onim njegovim radovima koje svrstavamo u "mauričke". Iako secesija formalno odbija vezu sa historijskim.. ali istovremeno negira disciplinu elevacije takvog pročelja. već interpretacija određene i sasvim jasne arhitektonske teme.. Zato se jedino projekti i realizacije porodičnih i stambenih zgrada u njegovom graditeljstvu mogu prihvatiti kao bosanski stil. Osim likovne vrijednosti ovi crteži su imali i vrijednost dokumenta. Oblici građevina dovedeni su u logičnu .sistemu življenja. ali i praktično. u širem smislu shvaćenog proizvoda te kulture . To su bile prve anatomske studije lokalne arhitekture koje su graditeljima pomogle da preciznije definiraju primarne likovno-kompozicione odlike stare arhitekture. Njegovi kompozicioni elementi izvedeni su iz graditeljstva nasljeđa. te da se razlikuje od načina građenja koje je. Svoje biće i svoju definiciju ovaj stilski izraz jedne slojevite kulture ponovo je pronašao u kulturi islama. teoretski. Istovremeno. Samo na projektima pojedinačnih stambenih kuća on nalazi rješenja koja i osnovom i konačnim izgledom nose prepoznatljive crte domaće stambene arhitekture. a ne viđenog i prepoznatljivog. primjenjujući motive bosanskih divanhana.spoznala da nije mlada. Postojanje turskih. Pospišil teme bosanske tradicionalne arhitekture postavlja kao primarne. ali i korisnog crtanja starih objekata i ambijentalnih cjelina. Dobro se upoznavši sa tradiconalnim graditeljstvom. ali najčešće samo u ravni pročelja. što nije baš uvijek imalo logičku povezanost sa strukturom cjeline. muslimanskoj čitaonici u Sarajevu iz 1888. po njemu. Josip Pospišil svoj izraz gradi na površnom osloncu na secesiju. temom verande. jer takvog uzora u tradicionalnoj arhitekturi Bosne nije bilo. da bi ostvario osnovnu kompoziciju masa.. uvijek se prepoznaje neka tema lokalne arhitekture. Teži problem oblikovanja javljao se na većim zgradama kolektivnog stanovanja. I upravo na ovakvim temama Vancaš napušta doslovno transponiranje elemenata nasljeđa razvijajući kreativnost na bazi spoznajnog. pa čak i bizantskih motiva u ovom slogu po Vancašu nije razlog da isti ne ostanu domaći i narodni. naglašenom strehom. najbolje ideje bosanskog sloga. koja je spoznala vrijeme i mjesto svog postojanja da bi ga obilježila stilom koji je izraz kontinuiteta. ili tačnije isticanjem onih arhitektonskih elemenata čija ishodišta doslovno potiču iz naše tradicije. Arhitekt Josip Vancaš prvi je dao formulaciju "bosanski slog" vjerujući da postoji specijalni bosanski način građenja. To slikovito poimanje bosanskog stila izvjesno je posljedica tada popularnog. Slikovitost kompozicije bosanske kuće on gradi elementima doksata. u Bosni uistinski posebno. snažnim korpusom krova sa badžama. To je bio i najraniji primjer direktnog oslonca na tradiciju lokalnog graditelj stva i po prvi put to više nije samo aplikacija viđenog motiva. niti to hoće biti. Počeci razvoja arhitekture bosanskog stila obilježeni su prije svega insistiranjem na slikovitosti cjeline. nose oni koje je oblikovao Josip Vancaš. godine. taj stil je i aktualan. ostvario je Vancaš dogradnjom verande svom ranijem projektu. ili tačnije.

a da ova ne budu međusobno slična. već je gotovo sasvim lišeno dekorativnog znaka. Prema tome. vodi prema Jadranu i centralnom dijelu Mediterana. različite crkve. kultura i ideologija. Stilizirane glave . ali najviše zbog toga što je ta forma organizirana u jednom prostoru i vremenu. dolazi sasvim u drugi plan u odnosu na strukturalno oblikovanje cjeline. Još od svog osnivanja. Tada nosioci izražajnosti arhitektonskog djela postaju međusobni odnosi volumena i pojedinačnih elemenata. To je grad koji je u okviru različitih historijskih zbivanja stoljećima bio utočište i raskršće svjetova. Odatle se Sarajevo. Tip je vezan za oblik i način života jednog društva.vezu sa unutarnjim prostorima koji se iz takvog odnosa lako čitaju.konzole na koje se oslanja kordonski vijenac i koje poput kapitela krase međuprozorske stupce predstavljaju snažnu.-1945. materijala i konstrukcije.Beograd. Ono što je u njima tradicionalno. razvilo se Sarajevo kao jedna od najznačajnijih urbanih aglomeracija na Balkanu. 1918. već izvedeni iz tradicionalnog poimanja načina građenja. Ova djela pripadaju ranoj Moderni i po shvatanju da individualnost građevine svakako ovisi od forme. sredinom XV stoljeća. politički i kulturni centar jednog šireg geografskog i povijesno definiranog područja. prostor i vrijeme. Zagreb. godine dekorativnost u djelu češkog arhitekte Jana Kotere.