P. 1
7352

7352

|Views: 18|Likes:
Published by vanjagrr

More info:

Published by: vanjagrr on Jun 15, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PPT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/25/2013

pdf

text

original

Dr. sc.

Anđelko Milardović

Političke ideje u Platonovoj filozofiji politike

Struktura predavanja
 

Bilješka o Platonu
 Platon on-line

Filozofija
• • • • • • Što je filozofija? Što potiče filozofiju? Temeljna pitanja filozofije Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti Filozofske discipline Razdoblja u grčkoj filozofiji

 

Crtice za oris Platonove filozofije Platonova “Država”: raščlamba
• • • • • • • • • • Knjiga prva Knjiga druga Knjiga treća Knjiga četvrta Knjiga peta Knjiga šesta Knjiga sedma Knjiga osma Knjiga deveta Knjiga deseta

2

Bilješka o Platonu
 Grčki filozof (427-.-347 pr.n.e) Atenjanin. Potječe iz aristokratske obitelji. Pod utjecajem Sokrata. Djela je pisao u dijalozima. Opus se može podijeliti u četiri skupine:

1. Djela o vrlinama pod sokratovskim utjecajem
• Obrana Sokratova (Apologija) • Kriton • Protagora • Ion • Država • Lised

3. Zreli spisi
• Gozba(Simpozij ili o ljubavi) • Fedon • Fedar

4. Kasni Platon
• • • • • Sofist Fileb Zakoni Timej Kritija

2. Djela protiv sofista
• Gorgija • Etudiem • Kratil

3

Platon on-line
http://www.filozofija.net/ http://www.philosophypages.com/ph/plat.htm http://www.wsu.edu:8000/~dee/GREECE/PLATO.HTM http://www.iep.utm.edu/p/plato.htm http://plato-dialogues.org/plato.htm http://www.quotationspage.com/quotes/Plato http://www.crystalinks.com/plato.html

4

Filozofija

Metodički je ispravno smjestiti Platonovu filozofiju u kontekst povijesti filozofije. Prethodno je potrebno odgovoriti na tri pitanja:
1.Što je filozofija ? 2.Kojem razdoblju u povijesti filozofije pripada Platonova filozofija i filozofija politike? 3.U kojim je djelima zastupljen nauk o političkim idejama u Platonovoj filozofiji politike ?

(Izvor : Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 29- 54.)
5

Što je filozofija?

Ljubav spram mudrosti (philos = prijatelj, sophia = mudrost)  Traganje za istinom  Istraživanje i mišljenje cjeline  Prevladavanje straha od umiranja  Traganje za spoznajom

6

Što potiče na filozofiranje?

Čuđenje. Prvi poticaj. U Platona i Aristotela: “Jer na početku kao i danas čuĎenje poticaše ljude filozofiranju…Onaj pak tko se pita i čudi ima osjećaj neznanja…Da bi izbjegli neznanje, ljudi su počeli filozofirati”. Prvo pitanje glasi: “Što jest sve što jest?” Pitanje o biću i bitku. Različite su ontološke koncepcije.
– – – – – Sumnja Pitanje smisla Volja za prosvjetiteljstvom Posljedice redukcije instinkta Svijest smrti
7

Temeljna pitanja filozofije
A) Platon (427-347. pr.Kr.)
• Istinito (filozofija, znanost) • Dobro (etika) • Lijepo (estetika)

B) I. Kant (1724-1804.)
• Znanje (filozofija, metafizika, znanost) • Nadanje (religija) • Djelovanje (praxis)

Kant je temeljna filozofska pitanja izrazio u sljedećim pitanjima:
• • • • Što mogu znati? (metafizika) Što trebam činiti? (etika) Čemu se smijem nadati? (religija) Što je čovjek? (antropologija)
8

Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti

Filozofija se bavi sveukupnošću zbilje, cjelinom bitka, a pojedinačne znanosti isječcima zbilje

9

Filozofske discipline
 

 

 


  

