Elementi Parsonsove teorije ideologije

NENAD FANUKO Filozofski fakultet u Rijeci Omladinska 14, Rijeka E-mail: nenad.fanuko@pu.hinet.hr UDK: 316.75:316.258 316.258 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 20. 11. 2002.

Parsonsa se standardno uzima kao najistaknutijeg predstavnika "teorije 0 zajedni/koj kulturi", koja se implicite razumije kao apologija dominantne ideologije. Vrijednosti, konsenzus, integracija, solidarnost neke su od kljucnih rijeci kojima se Parsonsa optuiuje za jednostran pog/ed na drustvo kao harmonicnu cjelinu. U strukturalno-funkcionalnoj [azi svoje teorije (u knjizi The Social System) Parsons govori 0 ideologiji 17(1 dva nacina: P'VO, sa stajalista sociologije znanja i kognitivnih manjkavosti ideologije, i drugo, u vezi s socijalnim funkcijama ideologije - usmjerenosti na integraciju kolekiiva, tako da je njegova pozicija izvorno 50cioloika a ne epistemoloska. Njegovo je shvacanje ideologije neutralno i inkluzivno. U razmatranju drustvene promjene Parsons ideologiju kriticki smjesta u konceptualni okvir povezan s Weberovom tezom 0 raciona/izaciji i Durkheimovom teorijom diferencijacije. Taj dinamicki meduodnos izmedu Durkheimove teorije solidarnosti i Weberove teorije racionalizacije i karizme pokazuje kako Parsons promatra ideologiju vrlo obuhvatno - kao integrativni i istodobno "remetilacki" [aktor u drustvenoj evoluciji. To se moze pokazati na dva koncepta iz kasnije faze Parsonsove teorije - na konceptima socijetalne zajednice i dediferencijacije. Ovdje se ideotogija jedanput pojavljuje kao integrativna i stabilizirajuca (u obliku vrijednosne generalizacije i inkluzije), a drugi pUI kao dinamizirajuci [aktor (kao vrijednosni fundamentalizam i Gemeinschaft}. Taj opci teorijski okvir potpuno je prikladan za razumijevanje procesa u suvremenim drustvima - primjerice recentnih nacionalistickih pokrera ili imigracijskog pitanja u visokorazvijenim driavama. Kljucne rijeCi: lDEOLOGIJA, SOC/OLOSKA SOLIDARNOST, DED/FERENCIJACIJA TEORI.IA, PARSONS, D/FUZNA

Prema uvrijezenu misljenju, Parsons je "najsistematskiji eksponent teorije 0 zajednickoj kulturi u modernoj sociologiji" (Abercrombie et al., 1980:52). Posavsi od problema poretka, on je pokusao objasniti drustvenu stabilnost na osnovi bliske meduovisnosti kulturnih obrazaca, procesa institucionalizacije i potreba licnosti. Bilo koje kriticko shvacanje drustva prepoznat ce u njegovom naglasavanju uloge zajednickih vrijednosti u integraciji drustvenog sistema genericki koncept ideologije. Osim u pogledu tcrnc, Parsons je nczaobilazan i s obzirom na opci teorijski okvir II kojem se tema ideologije promatra - to jest s obzirom na akcijsku i strukturalnu perspektivu u socioloskoj teoriji. Svojom prvom knjigom The Structure of Social Action Parsons je (1968) definirao polje i osnovne probleme opce socioloske teorije, te ponudio rjesenje. Dobar dio razvoja socioloske teorije nakon toga zasniva se na kritici njegovih rjesenja, ali rakoder i na novim pokusajima sinteze. Kolikogod bili u startu kriticni prema Parsonsu, novi pokusaji teorijske sinteze postaju sve blizi Parsonsovoj poziciji kako sami bivaju bolje razradeni, Dva se suprotna zakljucka mogu izvuci iz takvih konvergencija: iIi je Parsonsov pristup opcenito adekvatan, kao sto primjerice smatra Alexander (1987), tako da metateorijske razrade znace naprcdak opce socioloske teorije na Parsonsovom tragu - iIi, suprotno, svi pokusaji sinteze jednostavno reproduciraju iste probleme sto ih sadrzi Parsonsova pozicija, koji su iIi nerjesivi iIi nebitni (Holmwood, 1996). Da je Parsons vjecan, svjedoci i mnostvo kritika upucenih razlicitim aspektima njegova djela. Koncem 50-ih i tijekom 6O-ih goc1ina 20. stoljeca Parsonsa Sll kritizirali kao apstraktnog 137

Fanuko,

N .. Element!

Parsonsovc

Tconje ideologije

Revijn za sociologiju.

Vul XXXIII.

(20()2). No 3-4:

137-15H

i sterilnog teoreticara (Mills, 1964) iii konzervativca (Gouldner, 1970)1. Takozvana konfliktna teorija (Rex, 1961; Dahrendorf, 1959; 1968) optuzivala je Parsonsa za "utopijsku" sliku drustva integriranog vrijcdnosnim konsenzusom, zanemarivanjc konflikta i prinude u drustvu te nernogucnost objasnjenja socijalne promjene. Lockwoodova kritika Parsonsa (1964) donijela je jednu od najplodnijih teorijskih inovacija u sociologiji - razlikovanje sistemske i socijalnc intcgracije. Sezdesetc i sedamdcsete donijelc su kritiku Parsonsa sa stajalista oporavljenog marksizma s jedne strane, dok se s drugc strane pocela dogadati (dobrim dijelom kao protest protiv Parsonsovc sistematske teorijc) mikrorevolucija u socioloskoj teoriji - kao najpoznatije predstavnike rnozerno spomenuti Homansa, Garfinkela i Goffmana. Tijekom dva posljednja desetljeca dolazi do ozivljavanja i rehabilitacije njegove teorijske pozicije (Alexander, 1987; Luhmann, 1982; Mi.inch, 1987), kao i do promjene ideoloske etikete: sada je Parsons ne sarno liberal orijcntiran prema modernizaciji, nego stovisc postaje "ljevicarski humanist" i blizak socijaldemokraciji (Nielsen, 1991). Ideologija Buduci da je prakticki nernoguce ekonornicno prikazati Parsonsove teorijske konstrukcije unutar kojih bi se mogle potraziti implikacije 0 ulozi ideologije, ogranicit cu se na neka mjcsta u njegovim radovima u kojima se ideologija izrijekom sporninje-. Boudon (1989) smjesra Parsonsovo shvacanje ideologije u klasicna shvacanja, zasnovana na kriteriju istinitosti. Cini mi se da to nije posve tocno. Kao sto cerno uskoro podrobnije vidjeti, Parsons ideologije smjesta u evalutivna vjerovanja s odredenim funkcijama za kolektiv, pri cemu ta vjerovanja nuzno imaju i kognitivni sadrzaj, to jest istinita su (Parsons, 1951). Sa stajalista vee razvijene sheme AGIL, Parsons srnjesta ideologiju u podrucje sociologije znanja (Parsons, 1967a). Opca akcijska shema sastoji se od cetiri podsistema; to su kulturni sistem (L), socijalni sistem (I), sistem licnosti (G) i bihejvioralni organizam (A). Podrucje sociologije znanja odnosi se na meduzavisnost i interpenetraciju socijalnog i kulturnog sistema. Socijalni sistem jest aspekt akcije organiziran oko interakcije rnnostva individua. Njegova struktura sastoji se od obrazaca (patterning) odnosa medu pojedincima i rnoze se analizirati na cetiri razine opcenitosti: I) individue su u ulogama organizirane tako da cine 2) kolektive, a obojc je podlozno kontroli 3) normi (diferenciranih prema funkcijama uloga i kolektiva) i 4) vrijednosti kojc definiraju pozeljan tip sistema odnosa. Kulturni sis/em organiziran je oko obrazaca znacenja objekata i ekspresije tih zriacenja kroz simbole i znakove. "Struktura" kulture sastoji sc od obrazaca znacenja kao takvih, to jest "ideja", "formi" i slicno. Cetiri os novne strukturalne komponente kulturnih sistema jesu: I) obrasci empirijskih egzistencijalnih ideja, koji definiraju konceptualne sheme u kojima su cmpirijski objekti "spoznati" (cognized);
I Mills tako za Parsonsovu knjigu The Social System kazc kako sadrzi oko 50% praznog fraziranja, 40% opcih rnjcsta iz udzbcnika sociologije, a preostalih 10% moze se koristiti u ideoloskc svrhc. Gouldncr funkcionaliste, a Parsonsa posebicc, naziva "sarnpionima [champion: pobornik) poretka i cuvarima drusrvcnog reda", koji inzistiraju na "spiritualnirn" vrijednostima kao sto su mudrost, znanje, dobrota, suradnja, vjera u dobrotu boga, a to su sve "mirne" vrijednosti (Gouldner, 1970). Sloboda i jednakost, rnedutirn, nisu rnanje "spiritualnc", ali na njima funkeionalisti nc inzistiraju jer one mogu posluziti kao osnova zahtjeva za redistribuciju bogatstva i tako zaprijetiti postojcccm poretku drusrvcne stratifikacije. "Spiritualnc" vrijednosti, nastavlja Gouldner, imaju zanimljivu kvalitetu: covjck ih mozc imati sve vise a da nista ne oduzima drugim Ijudima; one se mogu doseci bez prijetnje postojecoj strukturi privilegija 1I drustvu. 1 Za vrlo dobar pregled razvoja Parsonsove teorije od voluntaristicke teorije akcije u The Structure of Social Action, preko razlii'itih verzija strukturalnog funkcionalizma do kibernetske teorije sistema v. Adriaansens (llJllU) i Alexander (1987). Za dobru kritiku Parsonsovih tcorijskih nedosljednosti v. Savage (1981). Za specificnu razradu Parsonsove kibernetske sheme v, Munch (1987). Za recentnije ozivljavanje in teresa za Parsonsa v. Robertson i Turner (1991).

138

b) ekspresivnu (prvcnstvo ekspresivnih simbola) i c) moralnu akciju (prvcnsrvo evalutivnih standarda). To su evalutivni simboli koji se prirnjenjuju na respective kognitivne. dok je s druge strane ona integrativni mehanizam za smanjenje tih napetosti. Napokon. iii. Parsonsovo shvacanje ideologije neutralno je i "ekurnenisticko": ideologija je povezana s Durkheimovom organskom solidarnoscu (u funkciji integracije i stabilnosti). U dinarnickorn smislu ideologija irna dvostruko znacenje s obzirom na proces strukturalne diferencijacije kao sredisnji proces u socijalnom sistemu: ona je s jedne strane posebna manifestacija napetosti uzrokovanih podjelom rada. Na osnovi orijentacije akcije . Put tri oblika sificirana jednosne prema definiciji ideologije odreden je preciznim definiranjem pojmova.: Element! Parsonsove Tcorijc idcologijc Rcvija za sociologiju. U Rjecniku psihoanalize predlaze se da se taj pojarn prevede na hrvatski kao zaposjedanje na osnovi Freudovc rijcci Besetzung. katekticke i evalutivne komponente organizirane u cjelinu. ali i s Weberovim konceptom karizme (kao reakcije na posljedice diferencijacije i momenta promjene). Moralna jc akcija "socioloska". nalazimo i kod Habermasa (1986). Jdeologija je smjestena na "tocki dodira" kulturnog i socijalnog sistema i najuze je povezana s vrijednostima. 1951) . i tu nastaje komplikacija. Te posljednje Parsons i Shils nazivaju jos i obrascima vrijednosnih orijentacija. imamo i trecu klasifikaciju orijentacija akcije: s obzirorn na prvensrvo iz prve klasifikacije irnarno a) instrumentalnu (prvcnstvo kognitivnih vjerovanja). sisteme ekspresivnih simbola (s katektickirn prvenstvom) i sisteme standarda vrijednosnih orijentacija (s evalutivnim prvenstvom).Fanuko.klasu tri tipa kulturnih obrazaca: sistemi vjerovanja.jest kognitivni standard. Parsonsu se cini da bi primarna funkcija ideologije bila iii to da zastiti stabilnost institucionaliziranih vrijednosti. No 3-4: 137-15R 2) obrasci ekspresivne simbolizacije koji definiraju "forme" i "stil" u kojima su objekti katektirani) i simbolicki predstavljeni. kriterij istinitosti . obrnuto. Vol XXXIII.dakle standardi vrijednosnih orijentacija dodatno se dijcli na tri tipa. i prema tome evalutivni simbol. ideologija ima istovjetne funkcije kao sto ih ima proces racionalizacije (u psiholoskorn smislu) za sistem licnosti (Parsons. 4 Istu formulaciju. Te su napetosti povezane s anomijom i ticu se neadekvatne definicije situacije. Nairne. To su: kognitivni.na osnovi kojeg ocjenjujemo istinitost iIi laznost tog vjcrovanja . zanimljivo. kao primjerice u slucaju revolucionarne ideologije. 3) obrasci evaluacije kroz koje su objekti vrednovani kao bolji iii losiji od drugih. ekspresivni simboli i sistemi vriorijentacije>. a ne nacini orijentacije same prema vanjskim objektima. 5 Slozena klasifikacija koju Parsons i Shils daju (1951) rnoze se ukratko ovako prikazati: svaki konkretan cin (akt) sadrfi kognitivnc. Kulturni sistemi simbola dijele se na tri tipa: sisteme ideja iii vjerovanja (s kognitivnim prvenstvom). Parsons smatra da je u razmatranju funkcije ideologije dobro promatrati najvise vrijednosti u drustvu kao zadanc. dakle hrvatski kateksa. Na nizoj razini opcenitosti. 1951:357)4. prosudivacki (appreciative) i moralni standardi. Buduci da je stabilnost tih vrijednosti opcenito uistinu vazna u socijalnom sisternu. normativnim idejama i evalutivnim simbolima. S druge strane.kognitivne. Oni se razlikuju od kognitivnih i ekspresivnih simbola u tome sto su oni nacini na koje se akter orijentira prema vlastitirn orijentacijama. za Parsonsa i Shilsa zariste je moralnih standarda na integraciji 139 . (2002). Parsons cathexis rabi u smislu vezivanja izvjesne psihicke energije za neki objekt. koje Parsons dijeli na egzi- J Parsons upotrebljava psihoanaliticki koncept cathexis. iii kroz koje mogu poprimiti emocionalno znacenje. Primjerice. Ovdje su nam najvazniji sistemi vjerovanja. Taj treci tip kulturnih simbola . Ideologija je u tom smislu mehanizam koji posreduje izmedu znanstvenih standarda i vrijednosti raznih neprofesionalnih grupa koje imaju interes za razlicita znanstvena polja. To je polaziste za analizu diferencijacije sistema sirnbola s obzirom na prvensrvo pojedine od tri komponente. te povezano sa polozajern znanosti u drustvu. karekticke i evalutivne probleme. Napokon. N. iii nacini orijentacije u i prema svijetu kojima su utemeljene "glavne pretpostavke" svih ostalih komponenata kulture. katekticke i evalutivne (Parsons i Shils. s obzirom na neuskladenosti u socijalnom sistemu. neko vjerovanje rnozc biti dio sistema kognitivnih simbola (dakle tipa iz prve klasifikaeije) a da ne bude nuzno dijelom sistema kognitivnih standarda (tipa iz druge klasifikacije). i 4) obrasci zasnivanja znacenja. da potkopa te vrijednosti. ideologija bi trebala olaksati prihvacanje (u sirern drustvu) znanstvenika i znanja sto ga proizvode. posebice na normativnoj razini koja posreduje izmedu vrijednosti s jedne i specificnih ciljeva kolektiva i uloga individua.