-1945. Usporedbom razvoja Moderne u Bosni sa vremenski paralelnim tokovima u drugim srednjoevropskim zemljama. god. u interakciji različitih naroda. na historijskoj pozornici ovog dijela svijeta. Cetinje . Vancaševi oblici nisu preuzeti. Djelo. što neminovno reproducira i tradicionalni oblik. Mediterana i Srednje Evrope stoljećima idu jednom trasom koja dijagonalno presijeca Balkan po osovini Carigrad Beč. godine (zgrada Osiguravajućeg društva "Slavija"). Njegovo rješenje. istovremeno sa društveno-ekonomskim transformacijama. Sarajevo se razvija kao složen gradski organizam koji se svojim položajem i urbanom strukturom prirodno nameće kao ekonomski. Zato za ove zgrade s pravom možemo reći da po tipu pripadaju tradiciji. Beč-Peštu i Jeruzalem". nego i širim balkanskim i međukontinentalnim relacijama. Model je predmet koga treba ponoviti onakvim kakav jeste. historijski gledano. javlja kao grad sa posebnom ulogom i značajem. . ali konačni rezultati ne bi mogli izdržati poređenja. Na mjestu gdje tu trasu siječe put koji iz Srednje Evrope. Formulacija Moderne. Oko 1910. čak kubističku stilizaciju lika bosanskog seljaka. ali da nisu njeni modeli. tip je naprotiv predmet prema kome svako može zamišljati djela. a izrazito osjećanje za arhitektonsko oblikovanje očituje se u naglasku prostornih i površinskih vrijednosti ostvarenih jednostavnim planovima i profilacijama. jer tip ne znači sliku nečega što treba kopirati ili savršeno imitirati. U tom je smislu Sarajevo. samo je finale ovog procesa. sinagoge. dolinom Bosne i Neretve. koje u potpunosti ima odlike Moderne češki arhitekt Jan Kotera je realizirao u Sarajevu 1911. Geneza našeg razvoja Moderne zapravo je slika jednog procesa kulturnog i umjetničkog preobražaja orijentalnog civilizacijskog kruga u zapadni. imalo veliku ulogu ne samo u bosanskohercegovačkim. zapravo je tradicionalno poimanje logičke veze funkcije. stoljeća prirodno utkani u njegovu urbanu strukturu. "s putevima u Carigrad. Period 1918. Različiti civilizacijski i privredni tokovi između Bliskog Istoka. jer su im polazne pretpostavke proizašle iz pojma naslijeđa čak i civilizacijski oprečne. uočavaju se određene metodološke sličnosti. konfesionalne škole i drugi vjerski objekti koji su još od XVI. te je za Vancaša sasvim logično bilo da tip postane osnova nove arhitekture. već ideju koja će poslužiti kao pravilo modelu. Obje komponente. u sukobu kontinenata. O tome svjedoče brojne džamije. ovdje su apsolutno čitljive.

On je već 4. Protiv takve politike i takvih postupaka prvi se javno oglasio reisul-ulema Džemaludin Čaušević. Ovi su "nacionalni revolucionari" ustvari bili obični nadničari srbijanske vojne obavještajne službe. dok su se još u Sarajevu čuli srpsko-crnogorski topovi sa Romanije. dva dana pred objavu i početak rata. Istog dana se oglasio i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. odnosno Prvi svjetski rat. Istovremeno je. Pored reisa Čauševića. 24. sličnim su se apelima protiv progona Srba i uništavanja njihove imovine oglašavali i drugi bošnjački politički. Reis Čaušević je svoj apel proširio i kao "Proglas muslimanima" objavio u sarajevskom alhamiado listu "Jeni mishab" (Nova baklja). Uz pljačkaške akcije u Podrinju i istočnoj Hercegovini. vjerski i kulturni prvaci i radnici. Vjerovatno da bi se opravdale što su svojim propustima pri organiziranju nadvojvodine posjete dozvolile da se zločin dogodi. jula 1914. augusta povuku preko Drine nazad u Bosnu. gradske vlasti Sarajeva su čak prvog dana huškale neodgovorne elemente protiv Srba. Ratna dejstva na granici BiH i Srbije počela su prvom austrougarskom ofanzivom 12. srpske i crnogorske čete su izbile na Romaniju i doprle do prilaza Sarajevu. Sredinom septembra 1914. Ono je istovremeno predstavljalo i predstavlja jednu neuralgičnu tačku evropske. marširajući preko istočne Bosne prema Sarajevu. kao zločinom koji je "potresao svijet" i uveo ga prije vremena u odavno planirani sukob dva imperijalistička bloka. Odmah poslije ubistva Ferdinanda. u Sarajevu i nekim mjestima u unutrašnjosti zemlje došlo je do demonstracija protiv Srba.. koji se našao pobuđen da jednom okružnicom pozove narod i svećenstvo da "u općoj tuzi i bolu" ne narušavaju mir i red i ne nanose štetu "bližnjemu svome". kao djelo grupe nacionalističkih i šovinističkih srpskih omladinaca. mjesto međusobne razmjene dobara i iskustava. Nakon toga je došlo do sudskih progona i interniranja srpskog stanovništva. Već prvih dana izbijanja rata nastupila su u Sarajevu i cijeloj zemlji teška vremena. Njoj su se ubrzo pridružile crnogorske čete koje su upale u istočnu Hercegovinu. augusta 1914. Jozo Sunarić. do 30. srpska i crnogorska vojska su počinile i više zločina nad muslimanskim stanovništvom. stoljeća. pa i svjetske historije XX. dr. Serif Arnautović i Danilo Dimović su odmah posjetili zemaljskog poglavara Oscara Potioreka i tražili intervenciju kako bi se neredi i napadi na Srbe spriječili. General Potiorek je već 29. U obrazloženju ove odluke Zemaljska vlada je istakla da nije kriva za "nemile događaje" koji su snažno izbili kao neposredna reakcija na "žalosno zlodjelo". U četverodnevnoj bici na Ceru austrougarske jedinice su poražene i prisiljene da se 24. juna 1914.Sarajevo je kao grad stotinama godina bilo most saradnje između Istoka i Zapada. izvršio Gavrilo Princip. septembra naredbu kojom je ograničeno kretanje građana i zabranjen svaki ulazak i izlazak iz grada bez posebne vojne dozvole. uputio apel Bošnjacima savjetujući "svakom bratu muslimanu. jula 1914.jula 1914. pa je komanda sarajevskog garnizona izdala 18. Sarajevo je u svjetsku povijest