Antropologija - nauk o čovjeku kao biću meĎu bićima, njegovoj biti, postavljenosti u odnosu s drugim ljudima i položaju u svijetu, kozmosu Etika - bavi se moralnim normama i postupanjima, držanjem i djelovanjem čovjeka orijenitranim na dobro. Cilj etike je pokazati metodički zajamčen temelj pravednog, razumskog i osmišljenog djelovanja (zajedničkog života) Estetika - filozofija umjetnosti i znanje o lijepom Metafizika i ontologija - shvaća se kao «prva filozofija». Potječe od Aristotela. Pita o prvim uzrocima i podrijetlu bića kao bića. Njezina su tri tematska područja: sam bitak (ontologija), božanski bitak (filozofska teologija), duša (psihologija) i sveza svih bića u cjelini (kozmologija) Logika - «Učenje o dosljednom i sreĎenom mišljenju. Formalna, klasična logika dijeli se na elementarno učenje (pojam, sud, zaključak) i učenje o metodi (postupak, istraživanje, dokazivanje) Gnoseologija - teorija spoznaje i znanosti (učenje o uvjetima i granicama spoznaje) Filozofija jezika - promatra nastanak, razvoj, značenje i funkciju jezika Filozofija povijesti - pokušava shvatiti i protumačiti bit i smisao i tijek povijesti te shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnosti Filozofija religije - pita se o pojavi i biti religije za čovjeka i društvo Filozofija prirode - mišljenje i istraživanje prirode Filozofija prava - bavi se utemeljenjem prava, osobito postoji li neka nadreĎena norma iz koje se može izvesti propisano pravo 10 Filozofija politike - razmatra strukturu, funkciju i smisao države i društva

Razdoblja u grčkoj filozofiji

Predsokratika - (miletska filozofija prirode, pitagorejska škola, Elećani, Heraklit, atomisti - atomističko razdoblje); ovdje se još pribrajaju i sofisti. («Razdoblje sofista, koji mitske modele dodatno oslobaĎaju začaranosti i dovode u pitanje naslijeĎene moralne predodžbe, označuje se i kao grčko prosvjetiteljstvo) Klasično razdoblje - (Sokrat, Platon i Aristotel u odnosu učitelj-učenik). Središte filozofije postaje Atena. – Sokrat – utemeljitelj samostalne etike – Platon – Sokratov učenik; Platonov nauk o idejama – Aristotel – sistematičar i znanstveni utemeljitelj filozofije upravljene prema sistematizaciji znanja i ljudskog iskustva

Helenističko razdoblje - («Na povijesno društvenom, revolucionarnom tlu (uspon i pad Aleksandrova carstva; rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznačajnija učenja helenizma: stoičko i epikurejsko, obilježeno prema etici)
11

Crtice za oris Platonove filozofije
 

Nauk o idejama «Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pretpostavljeno carstvo nematerijalnih, vječnih i nepromjenjivih biti, ideja (grč.eidos, idea) Ideje u Platonovu smislu jesu praslike stvarnosti, prema kojima su oblikovani predmeti vidljivoga svijeta» - pojmovi predstavljaju ideje
– Objektivni idealizam. («Te ideje objektivno egzistiraju, tj. neovisno o našem spoznavanju ili o svijetu mišljenja. One, dakle, ne nastaju iz nekog stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.» – Teorija dvaju svjetova. Može se prispodobiti s crtom u djelu Država. «Prema tomu svijet se da podijeliti na dva područja:
1. vidljivi svijet
– posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike u ogledalu) – neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i živa bića)

2. misaoni svijet
– područje znanosti (matematika i geometrija) – carstvo ideja koje je dostupno čistom umu bez ikakva promatranja

I
12

Crtice za oris Platonove filozofije

Ideja dobra - u njegovoj filozofiji smatra se središnjom točkom 1. podaruje bitak i spoznatljivost 2. ideje sudjelovanja 3. omogućuje spoznaju «U usporedbi o suncu («Država») Platon pokazuje da čovjek samo u svijetlu dobra može spoznati bitak…».Usporedba sa špiljom pokazuje «uspon prema idejama» (Država) Eros («Nagon, koji čovjeka uvijek nanovo vodi u područje istinitog bitka i dobra. On ljudima budi čežnju da se posvete promatranju ideja) Dijalektika (metoda dolaska do spoznaje). Ona je bit svih znanosti koje se bave stvarnim bitkom, za razliku od fizike koja se bavi zbivanjima u iskustvenom svijetu. Metafizički dualizam (Duša i tijelo su oštro razgraničeni). Govori o besmrtnosti duše.
13

Crtice za oris Platonove filozofije

Dušu dijeli u tri dijela, pri čemu se tu zrcali njegova temeljna dualistička misao: Pravo božansko:
• razum (ono što pripada osjetnom svijetu) • plemenito: srčanost • niže, jer se opire: požuda.