a problem predstavlja odrediri je Ii ispravno (u svjctlu normi sistema) poduzeti akciju Ciji sc ishod zna i zeli. dakle. to jest drustva iii supkolektiva drustva . sistem vjerovanja. Kombinacija neempirijskog i egzistencijalnog daje Iilozofiju (iIi neku protofilozofiju). Kombinacija empirijskog i egzistencijalnog daje znanost iii neki ekvivalent.ukljucujuci i pokret koji je devijantan u odnosu na glavnu kulturu drustva . Buduci da je znanost kulturno definiran fenomen. S takva polazista Parsons daje definiciju ideologije: Ideologija je. U cjelini. Sisteme vjcrovanja sad a se moze promatrati s obzirom na dvostruku klasifikaciju: s jedne strane s obzirom na empirijsku odnosno neempirijsku referencu. nairne. s obzirom na odnos egzistencijalnih razmatranja prema interesima pojedinca iIi kolektiva. Osim adekvatne spoznaje predmeta. Ideje iii vjerovanja zvat cerno empirijskima kada se odnose na prakticnu racionalnost. to ce proizvesti napetosti u odnosu izmedu njih. Moze sc. iIi navodna svojstva prirodnih objekata. U moralnoj akeiji (vodenoj moralnim standardima) akter zna sto vidi i zna sto zcli. susrecerno s prvom komplikacijom.sistem ideja orijentiran na evalutivnu integraciju kolektiva. individua iIi kolektiva. empirijska se vjerovanja odnose i na "primitivne" oblike znanosti kao sto je. "To da treba posiojati zajednicki sistem vjerovanja koji dijele ego i alter. koje se dakle ne mogu ni provjeriti niti opovrgnuti: na primjer "nadnaravna" bica kao sto su bogovi iii duhovi. process kroz koje se razvio do danog stanja. u odredenom je pogledu isto tako vazno kao i to da vjerovanja budu adekvatna stvarnosti izvan nekog interakcijskog sistema. Vol XXXIII. medutirn. magija. Neempirijska vjerovanja. zajednicki clanovima kolektiva. Zajednicka vjcrovanja (pa makar i kriva) imaju dakle integrativnu funkciju . Vee se ovdje. Aktivnosti usmjerene na spoznaju empirijskih odnosno neempirijskih objekata Parsons naziva znanstvenim odnosno filozofskim istrazivanjem. sto ukljucuje pitanja tocnosti i adekvatnosti spoznaje. Moralni standardi odrcduju gran icc dopustivih troskova ckpresivnog zadovoljenja iii instrumentalnog postignuca s obzirom na posljedice takvih akcija na druge dijelove sistema iii na sistem u cjelini. Prvenstvo evalutivne reference i cmpirijski znacaj daju ideologiju.: Element! Parsonsove Teorljc ideologijc Revlja za sociologiju. 1951). treba razmatrati i evalutivna vjerovanja. sto ih dijeli vise aktera. Zbog te dvostruke funkcionalne reference. Kontekst intcrakcije. odnose se na stvari koje se ne mogu zahvatiti metodama empirijske znanosti. te cia su u konkrctnim kulturnirn fenomenirna rnoguce mnoge kombinacije iii odstupanja. dok evalutivno i neempirijsko daju religiju . ciljeva prema kojima su njegovi clanovi kolektivno orisirih sistema akcije. Tako paralelno s egzistencijalnim vjerovanjima. Parsons se u tipologiji usredotocuje na kognitivni interes kao primaran fokus. (2m2). nije neobicno da kognitivne distorzije imaju pozitivne funkcije za interakcijski sistem i odatle budu otporne na korekcije koje bi izazvao pritisak stvarnosti" (328). U oba slucaja prijelaz na evalutivnu kategoriju znaci prijelaz od prihvacanja prema predanosti (commitment). ali se ovdje dodatno postavlja pitanjc "a sto s tirn?".ako ego promijeni svoja vjerovanja i uskladi ih sa stvarnoscu.to sto su ona zajednicka. ocita je simetrija izmedu znanosti i ideologije te filozofije i religijskih ideja. te radi dodatnu potpodjelu egzistencijalnih vjerovanja na empirijska i neernpirijska. No 3-4: 137-158 siencijalna i evalutivna vjerovanja (Parsons. i to putem po naravi empirijske interpretacije kolektiva i situacije u kojoj se on nalazi. Na kraju Parsons i Shils naglasavaju da jc to analiticka distinkcija. Egzistencijalna vjerovanja imaju prvenstveno kognitivnu orijentaciju. N. sma Ira Parsons. dogoditi da se interesi pojedinca zrtvuju u interesu kolektivnih vrijednosti. nasuprot tomu. primjerice. a alter to ne ucini. odnosno na empirijsku znanost iii njezine funkcionalne ekvivalente u drugim kulturarna. primjerice. Problem znacenja uvijek obuhvaca egzistencijalne probleme (empirijske i neempirijske). 140 . ukljucuje jos jcdan aspekt vjerovanja . ono sto je jos vazno jest njihovo znacenje. a s druge strane s obzirom na egzistencijalnu odnosno evalutivnu znacajnost iii relevanciju za sistem akcije.Fanuko.

znaci postavljanja pitanja povjerenja: jcsi Ii jedan od nas iii 141 . mora postojati ideja da 0 implementaciji sistema vjerovanja ovisi dobrobit kolektiva a ne puko postizanje posebnog cilja (Parsons. akciji je inherentan "trend prema racionalnosti" koji je paralelan trendu "optirnizacije zadovoljenja". a druge kao inkampatibilnc torn intcgrirctu . (2002). Buduci da za njega osnovni teorijski problem predstavlja objasnjenje urjecaja kulture na orijentaciju akcije. ldeologija sluzi kao jedna od primarnih osnova za kognitivnu legitimaciju obrazaca (patterns) vrijednosne orijentacije.individualizam-kolektivizam . nego ona mora biti ugradena u akciju kao normativni element. nego treba biti usmjerena na dobrobit kolektiva-. Parsons polazi od toga da svaka situacija mora imati za aktera odredeno znacenje. nego je potrebno izabrati. dakle. ( . to je opcenita vaznost kognitivne orijentacije u akciji.to jest u pravcu zajednickih vjerovanja" e Radi sc 0 orijentaciji koja je definirana jednim od parova tzv. to je tocno "osirn ako napetost nastala na osnovi osjecaja kognitivne neadekvatnosti nije balansirana interesom u drugom pravcu koji bi se trebao zrtvovati . Parsons i Shils.s rezultatom da su aka tih dcfinicija organizira- ne i sankcije". ideologija "racionalizira" te vrijednosne selekcije. Primjerice. u slucaju ideologije mora postojati obaveza prihvacanja njezinih postavki kao osnove akcije. Tdeologija je skup vjerovanja cije je prihvacanje na neki nacin obaveza "upisana" u ulogu clana kolektiva. obrazacnih vaiijabli (pal/em variables.Fanuko. Kolektivna orijentacija. Dva para tih alternativa odnose se na motivacijsku orijentaciju aktcra (afektivnost . nego jcdni drugima predstavljaju objekte". Za razliku oc jedinicnog akta. a gdje se kognitivno uvjerenje 0 istinitosti i "rnoralno" uvjerenje 0 ispravnosti ispreplecu. Tdeologija nije sarno skup ideja 0 kojima se rnoze razrnisljati. a dva na vrijednosne orijentacije (univerzalizam-partikularizam i postignuce-pripisivanje). koji u The Structure of Social Action cini osnovnu jedinicu analize.) Za razliku od poglavito kognitivnog interesa za ideje. U pogledu vaznosti kognitivne orijentacije. 1951). medutim. potreba da se ona integrira s drugim komponentama akcije. Obrasci vrijednosnih orijentacija (sistematizirani u pet obrazacnih varijabli. Naglasak je dakle na akciji i kolektivu. Sudionici na trzistu cine takav ekoloski sistem. i drugo.: Elcmcnti Parsonsove Teonje ideolugije Rcvija za sociologiju.. koje se postize tako sto akter u svakoj situaciji mora napraviti izbor izrncdu pet apstraktnih i opcenitih altern at iva. Vaznost funkcije kognitivne legitimacije proizlazi iz dva izvora: prvo. Parsons u biti razmatra napetosti koje ona uzrokuje u socijalnom sistemu. i njihova odnosa prema buducern tijeku dogadaja. N. Peta obrazacna varijabla . 1951:349-50).. Medutim. nisi. instrumentalna. specificiran: orijentacija aktera ne smije biti egoisticna. nije rnoguce istodobno dati prvenstvo tehnickoj kompetenciji i partikularistickoj solidarnosti.da akter koji prihvaca taj sistem vjerovanja mora imati razradenu teoriju 0 tome sto integrira kolektiv. Za razliku od cisto instrumentalnog vjerovanja. To da je ideologija orijentirana na "evalutivnu integraciju kolektiva" ne znaci . Vol XXXIII. Taj je element. Kao sto je besmisleno pretpostaviti da ce akter preferirati deprivaciju u odnosu na zadovoljenje. pattern variablesy konstituiraju definiciju situacije u smislu rjesenja akcijskih dilema.naglasava Parsons . dovoljno je da se osjeca kako dobrobit grupe ovisi 0 odrzanju sistema vjerovanja i njegovoj implementaciji u akciji. Nairne. tako je isto besmisleno pretpostaviti da ce preferirati pogresna vjerovanja u odnosu na istinu.afektivna neutralnost i difuznosr-specificnost).stoji neutralna rncdu njima i odredujc odnos aktcra prema kolektivu kao takvom. zasto je to ispravno i primjereno. Umjesto sofisticiranog znanja. Parsons razlikuje ekoloski sistem i kolekiiv (1951 :93f). ona daje razloge zasto treba biti izabrana jedna a ne druga alternativa. u strukturalno-funkcionalnoj fazi svoje teorije Parsons kao osnovnu jcdinicu analize uzima kompleksakler-situacija. No 3-4: 137-15H jentirani. U kognitivnom smislu. Ekoloski sistem jest "stanje uzajamno orijentirane meduzavisnosti skupine aktera koji nisu integrirani vezama solidarnosti da bi cinili kolektiv. Kolektiv imamo kada "akcijski sistem sadrf solidarnost u smislu da njegovi clanovi definiraju odredene akcije kao nuzne 1I intcresu intcgritcta samoga sistema. Sistem vjerovanja prema kojem se gaje takvi zajednicki osjecaji samim time poprima integrativni znacaj za kolektiv.