ušlo jednim terorističkim aktom. Stanje je bilo kritično. posebno onog sa granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Prijeki sud u Sarajevu je ukinut već 26. Na Romaniji su od 18. oktobra vođene teške borbe za odbranu samog Sarajeva kao zemaljskog glavnog grada. sve dok se to moglo objaviti u nekim od sarajevskih novina koje su po kratkom policijskom postupku svakodnevno obustavljane i zabranjivane. Srpska vojska je odmah potom i sama prešla Drinu. pa su mnoge radnje i drugi objekti srpskih trgovaca i građana demolirani i opljačkani. Vlada je spremna pružiti pomoć svima koji su se zbog progona i pljački našli bez životnih sredstava. Ubistvo austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove supruge koje je 28. koje je službena historiografija decenijama slavila kao nekakav "nacionalno-revolucionarni" čin. da se kani zadirkivanja i izazivanja. a naročito da se prođe Bogu mrskog djela uništavanja imovine". Ugledni grarlanski političari i zastupnici Bosanskog sabora. . juna 1914. proglasio u Sarajevu prijeki sud.

Zbog općeg nereda i pravne nesigurnosti. gdje je razgovarao sa vodećim bosanskim političarima i vjerskim poglavarima i predstavnicima. osjetili oskudica i glad. Jozom Sunarićem. odnosno ubicama Franza Ferdinanda. postalo jasno da će Austro-Ugarska izgubiti rat. Korošec. suđenje "mladobosancima". Zato je u Sarajevu i drugim većim gradovima već od augusta 1914. nego i u ostalim dijelovima Monarhije. Vlasti su preduzimale i druge mjere. sastali su se 4. Najaktivniji na tom planu je dr. u BiH su se posljedice rata. koga je posjetio skupa sa dr. Mada daleko od velikih bojišta. što je bio slučaj ne samo u BiH. Najveći utisak na Korošeca je ostavio reisul-ulema Čaušević. posebno kada je Sarajevo u pitanju. konstituiran Glavni odbor Narodnog vijeća Slovenaca. a posebno u Istri i Dalmaciji. Prevrat i dolazak "srpske vlasti" u BiH su mnogi shvatili kao otvoreni poziv na pljačku. Jozo Sunarić i dr. rekvizicija). Samo dva dana kasnije. Tako su već 6. Reis je tom prilikom rekao. oktobra 1918. jer je Austrija bila striktno pravna država u kojoj se punoljetstvo sticalo sa navršene 24 godine. pa su od stanovništva uzimane razne stvari za vojne potrebe (tzv. Slomom Srbije i Crne Gore u oktobru 1915. Njihovim ulaskom nije spriječeno nasilje nad Bošnjacima kao muslimanima. Frontovi Prvog svjetskog rata pomjeraju se daleko od njenih granica. uspostavio intenzivne veze sa političarima u Zagrebu.održano od 12. kao pitanje stvaranja jedne jugoslavenske države. Prvih mjeseci 1917. vođa Slovenske ljudske stranke. U zemlji je zavedena ratna privreda. među kojima dominira jugoslavensko pitanje. Ubrzo po izbijanju rata 1914. u Sarajevu je kao zemaljskom glavnom gradu zamro svaki javni politički život. Anton Korošec. komandantom druge srpske armije. zaveden poseban režim snabdijevanja stanovništva životnim namirnicama (tzv. došao je u kratku posjetu Sarajevu dr. upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vijeća SHS za BiH. general Stjepan Sarkotić predao je u Sarajevu l. Tu je postignut sporazum da druga srpska armija uđe u BiH i preuzme brigu o javnoj sigurnosti i održavanju reda i mira. G. da se u zemlji osiguraju bar najnužnije namirnice. prve srpske jedinice ušle u Sarajevo. oktobra 1914. Početkom septembra 1918. Halid-beg Hrasnica. Sarajevu. koja je odmah preuzela "poslove zemaljske uprave". koji se zalagao za stvaranje jedne jugoslavenske države u okviru Monarhije njenim trijalističkim preuređenjem. Posljednji austrougarski zemaljski poglavar za BiH. do kojih je u tim prevratnim danima došlo u mnogim dijelovima zemlje. građanski političari u njenim južnoslavenskim pokrajinama se u ogromnoj većini opredjeljuju za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu jugoslavensku državu. Princip je kao i većina drugih učesnika u ubistvu Ferdinanda osuđen na 20 godina zatvora. Čaušević se istovremeno odlučno založio za saradnju svih Južnih Slavena i opću amnestiju. On je u tom smislu tokom 1917. novembra 1918. BiH se našla u pozadini. Smrtnu kaznu kao maloljetnik nije mogao dobiti. novembra 1918. do 28. novembra. posebno u gradovima. posebno u vezi sa raznim državnopravnim odnosima. kod Višegrada predstavnici Glavnog odbora SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanovićem. Hrvata i Srba za BiH. 3. dolazi do oživljavanja političkog života u Monarhiji. Uzimani su u prvom redu tegleća stoka i hrana. svuda osjećale. Kada je krajem ljeta 1918. novembra 1918. Za predsjednika Odbora je izabran ugledni sarajevski poduzimač Gligorije Jeftanović. pa su se uskoro u cijeloj zemlji. otimanje . u Sarajevu je 31. U procesu smjene vlasti do koje dolazi u svim južnoslavenskim pokrajinama AustroUgarske. te da mu je lično "dosta naše vlade i turske i njemačke". Glavni odbor je imenovao Narodnu vladu za BiH. aprovizacija). a za potpredsjednike dr. da će "odobriti svaki čin koji će našem narodu donijeti slobodu". ali brojni Bosanci mobilizirani u austrougarske regimente ginu i stradavaju po tim dalekim ratištima. prije svega u vidu masovne gladi.

ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim".637. u gradu Sarajevu su živjela 78. broj žitelja Sarajeva povećao za 27..630. u Sarajevu je živjelo 51. ali je još jedno duže vrijeme zadržala neke elemente i oblike svoje državnosti.964 duše. sa 18. 28. aprila iste godine. 160 grkokatolika. pa je Kraljevina Jugoslavija vjerovatno nastojala prikriti podatke o svom . godini. Za deset godina se broj muslimana u BiH "smanjio za 23. rimokatolika 21.500 Jevreja.317 duša živjelo u samom Sarajevu kao gradu. radi se o čovjeku koji je 1914. čime je Sarajevo izgubilo atribute zemaljskog glavnog grada i svedeno na sjedište sarajevske oblasti. kojoj su se oni "spremali služiti svom dušom". čime je i Sarajevo ostalo u statusu zemaljskog glavnog grada. o čemu su i u inostranstvo prodrli izvještaji.173 gradskih žitelja.474 muslimana. Iznoseći podatke o stradanjima muslimana "prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije". januara 1921.zemlje. Hrvata i Slovenaca l. marta 1931. kada je već bio u toku progon Jevreja u nacističkoj Njemačkoj i nekim drugim evropskim državama. februara 1924.919 stanovnika. Likvidacija Pokrajinske uprave za BiH pokazala se kao složen i kompliciran posao koji je potrajao skoro dvije godine. Zemaljska vlada je nastavila rad kao Pokrajinska uprava za BiH. Poslije donošenja Vidovdanskog ustava. pravoslavnih 18.. Ta se sarajevska oblast podudarala sa nekadašnjim sarajevskim okrugom. ili da mu u suprotnom uputi prijedlog za njegovo penzioniranje. 470 evangelika. Atanasija Šole. 29 ostalih i 16 bez konfesije ili nepoznato.19. progon i likvidaciju muslimana. Na ovo je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Svetozar Pribićević zahtijevao od predsjednika zemaljske vlade za BiH. od kojih šest u BiH. to su centralne vlasti u Beogradu počele požurivati likvidaciju Pokrajinske uprave. dok Jevreji u ovom popisu nisu posebno iskazani nego su ubrojani u ostale kojih je ukupno bilo 7.. štitio Srbe od progona. 7. U gradu se u tom periodu povećao čak i broj muslimana.372 i evangelika 534.317 pravoslavnih. da "smo mi ipak Slaveni. juna 1921. U narednih deset godina demografski rast u Sarajevu se usporava. Pošto je u aprilu 1922. bez obzira na stalno smanjivanje njihovih nadležnosti. Narodna vlada za BiH je poslije l. decembra 1918. Poslovi Pokrajinske uprave za BiH su konačno u cijelosti likvidirani 25. decembra 1918. donijet zakon kojim su u državi uspostavljene 33 oblasti. Položaj muslimana postao je neizdržljiv.. 16.. u narodu općenito smatrane kao vlade njegove uže historijske domovine. To nije odgovaralo intencijama režima da se u skladu sa odredbama Vidovdanskog ustava provede u državi potpuna unitarizacija i centralizacija cjelokupne uprave.173 u 1921.649. u kojem je. Ujedinjenjem. Od ukupnog broja 78. odnosno proglašenjem Kraljevstva Srba.214 stanovnika.242 rimokatolika. jer su Čauševićevi navodi tačni.173 stanovnika.474 u 1921. nastavila svoj rad kao Zemaljska vlada za BiH. živjelo 287. U tom ukupnom broju je prema vjerskoj strukturi u gradu bilo 22. od čega najmanje 7. Povećanje u odnosu na 1921. Prema posljednjem austrijskom popisu od 10. na 588. Od togaje 66. Pripadnika ostalih kršćanskih crkava bilo je 851. Vjersko-etnička struktura u gradu se nije znatnije izmijenila.137 u 1910. godinu je iznosilo 17. Rezultati popisa iz 1931. Tako je francuski novinar Charles Rivet prilikom boravka u Sarajevu februara 1919. razgovarao između ostalih i sa reisul-ulemom Cauševićem i taj je razgovor objavio u pariškom listu "Le temps" l. bez obzira na rat ili možda zahvaljujući upravo njemu. oktobra 1910. Oni bosanske muslimane smatraju "uljezima". prema prvom popisu stanovništva u Kraljevini SHS od 31. na 22. mada se muslimansko stanovništvo u BiH brojčano smanjilo od 612. BiH je ušla u sastav jedinstvene jugoslavenske države.7%.460 u 1910. Prema drugom i posljednjem popisu stanovništva Kraljevine Jugoslavije od 31. zaključio je Čaušević. Čaušević je naglasio.9%. objavljeni su tek 1938. da "diskretno" zatraži od Čauševića da demantira izjavu pariškom novinaru. cijeneći da je već krajnje vrijeme za dokidanje pokrajinskih vlada koje su. Šola je odgovorio da to nije moguće. muslimana je bilo 29.458 Jevreja. To znači da se za deset ?odina.