DUŠA = razum, srčanost, požuda. Svakom dijelu duše Platon dodaje po jednu krepost
• razum - mudrost • srčanost - hrabrost • požuda – umjerenost

14

Crtice za oris Platonove filozofije

     

Platon još domeće i četvrtu krepost - pravednost. («Ona vlada, kad svi dijelovi duše u pravoj mjeri ispunjaju zadaću i djelatnost koja njima odgovara. Upravo u ovoj kreposti izlazi na vidjelo posebna grčka sklonost za izjednačavanjem umjerenoga i harmoničnoga s krepošću. Ideja pravednosti (jedna od bitnih ideja Platonove Države ) Platonova Država - «model idealne države» Njegovi opisi države – utopije Nastanak države – ne izvodi se iz nagona za osnivanjem države, već slabosti pojedinca Iz potrebe za udruživanjem s drugim ljudima jer sam ne može opstati Kako je duša podijeljena na tri dijela tako su i staleži u državi podijeljeni na tri staleža (vladajući – mudraci, učiteljski stalež, stalež čuvara (vojnički stalež), stalež ostalih graĎana (proizvodni ili hranidbeni stalež) U državi – vladari su filozofi; “Oni se ističu svojim posebnim sposobnostima, koje se usavršavaju pedesetogodišnjom izobrazbom u svim pravcima.” U njima se treba povezati mudrost s 15 moći.

Crtice za oris Platonove filozofije
Odgoj je za Platona temelj države  Platon govori o više izobrazbi. PredviĎeni su odgoji:

• elementarni odgoj glazbom, pjesništvom i gimnastikom (do 20. godine života) • znanstvena izobrazba u matematici, astronomiji, harmoniji (10 godina) • proučavanje u dijalektici (filozofiji) (5 godina) • praktična djelatnost u državi (15 godina) • nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni život

Oblik vladavine ove države je totalitarni, «koja uspjehe svojih graĎana uzima sasvim za sebe»  Ustav te države je aristokratski, tj. temelji se na vladavini najboljih. U djelu Zakoni Platon više ne polazi od slike idealnih vladara: državu ureĎuju zakoni

16

Platonova “Država”: raščlamba
Platon: Država, Naklada Juričić, Zagreb, 1997.

Bilješka  Djelo je pisano u dijalozima  Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša Polimerha.  U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su Platonova braća Glaukon i Adimant, koji će od druge knjige biti glavni nositelji razgovora sa Sokratom.  U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje sofist Trazimah, koji je u pratnji svojih simpatizanata Klitofonta i Harmantida.  Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja Polemarhovi sinovi Etidemon i Lisija, te Nikerat, sin atenskog generala Nikije.

17

Knjiga prva
Rasprava o pravednosti

Određenje pravednosti
• Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c) • Nenanošenje štete – 335 (d) • Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju korist 338 (c) • Temeljna vrlina (Sokrat)

Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava aporetski bez konačne definicije pravednosti - 354 c

18

Knjiga druga
Nastavak rasprave o pravednosti
   


 

Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od nepravednosti Ona se ne dogaĎa po iskonskom postupanju svakog pojedinca Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni razlozi Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b) Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su potrebni drugi 369 (b) Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem

19

Knjiga treća
Rasprava o odgoju duše i polisu
   


Počinje raspravom o bogovima šire filozofije Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti, tjelovježbi i harmoniji 400 (e), 401 (e) Odgoj i vještine usklaĎivanja duše – harmonija 412 Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti: «ako se želi sačuvati državno ureĎenje» 412 (b) Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže svojega načela, i koji misle najbolje za državu 413 (c) Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj. «tko se tako ponaša, da bi sebi i državi najkorisniji bio». I dalje, dakle, onaj koji se kao «dječak i kao mladić i kao muž iskazao i čist kroz sve prošao. Njega treba postavljati državi za vladara i čuvara». 414
20

Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
 Počinje raspravom o sreći  Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela     

država mora biti sretna 420 (b) Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b) Državom se upravlja razumom 423 Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može sačuvati svoju jedinstvenost» 423 (c) Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja svoj posao najbolje što može U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje obavljaju svoj posao