Clanovi takvih supkuJtura takoder ce . Parsons i znanost i ideologiju svrstava u empirijska vjerovanja. Kognitivne distorzije ideologije proizlaze iz jos dva izvora. Kod Parsonsa su te dvije dimenzije jos vise isprepletene nego kod Marxa. Ideologije mogu biti povezane s razlicitim kolektivima. s obzirom na njezine drustvene funkcije i konzekvence. Istina ugrozava solidarnost. shvatiti kao kolektiv i tu se zajednicka ideologija javlja u primarnoj funkciji integracije. medutim.Fanuko. Kognitivni sadrzaj ideologije (kao i znanosti) obuhvaca u nacelu sve klase situacijskih objekata: fizicke objekte. ne odnosi sarno na socijalni sistem kao cjelinu. ima kao integrativne funkcije u socijalnom sistemu ukljucivanje odnosa prema mnogo drugih interesa osim kognitivnog interesa znanstvenika. idcoloska definicija situacijc tendira prerna opcoj polarizaciji" (Parsons.: Elcmcnti Parscnsove Teorijc ideologijc Rcvija za sociologiju. U slucajevima nedostatne integracije postojat ce tendencija ideologije da "zataska" iii umanji probleme jer bi otvoreno suocavanje s problemima moglo ugroziti stabilnost poretka. Ali upravo cinjenica da ideologija. U spoznajnom pogledu. (1951:354). Medutirn. Buduci da ideologija treba ujediniti velik broj ljudi koji nisu intelektualno kompetentni u podrucjirna koja ideolo7 "Ideologije kombiniraju cvalutivne i empirijske elemente u dijagnozi drustvcne situacije. I 967b ). Prvi Parsons naziva potrebarna "masovne psihologije". Taj faktor ovisi 0 vrsti i velicini kolektiva. na neki nacin. na specifican nacin. konacni autoritet za valjanost rna koje ideoloske zasade kao kognitivne propozicije mora biti znanstveni autoritet. kolektive i kulturne objekte.u kognitivnom smislu jednostrano naglasavati odredene stvari zbog svojeg nesigurnog polozaja i suprotstavljenosti "sluzbenoj" ideologiji'. Iz dosadasnjeg izlaganja vidi se kako je rnoguce kod Parsonsa razlikovati dvije dimenzije ideologije . one teze prema selektivnosti i ponekad prema potpunom izoblicenju. osobe. Prema tome. Te su dimenzije slicne Marxovom epistemoloskorn i socio-politickorn shvacanju ideologijc. Drustvo u cjelini mozerno. ali specificni interesi uzrokuju kognitivne nesavrsenosti ideologije: Po definiciji. vazniji sadrzaj ideologije nalazi se ipak u vjerovanjima 0 osobama. za razliku od znanosti. kolektivima i kulturnim objektima. kao sto smo vidjeli. zato sto on i znanost promatra socioloski. te stoga uvijek imaju i ideoloski znacaj a ne sarno znanstveno-istrazivacki iIi instrumentalni. Primjeri za to jesu rasprostranjena vjerovanja 0 heliocentricnorn shvacanju suncevog sustava. No 3-4: 137-158 (1951 :352). Tipicno jc da sc pristalice oslikavaju kao pokretani najvisirn idealima i rnotivima. (2002). N. socijalne ideologije usredotocene su ponajvise na vjerovanja sto se odnose na sam kolektiv. paradoksalan. Vjerovanja 0 svijetu prirode u svakom drusrvu predstavljaju bitan dio kulturnog sistema. 0 darvinizmu i nacelu prirodnog odabira. Takva se racionalizacija. 142 . ali potiskivanje istine za racun solidarnosti opet proizvodi napetosti koje ugrozavaju tu istu solidarnost. jer je "vjerovanje u kognitivnu valjanost funkcionalna nuznost akcijskih sistema". Ali i to ima svoje granice. kako u zagovaranju necega tako i u napadanju protivnika. dok su protivnici vodeni najgorim oblicirna sebicnog in teresa. pri cernu vjerovanja 0 ostalim kategorijama ulaze u igru s obzirom na svoju znacajnost za kolektiv. pa ce se s obzirom na karakter kolektiva dogadati i razlicite kognitivne distorzije. 0 genetici i problemima nejednakosti medu Ijudima. Drugim rijccirna. znaci da ti standardi opcenito nece prevladavati u odredivanju toga koja ce se vjerovanja stvarno prihvatiti.kognitivnu i socijalnu. Kognitivni standardi ideoloske legitimacije isti su kao i kanoni znanstvene valjanosti. Tzbor izmedu istine i solidarnosti je. Vol XXXIII. nego i na ideologiju "devijantnog pokreta" (odnosno supkulturu). Znanstveno razradene predodzbe 0 prirodi imaju prema Parsonsovu rnisljenju vazno ideolosko znacenje u modern om drustvu. Zbog evalutivnih pritisaka. Kao sto je vee spomenuto. najrazvijenije empirijsko znanje u bilo kojem podrucju u danom casu predstavlja stanje znanosti u tom podrucju. U tom smislu ideologija djeluje analogno psiholoskoj racionalizaciji.

pa Parsons napominje kako to ni u kom nije identicno s onim sto se tradicionalno naziva religijom u nasoj kulturi. Ideologija je definirana kao empirijsko i evalutivno vjerovanje koje od aktera trazi dodatnu predanost. U jednoj. simprom i lijek. "U mjeri u kojoj se ideologija siri u filozofska problemska podrucja. idcoloski sc proglasi shvacaju S obzirorn na univerzalnu borbu za prednosti. 1951). Kognitivne distorzije koje su uvijek prisutne u ideologijama. S obzirom na formalnu klasifikaciju (empirijsko-neempirijsko). Parsonsov pristup problemu ideologije uglavnom je klasifikacijski i deskriptivan. S jedne strane. tendencija cuvara ideoloske cistoce u socijalnom sistemu da budu izrazito surnnjicavi prema onome sto rade drustveni znanstvenici (195] :358). U kasnijoj teoriji (60-ih) osnovni proces bit ce diferencijacija.: Elemeuri Parsonsove Teorije ideologije Revija za sociologiju. obicno ce se javiti tendencija prema "vulgarizaciji" i pretjeranom pojednostavIjenju . Za Parsonsa su drustvene znanosti vazna prepreka ovim kognitivnim distorzijama. gdje se vjerovanja ne mogu izravno izvesti iz empirijskih vjerovanja kulture. u "dinarnickoj" analizi . vise iii manje neizbjezno. bit ce razotkrivene i dovedene u pitanje od strane drustvenih znanstvenika. N. Vol XXXIII.) Zbog te ce situacije postojati..kao proces racionalizacije i njezine "nenarnjeravane posljedice".u obliku slogana. Postojat ce tendencija prerna ideoloskorn iskrivljavanju stvarnosti i vladavini utopijskog elementa: "U slucaju ideoloske legitimacije statusa quo postojat ce sklonost prema pretjeranoj idealizaciji stanja stvari.to jest analizi ideologije u drustvenoj promjeni -. 143 . To je konstatacija s kojom se lako sloziti. naglasavajuci narocito njezin "ekspresivno-evalutivni" karakter.Fanuko. tako i u ekoloskirn iIi tehnoloskim faktorima. Drugi izvor distorzije proizlazi iz snazne evalutivne reference ideologije koja se cesto povezuje s rornanticarsko-utopijskirn ("wishful") elementima prisutnima u svakom socijalnom sistemu. okolnosti u kojima se ideologije razvijaju i djeluju su takve da je prakticki nernoguce izbjeci vazno podrucje sukoba izmedu dva glavna tipa kognitivnih interesa. No 3--4: 137-158 gija pokriva. Ali to je religijsko vjerovanje u smislu spomenute klasifikacije. poduzet sa stajalista sociologije znanja smjestene u siri okvir teorije sistema. U slucaju devijantnog pokreta postojat ce sklonost ukljucivanju romanticko-utopijske komponente u definiciju ciljeva pokreta" (1951:357).. Parsons smatra da i u marksizmu i u liberal nom individualizmu postoje elementi i ideologije i religijskih vjerovanja. U intercsnoj tcoriji. S obzirom na te prim arne funkcije. u drugoj. neutralno i funkcionalno. bjcze od tjeskobe" (1973:201). zaostravanja i slicno. Ovdje je jos naglasenije shvacanje ideologije sa stajalista "teorije pritiska (iIi napetosti)'": ideologija se javlja kao reakcija na procese drustvene promjene. Ako je u do sad a prikazanom sistematskom poimanju ideologiju shvacao inkluzivno. formula. s obzirom na kronicni napor da se ispravi sociopsiholoska ravnoteza. cesto kompulzivno motivirane. vaznije socijalne ideologije ne mogu izbjeci bavljenje predmetom drustvenih znanosti. u teoriji pritiska. Uzrok promjene moze se nalaziti kako u razvoju kulturnih konfiguracija. a sadrzajno i funkcionalno usmjerena je na integraciju kolektiva. U srednjoj fazi svoje teorije (50-ih) Parsons ce problematiku drustvene promjene promatrati u principu weberovski . Ijudi teze rnoci. za drugu. ideologija je krinka i oruzje. i filozofija (kao neempirijsko vjerovanje) i religija (kao neempirijsko i evalutivno vjerovanje) sudjeluju u ideoloskorn procesu integracije. ona se pretace u religijsko vjerovanje" (370). ( . (2002). Kao vaznu rnogucnost Parsons spo8 Geertz je mislio na marksiste s jedne i Parsonsa 5 druge strane kad je izrazio nczadovoljstvo uobicajcnirn shvacanjern ideologije u sociologiji: "Za prvu. U poglavlju svoje knjige The Social System posvecenorn promjenama u socijalnim sistemima Parsons najprije odbacuje teorije "faktora" koje daju prvenstvo pojedinom aspektu u drustvenoj promjeni i naglasava rneduzavisnost mnogih faktora u uzrokovanju drustvene promjene (Parsons. Parsons ce ideologiju shvacati kriticki. kao sto ni ove ne mogu izbjeci probleme koji dodiruju ideoloske interese. Ali s druge strane.

i to je prema Parsonsovu rnisljenju glavni faktor u "postavljanju scene za glavno ideolosko strukturiranje zapadnog drustva. Vol XXXIII. onda se dolazi do sljedeceg zakljucka: osnovno direkcionalno nacelo sistema licnosti jest optimizacija zadovoljenja". Valja ovdje usput napomenuti kako kriticari krivo ocjenjuju Parsonsovu teoriju kao staticnu. tradicionalizacijom iii "autoritarnom prinudom". lntegracija drustva zasniva se na institucionalizaciji vrijednosnih obrazaca.Parsons opisuje na osnovi Weberova modela pojave i rutinizacije karizme. 1994). 0 ncograniccnosti Ijudskih zelja. Opetovano smo vidjeli da u socijalnim sistcmima vrlo opsezna klasa prepreka rnoze djelovati u pravcu blokiranja procesa racionalizacije. ukoliko je sistem izoliran i ukoliko ne djeluju odredene prepreke razvoju tog procesa. Weberov koncept karizme sluzi upravo tome. partikularizam. zbiljskim procesima. Opcenito. Te napetosn rusu "prvi pokretac" promjene. dok jc za socijalne sisteme to kulturna promjena. Na sociopsiholoskoj razini oni znace pripadanje i socijalnu kontrolu. solidarnost.Fanuko. Pojavu ideologije kao reakcije na pritiske izazvane racionalizacijom .definiranje granica. strain) u nekom strategijski vaznorn dijelu socijalne st~uk~ure. Unutar toga najvazniji je razvoj znanosti (i s njime povezane tehnoloske promjene). "Dinarnizirajuci" faktori znace otvaranje. Na sistemskoj razini oni znace sisternicnost . svjesni smo djelovanja mehanizma racionalizacijc u psiholoskorn smislu i analognih mehanizama ukljucenih u formiranje ideologija na razini socijalnog sistema (1951 :501). Trend razvoja rnoze se i obrnuti. Izravno na podrucju samih vjerovanja govorili smo 0 tradicionalizaciji i autoritarnoj prinudi. N. Njegova koncepcija je "dinarnicka ravnoteza" u kojoj postoje suprotstavljenc sile. odnosno hobbesovsko-freudovski 144 . koji mijenja razlicite aspekte drustvenog sistema .norme.od sustava srodstva. preko organizacije rada do sustava stratifikacije. askripcija. Paralela izmedu entropije i racionalizacije teorijska jc. nego je taj razvoj drzao nejednolikim i oznacenim neocekivanim provalama karizmatske orijentacije. Religijska vjerovanja takoder trpe utjecaje razvoja znanosti. (2002). kao i racionalizacija. polarizaciju 'progresivnog' iIi 'racionalistickog' krila i 'konzervativnog' iii 'tradicionalistickog' krila" (1951:517). Medutim. Neizravnije. ali i kontingenciju. zajednica. reduciranje razine racionalnosti sistema stvara pretpostavke za novi uzlet racionalizacije. relativno "neracionalizirane" orijentacije. Uspon revolucionarnog karizmatskog pokreta on opisuje preko cetiri nuzna uvjeta: 9 To jc u biti Durkheimova ideja problem porctka (Wrong.bilo tradicionalisticke u obliku uglavnom religijskih pokreta ili progresisticke u obliku radikalno alijeniranih revolucionarnih pokreta . No 3-4: 137 158 minje porast napetosti (pritiska. inherentan trend promjene. Ako se "direkcionalnost" drusrvene promjene promatra na razini opcih sistema akcije. Strukturirana napetost u sistemu cesto je najvidljivija tocka u kojoj se uocava odnos izmedu snaga usmjerenih na ponovno uravnotezenje prethodnih struktura i snaga orijentiranih na tranziciju prema novoj strukturi. Kao sto je u mehanici za zaustavljanje procesa entropije sistema potrebno unijeti dodatnu energiju izvana. "Zatvarajuci" faktori su faktori integracije . tako se i u drustvu proces racionalizacije rnoze usporiti unosenjern nove. Na taj nacin. u biti. nego su to nacini na koji se drugi faktori narnecu nekom inrerakcijskom sistemu. Weber prema Parsonsovu misljenju nije zastupao linearnu evoluciju racionalnosti. pod utjecajem procesa racionalizacije dolazi do diferencijacije sekularne ideologije od religijskih sistema vjerovanja. ona dakle nista ne govori 0 empirijskim. Usprkos istaknutom mjestu koje je dao procesu racionalizacije.: Elcmcnti Parsousove Tcnrije idcologijc Revija za sociologiju. U razmatranju usmjerenosti (direkcionalnosti) socijalne promjene Parsons usporeduje proces racionalizacije u drustvu s entropijom u mehanici: Entropija je. mislim da je Miinchova (1987) interpretaciia 0 "zatvarajucirn" i "dinarnizirajucim" faktorima vrlo primjerena za bolje razurnijevanje Parsonsove teorije. ali se ona rnoze odrzavati i ideologijom. cije se razrjesenje ostvaruje strukturalnom reorganizacijom sistema.