školovanih pretežno u Pragu. Najistaknutiji predstavnici Moderne u Sarajevu tog vremena bili su arhitekti Mate Baylon (Berza rada. Sarajevo postepeno gubi svojstva administrativno-političkog središta BiH. pošto u tom razdoblju nije bilo nikakvih velikih prirodnih ni socijalno-političkih kataklizmi. kao određene interpolacije u zatečenim stambenim i poslovnim blokovima. koji je pored ostalog projektirao Bolnicu "Jezero". Milan Zloković (Hipotekarna banka. izgrađena prema projektu češkog arhitekte Jana Kotjere. imalo 92. Pod pretpostavkom da je u razdoblju 1931-1941. pouzdano može procijeniti na preko 90. bez dubljeg traga u arhitekturi grada i njegovih prostora. pa se njena primjena svela na pojedinačne zgrade i gradnje. a poslije 1918. jedan paromlin i desetak ciglana. Moderna je u Sarajevu startovala relativno kasno. To znači da se stanovništvo Sarajeva 1941. kafane itd.jevrejskom stanovništvu. godine. Na račun Sarajeva forsirani su drugi gradovi u BiH. Nekadašnji blistavi zemaljski glavni grad sveden je šestojanuarskom diktaturom na provincijsko sjedište Drinske banovine. Tkaonica ćilima. danas "BH Press"). Stvarni prodor "Moderna" je doživjela tek od početka tridesetih godina kada jedna neformalna grupa arhitekata.148 stanovnika. ovaj je grad u tom pogledu potpuno zanemaren. danas Narodna banka) i dr. Helen Buldasar (zgrada Crvenog krsta. Glavni industrijski pogoni u gradu bili su Fabrika duhana. srednje škole. održana ista stopa demografskog rasta kao u prethodnom desetogodišnjem periodu. što je uglavnom podignuto još prije Prvog svjetskog rata.000 duša. U svakom slučaju rast nije mogao pasti ispod deset promila godišnje. Ni Austro-Ugarska nije u Sarajevu podigla neke velike industrijske pogone. Tvornica čarapa. Sarajevo je u razdoblju između dva svjetska rata privredno stagniralo.000 stanovnika. Odatle su nove gradnje predstavljale parcijalna rješenja. u opadanju. Javno kupatilo). U urbanom pogledu Sarajevo je u međuratnom razdoblju ostalo unutar gradskog atara izgrađenog i obilježenog maltama tokom austrougarske uprave. kao što su banke. onda bi Sarajevo pred rat. Ovi vatreni pobornici Moderne preuzeli su od 1930. Tako je u razdoblju između dva svjetska rata gradska privreda u osnovi počivala na zanatstvu. braća Reuf i Muhamed Kadić (vakufski neboder) i dr. Ovaj je objekat sa širokim horizontalnim prozorima i ravnim krovom postao jedan od karakterističnih simbola gradske arhitekture sve do sedamdesetih godina. suprotno od u publicistici uobičajene brojke od 70. Među najznačajnijim nosiocima Moderne bio je profesor Dušan Smiljanić. izgrađen u razdoblju 1882-1906. Kako grad nije dobio novi regulacioni plan. pa je bila najveći pogon u gradu. aprila 1941. to se u međuratnom periodu gradilo na principu slobodne konkurencije i zahtjeva tržišta. Poslije 1918. Pivara. vremenom se razvila velika Željeznička radionica koja je zapošljavala preko hiljadu radnika. kina. donosi u Sarajevo savremene ideje nastale u vodećim arhitektonskim centrima.. čija je gradnja dovršena 1938. Austrougarska uprava je postavila osnove regulacionog plana koje su između dva svjetska rata predstavljale okvir cjelokupne građevinske aktivnosti u gradu. štamparije. Sve do punog proboja "Moderne" gradskom arhitekturom su dominirali naslijeđeni uticaji akademizma i eklekticizma sa izvjesnim pokušajima neobizantskog stila koji su u Sarajevu donijeli beogradski arhitekti Aleksandar Deroko (pravoslavna crkva u Novom Sarajevu). Općenito se može reći da je graditeljstvo u Sarajevu poslije 1918. vodeću ulogu u izgradnji javnih gradskih objekata. godine. Prva građevina u stilu "Moderne" bila je zgrada banke "Slavija" na Obali (kasnije "Tanjug". trgovini i općenito robnom i novčanom prometu. kako obimom tako i kvalitetom u odnosu na prethodno austrijsko doba. Gradska štedionica). posebno Banja . Građene su pretežno višekatnice sa stanovima namijenjenim za iznajmljivanje imućnijim građanima.. bolnice. Uz sarajevski željeznički čvor.