21

Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države

 


Glede kreposti i vrlina države Platon zbori o tomu koja je dobra država. Savršeno dobra je ona država, ako je doista kako treba osnovana 427 (e) Hrabra država je ona država u kojoj se ističe vrlina hrabrosti, koja je hrabrost mjerena nekim djelom 429 (c) Pravedna država je ona u kojoj pojedinac radi svoj posao i ne petlja se u posao drugih 433 (b), (d) I na drugom mjestu pravednost je definirana kao postupanje u kojem svatko radi svoj posao i ne radi mnoge Pogibelj države nastaje:
1.

2.

kada bi došlo do prijelaza iz staleža u stalež, npr. iz obrtničkih u ratnički, i iz ratničkog u vladarski. Stoga Platon kaže «da je njihovo zamjenjivanje mnogostruki rad i propast za državu». 434 (b) pogibelj za državu nastaje zamjenjivanjem triju staleža, što vodi nepravednosti i najvećoj šteti za državu.
22

Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
    

Pravednost se izvodi iz stroge podjele uloga u državi 434 (c) Gdje se može ostvariti pravednost? Pravednost se može ostvariti samo u dobroj državi 434 (e) Platon poistovjećuje pravednog čovjeka i pravednu državu 435 (b) U raspravi o duši Platon ističe prednost razuma, kao «vladara duše» koji brine za cijelu dušu 441 (e) Dijelovi duše su:
a) hrabrost – djelovanje u skladu s nalozima razuma b) mudrost - vladar svih dijelova duše c) trijeznost – sklad izmeĎu vladara i podložnika tj. meĎu dijelovima duše d) pravednost – djelovanje u skladu znanja za posao koji se najbolje može obaviti

Dijelovi duše ocrtavaju ustroj države i staleža 422 (b), (c), (d)
23

Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države

  

Nasuprot pravednosti stoji nepravednost. Po Platonu nepravednost je «nekakva nesloga ovih triju sposobnosti i obavljanje više poslova i uplitanje u tuĎe poslove i ustanak nekog dijela protiv cijele duše». 444 (b) Što znači davati pravednost? To znači «uspostaviti takav prirodni odnos u duši da meĎusobno vladaju i slušaju, a nepravednost uspostaviti takav nepravedan odnos, da jedno drugo protiv prirode vlada i pokori se». 444 (d) Duša i ustavi državni. Oblika državnih ustavnih ima koliko i oblika duša 444 (c) Koliko? Platon kaže: «pet oblika ustava, a pet duša» 444 (d) Koji su to oblici?
• Kraljevstvo – vladavina jednog «ako bi se pojavio jedan osobit čovjek». • Aristokracija – vladavina «njih više» 445 (d)

Na kraju četvrte knjige prekida se rasprava o tipologiji ustava
24

Knjiga peta
O vladavini filozofa


  


 

Tko su po Platonu najbolji vladari? Odgovor filozofi – državni kraljevi 473 (d). Njih vodi umni dio duše koji upravlja ostalima. Bez umnog upravljanja neće «prestati zlo u državama a mislim i u rodu ljudskom» 473 (c) Platon primjećuje poteškoće glede ostvarivanja takvog vladateljstva: «to državno ureĎenje…neće se zaista nikada prije moći ostvariti ni svijetlo sunčano ugledati». Kraj 473 (e) Razlikujemo one koji znaju/spoznaju od onih koji mniju Po Platonu «znanje je stvoreno za bitak ,naime da spozna,da bitak jest» 447( b) Znanje pripada filozofima (mudroljubcima) Mnijenje je «ono, čime možemo mniti» 477 (e) ili za to da mni 478 «Mnijenje dakle ne bi bilo ni znanje ni neznanje» 478 (c) Ono bi bilo «izmeĎu toga u sredini» 478 (d) Mnijenje je dakle nešto izmeĎu znanja i neznanja Za razliku od filozofa kao ljubitelja znanja i mudrosti filodoksi su ljubitelji mnijenja
25