vise nije "njihov". nairne. Nakon pobjede. Rasprostranjenost snaznih "alijenirajucih" motivacijskih elemenata cije napetosti. Ako. Drugim rijccirna. Difuzna solidarnost i dediferencijacija U kasnijoj teoriji socijalne promjene Parsons mijenja naglasak od Weberove teorije racionalizacije prema Durkheirnovoj teoriji difercncijacije. Sve u svernu. revolucionarni pokret mora platiti cijenu uspjeha: ne rnoze se odrzati rnotivacijska osnova pobune uz istodobnu institucionalizaciju ortodoksije. Utjecaj na sire drustvo ostvaruje se ponajprije razvojem ideologije (iii skupa religijskih vjerovanja) koja ce uspjesno postaviti zahtjev za legitimnoscu u terminirna barem nekih simbola glavne institucionalizirane ideologije. posebice u pogledu organizacije moci u drustvu. S time je povezan i razvoj cetveroIII Tako jc na primjer osjecaj socijalne pravde bio ozbiljno povrijeden polozajcrn crnaca u SAD. medutim. los za vrijeme rata (1942) objavio je dva cscja na tu tcrnu: "Dcmok racija i socijalna struktura u prcdnacist ickoj Njemackoj" i "Ncki socioloski aspekti fasisrickog pokreta". pri cernu je bitno to koliko je za sistem znacajna uskrata tockarna. Parsons kaze kako je to sigurno jedan od najvaznijih razloga sto ljevicarske revolucije nisu uspjele na zapadu. N. mijenjaju se i vode. Tu solidarnost dodatno pojacava pojava ekspresivnog vodstva koje izravno organizira i simbolizira grupu. 03-4: 137-158 1. nego je sad "nas'' i potrebno se pozabaviti problemima organizacije privrede ali i ideoloske indoktrinacije rnasa. Lenjina i svetog Pavia te StaIjina i Konstantina. Usp. Nijedan revolucionarni pokret ne rnoze dosljedno rekonstruirati drustvo u skladu s vrijednostima svoje ideologije. Uz rizik svetogrda. tako da pokret ne treba biti posebno devijantan da upozori na nesavrsenosti postojecih drustvenih aranzrnana 10. ali ne i dovoIjan. karizmatski pokret pocinje se rutinizirati: poredak. Dodatno je potrebno da nastane devijantna supkultura iii pokret. Izostanak burzoaske revolucije u Njernackoj i "refeudalizacija" burzoazije. Udruzivanje u solidarnu grupu omogucava izbjegavanje sankcija "normalne" socijalne interakcije.: Element! Parsonsovc Teorije ideologije Rcvijl:t za sociologiju. a krajern rata i clanak "Problem kontrolirane institucionalnc promjcnc" spccificno posvcccn "srcdivanju' njernacke situacijc.Fanuko. Ta ce se alijenirajuca motivacija koncentrirati oko odredenih nih napetosti. Ideoloska osnova tog pokreta bila je ingeniozna kombinacija nacionalizma i socijalizrna. II Kao "njcmacki dak" Parsons jc bio u izvjcsnom smislu povlasteni ekspert za njcrnacko pitanjc. 3. a narocito drzave. kao manifestatocaka drustvepotpore na tim 2. (2002). Cetvrti skup pretpostavki za pojavu revolucionarnog pokreta tice se stabilnosti drustvenog sistema. Parsons (1954). U kompleksnim drustvirna postoji mnogo tocaka napetosti. jer se "devijanti" druze uglavnom medusobno. Pomalo ironicno. 4. To posljednje objasnjava veliku vaznost koju revolucionarni rezirni pridaju obrazovanju. Takva je motivacija nuzan preduvjet pojave revolucionarnog pokreta. Parsons smatra da se moze povuci paralela izmedu Marxa i Isusa. revolucionarni pokrct jcdnostavno upozorava na ncdosljcdnosti u realizaciji idcoloskih postavki vladajuce ideologije. Taj model Parsons primjenjuje na objasnjenje pojave nacistickog pokreta u Njernackoj". Za razliku od toga. kultura devijantne grupe ostane puka "kontrakultura". Ako rezim potraje. povezano s patrijarhalnoscu i autoritarnoscu bile su glavne pretpostavke nastanka nacistickog pokreta. u Rusiji i Kini revolucije su se dogodile u biti kao drzavni udari koje je u vrlo nestabilnoj situaciji uzdrmane drzavne vlasti provela dobro organizirana manjina. Takodcr jc ocito porijcklo lijcvih idcologija u idcologiji "dcmokratskog libcralizrna". Vol XXXIII. onda ce njezin utjecaj ostati ogranicen. 145 . koja se dotad smatrala nernogucom jer je prvo bilo "desno" a drugo "lijevo". tako da ga jc amcricka vlada angazirala i u obnovi Njcrnacke nakon Drugoga svjetskog rata.

u smislu distinkcijc (soeijetalna zajednica diferencira se od sustava vlasti). Hijerarhija sa stajalista kontrole znaci da podsistem s vise informaeija kontrolira onaj s manjc informacija. Socijetalna se zajednica u modernim drustvirna diferencira'? kao nacija. u okviru koje se pojavljuje i koncept dedifcrencijacijc. (2002). i kolektivni aspekt. d) kulturni sistem (L . e) socijalni sistem (I) . odnosno Gemeinschaftski tip solidarnosti.Fanuko. Svaki podsistem ima svoj simbolicki medij razmjene . koju na jednom mjestu Parsons izravno izjednacuje s Gemeinschaftom. dakle. odnosno jedinstvenost i povezanost. i koja tvori konsenzualnu osnovu njezine politicke integracije" (Parsons. Podsistemi su poredani u dvostruku kibemetsku hijerarhiju s obzirom na energiju odnosno kontrolu. Socijetalna zajednica jest dakle srz drustva. odnosno upravljanje.ateneija) . No 3-4: 137-158 funkcionalne sheme AGTL i teorije generaliziranih rnedija". Razmotrit cu dvije teme povezane s problematikom ideologije: koncept socijetalne zajednice i teoriju diferencijacije. moe. tako i u smislu diferenciranih statusa i uloga u drustvu. Irnamo. a takoder se mogu i "proizvoditi".postizanje eiljeva. Ti su mediji sirnbolicki. koji Parsons shvaca kao legitimni poredak. ali imaju svoju "intrinzicnu osnovu": novae ima zlatnu podlogu. Dodatno. Socijetalna je zajednica komponenta socijalnog sistema koja se usredotocuje na definiranje obaveza lojalnosti prema socijetalnom kolektivu. 146 . drugo. Ako drustvo promatramo kao socijalni sistem. N. normativni poredak pokazuje strukturirano mjerilo pripadnosti. dva aspekta: normativni aspekt. nasuprot " Cctverofunkcionalna shema odnosi se u principu na dvije razine: generalni sistem akcije i socijalni sistem. podsistem integracije: Jezgra nekog drustva kao sistema jest strukturirani normativni poredak s pornocu kojega je kolektivno organiziran zivot stanovnistva. utjecaj i vrijednosnu obavezu (commitment). Povratak medija na intrinzicnu osnovu znaci gubitak simbolickog karaktcra. "Tako normativni poredak na socijetalnoj razini sadrzi 'rjesenje' problema sto ga je postavio Hobbes . 1991 :21). koje pravi razliku izmedu pojedinaca koji mu pripadaju i onih koji mu ne pripadaju (Parsons.: Element: Parscnsovc Tcorije idcologijc Revija za sociologiju. " Parsons upotrebljava glagol "diferencirati" u dva smisla: prvo u smislu razvitka (socijetalna zajednica difereneira sc kao nacija) i.respective novae. b) sistem licnosti jest koncentracija aspckta pot reba i orijentacija prema cilju (G .integracija i koordinaeija. Vol XXXIII. Na generalnoj razini tom se she mom odreduju cetiri analiticka aspekta od kojih svaki ispunjava odredenu "funkciju" s obzirom na akciju: a) bihejvioralni organizam osigurava biolosko-fizicku osnovu akcije (A . moe ima silu. c) socijeta/na zajednica (I) . po analogiji s proizvodnjom novea putem kredita. kako u smislu clanstva u kolektivu kao takva. Energetska je hijerarhija obrnuta: svaki "visi" kontrolni podsistem funkcionira sarno na osnovi energetskog inputa iz "nizeg". a sve one zahtijevaju kulturne reference kako bi dobile smisao i legitimnost. Kao kolektiv.aspekt cesro implicitnih vrijednosnih orijentaeija i premisa. kulturni i motivacijski standardi. 1969:253). vrijednosna obaveza ima fundamentalizam iii vrijednosni apsolutizam. Koncept socijetalne zajednice povezan je sa socioloskim konceptom gradanstva (citizenship): gradanstvo znaci punopravno clanstvo u socijetalnoj zajednici. Lojalnost je spremnost da se odgovori na primjereno "opravdane" pozive kolektiva. koja "je zariste solidarnosti iii uzajarnne lojalnosti svojih clanova. politiku (G). d)fiducijami sistem (L) -lateneija.integraeija i koordinaeija razlicitih partnera u interakeiji. smanjenje povjercnja (lI'ust) u medij i smanjenje stupnja slobode djelovanja.on prijeci da se ljudski odnosi izrode u rat svakoga protiv svih" (1991: 164). Funkcija socijetalne zajednice jest razvijanje sustava normi s kolektivnom organizacijom koju odlikuje jedinstvenost i kohezija. Normativni aspekt integracije pokazuje se kao koherencija normi. socijetalnu zajednicu (I) i kulturu. pa su sistemi onda porcdani kao LIGA. Primijenjena na socijalni sis/em shema ornogucuje promatranje sljedecih podsistema: a) ekonomija (A) . utjecaj ima zajednicko pripadanje. onda nam cetverostruka funkcionalna shema (AGIL) daje cetiri podsisterna: ekonomiju (A). Socijetalna zajednica predstavlja jezgru drustva kao sistema. mediji su podlozni deflaeiji i inflaciji. odnosno fiducijarni sistem (L).adaptacija). b) politika (G) .postizanje cilja). a kolektivni kao socijetalni "sklad" i "uskladenost".proeesi proizvodnje sredstava koja doprinose opcirn socijetalnim ciljevima. Kao poredak ta jezgra sadrzi vrijednosti kao i izdiferencirane i posebno navedene norme i pravila.