Iste godine otvorena je Visoka islamska šerijatsko-teološka škola. glavnina njemačkih oklopnih divizija je iz Belgije. muslimani su u raznim krajevima BiH i Sandžaka bili izloženi masovnim četničkim napadima na njihove živote i imovinu. juna 1938. Brojni sarajevski građani muslimani su na svom skupu 12. neobično oko odjeka jednog revolverskog pucnja". Uz to su iznijeti podaci o stradanjima i progonima samih muslimana od strane četnika Draže Mihailovića. 6. usvojili i potpisali rezoluciju sličnog sadržaja. Marom Kurtović na čelu posjetila je dr. povlačili su se i u općoj pometnji i panici bježali iz Beograda prema Sarajevu. gdje je pred njemačkom silom početkom septembra 1870. Jevreja. U gradu je djelovalo više kulturnih. aprila 1941. kao rezultat političke nagodbe dr. i izrazila mu zahvalnost u ime srpskog građanstva i . Milanom Stojadinovićem. Sedamdeset godina kasnije. Sarajevo iz aprilskih dana 1941. sjedište rijaseta dekretom premjestio iz Sarajeva u Beograd.. "selo kao instinkt ostavljen da kržlja. odnosno sjedište reisul-uleme je vraćeno u Sarajevo tek poslije osam godina.. Poslije objavljivanja ove rezolucije jedna grupa sarajevskih Srba sa liječnicom dr.000 vojnika. te dio diplomatskog kora. Preko Sarajeva je vodila željeznička pruga od Slavonskog Broda do Metkovića. Iz Sarajeva su se kralj i vlada povukli prema Nikšiću. Sa druge strane. Sve to ipak nije moglo izbrisati utisak da je Sarajevo u to vrijeme bilo. šarolik svijet vezan uz politički i diplomatski establišment Kraljevine Jugoslavije. Time je Sarajevo izgubilo jednu od veoma značajnih atribucija glavnog grada i kulturno-političkog središta Bosne. prosvjetnih. brojnim novinama i periodičnim publikacijama. školskih i vjerskih institucija i udruženja. u bjekstvu i iščekivanju evakuacije. odakle su već 16. ustaške vlasti su odmah počele sa masovnim progonima i zatvaranjem Srba. Režim šestojanuarske diktature je ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u BiH. "bijelih Cigana" i svih antifašista bez obzira na vjersku i etničku pripadnost te njihovim deportiranjem u logore smrti. upravo preko Sedana prodrla u Francusku. Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske. Tako se tih aprilskih dana u gradu i njegovoj okolini stekao. Pored toga. ali im nije pružila nikakvu zaštitu od četničkih pokolja kojima su bili izloženi. Dva dana kasnije Jugoslovenska kraljevska vojska je kapitulirala. U tim okolnostima je u Sarajevu na skupštini Udruženja ilmije "El-Hidaje" 14.Luka koja je kao sjedište Vrbaske banovine zamišljena kao najistureniji srpskopravoslavni punkt prema neposrednom katoličkom Zagrebu. bosanske muslimane jednostrano proglasila Hrvatima "arijskog porijetla". Mehmeda Spahe. Asima Musakadića. a juna 1930. oktobra 1941. godine Sarajevo se našlo u središtu različitih i tragičnih ratnih zbivanja. kako jedanput reče Laurence Durell. NDH je posebnom "zakonskom odredbom" već 30. usvojena rezolucija u kojoj se javno osuđuju ustaški zločini i oni pojedinci među muslimanima koji su sudjelovali u njihovom vršenju. kao prva visokoškolska ustanova u Sarajevu i BiH. predsjednikom vlade Kraljevine Jugoslavije. kapitulirao Napoleon III sa preko 100. vlada i njene razne institucije. ponekad se naziva "jugoslavenskim Sedanom" analogno Sedanu na rijeci Meuse. aprila 1941. augusta 1941. niti se moglo zaobići kao geografski centar Jugoslavije. Od prvog dana rata. Aprilskim ratom i okupacijom 1941. sa relativno razvijenim književnim životom.. Već u ljeto 1941. Sarajevo se ni u šestojanuarskim okolnostima nije sasvim predavalo. predstojnika gradskog fizikata. vođe Jugoslavenske muslimanske organizacije sa dr. tada najveće jugoslavenske izvozno-uvozne luke. aprila 1941. Sarajevo se našlo u sastavu ustaške NDH. kralj. odletjeli u Atinu i dalje na Bliski istok pod britansku zaštitu. maja 1940. Rijaset. a faktički pod njemačkom okupacijom. koja je ponovo prisiljena na kapitulaciju.