Knjiga šesta
O filozofima, istini i bitku i spoznaji istine
    

Platon nastavlja tumačiti poziciju filozofa-vladara 485 Tko su filozofi? Tko su pravi filozofi? Oni koji rado gledaju istinu Pravi su oni filozofi koji se “bore oko bitka” (Platon jedn.) – 490 (b) Prispodoba sa suncem ili o: «Sunce nije sam vid ni ono mjesto, gdje vid nastaje, tj. oko» 508 Sunce je čedo dobrote: »Što je sama dobrota u misaonom svijetu za um i predmete mišljenja, to je sunce u vidljivom svijetu za vid i vidljive predmete« 508 (c) Duša i sunce. Platon na jednom mjestu kaže «kada se uperi u ono, na što sja istina i bitak, onda duša to opazi, spozna, te se čini da ima uma» 508 (d)

26

Knjiga šesta
O filozofima, istini i bitku i spoznaji istine

Prispodoba sa crtom (509 (e)). Crta podijeljena na dva dijela predstavlja dvije vrste svijeta tj. vidljivi i misaoni. Svaki se opet podijeljeni dio dijeli:
a. vidljivi svijet na slike i projekcije slika i što je nastalo prema slikama (životinje, biljke, proizvodi ljudskog umijeća); 510 b. misaoni (geometrija/računarstvo i snaga raspravljanja (dialegesthai) koja se ne služi osjetilnim/vidljivim «nego idejama samima po sebi i da završi idejama» 510 (c), 511, 511 (c)

 

Platon daje prednost razumu a ne osjetilima Znanost o raspravljanju ili dijalektika - vodi prema jasnijem dijelu misaonog bitka

27

Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Prispodoba s špiljom 514 (a) – 517 (c). “…rekoh -usporedi našu

narav prema tome, da li je ili nije obrazovana, sa slijedećim stanjem. Predoči naime sebi, da ljudi žive u podzemnoj špilji, koja ima dug ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj od mala s okovima na nogama i vratu tako da ostaju na istom mjestu i da gledaju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im ognja odozgo i izdaleka njima za leĎima; meĎu ognjem i sužnjevima zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred gledaocima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije.”

 Sužnji u špilji vide samo sjene «što bi od ognja padale na sjenu»

515 (b)
 Izlaskom na svjetlo bili bi zabliješteni. Najprije bi opažali sjene, slike

ljudske i ostale, nebo i zvijezde, mjesec i na kraju s u n c e.
28

Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Izlazak iz pećine

predstavlja kognitivni uspon što se kreće od osjetilnih zapažanja do spoznaje istinskog bivstva, kristalno jasnih ideja, koje spoznajemo potpuno i savršeno

29

Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Svijet se «preko vida ukazuje». Prema tomu, izlazak iz pećine

       

na svjetlo ili kretanje prema gore – svjetlu, predstavlja «uzlazak duše u misaoni kraj» 517 (b) Platon kaže da je u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja te da se «jedva može vidjeti» 517 (c) Ideja dobrote je uzrok svemu ispravnom i lijepom u svijetu U vidljivom svijetu raĎa svjetlo i gospodara njegovoga U misaonom svijetu «kao gospodar daje istinu i um…» Nju treba vidjeti spoznati, onaj «koji želi razumno raditi bilo u posebničkom bilo u javnom životu» Duša ima moć učenja, dosezanja, uzdizanja do «bitka i najsvjetlije točke bitka a to je velimo dobrota». 518 (b) Ideja dobra je u najužoj svezi s državom Savršena država je ta u kojoj moraju upravljati vješti istini i koji raspolažu razumnim življenjem 521
30

Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Istinskom filozofijom Platon naziva «odgojno okretanje duše,

koja ide iz noćnoga dana na istinski dan tj. na izlazak k bitku…» 521 (c)  U 533 (d) Platon govori o postupku dijalektike. Postupak dijalektike jedini ide pravim putem, naime do samog početka, da ga utvrdi, te oko duše, zaista zakopano u glibu neznanja, pomalo vuče i izvodi prema gore.  Umijeće dijalektike i znanja, ona se mora podučavati 15 godina, oni koji nakon podučavanja ostanu, vide dobrotu, trebaju ureĎivati i voditi državu, baviti se filozofijom i odgojem…  Država se poslije njihova života prema njima treba odnositi kao prema božanstvima 540 (c)