Munch smatra da podsistem "I" ima najveci stupanj uredenosti. buduci da se tako mogu preciznije odrediti dinarnizirajuci ucinci kulturnog sistema na socijalni. Oni su istodobno tipovi motivacije i I~ Usp. solidarnost. gore). dakle rnoguce rjesenje mikromakroproblema (Smelser. "Drustvenost" drustva sastoji se u solidarnosti koja ima . U modernim drustvirna upravo iz diferencijacije izmedu vlasti i politicke dimenzije socijetalne zajednice moze . biljesku 12). Kolektiv. organizacijama i pokretima. Obrnuto. 1997).. Ako je kultura stvar samo intelektualaca.a ne iz kulturnog (fuducijarnog) sistema . njezina inherentna dinarnizirajuca tendencija bit ce jako naglasena i kulturni ce sistem imati razjedinjujuci ucinak na drustvo.mehanicki supstrat. I jedno i drugo povezano je s ideologijom. U oba slucaja nedostaje interpenetracija kulture i socijetalne zajednice (1987:63). ona se diferencira od sustava vlasti. Opet cu se pozvati na Miinchovu reviziju Parsonsove sheme (Munch.teorije simbolickih medija razmjene (usp. Munch smatra da se vise ne treba govoriti 0 hijerarhiji.u pravcu sinteze gradanstva i teritorijalnosti. sto primijenjeno na socijalni sistem znaci da kroz socijetalnu zajednicu sfere sirnbola i akcije postaju zatvorene i samoevidentne.ako se drzimo Durkheima . 1987).smatra da se mediji mogu smatrati kao drustveno strukturirani motivacijski kornpleksi koji cine osnovu povezivanja pojedinaca s grupama. Parsons te medije razmatra ponajprijc kao mehanizme koji ornogucuju razmjenu i ravnotezu na razini socijalnog sistema.Fanuko.nastati revolucionarna situacija. Neil Smelser inace suautor knjige Economy and Society u kojoj se teorija generaliziranih medija prvi put pojavila . diferencijacija socijetalne zajednice kao nacije znaci i prernjestanje osnove integracije tri elementa . No 3-4: 137-15S "primordijalnim" etnickirn iIi religijskim grupiranjima. dajuci lojalnost i solidarnost. tako da se politicka dimenzija vise ne pripisuje. iz socijetalne zajednice . primjerice.. 147 . Kultura se. U skladu s kibernetskom hijerarhijom. pripadanje kategorije su koje cine osnovu drustva. ne smije interpretirati samo intelektualno: Dinamizirajuci ucinak proizveden intelektualnom interpretacijom vrijednosnog obrasca ( . Prema tome. kad je kulturni sistem puki dodatak jedne dominantne drustvene klase. askriptivne osnove i vlasti .zajednice. jer mi se cini da je primjerenija za razumijevanje ideoloske problematike u ovom teorijskom kontekstu. Parsons. Teorijska razrada problema solidarnosti nastavlja se u jos jednom smjeru . Generalizacija vrijednosnog sistema sto se odvija u kulturnom sistemu ima dinamizirajuci ucinak u odnosu na samoevidentne elemente zajednice.u slucaju konflikta medu njima . on ne moze osigurati utemeljenje zajednickog identiteta za razlicite zajednice u drustvu. (20()2). tako da se akcijski sistem "I" stavi na najvise mjesto kontrole. Ta interpenetracija rnoze imati razlicite ucinke: kulturni sistem moze proizvesti koheziju ali i konflikt iIi fragmentaciju drustva'". cak i u smislu kako ju Parsons definira u The Social System (v. lojalnost. Preciznije govoreci. nasljednoj monarhiji. Napokon.: Elementi Pursonsovc Tcorijc ideuJogije Revija za sociologiju. Vol XXXIII. Munch tako predlaze promjenu Parsonsove kibernetske hijerarhije. vidjeli srno. mad a ostaje usko povezana s tim sustavom. Socijetalna zajednica druga je u hijerarhiji.proizlaze najjaci limitirajuci (to jest kontrolni) ucinci za sistem u cjelini. tako da dobivamo 16 (pot)podsistema. govori 0 Gemeinschaftu i difuznoj solidarnosti. kulturni (fiducijarni) podsistem najvisi je i on daje "definiciju situacije" i legitimnost. N.) ogranicen je zbog veza sa socijetalnom zajednicom. Tako se vracarno Durkheimu i afektivnoj teoriji poretka. slicnu sistcmatsku razradu tog problema u Archer (1988). prema Munchovu rnisljenju. U tom je kontekstu najvaznije to sto Munch kao najzatvoreniji (pot)podsistem (koji je "zaduzen" za integraciju integracijskog podsistema) odreduje nesto sto on naziva konstitutivnom afektivnom zajednicom. nego je bitna njihova interpenetracija. Socijetalna zajednica razvija svoju politicku samostalnost. Munch razvija Parsonsovu klasifikaciju tako da se svaki od cetiri drustvena pod sistema diferencira s obzirom na cetiri funkcije (AGIL). Nadalje.

odnosno Tocquevilleova masovna dernokracija. i socijetalna zajednica ima "svoj" medij . ugovorom zajarncen trzisni sustav znaci pretpostavku a bankovni i kreditni sustav nacin sve vece "simbolizacije" vrijednosti . Civilne spone posredne su.a to je utjecaj (influencev>.rasu. 148 .: Elcmemi Parsonsove "lcorjje ideotogjjc Rcvija za sociologiju. ponekad cak i religiju.. 1975): primordijalne se spone u tijeku modernizacije transformiraju u civilne. Smelser smatra da jc mogucc iskoristiti utjecaj i vrijednosnu obvezu za izradu analiticki strogih modela kojima ce se objasniti individualna participacija u eksprcsivnim i afektivnim vidovirna drusrvenog zivota (1997:34). Primordijalne spone odnose se na date. Lidz (1991). jezik. Pitanje je sad koji je intrinzicni izvor tog medija. Za porcskoce. i za sisteme utjecaja predstavlja ekvivalent zlatu za monetarne i sili za sisteme rnoci. manje emocionalne.ego ne moie biti zainteresiran da obmane altera. U slucaju socijetalne zajednice. 1988. Shils. po analogiji sa zlatom u ekonomskom i silom u politickorn podsisternu. Prema tome. kao naciju. Ljudi koji dijele te osobine osjecaju izravnu emocionalnu povezanost. Osnova drustvene solidarnosti postaje sve sira i sve "racionalnija" u specificnorn smislu. Promjena orijentacije povezana je ponajvise s uzletom " Novae i moe analiticki Sll bolje razradeni od utjccaja i vrijednosne obveze. Utjeeaj je tip motivaeije koji kombinira soeijabilnost. ta se evolucija odvija kao sve sira inkluzija prethodno iskljucenih grupa. N.dok god veza postoji . sa specificnirn znacenjern engleske rijeci nationv. (2002). rnedutirn. naizgled prirodne spone koje strukturiraju solidarnost . One su rnjesta gdje se "proizvodi" novi utjecaj (i time i visa razina solidarnosti) u drustvu !Ii. No 3-4: 137-IS~ tipovi stimulacije i nagradivanja. vidjeli srno.. Ne radi se 0 tome sto on kaze.Fanuko.) U poznatim socioloskim terminima. Vol XXXIII. I" Parsonsova teorija utjccaja kao gcneraliziranog simbolicnog medija razmjene sadrzi unutarnje poteskoce. nego 0 tome kakvo "pravo" on mora ocekivati da bi ga se uzelo ozbiljno. 1998. apstraktnije i svjesno konstruirane. Prema Parsonsovu rnisljenju. stavove i vrijednosti s kulturnirn obrascima. onkraj intrinzicne uvjerljivosti onoga sto kaze (Parsons. teritorij.i u socijetalnoj zajednici postoje takve osnove: slobodnom trzistu odgovara sloboda udruzivanja. najpovoljnija situacija u kojoj ce alter vjerovati egoovim naporima da ga uvjeri u nesto jest ona u kojoj oni stoje u uzajamnom odnosu fundamentalne difuzne solidarnosti. kao razvoj od primordijalnih prema "civilnirn" sponama (Eisenstadt. problernatican jc. Novije interpretacije problema integracije i identiteta (Alexander. Opet po analogiji s ekonomskom sferom . Eisenstadt. Osim toga. te tako nastaje Durkheimova organska solidarnost. asocijativna osnova utjecaja rnoze se smatrati primarno partikularistickorn. Parsonsov opci pogled na generalizirane medije razmjene jest njihovo progresivno udaIjavanje od intrinzicne osnove. kada pripadaju nekom kolektivu na takav nacin da . 1969:417-8). Kao i drugi podsistemi socijalnog sistema. a bankovnom i kreditnom sistemu odgovaraju dobrovoljne udruge (voluntary associations). ( . sto je stvar "sadrzaja". Parsonsova socijetalna zajednica (koju on konkretizira. zajednicko pripadanje u Gemeinschaftskom tipu solidarnosti primarna je "osnova" uzajamnog utjecaja. Parsons. Ta progresivna simbolizacija dopusta veci stupanj slobode i time brzi tijek sociokulturne evolucije. Normativna referenca. Vrijednosna obveza ivalue-comrnumcntv povezuje trajnost osobnog identiteta. Pitanje je tko je imalac utjecaja u smislu njegovih clanstava u kolektivima. srodstvo. Umjesto bioloskih iii zemljopisnih datosti. ekspresivno zadovoljenje i pozivanje na zajednicku pripadnost. i sam koncept uvjeravanja (persuasion) kao rezultar medija utjecaja. a i drugi tcorcticari modcrnizacijc. 1998) vracaju na neki nacin pricu na pocetak. kao i za zanimljivo povezivanje Parsonsove teorije utjecaja i Durkheimove teorije solidarnosti v. a ne za sistemsku sfcru kao kod osralih rncdija. izmedu ostalog i zato sto se on eksplicite vezuje za sferu interakcije. razmatraju sirenje socijetalne zajednice. to jest povecanu inkluziju. primarno je univerzalisticka. inzistirajuci na prirnordijalnoj "jezgri" civilnih integracijskih spona.u kojoj slobodan. one se vise odnose na eticka i moralna svojstva povezana sa socijalnim funkcijama i institucijama.

i tek nesto rnanje kornunisticke zernlje postale su devijantni slucajevi. Istodobno. generalniji sustav vrijednosti jer jc potrebno legitimirati vise razlicitih ciljeva i funkcija podsistema. ] 991:35-36). inkluzivnom kozrnopolitizrnu iii gradanskom statusu. uzimajuci Njernacku kao vodeci i depresivan primjer. bez obzira na njihovu partikularnu pripadnost. Njernacka se u tom kontekstu vise ne pojavljuje kao ±rtva racionalizacije. Usporedujuci Parsonsovo shvacanje drustvene promjene u srednjoj i kasnijoj fazi. odnosno razvoj nezavisnog sustava autoriteta koji ce koordinirati novonastale jedinice. difuznoj strukturi. ne rnoze se vise koordinirati na osnovi srodstva. proces diferencijacije ima posljedice i za vrijednosni sustav u drustvu: buduci da je novonastali sustav slozeniji. Dok je prije 1950. Kymlicka (2001) i Isin i Wood (1999). No 3-4: 137-158 nacionalizama posljednja dva desetljeca. U kasnijoj fazi on naglasava pozitivne aspekte institucionalnog razdvajanja.koje je u difuznoj fazi bilo istodobno i jedinicom stanovanja i jedinicorn proizvodnje . Druga terna relevantna za ideologiju ticc sc tcorije diferencijacije. potrebno je uspostaviti nove nacine koordinacije kucanskih i proizvodnih kolektiva. pri cernu se pokazalo kako drustvena evolucija ne ide prerna nekakvorn civil nom. Amcrika je postala je prototip za rna koju analizu zapadne modernizacije. godine on govori 0 "modernom" drustvu. '" Usp. Alexander smatra da je doslo do promjene ideoloske orijentacije (Alexander. na polozaj crnaca SAD u clanku "Full Citizenship 149 . ncgo kao zrtva nedovoljne diferencijacije: njernacka je aristokracija bila preprekom izgradnje efikasnog birokratskog aparata i pravednog sistema nagradivanja u drustvu. Billig (1995) 1I Za manifcstacijc nacionalizma i Jenkins (1997). Sljedeci funkcionalni zahtjev jest otvaranje mogucnosti za angaziranjc opcijih resursa. nego je . to vise nije Njernacka. To znaci da je proces diferencijacije pracen procesorn inkluzije u punopravno clanstvo ranije iskljucenih skupina. a time je praceno i razdvajanje norrni i vrijednosti u tim jedinicama. N. nakon 1950. Za odnos nacionalizma i gradanstva v . nego se i ona specijalizira. kulturne potcskoce koje proizlaze iz slabljenja religije i neuspjeha da se na adekvatan nacin rijese bitna pitanja Ijudskog postojanja. U ranijoj fazi Parsons govori 0 racionalizaciji (i diferencijaciji) naglasavajuci njihove negativne posljedice: psiholoske poteskoce koje nastaju ostrim razdvajanjem ekspresivnog i instrumentalnog ponasanja. konkretnu primjcnu koncepta inkluzije for the Negro American?" 1I Parsons (191i9). Delanty i Mahony (2002) i (2002). Takoder. (2002). Proces diferencijacije postavlja nove probleme integracije sustava.i dalje uterneljena u etnickorn. druga struktura (obitelj) ne gubi svoje funkcije. u "civilnim" st arirn nacijama v. Za dobre preglede v. vjerujuci da to poboljsava ukupno funkcioniranje sistema i njegovu adaptivnu sposobnost. Vol XXXIII. 1987). identificirajuci ga sa snagom i stabilnoscu koje je osjecao u Sjcdinjenim Arnerickim Drzavarna. Diferencijacija sadrzi aspekt napretka ukoliko izdvojena podstruktura (primjerice organizacija proizvodnje) ima povecanu sposobnost prilagodbe za obavljanje svoje funkcije. Parsonsovoj evolucionistickoj teoriji drustvene promjene upuceni su rnnogi prigovori. godine Parsons govorio 0 "Zapadu" u kritickorn tonu. Diferencijaciju Parsons definira kao diobu jedinice iii podsistema s relativno dobro odredenim mjestorn u drustvu na jedinice iii sisteme (najcesce dva) koji se od sirega sistema razlikuju kako strukturom tako i funkcionalnim znacenjern (Parsons. Fasisticke. drustvene poteskoce u dosljednoj regulaciji nezavisnih institucija.i u takozvanirn starirn i civilnirn nacijama . razdvajanje crkve i drzave nije 17 Spencer Litcratura i Wollman 0 nacionalizmu vise je nego opsczna. ukoliko pripadnici tih skupina posjeduju legitimne sposobnosti da doprinesu funkcioniranju sistema": Napokon. odvojena od kucanstva. Razdvajanje tih struktura znaci i razdvajanje funkcija.na odvojene jedinice obiteljskog kucanstva i proizvodnje. na prirnjer kroz promjene u strukturi lokalne zajednice. Proizvodna jedinica. Primjer za takvu diferencijaciju jest razdvajanje kucanstva . u usporedbi s obavljanjem te funkcije u prijasnjoj.Fanuko. odnosno primordijalnom 17.: Elcrnenti Parsonsove Teorije ideologije Rc"ija za sociologiju. on zahtijeva opciji. nego je potrebno naci novi nacin.