od predstavnika svih muslimanskih društava i ustanova.000. na kojem je prerastao u Narodnu skupštinu BiH.6% žitelja Sarajeva. posebno onim iz Podrinja. Ilijaš. Otvaranje novih industrijskih pogona i drugih privrednih kapaciteta i otvaranje različitih obrazovnih. 7. god. U antifašističkoj borbi i ratu za oslobođenje zemlje 1941-1945.-1991. Centar.448 stanovnika. Novo Sarajevo. Novi Grad i Ilidža) živjelo 429. aprila sastao ZAVNOBiH na svoje treće zasjedanje. Predsjednik Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić. te 16 Crnogoraca. Sarajevo je od kraja ljeta 1941.049 stanovnika. godine na užem gradskom području Sarajeva. Od toga je na užem gradskom području (Stari Grad. od čega je bilo 412 Bošnjaka-muslimana. pretrpjelo ogromnu materijalnu štetu. izjave ili rezolucije sa srpske strane nikad nije došlo ni u Sarajevu niti drugdje u BiH. jedan Makedonac. 1427 Srba. O njihovom smještaju i prehrani brinuo se Odbor "Narodnog spasa" koji je odmah nakon drugog četničkog pokolja nad muslimanima Foče formiran u Sarajevu 26. Aprila 1991. godine na 1. koji su izbjegli od četničke zločinačke ruke. 106 Hrvata. Novo Sarajevo i Ilidža. položioje život 10. Prema prvom poslijeratnom popisu izvršenom 1948. Sve to znači da je u ratu 1941-45.9%. Vogošća. Tako je 1971.087 stanovnika. 1945.071 građanin Sarajeva je pao kao žrtva fašističkog terora.470. što znači da je skoro svaki osmi stanovnik Sarajeva stradao. uglavnom putem pljačkanja imovine njenih građana. a deset godina kasnije 448.-1991. bilo preplavljeno brojnim muslimanskim muhadžirima.961 građanin Sarajeva. Samo po osnovu fašističkog terora i genocida stradalo je 10. odnosno položio život u narodnooslobodilačkom ratu. Sarajevo ponovo dobija status glavnog grada BiH kao jedne od šest ravnopravnih federalnih jedinica u okviru Demokratske Federativne Jugoslavije. augusta 1942. koji se kao naibureis odlučno usprotivio potčinjavanju Islamske zajednice ustaškim vlastima. Od tada počinje ubrzani privredni. i pojavom Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP-a) sa komunistima na čelu. Odbor je postao centar muslimanske protivustaške opozicije i autonomističke politike čiji je cilj bio izdvajanje BiH iz sastava NDH. naučnih i kulturnih institucija dovodi do stalnog porasta stanovništva Sarajeva i njegovog prostornog širenja daleko preko starih gradskih međa i maltarnica. Izbijanjem antifašističkog ustanka u ljeto 1941. Samo 20 dana poslije oslobođenja. pet Slovenaca i 12 ostalih. Iznos te materijalne štete procijenjen je 1981. Sa oslobođenjem 6.672.519 žitelja. Hadžići i Trnovo) . Većina ili 9.stanovništva. uz napomenu da sada očekuje od njih da na isti ili neki sličan način uzmu u zaštitu muslimane od četnika. Među poginulim borcima u partizanskim redovima bilo je 1890 Sarajlija. godine grad već brojao 359. Od toga broja 1125 su poginuli u oružanim partizanskim jedinicama. Sa poginulim borcima taj se procenat penje na 12. aprila 1945. u Sarajevu se 26.092 Jevreja. Sarajevo postaje jedan od centara ilegalnog partizanskog rada i djelovanja. Doktor Musakadić je to sa odobravanjem saslušao. a na širem području grada (Pale.000 tadašnjih jugoslavenskih dinara. Istovremeno Sarajevo postaje stjecište različitih njemačkih i drugih obavještajnih službi kojima je u prvom redu bio cilj borba protiv NOPa čije se vodstvo sa glavninom oružanih jedinica nalazilo na teritoriji BiH. Period 1945. stanovništvo Sarajeva više nego desetkovano. U isto vrijeme Sarajevo je. živjelo je 111. u Sarajevu je živjelo 527. demografski i urbani razvoj Sarajeva. Do neke takve akcije. a 725 su kao ilegalni partizanski borci u gradu stradali u ustaškim i njemačkim zatvorima i logorima. koje se tada sastojalo od općina Centar.

obnove i revitalizacije. Mladen Gvozden.). Milan Medić. kompleks Filozofskog i Prirodno-matematskog fakulteta. kulturnih. Šaćir Omerović.). te izgradnjom malih i jeftinih stanova sa neophodnom urbanom infrastrukturom. Vladimir Dobrović. školskih i stambenih objekata. Državna (bivša Vojna) bolnica (1976-79. Kod javnih građevina vidljivi su uticaji različitih savremenih arhitektonskih stilova i pravaca.. 157.873 (6.preostalih 97. 56.). slično nekim drngim javnim objektima podizanim u to vrijeme. izgrađena u tadašnjem vladajućem stilu monumentalnog socijalističkog realizma.). Od početka šezdesetih godina je na potezu od Katedrale i Drvenije do Nedžarića. Najveći napor na građevinskom polju dostignut je u predolimpijskim godinama. U nacionalnoj strukturi stanovništva Sarajeva bilo je 1991. usvojen Generalni plan razvoja grada kojim je počelo njegovo rapidno širenje niz Sarajevsko polje. kao što su zgrada "Jugobanke" (1959. Studentski dom Nedžarići (1971. Porodilište (1977. Prve poslijeratne godine u Sarajevu su obilježene ubrzanom rekonstrukcijom i opravkom razorenih ulica i zgrada. među kojima su Živorad Janković. zgrada Radio-televizije (1972. pa je početkom sedamdesetih godina usvojen plan njene sanacije.470 (49. U to je vrijeme izgrađena i rekonstruirana većina sportskih i turističkih kapaciteta. zatim Socijalno (1960. 