31

Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje

 Platon govori o filozofima

kao o vladarima države, tj. «kad pravi filozofi, bilo više njih, bilo jedan, u državi postanu vladarima…»  Državu treba urediti po pravednosti  Filozofi moraju «svoju državu urediti tako da služi pravednosti i nju unapreĎuju» 540 (e)
32

Knjiga osma
Rasprava o porecima
   

Slijedi nastavak dijaloga o državi Pri kraju četvrte knjige Platon govori o pet oblika ustava. Spominje kraljevstvo i aristokraciju U petoj knjizi čini se kako želi opisati ostale oblike, ali u dijalog se upletoše Polmerah i Aimand, koji skrenuše raspravu o ustavnim porecima U osmoj knjizi Platon opisuje državno ureĎenje, ta ureĎenja su:
a. b. c.

d. e.

Kretsko ili spartansko Oligarhija (vlada nekolicine) 544 (c) Demokracija (vlada bogate nekolicine). Pučka vlada: demokratska vlada nastaje, «dakle, mislim, kad siromasi pobijede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a ostalima jednako podjele graĎanska prava i službe; zatim kad se u njoj oblasti većinom ždrijebom biraju» 557 Tiranija (samosilnička vlada) - bolest države Timokracija ili timarhija (vlast ili vlada po časti / častohleplju)33 545 (b), (c)

Knjiga osma
Rasprava o porecima

34

Knjiga osma
Rasprava o porecima

Platon kaže da se oblik vladavine uvijek mijenja prema onima koji su na vladi, u trenutku razdora, zatim zbori o tranziciji iz jednoga u drugi oblik vladavine, zapravo o kružnom kretanju ustava

35

Knjiga osma
Rasprava o porecima
1. Timokracija kao prijelazna pojava uzurpira ustav 2. Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja novca već ističe slijedeći oblik države – oligarhija 3. U njoj se moć poklapa sa posjedom. U ovom propadajućem obliku već vrlo udaljenom od idealne države. Bogatstvo je preuzelo središnju poziciju 4. Njezin će se kraj dogoditi prevratom, tj. tako što će manjak dobra do tada nemoguće iznuditi demokraciju 5. Konačno ona porastom anarhije čini odlučujući pomak prema najgorem obliku vladavine, tiraniji. Sve u Svemu Platonovska idealna država nikad nije pretvorena u stvarnost. Njegova vlastiti pokušaj da je osnuje na Siciliji bio je neuspješan (Atlas filozofije, Golden Marketing, Zagreb, 2001. str. 45.)
36

Knjiga deveta
Rasprava o kružnom kretanju ustava
        

Platon opisuje tranziciju iz demokratskog čovjeka u tiranina 571 Slijedi opis tiranina Tiranin je mahnit čovjek koji ima volju vladati ljudima i bogovima 573 (d) OdreĎuje ga kao sina silnika 574 (b), (c) Samosilnika Grabežljivca Čovjeka koji vlada bez zakona Čovjeka u kojega su ušli «nagoni od zla društva 575 (b) Tiranin je zapravo najgori čovjek, on odgovara tiranskoj a demokratski čovjek demokratskoj vladi 576 (c)

37

Knjiga deveta
Rasprava o kružnom kretanju ustava


  

Tiranska država je ropska (u najvećem stupnju) 576 (c) Platon dalje opisuje dušu tiransku Duša tiranska je ropska, siromašna, puna straha, najjadnija Tiranska država je najjadnija država meĎu državama Platon dalje psihologizira život tiranina, tiranin živi mučnije; nužno je «najviše sam nesretan, a zatim takvima čini bližnje svoje» 580 Silnik živi najneugodnije a kralj najugodnije 587

38

Knjiga deseta
O pjesničkom umijeću
 Nakon dijaloga o državi slijede dijalozi o pjesništvu, pjesničkom     

umijeću, o ponašanju i oponašatelju Kao uzor uzima se Homer, koji je «bio prvi učitelj i voĎa svih tih divnih tragika» 595 (c) Pjesnici kao oponašaoci utvara kreposti i ostalo 601 «Oponašalac, velimo ništa ne zna i bitku ali zna za priviĎanje…» 601 (c) Dijalozi izmeĎu filozofije i pjesništva 607 (c) Deseta knjiga završava tezom o besmrtnosti duše, držanju puta prema gore i razumnom vršenju pravednosti 621 (c)

39

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->