N. niti gospodarstvo znanost. Za razliku od ranijih oblika diferencijacije (segmentarnog i stratifikacijskog) u kojima se drusrvo samo sebi prcdstavljalo kao religijski opravdana moralna komunikacija. Iz toga proizlazi da nijedan funkcionalni sistem ne rnoze uskociti na mjesto drugoga. 150 . tako da modernizaciju koju je Weber prikazao kao socijetalnu racionalizaciju reducira na povecanje sisternicke kompleksnosti.kao institucionalno utjelovljenje i motivacijsko usidrenje kognitivnih struktura sto su prvotno nastale iz racionalizacije svjetonazora . Kako kaze Habermas: "Ono sto je Weber poi mao kao prijelaz od kulturne prema socijetalnoj racionalizaciji . posve je realisticno zamisliti situaciju u kojoj drustvo na nizern stupnju diferencijacije. 1977). ZamjenjujuCi stariju paradigmu 0 cjelini i dijelovima paradigmom sistema i okoline. on ispreplece teoriju socijalne evolucije sa sistemskom teorijom. zadominira drustvorn koje je "razvijenije".reproduciraju sve specificnije oblikc ponasanja i rjcsavanja problema. (2002).obuhvaca pojmom dediferencijacije.daje njegovoj teoriji teleolosku i sasma odredenu ideolosku orijentaciju (Alexander. ta povezanost izmedu povecanja kompleksnosti sistema s jedne. taj se zaokret ocituje kao udaljavanje od Weberove teorije racionalizacije prerna razmatranju racionalnosti u sklopu koncepata preuzetih iz bioloske teorije evolucije. Parsonsova diferencijacijska teorija ne rnoze razumjeti bitnu ulogu koju su zaostalost i strukturalna fuzija odigrale u stvaranju modernoga svijeta. Alexander takoder smatra da Parsonsovo brkanje diferencijacije i adaptivne uspjesnosti . stalno stvara napetosti (straill) koje su izvor suprotstavljanja. 1989: I 09). Takva situacija implicira zapravo uzajamnu indiferentnost podsistema. od weberovskog pesimizma Parsons se okrece samouvjerenom. Nairne. nego proces rasta putem unutarnjeg razdvajanja.: Element! Parsonsove Tcorije idcologije Rcviju zn sociologiju. Vol XXXIII. 1988:58-66). nije dekompozicija na sve manje dijelove. Ponasajuci sc kao "malo drustvo" svaki podsistem posjeduje spccifican kod kojim definira i diferencira svojc podrucje djclovanja. ali vojno nadrnocno. Iz perspektive razlikovanja sistemske i socijalne integracije. to jest napustanja prednosti funkcionalne diferencijacijc. jer svaki pojedini kod vazi samo u kontekstu jcdnog podsistcma. funkcionalna difcrencijacija ne moze pruziti cjclokupnu sliku drusrva. To se vidi u njegovu iskljucivanju rata kao momenta socijalne diferencijacije. jer je pracena moralnom inkluzijom i vrijednosnom generalizacijom. ali pod cijenu dediferencijacije. Parsonsova je ambicija stvoriti vrlo opcu teoriju u kojoj svoje mjesto nalaze i devolucijski procesi. Takve pojave Parsons . optimistickorn Iiberalizmu.izmedu ostaloga .Fanuko. Politika nc rnoze supstituirati gospodarsrvo. ali ga ne smatra dijelom procesa diferencijacije. Ta ocjena nije bas tocna. lstodobno. No 3-4: 137-15K bilo provedeno do kraja. Ukratko. Na taj nacin Parsons asimilira racionalizaciju svijeta zivota u procese sistemske diferencijacije: povccana sposobnost upravljanja socijalnih sistema analiticki je povezana s povecanorn inkluzijom i vrijednosnom generalizacijom. Opcenito. Teorijski. Drustvena evolucija. bez referenci na solidarnost (Luhmann. niti znanust religiju iii pravo. 1987:287). Odnosno moze. Nijedan ne rnoze zamijcniti. Diferencijacija. Zahvaljujuci svojoj funkcionalnoj spccificnosti. nairne. To su u stvari reformulacije Durkheimove koncepcije organske solidarnosti'". i univerzalistickih oblika socijalne integracije (ukljucujuci i "institucionalizirani individualizam") s druge strane. diferencirani se sistemi ponasaju kao "mala drusrva". prema tome.zasnovano na shvacanju drustava i institucija kao entiteta koji rjesavaju probleme (problem-solving entity) . Parsons prihvaca rat kao znacajan faktor u procesu drustvene promjene. pa cak ni oteretiti drugi. prisiljava Parsonsa da pruzi harrnonicnu sliku modernih drustava.trctirajuci ostale podsisteme kao okolinu . niti religija politiku itd. kao sistemi unutar sistema koji . Izjednacavanje diferencijacije i napretka sprjecava ga da uoci vaznost vojne komponente u konkretnim historijskim procesima. Kulturni se razvoj u tom kontekstu promatra kao ekvivalent promjenama u genetskom kodu. Institucionalna diferencijacija opcenito donosi dobre posljedice.Parsons objasnjava na osnovi teorije evolucije kao posljedicu kooperacije mehanizama selekcije i stabilizacije i mehanizma varijacije srnjestenih na razini kulturnog koda. koja je shvaceria kao u biti devijantan proces sa stajalista drustvene '0 Luhmannova analiza diferencijacije radikalizira Parsonsovu. Luhmann diferencijaciju sistema smatra "podvostrucenjcrn razlike izrnedu sistema i okoline unutar samih sistema". (Luhmann." (Hambermas. ona ne znaci potpunu samostalnost i otudenost institucija.

N.to jest kao despecijalizaciju i fuziju funkcija-". U tom se smislu dediferencijacija shvaca kao devolucijski proces. sazirna kako bi skupilo snage za novi razvoj iii da se obrani od opasnosti. da procesi drustvene diferencijacije cine krajnje problernaticnirna postojece vrijednosti i definicije zbilje.OIlM)VC Tconje idcotogijc Revija za sociologiju. pri cernu su ti zahtjevi uvijek nesto novo u odnosu na postojecu vrijednosnu strukturu. U tom je smislu karizma u prineipu suprotstavIjena "deflaciji".to se tice prioriteta izmedu razlicitih. gdjegod se inzistira na odredenom nacinu organizacije drustva iIi osobnoj moralnosti. aktualan u vrijeme pisanja clanka. naimc. Diferencijacija je koncept strukture.Fanuko. kao i kod drugih generaliziranih medija. odnosno institucionalizaciji inovacije. specificiranijih obaveza unutar istog vrijednosnog obrasca. Vol XXXIII. diferencijacijorn). dediferencijaciju rnozerno odrediti kao proces obrnut od diferencijacije . prema Parsonsovu misljenju "ogranicava dopustive asocijacije na 'primordijalne' Gemeinschajtske solidarnosti iIi odredene supstitute. Pretpostavlja se. Slicno vrijedi za egzistencijalisticke i neoanarhisricke pokrete koji predstavljaju fundamentalisticku verziju onoga sto je Durkheim nazvao "kultorn individua". rnoze doci do defJacije koju Parsons shvaca kao povratak na intrinzicnu osnovu medija (analogija u ekonomskom podrucju bi bio prijelaz s novcane privrede na trampu). generalizirani medij za aktivaciju obaveza (obligations) za koje se pretpostavlja da su mora/no obvezujuce (binding) zahvaljujuci vrijednostima zajednickima egu i alteru. a istodobno mora osigurati intenzitet obaveze . Karizmatski pokret uvijek znaci prvi korak prcma rutinizaciji. Vrijednosna obaveza jest poopceni. Fanuko (1992). On narnece svoje zahtjeve kao moralnu obavezu. To je u stvari Weberova Gesinnungsethik. Dediferencijacija se interpretira kao vrijednosna specifikacija (nasuprot vrijednosnoj generalizaciji). 1992). No 3-4: )37-158 evolucije. 151 . kao i pripadnost razlicitim grupama. Za opis nekih manifestacija dediferencijacije prouzrokovane ratorn u Hrvatskoj v. Parsons 0 dediferencijaciji izravno govori u clanku posvecenorn vrijednosnoj obavezi kao generaliziranom mediju (1969). Ono sto i fundamentalizam i karizmatska inovacija imaju zajednicko po svemu sudeci jest intenziviranje vrijednosnog obvezivanja. DefJacijska kretanja vrijednosnog medija treba razlikovati od proizvodnje novog rnedija. 1985. (2(X)2). gdje se novi novae proizvodi na osnovi povjerenja. kao neka vrst povratka na prijasnji stupanj drustvenog razvoja. Medutirn. koja sc najccsce javlja kao religijski fundamentalizam. dok se integracija odnosi na funkcionalna pitanja. ali se mogu rijesiti i strukturalnom fuzijom funkcija i zadataka u manjem broju uloga iii organizacija . da tako kazemo. U tom smislu ideoloske diskusije izrnedu zagovornika kapitalizma odnosno socijalizma u kojima se istice apsolutna moralna legitimacija jednog iIi drugog stajalista predstavljaju "deflacijsko" kretanje. Za Parsonsa karizrna ne znaci radikalan prekid s postojecirn. Parsons srnatra da se oni "autornatski" rjesavaju inkluzijom i vrijednosnom generalizacijom. DefJacija se u vrijednosnom podrucju pokazuje kao vrijednosni apsolutizam koji se najcesce pokazuje kao fundamentalizam. odnosno fundamentalizmu. odnosno kao pokusaj obnavljanja i ozivljavanja apsolutnih moralnih vrijednosti ugrozenih diferencijacijom. "Hippie" pokret. Gouldner kazc da cak ni anomijska dediferencijacija socijalnog sistema "ne mora biti rekvijem njegova potpunog razlaganja ncgo rnozc biti nuzan preludij njcgove rcorganizacijc" (1973:217). Taj medij mora s jedne strane ornoguciti vrijednosnu generalizaciju i tako osigurati dovoljno siroki raspon akcije. Ulogu "bankara" u vrijednosnoj sferi ima karizmatski voda. nego vrijednosnu inovaciju koja se uvijek na neki nacin nastavlja na postojece. 2(1 Entropijski karakter diferencijacije stvara integrativne probleme u drustvu. Strukturalno gledano.: Elementi Paro. pa se kao reakcija javljaju razliciti fundarnentalisticki pokreti koji se tome suprotstavljaju (Lechner. proglasavajuci tako svako povezivanje s univerzalisticko-irnpersonalnim strukturama modernog drustva nelegitimnima". Drusrvo se.dakle dediferencijacijom. Vrijednosna inovacija u drustvu analogna je kreditnoj aktivnosti banke. ali je rnoguce da se pojavi i u drugim zivotnirn sferama. Integracijski problemi mogu se rijesiti novim specijalizacijama uloga i organizacija (tj. i koje naglasavaju autenticnost i moralnu slobodu pojedinca i odbacuju vezivanje za vrijednosti drustva.. Rueschemeyer (1986) medutim upozorava da su diferencijacija i integracija logicki heterogeni koncepti.