259.460 (10.). Čaršija je logikom svakodnevnog ekonomskog života preživjela taj prvi udarac i uspjela se održati. Odatle su u prvim poslijeratnim godinama neki njeni dijelovi naprečac porušeni.82%) Srba.).). Alija Serdarević. Tokom prvih poratnih godina usvojen je privremeni regulacioni plan. pravcem istok-zapad jugozapad prema Ilidži. s obje strane Miljacke podignuto više poslovnih.093% (3. Hotel "Bristol" (1973. U projektiranju ovih objekata ogledao se veći broj arhitekata. "Unioninvest" (1963). Bogdan Kurpijel. Sead Arnautović.62%) ostalih. Safet Gališić i dr. sa obrazloženjem da je "stara ekonomska nit prekinuta". Odmah po oslobodenju Gradski narodni odbor je donio odluku da se čaršija postepeno ruši. Mnogi objekti posebno stambene zgrade podizane su dobrovoljnim radom sarajevskih građana. koji je podignut 1949. Ahmed Kapidžić. kao jedan od najambicioznijih arhitektonskih i urbanističkih poduhvata u Sarajevu. Sticajem političkih okolnosti taj je stil već krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina napušten u korist funkcionalizma.). KSC Skenderija (1968). godine 34. Halid Muhasilović. te da takav zanatski i trgovački centar nema mjesta u modernom gradu i njegovom budućem razvoju. Tek nakon duže od dvije decenije sagledana je uloga stare čaršije u životu modernog grada. Taj je povratak najjasnije izražen u stambenom kompleksu na Džidžikovcu.143 (29. prema projektu braće Kadić.23%) Muslimana (Bošnjaka). Elektroprivreda (1978. zgrada .. danas UPI). kada je to bilo moguće. kojim je grad u samom svom centru dobio značajnu urbanističku dijagonalu u osi novopodignute željezničke stanice. revitalizirati tradicionalnu bosansku arhitekturu i bosansko građevinsko naslijede. Muzej revolucije (1966. Stambeno naselje Alipašino polje (1974-79.71%) Jugoslavena i 19. U međuvremenu je 1964. Srbislav Stojanović. Esad Daidžić. Zdravko Likić. Poseban je slučaj Baščaršije koja je u poslijeratnim godinama imala burnu sudbinu. vraćanjem kontinuitetu Moderne koji je ratom bio prekinut. "Energoinvest" (1982) itd. Namik Muftić.). Od kraja šezdesetih i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u arhitekturi grada je ipak preovladao pluralistički pristup i paviljonski način gradnje. Muhamed Jašarević.62%) Hrvata. Neki su arhitekti predvodeni profesorom Jurajom Neidhartom nastojali. kao što su drugi paviljon Studentskog doma Nedžarići.).377 stanovnika. Ivan Strauss. Kenan Šehović. Tržni centar "Hepok" (1978. zgrada bivšeg Republičkog izvršnog vijeća (vlada) i Republička skupština (1974-1982).). administrativnih. Lidumil Alikalfić. Dušan Đapo. Stanica je. Osman Morankić. posebno kod stambenih objekata. "Energoinvest" (1962.

god. Osnovni zadatak u toj obnovi grada nije samo obnova stambenih i javnih objekata i komunalne infrastrukture. Rat je uvijek u historiji bio značajan urbanistički faktor. Sarajevo se od aprila 1992. Istovremeno je u gradu registrirano 1741 trajnih invalida. od kojih 1598 djece. nego ujedinjavanje agresijom i zločinom "razbacanih krhotina ljudske ličnosti". pri čemu je najviše stradalo njegovo civilno stanovništvo lišeno vode. kako bi rekao Lewis Mumford. i sistematskom uništavanju od strane srpskog agresora. je neprocjenjiva. prije svega kroz razaranja stambenog fonda i uništenje kulturnog blaga i privrednih objekata i saobraćajnica. struje i zemnog gasa. od kojih su 356 djeca.514 civila. ali je ratom u svakom pogledu pretvoreno u "ugljenisani grad".-1995. posebno sa stanovišta ekologije i otkriva "žalosno nepoznavanje svih imperativa kulture".-1995. U istom periodu u gradu je na bolničkom liječenju bilo 19. Od početka agresije i opsade. pa do 31.381 dijete. Sarajevo se danas nalazi pred imperativom obnove. Ova ratna kataklizma može upravo biti takav faktor u obnovi Sarajeva. jula 1995. Agresijom na BiH. Grad se mora obnavljati tako da udovolji osnovnim ljudskim potrebama. hladnoće i nestalo 10. Tako je u Sarajevskom polju nastala jedna urbana gomila od betona. Stambeno naselje "Ciglane" itd. te praktično svih redovnih komunikacija i veza sa spoljnim svijetom. Zetra. Sarajevo se ustvari nekontrolirano širilo uništavanjem starog i intenzivnom gradnjom novog grada."Oslobođenja". Sarajevo je već prije agresije bilo postalo. umrlo od gladi.834 lica. To se posebno vidjelo tokom godina agresije i opsade Sarajeva. u Sarajevu je ubijeno. našlo pod opsadom i blokadom. Period 1991. bez jasnog arhitektonskog i urbanističkog koncepta i uz odsustvo određene ekološke svijesti i politike. 1991. "ugljeni grad". među kojima 3. Sportska dvorana Mojmilo. Cijela ta izgradnja predstavlja. Materijalna šteta koju je grad pretrpio tokom agresije i opsade. Samo na taj način Sarajevo će biti u stanju da se oslobodi hipoteke proistekle iz plemenske i nacionalističke tame i prožme duhom saradnje i stvarnih humanih ideala. Grad je tri i po godine bio izložen stalnoj artiljerijskoj i snajperskoj paljbi. aluminijuma i stakla. . To će biti moguće samo ako se "na čovjeka" bude gledalo "kao na Čovjeka".