To ornogucuje ukljucivanje u nastajuci sistem kako etabliranog sistema obaveza. L Pokret rnoze biti toliko "devijantan" cia se ne moze artikulirati s drustvorn i dobiti vrijednosnu potporu. drustvo ga mozc "apsorbirati" bez vecih strukturalnih prornjena. crkvu iii vojsku. Marksisticka teorija 0 proleterskoj revoluciji primjer je za to. Medutirn. To se dogada raznim sektovnim (sectarian) i "egzoticnirn" pokretirna.u ovom slucaju u pravcu Gesinnungsethik. b) raskolnicki revolucionarni ishodi koji ce rnaksirnizirati konflikt. Reformacija ilustrira cctvrru mogucnost za karizmatsku inovaciju: to je institucionalizacija nove razine vrijednosne generalizacije. Dedifcrencijacija znaci povratak na socijalnu polarnost. Luhmann dediferencijaciju promatra na razini podsistcma te smatra da su takve tendencije vidljive u socijalistickirn eksperimcntima politizacije gospodarstva iii u "islarnizaciji" politike. to istoclobno znaci da sto je visa razina gcncralnosti. 2. kao na promjer sveucilistc. 3. Primjerice. to je siri prostor za fundamentalisticki revolt u ime vrijednosnog apsolutizma. sto je visa razina generalizacije vrijednosti to ce siri biti opseg podvrijednosti koje mogu i mora]u biti legitirnirane. Na taj se nacin.c) institucionalizacija novih razina generalnosti u vrijednosnim sustavima. s prethodno uspostavljenim sustavom institucionaliziranih vrijednosti" (1969: 470). U modcrnorn drustvu vrlo je izrazcna sklonost prema sukobima u toj sferi. "Norrnalne" vrijednosne obaveze mogu se potisnuti u drugi plan iii cak proglasiti nelegirimnima. Na razini socijalnc integracije rnoze se kao polaziste uzeti Durkhcimov opis uzavrelosti koju proizvodi okupljanjc grupc oko nekog izuzetnog povoda (1982). 4. stoljeca koja je irnala znatnc posljedice na drustvo u cjelini. Parsons kao primjere daje znanost i tehnicke inovacije koje se. Ako izostavimo rnogucnost broj 2) u gornjem popisu.: Element! PHf\OnSnVC Tcnrijc idcologijc Revija 'a sociologiju. Ukoliko pokret ponudi "urnjereni" izazov. dakako. N. s rastucorn nebrigom za potrebe siroko diferencirane implementacije . iii . No 3-4: 137-15X I Iundamcntalizarn i vrijednosna inovacija po svojoj su naravi parcijalni i specijalizirani. onda prerna Parsonsovu misljenju sociologija irna veliku odgovornost da pokazc koji cc se odgovor pokazati kao najvazniji u tijcku drustvene promjenc: a) fundarnentalisticka regresija na primitivniju razinu. gospodarstva i prava (1989: 109). tako da je rnoguce ostvariti istoclobno i zajednicku obveznost na najopcenitijoj razini kao i diferencijaciju implementacijskih obveza na nizirn razinarna. (21~12). neke drustvene inovacije mogu imati takve posljediee: primjer za to jc obrazovna "revolucija" u Americi krajem 19. tako da mogu postati zariste procesa dedifercncijacije. iii nedostatku te artikulacije. U tom pogledu mozerno razlikovati cctiri situacije. Politicki k6d funkcionira kroz shemu progresivnofkonzervativno. Takva okupljanja izazivaju vrlo intcnzivnc emocije kod sudionika i psihicki ih osnazuju. Parsons kaze: "Posljedice takvih proeesa cledifcreneijacije . [ etablirani sistem i karizmatska inovacija dijele iste vrijednosne premise. Luhmann prornatra dediferencijaciju na prvoj razini i smatra je poistovjccivanjern politickog i moralnog k6da (1982). tako da cc vjcrojatno biti eliminiran u procesu socioloske "prirodne selekcijc". Medutirn. Moralni k6d funkcionira kroz shemu dobro-Iose. prema Dur152 .Funuko. sto ornogucuje znacenjsku generalizaciju i prepoznavanje razlicitih interesa u drustvu. S povecanorn kompleksnoscu drustva potrebno jc u ideologiji zamijeniti socijalnu polarnost prijatelj-neprijatelj temporalnom polarnoscu konzervativno-progresivno.ovise 0 nacinu artikulaeije. Treca situacija maksimalno pojacava rnogucnosti konflikta izrnedu uspostavljenog i inovacijskog sektora u drustvu. U religijski pluralistickom drustvu kao sto su SAD tako postoji moralna os nova konsenzusa oko temeljnih socijetalnih vrijednosti kombinirana s sirokirn pluralizmom na cisto religijskoj razini. Opcenito govoreci. Vol XXXIII. Slicno vrijedi i za druge drustvene institucije.Parsonsu najpozeljnija . Dediferencijaciju mozcmo razmatrati na dvije razine: na razini sistemske iii socijalne integracije. tako i novih karizmatski unesenih nacina obvezivanja. obicno ne smatraju karizrnatskirna. tako da ideoloski protivnici postaju drustveni neprijatelji.

odnosno proizvod ekonomske djelatnosti. brkaju se (slicno kao u ekonomskoj sferi) faktor koji sudjeluje u stvaranju outputa i sami outputi. gradani. 22 Moderni politicki rituali SIUlC dcfiniranju onega sto se u drustvu smatra posebno znacajnirn. pri cernu se radi 0 kulturnim a ne 0 fizickim objektima. Roba je rezultat kombinacije proizvodnih faktora .' Parsons ovdjc cini se previda Marxovu distinkciju izrnedu rada kao faktora proizvodnje i radne snage kao robe. Ook se u tradicionalnim drustvirna takva obnavIjanja odvijaju kroz ritualnu dediferencijaciju (povezanu s religijorn)". re-kreaciju kolektiva odnosno drustva. Lukes srnatra da ritualc u klasno strukturiranirn. Prvo odgovara radu u ekonomskoj sferi. on prolazi kroz kulturnu sferu koja ima malo iii nijcdan atribut proslog iii buduccg stanja" (Turner. 03-4: 137-15R kheimu. Vol XXXIII. pluralistickim i konfliktnim suvremenim drustvima valja shvatiti kao iskazivanjc rnoci u kognitivnoj dirncnziji (1975). 1978). Kririzirajuci durkheimovsko shvacanje rituala kao izraza i konstituiranja vrijednosne integracije. "faktore proizvodnje") od kategorija izlaza (outputa. Opcenito. a potonje kao znanje. prema Parsonsovu misljenju. kao sto postoji slicna konceptualna konfuzija.znace obnavljanje zajednickog identiteta. i u kognitivnoj sferi valja razlikovati kategorije ulaza (inputa. 153 . difcrenciranog i cesto hijerarhijskog sustava. Slican proces uocava se na sveucilistu. godine. Nairne. To brkanje proizlazi iz osjecaja da je nelegitimno tretirati kognitivne standarde kao mobilni resurs (analogno radu. U svakom slucaju. Religijska okupljanja . Marx je pogresno smatrao radnu snagu robom: roba je izlaz (output). kapitala i organizacije. Orijentacija na istrazivanja unistava povezanosti kognitivnog kompleksa sa sirom kulturom: "Jasno prvenstvo ekonomske orijentacije u tvornici paralelno je jasnom prvenstvu kognitivnih razmatranja u 'cistirn' istrazivanjima. 1966: 1I). (2002). moze se zakljuciti da je zajednicka osobina religijskih obnova. zajcdnice jcdnakih pojcdinaca koji se zajedno podvrgavaju opcoj vlasti ritualnih starijih" (96).rada. "proizvoda"). revolucija i nacionalistickih pokreta nastojanje da putem dediferencijacije integriraju i mobiliziraju ("probude") velik broj heterogenih pojedinaca u "jedan narod?". dakle. Dediferencijacija se zbiva u srcdnjoj. Izrnedu ekonomske sfere koju analizira Marx i kognitivne sfere (olicene u sveucilistu) postoje izravne paralele. u modernim drustvirna te su iznimne prigode postale izrazito politicke. Prvo Parsons odreduje kao kognitivne standarde valjanosti i znacajnosti. [ religijska okupljanja i revolucije mogu se shvatiti kao manifestacije dediferencijacije: u takvim se situacijama izjednacavaju prethodno nastale drustvene razlike i svi se pojedinci tretiraju jednako (kao braca. Tu Parsons razmatra otpore diferencijaciji sveucilista povlaceci izravne teorijske i ideoloske paralele izmedu Marxove radne teorije vrijednosti (s konceptima alijenacije i eksploatacije kao sredisnjirna) i novoljevicarskih kritika sveucilista (Parsons. zemlje. u liminalnom razdoblju pojavljuje sc slika drustva kao "ncstrukturiranc iii rudimentarno strukturirane i relativno ncdifcrencirane communitas. gdje su "znacajkc ritualnog subjekta nejasne. i 1I tome su neodvojivi od ideologije. iz cega su proizisle slozene reperkusije na druge elemente kako drustva tako i kulture u kojima su kognitivni faktori istaknuto prisutni" (1978: 141). N. a u znanosti se to odnosi na vrijednosnu neutralnost) jasno dife21 Antropoloske analize "rituala prijelaza" (riles de passage) razlikuju tri faze takvih rituala: odvajanje. Bloch (1987). grupnih veza i solidarnosti.Fanuko.: Elcmcnu Parscnsovc "lcorije idcologije Rcvija za sociologiju. prirnit ivnim drustvirna v. liminalnoj fazi. U kritikama kognitivne sfere.nasuprot profanoj ekonomskoj djelatnosti . drugovi). 1989:95). pa nije legitimno izjednacavati kategoriju outputa i kategoriju faktora-'. Za slicno poimanje rituala u tzv. mada nisu posve izgubile religijsku notu. 19H5). Fenomenu dediferencijacije Parsons se vraca u vrlo zanimljivu clanku posvecenu situ aciji na arnerickirn sveucilistirna nakon 1968. 2. razvoj kapitalizma i iskljucivo ekonomska orijentacija ekonomskog poduzeca razaraju Gemeinscha]t u kojem su radnici prije toga zivjeli. prijelaz i inkorporaciju (van Gennep. To se moze interpret irati kao dediferencijacija (Tiryakian. Tu je najvaznijc pitanje tko (koja drusrvcna grupa) dcfinira ono sto jc vazno u drusrvu. Primjeri za to jesu kulturna revolucija u Kini i islamska revolucija u Iranu. a drugo robi. obnavlja i sarno drustvo. Nasuprot slici drustva kao strukturiranog. Nairne. dok je rad [aktor proizvodnje.

Kritikc znanstvenog pogona usredotocuju se na navodnu alijenaciju i eksploataciju kulturnog nasljeda kada je ono podvrgnuto disciplini kognitivnih standarda. Ponovno citanje Parsonsa . radikalni i revolucionarni pokreti postuliraju 'dediferenciranu' verziju glavne kulture naseg vremena.zagovaraju sistem manje diferenciran od onoga sto postoji (i koji obje kritiziraju). zasnovano na kulturnim pretpostavkama. razvijanje kompetencije (kao korelata znanja u sistemu licnosti).: Elemcnri Parsonsovc Teorije ideologijc Rcvijn zu sociolngiju. autonomiju kognitivnog kompleksa ukljucujuci ga u difuznu matricu Gesinnung-e" (151). Ta je ideja paralclna s famoznom radnom teorijom vrijednosti. vrednovan]e. koja sc ne rnoze neupitno uzeti kao jednostavna funkcija postojanja samih srandarda. umjesto (historijskojrnaterijalistickih naglasaka kritiziralo se suvremeno drustvo kao materijalisticko.i dalje ce biti snazna rernetilacka sila u drustvu i u kulturi. Slicno kao sto se govorilo 0 "demonetizaciji" sovjetske ekonomije toga doba. U zakljucku.Fauuko. Cak i uz te mjere. Kao rjescnje. postoji motivacija istrazivaca da rjesavaju sasvim kognitivne problemc. Slicno kao sto se u socijalnom sistemu Gemeinschaft smatra osnovom solidarnosti u pretkapiralistickorn drustvu. u usporedbi s drugim alternativama koje se otvaraju jedinicama u socijalnom sistemu. postoje ajektivna znacenja kognitivnih napora.i rnarksisticka ljevica i nova Ijevica . Osim te nacelne slicnosti. razlike u odnosu na "pravu" doktrinu bile su znatne: umjesto otudenog rada govorilo se 0 nejasnom otudcnju licnosti. Sve je to upucivalo na promjenu sredisnjeg intercsa od ckonomske ka kulturnoj razini. on predlaze razlikovanje kategorija inputa i outputa proizvodnje znanja. Parsons vjeruje da se to nece dogoditi. N. *** Nakon Parsonsove smrti 1979. godine. kognitivnc racionalnosti. Ostali su faktori prvo. ako ne i unistiti. kao sto je "dediferencirajuca" rnarksisticka ideologija pobijedila u nerazvijenoj privredi. Za proizvodnju valjanog i znacajnog znanja potrebna je posebna kombinacija sve cetiri skupine faktora . Naime. te tretirati znanje kao razlicito od osta- Postoji daklc tendencija da se modernom kognitivnom svijetu imputira idcja da jedino cvrsto pristajanje uz te kognitivne standarde proizvodi valjano i znacajno znanje. a mi mislimo da to takoder vrijedi i za radikalnu opoziciju suvremenom sveucilisnorn sisternu" (143).dakle nepotpuno socijalizirane drustvene sku pine. a ne u visokodiferenciranoj. sto nije identicno sa supstancijalnim standardima kognitivne valjanosti i znacajnosti.nijedna od njih nije sama jedini cimbenik stvaranja takvog znanja (Parsons. Drugo. Upravo suprotno. Vol XXXIII.to jest istrazivanje i obrazovanje . a koja spaja moralno-evalutivne i ekspresivne standarde: "Karakteristicno. (2(X'2). Obje ideologije . tako se u kulturnom sistemu (kojem pripada znanost) uporiste trazi u osnovi koju je Weber nazvao Gesinnungsethik. Parsons upozorava na opasnost da bi "dediferencirajuca kulturna rcvolucija mogla minimizirati.u drugacijern drustvenom i kulturnom kontekstu u odnosu na 50-e i 154 . No 3-4: 137-158 renciran od drugih komponenata lih komponenata kulture. Obje tete idealiziranom sistemu u kojem ce i diferencijacija i navodna zla koja iz nje proizlaze biti eliminirani iii barem urnanjeni. Medutirn. Eventualno ostvarenje tih ideja imalo bi prema Parsonsovu rnisljenju snazan detlatorni ucinak na medije razmjene koji su u sredistu respektivnih sistema. Premda je nova Ijevica obilno rabila rnarksisticke pojmove. kognitivni kompleks . tako bi i implementacija ideja nove Ijevice imala detlatoran ucinak na medije inteligencije i utjecaja koji su relevantni za akademski sistem. Napokon.a sigurno za Marxove ekonomske teorije -. To sigurno vrijedi za radikalno (kornunisticko) krilo rnarksistickog socijalizma . postupno raste zanimanje za njegov opus. tako je ocito da je ideologija nove Ijevice privukla poglavito studente i omladinu . koja je tvrdila da samo rad proizvodi robe. kognitivni standardi cine samo jedan faktor u stvaranju znanja i drugih kognitivnih outputa . proizvodnje znanja. umjesto 0 eksploataciji govorilo se 0 represivnosti. izrnedu tih ideologija postoje i razlike. 1978:142). te integriranje takvih kompetentnih licnosti u afektivno integrirane zajednice.

ali slobodno mozerno prihvatiti njegov teorijski okvir jer ornogucuje razumijevanje i suprotnih. konsenzus. Stephen Hill i Bryan S. Taj opci teorijski okvir potpuno je prikladan za razumijevanje procesa u suvremenim drustvima . Elementi te teorije relativno se sporo probijaju do sire socioloske publike.primjerice recentnih nacionalistickih pokreta iii imigracijskog pitanja u visokorazvijenim drzavarna. kao i razvoju njegove teorije u 60-ima i 70-ima. Bloch. Ideology Thesis. Problematika idcologije u toj je selekciji stavljena u nesto drugaciji kontekst od onoga koji je uobicajen. Parsons je. (1988) Culture and Agency: The Place of Culture in Social Theory. Danasnje intcrpretacije vise pozornosti posvecuju Parsonsovim empirijski orijentiranim radovima (na primjer 0 nacizmu. 155 . (1987) Thenty University Press. Michael (1995) Banal Nationalism. Nicholas.: Element! Parsonscve Tcorije ideologije Revija za sociologiju.). Turner (1980) The Dominant Dilemma. integracija.Fanuko. U strukturalno-funkcionalnoj fazi svoje teorije (u knjizi The Social System) Parsons govori 0 ideologiji na dva nacina: prvo. a takoder i zbog Parsonsova teska i neprivlacna stila pisanja. Toward a New Synthesis. Margaret S. Taj dinarnicki meduodnos izmedu Durkheimove teorije solidarnosti i Weberove teorije racionalizacije i karizme pokazuje kako Parsons promatra ideologiju vrlo obuhvatno . medutim. (1980) Talcott Parsons Routledge & Kegan Paul. Jeffrey C. Parsonsova ce teorija jos dugo biti aktualna. stoljeca . u G. Ne moramo dijeliti Parsonsov optimizam 0 progresu i drustvenorn ukljucivanju. Thousand Oaks.zavrsava uglavnom na razmatranju ideja iz knjige The Social System kao pretpostavljenog opus magnum. (1988) Action and Its Enviroments: University Press.kao integrativni i istodobno "rernetilacki" faktor u drustvenoj evoluciji. Boston. London. Simbolic Textures: Studies in Cultural Meaning. u razmatranju drustvene promjene Parsons ideologiju kriticki smjesta u konceptualni okvir povezan s Weberovom tezom 0 racionalizaciji. Ovdje se ideologija jedanput pojavljuje kao integrativna i stabilizirajuca (u obliku vrijednosne generalizacije i inkluzije) a drugi put kao dinamizirajuci faktor (kao vrijednosni fundamentalizam i Gemeinschaft). 03-4: 137-15::> 60-e godine 20. Njegovo je shvacanje ideologije neutralno i inkluzivno. Medutim. Maurice (1987) The Political Implications of Religious Experience. prevladavajuca percepcija Parsonsa . solidarnost neke su od kljucnih rijeci kojima se Parsonsa optuzuje za jednostran pogled na drustvo kao harrnonicnu cjelinu. stratifikaciji. (2002).vidljiva primjerice u socioloskirn udzbenicirna .otkriva nove dimenzije njegove teorije. M. Cambridge University Press. Prikaz Parsonsovih ideja u ovom je radu selektivan. Alexander. Hans P. Nairne. koja se implicite razumije kao apologija dominantne ideologije. To sam pokusao pokazati na dva koncepta iz kasnije faze Parsonsove teorije . Allen & Unwin. London: Henley: Adriaansens. Vrijednosti. Aijmer (ed. Parsonsa se standardno uzima kao najistaknutijeg predstavnika "teorije 0 zajednickoj kulturi". sa stajalista sociologije znanja i kognitivnih manjkavosti ideologije. Vol XXXIII. New Delhi: SAGE. tako da je njegova pozicija izvorno socioloska a ne episternoloska. "devolucijskih" procesa u drustvu. Drugo. Billig. Archer. Gothenburg: Acta Universitatis Gotheburgcnsis. Nairne.usmjerenosti na integraciju kolektiva. dobrim dijelom zbog slozenosri i razvedenosti. nastavio razvijati svoju teoriju jos gotovo trideset godina nakon te knjige. u istom dahu on govori 0 socijalnim funkcijama ideologije . U prikazu nekih Parsonsovih ideja pokusao sam pokazati da je Parsonsova leorija bolja od tih simplificiranih optuzbi. LlTERATURA Abercrombie. Lectures: and the Conceptual Sociological Theory Since World War II. New York: CoNew York: Columbia Cambridge: Alexander. N. London. lumbia Jeffrey C. profesionalizaciji).na konceptima socijetalne zajednice i dediferencijacije.

Lidz. i Patrick O'Mahony New Delhi: SAGE. Oxford: Oxford University Press. UniPress. Richard (1997) Rethinking Ethnicity. Nenad (1992) Dediferencijacija Hrvatsko sociolosko drustvo. New York: Columbia Niklas (11)89) Ecological Communication. Ralf (1959) Class and Class Cenflict versity Press. 156 . Sociology Lukes. Stand ford. Niklas (1982) The Difl'erentiation of Society. N. Kymlicka. Will (200 I) Politics in the Vernacular: Nationalism. Talcott (1954) Essays in Sociological Theory. Sociological Analysis 46(3):243-60. Haberrnas.K Zollschan i H. 217-233 u R. Beo- Dahrendorf. Boston: Beacon Press. Gouldner. Explorations in Social Change. Gouldner. Isin. (20U2). pp. London. Jenkins. European sistem Journal Thousand u Australiji. Ca.). (2002) Nationalism oblici religijskog of Collective Eisenstadt. Habermas. Frank J. New York: Avon. Engin F. i Patricia K. New York: The Free Press.). London and New York: Routledge & Kegan Paul. Newbury Park. u T Parsons.: Standford of Society. Wood (1999) Citizenship and Identity. pp. Emile. 72-92 u P. Clifford (1973) The Interpretation van Gcnnep. (1964) Socioloska imaginacija. Gerard. 370-383 u G. Colomy (ed. Sociological Theory and Modern Society. Munch. Parsons. New Delhi: SAGE. Chicago: The University (1975) Political Ritual and Social Integration. Lockwood. New York: Basic Books. New York: Free Press. David (1964) Social Integration and System Integration. of Chicago Press. Richard (1987) Theory of Action: Towards a New Synthesis Going Beyond Parsons. New York: Free Press. Parsons. Raymond (1989) The Analysis of Ideology. Hirsch (eds. Luhmann. Boston: Houghton Mifflin. 108-136 u R. Turner (cds. John (1996) Founding Sociology'! Talcott Parsons and the Idea of General Theory. Durkheim. London: SAGE. London. No 3-4: 137-15S Boudon. Zagreb: Skolska knjiga. Arnold (1966) of Social Theory i rat. Turner (cds. u T Parsons. . Chicago and London: Alvin (1970) The Coming Crisis of Western Sociology. Sociological Theory and Modern SOCiety. Sociologija Essays. Lechner. Frank J. New Delhi: SAGE.).Fanuko. pp. Talcott (1951) The Social System. S. S. Ralf (1968) Essays in the Theory Delanty. S. (UL). Caldarovic of Cultures: Selected et al. Ca. 2: Lifeworld que of Functionalist Reason. W. (l982) grad: Prosveta. The University of Chicago The Rites of Passage. New Delhi: SAGE. Press.: Stand ford University and Social Theory. Vol. Victor (1991) Influence and Solidarity: Defining a Conceptual Core for Sociology.). Niklas (1977) Differentiation of Society. London: Jiirgen (1986) Tehnika i znanost kao "ideologija". and Citizenship. Robertson i B. Parsons. New Delhi: SAGE. Canadian Journal of Sociology 2(1):29-53. Standford. Lechner. Gcertz. Rajr S. pp. u O. Elementarni Society. Jiirgen (1987) The Theory of Communicative Action. Beograd: Savremena skola. London and New York: Longman. Robertson i B. Nielsen. Oaks. New Yurk: Free Press. Luhmann. Multiculturalism. Fanuko. London. (1992) Against Modernity: Antimodernism in Global Perspective. The Dynamics of Social Systems. Mils. (1985) Fundamentalism and Socio-Cultural Revitalization in America: A Sociological Interpretation. Thousand Oaks. Thousand Oaks. Jens Kaalhauge (1991) The Political Orientation of Talcott Parsons: the Second World War and its Aftermath. zivota: Totemistieki Identities. London. Vol XXXIII. Dahrendorf. Alvin (1973) For Sociology: Renewal and Critique in Sociology Today. Allen Lane. Talcott Parsons: Theorist of Modernity. Newbury Park. Talcott Parsons: Theorist of Modernity. Zagreb: i rat.: Elcmcnti Parsonsovc Teurije idcologijc Revija za sociologiju. Steven 9(2):289-308. Talcott (1967a) An Approach to the Sociology of Knowledge. Talcott (1967b) Some Reflections on the Place of Force in Social Processes. and System: A Criti- Holmwood. University Press. London. (1998) The Construction 1(2):229-254. Chicago: in Industrial University of Chicago Press. Luhmann. Parsons.

(1975) Center Press.) Evanston: Harper & Row. Parsons. Savage. u S. New York: The Free Press. of Sociological Theory. Words like values. London (1991) Talcott and Henley: Parsons: Robertson. Talcott (1991) Drustva. His conception of ideology is neutral and inclusive. Action Theory and the Hu- and Social Structure.i. Theorist Cambridge: of Modernity. Helle (cds. a General Theory (1951) Toward of Action. John (1961) Key Problems pp. (1986) Power and the Division of Talcott Essays of Labour. Wrong. New Delhi: SAGE. Los Angeles. Eisenstadt i J. Rijeka Parsons is regarded as the most prominent representative of the "Common culture theory" which is usually understood as an apology of the dominant ideology.those of societal cornmunity and dedifferentiation. Vol XXXIII. Parsons. Rex. Turner (cds. Dennis H. New York: The Free Press. Edward A. Talcott i Edward A. (1994) The Problem Harvard University Press. Stephen SI.). London: SAGE. Structure of Order: and Anti-Structure. New York: and London: University London. integration. Parsons. That can be showed by two concepts [rorn later . man Condition. (2002) Nationalism: Introduction. N.: What Uniles and Divides Society. A Critical Smelser. 133-153 u T Parsons.) Newbury Park. (1997) Problematics nia Press. It follows that his position is originally sociological rather then epistemological one.e. NY: Cornell University Mass.Pauuko. Berkeley. Tiryakian.both as integrative and as "disturbing" factor stage in Parsons' theory . Ruesehemeyer. New Delhi: SAGE. Cambridge. 1. Here ideology comes first as integrating and stabilising (ill the f01711of 157 in social evolution. No 3-4: 137-158 Parsons. Chicago of CaliforThousand and Periphery: in Macrosociology. Macrosociological Theory: Perspectives on Sociological Theory vol. (1985) On the Significance of Dedifferentiation. Shils (cds. Roland i Bryan S. from the point of view of sociology of knowledge and cognitive shortcomings of ideology. Cesaree. (2002). and secondly in relation to social functions of ideology . of Sociology. In the structural-functional stage of his theory (in The Social System) Parsons speaks about ideology in two ways:firstly. New York: Free Press. Martin's Shils. Edward University Dietrich P. Talcott (1968) The Structure Talcott (1969) Politics of Social Action. consensus. solidarity are the key argument in the accusations against Parsonsfor one-sided view of society as a harmonic whole. Routledge New York and & Kegan Paul. Talcott (1978) The University "Bundle".: Elementi Parsonsove Tcorijc idcoJogijc Revija za sociologiju. Polity Press. Dynamic interplay between Durkheim's theory of solidarity and Weber's theory of rationalisation and charisma shows that Parsons sees ideology inclusively . Zagreb: August Parsons. ELEMENTS OF PARSONS' THEORY OF IDEOLOGY NENAD FANUKO Faculty of Philosophy. Ithaca. London. Spencer. Philip i Howard Wollman Oaks. (1981) The Theories Press. Turner. Victor (1989) The Ritual Process: Press. Parsons: The Social Relations Chicago London: of Action. Neil J. In the context of social change Parsons critically places ideology in the conceptual framework linked with Weber's rationalisation thesis as well as Durkheim's differentiation theory. orientation to integration of collectivity.

No 3-4: 137-158 value-generalisation and inclusion] and second as a dynamic factor (as value [undamentalism and Gemeinschoft).e. 158 .. N. (2002). PARSONS. Elc01Cl1Ii Parxonsovc Tcorije idcolugijc RCVlJa za suciologiju. Such a general frame is well suited for understanding of contemporary social processes . Vol XXXIII. SOCIOLOGICAL DIFFUSE SOLIDARITY. recent nationalistic movements or immigration issues present in highly developed countries. Key words: IDEOLOGY. DEDIFFERENTIATION THEORY.Fanuko.g.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful